Herodot

POVJEST
Drugo izdanje
Preveo i prredio
DUBRVKO KLJA
MATICA HRVATSKA
ZGRB MMVII

ITANJA HERODOTOVE POVIJESTI

Herodotovo itanje
Oko 445. g. pr. n.e. u Ateni je Herodot, Grk rodom iz
Halikarnasa, grada na maloazijskoj obali, itao pred okuplje
nom publikom dijelove iz svoje velike sage o grko-perzijskim
ratovima i za to je odlukom atenske skuptine - kako kae
Diil, atenski povjesniar iz 4/3. st. pr.n.e.l (a citira ga Plutarh,
uz nedobronamjernu primjedbu o Herodotovu laskanju Ate
njanima2) -dobio nagradu u iznosu od deset talanata.

ak i
kad bismo sumnjali u autentinost ove epizode iz Herodotova
ivota -a nema pravog razloga da ne povjerujemo u njezinu
istinitost (osim u visinu honorara koji je, bar iz dananjih
autorskih perspektiva, bio enorman i vrijedio je 262 kilograma
srebra!) -, sama injenica da ta anegdota predstavlja nezaobi
lazan dio tradicionalnog prikazivanja Herodota i da svoj izvor
ima sasvim jasno jo u pravoj antici, sama ta injenica vie
struko je simbolina.
Naime, bilo je to, po svemu sudei, prvo zabiljeeno javno
itanje jednog proznog djela.3 Nastup pred auditorijem bio je,
dakako, uobiajen nain autorske prezentacije literarnog djela
l
FGrH 73 F 3.
2
De Herod malig. 26.
3
Cf
PAULY 1979, s. v. Recitatio.
5
ve davno prije Herodota: bar tri stoljea prije njega poeli su
aedi putovati grkim krajevima i recitirati Iliadu i Odiseu i
druge epove, lirski su pjesnici, i monodijski i korski, nesumnji
vo izvodili svoje pjesme uz glazbenu pratnju pred publikom,
dramski su autori stvarali upravo za publiku, filozof su iznosili
svoja stajalita pred odabranim ili sluajnim auditorijima, go
vornici su govorili za publiku ... U kulturi u kojoj je u to vrijeme
umnoavanje teksta bio spor i zacijelo skup proces nevelike
efikasnosti, jer je rezultirao malim brojem primjeraka, i u kojoj
-to je jo mnogo vanije -nije jo postojala navika privatnog
itanja za sebe,4 recitacije pred javnou predstavljale su najlaki
put do relativno iroke publike. No Herodotovo se itanje ipak
izdvaja po tome to je ono bilo itanje, dakle reproduciranje
unaprijed napisana teksta, dok su se svi drugi spomenuti oblici
prezentiranja djela temelj ili ili na govorenju nekog predloka
nauenog vie-manje napamet ili na potpunoj improvizaciji,
dakle na postupcima koji su izvoaima omoguavali da se u
velikoj mjeri prilagode situaciji i auditorij u: ne treba sumnjati
u to da su oni tu mogunost uvelike i iskoritavali.
Herodot je svoj tekst morao itati, jer je rije ne samo o
opsenom djelu (i homerski su aedi morali pamtiti goleme
koliine stihova) nego i o prozi koja je sasvim oito bila liena
mnemotehnike pomoi ritma poezije i muzike, koja je poeziju
nerijetko pratila; osim toga, bila je to proza koja pretendirala
na egzaktno st ne samo izriaja nego i iznijetih podataka, tako
da je ostavljala posve malo mjesta bilo kakvoj improvizaciji.5
Prema tome, radilo se o dogaaju koji je svakako bio nov sa
stajalita javne komunikacije i upotrebe jezika u njoj i koji je
4 Prvi spomen takva itanja nalazi se u Aristofanovim bama (52-53), gdje je uz
grki glagol koji znai itati pridodano posebno sebi, jer je do tada on znaio
samo itati drugima; c CASSOL 1998, 15.
5 I u Diilovu fragmentu izriito se spominje glagol itati, a ne kazivati.
6
promovirao prozu kao prihvatljiv oblik literarnog djela, pa su
kasniji autori smatrali vrijednim da ga zabiljee ili -moda, a
to je iz dananje perspektive zapravo svejedno -konstruiraju
i unesu u kolektivno sjeanje Grka.
Posebnu simboliku dimenziju Herodotovu itanju daje
njegova pozornica i tvrdnja da su Atenjani oito bili oduevljeni
onime to su uli: jedna kasna verzija ove legendarne anegdote,
koju iznosi Markelin iz 5/6. st., ak kae da je meu sluaocima
Halikarnaaninove prezentacije bio i petnaestgodinji Tukidid
koji je od ganua briznuo u pla, te je nakon toga Herodot
njegovu ocu preporuio da se djeak pone baviti povijesnom
znanou.6 Ako nadiemo ovu anegdotalnu razinu, prisjetit
emo se da je Herodotovo itanje smjeteno u Atenu polovi
com 5. st. pr.n.e., dakle u Atenu koja je ve prenijela riznicu
Delskog saveza u svoj grad (454) i time sasvim jasno navijestila
svoje imperijalne pretenzije, koja je sklopila Klijin mir s
Perzijancima (448) i tridesetgodinji mir sa Spartom (446) i
koja e uskoro (443) poeti birati Perikla petnaest godina za
redom za stratega; drugim rijeima, to je Atena na vrhuncu
svojeg uzmaha, omoguenog bez ikakve sumnje i Klistenovim
reformama krajem 6. st. pr.n.e. i svjesnim odabirom razvijanja
specifine demokracije polisa, koja e -i u svojim idealizira
nim i u onim manje idealizirani m verzijama -ostati kroz dva
i po tisuljea modelom demokratske drave.
Promatrana kroz prizmu javne komunikacije i upotrebe
jezika u njoj, demokracija polisa dubinski je vezana uz oralnu
civilizaciju koja dominira u Grkoj na prijelazu iz 6. u 5. st.
pr.n.e. Tvrdnja o dominaciji oralne kulture ne znai, dakako,
da su Grci u to doba bili nepismeni, ve samo to da i u javnoj
upotrebi jezika i u konstituiranju kolektivne memorije i iden
titeta prevladavaju usmeni oblici jezinih poruka, a da se pisani
6
De vita Thuc. 54.
7
tekstovi pojavljuju tek kao njihove zabiljeke koje se pohranjuju
za vjenost, ali koje tek neznatno sudjeluju u sadanjosti.? I
doista, na poetku 5. st. pr.n.e. jo su sve forme javnog iskaza
- i politikog, i sudskog, i filozofskog, i umjetnikog -
prvenstveno usmene i prilagoene trenutku samog iskaziva
nja.B
Upravo ta prilagoenost trenutku i neposrednom kontekstu
iskazivanja, koja iskljuuje mogunost prethodne pismene pri
preme za govorenje, preduvjet je ostvarivanja demokracije
polisa. Kko se u njezinim egalitaristiki koncipiranim politi
kim temeljima nalaze pojmovi parrhsia sloboda govora i
isegoria jednakost rijei,9 shvaeni prije svega kao sloboda
svakog pojedinca da govori bilo o kojem problemu zajednice i
da njegova rije u principu jednako vrijedi kao i rije bilo kojeg
drugog graanina, moi javno govoriti znailo je nuno govo
riti hic et nunc, i to govoriti lino, bez pomoi teksta koji je
mogao eventualno napisati i netko drugi.
10
S druge strane, demokracija polisa obuhvaa i pojam iso
nomia jednakost pred zakonom, a on, da bi se doista osigurala
ravnopravnost svih graana pred zakonima, zahtijeva da ne
samo zakoni ve i svi drugi javni dokumenti imaju pisani oblik
kako bi bili svima jednako dostupni i kako njihova formulacija
ne bi ovisila o boljem ili loijem sjeanju pojedinaca: kad propis
vie nije iskaz vladara i njegove moi niti ovisi o njegovoj
7
Karakteristian primjer z to predstavlja Pisistratova redakcija Homerovih epova
koja je vjerojatno oblikovala pismeni kanon teksta, no on je tada bio spremljen u
arhiv i poeo je aktivno sudjelovati u recepciji Homera tek koje stoljee kasnije.
8
c LNZ 1979, 52 sqq. i CASSOLA 1998, 14.
9
Ne treba ni naglaavati da su se sve ove jednakosti protezale na posve ogranien
i strogo odreen krug atenskih graana (slobodne, muke, odrasle), no to je predmet
jedne druge rasprave za koju u ovom uvodu nema mjesta.
10
Kako naglaava LNZ 1978, 53, antika je tradicija jednoduna u tome da prije
Perikla nema govora ni o politikom ni o sudskom govoru koji bi bio napisan
unaprijed i itan u skuptini ili na sudu.
8
formulaciji ve postaje iskaz volje svih graana, on mora biti
zapisan. Prema tome, egalitaristika se demokracija polisa za
sniva na nekoj vrsti paradoksa: ukorijenjena u oralnoj kulturi,
ona sama proizvodi pismenu civilizaciju, koja unitava njezinu
spontanost i ovisnost o neposrednom kontekstu komunicira
nja, pa pravila demokratske igre, fiksirana u zapisanim jezi
nim porukama, premjetaju teite politike konstitucije dru
tva iz domene sadraja u domenu forme. Dovrenjem tog
procesa zapravo se dokidaju i osnovni izvorni koncepti demo
kracije polisa.
Herodotovo itanje, u kojem -kao to smo kazali -pisani
tekst prethodi usmenoj poruci (a to je osnovno obiljeje pisme
ne kulture), jasno je simboliko svjedoanstvo o takvu procesu
koji krajem 5. st. pr.n.e., nakon peloponeskih ratova, dovodi
do situacije u kojoj pisana rije postaje u Grkoj osnovnim
nosiocem ne samo javne komunikacije u sinkroniji nego i
tradicije, kolektivnog sjeanja i kolektivnih identiteta: u 4. st.
pr. n.e. Aristotelovi e spisi, na primjer, ve biti daleko vaniji
od njegove ive rijei, ma kako ona mogla biti sugestivna, a
njegova e lina biblioteka postati bitan element njegova filo
zofskog nasljea - i jedno i drugo posve je nezamislivo za
Sokrata.
Novina 5. st. pr.n.e. u Grkoj ogleda se, dakle, i u promje
nama koje zahvaaju poimanje vlastite tradicije i identiteta.
Grka se zajednica, koliko god bila raznolika u svakom pogle
du, rasprena kolonizacijama po golemom prostoru, pod utje
cajem razliitih kultura i politikih moi, i nerijetko unutar
sebe obiljeena suprotstavljenim interesima, dugo vremena
odravala kao imaginarna zajednica okupljena oko istih ili bar
slinih kultova, mitova, obiaja i jezika, oko homerskih epova
i legendi i konstruiranih mitolokih sjeanja na zajednike
poetke: kao prava oralna kultura ona je svoju zajednikost
pronalazila prije svega u imaginarnoj i stvarnoj prolosti. Na
9
prijelazu izmeu 6. i 5. st. pr.n.e. veze uspostavljene na ovoj
osnovi postale su posve slabe, a razlike meu pojedinim grkim
zajednicama znaajnije od njihovih slinosti, jer se helenski
svijet proirio, doao u kontakt s mnogim drugim svjetovima i
u interakciji s njima mijenjao se razliito na razliitim prosto
rima. Trebalo je, prema tome, prevladane elemente zajednitva
zamijeniti novima da bi se ouvala, ponovo na jednom apstrak
tnom nivou, povezanost meu svim Grcima.
Jaanje perzijske drave na istoku i njezine pretenzije da se
proiri ne samo na maloazijske Grke (koji su ve otprije bili
pod lianskom vlau) nego i na Grke u Grkoj predstavljali
su vaan vanjski poticaj za formuliranje novog imaginarija
zajednitva koji se kombinirao s unutranjom potrebom za
svehelenskom kohezijom, a ona se velikim dijelom oslanjala na
neku vrstu nostalginog prisjeanja na nekadanju zamiljenu
povezanost. Svojim djelom, posveenim razlikama i sukobima
izmeu Istoka i Zapada, gdje Zapad predstavljaju samo Grci, i
onda kad su na istoku, a Istok svi ostali, ma gdje se nalazili,
Herodot aktivno sudjeluje u izgraivanju novog kolektivnog
identiteta i memorije Grka.
Naime, on -zacijelo ponajvie intuitivno nasluujui duh
novog vremena, dakle bez jasno formulirane intencije - za
mjenjuje veliku mitoloku i homersku priu o jedinstvu svih
Helenall priom koja svoje utemeljenje pronalazi u neposred
noj prolosti i koja je jo iva i u sjeanju dijela Herodotovih
suvremenika, priom koja govori, izmeu ostalog, o grko-per
zijskim ratovima. Treba, naime, zamisliti -a to nije ni najma
nje teko upravo zahvaljujui Herodotovoj Povijesti -kako je
na poetku 5. st. pr.n.e. dvaput u toku deset godina golema
perzijska vojska (Herodot govori o pet milijuna njezinih sudi-
II

itav dug mitolokoj prolosti odnosa Istoka i Zapada Herodot kratko apsolvira
u prvih pet poglavlja I. knjige; njegova Poviest ukupno sadrava 1524 poglavlja!
1 0
onika!) prola kroz maloazijsku, sjevernu i kontinentalnu Gr
ku poput prave elementarne nepogode koja je iza sebe ostavljala
pusto, glad, bolesti, naputene i razruene gradove, silovane
ene, porobljene, ranjene i mrtve, te kako veina Grka, stanov
nika manjih i veih gradia i sela na njezinu putu, nije mogla
spoznati smisao ni cilj kretanja jedne ili druge vojske, pa je rat
sagledavala jedino kroz vizuru ouvanja ili propasti vlastita i
tako siromanog mikrokozmosa: svijest o nekakvu sukobu
svjetova i civilizacija ili o plemenitoj obrani ideala grke slobode
rasplinjavala se pred strahotama rata dotad neviene razorne
snage. Herodot ta parcijalna sagledavanja sukoba objedinjuje
u jedinstvenu i koherentnu priu sa svojim uzrocima i poslje
dicama i prezentira je Grcima kao simboliki prostor u kojem
se mogu ponovo okupiti. Da je njegova povijest bila namije
njena svim Grcima, pokazuje jo jedna verzija one poetne
anegdote, one koja Herodotovo itanje ne smjeta u Atenu
nego u Olimpiju u vrijeme olimpijskih igara, kad mu mogu
prisustvovati predstavnici cijelog helenskog svijeta i njegove
poruke odnijeti svojim domovima.12
Premda ratni sukob zauzima velik dio njegova djela i premda
je taj sukob opisan kao rat za slobodu Grka, Herodot ni u
jednom trenutku -i za to mu treba odati posebno priznanje
- ne upada u zamku velianja vojnikih vjetina i ratnih
razaranja i ubijanja. Naprotiv, njegova je osnovna pozicija
pacifstika (na usta kralja Lidije, Kreza, on izrie jedan od
najpregnantnijih opisa posljedica rata: Nitko, naime, nije tako
lud da bi izabrao rat umjesto mira: u miru djeca pokapaju
oeve, a u ratu oevi djecu., 1,87), pa ideologija rata, ma kakav
on bio, nije element oko kojeg bi se Herodotovi Grci mogli
okupiti i konstituirati svoj helenski identitet. Jednako tako,
Herodot ne idealizira sliku Grka i grkih gradova-drava svojeg
12
Lukijan, Herodotus l.
1 1
vremena: u svojoj iskrenoj, i ponekad naivnoj, tenji da bude
vjerodostojan, on detaljno prikazuje sve sukobe, svae, animo
zitete, saveze i izdaje, politike spletke i line intrige to se
zbivaju izmeu grkih gradova i unutar njih. On i ne pokuava
sakriti injenicu da se jedan dio Grka dobrovoljno a drugi pod
prisilom borio na strani Perzijanaca, da su neki htjeli posve
izbjei bitke, a da su drugi bili spremni braniti samo svoje
okunice, te da su partikularni interesi polisa bili gotovo uvijek
vaniji od svegrkih. Herodotova pria sasvim sigurno nije
pria o stvarnom politikom ili idejnom jedinstvu Grka.
Stoga on elemente nove konstitucije helenskog identiteta
gradi -i opet nesumnjivo mnogo vie na osnovi intuicije nego
tendencije -na drugaijim temeljima. Iako se i on poziva na
unutranje, samim Grcima inherentne, drevne faktore objedi
njavanja,13 njegov se osnovni postupak sastoji u tome da Grke
postavi u prostor ekumene, dakle cijelog naseljenog i poznatog
svijeta, i da zatim pokae u kolikoj su mjeri oni razliiti od
drugih naroda; drugim rijeima, on identitet Grka konstruira
eksplicitno na nain koji je moderna znanost tek relativno
nedavno uoila kao osnovni modalitet identitetske konstituci
je, dakle razdvajanjem Nas od Drugih i inzistiranjem na tome
da su granice prema drugima bitnije od samog sadraja zajed
nitva.14 Herodot stoga, na jednoj razini, briljivo opisuje
brojne, najee etnografske injenice vezane uz druge narode
i utvruje u kolikoj se mjeri one razlikuju od istovrsnih feno
mena kod Grka: ponekad je takva usporedba samo implicitna,
ali je uvijek oito da grka situacija, i tako u naelu poznata
svim Grcima, slui kao referentna toka od koje se razlike
u U jednom od odgovora Spartancima koji se plae atenske izdaje Atenjani se
pozivaju na pripadnost Grcima, s kojima dijelimo istu k, isti jezik, zajednika
svetita bogova i sline naine rtvovanja i obiaje (VIII, 144), to je vrlo rana
formulacija iskaza koji e moderna Evropa transformirati u nacionalistiki diskurs.
14 Cf npr. PRESTON 1997.
1 2
mjere. Pri tome ponovo treba naglasiti da kod Herodota nema
vrijednosnih sudova niti tvrdnji da su grki obiaji bolji ili
savreniji od obiaja drugih: rije barbarin, dakle ne-Grk,
nema u prvom dijelu Poviesti nikakve negativne konotacije, a
u drugom, ratnom dijelu ona esto jednostavno oznaava
neprijatelja u ratu. Dapae, Herodot izriito kae: Kad bi
netko predloio svim ljudima da izaberu meu svim obiajima
najbolje, nakon paljiva razmatranja svatko bi odabrao svoje
vlastite; svi, naime, misle da su njihovi vlastiti obiaji uvelike
najbolji. Zato je prirodno da samo lud ovjek ismijava obiaje.
(III,38). Njegova izriita fascinacija Egiptom, razumijevanje za
naine ponaanja koji su Grcima bili strani ili bar objektiv
na neutralnost prema njima i, prije svega, odbijanje da perzij
sko-grke odnose prikae u crno-bijelim tonovima ve u antici
pribavili su mu u kasnijim, na drugim ideologemima odgoje
nim, generacijama protivnike i naziv flobarbara.15 Za Hero
dota prepoznati drugost i razliitost nije znailo obezvrijediti
ih nego samo povui granicu prema njima.
No na drugom, ideolokom (ili - u najmanju ruku -
ideologiziranom) nivou izgradnje identitetske grke konstruk
cije Herodot posve oito odabire stranu i meusobno suprot
stavlja grku (a to zapravo znai: atensku) demokraciju16 totali
tarizmu Perzijskog CarstvaY Svjestan njezinih mana i
mogunosti manipulacije mnotvom (V,97) i svjestan toga da
se atenski model, makar u svojem vanjskopolitikom djelova
nju, veini Grka koji su bili pod udarom atenskih imperijali
stikih pretenzija u porastu ne moe sviati (VII, 139), Herodot
je ipak smatrao da razlika izmeu demokracije i tiranije pred-
15 Plutarh, De Herod maligno 12.
lG Herodot je prvi Grk za kojeg znamo da je upotrijebio samu rije dmokratia
(VI,43 i VI,131), a za njezin opis posluio se i rijeima isegoria i isonomia.
17 CVII,101-105.
1 3
stavlja ideoloku okosnicu oko koje se moe okupiti grka
zajednica. Pisao je to u vrijeme kad su mnogim grkim grado
vima vladali tirani, od kojih su se poneki ponaali kao perzijski
despoti u malom, to samo dokazuje da se radi o ideolokoj
konstrukciji koja nije imala uporita u politikoj realnosti
tadanje Grke. Suvremeni interpretatori bili su nerijetko sklo
ni ovu herodotovsku konstrukciju tumaiti njegovim naglae
nim simpatijama za Atenu (iako one ba i nisu tako naglaene),
ali ona makar djelomino proistjee i iz Herodotova duboko
humanog, u najdoslovnijem smislu te rijei, pogleda na svijet.
Uostalom, neutralna a iskrena zainteresiranost za tuince i
uvjerenje da je egalitaristika demokracija najbolji politiki
izbor iskaz su jednog te istog humanizma i meusobno se
nadopunjuju: u svijetu u kojem su ljudi jednaki, to isto vrijedi
i za narode, ali ne i za drave i njihove ideologije, ako one
promoviraju nejednakost, kao to su to istonjake despocije
neprestano inile.
Ne treba, napokon, zaboraviti da Poviest nikako ne bi mogla
ispunjavati fnkciju nove velike prie koja je teila tome da
zamijeni homerske epove i koja je kolektivni identitet, umjesto
da ga uroni u mitsku prolost, ukotvljavala u - ponekad
jednako tako mitskoj - sadanjosti, da nije bila pisani tekst.
Naime, ne samo da se takva povijest odupirala svojom struk
turom usmenom prenoenju ve i nije, poput mitova i legendi,
pred sobom imala stoljea u kojima bi oblikovala kolektivnu
memoriju i povijesno iskustvo: tok je vremena u 5. st. pr.n.e.
bio mnogo bri nego u doba trojanskog rata, i novu koheren
tnost Grka trebalo je postii odmah ili od nje odustati. Pisani
tekst istovremeno je osiguravao efkasnu globalizaciju nove
prie ne samo u grkom prostoru nego i u vremenu, pa su se
svi grki kolektivi teoretski mogli objediniti i u tadanjem
trenutku i u budunosti pod egidom jednako oblikovane vla
stite povijesti. Ali takav je tekst donosio i neto to se u trenutku
1 4
Herodotova itanja u Ateni zacijelo nije moglo predvidjeti -
individualizaciju itaoca i slabljenje kolektivnih veza. Usmena
prezentacija literarnog djela trai u naelu kolektivni auditorij,
i svi su njegovi lanovi istovremeno primaoci jednake poruke
koja izravno od njih stvara zajednicu i koja svakako uvruje
ope socijalne povezanosti kolektiva; nasuprot tome, pisani
tekst dostupan je i pojedincu, i ubrzo e se u Grkoj pojaviti
sve brojniji individualni itaoci, koji e posve obiljeiti razdo
blje helenizra. Time e oslabjeti i jedan bitan element stvara
nja kolektivnog iskustva, jer e svaki italac u susretu s tekstom
kreirati vlastitu interpretaciju koja e postajati dio njegova
linog iskustva; vrsti kolektivi polisa transformirat e se (da
kako, ne samo zbog pojedinanih itaa!) u drutva u kojima
e individualnost igrati mnogo vaniju ulogu nego dotad. Ovaj
proces, koji se, na jednom drugom planu, moe pratiti u
razvoju grke tragedije od Eshila do Euripida, jo jednom
pokazuje kako prijelaz iz usmene kulture u kulturu pismenosti
ravnomjerno prati dubinske promjene u socijalnom i politi
kom ivotu koje su se zbivale u Grkoj u toku 5. st. pr.n.e.
Tko je zapravo bio Herodot o kojem je ovdje rije? Kao i o
veini antikih autora, i podaci o Herodotu turi su i uglavnom
neprovjerljivi, to ne znai nuno da su i netoni. Kod njihova
navoenja treba ipak uzeti u obzir injenicu da se najopsenija
Herodotova biografija sastoji od desetak redaka natuknice u
leksikonu Sud koji potjee iz 10. stoljea, pa su otprilike
etrnaest stoljea mlai od antikog pisca. Iz njih, a i iz drugih
izvora,18 saznajemo da se Herodot rodio oko 484. g. pr.n.e. u
Halikarnasu, gradu koji je bio dorska kolonija na jugozapad
nim obalama Male Azije i koji je rano potpao pod utjecaj
Jonjana (pa Herodot pie jonskim dijalektom), da mu se otac
18
Sud, s. vv. Her6dotos i Panyasis, Dionizije iz Halikarnasa, De Thucid., Lukijan,
Herodotus, Plutarh, De Herod malign.
1 5
zvao Liks a majka Drio ili Rojo (imena roditelja pokazuju da
je u porodici osim Grka bilo i Karana, negrkih stanovnika
zalea Halikarnasa, to je bilo sasvim uobiajeno u maloazij
skim gradovima), da mu je jedan od roaka bio epski pjesnik
Panijasid. Herodot je kao dvadesetgodinjak napustio rodni
grad, jer je vjerojatno sudjelovao u pobuni protiv tiranina
Ligdamisa, te je neko vrijeme boravio na otoku Samu. Nakon
desetak godina, kad je Ligdamis pao, vratio se nakratko u
Halikarnas, a nakon 454. g. pr.n.e. ivio je u Ateni, odakle je
443. g. pr.n.e. krenuo s drugim kolonistima u junu Italiju,
gdje je u Tarantskom zaljevu sudjelovao u osnivanju Turija (pa
se u starim rukopisima najee navodilo da je Turijac a ne
Halikarnaanin) . Poto je na samom poetku peloponeskih
ratova jo jedanput posjetio Atenu (431-430. g. pr.n.e.), umro
je ubrzo nakon toga u Turijima, a prema drugim vijestima u
Ateni, gdje je tada vladala kuga. 19
Iz njegove Poviesti saznajemo da je proputovao velik dio tada
poznatog svijeta: posjetio je sjeverne obale Crnog mora, u
tadanjoj Skitiji, i putovao je uzvodno uz Juni Bug, bio je na
junoj strani Crnog mora, te u Trakiji i Makedoniji; proao je
Egipat kroz dolinu Nila sve do prvog katarakta i dananjeg
Aswana, bio je u Kirenaici, dananjoj Libiji; upoznao je Tir i
Bliski Istok, Mezopotamiju do Babilona, grki dio Male Azije,
egejske otoke, kontinentalnu Grku i Peloponez, te junu
Italiju i Siciliju. O kronologiji i trajanju tih putovanja danas
postoje razliita miljenja, no zapravo je zanimljivija injenica
da je Herodot pripadao onim malobrojnim uistinu svjetskim
putnicima antike koji su kretali u nove prostore gonjeni eljom
za spoznajom; spominjui razloge zbog kojih su Grci posjeivali
19 efi BUR] 1972, 14; CAssoA 1998, 5-6; FEIX 1963, 1284-6; G
RIFFITH 1996,
v-vi; klasinim radom o Herodotu i njegovu djelu jo uvijek se smatra]ACOBY 1913,
u znamenitoj Realenc
y
clopiie.
1 6
Egipat, Herodot kae da dolaze jedni, dakako, radi trgovine,
drugi da bi stupili u vojnu slubu, a neki i da bi razgledali samu
zemlju (III, 139). On je sam zacijelo pripadao ovoj posljednjoj
skupini najranijih turista-istraivaa koji su uglavnom loim
cestama, putovima, staama i bespuima putovali pjeice, na
konju ili u kolima, ili su se vozili danima morem drvenim
barkama na jedra i vesla s uvijek neizvjesnim ne samo trajanjem
puta nego i samim njegovim odreditem.
Prema tome, iako nam ni drugi antiki autori ni sam Hero
dot nita ne govore o tome da li je bio oenjen, je li imao djecu,
ime se bavio i odakle je potjecao novac kojim je fnancirao
svoja istraivanja,20 ipak nam Poviest otkriva svojeg autora kao
ovjeka istinske radoznalosti i silne elje da vidi i uje to vie
stvari, spremnog da i u najudaljenijim krajevima stupi u razgo
vor sa svakim za koga je vjerovao da mu moe pruiti neki
zanimljiv podatak. Taj nesumnjivi kozerski arm to ga je
Herodot posjedovao i koji se jo i danas moe iitati iz njegova
djela omoguio mu je da stupi u kontakt s najrazliitijim
ljudima, od tirana i satrapa, preko egipatskih sveenika i pisara,
sve do obinih vojnika: kako osim grkoga nije poznavao
nijedan drugi jezik, morao se pri tome nerijetko sluiti prevo
diocima, pa se dio njegovih ne odvie brojnih faktografskih
greaka i zabuna tumai nedovoljnim znanjem tih prevodilaca
jednog ili drugog jezika.
Nadalje, iza Herodotova teksta pronalaimo autora koji s
jedne strane tei za tim da to vjernije prenese informacije koje
je uo, ak i ako mu se ne ine vjerodostojnima (Moja je
dunost da ispriam ono to se pripovijeda, ali mi nikako nije
dunost da svemu vjerujem ... , VI,152), a s druge je strane
20
Neki su smatrali da je i Herodot, poput Solona, bio trgovac, no JACOBY (1913,
col. 248) dokazuje da je Halikarnaanin, budui da je na dva ili tri mjesta pogrijeio
u svojim raunicama, bio odvie slab u aritmetici a da bi se mogao baviti trgovinom.
1 7
spreman unijeti u svoj tekst itave bajke ili u sofistikom stilu
konstruirati razgovore na perzijskom dvoru; otkrivamo, dakle,
autora koji sasvim sigurno ne eli prevariti svojeg itaoca ali bi
ga htio i zabaviti. Ako bismo otili korak dalje, mogli bismo iz
Herodotove Poviesti iitati jo itav niz linih pievih osobi
na, od neke vrste melankolinog, a katkada i fatalistikog,
pesimizma21 (koji je oito povezan s Herodotovim iskonskim
interesom za ljude i s iskustvima koja je o njima stekao na
svojim putovanjima), sve do, na primjer, njegova upravo opse
sivnog zanimanja za rijeke i rijene tokove, od egipatskog Nila
do malenih potoka na Peloponezu. U svakom sluaju, Hero
dot, koji se ne ustruava upotrijebiti ja ili mi gdje god to
smatra potrebnim, ali ipak nikad ne pie o sebi, ocrtava se u
vlastitu tekstu kao ovjek kojega bi vrijedilo upoznati i sasluati
neku od njegovih mnogobrojnih pria s putovanja.
itanje Herodota
Ipak, suvremeni italac u prvom susretu s Herodotovom
Povieu ostaje u najmanju ruku zbunjen, i lako mu se moe
uiniti da djelo ne zasluuje onoliko panje koliko mu tradicija
pridaje. Naime, knjiga je prije svega golema i obuhvaa preko
1500 kratkih, za mentalitet modernog itaoca neuobiajenih
poglavlja, raspodijeljenih u devet knjiga prema kriteriju koji
nije lako otkriti. Zatim, ve pri povrnom prelistavanju Povi
jesti dananji e italac uoiti da se u njoj pojavljuju brojna
imena i razliiti drugi podaci koji nam danas praktiki vie nita
ne znae, a ini se da su za razumijevanje teksta bitni: tko bi
mogao od suvremenog itaoca, na primjer, zahtijevati da se
udubi u topografiju trake i makedonske obale, sa svim grado-
21
Cf
CASSOlA 1998, 46.
18
vima, zaljevima i, dakako, rijekama na njima kako bi mogao
pratiti put perzijskih vojski; ili, tko je pripravan prouiti zamr
enu antiku geografju krajeva sjeverno od Crnog mora da bi
shvatio to Herodot govori o Skitima?
No najveu zbunjenost kod italaca zacijelo izaziva injenica
da Herodotova Poviest u naoj tradiciji fngira kao prvo
historiografsko djelo zapadnog svijeta, pa -u optici dananjih
anrovskih determinanti povijesnih tekstova -oekujemo rad
stroge, u principu kronoloke, strukture koji, potujui pravila
znanstvenog diskursa, prikazuje niz relevantnih zbivanja u
njihovim uzrono-posljedinim vezama. Umjesto toga, moe
nam se uiniti da je Herodotov spis u sebi okupio tek besko
nano mnogo podataka, od kojih veina nije uope povijesnog
karaktera u modernom smislu te rijei i koji su razbacani na
raznim mjestima bez neke uoljive strukturiranosti. Onaj tko
uloi neto vie truda u pregledavanje Poviesti uoit e da se
grko-perzijski ratovi, za koje smo uvjereni da predstavljaju
osnovnu (a moda i jedinu) temu djela, stvarno javljaju tek na
njegovoj polovici, u V knjizi. Dakako, oni koji o Herodotu
ve neto znaju unaprijed, izbjei e neke od ovih zbunjenosti
i razoaranja.
Pitanje je, prema tome, kako danas itati Herodota? Budui
da je naa moderna civilizacija civilizacija individualnih itala
ca, stvaran odgovor na to pitanje mora pronai svatko za sebe.
Ipak, ini mi se da postoje neke upute koje u tom traenju
mogu biti od pomoi, jer doista ima vie razliitih putova
kojima se pristupa Herodotu. Zamislivo je, na primjer, da
Herodotovu Poviest itamo prije svega kao knjievno djelo i
da je promatramo kao putopisni roman (ili romansirani puto
pis) ili, eventualno, kao zbirku bajki, novela i anegdota, ne
obazirui se uope na povijesnu ili etnografsku vjerodostojnost
podataka koji su u njoj sadrani. Ma koliko se takav pristup
mogao uiniti neprimjerenim, ne treba zaboraviti da je Hero-
1 9
dot za zapadne civilizacije tvorac knjievne proze, da je on sam
svojim sluaocima djelo prezentirao na nain na koji su se inae
promovirale literarne tvorevine, te da je -to je moda naj
vanije - sve do pojave prosvjetiteljstva, koje e povijest
nedvojbeno smjestiti meu znanosti i odvojiti od literature,
povijesna proza bila uvijek istovremeno i knjievni tekst. Ta se
dvojna pripadnost teksta ogleda i u injenici da nema povijesti
grke knjievnosti u kojoj Herodot, Tukidid ili Ksenofont ne
bi bili ravnopravno razmatrani s Homerom, 5apfom ili 50fo
klom. I u naem suvremenom poimanju, dakle, Herodot pri
pada i literaturi.
Bilo bi ga nepravedno i iskljuiti iz te domene, ne samo zato
to je njegov jezini izraz uistinu odnjegovan (o emu e biti
jo rijei kasnije) nego i zato to bi svaka moderna teorija
knjievnosti (a o postmodernoj da i ne govorimo) lako otkrila
modalitete kojima diskretno prisutni sveznajui pripovjeda u
Poviesti konstruira svojom naracijom prostor i vrijeme u koji
ma se odvija gigantski sukob dvaju glavnih likova romana -
Zapada i Istoka, predstavljenih u bezbroj imenovanih i neime
novanih sudionika radnje. Na jednom drugom, dijakronij
skom nivou Herodot se ukazuje kao aktivan sudionik kasnije
literarne tradicije: njegove prie o Kandaulu i njegovoj prelije
poj eni (1,8-12), o Aionu i delfinu (1,23-24), o Rampsinitu
i lopovu koji e se domoi njegove keri (II, 121) -da spome
nemo samo neke od njih -u raznim se verzijama neprestano
obnavljaju u literaturi sve do dananjih dana.
U jednom drugaijem itanju Herodotov spis moe se pro
matrati kao svojevrsna enciklopedija antike: sam popis imena,
osobnih, geografskih i etnonima, sadrava 2320 natuknica, a o
svakoj od njih Herodot je dao bar jedan podatak, neke su
(ponekad na vie razliitih mjesta) detaljnije obraene, dok
pojedine (najpoznatija je ona o Egiptu koja zauzima cijelu II.
knjigu) imaju oblik pravih monografskih rasprava. T ome bi
20
trebalo dodati i popis obraenih opih pojmova, koji bi zacijelo
bio gotovo jednako dugaak, a sadravao bi i tako zanimljive
natuknice kao to su: balzamiranje u Egiptu, lov na krokodila,
traki pogrebni obiaji, lijeenje bolesnika u Babilonu, gradnja
viseeg mosta preko Bospora, pa ak i to to znai piti po
skitski.
Ovakvo nas itanje Herodota uvodi i u trei mogui pristup,
u kojem se Poviest ukazuje kao prirunik antike komparativne
antropologije,22 budui da njezin autor sa vie ili manje poje
dinosti opisuje obiaje brojnih naroda i stanovnika pojedinih
podruja, a posebnu, ponekad doista skoro etnografski preci
znu, panju posveuje Perzijancima (1,95-140), Babiloncima i
Asircima (1,178-200), Masageanima (1,201-218), Egipani
ma (11,2-182), stanovnicima Libije i Kirene, dakle sjeverne
Mrike (IV, 145-199), Etiopljanima (dakle, Mrikancima juno
od Egipta, 111,20-24), Skitima (IV, 5-82) i Traanima (V,3-
10).23 Ti dijelovi Herodotova spisa odmah nam razjanjavaju
zato ga je on nazvao Historis ap6dexis, a to zapravo znai
prikaz istraivanja: do svih je tih podataka Herodot doao
lino, bilo tako da ih je sam vidio i upoznao, bilo tako da ih je
neposredno uo od drugih, za koje je vjerovao da su sami
direktno spoznali podatke to ih navodi. U tom smislu pisac iz
Halikarnasa je doista komparativni antropolog (nerijetko i
usporeujui eksplicitno jedne obiaje s drugima) i terenski
etnografski istraiva koji pomno biljei sve to mu se ini
vrijedno spomena, a posebnu panju obraa na enidbene i
spolne obiaje, pogrebne rituale, naine odijevanja, prireiva
nje jela i na religiju, pa takav njegov izbor i omoguuje kom
paraciju izmeu razliitih naroda.
22
Cf
BUR 1972, 10.
2.l
Cf
LEXIKON 1970, s. v. Herodot.
2 1
Ve prvi autor nakon Herodota, Tukidid, smatrao je svojeg
prethodnika (uistinu ne odvie uspjelim) povjesniarom, a i
rije historia od Aristotela nadalje suava polje svojeg sadraja i
ne odnosi se vie na istraivanje razliitih pojava i prikupljanje
razliitih podataka, ukljuujui i one povijesne, nego oznaava
prije svega literarnu vrstu u kojoj se umjesto izmiljenih opisuju
stvarni dogaaji iz prolosti.24 Kao priznati rodonaelnik te
vrste Herodot postaje -u Ciceronovu izriaju -pater historiae
otac povijesti25 i to ostaje sve do danas: kao to emo njegovo
ime pronai u svakoj povijesti grke knjievnosti, tako emo ga
zatei i na poasnom, prvom mjestu bilo u kojem pregledu
povijesti historiografje. I doista, najvei broj modernih italaca
uzima Poviest u ruke, bez obzira na sve potekoe s kojima se
pri tom moe susresti, kao historiografski tekst.
Herodota je, dakle, mogue itati i kao povjesniara, kao to
se to najee i ini; i vie od toga: Herodot -osobito ako ga
promatramo u svjetlu novih kretanja u povijesnoj znanosti -
u punoj mjeri zasluuje da bude smatran zaetnikom historio
grafije.
Dakako, ako Herodota sagledavamo, kao to je to inilo 19.
stoljee, kroz prizmu historizra i pozitivizra, njegova se po
vijest mora podvri razliitim oblicima kritike. Premda i on
vjeruje u to da se povijesna zbivanja nerijetko mogu najbolje
objasniti djelovanjem pojedinaca u njima i premda je osnovni
okvir u koji on smjeta ta zbivanja zapravo prostor drave,
polisa ili naroda - a to su neki od elemenata koje bi i
historiografja 19. stoljea prihvatila -, da bi je mogao zado
voljiti poput Tukidida, na primjer, nedostaje mu jasno sagle-
2. Ovo suenje pojma naknadno je djelovalo i na Herodota, tako da se naslov
njegova djela bez izuzetka prevodi kao povijest ili historija, iako bi tonije bilo rei
da se radi o istraivanju.
25 De legibus 1,5.
22
davanje toka povijesti i usredotoenost na ono to se tada
smatralo relevantnim injenicama: rasprenost podataka i nji
hova izmijeanost s nepovijesnim elementima umanjivala je
u oima 19. stoljea vrijednost Herodotova djela.
No najvea zamjerka Herodotu, koju mu je ve Tukidid
upuivao,26 odnosi se na nekritinost njegove metode i na
nenavoenje izvora kojima se sluio. I doista, Herodot samo
na tri mjesta u cijelom djelu navodi poimence ljude od kojih
je saznavao podatke, nigdje ne navodi nijedan dokument, tek
se osvre na dva-tri natpisa, a pravi mu se citati odnose gotovo
iskljuivo na rijei proroita, koje su sa stajalita pozitivistike
historiografije posve nevane. T aj manjak izvora i nedostatak
kritikog odnosa prema podacima do kojih je dolazio pribavili
su Herodotu u kasnijim vremenima mnoge osude. Ve je
Ciceron, u onoj istoj reenici u kojoj ga je nazvao ocem
povijesti, kazao da se u njegovu djelu nalaze innumerabils
Jbuku bezbrojne izmiljene prie, a neki su novovjeki istra
ivai posumnjali ne samo u vjerodostojnost pojedinih Hero
dotovih tvrdnji nego i u vjerodostojnost itava djela, smatrajui
da ga je on prepisao iz jednog ili vie izvora, te da moda uope
nije nikamo ni putovao. Zato se moderni komentatori uvelike
bave pitanjem je li Herodot bio laac ili istinoljubiv ovjek, i
zato se u Poviesti nalazi ovaj ili onaj vidljivo netoan poda
tak.27 Treba spomenuti da moderna arheoloka i etnografska
istraivanja sve vie potvruju da su i one Herodotove tvrdnje
koje su se stoljeima smatrale lanima ipak bile istinite.28
26
1,22.
2
7
Cf
MYRS 1953; BUR 1972, 22 sqq.; GRIFFITH 1996, vii-ix; MOMIGLIANO
1960; CAsSOLA 1998, 22 sqq. i ondje navedenu literaturu.
2
8
GRIFFITH (1996, viii) navodi, izmeu ostalog, zgodan primjer: sve donedavno
se smatralo da je Herodot izmislio priu o tome kako je Kserkso prokopao plovni
kanal ispod planine Atosa da bi izbjegao plovidbu oko opasnog rta na Halkidici -
no aerofotografije su porvrdile istinitost Herodotova iskaza.
23
Prije Herodota doista su postojali logograf, pisci koji su
biljeili, takoer u prozi i najee kronolokim redom, doga
aje vezane uz svoju iru ili uu domovinu. Iz tih se turih
kroniara - a meu njima su Kadmo i Dionizije iz Mileta,
Haron iz Lampsaka, Ksant iz Sarda, Ferekid, Helanik iz Miti
lene, redom maloazijski Grci koji su u 6. i 5. st. pr.n.e. pisali
jonskim dijalektom i koje Herodot uope ne spominje, iako je
vjerojatno bar neka od njihovih djela poznavao, a moda se u
ponekom detalju i njima posluio -izdvajaju imena dvojice
putnika i istraivaa, Hekateja iz Mileta i Skilaka iz Karijande.
No Hekateja, autora ranog geografskog opisa poznatih dijelova
Evrope i Azije, Herodot s uvaavanjem spominje kao politiara,
a njegove deskripcije ekumene i objanjenja prirodnih pojava
odbacuje (ak i ne navodei Hekatejevo ime); o Skilakovoj
ekspediciji i plovidbi od ua Inda oko Arapskog poluotoka
takoer govori, no ne citira izriito spis koji je tom prilikom
nastao. 29 Koliko je podataka Herodot preuzeo iz ovih dvaju
pisaca, teko je rei, ali veina se suvremenih komentatora slae
da zacijelo nije od njih prepisivao vee odlomke.30
Prema tome, promatramo li Herodotovu Poviest u svjetlu
zahtjeva koje pred sebe postavlja moderna historiografja (ili
bar jedan njezin dio), dakle traimo li u njoj tragove historio
grafske operacije koja polazi od izvora, te povezuje injenice
kako bi prodrla do tekstualne zbilje,3l u prvom emo se redu
susresti s potekoom da Herodotov tekst razdvojimo od njego
vih izvora, jer su oni ne samo -ponekad sa sasvim nevidljivim
granicama -isprepleteni nego ih esto ni sam Halikarnaanin
nije meusobno razlikovao: njegov prikaz vlastita istraivanja
ne obuhvaa diferenciranje objekta istraivanja od rezultata
29 v. II,l43; V,36,l25,l26; Vl,l37 za Hekateja, a IV,44 za Skilaka.
30 Cf DREWS 1973, a za suprotno miljenje FEHLING 1971.
.11
Cf
GROSS 1996, 337 sqq.
24
istraivanja, ve samo izriitu tdnju da izvjetaj koji se podnosi
itaocu bude to vjerodostojniji. U tom smislu moglo bi se
doista ustvrditi da Herodot i nije povjesniar (ne treba pri tome
zaboraviti da on to, u okvirima to ih je poimanju povijesti
nametalo njegovo vrijeme, nije ni elio biti: njegova je intencija
ba da stvori djelo koje e se bitno razlikovati od dotadanjeg
logografskog prikazivanja tokova povijesnih zbivanja) nego tek
povijesni izvor za kasniju historiografju.
No, ako Poviest sagledavamo u okviru recentnih teorija u
kojima se historiografja ukazuje kao jedan od oblika naracije
gdje se jezikom i historiografskim diskursom stvaraju veze i
odnosi meu opisanim pojavama i na taj nain zapravo kreira
povijest kao fkcija koja stvarno ne postoji izvan iskaza o sebi,32
u tom je sluaju Herodot -a ve smo upozorili na to da je on
mitoloku priu zamijenio novom povijesnom naracijom
-nesumnjivo historiar, budui da je svojim tekstom povezao
raznolike pojavnosti u cjelinu grko-perzijskih ratova i pridao
im je dimenziju sukoba svjetova koja izvan diskursa, dakle u
samim realnim zbivanjima, i ne moe postojati. T a Herodotova
narativna konstkcia sve do dananjeg dana funkcionira kao
poviesna injenica grko-perzijskih ratova, pa je u toj optici
Herodot izuzetno uspjean historiograf.
Osim toga postmodernistikim teoretiarima historiograje
morao bi se svidjeti i to to Herodot postavlja jedne uz druge
injenice velike povijesti i podatke etnografskog karaktera,
katkada uzete izravno iz ivotne svakodnevnice, dakle iz male
povijesti. Kritiari Herodotova djela mogli bi to protumaiti
tvrdnjom -zacijelo ispravnom -da Herodotu nedostaje ne
samo koncept povijesti nego i bilo kakva stvarna flozofska
koncepcija. I doista, neobino je da autor koji navodi gotovo
sve literarne stvaraoce koji mu prethode -i Homera, i Hesi-
\2 Cf GROSS 1996, 334 sqq.; i: WHITE 1987, CERTEAU 1975.
25
oda, i Museja, i Arhiloha, i Sapf, i Alkeja, i Solona, i Ezopa, i
Aristeju, i Simonida, i Friniha, i Eshila, i Pindara, i Anakreonta
-, i to ih navodi upravo kao pjesnike, ona dva ili tri flozofa
koji se pojavljuju u njegovu djelu (Tal i Pitagora, na primjer)
tek ovla spominje iskljuivo kao sudionike drutvenog i poli
tikog ivota njihovih polisa. Umjesto bilo kake filozofje u
pravom smislu te rijei kod Herodota nailazimo na jedan
prilino povrinski fatalizam, na uvjerenje da opi okvir sveu
kupnosti dogaanja zadaje sudbina koja se eventualno moe
spoznati ispravnim tumaenjem razliitih znamenja i proro
anstava ali ne i izmijeniti.33 Ovaj fatalizam, koji u krajnjoj
konsekenciji relativizira ljudske postupke i djelovanja, te nji
hove uzroke i posljedice, ne doputa autoru Poviesti da istrauje
ispod povrine pojava i zbivanja, i zbog toga e suvremenog
itaoca, naviklog na to (uostalom, zapravo ve od Tukidida
nadalje) da se historiografski iskaz utemeljuje u nekom filozof
skom (ili ideolokom) tumaenju toka povijesti, Herodotov
tekst katkada podsjeati vie na novinsku reportau nego na
prikaz historije. N o, kako bi kazali postmodernisti, to i ne mora
biti njegova mana.
Anticipacija postmodernistikog pristupa mogla bi se kod
Herodota traiti i u ve spomenutom prividnom manjku struk
ture Poviesti.34 Ali svaki paljiviji italac Herodota ubrzo e
otkriti da je djelo itekako strukturirano, samo to Herodot nije,
kako to prikladno primjeuje Feix,35 moderni putnik koji
najkraim putem prevaljuje udaljenost izmeu dviju toaka ve
eta koji raspolae svojim vremenom i koji pravi itav niz
33 Cf CASSOLA 1998, 37 sqq. i GRIFFITH 1996, x-xi.
34 Strukturom Herodotova djela bavi se opsena literatura (cf MYS 1953,94 sqq.;
IMMERWAHR 1966, 9 sqq. i ondje navedenu literaturu), koja obino obuhvaa i
problem kronologije nastanka pojedinih dijelova Poviesti, te pitanje da li je tekst
dovren ili nije. T a su druga dva elementa objekti specijalistikih rasprava, pa se
njima u ovom uvodu neemo baviti.
35 FEIX 1963, 1287.
26
ekskurzija (i ekskurza, dakako), ali neprestano ima ipak pred
oima cilj do kojega eli doprijeti. Sam Herodot kae: . . . nai
me, ve od poetka moje je pripovijedanje zahtijevalo razliite
umetke . .. (IV,30).
No usprkos doista brojnim ekskurzima, i na razini cjeline
djela nije osobito teko uoiti Herodotov opi plan, iji se
strukturalni dijelovi samo djelomino podudaraju s podjelom
na devet knjiga, nazvanih po imenima Muza, koju su uveli
helenistiki uenjaci. Mogli bismo kazati da se u osnovi razli
kuju dva dijela, gotovo jednake duine: u prvome od njih (od
L do kraja IV. knjige, ukupno 753 poglavlja) preteu etnograf
sko-antropoloki elementi, a u drugome (V-IX. knjiga sa 771
poglavljem) oni povijesni. Ova polarizacija izmeu etnograf
skih i historijskih sadraja samo je uvjetna, jer i jednih i drugih
elemenata ima u obama dijelovima, ali to to neki od njih
prevladavaju u prvim ili u posljednjim knjigama Poviesti odraz
je injenice da se na poetku opisuju negrki narodi i njihovi
prostori i vremena, a na kraju sam tok ratnih sukoba izmeu
Grka i barbara.
Svaki od ovih dvaju dijelova ima takoer svoju prepoznatlji
vu makrostrukturu. Naime nakon sasvim kratkog mitolokog
uvoda (1,1-5), slijede opisi Lidije (1,6-94), Perzije (1,95-216),
Egipta (II, 1-III,87), ureenja Perzijskog Carstva (III,88-160),
Skitije (IV,1-144) i Libije (IV,145-205). Drugi se dio sastoji
od prikaza niza perzijskih pohoda ili ratnih dogaanja, te obu
hvaa: Megabazov pohod na Trakiju i Makedoniju (V, 1-22),
ustanak Jonjana (V,23-VI,42), prvi Mardonijev pohod na
Grku (VI,43-140), Kserksov pohod (VII,1-VIII,129), dru
gi Mardonijev pohod (VIII,130-IX,98), zavretak rata (IX,
99-122).36 Ve same kvantitativne relacije jasno ukazuju na to
gdje se za Herodota nalazilo teite njegova interesa: u prvom
5(, Detaljniji prikaz sadraja Povijesti nalazi se u dodatku na kraju ovog uvoda.
27
dijelu u Egiptu i Perzijskom Carstvu, a u drugom dijelu u
opisivanju Kerksove vojne. Na niim razinama pojedine od
ovih sadrajnih cjelina posjeduju i vrste mikrostrukture (na
primjer, monograja o Egiptu), a u veini sluajeva italac
mora voditi rauna o Herodotovoj sklonosti prema skretanjima
s puta koji bi ga izravno odveo do cilja. Ipak, ni ciljevi pojedinih
etapa ni cilj itava djela, onako kako g je naznaio u uvodnoj
preambuli, u kojoj kae da pie zato da ono to su ljudi
napravili ne padne s vremenom u zaborav, i da velika i udesna
djela to su ih izvrili i Grci i barbari ne ostanu bez spomena,
kao ni ostali dogaaji, pa ni razlog zbog kojeg su meusobno
zaratili (1, 1), Herodot nikako nije promaio.
itanje prievod
Za itaoca -kao i za prevodioca -svaki prijevod predstav
lja izvjestan rizik. Prije svega, italac prijevodu u principu
vjeruje kao da je original i, premda najee zna da to nije tono,
smatra da su sve osobine originalnog teksta prenijete u prijevod,
te da su sve karakteristike prijevoda proizale iz adekvatnih
elemenata originala. Osim toga, prijevod u sebi uvijek nosi trag
svojeg (a ne originalnog) jezika i njegove tradicije i trenutnog
stanja jezika, te individualni trag prevodioeva jezinog znanja:
zato se prijevodi, izmeu ostalog, moraju nakon nekog vreme
na obnavljati ili nanovo sastavljati. I napokon, ako italac
raspolae prijevodom na materinjem jeziku, javlja se neka
varava lakoa itanja (radi koje se, zapravo, prijevod i prireu
je), pa prevedeni autor postaje na, prilagoava se naem jezi
nom i nejezinom kontekstu: to gubljenje distance, koju origi
nal na stranom jeziku uvijek bar donekle zadrava, stvara
ponekad privid da smo, itajui prijevod, razumjeli i ono to
ne razumijemo dokraja.
28
Budui da je ove zamke itanja prijevoda nemogue izbjei,
a pojedini ih prevodilaki postupci samo mogu smanjiti ili
uveati, dobro je bar imati osnovnu informaciju o tome s kojeg
i kaka jezika je neko djelo prevedeno. Ma koliko izgledalo da
je odgovor na pitanje s kojeg se jezika prevodi uvijek jednosta
van, u Herodotovu sluaju to i nije posve tako, a jo je sloeniji
problem kakav je Herodotov jezik bio. Naime, jasno je da
Herodot pisao na starogrkom, na jonskom dijalektu koji je
bio u 5. st. pr.n.e. ne samo idiom javne komunikacije njegova
rodnog grada Halikarnasa, smjetenog -kako smo ve kazali
- u dorskom etnikom i jezinom okruenju, nego i jezik
logografske proze koja u anrovskom smislu prethodi Herodo
tovu djelu. No, s jedne strane, najstariji sauvani rukopisi
Poviesti potjeu iz 10. i 11. stoljea, a najpouzdaniji iz 14.
stoljea, i predstavljaju rezultat dviju dugotrajnih prepisivakih
tradicija koje podrazumijevaju i niz greaka i kasnijih ispravaka
u tekstu i - to je za nas jo vanije - brojne (i danas
neutvrdive) redaktorske intervencije: ove su se intervencije
dijelom zasnivale na pretpostavci da je Herodot pisao jonski i
da njegov tekst treba jonizirati gdje je god to mogue. Dru
gim rijeima, danas ne znamo niti smo bilo kojim analitikim
postupkom u stanju utvrditi je li Herodotov jezik bio doista
onakav kakav je stigao do nasY
S druge strane, kako se radi o knjievnoj prozi, Herodotov
je jezik, kao i jezik upotrijebljen bilo u kojem literarnom djelu,
na neki nain umjetan i ovisan o jezinoj literarnoj tradiciji koja
mu je prethodila: i kod Herodota uoavamo utjecaje epskog ili
dramskog izriaja, a ponekad i tragove lirskog poetskog iskaza.
I napokon, Herodot je mnogo putovao i namijenio je svoje
djelo svim Grcima, pa je -i namjerno i nenamjerno -u tekst
unosio jezine karakteristike mnogih dijalekata, tako da sa
37 Cf i FAUSTI 1998,68.
29
sigurnou moemo tvrditi da nitko nigdje (pa ni sam Herodot)
nije govorio onim jonskim grkim kojim je Herodot pisao.
Ao o formalnim jezinim karakteristikama Herodotova
jezika ne moemo govoriti s potpunom sigurnou jer su one
u redakturama i prepisivanjima svakako doivjele mnoge pro
mjene, mnogo je izvjesnije kako ga je Herodot upotrebljavao.
O njegovu stilu jo je Aristotel kazao da pripada starijoj stili
stikoj paradigmi koja se sastoji od lxis eiromene, iskaza sastav
ljenog od parataktiki sloenih reeninih dijelova, za razliku
od modernije lxis katestrammene, u kojoj prevladavaju hipo
taktiki sloene zavisne reenice.38 Usprkos ovoj sintaktikoj
osobini Herodotova reenica nije ni u kojem sluaju jednostav
na i odlikuje se nerijetko duinom i specifinom upotrebom
participskih konstrukcija (koje - treba to dodati - uvelike
oteavaju prevoenje na hrvatski knjievni jezik). Herodotov
je stil u veini sluajeva razraen i visoke estetske vrijednosti i
komunikacijske efikasnosti, premda uistinu ima i slabijih mje
sta, nejasnih na razini sintakse ili semantike ili obiljeenih
leksikim ponavljanjima. No u naelu se moe samo ponoviti
ocjena to ju je izrekao u 1. st. pr.n.e. Herodotov sunarodnjak,
retor i strunjak za stilistiku, Dionizije iz Halikarnasa:
On je izborom rijei i njihovim slaganjem, te raznolikou
fgura uvelike nadmaio ostale i uspio je u tome da prozni
iskaz postane slian najsnanijoj poeziji, i po uvjerljivosti, i
po ljupkosti, i po vrhunskom uitku to ga prua ... 39
No Herodotov stil nije jedinstven, jer ni njegov diskurs, u
svojim fnkcionalnim povezanostima s pojedinim tipovima
sadraja, nije jedinstveno realiziran. U Poviesti se, naime, moe
razlikovati bar etiri vrste diskursa s razliitim stilistikim
38 Rhetor. III, 9, 1409a.
39 De Thucyd 23.
30
specifinostima koje se manifestiraju prije svega na sintaktikoj
i leksikoj razini. T o su historiografski diskurs kojim se Hero
dot slui u opisu stvarnih dogaaja i koji se zacijelo, bar jednim
svojim dijelom, nadovezuje na stil logografa i autora perijegeza,
antikih peljara i vodia po kopnenim putovima; fabularni
diskurs, kojim su ispriane bajke i novele ukomponirane u
Herodotov tekst i koji se nesumnjivo oslanja na tradiciju
oralnog pukog pripovijedanja kakvo je bilo karakteristino i
za zapadne i za istone kulture to ih je Herodot poznavao;
retoriki diskurs, takoer prvenstveno usmene provenijencije,
kojim je pater historiae konstruirao govore: on sadrava i prave
dramatske elemente, osobito ondje gdje se govori pojavljuju u
dijalokim sekvencijama.
Napokon, to je struni ili znanstveni diskurs upotrijebljen u
opisu etnografskih ili geografskih fenomena:4o on je iz dananje
perspektive naj interesantniji, jer je Herodot prvi autor z kojeg
znamo da izvan filozofije (a ona je, u predsokratovskom razdo
blju, anrovski promatrano smjetena ponajvie u poeziju, kao
kod Parmenida i Ksenofana, ili u neku vrstu gnomske proze,
kao kod Heraklita, na primjer) pokuava stvoriti znanstveni
iskaz u zapadnim civilizacijama.41 Nije neobino da u tome ima
ponekad ozbiljnih problema, pa je prisiljen stvarati, na primjer,
termine ili izmiljajui nove rijei ili upotrebljavajui stare s
jednoznanom, najee semantiki novom, terminolokom
vrijednou. Herodotovski znanstveni diskurs, ili -bolje re
eno -njegovi prvi poeci, ujedno nam ukazuju na pojavu
40 Kao primjer primjene takva diskursa moe se navesti rasprava o Nilu (II, 19-34)
uklopljena u knjigu o Egiptu.
41 Njemu bi nesumnjivo trebalo pridodati i najstarije (Herodotu suvremene)
dijelove iz zbirke medicinskih tekstova poznate pod imenom Corpus Hippocraticum,
no to bi zahtijevalo posebnu obradu koja ne moe biti predmetom ovog uvoda; c
LZ 1979, 88 5qq.
3 1
koja je usko povezana s ve spomenutom transformacijom
kulture iz oralne faze u fazu pismenosti.
Naime, u demokratski konstituiranom polisu i znanje je, bar
na teorijskom nivou, svojina svih punopravnih graana, pa bi
jezina komunikacija spoznaje svijeta morala biti svima jedna
ko pristupana. S druge strane, raznolikost te spoznaje i speci
jalizacija njezinih domena (jer se ne radi vie o spoznaji cjeline
kozmosa, kao kod prvih flozofa, nego o prenoenju iskustva o
razliitim, partikularnim ljudskim djelatnostima) zahtijeva da
se razviju i specifni idiomi, profesionalni argoni, kojima se
objanjavaju pojedine spoznajne domene. Profesionalni argo
ni sa svoje strane simboliki prate profesionalizaciju struka i sve
veu profesionalnu socijalnu diferencijaciju u kojoj pojedine
grupe zadobivaju vei drutveni ugled i dokidaju mogunost
egalitaristike demokratske konstitucije drutva. Na jezinom
planu ova se diferencijacija ukazuje kao sve vee udaljavanje
argona profesije od opeg jezika, to izaziva potrebu z njego
vim posebnim uenjem u specijaliziranim obrazovnim institu
cijama: takva institucionaliziranost opet, da bi odrala svoju
specifinost kroz vrijeme, ne moe opstati bez pisanih tekstova,
udbenika s pomou kojih e se ovladavati jezikom pojedine
struke i samom njezinom vjetinom - tako se pojavljuju
razliite tekhnai, umijea i upute kako se njima ovladava.
Budui da Herodot stoji na poetku toga procesa, njegov je
znanstveni diskurs jo veoma blizak operazumljivom, dakle
opem, jeziku i iz njega crpe svoju strukturu (jednako kao i rani
diskurs grke medicine), no ve krajem stoljea jezik struke i
znanosti uvelike se udaljava od jezika svakodnevice, a u 4. st.
pr.n.e. u Aristotelovu e djelu ovo razdvajanje jezika biti posve
dovreno: otada nadalje jezik se znanosti mora posebno uiti,
a pravi se znanstveni iskaz razdvaja od literarnoga.
Od svih mnogobrojnih obiljeja Herodotova jezika prevo
dilac uvijek nuno odabire neka na koja obraa posebnu pa-
32
nju, trudei se da u ostalim elementima ne iznevjeri previe
original. U prijevodu koji se nalazi pred itaocima takva je
panja prije svega bila usmjerena prema trima karakteristikama
Herodotova teksta: prema njegovoj izuzetnoj leksikoj razno
vrsnosti (prevodiocu se ponekad inilo da u rjeniku nema
ri j ei koju Halikarnaanin nije bar jednom upotrijebio), prema
reeninoj strukturi i prema upotrebi glagolskih oblika, gdje se
inilo da se moe uoiti posebna specifinost Heorodotova
j ezinog izraza.
Ovi su elementi, koliko mogu prosuditi, s nejednakim i
svakako nepotpunim uspjehom prenijeti u prijevodni tekst.
Pokazalo se, naime, da je gotovo nemogue reproducirati
leksiku raznolikost, posebno u onom dijelu Herodotova rje
nika u kojem je ona ostvarena raznim glagolskim sloenicama,
gdje svaki preverb daje novu sadrajnu nijansu koja nerijetko
u naem jeziku nema ekvivalenta. Isto je tako od poetka bilo
oito da se reenini sklop moe transponirati u hrvatski knji
evni jezik na nivou cjeline (dakle, tako da jedna Herodotova
reenica u naelu odgovara jednoj prijevodnoj), ali da je nemo
gue reproducirati grku pregnantnost izraza koja uvelike ovisi
o upotrebi participskih i imenskih konstrukcija kakve na jezik
j ednostavno ne poznaje. I napokon, grka razlika izmeu svr
enih, nesvrenih i gotovih glagolskih oblika, za koju kod nas
teoretski postoje adekvatna prijevodna rjeenja, u praksi fnk
cionira nerijetko drugaije nego u hrvatskom knjievnom jezi
ku: tragove pokuaja da se prijevod ipak, ponekad i na silu,
prilagodi u tom segmentu grkom originalu italac e lako
otkriti i nee - nadam se - prevodiocu zbog toga previe
zamjeriti. Ipak, glavni princip kojega se prevodilac drao bio je
taj da pokua izvanredno jasan i itak Herodotov tekst ne
uiniti mnogo neprozirnijim.
Prijevod se, dakako, nadovezuje na tradiciju prevoenja
klasinih i, posebno, grkih tekstova, i namjera je prevodioca
33
bila da pokua ostati u njezinim okvirima a da se ipak ne udalji
previe od potreba i oekivanja suvremenog itaoca. Moderna
tradicija prijevoda s grkog i latinskog kod nas see zapravo do
Tome Maretia, a u njoj znaajno i vrlo rano mjesto zauzima
prijevod Herodotove Poviesti to ga je August Musi objavio
kao 5. svezak u seriji Prijevoda grkih i rimskih klasika u izdanju
Matice hrvatske 1887. godine. Musiev prijevod odlikuje se
prije svega velikom tonou i golemim trudom koji je uloio
u iznalaenje hrvatskih elemenata koji e biti adekvatni grkoj
jezinoj raznolikosti originala. Prijevod koji je sada pred itao
cima i koji izdaje isti izdava vie nego simbolino s malim
zakanjenjem obiljeava stotu godinjicu Musieva truda i
odaje mu duno potovanje.
Naim itaocima bilo je pristupano i izdanje Matice srpske:
Herodotove Istorie u prijevodu Milana Arsenia iz 1966. Ono
je i sadanjem prevodiocu u mnogo navrata ukazalo na pravi
put do smisla grkog originala. Jednako tako sluio se i Feixo
vim njemakim, Rawlinsonovim i de Selincourtovim engle
skim prijevodom, kao i talijanskim prijevodom Auguste Izzo
d'Accinni.42 Grki tekst iz kojeg je prevoeno nalazi se u
Feixovu izdanju, a gdje se god to inilo potrebnim, usporeen
je s klasinim oxfordskim Hudeovim kritikim izdanjem He
rodotove Poviesti.
Svaka od ovih spomenutih knjiga sadrava cijeli niz dodataka
i razliitih objanjenja: sve je to uvelike iskoriteno za sastavlja
nje instrumentarija koji bi trebao pomoi i naem dananjem
itaocu. On e, dakle, na kraju ovog uvoda nai detaljniji
pregled sadraja svih devet knjiga Poviesti; knjiga je, osim toga,
popraena sa 784 biljeke ispod teksta u kojima se veinom
tumae reala za koja je prevodilac vjerovao da bi mogla biti
zanimljiva ili nepoznata suvremenom itaocu, dok su sva imena
42 Podaci o ovim knjigama nalaze se u popisu literature.
34
objanjena (u onoj mjeri u kojoj su to doputali i prostor i
dostupni podaci) u Indeksu imena na kraju knjige; iza njega
slijedi i kratak kronoloki pregled najvanijih povijesnih doga
aja o kojima Herodot govori.
A za one koji sumnjaju u aktualnost Herodotove Poviesti u
dananjem vremenu i zato oklijevaju da zaponu s itanjem
moda e na koncu biti dovoljan jo jedan citat:
A kako bi samovlada i mogla biti razuman poredak, kad je
u njoj doputeno ovjeku bez odgovornosti initi to god
hoe? Naime, ako bi i najestitiji od svih ljudi preuzeo takvu
vlast, promijenio bi svoj dotadanji nain razmiljanja. U
njemu bi se raala obijest od obilja koje ga okruuje, a zavist
je i tako od iskona uroena ovjeku. A ako posjeduje to
dvoje, obijest i zavist, posjeduje i svaku vrstu zloe: nasien
sad obijesti sad zavisti, ini mnoge nepromiljene stvari.
(111,80)
35
LITERTUR
AJ Iznja i prievodi Herodotove Poviesti
Herodoti historiae, ed. C. Hude, Clarendon Press, Oxford, 1 909-
1 955.
Herodotus, ed. A. D. Godley, Loeb Classical Library, London, 1 91 7-
1 946.
Herodote, Histoires, ed. Ph.-E. Legrand, Les Belles Lettres, Paris,
1 932-1 954.
Herodotova Povijest, preveo, uvod napisao i bilj eke dodao A. Musi,
Matica hrvatska, Zagreb, 1 887.
Herodot, Historien, griechisch-eutsch, hsgb. von ]. Feix, Ernst
Heimeran Verlag, Miinchen, 1 963.
Herodotova Istorija, prev. Milan Arseni, Matica srpska, Novi Sad,
1 966.
Herodotus, The Histories, trans. by A. de Selincourt, Penguin Books,
Harmondsworth, 1 972.
Herodotus, Histories, trans. by G. Rawlinson, Wordsworth, Her
dfortshire, 1 996.
Erodoto, Storie, testi greco a fronte, trad. di A. Izzo d'Accinni,
Biblioteca Universale Rizzoli, Milano, 1 9961 998.
36
BJ Citirana del antikih autora
.i ristophane, ed. V. Coulon & M. van Dade, 4, Les Belles Lettres,
Paris, 1 928 .
. irtotelis ar rhetorca, ed. W. D. Ross, Clarendon Press, Oxford, 1 959.
Ciceronis De legibus, ed. N. Vahlen, Teubner, Leipzig, 1 883.
Dionysii Halicarnasei quae extant, 5, edd. H. Usener & L. Rader-
macher, Teubner, Leipzig, 1 899.
Fragmente der griechischen Historiker, 2 (Diylus) , ed. F. Jacoby, Briil,
Leiden, 1 926-1 958.
Lucian, 6, ed. K. Kilburn, Harvard University Press, Cambridge,
Mass., 1 959.
Marcellinus, Vta Thucydidis, ed. H. S. Jones in: Thucydidis historiae,
1 , Clarendon Press, Oxford, 1 942.
Plutarchi moralia, 1 1 , ed. L. Pearson, Harvard University Press,
Cambridge, Mass., 1 965.
Suide lxicon, 1-, ed. A. Adler, Teubner, Leipzig, 1 928-1 935.
Thucdidis historiae, 1-2, edd. H. S. Jones &J. E. Powell, Clarendon
Press, Oxford, 1 942.
CJ Izbor iz del o Herodotu i citirana lteratura
BUR 1 972 = A. R. Burn, Introduction, in: Herodotus, The
Histories (v. A), 7-40.
CASSOLA 1 998 = F. Cassola, Introduzione, in: Erodoto, Storie (v.
A), 5-49.
CERTEAU 1 975 = M. de Certeau, L 'ecriture de l'histoire, Paris, 1 975.
DRWS 1 973 = R. Drews, The Greek Accounts ofEaster Histor,
Cambridge, Mass., 1 973.
FAUSTI 1 998 = D. Fausti, Nota sulla lingua, in: Erodoto, Storie (v.
A) , 68.
FEHLING 1 971 = D. Fehling, Die Quelenangaben bei Herodot, Berlin
-New York, 1 971 .
37
FEIX 1 963 = ]. Feix, Anhang, in: Herodot, Historien (v. A) ,
1 284-1 298.
FOCKE 1 927 = F. Focke, Herodot als Historiker, Stuttgart, 1 927.
FORNARA 1 971 = C. W. Fornara, Herodotus. An Interretative Essay,
Oxford, 1 971 .
GRIFFITH 1 996 = T. Grifith, Introduction, in: Herodotus, Histo
ries (v. A), v-xiii.
GROSS 1 996 = M. Gross, Suvremena historiografja, Zagreb, 1 996.
IMMERWAHR 1 966 = H. R. Immerwahr, Form and Thought in
Herodotus, Cleveland, 1 966.
JACOBY 1 91 3 = F. Jacoby, Herodotu, in: Realencclopadie der clssi
schenAltertumswissenschaJ, edd. A. Pauly, G. Wissowa, W. KrolI,
K. Mittelhaus, K. Ziegler, Suppl. II, colI. 205-520, Stuttgart,
1 91 3.
LZ 1 979 = D. Lanza, Lingua e discorso nel'tene dele profssioni,
Napoli, 1 979.
LEXIKON 1 970 = dtv-Lexikon der Antike, Philosophie, Literatur,
WissenschaJ, 1-4, Deutscher Taschenbuch Verlag, Miinchen,
2 1 970.
MOMIGLIANO 1 960 = A. Momigliano, Erodoto e la storiografa
moderna, in: Secondo contributo all storia dgli studi clssici,
Roma, 1 960, 42 sqq.
MYS 1 953 = J. L. Myres, Herodotus, Father ofHistory, Oxford,
1 953.
PAULY 1 979 = Der Kleine Paul, Lexikon der Antike, 1-5, Deutscher
Taschenbuch Verlag, Minchen, 1 979.
POWELL 1 939 = E. Powell , The Histor ofHerodotus, Cambridge,
1 939.
PRESTON 1 997 = P. W. Preston, PoliticallCulturalIdentit, London,
1 997.
WHITE 1 987 = H. White, Discourse and Historical Representation,
Baltimore, 1 987.
WOOD 1 972 = H. Wood, The Histories ofHerodotus, The Hague
Paris, 1 972.
38
DODATAK: SADR

AJ HERODOTOVE POVJEST/PO
KJIGAMA
I knjiga -Klo
Nakon kratkog uvoda u kojem se razlau mitski uzroci
sukoba Grka i barbara (1-5) slijedi prikaz starije povijesti Lidije
do Kreza (6-25) i niz epizoda iz Krezova ivota (26-94),
ukljuujui i onu o njegovu susretu sa Solonom (26-33): kako
su Perzijanci doli u kontakt s maloazijskim Grcima preko
Lidana koji su dotad vladali jonskim Grcima, ovakav pristup u
okviru Herodotova koncepta djela ima puno opravdanje. Za
tim se prelazi na pripovijedanje o osnivanju Perzijskog Carstva,
pa se najprije opisuje odnos Medana i Perzijanaca i mladost
Kira, osnivaa Carstva (95-122), te ustanak protiv Medana s
ekskurzor o perzijskim obiajima (123-140), perzijski pohod
na Lidiju i rat s Krezom, nakon kojeg Krez postaje Kirov
zarobljenik i njegov savjetnik (141-176); napokon se razlau
druga dva osvajanja kojima, prvi put uspjeno a drugi put
neuspjeno, Kir pokuava proiriti svoju dravu: to su pokora
vanje Babilona, gdje se govori i o gradu Babilonu i o obiajima
Babilonaca (177-200), i rat protiv Masageana, koji zavrava
Kirovom smru u borbi s kraljicom Tomirijom (201-217).
39
J knjiga -Eutera
Nakon Kirove smrti na perzijsko prijestolje stupa njegov sin
Kambiz, koji organizira pohod na Egipat (1), to Herodotu
omoguuje da detaljno opie zemlju koju je dobro upoznao i
koja ga je fascinirala. Najprije je opisan Donji Egipat i Nil
(2-34), zatim su detaljno navedeni obiaji Egipana u vezi s
religijom, svetim ivotinjama i svakodnevnim ivotom (35-
98), a u drugom se dijelu knjige govori o egipatskoj povijesti,
od najstarijih vremena (99-123), preko razdoblja graditelja
velikih piramida, Keopsa, Kefrena i Mikerina (124-136) i
perioda nemira ( 1 37-151), do posljednjih faraona 26. dinasti
je, nakon kojih e i Egipat pasti pod perzijsku vlast (152-182).
II knjiga - Talia
Kambiz osvaja Egipat (1-16) i kree u neuspjelu ekspediciju
protiv drugog afrikog naroda, Etiopljana (17-30). Posljednje
razdoblje Kambizove vladavine obiljeeno je njegovom okrut
nou i ludilom (31-38). Ovdje Herodot umee digresiju o
Polikratu, tiraninu Sama, i Perijandru, tiraninu Korinta (39-
60), a zatim se vraa perzijskoj povijesti: mag Smerdis u Kam
bizovoj odsutnosti uzurpira perzijsko prijestolje, Kambiz usko
ro umire, a protiv maga sedam uglednih Perzijanca, na elu s
Darijem, podiu uspjenu pobunu i preuzimaju vlast (61-87).
Kad Darije zauzme prijestolje, on najprije ureuje Carstvo i
dijeli ga na dvadeset satrapija (88-117). Zatim slijedi opis
zbivanja na poetku Darijeve vladavine: smrt Polikratova (118-
128), uspjesi lijenika Demokeda na perzijskom dvoru (129-
l 38), osvajanje Sama (139-149) i uguivanje ustanka u Babi
lonu (150-160).
40
IV knjiga -Melomena
Darije kree na pohod protiv Skita (1-4), pa Herodot tom
prilikom opisuje najstariju povijest Skita (5-15) i narode koji
ive sjeverno i istono od Skita, ukjuujui i legendarne Hi
perborejce { l 6-36). Ti ga podaci navode na geografski opis
poznatog svijeta i odnosa izmeu Evrope, Aije i Libije-Mrike
(37-45), a zatim se ponovo bavi Skitima: rijekama u Skitiji
(46-58) i obiajima Skita (59-82). Darijeva vojna protiv Skita,
preko Helesponta i Dunava (to omoguuje ponovo opis Ski
tima susjednih naroda, na primjer Amazonki), zavrava neu
spjehom i povlaenjem u Aziju (83-144). Perzijski satrap
Arijand u pohodu je na Libiju, Kirenu i Barku, pa Herodot
iznosi brojne i historijske i etnografske podatke o tim krajevima
Mrike ( l 45-205).
V knjiga - Tersihora
Ovom knjigom zapoinje opis neposrednih uzroka i povoda
grko-perzijskog sukoba. Najprije je zabiljeen pohod u kojem
Darijev vojskovoa Megabaz osvaja primorske dijelove Trakije
(s ekskurzor o obiajima T raana) i podvrgava vrhovnoj per
zijskoj vlasti Makedonce ( l -22). Zatim je opisan ustanak
maloazijskih Grka, poznat pod imenom jonski ustanak; obu
hvaeni su njegovi uzroci, te se govori o tiranima Mileta,
Histijeju i Aristagori, koji su zapoeli ustanak (23-38). Arista
gora posjeuje Spartu i Atenu traei pomo, pa se spominju
dogaaji iz povijesti jednog i drugog grada: Sparta odbija
pruiti pomo, a Atenjani, zajedno s Eginjanima, alju svoje
brodovlje (39-97). Maloazijski Grci kopnom prodiru sve do
Sarda i spaljuju ga, ali zatim doivljavaju nekoliko poraza, pa
4 1
se jonski ustanak zavrava neuspjehom, a Aristagora pogiba
(98-126).
V knjiga -Erato
Miletski tiranin Histijej, koji je cijelo vrijeme ustanka bio na
perzijskom dvoru (a umjesto njega vladao je Aristagora), uspi
jeva pobjei, ali Milet ipak pada u ruke Perzijanaca nakon
pomorske bitke kod Lade (1-30). Nakon toga bili su pokoreni
i otoci u Jonskom moru, te grki gradovi na trakom Herso
nezu (31-42). Time je bio pripremljen teren za veliki Mardo
nijev pohod na Grku, koji je zapoeo katastrofalnim brodo
lomom perzijske flote kod Atosa na Halkidici (43-7), no
Perzijanci, ovaj put pod vodstvom Datisa i Artafrena poduzi
maju novu ekspediciju na Grku (48-140): njezin opis sadra
va i dugaak umetak o prilikama u Grkoj s historijskim
podacima i, posebno, u Sparti (48-93), te govori o dolasku
perzijske vojske na Maraton i o samoj maratonskoj bitki (94-
131), dok je u posljednjem dijelu izlaganje o atenskoj porodici
Alkmeonida i o maratonskom pobjedniku Miltijadu koji joj je
pripadao (132-140).
VI knjiga -Polihimnija
Darije umire u toku priprema za vojnu koja je morala osvetiti
poraz kod Maratona (1-4), pa njegov nasljednik Kserkso pre
uzima te pripreme zajedno sa svojim vojskovoama i odluuje
premostiti Helespont i prokopati kanal ispod Atosa kako bi
izbjegao plovidbu oko neugodnog rta na Halkidici (5-25).
Vojska kree prema Evropi kroz Sard i prelazi preko Helespon
ta (26-58), to Herodot iskoritava za davanje detaljnog popisa
42
sudionika svih dijelova perzijske vojske, njezina pjeatva, ko
njice i fote (59-100). Kad prijee u Evropu, mora ponovo
prijei kroz Trakiju i Makedoniju (101-130). Za to se vrijeme
i Grci pripremaju za rat, traei bez uspjeha pomo u svojim
monim kolonijama na Siciliji i na Kreti (131-170). Dok
Kserkso dalje napreduje, Grci odabiru Termopilski klanac za
mjesto svoje obrane (171-198), te dolazi do bitke kod Termo
pila, gdje junaki pogiba Leonida sa svojih tri stotine Sparta
naca (199-239).
VI knjiga - Urania
Odigrava se pomorska bitka kod rta Artemisija, gdje Perzi
janci doivljaju gubitke (1-22). Na kopnu Kserkso zauzima
Atiku i spaljuje i razara Atenu (23-55). Zahvaljujui Atenjani
nu Temistoklu Grci se uputaju u pomorsku bitku kod Sala
mine, u kojoj ponovo pobjeuju Perzijance (56-96), pa Kser
kso odluuje da se povue u Perziju, a u Tesaliji ostavlja
Mardonija da u proljee nastavi pohod, dok Temistoklo za to
vrijeme prima nagrade i pohvale u cijeloj Grkoj (97-129).
Mardonije pokuava sklopiti uz posrednitvo makedonskog
kralja Aleksandra saveznitvo s Atenjanima, ali bez uspjeha
(130-144).
IX knjiga -Kliopa
Pod Mardonijevim zapovjednitvom Perzijanci jo jedanput
upadaju u Atiku, ali ubrzo prelae u Beotiju, gdje e doi do
odlune bitke (1-25). To je bitka kod Plateje koja je vrlo
detaljno opisana i u kojoj je Mardonije poginuo (26-98). Istog
dana kad se odigrala bitka na kopnu kod Plateje dolo je i do
43
pomorske bitke kod rta Mikale u Maloj Aziji: i ondje Grci
nanose teke gubitke perzijskoj mornarici (99-106). Perzijska
se vojska stoga povlai prema Sardu, a Grci opsjedaju i osloba
aju grad Sest na Helespontu, to za Herodota predstavlja
simboliki zavretak grko-perzijskih ratova (107-121), pa
posljednje poglavlje sadrava kroz Kirove rijei upuene Perzi
jancima neku vrstu etike i filozofske pouke itava djela (122).
44
PRVA KJIGA POVIJESTI
Ovo je prikaz povijesnog istraivanja Herodota Halikarnaani
nal zato da ono to su ljudi napravili ne padne s vremenom u
zaborav, i da velika i udesna djela to su ih izvrili i Grci i
barbari ne ostanu bez spomena, kao ni ostali dogaaji, pa ni
razlog zbog kojeg su meusobno zaratili.
1 . Ueni Perzijanci tvrde da su Feniani bili krivci razdora: oni
su, naime, doli s mora koje se naziva Crvenim2 do ovoga naega
mora i naselili su krajeve koje i danas naseljavaju; odmah su
krenuli na dugake plovidbe i, dopremajui egipatsku i asirsku
robu, stizali su, izmeu ostalog, i u Arg. U to je vrijeme Arg bio
najmoniji od svih gradova u zemlji koja se danas naziva
Grkom. Kad su Feniani stigli u taj Arg, poeli su izlagati svoju
robu na prodaju. A petog ili estog dana nakon dolaska, kad su
ve gotovo sve rasprodali, na morsku je obalu dola, izmeu
mnogih drugih ena, i kraljeva ki: njezino je ime bilo -a to
isto kau i Grci -lo ki Inahova. ene su se pribliile krmi i
kupovale su onu robu koja im se najvie sviala, a Feniani su
se ohrabrili i krenuli na njih. Mnoge su od ena uspjele pobjei,
l
Sva osobna imena, imena naroda i plemena i geografski naivi objanjeni su u
Indksu imena na kraju knjige.
2
Ne misli se na dananje Crveno more ve na Perijski zaljev i Arapsko more.
45
a lo je, s nekim drugima, bila zarobljena; ubacili su je u lau i
otplovili su prema Egiptu.
2. Tako je -kau Perzijanci (a Grci tvrde d je bilo drugaije3)
-lo stigla u Egipat, i to je bio poetak nepravednih postupaka:
nakon toga, kau, neki su Grci (a ne znaju navesti njihovo ime)
stigli u Tir u Fenikji i oteli ker tamonjega kralja, Europu; to
bi mogli biti Kreani. Na taj su nain oni isto vratili istim, a
nakon toga su Grci bili krivi za slijedeu nepravdu koja se
dogodila. Kad su, naime, otplovili na ratnoj lai u Eju u Kolhidi
i prema rijeci Fasidu, ondje su, obavivi sve drugo zbog ega su
bili doli,4 oteli kraljevu ker Medeju. Kolhianski je kralj
poslao glasnika u Grku, zahtijevao je zadovoljtinu za otmicu
i traio je svoju ker natrag, a Grci su odgovorili da ni oni od
otmiara Ije iz Arga nisu dobili zadovoljtinu za otmicu pa je
ni sami nee pruiti Kolhianima.
3. I kau da je jedno pokoljenje nakon toga Aleksandar sin
Prijamov, poto je uo za one dogaaje, htio da s pomou
otmice dobije enu iz Grke, a bio je sasvim svjestan toga da
nee morati pruiti zadovoljtinu, jer je ni oni prije nisu davali.
I tako, kad je on oteo Helenu, Grci su odluili najprije odaslati
poslanike i traiti natrag Helenu i zahtijevati zadovoljtinu zbog
otmice. No dok su oni to izlagali, Trojanei su ih podsjetili na
Medejinu otmicu i na to kako oni sami nisu niti pruili
zadovoljtinu niti vratili otetu, usprkos zahtjevima, a htjeli bi
od drugih dobiti zadovoljtinu.
3
Prema grkom mitu u Iju se bio zaljubio Zu, pa ju je ljubomora Hera, ija je
sveenica lo bila, pretvorila u kravu i progonila je sve do Egipta, gdje je lo, ponovo
u ljudskom liku, Zeusu rodila sina Epaf.
4 Tj. osvojivi zlatno runo; kolhianski kralj, Medejin otac, bio je Eet.
46
4. Do tada je bila rije samo o pojedinanim otmicama jednih
i drugih, ali nakon toga su Grci postali uvelike krivi: naime,
prije su oni zapoeli voditi rat protiv Azije nego Perzijanci
protiv Evrope. Oni smatraju d je otimanje ena postupak
nasilnika, da je osveivanje za otmicu u urbi postupak nera
zumnih, a da se razboriti uope ne brinu za otete: jasno je,
naime, da ne bi ni bile otete da nisu to same eljele. Perijanci
tvrde da oni nisu uope ni postavili pitanje zbog otetih ena, a
Grci su zbog jedne ene iz Sparte5 sakupili golemu vojsku i
zatim, doavi u Aziju, unitili Prijamovu dravu. Otada nepre
stano smatraju da im je sve grko neprijateljsko. Perzijanci
Aziju i barbarske narode koji je nastavaju prisajaju za sebe, a
vjeruju da su Evropa i Grka zasebno podruje.
5. Perijanci kau da se to tako dogodilo i nalaze da je poetak
njihova neprijateljstva prema Grcima predstavljalo zauzee
Troje. to se tie Ije, Feniani se ne slau s Perijancima: kau
da se nisu posluili otmicom da bi je odveli u Egipat, ve da je
ona u Argu vodila ljubav s kapetanom lade; kada je shvatila da
je trudna, sramei se pred roditeljima, svojevoljno je sama
otplovila s Fenianima da se njeno stanje ne bi posvuda razgla
silo. Tako, dakle, priaju Perzijanci i Feniani. Ja sam o tome
ne mogu rei je li se tako ili nekako drugaije dogodilo, ali znam
onoga tko je prvi zapoeo s nasiljem prema Grcima i, kad ga
spomenem, nastavit u s pripovijedanjem, podjednako opisu
jui i male i velike gradove ljudi. Naime, mnogi od njih koji su
neko bili veliki pretvorili su se u male, a oni koji su u moje
doba bili veliki prije toga bijahu maleni. Stoga, budui da znam
d je ljudska srea promjenljiva, podjednako u se baviti i
jednima i drugima.
5
Helena, koju je ugrabio Aleksandar i zbog koje je zpoeo trojanski rat, bila je
ena spartanskog kralja Menelaja.
47
6. Krez je bio rodom Lidanin i sinAlijatov, a vladao je narodima
s ove strane rijeke Halisa koji tee s juga izmedu Sirije i
Pafagonije i na sjeveru utjee u more to se naziva Crim. Taj
je Krez prvi od nama poznatih barbara prinudio neke od Grka
da mu plaaju porez, a s drugima je opet sklopio prijateljstvo.
Na porez je prinudio Jonjane, Eoljane i Dorane u Aziji, a
sklopio je prijateljstvo sa Spartancima. Prije Krezove vlasti svi
su Grci bili slobodni. Naime, vojna Kimerana, koju su oni
poveli na Joniju prije Krezova vemena, 6 nije pokorila gradove
ve ih je tek povremeno pljakla.
7 . Tako je vlast, koja je pripadala Heraklidima, prela na Krezov
rod, naan Mermnadima. Kdaul, kojega Grci nazivaju Mir
silom, bio je vladar Sarda, a potjecao je od Alkeja sina Hera
klova. Naime prvi kralj Sarda iz porodice Heraklida bio je
Agron sin Ninov, unuk Belov i praunuk Alkejev, a Kndaul sin
Mirsov bio je posljednji u nizu. Oni koji su prije Argona vladali
tom zemljom bili su potomci Lida sina Atisova, a po njemu se
i cijeli narod naao Lidanima, a prije su se zli Meonjanima.
Od njih su Heraklidi dobili vlast, na osnovi proroanstva, a oni
sami potjeu od neke Jardanove robinje i Herakla i zadrali su
tu vlast kroz dvadeset i dva ljudska pokoljenja, petsto pet
godina,? tokom kojih je sin preuzimao ezlo od oca, sve do
Kndaula sina Mirsova.
8. A ovaj je Kndaul uistinu ljubio svoju enu i zaljubljen je
vjerovao ko je ona daleko najljepa od svih ena. Dok je on
to vjerovao, u to je vrijeme medu njegovim osobnim stima
bio Gig sin Daskilov, koji mu je bio veoma drag, pa je Kndaul
tome Gigu povjeravao najozbiljnije poslove, a i u zijezde mu
6
Verojatno u proj polovici 7. st. pr.n.e.
7
Obino se smatralo da su trideset tri godine dob jedne generacije, to Herodotovo
raunanje mitsk vladara Udije ne ptvruje.
48
je uzdizao eninu ljepotu. Nakon kratka vremena - jer se
Kdaulu morala dogoditi nesrea -rekao je Gigu ovo: Gige,
ini se da mi ne vjeruje kad ti priam o eninoj ljepoti (ljudi,
naime, manje vjeruju svojim uima nego oima), pa hajde da
je vidi jednom golu! A Gig, glasno poviknuvi, ree: Gospo
daru, kakav to nesmisao govori kad mi zapovijeda da svoju
gospodaricu pogledam golu? Zena, kad svlai haljinu, ujedno
se liava i stida. Odavno su ve ljudi iznali lijepe izreke iz kojih
treba uiti; a jedna je od njih i ona: neka svatko gleda svoje. Ja
vjerujem da je ona najljepa od svih ena i molim te da ne
zahtijeva od mene nita nepristojno.
9. Ovim je rijeima odbio prijedlog u strahu da iz toga za nj ne
proizie kako zlo. A Kandaul mu odgovori ovako: Budi
miran, Gige, i ne boj se da te ja time to govorim elim iskuati
niti da bi ti moja ena uinila to naao: od poetka u zmisliti
sve tako da ona nee ni znati da si je ti vidio. Smjestit u te,
naime, iza otvorenih vrata u sobu u kojoj spavamo; kad uem,
i moja e ena prii krevetu. Blizu ulaza nalazi se naslonja, i
na nj e, svlaei se, odloiti svoje haljine jednu po jednu, pa
e ti omoguiti da je u potpunom miru promotri. A kad krene
od naslonjaa prema postelji i kad ti okrene lea, tvoja je briga
da izae na vrata a da te ona ne opazi.
1 O. Gig to nikako nije mogao izbjei, pa prihvati prijedlog; kad
se inilo da je vrijeme poinku, Kandaul uvede Giga u sobu, a
odmah nakon toga pojavi se ena; kad je ula i dok je odlagala
haljine, promotri je Gig. im se naao iza eninih lea, dok je
ila u krevet, skriveki izae van. No ena ga opazi u asu dok
je izlazio. Shvativi da je to muevljeva zamisao, nije uzviknula
posramljena niti je pokazala da je sve razumjela, ali je naumila
da se osveti Kandaulu, jer kod Liana, kao i kod gotovo svih
ostalih barbara, smatra se velikom sramotom ak i mukarca
vidjeti gola.
49
11. Tada, dakle, na taj nain nije nita pokazala i sauvala je
smirenost; a im je svanuo dan, okupi najvjerije od svojih
slugu, pripremi ih i pozove Giga. A on, ne sumnjajui da ona
ita zna o onome to se dogodilo, doe na poziv: i prije, kad bi
g god kraljica pozvala, morao se odazvati. Kad je Gig doao,
ena mu ree: Nudim ti, Gige, da izabere kojim putem eli
krenuti izmeu dvaju to su ti preostala: ili ubij Kandaula i uzmi
mene i kraljevstvo Lidije, ili mora sam odmah umrijeti tako
da ne bi i dalje, na nagovor Kandaulov, gledao ono to ne
smije. Uistinu, mora nestati ili onaj koji ti je to predloio ili ti
koji si me vidio golu i uinio neto to se protivi dobrim
obiajima. Gig se neko vrijeme udio tim rijeima, a zatim je
ponizno molio da ga ne prisiljava na to da mora odluivati o
tau izboru. Ali nije je mogao nagovoriti, ve mu je postalo
jasno da je uistinu nuno da ili ubije gospodara ili da on sam
bude ubijen tuom rukom; i izabere ivot. A upitao ju je ovako:
Kad me tjera da protiv svoje volje ubijem vlastita gospodara,
daj da ujem na koji emo g nain napasti. Ona, preuzevi
rije, odgovori: Navalit e na njega, i to dok bude spavao, s
istog mjesta odakle me je on golu tebi pokazao.
12. Kad su skovali plan, i im je pala no (Gig, naime, nije
odustajao niti je mogao bilo na koji nain uzmaknuti, nego je
morao umrijeti ili on ili Kandaul), slijedio je enu u lonicu.
Ona mu dade bode i sakrije ga iza onih vrata. Zatim, kad je
Kandaul otiao na poinak, Gig izae iz skrovita i ubije g, te
zadobije enu i vlast, to je opjevao u jampskom trimetru8 i
Arhiloh s Para, koji je bio njegov suvremenik.
8
Jampski se trimetar sastoji od tri jampska metra, a sauvan Arhilohov stih (fr.
22D) u prijevodu glasi:
Ba briga me z Giga zltom bogata.
50
1 3. Tako zadobije vlast i uvrsti je u skladu s delfskim proro
anstvom. Kako su, naime, Liani Kandaulov udes smatrali
zlom i poeli se laati oruja, sloili su se napokon Gigovi
pristalice i ostali Liani9 da on vlada dopusti li mu proroite
da bude kralj Liana, a ako ne dozvoli, da se vlast preda ponovo
Heraklidima. Proroite je dalo doputenje, i tako je Gig
preuzeo vlast. No Pitija je pridodala da e se Heraklidi osvetiti
Gigovu potomku u petom koljenu. 10 Na te se rijei Liani i
njihovi kraljevi nisu uope obazirali prije no to su se one
ostvarile.
14. T ako su Mermnadi zadobili vlast otjeravi Heraklide, a Gig
je kao vladar u Delfe poslao brojne zavjetne darove, i ti su darovi
od srebra i veinom se jo nalae u Delfma; osim srebra ostavio
je tamo i mnogo zlata, a meu drugim predmetima osobito je
vrijedno spomenuti zlatne vreve, njih est na broju, koji ondje
lee. Oni se nalaze u riznici Korinana, a teki su trideset
talanata: I I radi prave istine treba rei da riznica ne pripada
korintskoj dravi nego Kipselu sinu Eetionovu. Nakon Mide
sina Gordijeva, kralja Frigije, ovaj je Gig - koliko nam je
poznato - prvi od barbara odaslao u Delfe zavjetne darove.
Mida je, naime, odaslao doista vrijedan spomena kraljevski tron
na kojem je sjedio kad bi dijelio pravdu: taj se tron nalazi ondje
gdje su i Gigovi vrevi. To zlato i srebro to g je Gig darovao
naziva se, prema imenu darodavca, Gigovom ostavtinom. Kad
je zavladao, i on je poveo vojnu na Milet i Smirnu, a zuzeo je
9 Zato da ne doe do graanskog rata; odlomak se moe tumaiti i tako da je Gig
zpravo do prijestolja doao nekom vrstom pua.
10
Pet pokoljenja kraljeva predstavljaju: Gig (oko 680. g. pr.n.e.), Ardis, Sadijat,
Alijat i Ke (560-540. g. pr.n.e.).
II
Budui da Gig nije bio Grk, nije mogao imati -poput grkih gradova -svoju
riznicu u Delfima, pa su njegove darove izloili Korinani, s kojima je odravao
prijateljske veze, u svojoj riznici. Darovi su bili golemi, jer je (atiki) talant teio
26,196 kg, pa 30 talanata odgovara 785,88 kg.
51
i grad Kolofon. Premda je kraljevao trideset i osam godina, nije
uinio niko drugo veliko djelo, pa, osim ovoga to smo
kazali, o njemu vie neemo govoriti.
1 5. Ali spomenut u Ardisa sina Gigova koji je nakon njega
preuzeo kraljevstvo. On je zauzeo Prijenu i navalio na Milet, a
u vrijeme kad je vladao Sardom, Kimerani su, jer su ih skitski
nomadi istjerali iz njihovih prebivalita, stigli u Aziju i zauzeli
itav Sard osim gradskog utvrenja.
1 6. Poto je Ardis vladao etrdeset i devet godina, naslijedio ga
je Sadijat sin Ardisov koji je vladao dvanaest godina, a Sadijata
je naslijedio Alijat. A on je zaratio s Kijaksarom, Dejokovim
potomkom, i sMeanima, Kimerane je istjerao iz Azije, zauzeo
je Smirnu, koju su osnovali Kolofonjani, i napao je Klazomenu.
Odavde se nije povukao svojevoljno nego doista gadno nastra
davi. Dok je bio na vlasti, uinio je slijedea djela vrijedna
spomena.
17. Zaratio je protiv Mileana, a taj je rat preuzeo od oca.
Navalivi na Milet, opsjedao ga je ovako. Kad bi god plodovi
zemlje sazreli, poveo bi vojnu: vojsku je vodio uz zvukove
siringa, harf i enskih i mukih fula.12 Kad bi doao u okolicu
Mileta, nastambe u poljima nije ruio niti palio niti im je obijao
vrata, nego je putao da ostanu kakve su bile; a im bi unitio
stabla i plodove zemlje, povlaio se natrag. Naime, Mileani su
imali prevlast na moru tako da od opsade grada ne bi bilo koristi
za vojsku. A kue Lianin nije ruio zbog toga da bi Mileani
imali odakle polaziti na sjetvu i obraivanje zemlje, te da bi on,
poto je oni obrade, imao, kad napadne, to pljakati.
1
2 Siringa je instrument sastavljen obino od 7 cijevi od trske, dok je fula (aulos)
imala samo jednu cijev od trske: muke su frule davale dublje, a enske vie tonove.
52
1 8. Na taj je nain ratovao jedanaest godinal3 i u tom je
razdoblju nanio Mileanima dva velika poraza, jedan u bitki
kod Limeneja, na njihovoj vlastitoj zemlji, a drugi u dolini
Meanda. No est godina od tih jedanaest Lianima je jo
vladao Sadijat sin Ardisov, i on je toliko puta vodio vojnu protiv
Mileta: naime, on je i zapoeo rat; kroz pet godina koje su
slijedile nakon ovih est rat je vodio Alijat sin Sadijatov, koji je
-kako sam ve ranije razjasnio -preueo rat od oca i nastavio
ga punom snagom. Nitko od Jonjana u tom ratu nije pruao
pomo Mileanima, osim stanovnika Hija. Oni su i podupi
rali jer su uzraali isto istim: naime, prethodno su Mileani
Hijanima pomogli dovriti rat protiv Eritrejana.
19. Kad je dvanaeste godine vojska palila usjeve, dogodilo se
ovo: im je vatra zahvatila usjeve, raspirivana vatrom zahvatila
je i hram Atene, koja ovdje ima nadimak Asesija, a hram je,
zahvaen plamenom, posve izgorio. Neposredno nakon tog
dogaaja nitko se na nj nije posebno obazirao, no kad se vojska
vratila u Sard, Alijat se razbolio. Kako mu je bolest sve due
trajala, poalje, ili zato to mu je netko tako savjetovao ili zato
to je sam pomislio da poalje nekoga da pita boga za njegovu
bolest, tumae proroanstava u Delfe. Kad su oni stigli u Delfe,
Pitija im odgovori da nee prije izrei proroanstvo nego to
ponovo podignu Atenin hram to su ga spalili u miletskoj
zemlji u Asesu.
20. Ja to znam jer sam u Delfma uo kako se dogodilo; a
Mileani ovome pridodaju i to da je Perijandar sin Kipselov
bio velik prijatelj Trasibulu koji je u to vrijeme vladao Miletom,
te je, kad je saznao kako je proroanstvo dano Alijatu, poslao
glasnika da o tome obavijesti Trasibula kako bi on, upoznat s
time, mogao ramisliti o svojem poloaju.
Ll
Od 623. do 612. g. pr.n.e. ili, prema drugima, od 627. do 616. g. pr.n.e.
53
21 . Alijat je, kad mu je bilo dojavljeno proroanstvo, odmah
poslao vjesnika u Milet jer je htio sklopiti savez s Trasibulom i
Mileanima sve dok hram ne bude obnovljen. Izaslanik je
krenuo u Milet, a Trasibul, kojemu je cijela pria ve bila
dokraja poznata i koji je shvatio to Alijat namjerava uiniti,
smisli ovo: sve ito, koliko ga je god u gradu bilo i njegova
vlastita i onoga koje je pripadalo pojedinim graanima, dao je
prikupiti na trgu i naredio je Mileanima da na njegov znak svi
zaponu piti i veselo kruiti gradom.
22. AT rasibul je to radio i izdavao takve zapovijedi da bi vjesnik
iz Sarda, kad vidi veliku gomilu prikupljena ita i ljude koji se
zabavljaju, to dojavio Alijatu. Tako se i dogodilo: naime, kad
je vjesnik vidio sve to i kad je prenio Lianinovu poruku
Trasibulu, vratio se u Sard, to je dovelo, kako sam uo, do
pomirenja. Alijat se nadao da u Miletu vlada velika nestaica
ita i da je narod tamo do krajnosti iznuren, a vjesnik koji se
vratio iz Mileta donio mu je sasvim drugaije vijesti nego to
ih je oekivao. Nakon toga postignu dogovor prema kojem e
jedni drugima biti prijatelji i saveznici, te je Alijat u Asesu
podigao ne jedan nego dva hrama Ateni. Tako je, dakle, proao
Alijat u ratu s Mileanima i Trasibulom.
23. A Perijandar, koji je Trasibulu poslao obavijest o proroan
stvu, bio je Kipselov sin. Perijandar je vladao u Korintu:
Korinani (a s njima se slau i Lezbljani) priaju da mu se u
ivotu dogodila uistinu udesna stvar, a rije je o Arionu iz
Metimne kojega je delfn prenio na leima do Tenara, a meu
tadanjim kitaredimal4 nitko nije bio bolji od njega: prvi je od
1
4 Arion iz Metimne (na otoku Lezbu) bio je, dakle, kitared, svira na ianom
instrumentu slinom liri koji je svoje melodije pratio i pjesmom.
54
ljudi - koliko nam je poznato - sastavio ditiramb15 1 u
Korintu ga otpjevao i obuio za to kor.
24. Kau da je taj Arion, poto je dugo vremena boravio kod
Perijandra, zaelio otploviti u Italiju16 i na Siciliju, a kad je tamo
zaradio mnogo novaca, htio se vratiti natrag u Korint. Krenuo
je iz Taranta i, budui da se ponajvie pouzdavao u Korinane,
iznajmio je lau koja je pripadala ljudima Korinanima: a oni
na otvorenu moru skuju zvjeru d bace Ariona s palube i da
mu otmu novac; on ih je, shvativi to mu se sprema, molio da
mu potede ivot, a da e im novac rado dati. No nije ih uspio
na to nagovoriti, ve su mu mornari zapovjedili ili da se sam
ubije, pa e mu grob biti na kopnu, ili neka odmah skoi u
more. Doveden tako u beznadan poloaj, Arion i zamoli da
mu -kad su ve tako odluili -dopuste da stane sav ureen
na veslaku klupu i da zapjeva: obeao im je da e nakon pjesme
sam sebi oduzeti ivot. Njima se svidjela mogunost da poslu
aju najboljeg pjevaa od svih ljudi, pa se okupe nasred lae
doavi s krme. A on navue sve svoje urese, uzme kitaru, stane
na veslaku klupu i zapjeva sveanim glasom, a kad je pjesma
zavrila, baci se u more onakav kakav je bio, sa svim uresima.
Posada s laom otplovi u Korint, dok je njega -kako priaju
-neki delfn smjestio sebi na lea i odnio do Tenara. Arion
se iskrcao i otputovao u Korint sa svim uresima, a kad je tamo
doao, ispriao je sve to mu se dogodilo. Ai Perijandar, zato
to mu nije povjerovao, stavi Ariona pod strau kako nikuda
ne bi mogao otii, a motrio je i to se dogaa s mornarima: kad
su oni napokon stigli, pozove ih i pone pitati ne bi li mu to
kai o Arionu. Dok su oni pripovijedali kako je on iv i zdrav
15 Ditiramb je korska pjesma (esta u Dionisovim sveanostima) u koju je kor
ujedno i plesao.
16
Pod Italijom se ovdje podrazumijeva Velika Grka, tj. juna Italija, ije su obale,
kao i Siciliju, kolonizirali Grci.
55
u Italiji i kako su ga ostavili u dobru stanju u Tarantu, pojavi
se pred njihovim oima Arion ba onakav kakav je bio skoio
u more; oni, silno uplaeni, nisu vie mogli nijekati ono to je
bilo oito. Tako priaju Korinani i Lezbljani, a postoji i
nevelik Arionov zavjetni dar od mjedi na Tenaru -ovjek na
leima delfnaY
25. Poto je Alijat Lianin zavrio rat protiv Mileana, umre
nakon pedesetsedmogodinje vladavine. Kad se bio oporavio
od neke bolesti, dao je, kao drugi vladar iz te kue, zavjetni dar
u Delfe - srebrni veliki vr i malen, od dijelova sastavljen,
eljezni podloak za vr, 18 meu svim darovima u Delfma
uistinu vrijedan razgledavanja, jer je bio rad Glauka Hijanina
koji je jedini od svih ljudi iznaao vjetinu zavarivanja eljeza.
26. Kad je Alijat umro, vlast je preueo Krez sin Alijatov, u dobi
od trideset i pet godina, a od Grka je najprije napao Efeane.
Zatim, dok i je on opsjedao, Efeani zavjetuju svoj grad
Arteridi privezavi gradske zidine uetom za njezin hram. Od
starog grada, koji je tada bio pod opsadom, do hrama ima
sedam stadija. 19 Njih je, dakle, Krez najprije napao, a zatim
redom sve jonske i eolske gradove, a za svaki je napad iznosio
drugaije razloge; u nekim je sluajevima mogo pronai jae
razloge, pa ih je i vie optuivao, a u drugima se sluio nitavnim
izlikama.
17 Spomenik koji prikazuje Ariona koji jae na delfinu na Tenaru je jo zatekao i
Pausanija, u 2. st., i opisao g u svojem Vodi po Grkoj (1II,25,5), a zabiljeen je i
natpis u stihu koji je bio na njegovu postolju:
Takvim je prijevozom spaen iz Sicilkog mora, uz pratnju
Sveanu bogova svih, Aron, Kklnov sin.
1 8 Prema Pausaniji (X, 16, l) podloak je imao oblik krnje piramide.
19 Duina stadija donekle se razlikovala u pojedinim gradovima i u odreenim
razdobljima; standardni olimpijski stadij odgovarao je duljini od 192 metra, pa bi
sedam stadija bilo 1344 metra.
56
27. A kad je Grke u Aziji natjerao da mu plaaju danak,
pomiljao je da zatim izgradi lae i da navali na stanovnike
otoka. Kad je sve bilo spremno za gradnju laa, doao je -
prema jednima -u Sard Bijant iz Prijene ili -prema drugima
- Pitak iz Mitilene, te kad je Krez pitao ima li to novo u
Grkoj, dobio je odgovor zbog kojeg je prekinuo gradnju
brodovlja: 0 kralju, stanovnici otoka kupuju mnotvo konja
jer su naumili da povedu vojsku na Sard i na tebe. Krez, koji
je povjerovao da mu on kazuje istinu, ree: 0 kad bi bar bogovi
otoanima usadili takav naum da krenu protiv djece Lidije na
konjima!20 A onaj ga prekinu i ree: Jasno mi je, o kralju, da
arko eli da uhvati na kopnu otoane na konjima, i s pravom
u to polae nadu; no to drugo misli da otoani ele otkako
su douli za tvoju namjeru da izgradi brodovlje protiv njih,
nego da uspiju uhvatiti Liane na moru i da ti se osvete za Grke
koji nastavaju kopno a koje si ti porobio? Krez se veoma
razveselio ovom zakljuku i, budui da mu se uinilo kako su
te rijei istinite, sluao ih je i prestao s gradnjom laa. I tako je
sklopio prijateljstvo s Jonjanima koji nastavaju otoke.
28. Nakon nekog vremena pokorio je skoro sve narode koji su
ivjeli s ove strane rijeke Halisa: naime, osim Kiliana i Likijaca
Krez je pokorio sve ostale, a to su bili ovi: Liani, Frigijci,
Miani, Marijandinjani, Halibljani, Pafagonci, Traani i Ti
njani, te Bitinjani, Karani, Jonjani, Dorani, Eoljani i Pamf
lijci. 21
20
Li

i su bili glasoviti konjanici, jednako kao to su otoani bili znameniti

mornari.
21
Ako je Herodotov popis naroda toan, Krezovo se carstvo protezalo i sjevero
istono od Halisa, gdje su na obali Crnog mora stanovali Halibljani. Nasuprot tome,
mediteranska obala Male Azije, gdje su smjetene Kilikija i Likija, ostala je izvan
Krezove vlasti. Od navedenih naroda posljednja etiri pripadaju grkim plemenima.
57
29. Poto ih je Krez sve pokorio i pripojio Lidiji, poeli su
dolaziti u Sard, koji je tada bio na vrhuncu bogatstva, svi ostali
ueni ljudi iz Grke koji su u to vrijeme ivjeli, tako da je svako
malo netko od njih dolazio, a meu njima i Solon iz Atene koji
je Atenjanima, kad su to od njega zatraili, sastavio zakone i
zatim napustio grad na deset godina, otplovivi s izlikom da eli
vidjeti svijeta, a zapravo zto da ne bi morao dokinuti nijedan
od zakona koje im je dao. Sami Atenjani nisu to smjeli uiniti
jer su dali vrstu rije da e deset godina postupati prema
zakonima koje im je dao Solon.
30. Zbog toga, i zato da vidi svijeta, otputovao je Solon i stigao
je k Amasisu u Egipat, a zatim i ka Krezu u Sard. Poto je stigao,
Krez ga je ugostio u svojoj palai; nakon toga, treeg ili etvrtog
dana, na Krezovu zapovijed sluge su Solona vodili u riznicu i
pokazivali mu svu njezinu veliinu i rasko. Kad je on sve to
razgledao i prouio, u prikladnom mu je trenutku Krez rekao
ovo: Strane Atenjanine, o tebi su nam stigli razni glasovi, i o
tvojoj mudrosti, i o tvojim putovanjima, i da si, kao ljubitelj
mudrosti, obiao mnoge zemlje kako bi i upoznao; sad me je
obuzela elja da mi kae da li si igdje vidio ovjeka koji bi bio
najsretniji na svijetu. On ga je to pitao u nadi da je sam
najsretniji na svijetu, ali Solon, bez ikakva laskanja i posve po
istini, ree: 0 kralju, to je Tel Atenjanin! Krez se zaudi
odgovoru, pa brzo ree: Po emu sudi da je Tel najsretniji?
Solon odgovori: Tel je, u vrijeme kad je grad prolazio kroz
sretno razdoblje, imao lijepu i dobru djecu i doivio je da mu
i ona izrode unuke i da svi oni ostanu na ivotu, a u to mu je
i ivot, prema naim mjerilima, bio sretan, te mu je i svretak
ivota bio slavan: naime, Atenjani su se borili kod Eleusine
protiv svojih susjeda, a on im je doao u pomo, natjerao
neprijatelje u bijeg i ba junaki poginuo, pa su ga Atenjani
58
pokopali na dravni troak22 na mjestu na kojem je pao i iskazali
mu veliku poast.
31. Budui da je Solon svojom priom o Telu, u kojoj je o
njemu rekao tako mnogo lijepih stvari, pobudio Krezovo zani
manje, upitao ga je Krez koga smatra drugim po srei nakon
Tela, a bio je posve uvjeren da e njemu samom pripasti drugo
mjesto. A ovaj mu ree: Kleobisa i Bitona. Naime, njima je
dvojici, rodom iz Aga, ivot bio ispunjen zadovoljstvom, a u
to su raspolagali tjelesnom snagom -obojica su istovremeno
bili pobjednici u sportskim natjecanjima, a pripovijeda se o
njima i ovaka pria: za vrijeme jedne sveanosti u Herinu ast
u Argu njihova je majka morala po svaku cijenu stii dvopre
gom u svetite, ali joj se volovi nisu na vrijeme vratili s polja;
kako ih je as odlaska pourivao, mladii su se sami upregli u
jaram i vukli su kola, a u kolima se vozila njihova majka, te su
-proavi etrdeset i pet stadija -stigli do svetita.23 Poto su
to uinili i poto su ih vidjeli svi sudionici sveanosti, stigao ih
je najljepi zavretak ivota, i bog im je na taj nain pokao da
je za ovjeka mnogo bolje umrijeti nego biti iv.24 Naime,
Argivci koji su stajali uokolo uzvisivali su hvalom snagu mla
dia, a Argivke njihovu majku jer je izrodila tau djecu. Majka
im je bila neopisivo sretna i zbog samog njihova ina i zbog
glasa o njemu, pa je stala ispred kipa i zamolila boginju da
Kleobisu i Bitonu, njezinim sinovima koji su je tako silno
22
Javni je pokop bio isk posebne poasti u Ateni.
23 Ovaj su dogaaj opisali i drugi pisci - Pausanija, 11,20,3; Lukijan, Haron;
Ciceron, Rprave u Tuskulu, 1,47,113 -, a Plutath (u Mora/iama, 108F) k da
je majka Kidipa bila Herina sveenica, pa je raumljivo da je morala na vrijeme stii
do hrama, od Arga udaljenog otprilike 8 k (tj. 45 stadija) i podignutog na strmoj
UVISIni.
24 Prema pitagorovskoorfikoj flowfiji ljudska se dua u tijelu osjea zrvorenom,
pa smrt z nju predstavlja osloboenje od tjelesnih okova.
59
poastili, prui ono najbolje to se ovjeku moe dogoditi.
Nakon takve molitve mladii su prinijeli rtvu i izvrsno se
najeli, te su zaspali u samom svetitu i vie se nikada nisu
probudili, ve im je to bio kraj. A Argivci su dali izraditi njihove
slike i postavili su ih u Delfma, jer su bili doista izvrsni
v

muzeVl.
32. Solon je, dakle, drugo mjesto po blaenstvu dodijelio ovoj
dvojici, a Krez ljutito ree: Strane Atenjanine, z nau sreu
smatra tako sasvim nitavnom da nismo dostojni niti najobi
nijih ljudi? Ovaj odgovori: 0 Krezu, pita za ljudske ivotne
okolnosti mene koji znam da je sve boansko zavidno i nestal
no. Kroz dugo vrijeme, naime, ovjek mora, i protiv svoje volje,
mnoge stvari spoznati a mnoge i pretrpjeti. Pretpostavit u da
je granica ljudskog ivota sedamdeset godina. Tih sedamdeset
godina obuhvaa dvadeset pet tisua dvjesto dana, bez umet
nutog mjeseca; ako bismo htjeli svaku drugu godinu produiti
za jedan mjesec da bi se njihovo trajanje usklaivalo kako treba,
u sedamdeset godina bilo bi trideset i pet umetnutih mjeseci,
a oni sadravaju tisuu pedeset dana.25 Od ovih dvadeset est
tisua dvjesto pedeset dana u toku sedamdeset godina nijedan
ne nosi dogaanja ni priblino nalik drugome. Prema tome, o
Krezu, ljudski je ivot posvema tek igra sluaja.

ini mi se da
si veoma bogat i da vlada mnogim ljudima, ali ono to me pita
ne mogu ti nikako odgovoriti prije no to spoznam da si sretno
zavrio svoj vijek. Naime, nije veliki bogata nita sretniji od
onoga koji posjeduje dovoljno samo z jedan dan, ako mu
sudbina ne dopusti da, u svu sreu koju je imao, lijepo zavri
2S
Zbog toga to se Suneva i Mjeseeva godina meusobno ne podudaraju, u
Herodotovo se vrijeme svake druge godine umetao jedan mjesec od 30 dana. Budui
da se na taj nain svake osme godine pojavljivao mjesec vika, Solon je 594. g. pr.n.e.
uveo u Atenu kalendar prema kojemu je u razdoblju od osam godina bilo pet godina
s dvanaest mjeseci, a tri su imale trinaest mjeseci.
60
svoj ivot. Mnogi su izuzetno bogati ljudi nesretni, a mnogi
koji raspolau tek malim sredstvima za ivot ipak su sretni.
Veliki bogata, a nesretan, samo je u dvjema stvarima u pred
nosti pred sretnikom, dok ovaj raspolae brojnim prednostima
u odnosu prema nesretnom bogatau; bogata je lake u stanju
da ispuni svoje prohtjeve i podnese veliku nesreu ako ga zadesi,
a onaj je u prednosti pred njim u ovome: doista ne moe poput
njega podnijeti nesreu i ispuniti prohtjeve, no sretan ga usud
brani, pa nije osakaen, nema bolesti, ne doivljava zla, ima
lijepu djecu i dobra je izgleda; a ako uz to jo i na dostojan nain
zavri ivot, upravo on je taj koga trai, jer zasluuje da se
nazove sretnikom; prije no to umre, nitko se ne smije niti
smatrati niti nazivati sretnim ve samo miljenikom sudbine, a
i nemogue je da ljudsko bie u sebi okupi sve to je nuno za
sreu, kao to nijedna zemlja ne raspolae dostatno svime to
joj je potrebno: neega ima, a u drugome oskudijeva; najbolja
je ona koja ima veinu potrebnih stvari. Tako isto i ljudsko
tijelo, uzeto pojedinano, nikao nije sebi dostatno: naime,
neega ima, a u drugome oskudijeva. Ali onaj tko provodi ivot
veinom imajui ono to mu je potrebno, a zatim ga zavri
dostojno, taj, kralju, po meni s pravom nosi ime sretnika. Prije
svega treba vidjeti kakvom e smru zavriti. Mnoge je, naime,
bog uinio sretnima a zatim ih je dokraja unitio.
33. Tako je rekao, a Krezu to nije bilo po volji, i - ne
progovorivi ni jedne jedine rijei -otpustio ga je, pomislivi
da je on sasvim neuk kad se ne obazire na sadanja dobra i
preporua da se u svakoj stvari sagledava njezin kraj.
34. Poto je Solon otputovao, zadesi Kreza strana boanska
osveta, vjerojatno zato to je pomislio da je najsretniji na
cijelom svijetu. Neposredno nakon toga, kad je jednom spavao,
ukae mu se san koji mu objavi istinu kao e mu u budunosti
61
nevolja zadesiti sina. A imao je Krez dva sina, od kojih je jedan
bio boglj, jer je bio gluhonijem, a drugi je svoje vrnjake
uvelike u svemu nadvisivao: ime mu je bilo Atis. Ba za toga
Atisa san nagovijesti Krezu da e ga izgubiti jer e biti ranjen
eljeznim kopljem.

im se probudio i protumaio sebi san, u

velikom strahu od ovog sna, najprije oeni sina, te ga vie nikad,
premda je dotad najee on zapovijedao vojskom Liana, nije
slao na takve pohode, a duga i kratka koplja i sve drugo takvo
oruje kojim se ljudi slue u ratu prikupio je iz mukih odaja i
sloio u spremite da ne bi to od toga, objeeno na zid, palo
mu na sma.
35. Dok se bavio sinovom svadbom, doe u Sard ovjek kojeg
je zadesila teka nezgoda i ije su ruke bile uprljane krvlju, a bio
je porijeklom Frigijac i kraljevskoga roda. Kad je on doao u
Krezovu palau, molio je da ga podvrgnu oienju od grijeha
prema tamonjim obiajima, pa ga je Krez i oistio. A postupak
oienja kod Liana vrlo je slian onome kod Grka.26 Kad je
Krez obavio uobiajene radnje, pitao ga je odakle je i tko je
ovim rijeima:

ovjee, tko si i iz kojeg si se dijela Frigije

pojavio ispred mojeg kunog praga? I kojeg si mukarca ili koju
enu ubio? A on uzvrati: 0 kralju, sin sam Gordija sina
Midina, a zovem se Adrast27 i, poto sam nehotice ubio vlastita
brata, ovdje sam pred tobom jer me je otac prognao i ostavio
bez iega. Krez mu ovako odgovori: Ti si doista potomak
mojih prijatelja i doao si meu prijatelje, gdje ti niega, dokle
god ostane u naoj kui, nee nedostajati.

to lake bude
podnosio svoju zlu kob, to e vie sebi samom koristiti.
26
Prema opisu u epu Doivlaji Argonauta Apolonija Roanina (IV,693 sqq.)
postupak oienja sastojao se od rtvovanja svinje, ija se k, pomijeana s vodom,
lijevala preko ruku poinioca grijeha.
27 Adrast znai Onaj koji ne moe pobjei, pa i njegovo ime, kao i njegovi
doivljaji, simbolizira neizbjenost sudbine.
62
36. On je boravio kod Kreza, a u isto se to vrijeme na mizijskom
0limpu28 pojavio golem primjerak vepra: sputajui se s ove
planine unitavao je Mianima ljetinu, a Miani mu, iako su
esto kretali u lov na nj, nisu mogli nanijeti nikakvo zlo ve su
od njega stradali. Napokon su stigli Krezu mianski poslanici
i kazali su mu ovako: 0 kralju, ponajvei se primjerak vepra
pojavio u naem kraju i unitava nam ljetinu. Ne moemo ga
uhvatiti premda to itekako elimo. Sada te stoga usrdno moli
mo da nam poalje sina s odabranim mladiima i lovakim
psima kako bismo ga istjerali iz svojeg kraja. Oni su to molili,
a Krez im, sjeajui se rijei iz sna, odgovori ovako: Nemojte
mi vie ni spomenuti mojeg sina, jer vam ga ne mogu poslati:
nedavno se oenio i sada je samo time zaokupljen. Ai poslat u
vam odabrane Liane i sve hajkae i zapovjedit u onima koji
budu ili da budu posve spremni pomoi vam da istjerate zvijer
i svojeg kraja.
37. Tako im je odgovorio. Miani su time bili zadovoljni, no
pojavi se Krezov sin koji je uo to Miani trae. Budui da je
Krez kazao d im nee poslati sina, mladi mu ree ovo: Oe,
nekad mi je bilo najljepe i najprimjerenije da, idui u rat i u
lov, stjeem slavu. Sad si mi zabranio i jedno i drugo, iako nisi
kod mene mogao zpaziti kukaviluk ili plaljivost. Kako e me
ljudi gledati kad budem odlazio na trg ili se s njega vraao?

to
e o meni misliti graani, a to moja mlada supruga?

to e
pomisliti za kaa se mukarca udala? Stoga, ili mi dopusti da
krenem u lov ili me, navodei razloge, uvjeri da je za mene bolje
da bude ovako.
28
Ova maloazijska planina, jedna od petnaestak u antikom svijetu koje su nosile
isro ime, nije, dakako, identina s Olimpom u Grkoj, mitolokim boravitem
bogova.
63
38. Krez mu odvrati: Sine, ne radim ti ja ovo zto to sam
zapazio tvoj kukaviluk niti bilo to drugo loe, ve mi je u snu
prila neka prikaza i rekla mi da e brzo umrijeti, jer e te
usmrtiti eljezno koplje. Zbog te prikaze ubrao sam pripreme
za tvoj brak i ne aljem te na ovakve pothvate, jer se brinem za
tebe ne bih li te kako sauvao od opasnosti bar za svojeg ivota.
Ti si mi jedini sin: naime, raunam kao da i nemam onoga
drugoga kojemu je sluh uniten.
39. Mladi mu odvrati ovako: Ne mogu ti zamjeriti, oe, to
se brine za mene kad si vidio takvu prikazu; ali moram ti rei
d nisi razumio san i da ti je njegovo znaenje ostalo skriveno.
San ti je, tvrdi, kazao da u skonati od eljezna koplja: no,
odakle vepru ruke, odakle mu eljezno koplje kojega se boji?
Da ti je kazao da u skonati od zuba ili od neega slinog, bilo
bi nuno da ini ono to ini; ali reeno je: od koplja. Kako
ne idem u bitku protiv ljudi, pusti me da odem!
40. Krez odgovori: Sine, razuvjerio si me time kako si iznio
svoje miljenje o snu; tako razuvjeren, mijenjam svoje stajalite
i doputam ti da ode u lov.
41 . Kad je to kazao, Krez poalje po Frigijca Adrasta, a kad je
on doao, ree mu: Adraste, oistio sam te kad te je pritisla
grdna nevolja, koju ti uope ne prebacujem, i prihvatio sam
te u svoj dom i pruio sam ti sve to je bilo potrebno; sada si
mi, dakle, duan uzvratiti dobrim djelima ona dobra djela koja
sam ti uinio: potreban si mi kao uvar mojem sinu kad bude
krenuo u lov da se ne bi na putu pojavili kakvi tatovi zlikovci
na vau propast. Osim toga, i za tebe je dobro da ode tamo
gdje se moe proslaviti svojim djelima: to si naslijedio od svojih
predaka, a uz to ima i dovoljno snage.
64
42. Adrast odvrati: 0 kralju, pod drugim uvjetima ne bih ni
iao u takav boj, jer nekome koga zadesi ovakva nevolja nije
zgodno da zalazi meu svoje sretnije vrnjake, pa ni ja nemam
takve elje, i na razne sam je naine suzbijao. Ali sada, kad je
tebi do toga stalo i kad ti moram udovoljiti (duan sam ti,
naime, uzvratiti dobrim djelima), spreman sam to uiniti, pa
oekuj da e ti se tvoj sin, kojeg mi nalae da uvam, ba zbog
mojeg nadzora iv i zdrav vratiti kui.
43. Poto je tako odgovorio Krezu, otili su u pratnji odabranih
mladia i pasa. A kad su doli na goru Olimp, traili su zvijer,
i kad su je pronali, opkole je u krug i ponu bacati koplja.
Upravo tada stranac, onaj koji je bio oien od ubojstva, po
imenu Adrast, bacajui koplje na vepra promai ga i pogodi
Krezova sina. On je, pogoen kopljem, ispunio proroanstvo
sna, a netko se pourio da javi Krezu to se dogodilo i, kad je
stigao u Sard, opisao je i hajku i sinov svretak.
44. Krez, satrt bolju zbog sinove smrti, utoliko se vie alostio
to mu je sina ubio onaj koga je on sam oistio od ubojstva.
Posve izvan sebe zbog nesree zazivao je silno Zeusa Oistitelja
za svjedoka, jer je ono pretrpio od tuinca doljaka, a zazivao
ga i kao Ognjitara i kao Druebrinika, nazivajui tako tog
istog boga: zazivao ga je kao Ognjitara zato to je, primivi
doljaka u vlastiti dom, i ne znajui hranio ubojicu sina, a kao
Druebrinika zato to je, poslavi ga kao uvara, otkrio da mu
je on najvei dumanin.
45. Nakon toga pojavili su se Liani nosei mrtvaca, a za njima
je doao i ubojica. Stao je ispred mrtvaca i predao se na volju
Krezu, te je irei ruke molio da mu oduzmu ivot pokraj
mrtvaca, spominjui i svoju prethodnu nesreu, i to kako je
unitio onoga koji ga je od nje oistio, i kako vie nije vrijedan
ivota. Poto je Krez ovo sasluao, poeo je saaljevati Adrasta
65
usprkos toliku zlu koje je zavatilo njegovu kuu i ree mu:
Qd tebe sam, strane, dobio potpunu zadovoljtinu, kad se
optuuje za ovu smrt. Kriv si mi za to zlo samo utoliko to si
ga nehotice poinio, a pravi je krivac neki od bogova koji mi je
ve odavno najavljivao to e mi se dogoditi u budunosti.
Krez sahrani sina prema obiajima, a Adrast sin Gordija sina
Midina, onaj koji je bio ubojica vlastita brata, pa zatim i ubojica
sina ovjeka koji ga je oistio, sam -shvaajui da je daleko
najnesretniji na svijetu -okona svoj ivot na grobu, im su
se ljudi razili sa sprovoda.
46. Krez, ostavi bez sina, provede oko dvije godine u dubokoj
alosti; a nakon toga Kir sin Kambizov preotme vlast Astijaga
sina Kijaksarova, pa se perzijska mo poveavala, to je preki
nulo Krezovo alovanje, te mu je palo na pamet ne bi li kako
mogao sprijeiti poveavanje perijske sile prije nego to oni
postanu odvie snani. Nakon taka promiljanja odmah je
odluio da iskua proroita u Grkoj i u Libiji, pa je poslao na
sve strane poslanike: jedni su ili u Delfe, drugi u Abu u Fokidi,
a trei u Dodonu; neke je odaslao k Amf1jareju i k Trofoniju,
neke opet u Branhidu u okolini Mileta. T o su grka proroita
u koja je Krez poslao ljude da pitaju za boansku rije, a u Libiju
je otpremio poslanike s istim pitanjem k Amonu. Slao ih je jer
je elio ispitati to proroita misle, da bi ih, bude li otkrio ona
koja govore istinu, ponovo preko izaslanika upitao da li da
poduzima vojnu protiv Perijanaca.
47. Poto je to naloio Lianima, slao ih je da iskuavaju
proroita tako da, brojei tono radoblje od onoga dana kad
su krenuli iz Sarda, stotog dana postave proroitima pitanje
to upravo tada radi kralj Liana, Krez sin Alijatov; to svako
pojedino od proroita bude objavilo, neka to zapiu i zpis
njemu donesu. to su ostala proroita objavila, nitko ne kae;
66
no im su Liani stigli u svetite u Delfra da pitaju boanstvo
i im su postavili zadano pitanje, Pitija im odgovori u heksa
metarskom stihu ovako:
Broj mi je pjeanih zraca poznat i morsko prostranstvo,
S gluhim razgovaram, rijei niemog ovjeka ujem.
Miris korjae s vrstim oklpom oset mi drai,
Premd s ovim je skuhana mesom u mjednu kotlu:
Med je ovde odozo, a jednako mjed je odozgo.
48. Tu su Pitijinu objavu Liani bili zapisali kad su kretali na
povratak u Sard. Kad su se pojavili i ostali nosei proroanstva,
Ke je tada otvarao sve zapise i itao ih. No nijedan mu se nije
sviao, ali kad je uo proroanstvo iz Delfa, odmah se poeo
moliti i prihvatio ga je pomislivi kako je jedino proroite u
Delfra otkrilo to je on radio. Naime, kad je razaslao ljude da
pitaju proroita, saekavi do odreenog dana, doao je na
ovakvu zamisao: pomislivi da je to nemogue otkriti i pogo
diti, zaklao je zajedno kornjau i ovna i sam ih je skuhao u
mjedenoj zdjeli pokrivenoj mjedenim poklopcem.
49. Iz Delfa je, dakle, Ke dobio takvo proroanstvo. to se
tie odgovora Afjarejeva proroita, ne mogu rei to je ono
objavilo Lianima poto su oni prinijeli rtvu prema obiajima
(naime, ni o tore nitko nita ne govori); jedino mogu kzati
da je Ke smatrao da i to proroanstvo treba prihvatiti kao
istinito.
50. Nakon toga htio je umilostiviti boga u Delfra velikim
rtvama: rtvovao je sve u svemu tri tisue domaih rtvenih
ivotinja, a nagomilavi pozlaene i posrebrene postelje, zlatne
posude i purpurnu odjeu i halje palio je golemu lomau u nadi
da e boga time jo vie pridobiti za sebe: i svim je Lianima
zpovjedio da svatko od njih rtvuje sve to bi god takvo imao.
67
Kad je prinio rtvu, rastalio je silno zlato i lijevao je iz njega
poluopeke, dugake est dlanova, iroke tri dlana, a visoke
dlan,29 i to stotinu i sedamnaest na broju: od njih etiri od ista
zlata, svaku teku dva i po talanta, a ostale poluopeke od bijela
zlata,30 teine dva talanta. A podigao je i kip lava od ista zlata
koji je bio teak deset talanata. T aj se lav, kad je gorio hram u
Delfima,31 sruio s poluopeka (bio je, naime, na njima podi
gnut) i sada je postavljen u riznici Korinana i teak je est i pol
talanata, jer se tri i pol talanta s njega otopilo.
5 1 . Kad je Ke priredio ove darove, slao ih je u Delfe zajedno
s drugim stvarima: s dvama doista golemim vrevima, zlatnim
i srebrnim; zlatni je bio postavljen zdesna od ua u hram, a
srebrni slijeva. Ioni su premjeteni nakon poara hrama, pa je
zlatni postavljen u riznici Klazomenjana, a teak je osam i po
talanata i jo dvanaest mina,32 dok srebrni stoji u kutu u
predvorju hrama, a sadrava est stotina amfora:33 u njemu
Delfjani mijeaju vino u vrijeme svetkovine teofanija.34 Delf
ljani kau da je on rad Teodora sa Sama, a i ja tako mislim, jer
mi se ini da nigdje nema slinog rada. A poslao je i etiri
srebrna suda za vino koji se nalaze u riznici Korinana, te dvije
kropionice, jednu od zlata, drugu od srebra, a na zlatnoj stoji
natpis da je ona zavjetni dar toboe nekog Ledemonjanina,
no to nije istina: i nju je poklonio Ke, a natpis je postavio
29 Za razliku od kvadratinih opeka, poluopeke su bile paetvorinasta oblika:
budui da je jedan dlan ogovarao otprilike 8 cm, mjere su poluopeka bile 48 x 24
x 8 cm. Za talant vidi biljeku 11.
30 Bijelo se zlato dobivalo mijeanjem zlata i srebra u odnosu 8:2.
31 Hram u Delfima izgorio je u poaru 548. g. pr.n.e.
32 Jedna je mina (436,6 g bila ezdeseti dio talan ta, pa je ukupna teina vra iznosila
oko 228 kg.
33 Amfora je bila mjera z tekuine, a u svojem standardiziranom obujmu odgova
rala je koliini od 26,2 litara.
3 Teofanije su bile proljetne sveanosti u ast ponovnog pojavljivanja Apolona kao
boga sunca.
68
netko iz Delfa tko se htio dodvoriti Lakedemonjanima - ja
znam za nj, ali mu ime neu spominjati. Jedino je lik djeaka
kojemu kroz ruke tee voda dar Lakedemonjana, ali nijedna od
kropionica to nije. Krez je poslao zajedno s ovima i mnoge
druge darove bez ikakve oznake, a meu njima i srebrne okrugle
posudice za lijevanje rtve i zlatni ensk kip, visok tri lakta, za
koji Delfljani kau da je portret Krezove pekarice.35 Darovao
je Krez uz to i ogrlicu s vrata svoje ene i njezine pojaseve.
52. Ovo je odaslao u Delfe, a Amfj arej u je, saznavi za njegovu
vrlinu i za njegovu patnju, darovao tit itav od zlata, kao i
vrsto koplje, takoer cijelo od zlata, pa su ujedno i drka i vrak
bili zlatni: oba ova predmeta jo su u moje vrijeme bila u Tebi,
i to U tebanskom hramu Apolona Ismenijskoga.
53. Lianima koji su morali ove darove nositi u svetita dao je
nalog Krez da pitaju proroita da li da vodi vojnu protiv
Perijanaca i treba li neke ljude i njihovu vojsku uzeti kao
saveznike.

im su Liani stigli tamo gdje ih je poslao, predali

su darove, a zatim su pitali proroita za miljenje ovim rijei
ma: Krez, kralj Liana i drugih naroda, uvjeren da su ovo
jedina istinska proroita na svijetu, darovao vam je poklone
primjerene onome to mu vi moete otkriti i sada vas pita da li
da vodi vojnu protiv Perzijanaca i treba li neke ljude i njihovu
vojsku uzeti kao suborce. Tako su pitali, a miljenja jednog i
drugog proroita svela su se na isto i proricala su Krezu da e,
bude li zaratio protiv Perzijanaca, unititi veliku dravu;36
.\5 Pekarica je bila spasila Kreza kad g je njegova maeha htjela otrovati .
. \ Prema Aristotelu (Retorika, III,5) Pitijino je proroanstvo glasilo:
Krez e, ka prijed Hali, golo sruiti carstvo.
Rijei su proroita, dakako, dvosmislene jer ne kazuju koje e carstvo, Krezovo
ili perijsko, propasti.
69
davala su mu i savjet da potrai najmonije od Grka i da i
uzme z saveznike.
54. Kad je Krez uo za odgovore koje je dobio, raeseli se
proroanstvima i, posve u nadi da e unititi Kirovo kraljevstvo,
ponovo poalje poslanike u Pitu te, raspitavi se koliko i ima,
obdari Delfjane i dade svakom ovjeku dva zlatna statera.37 A
Delfjani zuzvat dadu Krezu i Lidanima pravo da prvi pitaju
proroite, oslobode i davanja, dodijele im poasno mjest038
i dopuste da svako od njih, bude li htio, moe postati delfskim
graaninom na vijeke vjekova.
55. Poto je obdario Delfjane, Krez je trei put pitao proroite
z miljenje. N aime, kad je rabrao da su proroanstva istinita,
poeo je stano zpitkivati. A pitao je traei miljenje o tome
da li e njegova vladavna biti dugotrajna. Pitija mu je prorekla
ovako:
Metnima kad mazga bu n kralevskom tonu,
Ta, tnkonog Litnine, ne ostj, uteci
Heru kremenitom, kukaviluka svog se ne stidi!
56. Ovim se rijeima, kad su stigle do njega, Krez razveselio
vie od svega, jer je bio uvjeren da maga nikada nee vladati
Medanima umjesto ovjeka, pa stoga ni on ni njegovi nasljed
nici nee ostati bez prijestolja. A nakon toga trudio se da ispita
koji su od Grka najmoniji kako bi i pridobio z saveznike.
U tom je ispitivanju otkrio da meu njima prednjae Lakede
monjani i Atenjani, prvi i dorskog a drugi i jonskog roda.
Oni su bili najcjenjeniji narodi, jedan pelazgiki a drugi grki.
Atenjani se nisu nikada pomaknuli i svojeg prebivalita, dok
37 Stater je zatan novac koji je kasnije, o Darija nadalje, I Periji bio teak 8,4 g.
3
8
Poasno mjesto odnosi s na mjesto I gledalitu z vrijeme pitijskih igra.
70
su se Dorani uvelike nalutali svijetom. Naime, pod kraljem
Deuka1ionom nastavali su Ftiotidu, pod Dorom sinom Hele
novim kraj u okolici Ose i Olimpa, koji se naziva Histijeoti
dom. Kad su ih Kadmejci istjerali iz Histijeotide, nastavali su,
pod imenom Makedni, Pind. Zatim su opet preli uDriopidu,
a iz Driopide su konano stigli na Peloponez i bili nazvani
Doranima.
57. Ne mogu tono kaati kojim su se jezikom sluili Pelagi:
ako se smije izvoditi zakljuak na osnovi Pelazga koji danas ive
u Krestonu povie Tirsenaca i koji su neko graniili s onima
to se danas naivaju Doranima (a nastavali su tada kraj zvan
Tesaliotida), i na osnovi onih Pelazga koji su naselili Plakiju i
Skilaku na Helespontu i koji su se ujedinili s Atenjanima, i na
osnovi svih ostalih pelazgikih gradova koji su kasnije promi
jenili ime, ako se, dakle, moe na osnovi toga izvoditi zakljuak,
Pelazgi su se sluili barbarskim jezikom. Ako je doista sve to
bilo pelazgiko, i atiki narod, budui da je i on bio pelazgiki,
kad se pretvarao u grki, nauio je i nov jezik. Naime, niti
stanovnici Krestona niti stanovnici Plakije nemaju jezik slian
nijednom od svojih susjeda, ali meusobno su im jezici nalik,
pa je oito da su pri seobi u svoja dananja prebivalita prenijeli
i osobitosti vlastita jezika to su ih sauvali.
58. Grki je narod od svojeg nastanka, kako mi se ini, upotre
bljavao uvijek isti jezik. Dok je bio odvojen od Pelazga, bio je
neznatan, no od maloga proirio je svoju vlast na mnotvo
naroda, a pridruili su mu se prije svega Pelazgi, a zatim i brojna
druga barbarska plemena. A narod Pelazga, koji je bio barbar
ski, nikad se nije -mislim -odvie proirio.
59. Krez je, dakle, uo da je meu svim tim narodima Atenjane
potlaio i zavadio Pisistrat sin Hipokratov, koji je u to vrijeme
bio tiranin u Ateni. Hipokratu se, naime, dok je bio obian
71
graanin, kao gledaocu u Olimpiji dogodilo veliko udo: kad
je prinio rtvu, pristavljeni kotlovi, puni mesa i vode, zakuhali
su bez vatre i zakipjeli. Hilon Lakedemonjanin, koji je sluajno
bio prisutan i koji je opazio ovo udo, posavjetuje Hipokrata
da prije svega nikako ne vodi u kuu enu sposobnu za raanje,
a zatim, ako ve ima enu, da je otjera, te ako ve ima nekog
sina, neka ga se odrekne. No Hipokrat nije htio sluati Hilo
nove opomene: nakon toga mu se rodi ovaj Pisistrat, koji je, u
vrijeme kad su se meusobno sukobljavali Atenjani s obale i
oni iz ravnice -prvima je na elu bio Megaklo sin Alkmeonov,
a onima iz ravnice Likurg sin Aristolaidov -, naumio biti
tiraninom i potaknuo treu stranku, te je, sakupivi pristae i
proglasivi se voom brana, 39 smislio ovakvu varku: ranio je
sam sebe i svoje mazge, pa se dovezao zapregom na trg kao da
je pobjegao neprijateljima koji su g toboe htjeli ubiti dok se
vozio u polje, a molio je narod da mu dodijeli osobnu strau,
budui da se ranije iskazao kao vojskovoa u ratu protiv
Megare, a zauzeo je i Niseju i obavio je i druga slavna djela.
Narod atenski, posve zavaran, dodijeli mu ljude odabrane
meu graanima, a oni dodue nisu bili Pisistratovi kopljonoe
nego batinai, jer su ili iza njega s drvenim toljagama. Oni se,
zajedno s Pisistratom, dignu na ustanak i osvoje akropolu. Od
tog je vremena Pisistrat vladao Atenom, ali nije dokinuo dota
danje slube niti je izmijenio uobiajene zakone, nego se drao
onih koji su ve postojali i lijepo je i dobro upravljao gradom.
60. Nakon kratkog vremena udrue se Megaklovi i Likurgovi
pristae i istjeraju ga iz grada. T ako je Pisistrat najprije imao
Atenu i tiransku vlast, no kako ona nije bila vrsto ukorijenjena,
izgubio ju je, a oni koji su istjerali Pisistrata ponovo su se
meusobno sukobili. Pritisnut sa svih strana ustankom, Mega-
39 Graani Atene dijelili su se prema mjestu stanovanja na primorce, ravniare i
brane.
7
2
klo je slao Pisistratu poruke da li bi htio oeniti njegovu ker i
preuzeti vlast. Pisistrat je primio poruku i sloio se s njezinim
sadrajem, a zatim su radi njegova povratka na vlast izmislili
veoma - kako mi se ini - prostodunu varku (jer se od
davnina smatralo da je grki narod okretniji od barbarskoga i
lien glupave prostodunosti), kad su za Atenjane, za koje se
govorilo da su najmudriji medu Grcima, izmislili ovakvu var
ku. U demu40 Peaniji ivjela je ena koja se zvala Fija, a bila je
visoka etiri lakta manje tri prsta41 i inae naoita. Na tu enu
navuku punu ratnu opremu, ukrcaju je u kola i urese joj lik
kako bi izgledala to dostojanstvenije, pa su je vozili prema
gradu, a ispred nje su poslali glasnike koji su, kad su stigli u
grad, objavljivali ono to su im naredili i kazivali ovako: Ate
njani, primite s naklonou Pisistrata, jer ga je sama boginja
Atena poastila najvie od svih ljudi i vraa ga na svoju akro
polu. Tako su oni, idui na sve strane, objavljivali, a medu
pukom odmah se rodi pria da Atena vraa Pisistrata, pa su
gradani vjerovali da je ova ena sama boginja, upuivali su tom
enskom smrtniku molitve i prihvaali su Pisistrata.
61 . Poto je Pisistrat na spomenuti nain ponovo osvojio vlast,
u skladu s dogovorom koji je sklopio s Megaklom oeni se
Megaklovom keri. Budui da je ve imao sinove u mladikoj
dobi i budui da se prialo da je nad Alkmeonidima42 proklet
stvo, nije elio da mu ena iz novog braka rodi djecu, pa nije s
njom imao odnose kako je uobiajeno. A ova je ena to najprije
tajila, a kasnije je ispriala svojoj majci, bilo zato to ju je ona
pitala ili bez pitanja; majka je opet rekla svojem muu. Njega
40 Dem je atenska administrativna teritorijalna jedinica, opina.
4
1
Budui da je lat bio mjera od 44 cm, a prst od otprilike 2 cm, Fija je bila visoka
170 cm, to je u Hetodotovo vrijeme bila oito izuzetna enska visina.
42 Megaklo je potjecao iz vrlo ugledne atenske porodice Alkmeonida koja je na sebi
nosila prokletstvo, jer je prema mitu Alkmeon, na nagovor svojeg oca, ubio majku
Eriflu.
73
obuze bijes to ga je Pisistrat tako osramotio. Dok g je drala
ljutina, prekine neprijateljstvo s ustanicima. im je Pisistrat
saznao to se priprema protiv njega, napusti sasvim zemlju, a
kad je stigao u Eretriju, savjetovao se sa svojim sinovima.
Budui da je prevladalo Hipijino43 miljenje da se treba ponovo
boriti za vlast, poeli su prikupljati priloge od gradova koji su
im otprije dugovali zahvalnost. Mnoge koji su im poslali velike
novce nadmaili su svojim novanim prilogom Tebanci. A
zatim, ukratko reeno, proe neko vrijeme, i sve je bilo priprav
no za povratak. Stigli su i argivski plaenici s Peloponeza, a
stigao je i neki dobrovoljac s Naksa, ovjek po imenu Ligdamis,
posebno pun oduevljenja, i dopremio je sa sobom i novac i
ljude.
62. Krenuli su iz Eretrije i jedanaeste godine progonstva stigli
su natrag. Najprije u Atici zauzmu Maraton. Dok su na tom
podruju logorovali, pristignu im pristae iz grada, a pristupali
su im i mnogi drugi iz seoskih dema kojima je tiranija bila draa
od slobode. Takvi su se, dakle, okupljali; Atenjani iz grada, dok
je Pisistrat prikupljao novac i kad je nakon toga zauzeo Mara
ton, nisu se na nj obazirali, a kad su shvatili da on iz Maratona
kree prema gradu, tek se tada dignu na obranu od njega. Oni
su s cijelom vojskom polazili u napad protiv povratnika, a
Pisistrat i njegovi, kad su krenuli s Maratona, ili su na grad, te
su se sreli doavi do svetita Atene Palene, gdje su se postrojili
jedni nasuprot drugima. Zatim, uz boju pomo, pristupi
Pisistratu Amflit iz Akarnanije, ovjek s prorokom moi, koji
mu je prilazei izrekao proroanstvo u heksametrima ovim
rijeima:
Mre je baena, razpete su njezine niti:
T une, u noi pod mjeseinom, ultet e u nju.
43 Hipija je jedan od Pisistratovih sinova.
7
4
63. To mu je, nadahnut bogom, prorekao, a Pisistrat, shvaa
jui proroanstvo, ree da prihvaa ono to mu je proreeno i
krenu s vojskom. Atenjani iz grada upravo su bili poruali i
nakon ruka jedni su se zabavljali kockom, a drugi su se predali
snu. Pisistrat i njegovi navae na Atenjane i rastjeraju ih. Dok
su oni bjeali, Pisistrat je smislio izuzetno lukavu odluku kako
s Atenjani vie ne bi mogli okupiti ve da ostanu razbijeni.
Svoje je sinove posjeo na konje i poslao ih je ispred sebe. A kako
su oni dostizali bjegunce, govorili su im ono to im je Pisistrat
naloio, savjetujui im da se ne boje i da se svatko vrati svojem
domu.
6. Atenjani su se dali na to nagovoriti, pa je tako Pisistrat trei
put osvojio Atenu i uvrstio svoju samovladu uz pomo mno
gobrojnih pristalica i uz pomo novanog prihoda koji prit je
cao djelomino iz samog atenskog kraja, a djelomino s rijeke
Strimona;44 uzeo je kao taoce sinove onih Atenjana koji su
ustrajali u otporu i nisu se odmah razbjeali i poslao ih je na
Na (i njega je, naime, Pisistrat osvojio u ratu i prepustio
Ligdamisu), a uz to je oistio jo i otok Del prema uputama
proroita, a oistio ga je ovako: dokle se god od svetita pruao
pogled, s tog je cijelog podruja iskopao mrtvace i prenosio ih
je na drugo podruje Dela. Pisistrat je vladao Atenom, a jedan
je dio Atenjana poginuo u bitki, dok su drugi zajedno s
Alkmeonidima pobjegli iz domovine.
65. Ke je, dakle, primao vijesti da su atenske prilike u to
vrijeme bile takve, a da su se Lakedemonjani ii iz velikih
nevolja te da ve zadobivaju nadmo u ratu protiv T egejaca.
Kad su, naime, u Sparti bili kraljevi Leont i Hegesiklo, Lake
demonjani su u ostalim ratovima imali sree, no jedino su ljuto
4 Rije je zcijelo o stanovnicima atenskih kolonija na uu rijeke Strimon.
75
stradali protiv Tegejaca. Jo i prije toga imali su najgore zakone
gotovo od svih Grka, to se tie njih samih, a bilo im je i
zabranjeno ulaiti bilo u kake odnose sa strancima. A ovako
su promijenili stanje i ostvarili dobro ureenje: kad je Likurg,
vieni Spartanac, doao u Delfe do proroita, im je uao u
svetite, odmah mu je Pitija kazala ovako:
Stigao t si d mojega, Likurge, bogatog hrama,
Zeuu drag i svima to dr olimpske dvore.
Bog li si ili si smrik, dk t se obraam, dvojim,
Iak, vie bogom se ini Likurge, meni.
U vezi s tim jedni tvrde da ga je Pitija ujedno poduila o poretku
kakav i danas vlada u Sparti, a sami Lakedemonjani tvrde da je
Likurg, dok je bio namjesnik u ime Leobota, svojeg neaka,
koji je bio spartanski kralj, donio taj poredak s Krete. Naime,
im je preuzeo namjesnitvo, promijenio je sve uredbe i pazio
je da se nova pravila ne kre. Osim onoga to se odnosilo na
rat, dakle osim zakletvom zdruenih eta, podjele na trideset
podruja i zajednikih javnih blagovanja, Likurg je uveo i efore
i geronte.45
66. Nakon ovih promjena spartansko je ureenje postalo do
bro, a Likurgu, kad je umro, podigli su svetite i uvelike ga
potuju. Budui da su ivjeli na plodnu tlu i budui da stanov
nitva ba nije nedostajalo, odmah su se poeli uzdizati i uskoro
su dosegli blagostanje. Ali vie im nije bilo dovoljno da ive u
miru i, pomislivi da su moniji od Arkadana, raspitivali su se
u Delfma o cijeloj arkadijskoj zemlji. A Pitija im je prorokovala
ovako:
45 Efori su u Sparti (bilo ih je 5) bili najvii izborni inovnici koji su nadzirali rad
svih drugih dravnih organa, pa i samih kraljeva. Geronti, tj. starci, sastavljali su
gerusiju, vijee staraca, u koje se biralo 28 najugednijih starijih Spartanaca i koje je
imalo vanu savjetoavnu fnkciju.
7
6
Zr Arkadiu od mene trai? Mnogo je: ne dm.
U tom je kraju mnogo ludi to hrane se irom,
Oni te nee propustiti. Ipak ti ne kratim sasvim.
Zigaj pls u Tegeji to zvoni od udrca nog,
Pltenim utom premjer njezinu liepu ravnicu.
Kad su Lakedemonjani sasluali ovakav odgovor, odustali su od
drugih gradova u Arkadiji i, nosei sa sobom lance, krenuli su
na T egejce, zato to su se uzdali u dvoznano proroanstvo da
e porobiti T egejce. Kad su bili poraeni u sukobu, svi oni koji
su bili ivi zarobljeni u lancima to su ih ponijeli sami su, radei
poput robova, premjerili tegejsku ravnicu. Ba ti lanci kojima
su bili vezani jo su se i u moje vrijeme itavi nalazili u Tegeji,
objeeni oko hrama Atene Aleje.46
67. I u prethodnom su ratu stalno gubili bitke protiv T egejaca,
no u Krezovo vrijeme i u doba kad su kraljevi u Lakedemonu
bili Anaksandrida i Ariston, tada su ve Spartanci stekli nadmo
u ratu, a dogodilo se to ovako: budui da su ih T egejci u ratu
neprestano pobjeivali, odaslali su izaslanike u Delfe s pitanjem
kojega bi od bogova morali umilostiviti da bi stekli premo u
ratu s Tegejcima. Pitija im je odgovorila neka prikupe kosti
Oresta sina Agamemnonova. Kako nisu uspjeli pronai Ore
stovu grobnicu, opet su slali ljude boginji s pitanjem na kojem
je mjestu pokopan Orest. Kad su je poslanici z to pitali, Pitija
ovako progovori:
Grad u ravnome polu arkadkom li, Tegea,
Dva su tu vjetra to puu moom terana silm,
T u su i udr i protuudr, jad je d jad.
Onde itorodno tl Agamemnonu sakrva sina:
K ga odnese bit e pravi vlr Tegee.
46 Jo je i Pausanija (I1I,47,2) u 2. st. mogao vidjeti dio tih lanaca objeenih o
zidove hrama.
77
Kad su i to su, Lkedemonjani su bili jednako udaljeni
od pronalaska grobnice i neprestano su je tili sve dok je nije
pronaao L, jedan od onih koji su s u Sparti nazivali zslu
nicima. Zaslunici su gradani, najstariji meu onima koji, po
pet svake godine, zvravaju slubu konjanik;47 oni ne smiju
te godine u kojoj su odabrani meu konjanicima odbijati
dunost ako ih radi zjednike koristi Spartanaca upute u
poslanstvo bilo na koju stranu.
68. Jedan od t ljudi, Lih, pronaao je Orestovu grobnicu u
T egeji i u pomo sluaja i posluivi se vlastitom pameti.
Budui da su se u to vrijeme susretali s Tegejcima, on ue u
jednu kovanicu, a tamo je vidio kako se kuje eljezo i divio se,
gledajui, vjetini. Kad ga je kova opazio kko s div, ree
prekinuvi svoj posao: Kako bi se, strane Lakone, tek silno
divio da si vidio ono to i ja, kad s sada tako udi obradi
eljez. Ja sam, naime, htio u ovom dvoritu iskopati bunar i
kopajui sluajno sam nabasao na lijes od sedam lakata:48 u
nevjerici da su i postojali ljudi vei od dananjih, otorio
sam lijes i vidio sam le jednako dugaak ko i taj lijes. Izmjerio
s ga i ponovo ztrpao. On mu je ispriao ono to je vdio,
a ovaj, razmislivi o tim rijeima, poeo je izvoditi zakjuak da
je to Orest, u' skladu s proroanstvom, zakljuujui na ovaj
nain: gledajui dva kovaev mijeha, iznae da su oni vjetrovi,
da su eki i nakovanj udar i protuudar, a kovano eljezo da je
jad do jada, zmiljajui to otprilike tako kao da je eljeo
otkriveno na ovjekovu nesreu. Poto je ovako zkljuio i
vratio se u Spartu, pripovijedao je Lakedemonjanima itav
dogaj. A oni podignu protiv njeg tubu i nekog izmiljenog
razloga i protjeraju ga. On se vratio u T egju, priao je kovau
o vlastitoj nevolji i elio je uzeti pod najam dvorite, no kova
47 Konjanici su bili zprvo pripanici dime kraljevske garde u Sparti.
48 Lijes je bio dugak v o 3 metra!
78
mu ga nije htio dati. Kako je s vremenom ipak pristao, nastani
s Lih u dvoritu, otkopa grob, prikupi kosti i otputuje s njima
u Spartu. l od tog trenutka, kad bi se meusobno nadmetali,
Lkedemonjani su bili daleko nadmoniji od T egejaca; ve su
tada bili pokorili i vei dio Peloponeza.
69. Budui da mu je sve to bilo poznato, Krez je slao u Spartu
pslanike s darovima da mole z saveznitvo, a naredio im je
to treba rei. A oni su, kad su doli, rekli: Poslao nas je Krez,
kralj Liana i drugih naroda, s ovim rijeima: O Lakedemonja
ni, bog nam je objavio da sklopimo savez s nekim od Grka, a
budui da za vas znam da se ponajvie istiete u Grkoj,
pozivam vas, u skladu s proroanstvom, i elim vam postati
prijatelj i saveznik bez varke i prijevare. Krez im je tako
poruivao preko glasnika, a Lakedemonjani, budui da su i
smi uli za proroanstvo to ga je Krez dobio, razveselili su se
dolasku Lidana i zakleli su se na prijateljstvo i na saveznitvo:
zapravo, Krez im je ve i prije uinio neka dobra djela. Naime,
Lakedemonjani su bili otili u Sard da kupe zlato, jer su
namjeravali upotrijebiti ga z Apolonov kip koji se sada uzdie
u T ornaku u Lakoniji, i kad su ga htjeli kupiti, Krez im ga je
darovao.
70
. Zbog toga su, dakle, Lakedemonjani prihvatili saveznitvo,
a i zato to ih je od svih Grka najvie cijenio i odabrao za
prijatelje. Bili su pripravni odazvati se njegovu pozivu, a uz to
su i nainili mjedeni vr, uz vanjski rub ukraen likovima
ivotinja, koji je u svojem obujmu sadravao tri stotine amfo
ra,49 te su ga odvezli s namjerom da uzvrate dar Krezu. No ovaj
vr nije stigao u Sard, iz jednog od dvaju razloga koji se navode:
Lakedemonjani tvrde da je vr, dok su ga prevozili u Sard, stigao
do otoka Sama, a poto su Samljani uli za nj, napali su ih
49 300 amfora je otprilike 7860 litara.
79
ratnim laama i ugrabili ga; sami Samljani tvrde d su Lakede
monjani koji su prevozili vr zakasnili i, kad su saznali da je
Sard zuzet a Krez zarobljen, prodali su vr na Samu, a kupili
su ga graani pojedinci i postavili ga u Herin hram: moda su
oni koji su ga prodali, kad su se vatili u Spartu, rekli kako su
ih Samljani orobili.
71 . Tako je bilo s vrem, a Krez je pogreno razumio proroan
stvo i vodio je vojsku na Kapadokiju u nadi da e unititi i Kira
i perijsku mo. Dok se Krez pripremao da ratuje protiv
Perijanaca, neki Lianin, kojeg su i prije smatrali mudracem,
a poto je iznio svoje miljenje, stekao je jo veu slavu meu
Lianima, savjetovao je Krezu ovo (a ime mu je bilo Sandanis):
0 kralju, priprema se za rat protiv takvih mueva koji nose
hlae od koe i s ostalu odjeu od koe, koji ne jedu koliko
hoe nego koliko imaju i ija je zemlja krevita. Uz to, ne
poznaju vino, ve e gase vodom, a nemaju ni smokava niti
bilo ega drugog ukusnog za grickanje. S jedne strane, to e,
pobijedi li, oteti onima koji nita ne posjeduju? S druge strane,
bude li pobijeen, pogledaj kakva dobra gubi. Naime, ako
okuse neto od naih dobara, svidjet e im se i neemo ih moi
otjerati. Hvala bogovima to nisu Perzijance potakli na pomi
sao da ratuju protiv Liana! Tim svojim rijeim ipak nije uspio
uvjeriti Kreza. Perijanci doista, prije nego to su porazili
Liane, nisu poznavali nikakvu profnjenost niti blagostanje.
72. Kapadokijce Grci nazivaju Sirijcima: ti su Sirijci, prije nego
to su potpali pod perijsku vlast, bili podloni Medanima, a
nakon toga Kiru. Granica izmeu medijske i lidijske drave bila
je na rijeci Halis koja tee od armenskih brda kroz Kilikiju,
zatim u svojem toku zdesna ostavlja Matijenjane a s druge
strane Frigijce, te ih naputa i tee prema sjeveru, gdje razdvaja
sirijsku Kapadokiju i, s lijeve strane, Pafagoniju. Tako rijeka
Halis presijeca gotovo cijelu Aziju, odozdo od mora nasuprot
80
Cipru do Crnoga mora; ovo je najui dio cijele te zemlje: za
okretnog mukarca bilo bi dovoljno pet dana da ga prijede.50
73. Krez je vodio vojnu protiv Kapadokijaca zbog toga to je
lio, obuzet udnjom za zemljom, proiriti svoju dravu, a
pnajvie zato to se uzdao u proroanstvo i to se htio osvetiti
Kiru za Astijaga. Naime, Kir sin Kambizov podvrgao je sebi
Astijaga sina Kijaksarova, koji je bio Krezov zet i kralj Medana,
a zet je Krezov postao ovako. Jedna skupina Skita, ljudi noma
d, podigne pobunu i pobjegne u Mediju: u to je vrijeme
Medanima vladao Kijaksar sin Fraorta sina Dejokova, koji je
ove Skite lijepo primio kao pribjegare;51 toliko ih je mnogo
cijenio da im je poslao vlastite sinove da naue njihov jezik i
vjetinu strijeljanja lukom. Vrijeme je prolazilo, a Skiti su stalno
odlazili u lov i uvijek su iz njega neto donosili, a jednom se
dogodi da nisu nita uhvatili; kad su se vratili praznih ruku,
Kijaksar je (a bio je, kao to se pokazalo, veoma sklon bijesu)
postupio s njima vrlo grubo i poeo ih zlostavljati. Poto su to
pretrpjeli od Kijaksara, a smatrali su da je takav postupak prema
njima nedostojan, odluili su zatui jednog od sinova koje su
poduavali, prirediti ga kao to su obino prireivali divlja i
poslati ga Kijaksaru kao da je lovina, a kad ga poalju, to bre
bjeati k Alijatu sinu Sadijatovu u Sard. Tako je i bilo: Kijaksar
i prisutni gosti najedu se onoga mesa, a Skiti, po zavrenu poslu,
postanu pribjegari kod Alijata.
74. Nakon toga, budui da Alijat nije htio predati Skite Kijak
saru, premda je ovaj to zahtijevao, bukne rat medu Lidanima i
Medanima koji je trajao pet godina, za kojih su vie puta
Medani pobijedili Lidane a vie puta i Lidani Medane, a
; Udaljenost izmeu dvaju mora, ipak, iznosi vie od 550 k.
)\ Pribjegari su azilanti koji trae zatitu nekog monika ili institucije.
81
jedanput su vodili i nonu bitku: kad su prenijeli rat u estu
godinu s nerijeenim ishodom, dogodi se da se, dok se vodila
borba, dan pretvori iznenada u no. Tal iz Mileta prorekao je
Jonjanima da e se dogoditi takva promjena dana, odredivi
tono i godinu u kojoj se izmjena zbila. Kad su Liani i Meani
vidjeli da je nastala no umjesto dana, prekinu bitku i radije se
i jedni i drugi poure meusobno sklopiti mir.S2 A ovo su im
bili posrednici kod pomirenja: Sijenesis Kilianin i Labinet
Babilonac. Oni su ih brzo potaknuli da meusobno dadu
zakletve i obavili su izmjenu branih ugovora: privoljeli su
Alijata da ker Arijeniju da za enu Astijagu sinu Kijaksarovu;
naime, bez vrste obiteljske veze nije mogue da dogovori
trajno ostanu vrsti. Ovi narodi daju zakletve na isti nain kao
i Grci, a osim toga jo zasijeku kou na miicama ruke i liu
jedni drugima k.
75. Toga je, dakle, Astijaga, koji mu je bio djed po majinoj
strani, Kir svrgnuo i zadrao u svojoj vlasti iz razloga koje u
nanaiti u kasnijem pripovijedanju; zato se Krez rasrdio na
Kira i pitao je proroite da li da ratuje protiv Perzijanaca i, kad
je dobio dvoznano proroanstvo, ponadavi se da je ono u
njegovu korist, ratovao je protiv perzijske drave. Kad je Krez
stigao do rijeke Halisa, tamo je -kako ja tvrdim -preveo
vojsku preko mostova to su na tom mjestu ve postojali, a -
prema opeprihvaenoj prii Grka -preveo mu ju je Tal i
Mileta. Naime, Krez je bio u nedoumici kako bi mu vojska
prela rijeku (jer u to se vrijeme oni mostovi jo nisu ondje
nalazili), a - po toj prii - Tal, koji je tada upravo bio u
logoru, uspio mu je uiniti da rijeka koja je tekla s lijeve strane
52 Prema proraunima rije je o pomrini Sunca koja se dogodila 28. svibnja 585.
g. pr.n.e. Budui da su none bitke bile povezane s brojnim potekoama, antiki
su ih narodi izbjegavali; u ovom sluaju bitka nije prekinuta, dakako, samo zbog
mraka, ve i zbog uda koje je izzvala pomrina.
82
mjske pone tei s njezine desne strane; to je uinio ovako:
zpeo je iznad logora kopati dubok jarak u obliku polumje
s, kako bi obuhvatio logor koji je njime bio ograen sa
stranje strane, te je rijeku kroz taj jarak odveo iz njezina starog
korita i opet ju je, zaobiavi logor, u nj vratio, pa je tako odavde
bila rijeka podijeljena na dva dijela i na oba se mjesta mogla
prijei. A drugi kau da je stari tok rijeke sasvim presuio. No
u to ne vjerujem: kako bi ga u tom sluaju preli na povratku?
76. Kad je Krez preao rijeku s vojskom, stigao je u kraj
Kapadokije koji se naziva Pterijom (a Pterija je najutvrenije
mjesto u toj zemlji i nalazi se u visini grada Sinope na Crnome
moru), gdje je logorovao i unitavao polja Sirijaca. Zauzeo je
grad Pterijaca i prodao njegove stanovnike u roblje, a zauzeo je
i sva sela u njegovoj okolici, te je protjerao sve Sirijce koji ni za
to nisu bili krivi. Kir je sakupio vlastitu vojsku, usput je
pokupio i sve koji su ivjeli na podruju izmeu dviju vojski i
krenuo je protiv Kreza. Prije nego to je naredio vojsci da krene,
poslao je glasnike Jonjanima i pokuavao ih je nagovoriti da se
odmetnu od Kreza. No Jonjani se nisu dali nagovoriti, a im
je Kir stigao i postavio logor nasuprot Krezu, ondje u okolici
Pterije, poeli su jedan na drugoga navaljivati svom snagom.
Zametnuo se estok boj, u kojem su s obje strane mnogi
poginuli, a kad je pala no, radvoje se napokon dvije vojske
bez pobjednika. Tako su se sukobile obje strane.
77. Krez je bio nezadovoljan veliinom svoje vojske (vojska
koju je sakupio bila je, naime, manja od Kirove), i tako
nezadovoljan, budui da ga sutradan Kir nije ni pokuavao
napasti, vratio se u Sard s namjerom da pozove, u skladu s
ugovorom, Egipane (bio je, naime, sklopio savez s egipatskim
kraljem Amasisom jo i prije nego s Lakedemonjanima), da
poalje po Babilonce (jer je i s njima bio sklopio savez, a u to
je vrijeme Babiloncima vladao Labinet), te da uputi i Lakede-
83
monjanima poziv da se pojave u z , pa je zmislio da,
prikupivi sve njih i sabravi vlastitu vojsku, kad prode zima i
dode proljee, povede vojnu na Perzijance. Kad je s takvim
namjerama stigao u Sard, poeo je slati gasnike ovim saveni
cima koje sam naveo da se okupe z pet mjeseci u Sardu; cijelu
je vojsku kojom je tada raspolagao i koja se borila protiv
Perijanaca, a bila je plaenika, raspustio i poslao kui, jer
uope nije ni pomislio da bi Kir, nakon onakve izjednaene
borbe, mogao ikada napasti Sard.
78. Dok je Krez tako razmiljao, itavo se polje ispred grada
ispuni zmijama. Kad su se one pojavile, konji su prestali pasti,
krenuli su na njih i jeli su ih. im je Krez to vidio, pomislio je
da se radi o udu, kao to je i bilo. Odmah je slao ljude da pitaju
z ta znamenja tumae T elmeane. A kad su ti ljudi stigli i
saznali od Telmeana to uistinu znai to udo, nisu mogi
odnijeti odgovor Kreu: prije nego to su oni doplovili natrag
u Sard, Krez je ve bio zrobljen. Telmeani su ovako protu
maili znamenje: Krez mora oekivati dolazak tuinske vojske
u svoju zemlju, a kad ona dode, pokorit e stanovnitvo, jer su,
kako su govorili, zmije djeca zemlje, a konji su neprijatelji i
stranci. Telmeani su to tako razloili Krezu kad je on ve bio
zrobljen, a nisu, dakako, nita znali o onome to se zbilo s
Sardom i sa samim Krezom.
79. im se Kre povukao nakon bitke koja se vodila kod Pterije,
Kir je odmah sanao da Krez ima namjeru raspustiti vojsku i,
poto se savjetovao, zakljuio je da je bitno da to bre napadne
Sard, prije nego to se ponovo okupi lidanska sila. Kako je to
odluio, na brzinu je tako i uradio: poveo je vojsku na Lidiju i
s je na taj nain doao Kreu kao vlastiti vjesnik. Na to s
Krez nade u velikim nevoljama, jer su se dogaaji odvijai posve
drugaije nego to je on mislio, no ipak je izveo Lidane u bitku.
U to doba nijedan narod u Aziji nije bio odvaniji niti hrabriji
84
od Liana. Borili su se s konja, a nosili su velika koplja i bili su
vrsni konjanici.
80. Do sukoba je dolo u ravnici koja se prua ispred grada
Sarda (kroz nju teku rijeke, meu ostalima i Hil, koji utjee u
najveu od njih, po imenu Herm, to izvire u svetoj gori majke
Dindimene i utjee u more u blizini grada Fokeje), i ondje je
Kir vidio Liane postrojene za bitku, pa se uplaio njihove
konjice i, prema savjetu Meanina Harpaga, uradio je ovo:
koliko je god kamila natovarenih hranom i opremom slijedilo
njegovu vojsku, sve ih je sakupio, skinuo s njih teret i naredio
da ih uzjau ljudi odjeveni u konjanike odore, a kad ih je tako
opremio, postrojio ih je ispred ostatka vojske zato da napadaju
Krezovu konjicu, te je dao zapovijed da pjeadija slijedi kamile,
dok je iza pjeadije postrojio s svoju konjicu. Kad ih je tako
sve poredao, naloio je da ne tedei ubijaju sve ostale Liane
koji im se nau na putu, ali da jedino Kreza ne ubiju, niti ako
se bude odupirao kad ga budu zarobljavali. T ako im je naloio,
a kamile je poredao protiv konjice iz ovih razloga: konj se plai
kamile i ne podnosi niti njezin lik, kad je vidi, niti miris, kad
je nanjui. On je, dakle, iz tih razloga sve smislio da Krezu
konjica ne bude ni od kakve koristi, a ba je od nje Lianin
oekivao da e se istaknuti u boju. Kad su zametnuli bitku, im
su konji nanjuili kamile i opazili ih, poeli su se okretati
unatrag, a Krez je izgubio svaku nadu. Liani se ipak nisu u
tom trenutku pokazali kukavicama, ve su, kad su shvatili to
se dogodilo, skoili s konja i borili se s Perzijancima kao pjeaci.
Poto je nakon nekog vremena na obje strane bilo mnogo
poginulih, Liani su se okrenuli u bijeg, te su ih, kad su se
povukli unutar zidina, Perzijanci poeli opsjedati.
81 . Oni su se tako nali pod opsadom, a Krez je raunao da e
opsjedanje trajati jo dugo, pa je iz utvrde slao nove glasnike
svojim saveznicima. Oni koji su ranije bili slani zahtijevali su
85
d se s skupe u Sardu za pet mjeseci, a ove je odailjao s
molbom da to prije pomognu Krezu u opsjednutom gradu.
82. Slao ih je i drugim saveznicima, a i u Lakedemon. U to se
isto vrijeme dogodilo da su se Spartanci sporili s Argivcima oko
kraja zvanog Tireja. Iako je Tireja pripadala pokrajini Argolidi,
Spartanci su je prisvojili i drali pod svojom vlau. Zemlja
prema zapadu sve do Malejskog rta pripadala je Argivcima, a
osim zemlje na kopnu pripadao im je i otok Kitera, kao i ostali
otoci. Kad su Argivci krenuli u pomo kraju koji im je bio
oduzet, postignu dogovor i zakljue da se sa svake strane bori
tri stotine vojnika, pa tko pobijedi, njemu e pripasti ovaj kraj;
a uz to da se glavnine obiju vojski povuku svaka na svoju stranu
i da ne budu prisutne za vrijeme bitke, zato da ne bi, kad bi
itave vojske bile prisutne boju i kad bi preostali vidjeli da
njihovi gube, krenuli im u pomo. Poto su to dogovorili,
povuku se, a sukobe se samo odabrane jedinice s jedne i druge
strane. Oni su se tako borili s podjednakom sreom, te su od
est stotina ljudi ostala samo trojica, od Argivaca Alkenor i
Hromije, a od Lakedemonjana Otrijad: njih koji su preostali
ztekne no. Dva su Argivca trala u Arg kao da su pobjednici,
a Lakedemonjanin Otrijad je svukao plijen s mrtvih Argivaca,
odnio njihovo oruje u vlastiti logor i ostao je na svojem
poloaju. Slijedeeg dana doe i jedna i druga strana da vide
to se zbilo. Nakon toga su i jedni i drugi tvrdili da je pobjeda
njihova, jedni pozivajui se na to da ih je vie preostalo, a drugi
dokazujui da su im protivnici pobjegli, a da je njihov borac
ostao na bojnom polju i skinuo plijen s mrtvih protivnika.
Napokon se prepirka ponovo pretvori u bitku: poto ih je
mnogo poginulo na objema stranama, pobijedili su Lakedemo
njani. Od toga vremena Argivci se iaju do gola, dok su ranije
obavezno putali dugu kosu, a donijeli su i zakon i zakleli su se
d nee nijedan Argivac pustiti kosu niti e njihove ene nositi
86
zatni nait prije no to ponovo oslobode Tireju. Lakedemo
njani su izglasali upravo suprotan zakon: da e putati kosu, to
prije nisu inili. A pria se da je onaj jedini koji je preostao od
t stotine, Otrijad, ne hotei od stida vratiti se u Spartu poto
s izginuli njegovi suborci, oduzeo sebi ivot na licu mjesta u
Tireji.
83. Take su bile prilike u Sparti kad je doao izslanik iz Sarda
i molio i da prue pomo Krezu u opsjednutom gradu. Oni,
usprkos svemu, kad su sasluali izaslanika, zaponu pripremati
pmo. I kad su ve bili zavrili pripreme i kad su lae bile
spremne, stigne nova vijest da je lianska utvrda osvojena i da
je Krez iv zarobljen. Tako su oni -a smatrali su to velikom
nesreom -odustali od pohoda.
84. A Sard je bio ovako zauzet: kad je Krez bio etrnaesti dan
I opsjednutom gradu, Kir je razaslao konjanike po cijeloj svojoj
vojsci i objavio da e nagraditi prvoga koji prijee zidine.
Nakon toga vojnici su pokuali sve, ali kako im nije uspijevalo,
ostali su bili odustali, a neki je ovjek Mardijac, po imenu
Hiread, pokuavao prijei zid na onome mjestu na tvravi gdje
nije bio postavljen nikakav straar: na tome mjestu, naime, nije
bilo mogue zauzeti tvravu. Ona je ondje posve strma i
neosvojiva: jedino ovdje nije Melet, koji je ranije vladao Sar
dom, pronio lava53 kojega mu je rodila inoa, premda su mu
Telmeani prorekli da e Sard biti neosvojiv kad lav bude
pronijet oko zidina. Melet ga je pronio uz ostale zidine, gdje se
tvrava mogla osvojiti, a ovo je mjesto zanemario jer je mislio
da je neosvojivo i strmo: taj je dio grada okrenut prema brdu
Tmolu. Ovaj Madijac Hiread, dakle, opazio je prethodnog
dana nekog Lianina kako na tome mjestu silazi s utvrde po
53 Lav je inae bio posveen Sandonu, lidijskom bogu Sunca.
87
kacigu koja mu se skotrljala odozgo i kako je uzima, te je dobro
zapamtio to to je vidio. Zatim se sam ovuda uspne, a nakon
njega su se uspinjali i ostali Perijanci: mnogi su preli zidine,
i upravo je tako Sard bio zauzet, a itav je grad bio opustoen.
85. Samom se Krezu dogodilo ovo. Imao je sina, kojega sam
ve spomenuo i koji je u svemu ostalome bio estit ovjek, no
bio je nijem. U prolim sretnim danima Krez je za nj sve inio,
a u s ostalu brigu poslao je i u Delfe da pita proroite za
nj. A Pitija mu je ovako odgovorila:
Sine Lidie, vldru mnogh, nerazumni Krezu,
Zudeti nemoj d uje gde palom lene rjei
Tvoga odvanjaju sina: z te mnogo je bole
Tako d bud, jer ut e ih najprje zlsreto g dna.
Ba dok su osvajali zidine, doe neki Perijanac, koji nije
prepoznao Kreza, s nakanom da ga ubije, a Krezu je, iako ga je
vidio kako dolazi, bilo svejedno zbog nesree koja ga je zadesila
i nije mu bilo stalo ako i umre pod udarcima; no ovome
nijemom sinu, kad je opazio kako se Perzijanac pribliava, od
straha i nevolje povrati se glas i on ree: ovj ee, ne ubijaj
Kreza! On se tako prvi put oglasio, a zatim je govorio do kraja
ivota.
86. Perzijanci su zauzeli Sard,54 a zarobili su iva samog Kreza,
koji je vladao etrnaest godina, a etrnaest je dana bio pod
opsadom, i koji je, u skladu s proroanstvom, dokonao vlastito
veliko kraljevstvo. Poto su ga uhvatili, Perzijanci su ga odveli
pred Kira. A on zapali veliku lomau i popne na nju Kreza
54 Lidijski pvjesniar Ksant, iz 5. st. pr.n.e., u svojoj Povijesti Liije navodi da je
Sard bio osvojen 541. g. pr.n.e., a Eusebije iz Cezareje (3/4. st.) u svojim Kronolkim
tblicama, koje su temeljne z nae poznavanje antike kronologije, dogaaj smjeta
u 546. g. pr.n.e.
88
okovana lancima, a uz njega i dvaput po sedam lianskih
djeaka,55 s namjerom ili da nekome od bogova tako prinese
pru rtvu, ili elei ispuniti zavjet, ili ga je popeo na lomau
zato to je znao da je Krez bogobojazan, pa je htio vidjeti da li
e ga neko boanstvo izbaviti da ne bude iv spaljen. On je to
radio, a Krezu, dok je stajao na lomai, pade na pamet, iao se
nalazio u tolikim nevoljama, ono to mu je Solon, kao da ga je
bog nadahnuo, bio rekao kako nitko za ivota nije sretan. im
se toga prisjetio, uzdigao se, glasno uzdahnuo i u potpunoj tiini
triput je zazvao: Solon!. Kir ga je uo i zapovjedio je da tumai
upitaju Kreza koga je to zazivao, a oni su mi pristupili i pitali
su ga. Krez je neko vrijeme utio i nije odgovarao, a zatim, kad
su ga poeli prisiljavati, ree: Onoga za koga bih ja, radije od
sveg bogatstva na svijetu, volio da se porazgovara sa svakim
vladarom. Budui da im je odgovarao nejasno, ponovo su ga
pitali to je to kazao. Kako su ga neprestano moljakali i
dosaivali mu, ispriao im je da mu je jednom doao Solon
Atenjanin i, poto je pregledao itavo Krezovo bogatstvo, nije
bio njime uope zadivljen -kao to je rekao -, te da se njemu
samom dogodilo upravo ono to mu je Solon pretkazao, a
govorio je njemu kao i cijelom ovjeanstvu i, ponajvie, onima
koji sami sebe smatraju sretnima. Kad je Krez to ispriao, vatra
je ve zahvatila vanjski rub lomae. A poto je Kir uo od
tumaa to je Krez ispriao, osjeti grinju savjesti i pomisli kako
je, iao je i sam tek ovjek, predao iva vatri drugog ovjeka
koji je neko bio sretan jednako kao i on sam, a osim toga
pobojao se boje kazne i shvatio je da u ljudskom svijetu nita
nije izvjesno, pa je naredio da se odmah ugasi zapaljeni oganj i
da se s njega skinu Krez i svi oni koji su s njim bili rtvovani.
No usprkos pokuajima, nisu uspjeli svladati oganj .
" Sedam je bio jedan od svetih brojeva.
89
87. T ada je, kau Liani, Krez opazio Kirovu grinju savjesti,
a kad je vidio da svi gase oganj, ali ga ne mogu vie nadvladati,
pozvao je u pomo Apolona i zazivao ga je da bude, ako su g
ikada obradovali njegovi rtveni darovi, u njeg i da ga izvue
iz sadanje nesree. Zazivao je u sua boga, a na vedru i tihu
nebu iznenada se nakupe oblaci, srui se oluja i stuti se veoma
jak pljusak, pa se lomaa ugasi.S6 Kad je Kir spoznao ko je
Krez ne samo bogu mio nego i estit ovjek, dao ga je skinuti
s lomae i upitao ga: Krezu, koji te je ovjek nagovorio da
zarati protiv moje zemlje i da mi postane neprijatelj umjesto
da mi bude prijatelj? A ovaj odgovori: 0 kralju, to sam
uinio na tvoju sreu a na svoju nesreu: krivac je z to bio onaj
grki bogS? koji me je potaknuo da se zaratim. Nitko, naime,
nije tako lud da bi izabrao rat umjesto mira: u miru djeca
pokapaju oeve, a u ratu oevi djecu. No neko je boanstvo
htjelo da ovako bude.
88. On je to rekao, a Kir ga oslobodi okova i posjedne ga blizu
sebe, te je postupao s njim s punim potovanjem i promatrao
ga je s divljenjem i on sam i svi njegovi dvorani. A on je utonuo
u misli i u utnju. Zatim se okrenuo i vidio ko Perijanci do
temelja rue lidanski grad, pa je progovorio: 0 kralju, doputa
li mi da ti kaem to upravo mislim ili moram u ovom asu
utjeti? Kir ga je poticao da bez straha kae to ga je volja. A
on ga upita ovm rijeima: to to tako marljivo radi ova cijela
gomila ljudi? Kir mu ree: Pljaka tvoj grad i odnosi tvoje
blago. Krez odgovori: Ne, ne pljakaju oni niti moj grad niti
moje blago, jer meni vie nita ne pripada nakon svega ovoga;
naprotiv, tvoje je ono to raznose i odnose.
56 Prema pjesniku Bakilidu, Herodotovu suvremeniku, pljusak je
p
slao sam Zeus
(Pjese u at pobjednika, III,55).
57 Grki je bog Apolon z iju proroicu Pitiju Ke misli d g je prevarila (v.
biljeku 36).
90
89. Kira se dojmilo to to mu je Krez rekao, pa udalji sve ostale
i zpita Kreza to bi mu mogao savjetovati u sadanjim prilika
ma A ovaj ree: Budui da su bogovi odredili d budem tvoj
rb, mislim da je moja dunost da ti naznaim ako razabirem
neto bolje od tebe. Perijanci su po prirodi siloviti ali siroma
ni; stoga, bude li im dopustio da opljakaju i steknu veliko
bgatstvo, moe od njih oekivati slijedee: tko od njih najvie
stekne, taj e se zacijelo pobuniti protiv tebe. Zato, ako misli
d je ovo to govorim prihvatljivo, sada uini ovako: postavi
straare kopljonoe58 na sva vrata, a oni neka oduzimaju blago
i neka kau onima koji ga iznose da moraju izdvojiti desetinu
z Zeusa. Tako te nee mriti jer im silom oduzima blago i,
pmislivi kako ti pravedno postupa, rado e ti ga davati.
90. Poto je to uo, Kir se veoma razveselio jer mu se inilo da
je dobio mudar savjet: uvelike ga pohvali i zapovjedi kopljani
cima da izvre ono to mu je Krez savjetovao, te se obrati ovako
Krezu: Krezu, budui dasi poput kralja pripravan initi estita
djela i govoriti prave rijei, trai k god eli nagradu i
smjesta e je dobiti. A on ree: 0 gospodaru, najvie e me
razveseliti dopusti li mi da onome grkom bogu kojega sam
od svih bogova ponajvie potivao poaljem ove okove i da ga
upitam d li on obiava varati svoje dobroinitelje. Kir g je
upitao zato on to moli i toliko prigovara bogu. Krez mu je
ispripovjedio sve o svojim nakanama i o odgovorima proroi
ta, a posebno o rtvenim darovima i kako je potaknut bojom
rijeju pokrenuo vojsku protiv Perijanaca. Priajui o tome,
ponavljao je svoju molbu da mu dopusti prekoriti boga. A Kir
se nasmije i ree: 1 to u ti dopustiti, Krezu, i sve drugo to me
ikada bude zamolio. Kad je Krez to uo, poslao je nekoliko
Lidana u Delfe i dao im je nalog da stave okove na prag hrama
S8
Kopljonoe su bili pripadnici kaljeve tjelesne gde.
91
i da pitaju nije li boga sram to je svojim objavama potaknuo
Kreza da zarati protiv Perzijanaca kao da e toboe sruiti
Kirovu vlast, a da nakon toga pokau okove i kau kako oni
predstavljaju prvi dar od pobjednikog plijena; i napokon neka
pitaju da li grki bogovi obiavaju biti nezahvalni.
91 . Kad su Liani doli i rekli to to im je zapovjedio, Pitija im
je -pria se -odgovorila ovako: Niti bog ne moe izbjei
sudbinu koja mu je dodijeljena. A Krez je okajao grijehe svojeg
pretka u petom koljenu,59 koji je -premda je bio tek kopljanik
Heraklida -posluao ensku lukavtinu i ubio svojeg gospo
dara, te je preuzeo njegove poasti na koje uope nije imao
pravo. Iako je Apolon Loksija silno elio da sardski jadi zadese
Krezovu djecu a ne samog Kreza, nije mogao odvratiti Sudbinu.
to su njezine boginje odredile, on je morao izvriti i uiniti
njima po volji: za tri je godine odgodio zauzee Sarda, i neka
Krezu bude jasno da je bio zarobljen toliko godina kasnije nego
to mu je bilo sueno. Ponovo mu je pritekao u pomo kad je
bio na lomai. A to se tie proroansrva koje je dobio, s
nepravom se Krez ljuti. Loksija mu je, naime, prorekao da e
sam, bude li poveo vojsku na Perzijance, upropastiti veliku
vlast. Da je htio dobiti ispravan savjet u vezi s tim proroan
stvom, trebalo je da poalje izaslanike s pitanjem o kojoj je vlasti
rije, njegovoj vlastitoj ili Kirovoj. Budui da nije razumio ono
to mu je bilo reeno niti je jo jedanput pitao, oito je da je
sam sebi kriv. A kad je postavio posljednje pitanje proroitu
to je to Loksija rekao o mazgi, ni to nije raumio. Ta je mazga
bila upravo Kir: naime, on je potekao iz dvaju raliitih naroda,
i dok mu je majka bila plemenitijeg roda, otac je bio neznatnijeg
porijekla; ona je bila Meanka i ki Astijaga, medijskoga kralja,
a otac je bio Perzijanac i podanik Meana i, iako im je po svemu
59 V. poglavlje 1,13 i biljeku 10.
92
bio podreen, ipak se enio vlastitom gospodaricom. Tako je
Pitija odgovorila Ldanima, a oni su to prenijeli u Sard i javili
Krezu. Poto ih je sasluao, shvatio je da je grijeh bio njegov a
ne boanski.
92. Tako je bilo s Krezovom vladavinom i s prvim pokorava
njem Jonije. U Grkoj ima jo mnogo Krezovih zvjetnih
darova osim onih koje sam ve naveo: u Tebi u Beotiji zlatni
tronoac koji je darovao Apolonu Ismenijskom, u Efezu zlatna
goveda i mnogo stupova, a u hramu Pronaje u Delfma veliki
zlatni tit. To je preostalo jo do mojeg vremena, a drugi su
zvjetni darovi nestali. Krezovi darovi u Branhidi u okolici
Mileta bili su, kako ujem, po teini jednaki a inae nalik onima
u Delfma. Ono to je darovao Delfma i Amfjarejevu svetitu
pripadalo je njemu osobno i bilo najbolje to je naslijedio od
predaka, a ostali su darovi bili iz imetka njegova neprijatelja,
ovjeka koji je, prije nego to je Krez zavladao, pripadao
pobunjenicima i pomagao Pantaleontu d osvoji vlast u Lidiji.
A Pantaleont je bio Alijatov sin i brat Krezov, premda ne od
iste majke: naime, Kreza je Alijatu rodila ena iz Karije, a
Pantaleonta iz Jonije. Kad je prema oevoj posljednjoj volji
Krez preuzeo vlast, ovjeka koji mu se suprotstavljao zlostavljao
je na bodljikavoj spravi za muenje a zatim ubio, dok je njegov
imetak jo prije bio zavjetovao, a tada g je darovao na nain
koji smo spomenuli i onima koje smo naveli. Toliko neka bude
kazano o zavjetnim darovima.
93. Lidijska zemlja uope nema uda vrijednih opisa, kakva se
nalaze u drugim krajevima, osim zlatonosna pijeska koji se
donosi s Tmola. Ali postoji jedna graevina koja je daleko
najvea, ako izuzmemo graevine Egipana i Babilonaca. T o je
nadgrobni spomenik Krezova oca Alijata, ija je osnova od
golemih kamenova, a ostatak je spomenika od nasute zemlje.
Podigli su ga ljudi trgovci i obrtnici, te bludnice u optjecaju.
93
Odozgo je na spomenik bilo postavljeno pet kamenova koji su
postojali jo i u moje vijeme, a na njima su bili uklesani natpisi
o tome to je tko izradio. inilo se da je djelo bludnica, kad
su ga izmjerili, bilo najvee. Naime, sve keri lidanskog puka
bave se bludnienjem i tako sebi prikupljaju miraz, i to rade sve
dok se ne udaju: a same sklapaju brak. Opseg nadgrobnog
spomenika iznosi est stadija i dva pIetra, dok mu je promjer
trinaest pletara;60 u spomenik se nalai veliko jezero z koje
Lidani tvrde da nikada ne presuuje, a naiva se Gigovo jeero.
O tome toliko.
94. Po svojim su obiajima Lidani veoma slini Grcima, osim
bludnienja njihove enske djece. A od svih ljudi koje znamo,
prvi su iskovali i upotrijebili zlatan i srebr novac, a prvi su se
bavili i trgovnom. Sami Lidni tvrde da su njihov pronalak
igre koje se danas igraju i kod njih i kod Grka. U isto su vrijeme,
ku, pronali igre i osnovali kolonije u Tirseniji, a o tome
priaju ovako: u vijeme kralja Atisa sina Manova zvladala je
itavom Lidijom strana gad; jedno su je vrijeme Lidani str
pljivo podnosili, a ztim, kako nije prestajala, poeli su triti
lijek protiv nje, pa je svatko od njih neto izmiljao. Stoga su
tada pronali i kocke, i kockice, i loptu, i sve ostale vste igra
osim ige kameniima:61 taj izum Lidani ne prisvajaju z sebe.
Tim pronalascima borili su se protiv gladi na ovaj nain: jedan
bi se cijeli dan igrali zato da ne bi osjeali potrebu z hranom,
a slijedeeg bi dana jeli, no prekinuli bi s igrama. N a taj su nain
proivjeli osamnaest godina. Kko nevolja nije poputala nego
ih je sve vie pritiskala, njihov je kralj sve Lidane podijelio na
6 Kko je pletar bio du 29,6 m (z stadij v. biljeku 19), mjere Alijatove
gobnice krunog oblika bile bi oko 1210 m u opsegu i oko 385 m u promjeru.
Meu ezdesetak sauvanih gobnih hua sjeverno o Sarda najvei s pripisuje
Alijaru.
61
To je bila ig na ploi, slina igri dama.
94
dva dijela i kockom odabrao jedan koji e ostati u zemlji i drugi
koji e se iz nje iseliti, pa je z ostanak ondje sluajno odabran
do kojem je sam kralj vladao, a z odlaak dio kojem je na elu
bio njegov sin, koji se zvao Tirsen. Ona njihova polovica koju
j sluaj odabrao z odlazak iz zemlje spusti se u Smirnu i
sgradi brodovlje i na njih ukrca sve to im je bilo potrebno z
plovidbu, te su brodili u potrazi z novim ivotom i krajem i,
proavi mimo mnogih naroda, stigli su u Umbriju gdje su
pdigli gradove i gdje sve do dana dananjega stanuju. Promi
jenili su ime, pa se umjesto Lidani nazivaju prema kraljevu sinu
koji ih je vodio: prema njemu su uzeli ime i zovu se Tirsenci
ma. G2 Lidane su, opet, bili pokorili Perijanci.
95. Nae pripovijedanje zahtijeva da na ovom mjestu kaem
tko je bio taj Kir koji je osvojio Krezovu dravu i kako su
Perijanci preuzeli vlast u Aziji. A pisat u u skladu s onime to
kau poneki od Perijanaca koji ne ele pretjerivati u vezi s
Kirom ve priati istinitu povijest, iako znam da kolaju jo tri
drug prikaza povijesti o Kiru. Kad su Asirci vladali otprilike
pet stotina dvadeset godina gornjom Azijom,G3 prvi su se
Medani poeli od njih odmetati; kad su krenuli u borbu z
slobodu protiv Asiraca, pokazali su se junakim muevima i,
odbacivi ropstvo, oslobodili su se. Po njihovu su primjeru i
ostali narodi inili isto to i Medani.
96. Tek to su se svi na kopnu na taj nain osamostalili, ponovo
su doli pod tiraniju. Medu Medanima se naao neki mudar
ovjek po imenu Dejok, a bio je sin Fraortov. Taj je Dejok
zaelio da osvoji vlast i radio je to ovako: budui da su Medani
62
To je grko ime z Etruane, ije orijentalno porijeklo - u koje s u antici
openito vjerovalo -potvruju i suvremeni arheoloki nalazi.
63 Asirska je drava u dijelu Male Azije bila prisutna od poetka l l . st. pr.n.e. do
626. g. pr.n.e.
95
nastavali sela, on se trudio -a bio je ve i ranije u svojem selu
ugledan -da postane jo ugledniji i da jo spremnije tei k
pravednosti; a inio je to u vrijeme kada je cijelom Medijom
vladalo bezakonje, jer je znao da je nepravda neprijatelj pravdi.
Meani iz njegova sela zapaali su njegovo ponaanje i birali su
ga za suca. A on je, budui da je snivao o vlasti, bio pravian i
pravedan. Zbog toga to je tako radio, dobivao je nemale
pohvale svojih sugraana, pa su i oni iz drugih sela saznali da
je Dejok jedini ovjek koji sudi po pravdi, a prije su se stalno
susretali s nepravednim presudama, te su rado dolazili k Dejoku
i sami traei pravdu, dok se napokon nisu obraali nikome
drugome osim njemu.
97. Kako je mnotvo onih koji su mu dolazili bivalo sve vee,
budui da su znali da su njegove presude upravo onakve kakve
moraju biti, Dejok je shvatio da sve ima pod nadzorom i vie
nije htio stolovati ondje gdje je dotad stolovao i dijelio pravdu,
a rekao je da vie i nee voditi parnice: nema, naime, nikakve
koristi od toga da, potpuno zanemarivi poslove, itav dan
presuuje susjedima. Kad su nakon toga jo mnogo vie no prije
porasle pljake i bezakonja po selima, okupe se Meani na
jednom mjestu i zaponu vijeati govorei o nastalim prilikama
(a ponajvie su, ini mi se, govorili Dejokovi prijatelji): Ovako
kako sada stvari stoje, ne moemo vie ivjeti u zemlji; izaberi
mo, stoga, sebi kralja, pa e zemljom zavladati zakoni, a sami
emo se vratiti svojim poslovima, i nee nas bezakonje tjerati
odavde. Tim su rijeima sami sebe uvjerili da im je potreban
kralj.
98. Odmah su poeli predlagati koga da izaberu za kralja, i
najvie su svi ljudi i predlagali i hvalili Dejoka sve dok on nije
pristao da im bude kralj. Zapovjedio im je da mu podignu
palau dostojnu kraljevske vlasti i da ga osiguraju s pomou
96
kopljanika. Meani to uine: izgrade mu golemu i monu
palau na mjestu koje je sam odabrao i dopuste mu da unovai
kopljanike iz cijele Medije. im je preuzeo vlast, natjerao je
Meane da podignu jedan grad i da se, kad to obave, za ostalo
manje brinu. Meani su ga i u tome sluali i podigli su velike
i snane zidine, koje se danas nazivaju Ekbatana, i to tako da
jedan prsten zidova stoji unutar drugoga. A te su zidine zami
ljene tako da je jedan prsten vii od drugoga samo za visinu
krunita. Da bi se ta zamisao ostvarila, pridonosi i poloaj grada
na breuljku, a jo vie ljudski rad. Sve u svemu ima sedam
prstenova, a u posljednjem se nalaze kraljevski dvor i riznice.
Najvei od ovih zidova gotovo je veliinom jednak atenskim
zidinama.64 Krunite prvog prstena je bijelo, drugoga crno,
treega grimizno, etvrtoga modro, a petoga svijetlocrveno.
T ako su krunita svih ovih prstenova bila obojena prirodnim
bojama: od dva unutranja prstena jedan je imao posrebreno a
drugi pozlaeno krunite.
99. Ovo je Dejok dao izgraditi za sebe i oko svoje palae, a
naredio je da ostali puk stanuje uokolo utvrde. Kad je gradnja
bila zavrena, Dejok je prvi bio uveo ovakav poredak da nitko
ne smije ulaziti u kraljeve odaje, te da on sve poruke alje preko
glasnika, da nitko ne moe gledati u kralja, a uz to se smatra
sramotnim da se bilo tko pred njim smije i pljuje. Takvom se
uznositou okruio zbog toga da ne bi njegovi vrnjaci, koji su
s njim odrasli i nisu bili iz loijih kua niti manje obdareni
muevnom vrlinom, kad bi ga vidjeli, bili uvrijeeni i htjeli
kovati zavjeru protiv njega, ve da bi im se, kad ga ne vide, inio
drugaijim od njih samih.
6 Prema T ukididu (Pelponeski ratovi, II, 1 3,7) opseg atenskih zidina iznosio je 60
stadija, dakle otprilike 1 1 , 5 k.
97
1 00. Kad je uveo takav poredak i osigurao samog sebe s pomou
tiranije, snano je prionuo na ouvanje pravde. Tube su mu
u pismenom obliku slali u dvor, a on bi ih, kad bi ih primio i
presudio, slao natrag i dvora. Tako je postupao s tubama, a
ostale je stvari ureivao ovako: ako bi z nekoga uo da je uinio
prijestup, dao bi poslati po njeg i odreivao mu je, u skladu s
krivicom, zasluenu kaznu, a uhode i prislukivai bili su na
cijelom podruju kojim je vladao.
1 01 . Dejok je, dae, okupio samo medanski narod i nad njim
je preuzeo vlast. A postoje ova medanska plemena: Busijci,
Paretakenjani, Struhaani, Ariznti, Budijani i Magijci. Toliko
ima meanskih plemena.
1 02. Dejoku se rodio sin Fraort koji je, kad je Dejok umro
nakon pedeset i tri godine kraljevanja, preuzeo vlast. A kad ju
je preuzeo, nije se zdovoljavao time da vlada samo Medanima
nego je zaratio protiv Perijanaca i najprije je njih napao, te ih
je pretvorio u podanike Medana. Zatim je, budui da je
raspolagao dvama narodima, a oba su bila mona, pokoravao
Aziju, jedan narod z drugim, sve dok nije poveo vojnu protiv
Asiraca, i to onih Asiraca koji su drli Nin65 i koji su neko
vladali svima, a u to su vrijeme bili, jer su se njihovi savenici
odmetnui, osamljeni no ipak i sami z sebe dovoljno snani;
Fraort je protiv njih poveo vojnu, ali je u njoj sam poginuo,
kao i velik dio njegove vojske, poto je proveo na vlasti dvadeset
i dvije godine.
1 03. Kad je Fraort umro, naslijedio ga je Kijaksar sin Fraortov
a unuk Dejokov. Pria se da je on bio jo mnog sraniji od
65 Rje je o gu Ninivi.
98
sojih predaka: on je prvi podijelio vojsku u Aziji na jedinice
prema oruju i prvi i je rasporedio tako da svaki rod bude za
sbe -kopljanici, strijelci i konjanici; prije njega sve je bilo
b ikakva reda sasvim pomijeano. To je onaj koji se borio s
Lianima kad se dan pretvorio u no za vrijeme bitke i koji je
z sebe osvojio cijelu Aziju s onu stranu rijeke Halisa. Poto je
okupio sve kojima je vladao, poveo je vojsku na Nin u elji da
osveti oca, i zato jer je htio osvojiti taj grad. Kad je ve u sukobu
sladao Asirce i dok je opsjedao Nin, navali na nj golema skitska
vojska, a vodio ju je kralj Skita Madija sin Prototijev: oni su
upali u Aziju, poto su istjerali Kimerane iz Evrope i slijedili i
u bijegu, pa su stigli u meanski kraj .
104. Put od Meotskog jezera do rijeke Fasida i Kolhide okret
nom bi pjeaku trajao trideset dana, i ne treba vie mnogo da
se iz Kolhide prijee u Mediju, jer je meu njima samo jedan
narod, Saspirci, i kad se proe preko njihova podruja, stie se
u Mediju. No Skiti nisu upali ovuda nego su udarili gornjim,
mnogo duljim putem, zdesna ostavljajui planinu Kavkaz. Na
tom su se mjestu Meani sukobili sa Skitima i, poraeni u bitki,
izgubili su vlast, a Skiti su osvojili cijelu Aziju.
105. Nakon toga su krenuli na Egipat. Zatim su se nali u
sirijskoj Palestini, a Psametih, egipatski kralj, doe im ususret
i odvrati i darovima i molbama da ne napreduju dalje. A kad
su na povratku bili u sirijskom gradu Askalonu, veina je Skita
prola kroza nj ne nanosei nikakve tete, no malobrojni, koji
su zaostali, opljakali su setite nebeske Mrodite. To je sveti
te, kako sam saznao ispitujui, najstarije od svih svetita koja
pripadaju ovoj boginji: naime, i svetite na Cipru, kako sami
Ciprani kau, potjee od ovoga, kao to su i svetite na Kiteri
podigli Feniani koji su porijeklom iz ove Sirije. Na te Skite
koji su opljakali svetite u Askalonu i na sve njihove potomke
99
boginja baci ensku bolest:66 zto i sami Skiti priaju da iz tog
razloga oni boluju, a i posjetioci skitske zemlje mogu kod njih
vidjeti kako lee bolesnici to ih Skti nazivaju enarejima.67
1 06. Skiti su vladali Azijom dvadeset i osam godina, i sve je bilo
spremno na ustanak zbog njihove nasilnosti i bezobzirosti.
Naime, odreivali su porez od svakoga kako im je padalo na
pamet, a osim tog porez ili su okolo i otimali sve to bi jo
kome preostlo. Veinu njih su Kijaksar i Medani pozvali u
goste, opili ih i poubijali, i tako su Medani spasili svoju dravu
i vladali su istim narodima kao i prije, a zauzeli su i Nin (kako
su ga zauzeli, objasnit u u kasnijem pripovijedanju68) i pokorili
su Airce, osim onih iz babilonske pokrajine. Nakon tog umre
Kijaksar, poto je vladao etrdeset godina, ukljuujui i one za
kojih su dravu zuzeli Skiti.
1 07. Vlast je preuzeo Astijag sin Kijaksarov. On je imao ker
koju je nazvao Mandana, i Astijagu se u snu prikazalo kako se
ona toliko pomokrila da je njegov grad bio poplavljen te da se
cijela Azija nala pod vodom. Kad je povjerio s sveenicima
tumaima snova i kad je od njih sve tono saznao, silno se
uplaio. Kasnije, kad je ta njegova Mandana dorasla za udaju,
nije je htio dati nikome od Medana koji bi njega bili dostojni
jer se pobojao prikaza u snu, ve ju je dao Perijancu po imenu
Kambiz, z kojega je vidio da je iz dobre kue i mire naravi,
no ipak ga je smatrao mnogo niim bilo od kojeg Medanina iz
srednjeg stale.
6 enska s bolest sstoji, prema nekim tumaenjima, u tome d mukarci
zobivaju enske tjelesne i psihike osobine.
67 nr je vjerojatno skitska rije kojom se oznaavaju androgini, tj. mukrci s
enskim eristikama.
6 Herodot ksnije nije opiso zu Ninive, koje s dogdilo 612. g. pr.n.e.
100
108. Poto se Mandana udala za Kambiza, Astijagu se prve
godine prikazao nov san: inilo mu se da iz stidnice njegove
keri izrasta loza i da ta loza obrasta cijelu Aiju. Kad mu se to
priinilo i kad se povjerio tumaima snova, pozove ker iz
Perzije, a ona je bila pred poroajem, te ju je, kad je stigla, stavio
pod nadzor jer je htio ubiti njezin porod: naime, sveenici
tumai snova objanjavali su ono to mu se prikazalo kao da e
se dogoditi da dijete njegove keri zavlada umjesto njega. Kako
se elio od toga tititi, Astijag je, kada se Kir rodio, pozvao
Harpaga, svojega roaka, najvjernijeg od Meana, koji se
brinuo za sve njegove poslove, i rekao mu je ovo: Harpae,
nemoj ni na koji nain zanemariti zadatak koji ti dajem, a
nemoj ni mene obmanuti niti naposljetku sebe upropastiti tako
da se okrene nekom drugom. Uzmi dijete to ga je Mandana
rodila, odnesi g u svoju kuu i ubij ga; zatim ga sahrani kako
ti god drago! Ovaj odgovori: 0 kralju, jo nikad nisi doivio
nita nemilo od ovog ovjeka ovdje, a trudit u se da ni ubudue
nikad ne pogrijeim prema tebi. Ako ti eli da se to dogodi,
moja je dunost da ti primjereno ispunjavam elje.
109. Tim je rijeima odgovorio Harpag, a kada su mu predali
djetece opremljeno za smrt, otiao je plaui kui; a kad je
doao, ispriao je svojoj eni svaku rije koju mu je Astijag
rekao. A ona mu je kazala: to sada namjerava uiniti? On
je odgovorio: Ne ono to mi je naloio Astijag, i bude li on
poludio i razgoropadio se gore no to se sada goropadi, ja neu
dijeliti njegovo miljenje niti u mu ispuniti elju ovim uboj
stvom. Neu ga ubiti iz mnogih razloga, i zato to mi je ovo
dijete roak, i zato to je Astijag starac i nema mukih potoma
ka: ako je htio da nakon djetetove smrti vlast prijee na njegovu
ker, ije dijete sada eli da ja ubijem za njega, z iz toga ne
prijeti za mene najvea mogua opasnost? No radi moje sigur
nosti nuno je da ovo dijete umre, ali njegov ubojica mora biti
netko od Astijagovih ljudi a ne od mojih.
1 01
1 1 0. To je kazao i odmah je poslao glasnika k jednome od
Astijagovih pastira za kojega je znao da izvodi stoku na panjake
posebno prikladne za njegove namjere i da je na planinama
prepunima divljih zvijeri, a ime mu je bilo Mitradat. S njim je
ivjela kao druica u ropstvu ena, a ta ena s kojom je ivio
zvala se Kuja na grkom jeziku, a na meanskom Spako: naime,
Meani kuju nazivaju spaka. Obronci brda, na kojima je taj
pastir uvao stada goveda, nalaze se sjeverno od Ekbatane
prema Crnom moru. Ovdje je medijski kraj koji lei uz podru
je Saspiraca veoma brdovit, vrletan i obrastao umama, a
preostala je medijska zemlja cijela ravniarska. Kada je, dakle,
pozvani pastir stigao u najveoj urbi, Harpag mu je rekao:
Astijag ti zapovijeda da uzme ovo djetece i da ga izloi na
najpustijem mjestu u planinama kako bi to prije umrlo. A
zapovjedio mi je da ti kaem da e te, ne bude li ga ubio nego
ga spasi na neki nain, umoriti najgorom smru; ja sam lino
odreen da nadgledam izvrenje.
1 1 1 . Kad je to pastir uo i kad je preuzeo djetece, vratio se
istim putem i stigao do svojeg tora. Upravo tada, kad je pastir
odlazio u grad, njegova se ena, koja je svaki dan oekivala
poroaj, po bojoj volji porodi. Bili su oboje zabrinuti jedan za
drugoga, on u strahu zbog enina poroda, a ena zbog toga to
nije bilo uobiajeno da Harpag poziva njezina mua. Kad se on
vratio i stao uz nju, ena, budui da ga nije vie ni oekivala,
prva zapita zato ga je Harpag tako urno pozvao. On ree:
eno, poto sam stigao u grad, vidio sam i uo stvari za koje
bih volio da ih nisam vidio niti da su se ikada dogodile naim
gospodarima. itava je Har
y
agova kua odzvanjala plaem: ja
sam potresen uao unutra. Cim sam uao, opazim djetece koje
lei, bacaka se i plae, a ureeno je zlatom i odjeveno u sveane
haljinice. Kad me Harpag vidje, naredi da to prije uzmem
djetece, odem, odnesem ga i izloim ondje gdje u planinama
1 02
ima najvie divljih zvijeri, a uz to mi ree da je to Astijagova
naredba i uasno mi priprijeti ne budem li je izvrio. A ja sam
g uzeo i odnio, a mislio sam da je od nekog sluge: nisam mogao
ni zamisliti odakle potjee.

udio sam se jedino kad sam vidio

kko je ukraeno zlatom i haljinicama, a uz to i plau koji je
glasno odzvanjao Harpagovom kuom. N o uskoro na putu
snam cijelu istinu od sluge koji me je pratio izvan grada i
predao mi novoroene: da je to dijete Astijagove keri Man
dane i Kambiza sina Kirova, te da Astijag nareuje da se ono
ubije; evo, to je to dijete!
1 1 2. Dok je to govorio, pastir otkrije dijete i pokae joj ga. Kad
je ona vidjela kako je djetece veliko i lijepo, zaplae, obujmi
muevljeva koljena, te ga pone preklinjati da ga ni u kojem
sluaju ne izloi. On odvrati da ne moe nita drugo uiniti, jer
e doi Harpagove uhode da provjere, a on e stradati na
najstraniji nain ako to ne uini. Kako nije mogla nagovoriti
mua, ena ponovo ree ovo: Kad te ve ne mogu nagovoriti
da ga ne izloi, onda uini ovako, ako je ba posve nuno da
ga vide izloena: i ja sam rodila, no rodila sam mrtvoroene;
njega odnesi i izloi ga, a dijete Astijagove keri othranimo kao
da je nae; tako ti nee biti uhvaen u neposlunosti prema
gospodarima niti e naa odluka biti zla. Mrtvo e dijete dobiti
kraljevski grob, a ivo e ostati na ivotu.
1 1 3. Pastir pomisli da ena ima posve pravo u tim okolnostima,
pa je odmah sve inio kako mu je kazala. Dijete koje je donio
da ga usmrti preda svojoj eni, a vlastito mrtvo dijete uzme i
stavi u koaricu u kojoj je nosio ono drugo: uresivi ga svim
nakitom drugog djeteta, odnio ga je i izloio na najpustijem
mjestu u planinama. Kad je prolo tri dana otkako je dijete bilo
izloeno, poto je ondje ostavio nekoga od svojih pomonika,
pastir je otiao u grad, pa je doao Harpagu i rekao da je
pripravan pokazati mu djetetovo mrtvo tijelo. A Harpag je
1 03
poslao najvjernije od svojih tjdesnih uvara i njihovim je
posredstvom vidio i pokopao pastirovo djetece. Ono je tako
bilo pokopano, a dijete koje kasnije dobiti ime Kir uzela je
i othranila pastirova ena, a dala mu je neko drugo ime a ne
Ki 69 r.
1 14. Kad je djeak navrio deset godina,7 dogaaj koji mu se
zbio razotkrio ga je. Igrao se u sdu u kojem su bile i njihove
staje, a igrao se zjedno s vrnjacima na putu. Djeaci su u igri
izabrali da im kralj bude ba ovaj djeak koji je toboe bio
pastirov. A on ih je raspodijelio tako da jedni grade kue, drugi
da budu tjdesna straa, a netko da postane kraljevo oko,71 dok
je drugome davao dunost da donosi vijesti, pa je tako svakome
dodij dio neku zdau. Jedan od djeaka koji su s igrali bio je
sin Artembara, ovjeka uglednog meu Meanima, i on nije
izvrio zadatak koji mu je Kir dao, pa je Kir naloio drugim
djeacima da ga uhvate, a kad su ga djeaci posluali, Kir je
ovog djeaka uistinu grubo iibao. A on je, im su ga pustili,
veoma ozlojeen jer je pretrpio ponienje, otiao u grad i poeo
se aliti ocu na to to je doivio od Kira, no nije govorio o Kiru
(er se on tada i nije tako zvao) neg o sinu Astijagova pastira.
Artembar, rasren kakav je bio, ode k Astijagu zajedno sa sinom
i ree mu da je dijete doivjdo gnusne stvari, i to ovim rijeima:
0 kralju, ovako ga je grozno zlostavljao sin pastira, tvojega
roba, pokazujui lea vlastita djeteta.
1 1 5. Poto je to sasluao i pregedao, Astijag je htio pruiti
djeaku zdovoljtinu zbog Artembarove asti, te je pozvao
pastira i njegova sina. A kad su obojica dola, Astijag pogleda
69 Strahon u svojoj Gegafji (,3,6) k da s Kir najprije zvo Aadat.
70 To je hilo 570. g. pr.n.e.
71 Kraljevo oko naiv je z inovnika koji je pripadao nekoj vst tajne policije u
Perziji.
104
Kira i ree: Iako si sin ovoga ovako neznatna ovjeka, kako si
se usudio podvrgnuti tolikoj sramoti sina onoga koji pripada
mojim najodlinijim dvoranima? Kir ovako odgovori: 0
gospodaru, imao sam pravo to uraditi: naime, djeaci iz sela,
meu kojima je bio i ovaj, u igri su me izabrali za svojega kralja;
mislili su da sam za tu ulogu najprikladniji. Svi su ostali djeaci
izvravali moje zapovjedi, a ovaj mi se ovdje nije pokoravao bez
ikakva razloga, pa je na koncu i kanjen. Ako sam zato zasluio
neku kaznu, tu s!
1 1 6. Dok je djeak tako govorio, Astijag ga je prepoznao, i
inilo mu se da crte lica nalikuju njegovima i da mu je odgovor
odvie slobodan, a mislio je da i vrijeme izlaganja djeteceta
odgovara dobi djeaka. Potresen time neko je vrijeme ostao bez
rijei: kad se jedva napokon pribrao, htio se rijeiti Artembara
kako bi presluao pastira uhvativi ga nasamo, pa ree: Artem
bare, tako u uraditi da ti i tvoj sin ne budete nezadovoljni.
Otpustio je, dakle, Artembara, a Kira su, na njegovu zapovijed,
sluge uvele unutra. Kad je preostao jo jedino pastir, Astijag ga
je pitao odakle mu dijete i tko mu ga je dao. On odgovori da
je njegovo vlastito i da mu majka jo uvijek ivi s njim. Astijag
mu ree da pogreno postupa kad se eli izvri tekim mukama,
a dok je to govorio, dade znak kopljanicima neka ga uhvate.
Dok su ga vodili na muke, ovaj objasni kako je bilo. Zapoevi
od poetka, priao je govorei istinu i zavrio je molbama i
traei da prema njemu bude milostiv.
1 17. Poto mu je pastir ispriao istinu, Astijag se malo smirio,
ali se ipak jako ljutio na Harpaga i dao ga je pozvati preko svojih
kopljanika. Kad se Harpag pojavio pred njim, Astijag ga je
pitao: Harpae, kakvom si smru umorio djeaka kojeg sam
ti dao, a rodila ga je moja ki? Budui da je Harpag vidio d
je pastir prisutan, nije krenuo putem neistine da ne bi bio
pritijenjen dokazima, ve je ovako kazao: 0 kralju, kad sam
1 05
preuzeo djetece, razmiljao sam kako da uinim po tvojoj volji,
a da ne pogrijeim prema tebi i da ne budem niti za tvoju ker
niti za tebe krvnik. U radim ovako: pozovem ovog pastira i
predam mu djetece, a kaem mu da si ti zapovjedio da se ono
ubije. Kad sam to govorio, nisam lagao: naime, ti si tako
naredio. Predam ga, dakle, njemu radi toga i zapovjedim mu
d ga ostavi u pustoj planini i da eka ondje i pazi sve dok ne
bude mrtvo, zaprijetivi mu na sve naine ne bude li izvrio
nalog. Zatim, kad je on obavio to sam mu naredio i kad je
djetece umrlo, poslao sam najodanije eunuhe i njihovim sam
posredstvom sve provjerio i pokopao dijete. Tako se, o kralju,
zbio ovaj dogaaj i takvom je smru skonao djeak.
1 18. Harpag je priznao istinu, aAstijag, obuzdavajui bijes koji
ga je obuzimao zbog svega to se dogodilo, najprije je prepri
avao opet Harpagu cijelo zbivanje, kako ga je sam uo od
pastira, a zatim, dok mu je tako kazivao, zavrio je rijeima da
je djeak ostao na ivotu i da se sve dobro zavrilo. Zbog onoga
to se zbilo tome djeaku, ree priajui, mnogo sam trpio, a
i nije mi bilo lako jer mi je ki neprestano prigovarala. Stoga,
budui da je sluaj dao svemu sretan zavretak, poalji svojeg
sina k mojem djeaku koji se tako iznenada pojavio, a osim toga
-naime, namjeravam prinijeti rtve bogovima kojima pripada
ova poast -pozivam te na gozbu.
1 19. Kad je Harpag to sasluao, bacio se niice pred kraljem i
pomislio je kako je sretan to se njegova greka preokrenula u
dobro i to je u tako povoljnim okolnostima pozvan na gozbu,
pa je otiao kui. A im se vratio, odmah je svojega sina, a bio
mu je jedinac i imao je najvie trinaest godina, poslao s nalogom
da ode u Astijagov dvor i da radi to mu god on bude zapovje
dio. Sam presretan ispria eni to ga je snalo. Astijag opet,
kad je stigao Harpagov sin, zakolje ga i isijee na dijelove, pa
1 06
neke komade mesa ispee a druge skuha i, kad ih je ukusno
priredio, dokraja ih pripravi. Kad je dolo vrijeme gozbe, pojavi
se meu ostalim uzvaicima i Harpag, te su drugima, kao i
samom Astijagu, bili poslueni stolovi prepuni ovjega mesa, a
Harpagu meso njegova sina, i to sve ostalo osim glave, aka i
stopala: ti su dijelovi leali posebno prekriveni u koari. Kad je
izgledalo da se Harpag dovoljno najeo, Astijag ga je upitao da
li mu se jelo svidjelo. Poto mu je Harpag odgovorio da mu se
veoma svidjelo, oni koji su dobili tau zapovijed iznijeli su u
koari pokrivene djeakovu glavu, ake i stopala, stali su uz
Harpaga i tjerali ga da otkrije pokrov i da odabere to mu drago.
Harpag se morao pokoriti i, otkrivi pokrov, ugleda djetetove
ostatke: kad ih je ugledao, nije izgubio prisutnost duha ve je
ostao priseban. Pitao ga je Astijag prepoznaje li od koje se
divljai najeo mesa. On ree da prepoznaje ali da mu je milo
sve to kralj ini. T ako odgovori, prikupi ostatke mesa i ode
kui. Ondje je htio, kako mi izgleda, skupiti sve ostatke i
pokopati ih.
1 20. Astijag je tako kaznio Harpaga, a pitajui se to e s Kirom,
dao je pozvati iste one sveenike koji su mu neko otkrili
znaenje sna. Poto su stigli, Astijag i je pitao kako su mu to
bili protumaili prikaz u snu. A oni su mu na to odgovorili
kazujui kako je djeak predodreen da postane kralj ako
preivi i ne umre prije. On im odgovori ovim rijeima: Djeak
postoji i jo je iv, a kako je stanovao izvan grada, djeca su ga
iz njegova sela izabrala za kralja. On je sve obavio i uradio kao
da je pravi kralj: naime, vladao je odredivi i kopljanike i vratare
i glasnike i sve drugo. I to vam se sada ini, kamo to vodi?
Sveenici rekoe: Ako je djeak preivio i ako je vladao kao
kralj bez neke posebne namjere, prestai se zbog toga brinuti i
budi mira u dui: nee jo jedanput zavladati. Katkada naa
proroanstva ukazuju na sitnice, a sadraji se snova na kraju
1 07
pokazuju beznaajnima. Na to Astijag odgovori: 1 sam dije
lim, sveenici, uglavom miljenje da je s ispunjen time to
su djeaka nazvali kraljem i da mi od toga djeaka vie ne prijeti
nita strano. Ipak, dobro promislite pa mi dajte savjet to e
biti najsigurnije i za moj dvor i z vas. Sveenici mu na to
rekoe: 0 kralju, i nama je veoma stalo da tvoja vlast bude
sauvana. U sluaju kad bi ona prela na tog djeaka, koji je
Perijanac, otuila bi se, a kako smo mi Meani, postali bismo
robovi i ne bismo, kao stranci, imali ba nikakva utjecaja kod
Perijanaca: no dok si ti, na sunarodnjak, vladar, i sudjelujemo
u vlasti i primamo od tebe velike poasti. Stoga se moramo
brinuti i za tebe i za tvoju vlast. Pa i sada, kad bismo zapazili
togod strahotno, odmah bismo ti sve otvoreno kli. Budui
da se san pokazao nevanim, sami se prestajemo bojati, a i tebi
u to savjetujemo: poalji djeaka, da ti ne bude pred oima, u
Perziju njegovim roditeljima!
1 21 . Kad je ovo sasluao, Astijag se razveselio, pozvao je Kira i
rekao mu: Djeae, bio sam nepravedan prema tebi zbog
privienja u snu koje se nije obistinilo, no vlastita ti je sudbina
omoguila da ostane na ivotu: stoga sada idi u miru u Periju,
kamo u te poslati s pratiocima. Kad tamo doe, pronai e
oca i majku koji nisu ni nalik pastiru Mitradatu i njegovoj eni.
1 22. Poto je to rekao, Astijag odasla Kira. A kad se on vratio
u Kambizov dom, roditelji su g doekali i, im su ga nakon
doeka sve ispitali, njeno su g prihvatili, jer su vjerovali da je
onomad odmah umro, pa su pitali kao je uspio preivjeti. On
im je pripovijedao i rekao da najprije nije nita znao ve da je
imao sasvim pogrene predodbe, i tek je na putu k njima
saznao z svoj nemio usud. Naime, vjerovao je da je sin
Astijagova pastira, a na putu ovamo saznao je od pratilaca cijelu
priu. Pripovijedao je da ga je othrnila pastirova ena, koju je
nadasve hvalio, i neprestano je samo spominjao Kuju. Roditelji
108
prihvate to ime i, da bi se Perzijancima inilo preivljavanje
njihova djeteta to boanstvenijim, proire glas kako je Kira,
pto je bio ostavljen, othranila prava kuja. Odatle je potekao
taj glas.
1 23. Kad je Kir odrastao i postao najhrabriji i najomiljeniji
meu svojim vrnjacima, poeo ga je, aljui mu darove, sali
jetati Harpag, jer se silno elio osvetiti Astijagu. Nije vidio
mogunosti da se kao obian graanin osveti Astijagu, no kad
je zapazio da je Kir ve odrastao, trudio se da ga uini svojim
sveznikom i usporeivao je Kirove nevolje sa svojima. A prije
(oga obavio je ovo: kako je Astijag bio okrutan prema Mea
nima, Harpag se sastajao pojedinano sa svakim meanskim
prvakom i ujeravao ga da moraju pod Kirovim vodstvom
prekinuti Astijagovu vladavinu. Poto je to obavio i priredio,
htio je Harpag obavijestiti o svojim nanama Kira, koji je
boravio u Periji, ali kako su putovi bili pod nadzorom, nije
mogao to uiniti ni na koji drugi nain nego je smislio ovakav.
Priredio je zeca i rasporio mu trbuh, ali mu uope nije otetio
dlaku ve je u onaa kav je bio umetnuo pismo u kojem je
opisao ke su mu namjere: ponovo je zaio zeev trbuh i dao
je mree najvjernijem od svojih slugu kao da je lovac, pa ga je
poslao u Perziju s usmenim nalogom da preda zeca Kiru i da
mu porui neka ga sam svojeruno i bez iije prisutnosti raspori.
1 24. Ovi su nalozi bili izvreni, i Kir primi i raspori zeca.
Pronaao je pismo koje je bilo u njemu, izvadi ga i proita. A
u pismu je pisalo: Kambizov sine, za tebe se bogovi brinu, jer
inae ne bi dosegao toliku sreu; stoga, osveti se Astijagu,
svojem ubojici! Naime, da je po njegovoj volji, bio bi ve mrtav,
a po volji bogova i po mojoj ostao si iv. Vjerujem da si ve
odavno saznao sve o sebi i o njemu, i to se dogodilo, i to sam
ja grozno doivio od Astijaga jer te nisam ubio nego sam te
predao pastiru. Ako me eli sluati, zavladat e itavom ovom
1 09
zemljom kojom Astijag upravlja. Nagovori Perijance da se
pobune i kreni s vojskom protiv Medana. A ako mene Atijag
postavi za vojskovou protiv tebe, tvoje e biti sve to zaeli,
jednako kao i ako vojskovoa bude neki drugi ugledni Mea
nin. Oni e se najprije odmetnuti od njega, prijei e zatim na
tvoju stranu i pokuat e oboriti Astijaga s vlasti. Budui da je
ovdje sve pripravno, radi kako ti kaem, i to radi to bre!
1 25. Kad je to proitao, Kir je poeo razmiljati na koji bi
najpametniji nain nagovorio Perzijance da se odmetnu, i kroz
razmiljanje iznae da je ovo najpogodnije, pa je to i uradio.
Napisao je u pismu ono to je htio, pa sazove skuptinu
Perijanaca, a zatim otvori pismo i, dok ga je itao, ree da ga
je Astijag postavio za vojskovou Perzijanaca. A sada, ree
itajui, Perij anci, nareujem vam da svatko od vas doe
ovamo sa srpom. Tako je Kir zapovjedio. Postoje mnoga
perzijska plemena, a tek dio njih okupio je Kir i nagovorio da
se odmetnu od Meana; a ova su kojima su podloni svi ostali
Perzijanci: Pasargaani, Marafjani i Maspijci; od njih su Pa
sargaani najodliniji, a njima pripada i porodica Ahemenida
iz koje potjeu perijski kraljevi; ostali su Perzijanci: Pantijalej
ci, Derusijejci i Germanijci; s su oni zemljoradnici, a drugi
-Dajani, Mardijci, Dropici i Sagartijci -nomadi.
1 26. Kad su se svi pojavili nosei, kako im je bilo nareeno,
srpove, Kir im je tada (postojao je u Perziji, naime, jedan
predio, dugaak oko osamnaest ili dvadeset stadija,n sav trno
vit) zapovjedio d taj predio u toku dana posve iskre. Poto su
Perzijanci obavili taj muan posao, naredio im je da ponovo
sutradan dou okupani. U meuvremenu je Kir dotjerao sva
oeva stada koza, ovaca i goveda, te je na tom istom mjestu
72 Tj. izmeu 3,5 i 4 k.
1 1 0
prinio r i priredio sve d bi ugostio perzijske ete, izmeu
ostalog i vino i, koliko je bilo potrebno, kruha. A kad su
sutradan Perzijanci pristigli, dozolio im je da legnu po livadi
i obilno ih je gostio. Kad je gozba zavrila, Kir ih je upitao da
li bi radije odabrali jueranji ili dananji dan. Oni su mu kazali
da je meu tim danima golema razlika: juer im je bilo veoma
loe, a danas veoma dobro. Prihvativi taj odgovor, Kir im je
poeo razotkrivati sve svoje nakane rijeima: Perzijski muevi,
evo to je pred vama: ako me hoete sluati, pred vama su ova
i jo bezbrojna druga dobra, a neete obavljati niku ropsku
tlaku; a me neete sluati, pred vama su beskonane tlake
nalik onoj jueranjoj. Stoga, sluajte me i bit ete slobodni!

ini se da sam roen pod boanskom sretnom zvijezdom zato

da preuzmem ovo u svoje ruke i uvjeren sam da vi niste muevi
koji bi bilo u emu bili slabiji od Medana, niti u svemu
ostalome a ponajmanje u ratu. Budui da stvari tako stoje,
odmetnite se to prije od Astijaga!
1 27. Perzijanci su tako dobili vou i rado su krenuli u borbu
z slobodu, jer im je ve odavno meanska vlast nanosila
nepravdu.

im je Astijag doznao to Kir sprema, poslao je

glasnika i pozao ga k sebi. A Kir je naredio glasniku da odnese
natrag poruku da e se pojaviti kod Astijaga prije no to on s
to eli. Kad je Astijag to uo, naoruao je sve Medane, a z
vojskovou im je postavio -kao da mu je neki bog poslao
ludilo -Harpaga, zaboravljajui to mu je prije bio uradio.
Kad su Meani krenuli u rat i sukobili s Perijancima, neki su
s od njih, oni koji nisu sudjelovali u dogovoru, uistinu borili,
drugi su prelazili Perijancima, a najveem je dijelu nedostajalo
hrabrosti, pa su bjeali.
1 28.

im je Astijag doznao kako se meanska vojska sramotno

raspala, zaprijeti on Kiru rijeima: Ni ovako se Kir nee
1 1 1
veseliti! Poto je to izrekao, najprije je nabio na kolac sveenike
tumae snova koji su ga nagovorili da pusti Kira, a ztim je
naoruao Medane koji su preostali u gradu, dakle mladie i
starce. Kad ih je poveo u borbu i sukobio se s Perijancima, bio
je poraen: sam Astijag iv je zrobljen, a Medani koje je poveo
sa sobom bili su izgubljeni.
1 29. Astijagu u zrobljenitvu pristupi Harpag, pa mu se pone
podsmijavati i psovati ga govorei mu razliite uvredljive rijei,
te ga upita za onu njegovu gozbu na kojoj ga je poastio
sinovljevim mesom i zbog koje je sada u ropstvu umjesto na
kraljevskoj vlasti. On ga pogleda i zapita ga treba li njemu
pripisati Kirov pothvat. Harpag ree da je sam napisao pismo
i da je s pravom zsluan z cijelu stvar. Astijag mu je poeo
objanjavati s dokazima da je najgluplji i najnepravedniji od
svih ljudi, najgluplji zato to je drugome predao mo, iako je
bila prilika d sam postane kraljem, kad je stvorio z to predu
vjete, a najnepravedniji zato to je zbog jednog ruka Meane
poslao u ropstvo: naime, ako je ba na svaki nain trebalo
kraljevsku vlast predati nekome drugom a njemu oduzeti,
pravednije bi bilo da se ta ast dodijeli kojem Medaninu a ne
Perzijancu; sad su Medani bez krivice od gospodara postali
robovi, a Perijanci, koji su prije bili meanski robovi, postali
su njihovi gospodari.
1 30. Astijag je tako svrgnut s vlasti nakon trideset i pet godina
vladavine, a Medani su, zbog njegove okrutnosti, pali pod
perijski jaram, poto .su vladali Azijom s onu stranu rijeke
Halisa sto dvadeset i osam godina, ako ne raunamo skitsku
vlast. Kasnije su se pokajali zbog onoga to su uinili i odmet
nuli su se od Darija:73 no kad su se odmetnuli, bili su pobijeeni
73 Rije je o pbuni Medana na poetku Darijeve vadavine, oko 520. g. pr.n.e.
1 12
u bju i ponovo pokoreni. Tada, u vrijeme Astijagovo, Perzi
jci su se s Kirom digli na ustanak protiv Medana i otada su
Yi Azijom. Kir nije Astijagu uinio niko drugo zlo i
do ga je kod sebe sve do njegove smrti. Takvo je bilo Kirovo
renje, njegov odgoj i njegov dolazak na vlast, a nakon toga
j. kko sam ve prije ispriao, pokorio Ke, poto je ovaj
zpeo s nepravdama. Kad je njega pokorio, zavladao je
cjelom Azijom.
1 31 . Znam da su perzijski obiaji ovi: nije uobiajeno da podiu
ili grade kipove, hramove i rtvenike, a one koji ih grade
optuuju da su ludi, jer, ko smatram, nisu poput Grka
uvjereni da bogovi imaju ljudski oblik. Oni vjeruju da prinose
rtve Zeusu penjui se na vrhunce brda, a sav nebeski svod
nazivaju Zeusom.

rtvuju i suncu, i mjesecu, i zemlji, i vatri, i

vodi, i vjetrovima. Jedino njima rtvuju od samog poetka, a
nauili su se i rtvovati Uraniji, preuzevi taj nauk od Asiraca i
Arabljana. Airci nazivaju Aroditu Milita, Arabljani Alilat, a
Perijanci Mitra.
132. Perijanci prinose rtve navedenim bogovima na slijedei
nain. Ne grade rtvenike niti pae vatru kad namjeravaju
rtvovati; ne poznaju niti rtvu ljevanicu niti svirku fule niti
vijence niti rtveni jeam. Kad netko od njih eli prinijeti rtvu
kojem od bogova, dovede ivotinju i zaiva boga, a tijara74 mu
je najee ovjenana mirtom. Onaj tko pojedinano prinosi
rtvu ne smije moliti korist samo za sebe nego se moli da bude
dobro svim Perijancima i kralju: i sam, naime, pripada svim
Perzijancima. Kad raskomada rtvu i skuha meso, podastre
ispod to svjeiju travu, ponajvie djetelinu, i na nju poloi sve
'4
T
ijara je lanen zailjen eiri koji je pokrivao samo potiljak i koji se vezao ispod
brade.
1 1 3
meso. Poto ga tako priredi, pristupa sveenik i zapjeva o
nastanku bogova, o emu, kako kau, govori molitvena pjesma:
nemaju obiaj prinositi rtve bez sveenika. Nakon kt
zadravanja prinosilac rtve odnosi meso i njime raspolae kako
mu drago.
1 33. Od svih dana svatko ponajvie cijeni onaj kad ima roen
dan. T oga dana, kako smatraju, treba prirediti bolji obrok nego
ostalih dana: tada bogatai meu njima prireuju govedo,
konja, kamilu i magarca tako da ih cijele ispeku u pei, a
siromasi prireuju sitnu stoku. Poznaju mali broj jela, ali
mnogo slatkia, no ne jedu ih sve najedanput: zbog toga
Perzijanci kau da Grci nakon ruka ostaju gladni, jer se kod
njih poslije glavnog obroka ne slui nita to bi bilo vrijedno
spomena, a kad bi se neto sluilo, ne bi znali prestati s rukom.
Veoma vole vino, ali im nije dozvoljeno bljuvanje niti mokrenje
u prisutnosti drugih. Na to se tako pazi, no kad se napiju,
obino raspravljaju o najozbiljnijim stvarima: to im se u
raspravi svidi, to im sutradan trijeznima iznosi domain kod
kojega su o tome raspravljali. A ako im se i trijeznima svidi,
provode taku odluku, a ako im se ne svidi, odbacuju je. Ono
to su trijezni prije raspravili, o tome jo jedanput pijani
promiljaju.
1 34. Kad se susretnu jedan s drugim na cesti, na osnovi toga
moe se razabrati da li su oni koji su se susreli meusobno
jednaki: naime, umjesto da izmijene pozdrave, meusobno se
ljube u usta, a ako je jedan od njih iz malo nieg stalea, ljube
se u lice; ako je jedan od njih mnogo prostijeg porijekla, pada
niice i klanja se drugome do zemlje. Ve od svega, nakon
samih sebe, cijene svoje najblie susjede, zatim cijene one
slijedee, a nakon toga ostale, idui po redu; najmanje vrijed
nima smatraju one koji borave najdalje od njih samih, jer za
sebe misle da su od svih ljudi daleko najbolji u svemu, da ostali
1 14
p redu sudjeluju u vrlini, a da su najgori oni koji borave
najdalje od njih samih. U razdoblju medanske vlasti i narodi
su zvladali jedan nad drugim, pa su Meani vladali svima, i
onima koji su boravili najblie njima, a ti su opet vladali svojim
susjedima, i tako dalje. Na isti nain i Perzijanci dodjeljuju
asti: narodi koji vladaju i upravljaju rasporeeni su u nizu.
135. Perzijanci najvie od svih ljudi prihvaaju tue obiaje.
Naime, nose meansku odjeu jer su uvjereni d je ljepa od
njihove, a za rat navlae egipatske oklope. Kad god saznaju za
razliite tjelesne uitke, preuzimaju ih, pa su od Grka nauili
voditi ljubav s djeacima.
136. Svatko se eni s veim brojem zakonitih ena, a pribavljaju
sebi jo mnogo vie inoa. Odmah nakon junatva u borbi,
mukarcu se kao najvea vrlina ukzuje ako ima mnogo sinova:
onome tko ih ima najvie kralj svake godine alje darove.
Mnotvo smatraju snagom. Sinove odgajaju od njihove pete do
dvadesete godine samo za troje -za jahanje, gaanje lukom i
govorenje istine. Prije nego to navri pet godina, ne izlai pred
oevo lice ve boravi kod ena. A tako ine zato da ne bi uope
rastuio oca ako umre kao malo dijete.
1 37. Moram pohvaliti ovaj obiaj, kao to moram pohvaliti i
onaj da ni sam kralj ne ubija nikoga zbog jedne jedine krivice,
niti ijedan drugi Perzijanac ne kanjava okrutnim patnjama
vlastite robove zbog jedne jedine krivice nego, tek ako promisli
i opazi da je grijeha vie i da su vei od zasluga, tada daje oduka
svojem bijesu. Kau da nikada nitko nije ubio vlastita o niti
majku, nego, koliko su se god puta takvi sluajevi dogodili,
tvrde da se mora, kad se oni posve ispitaju, otkriti da je to bilo
djelo ili podmetnuta djeteta ili djeteta roena izvan braka: kau
da je neprirodno da pravi roditelji doive smrt od vlastita
djeteta.
1 1 5
1 38. to je kod njih zabranjeno initi, o tome je zabranjeno i
govoriti. Smatraju da je najsramotnije lagati, a nakon toga biti
zaduen, i to i iz mnogih drugih razloga, a ponajvie zato to
je, kau, neizbjeno da onaj tko je zaduen istovremeno i lae.
Graanin koji dobije ugu ili bijelu gubu75 ne smije ulaziti u
grad niti se druiti s drugim Perzijancima. Tvrde da on ima
takvu bolest jer je neto pogrijeio protiv sunca. Sve strance koje
zahvate ove bolesti izgone iz zemlje, a mnogi tjeraju i bijele
golubove optuujui ih za jednaku krivicu. Ne mokre niti
pljuju u rijeku, pa ni ruke ne peru u njoj niti doputaju da to
netko drugi ini, nego uvelike potuju rijeke.
1 39. No jo neto drugo postoji kod Perzijanaca to oni sami
ne zapaaju ali mi jasno vidimo. Njihova lina imena, koja su
sukladna stasu i naoitosti, sva zavravaju na isto slovo, to g
Dorani nazivaju san a Jonjani sigma . Na to slovo, kako se
uoava pri ispitivanju, zavravaju podjednako ba sva perzijska
imena a ne samo neka.76
140. Ovo mogu o njima pouzdano kzati jer znam da je tako.
O drugome se potajno pria, kao to se nejasno govori o
mrtvacima: da se le Perijanca ne pokapa prije nego to ga
rastrgaju ptice ili psi. to se tie sveenika, pouzdano znam da
oni ovako postupaju, jer to ine bez ika skrivanja. Perzijanci,
dakle, namau le voskom i zatim ga polau u zemlju. A
sveenici-magi uvelike se razlikuju i od drugih ljudi i od
egipatskih sveenika: naime, ovi u svojoj istoi ne ubijaju nita
75 Prema Aristotelu (Istravanja o ivotinjama, HI, l l) bijela je guba laki oblik
lepre.
76

ini se da je Herodot ovdje pretjerao ili je injenice promatrao kroz optiku grke
transkripcije perijske antroponimike: premda se, na osnovi onomastikih ostataka,
moe zakljuiti da je veina mukih perijskih imena doista zavravala na -s ili -,
ipak se to nije odnosilo na sva lina imena.
1 16
ivo osim onoga to rtvuju, a magi ubijaju vlastoruno sve
osim psa77 i ovjeka, pa se u tome naveliko i natjeu, ubijajui
pdjednako i mrave i zmije i sve ostalo to gmie i to leti. to
s tie tog obiaja, neka im bude onakav kav je od davnine
uveden; a ja se vraam prethodnom pripovijedanju.
1 41 . im su Perijanci pokorili Lidane, Jonjani i Eoljani su
slali poslanike u Sard Kiru jer su htjeli biti njegovi podanici na
isti nain kao to su bili Krezovi. A on, sasluavi to mu
predlau, ispria im priu o nekom ovjeku frulau koji je,
poto je vidio ribe u moru, poeo svirati u nadi da e one izai
na kopno; a kad ga je nada iznevjerila, uzeo je mreu, bacio je
na veliko mnotvo riba i io ih van, pa je ribama, kad su
s stale praakati, kazao: Prestanite plesati, kad niste htjele,
dok sam vam svirao, izai i plesati! Kir je Jonjanima i Eoljani
ma ispriao ovu priu zato to se Jonjani ranije, kad ih je Kir
preko poslanika zamolio d se odmetnu od Krez, nisu dali na
to nagovoriti, a sada su, kad je sve bilo gotovo, spremni sluati
Kira. On im je to rekao ljutit, a kad su Jonjani uli to im je
javljeno u njihove gradove, neki su pQdigli zidine, i poeli su
s okupljati u Panjoniju svi osim Mileana: jedino je s njima
Kir sklopio savez kakav su imali i s Lidaninom; ostali su Jonjani
zjedniki odluili da alju poslanike u Spartu s molbom da im
prui pomo.
142. Jonjani kojima pripada Panjonij podigli su svoje gradove
upravo na mjestima s najljepim podnebljem od svih nama
poznatih ljudi. S Jonijom se ne mogu usporeivati niti krajevi
sjeverno od nje niti oni juno od nje, niti oni prema istoku niti
prema zapadu, jer jedne pritie hladnoa i vlaga, a druge ega
i sua. Oni ne govore svi jednakim jezikom, ve se razlikuju
7 Pa je bio posveen vrhovnom bogu Ormuu (Ahura Mai).
1 17
etiri narjeja. Najjuniji je njihov grad Milet, a zatim slijede
Mijunt i Prijena: oni lee u Kariji i upotrebljavaju isto narjeje,
a u Lidiji su Efez, Kolofon, Lebed, T ej, Klazomena i Fokeja.
Ovi se gradovi jezikom uope ne podudaraju s onima prije
navedenima, ali meusobno se slau po narjeju. Jo preostaju
tri jonska grada, od kojih se dva, Sam i Hij, nalaze na otocima,
a jedan je, Eritra, podignut na kopnu. Hijani i Eritrejani imaju
isto narjeje, a Samljani upotrebljavaju posve zaseban govor.
T o su etiri oblika jezika.
143. Od tih Jonjana, dakle, Mileani se nisu morali bojati, jer
su sklopili savez, a ni otoanima nije prijetila nikakva opasnost:
niti su jo tada Feniani bili perzijski podanici niti su sami
Perzijanci bili vjeti na moru. Ovi gradovi nisu bili odvojeni od
ostalih Jonjana ni iz kojeg drugog razloga ve zbog toga to je
u to vrijeme sav grki rod bio slab, a od svih naroda Jonjani su
bili najslabiji i najbeznaajniji: naime, osim Atene nijedan
drugi grad nije imao nika ugleda. Stoga su se ostali Jonjani
i Atenjani klonili toga imena i nisu se htjeli zati Jonjanima, a
ini mi se da se i sada mnogi od njih stide ovog imena; no ovih
dvanaest gradova diilo se tim imenom i podigli su za sebe same
svetite koje su nazvali Panjonij,78 te su odluili da ne dozvole
nikome od ostalih Jonjana da sudjeluje u sveanostima (a nije
ih za sudjelovanje niti zamolio itko osim stanovnika Smirne).
144. Jednako tako i Dorani iz Petograa krajine, onog istog
koje se neko nazivala estograem, paze da ne prime nikoga
od Dorana iz susjedstva u triopijsko setite, a su i iskljuili
iz sudjelovanja one svoje pripadnike koji su prekrili propise
svetita. Naime, u natjecanju u ast Apolona Triopijskogdavno
su davali pobjednicima mjedene tronoce, a oni koji su ih
78 Panjonij znai Svejonsk
1 1 8
dobivali nisu ih smjeli iznositi iz svetita nego su ih morali na
licu mjesta darivati bogu. N eki ovjek iz Halikarnasa, po imenu
Agasiklo, poto je pobijedio, prekrio je pravilo i odnio je
tronoac svojoj kui, gdje ga je objesio na zid. Zbog tog
prekraja pet gradova, Lind, Jalis, Kmir, Kos i Knid, iskljuili
su iz sudjelovanja u sveanostima esti grad, Halikarnas. Na taj
su ga nain oni kaznili.
145. Mislim da su Jonjani odredili dvanaest gradova i da nisu
htjeli primiti u savez vei broj zbog toga to su, dok su jo
boravili na Peloponezu, bili podijeljeni u dvanaest plemena,
kao to sada Ahejci, koji su istjerali Jonjane, imaju dvanaest
plemena: najblia Sikionu je Pelena, a zatim slijede Egira i Ega,
ondje kuda tee nepresuna rijeka Kratis, po kojoj je i rijeka u
Italiji dobila ime; Bura i Helika, kamo su izbjegli Jonjani kad
su ih Ahejci bili poraili; Egij, Rpa, Patra, Fara i Olen, gdje je
golema rijeka Pir; Dima i Tritejci, koji jedini od svih nastavaju
unutranjost zemlje.
1 46. Tih su dvanaest plemena danas ahejska a nekad su bila
jonska. Upravo su zbog toga Jonjani osnovali dvanaest gradova,
jer bi bila velika glupost govoriti da su oni vie Jonjani ili boljeg
porijekla od drugih Jonjana, budui da njihov ne ba najmanji
dio predstavljaju Abanani s Eubeje, koji s Jonjanima ne dijele
ak ni ime, a s njima su pomijeani i Minijci iz Orhomena, i
Kadmejci, i Driopljani, i izdvojeni Fokiani, i Moloani, i
arkadski Pelagi, i Dorani iz Epidaura, i mnogi drugi narodi se
s njima mijeaju: oni koji su krenuli iz atenskog pritaneja79 i
koji se smatraju najplemenitijima od svih Jonjana, ti nisu sa
sobom vodili u naseobinu ene nego su oenili Karanke ije su
79 Pritanej je bila atenska gradska vijenica u kojoj su se, izmeu ostalog, donosile
odluke vane z ivot grada.
1 1 9
roditelje ubili. Zbog tog ubojstva te su ene uvele obiaj i
nametnule sebi zavjet, koji su predale svojim kerima, da
nikada nee objedovati zajedno sa svojim muevima niti e ih
ikada zazvati njihovim imenom, jer su im poubijali oeve,
mueve i djecu, a nakon toga zlodjela njima su se enili. To se
dogodilo u Miletu.
147. Neki su od njih izabrali za kraljeve Likijce, potomke
Glauka sina Hipolohova, a drugi Kaukonce iz Pila, potomke
Kodra sina Melantova, dok su trei odabrali jedne i druge.
Uostalom, oni vie dre do jonskog imena od ostalih Jonjana,
pa neka budu Jonjani iste krvi. A Jonjani su i svi koji potjeu
iz Atene i slave apaturijske sveanosti.80 Slave ih svi osim
Efeana i Kolofonjana: oni jedini od Jonjana ne slave apaturij
ske sveanosti pod izlikom da je to zbog nekaka ubojstva.
1 48. Panjonij je sveto podruje na Mikali, prua se prema
sjeveru, a Jonjani su ga o zajednikom troku posvetili Posej
donu Helikonskom. Mikala je izboina kopna na zapadnoj
obali i lei nasuprot Samu, i tu se okupljaju Jonjani i gradova
i odravaju sveanosti koje su nazvali svejonskima. Treba zapa
ziti da nazivi ne samo jonskih sveanosti nego jednako tako i
svih grkih zavravaju na isto slovo,8l kao to je to sluaj i s
perijskim imenima.
149. To su bili jonski gradovi, a ovo su eolski: Kima koja se
naziva Frikonijskom, Larisa, utvrda Neo, Temno, Kila, Notij,
Egiroesa, Pitana, Egeja, Mirina, Grinija; to je jedanaest drevnih
eolskih gradova; naime, Smiru su jedinu od njih preuzeli
Jonjani, jer je i ovih gradova na kopnu bilo dvanaest. A ovi su
80
Apaturijske su sveanosti vrlo stara svetkovina graana Atene, koji su njome
slavili svoje zajedniko porijeklo, pa se odravala i u velikoj veini atikih kolonija.
81
Tj., u grkom originalu, na -.
1 20
Eoljani kod osnivanja naseobina nabasali na bolji kraj nego
Jonjani, ali on nije podjednako uivao blagodati podneblja.
1 50. Smirnu su Eoljani izgubili na slijedei nain: prihvatili su
lj ude Kolofonjane koji su bili poraeni, poto su se pobunili, i
protjerani iz svoje domovine. Zatim su kolofonske izbjeglice
priekali trenutak kad su Smirnjani slavili svetkovinu u ast
Dionisu izvan zidina grada, zatvorili su vrata i osvojili grad. Kad
su svi Eoljani krenuli u pomo, sklope dogovor da Jonjani vrate
Eoljanima pokretnu imovinu, a da Eoljani napuste grad. Poto
su Smirnjani to uradili, jedanaest ih je gradova meusobno
podijelilo i dodijelilo im je svoje graansko pravo.
1 51 . T o su eolski gradovi na kopnu, osim onih koji lee na Idi:
oni su, naime, odvojeni od drugih. A od gradova na otocima
pet ih se nalazi na Lezbu (esto naselje na Lezbu, Arisbu,
porobili su Metimnjani, premda su iste krvi), jedan grad lei
na Tenedu, a jo jedan na takozvanih Stotinu otoka.82 Lezblja
nima i Teneanima, jednako kao i Jonjanima koji su nastavai
otoke, nije prijetila nikaka opasnost. Ostai gradovi donesu
zajedniku odluku d se pridrue Jonjanima kamo ih god budu
oni vodili.
1 52. Kad su poslanici Jonjana i Eoljana stigli u Spartu (a sve se
to obavljao na brzinu), izabrai su da u ime svih govori neki
Fokejac koji se zvao Pitermo. On se odjenuo u grimizni ogrta83
kako bi se, kad za to uju, Spartanci okupili u to veem broju
i, ustavi, mnogo im je govorio u molbe za pomo. No
Lakedemonjani ga nisu sluali ve su odluili da ne priteknu u
pomo Jonjanima. Tako su jonski poslanici morali odustati, a
82 Skupina Stotinu otoka nalazi se izmeu Lzba i kopna.
83 Grimiz je bio znak raskoi koji je u kontinentalnoj Grkoj pobuivao u Hero
dotovo vrijeme poseban interes.
121
Lakedemonjani, premda su ih odbili, ipak su poslali posadu s
laom sa pedeset vesala zato da nadziru, ini mi se, poloaje
Kira i Jonjana. Poto su stigli u Fokeju, poslali su u Sard
najuglednijega meu sobom, ovjeka po imenu Larin, da
prenese Kiru poruku Lakedemonjana: neka ne nanosi tetu
nijednom gradu u grkoj zemlji, jer mu oni to nee dopustiti.
1 53. Kau da je Kir, kad je izaslanik izrekao tu poruku, pitao
prisutne Grke k su ljudi Lakedemonjani i koliko ih mnogo
ima kad mu alju takve poruke, a kad je dobio odgovor, d je
rekao spartanskom izaslaniku: Jo se nikad nisam uplaio
takvih ljudi koji usred grada imaju odreen prostor na kojem
se okupljaju da bi se zaklinjali i istovremeno jedni druge varai.
Budem li iv i zdrav, nee oni brbljati o nevoljama Jonjana ve
o svojim vlastitima. Ove je rijei Kir dobacio s pogrdom svim
Grcima jer se okupljaju na trnicama i bave se kupnjom i
prodajom: naime, sami Perijanci uope nemaju obiaj baviti
se trgovinom niti imaju trnicu. Nakon toga Kir je predao Sard
Perijancu Tabalu, a lidaninu Paktiji je dao da odnese zlato
Kreza i drugih Liana, a sam je krenuo u Ekbatanu, vodei sa
sobom Kreza i ne obazirui se u tom asu uope na Jonjane.
Isprijeili su mu se, naime, na putu i Babilon, i narod Baktri
jaca, i Saki i Egipani, na koje je htio povesti vojsku sam, a na
Jonjane poslati drugog vojskovou.
1 54. Poto je Kir otiao iz Sarda, Paktija pobuni Lidane protiv
Tabala i Kira i sie prema moru, te, kako je imao sve zlato iz
Sarda, poeo je uzimati najamnike, a nagovorio je i ljude iz
primorja da zajedno s njim krenu u rat. Krenuo je na Sard i
poeo opsjedati Tabala kojeg je potisnuo u gradsku tvravu.
1 55. Kad je na putu za to saznao, Kir ree Krezu: Krezu, kada
e ve doi kraj ovome to mi se dogaa? Liani nee, ini se,
prestati i drugima i sebi zadavati potekoe. Mislim da bi bilo
1 22
najbolje da sam ih sve prodao kao robove: izgleda da sam
jednako uradio kao onaj tko ubije oca a njegovu djecu potedi. 84
Tako sam i ja tebe, koji si vie nego otac Lianima, zarobio i
vodim te sa sobom, a njima sam samima predao grad i poslije
se udim kad se oni pobune. Tako je on iznosio svoje misli, a
Krez mu odgovori, uplaivi se da ne razori Sard, ovim rijeima:
0 kralju, pravo si rekao, no nemoj sve uzimati srcu i razoriti
drevni grad koji nije kriv niti za ono to se neko dogaalo niti
za ovo sada: ono neko sam ja uinio i sam svojom glavom to
plaam, a za ovo sada krivac je Paktija kojemu si predao grad,
pa neka on bude kanjen. A Lianima oprosti i izdaj ovakvu
naredbu kako se ne bi bunili niti zadavali strah: poalji im
glasnika i zabrani im posjedovanje ratnog naoruanja, zapovje
di im da oblae koulje ispod halja i da obuvaju obuu, naredi
im da obrazuju svoju djecu u sviranju na kitari i na drugim
sviralama sa icama, te u trgovanju. Ubrzo e, o kralju, opaziti
kako su se od mukaraca pretvorili u ene, tako da ti vie nee
zadavati straha niti se buniti.
1 56. Krez mu je to predlagao, jer je smatrao da je to prihvatlji
vije za Liane nego da budu porobljeni i rasprodani i znao je
da ga nee moi nagovoriti da promijeni miljenje ako mu ne
bude predloio prihvatljiv razlog, a bojao se da se Liani i
kasnije opet ne odmetnu od Perijanaca i ne propadnu dokraja,
ako lako prevladaju sadanje potekoe. Kir se obradovao pri
jedlogu i okanio se srdbe, pa ree da e ga posluati. Pozvao je
Mazara, ovjeka Meanina, i dao mu je nalog da objavi Lia
nima ono to mu je Krez predlagao, te da uz to proda u ropstvo
sve ostale koji su s Lianima krenuli u bitku za Sard, a da samog
Paktiju u svakom sluaju dovede k njemu iva.
8
4 Kir parafrazira stih epskog pjesnika s Cipra, Stasina, iz 8. st. pr.n.e., koji je prema
Aristotelu (Retorika, 1 , 15) glasio:
Lu je tko, ubivi oca, njegovu decu potedi.
1 23
1 57. Poto je putem izdao ove naredbe, iao je dalje prema
perijskim krajevima, a kad je Paktija uo da se pribliava vojska
koja je krenula na nj, uplaen krenuo je u bijeg prema Kimi.
Mazar Medanin pokrenuo je dio Kirove vojske kojom je zapo
vijedao na Sard, no u Sardu nije zatekao vie Paktijine pristalice,
pa je najprije prisilio Lidane da izvravaju Kirove naredbe: po
njegovoj su zapovijedi Lidani posve promijenili nain ivota.
Mazar je nakon toga slao glasnike u Kimu sa zahtjevom da mu
predaju Paktiju. No stanovnici Kime odlue da se oko odluke
savjetuju s bogom u Branhidi. Naime, ondje je bilo od davnina
podignuto proroite kojem su s Jonjani i Eoljani obiavali
postavljati pitanja. To se mjesto nalazi u okolici Mileta, iznad
luke Panorra.
1 58. Stanovnici su Kime poslali Branhidima ljude da pitaju
proroite to moraju uiniti s Paktijom da bi ugodili bogovi
ma: poto su to pitali, proroite im odgovori da predaju
Paktiju Perijancima. Kad su sasluali odgovor koji im je bio
donijet, stanovnici su Kime bili pripravni da g predaju. Iako
je veina bila na to pripravna, Aristodik sin Heraklidov, ugle
dan ovjek meu graanima, spreavao je stanovnike Kime da
to uine, jer nije vjerovao odgovoru proroita i mislio je da oni
koji su donijeli odgovor ne govore istinu, sve dok nisu bili otili
pitati proroite u vezi s Paktijom novi poslanici meu kojima
je bio i Aristodik.
1 59. Kad su stigli u Branhidu, jedini se od svih proroitu
obraao Aristodik i postavio je ovako pitanje: 0 gospode, k
nama je kao pribjegar doao Paktija Lianin bjeei pred
nasilnom smru od Perijanaca: oni ga trae i nareuju stanov
nicima Kime da ga izrue. Premda se bojimo perijske sile,
nismo se ipak dosad drznuli predati pribjegara prije no to nam
ti obznani to uistinu treba initi. On je to pitao, a bog im
ponovo objavi isti odgovor i naredi da Paktiju predaju Perzi-
1 24
jancima. Nato je Aristodik poeo raditi slijedee: obilazio je
uokolo hrama i vadio je vrapce i ostale ptije vrste koje su u
hramu bile savile svoja gnijezda. Pria se da se, dok je on to
radio, zauo glas iz unutranjosti svetita koji je dopirao do
Aristodika i kazivao mu ovako: Najbezboniji ovjee, kako
se usuuje ovo initi? Zar izbacuje iz hrama one koji su
pribjegli mojoj pomoi? Aristodik, ni najmanje u neprilici, na
to ree: 0 gospode, z sam toliko pomae svojim pribjega
rima, a nareuje da stanovnici Kime svojeg pribjegara preda
ju? A bog mu opet odgovori ovim rijeima: Da, nareujem
da doivite, budui da ste bezbonici, to skoriju propast kako
ne biste ubudue dolazili u proroite s pitanjima o predaji
pribjegara!
1 60. im su stanovnici Kime uli takav odgovor, kako se nisu
eljeli upropastiti, ako predaju Paktiju, niti biti pod opsadom,
ako g zadre kod sebe, poalju ga u Mitilenu. A Mitilenjani su
se, kad im je Mazar odaslao poruku da mu predaju Paktiju,
spremali da to uine za odreenu cijenu. N e mogu o tome nita
tono rei, jer se to nije ostvarilo. Naime, kad su stanovnici
Kime saznali to Mitilenjani spremaju, poslali su lau na Lezb
i prevezli su Paktiju na Hij . Ovdje su ga Hijani izruili izvukavi
ga iz svetita Atene zatitnice grada. Hijani su ga predali dobivi
kao naknadu kraj zvan Atarnej: taj je Atarnej kraj u Miziji
nasuprot Lezbu. Kad su Perzijanci dobili Paktiju, drali su ga
pod straom jer su ga htjeli pokazati Kiru. A dugo je trajalo
razdoblje za kojeg nijedan Hijanin nije iz tog Atarneja niti
prikupljao rtveni jeam i prosipao ga u ast ikojem bogu niti
je pekao kolae od tamonjih plodova, a nita to raa ta zemlja
nije se upotrebljavalo ni u jednoj rtvi.
1 61 . Hijani su predali Paktiju, a Mazar je poslije toga krenuo
s vojskom protiv onih koji su u savezu opsjedali Tabala, i s jedne
je strane porobio Prijenu, a s druge je strane na j uri zauzeo
1 25
cijelu dolinu Meandra omoguujui vojnicima da je pljakaju,
kao i Magneziju. Netom nakon toga umre od neke bolesti.
1 62. Poto je umro, naslijedio ga je na mjestu zapovjednika
vojske Harpag, koji je i sam rodom bio Meanin, a kojega je
kralj Meana Astijag poastio onom zloinakom gozbom i
koji je pomogao Kiru da se domogne kraljevske vlasti. Tada je
upravo tog ovjeka Kir odabrao za vojskovou, i kada je on
stigao ujoniju, zauzimao je gradove s pomou nasipa: kako bi
stjerao graane unutar zidina, tako bi odmah podizao nasipe i
juriao na zidine.
1 63. Najprije je u Joniji napao Fokeju. Fokejci su prvi meu
Grcima krenuli na dugake plovidbe i ba su oni otkrili i
Jadransko more, i Tirseniju, i Iberiju, i Tartes. Nisu plovili na
irokim tovarnim laama nego na brzim laama sa pedeset
vesala. A kad su stigli u T artes, sklopili su prijateljstvo s kraljem
Tarteana koji se zvao Argantonije i koji je Tartesom vladao
osamdeset godina, a sve u svemu doivio je stotinu i dvadeset.
S tim su ovjekom sklopili takvo prijateljstvo da im je u poetku
nudio da napuste Joniju i da se nasele u njegovu kraju gdje im
se god svia, a kasnije, kad nije Fokejce mogao na to nagovoriti,
davao im je novac da podignu zidine oko grada, budui da je
saznao kako u njihovu kraju raste Meaninova mo. Novac im
je davao doista velikoduno: naime, opseg zidina iznosi nema
len broj stadija, a itave su bile podignute od golemih i meu
sobno dobro usklaenih kamenova.
1 64. Na taj su nain Fokejci dobili zidine, a kada se Harpag
pribliio s vojskom i poeo s opsadom, poslao im je poruku da
e se zadovoljiti time budu li Fokejci htjeli sruiti samo jednu
jedinu kulu i posvetiti jednu jedinu zgradu njegovu kralju.
Kako je Fokejcima ropstvo bilo silno mrsko, odgovore da ele
jedan dan za donoenje odluke, pa e mu nakon toga odgovo-
1 26
riti; zatraili su da on, dok oni vijeaju, povue vojsku od zidina.
Harpag ree da mu je posve jasno to namjeravaju initi, ali da
e im ipak dopustiti da vijeaju. Dok je Harpag povlaio vojsku
od zidina, dotle su Fokejci odvukli svoje bre lae do mora,
ukrcali na njih djecu i ene i s pokretnu imovinu zajedno s
kipovima i ostalim zavjetnim darovima iz hramova, osim onih
koji su bili od mjedi ili kamena i osim slika, te kad su sve ostalo
ukrcali, i sami se popnu na lae i krenu na plovidbu prema
Hiju; tako su Perzijanci osvojili posve naputenu Fokeju.
1 65. Budui da Hijani nisu eljeli otoke koji se naivaju
Enuskima prodati Fokejcima, premda su ih ovi htjeli kupiti, u
strahu da ih Fokejci ne pretvore u trgovaku luku te da bi tako
njihov otok ostao odsjeen od trgovakih putova, Fokejci su se
uputili prema Kimu. N aime, na Kimu su prije dvadeset godina
prema uputi proroita bili osnovali grad po imenu Aalija.
Tada je Argantonije ve bio mrtav. Plovei prema Kimu,
najprije su se iskrcali u Fokeji i poubijali su perzijsku posadu
koja je po Harpagovoj naredbi uvala grad, a zatim su, kad su
to obavili, prokleli groznom kletvom svakog graanina koji bi
odustao od odlaska iz grada. U tu su svrhu potopili u more
gromadu eljeza i zakleli se da se nee vratiti u Fokeju prije nego
to ta gromada izroni na povrinu. No kad su kretali na Kimo,
vei dio graana obuzme udnja i za gradom i zaviajnim
krajem, te prekre zakletvu i okrenu lae natrag prema Fokeji.
Oni koji se drali zakletve otisnu se s Enuskih otoka i krenu na
plovidbu.
1 66. Kada su stigli na Kimo, stanovali su pet godina zajedno s
onima to su doli prije njih i podigli su tamo svetita. Pljakali
su i plijenili sve svoje susjede, pa su stoga Tirsenci i Kartaani,
sklopivi zajedniki dogovor, odluili krenuti protiv njih s
vojskom, svaki sa ezdeset laa. A i Fokejci su naoruali brodo
ve, ezdeset njih na broju, i suprotstavili su im se u moru koje
1 27
se zove Sardinijsko. Kad su se sukobili u pomorskoj bitki,
Fokejci odnesu nekaku Kadmovu pobjedu.85 Naime, izgubili
su etrdeset brodova, a dvadeset preostalih bilo je oteeno, jer
su im pramani kljunovi bili posve iskrivljeni.86 Otplovili su u
Alaliju, ukrcali djecu i ene ostalu imovinu, koliko su lae
mogle nositi, pa su napustili Kiro i plovili prema Regiju.
1 67. Kartaani i Tirsenci su posade potopljenih laa [pohvatali,
a stanovnicima Agile] 87 je pripao njihov najvei dio, pa su ih
izveli iz grada i tamo kamenovali. N akon toga je Agiljanima sve
to bi prolazilo tim zemljitem u kojem su poivali kamenovani
Fokejci postajalo obogaljeno, sakato ili duevno poremeeno,
podjednako i sitna i krupna stoka i ljudi. Agiljani su slali
izslanike u Delfe u elji da poprave pogreku. Pitija im je
zapovjedila da rade ono to jo i danas Agiljani ine: naime, u
ast Fokejaca prinose obilne posmrtne rtve i prireuju gimna
stika natjecanja i konjike trke. Ovaj je dio Fokejaca, dakle,
doivio ovakvu sudbinu, a oni od njih koji su se sklonili u Regij
odande su otputovali i osnovali u zemlji Enotriji grad koji sada
nosi ime Hijela. A osnovali su taj grad poto su od nekog
ovjeka iz Posidonije saznali da Pitija, kad im je prorekla
osnivanje Kima, nije pomiljala na otok nego na junaka toga
imena. Tako je bilo s Fokejom u Joniji.
1 68. Veoma slino Fokejcima uradili su i Tejani: kad im je
Harpag s pomou nasipa zauzeo zidine, svi su se ukrcali na lae
i plovili su prema Trakiji, gdje su osnovali grad Abderu, koju
85 Stariji izraz z ono to e s kasnije zvati Pirovom pobjedom: naime, Kadmovi
su potomci, Edipovi sinovi, Eteoklo i Polinik, u borbi z nasljedstvo obojica poginuli
(to je Eshil opiso u tragediji Sedmorca pod Tebom) .
8 Budui d su ti kljunovi, sa eljeznim vrkom, sluili z probijanje neprijateljskih
brodova, fokejske su lae bile onesposobljene z borbu.
87 Dio u uglatim zagradama ne postoji u originalu, no taj dodatak omoguuje da
s, inae slabo razumljiv, tekst logno prevede.
1 28
je ve prethodno bio osnovao Timesije iz Klazomene, ali nije
mogao u svojem djelu uivati jer su ga Traani istjerali, ali ga
sada Tejani u Abderi slave kao heroja.
1 69. Jedino ovi od Jonjana nisu morali trpjeti ropstvo jer su
napustili svoje domovine, a ostali su se Jonjani, osim Mileana,
sukobili s Harpagom kao i oni koji su napustili domovinu, i
iskazali su se kao asni muevi, svatko u borbi za svoj vlastiti
grad: kad su doivjeli poraz i bili porobljeni, ostajali su svaki u
svojem kraju i izvravali su zapovijedi. Mileani su, kako sam
ve prije kazao, sklopili savez sa samim Kirom i ivjeli su u miru.
Tako je Jonija bila drugi put porobljena.88 A kad je Harpag
potinio Jonjane na kopnu, Jonjane na otocima od toga je
obuzeo strah, pa su se sami predali Kiru.
1 70. Kada je Jonjanima krenulo po zlu, ali su se i dalje okupljali
u Panjoniju, Bijant, ovjek iz Prijene, dao je Jonjanima, kako
ujem, izuzetno koristan savjet: da su ga sluali, mogli su biti
najsretniji od svih Grka; on je predlagao da Jonjani krenu na
zajedniki put i plove prema Sardiniji te da ondje osnuju jedan
grad za sve Jonjane i da, tako osloboeni ropstva, ive u
blagostanju, posjeduju najvei od svih otoka i vladaju drugima:
a ako ostanu u Joniji, ne razabire, kako je rekao, da e z njih
jo biti slobode. Takav je bio savjet Bijanta iz Prijene to su ga
Jonjani dobili kad su ve bili pokoreni, a koristan je bio i savjet
Tala, ovjeka iz Mileta, od davnina rodom Fenianina, dat prije
pokorenjajonije, a on je predlagao Jonjanima da osnuju jedin
stveno vijee, smjeteno u T eju (naime, T ej je sredinja toka
Jonije), a da se ostali gradovi i dalje jednako naseljavaju, premda
bi se smatrali samo opinama.
88
Pri je put Jonjane u Maloj Aiji pokorio Ke s
Lianima (v. 1,26 i dalje).
1 29
1 71 . Ova su im dvojica, dakle, dali takve savjete. A Harpag,
kad je pokorio Joniju, krenuo je s vojskom na Karane i Likijce,
a vodio je sa sobom i Jonjane i Eoljane. Od ovih su Karani doli
na kopno s otoka: neko davo bili su potinjeni Minosu i zvali
su se Lelezi, a nastavali su otoke, ali nisu plaali nikav danak
nego su, koliko sam najdalje uspio istraiti predaju, kad bi to
Minos od njih zatraio, davali posade za njegove lade. Budui
da je Minos bio pokorio mnogo zemalja i da je bio uspjean u
ratovanju, karanski je narod u to vrijeme bio daleko najugled
niji od svih tadanjih naroda. Oni su pronali tri stvari koje su
od njih preuzeli Grci: naime, Karni su otkrili ko se perjanice
veu na kacige i kako se znamenja postavljaju na titove, a oni
su takoder prvi dodali drke titovima; dotad su ih svi koji su
imali obiaj da upotrebljavaju titove nosili bez d, a
rukovali su njima s pomou konog remenja koje je bilo
prebaeno oko vrata i preko lijevog ramena. Doista mnogo
kasnije Dorani i Jonjani istjerali su Karane s otoka, pa su tako
oni stigli na kopno. T o se, prema prianju Kreana, dogodilo
Karanima, ali se s tim sami Karani ne slau ve smatraju sami
za sebe da su kopneni starosjedioci i da su se oduvijek sluili
istim imenom kojim se slue i danas. Kao dokaz pokazuju
drevno svetite Zeusa Karijskog u Milasi, u kojem sudjeluju i
Miani i Lidani jer su braa Karanima: tvrde da su Lid i Miz
Karova braa. Ovi zajedno sudjeluju u sveanostima, dok oni
koji pripadaju drugom narodu, premda s Karanima dijele jezik,
u njima ne sudjeluju.
1 72. Po mojem su miljenju Kaunijci starosjedioci, iako sami
kau da potjeu s Krete. Bliski su po jeziku narodu Karana ili
su Karani bliski Kaunijcima (to ne mogu tono prosuditi), ali
su im obiaji sasvim razliiti i od ostalih ljudi i od Karana: za
njih je, naime, najljepe okupljati se u gomilama na pijanke, i
mukarcima, i enama, i djeci, rasporeenima prema dobi i
1 30
prema prijateljskim sklonostima. A kad su podigli svetita
tuim bogovima i kad su kasnije odustali od te odluke (jer su
pomislili da treba astiti samo oinske bogove), navukli su
oruje svi kaunijski mukarci dorasli za to i udarali su kopljima
po zraku idui sve do granice s Kalindom, a rekli su da tako
izbacuju tuinske bogove.
1 73. Njihovi su obiaji bili takvi, a Likijci od davnina potjeu
s Krete (naime, neko su cijelu Kretu drali barbari). Kad su se
oko vlasti na Kreti sukobili Europini sinovi Sarpedon i Minos
i kad je Minos svojim ustankom odnio pobjedu, istjerao je
Sarpedona i njegove pristalice: oni su protjerani stigli do zemlje
Milijade u Aziji: zemlja koju sada nastavaju Likijci neko davno
bila je Milijada, a njezini su se stanovnici tada nazivali Soliri
ma. Dok im je vladao Sarpedon, Likijci su se zvali imenom koje
su donijeli sa sobom i kojim ih jo i sada nazivaju njihovi susjedi
-Termili; a kad je iz Atene, i sam protjeran od svojeg brata
Egeja, meu Termile i k Sarpedonu stigao Lik sin Pandionov,
tada su, nakon nekog vremena, po Liku i Likijci dobili svoje
ime. A obiaje su dijelom preuzeli od Kreana a dijelom od
Karana. Jedan im je obiaj poseban i ne moe se usporediti ni
s jednim drugim obiajem na svijetu: imaju ime po majci a ne
po ocu. Ako netko upita drugoga tko je on, ovaj e mu se
predstaviti majinim imenom i nabrajat e ztim majine
enske pretke. Ako neka ena iz graanskog stalea ivi zjedno
s robom, njezina se djeca smatraju slobodnim ljudima, a ako
mukarac iz graanskog stalea, pa bio on meu najodlinijima,
uzme enu strankinju ili inou, njegova su djeca bez prava
slobodnih graana.
1 74. Harpag je pokorio Karane a da se oni nisu iskzali
nikim sjajnim pothvatom: niti su se sami Karani ikako
iskzali niti oni Grci koji ondje prebivaju. Meu ostalima
prebivaju ondje naseljenici iz Lakedemona, Kniani, ija se
1 31
zemlja prua u more i zove se Triopij, a poinje kod Hersoneza
bibasijskog, pa itavu tu Knidiju, osim male prevlake, oplakuje
more (naime, na sjevernoj je strani omeuje zaljev Keramik, a
na junoj more oko Sime i Roda); tu usku prevlaku od nepunih
pet stadija89 Kniani su poeli prokopavati kad je Harpag poeo
pokoravati Joniju, jer su namjeravali na taj nain svoju zemlju
pretvoriti u otok. Ona im je s te strane cijela pripadala, jer
upravo ondje gdje knianska zemlja prelai u kopno nalazi se
prevlaka koju su prokopavali. Kad su Kniani ve radili u
punom zamahu, postalo je oito da se radnici ranjavaju vie i
na udniji nain nego obino, i to i po drugim dijelovima tijela
i, osobito, oko oiju komadiima kamenja, te su stoga poslali
ljude u Delfe da pitaju proroite to im se to suprotstavlja. A
Pitija im je, kako kazuju sami Kniani, odgovorila u jampskom
trimetru:
Ne gai zid ne kopaj jarak prevlkom!
Da Zeus je htio otok, do bi ga sam.
Poto im je Pitija tako odgovorila, Kniani su odustali od
kopanja i bez borbe su se predali Harpagu kad se pojavio s
vojskom.
1 75. Pedaani su stanovali u unutranjosti zemlje iznad Hali
karnasa, i kad je god trebalo da se njima i njihovim susjedima
dogodi neto nemilo, Atenina bi sveenica dobivala dugu
bradu.90 Tri im se puta to dogaalo. A od ljudi u Kariji samo
su se oni odupirali Harpagu i zadavali su mu veoma mnogo
neprilika, kad su se utvrdili na brdu po imenu Lida.
8
9 Oko 960 m.
9 Ovo je udo opisano i u VIII, l 04, gdje se moda radi o naknadnom umetku u
orignalni tekst.
1 32
1 76. No i Pedaani su s vremenom bili pokoreni, a Likijci su,
im je Harpag doveo vojsku u dolinu Ksanta, krenuli na njega,
te su u bitki, premda malobrojni protiv mnotva, dokazivali
svoje junatvo, no kad su bili nadvladani i stjerani u grad, skupe
na akropoli ene i djecu, te imetak i robove, i potpale akropolu
tako da je cijela izgorjela. Kad su to uinili i kad su se zakleli
groznim zakletvama, Ksantijci krenu u napad i svi izginu u
borbi. Oni od sadanjih Likijaca koji se nazivaju Ksantijcima
veinom su, osim osamdeset porodica, doseljenici: ovih osam
deset porodica sluajno su u to vrijeme bile izvan domovine i
na taj su nain preivjele. T ako je Harpag osvojio Ksant, a
gotovo jednako je osvojio i Kaun: naime, i Kaunijci su u veini
stvari slijedili primjer Likijaca.
1 77. Harpag je pustoio Malu Aziju, a sam Kir unutranjost
Aije, tako da su svi narodi, bez ijednog izuzetka, bili pokoreni.
Najvei njihov dio izostavit u, a spomenut u samo ono to
mi je zadavalo najvie muka i to je najvie vrijedno spomena.
1 78. Kad je Kir podvrgnuo svojoj vlasti cijeli kopneni dio,
zapoeo je napadati Asirce.91 U Asiriji postoje mnogi drugi
veliki gradovi, a najznatniji je i najmoniji meu njima bio
Babilon, gdje se nalazila, nakon propasti Nina, kraljevska
palaa, a taj je grad izgledao ovako. Lei u velikoj ravnici, a
podignut je u obliku etverokuta ija je svaka stranica dugaka
stotinu i dvadeset stadija: sve u svemu, opseg grada obuhvaa
etiri stotine osamdeset stadija.92 Tolika je, dakle, veliina grada
Babilona, a ureen je ljepe od ijednog drugog grada to ga
poznajemo. Najprije ga okruuje jarak, dubok, irok i napunjen
91 Pod Asirijom Herodot podrazumijeva i Asirsku i Babilonsku Drv, premda je
rije o dvama historijski razliitim carstvima.
92 Dae 92160 metara, dok bi svaka strana babilonskog etverokuta bila 23040
metara dugaka.
1 33
vodom, a iza njega se nalazi zid irok pedeset kraljevskih lakata,
a visok dvije stotine lakata. A kraljevski je lakat za tri prsta dui
od obinoga.93
179. Moram jo tome dodati za to je bila upotrijebljena zemlja
iz jarka i kako je bio izgraen zid. Dok su kopali jarak,
istovremeno su od zemlje koju su vadili iz iskopine pravili
opeke, a kad su nainili dovoljno opeka, ispekli su ih u peima;
a kao vezivnu buku upotrebljavali su zemljanu smolu, te su
nakon svakog tridesetog sloja opeka postavljali pleter od trske
i tako su izgradili najprije rubove jarka, a zatim, na isti nain,
i sam zid. Na vrhu zida izgradili su uz oba njegova ruba niz kula
na kat, u paru tako da gledaju jedna prema drugoj : izmeu kula
ostavili su prolaz za etveropreg. Uokolo zida postavljeno je
stotinu vrata, a sva su mjedena, jednako kao i dovratnici i
nadvratnici. Udaljen osam dana puta od Babilona nalazi se
drugi grad: njemu je ime Is. Ondje je i nevelika rijeka: i rijeci
je ime Is. Ona utjee u rijeku Eufrat kao njezin pritok. Ta rijeka
Is u svojim vodama nosi mnogo grumenova zemljane smole,
odakle je bila uzeta i zemljana smola za gradnju babilonskog
zida.
1 80. Tako je Babilon bio opasan zidinama, a grad se dijeli na
dva dijela. Naime, po sredini ga presijeca rijeka po imenu
Eufrat, koja tee iz Armenije, a golema je, duboka i brza: ona
utjee u Crveno more.94 Na obje strane zid pod kutom dopire
do rijeke: a od tog mjesta pruaju se krivudavo, slijedei obalu
rijeke, manji zidovi od peene opeke. Sam je grad prepun
trokatnih i etverokatnih zgrada, a mrea mu je ulica pravilna,
pa su jedne usporedne s rijekom, a druge na nju okomite. Iz
93 Prema raunici iz biljeke 41, kraljevski ili babilonski lakat bio bi dugaak oko
50 cm, to znai da je zid utvrde bio irok oko 25 metara, a visok oko 100 metara!
94 Crveno more oznaava samo Perijski zaljev.
1 34
svake ulice95 kroz manje zidove uz rijeku vode prolazi kojih ima
toliko na broju koliko i ulica. I ti su prolazi bili mjedeni i sezali
su do same rijeke.
1 81 . Ove su zidine poput oklopa grada, a unutar njih teku
druge zidine, koje su bile jedva malo slabije od onih prvih
zidina, ali i nie od njih. U sreditu svakog od dijelova grada
bila je sazidana graevina, u jednome kraljevska palaa s veli
kom i snanom ogradom koja ju je okruivala, a u drugome
svetite Zeusa Bela s mjedenim vratima, nepromijenjeno sve do
dana dananjega, u obliku etvorine sa stranicama od dva
stadija.96 Usred svetita izgraena je vrsta kula od jednog
stadija u duinu i u irinu, a na toj je kuli podignuta druga kula,
a na njoj trea i tako dalje -sve u svemu osam kula. A uspinje
se na nj ih izvana krunim stepeniter oko svih kula. N a sredini
uspona nalazi se odmorite sa sjedalicama za odmor na kojima
mogu sjesti i otpoinuti oni koji se uspinju.97 Na posljednjoj se
kuli uzdie velik hram: u hramu je postavljena velika lealjka s
lijepim pokrovom, a uz nju je zlatan stol. No ovdje nije
podignut nikakav kip boanstva; niti ijedan ovjek provodi
ovdje no, osim jedne jedine domae ene koju je izmeu svih,
kako kau Kaldejci koji su sveenici ovoga boga, odabrao bog.
1 82. Ti isti tvrde, a meni se to ne ini uvjerljivim, d sam bog
zalazi u hram i poiva na lealjci, jednako kao to se na isti takav
nain, kako kau Egipani, to dogaa u egipatskoj Tebi (i
ondje, naime, u hramu Zeusa Tebanskog spava jedna ena, a i
za nju se, kao i z onu prije, pria da nikada ne opi s
mukarcima), i jednako kao u likijskoj Patari, gdje to vrijedi z
95 To se, dakako, odnosi jedino na ulice koje su bile okomite na rijeku.
96 Stadij = 1 92 metra.
97 Ovo je opis znamenite Kule babilonske koja se spominje u Biblii.
1 35
prvosveenicu boga,98 kad se on ukae; ondje se ne nalazi uvijek
proroite, no kad se bog ukae, tada se ona zajedno s njim
zakljuava u hramu preko noi.
1 83. U donjem dijelu svetita u Babilonu postoji jo jedan
hram, u kojem je postavljen velik Zeusov zlatni kip, a uz njega
je postavljen velik zlatni stol, uz kojega su klupica i prijestolje
od zlata. Kaldejci su priali da je sve to nainjeno od osam
stotina talanata zlata. 99 A ispred hrama zlatni je rtvenik. Postoji
i drugi golemi rtvenik na kojem se rtvuje odrasla sitna stoka:
na zlatnom je rtveniku dozvoljeno rtvovati jedino mladun
ad, a na veem rtveniku Kaldejci spaljuju tisue talanata
tamjana svake godine u ono vrijeme kad se proslavlja svetkovina
toga boga; u ono se doba u svetom gaju nalazio i kip boga od
istog zlata, visok dvanaest lakata.
100
Ja ga sam nisam vidio, ali
prenosim ono to pripovijedaju Kaldejci. Taj se kip, iako je to
poelio, Darije sin Histaspov nije usudio uzeti, a Kserkso sin
Darijev odnio ga je i ubio je sveenika koji nije doputao da se
kip pomie sa svojega mjesta. To je svetite bilo na taj nain
ureeno, a bilo je tamo i mnogo zavjetnih darova pojedinaca.
1 84. Babilonom su vladali i mnogi drugi kraljevi koje u
spomenuti kad budem pripovijedao o Aircima, koji su uredili
zidine i svetita, a medu tim vladarima bile su i dvije ene: prva
je bila kraljica pet pokoljenja prije druge, a ime joj je bilo
Semiramida i ona je ostavila one nasipe u ravnici vrijedne
spomena: ranije je rijeka obino plavila cijelu ravnicu.
1 85. Nakon nje drugoj je kraljici bilo ime Nitokrida, a ona je
bila jo razboritija od prethodne vladarice i s jedne je strane
9
8
Boanstvo u Patari je Apolon.
99
T
aa = 26,196 kilograma.
100
L
at = 44 centimetara.
1 36
ostavila spomenike koje u jo opisati, a s druge je strane, poto
je vidjela da je mo Meana golema i da ne miruju ve da
zauzimaju gradove, pa ak i Nin, uinila za sigurnost svoje
drave sve to je mogla. Najprije je, iskopavi odozgo kanale,
pretvorila Eufrat, koji je prije toga bio ravan i koji tee posred
njihova grada, u tako vijugavu rijeku da njegov tok triput dotie
neko selo u Asiriji. Ime je tom selu koje Eufrat dotie Arderika.
I sada oni koji putuju od mora do Babilona plovei rijekom
Eufrat triput u tri dana stiu do tog istog sela. T o je tako
napravila, a na objema obalama rijeke nasula je nasipe dostojne
divljenja kolika im je veliina i visina. A daleko ispred Babilona
dala je kopati veliku udubinu za jezero, tek neznatno udaljenu
od rijeke, idui u dubinu sve do ive vode, a u irinu dajui joj
opseg od etiri stotine i dvadeset stadija; I OI a zemlju izvaenu
iz te iskopine dala je upotrijebiti da se naspu obale rijeke. Kad
je jezero bilo iskopano, dovezla je kamenje i sagradila ogradu
oko njega. Radila je i jedno i drugo, i vijugav rijeni tok i itavo
to iskapanje jezera, zato da bi rijeka, probijajui se kroz mnoge
zavoje, bila sporija, da bi plovidba do Babilona bila krivudava
i da bi na kraju plovidbe jo ekao i dugaak obilazak jezera. A
sve je to gradila u onom podruju gdje su bili prilazi i preice
Meanima da Meani ne bi dolaili u dodir s njezinim poda
nicima i saznavali to ona poduzima.
1 86. Od te zemlje iz rupe izradila je zatitni nasip uokolo, a od
nje je napravila i zaobilazni put. Budui da se grad sastojao od
dvaju dijelova izmeu kojih je po sredini tekla rijeka, ako je
tko, u vrijeme prethodnih vladara, htio prijei iz jednog dijela
u drugi, morao je prelaziti s pomou amca, a to je, ini mi se,
bilo zamorno. Kraljica se i za to pobrinula: kad je, naime, dala
kopati udubinu za jezero, ostavila je za sobom jo jedan vrijedan
101
T
j . vie od 80 kilometara.
1 37
spomenik povezan s istim radovima. Zapovjedila je da se kleu
vrlo dugaki kamenovi, a kad su ti kamenovi bili gotovi i kad
je predvien prostor bio iskopan, skrenula je itav tok rijeke
prema iskopanu prostoru, i dok se on punio vodom, staro je
korito bilo suho, pa je obale rijeke u gradu i puteve koji su vodili
od prolaza na zidu do rijeke pokrila peenim opekama na isti
nain kao i zidine, dok je upravo po sredini grada od onih
kamenova koje je iskopala dala podii most, a kamenove je
vezivala eljezom i 010vom.102 Kad bi svanuo dan, preko tog
mosta postavljala je etverokutne drvene grede preko kojih bi
Babilonci prelazili; no nou su se te grede uklanjale zato da ne
bi, prelazei ih po noi, jedni druge potkradali. Kad je rijeka
napunila iskopano jezero i kad su poslovi oko mosta bili
zavreni, odvela je rijeku iz jezera u staro korito: tako se iskopina
pretvorila u jezero i, po svemu sudei, ispunila svoj cilj, a ujedno
je za graane podignut most.
1 87. Ta je ista kraljica smislila i ovakvu prijevaru. Iznad
gradskih vrata kroz koja su ljudi ponajvie prolazili izgradila je
za sebe grobnicu podignutu tono iznad samih vrata, a na
grobnici je dala urezati natpis koji je gasio ovako: Ako neki
od babilonskih kraljeva nakon mene bude oskudijevao nov
cem, neka otvori grobnicu i neka uzme onoliko novaca koliko
mu treba; ali neka je ne otvori, ako nije u oskudici: to nee biti
dobro. Taj je ostao netaknut sve do Darijeva dolaska na vlast.
Dariju se inilo glupim to to se ova vrata uope ne upotreblja
vaju, a i to da novac lei a nitko ga ne uzima premda sam natpis
na to poziva. Tim se vratima uope nije sluio, jer bi mu za
prolaska njima le bio nad glavom. Kad je otvorio grobnicu,
nije naao novac nego samo le i ovakav natpis: Da nisi
102
Prema Diodoru sa Sicilije (Knjinica, 11,8,2) taj je most bio dugaak 5 stadija
(tj. oko 960 metara), a irok 30 stopa (tj. oko 9 metara).
1 38
nezsitan za novcem i da se nisi polakomio za sramotnom
dobiti, ne bi otvorio lijes s mrtvacom. Priaju da je ta kraljica
bila ba takva.
1 88. Kir je, dakle, vodio rat protiv sina ove ene koji je nosio
isto ime kao i njegov otac, Labinet, i koji je bio vladar Asirije.
Veliki kralj uvijek kree u ratni pohod dobro opremljen hra
nom od kue i stokom, a sa sobom nosi i vodu iz rijeke Hoaspa
koja tee pokraj Suze i koju jedinu, i nijednu drugu, kralj pije.
Uvijek, kamo god kretao, slijede ga uistinu mnoga kola na etiri
toka koja vuku mazge vozei u srebrnim posudama tu vodu
iz Hoaspa.
1 89. Na putu prema Babilonu naao se Kir na rijeci Gind iji
se izvori nalaze u Matijenskim brdima, a tee kroz zemlju
Dardanaca, te utjee u drugu rijeku, Tigris, koja sama tee
pokraj grada Opida i utjee u Crveno more; tu je rijeku Gind,
koja se mogla preploviti jedino laom, Kir pokuavao prijei,
no jedan od njegovih svetih bijelih konja pobjesni i skoi u
rijeku pokuavajui je preplivati, ali ona ga zgrabi iz dubine i
zauvijek odnese. Silno se razgnjevio Kir na rijeku i njezinu
obijest i zagrozio joj se kako e je toliko oslabiti da e je ubudue
i ene bez napora prelaziti a da ne smoe koljena. Poto je tako
zaprijetio, prekine pohod na Babilon, te zapone dijeliti vojsku
na dva dijela, a kad ju je podijelio, uetom je u redu oznaio za
kopanje stotinu i osamdeset u razliitim smjerovima okrenutih
dugakih jama uz obje obale Ginda, pa je postrojio vojsku i dao
zapovijed za iskapanje. K je veliko mnotvo prionulo uz
posao, on je bio dovren, no ipak su u njemu proveli cijelo ljeto
na istom mjestu.
1 90. Kad se tako osvetio rijeci Gindu podijelivi je na tristo
ezdeset rukavaca, i kad se poelo javljati novo proljee, Kir je
krenuo na Babilon. A Babilonci su izali s vojskom i ekali su
1 39
ga. Kad je u naletu stigao blizu grada, Babilonci se sukobe s
njim te, poto su bili svladani u bitki, povuku se u grad. Budui
da su znali ve otprije da Kir nikad ne miruje i budui da su
vidjeli kako on jednako napada sve narode, osigurali su sebi
hranu za veoma mnogo godina. Stoga se nisu odvie brinuli
zbog opsade, dok se Kir nalazio u neprilici jer je prolazilo
mnogo vremena, a njegov pothvat uope nije napredovao.
1 91 . Bilo da mu je u toj neprilici netko drugi dao savjet ili da
je sam spoznao to mora uiniti, ali radio je ovako: rasporedio
je glavninu vojske na onom mjestu gdje rijeka ulazi u grad, a
drugi je dio rasporedio iza grada, tamo gdje rijeka izlazi iz njega,
i dao je zapovijed vojnicima da uu u grad kroz rijeku kad budu
vidjeli da se njezinim tokom moe koraati. Kad ih je tako
rasporedio i dao im tu naredbu, sam se s vojnicima koji nisu
bili sposobni za borbu poeo povlaiti. A kad je stigao do jezera,
i sam je radio neto slino onome to je s rijekom i jezerom
uinila babilonska kraljica: naime, jednim je jarkom odveo
rijeku u jezero, koje se bilo pretvorilo u movaru, te je tako,
kad se rijeka povukla, omoguio prolaz kroz njezino staro
korito. Poto se upravo tako dogodilo, Perijanci, koji su ba
radi toga bili postrojeni, prodru u Babilon kroz korito rijeke
Eufrat tako niske da je voda jedva dopirala ljudima do bedara.
Da su Babilonci prije saznali ili vidjeli to to Kir radi, oni bi
pustili Perzijanee da uu u grad i zatim bi i sve do jednoga
poubijali: da su, naime, zatvorili sve prolaze prema rijeci i da
su se sami uspeli na nasipe podignute uz obale rijeke, uhvatili
bi ih poput riba u vri. No Perijanci su se u tom trenutku
pojavili posve neoekivano. Zbog veliine grada, kako govore
njegovi stanovnici, kad su ve prva predgraa grada bila zauze
ta, Babilonci koji stanuju u njegovu sreditu nisu to ni znali
nego su (budui da su upravo slavili neku svetkovinu) u tom
140
asu plesali i uivali u zabavi sve dok nisu napokon saznali to
se dogaa. T ako je tada prvi put bio osvojen Babilon.
1 92. Meu mnogim drugim primjerima kojima u objasniti
kakva je bila mo Babilonaca treba navesti i ovaj . itava zemlja
kojom vlada veliki kralj razdijeljena je kako bi, uz uobiajene
poreze, opskrbljivala hranom njega samog i njegovu vojsku. Od
dvanaest mjeseci, koliko i ima u godini, etiri ga mjeseca
opskrbljuje babilonska oblast, a osam mjeseci cijela preostala
Azija. To znai da Asirija po svojem bogatstvu predstavlja
treinu ostale Azije. Nain vladavine u toj oblasti -a Perzijanci
ga nazivaju satrapijom - daleko je najdjelotvorniji od svih
vladavina, pa je odatle Tritantehmu sinu Artabazovu, koji je
upravljao tom pokrajinom, svakoga dana pristizala artaba puna
srebra (a artaba je perzijska mjera koja sadrava atiku medi
mnu i jo k tome tri atika henika), 1 03 a u vlastitu je posjedu
imao, osim vojnih konja, osam stotina pastuha to opasuju
kobile, te esnaest tisua opasivanih kobila. A uzgajao je toliko
mnotvo indijskih pasa da su etiri velika sela u dolini bila
odreena da se brinu z hranu tih pasa i bila su osloboena
drugih nameta. Toliko je dobivao upravitelj Babilona.
1 93. Asirska zemlja ne obiluje kiom, ali ona hrani korijenje
ita. Usjevi sazrijevaju zalijevani vodom iz rijeke i ito donosi
rod, ali ne onako kako se to dogaa u Egiptu gdje rijeka sama
natapa oranice, ve se voda z zalijevanje prenosi runo ili s
pomou sisaljki. A cijelo je babilonsko podruje, poput egipat
skoga, ispresijecano kanalima; najvei kanal je plovan, okrenut
je prema zimskom suncu104 i vodi od Eufrata do druge rijeke,
do Tigrisa, na kojem lei grad Nin. Od svih krajeva koji su
103
Kako je medimna bila mjera z ito od 52,5 litre, a henik 1148 medimne, tj. 1,1
litra, artaba je sadravala oko 56 litara.
104
T
j. prema jugoistoku.
141
nama poznati ovaj je daleko najbolji po tome koliki su prinosi
Demetrinih plodova.105 J o od davnina nisu ni pokuavai
ovamo prenijeti druge biljke, smoku, vinovu lozu ili maslinu.
No Demetrini plodovi ovdje tako dobro raaju d su prinosi
sve u svemu dvjestostruki, a u najboljim godinama i
tristostruki. T u listovi penice i jema lako dosiu irinu od
etiri prsta. Premda mi je dobro poznato koliko velike porastu
stabljike prosa i sea, to neu ni spominjati, jer mi je jasno
d oni koji nisu posjetili babilonsku zemlju ve i ovo to sam
kazao o plodovima smatraju sasvim nevjerojatnim. Ne upotre
bljavaju uope ulje od masline nego ga dobivaju iz sea. A
u cijeloj im dolini rastu palme, od kojih veina nosi plodove, a
iz njih dobivaju i hranu, i vino, i med; palme uzgajaju poput
smokava, te -izmeu ostalog -plod onih palmi koje Grci
nazivaju mukima veu z palme na kojima raaju datulje da
bi kukci ikari uli u njih i pridonijeli njihovu zrenju i da plod
ne bi otpao: naime, muke palme nose, kao i divlje smoke,
ikare u svojem plodu.
1 94. Sada imam namjeru opisati ono to mi se, osim samog
grada, u tom kraju ini od svega najudnovatijim. Lae kojima
plove rijekom sve do Babilona okrugla su oblika i cijele od koe:
kada u Armeniji, koja se nalazi iznad Asirije, nasijeku i sastave
od vrbovine rebra za lau, napinju preko njih izvana vrste koe
d budu bokovi ladi, a ne razlikuju krmu niti suavaju u vrak
provu ve lau rade okruglu poput tita i cijelo plovilo ispune
trskom, a zatim putaju da ga rijeka nosi nizvodno puno robe:
ponajvie prevoze vreve napunjene palmovim vinom. A laom
upravljaju dvama veslima dva ovjeka koji uspravno stoje, te
jedan od njih veslo vue prema sebi a drugi ga gura od sebe.
Grade se i veoma velike takve lae i neto manje: najvee od
105
T
j. ita.
142
njih nose teret teak i pet tisua talanata.
10
6
U svaku je lau
ukrcan iv magarac, a u veim brodovima ima ih i nekoliko.
Kad doplove do Babilona i kad rasprodaju robu, oglase prodaju
i rebara i sve trske, a koe natovare na magarce i vraaju se u
Armeniju. Uzvodno u rijeku, naime, nikako se ne moe ploviti
zbog toga to je ona vrlo brza: zato i ne izrauju brodove od
drva nego od koe. A kad, gonei magarce, stignu natrag u
Armeniju, grade nove lae na isti nain.
1 95. Njihove su lae takve, a oblae se ovako: u lanene halje
dugake do poda: preko nje se navlai druga vunena halja, a
odozgo se prebacuje bijela kratka kabanica, dok je obua
domaa, vrlo slina beotskim opancima od koe. Dugu kosu
povezuju maramama, a cijelo tijelo mau uljem. Svatko ima
svoj prsten-peatnjak i rukom izraen tap, a na svakom je
tapu izrezbarena ili jabuka ili rua ili ljiljan ili orao ili neto
drugo: nemaju obiaj nositi tap bez oznake. Takva im je
odjea, a obiaji su im ovakvi.
1 96. Po naem miljenju najrazumniji im je obiaj onaj z koji
ujem da postoji i kod Ilira Veneta. U svakom selu jedanput
godinje postupaju ovako. Koliko god ima djevojaka zrelih za
udaju, sve ih okupe i zajedno ih odvode na jedno mjesto, a oko
njih uokrug stoji mnotvo mukaraca. T ada se ustane oglaiva
i pojedinano svaku od njih nudi na prodaju, poevi od
najnaoitije meu njima, a zatim, poto je netko kupi za veliku
svotu novca, oglaava prodaju slijedee koja je po svojoj naoi
tosti odmah iza kupljene djevojke. A one se prodaju samo
onima koji e se njima oeniti. Svi bogati babilonski enici
nadmeu se meusobno i kupuju najljepe djevojke, a enici iz
puka, kojima ljepota nije toliko vana, dobivaju runije djevoj-
106
T
j. 130980 klograma.
143
ke zajedno s mirazom. Naime, kad oglaiva zavri prodavati
najnaoitije djevojke, poziva najruniju djevojku ili neku saka
tu, ako se taka pojavi, te oglaava njezinu prodaju i pita tko bi
je htio oeniti uz najmanji mira, sve dok je ne preda onome
koji pristane na najmanje: a miraz daju naoite djevojke i na
taj nain ljepotice osiguravaju udaju runih i sakatih. Nitko nije
smio dati vlastitu ker za onoga kome bi htio, niti se moglo
kupljenu djevojku odvesti kui bez jamca, nego je bilo potreb
no najprije odrediti nekoga tko e jamiti da e djevojka biti
udana, a tek ztim je voditi kui; a ako brak ne bi bio sloan,
zakon je traio da se miraz vrati. Bilo je doputeno da i netko
tko dolazi iz drugog sela sudjeluje, ako to eli, u kupovini. Imali
su, dakle, takav vrlo lijep obiaj, ali danas on vie ne postoji, i
nedavno su izmislili neto drugo kako ne bi prema djevojkama
bili nepravedni i kako ih ne bi tjerali u tude gradove. Budui
da su, poto im je drava bila osvojena, pretrpjeli nesree i
izgubili svoja imanja, svaki ovjek iz puka, natjeran ivotnom
oskudicom, alje svoju ensku djecu u bludnice.
1 97. Slijedei im je razuman obiaj ovakav. Svoje bolesnike
iznose na trg: nemaju, naime, lijenika. Prolaznici, ako je netko
prebolio isto to i bolesnik ili zna nekoga tko je to prebolio,
daju bolesnicima savjete o bolesti; prolaznici daju takve savjete
i preporuuju to su sami poduzeli da se izlijee od sline bolesti
ili za to znaju da je nekome drugome pomoglo. Nije dozo
ljeno proi utke pokraj bolesnika a ne pitati ga od ke bolesti
boluje.
1 98. Mrtvace smjetaju u med, 107 a tualjke su im veoma sline
egipatskima. Kad god babilonski mukarac ima odnose sa
svojom enom, sjedne uz zapaljeni rtveni tamjan, a to isto
107
L
eevi se stavljaju u med (ili, kod Grka, nerijetko i u vosak) da bi se sauvali od
raspadanja.
14
uini s druge strane i njegova ena. Kad svane jutro, oboje se
operu: ne dodiruju nikakvu posudu prije no to se operu. Tako
isto postupaju i Arabljani.
199. A ovo je najsramotniji od svih obiaja to i imaju
Babilonci. Obaveza je svake domae ene da jedanput u ivotu
sjedne u Mroditino svetite i da ima odnos s nekim stranim
ovjekom. Mnoge ene kojima je, jer su se uzoholile zbog svojeg
bogatstva, ispod dostojanstva da se mijeaju s ostalima dovoze
se u zatvorenim kolima i stoje u njima ispred svetita, a prati i
mnogobrojna posluga. No veina postupa ovako: puno ena
sjede u svetom Mroditinu gaju s vijencem s upletenim uzicama
oko glave, i jedne dolaze a druge odlaze. Izmeu tih ena vode
putovi, ispresijecani na razne naine ravnim prolazima, pa se
njima eu stranci i biraju. Kad ena jednom sjedne ondje, ne
odlazi kui prije nego to joj stranac u krilo ubaci srebrnjak i
ima s njom izvan svetita odnos. Kad ubaci srebrnjak, mora rei
ovo: Pozivam te u ime boginje Milite. Asirci nazivaju Mro
ditu Milita. Vrijednost srebrnjaka ne igra niku ulogu: ne
moe ga odbiti, jer je takav obiaj, a taj srebrnjak postaje
posveen; ena odlazi s prvim tko joj dobaci srebrnjak i nikoga
ne odbija. Poto snoaj zavri i poto ena ispuni svoju svetu
dunost prema boginji, odlazi kui i nakon toga nema tog
novca koji bi joj mogao ponuditi da je ponovo dobije. Obda
rene ljepotom i stasite brzo odlaze kui, ali one koje su rune
ostaju dugo vremena jer ne mogu zadovoljiti obiaj: neke meu
njima ostaju ondje po tri ili etiri godine. U pojedinim mjesti
ma na Cipru vlada vrlo slian obiaj .
200. Takvi su, dakle, bili obiaji Babilonaca, a postoje i tri
njihova plemena koja ne jedu uope nita drugo osim ribe,
koju, kad je ulove i osue na suncu, prireuju ovako: ubacuju
je u muar, zdrobe tukom i siju kroz platno; tko hoe jede je,
poto je zamijesi, poput tijesta, ili, ispekavi je, kao kruh.
145
201 . Kad je Kir pokorio i ovaj narod, zaelio je sebi podvrgnuti
i Masageane. Pria se da je ovaj narod velik i sran, a da stanuje
na istoku, ondje gdje sunce izlazi, s onu stranu rijeke Araksa,
nasuprot Isedoncima. A neki tvrde da je to zpravo skitsko
pleme.
202. z Aa jedni kau da je vei a drugi da je manji od Istra.
Tvrde da su na njemu mnogi otoci veliinom nalik Lezbu, a da
na njima ive ljudi koji se ljeti hrane razliitim korijenjem to
ga iskapaju, a zimi jedu zrele plodove koje su pronali s drvea
i spremili za hranu; no pronali su i drvee koje rada tae
plodove koje, kad se okupe zjedno u skupinama i zapale vatru,
te sjednu uokrug, bacaju u vatru, pa udiu miris spajenih, u
oganj baenih plodova i njime se opijaju kao Grci vinom, i to
je vie baenih plodova, to su pijaniji, sve dok ne ponu plesati
i ne zaori se pjesma. Pria se da tako provode ivot. A rijeka
Aa izvire kod Matijenskih brda, ondje gdje i Gind, koju je
Kir podijelio na tri stotine ezdeset rukavaca, a utjee kroz
etrdeset ua, od kojih se sva osim jednoga ulijevaju u movare
i bare, gdje, prema prii, stanuju ljudi koji jedu sirovu ribu, a
oblae se obino u odjeu od koe tuljana. A ono jedno ue
Araksa tee kroz istinu sve do Kaspijskog mora. Kaspijsko
more stoji samo za sebe i nema dodira ni s jednim drugim
morem. Naime, cijelo more kojim plove Grci, i ono izvan
Heraklovih stupova koje se naziva Atlantskim, i Crveno more,
upravo je jedna cjelina.
203. No drugo je Kaspijsko more, koje je zsebno,108 a duina
mu iznosi petnaest dana puta ladom na vesla, dok mu je irina
ondje gdje je najire osam dana puta. Na zpadnoj strani tog
10
8
Budui da je jo i Aristotel smatrao d je Kaspijsko jezero samo zaljev Sjeveroga
mora, Herodotov uvid u njegovu starnu prirodu i njegov opis ovog unutranjeg
mora zsluuju panju.
146
mora prua se Kavka, planina najprostranija obujmom i naj
via po veliini. Kavkaz u sebi nosi mnoga i raznolika ljudska
plemena, a sva ona ive od divljeg voa. Pria se da ondje ima
i drvea s takvim liem koje se trlja i mijea s vodom, pa onda
njime slikaju crtee ivotinja na svojoj odjei: ti se crtei
ivotinja ne ispiru ve blijede zajedno s vunom kao da su u nju
od poetka utkani. Ti ljudi ope javno kao stoka.
204. Na zapad od tog mora koje se zove Kaspijsko medu
predstavlja Kavkaz, dok se na istok gdje sunce izlazi prua
ravnica ija je povrina naizgled beskonana. Ne ba najmanji
dio te goleme ravnice dre Masageani na koje je Kir poelio
povesti vojsku: naime, mnoge i bitne stvari su ga na to poticale
i sokolile, prije svega njegovo porijeklo, za koje je smatrao da
je upravo nadljudsko, a zatim i srea to ju je imao protiv svojih
neprijatelja; kamo bi god Kir krenuo ratovati, tom bi narodu
bilo nemogue umai.
205. Kraljica Masageana bila je ena, poto joj je mu umro:
zvala se Tomirija. Kir joj je slao glasnike i prosio ju je, makar
na rijeima, jer se toboe htio njome oeniti. A Tomirija je,
budui da je shvaala da ne prosi nju nego kraljevstvo Masage
ana, odbijala njegov prijedlog. Nakon toga je Kir, kad joj se
nije mogao pribliiti varkom, krenuo prema Araksu i poeo se
naoigled pripremati za rat protiv Masageana i graditi most
da bi vojska prela rijeku, te podizati zaklone na ladama kojima
je namjeravao prebacivati vojnike preko rijeke.
206. Dok se on muio s time, Tomirija mu poalje glasnika s
ovaom porukom: 0 kralju Medana, prestani se truditi oko
onoga oko ega se trudi: ne moe znati da li e posao, kad ga
zavri, biti za tebe sretan; prestani i vladaj svojom zemljom, i
neka ti ne bude teko gledati kako ja upravljam onima kojima
upravljam. Zacijelo nee htjeti posluati ove savjete, i sve ti je
147
milije nego da bude na miru: a ako ba tako silno eli iskuati
Masageane, neka ti bude, ali ostavi se muke koju ima gradei
most preko rijeke, te poni s prelaskom na nae podruje, a mi
emo se povui od rijeke na tri dana puta. A ako vie voli nas
pustiti u svoju zemlju, ti uini to isto. Poto je to sasluao, Kir
sazove perzijske odlinike, a kad ih je okupio, iznese pred njih
injenice, pitajui za savjet to da radi. Njihova su se miljenja
u potpunosti podudarala, pa su mu predlagali da na vlastito tlo
pusti Tomiriju i njezinu vojsku.
207. Bio je tu prisutan i lianin Krez i, kako se nije slagao s
takvim miljenjem, iznosio je miljenje suprotno predloeno
me ovim rijeima: 0 kralju, ve sam ti prije kazao, kad me je
Zeus predao tebi u vlast, da u, koliko je u mojoj moi,
spreavati svaku tetu za tvoj dom, kad je god budem zapazio.
Moji su gorki jadi bili moj nauk. Ako misli da si besmrtan i
da zapovijeda isto takvom vojskom, ne bi imalo nikakva smisla
da ti iznosim svoje miljenje; no ako si shvatio da si i ti sam
smrtnik i da zapovijeda drugim smrtnicima, posluaj najprije
to kakvo je kolo ljudske sudbine koje se okree i ne doputa
uvijek istima da budu sretni. Stog je moje miljenje o iznijetim
injenicama posve drugaije od onoga to su ga ovi iznijeli. Ako
budemo pustili neprijatelje u vlastitu zemlju, tu lei ovaka
opasnost: bude li nadvladan, ujedno e izgubiti i s vlast, jer
je posve jasno da se Masageani, ako pobijede, nee povui na
svoje nego e navaliti na tvoju dravu. A ako ti pobijedi,
pobjeda nee biti tako znaajna kao kad bi preao na njihovo
tlo, pobijedio Masageane i natjerao ih u bijeg; siguran sam da
e tako biti bolje, jer, pobijedi li protivnike, moi e navaliti
izravno na Tomirijino kraljevstvo. No, uz sve ovo to sam
izloio, bilo bi sramotno i nedostojno Kira sina Kbizova da
uzmakne pred enom i da joj ustupi mjesto. Stoga mislim da
treba prijei rijeku i napredovati koliko se god oni budu
148
povlaili, a zatim ih treba pokuati svladati ovako. Kako ujem,
Masageani nemaju iskustva s perzijskim blagodatima i ne
poznaju velike uitke. Za takve ljude, dakle, treba zaklati u
izobilju stoke, te je prirediti i posluiti im gozbu u naem
taboru, zajedno s mnotvom vreva nemijeana vina i svakovr
snih poslastica: poto to pripravimo, treba ostaviti samo najsla
biji dio vojske, a ostale povui natrag do rijeke. Ako je moje
miljenje ispravno, oni e, kad budu vidjeli mnogo dobrih
stvari, svu svoju panju okrenuti prema njima, a nama zatim
preostaje samo da obavimo velika djela.
208. Takva su se stajalita sukobila, a Kir odbaci prvo i prihvati
Krezovo, te poalje T omiriji poruku neka se ona povlai a on
e prijei na njezino podruje. Ona se povlaila, kao to je prije
obeala. A Kir preda Kreza u ruke vlastitu sinu Kambizu,
kojemu je namjeravao predati i kraljevstvo, te mu izriito naloi
da potuje Kreza i da s njim dobro postupa ako prijelaz na
masageansko tlo ne zavri dobro, a kad mu je to naloio i
poslao ih zajedno u Periju, sam je s vojskom poeo prelaziti
preko rijeke.
209. Poto je preao Araks, kad se spustila no u masagetanskoj
zemlji, u snu je vidio ovakav prikaz: inilo s Kiru da u snu
gleda najstarijeg Histaspova sina kako na ramenima ima krila
te da jednim od njih baca sjenu na Aziju a drugim na Evropu.
A Histasp sin Arsamov, iz roda Aemenida, imao je najstarijeg
sina Darija koji je tada bio u dobi od najvie dvadeset godina i
bio je ostao u Perziji, jer jo nije bio dorastao za vojsku. Kad se
Kir probudio, razmiljao je o prikazu u snu. Budui da mu se
inilo da je taj prika znaajan, pozvao je Histaspa i, kad su
ostali nasamo, ree mu: Histaspe, otkrio sam da tvoj sin kuje
zavjeru i protiv mene i protiv moje vlasti: kazat u ti i kako to
tako tono znam. Bogovi se brinu za mene i pokazuju mi
unaprijed sve to e se dogoditi: prole sam noi u snu vidio
149
tvojeg najstarijeg sina kako na ramenima ima krila i kako
jednim od njih baca sjenu na Aziju a drugim na Evropu. Jedino
je mogue tumaenje tog prikaza da on kuje zavjeru protiv
mene. Putuj to bre moe natrag u Perziju i pobrini se da mi,
poto pokorim ovo ovdje i vratim se kui, prepusti svog sina
na ispitivanje.
21 0. Mislei da Darije kuje zavjeru protiv njega, Kir je tako
govorio; no boanstvo mu je zapravo navjetavalo da e on sam
na ovom mjestu zavriti ivot, a njegovo e kraljevstvo prijei
na Darija. A Histasp mu je odgovorio ovim rijeima: 0 kralju,
neka na svijet ne doe takav ovjek meu Perzijancima koji bi
kovao zavjeru protiv tebe, a ako doe, neka odmah umre! Ti si
Perzijance pretvorio iz robova u slobodne ljude i, umjesto d
njima drugi vladaju, ti si ih uinio vladarima svega. Ako ti neko
privienje javlja da moj sin odnedavna kuje zavjeru protiv tebe,
predajem ti ga, pa postupaj s njim kako god eli. Poto je tako
odgovorio, Histasp prijee Araks i otputuje u Periju da bi
svojeg sina Darija stavio Kiru za volju pod pasku.
21 1 . Kad se Kir udaljio od Araksa na dan puta, poeo je
postupati po Krezovim savjetima. Zatim se Kir i za borbu
sposobni vojnici povuku natrag do Araksa, a nesposobne ostave
na mjestu, a kad je stigla treina masageanske vojske i poubi
jala ostavljene Kirove vojnike, premda su im se oni odupirali,
i kad je vidjela prireenu gozbu, nakon pobjede nad neprijate
ljima vojnici legnu, ponu se gostiti, te ih je, poto su se do sita
najeli i opili vinom, svladao san. A Perzijanci navale i poubijaju
mnoge od njih, a jo ih mnogo vie zarobe ive, meu ostalima
sina kraljice Tomirije koji je zapovijedao Masageanima, a zvao
se Spargapis.
21 2. Kad je ona saznala to se dogodilo s vojskom i njezinim
sinom, slala je Kiru gasnika s porukom: Kire, koji si stlno
1 50
eljan krvi, nemoj se uzoholiti zbog toga to si uinio, ako si
plodom vinove loze -a od njega i sami, kad ga pijete, ludujete
tako da vam je govor preplavljen psovkama dok vam se vino
iri tijelom - i takvim otrovom prevario i nadvladao mojeg
sina, a ne u junakoj borbi! Sad prihvati moj savjet koji ti dajem
u dobroj namjeri: vrati mi sina i odlazi nekanjeno iz ove
zemlje, poto si treini vojske Masageana nanio toliko zlo; ne
bude li tako uinio, kunem ti se Suncem, vladarom Masage
ana, da u te ja zasititi krvlju, ma koliko ti bio nje neprestano
eljan!
21 3. Kir se na ovu poruku, kad mu je bila donijeta, nije uope
obazirao, a Spargapis, sin kraljice Tomirije, kad ga je pijanstvo
minulo i kad je poeo shvaati u kakvoj je nevolji, zamolio je
Kira da ga oslobodi okova, pa je, im su ga oslobodili i im je
imao slobodne ruke, izvrio samoubojstvo.
21 4. On je tako zavrio svoj ivot, a Tomirija je, budui da je
Kir nije htio sluati, sakupila svu svoju vojsku i navalila na Kira.
Prosuujem da je ta bitka od svih bitaka to su ih ljudi babari
vodili bila najea i saznao sam da se ona ovako odigrala. Pria
se da su najprije iz daljine jedni druge gaali strijelama, a zatim
su se, kad im je ponestalo strelica, sukobili izbliza navalivi
kopljima i maevima. Dugo su se vremena meusobno borili,
i nijedna se strana nije povlaila: napokon su ipak Masagealli
bili nadmoni. Vei dio perzijske vojske bio je uniten na licu
mjesta, a i sam je Kir tu poginuo, poto je vladao sve u svemu
dvadeset i devet godina. Tomirija je napunila jednu mjeinu
ljudskom krvlju i traila je meu mrtvim Perijancima Kirov
le, a kad ga je pronala, strpala je njegovu glavu u mjeinu;
skrnavila je tako mrtvaca uz ove rijei: Ti si mojeg sina uhvatio
na prijevaru i tako si me htio unititi, a ja sam ipak iva i
pobijedila sam te u bitki; zasitit u te, kako sam ti obeala,
1 5 1
krvlju. Ova mi se pria od svih koje se priaju o Kirovoj smrti
ini najuvjerljivijom.
21 5. Masageani nose odjeu slinu skitskoj i tako provode i
ivot, a bore se na konjima i kao pjeaci (naime, bore se na oba
naina), i kao strijelci i kao kopljanici, te obino nose dvosjeklu
sjekiru. Upotrebljavaju zlato i mjed za sve stvari: to se tie
vraka kopalja i strijela te sjekira, sve je to od mjedi, a ukrasi za
glavu, pojasevi i remenovi oko plea svi su ureeni zlatom.
Jednako tako na grudi konja navlae mjedene oklope, a uzde,
vale i oglavi su od zlata. Uope ne upotrebljavaju eljezo niti
srebro: i nemaju ih u svojoj zemlji, a zlata i bronce imaju u
iwbilju.
21 6. Obiaji su im ovakvi: iako svatko ima svoju enu, ipak ih
sve smatraju zajednikima. Grci tvrde da je to obiaj Skita, ali
tako postupaju Masageani a ne Skiti: ako masageanski mu
karac poeli neku enu, objesi ispred njezinih kola svoj tobolac
i bez ike nelagode vodi s njom ljubav. Kod njih ne postoji
neka odreena dobna granica: kad netko postane uistinu star,
okupe se svi njegovi roaci i rtvuju g zajedno sa svom
njegovom stokom, pa se gste tim mesom, poto su ga skuhali.
To smatraju najveim blaenstvom. No onoga tko umre od
bolesti ne jedu nego g sahranjuju u zemlju i misle da je to
nesrea jer ga nisu uspjeli rtvovati. Ne siju nita, nego ive od
domaih ivotinja i riba: a njih ima bezbroj u rijeci Araksu. Piju
mlijeko. Od bogova tuju jedino Sunce, kojemu rtvuju konje.
Smisao te rtve je ovakav: najbrem od svih bogova daruje se
najbre od svih smrtnih bia.
1 52
DRUGA KJIGA POVJESTI
l. Poto je Kir umro, kraljevsku je vlast naslijedio Kambiz, koji
je bio sin Kira i Kasandane keri Farnaspove, a budui da je
ona bila umrla mlada, sam j u je Kir u velikoj boli oplakao i
svim je svojim podanicima zapovjedio da je oplakuju. Kako je
Kambiz bio sin ove ene i Kira, smatrao je Jonjane i Eoljane
robovima naslijeenima od oca, pa kad je odluio voditi vojsku
na Egipat, l zajedno s ostalima kojima je vladao poveo je sa
sobom i one Grke kojima je bio gospodar.
2. Egipani su, prije nego to im je zavladao Psametih, smatrali
da su najstariji od svih Ijudi.2 No otkako je Psametih, kad je
stupio na prijestolje, zaelio saznati koji su ljudi doista najstariji,
otada smatraju da su Frigijci stariji od njih, a da su oni sami
stariji od ostalih. Budui da Psametih nije mogao, iako je
istraivao, iznai nikakav drugi nain da otkrije koji su lj udi
najstariji, domislio se ovakvu nainu: dade dva tek roena
djeteta od ljudi iz puka pastiru da ih othranjuje i odgaja uz svoje
stado i zapovjedi mu da nitko pred djecom ne smije govoriti
niti jednu jedinu rije, da ona sama lee u posebnoj kolibi i da
im u odreeno vrijeme dana dovodi koze pa da, kad se napiju
njihova mlijeka, obavlja druge svoje poslove. Psametih je tako
l
Kambizov pohod na Egipat zapoeo je oko 527. g. pr.n.e.
2
U antici se openito vjerovalo da su Egipani najstariji narod.
1 53
radio i davao takve naredbe jer je htio uti koju e rije djeca,
kad prestanu tepati bez smisla, prvu izgovoriti. T ako se i
dogodilo. Kad je prolo razdoblje od dvije godine kroz koje j e
pastir tako postupao, jednom je otvarao vrata da ue k djeci, a
njih je dvoje poletjelo prema njemu i rairenih je ruica vikalo:
Bekos!. Poto je prvi put to uo, pastir se nije uznemiravao,
ali poto se, gotovo svaki put kad bi doao i brinuo se z djecu,
ta rije ponavljala, j avi to gospodaru i, na njegovu zapovijed,
dovede djecu pred njegove oi. A kad ih je i sam Psametih
posluao, poeo se raspitivati koji ljudi neto nazivaju bekos
i, raspitujui se, saznao je da tako Frigijci zovu kruh.3 Tako su
Egipani prihvatili i na osnovi tog dogaaja zakljuili da su
Frigijci stariji od njih. Da se to ovako dogodilo, sluao sam od
Hefestovih4 sveenika u Memfsu. A Grci priaju, meu dru
gim izmiljenim priama, kako je Psametih dao odsjei enama
jezik, a zatim je tim enama predao djecu na odgajanje.
3. Ovo su mi pripovijedali o odgajanju te djece, ali kad sam se
doao razgovarati u Memfs s Hefestovim sveenicima, uo sam
i druge prie, pa sam radi toga svratio i u T ebu i u Heliopol,
jer sam htio saznati da li se njihove prie slau s onima iz
Memfisa: naime, z stanovnike Heliopola se kae da su naju
eniji meu Egipanima. Nemam namjeru raspredati pripovi
jetke o bogovima to sam ih uo, pa u navesti jedino njihova
imena, jer smatram da svi ljudi o njima znaju isto to i ja; budem
li to o tome spomenuo, spominjat u zato to e me pripovi
jedanje na to potaknuti.
4. A to se tie ljudskih stvari, kazivali su mi -a u tome se s
njima svi slau - da su Egipani prvi od svih ljudi otkrili
3
Natpisi, ini se, potvruju da je bekos uistinu frigijska rije.
4
Rije je zapravo o egipatskom bogu Ptahu i njegovu hramu u Memfisu.
1 54
godinu, podijelivi njezino trajanje na dvanaest dijelova. Rekli
su da su to otkrili na osnovi zvijezda.

ini mi se da su u tome
postupali mudrije od Grka, utoliko to Grci nakon svake tree
godine umeu dodatni mjesec zbog godinjih doba, a Egipani,
budui da su uveli dvanaest mjeseci od trideset dana, nakon
svake godine tome broju jo pridodaju pet dana, pa im kruno
kretanje godinjih doba u svojem obilasku uvijek jednako
zavrava. Govorili su i da su Egipani prvi uveli obiaj spomi
njanja dvanaest bogova, te da su to Grci od njih preuzeli, zatim
da su prvi bogovima podizali rtvenike, kipove i hramove i
urezali likove ivotinja
5
u kamenu. Za veinu od tih tvrdnji i
injenicama su mi dokazivali da se upravo tako bilo dogodilo,
a rekli su i da je prvi ovjek koji je zavladao Egiptom bio Min.6
U njegovo je doba itav Egipat, osim kraja oko Tebe, bio
movara, te nije uope ni postojao onaj njegov dio koji je
sjeverno od krajeva ispod jezera Meris, dok sada plovidba
rijekom od mora do jezera traje sedam dana.
5. Mislim da je to to su mi priali o zemlji istinito. Jasno je,
naime, i onome tko nije imao prilike to uti nego samo vidjeti,
ali posjeduje zdrav razum, da je Egipat sve donde dokle Grci
dolaze svojim brodovljem za Egipane moru oteta zemlja i dar
rijeke, te da su i krajevi iznad toga jezera to se proteu jo tri
dana plovidbe, iako o njima nita slino nisu govorili, isto takva
zemlja. Priroda je egipatske zemlje ovakva: ako joj se pribliava
s mora i jo si dan puta udaljen od kopna, pa ako spusti u more
olovni uteg, podii e mulj i to s dubine od jedanaest hvati.?
T o je dokaz da rijeka sve dotle nanosi zemlju.
5
T o su likovi ivotinja koje su bile posveene pojedinim bogovima.
(
Rije je o faraonu Menesu (egipatski: Mna), osnivau prve dinastije Tinita.
Hvat sadrava 6 stopa i iznosi 1 ,78 m, pa II hvati = 1 9, 58 m.
1 55
6. Nadalje, uz obalu mora sam Egipat ima ezdeset shena u
duinu, ako ustvrdimo da se Egipat protee od Plintinskog
zaljeva sve do Serbonidskog jezera, uz koje lee Kasijska brda:
odavde, dakle, ima ezdeset shena. Oni ljudi koji raspolau s
malo zemlje mjere svoj kraj u hvatima, oni koji je imaju malo
vie -u stadijima, koji je imaju mnogo -u parasangama, a
koji njome i odvie obiluju - u shenima. Parasanga vrijedi
trideset stadija, a svaki shen, to je egipatska mjera, ezdeset
stadija. Tako bi Egipat u obalu mora imao tri tisue est stotina
stadija. 8
7. Odavde pa do Heliopola u unutranjosti Egipat je irok, sav
ravan, bogat vodom i blatom. Put od mora prema gore do
Heliopola svojom je duinom vrlo slian putu koji iz Atene
vodi od rtvenika dvanaest bogova do Pi se i hrama Zeusa
Olimpijskog. Ako bi netko izraunavao oba puta, otkrio bi
posve malu razliku, jer im je duina nejednaka za jedva petnaest
stadija: naime, putu od Atene do Pise nedostaje petnaest stadija
da bi mu duina bila tisuu petsto stadija, a put od mora do
Heliopola tono je toliko dugaak.
8. Od Heliopola nadalje9 Egipat je uzak. Naime, tu se s j edne
strane proteu Arabljanske planine koje se pruaju od sjevera
prema j ugu i j ugozapadu i seu dolje sve do mora koje se naziva
Crvenim, a u njima su kamenolomi iz kojih je dobiveno
kamenje za gradnju piramida u Memfsu. Upravo na tom
mjestu planine zavravaju i skreu smjerom koji sam naveo;
ondje gdje su najire, kako sam uo, dva mjeseca traje put od
8
Obini stadij sadrava 1 00 hvati (= 1 78 m), a neto dulji olimpijski stadij
odgovara 1 96 metara. Prema tome parasanga (to je perzijska mjera) odgovara
otprilike duini od 5, 5 k, a shen od II k, pa ukupna duljina egipatske ohale,
prema Herodotovoj raunici, iznosi 660 k.
9
Tj. Gornji Egipat, juno od Heliopola.
156
istoka prema zapadu, a na njihovu istonom rubu rastu biljke
iz kojih se dobiva tamjan. Ove su planine takve, a prema Libiji
uzdie se druga egipatska planina, sva kamenita, na kojoj se
nalaze piramide, a ona je prekrivena pijeskom i protee se
jednako kao i Arabljanske u smjeru prema jugu. Stoga, od
Heliopola dalje nema vie mnogo prostranstava koja bi pripa
dala Egiptu, ve je u duinu od etrnaest dana plovidbe uzvod
no Egipat uzak. Izmeu navedenih planina zemlja je ravniar
ska, a ondje gdje je najua inilo mi se da nema vie od dvije
stotine stadijalO od Arabljanskih planina do onih koje se zovu
Libijskima. Ali nakon tog mjesta dalje Egipat se ponovo iri.
9. Takva je priroda ove zemlje, a od Heliopola do Tebe
plovidba uzvodno traje devet dana, te put iznosi etiri tisue
osam stotina i ezdeset stadija, to je osamdeset i jedan shen.
Ako raunamo skupa sve stadije za Egipat, uz obalu ih ima,
kako sam ve prije objasnio, tri tisue i est stotina, a sada u
rei koliko ima stadija od obale prema unutranjosti do Tebe:
naime, ima ih est tisua sto i dvadeset. A od Tebe do grada po
imenu Elefantina ima tisuu i osam stotina stadija.
l l
1 0. Veina ove zemlje o kojoj govorim, kako su mi priali
sveenici, a i kako se meni samom inilo, oteta je za Egipane
moru. Izmeu navedenih planina koje lee iznad grada Mem
fsa mislim da je morao biti neko morski zaljev, jednako kao
u krajevima oko Ilija, oko T eutranije, oko Efeza i u dolini
Meandra, ako je doputeno ove male ravnice usporediti s
velikima. Naime, nijedna od rijeka koje su naplavile zemlju u
one ravnice nije dostojna da se veliinom usporedi ni s jednim
10
Tj. neto manje od 40 k.
II
U odnosu prema stvarnim udaljenostima u Egiptu Herodotova je raunica
neprecizna ali ne i posve netona. Ipak, potkrala mu se i jedna greka u raunu: ako
od mora do Heliopola ima 1 500 stadija (v. II,?), a od Heliopola do Tebe 4860,
ukupna je udaljenost od mora do Tebe 6360 a ne 61 20 stadija.
1 57
od ua Nila, a tih ua ima pet. No postoje i druge rijeke,
premda po veliini ne takve kao to je Nil, koje su se iskazale
monim djelovanjem: meu ostalima ija imena mogu navesti
nije najneznatniji Aheloj koji tee kroz Akarnanij u i utjee u
more, gdje je ve polovicu Ehinadskih otoka pretvorio u
kopno.
1 1 . U Arabiji, nedaleko od Egipta, nalazi se morski zaljev koji
prodire iz mora to se zove Crveno, a tako je dugaak i uzak
kako u upravo opisati: onaj tko bi krenuo da ga preplovi laom
na vesla po duini od njegova unutranjeg kuta sve do otvorena
mora na plovidbu bi potroio etrdeset dana, a po irini, i to
ondje gdje je zaljev najiri, samo pola dana. Preko cijelog dana
u njemu nastaju plima i oseka. Smatram da je i Egipat nekad
bio drugi takav zaljev, no taj je od mora na sjeveru zadirao
prema Etiopiji, dok se Arabljanski, o kojem jo namjeravam
govoriti, prua od j uga prema Siriji, tako da su se zamalo
doticali svojim unutranjim kutovima, jer su se mimoili za
neznatan komadi zemlje. Bude li Nil htio okrenuti svoje
korito prema ovom Arabljanskom zaljevu, to ga spreava da
ga svojim tokom naplavi u roku od dvadeset tisua godina?
Oekivao bih ak da ga naplavi u roku od deset tisua godina.
Ko ne bi u vremenu koje je proteklo prije mojeg roenja
tolika i tako djelotvorna rijeka mogla naplaviti jo i mnogo vei
zaljev od ovoga?
1 2. Ono to su mi rekli o Egiptu, kao i onima koji su mi to
govorili, vjerujem i sam smatram da je to doista tako, jer sam
vidio kako se Egipat protee ispred vrste zemlje, kako se
koljke nalaze u brdima i kako se sol pojavljuje u obliku
cvjetoval2 tako da izgriza i piramide, te kako u Egiptu j edino
12
Rije je o kristaliziranoj soli na mjestima gdje je neko bilo more.
158
na brdima iznad Memfsa ima pijeska, a Egipat nije po svojem
tlu nalik niti susjednoj Arabiji niti Libiji, pa ni Siriji (naime,
obalno podruje Arabije naseljavaju Sirijci) , ve mu je do crno
i ispucana, tako da se sastoji od blata i mulja to ih je nanijela
rijeka iz Etiopije. U Libiji je, znamo, zemlja vie crvena i
pjeskovitija, a u Arabiji i Siriji sadrava vie gline i krevitija je.
1 3.

to se tie te zemlje, sveenici su mi iznosili i ovaj znaajan

dokaz da je u vrijeme kralja Merisa rijeka, kad bi narasla bar
osam lakata, plavila Egipat nie od Memfsa. J o nije bilo prolo
ni devetsto godina od Merisove smrti kad sam o tome sluao
od sveenika. A sada, ako rijeka ne poraste najmanje esnaest
ili petnaest lata, ne preplavljuje zemlj u. l 3 Mislim da e se
Egipanima koji ive nie od jezera Meris, izmeu ostalih
podruja i u kraju zvanom Delta, bude li se tamonje do na taj
nain dizalo u visinu i jednako prualo u irinu i ne bude li ga
stoga Nil natapao, dogoditi u budunosti upravo ono to su
sami kazali da e se dogoditi Grcima. Naime, kad su saznali da
se cijela grka zemlja natapa kiom a ne navodnjava rijekama
poput njihove, kazali su da e Grci jednom, iznevjereni u
svojim velikim oekivanjima, doivjeti groznu glad. Tim su
rijeima eljeli kazati da e Grke, ako im bog ne bude htio dati
kiu nego se bude sluio suom, zahvatiti nestaica hrane, jer
nemaju nikakve druge pomoi u vodi osim one koju im prua
sam Zeus.
14. Egipani su imali pravo u tome to su kazali za Grke. No,
hajde da ja sad kaem Egipanima kako s njima samima stvari
stoje. Ako njima, kao to sam ve rekao, zemlja nie od Memfsa
(a upravo se ona poveava) nastavi rasti u visinu kao to je dosad
13 Prema suvremenim istraivanjima Herodotov je podatak pogrean, jer se dolina
Nila ne uzdie vie od 1 20 cm u 1 000 godina, a 7 lakata, za koliko se po Herodotu
tlo povisilo, iznosi vie od 3 metra.
159
rasla, zar nee Egipani koji tamo stanuj u gladovati ne bude li
im zemlja kisnula a rijeka imala snage da natapa oranice?
Naime, sada oni ubiru plodove da s najmanje muke od svih
drugih ljudi, pa i ostalih Egipana, jer niti se mue da plugom
zaoravaj u brazde ili da okopavaju niti bilo to rade od onoga
ime se mue drugi ljudi oko usjeva, ve, kad god rijeka sama
od sebe naraste i natopi im oranice, a poto ih natopi, povue
se u korito, tada svatko zasij e vlastitu njivu i na nju pusti svinje,
pa kad one ugaze sjeme, nakon toga samo eka etvu, i poto
uz pomo svinja ovri ito, odnosi ga kui.
1 5. Ako bismo se htjeli sloiti s miljenjem Jonjana o Egiptu
- a oni tvrde da je jedino Delta Egipat, govorei da mu u
morsku obalu pripada dio od takozvane Persejeve kule do T a
rihije
1
4 kod Pelusija, to je udaljenost od etrdeset shena, l
5
i
kazujui da se od morske obale u unutranjost protee do grada
Kerkasora kod kojega se Nil rava i jednim rukavom tee prema
Pelusiju a drugim prema Kanobu, te smatrajui da je preostali
Egipat zapravo djelomino Libija a djelomino Aabija -, ako
bismo se sloili s tim miljenjem, dakle, prihvatili bismo i to da
Egipani nekad uope nisu imali zemlje. Naime, Delta je, kako
kau i sami Egipani, a i ja se s time slaem, nanijeta zemlja i
- reklo bi se -nedavno se pojavila. Ako im nije pripadala
nikakva zemlja, zato su se nepotrebno zamarali razmiljanjem
o tome kako su oni najstariji od svih ljudi? Nisu se morali ni
uputati u pokus s djecom i time kojim e j ezikom ona najprije
progovoriti. Smatram da se Egipani nisu pojavili tek zajedno
s Deltom, kako je Jonjani zovu, ve da postoje oduvijek otkad
postoji ljudski rod, a kako se zemlja irila, mnogi su od njih
1
4 Suara ribali; radi se vjerojatno o pogonu u kojem se prireivala glavna hrana
stanovnika Donjeg Egipta -slana suena riba.
1
5 Tj. 440 k.
1 60
ostajali na prvobitnom tlu, a mnogi su se malo-pomalo prese
ljavali. Prema tome, u davnini se Teba nazivala Egiptom, a
opseg toga podruja iznosi est tisua sto i dvadeset stadija.
lG
1 6. Ako u ovome, dakle, mi imamo pravo, Jonjani o Egiptu
pogreno razmiljaju; a ako je miljenje Jonjana ispravno, onda
mogu dokazati da ni Grci ni sami Jonjani ne znaj u raunati, jer
tvrde da postoje tri dijela cijeloga svijeta, Evropa, Azija i
LibijaY Trebalo bi da pribroje i egipatsku Deltu kao etvrti
dio, ako ona ne pripada ni Aziji ni Libiji, jer prema tom
stajalitu ne razgraniava Nil Aziju od Libije. Nil se rava na
vrhu te Delte, pa bi ona tako ostajala izmeu Azije i Libije.
17. Dosta smo govorili o miljenjujonjana, dokmi sami o tome
tvrdimo da je Egipat itav onaj kraj u kojem ive Egipani, kao
to u Kilikiji ive Kiliani, a u Asiriji Asirci, a to se tie granice
izmeu Azije i Libije, ne znamo ni za kakvu drugu, u pravom
smislu te rijei, osim za mee Egipta: budemo li prihvatili
stajalite uobiajeno kod Grka, morat emo smatrati da se itav
Egipat, poevi od slapova Katadupa i grada Elefantine, dijeli
na dva dijela i da ima dva imena: jedan bi pripadao Libiji a
drugi Aziji. Nil poinje kod slapova Katadupa i tee do mora
tako da razdvaja Egipat po sredini. Do grada Kerkasora tee
Nil jedinstvenim tokom, a od toga grada nadalje cijepa se na
tri rukava. Jedan od njih, koji se zove Pelusijsko ue, skree
prema istoku, a drugome je tok u smjeru zapada: taj je nazvan
Kanopskim uem. A rukav je Nila koji tee ravno ovakav:
kreui odozgo stie do vrha Delte, a zatim razdvaja Deltu po
sredini i utjee u more, te sadrava ne ba najmanju niti
najbeznaaj niju koliinu vode i zove se Sebenitsko ue. Postoje
16
Tj. oko 1200 k.
1
7 To su tri poznata kontinenta tadanjeg naseljenog svijeta, ekumene: Evropa, Azija
i Mrika, koja se naziva Libija.
16 1
jo dva ua koja se izdvajaju iz Sebenitskog i vode do mora, a
imena su im jednome Saisko a drugome Mendetsko. Bolbitin
sko i Bukolsko ue nisu prirodna nego iskopana ua.
1 8. Moje miljenje da je Egipat tolik kolikim ga ja, na osnovi
promiljanja, prikazujem potvruje i Amonovo proroanstvo
koje sam uo poto sam ve bio stvorio svoje miljenje o Egiptu.
Naime, stanovnici gradova Mareje i Apisa na granicama Egipta
s Libijom, koji su sami za sebe mislili da su Libijci a ne Egipani,
teko su prihvaali vjerske obrede i nisu se htjeli suzdravati od
kravljeg mesa, pa su poslali Amonu izaslanike s porukom da
oni nemaju nita zajedniko s Egipanima: stanuju izvan Delte
i ni u emu se s njima ne slau, pa bi htjeli da im bude
doputeno kusati svaku vrstu hrane. No bog im nije dozvolio
da to ine i rekao im je da je Egipat ono to Nil, kad poraste,
preplavi, a da su Egipani oni koji ive nie od grada Elefantine
i piju iz te rijeke. Takav je bio odgovor proroita.
1 9. Kad god raste, Nil ne preplavljuje samo Deltu nego mje
stimino i navedena podruja Libije i Arabije, i to u duinu od
dva dana puta u jednom i u drugom smjeru, katkada jo i vie
a katkada manje. O prirodi ove rijeke nisam uspio saznati nita
niti od sveenika niti bilo od koga drugoga. Volio bih da sam
od njih saznao zato Nil raste i nadolazi tokom sto dana
zapoevi od ljetnog suncostaja, 1 8 a kad dosegne tolik broj tih
dana, zato se povlai natrag, a snaga mu toka opada tako da
cijelu zimu ima trajno nizak vodostaj sve do slijedeeg ljetnog
suncostaja. O tome, dakle, ni od koga od Egipana nisam
mogao nita saznati kad sam ih pitao odakle Nil ima tu
sposobnost da se ponaa upravo suprotno svim drugim rijeka-
18
Tj. solsticija.
162
ma. Htio sam to znati, a pitao sam i zato Nil, jedini od svih
rijeka, ne nosi sa sobom svjee vjetrove.
20. No i neki od Grka koji su htjeli postati znameniti po svojoj
mudrosti iznijeli su o ovoj vodi tri pogleda, od kojih dva ne
smatram uope vrijednima spomena, osim toliko da ih tek
naznaim. Jedan od njih kae da su godinji vjetrovi uzrok
porasta rijeke, jer spreavaju Nil da istjee u more.19 esto se
dogaa da godinji vjetrovi i ne zapuu, a Nil se ponaa na isti
nain. Uz to, da su godinji vjetrovi uzrok, moralo bi i druge
rijeke koje teku protiv godinjih vjetrova snalaziti isto to i Nil,
i to utoliko vie ukoliko su one manje, a snaga toka im je slabija.
Ali ima mnogo takvih rijeka u Siriji, a mnogo i u Libiji, koje
ne snalazi nita slino onome to se dogaa Nilu.
21 . Drugi se pogled jo manje zasniva na razumijevanju stvari
od ovoga netom navedenoga i jo je, da tako kaem, udnova
tiji, a kae da Nil istjee iz Okeana, te da otuda sve ono proizlazi,
dok Okean tee oko cijelog svijeta.2o
22. Trei je od tih pogleda daleko najvjerodostojniji, ali je ipak
posve pogrean. Naime, ne kae ba nita kad tvrdi da Nil tee
zahvaljujui istopijenu snijegu,21 a on tee iz Libije posred
zemlje Etiopljana i ulazi u Egipat. Kako bi mogao tei zahva
ljujui snijegu kad dotjee iz najtoplijih krajeva u one koji su
mnogo hladniji? Onome tko je sposoban razmiljati o tome
uope ne izgleda mogue da on tee zahvaljujui snijegu, a prvi
1
9 Tumaenje s kojim Herodot polemizira dao je filozof prirode Tal iz Mileta
(Predsokratovci, fr. A 1 6).
20
Prema Diodoru sa Sicilije (Knjinica, 1,37) zastupnik ovog tumaenja bio j e
Hekatej i z Mileta, znameniti grki geograf i logograf i z 6/5. st. pr.n.e.
21
Ovo je tumaenje filozofa Anaksagore iz Kiazomene, iz 5. st. pr.n.e. (Predsokra
tovci, fr. A 91 ).
163
i najvaniji dokaz za to pruaju mu topli vjetrovi koji puu iz
onih krajeva; drugi je dokaz to to je ta zemlja trajno bez kie i
leda, dok je neizbjeno, kad u nekom podruju padne snijeg,
da u roku od pet dana padne i kia, pa bi u tim krajevima, da
ondje snijei, i kiilo; tree, ljudi su tamo crni od ege, a kopci
i lastavice ostaju cijelu godinu i ne sele se, dok dralovi, kad se
pojavi zima u Skitiji, bjee i dolaze prezimiti u ovim krajevima.
Da i najmanje snijei u zemlji kroz koju tee ili u onoj u kojoj
izvire Nil, nita se od ovoga, kako je nuno zakljuiti, ne bi
dogaalo.
23. A taj koji je izrekao ono o Okeanu prenio je svoju bajku u
podruje tame i nema za nju nikakva dokaza: ne znam ni za
kakvu rijeku Okean i mislim da je Homer ili kakav jo raniji
pjesnik izmislio to ime i unio ga u pjesmu.22
24. Ako treba da i sam, poto sam opovrgao izloena miljenja,
iznesem svoj stav prema ovom nejasnom pitanju, rei u to
mislim zato Nil ljeti raste. U zimsko doba sjeverni vjetrovi
otjeraju Sunce s njegove uobiajene putanje, i ono se povlai
prema gornjem dijelu Libije. Da bi se dobilo najkrae obja
njenje, time je sve reeno: naime, zemlja kojoj je ovaj bog
najblie i nad kojom se zadrava mora oskudijevati vodom, a
tamonji tokovi rijeka moraju presuivati.
25. A ako je potrebno ire objanjenje, ono je ovakvo; dok
Sunce prolazi gornjim dijelom Libije, dogaa se slijedee:
budui da je nebo iznad tih krajeva cijelo vrijeme vedro i budui
da je tlo zagrijano jer nema hladnih vjetrova, dok prolazi, sa
Suncem se dogaa ono to se obino zbiva ljeti kad prolazi
sredinom nebeskog svoda. Naime, ono privlai vodu k sebi, a
22
Okean se doista spominje kod Homera kao rijeka koja optjee itav svijet.
16
4
kad je privue, potiskuje je u gornje predjele, a tamo je preuzi
maju vjetrovi, raspre je i pretvaraju u kine oblake; treba
oekivati da vjetrovi koji puu iz tih krajeva, jugo i jugozapad
njak, nose daleko najvie kie od svih vjetrova. ini mi se da
Sunce ne vraa uvijek Nilu svu vodu koju prikupi u toku godine
nego neto ostavlja za sebe. Kad se pribliava kraj zime, Sunce
se vraa natrag na sredinu nebeskog svoda i odande podjednako
privlai vodu iz svih rijeka. Dok im se voda obilno mijea s
kinicom, jer je zemlja natopljena kiom i prepuna rasjeklina,
tokovi su im golemi, a kad ljeti kie prestaju, i Sunce privlai
vodu, oni su maleni. Jedino Nil, kojemu kia ne daje vodu ali
je Sunce privlai, u to vrijeme prema oekivanju tee manji
nego to je on sam ljeti: tada se, naime, jednako privlai njegova
voda kao i sve ostale, dok je zimi on sam na udaru Sunca. Stoga
sam stvorio miljenje da je Sunce svemu tome uzrok.23
26. Ono je, po mojem miljenju, uzrok i suhoi tamonjeg
zraka, jer ari onuda kuda prolazi: stoga u gornjem dijelu Libije
vlada uvijek ljeto. Kad bi se promijenio poloaj podneblja i
nebeskog svoda tako da ondje gdje se sada nalaze bura i sjever
bude poloaj junog vjetra i juga, a tu gdje je sada jugo da bude
bura, -kad bi tako bilo, Sunce bi, potisnuto sa sredine svoda
sjeverom i burom, dolo u gornje dijelove Evrope, kao to sada
prolazi Libijom, i vjerujem da bi, prolazei preko cijele Evrope,
djelovalo na Istar onako kao to sada djeluje na Nil.
27. A to se tie toga da odonud ne pue svje vjetar, smatram
da ne treba oekivati da ita pue iz toplih krajeva, a svje vjetar
obino dolazi iz kakva hladnog predjela.
2
3 Dakako, stvarno je objanjenje mnogo j ednostavnije: u predjelu izvora Nila, koji
Herodot nije mogao poznavati, sezona kia traje od svibnja do rujna.
165
28. No to neka bude onako kako jest i kako je oduvijek bilo.
Nitko niti od Egipana niti od Libijaca niti od Grka koji su mi
dolazili na razgovor nije izjavljivao da poznaje izvore Nila, osim
pisara imovine Atenina hrama24 u gradu Saisu u Egiptu. Izgle
dalo mi je kao da se sa mnom ali kad mi je priao da ih uistinu
poznaje. Kzivao je da postoje dva brda koja zavravaju otrim
vrhovima i lee izmeu gradova Sijene, Tebaide i Elefantine, a
zovu se jedno Krof a drugo Mofi.25 Izvori Nila nemaju dna, a
voda istjee na sredini izmeu ovih brda, i to tako da jedna
polovica tee prema Egiptu i sjeveru, a druga prema Etiopiji i
jugu. A da izvori nemaju dna, provjerio je, kako mi je rekao,
egipatski kralj Psametih. On je dao isplesti ue duine mnogo
tisua hvati i spustio ga je dolje ali nije dosegao dno. Ako mi je
pripovijedao istinu, taj je pisar ukazivao na to, koliko razumi
jem, da ondje postoje neki snani vrtlozi i povratne struje tako
da baen olovni uteg nije mogao dosei dno jer se voda razbijala
o planine.
29. Ni od koga drugoga nisam mogao nita saznati, pa sam
produio svoje ispitivanje koliko je bilo mogue, sve dok nisam
stigao u grad Elefantinu kao oevidac, a dalje od nje istraivao
sam na osnovi onoga to sam uo. Ako se krene dalje od grada
Elefantine, predio postaje strm: stoga ondje treba lau privezati
s obje strane i vui je poput goveda; ako se otkine s ueta, laa
otplovi noena snagom rijenog toka. T akav je taj predio u
duini od etiri dana plovidbe, a Nil je ondje krivudav poput
Meandra: potrebno je preploviti dvanaest shena26 na takav
2
4 Pisari u egipatskim hramovima pripadali su najviem sveenikom sloju i bili su
osobito obrazovani.
2
5 Budui da je Herodot bio posjetio i Elefantinu, kao to se vidi iz slijedeeg
poglavlja, znao je da se ne radi o izvoru Nila ve o mjestu na kojem on ulazi u podruje
Egipta.
26
Dakle, oko 1 30 k.
166
nain; zatim se stie do gole ravnice u kojoj Nil tee oko otoka
kojemu je ime T ahompso. Iznad Elefantine ve stanuju Etio
pljani, kao i na polovici otoka, a na drugoj su polovici Egipani.
A blizu otoka veliko je jezero oko kojeg borave etiopski nomadi;
kad se preplovi jezero, vraa se u tok Nila koji utjee u nj; a
zatim se iskrca iz lae i putuje se kopnom uz rijeku kroz
etrdeset dana: u Nilu se, naime, uzdiu otri grebeni i brojne
hridi i izmeu njih je nemogue ploviti. Poto se proe ovaj
kraj u toku etrdeset dana, ukrca se u drugu lau i plovi
dvanaest dana, pa se stie u velik grad po imenu Meroja. Kau
da je taj grad glavni grad ostalih Etiopljana. Njegovi stanovnici
tuju od bogova jedino Zeusa i Dionisa i njih izuzetno aste,
pa se tamo uzdie i Zeusovo proroite. Rat vode kad im god
to ovaj bog naredi putem proroanstva, i to ondje gdje im on
zapovjedi.
30. U jednakom vremenu u kojem se od Elefantine putovalo
do glavnog grada Etiopljana stie se i do prebjega. Ti se prebjezi
zovu Asmah, a ova rije na grkom jeziku znai oni koji stoje
kralju slijeva. Ovih dvije stotine etrdeset tisua egipatskih
ratnika odmetnulo se i prelo Etiopljanima iz slijedeeg razloga:
u vrijeme vladara Psametiha postavljena je jedna vojna posada
protiv Etiopljana u gradu Elefantini, druga u pelusijskoj Dafni
protiv Arabljana i Sirijaca, a trea protiv Libije u Mareji. Jo u
moje vrijeme na istim se mjestima kao i u Psametihovo doba
nalaze posade Perzijanaca: naime, i u Elefantini i u Dafni strau
dre Perzijanci. Premda su Egipani tri godine drali strau,
nitko se nije otputao iz posade: poto su se meu sobom
posavjetovali i donijeli zajedniku odluku, svi su se odmetnuli
od Psametiha i krenuli su u Etiopiju. Kad je Psametih to
doznao, gonio ih je: poto ih je stigao, preklinjao ih je mnogim
rijeima i odvraao ih je od toga da napuste oinske bogove,
djecu i ene. Pria se da je jedan od njih pokazao svoj muki
167
ud i kazao da e ondje gdje takav ud postoji oni imati i djece i
ena. Zatim stignu u Etiopiju i predaju se etiopskom kralju. A
on im uzvrati ovakvim darom: imao je neke protivnike meu
Etiopljanima, pa je dao zapovijed da ih protjeraju i da se
nastanjuju na njihovoj zemlji. Kad su se naselili meu Etioplja
nima, sami su Etiopljani postali pitomiji jer su nauili egipatske
obiaje.
3 1 . Nil je, dakle, osim svojeg toka u Egiptu, poznat u duini
jo od etiri mjeseca puta morem i kopnom: toliko bi mjeseci
ukupno, kako se moe uoiti, trebalo onome tko bi putovao iz
Elefantine do onih prebjega; tee od zapada i suneva zalaska.
O njegovu toku od toga mjesta nadalje nitko ne moe nita
pouzdano rei, jer je taj predio zbog ege pust.
32. No ovo sam uo od ljudi Kirenjana koji tvrde da su doli
do Aonova proroita i da su se porazgovarali s Etearhom,
kraljem Amonijaea, te da je, izmeu ostalog, razgovor skrenuo
na Nil i na to kako nitko ne poznaje njegove izvore, pa im je
Etearh kazao da su k njemu jednom doli ljudi Nasamonjani.
To je libijski narod koji nastava Sirtu i malen dio sirtskog kraja
prema istoku. Kad su Nasamonjani stigli i kad su ih pitali mogu
li neto vie rei o libijskoj pustinji, odgovorili su da je kod njih
bilo obijesnih sinova pojedinih monika i da su oni, u muev
noj dobi, smislili razne neumjerene pothvate, a izmeu ostalog
su drijebom odabrali petoricu meu sobom za to da odu
pogledati libijsku pustinju kako bi o njoj saznali neto vie od
onoga to se ve odavno zna. Naime, sjeverno podruje Libije
uz more, od Egipta do Soloentskog rta na kojem Libija zavra
va, cijelom njegovom duinom nastavaju Libijci i mnogi libij
ski narodi, osim onih mjesta koja su u posjedu Grka i Feniana;
no dalje od mora i od ljudi koji se dre mora Libija je puna
divljih zvijeri; iznad ovog podruja bogatog zvijerima, sam je
pijesak, strana sua i potpuna pusto. Oni, dakle, mladii koje
168
su slali njihovi vrnjaci, dobro opremljeni vodom i hranom,
prolazili su najprije kroz naseljena podruja, a kad su ih proli,
stigli su u predio pun divljih zvijeri, te su nakon njega prolazili
pustinjom, dok ih je put vodio prema zapadu; poto su proli
golemo pjeano podruje u toku mnogih dana, vidjeli su
nekakvo drvee koje je raslo u ravnici i pribliili su se da bi brali
plodove to ih je drvee raalo, ali dok su ih brali, prili su im
maleni mukarci, manji od naih niskih mukaraca, uhvatili su
ih i odveli sa sobom; Nasamonjani nisu poznavali njihov jezik
niti su oni koji su ih vodili razumjeli nasamonjanski. Vodili su
ih kroz velike movare i, poto su izali iz njih, stigli su u grad
u kojem su svi bili visinom posve nalik njihovim vodiima, a
koa im je bila crna.27 Uz grad tee golema rijeka, i to od zapada
prema izlasku sunca, a u njoj su se pojavljivali krokodili.
33. Do ovdje su mi ispriali kazivanje Etearha Amonijca, a uz
to je rekao i da su se Nasamonjani - kako su me Kirenjani
obavijestili -vratili kui, te da su svi oni ljudi do kojih su bili
doprli bili vraevi. to se tie one rijeke koja je tekla mimo, i
Etearh je zakljuivao da je to bio Nil, a to se ini razumnim.
Naime, Nil dotjee iz Libije koju dijeli po sredini: kako ja
zakljuujem na osnovi poznatoga i izvodim zakljuke o nespo
znatom, on izvire iz iste udaljenosti kao i Istar. Rjeka Istar ima
izvor u zemlji Kelta i kod grada Pirene28 i tee tako da razdvaja
Evropu po sredini. Kelti ive s onu stranu Heraklovih stupova,
a granie s Kineanima koji od svih stanovnika Evrope stanuju
u najzapadnijim podrujima. Protjeui cijelom Evropom,
Istar utjee u Crno more, ondje gdje Istriju nastavaju iseljenici
iz Mileta.
27 Po miljenju nekih komentatora moda je rije o krajevima u gornjem toku
Nigera.
28
Vjerojatno se radi o Pirinejima, pa Herodot pogreno ovdje smjeta grad Kelta i
izvor Dunava (Istra), o kojem u njegovo vrijeme postoji tek nejasna predodba.
169
34. Istar je, budui da tee kroz naseljene krajeve, mnogima
poznat, a o izvorima Nila nitko ne moe nita rei: Libija, kroz
koju protjee, nenaseljena je i pusta. O njegovu je gornjem toku
reeno koliko sam god mogao najvie doznati istraujui; zatim
dolazi u Egipat. A Egipat lei gotovo nasuprot brdovite Kilikije.
Odande do Sinope na Crnom moru treba okretnom mukarcu
pet dana pravocrtnog puta; Sinopa lei nasuprot uu Istra u
more. Vjerujem da i je Nil, koji protjee kroz cijelu Libiju, na
taj nain jednak Istru. Neka toliko bude kazano o Nilu.
35. A sada prelazim na opirnije razlaganje o Egiptu, jer u
njemu ima veoma mnogo udesa i u cijeloj se zemlji vide djela
koja se u svojoj veliini teko mogu opisati: stoga u o njoj
opsenije govoriti. Kao to je nebeski svod kod Egipana
drugaiji i kao to je njihova rijeka drugaije prirode nego druge
rijeke, tako su oni uveli mnoge navike i obiaje nasuprot
drugim ljudima, a meu njima i to da ene idu na trnicu i
vode male trgovine, dok mukarci ostaju kod kue i tkaju: drugi
narodi tkaju tako da vuku niti odozdo prema gore a Egipani
odozgo prema dolje. Mukarci nose teret na glavi a ene na
ramenima. ene mokre stojeki a mukarci sjedeki. Veliku
nudu obavljaju u kuama, a jedu vani na ulicama i dodaju uz
to da nepristojne a neophodne stvari treba obavljati potajno a
pristojne javno. Nijedna ena nije sveenica niti mukog niti
enskog boanstva, ve su mukarci sveenici svih, i mukih i
enskih, boanstava. Ako ne ele, sinovi se ne moraju brinuti
za roditelje, a keri moraju, ak i ako to ne ele.
36. Sveenici bogova drugdje putaju kosu, a u Egiptu se iaju
do gole koe. Kod drugih je naroda veinom obiaj da se u
alosti za pokojnikom kosa ia, a u Egiptu, kad netko umre,
putaju rasti i kosu i bradu, premda su ih do tada sjekli. Drugi
narodi provode ivot odvojeno od ivotinja, a Egipani ive
zajedno s njima. Drugi ive od penice i rai, a kad bi se netko
170
od Egipana time hranio, smatrali bi to najveom sramotom,
pa jelo prireuju od nekakva kukuruza koji poneki nazivaju pir.
Tijesto mijese nogama, a ilovau rukama kojima takoer sku
pljaju i smee. Spolne organe drugi narodi ostavljaju onakvima
kakvi su po prirodi, a jedino se Egipani i oni koji su od njih
to nauili obrezuju. Svaki mukarac nosi dvije halje,29 a svaka
ena samo jednu. Karike i konopce jedara drugi privezuju
izvana a Egipani iznutra. Grci piu slova i raunaju s pomou
kamenia pomiui ruku slijeva nadesno a Egipani zdesna
nalijevo: i premda tako rade, tvrde da oni piu nadesno a Grci
nalijevo. Upotrebljavaju dva oblika pisma od kojih jedno na
zivaju svetim a drugo pukim. 30
37. Budui da su nadasve i najvie od svih ljudi bogobojazni,
obiaji su im ovakvi. Piju iz mjedenih aa i ispiru ih po cijeli
dan, i to ba svi a ne samo neki. Nose lanene, uvijek svjee
oprane halje i za to pokazuju veliku brigu. Spolne organe
obrezuju radi istoe, jer im je vie stalo da budu isti nego
lijepi. Sveenici briju cijelo tijelo svaki trei dan da ne bi imali
ui ili kakve druge prljavtine dok obavljaju slubu bogovima.
Sveenici nose samo lanenu halju i obuu nainjenu od biljke
papirusa: ne smiju navui drugu odjeu ni obuu. Peru se u
hladnoj vodi dvaput svakog dana i dvaput svake noi. Obavljaju
i druge, tako rei bezbrojne, dunosti. No doivljavaju i nemalo
dobrih stvari: ne troe nita od vlastita imetka niti imaju drugih
izdataka, nego se za njih pee sveti kruh, i svaki od njih dobiva
svakog dana veliku koliinu govedine i guetine, a daju im i
vino od groa. Nije im dozvoljeno kusati ribu. Egipani na
svojoj zemlji ne sade mnogo bob, a onaj koji sam od sebe izraste
ne jedu niti sirov niti kuhan: a sveenici ga ne smiju ni pogledati
2
9
Donja je halja bila lanena a gornja vunena .
. lO
Tj. sveani hijeroglif i jednostavnije, demotsko pismo.
171
jer vjeruju da u njegovim ljuskama postoji neto neisto. Poje
dini bogovi nemaju samo jednog sveenika nego vie njih, a
jedan je od njih vrhovni sveenik: a kad netko od njih umre,
slubu preuzima njegov sin.
38. Za bikove smatraju da pripadaju Epaf31 i zbog toga ih
pregledavaju ovako: ako opaze jednu jedinu crnu dlaku, za
takva se bika smatra da nije ist. T o istrauje jedan od sveenika,
izabran upravo za to, a ivotinja najprije stoji, zatim lei
nauznak, te joj se napokon izvlai i jezik da se vidi nema li na
njemu izvjesnih znakova o kojima u govoriti na drugome
mjestu. Pomno pregledava i to da li su dlake na repu prirodno
izrasle. Ako je s obzirom na sve ovo ist, oznaava ga papirusom
koji se obmata oko rogova i nakon toga premazuje zemljom u
koju se udara peat, te napokon otisne svoj peatnjak; tada bika
odvode. Onome tko bi rtvovao neoznaena bika prijeti smrtna
kazna.
39. T ako se pregledava ivotinja, a njezino se rtvovanje obavlja
ovako: poto odvedu oznaenu ivotinju do rtvenika na kojem
se obavlja rtva, pale vatru, a zatim, kad pokrope rtvenu
ivotinju posebnim vinom i kad zazovu boga, poinju klati, a
nakon klanja odsijeku glavu bika. Tijelo ivotinje oderu, a
glavu, poto su je mnogo puta prokleli, odnose i, ako postoji
trnica i na njoj Grci trgovci iz tuine, nose je na tu trnicu i
prodaju je, a ako nema Grka, bacaju je u rijeku. A glave
proklinju govorei neka padne na tu glavu zlo, ako bi se kako
moralo dogoditi ili onima koji prinose rtvu ili cijelom Egiptu.
to se tie glava rtvenih ivotinja i kropljenja vinom, svi
Egipani imaju iste obiaje, i to podjednako kod svih rtava, te
.11
Kako je Epaf grki naziv za egipatsko boanstvo-bika Apisa, rije je o svetim
bikovima.
172
zbog tog obiaja nijedan Egipanin nee kusati glavu nikojeg
ivog bia.
40. Vaenje iznutrice i paljenje rtvenih ivotinja razliito je
kod svakog rtvovanja. Ispripovjedit u kako je za onu boginju
koja se smatra najveom i kojoj prireuju najvee sveanosti.32
Kad oderu bika i kad se pomole, isprazne cijelu trbunu
upljinu, ali ostave u tijelu unutranje organe33 i salo, no
odsijeku butine, krajeve bedrenih kosti, plea i vrat. Poto su
to obavili, ostatak tijela bika ispunjavaju oienim kruhom,
medom, groicama, smokvama, tamjanom, mirtom i drugim
miomirisima, pa kad ga time ispune, spaljuju ga poto su izlili
na nj velike koliine ulja. Prije rtvovanja poste, a dok rtve
gore, svi se od tuge udaraju u prsa; poto se dovoljno izudaraj u,
prireuju sebi gozbu od onoga to je ostalo od rtava.
41 . Svi Egipani prinose oiene bikove i telad kao rtve, ali
ne smiju rtvovati krave, jer su one posveene Izidi. Naime,
Izidin kip prikazuje boginju u enskom liku s kravljim rogovi
ma, onako kao to Grci slikaju Iju, a svi Egipani bez razlike
potuju krave daleko najvie od sve stoke. Zbog toga ni Egip
anin ni Egipanka ne bi poljubili Grka u usta niti bi upotri
jebili no, raanj ili kotao nekog Grka, a ne bi okusili ni meso
oiena bika ako je ono rasijeeno grkim noem. Goveda koja
uginu sahranjuju ovako: krave bacaju u rijeku, a bikove zakapa
svatko u svojem predgrau, dok jedan ili oba roga vire iz zemlje
kao oznake; kad meso istrune i kad proe odreeno vrijeme, u
svaki grad stie amac s otoka po imenu Prosopitida. T aj se
otok nalazi na Delti, a opseg mu je devet shena. 34 N a tom otoku
3
2 Najvea je egipatska boginja !zida.
33 Prije svega srce, plua i j etra.
3
4 Dakle oko 1 00 km.
173
Prosopitidi meu ostalim mnogim gradovima nalazi se i onaj
iz kojeg dolaze amci da pokupe kosti goveda, a taj se grad zove
Atarbehija, i u njemu je podignut sveti hram Arodite.35Iz ovog
grada mnogi ljudi putuju okolo po ranim gradovima, pa
iskopaju kosti, odvoze ih i pokapaju sve na jednom mjestu.
Jednako kao i goveda pokapaju i druge uginule domae ivoti
nje. Naime, i za njih vrijede isti obiaji: ni njih ne ubijaju.
42. Svi oni koji su smjeteni u svetitu Zeusa Tebanskog36 ili
pripadaju tebanskom okrugu suzdravaju se od ovjeg mesa, a
rtvuju koze. Ne potuju, naime, svi Egipani podjednako sve
tamonje bogove, uz izuzetak Izide i Ozirisa, za kojega kau da
je Dionis; njih tuju svi bez razlike. Oni koji pripadaju svetitu
u Mendetu ili mendetskom okrugu suzdravaju se od kozjeg
mesa, a rtvuju ovce. Tebanci i oni koji se na njihov poticaj
suzdravaju od ovjeg mesa kau da je taj obiaj uveden iz
slijedeeg razloga: Heraklo je silno zaelio da vidi Zeusa, no
Zeus nije imao volje da ga Heraklo vidi, i napokon, budui da
ga je Heraklo neprestano moljakao, Zeus je doao na ovakvu
zamisao: oderao je ovna i navukao je odsjeenu ovnujsku glavu,
te se ogrnuo runom i tako mu se pokazao. Zato Egipani
prikazuju Zeusov lik s licem ovna, a od njih su to preuzeli
Amonij ci koji su egipatski i etiopski naseljenici, a govore
jezikom koji je mjeavina jednog i drugog. Mislim da su po
tome Amonijci dobili i ime, jer Egipani Zeusa zovu Amon.
Tebanci ne rtvuju ovnove ve su oni zbog toga za njih sveti.
Jednog dana u godini, na sveanostima u ast Zeusovu, zakolju
jednog jedinog ovna i oderu ga, pa isto onako odijevaju Zeusov
kip i zatim mu prinose drugi, Heraklov kipY Poto to obave,
3
5 Radi se o hramu egipatske boginje neba i ljubavi Hator.
36 To je egipatski bog Amon-Api.
3? Heraklo u ovoj sveanosti predstavlja boga Mjeseca Khonsua, sina Amona, boga
Sunca.
17
4
udaraju se svi koji sudjeluju u sveanosti u prsa od tuge za
ovnom, a zatim ga pokapaju u posveenom lijesu.
43. O tom Heraklu sam uo i ovu priu: da pripada meu
dvanaest bogova. O drugom Heraklu, koji je poznat Grcima,
nigdje u Egiptu nisam uspio nita uti. Da nisu Egipani
preuzeli Heraklovo ime od Grka ve prije Grci od Egipana, i
to oni Grci koji su Amftrionovu sinu dali ime Heraklo -za
to da je to upravo tako imam mnoge dokaze, a meu njima i
taj da su oba roditelja toga Herakla, Amfitrion i Alkmena, bila
od davnina porijeklom iz Egipta, a i taj da Egipani tvrde da
ne znaju niti za Posejdonovo ime niti za imena Dioskura, niti
su oni uvrteni meu ostale bogove. Da su preuzeli ime nekog
boanstva od Grka, zacijelo bi meu prvima morali ba ove
spominjati, jer su ve tada bili moreplovci, a i neki su od Grka
bili mornari, kako pretpostavljam i kakvo je moje uvjerenje.
Stoga bi Egipani prije znali za imena ovih bogova nego za
Heraklovo. No za Egipane je Heraklo drevan bog: kako sami
kau, sedamnaest tisua godina prije vladavine Amasisa osam
je bogova postalo dvanaest,38 a jedan je od njih bio Heraklo.
44. Budui da sam o tome htio saznati koliko je god bilo
mogue, otplovio sam u Tir u Fenikiji jer sam znao da ondje
postoji hram posveen Heraklu. Vidio sam ga bogato ukraena
mnogim zavjetnim darovima, a meu njima su bila dva stupa,
jedan od istoga zlata a drugi od smaragdnog kamena koji je
nou jako svijetlio; porazgovarao sam sa sveenicima bojim i
pitao ih prije koliko je vremena njihov hram bio podignut.
Saznao sam da se ni oni ne slau s Grcima: rekli su mi da je
hram podignut u isto vrijeme kad je osnovan Tir, a od osnutka
Tira prolo je dvije tisue tristo godina. Vidio sam u Tiru i
.
8
Dakle, proirio se krug najvanijih egipatskih bogova.
175
drugi hram Herakla, s nadimkom Taki. Stigao sam i na Tas,
a tamo sam saznao da su Heraklov hram podigli Feniani koji
su bili isplovili u potrazi za Europom i osnovali Tas: to se
dogodilo pet ljudskih pokoljenja prije no to se u Grkoj rodio
Heraklo sin Amftrionov. Ta moja istraivanja jasno dokazuju
kako je Heraklo drevan bog. ini mi se da najispravnije
postupaju oni Grci koji su utemeljili i podigli dva Heraklova
svetita, pa mu u jednom prinose rtve kao besmrtniku s
nadimkom Olimpijski, a drugome mu rtvuju kao junaku.
45. A i mnoge druge stvari Grci nepromiljeno priaju: prosto
duan je i ovaj njihov mit to ga priaju o Heraklu, kao da su
ga, kad je stigao u Egipat, Egipani ovjenali i u sveanoj
povorci odveli da g rtvuju Zeusu; on je sve dode ostajao miran
dok ga nisu poeli pripremati za rtvovanje kod rtvenika, a
tada se krenuo braniti i sve ih je poubijao. Mislim da Grci, kad
tako priaju, uope nemaju pojma o prirodi Egipana ni o
njihovim obiajima: oni iz pobonosti ne smiju rtvovati ni
stoku, osim ovaca, bikova i teladi, kad su isti, te gusaka, pa
kako bi onda prinosili ljudsku rtvu? K tome, kako bi Heraklo,
koji je bio sam i koji je, kako kau, bio smrtnik, imao sposob
nost ubiti tolike tisue ljudi? Neka nam se bogovi i junaci
smiluju to smo o ovome toliko govorili!
46. Navedeni Egipani ne rtvuju koze i jarce iz slijedeeg
razloga. Mendeani ubrajajU Pana meu osam bogova i tvrde
da je ovih osam bogova postojalo prije dvanaest bogova. Slikari
i kipari slikaju i oblikuju Panov lik kao i Grci s kozjim licem i
s nogama jarca, ali ne misle da je on uistin u takav ve da nalikuje
drugim bogovima. A zato ga prikazuju ovakva, neugodno mi
je kazati. Mendeani tuju sve koze, vie mujake nego enke,
pa su i pastiri jaraca na veoj cijeni: meu njima jednog jarca
potuju najvie, a kad on ugine, golema alost obuzima cijeli
mendetski okrug. Na egipatskom se i jarac i Pan nazivaju
176
Mendet. U moje se vrijeme u tom okrugu dogodilo ovakvo
udo: neki je jarac javno obljubio jednu enu. O tome su ljudi
priali.
47. Za svinju Egipani misle da je neista ivotinja: s jedne
strane, ako netko od njih u prolazu samo dotakne svinju,
odmah ue u rijeku i namoi se u odjei koju je imao na sebi,
a s druge strane jedino svinjari, ak i ako su roeni Egipani,
ne zalaze ni u jedno svetite u Egiptu niti im itko hoe dati ker
za enu ni uzeti njihovu ker, pa se svinjari ene i udaju
meusobno. Egipani ne smatraju da je pravo rtvovati svinje
ostalim bogovima osim jedino Seleni i Dionisu, i to u isto
vrijeme, o istom punom mjesecu, kad rtvuju svinje i kusaju
njihovo meso. A zato na drugim sveanostima ne ele to initi,
a na ovoj rtvuju svinje, o tome postoji pria koju pripovijedaju
Egipani i ja je znam, ali mi ne izgleda dovoljno pristojnom da
je ispriam. Svinje se Seleni ovako rtvuju: kad je rtvena
ivotinja zaklana, stave se na jedno mjesto vrh repa, slezena i
crijeva, pa se sve prekrije salom koje je bilo oko ivotinjine
utrobe i zatim se spaljuje: ostalo meso jedu u vrijeme punog
mjeseca za kojeg su prinijeli svetu rtvu, a u neki drugi dan
nitko ga ne bi ni okusio. Siromasi u svojoj oskudici zamijese
svinju od tijesta, ispeku je i rtvuju.
48. U predveerje sveanosti svatko zakolje prase u ast Dioni
sovu ispred vlastitih vrata i daje to prase onom svinj aru koji mu
ga je prodao da ga odnese. Ako se izuzme ples, to se tie ostalog,
Egipani slave Dionisovu sveanost u svemu gotovo jednako
kao i Grci: umjesto falosa izmislili su neto drugo, a to je lutka
veliine jednog lakta i pokretana s pomou ica, koju ene nose
okolo po selima, a ud lutke, jedva neto manji od ostalog tijela,
neprestano se die i sputa; predvodi ih svira na fruli kojega
slijede ene pjevajui Dionisu u ast. A zato je ud tako velik i
177
zato je samo on od cijelog tijela pokretan, o tome se takoer
pripovijeda jedna posveena pria.
49. Mislim da Melampod sin Amitaonov nije bio neupuen u
ovu rtvenu sveanost ve da ju je dobro poznavao. Naime,
Melampod je Grke upoznao i s Dionisovim imenom i sa
rtvenom sveanou i s falikom povorkom: ali nije shvaao
ni tono prikazao cijeli postupak, ve su ga bolje prikazali ueni
ljudi nakon njega; Melampod je, dakle, uveo praenje falosa u
povorci u Dionisovu ast, i Grci su to od njega nauili, pa sada
postupaju onako kao to postupaju. Ja, naime, tvrdim da se
Melampod, koji je bio mudar ovjek, upoznao s prorokom
vjetinom, te da je, nauivi to od Egipana, Grcima donio,
izmeu mnogih drugih stvari, uz neznatne promjene, i tovanje
Dionisa; neu kazati da se obredi u ast boga u Egiptu sluajno
podudaraju s onima kod Grka: kod Grka bi morali tada biti
jednaki i ne tek odnedavna uvedeni. Neu kazati ni da su
Egipani preuzeli od Grka bilo taj bilo neki drugi obiaj. ini
mi se najvjerojatnijim da je Melampod uo za Dionisov obred
od Kadma i Feniana koji su s njim pristigli u onaj kraj koji se
danas naziva Beotijom.
50. Imena gotovo svih bogova dola su iz Egipta u Grku. Da
su ona barbarskog porijekla, otkrio sam sam u svojim ispitiva
njima: mislim da su ponajvie stigla iz Egipta. Naime, u zemlji
Egipana oduvijek postoje imena ne samo Posejdona i Diosku
ra, o kojima sam prije govorio, nego i Here, Hestije, Temide,
Harita, Nereida i ostalih bogova. Govorim ono to govore i
sami Egipani. Mislim da su Pelazgi dali imena bogovima za
koja Egipani kau da ih ne poznaju, osim Posejdonova: za tog
su boga uli od Libijaca. Nitko osim Libijaca nije od davnina
imao ime za Posejdona, a oni oduvijek potuju ovoga boga. A
Egipani nemaju uope obiaj slavljenja junaka.
178
51 . To i mnoge druge stvari, koje u spominjati, Grci su kao
obiaj preuzeli od Egipana: no nisu nauili od Egipana praviti
Herrove kipove s podignutim udom nego od Pelazga, a od
ovih su to prvi preuzeli Atenjani, pa zatim od njih i ostali. Ve
tada kad su se Atenjani ubrajali u Grke, Pelazgi su se nastanili
zajedno s njima u istom kraju, pa su se otad i sami poeli
smatrati Grcima. Onaj tko je upuen u tajne obrede Kabira to
ih slave Samo traani, a preuzeli su ih od Pelazga, taj zna o emu
govorim. Na Samotraki su, naime, ranije ivjeli oni Pelazgi koji
su se nastanili zajedno s Atenjanima, i od njih Samotraani
preuzimaju tajne obrede. Stoga su Atenjani prvi meu Grcima
pravili Herrove kipove s podignutim udom, a to su nauili od
Pelazga. Pelazgi su o tome ispriali jednu posveenu priu koja
je objanjena u misterijama na Samotraki.
52. Pelazgi su ranije prinosili sve rtve uz molitve bogovima,
kako sam saznao iz razgovora u Dodoni, a da pri tome nisu
izgovarali ni ime ni nadimak nijednoga od njih: jo nisu bili
uli za njih. A nazivali su ih bogovima zato to su za sve stvari
uveli poredak i jer su sve pravo podijelili. Zatim, nakon mnogo
vremena, saznali su za imena ostalih bogova koja su dola iz
Egipta, a jo mnogo kasnije uli su i za Dionisa; nakon nekog
vremena pitali su u vezi s imenima proroite u Dodoni: to se
proroite smatra najstarijim od svih proroita u Grkoj, a u
to je doba bilo jedino. Kad su, dakle, Pelazgi pitali proroite
u Dodoni da li da prihvate imena koja su dola iz barbarskih
krajeva, proroite je odgovorilo neka ih prihvate. Otad su
prinosili rtve izgovarajui imena bogova. Njih su od Pelazga
preuzeli kasnije Grci.
53. No tako rei sve do prekjuer ili juer nisu znali odakle
potjee svaki pojedini od bogova, niti postoje li svi oduvijek,
niti kako izgledaju. Mislim da su Hesiod i Homer po dobi od
mene stariji ne vie od etiri stotine godina, a oni su za Grke
179
sastavili povijest bogova, dali su im imena, razdijelili njihove
asti i vjetine i opisali njihov izgled. Oni pjesnici za koje se
pria da su ivjeli prije ove dvojice ivjeli su, kako sam uvjeren,
nakon njih. Prvi dio ovih dokaza iznose sveenici u Dodoni, a
drugi dio, koji se tie Hesioda i Homera, moje su tvrdnje.
54. O proroitima u Grkoj i u Libiji Egipani kazuju ovaku
priu. Sveenici Zeusa Tebanskog ispriali su kako su dvije
sveenice iz Tebe odveli Feniani i za jednu su od njih uli da
je bila prodana u Libiju a druga Grcima: te su ene prve
utemeljile proroita meu spomenutim narodima. A kad sam
ih upitao odakle tako tono znaju to to govore, rekli su mi da
su se radi toga bavili opsenim istraivanjima o tim enama, te
da ih nisu mogli pronai, ali da su kasnije o njima uli ovo to
su mi pripovijedali.
55. To sam sluao od sveenika u Tebi, a ovo tvrde sveenice
u Dodoni: dvije su crne golubice odletjele iz egipatske Tebe, i
jedna je od njih stigla u Libiju a druga k njima. A kad je sjedala
na bukvu,39 progovorila je ljudskim glasom da ovdje treba
zasnovati proroite Zeusovo, i to su stanovnici Dodone shva
tili kao boansku zapovijed i po njoj su postupili. Golubica koja
je letjela u Libiju naredila je, kau, Libijcima da izgrade proro
ite Amonovo: i Amon je Zeus. T ako su govorile sveenice u
Dodoni, od kojih je najstarijoj ime bilo Promenija, srednjoj
Timareta, a najmlaoj Nikandra; s njima su se slagali i drugi
Dodonjani koji su pripadali svetitu.
56. Moje je miljenje o tome ovakvo. Ako su Feniani uistinu
odveli svete ene i jednu od njih prodali u Libiju a drugu u
Grku, ini mi se da su ovu drugu kupili Tesproani u sadanjoj
39 Bukva je drvo posveeno Zeusu.
180
Crkoj koja se onda jo zvala Pelazgijom; a zatim je ondje kao
robinja zasnovala ispod bukve koja je tamo rasla Zeusovo
s\'etite, budui da se moglo i oekivati da se i ovdje sjea Zeusa,
kad je sluila u Zeusovu svetitu u Tebi, odakle je dola. Od
svetita je uredila proroite kad je nauila grki jezik. Tada je
priala kako su isti Feniani koji su nju prodali njezinu sestru
prodali u Libiji.
57. Mislim da su Dodonjani te ene nazvali golubicama zbog
toga to su bile barbarke, pa im se inilo da se glasaju poput
ptica. Priaju da je nakon nekog vremena golubica progovorila
ljudskim glasom, jer im je ena poela govoriti razumljivo: dok
je govorila barbarski, inilo im se da se glasa poput ptice; ta,
kako bi golubica progovorila ljudskim glasom? Time to kau
da je golubica bila crna, oznaavaju da je ena bila Egipanka.
A naini proricanja u egipatskoj Tebi i u Dodoni ba su
meusobno veoma slini. Vjetina gatanja u svetitima potjee
iz Egipta.
58. Egipani su prvi od svih ljudi uveli velike svetkovine,
sveane povorke i ophodnje, i Grci su to od njih nauili. Dokaz
za to je ovaj: kod Egipana one oito postoje ve dugo vremena,
a kod Grka su uvedene nedavno.
59. Egipani ne odravaju velike svetkovine samo jedanput
godinje, nego ih imaju mnogo,40 a najvee i najbolje posjeene
su one posveene Arteridi u gradu Bubastiji, a zatim one
Izidine u gradu Busiridi: u tom je gradu, naime, najvee Izidino
svetite, a sam je grad podignut u Egiptu usred Delte. !zida se
na grkom jeziku zove Demetra. Tree po veliini svetkovine
4
0
Svaki je egipatski grad i okrug imao vlastite svetkovine, a velike svetkovine bile
su zajednike za cijeli Egipat.
181
odravaju u ast Atene u gradu Saisu, etvrte u ast Helija u
Heliopolu, pete u ast Lete u gradu Buti, a este u gradu
Papremiji u ast Aresu.
60. Kad putuju u grad Bubastiju, rade to ovako: u svakom
amcu plovi veliko mnotvo i mukaraca i ena zajedno; neke
ene imaju egrtaljke i na njima sviraju, a mukarci cijelim
putem izvode glazbu na frulama, dok ostale ene i mukarci
pjevaju i pljeu rukama. Kad se u toku plovidbe nau pred
nekim drugim gradom, dotjeraju amac do kopna i postupaju
ovako: neke ene rade ono to sam ve naveo, druge pleu, a
tree se ustaju i zadiu haljine. T o ponavljaju kod svakog grada
na obali rijeke. A kad stignu u Bubastiju, zapoinju svetkovinu
prinoenjem velikih rtava, i vie se vina od groa potroi na
toj sveanosti nego u cijelom ostatku godine. Kako tamonji
stanovnici kau, okupi se ondje oko sedamsto tisua mukaraca
i ena, a da se djeca i ne broje.
61 . T ako se to dogaa ondje, a ve sam prije ispriao kako slave
svetkovinu u ast !zide u gradu Busiridi. Nakon prinoenja
rtve svi mukarci i ene udaraju se u grudi, a radi se doista o
mnogim desecima tisua ljudi: a zato se udaraju, ne smijem
kazati. Karani koji ive u Egiptu ine to isto, samo jo u veoj
mjeri, i ranjavaju sebi ela maevima, pa je po tome oito da
su stranci a ne Egipani.
62. Kad se skupe radi prinoenja rtvi u gradu Saisu, u jednoj
noi svi pale mnogo svjetiljaka pod vedrim nebom uokrug oko
kua. Svjetiljke su u obliku plitkih posuda napunjenih solju i
uljem, a odozgo na povrini nalazi se stijenj koji gori cijelu no,
pa je i sveanost nazvana Svetkovinom svjetiljaka. Egipani koji
ne mogu doi na tu veliku svetkovinu bdiju cijelu tu rtvenu
no i svi pale svjetiljke, i to ne samo u Saisu nego u itavu
1 82
Egiptu. Zato se u toj noi ukazuje toliko svjetla i poasti, o
tome se pripovijeda jedna posveena pria.
63. Oni koji posjeuju Heliopol i Butu ondje samo obavljaju
rtvovanje. I u Papremiji prinose rtve i obavljaju svete obrede
kao i drugdje: a kad sunce zae, malobrojni sveenici slue oko
bojeg kipa, a veina njih stoji na ulazu u hram s drvenim
toljagama u rukama; drugi, vie od tisuu ljudi, ele da im
zavjeti budu ispunjeni i stoje u gomili na drugoj strani, a svaki
od njih dri toljagu. Kip, koji je smjeten u malenu pozlaenu
drvenu kuicu, prenose dan prije u drugu svetu zgradu. Oni
malobrojni koji su ostali oko kipa vuku kola na etiri toka, a
na njima je kuica u kojoj se nalazi kip, dok im oni koji stoje
u predvorju ne doputaju da uu, pa oni koje zavjet obavezuje,
pruajui bogu pomo, udaraju one koji mu brane ulaz u hram.
Zatim nastaje estoka bitka toljagama, ima i razbijenih glava, a
mnogi, kako mislim, umiru od rana: no Egipani su ustvrdili
da nitko jo nije umro. Tamonji stanovnici kau da je ova
velika sveanost ustanovljena iz slijedeeg razloga: u tom je
svetitu stanovala Aresova majka, pa je Ares, koji je bio odgojen
u tuini, kad je odrastao, doao u elji da posjeti majku, no
majini posluitelji, koji ga nisu prije vidjeli, nisu ga putali da
ue ve su ga htjeli zaustaviti; on je iz nekog drugog grada doveo
ljude, grubo se obraunao s posluiteljima i uao k svojoj majci.
Ku da je ona tunjava na sveanosti uvedena u ast Aresu.
64. Egipani su prvi uveli propis da se u svetitima ne smije
voditi ljubav sa enama i da se ne smije nakon snoaja sa enom
ui u svetite neopran. Naime skoro svi drugi ljudi, osim
Egipana i Grka, vode ljubav u svetitima i neoprani nakon
snoaja ulaze u svetita, jer smatraju da su ljudi poput drugih
ivotinja. Vide da se ostale ivotinje i ptije vrste pare u bojim
hramovima i svetim gajevima. Da bogu to nije drago, ni
ivotinje to ne bi inile. Oni to rade uz ovakvo objanjenje, ali
183
meni se ono ne dopada: Egipani imaju upravo suvie propisa
koji se tiu svetih obreda, a meu njima je i ovaj.
65. Iako Egipat granii s Libijom, ipak nije posebno bogat
ivotinjama. Sve ivotinje koje ondje ive smatraju se svetima,
i one koje su ljudima domae, i one koje to nisu. Ako bih htio
rei zbog ega su one svete, morao bih zai u objanjenje
vjerskih pojava, a ja razlaganje o tome ponajvie izbjegavam. A
to sam o tome rekao tek usput, morao sam rei jer sam se i
toga dotaknuo. No to se tie ivotinja, njihovi su obiaji
ovakvi. Svakoj ivotinji posebno postavlja se za uzgoj uvar,
mukarac ili ena iz Egipta, a sin tu ast preuzima od oca. U
gradovima svi svoje zavjetne molitve obavljaju ovako: kad se
mole bogu kojemu je ivotinja posveena, oiaju djeci cijelu
glavu, ili polovicu ili treinu glave, pa stavljaju na vagu s jedne
strane kosu a s druge srebro; koliko tko izmjeri, toliko daje
uvarici ivotinja: ona za tu vrijednost sijee ribe i daje ivoti
njama jesti. Na taj im se nain pribavlja hrana; a ako netko
ubije koju od tih ivotinja, a uini to namjerno, kanjava se
smru, no ako je nenamjerno, plaa kaznu koju mu odrede
sveenici. Ako netko ubije ibisa ili sokola bilo namjerno bilo
nenamjerno, obavezno se kanjava smru.
66. Iako ve ima mnogo ivotinja koje ive uz ljude, bilo bi ih
jo i vie da se toliko ne brinu za make. Kad se enke omace,
vie ne odlaze macima: a oni, premda se nastoje pariti, to ne
mogu. Zato se slue ovakvim lukavstvom: otimaju makama
maie, odnose ih i ubijaju, ali kad ih ubiju, ne jedu ih. One
opet, kad ostanu bez maia, osjeaju elju za drugima, pa stoga
odlaze macima: naime, ta ivotinja veoma voli mlade. A ako
nastane poar, s makama se dogaa sasvim neobina stvar:
Egipani, rasporeeni u razmacima oko ognja, paze na make
i uope se ne brinu za gaenje poara, a make se provuku
izmeu ljudi i preskau ih, pa skau u vatru. Kad se to dogodi,
18
4
Egipane obuzima velika tuga. U kojoj god kui umre maka
prirodnom smru, svi ukuani briju samo obrve, a u onoj u
kojoj ugine pas, briju cijelo tijelo i glavu.
67. Uginule se make odnose u svete zgrade u gradu Bubastiji,
gdje se balzamirane pokapaju; pse svatko pokapa u vlastitu
gradu u posveenim lijesovima. Jednako kao i psi pokapaju se
i lasice. Tekunice i jastrebovi odnose se u grad Butu, a ibisi u
Hermopol. Medvjedice, kojih ima malo, i vukove, koji nisu
mnogo vei od lisica, pokapaju ondje gdje su ih pronali
mrtve.41
68. Priroda je krokodila ovakva: u toku etiri zimska mjeseca
ne jede nita, a premda je etveronoac, boravi i na kopnu i u
vodi: lee i ostavlja jaja u zemlji, te vei dio dana provodi na
suhom, a cijelu no u rijeci: naime, tada je voda toplija nego
zrak i rosa. Od svih smrtnih bia koje poznajemo on od
najmanjega naraste najvei: lee jaja tek malo vea od gujih,
pa njegovo mladune odgovara veliinom jajetu, a kako raste,
dosie i sedamnaest lakata,42 pa i vie. Oi su mu nalik svinj
skima, a zubi veliki, dok su onjaci primjereni veliini tijela.
Jedino njemu od svih ivotinja nije izrastao jezik. Ne pomie
donju eljust, ve takoer jedini od svih ivotinja gornju eljust
pribliava donjoj. Ima snane pande, a koa mu je ljuskava i
na leima neprobojna. U vodi je slijep, a izvan nje vid mu je
izuzetno otar. Budui da boravi u vodi, ralje su mu iznutra
cijele pune pijavica. Druge ptice i ivotinje od njega bjee, dok
se vivak s njim dobro slae jer mu je koristan: kad krokodil izae
iz vode na kopno i kad zatim zine (a obiava to raditi najee
okrenut prema zapadu), vivak ulazi u njegove ralje i ispija
41 U Egiptu su pronaene brojne maje mumije kao i mumificirani psi, akali i
vukovi.
42 Tj. oko 7, 5 metara.
185
pijavice: krokodil u tome uiva i ima koristi, pa vivku ne nanosi
nikakvu tetu.
69. Za neke od Egipana krokodili su sveti, a za druge nisu,
nego s njima postupaju kao s neprijateljima. Oni koji ive u
okolici Tebe i jezera Meris uistinu ih smatraju svetima. I jedni
i drugi othranjuju po jednog krokodila kojega su tako pripito
mili da se moe dirati rukom, umetnu mu staklene i zlatne
naunice u ui, a grivne oko prednjih nogu, te mu daju propi
sanu blagoslovljenu hranu i brinu se za nj to je bolje mogue
dokle god ivi; kad ti krokodili uginu, balzamiraju ih i pokapaju
u posveenim lijesovima.43 Oni koji ive u okolici grada Ele
fantine jedu ih i ne smatraju ih svetima. Ne nazivaju ih
krokodilima nego hampsai. A krokodilima su ih nazvali
Jonjani, jer su usporeivali njihov izgled s guterima koji kod
njih ive u trnjacima.
70. A love ih na mnoge i razliite naine: opisat u onaj koji
mi se ini najvrednijim spomena. Kad se svinjska pleka pri
vrsti na udicu i pusti posred rijeke, sam lovac na obali rijeke
dri ivu svinju i udara je. Krokodil zauje njezino skvianje i
slijedi taj zvuk, a kad se namjeri na pleku, zagrize je: lovci tad
poinju vui. Kad ga izvuku na obalu, lovac mu najprije blatom
premae oi: nakon toga ga bez tekoa svlada do kraja, a kad
ne bi tako uinio, imao bi velike muke.
71 . Vodeni su konji sveti u okrugu Papremije, dok za ostale
Egipane oni nisu sveti. A po prirodi njihov je izgled ovakav:
to je etveronoac, dvopapkar, s papcima poput goveda, tupo
nos, s grivom poput konja, s onjacima koji su vidljivi, s repom
i glasom poput konja, a veliinom kao najvee govedo. Njegova
43 Doista su arheolozi pronali i krokodilske mumije.
1 86
je koa tako debela da se od nje, kad se osui, rade drke za
koplja.
-2. U rijeci ive i vidre koje se smatraju svetima. Vjeruju da su
od riba svete ona koju nazivaju Ijuskarkom44 i jegulja. Za njih
kau da su posveene Nilu, a od ptica kau to za lisiju gusku.45
73. Jo je jedna ptica sveta, a ime joj je feniks.46 Ja je nisam
vidio osim na slici: naime, kako priaju stanovnici Heliopola,
ona ih posjeuje rijetko, jednom u petsto godina. A kau da
dolazi onda kad joj umre otac. Ona je, ako nalikuje onoj na
slici, ovolika i ovakva: jedan joj je dio pera ut poput zlata, a
drugi crven. Po vanjskom izgledu i po veliini najvie nalikuje
orlu. Priaju, mada ja tim priama ne vjerujem, da je ta ptica
dola na ovakvu zamisao: kad kree iz Aabije u Helijevo
svetite, ona toboe nosi oca oblijepljena mirtinom smolom i
pokapa ga u Helijevu svetitu; a nosi ga ovako: najprije izrauje
od mirtine smole jaje toliko veliko da ga moe nositi, zatim
iskuava moe li ga uistinu nositi, pa kad to iskua, tada izdube
jaje i stavlja oca u nj, a novom smolom obljepljuje udubljenje
u jajetu u koje je stavila oca, dok teina jajeta s ocem poloenim
u nj ostaje ista; kad ga zalijepi, nosi ga prema Egiptu u Helijevo
svetite. Tako priaju da ta ptica postupa.
74. U okolici Tebe postoje i svete zmije koje nikako ne
predstavljaju opasnost za ljude, a po veliini su malene i nose
dva roia koja im rastu na vrhu glave; kad uginu, sahranjuju
ih u Zeusovu svetitu, jer kau da su one posveene tom bogu.
44 Ova se riba, koju spominje i Plutarh (Morala, 358b) , ne moe rono identifici
rati, no moda je rije o vrsti Cyprinus bynni.
45 Radi se o egipatskoj gusci (Alopochen aegptiacus).
4
6
Feniks je, dakako, mitska ptica, no njezin se opis djelomino temelji na osobi
nama jedne vrste egipatske aplje (Ardea garzetta).
187
75. U Arabiji, sasvim blizu gradu Buti, nalazi se mjesto, i u to
sam mjesto doao da se raspitujem o krilatim zmijamaY A kad
sam stigao, vidio sam zmijske kosti i kraljenice u tolikim
koliinama da je to nemogue ispriati, jer je ondje bilo i velikih
i malo manjih i jo manjih gomila kraljenica, a bilo ih je doista
mnogo. Ovo mjesto na kojem su nabacane kraljenice izgleda
otprilike ovako: to je uzak klanac koji iz planina vodi u golemu
dolinu, a ta je dolina povezana s egipatskom ravnicom. Pria
kae da s poetkom proljea krilate zmije lete iz Arabije prema
Egiptu, no u tome im klancu na ulazu u zemlju put preprijee
ptice ibisi i ne proputaju zmije nego ih ubijaju. Zbog toga je
ina, kako kau Arabljani, ibis zadobio toliko veliko potovanje
Egipana: i Egipani se slau da upravo zbog toga tuju ove
ptice.
76. Ibis izgleda ovako: posvuda je sasvim crn, ima noge poput
drala, na glavi jako zavinut kljun, a velik je kao ptica potrk.48
T ako izgleda crni ibis koji se suprotstavlja onim zmijama, a ibis
koji se radije vrti ljudima oko nogu (postoje, naime, dvije vrste
ibisa) izgleda ovako: tjeme i vrat su mu posve goli, perje mu je
bijelo osim na glavi i oko grla, na vrhovima krila i na vrhu zatka
(na dijelovima koje sam naveo perje je sasvim crno), a noge i
kljun nalik su onoj drugoj vrsti. Zmije su izgledom sline
vodenim zmijama. No nemaju krila pokrivena perjem nego
posve nalik krilima imia. Toliko neka bude reeno o svetim
ivotinjama.
77. Sami Egipani koji nastavaju plodni dio Egipta najvie od
svih ljudi brino uvaju spomen na prolost i daleko su naju
eniji od svih koje sam upoznao. ive na ovaj nain: uzimaju
47 Nemogue je tono rei o kojoj se ivotinji radi: prema nekim tumaenjima
Herodot ovdje zapravo opisuje velike skakavce.
48 U originalu se spominje ptica kreks, koja je zacijelo bila trkaica.
1 88
sredstva za ienje svakog mjeseca tri dana za redom i brinu se
z svoje zdravlje s pomou sredstava za povraanje i klistira, jer
smatraju da sve bolesti kod ljudi proizlaze od jela kojima se
hranimo. Egipani su, uostalom, nakon Libijaca najzdraviji od
svih ljudi, kako mi se ini zbog podneblja, jer se ondje godinja
doba ne izmjenjuju: naime, bolesti kod ljudi ponajvie nastaju
zbog promjena, i svega drugoga i, osobito, godinjih doba. Jedu
kruh pravei od pira hljebove koje oni nazivaju kilestis.
Upotrebljavaju pie nainjeno iz jema, jer u njihovoj zemlji
nema vinove loze. Ribe jedu ili sirove i osuene na suncu ili
usoljene morskom solj u. Od ptica jedu sirove prepelice, patke
i neke sitne vrste, poto ih zaine soli; ostale ptice i ribe koje
kod njih postoje, osim onih za koje misle da su svete, jedu
peene ili kuhane.
78. Na gozbama njihovih bogataa, kad zavre s jelom, jedan
ovjek nosi uokolo u lijesu drveni kip mrtvaca, posve vjerno
obojen i izraen, a velik sve u svemu jedan ili dva lakta,
4
9 te ga
pokazuje svakome od gostiju i govori: Gledaj ga, pij i raduj se;
takav e, naime, biti kad umre. T ako postupaju na gozbama.
79. U upotrebi su kod njih samo obiaji predaka, a druge
nikakve ne prihvaaju. Meu ostalim obiajima vrijednima
spomena pojavljuje se i jedna pjesma, Linova pjesma, '0 koja se
pjeva i u Fenikiji i na Cipru i drugdje, a ime joj je u svakom
narodu drugaije: ova se egipatska moe sasvim usporediti s
onom koju Grci pjevaju pod Linovim imenom, tako da sam
se, uza sve ostalo u Egiptu, udio i odakle su uzeli Linovu
pjesmu: ini se da su je oduvijek pjevali, a na egipatskom se Lin
zove Manerot. Egipani su mi rekli da je on bio sin jedinac
1') Tj. 50 do 1 00 cm.
'(I Lin je bio mitski pjeva, no ne zna se da li je "Linova pjesma tualjka koju je on
sastavio ili se radi o tubalici nakon njegove smrti.
189
prvog egipatskog vladara, pa kada je prije vremena umro,
Egipani su ga poastili tom tualjkom, i to je bila njihova prva
i jedina pjesma.
80. Jo se u neemu Egipani mogu usporeivati s Grcima, no
jedino s Lakedemonjanima: njihovi se mladii, kad susreu
starije, uklanjaju s puta, miu im se i ustaj u s mjesta kad oni
nailaze. No u ovome se ne mogu usporeivati ni s kim od Grka:
umjesto da se meusobno pozdravljaju na ulici rijeima, dubo
ko se klanjaju i sputaju ruku do koljena.
8 1 . Oblae se u lanene koulje koje su oko stegna ukraene
resicama, a zovu ih kalasiris: preko toga nose prebaen bijeli
vuneni ogrta. Vunena se odjea ne nosi u svetite niti se u njoj
sahranjuje, jer to nije doputeno. U tome se slau s misterija
ma5I nazvanima orfikim i bakhikim, a one su egipatske i
pitagorovske. Naime, niti sudionicima ovih tajnih obreda nije
doputeno da budu sahranjeni u vunenoj odjei. A i o tome se
pripovijeda jedna posveena pria.
82. Jo su neto pronali Egipani, a to je kojem je od bogova
posveen svaki mjesec i svaki dan, te to e se zbiti svakome tko
se rodio odreenog dana, kako e on umrijeti i kakav e biti: a
to su od njih preuzeli i Grci koji su se bavili pjesnitvom. A
iznali su vie znamenja nego svi drugi ljudi zajedno. Kad se
pojavi neki znamen, briljivo zapisuju njegov ishod, pa ako se
kasnije dogodi neto posve nalik tome, vjeruju da e ishod opet
biti j ednak.
5
1
Misterije su mistini vjerski obredi: orfke su bile posveene mitskom pjevau
Orfeju, a bakhike bogu Bakhu, dok je pitagorovske prema predaji zasnovao filozof
Pitagora. Sve su one sadravale elemente vjere u zagrob ni ivot i kulta podzemnih
bogova, a obredi su nerijetko bili obiljeeni euforinim zanosom i raskalaenou.
1 90
83.

to se tie umijea proricanja, kod njih je ovako. Nikome

od ljudi ovo umijee nije dostupno, ali njime vladaju neki
bogovi. Naime, ondje postoji Heraklovo proroite, pa Apolo
novo, Atenino, Artemidino, Aresovo i Zeusovo, a ono koje
ponajvie cijene od svih Letino je proroite u gradu Buti.
Naini proricanja nisu svagdje isti ve se meusobno razlikuju.
84. A lijeniko je umijee kod njih ovako raspodij eljeno:
postoji jedan lijenik z svaku pojedinu bolest a ne za vie njih.
Sve je puno lijenika: ima lijenika za oi, za glavu, za zube, za
eludac, za unutranje bolesti.
85.

alobne pjesme i pokopi kod njih su ovai: umre li u nekoj

kui kakav cijenjen ovjek, sva enska druina iz te kue namae
blatom glavu i lice, a zatim ostave mrtvaca u kui i krue
gradom udarajui se u grudi, te s haljinama svezanima ispod
njedara pokazuju dojke, dok ih prate sve roakinje. Na drugoj
se strani udaraju u prsa mukarci koji su potpasani na isti nain.
Kd to obave, nose mrtvaca na balzamiranje.
86. Postoje ljudi koji su upravo za to zadueni i koji raspolau
taim umijeem. Ovi, kad im se donese mrtvac, pokazuju
onima koji su im ga donijeli drvene uzorke leeva, posve vjerno
obojene, pa za one najbolje izraene kau da pripadaj u onome
ije ime u vezi s tim, mislim, nije dozvoljeno izrei,52 a zatim
pokazuju drugu vrstu, slabiju i j efinij u od prve, i napokon
treu, najjefiniju; kad ih pokau, pitaju prema kojem uzorku
ele da im mrtvac bude ureen. Kad se sloe oko cijene,
naruioci odlaze da ne bi smetali, a oni koji ostaju u radionici
s najveim marom poinju balzamirati: najprije eljeznom
kukicom kroz nosnice izvlae mozak, no zapravo tako izvlae
S2
To su mumije s likom Ozirisa.
1 91
dio mozga, a u drugi usipavaju neki rastvor. Zatim, poto su
otrim etiopskim kamenom zarezali trbunu upljinu iz koje
izvade svu utrobu i poto su je oistili i isprali palminim vinom,
ponovo je ispiru utrljavajui u nju miomirise. Nakon toga
ispune trbuh istom razmrvljenom mirtom, kasijskim lovo
rom53 i drugim miomirisima, osim tamjana, i opet ga zaiju.
Kad to urade, balzamiraju s pomou sode54 u kojoj le lei
sedamdeset dana: due se od toga ne smije suiti. Kad proe
sedamdeset dana, poto le operu, itavo tijelo omotaju razre
zanim trakama od tanke lanene tkanine i premau ih gumom
kojom se Egipani uvelike slue umjesto tutkala. T ada ga roaci
preuzmu i prave za nj drveni sanduk u ljudskom obliku, a kad
to uine, unutra stavljaju mrtvaca i, poto ga zatvore, pohra
njuju ga u porodinu grobnicu, i to tako da ga postave okomito
u zid. 55
87. Tako ureuju leeve po najvioj cijeni, a one koji odabiru
drugu, srednju vrstu da bi izbjegli skupou, ureuju ovako:
poto napune klistir uljem to se dobiva od cedra, ispune njime
trbunu upljinu a da pri tome niti reu le niti izvade utrobu
nego kroz stranjicu ubrizgaju tekuinu i zaprijee joj istjecanje
van, pa balzamiraju mrtvaca onoliko dana koliko je odreeno,
te posljednji dan isputaj u cedrovo ulje koje su prije bili ubriz
gali. Ono je toliko snano da zajedno s njim izlaze rastvoreni i
utroba i pojedini organi: meso rastvara soda, pa napokon od
mrtvaca ostanu samo koa i kosti. Kad to dovre, vrate le i vie
nita s njim ne rade.
5., Radi se zapravo o kori neke egipatske biljke koja je slina cimetu.
54 Tj. natrona, otopine natrijeva bikarbonata koji se dobivao u obliku mineralne
soli.
j) Herodotov opis vrlo tono prikazuje tehniku balzamiranja.
1 92
88. Trea je vrsta balzamiranja ona kojom se ureuju siromani.
Poto isperu utrobu rotkvinim uljem, sue le sedamdeset dana
i zatim daju da ga odnesu.
89. Kad umru ene uglednih ljudi, ne daju ih odmah na
balzamiranje, kao ni one koje su bile prave ljepotice ili vrednije
potovanja, ve ih predaj u strunjacima za balzamiranje kad
prou tri ili etiri dana. T o tako rade zato da ti strunjaci ne bi
skrnavili takve ene. Priaju da je netko bio uhvaen u skrnav
ljenju lea netom umrle ene, a jedan ga je drug s posla
prokazao.
90. Kad nekoga od samih Egipana ili, bez ikakve razlike, od
stranaca otme krokodil ili se pokae da se udavio u rijeci, grad
kod kojega ga voda izbaci ima obavezu da ga balzamira i da ga,
poto mu odaj u na najljepi mogui nain poast, sahrane u
posveenom grobu; ne smije ga dotaknuti nitko niti od roaka
niti od prijatelja osim samih Nilovih sveenika koji ga sahra
njuju vlastitim rukama kao da on predstavlja vie od obinog
mrtvog ovjeka.
91 . Izbjegavaju preuzimati grke obiaje i, ukratko reeno,
obiaje bilo kojih drugih ljudi. Ostali Egipani tako bdij u nad
svojim obiajima, no postoj i velik grad Hemija u tebanskom
okrugu blizu Neapola. U tom gradu nalazi se svetite Perseja
sina Danajina, u obliku etverokuta, a oko njega su zasaene
palme. Predvorje je svetita kameno i uistinu golemo: u njemu
stoje dva velika kamena kipa. U tom je prostoru i hram, a u
njemu je podignut Persejev kip. Hemijci kau da im se Persej
esto pojavljuje u njihovu kraju, a nerijetko i unutar svetita,
te da su ak nali sandalu dugaku dva lakta56 koju je on nosio;
56 Tj. oko 90 cm.
193
kad se god on pojavi, cijeli Egipat uiva u blagostanju. Tako
priaju, a Perseja aste ovako, na grki nain: prireuju sport
sko natjecanje koje obuhvaa sve vjetine, a kao nagrade dijele
stoku, kabanice i koe. Kad sam ih pitao zato se samo njima
obiava ukazivati Persej i zato se razlikuj u od drugih Egipana
time to prireuju sportsko natjecanje, kazali su mi da je Persej
porijeklom iz njihova grada: naime, da su Danaj i Linkej bili
Hemijci i odande su isplovili za Grku. Poevi od njih,
nabrajali su svoj rod i zavrili s Persejem. A on je doao u Egipat,
kau, iz onog razloga koji navode i Grci, dakle da donese
Gorgoninu glavu iz Libije, a tvrde da je stigao i k njima i
prepoznao sve svoje roake: a doao je u Egipat jer je ve prije
bio uo za ime Hemije koje mu je majka spominjala: po
njegovoj elji oni prireuju sportska natjecanja.
92. Takvi su obiaji Egipana koji ive iznad movarnog
obalnog podruja. A oni koji nastavaju movare imaju jednake
obiaje poput drugih Egipana, pa meu ostalim svatko od njih
ima jednu enu kao i Grci, a da bi im hrana bila jefinija, iznali
su ovakav postupak. Kad god rijeka naraste i pretvori ravnice
u more, raste u vodi mnogo ljiljana koje Egipani nazivaju
lotosima. Njih nasijeku, pa ih sue na suncu i zatim istuku zrna
iz sredine lotosa koja su nalik maku, te iz njih prave hljebove i
peku ih na vatriY A i korijen je lotosa j estiv i prilino sladak,
okrugao je i veliine j abuke. Postoje i drugi lotosi, koji su nalik
na rue i koji takoer rastu na rijeci, a njihov plod lei u
posebnoj aici i izrasta iz korijena, dok je izgledom najsliniji
osinjem sau: on je pun sjemenki, koje nalikuju kotici masline,
a grickaju se svjee i suene. Kad poupaju iz movara stabljike
papirusa koje izrastaju svake godine, njihov gornji dio odsije
caju i upotrebljavaju za neto drugo, a donji ostave u duini od
jednog lakta pa ga jedu ili prodaju. Oni koji ele te stabljike
57 Egipani se jo i danas hrane slatkim sjemenkama egipatskog lotosa.
19
4
posebno dobro prireivati, spre ih na uarenoj tavi i takve
grickaju. Neki od njih ive iskljuivo od riba, a kad ih uhvate
i oiste im utrobu, sue ih na suncu i zatim osuene jedu.
93. U rijekama nema odvie riba koje ive u j atima, ve se one
othranjuj u u jezerima, i to ovako: kad ih zahvati elja za
mrijetenjem, jatimice plivaju prema moru: pri tome ih vode
mujaci koji isputaju sjeme, a slijede enke, gutaju to sjeme i
njime se oplouju. A kad su u moru oploene, plivaju natrag
svaka u svoje stanite. No sada ih vie ne vode mujaci nego se
vodstvo preputa enkama. A one ih vode u jatima kao to su
to inili mujaci: one sad isputaju malobrojna jajaca veliine
prosenih zrna, a prodiru ih mukarci koji slijede enke. A ta
su j ajaca zapravo ribe. Jajaca koja preostaju, a nisu ih prodrli,
pretvaraju se u odrasle ribe. Ribe koje budu ulovljene dok
plivaj u prema moru vidljivo su izguljene na lijevoj strani glave,
a one koje plivaju natrag izguljene su na desnoj strani. A to im
se dogaa zato to se plivajui prema moru dre u lijevu obalu,
a na putu natrag dre se ponovo u istu obalu, jer se uz nju
stiu i dodiruju je to je vie mogue da ne bi izgubile put kroz
rijeni tok. Kad Nil poinje rasti, najprije se pune udubine u
zemlji i bare uz rijeku, jer voda iz rijeke u njih prodire: zaas su
sve one ispunjene vodom, i odmah je u njima mnotvo malih
riba; odakle je najvjerojatnije da one dolaze, mislim da se to
moe ovako tumaiti: kad se prole godine Nil povukao, ribe
su u glibu ostavile jaja, a zatim ih je ostatak vode povukao sa
sobom, pa kad je nakon odreenog vremena voda opet nadola,
iz tih se jajaca istog asa raaju ribice. T ako se to zbiva s ribama.
94. Egipani koji ive u movarnom podruju upotrebljavaju
ulje od ploda silikiprija58 koji Egipani nazivaju kiki, a dobi-
\8 T o je naziv za udotvorno drvo kakvo je raslo i na Cipru; moda je rije o biljci
ncmusa.
1 95
vaju ga ovako: uz obale rijeka i jezera siju sjeme silikiprija koji
u Grkoj kao divlja biljka raste sam od sebe; ono u Egiptu,
zasijano, donosi bogat ali smrdljiv plod; kad ga naberu, neki ga
namiate i cijede, a drugi ga ispre i kuhaju i skupljaju njegov
iscjedak. On je mastan i nije nita manje prikladan za svjetiljke
od maslinova ulja, no isputa teak miris.
95. Protiv komaraca, kojih ima bezbroj, izmislili su ova sred
stva. Onima koji stanuju iznad movara pomau kule na koje
se penju kad odlaze spavanje: naime, komarci ne mogu zbog
vjetrova letjeti visoko. A oni koji stanuju u movarnom podru
ju izmislili su umjesto kula neto drugo: ondje svaki ovjek
posjeduje mreu kojom danju lovi ribe, a nou je ovako upo
trebljava -oko leaja u koji ide na poinak postavlja mreu i
zatim spava uvukavi se pod nju; ako spava umotan u ogrta ili
koulju, komarci ga kroz njih ujedaju, ali kroz mreu ne
pokuavaju ni poeti s ugrizima.
96. Tovarne lae izrauju iz akamova drveta59 koje je izgledom
veoma nalik kirenskom lotosu, a od njegove smole dobiva se
guma; od akama isijeku daske otprilike dva lakta dugake i slau
ih kao crepove, te grade lau ovako: daske od dva lakta uvr
uju gusto poredanim dugim klinovima, a kad na taj nain
oblikuju trup, odozgo postavljaju poprene grede. Uope ne
upotrebljavaju rebra, a unutranje su spojeve zaepili papiru
som. Ugrauju jedno kormilo i ono je protureno kroz kobilicu.
Upotrebljavaju jarbol od akanta, a jedra od papirusa. Takve
lae ne mogu ploviti uz rijeku ako nema sasvim pogodna vjetra,
pa se inae vuku s kopna, a nizvodno plove ovako: izradi se
okvir od tamariskova drveta i preplete pleterom od trske, te
probuen kamen teak najvie dva talanta.60 Okvir se privee
59 Od akanta, koji je vrsta akacije, i danas se grade lae.
GO
Tj. oko 52,5 kg.
1 96
uetom i s prove se pusti u vodu da ga nosi, a kamen na drugom
uetu s krme. Okvir se, kad ga zahvati struja, brzo kree
naprijed i vue baris (to je, naime, naziv za take lae) , a kamen,
koji se povlai odostrag po dnu, usmjerava lau. Takih laa
ima veliko mnotvo, a neke su od njih nosivosti od vie tisua
talanata.
97. Kad god Nil preplavi zemlju, vide se jedino gradovi kako
se izdiu iznad vode, pa se uvelike mogu usporediti s otocima
u Egejskom moru. Naime, preostali se dio Egipta pretvara u
more, a jedino se gradovi izdiu iznad vode. Kad se to dogodi,
ne prevoze se laama samo tokom rijeke nego i posred ravnice.
Tko tada plovi iz Naukratije u Memfs, plovei prolazi mimo
samih piramida: no to zapravo nije plovni put, jer on vodi kraj
vrha Delte i kraj grada Kerkasora; ako se plovi od morske obale
i Kanoba kroz ravnicu do Naukratije, dolazi se u blizinu grada
Antile i onoga koji se zove Arhandar.
98. Od tih dvaj u gradova Antila je znamenita po tome to je
izabrana da daruje obuu eni vjenoga vladara Egipta. To je
uvedeno odonda otkad su Egiptom zavladali Perzijanci. Mislim
da je drugi grad dobio ime po Danajevu zetu, Arhandru sinu
Ftijevu a unuku Ahejevu: zove se, naime, Arhandrov grad.
Moda postoji i neki drugi Arhandar, no ime nikako nije
egipatsko.
99. Dosad sam pripovijedao ono to sam sam vidio, sam
spoznao i sam istraio, a odsad u kazivati egipatsku povijest
kako sam je uo: ipak u joj pridodati i poneto od onoga to
sam sam vidio. Sveenici su priali da je Min, prvi egipatski
vladar, osigurao nasipima Memfs. Naime, cijela je rijeka tekla
uz pjeana brda koja se proteu prema Libiji, ali je Min s gornje
strane, otprilike sto stadija od Memfsa, nasuo rijeku ondje gdje
je zavijala prema j ugu, isuio staro korito i prokopanim kana-
197
lom proveo tok rijeke izmeu brda. Jo i dan-danas Perzijanci
veoma paze na ovaj zavoj Nila koji vodi izmeu nasipa i svake
ga godine obzidavaju: ako bi se rijeka na tom mjestu, probivi
nasip, izlila, itav bi Memfis doao u opasnost da bude poplav
ljen. Kad je Min, koji je bio prvi vladar, s pomou nasipa stvorio
suho kopno, na tom je mjestu osnovao grad koji se danas zove
Memfs (a Memfis se nalazi na onom suenom podruju
Egipta) , a izvan grada, s njegove sjeverne i zapadne strane (s
istone strane tee sam Nil) , iskopao je jezero koje se napaja iz
rijeke, pa je podigao u gradu Hefestovo svetite, veliko i vrlo
vrijedno spomena.
Gl
1 00. Nakon ovoga sveenici su iz knjigeG2 kazivali imena tri
stotine trideset drugih vladara. Meu tim ljudskim pokoljenji
ma osamnaest su bili Etiopljani, jedna ena porijeklom iz
Egipta, a ostalo mukarci Egipani.

eni koja je bila vladarica

ime je bilo Nitokrida, jednako kao onoj u Babilonu. Za nju su
priali da se osveivala za smrt svojeg brata - a njega su
Egipani ubili dok im j e vladao, te poto su ga ubili, predali su
vlast njoj -, i kad se za nj osveivala, mnoge je Egipane
poubijala na prijevaru. Dala je, naime, sagraditi vrlo veliku
podzemnu dvoranu i htjela ju je toboe sveano otvoriti, a
zapravo je smiljala neto posve drugo: pozvala je na gozbu
mnoge Egipane za koje je znala da su ponajvie krivi za ono
ubojstvo, i dok su se oni gostili, pustila je u dvoranu rijeku kroz
veliku tajnu cijev. O njoj su samo to pripovijedali i jo su dodali
da se ona, kad je to obavila, bacila u neku prostorij u punu
pepela kako bi izbjegla osvetu.
Gl
Sto stadija, koliko je svetite udaljeno, iznosi oko 1 9 k. Radi se o hramu
podignutom u ast Ptaha, egipatskog boga-zatitnika umjetnika i obrtnika.
62
To su egipatski ljetopisi koji su sadravali popise vladara.
1 98
1 01 . Za ostale vladare nisu mogli ispriati nikakvo njihovo
djelo, jer nijedno nije steklo slavu, osim djela posljednjega od
njih, Merisa. On je kao spomen sam sebi podigao predvorje
Hefestova hrama okrenuto prema sjeveru i iskopao je jezero za
koje u kasnije objasniti koliko je stadija dugaak njegov
obilazak, te je u jezeru dao izgraditi piramide o ijoj u veliini
govoriti kad budem priao o samom jezeru. On je to podigao,
a od ostalih nitko nije nita uradio.
1 02. Njih u, dakle, preutjeti, a spomenut u onoga koji je
postao vladarom nakon njih; zvao se Sesostris. Za njega su
priali sveenici da je prvi krenuo na ratnim brodovima iz
Arabljanskog zaljeva i da je pokoravao narode koji su stanovali
uz obale Crvenog mora, sve dok plovei sve dalje i dalje nije
stigao do mora koje zbog pliina vie nije bilo plovno. Kad se
odande vratio natrag u Egipat, prema kazivanju sveenika,
podigao je veliku vojsku i prolazio je kopnom, pa je pokoravao
sve narode koji su mu se nali na putu. Kad bi meu njima
nailazio na srane ljude koji su se estoko borili za svoju
slobodu, u njihovoj im je zemlji postavljao stupove s natpisima
koji su sadravali i njegovo ime, i naziv njegove domovine, i
opis kako ih je svojom vojskom porazio; a za one ije je gradove
zauzeo bez borbe ili lako pisao je na stupovima isto to i za ove
narode koji su bili hrabri, no uz to je ucrtavao i enska spolovila,
jer je tako elio jasno pokazati kako im je nedostajalo sranosti.
1 03. Tako je radio i prolazio je kopnom sve dok nije preao iz
Azije u Evropu i pokorio Skite i Traane. Mislim da je to kraj nja
toka do koje je doprla egipatska vojska. Naime, u njihovoj
zemlji jo se nalaze postavljeni onakvi stupovi, a dalje ih vie
nema. Ondje se okrenuo i poeo se vraati, a kad je doao na
rijeku Fasid, ne mogu sa sigurnou kazati da li je tada sam kralj
Sesostris izdvojio dio svoje vojske i ostavio ga ondje da naseli
1 99
taj kraj ili su neki od vojnika, nezadovoljni njegovim tumara
njem uokolo, sami ostali u dolini rijeke Fasida.
1 04. Jasno je da su Kolhiani Egipani: ovo tvrdim jer sam sam
to zapazio prije nego to sam uo od drugih. Kad mi je to palo
na pamet, raspitivao sam se i kod jednih i kod drugih, i bolje
su Kolhiani upamtili Egipane nego Egipani Kolhiane.
Egipani su mi rekli da misle kako su Kolhiani potekli od
Sesostrisove vojske: to sam i sam zaklj uio po tome to su oni
crnoputi i kovrave kose (no to nita ne dokazuje, jer su i neki
drugi narodi takvi) , a jo vie po tome to j edini od svih ljudi
Kolhiani, Egipani i Etiopljani oduvijek obrezuju spolovila.
Feniani i Sirijci u PalestiniG3 i sami priznaju da su to nauili
od Egipana, a Sirijci oko rijeke Terrodanta i Partenija i
njihovi prvi susjedi Makronei kau da su to isto tek nedavno
nauili od Kolhiana: to su jedini od ljudi koji se obrezuju, a
oni to oito rade na isti nain kao i Egipani.

to se tie samih
Egipana i Etiopljana, ne mogu rei koji su od kojih to nauili,
no jasno je da je taj obiaj kod njih drevan. Da su drugi to
nauili iz dodira s Egiptom, jak mi je dokaz i ovo: oni Feniani
koji su u bliem dodiru s Grkom vie ne oponaaju u tome
Egipane i svojoj djeci ne obrezuju spolovila.
1 05. Recimo jo neto po emu su Kolhiani slini Egipani
ma. Samo oni izrauju laneno platno na isti nain kao i
Egipani, a i sav nain ivota i jezik jednih i drugih meusobno
su slini. Kolhiansko laneno platno Grci zovu sardonskim, a
ono koje se uvozi iz Egipta egipatskim.
1 06. Oni stupovi to ih je u pojedinim zemljama postavljao
egipatski vladar Sesostris veinom se nisu sauvali i ne mogu se
63 Sirijci u Palestini su idovi.
200
vidjeti, ali u sirijskoj Palestini vlastitim sam ih oima vidio
zajedno s navedenim natpisima i sa enskim spolovilima. U
Joniji postoje dva prikaza ovog ovjeka uklesana u stijene, jedan
na putu iz Efeza u Fokej u a drugi iz Sarda u Smirnu. Na obama
je urezan mukarac visok etiri i po lakta,
64
s kopljem u desnoj
a lukom u lijevoj ruci, te s drugom prikladnom opremom: a
ona je i egipatska i etiopska; od jednog do drugog ramena preko
prsa tee natpis uklesan svetim egipatskim slovima65 koji glasi:
Ja sam ovu zemlj u stekao svojim ramenima. Tko je i odakle
potjee, ovdje ne objanjava, a drugdje je objasnio. Neki koji
su vidjeli ove prikaze smatraju da su oni Memnonove slike, no
veoma su daleko od istine.
1 07. Kad se ovaj Egipanin Sesostris vraao i vodio sa sobom
mnoge ljude, pripadnike naroda ije je zemlje pokorio, pa se,
kako pripovijedaju sveenici, na povratku naao u pelusijskoj
Dafni, njegov ga je brat, kojemu je Sesostris povjerio Egipat,
pozvao na gozbu zajedno sa sinovima, te je oko kue naslagao
drva i, poto ih je naslagao, potpalio ih je.

im je Sesostris to
opazio, odmah se savjetovao sa enom: bio je, naime, vodio sa
sobom i enu. Ona mu je dala savjet da od estero sinova
dvojicu isprui preko vatre i tako premosti oganj, pa da ostali
prijeu preko njih i tako se spase. Sesostris je to uinio, i na taj
su nain dva njegova sina izgorjela, a ostali su se spasili zajedno
s ocem.
1 08. Poto se Sesostris vratio u Egipat i kaznio brata, gomilu
koju je doveo sa sobom iz zemalja to ih je pokorio upotrijebio
je ovako: odvukli su mu kamenje, koje je bilo donijeto u vrijeme
toga kralja za izgradnju Hefestova svetita a bilo je preveliko, i
6 Tj. 1 98 cm.
6
5 Tj. hijeroglifima.
201
morali su iskopati sve kanale koji danas postoje u Egiptu, te su
tako, premda im to nije bila namjera, pretvorili Egipat, neko
posvud prohodan za konje i za kola, u zemlju koja nema
prohodnih putova. Naime, nakon toga vremena Egipat je,
premda je itav ravan, postao krajem bez konja i kola: uzrok su
tome kanali kojih je mnogo i koji se pruaju u svim smjerovima.
Kralj je ispresijecao zemlju kanalima iz ovog razloga: oni Egip
ani koji nisu osnovali svoje gradove uz rijeku nego u unutra
njosti, kad bi se rijeka povukla, oskudijevali su vodom i pili su
slanu vodu iz bunara. Zbog toga je Egipat ispresijecan kanali
ma.
1 09. Ku da je ovaj kralj razdijelio svim Egipanima zemlju
tako da je svakome dao jednako etverokutno zemljite i od
toga stvorio prihod jer je odredio da svi plaaju godinji porez.
A ako bi rijeka odnijela dio neijega zemljita, taj bi doao kralju
i obavjetavao ga o tome dogaaju; on je slao ljude da pogledaju
i izmjere koliko je povrina zemljita manja da bi se ubudue u
tom omjeru plaao i porez koji je bio odreen.

ini mi se da
je u tu svrhu izmiljena geometrija i da je odavde preuzeta i u
Grku. GG No sunani sat i njegovu kazaljku, kao i podjelu dana
na dvanaest dijelova, Grci su nauili od Babilonaca. G7
1 1 O. Jedino je ovaj egipatski kralj zavladao i Etiopljanima, a
ostavio je kao spomen ispred Hefestova hrama dva kamena kipa
od trideset lakata, koji su prikazivali njega i njegovu enu, te
etiri kipa svoje djece, svaki od dvadeset lakata. G8 Mnogo
godina kasnije Hefestov sveenik nije dopustio Perzijancu
66 U
antici su se Egipani openito smatrali pronalazaima geometrije, od kojih je
Tal iz Mileta preuzeo osnovne principe.
6
7 Doista su Grci od Babilonaca prihvatili podjelu dana od izlaska do zalaska sunca
na dvanaest sati ija je duina ovisila o trajanju suneva dana.
68
Vei su kipovi bili, dakle, visoki oko 1 3, a manji oko 9 metara.
202
Dariju da postavi svoj kip ispred ovih, uz obrazloenje da on
nije izvrio takva djela kakva je uradio Egipanin Sesostris.
Naime, Sesostris nije pokorio manje naroda od Darija, a meu
njima su bili i Skiti, dok Dariju nije uspjelo zauzeti skitsku
zemlju. Nije, stoga, pravedno da onaj tko ga nije nadmaio
djelima postavlja svoj lik ispred njegova. Ku da mu je Darije
te rijei oprostio.
1 1 1 . Pripovijedali su da je nakon Sesostrisove smrti vlast
preuzeo njegov sin Feron,69 no on nije poduzeo nijednu vojnu,
jer mu se desilo da je oslijepio, i to zbog ovakva dogaaja: kad
je rijeka silno narasla, sve do osamnaest lakata,7 tako da je
preplavila oranice, udarila je oluja, a na rijeci su se digli valovi.
Priaj u da je taj vladar u napadu nepromiljenosti uhvatio
koplje i bacio ga usred rijenih virova, te su mu odmah nakon
toga oi oboljele i ostao je slijep. ?! Bio je deset godina slijep, a
jedanaeste mu je godine stiglo proroanstvo iz grada Bute da je
isteklo vrijeme kazne i da e opet progledati ako bude oprao
oi mokraom ene koja je spavala samo sa svojim muem i ni
s jednim drugim. Najprije je to iskuao s vlastitom enom, a
zatim, kako mu se vid nije vraao, redom je iskuavao sve ene:
kad je progledao, sazvao je sve ene s kojima je bio pokuao,
osim one s pomou ije mu se mokrae, poto se njome oprao,
vratio vid, i okupio ih je u jednom gradu koji se danas zove
Eritrobol, pa ih je sve zajedno s gradom dao zapaliti. A onu s
pomou ije je mokrae, poto se njome oprao, progledao, nju
je uzeo za enu. Poto se oslobodio bolesti oij u, darovao je
svim znamenitim svetitima zavjetne darove, a meu njima je
69
Budui da se vladar s ovim imenom ne moe identificirati, moda se radi samo
o heleniziranoj opoj imenici fraon, dakle egipatski vladar" .
7
0
Tj. za 8 metara.
7
1
Kako je Nil, osobito u vrijeme poplava, bio sveta rijeka, baciti tada u nj koplje
svakako je bilo nepromiljeno svetogre.
203
-to treba posebno napomenuti -Helijevu svetitu darovao
djela vrijedna spomena, dva kamena obeliska, svaki isklesan iz
jednog jedinog kamena: visina im je svakome bila sto lakata, a
irina osam lakata.72
1 1 2. Pripovijedaj u da je od njega vlast preuzeo ovjek iz
Memfisa ije je ime u grkom obliku bilo Protej : njemu je u
Memfsu posveen veoma lijep i briljivo odnjegovan gaj , koji
se nalazi j uno od Hefestova svetita. U okolici toga gaja ive
Feniani iz Tira, a itav se taj kraj naziva Tirska etvrt. U gaju
je smjeten hram koji se zove hram Mrodite Tuinke; slutim
da bi to mogao biti hram Helene keri Tindarove, budui da
sam uo priu da je Helena proivjela neko vrijeme kod Proteja,
a i zato to je Mroditin nadimak ovdje Tuinka: koliko god
ima Mroditinih svetita, nigdje se ona ne naziva Tuinkom.
1 1 3. Sveenici su mi pripovijedali, kad sam ih pitao to se
dogodilo s Helenom, slijedeu priu: Kad je Aleksandar oteo
Helenu iz Sparte, plovio je prema svojem domu; njega su, kad
se naao u Egejskom moru, nepovoljni vjetrovi odnijeli u
egipatsko more, a odavde je (kako oluja nije poputala) stigao
u Egipat, i to u onaj dio Egipta koji se danas naziva Kanopskim
uem Nila i u Tarihiju. Na alu se nalazilo, kao to je to i danas,
Heraklovo svetite u kojem se rob bilo kojeg ovjeka, ako bi
onamo pribjegao i dao sebi udariti sveti ig, posveuj ui se tako
bogu, ne bi vie smio progoniti. Taj obiaj, u slinom obliku,
traje od davnina sve do dananjih dana. Stoga su sluge, koji su
bjeali od Aleksandra a uli su da u tom svetitu vlada takav
obiaj, sjeli pod okrilje boga kao pribjegari i poeli su optuivati
Aleksandra, u namjeri da mu nanesu tetu, i priali su cijelu
priu o tome to se zbilo s Helenom i o nepravdi nanijetoj
72 Dakle, obelisci su bili visoki 44 m, a u bazi oko 3,5 m iroki.
20
4
Menelaju: optube su iznosili pred sveenicima i pred uvarem
onoga ua koji se zvao Tonis.
1 14. Kad je Tonis to uo, poalje to prije poruku u Memfs
Proteju sa slijedeim sadrajem: Doao je stranac, rodom
T eukranin, koji je u Grkoj poinio bezbono djelo; naime,
zaveo je enu svojeg domaina i doao je ovdje zajedno s njom
i vrlo velikim blagom, jer su ga vjetrovi dognali u tvoju zemlju;
da li da ga pustimo da netaknut odavde plovi ili da mu
oduzmemo ono to posjeduje? Na to Protej otpoalje poruku
ovakva sadraja: Tog ovjeka, koji je poinio nedjelo svojem
domainu, uhvatite i vodite ga k meni da vidim to mi moe
kazati.
1 1 5. Poto je to uo, Tonis uhvati Aleksandra i zadri njegove
lae, pa ga je nakon toga vodio u Memfs zajedno s Helenom
i blagom, a skupa s njima i pribjegare. Kad su svi stigli, Protej
je pitao Aleksandra tko je i odakle plovi. On mu je kazao i svoj
rod, i rekao mu je ime svoje domovine, i opisao mu je plovidbu
od poetka. Zatim ga je Protej pitao odakle mu je Helena; a
kad je Aleksandar poeo krzmati u svojoj prii i budui da nije
govorio istinu, stali su ga pobijati oni pribjegari koji su pripo
vijedali cijelu priu o njegovu zloinu. Napokon im Protej
iskae svoj sud ovim rijeima: Da ne smatram iznad svega
svojom dunou da ne ubijem nijednog tuinca koji doe,
sprijeen vjetrovima, u moju zemlj u, osvetio bih ti se za Grka,
najvei zloine meu ljudima, jer si kao gost poinio najbez
bonije djelo: priao si eni svojeg domaina; i to ti nije bilo
dovoljno, nego si je oteo i, poto si je ukrao, nestao si. Pa ak
ni to samo ti nije bilo dovoljno, nego si odlazei opustoio
domainovu kuu. Stoga, budui da iznad svega smatram
svojom dunou ne ubijati tuince, neu ti dozvoliti da odve
de ovu enu i blago, ve u ih priuvati za tvog grkog
domaina sve dok on sam ne doe ovamo i zaeli ih odvesti; a
205
tebi i tvojim suputll1Clma zapovijedam da iz moje zemlje
putujete u neku drugu u roku od tri dana, jer ne budete li to
uinili, ponaat u se prema vama kao prema neprijateljima.
1 16. Sveenici su pripovijedali da se tako zbio Helenin dolazak
Proteju; mislim da je i Homer uo z tu priu: no budui da
ona nije bila prikladna za njegov ep poput drugih koje je ondje
upotrijebio, izostavio ju je, no ipak je dao naslutiti da mu je i
ova pria bila poznata. To je oito po onome kako je u Ilijadi
opisao (a ni na jednom drugom mjestu to nije opovrgao)
Aleksandrovo lutanje i kako je zajedno s Helenom bio bacan
uokolo, te je lutajui posvuda stigao i u Sidon u Fenikiji. To je
spomenuo u Diomedovu j unatvu;73 njegove su rijei ove:
. . . gde su joj bil
Vrlo areni plti, ruko tvori sidonskih ena,
Koje je doveo bio Alksandro nalini bogu
Ond iz sidonske zemle, kad prebrodi iroko more,
Slvnoga oca ker kad Helenu vode k sebi. 74
A spomenuo je to i u Odiseji ovim rijeima:
Takove ustuke mone i dobre Zeusova ki je
Imal, koje je njoj Poldmna, Tonova ena,
Bil u Egiptu dl, gde zemla itorodna nosi
Ustuke mnoge ludma na dobro, mnoge i na zlo.75
A Menelaj opet ovako govori Telemahu:
Jo me iz Egita bozi ne pustie, vratit se elna,
Jer hekatombe njima prikazo uspjene nisam.76
7
3
Diomedovo junatvo jedna je od epizoda u Iliadi.
74 Ilijad, V,288-292, prijevod Mareti-Ivi.
75
Odiseja, IV,227-230, prijevod Mareti-Ivi.
7
6
Odisea, IV,351 -352, prijevod Mareti-Ivi. Kako se nijedno citirano mjesto iz
Odiseje ne odnosi na boravak Parisa-Aleksandra u Egiptu, neki komentatori misle
da su ona naknadno uvrtena u Herodotov tekst.
206
Iz tih je rijei jasno da je znao za Aleksandrovo lutanje po
Egiptu: naime, Sirija granii s Egiptom, a Feniani kojima
pripada Sidon ive u Siriji.
1 1 7. Ove rijei i navedeno mjesto posve jasno dokazuju da
Kiprija nisu djelo Homera nego nekog drugog pjesnika: u
Kiprijima se kae da je Aleksandar stigao iz Sparte u Ilij
zajedno s Helenom ve trei dan, noen povoljnim vjetrom i
po mirnom moru; u IIijadi, naprotiv, kae da je lutao s
Helenom. A sada zbogom Homeru i Kiprijima!
1 1 8. Kad sam pitao sveenike da li je pria to je Grci priaju
o dogaajima oko Ilija lana ili nije, kazali su mi ovo, tvrdei
da su to saznali kad su se raspitivali kod samog Menelaja: nakon
Helenine otmice velika je grka vojska dola u zemlju T eukrana
u pomo Menelaju, pa su se ondje iskrcali na kopno, podigli
logor za vojsku i poslali su glasnike u IIij, a s njima je iao i sam
Menelaj . Kad su uli unutar zidina, traili su Helenu i blago
koje je ukrao i odnio Aleksandar, te su zahtijevali zadovoljtinu
za poinjeno nedjelo; Teukrani su im i tada i kasnije, pod
zakletvom i bez zakletve, kazivali istim rijeima da nemaju ni
Helenu ni reeno blago ve da je sve to u Egiptu, pa ne bi bilo
pravedno da oni trpe kaznu zbog onoga to se nalazi kod
egipatskog kralja Proteja. Grci su mislili da im se oni rugaju,
pa su ih opsjedali sve dok nisu zauzeli grad: no kako se Helena
nije pojavljivala kad su zauzeli zidine nego su ponovo sluali
iste rijei kao i prije, Grci su napokon povjerovali u onu prvu
priu i poslali su samog Menelaja Proteju.
1 1 9. Kad je Menelaj stigao u Egipat i otplovio do Memfsa i
kad je ispriao istinu o svim zbivanjima, naiao je na pravo
gostoprimstvo i dobio je natrag Helenu, kojoj se nita loe nije
bilo dogodilo, i sve svoje blago. Iako je sve to postigao, Menelaj
se pokazao vrlo nepravednim prema Egipanima: kad se spre-
207
mao otploviti, zadravalo ga je vrijeme bez vjetra; kad je to ve
predugo trajalo, zamislio je bezbono djelo: naime, uhvatio je
dva djeteta tamonjih ljudi i zaklao ih je kao rtve bogovima;
kasnije, kad se razglasilo to je uinio, omraen i progonjen
krenuo je u bijeg laama prema Libiji. A kamo se odande jo
potucao, Egipani nisu znali kazati; za dio toga su tvrdili da
znaju iz svojih ispitivanja, a za ono to se kod njih dogodilo da
govore na osnovi pouzdanih saznanja.
1 20. Tako su pripovijedali egipatski sveenici, a ja priu koju
su mi ispriali o Heleni i sam prihvaam, a dodajem joj jo i
ovo: da je Helena bila u Iliju, Aleksandar bi je morao vratiti
Grcima, bilo svojevoljno ili protiv svoje volje. Naime, ni Prijam
ni ostali njegovi roaci nisu bili toliko bezumni da bi htjeli
izvrgavati opasnosti sebe same, svoju djecu i grad zato da se
Aleksandar oeni Helenom. Ako su u prvi as tako i mislili, im
su mnogi Trojanci poeli pogibati kad bi se god sukobljavali s
Grcima, a i nije bilo bitke u kojoj samom Prijamu nisu izgubila
ivot dva-tri, pa i vie sinova, ako se smije pouzdavati u rijei
pjesnika, -kad se to poelo dogaati, vjerujem da bi i sam
Prijam, u elji da odagna tolike nevolje, vratio Helenu Ahejci
ma da se njome oenio. A kraljevstvo ak i nije trebalo prijei
na Aleksandra pa da bi on zbog Prijamove starosti imao sve u
svojim rukama, ve je Hektor bio i stariji i muevniji od njega,
te je on morao preuzeti vlast nakon Prijamove smrti, a njemu
ne bi dolikovalo trpjeti brata grenika, i to poto su zbog njega
doivjeli goleme nevolje i on sam i svi ostali Trojanci. No oni
nisu mogli vratiti Helenu niti su im Grci vjerovali iako su
govorili istinu, i - da iznesem svoje miljenje - to je neko
boanstvo tako priredilo da bi Trojanci svojom potpunom
propau posve jasno ukazali ljudima na to kako su za velika
nedjela i boanske kazne velike. Time sam izrekao svoje mi
ljenje.
208
1 21 . Pripovijedali su da je od Proteja vlast preuzeo Rampsinit,
koji je kao spomen na sebe ostavio prema zapadu okrenuto
predvorje Hefestova hrama, a nasuprot tome predvorju posta
vio je dva kipa visoka dvadeset i pet lakata,77 od kojih Egipani
onaj koji gleda prema sjeveru nazivaju Ljeto, a onaj koji gleda
prema j ugu Zima: onome koji se zove Ljeto klanjaju se i
odaju mu potovanje, a onome koji se zove Zima ine sve
suprotno. Taj je vladar posjedovao toliko veliko bogatsvo u
srebru da ga nitko od kasnijih vladara nije mogao u tome nadii
niti mu se pribliiti. Budui da je htio pohraniti svoje blago na
sigurnom mjestu, dao je graditi kamenu izbu kojoj je jedan od
zidova pripadao vanjskoj strani palae. Graditelj je bio lukav i
smislio je ovo: obradio je jedan kamen tako da su ga lako mogla
izvaditi iz zida dva ovjeka, pa ak i jedan sam. Kad je izba bila
gotova, kralj je u nju pohranio svoje blago, a nakon nekog
vremena graditelj , budui da mu se pribliavao kraj ivota,
pozove svoje sinove (a imao je dva sina) i ispria im kako je,
mislei na njih da bi ivjeli u izobilju, lukavo postupio dok je
gradio vladarevu riznicu; jasno im je sve izloio o tome kako se
kamen vadi i dao im je njegove mjere, te im je rekao da e,
budu li se za to pobrinuli, biti upravitelji kraljeva blaga. On je
zavrio svoj ivot, a njegovi su se sinovi bez oklijevanja dali na
posao, te su se nou prikrali kraljevskoj palai, pronali kamen
na zgradi, lako ga rukama odmaknuli i iznijeli mnogo blaga.
Kad je vladar sluajno otvorio izbu, zaudio se vidjevi kako u
posudama nedostaje blaga, ali nije mogao nikoga za to okriviti
jer su peati bili neoteeni , a izba zakljuana. Poto je drugi
pa i trei put otvorio izbu, a blaga je oito bivalo sve manje (jer
lopovi nisu prestajali s pljakom) , uradio je ovako: naredio je
da se izrade zamke i da se postave uokolo posuda u kojima je
bilo blago. A kad su lopovi, kao i prije, doli i kad se jedan od
77 Tj. 1 1 metara.
209
njih uuljao unutra, im se pribliio posudi, odmah je upao u
zamku; kad je shvatio u kakvoj se nevolji naao, istog je asa
poeo zazivati brata i objanjavati mu to se dogaa, te je od
njega zatraio da se to bre uvue unutra i odsijee mu glavu
kako njegovo tijelo ne bi mogli prepoznati kad ga pregledaju,
jer bi tako upropastio i brata; bratu se uini da je to mudro
reeno, pa nagovoren uini tako i, poto je vratio kamen na
mjesto, otie kui nosei sa sobom bratovu glavu. Kad je
svanulo, vladar ue u izbu i zaprepasti se videi obezglavljeno
tijelo lopova i nedirnutu izbu bez ikakvih tragova ulaenja ili
izlaenja. U nedoumici uradi ovako: le lopova objesi niz
gradske zidine i postavi uza nj straare, te im naredi da uhvate
i da mu dovedu svakoga koga bi opazili kako je ondje zaplakao
ili pokazao tugu. Dok je mrtvo tijelo tako visjelo, njegova je
majka to teko podnosila i u razgovoru s preivjelim sinom
traila je od njega da smisli bilo koji nain kako e skinuti i
donijeti bratovo tijelo: ukoliko se ne bude za to pobrinuo,
prijetila mu je da e sama otii vladaru i prijaviti da je blago
kod njega. Kako je majka otro prekoravala preivjelog sina, a
on je nije, premda joj je mnogo toga govorio, mogao razuvjeriti,
dovine se ovakvu rjeenju: opremi magarce i napuni mjeine
vinom, pa ih natovari na magarce, a zatim ih je gonio pred
sobom; kad se naao u blizini strae kod objeena mrtvaca,
povue dva ili tri grlia na mjeinama i razvee njihove vorove:
im je vino poelo istjecati, stao se tui po glavi i glasno vikati
kako ne zna kojem bi magarcu najprije priao; kad su straari
vidjeli kako istjee mnogo vina, poeli su trati na cestu s
posudama u rukama i prikupljati proliveno vino da bi uivali
u njemu. On ih je na sav glas psovao i pretvarao se da je bijesan;
no straari su ga smirivali, pa se toboe poeo smirivati, a bijes
mu je poputao, te je napokon maknuo magarce s ceste i sve
uredio. Sve su se vie razgovarali, pa mu je netko ispriao alu
i naveo ga na smijeh, i on im pokloni mjeinu vina: a oni na
licu mjesta legnu s namjerom da piju, pozovu ga k sebi i zamole
21 0
ga da ostane s njima na pijanki; on se dao nagovoriti i ostao je
ondje. Dok su se s njim srdano druili u pie, pokloni im jo
jednu mjeinu vina: straari su se posve opili od obilna pia i,
svladani snom, polijegali su na mjestu gdje su pili; kad je no
ve bila poodmakla, on je skinuo bratovo tijelo i za porugu
obrijao svim straarima desni obraz,78 pa natovari le na magar
ce i stane ih goniti kui, te je tako izvrio majinu zapovijed.
Kd je vladar primio vij est da je le lopova ukraden, silno se
nalj utio, a budui da je htio saznati tko je izmislio neto tako
lukavo, uradio je ovako, no meni se to ini upravo nevjerojat
nim: poalje vlastitu ker u javnu kuu i naloi joj da bez razlike
prihvaa ponude svih mukaraca, no prije nego to s njima bude
imala odnos, neka ih nagovara da joj priaju to su u svojem
ivotu uinili najmudrije a to najbezbonije; ako bi joj netko
ispripovjedio neto o dogaaju s lopovom, neka ga dri i neka
ga ne puta van. Kad je djevojka poela raditi onako kako joj
je otac naloio, lopov je saznao zato se to dogodilo, pa kako j e
htio lukavou nadmaiti vladara, radio je ovako: odsjekao je u
ramenu ruku sa svjeeg lea i krenuo je s njom ispod ogrtaa, a
kad je stigao kraljevoj keri i kad ga je ona upitala isto to i sve
ostale, ispriao joj je da je njegovo najbezbonije djelo to to je
u vladarevoj riznici odsjekao glavu bratu koji se bio uhvatio u
zamku, a najmudrije ono kad je opio straare i skinuo bratov
le koji je bio objeen. A kad je ona to ula, htjela ga je uhvatiti;
no lopov joj u tami prui mrtvaevu ruku: ona ju je primila i
vrsto ju je drala, vjerujui da umjesto ruke dri ba njega
samog; tat joj prepusti ruku i pobjegne trkom kroz vrata. Kad
je vladaru stigla vijest o tome, bio zaprepaten koliko je taj
ovjek i lukav i drzak, te je na kraju krajeva odluio po svim
gradovima slati ljude da pronose glas kako e lopov proi
nekanjeno i kako e ga bogato gostiti bude li mu se pojavio
-8 Obrijati nekome jednu stranu brade znailo je u Egiptu nanijeti mu veliku
sramotu.
2 1 1
pred oima: a lopov u to povjeruje i doe k njemu, pa mu se
Rampsinit uvelike zadivi i dade mu svoju ker za enu kao
najmudrijem od svih ljudi; naime, smatrao je da su Egipani
bolji od svih drugih, a da je onaj ovjek najbolji od Egipana.
1 22. Pripovijedali su da je zatim taj vladar iv siao u podzemlje
gdje Grci smatraj u da se nalazi Had i da je ondje kockao s
Demetrom, pa ju je malo pobjeivao a malo je od nje gubio i,
kad se vratio odozdo na gornji svijet, od nje je na dar dobio
zlatni runik.79 Kazali su da su od Rampsinitova silaska u
podzemlje sve dok se nije vratio natrag Egipani slavili svea
nost, za koju i sam znam da je odravaj u jo i danas: no ne mogu
rei da li je slave upravo zbog toga. T ada sveenici izatkaju u
toku istoga dana ogrta, a jednom izmeu sebe poveu mara
mom oi, te ga upute u tom ogrtau putem kojim se ide do
Demetrina svetita, dok se sami vraaju natrag: kau da svee
nika s povezanim oima vode dva vuka sve do Demetrina
svetita koje je udaljeno od grada dvadeset stadija,8o a da ga i
natrag ponovo vode od svetita do onoga istog mjesta ta dva
vuka.
1 23. Neka ove egipatske prie poslue onome kome se ine
uvjerljivima: meni je vano da kod svake prie zapiem tono
kako sam uo ono to mi je netko ispriao. Egipani kau da
su u podzemnom svijetu vrhovni vladari Demetra i Dionis.
Egipani su takoer prvi iznijeli miljenje da je lj udska dua
besmrtna i da, kad tijelo propada, prelazi u drugo ivo bie koje
se neprestano raa; a kad proe kroz tijela svih kopnenih,
morskih i krilatih bia, vraa se u tijelo ovjeka koji se u tom
79 Prema uobiajenoj interpretaciji ova legenda simboliki prikazuje sjetvu i etvu:
kad Demetra (egipatska !zida), boginja tla i usjeva, dobiva na kocki, vrijeme je sjetve,
a kad gubi, ona daje etvu; zlatni runik simbolizira bogatstvo egipatskih usjeva.
80
Tj. neto manje od 4 km.
21 2
trenutku raa, i taj njezin obilazak traje tri tisue godina. T o
su miljenje preuzeli i neki od Grka, jedni ranije a drugi kasnije,
kao da je njihovo vlastito: premda su mi poznata njihova imena,
ovdje ih ne navodim. sl
1 24. Pripovijedali su da su do Rampsinitova kraljevanja u
Egiptu vladali posve dobri zakoni i da je Egipat uvelike cvao, a
kad je nakon njega na vlast doao Keops, sve se okrenulo na
zlo: on je, naime, najprije zatvorio sva svetita i sprijeio ljude
da prinose rtve, a zatim je zapovjedio da svi Egipani rade za
njega. Jednima je naredio da vade kamenove iz kamenoloma u
Arabljanskim planinama i da ih odavde vuku sve do Nila; kad
su kamenovi bili prevezeni preko rijeke, drugima je zapovjedio
da ih preuzimaju i da ih vuku do planina koje se zovu Libijske.
Tim se poslom neprestano bavilo sto tisua ljudi, i to svaki
pojedinac u trajanj u od tri mjeseca. Deset je godina trebalo
iznurenu narodu samo za izgradnju ceste kojom su vukli kame
nove, i ta je izgradnja bila gotovo jednako teak posao, kako mi
se ini, kao i podizanje piramida (jer je njezina duina bila pet
stadija, irina deset hvati, a visina, ondje gdje je bila najvia,
osam hvati, S2 i bila je izgraena od izglaana kamena u koji su
bili uklesani likovi ivotinja) ; trebalo je, dakle, deset godina za
nju i za podzemne prostorije ispod breuljaka na kojima stoje
piramide, a te je prostorije gradio sebi za grobnicu na otoku i
proveo je kanal iz Nila.s3 Za izgradnj u same piramide trebalo
je dvadeset godina, a ona je etverostrana i svaka joj je strana
8
1
O seljenju due meu starijim grkim flozofima govorili su Empedoklo i
Pitagora i njegovi sljedbenici.
82
Cesta je, dakle, bila dugaka neto manje od 1 km, iroka oko 18 m, a visoka
1 4 m.
8
.1
Herodot opisuje najveu od sauvanih piramida, Keopsovu piramidu kod Gizeha
koja ima dvije prostorije iznad razine tla i jednu ispod njegove razine: i ova je
posljednja iznad nivoa rijeke, a kanal iz Nila, prema sadanjim arheolokim sazna
njima, nije ni postojao.
21 3
podjednako dugaka osam pletara i isto toliko visoka, te je
izraena od izglaanih kamenova koji su savreno poslagani:
nijedan od kamenova nije manji od trideset stopa.84
125. Sama je piramida bila izgraena poput stepenita koje neki
nazivaju stubama, a drugi stepenicama: kad su sagradili prvu
stepenicu, dizali su preostale kamenove spravama napravljeni
ma od kratkih drvenih greda, i to su ih za prvu stubu stepenita
dizali s tla; kad bi god kamen stavili ondje, premjetali bi ga na
drugu spravu koja je bila postavljena na prvoj stubi, te bi ga
vukli na drugu stubu i na slijedeu spravu: koliko je bilo stuba
u stepenitu, toliko je bilo i sprava, a postojala je jo i jedna
pomina sprava koja se prenosila sa stube na stubu i kojom bi
se kamenovi pomicali; meni su opisali obje sprave upravo
onako kako i ja to iznosim. Na taj je nain najprije bio posve
dovren vrh piramide, a zatim su dovravali redom slijedee
stube, a na koncu su dovrili njezin najdonji dio uz samo tlo.
Na piramidi je egipatskim pismom zapisano koliko je potroe
no novaca na rotkvice, luk i enjak za radnike: i ako dobro
pamtim to mi je tuma ispriao da kazuje natpis, ukupno je
utroeno tisuu i est stotina tal anta srebra. 85 Ako je to tako,
kakav je tek morao biti troak za eljezni alat kojim su radili i
za hranu i odjeu radnika? Kad im je vrijeme koje sam naveo
bilo potrebno za izgradnj u ovih graevina, mislim da im je
zacijelo nemalo vremena trebalo i za klesanje i dovoenje
kamenova i za gradnju kanala ispod zemlje.
1 26. Keops je tako daleko otiao u svojoj zloi da je, kad mu je
ponestajalo novaca, strpao vlastitu ker u javnu kuu i naloio
84 Prema Herodotu dimenzije stranica piramide su 236 x 236 m, no piramida kod
Gizeha visoka je 1 37 m, a stranica joj je dugaka 232 m. Kamenovi su, prema
Herodotu, dugaki najmanje 9 m.
8\ To znai 41 920 kg srebra.
21 4
joj da zaradi odreenu svotu novca: nisu mi rekli koliku; a ona
je zaradila onoliko koliko joj je otac naredio, ali je i sama
zamislila da podigne za sebe spomenik, te je molila svakog
svojeg posjetioca da joj daruje bar j edan kamen za njezinu
graevinu. Od tih je kamenova, kako tvrde, izgraena ona
piramida koja se uzdie u sredini niza od triju piramida, ispred
velike piramide, a ija je svaka strana dugaka jedan i po
pletar.86
127. Egipani su pripovijedali da je taj Keops vladao pedeset
godina, a kad je on umro, vlast je preuzeo njegov brat Kefren;
i on je postupao jednako kao i onaj drugi, a izmeu ostalog je
podigao i piramidu, koja se ipak ne moe mjeriti s Keopsovom:
sam sam je izmjerio; u njoj nema podzemnih prostorija87 niti
do nje vodi kanal iz Nila poput onoga kojim voda dolazi u
drugu piramidu i kroz obzidani j arak optjee oko otoka na
kojem je, kau, sahranjen Keops. Postavio joj je kao podlogu
prvi sloj od arena etiopskog kamena i, premda ju je sagradio
tako da je etrdeset stopa nia od one druge,88 ona je podignuta
na istu visinu kao i velika piramida. Obje su postavljene na
istom breuljku koji nije vii od sto stopa. 89 Pripovijedali su da
je Kefren vladao pedeset i est godina.
128. To zajedno iznosi sto i est godina, u kojima su Egipani
podnosili svakovrsne nevolje, a i zatvorena se svetita u tom
razdoblju nisu otvorila. Tu dvojicu iz mrnje Egipani ak i ne
ele zvati imenom, pa i njihove piramide nazivaju po pastiru
Filitisu koji je u to doba napasao stoku u tom kraju.
86
Tj. 44, 5 m.
8
7 Novovjeka su istraivanja i pod ovom piramidom pronala podzemnu prostoriju.
88
Tj. 1 2 m.
8
9 Tj. 30 m.
2 1 5
1 29. Pripovijedali su da je nakon ovoga Egiptom zavladao
Mikerin sin Keopsov, kojemu se nisu sviali oevi postupci, pa
je on ponovo otvorio svetita i dopustio do krajnjih granica
iznurenu narodu da se vrati svojim poslovima i prinoenju
rtava, a pravdu im je dijelio najpravinije od svih vladara. Zbog
takvih njegovih djela hvale ga ponajvie od svih koji su bili
egipatski vladari: ne samo da je pravedno sudio nego je i onome
tko je bio nezadovoljan njegovom presudom davao od svojeg
imetka kako bi takvom naknadom umirio njegovu duu. Iako
je Mikerin bio tako blag i tako pun brige za svoje graane, prvo
ga je zlo zadesilo kad mu je umrla ki, koja mu je u kui bila
jedino dijete. On je, silno tuan zbog dogaaja koji ga je
zadesio, htio posve drugaije od drugih sahraniti ker, pa je dao
napraviti uplju drvenu kravu, a zatim je, poto j u je pozlatio,
u nju poloio onu umrlu ker.
1 30. Tu kravu nije pokopao u zemlji nego se ona jo i u moje
vrijeme mogla vidjeti, a nalazi se u gradu Saisu i postavljena je
u kraljevskoj palai u jednoj umjetniki ukraenoj dvorani:
cijeloga dana pale se kraj nje svakojaki mirisi, a svake noi sve
do zore upaljena je svjetiljka. U blizini krave, ali u drugoj
dvorani, postavljeni su likovi Mikerinovih inoa, kako su mi
pripovijedali sveenici u gradu Saisu: postavljeni su golemi
drveni kipovi, njih otprilike dvadeset, a prikazane su nage;90
tko su one bile, ne mogu kazati nita vie od onoga to su meni
rekli.
1 31 . N eki o toj kravi i golemim kipovima priaju ovakvu priu:
Mikerin je, toboe, bio zaljubljen u vlastitu ker i zatim ju je
silovao; nakon toga se, kau, djevojka od tuge objesila, a on j u
9
0
Zapravo su ene bile prikazane, kako moemo zakljuiti prema sauvanim
slikarijama i kipovima, u laganim i tijesno pripijenim haljinama.
21 6
je sahranio u kravi, dok je njezina majka odsjekla ruke sluav
kama koje su ker podvele ocu, te su njihovi likovi doivjeli istu
sudbinu to su je pretrpjele i one za ivota. Oni koji to priaju,
ini mi se, isprazno brbljaju, i to se tie ostaloga i, osobito, to
se tie ruku golemih kipova: za njih smo i sami lino vidjeli da
su im ruke otpale od starosti i jo su u moje vrijeme j asno
vidljive leale pred nogama kipova.
1 32. Krava je po ostalom dijelu tijela prekrivena grimiznom
tkaninom, a vide joj se jedino ija i glava, pozlaeni vrlo debelim
slojem zlata: meu rogovima se nalazi zlatni prikaz suneva
kruga. Krava ne stoji uspravno ve lei na koljenima, a velika
je poput prave krave. Svake je godine jedanput iznose iz
dvorane, kad se Egipani udaraju u prsa u ast boga ije ime u
ovoj prigodi neu kazati. 91 T ada, dakle, iznose kravu na svjetlost
dana: kau da je ki na samrti zamolila oca Mikerina da
jedanput godinje baci pogled na sunce.
1 33. A nakon boli zbog keri druga je nesrea zadesila ovog
vladara: stiglo mu je proroanstvo iz grada Bute da e jo ivjeti
samo est godina, a sedmog e ljeta umrijeti; on se silno
uznemirio i poslao je prijekor bogu u proroite s prigovorom
da su njegov otac i stric bili ne samo zatvorili svetita i zanema
rili bogove ve su upropatavali i ljude, a ipak su dugo ivjeli,
dok on, iako je bogobojazan, mora tako brzo zavriti svoj ivot.
Iz proroita mu je dola druga poruka da ba zbog toga sam
sebi i skrauje ivot, jer nije uinio ono to je morao initi:
naime, nuno je da Egipat podnosi nevolje sto i pedeset godina,
a to je dvojici njegovih prethodnika bilo poznato, a njemu nije.
Kad je to uo, Mikerin je, poto je shvatio da mu je tako
dosueno, dao napraviti mnogo svjetiljaka i, kad je pala no,
9
1
Rije je o Ozirisu, a krava je bila posveena Izidi.
21 7
sve ih je zapalio, te je pio i odavao se uicima bez prestanka
danju i nou, lutajui po livadama i gajevima, ondje gdje bi uo
da se odravaju najbolje zabave. To je smislio u elji da dokae
kako je proroite pogrijeilo, pa je noi pretvarao u dane da bi
mu umjesto est preostalo dvanaest godina ivota.
1 34. I on je ostavio piramidu, mnogo manju od oeve, ija je
svaka stranica bila za dvadeset stopa kraa od tri pIetra, a bila
je etverostrana i do pola izgraena od etiopskog kamena; neki
Grci tvrde da je to piramida hetere9
2
Rodopije, ali pogreno
govore: ini mi se da to govore a da nemaju pojma tko je bila
Rodopija (ne bi joj mogli pripisati takvu piramidu za koju je
utroeno tako rei bezbroj tisua talanata) , a u to je Rodopija
bila na vrhuncu slave u vrijeme kad je vladao Amasis, a ne u
Mikerinovo vrijeme; Rodopija je ivjela mnogo godina kasnije
od onih vladara koji su ostavili piramide, a bila je rodom iz
Trakije i ropkinja Jadrona sina Hefestopolisova, ovjeka sa
Sama, i robovala j e zajedno s basnopiscem Ezopom. I on je,
naime, pripadao Jadmonu, to je ponajvie oito iz ove inje
nice: kad je u vie navrata po zapovijedi boga u Delfima bilo
oglaavan o tko bi htio preuzeti odtetu za Ezopov ivot, nije se
javio nitko drugi osim Jadronova unuka, koji se i sam zvao
Jadron, da je preuzme, pa j e prema tome i Ezop pripadao
Jadmonu.
1 35. Rodopija je stigla u Egipat jer ju je poveo Ksant Samljanin,
a dola je radi bludnienja, ali joj je za velik novac slobodu
otkupio ovjek iz Mitilene, Haraks sin Skamandronimov i brat
pjesnikinje Sapfe. Tako je Rodopija bila osloboena i ostala je
u Egiptu, a kako je posjedovala doista arobnu ljepotu, zaradila
je velik novac za jednu Rodopiju ali nedovoljan za izgradnju
92 Hetere su bile obrazovane kurtizane.
21 8
onakve piramide. Desetinu tog novca jo i danas moe vidjeti
tko god to eli, ali joj ne treba pripisivati neki golem imetak.
Rodopija je, naime, zaeljela ostaviti spomen na sebe u Grkoj,
pa je nainila stvar k nitko drugi prije nije bio izmislio ni
zavjetovao u svetitu, i to je darovala Delfma kao uspomenu
na sebe. Za desetinu svojeg imetka dala je napraviti mnogo
eljeznih ranjeva za volove, upravo onoliko koliko joj je
dozvoljavala desetina, i poslala ih je u Delfe: oni su jo i danas
naslagani iza rtvenika koji su darovali Hijani, upravo nasuprot
samom hramu. U Naukratiji su este hetere ljepotice: no ta o
kojoj pripovijeda ova pria tako je postala glasovita da su svi
Grci uli za Rodopijino ime, a poslije ovog imena bilo je slavno
u Grkoj Arhidikino, ali ipak manje od prije spomenute hetere.
Kad se Haraks, poto je otkupio Rodopijinu slobodu, vratio u
Mitilenu, Sapfo mu se estoko narugala u jednoj svojoj pjesmi.
Sad je dosta prie o Rodopiji!
1 36. Sveenici su pripovijedali da je nakon Mikerina vladar
Egipta postao Asihis, koji je izgradio predvorje Hefestova
hrama okrenuto prema istoku i daleko najljepe i najvee.
Naime, sva predvorja imaju urezane slike i bezbroj drugih
prikaza graevina, no ovo ih ima uvelike najvie. Pripovijedali
su da je za njegove vladavine dolo do velike nestaice novca u
opticaju, pa je donijet zakon za Egipane da onaj tko uzima
novac na posudbu mora dati kao zalog le vlastita oca; a tom je
zakonu bio pridodan i drugi, da onaj koji daje novac na
posudbu zadobiva vlasnitvo nad grobnicom dunika, pa je
onaj tko je davao takav zalog a nije htio vratiti svoj dug bio
kanjen tako da on sam, kad bi umro, nije mogao biti sahranjen
niti u oinskom grobu niti bilo u kojem drugom, a nije mogao
sahraniti niti ikoga od svojih roaka. Taj je vladar htio nadma
iti sve prethodne vladare Egipta, pa je za spomen ostavio
piramidu koju je izgradio od opeka, a na njoj je natpis uklesan
21 9
u kamenu koji glasi ovako: Nemoj me prezreti u usporedbi s
kamenim piramidama: toliko sam bolja od njih koliko je Zeus
bolji od drugih bogova. T urali su motku u jezero, i koliko se
blata prihvatilo za motku, toliko su ga prikupljali i napravili
opeke i tako su me podigli. On se tako iskazao.
1 37. Nakon njega vlast je preuzeo slijep ovjek iz grada Anisisa,
a i njemu je ime bilo Anisis. Za njegove vladavine Egipat su
napali velikom vojskom Etiopljani i njihov kralj Sabak. Onaj
je slijepac pobjegao u movarne krajeve, a Etiopljanin je vladao
Egiptom pedeset godina, u kojima je izdao ovakvu naredbu:
ako bi tko od Egipana uinio kakav prekraj , nee nijednoga
od njih ubiti, ve e svakome odreivati kaznu u skladu s
veliinom zloina i naloiti mu da gradi nasipe ispred vlastita
grada, odakle je krivac potjecao. I tako su gradovi postali jo
vii. Naime, prvi su put graeni nasipi kad su iskopani kanali
u vrijeme vladavine Sesostrisa, a drugi put za vladavine Etio
pljanina, i tako su postali veoma visoki. Premda su i drugi
gradovi u Egiptu bili visoki, najvie je zemlje, ini mi se, nasuto
u gradu Bubastiji, gdje je i veoma vrijedno spomena svetite
boginje Bubastije: ima i drugih veih i bogatijih svetita, ali
nijedno nije takav uitak pogledati; a Bubastija je Artemida na
grkom jeziku.
1 38. Njezino svetite izgleda ovako: osim samog ulaza, sve je
ostalo na otoku; naime, od Nila vode dva kanala koja nisu
spojena jedan s drugim nego sve do ulaza vodi svaki posebno,
i jedan tee s jedne a drugi s druge strane, te je svaki od njih
irok sto stopa93 i zasjenjen drveem. Predvorje je visoko deset
hvati i ukraeno je likovima od est lakata,9
4
doista vrijednima
93 Tj. 30 metara.
94 Visina je predvorja oko 1 8 m, a likova 2,66 m.
220
spomena, Budui da je u sredini grada, posjetilac moe svetite
vidjeti sa svih strana: kako je grad na uzvisini od nasute zemlje,
a svetite je ostalo nepomaknuto i na prvobitnom mjestu, ono
je vidljivo kao na dlanu. Oko njega tee zid s isklesanim
likovima; a unutra je gaj zasaen velikim drveem uokolo
golema hrama, u kojemu se nalazi kip boginje: irina i duina
svetita ukupno iznosi stadij .95 Do ulaza vodi cesta poploena
kamenjem, ne dua od tri stadija, a prolazi preko trga prema
istoku i iroka je otprilike etiri pletra;96 s obje strane ceste
zasaeno je drvee do neba visoko; cesta vodi u Herrovo
svetite. Takvo je upravo to svetite.
1 39. Pripovijedali su da je ovako dolo do konanog osloboe
nja od Etiopljanina; on je sam bjeei otiao poto je u snu imao
ovakvo privienje: inilo mu se da mu je pristupio neki ovjek
i savjetovao mu da okupi sve egipatske sveenike i da ih rasijee
po sredini; poto je imao takvo privienje, kazao je kako misli
da su mu ga bogovi poslali kao poticaj da oskrne svetinje, pa
da doivi nevolje ili od bogova ili od ljudi; stoga nee to izvriti,
nego e otii, budui da je isteklo vrijeme u kojem je morao
vladati Egiptom. Dok je bio u Etiopiji, proroita kojima se
obraaju Etiopljani prorekla su mu da mora vladati Egiptom
pedeset godina. Kako je, dakle, tom razdoblj u doao kraj , a i
privienje u snu ga je potreslo, svojevoljno je Sabak otiao iz
Egipta.
140. Poto je Etiopljanin otiao iz Egipta, ponovo je vladao
slijepac koji se vratio iz movarnih krajeva, gdje je ivio pedeset
godina na otoku koji je nasuo od pepela i zemlje; kad bi ga
posjeivali Egipani koji su mu, kako im je on zapovjedio
95 Dake 1 96 f.
96 Duina je ceste oko 600 f, a irina 1 20 f.
221
potajno od Etiopljanina, nosili hranu, molio ih je da mu na dar
nose i pepeo. Prije Amirteja nitko nije mogao pronai taj otok,
i vladari koji su prethodili Amirteju nisu bili u stanju otkriti ga
vie od sedam stotina godina. Taj se otok zove Elbo, a sve u
svemu velik je deset stadija.97
1 41 . Nakon njega na vlast je doao Hefestov sveenik po imenu
Set: on je s prezirom i nemarnou postupio s egipatskim
ratnicima kao da ih nikada nee trebati, pa im je, meu drugim
pravima koja im je dokidao, oduzeo i oranice, i to onih izvrsnih
dvanaest jutara zemlje koje je svaki dobio u vrijeme prethodnih
vladara. Zatim je kralj Arabljana i Asiraca Sanaharib vodio
veliku vojsku na Egipat; egipatski ratnici nisu htjeli pruati
pomo. Kad se tako sveenik obreo u neprilici, otiao je u
svetite i poeo je jadikovati pred kipom boanstva u kakvu je
opasnost doveden; dok se on tako tuio, zahvati ga san i uini
mu se kako je bog u tom privienju stao uz njega i kako ga
sokoli govorei mu da mu se, bude li se suprotstavljao vojsci
Arabljana, nee dogoditi nita nemilo, jer e mu i sam poslati
pomonike. Pun pouzdanja u takav san, uzeo je sa sobom sve
one Egipane koji se ga htjeli slijediti i podigao je tabor u
Pelusiju (ondje je, naime, prilaz u Egipat) ; nije ga slijedio
nijedan od ratnika, ve samo sitni trgovci, obrtnici i prodavai
s trnica. Kad su tamo stigli, na neprijatelje nou nahrupe
gomile poljskih mieva i ponu im gristi tobolce, lukove i drke
titova, tako da su sutradan bjeali goli i nenaoruani, a mnogi
su od njih i poginuli. I sada taj kralj od kamena stoji u
Hefestovu svetitu, u ruci dri mia, a natpis na kipu glasi: Tko
mene gleda, neka bude poboan.
97 Tj. oko 2 k.
222
142. Do ovog su mjesta u mojem izlaganju pripovijedali Egip
ani i sveenici i dokazivali su da je od prvog vladara do ovog
Hefestova sveenika koji je posljednji preuzeo vlast u Egiptu
prolo tristo etrdeset i jedno ljudsko pokoljenje i da je u tom
razdoblju bilo isto toliko vrhovnih sveenika i vladara. Tristo
ljudskih pokoljenja odgovara doista vremenu od deset tisua
godina; to se tie etrdeset i jednog preostalog pokoljenja koje
se pridodaje onim trima stotinama, to iznosi tisuu tristo
etrdeset godina. Pripovijedali su tako da se u toku tih jedanaest
tisua tristo i etrdeset godina nije ukazao nijedan bog u
ljudskom liku; pa ni prije niti kasnije, u doba ostalih egipatskih
vladara, nije se, kako su pripovijedali, nita slino dogodilo. Ali,
pripovijedali su, u tom razdoblju etiri se puta sunce dizalo na
neuobiajenim mjestima: dvaput je izlazilo ondje gdje sada
zalazi, a dvaput je zalazilo ondje gdje danas izlazi;98 za to se
vrijeme u Egiptu nita nije promijenilo, niti kod onoga to raste
iz zemlje, niti u onome to se dobiva iz rijeke, niti to se tie
bolesti, niti u vezi sa smru.
143. Rnije je povjesniar Hekatej u Tebi istraio svoje rodo
slovno stablo i izveo je svoju oinsku lozu u esnaestom koljenu
iz boanskog pretka, pa su mu Zeusovi sveenici uradili isto to
i meni, premda ja nisam istraio svoje rodoslovno stablo: uveli
su me u golemu dvoranu, gdje su mi nabrajali i pokazivali
onoliko velikih drvenih kipova koliko sam upravo rekao: nai
me, ondje je svaki vrhovni sveenik postavio sebi kip jo za
ivota; u tom nabrajanju i pokazivanju sveenici su me upozo-
98 Ovo se sadrajno nejasno mjesto tumai na razliite naine: prema jednoj od
moguih interpretacija radi se zapravo o etiri perioda od 1 461 godine (tzv. Sotisovi
periodi) , koliko je vremena moralo proi da se poetak staroegipatske godine od 365
dana ponovo podudari, budui da nije bilo prestupnih godina, s izlaskom Sirijusa
neposredno prije izlaska Sunca. Ao je ovo tumaenje ispravno, Herodot je pogreno
razumio sveenike, te bi od prvog faraona Mina do Seta prola samo tri takva perioda
(i etiri podudaranja Sirijusa i Sunca) , tj. 4383 a ne 1 1 340 godina.
223
ravali i na to da je svaki put sin nasljeivao svojega oca, te su,
poevi od lika onoga koji je posljednji umro, prolazili kroz sve
likove sve dok mi ih nisu sve do jednoga pokazali. Kad je
Hekatej bio istraio svoje rodoslovno stablo i kad je bio izveo
svoju lozu u esnaestom koljenu iz boanskog pretka, suprot
stavili su mu, na osnovi raunanja, svoje rodoslovno stablo,
odbacujui njegovu tvrdnju da ovjek moe potjecati od boga:
a rodoslovno su mu stablo suprotstavili na takav nain da su
mu kazivali kako svaki od velikih kipova prikazuje jednog
piromisa koji je i sam sin piromisa, sve dok mu nisu pokazali
tristo etrdeset i pet velikih kipova piromisa sinova piromisa, a
njihovu lozu nisu izveli niti iz boanskog pretka niti iz pretka
heroja. Piromis, kad se prevede na grki jezik, znai lijep i
estit.99
1 44. Dokazivali da su svi oni iji su se likovi ondje nalazili bili
ba takvi i veoma udaljeni od bogova. Prije tih ljudi bogovi su
vladali Egiptom i ivjeli su zajedno sa smrtnicima, i to tako da
je uvijek jedan od njih bio najmoniji: posljednji je tako u
Egiptu imao vlast Horus sin Oziris a, kojega Grci nazivaju
Apolonom; on je zbacio Tifona s prijestolja i posljednji je tako
zavladao Egiptom. A Oziris se na grkom jeziku zove Dionis.
1 45. Grci smatraju Herakla, Dionisa i Pana najmlaima od
bogova, a kod Egipana je Pan najstariji i ubraja se meu osam
bogova koji se nazivaju prvima, Heraklo meu dvanaest koji se
nazivaju drugima, dok Dionis pripada treima, koji su potomci
dvanaestoro boanstava. Ve sam prije objasnio koliko je godi
na prolo, kako sami Egipani priaju, od Herakla do vladavine
Amasisa; a od Pana kau da ih je bilo jo vie, dok je od Dionisa
bilo najmanje, i tu je, prema raunu Egipana, do kralja
99 Pi romi I sraroegiparskom zapravo znai ovjek .
224
Amasisa prolo petnaest tisua godina, a oni tvrde da to sasvim
tono znaju jer neprestano raunaju i neprestano biljee godi
ne. No Dionis, za koga se misli da ga je rodila Semela ki
Kadmova, ima u moje doba najvie tisuu est stotina godina,
Heraklo sin Alkmenin oko devet stotina, a Pan sin Penelopin
(jer Grci kazuju da je Pan njezin i Herrov sin) ima manje
godina nego to je prolo od trojanskog rata, dakle u moje doba
ne vie od otprilike osam stotina godina.
146.

to se tie ove dvojice, svatko moe odabrati kojim e

rijeima vie vjerovati: ja sam svoje miljenje o tome iznio. Da
su i Dionis sin Semelin i Pan sin Penelopin stekli slavu i
doivjeli starost u Grkoj, poput Herakla sina Amfitrionova,
moglo bi se rei da su i oni bili smrtnici koji su uzeli imena
starijih bogova; no Grci sada priaju da je Dionisa, im se rodio,
Zeus uio u svoje bedro i odnio u Nisu koja lei iznad Egipta
u Etiopiji, a za Pana ne znaju kazati kuda je krenuo nakon
roenja. Po tome posve jasno zakljuujem da su Grci za njihova
imena uli kasnije nego za imena drugih bogova. Kad su uli
za njih, od tog trenutka izvode i njihovo roenje.
147. To pripovijedaju sami Egipani, no sada u rei to o
dogaajima u toj zemlji pripovijedaju drugi ljudi, a s ime se i
Egipani slau: tome u pridodati i poneto od onoga to sam
sam vidio. Kad su se, nakon vladavine Hefestova sveenika,
Egipani oslobodili (a nisu ni asa mogli ivjeti bez vladara) ,
postavili su dvanaest vladara i itav su Egipat podijelili na
dvanaest podruja. Ovi su se vladari meusobno povezali e
nidbama i vladali su drei se dogovora da jedni druge ne
napadaju niti da itko tei za tim da ima vie od drugih, te da
budu najbolji prijatelji. Tako su se dogovarali i vrsto su se toga
pridravali iz slijedeeg razloga: naime, odmah na poetku kad
su preuzeli vlast, bilo im je proreeno da e onaj od njih koji
bude prinio rtvu ljevanicu iz mjedene posude u Hefestovu
225
svetitu zavladati sam cijelim Egiptom; zato su na svako prino
enje rtve ili svi zajedno.
1 48. Isto su tako donijeli odluku da ostave zajedniki spomen
i odluili su da to bude labirint koji lei malo iznad jezera Meris
i savim blizu grada po imenu Krokodilopoi: i ja sam ga jo vidio,
i on nadilazi svaki opis.
1 00
Kad bi tko sakupio na jedno mjesto
zidine i druge radove koje su izveli Grci, vidjelo bi se da su oni
plod manjeg truda i troka nego to je to ovaj labirint, iako su
doista dostojni spomena i hram u Efezu i hram na Samu. Ve
su i piramide nadilazile mogunost opisivanja i svaka je od njih
bila jednako vrijedna kao i mnoga velika grka djela, no ovaj
labirint nadmauje i piramide. U njemu se nalazi dvanaest
natkrivenih dvorita s dverima okrenutima jedne naspram
drugih, est usmjerenih prema sjeveru a est prema jugu: izvana
su ograena jednim jedinim zidom. U nutra postoje dvije vrste
prostorija, od kojih su jedne podzemne, a druge iznad njih
nadzemne, ukupno njih tri tisue na broju, po tisuu i pet
stotina od svake vrste. Nadzemne smo prostorije svojim oima
gledali i kroz njih prolazili, pa o njima govorimo na osnovi
vlastita uvida, a za podzemne smo sluali to se o njima pria.
Naime, egipatski mi ih nadzornici nisu nikako htjeli pokazivati
i kazali su mi da su ondje grobnice vladara koji su davno
izgradili ovaj labirint, kao i svetih krokodila. Stoga o donjim
prostorijama govorimo na osnovi onoga to smo uli, a da
gornje svojom izradom nadilaze ljudske mogunosti, sami smo
vidjeli: prolazi kroz dvorane i zavijuci kroz dvorita svojim
prekrasnim slikarijama ukazuju se kao bezbrojna uda etaima
kroz dvorita do dvorana i kroz dvorane do trijemova, pa kroz
100
Taj je labirint, dakle graevinu s brojnim dvoranama i zamrenim prolazima,
zapravo izgradio Amenemhat III. oko 2200. g. pr.n.e., zamislivi ga kao sredinje
egipatsko svetite. Osim Herodota spominju ga i Strabon ( Geografja, XII, 1 ,37),
Diodor (Knjinica, 1,66) i Plinije Stariji (Prirodoslovle, 36, 1 3) .
226
trijemove do drugih dvorana i kroz prostorije do drugih dvo
rita. A stropovi su, kao i zidovi, svagdje od kamena, no zidovi
su k tome puni uklesanih likova, dok je svako dvorite okrueno
stupovima od bijelog savreno spoj enog kamenja. U uglu kojim
labirint zavrava nalazi se piramida visoka etrdeset hvati, 1 01 a
na njoj su uklesani veliki ivotinjski likovi: do nje vodi podze
mni hodnik.
1 49. Premda je labirint upravo takav, jo vee udo predstavlja
jezero koje se naziva Meris, uz koje je podignut labirint: njegov
opseg uokolo iznosi tri tisue i est stotina stadija, to je ezdeset
shena, a to je jednako duini egipatske morske obale; 1 0
2
u
duinu se jezero protee u smjeru sjever-j ug, a ondje gdje je
najdublje dubina mu je pedeset hvati. 103 Jasno je vidljivo da je
umjetno i iskopano. Nekako ba po sredini j ezera podignute
su dvije piramide, a svaka se od njih izdie pedeset hvati iznad
vode, te se isto toliko graevine nalazi pod vodom, dok je na
objema postavljen po j edan golemi kameni kip s likom ovjeka
koji sjedi na prijestolj u. 1 04 Tako su piramide visoke sto hvati, a
sto je hvati jednako kao i stadij od est pletara, budui da jedan
hvat sadrava est stopa ili etiri lakta, jer u stopi ima etiri dlana
a u laktu est. Voda u jezeru ne potjee iz vlastita izvora (jer je
okolina ondje posve siromana vodom) , ve se dovodi kanalom
iz Nila, te est mjeseci utjee u jezero, a est mjeseci istjee
natrag u Nil. Kad god istjee van, u tih est mjeseci svakog dana
u kraljevsku blagajnu ulazi talant srebra od ribolova, a kad god
utjee u jezero, samo dvadeset mina.
lOS
1 01
Tj. oko 70 m.
1
02
Dakle, oko 660 k; prema dananjim saznanjima jezero Meris nije obasizalo vie
od 200 k.
1
0
3 Tj. 89 m.
1
04
T o su bili kipovi Amenemhata III. Baze kipova sauvane su do danas.
1
0
5 Talant (26,2 kg) sadrava 60 mina (0,437 kg) .
227
1 50. Tamonji su stanovnici pripovijedali da jezero otjee ispod
zemlje u Sirtu u Libiji, u smjeru prema kopnu na zapad, uzdu
brda iznad Memfsa. Budui da nisam nigdje vidio zemlj u koja
bi potjecala iz ove iskopine, a stvar mi je bila zanimljiva, upitao
sam one koji ive najblie jezeru gdje je ta iskopana zemlja. Oni
su mi kazali da je odnijeta, a ja sam im lako vjerovao: znao sam
iz prianja da se isto to bilo dogodilo u asirskom gradu Ninu.
Naime, lopovi su naumili ukrasti veliko blago to ga je imao
kralj Nina Sardanapal, a uvao ga je u podzemnim riznicama.
Stoga su lopovi zapoeli od vlastite kue kopati pod zemljom,
izraunavi smjer prema kraljevoj palai, a zemlju to su je vadili
iz iskopine odnosili su, kad bi pala no, u rijeku Tigris koja tee
kraj Nina, sve dok nisu napravili ono to su htjeli.

uo sam da
se isto to dogodilo i pri iskopavanju jezera u Egiptu, samo to
nisu to radili nou nego danju: Egipani su kopajui zemlju
nosili u Nil koji ju je preuzimao da bi je zatim otopio. Za to
se, dakle, jezero pripovijeda da je na taj nain iskopano.
1 5 1 . Dvanaest je vladara vladalo pravedno, no nakon nekog
vremena, kad su spalili rtve u Hefestovu svetitu i kad su
posljednjeg dana sveanosti htjeli prinijeti i rtvu ljevanicu,
vrhovni im je sveenik iznio zlatne posude iz kojih su obino
izlijevali rtvu, ali, zabunivi se u broju, samo njih jedanaest a
ne dvanaest. Kko je stajao posljednji meu njima i nije imao
posude, Psametih je skinuo svoju mjedenu kacigu, pruio ju je
i iz nje izlijevao rtvu. I svi su ostali vladari nosili kacige i upravo
su ih imali na sebi. Psametih je pruio kacigu bez ikake zle
namjere, ali su drugi zapazili to je on uradio i prisjetili su se
kako im je proroite prorekla da e onaj od njih koji bude
prinio rtvu ljevanicu iz mjedene posude sam zavladati Egip
tom i, iako su se toga sjetili, pomislili su da bi bilo nepravedno
ubiti Psametiha, pa kad su istragom utvrdili da on to nije uinio
ni s kakvom nakanom, donijeli su odluku da ga protjeraju u
228
movarne predjele i da mu oduzmu najvei dio njegovih ovlasti,
te da se ne smije micati iz movara niti se kretati drugdje po
Egiptu.
1 52. Taj je Psametih ve prije bjeao pred Etiopljaninom
Sabakom, koji mu je ubio oca Neka, a on je tada bjeao u Siriju
odakle su ga, poto je Etiopljanin otiao zbog privienja u snu,
doveli natrag Egipani iz saiskog okruga. Nakon toga zadesilo
ga je da je drugi put morao bjeati u movarne predjele zbog
kacige u vrijeme kad je vladao zajedno s jedanaest vladara.
Budui da je bio uvjeren da su mu oni nanijeli golemu neprav
du, imao je namjeru osvetiti se onima koji su ga prognali. Kad
je poslao ljude u grad Butu u Letino proroite, odakle Egipani
dobivaju najvjerodostojnija proroanstva, doao mu je odgovor
da e osveta stii s mora kad se pojave mjedeni ljudi. Nikako
mu se nije inilo vjerojatnim da e mu u pomo stii mjedeni
ljudi: no nakon malo vremena nuda natjera Jonjane i Karane,
koji su bili isplovili radi pljake, da doplove do Egipta, a kad
su se iskrcali na kopno u mjedenim oklopima, neki Egipanin,
koji nikad prije nije vidio ljude u mjedenim oklopima, doe u
movare i donese vijest Psametihu da su s mora stigli mjedeni
ljudi i da pljakaju po ravnici. On shvati da se to ispunjava
proroanstvo i prijateljski primi Jonjane i Karane, te ih velikim
obeanjima nagovori da se s njim udrue; im ih je nagovorio,
odmah zajedno sa svojim pristalicama meu Egipanima i s
ovima kao pomonicima zbaci vladare s prijestolja.
1 53. Poto je preuzeo vlast u cijelom Egiptu, Psametih je u
Memfsu podigao predvorje Hefestova hrama okrenuto prema
jugu, te je nasuprot predvorju izgradio dvorite za Apisa u
kojem se on, kad se pojavi, hrani, I 06 i koje je itavo okrueno
10
6
Apis se u Egiptu pojavljivao u obliku bika s odreenim obiljejima, pa j e stoga
morao imati posebno dvorite za hranjenje.
229
stupovima i prepuno likova: no umjesto obinih stupova u
dvoritu su postavljeni golemi kipovi visoki dvanaest lakata. 107
A Apis se na grkom j eziku zove Epaf.
1 54. Psametih je Jonjanima i Karanima koji su mu pruili
pomo dodijelio zemljite za naseljavanje, i to jednima nasu
prot drugih, dok im je Nil tekao po sredini, a tom su zemljitu
dali ime T abor. l Os Dodijelio im je to zemljite i dao im je sve
ostalo to im je obeao.

ak im je i povjerio egipatsku djecu

kako bi nauila grki jezik, pa od onih koji su tada nauili grki
potjeu sadanji tumai u Egiptu. Jonjani i Karani su ona
zemljita naselili na dugo razdoblje: a ta se zemljita nalaze uz
morsku obalu, malo nie grada Bubastije na uu Nila koje se
naziva Pelusijskim. Poslije109 ih je vladar Amasis iselio odavde
i smjestio u Memfis, te ih je pretvorio u svoju tjelesnu strau
protiv Egipana. Poto su se oni naselili u Egiptu, mi Grci otad
dolazimo u dodir s Egipanima i tono znamo sve to se tamo
deava od vremena vladara Psametiha nadalje: oni su, naime,
bili prvi govornici tueg j ezika koji su se naselili u Egiptu. A u
podrujima iz kojih su se iselili jo su u moje vrijeme postojale
dizalice za lae i ruevine njihovih kua. T ako je Psametih
zavladao Egiptom.
1 55. Ve sam mnogo puta spomenuo ono proroite u Egiptu,
a sada u o njemu pripovijedati kako dolikuje: naime, to je
proroite u Egiptu Letino svetite i podignuto je u velikom
gradu kod ua Nila koje se zove Sebenitsko, kad se od mora
plovi uz rijeku. Tome gradu u kojem se nalazi proroite ime
je Buto, kako to sam ve prije kazao. U toj se Buti nalazi i
svetite Apolona i Artemide. Letin je hram, u kojem je proro-
107
Tj. 5,28 m.
10
8
Te su grke kolonije predstavljale zapravo posebna vojna podruja.
1
09
Nakon otprilike sto godina.
230
ite, uistinu velik i ima predvorje visine deset hvati.
l 1 0
Rei u
i to emu sam se od svega to se tamo vidi najvie zadivio. U
tamonjem svetom gaju smjeten je Letin hram nainjen od
jednog kamena u visinu i u irinu, a svi su mu zidovi jednaki:
svaki je od njih velik etrdeset lakata. l l l Kao krovni pokrov
odozgo je postavljen drugi kamen s nadstrenicom od etiri
lakta. l 1 2
1 56. Taj ml Je hram od svega to se u tom svetitu vidi
najdivniji, a drugi je po redu otok koji se zove Hemija. Nalazi
se na dubokom i irokom jezeru koje lei uz svetite u Buti, a
Egipani priaju da taj otok pluta. Ja sam nisam vidio niti da
pliva niti da se kree i zaudio sam se kad sam uo da bi otok
doista plutao. Na tom se otoku nalazi velik Apolonov hram, a
izgraena su i tri oltara, dok su po otoku zasaene mnogobrojne
palme i brojno drugo drvee, i ono plodno i ono bez ploda. A
Egipani tvrde da otok pluta i uz to priaju ovakvu priu: da je
na tom otoku, koji nekada nije plutao, Leta, jedno od osam
prvobitnih boanstava, poto se naselila u gradu Buti, primila
od !zide na uvanje Apolona upravo ondje gdje je danas
proroite i tako mu spasila ivot sakrivi ga na otoku, za koji
kau da sada pluta, upravo kad je stigao Tifon i htio pronai
Ozirisova sina, poto ga je traio po cijelom svijetu. Kau da su
Apolon i Artemida !zidina djeca, a da im je Leta bila hraniteljica
i spasiteljica. Na egipatskom je Apolon Horus, Demetra !zida,
a Artemida Bubastija. Ba je iz ove prie i ni iz jedne druge Eshil
sin Euforionov, jedini od starijih pjesnika, izvukao ono to u
sada navesti: naime, ustvrdio je da je Artemida Demetrina ki.
Zbog toga otok pluta. 1
1
3 T ako o tome priaju.
1 1 0
Tj, 1 7,8 m.
III
Tj. 1 7,6 m.
1 1 2
Tj. 1 ,76 m.
1 1
3
Naime, prema grkom je mitu otok Ortigija, na kojem je Leta, Zeusova
ljubavnica, rodila Apolona i Artemidu, takoer plutao, jer je bio jedino mjesto na
231
1 57. Psametih je.bio vladar Egipta pedeset i etiri godine, a od
toga je dvadeset i devet godina boravio pod velikim gradom
Azotom u Siriji i opsjedao g je sve dok g nije zauzeo: od svih
gradova koji su nam poznati taj je Azot najdue izdrao opsadu.
1 58. Psametih je imao sina Neka koji je zavladao Egiptom i
koji je prvi zapoeo gradnju kanala to vodi u Crveno more, a
to ga je kasnije prokopao Perzijanac Darije. U duinu se
protee etiri dana plovidbe, a iskopan je tako iroko da dvije
troveslarke mogu tjerane veslima ploviti usporedo; voda je u nj
dovedena iz Nila, a dovedena je malo iznad grada Bubastije i
prolazi mimo Patuma, grada u Arabiji; zavrava u Crvenom
moru. Prokopan je najprije kroz onaj dio egipatske ravnice koji
lei uzArabiju, dok se s gornje strane uz ravnicu proteu planine
nad Memfisom, gdje se nalaze kamenolomi. Kanal vodi uz
podnoje ovih planina od zapada u dugom potezu prema istoku
i zatim skree prema klisurama i ide od planina prema zenitu i
jugu do Arabljanskog zaljeva. Najkraa preica kojom se prelazi
od sjevernog mora u juno, ono koje se naziva Crvenim, i od
Kasijskih brda na granici Egipta i Sirije do Arabljanskog zaljeva
dugaka je tono tisuu stadija. To je preica, no kanal je
mnogo dulji, za toliko koliko vie vijuga; od Egipana koji su
kopali kanal za Nekove vladavine ivot je dalo stotinu i dvadeset
tisua. Usred kopanja Neko je odustao, jer mu se suprotstavilo
proroanstvo kazujui da time pomae barbarima. A Egipani
nazivaju barbarima sve koji ne govore njihovim jezikom.
1 59. Kad je odustao od iskopavanja kanala, Neko se okrenuo
prema ratovanju i dao je izgraditi ratne troveslarke, jedne na
sjevernom moru a druge u Arabljanskom zaljevu u Crvenom
kojem se Leta mogla skrasiti, budui da je ljubomorna Zeusova ena Hera zabranila
da porodilju prihvati bilo koji vrsti komad zemlje.
232
moru, ije se dizalice jo uvijek vide. Njih je upotrebljavao kad
je to bilo neophodno, a sa Sirijcima se Neko sukobio na kopnu
i pobijedio ih kod Magdola, te je nakon bitke zauzeo Kaditiju,
velik grad u Siriji. Odjeu u kojoj je to uspio postii poklonio
je kao zavjetni dar Apolonu, poslavi je u Branhidu kod Mileta.
Poto je vladao punih esnaest godina, umre i ostavi vlast u
nasljedstvo sinu Psarisu.
1 60. Dok je Egiptom vladao taj Psamis, stigli su poslanici iz
Elide koji su se hvalili da se u Olimpiji odrava najpravednije
i najljepe natjecanje na cijelome svijetu i smatrali su da ni
Egipani, premda su najmudriji od svih ljudi, ne bi mogli
izmisliti neto uspjenije od toga. Kad su stigli u Egipat, Eliani
su kazali zato su doli, a vladar je odmah sazvao one meu
Egipanima za koje se govorilo da su najmudriji. Kad su se ti
Egipani skupili, sluali su Eliane kako priaju to je sve
potrebno za pripremu natjecanja; kad su sve razloili, rekli su
da su doli kako bi saznali mogu li Egipani iznai to praved
nije od toga. Poto su se meusobno posavjetovali, pitali su
Eliane da li i njihovi sugraani sudjeluju u natjecanju. Oni su
im kazali da se svatko tko to hoe od njih, kao i od ostalih Grka,
moe slobodno natjecati. Egipani su im rekli da su se s takvim
odredbama posve ogrijeili o pravednost: nema, naime, nikakva
naina da se sprijei da njihov sugraanin natjecatelj ne bude
povlaten, a da se strancu ne nanese nepravda. N o ako ele imati
pravedna pravila i ako su radi toga doli u Egipat, predlagali su
im da pozivaj u na natjecanje samo strance, a da se nijedan
Elianin ne smije natjecati. T o su Egipani savjetovali Elia
mra.
1 61 . Psamis je vladao Egiptom samo est godina, poveo je
vojnu na Etiopiju i odmah je nakon toga umro, a vlast je od
njega preuzeo Aprija sin Psamisov; on je, nakon svojeg djeda
Psametiha, bio najsretniji od ranijih vladara, a na vlasti je
233
proveo dvadeset i pet godina, u kojima je krenuo s vojskom na
Sidon i zaratio se na moru s Tirom. A kad je i njemu moralo
loe krenuti, dogodilo se to s povodom o kojem u opirnije
govoriti u libijskoj povijesti, a sada u ga samo ukratko nazna
iti: Aprija je poslao veliku vojsku protiv Kirenjana i doivio je
teak poraz, pa su se Egipani, zbog toga nezadovoljni, od njega
odmetnuli, jer su mislili da ih je Aprija namjerno poslao u posve
oitu nesreu kako bi izginuli i kako bi on sam bez ikake
opasnosti za sebe vladao preostalim Egipanima. To su mu
silno predbacivali i otvoreno su se pobunili i povratnici iz
pohoda i prijatelji poginulih u njemu.
1 62. Kad je Aprija za to saznao, poalje im Amasisa da ih
rijeima nagovori da odustanu od nauma. Kad je on stigao i
poeo odgovarati Egipane da to ne ine, jo dok je govorio,
neki Egipanin stane iza njega i stavi mu kacigu na glavu i,
poto mu ju je stavio, ree da ga je kruni o za vladara. A ovaj
nekako nije imao nita protiv takva ina, kao to je ubrzo i
pokazao. Kad su ga, dakle, ustani ci proglasili vladarom Egipta,
poeo se pripremati da navali na Apriju.

im je Aprija za to
saznao, poslao je Amasisu jednoga od uglednih Egipana iz
svoje pratnje, koji se zvao Patarbemis, i zapovjedio mu je da
mu Amasisa dovede iva. Kad je stigao, Patarbemis je stao zvati
Amasisa, a on se (jer je upravo sjedio na konj u) pridigao i
prdnuo, te mu je naloio da to prenese Apriji. No Patarbemis
je ipak zahtijevao da na vladarev poziv mora otii k njemu; a
ovaj mu odgovori da se ve odavno sprema to uiniti i da e se
Apriji to svakako svidjeti: naime, doi e i on sam i povest e
druge sa sobom. Patarbemis je iz tih rijei shvaao njegovu
namjeru i, budui da je vidio da je Amasis ve spreman, urno
je otiao kako bi to prije dojavio vladaru to se dogaa. Kad je
stigao Apriji, a nije vodio sa sobom Amasisa, Aprija s njim ne
progovori niti rijei ve u silnom bijesu zapovjedi da mu
234
odsijeku ui i nos. Kad su vidjeli ostali Egipani, koji su mu
dotad jo bili skloni, kako je sramotno nagrdio jednog od
njihovih najuglednijih ljudi, bez ikakva su se oklijevanja poeli
poput ostalih buniti i prelaziti Amasisu.
1 63. Kad je to Aprija saznao, zapoeo je naoruavati svoje
plaenike i pripremati vojsku protiv Egipana. Imao je uza se
kao plaenike trideset tisua lj udi Karana i J o nj ana, a kraljevska
mu je palaa, velika i dostojna razgledavanja, bila u gradu Saisu.
Aprijini su ljudi kretali na Egipane, a Amasisovi na strance.
Jedni i drugi su se nali kod grada Momemfsa s namjerom da
se meusobno sukobe.
1 64. Postoji sedam egipatskih stalea, i od njih se jedni zovu
sveenici, drugi ratnici, trei pastiri, etvrti svinjari, peti trgov
ci, esti tumai, a sedmi laari. T oliko je egipatskih stalea, a
nazive su dobili prema svojim zanimanjima. Njihovi se ratnici
zovu Kalasirijci i Hermotibijci, 1 1 4 a dolaze iz ovih okruga, jer
je itav Egipat razdijeljen na okruge.
1 65. Ovo su okruzi iz kojih dolaze Hermotibijci: okruzi gra
dova Busiride, Saisa, Hemije, Papremije, otok po imenu Pro
sopitida i polovica okruga Nato. Iz tih okruga dolaze Hermo
tibijci, kojih je bilo, kad su bili najbrojniji, sto ezdeset tisua.
Nitko od njih ne poznaje nijedan zanat, ve se posveuju samo
vojnikoj vjetini.
1 66. Drugi su okruzi iz kojih dolaze Kalasirijci: okruzi gradova
Tebe, Bubastije, Afije, Tanije, Mendeta, Sebenita, Atribije,
Farbeta, Tmuisa, Onufsa, Anisisa i Mijekfora: ovaj je posljed-
1 14
I jedni i drugi svoje su ime dobili prema odjei koju su nosili: kalasirija je bila
haljina na donjem rubu ukraena resama (spomenuta je u II, SI ) , a hermotibij neka
vrsta pregae.
235
nji okrug na otoku nasuprot grada Bubastije. Iz tih okruga
dolaze Kalasirijci, kojih je bilo, kad su bili najbrojniji, dvije
stotine i pedeset tisua mukaraca. Niti njima nije doputeno
obuavati se bilo u kojem obrtu nego se j edino obuavaju u
vojnikoj vjetini koja prelazi s oca na sina.
1 67. Da li su i to Grci preuzeli od Egipana, ne mogu tono
prosuditi, no vidim da i Traani, i Skiti, i Perzijanci, i liani,
i skoro svi barbari smatraju manje vrijednima od ostalih graa
na one koji se bave zanatima, pa i njihove potomke, a vjeruju
da su plemeniti oni koji odbijaju obrtniki rad, a posebno oni
koji su se predali vojnikom poslu. T o su preuzeli svi Grci, a
osobito Lakedemonjani, dok Korinani najmanje preziru za
natska umijee.
1 68. Oni su jedini od Egipana osim sveenika imali zasebne
nagrade, i to jutro odabrane zemlje, osloboene poreza. Jutro
kod Egipana ima sto lakata po duini i po irini, a egipatski
lakat potpuno je jednak samljanskom. 1 1
5
Svaki je to imao samo
za sebe, a ove su nagrade pobirali redom uvijek razliiti ljudi:
naime, tisuu Kalasirijaca i isto toliko Hermotibijaca svake su
godine billi vladareva tjelesna straa; oni su, uz onu zemlju,
primali svakodnevno svaki po peeni hljeb teak pet mina, dvije
mine goveeg mesa i etiri aristere vina.
l
1 6 To su stalno primali
tjelesni straari.
1 69. Kad su, idui jedan prema drugome, Aprija s plaenicima
i Amasis sa svim Egipanima stigli do grada Momemfsa,
sukobili su se: stranci su se dobro borili, no kako ih je bilo
mnogo manje, iz tog su razloga bili pobijeeni. Kau da je
l i S
Egipatski i samljanski lakat dugaki su 52, 5 cm.
1 1
6 T
j . oko 2,5 kg kruha, oko 1 kg mesa, te litru vina, jer je aristera (ili kotila)
sadravala 0,27 l.
236
Aprija bio sebi utuvio u glavu da ga niti itko od bogova ne moe
svrgnuti s prijestolja: inilo mu se da mu je vlast tako vrsta i
sigurna. Ipak, tada je u sukobu bio poraen i, poto su ga iva
uhvatili, odveden u grad Sais, u dvore koji su neko bili njegovi,
a tada su ve postali Amasisova kraljevska palaa. Za to vrijeme
dok su ga drali u kraljevskoj palai, i Amasis je s njim lijepo
postupao; na koncu su mu Egipani poeli predbacivati da nije
pravedno da dri kod sebe svojeg i njihova najljueg neprijate
lja, pa on preda Apriju Egipanima. Oni su ga zadavili i zatim
sahranili u porodinoj grobnici. Ta je grobnica u Ateninu
svetitu, posve blizu hrama, lijevo od ulaza. Stanovnici su Saisa
sahranili sve kraljeve roene u njihovu okrugu u samom sveti
tu. A Amasisav je grob udaljeniji od hrama od groba Aprije i
njegovih predaka, no i on se nalazi u dvoritu svetita i ima
oblik velike dvorane izgraene od kamena i ureene stupovima
koji prikazuju palmino drvee i drugim skupocjenostima. U toj
su dvorani postavljena dvokrilna vrata, a iza tih vrata nalazi se
grobnica.
1 70. Ovdje je i grob onoga ije ime iz bogobojaznosti ovom
prilikom ne mogu navesti. l l 7 T aj se grob nalazi u Saisu, u
Ateninu svetitu, iza hrama, sasvim uz zid Atenina hrama. A u
svetom gaju postavljeni su veliki kameni obelisci, a do njih je
jezero ukraeno kamenim poploenjem i lijepo izgraeno u
krug, veliinom, kako mi se inilo, jednako jezeru na Delu koje
se naziva Okruglim.
1 71 . Na tom jezeru nou prireuju prikazivanja njegovih
muka, to Egipani nazivaju misterijama. Iako mi je dobro
poznato kako one izgledaju u pojedinostima, to neka prekrije
utnja. Pa i to se tie Demetrine svetkovine koju Grci nazivaju
1
1 7
R
je je ponovo o Ozirisu.
237
tesmoforijama,
l i S
i to neka prekrije moja utnja, osim onoga
to je o njima doputeno rei. Danajeve su keri tu svetkovinu
donijele iz Egipta i uputile su pelazgike ene u njezine tajne;
kasnije, poto su Dorani prognali sve stanovnitvo Peloponeza,
nestala je i ova svetkovina, pa su je uvali jedini Peloponeani
koji su preostali, dakle Arkaani koji nisu bili prognani.
1 72. Poto je Aprija bio tako maknut s prijestolja, zavladao je
Amasis, koji je bio iz saiskog okruga, iz grada po imenu Sijuf.
Egipani su u poetku prezirali Amasisa i nisu uope marili za
nj, jer je prije bio ovjek iz puka i nije dolazio iz odline kue;
kasnije ih je Amasis pridobio svojom mudrou a ne nerazbo
ritou. Uz ostale bezbrojne dragocjenosti posjedovao je i
zlatnu posudu za pranje nogu u kojoj su i sam Amasis i svi
njegovi uzvanici svaki put prali noge; tu je posudu dao preko
vati i od nje napraviti kip boanstva koji je postavio na najpri
kladnije mjesto u gradu; Egipani koji su prolazili pokraj kipa
silno su ga tovali; kad je Amasis uo kako se graani ponaaju,
sazvao je Egipane i objavio im da je kip nainjen od posude u
koju su oni prije povraali i mokrili i u kojoj su prali noge, a
sada je silno tuju. Stoga im je rekao kako se i s njim samim
desilo isto to i s tom posudom: ako je prije i bio obian
puanin, sada je njihov vladar i zahtijeva od njih da ga potuju
i da se obaziru na nj. Tako je pridobio Egipane da smatraju
kako je opravdano da budu njegovi podanici.
1 73. Dnevni raspored poslova bio mu je ovakav: od ranog j utra
do podneva zduno j e obavljao poslove kako su mu pridolazili,
a nakon toga je boravio na pijankama, alio se s drugovima u
piu i ponaao se lakomisleno i neozbiljno. Njegovim se prija-
1 1 8
Tesmoforije su se odravale u Ateni. Budui da je u oba sluaja rije o svetkovi
nama u kojima mogu sudjelovati samo oni koji su posveeni u njihove tajne, Herodot
se suzdrava od iznoenja bilo kakvih detalja o njima.
238
teljima to nije svialo, pa su ga opominjali ovim rijeima: 0
vladaru, ne ponaa se ispravno kad si tako odvie lakouman:
trebalo bi da uzvien sjedi na uzvienom tronu i cijeloga dana
obavlja svoje poslove, pa bi tako Egipani bili svjesni toga da
njima upravlja velik ovjek, a ti bi bio na boljem glasu; sad se
uope ne ponaa kraljevski. On im je ovako odgovarao: Kad
strijelci moraju upotrijebiti svoje lukove, napinju ih, a kad ih
upotrijebe, oputaju ih. Kad bi lukovi sve vrijeme bili napeti,
pokidali bi se i ne bi se mogli upotrijebiti onda kad je to nuno.
Takvo je i ovjekovo ustrojstvo: ako bi se htio neprestano baviti
ozbiljnim poslovima i ako se ne bi djelomino preputao
zabavi, neopazice bi poludio ili bi ga udarila kap. Budui da
sam toga svjestan, preputam se djelomino jednom a djelo
mino drugom. Tako je odgovorio prijateljima.
1 74. A pria se da je Amasis, jo dok je bio obian graanin,
bio jako sklon piu i neslanim alama i ovjek koji se uope nije
bavio niim ozbiljnim: kad bi mu ponestalo sredstava za pie i
uitke, iao bi uokolo i krao. Kad bi ljudi tvrdili da je ukrao
njihove stvari, on bi to nijekao, pa su ga vodili u proroita
ondje gdje bi se zatekli.

esto bi ga proroite proglaavalo

krivim, a nerijetko bi to uspijevao izbjei. Kad je stupio na
prijestolje, postupao je ovako. Za ona svetita iji su ga bogovi
bili oslobodili od optube da je lopov nije se brinuo niti je ita
davao za njihovo uzdravanje, niti je tamo odlazio prinositi
rtve, jer ti bogovi nisu toga uope vrijedni budui da izriu
lana proroanstva; no uvelike se brinuo za ona svetita gdje su
ga osudili kao lopova, budui da su njihovi bogovi istinski i
iznose istinita proroanstva.
175. Tako je u Saisu podigao ono udesno predvorje za Atenin
hram, a njime je uvelike nadmaio sve druge visinom i velii
nom, j ednako kao i golemou i kakvoom kamenova; uz to je
ostavio i silno goleme kipove i veoma dugake sfnge s mukim
239
glavama, 1 1 9 te je dao donijeti i drugo izuzetno veliko kamenje
za izgradnju. Doveo ga je dijelom iz kamenoloma kod Memf
sa, a ono osobito golemo iz Elefantine, grada koji je od Saisa
udaljen dvadeset dana plovidbe. A ono je emu se doista najvie
divim slijedee: dovezao je iz grada Elefantine zgradu naprav
ljenu iz jednog kamena, a prevozili su je tokom triju godina,
dok je pri tom dvije tisue ljudi bilo odreeno za prijevoz, svi
iz stalea laara. T a je kua izvana dugaka dvadeset i j edan
lakat, iroka etrnaest lakata, a visoka osam. Ovo su vanjske
mjere te kue napravljene iz jednog kamena, a unutra joj je
duina osamnaest lakata i dvadeset prstiju, irina dvanaest
lakata, a visina pet. 1 20 Ona je postavljena uz sam ulaz u svetite.
Priaju da je nisu dovukli u svetite jer se graditelj te kue koju
su vukli glasno potuio koliko je mnogo vremena ve prolo, a
bio je i sit toga posla; Amasis je to primio srcu i nije vie
doputao da dalje vuku. Drugi priaju da je pod zgradom
poginuo jedan od ljudi koji su je pomicali polugom, pa je nakon
tog dogaaja vua prekinuta.
1 76. Amasis je i u svim drugim znamenitim svetitima kao
zavjetne darove postavio djela koja svojom veliinom privlae
pogled, a u Memfisu golemi kip u leeem poloaju koji se
nalazi ispred Hefestova svetita, a dugaak je sedamdeset i pet
stopa. Na istom su postolju postavljena jo dva golema kipa od
etiopskog kamena, svaki velik dvadeset stopa,
1
21 i jedan se nalazi
s jedne a drugi s druge strane onog najveeg kipa. Takav se isti
kameni kip nalazi i u Saisu, a postavljen je na jednak nain kao
1 1
9 Za razliku od grkih sfinga sa enskim likovima, egipatske su sfinge imale lavlja
tijela s mukim glavama.
120
Vanjske su dimenzije zgrade bile, dakle, 9,24 x 6, 1 6 x 3, 52 m, a unutranje 8,27
x 5,28 x 2,20 m (20 prstiju odgovara 0, 8 lakta).
121
Veliki je kip dugaak 22, 5 m, a dva manja po 6 m.
240
i ovaj u Memfsu. Amasis je u Memfisu podigao i svetite Izidi,
veliko i veoma vrijedno pogleda.
177. Kau da je pod Amasisom u Egiptu vladalo najvee
blagostanje to se tie i onoga to je rijeka davala du i onoga to
je do prualo ljudima, a u to je doba u zemlji bilo sveukupno
dvadeset tisua nastanjenih gradova. Amasis je proglasio Egip
anima zakon prema kojemu su svi Egipani prijavljivali svake
godine upraviteljima svojih okruga odakle im potjeu sredstva
za ivot: tko to ne bi inio i dokazao da se uzdrava potenim
radom kanjavao se smru. Solon Atenjanin, preuzevi iz Egip
ta ovakav zakon, dao ga je Atenjanima: kod njih je on jo uvijek
na snazi, jer je to uistinu besprijekoran zakon.
1 78. Kako je Amasis bio prijatelj Grka, meu ostalim stvarima
koje je uinio za neke od njih dozvolio je Grcima koji su stigli
do Egipta da nasele grad Naukratiju, a onima od njih koji se
nisu htjeli ondje naseljavati ve su eljeli prevoziti robu svojim
brodovima dao je podruje na kojem su mogli podii rtvenike
i gajeve posveene bogovima. Najvei, najglasovitiji i najposje
eniji takav gaj zove se Helenij , a zajedno su ga podigli ovi
gradovi: od jonskih Hij , Tej , Fokeja i Klazomena, od dorskih
Rod, Knid, Halikarnas i Faselida, a od eolskih jedino Mitilena.
Njima pripada taj sveti gaj , pa ti gradovi postavljaju i nadzor
nike trgovita: koliko god drugih gradova prisvaja sebi pravo
na ovaj gaj , oni ga nikako ne mogu prisvajati. Eginjani su
odvojeno i sami za sebe podigli Zeusov gaj , Samljani Herin, a
Mileani Apolonov.
1 79. Neko je samo Naukratija bila trgovite, i nije bilo
nijednog drugoga u Egiptu. Ako bi tko uplovio u neko drugo
od ua Nila, morao bi se zakleti da je ovamo stigao protiv svoje
volje, a poto se zakleo, morao bi istom laom ploviti u
Kanopsko ue; ako ne bi mogao ploviti protiv vjetrova, morao
241
bi teret prenositi amcima oko Delte sve dok ne bi stigao do
Naukratije. Toliko je Naukratija bila na cijeni.
1 80. Kad su Amfktionci unajmili poduzetnike da izgrade
sadanji hram u Delfma za tri stotine talanata
l22
(naime,
prethodni se na istom mjestu sam od sebe zapalio) , Delfjanima
je zapalo da prikupe etvrtinu tog iznosa. Plovei uokolo po
gradovima Delfjani su prikupljali prinose, a u tom su priku
pljanj u iz Egipta donijeli znaajan prilog. Naime, Amasis im je
darovao tisuu talanata stipse,1 23 a Grci nastanjeni u Egiptu
dvadeset mina. 1 24
1 8 1 . Aasis je s Kirenjanima sklopio prijateljstvo i saveznitvo.
A zaelio je oeniti se nekom odande, ili zato to je poelio grku
enu ili zbog toga to je i inae bio u prijateljstvu s Kirenjanima.
Oenio se, stoga, kako neki kau, keri Bata sina Arkesilajeva,
a prema drugima keri uglednog graanina Kritobula; ime joj
je bilo Ladika. No kad bi Amasis odlazio s njom u postelju, nije
mogao imati odnose, pa je posjeivao druge ene. Kad se to
mnogo puta ponavljalo, Amasis je kazao Ladiki:
Z
eno, bacila
si na me ini, i nema nikakva naina da ne umre najgorom
smrti koja je zadesila ikoju enu. Ladika je to nijekala, no nije
mogla umilostiviti Amasisa, pa je dala zavjet Mroditi u njezinu
hramu da e joj, bude li Amasis uspio imati te noi odnos s
njom - a to bi je izbavilo iz nevolje -, poslati jedan kip u
Kirenu. Tek to se pomolila, Amasisu uspije odnos s njom.
Otad, kad bi joj god priao, mogao je s njom voditi ljubav, pa
ju je nakon toga veoma zavolio. A Ladika je ispunila zavjet
boginji: dala je nainiti kip i poslala ga je u Kirenu; jo i u moje
122
Zacijelo se misli na srebrne talante (1 talant = 26,2 kg).
I 5tipsa se, a ona je bila vaan egipatski izvozni proizvod, upotrebljavala za
impregniranje drvenih dijelova graevine.
124
20 mina predstavlja treinu talanta.
242
vrijeme bio je itav, a postavljen je izvan grada Kirene. Kad je
Egiptom zavladao Kambiz i kad je saznao tko je Ladika,
neozlijeenu j u je poslao natrag u Kirenu.
1 82. Amasis je u Grku poslao zavjetne darove, u Kirenu
pozlaen Atenin kip i vlastiti portret, zatim Ateni u Lindu dva
kamena kipa i lanenu zatitnu koulju itekako vrijednu razgle
danja, te Heri na Sam dva svoja drvena kipa koji su jo i u moje
vrijeme stajali u velikom hramu iza vrata. Na Sam je poslao
darove iz prijateljstva prema Polikratu sinu Eakovu, a u Lind
ni iz kakva prijateljstva, ve stoga to se prialo da su Atenino
svetite u Lindu izgradile Danajeve keri koje su tamo pristale
kad su bjeale pred Egiptovim sinovima. To je Amasis bio
poklonio, a prvi je od svih ljudi zauzeo Cipar i primorao ga je
na plaanje danka.
1
2
5
m Herodot ovdje grijei, jer je Cipar ve bio krajem 8. st. pr.n.e. osvojio asirski kralj
Sargon II.
243
TREA KJIGA POVIJESTI
1. Protiv tog Amasisa ratovao je Kambiz sin Kirov, a vodio je
sa sobom, meu ostalima kojima je vladao, i Jonjane i Eoljane
od Grka, a ratovao je iz ovakva razloga: Kambiz je poslao u
Egipat poslanika i traio je od Amasisa njegovu kerku, a traio
ju je na nagovor nekog Egipanina koji je to smislio jer se ljutio
na Amasisa, budui da je on, kad je Kir poslao ljude Amasisu i
zahtijevao najboljeg egipatskog onog lijenika, upravo njega
meu svim onim lijenicima u Egiptu odvukao od ene i djece
i predao ga Perzijancima. Kako se zbog toga ljutio, Egipanin
je nagovarao Kambiza i predlagao mu da trai od Amasisa ker
da bi se on ili alostio, ako bi je dao, ili da bi ga, ako je ne bi
dao, Kambiz mrzio. A Amasis, na muci i u strahu zbog perzijske
sile, nije se usuivao niti je predati niti odbiti: naime, bilo mu
je posve jasno da je Kambiz ne namjerava uzeti za enu nego
za inou. Promiljao je o tome i uinio je ovako: bila je ondje
ki prethodnog vladara Aprije, veoma stasita i lijepa, koja je
ostala sama u kui, a zvala se Nitetija. Tu je djevojku Amasis
uresio odjeom i zlatnim nakitom i poslao ju je u Perziju kao
da je njegova vlastita ki. Kad ju je Kambiz nakon nekog
vremena u ljubazni pozdrav nazvao oevim imenom, djevojka
mu ree: 0 kralju, i ne shvaa kako te je Amasis prevario: on
me je, poto me je nakitio zlatom, poslao k tebi kao da ti daje
vlastitu ker, a ja sam zapravo ki onoga Aprije od kojega se
Amasis, premda mu je bio vladar, uz pomo Egipana bio
244
odmetnuo i ubio ga. Te su rijei i sam zloin koji je bio
poinjen potaknule Kambiza sina Kirova na silan bijes protiv
Egipana. T ako bar kau Perzijanci.
2. Egipani, naprotiv, tvrde da je Kambiz njihov i da ga je rodila
ova Aprijina ki, jer da je zapravo Kir, a ne Kambiz, poslao
Amasisu ljude po ker. No kad tako priaju, ne govore istinu.
I njima je, dakako, dobro poznato (jer Egipani bolje od svih
drugih poznaju perzijske obiaje) da prije svega Perzijanci
nemaju obiaj da izaberu kopile za kralja, pogotovo ako postoji
i zakonito dijete, a zatim i to da je Kambiz bio sin Kasandane
keri Farnaspa, jednoga od Ahemenida, a ne neke Egipanke.
Oni izvru priu u elji da prikau kako su rodbinskim vezama
povezani s Kirovim dvorom. Ali to je uistinu onako.
3. Pripovijeda se i ovakva pria, ali ja u nju ne vjerujem, da je
toboe neka Perzijanka zala meu Kirove ene i, kad je vidjela
kako su uz Kasandanu njezina lijepa i stasita djeca, mnogo ih
je hvalila i divila im se preko svake mjere, a Kasandana, koja je
bila Kirova supruga, kazala joj je ovo: Iako sam majka takve
djece, Kir me prezire, a svu je panj u poklonio nekoj eni koju
je nedavno pribavio iz Egipta. Tako je kazala, jer je bila ljuta
na Nitetij u, a njezin je najstariji sin Kambiz tada rekao: Stoga
u ja, majko, kad odrastem, preokrenuti cijeli Egipat naglavce.
Kad je to rekao, imao je otprilike deset godina, i ene su se nale
u udu: a on se toga sjeao i, kad je odrastao i stupio na
prijestolje, poveo je vojnu na Egipat.
4. Na ovaj se pohod odnosi jo jedan dogaaj koji se zbio: meu
Amasisovim najamnicima bio je neki ovjek rodom iz Halikar
nasa, ime mu je bilo Fanet, a bio je bistra uma i sran u ratu.
Taj se Fanet neto ljutio naAmasisa i bjeao je laom iz Egipta
jer je htio stupiti u dodir s Kambizom. Budui da je on meu
plaenicima uivao poprilian ugled i budui da je izvrsno
245
poznavao stanje u Egiptu, Amasis je pokrenuo potjeru da ga
to prije uhvati, a u potjeru za njim poslao je najvjernijeg od
svojih eunuha na troveslarki, i on ga je uhvatio u Likiji, ali ga
nije, poto ga je ulovio, vratio natrag u Egipat, jer ga je Fanet
nadmaio lukavstvom. Napio je svoje uvare i preao Perzijan
cima. Kad je Kambiz kretao s vojskom na Egipat, a nije znao
kojim bi putem mogao proi kroz pustinj u, priao mu je Fanet
i, uz sve ostale podatke o Amasisu koje mu je rekao, objanjavao
mu je i put, te mu je predlagao da uputi molbu kralju Arabljana
kako bi mu on dopustio siguran prolaz.
5. To je jedini poznati ulaz u Egipat: od Fenikije do granica
grada Kaditije protee se zemlja zvana palestinskom Sirijom;
od grada Kaditije, koji nije mnogo manji, kako mi se ini, od
Sarda, trgovita na morskoj obali sve do grada Janisa pripadaju
Arabljanima, a ponovo Sirijcima od Janisa do Serbonidskog
jezera, uz koje se Kasijska brda proteu do mora; od Serbonid
skog jezera, u kojem se, kako kae pria, skriva Tifon, ve
zapoinje Egipat. Kraj izmeu grada Janisa, Kasijskih brda i
Serbonidskog jezera, koji nije malen nego se protee u duinu
od tri dana puta, potpuno je bezvodan.
6. Ispripovijedat u sad neto to su zapazili malobrojni meu
onima koji laom dolaze u Egipat. Iz cijele Grke, pa i iz
Fenikije, kroz itavu se godinu uvoze u Egipat upovi puni
vina, pa ipak ne moe se tamo vidjeti takorei nijedan jedini
prazan vinski up. Pa z to ih, mogao bi tko upitati, upotre
bljavaju? Kazat u i to. Svaki oblasni upravitelj mora prikupiti
sve upove iz svojeg grada i voziti ih u Memfis, a zatim ih, pune
vode, odnositi iz Memfsa ba u onu sirijsku pustinju. Tako se
upovi, poto doputuj u u Egipat i ondje se prazne, vraaju
svojim prethodnicima u Siriju.
246
7. T ako su se Perzijanci spremili da upadnu u Egipat, opskrbivi
se vodom prema uputama koje su dobili, a zatim su vrlo brzo
zauzeli Egipat. Dok jo nisu imali pripremljenu vodu, Kambiz
je posluao stranca Halikarnaanina, pa je poslao glasnike
Arabljaninu i zamolio ga za siguran prolaz, te kad ga je dobio,
zadali su meusobno rije prijateljstva.
8. Arabljani potuju takva prijateljstva vie nego bilo koji drugi
ljudi. Rije zadaju na ovaj nain: kad dvojica namjeravaju
zadavati rije, trei ovjek stane izmeu njih dvojice i zasijee
otrim kamenom blizu palca dlanove onih koji zadaju vjeru, a
zatim obojici izvue nit iz ogrtaa i mae krvlj u sedam kame
nova koji lee meu njima, te dok tako radi, zaziva Dionisa i
Uraniju. Kad je on gotov s time, oni koji zadaju rije preporu
uju svojim prijateljima onog drugoga, bilo stranca ili graani
na, ako se vjera daje graaninu, a prijatelji smatraju da je pravo
da i sami potuju zadanu vjeru. Od bogova vjeruju jedino u
Dionisa i Uraniju i tvrde da kosu iaju na isti nain kao to je
oian i sam Dionis: a iaju se tako da briju tjeme i podrezuju
kosu na sljepooicama. l Dionisa zovu Orotalt, a Uraniju Alilat.
9. Kad je Arabljanin dao rije prijateljstva glasnicima koje mu
je Kambiz poslao, razmiljao je o ovakvu naumu: napunio je
vodom mjeine od devine koe i natovario ih je na sve svoje
ive deve, a im je to uradio, potjerao ih je u pustinju i ondje
je ekao Kambizovu vojsku. Ova je pria najuvjerljivija od svih
koje se pripovijedaju, no kad je ve o tome rije, treba ispripo
vjediti i onu manje uvjerljivu. U Arabiji se nalazi velika rijeka
po imenu Koris, a utjee u more koje se zove Crveno.2 Pria se
l
Drugim rijeima, Arabljani su imali neku vrstu tonzure na glavi.
2
Budui da u Crveno more ne utjee nijedna velika rijeka, komentatori smatraju
da je Herodot pomijeao Crveno s Mrtvim morem: u tom bi sluaju Koris bio
dananja rijeka Jordan.
247
da je kralj Arabljana saio od neutavijene volujske koe i od
drugih vrsta koa cijev koja se svojom duinom protezala od
ove rijeke sve do pustinje, te da je kroz nju proveo vodu, a da
je u pustinji iskopao goleme spremnike za prihvat i uvanje
vode. Od rijeke do te pustinje ima dvanaest dana puta. On je
toboe vodu proveo kroz tri cijevi do triju razliitih mjesta.
10. Na uu Nila koje se naziva Pelusijskim podizao je tabor
Psamenit sin Aasisov i ekao je Kambiza. Naime, Kambiz vie
nije zatekao Aasisa iva kad je krenuo na Egipat, ve je Aasis
umro poto je proveo na prijestolju etrdeset i etiri godine,
kroz koje ga nije zadesio nijedan posebno ruan dogaaj . Poto
je umro i poto je bio balzamiran, sahranjen je u onim grobni
cama u svetitu koje je sam bio izgradio. A za vrijeme vladavine
Psamenita sina Aasisova Egipani su doivjeli najvee udo:
u egipatskoj je Tebi pala kia, a ondje, kako kau sami Tebanci,
ni prije ni kasnije, sve do mojeg vremena, nikada nije kiilo.
Naime, u gornjem dijelu Egipta uope nikada ne kii; ali tada
je u Tebi pala sitna kiica.
11. Poto su Perzijanci proli kroz pustinju, zasjednu u blizini
Egipana zato da bi se s njima sukobili, a egipatski plaenici,
Grci i Karani, ljuti na Faneta jer je na Egipat poveo tuinsku
vojsku, zaponu protiv njega smiljati ovakvo zlodjelo: kako je
Fanet u Egiptu bio ostavio svoju djecu, dovedu ih u tabor i
postave u sredini izmeu obadva logora vr na pogled njihovu
ocu, a zatim su privodili jedno po jedno dijete do vra i nad
njim ga klali. Kad su redom svrili sa svom djecom, nalijevali
su u vr vina i vode, te su se svi plaenici napijali krvlju, a tada
su krenuli u napad. Kad je dolo do estoke bitke, i poto su
uistinu mnogi i iz jednog i iz drugog tabora poginuli, Egipani
su se dali u bijeg.
248
12. A vidio sam veoma neobinu stvar, na koju su mi ukazali
tamonji stanovnici: naime, kosti poginulih u tom boju s obiju
strana nabacane su zasebno (zasebno su leale kosti Perzijanaca,
a na drugom mjestu Egipana, kako su bile odvojene odmah u
poetku) , a lubanje su Perzijanaca tako slabane da e se
probuiti ako se samo kameni na njih baci, dok su lubanje
Egipana tako vrste da se jedva mogu probiti ako se udare i
velikim kamenom. Pripovijedali su mi, a meni je to zvualo
posve uvjerljivo, da je tome uzrok to to Egipani odmah od
ranog djetinjstva poinju brijati glavu, pa im kosti jaaju od
sunca. Isto je to i razlog da oni ne elave: meu Egipanima se
moe vidjeti najmanje elavaca na svijetu. To je, dakle, razlog
da su im lubanje vrste, a Perzijanci iz ovog razloga imaju
slabane lubanje: od rane dobi nose tijare od pusta i glave su
im stalno pokrivene. Vidio sam da je to upravo tako, a pojavu
slinu ovoj zapazio sam i u Papremiju kod onih koji su poginuli
s Ahemenom sinom Darijevim u boju protiv Libijca Inara.
13. Kad su se Egipani dali u bijeg s bojnog polja, bjeali su
bez ikakva reda. Poto su se povukli u Memfs, Kambiz poalje
rijekom lau iz Mitilene na kojoj je bio izaslanik Perzijanac koji
je trebao pozvati Egipane na dogovor o predaji. im su opazili
kako laa pristaje u Memfsu, Egipani se u gomili srue niz
zidine, unite lau, a ljude s nje rasijeku i rastrgaju na komadie,
te ih ponu nositi na zidine. Zatim su Egipani bili pod
opsadom i nakon nekog su se vremena predali, a Libijci koji s
njima granie pobojali su se da im se ne dogodi isto to i
Egipanima, pa su se bez borbe predali, platili danak i poslali
darove. I Kirenjani i Barani, jednako se bojei kao i Libijci,
uinili su to isto. Kambiz je darove to su mu pristigli od
Libijaca primio s blagonaklonou, a prezreo je one koje su mu
poslali Kirenjani zbog toga to su, kako mi se ini, bili maleni
249
(Kirenjani su poslali, naime, pet stotina mina srebra3), pa ih je,
grabei ih vlastitim rukama, bacao svojim vojnicima.
14. Poto je prolo deset dana otkako je zauzeo zidine Memfsa,
Kambiz posjedne u predgrau, da bi mu se narugao, egipatskog
vladara Psarenita, ija je vladavina potrajala samo est mjeseci,
a kad ga je tamo posjeo zajedno s drugim Egipanima, iskua
vao je njegove osjeaje ovako: pozvao je njegovu ker i poslao
ju je u odjei robinje po vodu s vjedrom u ruci, a zajedno je s
njom poslao i druge djevojke, odabravi ih meu kerima
prvaka i davi im jednak nalog kao i kraljevoj keri. Dok su
djevojke, uz kuknjavu i pla, prolazile pokraj svojih oeva, svi
su ostali uzvraali kuknjavom i plaem, gledajui svoju djecu
kako su nesretna, a Psamenit, kad ih je izdaleka vidio i prepo
znao, oborio je pogled. Kad su prole vodarice, Kambiz poaje
zatim njegova sina s drugih dvije tisue Egipana iste dobi, a
svima je oko vrata bilo privezano ue, dok su im usta bila
zauzdana kao u konja. Vodili su ih da smrtnom kaznom plate
za Mitilenjane koji su poginuli u Memfsu na onoj lai: kra
ljevski su suci donijeli presudu da za svakog lana posade bude
pogubljeno deset odlinih Egipana. Kad ih je Psamenit vidio
kako prolaze i kad je shvatio da mu sina odvode u smrt, iako
su svi ostali Egipani oko njega plakali i strano proklinjali,
postupio je jednako kao i kod keri. Kad su i oni proli, dogodi
se da jedan postariji ovjek, koji je neko pio za Psamenitovom
trpezom, a koji je sada izgubio imetak i nije posjedovao nita
vie nego neki siromah, te je prosio od vojnika, proe pokraj
Psamenita sina Amasisova i drugih Egipana koji su tako sjedili
u predgrau. Kad ga Psamenit opazi, glasno zaplae, pozove
prijatelja po imenu i pone se udarati u glavu. Oko njega su se
nalazili uvari koji su javljali Kambizu sve to je Psamenit inio
3
Tj. 21 8,3 k srebra.
250
pri svakom od ovih prolaza. Kambiz se zaudio njegovim
postupcima i poslao je glasnika da ga pita ovim rijeima: Pita
te, Psamenite, gospodar Kambiz zato, kad si vidio ker u
nesrei i sina kako koraa u smrt, nisi zaplakao niti zakukao, a
u susretu s prosjakom koji ti nije nikakav rod, kako nam drugi
kau, takvu si mu ast iskazao? Onaj je to pitao, a ovaj mu je
odgovarao ovim rijeima: 0 sine Kirov, nesrea je moje kue
tolika da se ne moe ni oplakivati, a prijateljev jad zasluivao je
suze, jer je on, neko bogat i sretan, stupio na prag starosti satrt
siromatvom. Kad su njegove rijei bile prenijete, svima je
izgledalo da su lijepo izreene. Kako pripovijedaju Egipani,
plakao je Krez (i on je, naime, upravo pratio Kambiza u pohodu
na Egipat), plakali su i prisutni Perzijanci, a i samog Kambiza
obuzme nekakvo saaljenje i odmah zapovjedi da se Psamenitov
sin spasi od smrti, a da njega samoga maknu iz predgraa i da
ga dovedu pred kralja.
15. No oni koji su traili sina nisu ga vie zatekli iva, jer je ve
prije bio pogubljen, a Psamenita maknu i dovedu Kambizu:
ondje je provodio ostatak ivota a da mu se nije nita loe
dogodilo. Da je bio razuman i da nije spletkario, dobio bi i
Egipat na upravu, jer su Perzijanci obino davali asti kraljev
skoj djeci; ako se i neki vladar od njih odmetne, ipak njegovoj
djeci predaju vlast. Da su obino tako postupali, moe se
zakljuiti po mnogim primjerima, a meu ostalima i po pri
mjeru Tanire sina Inarova, koji je ponovo zavladao onime to
mu je otac imao: a ipak, nitko nije Perzijancima zadao vie
muke od Inara i Amirteja. No kako je Psamenit imao zle
nakane, dobio je zasluenu nagradu: poto je podigao ustanak
protiv Perzijanaca, bio je uhvaen, a kad su to javili Kambizu,
natjeran da pije k bika, na licu mjesta je umro. Tako je on
zavrio svoj ivot.
251
16. Kambiz je iz Memfisa stigao u grad Sais jer je elio uiniti
ono to je i uinio. Naime, kad je uao u Amasisove dvore,
odmah je traio da se Amasisovo truplo iznese iz grobnice: kad
je naredba bila izvrena, traio je da ga biuju, da mu upaju
kose, da ga bodu i da ga mrcvare na svaki nain. Poto su se
umorili od takva posla (jer je le, budui da je bio balzamiran,
sve podnaao i nije se raspadao), Kambiz zapovjedi da ga spale,
no ta je naredba bila bezboan in. Perzijanci, naime, vjeruju
da je oganj boanstvo. Zbog toga ni jedni ni drugi nisu nikako
imali obiaj spaljivanja mrtvaca: Perzijanci, kako je reeno, zato
to su govorili da nije pravo predavati boanstvu mrtvog ovje
ka, a Egipani zato to su smatrali da je oganj iva zvijer koja
prodire sve to dohvati, a kad se zasiti takve hrane, da umire
zajedno s onim to je pojela. Kod njih se uope ne smije niti
ivotinjama davati le za hranu; upravo zato i balzamiraju
mrtvace da ih pokopane ne bi izjeli crvi. Stoga je Kambiz
zapovijedao da uini neto to se protivi obiajima i jednih i
drugih. No kako priaju Egipani, uope nije Amasis bio taj
koji je sve to pretrpio ve neki drugi Egipanin, iste dobi kao i
Amasis, pa su Perzijanci, mislei da mrcvare Amasisa, zapravo
mrcvarili tog ovjeka. Prema njihovoj prii Amasis je saznao iz
proroanstva to bi mu se moglo dogoditi kad umre, pa je, da
izbjegne takvu sudbinu, sahranio uz vrata svoje vlastite grobni
ce onoga mrtvaca kojeg su Perzijanci izbievali, a svojem je sinu
naredio da ga pokopa u najudaljenijem kutu grobnice. Ali meni
se ini da ti Amasisovi nalozi koji su se odnosili na pokop i na
onog ovjeka nisu ba izvorno bili takvi ve su Egipani izmi
jenili i jako uljepali cijelu priu.
17. N akon toga Kambiz je nakanio povesti tri vojna pohoda,
protiv Kartaana, protiv Amonijaca i protiv dugovjenih Etio
pljana koji nastavaju Libiju, uz obale junog mora. U toj
namjeri on odlui da na Kartaane poalje pomorske snage, na
252
Amonijce dio kopnene vojske, a protiv Etiopljana najprije
uhode da vide je li istina ono to se pria o Sunevoj trpezi4 kod
tih Etiopljana, a i da promotre uz to i sve ostalo, pod izlikom
da njihovu kralju nose darove.
18.

to se tie Suneve trpeze, pria se da je ona ovakva: izvan

grada postoji livada prepuna kuhana mesa svih etverononih
ivotinja, a na nju nou po dunosti postavljaju meso oni
graani koji upravo obnaaju vlast, a danju se dolazi gostiti tko
god eli; no domoroci tvrde da sama zemlja neprestano raa
mesom. T o se, dakle, pria o trpezi koja se naziva Sunevom.
19.

im je Kambiz odluio slati uhode, odmah je pozvao iz

grada Elefantine ljude Ihtiofage koji znaju etiopski jezik. Isto
vremeno dok je njih slao, davao je i zapovijed da pomorske
snage plove prema Kartagi. No Feniani su odbili da to uine:
bili su se obavezali silnim zakletvama i bio bi grijeh da zarate
protiv vlastitih potomaka.5 Feniani to nisu htjeli initi, a ostali
nisu bili osposobljeni za takvu vrstu boja. Tako su Kartaani
izbjegli perzijsko ropstvo. Kambiz nije htio ni na to prisiljavati
Feniane, jer su se oni svojevoljno pridruili Perzijancima, a i
cijela je pomorska vojska ovisila o Fenianima. I Ciprani su se
svojevoljno pridruili Perzijancima i s njima su sudjelovali u
vojni na Egipat.
20. Kad su Ihtiofazi iz Elefantine stigli Kambizu, poslao ih je
Etiopljanima s nalogom to da kau i s darovima -grimiznom
haljom, zlatnim lancem za ogrlicu, narukvicom, posudom za
mirisavo ulje od alabastera i bavom palmina vina. Za te
4
Suneva trpeza, opisana u slijedeem poglavlju, vjerojatno je u najstarije vrijeme
bila dio kulta Sunca u kojem se bogu nou ostavljala hrana z gozbu.
\
Kartaga je, naime, bila fenika kolonija.
253
Etiopljane kojima je Kambiz ovo slao kau da su najvei i
najljepi od svih ljudi. Izmeu ostalih obiaja kojima se, kako
priaju, razlikuju od drugih ljudi postoji i onaj koji se odnosi
na kraljevsku ast: smatraju, naime, primjerenim da im kralj
bude onaj graanin za kojega prosude da je najvei i da mu je
snaga u skladu s veliinom.
21. Poto su Ihtiofazi, dakle, stigli tim ljudima, predajui
njihovu kralju darove, govorili su mu ovako: Kralj Perzijanaca
Kambiz, u elji da ti postane prijatelj i mio gost, poslao nas je
s nalogom da ti prenesemo ovu poruku, a na dar ti daje ono to
i sam najradije upotrebljava. No Etiopljanin, budui da ih je
prozreo da su doli uhoditi, odgovori im ovako: Nije vas kralj
Perzijanaca poslao s darovima zato to bi jako cijenio da bude
moj mili gost, niti vi zborite istinu (doli ste da uhodite moju
dravu), niti je on ispravan ovjek: da je ispravan, ne bi poelio
druge zemlje osim svoje vlastite niti bi ljude koji mu nisu
nanijeli nikakvo zlo gonio u ropstvo. A sada mu dajte ovaj luk
i recite mu ove rijei: Kralj Etiopljana savjetuje kralju Perzija
naca da ratuje u pomo brojano nadmone vojske protiv
dugovjenih Etiopljana tek tada kad Perzijanci budu bez muke
mogli napinjati ovako goleme lukove, a dotad neka iskazuje
zahvalnost bogovima to nisu etiopskim sinovima usadili naum
da svojoj vlastitoj zemlji pripajaju tuu.
22. Poto je to kazao i opustio luk, predao ga je izaslanicima.
Uzeo je grimiznu halju i pitao to je to i kako je nainjeno. Kad
su mu Ihtiofazi rekli istinu o grimizu i o bojenju, kazao je da
su ti ljudi lani i da im je i odjea lana.6 Zatim je pitao za zlatan
lanac za ogrlicu i za narukvicu. Kad su mu Ihtiofazi poeli
( .. Lanost odjee vjerojatno potjee od toga to je ona obojena grimizom, a nije
izvorno takve boje.
254
objanjavati da je to njihov nakit, kralj se nasmijao i, budui da
je pomislio da su to okovi, rekao je da oni raspolau i vrim
okovima. Potom ih je pitao za mirisavo ulje: kad su mu kazali
kako se pripravlja i kako se njime mae, izrekao je iste rijei kao
i za odjeu. Kad je stigao do vina i saznao kako se ono dobiva,
jako se razveselio piu i upitao je to jede kralj i koliko najdue
ive Perzijanci. Oni su mu odgovorili da jede kruh i objasnili
su mu prirodu penice, te da je za ovjeka najdua ivotna dob
osamdeset godina. Na to im je Etiopljanin rekao da ga uope
ne udi to ive toliko malo godina kad jedu smee; niti toliko
ne bi mogli ivjeti da se ne odravaju s pomou ovoga pia,
govorio je Ihtiofazima, mislei na vino: u tome su Perzijanci
bolji od njih.
23. A kad su Ihtiofazi upitali kralja o duini njihova ivota i o
prehrani, rekao im je da veina njegovih ljudi dosegne stotinu
i dvadeset godina, a da neki ive i due, te da im se hrana sastoji
od kuhanog mesa, dok im je mlijeko pie. Kad su se uhode
poele uditi tolikoj ivotnoj dobi, odveo ih je do jednog vrela,
i poto su se prali vodom iz njega, koa im je postajala sjajna
kao da su je mazali uljem: a mirisala je na ljubiice.? Voda iz
tog izvora, kako su priale uhode, bila je tao laka po svojem
sastavu da na njoj nije nita moglo plivati, niti drvo niti ita
lake od drveta ve je sve tonulo u dubinu. Ako je ta voda
uistinu takva kao to se pria, moda su zbog toga dugovjeni
jer je za sve upotrebljavaju. Poto su se udaljili od izvora, odveo
ih je u tamnicu za ljude, gdje su svi bili okovani zlatnim
okovima. Kod tih Etiopljana mjed je od svega najrjea i
najcjenjenija. Kad su pregledali tamnicu, razgledali su i trpezu
koja se naziva Sunevom.
7
Prema tumaenjima komentatora moda je rije o izvorima nafe ili zemnog ulja.
255
24. Nakon toga na kraju su razgledali njihove ljesove za koje
kau da ih izrauju od kristala8 i to ovako: kad osue le ili na
egipatski nain ili nekako drugaije, namau ga sadrom i itava
ga ukraavaju slikarijom to je mogue slinijom liku umrloga,
a zatim oko njega postavljaju izduben stup nainjen od kristala
(a on se tamo mnogo kopa i nije teak za obradu); le se nalazi
usred stupa i vidljiv je kroza nj, a ne iri nikakav neugodan
zadah niti bilo to neprilino; svi mu se dijelovi jasno razabiru
kao na samom mrtvacu. Godinu dana najblii roaci dre stup
u kui i posveuju mu prvine od svega i prinose mu rtve; nakon
toga ga iznose i postavljaju u okolici grada.
25. Poto su sve to pregledali, uhode su se vratile natrag. Kad
su ga obavijestili o svemu, Kambiza obuze bijes i pone podizati
vojsku protiv Etiopljana a da nije zapovjedio da se pripremi
ikakva zaliha hrane niti je poveo rauna o tome da namjerava
krenuti na kraj svijeta: kako je pomahnitao i izbezumio se kad
je sasluao Ihtiofage, tako je krenuo u rat, te je Grcima koji su
bili s njim naredio da ostanu gdje jesu, a cijelu je pjeadiju vodio
sa sobom. Kad je s vojskom stigao u Tebu, odvoji pedeset tisua
vojnika i izda im zapovijed da pokore Amonijce i da spale
Zeusovo proroite, a sam je na elu preostale vojske iao protiv
Etiopljana. Prije nego to je vojska prola petinu puta, ostali su
bez sve hrane koju su imali, a zatim su ostali i bez teglee marve
jer su je pojeli. Da se Kambiz, kad je to vidio, poeo predomi
ljati i voditi natrag svoju vojsku, unato greci u samom
poetku, pokazao bi se kao mudar ovjek: ali ne vodei ni o
emu rauna, neprestano je iao naprijed. Dok su vojnici mogli
neto uzimati iz tla, preivljavali su jedui korijenje, no kad su
stigli do pijeska, neki su od njih poinili stranu stvar: odabrali
bi jednoga meu sobom iz desetine i pojeli ga. Kad je Kambiz
8
Moda se radi o prozirnom porculanu ili o krisraliziranoj soli.
256
za to saznao, uplaio se da se svi meusobno ne pojedu, pa je
odustao od pohoda na Etiopljane i poeo se vraati, te je stigao
u T ebu izgubivi velik dio vojske. Poto se iz Tebe spustio do
Memfisa, dopustio je Grcima da otplove kui.
26. Pohod na Etiopljane ovako je zavrio, a vojnici koji su bili
poslani da se bore protiv Amonijaca krenuli su iz Tebe i
putovali su uz pomo vodia, te su sasvim izvjesno stigli do
grada Oaze koji su drali Samljani za koje se govorilo da potjeu
iz eshrionijskog plemena, a udaljeni su od Tebe sedam dana
puta kroz pustinju; ovaj se kraj na grkom jeziku zove Otoje
blaenih, i pria se da je vojska doprla do njega, no to se dalje
dogodilo s vojskom, o tome nitko ne moe nita rei osim samih
Amonijaca i onih koji su to od njih uli: naime, niti su stigli
do Amonijaca niti su se vratili natrag. A Aonijci o tome
priaju ovako: kad je vojska prolazila kroz pustinju od one Oaze
prema njima, negdje otprilike na polovici puta izmeu njih i
Oaze, dok su vojnici dorukovali, zapuhalo je silno i neuobi
ajeno jugo koje ih je, nosei pjeane nanose, zatrpalo, i tako
su oni netragom nestali. To se, kau Amonijci, dogodilo s tom
vojskom.
27. Kad je Kambiz doao u Memfis, meu Egipanima se
pojavio Apis kojega Grci zovu Epaf a im se on pojavio,
Egipani su odmah poeli nositi svoju najljepu odjeu i bili su
u veoma sveanom raspoloenju. Kad je vidio da se Egipani
tako ponaaju, Kambiz je, budui da je bio posve uvjeren kako
se oni toliko raduju tome to je on pretrpio nevolje, pozvao
namjesnike Memfisa; im su se oni pojavili pred njim, upitao
ih je zato se Egipani, kad je proli put bio u Memfisu, nisu
uope vladali tako kao sada kad je doao poto je izgubio velik
dio vojske. Oni su mu kazali da se meu njima pojavilo
boanstvo koje se obiava ukazivati samo u velikim vremen
skim razmacima, te da svi Egipani, kad se god ono pojavi,
257
radosno to proslavljaju. Poto ih je sasluao, Kambiz je pomislio
da mu lau i kaznio ih je smrtnom kaznom.
28. Poto ih je dao smaknuti, pozvao je pred sebe sveenike.
Kad su i sveenici ponavljali isto, izjavio je da e vlastitim oima
provjeriti je li Egipanima doao neki bog koji se moe rukom
opipati. A kad je to rekao, traio je od sveenika da mu privedu
Apisa. T aj Apis, koji je i Epaf sasvim je mladi bik kojega je
otelila krava iz ije utrobe vie nikada nee izai nijedan drugi
porod. Egipani kau da se neka svijetla zraka usmjerava s neba
na kravu, pa da ona zbog toga raa Apisa. T aj mladi bik, koji
se zove Apis, posjeduje ovakve znakove: sav je crn, na elu ima
bijeli etverokut, na leima lik orla, na repu dvostruku dlaku,
a ispod jezika znamen u obliku kukca.
29. Kad su sveenici doveli Apisa, Kambiz je, obuzet bezu
mljem, izvukao ma, te je htio udariti njime Apisa u trbuh no
pogodio ga je u bedro; nasmijao se i rekao sveenicima: Vi
glupani, zar su taki bogovi, od krvi i mesa i osjetljivi na oruje
od eljeza? Taj je bog doista dostojan Egipana; a vi se meni
neete nekanjeno podsmijavati! Poto je to rekao, naredio je
onima koji su za to bili zadueni da iibaju sveenike, a da ubiju
koga bi god drugog Egipanina uhvatili da sudjeluje u svetko
vinama. Tako je svetkovina za Egipane bila zavrena, sveenici
su bili kanjeni, a Apis ranjen u bedro izdahnuo je u svetitu
gdje su ga poloili. Poto je zbog rane zavrio svoj ivot,
sveenici su ga pokopali potajno od Kambiza.
30. Kambiza je, kako pripovijedaju Egipani, zbog ovog zlo
djela odmah obuzelo ludilo, a ni prije toga nije bio razuman.
Prvi zloin koji je izvrio bio je nad vlastitim bratom Smerdi
som, roenim od istog oca i od iste majke, kojega je iz Egipta
iz zavisti poslao u Perziju jer je jedini od Perzijanaca otprilike
dva prsta napeo luk to su ga Ihtiofazi donijeli od Etiopljanina:
258
nijedan drugi Perzijanac to nije mogao uiniti. Akad je Smerdis
otiao u Perziju, Kambiz je u snu vidio ovakvo privienje: inilo
mu se da mu je stigao iz Perzije glasnik s vijeu da Smerdis
sjedi na kraljevskom tronu i da je glavom dotaknuo nebo. Stoga
se uplai za sebe da ga brat ne bi ubio i vladao umjesto njega,
pa poalje u Perziju Preksaspa, koji mu je bio najvjerniji ovjek
meu Perzijancima, zato da smakne Smerdisa. On je otputovao
u Suzu i ubio Smerdisa, prema rijeima nekih pozvavi ga u
lov, a prema kazivanju drugih tako ga je odveo na Crveno more
i u njemu ga utopio.9
31. Priaju da je Kambiz zapoeo tim zloinom, a drugi je
izvrio nad svojom sestrom koja ga je pratila na putu u Egipat,
a koju je uzeo i za enu premda mu je bila sestra od istoga oca
i od iste majke. Oenio se njome ovako: prije toga Perzijanci
uope nisu imali obiaj eniti se sestrama; Kambiz se zaljubio
u jednu od svojih sestara i zatim se htio njome oeniti, no kako
je imao namjeru uiniti neto to nije bilo u skladu s obiajima,
sazvao je kraljevske suce i pitao ih je postoji li neki zakon koji
doputa enidbu sa sestrom onome tko to eli. Kraljevski su
suci perzijski muevi izabrani na tu dunost sve dok ne umru
ili im se ne dokae neko krivino djelo; oni dodjeljuju Perzi
jancima pravdu i tumai su odredbi predaka, te su nadleni za
sva pravna pitanja. Kad ih je Kambiz pitao, oni su mu odgova
rali i po pravu i istovremeno oprezno, jer su tvrdili da nisu
pronali nikakav zakon koji doputa da se brat eni sestrom, ali
da su otkrili drugi jedan zakon prema kojem je vladaru Perzi
janaca dozvoljeno da ini to mu drago. Na taj se nain nisu
ogrijeili o zakon u strahu da ih Kambiz ne uniti zato to se
dre zakona, a iznali su drugi zakon koji je podravao njegovu
9
Herodot vjerojatno ovdje grijei: prema jednom sauvanom natpisu Smerdis je
umro prije Kambizova pohoda na Egipat.
259
namjeru da se eni sestrama. Tada se Kambiz oenio onom koju
je ljubio, a nakon kratka vremena uzeo je i drugu sestru: mlaa
od te dvije sestre pratila ga je na putu i Egipat, i nju je ubio.
32. O njezinoj se smrti, kao i o Smerdisovoj, pripovijedaju dvije
prie. Grci priaju da je Kambiz stavio da se meusobno bore
lavi i tene, a tu je borbu promatrala i ova ena, pa kad je tene
poelo gubiti, njegov se brat, drugo tene, otkinuo s lanca i
pritekao mu u pomo, te je tenad tako udvoje nadvladala
lavia. Dok je Kambiz to veselo gledao, ena koja je sjedila uza
nj stala je plakati. Kad je Kambiz to opazio, upitao ju je zato
plae, a ona mu je odgovorila da je zaplakala kad je vidjela kako
je tene pomoglo bratu, pa se prisjetila Smerdisa i palo joj je na
pamet kako njemu nitko nije pritekao u pomo. Grci tvrde da
ju je zbog tih rijei Kambiz dao ubiti, a Egipani kau da je,
dok su sjedili za stolom, ena oerupala listove salate i upitala
mua je li mu ljepa oerupana salata ili ona s liem, pa kad
joj je on rekao da mu se vie svia ona s liem, ona mu je kazala:
Opustoivi Kirovu kuu, postupio si s njom jednako kao ja
sa salatom. A on se rasrdio i udario ju je nogom u trbuh, i kako
je bila u drugom stanju, po bacila je i umrla.
33. Tako je Kambiz iskazao ludilo prema svojim najbliima,
bilo zbog Apisa bilo iz nekog drugog razloga koji ljudima
obino zadaje brojne nevolje: Kambiz je, naime, od roenja,
kau, bolovao od neke teke bolesti koju pojedinci zovu svetom
boleu. 10 Nije uope neobino da mu ni duh, kad mu je tijelo
bolovalo od teke bolesti, nije bio zdrav.
34. A ovako je iskazao svoje ludilo prema drugim Perzijancima:
pria se da je rekao Preksaspu -njega je ponajvie cijenio i on
10
Sveta je bolest padavica ili epilepsija.
260
mu je osobno prenaao obavijesti, a njegov je sin bio Kambizov
vinotoa, to je i samo bilo nemala ast -pria se, dakle, da
mu je rekao ovo: Preksaspe, kakvim me ovjekom smatraju
Perzijanci i to o meni govore? Ovaj mu je odgovorio: 0
gospodaru, za sve te drugo silno hvale, ali kau da pokazuje
odvie sklonosti prema piu. On je tako rekao za Perzijance,
a onaj se na to razbjesnio i ovako poeo uzvraati: Prema tome,
sad Perzijanci tvrde da pokazujem sklonost vinu i da sam lud i
da sam izgubio razum. Znai da njihove nekadanje rijei nisu
bile istinite. Naime, jednom je prije Kambiz bio upitao svoje
savjetnike Perzijance i Kreza to misle kakav je on ovjek u
usporedbi sa svojim ocem Kirom; oni su mu odgovarali da je
bolji od oca, jer posjeduje sve to mu je i otac imao, a k tome
je stekao i Egipat i more. Tako su mu govorili Perzijanci, dok
je Krez, koji je bio prisutan i kojemu se takav odgovor nije
sviao, kazao Kambizu ovako: 0 Kirov sine, meni se ini da
nisi jednak svojem ocu: nema, naime, sina kakva je on iza sebe
ostavio. Kambiz se razveselio kad je to uo i hvalio je Krezov
odgovor.
35. Budui da se toga prisjetio, Kambiz je ljutito rekao Prek
saspu: 5ad ti sam pogledaj govore li Perzijanci istinu ili su
zapravo oni izgubili razum kad tako govore; ako strelicom
tono pogodim posred srca tvojeg sina koji stoji ondje u
predvorju, to znai da Perzijanci govore gluposti, a ako proma
im, oito je da Perzijanci govore istinu, a da ja nisam pri
zdravoj pameti. Poto je to rekao i napeo luk, naciljao je
djeaka, a kad je djeak pao pogoen, naredio je da ga raspore
i pregledaju ranu: poto su pronali strelicu u samom srcu,
nasmijao se i jako razveselio, te je rekao djeakovu ocu: Prek
saspe, eto, postalo ti je jasno da nisam ja lud ve da su Perzijanci
izgubili razum; reci mi jesi li vidio ijednog ovjeka koji tako
tono gaa? Kako je Preksasp pred sobom imao nerazumna
261
ovjeka i kako se bojao za svoj vlastiti ivot, rekao je: Gospo
daru, mislim da ni sam bog ne pogaa tako dobro strelicom.
Tada je to uinio, a drugi je put uhvatio dvanaest perzijskih
prvaka bez ikaka vjerodostojna povoda i zakopao ih naglavce
V
Zlve.
36. Budui da se on tako ponaao, Lianin je Krez pomislio da
je neophodno da ga upozori ovakvim rijeima: 0 kralju,
nemoj u svemu poputati svojoj mladosti i nagloj udi, nego se
suzdravaj i obuzdavaj; za tebe je dobro da gleda unaprijed, a
mudro je da bude oprezan: hvata i ubija vlastite graane bez
ikakva vjerodostojna povoda, ubija ak i djecu. Bude li i dalje
sve to inio, pripazi da Perzijanci ne podignu bunu protiv tebe.
Meni je tvoj otac Kir nerijetko stavljao na duu i zapovijedao
da te upozoravam i da ti ukazujem na ono to mislim da je
ispravno. On mu je tako savjetovao, jer mu je posve oito bio
naklon, a onaj je odgovarao ovim rijeima: Ti ima hrabrosti
da meni neto savjetuje, ti koji si se tako dobro pobrinuo za
vlastitu domovinu, a i mojem si ocu pravilno savjetovao kad si
mu predlagao da sam prijee rijeku Aa i da krene protiv
Masageana, iako su oni imali namjeru prelaziti na nau stranu,
ti koji si unitio sebe sama loe vladajui svojom domovinom,
a zatim si unitio i Kira jer te je sluao; ali uzalud ti je veselje,
jer sam ve odavno traio izliku da te uhvatim! S tim je rijeima
krenuo da uzme luk da bi ga pogodio strelicom, no Krez potri
i pone bjeati van; kad ga nije uspio ustrijeliti, zapovjedi
slugama da ga uhvate i ubiju. A sluge, poznajui njegovu narav,
sakriju Kreza s nakanom da ga, ako se Kambiz pokaje i poeli
Kreza, izvedu iz skrovita i dobiju nagradu to su ga doveli iva,
a ako se ne pokaje niti ga ne zaeli, da ga tada smaknu. Kambiz
je doista zaelio Kreza ve nakon kratka vremena, i sluge su mu,
kad su za to doznale, slale poruke da je on ostao na ivotu.
Kambiz ree da se veseli to je Krez na ivotu, ali da oni koji su
262
za to zasluni nee ostati nekanjeni ve e to platiti smru: tako
je i uradio.
37. U mnogim je sluajevima iskazao takvo ludilo i prema
Perzijancima i prema svojim saveznicima, a kad se zaustavio u
Memfisu, otvarao je drevne grobnice i promatrao je mrtvace;
uao je ak i u Hefestovo svetite i dokraja je ismijao kip
boanstva: naime, Hefestov je kip posve slian fenianskim
Patajicima, koje Feniani nose uokolo na provama svojih trije
ra.ll Onome tko ih nije vidio ja u ih prikazati: nalik su
patuljastim ljudima. Provalio je i u svetite Kabira, u koje nije
dozvoljeno ulaziti nikome drugom osim sveeniku: tamo je
kipove bogova spalio poto im se prije toga narugao. I oni su
bili slini Hefestovima: priaju da su oni zapravo njegova djeca.
38. Po svemu tome sasvim mi je jasno da je Kambiz bio posve
lud: inae mu ne bi palo na pamet da se podruguje svetinjama
i obiajima. Kad bi netko predloio svim ljudima da izaberu
meu svim obiajima najbolje, nakon paljiva razmatranja
svatko bi odabrao svoje vlastite; svi, naime, misle da su njihovi
vlastiti obiaji uvelike najbolji. Zato je prirodno da samo lud
ovjek ismijava obiaje. Da takvo miljenje o obiajima imaju
ba svi ljudi, moe se prosuditi po mnogim dokazima, a meu
njima i po ovome: Darije je u vrijeme svoje vladavine pozvao
prisutne Grke i pitao ih je za koji bi novac bili pripravni jesti
svoje oeve kad oni umru; oni su mu kazali da ni za koje blago
to ne bi radili. Nakon toga je Darije pozvao Indijce koji se
nazivaju Kalatijcima i koji jedu svoje roditelje, pa ih je pitao, u
prisutnosti Grka i uz pomo tumaa kako bi Grci razumjeli
odgovor, za koji bi novac prihvatili da umrle oeve spaljuju na
lomai; a oni su poeli glasno prosvjedovati i usrdno su ga
II
Likovi patuljastih boanstava titili su lae i mornare od nevremena.
263
molili da prestane o tome govoriti. Tako je, prema tome, s
obiajima, te je Pindar imao pravo, mislim, kad je u pjesmi
rekao da je obiaj kralj svemu. 1 2
39. Dok je Kambiz ratovao protiv Egipta, i Lakedemonjani su
poduzeli vojnu protiv Sama i Polikrata sina Eakova, koji je
zavladao Samom nakon ustanka. U poetku je bio podijelio
grad na tri dijela i dao po jedan na upravu svojoj brai Panta
gnotu i Silosontu, a kasnije je jednoga od njih ubio, dok je
mlaega, Silosonta, prognao, te je sam zavladao cijelim Samom
i, vladaj ui tako, sklopio je prijateljstvo s egipatskim kraljem
Amasisom, kojemu je slao darove, a od njega je druge primao.
U kratko vrijeme namah je porasla Polikratova mo i proirila
se na Joniju i na ostalu Grku: kuda bi god krenuo s vojskom,
sve mu je polazilo za rukom. Posjedovao je stotinu ratnih laa
s pedeset vesala i tisuu strijelaca. Pljakao je i odnosio sve svima
bez razlike: govorio je da e i prijatelj u biti miliji ako mu vrati
oduzeto nego ako mu ve u poetku nita ne oduzme. Zauzeo
je i mnoge otoke, te brojne gradove na kopnu. Izmeu ostalog
svladao je i zarobio Lezbljane kad su s cijelom vojskom pruali
pomo Mileanima u pomorskoj bitki, pa su oni u okovima
morali iskopati jarak oko svih zidina Sama.
40. Amasisu nije ostajala skrivena golema Polikratova srea, ve
mu je ona zadavala brige. Kad je njegova srea jo mnogo vie
rasla, napisao mu je pismo na Sam s ovakvom porukom:
Amasis alje poruku Polikratu. Ugodna je vijest da ovjeku
koji mi je drag i prijatelj dobro ide, no ipak mi se tvoja prevelika
srea ne svia, jer znam da su bogovi zavidni. Vie bih volio da
i ja sam i oni kojima sam sklon katkada budemo u sretnim
okolnostima a katkada ljuto stradamo, te da tako naizmjence
12 Pindar, fr. 169 Schroder.
264
provodimo svoj vijek, nego da smo neprestano sretni. Ne znam
ni za koga niti sam uo da se pria da bi itko bio u svemu sretan
do kraja, a da nije bar sasvim loe zavrio. Zato me sluaj i uini
u vezi sa svojom sreom ovako: razmisli to misli da ti je
najvrednije i zbog ega bi se, kad bi to izgubio, najvie alostio
u srcu, pa to odbaci tako da vie nikad ne doe ljudima u ruke.
Ako ti se ve odsad ne dogaaju naizmjence srea i bol, pomozi
sebi na nain koji sam ti predloio.
41. Poto je ovo proitao i razumio da mu Amasis predlae
dobru stvar, Polikrat je poeo razmiljati zbog koje bi se od
svojih dragocjenosti, kad bi je izgubio, najvie u dui raalostio,
i u tom je razmiljanju zaklj uivao ovako: posjedovao je peat
njak optoen zlatom, to ga je stalno nosio, a imao je smaragdni
kamen i bio je rad Teodora sina Teleklova Samljanina. Kad je,
dakle, donosio odluku da ga odbaci, namjeravao je to uiniti
na ovaj nain: opremio je posadom lau s pedeset vesala i sam
se u nju ukrcao, pa je zatim naredio da se isplovi na otvoreno
more; kad su se nali daleko od otoka, skine peatnjak - a
gledali su ga svi suputnici -i baci ga u duboko more. Poto je
tako uradio, poeo je ploviti natrag, a kad je stigao kui, osjeao
se veoma nesretnim.
42. Pet ili est dana nakon toga dogodilo mu se upravo ovo:
neki ovjek ribar koji je uhvatio veliku i lijepu ribu smatrao je
da bi ona bila dar dostojan da se pokloni Polikratu; nosei ribu,
pred vratima palae kazao je da eli izai Polikratu pred lice, a
kad mu je to uspjelo, rekao je dok je davao ribu: 0 kralju, kad
sam je uhvatio, mislio sam da ne bi bilo pravo da je nosim na
prodaju, premda ivim od svojih ruku, nego mi se inilo da je
riba dostojna tebe i tvoje vlasti: stoga ti je donosim i pokla
njam. Polikrat se razveselio tim rijeima pa je ovako odgovo
rio: Vrlo si to lijepo uinio, pa ti se dvostruko zahvaljujem, i
265
na rijeima i na daru; pozivamo i tebe na gozbu. Ribar je na
to bio silno ponosan, a sluge, kad su poele poriti ribu, nau u
utrobi Polikratov peatnjak koji se tamo nalazio. Kad su ga
vidjeli, odmah su g uzeli i veselo su ga nosili Polikratu, a dok
su mu ga predavali, priali su mu kako su ga pronali. im se
dosjetio da je to boansko djelo, napie u pismu sve to mu se
dogodilo i to je on sam poduzeo, a kad je to zapisao, poalje
pismo u Egipat.
43. A kad je Amasis proitao pismo to ga je pnm10 od
Polikrata, shvatio je da je nemogue da jedan ovjek spasi
drugoga od dogaaja koji se moraju zbiti u budunosti, i da
Polikrat, budui da je u svemu sretan, nikako nee dobro
zavriti kad pronalazi i ono to je odbacio. Poslao mu je stoga
izaslanika na Sam i rekao da razvrgava prijateljstvo. To je radio
zato da se ne bi, kad Polikrata zadesi strana i golema nesrea,
sam u dui raalostio tako kao to bi se rastuio zbog nekog
prijatelja.
44. Lakedemonjani su, dakle, podizali vojsku protiv toga Poli
krata koji je u svemu bio sretan, a bili su ih pozvali u pomo
Samljani koji su kasnije osnovali Kidoniju na Kreti. No Poli
krat potajno od Samljana poalje izaslanika Kambizu sinu
Kirovu, koji je prikupljao vojsku za napad na Egipat, i zamoli
ga da on sam preko glasnika na Samu trai vojsku. Kad je
Kambiz to uo, drage volje poalje na Sam glasnike traei
pomorske snage koje bi zajedno s njim krenule na Egipat.
Polikrat izabere meu graanima one za koje je ponajvie
sumnjao da tee pobuni, paih je odaslao na etrdeset troveslarki
i poruio je Kambizu neka mu ih ne alje natrag.
45. Neki kau da Samljani to ih je odaslao Polikrat nisu ni
stigli do Egipta ve da su, kad su se u toku plovidbe nali na
Karpatu, zakljuili da nemaju vie namjeru dalje ploviti; drugi
266
opet kau da su stigli u Egipat i da su ondje bili pod paskom,
no da su uspjeli pobjei. Kad su plovili prema Samu, Polikrat
im je iao ususret sa svojim laama i zametnuo je boj; poto su
ovi povratnici u tom boju pobijedili, iskrcaju se na otok i na
njemu zaponu pjeaku bitku u kojoj su bili nadvladani, pa
su stoga plovili prema Lakedemonu. Neki ak kau da su ti
povratnici iz Egipta pobijedili Polikrata, no mislim da nemaju
pravo. Naime, da su sami bili u stanju svladati Polikrata, ne bi
morali pozivati u pomo Lakedemonjane. Osim toga, sasvim
je nevjerojatno da bi nekoga koji je uz sebe imao veliko mnotvo
i unajmljenih vojnika i domaih strijelaca nadvladali malobroj
ni Samljani povratnici. Djecu i ene graana koji su bili pod
njegovom vlau Polikrat je skupio u brodska spremita i tamo
ih je drao, te je bio spreman da ih zajedno sa spremitima zapali
ako bi ovi graani poeli prelaziti na stranu povratnika.
46. Kad su Samljani to ih je Polikrat istjerao stigli u Spartu i
kad su stali pred arhonte, 13 poeli su nadugako kazivati svoje
usrdne molbe. Kod tog prvog istupa arhonti su im odgovorili
da su rijei s poetka govora ve zaboravili a da one s kraja ne
razumiju. Nakon toga, istupajui drugi put, nisu kazali nita
ve su nosili sa sobom vreu i rekli su samo da vrei nedostaje
brana. Oni su im odgovorili da je i rije vrea bila suvina,
ali su ipak odluili da im pruaju pomo.
47. Zatim su se Lakedemonjani pripremili i poeli ratovati
protiv Sama vraajui uslugu, kako kau Samljani, za to to su
im prethodno pritekli u pomo u ratu protiv Mesenjana, dok
Lakedemonjani priaju da nisu krenuli ratovati toliko da pri
teknu u pomo na molbu Samljana koliko zato jer su se htjeli
1
3 Arhonti su zapravo atenski visoki inovnici, dok se u Sparti biralo pet ef ora koji
su upravljali gradom.
267
osvetiti za otimanje onog vra koji su vozili Krezu i za zatitnu
koulju koju im je na dar poslao Amasis, 14 vladar Egipta. I
zatitnu su koulju Samljani ugrabili godinu dana prije vra, a
ta je koulja bila lanena i u nju su bili utkani mnogi likovi
ivotinja, te je bila ureena zlatom i pamukom; no ono zbog
ega je ta koulja bila posebno vrijedna divljenja bila je svaka
pojedina njezina nit: premda je bila sasvim tanka, sastavljena
je od tristo i ezdeset konia, a svaki se od njih jasno razabirao.
Postoji jo jedna takva zatitna koulja koju je Amasis dao kao
zavjetni dar Ateninu svetitu u Lindu.
48. Kad je pokrenut pohod protiv Sama, rado su mu se
pridruili i Korinani: naime, i prema njima su Samljani bili
drsko postupili jedno pokoljenje prije ovog pohoda, u isto
vrijeme kad se zbilo ono otimanje vra. Perijandar sin Kipselov
poslao je tri stotine sinova najodlinijih Kerkirana Alijatu u
Sard na kopljenje; kad su Korinani, koji su prevozili djeake,
pristali na Samu, Samljani su saznali razlog radi kojeg djeake
prevoze u Sard, pa su ih najprije poduili da se domognu
Artemidina svetita, a zatim nisu doputali da se pribjegari
odvlae iz svetita; kad su Korinani poeli spreavati donoe
nje hrane djeacima, Samljani su ustanovili sveanost koju jo
i danas slave na isti nain: sve vrijeme koje su djeaci bili
pribjegari, kad bi pala no, prireivali su plesove djevojaka i
mladia, a prireujui te plesove, uveli su obiaj da se na njih
nose kolai od sezama i meda kako bi ih kerkirski djeaci mogli
krasti i tako doi do hrane. T o je trajalo tako dugo dok
Korinani koji su pazili na djeake nisu otili i ostavili ih ondje;
Samljani su djeake odvezli natrag na Kerkiru.
1
4 Priu o otetu vru Herodot je ispriao u 1,70, dok je lanenu zatitnu koulju
spomenuo u II, 1 82: tu koulju i konie koji su se razabirali spominje i Plinije Stariji
u svojem Prirodoslovlu, 1 9, 1 2.
268
49. Da su Korinani, kad je Perijandar umro, sklopili prijatelj
stvo s Kerkiranima, ne bi se iz tog razloga pridruili ovom
pohodu protiv Sama. No oni su i sad, neprestano otkako su
naselili otok, meusobno neprijatelji, iako su jedni drugima
srodni. 1 5 Zbog toga su se, dakle, Korinani stalno prisjeali
Samljana i zla koje su im oni nanijeli. A Perijandar je slao u
Sard na kopljenje odabrane sinove najodlinijih Kerkirana
radi osvete: prije toga Kerkirani su prvi poinili jedno zlodjelo.
50. Kad je Perijandar ubio vlastitu enu Melisu, zbila mu se,
osim ove nesree koja mu se dogodila, jo jedna druga: od
Melise je imao dva sina, jednoga u dobi od sedamnaest a
drugoga od osamnaest godina. Njih je djed po majci, Proklo,
koji je bio vlastodrac u Epidauru, pozvao k sebi i vrlo je lijepo
s njima postupao, kako i dolikuje, budui da su bili sinovi
njegove keri. Kad ih je slao natrag kui, na rastanku im je
rekao: Znate li, djeco, tko vam je ubio majku? Stariji se sin
na te rijei nije uope obazreo, no mlai se, po imenu Likofron,
toliko raalostio kad je to uo da po povratku u Korint nije
uope progovorio s ocem, jer mu je ubio majku, niti se, kad bi
ga on nagovarao, uputao s njim u razgovor, niti mu je, kad bi
ga on pitao, ita odgovarao. Napokon ga Perijandar, silno se
rasrdivi, istjera iz kue.
51. Poto ga je istjerao, pitao je starijeg sina to im je djed rekao.
On mu je odgovarao kako ih je lijepo primio, a one rijei koje
im je Proklo, kad ih je ispraao, rekao nije zapamtio, jer nije
na njih obratio panju. Perijandar je tvrdio da im je on sasvim
sigurno neto napomenuo, pa ga je obasipao pitanjima. I sin se
prisjetio i kazao mu i one rijei. Perijandar je sve to tada shvatio
i, ne elei ni u emu poputati, poalje glasnika onim ljudima
I) Kerkira je, dakle, bila korintska kolonija.
269
kod kojih je boravio sin kojega je otjerao i zabrani im da ga i
dalje zadravaj u u svojoj kui. Kad bi mladi, prognan, doao
u neku drugu kuu, i iz nje bi ga tjerali, jer je Perijandar prijetio
onima koji bi ga primili i traio je da ga odagnaju: neki su g
ljudi, premda u strahu, ipak primali budui da je bio Perijan
drov sin.
52. Napokon je Perijandar dao proglas da svatko tko ga primi
u kuu ili stupi s njim u razgovor mora platiti Apolonu svetu
globu, 16 i odredi visinu svote. Zbog toga proglasa nitko vie nije
htio s njim niti razgovarati niti ga primati u kuu; ni on sam
nije smatrao ispravnim pokuavati initi ono to je zabranjeno,
ve se tvrdoglavo povlaio po javnim natkrivenim trijemovima.
Kad ga je Perijandar etvrtoga dana vidio ogrezla u prljavtini
i gladi, poeo ga je saalijevati; poto mu je bijes popustio,
priao mu je blie i rekao: Sine, to e radije izabrati: ivot
kakav sada provodi ili vlast i sva dobra u kojima ja ivim, a
koja bi po pravu ti mogao preuzeti jer pripadaju tvojem ocu?
Ti, koji si moj sin i vladar bogatog Korinta, odabrao si ivot
beskunika i suprotstavlja se i ljuti na onoga na kojeg bi se
najmanje trebao ljutiti. Ako se ovdje i dogodila kakva nesrea
zbog koje me sumnjii, ona se i meni dogodila, a ja sam u njoj
vie bio obian sudionik nego to sam je osobno uzrokovao.
Sad si nauio koliko je bolje kad ti zaviaju nego kad te
saalijevaj u, a ujedno i to je to biti ljut na roditelje i monije
od sebe, pa se vrati kui! Ovim ga je rijeima Perijandar
pokuavao nagovoriti, a on nije nita drugo odgovorio ocu nego
mu je jedino kazao da mora platiti svetu globu bogu budui da
je s njim stupio u razgovor. Poto je Perijandar shvatio da je
neko teko i nesavladivo zlo ulo u njegova sina, makne ga da
mu ne bude pred oima i poalje brodom u Kerkiru: naime, i
16
Kazna se, prema tome, u ovom sluaju uplaivala u blagajnu Apolonova svetita.
270
njome je vladao. Kad ga je otposlao, Perijandar je poeo ratovati
protiv tasta Prokla jer je vjerovao da je on najvei krivac za sve
ovo to mu se upravo dogaalo, te je zauzeo Epidaur i uhvatio
je Prokla i zarobio ga iva.
53. Kako je vrijeme prolazilo, Perijandar je postao starac i poeo
je zapaati da vie ne moe nadgledati svoje poslove niti uprav
ljati njima, pa je slao poruke na Kerkiru u kojima je zvao
Likofrona da preuzme vlast; nije, naime, imao u vidu starijeg
sina, jer mu se inilo da je on odvie lijen. No Likofron se nije
udostojao ni odgovoriti glasniku koji je nosio poruku. Kako je
Perijandru bilo itekako stalo do mladia, slijedei mu je put
slao sestru, dakle vlastitu ker, jer se nadao da e je najradije
sluati. Ona mu je, kad je stigla, kazala: Brate, zar ti je milije
da vlast pripadne drugima i da oeva kua bude zatrta nego da
se vrati i da sve to sam preuzme? Vrati se kui i prestani se
sam kanjavati! Tvrdoglavost je svojstvo koje donosi nesreu:
ne lijei zlo drugim zlom! Mnogi pretpostavljaju razboritost
pravu. A mnogi su ve podravajui majinu stranu izgubili i
oevu. Samovlada je nesigurna stvar, i mnogi za njom tee, a
onaj ondje je ve u godinama i star: nemoj drugima prepustiti
dobra koja ti pripadaju! Ona mu je po oevu naputku govorila
vrlo zamamne rijei, a on joj je odgovarajui rekao da nikako
nee doi u Korint dokle god bude znao da mu je otac iv. Kad
je preko nje primio takvu poruku, Perijandar je i trei put
poslao izaslanika s namjerom da sam doe na Kerkiru, a sinu
je predlagao da se vrati u Korint i da ondje preuzme vlast kao
nasljednik. Budui da je mladi na to pristao, Perijandar se
spremao na put na Kerkiru, a njegov sin u Korint. Kad su
Kerkirani saznali za sve pojedinosti njihova dogovora, ubiju
mladia zato da im Perijandar ne bi doao u zemlj u. Zbog toga
se Perijandar elio osveivati Kerkiranima.
271
54. Kad su Lakedemonjani stigli s velikim brodovljem, poeli
su opsjedati Sam: navale na zidove kule koja je stajala u more
u predgrau i prodru u nju, ali se povuku kad je sam Polikrat
doao u pomo s jakim etama. Kod gornje kule, koja se nalazi
na sljemenu brda, izali su u napad najamnici i mnogi od samih
Samljana, no poto su se kratko vrijeme opirali Lakedemonja
nima, poeli su bjeati natrag; a ovi su ih slijedili i ubijali.
55. Da su toga dana Lakedemonjani koji su se ondje borili bili
poput Ahije i Likope, Sam bi bio zauzet. Naime, Arhija i
Likopa su jedini, zajedno sa Samljanima u bijegu, upali unutar
zidina i, kako im je put natrag bio odsjeen, poginuli su u gradu
Samljana. Potomka tog Arhije u drugom koljenu, koji se i sam
zvao Arhija sin Samija sina Arhijina, lino sam sreo u Pitani
(jer je potjecao iz te opine), i on je od svih stranaca najvie
cijenio Samljane, a kazao mi je da su mu ocu dali ime Samije
jer se njegov otac Arhija istaknuo na Samu i ondje poginuo.
Kazao mi je jo da potuje Samljane jer mu je djed bio sahranjen
na njihov dravni troak.
56. Kad je prolo etrdeset dana opsade Sama bez ikakva
ostvarena napretka, Lakedemonjani su se poeli vraati na
Peloponez. Odatle je krenula u svijet jedna sasvim malo vjero
jatna pria kako je Polikrat iskovao mnogo domaeg olovnog
novca i kako ga je pozlatio, pa ga je dao Lakedemonjanima, a
da su ga oni primili i zbog toga su se poeli vraati. Dorski
Lakedemonjani su tako prvi put poveli vojnu na Aziju.
57. Samljani koji su krenuli u borbu protiv Polikrata, kad su
ih Lakedemonjani nakanili napustiti, i sami su krenuli na
plovidbu na Sifno jer vie nisu imali novaca, a u to su vrijeme
prilike na Sifnu bile na svojem vrhuncu i Sifnjani su bili
najbogatiji od svih otoana budui da su na otoku posjedovali
takve rudnike zlata i srebra da su od desetine prihoda od njih
272
podigli u Delfima riznicu ravnu onima najbogatijima; sami su
meusobno dijelili svake godine novac od tamonjih prihoda.
Kad su gradili riznicu, pitali su proroite da li e blagostanje
u kojem uivaju moi trajati jo dugo vremena; a Pitija im je
dala ovakvo proroanstvo:
Kd se na Siu budu izgadil biel pritane,
Trg uz to blistavo biel, tad razborit trebat e ovjek
Da se od crvena glsnika spasi i drvene ete.
Tada su Sifnjani imali trg i pritanej 1 7 izgraene od parskoga
mramora.
58. To proroanstvo nisu mogli razumjeti niti u onom trenut
ku niti kad su se pojavili Samljani. im su se Samljani pribliili
Sifnu, poslali su u grad jednu od laa na kojoj su bili poslanici.
Od davnina sve su te lae imale crveno obojene bokove: i to je
bilo ono to je Pitija proricala Sifnjanima kad im je preporui
vala da se uvaju drvene ete i crvena glasnika. Kad su izaslanici
stigli, molili su Sifnjane da im posude deset talanata; poto su
Sifnjani kazali da im to nee posuditi, Samljani su im poeli
pustoiti zemlju. Kad su za to saznali, Sifnjani su odmah krenuli
u pomo, sukobili su se sa Samljanima i bili od njih pobijeeni,
te su mnogima od njih Samljani odsjekli odstupnicu u grad;
nakon toga utjeraju od njih sto talanata.
59. Za taj novac otkupe od Hermionjana otok Hidreju uz
Peloponez i povjere ga na uvanje Trezenjanima; sami su
osnovali Kidoniju na Kreti, ali nisu radi toga onamo plovili ve
zato da s otoka izbace Zakinane. Ondje su ostali pet godina i
proivjeli u takvu blagostanju da su podigli svetita koja jo i
17 O pritaneju v. biljeku 79 uz 1, 146.
273
danas postoje u Kidoniji, a u to i Diktinin hram. No este su
ih godine svladali u pomorskoj bitki Eginjani i prodali su ih u
roblje zajedno s Kreanima, a odrezali su i klj unove laa u
obliku veproval 8 i poklonili su ih Ateninu svetitu u Egini. Sve
su to Eginjani uinili jer su osjeali mrnju prema Samljanima.
Naime, Samljani su, dok je Amfikrat vladao na Samu, bili
zaratili protiv Egine i nanijeli su velike gubitke Eginjanima, a
i sami su ih bili pretrpjeli. T o je bio taj razlog.
60. Poneto sam produio priu o Samljanima, jer su oni izvrili
tri najvea graevinska rada meu svim Grcima: ispod brda
visokog stotinu i pedeset hvati iskopali su prokop s ulazima na
objema stranama. Duina je tog prokopa sedam stadija, a visina
i irina svaka po osam stopa, dok je po duini itavim ovim
prokopom iskopan drugi jarak, dubok dvadeset lakata a irok
tri stope, kroz koji cijevima tee voda i dovodi se u grad iz
velikog izvora. Graditelj ovog prokopa bio je Megaranin Eu
palin sin Naustrofov. 1 9 To je jedan od triju radova, a drugi je
nasip u moru oko luke, koji see u dubinu do dvadeset hvati,
a irina je tom nasipu vea od dvaju stadija.2o Kao tree, izgradili
su najvei hram od svih hramova to smo ih vidjeli, a prvi je
njegov graditelj bio tamonji stanovnik Rek sin Filov. 2 l Zbog
toga sam priu o Samljanima poneto produio.
1
8
O veprovima kao ukrasima samljanskih laa pie i Plutarh u Periklu, 26.
1
9 Visina brda je 267 m, duina tunela koji ispod njega prokopan 1 246 m, visina i
irina 2,4 m, dok su dimezije unutranjeg kanala 8,8 m i 0,9 m. Arheoloka su
iskapanja 1 882. g. potvrdila postojanje takva tunela i otkrila su u njemu ostatke
vodovodnih cijevi.
2
0
Dubina mora je oko 36 m, a irina nasipa vea od izmeu 360 i 400 m: ostaci
tog nasipa takoer su otkriveni.
2
1
Rije je o Herinu hramu s dimenzijama 1 08 x 52 m; od njega je bio vei samo
kasnije izgraen hram u Efezu.
274
61. Protiv Kambiza, koji je provodio vrijeme u Egiptu i ondje
posve poludio, pobune se dva brata sveenika-maga,22 od kojih
je jednoga Kambiz bio ostavio kao upravitelja dvora. Taj se
pobunio protiv njega jer je shvatio da se Smerdisova smrt dri
u tajnosti i da za nju znaju samo malobrojni Perzijanci, dok
veina vjeruje da je on jo iv. Zbog toga je, u elji da se
domogne kraljevske vlasti, smislio ovo: imao je brata, za kojega
sam ve kazao da se zajedno s njim pobunio i koji je bio vrlo
nalik Smerdisu sinu Kirovu, kojega je Kambiz, iako mu je bio
brat, ubio. Bio je izgledom nalik Smerdisu i ak je imao i isto
ime -Smerdis. Upravo tom ovjeku mag Patizit saopi kako
e sam za nj sve obaviti, te ga dovede i postavi na kraljevsko
prijestolje. Poto je to uradio, razaslao je glasnike posvuda, pa
i u Egipat, da obavijeste vojsku kako ubudue treba sluati
naredbe Smerdisa sina Kirova a ne Kambizove.
62. Drugi su glasnici nosili obavijesti o tome, pa je i glasnik
koji je bio odreen za Egipat (naao je Kambiza i vojsku kako
borave u Ekbatani u Siriji) prenosio ono to mu je mag bio
zapovjedio tako da je stao posred tabora. Kad je Kambiz to uo
od glasnika i kako je povjerovao da on govori istinu te da ga je
Preksasp izdao (jer, toboe, nije, kad je bio poslan da ubije
Smerdisa, to obavio), pogleda Preksaspa i ree mu: Preksaspe,
zar si tako obavio posao koji sam ti zadao? A on odgovori: 0
gospodaru, nije istina da se tvoj brat Smerdis pobunio protiv
tebe, i nee s tim ovjekom nikada vie imati ni velike ni male
razmirice. Lino sam uradio ono to si mi naredio i vlastitim
sam ga rukama pokopao. Ako se mrtvaci sada diu iz groba,
oekuj da e se protiv tebe pobuniti i Meanin Astijag; no ako
22
M
agi su zapravo bili pripadnici povlatene i utjecajne sveenike kaste u Perziji.
Nj ihov je nauk bio tajan i sadravao je mistine elemente, a vjerovalo se da imaju i
proroansku mo. Iz njihova imena kasnije su nastale ope rijei, kao magija,
magian itd.
275
stvari stoje onako kako su i prije stajale, od njega ti ne prijeti
vie nita neoekivano. Mislim da bismo morali uhvatiti gla
snika i pitati ga u istrazi tko ga je poslao s obavijesti da se treba
pokoravati kralju Smerdisu.
63. Te su se Preksaspove rijei svidjele Kambizu, pa su odmah
dostigli glasnika i doveli ga natrag; kad je stigao, Preksasp ga
upita ovo: ovjee, tvrdi da si doao kao vjesnik Smerdisa
sina Kirova. Sada reci istinu, pa moe mirno otii, da li si
svojim oima vidio Smerdisa dok ti je davao ove naloge ili je to
bio neki od njegovih pomonika. On odgovori: Ja Smerdisa
sina Kirova nisam vidio otkako je kralj Kambiz krenuo na
Egipat: ono mi je naredio mag kojega je Kambiz postavio za
upravitelja dvora, rekavi da vam kaem kako su to nalozi
Smerdisa sina Kirova. On im je tako govorio a da nije nita
slagao, pa Kambiz ree: Preksaspe, budui da si kao estit
ovjek obavio ono to sam ti zapovjedio, osloboen si krivnje;
ali koji se to Perzijanac pobunio protiv mene i uzeo Smerdisovo
ime? Onaj mu odgovori: ini mi se da razabirem to se zbilo,
o kralju: protiv tebe su se pobunili magi, Patizit, kojega si
ostavio kao upravitelja dvora, i njegov brat Smerdis.
64. im je Kambiz uo ime Smerdis, kao grom ga pogodi
istinitost rijei i onoga sna, kad mu se u snu inilo da mu je
netko dojavio kako Smerdis sjedi na kraljevskom prijestolj u i
dotie glavom nebo. Shvatio je da je bezrazlono dao pogubiti
brata, pa je poeo oplakivati Smerdisa, a kad ga je oplakao i dok
je jo bio posve izvan sebe zbog cijele te nesree, skoi na konja
s nakanom da to je bre mogue krene s vojskom na Suzu
protiv maga. N o dok je skakao na konja, s korica maa otpadne
poklopac na vrhu,23 i goli ga ma rani u bedro: bio je ranjen u
23 Rije je o gljivolikoj navlaci za vrh otrice maa.
276
isto mjesto gdje je on nekad udario egipatskog boga Apisa, pa
Kambiz pomisli da je udarac smrtonosan i upita kako se zove
ovaj grad. Odgovorili su mu da je Ekbatana. Jo ranije stiglo
mu je proroanstvo iz grada Bute da e skonati svoj ivot u
Ekbatani. On je vjerovao da e u starosti umrijeti u Ekbatani
u Mediji, koja je bila sredite njegove moi, no proroite je
zapravo govorilo o Ekbatani u Siriji. im je saznao ime grada
za koje je pitao, potresen nesreom koju je prouzroio mag i
zadobivenom ranom, doao je k pameti, te shvati proroanstvo
i ree: Sueno je da Kambiz sin Kirov ovdje umre.
65. Tada je rekao tek toliko, a otprilike dvadeset dana kasnije
pozvao je najuglednije meu prisutnim Perzijancima i ovako
im je govorio: Perzijanci, osjetio sam potrebu da vam ispriam
svoju najskriveniju od svih tajni. Naime, kad sam bio u Egiptu,
u snu sam vidio privienje, a kamo sree da ga nikada nisam
vidio; inilo mi se da mi je od kue stigao glasnik s vijeu da
Smerdis sjedi na kraljevskom prijestolju i da glavom dotie
nebo. Pobojao sam se da me brat ne ukloni s vlasti i postupio
sam vie navrat-nanos nego razborito: nije, naime, dano ljud
skoj prirodi da mijenja ono to se mora dogaati, a ja sam
bezrazlono poslao Preksaspa u Suzu da ubije Smerdisa. Kad je
taj i tolik zloin bio izvren, ivio sam bez straha jer nisam ni
pomislio da bi se neki drugi ovjek, poto je Smerdis bio
uklonjen, mogao pobuniti protiv mene. U zabludi to se tie
svega to se moralo zbiti, postao sam bratoubojica bez ikakve
potrebe, a ipak sam k tome ostao bez kraljevske vlasti. Mag
Smerdis bio je onaj za kojega mi je boanstvo predskazivalo u
onom privienju da e se urotiti protiv mene. Ja sam izvrio to
djelo, i vjerujte mi da Smerdis sin Kirov nije vie iv: magi
vladaju vaim kraljevstvom, i to onaj kojega sam ostavio kao
upravitelja dvora i njegov brat Smerdis. Sada kad su mi magi
nanijeli sramotu, onaj koji bi me prvi morao osvetiti, on je
skonao bezbonom smru koj u su izazvali njegovi najblii:
277
budui da njega vie nema, neophodno je da vama, Perzijanci,
koji mi nakon njega ostajete, namre m to bih elio da mi se
dogodi kad zavrim ivot; zaklinjem vas, zazivajui bogove
naeg kraljevstva, sve vas a ponajvie Ahemenide koji su sada
ovdje, da ne dopustite da vrhovna vlast ponovo prijee na
Meane, ve je, ako su je se oni domogli prijevarom, i vi
oduzmite prijevarom, a ako su je se dokopali kakvom silom,
povratite jo j aom silom. Budete li tako postupali, neka vam
tlo daje plodove i neka vam ene i stada raaju, i budite na
vijeke vjekova slobodni! Ne budete li povratili vlast niti je
pokuali vraati, elim da vam se dogodi upravo suprotno, a uz
to da svaki Perzijanac pojedinano doivi ovakav svretak kakav
sam ja doivio! Kako je to kazao, Kambiz je poeo plakati nad
svom svojom sudbinom.
66. Kad su Perzijanci vidjeli kako je kralj zaplakao, svi su stali
trgati odjeu to su je imali na sebi i uasno zapomagati. Poto
se nakon toga kost zagnojila i bedro se ubrzo upalilo, smrt
ugrabi Kambiza sina Kirova, koji je na vlasti proveo sve u svemu
sedam godina i pet mjeseci, a bio je sasvim bez djece, i mukih
i enskih potomaka. U Perzijanee koji su se ondje nalazili
uvukla se velika sumnja u to da li su magi doista preuzeli stvari
u svoje ruke, te su vjerovali da je Kambiz izrekao one rijei o
smrti Smerdisa zato da bi o njemu stvorio loe miljenje i da bi
se itavo perzijsko carstvo okrenulo protiv njega.
67. Oni su, prema tome, vjerovali da je Smerdis sin Kirov
uistinu zavladao kao kralj ; i Preksasp je vrlo postojano poricao
da je ubio Smerdisa: za nj, naime, ne bi bilo ba neopasno
priznati, poto je Kambiz mrtav, da je vlastoruno smaknuo
Kirova sina. Mag je nakon Kambizove smrti zavladao bez
ikakva straha -a sigurnost mu je pruala injenica da nosi isto
ime kao i Smerdis sin Kirov -kroz sedam mjeseci, koliko je
preostalo da se ispuni osam godina Kambizove vladavine; kroz
278
to je razdoblje uinio velika dobroinstva svim svojim podani
cima, tako da su nakon njegove smrti osjeali njegov gubitak
svi narodi Azije, osim samih Perzijanaca. Mag je, naime, raza
slao svim narodima kojima je vladao ljude s proglasom da su u
toku tri godine osloboeni vojne slube i danka.
68. To je proglasio odmah im je stupio na vlast, a osmog je
mjeseca razotkriven, i to na ovaj nain: Otan je bio sin Farnas
pOV,24 a rodom i imetkom ravan najboljima meu Perzijanci
ma; taj je Otan prvi posumnjao da mag nije Kirov Smerdis nego
onaj koji je uistinu bio, a to je zakljuivao po tome to ovaj nije
izlazio iz tvrave niti je pozivao pred sebe lino ikoga od
uglednih Perzijanaca. Cim je tako posumnjao, poeo je ovako
postupati: njegova je ki bila Kambizova ena, a zvala se
Fedima; i nju je mag tada uzeo za enu i ivio je s njom, kao i
sa svim drugim Kambizovim enama. Otan je slao poruke
svojoj keri i ispitivao ju je s kojim ovjekom lijee u postelju,
da li sa Smerdisom sinom Kirovim ili s nekim drugim. Ona
mu je uzvraala porukom da to ne zna, jer nikada nije vidjela
Smerdisa sina Kirova niti joj je poznat ovjek s kojim ivi; Otan
je ponovo slao poruku koja glasi: Ako sama ne pozna Smer
disa sina Kirova, upitaj Atosu s kim to vas dvije, ona i ti, ivite:
ona svakako pozna svojeg brata. Na to mu ki porui: Ne
mogu se porazgovarati s Atosom ni vidjeti bilo koju drugu od
ena koje su bile sa mnom: im je ovaj ovjek, ma tko bio,
preuzeo kraljevstvo, razdvojio nas je i smjestio svaku na svoju
stranu.
69. Dok je to sluao, Otanu su stvari postajale sve jasnije.
Poalje i treu poruku keri s ovim rijeima: Keri, ti si
plemenita roda i mora na sebe preuzeti opasan zadatak za koji
24 Prema podacima s natpisa Otan je bio Sokrisov a ne Farnaspov sin.
279
ti otac nalae da ga se prihvati: ako ono nije Kirov Smerdis
nego onaj za koga sumnjam da jest, ne smijemo ga putati da
mirno s tobom spava i da vlada Perzijancima nego ga moramo
kazniti. Uini stoga ovako: kad doe k tebi u postelju i kad vidi
da je tvrdo zaspao, opipaj mu ui; ako se pokae da ima ui,
znaj da ivi sa Smerdisom sinom Kirovim, a ako ih nema, s
magom si Smerdisom. Na to mu Fedima odvrati porukom u
kojoj mu je kazala da e se nai u velikoj opasnosti bude li tako
postupala: ako sluajno ne bude imao ui, a zatekne je kako mu
pipa ui, jasno je da e je unititi; no ona e ipak to uiniti. Ona
je, prema tome, obeala ocu da e obaviti zadatak, a onom je
magu Smerdisu ui odsjekao Kir sin Kambizov dok je bio kralj,
i to zbog neke ne ba male krivice. Sama Fedima, dakle, ki
Otanova, u elji da izvri sve to je obeala ocu, kad je na nju
doao red da ode magu (Perzijance, naime, njihove ene poho
de po odreenom redu), prie mu i legne s njim, a kad je mag
tvrdo zaspao, stane mu pipati ui. Budui da je bez i najmanje
potekoe uvidjela da joj mu nema ui, im je svanula zora,
poalje ocu poruku u kojoj mu je dojavila sve to se dogodilo.
70. Otan pozove k sebi Aspatina i Gobriju, perzijske odlinike
i njemu veoma odane, i razjasni im itavu stvar; oni su i sami
sumnjali da je to upravo tako, a nakon Otanova razlaganja
prihvate njegove dokaze. Odlue da svatko od njih pronae jo
jednog druga meu Perzijancima, i to onoga kojemu najvie
vjeruje. Otan dovede sa sobom Intafrena, Gobrija Megabiza, a
Aspatin Hidarna. Njih je, dakle, bilo est, a u Suzi se nae i
Darije sin Histaspov koji je doao iz Perzije: ondje mu je otac
bio namjesnik. Kad je on stigao, estorica Perzijanaca odlue
da sebi pridrue i Darija.
71. Kad se njih sedmoro okupilo, izmjenjivali su meusobno
vjeru i rijei. A kad je na Darija doao red da iznosi svoje
280
miljenje, govorio im je ovako: Vjerovao sam da samo ja znam
da mag vlada a da je Smerdis sin Kirov umro; ba sam radi toga
urno doao ovamo da kaznim maga smru. Budui da se
dogodilo da je to i vama a ne jedino meni poznato, mislim da
je potrebno to initi odmah, bez odgaanja: ono ne bi bilo
najpametnije. Na to mu Otan ree: 0 sine Histaspov, pot je
e od estita oca, i ni u emu, ini mi se, ne zaostaje za njim:
nemoj stoga tako nesmotreno pourivati ovaj pothvat nego ga
se prihvaaj na razboritiji nain; nuno je da nas bude vie pa
da se onda time bavimo. Darije je na to odgovorio: Vi muevi
koji ste ovdje prisutni, budete li primijenili nain kakav je
predloio Otan, budite svjesni da ete najgore proi, jer e nas
netko prokazati magu u elji da sam sebi pribavi korist. Najko
risnije bi bilo da ste sve preuzeli sami na sebe i sami uradili: no
budui da ste odluili da stvar iznosite pred vei broj ljudi, pa
ste i je i meni povjerili, ili je obavimo danas ili znajte da u vas,
bude li dananji dan proao, sam optuiti pred magom radije
nego da me netko drugi pretekne i bude moj tuilac.
72. Budui da je razabirao da je Darije jako uzbuen, Otan mu
na to ree: Kad nas tjera da se urimo i ne doputa da stvar
odgaamo, daj nam sam objasni kako emo ui u kraljevski
dvor i kako emo ga preuzeti u svoje ruke. Zna i sam, ako i
nisi to vidio nego samo uo, da su posvuda rasporeene strae:
kako emo kraj njih proi? Darije je odgovorio ovim rijeima:
Otane, mnogo ima stvari koje se ne mogu objasniti rijeima
nego djelom; neke se druge mogu objasniti rijeima, ali od njih
ne nastaje nikakvo slavno djelo. Znate da nije uope teko proi
mimo postavljenih straa. S jedne strane, ljudima poput nas
nitko nee zabraniti prolaz, bilo iz potovanja prema nama ili
iz straha; s druge strane, imam izvrsnu izliku da proemo, jer
u kazati da sam netom stigao iz Perzije i da elim kralju
prenijeti poruku svojega oca. Naime, gdje treba lagati, laimo.
281
T dimo istom cilju i kad laemo i kad govorimo istinu. Neki
lau onda kad ele uvjerljivim laima ostvariti probitak, a drugi
govore istinu da bi njome sebi namaknuli korist i da bi ljudi
imali vie povjerenja u njih. Stoga, iako ne koristimo ista
sredstva, ipak nastojimo postizati isto. Kad ne bi htio ostvariti
nikakav probitak, onaj tko govori istinu bio bi laan jednako
kao to bi onaj tko lae bio istinit. 25 Tko nas od straara na
vratima dobrovoljno propusti, njemu e ubudue biti bolj e, a
tko nam se bude pokuao protiviti, neka je jasno da nam je on
neprijatelj, pa kad takve suzbijemo, prijeimo na posao unutar
dvora.
73. Nakon toga progovori Gobrija: Prijatelji, kada emo imati
ljepu priliku da povratimo vlast ili, ako je ne budemo mogli
preuzeti, da umremo? Sada, premda smo Perzijanci, nama
vlada Meanin i mag, i to mag bez uiju! Svi vi koji ste se nali
u Kambizovu bolesniku postelj u svakako se sjeate kako je
pred konac ivota bacio kletvu na Perzijance ako ne pokuaju
ponovo zadobiti vlast; tada nismo njegove rijei smatrali istini
tima nego smo mislili da ih je Kambiz izrekao kako bi se stvorilo
loe miljenje. Sada glasam za to da sluamo Darija i da se ne
razilazimo s ovog sastanka nego da iz ovih stopa krenemo na
maga. To su bile Gobrijine rijei koje su svi poeli hvaliti.
74. Dok su oni o tome raspravljali, sluajno se istovremeno
dogodilo ovo. Magi su nakon dogovora odluili da Preksaspa
pretvore u svojeg prijatelja, i zato to je pretrpio veliku neprav
du od Kambiza koji mu je strelicom ubio sina, i zato to je samo
on znao za smrt Smerdisa sina Kirova, jer ga je vlastoruno
usmrtio, a i zato, napokon, to je meu Perzijancima uivao
25 Budui da su Perzijanci laganje smatrali vrlo ozbiljnom manom, ove su Darijeve
rijei opravdanje neasnog postupka, a ujedno i znak pragmatinosti njegova karak
tera.
282
najvei ugled. Zbog toga su ga pozvali i pokuavali su ga
pridobiti za prijatelja i obavezati ga au i zakletvama da zadri
za sebe i da ne povjeri nikome to zna o tome kako su oni
prevarili Perzijance, a obeavali su mu da e mu dati bezbrojne
nagrade. Kad se Preksasp sloio da e postupiti onako kako su
ga magi nagovorili, iznijeli su pred njega jo jedan prijedlog, i
to govorei da e sami okupiti sve Perzijance ispod zidina
kraljevske palae, a od njega su traili da se popne na kulu i da
odri govor o tome kako je vladar Smerdis sin Kirov i nitko
drugi. Tako su mu nalagali jer su ga Perzijanci doista smatrali
ovjekom od najveeg povjerenja, jer je vie puta iznio miljenje
da je Kirov Smerdis ostao iv i jer je zanijekao da ga je ubio.
75. Kad je Preksasp kazao da je pripravan i to raditi, magi su
sazvali Perzijance i rekli su mu da se uspne na kulu te su mu
zapovijedali da govori. No on je namjerno preuivao ono to
su od njega zahtijevali, pa je nabrojio, poevi od Ahemena,
Kirovu oinsku lozu, a kad je stigao do njega, na koncu im je
govorio o dobroinstvima koja je Kir bio uinio za Perzijance,
te poto je i njih naveo, poeo je otkrivati istinu govorei da ju
je prije skrivao (jer je za nj bilo nesigurno priati o onome to
se dogodilo), a da ga sada nuda primorava da je iznosi; govorio
im je kako je sam, jer ga je Kambiz prisiljavao, ubio Smerdisa
sina Kirova, te kako su magi na prijestolju. Mnoge je kletve
bacio na Perzijance ne budu li ponovo vratili vlast i kaznili
mage, pa se naglavce baci s kule dolje. T ako je ivot okonao
Preksasp, koji je itava ivota bio astan ovjek.
76. im je sedmoro Perzijanaca donijelo odluku da odmah i
bez odgaanja nasrnu na mage, pomolili su se bogovima i
krenuli a da nisu imali pojma o dogaanjima u vezi s Preksas
pom. Kad su, urei se, bili na pola puta, uli su to se dogodilo
s Preksaspom. Odmah su se maknuli s ceste i ponovo su se
poeli dogovarati, te su se Otan i njegovi pristalice zalagali za
283
to da se odustane od pothvata i da se nita ne poduzima dok
traju nemiri, a Darije i oni uz njega bili su za to da se odmah
ide i postupa kako su odluili, bez ikakva odgaanja. Dok su
tako raspravljali, ukazalo im se sedam parova orlova koji su
progonili dva para sokolova, erupali ih i mrcvarili.26 Kad su to
vidjeli, sva sedmorica prihvate Darijeva stajalite i zatim krenu
prema kraljevskoj palai osokoljeni pticama.
77. Kad su doli do vrata palae, zbilo se upravo onako kako je
bio Darije predvidio: straari su bili u strahu pred prvima meu
perzijskim muevima i nisu uope sumnjali da bi oni neto
tako mogli poduzeti, pa su ih proputali kao da su im sami
bogovi pratnja i nitko ih nita nije pitao. Kad su proli do
dvorita, namjerili su se na eunuhe koji su prenosili obavijesti,
te ih oni ponu ispitivati s kakvom su namjerom doli; dok su
ih ispitivali, izgovarali su prijetnje uvarima vrata zbog toga to
su ih propustili, te su zadrali sedmoricu koja je htjela krenuti
naprijed. No ovi jedan drugoga ohrabre, izvuku maeve i
izbo du na licu mjesta one koji su ih zadrali, te krenu prema
dvorani za mukarce.
78. Oba su maga u tom trenutku upravo bila unutra i rasprav
ljala su o onome to se dogodilo s Preksaspom. im su razabrali
kako su se eunusi buno uznemirili i kako viu, obojica su
potrala natrag, i kad su vidjeli to se dogaa, pripremili su se
za obranu. Jedan od njih bre-bolje dohvati luki strijele, a drugi
uzme koplje. Zatim se stanu jedni s drugima boriti. Onome
koji je pograbio luk i strijele oruje nije bilo ni od kakve koristi,
jer su im neprijatelji bili odvie blizu i gotovo za vratom; drugi
se branio kopljem i njime pogodi Aspatina u bedro, a zatim i
Intafrena u oko: od te je rane Intafren ostao bez oka, ali ipak
2G
Orlovi, dakako, simboliziraju urotnike, a sokolovi mage.
284
nije umro. Jedan je mag, dakle, ovima nanosio rane, a drugi je,
kako mu luk i strijele nisu bile od koristi, bjeao prema sobici
iz koje se ulazilo u dvoranu za mukarce, jer je htio iza sebe
zatvoriti vrata. No na nj navale dvojica od sedmorice, Darije i
Gobrija: kad se Gobrija pograbio s magom, Darije je zastao
neodluan to uraditi u mraku, jer se plaio da ne udari Gobriju.
Gledajui ga kako stoji i koleba se, Gobrija ga upita zato nita
ne ini; a on mu ree: Plaim se da te ne udarim. Gobrija mu
odgovori: Bodi maem, pa makar i kroz obojicu! Na njegov
nagovor Darije zabode ma, i to sreom ravno u maga.
79. Poto su ubili mage i odsjekli im glave, ostave ondje svoje
ranjenike i zbog njihove slabosti i radi uvanja tvrave, a
petorica preostalih trala je van s glavama maga u rukama,
viui i galamei, pa su pozivali druge Perzijanee, objanjavali
im to se dogodilo i pokazivali odsjeene glave; istovremeno su
ubijali svakog maga koji bi im se naao na putu. Kad su
Perzijanci shvatili to su ova sedmorica uinili i kako su ih magi
prevarili, smatrali su da i oni sami moraju jednako postupati,
pa su trgli maeve i ubijali su sve mage koje bi god pronalazili:
da ih nije u tome sprijeila no koja je pala, ne bi ostavili
nijednog maga. Perzijanci taj dan zajedniki tuju vie od svih
drugih dana i na nj odravaju veliku sveanost, kojoj su dali
ime Ubojstvo maga, pa se toga dana ne smije nijedan mag
pojaviti pred javnou, ve ga magi provode u svojim kuama.
80. Kad se mete primirio i kad je prolo pet dana, urotnici
protiv maga poeli su se savjetovati o prilikama u dravi, pa su
ondje bili izreeni i neki govori koji se pojedinim Grcima ine
nevjerojatnima, no doista su bili izreeni.27 Otan je predlagao
27 Ovo je vjerojatno aluzija na neke Herodotove suvremenike koji su pisali o
perzijskoj povijesti; nevjerojatnost govora proistjee iz injenice da je bilo koji oblik
demokracije bio potpuno stran perzijskoj politikoj tradiciji i drutvenom ureenju.
285
da se dravni poslovi predaju u ruke samih Perzijanaca, a
govorio je ovako: Mislim da nikada vie ne smije jedan od nas
biti samovladar, jer to nije niti bezazleno niti dobro. Vidite do
ega je dovela Kambizova obijest, a osjetili ste na svojoj koi i
magovu obijest. A kako bi samovlada i mogla biti razuman
poredak, kad je u njoj doputeno ovjeku bez odgovornosti
initi to god hoe? Naime, ako bi i najestitiji od svih ljudi
preuzeo takvu vlast, promijenio bi svoj dotadanji nain razmi
ljanja. U njemu bi se raala obijest od obilja koje ga okruuje,
a zavist je i tako od iskona uroena ovjeku. A ako posjeduje
to dvoje, obijest i zavist, posjeduje i svaku vrstu zloe: nasien
sad obijesti sad zavisti, ini mnoge nepromiljene stvari. Doista
bi samovladar, budui da ivi u samom obilju, morao biti
ovjek lien zavisti; no on se prema svojim graanima ponaa
ba suprotno: zavia najboljima na tome to su uope ivi i
zdravi, a dragi su mu najloiji graani, i najspremnije slua
objede. No najvie je nesklada u ovome: ako mu se samo
umjereno divi, ljuti se jer mu ne iskazuje dovoljno potovanja,
a ako ga prekomjerno potuje, ljuti se jer mu laska. A sada u
rei ono to je najvanije: ukida obiaje predaka, siluje ene i
ubija bez sudske presude. Vladavina mnotva prije svega ima
najljepe od svih imena -jednakopravnost, a zatim, u njoj se
ne dogaa nita od onoga to samovladar ini: vlast se dodjeljuje
kockom, a provodi se odgovorno, dok se sve odluke donose
zajedniki. Moj je, dakle, prijedlog da ukinemo samovladu i da
mo damo mnotvu: sve je sadrano u mnotvu!
81. Otan je iznosio ovakav prijedlog, a Megabiz je predlagao
da odaberu vladavinu malobrojnih ovim rijeima: Ono to je
Otan kazao o odustajanju od samovlade, i ja to isto podravam,
ali s prijedlogom da se mo prenese na mnotvo nije pogodio
najbolje rjeenje: nema, naime, nieg nerazumnijeg niti obje
snijeg od nesposobne gomile. Posve je nedopustivo da ljudi koji
su upravo izbjegli obijest samovladara zapadnu u ake obije-
286
snom i razuzdanom narodu. Kad samovi adar neto radi, on bar
zna to radi, a narod nema nikakva znanja: kako bi i mogao
neto znati kad nije niti nauio niti spoznao ita lijepo ili
prikladno, a baca se bez promiljanja, navrat-nanos, na poslo
ve, nalik na nabujalu rijeku? Oni koji imaju zle namjere prema
Perzijancima, samo oni neka se dre naroda, a mi izaberimo
odbor sastavljen od najodlinijih ljudi i njima dodijelimo vlast:
njima emo i mi pripadati, a najboljim je ljudima primjereno
donositi najbolje odluke.
82. Megabiz je iznosio ovakav prijedlog, a trei je po redu
Darije iskazivao svoje miljenje rijeima: Mislim da je Megabiz
pravo rekao ono u vezi s mnotvom, no pogrijeio je u vezi s
vladavinom nekolicine. Ako imamo pred sobom tri oblika
vladavine, i pod pretpostavkom da se svaka od njih pojavljuje
u najboljem obliku, dakle kao najbolji narod, kao najbolja vlast
nekolicine i kao najbolji samovladar, tvrdim da ovaj posljednji
ima daleko najvee prednosti. Od najboljeg pojedinca nema
nita bolje: uz pomo svojeg rauma on moe najbolje uprav
ljati mnotvom, a ujedno se tako najuspjenije taje odluke
usmjerene protiv neprijatelja. Za vladavine nekolicine, kad vie
njih tei za tim da iskae svoju vrlinu na ope dobro, nerijetko
osobne nesuglasice prerastaju u estoka neprijateljstva; budui
da svaki pojedinac eli biti voa i pobijediti druge svojim
stajalitima, izbijaju veliki meusobni sukobi, a iz njih se raaju
pobune, iz pobuna krvoprolie, a iz kvoprolia ponovo dolazi
do samovlade, pa se i tako moglo pokazati koliko je ona bolja
od svega drugoga. A opet, kad narod vlada, nemogue je da se
ne pojavi ujedno zloa; a kad se pojavi zloa prema zajednici,
meu zlima ne nastaju sukobi nego vrsta prijateljstva, jer se
oni koji nanose zlo zajednici dre na okupu dok to rade. To
tako traje sve dok netko ne stane na elo naroda i ne prekine
njihovo djelovanje: zbog toga on izaziva divljenje naoda, i kako
287
ga izazove, tako postane samovladar; time i on dokazuje da je
samovlada najmonija. Jednom rijeju, da kaemo saeto: oda
kle smo dobili slobodu, i tko nam ju je dao? Da li narod ili vlast
nekolicine ili samovladar? Moj je prijedlog: budui da nam je
slobodu dao jedan ovjek,28 podupri m o takav isti izbor, a osim
toga nemojmo raskidati s oinskim zakonima koji su se pokazali
dobrima: to nikako ne bi bilo pametno.
83. Ova su tri prijedloga bila iznijeta, a preostala se etvorica
od sedmorice priklone posljednjemu od njih. Budui da su
nadglasali Otanov prijedlog koji je stremio prema jednakoprav
nosti Perzijanaca, on je okupljenima izgovorio ove rijei: Lju
di, drugovi, odlueno je da jedan od nas mora postati kralj, ili
izabran kockom, ili tako da perzijskom puku prepustimo da ga
izabere, ili na neki drugi nain: ja se s vama za to neu natjecati;
ne elim, naime, ni vladati ni biti podanikom: odustajem od
vlasti pod uvjetom da nikada ne budem nikome od vas poda
nik, niti ja sam niti ikoji od mojih potomaka. Poto je to rekao,
estorica su redom davala svoj pristanak, a on se nije s njima
natjecao nego je napustio skup. Jo je i sad njegova kua jedina
slobodna meu perzijskim domovima, i kralj nad njom ima
toliko vlasti koliko mu sama doputa, dokle god ne kri perzij
ske zakone.
84. Preostali su se od sedmorice dogovarali kako bi najpraved
nije postavili vladara. Donesu odluku da Otanu i svim njego
vim potomcima, ako kraljevska vlast prijee na nekog drugoga
od sedmorice, vladar svake godine daje odabranu meansku
odjeu29 i sve darove koje Perzijanci ponajvie cijene. Odluili
su da mu se ovo daje zbog toga jer je prvi zamislio itav pothvat
28
To je bio Kir, v. 1 , 1 25-1 30.
29 Meanska se odjea smatrala posebno skupocjenom, pa su je perzijski kraljevi
poklanjali nerijetko i stranim vladarima.
288
i uveo ih u nj . To su bile Otanove povlastice, a za svoje su
drutvo odluili da svaki od sedmorice smije posjeivati kraljev
sku palau kad god hoe, ako ba tada kralj ne spava sa svojom
enom, te da je kralju zabranjeno da se eni drugdje osim sa
enama iz porodica urotnika. to se tie kraljevske vlasti,
odluili su ovako: iji konj u trenutku izlaska sunca prvi zare
poto budu izjahali u predgrae, taj e preuzeti kraljevsku vlast.
85. Darije je imao konjuara, mudra ovjeka po imenu Ebar;
kad su se urotnici razili, Darije je tom ovjeku rekao: Ebaru,
odluili smo da u vezi s kraljevskom vlau postupamo ovako:
iji konj, kad sunce bude izlazilo, prvi zare poto budemo
izjahali, taj e preuzeti kraljevsku vlast. Ako zna neko lukav
stvo, smisli ga kako bismo se dokopali te asti mi a ne tko
drugi. Ebar je odgovorio ovim rijeima: Ako o tome, o
gospodaru, ovisi hoe li dobiti kraljevsku vlast ili nee, nemoj
se uope bojati zbog toga i budi vrsto uvjeren da nitko osim
tebe nee biti kralj ! Raspolaem takvim sredstvima. Darije
ree: Ako doista raspolae takvim lukavstvom, vrijeme je da
ga pone primjenjivati, pa ga nemoj odgaati, jer e se nae
natjecanje odrati ve sutra rano ujutro. Poto ga je posluao,
Ebar je postupao ovako: kad je poela padati no, izvede u
predgrae jednu od kobila, i to onu koju je Darijev konj najvie
volio, pa je zavee i privede joj Darijeva konja, te ga je vodio
posve blizu oko kobile, tjerajui ga da je dotie, dok napokon
nije pastuhu dopustio da je objae.
86. Kad je svitao dan, estorica su se prema dogovoru pojavila
na konjima: dok su jaui prolazili prema predgrau, kad su
bili u blizini onoga mjesta gdje je prole noi bila privezana
kobila, Darijev je konj potrao i zarzao. Istovremeno s ovim
postupkom konja pojavila se munja i uo se grom. Ti su
istovremeni dogaaji dodatno potvrdili Darija, jer kao da su se
289
zbili po nekoj vinjoj odluci: ostali su skoili s konja, pa su se
duboko klanjali Dariju.
87. Neki tvrde da se Ebar domislio tome, a drugi kau (i jedno
i drugo priaju Perzijanci) da je on rukom napipao kobilinu
stidnicu, pa je zatim sakrio ruku u nabore hlaa: kad su s
izlaskom sunca i konji morali kretati, Ebar je izvukao ruku i
prinio ju je nozdrvama Darijeva konja, a ovaj je, im je osjetio
miris, postao nemiran i zarzao.
88. Tako je Darije sin Histaspov bio izabran za kralja, a u Aziji
su mu bili podloni svi osim Arabljana, premda ih je ve bio
pokorio Kir a nakon njega ponovo i Kambiz. Arabljani nisu
nikada priznali da su ih Perzijanci porobili, ve su im postali
prijatelji kad su dopustili Kambizu prolazak prema Egiptu:
naime, bez pristanka Arabljana Perzijanci ne bi mogli upasti u
Egipat. Darije se enio s najodlinijim Perzijankara, dvjema
Kirovim kerima, Atosom i Artistonom, od kojih je Atosa ve
bila ivjela sa svojim bratom Kambizom i nakon toga s magom,
a Artistona je bila djevica. Zatim se oenio i s kerkom Smerdisa
sina Kirova koja se zvala Parmija; a imao je i Otanovu ker, onu
koja je razotkrila maga. Njegova je mo ispunjavala sve. Naj
prije je dao postaviti kameni kip koji je prikazivao ovjeka na
konj u, a ispisao je slijedei natpis: Darije sin Histaspov zaslu
gom svojega konja (i tu je bilo zapisano njegovo ime) i konju
ara Ebara domogao se kraljevske vlasti nad Perzijancima.
89. Poto je to obavio, podijelio je Perziju na dvadeset pokrajina
to ih oni nazivaju satrapijama; kad je uveo podjelu na pokra
jine i kad im je postavio upravitelje, odredio je da mu plaaju
porez po narodima, a tim je narodima pridruivao i susjedne,
pa je ak iao i dalje od susjednih naroda i jedna je plemena
dodjeljivao jednima a druga drugima. Pokrajine i godinji
dohodak od poreza rasporedio je na ovaj nain: onima koji su
290
plaali u srebru odredio je da plaaju talant babilonske mjere,
a onima koji su plaali u zlatu - talant eubejske mjere.30
Babilonski talant vrijedi sedamdeset i osam eubejskih mina.
Pod Kirovom, a kasnije i pod Kambizovom vladavinom nije
bilo nikakve odluke o porezu nego su ga plaali u obliku darova:
zbog ove naredbe o porezu i drugih slinih odredbi Perzijanci
kau da je Darije bio sitni trgovac, Kambiz pravi gospodin, a
Kir otac, jer je onaj trgovao na malo svim stvarima, drugi je bio
teke prirode i ravnoduan, a ovaj je bio blag i pobrinuo se da
im u svemu bude dobro.
90. Od Jonjana i Magnezijaca u Aziji, te od Eoljana, Karana,
Likijaca, Milijaana i Pamflijaca (svima je njima ovaj porez bio
odreen zajedniki) dobivao je etiri stotine talanata srebra. T o
je bila prva oblast koju je uspostavio; od Miana, Liana,
Lasonijaea, Kabalijaca i Hitenjana -pet stotina talanata: to je
bila druga oblast. Od Helesponana koji stanuj u s desne strane
od ulaza u Helespont, te od Frigijaca, azijskih Traana, Pafa
gonaea, Marijandinjana i Sirijaca na ime poreza dobivao je tri
stotine i ezdeset talanata: to je bila trea oblast. Od Kiliana
-tri stotine i ezdeset bijelih konja,31 svaki dan po jednoga, i
pet stotina talanata srebra. Od toga se sto i etrdeset talanata
troilo na konjicu koja je titila kilikijsku zemlju, a tri stotine i
ezdeset talanata nosilo se Dariju: to je bila etvrta oblast.
91. Od grada Posideja, koji je osnovao Amfloh sin Amfjarejev
na granici izmeu Kiliana i Sirijaca, sve do Egipta, osim
podruja Arabije (ono je bilo osloboeno poreza), dobivao je
tri stotine i pedeset talanata na ime poreza: u toj su oblasti cijela
30 Eubejski je talam kod Herodota jednak atikome i ima 60 mina, te odgovara
teini od 26,2 kg. Kako je babilonski talam vei od njega za tri desetine, njemu
odgovara teina od otprilike 34 kg.
31 Bijeli su konji bili posveeni Mitri.
291
Fenikija, Sirija koja se zove Palestinom i Cipar; to je bila peta
oblast. Od Egipta i Libijaca koji stanuju uz Egipat, te od Kirene
i Barke (njih je naime pripojio egipatskoj oblasti) dobivao je
sedam stotina talanata, a uz to i srebro koje je dolazilo s jezera
Meris, a koje je potjecalo od ribolova; ne brojei to srebro niti
njemu pridodano ito, dobivao je sedam stotina talanata: nai
me, pridodaje se jo i sto dvadeset tisua mjerica ita32 za
Perzijance u Bijeloj tvravi33 u Memfsu i za njihove plaenike;
to je bila esta oblast. Satagiani, Gandarijci, Dadiani i Apa
riani, svrstani u istu oblast, donosili su sto i sedamdeset
talanata: to je bila sedma oblast. Suza i preostala zemlja Kisijaca
-tri stotine: to je bila osma oblast.
92. Od Babilona i ostale Asirije dobivao je tisuu talanata srebra
i pet stotina ukopljenih djeaka: to je bila deveta oblast. Od
Ekbatane i ostale Medije, te od Parikanijaca i Ortokoribanana
- etiri stotine pedeset talanata: to je bila deseta oblast.
Kaspijci, Pausiani, Pantimati i Dariani, svrstani u istu oblast,
plaali su dvije stotine talanata: to je bila jedanaesta oblast. Od
Baktrijaca sve do Egla na ime poreza dobivao je tri stotine
ezdeset talanata: to je bila dvanaesta oblast.
93. Od Paktije i Armenije i susjednih krajeva sve do Crnog
mora - etiri stotine talanata: to je bila trinaesta oblast. Od
Sagartijaca, Saranga, Tamanejaca, Utijaca i Miana, te od
stanovnika otoka u Crvenom moru, na kojima je kralj naselja
vao takozvane preseljenike, od svih njih porez je iznosio est
stotina talanata: to je bila etrnaesta oblast. Saki i Kaspijci
plaali su dvije stotine i pedeset talanata: to je bila petnaesta
32 Jedna mjerica (medimn) sadravala je 52, 5 litre, pa je rije o 6300000 litara ita!
31 To je bila memfiska rvrava s perzijskom posadom, koju spominje i Tukidid u
Peloponeskim ratovima, I, I 04,2.
292
oblast. Parti, Horazmijci, Sogdijci i Arijani -tri stotine tala
nata: to je bila esnaesta oblast.
94. Parikanijci i Etiopljani iz Azije plaali su etiri stotine
talanata: to je bila sedamnaesta oblast. Matijenjanima, Saspir
cima i Alarodijeima bilo je odreeno dvije stotine talanata: to
je bila osamnaesta oblast. Moshima, Tibarenjanima, Makron
cima, Mosineanima i Marima bilo je naloeno da daju tri
stotine talanata: to je bila devetnaesta oblast. A Indijci, koji su
daleko najbrojniji od svih nama poznatih naroda, plaali su vie
od drugih, i to tri stotine ezdeset talanata zlatnoga praha: to je
bila dvadeseta oblast.
95. Babilonsko srebro usporeeno s eubejskim talantima daje
devet tisua osam stotina i osamdeset talanata, a zlato je trinaest
puta vrednije od srebra, pa onaj zlatni prah u eubejskim
talantima iznosi etiri tisue est stotina i osamdeset talanata.
Zbroj svega zajedno, dakle, to je Darije skupljao kao godinji
porez daje etrnaest tisua pet stotina i ezdeset eubejskih
talanata: a one manje prihode isputam i o njima i ne govorim.34
96. To je porez koji je pristizao Dariju iz Azije i iz malog dijela
Libije. Kako je vrijeme prolazilo, jo je poreza pristizalo s otoka
i od stanovnika Evrope, iz podruja do Tesalije. Taj je porez
kralj spremao u svoju riznicu na ovakav nain: otopio ga je i
ulijevao u glinene upove, a kad bi napunio posudu, skidao bi
uokolo glinu. Kad bi god zatrebao novca, trgao bi onoliko
lijevane kovine koliko bi mu u tom trenutku trebalo .
. 14 Ako se zbroje svi porezi (bez indijskog zlata), oni iznose 7600 babilonskih talanata
srebra, to je uistinu 9880 eubejskih talanata (tj. 258856 kg srebra) . Ukupna suma
odgovara 381 472 kg srebra.
293
97. Ovo su bile pokrajine i odredbe o porezima: jedino nisam
spomenuo perzijsku zemlju meu onima koje plaaju porez;
naime, Perzijanci nastavaju zemlj u koja je osloboena poreza.
A ovima nije bilo odreeno da plaaju ikakav porez, nego su
pribavljali darove: Etiopljani koji granie s Egiptom i koje je
pokorio Kambiz u toku svojeg pohoda na one dugovjene
Etiopljane, a ovi sami stanuju oko svete Nise i odravaju
sveanosti u ast Dionisu. Ti Etiopljani i njihovi susjedi upo
trebljavaju isto sjemenje kao i Indijci Kalanani, a imaju pod
zemne kue. Oni su i jedni i drugi pribavljali svake tree godine
-a isto to ine sve do danas -dva henika netopljena zlata,35
dvije stotine trupaca ebanovine, pet etiopskih djeaka i dvade
set velikih slonovskih kljova. Kolhiani i njihovi susjedi sve do
planine Kavkaza (do te planine dosie perzijska vlast, a sjeverno
od Kavkaza nitko i ne mari za Perzijance) odredili su za sebe da
daju darove, a te darove to su ih odredili jo i danas pribavljaju
svake pete godine, i to stotinu djeaka i stotinu djevojica.
Arabljani su pribavljali tisuu talanata tamjana svake godine.
Oni su, dakle, te darove nosili kralju, mimo poreza.
98. Indijci onu veliku koliinu zlata, od koje kralju nose ve
spomenuti zlatni prah, dobivaju na ovaj nain. Na istoku Indije
postoji pustinja; od ljudi u Aziji koji su nam poznati ili o kojima
postoje pouzdane obavijesti Indijci stanuju najdalje prema
istoku i izlasku sunca: istono od Indije golet je zbog pustinje.
Ima mnogo indijskih naroda, i oni ne govore meusobno istim
jezikom, a neki su od njih nomadi, dok drugi to nisu; dio ih
nastava vlane nizine u rijeku i hrani se sirovim ribama koje
hvataju plovei, s amaca od trske: svaki je amac nainjen od
jednog koljena trske.36 Ti Indijci nose odjeu od rogoza: u rijeci
35 Henik je mjera z volumen (= 1 , 1 litra).
36 Rije je o golemim stabljikama trske, ponekad visokim i 1 5 metara, pa se amac
izrauje od jednog dijela stabljike, koji se nalazi izmeu dvaju zadebljanja.
294
odreu rogoz i izmlate ga, zatim ga spletu poput koare i navlae
ga kao oklop.
99. Drugi su opet Indijci, koji stanuju jo istonije od ovih,
nomadi, jedu sirovo meso, a zovu se Padejci. Pria se da imaju
ovae obiaje: kad netko od njihovih sugraana, bilo ena bilo
mukarac, oboli, mukarca ubijaju njegovi najbolji prijatelji,
jer kau da im izjedan boleu kvari meso; on nijee da je
bolestan, no oni mu to ne priznaju, pa ga ubiju i goste se
njegovim mesom. Kad se ena razboli, jednako kao s mukar
cima s njom postupaju ene koje su joj najblie drugarice. A
onoga tko doivi starost rtvuju i goste se njegovim mesom. Ali
to stanje ne uspijevaj u doivjeti mnogi od njih: ubijaju ve prije
toga svakoga koga zahvati bolest.
100. Drugaiji obiaj imaju neki drugi Indijci: oni ne ubijaju
nita ivo, niti to siju, niti imaju nastambe, i jedu biljke, a
imaju neku biljku veliinom nalik na proso koja se nalazi u
ljusci i raste sama iz tla, pa je sakupljaju, kuhaju s ljuskom i
njome se hrane. Kad se netko od njih razboli, otie u pustinju
i ondje lei: nitko ne mari niti je li umro ili jo boluje.
101. Svi ovi Indijci koje sam nabrojio spolne odnose obavljaju
javno poput stoke, a i koa im je svima jednaka i vrlo slina
koi Etiopljana. Njihovo muko sjeme kojim oplouju ene
nije, kao kod drugih ljudi, bijelo nego je crno kao i koa: istim
takvim sjemenom oplodnju vre i Etiopljani. Ti Indijci stanuj u
dalje od Perzijanaca prema jugu i nikada se nisu podvrgli kralju
Dariju.
102. Drugi opet Indijci, koji ive u blizini grada Kaspatira i
Paktije, stanuju dalje od ostalih Indijaca prema sjeveru i sjever
nim krajevima, a nain im je ivota posve nalik ivotu Baktri
jaea: oni su najborbeniji meu Indijcima i upravo oni alju
295
zlato, jer se od njih dalje prua golet s pijeskom. U toj goleti i
pijesku ima mravi koji su veliinom manji od pasa a vei od
lisica:37 nekoliko ih je i na perzijskom dvoru, a ulovljeni su
ovdje. Ti mravi grade nastambe pod zemljom i iznose pri tom
pijesak ba na isti nain kao i mravi u Grkoj, a i oblikom su
im vrlo slini; pijesak je to g iznose zlatonosan. Po taj pijesak
Indijce alj u u pustinju tako da svaki upregne zajedno tri deve,
pa su s obiju strana mujaci koji vuku uad, a u sredini je enka:
na njoj jae sam Indijac, a nastoji da upregne onu koju je
odvukao od to manje mladunadi; deve im nisu brzinom
slabije od konja, a uz to su mnogo snanije od njih za noenje
tereta.
103. Za one od Grka kojima je to poznato ne opisujem kakav
oblik ima deva; ali za one koji to ne znaju rei u slijedee. Deva
na stranjim nogama ima etiri bedra i etiri koljena,38 a spolni
joj je organ meu stranjim nogama okrenut prema repu.
104. Indijci na taj nain i s takom zaprega m odlaze po zlato,
a vode rauna o tome da idu po taj plijen u doba najvee ege,
jer se mravi skrivaju od ege pod zemlju. A sunce kod tih ljudi
najjae ee ujutro, a ne kao kod drugih u podne, pa zenit dosie
u vrijeme kad se trnica naputa.39 U tom razdoblju pali mnogo
jae nego u Grkoj u podne, tako da se pria da se Indijci u to
doba namau u vodi. U podne sunce pali Indijce gotovo
jednako kao i druge ljude, a poslije podne sunce kod njih
postaje slino naemu ujutro. Nakon toga, dok sunce odlazi,
.l7 Prema miljenju komentarora zacijelo se radi o sviscima koj i imaju nastambe pod
zemljom .
. l8
Herodot vjerojatno devine visoko smjetene pete smatra drugim parom stranjih
koljena.
39 Tj. oko 10 sati prije podne. Herodot zamilja da su Indijci na istonom kraju
svijeta, gdje sunce izlazi, pa im je, dok se uspinje prema zenitu, blie nego Grcima,
a kasnije se sve vie udaljuje od Indije to je blie zapadu.
296
postaje sve hladnije, tako da je u trenutku zalaska veoma
hladno.
105. im Indijci s vreama stignu do odreenog mjesta, ispune
te vree pijeskom i vraaju se to je bre mogue natrag: naime,
mravi ih odmah prepoznaju, kako priaju Perzijanci, po mirisu
i gone. S njima se nita drugo ne moe usporeivati po brzini,
tako da se nitko od Indijaca ne bi mogao spasiti, ako ne bi
dovoljno odmakli putem prije nego to se mravi ponu oku
pljati. Tada mujake deva, budui da oni slabije tre od enki,
ispreu iz zaprege, ali ne oba istovremeno; enke, koje misle na
svoje mlade to su ih ostavile, nikako ne poputaju u tranj u.
Veinu zlata Indijci, prema prianju Perzijanaca, pribavljaju
ovako; mnogo je manje onoga koje se dobiva kopanjem lZ
zemlje.
106. Najudaljeniji krajevi naseljena svijeta zadobili su najvee
dragocjenosti, jednako kao to je Grka zadobila najljepi spoj
godinjih doba. Tako je Indija najudaljenija od naseljenih
zemalja prema istoku, kao to sam malo prije rekao: ondje su,
s jedne strane, ivotinje, i etveronone i krilate, mnogo vee
nego u drugim krajevima, uz izuzetak konja (oni su manji od
meanskih, koji se zovu i nesejski40) , ondje ima, s druge strane,
neizmjerno mnogo zlata, i onoga koje se kopa, i onoga koje
nanose rijeke, i onoga, kako sam spomenuo, koje otimaju
mravima. Ondje divlje drvee raa kao plod vunu koja ljepo
tom i kakvoom nadmauje ovju: Indijci prave odjeu od
plodova takva drvea.41
4 0 Zato to s e uzgajaju u Nesejskoj dolini.
41 Radi se o pamuku.
297
107. Prema jugu od naseljenih je krajeva najudaljenija Arabija,
i jedino ona od svih zemalja raa tamjan, mirtu, kasijski lovor,
cimet42 i gumu. Sve to osim mirte Arabljani dobivaju uz golem
trud. Tamjan skupljaju palei stirakovo drvo43 koje Feniani
uvoze u Grku: dobivaju ga palei to drvo, jer to drvee koje je
puno tamjana uvaju krilate zmije, malene po veliini i arene
po izgledu, u velikom mnotvu oko svakog stabla, a to su one
zmije koje napadaju i Egipat.44 Niim se drugim ne mogu
odagnati od stirakova stabla osim dimom.
108. Arabljani priaju i to da bi cijela zemlja bila prekrivena
ovim zmijama kad im se ne bi dogaalo ono isto to se dogaa
otrovnicama. Boanska providnost, kao to se i moe oekivati,
u svojoj je mudrosti uredila da sve one ivotinje koje su po
prirodi straljive i koje slue ovjeku za jelo budu vrlo plodne
da ne bismo ostali bez hrane, a da opasne i strane imaju malo
potomstva. Zato je, na primjer, zec, koji je lovina za sve zvijeri,
ptice i ljude, tako silno plodan: jedino kod njega meu svim
ivotinjama prije koenja dolazi do jo jednog oploivanja, pa
je jedno mlado ve dlakavo u trbuhu, drugo jo golo, tree se
tek oblikuje u maternici, a etvrto zainje. Kod zeca se to tako
zbiva, a lavica, koja je najgrabljivija i najsranija, samo jednom
u ivotu raa jedno mlado: naime, u porodu izbacuje zajedno
s mladunetom maternicu. A uzrok je tome ovaj: kad se
mladune u maternici pone micati, budui da ima daleko
najotrije kande meu svim zvijerima, ono grebe maternicu,
42 Drvo od kojeg se dobiva cimet i koje zapravo raste u Indiji i na Cejlonu, odakle
je trgovinom dolo u Arabiju, zove se cinamon: kod Herodota ta rije oznaava i
biljku i zain.
4.1 Stirakovo drvo (Liquidmbar orientalis iz porodice Hamamelidceae) stablo je
visoko oko 20 metara, ijim se zarezivanje m dobiva mirisni balzam (koji zapravo nije
tamjan: on se dobiva iz drugih biljaka koje takoer rastu u Junoj Arabiji),
44 O krilatim zmijama (koje su moda skakavci) v. 11,75.
298
te kako raste, sve je vie razdire i trga; kad je vrijeme porodu,
nita od nje ne ostaje cijelo.45
109. Isto tako, kad bi se otrovnice i krilate zmije iz Arabije
razmnoavale onako kakva im je priroda, za ljude ne bi bilo
ivotnog prostora: no kada se one pare u dvoje i kad je mujak
usred samog ina, dok on jo izbacuje sjeme, enka ga hvata za
vrat i, poto ga vrsto zagrize, ne puta ga prije nego to ga
progrize. Mujak umire na navedeni nain, a enka plaa
ovakvu kaznu zbog mujaka: mladunad jo u trbuhu osveuje
svojega oca i izjeda maternicu, pa kad joj progrize utrobu,
dolazi na svijet. A druge zmije, koje nisu opasne za ljude, nesu
jaja i izlijeu velik broj mladih. Otrovnica ima po cijelom
svijetu, a mnotvo se krilatih zmija pojavljuje samo u Arabiji i
nigdje drugdje: zato i izgleda kao da ih je mnotvo.
110. Tako Arabljani dobivaju tamjan, a kasijski lovor ovako:
poto zaveu oko cijelog tijela i preko lica, osim preko samih
oiju, govee i razne druge koe, kreu po kasijski lovor: on
raste u plitkom jezeru, a oko jezera i nad njim borave krilate
ivotinje, koje ponajvie slie imiima i koje vrlo glasno zuje,
a u borbi su srane; dok se bere kasijski lovor, treba te ivotinje
tjerati od oiju.46
111. Jo je neobiniji nain na koji sakupljaju cimet: ne znaju,
naime, kazati gdje on raste i koji kraj njime raa, jedino to
neki tvrde -a vjerojatno imaju pravo -da on nie u istim
onim podrujima u kojima je Dionis bio othranjen. Ku da
velike ptice donose te suvarke koje mi, jer smo tako nauili od
45 Zooloke, bioloke i anatomske Herodotove predodbe sasvim oito ne odgova
raju srvarnosti; realnija znanja o ovim pojavama Grci e poeti stjecati stoljee
kasnije, u Aristotelovo doba.
46 Nije jasno o kojim se ivotinjama radi.
299
Feniana, zovemo cimet, a ove ih ptice donose u gnijezda
izgraena od blata na vrletnim liticama planina, gdje ljudi
nemaju uope nikakva pristupa. Arabljani se u toj prilici dovi
jaju tako da rasijecaj u ud po ud magarce, goveda i ostalu stoku
na to vee dijelove, pa ih odnose u ona podruja i stave ih blizu
gnijezda, te se udalje od njih: a ptice slijeu i prenose njihove
udove do gnijezda, no ona ne mogu izdrati tu teinu, pa se
rue na tlo; Arabljani tada prilaze i skupljaju ih. Tako priku
pljen cimet stie odavde i u druge zemlje.
112. Od ovoga je jo neobinije kako dobivaju gumu koju
Aabljani nazivaju ladanon. Naime, premda nastaje na naj
smrdljivijim mjestima, sama najljepe mirie: ona se pronalazi
u bradi jarca, odakle curi kao smola iz stabla. Upotrebljava se
u mnogim mastima, a Aabljanima ponajvie slui za kaenje.
113. Toliko neka bude reeno o miomirisima po kojima
Arabija neobino ugodno mirie. Imaj u i dvije vrste ovaca
dostojnih divljenja, kakih nema nigdje drugdje: jedne od njih
imaju dugake repove, ne krae od tri lakta, pa ako bi im netko
dopustio da im se oni vuku, imale bi rane na repovima od
povlaenja po tlu; no sada svaki pastir zna iznai pomo za to
teui drvo: prave mala kolica i veu ih ispod repa, tako da
svakoj pojedinoj ovci privezuju rep za kolica; druga vrsta ovaca
ima irok rep, i to oko jednog lakta.
114. Tamo gdje se jug protee prema strani na kojoj sunce
zalazi47 najudaljenija je od naseljenih zemalja Etiopija: ona
sadrava u sebi mnogo zlata, goleme slonove, svakojako divlje
drvee, pa i ebanovo drvee, te veoma velike, lijepe i dugovjene
ljude.
47 Tj. prema jugozapadu.
300
115. To su najudaljeniji krajevi u Aziji i u Libiji; to se tie
Evrope, ne mogu tono kazati neto o najudaljenijim zemljama
na njezinu zapadu: ne prihvaam, naime, da postoji rijeka koju
barbari nazivaju Eridan i koja utjee u more na sjeveru, odakle
se pria da dolazi jantar, niti poznajem otoke po imenu Kosi
treni, s kojih nam dolazi kositar. S jedne strane, samo ime
Eridan kazuje da je grko a ne barbarsko i da ga je skovao neki
pjesnik; s druge strane, ne mogu kazati da sam bilo od koga
uo, iako sam se oko toga trudio, da je svojim oima vidio kako
na onoj strani Evrope postoji more. N o svakako, kositar i jantar
dolaze nam iz najudaljenijih podruja.
116. Na sjeveru Evrope, kako izgleda, ima daleko najvie zlata.
Kako se ono dobiva, ni to ne mogu tono kazati, no pripovijeda
se da ga jednooki ljudi Arimaspi otimaj u od orlolavova. 48 Ja ne
vjerujem u to da postoje jednooki ljudi, a da su po ostalim
svojim osobinama jednaki drugim ljudima. ini se, stoga, da
naj udaljenija podruja, koje okruuju ostale zemlje i obuhva
aju ih, uvaju ono to smatramo najljepim i najrjeim.
117. U Aziji se nalazi nizina okruena sa svih strana planinama,
a kroz planine vodi pet usjeka:49 ta je nizina nekada pripadala
Horazmijcima, a lei na granici izmeu Horazmijaca, Hirka
naca, Parta, Saranga i Tamanejaca, no otkada vlast dre Perzi
janci, ona pripada kralj u. Iz onih okolnih planina tee velika
rijeka koja se zove Akej. Ona je ranije, podijeljena u pet
rukavaca, natapala polja u pet navedenih zemalja, a prolazila je
u svaku od njih posebnim usjekom, no otkada su potpale pod
Perzijance, dogodilo im se ovo: kralj je zagradio usjeke kroz
planine i postavio je na svakom usjeku branu, pa kad je tako
48 Orlolavovi ili grifoni su mitske ivotinje s lavljim tijelom i orlovskom glavom.
49 Teko je odrediti gdje se doista nalazi ta nizina.
301
bilo sprijeeno otjecanje vode, nizina izmeu planina pretvorila
se u more u koje rijeka utjee a nigdje nema izlaza. Oni koji su
se prije redovito snabdijevali vodom odatle, otkad se vie njome
ne mogu sluiti, nalaze se u velikoj nevolji. Naime, zimi im bog
alje kiu kao i drugim ljudima, ali ljeti im je, kad su sijali proso
i sezam, ta voda bila neophodna. Kako im voda uope ne
pritjee, oni sami, zajedno sa svojim enama, odu u Perziju i
pred kraljevim vratima viu i jauu, a kralj nareuje da se otvori
brana koja vodi prema onima koji najvie oskudijevaju vodom.
Kad se natopljeno tlo posve zasiti vode, ta se brana ponovo
zatvara, a on nareuje da se otvori brana kod onih koji meu
preostalima najvie oskudijevaju. Kako znam po uvenj u, kralj
otvaranjem brane osim poreza zarauje golem novac. To je
tako.
118. Jednome od sedmorice ljudi koji su se pobunili protiv
maga, Intafrenu, dogodilo se da je odmah nakon pobune zbog
svoje drskosti zavrio ivot; htio je ui u kraljevsku palau i
raspraviti neto s kraljem: bili su donijeli odluku da pobunjenici
protiv maga mogu doi pred kralja bez najave, ako kralj upravo
nije u postelji sa enom. Stoga je Intafren smatrao da nije
potrebno da ga itko najavi, ve je htio ui pozivajui se na to
da je on jedan od sedmorice; straar na vratima i kraljevski
najavljiva nisu ga putali i kazali su mu da je kralj sa enom u
postelji. Intafren je mislio da mu oni lau, pa je postupao ovako:
izvukao je zakrivljeni bode pa im je stao sjei ui i nosove, te
ih je nanizao na konjski podvodac, zavezao im to oko vrata i
potjerao ih.
119. Oni se pojave pred kraljem i obavijeste ga o razlogu zbog
kojeg im se to dogodilo. Budui da se Darije pobojao da su
estorica zapravo to uinila po dogovoru, pozivao je svakoga od
njih pojedinano i zapitao ih je za miljenje da li se slau s onime
to je Intafren uradio. Kad je razabrao da on to nije uinio uz
302
njihovo znanje, uhvati samog Intafrena, njegovu djecu i sve
njegove ukuane, jer je bio vrsto uvjeren da Intafren sa svojim
roacima snuje protiv njega urotu, a poto ih je sve zajedno
uhvatio, osudio ih je na smrt. No Intafrenova je ena poela
dolaziti pred kraljeva vrata i neprestano je plakala i glasno
jaukala; kako je stalno to isto radila, natjerala je Darija da joj
se smiluje, pa joj je poslao glasnika s ovakvim rijeima: eno,
kralj Darije poklanja ti mogunost da oslobodi jednog od
zatoenih ukuana, i to kojega god od svih njih hoe. A ona
je, poto je razmislila, odgovarala ovako: Ako mi kralj poklanja
ivot jednoga, od svih njih biram svojega brata. Kd je to
saznao, Darije se zaudio i poslao joj je poruku s rijeima:
eno, kralj te pita to ti je bilo na pameti kad si ostavila na
cjedilu mua i djecu, a odabrala da ti brat ostane iv, iako ti je
on manje blizak od djece i manje ljubljen nego mu. Ona mu
je ovako odgovarala: 0 kralju, ako bi bog htio, mogla bih imati
drugog mua, pa i drugu djecu, ako bih ovu izgubila; no budui
da mi ni otac ni majka vie nisu meu ivima, vie ni na koji
nain ne mogu dobiti drugog brata. Upravo sam to imala na
umu kad sam tako odabrala. Dariju se uinilo da je ena
ispravno kazala pa je pustio, jer mu se ona svidjela, onoga koga
je traila, a uz to i najstarijeg od sinova, a ostale je sve dao
pogubiti. Na navedeni je nain ve u poetku ivot izgubio
jedan od sedmorice.
120. Otprilike u vrijeme kad je Kambiz bio bolestan, zbilo se
ovo. Namjesnik Sarda bio je Oret, ovjek Perzijanac, a njega je
postavio na to mjesto Kir. On je poelio izvriti jedno bezbono
djelo: elio je uhvatiti i unititi Poli krata Samljanina, premda
od njega nije nita loe doivio, niti je uo runu rije, pa ak
ga nije nikada prije ni vidio, a sve to -kako mnogi kau -iz
ovakva razloga: pred vratima palae sjedili su Oret i jedan drugi
Perzijanac, kojemu je ime bilo Mitrobat i koji je bio upravitelj
303
oblasti u Daskiliju, te im je razgovor preao u svau; dok su se
prepirali oko zasluga, Mitrobat je rekao Oretu predbacujui
mu: Ti bi htio biti mukarac, a nisi osvojio za kralja otok Sam
koji lei pokraj tvoje oblasti i tako ga je lako pokoriti da ga je
zauzeo jedan obini domorodac s petnaest oklopnika i sada
njime vlada. Jedni kau da Oret, poto je to uo i poto ga je
prijekor povrijedio, nije poelio osvetiti se onome tko mu je to
rekao nego posve unititi Polikrata zbog kojega je uo tu
pogrdu.
121. Nekolicina opet govori da je Oret poslao na Sam izasla
nika s molbom za neto (ali to je to bilo, ne kau), te da je
Polikrat ba sjedio u mukim odajama, a uz njega je bio i
Anakreont Tejanin: Polikrat je ili namjerno zanemarivao Ore
tovu molbu ili se to dogodilo sluajno; naime, kad je Oretov
izaslanik doao i pokuavao mu se obratiti, Polikrat (koji je
upravo bio okrenut prema zidu) nije se ni okrenuo niti je to
odgovorio.
122. Ova se dva dogaaja navode kao razlozi Polikratove smrti,
pa svatko moe slobodno vjerovati u koji od njih hoe. Oret,
ije je sjedite bilo u Magneziji s one strane rijeke Meandra,
poslao je Mirsa sina Gigova, Lianina, na Sam s porukom,
budui da je razabrao Polikratov naum. Polikrat je bio, naime,
prvi od Grka za koga znamo da je naumio osvajati prevlast na
moru, ako izuzmemo Minosa iz Knosa i ako je postojao tko
drugi prije njega tko je bio zavladao morem: no meu pokolje
njima obinih Ijudi50 Polikrat je bio prvi koji je vrsto vjerovao
da e zavladati J onijom i otocima. Poto je to razabrao i o tome
razmiljao, Oret je poslao poruku ovakva sadraja: Oret kazuje
Polikratu ovako. ujem da se priprema za velike pothvate i da
5
0
Dakle ne bogova ili mitskih i legendarnih heroja.
304
ti nedostaje novac za ostvarenje nakana. Budd li ovako uinio,
popravit e svoje prilike, a i meni e pomoi: meni kralj
Kambiz radi o glavi, i to mi je posve jasno objavljeno. Pokupi
i mene samoga i moj novac, pa jedan dio zadri za sebe a drugi
ostavi meni u posjedu: ako je rije o novcu, zavladat e cijelom
Grkom! Ako mi ne vjeruje to u vezi s novcem, poalji nekoga
u koga ima najvie povjerenja, pa u mu ga ja pokazati.
123. Kad je to uo, Polikrat se razveselio, a prijedlog mu se
sviao: kako je silno eznuo za novcem, najprije je poslao da
pogleda blago Meandrija sina Meandrijeva, svojeg sugraanina
koji mu je bio tajnik; on je neto kasnije od ovih dogaaja sav
nakit iz Polikratovih mukih odaja koji je bio vrijedan spomena
poklonio Herinu hramu. Oret, vidjevi da je to onaj kojega
oekuje radi pregleda blaga, odluio je postupati ovako: ispunio
je osam kovega kamenjem, osim sasvim plitko uz gornje
rubove, pa je na povrini iznad kamenja nabacao zlato i, poto
je zatvorio kovege, drao ih je u pripravi. Kad je Meandrije
doao i sve pogledao, slao je poruku Polikratu.
124. Iako su ga i gatari i prijatelji veoma odgovarali od toga,
on se osobno pripremao na put, ak i usprkos tome to mu je
ki u snu vidjela ovakav prikaz: inilo joj se da joj otac visi u
zraku i da ga Zeus kupa, a Helije ga mae uljem. Kad je vidjela
taj prikaz, sve je poduzimala da Polikrat ne otputuje k Oretu,
te mu je i u trenutku kad je kretao na lau s pedeset vesala
dovikivala zlokobne rijei. Polikrat joj se zagrozio da e dugo
vremena ostati neudana djevojka ako se on iv vrati. A ona je
izrekla molitvu da se ta prijetnja ispuni, jer joj je bilo milije da
ostane dugo vremena djevojka nego bez oca.
125. Polikrat je prezreo sve te savjete i plovio je k Oretu, a sa
sobom je vodio izmeu mnogih drugih svojih sudrugova i
305
Demokeda sina Kalifontova, ovjeka iz Krotona, koji je bio
lijenik i u svoje je doba najbolje primjenjivao lijeniko umi
jee. Kad je Polikrat stigao u Magneziju, sramotno je poginuo
na nain koji nije bio dostojan ni njega samoga ni njegove
uznositosti, jer se ni samovladari u Sirakuzi, niti bilo koji drugi
od grkih tirana, ne mogu usporediti po raskoi s Polikratom.
Poto ga je ubio tako da to ne dolikuje da bude ispriano, Oret
ga je pribio na kri; one pratioce koji su bili Samljani pusti da
se vrate, ali je od njih traio da budu svjesni kako su zahvaljujui
njemu postali slobodni, a one pratioce koji su bili stranci i
robovi drao je kao roblje. Polikrat je visei na kriu ispunjavao
u potpunosti kerki no privienje: kupao ga je Zeus kad je god
kiilo, a Helije ga je mazao kad se znoj slijevao iz njegova tijela.
T ako je golema srea dovela na kraju Polikrata upravo na
mjesto koje mu je prorekao egipatski vladar Amasis.
126. Nedugo zatim i Oreta je stigla kazna zbog Polikrata.
Naime, nakon Kambizove smrti, i dok su magi bili na vlasti,
Oret je ostao u Sardu i nije pruao Perzijancima nikakvu
pomo kad su im Meani otimali vlast: dapae, u toku onih
nereda ubio je Mitrobata, namjesnika iz Daskilija koji ga je
prekorio zbog njegova stava prema Polikratu, a ubio je i
Mitrobatova sina Kranaspa -obojica su bili ugledni Perzijanci
-, te je poinio i razna druga zlodjela i ubio jednog Darijeva
glasnika-konjanika koji mu je doao, i to zato to mu se nisu
svidjele poruke, a ubio ga je dok se vraao natrag poslavi svoje
ljude da mu preprijee put i, poto ga je ubio, uklonio ga je
zajedno s konjem.
127. im je osvojio vlast, Darije je htio kazniti Oreta za sve
zloine, a najvie za Mitrobata i njegova sina. inilo mu se
nezgodnim da otvoreno alje vojsku na njega, jer su prilike jo
bile nemirne, on sam je tek nedavno osvojio vlast, a znao je da
306
Oret raspolae velikom moi, da ima tisuu Perzijanaca kao
tjelesnu strau i da njegovoj oblasti pripadaju i Frigija, i Lidija,
i Jonija. Zbog toga je Darije smislio ovo; sazvao je najuglednije
Perzijanee i govorio im je ovako: Perzij anci, tko bi od vas
preuzeo na sebe da za mene izvri neto s pomou razbora a ne
sile i vojske? Naime, ondje gdje je potreban razbor, nema mjesta
sili. Tko bi od vas bio u stanju da mi dovede Oreta iva ili da
ga ubije? On nije pruio Perzijancima nikakvu pomo, a poi
nio je silna zlodjela: dvojicu je od nas unitio, Mitrobata i
njegova sina, a uz to je ubio one koje sam mu ja slao da ga
pozovu ovamo, i na taj je nain iskazivao nepodnoljivu obijest.
Stoga, prije nego to izvri neki jo vei zloin prema Perzijan
cima, moramo ga u tome smru sprijeiti!
128. Darije je tako pitao, a meu njima se javi trideset mueva,
i svaki je pojedini to elio uraditi. Budui da su se poeli
meusobno prepirati, Darije ih je prekinuo u svai prijedlo
gom da biraju s pomou drijeba: a drijeb je meu svima njima
odabrao Bageja sina Artontova. Odabran na taj nain, Bagej
postupi ovako: napisao je mnogo pisama o najrazliitijim
stvarima i udario je na njih Darijev peat, te je zatim zajedno s
pismima otiao u Sard. Kad je ondje stigao i kad se pojavio pred
Oretom, otvarao je jedno po jedno pismo i davao ga na itanje
kraljevskom tajniku (svi, naime, namjesnici imaju kraljevske
tajnike); Bagej je ta pisma davao zato da iskua tjelesne straare
da li bi pristali na pobunu protiv Oreta. Kako je zapaao da se
oni prema pismima odnose s velikim potovanjem a prema
njihovu sadraj u sa jo veim, da jo jedno pismo u kojem su
bile ove rijei: Perzijanci, kralj vam Darije zabranjuje da uvate
Oreta. im su to uli, odloe preda nj svoja koplja. Kad je
Bagej vidio da se i u tome pokoravaj u pismu, odmah se ohrabrio
i da tajniku i posljednje pismo u kojem je pisalo: Kralj Darije
zapovijeda Perzijancima u Sardu da ubiju Oreta. im su to
307
uli, tjelesni straari potegnu zakrivljene bodee i ubiju ga na
licu mjesta. Tako je Oreta Perzijanca stigla kazna za Polikrata
Samljanina.
129. Kad su se vratili i prenijeli Oretove stvari u Suzu, nedugo
nakon toga dogodilo se da je kralj Darije u lovu na divlje zvijeri
skakao s konja i uganuo nogu. Bilo je to vrlo teko uganue,
jer mu je gleanj izaao iz zgloba. Kako je i prije imao obiaj da
se okruuje onima koji su se smatrali najboljim egipatskim
lijenicima, dao je njima da ga lijee. A oni su nogu silom
istezali, pa su samo pogoravali stanje. Sedam je dana i sedam
noi Darije podnosio nesanicu zbog stalno prisutne boli, a
osmoga dana, kako je Dariju neprestano bilo loe, netko tko je
usput jo prije u Sardu uo za umijee Demokeda iz Krotona
dojavi to Dariju: a on je traio da ga to prije vode k njemu.
Kad su ga pronali meu Oretovim robljem, gdje je bio posve
zanemaren, dovedu ga pred kralja okovana lancima i odjevena
u prnje.
130. Darije ga je, kad je Demoked izaao preda nj, pitao
razumije li se u lijeniko umijee; ovaj je to nijekao, jer se
plaio da ne bude zauvijek odvojen od svoje Grke ako se
razotkrije tko je. No Dariju je bilo jasno da on poznaje ovu
vjetinu, pa je zapovijedao da straari koji su ga doveli donesu
ovamo bieve i iljate motke za muenje. Na to onaj prizna
rekavi da ne poznaje vjetinu ba u potpunosti, ali da se druio
s lijenikom, pa ima nekakvo slabo znanje. A kad mu se zatim
Darije prepustio na lijeenje, upotrebom grkih ljekarija i
primjenom blagih sredstava umjesto onih estokih uspijevao je
postii da Darije moe spavati, a nakon kratka ga je vremena i
izlijeio, iako se kralj vie nije ni nadao da e mu noga ikada
ozdraviti. Na to mu Darije da na dar dva para zlatnih okova;
Demoked ga je upitao da li mu to udjeljuje dvostruku nevolju
zato to ga je izlijeio. Dariju su se ove rijei svidjele, pa ga
308
poalje k svojim enama. Dok su ga vodili, eunusi su govorili
enama da je upravo ovaj ovjek kralju spasio ivot. T ada je
svaka od njih poela grabiti zdjelicom iz sanduka sa zlatom i
obdarivale su Demokeda tako obilnim poklonima da je sluga
po imenu Skiton, koji je iao iz njega i skupljao zlatnike51 to
su padali po du iz zdjelica, prikupio veliku koliinu zlata.
131. Taj je Demoked ovako doao iz Krotona i pridruio se
Polikratu: u Krotonu je bio u svai s ocem teke naravi; kad ga
vie nije mogao podnositi, napustio ga je i putovao je na Eginu.
Kad se tamo smjestio, ve je prve godine nadmaio ostale
lijenike, premda nije imao nikakvih sprava niti je raspolagao
oruem koje je neophodno za to umijee. Druge su mu godine
Eginjani iz dravne blagajne plaali talant,52 tree Atenjani
stotinu mina, a etvrte godine Polikrat dva talanta. T ako je
doao na Sam, a lijenici iz Krotona stekli su dobar glas
ponajvie zahvaljujui ovom ovjeku: [to se zbilo onda kad su
se lijenici iz Krotona smatrali najboljima u Grkoj, a odmah
iza njih bili su Kirenjani. U isto se vrijeme za Argivce prialo
da su najbolji od Grka u glazbi.p3
132. Poto je tada izlijeio Darija u Suzi, Demoked je posjedo
vao vrlo veliku kuu i primljen je meu goste za kraljevskom
trpezom, pa mu je sve drugo bilo dozvoljeno osim jednoga -
povratka u Grku. Svojim molbama kod kralja spasio je egipat
ske lijenike koji su prije njega lijeili kralja i koji su trebali biti
razapeti na kri jer ih je nadmaio grki lijenik; osim toga,
spasio je i nekog proroka iz Elide koji je bio u Polikratovoj
51 U originalu se spominje stater, perzijski zlatnik koji je upravo Darije poeo kovati,
pa se nazivao i darik (v. bilj. 37 uz 1,54).
5
2
Tj. primili su ga u dIavnu slubu kao lijenika. Talant sadIava 60 mina.
53 Dio u uglatim zagradama veina izdavaa smatra neautentinim.
309
pratnji i koji se naao sasvim zanemaren meu robljem. Demo
ked je stekao kod kralja veoma velik ugled.
1 33. Nedugo se nakon toga zbilo neto drugo: Atosi keri
Kirovoj a eni Darijevoj izraste ir na dojci, koji se, poto je
pukao, irio dalje. Dok je bio malen, ona ga je skrivala i od
srama nije nikome o njemu govorila, a kad se stanje poelo
pogoravati, pozvala je Demokeda i pokazala mu je ir. On joj
ree da e je izlijeiti ali ju je istovremeno usrdno molio da mu
obea kako e mu zauzvrat uiniti ono to bude od nje zatraio,
a nee traiti nita to bi je moglo sramotiti.
134. Zatim ju je lijeio i im ju je izlijeio, Atosa, prema
Demokedovim uputama, pone Dariju u postelji govoriti ova
kav govor: 0 kralj u, iako posjeduje toliku mo, besposleno
sjedi i ne stjee za Perzijance niti ikakav narod niti bilo kaku
novu mo. Dolikovalo bi da se ovjek, koji je tako mlad i koji
raspolae tako golemim blagom, u neemu oito iskae kako
bi i Perzijanci razabrali da im vlada mukarac. Takav bi ti in
nosio dvostruku korist: Perzijanci bi znali da ih vodi pravi
mukarac i ne bi, zauzeti ratovanjem, imali vremena da kuju
urote protiv tebe. Upravo sada, dok si u mladenakoj dobi,
morao bi izvesti neki pothvat: dok ti je tijelo u usponu, ujedno
ti je u usponu i duh, a kad stari, stari ti ujedno i duh, i sve je
manje snage bilo za kakvo djelovanje. Ona je tako govorila
prema uputama, a on joj je ovako odgovarao: eno, kaala si
ba sve ono to sam imam na umu uiniti: naime, odluio sam
izgraditi most od ovog naeg kopna do drugog kopna i ratovati
protiv Skita; to e se ostvariti u kratkom roku. Atosa ree ovo:
Razmisli malo i odustani od toga da najprije kree protiv
Skita: njih e imati kad god to zaeli; nego daj ti meni ratuj
protiv Grke! Htjela bih, jer sam o njima sluala, da mi slukinje
budu i Lakonke, i Argivke, i Atianke, i Korinanke. Ima na
raspolaganj u najsposobnijeg od svih ljudi da ti pokae sve u
310
Grkoj i da te kroz nju provede, a to je onaj koji ti je izlijeio
nogu. Darije odgovori: eno, ako smatra da se najprije
moramo iskuavati u Grkoj , mislim da je najbolje da ondje
prije svega poaljem uhode Perzijance, a s njima i onoga to ga
ti spominje, da pogledaju i da nam, kad budu vidjeli, alju
obavijesti o svemu to tamo postoji; zatim, kad sve dokraja
saznam, krenut u na njih.
135. Tako je rekao i s rijei je preao na djelo. Naime, im je
svanuo dan, sazvao je petnaest uglednih Perzijanaca, pa im je
davao naloge da u Demokedovoj pratnji prokrstare obalnim
podrujem Grke, no tako da im Demoked ne utekne ve da
ga u svakom sluaju dovedu natrag. Poto je to njima naredio,
pozvao je zatim samog Demokeda i molio ga je da bude vodi
i da pokae Perzijancima cijelu Grku i da se nakon toga vrati
natrag: predlagao mu je da uzme i nosi sa sobom kao dar za oca
i brau svu svoju pokretnu imovinu, te mu je kazao da e mu
sve to viestruko nadoknaditi; a rekao je da mu uz to pridodaje
na poklon i jednu teretnu lau punu najrazliitije robe koja e
ploviti zajedno s njima. Mislim da mu je Darije to nudio bez
ikakve zle namjere, no Demoked se uplaio da ga Darije eli
dovesti u iskuenje, pa se nije polakomio i prihvaao sve to mu
se nudilo, nego je kazao da e svoju imovinu ostaviti ondje gdje
se nalazi da bi mu bila na raspolaganju kad doe natrag, a to
se tie lae koj u mu je Darije nudio za brau, nju -rekao je
-prihvaa. Poto je i njemu izdao iste naloge, Darije ih poalje
na more.
136. Oni se spuste u Fenikiju, u feniki grad Sidon, i odmah
ukrcaju posade u dvije troveslarke, a ujedno i najrazliitiju robu
u veliki teretni brod; poto su sve pripremili, plovili su prema
Grkoj , a kad su joj se pribliili, promatrali su sve i zapisivali,
sve dok nisu, nakon razgledanja njezina najveeg i naj glasovi-
3 1 1
tijeg dijela, stigli u Tarant u Italiji. Ondje, iz elje da Demokedu
uini uslugu, Aristoflid, kralj Taranta, poskida kormila s me
anskih laa, a same Perzijanee zatvori pod izlikom da su
uhode: dok im se to dogaalo, Demoked ode u Kroton. A kad
je stigao svojoj kui, Aristoflid pusti Perzijanee i vrati im ono
to im je uzeo s laa.
137. Odande su plovili i gonili Demokeda te su stigli u Kroton,
a kad su ga pronali na trgu, poeli su ga hvatati. Jedan je dio
Krotonjana u strahu pred perzijskom silom bio pripravan izai
im ususret, a drugi su ga otimali Perzijancima i tukli su ih
toljagama, a oni su im opet upuivali ovakve rijei: Ljudi
Krotonjani, pazite to inite: otimate nam ovjeka koji je
bjegunac od kralja. Kako e takvu drskost primiti kralj Darije?
Kako e ono to radite, ako nam ga otmete, za vas dobro svriti?
Protiv kojeg emo grada zaratiti radije nego protiv vaega? Koji
emo grad radije pokuati porobiti? Ali ovim rijeima nisu
uspijevali nagovoriti Krotonjane, ve su im oni oteli i Demo
keda i onu tovarnu lau koju su vozili sa sobom, pa su se
Perzijanci povukli i plovili su natrag prema Aziji, jer su bili
izgubili elju da posjete i promotre preostali dio Grke sada kad
su ostali bez vodia. Demoked im je, kad su odlazili, davao u
zadatak i traio da kau Dariju kako se Demoked oenio s
Milonovom keri. Ime hrvaa Milona bilo je na velikoj cijeni
na kraljevu dvoru. Mislim da se zbog toga Demoked pourio s
tim brakom i utroio u to velik novac da bi se pred Darijem
pokazao kao ovjek znamenit u svojoj domovini.
138. Poto su se odvezli iz Krotona, Perzijanci su s laama bili
baeni u Japigij u, gdje su morali raditi kao robovi, no odatle ih
je spasio izbjeglica Gil, ovjek iz Taranta, i odveo ih je kralju
Dariju. On ga je u znak zahvalnosti bio pripravan darivati bilo
ime to sam izabere. A Gil odabere da se vrati u Tarant, no
31 2
prije toga je ispripovjedio svoju nevolju; da se ne bi uznemirila
itava Grka, ako bi zbog njega velik broj brodova plovio prema
Italiji, ree Dariju da je dovoljno da ga prate samo Kniani, jer
je smatrao da e mu oni, budui da su prijatelji s T arananima,
biti od najvee pomoi na povratku. Darije to preuzme na sebe
i pone ispunjavati obeano: poalje glasnika u Knid traei da
Kniani vode Gila u Tarant; Kniani su sluali Darija, ali nisu
uspijevali nagovoriti T aranane, a nisu imali dovoljno snage da
bi ih silom tjerali. T ako je ovaj pothvat zavrio, no to su bili
prvi Perzijanci koji su iz Azije stigli do Grke, a i oni su bili
samo uhode u tome pothvatu.
139. Nakon toga kralj Darije zauzme Sam kao prvi od svih
grkih i barbarskih gradova, i to iz ovakva razloga: dok je
Kambiz sin Kirov ratovao protiv Egipta, mnogi su od Grka
stigli u Egipat, jedni, dakako, radi trgovine, drugi da bi stupili
u vojnu slubu, a neki i da bi razgledali samu zemlju; meu
njima je bio i Silosont sin Eakov, koji je bio Polikratov brat i
izbjeglica sa Sama. A taj je Silosont doivio ovakvu sreu: uzeo
je arko crveni ogrta, prebacio ga preko ramena i etao se u
njemu trgom u Memfsu. Opazio ga je Darije, koji je tada bio
tjelesni uvar Kambizov i nije jo uope bio jako ugledan, te je
zaelio ogrta, pa je priao Silosontu i pokuavao ga je kupiti.
Silosont je vidio kako silno Darije eli ogrta, pa kao po nekom
boanskom nadahnuu ree: Ne prodajem ga ni za kako
blago, ve ti ga darujem ako svakako mora biti tvoj . Darije se
zahvali i uzme odjeu. Silosont je bio svjestan da ju je izgubio
zbog svoje dobre udi.
140. Kako je vrijeme prolazilo, Kambiz je umro i sedmorica su
se pobunila protiv maga, a od sedmorice Darije se domogao
kraljevske asti, pa Silosont sazna da je vlast prela na onoga
ovjeka kojemu je, na njegovu molbu, on sam u Egiptu darovao
31 3
odjeu. Otputovao je u Suzu, te je sjedio pred vratima kraljev
skog dvora i govorio je da je on Darijev dobroinitelj . 54 Kad je
to uo straar na vratima, dojavi kralju; on mu, veoma zauen,
ree: Tko je taj grki dobroinitelj kojemu dugujem zahval
nost, a tek sam odnedavna na vlasti? Dosad je od Grka k meni
doao jedva ponetko ili nitko, i mogu rei da nijednom Grku
nisam nita duan: ipak, dovedi ga unutra da vidim s kakvom
namjerom tako govori! Straar na vratima vodio je Silosonta,
a kad je on stao pred kralja, pitali su ga tumai tko je i to je
uradio da moe tvrditi da je kraljev dobroinitelj . Silosont je
ispriao itav dogaaj s ogrtaem i rekao da ga je on lino
poklonio. Na to Darije odgovori: Najplemenitiji ovjee, ti si
onaj koji si mi, premda nisam imao nikakvu mo, dao dar; pa
makar on bio malen, moram ti uzvratiti jednakom zahvalnou
kakvom sada uzvraam kad od nekoga dobivam velike darove.
Zauzvrat ti darujem bezbrojno zlato i srebro, da ti nikada ne
bude ao to si uinio dobro djelo Dariju sinu Histaspovu.
Silosont na to ree: Nemoj me, o kralju, darivati niti zlatom
niti srebrom nego mi povrati i daj moju domovinu, Sam, koju
sada, kad je umro moj brat Polikrat, dri na rob, a dobio ju je
od Oreta; nju mi daj bez ubojstava i porobljavanja!
141. Kad je to sasluao, Darije je odluio slati onamo vojsku,
a za vojskovou je postavio Otana, jednoga od one sedmorice,
s nalogom da izvri ono to je Silosont zamolio. Krenuvi
morem, Otan je spremao vojsku.
142. N a Samu je mo bila u rukama Meandrija sina Meandri
jeva kojemu je Polikrat povjerio vlast; premda je elio biti
54 Kraljevi su se dobroinitelji, zvani orosangi, slubeno upisivali u popis na perzij
skom dvoru i zacijelo su imali neke povlastice. To Herodot spominje u VIII,85.
314
najpravedniji od svih ljudi, to mu nije bilo mogue. im su
mu, naime, javili da je Polikrat mrtav, poeo je ovako postupati:
najprije je podigao rtvenik u ast Zeusa Oslobodioca i omeio
je oko njega sveti gaj koji se i danas nalazi u predgrau; zatim
je, kad je to zavrio, sazvao skuptinu svih graana i rekao ovo:
Kao to i sami znate, meni su povjereni i ezlo i sva Polikratova
mo, pa sada imam pravo da vama vladam; ali ono to svojem
blinjem predbacujem ni sam - koliko je u mojoj moi -
neu initi: nije mi se svialo kako je Polikrat gospodario
ljudima koji su mu bili jednaki, a ne svia mi se niti kad to
netko drugi radi. Polikrata je sada stigla njegova sudbina, i ja
stavljam vlast pred sve vas i proglaavam vam jednakopravnost.
No mislim da bi bilo pravo da dobijem ove poasne darove: da
dobijem est talanata izdvojenih iz Polikratova blaga, a uz to
odabirem za sebe i za sve svoje potomke slubu sveenika Zeusa
Oslobodioea, jer sam mu sam podigao svetite i jer vam udje
ljujem slobodu. On je to objavljivao Samljanima, a jedan se
od njih ustane i ree: Ti nisi ni dostojan da nama vlada jer si
prosta roda i propalica, nego e nam radije poloiti raun za
novac kojim si upravljao.
143. To je kazao jedan od uglednih graana, po imenu Tele
sarh. Meandrije, koji je shvatio da e, bude li se on odrekao
vlasti, netko drugi umjesto njega postati samovladar, vie se nije
namjeravao odricati vlasti ve je, im se povukao u tvravu,
poeo pozivati jednog po jednog graanina, toboe da im
poloi raun o novcu, a zapravo ih je uhvatio i bacio u okove.
Oni su tako bili u okovima, a Meandrije je zatim obolio.
Njegov je brat, koji se zvao Likaret, mislio da e umrijeti, pa je
ubio sve zatvorenike da bi lake zavladao prilikama na Samu.
Po svemu se ini da Samljani nisu ni eljeli biti slobodni.
144. Stoga, kad su Perzijanci stigli na Sam, a vodili su sa sobom
Silosonta, nitko nije ni prstom maknuo protiv njih, dok su
315
Meandrijevi sudruzi i sam Meandrije izjavili da su pod uvjetima
primirja spremni napustiti otok. Poto je Otan pristao na to i
potpisao primirje, mnogi perzijski odlinici postave naslonjae
i ponu zauzimati mjesta nasuprot tvravi.
145. Tiranin Meandrije imao je jednog suludog brata po imenu
Harilaj : on je zbog nekog prijestupa bio zatvoren u podzemnoj
tamnici; kad je uo to se dogaa, izvirio je iz svoje tamnice i,
im je opazio Perzijance kako mirno sjede, poeo je vikati i
govoriti da hoe izai i porazgovarati se s Meandrijem. Poto
je Meandrije za to saznao, traio je da ga oslobode i vode k
njemu. im su ga doveli, uz pogrde i psovke stao je nagovarati
Meandrija da se suprotstavi Perzijancima u ovakve rijei:
Nesretnie, zar si pomislio da je pravo da mene, svojeg brata
i ovjeka koji nije sagrijeio nita to bi zasluivalo okove,
zatoi u podzemnu tamnicu, a da Perzijance koji te izbacuju i
pretvaraj u u beskunika mirno promatra i ne usuuje im se
osvetiti, iako bi ih bilo tako lako svladati? Ako si ih se uplaio,
daj mi svoje pomonike, pa u ih ja kazniti to su uope doli
ovamo; a tebe sam pripravan poslati s otoka.
146. To je rekao Harilaj , a Meandrije je prihvatio ovaj prijed
log, ne zato to bi, kako mi se ini, bio toliko lud da bi pomislio
da su njegove snage nadmonije snagama kralja, ve vie stoga
to bi zavidio Silosontu ako bi mu uspjelo bez ikakve muke
preuzeti posve neoteen grad. Htio je, dakle, podbosti Perzi
jance na boj da bi prilike na Samu uinio to slabijima i tek se
tada poeti predavati, jer mu je bilo sasvim jasno da e se
Perzijanci, ako pretrpe gubitke, svakako jae ljutiti na Samlja
ne, a znao je da mu je odlazak s otoka osiguran kad god to bude
elio: izgradio je, naime, tajni prokop koji je vodio od tvrave
do mora. Sam Meandrije isplovi sa Sama, a Harilaj naorua sve
njegove pomonike i, irom otvorivi vrata, navali na Perzijance
koji to uope nisu oekivali nego su bili uvjereni da je sve ve
316
dogovoreno. U napadu su pomonici ubijali Perzijance koji su
leali u nosiljkama i koji su uivali najvei ugled. Dok su oni
to radili, ostala je perzijska vojska poela stizati u pomo, te su
pomonici bili potisnuti i povukli su se natrag u tvravu.
147. Kad je vojskovoa Otan uvidio da su Perzijanci pretrpjeli
straan gubitak, sve je naloge to mu ih je Darije davao na
odlasku -da ne ubija i ne zarobljava nijednog Samljanina i da
otok preda Silosontu bez ikakva oteenja -, sve je te naloge
koje je dotad pamtio sada sasvim zaboravio, pa je naredio
vojnicima da ubijaju koga god uhvate, podjednako i odraslog
i dijete. Nakon toga jedan dio vojnika zapone opsjedati tvr
avu, a drugi su ubijali svakoga tko bi im dolazio ususret,
podjednako u svetitu i izvan njega.
148. Poto je pobjegao sa Sama, Meandrije je isplovio za
Lakedemon: kad je stigao ondje i kad je dopremio sve to je
ponio sa sobom, radio je ovo: kad je poslagao srebrne i zlatne
kalee, njegove sluge su ih istili, a on se za to vrijeme razgova
rao s Kleomenom sinom Anaksandridinim, koji je tada bio kralj
u Sparti, pa ga je vodio u svoju kuu; kad je Kleomen vidio
kalee, bio je zauen i zaprepaten; a onaj mu je nudio da ih
odnese koliko mu god srce eli. Kad je Meandrije to rekao drugi
pa i trei put, Kleomen je postupio kao najestitiji ovjek jer
nije smatrao potenim uzeti ponueno, a poto je shvatio da e
Meandrije pronai potporu bude li to davao drugim graani
ma, otiao je eforima55 i rekao im da je za Spartu bolje da se
stranac Samljanin protjera s Peloponeza kako ne bi ili njega ili
nekog drugog Spartanca nagovorio na zlo. Oni ga posluaju i
istjeraju Meandrija javno, preko glasnika.
5\ Pet efora u Sparti, biranih na narodnoj skuptini na godinu dana, predstavljali
su vrhovnu sudsku i izvrnu vlast polisa, dok su dva kralja imala prije svega religiozne
i poasne funkcije.
31 7
149. Perzijanci su osvojili Sam i predali ga Silosontu posve
prazna bez ljudi. Kasnije ga je vojskovoa Otan ponovo naselio
zbog privienja u snu i zbog bolesti koja mu je zahvatila
spolovilo.
150. Dok je pomorska vojska kretala na Sam, Babilonci su digli
ustanak,56 i to vrlo dobro pripremljen: u razdoblju u kojem je
vladao mag i u kojem su se sedmorica pobunila, za cijelog tog
razdoblja i nemira pripremali su se za to da im grad bude
opsjednut. I sve su to radili potajno. Kad su se javno digli na
ustanak, uradili su ovo: svatko je od njih odabrao uz svoju
majku jo jednu enu, koju je god htio iz svoje kue, a sve ostale
su okupili i zadavili; onu jednu svatko je izabrao da mu
pripravlja jelo. One druge su zadavili da im ne troe hranu.
151. Kad je Darije za to uo i skupio itavu svoju vojsku,
zapoeo je ratovati protiv njih, napao je Babilon i stao ga
opsjedati, a oni uope nisu marili za opsadu. Babilonci su se
penjali na kule na zidinama, te su ondje plesali podrugljive
plesove i promatrali Darija i njegovu vojsku, a jedan je od njih
izgovorio i ove rijei: Zato ovdje sjedite, Perzijanci, i ne
odlazite? Zauzet ete na grad kad mazge budu imale mlade.
T ako je rekao jedan Babilonac u uvjerenju da mazge nikada
nemaju mlade.
152. Kad je prola itava godina i sedam mjeseci, Darije je
postajao nestrpljiv, a itava vojska nije bila u stanju osvojiti
Babilon, premda je Darije primijenio sva lukavstva i sva mo
gua sredstva; ipak, nije mogao zauzeti njihov grad, a posluio
se i drugim lukavstvima i iskuao je i ono kojim ga je Kir bio
lG
Oko 520. g. pr.n.e.
318
zauzeo. No Babilonci su bili neprestano na oprezu, pa ni tako
nije mogao zauzeti grad.
153. Tada se dvadesetog mjeseca Zopiru sinu Megabiza, koji
je bio meu onom sedmoricom koja je sruila maga, dakle sinu
toga Megabiza, Zopiru dogodi se ovakvo udo: jedna od
njegovih mazgi koje su nosile hranu dobila je mlado. Kad su
mu to dojavili, Zopir je u nevjerici osobno pogledao drijebe,
pa je svima koji su ga vidjeli zabranio da ikome govore o tom
dogaaju, a zatim je dugo razmiljao. U skladu s rijeima onog
Babilonca, izreenima u poetku rata, da e zidine biti zauzete
kad mazge budu imale mlade, u skladu s tom izjavom Zopiru
se inilo da se Babilon moe osvojiti: kao to je onaj kazao svoje
po bojoj volji, tako je i njegova mazga dobila mlado po bojoj
volji.
154. Kako mu se, dakle, inilo da je sueno da Babilon bude
zauzet, doao je Dariju i pitao ga je da li mu je izuzetno jako
stalo osvojiti Babilon. Budui da je sada znao da Darije to
smatra vrlo bitnim, pone razmiljati o drugome, kako e on
sam osvojiti grad i kako e to biti upravo njegovo djelo: kod
Perzijanaca takva su zasluna djela na golemoj cijeni. Prosui
vao je da ne moe izvriti ovaj pothvat na drugi nain osim ako
se nagrdi i takav prebjegne k Babiloncima. Zatim se laka srca
poeo nagrivati neizljeivim ranama: odsjekao je sebi nos i ui,
runo je podsjekao kosu, izbatinao se i otiao k Dariju.
155. Darije je veoma teko podnio kad je vidio jednog od
naj uglednijih ljudi ovako nagrena, pa je skoio s prijestolja,
povikao i upitao ga tko ga je nagrdio i to je on sam uinio. A
on ree: Nema takva ovjeka osim tebe, o kralju, koji bi bio u
stanju ovako me udesiti, niti je itko drugi to uinio nego ja sam
sebi, jer teko podnosim da se Asirci podruguju Perzijancima.
Onaj je odgovarao: Nesretnie, najsramotnijem djelu dao si
319
najljepe ime kad kae da si sebe ovako neizljeivo udesio radi
onih pod opsadom: zar e se, luae, sada kad si se nagrdio,
neprijatelji bre predati? Zar si sasvim poludio kad si se ovako
unakazio? On ree: Da sam ti povjeravao to namjeravam
uiniti, ne bi mi to dopustio: zato sam to uinio preuzevi sam
odgovornost. Stoga, ako ne bude nedostajalo tvoje pomoi,
zauzimamo Babilon. Ja u, ovakav kakav jesam, kao prebjeg
otii na zidine i rei u im da sam ovo od tebe doivio. Mislim
da u, budem li ih uvjerio da je to istina, dobiti dio njihove
vojske. A ti, deseti dan od onoga kad odem na zidine, postroji
kod vrata koja se zovu Semiramidina tisuu vojnika iz onog
dijela svoje vojske za koju te nije briga ako je izgubi; zatim
ponovo, od tog desetog dana sedam dana kasnije, postroji mi
dvije tisue drugih kod vrata koja se zovu Ninova; od tog
sedmog dana pusti da proe dvadeset dana i zatim izvedi i
postavi kod vrata koja se zovu Kldejska etiri tisue vojnika.
Neka ni oni prije niti ovi sada nemaju nita za obranu osim
kratkih maeva: samo njih im dopusti da nose. Odmah nakon
onog dvadesetog dana naredi da cijela preostala vojska napadne
sa svih strana zidine, a Perzijance postroji kod Belovih i Kisij
skih vrata;57 vjerujem da e mi Babilonci, kad im pokaem sva
ova junaka djela, prepustiti uza sve drugo i kljueve vrata: 58 a
tada emo se zajedno ja i Perzijanci pobrinuti za ono to treba
uiniti.
156. Poto je ovo predloio, otiao je do gradskih vrata i ondje
se motao kao da je uistinu prebjeg. Oni koji su bili postavljeni
na kule gledali su ga, pa su trkom silazili dolje, malo su
odkrinuli jedno krilo vrata i pitali su ga tko je i zato je doao.
57 Od babilonskih gradskih vrata Ninova su bila sjeverna, Semiramidina zapadna,
Kaldejska j una, a Belova i Kisijska istona.
58 Zapravo je rije o klinu kojim su se vrata zakraunala.
320
On im je govorio kako je on Zopir i kako im dolazi kao prebjeg.
Straari na vratima vodili su ga, kad su to uli, pred gradsko
vijee Babilonaca: stao je pred njih i poeo plakati, govorei da
je doivio od Darija ono to je sam sebi napravio, te da mu se
to dogodilo jer je dao Dariju savjet da pone povlaiti vojsku,
budui da uope nema nikakva izgleda za zauzimanje grada. A
sada vam, ree im, 0 Babilonci, dolazim na najveu korist, a
Dariju, njegovoj vojsci i Perzijancima na najveu tetu: nee
ostati nekanjen kad me je ovako nagrdio; znam kamo vode sve
njegove namjere. Tako je on govorio.
157. Kako su Babilonci pred sobom imali ovjeka golema
ugleda meu Perzijancima, a bio je bez nosa i uiju i okaljan
udarcima i krvlju, povjerovali su mu posve da govori istinu i
da im je doao kao saveznik, pa su bili pripravni povjeriti mu
ono to od njih bude traio: a traio je dio vojske. Kad je od
njih to dobio, postupao je kao to se bio dogovorio s Darijem:
desetog je dana izveo babilonsku vojsku i opkolio onu tisuu
vojnika za koju je Dariju predloio da je postroji, pa ih je
poubijao. Poto su Babilonci uvidjeli da izvrava djela koja
odgovaraju njegovim rijeima, bili su presretni i pripravni
ispuniti mu svaku elju. A on, kad su protekli dogovoreni dani,
odabere Babilonce i izvede ih ponovo, pa poubija dvije tisue
Darijevih vojnika. Kad su vidjeli i taj pothvat, svim su Babi
loncima usta bila puna Zopira s najveim pohvalama. A on,
kad su protekli dogovoreni dani, ponovo izvede vojsku na
odreeno mjesto, opkoli i poubija etiri tisue vojnika. Kad je
i to izvrio, Zopir je postao Babiloncima ba sve, pa ga postave
i za vrhovnog zapovjednika vojske i za zapovjednika obrane
zidina.
158. Kad je Darije prema dogovoru navaljivao sa svih strana
na zidine, tada je Zopir poeo iskaivati svu svoju lukavost.
N aime, Babilonci su se popeli na zidine i branili su se od
321
Darijeve vojske koja je napadala, a Zopir je otvorio Kisijska i
Belova vrata i pustio Perzijance unutar zidina. Neki su Babi
lonci vidjeli to je uinio, pa su bjeali u svetite Zeusa Bela, a
drugi nisu vidjeli, pa su ostajali svatko na svojem poloaju sve
dok i ti nisu shvatili da su izdani.
159. Babilon je tako drugi put bio zauzet, a Darije je, kad je
zavladao Babiloncima, sruio zidine i rastavio sva gradska vrata
(naime, kad je prije toga Kir bio zauzeo Babilon, nije uradio ni
jedno ni drugo) , te je u to otprilike tri tisue babilonskih
prvaka nabio na kolac, a ostalim je Babiloncima dopustio da
stanuju u gradu. Kko bi Babilonci imali ene da im raaju
potomke (jer su svoje ene, kako sam prije objasnio, Babilonci
zadavili u brizi za hranu) , i za to se Darije pobrinuo i ovako je
postupio: naloio je susjednim narodima da alju ene u Babi
lon, a odreivao je i za svaki narod toan broj, tako da se sve u
svemu sakupilo pedeset tisua ena. Potomci tih ena dananji
su Babilonci.
160. Po Darijevu miljenju Zopirove zasluge nije nadmaio
nitko od Perzijanaca, niti od onih poslije njega niti od onih
prije njega, osim samog Kira: s njim se, naime, nijedan Perzi
janac ne smatra dostojnim usporediti. Pria se da je Darije u
vie navrata iznio miljenje da bi mu bilo milije da Zopir nije
doivio nakaznost nego da je dobio u onaj jo dvadeset Babi
lona. Stoga mu je ukazao velike poasti: svake mu je godine
davao na dar ono to Perzijanci najvie cijene, a i Babilon mu
je dao na upravljanje do kraja ivota i bez plaanja poreza, te je
dodao i mnoge druge stvari. Ovom se Zopiru rodio Megabiz
koji je bio u Egiptu zapovjednik vojske protiv Atenjana i
njihovih saveznika; a tom se Megabizu rodio Zopir koji je
prebjegao od Perzijanaca u Atenu.
322

ETVRTA KJIGA POVIJESTI

1 . Poto je zauzeo Babilon, sam je Darije poveo pohod na Skite.
Naime, budui da je Azija bila prebogata ljudima, a i prikupilo
se golemo bogatstvo, Darija je obuzela elja da se osveti Skitima
za to to su prvi napali Mediju, nadvladali u bitki svoje protiv
nike i zapoeli im nanositi nepravdu. Skiti su, kako sam ve
prije kazao, l zadrali pod svojom vlau gornji dio Azije dvade
set i osam godina. Dok su progonili Kimerane, upali su u Aziju
i prekinuli su ondje vladavinu Meana: oni su vladali Azijom
prije dolaska Skita. Kako su Skiti bili odsutni iz svoje zemlje
dvadeset i osam godina, kad su se nakon toliko vremena poeli
vraati u nju, doekao ih je ondje boj jednako teak kao i onaj
protiv Meana: otkrili su, naime, da ih doekuje nemala vojska;
skitske su ene, budui da im mueva dugo nije bilo, ivjele sa
svojim robovima.
2. Skiti su sve robove oslijepili radi mlijeka koje piju, a prire
uju ga ovako: uzimaju cijevi napravljene od kosti, veoma nalik
frulama, te ih stavljaju u spolovilo kobila i napuhuju ih ustima,
a dok jedni puu, drugi muzu kobile. Kau da tako postupaju
iz ovakva razloga: napuhane se ile kobile pune zrakom pa sise
nabreknu. Kad izmuzu mlijeko, uliju ga u izdubene drvene
posude i poredaju oko posuda slijepce koji mukaju mlijeko,
l V. 1 , 1 06.
323
te ono mlijeko koje prikupe odozgo smatraju boljim a ono koje
preostane ispod loijim od drugoga. Radi toga Skiti osljepljuju
svakoga koga zarobe; nisu zemljoradnici nego nomadi.2
3. Potomci su, dakle, tih robova i ena odrasli i, kad su saznali
za svoje porijeklo, poeli su se suprotstavljati onima koji su se
vraali iz Medije. Najprije su omeili svoju zemlju i iskopali
irok jarak od Taurijskih planina sve do Meotskog jezera, ondje
gdje je ono najvee; zatim su podizali logore i borili se protiv
Skita koji su ih pokuavali napadati. Kako je esto dolazilo do
bitaka, i kako Skiti nisu mogli u boju osvojiti nikakvu prednost,
jedan od njih ree:

to mi to radimo, Skiti! Ginemo u borbama

s vlastitim robovima, i sve nas je manje, a kad njih ubijamo,
sve je manje i onih koji e ubudue biti pod naom vlau.
Mislim da moramo odloiti koplja i lukove, te da svatko od nas
treba uzeti bi za konja, pa im se zatim ponimo pribliavati.
Dok su nas gledali s orujem u ruci, smatrali su se jednakima
nama i istoga roda; ali kad nas budu vidjeli kako umjesto oruja
imamo bieve, shvatit e da su nai robovi, a kad to spoznaju,
nee nam se suprotstavljati.
4. Poto su ga sasluali, Skiti su postupali tako kako im je
predloio; a robovi su se toga uplaili i vie nisu mislili na borbu,
pa su bjeali. Tako su Skiti zavladali Azijom i, poto su ih
Meani otjerali, na ovaj su se nain vratili u svoju zemlju. Zbog
toga im se Darije htio osvetiti i skupljao je protiv njih vojsku.
5. Kako Skiti priaju, njihov je narod najmlai od svih, a nastao
je ovako: prvom ovjeku koji se rodio u toj zemlji -a ona je
2
Ostaje nejasno zato bi robovi morali biti slijepi. Prema jednom tumaenju
njihova sljepoa nema veze s prireivanjem mlijeka i slui da bi im onemoguila
bijeg, a prema drugom, vjerojatnijem, Herodot je pogreno razumio skitsku rije za
roba i povezao ju je s grkom rijei koja oznaava slijepca.
324
tada jo bila pusta -ime je bilo Targitaj; priaju, a ja u to ne
vjerujem premda tako priaju, da su roditelji toga Targitaja bili
Zeus i ki rijeke Boristena. Takav bi, dakle, bio rod toga
Targitaja, a on je imao tri sina, Lipoksaisa, Arpoksaisa i najmla
ega, Kolaksaisa. Dok su oni vladali, donijeti s neba pali su na
skitska tlo zlatni predmeti, plug, jaram, dvosjekla sjekira i
ka1e: 3 poto ih je najstariji od njih prvi vidio, pribliavao im
se s namjerom da ih uzme, no dok je prilazio, zlato je poelo
gorjeti. Kad je on odustao, pribliavao se drugi, ali ponovo se
dogodilo isto. Njih je dvojicu zlato u plamenu otjeralo, a kad
mu je priao trei i najmlai, ugasilo se, pa ga je on odnio k
sebi; starija su se braa tada sloila da svu kraljevsku vlast
prepuste najmlaemu.
6. Od Lipoksaisa potjeu oni Skiti koji se nazivaju pleme
Auhata, od srednjega, Arpoksaisa, oni koji se nazivaju Katijari
i Traspijci, a od najmlaega od njih kraljevi, koji se nazivaju
Paralati; svi se zajedno zovu Skolati, po imenu jednoga kralja;
Grci su ih prozvali Skitima.
7. Skiti tvrde da im je porijeklo takvo i kau da je od prvog
kralja Targitaja do Darijeva upada u njihovu zemlju prolo sve
u svemu tisuu godina, i ne vie od toga. Ono sveto zlato uvaju
njihovi kraljevi s najveom pomnjom i prinose mu svake
godine velike rtve da bi im bilo milostivo. A onaj tko bi uz to
sveto zlato zaspao pod otvorenim nebom u vrijeme ove svea
nosti, taj -prema kazivanju Skita -nee ivjeti vie od godine
dana; stoga mu se daje onoliko zemlje koliko sam moe objahati
na konju u jednom danu. Budui da je zemlja bila velika,
Kolaksais ju je podijelio na tri dijela i dao svojim sinovima, a
.
Radi se zapravo o simbolima triju drutvenih slojeva u Perziji -zemljoradnika,
ratnika i sveenika.
325
odredio je da najvei bude onaj dio u kojem se uva zlato. Za
krajeve koji su iznad njihovih prema sjeveru pripovijedaju da
se u njima ne moe niti gledati niti prolaziti naprijed od
razasutog perja: i tlo i zrak puni su perja, i ono zastire pogled.4
8. Tako Skiti kazuju o svojoj zemlji i o zemlji koja lei iznad
njih, a ovako priaju Grci koji nastavaju Crno more. Kad je
Heraklo gonio Gerionova goveda, stigao je u onu zemlju, tada
pustu, u kojoj sada ive Skiti. A Gerion je stanovao daleko od
Crnog mora i ivio je na otoku koji Grci zovu Eritija, u blizini
Gadire, s vanjske strane Heraklovih stupova u Okeanu. Priaju
i da Okean toboe izvire na istoku i optjee cijelu zemlju, no
stvarno za to nemaju dokaza. 5 Kad je odavde Heraklo doao u
zemlju koja se danas naziva Skitijom, budui da su ga tu uhvatili
zima i mraz, navukao je lavlju kou na sebe i zaspao, a njegovi
su konji, koji su jo upregnuti u kola pasli, nestali po volji
bogova.
9. Poto se probudio, Heraklo je poeo traiti konje, pa kad je
proao svaki kutak na zemlji, stigao je u zemlju po imenu
Hileja; ondje je u spilji pronaao neku pola djevojku pola zmiju,
iji je gornji dio iznad stranjice bio enski a donji zmijski. Kad
ju je vidio, zaudio joj se i upitao je da li je opazila konje koji
lutaju; ona mu je odgovorila da su konji kod nje, no da mu ih
nee vratiti prije nego je obljubi: za tu ju je cijenu Heraklo
obljubio. Ona je otezala s vraanjem konja, jer je eljela biti to
due s Heraklom, a on ih je htio odvesti i otii; kad mu je
napokon vraala konje, kazala je: Spasila sam ti konje koji su
stigli ak ovamo, a ti si mi uzvratio nagradom: imam tri tvoja
sina; objasni mi to moram initi kad oni odrastu: da li da ih
4
Herodot e kasnije, u IV,31 , objasniti da su to snjene pahulje.
5
I na ovom mjestu Herodot polemizira s miljenjem svojeg suvremenika Hekateja
iz Mileta, v. n,21 i ondje bilj. 20.
326
ovdje smjestim (ovom zemljom, naime, ja sama vladam) ili da
ih aljem k tebi? Ona ga je to pitala, a on joj je -kau -na
to odgovorio: Kad bude vidjela da su djeaci dosegli muevnu
dob, nee pogrijeiti uini li ovako: za kojega od njih razabere
da je u stanju ovako napinjati ovaj luk i ovako se opasivati ovim
pojasom, njemu dozvoli da stanuje u ovoj zemlji; a tko ne bude
sposoban za djela koja predlaem, tjeraj ga iz zemlje. Bude li
tako postupala, i sama e doivjeti radost i uinit e ono to
sam ti naloio.
1 0. Tada j e napeo jedan od svojih lukova (dotad je, naime,
Heraklo nosio dva luka) i pokazao joj pojas, pa joj je predao i
luk i pojas na ijoj je kopi na gornjem rubu bila privrena
zlatna posudica, a kad joj je to dao, otiao je, dok je ona, kad
su joj sinovi dorasli do muevne dobi, najprije im dala imena,
prvome Agatirs, slijedeemu Gelon, a najmlaemu Skit, a
zatim se prisjetila naloga i uinila kako joj je bilo naloeno. Dva
sina, Agatirs i Gelon, nisu mogla obaviti postavljenu zadau,
pa su otili iz zemlje jer ih je majka izbacila, no najmlai od
njih, Skit, uspio je sve izvriti i ostao je u zemlji. Od Skita sina
Heraklova potekli su redom svi skitski kraljevi, a po uzoru na
onu posudicu jo i danas Skiti nose posudice na pojasima:
[jedino je to majka smislila za Skita.]6 Tako pripovijedaju Grci
koji nastavaju Crno more.
1 1 . A postoji i jedna druga pria koja glasi ovako, i kojoj ja sam
najvie vjerujem: Skite, nomade koji su ivjeli u Aziji, potisnuli
su u ratu Masageani, pa su oni preli rijeku Aa i krenuli
prema zemlji Kimerana (govori se, naime, za zemlju u kojoj
Skiti danas obitavaju da je u davnini pripadala Kimeranima),
a Kimerani su, kad su ih Skiti poeli napadati, vijeali to da
6
Dio reenice u zagradama nema mnogo smisla, pa ga neki prireivai teksta
smatraju neautentinim.
327
uine budui da ih napada velika vojska, te su se njihova
miljenja podvojila i obje su ih strane vatreno zastupale, no
bolje je bilo miljenje kraljeva; prema miljenju to ga je iznosio
puk morali su se svi povui, i nije trebalo izvrgavati opasnosti
ivote mnogih, dok se prema miljenju kraljeva za zemlju protiv
napadaa trebalo boriti do kraja. Niti je puk htio sluati kraljeve
niti su kraljevi htjeli sluati puk. Puk je donio odluku da se
pone povlaiti bez borbe i da zemlju preda napadaima, dok
je zamisao kraljeva bila da poginu i budu pokopani u vlastitoj
zemlji i da ne bjee zajedno s pukom, jer su pomislili na to kako
su ondje dobro ivjeli i kakvo bi ih oekivano zlo sustiglo kad
bi pobjegli iz domovine. Budui da su im stajalita bila takva,
stali su jedni nasuprot drugima i, kako su po broju bili jednaki,
poeli su se meusobno boriti; sve poginule u meusobnu boju
kimeranski je puk sahranio uzdu rijeke Tire (grobnica je jo i
danas jasno vidljiva) i, poto ih je tako sahranio, poeo je
odlaziti iz zemlje, pa su Skiti, kad su pristigli, zauzeli pusto
podruje.
1 2. I dan-danas u Skitiji postoje Kimerijske zidine, postoji
Kimerijska Luka, postoji podruje po imenu Kimerija, pa ak
i tjesnac koji se zove Kimerijski. Oito je da su Kimerani
pobjegli pred Skitima u Aziju i da su se naselili na poluotoku,
ondje gdje se sada nalazi grki grad Sinopa. Isto je tako oito
da su ih Skiti progonili i da su upali u zemlju Meana jer su
zalutali na putu. Kimerani su neprestano bjeali uz more, a Skiti
su ih gonili tako da im je Kavkaz bio zdesna, sve dok nisu upali
u Mediju, jer su skrenuli putem prema kopnu. Ovo je druga
pria koju pripovijedaju i jedni i drugi, i Grci i barbari.
13. Aristeja sin Kaistrobijev Prokoneanin, kazao je u svojem
epu7 da je nadahnut Apolonom doao Isedoncima, te da dalje
7
To je izgubljeni ep O Arimaspima.
328
od Isedonaca stanuju Arimaspi, jednooki ljudi, a da su jo dalje
od njih orlolavovi,8 uvari zlata, dok su iza njih Hiperborejci
koji seu do mora. A svi oni, osim Hiperborejaca, poev od
Aimaspa stalno vode bitke sa svojim susjedima, pa su Arimaspi
istjerali iz zemlje Isedonce, Isedonci Skite, a Skiti Kimerane koji
su boravili na junom moru9 i napustili su svoj kraj kad su bili
odande potisnuti. Tako se niti on ne slae sa Skitima to se tie
njihove zemlje.
14. Rekao sam odakle je bio Aristeja koji je spjevao taj ep;
ispriat u i priu koju sam o njemu sluao na Prokonezu i u
Kiziku. Priaju, naime, da je Aristeja, koji po rodu nije bio
manje ugledan bilo od kojeg svojeg sugraanina, uao u neku
suknaru na Prokonezu i ondje umro, pa je suknar zakljuao
svoju radionicu i otiao roacima javiti o njegovoj smrti. Kad
se ve bio proirio glas po gradu da je Aristeja umro, stigne iz
grada Artake neki Kizianin i pone se prepirati s onima koji
su to priali i tvrditi da je sreo Aristeju na putu za Kizik i da se
s njim porazgovarao. On se uno prepirao, a uto se pred
suknarom pojave pokojnikovi roaci s onime to je bilo potreb
no da ga odnesu. No kad su otvorili prostoriju, unutra nije bilo
ni mrtva ni iva Aristeje. Nakon sedam godina pojavio se na
Prokonezu i spjevao je onaj ep kojemu su Grci dali ime 0
Arimaspima i, poto ga je spjevao, po drugi je put nestao.
15. Tako pripovijedaju u tim gradovima, a ja znam to dogo
dilo Metaponanima u Italiji dvije stotine i etrdeset godina
nakon drugog Aristejina nestanka, to sam otkrio zakljuujui
na temelju podataka s Prokoneza i iz Metaponta. Metaponani
tvrde da se Aristeja pojavio u njihovu kraju i da im je zapovjedio
8
v. III, 1 1 6 i bilj. 48.
9
To je Crno more koje je Skitima na j ugu.
329
da podignu rtvenik Apolonu i da uz njega postave kip s
imenom Aristeje Prokondanina; kazao im je, naime, da je
Apolon pohodio jedino njihov kraj u Italiji, a da je u njegovoj
pratnji bio on koji je sada Aristeja: tada kad je pratio boga, bio
je gavran. Kad je to izrekao, nestao je, a Metaponani su, kako
priaju, poslali ljude u Delfe da pitaju boga kakvo je znaenje
ukazanja ovoga ovjeka. Pitija im je naloila da sluaju ukaza
nje, i ako ga budu sluali, bit e im bolje. Oni su to prihvatili
i izvrili nalog. Jo i sada stoji kip s Aistejinim imenom pokraj
Apolonova kipa, a oko njega su posaeni lovori: kip je podignut
na gradskom trgu. O Aristeji neka bude toliko reeno.
16.

to je dalje od ove zemlje na kojoj se moja pria sada

zadrava, nitko ne zna tono: ne mogu o tome upitati nikoga
tko bi mi znao to rei na osnovi vlastita uvida; ak ni Aristeja,
kojega sam malo prije spominjao, nije ustvrdio u svojem epu
da je stigao dalje od Isedonaca, ve je o onome iznad njih
govorio po uvenju, rekavi da su mu o tome priali Isedonci.
No koliko sam god bio u stanju tono, na osnovi onoga to
sam uo o udaljenim krajevima, saznati, sve u ispriati.
17. Do trgovita Boristenjana (a ono je na samoj sredini
obalnog podruja cijele Skitije) , do njega, dakle, borave Kali
piani, koji su Skiti Grci,lo a iza njih je drugi narod po imenu
Alizonci. Oni i Kalipiani po svim su svojim ostalim ivotnim
obiajima jednaki Skitima, ali siju ito i hrane se njime, kao i
lukom, enjakom, leom i prosom. Dalje od Alizonaca ive
Skiti orai koji ito ne siju za hranu nego za prodaju. A iznad
njih stanuju Neuri, dok je sjeverno od Neura, koliko znam,
nenastanjeno podruje. To su narodi uz rijeku Hipanis, zapad
no od Boristena.
10
Tj.
helenizirani Skiti.
330
18. Ako se prijee Boristen, najblia je moru Hileja, a ako se
od nje krene u zalee, dolazi se do Skita zemljoradnika, koje
Grci to stanuju u rijeku Hipanis nazivaju Boristenjanima,
dok sebe same zovu Olbiopoljanima. Ti Skiti zemljoradnici
borave na podruju koje se protee prema istoku kroz tri dana
hoda, a seu sve do rijeke koja je dobila ime Pantikap, dok
plovidba prema sjeveru uzvodno Boristenom traje jedanaest
dana; dalje od toga kraj je velikim dijelom nenaseljen. Nakon
te pustare ive Androfazi, II koji su narod sasvim za sebe i nikako
nisu Skiti. Iznad njih posve je nenaseljeno podruje i nema vie
nijednog ljudskog plemena, bar koliko je meni poznato.
19. Ako se prijee rijeka Pantikap, istono od ovih Skita
zemljoradnika ve ive Skiti nomadi koji niti ita siju niti
obrauju zemlju: njihov je kraj itav bez drvea, osim podruja
Hileje. Ti nomadi nastavaju zemlju koja se protee na istok
etrnaest dana puta, do rijeke Gera.
20. S onu stranu Gera nalazi se podruje koje se naziva kraljev
skim, i ondje su najbolji i najbrojniji Skiti, koji ostale Skite
smatraju svojim robovima: na jugu se oni proteu do T auride,
na istoku do jarka to su ga iskopali potomci slijepaca i do
trgovita na Meotskom jezeru po imenu Kremni; drugdje se
proteu i do rijeke Tanaida. Iznad ovih kraljevskih Skita na
sjeveru borave Melanhlenjani, 1 2 jo jedan narod koji nije skit
ski. Sjevernije od Melanhlenjana - koliko mi je poznato -
movare su i nenaseljen kraj bez ljudi.
21. Kad se prijee rijeka Tanaid, tu nije vie Skitija ve najprije
kraj Sauromata, koji stanuju na podruju koje zapoinje kod
II
Tj. lj udoderi.
12
To znai Oni koji nose crnu odjeu , v. IV, 1 07.
331
krajnje toke Meotskog jezera i iri se na sjever u duinu od
petnaest dana puta, a cijelo je bez ikakva divljeg ili pitomog
drvea; drugi kraj, koji se nastavlja iza ovoga, naseljavaju Budi
ni, koji borave u zemlji gusto obrasloj svakojakim biljkama.
22. Iznad Budina na sjever najprije je pustinja u duini od
sedam dana puta, a nakon pustinje, okrenuti vie prema istoku,
borave Tisageti, mnogoljudan i posve zaseban narod: oni ive
od lova. U istom podruju zajedno s njima stanuju oni kojima
je ime Iirki i koji takoer ive od lova, i to na ovaj nain: lovac
postavlja zasjedu popevi se na drvo, a ume su guste u cijelom
kraju; svatko ima konja, nauenog da lei na trbuhu kako bi
bio nii, i psa u pripravi: kad opazi iz daljine s drveta zvijer,
pogodi je strijelom, uzjae na konja i progoni je, a pas ga slijedi.
Dalje od njih okrenuti prema istoku borave drugi Skiti, koji su
se odmetnuli od kraljevskih Skita i zato su otili u ovaj predio.
23. Sve do podruja ovih Skita cijelo do o kojem je bilo rijei
ravniarsko je i plodno, a od njega nadalje kamenito je i
krevito. Ako se proe ovaj velik i krevit predio, nakon njega
podnoja visokih planina nastavaju ljudi za koje se pria da su
svi, podjednako i mukarci i ene, elavi od roenja, te da su
tuponosi i da imaju snane brade, a govore posebnim jezikom,
no oblae se na skitski nain i ive od plodova s drvea. Drvo
od ijih plodova ive zove se pontsko, a po veliini je nekako
najslinije smokvi: raa plodove nalik na bob, ali s koticom. 1 3
Kad plod postane zreo, cijede ga kroz tkaninu, a iz njega istjee
gust crn sok koji zovu ashi: njega liu i piju pomijeana s
mlijekom, a od gustog taloga prireuju pekmez i njime se
hrane. Nemaju mnogo stoke, jer panjaci ondje nisu dobri.
Svatko stanuje pod jednim drvetom, pa zimi obavija drvo
1
3 Vjerojatno je rije o divljoj trenji.
332
bijelim pokrivaem od pusta, a ljeti je drvo bez pokrivaa.
Nitko ne ini zlo tim ljudima (govori se da su sveti), pa ne
posjeduju ni ratniko oruje. Upravo su oni ti koji razrjeavaju
sporove meu svojim susjedima, a uz to, ako tko kao izbjeglica
pronae kod njih utoite, nitko mu ne nanosi nikako zlo:
njihovo je ime Agripejci.
24. Sve do ovih elavaea, i podruja i narodi u njima dobro su
poznati, jer ih posjeuju neki od Skita od kojih se bez potekoa
dobivaju obavjetenja, kao i od Grka iz boristenskog trgovita
i drugih trgovita na Crnom moru. Oni Skiti koji ih posjeuju
razgovaraju s njima s pomou sedam tumaa i sedam jezika.
25. Do elavaea, dakle, stvari su poznate, no o onome dalje od
njih nitko ne zna tono pripovijedati, jer je taj kraj odijeljen
visokim i neprohodnim planinama koje nitko ne prelazi; 14 oni
elavci kau, no ja im ne vjerujem, da u planinama stanuju
kozonogi ljudi, a kad se prou ti ljudi, da stanuju drugi koji
provode est mjeseci u snu: to uope ne prihvaam. Dobro je
poznato jedino da je podruje istono od elavaca naseljeno
Isedoncima, ali nita se ne zna o kraju sjeverno od elavaca i
Isedonaca osim onoga to oni sami o tome priaju.
26. Kau da Isedonci imaju ovake obiaje: kad mukarcu umre
otac, svi roaci dovode svoju stoku, pa je zatim zakolju i
nasijeku meso, ali ujedno sijeku i le domainova oca, te sve
meso pomijeaju i prireuju gozbu. Skinu kosu s oeve glave i
oiste je, pa je pozlate, a zatim je smatraju svetinjom i prinose
j oj svake godine velike rtve. Sin to ini u ast ocu, onako kao
to Grci slave godinjice smrti.

to se drugoga tie, i za njih se

1
4
Rdi se oUral u.
333
pria da su pravednici, a ene su im u pravima jednake mu
karcima.
27. Prema tome, i oni su poznati, a o kraju koji je sjeverno od
njih Isedonci kazuju da ondje ive jednooki ljudi i orlolavovi
uvari zlata, a od njih su tu priu preuzeli Skiti pa je pripovije
daju: od Skita smo je nauili i mi ostali, pa i ih prema skitskome
i nazivamo Arimaspima: arima na skitskom znai jedan, a
Spu je OkO. 1 5
28. Cijelom ovom zemljom o kojoj j e rije vlada tako estoka
zima da nepodnoljiva studen traje osam mjeseci, i u tom
razdoblju, izlije li vodu, nee napraviti blato, ve je za prav
ljenje blata nuna vatra: ak se i more smrzava i cio Kimerijski
tjesnac, pa Skiti koji stanuju s ove strane onoga jarka preko leda
vode vojsku i tjeraju bojna kola protiv Sinda. Tako kroz osam
mjeseci neprestano vlada zima, a i kroz preostala etiri ondje je
hladno. Njihova se zima uvelike razlikuje bilo od koje zime na
ikojem drugom mjestu po tome to ondje u uobiajenom
kinom razdoblju ne pada nikakva kia vrijedna spomena, a ljeti
kii bez prestanka. A kad drugdje udaraju gromovi, ondje tada
ne udaraju, dok ljeti obilno grmi; ako zimi zagrmi, tome se ude
kao znamenju: isto se tako i potres, i ljeti i zimi, smatra u Skitiji
boanskim znamenom. Konji dobro podnose takvu zimu, a
mazge i magarci je uope ne podnose: u drugim se krajevima
konji od studeni smrzavaju, a magarci i mazge je podnose.
29. Mislim da je iz toga razloga i govei rod ondje uat, dakle
da mu ne rastu rogovi: moje miljenje potvruju i Homerove
rijei koje glase:
15 Ova je Herodotova etimologija zacijelo pogrena.
334
I u Libiu dodoh, gde s rozima jagji se jagjad,
16
a to je ispravno reeno, jer u toplom podneblju brzo izrastaju
rogovi; ondje gdje su hladnoe jake, rogovi stoci ili uope ne
rastu ili, ako i rastu, jedva da rastu.
30. Ondje se to dogaa zbog hladnoe; neobino mi je (naime,
ve od poetka moje je pripovijedanje zahtijevalo razliite
umetke) to to na cijelom podruju Elide mazge ne mogu
raati, a taj kraj nije hladan niti postoji za to ikakav drugi oit
razlog. Sami Eliani tvrde da njihove mazge ne raaju zbog
nekog prokletstva. II Stoga, kad se pribliava vrijeme da kobile
zanu, gone ih u susjedna podruja i zatim im priputaju
magarce sve dok kobile ne postanu bree; nakon toga ih odgone
kui.
31. A to se tie onog perja za koje Skiti priaju da ga je zrak
prepun i da se od njega ne moe niti gledati niti prolaziti
naprijed po kopnu, o njemu imam ovakvo miljenje: sjeverno
od njihova podruja neprestano snijei, manje ljeti nego zimi,
kao to je i prirodno; svatko tko je izbliza vidio kako pada gust
snijeg zna o emu govorim: snijeg je, naime, nalik perju; zbog
takve zime sjeverna su podruja na kopnu nenaseljena. Vjeru
jem, stoga, da Skiti i njihovi susjedi slikovito govore o snijegu
kao o perju. Time sam ispriao ono to se govori o najudalje
nijim krajevima.
32. O ljudima Hiperborejcima, naprotiv, ne pripovijedaju
nita niti Skiti niti bilo tko drugi od naroda koji ondje borave,
osim Isedonaca. No ja smatram da ni oni zapravo ne pripovi-
1
6
Odiseja, IV,85, prijevod Mareti-Ivi.
17 Prema Plutarhu (Moralia, 303 B) prokletstvo je izrekao kralj Enomaj, koji je
toliko volio konje da je smatrao nedopustivim njihovo ukrtanje s drugim vrstama.
335
jedaju nita o Hiperborejcima: u tom bi sluaju i Skiti neto
kazivali, kao to kazuju o jednookim ljudima. Ali o Hiperbo
rejcima se govori kod Hesioda i kod Homera u Epigonima,
ako je ovaj ep doista spjevao Homer. 1 8
33. Daleko najvie o njima pripovijedaju stanovnici Dela, koji
tvrde da su zavjetni darovi, umotani u peninu slamu, to su
ih Hiperborejci nosili, stizali do Skita, te da su ih, poevi od
Skita, jedni za drugima preuzimali najblii narodi i prenosili
dalje na zapad sve do Jadranskog mora, a odatle da su ih slali
prema jugu, gdje su ih kao prvi od Grka preuzimali Dodonjani,
pa su se od njih sputali do Malijskog zaljeva i putovali do
Eubeje -a jedan ih je grad slao drugome -i do Karista, nakon
ega su zaobili Andar, jer su ih stanovnici Karista nosili na T en,
a Tenjani na Del. Priaju da su ti zavjetni darovi na taj nain
stizali na Del, a da su Hiperborejci najprije poslali dvije djevoj
ke koje su nosile darove, i koje su Deljani zvali Hiperoha i
Laodika; zajedno s njima radi njihove su sigurnosti Hiperbo
rejci poslali pratnju od pet graana mukaraca koje sada nazi
vaju Donosiocima i na Delu im iskazuju velike poasti. Ali
budui da se ti izaslanici nisu vraali kui, Hiperborejci, u
strahu da e im se neprestano dogaati da vie ne vide one koje
budu slali, nosili su otada zavjetne darove umotane u peninu
slamu do svoje granice i predavali su ih susjedima s molbom da
ih tako alju od jednog naroda do drugoga. Kau da su darovi,
na ovaj nain slani, stizali do Dela; sam poznajem postupak sa
zavjetnim darovima veoma slian ovome: ene Traanke i
Peonjanke, kad prinose rtve Arteridi kraljici, nikada ih ne
rtvuju bez penine slame.
1
8
Herodotova je sumnja opravdana: danas se smatra da ovaj izgubljeni ep iz
tebanskog ciklusa nikako nije Homerovo djelo.
336
34. Poznato ml Je da one tako postupaju, a u ast onih
hiperborejskih djevica koje su umrle na Delu delske djevojke i
mladii odsijecaju kosu; djevojke prije svadbene sveanosti
odreu svoju pletenicu, obaviju je oko vretena i polau je na
njihov grobni humak (a humak je s lijeve strane od ulaza u
Artemidino svetite, i na njemu je zasaena maslina), a delski
mladii obaviju pramen kose oko zelene mladice, pa ga i oni
polau na grobni humak. Tim djevicama stanovnici Dela
iskazuju ovakvu poast.
35. Oni sami tvrde da su i Arga i Opija, 19 koje su hiperborejske
djevice, putovale preko istih onih naroda i dole na Del jo prije
Hiperohe i Laodike. Ove su dole s darom za Ilitiju to su ga
obeali za lagani porod, a za Argu i Opiju kau da su stigle
zajedno s bogovima, pa su im dodijelili drugaije poasti: njima
u ast okupljaju se ene koje zazivaju njihova imena u himni
to ju je za njih spjevao Likijac Olen (taj je Olen, poto je doao
iz Likije, spjevao i druge drevne himne koje se pjevaju na Delu) ,
a od njih su otoani i Jonjani nauili pjevati himne i zazivati
imenom Opiju i Argu i okupljati se, a nakon spaljivanja
ivotinjskih butova na rtveniku pepeo odnose na grobnicu
Opije i Arge i ondje ga razasipaju. Njihova je grobnica iza
Artemidina svetita okrenuta prema istoku, tik do konaita
Kejana.
2
0
36. Toliko neka bude reeno o Hiperborejcima. Neu spomi
njati priu o Abarisu koji je toboe bio Hiperborejac, i prema
kojoj je on po cijelom svijetu nosio strijelu a da pritom nije
nita jeo. Ako ima ljudi koji ive dalje od sjevera, zacijelo
1
9 Arga i Opija, kao i Hiperoha i Laodika, bili su zapravo razliiti nadimci boginje
Artemide.
2
0
Tj. zgrade u kojoj su izaslanici otoka Keja boravili l blizini svetita u vrijeme
sveanosti.
337
postoje i oni drugi, dalje od j uga. 21 Kad vidim kako su mnogi
nacrtali zemljovid svijeta a da nisu nita smisleno prikazali,
moram se smijati.22 Oni crtaju Okean kako tee uokolo Zemlje
koja bi bila uokrug kao da je zacrtana estarom, te prikazuju
Aziju jednako velikom kao Evropa. Stoga u u nekoliko rijei
obrazloiti veliinu svake od njih i kakav je njihov oris.
37. Perzijanci nastavaju podruje koje se na jugu dotie mora
to se naziva Crvenim;23 sjeverno od njih stanuju Medani,
sjeverno od Medana Saspirci, a sjeverno od Saspiraca Kolhidani
koji se dotiu sjevernog mora u koje utjee rijeka Fasid. Ta etiri
naroda nastavaju podruje od jednog mora do drugoga.
38. Odavde se na zapad u more pruaju dva poluotoka koje u
opisati. Jedan poluotok, koji zapoinje kod Fasida, protee se
prema sjeveru u more uzdu Crnog mora i Helesponta sve do
Sigija u Troadi, a prema jugu taj isti poluotok od Mirijandskog
zaljeva blizu Fenikije see u more sve do Triopijskog rta. Na
tom poluotoku boravi trideset ljudskih plemena.24
39. Ovo je jedan od poluotoka, a onaj drugi poinje upravo
kod Perzije i protee se u Crveno more, te obuhvaa Perziju,
nakon nje Asiriju, a nakon Asirije Arabiju. Njegov je kraj -ali
to je kraj samo jer je tako uobiajeno promatrati -u Arabljan
skom zaljevu u koji je Darije proveo kanal iz Nila. Od Perzije
do Fenikije podruje je iroko i veliko, a od Fenikije taj
21
Ako postoje Hiperborejci (ljudi dalje od sjevera ) , morali bi, dakle, postojati i
Hipernotijci (ljudi dalje od j uga ) : ovom reenicom Herodot vjerojatno iskazuje
svoju sumnju u stvarno postojanje Hiperborejaca.
22
Herodot jo jednom polemizira s geografom Hekatejem iz Mileta, koji je Zemlju
prikazivao u obliku krunice oko koje tee Okean.
23 Opet se radi o Indijskom oceanu zajedno s Perzijskim zaljevom, dok je sjeverno
more koje se malo dalje spominje -Crno more.
2
4 Ovaj je poluotok zapravo dananja Mala Azija.
338
poluotok prolazi kroz ovo nae more uzdu palestinske Sirije i
Egipta i ondje zavrava; na njemu ive samo tri naroda.2'
40. T akav je onaj dio Azije koji lei zapadno od Perzije, a na
drugu stranu od Perzijanaca, Meana, Saspiraca i Kolhiana
dio je prema istoku i izlasku sunca, i odavde se prua Crveno
more, dok su na sjeveru Kaspijsko more i rijeka Araks koja tee
prema sunevu izlasku. Do Indije je Azija naseljena; od nje dalje
prema istoku je pusta, i nitko ne zna kazati kako upravo izgleda.
41. Taka je i tolika Azija, a Libija26 se nalazi na drugom
poluotoku: naime, Libija se nadovezuje ba na Egipat. Uz
Egipat ovaj je poluotok uzak: od naega mora do Crvenog mora
ima sto tisua hvati, to je otprilike tisuu stadija;27 a nakon
ovog uskog dijela poluotok koji se naziva Libijom svakako je
veoma irok.
42.

udim se onima koji su razgraniili i razdijelili zemlju na

Libiju, Aziju i Evropu, jer su meu njima velike razlike: Evropa
se protee duinom onoliko koliko obje druge zajedno, a
irinom se ne moe, ini mi se, ni usporediti s njima. Jasno je
da je od njih Libija okruena morem, osim na onom mjestu
gdje granii s Azijom, a to je prvi, koliko mi je poznato, dokazao
egipatski vladar Neko, koji je, kad je prekinuo iskapanje kanala
koji je vodio od Nila do Arabljanskog zaljeva, poslao ljude
Feniane na laama i naloio im da natrag plove kroz Heraklo
ve stupove sve do sjevernog mora2S i na taj se nain vrate u
25 Rije je u stvari o podruju izmeu dananjeg Perijskog zalje\'a i azijske obale
istonog Mediterana (nae mOfe ) koje, dakako, nije poluotok, no Herodot nema
ni najmanje jasnu predodbu o poloaju i prostoru Arapskog poluotoka.
2
6 Pod Libijom se podrazumijeva cijela
M
rika.
27 Tj. oko 1 85 kilometara.
2
8
Tj. Sredozemnog mora.
339
Egipat. Poto su, dakle, Feniani krenuli iz Crvenog mora,
plovili su kroz juno more; kad bi god dola kasna jesen,
pristajali bi i zasijavali zemlju ondje gdje bi se za plovidbe
nalazili uz Libiju, i ostajali bi do etve: kad bi ponjeli ito,
plovili bi dalje, i tako su prole dvije godine, a tree su obili
Heraklove stupove i poeli se vraati u Egipat. Pripovijedali su
-a meni se to, za razliku od nekih drugih, ini nevjerojatnim
- da im je sunce, dok su oplovljavali Libiju, bilo na desnoj
strani. 29
43. Tako je Libija postala prvi put poznata, a kasnije, kako
priaju Kartaani, kad je Satasp sin T easpisov Ahemenid bio
poslan na isti put, nije oplovio Libiju, ve se uplaio duine
puta i pustoi, pa se vratio natrag i nije izvrio zadatak koji mu
je zadala njegova majka. On je, naime, silovao djevojku, ker
Zopira sina Megabizova: a kad ga je zbog te krivice kralj
Kserkso htio nabiti na kolac, Sataspova ga je majka, koja je bila
Darijeva sestra, zamolila za milost i kazala je da e ga sama
stranije kazniti no to bi ga on kaznio, jer e morati oploviti
Libiju sve dok ne stigne plovei uokolo u Arabljanski zaljev.
Poto je to Kserkso pod ovim uvjetom prihvatio, Satasp je
otiao u Egipat i ondje je unajmio lau i mornare pa je stao
ploviti prema Heraklovim stupovima; kad je propiovio kroz
njih i oplovio libijski rt koji se zove Soloentski, putovao je
prema jugu zaavi na duboko more u toku vie mjeseci i, poto
je put beskonano trajao, okrenuo se natrag i poeo je ploviti
prema Egiptu. A kad je iz Egipta stigao pred kralja Kserksa,
pripovijedajui je kazao da je u najudaljenijim krajevima plovio
do patuljastih Ijudi30 koji se oblae u odjeu od palmina lia i
2
9 Kako su Feniani plovili uz zapadnu obalu Arike na sjever veim dijelom j uno
od ekvatora, sunce im je doista bilo zdesna.
3
0
Moda se radi o Pigmejcima.
340
koji su, kad bi se god laom pribliavao, bjeali u planine i
naputali svoje gradove; a oni im nisu, kad su se iskrcavali, inili
zlo ve su samo uzimali njihovu stoku. Govorio je i da je uzrok
tome to nisu oplovili Libiju u cijelosti taj to im laa nije mogla
dalje ploviti nego je zapinjala. 31 No Kserkso je smatrao da ne
govori istinu i, kako nije ispunio zadatak koji mu je naredio,
nabio ga je na kolac kanjavajui ga tako onom prijanjom
kaznom. Eunuh toga Sataspa pobjegao je na Sam im je uo
da mu je gospodar skonao ivot, a sa sobom je nosio golem
novac, koji mu je oduzeo jedan Samljanin ije ime znam, ali
u ga rado prepustiti zaboravu.
44. Vei je dio Azije otkrio Darije, koji je htio za rijeku Ind
a ona je druga od svih rijeka u kojoj ive krokodili - za tu
rijeku, dakle, saznati gdje ona utjee u more, pa je poslao na
brodovima meu ostalima i one za koje je bio siguran da e mu
kaati istinu, a upravo meu njima i Skilaka, ovjeka iz Kari
jande. Oni su krenuli iz grada Kaspatira i iz zemlje Paktije, te
su plovili nizvodno rijekom prema istoku i izlasku sunca do
mora, a zatim plovei morem prema zapadu nakon trideset
mjeseci stignu do onog mjesta odakle je egipatski vladar bio
slao Feniane to sam ih ve prije spomenuo da plove oko
Libije. Poto su oni zavrili svoju krunu plovidbu, Darije je
pokorio Indijce i za to se sluio upravo ovim morem. T ako je
otkriveno da i Azija, osim dijela koji se prua prema istoku, u
ostalom nalikuje Libiji. 32
45.

to se tie Evrope, nitko jo nema jasnu spoznaju o tome

je li ona okruena morem s istoka i sa sjevera: poznato je da se
protee duinom onoliko koliko obje druge zajedno. Ne mogu
3
1
Zacijelo pod utjecajem struja i vjetrova .
.
2
Dakle, takoer je razgraniena i okruena rijekama i morem.
341
razumjeti zato su jednom kopnu nadjenuta tri naziva koja su
izvedena iz enskih imena, niti zato su kao granice meu njima
postavljene egipatska rijeka Nil i kolhidska rijeka Fasid (a drugi
kau da su to umjesto Fasida meotski Tanaid i Kimerijska
Luka), niti sam mogao saznati imena ljudi koji su odredili te
granice, niti odakle su preuzeli imena. Za Libiju mnogi Grci
kau da je dobila ime po Libiji, nekoj tamonjoj stanovnici, a
Azija po imenu Prometej eve ene. No to ime prisvajaju iliani
koji tvrde da je Azija nazvana po Aziju sinu Kotisa sina Manova
a ne po Prometejevoj eni: po njemu se zove i opina u Sardu
Azijada.

to se tie Evrope, nijedan ovjek nema jasnu spoznaju

o tome je li ona okruena morem, niti odakle je dobila to ime,
niti se moe razabrati tko joj ga je dao, ako neemo rei da je
kopno dobilo ime po Europi iz Tira: a prije je, dakako, bila
bezimena kao i druga kopna. Ali ta je Europa oito potjecala iz
Aije i nije stigla do onog kopna koje danas Grci nazivaju
Evropom, ve najvie iz Fenikije na Kretu, a s Krete do Likije.
T oliko neka bude reeno o tome: a mi emo i dalje upotreblja
vati njihova uobiajena imena.
46. Crno more, na koje je Darije kretao s vojskom, nastavaju
najsirovija plemena na cijelom svijetu, ako izuzmemo Skite: ne
moemo spomenuti nijedno pleme s ove strane Crnoga mora
zbog njegove domiljatosti niti nam je poznato da se ovdje
rodio ikoji uen ovjek, osim skitskog naroda i Anaharsisa. 33
Skitsko je pleme iznalo jednu, ali od svih najveu i najdomi
ljatiju stvar meu ljudskim dostignuima, bar koliko je meni
znano, a to se tie ostaloga, uope ne zasluuju nae divljenje.
Ali tu su najveu stvar izmislili tako da nitko tko meu njih
doe ne moe pobjei niti ih moe pronai ako oni ne ele da
budu otkriveni; oni, naime, nisu podigli ni gradove ni utvrde
33 O njemu se govori u IV,76.
342
nego svoje kue nose sa sobom i svi su strijelci na konjima, pa
ne ive od ratarstva ve od stoarstva, a kue su im na zaprega
ma; pa kako onda ne bi bili nepobjedivi i izbliza nedostupni?
47. To su iznali jer im je zemlja z to prikladna, a i rijeke su
im u tome saveznici: zemlja im je travnata i vodama bogata
ravnica, a kroz nju teke rijeke kojih je po broju tek malo manje
od kanala u Egiptu. Navest u one rijeke koje su poznate i koje
su od mora uzvodno plovne. To je Istar sa pet ua, a zatim
Tira, Hipanis, Boristen, Pantikap, Hipakiris, Ger i Tanaid:
njihovi su tokovi ovakvi.
48. Istar je najvei od svih poznatih mi rijeka i tee uvijek
jednako velikim tokom i ljeti i zimi, a ako promatramo sa
zapada, prva je od skitskih rijeka, dok je takvu veliinu zadobio
od toga to se u nj ulijevaju i druge rijeke. Od onih rijeka koje
pridonose njegovoj veliini kroz skitsku zemlju tee pet, naj
prije ona koju Skiti zovu Porata a Grci Piret, a zatim i Tijarant,
Arar, Naparis i Ordes. Prva navedena rijeka velika je i tee
prema istoku, a svoj tok pripaja toku Istra, druga navedena,
Tijarant, tee vie prema zapadu i manja je, a Arar, Naparis i
Ordes prolaze izmeu ovih dviju i utjeu u Istar. To su rijeke
koje pripadaju upravo skitskom podruju i uveavaju Istar, a iz
podruja Agatirsa dotjee rijeka Maris i s njime se spaja.
49. S vrhova Hema tri druge velike rijeke, Adant, Aura i Tibisis
teku prema sjeveru i utjeu u Istar; kroz Trakiju i podruje
trakih Krobiza teku Atris, Noa i Artan i ulijevaju se u nj; iz
zemlje Peonaca i Rodopskih planina rijeka Skij tee posred
Hema i utjee u nj. Iz zemlje Ilira prema sjeveru tee rijeka
Angar i utjee u Tribalsku ravnicu i u rijeku Brong, a Brong
utjee u Istar: tako Istar prihvaa ove dvije velike rijeke. Iz
podruja iznad Umbra teku rijeka Karpis i druga, Alpis, prema
sjeveru, pa i one u nj utjeu. Istar tee kroz cijelu Evropu, izvire
343
kod Kelta koji nastavaju najzapadnije krajeve u Evropi, nakon
Kineana: tako tee kroz cijelu Evropu i utjee u rubnu oblast
Skitije. 34
50. Zbog vode koju donose ove navedene i mnoge druge rijeke
Istar je najvea od svih rijeka, iako ga, kad bi se usporeivala
samo voda iz jedne i druge rijeke, Nil nadmauje koliinom,
jer u nj ne utjee nijedna rijeka niti ikoji izvor i ne pridonose
koliini njegove vode. A Istar tee uvijek jednakim tokom i ljeti
i zimi, kako mi se ini, iz ovakva razloga: zimi je onoliko velik
kolika mu je uobiajena veliina i postaje tek neznatno vei od
prirodne veliine, jer zimi u tim krajevima pada posve malo
kie, ali neprestano snijei. Ljeti se, opet, snijeg, koji je napadao
po zimi i kojega ima u izobilju, topi i sa svih se strana prikuplja
u Istar. Taj se snijeg, dakle, prikuplja u nj i uveava ga zajedno
s brojnim i jakim pljuskovima: ondje ba ljeti padaju kie.
Koliko sunce k sebi privue vode vie ljeti nego zimi, toliko je
i koliina vode koju Istar dobiva vea ljeti nego zimi: suprot
stavljanje tih pojava raa ravnoteu, pa se tako ini da je on
uvijek jednake veliine.
51. Jedna je od skitskih rijeka Istar, a nakon njega dolazi Tira,
koja se sputa sa sjevera, dok joj tok izvire iz velikog jezera koje
predstavlja granicu izmeu podruja Skita i podruja Neura.
Na njezinu uu naseljeni su Grci koji se nazivaju Tircima.
52. Trea rijeka, Hipanis, poinje u Skitiji, a izvire iz velikog
jezera oko kojega borave bijeli divlji konji. To se jezero s
pravom zove Hipanisova mati. Hipanis, dakle, izvire iz njega,
34 V. II,33 i ondje bilj. 38: Herodotove su predodbe o Dunavu i njegovu toku
sasvim nejasne, a dijelom i fantastine: tako, na primjer, rijeke Karpis i Apis moda
predstavljaju spomen na planinske masive Karpata i Alpa, a veinu je navedenih
rijeka danas posve nemogue tonije locirati.
344
a zatim u duljini od pet dana plovidbe tee plitak i jo uvijek
sladak, dok je nakon toga, u duljinu od etiri dana plovidbe,
sve do mora silno gorak. U nj utjee voda iz jednog gorkog
izvora, a ona je tako gorka da, premda je izvor malen, daje svoj
okus Hipanisu, koji pripada malobrojnim uistinu velikim rije
kama. Ovaj je izvor na granici podruja Skita oraa i Alizonaca:
na skitskom ime izvora i mjesta gdje on izvire glasi Egzampej,
a na grkom jeziku Sveti putovi. U podruju Alizonaca zavoji
se rijeka Tire i Hipanisa meusobno pribliavaju, a nakon toga
se okree svaka na svoju stranu i ostavljaju po sredini irok
prostor.
53.

etvrta je rijeka Boristen, koji je nakon Istra od ovih rijeka

najvei i, po mojem miljenju, najkorisniji ne samo meu
skitskim nego i meu svim drugim rijekama, uz izuzetak
egipatskog Nila: s njime se, naime, ne moe usporediti nijedna
druga rijeka; no meu ostalima Boristen je najkorisniji jer
omoguuje stoci najljepe i najobilnije panjake, te najbolje
ribe, zacijelo u golemu broju, a i za pie je najpogodniji jer tee
bistar, bez mulja, i usjevi su uz njegove obale najbolji, dok je
ondje gdje tlo nije zasijano trava vrlo visoka. Na njegovu se uu
taloi sama od sebe sol u velikim koliinama. Iz njega se
izlovljava za usoljavanje i velika riba bez kostiju, zvana jesetra,
i jo mnoge druge stvari vrijedne divljenja. Na sjever mu je tok
poznat do oblasti Gera, dokle plovidba traje etrdeset dana, a
kuda tee iznad te oblasti, nitko od ljudi ne zna kazati: sami
Skiti nastavaju njegove obale u duljini od otprilike deset dana
plovidbe. Jedino za ovu rijeku i za Nil ne mogu navesti gdje im
je izvor, a mislim da to ne moe niti ijedan drugi Grk. Boristen
tee blizu mora, i s njim se spaja Hipanis, pa utjeu u isto
movarno ue. Izmeu ovih dviju rijeka nalazi se zemljite u
obliku brodskoga kljuna koje se zove Hipolajev rt, a na njemu
345
je podignuto Majino svetite,35 dok su se na drugoj strani na
Hipanisu naselili Boristenjani.
54. Toliko o ovim rijekama, a slijedea je peta rijeka po imenu
Pantikap: i ona tee sa sjevera iz jednog jezera, izmeu nje i
Boristena ive Skiti zemljoradnici, a ulazi u podruje Hileje i,
kad proe kroza nj, spaja se s Boristenom.
55.

esta je rijeka Hipakiris, koja izvire iz jednog jezera, tee

posred podruja Skita nomada i ima ue kod grada Karkiniti
de, a desno od nje ostaju Hileja i mjesto zvano Ailejevo
trkalite.
56. Sedma je rijeka Ger, koja se odvaja od Boristena na onom
mjestu dokle je Boristen poznat. Udaljuje se, dakle, od toga
mjesta -zovu se i rijeka i podruje jednako: Ger -a rijeka
tee prema moru i razdvaja oblast nomada od podruja kraljev
skih Skita, te utjee u Hipakiris.
57. Osma je rijeka Tanaid, koji tee odozgo izvirui iz velikog
jezera i utjee u jo vee jezero po imenu Meotsko, a ono
razgraniava kraljevske Skite od Sauromata. U Tanaid se ulijeva
druga jedna rijeka, kojoj je ime Hirgis.
SB. Ove znamenite rijeke rese Skitiju, pa je trava za stoku koja
nie u Skitiji pogodnija za stvaranje ui kod stoke bilo od koje
nama poznate trave: da je to upravo tako, mogu se uvjeriti oni
koji raspore ovu stoku.36
35 Misli se na majku bogova Kibelu, koja se u grkoj mitologiji identificirala s
Demetrom.
36
T
o bi znailo da je trava izuzetno gorka, tj. da je meu njom est pelin, o emu
govori i Ovidije (Pisma s Ponta, III,7,23).
346
59. Prema tome, ono to im je najvanije za ivot lako im je
dostupno, a ostali su obiaji kod njih ovako ureeni. Jedino
oboavaju ove bogove: prije svih Hestiju, a zatim Zeusa i Geju,
i smatraju da je Geja Zeusova ena, te nakon njih Apolona,
nebesku Aroditu, Herakla i Aresa. Ova boanstva potuju svi
Skiti, a kraljevski Skiti jo prinose rtve i Posejdonu. Na
skitskom se Hestija naziva Tabiti, Zeus se, veoma prikladno po
mojem miljenju, zove Papej,37 Geja Api, Apolon Etosir, nebe
ska Arodita Argimpasa, a Posejdon Tagimasad. Nemaju obiaj
podizati kipove, rtvenike niti hramove bilo kojem bogu osim
Aresu: njemu ih u ast obino podiu.
60. Kod svih sveanosti prinoenje rtava za sve je Skite isto, a
obavlja se ovako: rtvena ivotinja stoji zavezanih prednjih
nogu, a onaj tko prinosi rtvu stoji iza nje i povlaenjem kraja
ueta je rui, te dok ivotinja pada, zaziva boanstvo kojemu
rtvuje i zatim prebaci omu oko ije rtve, ubaci u omu tap,
pa ga okree i tako davi ivotinju, a da nije upalio vatru niti
obavio prethodno posveivanje niti izlio rtvu ljevanicu; poto
ju je uguio i oderao, poinje je kuhati.
61. Budui da u skitskoj zemlji raste vrlo malo drvea, prona
en je ovakav nain za kuhanje mesa. Kad oderu rtvene
ivotinje, skidaju meso s kostiju; zatim ga ubacuju, ako ih
sluajno imaju, u kotlove posve nalik vrevima s Lezba, samo
to su ovi mnogo vei; kad ga ubace u njih, kuhaju ga potpa
ljujui ispod vatru kostima rtvenih ivotinja; a ako nemaju
kotao, ubace sve meso u eludac rtvenih ivotinja, dodaju vode
i potpaljuju vatru kostima. One izvrsno gore, a meso skinuto s
kostiju stane bez potekoa u eludac: tako govedo kuha samo
37 Herodot skitsku rije tumai kao grku, koja znai tata, otac, pa smatra da je
primjereno da se tako zove Zeus, otac bogova.
347
sebe, a isto vrijedi i za sve druge rtvene ivotinje. Kad je meso
kuhano, onaj koji prinosi rtvu daje bogovima prve dijelove
mesa i utrobe bacajui ih pred sebe.

rtvuju i drugu, sitnu

stoku, a ponajvie konje.
62. Na taj nain i te ivotinje rtvuju ostalim bogovima, a Aresu
prinose rtve ovako: u svakoj oblasti njihovih pokrajina podi
gnuto je ovakvo Aresovo svetite; nanesu se snopovi suhih
granica u duinu i irinu otprilike tri stadija, a u visinu neto
manje.38 Odozgo je postavljena etverokutna povrina ije su
tri strane nepristupane a na jednu se moe popeti. Svake
godine pridodaju jo sto i pedeset kola suharaka, jer se njihova
gomila neprestano smanjuje pod utjecajem oluja. Na tu gomilu
postavlja stanovnitvo svakog okruga drevni zakrivljeni eljezni
ma, i on im je Aresov kip. Tom mau prinose svake godine
rtvenu stoku i konje, i njemu rtvuju jo vie nego ostalim
bogovima. A kad zarobe ive neprijatelje, od njih svakog stotog
ovjeka rtvuju, no ne onako kao stoku nego drugaije: naime,
kad mu izliju vino po glavi, kolju ljude iznad neke posude, a
zatim je nose gore uz gomilu suharaka i izlijevaju k na
zakrivljeni ma. To nose gore, a dolje uz svetite postupaju
ovako: svim zaklanim ljudima sijeku desne ruke u ramenima,
pa ih bacaju u zrak, a zatim, poto obave ostala rtvovanja,
odlaze odavde; ruke ostaju leati ondje gdje su pale, a leevi su
od njih odvojeni.
63. Takva su im prinoenja rtava, ali uope nemaju obiaj
rtvovati svinje niti ih ikako ele uzgajati u svojoj zemlji.
38 Tj. 576 x 576 metara: s obzirom na spomenutu nestaicu drva u Skitiji Herodo
tove su mjere ovdje vjerojatno pretjerane.
348
64. A to se tie rata, ovaki su im obiaji: kad Skit ubije svojeg
prvog neprijatelja, napije se njegove krvi; glave svih koje usmrti
u bitki odnosi kralju: samo ako mu odnese glavu, moe sudje
lovati u plijenu to su ga osvojili, a ako ne odnese, ne moe
sudjelovati u njemu. Glavu odere ovako. Poto kou uokrug
opsijee oko uiju, uhvati je i skine s glave, a zatim je ostrue
goveim rebrom, pa je gnjei rukama i, kad je omeka, upotre
bljava je kao maramu koju vee za uzde konja to ga sam jae,
i na to je ponosan: naime, tko ima najvie marama od ljudske
koe, taj se smatra najodlinijim junakom. Mnogi od njih od
oderanih koa prave odjeu koju oblae, a iju je poput kouha.
Mnogi takoer, poto oderu desne ruke mrtvih neprijatelja
zajedno s noktima, prave poklopce za tobolce: ljudska je koa
doista bila39 vrsta i sjajna, svojom bjelinom gotovo najsjajnija
od svih koa. Mnogi, napokon, poto oderu itava ovjeka i
razapnu kou na drvenu dasku, nose je uokolo na konju.
65. Takvi su im obiaji, a sa samim glavama, i to ne svima nego
samo s onima koje su pripadale njihovim najeim neprijate
ljima, postupaju ovako: najprije otpile glavi sve ispod obrva i
zatim je dobro oiste; onaj tko je siromaan samo je izvana
presvue neutavijenom goveom koom i tako je upotrebljava,
a onaj tko je bogat, presvue je goveom koom, ali je iznutra
pozlati i upotrebljava je kao vr. Tako postupaju i s glavama
roaka ako se s njima sukobe i ako ih svladaju u prisutnosti
kralja. Kd im dou gosti koje cijene, iznose takve glave i
pripovijedaju kako su se s roacima zavadili i kako su ih svladali,
i o tome priaju kao o junakom djelu.
66. Jedanput godinje svaki upravitelj okruga u svojem okrugu
prireuje vr vina iz kojega piju oni Skiti koji su ubili neprija-
.9 Prema tumaenju komentatora, ovdje je upotrijebljeno prolo vrijeme jer se
Herodot prisjea neega to je sam vidio.
349
telja; a oni kojima to nije polo za rukom ne mogu kuati to
vino nego obeaeni sjede odvojeno: to je za njih najvea
sramota; oni, opet, od njih koji su ubili vrlo velik broj ljudi
imaju dva vra i piju iz njih istovremeno.
67. Kod Skita ima mnogo vraeva koji proriu iz mnogobrojnih
vrbovih grana na ovaj nain: kad donesu velike snopove grana,
postave ih na tlo i ondje rasprostru, pa zatim slau jednu po
jednu granu i izriu proroanstvo, a kako ga izgovaraju, tako
ponovo zgru snopove i opet rasporeuju granu po granu. Tu
su proroku vjetinu preuzeli od svojih predaka, dok nasuprot
tome Enareji,40 napola mukarci napola ene, kau da je njima
proroku vjetinu dala Arodita: oni proriu iz lipove kore; kad
rascijepe koru na troje, obmataju je oko svojih prstiju i razma
taju je i tako proriu.
68. Kad se kralj Skita razboli, poziva tri najuglednija vraa, a
oni proriu na nain koji sam naveo; najee govore to kako
je taj i taj, kazujui ime nekog od sugraana o kojem govore,
lanom zakletvom uvrijedio kraljevsko ognjite. Kod Skita je
obiaj da se ponajvie zaklinju na kraljevsko ognjite onda kad
ele izrei najjau zakletvu. Onoga za koga vraevi kau da se
krivo zakleo odmah uhvate i dovode, a kad ga dovedu, oni mu
dokazuju kako je iz njihova gatanja jasno da je lanom zakle
tvom uvrijedio kraljevska ognjita i da zato i kralj boluje; a on
nijee, tvrdi da se nije krivo zakleo i plaui odbija sve optube.
Ako on doista sve porie, kralj poziva jo dvostruko vie vraeva;
i ako i oni, poto pregledaju znamenja, potvrde da se krivo
zakleo, odmah mu odrubljuju glavu, a njegovu imovinu meu
sobom dijele oni prvi vraevi; a ako ga vraevi koji su naknadno
doli oslobode optube, dolaze sve novi i novi vraevi: ako
4
0 Enareji su, dakle, posebna vrsta skitskih vraeva, v. 1 , 1 05 i ondje bilj . 67.
350
veina njih ovjeka oslobodi optube, donosi se odluka kojom
se oni prvi vraevi osuuju na smrt.
69. Smrtna se kazna nad njima obavlja ovako: kad napune kola
suhim granjem i upregnu u njih volove, vraevima noge stave
u okove a ruke zaveu iza lea, pa im zaepe usta i gurnu ih
nasred suharaka koje potpale, te poplae i potjeraju volove.
Volovi esto gore zajedno s vraevima, a nerijetko osmueni
uspijevaju i pobjei, ako se rudo propali. I zbog drugih krivnji
spaljuju vraeve na navedeni nain, i tada ih zovu lanim
prorocima. Ni sinove onih koje je pogubio kralj ne poteuje,
ve ubija sve muke, a enama ne nanosi nikakva zla.
70. Skiti priseu zajedno s onima kojima daju prisegu ovako:
u velik glineni vr uliju vino i mijeaju ga s krvlju onih koji
razmjenjuju prisegu, i to tako da dio tijela ubodu ilom ili
lagano zasijeku maem i zatim urone u vr zakrivljeni ma,
strelice, dvosjeklu sjekiru i koplje; kad to obave, dugo se mole,
a nakon toga piju iz vra i oni sami koji priseu i najugledniji
ljudi iz njihove pratnje.
71. Grobnice kraljeva nalaze se u oblasti Gera, na onom mjestu
dokle je Boristen plovan. Kad im umre kralj, ondje kopaju
veliku etverokutnu jamu i, kad je pripreme, podiu mrtvaca,
a tijelo su ve prije namazali voskom, dok su utrobu otvorili i
oistili, te je napunili zgnjeenim mirisnim travama, kadom,
sjemenom perina i koprom, pa su je zatim ponovo zaili, i voze
mrtvaca kolima do drugog plemena. Oni koji preuzmu dove
zenog mrtvaca postupaju s njim jednako kao i kraljevski Skiti:
svatko sebi ree djeli uha, brije glavu, zarezuje sebi miice na
ruci, grebe se po elu i nosu i probija dlan svoje lijeve ruke
strelicom. Odande voze kraljevskog mrtvaca u kolima drugom
plemenu nad kojim vladaju; prate ih oni kod kojih su bili prije
toga. Kad s mrtvacem u kolima obiu sva plemena, nau se
351
kod Gera, koji stanuju najdalje od svih plemena pod njihovom
vlau, i kod grobnica. I zatim, poto smjeste mrtvaca u grob
nicu na slamnati odar, zabodu koplja s jedne i s druge njegove
strane, postave na njih drvene daske, pa ih pokrivaju prekriva
em od trstike, a u preostalom prostranom dijelu grobnice
sahranjuju, poto su ih zadavili, jednu od kraljevih inoa,
njegova vinotou, kuhara, konjuara, sobara, glasnika i konje,
te dodaju brojne druge poasne rtve i zlatne posude: srebro i
mjed uope i ne upotrebljavaju. Kad to obave, svi sudjeluju u
nasipavanju velikog humka i nadmeu se trudei se da ga uine
to veim.
72. A kad proe godina dana, opet postupaju ovako: uhvate
najestitije od preostalih slugu (a oni su roeni Skiti: naime,
oni kojima sam kralj to zapovjedi postaju sluge, i kod njih ne
postoje kupljeni robovi koji slue) , kad, dakle, od tih linih
slugu zadave pedesetoricu, kao i pedeset najljepih konja, i kad
im izvade crijeva, nakon ienja ispunjavaju ih pljevom i
ponovo iju; zatim postave polovicu kotaa, sa zaobljenjem
prema dolje, na dvije drvene preke, a drugu polovicu kotaa
na druge dvije preke, pa ih u velikom broju tako privrste i
nakon toga probodu konje debelim kolcima po duini sve do
ije, te podiu konje na kotae: prednji kotai pridravaju
konjima ramena, a stranji podupiru trbuhe tik do sapi; i
prednje i stranje noge pri tome slobodno vise. Konjima stave
i uzde i vale, ali ih napnu prema naprijed i zatim ih veu za
kolce. A onu pedesetoricu zadavljenih mladia postavljaju na
konje, na svakoga po jednoga, a rade to ovako: kad svakom
mrtvacu uz samu kimu zabodu ravan kolac sve do vrata,
odozdo viri dio toga kolca koji se privrsti za drugi drveni kolac,
onaj koji prolazi kroz konja. Kad postave uokolo grobnog
humka takve jahae, razilaze se.
352
73. T ako sahranjuju kraljeve, a druge Skite, kad umru, najblii
roaci voze na kolima uokolo prijateljima, pa svatko prima i
ugouje mrtvaevu pratnju i njemu samom posluuje sve ono
to nudi i ostalima; ljudi iz puka tako se etrdeset dana voze
uokolo, a zatim se sahranjuju. Nakon pogreba Skiti se iste
ovako: poto operu i otru glavu, s tijelom postupaju na slijedei
nain; postave tri kolca oslonjena jedan na drugi i preko njih
napinju vunene pokrivae, te ih stegnu to je vie mogue i
ubacuju kamenje usijano na vatri u korito koje lei meu
kolcima i pokrivaima.
74. U njihovoj zemlji uspijeva konoplja, veoma nalik lanu osim
po debljini i po veliini: u tome konoplja uvelike nadmauje
lan. Ona raste i sama od sebe i zasijana, a od nje Traani prave
odjeu posve slinu lanenoj . Onaj tko nije uistinu poznavalac
konoplje ne moe razaznati je li odjea nainjena od lana ili
konoplje; a tko nikada nije vidio konoplju mislit e da je odjea
lanena.
75. Skiti uzmu sjeme upravo ove konoplje, pa se podvlae pod
pokrivae i bacaju sjemenje na usijano kamenje: ono se, poto
se tako baci, pui i puta toliku paru da se s njom ne moe
mjeriti nijedna grka parna kupelj. Skiti uivaju u takvoj kupki
i pocikuju od uitka; ona im slui umjesto kupanja: ne peru
tijelo uope vodom; a njihove ene taru o hrapavi kamen drvo
empresa, cedra i tamjana, te na to sipaju vodu, a zatim, kad
ostaci trenja postanu gusta mjeavina, premazuju njome cijelo
tijelo i lice: ne samo da od toga dobivaju lijep miris nego im je
i slijedeeg dana, kad skinu namaz, koa ista i sjajna.
76. I oni odluno izbjegavaju prihvaati tuinske obiaje bilo
od kojeg drugog naroda, a ponajvie od Grka, kako su to
dokazali u sluaju Anaharsisa i kasnije ponovo u sluaju Skila.
Naime, Anaharsis je vidio mnogo svijeta i pokazao se veoma
353
mudrim, te se vraao u zemlju Skita, pa kad je plovio kroz
Helespont, uplovio je u Kizik i zatekao Kiziane kako odravaju
s mnogo uzvienosti sveanost u ast Majci bogova,41 te je i sam
Anaharsis dao zavjet Majci da e joj, bude li se iv i zdrav vratio
kui, prinijeti iste onakve rtve kakve je vidio da joj prinose
Kiziani i da e joj prirediti nonu svetkovinu. Kad je stigao u
Skitiju, zaao je u podruje zvano Hileja (a ona se nalazi uz
Ahilejevo trkalite i itava je upravo prepuna raznoraznog
drvea) , dakle, zaao jeAaharsis u to podruje i poeo je slaviti
cijelu sveanost u boginjinu ast, a imao je mali bubanj i objesio
je oko vrata boginjine sliice. Neki ga je Skit opazio kao to ini
i dojavio kralju Sauliju: kralj je odmah sam doao i, kad je vidio
da Anaharsis doista to ini, ubio ga je strelicom. Pa jo i sada,
ako tko upita za Anaharsisa, Skiti tvrde da o njemu nita ne
znaju, jer je bio otputovao u Grku i jer je prihvatio tuinske
obiaje. A kako sam uo od Timna, Arijapitova predstavnika,42
Aaharsis je bio stric skitskog kralja Idantirsa, a sin Gnura sina
Lika, koji je bio sin Spargapita. Ako je Anaharsis doista pripa
dao toj porodici, treba znati da ga je ubio brat, jer je Idantirs
bio sin Saulijev, a ba je Saulije onaj koji je ubio Aaharsisa.
77. No uo sam i drugaiju priu, koju pripovijedaju Pelopo
neani, toboe da je Anaharsisa poslao skitski kralj u Grku da
bi ondje neto nauio, a kad se vratio natrag, da je rekao onome
koji ga je poslao da se svi Grci neprestano bave svakojakim
naukama osim Lakedemonjana, pa se zato jedino s njima moe
razborito izmjenjivati miljenje. No tu su priu, uostalom,
izmislili sami Grci, a onaj je ovjek bio pogubljen onako kako
41 Tj. Kibeli.
42 Timno je bio, dakle, neka vrsta zastupnika interesa skitskoga kralja, najvjerojat
nije u gradu Olbiji, u Herodotovo vrijeme: on je j edan od sasvim rijetkih poimence
navedenih izvora obavijesti grkog povjesniara.
354
sam prethodno rekao. On je tako proao zbog tuinskih obiaja
i druenja s Grcima.
78. Mnogo i mnogo godina kasnije Skilu sinu Arijapitovu
dogodila se stvar vrlo slina ovoj. Arijapit, skitski kralj, meu
ostalom je djecom imao i sina Skila: njega je rodila ena iz Istrije
koja, dakle, nije bila uope domaa ena, i ta ga je majka sama
nauila grki jezik i pismo. Neto kasnije Arijapit skona ivot
u zavjeri koju skovao Spargapit, kralj Agatirsa, a Skil preuzme
kraljevsku vlast i oevu enu koja se zvala Opeja. A ta je Opeja
bila skitska graanka i rodila je Arijapitu sina Orika. Premda
je vladao Skitima, Skilu se nikako nije sviao skitski nain
ivota ve je bio daleko vie sklon grkim obiajima zbog odgoja
koji je bio primio, pa je postupao ovako: kad bi god poveo
skitsku vojsku na grad Boristenjana (a Boristenjani priaju da
su porijeklom Mileani), kad bi god, dakle, Skil doao na
njihovo podruje, ostavljao bi vojsku ispred grada, a sam bi,
im je proao zidine i zatvorio vrata, skinuo skitsku odjeu i
oblaio bi grke halje, te bi u njima odlazio na trg bez pratnje
bilo tjelesnih straara bilo ikoga drugoga (a gradska su vrata za
to vrijeme bila pod straom da ga ne bi koji Skit vidio u tim
haljama) i provodio je i u svemu drugome ivot na grki nain,
pa je i bogovima prinosio rtve prema grkim obiajima. Kad
bi tako proivio mjesec dana ili neto vie, navukao bi skitsku
odjeu i vraao bi se natrag. To je esto inio, pa je i kuu
podigao u Boristenu i oenio se tamonjom enom.
79. Budui da se to moralo loe zavriti, i zavrilo se u ovakvoj
prilici: zaelio je da bude uveden u tajne svetkovina u ast
Dionisu Bakhikom;43 no upravo kad je trebalo da bude uve-
43 Dionisov epitet ovdje slui za to da se naglasi orgijastiki karakter misterija i
inicijacije u njih.
355
den u tajne, dogodilo se veliko udo. On je, kako sam malo
prije spomenuo, imao u gradu Boristenjana veliku i raskonu
palau s dvoritem, a oko nje su bile postavljene sfnge i
orlolavovi od bijela kamena: u tu je palau bog udario munjom.
I ona je cijela izgorjela, ali Skil zbog toga uope nije prekinuo
svoje uvoenje u tajne svetkovina. Skiti kude Grke zbog ludo
vanja u ast Bakhu, jer tvrde da je udno pronalaziti takvo
boanstvo koje nagoni ljude na divljanje. Kad je Skil bio uveden
u tajne svetkovina u ast Dionisu Bakhikom, neki se Boriste
njanin narugao Skitima rijeima: Vi se, Skiti, nama podsmi
javate zbog ludovanja u Bakhovu ast i zato to nas obuzima
bog: no sada je to boanstvo obuzelo i vaega kralja, pa i on
luduje u Bakhovu ast i divlja pod utjecajem boga. Ako mi ne
vjerujete, slijedite me, pa u vam ga pokazati! Prvaci Skita su
ga slijedili, dok ih je Boristenjanin potajno proveo do kule i
ondje ih smjestio. A zatim se pojavio Skil u povorci, i Skiti su
ga vidjeli kako luduje, te su to shvatili kao golemu nesreu i,
im su izali iz grada, poeli su cijeloj vojsci kazivati to su
vidjeli.
80. Kad se nakon toga Skil vratio meu svoje sunarodnjake,
Skiti izaberu za vou njegova brata Oktamasada, sina Terejeve
keri, i pobune se protiv Skila. Poto je shvatio to mu se deava
i razlog zbog kojeg se to dogaalo, prebjegne u Trakiju. Kad je
Oktamasad uo za to, poeo je podizati vojsku na Trakiju;
stigao je do Istra, a Traani su mu se suprotstavili, no kad je
trebalo da se zametne boj, Sitalk poalje Oktamasadu ovakvu
poruku: Zato je potrebno da budemo u meusobnom suko
bu? Sin si moje sestre, i u tvojim je rukama moj brat. Predaj mi
ga, a ja u tebi izruiti tvoga Skila: tako ni ti ni ja neemo izvri
vojsku opasnosti. Tu mu je poruku Sitalk poslao preko glasni
ka: Sitalkov je brat bio u Oktamasadovim rukama kao prebjeg;
Oktamasad se sloi s prijedlogom i, poto je svojega ujaka
356
predao Sitalku, preuzme brata Skila. Kad je Sitalk primio brata,
povukao se, a Oktamasad ondje na licu mjesta Skilu odrubi
glavu. T oliko mnogo Skiti dre do svojih obiaja i takom
kaznom kanjavaju one koji se priklanjaju tuinskim navada
ma.
81. Nisam mogao saznati koliko tono ima Skita, nego sam
sluao razliite prie o njihovu broju: i da ih ima veoma mnogo,
i da je pravih Skita vrlo malo. No ovoliko sam vidio vlastitim
oima: izmeu rijeke Boristena i Hipanisa postoji kraj koji se
zove Egzampej i koji sam i malo prije spominjao kad sam rekao
kako se u njemu nalazi izvor gorke vode i kako je voda koja iz
njega izvire uzrok tome da je Hipanis nepitak. U tom je kraju
smjeten mjedeni kotao, est puta vei od vra koji je postavljen
na ulazu u Crno more i koji je poklonio Pausanija sin Kleom
brotov. Onome tko nije vidio taj kotao ovako u ga opisati:
ovaj mjedeni kotao u Skitiji sadrava est stotina amfora, a
debljina strana tog skitskog mjedenog kotla iznosi est palaca.44
Tamonji stanovnici za nj priaju da je napravljen od iljaka
strelica. Naime, kad je njihov kralj po imenu Arijanta elio
saznati koliko ima Skita, naloio je da svaki Skit donese jedan
iljak strelice; ako ga tko ne bi donio, bio bi osuen na smrt. I
tako su donijeli golemu koliinu iljaka, pa je on odluio da s
pomou njih ostavi spomen na sebe i svoje djelo: od njih je
napravio taj mjedeni kotao i postavio ga je u onom Egzampeju.
T o sam sluao u vezi s brojem Skita.
82. U ovoj zemlji nema nekih posebnih zanimljivosti, osim
rijeka koje su izuzetno velike i brojne. Kazat u to je jo
dostojno divljenja osim ovih rijeka i veliine ravnice: na jednoj
44 Amfora je mjera za volumen suhih tvari i odgovara 26,2 litre, a palac je otprilike
2 centimetra, tako da je volumen kotla bio 1 5720 l, a debljina njegovih strana oko
12 cm.
357
stijeni uz rijeku Tiru pokazuju trag Heraklove stope koji se
ondje nalazi i koji nalikuje ljudskoj stopi, ali je velik dva lakta.45
Toliko o tome, a sad u se vratiti na poetak svoje prie.
83. Dok se Darije pripremao za rat protiv Skita i dok je uokolo
odailjao glasnike s nalozima da jedni opremaju pjeatvo, drugi
lae, a trei da grade most preko trakog Bospora, Artaban sin
Histaspov, koji je bio brat Darijev, molio ga je da ni u kojem
sluaju ne vodi sam vojsku protiv Skita i nabrajao mu je sve
potekoe u vezi sa Skitima. No iako mu je davao korisne
savjete, nije ga mogao uvjeriti, pa je odustao od toga, a Darije
je, im je sve bilo spremno, poeo voditi vojsku iz Suze.
84. Tada jedan Perzijanac, Eobaz, zamoli Darija da mu od triju
sinova koji su svi bili unovaeni jednoga ostavi. A on mu
odgovori da e mu, budui da mu je prijatelj i da mu je molba
skromna, ostaviti sva tri sina. Eobaz je bio presretan jer se nadao
da su mu sinovi osloboeni vojne slube, a Darije zapovjedi
onima koji su za to bili zadueni da poubijaju sve Eobazove
sinove. Tako su oni doista ondje ostali, ali zaklani.
85. A zatim je Darije putovao iz Suze i stigao kod Halkedonije
do Bospora, gdje je bio podignut most, te se ondje ukrcao na
lae i plovio do takozvanih Mrkih stijena z koje Grci tvrde da
se su neko bile primicale jedna drugoj,46 pa je sjeo na jednu
uzvisinu i promatrao je Crno more, koje je doista vrijedno
pogleda: naime, ono je od svih mora najudesnije, a dugako
je jedanaest tisua sto stadija, dok mu je irina, ondje gdje je
najire, tri tisue tristo stadija. Ulaz u to more irok je etiri
stadija, a duljina je ulaza, dakle tjesnaca koji se naziva Bospor
45 Tj. oko 90 cm.
46 Prema mitu mornarima neprijateljske (i stoga Mrke) stijene bile su pokretne i u
vrijeme oluje udarale su jedna u drugu kad se brod nalazio meu njima.
358
i preko kojega je bio podignut most, otprilike stotinu i dvadeset
stadija: Bospor se prua do Propontide. A Propontida, koja je
iroka pet stotina stadija, a dugaka tisuu i etiri stotine stadija,
na kraju prelazi u Helespont, a on je sam uzak i ima sedam
stadija, dok mu je duina etiri stotine stadij aY Helespont se
nastavlja u iroko more koje se zove Egejskim.
86. To je izmjereno na ovaj nain: u vrijeme kad su dani
najdulji laa prevali prosjeno sedamdeset tisua hvati danju,
a ezdeset tisua nou. Od ulaza u more do Fasida (to je, naime,
najdui dio Crnog mora) plovidba traje devet dana i osam noi:
to je milijun i stotinu i jedanaest tisua hvati, a toliko hvati
iznosi jedanaest tisua sto stadija. Od podruja Sinda do T e
miskire na rijeci Termodontu (a ondje je Crno more najire)
plovidba traje tri dana i dvije noi: to je tristo i trideset tisua
hvati, dakle tri tisue i tristo stadija. Crno more, Bospor i
Helespont na ovaj sam nain izmjerio, i oni su toliki kako sam
kazao, no uz Crno more lei i jezero koje se u nj ulijeva i nije
mnogo manje od njega, a naziva se Meotskim jezerom i Maj
kom Crnog mora.48
87. Kad se nagledao Crnoga mora, Darije je plovio natrag do
mosta iji je graditelj bio Mandroklo sa Sama; poto je pregle
dao i Bospor, postavio je na njemu dva stupa od bijela kamena
i dao je urezati natpise, na jednome na asirskome49 a na
drugome na grkom, sa svim narodima koliko ih je god sa
sobom vodio: a vodio je sve kojima je vladao; izbrojali su da ih
je, ne uzimajui u obzir mornaricu, bilo sedamsto tisua zajed-
47 Po Herodotovim podacima Crno more dugako je 1 976 k, a iroko 587 km;
Bospor je irok 71 2 m, a dugaak 21 , 5 km; Propontida ima irinu 89 km, a duljinu
249 k, dok su dimenzije Helesponta 1 246 m i 71 k (ako se rauna s obinim
stadijima do 178 metara) .
48 Azovsko je more (= Meotsko jezero) ipak mnogo manje od Crnoga.
49 Rije je najvjerojatnije o perzijskom a ne asirskom natpisu na klinastom pismu.
359
no s konjanicima, a u pohodu je sudjelovalo i est stotina
brodova. Bizantijci su kasnije odnijeli one stupove u grad i
upotrijebili su ih kao rtvenik Atemide Ortozije, osim jednog
jedinog kamena: on je ostavljen u blizini Dionisova hrama u
Bizantiju, a sav je ispunjen asirskim natpisima. A mjesto na
Bosporu na kojem je kralj Darije podigao most, kako mogu
zakljuiti, u sredini je izmeu Bizantija i svetita na ulazu u
tjesnac.
88. Zatim je Darije, budui da je bio zadovoljan mostom,
njegovu graditelju Mandroklu sa Sama dao svakojake darove.
Od njih je Mandroklo kao poasni poklon nacrtao sliku na
kojoj su bili prikazani cijeli most na Bosporu, kralj Darije kako
sjedi na prijestolju i njegova vojska kako prelazi most, pa kad
ju je nacrtao, darovao ju je Herinu hramu i dodao joj je natpis:
Poto Mandroklo premosti ribom bogati Bospor,
Heri dde na dr sliku u spomen na most.
Ispuni tako naum vldra Daria silnog,
Za se pribavi ast, golemu slvu z Sam.
89. Tako je nastao spomen na onoga tko je sagradio most, a
Darije je, poto je obdario Mandrokla, poeo prelaziti u Evropu
i zapovjedio je Jonjanima da plove u Crno more sve do rijeke
Istra, a kad stignu do Istra, da ga ondje ekaju i da preko rijeke
grade most: naime, mornaricu su vodili Jonjani, Eoljani i
Helesponani. Pomorska je vojska tako prola kroz Mrke stije
ne i plovila je ravno prema Istru, a kad je uplovila u rijeku
uzvodno u duini od dva dana puta od mora, gradila je most
na uskom mjestu na rijeci, ondje gdje se poinje ravati ue
Istra. SO Kad je Darije preao Bospor preko mosta, putovao je
5
0
Prema 5trabonu ( Geogafja, VI,3, 1 5) most je bio 1 20 stadija udaljen od j unog
ua Istra.
360
kroz T rakiju, a im je stigao do izvora rijeke T eara, utaborio se
i proboravio ondje tri dana.
90. Oni koji stanuju u okolici priaju da je T ear najbolja od
svih rijeka, izmeu ostalog i zbog toga to je ljekovit i moe
izlijeiti ugavost i kod ljudi i kod konja. Ima trideset i osam
izvora, no svi izviru iz iste stijene: jedni su od njih hladni a drugi
vrui. Put je do njih jednako dugaak od grada Hereja u blizini
Perinta i od Apolonije na Crnom moru i traje dva dana iz
jednog i iz drugog grada. T aj T ear utjee u rijeku Kontadesd,
Kontadesd se ulijeva u Agrijan, a Agrijan u Hebar, dok Hebar
utjee u more kod grada Ena.
91. Poto je, dakle, Darije stigao do te rijeke i podigao logor,
rijeka mu se svidjela, pa je i ovdje postavio stup s natpisom na
kojem je ispisao ove rijei: Izvori rijeke T eara daju od svih
rijeka najbolju i najodliniju vodu: do njih je stigao, vodei
vojsku na Skite, od svih ljudi najbolji i najodliniji ovjek,
Darije sin Histaspov, vladar Perzijanaca i cijeloga kopna. T o
je ondje bilo zapisano.
92. Kad je krenuo odavde, stigao je Darije do druge rijeke kojoj
je ime Artesk i koja tee kroz podruje Odrisa. Poto je stigao
do te rijeke, postupio je ovako: odabrao je mjesto i zapovjedio
je vojsci da svaki ovjek u prolazu stavlja po jedan kamen na
mjesto to ga je odabrao. Kad je vojska izvrila ovu zapovijed,
ondje su ostale velike gomile kamenja, a Darije je vodio vojsku
dalje.
93. Prije no to je stigao do Istra, pokorio je Gete, koji za sebe
vjeruju da su besmrtni. Traani koji dre Salmides i koji borave
juno od Apolonije i grada Mesambrije, a nazivaju se Skirmi
jadima i Nipsejcima, bez borbe su se predali Dariju; premda su
361
Geti od svih Traana najhrabriji i najestitiji i premda su pruili
tvrdoglav otpor, u asu su bili porobljeni.
94. A vjeruju da su besmrtni na ovakav nain: smatraju da ne
umiru ve da pokojnik odlazi k boanstvu Salmoksisu. N eki od
njih to isto boanstvo nazivaju Gebeleizis. Svake pete godine
odabiru drijebom jednoga izmeu sebe i alju ga kao glasnika
Salmoksisu, pa mu po njemu alju poruku to ga svatko od njih
moli.

alju ga ovako: neki su od njih odreeni da dre tri koplja,

a drugi zgrabe poslanika Salmoniksu za ruke i noge, zavitlaju
ga u zrak i bacaju na koplja. Ako proboden umre, misle da im
je bog milostiv; ako ne umre, za to krive samog glasnika i kau
da je on zao ovjek, pa kad ga tako okrive, alju nekog drugog:
a poruku mu predaju dok je jo iv. Ti isti Traani gaaju
lukom nebo protiv gromova i munja i groze se bogu, Jer
smatraju da osim njihova ne postoji nijedan drugi bog.
95. No kako ujem od Grka koji ive na Helespontu i Crnom
moru, taj je Salmoksis bio zapravo obian ovjek i rob na Samu,
a bio je rob kod Pitagore sina Mnesarhova; zatim je postao
slobodan i stekao je golem imetak, a kad ga je stekao, otiao je
svojoj kui: budui da su Traani bijedno ivjeli i bili prilino
sirovi, i budui da je Salmoksis poznavao jonski nain ivota i
obiaje uglaenije nego to su bili traki, jer se druio s Grcima
i s Pitagorom, koji zacijelo nije bio najslabiji meu grkim
mudracima, Salmoksis je izgradio dvoranu u kojoj je primao u
goste najodlinije sugraane i obilno ih astio, a istovremeno
pouavao da ni on sam ni njegovi uzvanici ni njihovi najdalji
potomci nee umrijeti nego e doi na jedno mjesto gdje e
vjeno ivjeti i uivati u svakom dobru. Za to vrijeme, dok je
postupao kako sam rekao i dok im je tako priao, gradio je
prostoriju ispod zemlje.

im je ta prostorija bila izgraena,

nestao je s pogleda Traanima i siao je u podzemnu prostoriju,
362
te je ondje proveo tri godine. Traani su eznuli za njim i
oplakivali su ga kao da je mrtav; no etvrte se godine pojavio
meu Traanima, pa su tako oni povjerovali u Salmoksisova
kazivanja. Tvrde, dakle, da je on tako postupio.
96.

to se tie toga i podzemne prostorije, ja tome ne odriem

svaku uvjerljivost ali i ne vjerujem previe u to, no mislim da
je taj Salmoksis ivio mnogo godina prije Pitagore. Da li je neki
Salmoksis bio obian ovjek ili je on domae boanstvo Geta,
pustimo to po strani! No kad su Perzijanci pokorili Gete koji
su u to vjerovali, ovi su slijedili ostalu vojsku.
97. Kad je Darije zajedno s pjeatvom stigao do Istra, i kad su
zatim svi preli preko rijeke, Darije naloi Jonjanima da rastave
most i da ga slijede na kopno s vojskom s laa. Kad su Jonjani
htjeli poeti rastavljati most i raditi kako im je bilo zapovjee
no, Koj sin Erksandra, vojskovoa Mitilenjana, ree ovako
Dariju, poto se prije toga raspitao bi li on htio uti miljenje
nekoga tko bi mu ga elio izloiti: 0 kralju, namjerava voditi
vojsku protiv zemlje u kojoj neemo vidjeti niti ita zaorano
niti naseljena grada: ostavi ovaj most da stoji na svojem mjestu,
a one koji su ga podigli ostavi kao straare. Ao budemo
pronali Skite i sve obavili kao to si naumio, most e nam
omoguiti povratak, a ako ih ne budemo mogli pronai, i opet
nam on osigurava povratak; naime, nisam se ja pobojao da bi
nas Skiti mogli poraziti u borbi, nego vie se bojim toga da ih
ne uspijemo pronai, pa da nam se neto ne dogodi dok lutamo
uokolo. Netko bi mogao kazati da ovako govorim zbog sebe,
zato da ostanem ovdje: ali ja sam mislio da bi to bilo najbolje
za tebe, kralju, i stoga ti iznosim svoje miljenje, a sam u te
svakako pratiti i ne bih nikako ostao. Dariju se to miljenje
veoma svidjelo, pa mu je odgovorio ovako: Strane s Lezba,
363
kad se budem iv i zdrav vratio svojoj kui, svakako mi se javi
da ti se za koristan savjet oduim korisnim djelima. 5 1
98. Poto je to rekao, zavee ezdeset vorova na remenu, te
pozove na razgovor jonske tirane i izgovori ovo: Ljudi Jonjani,
moja se prijanja odluka koja se ticala mosta povlai, i evo vam
ovaj remen, pa postupajte s njim ovako: im budete vidjeli da
kreem na Skite, od toga asa zaponite svakoga dana razvezi
vati jedan vor; ako se u tom razdoblju ne vratim, a dani
oznaeni vorovima proteknu, plovite svojoj kui! Dotad, bu
dui da sam promijenio odluku, uvajte most i vrlo se paljivo
brinite za to da on ostane itav i pod straom! Ako tako uradite,
uvelike ete me zaduiti. Darije je to rekao i krenuo je na
pohod.
99. Trakija se protee u more dalje nego Skitija. Ondje gdje se
ova zemlja oblikuje u zaljev, tu se na nju nastavlja Skitija, a i
Istar ovdje utjee, s uem okrenutim prema jugoistoku. Sad
u opisati priobalni predio prave skitske zemlje da bih prikazao
njegove razmjere. Od Istra nadalje nalazi se drevna Skitija, koja
lei prema jugu i junom vjetru, sve do grada koji se zove
Karkinitida. Dalje od njega kraj je koji se prua u ovo isto more
i koji je brdovit i protegnut u Crno more, a njega nastava narod
Taura sve do poluotoka za koji se kae da je krevit; a on se
prua u more prema istoku. N aime, na dvjema stranama more
odreuje granice Skitije, i to junu i istonu granicu, upravo
kao to je to sluaj i s Atikom; i moglo bi se za usporedbu rei
da T auri nastavaju ovaj dio Skitije upravo tako kao da u Atici
na Sunijskom rtu ne stanuju Atenjani nego neki drugi narod,
a da sam rt vie stri u more, od opine Torika do Analista.
Ovo govorim kao da je mogue usporediti maleno s velikim.
51 Koj je doista kasnije uz Darijevu pomo postao tiraninom u Mitileni, v. V,37.
364
Takvo je podruje T aura. A za onoga tko nije oplovio ovaj dio
Atike, objasnit u stvari na drugi nain: kao da je u Japigiji neki
drugi narod a ne Japigi sebi isjekao oblast od luke Brentesija
do Taranta i stanovao na tom rtu. Navodei ova dva primjera,
zapravo govorim i o mnogim drugim poluotocima kojima je
nalik podruje T aura.
100. Dalje od taurijskog podruja, Skiti borave sjeverno od
Taura i uz istone obale mora, u oblasti Kimerijskog tjesnaca
na zapadu i Meotskog jezera do rijeke Tanaida, koja utjee
ondje gdje je krajnja toka ovoga jezera. Od Istra prema sjeveru
i prema unutranjosti skitska je zemlja omeena najprije Aga
tirsima, zatim Neurima, pa Androfazima i napokon Melanhle
n) anIma.
1 01. Skitija, dakle, izgleda poput etverokuta ije se dvije
stranice proteu do mora, a strana koja se prua prema kopnu
i ona koja ide uz more potpuno su jednako dugake. Naime,
od Istra do Boristena deset je dana puta, a od Boristena do
Meotskog jezera drugih deset; od mora do unutranjosti i do
Melanhlenjana koji stanuju iznad Skita dvadeset je dana puta.
Kako ja raunam, put od jednog dana iznosi dvije stotine
stadija. T ako bi poprene strane Skitije imale etiri tisue
stadija, 52 a okomite koje vode u unutranjost isto toliko stadija.
Ova zemlja ima, dakle, takvu veliinu.
102. Budui da su Skiti shvatili da nisu u stanju sami u
otvorenoj bitki odbiti Darijevu vojsku, slali su glasnike svojim
susjedima: njihovi su se vladari sastali i poeli su vijeati otkako
je na njih krenula tako velika vojska. A sastanku su bili prisutni
52 Tj. 71 2 km.
365
vladari Taura, Agatirsa, Neura, Androfaga, Melanhlenjana,
Gelonaca, Budina i Sauromata.
1 03. Tauri imaju ovake obiaje; brodolomce i sve uhvaene
Grke koje je more izbacilo na obalu rtvuju djevici na ovakav
nain: najprije ih posvete a zatim ih udaraju toljagom po glavi.
Jedni kau da im tijelo bacaju dolje niz strminu (jer je svetite
podignuto na strmoj stijeni), a da glavu nabijaju na kolac, a
drugi se s njima slau u vezi s glavom, ali to se tie tijela tvrde
da ga ne bacaju niz strminu ve da ga pokapaju u zemlju. Sami
Tauri govore da je ta boginja kojoj prinose rtve Ifigenija ki
Agamemnonova.53 S neprijateljima koje svladaju postupaju
ovako: svatko od njih odsijee po jednu glavu i odnosi je kui,
a zatim je nabode na dugaku drvenu motku i postavlja je iznad
kue, visoko iznad krova, a ponajvie iznad dimnjaka;
,
ovore
da su to straari cijele kue koji je s visine nadgledaju. Zive od
pljake i rata.
1 04. Agatirsi su vrlo enskasti i nose mnogo zlatnog nakita, a
sa svim enama imaju zajednike odnose kako bi meusobno
bili braa i da ne osjeaju, kad su svi u srodstvu, zavist niti
mrnju jedni prema drugima. U ostalim su obiajima veoma
bliski Traanima.
1 05. Neuri imaju obiaje poput Skita, a jedno pokoljenje prije
nego to je Darije poveo svoju vojnu zadesilo ih je da su zbog
zmija morali napustiti cijelo svoje podruje. U zemlji se, naime,
poelo pojavljivati mnotvo zmija, a jo ih je vie k njima upalo
iz sjevernih pustih krajeva, sve dok se nisu, tako proganjani,
naselili kod Budina napustivi vlastito tlo.

ini se da su ovi ljudi

so
M
it je opisan u Euripidovoj tragediji Igenija u Tauridi. Grci su, inae, ovu
boginju-djevicu identifcirali s Artemidom.
366
arobnjaci. Skiti i Grci koji ive u Skitiji priaju da se svake
godine jedanput svaki Neur pretvara na nekoliko dana u vuka,
a zatim se ponovo vraa u svoj preanji lik.54 Oni koji to
priaju mene ne mogu u to uvjeriti, no oni to i dalje priaju i
zaklinju se u svoje prie.
106. Androfazi imaju najsuroviji nain ivota od svih ljudi i ne
poznaju pravdu niti se dre bilo kakva zakona. Nomadi su, a
nose odjeu nalik na skitsku, imaju vlastiti jezik i jedini su od
ovih naroda koji jedu ljudsko meso.
1 07. Melanhlenjani nose crne halje i po tome su dobili ime,55
a obiaji su im skitski.
108. Budini su velik i mnogoljudan narod, a svi imaju elino
plave oi i riu kosu. Izgradili su grad od drva, a ime je tome
gradu Gelon: svaka strana njegovih zidina dugaka je trideset
stadija, visoka je i cijela od drva, a i kue su im drvene, kao i
svetita. Ondje, naime, postoje svetita grkih bogova koja su
na grki nain opremljena kipovima, rtvenicima i drvenim
hramovima, a svake tree godine slave svetkovine u ast Dionisa
i obuzima ih divlji zanos. Gelonci su po porijeklu Grci koji su
se, poto su bili istjerani iz svojih trgovita, naselili meu
Budinima: upotrebljavaju jezik koji je djelomino skitski a
djelomino grki.
1 09. Budini nemaju isti jezik niti isti nain ivota kao Gelonci.
Budini su ondje starosjedioci, nomadi su i jedini se od tamo
njih naroda hrane eerima od smreke, dok Gelonci obrauju
zemlju, hrane se kruhom i posjeduju vrtove, te nisu uope slini
54 Kako su Neuri najvjerojatnije bili trako pleme u Transilvaniji, legende o
tamonji m vukodlacima imaju doista duboke korijene.
55 V. bilj. 12 uz IV,20.
367
Budinima ni izgledom ni puti. No Grci i Budine zovu Gelon
cima, ali je to pogreno. Njihov je kraj sav obrastao raznora
znim umama: ondje gdje je uma najgua nalazi se veliko i
prostrano jezero, a oko njega su movare i trstik. Tu love vidre
i dabrove i druge ivotinje kojima su lica etverouglasta, a
njihovim koama podstavljaju kouhe, dok su im muda korisna
za lijeenje bolesti maternice.
110. O Sauromatima postoji ovakva pria. Kad su Grci zaratili
protiv Amazonki (a Skiti Amazonke nazivaju: Ojorpata, to na
grkom jeziku znai ubojice mukaraca, jer ojor ima zna
enje mukarac, a pata ubijati) ,56 tada su, prema prii,
Grci, poto su pobijedili u bitki kod Termodonta, plovili natrag
kui, a na trima su laama vodili sve Amazonke koje su uspjeli
ive zarobiti, ali su one na otvorenu moru navalile na mukarce
i sasjekle ih. No nisu poznavale brodove i nisu znale upotre
bljavati ni kormila ni jedra ni vesla; zato su ih, kad su sasjekle
mukarce, nosili valovi i vjetar; stigle su tako do Meotskog
jezera i podruja Kremna. A Kremni su grad u zemlji slobodnih
Skita. Ondje su se Amazonke iskrcale s laa i putovale su prema
naseljenim oblastima.

im su naile na prvo uzgajalite konja,

orobile su ga i zatim su, jaui na konjima, pljakale skitske
krajeve.
111. Skiti nisu mogli razumjet! sto se to dogaa, jer nisu
poznavali niti njihov jezik niti odjeu niti njihov narod, ve su
se nali u udu odakle su se uope pojavile. Mislili su da su one
mukarci u prvom cvijetu mladosti i poeli su se protiv njih
boriti. Nakon bitke Skiti su se domogli njihovih mrtvih i tako
su spoznali da su to zapravo ene. Poto su vijeali, donijeli su
56 Prema nekim tumaenjima ojo
r
ata bi moralo zapravo znaiti vladarice nad
mukarcima .
368
odluku da ih vie nikako ne ubijaju ve da im poalju svoje
najmlae ljude, otprilike u onom broju koliko je bilo i Ama
zonki; mladiima narede da se utabore u njihovoj blizini i da
rade sve to i one rade; ako ih budu napadale, neka se ne bore
nego neka bjee; a kad budu prestale s napadima, neka im priu
blizu i opet podignu logor. Skiti su tako su odluili jer su eljeli
da im one rode djecu.
1 12. Odabrani su mladii postupali onako kako im je bilo
zapovjeeno. A kad su Amazonke shvatile da su oni doli bez
ikakvih loih namjera, ostavljale su ih na miru; i svakoga se dana
jedan tabor sve vie pribliavao drugome. I mladii, kao i
Amazonke, nisu imali nita drugo osim oruja i konja pa su se
odravali na ivotu na isti nain kao i one, od lova i pljake.
1 13. Oko podneva Amazonke su postupale ovako: razilazile su
se pojedinano ili u paru, udaljene jedna od druge, da bi tako
rasprene obavile nudu. Kad su Skiti to vidjeli, i oni su radili
to isto. Jedan od njih, tako na osami, naao se posve blizu neke
Amazonke, a ona ga nije odbijala nego mu je dopustila da je
obljubi. Kako mu nije mogla nita rei (jer nisu jedno drugo
razumjeli) , rukom mu je pokazivala da sutradan doe na isto
mjesto i da dovede jo nekoga, objanjavajui mu znacima da
moraju biti dvojica jer e i ona dovesti prijateljicu. Kad se
vratio, ispriao je to ostalima: sutradan je na ono mjesto otiao
on sam, a vodio je jo jednoga sa sobom, te je naao Amazonku
kako ga eka s prijateljicom. Kad su za to saznali ostali mladii,
i oni su pridobili druge Amazonke.
1 14. Nakon toga spojili su logore i stanovali su zajedno, a svaki
mladi uzeo je za enu onu s kojom je prvom imao odnose.
Mukarci nisu mogli nauiti jezik ena, no ene su prihvatile
jezik mukaraca. Kad su se poeli meusobno sporazumijevati,
mukarci su Amazonkama rekli ovo: Mi imamo roditelje, a
369
imamo i imetak. Nemojmo, stoga, vie dugo ivjeti ovako nego
otiimo i ivimo meu ljudima; jedino ete nam vi biti ene, i
nikoje druge. One su im na to odgovorile: Mi ne bismo mogle
stanovati s vaim enama: nemamo jednake obiaje s njima. Mi
gaamo lukom i strijelama, bacamo koplja, jaemo na konjima,
a nismo nauile raditi enske poslove: vae ene ne rade nita
od ovoga to smo nabrojile, bave se enskim poslovima i borave
u kolima, te ne idu u lov, i uope ne idu nikamo. Ne bismo se,
prema tome, mogle s njima slagati. Ako ipak elite da vam
budemo ene i ako imate namjeru asno se ponaati, otiite
svojim roditeljima, preuzmite svoj dio imetka, pa se vratite da
ivimo sami za sebe.
115. Mladii su ih sluali i uinili su to su im rekle. Kad su
preuzeli dio imetka koji im je pripadao, vratili su se Amazon
kama, a ene su im kazale ovo: Obuzimaju nas strah i bojazan
od toga to moramo stanovati na ovom mjestu, kad smo vas
odvojile od otaca, a i veliku smo tetu nanijele vaoj zemlji. Ali
ako smatrate da smo uistinu vrijedne da vam budemo ene,
zajedno s nama postupajte ovako: hajde da se maknemo iz ove
zemlje i da stanujemo s onu stranu rijeke Tanaida.
116. I u tome su i h mladii sluali. Poto su preli preko
Tanaida, putovali su prema istoku tri dana puta od Tanaida, i
jo tri dana od Meotskog jezera prema sjeveru. Kad su stigli do
mjesta na kojem i danas borave, ondje su se naselili. Od tog
vremena sauromatske ene provode ivot na starinski nain i
idu u lov na konjima i zajedno s muevima i bez njih, a odlaze
i u rat i nose istu opremu kao i mukarci.
117. Sauromati upotrebljavaju skitski jezik, no od davnina ga
govore iskrivljeno, jer ga Amazonke nisu dobro nauile.

to se
tie braka, ovakvi su im obiaji: nijedna se djevojka ne udaje
370
prije nego to ubije neprijatelja. Neke od njih ostare i umru a
da se ne udaju, jer ne mogu zadovoljiti ovu odredbu.
118. Kad su, dakle, skitski glasnici stigli okupljenim vladarima
nabrojenih naroda, govorili su im i obavjetavali ih da je
Perzijanac, poto je pokorio sve na drugom kopnu, izgradio
most preko tjesnaca Bospora i preao na ovo kopno"" i, kad je
preao ovamo, pokorio je Traane i premostio rijeku Istar, u
namjeri da i ovdje sve potini sebi. Vi, prema rome, nikako
ne moete ostati po strani i mirno gledati kako su nas unitili,
ve se suprotstavimo napadau uz zajedniki napor! N eete
tako postupiti? Mi emo u tom sluaju biti primorani napustiti
zemlju ili emo ostati u njoj i sklopiti mir s Perzijancima.

to
bismo inae mogli uiniti ako nam vi ne budete htjeli pomoi?
Nakon toga ni vama nee biti nita bolje: Perzijanac kree
protiv nas jednako kao i protiv vas i nee se uope zadovoljiti
time da nas pokori a vas da tedi. Svoje emo vam rijei
potvrditi ovim dokazom: da Perzijanac vodi rat jedino protiv
nas kako bi nam se osvetio z to to smo ga neko porobili, iao
bi, suzdravajui se od napada na sve ostale, ravno na nau
zemlju, i svima bi bilo jasno da kree na Skite i ni na koga
drugoga. Nasuprot tome, im je preao na nae kopno, poeo
je bez prestanka pokoravati sve koji su mu se nali na putu.
Izmeu ostalih T raana pod svojom vlau dri i Gete koji su
nai najblii susjedi.
119. Budui da su im Skiti slali ovakve poruke, vladari koji su
doli iz svojih zemalja vijeali su, a njihova su se miljenja
razila. Gelonac, Budin i Sauromat su se sloili i obeali da e
pruiti pomo Skitima, dok su Agatirs, Neur, Androfag i
vladari Melanhlenjana i Taura ovako odgovorili Skitima: Da
57 Tj. poto su pokorili narode u Aiji, preli su u Evropu.
371
niste vi bili ti koji ste Perzijancima nanijeli nepravdu i zapoeli
rat, mi bismo mislili da su molbe to ih sada izgovarate oprav
dane, pa bismo vas posluali i pridruili bismo vam se. No vi
ste napali njihovu zemlju bez nas i vladali ste Perzijancima
onoliko koliko vam je bog dopustio, a sada vam oni, jer ih na
to potie taj isti bog, uzvraaju na jednak nain. Mi nismo tada
nanijeli nikaku nepravdu tim ljudima, a ni sada neemo prvi
krenuti da im nanosiro nepravdu. Ako ipak oni navale i
zaponu initi nepravdu u naoj zemlji, i mi emo njih pravo
napasti. Dotad pripazimo, i ostat emo na svojem: mislimo da
Perzijanci nee doi k nama nego samo k vama koji ste uzro
nici nepravde koja im je bila nanijeta.
1 20.

im su Skiti saznali za ove odgovore, odluili su da uope

ne zameu izravan boj na otvorenu polju, kad im ovi ne ele
biti saveznici, nego da se povlae i u tom povlaenju zatrpavaju
bunare i izvore mimo kojih e prolaziti i dokraja upaju travu
iz da, te da se podijele nadvoje. Jednom od tih dijelova, onome
kojim je zapovijedao Skopasis, pridruit e se Sauromati: oni
e se, bude li na njih krenuo Perzijanac, povlaiti prema rijeci
Tanaidu uzmiui uz Meotsko jezero, a ako se Perzijanac bude
povlaio, slijedit e ga napadajui. To je, dakle, bio jedan dio
kraljevstva, i njemu je bio odreen put ovako kako sam kazao.
Druga dva dijela kraljevstva, veliki dio, kojim je upravljao
Idantirs, i trei, na ijem je elu bio T aksakis, trebalo je da se
objedine i da im se pridrue Gelonei i Budini, te da se i oni
povlae tako da budu dan puta ispred Perzijanaca uzmiui i
izvravajui ono to je bilo dogovoreno. Prije svega morali su
se povlaiti ravno prema podrujima onih koji su odbili da im
budu saveznici kako bi i ti bili uvueni u rat: ako ve nisu
svojevoljno htjeli ui u rat protiv Perzijanaca, neka budu
uvueni u nj protiv svoje volje; a zatim je trebalo da se povlae
na svoje do i da napadaju ako tako nakon razmatranja stanja
odlue.
372
121. Poto su donijeli ovakve odluke, Skiti su se tako poeli
suprotstavljati Darijevoj vojsci, a kao izvidnike poslali su naj
bolje konjanike. A kola u kojima su im ivjeli djeca i sve ene
i svu stoku, osim one koja im je bila potrebna za hranu, dakle
svu preostalu stoku zajedno s kolima poalju naprijed s nalo
gom da idu neprestano prema sjeveru.
122. Ovi su bili poslani naprijed, a kad su skitski izvidnici
otkrili da su Perzijanci otprilike tri dana puta udaljeni od Istra,
oni bi, kad bi ih otkrili, podizali logor na razmaku od jednog
dana puta i pustoili sve to raste iz zemlje. Kad su Perzijanci
vidjeli da se pojavila skitska konjica, poeli su je u stopu
proganjati, a ona se stalno povlaila. Zatim su ih Perzijanci (a
namjerili su se na prvi dio skitske vojske) proganjali prema
istoku do Tanaida. Kad su oni preli rijeku Tanaid, preli su je
i Perzijanci i gonili su ih sve dok nisu proli kroz podruje
Sauromata i stigli do zemlje Budina.
1 23. Dokle su god Perzijanci prolazili kroz skitsku i sauromat
sku zemlju, nisu mogli nita unitavati jer je zemlja bila neplod
na; kad su poeli upadati u zemlju Budina, ondje su zatekli
drvenu utvrdu i, poto su je Budini bili napustili i poto su
zidine bile posve prazne, zapale je. Kad su to obavili, slijedili su
ih i dalje neprestano u stopu sve dok nisu proli i to podruje
i stigli u pustinju. U toj pustinji ne stanuje ba nitko, a ona lei
iznad zemlje Budina i prostire se kroz sedam dana puta. Dalje
od te pustinje nastanjeni su Tisageti, i iz njihova podruja teku
etiri velike rijeke kroz predio Meoana i utjeu u jezero koje
se zove Meotsko jezero, a imena su tim rijekama Lik, Oar,
Tanaid i Sirgis.58
58 To je ona ista rijeka koja je l IV,57 bila nazvana Hirgis.
373
124. Kad je Darije doao u pustinju, prekine potjeru i podigne
za vojsku logor na rijeci Oaru. Poto je to obavio, poeo je
graditi osam velikih utvrda, na jednakoj udaljenosti jednu od
druge, i to otprilike od ezdeset stadija, a od njih su jo i u moje
doba bile sauvane ruevine. 59 Dok se on time bavio, Skiti koje
je slijedio obiu to podruje odozgo i stanu se vraati u Skitiju.
Kako su oni posve nestali s njegova pogleda i kako se vie uope
nisu pojavljivali, Darije ostavi one utvrde u pola gradnje i sam
krene prema zapadu jer je vjerovao da su to bili svi Skiti i da su
pobjegli na zapad.
125. Kad je tjerajui vojsku ubrzanim hodom stigao u Skitiju,
namjerio se na oba dijela skitskih eta, a kad je na njih naiao,
slijedio ih je dok su oni uzmicali dan puta ispred njega. Darije
nije odustajao od potjere, a Skiti su se, kao to su bili odluili,
povlaili prema krajevima onih koji su bili odbili da im budu
saveznici, i to najprije u zemlju Melanhlenjana. Oni su se silno
uznemirili, budui da su im upali i Skiti i Perzijanci, no Skiti
su ili dalje u krajeve Androfaga, pa kad su i njih uznemirili,
povlaili su se u zemlju Neura, te su i oni bili uznemireni, dok
su Skiti uzmiui kretali prema Agatirsima. Budui da su
Agatirsi vidjeli kako im susjedi bjee pred Skitima u potpunom
neredu, prije nego to su Skiti upali k njima, poalju glasnika
da zabrane Skitima prelazak njihovih granica i s porukom da
e morati, budu li pokuali ovamo upasti, najprije s njima
zametnuti boj. Kad su to poruili, Agatirsi su poeli utvrivati
svoje granice s namjerom da suzbiju napadae; kad su im
Perzijanci upali zajedno sa Skitima, Melanhlenjani, Androfazi
i Neuri nisu ni pomiljali na obranu i zaboravili su na svoje
prijetnje, pa su bjeali u neredu neprestance prema sjeveru u
59 Prema miljenju komentatora ni u kojem sluaju nije rije o ostacima Darijevih
utvrda nego o prethistorijskim tumulima kojih u tom podruju ima mnogo.
374
pustinju. Skiti nisu ni prilazili podruju Agatirsa, kad su im oni
to zabranili, te su namamljivali Perzijance iz zemlje Neura u
svoju vlastitu zemlju.
1 26. Kad je to trajalo i nikako nije prestajalo, Darije poalje
nekog konjanika kralju Skita Idantirsu s ovakvom porukom:

udni ovjee, zato neprestano bjei, kad ti jedino preostaje

da postupi na jedan od dvaju naina? Ako smatra da si
sposoban da se suprotstavi mojoj moi, stani, prekini ova
tumaranja i bori se; ako shvaa da si slabiji, i tada prekini s
jurnjavom, donesi svojem gospodaru na dar zemlju i vodu60 i
doi k meni na razgovor!
1 27. Na to je kralj Skita Idantirs ovako odgovarao:

to se mene
tie, stvari, Perzijane, stoje ovako: ni prije nisam pobjegao zato
to sam se uplaio ijednoga ovjeka, niti sada bjeim pred
tobom; nisam ni sada uinio neto neuobiajeno to nisam
navikao initi u miru. A zato odmah ne zameem boj s tobom,
i to u ti objasniti: mi nemamo ni gradova ni obraene zemlje,
pa da budemo u strahu da e nam ih zauzeti ili opustoiti i da
se zato na brzinu uputamo s vama u bitku; ako ba treba da
ubrzo doe do toga, postoje negdje grobovi naih predaka.GI
Hajde, pronaite ih i pokuajte ih skrnaviti, pa ete tada vidjeti
hoemo li se ili neemo boriti za te grobove! Prije toga, ako nas
ne bude volja, neemo se s tobom sukobljavati. T o neka bude
dovoljno rijei to se tie borbe, a svojim gospodarima ja
smatram samo svojeg pretka Zeusa i skitsku kraljicu Hestiju.
Umjesto da ti aljem na dar zemlju i vodu, poslat u ti ono to
ti dolikuje da primi, a umjesto toga to si kazao da si moj
gospodar, tvrdim da e suze liti! [Tako se Skiti izraavaju.]
62
60
Darovanje zemlje i vode bio je znak potpune predaje.
61
Kraljevske su grobnice bile u oblasti Gera, v. IV, 7l .
6
2
U
uglatim je zagradama kasniji dodatak originalnom Herodotovu tekstu.
375
128. Glasnik je otiao s ovom porukom Dariju, a vladare Skita,
kad su uli samo rije: ropstvo, obuze bijes. Onaj dio svojih
eta s kojima su bili Sauromati i kojima je zapovijedao Skopasis
poalju i naloe im da stupe u pregovore s onim J onjanima koji
su drali strau ondje gdje je Istar bio premoen; a odlueno
je da preostali dio vie ne zavarava Perzijanee ve da ih napada
svaki put kad budu prikupljali hranu. Vrebali su stoga na
Darijeve vojnike koji su prikupljali hranu i postupali su kao to
su bili odluili. Skitska je konjica stalno tjerala u bijeg perzijsku,
a kad bi perzijski konjanici bjeali, uvijek bi se utjecali svojem
pjeatvu, i pjeatvo je pritjecalo u pomo: poto bi Skiti napali
konjicu, povlaili su se u strahu pred pjeatvom. I nou su Skiti
izvodili sline napade.
129. Ispriat u neto o jednoj veoma udnovatoj stvari koja je
bila na pomo Perzijancima a odmagala je Skitima koji su
napadali Darijev logor, a to je bilo revanje magaraca i izgled
mazgi. Naime, u skitskoj zemlji nema ni magaraca ni mazgi,
kako sam ve prije objasnio: u cijelom skitskom podruju nema
uope nijednog magarca ni mazge zbog hladnoe. Svojim su
divljim glasanjem magarci zbunjivali skitsku konjicu.

esto su
se, u toku samog napada na Perzijanee, konji, im bi zauli
revanje magaraca, zbunjeni okretali i ostajali zaprepateni u
lei ui, jer nikada prije nisu uli takvo glasanje niti vidjeli takav
izgled. To je neto malo pridonosilo prednosti Perzijanaca u
bitkama.
130. Kad bi god Skiti opazili da su Perzijanci uznemireni,
postupali su ovako, zato da bi oni to due vremena boravili u
Skitiji i da bi, dok ondje borave, zapadali u sve veu nevolju u
nedostatku svega to im je potrebno: ostavili bi im neto svoje
stoke zajedno s pastirima, a sami bi se povlaili na drugo mjesto;
Perzijanci bi doli i uzimali bi stoku, a kad bi je uzeli, malo bi
se osokolili tim uspjenim pothvatom.
376
1 31. Poto se to ee ponavljalo, na kraju se Darije nalazio u
pravim potekoama, pa su skitski vladari, kad su z to saznali,
poslali Dariju glasnika koji mu je na dar nosio pticu, mia, abu
i pet strelica. Perzijanci su pitali ovjeka koji je nosio darove
kakav je smisao onoga to im daje; on je rekao da je dobio
naredbu jedino da im ovo preda i da se to je bre mogue vrati:
predlagao je Perzijancima da sami, ako imaju razuma, razmisle
to je znaenje darova. Kad su to uli, Perzijanci su poeli
vijeanje.
132. D arij evo je miljenje bilo da mu to Skiti predaju i sebe i
zemlju i vodu, a zakljuivao je na ovaj nain: mi ivi u tlu i
hrani se istim plodovima kao i ovjek, aba ivi u vodi, a ptica
je najslinija konju, dok mu strelice predaju kao vlastitu obra
nu. Takvo je miljenje iskazao Darije, no tom se miljenju
suprotstavio Gobrija, jedan od one sedmorice mueva koji su
uklonili maga, i on je na osnovi darova zakljuivao i govorio
ovako: Ako ne poletite, Perzijanci, u nebo kao ptice, ili se kao
mievi ne zavue te pod zemlju, ili kao abe ne zaronite pod
vodu, neete se vratiti kui, pogoeni ovim strelicama.
133. Perzijanci su tako tumaili darove, a kad su one skitske
ete, koje su najprije bile odreene da straare kod Meotskog
jezera, a zatim da odu Jonjanima na Istar na pregovore, stigle
do mosta, govorile su ovako: Ljudi Jonjani, doli smo vam
donosei slobodu ako nas elite sluati. Znamo da vam je Darije
naredio da samo ezdeset dana uvate most, a ako se on z to
vrijeme ne pojavi, da se vratite kui. Budete li sada tako
postupili, on vas nee moi kriviti, a niti mi; priekajte jo da
prou dani koje vam je odredio, a zatim odlazite kui! Poto
su Jonjani obeali da e tako uiniti, Skiti su se vraali natrag
to je bre mogue.
377
134. Kad su Dariju stigli darovi, ostali se Skiti postroje nasuprot
perzijske pjeadije i konjice kao da e s njima zametnuti boj.
Poto su se Skiti postrojili, izmeu njih protri zec: kako bi ga
netko od njih ugledao, poeo bi ga goniti. Kad je tako nastao
nemir meu Skitima, a i dizala se vika, Darije je pitao kakav je
uzrok metea kod neprijatelja; poto je saznao da oni gone zeca,
kazao je onima s kojima se i inae razgovarao o drugim stvari
ma: Ovi nas ljudi uistinu preziru, i sad mi je jasno da je Gobrija
ispravno rekao ono o darovima Skita. Kad je, dakle, i meni oito
da stvari ovako stoje, moramo donijeti pravu odluku kako
bismo se sigurno vratili natrag kui. Na to ree Gobrija: 0
kralju, ja sam ve samo i iz priaja nasluivao potekoe u vezi
s ovim ljudima, no poto sam stigao ovamo, u to sam se posve
uvjerio, kad vidim kako se s nama poigravaju. Sad ti savjetujem
da, im padne no, zapalimo vatre, kao to smo obiavali initi
i drugih veeri, te da vojnike najmanje sposobne za napore pod
nekom izlikom ostavimo ovdje i da poveem o zajedno sve
magarce, pa da se povlaimo odavde prije no to Skiti prodru
do Istra i rastave most ili prije no to Jonjani odlue neto to
bi nam moglo nakoditi.
135. Gobrija mu je tako savjetovao i, kad se spustila no, Darije
je poeo postupati prema njegovu savjetu: bolesne ljude, one
iji je gubitak bio najmanje znaajan i sve magarce, poto ih je
svezao, ostavi na licu mjesta u logoru; ostavio je magarce i
iznemogle vojnike iz slijedeeg razloga: magarce zato to su
stvarali buku, a ljude je ostavljao zbog njihove iscrpljenosti, no
pod izlikom da toboe sam sa zdravom vojskom namjerava
napasti Skite, a da ovi za to vrijeme brane logor. Poto je to
naredio onima koji su ostajali i poto je zapalio vatre, Darije se
to je bre mogue povlaio prema Istru. Magarci, ostavi sami
i bez vreve koja ih je okruivala, jo su mnogo vie revali, pa su
378
Skiti, kad su uli magarce, vjerovali da su Perzijanci svakako na
istom poloaju.
136. Kad je svanuo dan i kad su ostavljeni vojnici shvatili da
ih je Darije izdao, pruali su ruke prema Skitima i pripovijedali
im to se dogodilo; a kad su oni to uli, brzo su se sastala oba
dijela skitske vojske s onima koji su bili zajedno sa Sauroratima
i s Budinima i Geloncima, te su proganjali Perzijance u pravcu
Istra. Budui da je perzijska vojska najveim dijelom bila
pjeaka i nije poznavala put, jer putevi nisu ni bili prokreni,
i budui da je skitska vojska bila konjanika i poznavala preice,
vojske su se meusobno mimoile, pa su Skiti uvelike prestigli
Perzijance i ranije su od njih stigli do mosta. Kad su razabrali
da Perzijanci jo nisu doli, rekli su Jonjanima koji su bili na
brodovima: Ljudi Jonjani, proao vam je odreeni broj dana, 63
i ne inite pravo ako i dalje ostajete ovdje. No budui da ste
ranije ostajali iz straha, sada rastavite to bre moete ovaj
prijelaz preko mora i putujte odavde u veselju i slobodi, zahval
ni skitskim bogovima za to. A vaeg prijanjeg gospodara mi
emo tako pritisnuti da vie nikada ne nasrne ni na koji narod.
137. Jonjani su vijeali o tome prijedlogu. Miltijad Atenjanin,
koji je bio vojskovoa i samovladar Hersoneana na Helespon
tu, bio je miljenja da treba sluati Skite i krenuti u oslobaanje
Jonije, a Histijej Mileanin iznosio je miljenje suprotno ovo
me i govorio da sada svatko od njih vlada svojim gradom
zahvaljujui Dariju, a ako Darijeva mo bude skrena, tada ni
on sam nee moi vladati Miletom niti bilo tko drugi ikojim
gradom: svaki e od gradova, naime, radije htjeti da njime
upravlja narod nego tiranin. Jo dok je Histijej razlagao svoje
63 Tj. onih ezdeset dana koje je bio odredio Darije.
379
stajalite, odmah su se svi priklonili takvu stajalitu, premda su
prije bili prihvaali Miltijadovo.
138. A ovo su oni koji su ondje izricali svoj sud i koje je kralj
cijenio: tirani Helesponana Dafnid iz Abida, Hipoklo iz Lam
psaka, Herofant iz Parija, Metrodor s Prokoneza, Aristagora iz
Kizika i Ariston iz Bizantija; ti su bili s Helesponta, a iz Jonije
ovi: Stratid s Hija, Eak sa Sama, Laodamant iz Fokeje i Histijej
iz Mileta, onaj koji je iznio miljenje suprotno Miltijadovu. Od
znamenitih Eoljana jedino je bio prisutan Aristagora iz Kime.
139. Kad su se oni priklonili Histijejevu miljenju, odlue uz
to pridruiti djela rijeima tako da ponu rastavljati onaj dio
mosta koji je leao prema Skitima, i to rastavljati tek toliko
koliko see strijela, da bi se inilo da neto rade, premda ne rade
nita, i da Skiti ne bi pokuavali i htjeli silom prijei Istar preko
mosta, i tako da kau da rastavljaju most na skitskoj strani obale
kao da ine sve to je Skitima na volju. Poto su prihvatili ovo
miljenje, u ime svih odgovorio je Histijej ovim rijeima: Ljudi
Skiti, doli ste s estitom ponudom i stigli ste u pravi as: i ono
to nam vi pokazujete ispravno je i mi emo vam ispuniti elju
na primjeren nain. Kao to vidite, i rastavljamo most i imamo
snanu elju i volju da budemo slobodni. Dok mi rastavljamo
most, vama je to prilika da ponete traiti protivnike, a kad ih
naete, da im se osvetite kako dolikuje i u svoje i u nae ime.
140. Skiti su po drugi put povjerovali da Jonjani govore istinu
i krenuli su u potragu z Perzijancima, no sasvim su promaili
pravac njihova prolaska. Za to su bili krivi sami Skiti jer su
opustoili sve panjake za konje i zatrpali svu vodu. Da nisu to
uinili, bili bi u stanju, ako bi to eljeli, lako pronai Perzijance:
ali prevarili su se u onome za to su smatrali da je najbolja
odluka. Skiti su naime prolazili onim krajevima svoje zemlje u
kojima je bilo trave za konje i vode i tamo su traili neprijatelje,
3
80
jer su mislili da i oni bjee kroz ta podruja; Perzijanci su,
meutim, ili onuda kuda su ih vodili njihovi ranije ostavljeni
tragovi i njih su se drali, a i tako su jedva pronali put. Kako
su stigli nou i otkrili da je most rastavljen, obuzeo ih je golem
strah da su ih Jonjani ostavili na cjedilu.
141. U Darijevoj je pratnji bio neki ovjek iz Egipta koji je
imao najsnaniji glas meu svim ljudima; tom je ovjeku Darije
zapovjedio da stane na obalu Istra i da zove Histijeja Mileani
na. On je tako radio, a Histijej se odazvao na prvi poziv i dao
je sve lae da bi vojska mogla prijei, te je sastavio most.
142. N a taj su nain Perzijanci bjeali, a Skiti su ih traili i drugi
su put promaili Perzijance, pa otad s jedne strane smatraju da
su Jonjani, ako su slobodni, najgori i najneovjeniji od svih
ljudi, a s druge strane, ako se promatraju kao robovi, onda kau
da je Jonjanin najpuzaviji i najvjerniji rob. Toliko Skiti poka
zuju prezir prema Jonjanima.
143. Darije je putovao kroz Trakiju i stigao je do Sesta na
Hersonezu; odavde je sam preao laama u Aziju, a u Evropi
je kao zapovjednika ostavio Perzijanca Megabaza, kojemu je
Darije jednom dodijelio ast kad je pred Perzijancima dao
ovakvu izjavu: naime, kad je Darije elio jesti narove, im je
otvorio prvi od njih, upitao ga je brat Ataban to bi volio imati
u tolikoj koliini koliko je kotica u naru. Darije je odgovorio
da bi vie volio imati toliko Megabaza nego pokoriti Grku.
Tako ga je pred Perzijancima astio svojim rijeima, a sad ga je
ostavio da bude zapovjednik njegove vojske od osamdeset
tisua ljudi.
144. Taj je Megabaz ostavio besmrtan spomen na sebe meu
Helesponanima kad je dao ovaku izjavu; bio je, naime, u
Bizantiju i saznao je da su Halkedonjani osnovali svoje mjesto
381
sedamnaest godina prije Bizantijaca, a kad je to saznao, rekao
je da su Halkedonjani u tom asu zacijelo bili slijepi: ne bi, da
nisu bili slijepi, odabrali runije mjesto za osnivanje naseobine
umjesto ljepega koje im je stajalo na raspolaganju. Taj je,
dakle, Megabaz tada ostao kao zapovjednik u podruju Heles
ponana i pokoravao je sve koji jo nisu bili pod perzijskom
vlau.
1 45. On se time bavio, a u isto to vrijeme dogodio se jedan
drugi veliki vojni pohod, pohod na Libiju s povodom o kojem
u kasnije govoriti,64 ali prije u razloiti slijedee. Poto su
djecu djece mornara s Arga protjerali Pelazgi koji su oteli ene
Atenjana iz Braurona, ta su djeca, kad su ih ovi protjerali s
Lemna,65 morem putovala prema Lakedemonu i, smjestivi se
na Tajgetu, poela su paliti vatru. Kad su Lakedemonjani to
vidjeli, slali su glasnika u elji da saznaju tko su ovi ljudi i odakle
su; na glasnikovo pitanje oni su odgovarali da su Minijci i da
su potomci junaka koji su plovili na Argu i koji su, kad su
zastali na Lemnu, zasnovali njihov rod. Kad su Lakedemonjani
uli da se radi o rodu Minijaca, poslali su ponovo glasnika s
pitanjem s kakom su namjerom doli u njihov kraj i zato su
palili vatru. A oni su kazali da su doli u oinsku zemlju poto
su ih Pelazgi izbacili; to se dogodilo sasvim opravdano, pa ih
mole da stanuju zajedno s njima, da im dodijele udio u
graanskim pravima i udio u zemlji. Lakedemonjani pristanu
da prime Minijce pod uvjetima koje su sami odabrali. Ponajvie
ih je poticala na to da tako postupaju injenica da su u plovidbi
Argom sudjelovali i Tindaridi.G6 Poto su prihvatili Minijce,
6
O tom se pohodu pripovijeda u IV,200-205.
G5 Razlozi zbog kojih su Pelazgi otjerali potomke Argonauta spomenuti su u V, 1 37
i d.
GG Potomci Tindara, spartanskog kralja, bili su Kastor i Poluks, pa stoga doljaci
smatraj u da se, dolazei u Spartu, vraaju u oinsku zemlju.
382
dadu im zemlju i podijele ih meu svoja plemena.6l Oni su
odmah sklopili brakove, a one ene koje su vodili sa sobom s
Lemna podijele drugima.
146. Nije, meutim, prolo mnogo vremena, i Minijci se
naskoro uzobijeste pa su zahtijevali da sudjeluju u kraljevskoj
vlasti, a inili su i druge bezbone stvari. Lakedemonjani stoga
odlue da ih poubijaju, te ih uhvate i bace ih u zatvor. A
Lakedemonjani ubijaju nou one koje ubijaju, i nikada to ne
rade danju. Kad su ih namjeravali pogubiti, zatrae ene Mini
jaca -a one su bile graanke i keri najodlinijih Spartanaca
-da im dopuste da uu u zatvor i da se svaka porazgovara sa
svojim muem. To su im dopustili, jer nisu mislili da bi ih one
mogle prevariti. A one, poto su ule, postupe ovako: svu odjeu
koju su imale na sebi dadu svojim muevima, a same se obuku
u muku odjeu. Poto su Minijci navukli enske haljine,
izlazili su van kao da su ene, a kad su na taj nain pobjegli,
opet su se poeli smjetati na Tajget.
1 47. U to isto vrijeme Tera sin Autesiona sina Tisamena sina
Tersandra sina Polinika spremao se odseliti iz Lakedemona. T aj
je T era bio iz Kadmova roda i brat majke Aristodemovih
sinova, Euristena i Prokla: dok su oni bili jo nejaka djeca, Tera
je kao skrbnik drao kraljevsku vlast u Sparti. No kad su mu
neaci odrasli i preuzeli vlast, Tera, kojemu se inilo nepodno
ljivim da se pokorava drugima jer je ve okusio vlast, ree da
ne ostaje u Lakedemonu ve da e otploviti svojim roacima.
Na otoku koji se sada zove Tera, a prije se taj isti otok nazivao
Kalista, ivjeli su potomci Memblijara sina Pekila Fenianina.
Naime, kad je Kadmo sin Agenorov traio Europu, zaustavio
se na otoku koji se danas zove Tera; ili mu se, kad se ondje
67 Tj. meu tri spartanske file koje su predstavljale i osnovu teritorijalne podjele
gradskog podruja na opine.
383
zaustavio, kraj svidio, ili je ionako to htio uraditi, no u svakom
je sluaju na tom otoku ostavio meu ostalim Fenianima i
jednoga od svojih roaka, Memblijara. Ovi su stanovali na
otoku zvanom Kalista punih osam ljudskih pokoljenja prije no
to je Tera doao onamo iz Lakedemona.
148. K njima se, dakle, Tera spremao odseliti s ljudstvom iz
triju plemena
6
8 s namjerom da ivi zajedno s njima i ne elei
ih nikako otjerati ve ih upravo pridobivati za sebe. Budui da
su se tada i Minijci, poto su pobjegli iz zatvora, smjestili na
Tajget, i budui da su ih Lakedemonjani htjeli pogubiti, Tera
je molio da ne naprave pokolj, te je preuzeo na sebe da ih izvede
iz zemlje. Kad su Lakedemonjani prihvatili njegov prijedlog,
na trima je troveslarkama otplovio prema Memblijarovim po
tomcima, no nije vodio sa sobom sve nego samo manji broj
Minijaca. Veina se njih, naime, okrenula protiv Paroreaana
i Kaukonaca i, poto su ih istjerali iz njihove zemlje, podijelili
su se na est skupina, pa su zatim osnovali na njihovu podruju
ove gradove: Leprej, Makist, Friksu, Pirg, Epij i Nudij; veinu
ovih gradova u moje su vrijeme Eliani razruili. A otok je
dobio ime Tera po osnivau naselja.
149. Ali njegov je sin kazao da nee otploviti zajedno s njim,
pa mu je na to on rekao da e ostati kao ovca meu vukovima:
na temelju tih rijei mladi je dobio ime Eolik,
6
9 i nekako mu
je to ime i ostalo. Od Eolika se rodio Egej, po kome se zovu
Egidi, veliko pleme u Sparti. Kako mukarcima u tom plemenu
djeca nisu mogla ostati na ivotu, po preporuci proroita
podigli su svetite Lajevim i Edipovim Erinijama.7 Nakon toga
68
T
o su bili, dakle, spartanski graani koji su pripadali jednoj od triju fla.
69 Eolik je sloeno ime koje doslovno znai "Ovcovub.
70 T era i njegov sin bili su potomci Laja i Edipa iz poznate mitske prie i morali su
tako umiriti boginje Erinije koje su se potomcima ove dvojice neprestano osveivale
zbog grijeha njihovih predaka.
384
djeca su im ostajala na ivotu, jednako kao i potomcima ovih
mukaraca na Teri.
1 50. Do ovog se mjesta prie to ih pripovijedaju Lakedemo
njani i Terani meusobno slau, a od njega nadalje jedino
Terani priaju da se ovako dogodilo. Grin sin Esanije, koji je
bio potomak onoga T ere i u to je vrijeme vladao otokom
Terom, doao je u Delfe donosei sa sobom iz grada hekatom
bu;71 u njegovoj su pratnji bili i drugi graani, a meu njima i
Bat sin Polimnesta, koji je rodom bio Minijac i potomak
Eufemov. I dok ju je Grin, vladar Terana, pitao za neke druge
stvari, Pitija mu je proricala da treba osnovati grad u Libiji. On
joj je na to odgovorio rijeima: Ja sam, o gospode,7
2
ve star i
teko se kreem: zapovjedi da to radi netko od ovih ovdje
mlaih. Dok je to govorio, pokazivao je na Bata. Tada se nita
vie nije dogodilo, a kasnije kad su se vratili, nisu vie mislili na
proroanstvo, jer nisu ni znali gdje je zemlja Libija niti su se
usuivali kretati u osnivanje naselja u nepoznato.
151. N akon toga sedam godina na Teri nije padala kia, i za to
im se vrijeme sve drvee na otoku, osim jednoga, posuilo. Kad
su Terani pitali za razlog proroite, Pitija ih je ponovo podsje
ala na osnivanje naselja u Libiji. Kako nisu imali nikakve
pomoi protiv ovoga zla, poalju glasnike na Kretu da pitaju je
li netko od Kreana ili od tamonjih naseljenika ikada stigao
do Libije. Dok su obilazili otok, stigli su i do grada !tana, a u
njemu susretnu nekog lovca na grimizne pueve73 kojemu je
ime bilo Korobije i koji im je rekao da je jednom noen vjetrom
stigao do Libije, i to do libijskog otoka Plateje. Poto su ga
pridobili plaom, odveli su ga na T eru, a s T ere su zatim plovili
7
1
Tj. veliku, sveanu rtvu koja se, u principu, sastojala od stotinu biko\'a.
7
2
Kroz Pitijina usta zapravo je proricao Apolon.
73 Tj. pueve od kojih se dobivala grimizna boja.
385
najprije malobrojni ljudi izvidnici; pod Korobijevim vodstvom
dou do tog otoka Plateje i ondje ostave Korobija, snabdjevi
ga hranom za nekoliko mjeseci, a oni su sami to je bre mogue
plovili natrag kako bi Teranima prenijeli obavijesti o otoku.
152. Poto su oni bili odsutni due nego to su se bili dogovo
rili, Korobije je ostao bez iega. No malo zatim neku lau sa
Sama, iji je zapovjednik bio Kolej, na putu prema Egiptu
vjetar nanese na ovu Plateju; kad su Samljani saznali itavu
priu od Korobija, ostavili su mu hrane za godinu dana. Oni
su sami odjedrili s otoka i plovili su u elji da stignu do Egipta,
no nosio ih je istoni vjetar. Kako vjetar nije slabio, proli su
kroz Heraklove stupove i stigli su, uz boju pomo, do Tartesa.
U to je vrijeme to jo bilo nedovoljno iskoriteno trgovite, tako
da su Samljani, kad su se odande vratili natrag, zaradili na robi
najvie, koliko mi je ba poznato, od svih Grka, izuzev Sostrata
sina Laodamantova s Egine: s njim se, naime, nitko drugi ne
moe nadmetati. Samljani uzmu est talanata74 kao desetinu od
dobiti i dadu napraviti mjedenu posudu nalik na argolski vr:
uokolo su se uzdizale glave orlolavova; tu su posudu darovali
Herinu svetitu, a kao stalak su joj postavili tri velika mjedena
kipa, u kleeem poloaju, visoka sedam lakata.75 Nakon tog
ina Kirenjani i Terani su prvi put sklopili vrsto prijateljstvo
sa Samljanima.
153. Kad su Terani, poto su ostavili Korobija na otoku, stigli
na Teru, javljali su da su zauzeli otok u blizini Libije za
naseljavanje. Terani donesu odluku da onamo poalju, oda
bravi rijebom, jednog od brae, gdje god ima brae, i to ljude
iz svih sedam okruga, a da im voa i kralj bude Bat. Tako
poalju dvije lae s pedeset vesala na Plateju.
74 Dake 1 57,2 k srebra.
75 Tj. oko 3, 1 f.
386
154. Tako pripovijedaju Terani, a u ostalom se dijelu prie
Terani slau s Kirenjanima. Ali Kirenjani se nikako ne slau s
Teranima to se tie Bata. Naime, oni priaju ovako: Na Kreti
postoji grad Oaks, a u njemu je vladao Etearh koji je svojoj
keri, koja se zvala Fronima, kad je ostala bez majke, doveo
drugu enu kao svoju suprugu. A ona je, im je ula u kuu,
smatrala da i svojim djelima mora biti maeha Fronimi, pa je
s njome loe postupala i svata je izmiljala protiv nje, dok je
napokon nije optuila za razbludnost i uvjerila mua da je to
istina. Poto ga je ena uvjerila, on je poeo smiljati bezbonu
kaznu protiv svoje keri. U Oaksu je, naime, boravio trgovac s
T ere, Temison; Etearh ga primi u kuu kao gosta i obvee ga
zakletvom da e mu uiniti bilo koju uslugu za koju ga bude
zamolio. A kad se ovaj zakleo, dovede mu svoju ker, preda mu
je i zamoli ga da je utopi u moru kad bude otplovljavao.
Temison je, silno ljutit zbog zakletve izmamljene na prijevaru,
raskinuo prijateljstvo i postupao ovako: uzeo je sa sobom
djevojku i krenuo je na plovidbu, a kad je bio na puini, da bi
ispunio zakletvu koju je dao Etearhu, zavezao je djevojku
uetima i bacio ju je u more, pa ju je zatim izvukao van i stigao
na Teru.
155. Ondje je Fronimu preuzeo Polimnest, ugledan ovjek
meu Teranima, i ivio je s njom kao s ljubavnicom. Kako je
vrijeme prolazilo, rodio mu se sin, mucav i tepav, kojemu su
dali ime -kako pripovijedaju i Terani i Kirenjani -Bat, no
ja mislim da je ono bilo nekako drugaije, a da je bio nazvan
Bat76 kad je stigao u Libiju, te da je to ime dobio po proroan
stvu iz Delfa i po asti koju je ondje primio: naime, Libijci za
76 Herodot je u pravu: Bat je samo poasni naziv vladara, a pravo je ime ovom Batu,
kako se vidi iz Pindarove Pete pitijske ode (87), bilo Aristotel; cijela se pria o Batovoj
mucavosti zasniva zacijelo na slinosti imena s grkom rijei battarizein mucati,
tepati.
387
kralja kau bat, pa mislim da je zato Pitija, kad je izricala
proroanstvo, njega imenovala na libijskom jeziku budui da
je znala da e biti kralj u Libiji. Kad je odrastao, doao je u Delfe
radi svojeg govora; poto je pitao, Pitija mu je dala ovakav
odgovor:
Bate, zbog govora doe, no Feb te Apolon gospodr
ale d osnuje grad u Libii punoj ovaca.
A to je kao da mu je na grkom kazala proriui: Kralju, zbog
govora doe ... . On je odgovorio ovim rijeima: 0 gospode,
doao sam da ti postavim pitanje u vezi s mojim govorom, a ti
mi prorie druge nemogue stvari i zapovijeda mi da naselja
vam Libiju: s kakvom silom, s kojim ljudima? Poto je to
rekao, nije je uspio nagovoriti da mu drugaije odgovara: kako
mu je proricala jednako kao i prije, Bat je napusti usred njezina
odgovora i krene na T eru.
156. Kasnije su se njemu samome i ostalim Teranira ponovo
poele dogaati nevolje. Budui da nisu mogli razumjeti uzroke
tim nesreama, Terani su slali ljude u Delfe da pitaju u vezi s
nevoljama koje su ih zadesile. Pitija im je odgovorila da bi bolje
uinili da zajedno s Batom osnuju naseobinu Kirenu u Libiji.
Nakon toga su Terani odluili poslati Bata s dvjema laama s
pedeset vesala. Oni su otplovili prema Libiji, no kako nisu
mogli initi nita drugo, morali su se vratiti natrag na Teru; ali
Terani su ih, kad su se vraali, kamenovali i nisu im dozvoljavali
da pristanu uz kopno ve su traili od njih da plove natrag. Oni
su tako pod prisilom plovili natrag i naselili su otok koji lei
pred libijskom obalom i koji se zove, kako je ve bilo reeno,
Plateja. Pria se da je otok veliinom jednak sadanjem gradu
Kirenjana.
157. Ondje su stanovali dvije godine i, budui da im se nije
dogaalo nita dobro, ostavili su jednoga od svojih, a svi su
388
ostali opet plovili prema Delfima, pa kad su stigli, postavljali
su pitanja proroitu i kazali su da su se naselili u Libiji a da im
nije, premda su se naselili ondje, nita bolje. Pitija im je na to
izrekla ovakvo proroanstvo:
Zna li, ne stupivi u nju, Libiu punu ovaca
Od mene bole to bio sam onde,?7 tad stvarno si mudr.
Poto su sasluali ove rijei, Bat i njegova pratnja opet su plovili
natrag, jer ih bog nee osloboditi osnivanja naseobine prije no
to dou u samu Libiju. Kad su stigli na otok i kad su pokupili
onoga kojega su bili ondje ostavili, naselili su mjesto u samoj
Libiji nasuprot otoku, a ime je tome mjestu bilo Aziris, i s dvije
su ga strane okruivale prelijepe umovite doline, dok je s tree
protjecala rijeka.
158. Na tome su mjestu stanovali est godina; sedme godine
Libijci su ih nagovorili da e ih odvesti u jo bolji predio i
privoljeli su ih da napuste ovo mjesto. Poto su ih pokrenuli,
Libijci su ih vodili prema zapadu, ali da Grci ne bi u prolazu
vidjeli najljepe od svih podruja, izraunali su trajanje dana
tako da su ih kroza nj vodili nou. T o se podruje naziva Irasa.
A kad su ih doveli do izvora za koji se pria da je Apolonov,
kazali su: Ljudi Grci, ovdje vam je pravo mjesto za naseljava
nje, jer tu je nebo poput reeta. 78
159. Za ivota osnivaa Bata, koji je vladao etrdeset godina, i
za ivota njegova sina Arkesilaja, koji je vladao esnaest godina,
Kirenjani su ivjeli u onom broju koliko ih je u poetku bilo
poslano da osnuju naseobinu; za vrijeme treega vladara, Bata
zvanoga Sretni, Pitija jednim svojim proroanstvom potakne
77 Prema miru Apolon je bio u Libiji kad je ondje odveo nimfu Kirenu u koju je
bio zaljubljen i koju je elio postaviti za tamonju kraljicu.
78 Izraz znai da j e rije o podruju u kojem padaju obilne i plodonosne kie.
389
sve Grke da plove u Libiju i da se nastane zajedno s Kirenjani
ma; zapravo su ih zvali Kirenjani da bi razdijelili zemlju.
Proroanstvo je glasilo ovako:
Tko u Libiu lupku nakon diobe zemle
Poslednji dode, taj e se, tvrdim, kajati jednom.
Poto se okupilo veliko mnotvo ljudi u Kireni, Libijci iz
okolice i njihov kralj, koji se zvao Adikran, budui da im je bilo
oduzeto mnogo zemlje i budui da su izgubili veliko podruje,
te da su ih Kirenjani silno povrijedili, poalju poslanike u Egipat
i predaju se u vlast egipatskom vladaru Apriji. On prikupi
golemu vojsku Egipana i poalje je protiv Kirene. Kirenjani
izvedu svoju vojsku u podruje Irase i kod izvora Teste sukobe
se s Egipanima, te ih u bitki nadvladaju. Kako Egipani nisu
imali otprije iskustva s Grcima i kako su ih podcjenjivali, bili
su tako poraeni da su se tek malobrojni vratili u Egipat. Iz tog
razloga i zbog toga ljutiti na Apriju, Egipani su se pobunili
protiv njega.79
160. Tom se Batu rodio sin Arkesilaj, a on se, poto je preuzeo
vlast, najprije zavadio sa svojom braom, dok ga oni nisu
napustili i otili u drugo podruje Libije, te ondje sami za sebe
osnovali grad, koji se i tada zvao, a i danas se zove Barka; dok
su ga osnivali, ujedno su poticali Libijce na pobunu protiv
Kirenjana. Zatim je Arkesilaj ratovao protiv onih Libijaca koji
su ih bili prihvatili kao i onih koji su se sami bili odmetnuli od
njega; Libijci su ga se uplaili i u bijegu su ili prema istonim
dijelovima Libije. Arkesilaj ih je slijedio dok su bjeali i gonei
ih stigao je u libijski Leukon, gdje su Libijci odluili da mu se
suprotstave. U sukobu su svladali Kirenjane tako da je ondje
poginulo sedam tisua kirenjanskih teko naoruanih vojnika.
79 O pobuni protiv Aprije Herodot govori u I I , 161 i daje.
390
Nakon tog poraza, Arkesilaja, koji se razbolio i popio neki
otrov, uguio je brat Learh, a Learha je na prijevaru ubila
Arkesilajeva ena koja se zvala Erikso.
161. Vlast je preuzeo Arkesilajev sin Bat, koji je bio epav i
obogaljenih nogu. Kirenjani su, u susretu s nesreom koja ih
je zadesila, slali izaslanike u Delfe da pitaju na koji bi nain
uredili vlast da im bude bolje. Pitija im je predlagala da iz
Mantineje u Arkadiji dovedu zakonodavca.8o Kirenjani su stoga
to traili, a Mantinejci su im poslali veoma uglednog graanina
po imenu Demonakt. Kad je taj ovjek stigao u Kirenu i saznao
sve to se dogodilo, podijelio ih je na tri fle,81 i to raspodijelivi
ih ovako: jedan je dio sastavio od Terana i od njihovih susjeda,
drugi od Peloponeana i Kreana, a trei od svih otoana; u
to je kralju Batu odredio vladarsko zemljite i sveenike ovla
sti, a sve ostalo ime su se prije odlikovali kraljevi dao je na
raspolaganje narodu.
162. Za vrijeme ovoga Bata stvari su ostajale nepromijenjene,
no pod njegovim sinom Arkesilajem nastanu veliki nemiri u
vezi s astima. Naime, Arkesilaj, sin epavoga Bata i Feretime,
kazao je da nee prihvatiti uredbe Mantinejca Demonakta ve
je zahtijevao poasti koje su imali njegovi preci. Stoga je
zapoeo pobunu, bio svladan i pobjegao na Sam, a njegova je
majka pobjegla u Salaminu na Cipru; u to je vrijeme Salami
nom vladao Eueltont koji je darovao Delfma divljenja vrijednu
kadionicu, a ona se nalazi i riznici Korinana. Kad je dola k
njemu, Feretima ga je molila za vojsku koja bi nju i sina vratila
u Kirenu. A Eueltont joj je davao sve radije nego vojsku; ona
je, opet, primala njegove darove, ali je govorila da je sve to
80
Mantineja je, naime, bila znamenita po tome to je njezino dravno ureenje bilo
dobro i efikasno.
81
Fila je i plemenska i teritorijana zajednica.
39
1
lijepo, no da bi bilo jo ljepe da joj da vojsku za koju ga je
molila. To je govorila primajui svaki dar, pa joj Eueltont
napokon poalje kao dar zlatno vreteno i preslicu, a uz to je tu
bilo i vune; kad je Feretima ponovo izgovorila iste rijei,
Eueltont joj je odgovorio da su ovo darovi za enu a ne vojska.
163. Arkesilaj je za to vrijeme bio na Samu i okupljao je sve i
svakoga obeavajui diobu zemlje. Kad je prikupio veliku
vojsku, uputio se Arkesilaj u Delfe da pita proroite za proro
anstvo u vezi sa svojim povratkom. Pitija mu je prorekla
ovako: Za etiri Bata i za etiri Akesilaja, ukupno za osam
pokoljenja ljudi, Loksija82 vam daje doputenje da vladate
Kirenom; vie od toga ne preporua vam niti da pokuavate
vladati. A ti, kad se vrati u svoju zemlju, budi miran. Ao
pronae pe punu vreva, nemoj ispei vreve nego ih odailji
s povoljnim vjetrom; a ako ih ipak bude ispekao u pei, nemoj
ulaziti u kraj koji oplakuju vode; ne postupi li tako, umrijet
ete i ti i tvoj najljepi bik!
164. Tako je Pitija prorekla Arkesilaju. On je uzeo sa sobom
ljude sa Sama, vratio se u Kirenu i, poto je stekao vlast nad
prilikama ondje, nije vie pomislio na proroanstvo ve se elio
osvetiti pobunjenicima zbog toga to je morao pobjei. Neki
su od njih odlazili iz zemlje zauvijek, a druge, kojih se uspio
domoi, poslao je na Cipar da ondje budu pogubljeni. Njih su,
budui da ih je vjetar nanio u njihovu zemlju, spasili Kniani
i otposlali na T eru; a neke druge od Kirenjana koji su se sklonili
u veliku kulu u linom vlasnitvu Algomahovu Arkesilaj je,
nagomilavi oko nje drva, zapalio. No, kad je sve ve bilo
gotovo, prekasno je shvatio da se upravo na to odnosilo proro
anstvo kojim mu Pitija nije dozvoljavala da ispee vreve u
82
Loksija je jedan od Apolonovih nadimaka.
392
pei kad ih bude naao, pa se zato svojevoljno drao daleko od
grada Kirenjana, jer se bojao smrti koja mu je bila proreena,
a mislio je da je Kirena kraj koji oplakuju vode. Bio je oenjen
za jednu svoju roaku, ker kralja Barke koji se zvao Alazir;
doao je k njemu, ali su ga, poto su ga prepoznali na trgu,
Barani i neki izbjeglice Kirenjani ubili, a zajedno s njim i
njegova punca Alazira. Tako je, budui da je, bilo namjerno
bilo nenamjerno, pogrijeio u tumaenju proroanstva, ispunio
svoju sudbinu.
165. Dok je Arkesilaj boravio u Barki poto je bio uzrok vlastite
nesree, njegova je majka Feretima u Kireni sama obnosila
sinovljeve asti, te je upravljala i svime ostalim i sudjelovala je
u radu gradskog vijea. Kad je saznala da joj je sin poginuo u
Barki, bjeei je otila u Egipat. Naime, Arkesilaj je uinio neke
usluge Kambizu sinu Kirovu: upravo je Arkesilaj bio taj koji je
priznao Kambizovu vlast nad Kirenom i odredio joj danak. 83
Kad je Feretima stigla u Egipat, doe kao pribjegarka k Arijan
du s molbom da joj pomogne, a kao povod za to navodila je da
joj je sin poginuo zbog svoje naklonosti prema Meanima.
166. Taj je Arijand bio upravitelj Egipta kojega je postavio
Kambiz i koji se neto kasnije, jer se elio izjednaiti s Darijem,
doveo do propasti. Naime, kad je saznao i vidio da Darije eli
ostaviti na sebe spomen kakav nije nainio nijedan drugi kralj,
htio ga je oponaati, ali je to itekako platio. Darije je topljenjem
dobio najistije mogue zlato i skovao je od njega novac,84 a
Arijand je kao upravitelj Egipta to isto radio od srebra: jo i
danas je Arijandov srebrnjak naj istiji. Kad je Darije doznao da
83 V. III, 1 3.
84 Rije je o darieima, glasovitim perzijskim zlatnicima to ih je Darije dao iskovati.
393
on to radi, dao ga je ubiti pod drugom izlikom, kao da je
Arijand protiv njega dizao pobunu.
167. Tada se, dakle, ovaj Arijand saalio na Feretimu i dao joj
je svu vojsku iz Egipta, i pjeake i pomorske snage; za zapo
vjednika pjeatva postavio je Aasisa, ovjeka Marafjanina, a
za zapovjednika pomorskih snaga Badra koji je rodom bio
Pasargaanin. Prije nego to je poslao vojsku, Arijand je uputio
u Barku glasnika da pita tko je ubio Arkesilaja. Svi su Barani
listom preuzimali krivicu na sebe, jer su trpjeli od njega mnogo
zla. Kad je to uo, Arijand je odaslao vojsku zajedno s Fereti
mom. No taj je povod bio samo izgovor, a stvarno je, kako mi
se ini, slao vojsku zato da bi pokorio Libijce. Libijskih naroda
ima mnogo i razliiti su, a samo su malobrojni bili podloni
kralju, dok veina nije uope marila za Darija.
168. Libijci stanuju u ovakvu redoslijedu. Poevi od Egipta
prvi od Libijaca ive Adirmahiani, koji ponajvie prihvaaju
egipatske obiaje, no nose odjeu poput drugih Libijaca. Nji
hove ene nose mjedene grivne na objema nogama oko listova;
kosa im je dugaka, a kad uhvate u, svaka je pregrize i zatim
baci. Oni jedini od Libijaca tako postupaju i jedini predstav
ljaju kralju djevojke koje se namjeravaju udati: kralj oduzima
djevianstvo onoj koja mu se od njih svidi. Ti se Adirmahiani
proteu od Egipta do luke kojoj je ime Plin.
169. S njima granie Giligamljani, koji nastavaju podruje
prema zapadu sve do otoka Mrodisijade. Po sredini toga poteza
lei otok Plateja koji su naselili Kirenjani, a na kopnu je
Menelajeva luka85 i Aziris, gdje su stanovali Kirenjani; odavde
85 Jer se Menelaj na povratku iz Egipta (v. IJ, 1 1 9) ondje bio iskrcao.
394
poinje i podruje biljke silfja.86 Silfij raste od otoka Plateje do
ua Sirte. Njihovi su obiaji veoma slini obiajima drugih
tamonjih stanovnika.
170. S Giligamljanima na zapadu granie Azbisti: oni stanuju
dalje od Kirene. Azbisti ne dopiru do mora, jer uz more ive
Kirenjani. Oni od svih Libijaca daleko najbolje upravljaju
etveroprezima, a u veini obiaja trude se oponaati Kirenjane.
1 71. Aushiani su susjedi Azbistima na zapad: oni stanuju iznad
Barke, a do mora dopiru u blizini Euhesperida. Po sredini
podruja Aushiana ive Bakalci, malobrojan narod koji na
more izlazi u blizini grada T auhire u baranskom kraju; obiaji
su im jednaki obiajima stanovnika iznad Kirene.
172. Tim Aushianima na zapad susjedi su Nasamonjani,
mnogoljudan narod, koji ljeti ostavlja svoja stada uz morsku
obalu i odlazi u unutranjost u podruje Augile na berbu datulja
s palmi: a njih ondje ima mnogo i rastu velike i sve su plodo
nosne. A kad ulove skakavce, osue ih na suncu pa ih tucaju
kamenjem, a zatim ih preliju mlijekom i to piju. Kod njih je
uobiajeno da svatko ima vie ena, i s njima odravaju zajed
niki spolne odnose na nain vrlo slian onome kako to ine
Masageani:87 gdje netko zabode svoj tap, vodi ljubav sa enom
koja je ondje. Kad se mukarac Nasamonjanin prvi put eni,
obiaj je da nevjesta proe kroz sve svatove i ima s njima
odnose; a svatko od njih tko s njom vodi ljubav daje joj dar koji
je donio od kue. U zakletvama i prorokoj vjetini postupaju
ovako: zaklinju se na ljude z koje smatraju da su bili najpra-
86
Silfj je bio neka vrsta titarke, danas -ini se -izumrle, koja je u antici bila
veoma cijenjena, jer se njezina stabljika jela, a od soka su se pravili lijekovi i zaini.
Podruje Kirene imalo je monopol na uzgoj i izvoz silfija.
87 V. 1, 216.
395
vedniji i najizvrsniji, i to tako da dodiruju njihove grobove, a
proriu tako da odlaze na humke svojih predaka i ondje nakon
molitve lijeu spavati; i to netko vidi u snu, smatra da je to
tako. A zaloge vjernosti daju na ovakav nain: ovjek daje
drugome da pije iz njegovih ruku i sam pije iz ruku drugoga; a
ako nemaju pri sebi nikakve tekuine, podiu prainu sa zemlje
i liu je.
173. Nasamonjanima su susjedi Psiljani. Oni su posve nestali
ovako: juni im je vjetar svojim puhanjem isuio bunare s
vodom, pa je njihov kraj, koji se itav nalazi unutar Sirte, postao
bezvodan; oni su nakon vijeanja prema zajednikoj odluci
krenuli ratovati protiv junog vjetra (priam samo ono to
pripovijedaju Libijci) , a kad su se nali u pustinji, jugo je
zapuhala i zatrpalo ih je pijeskom. Poto su oni tako nestali,
njihovo podruje dre Nasamonjani.
174. Dalje od njih prema jugu u kraju bogatom divljim zvije
rima stanuju Garamanani, koji izbjegavaju sve ljude i bilo
kakvo druenje, a nemaju nikako oruje za borbu niti se znaju
braniti.
175. Oni, dakle, stanuju dalje od Nasamonjana, a podruje uz
more na zapad dre Ma, koji briju glavu na krijestu, jer
putaju da im kosa raste samo po sredini, dok je s obje strane
briju do gola; u ratu nose kao zatitu odranu kou nojeva. Kroz
njihov kraj protjee rijeka Kinip s breuljka koji se naziva
Breuljkom Harita i utjee u more. Taj Breuljak Harita gusto
je obrastao umama, dok je cijela Libija koju sam dosad opisao
gola; od mora do tog breuljka ima dvije stotine stadija.
88
88
Tj. oko 38 km.
396
1 76. Tik do tih Maka nalaze se Gindanci ije ene sve nose
mnogo konih kolutova oko gleanja, i to, kako se pria, iz
ovaka razloga: kad god vodi ljubav s nekim mukarcem, vee
oko glenja jedan kolut; ona koja ih ima najvie smatra se
najboljom jer ju je ljubilo najvie mukaraca.
177. Rt koji stri u more ispred podruja ovih Gindanaca
nastavaju Lotofazi, 89 koji ive hranei se jedino plodom lotosa.
Lotosov plod veliinom je slian plodu trlje,90 a slatkoom je
posve nalik plodu datulje. Lotofazi od toga ploda prave i vino.
178. Do Lotofaga uz more nalaze se Mahlijci, a i oni se hrane
lotosom, no u manjoj mjeri nego oni koje smo prije spomenuli.
Dopiru sve do velike rijeke koja se zove Triton: ona utjee u
veliko jezero Tritonidu; na njemu lei otok imenom Fla. Ku
da su se prema proroanstvu Lakedemonjani morali naseliti na
ovom otoku.
179. A pripovijeda se i ovakva pria: da je Jason, poto mu je
ispod brda Pelija bila sagraena laa ArgO, u nju ukrcao osim
hekatombe i mjedeni tronoac, pa je plovio oko Peloponeza s
namjerom da doe do Delfa, te da ga je, kad se z plovidbe
naao u visini Malejskog rta, zahvatio sjeverni vjetar i da ga je
nosio prema Libiji; ali prije no to je opazio kopno, naao se u
pliaku jezera Tritonide. Pria kae da se Jasonu, u nedoumici
kako da odsue lau, ukazao Triton i da je traio od Jasona da
mu preda tronoac, uz obeanje da e im pokazati put i da e
ih provesti bez ikakva oteenja. Jason mu je vjerovao, pa mu
je tako Triton pokazivao kako da isplovi iz pliaka, a tronoac
je postavio u svojem svetitu i prorekao je i objavio sjedei na
89 Ime Lotofazi doslovno znai " Oni koji se hrane lotosom .
9
0 T rlja je grm (Pistacia lntiscus L.) od koje se dobiva smola -mastiks.
397
tome tronocu Jasonu i njegovoj pratnji cijelu budunost, to
jest, ako netko od potomaka onih koji su plovili na Argu
odnese tronoac, tada e biti nuno da se oko jezera Tritonide
osnuje stotinu grkih gradova. Kad su to uli Libijci koji su
ondje stanovali, sakrili su tronoac.
180. S ovim Mahlijcima granie Ausejci. Oni i Mahlijci ive
oko jezera Tritonide, a po sredini ih razgraniava Triton.
Mahlijci putaju kosu da im raste na stranjoj strani glave, a
Ausejci s prednje strane. Za godinje svetkovine u ast Ateninu
njihove se djevojke razdijele u dvije skupine i tuku se jedne
protiv drugih kamenjem i drvenim batinama, a govore da tako
ispunjavaju djedovske obiaje u ast jedne domae boginje,
koju mi zovemo Atenom. Djevojke koje umiru od rana nazi
vaju lanim djevicama. Prije nego to im dopuste da se bore,
postupaju ovako: na zajedniki troak onu djevojku koja je te
godine bila najljepa ukrase korintskom kacigom i potpunom
grkom opremom, pa je popnu na kola i vode je uokrug oko
jezera.

ime su ukraavali djevojke prije no to su se u njihovoj

blizini naselili Grci, ne bih znao rei, no mislim da su ih
ukraavali egipatskim orujem: naime tvrdim da su Grci preu
zeli iz Egipta i tit i ljem. Kau da je Atena ki Posejdona i
jezera Tritonide, te da se naljutila neto na oca pa se predala
Zeusu, a Zeus ju je posvojio kao vlastitu ker. Tako kau, a sa
enama zajedniki ope, ali ne ive zajedno s njima nego imaju
odnose poput marve. Kad eni dijete odraste, trei se mjesec
nakon toga na istom mjestu okupljaju svi mukarci, i smatra se
da dijete pripada onom mukarcu kojemu je slino.
181. Dosad su bili navedeni libijski nomadi koji ive uz more,
a iznad njih prema unutranjosti nalazi se Libija bogata zvije
rima, dok iznad podruja bogatog zvijerima lei pjeana pu
stinja koja se protee od egipatske Tebe do Heraklovih stupova.
U toj pustinji, otprilike na svakih deset dana puta, postoje
398
nakupine jako zrnate soli u obliku breuljaka, a na vrhu svakog
breuljka iz same soli izvire hladna i slatka voda, pa oko nje ive
ljudi duboko u pustinji i juno od kraja bogatog zvijerima;
najblii su Tebi, na deset dana puta od nje, Amonijci koji imaju
svetite koje potjee od tebanskog Zeusa: i u T ebi, naime, kako
sam prije kazao, nalazi se Zeusov kip s glavom ovna. Oni
raspolau jo jednom, izvorskom vodom, koja je ujutro mlaka,
a u vrijeme kad je trg pun hladnija: kad nastane podne, veoma
je hladna. T ada zalijevaju svoje vrtove: kako dan nestaje, i
njezina se hladnoa smanjuje, sve dok sunce ne zae i voda ne
postane mlaka; kako se primie pono, sve je toplija i toplija,
pa u to vrijeme kipi i kljua; kad pono proe, sve do zore se
hladi.91 Taj izvor ima nadimak Sunev izvor.
182. Poslije Amonijaca, nakon drugih deset dana puta kroz
pjeanu pustinju, nalazi se breuljak soli, nalik onome kod
Amonijaca, s vodom, i oko njega stanuju ljudi: taj se kraj naziva
Augila. U taj kraj dolaze Nasamonjani na berbu datulja.
183. Jo deset dana puta od Augile drugi je breuljak soli s
vodom i mnogobrojnim plodonosnim palmama, jednako kao
na drugim mjestima; i ovdje stanuju ljudi koji se zovu Gara
manani, doista mnogoljudan narod, koji nanose zemlju na sol
i tada je zasijavaju. To je najkrai put do Lotofaga, do kojih
ima trideset dana putovanja i kod kojih goveda pasu unatrake.
A pasu unatrake iz slijedeeg razloga: rogovi su im zavinuti
prema naprijed. Zato se kreu unatrag i tako pasu, jer ne mogu
ii prema naprijed budui da bi im rogovi zapinjali o do. Jedino
se po tome razlikuju od ostalih goveda, a i po debljini i ilavosti
koe. Ovi Garamanani idu u etveroprezima u lov na Etio-
9
1
Izvor, koji spominju i drugi antiki autori (Lukrecije, V,848 i d., Pomponije
Mela, 1, 8), postoji i danas: vulkanskog je porijekla i sumporan, a njegova se toplina,
to se vie zrak zagrijava u toku dana, ini manjom.
399
pIjane koji ive u spiljama; Etiopljani koji ive u spiljama
najbri su trkai od svih ljudi o kojima smo uli da se pripovi
jeda. Ti se spiljski ljudi hrane zmijama, guterima i slinim
gmizavcima; govore jezikom koji nije slian nijednom drugo
me, jer cie poput slijepih mieva.
184. Jo novih deset dana puta od Garamanana drugi je
breuljak soli s vodom, i oko njega ive ljudi koji se zovu
Ataranani i koji jedini od svih nama poznatih ljudi nemaju
imena: svima zajedno ime im je Ataranani, no svaki pojedini
od njih nema nikakva imena. Oni proklinju sunce kad postane
prekomjerno vrue i uz to ga grde svakojakim psovkama, jer ih
ono ee i unitava, i same ljude i njihovu zemlju. Nakon jo
deset dana puta drugi je breuljak soli s vodom, i oko njega ive
ljudi. U blizini ove soli nalazi se planina koja se zove Atlas. Ona
je uska i sva je okrugla, a tako je visoka da se, kau, njezini
vrhunci ne mogu vidjeti, jer su uvijek, i zimi i ljeti, prekriveni
oblacima. Tamonji stanovnici priaju da je ta planina jedan
od nebeskih stupova. Po toj su planini i ti ljudi dobili ime: zovu
se, naime, Atlanti. Pria se da oni ne jedu nijedno ivo bie i
da uope ne sanjaju.
1 85. Do tih Atlanta mogu nabrojiti imena naroda koji nasta
vaju pustinju, ali od njih dalje ne mogu to uiniti. Pustinja se
protee do Heraklovih stupova i dalje od njih. Na svakih deset
dana puta u njoj se nalazi rudnik soli i ljudi koji ondje borave.
Svi oni grade kue od komada soli. U ovim dijelovima Libije,
naime, ne pada kia, jer ne bi, kad bi kiilo, mogli opstajati
zidovi od soli. Ondje se iskapa sol koja izgleda ili bijela ili
crvena. Dalje od te pustinje na jug i u unutranjost Libije zemlja
je posve pusta, bez vode, bez ivotinja, bez kie, bez drvea, te
u njoj uope nema vlage.
400
186. Prema tome, od Egipta do jezera Tritonide ive libijski
nomadi koji jedu meso i piju mlijeko, ali se ne hrane kravljim
mesom iz istog razloga kao i Egipani, a ne uzgajaju niti svinje.
I ene Kirenjanke ne smatraju doputenim kuati kravlje meso
iz obzira prema egipatskoj Izidi, pa njoj u ast poste i odravaju
svetkovine; ene iz Barke osim goveda ne hrane se ak ni
svmjama.
1 87 . Tako je to ondje, a Libijci zapadno od jezera Tritonide
vie nisu nomadi, niti su im obiaji jednaki, niti se prema djeci
ponaaju onako kao to je to uobiajeno kod nomada. Naime,
libijski nomadi -ne mogu sa sigurnou rei odnosi li se to
na sve, ali svakako vrijedi za mnoge od njih -postupaju ovako:
svojoj djeci, kad navre etiri godine, pale ile na tjemenu, a
poneki od njih i one na sljepooicama, s pomou neoprane
ovje vune, i to zato da im nikada kasnije ne bi kodio gnoj92
koji istjee iz glave. Ku da su zbog toga izuzetno zdravi. I
uistinu, Libijci su najzdraviji od svih ljudi koje znam: da li je
to upravo zbog toga, ne bih znao rei, ali doista su najzdraviji.
Ako za vrijeme tog paljenja djecu uhvati gr, i za to su iznali
lijek: pospu ih mokraom jarca i tako ih lijee. Pripovijedam
samo ono to priaju sami Libijci.
1 88.

rtve nomadi prinose ovako: na poetku odsijeku koma

di uha rtvene ivotinje i bacaju ga preko svoje kue, a kad to
uine, zavrnu ivotinji vrat. Prinose rtve jedino suncu i mje
secu. Njima rtve prinose svi Libijci, a oni koji stanuju uokolo
jezera Tritonide ponajvie rtvuju Ateni, a zatim i Tritonu i
Posejdonu.
92 Gnoj je, uz k, vodu i u, jedan od etiriju sokova koji -prema hipokratovskim
antikim medicinskim teorijama -postoje u ljudskom tijelu; ti sokovi moraju biti
u ravnotei, pa se paljenjem ila unitava prevelika koliina gnoja koji, kako se
vjerovalo, potjee iz mozga.
401
189. Grci su po uzoru na Libijke preuzeli haljinu i egidu93 na
Ateninim kipovima: ako zanemarimo to da je haljina Libijki
od koe te da im rese na egidi nisu zmije nego da su od konoga
remenja, u svemu su drugome jednako odjevene. Pa i samo ime
dokazuje da je oprema Paladinih kipova dola iz Libije: Libijke
preko haljine prebacuju glatke kozje koe s resicama i crveno
obojene, a prema tim kozjim koama Grci su nazvali egide.
Mislim da je i pocikivanje pri svetkovinama najprije odavde
poteklo, jer Libijke uvelike pocikuju i to krasno rade. Grci su
takoer nauili od Libijaca uprezati etiri konja u kola.
190. Nomadi pokapaju pokojnike jednako kao i Grci, osim
Nasamonjana: oni ih pokapaju u sjedeem poloaju i paze na
to da ih, kad isputaju duu, posjednu tako da ne umiru leeki.
Njihove su nastambe sloene od stabljika zlatoglava94 opletenih
konopcima i uz to su prenosive. Takvi su njihovi obiaji.
191. Zapadno od rijeke Tritona tik do Ausejaca borave ve
Libijci zemljo radnici, koji obiavaju graditi prave kue, a ime
im je Maksijci, i oni na desnoj strani glave putaju kosu, a na
lijevoj je iaju, dok tijelo mau crvenilom. Tvrde da potjeu
od troj anskih junaka.95 To je podruje, kao i ostala Libija prema
zapadu, mnogo bogatije zvijerima i umovitije od podruja
nomada. Naime, istoni predio Libije, gdje borave nomadi,
nizak je i pjeskovit sve do rijeke Tritona, a od nje prema zapadu
zemljoradniki je predio veoma brdovit, obrastao drveem i
bogat zvijerima: ovdje ima i golemih zmija, i lavova, i slonova,
i medvjeda, i otrovnica, i rogatih magaraca, i psoglavaca, i
9.1 Egida je Zeusov tit koji od njega dobivaju i Apolon i Atena. Prema jednoj od
etimologija rije je izvedena od aix, aig6s koza i oznaava tit od kozje koe.
94 Zlatoglav ili asfodel biljka je slina ljiljanu.
95 Nakon propasti Troje junak Antenor se, prema legendi, s nekoliko Trojanaca
sklonio u Libiji.
402
bezglavih ljudi s oima na prsima, kako priaju Libijci, i divljih
mukaraca, i divljih ena, i mnotvo drugih zvijeri koje nisu
izmiljene.9G
192. Kod nomada ne postoji nita od ovoga, ali ima drugih
ivotinja, kao to SU97 bjeloguze, gazele, antilope, magarci, ne
oni rogati nego drugi nepilci (jer ne piju), i srne od ijih se
rogova prave rave fenikih lira (te su ivotinje velike poput
goveda), i pustinjske lisice, i hijene, i jeevi, i divlji ovnovi, i
diktiji, i akali, i pantere, i boriji, i suhozemni krokodili dugaki
tri lakta98 koji su posve slini guteri ma, i nojevi, i malene zmije
od kojih svaka ima jedan rog. Ondje ima i ivotinja koje i
drugdje ive, osim jelena i veprova: jelena i vepra uope nema
u Libiji. Tri su tamonje vrste mieva: jedne zovu dvononima,
druge zegerijama (tako se zovu na libijskom jeziku, a na grko
me to znai breuljci), a tree bodljikavcima. U podruju
silfja99 ive i lasice sasvim sline onima iz T artesa. T o su
ivotinje kojih ima u nomadskom dijelu Libije, koliko smo
uspjeli najdalje stii u svojim istraivanjima.
193. S Libijcima Maksijcima granie Zaueani, ije ene uprav
ljaju bornim kolima u ratu.
96 U ovom popisu libijske faune samo su psoglavci i bezglavci zacijelo plod
imaginacije Herodotovih informatora: u njegovo su vrijeme doista ondje jo ivjeli
i slonovi i medvjedi, dok su rogati magarci vjerojatno antilope, a divlji mukarci i
ene mogli bi, prema miljenju komentatora, biti gorile.
97 U ovom popisu ivotinja na istoku Libije bjeloguze i velike srne zacijelo su vrste
antilopa, magarci koji ne piju -gnuovi, divlji ovnovi -mufoni, suhozemni su
krokodili vjerojatno veliki guteri, dok su diktiji (budui da dikts znai mrea )
moda irafe, zbog svoje mreaste koe; za borije se ne zna koja je to zvijer, no
moglo bi se raditi o pustinjskim vukovima.
98
T
j . oko 1 20 cm.
99 V. IV, 1 69 i bilj. 86.
403
194. S njima opet granie Gizanani, kod kojih pele proizvode
mnogo meda, a - kako se pripovijeda -jo ga mnogo vie
prave ljudi vjetaci. 1
0
0 Svi se oni mau crvenilom i jedu majmu
ne; a njih ima doista u obilju na brdima.
195. Pred njihovim podrujem, kako kau Kartaani, lei otok
po imenu Kirauija, dugaak dvije stotine stadija,l Ol ali uzak to
se tie irine i pristupaan s kopna, te bogat maslinama i lozom.
Na njemu je movara iz ijeg mulja tamonje djevojke s pomo
u ptijeg perja premazana smolom izvlae zlatni prah. Ne
znam da li je to istina, no zapisujem ono to se pria. No moglo
bi biti istinito, jer sam i sam vidio na Zakintu kako se vadi smola
iz movare. Ondje postoje brojne movare, a najvea od njih
mjeri sedamdeset stopa u svim smjerovima i duboka je dva
hvata: 1 02 u nju zabijaju motku kojoj na vrhu zaveu mirtinu
granicu, pa zatim izvlae na mirti smolu koja mirie na
zemljanu smolu, a to se tie ostaloga bolja je od smole iz
Pijerije; ulijevaju je u jamu koju su prethodno iskopali blizu
movare: kad je sakupe mnogo, prelijevaju je iz jame u vreve.
Inae, to god upadne u movaru, prolazi pod zemljom i
pojavljuje se u moru, koje je udaljeno etiri stadija1 03 od
movare. Stoga je moda i ono to se pria o otoku koji lei uz
obale Libije istinito.
196. Kartaani priaju i to da dalje od Heraklovih stupova
postoji predio Libije naseljen ljudima, te da, kad god dou
onamo, iznesu svoju robu, poredaju je niz al, pa se vrate na
svoje brodove i raspiruj u dim; a domoroci, kad vide dim, silaze
100
O umjetnoj proizvodnji meda od cvjetova tamariska i brana govori se u VII,31 .
1
01
Tj. oko 38 k.
1
0
2 Dimenzije movare su 21 m duine i irine i oko 3,5 m dubine.
1
0.
Tj. oko 750-800 metara.
404
do mora i zatim ostavljaju zlato u zamjenu za robu, pa se
udaljuju od nje. Kartaani se iskrcaju, sve razgledaju i, ako im
se ini da je koliina zlata primjerena robi, uzmu ga i opet se
udalje, a ako je nedovoljna, ukrcaju se na brodove i ekaju, a
domoroci donesu jo zlata uz ono koje su ve ostavili dok
Kartaani ne budu zadovoljni. Ni jedni se ni drugi meusobno
ne varaju, jer ni Kartaani ne diraju zlato prije nego to njegova
vrijednost bude jednaka vrijednosti robe, niti domoroci diraju
robu prije nego to Kartaani uzmu zlato.
197. Ovo su, dakle, Libijci ija su mi imena poznata; mnogi
od njih i sada uope ne mare za meanskog kralja niti su tada
ita marili za nj. Toliko jo mogu rei o toj zemlji da je
naseljavaju, koliko znam, etiri naroda, i ne vie od toga, a dva
su od njih starosjedilaka, dok dva nisu starosjedilaka: Libijci
i Etiopljani su starosjedioci, i prvi borave na sjeveru a drugi na
jugu Libije, dok su Feniani i Grci doseljenici.
1 98.

ini mi se da Libija nije tako plodna da bi se po tome

smjela usporediti s Azijom ili Evropom, osim podruja samog
Kinipa: taj predio ima isto ime kao i rijeka. On, naime, raa
Demetrinim plodom 104 podjednako kao i najbolje zemlje i ni
u emu ne nalikuje ostalim dijelovima Libije. Predio je bogat
zemljom crnicom i obiluje izvorskom vodom, a ne pogaa ga
ni sua niti propada zato jer bi ga odvie natapala kia: u tom
dijelu Libije pada kia; po koliini prinosa ljetine stoji uz bok
Babilonu. Dobar je i onaj kraj u kojem stanuju Euhesperiani:
kad su ondje najbolje godine, prinos je stostruk, a u Kinipu ak
i tristostruk.
1 0
4 T
j
. itom.
405
199. I podruje Kirene, koje je najvie u onom dijelu Libije to
ga nastavaju nomadi, ima tri razdoblja etve u godini, to je
doista udo. Najprije su u krajevima uz more plodovi zreli za
etvu i berbu; a kad se oni prikupe, etva se obavlja u krajevima
iznad priobalja, koji se nazivaju breuljcima; a kad se prikupe
plodovi iz ovog sredinjeg podruja, dozrijevaju za etvu plo
dovi u najviim predjelima, tako da se prvi plodovi popiju i
pojedu upravo onda kad se pojavljuju posljednji plodovi. T ako
se Kirenjani osam mjeseci bave etvom. Toliko neka o tome
bude reeno.
200. Kad su Perzijanci, Feretimini osvetnici koje je Arijand
poslao iz Egipta, stigli do Barke, poeli su opsjedati grad i
zahtijevali su da im predaju krivce za Arkesilajevu smrt; no kako
je itav puk bio odgovoran za to, Barani nisu prihvaali taj
zahtjev. Nakon toga Barka je bila pod opsadom devet mjeseci,
a Perzijanci su kopali podzemne kanale koji su vodili do zidina
te su estoko napadali. Ove je kanale otkrio neki kova uz
pomo mjedena tita, doavi na ovakvu zamisao: nosio je tit
uokolo unutar zidina i dodirivao je njime tlo u gradu. Na svim
drugim mjestima koja je dodirivao nije se uo nikakav zvuk,
no ondje gdje su se nalazili kanali odzvanjala je mjed tita.
Barani su na tim mjestima kopali svoje kanale prema ovim
kanalima i ubijali su tu Perzijanee koji su prokopavali zemlju.
To je, dakle, tako bilo otkriveno, a Barani su uspijevali
suzbijati napade.
201 . Poto su se ovdje zadravali ve mnogo vremena i poto
su na objema stranama mnogi pogibali, a osobito Perzijanci,
Amasis, zapovjednik pjeatva, izmisli ovo; budui da je shvatio
da se Barka ne moe osvojiti silom nego samo lukavstvom,
postupio je ovako: nou je dao iskopati irok jarak i preko njega
je prebacio tanke daske, a na njihovu je povrinu nanio nasutu
zemlju i izravnao ju je s okolnom zemljom. Kad je svanuo dan,
406
zvao je Barane na dogovor. Oni su se sa zadovoljstvom oda
zvali, jer su i sami eljeli sporazum. I sklapali su sporazum tako
da su se zaklinjali nad skrivenim jarkom, a zaklinjali su se da e
zakletva ostati nepromijenjena sve dok bude zemlja u ovakvu
stanju, te su Barani obeali da e plaati primjeren danak
kralju, a Perzijanci da nee nita novo poduzimati protiv
Barana. Poto su tako dali zakletve, Barani su povjerovali
Perzijancima i sami su poeli izlaziti iz grada i putati unutar
zidina svakoga od neprijatelja tko je elio ui, a otvorili su i sva
gradska vrata. Perzijanci su razruili skriveni most i krenuli su
juriati na grad. Razruili su sagraeni most zato da ne bi krili
zakletvu, budui da su se Baranima zakleli da e zakletva
vrijediti dokle god zemlja ostane u nepromijenjenu stanju;
poto su razruili most, ni zakletva vie nije vrijedila.
202. Kako su joj Perzijanci predali najodgovornije meu Bar
anima, Feretima ih je nabijala na kolac uokolo zidina, a
njihovim je enama odsjekla dojke, pa je i njih pribila na zidine;
preostali su Barani, prema njezinoj zapovijedi, predani kao
ratni plijen Perzijancima, osim onih koji su bili Batovi potomci
i onih koji nisu sudjelovali u ubojstvu: njima je Feretima
prepustila grad.
203. Perzijanci su se, poto su pretvorili preostale Barane u
roblje, poeli vraati natrag; a kad su doli do grada Kirenjana,
Kirenjani su ih, strogo se drei rijei nekog proroanstva,
propustili da prou kroz grad. A dok je vojska prolazila, Badro,
zapovjednik mornarice, predlagao je da zauzmu grad, ali Ama
sis, zapovjednik pjeatva, nije to doputao, budui da su oni
bili poslani jedino protiv Barke od grkih gradova; no im su
proli kroz grad i poeli dizati logor na uzvisini Zeusa Likej
skog, zaalili su to nisu zauzeli Kirenu i pokuavali su drugi
put ui u nju, ali im Kirenjani to nisu doputali. Premda se
nitko nije uputao u boj, Perzijance obuzme nekakav strah, pa
407
se povuku otprilike ezdeset stadija1 05 i ondje ponu podizati
tabor. A kad su podigli tu logor, stigne od Arijanda glasnik s
nalogom da se smjesta vrate. Perzijanci su tada zamolili Kire
njane da ih opskrbe zalihama za put, pa su se, kad su ih dobili,
povlaili prema Egiptu. Ali na putu su ih doekali Libijci i
ubijali su radi odjee i opreme one koji su zaostajali i koji su se
vukli otpozadi, i to sve dok nisu stigli u Egipat.
204. Ova perzijska vojska nije u Libiji stigla dalje od Euhespe
rida. A one Barane koje su pretvorili u roblje odvukli su iz
Egipta pred kralja: kralj Darije dopustio im je da nasele neko
selo u Baktriji. Oni su to selo nazvali Barka, i ono je jo u moje
vrijeme bilo naseljeno u baktrijskoj zemlji.
205. Ali ni Feretima nije lijepo zavrila svoj ivot. Naime, im
se vratila iz Libije u Egipat, poto se osvetila Baranima, umrla
je na grozan nain: jo ivu su je izjeli crvi, jer su odvie estoke
ljudske osvete mrske bogovima. Tolika je i taka upravo bila
osveta Feretime ene Batove prema Baranima.
1 05
Oko 1 1 , 5 k.
408
PETA KJIGA POVIJESTI
1 . Perzijanci koje je Darije bio ostavio u Evropi i kojima je
zapovijedao Megabaz od svih su Helesponana najprije poko
rili Perinane koji nisu eljeli biti Darijevi podanici i s kojima
su ve prije toga i Peonci okrutno postupili. Peonci iz podruja
Strimona, poto im je bog prorekao da diu vojsku protiv
Perinana i da ih napadaju ako ih Perinani, kad budu postav
ljali logor nasuprot, zazovu glasno po imenu, a ako im ne
poviu nita, da ih ne napadaju, Peonci su, dakle, postupali
upravo tako. Dok su Perinani postavljali svoj logor neposred
no ispred grada, nakon meusobna izazivanja doe do tri
pojedinana dvoboja: ovjek se sukobio s ovjekom, konj s
konjem i pas sa psom. Kko su Perinani pobjeivali u dva
takva dvoboja, obradovali su se i poeli pjevati pean, a Peonci
su povjerovali da se ba na to odnosilo proroanstvo l i ovako
su nekako jedan drugome kazali: Sada bi se moralo ispuniti
proroanstvo, sada je vrijeme da djelujemo. I Peonci navale na
Perinane koji su zapjevali pean i posve ih svladaju, tako da su
samo malobrojni ostali na ivotu.
l
Pean je pobjednika pjesma u Apolonovu ast; dobila je ime po refrenu u kojem
se spominje Apolonov nadimak Peon ili Pean: Oj, Peone!, tako da su Peonei to
mogli shvatiti kao zazivanje vlastita imena.
409
2. to se, dakle, tie onog to su Peonci uinili, tako se
dogodilo, a sada su Perzijanci i Megabaz zahvaljujui brojanoj
nadmoi svladali Perinane, mueve koji su se estito borili za
svoju slobodu. Poto je Perint bio zauzet, Megabaz je vodio
vojsku kroz T rakiju i pokoravao je sve gradove i sve tamonje
narode da budu podloni kralju: tako mu je naloio Darije, da
Trakiju podvrgava njegovoj vlasti.
3. Narod Traana najbrojniji je od svih naroda, odmah nakon
Indijaca. Da su imali jednog vou ili da su se meu sobom
slagali, bili bi, po mojem miljenju, nepobjedivi i daleko naj
moniji od svih naroda. N o to je za njih neostvarivo i nemogue
je da se ikada ostvari, pa su zbog toga oni slabi. Zovu se razliito
prema svojim podrujima, ali svi imaju vrlo sline obiaje u
svemu, osim Geta i Trauana, te onih koji stanuju sjeverno od
Krestonjana.
4. O obiajima Geta koji se smatraju besmrtnima ve sam sve
ispriao;2 a Trauani se u svemu ostalome ponaaju jednako
kao i drugi Traani, no to se tie roenja i smrti postupaju
ovako: oko novoroeneta sjede roaci i jadikuju koliko e ono
morati nesrea pretrpjeti nakon roenja, pa nabrajaju sve ljud
ske jade, a pokojnika sahranjuju u zemlju uz ples i veselje, te uz
to kazuju koliko se nevolja oslobodio i kako se sada nalazi u
potpunom blaenstvu.
5. Oni koji stanuju sjeverno od Krestonjana postupaju ovako:
svatko ima vei broj ena; kad netko od njih umre, ene se stanu
estoko svaati, a prijatelji se ivo trude ne bi li odredili koju
je od njih suprug najvie volio: ona za koju presude da je bila
najbolja i koja tao bude poaena, nju najprije hvalama uzvise
2
V. IV,93-94.
410
i mukarci i ene, a zatim je njezin najblii roak kolje na
samom grobu, a kad je zakolje, pokapaju je zajedno s muem;
ostale su veoma nesretne zbog toga, jer je to za njih najvea
sramota.
6. Drugi Traani, opet, imaju ovakav obiaj : prodaju svoju
djecu za izvoz u inozemstvo. Ne brinu se za djevojke ve im
doputaju da vode ljubav s kojim god mukarcem ele. No za
ene se itekako brinu i kupuju ih od njihovih roditelja za
goleme novce. Tetoviranje se smatra znakom plemstva, a nete
toviranost znak je prostog puka.3 Nerad je najljepa stvar, a
obraivanje zemlje najneasnija. Najbolje je ivjeti od ratovanja
i pljake. To su njihovi najznaajniji obiaji.
7. Od bogova potuju jedino ove: Aresa, Dionisa i Artemidu;
ali njihovi kraljevi, za razliku od drugih graana, ponajvie od
bogova tuju Herma, samo se u nj zaklinju i tvrde da oni sami
potjeu od Herma.
8. Njihovi se bogatai sahranjuj u ovako: tri dana izlau tijelo
pokojnika i, poto su mu prinijeli najrazliitije rtvene ivotinje
i poto su ga prije toga oplakali, prireuju gozbu; zatim ga
sahranjuju ili tako da ga spale ili da ga pokopaju u zemlj u, pa
kad naspu grobni humak, prireuju razna natjecanja, meu
kojima su s pravom najvee nagrade odreene za pojedinane
dvoboje. Takve su sahrane kod Traana.
9. to se tie sjevernog dijela ove zemlje, nitko ne moe tono
kazati koji ga narodi nastavaju, no oito je da je s onu stranu
Istra zemlja pusta i beskonana; jedini za koje sam uspio saznati
3
Za razliku od T raana, kod kojih se tetoviraju pripadnici plemstva, kod Grka se
taj postupak smatrao primjerenim robovima.
411
da stanuju s onu stranu Istra ljudi su koji se nazivaju Siginjani,4
a oblae se poput Medana. Njihovi su konji rutavi po itavu
tijelu, a dlaka im je dugaka otprilike pet palaca, 5 dok su oni
sami maleni i tuponosi i nisu u stanju nositi ljude, no vrlo su
brzi ako se upregnu u kola: stoga se tamonji stanovnici voze
na kolima. Njihove granice seu do Veneta koji ive na Jadran
skom moru. Tvrde za sebe da su medanski naseljenici: ne mogu
razabrati kako bi oni doista bili medanski naseljenici, ali se sve
to moglo dogoditi u dugom vremenskom razmaku. Ligijci koji
borave sjeverno od Masalije nazivaju trgovce siginjani, a
Ciprani tako zovu koplja.
1 0. Kako priaju Traani, s onu stranu Istra stanuj u pele,6 i
zbog njih je nemogue proi dalje. Meni se ini da oni, kad
tako priaju, ne govore istinu: sasvim je oito da te ivotinje ne
odolijevaju hladnoi; mislim da su krajevi ispod Velikog med
vjeda7 nenaseljeni upravo zbog studeni. To se pripovijeda o
ovoj zemlji, a njezine je priobalne dijelove potinjavao Megabaz
Perzijancima.
1 1 . im je Darije preao Helespont i stigao u Sard, prisjetio se
dobroinstva koje mu je uinio Histijej Mileanin i savjeta koji
dobio od Koja Mitilenjanina, 8 pa ih je pozvao u Sard i davao
im je priliku da izaberu to god hoe. Kako je Histijej bio
samovI adar u Miletu, nije molio ni za kakvu vlast, ve je traio
Mirkin u podruju Edonaca, jer je ondje elio osnovati grad.
4 Taj narod spominju i Apolonije Roanin (Doivlaji Argonauta, IV,320) i
Strabon (Geografja, X, 11 ,8), no smjetaju ih u razliita druga podruja.
5
Tj. oko 10 cm.
6
Moda Herodot ovdje zapravo, kako kau komentatori, misli na komarce ili
obade, ili je kraj bio naseljen nekim plemenom iji je naziv bio slian grkoj rijei
za pelu, pa je autor Poviesti zabunom pomijeao ljude i ivotinje.
7 Tj. na sjeveru.
8
O Histijeju v. IV,137, a o Koju IV,97.
41 2
To je bio njegov izbor, a Koj je, koji nije bio samovladar nego
ovjek iz puka, traio da zavlada Mitilenom. Kad su im obojici
elje bile ispunjene, svaki je od njih krenuo prema mjestu koje
je odabrao.
1 2. Neto se dogodilo Dariju to ga je, kad je to vidio, nagnalo
da poeli zapovjediti Megabazu da uhvati Peonee i da ih
protjera iz Evrope u Aziju; Pigret i Mastija bili su dva Peonca
koji su, poto je Darije preao u Aziju, eljeli vladati Peo neima
pa su doli u Sard, a sa sobom su vodili stasitu sestru ljepoticu.
Priekali su trenutak kad je Darije javno sjedio u predgrau
lianskoga grada i postupili su na ovaj nain: uresili su sestru
najljepe to su mogli i poslali su je po vodu s vrem na glavi,
a vodila je rukom konja i prela je lan. Dok je ena prolazila pred
njim, privukla je Darijevu panju, jer se ponaala onako kao
to se ne ponaaju ni perzijske ni lidijske ene, niti uope ene
iz Azije. A kad mu je privukla panju, poalje nekoliko svojih
kopljanika s nalogom da pripaze to e ena uiniti s konjem.
Oni su je odostrag slijedili, a ona, kad je stigla do rijeke, napoji
konja, pa poto ga je napojila, napuni vr vodom, te je zatim
prolazila istim putem nosei vodu na glavi, vodei konja rukom
i okreui vreteno.
1 3. Darije se udio i onome to je uo od svojih uhoda i onome
to je sam vidio, pa je naredio da je dovedu pred njegovo lice.
Kad su je doveli, bila su ondje prisutna i njezina braa koja su
sve to promatrala iz nevelike udaljenosti. Kad ju je Darije pitao
odakle dolazi, mladii rekoe da su Peonei, a da je ona njihova
sestra. Na to Darije odgovori pitanjem koji su to ljudi Peonei
i gdje na svijetu oni borave, te s kakvom su namjerom doli u
Sard. Oni su kazali da su doli kako bi mu se predali, a da je
Peonija naseljen kraj na rijeci Strimonu, dok je Strimon neda
leko Helesponta, te da su naseljenici Teukrana iz Troje. Oni
su tako to u pojedinosti priali, a on ih je pitao jesu li sve
41 3
tamonje ene radine. Oni mu spremno odgovore da jesu; ba
su zato i sve to inili.
14. Zatim Darije napie pismo Megabazu kojega je ostavio kao
zapovjednika u Trakiji i zapovijedao mu je da protjera Peonce
s njihovih ognjita i da mu dovede i njih same i njihovu djecu
i ene. Smjesta je jedan konjanik jurio s tom vijeu prema
Helespontu, a kad ga je preao, da pismo Megabazu. A on, im
ga je proitao, odabere vodie iz Trakije i pone dizati vojsku
na Peoniju.
15. Kad su Peonci saznali da Perzijanci idu na njih, okupili su
se i krenuli s vojskom prema moru, jer su vjerovali da e ih
Perzijanci ondje pokuati napadati. Peonci su bili spremni da
odbijaju napade Megabazove vojske, a Perzijanci, poto su
saznali da su se Peonci skupili i da oekuju navalu u primorskim
krajevima, uz pomo vodia krenu gornjim putem i kriomice
od Peonaca upadnu u njihove gradove u kojima nije bilo ljudi;
budui da su upali u njih dok su bili prazni, bez potekoa su
ih zauzimali. Kad su Peonci saznali da su im gradovi zauzeti,
odmah su raspustili vojsku, i svatko je odlazio svojoj kui gdje
se predavao Perzijancima. Tako su od Peo naca Siriopeonci,
PeopIjani i oni koji stanuju sve do jezera Prasijade, protjerani
sa svojih ognjita, bili odvoeni u Aziju.
16. A stanovnike u okolici brda Pangeja i oko samog jezera
Prasijade Megabaz nikako nije sebi podloio. Pokuavao je
pokoriti i one koji stanuju na jezeru na ovaj nain: nasred jezera
postavljene su na visokom kolju daske, na koje se s kopna prilazi
jednim jedinim uskim mostom. Kolje na koje su poloene
daske u davnini su zajedniki postavili svi graani, a nakon toga
ga postavljaju u skladu s ovakvim obiajem: tko se god eni
nekom enom donosi s brda po imenu Orbel tri kolca i stavlja
ih ispod dasaka; a svatko se od njih eni mnogo puta. Stanuju,
414
dakle, tako da svatko posjeduje kolibu na daskama, u kojoj ivi,
i otvor probijen kroz daske, koji vodi dolje u jezero. Nejaku
djeicu veu uetom za nogu u strahu da se ne otkotrljaju u
vodu. Konjima i tegleoj marvi za hranu daj u ribu, a nje ima u
tolikom izobilju da se, kad se probijeni otvor otvori i spusti
kroza nj na konopcu prazna vra, nakon kratka vremena ona
izvlai prepuna ribe. A postoje dvije vrste riba, od kojih jedne
zovu paprak a druge tilon.9
17. Pokorene su Peonee, dakle, odvodili u Azij u, a Megabaz,
poto je pokorio Peonee, poalje sedam Perzijanaca, koji su
odmah nakon njega bili najugledniji u logoru, kao glasnike u
Makedoniju. Njih je slao Ainti da zatrae za kralja Darija
zemlju i vodu. 10 Od jezera Prasijade vodi posve kratak put do
Makedonije. Naime, najprije se u jezero nalazi rudnik iz
kojega je kasnije Aleksandar dobivao svakodnevno talant sre
bra, II a nakon rudnika, kad se prijee brdo po imenu Disor,
ve je Makedonija.
18. Kad su oni Perzijanci koji su bili poslani Ainti stigli
onamo, doavi pred Aintu traili su zemlju i vodu za kralja
Darija. On im je to davao i pozvao ih je na goenje, pa je
priredio velianstvenu gozbu i tako je gostoljubivo primao
Perzijanee. Poto je gozba zavrila, Perzijanci su za vrijeme
pijanke kazali ovo: Prijatelju Makedone, kod nas je Perzija
naca obiaj da, kad prireujero veliku gozbu, za stol dovodimo
i ljubavnice i zakonite ene; budui da si nas gostoljubivo
primio i da nas velianstveno ugouje, te da daje kralju
Dariju zemlju i vodu, potuj sada i ovaj na obiaj! Ainta im
na to ree: 0 Perzijanci, mi nemamo takav obiaj , ve su
9 Radi se o nepoznatim vrstama slatkovodnih riba.
la
Tj. priznavanje Darijeve vrhovne vlasti.
II
Dakle, vie od 26 kg srebra.
415
mukarci razdvojeni od ena; no kako vi koji ste nai gospodari
to zahtijevate, mi emo vam i to ispuniti. Poto je tako kazao,
Aima je dao pozvati ene. A kad su one na njegov poziv dole,
posjedale su redom nasuprot Perzijancima. Zatim, kad su
Perzijanci vidjeli da su ene ljepotice, poeli su govoriti i kazali
su Ainti da ono to je uinio nije ba bilo mudro: bolje bi
bilo da uope nisu dole nego da su, kad su ve dole a ne sjede
uz njih, sjele ovako nasuprot i svojim ih izgledom mue. Pod
takvim je pritiskom Ainta zapovjedio enama da sjednu uz
njih; poto su ga ene posluale, Perzijanci su im smjesta poeli
dirati grudi jer su bili sasvim pijani, a poneki su ih pokuavali
i ljubiti.
1 9. Dok ih je gledao, Ainta je bio miran, premda se alostio,
no odvie se bojao Perzijanaca; ali Aleksandar sin Aintin, koji
je takoer bio prisutan i koji je sve to promatrao, kako je bio
mlad i nije jo iskusio ikoje zlo, nije se vie mogao nikako
suzdravati jer je toliko teko to podnosio, pa je kazao Ainti:
Oe, s obzirom na svoju starost povuci se na poinak i nemoj
vie piti: ja u ostati ovdje i nudit u goste svime to im je
potrebno. Budui da je shvaao da Aleksandar namjerava
uiniti neto strano, na to mu Ainta ree: Sine, uvelike
razumijem tvoje rijei to ih govori u bijesu i to da me eli
udaljiti i raditi neto strano; molim te da se nikako ne buni
protiv ovih ljudi da nas oni ne upropaste, ve se suzdravaj i
gledaj to se dogaa; a to se tie mojeg odlaska, posluat u te.
20. im je Ainta izrekao ovu molbu i povukao se, Aleksandar
je rekao Perzijancima: 0 dragi gosti, s ovim enama slobodno
radite to hoete, pa i ako sa svima ili s nekima od njih elite
voditi ljubav. Sami ete nam za to dati znak; a sada, budui da
vam se ve pribliava vrijeme za odlazak u postelj u, a vidim da
vas je i poprilino uhvatilo pie, pustite, ako vam se svia, da
se te ene okupaju. Kad se okupaju, ponovo ih oekujte.
416
Nakon ovih rijei, budui da su se Perzijanci sa svime slagali,
Aleksandar je izveo ene i poslao ih u enske odaje, a sam je
obukao u ensku odjeu tono onoliko golobradih mukaraca
koliko je bilo ena, dao im je bodee, pa ih je stao uvoditi
unutra; dok ih je uvodio, govorio je Perzijancima ovako: 0
Perzijanci, ini mi se da ste bili u potpunosti ugoeni: sve to
imamo i sve to smo bili u stanju pronai da vam ponudimo,
sve vam to stoji na raspolaganju, pa vam ak pridodajemo i ono
to je od svega najznaajnije, svoje vlastite majke i sestre, da
biste u cijelosti razabrali da vas astimo kako zasluujete, te da
biste uz to javili i kralju koji vas je poslao kako vas je jedan Grk,
vladar Makedonaca, lijepo primio za stolom i posteljom. Poto
je to kazao, Aleksandar posjedne uz svakog Perzijanca Make
donca koji je toboe bio ensko; a oni su Perzijance, kad su ih
ovi htjeli dirati, ubijali.
21. Takvom su smru oni poginuli, a zajedno s njima i njihova
posluga, jer su ih pratila i kola, i sluge, i svakojaka mnogobrojna
oprema; sve je to zajedno sa svima njima iezlo. Neto su
kasnije Perzijanci proveli veliku potragu za ovim ljudima, no
Aleksandar ih je svojom lukavou u tome zaustavio, i to tako
da je dao mnogo novaca i svoj u vlastitu sestru po imenu Gigeja;
a zaustavio ih je, jer je to dao Bubaru, Perzijancu koji je bio na
elu onih koji su traili nestale. I tako je smrt ovih Perzijanaca
bila zatakana i preuena.
22. Da su Perdikini potomci stvarno Grci, kao to oni sami
priaju, i ja doista znam i u kasnijem u izlaganj u dokazati da
jesu Grci, 1 2 a uz to su i oni koji upravljaju natjecanjem Grka u
Olimpiji priznali da je to tako. Naime, kad je Aeksandar
odluio da se natjee i kad je zbog toga doao onamo, Grci,
12
Pria o Perdiki i njegovu porijeklu nalazi se u VIII, 137.
417
suparnici u utrci, namjeravali su ga iskljuiti iz igara uz obra
zloenje da u natjecanju ne mogu sudjelovati barbari nego
jedino Grci. Kad im je Aleksandar dokazao da je Argivac,
donijeta je odluka da je Grk, te je u natjecanju na stadionu
doao na cilj zajedno s pobjednikom. T o se upravo tako
dogodilo.
23. Megabaz je, dok je vodio Peonce, stigao na Helespont, a
kad ga je zatim preao, doao je u Sard. Budui da je Histijej
Mileanin ve obzidavao podruje koje je dobio na svoj zahtjev
od Darija kao nagradu za uvanje mosta, a to je podruje bilo
blizu rijeke Strirona i zove se Mirkin, kad je Megabaz vidio
to to Histijej radi, im je stigao u Sard vodei Peonce, rekao
je Dariju: 0 kralju, to si to uinio kad si Grku, ovjeku vjetu
i mudru, dozvolio da osnuje grad u Trakiji, ondje gdje je
golema uma pogodna za gradnj u brodova, mnogo drva za
izradu vesala i rudnici srebra, a uokolo stanuje mnotvo Grka
i barbara koji e, ako pronau vou, danju i nou raditi ono
to im on bude zapovijedao? Stoga zaustavi tog ovjeka u
njegovu poslu da ne bude prisiljen voditi rat na vlastitu tlu.
Pozovi ga k sebi i na blag ga nain zaustavi; a kad ti se jednom
nae u rukama, postupaj tako da se on nikada vie ne vrati
meu Grke!
24. Tim je rijeima Megabaz bez potekoa uspijevao uvjeriti
Darija, jer je jasno predviao to e se dogaati u budunosti.
Nakon toga Darije je poslao glasnika u Mirkin s ovakvom
porukom: Histijeju, ovo su rijei kralja Darija: Razmiljajui
dolazim do zakljuka da nema nijednog ovjeka koji bi bio
meni i mojoj vlasti odaniji od tebe, i to sam shvatio jer sam
upoznao tvoja djela a ne samo tvoje rijei. Sada, budui da
imam na umu izvriti velike pothvate, odmah doi k meni da
ti povjerim svoje nakane. Histijej je povjerovao u te rijei i,
kako je istovremeno bio vrlo ponosan na to da je postao kraljev
41 8
savjetnik, doao je u Sard. Kad je stigao, Darije mu je kazao:
Histijeju, pozvao sam te iz slijedeeg razloga: im sam se vratio
iz Skitije a tebe mi nije bilo pred oima, nisam poelio, ukratko,
nita drugo toliko koliko da tebe vidim i da doe kako bismo
se porazgovarali, jer sam spoznao da je od svega blaga najvred
niji pametan i odan prijatelj, a svjestan sam i mogu svjedoiti
da ti posjeduje oba svojstva kad je rije o mojoj vlasti. Prema
tome, dobro si uinio to si doao, a ja ti predlaem ovo: pusti
Milet i novoosnovani grad u Trakiji, pa me slijedi u Suzu i
ondje e imati sve to i ja imam i bit e mi drug za stolom i
savjetnik!
25. Poto je to rekao i poto je odredio svojeg roenog brata
Artafrena za upravitelja Sarda, krenuo je za Suzu vodei sa
sobom Histijeja, a za zapovjednika eta u primorju postavio je
Otana, ijeg je oca Sisamna, koji je bio kraljevski sudac, kralj
Kambiz dao ubiti jer je za novac donio nepravednu presudu,
te mu je oderao svu kou i, poto je tako oderao njegovu kou,
isjekao je iz nje trake, pa je njima prepleo naslonja na kojem
je sjedio dok je izricao presude; kad je tako presvukao naslonja,
postavio je za suca umjesto Sisamna, kojega je ubio i oderao,
njegova sina i naredio mu da stalno ima na pameti u kakvu
naslonjau sjedi dok donosi presude.
26. Taj je, dakle, Otan, koji je sjedio u takvu naslonjau, tada
postao Megabazov nasljednik na zapovjednom poloaj u, pa je
zauzeo Bizantij i grad Halkedonjana, zatim je zauzeo i Antandar
u zemlji Troadi, te je osvojio i Lamponij , a kad je dobio od
Lezbljana brodovlje, zauzeo je i Lemno i Imbar, na kojima su,
i jednom i drugom, tada jo stanovali Pelazgi. 1 3
l O Pelazima v. 1,57.
419
27. Lemnjani su se hrabro borili, i njihov je otpor tek nakon
nekog vremena bio slomljen, a onima koji su preivjeli Perzi
janci postave za upravitelja Likareta, brata Meandrija koji je bio
zavladao Samom. T aj je Likaret, dok je vladao na Lemnu,
skonao ivot. [ . . . )14 Ovo je bio uzrok tome; Otan je sve
porobljavao i pokoravao, jedne pod optubom da nisu sudje
lovali u vojni protiv Skita, a druge da su kao razbojnici napadali
D arij evu vojsku kad se vraala iz pohoda na Skite.
28. On je, dakle, takva djela izvrio kao vojskovoa, a zatim je
za Jonjane nastupio kratkotrajan prekid nevolja, no ponovo su
s N aksa i iz Mileta poela stizati zla. N aime, N aks se isticao
blagostanjem meu svim otocima, a Milet je ba tada, u isto
vrijeme, bio na svojem vrhuncu i na diku cjelokupne Jonije: on
je prije toga, kroz dva ljudska pokoljenja, veoma mnogo pretr
pio zbog graanskih nemira, sve dok Parani nisu ondje uveli
red; upravo su njih meu svim Grcima Mileani odabrali za
one koji e im uvesti red.
29. Parani su ih pomirili na ovaj nain: kad su njihovi najbolji
ljudi stigli u Milet, i kako su opaali da im propadaju sva dobra,
rekli su da ele proputovati njihovom zemljom. Dok su to radili
i prolazili kroz cijelo miletsko podruje, kako bi vidjeli meu
zaputenim njivama neku dobro obraenu oranicu, zapisivali
bi ime vlasnika te oranice. Kad su proli cijelim podrujem i
pronali tek malobrojne takve oranice, im su se vratili u grad,
sazvali su skuptinu i postavili su za upravljae drave one za
ije su oranice pronali da su dobro obraene; kazali su da
smatraju da e se oni brinuti i za zajednike stvari onako kao
za vlastite; odredili su da ih sluaju oni ostali Mileani koji su
prije podizali pobune.
14 Tokice oznaavaju lakunu u tekstu: nedostaje objanjenje Likaretove smrti.
420
30. Parani su tako uveli red u Miletu; ipak, tada se poelo iz
ovih dvaj u gradova iriti zlo po Joniji. S Naksa je puk otjerao
neke bogatae, a oni su u bijegu stigli u Milet. Miletom je ba
tada upravljao Aistagora sin Molpagorin, zet i neak Histijeja
sina Lisagorina kojega je Darije zadravao u Suzi. Histijej je bio
samovladar u Miletu i upravo je u to vrijeme bio u Suzi kad su
doli Nakani, a oni su otprije bili njegovi prijatelji. Kad su
N akani stigli u Milet, molili su Aristagoru da im da kakvu
vojnu pomo da bi se vratili u domovinu. A on im je, u sebi
pomislivi da bi mogao vladati Naksom ako se uz njegovu
pomo vrate u svoj grad, pod izlikom da to ini zbog njihova
prijateljstva s Histijejom, ovako govorio: Sam nisam u stanju
da vam pruim takvu pomo u vojsci da se moete vratiti ako
se Nakani koji dre grad tome protive: naime, ujem da
Nakani imaju osam tisua vojnika pod orujem i mnogo
bojnih laa; uinit u ipak sve to je u mojoj moi. A mislim
na ovo. Sluajno mi je Artafren prijatelj : a taj vam je Atafren
sin Histaspov i brat kralja Darija, te zapovijeda svim vojnicima
u priobalju Azije i ima golemu vojsku i mnogobrojne brodove.
Vjerujem da e taj ovjek uiniti ono to ga budemo zamolili.
Kad su Nakani to uli, prepuste Aristagori da djeluje kako
najbolje zna i molili su ga neka obea darove i plaanje trokova
za vojsku, a taj e dug oni sami namiriti: uvelike su se nadali
da e, kad se pojave na Naksu, Naani uraditi sve to od njih
budu traili, jednako kao i drugi otoani; nijedan otok meu
Kikladima tada jo nije bio podloan Dariju.
31. Kad je Aistagora stigao u Sard, kazao je Artafrenu da je
Naks veliinom malen otok ali inae i lijep i bogat i u blizini
Jonije, te da na njemu ima mnogo blaga i robova: Ti stoga
poni pripremati vojsku protiv te zemlje i vodi sa sobom one
koji su iz nje pobjegli. Ako to uini, imam u pripravi velik
novac uz onaj za trokove za vojsku (pravo je, naime, d to
421
plaamo mi koji sve to pokreemo), a s druge e strane kralju
pribaviti otoke, i sam Naks i one koji o njemu ovise, Par, Andar
i druge to se nazivaju Kikladima. Bude li odande kretao, lako
e napasti Eubeju, velik i bogat otok, ne manji od Cipra i takav
da ga nije teko osvojiti. Da ih sve pokori, dovoljno ti je sto
laa. Artafren mu je odgovarao ovim rijeima: Ti na taj nain
potie stvari korisne za kraljevsku kuu i u svemu me dobro
savjetuje osim u broju laa. Umjesto stotinu laa, u proljee
e ti biti pripravno dvije stotine. No potrebno je da se s time
sloi i sam kralj.
32. Kad je Aristagora to sasluao, vrlo je veseo putovao natrag
u Milet, a Artafren, im je poslao poruku u Suzu i izloio
Aristagorin prijedlog te dobio pristanak samog Darija, pripre
mio je dvije stotine troveslarki i doista veliko mnotvo Perzija
naca i ostalih saveznika, a za njihova je zapovjednika postavio
Megabata, Perzijanca iz roda Ahemenida, koji je bio njegov i
Darijev neak i s ijom se keri, ako je pria istinita, kasnije
zaruio Pausanija sin Kleombrotov, Lakedemonjanin, kad ga
je obuzela elja da postane samovladar Grke.15 Kad je imeno
vao Megabata zapovjednikom, Artafren je poslao vojsku Ari
stagori.
33. Poto je doekao Aristagoru iz Mileta, jonsku vojsku i
Nakane, Megabat je plovio toboe prema Helespontu, ali kad
se naao na Hiju, zaustavio je lae kod Kaukase da bi odavde
uz pomo sjevernog vjetra preao na Naks. No nije bilo sueno
da Nakani u tom pohodu doive propast, pa se dogodila
slijedea stvar: dok je Megabat obilazio strae na brodovima,
na lai iz Minda nekim sluajem nitko nije bio na strai; on se
15 I T ukidid u svojoj Povijesti (I, 128) navodi Pausanijino pismo kojim prosi ker
perzijskog kralja.
422
silno razbjesnio i naredio je svojim kopljonoama da pronau
zapovjednika te lae, koji se zvao Skilak, te da ga zaveu i
proture kroz rupu za vesla na lai, i to tako da mu glava izviruje
van, a da mu tijelo bude unutra. Kad je Skilak bio svezan, netko
dojavi Aristagori da Megabat mrcvari njegova prijatelja Min
anina prethodno ga zavezavi. Aistagora ode i stane moliti
Perzijanca za milost, ali kako nije postigao nita svojim molba
ma, sam ode i odvee Skilaka. Kad je to uo, Megabat se silno
razbjesnio i napadne Aristagoru. A on ree: Kakve veze ti ima
s time? Za te nije Artafren poslao da me slua i da plovi
onamo kamo ti ja zapovijedam? to se pravi vaan? Tako mu
je rekao Aristagora. A on je, uvrijeen tim rijeima, im je pala
no, poslao laom na Naks ljude da obavijeste Nakane o
svemu to im se treba dogoditi.
34. Nakani nisu uope ni nasluivali da je taj pohod usmjeren
protiv njih. Kad su bili obavijeteni, odmah su unijeli unutar
zidina sve to je bilo u poljima i pripremili su hrane i pia kao
da e biti pod opsadom, a i utvrdili su zidine. Ovi su se tako
pripremali kao da im prijeti rat, a oni drugi, poto su preplovili
s Hija brodovima na Naks, poeli su napadati vrsto utvrene
protivnike i opsjedali su ih etiri mjeseca. Kad su Perzijanci
potroili sav novac to su ga imali pri dolasku i kad je i sam
Aistagora izgubio mnogo svojeg novca, a opsada je traila sve
vie i vie, tada su podigli utvrenje za izbjeglice s Naksa, a sami
su se poeli vraati na kopno budui da su tako loe proli.
35. Aristagora tako nije bio u stanju ispuniti obeanje to ga je
dao Artafrenu; ujedno ga je muio troak koji je zahtijevala
vojska, a plaili su ga i neuspjeh pohoda i zavada s Megabatom,
pa je pomiljao da e mu oduzeti i vlast u Miletu. Kako ga je
sve to plailo, poeo je razmiljati o tome da se pobuni; naime,
u isto se vrijeme dogodilo i to da je iz Suze od Histijeja stigao
glasnik s porukom istetoviranom na glavi, koji je javljao Ai-
423
stagori neka se odmetne od kralja. Naime, kako je Histijej elio
javiti Aristagori da se odmetne, nije to mogao sigurno javiti ni
na koji drugi nain, budui da su putovi bili pod straom, pa
je obrijao glavu najvjernijem svojem robu, istetovirao je na njoj
poruku i priekao je da mu kosa naraste, te im je narasla,
poslao ga je u Milet s jednom jedinom naredbom da, kad bude
stigao u Milet, moli Aristagoru da mu oia kosu i pregleda
glavu; a upisani su znakovi poruivali, kako sam ve kazao, da
se pobuni. Histijej je tako postupao jer je bio veoma nesretan
to su ga zadravali u Suzi: kad bi dolo do pobune, silno se
nadao da bi ga poslali na more, a ne bude li se nita novo
dogaalo u Miletu, vjerovao je da ga vie nikada nee vidjeti.
36. Histijej je tako razmiljao kad je slao glasnika, a Aristagori
se sve to dogaalo upravo u isto vrijeme. Savjetovao se sa svojim
drugovima u uroti i izloio im je svoje miljenje kao i ono to
je dolo od Histijeja. Svi su ostali iznosili jednako miljenje i
predlagali su da se pobune, no povjesnik Hekatej najprije je
uope odbijao da se kree u rat s perzijskim kraljem i nabrajao
je sve narode kojima je Darije vladao i svu njegovu mo; zatim,
kad ih nije mogao uvjeriti, savjetovao im je da postupaju tako
da postanu gospodari na moru. Kazao im je da ne vidi nikakva
drugog naina kako bi se to postiglo, jer zna da su snage
Mileana male, no ako bi se domogli blaga iz svetita u Branhidi
koje je darovao Lianin Ke, imali bi mnogo izgleda da
postanu gospodari na moru i mogli bi se tada i sami sluiti tim
blagom, a neprijatelji ga ne bi zaplijenili. To je blago bilo
golemo, kao to sam objasnio u prvoj knjizi. lG No to miljenje
nije prevladavalo, pa je odlueno da se die buna, te da jedan
od njih otplovi u Mijunt, gdje se nalazio logor nakon povratka
s Naksa, i da kua zarobiti zapovjednike koji su se ondje nalazili
na laama.
lG
U 1,92.
424
37. Poto je Ijatragora bio poslan da obavi upravo taj posao i
poto je on lukavstvom zarobio Olijata sina Ibanolisova iz
Milase, Histijeja sina Timnova iz Termere, Koja sina Erksan
drova, kojemu je Darije darovao Mitilenu, Aristagoru sina
Heraklidova iz Kime i mnoge druge, postalo je sasvim jasno da
je Aristagora podigao bunu i da sve to smilja protiv Darija.
Najprije je, naizgled dokinuvi samovlae, poeo uvoditi u
Miletu jednakost zakona za sve da bi Mileani drage volje
pristupali njegovoj pobuni, a zatim je jednako tako postupao i
u drugim dijelovima Jonije, te je neke samovladare protjerivao,
a one koje je bio uhvatio na laama to su s njim plovile prema
Naksu, njih je predavao gradovima, i to svakoga preputajui
gradu iz kojeg je potjecao, sve u elji da mu ti gradovi budu
nakloni.
38. im je Koj pao u ruke Mitilenjanima, oni su ga izveli izvan
grada i kamenovali, a stanovnici Kime svojega su tiranina
pustili: tako je postupala i veina drugih gradova. N a taj je nain
dolo do svrgavanja tirana po gradovima, a Aristagora Milea
nin, poto je svrgnuo tirane, naredio je da se u svakom gradu
postavi poseban zapovjednik, te je zatim sam na troveslarki
otiao kao poslanik u Lakedemon, jer mu je bilo neophodno
da pronae nekog monog saveznika.
39. U Sparti nije bio na vlasti Anaksandrida sin Leontov, jer
vie nije bio meu ivima ve je umro, nego je Kleomen sin
Anaksandridin drao vlast, no nije je zadobio na osnovi svojih
vrlina ve po roenju. Naime, Anaksandrida, koji je bio oe
njen keri svoje sestre, premda mu je ona bila jako prirasla srcu,
ipak nije s njom imao djece. Budui da je to bilo tako, efori17
su ga pozvali pred sebe i rekli su mu: Ako se ti sam za sebe ne
17 Pet efora predstavljalo je spartansku upravu koja je imala iroke sudske i druge
ovlasti i koja je -kao to se vidi -mogla i same kraljeve pozivati na red.
42
5
brine, mi ne moemo zanemariti brigu za to to e izumrijeti
Euristenov rod. Oenjen si ovom enom, ali kako ti ona ne raa
djece, otjeraj je i oeni se drugom: bude li tako postupao, uinit
e Spartancima po volji. No on im je odgovarao da nee
uraditi ni jedno ni drugo, te da mu oni loe savjetuju kad trae
od njega da otjera enu koju ima i koja mu nije uope nita
kriva, te da se oeni drugom; stoga ih nee posluati.
40. Nakon toga su efori i geronti, 18 poto su se posavjetovali,
iznosili pred Anaksandridu ovakav prijedlog: Budui da vidi
mo da si jako vezan u enu koju ima, a ti postupaj ovako i
nemoj se suprotstavljati naim prijedlozima da ne bi Spartanci
donijeli neku drugu odluku o tebi! Ne zahtijevamo vie od tebe
da otjera enu koju ima, ve joj pruaj sve to si joj i dosad
pruao, ali uz nju dovedi u kuu i drugu enu koja e biti
plodna. Na takav je njihov prijedlog Anaksandrida pristao, te
je kasnije imao dvije ene i ivio je u dva kuanstva, to nikako
nije bio spartanski obiaj.19
41. Nedugo vremena zatim ena koja je dola kasnije rodi onog
Kleomena. Dok je ona davala Spartancima prestolonasljedni
ka, istovremeno je i ona prva ena, koja je ranije bila neplodna,
tada nekim sretnim sluajem zatrudnjela. Premda je uistinu
bila trudna, roaci novopridole ene, kad su za to saznali,
poeli su je napadati i tvrdili su da se ona isprazno hvali jer eli
zapravo podmetnuti tue dijete. Kako su joj oni nanosili
nepravdu i kako je vrijeme prolazilo, ni efori joj nisu vjerovali,
pa su, dok je raala, sjedili oko nje i pazili to e se dogoditi. A
ona, im je rodila Dorijeja, uskoro je zaela Leonidu, a ubrzo
je zatim zaela i Kleombrota; neki kau da su Kleombrot i
18
Geronti, doslovno: starci, lanovi su spartanskog savjetodavnog vijea sastav
ljenog od 28 uglednih starijih Spartanaca.
19 Slubena bigamija bila je uope zabranjena u cijeloj Grkoj, a ne samo u Sparti.
426
Leonida bili blizanci. ena koja je rodila Kleomena i koja je
kasnije pridola -a bila je ona ki Prinetada sina Demarme
nova -vie nije ponovo raala.
42. Kleomen, kako se pria, nije bio pri zdravoj pameti nego
lud, a Dorijej je bio prvi meu svim svojim vrnjacima, te je
jasno razumijevao da bi po svojim vrlinama sam morao dobiti
vlast. Budui da je tako razmiljao, kad je Anaksandrida umro
i kad su Lakedemonjani po svojim obiajima postavili za kralja
starijeg Kleomena, Dorijej je bio silno uvrijeen i smatrao je
nedostojnim da mu Kleomen bude kralj, pa je zatraio od
Spartanaca ljudstvo i odveo ga je da osnuju naseobinu, a da nije
niti upitao proroite u Delfima u koju bi je zemlju iao osnivati
niti je uradio ita od onoga to je bilo uobiajeno. Ogoren,
kakav je bio, plovio je prema Libiji, a vodili su ga ljudi s Tere.
Kad je stigao do Kinipa, naselio se na rijeci na najljepem
mjestu u Libiji. Ali tree su ga godine odande istjerali libijski
Ma i Kartaani, pa se vratio na Peloponez.
43. Tada mu je Antihar, ovjek iz Eleona, savjetovao na temelju
Lajevih proroanstava20 da bude osniva Herakleje na Siciliji i
ustvrdio je da cijela zemlja na Eriku pripada Heraklidima, jer
ju je sam Heraklo osvojio. Poto je to uo, otiao je u Delfe da
upita proroite da li e zauzeti zemlju u koju ide; Pitija mu
prorekne da e je zauzeti. Dorijej uzme iste pratioce koje je
vodio i u Libiju, pa je krenuo na put prema Italiji.
44. U to su vrijeme, kako pripovijedaju Sibariani, oni sami i
njihov kralj Telis namjeravali voditi rat protiv Krotona, dok su
Krotonjani u veliku strahu zamolili Dorijeja da im prui pomo
i uspjeli su ga nagovoriti: Dorijej je zajedno s njima vodio rat
20
Izgubljena zbirka proroanstava koju je, prema legendi, prikupio Edipov otac
Laj.
427
protiv Sibarisa, i zajedno su i osvojili Sibaris. Sibariani kau
da su to uradili Dorijej i njegovi drugovi, a Krotonjani tvrde
da im u ratu protiv Sibariana nije pomogao nijedan stranac
osim jedinog Kalije, proroka iz Elide, iz roda Jaida, i to na
slijedei nain: on je stigao k njima poto je pobjegao od Telisa,
samovladara Sibariana, jer mu rtve nisu bile povoljne kad ih
je prinosio pred rat s Krotonom.
45. T ako pripovijedaju Krotonjani. I jedni i drugi kao dokaze
za svoje tvrdnje navode ovo: Sibariani sveti gaj i hram koji se
nalaze blizu isuena korita Kratisa, za koje kau da ih je podigao
Dorijej, poto je zauzeo grad, u ast Atene s nadimkom Kratij
ska, a uz to najveim dokazom smatraju smrt samog Dorijeja,
jer je on poginuo zato to je radio mimo doputenja proroan
stva: da nije prekrio ni u emu proroanstvo ve da je inio
ono to mu je bilo naloeno, osvojio bi podruje Erika i,
osvojivi ga, zadrao bi ga, te ne bi ni sam ni njegova vojska bili
uniteni. S druge strane, Krotonjani pokazuju mnoga birana
zemljita u krotonskom podruju koja su bila darovana Kaliji
Elianinu, a na njima su jo i u moje vrijeme ivjeli Kalijini
potomci, dok Dorijeju i njegovim potomcima nije bilo daro
vano nita. Da je Dorijej sudjelovao u ratu sa Sibarisom, bio bi
obdaren, doista, mnogostruko vie nego Kalija. Takve dokaze
iznose jedni i drugi; svatko se moe prikloniti onima kojima
vie vjeruje.
46. S Dorijejom su zajedno plovili i drugi Spartanci osnivai
naseobine, Tesal, Parebat, Kelej i Eurileont, koji su, kad su s
cijelom skupinom stigli na Siciliju, poginuli u bitki, jer su ih
pobijedili Feniani21 i stanovnici Egeste; jedini je od osnivaa
naseobine Eurileont preivio taj nesretan dogaaj. On je preu-
21
To su Kartaani koji su bili na Siciliji; Kartaga je, naime, bila fenika kolonija.
428
zeo preostale vojnike koji su preivjeli i zauzeo Minoju, naseo
binu Selinunana, te je pomagao Selinunanima da se oslobode
samovladara Pitagore. Zatim se, kad ga je uklonio, i sam
pokuao domoi vlasti nad Selinuntom, kojim je nakratko i
zavladao: naime, Selinunani su se pobunili i ubili su ga premda
je pribjegao rtveniku Zeusa zatitnika skuptina.22
47. Dorijeja je pratio i zajedno je s njim poginuo Filip sin
Butakidov, ovjek iz Krotona, koji se zaruio s kerkom T elisa
Sibarianina pa je pobjegao iz Krotona, no kako je izgubio nadu
u vjenanje, plovio je u Kirenu, a kad je kretao iz nje, dalje je
pratio Dorijeja na vlastitoj troveslarki i izdravajui posadu na
svoj troak; bio je olimpijski pobjednik i najljepi Grk svojega
vremena. Zbog njegove su ga ljepote stanovnici Egeste poastili
kao nikoga drugoga: na njegovu su grobu podigli mali hram za
junaka i aste ga rtvama.
48. Dorijej je, dakle, zavrio ivot na ovaj nain; da je mogao
podnositi d bude Kleomenov podanik i da je ostao u Sparti,
postao bi lakedemonski kralj, jer Kleomen nije dugo bio na
vlasti ve je umro bez sinova i ostavio je samo jednu ker kojoj
je ime bilo Gorgo.23
49. Prema tome, Aristagora, samovladar Mileta, stigne u Spartu
u vrijeme kad je u njoj vlast drao Kleomen; iao je k njemu na
razgovor, kako pripovijedaju Lakedemonjani, nosei sa sobom
mjedenu plou u koju je bio urezan zemljovid cijeloga kopna,
cijeloga mora i svih rijeka.24 Dolazei na razgovor, Aristagora
22
Pribjegar kod rtvenika nije se smio ubiti.
2
3 Njome se oenio, kako se vidi iz VII,239, Leonida i tako preuzeo kralj\"sko
prijestolje.
24 Prve su zemljopisne karte u maloazijskom Miletu izradili krajem 6. st. pr.n.e.
Anasimandar i Hekatej i zacijelo su izgledale tako kao to ih Herodor opisuje. e
evtopskoj Grkoj, pa i u Sparti, poetkom 5. st. pr.n.e. one su svakako preds[adjale
zanimljivu novinu.
429
mu je ovako govorio: Kleomene, nemoj se zauditi tome to
sam se toliko urio da doem ovamo; naime, sadanje su prilike
ovakve: injenica da su sinovi Jonjana robovi umjesto da budu
slobodni najveu sramotu i bol ne nanosi samo nama nego i,
meu ostalima, vama utoliko ukoliko ste predvodnici Grke.
Zato sada, tako vam grkih bogova, izbavite iz ropstva Jonjane,
koji su iste krvi kao i vi. To vam lako moe poi za rukom:
barbari nisu srani, a vi ste, to se tie rata, dosegli najvii
stupanj hrabrosti. U bitkama se ponaaju tako da nose lukove
i kratka koplja; u boj idu u irokim hlaama i s turbanima na
glavama. Prema tome, lako ih je svladati. Uz to, stanovnici
onoga kopna imaju vie blaga nego svi ostali zajedno, i to
poevi od zlata, preko srebra, mjedi, arenih tkanina i stoke,
sve do roblja: to vam srce bude eljelo, moi ete ondje nai.
ive jedni drugima u blizini, kako u ti pokazati: do Jonjana
Liani, koji nastavaju bogato podruje i imaju mnogo pleme
nitih kovina. Dok je to govorio, pokazivao je sve na karti
svijeta koju je nosio sa sobom urezan u u plou. Do Liana,
kazivao je Aistagora, prema istoku ive ovi ovdje Frigijci,
veoma bogati stokom i od svih naroda koji su mi poznati
najbogatiji plodovima zemlje. Frigijcima su susjedi Kapadokij
ci, koje mi nazivamo Sirijcima; s njima granie Kiliani, koji
dopiru do ovog mora u kojem lei ovaj ovdje otok Cipar: oni
svake godine plaaju kralju danak u visini od pet stotina
talanata.25 Do tih Kiliana ive ovi Amenci, a i oni su veoma
bogati stokom, a do Armenaca tu je podruje Matijenjana.
Njima u susjedstvu ovo je zemlja Kisija, u kojoj, uz ovu ovdje
rijeku Hoasp, tu lei grad Suza, gdje boravi veliki kralj i gdje
su riznice s blagom: ako zauzmete taj grad, moete se odvaiti
da se sa Zeusom nadmeete u bogatstvu! T reba li, stoga, da
zbog zemlje koje nema mnogo, niti je tako dobra, niti su joj
25 Oko 13100 k srebra.
430
granice iroke, zameete bitke s Mesenjanima, koji su vam u
boju ravni, i s Arkaanima i Argivcima,26 koji ne posjeduju
nita ni zlata ni srebra, dakle onoga to bi nekoga poticalo da
spremno pogiba u ratu? Ako ve imate mogunost da vladate
cijelom Azijom, zar ete odabrati neto drugo umjesto toga?
Tako je kazao Aristagora, a Kleomen mu je odgovarao ovim
rijeima: Strane iz Mileta, odgaam svoj odgovor za tri dana.
50. Tada su u razgovoru doli dovde; no kad je osvanuo dan
odreen za odgovor i kad su doli na dogovoreno mjesto,
Kleomen je upitao Aristagoru koliko je dana puta kralj udaljen
od Jonskoga mora. Aristagora, koji je u svemu ostalome bio
mudar i koji je dobro znao svojeg sugovornika zavaravati, ovdje
naini greku: nije, naime, trebalo da kae istinu ako je elio
Spartance odvesti u Aziju, no on je kazao da put od mora
onamo traje tri mjeseca. Na to Kleomen oduzme rije Arista
gori koji je jo namjeravao govoriti o putu i ree: Strane iz
Mileta, odlazi iz Sparte prije no to sunce zae; tvoje rijei nisu
uope povoljne za Spartance, ako ih namjerava odvui od
mora na udaljenost od tri mjeseca puta!
51. Poto je to izgovorio, Kleomen je otiao svojoj kui, a
Aristagora uzme pribjegarsku granicu27 i takoer ode Kleome
novoj kui, a kad je uao u nju kao pribjegar, molio je Kleo
mena da ga saslua, ali neka prije toga udalji dijete: ondje je
bila, naime, Kleomenova kerka po imenu Gorgo; ona mu je
bila jedino dijete i imala je osam ili devet godina. Kleomen ga
je poticao da kae to eli i da se ne suzdrava zbog djeteta.
Nakon toga mu je Aristagora za poetak obeao deset talanata
bude li mu izvrio ono za to ga je molio. No kako Kleomen
26
Tj . sa stanovnicima grkih pokrajina koje okruuju Spartu.
2
7 Granicu masline ili lovora, obino omotanu vunenim trakama, nosili su oni koji
su eljeli dobiti zatitu ili uputiti nekome kakvu veliku molbu.
431
nije na to pristajao, Aristagora mu je i dalje nudio sve vie i vie
novaca, sve dok mu nije obeao pedeset talanata,28 a tada je
dijete povikalo: Oe, stranac e te potkupiti, ne ode li odmah
odavde. Kleomenu se svidjela djetetova opomena, te se povue
u drugu prostoriju, a Aristagora je morao sasvim napustiti
Spartu i nije vie imao prilike da prui obavijesti o putu od
mora do kralja.
52. to se tie toga puta, stvari stoje ovako: posvuda se na njemu
nalaze kraljevske postaje29 i vrlo lijepa svratita, a itav put vodi
kroz naseljene i sigurne krajeve. Kroz Lidiju i Frigiju ima redom
dvadeset postaja, odnosno devedeset i etiri i po parasange. 30
Nakon Lidije stie se na rijeku Halis, na kojoj su vrata kroz koja
se mora proi da bi se prelo rijeku,3l a ondje je i velika
straarnica. Kad se prijee u Kapadokiju i njome putuje do
granica Kilikije, ondje je dvadeset osam postaja, odnosno sto i
etiri parasange; na tim granicama proi e kroz dvoja vrata i
mimoii e dvije straarnice. A kad se one prou i dok put
vodi dalje kroz Kilikiju, ondje ima tri postaje, odnosno petnaest
i po parasanga. Granicu izmeu Kilikije i Armenije predstavlja
rijeka koja se prelazi laama, a ime joj je Eufrat, dok se u
Armeniji nalazi petnaest postaja sa svratitima, odnosno pede
set i est i po parasanga, te jedna straarnica. Kroz nju teku etiri
rijeke koje se prelaze laama i preko kojih se svakako mora
prevesti, a prva je od njih Tigris, druga i trea se nazivaju Zabat,
ali one nisu ista rijeka niti izviru na istom mjestu: ona koju sam
28
Aristagorine su se ponude, dakle, kretale od 260 do 1300 k srebra ili zlata.
29 Kraljevske postaje i svratita bile su mjesta za odmor putnika i izmjenu zaprega:
one su u Perzijskom Carstvu bile pod dravnom upravom. Razmak izmeu dvije
postaje odgovarao je jednom danu puta pjeice.
30 Parasanga je perzijska mjera koja je obuhvaala put koji se moe prijei otprilike
za sat brzog hoda. Obino se raunalo da je jedna parasanga jednaka razdaljini 30
stadija, odnosno oko 5,5 k.
3
1
Tj . vrata s mostom.
432
prvu naveo tee iz Armenije, a druga iz podruja Matijenjana.
etvrta se od ovih rijeka zove Gind, i nju je Kir onomadne
razdijelio na tri stotine i ezdeset rukavaca.32 Kad se iz te
Armenije ulazi u zemlju Matijenu, ondje ima trideset i etiri
postaje, odnosno stotinu trideset i sedam parasanga. Iz nje se
prelazi u Kisiju, gdje je jedanaest postaja, odnosno etrdeset i
dvije i po parasange do rijeke Hoaspa, koji se i sam prelazi
laom i na kojem je podignut grad Suza. Sveukupno ovih
postaja ima stotinu i jedanaest. Isto toliko koliko i postaja ima
i svratita za onoga tko putuje iz Sarda u Suzu.
53. Ako je kraljevski put tono izmjeren u parasangama, i ako
parasangi odgovara trideset stadija, kao to je doista i sluaj, od
Sarda do kraljevske palae koja se zove Memnonova') ima
trinaest tisua i petsto stadija, budui da je ukupno etiri stotine
i pedeset parasanga.34 Ako se svaki dan prijee stotinu i pedeset
stadija, potrebno je za put upravo devedeset dana. T ako je
Aristagora Mileanin, kad je Lakedemonjaninu Kleomenu ka
zao da put od mora do kralja traje tri mjeseca, sasvim ispravno
to rekao.
54. Ako bi tko jo tonije to izraunavao, i to u iskazati: naime,
ovome putu treba pribrojiti onaj od Efeza do Sarda. Tvrdim
da od Grkoga mora35 do Suze (ona se, naime, naziva Memno
novim gradom) sveukupno ima etrnaest tisua i etrdeset
.
1
2
V. I,189 .
. 1
3 Premda je Memnon, junak u trojanskom ratu, bio etiopski kralj, antiki su ga
autori nerijetko povezivali sa Suzom, pa Memnonova palaa oznaava, kako se vidi
iz slijedeeg poglavlja, sredite Suze.
34 Tj. oko 2450 km. Herodorov raun u vezi s trajanjem puta vrijedi za vojne
jedinice. Put od Sarda do Suze brzi su kuriri perzijskog kralja prelazili na konjima
za sedam dana.
35 Tj. Egejskog mora.
433
stadija, jer od Efeza do Sarda put iznosi pet stotina i etrdeset
stadija, pa se put od tri mjeseca produuje jo za tri dana.
55. Kad je odlazio iz Sparte, Aistagora je iao u Atenu, koja se
tada ovako oslobodila od tirana. Kad su Pisistratova sina i brata
tiranina Hipije, Hiparha, poto je on u snu vidio posve jasno
prikazu [na svoju nesreu],36 ubili Aistogiton i Harmodije, koji
su rodom od davnine bili Gefirani, nakon toga su Atenjani jo
etiri godine trpjeli samovladu, i to ne manje nego prije ve jo
i vie.37
56. Prikaza u Hiparhovu snu bila je ovakva. U noi koja je
prethodila panatenejskim sveanostima38 sanjao je Hiparh da
je kraj njega stao velik i lijep ovjek i da mu je zagonetno kazivao
ovakve rijei:
Netlive boli, lve, u srcu stlivo trpi:
ovjek to nepravdu ini nee izbjei kaznu.
im je svanuo dan, on je to, dakako, ispripovjedio tumaima
snova; a zatim je, zanemarivi prikazu, sudjelovao u sveanosti,
gdje je i zavrio ivot.
57. Gefrani, kojima su pripadali Hiparhovi ubojice, kako sami
kau, bili su od davnine porijeklom iz Eretrije, no kako sam ja
otkrio nakon ispitivanja, bili su Feniani, od onih Feniana koji
su stigli s Kadmom u kraj to se danas naziva Beotijom, te su
ivjeli u tom kraju u podruju Tanagre koji su dobili rijebom.
Kad su Kadmejce prvi put protjerali odavde Argivci, pa poto
su Gefrane drugi put protjerali Beoani, oni su krenuli prema
Ateni. Atenjani su pristali da im oni postanu sugraani pod
36 Dio u uglatim zagradama vjerojatno je kasniji dodatak tekstu.
37 Hiparh je ubijen 514. g. pr.n.e., a Hipija je vladao sve do 510. g. pr.n.e.
38 Velika atenska sveanost.
434
odreenim uvjetima, te su odredili da oni budu iskljueni iz
mnogih stvari, ali ipak jedva vrijednih spomena.39
58. Oni Feniani koji su stigli s Kadrom i kojima su pripadali
i Gefirani, kad su se naselili u ovoj zemlji, uz mnoga druga
znanja donijeli su Grcima pismo,40 koje Grci, kako smatram,
prije nisu poznavali, i to najprije pismo koje su upotrebljavali
svi Feniani, a kasnije, kako je vrijeme prolazilo, zajedno s
jezikom izmijenili su i oblik slova. U to su vrijeme veinu
krajeva u njihovoj okolici nastavali Grci Jonjani: oni su preu
zeli, uei od Feniana, pismo i upotrebljavali su ga s malim
izmjenama, a upotrebljavajui ga, rekli su, kao to je i bilo pravo
budui da su ga Feniani donijeli u Grku, da ga treba nazvati
fenikim pismom. Isto tako, Jonjani od drevnih vremena
knjige zovu koe, jer su u oskudici papirosa upotrebljavali
jaree i ovje koe; jo i danas mnogi barbari piu na takvim
koama.
59. I sam sam vidio kadmejska slova urezana na trima trono
cima u svetitu Apolona Ismenijskog u beotskoj Tebi, i ona su
uvelike bila nalik jonskima. Jedan od tronoaca nosi natpis:
Bog me dde Amftion svldv Telboejce.
Po svojoj starosti mogao bi biti iz vremena Laja sina Labdakova,
unuka Polidorova i praunuka Kadmova.
60. Na drugom je tronocu natpis u heksametru i glasi:
39 Atenjani vjerojatno nisu dopustili Gefranima da sudjeluju u nekim vjerskim
obredima.
40 Herodot je u pravu, jer su Grci (najprije u Maloj Aziji i na istoku) svoj alfabet
preuzeli doista od Feniana, ali su neke od njihovih znakova upotrijebili za biljeenje
samoglasnika i tako su feniko slogovno pismo, kojim su se pisali samo suglasnici,
pretvorili u prvi alfabet u kojem svakom glasu odgovara jedno slovo.
435
Apolonu dlekometom Ske me je aka
Nakon pobjede do d budem prekrasan ures.
Skej sin Hipokoontov -ako je to doista on darovao, a ne netko
drugi istoga imena kao i Hipokoontov sin -mogao bi potjecati
iz doba Edipa sina Lajeva.
61. Na treem tronocu natpis, i on u heksametru, glasi:
Apolonu strielu Laodmant me sam je,
Kral kad je bio, do d budem prekrasan ures.
Upravo u vrijeme kad je Laodamant sin Eteoklov bio kralj,
Argivci su istjerali Kadmejce, pa su oni kretali prema Enhelej
cima, dok su Gefirani bili zaostali, te su kasnije pred Beoanima
uzmicali prema Ateni; u Ateni su podigli svetita koja nisu
imala veze s ostalim Atenjanima ve su bila odvojena od drugih
svetita, a posebno to vrijedi za svetite Demetre Ahejske i za
njezine tajne sveanosti.
62. Ispripovjedio sam, dakle, o prikazi iz Hiparhova sna, i
odakle potjeu Gefirani koji su bili Hiparhovi ubojice; uz to je
potrebno jo da se vratim na poetak prie o tome kako su se
Atenjani oslobodili tirana. Dok je Hipija drao vlast i bio
ogoren na Atenjane zbog Hiparhove smrti, Alkmeonidi, koji
su bili rodom Atenjani i izbjeglice pred Pisistratovim sinovima,
budui da im nije polazio za rukom pokuaj da se zajedno s
drugim atenskim prognanicima silom vrate natrag, ve su u
tom pokuaju da se vrate i oslobode Atenu trpjeli teke gubitke,
poto su utvrdili Lipsidrij u kraju sjeverno od Peonije, ti su
Alkmeonidi, dakle, nakon toga poduzimali sve protiv Pisistra
tovih sinova, a Amfiktionci su ih najmili da izgrade hram u
Delfima koji danas postoji no onda ga nije bilo. Kako su imali
dosta novaca i bili od davnine ugledni, podigli su hram ljepi
od predloka, izmeu ostalog i zato to je bilo ugovoreno da
436
hram grade od kamena vapnenca, a oni su mu proelje izgradili
od parskog mramora.41
63. Kako priaju Atenjani, dok su boravili u Delfma, ovi su
ljudi poeli uz pomo novca nagovarati Pitiju da Spartance,
kad god dou, bilo radi pojedinanog bilo radi dravnog posla,
pitati proroite, poziva na oslobaanje Atene. Lakedemonjani,
budui da su neprestano dobivali isti odgovor, poalju s voj
skom Anhimolija sina Asterova, tada ugledna graanina, da
istjera Pisistratove sinove iz Atene, premda su s njima bili
povezani prijateljstvom; no oni su smatrali bitnijima boanske
odredbe od ljudskih. Poalju ih laama preko mora. Kad je
Anhimolije pristao u Faleru, iskrcao je ondje vojsku, no Pisi
stratovi sinovi su o tome bili unaprijed obavijeteni, pa su traili
pomo iz Tesalije, jer su s T esalcima bili sklopili savez. Tesalei,
na njihovu molbu i zajednikom odlukom, poalju tisuu
konjanika i svojega kralja Kineju, ovjeka iz Kondeje; kad su
njih zadobili za saveznike, Pisistratovi su sinovi poeli smiljati
ovakav naum: posijeku sva stabla u falerskoj ravnici i tako
prilagode to mjesto konjici, te poalju konjicu na neprijateljski
tabor; kad je izvrila napad, poubijala je mnoge Lakedemonja
ne, a meu njima i Anhimolija, dok je preostale potisnula na
brodovlje. Tako je zavrio prvi lakedemonski pohod, a Anhi
molijeva se grobnica nalazi u atikoj Alopeci, u blizini Hera
klova svetita u Kinosargu.
64. Nakon toga su Lakedemonjani poslali jae jedinice protiv
Atene, a za zapovjednika su vojske postavili kralja Kleomena
sina Anaksandridina, ali je vie nisu uputili morem nego ko
pnom; kad su upali u Atiku, najprije se s njima sukobila tesalska
41 Hram je graen na mjestu starijeg, u poaru nestalog hrama. Gradnja, koju su
nadgledali Amfkrionci, lanovi religioznog saveza koji je rukovodio delfskim sveti
tem, zapoeta je oko 513. g. pr.n.e., a zavrena je oko 480. g. pr.n.e.
437
konjica koja se nedugo zatim dala u bijeg, a vie je od etrdeset
njezinih ljudi palo u boju: preostali su se povlaili bez oklijeva
nja ravno prema Tesaliji. Kad je Kleomen stigao u grad zajedno
s onim Atenjanima koji su udjeli za slobodom, opsjedao je
tirane koji su se povukli unutar pelazgikih zidina.42
65. Uope ni na koji nain Lakedemonjani ne bi mogli ukloniti
Pisistratove sinove jer nisu namjeravali provoditi opsadu, a
Pisistratovi su sinovi bili dobro opskrbljeni hranom i piem;
nakon nekoliko dana opsjedanja poeli su se povlaiti u Spartu;
no tada se dogodilo neto to je jednima bilo na nesreu, a
drugima je znailo sreu: sinove Pisistratovih sinova prebacivali
su na sigurno izvan zemlje, no bili su pri tom zarobljeni. Kad
se to desilo, itav se poloaj Pisistratovih sinova stubokom
promijenio, i u zamjenu za djecu oni pristanu na zahtjeve
Atenjana i tako se u roku od pet dana isele iz Atike. Kasnije su
otili u Sigij na Skamandru, poto su drali vlast u Ateni trideset
i est godina, a i oni sami su bili od davnine porijeklom iz Pila
i potomci Nelejevi, istoga roda kao i porodice Kodra i Melanta,
koji su, premda pridolice, bili atenski kraljevi. Zbog toga i u
spomen na to i Hipokrat je svojem djetetu dao ime Pisistrat,
preuzimaj ui ime od Nestorova sina Pisistrata. Tako su se
Atenjani rijeili tirana; a sada u najprije kaati to su dostojno
pripovijedanja uradili ili pretrpjeli poto su se domogli slobode,
a prije no to se Jonija pobunila protiv Darija i prije no to je
Aristagora Mileanin stigao u Atenu da izmoli njezinu pomo.
66. Atena je ve otprije bila velik grad, a kad se oslobodila
tirana, postala je jo vea. U njoj su dva ovjeka imala mo,
Klisten, iz roda Alkmeonida, za kojega se pria da je nagovorio
Pitiju, i Isagora sin Tisandrov, iz ugledne porodice, no ije
42 Rije je o utvrdi, vjerojatno na sjeverozapadnoj strani atenske akropole.
438
porijeklo ne umijem kazati; njegovi roaci prinose rtve Zeusu
Karijskom.43 Njih su se dvojica nadmetala oko vlasti, te se
Klisten, jer je poeo gubiti, povezao s pukom. Nakon toga je
Atenjane, koji su dotad bili razdijeljeni na etiri file, podijelio
na deset fila,44 uklonivi dotadanje njihove nazive, izvedene iz
imena Jonovih sinova, Geleonta, Egikoreja, Argada i Hopleta,
i iznaavi nove nazive po imenima domaih junaka, uz izuzetak
Ajanta: njegovo je ime pridodao, jer je on, premda stranac, ipak
bio prvi susjed gradu i njegov saveznik.
67. ini mi se da se u tome Klisten ugledao na svojeg djeda po
majci, Klistena, tiranina Sikiona. Naime, taj je Klisten, poto
se zaratio s Argivcima, zabranio natjecanja rapsoda u Sikionu
zbog Homerovih epova,45 jer se u njima neprestano pjesmom
uzdiu Argivci i Arg; u to je Klisten, budui da se na samom
trgu u Sikionu nalazio i jo uvijek se nalazi hram j unaka Adrasta
sina Talajeva, poelio protjerati ga iz zemlje jer je i taj j unak
bio Argivac. Doao je u Delfe i pitao je proroite da li da
protjera Adrasta; Pitija mu je u proroanstvu rekla da je Adrast
bio kralj Sikionjana, dok je on sam tek njihov krvnik. Kako
mu, dakle, boanstvo to nije doputalo, on se vratio kui i
smiljao je na koji bi se nain Adrast sam udaljio. Kad mu se
inilo da ga je iznaao, poslao je poruku u beotsku T ebu u kojoj
je kazao da eli prenijeti u Sikion ostatke Melanipa sina Asta
kova; Tebanci to dopuste. Kad je prenio Melanipove ostatke,
4.1 Budui da su Karani bili barbari, eventualno karijsko porijeklo Isagorino nije u
oima Atenjana moglo predstavljati njegovu prednost.
44 Radi se, dakako, o znamenitim Klistenovim reformama kojima je zamijenjena
dotadanja rodovska podjela Atenjana teritorijalnom: od deset novih opina, fla,
svaka se sastojala od triju dema, po jednog iz priobalnog, iz seoskog i iz gradskog
podruja.
45 Rapsodi su bili putujui pjevai epskih pjesama, a njihova su se natjecanja
odravala u mnogim grkim gradovima. Argivci su se osobito slavili u izgubljenim
epovima Tebaid i Epigoni, za koje se danas smatra da nisu bili Homerovi.
439
Klisten mu odredi posveeno zemljite u samu gradsku kuu
i podigne mu kip na najutvrenijem mjestu. Klisten je Mela
nipa prenio (i to treba razjasniti) zato to je on bio najljui
Adrastov neprijatelj , koji mu je ubio i brata Mekisteja i zeta
Tideja. Kad mu je odredio posveeno zemljite, oduzeo je
Adrastu rtve i sveanosti i podario ih je Melanipu. No Sikio
njani su imali obiaj doista silno tovati Adrasta, jer je njihova
zemlja bila Polibov kraj , a Adrast je bio sin Polibove keri, pa
kako je Polib umro bez sinova, dade vlast Adrastu. Sikionjani
su tovali Adrasta i na mnoge druge naine, a osobito su njega,
Adrasta a ne Dionisa, astili tragikim korskim pjesmama zbog
njegovih patnji. Klisten je vratio Dionisu tragike korske pje
sme, a ostatak je svetkovine namijenio Melanipu.
68. Tako je bio postupio prema Adrastu, a dorskim je filama,
da ne bi bile jednake kod Sikionjana i kod Argivaca, promijenio
imena drugim imenima. Time se najgrublje naalio sa Sikio
njanima: kad je davao imena, uzeo je nazive za svinju i magarca
i dodao im je nove zavretke, osim u sluaju svoje fle: njoj je
dao ime po svojoj vlasti. Tako su se jedni zvali Arhelaji, drugi
Hijati, trei Oneati, a etvrti Hereati.46 Ta su imena fila
Sikionjani upotrebljavali i za Klistenove vladavine i jo otprilike
ezdeset godina nakon njegove smrti; a zatim, poto su donijeli
takav zakljuak, promijenili su imena u Hilejci, Pamfilci i
Dimanaani, a njima su dodali i etvrto ime, prema Adrastovu
sinu Egijaleju, pa su stvorili ime Egijalejci.
69. To je bio uradio Sikionjanin Klisten, a Atenjanin Klisten,
koji je bio sin keri Klistena iz Sikiona i nosio je njegovo ime,
takoer je, kako mi se ini, prezirao Jonjane, pa da njegove file
ne budu jednake jonskima, odluio se ugledati na svojega
4
6
Naime, ova su imena izvedena od rijei arkhel0s vladar naroda , hs svinja ,
onos magarac i khoiros prase .
440
imenjaka Klistena. im je za sebe pridobio atenski puk, koji je
u to vrijeme bio u svemu potisnut, izmijenio je imena flama i
poveao je njihov broj . Uveo je deset poglavara fla umjesto
prijanjih etiriju, a i po deset je dema47 raspodijelio meu
filama. Kako je puk bio uza nj, on je stajao mnogo bolje od
svojih protivnika.
70. Kako je sa svoje strane Isagora stajao slabije, kao odgovor
na to izmisli ovo: pozove Lakedemonjanina Kleomena koji mu
je bio prijatelj jo iz doba opsade Pisistratovih sinova. A Kleo
mena su optuivali i da je posjeivao Isagorinu enu. Kleomen
je najprije slao glasnika u Atenu s porukom neka protjeraju
Klistena, a zajedno s njim i mnoge druge Atenjane koje je
nazivao prokletnicima. Takvu je poruku slao, jer ga je tome
poduio Isagora: naime, Alkmeonidi i njihovi sudrugovi bili su
krivci za jedno ubojstvo, a u tome nije sudjelovao niti on sam
niti njegovi prijatelji.
71 . Neki su Atenjani bili nazvani prokletnici m a iz slijedeeg
razloga: bio je neki ovjek iz Atene, Kilon, pobjednik na
olimpijskim igrama. On je poelio da postane samovladar, pa
je okupio skupinu svojih vrnjaka i pokuao je zauzeti akropolu,
no kako mu nije uspjelo da je osvoji, sjedio je kao pribjegar uz
boginjin kip. Pritani naukrari,48 koji su tada upravljali Atenom,
nagovore i sve da se udalje uz jamstvo da nee biti pogubljeni;
krivci za njihovu smrt su Akmeonidi. Ali to se dogodilo prije
Pisistratova doba.49
72. Poto je Kleomen poslao poruku da se protjeraju Klisten i
prokletnici, Klisten je sam potajno otiao iz grada; no za kratko
47 V. bilj. V,44.
48 Pritani su lanovi atenskog gradskog vijea, a naukrari poglavari naukrarija,
dijelova atikih fila prije Klistenovih reformi.
49 Tj . oko 630. g. pr.n.e.
441
vrijeme pojavi se u Ateni Kleomen s nevelikom etom, a kad
je stigao, poeo je progoniti sedam stotina atenskih obitelji koje
mu je naznaio Isagora. Zatim, kad je to obavio, pokuavao je
raspustiti skuptinu i dati vlast u ruke tri stotine Isagorinih
pristalica. Skuptina se tome usprotivila i nije ga htjela sluati,
pa su Kleomen, Isagora i njegovi pristalice stali zauzimati
akropolu. No ostali Atenjani su se sloili i opsjedali su ih ondje
dva dana; treega dana, poto su sklopili primirje, napuste
zemlju svi Lakedemonjani, koliko ih je god bilo. Tako se
ispunjavala objava to ju je dobio Kleomen: kad se uspeo na
akropolu s namjerom da je osvoji, uao je u unutranje svetite
boginjina hrama da bi je pozdravio; ali je sveenica ustala iz
prijestolja i rekla mu je prije nego to je proao kroz vrata:
Strane Lakedemonjanine, vraaj se natrag i ne ulazi u svetite,
jer Doranima ulaz ovamo nije dozvoljen! A on ree: 0 eno,
ja nisam Doranin ve Ahejac. Uope se ne obazirui na njezine
opomene, nasrnuo je i stoga je sada morao biti izbaen sa svojim
Lakedemonjanima; a ostale su Atenjani bacili u okove da bi ih
pogubili; meu njima je bio i Timesitej iz Delfa, o ijim bih
junakim djelima i smjelosti mogao mnogo ispriati.
73. Oni su, dakle, okovani zavrili svoje ivote, a Atenjani su
nakon toga pozvali natrag Klistena i sedam stotina obitelji to
ih je Kleomen prognao, te su poslai vjesnike u Sard, jer su htjeli
sklopiti savez s Perzijancima, budui da su znali da im predstoji
rat protiv Lakedemonjana i Kleomena. Kad su poslanici stigli
u Sard i saopili ono to im je bilo zapovjeeno, Atafren sin
Histaspov, upravitelj Sarda, pitao je tko su i u kojoj zemlji
borave ti ljudi koji mole da budu saveznici s Perzijancima, a
kad je to saznao od poslanika, kratko im odgovori ovako: budu
li Atenjani dali kralju Dariju zemlju i vodu,50 on e s njima
sklopiti savez, a ako to ne budu dali, neka se - kako je
50 V. bilj. V, IO.
442
zapovijedao - udalje. Poslanici, preuzevi odgovornost na
sebe, potvrde da daju zemlju i vodu, jer su htjeli sklopiti savez.
Kad su se vratili u domovinu, protiv njih su zbog toga dizali
teke optube.
74. Kako je Kleomen znao da mu se Atenjani izruguju i rijeima
i djelima, poeo je prikupljati vojsku s cijelog Peloponeza, ali
nije govorio zato je prikuplja, jer se elio osvetiti atenskom
narodu, a htio je ujedno postaviti !sagoru za tiranina, budui
da je i on zajedno s njim otiao s akropole. Kleomen je upao u
Eleusinu s brojnim jedinicama, dok su Beoani prema dogo
voru zauzimali Enoju i Hisiju, granine atike opine, a Hal
kiani su napadali i pustoili atiko podruje s druge strane.
Atenjani su, premda su trpjeli napade s dviju strana, odluili
da se kasnije bave Beoanima i Halkianima, te su poeli
ukrtati oruje s Peloponeanima koji su se nalazili u Eleusini.
75. Dok su se tabori pripremali da zametnu bitku, Korinani
su prvi zakljuili da ne postupaju pravedno, pa su poeli
mijenjati miljenje i povlaiti se, a nakon njih je to uinio i
Demarat sin Aristonov, koji je i sam bio spartanski kralj i koji
je poveo vojsku iz Lakedemona i prije toga se slagao s Kleome
nom. Nakon toga razdora, u Sparti je donijet zakon prema
kojem nije doputeno da oba kralja budu s vojskom kad ona
odlazi u ratni pohod: dotad su obojica bila s njom; kako je j edan
sada bio osloboen ove dunosti, ostajao je u gradu i jedan od
Tindarida; 5 1 dotad su, naime, i njih dvojica, zazvani u pomo,
bili s vojskom. Kad su u tom asu preostali saveznici u Eleusini
vidjeli kako se kraljevi Lakedemonjana meusobno ne slau i
kako su Korinani napustili bojni red te poeli odlaziti, i sami
su se povlaili.
51 Tindaridi, Kastor i Polideuko, bili su zatitnici spartanskih kraljeva: svaki je od
dvaju kraljeva nosio sa sobom kip svojeg zatitnika.
443
76. To je bio etvrti put da su se Dorani pojavili u Atici -
dvaput su upali radi rata, a dvaput na dobro atenskog naroda:
prvi je put to bilo kad su osnovali Megaru (jer se taj pohod u
vrijeme kad je Atenjanima vladao Kodro s pravom moe ovamo
ubrojiti), drugi i trei put onda kad su stigli krenuvi iz Sparte
zato da istjeraj u Pisistratove sinove, a etvrti put tada kad je
Kleomen na elu Peloponeana napao Eleusinu; tako su tada
Dorani etvrti put napali Atenu.
77. Poto je ova vojska bila tako neslavno rasputena, Atenjani
su se eljeli osvetiti i najprije su vodili vojnu protiv Halkiana.
Beoani dou u pomo Halkianima na Euripu. Kad su ih
Atenjani vidjeli kako dolaze u pomo, odlue napadati Beoane
prije Halkiana. Atenjani navale na Beoane i odnesu veliku
pobjedu, te ih veoma mnogo pobiju, a sedam ih stotina zarobe
ive. Istoga dana Atenjani prijeu na Eubeju i navale na Hal
kiane, pa i njih pobijede, te ostave na zemljitu vitezova etiri
tisue naseljenika; vitezovima su se nazivali bogati halkianski
zemljoposjednici. I Halkiane koje su ive zarobili zajedno sa
zarobljenim Beoanima drali su okovane pod straom; s vre
menom su ih oslobodili po cijeni od dvije mine52 po ovjeku.
Njihove su okove kojima su bili vezani objesili na akropoli, i
oni su tamo jo bili i u moje vrijeme objeeni na zidovima koje
su spalili ognjem Meani, nasuprot hrama okrenutog prema
zapadu. Od desetine otkupnine napravili su i postavili mjedeni
etveropreg: on je postavljen s lijeve strane im se ue u
Propileje na akropoli;53 na njemu je ovakav natpis:
\2 Otkupnina je iznosila neto manje od 1 kg srebra po ovjeku.
53 Znameniti prilaz atenskoj akropoli, Propileji, u obliku u kojem ih danas pozna
jemo podignuti su izmeu 436. i 431. g. pr.n.e., pa se Herodotov opis odnosi na
stariju graevinu na rom mjestu, koja je stradala u poaru 480. g. pr.n.e. u vrijeme
perzijskih ratova.
444
Poto su atenski sinovi svldli ratnikom snagom
Beotski narod i s njim jo i Halkidne sve,
Stiali obijest su njihovu eleznim okovom stranim;
Dio je dseti to: Paldi konji na dr.
78. Atenjani su, dakle, zadobili na snazi; sasvim je oito, ne
samo iz ovog jednog primjera nego i uope, koliko je vrijedna
tekovina graanska sloboda, ako i Atenjani, dok su bili pod
tiranima, nisu bili nadmoni u ratu nijednom od svojih susjeda,
a im su protjerali tirane, postali su daleko najbolji. Oito je,
stoga, i to da su, dok su bili podloni, bili kukavice, jer su se
borili u korist gospodara, a kad su stekli slobodu, svatko se od
njih revno trudio oko posla to ga je obavljao sam za sebe.
79. Oni su, dakle, bili u takvu poloaju, ali nakon tih dogaaja
Tebanci su slali upit boanstvu u elji da se osvete Atenjanima.
Pitija im je kazala da oni sami ne mogu provesti osvetu, te im
je savjetovala da svoju elju razglase na skuptini i da se obraaj u
za pomo onima koji su im najblii. Kad su se izaslanici vratili
iz proroita, sazvana je narodna skuptina i na njoj su iznosili
proroanstvo: kako su iz njihovih rijei razabirali da se treba
obraati za pomo najbliima, Tebanci, poto su to uli, rekoe:
Zar ne ive najblie nama Tanagrani, Koronejci i Tespijci?54
Oni su se uvijek svim srcem borili uz nas i pomagali nam u
ratu. Zato je potrebno njima se obraati za pomo? Moda
nije to smisao proroanstva?
80. Dok su oni tako razmiljali, jedan meu njima, koji je
shvatio stvar, ree: Mislim da razumijem to nam proroite
eli kazati. Pripovijeda se da je Asop imao dvije keri, Tebu i
54 Tanagra, Koroneja i Tespija bile su lanice Beotskog saveza na ijem je elu bila
Teba.
445
Eginu; ako su njih dvije sestre, mislim da nam je bog prorekao
da se obraamo za pomo Eginjanima da nam budu pomonici
u osveti. ini se da nije bilo iznijeto nijedno miljenje bolje
od ovoga, pa su odmah poslali molbu za pomo Eginjanima,
pozivaj ui ih da im pruaju pomo u skladu s proroanstvom
budui da su im najblii, a ovi su im odgovorili da im, kad trae,
alju u pomo Eakide.55
81. Poto su se Tebanci pokuali boriti uz pomo Eakida i poto
su ih Atenjani teko porazili, vratili su Eakide njihovoj kui i
molili su za ive ljude. Eginjani, ponosni na svoje veliko
blagostanje i sjetivi se drevnog neprijateljstva to su ga gaji1i
prema Atenjanima, u tom asu, na molbu Tebanaca, ponu
bez prethodne najave ratovati protiv Atenjana. Dok su Atenjani
napadali Beoane, Eginjani su doplovili bojnim laama u Atiku
i pustoili su Faler, pa i mnoge opine na drugim mjestima uz
obalu, i tim su svojim inom nanosili Atenjanima veliku tetu.
82. A ono odavno potaknuto neprijateljstvo Eginjana prema
Atenjanima imalo je ovakav uzrok. Epidauranima njihova
zemlja nije davala nikakva ploda. Zbog takve nesree Epidau
rani su traili pomo proroita u Delfma, a Pitija im je
nalagala da podignu kipove Damije i Auksesije, jer e im, kad
ih podignu, stvari krenuti na bolje. Zatim su Epidaurani pitali
da li da kipove rade od mjedi ili od kamena; a Pitija im je kazala
da nijedno od toga nije dobro, ve da ih treba izraditi od drva
pitome masline. Epidaurani su molili Atenjane da im dopuste
da posijeku maslinu, jer su vjerovali da su tamonje masline
najsvetije; pria se i to da u to vrijeme nigdje drugdje nije ni
bilo maslina osim u Ateni. Atenjani su im rekli da e im to
55 Zacijelo je rije o kipovima Eaka, prvog mitskog kralja otoka, i njegovih
potomaka koji su bili zatitnici Egine. V. i VIII ,64 i 83.
446
dopustiti ako budu svake godine prinosili rtve Ateni Polij adi
i Erehteju; kad su Epidaurani na to pristali, dobili su ono to
su molili, izrade kipove od tih maslina i podignu ih: zemlja im
je otada nosila plodove, a i drali su se obeanja to su ga dali
Atenjanima.
83. U to su vrijeme, a i prije toga, Eginjani bili pod vlau
Epidaurana, te su, izmeu ostalog, Eginjani odlazili u Epidaur
da bi ondje pred sudom pokretali meu sobom parnice i
dobivali presude. No kasnije su izgradili lae i bez ikakva su se
obzira pobunili protiv Epidaurana. Kako su im postali protiv
nici, poeli su im praviti tete jer su im bili nadmoni na moru,
pa im ak preotmu i one kipove Damije i Auksesije, odnesu ih
i postave usred vlastite zemlje, na mjestu koje se zove Eja i koje
je udaljeno otprilike dvadeset stadija od grada. A kad su ih
postavili na tom mjestu, poeli su im ugaati prinoenjem
rtava i podrugljivim enskim zborovima,56 no za svaku je od
boginja za voe zborova bilo postavljeno deset mukaraca;
zborovi su se rugali samo enama iz onog kraja, a nikada
mukarcima. Iste su takve obrede imali i Epidaurani, ali oni
imaju i tajne obrede.
84. Nakon krae tih kipova, Epidaurani se vie nisu drali
obeanja to su ga dali Atenjanima. Atenjani su se ljutili na
Epidaurane i poslali su im poruku; no oni su u odgovoru
objanjavali da ne snose nikakvu krivicu: dokle su god kipovi
bili kod njih u njihovoj zemlji, drali su se obeanja, a kad su
ostali bez njih, vie nisu duni namirivati dug, te su predlagali
da to sada ine Eginjani kod kojih su kipovi. Na to su Atenjani
poslali izaslanike na Eginu da trae kipove, a Eginjani su im
kazali da oni s Atenjanima nemaju nikakve veze.
56 Takvi su obredi inae bili karakteristini za kultove Demetre i Dionisa.
447
85. Atenjani pripovijedaju da su nakon tog zahtjeva poslali
jednu troveslarku s posadom sastavljenom od graana - a
poslali su ih u ime drave -, te kad su stigli na Eginu, oni su
pokuavali, uz opravdanje da je drvo njihovo, skinuti kipove s
postolja da bi ih odnijeli sa sobom. Kako ih nisu mogli poma
knuti, prebacili su uad oko kipova pa su ih vukli, no dok su
ih vukli, zaula se grmljavina, a grmljavinu je pratio potres;
posada troveslarke koja je vukla kipove od toga je izgubila
razum, a kad ih je to zadesilo, poeli su se meusobno ubijati
kao neprijatelji, sve dok nije jedan jedini od svih ostao iv i
vratio se u Faler.
86. Atenjani pripovijedaju da se upravo tako dogodilo, a
Eginjani tvrde da Atenjani nisu doli na jednoj lai (naime, od
jedne, pa i od malo vie od jedne lae lako bi se obranili, ak i
kad ne bi sami imali brodovlje) nego su plovili protiv njihove
zemlje na mnotvu laa, pa su se Eginjani povukli i nisu uli u
pomorsku bitku. Ne mogu ipak tono obrazloiti da li su se
povukli jer su shvaali da su preslabi za pomorsku bitku ili zato
to su namjeravali uiniti ono to su doista uinili. Kako im se
nitko nije suprotstavljao u boju, Atenjani su se iskrcali iz laa
i krenuli prema kipovima, no nisu bili u stanju skinuti ih s
postolja, pa su ih vukli poto su prebacili oko njih uad, sve
dotle dok oba kipa to su ih vukli nisu uradila istu stvar -ini
mi se da je ta pria nevjerojatna, ali netko drugi moe imati i
drugaije miljenje -, naime, oba su kipa pala na koljena i otad
su ostala u tom poloaju. Atenjani su, prema prianju Eginjana,
tako postupali, a sami Eginjani, kad su uli da Atenjani namje
ravaju s njima voditi rat, pribavili su sebi pomo Argivaca.
Atenjani su se iskrcali na Eginu, dok su u isto vrijeme Argivci
poeli stizati u pomo, te su potajno preli iz Epidaura na otok,
napali nenadano Atenjane i presijekli su im put do laa, a u taj
se as zauo grom i zbio se potres.
448
87. Argivci i Eginjani priaju, a s njima se slau i Atenjani, da
se jedan jedini od njih spasio i pojavio u Atici; no ipak, Agivci
tvrde da je taj jedan preivio poto su oni unitili itavu atensku
vojsku, a Atenjani kau da je to uinilo boanstvo; ali ni taj
jedan nije preivio ve je poginuo na ovaj nain: kad se vratio
u Atenu, izvjetavao je o groznoj nesrei; ene boraca kod
Egine, poto su ga sasluale, razbjesnjele su se zbog toga to se
on jedini od svih spasio, pa su opkolile tog ovjeka i izbo le su
ga iglama svojih kopa s haljina, a svaka mu je od njih postav
ljala pitanje gdje je njezin mu. I tako su ga ubile, a Atenjani
su to to su ene uradile smatrali jo groznijim od onog poraza.
Budui da nisu znali kako bi kaznili ene, naredili su im da
promijene odjeu u jonsku: naime, dotad su atenske ene nosile
dorsku odjeu, posve nalik korintskoj; promijenile su je za
lanenu haljinu, za koju im nisu potrebne kope)
88. Ako bismo pravo kazali, ta odjea nije porijeklom jonska
nego karijska, jer je sva drevna grka enska odjea bila onakva
kakva je ona to je danas zovemo dorskom. Argivci i Eginjani
su u vezi s tim odluili da urade jo i ovo: i jedni i drugi su uveli
obiaj da se kope izrauju jedan i po puta vee od onih
dotadanjih i da ene ponajvie poklanjaju svetitu onih dviju
boginja takve kope, a da u nj ne unose nita atiko, pa ak ni
glineno posue, ve da bude pravilo da ubudue piju samo iz
domaih vreva. Argivske i eginske ene nosile su otad sve do
moga vremena iz neprijateljstva prema Atenjankama kope
vee nego prije.
89. Poetak neprijateljstva Atenjana prema Eginjanima bio je
takav kako sam ispriao. Stoga su tada, poto su ih Tebanci
S7 Dorska se enska odjea sastojala od neto krae haljine sloene od jednog
komada platna i privrene kopom na ramenu, dok je jonska, dugaka do poda,
bila ivana iz dvaju komada platna i imala naramenice, pa nije trebala kopu.
449
zvali u pomo, Eginjani, sjeajui se dogaanja u vezi s kipovi
ma, rado poduprli Beoane. Eginjani su pustoili obalna po
druja Atike, dok je Atenjanima koji su se pripremali za borbu
s Eginjanima dolo proroanstvo iz Delfa prema kojem bi
morali priekati od trenutka kad su im Eginjani nanijeli ne
pravdu trideset godina, a trideset i prve godine posvetiti gaj
Eaku i poeti rat protiv Eginjana, pa e im tada polaziti za
rukom sve to ele; budu li odmah ratovali, u meuvremenu
e trpjeti mnoge nesree, a mnoge e im stvari i uspijevati, te
e napokon pokoriti neprijatelja. Kad su Atenjani uli ovu
poruku, posvetili su Eaku gaj, onaj koji se danas uzdie na
trnici, ali nisu ekali trideset godina koliko bi se morali strpjeti
poto su ve pretrpjeli teke nepravde od Eginjana.
90. Dok su se pripremali na osvetu, pitanje to su ga postavili
Lakedemonjani sprijei ih u tome. Kad su Lakedemonjani,
naime, saznali to su Alkmeonidi smislili kod Pitije i to je Pitija
smislila protiv njih i Pisistratovih sinova,58 smatrali su to dvo
strukom nesreom, i zato to su ljude koji su im bili prijatelji
istjerali iz njihove domovine, i zato to im Atenjani, kad su to
ve uradili, nisu iskazivali nikakvu zahvalnost. K tome, jo su
im poticaj davala i proroanstva koja su kazivala da e doivjeti
teke nepravde od strane Atenjana, proroanstva koja su im
prije bila nepoznata, a upoznali su ih kad se Kleomen vratio u
Spartu. Kleomen je doao do tih proroanstava u atenskoj
akropoli, dok su ih prije imali Pisistratovi sinovi koji su ih
ostavili u svetitu kad su odlazili u progonstvo; ondje su bila
ostavljena, a Kleomen ih je uzeo. 59
58 V. V,63.
59 Rije je o proroanstvima orfkih pjesnika Museja i Onomakrita, iz 7. i 6. st.
pr.n.e., koja su se uvala u Erehtejonu na akropoli.
450
91. Kad su se Spartanci domogli tih proroanstava, tada su
poeli uviati da raste mo Atenjana koji nisu vie uope
pripravni da im se pokoravaju, pa su shvatili da bi atiki narod
mogao biti, ako bi bio slobodan, njima ravan, a bude li ostajao
pod vlau tirana, da e biti slab i spreman na pokornost; kad
su to sve razumjeli, zvali su Hipiju sina Pisistratova koji je bio
u Sigi
l
u na Helespontu, [kamo su se Pisistratovi sinovi skloni
li. ]60 Cim je Hipija na njihov poziv doao, dozvali su Spartanci
poslanike i drugih saveznika i ovako su im govorili: Ljudi
saveznici, svjesni smo toga da mi sami nismo ispravno postupili:
potaknuti prijevarnim proroanstvima, iz domovine smo pro
tjerali ljude koji su nam bili najbolji prijatelji i koji su obeavali
da e Atenu drati u aci, a zatim, kad smo to uradili, predali
smo grad u ruke nezahvalnu puku koji se, stekavi s naom
pomoi slobodu, uzoholio i u svojoj silnoj obijesti izbacio je i
nas i naega kralja, pa sada, uobraen, postaje sve moniji, kao
to su to na svojoj koi osjetili njegovi susjedi Beoani i
Halkiani, a uskoro e osjetiti i svatko tko bude inio istu
greku. Budui da smo mi onomad u svojim postupcima
pogrijeili, pokuat emo to zajedno s vama ispraviti: upravo
smo radi toga pozvali i ovoga ovdje Hipiju i vas iz pojedinih
gradova, da bismo na osnovi zajednikih zakljuaka i u zajed
nikom pohodu njega ponovo uveli u Atenu i tako povratili
ono to smo mu prije oduzeli.
92. Oni su tako govorili, no veina saveznika nije se slagala s
tim rijeima. Drugi su utjeli, a Korinanin Sosiklo ree ovo:
Doista e nebo biti ispod zemlje, a zemlja e se nai u zraku
iznad neba, ljudi e ivjeti u moru, a ribe ondje gdje su nekad
bili ljudi, kad vi, Lakedemonjani, unitavate jednakopravnost
i spremate se povratiti samovlade u gradove, a od toga nema za
ljude nita nepravednije niti bezbonije. Ako vam se ini
60
Dio u uglatim zagradama smatra se kasnijim dodatkom tekstu.
451
ispravnim to da gradovima vladaju tirani, najprije sami sebi
postavite tiranina, a tek nakon toga teite za tim da ih postav
ljate i drugima; ovako, dok vi sami nemate iskustva s tiranima
i pazite s najveom pomnjom da se oni ne pojave u Sparti,
nemojte drugaije postupati ni prema svojim saveznicima; da i
sami imate iskustva kakva su naa, mogli biste o tome zaklju
ivati s mnogo vie prava nego sada. Korinani su imali ovakvo
ureenje grada: postojala je vlast malobrojnih, te su gradom
vladali oni koji su se nazivali Bakhijadi, i oni su se enili i udavali
meu sobom. Jednome od ovih ljudi, Amfonu, rodila se epava
ki: ona se zvala Labda. Nju nije htio oeniti nijedan Bakhijad,
pa ju je uzeo za enu Eetion sin Ehekratov iz sela Petre, a on je
porijeklom bio Lapit i Kenejev potomak. On nije imao djece
niti s tom enom niti bilo s kojom drugom: zbog toga je otiao
u Delfe da pita proroite u vezi s potomstvom. im je uao,
Pitija mu je progovorila ovakvim rijeima:
Nitko te ne tuje, Eetione, premd si astan.
Labd je trudna, rodit e hrid to past e na lude
Samovldre i tako e Korintu izrei kaznu.
Ovo proroanstvo to ga je dobio Eetion bilo je nekako dojav
ljeno Bakhijadima, koji su ve i prije primili u Korintu nera
zumljivu rije proroita, no koja se podudarala s Eetionovom
i koja je glasila ovako:
Orao nosi mldo na hridima,6l rodit e lva,
Stranog, krvolonog, koji e slomiti kolena mnogim.
O tome mislite sad, Korinani, to u Pireni
Liepoj ivite i u Korintu ovom na briegu.
Te rijei Bakhijadi ranije nisu znali protumaiti, no sada, kada
su uli to se Eetionu bilo dogodilo, odmah su razumjeli i
Gl
U
originalnom tekstu proroanstva nalazi se neprevediva igra rijei, jer aet6s
orao zvui slino kao i Eetionovo ime, a peta hrid jednako kao i ime sela u kojem
Eetion ivi.
452
prethodno proroanstvo, jer se ono slagalo s Eetionovim. Kad
su ga razumjeli, o tome su U
9
eli i namjeravali su ubiti dijete
to ga je Eetion trebao dobiti. Cim je, dakle, ena rodila, poalju
desetoricu svojih u selo u kojem je ivio Eetion da ubiju
djetece. Kad su oni stigli u Petru i kad su zali u Eetionovo
dvorite, traili su djetece; Labda nije imala pojma zato su oni
doli i, kako je mislila da ga oni trae iz prijateljske ljubaznosti
prema ocu, donese dijete i preda ga u ruke jednome od njih.
Oni su putem bili odluili da prvi od njih koji ga primi tresne
djetece svom snagom o do. No kad ga je Labda donijela i
predala, djetece se po boanskoj volji onome od ljudi koji ga
je primio nasmijalo, i on je to opazio, pa ga iz nekakva saaljenja
nije mogao ubiti, te ga je, kako se saalio, predao drugome, a
ovaj treemu, i tako su ga sva desetorica redom primala, no
nijedan nije htio izvriti zlodjelo. Poto su vratili djetece majci,
izali su van i stojei u skupini na vratima optuivali su jedan
drugoga, a ponajvie onoga koji bio prvi primio dijete to nije
uradio ono to su se dogovorili, dok napokon, kako je vrijeme
prolazilo, nisu odluili da ponovo uu i svi sudjeluju u uboj
stvu. Ali bilo je sueno da Korint doivi nevolje od Eetionova
potomstva. N aime, Labda je sve to sluala jer je stala blizu samih
vrata; poto se uplaila da oni ne promijene miljenje i da joj
drugi put ne uzmu djetece pa ga ubiju, odnijela ga je i sakrila
na mjestu koje joj se inilo najtajnijim, u krinj u, jer je dobro
znala da e oni, budu li se vratili i krenuli u potragu, htjeti sve
pretraiti; tako se upravo i dogodilo. Oni su ponovo uli, svuda
su ga traili i nisu ga pronalazili, pa su odluili da se vrate kui
i kau svojim naredbodavcima da su obavili sve to su im
naloili. Oni su, dakle, otili i tako su kazali; nakon toga
Eetionovo je dijete raslo i, kako je izbjeglo ovu pogibelj, prema
krinji dobilo je ime Kipse1.62 Kad je Kipsel odrastao i kad je
pitao proroite u Delfma, dobio je dvoznaan odgovor u
62
Naime, kypsel znai krinja,
453
kojega se pouzdao, pa je zato poelio i osvojio Korint. Proro
anstvo je bilo ovakvo:
Blen je ovaj ovjek to ude u nastambu moju,
Kpsel Eetionov, slvnoga Korinta vldr,
On i njegova deca, no ne i dece te deca.
Tako je bilo to proroanstvo, a Kipsel, poto je postao tiranin,
pokazao se ovakvim ovjekom: mnoge je Korinane prognao,
mnogima je oduzeo imetak, a najveem je broju oduzeo ivot.
Poto je vladao trideset godina i poto je lijepo zavrio svoj ivot,
kao tiranin ga naslijedi njegov sin Perijandar. Perijandar je u
poetku bio blai od oca, a zatim je preko poslanika doao u
dodir s Trasibulom, tiraninom u Miletu,63 pa je postao jo
mnogo krvaviji od Kipsela. Naime, poslao je Trasibulu glasnika
da ga pita na koji bi nain uz punu sigurnost uspostavio najbolje
ureenje grada i tako njime vladao. Trasibul je ovjeka koji mu
je doao od Perijandra izveo izvan grada i zaao je s njim na
zasijano polje, te je zajedno s glasnikom prolazio kroz usjeve i
neprestano ga ponovo ispitivao o razlozima njegova dolaska iz
Korinta, a u isto je vrijeme stalno odsijecao klasje za koje bi
opazio da stri nad drugim klasjem i odsjeene je klasove bacao,
sve dok tako nije unitio najbolji i najvii dio usjeva. Kad su
proli kroz ovo polje, ne dodavi ni jednu jedinu rije, otposlao
je glasnika. Kad se glasnik vratio u Korint, Perijandar je s
nestrpljenjem oekivao da uje Trasibulov savjet. No glasnik
ree da mu Trasibul nije nita savjetovao, te da se udi kakvu
ga je to ovjeku poslao koji je luak i nanosi tetu vlastitu
imanj u, a zatim mu je priao to je kod Trasibula vidio.
Perijandar shvati bit stvari i, budui da je razumio kako mu je
T rasibul dao savjet da poubija najodlini e graane, nakon toga
iskae na graanima svu svoju zlu ud. to je preostalo nakon
6.1 v. 1,20 i d.
454
Kipselovih ubojstava i progonstava, to je Perijandar sada dovr
avao, a jednog je dana svukao do gola sve Korinanke zbog
svoje ene Melise.64 Naime, kad je poslao izaslanike k Tespro
anima na rijeci Aherontu u proroite mrtvaca65 s pitanjem o
pologu to ga je ostavio neki gost, Melisa se pojavila i kazala je
da mu nee naznaiti niti rei gdje je skriven taj polog, jer joj
je hladno, a jo je i gola: haljine u kojima su je sahranili nita
joj ne koriste jer nisu spaljene; dokaz da je istina ovo to govori
jest to to je Perijandar stavio kruh u ledenu penicu. Kad su
to dojavili natrag Perijandru (a znamenje je za nj bilo posve
vjerodostojno, jer je vodio ljubav s Melisom kad je ona ve bila
mrtva) , odmah je preko glasnika objavio zapovijed da sve
korintske ene dou u Herin hram. A one su ile u svojim
najljepim odorama kao na sveanost, dok je Perijandar potaj
no doveo svoje kopljanike i sve ene svukao, bez ikakve razlike,
i slobodne i slukinje, pa je sakupio njihovu odjeu u jednu
jamu, gdje ih je, uz molitve upuene Melisi, palio. Poto je to
uradio i ponovo poslao upit, Melisina je prikaza rekla na kojem
je mjestu skriven polog onoga gosta. Evo, Lakedemonjani,
takva vam je tiranija i od takvih se postupaka sastoji! Mi
Korinani odmah smo se udili kad smo vidjeli da ste zvali
ovamo Hipiju, a sada se jo i vie udimo kad ovako govorite,
te vas zaklinjemo, tako vam grkih bogova, da ne uspostavljate
samovlade u gradovima! N o vi neete odustati i pokuat ete
mimo pravde vraati Hipiju: znajte da su Korinani protiv
toga!
93. Sosiklo, predstavnik Korinta, rekao je ovo, a Hipija mu je
odgovorao, zazvavi iste bogove kao i on, da e upravo Korin-
G4 O tome kako je Perijandar ubio Melisu v. III,50-53.
Gl
Tj. proroite u kojemu se zazivaju mrtvi s molbom da odgovore na postavljeno
pitanje.
455
ani prvi poeljeti Pisistratove potomke kad im nastupe sudbo
nosni dani u kojima e im Atenjani nanositi bol. Hipija mu je
tim rijeima odgovorio jer je od svih ljudi najbolje poznavao
proroanstva; dotad su ostali saveznici utjeli, ali kad su uli
kako Sosiklo slobodno govori, svatko je od njih uzeo rije i
pristajao uz miljenje Korinana, te su svi zaklinjali Lakedemo
njane da ne uvode nikakve novine ni u jedan grki grad.
94. Tako se to zavrilo, a Hipiji, kad je odavde odlazio, Make
donac Ainta htio je dati Antemunt, dok su mu Tesalci davali
Jolk. On nije elio prihvatiti ni jedan ni drugi grad, ve se
vraao u Sigij to ga je Pisistrat zauzeo u ratu s Mitilenjanima,
a kad je njime zavladao, postavio je za tiranina svojeg vlastitog
nezakonitog sina Hegesistrata, kojega mu je rodila ena iz Arga
i koji nije mogao bez borbe drati ono to je dobio od Pisistrata.
Dugo su vremena vodili rat, kreui iz Ahilejeva grada i iz Sigija,
Mitilenjani i Atenjani, i dok su prvi zahtijevali povratak po
druja, Atenjani to nisu priznavali i dokazivali su da Eoljani
nemaju nita vie prava na trojansko podruje od njih ili bilo
kojih drugih Grka koji su pomogli Menelaju u sluaju Heleni
ne otmice.
95. Dok su oni ratovali, mnogo se toga dogodilo u bitkama, pa
je izmeu ostalog pjesnik Alkej, u jednom sukobu u kojem su
Atenjani pobjeivali, sam uspio pobjei, a njegovo su oruje
zadrali Atenjani i objesili su u Ateninu hramu u Sigiju. Alkej
je spjevao o tome pjesmu66 i poslao ju je u Mitilenu kad je
prijatelju Melanipu javljao o svojem jadu. Mitilenjane i Ate
njane izmirio je Perijandar sin Kipselov, jer su se njemu obratili
kao posredniku; a izmirio ih je tako da i jedni i drugi dre ono
to su otprije imali. I tako se Sigij naao pod Atenjanima.
G6
Od pjesme je ostalo sauvano nekoliko stihova (fragment 428).
456
96. Kad je Hipija stigao iz Lakedemona u Aziju, sluio se svim
sredstvima, te je ocrnjivao Atenjane kod Artafrena i radio je sve
ne bi li Atenom zavladali on i Darije. Hipija je to poduzimao,
a Atenjani, kad su to saznali, poalju izaslanike u Sard kako ne
bi dopustili da Perzijance nagovaraju atenski izbjeglice. Arta
fren im je nalagao neka prime Hipiju natrag ako ele biti mirni.
No Atenjani nisu prihvaali iznijete prijedloge; kako ih nisu
prihvaali, odluili su da javno postanu neprijatelji Perzijan
cima.
97. Upravo u asu dok su oni to razmatrali i kad je naraslo
neraspoloenje prema Perzijancima, Aristagora Mileanin, ko
jega je Lakedemonjanin Kleomen izbacio iz Sparte, stigao je u
Atenu; naime, ona je svojom moi daleko nadmaivala ostale
gradove. Kad je izaao pred narod, Aristagora je govorio isto
ono to i u Sparti, dakle o bogatstvu stanovnika Azije i o ratu
protiv Perzijanaca, te kako oni ne obiavaju upotrebljavati ni
tit ni koplje, pa se lako mogu svladati. T o je govorio, a uz to
je jo dodavao da su Mileani atenski naseljenici, pa bi bilo
pravo da ih oni, kad su tako moni, brane. I nije bilo niega
to im nije obeavao, i usrdno ih je tako molio dok ih nije
nagovorio. ini se, naime, da je lake zavaravati mnotvo nego
pojedinca, ako nije mogao zavaravati Lakedemonjanina Kleo
mena kao pojedinca, a s trideset tisua Atenjana to mu je
uspjelo. Atenjani, nagovoreni, izglasaju da se poalje dvadeset
laa u pomo Jonjanima, a za njihova zapovjednika izaberu
Melantija, graanina koji je uivao ugled u svakom pogledu.
T e su lae oznaile poetak zala i za Grke i za barbare.
98. Aristagora je otplovio prije drugih i stigao u Milet, te je
donio odluku od koje Jonjani nee imati nikakve koristi (a nije
je radi toga ni donio ve da bi zadao neprilike kralj u Dariju) i
poslao je ovjeka u Frigiju k Peoncima s rijeke Strirona koje
je Megabaz bio zarobio i koji su nastavali jedno podruje u
457
Frigiji i jedno zasebno selo, a kad je taj ovjek stigao k Peonci
ma, ovako im je govorio: Ljudi Peonci, poslao me Aristagora,
vladar Mileta, da vam ponudim spas, budete li me htjeli sluati.
Sada se cijela Jonija pobunila protiv kralja, pa se i vama prua
mogunost da se spasite i vratite svojim kuama; kako ete doi
do mora, vaa je briga, a nakon toga emo se mi pobrinuti.
Kad su to sasluali, Peonci su se veoma obradovali, uzeli su sa
sobom djecu i ene i poeli su bjeati prema moru; neki su od
njih ipak, uplaivi se, ostali ondje. Poto su stigli do mora,
Peonci su odande preli na Hij. Kad su ve bili na Hiju, ubrzo
se pojavi velika perzijska konjanika eta koja je gonila Peonce;
kako ih nisu uspjeli uhvatiti, slali su poruke na Hij Peoncima
neka se vrate natrag. Peonci nisu prihvaali taj nalog, nego su
ih Hijani s Hija odvezli na Lezb, a Lezbljani su ih prevezli u
Dorisk; odatle su idui pjeice stigli u Peoniju.
99. Kad su doli Atenjani s dvadeset laa, a vodili su jo i pet
troveslarki Eretrijaca, koji nisu sudjelovali u ratu za volju
Atenjana nego zbog samih Mileana, kojima su vraali dug
zahvalnosti (Mileani su, naime, ranije pomogli Eretrijcima da
dovre rat protiv Halkiana onda kad su Halkianima protiv
Eretrijaca i Mileana pomo pruali Samljani) , kad su dakle oni
doli, a prikupili su se i ostali saveznici, Aristagora je zapoeo
voditi pohod na Sard. On sam nije sudjelovao u pohodu ve je
ostajao u Miletu, a za zapovjednike je postavio druge Mileane,
svojega brata Haropina i od ostalih graana Hermofanta.
100. Kad su Jonjani u toj vojni stigli u Efez, ostavili su lae u
Koresu u efekom kraju i sami su krenuli s velikim snagama u
unutranjost, a za vodie na putu birali su Efeane. Put su
prevaljivali uz rijeku Kaistrij , a zatim su preli Tmol i doli do
Sarda, te ga zauzeli bez ikakva otpora; zauzeli su sve ostalo osim
gradske tvrave: gradsku je tvravu branio sam Artafren s
nemalim jedinicama.
458
101. Kad su zauzeli grad, nisu ga opljakali jer ih je u tome
sprijeio ovaj dogaaj . Veina je kua u Sardu bila sagraena
od trske, a i one koje su bile od cigala imale su krovove od trske.
Jednu je tau kuu neki vojnik zapalio, i vatra je istoga asa,
irei se od kue do kue, poela zahvaati cijeli grad. Dok je
grad gorio, Liani i ono Perzijanaca to ih je jo bilo u gradu,
opkoljeni odasvud jer je oganj prodirao ve i naj udaljenije
gradske etvrti, budui da nisu mogli izai iz grada, okupljali
su se na trgu i uz rijeku Paktoi, koja im donosi zlatni prah s
T mola i tee posred trga, te zatim utjee u rijeku Herm, a ona
opet u more; sakupljeni uz taj Paktol i na trgu, Liani i
Perzijanci iz nude su se branili. Kad su Jonjani vidjeli da se
jedan dio neprijatelja brani, dok drugi u velikoj gomili ak i
napadaj u, povuku se u strahu prema brdu koje se zvalo TmoI,
a odavde su se u toku noi vraali na svoje brodove.
102. Sard je tako izgorio, a u njemu je izgorjelo i svet1ste
domae boginje Kibebe, i to je bio povod Perzijancima da
kasnije pale svetita u Grkoj . Tada su se Perzijanci koji su bili
u pokrajinama s ove strane rijeke Halisa, kako su dobivali vijesti
o ovim dogaajima, okupljali i kretali su u pomo Lianima.
Budui da u Sardu vie nisu zatekli Jonjane, ili su njihovim
tragom i uhvatili su ih kod Efeza. Jonjani su im se suprotstavili,
no kad su navalili, doivjeli su teak poraz. Mnoge od njih
Perzijanci ubiju, meu ostalim znamenitim ljudima i Eualkida,
koji je zapovijedao Eretrijcima i koji osvojio brojne vijence na
natjecanjima, pa ga je uvelike pohvalio i Simonid s Keja. Oni
koji su pobjegli iz bitke rasprili su se po gradovima.
103. Tada se borba tako zavrila; no kasnije su Atenjani posve
napustili J on jane i rekli da im nee vie pruati pomo, premda
ih je Aristagora mnogo puta pozivao preko izaslanika. Jonjani
se, lieni atenskog saveznitva, nisu nita manje revno pripre
mali za rat protiv kralja: toliko im je, naime, znailo ono to su
459
ve bili uinili protiv Darija. Otplovili su prema Helespontu i
ondje su pokorili Bizantij i sve ostale tamonje gradove, a kad
su isplovili iz Helesponta, velik su dio Karije pridobili za svoje
saveznike: i grad Kaun, koji prije nije htio sklopiti savez, tada
mu je, kad su zapalili Sard, pristupio.
1 04. Svi su Ciprani svojevoljno pristupili savezu, osim stanov
nikaAmatunta; a Ciprani su se pobunili protiv Meana na ovaj
nain. Onesil je bio mlai brat Gorga, kralja Salamine, a sin
Hersisa sina Siromova i unuka Eueltontova. Taj je ovjek i prije
nerijetko predlagao Gorgu da se odmetne od kralja, a tada, kad
je saznao dasu se Jonjani odmetnuli, osobito ga je estoko tjerao
na to. Kad nije uspio u nagovaranju Gorga, tad je, u trenutku
kad je ovaj izaao iz grada Salaminjana, Onesil sa svojim
sudrugovima zakraunao gradske dveri. Gorg je, kako je ostao
bez svojega grada, bjeao k Meanima, a Onesil je poeo vladati
Salaminom i nagovarao je sve Ciprane da se pridrue pobunje
nicima. Sve je ostale nagovorio, a stanovnici Amatunta nisu
eljeli popustiti njegovu nagovaranju, pa je ustrajno opsjedao
njihov grad.
1 05. Onesil je, dakle, opsjedao Aatunt, a kad je kralj Darije
primio obavijest da je Sard zauzet i da su ga Atenjani i Jonjani
zapalili, te da je voa ovog okupljanja vojske i zajednikog
pothvata bio Mileanin Aristagora, pria se da najprije, kad je
to saznao, nije uope vodio rauna o Jonjanima jer je dobro
znao da oni nee ostati nekanjeni zbog pobune, te je upitao
tko su ti Atenjani, a zatim, kad su mu objasnili, zatraio je luk,
uzeo ga u ruke, napeo i odapeo strelicu prema nebu, pa je, dok
je ona parala zrak, rekao: 0 Zeuse, samo da mi uspije osvetiti
se Atenjanima!; kad je to izgovorio, naredio je jednome slugi
da mu svaki put kad posluuje ruak triput kae: Gospodaru,
sjeti se Atenjana!
460
1 06. Poto je to naredio, pozvao je pred sebe Histijeja Milea
nina, kojega je Darije ve dugo zadravao, i rekao: ujem,
Histijeju, da je tvoj namjesnik, u ije si ruke predao Milet,
protiv mene podigao pobunu; doveo mi je ljude s drugog
kopna67 a s njima i Jonjane -a oni e mi ve platiti za to to
su uinili - i nagovorio ih je da svi zajedno krenu, pa mi je
oduzeo Sard. ini li ti se da je to u redu? Kako bi se bez tvojih
savjeta tako neto moglo dogoditi? Pripazi da ne bi kasnije sam
odgovarao za tu krivicu! Na to je Histijej odgovori: 0 kralju,
kakvom si se to oglasio rijeju da sam ja dao savjet za neto to
bi tebi moglo zadati bilo veliku bilo malu bol? emu bih teio
kad bih tako postupao, i to mi je uope potrebno? Meni, koji
imam sve to i ti, a smatra me i dostojnim da sluam sve tvoje
naume? No ako moj namjesnik radi neto od onoga to si kazao,
znaj da je on to uinio na svoju ruku. Ja nipoto ne vjerujem
da Mileani i moj namjesnik diu pobunu protiv tvoje drave:
ako doista tako postupaju i ako je ono to si uo istinito, o
kralju, shvati to si uinio kad si me odveo daleko od morske
obale. Naime, Jonjani, ini se, otkad mi nisu pred oima, rade
ono to su ve odavno eljeli; dok sam ja bio u Joniji, nijedan
grad nije ni rije rekao. Stoga mi sada to prije dopusti da
otputujem u Joniju da ondje uvedem potpuni red i da tog
svojeg namjesnika u Miletu koji smilja takve stvari predam u
tvoje ruke. A kad to uinim po tvojoj volji, neu -kunem se
kraljevskim bogovima - skinuti odjeu u kojoj u otii u
Joniju prije no to najvei otok, Sardiniju, ne prisilim da ti plaa
danak.
1 07. Histijej ga je ovim rijeima varao, a Darije mu je vjerovao
i pustio ga je da ode uz nalog da mu se, kad obavi to to mu je
obeao, ponovo vrati u Suzu.
G7 Tj. Atenjane iz Evrope.
461
108. U meuvremenu dok je kralju stizala vijest o Sardu i kad
je Darije izveo ono s lukom, kad je imao razgovor s Histijejom
i dok je Histijej po Darijevu doputenju putovao prema moru,
u tom se meuvremenu dogodilo ovo: Salaminjanin Onesil
koji je opsjedao Amatunt dobije obavijest da na Cipru oekuju
Perzijanca Artibija koji vodi na laama veliku perzijsku vojsku.
Kad je to saznao, Onesil je poeo slati glasnike po Joniji s
pozivima u pomo. Jonjani su nakon kratka savjetovanja stigli
s velikim etama. Jonjani su se pojavili na Cipru, dok su
Perzijanci, poto su se laama prevezli iz Kilikije, krenuli u
Salaminu pjeice; Feniani su opet svojim brodovljem plovili
oko rta koji se naziva Kljuevi Cipra.
109. Dok se to dogaalo, tirani Cipra sazovu jonske vojne
zapovjednike i kau im: Ljudi Jonjani, mi Ciprani dajemo vam
da birate s kim biste htjeli ratovati. Ako se elite na kopnu u
bojnom redu nadmetati s Perzijancima, tada bi bio as da se
iskrcate s brodova i da se ponete razvrstavati za pjeaku bitku,
a da se mi ukrcamo na vae brodove kako bismo se suprotstav
ljali Fenianima; a ako se vie volite nadmetati s Fenianima,
dobro, no u svakom sluaju vaa je dunost, to god od toga
odaberete, da djelujete tako da Jonija i Cipar, koliko je u vaoj
moi, budu slobodni. Na to su Jonjani odgovorili: Zajednica
Jonjana68 poslala nas je da branimo more a ne zato da bismo
Cipranima predali lae i sami se sukobljavali s Perzijancima na
kopnu; mi emo ovdje, gdje nam je odreeno, pokuati valjano
obaviti posao; no i vi morate, prisjetivi se svega to ste pretrpjeli
u meanskom ropstvu, biti pravi junaci.
110. Jonjani su tako odgovorili; zatim su Perzijanci stigli u
salaminsku ravnicu, a kraljevi Ciprana poeli su postrojavati
68
Rije je o Panjoniju, spomenutom u I, 141 i d.
462
ostale Ciprane nasuprot drugim vojnicima, dok su odabrane
Salaminjane i stanovnike Sola postrojavali nasuprot Perzijan
cima. Nasuprot zapovjedniku Perzijanaca Artibiju stao je po
vlastitu izboru Onesil.
I l l . Artibije je jahao na konju koji je bio nauen da se propinje
ravno na teko naoruanog vojnika. Kad je Onesil to saznao -
imao je, naime, titonou koji je rodom bio Karanin i koji je
bio doista izvrstan u ratnim vjetinama, a i inae veoma odluan
-, rekao je tom titonoi: ujem da se Artibijev konj propinje
uvis i da nogama i zubima ubija svakoga na koga navali. Ti,
stoga, razmisli i odmah mi reci na koga hoe pripaziti i udariti,
na konja ili na samog Artibija. Njegov mu sluga na to odgo
vori: 0 kralju, ja sam pripravan raditi i oboje, i jedno od toga,
i uope sve to mi ti zapovijeda; ali rei u ti to mi se ini da
je u ovim okolnostima za tebe korisnije. Rekao bih da kralj i
zapovjednik mora navaljivati na kralja i zapovjednika; ako
svlada nekog zapovjednika, velika je to slava za tebe, a ako on
svlada tebe -ne dogodilo se! -, smrt od dostojna protivnika
samo je polovina nesrea; nama slugama dolikuje da navalju
jemo na druge sluge i na konja: njegove se vjetine nemoj bojati,
jer ti obeajem da se on nee vie propinjati ni na kojeg
ovjeka.
1 1 2. To je rekao, a odmah nakon toga dva su se tabora poela
boriti na kopnu i na moru. Na moru su Jonjani, drei se
junaki, toga dana nadvladali Feniane, a meu Jonjanima su
se posebno istakli Samljani; na kopnu, kad je dolo do sukoba
dviju vojski, razvila se borba izbliza. A s dvama se zapovjedni
cima dogodilo ovo: kad je Artibije na konju poeo navaljivati
na Onesila, Onesil udari, prema dogovoru sa titonoom,
Artibija koji je na nj navaljivao; kad je konj krenuo nogama na
Onesilov tit, u tom ga je asu Karanin udario srpom i posjekao
463
konju noge. Artibije, zapovjednik Perzijanaca, pade na licu
mjesta zajedno s konjem.
1 13. Dok su se drugi borili, Stesenor, samovladar Kurija,
prijee na neprijateljsku stranu s prilino velikom etom. Za te
se Kurijce pria da su argivski naseljenici. im su Kurijci preli
neprijatelju, odmah su jednako tako stali postupati i Salami
njani na bornim kolima. A kad se to dogodilo, Perzijanci su
zadobili premo nad Cipranima. Vojska se okrenula u bijeg, te
su mnogi poginuli, a meu njima i Onesil sin Hersisov, koji je
pobunio Ciprane, i kralj Sola Aristokipar sin Filokiprov: to je
onaj Filokipar kojega je Solon Atenjanin, kad je doao na Cipar,
od svih tirana najvie uzvisio u svojim pjesmama.
114. Amatunani su Onesilu, jer ih je opsjedao, odsjekli glavu
i odnijeli je u Amatunt, te su je objesili iznad gradskih dveri, a
dok je glava ondje visjela, poto je ve ostala uplja, u njoj se
naseli roj pela i ispuni je saem. Kad se to upravo tako
dogodilo, Amatunanima je bilo proreeno (oni su, naime,
pitali proroite u vezi s tom glavom) da skinu glavu i da je
pokopaju, te da cijele godine prinose rtve Onesilu kao heroju,
pa e im se, budu li tako postupali, prilike poboljati.
115. Aatunani su na taj nain postupali jo i u moje vrijeme;
no kad su Jonjani, koji su kod Cipra zavrili pomorsku bitku,
saznali da je Onesil uniten i da su pod opsadom svi ciparski
gradovi osim Salamine, a da su nju Salaminjani predali svojem
bivem kralju Gorgu, im su to, dakle, Jonjani saznali, otplovili
su prema Joniji. Od ciparskih gradova pod opsadom najdulje
su se odupirali Soli, koje su Perzijanci zauzeli tek nakon pet
mjeseci poto su naokolo potkopali njihove zidine.
116. Ciprani su tako, nakon godinu dana slobode, ponovo
porobljeni; a Dauris, koji je bio oenjen Darijevom kerkom,
464
te Himej i Otan, jo dva perzijska vojskovoe koji su takoer
bili oenjeni Darijevim kerima, poli su u potjeru za Jonjani
ma koji su sudjelovali u pohodu na Sard, stjerali su ih na njihove
brodove, poto su ih svladali u bitki, i zatim su meu sobom
raspodijelili gradove, pa su ih razarali.
117. Dauris je krenuo na gradove na Helespontu i zauzeo je
Dardan, a zauzeo je i Abid, Perkotu, Lampsak i Pes; svaki je od
ovih gradova zauzimao u jednom danu, no dok je iao iz Pesa
prema gradu Parij u, stigla je vijest da su Karani pristali uz
Jonjane i pobunili se protiv Perzijanaca. On je napustio Heles
pont, pa je vodio vojsku na Kariju.
118. Na neki je nain dola do Karana vijest o tome prije nego
to je stigao Dauris. Kad su za to saznali, Karani su se poeli
okupljati kod takozvanih Bijelih stupova i rijeke Marsije, koja
tee iz podruja Idrijade i utjee u Meandar. Poto su se Karani
okupili, javljali su se mnogi prijedlozi, a meu njima je najbolji,
ini mi se, bio onaj Piksodara sina Mausolova, ovjeka iz
Kindije, koji je bio oenjen keri Sijenesisa, kralja Kiliana.
Prema njegovu miljenj u trebalo je da Karani prijeu Meandar
i da se bore tako da im rijeka bude za leima, zato da Karani
ne bi mogli bjeati i da, primorani ostati na mjestu, budu jo
sraniji nego to su to po prirodi. No to miljenje nije prevla
dalo, ve ono prema kojem je bolje da Meandar bude za leima
Perzijancima nego njima samima, sasvim oito zato da se
Perzijanci, ako krenu bjeati i budu poraeni u sukobu, ne
mogu povui nego da se utapaju u rijeci.
119. Kad su se Perzijanci pojavili i poto su preli preko
Meandra, Karani su se sukobili s Perzijancima na rijeci Marsiji
i s njima vodili dugotrajan i estok boj, no na koncu su bili
poraeni, jer je Perzijanaca bilo mnogo vie. Poginulo je oko
dvije tisue Perzijanaca i oko deset tisua Karana. Zatim su se
465
oni koji su se razbjeali zatvorili u Labraundi, u svetitu Zeusa
Vojnika, u veliku i posveenu javorovu gaju. Jedino Karani,
koliko nam je poznato, prinose rtve Zeusu Vojniku. Poto su
se ondje zatvorili, vijeali su kako da se spase, da li e bolje
uiniti ako se predaju Perzijancima ili ako sasvim napuste Aziju.
120. Dok su oni o tome vijeali, poeli su se pojavljivati,
donosei im pomo, Mileani i njihovi saveznici. Tada Karani
odustanu od onoga o emu su prethodno vijeali i zaponu se
ponovo pripremati za ratovanje od poetka. Dok su Perzijanci
nadolazili, sukobe se s njima i u boju pretrpe jo tei poraz nego
prije; svi su imali velike gubitke, a najvee su pretrpjeli Mile-
,
.
cam.
121. No kasnije su se Karani oporavili od tog poraza i obnovili
su rat. Naime, saznali su da Perzijanci kreu s vojskom na
njihov grad, pa su postavili zasjedu na putu kod Pedasa, a
Perzijanci su nou upali u nju i bili su poubijani i oni sami i
njihovi zapovjednici, Dauris, Amorg i Sisimak; zajedno s njima
poginuo je i Mirs sin Gigov. Voa te zasjede bio je Heraklid
sin Ibanolisov, ovjek iz Milase.
122. Ti su Perzijanci ovako bili poubijani, a Himej, koji je i
sam bio meu onima to su poli u potjeru za Jonjanima koji
su sudjelovali u pohodu na Sard, krene na Propontidu i zauzme
Kij u Miziji. Poto ga je zauzeo, im je saznao da je Dauris
napustio Helespont i da ratuje u Kariji, i sam je ostavio
Propontidu, te je vodio vojsku na Helespont, gdje je pokorio
sve Eoljane u podruju Ilija, a pokorio je i Gergiane, koji su
preostaci drevnih Teukrana. Sam je Himej, dok je pokoravao
ove narode, umro od bolesti u Troadi.
123. On je tako zavrio svoj ivot, a Artafren, upravitelj Sarda,
i Otan, trei od vojskovoa, dobiju zapovijed da vode vojnu na
466
Joniju i susjedne dijelove Eolije. U Joniji zauzmu Klazomenu,
a u Eoliji Kimu.
124. Dok su osvajali te gradove, izalo je na vidjelo da Arista
gora Mileanin nije ba bio osobit junak, jer je on, koji je unio
nemir u Joniju i zamislio ove velike dogaaje, kad je sve to
gledao, razmiljao o bijegu; uz to, postalo mu je jasno da ne
moe nadvladati kralja Darija; zbog toga je sazvao svoje sudru
gove u pobuni i s njima je vijeao, te im je govorio da bi im
bilo bolje osigurati neko utoite budu li protjerani iz Mileta:
ili bi ih odavde vodio na Sardiniju da osnuju naseobinu, ili u
Mirkin u podruj u Edonaca, koji je kao utvrdu podizao Histijej
kad ga je od Darija dobio na dar. T o ih je pitao Aristagora.
125. Hekatej sin Hegesandrov, povjesnik, bio je miljenja da
ne ide ni na jedno od tih dvaju mjesta ve da podigne zidine
na otoku Leru i da ondje miruje, bude li istjeran iz Mileta;
kasnije e moi odavde krenuti i vratiti se u Milet.
126. T akav je bio Hekatejev savjet, no sam je Aristagora
ponajvie bio sklon miljenju da se ide u Mirkin. Milet je
predao na upravljanje Pitagori, uglednu graaninu, a sam je
uzeo sa sobom svakoga tko je htio poi, pa je plovio u Trakiju
i ondje je zauzeo podruje u koje je krenuo. Ipak, kad je odande
izaao, njega samog i njegovu vojsku unite Traani dok je
opsjedao neki grad iz kojega su Traani u toku primirja htjeli
.
, .
IZaC1.
467

ESTA KJIGA POVJESTI

1. Tako je skonao svoj ivot Aristagora, koji je pobunio Joniju,
a Histijej, samovladar Mileta, kad ga je Darije pustio, naao se
u Sardu. Kad je stigao iz Suze, Artafren, upravitelj Sarda, pitao
ga je to misli zato su se Jonjani pobunili; on je odgovorio da
to ne zna i udio se tim dogaajima kao da ne razumije ba
nita od tadanjih okolnosti. N o Artafren je vidio da se on
pretvara, a tono je znao i uzroke pobune, pa ree:

to se tie
tih dogaaja, Histijeju, stvari ovako stoje: tu si cipelu ti skrojio,
a Aistagora ju je obuo.
2. Artafren je to rekao o pobuni, a Histijej, koji se pobojao da
je Artafrenu sve jasno, ve je slijedee noi bjeao prema moru
i tako je posve prevario kralja Darija: on, koji mu je obeao da
e za nj pokoriti najvei otok, Sardiniju, l prihvatio je da bude
voa Jonjana u ratu protiv Darija. Ali kad je preao na Hij,
Hijani ga zarobe i okrive ga da protiv njih priprema prevrat na
Darijev nagovor. Hijani su ga, ipak, poto su sasluali cijelu
priu, dakle i to da je on kraljev neprijatelj, pustili.
3. Zatim, kad su Jonjani pitali Histijeja zato je s takvom
revnou preporuivao Aristagori da se odmee od kralja, pa je
tako zadao tolike jade Jonjanima, on im nikako nije iznosio
l v. V, 1 06.
468
istinski razlog, nego im je govorio kako je kralj Darije bio
odluio da otjera Feniane i da ih naseli u Joniji, a Jonjane u
Fenikiji, te da je zato slao one poruke. Kako kralj nije ba nita
od toga odluio, Histijej je time samo plaio Jonjane.
4. Nakon toga Histijej je po glasniku Hermipu, ovjeku iz
Atarneja, slao pisma nekim Perzijancima koji su bili u Sardu i
koji su se s njim ve prije dogovorili za ustanak. No Hermip
pisma nije dao onima kojima su bila namijenjena, nego ih je
nosio i uruio Artafrenu. A on, im je shvatio sve to se dogaa,
zapovjedi Hermipu da Histijejeve poiljke preda onima kojima
ih je i nosio, ali da njemu samom preda odgovore to e ih
Perzijanci slati Histijeju. Kad je tako sve izalo na vidjelo,
Artafren je nakon toga poubijao mnoge Perzijance.
5. U Sardu je tako dolo do nemira, a kako su se Histijeju
izjalovila ta oekivanja, na njegovu su ga vlastitu molbu Hijani
prebacili u Milet. No Mileani su se rado rijeili Aristagore i
nisu nikako bili spremni primiti u zemlju drugog tiranina, jer
su okusili slobodu. Kad je pala no, Histijej se pokuavao silom
vratiti u Milet, ali ga je neki Mileanin ranio u bedro. Kad je
tako bio prognan iz vlastite domovine, vrati se natrag na Hij;
odavde je, budui da nije uspijevao nagovoriti Hijane da mu
daju brodovlje, preao u Mitilenu i nagovorio je Lezbljane da
mu daju lae. Oni su ukrcali posadu na osam troveslarki i
plovili su zajedno s Histijejom prema Bizantiju, pa ondje
postave zasjedu iz koje su plijenili sve lae osim onih koje su
izjavile da su pripravne pokoravati se Histijeju.
6. Tako su postupali Histijej i Mitilenjani; a u samom Miletu
oekivali su veliku pomorsku i kopnenu vojsku: naime, perzij
ski su vojskovoe objedinili ete i spojili ih u jedan tabor, pa
su kretali na Milet, zanemarivi u tom trenutku ostale gradove.
U pomorskim snagama Feniani su bili najpripravniji za bitke,
469
ali zajedno su s njima u pohodu sudjelovali i Ciprani, odnedav
na pokoreni, te Kiliani i Egipani.
7. Oni su, dakle, kretali u rat protiv Mileta i ostale Jonije, a
Jonjani, budui da su to znali, slali su svoje predstavnike u
Panjonij. Kad su stigli na to mjesto, nakon vijeanja donijeli
su odluku da uope ne prikupljaju kopnenu vojsku koja bi se
suprotstavila Perzijancima, ve da se sami Mileani brane
zidinama, te da ukrcavaju posade na sve brodove, ne izostavivi
ni jednu jedinu lau, a kad ih ukrcaju, da se to prije ponu
okupljati kod Lade kako bi Milet branili s mora; Lada je malen
otok koji lei ispred grada Mileta.
8. Zatim su se Jonjani, poto su popunili lae posadama,
pojavili, a s njima su bili Eoljani koji stanuju na Lezbu; bili su
poredani ovako: istono su krilo drali sami Mileani, koji su
dali osamdeset laa; do njih su bili Prijenjani s dvanaest laa i
Mijunani s trima laama, a do Mijunana su bili Tejani sa
sedamnaest laa, dok su do Tejana bili Hijani sa stotinu laa;
zatim su redom slijedili Eritrejani i Fokejci, od kojih su Eritre
jani davali osam laa, a Fokejci tri; do Fokejaca su bili Lezbljani
sa sedamdeset laa; posljednji po redu su bili, drei zapadno
krilo, Samljani sa ezdeset laa. Ukupan broj svih brodova
iznosio je tri stotine pedeset i tri.
9. To su bili brodovi Jonjana, dok je zbroj barbarskih laa bio
est stotina. Kad su one stigle blizu podruja Mileta i kad se
pojavila i cjelokupna kopnena vojska, vojskovoe Perzijanaca
saznali su koliko je mnotvo jonskih brodova, pa su se uplaili
da ih nee biti u stanju svladati i da stoga nee moi zauzeti niti
Milet ako ne budu imali premo na moru, te da e se napokon
izvrgnuti opasnosti da ih Darije nekako kazni. Budui da su
tako razmiljali, sazvali su jonske tirane koje je Aistagora
Mileanin svrgnuo s vlasti pa su stoga bili izbjeglice kod
470
Meana, a tada su sudjelovali u pohodu na Milet, -te su ljude
koji su bili ondje sazvali i govorili su im: Ljudi Jonjani, neka
se sada svatko od vas iskae svojim dobroinstvima prema
kraljevskoj kui; svaki pojedinac neka pokua odcijepiti svoje
graane od ostatka saveznike vojske. Razlaite im i obeajte
da im se nee dogoditi nikakva neugodnost zbog pobune, te da
im nee biti spaljena ni svetita ni njihove kue, niti e biti
izvrgnuti stroem postupku nego dosad; ne budu li tako postu
pili i budu li po svaku cijenu krenuli u bitke, recite im kroz
prijetnje to e ih zadesiti: poraeni u boju, bit e pretvoreni u
roblje, njihove emo sinove ukopiti, njihove emo keri pro
tjerati u Baktru,2 a njihovu emo zemlju predati drugima.
10. Oni su tako govorili, a tirani Jonjana nou su razailjali
poruke, i svaki se od njih obraao svojim graanima. No
Jonjani do kojih su te poruke uope prispjele pokazivali su
tvrdoglav prkos i nisu pristajali na izdaju, a svaki je grad smatrao
da su Perzijanci takvu poruku slali jedino njemu. T o se zbilo
upravo nakon dolaska Perzijanaca pred Milet.
11. Poto su se Jonjani okupili kod Lade, poeli su sazivati
skuptine, i na njima su zborili mnogi, a meu njima i zapo
vjednik Fokejaca Dionizije, koje je govorio ovako: Nalazimo
se, ljudi Jonjani, na otrici maa: ili emo biti slobodni ili
robovi, i to robovi bjegunci; ako ste pripravni podnositi teko
e, ovog vam trenutka predstoje napori, ali ete moi, svladavi
protivnike, biti slobodni; a ako budete iskazivali mlitavost i
nedostatak stege, nema za vas, mislim, nikakve nade da ete
izbjei kaznu zbog toga to ste se odmetnuli od kralja. No
sluajte me i imajte u mene povjerenja: ja vam, ako bogovi budu
2
Kako je Baktra bila na krajnjem istoku Perzijskog Carstva, ovaj izraz zapravo
znai: na kraj svijeta.
471
pravini, obeavam da neprijatelji nee ni zametnuti bitku s
nama ili da e, budu li je zametnuli, biti posve poraeni!
12. Kad su to sasluali, Jonjani su se predali u ruke Dioniziju.
A on je svaki put izvodio lae u povorci, pa ih je redao jednu
uz drugu, te je, da bi izvjebao veslae, proputao jedne lae da
plove kroz redove drugih3 i mornare je zadrao pod punom
ratnom spremom, dok je ostatak dana lae drao usidrene i
tako je itav dan Jonjanima zadavao napore. Jonjani su ga
sluali sedam dana i izvravali su njegove zapovjedi, a nakon
toga, budui da nisu bili navikli na tolike napore i da su ih
tekoe i ega umorili, zaponu jedni drugima govoriti: Koje
smo to boanstvo uvrijedili da doivljavamo ovaku sudbinu?
Mora da smo poludjeli i sili s uma kad smo se predali u ruke
ovom vjetrogonji Fokejcu koji raspolae sa samo tri lae; otkad
nas je preuzeo, mui nas nepodnoljivim mukama, i mnogi su
se od nas ve i razboljeli, a mnoge to isto oekuje; bolje nam je
umjesto ovih nevolja pretrpjeti bilo to drugo, pa i doekati
ropstvo koje nam se sprema, ma kakvo bilo, radije nego da
podnosimo sadanje muke. Ma hajde, nemojmo ga ubudue
sluati! Tako su kazali, i od tog ga trenutka vie nitko nije htio
sluati, ve su, kao da su kopnena vojska, podigli atore na
otoku i uivali u hladu, te se nisu eljeli ukrcavati na brodove
niti vjebati na moru.
13. Kad su zapovjednici Samljana saznali to se dogaa kod
Jonjana - a kako im je ve prije Eak sin Silosontov slao po
nalogu Perzijanaca one poruke s molbama da napuste savez s
Jonjanima -i kad su Samljani s jedne strane vidjeli kako meu
3
Dionizije je s flotom uvjebavao dva osnovna borbena manevra: izlazak u bitku,
pri kojem su lae plovile u povorci jedna za drugom, a zatim bi se svrstale u jedan
red dodirujui se bokovima, te probijanje neprijateljskih redova tako da se proplovi
kroz njih.
472
Jonjanima vlada velik nedostatak bilo kakve stege, a s druge su
strane jasno razabirali da im je nemogue svladati kraljevu mo,
poeli su prihvaati Eakove preporuke, jer su dobro znali da ih,
ak i kad bi sada brodovlje pobijedilo Darija, eka drugo, pet
puta vee.

im su opazili, dakle, da Jonjani odbijaju obavljati

svoje dunosti, uzmu to kao izgovor, jer su mislili da je korisnije
sauvati vlastita svetita i domove. A Eak, ije su preporuke
prihvaali, bio je sin Silosonta sina Eakova i tiranin na Samu
kojemu je Mileanin Aristagora oduzeo vlast kao i drugim
tiranima u Joniji.
14. Kad su im tada Feniani poeli ploviti ususret, i Jonjani su
izvodili svoje lae u borbenom poretku. A kad su bili blizu jedni
drugima i poeli se sukobljavati, ne mogu tono napisati koji
su se od Jonjana tada pokazali kukavicama ili junacima u toj
bitki na moru: oni se, naime, meu sobom optuuju. Pria se
da su Samljani, kako su se dogovorili s Eakom, podigli jedra i
otplovili iz bojnoga reda za Sam, izuzev jedanaest laa. Njihovi
su zapovjednici ostali i borili su se, ne pokoravajui se nalogu
vojskovoa: zajednica Samljana donijela je odluku da zbog toga
ina njihova imena zajedno s imenima njihovih oeva budu
urezana na poasni stup na glavnom trgu. Kad su Lezbljani
vidjeli da uzmiu oni ije su lae bile do njihovih, postupali su
jednako kao i Samljani; i veina je Jonjana postupala na jednak
nain.
15. Meu onima koji su ostali u bitki na moru najtee su
gubitke imali Hijani, jer su izvodili sjajna djela i nisu htjeli biti
kukavice; oni su, kako sam ve prije kazao, davali sto laa, a na
svakoj od njih bila je posada od etrdeset mornara, sastavljena
od odabranih graana; kad su vidjeli da ih mnogi saveznici
izdaju, smatrali su da ne bi bilo pravo da budu jednaki tim
kukavicama, pa su ostali s malobrojnim saveznicima i borili su
473
se tako da su probijali neprijateljske redove sve dok nisu, poto
su zarobili mnoge protivnike lae, izgubili veinu vlastitih.
16. Hijani su se na preostalim brodovima povlaili na svoje
podruje, a one hijske lae koje su bile onesposobljene zbog
oteenja, budui da su ih neprijatelji slijedili, izbjegnu prema
Mikali. Ondje su lae izvukli na suho i ostavili ih na licu mjesta,
a sami su se pjeice kretali po kopnu. Kad su Hijani uli, tako
napredujui, u podruje Efeza -a stigli su ondje nou i dok
su ene slavile tesmoforije4 -, Efeani, koji nisu bili uli to se
dogodilo s Hijanima, poto su vidjeli vojsku kako upada u
njihov kraj, pomislili su da su to zacijelo razbojnici koji dolaze
po njihove ene, pa je sav narod krenuo u pomo i poeo ubijati
Hijane.
17. Oni su, dakle, ginuli u tim nesretnim dogaajima; kad je
Dionizije Fokejac saznao da je jonska sila propala, zarobio je
tri protivnike lae, ali nije plovio prema Fokeji, jer mu je bilo
sasvim jasno da bi i on bio porobljen zajedno s cijelom Jonijom:
stoga je istoga trena odluio ploviti prema Fenikiji i ondje je
potopio nekoliko trgovakih brodova, doepao se velikog bla
ga, pa je plovio prema Siciliji, te je odande kao gusar napadao
Kartaane i Tirsenee, a nikada nikoga od Grka.
18. Poto su Perzijanci u pomorskoj bitki pobijedili Jonjane,
opsjedali su Milet s kopna i s mora, potkopavali su njegove
zidine i dovodili najrazliitije sprave, te su ga zauzeli u cijelosti
u estoj godini od izbijanja Aistagorina ustanka;5 porobili su
grad tako da se njegov nesretan usud posve podudarao s
proroanstvom izreenim u vezi s Miletom.
4
V. II. 1 7l i ondje bilj. 118.
5
Tj. 494. g. pr.n.e.
474
19. Naime, kad su Argivci pitali proroite u Delfima o spasu
vlastita grada, dobili su kao odgovor zajedniko proroanstvo,
koje se djelomino ticalo samih Argivaca, a u dodatku se
odnosilo na Mileane. Dio koji se tie Argivaca spomenut u
onda kad u svojem pripovijedanju doem na to,6 a ono to je
bilo proreeno Mileanima, premda nisu bili ondje prisutni,
glasilo je ovako:
Jednom e Milte, i ti to smila nesretna djel
Mnogima postati gozba i bit e im uzre sajno,
Tvoje e ene prati dugokosim ludima noge,
Hram u Didimi na e tad drugima biti na brizi.
Upravo se to tada deavalo Mileanima, jer su veinu muka
raca ubijali Perzijanci koji nose duge kose, a ene i djeca
postajali su roblje, dok je svetite u Didimi, s hramom i
proroitem, bilo opljakano i zapaljeno. Blago koje se nalazilo
u tom svetitu nerijetko sam spomenuo na drugim mjestima u
svojem pripovijedanju.?
20. Odande su Mileane koje su ive pohvatali vodili u Suzu.
Kralj Darije nije im nanio nikakvo drugo zlo nego ih je naselio
na obalama mora koje se zove Crveno, u gradu Api, pokraj
kojega tee rijeka Tigris i utjee u more. Od miletskog su
podruja sami Perzijanci drali okolicu grada i dolinu, a gorske
su predjele predali kao imovinu Karanima iz Pedasa.
21. Poto su Mileanima Perzijanci nanijeli takvu nevolju, nisu
im mogli uzvratiti jednakom mjerom Sibariani, koji su, lieni
vlastita grada, nastavali Laj i Skidar. Naime, kad su Krotonjani
zauzeli Sibaris, svi su odrasli Mileani obrijali glave i iskazivali
6 v. V,77.
7 V. 1,92 i V,36.
475
su veliku bol, jer su ta dva grada bila meusobno povezana
najjaim savezom prijateljstva koji nam je poznat. Sasvim je
drugaije bilo kod Atenjana: oni su posve jasno pokazali kako
silno ale zbog zauzea Mileta, i to na mnoge naine, izmeu
ostalog i time to je Frinih sastavio dramu Zauzee Mileta, a
kad ju je izveo, gledalitu su navrle suze, pa je Frinih bio kanjen
s tisuu drahmi zato to je podsjetio na domae nevolje, i bilo
je odreeno da se ta drama vie nikada ne izvodi. 8
22. T ako su Milet napustili Mileani; a onim Samljanima koji
su neto posjedovali nikako se nije sviao postupak njihovih
zapovjednika prema Meanima, pa su odmah nakon bitke na
moru vijeali i odluili da plove, prije nego to im se u zemlju
vrati samovladar Eak, u neku naseobinu i da ne ostaju i budu
robovi Meanima i Eaku. U isto su to vrijeme stanovnici
Zankle na Siciliji slali glasnike u Joniju i pozivali Jonjane u
Kalaktu, jer su htjeli ondje osnovati jonski grad; to mjesto koje
se zove Kalakta nalazi se na Siciliji, i to na onom dijelu Sicilije
koji gleda prema Tirseniji. Na njihov su se poziv od Jonjana
odazvali jedino Samljani, a s njima i izbjeglice iz Mileta.
23. Na tome im se putovanju dogodilo neto ovakvo: Samljani
koji su plovili prema Siciliji nali su se u Epizefirskim Lokrima,
a stanovnici Zankle i njihov kralj, koji se zvao Skit, opsjedali
su neki sicilski grad koji su htjeli zauzeti. Kad je za to saznao
samovladar Regija Anaksilaj, koji je tada bio u sukobu sa
stanovnicima Zankle, doe na razgovor sa Samljanima i pone
ih nagovarati da svakako kau zbogom Kalakti, prema kojoj su
plovili, i da osvoje Zanklu, budui da je grad bio pust. Samljani
su to prihvatili i osvojili su Zanklu, pa njezini stanovnici, kad
8
492. g. pr.n.e.: jo i tada suAtenjani, dakle, pad Mileta smatrali svojom vlastitom,
"domaom nesreom. Frinih je kanjen kaznom koja je vrijedila 4,37 kg srebra.
476
su spoznali da je njihov grad osvojen, krenu mu u pomo, a
slali su poziv i Hipokratu, tiraninu Gele, jer im je on bio
saveznik. No kad im je Hipokrat s vojskom doao u pomo,
baci u okove Skita, samovladara Zankle, zato to je izgubio svoj
grad, i njegova brata Pitogena, te ih poalje u grad Inik, a ostale
stanovnike Zankle izda poto se tako dogovorio sa Samljanima
i razmijenio s njima zakletve. U naknadu za to Samljani su mu
kazali da e oni sami uzeti polovicu od sve pokretne imovine i
robova, i to onu koja je u gradu, a da e sve na poljima dobiti
Hipokrat. Veinu je stanovnika Zankle on sam drao u okovi
ma kao robove, a tri stotine njihovih prvaka dao je Samljanima
da ih ubiju. No Samljani nisu to uradili.
24. Skit, samovladar Zankle, pobjegne iz Inika u Himeru, a iz
nje prijee u Aziju i doe kralju Dariju. Darije ga je smatrao
najasnijim od svih ljudi koji su k njemu doli iz Grke; naime,
on je, poto je izmolio to od kralja, otiao na Siciliju i ponovo
se sa Sicilije vratio kralju, pa je umro u Perziji u dubokoj starosti
kao bogat ovjek. A Samljani su se, oslobodivi se Meana, bez
ikakve muke domogli prekrasnog grada Zankle.
25. Nakon pomorske bitke za Milet Feniani su, jer su im to
zapovjedili Perzijanci, vodili na Sam Eaka sina Silosontova,
budui da ih je mnogo zaduio i uinio im je velike usluge; i
jedino Samljanima od svih onih koji su se odmetnuli od Darija,
zbog toga to su njihove lae napustile bitku, ni grad ni svetita
nisu bili spaljeni. Poto je Milet pao, ubrzo su Perzijanci zauzeli
i Kariju, i neke su gradove pridobili milom, a druge su pokorili
silom.
26. T o se upravo tako dogaalo, a Histijej Mileanin, koji je
bio ispred Bizantija i ondje je zarobljavao jonske tovarne lae
koje su isplovljavale iz Crnog mora, dobije vijest o tome to se
zbilo s Miletom. Svoje poslove na Helespontu prepusti Bisaltu
477
sinu Apolofanovu iz Abida, a sam je s Lezbljanima plovio prema
Hiju i sukobio se sa straom Hijana koja ga nije proputala kod
mjesta zvanog Kela u podruju Hija. Mnoge je od njih poubi
jao, a preostale je Hijane, jer su oni ve i tako bili oslabljeni
nakon one pomorske bitke, Histijej s Lezbljanima svladao iz
uporita Polih ne na Hiju.
27. Uobiajeno je da se nekako najavi ako se nekom gradu ili
narodu mora dogoditi velika nesrea: i Hijani su prije ovih
zbivanja dobili velika znamenja. S jedne strane, kad su poslali
u Delfe kor od stotinu mladia, samo su se dvojica od njih
vratila kui, a devedeset osmoricu odnijela je kuga kojom su se
zarazili; s druge strane, u to isto vrijeme, neposredno prije
pomorske bitke, u gradu je na djecu koja su bila u koli pao
krov, pa je od stotinu i dvadesetero djece preivjelo tek jedno
jedino dijete. Takva im je znamenja bog pokazao unaprijed, i
nakon toga snala ih je bitka na moru i bacila grad na koljena,
a poslije te bitke pojavio se i Histijej s Lezbljanima: kako su
Hijani bili ve oslabljeni, lako ih je pokorio.
28. Odavde je Histijej vodio vojsku na Tas, a imao je sa sobom
mnogo Jonjana i Eoljana. No dok je opsjedao Tas, stigne mu
vijest da Feniani iz Mileta kreu brodovljem protiv ostale
Jonije. Kad je to uo, ostavi Tas neosvojen, a sam se poeo
vraati na Lezb s cijelom vojskom. Kako je vojska gladovala, s
Lezba prijee prijeko na kopno s namjerom da poanje ito iz
Atarneja, to ga je ondje bilo, i ono iz doline Kaika, koje je
pripadalo Mianima. U tim podrujima nekim se sluajem
upravo tada nalazio Harpag, ovjek Perzijanac, zapovjednik
velike vojske, i on je na njih navalio kad su se iskrcali, pa je
samog Histijeja zarobio iva, a veinu je njegove vojske unitio.
29. Histijej je iv pao u zarobljenitvo ovako: dok su se Grci
borili s Perzijancima kod Malene u podruju Atarneja, dugo su
478
vremena odolijevali, no na koncu je krenula konjica i napala
Grke; ta je konjica, dakle, bila zasluna za pobjedu, a kad su se
Grci dali u bijeg, Histijej je polagao nadu u to da ga kralj nee
ubiti zbog ove sadanje njegove krivice, pa je poduzeo, da bi
spasio ivot, ovo: kad ga je u bijegu sustizao neki Perzijanac, te
ga je uhvaena htio probosti, pone govoriti perzijski i pred
stavljati se kao Histijej Mileanin.
30. Da je tada, kad je bio zarobljen, bio odveden kralju Dariju,
ne bi, vjerujem, doivio nikakvu nesreu i kralj bi mu oprostio
krivicu; no upravo zbog toga i zato da ne bi, ako bi se izvukao,
stekao ponovo ugled kod kralja, Artafren, upravitelj Sarda, i
Harpag, koji ga je uhvatio, im je Histijej stigao kao zarobljenik
u Sard, nabiju njegovo tijelo na kolac, a glavu mu balzamiraju
i odnesu kralju Dariju u Suzu. Kad je Darije to saznao, pred
bacio im je to su tako postupili i to mu ga nisu iva doveli
pred oi, te im je naredio da Histijejevu glavu operu i lijepo
urede, pa da je sahrane kao glavu ovjeka koji je uinio velike
usluge i njemu samome i Perzijancima.
31. Tako su se zavrila zbivanja u vezi s Histijejom; a pomorska
je perzijska vojska provela zimu u okolici Mileta, te je slijedee
godine ponovo isplovila i lako je zauzimala otoke koji lee pred
kopnom, Hij, Lezb i Tened. Kako bi zauzeli neki od otoka,
barbari bi redom u njima, dok su ih osvajali, hvatali njihove
stanovnike kao da to ine mreom. A to hvatanje izgleda ovako:
ljudi se meusobno uhvate za ruke i hodaju skroz, poevi od
mora na sjeveru do onoga na jugu, a zatim prolaze i cijelim
otokom i love ljude. Na isti su nain osvajali i jonske gradove
na kopnu, samo to nisu ljude hvatali mreom, jer ondje to
nije bilo mogue.
32. Tada su perzijski zapovjednici ostvarili prijetnje kojima su
bili zaprijetili Jonjanima koji su im se suprotstavljali na bojnom
479
polju.

im su zavladali gradovima, odabirali su najnaoitije

momke, kopili su ih i pretvarali ih od pravih mukaraca u
ukopljenike, a najljepe su djevojke odvlaili kralju; tako su
postupali i palili su gradove zajedno sa svetitima. Na taj su
nain Jonjani trei put pali u ropstvo: prvi put u liansko, a
zatim dvaput za redom u perzijsko.
33. Kad je odlazila iz Jonije, pomorska je vojska zauzimala sve
to se nalazi s lijeve strane onome tko uplovljava u Helespont;
naime, podruje na desnoj strani Perzijanci su ve bili pokorili
s kopna.9 U Evropi su to ova mjesta na Helespontu: Hersonez,
na kojem se nalaze brojni gradovi, Perint, utvrena mjesta u
Trakiji, te Selimbrija i Bizantij. Bizantijci i Halkedonjani, koji
stanuju njima nasuprot, nisu ni doekali da Feniani doplove,
nego su napustili vlastita podruja i odlazili su prema unutra
njim predjelima Crnoga mora, te su ondje osnovali grad Me
sambriju; Feniani su navedene krajeve spalili, te su krenuli
prema Prokonezu i Artaci, pa kad su predali ognju i njih,
ponovo su plovili na Hersonez da bi osvojili i preostale gradove,
koje u prethodnom pohodu nisu opustoili. N a Kizik nisu
uope ni navalili s laama, jer su sami Kiziani ve prije pohoda
Feniana priznali kraljevu vlast, poto su sklopili sporazum s
Ebarom sinom Megabazovim, upraviteljem u Daskiliju. Feni
ani su pokorili sve ostale gradove osim Kardije.
34. Dotad je tim gradovima vladao Miltijad sin Kimona sina
Stesagorina, a prije se te vlasti domogao Miltijad sin Kipselov
na ovaj nain: taj su dio Hersoneza drali traki Dolonci. A te
su Dolonce u ratu potisnuli Apsinani, pa su oni poslali svoje
vladare u Delfe da postave pitanje u vezi s ratom. Pitija im je
odgovorila neka vode u svoju zemlju kao osnivaa naseobine
9 V. V,lll.
480
onoga tko ih, kad budu izlazili iz svetita, prvi pozove u goste.
I Dolonci su ili svetim putem
1
0 i prolazili kroz krajeve Foki
ana i Beoana: kako ih nitko nije pozivao, krenu prema Ateni.
35. U Ateni je u to vrijeme svu vlast imao Pisistrat, ali vrlo je
ugledan bio i Miltijad sin Kipselov koji je potjecao iz kue koja
je drala etveropreg, a od davnine je bio Eakov potomak i
porijeklom s Egine, dok je Atenjaninom postao kasnije, tek kad
je Filej sin Ajantov prvi iz te kue dobio atensko graansko
pravo. T aj je Miltijad sjedio pred vratima svojeg doma i gledao
kako prolaze Dolonci odjeveni u tuinsku odjeu i s kopljima
u rukama, pa ih je glasno zazvao i, kad su mu se pribliili, poeo
je ih pozivati da svrate k njemu i da se pogoste. Oni su to
prihvatili i, poto ih je ugostio, objanjavali su mu cijelo ono
proroanstvo, a kad su mu ga objasnili, molili su ga da i on slua
boga. Te su rijei, kad ih je sasluao, odmah uvjerile Miltijada,
jer je bio sit Pisistratove vlasti i elio je otii odande. Smjesta je
otputovao u Delfe da upita proroite smije li initi ono za to
su ga Dolonci molili.
36. Budui da mu je i Pitija to isto preporuivala, Miltijad sin
Kipselov, koji je prije toga bio pobjednik u trkama etveroprega
u Olimpiji, uzme sa sobom sve Atenjane koji su htjeli sudjelo
vati u pohodu, krene na plovidbu zajedno s Doloncima i
zauzme onu zemlju; a oni koji su ga ondje doveli izaberu ga za
tiranina. On je prije svega zidom ogradio Hersoneki tjesnac
od grada Kardije do Paktije zato da im Apsinani ne bi mogli
nanositi tetu ako budu upadali u njihovo podruje. Na tom
mjestu tjesnac mjeri trideset i est stadija, a od tjesnaca dalje
prema unutranjosti duina je itava Hersoneza etiri stotine i
dvadeset stadija.
l l
10
Tj. putem koji je vodio od Delfa do Eleusine.
1
1

irina iznosi neto manje od 7 k, a duina oko 80 k.

481
37. Poto je Miltijad ogradio zidom Hersoneki tjesnac i na taj
nain zaprijeio Apsinane, od ostalih je naroda najprije zaratio
s Lampsaanima; Lampsaani mu postave zasjedu i iva ga
zarobe. No Miltijad je uivao ugled kod Lianina Kreza, pa kad
je Krez saznao za njegovo zarobljavanje, preko poslanika je slao
poruke Lampsaanima da oslobode Miltijada: ne budu li to
uinili, prijetio im je da e ih iskorijeniti kao omorike. Lam
psaani su se dvoumili razmiljajui to zapravo znae rijei
kojima im je Krez zaprijetio, dakle, da e ih iskorijeniti kao
omorike, dok napokon netko od starijih ljudi nije shvatio bit i
rekao po istini da jedino omorika od svih stabala, jednom
posjeena, vie ne puta izdanke nego propada posve unitena.
12
Budui da su se Lampsaani pobojali Kreza, oslobodili su i
pustili Miltijada.
38. Tako on izbjegne nevolju u Krezovu pomo, ali je kasnije
umro bez djece, a vlast i svoje bogatstvo predao je Stesagori sinu
Kimona, svojega brata po majci. Njemu samom mrtvome
Hersondani prinose rtve, kao to je obiaj za osnivaa grada,
i odravaju konjiko i hrvako natjecanje, na kojem nijednom
Lampsaaninu nije doputeno sudjelovati. Za vrijeme rata
protiv Lampsaana i Stesagoru je zadesila smrt a da nije imao
djece: ubio ga je udarcem sjekire u glavu u gradskoj vijenici
neki ovjek, koji je toboe bio prebjeg a zapravo mu je bio
veoma ogoren neprijatelj.
39. A kad je i Stesagora ovako zavrio ivot, tada su Pisistratovi
potomci uputili na troveslarki Miltijada sina Kimonova i brata
poginulog Stesagore da preuzme u svoje ruke vlast na Herso
nezu, jer su ve i prije u Ateni s njim dobro postupali, kao da
1
2
Prema tumaenjima komentatora Krezova se prijetnja zasniva na igri rijei, jer
je drevno ime Lampsaka bilo Pit6essa "Omorikin Grad.
482
ne znaju jasno kako mu je umro otac, no o tom u dogaaju
pripovijedati na drugom mjestu. u Kad je Miltijad stigao na
Hersonez, zadravao se u kui, pod izlikom da odaje poast
bratu Stesagori. Kako su Hersoneani to znali, sakupili su se
odasvud iz svih gradova najugledniji ljudi i svi su u zajednikoj
povorci doli da mu izraze suut, a on ih je bacio u okove.
Miltijad je tako vladao Hersonezom i uzdravao je pet stotina
najamnika, a oenio se Hegesipilom kerkom Olora, kralja
Traana.
40. Tek to je taj Miltijad sin Kimonov doao na Hersonez, po
dolasku su mu se poele dogaati nove nevolje, tee od onih
koje su mu se ranije deavale. Naime, dvije je godine prije toga
bjeao pred Skitima, jer su se Skiti nomadi, koje je na to
potaknuo kralj Darije, udruili i prodrli sve do Hersoneza.
Miltijad nije saekao njihov napad ve je bio izbjeglica s
Hersoneza, sve dok se Skiti nisu povukli, a Dolonci ga doveli
natrag. To se, dakle, zbilo dvije godine prije ovih dogaaja.
41. A tada, kad je saznao da su Feniani na Tenedu, ukrcao je
sve svoje blago na pet troveslarki i plovio je prema Ateni.
Krenuo je iz grada Kardije i plovio je kroz Crni zaljev; prolazio
je mimo Hersoneza kad su ga Feniani opkolili i napali. Sam
se Miltijad s etirra laama skloni na Imbar, a petu su mu lau
zarobili Feniani koji su ga proganjali. Sluajno je zapovjednik
te lae bio najstariji od Miltijadovih sinova, Metioh, kojemu
majka nije bila ki Olora Traanina nego neka druga ena. Ba
njega su zarobili Feniani zajedno s laom, pa kad su saznali da
je on Miltijadov sin, odveli su ga pred kralja, vjerujui da e im
on iskazati veliku zahvalnost, jer je upravo Miltijad iznio pred
Jonjanima svoje miljenje i predlagao im neka sluaju Skite
Ll
v. V,J03.
483
onda kad su ih Skiti molili da rastave most i da plove natrag u
svoju domovinu. Ali Darije, kad su mu Feniani doveli Meti
oha sina Miltijadova, nije ni na koji nain nakodio Metiohu
ve g je obdario mnogim dobrima: dao mu je, naime, i kuu,
i imanje, i enu Perzijanku, koja mu je rodila djecu to su se
smatrala Perzijancima. A Miltijad je s Imbra stigao u Atenu.
42. I te godinel4 Perzijanci vie nisu uradili nita to bi prido
nosilo razmiricama s Jonjanima, ve se toga ljeta zbilo neto
vrlo korisno za Jonjane: Atafren, upravitelj Sarda, sazvao je
predstavnike gradova i natjerao je Jonjane da meusobno
sklope ugovore kako bi svoje nesuglasice rjeavali na zakonit
nain i kako se ne bi meusobno plijenili i porobljavali. Nat je-
l
rao ih je da tako postupaju i izmjerio je njihova podruja u
parasangama -kako Perzijanci nazivaju trideset stadija _,1 5
pa kad ih je izmjerio, svakome je od njih razrezao porez koji,
l
na osnovi veliine podruja, plaaju od onoga vremena sve do
.
danas upravo tako kako im je odredio Atafren; a bio im je
razrezao poreze gotovo u istoj koliini kakvu su i prije plaali.
1 6
43. To im je donijelo mir; no poetkom proljea, poto je kralj
otpustio ostale vojskovoe, Mardonije sin Gobrijin poeo je
silaziti prema moru na elu veoma velike kopnene vojske i s
velikom pomorskom vojskom, a bio je jo u mladikoj dobi i
odnedavna oenjen Artozostrom, kerkom kralja Darija. Kad
se zajedno s vojskom Mardonije zatekao u Ki1ikiji, sam se
ukrcao na brod i plovio je s ostalim brodovima, a kopnenu su
vojsku drugi zapovjednici vodili prema Helespontu. Plovei uz
obale Azije, Mardonije je stigao u Joniju, i tu u ispriati neto
1
4 Tj. 493. g. pr.n.e.
1
5 Tj. oko 5,5 km.
1
6
Kako im je bio odredio Darije, v. III,89.
484
to e veoma zauditi one Grke koji ne vjeruju da je Otan
obrazlagao onoj sedmorici Perzijanaca kako je neophodno
uspostaviti vlast naroda u Perziji: 17 naime, Mardonije je svrgnu
o sve tirane Jonjana i postavljao je narodne vlasti po gradovima.
Poto je to uradio, urio se prema Helespontu. Kad je okupio
veliko mnotvo laa, prikupio je i veliku kopnenu vojsku, pa
su brodovima preli Helespont i prolazili su kroz Evropu, a
kretali su prema Eretriji i Ateni.
44. Ti su im gradovi sluili samo kao izgovor za pohod, ali
zapravo su imali na umu da pokore to je mogue vie grkih
gradova, pa su uz pomo brodovlja pokorili stanovnike T asa
koji im se nisu ni mrve suprotstavljali, a istovremeno su kopne
nom vojskom pretvorili u roblje sve Makedonce i pridodali ih
onima kojima su ve otprije vladali; svi narodi do Makedonaca
ve su im bili podloni. S T asa su preli na drugu stranu, pa su
plovili uz kopno sve do Akanta, a iz Akanta kao polazita poeli
su oplovljavati Atos. Dok su ga oplovljivali, srui se na njih sa
sjevera snana bura koja im nije dozvoljavala plovidbu i poigra
se uasno njima, jer je mnoge brodove odbacivala prema Atosu.
Pria se da je bilo uniteno oko tri stotine laa i vie od dvadeset
tisua ljudi; kako je more oko Atosa prepuno morskih zvijeri,
te su zvijeri neke prodirale, drugi su se razbijali o stijene, a oni
koji nisu znali plivati, pogibali su zbog toga, dok su ostali
umirali od hladnoe.
45. To je doivljavala pomorska vojska, a na Mardonija i
kopnenu vojsku koja je logo rovala u Makedoniji nou navale
traki Briani; Briani mnoge ubiju, a samog Mardonija rane.
Ipak, ni tako nisu uspjeli izbjei perzijsko ropstvo, jer se
Mardonije nije povukao iz njihovih krajeva prije no to je
17 v. IlI,70 i d.
485
zavladao nad njima. Kad je i njih pokorio, vodio je vojsku
natrag, jer je u sukobu s Brianima njezin kopneni dio imao
teke gubitke, a pomorski jo vee oko Atosa. I tako se ova
vojna, nakon sramotnog neuspjeha u borbi, povukla natrag u
Aziju.
46. Slijedee je godine Darije najprije Taanima, koje su nji
hovi prvi susjedi lano optuili da snuju ustanak, poslao glasni
ka s naredbom da rue zidine i alju svoje lae u Abderu. T aani
su, kad su bili pod opsadom Histijeja Mileanina, budui da
su imali goleme prihode, od toga novca gradili ratne brodove
i podizali vrlo mone zidine. Prihode su dobivali s kopna i iz
rudnika. Iz rudnika zlata kod Skapte Hile pristizalo im je
ukupno osamdeset talanata, a iz onih na samom Tasu neto
manje od toga, ali ipak toliko mnogo da su T aani, koji su bili
osloboeni poreza na poljoprivredne prinose, obino imali
prihode s kopna i iz rudnika u visini od dvije stotine talanata
godinje, a kad su bili najvii, i tri stotine.
IS
47. Svojim sam oima vidio te rudnike, a daleko su najudesniji
od njih oni to su ih pronali Feniani koji su pod vodstvom
Tasa naselili ovaj otok, koji sada nosi ime po tome Fenianinu
T asu. Ti feniki rudnici nalaze se na Tasu izmeu podruja po
imenu Eniri i Keniri, nasuprot Samotraki, gdje je jedno veliko
brdo bilo cijelo isprevrtano za vrijeme istraivanja za rudnik.
To je upravo tako, a Taani su po kraljevu nalogu sruili svoje
zidine i poslali su sve lae u Abderu.
48. Nakon toga Darije je stavljao na kunju Grke zato da vidi
to oni imaju na umu, da li namjeravaju ratovati s njime ili mu
18
U
obinim godinama to je iznosilo oo 5200 kg, a u najboljima 7800 kg, od
ega su rudnici u Skapti Hili Hskopanoj Sumi,,) donosili preko 2000 kg zlata.
486
se predavati. Stoga je razailjao glasnike, rasporedivi jedne na
jednu a druge na drugu stranu po cijeloj Grkoj, s naredbom
da zahtijevaju zemlju i vodu za kralja.19 Te je glasnike slao u
Grku, a druge je razailjao po gradovima uz obalu koji su mu
plaali danak s nalogom da grade ratne lae i skele za prijevoz
konja.
49. Oni su to pripremali, dok je glasnicima koji su doli u
Grku veina stanovnika kopna dala ono to je od njih traio
Perzijanac, a isto tako i svi stanovnici otoka kojima su stigli s
takvim zahtjevom. Meu ostalim otoanima koji su davali
zemlju i vodu Dariju bili su i Eginjani. Tek to su oni to uradili,
napadnu ih Atenjani, jer su smatrali da su Eginjani donijeli
odluku protiv njih kako bi zajedno s Perzijancima ratovali s
njima, te su taj povod rado prihvatili da bi, odlazei u Spartu,
optuivali Eginjane kako su svojim inom izdali Grku.
50. Potaknut tom optubom, Kleomen sin Anaksandridin,
spartanski kralj, prijee na Eginu u elji da pohvata najvee
krivce meu Eginjanima. Kad ih je pokuavao uhvatiti, drugi
su mu se Eginjani suprotstavljali, a meu njima osobito Krij
sin Polikritov, koji mu je kazao da nee odvesti nekanjeno
nijednog Eginjanina, jer ovo ne radi na osnovi zajednike
odluke Spartanaca ve nagovoren novcem Atenjana; inae bi
doao s drugim spartanskim kraljem da hvata krivce. T ako je
govorio na osnovi pisma to ga je dobio od Demarata.20 Kad je
Kleomen odlazio s Egine, pitao je Krija kako se zove, a on mu
je rekao svoje ime; na to mu je Kleomen kazao: Ve sada,
ovne,21 obloi mj eu svoje rogove, jer e se sukobiti s velikom
nevoljom!
19
V. V, 1 7 i ondje bilj. 1 0.
20
Tj. od drugog spartanskog kralja.
21
Naime kri6s na grkom znai ovan.
487
51. Demarat sin Aristonov, koji je kroz to vrijeme ostao boraviti
u Sparti, klevetao je Kleomena, a i sam je bio spartanski kralj,
ali neznatnijeg roda, no neznatnijeg jedino po tome (budui da
su im preci bili isti) to se Euristenov rod smatrao nekako
boljim zbog prvorodstva.
52. Lakedemonjani, nasuprot svim pjesnicima,22 kazuju da ih
je sam Aristodem sin Aristomaha, unuk Kleodeja i praunuk
Hilov, u vrijeme svoje vladavine doveo u ovu zemlju u kojoj
danas borave, a da to nisu uinili Aristodemovi sinovi. Nedugo
zatim, kau, Aristodemu se porodila ena po imenu Argija: za
nju tvrde da je ki Autesiona sina Tisamenova, unuka Tersan
drova i praunuka Polinikova; ona je rodila blizance, a Aristo
dem je, poto je ih je uspio vidjeti, umro od neke bolesti.
Lakedemonjani koji su tada ivjeli donesu odluku da prema
svojem obiaju postave za kralja starije dijete; no nikako nisu
znali koje da odaberu, jer su djeca bila jednaka kao jaje jajetu;
kad ih nisu mogli razaznati, a moda ve i na samom poetku,
pitali su majku koje da izaberu. A ona im je rekla da ih ni sama
ne razlikuje; premda je itekako dobro znala, to im je kazala zato
to je eljela da obojica budu kraljevi. Lakedemonjani su bili u
nedoumici, pa su u toj nedoumici slali upit u Delfe to da ine
u ovim okolnostima. Pitija im je preporuila da oba djeteta
smatraju kraljevima, a da vie cijene starijega. To im je odgo
vorila Pitija, a Lakedemonjani su ostali u istoj nedoumici kako
da otkriju koji je stariji, no dobili su savjet od nekog Mesenja
nina koji se zvao Pani t; taj im je Pani t savjetovao da pripaze
koje od djece majka kupa i hrani prvo: i ako se pokae da uvijek
postupa na isti nain, bit e im jasno sve to trae i to hoe
otkriti, a ako je i ona nesigurna i radi to bez nekakva reda, bit
e oito da niti ona sama ne zna nita vie, pa e morati iznai
22
Nije jasno na koje pjesnike Herodot misli.
488
neki drugi put da to saznaju. Nakon toga Spartanci, po Mese
njaninovu savjetu, ponu paziti na majku Aristodemove djece
i zapaze da uvijek na isti nain iskazuje svoju brigu za vrijeme
hranjenja i kupanja, jer nije znala zato je promatraju. A oni
uzmu djetece kojemu je majka iskazivala brigu kao prvoroe
nome i ponu ga odgajati na dravni troak; ono je dobilo ime
Euristen, a mlae Proklo. Kad su obojica odrasla, premda su
bili braa, cijeli su ivot, kako priaju, bili meusobno u svai,
a isto su to nastavljali i njihovi potomci.
53. Lakedemonjani jedini od Grka tako pripovijedaju, a sada
zapisujem i ono to kazuju drugi Grci, jer su po njima ovi
kraljevi Dorana -sve do Perseja sina Danajina, izuzevi samog
boga,23 kako ih ispravno Grci nabrajaju - neosporno Grci:
naime, ve su u to vrijeme oni pripadali Grcima. Rekao sam:
sve do Perseja, a nisam iao jo dalje, zato to Persej nema
nikakva oca smrtnika, kao to Heraklo, na primjer, ima Amf
triona;24 prema tome, ispravno sam kazao kad sam rekao: sve
do Perseja; a ako bi tko nabrajao sve oinske pretke Danaje
keri Akrisijeve, postajalo bi mu oito da su voe Dorana bile
izravni potomci Egipana.25
54. Takvo je ovo rodoslovlje prema onome to kazuju Grci, no
kod Perzijanaca postoji pria da je sam Persej, rodom Asirac,
postao Grk, ali ne i njegovi preci; a Akrisijevi preci, koji nisu
ni u kaku srodstvu s Persejem, bili su, kao to i Grci tvrde,
Egipani.
2
.
1
T
j. Zeusa, koji je u obliku kie zaeo Perseja s Danajom.
24 I Heraklo je bio Zeusov sin, no njegova je majka, Alkmena imala mua,
Amftriona, kojega su smatrali Heraklovim ocem.
2) V 11,9 1 .
489
55. Neka toliko bude o tome reeno; neu govoriti o tome zato
su oni koji su bili Egipani preuzeli vladavinu nad Doranima i
to su sve tada poduzimali, jer su o tome ve pripovijedali
drugi;26 no ono ega se drugi nisu dotakli, to u ja spomenuti.
56. Spartanci su svojim kraljevima dodijelili ove asne duno
sti: dvije sveenike slube, onu za Zeusa Lakedemonjanina i
za Zeusa Nebesnika; zatim da vode rat protiv svake zemlje po
vlastitoj volji, a da ih nijedan Spartanac u tome ne smije
spreavati jer e mu se u suprotnom sluaju to upisivati u teke
grijehe; da kraljevi prvi idu u bitku, a posljednji iz nje izlaze;
da ih za vojnog pohoda uva sto odabranih mueva; da pri
polasku u boj mogu upotrijebiti onoliko rtvenih ivotinja
koliko hoe, a od svih rtvovanih ivotinja smiju uzimati koe
i pleke.
57 . To su prava kraljeva u ratu, a u miru su im dana ova prava:
ako se prinosi kakva javna rtva, za gozbeni stol prvi sjedaju
kraljevi i njih prve posluuju, dajui im dvostruko vie od svega
nego drugim sudionicima gozbe; oni imaju pravo na prvo
prinoenje rtve ljevanice i na koe posluenih ivotinja. Prvog
i sedmog dana u mjesecu dobiva svaki od njih na dravni troak
odraslu ivotinju za rtvovanje u Apolonovu svetitu i uz to
medimnu jemenog brana i lakonsku etvrtinu vina,27 a na
svim natjecanjima pripadaju im poasna mjesta. Oni imaju
pravo birati koga god ele meu graanima za proksena, 28 a
svaki od njih i odabirati dva pitijca: pitijci su ljudi koji postav
ljaju pitanja u Delfma, a blaguju s kraljevima na dravni troak.
2G Vjerojatno se to odnosi na starije logografe, koji su biljeili mitoloke prie i
povijesne dogaaje, i na epske pjesnike.
27 Spartanska je medimna iznosila oko 75 litara, a lakonska etvrtina oko 18, 5 litara.
28 Prokseni su spartanski graani koji su ugoavali strance iz pojedinih gradova, te
su bili neka vrsta njihovih konzula.
490
Ako kraljevi ne dou na objed, alju im u kuu svakome dva
henika jemenog brana i kotilu vina,29 a ako su nazoni
objedu, daje im se od svega dvostruko; na isti ih nain aste i
kad su pozvani na objed u kuu nekog pojedinca. Oni uvaju
sva proroanstva koja dobiju, a s njima su upoznati jo jedino
pitijci. Samo kraljevi donose presude u ovim sluajevima: u vezi
s djevojkom nasljednicom oeva imanja, za koga se mora udati
ako je otac nije prije nekome obeao, te u vezi s javnim
putovima. Ako netko eli posvojiti dijete, ini to u prisutnosti
kraljeva. Oni sudjeluju u vijeanjima staraca kojih ima dvadeset
i osam;30 a ako ne dou na vijeanje, kraljevske ovlasti imaju
njihovi najblii roaci meu starcima, koji tada raspolau sa
dva glasa vie, a trei je njihov vlastiti.
58. To dobivaju kraljevi od spartanske zajednice za svojeg
ivota, a kad umru, poasti su im ovakve: konjanici objavljuju
taj dogaaj po cijeloj Lakoniji, a gradom obilaze ene koje
udaraju o mjedene lonce. Poto se to tako obavi, dvije se
slobodne osobe iz svake kue, jedan mukarac i jedna ena,
obavezno odijevaju u crninu: onima koji tako ne postupaju
prijete teke kazne. Lakedemonski obiaj u vezi sa smru
kraljeva jednak je barbarskim obiajima u Aziji: naime, i veina
barbara ima iste obiaje u vezi sa smru vladara. Kad umre
lakedemonjanski kralj, osim Spartanaca iz cijelog Lakedemona
pogrebnoj sveanosti mora biti prisutan i odreen broj perije
ka; poto se njih, helota31 i samih Spartanaca okupi na jednom
29 Henik je etrdesetosmi dio medimne, a kotila je u Atici odgovarala zapremnini
od 0,27 litara, dok je spartanska zacijelo bila vea.
30 Rije je o gerusiji, spartanskom vijeu staraca, koje je imalo vanu savjetodavnu
ulogu u dravi.
31 Perijeci su pokoreni starosjedioci Lakedemona bez politikih prava, a heloti
neslobodni robovi vezani uz zemlju.
491
mjestu vie tisua, zajedno sa enama svi se snano udaraju u
ela i predaju se beskonanom jaukanju, tvrdei uvijek kako je
posljednji kralj bio i najbolji. A kad jedan od kraljeva pogine u
ratu, naprave njegov kip i nose ga na lijepo ukraenoj nosiljci
do groba. Kad se obavi sahrana, deset se dana ne sastaje
skuptina niti se odravaju izbori inovnika, ve u te dane vlada
opa alost.
59. S Perzijancima se mogu usporeivati i po ovome: kad
nakon smrti jednoga kralja na vlast dolazi drugi, taj koji nastupa
na prijestolje oslobaa dugova sve Spartance koji su bili duni
bilo kralju bilo dravnoj blagajni. Kod Perzijanaca opet novo
izabrani kralj oprata svim gradovima porez to ga oni jo
duguju.
60. A po ovome se Lakedemonjani mogu usporeivati s Egip
anima: njihovi glasnici, svirai i kuhari preuzimaju vjetinu od
svojih oeva, pa je svira sviraev sin, kuhar kuharov, a glasnik
glasnikov: i ne mogu se drugi, zato to imaju jasan glas, baviti
time i istiskivati dotadanje glasnike, ve oni nastavljaju oev
posao. To je upravo tako.
61. Dok je Kleomen bio na Egini i vodio brigu o zajednikom
dobru Grke, Demarat ga je oklevetao, ne toliko jer mu je bilo
stalo do Eginjana ve potaknut mrnjom i zaviu. Kad se
Kleomen vratio s Egine, smiljao je kako bi Demarata maknuo
s kraljevskog poloaja, a za napad na nj sluio mu je ovaj povod:
Ariston, kralj u Sparti, koji je bio dvaput oenjen, nije imao
djece. Kako nije priznavao da je on za to krivac, oeni se i trei
put; a oenio se ovako. Bio je neki Spartanac prijatelj Aristonov,
s kojim je on meu svim graanima bio najprisniji. Taj je
ovjek sluajno imao daleko najljepu enu u cijeloj Sparti, a
ona se u pravu ljepoticu pretvorila iz najrunijeg bia. Izgledala
492
je neko grozno, pa je njezina dojilja -a djevojica je bila ki
bogatih roditelja ali ipak runa -, dok je gledala kako njezin
izgled nanosi bol roditeljima i poto je o svemu potanko
razmislila, dola na ovakvu zamisao: nosila ju je svaki dan u
Helenino svetite, a ono je na mjestu koje se naziva Terapna,
povie Febova svetita; kad bi je dojilja donijela, stavila bi je
pred boginjin kip i upuivala bi molitve boginji da ukloni ovu
runou s djeteceta. I jednom kad je odlazila iz svetita, pred
dojiljom se -kako pripovijedaju -pojavila neka ena i, kad
se pojavila, upitala ju je to to nosi u naruju, a ona joj je rekla
da nosi djetece; kad je ena zatraila da joj ga pokae, odbila
je, jer su joj roditelji djeteta zabranili da ga ikome pokazuje; no
ena je neprestano traila da joj ga pokae. Kad je razabrala da
je eni jako stalo da ga vidi, dojilja joj je pokazala dijete, a ona
ga je pogladila po glavici i rekla da e biti najljepa ena u Sparti.
Od toga se dana poeo mijenjati izgled djevojice; a kad je
dorasla za udaju, oeni se njome Aget sin Alkidin, ba onaj
Aristonov prijatelj.
62. Aristona je obuzela ljubav prema toj eni, pa je smiljao
lukavstvo: sam obea prijatelju ija je to bila ena da e mu dati
na dar od svega svojeg imetka jednu stvar, koju god bude
odabrao, pa je zatim molio prijatelja da mu i on na jednak nain
uzvrati. Prijatelj, bez ikakve bojazni za enu jer je znao da je i
Ariston oenjen, pristane na to; nakon toga obaveu se zakle
tvama. Zatim je sam Ariston darovao ono to je Aget odabrao
od Aristonovih dragocjenosti, pa je onda traio da i sam dobije
od njega nadoknadu i pokuavao je odvesti prijateljevu enu.
Prijatelj ree da pristaje bilo na to drugo osim na enu, no
natjeran zakletvom i prijevarnim lukavstvom, morao je dopu
stiti da mu Ariston odvede enu.
493
63. Tako se Ariston, poto je otpustio drugu enu, trei put
oenio. U neto kraem roku i nakon nepunih deset mjeseci32
ta ena rodi onoga Demarata. Netko od slugu dojavi Aristonu,
koji je bio na sjednici s eforima/3 da mu se rodio sin. Kako se
on sjeao trenutka kad je doveo enu kui, izrauna na prste
mjesece i uz kletvu ree: Ne moe biti moj. Efori su to uli,
no u tom asu nisu na to obraali panju; djeak je rastao, a
Ariston se kajao zbog svojih rijei: naime, bio je sasvim siguran
da je Demarat njegov sin. A ime Demarat dobio je po ovome:
prije toga su Spartanci priredili javne molitve za Aristona, kao
za onoga koji je uivao poseban ugled meu svim spartanskim
kraljevima, da mu se rodi sin; zato mu je dao ime Demarat.34
64. Kako je vrijeme prolazilo, Ariston umre, a kraljevska vlast
prijee na Demarata. No ini se da je sudbina htjela da
Demarat bude svrgnut s prijestolja kad onaj dogaaj postane
svima poznat; zbog toga je Kleomen uvelike zamrzio Demarata,
i onda kad je ovaj povukao vojsku iz Eleusine,35 i sada kad je
Kleomen poveo pohod protiv onih Eginjana koji su se priklo
nili Meanima.
65. Kad je krenuo u osvetu, Kleomen ugovori s Leotihidom
sinom Menarejovim i unukom Agisovim, koji je bio iz iste
porodice kao i Demarat, da ga, ako bude izabran za kralja
umjesto Demarata, prati u pohodu na Eginjane. Leotihida je
postao neprijatelj Demaratu ponajvie zbog ovoga: Leotihida
je bio zaruen s Perkalom keri Hilonovom i unukom Demar
menovom, a Demarat je lukavstvom sprijeio Leotihidin brak,
jer je prije njega oteo Perkalu i oenio se njome.36 Iz tog se
32 Radi se o lunarni m mjesecima.
3.3 Efori su najvii dravni inovnici u Sparti: bilo ih je pet.
34 Demarat otprilike znai rezultat narodnih molitva.
35 V. V,75.
3
6
Fingirana otmica bila je dio spartanskih svadbenih obiaja.
494
razloga rodilo Leotihidino neprijateljstvo prema Demaratu, a
tada je, po Kleomenovoj elji, Leotihida tuio Demarata tvrdei
da nije pravo da on vlada Spartancima, jer nije Aistonov sin.
Nakon te optube poeo ga je sudski proganjati i pozivao se pri
tome na one rijei koje je Ariston izgovorio onda kad mu je
sluga javio da mu se rodio sin, a on je izraunao mjesece i uz
kletvu rekao da taj sin ne moe biti njegov. Leotihida je na
osnovi te izjave dokazivao kako Demarat nije Aristonovo dijete
i kako nije pravo da vlada Spartom, a kao svjedoke je pozivao
one efore koji su upravo tada sjedili za istim stolom i uli
Aristonove rijei.
66. Kad je napokon dolo do rasprave o tome, Spartanci su
odluili upitati proroite u Delfma je li Ariston Demaratov
sin. Kako je postavljanje pitanja Pitiji zapravo proizalo iz
Kleomenove nakane, Kleomen je tada za svoju stvar pridobio
i Kobona sina Aristofantova, koji je imao silan ugled u Delfima,
te je Kobon nagovarao sveenicu Perijalu da kae ono to je
Kleomen elio da bude reeno. Tako je Pitija, kad su je
izaslanici pitali, presudila da Ariston nije Demaratov sin. Ka
snije je sve to postalo openito poznato, pa je Kobon morao
pobjei iz Delfa, a sveenica Perijala smijenjena je sa svoje
dunosti.
67. Poto se tako zbilo Demaratovo smjenjivanje s kraljevske
vlasti, Demarat je otiao kao izbjeglica iz Sparte k Meanima,
a uzrok je tome bila ovakva uvreda: poto je bio zbaen s
prijestolja, Demarat je izabran za obavljanje neke dravne
slube. Odravale su se gimnopedije3? i, dok ih je Demarat
promatrao, Leotihida, koji je ve bio postavljen na njegovo
37 Gimnopedije su spartanske sveanosti koje su se odravale sredinom ljeta, a na
njoj su goli djeaci plesali i natjecali se u Apolonovu ast.
495
mjesto z kralja, poalje jednog slugu i preko njega, da bi ga
ismijao i narugao mu se, upita Demarata kako mu je obavljati
ovu slubu nakon kraljevske. A on, rasren pitanjem, odgovori
kazavi da je sam iskuao i jedno i drugo, a Leotihida samo
jedno, te da e to pitanje za Lakedemonjane biti zaetak ili
beskonanih nevolja ili beskonanog blagostanja. Poto je to
rekao, ogrnuo se ogrtaem, izaao iz gledalita i otiao svojoj
kui, odmah nakon priprema poeo prinositi govedo kao rtvu
Zeusu i, im je zavrio rtvovanje, pozvao je svoju majku.
68. Kad je majka stigla, on joj je stavio dio utrobe od rtve u
ruke,38 pa ju je zaklinjao ovim rijeima: 0 majko, zazivam i
usrdno molim meu ostalim bogovima Zeusa, zatitnika naeg
ognjita, da mi kae po istini tko je doista moj otac. Leotihida
je, naime, kazao u toku rasprave da si ti zatrudnjela s prvim
muem i da si ve trudna dola Aistonu, a neki priaju jo vee
besmislice i kau da si se spedjala sa slugom, goniem magaraca,
i da sam ja njegovo dijete. Obraam ti se, tako ti bogova, reci
mi istinu; ako si i uradila neto od onoga to se pripovijeda, nisi
jedino ti to uradila ve i mnoge druge; a u S parti se uvelike pria
da je Aristonovo sjeme bilo neplodno, jer bi inae rodile i
njegove prijanje ene.
69. On je tako govorio, a ona mu je ovako odgovarala: Sine,
kad mi se obraa molbom da ti kaem istinu, rei u ti ba
cijelu cjelcatu istinu. Kad me je Ariston odveo k sebi, tree noi
nakon toga ukazala mi se prikaza nalik na Aristona, koja je
najprije legla sa mnom u postelju a zatim me je ovjenala
vijencima koje je imala sa sobom. Nakon toga je otila, a zatim
se pojavio Ariston. Kad je vidio da nosim vijence, pitao me je
tko mi ih je dao; rekla sam mu da je to bio on lino; on to nije
38 Lagati pod tim uvjetima bilo bi teko krivokletstvo.
496
prihvaao; ja sam mu se zaklela i rekla da nije lijepo to ovako
nijee: pa malo prije je uao, legao sa mnom i dao mi vijence.
Kad je vidio da se zaklinjem, Aiston je shvatio da je to zacijelo
bilo boansko djelo. Pokazalo se da vijenci potjeu sa rtvenika
heroju koji je podignut uz naa dvorina vrata, i taj se heroj
zove Astrabak, a u to su sveenici tumaili da je ona prikaza
bila sam heroj. To ti je, sine, sve to eli saznati. Ili si porod
tog heroja i otac ti je heroj Astrabak, ili ti je otac Ariston; naime,
te sam te noi zaela. A to zbog ega te tvoji protivnici najvie
napadaju kad kau da je sam Ariston, poto su mu javili da si
se rodio, rekao pred brojnim svjedocima da ne moe biti
njegov, jer jo nije proao rok od deset mjeseci, to je on
izgovorio takve rijei jer nije znao neke stvari. Naime, ene
raaju i nakon devet, pa i nakon sedam mjeseci, i ne moraju
sve doekati deset mjeseci; ja sam te, sine, rodila sa sedam
mjeseci. Nedugo zatim i sam je Ariston spoznao kakva mu je
rije pobjegla iz nepromiljenosti. Nemoj vie sluati druge
prie o svojem roenju, jer jedina je prava istina ono to si sada
uo. A to se tie gonia magaraca, neka s njima raaju djecu
Leotihidina supruga i ene onih koji to spominju!
70. Ona je tako govorila, a on, poto je saznao to je htio, uzme
ono to je neophodno za put i krene u Elidu, a kao izliku za to
navede da putuje u Delfe kako bi pitao proroite.39 No
Lakedemonjani su posumnjali da Demarat pokuava pobjei,
pa su ga slijedili. Demarat im nekako utekne i prijee iz Elide
na Zakint; ali i Lakedemonjani prijeu onamo, uhvate ga i
oduzmu mu sluge. Zatim, budui da ga Zakinani nisu nikako
izruivali, prijee odande u Aziju kralju Dariju. On ga primi
sa svim poastima i podari mu zemlju i gradove. Tako je
Demarat stigao u Aziju, i takva je bila njegova sudbina, a
.1
9 Naime, nijedan Heraldid nije smio trajno napustiti Spartu.
497
proslavio se meu Spartancima mnogim svojim djelima i savje
tima, te je izmeu ostalog donio slavu gradu osvojivi na
olimpijskim igrama pobjedu u utrkama etveroprega, i bio je
jedini od svih spartanskih kraljeva koji je to uradio.
71. Poto je Demarat bio svrgnut s prijestolja, kraljevsku je vlast
preuzeo Leotihida sin Menarejov i on je imao sina Zeuksidema,
kojega su neki Spartanci zvali Kinisk. No taj Zeuksidem nije
preuzeo kraljevsku vlast u Sparti jer je umro prije Leotihide, ali
je iza sebe ostavio sina Arhidama. Kad je Leotihida ostao bez
Zeuksidema, oenio se drugi put Euridamom, koja je bila
Menijeva sestra a ki Dijaktoridina, no s njom nije imao muke
djece nego samo ker Lampito, kojom se oenio Arhidam sin
Zeuksidemov uz doputenje samog Leotihide.
72. Ni Leotihida nije svoju starost provodio u Sparti, ve je
platio kaznu zbog Demarata na ovakav nain: poveo je Lake
demonjane u rat protiv Tesalije i, kad je imao mogunost da
pokori itav taj kraj, dao se podmititi za golem novac. Uhvaen
na samom djelu, na licu mjesta u logoru, kako sjedi na torbi
punoj novca, poto je bio pozvan pred sud, pobjegne iz Sparte,
a njegove mu kue sravne sa zemljom; pobjegao je u T egeju i
ondje je skonao ivot.
73. Ali to se dogodilo kasnije; tada kad je Kleomenu uspjela
zavjera protiv Demarata, on je uzeo sa sobom Leotihidu i
odmah krenuo na Eginjane, jer je osjeao prema njima neku
silnu srdbu zbog ponienja koje je doivio.40 Ovaj put, budui
da su oba kralja krenula na njih, ni Eginjani nisu smatrali
primjerenim da im pruaju otpor, pa su njihovi protivnici
odabrali i odveli deset Eginjana, najuglednijih i zbog svojeg
40 v. VjO.
498
bogatstva i po rodu, a meu njima i Krija sina Polikritova i
Kasamba sina Aristokratova, koji su imali najveu mo; kad su
ih odveli na podruje Atike, dali su ih kao taoce Atenjanima,
najveim neprijateljima Eginjana.
74. Kasnije, kad je postalo poznato kakim se spletkama po
sluio protiv Demarata, Kleomena obuze strah od Spartanaca,
i on izbjegne u Tesaliju. Poto je odande otiao u Arkadiju, opet
je teio prevratu i bunio je Arkaane protiv Sparte, te ih je
prisiljavao da se zakunu kako e ga slijediti kamo ih god bude
vodio, a osobito se trudio da dovede arkadske prvake u grad
Nonakriju kako bi se ondje zaklinjali na vodu Stiga. Arkaani
kau da u tome gradu postoji voda Stiga i da ona nekako ovako
izgleda: sasvim malo vode izbija iz stijene i kaplje u udubinu,
a ta je udubina uokrug ograena ogradom. AN onakrija, u kojoj
se ba nalazi taj izvor, arkadski je grad u blizini Feneja.
75. Kad su Lakedemonjani saznali da Kleomen to priprema,
pobojali su se i zvali su ga da se vrati u Spartu pod istim uvjetima
pod kojima je i prije vladao. No im se vratio, odmah ga
obuzme ludilo, a ve je i ranije bio pomalo lud: naime, kad bi
god sreo nekog Spartanca, udarao bi ga tapom u lice. Budui
da je tako postupao i kako je izgubio razum, roaci su ga
zavezali za kolac. Dok je bio tako svezan, zapazio je da ga uva
jedan jedini straar, pa je traio od njega bode; kako mu ga
straar najprije nije htio dati, prijetio mu je onime to e mu
uraditi kad bude opet slobodan sve dok se straar (a radilo se o
nekom helotu41 ) nije uplaio prijetnji i dao mu bode. Kleomen
uhvati oruje i pone se ranjavati od nonih listova nadalje:
naime, razrezivao je meso po duljini i od listova je nastavljao
prema bedrima, a od bedara prema kukovima i bokovima, dok
41 Tj. o robu.
499
nije stigao do trbuha, a kad je njega porio, od toga je umro, po
kazivanju mnogih Grka zato to je nagovorio Pitiju da kae ono
za Demarata, a po prianju Atenjana naprotiv zato to je, kad
je upao u Eleusinu, zatirao gaj boginja,42 dok Argivci pripovi
jedaju da je to bilo zato to je ondje kod njih iz Argova svetita
odveo argivske bjegunce iz bitke i ubijao ih, a sam je sveti gaj,
ne marei za svetinje, zapalio.
76. Naime, kad se Kleomen obraao proroitu u Delfma,
dobio je odgovor da e zauzeti Arg. I kad je na elu Spartanaca
doao na rijeku Erasin, za koju se pria da izvire iz Stimfalskog
jezera (doista, to jezero nestaje u tamnu ponoru i opet se
pojavljuje na povrini kod Arga, pa od toga mjesta dalje Argivci
njegovu vodu nazivaju Erasin), dakle, kad je Kleomen doao
na tu rijeku, klao je njoj u ast rtvenu ivotinju. No rta
nikako nije bila povoljna za njegov prelazak preko rijeke, pa on
ree da se divi Erasinu koji ne eli izdati svoje graane, ali da
Agivcima to ipak nee biti na veselje. Nakon toga je povukao
svoju vojsku i odveo ju je u Tireju, te poto je moru rtvovao
bika, prevezao je laama vojsku u podruje Tirintije i u Nau
pliju.
77. Kad su Argivci saznali za to, pripremali su obranu na moru.
Kad su se nali blizu Tirinta, na onom mjestu koje se zove
Sepija, ostave sasvim mali prostor izmeu dviju vojski i ponu
se smjetati nasuprot Lakedemonjanima. Tada se Argivci nisu
plaili bitke na otvorenom ve toga da ne budu zateeni nekim
lukavstvom. Naime, na to se odnosilo proroanstvo to ga je
Pitija izrekla za njih i Mileane, a koje je glasilo ovako:
Ali kad enska mukoga svld u izravnom boju,
Pa ga otera, stekavi medu Argivcima slvu,
42 Boginje su Demetra i Persefona.
500
Mnogim Argivkama tad e biti izgebena lica.
Mo e jednom netko rei od buduih ludi:
Triput sviena zmia poginu ranjena koplem. 43
Budui da se sve to zbilo u isto vrijeme, Argivce je poeo
obuzimati strah, pa su zato odluili da paze na neprijateljskog
glasnika, i tu su odluku provodili ovako: kad bi god spartanski
glasnik objavio neku zapovijed Lakedemonjanima, i Argivci su
postupali na isti nain.
78. Kad je Kleomen opazio da Argivci postupaju upravo onako
kako njihov glasnik objavljuje zapovijedi, dao je nalog da, kad
glasnik objavi da je vrijeme za doruak, uzmu oruje i ponu
navaljivati na Argivce. Tu su zapovijed Lakedemonjani izvrili:
dok su Argivci dorukovali slijedei glasnikov poziv, krenuli su
u napad i mnoge su od njih ubili, a jo su mnogo vie onih koji
su se sklonili u Argov sveti gaj ondje stali opkoljavati.
79. A tada je Kleomen postupao ovako: kako su kod njega bili
neki prebjezi i kako je od njih prikupljao obavijesti, poslao je
glasnika, pa je prozivao poimence Agivce zarobljene u svetitu,
a prozivao ih je tvrdei da je za njih primio otkupninu: za
Peloponeane otkupnina iznosi prema dogovoru dvije mine44
koje se isplauju po zarobljeniku. T ako je Kleomen poubijao
oko pedeset Argivaca koje je na ovaj nain prozivao jednog po
jednog. T a su zbivanja bila skrivena onima koji su ostali u
svetom gaju, jer je uma bila gusta, pa oni unutra nisu mogli
vidjeti to se dogaa vani, sve dok se jedan od njih nije uspeo
na drvo i razabrao to se deava. Otad vie nisu izlazili kad bi
ih prozivao.
43 Prvi se dio proroanstva nalazi u V, 1 9. Ovaj je drugi dio nejasan i podloan
raznim interpretacijama, od kojih nijedna ne moe sasvim protumaiti Pitijine rijei.
44 Oko 900 grama srebra.
501
80. Onda je Kleomen nalagao da svi heloti gomilaju drva oko
gaja, a kad su oni to izvrili, zapali taj gaj. A kad je gaj ve gorio,
pitao je nekog prebjega kojem je bogu posveen ovaj gaj; on
mu je odgovorio da je gaj Argov. Kad je to uo, glasno zajaukne
i ree: 0 Apolone proroe, doista si me posve zavarao kad si
mi kazao da u zauzeti Arg; koliko razumijem, proroanstvo
mi se ve ispunilo.
81. Nakon toga Kleomen je poslao veinu vojske da se vrati u
Spanu, a sam je s tisuu najboljih vojnika iao u Herino svetite
da prinese rtve. No kad je htio rtvovati kod rtvenika, svee
nik mu to nije doputao i rekao je kako je svetogre da stranci
ondje prinose rtve. Kleomen zapovjedi helotima da odvuku
sveenika od oltara i da ga iibaju, a sam prinese rtvu; poto je
to obavio, vratio se u Spartu.
82. No poto se vratio, njegovi su ga protivnici tuili vijeu
efora tvrdei da je bio podmien i da zato nije zauzeo Arg,
premda ga je lako mogao zauzeti. On im je kazao -ne mogu
sa sigurnou rei je li im lagao ili govorio istinu -, dakle on
im je u svojoj izjavi kazao da je mislio, kad je zauzeo Argovo
svetite, kako mu se ispunilo boansko proroanstvo; stoga je
smatrao da nije pravo da navaljuje na grad prije no to prinese
rtve i spozna da li mu to bog dozvoljava ili se tome suprotsta
vio; no dok je prinosio rtvu u Herinu hramu, iz grudi kipa
izbio je plamen, pa je tako spoznao pravu istinu kako Arg ne
treba zauzimati: naime, da je plamen izbio iz glave kipa, zauzeo
bi grad u cijelosti, a budui da je plamen izbio iz grudi, to znai
da se ve dogodilo sve to je bog htio da se dogodi. Dok je to
govorio, Spartancima se inilo da govori uvjerljivo i kako
dolikuje, pa je s velikom veinom glasova bio osloboen op
tube.
502
83. Arg je ostao bez mukog stanovnitva u tolikoj mjeri da su
robovi preuzeli svu vlast, pa su i vladali i upravljali sve dok nisu
sinovi onih koji su bili poubijani odrasli. Kad su oni tako poeli
obnavljati svoje snage, preuzeli su vlast u Argu; a istjerani su
robovi osvojili u boju Tirint. Jedno su vrijeme ivjeli u meu
sobnoj slozi, a onda je robovima doao neki vra Kleandar,
rodom iz Figalije u Arkadiji; on je nagovorio robove da napad
nu svoje gospodare. N akon toga dugo su vremena ratovali jedni
protiv drugih, sve dok napokon Argivci nisu odnijeli pobjedu.
84. Argivci tvrde da je Kleomen zbog toga poludio i runo
zavrio ivot, a sami Spartanci kau da Kleomen nije poludio
ni zbog kakva boanstva, ve da se sprijateljio sa Skitima i
postao teka pijanica,45 pa da je od toga poludio. Naime, Skiti
nomadi, poto je Darije upao u njihovu zemlju, ustrajno su
eljeli da mu se osvete, pa su poslali u Spartu izaslanike da bi
sklopili savez i ugovor, prema kojem je trebalo da sami Skiti
pokuavaju prodirati u Mediju uz rijeku Fasid, a da Spartance
potaknu da krenu iz Efeza prema unutranjosti i zatim udrue
vojske. Kad su Skiti stigli s takvom namjerom, Kleomen se,
kako priaju, esto s njima druio, i u tom je druenju, eem
nego to bi bio red, nauio od Skita piti isto vino bez vode;
Spartanci misle da je od toga poludio. Otada, kako sami
pripovijedaju, kad ele piti nemijeano vino, kau: Natoi po
skitski!. Tako Spartanci priaju o dogaajima u vezi s Kleo
menom, a ja sam uvjeren da je Kleomen ovu kaznu platio zbog
Demarata.
85. Poto su Eginjani saznali za Kleomenovu smrt, poslali su
izaslanike u Spartu da bi se potuili na Leotihidu u vezi s
45 Herodot zapravo kae pio je nemijeana vino, to je u Grkoj, gdje su vina bila
jaka, bilo posve neuobiajeno i vodilo je, kako se smatralo, u pijanstvo.
503
taocima koji su bili u Ateni. Lakedemonjani su sazvali sud i
utvrdili da je Eginjanima Leotihida nanio veliku nepravdu, pa
presude da ga predaju na Eginu umjesto onih ljudi koje su
zadravali u Ateni. A kad su Eginjani htjeli voditi Leotihidu,
ree im T easid sin Leoprepov, ugledan ovjek u Sparti:

to
namjeravate raditi, ljudi Eginjani? Zar ete odvesti spartanskog
kralja kojega su vam predali graani? Ao i jesu sada, obuzeti
srdbom, Spartanci tako odluili, samo da kasnije, ako budete
tako postupili, ne navale na vau zemlju posvemanju propast
i zlo! Kad su to uli, Eginjani odustanu od toga da ga odvedu
i donesu slono odluku da Leotihidu otprate u Atenu kako bi
on povratio njihove ljude na Eginu.
86. No kad je Leotihida stigao u Atenu, traio je natrag taoce,
a Atenjani ih nisu htjeli vratiti i opravdavali su to rijeima da
su im njih na uvanje predala dva kralja, te da ne bi bilo pravo
da ih vraaju samo jednome a ne i drugome; kad su mu Atenjani
kazali da nee vratiti taoce, Leotihida im je rekao: 0 Atenjani,
postupajte kako vas volja: ali ako budete vratili, postupit ete
bogobojazno, a ako ih ne budete vratili, upravo suprotno; elim
vam ispriati to se dogodilo u Sparti u vezi s ostavljenim
pologom. Kod nas se u Sparti pria da je tri pokoljenja prije
mene u Lakedemonu ivio Glauk sin Epikidov. Pria kae da
se taj ovjek u svemu isticao, a osobito je po svojoj pravednosti
bio na najboljem glasu meu svim tadanjim stanovnicima
Lakedemona. I u odreeno vrijeme, o kojem govori ova naa
pria, dogodilo se da je u Spartu doao neki Mileanin i da je
elio s njim porazgovarati, te da mu je ovako razlagao: Ja sam
iz Mileta, a doao sam, Glaue, jer bih htio iskoristiti tvoju
pravednost. U cijeloj se Grkoj, pa onda i u Joniji, mnogo
pripovijeda o tvojoj pravednosti, a ja sam sebi ponavljao kako
je Jonija uvijek izloena opasnostima, dok je na Peloponezu
stanje sigurno, i da uz to nije dobro vidjeti da se sav imetak
nalazi kod jednog ovjeka. Budui da sam tako u sebi nabrajao
504
i razmiljao, odluio sam pretvoriti u gotov novac polovicu
cijelog svojeg imetka i ostaviti ga kod tebe, jer sam posve
uvjeren da e ono to je ostavljeno kod tebe biti na sigurnom.
Primi, dakle, sada novac i uzmi i uvaj kod sebe ovu priznanicu;
tko god s takvom istom priznanicom to zatrai od tebe, njemu
predaj novac!46 T ako je rekao stranac koji je doao iz Mileta,
a Glauk je primio polog pod navedenim uvjetima. Dugo
vremena kasnije u Spartu su stigli sinovi onoga koji je poloio
novac, te su doli na razgovor Glauku, pokazivali su mu
priznanicu i zahtijevali su svoj novac. No on ih je odbijao uz
ovakav odgovor: Ne sjeam se te stvari niti pamtim da mi je
poznato bilo to od onoga o emu vi priate, no ako se
prisjetim, pripravan sam initi sve po pravdi, jer ako sam uzeo,
red je i da vratim, a ako uope nisam nita uzeo, prema vama
u postupiti po grkim zakonimaY Stoga odgaam raspravu s
vama za etiri mjeseca od danas. Mileani su se vraali kui
alosni jer su vjerovali da su ostali bez novaca, a Glauk je iao
u Delfe da pita za savjet proroite. Kad je pitao proroite da
li da prigrabi novac uz zakletvu, Pitija ga prekori ovim rijeima:
Glue, Epikidov sine, svakako trenutnu korist
Imat e ako ih zkltvom svld i prigrabi novac.
Kuni se samo: smrt i od riei ovjeka eka.
Ipak, sin je Zaklte bezimen, nema ni ruku
Niti nogu, no stalno i silnom estinom te sliedi,
Dok te ne zgrabi, rod ti upropasti, itavu kuu.
Bolu budunost pribavla rodu svom ovjek od riei.
A kad je to uo, Glauk je molio boga za oprotenje zbog pitanja
koje mu je uputio. Pitija mu je na to kazala da istu teinu ima
46 Priznanica se pisala u dva primjerka na jednom komadu koe koji se prepolovio,
pa se zalog vraao samo u sluaju da se obje polovice priznanice meusobno
podudaraju.
47 Tj. optuit u vas za iznuivanje i zaklet u se javno da je novac moj.
505
iskuavanje boanstva kao i sam zao in. Glauk pozove strance
Mileane i vrati im novac. A zato sam vam, Atenjani, poeo
priati ovu priu, sad u vam rei: danas ne postoji nijedan
Glaukov potomak niti se ijedno kuno ognjite smatra Glau
kovim, te je on u potpunosti iskorijenjen iz Sparte. Prema
tome, to se tie pologa, nije dobro niti pomiljati ni na to
drugo osim na to da se on vrati onima koji ga trae natrag.
87. Leotihida je tako kazao i krenuo je kui, budui da ga
Atenjani nikako nisu sluali; a Eginjani, prije no to su platili
kaznu za nepravdu koju su, za volju Tebanaca, nanijeli Atenja
nima,48 postupe ovako: kako su bili bijesni na Atenjane i
optuivali su ih za nepravde, poeli su se pripremati na osvetu
Atenjanima. Atenjani su, naime, kod Sunija slavili etverogo
dinju proslavu,49 a Eginjani su iz zasjede uhvatili sveanu lau
punu najuglednijih Atenjana i, kad su je uhvatili, bacili su ljude
u okove.
88. Kad su pretrpjeli takav napad Eginjana, Atenjani nisu ni
trenutka oklijevali da ne smisle sve mogue protiv njih. U Egini
je bio neki ugledan ovjek po imenu Nikodrom sin Knetov, a
on se naljutio na Eginjane jer su ga jednom prije bili protjerali
s otoka, i poto je tada saznao da Atenjani pripremaju udar na
Eginjane, poeo se s Atenjanima dogovarati kako bi izdao
Eginu, pa im je rekao da, onoga dana kad on sam bude navalio,
i oni moraju doi u pomo. Nakon toga, prema dogovoru s
Atenjanima, Nikodrom zauzme takozvani Stari grad, ali mu se
Atenjani ne pridrue u dogovoreno vrijeme.
48 V. V,S! .
49 Svake se etvrte godine kod Sunija slavila sveanost u Posejdonovu ast, a ugledni
su Atenjani na nju pristizali posebno ukraenim brodom.
506
89. Atenjani, naime, nisu u tom trenutku raspolagali laama
kojima bi napali Eginjane. Dok su molili Korinane da im
posude lae, za to je vrijeme itav pothvat propao. Korinani,
koji su u to doba bili najvei prijatelji Atenjana, dadu na
njihovu molbu dvadeset laa, a u naknadu dobiju pet drahmi
po lai, jer ih prema svojem zakonu nisu smjeli dati zabadava.
s
o
Kad su ih Atenjani dobili, na njih i na svoje brodove, sve u
svemu na sedamdeset laa, ukrcaju posadu, te su plovili prema
Egini, ali su stigli dan kasnije od dogovorenoga.
90. No Nikodrom se, kako se Atenjani nisu pojavili u pravi as,
ukrcao na lau i krenuo u bijeg s Egine; slijedili su ga i neki
drugi Eginjani, a njima su Atenjani dozvolili da se nasele na
Suniju. Odatle su polazili u pljaku i otimainu protiv Eginjana
na otoku.
91. N o to se dogaalo kasnije, a sada su eginski bogatai odnijeli
pobjedu nad pukom koji se zajedno s Nikodromom protiv njih
pobunio, i poto su ih svladali, odveli su ih u smrt izvan grada.
Zbog toga i na njih pade prokletstvo koje nisu mogli okajati
rtvama, ma koliko se domiljali, i bili su prije otjerani s otoka
s
I
nego to im je boginja postala naklona. Naime, poto su zarobili
sedam stotina puana, odveli su ih u smrt izvan grada, a samo
je jedan od njih izmakao iz okova i pobjegao do predvorja
hrama Demetre Tesmofore, te se prihvatio za zvekire na vrati
ma i ondje se vrsto drao. Kad ga odande nisu mogli otrgnuti
ma koliko ga vukli, odsjekli su mu ruke i tako su ga vukli, dok
su njegove ruke ostale privrene za zvekire.
jO Pet drahmi predstavlja posve simbolinu najamninu.
5
1
Otjerali su ih Atenjani 431 . g. pr.n.e. na samom poetku peloponeskog rata: to
je jedan od posljednjih podataka koji Herodot spominje.
507
92. Tako su Eginjani djelovali sami protiv sebe, a kad su
Atenjani stigli sa svojih sedamdeset brodova, sukobili su se s
njima na moru, i nakon poraza u pomorskoj bitki, pozivali su
u pomo one iste koje su i prije zvali -Argivce. No oni im vie
nisu dolazili u pomo, jer su se naljutili zato to su se eginske
lae, poto ih je na to silom natjerao Kleomen, pribliile
Argolidi i njihove su se posade iskrcale ondje zajedno s Lake
demonjanima; u tom istom napadu iskrcali su se i ljudi s laa
Sikionjana. Argivci su im nametnuli da za kaznu isplate tisuu
talanata,52 svaki po pet stotina. Sikionjani su priznali da su
nepravedno postupili i prihvatili su da isplate sto talanata, a da
im ostatak bude oproten, dok Eginjani nisu htjeli nita priznati
i ustrajavali su u svojoj tvrdoglavosti. Zbog toga im, usprkos
njihovim molbama, nitko od Argivaca nije vie htio pomagati
u ime drave, ali dobrovoljaca je bilo oko tisuu: vodio ih je
kao zapovjednik ovjek po imenu Euribat, vjetak upetoboju. 53
Vei se njihov dio nije vratio kui ve su ih na Egini pobili
Atenjani; sam je zapovjednik Euribat, vjet i u dvobojima, u
njima ubio tri ovjeka, ali je poginuo od etvrtoga, Sofana iz
Dekeleje.
93. Ali Eginjani navale na atensko brodovlje koje nije bilo
poredano za bitku, pobijede ga i zarobe etiri njihove lae s
posadom.
94. Atenjani su tako zametali boj s Eginjanima, a Perzijanac je
ostvarivao vlastite namjere, to vie to ga je neprestano sluga
podsjeao da ne zaboravi na Atenjane, a i Pisistratovi su sinovi
sjedili uz njega i rovarili protiv Atenjana; ujedno je i sam Darije
rado prihvaao sve to kao povod da krene u pokoravanje onih
52 Tj. vie od 26000 kg srebra.
5.
1
Antiki je petoboj obuhvaao natjecanje u skoku, bacanju diska, hrvanju, tranju
i bacanju koplja.
508
Grka koji mu nisu dali zemlju i vodu. 54 Smijeni sa zapovjed
nitva Mardonija koji je loe vodio prethodni pohod i postavi
druge zapovjednike koje je slao protiv Eretrije i Atene, Datisa,
rodom Meanina, i Artafrena sina Artafrenova, svojega neaka;
slao ih je s nareenjem da porobe Atenu i Eretriju i da roblje
dovedu pred njegovo lice.
95. Kad su ti postavljeni zapovjednici krenuli od kralja i stigli
u Alejsku dolinu u Kilikiji zajedno s golemom i dobro opre
mljenom kopnenom vojskom, dok su ondje postavljali logor,
pridola je i cijela pomorska vojska, u onom sastavu u kojem je
svakom pojedinom narodu bilo to odreeno, a pojavile su se i
lae za prijevoz konja, za koje je prole godine Darije naloio
onima koji su mu plaali porez da ih pripremaju. Kad su
utovarili konje u te lae, a pjeatvo ukrcali u brodove, plovili
su sa est stotina troveslarki prema Joniji. Odande nisu usmje
ravali brodove uzdu kopna ravno prema Helespontu i Trakiji,
nego su, krenuvi sa Sama, plovili pokraj Ikara i mimo otoka,
ponajvie u strahu, kako mi se ini, od oplovljivanja Atosa, jer
su prethodne godine plovei onuda ljuto stradali; uz to ih je na
to prisiljavao i otok Naks koji jo nije bio zauzet.
96. Kad su se u plovidbi iz Ikarskog mora pribliili Naksu
(naime, Perzijanci su imali namjeru najprije voditi rat protiv
tog otoka), Nakani su, pamtei prole dogaaje, u bijegu
odlazili u planine i nisu ih ekali. Perzijanci su porobili one koje
su uhvatili i zapalili su svetita i sam grad. A poto su to obavili,
krenuli su na druge otoke.
97. Dok su se oni time bavili, Deljani su i sami napustili Del i
u bijegu su odlazili na T en. Dok se vojska pribliavala otoku,
54 V V, 1 7 i bilj. 1 0.
509
Datis isplovi naprijed, te nije dozvoljavao laama da se sidre uz
obalu nego s druge strane, kod Reneje; sam, kad je saznao gdje
se nalaze Deljani, slao im je glasnika i poruivao im je ovo:
Sveti ljudi, zato odlazite u bijegu i sumnjiite me za neasne
postupke? I sam imam dovoljno razuma, a i kralj mi je izdao
takvu zapovijed, da ne nanosim nikakve tete zemlji u kojoj su
se rodila dva boga,55 ni samoj zemlji niti njezinim stanovnici
ma. Stoga se vraajte svojim kuama i stanujte na svojem
otoku! To je preko glasnika javio Deljanima, pa je zatim dao
nagomilati tristo talanata56 tamjana na rtvenik i zapalio ih.
98. Poto je to uradio, Datis je zajedno s vojskom plovio
najprije na Eretriju, a vodio je i Jonjane i Eoljane; no kad je
otplovio s Dela, ondje se zatresi a zemlja, kako priaju Deljani,
i to je sve do danas bio prvi i posljednji tamonji potres. Taj je
znak svih nesrea koje e ih u budunosti zadesiti ljudima
zacijelo objavio bog. Naime, u vrijeme Darija sina Histaspova,
Kserksa sina Darijeva i Atakserksa sina Kserksova, dakle u
vrijeme tih triju uzasropnih pokoljenja, vie se nesrea dogodilo
Grcima nego za dvadeset drugih pokoljenja koja su ivjela prije
Darija, i dijelom su nesree prouzroili Perzijanci, a dijelom
najglavniji grki voe koji su vodili borbe za vlast. Nije stoga
uope bilo neobino da se Del tresao, a da ga prije toga nije
zadesio potres. I u proroanstvu je za nj bilo zapisano ovo:
Potrest u Del to nikad se dosad tresao nie.
A na grkom jeziku imena perzijskih kraljeva znae ovo: Darije
Sapinja, Kserkso Bojovnik, a Artakserkso Veliki Bojov
nikY Te bi kraljeve ovako Grci ispravno zvali na svojem
jeziku.
55
T
j. Apolon i Artemida.
56 Tj. 7860 kg.
57 Herodotovi su prijevodi netoni, a za prijevod Darijeva imena postoji vie
moguih interpretacija.
5 1 0
99. Kad su otili s Dela, barbari su se usmjeravali prema
otocima i ondje su novaili vojsku, a sinove otoana uzimali su
kao taoce. Kad su tako plovei oko otoka pristali i u Karistu
{naime, stanovnici Karista nisu im predavali taoce i odbili su
da sudjeluju s njima u ratu protiv susjednih gradova, a mislili
su pri tome na Eretriju i Atenu} , poeli su opsjedati njihov grad
i pustoili su im zemlju sve dok se i stanovnici Karista nisu
pokorili volji Perzijanaca.
100. Poto su do Eretrijaca stizale vijesti da perzijska vojska
plovi protiv njih, zamolili su Atenjane da im prue pomo.
Atenjani im nisu odbili pomo, ve im za podrku dadu etiri
tisue naseljenika sa zemljita halkidskih vitezova. SB No Eretrij
ci nisu donijeli nikakvu razumnu odluku, jer su, premda su
zvali u pomo Atenjane, promiljali dvije razliite nakane. Jedni
su od njih predlagali da napuste grad i da se povuku na uzvisine
Eubeje, dok su drugi, koji su oekivali da e imati osobnu korist
od Perzijanaca, spremali izdaju. Kad je Eshin sin Notonov, koji
je bio jedan od eretrijskih prvaka, shvatio kakva su miljenja na
objema stranama, ispriao je Atenjanima koji su pristigli kakvo
je stanje kod njih, pa ih je molio da se vrate kui kako ne bi i
oni stradali. Atenjani prihvate ovaj Eshinov savjet.
1 01 . I tako su oni preli u Grop i spasili se; a Perzijanci su
nastavljali plovidbu, te su zaustavili lae na eretrijskom du kod
Tamine, Hereje i Egilija, a im su ih zaustavili kod tih mjesta,
odmah su poeli iskrcavati konje i pripremati se za napad na
neprijatelja. Eretrijci nisu donosili odluku da izau na bojno
polje i da se bore, jer su htjeli obraniti jedino zidove bude li to
mogue, budui da je prevladavalo miljenje da se grad ne
naputa. Dolo je do estokog napada na zidine, te su u toku
58 V V,77.
5 1 1
est dana mnogi pogibali s obiju strana; sedmog su dana Euforb
sin Alkimahov i Filagro sin Kinejin, obojica ugledni graani,
predali grad Perzijancima. Kad su ovi uli u grad, najprije su
opljakali pa zapalili svetita osveujui se za spaljena svetita u
Sardu, a zatim, prema Darijevu nalogu, porobili ljude.
102. Poto su pokorili Eretriju i ondje se zadrali tek nekoliko
dana, plovili su prema atikoj zemlji, a time su grdno pritisnuli
Atenjane, s kojima su namjeravali postupiti na isti nain kao i
s Eretrijeima. Maraton je bio mjesto najprikladnije za borbu
konjice i najblie Eretriji, pa ih je onamo vodio Hipija sin
Pisistratov.
103.

im su Atenjani za to uli, i sami se upute prema

Maratonu. Vodilo ih je deset zapovjednika, a deseti je bio
Miltijad, ijeg je oca, Kimona sina Stesagorina, zadesilo da g
je iz Atene prognao Pisistrat sin Hipokratov. Dok je bio u
izgnanstvu, dogodilo mu se da je na olimpijskim igrama odnio
pobjedu u trkama etveroprega, i kad je odnio tu pobjedu,
posvetio ju je svojem polubratu po majci Miltijadu. Zatim je
na slijedeim olimpijskim igrama pobijedio s istim kobilama i
prepustio je Pisistratu da bude proglaen za pobjednika, te se
zato to mu ju je prepustio, prema dogovoru smio sigurno
vratiti kui. A poto je s istim kobilama jo jedanput pobijedio
na olimpijskim igrama,59 desilo se da su ga ubili Pisistratovi
sinovi, kad Pisistrat vie nije bio meu ivima; a ubili su ga nou
blizu pritaneja60 postavivi ljude u zasjedu. Kimon je pokopan
izvan grada, preko puta ceste koja se zove Kroz Kelu; nasuprot
njemu pokopane su i one kobile koje su triput pobijedile na
olimpijskim igrama. Takav su isti pothvat izvrile jedino jo
59 Kimon je pobijedio 532, 528. i 524. g. pr.n.e.
60
Tj. gradske vijenice.
51 2
kobile Lakonca Euagore, i nijedne V1se osim njih. Starijeg
Kimonova sina, Stesagoru, u to je vrijeme odgajao stric Miltijad
na Hersonezu, a mlaega sam Kimon u Ateni: tom mlaemu
ime je bilo, jednako kao i Miltijadu koji se naselio na Herso
nezu, Miltijad.
1 04. Taj Miltijad, koji je doao s Hersoneza i koji je dvaput
izbjegao smrti, bio je zapovjednik Atenjana. Naime, i Feniani
su ga progonili sve do Imbra i bilo im je izuzetno stalo da ga
uhvate i odvedu kralju, a kad je uspio njima pobjei i kad se
vratio kui uvjeren da je sada na sigurnom, ovdje su ga doekali
protivnici i odvukli su ga na sud pod optubom da je bio tiranin
na Hersonezu. Poto je bio osloboen i njihove optube,
postavljen je za zapovjednika Atenjana, a izabrao ga je narod.
105. Dok su jo bili u gradu, zapovjednici su najprije poslali
kao glasnika u Spartu Fidipida, ovjeka Atenjanina, a uz to i
skoroteu po zanimanju6
1
i u tome izvjebanog; na nj se, kako
je sam Fidipid pripovijedao i kako je izvjetavao Atenjane, u
blizini brda Partenija iznad Tegeje namjerio Pan. Pan je zazvao
Fidipida po imenu i naredio mu da javi Atenjanima kako se za
nj uope ne brinu, a on im je sklon i u mnogim im je
sluajevima ve bio na korist i bit e im to i ubudue. Atenjani
su povjerovali da je to istina, pa su, kad su im se prilike
poboljale, podigli ispod akropole Panovo svetite i nakon te
obavijesti teili su tome da ga umilostive godinjim rtvama i
povorkama bakljonoa.
106. T aj je Fidipid tada, kad su ga poslali zapovjednici i kad
mu se prema vlastitoj prii ukazao Pan, drugi dan doao iz
Atene u Spartu, a kad je stigao, rekao je pred upravljaima
6
1 T
akvi su skorotee trei s porukama prelazili velike udaljenosti.
5 13
grada: 0 Lakedemonjani, Atenjani vas mole da im priteknete
u pomo i da ne dopustite da najstariji grki grad padne u
ropstvo ljudi barbara; sada je ve i Eretrija porobljena, pa je
Grka ostala siromanijom za jedan znamenit grad. On im je
javljao ono to mu je bilo zapovjeeno, a oni donesu odluku
da prue pomo Atenjanima, no bilo im je nemogue to uiniti
odmah ako nisu htjeli kriti zakone: bio je, naime, deveti dan
mjeseeva toka, pa su mu kazali da tog devetog dana ne smiju
izvesti vojsku i tako sve dok ne bude pun mjesec.
107. Oni su ekali razdoblje punog mjeseca, a Hipija sin
Pisistratov vodio je barbare prema Maratonu, poto je no prije
toga u snu vidio ovakav prizor: inilo se Hipiji da je legao u
postelju zajedno sa svojom majkom. Iz sna je zakljuio da e,
poto se vrati u Atenu i opet uspostavi svoju vlast, umrijeti star
u svojoj domovini. T o je zakljuio iz prizora u snu, a tada je
kao vodi najprije iskrcao roblje iz Eretrije na otok Stirana koji
se zvao Egilija, a zatim je doveo lae do Maratona i sam ih
sidrio, pa je rasporeivao barbare koji su se iskrcali na kopno.
Dok je to obavljao, uhvate ga kihanje i kaalj jai no obino; i
kako je bio postariji ovjek, veina zubi poela mu se klimati.
Od snanog kalja jedan mu je od tih zubi izletio, a kad je ispao
u pijesak, on ga je s mnogo truda pokuavao pronai. Kd zuba
nigdje nije bilo, glasno uzdahne i ree onima oko sebe: Ova
zemlja nije naa niti emo je uspjeti pokoriti; a dio koji mi je
pripadao zauzima moj zub.
1 08. Hipija je protumaio da se prika iz sna tako ostvario; a
Atenjanima koji su bili poredani za boj u Heraklovu svetom
gaju doli su u pomo Platejci sa svojim cjelokupnim snagama;
naime, Platejci su se sami predali Atenjanima, i ve su ranije
Atenjani za njih bili preuzeli mnoge teke zadae; a predali su
se ovako. Kd su Tebanci na njih vrili pritisak, Platejci su se
najprije namjeravali predati Kleomenu sinu Aaksandridinu i
51 4
Lakedemonjanima koji su se tada nalazili u blizini. No oni ih
nisu prihvaali i govorili su im ovako: Mi ivimo predaleko
od vas i naa bi vam pomo stoga bila bezuspjena, jer biste u
mnogim prilikama mogli biti prije porobljeni nego to bi bilo
tko od nas za to uo. Savjetujemo vam da se predate Atenjanima
koji su vam susjedi i koji uope nisu slabi ako je rije o potpori.
T akav su savjet davali Lakedemonjani ne toliko iz sklonosti
prema Platejcima koliko zato to su htjeli da Atenjani imaju
tekoa kad se zavade s Beoanima. Lakedemonjani su Platej
cima tako savjetovali, a oni nisu odbili savjet, te su obavljali
svoju predaj u sjedei kao pribjegari u rtvenik dok su Atenjani
odravali sveanost u ast dvanaestero bogova.62 Kad su T eban
ci za to saznali, krenuli su u rat protiv Platejaca; no Atenjani su
im pruali pomo. Kad su htjeli meusobno zametnuti boj,
Korinani to nisu dopustili, a nali su se upravo ondje kao
posrednici, te su uz pristanak obiju strana odredili granice
podruja, uz uvjet da Tebanci puste na miru one Beoane koji
ne ele pripadati beotskom savezu. Korinani tako presude pa
odu, a Beoani navale na Atenjane koji su takoer bili na
odlasku, no nakon napada budu svladani u bitki. Atenjani
zatim prijeu granice to su ih Platejcima dodijelili Korinani,
a kad su ih preli, odrede da sam Asop bude granica Tebancima
prema Plateji i Hisiji. Platejci su se na navedeni nain predali
Atenjanima, a sada su im doli u pomo kod Maratona.
109. Miljenja atenskih zapovjednika bila su podijeljena, jer
jedni nisu bili za sukob (tvrdei da ih je premalo za sukoblja
vanje s vojskom Meana) , dok su drugi zajedno s Miltijadom
predlagali da se bori. Kako su miljenja bila podijeljena i kako
je prevladavalo loije stajalite, tada -postojao je, naime, kao
6
2
T o su: Zeus, Hera, Posejdon, Demetra, Apolon, Artemida, Hefest, Atena, Ares,
Mrodita, Hermo i Hestija, a njihov je rtvenik bio nasred agore, sredinjeg atenskog
trga.
S I S
jedanaesti s pravom glasa ovjek kojega su Atenjani drijebom
odabrali da bude polemarh63 (od davnine je polemarh, prema
odluci Atenjana, imao jednako pravo glasa kao i zapovjednici),
a u to je vrijeme polemarh bio Kalimah iz Midne -Miltijad
prie tom polemarhu i ree mu: Na tebi je sada, Kalirae,
odluka da li e Atena biti porobijena ili e je uiniti slobodnom
i ostaviti za sav ljudski vijek spomen na sebe kakav nisu ostavili
ni Harmodije i Aristogiton. Otkad postoje, Atenjani su sada
upali u najveu opasnost i, ako se pokore Meanima, ve je
donijeta odluka o tome to e pretrpjeti kad budu predani u
Hipijine ruke, a ako naprotiv ovaj grad preivi, mogao bi
postati prvi meu grkim gradovima. A sad u ti kazati na koji
se nain to moe dogoditi i zato se desilo da upravo ti ima
odluujui glas u ovim prilikama. Nas zapovjednika ima deset,
a miljenja su nam podijeljena, jer jedni predlau da uemo u
sukob, a drugi da to ne inimo. Ako ne uemo u sukob,
oekujem da e straan razdor zahvatiti i protresti duhove
Atenjana tako da e pokloniti svoju naklonost Meanima; a
ako uemo u sukob prije no to pojedinim Atenjanima padne
na pamet neka nezdrava misao, pod uvjetom da bogovi budu
nepristrani moemo pobijediti u boju. To je sve, dakle, u
tvojim rukama i ovisi o tebi: ako pristane u moje miljenje,
tvoja je domovina slobodna, a grad prvi meu grkim grado
vima; ako odabere miljenje onih koji nas odvraaju od bitke,
dogodit e ti se upravo suprotno od svih lijepih stvari koje sam
nabrojio.
110. Takvim je rijeima Miltijad pridobio Kalimaha; kad se
pridruilo polemarhovo miljenje, donijet je zakljuak da se
ue u bitku. Nakon toga, kako je koji od zapovjednika ije je
miljenje bilo da se treba boriti dobivao dnevno zapovjedni-
63 Polemarh je bio jedan od atenskih arhonata zaduen za vojne poslove. Birao se
izmeu vie kandidata drijebom, izvlaenjem bijelih i crnih bobova.
5 1 6
tvo,G4 predavao ga je Miltijadu; a on, premda ga je prihvaao,
nije ulazio u sukob prije nego to je na njega bio red da preuzme
zapovjednitvo.
111. Kad je na nj doao red, Atenjani su se poeli ovako
svrstavati za bitku: desno je krilo vodio polemarh Kalimah; tada
je vladao takav obiaj kod Atenjana da polemarh dri desno
krilo. On je bio na jednom kraju, a zatim su slijedile jedna za
drugom fle prema svojem redoslijedu;G5 na drugom su kraju
bili svrstani, drei lijevo krilo, Platejci. Nakon ove bitke, kad
Atenjani prinose rtve za narodnih svetkovina koje se odravaju
svake etvrte godine, G6 atenski glasnik upuuje molitvu bogo
vima govorei da zajedno s Atenjanima dobra sudbina zadesi i
Platejce. A tada, dok su se Atenjani svrstavali kod Maratona,
dogaalo se ovo: bojni im je red bio jednako dugaak kao i
meanski bojni red, ali u njegovoj je sredini bilo malo eta, i
to je bilo najslabije mjesto u njemu, dok su oba krila bila
ojaana mnotvom vojnika.
112. Kad su se tako razvrstali i kako su rtve bile povoljne, im
su dobili doputenje, Atenjani su trkom navaljivali na barbare.
Prostor meu njima nije bio manji od osam stadija. G? Dok su
ih Perzijanci gledali kako navaljuju u trku, poeli su se pripre
mati da ih doekaju, a uz to su Atenjanima predbacivali da su
ludi i da se posve ele upropastiti, kad su vidjeli da su tako
malobrojni i da juriaju trkom bez podrke konjice ili strijelaca.
T ako su mislili barbari, a kad su Atenjani navalili u gustom
6 Naime, stratezi su se u pravilu mijenjali svakog dana na mjestu vrhovnog
zapovjednika.
65 Redoslijed fila (za glasanje, obavljanje pojedinih dunosti itd.) mijenjao se svake
godine.
66
Vjerojatno je rije o panatenejskim sveanostima.
67 Oko 1 500 metara.
51 7
poretku na barbare, borili su se dostojno spomena. Naime, prvi
su od svih Grka, koliko nam je poznato, upotrijebili napad u
trku na neprijatelja, a i prvi su uspijevali izdrati pogled na
meansku odjeu i na ljude koji su je nosili: dotad je Grcima
zadavalo strah i kad bi samo zauli ime Meanin.
113. Bitka na Maratonu trajala je dugo. U sredini bojnoga reda
pobjeivali su barbari, a ondje su bili rasporeeni sami Perzi
janci i Saki; na tom su mjestu barbari, dakle, pobjeivali i, poto
su uinili prodor, gonili su protivnike prema unutranjosti, ali
na oba su krila pobjedu odnosili Atenjani i Platejci. Pobjeujui
tako, putali su da bjee barbare koji su se okrenuli u bijeg, te
su spojili oba krila i borili se protiv onih koji su izvrili prodor
u sredinjem dijelu, pa su i tu Atenjani odnosili pobjedu.
Slijedili su i sasijecali Perzijance, koji su bjeali, sve dok nisu
stigli do mora, a tu su traili vatru i pokuavali zauzeti brodov
lje.
114. U tom boju pogine polemarh Klimah, hrabar ovjek, a
od zapovjednika ivot izgubi Stesilaj sin Trasilajev; isto tako
pade i Kinegir sin Euforionov,68 kojemu je bila sjekirom odsje
ena ruka dok se hvatao z kip na krmi lae,69 a i mnogi drugi
znameniti Atenjani.
115. Atenjani su na taj nain osvojili sedam laa, a na ostalima
su se barbari otisnuli na more, pokupili roblje iz Eretrije s otoka
na kojem su ga ostavili, pa su plovili oko Sunija jer su htjeli
prije Atenjana stii do grada. Atenjani su optuili Alkmeonide
da su barbari to smislili uz njihovu pomo, te da su oni prema
68
Radi se o bratu Eshila, tragikog pjesnika.
69 Antike su lae na krmi imali kipove sline onima koje danas brodovi ponekad
imaju na pramcu.
518
prethodnom dogovoru titom dali znak Perzijancima kad su
ve bili na brodovima.
116. Oni su, prema tome, plovili oko Sunija, a Atenjani su, to
su bre mogli, hitali u pomo svojem gradu i stigli su prije no
to su barbari doli, te kad su stigli iz Heraklova svetita na
Maratonu do drugog Heraklova svetita u Kinosargu, pripre
mili su se za bitku. Kad su se barbari s laama pojavili u visini
Falera (to je u to vrijeme bila atenska luka) , ondje su zaustavili
lae i krenuli natrag na plovidbu prema Aziji.
117. U toj bitki kod Maratona poginulo je est tisua i etiri
stotine barbara i stotinu i devedeset i dva Atenjanina. T oliko
ih je palo na objema stranama; a dogodilo se ondje i ovakvo
udo: neki Atenjanin, Epizel sin Kufagorin, dok se borio licem
u lice s protivnicima i iskazivao se kao hrabar ovjek, ostao je
bez vida a da nije zadobio nikakav udarac po tijelu niti je bio
pogoen kopljem, te
L
e od toga asa ostatak ivota morao
provoditi kao slijepac. Cuo sam da je on o svojoj nesrei priao
otprilike ovakvu priu: da mu se inilo kako mu se suprotstavio
golem oklopnik, ija je brada bila zasjenila itav tit; ta je
prikaza prola pokraj njega i ubila borca koji je stajao uza nj.
To sam uo da je Epizel priao.
118. Datis je sa svojom vojskom plovio prema Aziji, a kad je
doao na Mikon, imao je privienje u snu. Kakvo je to bilo
privienje, ne kae se, no on je, im je svanuo dan, poeo
obavljati pretragu laa, pa je na jednom fenikom brodu naao
pozlaen Apolonov kip i ispitivao je odakle je kip ukraden, a
kad je saznao iz kojeg je svetita uzet, krenuo je vlastitom laom
na Del; tada su se ve i Deljani vratili natrag na otok, pa je on
postavio kip u tamonje svetite i naredio Deljanima da ga
odnesu u tebanski Delij: on se nalazi na moru nasuprot Halki
de. Poto je izdao takvu zapovijed, Datis je plovio natrag, a
51 9
Deljani nisu odnijeli taj kip, ve su ga dvadeset godina kasnije
sami Tebanci, potaknuti proroanstvom, prenijeli u Delij.
119. Kad su nakon plovidbe pristali u Aziji, Datis i Artafren
odvedu porobljene Eretrijce u Suzu. Kralj Darije, prije nego
to su Eretrijci bili zarobljeni, silno se na njih ljutio, jer su oni
prvi zapoeli s nepravdama; no kad je vidio da su dovedeni
preda nj i da su mu podloni, nije im nanio vie nikakvo zlo
nego ih je naselio u oblasti Kisije, na jednom svojem imanju
koje se zove Arderika, a udaljeno je od Suze dvije stotine i deset
stadija te etrdeset stadija od bunara koji daje tri razliite tvari;
naime, iz njega vade zemljanu smolu, sol i ulje, i to na ovakav
nain: crpu ga s pomou erma, na ijem je kraju umjesto
vjedra polovica mjeine; nju spuste dolje i njome grabe, a zatim
to ulijevaju u posudu: iz nje prelijevaju u drugu posudu, pa se
sadraj razlae na tri tvari. Zemljana smola i sol odmah se
skruuju, a ulje [ . . . ] .70 Njega Perzijanci nazivaju radinaka: crno
je i ima teak miris. Ondje je kralj Darije naselio Eretrijce, a
oni su sve do mojeg vremena boravili u tom podruju i uvali
su svoj drevni jezik.
120. Tako je bilo s Eretrijcima; a dvije tisue se Lakedemonjana
pojavilo u Ateni nakon razdoblja punog mjeseca, i oni su se
uvelike urili da stignu na vrijeme, tako da su iz Sparte doli u
Atiku za tri dana. Premda su stigli prekasno za bitku, eljeli su
ipak pogledati Meane, pa su otili do Maratona i bacili na njih
pogled. Zatim su, izriui pohvale Atenjanima i njihovu pot
hvatu, krenuli na povratak kui.
70 Zavretak reenice nedostaje u originalu. Imanje je inae udaljeno 40 k od
Suze, a oko 7,5 k od bunara.
520
121.

udna mi je i neprihvatljiva pria prema kojoj bi Alkme

onidi u dogovoru s Perzijancima dali znak titom jer su toboe
htjeli da Atenjani budu podloni barbarima i Hipiji; oni su,
naime, pokazivali da tiraniju mrze vie ili bar jednako kao i
Kalija sin Fenipov, a otac Hiponikov. Kalija se jedini od svih
Atenjana usudio, kad bi god Pisistrat bio prognan iz Atene,
kupovati njegova imanja oglaena na javnoj drabi, a smiljao
je protiv njega i druge, vrlo neprijateljske postupke.
122. [Taj je Kalija iz mnogih razloga vrijedan da ga svatko
zadri u pamenju. S jedne strane, kao to sam ve kazao, bio
je ovjek ponajvie odan slobodi domovine, a s druge strane
stoji ono to je uradio u Olimpiji: bio je pobjednik u konjskoj
utrci, a u natjecanju etveroprega drugi, dok je na pitijskim
igrama ve prije odnio pobjedu, te se meu svim Grcima
proslavio svojim velianstvenim gozbama. A kakvim se tek
ovjekom pokazao prema vlastitim kerima, a imao ih je tri!
Naime, kad su sazrijevale za brak, dao im je najsjajniji miraz i
dopustio im je da svaka od njih izabere izmeu svih Atenjana
mukarca kojeg eli, pa ju je za nj udao. Fl
123. Alkmeonidi su mrzili tiraniju jednako kao i on ili jo i vie.
Bilo bi mi stoga udno i ne prihvaam tu objedu da su oni dali
znak titom, i to upravo oni koji su sve vrijeme bjeali pred
tiranima, i zbog ijeg su djelovanja Pisistratovi sinovi napustili
svoju samovladu. U tom su smislu mnogo vie oni zasluni za
osloboenje Atene nego Harmodije i Aistogiton, bar kako ja
sudim. Ovi su, naime, ubojstvom Hiparhovim samo pojaali
bijes preostalih Pisistratovih potomaka i nisu na taj nain
prekinuli njihovu tiraniju, dok su Alkmeonidi posve oito
71 Iz stilskih i sadrajnih razloga smatra se da cijelo poglavlje nije napisao Herodot,
ve da je ono kasnije umetnuto u tekst.
521
donijeli slobodu, ako su uistinu ba oni nagovorili Pitiju da
objavi Lakedemonjanima kako je na njima da oslobaaju Ate
nu, to sam ve ranije objasnio.
124. No moda su oni izdali domovinu jer su se neto naljutili
na atenski puk. Nije, dakle, bilo meu Atenjanima drugih ljudi
s veim ugledom i koje bi toliko astili kao njih. Zbog toga
nema mnogo smisla u toj prii o tome kako su oni dali znak
titom. Ali titom je bio dan znak, i to je injenica, jer se to
dogodilo; no tko je bio taj koji je dao znak, o tome ne mogu
kazati nita vie od onoga to je ve reeno.
1 25. Alkmeonidi su od davnine bili slavni u Ateni, a nakon
Alkmeona i ponovo nakon Megakla postali su jo slavniji.
Najprije je Alkmeon sin Megaklov bio na pomo Lianima
koje je Krez poslao iz Sarda u proroite u Delfma, te im je
rado bio na usluzi, a kad je Krez uo od Liana koji su ili u
proroite kako im je on pomagao, pozvao ga je u Sard i, poto
je stigao onamo, darivao ga je sa toliko zlata koliko najedanput
moe ponijeti sa sobomJ2 Alkmeon, naavi se pred takvim
darom, jo ga je poveao, jer se domislio ovome: obukao je
prostranu halju i ostavio je na njoj dubok nabor, a pronaao je
najvee mogue izme, pa ih je obuo i takav je iao u riznicu u
koju su ga vodili. A kad je nabasao na zlatni pjesak, najprije je
natrpao uz potkoljenice toliko zlata koliko ga je stalo u izme,
zatim je dokraja napunio zlatom nabor na halji, pa je jo stavio
pijeska po itavoj kosi, a neto i u usta, i takav je izlazio iz
riznice, jedva vukui izme i uope svemu drugome vie nalik
nego ovjeku: usta su mu bila pretrpana i izgledao je sav
nateen. Kad ga je Krez vidio, uhvati ga smijeh, pa mu pokloni
7
2
Dogaaj je sasvim anegdotskog karaktera, to vie to je Alkmeon bio za cijelu
generaciju stariji od Kreza, pa je njihov susret bio praktiki nemogu.
522
sve ovo i jo ga obdari drugim darovima ne manjima od ovih.
T ako se ta porodica veoma obogatila, a sam Alkmeon je
opremio etveropreg i njime odnio pobjedu na olimpijskim
Igrama.
126. A zatim, jedno pokoljenje kasnije, tu je porodicu proslavio
Klisten, samovladar u Sikionu, tako da je ona postala meu
Grcima jo glasovitija nego to je bila prije. Klisten sin Aristo
nimov, unuk Mironov i praunuk Andrejin, imao je ker po
imenu Agarista. Nju je elio udati za onoga od Grka za kojega
otkrije da je najodliniji. Dok su trajale olimpijske igre, na
kojima je Klisten pobijedio u trkama etveroprega, objavio je
da svaki Grk koji smatra sebe dostojnim da postane Klistenov
zet doe za ezdeset dana, a moe i ranije, u Sikion da bi Klisten
uglavio svadbu u roku od godine dana, zapoev od onog roka
od ezdeset dana. Nakon toga tko je god od Grka bio ponosan
sam na sebe i na svoj rod dolazio je u prosce; Klisten je za njih
priredio trkalite i hrvalite upravo u tu svrhu.
127. Iz Italije je doao Smindirid sin Hipokratov, Sibarianin,
a stigao je kao ovjek preko svake mjere odan raskoi (u to je
vrijeme Sibaris bio na vrhuncu svoje moi); doao je i Sirijanin
Damas sin Amirisa zvanoga Mudri. Oni su doli iz Italije, a iz
Jonskoga zaljeva stigao je Amfimnest sin Epistrofov iz Epida
mna; on je, dakle, bio iz Jonskoga zaljeva. Od Etoljana je
pristigao Malet, brat onoga Titorma koji je tjelesnom snagom
nadvisio sve Grke i koji je pobjegao od ljudi u najzabitije krajeve
Etolije. S Peloponeza su doli: Leoked, sin argivskog tiranina
Fidona, onoga Fidona koji je Peloponeanima uveo novi mjer
ni sustav i koji ih je ponajvie od svih Grka uvrijedio jer je
potjerao eli ds ke suce na sportskim igrama i sam je vodio
olimpijske igre, dakle njegov sin, i Amijant sin Likurgov,
Arkaanin iz Trapezunta, i Azanjanin iz grada Peja, Lafan sin
Euforiona koji je -kako se pripovijeda u Arkadiji -primio
523
u svojem domu Dioskure, a nakon toga je ugosclvao sve
strance, i Elianin Onomast sin Agejev. Oni su, dakle, doli sa
samog Peloponeza, a iz Atene su stigli Megaklo sin Alkmeona,
onoga koji je bio u posjetu kod Kreza, i uz njega Hipoklid sin
Tisandrov, koji se meu Atenjanima isticao bogatstom i
izgledom. Iz Eretrije, koja je u to vrijeme bila procvala, stigao
je Lisanija; jedino je on bio s Eubeje. Iz Tesalije je doao
Dijaktorida Kranonac, iz porodice Skopada, a od Moloana
Alkon.
128. To su bili prosci; a kad su oni stigli u dogovoreni dan,
Klisten je najprije ispitao svakoga koji je njegov oinski grad i
kakva mu je porodica, a zatim ih je drao kod sebe godinu dana
i iskuavao je njihovu hrabrost, ud, odgoj i vladanje, te se
sastajao sa svakim pojedinano i sa svima skupa; one koji su bili
mlai vodio je u vjebalite, a najvie ih je iskuavao na gozba
ma; naime, koliko ih je god dugo drao kod sebe, cijelo je to
vrijeme inio sve to i ujedno ih je izuzetno velikoduno gostio.
Nekako su mu se od prosaca najvie sviali pridolice iz Atene,
a od njih dvojice osobito Hipoklid sin Tisandrov, i zato to g
je prosuivao na osnovi njegove hrabrosti i stoga to je od
davnine potjecao iz porodice Kipselida u Korintu.
129. Kad je doao dan odreen za svadbeno slavlje i za Kliste
novo proglaenje koga je meu svima odabrao, poto je rtvo
vao stotinu goveda, Klisten je zvao na gozbu i prosce i sve
Sikionjane. Kad je objed zavrio, prosci su se nadmetali u glazbi
i u zabavljanju drutva razgovorom. Kako su nastavili piti,
privlaei uvelike panju ostalih, Hipoklid zatrai da mu svira
odsvira na fruli neki ples, pa kad ga je svira posluao, zaplee.
Plesao je ba nekako po svojem ukusu, a Klisten je, dok je
gledao sve to to se dogaa, postajao sumnjiav. Nakon kratka
odmora Hipoklid zatrai da mu donesu stol, a kad je stol bio
unijet, najprije je na njemu plesao lakonske plesne likove, zatim
524
atike, i napokon, dubei na glavi na stolu zapone mahati
nogama u ritmu. Klistenu se ve za vrijeme prvog i drugog plesa
nije vie sviala pomisao da bi mu Hipoklid postao zet, i zbog
samoga plesa i zbog njegove besramnosti, ali se suzdravao jer
ga nije htio glasno izgrditi; no kad ga je vidio kako mae
nogama, nije se vie mogao suzdravati, pa ree: 0 sine
Tisandrov, otplesao si svoju svadbu!. Hipoklid mu u odgovor
ree: Ba briga Hipoklida!
130. Odade potjee ta uzreica; a Klisten zamoli za tiinu pa
progovori proscima ovako: Prosci moje keri, svima vam
izriem pohvalu i svima bih vam, kad bi to bilo mogue, rado
ugodio, i ne bih u svojem izboru izdvajao samo jednoga od vas
niti bih ostale odbijao; no nije mogue, budui da imam samo
jednu ker, da vam svima, premda bih to elio, inim po volji,
pa dajem svakome od vas koji e se morati odrei ovoga braka
talant?3 srebra na dar jer ste me poastili time to ste htjeli uzeti
enu iz moje porodice i to ste bili odsutni od svojih domova,
a svoju ker Agaristu dajem za enu Megaklu sinu Alkmeono
vu, i to prema atenskim obiajima. Poto je i Megaklo izjavio
da je prima za enu, Klisten je odredio dan vjenanja.
131. Takvi su bili dogaaji u vezi s izborom prosaca, a Alkme
onidi su tako postali glasoviti u Grkoj. A kad se ono dvoje
vjenalo, iz njihova se braka rodi onaj Klisten koji je uspostavio
fle i vlast naroda?4 za Atenjane, a koji je dobio ime po svojem
djedu po majci, Sikionjaninu; Megaklo je imao jo i sina
Hipokrata, a Hipokratova su djeca bila drugi Megaklo i druga
Agarista, nazvana po Agaristi keri Klistenovoj, i ona se udala
za Ksantipa sina Aifronova te je, dok je bila trudna, imala
73 Tj. 26,2 k.
74 v. V,69.
525
prikazu u snu: inilo joj se da je rodila lava; nakon samo
nekoliko dana Ksantipu je rodila Perikla.
132. Nakon poraza Perzijanaca kod Maratona Miltijad, koji je
ve i prije uivao ugled kod Atenjana, tada je postao jo
ugledniji. Zatraio je od Atenjana sedamdeset laa, vojsku i
novac, ali im nije kazao na koju zemlju namjerava povesti
vojnu, ve im je rekao da e se obogatiti budu li ga slijedili:
naime, odvest e ih u jednu takvu zemlju odakle e bez pote
koa donijeti kui neizmjerno zlato; takvim je rijeima traio
lae, a Atenjani, kojima su se rijei svidjele, dadu mu to je
traio.
133. Poto je preuzeo vojsku, Miltijad je plovio prema Paru, a
izlika mu je za to bila to da su Parani prvi poeli s neprijatelj
stvima kad su se borili kod Maratona zajedno s Perzijancima s
jednom troveslarkom. No to je bio samo izgovor, a zapravo je
on gajio neku srdbu prema Paranima zbog Lisagore sina
Tisijina, koji je rodom bio Paranin, a ocrnio ga je kod Perzi
janca Hidarna. Kad je Miltijad stigao tamo kamo je plovio,
opsjedao je s vojskom Parane zatvorene unutar zidina, te je
preko glasnika od njih zahtijevao stotinu talanata,75 tvrdei da
nee, ne budu li mu ih dali, maknuti vojsku prije nego to
zauzme njihov grad. No Paranima nije padalo na pamet da
Miltijadu dadu novac ve su razmatrali kako bi obranili grad,
a izmeu ostalog razmiljali su i onome mjestu na zidinama
koje je u svakoj bitki bilo najlake osvojiti, pa su ga pod okriljem
noi podigli u visinu dvaput veu nego to je bilo ranije.
134. Do ovog se mjesta u prii svi Grci slau, a odavde nadalje
sami Parani kazuju da se ovako dogodilo: dok je Miltijad bio
u neprilici, doe mu na razgovor ena zarobljeniea, Paranka
75 Dake, oko 2600 k srebra.
526
rodom, a ime joj je bilo Timo, i bila je slukinja u hramu
podzemnih boginjaJ6 Kad je ona dola pred oi Miltijadu,
savjetovala mu je da, ako mu je silno stalo da zauzme Par,
postupa onako kako mu ona bude predloila. Na njezin prijed
log on ode do breuljka koji se uzdizao ispred grada kako bi
preskoio ogradu svetita Demetre T esmofore, pa je, poto ju
je preskoio budui da nije mogao otvoriti vrata, iao prema
hramu da neto uradi unutra, ili da pomakne neku svetinju koja
se nije smjela micati ili da uini neto drugo; naao se pred
vratima, no iznenada ga je obuzela jeza i krenuo je istim putem
natrag, pa kad je preskakao plot, iaio je kuk. Drugi kau da
je ozlijedio koljeno.
135. Budui da je Miltijad tako bio onesposobljen, plovio je
natrag kui, a da nije nosio Atenjanima novac niti je za njih
uspio osvojiti Par, nego je jedino dvadeset i est dana opsjedao
otok i opustoio ga. Kad su Parani saznali da je slukinja boginja
Timo dala upute Miltijadu, htjeli su je zbog toga kazniti, pa
poalju, im je nakon opsade grada nastao mir, ljude u Delfe
da o tome pitaju proroite; slali su ih da pitaju da li da pogube
slukinju boginja koja je htjela posluiti neprijateljima domo
vine kao vodi pri zauzimanju grada i koja je Miltijadu otkrila
svetinje o kojima se mukom rodu ne smije priati. No Pitija
im to nije doputala, jer -kazala je -Timo nije kriva za to,
ve se ona, budui da je sueno da Miltijad loe svri, njemu
ukazala kao vodi u propast.
136. To je Paranima odgovorila Pitija; a Atenjani su mnogo
priali o Miltijadu kad se vratio s Para, i svi ostali i posebno
Ksantip sin Arifronov, koji je sudski progonio Miltijada zbog
7G Tj . Demetre i Persefone.
527
toga to je prevario Atenjane i optuio ga pred narodom za
zloin koji se kanjava smru. Miltijad, iako je bio ondje, nije
se sam branio (nije za to bio sposoban, jer mu se bedro upalilo)
i leao je u krevetu, pa su njegovu obranu iznosili prijatelji,
podsjeajui esto na bitku kod Maratona i na osvajanje Le
mna, te kako je zauzeo Lemno i osvetio se tako Pelazgima a
otok predao Atenjanima. Narod je stao na njegovu stranu
utoliko to je bio osloboen smrtne kazne, ali ga je kaznio na
osnovi njegove krivice sa pedeset talanata,77 no kako mu je
bedro zahvatilo gnjiljenje i truljenje, on je umro, a pedeset je
talanata kazne isplatio njegov sin Kimon.
137. A Lemno je Miltijad sin Kimonov osvojio ovako: poto
su Atenjani izbacili Pelazge iz Atike -s pravom ili nepravom,
o tome ne mogu kazati nita osim onoga to drugi govore, to
jest da je Hekatej sin Hegesandrov u svojim spisima rekao da
je to bilo s nepravom -, dakle, poto su Atenjani vidjeli da je
podruje u podnoju Himeta, koje su sami dali Pelazgima da
ga nasele kao nagradu za to to su neko podigli zidine oko
akropole,78 lijepo obraeno a ranije je bilo runo i neugledno,
obuzela ih je zavist i elja za zemljom, pa su Atenjani poeli
tjerati Pelazge a da nisu imali nikakva drugog pravog povoda.
N o kako sami Atenjani kazuju, istjerali su ih s pravom. N aime,
Pelazgi, koji su stanovali ispod Himeta, poeli su im odavde
nanositi nepravde na slijedei nain: atenske su keri sa svojom
djecom ile uvijek po vodu na izvor Eneakrun,79 jer u to vrijeme
ni oni ni drugi Grci nisu jo imali kune sluge; kad bi god one
77 " Globa je bila golema, preko 1 300 kg u srebru.
78 Prema tradiciji najstarije zidine oko atenske akropole pripisivale su se Pelazgima,
koji su se ovdje naselili poto su ezdesetak godina nakon trojanskog rata bili istjerani
iz Beatije.
79 Taj je izvor na Himetu bio uredio Pisistrat u obliku sistema sa devet fontana
(samo njegovo ime znai Devetocijevni).
528
dole, Pelazgi bi ih iz obijesti i bezobzirnosti napastovali. I nije
im bilo dovoljno to to rade, nego su ih na koncu zatekli kako
se sasvim oito pripremaju na pobunu. Atenjani su pokazali da
su utoliko bolji ljudi od njih to su ih mogli slobodno ubiti kad
su ih uhvatili kako spremaju pobunu, ali nisu to htjeli uiniti
nego su im naredili da odu iz zemlje. Oni su se tako iselili i
zauzeli su druga podruja, meu njima i Lemno. Ono prvo bile
su Hekatejeve rijei, a ovo su kazali Atenjani.
138. Ti su Pelazgi tada ivjeli na Lemnu i htjeli su se osvetiti
Atenjanima, pa kako su dobro poznavali atenske svetkovine,
pribavili su lae s pedeset vesala i postavili su zasjedu atenskim
enama koje su slavile sveanost u ast Artemide u Brauronu,
te su mnoge od njih oteli, a zatim su plovili kui, odveli ih na
Lemno i drali ih kao inoe. Poto su te ene izrodile mnotvo
djece, uile su ovu djecu atikom jeziku i obiajima Atenjana.
Ona se nisu htjela druiti s djecom pelazgikih ena, a ako je
nekoga od njih tuklo koje pelazgiko dijete, svi su mu dolazili
u pomo i jedni su se u ime drugih osveivali; sinovi su atikih
ena ak smatrali da imaju pravo zapovijedati drugoj djeci, a i
bili su mnogo jai. Kad su to opazili, Pelazgi su meu sobom
vijeali; u tom se vijeanju postavljalo uasno pitanje to e ti
djeaci initi kad budu dorasli do muevne dobi ako su ve sada
spremni jedan drugome pomagati protiv sinova zakonitih ena
i pokuavaju im zapovijedati. Stoga odlue poubijati sinove
atikih ena. Tako i uine, a s njima pogube i njihove majke.
Nakon toga zlodjela i onog prethodnoga, koje su izvrile ene
kad su ubile Toanta i zajedno s njim svoje mueve,80 uobiajilo
se u Grkoj sva zloinaka djela nazivati lemnijskim djelima.
80 Lemnjanke su, prema legendi, poubijale sve mukarce na otoku zajedno s kraljem
T oantom, poto im je razum pomutila Arodta, jer su zanemarivale njezin kult.
529
139. Otkad su Pelazgi poubijali vlastitu djecu i ene, nije im
vie zemlja nosila plodove niti su ene i stoka raali jednako
kao prije. Pritisnuti glau i neplodnou svojih ena, slali su
poslanike u Delfe da iznau neki izlaz iz nevolja koje su i h
okruivale. Pitija im je nalagala da plate onu kaznu Atenjanima
koju sami Atenjani odrede. Pelazgi su doli u Atenu i izjavljival i
su da su pripravni plaati kaznu za svaku krivicu. A Atenjani u
vijenici prostru postelju najljepe to su mogli i poslue stol
prepun svakojakih poslastica, pa su traili od Pelazga da im
predaju svoju zemlju upravo u takvu stanju. Pelazgi ih prekinu
rijeima: Kad uz pomo bure u jednom danu laa iz vae
zemlje dospije u nau, tada emo vam predati zemlju, a znali
su da se to ne moe nikako dogoditi: Atika, naime, lei mnogo
junije od Lemna.
140. Tada je tako i bilo; no mnogo godina kasnije od ovih
dogaaja, kad je Hersonez na Helespontu pao u ruke Atenja
nima, Miltijad sin Kimonov u razdoblju godinjih vjetrova
laom iz Eleunta na Hersonezu pristigne na Lemno, 81 pa je tada
nalagao Pelazgima da napuste otok podsjeajui ih na proro
anstvo za koje su Pelazgi vjerovali da se nikada nee ispuniti.
Hefestijci su ga sluali, a Mirinjane je, koji nisu priznavali da
je Hersonez dio Atike, opsjedao sve dok i njih nije prisilio na
predaju. Tako su Atenjani i Miltijad osvojili Lemno.
81
Kako je Hersonez, koji su Atenjani, poto su ga zauzeli, proglasili svojim
teritorijem, sjeverno od Lemna, Milrijadu nije bilo teko u jednom danu u ljetnom
razdoblju, kad u Egejskom moru puu sjeverni vjetrovi, srii odande do otoka.
530
SEDMA KJIGA POVIJESTI
1 . Kad je vijest o bitki koja se odigrala kod Maratona stigla
kralju Dariju sinu Histaspovu, on, koji je ve i prije bio jako
ljutit na Atenjane zbog napada na Sard, l tada je jo mnogo vie
bjesnio i jo se s vie mara poeo pripremati za vojnu protiv
Grke. I odmah je slao glasnike po gradovima s nalogom da
opremaju vojsku, a svakom je pojedinom gradu zapovijedao da
opremi mnogo vie eta nego to su mu ih prije davali, a isto
tako i brodova, konja, hrane i teretnih laa. Poto je ta vijest
obilazila posvuda okolo, Azija je tri godine bila u stalnom
pokretu, dok su se odabirali i opremali najbolji vojnici za
ratovanje protiv Grke.

etvrte godine2 Egipani, koje je Ka

biz bio porobio, podignu ustanak protiv Perzijanaca. Nakon
toga s jo se veim marom poeo pripremati za voenje rata
protiv jednih i drugih.
2. Dok se Darije pripremao krenuti na Egipat i Atenu, meu
njegovim sinovima nastane velika razmirica oko toga tko e od
njih biti namjesnik, jer prema perzijskim obiajima kralj mora
odrediti namjesnika i tek zatim ii u rat. Darij u je, jo prije nego
to je zavladao, biva ena, ki Gobrijina, rodila tri sina, a poto
je stupio na prijestolje, Atosa ki Kirova rodi mu jo etvoricu.
l v. V, 1 05.
2 486. g. pr.n.e.
531
Od one trojice najstariji je bio Artobazan, a od onih kasnije
roenih Kserkso. Kako nisu bili od iste majke, svaali su se,
Artobazan pozivajui se na to da je od svih sinova najstariji, te
da je kod svih naroda obiaj da najstariji preuzima vlast, dok se
Kserkso pozivao na to da je on sin Atose keri Kirove, a da je
Kir donio slobodu Perzijancima.
3. I dok Darije jo nije obznanjivao svoje miljenje o tome, u
isto je to vrijeme u Suzu doao Demarat sin Aristonov, kojega
su u Sparti bili liili kraljevske asti, pa je on sam odabrao da iz
Sparte ode u progonstvo.3 Kad je taj ovjek saznao za nesugla
sice meu Darijevim sinovima, otiao je, kako se pripovijeda,
Kserksu i savjetovao mu je da, osim onoga to je ve iznosio u
svoj u korist, kae i to da je roen u trenutku kad je Darije ve
bio kralj i kad je vladao Perzijancima, dok se Artobazan rodio
u vrijeme kad je Darije bio obian graanin: ne bi stoga bilo
niti uobiajeno niti pravo da bilo tko drugi osim njega obnaa
tu ast, jer i u Sparti -kako je govorio Demarat, iznosei svoje
prijedloge -vlada obiaj da, ako i postoje sinovi roeni prije
nego to im je otac postao kralj , a i kasnije se, za vrijeme
kraljevanja, rodi sin, kraljevska vlast prelazi na toga koji je
kasnije roen. Poto je Kserkso iskoristio ovaj Demaratov
savjet, Darije je priznao da pravo govori i postavio ga za kralja.
Meni se ini da bi Kserkso stupio na prijestolje i bez tog savjeta,
jer je Atosa u svojim rukama imala svu mo.
4. Poto je Kserksa postavio za kralja Perzijancima, Darije se
spremao krenuti u rat. Ali godinu dana nakon toga i nakon
ustanka u Egiptu, dok se jo pripremao, dogodilo se da je sam
Darije, poto je vladao sve u svemu trideset i est godina, umro,
j
v. V,65 i d.
532
i tako nije uspio kazniti niti pobunjene Egipane niti Atenjane.
Kad je Darije umro, na prijestolje je stupio njegov sin Kserkso.
5. Kserkso u poetku uope nije bio sklon tome da ratuje protiv
Grke, ve je poeo objedinjavati vojsku protiv Egipta. Kako
je uz njega bio i imao od svih Perzijanaca najvei utjecaj na nj
Mardonije sin Gobrijin, koji je bio Kserksov brati i sin Dari
jeve sestre,4 on je drao ovakav govor: Gospodaru, nije pra
vedno da Atenjani, koji su mnogo zla nanijeli Perzijancima, za
to to su uinili ne budu kanjeni. Ti ipak moe initi ono to
ti je na umu: poto pokori Egipat koji se pobunio, vodi vojsku
na Atenu zato da stekne dobar glas meu ljudima i da svatko
kasnije pazi da ne ratuje protiv tvoje drave. Bio je to govor
koji je poticao na osvetu, a tom je govoru dodavao jo i ovo:
Evropa je predivna zemlja u kojoj rastu svakojake voke i
najbolja je po svojim osobinama, pa je dostojna da je jedini od
svih smrtnika posjeduje perzijski kralj .
6. To je govorio zato to je udio za novim pothvatima i elio
je sam postati namjesnikom Grke. S vremenom je uspio u
svojem naumu i nagovorio je Kserksa da postupa tako, jer su
se zbile i druge stvari koje su mu pomogle u nagovaranju
Kserksa. S jedne strane, stigli su glasnici Aleuada iz Tesalije koji
su pozivali kralja i nudili mu svaku svoju pomo protiv Grke
(a ti su Aleuadi bili vladari u Tesaliji), a s druge strane Pisistra
tovi potomci koji su doli u Suzu sluili su se istim rijeima kao
i Aleuadi, te su uz to jo i jae navaljivali svojim molbama. Oni
su doli u Suzu zajedno s Onomakritom, Atenjaninom tuma
em proroanstava i urednikom Musejevih proroanstava, 5 s
kojim su prethodno prekinuli neprijateljstvo; naime, Onoma-
4
Mardonije je ujedno bio i brat prve Darijeve ene, dakle Kserksov ujak!
5
O Musejevim proroanstvima v. V,90 i bilj. 59. Onomakrit, koji je i sam bio
pjesnik, vjerojatno je redigirao Musejeve tekstove.
533
krita je iz Atene protjerao Hiparh sin Pisistratov, jer ga je Las
iz Hermione bio uhvatio na djelu kako umee meu Musejeva
proroanstva jedno prema kojem su otoci blizu Lemna trebali
nestati u moru. Zbog toga ga je Hiparh protjerao, a prije toga
je s njim bio u najveem prijateljstvu. A sad kad je doputovao
i pojavio se pred kraljem zajedno s Pisistratovim potomcima,
kako su oni o njemu priali sve najbolje, odabirao je za kralja
rijei proroanstava: ako bi u njima bilo to nezgodno za
barbarina, o tome ne bi govorio, ve ih je kazivao birajui samo
ona najpovoljnija, na primjer da je sueno da neki ovjek
Perzijanac premosti Helespont, pa ga je tako poticao na pohod.
On je, dakle, tome pridonosio svojim proricanjem, a Pisistra
tovi potomci i Aleuadi miljenjima koja su iznosili.
7. Kad su Kserksa nagovorili da ratuje protiv Grke, tada je,
dvije godine nakon Darijeve smrti, najprije vodio vojsku protiv
pobunjenika. Poto ih je svladao i itav Egipat bacio u gore
ropstvo nego to je bilo Darijevo, prepustio ga je Ahemenu,
svojem bratu a Darijevu sinu. No Ahemena je neto kasnije, u
vrijeme dok je upravljao Egiptom, ubio Libijac Inar sin Psame
tihov.
8. Poto je zauzeo Egipat, Kserkso, budui da je htio u svoje
ruke preuzeti i vodstvo pohoda na Atenu, sazvao je odabrano
vijee najodlinijih Perzijanaca da bi uo njihovo miljenje i da
bi svima objavio to eli. Kad su se okupili, Kserkso je ovako
govorio: Ljudi Perzijanci, nemam namjeru uvoditi nov obiaj
tako da vam ga nameem ve u se posluiti obiajem koji sam
i sam prihvatio od predaka. Kako mi j e poznato od starijih, mi
nikada nismo mirovali otkad smo preuzeli ovu vlast od Mea
na, kad je Kir oborio Astijaga. Bog nas tako vodi i, premda
mnogo toga poduzimamo, nai pothvati sve bolje zavravaju.
Nije potrebno da vam govorim, jer i sami to dobro znate, to
su sve uradili Kir, Kambiz i moj otac Darije i koje su nam sve
534
narode pribavili. Kad sam ja stupio na ovo prijestolje, razmi
ljao sam kako ne bih slavom zaostao za svojim prethodnicima
i kako bih Perzijancima pribavio jo veu mo; u tom razmi
ljanju pronalazim kako da istovremeno steknemo i ast i
zemlju koja nije ni manja ni slabija od one koju sada posjedu
jemo, ve je od nje u svemu plodnija, i da u isto vrijeme to bude
i naa kazna i osveta. Radi toga sam vas i okupio da vam izloim
to imam na umu initi. Namjeravam podii most preko
Helesponta i voditi vojsku kroz Evropu do Grke da kaznim
Atenjane za ono to su uradili Perzijancima i mojem ocu. Znate
da je i Darije elio ratovati protiv tih ljudi. No Darije je umro,
te mu nije uspjelo da ih kazni; ja, u njegovo ime i u ime drugih
Perzijanaca, neu odustati prije no to zauzmem i spalim
Atenu, iji su stanovnici prvi poeli nanositi nepravdu meni i
mojem ocu. N ajprije, kad su doli u Sard zajedno s Aristagorom
Mileaninom, naim robom, zapalili su svete gajeve i svetita;6
zatim, svima vam je poznato to su nam uinili kad smo otili
u njihovu zemlj u i kad su nam zapovjednici bili Datis i Arta
fren. Zbog svega toga spremam se voditi vojsku protiv njih, a
u tome, kad promiljam, vidim ove prednosti: ako pokorimo
njih i njihove susjede, koji nastavaju zemlju Frigijca Pelopa,?
stvorit emo takvu perzijsku dravu da granii samo sa Zeuso
vim nebom. Sunce nee vidjeti nijednu zemlju koja bi graniila
s naom, jer u ih sve uiniti, zajedno s vama, jednom dravom
poto proem kroz cijelu Evropu.

ujem, naime, da stvari tako

stoje da vie ne preostaje nijedan ljudski grad niti ikoji ljudski
narod koji bi bio sposoban da s nama zametne bitku, ako
osvojimo ove to sam ih naveo. Tako e pod ropski j aram doi
i oni koji su nam krivi i oni koji to nisu. Vi mi moete ugaati
budete li ovako postupali: kad vas obavijestim u koji je as
6
Prije svega Kibelin hram, v. V,I02.
7 Tj. Peloponez.
535
potrebno da doete, svatko e se od vas spremno morati pojaviti
ovdje; a tko bude doao s najbolje opremljenom vojskom, tome
u dati darove koji se kod nas smatraju najasnijima. To je,
dakle, ono to treba uiniti; da ne mislite kako sve radim na
svoju ruku, svoj vam naum ovdje iznosim i molim vas da tko
god to eli iskae i svoje miljenje. Tim je rijeima zavrio svoj
govor.
9. Nakon njega govorio je Mardonije: 0 gospodaru, ti nisi
najbolji samo meu Perzijancima koji su ivjeli nego i meu
onima koji e u budunosti ivjeti, ti, koji si u svojem govoru
sve najbolje i najtonije izrekao, pa i to da nee dopustiti da
nam se Jonjani koji ive u Evropi izruguju, jer nisu dostojni da
to ine. Uistinu bi bilo strano kad bismo, svladavi Sake,
Indijce, Etiopljane, Asirce i druge brojne i velike narode koji
nisu Perzijancima nanijeli nikakva zla, drali ih kao robove
samo zato jer elimo sebi pribaviti mo, a kad Grke, koji su
nam prvi zapoeli nanositi nepravdu, ne bismo za to kaznili.

ega se moramo bojati? Zar nekakve goleme sile? Ili moi

njihova bogatstva? Poznajemo njihovu ratniku vjetinu, a
znamo i da je njihova mo malena; njihovu smo djecu ve
pokorili, one koji stanuju u naoj zemlji i nazivaju se Jonj anima,
Eoljanima i Doranima. Stekao sam i sam iskustvo kad sam
napadao te ljude po zapovijedi tvojega oca, i premda sam u
napadu stigao sve do Makedonije, a sasvim mi je malo nedo
stajalo da doprem do same Atene, nitko mi se nije suprotstavio
u boju. Uostalom, kako ujem, Grci obiavaju posve nepromi
ljeno zametati rat iz nerazboritosti i bezumnosti. Kad jedni
drugima najave rat, pronau najljepe i najravnije mjesto, pa
silaze na nj i ondje se bore, i to tako da ga i pobjednici naputaju
uz velike gubitke: o pobijeenima uope i ne govorim, jer njih
posve unitavaju. Budui da svi govore istim jezikom, trebalo
bi da svoje razmirice rjeavaj u s pomou predstavnika i posla-
536
nika, i svim drugim sredstvima radije nego borbom; a ako je
ba neophodno da ratuju meusobno, trebalo bi da trae mjesto
na kojem je i jedne i druge najtee pobijediti i da ondje
iskuavaj u svoje snage. Upravo iz tog razloga to Grci poznaju
samo ovakav slab nain borbe, kad sam prodro do Makedonije,
nisu donijeli odluku da se bore. Tko bi ti se, o kralju, usudio
suprotstaviti i zametati rat s tobom koji vodi golemu silu iz
Azije i sve brodovlje? Mislim da toliko drskosti nema nitko od
Grka; a ako se ja varam u svojem miljenju i ako bi se oni,
potaknuti ludou, doli boriti s nama, nauili bi kako smo mi
najbolji na svijetu u ratnim vjetinama. No ipak, sve treba
iskuati: nita se ne dogaa samo od sebe, ve se ljudima sve
obino zbiva na osnovi njihovih pokuaja.
1 0. Poto je Mardonije tako dao podrku Kserksovu stajalitu,
zavrio je svoj govor; budui da su ostali Perzijanci utjeli i nisu
se usuivali izlagati miljenje suprotno onome koje je ve bilo
iznijeto, Artaban sin Histaspov, koji je bio Kserksov stric a
ujedno mu je bio i pouzdan prijatelj, govorio je ovako: 0
kralju, ako nisu izreena miljenja koja se meusobno suprot
stavljaju, nemogue je odabrati i uzeti ono koje je bolje, nego
se treba drati onoga to je kazano, a ako su takva miljenja
izreena, onda je to mogue, jednako kao to ne prepoznajemo
isto zlato samo za sebe, a kad ga protaremo s drugim zlatom,8
prepoznajemo koje je bolje. Ja sam i tvojem ocu, a mojem
bratu, Dariju, govorio da ne zamee rat sa Skitima, ljudima koji
nemaju nijedan grad nigdje na svijetu; no on se nadao da e
pokoriti Skite nomade i nije me sluao, pa je poveo rat i vratio
se poto je izgubio mnoge i hrabre vojnike. A ti, o kralju,
namjerava voditi rat protiv ljudi koji su jo mnogo bolji od
Skita i za koje se govori da su najbolji i na moru i na kopnu.
8
O kamen z kuanje istoe zlata.
537
Pravo je da ti kaem ega se kod njih moramo bojati. Tvrdi
da e premostiti Helespollt i prodrijeti vojskom kroz Evropu
do Grke. No moe se dogoditi da nai ljudi budu svladani na
kopnu ili na moru, pa ak i na obojemu: pripovijeda se da su
ono odvani ljudi, to se moe zakljuiti i po tome to su
onoliku vojsku koja je s Datisom i Artafrenom dola u Atiku
unitili Atenjani sami. Moda im nee uspjeti i jedno i drugo,
no ako navale laama i pobijede nas na moru, pa ponu ploviti
prema Helespolltu i zatim rastave most, to je, o kralju, strana
stvar. Ja se tome ne domiljam zato jer sam osobno posebno
mudar, nego zato to je ve jednom malo nedostajalo da nas
zadesi pogibelj onda kad je tvoj otac sagradio most na trakom
Bosporu, pa je, premostivi rijeku Istar, preao u zemlju Skita.
Tada su Skiti sve pokuali ne bi li izmolili od Jonj ana, kojima
je bilo povjereno uvanje mosta na Istru, da rastave prijelaz. I
da je tada Histijej, samovladar Mileta, slijedio miljenje drugih
tirana i da se nije suprotstavio, mo bi Perzijanaca bila unite
na.9 Doista, strano je i uti kad se kae da je cjelokupna mo
kralja ovisila o jednom jedinom ovjeku. Nemoj se, dakle,
dovesti u takvu opasnost, kad za to nema nikakve potrebe, nego
me sluaj : sada raspusti ovaj na sastanak, pa ponovo, kad bude
donio odluku poto sam za sebe razmisli, kai nam to ti se
ini da je najbolje. Mislim da je najvea korist od dobrog
razmiljanja: naime, ako se neto i isprijei, odluka nije zbog
toga postala loija, ve ju je nadvladala sudbina; a ako netko
pogreno razmisli, a srea mu se ipak osmjehne, on je tek naiao
na nenadan dobitak, no njegova odluka nije zbog toga postala
bolja. Vidi kako bog udara munjom u ivotinje koje se istiu
visinom i ne dozvoljava im da se oholo pokazuj u, a male ga
uope niime ne izazivaju; vidi kako uvijek odapinje strijele u
9 V. IV, 1 36.
538
najvee kue i najvea stabla. T ako i golemu vojsku unitava
malena: kad bog u svojoj zavisti unese u nju strah ili prenera
enost, tada ona propada na nain koji je nje same nedostojan.
Bog ne doputa da se itko osim njega samoga oholi.

urba u
svemu dovodi do greaka, iz kojih nerijetko nastaj u velike tete:
oklijevanje ima velikih prednosti, pa i onda ako ih ne vidimo
odmah nego se otkriju nakon nekog vremena. T o je, o kralju,
moj savjet; a ti, Gobrijin sine, prestani govoriti zaludne rijei
o Grcima koji ne zasluuju da se o njima tako loe pria.
Ocrnjujui Grke, naime, potie samog kralja da bude na elu
vojske: mislim da upravo tom cilju i tei sva tvoja revnost. Ali
to ne smije biti tako. Kleveta je najgroznija pojava u kojoj
dvojica nanose nepravdu, a jedan je trpi. Naime, onaj tko
klevee nanosi nepravdu time to optuuje nekoga tko nije
prisutan, a drugi je nepravedan zato to mu vjeruje a da nije
dokraja spoznao stvari; onome koji nije prisutan razgovoru
obojica nanose nepravdu, jer ga jedan klevee, a drugi ga, pod
utjecajem prvoga, smatra zlim. No ako je ba u svakom sluaju
nuno ratovati protiv tih ljudi, hajde neka sam kralj ostane u
svojem perzijskom zaviaju, a nas dvojica dajmo u zalog svoju
djecu, pa ti sam zapovijedaj vojsci, odaberi ljude koje god eli
i povedi vojsku kako god veliku hoe. I ako se dogaaji za kralja
budu razvijali kao to ti kae, neka moja djeca budu pogublje
na, a i ja s njima; a ako bude onako kako ja predskazujem, neka
to isto zadesi tvoje, a s njima i tebe, bude li se vratio kui. Ako
se i ne eli podvrgavati taku dogovoru, svakako e voditi
neku vojsku u Grku, i tvrdim da e netko od onih koji ostanu
ovdje uti kako se govori da su Mardonija, koji je nanio golemo
zlo Perzijancima, psi i ptice raznijeli negdje u zemlji Atenjana
ili Lakedemonjana, ako ne jo i prije na putu, poto bude
spoznao protiv kakvih ljudi nagovara kralja da ratuje.
539
1 1 . To je rekao Artaban, a Kserkso mu ljutito odgovori ovim
rijeima: Artabane, brat si mojega oca: to e te spasiti da ne
dobije zasluenu plau za ove bezumne rijei. Ipak, izriem ti,
budui da si kukavica i plaljivac, ovakvu kaznu: nee sudje
lovati sa mnom u vojni protiv Grke i ostat e ovdje zajedno
sa enama; 10 a ja u i bez tebe obaviti ono to sam kazao. Ne
bio, naime, ja sin Darija, sina Histaspa, sina Arsama, sina
Arijaramna, sina T eispa, sina Kira, sina Kambiza, sina T eispa,
sina Ahemena, ako se ne osvetim Atenjanima, jer mi je posve
jasno da oni, ako mi i budemo za mir, nee biti za to ve e
itekako povesti rat protiv nae drave, kao to se moe zakljuiti
na osnovi onoga to su dosad zapoeli oni koji su zapalili Sard
i krenuli u napad na Aziju. Prema tome, ni jedni ni drugi vie
ne moemo odustajati, nego nam predstoji izbor izmeu dje
lovanja ili trpljenja, tako da ili sve ovo postane grko ili sve ono
perzijsko: nema srednjeg puta u vrijeme neprijateljstava. Red
je da se mi, koji smo dosad trpjeli, sada osveujemo, kako bih
i ja upoznao sve strahote koje u toboe pretrpjeti, kad napad
nem te ljude koje je i Frigijac Pelop -a on je bio rob mojih
predaka -pokorio tako da se sve do danas i oni ljudi i njihova
zemlja zovu po imenu svojeg osvajaa.
12. Do tog se trenutka o tome govorilo, a zatim je pala no i
Kserksu nikako nije davalo mira Artabanovo miljenje; poto
je cijele noi razmiljao, dolazio je do zakljuka da ne treba po
svaku cijenu ratovati protiv Grke. Kad je tako donio novu
odluku o tome, duboko je zaspao i te je noi, kako pripovijedaju
Perzijanci, vidio ovakvo privienje: inilo se Kserksu da mu je
pristupio velik i lijep ovjek i rekao: Mijenja svoje miljenje,
Perzijane, i nee voditi vojsku na Grku, a zapovjedio si
10
Artaban je, kako se vidi iz VII , 52, ostao u Perziji ne zbog kazne nego kao Kserksov
namjesnik.
540
Perzijancima da prikupljaju vojnike? No ne postupa pravo kad
mijenja svoje miljenje, niti e ti itko za to odati priznanje;
postupaj onako kako si preko dana odluio i nastavi tim
putem!
1 3. Kserksu se inilo da je on, poto Je Izgovorio te rijei,
odletio, pa kad je svanuo dan, vie se uope nije obazirao na
ovaj san nego je okupio iste one koje je pozvao i dan prije, te
im je ovako govorio: Ljudi Perzijanci, oprostite mi to sam
ovako brzo promijenio svoje miljenje; jo nisam dostigao
vrhunac svoje razboritosti, II a i oni koji me nagovaraju da
onako postupam ne ostavljaj u me ni trenutka na miru. Kad
sam sasluao Artabanovo miljenje, odmah mi je uskipjela
mladenaka k, tako da sam starijem ovjeku dobacio rijei
nepristojnije nego to je to bilo nuno; no sada, poto sam
razmislio, priklonit u se njegovu miljenj u. Budui da sam
promijenio svoju odluku da ratujemo protiv Grke, nemojte
nita initi!

im su Perzijanci to uli, veoma su se razveselili i

poeli su se bacati niice preda nj.
14. No kad je pala no, ponovo je ista prikaza iz sna stala uz
Kserksa dok je spavao i govorila mu: Darijev sine, oito si
opozvao zapovijed Perzijancima da se podigne vojska, a moje
rijei posve zanemaruje, kao da si ih uo od sasvim bezvrijedna
ovjeka. Ali dobro znaj da e ti se, ne bude li odmah podigao
vojsku, dogoditi ovo: kao to si u kratko vrijeme postao velik i
moan, tako e ubrzo ponovo biti neznatan.
1 5. Kserksa uhvati golem strah pred ovom prikazom, pa skoi
iz kreveta i poalje glasnika s pozivom za Artabana. A im je on
stigao, Kserkso mu je ovako poeo govoriti: Artabane, onog
J J Ipak, Kerkso je u to vrijeme imao najmanje 35 godina.
541
trenutka kad sam ti izrekao lude rijei zbog tvojeg estita
savjeta, nisam postupao razborito; ali nedugo zatim promijenio
sam miljenje i spoznao sam da treba postupati onako kako si
ti predlagao. No, premda bih to elio, ne mogu tako postupati:
naime, poto sam se predomislio i promijenio odluku, ee mi
se ukazuje prikaza u snu koja nikako ne odobrava da tako
postupam; i sada je otila nakon otrih prijetnji. Ako tu prikazu
alje bog i ako je njegova posvemanja volja da doe do napada
na Grku, i tebi e doletjeti ista takva prikaza, s istim naree
njima koja i meni daje. Mislim da bi se to moglo dogoditi ako
preuzme svu moju opremu, ako, kad je navue, bude sjedio
na mOjem prijestolju i, napokon, bude li zaspao u mojoj
postelji.
1 6. Kserkso mu je tako govorio, a Artaban se nije elio odmah
pokoriti njegovoj zapovijedi, jer je smatrao kako nije dostojan
toga da sjedi na kraljevskom prijestolju, ali je napokon bio
primoran i izvravao je ono to mu je nareeno, poto je kazao:
PO mojem miljenju, o kralju, jednako je vrijedno biti razu
man i htjeti sluati estite savjete; kod tebe se susreu obje te
osobine, ali te upropatava druenje s loim ljudima, upravo
onako kao to i ono more, koje je inae od svih najpovoljnije
ljudima, kad na njemu zapuu vjetrovi, ne moe, kako kau,
pokazati svoju pravu prirodu. Nije me toliko obuzela alost kad
sam uo kako me psuje, koliko sam se raalostio zbog toga to
su Perzijancima bila izloena dva miljenja, od kojih je jedno
poticalo tvoju obijest, a drugo ju je smirivalo i govorilo kako
bi bilo loe privikavati duh na to da neprestano tei posjedova
nju neega to je vee od onoga to ima, te si ti odabrao od tih
izloenih miljenja ono koje bi nanijelo veu tetu i tebi i
Perzijancima. A sada, kad si se okrenuo prema boljem prijed
logu, tvrdi da se tebi, jer odustaje od pohoda na Grke, ukazuje
u snu privienje to ga je poslao neki bog i da ti ne dozvoljava
542
da rasputa vojsku. Ali, sinko, to ne potjee od boga; objasnit
u ti, budui da sam po godinama mnogo stariji od tebe, kakva
je priroda snova koji se ukazuju ljudima: najee se u snovima
ukazuj u privienja onih pojava o kojima ovjek razmilja preko
dana; a mi smo se posljednjih dana itekako bavili vojnim
pohodom. A ako to nije tako kako ti objanjavam, nego ima u
sebi neto boansko, ti si sam ve ukratko sve rekao: neka se
ukae s nalozima i meni kao i tebi. No nee mi se radije ukazati
budem li nosio tvoju odjeu a ne svoju, niti ako budem spavao
u tvojem a ne u svojem krevetu, ako se uope namjerava
pojaviti. Nije, naime, toliko glup taj koji ti se pojavio u snu,
ma tko bio, da bi pomislio samo na osnovi tvoje odjee, kad
me vidi, da si to ti. Da li e me posve zanemariti i smatrati
nedostojnim da mi se ukae, bez obzira na to nosim li svoju ili
tvoju odjeu, i da li e tebi i dalje dolaziti, to emo tek saznati;
ako bi on ee dolazio, i sam bih morao priznati da je rije o
boanskoj pojavi. Stoga, ako si donio takvu odluku i ne mogu
te od nje odgovoriti, pa moram zaspati u tvojoj postelji, hajde,
neka se ukae i meni, poto izvrim sve to si mi naloio. Dotad
ostajem pri svojem stajalitu.

1 7. Poto je to rekao, Artaban je, u nadi da e dokazati Kserksu
kako ono to je govorio ne znai nita, postupao onako kako
mu je bilo zapovjeeno: obukao je Kserksovu odjeu i sjedio je
na kraljevskom prijestolj u, a kad je nakon toga otiao u postelju,
dola mu j e, dok je spavao, ista prikaza u snu kakva je posjei
vala Kserksa, stala je uz njegovo uzglavlje i rekla mu je ovo: Ti
si, dakle, onaj koji odvraa Kserksa od ratnog pohoda na
Grku i misli da se na taj nain brine za nj? No niti u
budunosti a ni ovoga asa nee ostati nekanjen zbog toga to
pokuava sprijeiti ono to se mora dogoditi, a to e se Kserksu
svakako dogoditi ne bude li me posluao, njemu sam samom
objasnio.
543
1 8. Artabanu se inilo da mu prikaza u snu prijeti i da mu
namjerava vruim eljezom paliti oi. I on je u glasan krik
skoio i sjeo uz Kserksa, pa mu je, dok mu je potanko priao
to mu je kazalo privienje iz sna, rekao i ovo: 0 kralju, budui
da sam ovjek koji je ve vidio kako slabije moi mogu unititi
mnoge i velike sile, nisam htio dopustiti da se u svemu povodi
za svojom mladenakom dobi, jer znam kako moe biti loe
udjeti za mnogim stvarima i sjeam se Kirova pohoda protiv
Masageana i njegova ishoda, a i Kambizova pohoda protiv
Etiopljana, dok sam lino sudjelovao u Darijevoj vojni protiv
Skita. Budui da sam sve to znao, mislio sam da e biti
najsretniji od svih ljudi ako bude mirovao. No kako se ovdje
radi o nekom boanskom poticaju, a i bogovi su, kao to se ini,
dosudili da propast zatekne Grke, i sam mijenjam miljenje i
predomislio sam se, a ti objavi Perzijancima to ti je bog poslao
i izdaj zapovijed da sluaj u tvoje prve naloge za pripreme, te
postupaj tako da nita ne propusti, uz boju pomo! Nakon
ovog razgovora, potaknuti onim privienjem, im je svanuo
dan, Kserkso je sve to izlagao Perzijancima, a Ataban, koji je
prije bio jedini koji se javno suprotstavljao pohodu, sad ga je
otvoreno podravao.
1 9. Dok se Kserkso spremao da vodi vojsku, trei mu se put u
snu ukazalo privienje, koje su magi, 1
2
kad su ga uli, protu
maili kako se odnosi na itav svijet i kako e mu robovati svi
narodi. A privienje je bilo ovako: inilo se Kserksu da je bio
ovjenan granom masline, a mladice masline obuhvatile su
cijelu zemlju, pa je zatim vijenac, koji mu je bio postavljen oko
glave, nestao. Poto su magi to onako protumaili, svaki se
pojedini od okupljenih Perzijanaca odmah vratio u svoju po
krajinu i silno je teio da ispuni zapovijedi, jer je svatko elio
12
O magima v. III,GI i bilj. 22.
544
da se domogne obeanih darova, pa je na taj nain Kserkso
prikupljao svoju vojsku, traei ljude na svakom mjestu na
kopnu.
20. Od pokoravanja Egipta etiri je pune godine opremao
vojsku i prireivao sve to je za nju potrebno, a u toku pete
godine krenuo je u pohod s golemom vojnom silom. Naime,
ovaj je pohod od svih koji su nam poznati bio daleko najvei,
tako da se u usporedbi s njim ne ini nikakvim niti Darijev
pohod na Skite, niti skitski, kad su Skiti progonei Kimerane
upali u meansku zemlju te pokorili i zaposjedali gotovo sva
podruja u gornjoj Aziji, zbog ega im se kasnije Darije osve
ivao, 1 3 niti onaj legendarni pohod Atrejevia na Ilij, niti pohod
Miana i T eukrana koji je prethodio trojanskom ratu i za kojeg
su preli u Evropu preko Bospora i pokorili sve Traane, te se
spustili na Jonsko more i prodrli na jug sve do rijeke Peneja.
21 . Svi ti pohodi, pa i drugi koji su se osim nabrojenih vodili,
ne vrijede nita u usporedbi s ovim. Koji narod iz Azije nije
Kserkso poveo sa sobom na Grku? Ako se izuzmu velike rijeke,
koji rijeni tok nije presahnuo, jer ga je vojska pila? Jedni su
narodi davali brodovlje, drugi su bili rasporeeni u pjeatvu,
trei su dobili nalog da opreme konjicu, etvrti, koji su sudje
lovali u vojni, morali su pripremiti lae za prijevoz konja, peti
davati ratne brodove z sastavljanje mostova, dok su neki opet
snabdijevali vojsku hranom i laama.
22. Osim toga, budui da su oni koji su ranije oplovljavali oko
Atosa ljuto stradali, otprilike tri godine prije pohoda poele su
pripreme i radovi na Atosu; naime, u Eleuntu na Hersonezu
u O Darijevu pohodu na Skite v. IV,S3 i d., a za rat Skita protiv Kimerana v. 1, l 03
i d. i IV, I I i d.
545
leale su na sidritu troveslarke, pa su odavde, natjerani udar
cima bia, kretali u prokopavanje raznorazni pripadnici vojske,
koji su se smjenjivali jedni za drugima; kopali su i stanovnici iz
okolice Atosa. Bubar sin Megabazov i Artahej sin Arteja,
obojica Perzijanci, upravljali su radovima. Atos je golema i
glasovita planina koja lei uz more i koja je nastanjena ljudima.
Ondje gdje se planina jednim svojim krajem dodiruje kopna,
Atos ima oblik poluotoka s prevlakom irokom otprilike dva
naest stadija; 14 ta je prevlaka ravniarska s malenim breuljcima
i prua se od mora ispred Akanta do mora nasuprot Torone.
Na toj prevlaci kojom zavrava Atos nalazi se naseljeni grki
grad S ana, a dalje od Sane ali na Atosu lee gradovi koje je
Perzijanac tada poeo pretvarati iz kopnenih u otone, a to su
Dij, Olofks, Akrotoj , Tis i Kleona.
23. To su gradovi koji se nalaze na Atosu, a barbari su kopali
razdijelivi podruje po narodima i povukavi kod grada Sane
ravan pravac, te kad je prokop postajao dubok, od onih koji su
bili na dnu neki su iskopavali, dok su neki dodavali sve novu i
novu iskopanu zemlj u drugima koji su stajali na ljestvama, a
oni su je primali i predavali slijedeima, i tako sve dok ne bi
stigli do onih na vrhu: oni su je iznosili i izbacivali. Strme strane
iskopine svima su, osim Fenianima, zadavale uruavanjem
dvostruki posao; kako je gornji otvor prokopa bio jednake
irine kao i njegovo dno, moralo im se to dogaati. A Feniani
su, kao i u ostalim poslovima, i u ovome dokazivali svoju
domiljatost: kad su dobili dionicu koja im je pripadala, kopali
su gornji otvor prokopa dvostruko ire nego to je taj prokop
doista morao biti, a kako je posao napredovao, neprestano su
suavali irinu; na dnu je postao jednake irine kao to je bio i
ondje gdje su radili drugi. T u se nalazi i livada gdje im je bio
14 Tj . oko 2300 metara.
546
trg i trnica, a golema koliina samljevena ita dolazila je iz
Azije.
24. Koliko ja mogu zakljuiti i razumjeti, Kserkso je nalagao
da se kopa taj prokop iz sujete, jer je htio pokazivati svoju mo
i ostaviti spomen na sebe; naime, mogli su bez ikakvih radova
prevui lae preko prevlake, a on je nalagao da se kopa prokop
kojim e protei more i ija je irina bila tolika da su dvije
troveslarke upravljane veslima mogle njime ploviti istovreme
no. Isti oni koji su ovdje kopali dobili su zapovijed da prebace
most preko rijeke Strimona.
25. To je, dakle, tako radio, a prireivao je i uad za mostove
od papirusa i od bijelog lana,15 naredivi Fenianima i Egipa
nima da se za to pobrinu, i prikupljao je za vojsku zalihe hrane
kako ne bi ni vojska ni teglea marva gladovale za pohoda na
Grku. Poto se raspitao o pojedinim mjestima, zapovijedao je
da se hrana prikuplja ondje gdje je to najprikladnije, te ju je
svatko dovozio na odreeno mjesto tovarnim laama i skelama
odasvud iz Azije. Veinom su je dovozili na takozvanu Bijelu
obalu u Trakiji, a dijelom i u Tirodizu u podruju Perinta,
dijelom u Dorisk, dijelom u Ejon na Strimonu, te dijelom u
Makedoniju, u skladu s primljenim naredbama.
26. Dok su se oni bavili radovima koji su im bili povjereni,
cijelo je prikupljeno pjeatvo zajedno s Kserksom putovalo,
krenuvi iz Kritale u Kapadokiji, prema Sardu; bilo je, naime,
dogovoreno da se ondje okuplja sva vojska koja e sa samim
Kserksom na elu putovati kopnom. Tko je od zapovjednika
doveo najbolje opremljenu vojsku i primio darove koje je kralj
obeao, ne mogu kazati jer ne znam da li su uope o tome
1
5 Bijeli je lan biljka koja je izvorno potjecala iz panjolske i ije su vlati bile vrste
i elastine.
547
donosili ikakvu odluku. Kad su se oni, poto su preli rijeku
Halis, nali u Frigiji, putovali su kroz nju i stigli do Kelene,
gdje izviru izvori rijeke Meandra i jedne druge rijeke, koja nije
manja od Meandra, a ije je ime upravo Katarakt: njezin je izvor
na samom trgu u Keleni, a utjee u Meandar; na trgu visi i koa
Silena Marsije, za koju se meu Frigijcima pria da ju je odro
i objesio sam Apolon.
27. U ovom se gradu nastanio Pitij sin Atisov, Lianin, te je
ugostio itavu kraljevu vojsku i samoga Kserksa najveim mo
guim darovima i izjavljivao je da je pripravan davati novac za
ratovanje. Dok je Pitij obeavao novac, Kserkso je upitao
prisutne Perzijanee tko je taj Pitij i koliko ima novaca da im ih
moe tako obeavati. Oni su mu odgovorili: 0 kralju, to je
onaj koji je tvojem ocu Dariju darovao zlatnu platanu i vinovu
lozu. lG On je i danas najbogatiji od svih ljudi koje znamo, osim
tebe.
28. Kserksa su zaudile ove rijei na koncu, pa je drugi put
upitao Pitija koliko to novaca ima. On mu ree: 0 kralju, neu
ti tajiti niti u se pretvarati da ne znam kakav mi je imetak nego
u ti to tono kazati, budui da mi je dobro poznato. im sam
saznao da plovi Grkim morem, kako sam htio da ti dam novac
za rat, ispitao sam i otkrio nakon raunanja da imam dvije tisue
talanata srebra, a zlatnih darika samo sedam tisua manje od
etiri milijunaY To ti dajem na dar, jer mi je samom za ivot
dovoljno ono to dobijem od robova i svojih posjeda.
16
To su bili radovi znamenitog zlatarskog umjetnika T
eodora sa Sama, koji je radio
i za Kreza (v. 1,51) i za Polikrata (v. III,4!).
1
7 Tj. 52400 kg srebra, odnosno oko 33500 kg zlata: za darik ili perzijski stater v.
bilj. 37 uz 1,54.
548
29. On je tako odgovarao, a Kserkso se obradovao tim rijeima
i kazao: Moj gostoprime Lianinu, otkad sam otiao iz
perzijske zemlje, osim tebe nisam jo sreo nijednog ovjeka koji
bi htio ponuditi gostinske darove mojoj vojsci i koji bi stao pred
mene i htio, sam mi to nudei, priloiti mi novac za ratovanje.
Ti si velianstveno ugostio moju vojsku i obeava mi golem
novac. J a ti stoga uzvraam ovakvim darovima: proglaavam te
svojim prijateljem i dopunit u ti etiri milijuna statera tako da
ti od svojega dam sedam tisua, zato da ti ne bi nedostajalo
sedam tisua do etiri milijuna i da ti uz moju pomo svota
bude okrugla. Ono to si sam stekao zadri za sebe i ostani
uvijek ovakav! Dok se tako ponaa, niti sada niti ubudue
nee se pokajati.
30. Poto je to rekao i poto je izvrio to je obeao, putovao je
stalno naprijed. Proao je pokraj grada Frigijaca koji se zove
Anaua i pokraj jezera iz kojeg se dobiva sol, te je stigao u veliki
frigijski grad Kolosu; u njoj ponire rijeka Lik koja nestaje u
ponoru u zemlji; ponovo se nakon najvie pet stadija pojavljuje
na povrini i takoer utjee u Meandar. Iz Kolose je vojska
kretala prema frigijskim i lianskim brdima i stigla u grad
Kidraru, gdje je u zemlju zabijen stup koji je postavio Krez i na
ijem su natpisu oznaene granice.
31 . Kad je iz Frigije uao u Lidiju -a ondje se put rava i lijevo
vodi prema Kariji a desno prema Sardu, te onaj tko putuje
nadesno u svakom sluaju mora prijei rijeku Meandar i pro
laziti pokraj grada Kalateba, u kojem ljudi koji su za to stru
njaci prave med od tamariskovine i brana -, Kserkso je iao
tim putem i naiao je na platanu, koju je zbog njezine ljepote
obdario zlatnim nakitom i kojoj je za uvara odredio jednog od
Besmrtnika,18 pa je slijedei dan stigao u glavni grad Liana.
18
Besmrtnici je naziv za pripadnike elitne perzijske jedinice sastavljene od 1 0000
posebno odabranih pjeaka kojima su jo za njihova ivota bili odreeni zamjenici.
549
32. A kad je stigao u Sard, najprije je slao poslanike u Grku
da zatrae zemlju i vodu19 i da prenesu zapovijed da se za kralja
prireuju gozbe; jedino u Atenu i Spartu nije slao zahtjev za
zemljom i vodom, a u sve ga je ostale gradove slao. A slao ih je
drugi put sa zahtjevom za zemlju i vodu iz ovoga razloga:
smatrao je da e i oni koji nisu to dali ranije, kad je Darije
zatraio, sada svakako dati iz straha; budui da je upravo to elio
tono saznati, slao je glasnike.
33. Zatim se pripremao da krene prema Abidu. Oni koji su za
to bili zadueni postave most preko Helesponta od Azije do
Evrope. Na Hersonezu na Helespontu, izmeu gradova Sesta
i Madita, postoji stjenovit rt koji se prua u more nasuprot
Abidu, i ondje su nedugo zatim Atenjani pod zapovjednitvom
Ksantipa sina Arifronova uhvatili Perzijanca Artaikta, upravi
telja Sesta, i pribili iva na kri, jer je, dok je vodio ene u
Protesilajevo svetite u Eleuntu, radio besramne stvari.
34. Do toga su, dakle, rta, a poevi iz Abida, oni koji su za to
bili zadueni gradili mostove, i to Feniani jedan od bijeloga
lana, a Egipani drugi od biljke papirusa. Udaljenost od Abida
do suprotne obale iznosi sedam stadija. 20 I upravo kad je prijelaz
bio premoen, digne se silna oluja i razvali i uniti sve to je
bilo sagraeno.
35. Kad je to saznao, Kserkso se strano ljutio, pa je zapovjedio
da se Helespont kazni sa tri stotine udaraca biem i da se na
otvorenu moru baci par lanaca. uo sam da je istovremeno
poslao i po svoje udarae igova da igou Helespont.21 A
zapovijedao je da ibajui more izgovaraju barbarske i goropad-
19 V. bilj. 60 uz IV, 1 26.
20
Oko 1 350 metara.
21
Tj. da mu udare sramotni robovski znak.
550
ne rijei: 0 gorka vodo, na te gospodar ovako kanjava, jer si
mu nanijela nepravdu, premda ti on nije uinio nikakvo zlo.
Kralj Kserkso prijei e preko tebe, htjela ti to ili ne htjela; s
pravom ti nitko od ljudi ne prinosi nikakvu rtvu, kad si blatna
i preslana rijeka.22 Oni su, prema tome, dobili zapovijed da na
taj nain kanjavaju more, a onima koji su nadgledali postav
ljanje mostova preko Helesponta odsjekli su glave.
36. Oni kojima je pripala ta nezahvalna dunost postupali su
kako im je bilo nareeno, a nove su mostove postavljali drugi
graditelji; postavljali su ih ovako: sastavili su zajedno lae s
pedeset vesala i troveslarke, na strani Crnoga mora njih tri
stotine i ezdeset, a na drugoj strani tri stotine i etrnaest, i to
okomito u odnosu prema Crnom moru a usporedo sa strujom
u Helespontu, kako bi uad bila napeta; a kad su bile tako
postavljene, lae su bacile veoma dugaka sidra, i to one u
prvom mostu u pravcu Crnoga mora zbog vjetrova koji puu
iz njega, a one u drugom mostu u pravcu zapada i Egejskog
mora zbog jugozapadnog vjetra i juga. Na tri su mjesta ostavili
uske prolaze za propiovljavanje izmeu laa s pedeset vesala i
troveslarki zato da bi tko to bude htio mogao ploviti malim
laama u Crno more i iz njega van. Kad su to napravili, poeli
su napinjati s kopna ueta, namatajui ih na drvene vidove, no
nisu vie slagali svaku vrstu posebno, nego su raspodijelili na
svaki most dva ueta od bijelog lana i etiri od biljke papirusa.
Debljina i izuzetna kakvoa ueta bila je ista, no ako ih uspo
reujemo, laneni su bili tei, jer je jedan lakat takva ueta teio
talant.23 Kad je prijelaz bio premoen, izreu drvene klade i
naine ih da budu jednake irine kao i most, pa ih uredno
22
Morska struja koja tee Helespontom mogla se usporeivati s rijenim tokom:
za razliku od slatkovodnih rijeka koje omoguuju ivot, Kserkso eli more uvrijediti
nazivajui ga blatnim i preslanim, dakle takvim da u njemu nema ivota.
2
3 Dakle, 44 cm dugaak komad takva ueta bio je teak 26,2 kg!
551
poslau odozgo preko napetih konopa, a kad su ih sve redom
poslagali, i njih su meusobno vezali. Poto su i to uradili,
donesu granje, a kad su i granje uredno rasporedili, nanesu
zemlju, pa kad su nabili odozgo i zemlju, postave s obje strane
ogradu da se stoka i konji ne bi bojali ako s visine pogledaju u
more.
37. Kad su radovi na mostovima bili zavreni, kao i oni na
Atosu, a to znai da su na ulazima u prokop bili podignuti
nasipi, sagraeni zbog udaranja valova zato da se ne bi zatrpali
ulazi u iskopani prolaz, i kad je stigla vijest da je prokopavanje
posve gotovo, poto je prola zima, u rano proljee dobro
opremljena vojska kretala je iz Sarda u pravcu Abida. Dok je
kretala, Sunce je napustilo svoje sjedite na nebeskom svodu i
nestalo je, iako nebo nije bilo ni najmanje oblano, pa je
umjesto dana nastala no. Kad je Kserkso vidio i uoio tu
pojavu, zabrinuo se i upitao je mage to ona eli nagovijestiti.24
A oni su mu kazivali da bog predskazuje Grcima sumrak
njihovih gradova, jer Sunce - govorili su - daje znamenja
Grcima, a Perzijancima Mjesec. Poto je to uo, Kserkso se
veoma razveselio i krenuo je dalje na pohod.
38. Dok je kretao s vojskom, Lianin Pitij, koji se uplaio
znamenja s neba, a pouzdao se u to to je primio darove,25 doe
Kserksu i ree mu ovo: 0 gospodaru, poelio sam neto to
bih volio dobiti od tebe, a tebi je to lako ispuniti, dok za mene
mnogo znai. Kserkso, koji je za sve mogao pomisliti da bi
Pitij elio osim onoga za to ga je uistinu molio, ree mu da e
mu ispuniti elju i naredi mu da kae to treba. Kad je on to
uo, osokolivi se ovako je govorio: 0 gospodaru, imam ba
24 Rije je o pomrini Sunca 481 . g. pr.n.e. ; ona je z Perzijance, koji su oboavali
Sunce, zapravo morala biti lo znak, pa su je magi interpretirali tako da ugode kralju.
25 V. VI,29.
552
pet sinova, i svu ih je petoricu zadesilo da zajedno s tobom kreu
na pohod protiv Grke. Smiluj se, o kralju, meni koji sam
dosegao ovoliku starost i oslobodi vojske jednog od mojih
sinova, onog najstarijeg, da uva mene samog i na imetak.
Ostalu etvoricu vodi sa sobom i, kad obavi ono to ima na
umu, sretno se vrati natrag!
39. Kserkso se veoma razbjesnio i odgovarao je ovim rijeima:
Zli ovjee, zar si se usudio, u asu kad sam kreem protiv
Grke i vodim sa sobom svoje sinove i brau, roake i prijatelje,
podsjetiti me na svojega sina, a moj si rob koji bi me morao
pratiti s cijelom porodicom, pa i s vlastitom suprugom? Dobro
zapamti da ovjekov duh boravi u uima i, kad on uje estite
rijei, ispunja se i tijelo radou, a kad uje neto to je upravo
suprotno tome, plane gnjevom. Zato to si uinio estite stvari
i najavljivao i druge sline postupke, ne moe se ipak pohvaliti
da si svojim dobroinstvima nadmaio kralja; a sad kad si se
poeo okretati doista besramnom ponaanju, nee dobiti ka
znu k zasluuje nego manju od toga. Tebe i etvoricu
tvojih sinova titi pravo prijateljstva; bit e, stoga, kanjen
ivotom jednoga, onoga do kojeg ti je najvie stalo. im je
tako odgovorio, odmah je izdao zapovijed onima koji su bili
zadueni za takve poslove da pronau najstarijeg od Pitijevih
sinova i da ga rasijeku na dvoje, pa kad ga rasijeku, neka dvije
polovice stave jednu na desnu stranu ceste a drugi na lijevu, te
neka meu njima prolazi vojska.
40. A kad su oni to izvrili, nakon toga prolazila je vojska.
Najprije su ili nosai opreme i teglea marva, a zatim vojska
sastavljena od razliitih, meusobno izmijeanih naroda, a ne
odvojenih jednih od drugih; kad je prolo vie od polovice
vojske, nakon nje bio je ostavljen razmak, tako da ova prethod
nica nije bila u dodiru s kraljem. Ispred njega ilo je tisuu
konjanika odabranih meu svim Perzijancima, pa tisuu ko-
553
pijanika, i oni odabrani meu svima, koji su okrenuli koplja
prema du; zatim, deset svetih konja, zvanih nesejski konji,
ureenih to je ljepe mogue. A ti se konji nazivaju nesejskima
iz ovog razloga: postoji u meanskoj zemlji velika ravnica koja
se zove Nesej. Ta ravnica othranjuje goleme konje. Iza ovih
deset konja dola su po redu sveta Zeusova kola, koja je vuklo
osam bijelih konja, a nakon ovih konja slijedio je voza kola s
uzdama koji je iao pjeice, jer se na ono sjedite nije smio uspeti
nijedan ovjek. Iza njega bio je sam Kserkso na kolima s
nesejskim konjima; pokraj njega hodao je voza kola po imenu
Patiramfo sin Perzijanca Otana.
41 . Tako je Kserkso izaao iz Sarda, no prelazio je, kad bi ga
bilo volja, iz sveanih kola u putnu koiju. Iza njega je ilo
tisuu najboljih i najplemenitijih Perzijanaca kopljanika, koji
su na uobiajen nain drali vrhove koplja, a nakon njih drugih
tisuu konjanika odabranih meu Perzijancima, pa iza konja
nika deset tisua odabranih izmeu ostalih Perzijanaca. Oni su
pripadali pjeatvu; od njih tisua je na kopljima umjesto iljka
na donjem kraju drke imala zlatni nar, i oni su bili poredani
oko ostalih, dok su ovi, njih devet tisua u sredini, imali srebrne
narave. Zlatne su narove imali i oni ija su koplja bila okrenuta
prema du, a zlatne jabuke oni koji su bili neposredno uz
Kserksa. Nakon ovih deset tisua bila je poredana bezbrojna
perzijska konjica. Iza konjice bio je ostavljen razmak od dva
stadija,2G a zatim je ila izmijeana preostala gomila.
42. Iz Lidije je vojska putovala prema rijeci Kaiku i prema
zemlji Miziji, a od rijeke Kaika, dok joj je brdo Kana bilo s lijeve
strane, kroz podruje Atarneja do grada Karene. Od njega je
putovala kroz Tebansku dolinu i prolazila je mimo grada
26
Oko 380 metara.
554
Atramitija i pelazgikogAntandra. Ostavivi Idu s lijeve strane,
vojska je ula u podruje Ilija. Odmah zatim, dok je u podnoju
Ide provodila no, udare na nju gromovi i munje i pobiju na
licu mjesta veliko mnotvo vojnika.
43. Kad je vojska stigla do Skamandra -a bila je to prva rijeka,
otkako su krenuvi iz Sarda poduzeli put, kojoj je tok presuio
i nije bilo dovoljno vode za pie niti z vojsku niti za stoku -,
dakle kad je Kserkso stigao na tu rijeku, uspeo se na Prijamov
Pergam, jer ga je obuzela elja da ga vidi. Poto ga je pregledao
i poto je sasluao sve pojedinosti o njemu, ilijskoj je Ateni
rtvovao tisuu goveda, a magi su izlili rtve ljevanice za
tamonje junake. Kad su to obavili, nou strah zahvati tabor.
Kad je svanulo, putovali su odatle i slijeva su ostavljali gradove
Retij, Ofrinij i Dardan, koji je u susjedstvu Abida, a zdesna
T eukrane Gergiane.
44. Kad su se zatekli u Abidu, Kserkso je htio pogledati cijelu
vojsku. Ve su prije upravo za njega ondje na jednom breuljku
napravili sveano sjedite od bijela kamena (a nainili su ga
Abiani prema prethodnoj kraljevoj zapovijedi), i kad je ondje
sjeo, promatrao je al i gledao i kopnenu i pomorsku vojsku,
pa je, dok ju je gledao, zaelio da vidi i kako se odrava
nadmetanje brodova. Kad se ono odralo, a pobjedu su odnosili
Feniani iz Sidona, obradovao se i nadmetanju i vojsci.
45. Dok je tako gledao kako je Helespont prekriven brodov
ljem i kako su sve obale i dolina Abida prepune ljudi, Kserkso
je sam sebe nazvao blaenim, a nakon toga je zaplakao.
46. Kad ga je ugledao stric Artaban, upravo onaj ovjek koji je
ranije onako slobodno iznio svoje miljenje i savjetovao Kser
ksu da ne vodi rat protiv Grke, i kad je opazio kako je Kserkso
zaplakao, upitao ga je ovo: 0 kralju, kako se uvelike razlikuje
555
ono to si sada uinio od onoga to si inio malo prije; naime,
plae poto si sam sebe nazvao blaenim. A on ree: Obuzeo
me osjeaj tuge kad sam pomislio kako je kratak ljudski ivot
kad nitko od ovih tako brojnih ljudi za sto godina vie nee
ivjeti. Artaban mu odgovori: U toku ivota pretrpjeli smo
druge stvari, tunije od ovoga. U tako kratku ivotu, naime,
nijedan ovjek, niti od ovih niti od drugih ljudi, nije bio toliko
sretan da mu nije palo na um, ne samo jedanput nego esto, da
bi radije umro nego ivio. I nevolje nas snalaze i bolesti nas
uznemiruju, te pridonose tome da nam se ivot, ma kako kratak
bio, ini dugakim. I smrt je na taj nain, budui da nam je
ivot kukavan, postala najpoeljnije utoite za ovjeka, a za
boga, budui da nam je dopustio da iskuamo ivotne slasti,
otkrivamo da je zavidnik.
47. Kserkso mu je odgovarao ovim rijeima: Artabane, preki
niro sada razgovor o ljudskom ivotu, budui da je on takav
kako ga ti opisuje, i nemojmo spominjati nevolje, kad su nam
okolnosti tako povoljne; reci mi ovo: da ti se prikaza u snu nije
tako jasno ukazala, da li bi i dalje ustrajao u svojem nekada
njem miljenju da ne treba da vodim pohod protiv Grke ili bi
ga promijenio? Hajde, reci mi to po istini! A on je odgovarao:
0 kralju, prikaza koja nam se ukazala u snu neka nas dovede
do cilja kojem obojica teimo; ja sam jo i sada, ipak, prepun
bojazni i zapravo sam izvan sebe od straha kad razmiljam i kad
vidim, izmeu ostalog, da su dvije stvari najvanije od svega
tvoji najvei neprijatelji.
48. Kserkso mu je odgovarao ovakvim rijeima: udae, o
kojoj to dvojici govori da su mi najvei neprijatelji? Zar ti se
kopnena vojska ini vrijednom prezira po svojoj veliini i zar
ti grke ete izgledaju mnogostruko jae od naih, ili e moda
nae brodovlje biti slabije od njihova, ili vjeruje u oboje? Ako
556
ti se ini da je na poloaj slabiji, mogao bi netko to prije poeti
prikupljati jo jednu vojsku.
49. A on mu je odgovarajui kazao: 0 kralju, ne bi nitko pri
zdravoj pameti mogao ita prigovarati niti ovoj kopnenoj vojsci
niti mnotvu laa; no da si ih prikupio i u dvostruko veem
broju, ovo bi ti dvoje, o kojima govorim, bilo jo veim
neprijateljem. To dvoje su zemlja i more. Naime, ne postoji
nigdje na moru tolika luka, kako prosuujem, koja bi, kad
nastane zima, primila tvoje brodovlje i koja bi bila dovoljno
pouzdana da u njoj lae budu na sigurnom. I nije dovoljno da
postoji jedna takva luka, nego bi one morale biti na svim
obalama uz koje plovi. Budui da nema tako prostranih luka,
zapamti da sluaj vlada ljudima, a ne ljudi sluajem. Poto sam
ti govorio o jednome od onoga dvoga, sad u ti neto rei i o
drugome. Zemlja ti je neprijatelj na slijedei nain: ukoliko ti
se nitko ne bude suprotstavljao, utoliko e ti ona postajati
veim neprijateljem to vie bude napredovao i to dalje bude
i neopazice iao; ljudi se nikada ne zasite uspjeha. I kaem ti da
e ti zemlja, ne bude li ti itko drugi pruao otpor, kako je u
toku vremena bude sve vie i vie, stvoriti glad. ovjek moe
postati najbolji tako da, kad donosi odluke, bude oprezan i da
pomilja kako mu se moe dogoditi svako zlo, a kad prijee na
djela, da bude neustraiv.
50. Kserkso mu je ovako odgovarao: U svemu to mi razlae,
Atabane, ima pravo, ali nemoj se svega bojati niti o svemu
razmiljati na isti nain. Naime, ako bi htio u svemu na isti
nain razmiljati o svakoj stvari koja ti se pojavljuje, nikada ne
bi nita uradio; bolje je biti smion u svakom pothvatu pa trpjeti
polovicu strahota nego se unaprijed bojati svega i nikada nita
ne pretrpjeti. Ako se ne slae ni s im to je reeno u raspravi,
a sam ne iznosi nikakvu sigurnu tvrdnju, moe se varati u
svojem miljenju jednako kao i onaj tko je izrekao stajalite
557
suprotno tvojemu. Sve ti je to u tom sluaju isto! Kako bi netko
tko je samo ovjek mogao znati ita pouzdano? Nikako, vjeru
jem. Oni koji ele djelovati uglavnom ostvaruju neku korist, a
oni koji o svemu razmiljaju i koji oklijevaju veinom je ne
ostvaruju. Vidi koji je stupanj moi dosegla perzijska drava.
Da su i oni koji su prije mene bili kraljevi imali stav jednak
tvojemu, ili da nisu sami imali takav stav nego neke druge
savjetnike poput tebe, ne bi nikada vidio da je dotle stigla naa
drava; no oni su je, upravo srljajui u opasnosti, dovde doveli.
Velike se stvari obino postiu uz velike opasnosti. Mi sada,
slijedei njihov primjer, putujemo u najpogodnije godinje
doba i, kad budemo pokorili cijelu Evropu, vratit emo se kui
i nigdje neemo naii na glad niti e nam se dogoditi ita
neugodno. Naime, i sami kreemo na put s velikim zalihama
hrane, a uz to emo dobiti hranu od svih onih u iju zemlju i
meu ije narode budemo zali; ratujemo protiv ljudi zemljo
radnika a ne protiv nomada.
5 1 . Na to je Artaban rekao: 0 kralju, budui da ne doputa
da se ovjek bilo ega boji, primi bar od mene savjet: kad se
radi o mnogim stvarima, nuno je i razgovor o njima produiti.
Kir sin Kambizov pokorio je, uz izuzetak Atene, cijelu Joniju i
prisilio ju je da plaa porez Perzijancima. Savjetujem ti, stoga,
da ni u kojem sluaju ne vodi te ljude protiv njihovih preda
ka;27 i bez njih smo u stanju da nadvladamo protivnike. Ako bi
oni ili s nama, morali bi postupati ili silno nepravedno jer bi
porobljavali svoj matini zaviaj ili nadasve pravedno jer bi
sudjelovali u njegovu oslobaanju. Da postupaju silno nepra
vedno, mi ne bismo od toga imali nikakve velike koristi, a da
postupaju nadasve pravedno, mogli bi nanijeti veliku tetu
27 Atena se smatrala zaviajem maloazijskih Jonjana.
558
tvojoj vojsci. Prisjeti se i one drevne poslovice koja tako lijepo
kae: Ne razabire se uvijek na poetku konac posla.
52. Kserkso na to odgovori: Artabane, od miljenja koja si
iznio najvie se vara u tome to se boji da bi nas Jonjani mogli
iznevjeriti, a upravo smo od njih dobili najjai dokaz vjernosti,
to i ti i drugi koji su bili zajedno s Darijem na pohodu protiv
Skita moete posvjedoiti, jer su o njima ovisili propast ili spas
cijele perzijske vojske; a oni su pokazali svoj osjeaj pravednosti
i svoju vjernost i nisu nam prouzroili nikakvu neugodnost.
Osim toga, u naoj su dravi ostavili svoju djecu i ene, pa i
imetak, te ne treba ni pomiljati da e pokuati ikakav prevrat.
Stoga se ni toga ne smije bojati nego budi hrabar u srcu i uvaj
moju kuu i vlast: tebi jedinome od svih povjeravam svoje
ezlo.
53. Poto je to kazao i poslao Artabana u Suzu, Kserkso je
ponovo pozvao najuglednije Perzijance k sebi; a kad su se
pojavili, govorio im je ovako: Perzijanci, okupio sam vas jer
elim da budete srani i da ne sramotite nekadanje podvige
Perzijanaca, koji su bili i velianstveni i veoma vrijedni, nego
da svaki pojedinac i svi zajedno pokaemo svoju revnost, jer se
svi bavimo zajednikim dobrom. Zbog toga vam zapovijedam
da se svom silom zalaete u ratu, jer -kako ujem -kreemo
u pohod protiv hrabrih ljudi, no ako njih svladamo, nijedna
nam se druga vojska nee vie suprotstaviti. A sada se pomolimo
bogovima koji vladaju perzijskom zemljom, a zatim prijeimo
na drugu stranu.28
54. Toga su se dana pripremali za prijelaz, a sutradan su ekali
jer su eljeli vidjeti kako se sunce raa, te su njemu u ast palili
28
Tj. u Evropu.
559
svakojake mmse na mostovima i posipali su put mlrt1mm
granicama. Kad se sunce poelo dizati, Kserkso je lijevao rtvu
iz zlatne zdjelice u more i molio se Suncu da mu se ne dogodi
nita to bi ga sprijeilo u tome da pokori Evropu prije nego
to stigne do njezinih krajnjih granica. Kad se pomolio, bacio
je i zdjelicu u more, kao i zlatni vr i perzijski ma, koji oni
nazivaju akinak.29 Ne mogu sa sigurnou prosuditi da li je te
predmete bacio u more posveujui ih Suncu ili se pokajao zato
to je iibao Helespont, pa ih je, da bi za to dao nekaku
naknadu, darivao moru.
55. Poto je to obavio, pjeatvo i cjelokupna konjica poeli su
prelaziti preko jednog od dvaju mostova, onoga prema Crnom
moru, a preko onoga prema Egejskom moru prelazila je teglea
marva i vojnika posluga. Na samom elu ili su pripadnici onih
deset tisua Perzijanaca, svi ovjenani vijencima, a za njima
vojska izmijeana od svih naroda. T oga su dana oni prelazili, a
sutradan najprije konjanici i oni kojima su koplja bila okrenuta
prema dolje: i oni su bili ovjenani vijencima. Zatim su ili sveti
konji i sveta kola, a nakon njih sam Kserkso, kopljanici i tisuu
konjanika, te napokon preostala vojska. I brodovi su istovre
meno isplovljavali prema kopnu na drugoj strani. uo sam i to
da je od svih posljednji preao kralj.
56. Kad je Kserkso preao u Evropu, promatrao je vojsku kako
i ona prelazi onamo gonjena udarcima bieva. Njegova je vojska
prelazila sedam dana i sedam noi, bez trenutka poinka. Pria
se da je u asu kad je Kserkso ve preao Helespont jedan
Helesponanin kazao: 0 Zeuse, zato u liku ovjeka Perzijan
ca i pod imenom Kserksa a ne Zeusa eli upropastiti Grku i
29
T
o je kratki vojniki ma.
560
sa sobom vodi sve ove ljude? Ti bi to rogao uraditi, naime, i
bez njih.
57. Poto su svi preli i kad su kretali dalje na put, ukazalo im
se veliko znamenje, o kojem Kserkso uope nije vodio rauna
premda se lako moglo protumaiti: jedna je kobila odrijebila
zeca. T o se lako moglo protumaiti kao da je Kserkso htio voditi
vojsku protiv Grke uz najvei i najveliajniji sjaj, a da e se
vratiti natrag na isto mjesto spaavajui vlastiti ivot trkom. A
pojavio mu se jo jedan znamen dok je bio u Sardu: jedna je
mazga dobila mlado s dvama spolnim organima, mukim i
enskim, a muki je stajao iznad enskoga.
58. Ni o jednom ni o drugom nije uope poveo rauna ve je
dalje putovao, a s njim i kopnena vojska. Brodovlje je izalo iz
Helesponta i plovilo je uz kopno, u pravcu suprotnom od
kopnene vojske. Ono je, naime, plovilo prema zapadu, a kao
cilj je imalo Sarpedonski rt, gdje mu je bilo zapovjeeno da
eka kad bude onamo stiglo; kopnena je vojska putovala prema
istoku i prema izlasku sunca kroz Hersonez, dok joj je s desne
strane bio grob Hele keri Atamantove, a s lijeve grad Kardija,
te je prolazila kroz grad ije je ime upravo bilo Agora. Odavde
je najprije zaobilazila zaljev koji se naziva Crni i Crnu rijeku,
iji tok, jer je presuio, nije bio tada dovoljan vojsci za pie, pa
kad je prela tu rijeku po kojoj se zove i ovaj zaljev, ila je prema
zapadu i miro eolskog grada Ena i Stentoridskog jezera dok
nije stigla u Dorisk.
59. Dorisk je velika dolina na trakoj obali, a kroz nju tee
golema rijeka Hebar; u dolini je podignuta kraljevska utvrda
koja je nazvana Dorisk, a u njoj je Darije postavio posadu jo
u ono vrijeme kad je vodio pohod protiv Skita. Kserksu se inilo
da je mjesto prikladno za postrojavanje i prebrojavanje vojske,
pa je to i radio. Sve su brodove koji su stigli u Dorisk zapovjed-
561
nici, prema Kserksovoj naredbi, dovezli do ala u blizini Dori
ska, na kojem su smjeteni samotraki grad Sala i Zona, a
njegova je krajnja toka znameniti Serijski rt.30 T o je mjesto u
davnini pripadalo Kikoncima. Poto su pristali u taj al laama
i poto su ih izvukli na suho, ostavljali su ih na suhom. I Kserkso
je za to vrijeme brojao vojsku.
60. Kolikim je mnotvom svaki pojedini narod pridonosio
ukupnom broju, ne mogu tono kazati (naime, to ne spominje
nitko od ljudi), a pokazalo se da je cjelokupna koliina kopnene
vojske bila milijun i sedam stotina tisua ljudi. A izbrojeni su
na ovaj nain: na jednom je mjestu skupljeno deset tisua ljudi,
pa su ih nagurali to je vie mogue i oko njih su opisali krug;
kad su ga opisali i kad su otpustili ovih deset tisua, podigli su
na tom krugu ogradu koja je dosezala mukarcu do pupka, pa
kad su i to napravili, druge su vojnike tjerali u ograen prostor
dok nisu sve izbrojili na taj nain. Poto su ih izbrojili, raspo
reivali su ih po narodima.
61 . Ovo su bili sudionici u ratnom pohodu: najprije Perzijanci
koji su bili ovako opremljeni. Na glavama su nosili takozvane
tijare,31 dakle mekane lanene eire, oko tijela arene halje s
rukavima i sa eljeznim ploicama nalik na riblje ljuske, oko
nogu duge iroke hlae, a umjesto okruglih titova od koe
etvrtaste titove od pletenog iblja; ispod njih su visjeli tobolci;
nosili su kratka koplja i velike lukove, te strelice od trske, a uz
to i bodee objeene o pojas uz desno bedro. Vojskovoa im je
bio Otan, otac Amestrije, Kserksove supruge. Grci su ih neko
zvali Kefenjanima, a oni sami, kao i njihovi susjedi, nazivali su
se Artejci. No kad je Persej, sin Danaje i Zeusa, stigao Kefeju
3
0
Rt je znamenit po tome to su ondje kikonske ene ubile mitskog pjevaa Orfeja .
.l Za tijaru v. 1, 1 32 i bilj. 74.
562
sinu Belovu i poto se oenio njegovom keri Andromedom,
rodio mu se sin kojega je nazvao Pers i kojega je ondje ostavio:
naime, Kefej sluajno nije imao mukog potomka. Upravo su
po njemu dobili ime Perzijanci.
62. Meani su sudjelovali u pohodu opremljeni na isti nain,
jer je ona oprema zapravo meanska a ne perzijska. Vojskovoa
Meana bio je Tigran iz roda Ahemenida, a neko su ih svi
zvali Arijcima, no kad je Kolhianka Medeja dola iz Atene tim
Arijcima, i oni su promijenili ime. Tako sami Meani pripovi
jedaju o sebi. Kisijci koji su sudjelovali u vojni imali su svu
ostalu opremu jednaku kao Perzijanci, ali su umjesto eira
nosili mitre.32 Kisijce je vodio Anaf sin Otanov. Hirkanci su
bili opremljeni poput Perzijanaca, a voa im je bio Megapan
koji je kasnije postao upravitelj Babilona.
63. Asirci koji su sudjelovali u pohodu nosili su na glavama
mjedene ljemove, opletene na neki barbarski nain koji nije
lako opisati, dok su im titovi, koplja i bodei bili posve slini
egipatskima, a uz to su nosili i drvene toljage okovane eljeznim
klincima, te lanene zatitne koulje. Njih Grci nazivaju Sirijci
ma, dok su ih barbari nazvali Asirci. Njih je vodio Otasp sin
Artahejev.
64. Baktrijci su na glavama nosili pokrivala posve slina Mea
nima i tako su sudjelovali u ratu, a imali su domae lukove od
trske i kratka koplja. Skitski Saki na glavama su imali uspravne
i vrste zailjene turbane, bili su obueni u iroke hlae, a nosili
su domae lukove i bodee, te uz to i dvosjeklu sjekiru. Oni su
uistinu bili Skiti Amirgijci, no zvali su se Sakima; naime,
Perzijanci sve Skite nazivaju Sakima. Baktrijcima i Sakima na
elu bio je Histasp, sin Darija i Atose keri Kirove.
32 Tj. povezae, marame zavezane i oko obraza.
563
65. Indijci su bili obueni u odjeu od pamuka i imali su lukove
i strelice od trske, no vrh im je bio od eljeza. Tako su Indijci
bili opremljeni, a u pohodu su bili pod zapovjednitvom
Farnazatre sina Artabatova.
66. Arijci su bili oboruani meanskim lukovima, a ostalo su
nosili kao Baktrijci. Arijcima je zapovijedao Sisamno sin Hi
darnov. Parti, Horazmijci, Sogdijci, Gandarijci i Dadiani
sudjelovali su u pohodu s istom opremom kao i Baktrijci. A
njima su zapovjednici bili ovi: Parti ma i HorazmijcimaArtabaz
sin Farnakov, Sogdijcima Azan sin Atejev, a Gandarijcima i
Dadianima Artifije sin Artabanov.
67. Kaspijci su bili obueni u kouhe i imali su domae lukove
od trske, a u pohodu su nosili i perzijske maeve. Bili su tako
opremljeni, a voa im je bio Aiomard, brat Artifijev, dok su
se Sarangi isticali obojenom odjeom i nosili su izme navuene
do koljena, a lukovi i koplja su im bili meanski. Sarangima je
zapovijedao Ferendat sin Megabazov. Paktijci su takoer nosili
kouhe, a imali su domae lukove i bodee. Paktijcima je
zapovjednik bio Artaint sin Itamitrin.
68. Utijci, Miani i Parikanijci su bili opremljeni kao i Paktijci.
Njihovi su zapovjednici bili ovi: Utijcima i Mianima Arsamen
sin Darijev, a Parikanijcima Siromitra sin Eobazov.
69. Arabljani su nosili dugake potpasane halje, a imali su s
desne strane dugake lukove koji se napinju unatrag.33 Etio
pljani, obueni u leopardove i lavlje koe, imali su lukove
napravljene od palminih grana, dugake ne manje od etiri
3. Takvi su lukovi, za razliku od onih uobiajenih meu Grcima, bili nalik
dananjim streljakim lukovima, tj. imali su i u nenapetoj poziciji oblik luka, a
njihova se struna napinjala u smjeru suprotnom od zavoja samog luka.
564
lakta,34 a uz to i male strelice od trske, na ijem je vrhu stajao
umjesto eljeznoga kameni iljak, kojim urezuju i peatne
znakove; k tome su nosili koplja, na ijem je vrhu stajao iljak
nainjen od roga gazele nalik na eljezne iljke; imali su i toljage
okovane klincima. Kad su odlazili u bitku, polovicu su tijela
premazivali sadrom a drugu polovicu crvenilom.35 Arabljane i
Etiopljane koji stanuju u podrujima juno od Egipta vodio je
Arsam, sin Darija i Artistone keri Kirove, koju je Darije najvie
zavolio od svojih ena, pa je dao napraviti njezin kip od
lijevanog zlata. Prema tome, Etiopljane juno od Egipta i
Arabljane vodio je Arsam.
70. Etiopljani koji ive prema istoku (naime, u pohodu su
sudjelovala dva etiopska plemena) bili su svrstani zajedno s
Indijcima, a po svojem se izgledu ni u emu nisu razlikovali od
onih drugih, osim po jeziku i po kosi: istoni Etiopljani imaju
ravnu kosu, a oni iz Libije najkovraviju na svijetu. Ovi Etio
pljani iz Azije veinom su imali opremu kaku su nosili i
Indijci, no na glavama su nosili kou s konjskih glava, oderanu
zajedno s uima i grivom; griva je bila upotrijebljena umjesto
perjanice, a konjske su ui bile neprestano uzdignute i vrsto
su stajale; umjesto titova za zatitu su se sluili odranom koom
dralova.
71 . Libijci su imali odjeu od koe, a upotrebljavali su koplja s
vrhovima opaljenima vatrom. Njihov je zapovjednik bio Masag
sin Oarizov.
72. Pafagonci su sudjelovali u pohodu s opletenim ljemovima
na glavi, s malim titovima i nevelikim kopljima, a uz to su
34 Oko 1 70 cm .
. Rije je o crvenoj boji koja se pravi od minija.
565
imali i koplja za bacanje i bodee, dok su na nogama nosili
domae nazuvke koji su dosizali do polovice listova. Ligijci,
Matijenjani, Marijandinjani i Sirijci kretali su u rat s istom
opremom kaku su imali i Paflagonci. Ove Sirijce Perzijanci
nazivaju Kapadokijcima. Patlagonce i Matijenjane vodio je Dot
sin Megasidrov, a Marijandinjane, Ligijce i Sirijce Gobrija, sin
Darija i Artistone.
73. Frigijci su imali opremu posve slinu pafagonskoj i samo
su se malo od njih razlikovali. Frigijci su se, kako pripovijedaju
Makedonci, zvali Brigijci u vrijeme dok su bili Evropljani i dok
su ivjeli zajedno s Makedoncima, a kad su preli u Aziju,
zajedno sa zemljom promijenili su i ime u: Frigijci. Armenci,
koji su frigijski naseljenici, imali su jednaku opremu kao i
Frigijci. I jednima i drugima je zapovijedao Artohmo, koji se
oenio Darijevom keri.
74. Liani su imali oruje sasvim slino grkome. Liani su se
neko zvali Meonjani, a prema Lidu sinu Atisovu dobili su nov
naziv i promijenili ime. Miani su na glavama nosili domae
ljemove i male titove, a sluili su se opaljenim kopljima za
bacanje. Oni su lianski naseljenici, a po planini Olimp zovu
se Olimpijenjani. Lianima i Mianima zapovijedao je Artafren
sin Artafrenov koji je zajedno s Datisom vodio napad kod
Maratona.
75. Traani su sudjelovali u pohodu nosei na glavama lisije
koe, na tijelu kratke halje, iznad njih prebaene arene dugake
ogrtae, a na nogama i listovima izme od jelenje koe, te su u
to imali koplja za bacanje i kratke bodee. Oni su, poto su
preli u Aziju, dobili ime Bitinjani, a prije su se zvali, kako sami
kazuju, Strironjani, jer su boravili uz Striron; kau da su ih
iz njihova zaviaja istjerali Teukrani i Miani. Traane iz Azije
vodio je Basak sin Artabanov.
566
76. [ ... ) 36 imali su male titove od neutavijene govee koe, a
svaki je od njih nosio dva koplja likijske izrade, te mjedeni ljem
na glavi; ljemovima su bili dodani mjedene volovske ui i
rogovi, a uz njih i perjanice; oko listova su bili omotani crveni
obojci. U njihovoj se zemlji nalazi Aresovo proroite.
77. Kabalijci iz Meonije, koji se zovu Lasonijci, imali su istu
opremu kao i Kiliani, a nju u opisati kad budem stigao do
kilianskih etaY Milijaani su nosili kratka koplja i odjeu s
kopama; neki su od njih imali likijske lukove, a na glavama su
im bile kape od utavljene koe. Svima je njima zapovijedao
Badro sin Histanov.
78. Moshi su na glavama imali drvene ljemove, titove i kratka
koplja s velikim vrkovima. Tibarenjani, Makronei i Mosine
ani kretali su na pohod s opremom kakvu su imali Moshi.
Njih su vodili ovi zapovjednici: Moshe i Tibarenjane Ario
mard, sin Darija i Parrije keri Smerdisa sina Kirova, a Ma
kronce i Mosineane Artaikt sin Herasmisa, koji je bio upravi
telj Sesta na Helespontu.
79. Mari su na glavama nosili domae prepletene ljemove, te
male titove od koe i koplja za bacanje. Kolhiani su nosili na
glavama drvene kacige, te male titove od neutavijene koe i
kratka koplja, a uz to i maeve. Mare i Kolhiane je vodio
Farandat sin Teaspisa. Alarodijci i Saspirei su sudjelovali u
pohodu oboruani kao i Kolhiani. Njima je zapovijedao
Masistije sin Siromitrin.
36 Poetak reenice nedostaje u originalu: moda je rije o Pisianima.
37 V. VII,91.
567
80. Otoki narodi iz Crvenog mora, s otoka na kojima je kralj
naselio takozvane preseljenike,38 imali su odjeu i oruje posve
nalik meanskima. Te je otoane vodio Mardont sin Bagejev,
koji je poginuo godinu dana nakon toga kao zapovjednik u
bitki kod Mikale.
8 1 . To su bili narodi koji su sudjelovali u pohodu na kopnu i
koji su bili razvrstani u pjeatvo. Tom su vojskom zapovijedali
oni koje sam naveo, a oni su i rasporedili i prebrojili vojnike,
te su postavili tisunike i desettisunike, dok su desettisunici
postavili stotnike i desetnike.39 Pojedine jedinice i narodi imali
su i druge zapovjednike.
82. Ovi koje sam naveo bili su zapovjednici, ali njima su
zapovijedali, kao i cjelokupnim pjeatvom, Mardonije sin
Gobrijin, Tritantehmo sin Artabana, onoga koji je iznio mi
ljenje da ne treba voditi vojnu na Grku, i Smerdomen sin
Otanov (prva dvojica su bili sinovi Darijeve brae, dakle bratii
Kserksovi), te Masist, sin Darija i Atose, Gergis sin Arijazov i
Megabiz sin Zopirov.
83. To su bili zapovjednici cjelokupnog pjeatva osim onih
deset tisua odabranih. Tih deset tisua odabranih Perzijana
ca imali su za zapovjednika Hidarna sina Hidarnova, a Besmrt
nicima su se ti Perzijanci zvali iz ovog razloga: ako bi tko od
njih izostao iz stroja, ili zbog smrti ili zbog bolesti, na njegovo
mjesto bio bi izabran drugi ovjek, pa ih nikada nema niti vie
niti manje od deset tisua. Oni su meu svim Perzijancima
nosili najvie uresa i bili su najodliniji. Imali su onakvu
opremu kakva je ve navedena, a uz to su se isticali i time to
.8 v. III,93 .
. 19 To su zapovjednici jedinica od 1 000, 1 0000, 1 00 i 1 0 vojnika.
568
su nosili neizmjerno mnogo zlatnog nakita. Vodili su sa sobom
i teretna kola, u kojima su bile njihove ljubavnice i brojna i
dobro opremljena posluga. Za njih su hranu, odvojeno od
hrane za druge vojnike, nosile deve i teglea marva.
84. Svi ti narodi znaju jahati; ipak, nisu svi davali konjicu ve
samo ovi: Perzijanci, koji su bili jednako opremljeni kao i
njihovo pjeatvo, jedino su neki od njih na glavama nosili i
ljemove izraene od mjedi i od kovana eljeza.
85. Tu su i neki ljudi nomadi, koji se zovu Sagartijci i koji su
po svojem jeziku perzijsko pleme, a oprema im je bila sastav
ljena nekako izmeu perzijske i paktijske; oni su davali osam
tisua ljudi za konjicu, a obino ne nose ni mjedeno ni eljezno
oruje, osim bodea, te upotrebljavaju ueta ispletena od ko
nih traka. Pouzdaju se u njih kad odlaze u rat; ti se ljudi bore
na ovakav nain: kad se priblie neprijateljima, bacaju ta ueta
koja na svojem kraju imaju ome; kad nekoga njome obuhvate,
bilo konja bilo ovjeka, vuku ga prema sebi: one koji se uhvate
u takvu zamku ubijaju. Takav je njihov nain borbe, a bili su
rasporeeni meu Perzijance.
86. Meani su imali opremu poput svojeg pjeatva, a isto tako
i Kisijci. I Indijci su bili opremljeni jednako kao i pjeatvo, a
gonili su sa sobom jahae konje i kola; u kola su bili upregnuti
konji i divlji magarci. Baktrijci su takoer imali opremu kao i
njihovo pjeatvo, a jednako tako i Kaspijci. I Libijci su bili isti
kao i pjeatvo; svi su oni vodili sa sobom kola. Oprema
Kaspijaca40 i Parikanijaca bila je ista kao i oprema pjeatva. I
40 Po miljenju nekih komentatora Kaspijci se spominju dvaput Herodotovom
grekom ili zato to je rukopis na tom mjestu iskvaren, dok drugi smatraju da se radi
o dvama razliitim plemenima Kaspijaca.
569
Arabljani se opremom nisu razlikovali od pjeatva, no svi su
jahali na devama koje brzinom nisu zaostajale za konjima.
87. Samo su ovi narodi davali konjicu, a ta je konjica brojila
osam tisua, osim deva i bornih kola. Ostali su konjanici bili
razvrstani po odjelima, a Arabljani su bili rasporeeni na kraju.
Bili su rasporeeni na kraju zato da se konjica ne bi poplaila,
jer konji ne podnose deve.
88. Zapovjednici su konjice bili Harmamitra i Titej, sinovi
Datisovi. Trei koji je s njima dijelio zapovjednitvo konjice,
Farnuh, ostao je u Sardu zbog bolesti. Naime, kad su kretali iz
Sarda, dogodila mu se neeljena nezgoda. Dok je jahao, pod
noge konja dotrao je pas, a konj ga nije odmah vidio, pa se
uplaio i propeo, te je zbacio Farnuha, koji je, kad je pao, poeo
bacati k, pa se zatim bolest pretvorila u suicu. A s konjem su
na licu mjesta postupili po njegovoj zapovjedi: sluge su ga
odveli na mjesto gdje je zbacio gospodara, te su mu odsjekli
noge u visini koljena. Tako je Farnuh bio razrijeen zapovjed
nitva.
89. Broj troveslarki iznosio je tisuu dvije stotine i sedam, a
davali su ih slijedei narodi. Feniani zajedno sa Sirijcima iz
Palestine davali su tri stotine, a bili su ovako opremljeni: na
glavama su nosili ljemove nainjene posve slino grkima,
imali su navuene lanene zatitne koulje, te titove bez oboda
i koplja za bacanje. Ovi su Feniani neko ivjeli, kako sami
kau, na obalama Crvenog mora, a odavde su otili i sada ive
u Siriji uz more. To podruje Sirije i cijeli kraj sve do Egipta
naziva se Palestina. Egipani su davali dvije stotine laa. Oni
su na glavama imali pletene ljemove, izboene titove sa
irokim obodima, koplja za borbu na moru i velike bojne
sjekire. Veina ih je nosila oklope, a imali su i velike sablje.
570
90. Oni su imali takvu opremu, a Ciprani su davali stotinu i
pedeset brodova i bili su opremljeni na slijedei nain. Njihovi
su kraljevi obmatali glave turbanima, a ostali su nosili dugake
halje, dok im je druga oprema bila poput one to su je imali
Grci. A njihovi su rodovi potjecali jedni sa Salamine i iz Atene,
drugi iz Akadije, trei s Kitna, etvrti iz Fenikije, a peti iz
Etiopije, kako priaju sami Ciprani.
91 . Kiliani su davali sto laa. Oni su na glavama nosili domae
kacige, a imali su umjesto tekih lake titove napravljene od
neutavijene koe, dok su bili obueni u vunene duge halje;
svaki je pojedinac nosio dva koplja za bacanje i ma, koji je bio
napravljen veoma slino egipatskim sabljama. Oni su se neko
zvali Hipahejci, a sadanje su ime dobili po Fenianinu Kiliku
sinu Agenorovu. Pamflijci su davali trideset brodova i bili su
oboruani grkim orujem. Ti Pamflijci pripadaju rodom
onima koji su se rasprili na povratku iz Troje zajedno s
Amflohom i Kalhantom.
92. Likijci su davali pedeset laa, nosili su oklope i nazuvke na
potkoljenicama, a imali su lukove od drenovine, strelice od
trske bez pera i koplja za bacanje, dok su preko ramena preba
civali kozje koe, a na glavama su imali kape koje su bile uokolo
ukraene perima; nosili su bodee i zakrivljene maeve. Likijci
su se zvali Termili i potjecali su rodom s Krete, dok su sadanje
ime dobili po Liku sinu Pandiona, ovjeka Atenjanina.
93. Dorani iz Azije davali su trideset brodova, a imali su grko
oruje i porijeklom su bili s Peloponeza. Karani su davali
sedamdeset brodova, a bili su u svemu jednako opremljeni kao
Grci, no nosili su zakrivljene maeve i obine maeve. Kako su
se oni prije zvali, ve je bilo reeno u prethodnim knjigama.41
41 V. I , 1 7l .
571
94. Jonjani su davali sto laa, a oprema im je bila jednaka
grkoj. U razdoblju u kojem su ivjeli na Peloponezu i u
pokrajini koja se danas zove Ahejom, prije dolaska Danaja i
Ksuta na Peloponez, Jonjani su se, kako kau Grci, zvali Pelazgi
Egijalejci, a po Jonu sinu Ksutovu dobili su ime Jonjani.
95. Otoani42 su davali sedamnaest laa, a bili su oboruani kao
i Grci, te su i oni pelazgiki narod koji se kasnije prozvao
jonskim iz istog razloga kao i dvanaest jonskih gradova koji
potjeu iz Atene.43 Eoljani su davali ezdeset laa, bili su
opremljeni poput Grka, a neko su se nazivali Pelazgi, kako se
pria meu Grcima. Helesponani, uz izuzetak Abiana (Abi
anima je kralj naredio da ostanu na svojem poloaju i da
uvaju mostove), i ostali, dakle, s Crnoga mora koji su sudje
lovali u pohodu davali su sto brodova, a oprema im je bila
jednaka grkoj. Oni su naseljenici Jonjana i Dorana.
96. Vojnu su posadu na svim laama predstavljali Perzijanci,
Meani i Saki. Najbolje brodove za plovidbu davali su Fenia
ni, a meu njima opet Sidonjani. Svima njima, kao i onima
koji su od njih bili rasporeeni u pjeatvo, na elu su bili
domai voe, koje ja, jer mi to nije neophodno za pripovijeda
nje povijesti, ne spominjem. Nisu ba ni bili vrijedni spomena
voe svakog naroda, a u svakom je tom narodu bilo toliko voa
koliko je bilo gradova. Uz to, oni i nisu zapravo bili zapovjed
nici nego robovi, kao i svi ostali sudionici pohoda, jer su
zapovjednici koji su imali svu mo i pravi voe svakog pojedi
nog naroda bili oni Perzijanci koje sam nabrojio.
42 To su stanovnici otoka koje su Perzijanci pokorili u toku jonskog ustanka, v.
V,3l .
4 3 V. 1, 142.
572
97. Brodovljem su zapovijedali ovi: Arijabigno sin Darijev,
Preksasp sin Aspatinov, Megabaz sin Megabatov i Ahemen sin
Darijev; jonskom i karijskom vojskom zapovijedao je Arijabi
gno, sin Darija i Gobrijine keri. Egipanima je na elu bio
Ahemen, koji je bio Kserksov brat i po majci i po ocu, a druga
su dvojica zapovijedala preostalom vojskom. Laa sa trideset i
sa pedeset vesala, laganih brodica i malih plovila za prijevoz
konja skupilo se, kako se pokazalo, tri tisue njih na broju.
98. Meu onima koji su bili na brodovima nakon zapovjednika
najznamenitiji su bili ovi ljudi: Sidonjanin Tetramnest sin
Anisov, Maten sin Sirorov iz Tira, Merbal sin Abalov iz
Arada, Kilianin Sijenesis sin Oromedontov, Likijac Kiberni
sko sin Sikin, Gorg sin Hersisov i Timonakt sin Timagorin,
obojica s Cipra, te Karani Histijej sin Timnov, Pigret sin
Hiseldomov i Damasitim sin Kandaulov.
99. Budui da nije nuno, ne spominjem druge zapovjednike
odjeljenja, no spomenut u ipak Artemisiju, enu koja je na
moje najvee uenje bila sudionik pohoda na Grku i koja je,
poto joj je mu umro, preuzela svu vlast i, premda je imala jo
malena sina, vojevala prepuna odvanosti i sranosti, iako je
nikakva nevolja nije na to gonila. Ona se, dakle, zvala Artemi
sija, a bila je Ligdamisova ki, po oevu rodu iz Halikarnasa, a
po majinoj strani s Krete. Bila je na elu Halikarnaana,
Koana, Nisirana i Kalidnjana i davala je pet laa. A davala je
najbolje lae meu svim brodovljem, odmah nakon Sidonjana,
te je dala kralju od svih savjetnika najupotrebljivije prijedloge.
Svi gradovi koje sam nabrojio i iju je vojsku vodila bili su, kako
napominjem, dorskog porijekla, Halikarnaani iz Trezena, a
ostali iz Epidaura.
1 00. T oliko neka bude reeno o pomorskim snagama; kad je
vojska bila prebroj ena i razvrstana, Kserksa je obuzela elja da
573
se sam proveze kroz nju i obavi smotru. A to je radio tako da
je na kolima prolazio kroz vojsku i kod svakog je pojedinog
naroda postavljao pitanja, a pisari su sve zapisivali, dok nije
proao od jednoga do drugog kraja i konjice i pjeatva. A kad
je to obavio, kako su se brodovi jo nalazili na moru, Kserkso
je preao iz kola na sidonsku lau i ondje je sjedio pod zlatnim
atorom, pa je plovio ispred pramaca brodova, raspitujui se
kod svake i zapisujui jednako kao i kod pjeatva. Zapovjednici
su lae sidrili na udaljenosti od otprilike etiri pletra44 od obale,
i svima su u jedinstvenom redu pramci bili okrenuti prema
kopnu, dok su posade bile oboruane kao za bitku. A Kserkso
je plovio izmeu pramaca i obale i obavljao je smotru.
1 01 . Kad je propiovio izmeu brodova i iskrcao sa svoje lae,
pozvao je Demarata sina Aristonova, koji ga je pratio na
pohodu protiv Grke, i poto ga je pozvao, upitao ga je:
Demarate, elio bih te upitati neto to bih htio znati. Ti si
Grk i, koliko znam iz razgovora s tobom i s drugim Grcima
koji su me posjeivali, dolazi iz grada koji nije ni najmanji ni
najslabiji. Stoga mi sada reci da li e me Grci doekati i pruiti
mi otpor. Naime, ini mi se da, ak i kad bi se okupili svi Grci
i svi ostali ljudi koji ive na zapadu, oni ne bi bili u stanju da
doekaju moj napad jer nisu sloni. Zelim i od tebe saznati to
mi moe o njima kazati. On je to pitao, a Demarat mu je u
odgovoru rekao: 0 kralju, da li da ti kaem istinu ili ono to
e ti se svidjeti? On mu je nalagao da govori istinu i rekao mu
je da mu nee zbog toga biti nita manje drag nego prije.
1 02. Poto je to uo, Demarat mu je ovako govorio: 0 kralju,
budui da trai da ti kaem cijelu istinu tako da me ne moe
kasnije u mojim rijeima uhvatiti u lai, znaj da u Grkoj
44 Oko 1 20 f.
574
oduvijek vlada siromatvo, dok je vrlina steena tokom vreme
na s pomou razboritosti i strogih zakona; njome se Grka brani
od siromatva i tuega gospodstva. Moja pohvala obuhvaa sve
Grke koji borave uokolo dorskih krajeva, no neu govoriti o
svima njima nego samo o Lakedemonjanima, i to prije svega o
tome kako je posve nemogue da oni prihvate tvoje prijedloge
koji Grkoj donose ropstvo, a zatim i o tome kako e ti se oni
suprotstaviti u boju ak i onda ako svi ostali Grci budu na tvojoj
strani. A to se tie broja, nemoj uope sebi postaviti pitanje
koliko je takvih koji su u stanju ovako postupati: bude li
sluajno tisuu onih koji bi ili u bitku, ta e se tisua boriti s
tobom, jednako kao to e se boriti bude li ih manje ili vie od
tisuu.
1 03. Kad je to sasluao, Kserkso se nasmijao i rekao: Dema
rate, kakvu si to prozborio rije da e se tisuu ljudi boriti protiv
ovolike vojske? Hajde, reci mi, ti koji tvrdi da si sam bio kralj
tim ljudima. Za bi se ti htio, na primjer, boriti protiv deseto
rice ljudi? A ako je vae dravno ureenje posve onako kakvim
ga prikazujd, ti bi se, kao njihov kralj, morao, u skladu s vaim
zakonima, suprotstavljati i dvostruko veem broju Ijudi.45 Ako
se svaki od njih bori s desetoricom mojih vojnika, ti se, vjeru
jem, mora boriti s dvadesetoricom: samo bi u tom sluaju tvoja
pria bila istinita. No kad se takvi i tako veliki ljudi, kao to ste
ti i Grci koji mi dolaze na razgovor, toliko pravite vani, trebalo
bi da pazi da se ta tvoja pria ne pokae kao isprazno hvalisanje.
Naime, hajde da vidimo kako stvari najvjerojatnije stoje: kako
bi se moglo tisuu njih, ili deset tisua, ili pedeset tisua, ako
su svi podjednako slobodni i ako im ne upravlja jedan ovjek,
suprotstavljati ovolikoj vojsci? Pa nas ima vie nego tisuu na
45 Budui da po spartanskim zakonima kralju pripada dvostruka koliina svih
darova (v. V,57), Kserkso izrie ovu ironinu primjedbu.
575
svakoga od njih, pod pretpostavkom da njih ima pet tisua.
Kad bi im, po naem obiaju, zapovijedao jedan ovjek, oni bi,
u strahu pred njim postajali, i protiv svoje prirode, sraniji i
moda bi se, pod prisilom bieva, htjeli sukobljavati s brojniji
ma od sebe, premda su slabiji; no kako su preputeni slobodi,
ne mogu nita od toga initi. Uvjeren sam da bi se Grci, ak i
kad bi im bili jednaki po broju, teko mogli boriti protiv samih
Perzijanaca. Ali i kod nas postoji to o emu ti pria, dodue
ne u velikom broju nego rijetko: meu mojim Perzijancima
kopljonoama ima i takvih koji bi se htjeli istovremeno boriti
protiv tri Grka; no budui da o njima nita ne zna, brblja
same gluposti.
1 04. Na to je Demarat kazao: 0 kralju, od poetka mi je bilo
jasno da ti nee biti drago budem li ti govorio istinu. Budui
da si me prisilio da govorim najistiju istinu, kazivao sam kako
stoje stvari kod Spartanaca, premda i sam najbolje zna koliko
ih sada ljubim, njih koji su mi oduzeli ast i oinsko dostojan
stvo i koji su me pretvorili u ovjeka bez domovine i izbjeglicu,
a tvoj me je otac prihvatio i pruio mi sredstva za ivot i dom.
Razboritu ovjeku ne prilii da odbacuje jasno iskazanu blago
naklonost ve da je u najveoj mjeri cijeni. Ne tvrdim da sam
u stanju boriti se protiv desetoro ljudi, pa niti protiv dvojice, a
kad bih mogao birati, ne bih se borio ni protiv jednoga. No
kad bi to bilo nuno ili kad bi me neki snaan razlog na to
poticao, najradije bih se od svega borio s jednim od onih
mueva za koje tvrdi da svaki od njih vrijedi tri Grka. Tako
isto i Lakedemonjani, kada se bore pojedinano, nisu nita loiji
od drugih, no svi zajedno najbolji su od svih ljudi. I premda su
slobodni, ipak nisu posve slobodni: njihov je gospodar zakon,
i njega se plae jo mnogo vie nego to se tvoji tebe boje.
Postupaju stoga onako kako im on zapovijeda; a zapovijeda im
uvijek isto i ne doputa im da bjee iz bitke ni pred kakvim
576
mnotvom ljudi ve da ostanu u bojnom redu i da pobijede ili
poginu. Ako misli da brbljam gluposti kad tako govorim,
ubudue u utjeti: pa i sada sam govorio jer si me ti na to
primorao. Uostalom, neka sve bude po tvojoj volji, o kralju.
1 05. On je tako odgovorio, a Kserksa je obuzeo smijeh i nije
se uope naljutio nego ga je milostivo otpustio. Poto se s njim
porazgovarao i poto je postavio za upravitelja u Dorisku
Maskama sina Megadostova, a smijenio je onoga kojega je bio
postavio Darije, Kserkso je krenuo s vojskom kroz Trakiju na
Grku.
1 06. Ostavio je ondje Maskama, koji se pokazao takim ovje
kom da je jedino njemu Kserkso slao stalno darove kao najiz
vrsnijem od svih upravitelja koje su postavili ili on sam ili
Darije, a te je darove slao svake godine; jednako je tako
postupao prema Maskamovim potomcima Artakserkso sin
Kserksov. Ve prije ovog pohoda bili su postavljeni upravitelji
u Trakiji i posvuda na Helespontu. Sve su njih, i u Trakiji i na
Helespontu, kasnije, nakon ove vojne,46 protjerali Grci, osim
upravitelja u Dorisku; Maskama u Dorisku nitko nije mogao
istjerati, premda su to mnogi pokuali. Zbog toga je on nepre
stano dobivao darove od onoga tko je u tom asu bio vladar
Perzijanaca.
1 07. Od onih to su ih Grci protjerali ni za koga nije kralj
Kserkso smatrao da je vrijedan ovjek, osim za jedinog Boga iz
Ejona. Njega je neprestano hvalio i izuzetnu je ast iskazivao
njegovim sinovima koji su preivjeli i bili u Perziji, jer je Bog
doista i zavreivao velike pohvale: kad su ga opsjedali Atenjani
i Kimon sin Miltijadov i kad mu se pruila prilika da pod
46 Tj. nakon 478. g. pr.n.e.
577
zatitom primirja izae iz grada i vrati se u Aziju, on to nije htio
da ne bi kralj pomislio kako je ostao iv iz kukaviluka, pa je
pruao otpor sve do kraja. Kad u utvrenju vie nije imao hrane,
zapali veliku lomau, zakolje djecu, ene, inoe i sluge, pa ih
baci u vatru, a zatim sve zlato i srebro iz grada razaspe odozgo
sa zidina u Striron, te poto je to obavio, baci se i sam u oganj.
Zato ga s pravom jo i danas Perzijanci uzvisuju hvalama.
1 08. Kserkso je iz Doriska putovao prema Grkoj i primoravao
je sve koji su mu se nali na putu da se pridrue pohodu. Kao
to sam ve prije objasnio, cijelo podruje do Tesalije bilo je
porobljeno i plaalo je danak kralju, budui da su ga pokorili
Megabaz i nakon njega MardonijeY Dok je putovao iz Dori
ska, najprije je prolazio mimo samo trakih utvrda, od kojih je
posljednji naseljeni grad prema zapadu onaj koji se zove Me
sambrija. Do njega je grad Taana Strira, a izmeu njih po
sredini tee rijeka Lis, koja tada nije imala dovoljno vode za
Kserksovu vojsku ve je bila presuila. To se podruje neko
zvalo Galajsko, a sada se zove Brijantsko, no prema najpouzda
nijim kazivanjima i ono pripada Kikoncima.
1 09. Poto je preao isueno korito rijeke Lisa, prolazio je
pokraj ovih grkih gradova: Maronije, Dikeje i Abdere. Proao
je pokraj njih, a uz njih i mimo ovih glasovitih jezera: Ismar
skog, koje lei izmeu Maronije i Strire, i Bistonskog, blizu
Dikeje, u koje svoju vodu donose dvije rijeke, Trauo i Kompsat.
U blizini Abdere Kserkso nije proao ni kraj jednog glasovitog
jezera nego pokraj rijeke Nesta koja tee prema moru. Nakon
tih mjesta putem je prolazio mimo gradova Taana na kopnu,
od kojih je uz jedan upravo bilo jezero iji je opseg bio otprilike
trideset stadija,48 a ono je samo bogato ribom i veoma slano:
47 V. V, l O i V,43-46.
48 Tj. oko 5760 metara.
57
8
jedino se teglea marva ondje napajala i posve ga je isuila. T aj
se grad zove Pistir. Prolazio je pokraj ovih priobalnih i grkih
gradova i ostavljao ih je sa svoje lijeve strane.
1 1 0. Traka plemena kroz ija je podruja putovao bila su ova:
Peti, Kikonci, Bistonci, Sapejci, Dersejci, Edonci i Satri. Oni
od njih koji su stanovali uz obalu slijedili su ga laama, a oni
koji su ivjeli u unutranjosti i koje sam nabrojio bili su svi,
osim Satra, prinueni da ga slijede u sastavu kopnene vojske.
1 1 1 . Satri nisu nikad bili podloni nikome od ljudi, bar koliko
znamo, ve su sve do mojeg vremena bili jedini meu Traa
nima uvijek slobodni; naime, oni borave na visokim planina
ma, pokrivenima svakojakim umama i snijegom, i izvrsni su
ratnici. Upravo su oni osnovali Dionisovo proroite; to je
proroite smjeteno na najviim planinama, a meu Satrima
Beani su tumai proroanstava u svetitu, dok sveenica izrie
proroanstva poput one u Delfma, a ni njezina proroanstva
nisu nita zamrenija.
1 1 2. Poto je proao navedeno podruje, Kserkso je nakon toga
prolazio i mimo utvrda Pijerana, od kojih se jedna zove Fagret
a druga Pergam. Ondje je putovao u same zidine i s desne je
strane ostavljao brdo Pangej, koje je veliko i visoko i na kojem
se nalaze rudnici zlata i srebra, a njima upravljaju Pijerani i
Odomanti, te ponajvie Satri.
1 1 3. Poto se kretao putem uz Peonce, Doberane i Peopljane,49
iao je prema zapadu dok nije stigao na rijeku Striron i do
49 Budui da je Kserksu, kako se vidi iz prethodnog poglavlja, Pangej bio zdesna, a
Doberani i PeopIjani ive sjeverno od te planine, Herodot ovdje zapravo opisuje
dvije razliite grupacije perzijske vojske iji su putovi bili djelomino razliiti. V. i
VII , 1 21 .
579
grada Ejona, kojim je, tada jo iv, upravljao Bog, o kojem sam
malo prije pripovijedao. Zemlja oko brda Pangeja naziva se
Filida, a protee se prema zapadu do rijeke Angita koja utjee
u Striron, dok na jug see sve do samog Strirona: njemu su
magi prinosili kao rtve zaklane bijele konje.
1 1 4. Kad su time i uz to mnogim drugim sredstvima ublaili
rijeku, na mjestu zvanom Devet putova, koje je pripadalo
Edoncima, prelazili su preko mostova to su ih pronali ve
podignute na Strimonu. A kad su uli da se to mjesto zove
Devet putova, ondje su zakopali toliko ivih sinova i keri
domaih ljudi. Perzijski je obiaj zakopavati ive ljude, pa sam
saznao da je Amestrija, supruga Kserksova, u starosti iz zahval
nosti za ono to je za nju samu uinio bog za kojeg se smatra
da boravi pod zemljom zakopala dvaput po sedam perzijskih
djeaka, sinova uglednih ljudi.
1 1 5. Kad je vojska ostavljala za sobom Striron, prolazila je
zatim prema zalasku sunca alom na kojem se nalazi nastanjen
grki grad Argil; taj se kraj i unutranjost iznad njega nazivaju
Bisaltija. Odavde je, ostavljajui na lijevoj strani Posidejski
zaljev, iao kroz dolinu koja se zove Silejeva, pa je prolazio
mimo grkog grada Stagire, te je stigao do Akanta, a sa sobom
je vodio sve ove narode i one koji ive oko brda Pangeja, kao i
one to sam ih prije nabrojio, i to tako da je stanovnike priobalja
uzimao kao vojnike na brodove, a stanovnici krajeva udaljenih
od mora slijedili su ga kao pjeaci. Tu cestu kojom je kralj
Kserkso proveo svoju vojsku Traani ne raskopavaju niti je
zasijavaj u nego je jo i danas silno potuju.
1 1 6. Kad je stigao u Akant, Kserkso je objavio prijateljstvo s
Akananima i obdario ih je meanskom odjeom, te ih je hvalio
580
kad je vidio kako se spremno odazivaju u rat i kad je uo za
kanal koji su kopali.50
1 1 7. Dok je Kserkso boravio u Akantu, dogodilo se da je od
bolesti umro nadzornik iskopavanja, Artahej, kojega je Kserkso
cijenio i koji je rodom bio Ahemenid, a rastom je bio najvii
meu Perzijancima (samo su mu etiri palca, naime, nedosta
jala do visine od pet kraljevskih lakata51) i imao je najjai glas
od svih ljudi, pa ga je Kserkso, obuzet silnom alou, veoma
lijepo ispratio i pokopao, a cijela mu je vojska podizala grobni
humak. Prema uputi proroanstva Akanani tome Artaheju
prinose rtve kao junaku i zazivaju njegovo ime. Kralj je
Kserkso, dakle, bio silno oaloen kad je Artahej umro.
1 1 8. Grci koji su primali vojsku i ugoivali Kserksa upali su u
veliku nevolju tako da su morali naputati svoje domove, pa je,
na primjer, Taanima, koji su zbog svojih gradova na kopnu
primili Kserksovu vojsku i ugostili je, Antipatar sin Orgejev,
jedan od najuglednijih graana, poto je bio za to odreen,
pokazao da su utroili za gozbu etiri stotine talanata srebra.52
1 1 9. Vrlo su sline raune pokazali i oni koji su u drugim
gradovima bili za to odreeni. Ta je gozba, budui da su je
naruili mnogo vremena unaprijed i budui da je bila od velike
vanosti, izgledala otprilike ovako. im su glasnici koji su ili
uokolo donijeli tau zapovijed, graani su razdijelili ito po
gradovima i svi su u toku vie mjeseci prireivali penino i
jemeno brano; istovremeno su tovili stoku, odabirui najbo
lja grla za najveu cijenu, i uzgajali su kopnene i vodene ptice
50 Rije je o kanalu kojim se izbjegavala opasna plovidba oko Atosa; v. VII,22 i d.
51 Kraljevski (babilonski) lakat iznosio je 52, 5 cm, a palac 1 , 95 cm, tako da Artahej
bio visok oko 255 cm!
52 Tj. oko 1 0500 kilograma srebra.
581
u kavezima i jamama da bi ugostili vojsku; uz to su izraivali
zlatne i srebrne vreve i posude, pa i sve drugo to se postavlja
na stol. To su izraivali za samog kralja i z one koji s njim
objeduju, a za ostalu su vojsku pripremali samo ono to je bilo
odreeno za hranu. Kad bi vojska dola, podizao se brzo ator
u kojem je boravio sam Kserkso, dok je ostala vojska ostajala
pod vedrim nebom. A kad bi dolo vrijeme gozbe, oni koji su
je prireivali imali su pune ruke posla, a vojnici bi siti proveli
ondje no, pa bi sutradan skinuli ator, uzeli sve svoje stvari i
odlazili, i nisu nita ostavljali nego su sve nosili sa sobom.
1 20. U toj je prilici dobro kazao Megakreont iz Abdere koji je
savjetovao Abderanima da svi redom zajedno sa enama odu u
svoja svetita i da se ondje smjeste kao pribjegari, te da mole
bogove da ih i ubudue uvaju bar od polovice nevolja koje
nailaze, a da im, to se tie prolosti, budu silno zahvalni za to
to kralj Kserkso nema obiaj dvaput dnevno jesti; da im je
Kserkso naredio da mu prireuju doruak slian ruku, Abde
ranima, naime, ne bi nita preostajalo nego da ili uope ne
ekaju Kserksov dolazak ili da ga saekaju i prou najgore od
svih ljudi.
1 21 . Premda su bili pritisnuti nevoljama, oni su ipak izvravali
zapovijedi, a Kserkso je odaslao brodovlje na plovidbu iz
Akama, poto je naredio zapovjednicima da ga pomorska
vojska eka u Termi, u naseljenu gradu u Termijskom zaljevu,
koji je po tom gradu i dobio ime; bilo mu je poznato da je
odande put najkrai. Od Doriska do Akama vojska je putovala
ovako razvrstana: Kserkso je podijelio cijelu kopnenu vojsku
na tri dijela, te je jednome od njih naloio da se kree uz more,
usporedo s brodovljem; tom su dijelu zapovijedali Mardonije i
Masist; druga je svrstana treina vojske ila kroz unutranjost,
a njome su zapovijedali Tritantehmo i Gergis. Trei je dio -
582
a s njim je putovao i sam Kserkso -iao izmeu onih dvaju,
dok su mu zapovjednici bili Smerdomen i Megabiz.
1 22. Kad je pomorska vojska otila po Kserksovoj zapovijedi i
kad je propiovila kroz kanal iskopan kod Atosa, koji je vodio
do zaljeva u kojem se nalaze gradovi Asa, Pilor, Sing i Sarta,
odavde je, poto je i iz ovih gradova pokupila vojnike, plovila
u smjeru Termijskog zaljeva, pa je, zaobilazei Ampelski rt kod
Torone, prolazila mimo slijedeih grkih gradova, iz kojih je
preuzimala i lae i vojsku: mimo Torone, Galepsa, Sermile,
Mekiberne i Olinta. Taj se kraj naziva Sitonija.
1 23. Kserksova je pomorska vojska plovila najkraim putem
do Ampelskog rta prema Kanastrejskom rtu, koji je najistaknu
tija toka cijele Palene, a ondje je preuzimala i lae i vojsku iz
Potideje, Afitije, Neapola, Ege, Teramba, Skione, Mende i
Sane; to su, naime, gradovi koji se nalaze u kraju koji se danas
naziva Palena, a nekad se zvao Flegra. Prolazio je mimo tog
podruja i plovio prema utvrenom cilju, a pri tome je priku
pljao vojsku i iz gradova u susjedstvu Palene koji lee na
rubovima Termijskog zaljeva i koji imaju ova imena: Lipaks,
Kombrija, Lisa, Gigon, Kampsa, Smila, Enija. Podruje u
kojem oni lee jo se i dan danas naziva Kroseja. Iz Enije, kojom
sam zavrio nabrajanje gradova, brodovlje je plovilo u sam
Termijski zaljev i prema zemlji Migdoniji, i u toj je plovidbi
stiglo do ve spomenute Terme, te do grada Sinda i Halestre
na rijeci Aksiju, koja razgraniava zemlju Migdoniju od Botijeje
ondje gdje se na uskom priobalnom podruju nalaze gradovi
Ihna i Pela.
1 24. Pomorska se vojska ovdje u blizini rijeke Aksija, grada
T erme i gradova koji lee izmeu sidrila i ekala kralja, a
Kserkso je s kopnenom vojskom putovao iz Akanta najkraim
putem kroz unutranjost s namjerom da stigne u Termu.
583
Putovao je kroz Peoniju i Krestoniju uz rijeku Ehidor, koja
izvire u podruju Krestonjana, tee kroz zemlju Migdoniju, a
ue joj je blizu movarne nizine rijeke Aksija.
125. Dok je ovuda putovao, lavovi napadnu deve koje su nosile
hranu; lavovi su silazili nou, naputajui svoja skrovita, i nisu
dirali nita drugo, ni stoku ni ljude, nego su jedino razdirali
deve. Ne razumijem razlog koji je nagnao lavove da se suzdr
avaju od ubijanja drugog i da napadaju samo deve, ivotinje
koje nisu prije niti vidjeli niti ikada okusili.
1 26. U tim krajevima ima mnogo lavova i divljih goveda, iji
su rogovi izuzetne veliine, a uvoze se i u Grku. Granica
podruja lavova rijeke su Nest, koja tee kroz Abderu, i Aheloj,
koji tee kroz Akarnaniju; istono od Nesta ne moe se nigdje
u cijeloj prednjoj Evropi vidjeti nijedan lav, kao ni zapadno od
Aheloja na preostalom evropskom kopnu, ve lavovi ive izme
u ove dvije rijeke.
1 27. Kad je Kserkso stigao u Terru, podigao je tabor za vojsku.
Vojska je svojim logorom zauzimala cijelo podruje uz more,
od grada Terme i Migdonije do rijeke Lidija i Halijaona,
koje predstavljaju granicu izmeu zemlje Botijeje i Makedonije
i koje objedinjuju svoje vode u isti tok. U tim su krajevima
barbari logorovali, a od ovih rijeka koje sam nabrojio samo
Ehidor, koji tee iz zemlje Krestonjana, nije imao dovoljno
vode za pie vojsci jer je bio presuio.
128. Dok je Kserkso iz Terme promatrao tesalske planine,
Olimp i Osu, goleme po svojoj visini, i budui da je znao da se
meu njima nalazi uzak klanac kroz koji tee Penej i da je sluao
kako ondje vodi put prema Tesaliji, zaelio je da otplovi onamo
i da pogleda ue Peneja, jer je vojsku namjeravao voditi kroz
predio Makedonaca koji ive sjevernije prema podruju Pereba
584
uz grad Gon; znao je da je onuda put najsigurniji. Kako je to
zaelio, tako je i radio: ukrcao se na sidonsku lau, na koju se
ukrcavao kad bi god htio neto slino uraditi, dao je znak i
drugim brodovima da diu sidra, a kopnenu je vojsku ostavio
na istom mjestu. Kad je doao i pregledao ue Peneja, Kserkso
se naao u velikom udu, te je pozvao vodie puta i upitao ih
moe li se skrenuti tok rijeke tako da drugdje utjee u more.
1 29. Pria kae da je Tesalija neko bila jezero, i to takvo da je
bilo sa svih strana zatvoreno vrlo visokim brdima. Naime,
istonu su stranu zatvarale planine Pelij i Osa, a njihovi se
obronci isprepleu, sjevernu stranu Olimp, zapadnu Pind, a
stranu prema jugu i junom vjetru Otris; u sredini ovih nave
denih planina udolina je Tesalije. U nju ulaze mnoge rijeke, a
meu njima je ovih pet najznaajnijih, Penej, Apidan, Ono
hon, Enipej i Pamis, koje se sve, svaka pod svojim imenom,
sputaju s brda koja zatvaraju Tesaliju, a zatim se u toj dolini
spajaju i utjeu u more kroz jedan klanac, i to uzak, i svima im
se vode mijeaju u jedno. im se spoje, od tog mjesta nadalje
ime Peneja poinje prevladavati, a druge rijeke ostaju bez
imena. Pria se da u davnini, kad nije postojao klanac niti
protok vode kroza nj, ove rijeke, a uz njih i Bebeidsko jezero,
nisu imale imena, premda im tokovi nisu bili nita manji od
dananjih, pa su svojim vodama cijelu Tesaliju pretvarale u
more. Sami Tesalci kau da je Posejdon nainio klanac kroz
koji tee Penej, i doista pravo to kau. Naime, tko smatra da
Posejdon trese zemlju i da su rasjedi koji nastaju od potresa
djelo ovoga boga, taj mora kazati, kad vidi onaj klanac, da ga
je Posejdon napravio, jer je taj rasjed meu planinama, kako
mi se ini, posljedica potresa.
1 30. Na Kserksovo pitanje postoji li neki drugi izlaz Peneja u
more, vodii puta, koji su tono poznavali stanje, odgovore: 0
kralju, ova rijeka nema drugi put kojim bi se izlila u more osim
585
ovoga ovdje; cijela je Tesalija okruena planinama. Pria se da
je Kserkso na to kazao: Tesalci su mudri ljudi. Stoga su se ve
odavno uvali, znajui, izmeu ostalog, da im je zemlja takva
da se lako i brzo moe osvojiti: jedino bi bilo potrebno usmjeriti
rijeku prema njihovu kraju tako da joj se nasipom zatvori put
kroz klanac i okrene njezin sadanji tok, pa da se itava Tesalija,
osim planina, nae pod vodom. To to je govorio odnosilo se
na Aleuade, jer su se oni, koji su bili Tesalci, prvi od Grka
predali kralju, a Kserkso je mislio da su oni obeavali prijatelj
stvo u ime cijelog naroda. Kad je to rekao, poto je sve
pregledao, plovio je natrag u Termu.
1 31 . U okolici Pijerije proveo je mnogo dana; naime, treina
je vojske krila makedonska brda da bi tuda mogla prolaziti
cijela vojska prema Perebima; a poslanici koji su bili odaslani
u Grku da trae zemlju i vodu vratili su se, neki praznih ruku,
a drugi donosei zemlju i vodu. 5.
1 32. Meu onima koji su dali zemlju i vodu bili su ovi: Tesalci,
Dolopljani, Enijenci, Perebi, Lokrani, Magnezijci, Malijci,
Ahejci Ftijani i Tebanci s ostalim Beoanima,54 osim Tespijaca
i Platejaca. Protiv njih su dali zakletvu Grci koji su podigli
oruje protiv barbara. Zakletva se sastojala u tome da oni Grci
koji su se predali Perzijancima, a da na to nisu bili primorani
silom, kad se okolnosti promijene na bolje, moraju dati dese
tinu svojih dobara bogu u Delfma.
1 33. Takva je bila zakletva Grka; u Atenu i Spartu Kserkso nije
ni poslao poslanike da trae zemlju iz slijedeeg razloga: kad ih
je ranije Darije bio poslao s istim zahtjevom, 55 jedni su one koji
53 V. VI, 32 i bilj. 60 uz IV, 1 26.
54 T esalci,
Tebanci i Lokrani zapravo su se pridruili Kserksu kasnije.
55 V. V,48.
586
SU to traili bacili u grotlo,56 a drugi u bunar, i pozivali su ih da
odande nose kralju zemlju i vodu. Zbog to
p
a nije Kerkso
onamo poslao nikoga s takvim zahtjevom. Sto se neeljeno
dogodilo Atenjanima poto su tako postupili s poslanicima, ne
mogu kazati, ako to nije ono da su im zemlja i grad bili
opustoeni. No mislim da se to nije zbilo iz tog razloga.
1 34. Ali na Lakedemonjane se obruila srdba Taltibija, Aga
memnonova poslanika. U Sparti, naime, postoji Taltibijevo
svetite, a postoje i Taltibijevi potomci koji se zovu Taltibijadi
i kojima se povjeravaju kao poasna dunost sva spartanska
poslanstva. Nakon onog dogaaja Spartanci kod prinoenja
rtava nisu uspijevali dobiti povoljno znamenje. To je trajalo
dugo vremena. Budui da su Spartanci bili zabrinuti i da su
trpjeli nesreu, esto su sazivali skuptinu i na njoj su objavlji
vali pitanje eli li tko od Lakedemonjana mrijeti za Spartu, pa
su Spertija sin Aneristov i Bulis sin Nikolajev, obojica Spartanci
plemenita porijekla i meu najistaknutijima po svojem bogat
stvu, dobrovoljno preuzeli na sebe da plate Kserksu kaznu za
Darijeve glasnike koji su pogubljeni u Sparti. Tako su ih
Spartanci poslali k Meanima da bi ondje izgubili svoje ivote.
1 35. Ta je odvanost ovih mueva vrijedna divljenja, kao i
njihove rijei. Kad su putovali u Suzu, dou Hidarnu. Hidarno
je bio rodom Perzijanac i zapovjednik naroda priobalnih po
druja u Aziji; on ih je gostoljubivo primio i za vrijeme gozbe
ih je upitao: Ljudi Lakedemonjani, zato oklijevate da posta
nete prijatelji kralju? Kad gledate mene i moje prilike, vidite
kako kralj zna astiti estite ljude. Tako bi i od vas, ako biste
se predali kralju {jer ste zacijelo zavrijedili da u njegovim oima
56 Rije je o ponoru na obroncima atenske akropole u koji su se bacali zloinci
osueni na smrt.
587
budete estiti ljudi), svatko upravljao dijelom Grke koji bi vam
udijelio kralj. Na to su mu odgovorili ovo: Hidarno, tvoj
savjet nema za nas toliku vrijednost. Daje nam savjet iz vlastita
iskustva, ali nisi iskusio drugaije prilike: zna, naime, kako je
biti rob, no slobodu nisi iskuao, niti da li je slatka ili nije. Da
si je iskusio, ne bi savjetovao da se za nju bori kopljima nego i
sj ekirama.
1 36. Tako su odgovorili Hidarnu; zatim su, kad su doputovali
u Suzu i doli pred kraljevo lice, najprije, dok su im kopljonoe
zapovijedali i tjerali da padnu niice pred kraljem i da se bace
na do, rekli da to nikada nee uiniti, niti kad bi ih silom
postavili na glavu: nije im obiaj da padaju niice pred ljudima
niti su radi toga doli; kad su to odbili, nakon toga su rekli neto
ovakva sadraja: 0 kralju Medana, poslali su nas Lakedemo
njani umjesto poslanika koji su pogubljeni u Sparti, da za njih
platimo kaznu. Na te je njihove rijei Kserkso velikoduno
kazao da on nee biti jednak Lakedemonjanima: oni su prekrili
obiaje koji vrijede za sve narode kad su ubili poslanike, a on
sam nee uraditi ono to njima zamjera niti e osloboditi
Lakedemonjane njihove krivice tako da njih dvojicu ubije.
1 37. im su Spartanci tako postupili, istog je asa prestala
Taltibijeva srdba, iako su se Spertija i Bulis vratili su Spartu.
Dugo vremena nakon toga, kako kau Lakedemonjani, u raz
doblju rata izmedu Peloponeana i Atenjana, srdba se ponovo
razbuktala. Izgleda mi da je uzrok tome bio posve boanski.
Naime, to to se Taltibijeva srdba obruila na poslanike i nije
prestala prije no to je ostvarila svoj cilj, to je stvar pravednosti,
no to to je ona zahvatila i sinove onih mueva koji su otili
kralju radi same te srdbe, dakle Nikolaja sina Bulisova i
Anerista sina Spertijina, onoga koji je osvojio Halijeje, koji su
porijeklom iz Tirinta, isplovivi na ladi punoj ljudi, to se
dogodilo, posve mi je oito, po boanskoj volji: njih su dvojicu
588
Lakedemonjani poslali kao glasnike u Aziju, a izdali su ih Sitalk
sin Tereja, kralja Traana, i Nimfodor sin Piteje, ovjeka iz
Abdere, te su bili uhvaeni kod Bisante na Helespontu i
odvedeni u Atiku, gdje su ih Atenjani ubili, a zajedno s njima
i Aristeju sina Adimantova iz Korinta.
1 38. No to se dogodilo mnogo godina kasnije od kraljeva
pohoda, pa se sada vraam svojem prethodnom pripovijedanju.
Izlika je za ovaj kraljev vojni pohod bila da se toboe kree
protiv Atene, a zapravo se vodio protiv itave Grke. Premda
su Grci za t znali ve mnogo ranije, nisu svi postupali na isti
nain. Jedni su od njih dali zemlju i vodu Perzijancu, pa su se
uzdali u to da od barbara nee doivjeti nikakve neugodnosti;
drugi, koji nisu dali zemlju i vodu, nali su se u velikoj brizi,
jer u Grkoj nije bilo laa spremnih za borbu u dovoljnom
broju da se odupiru napadau, a mnogi se ljudi nisu ni eljeli
baviti ratom ve su radije bili za Perzijance.
1 39. Na ovom je mjestu neophodno da izloim svoje miljenje
koje se veini ljudi nee svidjeti, ali mi se ipak ini istinitim, pa
se neu suzdravati da ga iznesem. Da su se Atenjani uplaili
opasnosti koja je prijetila i da su napustili svoju zemlju, ili da
je nisu napustili nego da su ostali i predali se Kserksu, nitko ne
bi ni pokuavao suprotstavljati se kralju na moru. A da se nitko
nije suprotstavljao Kserksu na moru, na kopnu bi se dogaalo
ovo: ak da su preko Istma Peloponeani podigli mnoge ob
rambene zidove, ipak bi Lakedemonjani ostali osamljeni, jer bi
ih saveznici izdali, ne svojom voljom nego prinueni time to
bi barbarska pomorska vojska osvajala grad po grad, a kad bi
ostali osamljeni, izvrili bi junake podvige i slavno bi izginuli.
Ili bi im se to dogodilo, ili bi, poto bi vidjeli da i drugi Grci
prelaze na stranu Perzijanaca, sklopili sporazum s Kserksom. I
u jednom i u drugom sluaju Grka bi se nala pod Perzijanci
ma. Ne mogu razaznati kakva bi bila korist od zidova podignu-
589
tih preko Istma ako bi kralj imao prednost na moru. Stoga, onaj
tko bi rekao da su Atenjani bili spasioci Grke, ne bi kazao
neistinu, jer je morala pretegnuti ona strana na koju su se oni
okrenuli; kako su odabrali da Grka ostane slobodna, time su
upravo oni na to potaknuli i sav ostali grki svijet koji nije ve
bio u Perzijance i u pomo bogova odbili su kralja. ak ih ni
uasna proroanstva, koja su izazvala strah a dola su iz Delfa,
nisu uvjerila da napuste Grku ve su ostali i preuzeli su na sebe
da doekaju napadaa na svoju zemlju.
140. Naime, Atenjani su poslali u Delfe izaslanike da pitaju
proroite i bili su pripravni na to da uju proroanstvo; poto
su u svetitu obavili uobiajene obrede i kad su uli u sveanu
dvoranu i sjeli, Pitija, kojoj je ime bilo Aistonika, izricala je
ovakvo proroanstvo:
Nesretnici, to sedite? Bjeite nakraj sad svieta,
Kue napustite, visoku stienu okrugl gad. 57
Nee mu, naime, ostati cijel ni glva, ni tijelo,
Niti noge, ni ruke, ni drugi ikoji dio:
Sve je to bezvriedno posve, jer na nj se obara oganj,
s njime i okrutni Ares, to tera siriska kol.
Zajedno s vaom ruit e druge utvrd mnoge,
Mnoge e hramove boe prorlivoj predti vati.
Besmrtni bogovi sad tu stoje obliti znojem,
Dru od straha, dok s vrhova krovova svetih
Cra se slieva krv to navieta zlosretnu nunost.
Iite smjesta iz hrama, z zl priremite srca!
1 41 . Kad su ovo uli, atenski su izaslanici bili silno nesretni.
No kad su se ve smatrali izgubljenima zbog zla koje im je
57 To je aluzija na atensku akropolu ije su drevne zidine imale otprilike kruan
oblik.
590
proreeno, Timon sin Androbulov, ovjek koji je bio meu
najuglednijim Deltjanima, savjetovao im je da uzmu maslino
ve granice, te da ponovo dou i kao pribjegari pitaju proroite
za odgovor. Atenjani su ga posluali i kazali: 0 gospodaru,58
daj nam neko bolje proroanstvo u vezi s naom domovinom,
imaj obzira prema ovim pribjegarskim granicama s kojima
smo doli; inae, neemo otii iz ove dvorane nego emo ovdje
ostati do smrti. Na te im je rijei sveenica po drugi put izricala
ovakvo proroanstvo:
Zeusa Olimpijskog umilstiviti niti Atena
Ne moe, premd ga silno mol rieima mudrim.
Ponovo kaem ti rie rstoom nalik na elik:
Kd sve drugo to Kekrop svojim obuhvaa brdom,
Ko i Kteron presvet i skrovit, zuzme duman,
Zu dlkovidni dt e keri Tritona zide
Drveno, neosvojivo, tebi i djeci na korist.
Ne ekaj stoga konjiki niti pjeaki napad
Golme vojske miro na kopnu, ve se povuci
Led okrenuv, jer jednom e sresti je licem u lice.
O Salmino bonska, nitit e majkama decu
Ili kad Demetra sije ili kad plodove bere. 59
142. Taj je odgovor -a tako im je i izgledalo -bio povoljniji
za njih od prethodnoga, pa su ga zapisali i krenuli su na put
natrag u Atenu. Kad su se poslanici vratili, dok su objavljivali
narodu kakvo je proroanstvo, javljala su se mnoga miljenja
onih koji su tumaili njegov smisao, a ova su se dva najvie
meusobno razlikovala: neki su od starijih graana govorili
58 Tj. Apolone.
59 U ovom proroanstvu Kekropova brda obuhvaaju cijelu Atiku, koja e biti
zauzeta osim dijela to e ga Atena (Tritonova ki) ograditi dtvenim zidom. Krd\i
dogaaj i na Salamini zbit e se ili u vrijeme sjetve ili etve (bitka kod Salamine doi std
se odigrala oko 20. rujna, u razdoblju ptve sjetve).
591
kako misle da im je bog prorekao da e akropola ostati neosvo
jena, jer je u davnini atenska akropola bila ograena drvenim
kolcima. Oni su pretpostavljali da ta ograda predstavlja drvene
zidine, dok su drugi opet govorili da bog time oznaava lae i
predlagali su da se pripremaju brodovi a da se sve ostalo ostavi
po strani. No oni koji su govorili da su drvene zidine zapravo
lae bili su u nedoumici u pogledu posljednja dva stiha to ih
je Pitija izrekla:
O Salmino bonska, nitit e majkama decu
Ili kad Demetra sie ili kad plodove bere.
to se tie tih stihova, miljenja su se onih koji su tvrdili da su
lae drvene zidine razilazila. A tumai proroanstava tako su to
objanjavali kao da e kod Salamine morati doivjeti poraz u
pomorskoj bitki ako se za nju budu pripremali.
143. Meu Atenjanima bio je i ovjek koji se tek odnedavna
pojavljivao meu prvacima, a ime mu je bilo Temistoklo i
nazivao se sinom Neoklovim. Taj je ovjek kazao da tumai
proroanstava nisu u svemu ispravno zakljuivali i govorio je
da mu se ini, ako se one rijei uistinu odnose na Atenjane,
kako proroanstvo ba nije tako povoljno izreeno ve da je
vjerojatnije glasilo 0 Salamino prokleta umjesto 0 Salami
no boanska, ako je istina da stanovnici grada moraju negdje
u njezinoj blizini ginuti. No bog je proroanstvo izrekao, za
onoga tko ga pravilno razumije, protiv neprijatelja a ne protiv
Atenjana. Stoga im je savjetovao da se pripremaju za pomorsku
bitku, jer su brodovi drvene zidine. Dok je Temistoklo iznosio
takvo objanjenje, Atenjani su shvatili da im je ono prihvatlji
vije od objanjenja tumaa proroanstava, koji nisu doputali
pripreme za pomorsku bitku, to ukratko znai da nisu dopu
tali nikakav otpor nego su preporuivali naputanje zemlje
Atike i naseljavanje nekog drugog podruja.
592
144. Jo prije ovoga jedno je drugo Temistoklovo miljenje
odnijelo prevagu u pravi as, kad su Atenjani u dravnoj
blagajni prikupili velik novac koji im je pristigao iz rudnika u
Lauriju, pa su htjeli da svatko redom dobije od toga deset
drahmi;60 tada je Temistoklo uvjerio Atenjane da odustanu od
takve diobe i da sagrade za taj novac dvije stotine laa za rat,
kako je kazao, protiv Eginjana. Prekid toga rata spasio je sada
Grku jer je natjerao Atenjane da postanu pomorci. Te lae
nisu bile upotrijebljene za ono to su izgraene, ali su bile tu
sada kad je to trebalo Grkoj . Ove lae koje su Atenjani prije
izgradili bile su im pri ruci, no trebalo je uz njih graditi i druge.
Odluili su, nakon vijeanja o proroanstvu, da barbarina koji
napada Grku ekaju, uzdajui se u boga, sa svim svojim
pomorskim snagama, zajedno s onim Grcima koji to budu
htjeli.
145. Takva su, dakle, proroanstva dobili Atenjani; kad su se
Grci koji su eljeli dobro Grkoj okupili na jednom mjestu i
kad su jedni drugima dali rije i vjeru, nakon vijeanja donesu
odluku da prije svega drugoga prekidaju s meusobnim nepri
j ateljstvima i ratovima: meu svima koji su se tada vodili najvei
je bio onaj izmeu Atenjana i Eginjana. Zatim, kako su znali
da je Kserkso s vojskom u Sardu, odlue da alj u uhode u Aziju
da izvide kraljevu mo, a poslanike u Arg da sklope ratni savez
protiv Perzijanca, te da alj u druge poslanike na Siciliju Gelonu
sinu Dinomenovu i na Kerkiru da ih zamole da pomau
Grkoj , i jo jedne na Kretu, s namjerom ne bi li se nekako svi
Grci objedinili i ne bi li svi rame uz rame djelovali u trenutku
kad se svim Grcima podjednako pribliavaju strahote. Za
60
U Lauriju su bili atenski rudnici srebra: deset drahmi odgovara otprilike 44 grama
srebra; ako je u to vrijeme bilo oko 30000 punopravnih Atenjana, radilo se o 1 320
kg srebra.
593
Gelonovu se mo prialo da je golema, mnogo vea od moi
bilo koje grke drave.
146. Poto su to odluili i poto su prekinuli neprijateljstva,
najprije poalju tri ovjeka u Aziju kao uhode. Kad su stigli u
Sard i kad su prikupili obavijesti o kraljevoj vojsci, bili su
uhvaeni, pa su ih zapovjednici kopnene vojske na mukama
ispitali i vodili su ih da ih pogube. Oni su bili osueni na smrt,
no Kserkso je, kad je za to saznao, bio nezadovoljan odlukom
zapovjednika, pa poalje nekoliko svojih kopljonoa s nalogom
da uhode, ako ih zateknu jo ive, dovedu k njemu. Kad su ih
oni zatekli na ivotu i odveli pred kraljevo lice, on je, poto se
raspitao zato su doli, zapovjedio kopljonoama da ih vode
okolo i pokazuju sve u pjeatvu i konjici, a kad im bude dosta
takva razgledavanja, da ih neozlijeene poalju u koju god
zemlju ele.
147. Za takvu je zapovijed navodio ovo objanjenje: da su
uhode bili pogubljeni, Grci ne bi saznali unaprijed kakva je
njegova snaga, j er je ona bila vea nego to se prialo, niti bi
neprijatelji pretrpjeli neku golemu tetu zbog gubitka tri ovje
ka; naprotiv, kad se oni vrate u Grku i kad Grci uju za njegove
snage, pomiljao je, kako je kazao, da e se oni sami odrei svoje
slobode i prije no to vojska krene, pa tako nee biti uope
potrebno zamarati se pripremama za pohod. To je njegovo
stajalite bilo slino onome koje je iskazao jednom drugom
prilikom: kad je boravio u Abidu, Kserkso je vidio kako lae s
hranom plove kroz Helespont i kako se kreu prema Egini i
Peloponezu.

im su njegovi savjetnici razabrali da su to nepri

j ateljske lae, pripremili su se da ih ponu zarobljavati i bacali
su poglede prema kralju ekajui njegovu zapovijed. No Kser
kso ih je upitao kamo one plove, a oni su mu rekli: Tvojim
neprijateljima, o kralju, i prevoze im ito. A on im odgovori
rijeima: Zar i mi ne plovimo onamo kamo i one, izmeu
594
ostalog opskrbljeni itom? Prema tome, kakvu nam tetu na
nose ako nam dovoze hranu?
148. Kad su uhode tako sve pregledali i kad su ih pustili, vratili
su se u Evropu, dok su Grci koji su sklopili savez protiv
Perzijanaca, poto su odaslali uhode, slali poslanike u Arg. Sami
Argivci priaju da su prilike kod njih bile ovakve: oni su odmah
od poetka shvatili da se barbarska sila die protiv Grke, a kad
su to shvatili i kad su saznali da e ih Grci pokuavati pridobiti
protiv Perzijanaca, poslali su glasnike u Delfe da pitaju boga
to e za njih biti najbolje da uine; nedavno su im, naime,
Lakedemonjani i Kleomen sin Anaksandridin pobili est tisua
Ijudi,61 pa su zato pitali proroite. A Pitija im je na njihov upit
odgovorila ovako:
Mrze te susedi, ali si besmrtim bozima mio,
Ostani kod kue, uvaj se, sedi i kople naperi,
Pazi na glvu, jer glva e tebi spasiti tielo.
62
To im je Pitija prije bila prorekla, a tek nakon toga su poslanici
saveznika, im su stigli u Arg, izali pred vijee i kazivali ono
to im je bilo zapovjeeno. Argivci su na te rijei odgovorili da
su pripravni tako djelovati ako sklope sveano tridesetgodinji
mir s Lakedemonjanima i ako budu zapovjednici polovice
saveznike vojske: premda bi bilo pravo da imaj u cijelo zapo
vjednitvo u rukama, ipak bi se zadovoljili i samo polovicom. 63
149. Pripovijedaju da je tako odgovorilo vijee, iako im je
proroite zabranjivalo da sklapaju savez s Grcima. Premda su
se bojali proroanstva, trudili su se da sklope tridesetgodinji
61
v
. V,7G i d.
62

Glava je vjerojatno oznaavala akropolu Arga.

6
3 Argivci su bili voe Grka u trojanskom ratu, pa su se, traei zapovjednitvo nad
grkom vojskom, zacijelo pozivali na svoju slavnu prolost.
595
mir zato da bi im kroz to razdoblje odrasli sinovi;64 ako ne bi
bilo mira -kako su objanjavali -, bojali su se da ubudue
ne postanu podloni Spartancima, budu li ih, uz zlo koje ih je
ve zadesilo, porazili i Perzijanci. Poslanici koji su doli iz Sparte
odgovore na te rijei vijea da e, to se tie sklapanja mira, to
iznijeti pred svoju skuptinu, a to se tie zapovjednitva, da su
i sami ovlateni za odgovor, pa su kazali da oni imaju dva kralja,
a Argivci samo jednoga: stoga nije mogue da bilo koji od dvaju
spartanski h kraljeva odustane od zapovjednitva, ali da nema
nikakve zapreke da glas argivskog kralja ne vrijedi jednako kao
i glasovi njih dvojice. Argivci tvrde da vie nisu mogli podnijeti
spartansku nadutost, ve im je bilo milije da im zapovijedaju
barbari nego da i dalje poputaju Lakedemonjanima, pa su
naredili poslanicima da se udalje iz argivske zemlje prije zalaska
sunca, jer e se inae prema njima odnositi kao prema neprija
teljima.
1 50. Ovo o tome priaju sami Argivci; druga se pria pripovi
jeda po Grkoj : da je Kserkso poslao glasnika u Arg prije nego
to je krenuo na pohod protiv Grke. Kau da je on, poto je
doao, rekao: Ljudi Argivci, kralj vam Kserkso poruuje ovo:
Mi smatramo da je Pers,65 od kojega potjeemo, bio sin Perseja
sina Danajina, a da ga je rodila Kefejeva ki Andromeda. Na
taj bismo nain bili vai potomci. Ne dolikuje, stoga, niti da
mi vodimo rat protiv svojih predaka, niti da nam vi budete
protivnici zato to nekome drugome pomaete, nego je primje
renije da u miru ostanete kod kue. Ako mi se ispuni ono to
snujem, nikoga neu poastiti vie od vas. Pria kae da su
Argivci, kad su te rijei uli, do njih veoma mnogo drali, ali
64 Arg je nakon poraza protiv Spartanaca praktiki ostao bez odraslih mukaraca (v.
VI,83).
65 V. VII,61 .
596
da tog trena nisu, premda im se nudilo, nita traili, a kad su
ih Grci pozivali na saveznitvo, da su tada, znajui da Lakede
monjani nee prepustiti zapovjednitvo, postavljali zahtjeve
upravo zato da bi ih, pod tom izlikom, ostavili na miru.
1 5 1 . N eki G rci kau da se s tom priom slae i ono to se
dogodilo mnogo godina kasnije: u Memnonovu gradu Suzi
nali su se nekim drugim poslom atenski izaslanici, Kalija sin
Hiponikov i oni koji su stigli zajedno s njim,
66
a u isto su to
vrijeme i Argivci i sami poslali izaslanike u Suzu da pitaju
Artakserksa sina Kserksova da li jo uvijek vrijedi savez prija
teljstva koji su sklopili sa Kserksom ili ih smatra svojim nepri
jateljima; a kralj Artakserkso im je rekao da prijateljstvo itekako
vrijedi i da nijedan grad ne smatra veim prijateljem od Arga.
1 52. Da li je Kserkso doista poslao glasnika s onakvom poru
kom u Arg i da li su poslanici Argivaca doista otili u Suzu kako
bi pitali Artakserksa za savez prijateljstva, ne mogu tono kazati
niti bih htio iskazivati o tome ikakvo miljenj e, osim onoga to
sami Argivci priaj u. Ipak znam toliko da bi ljudi, kad bi svi
iznijeli svoje nevolje na vidjelo sa eljom da ih zamijene sa
susjedima, nadnijevi se nad nevolje najbliih, sa zadovoljstvom
nosili natrag svojoj kui ono to su donijeli. Stoga, ni Argivci
nisu ba najsramotnije postupili. Moja je dunost da ispriam
ono to se pripovijeda, ali mi nikako nije dunost da svemu
vjerujem, i ova tvrdnja neka vrijedi za cijelo moje djelo; jer pria
se i to da su Argivci pozvali Perzijance protiv Grke, kad im je
rat s Lakedemonjanima loe zavrio, pa su bili spremni na to
da im se bilo to dogodi umjesto kukavna stanja u kojem su se
tada nalazili.
GG
T
i su izaslanici 448. g. pr.n.e. sklopili tzv. Kalijin mir, kojim je de fcto zavrio
grko-perzijski rat.
597
1 53. Toliko neka bude reeno o Argivcima; na Sicilij u je stigao
meu drugim poslanicima, koje su poslali saveznici da bi stupili
u dodir s Gelonom, Lakedemonjanin Sij agar. Predak toga
Gelona bio je stanovnik Gele, a potjecao je s otoka Tela koji
lei blizu Triopija; on nije izostao kad su Linani s Roda i
Atifer osnivali Gelu. S vremenom su njegovi potomci, koji
su postali prvosveenici podzemnih boginja,G7 ostali ondje
ivjeti, jer se jedan od tih potomaka, T elin, domogao te du
nosti na slijedei nain: neki su stanovnici Gele, poto su bili
nadvladani nakon pobune, pobjegli u Maktorij , naseljen grad
sjeverno od Gele. Njih je Telin vratio u Gelu, a da pri tome
nije imao nikakvu vojnu silu nego samo svetinje tih boginja.
Odakle ih je imao ili da li ih se sam domogao, ne mogu kazati.
Pouzdaj ui se u njih, vratio je graane pod uvjetom da njegovi
potomci budu prvosveenici onih boginja. Kad sam sluao o
tome, bilo mi je udno i to da je T elin izvrio takvo djelo, jer
takve stvari, kako sam se uvjerio, ne moe uiniti bilo koji
ovjek ve samo onaj koji ima estitu duu i junaku snagu; a
za njega stanovnici Sicilije naprotiv priaju da je bio enskast i
mekoputan mukarac.
1 54. T ako se, dakle, domogao te asne dunosti; a kad je zavrio
svoj ivot Kleandar sin Pantarov, koji je sedam godina bio
tiranin u Geli i kojega je usmrtio Sabil, stanovnik Gele, vlast je
preuzeo Hipokrat, Kleandrov brat. Dok je Hipokrat bio tira
nin, Gelon, koji je bio potomak prvosveenika Telina, s mno
gim drugima, a meu njima i s Enesiderom sinom Patekovim,
bio je Hipokratov tjelesni uvar. Nakon kratka vremena zbog
svojih je vrlina bio izabran za zapovjednika cijele konjice:
naime, kad je Hipokrat opsjedao stanovnike Kalipola, Naksa,
G7 Podzemne su boginje Demetra i Kora (ili Persefona), iji su prvosveenici u
vrijeme sveanosti nosili njihove kipove ili slike kao svetinje.
598
Zankle i Leontina, te osim njih i stanovnike Sirakuze i mnoge
barbare, u tim se ratovima Gelon iskazivao kao ovjek izuzetne
vrijednosti. Od svih tih gradova koje sam naveo nijedan osim
Sirakuze nije izbjegao Hipokratovu porobljavanj u. A kad su
Sirakuani bili nadvladani u bitki na rijeci Eloru, pritekli su im
u pomo Korinani i Kerkirani; a pritekli su im u pomo tako
da su bili posrednici pri dogovoru kojim su Sirakuani predali
Hipokratu Kamarinu: Kamarina je, naime, od davnina pripa
dala Sirakuanima.
1 55. Kad je i Hipokrata, poto je bio tiranin jednak broj godina
kao i njegov brat Kleandar, zadesila smrt pred gradom Hiblom
u vrijeme rata protiv Sikulaca, Gelon je, toboe zato da bi
podupirao Hipokratove sinove Euklida i Kleandra, jer im
graani vie nisu htjeli biti podloni, a zapravo zato da bi mogao
stanovnike Gele svladati u bitki, sam vladao poto je Hipokra
tove sinove liio vlasti. Nakon tog sretnog pothvata Gelon je
doveo natrag iz grada Kasmene u Sirakuzu takozvanu sirakuku
vlastelu,68 to su je prognali puani i njihovi robovi zvani Kiliri,
te je zauzeo i Sirakuzu, jer se sirakuki puk predavao zajedno s
gradom kad ga je Gelon poeo napadati.
1 56. A otkad je preuzeo Sirakuzu, manje mu je bilo stalo do
vlasti u Geli, pa ju je prepustio svojem bratu Hijeronu, a sam
je poeo utvrivati Sirakuzu, i Sirakuza mu je bila najvanija
od svega. Grad se brzo razvijao i cvao: naime, s jedne je strane
doveo sve Kamarinjane u Sirakuzu i dao im pravo graanstva,
a samu je utvrdu Kamarine razruio, dok je, s druge strane, i sa
vie od polovice stanovnika Gele postupio na isti nain kao i s
Kamarinjanima; a to se tie Megarana sa Sicilije, poto su oni
68 U
originalu se spominju geg6m6roi, veleposjednici, potomci korintskih naselje
nika, koji su autohtono stanovnitvo (Kilire) porobili i pretvorili u radnu snagu na
svoji m posjedima.
599
nakon opsade sklopili s njim ugovor, njihove je bogatae, koji
su pokrenuli rat protiv njega i pretpostavljali su da e zbog toga
biti pogubljeni, odveo u Sirakuzu i dao im ondje pravo graan
stva, dok je megarski puk, koji nije bio odgovoran za taj rat i
nije oekivao da e ga zadesiti ikakvo zlo, takoer odveo u
Sirakuzu, no zatim ga je prodao kao roblje za izvoz sa Sicilije.
Isto je tako postupio i s Eubejcima sa Sicilije, razdijelivi i njih
na dvije skupine. Ovako je postupao prema jednima i drugima
iz uvjerenja da je suivot s pukom vrlo nezahvalna stvar. Eto,
tako je Gelon postao silan tiranin.
1 57. Tada kada su grki poslanici stigli u Sirakuzu i kad su mu
doli na razgovor, govorili su ovako: Poslali su nas Lakedemo
njani i njihovi saveznici da te pridobijero protiv barbarina:
svakako zna da on kree u napad protiv Grka i d Perzijanac,
poto je premostio Helespont, zajedno sa svom vojskom s
istoka namjerava voditi pohod iz Azije na Grku, te pod
izgovorom da napada Atenu zapravo ima na umu pokoriti
cijelu Grku. A ti, koji si se domogao goleme moi i kojemu
pripada kao vladaru Sicilije ne ba malen dio Grke, pomogni
oslobodiocima Grke i sudjeluj s njima u njezinu oslobaanj u!
Ako se itava Grka objedini, velika e se vojna sila okupiti, i
bit emo u stanju da se borimo protiv napadaa; a ako neki od
nas budu izdajice, drugi ne budu htjeli pomagati, a zdrava
jezgra Grke bude neznatna, tada se treba bojati da ne padne
cijela Grka. Nemoj se nadati da Perzijanac, bude li nas pokorio
pobijedivi nas u boju, nee i k tebi doi, nego se, prije no to
se to dogodi, uvaj : ako bude nama pruao pomo, i sam e
sebi pomagati; dobro zamiljen pothvat u pravilu ima i sretan
zavretak.
1 58. Oni su tako govorili, a Gelon ih je silno grdio ovim
rijeima: Ljudi Grci, usudili ste se doi ovamo da me zovete
600
tako drskim rijeima na saveznitvo protiv barbarina. Kad sam
vas prije molio da zajedno udarimo na barbarsku vojsku, onda
kada sam zapoinjao neprijateljstva s Kartaanima, i kad sam
vas zaklinjao da se osvetite Egeanima za ubojstvo Dorijeja
sina Anaksandridina,69 i kad sam vam predlagao da zajedno
oslobaamo luke od kojih ste imali velike koristi i dobitke, niste
htjeli doi u pomo niti radi mene niti radi osvete za Dorijejevo
ubojstvo, i da o vama to ovisi, sve bi ovo bilo pod barbarima.
Ipak, nama je krenulo dobro i nabolje. I sada, kada je rat poeo
kruiti uokolo i stigao do vas, sada vam je Gelon pao na pamet.
Premda ste mi nanijeli uvredu, neu postupiti jednako kao i vi
ve vam sam pripravan pomagati i dati vam dvije stotine
troveslarki, dvadeset tisua teko naoruanih vojnika, dvije
tisue konjanika, dvije tisue strijelaca, dvije tisue prakara70
i dvije tisue lakih konjanika; obeavam da u opskrbljivati
hranom cijelu grku vojsku dokle god rat bude trajao. Dajem
vam ta obeanja pod uvjetom da budem zapovjednik i vojsko
voa Grka protiv barbara; pod drugim uvjetima niti bih sam
htio sudjelovati niti bih vam ikoga poslao.
1 59. Kad je to uo, Sijagar se nije mogao suzdrati nego je
rekao: Doista bi gorko zaplakao Pelopov potomak Agame
mnon da uje kako su Gelon i Sirakuani oduzeli vrhovno
zapovjednitvo Spartancima. Takve prijedloge da ti mi prepu
stimo vrhovno zapovjednitvo nemoj vie ni spomenuti. Ako
hoe pomagati Grkoj , znaj da e ti zapovijedi davati Lakede
monjani; a ako ti nije pravo da od njih prima zapovijedi, nemoj
nam ni pomagati!
69 Za priu o Dorijeju v. V,42-6, no ondje se ne spominje Gelon.
70 Prakari su vojnici oboruani prakom, orujem koje se sastojalo od trake,
napravljene od vune, ivotinjske koe, ila i sl., u koju se stavljao kamen, pa se trakom
vidalo iznad glave dok kamen ne bi izletio kad bi se jedan kraj trake ispustio iz ruke.
601
1 60. Budui da je Gelon vidio da su Sijagrove rijei pune
prezira, na koncu im je izrekao ovakav govor: Prijatelju Spar
tane, kad mu se upute uvrede, ovjeku se nerijetko razgnjevi
srce; ti si iskazao drskost u svojem govoru, ali me nee natjerati
da zauzvrat i ja postanem nepristojan. Ako je vama toliko stalo
do zapovjednitva, nije neoekivano da je meni jo i vie stalo
do njega nego vama, jer sam vojskovoa mnogostruko vee
vojske i mnogo vie brodovlja. No budui da su vam moje rijei
toliko mune, odstupit emo malo od onoga to smo prije
kazali. Ao elite zapovijedati kopnenom vojskom, ja u biti
zapovjednik mornarice; a ako vam se svia zapovijedati voj
skom na moru, ja preuzimam onu na kopnu. Morate ili to
prihvatiti ili odavde otii bez ovako mona saveznika.
1 61 . To je predlagao Gelon, a atenski se izaslanik pourio i prije
Lakedemonjanina odgovorio ovim rijeima: 0 kralju Siraku
ana, nisu nas Grci poslali k tebi zato to bi im bio potreban
voa nego vojska. Oito je da ti nee poslati vojsku ako ne
bude ujedno i voa Grke, i tei tome da bude njezin vojni
zapovjednik. Kada si zahtijevao da zapovijeda cjelokupnom
grkom vojskom, mi Atenjani mogli smo se zadovoljiti time da
utimo jer smo znali da e ovaj Lakonac biti u stanju da ti
odgovara i u svoje i u nae ime. A sada kad odustaje od
zapovjednitva nad svom vojskom i zahtijeva da vodi brodov
lje, evo kako stvari stoje: niti kad bi ti Lakonac doputao da ga
vodi, mi ti to ne bismo dozvolili. Brodovlje je, naime, nae ako
ga Lakedemonjani ne ele. Ne protivimo se njihovu zapovjed
nitvu, ako ga ele, no nikome drugome neemo prepustiti da
vodi mornaricu. Uzalud bismo posjedovali najveu pomorsku
vojsku meu Grcima ako bismo Sirakuanima predali zapo
vjednitvo mi Atenjani, koji predstavljamo najstariji narod i
koji jedini od Grka nismo nikada mijenjali zaviaj ; za jednoga
od nas i pjesnik je Homer ustvrdio da je doao kao najodliniji
602
junak pod Ilij da rasporedi i uredi vojsku.7l Stoga nam se ne
moe nita prigovoriti kad ovako govorimo.
1 62. Gelon je odgovarao ovim rijeima: Prij atelj u Atenjanine,
ini se da vi imate zapovjednike a da nemate ljudi kojima e
oni zapovijedati. No budui da hoete imati sve a ne elite ni
u emu poputati, nemojte oklijevati i to je bre mogue vratite
se kui, te javite cijeloj Grkoj da ove godine za nju nee biti
proljea. [Smisao je ovih rijei i njihovo znaenje ovo: jasno
je da je u toku godine proljee najcjenjenije godinje doba, a
tako je i njegova vojska najcjenjeniji dio grke vojske. Prema
tome, Grka liena njegova saveznitva usporeuje se s okolno
stima u kojima bi godina ostala bez proljea.J
1 63. Poto su to sve raspravili s Gelonom, grki su izaslanici
plovili natrag kui; a Gelon se ipak uplaio da Grci nee moi
svladati barbare, no istovremeno je smatrao kako bi bilo strano
i nepodnoljivo da doe na Peloponez i stavi se pod zapovjed
nitvo Lakedemonjana jer je bio samovladar Sicilije, te je taj
nain zanemario, ali se drao drugoga puta: im je saznao da je
Perzijanac preao Helespont, poalje na trima laama s pedeset
vesala Kadma sina Skitova, ovjeka s Kosa, u Delfe s mnogo
novaca i s prijateljskim porukama, te s nalogom da pripazi na
to kako e zavriti bitka, pa ako barbarin pobijedi, da mu da
novac i zemlju i vodu73 u ime onih kojima je Gelon vladao, a
budu li Grci pobjednici, da se sa svime vrati natrag.
7
1
Atenjani, dakle, smatraju da su jedini autohtoni stanovnici Grke; Menestej je
heroj kojega je Homer spomenuo (Ilijad, II, 552-554).
7
2
U zagradama se nalazi najvjerojatnije kasniji dodatak originalnom tekstu, budui
da za Herodota nisu karakteristina ovakva objanjenja.
73 Tj. da se preda.
603
1 64. Taj je Kadmo ve prije preuzeo od oca dobro utemeljenu
vlast nad Koanima, te je svojevoljno, a da ga nitko nije ustraio
ve iz osjeaja za pravdu, predao dravu Koanima, dok je sam
krenuo na Siciliju, gdje se udruio sa Samljanima i s njima
osnovao grad Zanklu, koji se kasnije nazvao Mesena. Gelon je,
dakle, toga Kadra, koji mu je na ovaj nain doao, slao u Grku
zbog njegove pravednosti koju je sam spoznao i u ovom i u
mnogim drugim sluajevima; a Kadmo je meu ostalim svojim
pravednim djelima ostavio i ovo, i to ne kao najmanje meu
njima: poto je imao u rukama golem novac koji mu je Gelon
povjerio, premda je imao priliku da ga zadri za sebe, nije to
htio uiniti, nego se, kad su Grci pobijedili u pomorskoj bitki
i kad se Kserkso poeo vraati i povlaiti, i on sam vratio na
Siciliju sa svim novcem.
1 65. Stanovnici Sicilije priaju i to da bi Gelon ipak prihvatio
zapovjednitvo Lakedemonjana i pomogao Grcima da nije u to
isto vrijeme T eril sin Krinipov, tiranin Himere, kojega je iz
Himere protjerao T eron sin Enesidemov, samovladar u Akra
gantu, poveo tri stotine tisua Feniana,74 Libijaca, Iberaca,
Ligijaca, Elisika, Sardonaca i Kirnjana zajedno s njihovim
zapovjednikom Hamilkarom sinom Hanona, kraljem Kartaa
na,75 kojega je Teril nagovorio na to s pomou zavjeta prijatelj
stva, a ponajvie zahvaljujui revnosti Anaksilaja sina Kretinina,
koji je bio tiranin u Regiju i koji je dao vlastitu djecu kao taoce
Hamilkaru, te ga je vodio na Siciliju da prui pomo njegovu
tastu, jer je Anaksilaj bio oenjen Terilovom keri koja se zvala
Kidipa. I tako se desilo da Gelon nije mogao pomagati Grcima
ve je slao novac u Delfe.
74 Ovdje se pod Fenianima podrazumijevaju Kartaani, feniki naseljenici.
75 Kartaani su zapravo birali svake godine dva sufeta ije su funkcije bile sline
onima spartanskih kraljeva.
604
1 66. A uz to pripovijedaju i to da se dogodilo da su istoga dana
na Siciliji Gelon i T eron odnosili pobjedu nad Kartaaninom
Hamilkarom dok su Grci pobjeivali Perzijance kod Salami
neJ6

ujem da je Hamilkar, koji je bio Kartaanin po ocu, a

po majci Sirakuanin, i koji je zavladao Kartaanima zbog svoje
sranosti, kad je dolo do sukoba i kad je doivio poraz u bitki,
posve nestao: nije se ni iv ni mrtav pojavio nigdje na svijetu,
premda ga je Gelon posvuda traio.
1 67. No sami Kartaani pripovijedaju ovakvu priu, koja zvui
vrlo vjerojatno, da su se barbari borili s Grcima na Siciliji od
zore do sumraka (toliko se, naime, prema prianju, razvukla
borba) , a Hamilkar je kroz to vrijeme ostao u logoru, te je
prinosio rtve i traio povoljno znamenje, pa je na velikoj
lomai spaljivao itava tijela ivotinja, no kad je vidio kako
njegovi doivljavaju poraz, a upravo je posveivao rtve, bacio
se u oganj : tako je nestao, poto ga je prodro plamen. Bez
obzira na to da li je Hamilkar nestao na taj nain kako kazuju
Feniani ili na neki drugi, u svakom mu sluaj u i prinose rtve
i podigli su mu spomenike u svim naseljenikim gradovima, a
najvei u samoj Kartagi. T oliko o dogaajima na Siciliji.
1 68. A Kerkirani, poto su dali odgovor poslanicima, postupili
su ovako: i njih su pokuavali pridobiti oni isti koji su otili na
Siciliju, pa su im govorili iste rijei kao i Gelonu. Kerkirani su
odmah obeali da e poslati pomo i sudjelovati u obrani, te su
tumaili da ne mogu mirno promatrati kako Grka propada:
ako ona padne, ni njima nee preostati nita drugo nego da ve
sutradan budu porobljeni; stoga, oni moraju pomoi koliko je
god to mogue. Tako su im odgovorili prividno lijepim rijei-
7
6
Prema Diodoru (Knjinica, X,24) bitka kod Himere na Siciliji bila je istovre
mena s bitkom kod Termopila.
60
5
ma; no kad je trebalo da pruaju pomo, imajui na umu neto
sasvim drugo, ukrcali su posadu na ezdeset laa i, tek to su
isplovili, pribliili su se obali Peloponeza i sidrili su svoje
brodove u okolici Pila i Tenara u podruju Lakedemonjana, pa
su i sami briljivo promatrali kako e zavriti rat, a pri tome
nisu raunali da bi Grci mogli pobijediti ve su smatrali da e
Perzijanci imati veliku prevlast i zavladati cijelom Grkom.
Hotimice su tako postupali kako bi poslij e perzijskom kralju
mogli kazati ovo: 0 kralju, iako su nas Grci pokuavali
nagovoriti na ovaj rat, jer su nae snage prilino velike, a
raspolaemo uz to najveim brojem brodova, odmah nakon
Atenjana, mi ti se ipak nismo htjeli suprotstavljati niti uiniti
ita to tebi ne bi bilo drago. Nadali su se da e uz pomo
takvih rijei zadobiti neku prednost pred ostalima; i ini mi se
da se to upravo tako zbilo. A za Grke su pronali izgovor koji
su doista i upotrijebili; kad su ih Grci optuivali to im nisu
pruali pomo, ustvrdili su da su opremili ezdeset troveslarki,
ali da nisu mogli oploviti oko Malejskog rta zbog godinjih
vjetrova; stoga nisu stigli do Salamine, a nisu ni iz kakve
pokvarenosti izostali iz pomorske bitke; tako su oni ispraznim
rijeima obmanuli Grke.
1 69. A Kreani, kad su ih za sebe pokuavali pridobiti Grci koji
su dobili takvo nareenje, postupili su ovako: na osnovi zajed
nike odluke poslali su izaslanike u Delfe da pitaju boga da li
e im biti bolje ako budu podupirali Grku. Pitija im je
odgovorila: Budale, prisjetite se koliko vam je suza zadao
Minos ljutit zbog pomoi koju ste pruili Menelaju, jer mu
Grci nisu pomogli da osveti svoju smrt u Kamiku, a vi ste njima
pomogli u vezi sa enom koju je onaj barbarin oteo iz Sparte.
Kad su Kreani sasluali poruku koju su im poslanici prenijeli,
suzdrali su se od pruanja pomoi.
606
1 70. Pripovijeda se, naime, da je Minos u potrazi za Dedalom
stigao na Sikaniju, koja se danas zove Sicilija, i da je ondje umro
nasilnom smru. Nakon nekog vremena svi su Kreani, osim
Polihnijaca i Presijaca, na poticaj boga doli na Sikaniju i
opsjedali su pet godina grad Kamik, kojim su u moje vrijeme
upravljali Akraganani. Na koncu, kad nisu mogli niti zauzeti
grad niti dulje ostati, pritisnuti glau napuste opsadu i odu.
Kad su se za vrijeme plovidbe nali u blizini Japigije, zahvati ih
velika oluja i izbaci ih na kopno; kako su im lae bile razbijene
(i bilo je oito da im vie nikad nema povratka na Kretu),
osnuj u grad Hiriju, ostanu ondje i promijene ime, pa umjesto
Kreana postanu Japigi Mesapijani, a umjesto otoana stanov
nici kopna. Iz grada Hirije osnuj u i druge gradove koje su
mnogo kasnije Taranani htjeli opustoiti, ali su doivjeli tako
silne gubitke da je to bio, koliko znamo, najvei pokolj Grka
uope, i to samih T aran ana i Regijaca, koje je Mikit sin Herov
prisilio da dou u pomo Tarananima i ijih je graana ondje
poginulo tri tisue; za same T aranane broj poginulih nije
utvren. A Mikit, koji je bio u Anaksilajevoj slubi, bio je
ostavljen kao upravitelj Regija; to je onaj koji se, poto su ga
istjerali iz Regija, naselio u Tegeji u Arkadiji i poklonio j e u
Olimpiji kao zavjetne darove brojne kipoveJ
1 71 . Ovo to se odnosi na Regijce i Taranane bio je umetak
u mojem pripovijedanju. Na Kreti, koja je ostala bez stanov
nitva, kako priaju Presijci, poeli su se naseljavati drugi ljudi,
a ponajvie Grci, no za treeg pokoljenja nakon Minosove smrti
zbili su se dogaaji u vezi s Trojom u kojima su se Kreani
pokazali kao ne ba najbezvredniji pomagai Menelaju. Zauz
vrat, kad su se vratili iz Troje, glad i kuga zahvatile su i njih
77 Prema Pausaniji ( Vodi po Grkoj, V,26) Mikit je darovao 1 5 kipova koji su se
mogli vidjeti jo u 2. st.
607
same i njihovu stoku, dok Kreta nije po drugi put ostala bez
stanovnitva, pa je sada, zajedno s preostalim stanovnicima,
naseljavaju ve trei Kreani. Pitija ih je na to podsjetila i
sprijeila ih je kad su htjeli pomagati Grcima.
1 72. Tesalci su u poetku iz nude bili na strani Meana, dok
se nije pokazalo da im se ne svia ono to su Aleuadi smiljali.
Naime, im su uli da Perzijanac namjerava prelaziti u Evropu,
poalj u poslanike na Istam. Na Istmu su se okupili predstavnici
Grka to su ih izabrali gradovi koji su Grkoj eljeli najbolje.
Kad su k njima stigli tesalski poslanici, govorili su ovako: Ljudi
Grci, nuno je braniti prolaz kod Olimpa da bi Tesalija i cijela
Grka bile zatiene od rata. Mi smo ga spremni braniti zajedno
s vama, pa je potrebno da i vi poaljete veliku vojsku, jer, ako
je ne poaljete, mi emo, znajte, sklopiti dogovor s Perzijancem;
ne bi, naime, bilo poteno da mi sami poginemo za vas jedino
zato to smo toliko istureni ispred ostatka Grke. Ako ne elite
pomagati, ne moete ni nas nikako na to prisiljavati, jer prisila
nikad nije bila jaa od nemoi. Mi emo sami pokuati iznai
bilo kakav spas za sebe. Tako su govorili Tesalci.
1 73. Na to su Grci odluili da u Tesaliju morem alju pjeatvo
da brani prolaz. Kad se okupila, vojska je plovila kroz Eurip. A
kad je stigla do Ala u Aheji, iskrcala se i putovala prema Tesaliji,
dok je brodovlje ostavila na onom mjestu, pa je dola do
Tempe, do prolaza koji vodi iz donje Makedonije do Tesalije
u rijeku Penej , izmeu planina Olimpa i Ose. Ondje je
otprilike deset tisua grkih teko naoruanih vojnika, koliko
ih se skupilo, podizalo logor, a pridruila im se i tesalska
konjica. Lakedemonjanima je zapovijedao Euenet sin Karenov,
izabran meu zapovjednicima odjeljenja78 premda nije bio
78 Spartanska je vojska bila podijeljena na est odjeljenja, svako sa svojim zapovjed
nikom.
608
kraljevskoga roda, a Atenjanima je bio na elu Temistoklo sin
Neoklov. Ondje su ostali samo nekoliko dana, jer su stigli
poslanici Makedonca Aleksandra sina Amintina i savjetovali su
im da se udalje i da ne ekaju da ih ovdje u prolazu pregazi
napadaeva vojska, a ujedno su im dojavljivali koliko je ta
vojska brojna i koliko ima laa. Kad su im to savjetovali (a inilo
im se da je savjet bio ispravan i da su im Makedonci bili skloni),
Grci su im vjerovali. Ja mislim da ih je zapravo uvjerio strah,
jer su saznali da postoji jo jedan drugi prolaz u Tesaliju iz
gornje Makedonije, kroz podruje Pereba i blizu grada Gona,
kojim je Kserksova vojska doista i ula. Grci su se stoga ukrcali
opet na lae i plovili su natrag prema Istru.
1 74. Ta se vojna na Tesaliju zbila u asu kad se kralj spremao
da prijee iz Azije u Evropu i kad je ve bio u Abidu. A T esalci,
poto su ih saveznici tako napustili, okrenuli su se na meansku
stranu s mnogo ara i sada bez ikakve dvojbe, tako da su u
pojedinim stvarima posve oito uvelike koristili kralj u.
1 75. Kad su Grci stigli na Istam, vijeali su, u vezi s onim to
im je Aleksandar poruio, gdje e i na kojim mjestima zamet
nuti rat. Prevladalo je miljenje da treba braniti Termopilski
klanac; bilo je j asno da je on ui od prolaza u Tesaliju, a bio je
jedini blizu njihova podruja. A za gorsku stazu, kojom su
kasnije Grci u Termopilama bili opkoljeni, nisu ni znali prije
no to su stigli uT ermopile i za nju uli od T rahinjana. Odluili
su, dakle, da brane taj klanac kako barbarin ne bi uao u Grku,
a da pomorska vojska plovi prema Artemisij u u zemlji Histije
otidi. Ta su dva mjesta, naime, blizu jedno drugome tako da
su mogli primati obavijesti o tome to se dogaa i kod jednih
i kod drugih.
1 76. A ta su mjesta ovako smjetena; najprije Artemisij : u
T rakom moru, u poetku irokom, dolazi do suenja koje se
609
oblikuje u uzak prolaz izmeu otoka Skijata i kopna kod
Magnezije; nakon tog suenja ve se na Eubeji prostire obala
Artemisija na kojoj lei Artemidino svetite. Prilaz Grkoj,
opet, kroz Trahinu na najuem mjestu irok je pola pletra.79
Ipak, nije to najui dio cijeloga podruja, ve se on nalazi ispred
i iza Termopila, i to iza njih kod mjesta Alpena, gdje je prolaz
dovoljan tek za jedna kola, a ispred njih uz rijeku Fenik blizu
grada Antele, gdje je drugi prolaz za j edna kola. Zapadno od
Termopila protee se sve do Ete brdo, neprohodno, vrletno i
visoko; istono od puta prostiru se more i movare. N a samom
tom prilazu nalaze se topla vrela koja tamonji stanovnici
nazivaju Lonci, a uz njih se uzdie i Heraklov rtvenik. Na
prolazu je bio podignut i zid, i neko su ondje stajala vrata. Zid
su izgradili Fokiani iz straha onda kad su Tesalci doli iz zemlje
Tesproana da nasele Eoliju, koja je i danas u njihovu posjedu.
Budui da su ih Tesalci pokuavali pokoriti, Fokiani su to
uinili za svoju sigurnost, a tada su doveli i vruu vodu u prolaz
da bi zemlja bila razrovana, i uope sve su smiljali kako Tesalci
ne bi upali u njihovo podruje. Taj je drevni zid davno izgraen
i vei je njegov dio bio sruen u toku vremena; no oni su odluili
da ga ponovo podignu i da tu odbij u barbarina od Grke. Selo
najblie putu zove se Alpeni: Grci su raunali da e se iz njega
opskrbljivati hranom.
1 77 . Ta su mjesta Grcima izgledala prikladnima: poto su o
svemu razmislili unaprijed i poto su zakljuili da barbari nee
moi iskoristiti prednost niti mnotva ljudi niti konjice, odlu
ili su da ovdje ekaju napadaa na Grku. A kad su saznali da
je Perzijanac u Pijeriji, razili su se s Istma i jedni su od njih
krenuli u borbu pjeice prema Termopilama, a drugi morem
prema Artemisiju.
79 Tj. oko 13 metara.
61 0
1 78. Dok su se Grci urili u ratnom poretku prema bojnom
polju, u to su isto vrijeme Delfjani postavljali pitanje bogu,
ustraeni i zbog sebe i zbog Grke, i dobili su proroanstvo neka
se mole vjetrovima, jer e oni biti moni saveznici Grke. Kad
su u Delfima primili tu rije proroanstva, najprije su je objavili
onim Grcima koji su teili slobodi i tom su objavom zasluili
njihovu vjenu zahvalnost, jer su se Grci silno plaili barbarina;
zatim su stanovnici Delfa podigli rtvenik vjetrovima u Tiji,
ondje gdje je sveti gaj Tije keri Kefsove, po kojoj je to mjesto
i nazvano, i prinosili su im rtve. Delfljani u skladu s tim
proroanstvom jo i danas rtvama vjetrove mole z milost.
1 79. A Kserksova pomorska vojska, koja je kretala iz grada
Terme, uputila se s deset brodova koji su najbre plovili ravno
prema Skijatu gdje su se na strai nalazile tri grke lae, po jedna
iz Trezena, Egine i Atike. Kad su na tim laama opazili
barbarske brodove, okrenuli su se u bijeg.
1 80. Trezensku su lau, kojom je zapovijedao Praksin, gonili
i odmah zarobili barbari; zatim su odveli na pramac najljepega
od njezinih mornara i ondje su ga zaklali, jer su smatrali
velikom sreom to je prvi zarobljeni Grk ujedno bio i veoma
lijep. Tome koga su zaklali ime je bilo Leont, 80 pa je moda i
njegovo ime neto pridonijelo smrti.
1 8 1 . Eginska laa, iji je zapovjednik bio Asonid, zadala im je
posla zbog mornara Piteje sina Ishenojeva, koji se toga dana
pokazao kao najvei j unak: kad su zarobljavali lau, on se
odupirao u boju sve dok itav nije bio prekriven ranama. Kako
nije, ni kad je pao, umro nego je jo bio na ivotu, Perzijanci
koji su se prekrcavali na njegovu lau potrudili su se da ga svim
80
T
j. Lav.
61 1
silama spase zbog njegovih vrlina, te su mu vidali rane mirtinim
uljem i obmatali ih zavojima od tanka lanena platna; a kad su
se vratili natrag u svoj logor, pokazivali su ga s udivljenjem
cijeloj vojsci i postupali su s njim asno; s ostalima koje su
zarobili na toj lai postupali su kao s robovima.
1 82. Prema tome, dvije su lae bile na taj nain zarobljene;
trea, iji je zapovjednik bio Form, ovjek Atenjanin, u bijegu
se nasukala kod ua Peneja, pa su barbari zarobili brod ali ne
i ljude. Naime, im im se laa nasukala, Atenjani su iskoili na
tlo, pa su se, hodajui kroz Tesalij u, vratili u Atenu.
1 83. Za ta zbivanja saznaju Grci koji su bili smjeteni kod
Artemisija preko znakova danih vatrom sa Skijata i, im su to
doznali, uplae se, pa se premjeste u Halkidu da bi obranili
Eurip, ali ostave preko dana izvidnike na uzvisinama Eubeje.
Od onih deset barbarskih laa tri nalete izmeu Skijata i
Magnezije na kolj koji se zvao Mirmek.81 Barbari zatim, poto
donesu i postave na kolj kameni stup, krenu sami iz Terre,
budui da im je prepreka postala vidljiva, 82
pa su plovili sa svim
laama jedanaest dana nakon kraljeva odlaska iz Terre. Kroz
grebene koji su im bili na putu proveo ih je u prvom redu
Pamon sa Skira. Plovei cijeli dan, barbari dospiju do Sepijade
u podruju Magnezije i do spruda koji se nalazi izmeu grada
Kastaneje i Sepijadskog rta.
1 84. Sve do tog mjesta i do Termopila perzijska vojska nije
pretrpjela nikakve gubitke, pa je jo uvijek ukupan broj vojnika,
do kojega dolazim raunanjem, bio ovakav: na brodovima iz
Azije, kojih je bilo tisuu dvije stotine i sedam, nalazilo se
81
Tj. Mrav.
82
Taj je stup, dakle, bio postavljen kao oznaka pliine.
61 2
izvorno iz svih pojedinih naroda dvjesto etrdeset i jedna tisua
etiri stotine vojnika, ako raunamo da je na svakoj lai pro
sjeno bilo dvije stotine ljudi. Na te su se lae, osim domaih
mornara iz pojedinih naroda, ukrcavali i Perzijanci, Meani i
Saki, na svaku po trideset momaka. T o iznosi ukupno jo
trideset i est tisua dvjesto i deset ljudi. Ovom i prethodnom
zbroju dodat u jo i posade laa s pedeset vesala, uz pretpo
stavku da je, vie ili manje, na svakoj bilo osamdeset momaka.
Takvih je brodica, kao to sam ve prije kazao, bilo tri tisue.
Na njima bi dakle bilo dvjesto etrdeset tisua ljudi. To je,
dakle, bila pomorska vojska iz Azije, koja bi sveukupno brojala
petsto sedamnaest tisua est stotina i deset vojnika. U pjeatvu
je bilo milijun i sedam stotina vojnika, a u konjici osamdeset
tisua. Njima u jo dodati Arabljane koji su j ahali deve i Libijce
koji su gonili kola i raunat u da ih je ukupno bilo dvadeset
tisua. Ako se zbroji pomorska i kopnena vojska, dobiva se
sveukupno dva milijuna tristo sedamnaest tisua est stotina i
deset ljudi. Tu je izraunata samo vojska koja je dovedena iz
Azije, bez posluge koja ju je pratila, brodova koji su vozili hranu
i svih onih koji su na njima plovili.
1 85. Svemu ovome to smo izraunali treba pridodati vojsku
dovedenu iz Evrope; no o tome mogu iznijeti samo nagaanja.
Grci iz Trakije i s otoka koji lee uz obale Trakije davali su sto
i dvadeset laa. N a tim je laama, dakle, bilo dvadeset i etiri
tisue momaka. Traani, Peonci, Eordi, Botijejci, stanovnitvo
Halkidike, Briani, Pijerani, Makedonci, Perebi, Enijenci, Do
lopljani, Magnezijci, Ahejci i svi oni koji nastavaj u priobalna
podruja Trakije davali su ljude u pjeatvo, i vjerujem da ih je
iz tih naroda bilo tristo tisua. Kad se sve to pribroji zbrojevima
vojnika iz Azije, dobiva se da je sveukupno boraca bilo dva
milijuna eststo etrdeset i jedna tisua est stotina i deset.
61 3
1 86. Ako je broj boraca bio tolik, mislim da posluge koja ih je
pratila i ljudi na plovilima za prijevoz hrane i, osobito, na
drugim brodicama koje su pratile vojsku nije bilo manje nego
jedino vie nego boraca: ako uzmemo da ih je bilo isto toliko i
da je i njihovo mnotvo bilo jednako mnotvu boraca, tada je
Kserkso sin Darijev do Sepijade i do Termopila vodio pet
milijuna dvjesto osamdeset tri tisue dvije stotine i dvadeset
ljudi.
1 87. To je, dakle, ukupan broj ljudi u Kserksovoj vojsci, a nitko
ne bi mogao kazati kolik je broj bio ena kuharica i prilenica,
te eunuha, a niti bi itko mogao izrei broj teglee marve i druge
stoke s teretom, niti indijskih pasa koji su ih pratili, jer ih je
bilo toliko mnotvo. Zato se uope ne udim da su neki tokovi
rijeka ostali bez vode, ve mi je udnije to kako je dostajalo
hrane za tolike desetine tisua ljudi. Raunajui dolazim do
zakljuka da se sve u svemu, ako je svatko dobio henik brana
svakog dana i nita vie, troilo sto deset tisua tri stotine i
etrdeset medimna svakoga dana.83 Pri tome ne brojim ene,
eunuhe, stoku i pse. Iako je bilo toliko bezbrojno mnogo ljudi,
ljepotom i velianstvenou nitko nije bio dostojniji od samoga
Kserksa da upravlja tolikom silom.
1 88. Nakon pokreta pomorska je vojska plovila dok se nije
usidrila u podruju Magnezij e uz sprud izmeu grada Kastaneje
i Sepijadskog rta, te su prve lae pristajale uz obalu, a slijedee
su se sidrile u njih; budui da sprud nije bio velik, sidrilo se
ak do osam laa poredanih jedna uz drugu prema puini. Te
je noi bilo tako, no pred zoru, nakon vedra neba i tiine more
83 Henik je mjera za volumen koja odgovara 1 , 1 litri, a medimna sadrava 48
henika. Herodotov raun ovdje nije precizan, a ini se da i on sam iskazuje sumnju
prema veliini vojske kako ju je izraunao: suvremeni se komentatori slau u tome
da su Herodotove brojke uvelike pretjerane.
61 4
najednom uzavre i spusti se na njih strana oluja sa snanim
vjetrom istonjakom, koji tamonji stanovnici nazivaju heles
pontijem.84 Oni koji su razabrali da vjetar jaa i kojima su
brodovi bili na pogodnu sidritu, uspjeli su prije oluje izvui
lae na kopno, te su se spasili i oni sami i njihovi brodovi; no
od onih laa koje su se zatekle na otvorenu moru jedne je oluja
izbacila prema takozvanim Peima na Pelij u, a druge na sprud;
neke su se razbijale o sam Sepijadski rt, neke su bile baene na
obalu kod grada Melibeje, a neke kod Kastaneje. Snaga oluje
bila je neizdriva.
1 89. A kazuje se i pria kako su Atenjani, potaknuti proroan
stvom, zazvali Boreja, 85 a prije toga stiglo im je i drugo proro
anstvo da pozovu za pomonika svojega zeta. Prema prianju
Grka Borej je imao enu Atianku, Oritiju ker Erehtejevu. N a
osnovi te enidbene veze Atenjani su - tako ide legenda -
zakljuivali da je Borej njihov zet, pa su, dok su bili usidreni
kod Halkide na Eubeji, im su zapazili kako oluja j aa, a moda
i prije toga, poeli rtvovati i zazivati Boreja i Oritiju da im
dou u pomo i da unite barbarske lae, kao to su to uinili
kod Atosa. Da li se zbog toga Borej obruio na usidrene barbare,
ne mogu kazati; Atenjani priaju da im je Borej ve i prije
pomogao, te da je i tada ovo uradio, pa su, kad su se vratili iz
rata, podigli svetite Boreju uz rijeku !lis.
1 90. U toj nesrei, kako kau oni ije su procjene najmanje,
stradalo je ne manje od etiri stotine brodova, bezbroj ljudi i
golemo mnotvo vrijednih stvari, tako da je za Ainokla sina
Kretinina, ovjeka iz Magnezije, koji je posjedovao zemlju u
okolici Sepijade ovaj brodolom bio od velike koristi: on je
84 Dakle, vjetrom s Helesponta.
85 Borej je i bura i bog sjevernog vjetra.
61 5
kasnije prikupio velik broj zlatnih posuda to ih je more izbacilo
na obalu, a isto tako i mnogo srebrnog posua, te je pronaao
i ratne blagajne Perzijanaca i domogao se drugog neizreciva
blaga. Premda je ovim nalazima postao veoma bogat ovjek, u
ostalim stvarima nije imao sree, j er je imao neku nemilu i
tunu nesreu u vezi sa smru svojeg sina.86
1 91 . Broj unitenih tovarnih laa s hranom i drugih brodica
nemogue je iskazati, tako da su zapovjednici, u strahu da ih
ne bi ovako oslabljene napali Tesalci, okruili pomorsku vojsku
visokom ogradom od ostataka laa. Tri je dana vladala oluja:
napokon su magi prinosili rtve i pjevali su molitvene napjeve
vjetru, a u to su rtvovali i Tetidi i Nereidama, pa su etvrtog
dana uspjeli prekinuti oluju, ili se ona smirila sama na neki
drugi nain. Tetidi su rtvovali jer su uli od Jonjana priu kako
j u je upravo na tom mjestu ugrabio Pelej, pa je cijeli Sepijadski
rt pripadao njoj i ostalim Nereidara.
1 92. Oluja je prestala etvrtog dana: drugoga dana nakon
poetka oluje izvidnici su strali s eubejskih uzvisina i javljali
Grcima sve to se dogodilo u vezi s propau laa. A oni su se,
kad su to uli, pomolili Posejdonu Spasiocu i prosuli su mu
rtve ljevanice, pa su se to je bre mogue vraali natrag prema
Atemisiju, jer su se ponadali da e im se suprotstaviti tek
malobrojne lae.
1 93. A kad su drugi put stigli u okolicu Artemisija i ondje su
se sidrili, Posejdonu su dali ime Spasi lac, to je ostalo odonda
sve do danas; a barbari su, kad je vjetar prestao a valovi smirili,
spustili lae u more i plovili su uz kopno, te su obili rt kod
8G
Prema miljenju komentatora Aminoklo je nesretnim sluajem sam skrivio smrt
svojeg djeteta.
61 6
Magnezije i plovili su pravo u zaljev koji se prua uz Pagasu. U
tom zaljevu Magnezije postoji jedno mjesto za koje se pria da
su ondje Jason i njegovi drugovi s Arga ostavili Herakla i
poslali ga po vodu onda kada su putovali po runo prema Eji u
Kolhidi; odavde su se, naime, namjeravali, poto se opskrbe
vodom, otisnuti na puinu, pa je po tome to mjesto dobilo ime
Afeta.S? Tu su se, dakle, sidrili Kserksovi ljudi.
1 94. Petnaest od ovih laa nekim su sluajem isplovile s velikim
zakanjenjem nakon drugih i opazile su grke brodove kod
Artemisija. Barbari su pomislili da je rije o njihovim vlastitim
laama, pa su plovei upali meu neprijatelja; zapovijedao im
je upravitelj Kime u Eoliji, Sandok sin Tamasijev, kojega je
ranije, dok je obavljao dunost kraljevskog suca, kralj Darije
uhvatio i razapeo na kri zbog ovakve krivice: Sandok je za
novac izrekao nepravednu presudu. Poto ga je razapeo, Darije
je poeo razmiljati, pa je spoznao da je on za kraljevsku kuu
napravio vie dobrih djela nego pogreaka; kad je to spoznao i
uvidio da je sam postupio na brzu ruku i bez promiljanja,
Darije ga je oslobodio. Iako je tako izbjegao da ga kralj Darije
pogubi i ostao na ivotu, sada, kad je uplovio meu Grke, nije
se vie mogao nadati da e i drugi put izmaknuti: im su ih
Grci, naime, opazili kako plove prema njima, shvatili su da se
radi o greci, pa su krenuli prema njima i bez potekoa ih
zarobili.
1 95. Na jednoj od tih laa plovio je i bio je zarobljen Aridolis,
tiranin Alabande u Kariji, a na drugoj zapovjednik iz Pafa,
Pentil sin Demonojev, koji je vodio dvanaest laa iz Pafa, od
kojih je jedanaest bio izgubio kad se digla oluja kod Sepijade,
pa je plovio na onoj jedinoj koja mu je preostala i na njoj je bio
87 Afeta etimoloki znai Odlasci .
61 7
zarobljen. Njih su Grci, poto su ih ispitali o onome to su
eljeli doznati o Kserksovoj vojsci, poslali u okovima na Ko
rintsku prevlaku.
1 96. Barbarska je pomorska vojska, osim onih petnaest brodo
va za koje sam kazao da im je zapovijedao Sandok, stigla u
Metu. Kserkso je s kopnenom vojskom putovao kroz Tesaliju
i Aheju, a tri je dana prije toga bio provalio i u podruje
Malijaca, dok je u T esaliji priredio natjecanje vlastitih konja za
koje je htio da se ogledaju s tesalskim konjima, jer je uo da su
oni najbolji u Grkoj : u tom su natjecanju grki konji uvelike
zaostajali za Kserksovim. Od rijeka u Tesaliji jedino Onohon
nije imao u svojem toku dovoljno vode za pie vojsci; no od
rijeka koje protjeu Ahejom i najvea od njih, Apidan, dakle i
ta najvea jedva je dala dovoljno vode.
1 97. Kad je Kserkso stigao u A u Aheji, vodii puta su mu u
elji da mu o svemu daju objanjenja priali i j ednu domau
priu, onu o svetitu Zeusa Listija,88 dakle o tome kako je
Atamant sin Eolov, u dogovoru s Inom, smislio smrtni usud za
Friksa, i kako su zatim na poticaj proroanstva Ahejci odredili
njegovim potomcima ovakve j ade: onome tko je najstariji u
njegovu rodu naloili su da se dri daleko od narodnog dvora
(a Ahejci narodnim dvorom nazivaj u gradsku kuu) i sami su
postavili ondje strae; ako bi on ipak uao, nije mogao izai
drugaije osim da bude rtvovan; priali su uz to kako su mnogi
od onih kojima je prijetilo da budu rtvovani odlazili u strahu
kao izbjeglice u neku drugu zemlju, a kad bi se, nakon nekog
vremena, vratili natrag, ako bi ih uhvatili, odvodili bi ih u
88
Zeusov epitet znai "dera rtava , a priu o njegovu hramu spominje i
Pausanija ( Vodi po Grkoj, IX,34, 5). Sama pria o ocu Atamantu koji eli rtvovati
sina Friksa, pa zatim i sam treba biti rtvovan, no spaava ga unuk Kitisor, sadrava
u sebi reminiscencije na drevna vremena u kojima su Grci prinosili ljudske rtve.
61 8
gradsku kuu, te su objanjavali kako se svatko od njih vrsto
obmotan vrpcama izvodio na rtvovanje u sveanoj povorci.
T o su morali podnositi potomci F riksova sina Kitisora zato to
je, dok su Ahejci po nalogu proroita provodili rtveno proi
enje zemlje i spremali se prinijeti kao rtvu Atamanta sina
Eolova, taj Kitisor doao iz Eje u Kolhidi i spasio Atamanta, pa
je tim inom zazvao srdbu bogova na svoje vlastite potomke.
Kad je Kserkso sve to uo, pa kad se naao pred svetim gajem,
i sam se drao daleko od njega i cijeloj je vojsci zapovijedao da
isto tako postupa, jer je jednako tovao i kuu Atamantovih
potomaka i posveeni gaj.
1 98. To su bila zbivanja u Tesaliji i u Aheji; nakon ovih
podruja uao je u Malidu uzdu morskog zaljeva u kojem
oseka i plima nastaju tokom cijeloga dana. Uokolo tog zaljeva
nalazi se ravniarsko podruje, na jednoj strani iroko a na
drugoj veoma usko: oko tog podruja visoka i neprohodna brda
zatvaraju cijelu malidsku zemlju, a nazivaju se Trahinijskim
stijenama. Ako se prilazi iz Aheje, prvi je grad u zaljevu Atikira,
uz koju tee rijeka Sperhij iz kraja Enijenaca i utjee u more.
Otprilike dvadeset stadija89 od nje druga je rijeka, ije je ime
Dira, za koju se pripovijeda da se pojavila kako bi pomagala
Heraklu kad je on gorio. Jo dvadeset stadija dalje trea je rijeka
koja se zove Melan.
1 99. Grad Trahina udaljen je od ove rijeke Melana pet stadija.90
Ondje se nalazi najiri dio cijelog tog kraja koji se protee od
brda do mora, i uz njega je podignuta Trahina; ravnica se iri
na dvadeset dvije tisue pletara. 91 Na brdu koje okruuje ovu
89 Oko 3, 8 k.
90 960 metara.
91 Neto vie od 2000 hektara.
61 9
zemlju j uno od T rahine nalazi se rasjed, i kroz taj rasjed tee
u obronke brda rijeka Asop.
200. Postoji jo jedna nevelika rijeka, Fenik, j uno od Asopa,
koja tee s ovih brda i ulijeva se u Asop. Uz rijeku Fenik
podruje je najue: izgraen je put kojim mogu proi samo
jedna kola. Od rijeke Fenika petnaest je stadija92 do Termopila.
Izmeu rijeke Fenika i Termopila nalazi se selo po imenu
Antela, a mimo njega tee Asop i ulijeva se u more, dok je predio
oko sela irok, pa su u njemu podignuti svetite Demetre
Amfktionske, sjedita Amfktionaca i svetite samog Afkti
ona.93
201 . Kralj Kserkso logorovao je kod Malide u Trahiniji, a Grci
u klancu; veina Grka to mjesto naziva Termopile, a tamonji
stanovnici nazivaju ga Pile.94 Prema tome, i jedni i drugi
logorovali su na navedenim mjestima, i Kserkso je nadzirao
cijelo podruje na sjever do T rahine, a Grci onaj dio kopna koji
se protee prema j unom vjetru i jugu.
202. Ovo su Grci koji su na tom mjestu ekali Perzijanca: tri
stotine teko naoruanih vojnika Spartanaca, tisuu T egejaca i
Mantinejaca, od svakih po pet stotina, stotinu i dvadeset iz
Orhomena u Arkadiji, te jo tisuu iz ostatka Arkadije; toliko
je bilo Arkaana, a iz Korinta ih je bilo etiri stotine, iz Flijunta
dvije stotine, te osamdeset iz Mikene. T oliko ih je dolo s
Peloponeza, a od Beoana bilo je sedam stotina T espijaca i etiri
stotine Tebanaca.
92 2880 merara.
93 lanovi Amfkrionskog saveza, sasravljenog od 1 2 drava, sasrajali su se ujesen u
Ameli, gdje se sverire sasrojalo od Demerrina hrama i manje kapele Amfkriona po
kojemu je Savez dobio ime.
94 Pyli znai Vrara.
620
203. Osim ovih bili su pozvani Lokrani iz Op unta s cijelom
svojom vojskom i tisuu Fokiana. Njih su pozvali sami Grci,
poruujui im preko glasnika neka dou kao prethodnica
ostalima, a da se drugi saveznici oekuju svakog dana, dok e
more biti pod nadzorom i straom Atenjana i Eginjana, te onih
koji su rasporeeni u pomorsku vojsku, pa se stoga ne moraju
niega bojati: Grku, naime, ne napada bog nego ovjek, i
nema niti e biti ikojeg smrtnika kojemu se ve od roenja ne
dogaaju nesree, a najveim ljudima i nesree su najvee;
stoga, kako je napada samo smrtnik, i on se mora prevariti u
svojim oekivanjima. Kad su to sasluali, krenuli su u pomo
prema T rahini.
204. Meu svim ostalim zapovjednicima to ih je imao svaki
pojedini grad najvie je divljenja izazivao i vodio je itavu
vojsku Lakedemonjanin Leonida sin Anaksandride, sina Leon
ta, sina Eurikratide, sina Anaksandra, sina Eurikrata, sina
Polidora, sina Alkamena, sina Telekla, sina Arhelaja, sina He
gesilaja, sina Dorisa, sina Leobota, sina Ehestrata, sina Egisa,
sina Euristena, sina Aristodema, sina Aristomaha, sina Kleode
ja, sina Hila, sina Heraklova; Leonida se neoekivano domogao
kraljevske vlasti u Sparti.
205. Budui da je imao dva starija brata, Kleomena i Dorijeja,
kraljevska mu vlast nije bila ni na kraj pameti. Poto je Kleomen
umro a da nije imao mukog potomka i poto ni Dorijej vie
nije bio na ivotu jer je i on skonao na Siciliji, kraljevska je
vlast prela na Leonidu, i zato to je on bio stariji od Kleombrota
(a to je bio najmlai Anaksandridin sin), a i zato to je bio
oenjen Kleomenovom keri. On je sada doao u Termopile
poto je prema zakonu odabrao tri stotine ljudi koji su ve imali
sinove;95 a stigao je, poto je uzeo sa sobom i Tebance, koje sam
95 Tri stotine mukaraca koji su imali sinove (da im se ne bi, ako poginu u boju,
ugasio rod) predstavljali su elitnu spartansku jedinicu.
621
naveo u svojem nabrajanju i kojima je zapovijedao Leontijad
sin Eurimahov. Pobrinuo se da jedino njih uzme od Grka zato
to su ih teko optuivali da se priklanjaju Perzijancima; stoga
ih je pozivao sa sobom u rat, jer je htio vidjeti da li e krenuti
s njim ili e otvoreno odbijati grko saveznitvo. Iako su mislili
drugaije, oni su ga ipak pratili.
206. Spartanci su Leonidu i njegove drugove poslali meu
prvima zato da bi i ostali saveznici, kad ih vide, poeli ratovati
i da se ne bi priklanjali Meanima budu li znali kako su oni
ispred svih; kasnije su, jer su ih u tom trenutku spreavale
karnejske sveanosti,96 namjeravali nakon zavretka svetkovine
ostaviti samo strae u Sparti i brzo krenuti u boj s cijelom
vojskom. No i drugi su saveznici zamislili postupati na slian
nain, j er su se i olimpij ske sveanosti odravale istovremeno s
ovim zbivanjima: kako nisu vjerovali da e do bitke kod
Termopila doi tako brzo, slali su samo prethodnice.
207. Oni su zamislili tako postupati, a Grci su se u Termopi
lama, kad su se Perzijanci pojavili blizu klanca, poeli bojati,
pa su vijeali u vezi s povlaenjem. Drugi su Peloponeani
smatrali da treba otii na Peloponez i braniti Istam; Leonida je,
premda su se Fokiani i Lokrani silno bunili protiv takva
stajalita, odluio da ostane ondje gdje se nalazi i da alje
glasnike po gradovima s molbom da im dou u pomo, jer ih
je bilo premalo da odbiju meansku vojsku.
208. Dok su oni tako vijeali, Kserkso poalje uhodu na konju
da pogleda koliko ih ima i to rade. Jo dok je bio u Tesaliji,
uo je kako se okupila ondje malena vojska, koju vode Lakede
monjani i Leonida, rodom Heraklid. Kad se konjanik pribliio
9G Svetkovina koju su Spartanci slavili u ast Apolona Karnejskog i koja je trajala
devet dana, za kojih su prestaj ali ratovati.
622
logoru, promatrao je ali nije mogao vidjeti itav logor; naime,
nije mogao vidjeti one koji su bili rasporeeni iza zida to su ga
ponovo podigli i drali pod straom; no gledao je zato one koji
su bili izvana i kojima je oruje lealo ispred zida. U tom su
asu sluajno Lakedemonjani bili rasporeeni s ove strane zida.
Gledao je kako jedan dio ljudi izvodi vjebe, dok se drugi
eljaju. Dok je to promatrao, udio se i poeo ih je brojati.
Kad je sve tono prouio, vraao se mirno natrag, jer ga nitko
nije progonio niti je ikako obraao na nj panju; vrativi se,
priao je Kserksu sve to je vidio.
209. Dok je to sluao, Kserkso nije mogao razumjeti o emu
se radi i da se oni pripremaju na to i da budu uniteni i da svim
silama unitavaju protivnika; naprotiv, inilo mu se da smijeno
postupaju, pa je pozvao Demarata sina Aistonova, koji se
nalazio u logoru. Kad je on stigao, Kserkso ga je ispitivao o svim
pojedinostima, jer je htio shvatiti to to Lakedemonjani ine.
A on mu ree:

UO si me i prije, kad smo kretali na Grku,

kako ti pripovijedam o tim ljudima; kad si me uo, smijao si
mi se jer sam ti govorio kako vidim da e se stvari odvijati. Za
mene je najvea muka, o kralj u, truditi se da govorim istinu
pred tobom. No posluaj me i sada. Ovi su ljudi doli da se s
nama bore za klanac i za to se pripremaju. Njihov je obiaj
ovakav: kad im prijeti ivotna opasnost, tada ureuju kosu.
Znaj i ovo: ako nadvlada i njih i one koji su ostali u Sparti,
nema vie nijednog naroda na svijetu, o kralju, koji bi preostao
da ti se suprotstavlja; sada, naime, napada najsjajnije kralje\'
stvo u Grkoj i najsranije ljude. Kserksu su te rijei izgledale
posve nevjerojatne, pa je ponovo pitao na koji e se nain oni .
tako malobrojni, boriti s njegovom vojskom. A on ree: . . O
kralju, smatraj me lacem ako se ne dogodi ono o emu tl
govorim. Ni tim rijeima nije uvjerio Kserksa.
623
21 0. Pustio je da prou etiri dana u neprestanoj nadi da e se
oni povui; petoga dana, kako se nisu povlaili ve su ostajali
- inilo mu se - ustrajni u svojoj drskosti i bezumnosti,
razljuti se i poalje na njih Meane i Kisijce uz naredbu da ih
zarobe ive i dovedu pred njegovo lice. Kad su Meani u naletu
navalili na Grke, mnogi su od njih pogibali, no drugi su
nadolazili i nisu se povlaili iako su trpjeli teke gubitke. Bilo
je j asno svakome, a ponajvie samom kralju, da ima mnogo
ljudi ali malo pravih mueva. Sukob je trajao cijeli dan.
2 1 1 . Budui da su Meani tako loe prolazili, oni su se povla
ili, a u napad su kretali odabrani Perzijanci koje je kralj zvao
Besmrtnicima, kojima je zapovijedao Hidarno, i pretpostavlja
lo se da e oni lako dovriti posao. Kad su se oni sukobili s
Grcima, nisu imali vie uspjeha od meanske vojske nego su
prolazili kao i ona, jer su se borili na suenom prostoru i
upotrebljavali su kraa koplja nego Grci, a nisu se mogli
posluiti ni svojom brojanom premoi. Lakedemonjani su se
borili na nain doista vrijedan spomena, te su izmeu ostalog
pokazivali neznalicama kako se znalaki bori i svaki su put, kad
bi okrenuli lea, toboe svi zajedno bjeali, a barbari, kad bi ih
vidjeli kako bjee, navaljivali su uz viku i urnebes, no oni bi se
zaustavljali i iznenada okretali prema barbarima, te bi, tako
okrenuti, obarali na zemlju bezbrojno mnotvo Perzijanaca;
pogibali su ondj e i malobrojni Spartanci. Budui da Perzijanci,
usprkos svojim pokuajima, nisu mogli osvojiti nijedan dio
klanca, bez obzira na to da li su napadali u etama ili nekako
drugaije, poeli su se povlaiti natrag.
21 2. Pria se da je kralj, koji je promatrao ove ratne navale,
triput skoio iz svojeg naslonjaa jer se uplaio za vojsku. Toga
su se dana tako sukobili, a sutradan se barbari nisu borili nita
bolje; ponadali su se da e Grci, budui da ih j e malo, zadobiti
mnoge rane pa da vie nee biti u stanju pruati otpor, i tako
624
su ih napadali. No Grci su bili svrstani po etama i po narodi
ma, te su se naizmjence borili svi osim Fokiana: oni su bili
rasporeeni na brdu i ondje su pazili na stazu. Kad su Perzijanci
uvidjeli da se nita nije promijenilo u odnosu prema prethod
nom danu, ponovo su se poeli povlaiti.
21 3. Dok je kralj bio u nedoumici kako da postupi u tim
okolnostima, Efjalt sin Euridemov, ovjek iz Malide, doe mu
na razgovor i, uvjeren da e od kralja dobiti neku veliku
nagradu, ree mu za stazu koja vodi preko brda do Termopila
i na taj nain upropasti Grke koji su ondje ostali. Kasnije je, u
strahu pred Lakedemonjanima, pobjegao u Tesaliju i, dok je
bio u bijegu, za njegovu su glavu raspisali nagradu pilagori, 97
Amfktionci koji su se okupljali u Pileji. Poslije nekog vremena
spustio se u Antikiru i poginuo je od ruke Atenade, ovjeka iz
Trahine. Taj je Atenada ubio Efjalta iz nekog drugog razloga,
o kojem u govoriti u kasnijim knjigama,98 ali ga zbog toga
Lakedemonjani nisu nita manje poastili.
214. Tako je nakon tih zbivanja Efjalt umro; no pria se i druga
pria, prema kojoj su Onet sin Fanagorin, ovjek iz Karista, i
Koridal iz Antikire zapravo rekli kralju one rijei i proveli
Perzijance oko brda, no ja u tu priu uope ne vjerujem. Naime,
s jedne strane treba zapaziti da grki pilagori nisu objavili
nagradu za Oneta i Koridala nego za Efijalta iz T rahine, a oni
su sigurno bili najtonije obavijeteni; s druge strane, znamo
da je Efijalt bjeao zbog te krivice. I Onet je mogao poznavati
tu stazu, premda nije bio iz Malide, ako je esto zalazio na to
mjesto; no Efijalt je onaj koji ih je proveo stazom oko brda, i
ja potpisujem da je on krivac.
97 Pilagori su meu Amfktioncima obavljali dunost sudaca.
98 T aj dogaaj Herodot kasnije vie ne spominje.
625
21 5. Budui da se Kserksu svidjelo ono to mu je Efijalt
obeavao da e napraviti, odmah se veoma obradovao, pa je
smjesta poslao na taj zadatak Hidarna i one kojima je Hidarno
zapovijedao; oni su kretali u prvi sumrak iz logora. Tu su stazu
bili pronali domai Malijci, a kad su je pronali, pokazali su je
Tesalcima protiv Fokiana, onda kada su Fokiani preprijeili
zidom klanac da bi se titili od ratnog napada; no pokazalo se
da od toga vremena Malijci nisu imali nikakve koristi od ove
staze.
21 6. Ova staza izgleda ovako: poinje kod rijeke Asopa, ondje
gdje ona tee kroz rasjed, a i brdo i sama staza jednako se zovu,
Anopeja; ta Anopeja vodi uz sljeme brda i zavrava blizu grada
Alpena, koji je prvi grad Lokrana na rubu prema podruju
Malijaca, i blizu stijene koja se naziva Melampigovom i blizu
Kerkopskih sjedita, gdje je najui dio prolaza.
21 7. Tom stazom, koja upravo tako izgleda, Perzijanci su,
poto su preli rijeku Asop, ili cijelu no, dok im je na desnoj
strani bila planina Eta, a na lijevoj planine Trahinjana. Kad je
svitala zora, oni su se nali na vrhu brda. Ispod toga mjesta na
brdu na strai je bilo, kao to sam ve prije objasnio, tisuu
fokianskih teko naoruanih vojnika, koji su ondje branili i
vlastitu zemlju i pazili na stazu. Dolje su sam klanac uvali oni
koje sam naveo; stazu preko brda uvali su Fokiani dobrovolj
ci koji su to obeali Leonidi.
21 8. A Fokiani su ovako saznali da su se Perzijanci uspeli
stazom: dok su se penjali, Perzijanci su uspijevali to initi
potajno, jer je cijelo brdo bilo obraslo gustom umom. No kako
uope nije bilo vjetra, ulo se jako utanje, kao to se moglo i
oekivati od lia koje je popadalo pod noge, pa su Fokiani
skoili i poeli su navlaiti oruje, a u taj su se as pojavili i
barbari. Kad su opazili ljude koji su navlaili oruje, nali su se
626
u udu, jer su oekivali da im se nitko nee suprotstaviti, a
namjerili su se na vojnike. Tada Hidarno, uplaivi se da
Fokiani moda nisu Lakedemonjani, upita Efijalta ija je to
vojska, a kad je to tono saznao, poeo je rasporeivati Perzi
janee u bojni red. Kad su Fokiani bili gusto zasuti mnogobroj
nim strelicama, u bijegu su se povlaili prema vrhu brda jer su
zamiljali da su Perzijanci krenuli ba protiv njih, pa su bili
pripravni ondje izginuti. Oni su tako razmiljali, a Perzijanci
koje su vodili Efjalt i Hidarno uope se nisu ni obazirali na
Fokiane, ve su se urno sputali niz brdo.
21 9. Grcima u Termopilama prvi je prorok Megistija, kad je
pregledao rtve, prorekao da e ih u zoru zadesiti smrt, a zatim
su i prebjezi dojavili kako Perzijanci obilaze goru. Oni su to
javili jo u toku noi, a trei su, kad je ve svanuo dan, dotrali
dnevni izvidnici s planinskih uzvisina. Zatim su Grci vijeali,
no njihova su miljenja bila podijeljena: jedni nisu htjeli napu
stiti bojni red, a drugi su imali sasvim suprotna stajalita.
Nakon toga, poto su se ovako podijelili, jedni su odlazili i
krenuli su u raznim smjerovima, svatko prema svojem gradu,
dok su se drugi, zajedno s Leonidom, pripremali da ondje
ostanu.
220. Pria se da ih je raspustio sam Leonida u brizi da ne izginu;
njemu samom i Spartancima koji su bili ondje nikako nije
dolikovalo da napuste bojite na koje su doli upravo zato da
ga sauvaju. J a se mnogo vie priklanjam miljenju da je
Leonida, kad je uvidio da saveznici nemaju volje ni elje da se
zajedno s njim izvrgavaju tolikoj pogibelji, zapovjedio da se oni
povlae, dok za njega samog ne bi bilo asno da ode: time to
je ondje ostao stekao je zauvijek golemu slavu, a srea Sparte
nije bila ubudue unitena. Naime, Pitija je prorekla Spartan
cima, kad su joj postavljali pitanja o ovome ratu, jo na njegovu
samom poetku, da e ili Lakedemon biti opustoen ili e jedan
627
njihov kralj poginuti. To im je proricala u heksametarskim
stihovima99 koji su glasili ovako:
Vama, stanovnicima Sparte prostranih pola
Sinovi Perseja sruit e udesnu, veliku tvrdu,
Ili se nee to zbiti, nego e lkonska zemla
Smrt oplkivati svojega krala to Heraklu rodje.
Nee to sprieiti bojem estina ni bika ni lva,
On je estinom nalik na Zeusa, i nee ga prie
Sprieiti nita, dok ne razori jedno od dvoga
. l
oo
Mislim da je vjerojatnije da se Leonida prisjeao ovih stihova i
da je htio stei slavu jedino za Spartance, pa je zato otposlao
saveznike, nego da su oni zbog razlika u miljenjima onako
neslavno naputali bojite.
221 . Ne ba najmanji dokaz da se to upravo tako dogodilo za
mene predstavlja i to da je i proroka koji je pratio vojsku,
Megistiju iz Akarnanije, za kojeg se prialo da je porijeklom iz
Melampodova roda, dakle onoga koji je prorekao iz rtava
kakva e ih sudbina zadesiti, Leonida pred svima slao kui da
ne bi zajedno s njima poginuo. No on ih sam, iako ga je Leonida
pustio, ipak nije ostavio, ve je kui poslao svojega sina jedinca
koji je ondje bio u vojsci.
222. Saveznici, koji su bili poslani kui, odlazili su, dakle, i
udalj avali su se, te su tako sluali Leonidu, a jedino su Tespijci
i Tebanci ostali s Lakedemonjanima. Od njih su Tebanci
ostajali protiv svoje volje i elje (njih je, naime, Leonida zadr
avao smatrajui ih taocima) , a T espijci su ostajali u potpunosti
po vlastitoj volji i kazali su da se nee udaljiti i napustiti Leonidu
99 Tj . stihovima sa est daktiIskih ili trohejskih stopa.
100
Tj. estinu Perzijanaca ( sinova Perseja , v. VII,61 ) moe obuzdati jedino ili
razorenje Sparte ili smrt jednoga od njezinih kraljeva.
628
i njegove drugove, ve su ostali na bojnom polju i zajedno s
njima poginuli. Njihov je zapovjednik bio Demofil sin Dija
dromov.
223. Poto je Kserkso u vrijeme suneva izlaska prinio rtve
ljevanice, priekao je do sata kad je na trnici najvea guva, 1 01
pa je poeo napadati: tako mu je predloio Efijalt; naime,
silazak s brda krai je i mnogo manje traje nego obilazak ili
uspinjanje. Kserksovi su barbari navaljivali, a Leonida i njegovi
Grci, budui da su i tako ili u sigurnu smrt, iziu mnogo vie
nego u prvim borbama prema irem dijelu klanca. Prolih ih je
dana titilo utvrenje zida, a oni su se borili malo-pomalo
izlazei u uski dio klanca. Sada su se sukobljavali izvan uskog
dijela, pa su mnogi barbari padali u gomilama; naime, odostrag
su zapovjednici odjeljenja s bievima u rukama udarali svakog
pojedinog vojnika i tako su ih neprestano gonili prema napri
jed. Mnogi su od njih padali u more i ondje pogibali, a jo
mnogo su vie njih ive pregazili drugi; nitko se nije obazirao
na one koji su umirali. Budui da su znali da ih uskoro eka
smrt od onih koji su obilazili brdo, Grci su pokazivali koliko
su god mogli snage u borbi s barbarima, puni prezira prema
smrti i slijepi od bijesa.
224. Veini su tada ve koplja bila slomljena, pa su maevima
unitavali Perzijance. U tom boju padne i Leonida, koji se
iskazao kao najizvrsniji j unak, a s njim i drugi znameniti
Spartanci, za ija sam imena saznao kao za imena ljudi dostoj
nih spomena, a saznao sam i imena svih tri stotine Spartanaca.
A meu mnogim drugim glasovitim Perzijancima ovdje su pala
i dva Darijeva sina, Abrokoma i Hiperant, koje je Dariju rodila
Frataguna, Artanova ki. Artan je bio brat kralja Darija, a sin
101
Izmeu 10 i 1 2 sati prije podne.
629
Histaspa sina Arsamova; kad je udavao ker za Darija, za miraz
joj je dao sve to je imao, jer mu je bila jedino dijete.
225. Dva su Kserksova brata ovdje pala u borbi, a za Leonidino
mrtvo tijelo trajala je silna bitka sve dok ga Grci nisu izvukli i
etiri puta natjerali svoje protivnike u bijeg. T o je bilo tako dok
se nisu pojavili oni kojima je put pokazivao Efijalt. Kad su Grci
opazili njihov dolazak, tada se boj stubokom poeo mijenjati:
povlaili su se unatrag prema uskom dijelu puta, preli su zid,
doli do breuljka i ondje zauzimali poloaje, a okupili se svi
ostali osim Tebanaca. T aj je breuljak na ulazu u klanac, tamo
gdje sada stoji kameni lav Leonidi u ast. Na tom su se mjestu
branili maevima, bar oni kojima su jo bili preostali, pa i
rukama i zubima, a barbari su ih zasuli strelicama, jedni napa
dajui ih odnaprijed, poto su sruili zid, a drugi odasvud, poto
su ih opkolili sa svih strana.
226. Iako su se Lakedemonjani i Tespijci pokazali takvim
junacima, pria se da je najsraniji meu njima bio Spartanac
Dijenek; za njega tvrde da je, prije no to su se sukobili s
Meanima, kad mu je neki Trahinjanin saopio da e mnotvo
odapetih strijela, kad barbari otpuste svoje lukove, zamraiti
sunce, jer ih ima toliko mnogo, kaao, ni najmanje time
uznemiren i ne marei uope za broj Meana, onu izreku kako
mu prijatelj Trahinjanin donosi dobre vijesti jer e se, ako
Meani zamrae sunce, protiv njih boriti u sjeni a ne na suncu.
Kau da je tom i drugim slinim izrekama Lakedemonjanin
Dijenek ostavio uspomenu na sebe.
227. Osim njega kau da su se isticala i dva brata Lakedemo
njanina, Alfej i Maron, sinovi Orsifantovi. Od T espijaca naj
veu je pohvalu zasluivao ovjek po imenu Ditiramb sin
Harmatidov.
630
228. U njihovu ast - a oni su pokopani na onome mjestu
gdje su i poginuli -i u ast onih koji su pali prije nego to su
otili saveznici koje je Leonida otpustio postavljen je natpis koji
glasi ovako:
Jednom su vodili bitku nasuprot tri miliuna
S Peloponez tu etiri tisue njih.
To je bilo napisano u ast svih, a posebno je za Spartance pisalo:
Putnie namjerie, Lakoncima javi d ovde
Leimo tujui mi njihovih zkona rie.
To je bilo za Lakedemonjane, a ovo za onog proroka:
Ovo je spomen na dinog Megstiu kojeg su neko,
Preavi Sperhia tok, Medni ubili tu,
Proroka koji ne hte napustiti spartanske vode,
Premd je spoznao on d se pribliva smrt.
Natpisima i nadgrobnim spomenicima, osim natpisa za proro
ka, poastili su ih Afktionci, a natpis proroka Megistije iz
prijateljstva je sastavio Simonid sin Leoprepov. 1 02
229. Pria se da su dvojica od te tri stotine, Eurit i Aristodem,
da su uspjeli postii meusobni dogovor, imali priliku ili da
zajedno pronau spas u Sparti, jer ih je Leonida poslao iz logora
i leali su u Alpenima teko bolesnih oiju, ili da zajedno poginu
s ostalima, ako se nisu htjeli vratiti; imali su, dakle, priliku
postupati na jedan ili na drugi nain, ali se nisu mogli sloiti,
ve su se razili u miljenjima, pa je Eurit, kad je uo da su
Perzijanci krenuli obilaznom stazom, zatraio oruje i, poto ga
je navukao, zapovjedio helotu103 da ga vodi k borcima, pa kad
102
Obino se smatra da je i druga dva nadgrobna epigrama sastavio Simonid,
glasoviti pjesnik s Keja, a da je za Megistijin grob on sam snosio i trokove.
103
Tj. slugi, kakve su imali spartanski vojnici.
631
ga je odveo ondje, njegov je vodi bjeei otiao, a on je sam
jurnuo u gomilu i poginuo, dok je Aristodem klonuo duhom
i ostao na ivotu. Da se ili sam Aristodem, budui da je bio
bolestan, vratio u Spartu, ili da su obojica zajedno otila kui,
mislim da se Spartanci ne bi uope na njih rasrdili; ali kako je
jedan od njih poginuo, dok drugi, premda je imao isti razlog,
nije imao volje mrijeti, morali su se silno rasrditi na Aristodema.
230. Neki priaju da je tako Aristodem pronaao spas u Sparti
i to iz navedena razloga, a drugi tvrde da je bio poslan kao
glasnik iz logora, te da nije htio, premda je mogao, sudjelovati
u bitki kad je do nje dolo, nego je ostao due na putu i tako
preivio, a da se glasnik koji je bio zajedno s njim poslan vratio
u bitku i poginuo.
231 . N o kad se vratio u Lakedemon, Aristodem je bio izvrgnut
pogrdama i sramoti; sramota se sastojala od ovoga: nijedan mu
Spartanac nije davao vatre za potpalu niti mu je upuivao
ijednu rije, 104 a pogrde su bile to to su ga zvali Aristodem
Bjegunac. No u bitki kod Plateje skinuo je sa sebe svu krivicu
koju je dotad morao nositi.
232. Pria se da je i neki drugi glasnik koji je bio poslan u
Tesaliju preivio od ove tri stotine, a njemu je ime bilo Pantit;
kad se vratio u Spartu i poto je bio osramoen, objesio se.
233. Tebanci kojima je zapovijedao Leontijad, dok su bili s
Grcima, pod prisilom su se borili protiv kraljeve vojske; kad su
vidjeli da Perzijanci zadobivaju prednost, tad su se, dok su se
Leonida i njegovi Grci povlaili na breuljak, odvojili od njih,
pruali su ruke i pribliavali su se barbarima uz posve istinite
104
Ova su dva postupka oznaavale simboliko iskljuenje graanina iz zajednice.
632
rijei: kako su oni na strani Medana i kako su medu prvima
kralju dali zemlju i vodu, 1 05 te kako su pod prisilom doli u
Termopile, pa ne snose nikakvu krivicu za gubitke koji su
zadesili kralja. Zahvaljujui tim rijeima ostali su na ivotu: i
Tesalci su, naime, svjedoili o njihovoj istinitosti. Ipak, nisu
ba u svemu imali sree: kad su ih nakon njihova prelaska
uhvatili, neke su ubili jo dok su prilazili, a veinu su po
Kserksovoj zapovijedi igosali kraljevskim igom, i to prvoga
od svih njihova zapovjednika Leontijada. Njegova su sina
Eurimaha kasnije ubili Platejci kad je kao zapovjednik etiri
stotine Tebanaca zauzeo grad Plateju.
234. Prema tome, Grci su tako bili bitku kod Termopila, a
Kserkso je pozvao k sebi Demarata i upitao ga je za poetak
ovo: Demarate, estit si ovjek. Sudim to po onome to se
uistinu zbiva. Naime, to si god rekao, sve se upravo tako
dogodilo. Sad mi kai koliko je jo preostalo Lakedemonjana i
koliko ih je tako izvrsnih u ratu, ili su svi takvi. A on ree: 0
kralju, veliko je mnotvo Lakedemonjana i mnogo je njihovih
gradova; a ono to eli uti, saznat e. U Lakedemonu se nalazi
grad Sparta s otprilike osam tisua ljudi. Svi su oni jednaki
ovima koji su se tu borili, a ostali Lakedemonjani nisu im
jednaki, ali jesu izvrsni. Kserkso na to ree: Demarate, na koji
emo nain uz najmanje muke svladati te ljude? Hajde, objasni
mi. Ti, naime, budui da si im bio kralj , razaznaje u kojim
pravcima idu njihove namjere.
235. A on je odgovarao: 0 kralju, kad me tako ozbiljno pita
za savjet, moram ti doista rei ono to bi bilo najbolje. Trebalo
bi slati tri stotine lada od tvojeg brodovlja prema lakonskim
obalama. Uz njih lei otok po imenu Kitera, za koji je Hilon,
105
Tj. prihvatili njegovu vrhovnu vlast.
633
najmudriji ovjek koji se kod nas rodio, kazao kako bi za
Spartance bilo korisnije da ga je more potopilo nego da stri
iznad njegove povrine, jer je Hilon neprestano predviao da
e otok posluiti za neto slino ovome to u ti ja razloiti; nije,
dakako, predvidio tvoj pohod nego se podjednako plaio bilo
kojeg vojnog pohoda. Neka tvoje brodovlje s tog otoka kao
polazita dri Lakedemonjane u strahu! Bude li im rat u blizini
njihovih domova, nee biti u stanju da pruaju pomo ostaloj
Grkoj dok je tvoja kopnena vojska bude zauzimala. A kad
pokori ostatak Grke, preostaju ti jo jedino oslabljeni Lakon
ci. Ako ne bude tako postupao, moe oekivati da e ti se
dogoditi ovo: uska prevlaka vodi na Peloponez; ako se svi
Peloponeani udrue protiv tebe, oekuj da e na tom mjestu
voditi bitku teu od svih koje si dosad imao. A ako postupi
onako, i bez borbe e ti pripasti i ta prevlaka i gradovi.
236. Nakon njega govorio je Ahemen, Kserksov brat i zapo
vjednik pomorske vojske, koji je prisustvovao razgovoru i koji
se uplaio da Kserkso ne pristane na takvo djelovanje: 0 kralju,
vidim da prihvaa rijei ovog ovjeka, a on ti zavidi na tvojim
uspjesima ili ak izdaje tvoju stvar. Naime, Grci se raduju kad
se mogu sluiti takvim sredstvima: zavide onome tko ima
uspjeha i mrze j aega od sebe. Ako u sadanjim okolnostima,
kad je u brodolomu stradalo etiri stotine laa, poalje jo
tristo laa iz tabora da plove oko Peloponeza, tvoji e protivnici
moi s nama ui u sukob; ali ako brodovlje ostane zajedno,
teko e se odluiti da ga napadnu i uope se nee moi s njim
sukobiti, a uz to e cijela pomorska vojska podravati kopnenu
i, obratno, kopnena pomorsku, ako se kreu zajedno; a ako ih
odvoji, niti e ti moi njima biti na korist, niti oni tebi.
Razmiljaj kako da dobro rasporedi svoje sile, i tada se nemoj
brinuti za postupke neprijatelja, niti gdje e oni zametnuti
bitku, niti to e uraditi, niti koliko ih ima. Naime, sposobni
634
su oni sami da o tome razmiljaju, a ml cemo o svojim
postupcima. Ako Lakedemonjani krenu u bitku protiv Perzi
j anaca, time uope nee zalijeiti svoje sadanje rane.
237. Na to Kserkso odgovori: ))Ahemene, mislim da pravo
govori i tako u postupiti. I Demarat govori ono za to vjeruje
da je za mene najbolje, ali tvoj je prijedlog jo bolji od njegova.
No ne prihvaam tvoj u tvrdnju da on nije naklon mojim
pothvatima, i to zakljuujem na osnovi onoga to mi je prije
govorio i na osnovi stvarnog stanja; jer doista graanin zavidi
graaninu koji ima uspjeha i pokazuje mu utnjom svoju zlobu,
pa kad ga sugraanin pita za savjet, nikad mu ne bi predloio
ono to smatra najboljim, ako ba nije uvelike uznapredovao u
vrlini, no taki su rijetki; ali stranac je svojem gostoprimcu
skloniji bilo od koga drugoga i, upitan za savjet, savjetuje
najbolje. Stoga, to se tie runih rijei o Demaratu, koji je moj
gost, zabranjujem da ih itko ubudue upotrebljava!
238. Poto je to kazao, Kserkso je prolazio izmeu leeva i dao
je zapovijed da se s Leonidina mrtva tijela, budui da je uo da
je on bio kralj i zapovjednik Spartanaca, odsijee glava i nabije
na kolac. Jasno mi je i po mnogim drugim dokazima, od kojih
ovaj nije najslabiji, da se kralj Kserkso od svih ljudi najjae
razbjesnio na Leonidu jo za njegova ivota: ne bi inae nikada
tako oskrnuo le, jer Perzijanci najvie od svih meni poznatih
naroda obiavaju iskazivati poast ljudima koji su se istakli u
ratu. No oni koji su dobili takvu zapovijed po njoj su i
postupali.
239. Sada se vraam na svoju osnovnu priu ondje gdje sam je
prije prekinuo. Lakedemonjani su prvi saznali da kralj kree na
Grku, te su stoga poslali pitanje u proroite u Delfima, a ono
im je izreklo proroanstvo koje sam malo prije naveo; no saznali
su za pokret na neobian nain. Naime, Demarat sin Aristonov
635
pobjegao je k Meanima i nije -kako smatram, a i vjerojatnost
ide tome u prilog -bio sklon Lakedemonjanima, pa se moe
samo nagaati da li je to uinio iz neke naklonosti ili iz
zluradosti zbog njihove nesree; u svakom sluaju, kad je
Kserkso donio odluku da vodi vojsku protiv Grke, Demarat
je bio u Suzi, saznao je za to i htio je tu vijest prenijeti
Lakedemonjanima. Kko drugaije nije mogao to dojaviti, jer
se izvrgavao opasnosti da bude uhvaen, izmisli ovakav nain:
uzme dvostruku ploicu za pisanje, sastrue s nje vosak i zatim
na drvetu ploice zapie kraljeve nakane, a kad je to uinio,
ponovo prevue voskom slova tako da prazna ploica, kad je
budu nosili, ne privlai nikakvu panju straara na putu. No
kad je poruka stigla u Lakedemon, Lakedemonjani nisu mogli
razumjeti o emu se radi, sve dok ih nije uputila, kako ujem,
Kleomenova ki a Leonidina ena, Gorgo, poto se sama tome
domislila, i predloila im da ostruu vosak pa e pronai pismo
urezano u drvo. Oni je posluaju i pronau i proitaj u pismo,
pa ga zatim poalju i drugim Grcima. Pria kae da se to upravo
tako dogodilo.
lOG
106
Prema nekim komentatorima cijelo ovo poglavlje kasniji je umetak u Herodotov
tekst.
636
OSMA KNJIGA POVIJESTI
1 . Ovi su Grci bili rasporeeni u pomorsku vojsku: Atenjani,
koji su davali sto dvadeset i sedam laa; posade njihovih
brodova popunjavali su zbog svoje sranosti i predanosti i
Platejci, iako nisu bili vjeti plovidbi. Korinani su davali
etrdeset laa, a Megarani dvadeset. Halkiani su posadom
popunjavali dvadeset laa koje su im davali Atenjani, Eginjani
osamnaest, Sikionjani dvanaest, Lakedemonjani devet, Epida
urani osam, Eretrijci sedam, Trezenjani pet, Stirani dvije, a
Kejani dva broda i dvije lae s pedeset vesala. Lokrani iz Opunta
pomagali su sa svojih sedam laa s pedeset vesala.
2. Ti su, dakle, kretali u bitku prema Artemisiju, a upravo sam
kazao koliko je brodova davao svaki pojedini grad. Ukupan
broj laa koje su se okupile kod Artemisija, ako se izuzmu lae
s pedeset vesala, bio je dvije stotine sedamdeset i jedna. Zapo
vjednika koji je drao vrhovno zapovjednitvo davali su Spar
tanci, i to je bio Euribijad sin Euriklidov: naime, saveznici su
kazali da nee, ako im svima na elu ne bude Lakonac, slijediti
Atenjane i njihovo zapovjednitvo, ve da e raspustiti brodov
lje koje se tek trebalo okupiti.
3. Govorilo se ve od poetka, i prije nego to su slali poslanike
na Siciliju da trae saveznike, l da bi pomorsku vojsku trebalo
l V. VII,153 id.
637
prepustiti Atenjanima. No budui da su se savezlllcl tome
protivili, Atenjani su neko vrijeme poputali, jer im je bilo
izuzetno mnogo stalo do toga da se Grka odri, a znali su da
e ona propasti ako se budu posvaali oko vrhovnog zapovjed
nitva; i ispravno su razmiljali, jer je graanski rat toliko gori
od rata o kojem je donijeta jednoduna odluka koliko je rat
uope gori od mira. Kako su toga bili svjesni, nisu ustrajno
traili svoje pravo nego su poputali sve dok su im, kako se
pokazalo, saveznici bili nuno potrebni: a kad su odbili Perzi
jance i vodili bitke za njihovo do, oduzeli su, navodei kao
izgovor Pausanijinu drskost, Lakedemonjanima vrhovno zapo
vjednitvo.
4. Ali to se dogodilo kasnije;2 sada su ovi Grci stigli do
Artemisija i, kad su vidjeli kako su mnogobrojne lae usidrene
kod Mete i kako je sve puno vojske, budui da se barbarska sila
ukazivala sasvim drugaijom nego to su to oni oekivali,
uplaili su se i poeli su vijeati o bijegu iz Artemisija u
unutranjost Grke. Poto su Eubejci saznali da oni o tome
vijeaju, molili su Euribijada da bar kratko vrijeme prieka dok
oni ne sklone na sigurno svoj u djecu i ukuane. Kako ga nisu
uspijevali nagovoriti, obrate se zapovjedniku Atenjana i nago
vore Temistokla, potkupivi ga s trideset talanata,3 da ostanu i
da zametnu bitku ispred Eubeje.
5. A Temistoklo je ovako postupao da bi zadrao Grke: od onog
novca prepusti Euribijadu pet talanata kao da ih daje od svojeg
imetka. Kad je na taj nain privolio Euribijada, jo se jedini od
preostalih zapovjednika odupirao Korinanin Adimant sin
2
Tj. 477. g. pr.n.e. O tim dogaajima pripovijeda T ukidid u svojem Zapisu o ratu
Peloponena i Atenjana, 1, 95.
3
Tj. 786 kg srebra. Ako se radi o tzv. eubejskom talantu od 36 kg, Temistokla su
potkupili s pomou ak 1080 kg srebra!
638
Okitov koji je rekao da e otploviti iz Artemisija i da nee ondje
ostati, pa mu je Temistoklo u zakletvu kazao: Nee nas
ostaviti, jer u ti dati vee darove nego to bi ti ih poslao kralj
Meana da napusti saveznike. S tim rijeima poalje na
Adimantovu lau tri talanta srebra.4 Tako ih je, podmitivi ih
darovima, nagovorio, a Eubejcima je uinio uslugu, dok je i
sam Temistoklo imao od toga koristi j er je ostatak tajio pred
drugima, a oni koji su primili novac vjerovali su da je on poslan
iz Atene upravo u tu svrhu.
6. Tako su ostali kod Eubeje i vodili su bitku na moru. A ona
se odigrala ovako: kad su barbari rano poslije podne stigli u
Metu, a ve su otprije znali da je malobrojno grko brodovlje
na sidrima kod Artemisija, te su ih sada i sami vidjeli, eljeli su
pokuati ne bi li ga nekako zarobili. No nisu smatrali da bi bilo
zgodno ploviti ravno na njih zbog toga da ih Grci ne bi opazili
kako plove prema njima i krenuli u bijeg, pa da ih, dok bjee,
zatekne no; po njihovu su miljenj u zacijelo morali bjeati, a
zapravo se nije smjelo dogoditi ni da vatronoa izbjegne smrt.5
7. Zato su oni smiljali ovakve putove: izdvojili su dvije stotine
brodova i poslali su ih s vanjske strane Skijata da oplove Eubeju
u Kaferej i oko Geresta do Euripa, a da ih protivnici ne opaze,
pa kad stignu ondje, da ih okrue i presijeku im put natrag, dok
e ih ostali napadati odnaprijed. Kad su to odluili, poslali su
one brodove koji su za to bili odreeni, a sami nisu imali
namjeru toga dana navaliti na Grke, bar ne prije nego to im
se ukae znak kojim im oni to su plovili oko otoka javljaju da
4
Prema tome, Euribijada je podmitio sa 131 kg, a Adimanta sa 78,6 kg srebra.
5
Budui da im je okolica bila poznata, Grcima bi dolazak noi pruio prednost,
dok su Perzijanci htjeli unititi cijelu flotu zajedno s vatronoom, nosiocem svete
vatre koja je potjecala iz Zeusova hrama.
639
su stigli. Njih su, dakle, poslali oko otoka, a preostale su se lae
prebrojavale u Meti.
8. U to vrijeme dok su oni prebrojavali lae (u logoru je bio
Skilija iz Skione, koji je tada bio najbolji ronilac na svijetu i koji
je, kad se dogodio brodolom kod Pelija, 6 spasio Perzijancima
mnogo blaga, a mnogo ga je i za sebe prisvojio) , taj je Skilija
ve i prije imao na umu prebjei Grcima, ali do tog trena nije
imao prilike za to. Na koji je nain odavde stigao k Grcima, ne
mogu sa sigurnou rei, a udio bih se kad bi ono to se
pripovijeda bilo istinito: naime, pria se da je zaronio u more
kod Mete i da nije izronio prije no to je stigao do Artemisija,
a pri tom bi proao kroz more otprilike osamdeset stadija.? A
pripovijedaju se o tom ovjeku i druge prie koje nalikuju
laima, ali neke su od njih i istinite: to se tie ovog dogaaja,
neka bude iskazano i moje miljenje prema kojem je on u
Artemisij stigao na nekoj brodici. Kad je stigao, odmah je
objasnio zapovjednicima kako se dogodio brodolom i kako su
one lae poslane oko Eubeje.
9. Poto su to uli, Grci su odravali savjetovanje. Nakon
mnogih govora pobij edilo je stajalite da toga dana ostanu gdje
jesu i da tu provedu dio noi, a zatim, kad proe pono, da
krenu i idu u susret laama koje su plovile oko otoka. Nakon
toga, kako nitko nije plovio prema njima, priekali su kasno
poslije podne, pa su sami krenuli na plovidbu prema barbarima,
jer su htjeli napraviti pokus za bitku i vjebati propiovljavanje. 8
1 0. Dok su ih ostali Kserksovi vojnici gledali kako plove s
malim brojem laa, pomislili su da su posve izgubili pamet, pa
G
V. VII, 188 i d.
7 Oko 15360 metara!
8
Za ovaj manevar v. VI,l2 i bilj. 3.
640
su i sami poeli pokretati brodove jer su se ponadali da e ih
lako zarobiti, a ta im je nada bila uvelike opravdana dok su
gledali malobrojne grke lae u usporedbi sa svojima, kojih je
bilo mnogostruko vie i koje su se bolje ponaale na moru. U
tom uvjerenju oni su ih poeli opkoljavati sa svih strana. Oni
meu Jonjanima9 koji su bili naklonjeni Grcima, sudjelovali su
protiv svoje volje u ratu i bili su silno nesretni jer su morali
gledati kako opkoljavaju Grke, a bili su sigurni da se nitko od
njih nee vratiti kui: tako im se slabanom inila grka vojska.
A oni koji su se radovali onome to se dogaalo, natjecali su se
tko e od njih prvi sam zarobiti atiku lau i dobiti nagradu od
kralja, jer su Atenjani uivali najvei ugled i u njihovu taboru.
1 1. No im su Grci dobili znak, najprije su kljunove laa
okrenuli prema barbarima, dok su krme skupili u sredini, a na
drugi su znak kretali u napad, premda su bili stisnuti na malom
prostoru pa su morali navaliti provom na provu. Tada zarobe
trideset barbarskih brodova i brata salaminskog kralja Gorga,
Filaona sina Hersova, koji je bio poznat u cijelom taboru. Prvi
od Grka koji je zarobio neprijateljsku lau bio je ovjek iz
Atene, Likomed sin Eshrejev, i on je za to dobio priznanje. Dok
su se oni tako nadmetali bez odluke u toj pomorskoj bitki, pala
je no i razdvojila ih. Grci su plovili natrag prema Artemisiju,
a barbari prema Aeti, poto su se borili na nain koji uope
nisu oekivali. U toj bitki na moru jedini je od Grka koji su
bili s kraljem Lemnjanin Antidor prebjegao Grcima, pa su mu
Atenjani zbog toga ina darovali zemljite na Salamini.
12. A kad je pala no - bilo je to usred ljeta -, spustila se
strana kia koja je padala cijelu no zajedno s potmulom
grmljavinom s Pelija; more je nosilo mrtva tijela i ostatke
9 U perzijskoj mornarici.
641
brodova prema Meti, pa su se oni uhvatili oko pramaca brodova
i zapinjali su o vesla. Vojnike koji su ondje bili, dok su sve to
sluali, obuzeo je strah i vjerovali su da e sigurno pomrijeti kad
su zapali meu taka zla; naime, i prije no to su uspjeli
odahnuti od brodoloma i oluje koja ih je zadesila kod Pelija,
iznenadila ih je estoka bitka na moru, a nakon bitke grozan
pljusak, snane bujice koje su ih vukle prema puini i potmula
grmljavina.
1 3. Njima je ta no bila takva, a onima kojima je bilo nareeno
da plove oko Eubeje ta je no, iako je bila ista, bila jo mnogo
uasnija, upravo utoliko to ih je zahvaala na otvorenu moru,
pa im je i kraj bio jadan: kad su ih za plovidbe oluja i pljusak
zatekli kod eubejske Kele, noeni vjetrom i ne znajui kamo ih
nosi, udarali su o stijene. Sve je to bilo boansko djelo kako bi
se perzijska pomorska vojska izjednaila s grkom i kako ne bi
bila daleko vea.
14. Oni su, dakle, bili uniteni kod eubejske Kele; barbari u
Meti, kad je na njihovo veselje zasjao novi dan, nisu micali lae
i bili su sretni to, nakon svih loih dogaaja, mogu sada
napokon biti na miru. Grcima su u pomo dolazile pedeset i
tri atike lae. 10 One su ih svojim dolaskom osokolile, a zajedno
s njima stigla je i vijest da je oluja koja je prola unitila sve
barbare koji su plovili oko Eubeje. U isto vrijeme kao i dan
prije krenuli su na plovidbu i napali su neke kilianske lae;
poto su ih unitili, kad je pala no, plovili su natrag prema
Artemisiju.
1 5. Treega su se dana zapovjednici barbara razljutili to im
tako malobrojne lae nanose sramotu, a pobojali su se i Kser-
10
T o je bio ostatak atenske flote koji jo nije sudjelovao u bitki.
642
ksa, pa nisu vie ekali da Grci zaponu boj nego su se oko
podneva pripremili i poeli su izvoditi brodove. Zbivalo se to
tako da su se tih istih dana odigravale ove pomorske bitke i
bitka na kopnu kod Termopila. Kao to je Leonidinim vojni
cima bilo najvanije braniti klanac, tako se i za one na moru
cijela borba vodila oko Euripa. Jedni su imali zapovijed da ne
propuste barbare u Grku, a drugi da unite grku vojsku i
zavladaju prolazom.
1 6. Dok su Kserksovi ljudi poredani za bitku plovili prema
njima, Grci su bez pokreta stajali kod Atemisija. Barbari su
postavili lae u polukrug i poeli su ih okruivati da bi ih
opkolili. Tada su Grci stali ploviti prema njima i uli su u sukob.
U toj su pomorskoj bitki bili snagom meusobno jednaki.
Naime, Kserksova vojska sama je sebi nanosila tetu zbog svoje
veliine i broja laa koje su smetale jedne drugima i meusobno
su se sudarale; usprkos tome ostajala je na licu mjesta i nije
poputala, jer su smatrali da bi bilo strano kad bi ih tako
malobrojni brodovi natjerali u bijeg. Mnoge su grke lae
stradavale, pa i mnogi ljudi, a jo mnogo vie barbarskih laa i
ljudi. I tako su nakon borbe otili svaki na svoju stranu.
17. Meu Kserksovim vojnicima u toj su se bitki na moru
posebno istakli Egipani koji su, uz sve ostale velike podvige
koje su izveli, zarobili pet grkih brodova s cijelom posadom.
Meu Grcima toga su se dana istakli Atenjani, a od Atenjana
Klinija sin Alkibijadov, koji je u vojsci sudjelovao na vlastiti
troak s dvije stotine ljudi i vlastitom laom.
l l
II
K
linija je bio otac znamenitog Alkibijada, a dvjesto ljudi predstavljao je uobia
jenu momad jedne troveslarke.
643
1 8. Poto su se razdvojili, i jedni i drugi su se radosno povlaili
na svoja sidrita. Kad su se Grci, nakon razdvajanja, udaljili od
mjesta bitke, bavili su se svojim mrtvima i ostacima brodova,
a imali su s time mnogo posla, ponajvie Atenjani kojima je
polovica brodova bila oteena, pa su poeli vijeati o povlae
nju u unutranjost Grke.
1 9 . Temistoklo je razumio da bi, ako bi uspio odvui ete
Jonjana i Karana od barbara, mogli svladati ostatak vojske, pa
je, dok su Eubejci gonili svoju stoku na morsku obalu,12 ondje
okupio zapovjednike i rekao im kako misli da raspolae sred
stvom kojim e - kako se nada - udaljiti najbolje meu
kraljevim saveznicima. Tek im je toliko tada otkrivao, a to se
tie okolnosti u kojima se nalaze, kazao im je da moraju uiniti
ovo: neka svatko od njih rtvuje koliko hoe eubejskih grla
stoke (jer je bolje da vojska njima raspolae nego neprijatelj) , a
preporuivao je da svatko naredi svojim vojnicima da pale
vatru; 13 o asu odlaska odavde sam e se brinuti kako bi ivi i
zdravi stigli u Grku. Oni su rado tako postupali i odmah su
zapalili vatre, pa su se zatim poeli baviti stokom.
20. Naime, Eubejci su zanemarili Bakidovo proroanstvo kao
da uope nije bilo ni izreeno, te nisu nita sklonili niti su
pribavili ita za rat koji im se pribliavao, pa su na sebe navalili
nevolje. Bakidovo je proroanstvo, naime, glasilo ovako:
Kd barbarin nabaci moru jaram od lika, 14
Pazi, udli s Eubeje koze to mekeu glsno.
12
To se dogaalo uveer, kad su pastiri odvodili stoku s panjaka u staje na morskoj
obali.
1.1
Da bi se inilo kako e ondje provesti no i kako bi mogli ispei stoku nakon
rtvovanja.
14 Jaram od lika je most, vezan uadi od lika, kojim je Kserkso premostio Helespont
(v. VII,36).
644
Kako nisu uope obratili panju na ove rijei, niti u tadanjim
okolnostima niti kasnije, morala ih je zadesiti najvea nevolja.
21 . Dok su oni tako postupali, pojavi se izvidnik iz Trahine.
Kod Artemisija se nalazio izvidnik Polija, rodom iz Antikire,
kojemu je bilo nareeno (a imao je u pripravnosti i opremljenu
brodicu) da obavjetava one u Termopilama ako bi pomorska
vojska stupila u bitku; jednako tako, kod Leonide se nalazio
Atenjanin Abronih sin Lisiklov pripravan da na lai s trideset
vesala nosi onima kod Artemisija vijest ako bi se to novo
dogodilo kopnenoj vojsci. T aj im je, dakle, Abronih doao i
javio im je to se desilo Leonidi i njegovoj vojsci.

im su to
saznali, vie nisu odgaali povlaenje i poeli su odlaziti onako
kako su bili svrstani, najprije Korinani, a na kraju Atenjani.
22. Temistoklo je izabrao atenske lae koje su najbolje plovile,
pa je iao k mjestu gdje je bilo pitke vode i ondje je u stijenama
urezivao natpis zato da bi gajonjani, kad sutradan pristignu u
Artemisij, proitali. A natpis je glasio ovako: Ljudi Jonjani,
nepravedno postupate kad ratujete protiv svojih oeva i poro
bljavate Grku. Radije prijeite na nau stranu: ako to ne
moete uiniti, bar vi sami nemojte vie sudjelovati u borbama
s nama, a zamolite i Karane da jednako postupaju; ako ni jedno
ni drugo nije mogue i ako vas je podjarmila tako golema prisila
da joj se ne moete odupirati, onda se makar u boju, kad se
sukobimo, hotimice loe borite, prisjeajui se toga da smo vas
mi rodili i da ste vi predstavljali osnovni uzrok naeg neprija
teljstva prema barbarima. To je Temistoklo dao napisati, ini
mi se, pomiljajui na obje mogunosti, ili da e natpis ostati
kralju nepoznat a Jonjane potaknuti da promijene miljenje i
prijeu na njihovu stranu, ili da e biti prenijet Kserksu zajedno
s nekom klevetom, pa e on izgubiti povjerenje u Jonjane i nee
im zato dopustiti da se bore u bitki na moru.
645
23. Temistoklo je to napisao, a barbarima je laom stigao
ovjek iz Histijeje s vijeu o povlaenju Grka iz Artemisija. A
oni mu nisu vjerovali, pa su glasnika drali pod straom, dok
su brze lae poslali da izvide stanje; kad su i one dojavile kako
stvari doista stoje, s izlaskom sunca cijela je vojska najednom
krenula na plovidbu prema Artemisiju. Na tom su se mjestu
zadrali do podneva, a nakon toga su plovili prema Histijeji. A
kad su stigli onamo, zauzeli su grad Histijejaca i oblast Elopije,
te su upali u sva sela u obalu Histijeotide.
24. Dok su oni ondje boravili, Kserkso priredi sve u vezi s
mrtvim tijelima, pa poalje glasnika pomorskoj vojsci. A una
prijed je sve ovako priredio: od svih leeva svojih vojnika, koliko
ih je bilo kod Termopila (a bilo ih je dvadeset tisua) , ostavio
ih je otprilike tisuu, a za ostale je iskopao jame pa ih je u njih
sahranio, dok je odozgo nabacao lie i nagomilao zemlju da ih
mornarica ne bi mogla vidjeti. Kad je glasnik preao u Histijeju,
okupio je cijeli logor i govorio im je ovako: Ljudi saveznici,
kralj Kserkso dozvoljava svakome od vas, koji god to zaeli, da
napusti svoju etu i ode pogledati kako se bori protiv bezumnih
ljudi koji su povjerovali da mogu nadvladati kraljevu silu!
25. Poto je on to objavio, nakon toga najrjea je stvar na svijetu
postao amac: toliko ih je mnogo htjelo ii na razgledavanje.
Kad su se prevezli na kopno, pregledavali su u prolazu leeve:
svi su vjerovali da su svi koji ondje lee Lakedemonjani i
T espijci, jer su vidjeli i helote. 15 N o ipak, onima koji su preli
nije ostalo skriveno to je Kserkso uradio sa svojim mrtvacima;
naime, to je i bilo smijeno: njih se vidjelo samo tisuu kako
lee uokolo, a protivnici, njih etiri tisue, leali su svi nabacani
na jedno mjesto. Taj su, dakle, dan posvetili razgledavanju, a
15 Tj. posluitelje spartanskih vojnika.
646
sutradan su jedni plovili u Histijeju na svoje lae, a vojnici s
Kserksom spremali su se za pokret.
26. K njima je dolo i nekoliko prebjega iz Arkadije koji su bili
bez sredstava za ivot i htjeli su se neim zaposliti. Vodei ih
pred lice kralja, Perzijanci su ih ispitivali to Grci sad rade; a
pitanja im je postavljao jedan u ime svih. Oni su im kazali da
slave olimpijske sveanosti i da promatraju natjecanja u tjele
snim vjetinama i trke konja. A on ih je upitao to je nagrada
za koju se natjeu; oni su mu rekli da je to vijenac od maslinovih
granica to ga dobivaju. Tada Tritantehmo sin Artabanov
izrekne jednu veoma plemenitu misao i time zaslui od kralja
naziv kukavice. Naime, dok je sluao da im je nagrada vijenac
a ne novac, nije se mogao suzdrati i to preutjeti ve pred svima
ree: Avaj, Mardonije, protiv kakvih nas to ljudi vodi u rat,
koji se ne natjeu za novac nego za slavu?
27 . Toliko neka bude o tome reeno; u meuvremenu, odmah
nakon poraza u Termopilama Tesalei poalju glasnika Fokia
nima, jer su prema njima neprestano osjeali mrnju, a poslije
posljednjeg poraza posebno estoku. Naime, kad su sami T e
s alci i njihovi saveznici upali na podruje Fokidana samo
nekoliko godina prije ovog kraljeva pohoda, Fokiani su ih
nadvladali i nanijeli silne gubitke. Kad su Fokiani bili opko
ljeni na Parnasu zajedno s prorokom Telijom iz Elide, taj im
T elija smisli ovo: namae sadrom est stotina najizvrsnijih
fokianskih junaka, i njih same i njihovo oruje, pa ih poalje
na Tesalee s naredbom da ubijaju svakoga za koga vide da nije
pobijeljen. Kad su ih ugledale prve tesalske strae, uplaile su
ih se, jer su pomislile da su to neka udovita, a nakon straa
uplaila se i sva vojska, pa su se Fokiani domogli etiri tisue
ubijenih neprijatelja i njihovih titova, od ega su polovicu dali
kao zavjetni dar u Abu, a polovicu u Delfe: desetina blaga iz te
647
bitke pretvorena je u velike kipove koji stoje oko tronoca pred
hramom u Delfma, a drugi su isti takvi posveeni u Abi.
16
28. Tako su Fokidani svrili s tesalskim pjeatvom koje ih je
opkoljavalo; a kad im je u zemlju provalila njihova konjica, i
njoj su nanijeli nenadoknadive gubitke. U klancu koji lei blizu
Hijampola iskopali su golemu jamu i postavili su u nju prazne
vreve, pa su odozgo nanijeli iskopanu zemlju i izravnali je s
ostalim tlom, te su tako ekali napad T esalaca. Oni su jurili na
Fokidane da bi ih opljakali, ali upadnu u vreve. Konji su
ondje polomili noge.
29. I zbog jednog i zbog drugoga bijesni, Tesalei su poslali
glasnika s ovakvom porukom: 0 Fokidani, sad bi bilo bolje
da priznate da nam niste dorasli. I prije, dok smo bili s Grcima
onoliko dugo koliko nam je to bilo po volji, uvijek smo imali
vie moi od vas, a sada kod barbara moemo toliko da samo
o nama ovisi hoete li biti lieni svoje zemlje i porobljeni; no
mi, premda imamo sve mogunosti, nismo zlopamtila, ve nam
u naknadu dajte pedeset talan ata srebra,l? pa vam obeavamo
da emo odvratiti napade od vae zemlje.
30. Takvu su i m poruku slali Tesalei. Naime, jedino Fokidani
od svih tamonjih naroda nisu pristajali uz Medane, ali ni zbog
ega drugoga -kako zakljuujem na osnovi promiljanja -
nego samo zbog neprijateljstva prema T esalcima. Da su T esalci
uveali grku stranu, Fokidani bi, smatram, pristajali u Me
dane; kad su im Tesalei ono objavili, Fokidani su ustvrdili da
nee dati novac, no da bi i oni, ako bi htjeli, mogli isto kao i
16
Rije je o bronanim kipovima u prirodnoj veliini koji prikazuju -kako kae
Pausanija (Vodi po Grkoj, X, 13,7) -Apolona i Herakla kako se svaaju oko svetog
tronoca,
17 Tj. 1310 k.
648
Tesalci biti uz Medane; no oni nee od svoje volje biti izdajice
Grke.
31 . Kad su im ove rijei bile prenijete, Tesalci su se tako
razbjesnjeli na Fokidane da su postali vodii barbarinu na putu.
Zatim su iz Trahinije upali u Doridu; ondje se protee uzak
trak zemlje Doride, najvie trideset stadija irok, 18 a lei izmedu
podruja Malide i Fokide, i tu je neko bila Driopida: to je
podruje zaviaj Dorana na Peloponezu. Kad su upali u tu
Doridu, barbari je nisu opustoili; njezini su stanovnici, naime,
bili uz Medane, a ni Tesalcima se nije to inilo primjerenim.19
32. No kada su upali iz Doride u Fokidu, nisu uspjeli uhvatiti
same Fokidane. Neki su se Fokidani uspeli na uzvisine Parnasa
(i sam vrh Parnasa, koji se uzdie osamljen iznad grada Neona
i koji se zove Titoreja, moe primiti mnotvo ljudi, pa su se
upravo na nj uspeli i prenijeli su onamo svoje stvari) ; veina ih
je otila k Lokranima iz Ozolide, u grad Amfsu koji lei s onu
stranu Krisejske doline. A barbari su protutnjali cijelom ze
mljom Fokidom, jer su T esalci tako vodili vojsku; to su god
osvojili, sve su palili i pustoili, a pod gradove i svetita postav
ljali su vatru.
33. Putujui uz rijeku Kefs, ostavljali su za sobom posvemanju
pusto, te su spalili gradove Drim, Haradru, Eroh, T etronij,
Amfkeju, Neon, Pedijeju, Triteju, Elatiju, Hijampol, Parapo
tamije i Abu, gdje je bilo bogato Apolonovo svetite, s mnogim
riznicama i zavjetnim darovima; i onda je ondje bilo, kao i
danas, proroite; i to su svetite opljakali i zapalili. Progonili
18
Tj. oko 5760 metara.
19 Budui da su Tesalci bili korisni Kserksovi savezni ci, njihovo je miljenje bilo
vano Perzijancima.
649
su neke Fokiane i uhvatili ih u brdima, pa su izmrcvarili do
smrti i neke ene, jer ih je mnotvo silovalo.
34. Poto su barbari proli Parapotarije, stigli su u Panopej .
Odavde se nadalje njihova vojska dijelila na dva dijela. Vei i
moniji dio vojske zajedno se s Kserksom kretao prema Ateni
i upao je u podruje Beoana, u kraj koji pripada Orhomenja
nima. Svi su Beoani bili na strani Meana, a njihove su
gradove uspijevali spasiti ljudi Makedonci koji radi toga bili po
njima rasporeeni, a poslao ih je onamo Aleksandar.20 A spa
avali su ih time to su Kserksu usrdno ukazivali na to kako su
Beoani nakloni meanskim pothvatima.
35. Ti su barbari, dakle, ili ovim putem, a drugi su se s
vodiima kretali prema svetitu u Delfma, dok im je s desne
strane ostajao Parnas.

to su god osvojili u Fokidi, sve su

dokraja pustoili: spalili su gradove Panopejaca, Daulijaca i
Eoliana. A tim su se putem kretali odvojeno od ostatka vojske
zato da bi opljakali svetite i blago iz njega predali kralju
Kserksu. A Kserksu je svaka pojedinost u svetitu vrijedna
spomena bila bolje poznata, kako sam obavijeten, nego ono
to je ostavio kod kue, jer su mu o tome mnogi neprestano
pripovijedali, a ponajvie o zavjetnim darovima Kreza sina
Alijatova.
36. A Delfma, dok su ondje o tome sluali, zavlada silan strah,
pa su posve uplaeni pitali proroite u vezi sa svetim blagom,
da li da ga zakopaju pod zemlju ili da ga prenesu na neko drugo
mjesto. Bog im nije dozvoljavao da ga premjetaju i kazao je da
je sposoban sam sebe zatititi. Kad su to uli, Delfjani su se
20
Naime, makedonski je kralj, premda je bio perzijski saveznik, bio sklon Grcima,
pa je kasnije za to od njih dobio i priznanje.
650
poeli brinuti za sebe. Svoju su djecu i ene poslali prijeko u
Aheju, a oni su se sami najveim dijelom uspeli na glavice
Parnasa, dok su svoje stvari prenijeli u Korikovu spilju; neki su
opet pobjegli u Amfisu u Lokridi. T ako su grad Delfe napustili
svi osim ezdeset ljudi i samog tumaa boanske rijei.
37. N o kad su se barbari ve pribliavali u svojem naletu i mogli
su vidjeti svetite, u tom asu tuma boanske rijei, koji se zvao
Akerat, opazi kako ispred hrama, iznijeto iz njegovih unutra
njih prostorija, lei sveto oruje koje nije smio dotai ni jedan
jedini ovjek. On je iao okolo i javljao preostalim Delfljanima
da su dogodilo udo; a kad su se barbari u urbi nalazili ve u
visini Atene Pronaje, ukau im se uda jo vea od onoga koje
se netom dogodilo. Bilo je posve neobino to se ratno oruje
pojavilo samo od sebe i lealo pred hramom; no ono to se
ukazalo nakon toga doista je meu svim boanskim znamenjem
ponajvie zavrijedilo da izazove uenje. Kad su, dakle, barbari
u naletu bili u visini svetita Atene Pronaje, u tom se trenu s
neba zaponu na njih obruavati munje, a s vrhunaca Parnasa
otkinu se dvije stijene, pa su padale prema njima uz straan lom
i mnoge su od njih pogodile, dok se iz Pronajina svetita dizala
buka i vika.
38. Kako se sve to zbilo istovremeno, barbarima strah prodre
do kosti. Kad su Delfljani vidjeli da oni bjee, spuste se s brda
i velik ih broj poubijaju. Preivjeli su bjeali ravno u Beotiju.
Kad su se vratili svojima, ti su barbari, kako sam saznao, priali
kako su uza sve ono vidjeli i druge boanske znakove: dva
naoruana vojnika, vea nego to su to obini ljudi, koja su ih
slijedila, ubijala i progonila.
39. Za tu dvojicu Delfljani tvrde da su to njihovi domai j unaci,
Filak i Autonoj, iji su sveti gajevi u okolici svetita, Filakov uz
samu cestu iznad svetita Pronaje, a Autonojev blizu Kastalije
651
ispod vrha Hijampije. Stijene koje su se sruile s Parnasa jo su
se u moje vrijeme mogle vidjeti kako lee u gaju Atene Pronaje
u koji su upale poto su projurile kroz redove barbara. Tako je
dolo do povlaenja tih ljudi iz svetita.
40. Grka se pomorska vojska na molbu Atenjana od Artemisija
kretala prema Salamini. Atenjani su ih zamolili da se zadre kod
Salamine zato da bi sami mogli djecu i ene izbaviti iz Atike, a
zatim i razmisliti o tome kao e ubudue postupati. N aime,
htjeli su odrati vijeanje o sadanjim prilikama, jer su se bili
prevarili u svojim previanjima. Mislili su da e nai Pelopo
neane kako sa svom vojskom doekuj u barbare u Beotiji, a
ondje nisu pronali ba nikoga, ve su dobivali obavijesti da oni
utvruju Istam, brinui se isklj uivo za to da Peloponez bude
sauvan i branei samo njega, dok su sve ostalo preputali
sudbini. Budui da su dobivali takve obavijesti, zamolili su
brodovlje da se zadri kod Salamine.
41 . Ostai su pristali na Salamini, a Atenjani na svojoj obali.
N akon povratka objave neka svaki Atenjanin spaava, kako zna
i umije, svoju djecu i ukuane; 21 nakon toga veina ih je poslala
u Trezen, neki na Eginu, a dio na Salaminu. Pourili su se
skloniti ih na sigurno jer su se eljeli pokoravati proroanstvu,22
ali zacijelo najvie iz slijedeeg razloga: Atenjani priaju da
velika zmija, koja je uvar akropole, ivi u svetitu. Priaju
nadalje da njoj u ast, kao da doista postoji, odravaju svea
nosti i svakog joj mjeseca prinose rtve: ta se mjesena rtva
sastoji od medena kolaa. T aj medenjak, koji je prije uvijek bio
pojeden, sada je ostao netaknut. Kad je sveenica to objavila,
Atenjani su jo bre i spremnije ostavili grad, kao da je i boginja
II
Bez takve slubene objave slian bi se postupak u Ateni smatrao izdajstvom i
kanjavao se najteom kaznom.
22
v.
VII,140-141.
652
ve napustila akropolu. 23 Kad su sve sklonili na sigurno, plovili
su prema sidritu grkog brodovlja.
42. Dok su oni koji su doli iz Artemisija sidrili lae na
Salamini, poto je bio o tome obavijeten, skupljao se i ostatak
pomorske vojske iz Trezena; naime, prije im je bilo reeno da
se okupljaju u Pogonu, luci Trezenjana. Bilo se skupilo mnogo
vie brodova nego to ih je sudjelovalo u pomorskoj bitki kod
Artemisija, a doli su i iz veeg broja gradova. Zapovjednik
brodovlja bio je isti kao i kod Artemisija, Euribijad sin Eurikli
dov, ovjek iz Sparte koji nije bio kraljevskoga roda; daleko
najvie i najboljih laa davali su Atenjani.
43. A u pohodu su sudjelovali ovi: s Peloponeza Lakedemonja
ni koji su davali esnaest laa, Korinani koji su davali isti broj
laa kao i kod Artemisija; Sikionjani su davali petnaest laa,
Epidaurani devet, Trezenjani pet, Hermionjani tri, a svi su oni,
osim Hermionjana, bili iz roda Dorana i Makedna i ovamo su
doli iz Erineja, iz Pinda i, napokon, iz Driopide. Hermionjani
su Driopljani koje su Heralo i Malijci istjerali iz zemlje koja
se danas zove Dorida.
44. To su Peloponeani koji su sudjelovali u pohodu, a ovo su
oni s kopna izvan Peloponeza: Atenjani koji su davali vie laa
od svih ostalih, stotinu i osamdeset, i to sami; kod Salamine
Platejci se nisu borili s Atenjanima, i to iz slijedeeg razloga:
kad su se Grci udalj avali od Artemisija i kad su bili u visini
Halkide, Platejci su se iskrcali na obalu preko puta Beotije i bili
su zaposleni spaavanjem svojih porodica. Budui da su njih
spaavali, izostali su iz bitke. Atenjani su, u vrijeme kad su
2
3
Naime, zmija je bila posveena Ateni. Prema Plutarhu ( Temistoklov ivot, 10),
ovakvu je interpretaciju sveenici sugerirao sam Temistoklo.
653
Pelazgi zauzimali zemlju kojoj je danas ime Grka, bili Pelazgi
koji su se nazivali Kranajci, a u vrijeme Kekropova kraljevanja
nazvali su se Kekropidi, dok su, kad je Erehtej preuzeo vlast,
promijenili ime u Atenjani, a kad je Jon sin Ksutov postao
zapovjednikom njihove vojske, Atenjani su se po njemu nazvali
Jonjani.
45. Megarani su davali isti broj laa kao i kod Artemisija,24
Amprakijci su stizali u pomo sa sedam laa, Leukaani s trima,
a oni su bili dorsko pleme iz Korinta.
46. Od otoana Eginjani su davali trideset brodova. Oni su
raspolagali i drugim laama s posadom, ali su s pomou njih
uvali vlastiti kraj, a kod Salamine su se borili s trideset onih
koje su najbolje plovile. Eginjani su Dorani iz Epidaura; njiho
v je otoku neko ime bilo Enona. Nakon Eginjana, tu su bili
Halkiani koji su davali dvadeset brodova dovedenih iz Arte
misija, te Eretrijci sa sedam laa; oni su Jonjani. Zatim, Kejani
s istim brojem laa,25 a oni su jonskog roda iz Atene. Nakani
su davali etiri broda koje su graani, kao i svi ostali otoani,
poslali Meanima, ali se posade nisu obazrele na taj nalog ve
su prele Grcima na poticaj Demostena, uglednog graanina
koji je tada bio zapovjednik ratne lae; i Nakani su Jonjani
porijeklom iz Atene. Stirani su davali isti broj laa kao kod
Artemisija,26 a Kitnjani jednu i jo jednu lau s pedeset vesala:
i jedni i drugi su Driopljani. U pohodu su sudjelovali i Serif
ljani, Sifnjani i Meljani: oni jedini od otoana nisu barbarinu
dali zemlju i vodu.27
24 Tj. 20 laa (v. VII,l).
2
5 Tj. dvije lae (v. VIII.l).
2
6
Tj. dvije lae (v. VIII,l).
27 Dakle, nisu mu se predali.
654
47. To su svi koji su sudjelovali u pohodu a ive s ovu stranu
T esproana i rijeke Aheronta; naime, T esproani su susjedi
Amprakijcima i Leukaanima: oni su bili sudionici pohoda koji
su doli iz najudaljenijih krajeva. Od onih koji ive izvan
navedenog podruja Grkoj su u opasnosti pomagali jedino
Krotonjani, koje je vodio Fajil, ovjek koji je triput pobijedio
na pitijskim igrama;2
8
Krotonjani su rodom Ahejci.
48. Svi su drugi sudjelovali u pohodu s troveslarkama, dok su
Meljani, Sifnjani i Serifljani davali lae s pedeset vesala. Melja
ni, koji su rodom Lakedemonjani, davali su dvije lae, a
Sifnjani i Serifljani, koji su Jonjani iz Atene, svaki po jednu.
Ukupan broj brodova, osim laa s pedeset vesala, bio je tri
stotine sedamdeset i osam.29
49. Kad su se zapovjednici iz navedenih gradova okupili kod
Salamine, odravali su vijeanje na kojem je Euribijad predloio
neka tko god to eli iznese svoje stajalite o tome gdje bi od
onih mjesta na kojima imaj u nadzor bilo najpovoljnije voditi
pomorsku bitku: kako su Atiku ve bili izgubili, predlagao je
neko od preostalih mjesta. Govornici su se u svojim stajalitima
u veini slagali da treba otploviti do Istma i ondje se boriti na
moru z Peloponez, a kao razlog su navodili to da e, ako budu
pobijeeni u bitki, na Salamini biti opkoljeni na otoku, pa nee
imati nikae nade u pomo, a u sluaju poraza kod Istma moi
e se vratiti u svoja podruja.
28 Pitijske su igre bile, poput olimpijskih, sportska natjecanja koja su se odravala
svake etvrte godine u Delfima u Apolonovu ast. Fajila spominje i Pausanija ( Vodi
po Grkoj, X,9,2) kao dvostrukog pobjednika u petoboj u i jednostrukog u tranju.
29 Stvaran zbroj brodova koje je Herodot naveo iznosi 366, pa su u ovaj zbroj
zacijelo pribrojene i lae Eginjana koje su uvale njihovu obalu.
655
50. Dok su zapovjednici s Peloponeza tako razlagali, pojavio se
ovjek iz Atene s vijeu da je barbarin stigao u Atiku i da je
cijelu pretvara u prah i pepeo. Naime, vojska koja se s Kserksom
kretala kroz Beotiju zapalila je grad Tespijaca koji su oni
napustili i pobjegli na Peloponez, a isto tako i grad Platejaca,
te je stigla u Atenu i ondje je sve unitavala. ATespiju i Plateju
su spalili, jer su im Tebanci kazali da ti gradovi nisu pristajali
uz Meane.
5 1. Nakon prelaska preko Helesponta, odakle su barbari kre
nuli na put, poto su na mjestu na kojem su prelazili u Evropu
proveli mjesec dana, u tri su slijedea mjeseca stigli u Atiku, u
vrijeme kad je Atenjanima arhont bio Kalijad.30 Zauzmu na
puten grad i zateknu tek nekoliko Atenjana u svetitu,3l
blagajnike svetita i siromahe, koji su zagradili akropolu vrati
ma i drvenim gredama i tako su se suprotstavljali barbarima, a
na Salaminu se nisu povukli djelomino zbog siromatva, a
dijelom zato to su mislili da su shvatili proroanstvo koje im
je izrekla Pitija i prema kojem e drvene zidine biti neosvojive:32
da ba one, prema proroanstvu, pruaju utoite a ne lae.
52. Perzijanci su zauzimali poloaj nasuprot akropoli, na ono
me breuljku to ga Atenjani nazivaju Areopag, i opsjedali su
ih ovako: obmotali bi kuinu oko strelica i zapalili bi je, pa su
time gaali drvenu ogradu. No i nakon toga opsjednuti su se
Atenjani ipak branili, premda su bili dovedeni u krajnju nevo
lju, a nisu vie mogli raunati ni na ogradu. Nisu prihvaali ni
30 Radi se o arhontu eponimu, jednom od najviih atenskih funkcionara po kojemu
je godina dobivala oznaku, kao to su se u Rimu godine oznaavale imenima konzula
na vlasti. Kalijad je bio arhont 480. g. pr.n.e.
31 To je stari Atenin hram na atenskoj akropoli koji su Perzijanci unitili, pa ga je
kasnije zamijenio Fidijin Partenon.
32 V. VII,141.
656
rijei Pisistratovih potomaka koji su im predlagali dogovor, ve
su se branili i, uz sva ostala sredstva kojima su se domiljali,
bacali su golemo kamenje na barbare koji bi se pribliavali ulazu
na akropolu, tako da se Kserkso dugo vremena nalazio u
neprilici jer ih nije mogao svladati.
53. S vremenom se pojavio za barbare izlaz iz tih tekoa: prema
proroanstvu, naime, morala se cijela Atika na kopnu nai pod
vlau Perzijanaca. S prednje strane akropole, ali iza ulaza i
prilaznog puta, na mjestu na kojem nije bilo nikakve strae niti
je itko pomislio da bi se ijedan ovjek onuda mogao popeti,
upravo tuda su se neki Perzijanci uspeli do svetita Kekropove
keri Aglaure, iako je pristup krajnje strmen. Kad su Atenjani
opazili da su se oni uspeli na akropolu, jedni su se poeli bacati
niz zidine i ubijati se, a drugi su traili utoite u unutranjim
prostorijama hrama. A Perzijanci koji su se popeli najprije su
krenuli prema dverima, pa su ih otvorili i ubijali pribjegare.
Poto su ih sve smaknuli, opljakali su svetite, a zatim su
zapalili cijelu akropolu.
54. Kad je zauzeo Atenu u cijelosti, Kserkso je poslao glasnika
na konju u Suzu da j avi Artabanu33 o tom njegovu uspjehu.
Poto je otposlao vjesnika, sutradan je sazvao atenske izbjeglice
koji su bili u njegovoj pratnji i zapovijedao im je da se popnu
na akropolu i prinesu rtve prema vlastitim obiajima, a to im
je nalagao ili zato to je u snu vidio kakvu prikazu, ili je osjetio
nelagodu jer je spalio svetite. A atenski izbjeglice urade ono
to im je naredio.
55. Rei u i zato sam to spomenuo. Na akropoli se nalazi
hram Erehteja, za kojeg se pripovijeda da je roen iz zemlje, a
.l Artaban je zamjenjivao Kserksa za vrijeme njegove odsutnosti; v. VII,52.
657
u hramu su maslina i morska voda,34 koje su, kako kae atenska
pria, ostavili kao dokaze svoje moi Posejdon i Atena kad su
se posvaali oko ove zemlje. Dogodilo se da je ta maslina
zajedno s cijelim svetitem izgorjela u poaru to su ga potpalili
barbari. No sutradan nakon poara, kad su se oni Atenjani po
kraljevoj zapovjedi uspeli do svetita, vidjeli su mladicu otpri
like lakat visoku kako raste iz panja masline. To su oni sami
ispriali.
56. Kad su Grci kod Salamine primili vijest kako stoje stvari s
atenskom akropolom, nastane takav mete da neki zapovjed
nici nisu ni ekali da se donese nekakav zakljuak o prilikama
u kojima se nalaze nego su j urili na lae i poeli su dizati jedra
s namjerom da odmah otplove; oni koji su ostali donesu odluku
da se bore na moru ispred Istma. Sputala se no, pa su i oni
raspustili sjednicu i ukrcavali se na svoje lae.
57. Kad se Temistoklo vratio na svoju lau, upitao ga je
Mnesifl, ovjek Atenjanin, to su odluili. Kad je od njega
saznao kako je pala odluka da se brodovi odvezu prema Istmu
i da se bitka vodi ispred Peloponeza, ree: Nee se vie boriti
na moru ni za iju domovinu ako se brodovi udalje od Salami
ne; svatko e, naime, otii u vlastiti grad, i ni Euribijad, niti
bilo tko drugi, vie ih nee moi zadravati da ne raspuste
vojsku: Grka e propasti zbog loih odluka. Ali ako jo postoji
kakav izlaz, otii i pokuaj osujetiti ovakvu odluku, ako ikako
moe nagovoriti Euribijada da promijeni miljenje i da ostane
tu gdje jesmo.
58. Temistoklu se ovaj prijedlog jako svidio i, premda na nj
nije nita odgovorio, ode na Euribijadovu lau. Kad je doao,
34 Tj. izvor slane vode koji je, prema mitu, otvorio Posejdon udarcem trozuba.
6
5
8
ree da bi se elio s njim porazgovarati o stvari koja se tie svih.
A on ga je zvao da se popne na brod i da kae to hoe.
Temistoklo sjedne uz njega i izloi mu sve ono to je uo od
Mnesifila, ali kao da su to njegove vlastite rijei, a doda tome
mnogo drugih razloga, sve dok ga nije uspio svojim zahtjevima
nagovoriti da sie s broda i sazove zapovj ednike na sjednicu.
59. A kad su se oni okupili, jo i prije no to je Euribijad iznio
razlog zbog kojeg je sazvao zapovjednike, Temistoklo je dugo
govorio rijeima punim molbe. Dok je on govorio, zapovjednik
Korinana, Adimant sin Okitov, ree: Temistoklo, na natje
canjima ibaj u one koji krenu prije nego to je dan znak. A
on, da bi se opravdao, odgovori: Ali onima koji krenu preka
sno ne daju pobjednike vijence.
60. Tada je Korinaninu odgovorio pristojno, a zatim se obra
ao Euribijadu, ne ponavljajui nita od onoga to mu je prije
rekao da e se razbjeati ako se udalje od Salamine, jer mu se
inilo da ne bi bilo u redu ikoga optuivati u prisutnosti
saveznika; stoga je govorio drugaije, i to ovim rijeima: 0
tebi sada ovisi spas Grke, ako me bude sluao, ostajao i borio
se ovdje i ako te ovi ne nagovore svojim govorima da krene
laama prema Istru. Posluaj i jedne i druge rijei, pa ih zatim
usporeuj ! Ako bude zametao boj pred Istrom, borit e se
na otvorenoj puini, to nama najmanje odgovara, jer su nai
brodovi tei i manji ih je broj; uz to, upropastit e Salaminu,
Megaru i Eginu, ak i ako u svemu drugome budemo imali
sree. Naime, zajedno s njihovom pomorskom vojskom dolazi
i kopnena, pa e tako sam dovesti njih na Peloponez, a cijelu
Grku u opasnost. Ako uini ono to ti ja predlaem, u tome
e pronai mnoge prednosti: prije svega, borit emo se na
uskom prostoru s manjim brojem laa protiv veega, pa ako se
sve bude odvijalo onako kako je to uobiajeno u ratu, bit emo
659
itekako nadmoni: pomorska bitka na uskom prostoru daje
prednost nama, a na irokom njima. K tome e biti spaena
Salamina na koju smo sklonili djecu i ene. Napokon, u tome
lei i ona prednost do koje vam je ponajvie stalo: ako ostane
ovdje, borit e se za Peloponez jednako kao i pred Istrom, a
nee pri tom, ako dobro razmisli, neprijatelja dovesti na
Peloponez. Ako se sve bude dogaalo onako kako se nadam i
ako pobijedimo s pomou svojih laa, barbari se nee ni pojaviti
na Istmu niti e ikuda izai iz Atike, nego e se povlaiti u
neredu, a od toga e koristi imati i Megarani, jer e se spasiti,
i Egina, i Salamina, o kojoj imamo i rije proroanstva prema
kojem emo tu nadvladati neprijatelja. Onima koji donose
razumne odluke openito sve polazi za rukom, a kod onih koji
nerazumno odluuj u ni bog ne eli podupirati ljudska milje
np.
61 . Kad je zavrio svoj govor, ponovo je na nj poeo navaljivati
Korinanin Adimant, traei da uti onaj tko uope nema
domovine i protivei se tome da Euribijad dopusti glasati
ovjeku bez domovine: traio je da Temistoklo najprije pokae
gdje mu je domovina i da tek nakon toga iskazuje svoje
miljenje. Tako ga je napadao, jer je Atena bila zauzeta i
osvojena. No tada je Temistoklo stao j ako psovati i njega i
Korinane, i razlono je objanjavao kako Atenjani imaj u i grad
i zemlju veu nego Korinani dokle god raspolau s dvije stotine
laa s posadama, jer nitko od Grka ne bi mogao odbiti njihov
napad.
62. Dok je to izlagao, poeo se obraati opet Euribijadu, i to
mnogo uglaenijim rijeima: Ako ostane ovdje, time to
ostaje iskazat e se kao estit ovjek; a ako ne ostane, odvest
e Grku u propast; naime, za nas svu teinu rata na svojim
leima nosi mornarica. Stoga me sluaj ! Ne bude li tako
660
postupio, mi emo istoga asa ukrcati svoje ukuane i otploviti
u grad Siriju u Italiji koji nam jo od davnine pripada,35 a i
proroanstva kazuju da ga moramo naseliti; a vi ete se, kad
budete lieni takvih saveznika, prisjeati mojih rijei.
63. T aj je Temistoklov govor Euribijad prihvaao kao razlaga
nje boljeg miljenja; prihvaao ga je najvie, kako mi se ini,
zato jer se uplaio da bi ih Atenjani mogli napustiti ako bude
vodio brodove prema Istmu; kad bi ih Atenjani napustili, ostali
vie ne bi mogli biti ravnopravni protivnici u boju. Prihvati,
dakle, stajalite da ostanu ondje i bore se na moru.
64. Poto su tako kod Salamine vodili arke rijeima, kad je
Euribijad donio odluku, oni su se poeli ondje pripremati za
voenje pomorske bitke. Raao se dan, i za izlaska sunca
nastane potres i na kopnu i na moru. Oni odlue da se pomole
bogovima i da zazovu Eakide za saveznike. Kako su odluili,
tako su i radili: poto su se pomolili svim bogovima, zazivali su
u pomo sa same Salamine Ajanta i Telamona, a po Eaka i
druge Eakide slali su lau na Eginu.36
65. Dikej sin Teokidov, ovjek Atenjanin, koji je kao izbjeglica
i kod Meana uivao ugled, pripovijedao je da je u to vrijeme,
kad je kopnena Kserksova vojska unitavala podruje Atike u
kojem nije vie bilo Atenjana, sluajno bio zajedno s Lakede
monjaninom Demaratom u Trijasijskoj ravnici i da je vidio
kako se od Eleusine pribliava uzvitlana praina koju kao da je
podiglo najmanje trideset tisua ljudi, te da su se njih dvojica
udila koji su to ljudi digli takvu prainu, kad se odjednom uo
glas, za koji se njemu inilo da je glas sveane pjesme u ast
.15 Nije jasno na osnovi kojih prava bi grad pripadao Atenjanima.
36 Tj. po kipove heroja da ih tite u ratu. Slian je postupak opisan u V,80.
661
Ijakha. Kako Demarat nije bio upuen u svetinje u Eleusini,
upitao ga je kakva se to buka ori. A on mu je kazao: Demarate,
to mora znaiti da e neka golema nevolja zadesiti kraljevu
vojsku. Kako je Atika opustjela, posve je j asno da je ova buka
boanskog porijekla i da dolazi iz Eleusine u pomo Atenjanima
i njihovim saveznicima. Ako se usmjeri prema Peloponezu, bit
e to opasnost za samoga kralja i za vojsku na kopnu, a ako se
okrene prema brodovlju kod Salamine, kralj e biti u opasnosti
da izgubi pomorsku vojsku. A to je inae sveanost to je
Atenjani svake godine odravaju u ast Demetri i Kori, te se pri
tom tko god od njih i od drugih Grka to eli upuuje u svete
tajne; glasom to ga uje pjevaju za vrijeme sveanosti pjesme
kojima zazivaju Ijakha. Na to je Demarat kazao:

uti i nemoj
nikome drugom rei ovo to si mi kazao! Ako te rijei dou do
kralja, izgubit e glavu, a neu te moi spasiti ni ja niti bilo tko
drugi od ljudi. Zato ne govori o tome, a za ovu e se vojsku
pobrinuti sami bogovi. On mu je to preporuivao, a iz praine
i glasa nastao je oblak i, dignut uvis, poeo se kretati prema
Salamini i taboru Grka. T ako su njih dvojica shvatila da bi
moglo doi do propasti Kserksove pomorske vojske. T ako je
pripovijedao Dikej sin T eokdov, pozivajui se na Demarata i
na neke druge kao na svjedoke.
66. A kad su oni koji su bili rasporeeni u Kserksovu pomorsku
vojsku pregledali lako nske gubitke,37 preli su iz Trahine u
Histijeju, te su nakon tri dana zadravanja krenuli na plovidbu
kroz Eurip, pa su se nakon jo tri dana nali u Faleru. Smatram
da nisu upali u Atenu i kopnom i na laama u manjem broju
no to ih je bilo u trenutku kad su stigli do Sepijade i u
Termopile. Umjesto onih koji su stradali od oluje i onih koji
su poginuli kod Termopila i u pomorskim bitkama kod Arte-
37 V. VIII,25.
662
misija dodat u one koji onda jo nisu pratili kralja, dakle
Malijce, Dorane, Lokrane i Beoane koji su ga slijedili s cijelom
svojom vojskom, osim Tespijaca i Platejaca, te svakako i Kari
ane, Andrane i Tenjane, pa i sve ostale otoane, osim onih
pet gradova ija sam imena spomenuo ranije. 38 Naime, koliko
je Perzijanac prodirao dublje u unutranjost Grke, toliko ga
je vie naroda slijedilo.
67. Kad su u Atenu stigli svi oni, osim Parana (Parani su ostali
na Kitnu i pomno su pazili kako e zavriti rat) , dakle kad su
preostali stigli u Faler,39 tada se sam Kserkso popeo na lae, jer
se htio sastati s posadama i saznati to one misle. Poto je doao,
preuzeo je predsjedanje skupom, a bili su ondje prisutni kao
pozvani samovladari razliitih naroda i zapovjednici eta na
laama, te su i oni sjedili onim redom kakvu im je ast ukazao
kralj : prvi je bio vladar Sidona, pa vladar Tira, a za njima i ostali.
Kad su tako po odreenom redoslijedu posjedali, Kserkso
poalje po Mardonija da pita svakoga pojedinoga od njih,40 jer
ih je time elio iskuavati, da li bi zametali pomorsku bitku.
68. Kad je Mardonije, idui uokolo i poevi od Sidonjanina,
postavljao pitanje, svi su drugi iznosili isto miljenje i predlagali
su da se bori na moru, no Artemisija je rekla ovo: Reci kralju,
Mardonije, to mu poruujem ja, koja ba nisam bila najgora
u pomorskim bitkama kod Eubeje niti sam se pokazala najlo
ijom. Gospodaru, pravo je da iskazujem ono to doista mislim
i to smatram da je za tebe upravo najbolje. A uistinu ti kaem,
tedi lae i ne zamei bitku na moru: naime, oni su ljudi toliko
jai od tvojih na moru koliko su mukarci jai od ena. I to ti
.8 V. VIII,46, no tamo je spomenuto est otoka-gradova .
. 19 Tj. u jednu od atenskih luka.
40 Indirektno obraanje kralja pojedinim zapovjednicima preko Mardonija pred
stavlja dio protokola perzijskog dvora.
663
je uope potrebno ponovo se izvrgavati opasnosti u pomorskim
bitkama? Zar nisi zauzeo Atenu zbog koje si i krenuo na ratni
pohod, zar nisi zauzeo i ostatak Grke? Nitko ti se ne suprot
stavlja; oni koji su ti se oduprli nestali su kao to su i zasluivali.
Rei u ti sada to mislim da e se dogoditi tvojim neprijatelji
ma: ako se ne bude pourio da se bori na moru nego usidri
brodove ovdje i ostane na kopnu, ili ak krene prema Pelo
ponezu, lako e, gospodaru, ostvariti ono to si naumio kad si
doao ovamo. Naime, Grci nisu u stanju dugo ti se odupirati,
ve e ih na taj nain raspriti, i svi e se razbjeati po svojim
gradovima. Nemaju, kako ujem, ni hrane na onom otoku, pa
nije ba vjerojatno da e, bude li krenuo s kopnenom vojskom
na Peloponez, oni koji su odande doli mirno ekati ovdje, niti
e im biti stalo da se bore na moru za Atenu. A ako se odmah
pouri voditi pomorsku bitku, strah me je da bi poraz pomor
ske vojske mogao nanijeti tetu i kopnenoj . Uz to, o kralju,
pomisli i na to da estiti ljudi nerijetko imaju loe robove, a loi
ljudi estite robove. I ti koji si najizvrsniji od svih ljudi ima
loe robove koji se toboe ubrajaju u tvoje saveznike, poput
Egipana, Ciprana, Kiliana i Pamflijaca, a od kojih nema
nikakve koristi.
69. Dok je ona to govorila Mardoniju, svi koji su osjeali
naklonost prema Artemisiji poeli su se brinuti zbog njezinih
rijei, da ne bi doivjela kakvo zlo od strane kralja, kad je
smatrala da se ne treba boriti na moru; a oni koji su bili protiv
nje i koji su joj zaviali zato to je po poastima koje je dobivala
bila meu prvima od svih saveznika radovali su se njezinu
prigovaranju jer su se nadali da e je ono odvesti u propast. No
kad su miljenja bila prenijeta Kserksu, Artemisijino mu se
stajalite veoma svidjelo i, kako je ve otprije smatrao da je ona
potena, tada ju je jo mnogo vie poeo hvaliti. Ipak je
zapovijedao da se prihvati miljenje veine, jer je pogreno
664
pomislio da su se kod Eubeje namjerno loe borili zato to on
sam nije prisustvovao bitki. A sada se spremao promatrati ih
dok se bore na moru.
70. Kad je bila izdana zapovijed za isplovljavanje, vodili su lae
prema Salamini i ondje su se u miru razvrstali za bitku kako im
je bilo nareeno. No toga dana nisu imali dovoljno vremena
da zaponu bitku, jer je pala no; stoga su se pripremali za
sutradan. A Grke su obuzimali strah i jeza, ponajvie one s
Peloponeza; bojali su se da e se, budui da su ostali na
Salamini, morati boriti za atensku zemlju, te da e, budu li
pobijeeni i ostavljeni na otoku, doivjeti opsadu, a svoje su
krajeve prepustili nebranjene.
71. Barbarska kopnena vojska te je noi krenula na put prema
Peloponezu. Stoga su se domislili svim moguim sredstvima
kako barbari ne bi kopnom prodrli na Peloponez.

im su
Peloponeani saznali da su vojnici s Leonidom izginuli u
Termopilama, sjurili su se iz gradova na Istam i andje su se
utvrivali, a zapovjednik im je bio Kleombrot sin Anaksandri
din, Leonidin brat. Dok su se utvrivali na Istmu i poto su
zaprijeili Skironovu cestu, nakon vijeanja su donijeli odluku
da sazidaju zid preko Istma. Budui da ih je bilo na desetine
tisua i budui da su svi ljudi radili, posao je napredovao;
donosili su kamenje, opeke, grede i pune koare pijeska, te se
oni koji su prionuli na posao nisu ni asa odmarali, ni danju ni
nou.
72. U radovima na Istmu sa svim su svojim silama sudjelovali
od Grka svi Lakedemonjani i Arkaani, Eliani, Korinani,
Sikionjani, Epidaurani, Flijunani, Trezenjani i Hermionjani.
T o su bili oni koji su sudjelovali u radovima i koji su pokazivali
silnu brigu za Grku u opasnosti; ostalim Peloponeanima do
665
nje uope nije bilo stalo. A tada su ve prole i olimpijske i
karnejske sveanosti. 41
73. Na Peloponezu ivi sedam naroda. Od njih su dva, Arka
ani i Kinurijci, starosjedioci i nastavaju krajeve u kojima su i
neko boravili; jedan narod, Ahejci, nije nikad otiao s Pelopo
neza, ali je napustio vlastiti zaviaj i sada ivi na tuoj zemlji. 42
Ostala su etiri naroda od njih sedam - Dorani, Etoljani,
Driopljani i Lemnjani - doseljenici. Dorani dre mnoge i
slavne gradove, Etoljani jedino Elidu, Driopljani Hermionu i
Asinu u blizini lako nske Kardamile, a Lemnjani sve gradove
Paroreaana. Izgleda da su jedino Kinurijci, koji su starosjedi
oci, Jonjani, no pretvorili su se s vremenom u potpunosti u
Dorane dok su bili pod vlau Argivaca; oni i njihovi susjedi su
arneaani. Preostali gradovi koje nastavaju ovih sedam naroda,
osim onih to sam ih nabrojio, drali su se po strani; ali ako
smijem iskreno kazati, time to su se drali po strani zapravo su
pristajali u Meane.
74. Ljudi na Istmu objedinili su se oko tolikog posla, jer je sve
ovisilo o njihovu naporu i jer se nisu nadali da bi brodovlju
mogla zasjati sretna zvijezda; ipak, oni na Salamini, kad su o
tome sluali, plaili su se, ne toliko u strahu za sebe koliko za
Peloponez. Neko vrijeme ljudi su razgovarali meusobno u
etiri oka i ispod glasa i udili su se Euribijadovoj nesmotreno
sti, no napokon je sve izbilo na vidjelo. Sazvan je sastanak, i
mnogo se govorilo o istom predmetu, te su jedni kazali kako
treba otploviti na Peloponez i ondje se za nj izlagati opasnosti
a ne ostajati i boriti se za ve porobljeno podruje, dok su
41 V. VII,206 i ondje bilj. 96.
42 Ahejce je iz njihova zaviaja protjerala invazija Dorana.
666
Atenjani, Eginjani i Megarani predlagali da se ostane ovdje i
brani od neprijatelja.
75. Temistoklo je tada, kako je miljenje Peloponeana prevla
davalo nad njegovim, potajno izaao sa sjednice i poslao bro
dom u tabor Meana ovjeka kojemu je naloio to mora
govoriti, a tom je ovjeku bilo ime Sikin i bio je sluga i uitelj
Temistoklovoj djeci; nakon ovih dogaaja Temistoklo ga je
uinio Tespijcem, kad su Tespijci primali nove graane, i
bogataem.

im je on stigao brodom, kazao je vojskovoama

barbara ovo: Poslao me, potajno od drugih Grka, vojskovoa
Atenjana (on je zapravo sklon kralju i vie bi volio da prevlada
vaa strana nego grka) zato da vam kaem kako Grci vijeaju
o povlaenju jer su se silno uplaili, pa vam se sada prua
najljepa prilika da u cijelosti dovrite posao ako ih ne pustite
da vam umaknu. Oni su i meu sobom nesloni, a i nee vam
pruati otpor, ve ete ih vidjeti kako se oni koji su za vas i oni
koji su protiv vas jedni s drugima bore na moru.
76.

im ih je o tome obavijestio, odmah se udaljio; kako se

njima obavijest inila vjerodostojnom, smjesta su iskrcali velik
broj Perzijanaca na otoi Psitaliju43 koji lei izmeu Salamine
i kopna, a zatim su, kad je nastala pono, krenuli prema
Salamini opkoljavajui Grke zapadnim krilom brodovlja, dok
su za njima krenuli i oni koji su se nalazili oko Keja i Kinosure,
pa su poeli zauzimati laama itav tjesnac sve do Munihije. A
kretali su tako brodovima da Grci ne bi vie mogli pobjei nego
da opkoljeni na Salamini plate kaznu za pobjedu u boju kod
Atemisija. A na otoi po imenu Psitalija iskrcavali su one
Perzijance zato da, onda kad doe do pomorskog sukoba i kad
onamo more izbaci u najveem broju i ljude i ostatke brodova
43 Prema Pausaniji ( Vodi po Grkoj 1, 36,2) radilo se o 400 Perzijanaca.
667
(otoi je, naime, leao usred mora ondje gdje je trebalo da se
odri bitka) , pruaju pomo svojima, a neprijatelje ubijaj u. To
su radili u tiini da ih protivnici ne bi mogli uti. Pripremali su
to cijelu no, bez poinka.
77. Ne mogu nikako poricati istinitost rijeima proroanstava
i, budui da posve jasno kazuju, nemam namjeru ni pokuavati
odbaciti ih kad sagledam, na primjer, ovaj sluaj :
Kd ldma spoje sprud Artemide s maem
Zltnim44 i onu Knosuru koju oplkuje more,
Poto su spalil sjajnu Atenu u suludoj nadi,
Pravd bonska skrit e mldoga Obiesti sina,
Snanog goropadnog silno, to misli d njegovo sve je.
Med e se oprieti mjedi, a Ares e crvenom krvlu
Bojati more. Tad e Grkoj dne slobode
Donieti dlkovidni Zeus i gospod Nika.
Pred tim rijeima, koje je Bakid tako j asno kazivao, ne usuu
jem se niti sam ita prigovarati proroanstvima niti bih podno
sio da to drugi ine.
78. Meu zapovjednicima na Salamini vodila se vrlo estoka
prepirka. Jo nisu znali da su ih barbari opkolili brodovljem
nego su vjerovali da su oni rasporeeni na istom mjestu na
kojem su se nalazili i u toku dana.
79. Dok su zapovjednici jo bili na okupu, s Egine je preao
Aristid sin Lisimahov, ovjek Atenjanin kojega je narod ostra
cizmom45 protjerao, a za kojega smatram, jer sam se raspitivao
44 Artemidin je sprud Munihija, gdje se nalazi boginjin hram.
45 Ostracizam je bio atenska demokratska institucija: graani su, najmanje njih
6000, na skuptini svojim tajnim glasanjem mogli odluiti da se ovjek, ija im se
mo inila prevelikom i preopasnom z demokratsko ureenje polisa, progna iz grada
na deset godina. Budui da se radilo o mjeri opreza a ne o kazni, takvo progonsrvo
nije za sobom povlailo gubitak nijednog graanskog prava.
668
o njegovu znaaju, da je bio najestitiji i najpravedniji ovjek
u Ateni. Taj je ovjek stao ispred mjesta gdje se vijealo i pozvao
je van Temistokla, premda mu on nije bio prijatelj ve pravi
neprijatelj; zbog teine nevolja koje su ih pritiskale zaboravljao
je na njihove nesuglasice i pozvao ga je van u elji da se s njim
sastane. Bio je ve, naime, ranije uo da se zapovjednici s
Peloponeza spremaju povlaiti lae prema Istru.

im je T e
mistoklo na njegov poziv izaao, Aristid mu je poeo ovako
govoriti: Nas se dvojica moramo u svakom asu, a posebno u
ovakvu, svaati jedino oko toga tko e od nas uiniti vie dobrih
djela za domovinu. Tvrdim ti da je sada svejedno govoriti
Peloponeanima bilo nadugako ili ukratko o njihovu otplov
Ijavanju odavde. Kaem ti, jer sam vidio svojim oima, da u
ovom asu Korinani i sam Euribijad, ba i da hoe, nee moi
isploviti, jer su nas sa svih strana okruili neprijatelji. Hajde,
ui i to im saopi!
80. On mu je odgovarao ovim rijeima: Tvoj je savjet izvrstan,
a vijest koju donosi dobra: dolazi sam kao oevidac onoga to
sam ja elio da se dogodi. Znaj da su Meani tako postupali na
moj poticaj . Bilo je, naime, nuno da Grci, ako ve nisu htjeli
svojom voljom zauzimati poloaje za bitku, budu protiv volje
na to natjerani. Kad si doao s tako dobrom vijeu, sam im je
javi. Ako im ja to saopim, mislit e da govorim izmiljotine,
pa ih neu uvjeriti da barbari to rade. Stoga ui i javi im sam
kako stvari stoje! A kad im to saopi, ako ti budu vjerovali, bit
e tako najbolje, a ako im se ne bude inilo vjerodostojnim,
nama je to svejedno: vie se nee moi razbjeati, kad smo
odasvud opkoljeni, kako kae.
81 . Aristid zatim ue i ree i m da je doao s Egine i da je jedva
isplovio, potajno od brodova koji su na strai: naime, cijeli je
grki tabor opkoljen Kserksovim laama; stoga im savjetuje da
se pripremaju za obranu. Poto je to kazao, povue se, a oni se
669
ponu ponovo prepirati, jer veina zapovjednika nije vjerovala
toj obavijesti.
82. Dok su oni iskazivali svoju nevjericu, stigne troveslarka
Tenjana koja je prebjegla, a kojoj je zapovijedao Tenjanin
Panetije sin Sosimenov: i on im je takoer javljao svu istinu.
Zbog toga ina Tenjanima je u Delfma urezano na tronocu
ime meu imenima onih koji su svladali barbarina. S tom
laom koja je prebjegla na Salaminu i s onom lemnjanskom
koja je ranije prela kod Artemisija46 grko je brodovlje dosizalo
broj od tri stotine i osamdeset laa; dotad su, naime, dvije lae
nedostajale do tog broja.
83. Budui da su Grci vjerovali rijeima to su ih Tenjani kazali,
poeli su se pripremati za bitku na moru. Ukazivala se zora, a
oni su okupili naoruane posade, pa im je u ime svih T emisto
klo drao primjeren govor. Sve su njegove rijei sadravale
usporedbe izmeu boljega i gorega, to je osobina ovjekove
prirode i njegova cjelokupnog stava; poto ih je potaknuo da
odabiru bolje i tako zaklj uio svoj govor, izdao je zapovijed za
ukrcaj na brodove. Oni su se poeli ukrcavati, kad stigne s Egine
troveslarka koja je bila otila po Eakide.47 T ada Grci stanu dizati
sidra na svim laama.
84. Dok su oni isplovljavali, istog ih asa napadnu barbari.
Ostali su Grci poeli veslati unatrag4
8
i tjerati lae prema obali,
ali Palenjanin Ainija, ovjek iz Atene, krene prema puini i
navali na jedan brod. Kad su se lae zakvaile jedna za drugu i
nisu se mogle razdvojiti, tada i drugi, dolazei u pomo Ainiji,
46 v. VIlI, l 1 .
47 v. VIII,64.
48 Grki izraz oznaava veslanje u pravcu krme, dok pramac ostaje okrenut prema
protivniku, tako da se ne radi o bijegu nego o taktikom povlaenju.
670
uu u sukob. Da je takav bio poetak pomorske bitke, priaju
Atenjani, dok Eginjani tvrde da je bitku zapoela laa koja je
otila na Eginu po Eakide. A pria se i to da im se ukazala enska
spodoba, a kad se ua, da ih je osokolila tako da su je mogli
uti u cijelom grkom taboru, te da ih je najprije ovako izgrdila:
Jadnici, dokle ete veslati unatrag?
85. Nasuprot Atenjanima bili su rasporeeni Feniani (oni su
drali zapadno krilo prema Eleusini) , a nasuprot Lakedemonja
nima Jonjani: oni su drali istono krilo prema Pirej u.49 Od
njih su se tek malobrojni namjerno loe borili, kako im je
preporuio Temistoklo, a veina nije prihvatila ovu preporuku.
Mogao bih sada navesti mnogo imena zapovjednika laa koje
su zarobile grke brodove, no od njih u nabrojiti jedino
T eomestora sina Androdamantova i Filaka sina Histij ej ova,
koji su obojica bili Samljani. Spominjem samo njih dvojicu
zato to su Teomestora zbog toga djela Perzijanci postavili za
samovladara Sama, a Filakovo je ime bilo upisano u popis
kraljevih dobroinitelja, dok je on sam dobio na dar veliko
podruje. Kraljevi se dobroinitelji na perzijskom jeziku zovu
orosangl.
86.

to se njih tie, bilo je to tako; a mnotvo je laa kod

Salamine bilo potopljeno: jedne su unitavali Atenjani, a druge
Eginjani. Budui da su se Grci borili u pravom poretku i
razvrstani, a barbari nisu vie bili razvrstani niti su ita poduzi
mali razumno, moralo im se dogoditi upravo ono to im se i
zbilo. A ipak toga su dana bili mnogo bolji nego u bitki kod
Eubeje, jer su se svi zduno zalagali i bojali se Kserksa, a svatko
je mislio da e kralj upravo njega promatrati.
49 To znai da su Atenjani zauzimali lijevo krilo grke fote, dok su Spartanci bili
na desnome: krajnji desni poloaj pripadao je vrhovnom zapovjedniku svih brodova,
Euribijadu.
671
87. Za ostale pojedince meu barbarima ili Grcima ne mogu
tono kazati kako su se borili, no Artemisiji se dogodilo neto
zbog ega joj je jo vie porastao ugled kod kralja. Naime, kad
je na kraljevim poloajima zavladao veliki mete, u tom je asu
Artemisij inu lau progonio jedan atiki brod; kako nije mogla
pobjei (pred njom su bile druge saveznike lae, a upravo je
njezina bila najblia neprijateljima), odluila je da postupi
ovako, a i uspjela je to provesti: kako ju je progonila atika laa,
u naletu je udarila o savezniki brod ljudi iz Kalinde, i to onaj
na koji se bio ukrcao sam vladar Kalinde, Damasitim. Da li se
ona s njim posvaala jo dok su boravili na Helespontu, ne
mogu kazati, kao ni to je li ovo uradila namjerno ili se sluajno
desilo da joj se brod iz Kalinde naao na putu. Kad ga je udarila
i potopila, posluila ju je srea, pa je iz toga izvukla za sebe
dvostruku korist; s jedne strane, zapovj ednik atike lae, kad
j u je vidio kako udara o barbarski brod, pomislio je za Artemi
sijinu lau ili da je grka ili da je prebjeg iz barbarske vojske
koji im dolazi u pomo, pa se okrenuo i usmjerio prema drugim
brodovima.
88. Tako je uspjela pobjei i nije bila potopljena, a s druge se
strane dogodilo da je, premda je izvrila zlodjelo, nakon toga
stekla najvei ugled kod Kserksa. Pria se, naime, da je kralj,
dok je promatrao bitku, opazio njezinu lau kako udara o
drugu, a netko je od prisutnih kazao: 0 gospodaru, vidi li
kako se Artemisija dobro bori pa je potopila neprijateljski
brod? Kserkso je upitao je li to uistinu Artemisijino djelo i
dobio je potvrdan odgovor, jer se jasno vidjela oznaka na lai;
za potopljenu su lau vjerovali da je neprijateljska. Uza sve
ostalo u emu ju je, kao to sam rekao, posluila srea, desilo
se da se s broda iz Kalinde nije spasio nitko tko bi je mogao
optuiti. Kau da je na sve ovo to je gledao Kserkso rekao:
672
Moji su se muevi pretvorili u ene, a ene u mueve. To je,
kau, rekao Kserkso.
89. U tom sukobu pogine zapovjednik Arijabigno sin Darijev,
Kserksov brat, a i mnogi drugi znameniti Perzijanci, Meani i
ostali saveznici, te malobrojni Grci: budui da su znali plivati,
oni ije su lae bile potopljene, ako ih nisu ubili neprijatelji,
plivali su na Salaminu. Mnogi su se barbari, naprotiv, utopili
u moru jer nisu znali plivati. A kad su se prve njihove lae
okretale u bijeg, tada su mnoge stradavale. Naime, oni koji su
bili razvrstani odostrag, u pokuaju da prou laama prema
naprijed zato da bi i oni pokazali kralju to su u stanju uraditi,
nalijetali su na vlastite brodove u bijegu.5o
90. U tom se meteu zbilo i ovo: neki su Feniani, ije su lae
bile potopljene, doli pred kralja i poeli su klevetati Jonjane
kao da su njihovom krivnjom izgubili brodove i kao da su oni
izdajice. No dogodilo se da nisu izgubili ivote zapovjednici
Jonjana, ve da su klevetnici meu Fenianima dobili plau
k su zasluili. Jo dok su oni to govorili, jedan brod sa
Samotrake navali na atiku lau. Atika je laa poela tonuti,
a brod s Egine u naletu potopi samotraki brod. Kako su
Samotraani bili kopljanici, gaali su posadu broda koji ih je
potopio, poubijali su je, ukrcali se na taj brod i osvojili ga. Taj
je dogaaj spasio Jonjane; kad je Kserkso vidio kako su izvrili
tako veliko j unako djelo, okrenuo se prema Fenianima i,
onako veoma alostan i sklon da svakoga optuuje, zapovjedio
da im odsijeku glave da ne bi vie, zli kakvi jesu, klevetali bolje
od sebe. A kad bi god Kserkso zapazio da se netko od njegovih
istie kakvim uspjenim inom u bitki na moru -a sjedio j e
5 0 Perzijska j e flota, kako svjedoi i Eshil u Perzijancima (366), bila razvrstana u
vie redova, to joj je oteavao manevriranje na uskom prostoru.
673
nasuprot Salamini ispod brda koje se zove Egalej -, pitao je
tko je to uradio, pa su njegovi pisari zapisivali ime zapovjednika
lae, zajedno s oevim imenom, i grad iz kojeg je dolazio. Osim
toga, ovoj nevolji Feniana pridonio je i prijatelj Jonjana,
Perzijanac Arijaramno, koji je bio ondje prisutan.
91 . Oni su se, dakle, bavili Fenianima; a kad su barbari poeli
bjeati i ploviti prema Faleru, Eginjani su zauzeli poloaj u
tjesnacu i iskazali su se djelima doista vrijednima spomena.
Atenjani su u onom meteu potapali lae koje su im se suprot
stavljale, kao i one koje su pokuavale pobjei, dok su Eginjani
potapali one koje su plovile prema otvorenu moru: kad bi
nekome uspjelo izmaknuti Atenjanima, u j urnjavi bi nailazio
na Eginjane.
92. Tada se dogodio susret dviju laa, Temistoklove, koja je
progonila neki brod, i lae Eginjanina Polikrita sina Krijova,
koja je napala jedan sidonski brod, i to upravo onaj koji je
zarobio eginsku lau na strai ispred Skijata i na kojem je plovio
Piteja sin Ishenojev, kojega su Perzijanci, poto su ga teko
ranili, drali na svojem brodu i zbog njegove su mu se hrabrosti
divili; 5 1 sidonski brod koji ga je prevozio zarobljen je zajedno s
Perzijancima, pa je Piteja na taj nain naao spas na Egini. Kad
je Polikrit zapazio atiku lau, prepoznao je znak na njoj i
shvatio da je rije o zapovjednikom brodu, pa je zazvao
Temistokla i narugao mu se grdei ga zbog toga to su Eginja
nima predbacivali da se priklanjaju Meanima.52 Polikrit je to
dobacio Temistoklu ba u trenutku kad je napao onaj brod; a
barbari ije su lae ostale itave u bijegu su stigli u Faler, pod
zatitu svoje kopnene vojske.
51 v. VII,181.
52 490. g. pr.n.e. Atenjani su optuili Eginjane da su izdajice Grke (v. V,49-50),
pa je Krij, otac Polikritov, bi o kao talac odveden u Atenu (v. V, 73).
674
93. U toj su pomorskoj bitki najbolji glas meu Grcima stekli
Eginjani, i nakon njih Atenjani, a od pojedinaca Eginjanin
Polikrit i Atenjani Eumen iz dema Anagira i Aminija iz Palene,
a to je onaj koji je gonio Artemisiju. Da je tada razabrao da na
onoj lai plovi Artemisija, ne bi je prestao slijediti sve dok je ili
ne bi zarobio ili bi sam bio zarobljen. Zapovjednici Atenjana
dobili su, naime, takvu zapovijed, koju je pratila i nagrada od
deset tisua drahmi53 za onoga tko je ivu uhvati; inilo im se
nepodnoljivim da u pohodu na Atenu sudjeluje ena. No ona
je, kako je ve reeno, pobjegla; i ostali, kojima su brodovi ostali
itavi, nalazili su se u Faleru.
94. A to se tie Adimanta, zapovjednika Korinana, Atenjani
kau za njega da se odmah u poetku, kad su se brodovi tek
poeli sukobljavati, prepao i prestravio, pa je digao jedra i stao
bjeati. A kad su Korinani vidjeli kako njihov zapovjedniki
brod bjei, i sami su poeli odlaziti. Ali kad su se tako u bijegu
nalazili u visini svetita Atene Skirade na Salamini, na njihovu
je putu boanskom voljom iskrsnuo amac, za koji se nikad nije
saznalo da bi ga netko poslao, niti su Korinani ita znali o
sudbini vojske prije no to im se pribliio. Po tome Atenjani
zakljuuju da se radilo o boanskom djelu; im se amac
pribliio laama, ljudi koji su bili na njemu ovako su poeli
govoriti: Adimante, ti si okrenuo lae, krenuo si u bijeg i izdao
si Grke: oni usprkos tome odnose toliku pobjedu koliko su sami
eljeli da budu j ai od neprijatelja. Adimant nije vjerovao tim
njihovim rijeima, a oni su mu kazali da ih moe odvesti kao
taoce i ubiti ako se pokae da Grci ne odnose pobjedu. Na to
je on, zajedno s ostalima, okrenuo lau i stigao na poprite kad
je sve ve bilo rijeeno. T akav glas ire Atenjani, no Korinani
53 Tj. 43,7 k srebra.
675
se ne slau s njima ve smatraj u da su bili meu prvima u bitki
na moru: i ostala Grka svjedoi u njihovu korist.
95. Atenjanin Aristid sin Lisimahov, kojega sam malo prije
spomenuo kao najestitijeg ovjeka,54 u meteu koji nastao oko
Salamine postupao je ovako: uzeo je sa sobom velik broj teko
naoruanih vojnika koji su bili rasporeeni uz obalu Salamine,
a rodom su bili Atenjani, pa ih je vodio i iskrcao na otok
Psitaliju, gdje su oni poubijali sve Perzijance koji su se nalazili
na tom otoiu.
96. Kad se ova pomorska bitka zavrila, Grci su izvukli na obalu
Salamine sve ostatke brodova koji su se jo nalazili u okolnim
vodama i pripremali su se za novu bitku, jer su vjerovali da e
kralj upotrijebiti lae koje su mu preostale. A mnogo je ostataka
brodova zahvatio zapadni vjetar i nosio ih je prema atikim
hridinama koje su se zvale Kolijada, tako da se proroanstvo
to su ga izrekli Bakid i Musej u vezi s ovom bitkom ispunilo
u potpunosti, kao i proroanstvo koje je mnogo godina prije
izrekao tuma proroanstava Atenjanin Lisistrat u vezi s osta
cima brodoloma to e ih more ovamo nanijeti; ono je dotad
ostalo nejasno svim Grcima:
ene iz Koliade veslima prit e hranu.
T o se trebalo dogoditi tek nakon kraljeva povlaenja.
97. Kad je Kserkso shvatio da je doivio poraz, uplaio se da ne
bi Jonjani predloili Grcima, ili da se ne bi oni sami dosjetili,
da krenu na plovidbu prema Helespolltu kako bi rastavili
mostove, pa bi se tako on, odsjeen u Evropi, naao u opasnosti
i mogao bi doivjeti potpunu propast: stoga je razmiljao o
54 V. VIII,79.
676
povlaenju; kako je htio da to ne bude oigledno ni Grcima ni
njegovim vlastitim vojnicima, poduzeo je nasipavanje nasipa
prema Salamini i vezao je fenike teretne lae jednu uz drugu
zato da slue kao most i kao obrambeni zid, te se pripremao za
rat kao da e zametnuti jo jednu bitku na moru. Dok su ga
gledali kako to radi, svi su ostali stvarno vjerovali da on ima
vrstu nakanu da ostane i da se sprema za dalje ratovanje; jedino
Mardoniju nita od svega toga nije ostajalo skriveno, jer je on
najbolje poznavao njegov nain razmiljanja.
98. Istovremeno dok je tako postupao, Kserkso je poslao u
Perziju glasnika s obavijesti o nesrei koja ih je zadesila. Nema
nijednog ivog bia koje bi bilo bre od ovih glasnika; tako su
to Perzijanci izna1i. Koliko dana traje cijeli put, toliko je konja
i ljudi rasporeeno u pravilnim razmacima, i to tako da je za
sa jednodnevni put odreen po jedan konj i jedan ovjek:
ni snijeg, ni pljusak, ni ega, ni no ne mogu ih sprijeiti da
najbre prevale zadani put. Prvi u najveoj hitnji predaje poru
ku drugome, drugi treemu: i tako ona prelazi od jednoga do
drugoga, nalik na trku sa zubljama to je Grci prireuju u
Hefestovu ast. ss Tu urnu konjsku potu Perzijanci zovu
angareJon.
99. Prva vijest koja je stigla u Suzu, kako je Kserkso zauzeo
Atenu, tako je obradovala Perzijance koji su ondje ostali da su
prekrili sve putove mirtinim granicama i palili su miomirise,
a i sami su prireivali rtvene sveanosti i gozbe; kad je stigla
druga vijest, ona je toliko unosila nemira u njih da su svi kidali
odjeu i dizali su bezmjernu viku i jauk, a svu su krivicu bacali
na Mardonija. Perzijanci nisu tako postupali iz tuge zbog
brodovlja koliko iz straha za samog Kserksa.
55 Tj. slino dananjim tafetnim utrkama.
677
1 00. Perzijanci su ostajali sve vrijeme u taku raspoloenju
dokle im se god nije pojavio sam Kserkso i prekinuo ga.
Mardonije je vidio da j e Kserkso silno nesretan zbog pomorske
bitke i, kako je slutio da kralj razmilja o povlaenju iz Atene,
te je pomislio kako e sam biti kanjen jer ga je nagovorio da
podigne vojsku protiv Grke i kako bi mu bilo bolje ponovo
se izvri opasnostima i pokoriti Grku ili junaki skonati ivot
u nekom velikom pothvatu -a njegove su misli bile sklonije
pokoravanju Grke -, u takvu, dakle, promiljanju obrati se
kralju ovim govorom: 0 gospodaru, nemoj se alostiti niti biti
silno nesretan zbog onoga to se dogodilo. Nije za nas, naime,
najbitniji boj koji bije drvo nego onaj to ga biju ljudi i konji. 56
Nitko od onih koji smatraj u da su ve sve obavili nee se iskrcati
s laa u pokuaju da ti se suprotstavi, a isto to vrijedi i za one s
ovoga kopna; oni koji su nam se suprotstavili za to su kanjeni.
Ako tako misli, krenimo odmah na Peloponez; a ako misli da
treba priekati, moe i tako postupati. Nemoj biti zlovoljan:
naime, Grci nemaju nikakve mogunosti da izbjegnu plaanje
rauna za ono to su nam sada i nekada uinili i da ne postanu
tvoji robovi. Prema tome, postupaj u prvom redu ovako: ako
si odluio da sam ode i vodi sa sobom vojsku, u tom sluaju
imam za tebe nov prijedlog. Pazi, o kralju, da ne izvrgne ruglu
Perzijance u oima Grka. Nisu ti Perzijanci pokvarili nita od
tvojih prilika niti e moi kazati da smo se pokazali kukavica
ma. Ako su se Feniani, Egipani, Ciprani i Kiliani pokazali
kukavicama, tome nisu nita pridonijeli Perzijanci. Stoga, kad
ti Perzijanci nisu nita krivi, sluaj me: ako si odluio da nee
ostajati ovdje, vraaj se u svoj zaviaj i vodi sa sobom vei dio
vojske, a moja je briga da ti darujem porobljenu Grku, poto
odaberem tristo tisua ljudi iz vojske.
56 Dakle, ne mornarica ne
g
o kopnena vojska.
678
101. Kad je to uo, Kserkso se nakon svih nevolja obradovao i
razveselio, a Mardoniju je rekao da e mu, poto se posavjetuje,
odgovoriti to e od toga dvoga uiniti. Dok je odravao
savjetovanje zajedno s odabranim Perzijancima, odluio je na
vijeanje pozvati i Artemisiju, jer je ona jedina -kako mu je
izgledalo -i prije shvaala to treba raditi. A kad je Artemisija
stigla, Kserkso udalji ostale, i perzijske savjetnike i svoje kopljo
noe, pa ree: Mardonije mi preporuuje da ostanemo ovdje
i da krenemo u napad na Peloponez, i kae mi da Perzijanci i
kopnena vojska ne snose nikakvu krivicu za moju nesreu i da
oni ude za tim da mi to dokau. Predlae mi da ja to uinim
ili da mi on sam, poto iz vojske odabere tristo tisua ljudi,
daruje porobljenu Grku, dok bih se ja, prema njegovu prijed
logu, vraao s ostatkom vojske u svoj zaviaj . Sad mi, dakle
(budui da si mi dala dobar savjet i u vezi s prolom pomorskom
bitkom i kazala si da je ne zameem), savjetuj to od toga
moram initi ako slijedim pametan savjet!
l 02. Ona mu ree ovo: 0 kralju, teko mi je rei to je najbolji
savjet za tebe, ali mi se u sadanjim okolnostima ini kako je
najbolje da ti putuje natrag, a da Mardonija, ako on to eli i
ako daje takvo obeanje, ostavi ovdje s onima koje trai. Na
taj nain, s jedne strane, ako pokori te za koje tvrdi da ih hoe
pokoriti i ako mu uspije ono to kae da je naumio, bit e to,
o gospodaru, tvoje djelo, jer su ga izvrili tvoji robovi; s druge
strane, ako sve krene drugaije nego to je Mardonije zamislio,
nee se dogoditi nikakva velika nesrea, jer e ti ostati iv i
zdrav, kao i tvoja mo kod kue. A ako ti i tvoja kua ostanete
ivi i zdravi, u mnogim e se i estim bitkama Grci boriti za
goli ivot. Ako se Mardoniju to desi, to nema nikakva znae
nja: niti bi Grci, da ga pobijede, uistinu odnijeli pobjedu
unitivi tvojeg roba; no ti e se vratiti kui poto si spalio
Atenu, a zbog toga se i poveo itav pohod.
679
103. Kserkso se ovom savjetu razveselio, jer je ona upravo
govorila ono to je i sam mislio. No ne bi ostao ni da su mu svi
i sve savjetovali da ostane ondj e, kako mi se ini: toliko je bio
uplaen. Artemisiju je pohvalio i poslao j u je zajedno sa svojim
sinovima u Efez: naime, u pratnji su mu bili i neki njegovi
nezakoniti sinovi.
104. Sa sinovima je kao uvara slao i Hermotima, koji je rodom
bio iz Pedasa i koji je zauzimao prvo mjesto meu kraljevim
ukopljenicima; [Pedaani stanuju iznad Halikarnasa. Kod njih
se zbiva ovaka pojava: kad je god trebalo da se svim susjedima
njihova grada dogodi u odreenom roku neto nemilo, tada bi
Atenina sveenica dobivala dugu bradu. T o im se ve dvaput
dogodilo. Tim je Pedaanima pripadao Hermotim.) 57
105. A on je, kad mu j e bila nanijeta nepravda, poduzeo
najstraniju osvetu od svih koje su mi poznate. Kad su ga
zarobili, naime, neprijatelji i dali ga na prodaju, kupi ga Panjo
nije, ovjek s Hija, koji se u ivotu izdravao najsramotnijim
poslovima: kad bi se domogao djeaka obdarenih ljepotom,
kopio bi ih i odvodio na prodaju za velik novac u Sard i Efez.
Kod barbara ukopljenici su zbog svoje vjernosti u svakoj prilici
na veoj cijeni od neukopljenih robova. Meu mnogim dru
gima koje je ukopio Panjonije, jer je od toga ivio, ukopio je
i njega, no Hermotim nije zbog toga bio ba u svemu nesretan,
jer je s drugim darovima doao iz Sarda kralju, a kako je vrijeme
prolazilo, Kserkso ga je najvie poastio od svih svojih ukoplje
nika.
57 Kako se vrlo slina reenica istog sadraja nalazi i u I, 1 75, smatra se da je dio u
uglatim zagradama kasniji umetak u Herodotov tekst.
680
106. A kad je kralj podizao u Sardu perzijsku vojsku protiv
Atene, tada je Panjonije nekim poslom otiao u podruje Mizije
koje naseljavaj u Hijani i koje se zove Atarnej , te je ondje
pronaao Panjonija. Kad ga je prepoznao, poeo mu je govoriti
mnoge prijateljske rijei, najprije mu nabrajajui koliko je
dobra stekao njegovom zaslugom, a zatim mu obeavajui to
e mu sve dobro u naknadu uiniti bude li poveo svoju obitelj
i otiao stanovati onamo, 58 sve dok Panjonije nije s veseljem
prihvatio njegove rijei i poveo djecu i enu.

im ga je imao u
rukama s celom porodicom, Hermotim mu je poeo ovako
govoriti: Covjee koji zarauje za ivot najsramotnijim od
svih poslova, to sam ja sam, ili netko od mojih, uinio zlo tebi
ili nekome od tvojih da si me od mukarca pretvorio u nita?
Mislio si da e bogovima ostati skriveno ono to si tada smiljao:
a oni su tebe, koji si uinio bezbona djela, drei se zakona
pravednosti, predali u moje ruke, tako da se ne moe potuiti
na kaznu koju e od mene dobiti. Poto ga je tako pogrdio,
dao je da se dovedu pred njega Panjonijevi sinovi, te je tjerao
Panjonija da svojim sinovima -a bilo ih je etvero -odsjee
spolovila, i on je to pod prisilom radio; kad je to obavio, njegovi
su ga sinovi, takoer natjerani na to, ukopili. T ako je Panjonija
stigla boja kazna uz pomo Herrotira.
107. Kad je Kserkso povjerio sinove Artemisiji da ih vodi u
Efez, pozvao je Mardonija i naredio mu da bira iz vojske ljude
koje eli te da pokua izvoditi djela jednaka svojim rijeima.
Toga se dana to zbivalo, a nou su po kraljevu nalogu zapo
vjednici kretali s laama natrag iz Falera prema Helespontu,
najbre to je svatko od njih mogao, da bi sauvali mostove
kako bi preko njih preao kralj . Kad su se u toku plovidbe
nalazili blizu Zostera, gdje se u more s kopna pruaju uske hridi,
58 Tj. l Sard.
681
pomislili su za njih da su lae i dali su se daleko u bijeg. S
vremenom su shvatili da to nisu lae nego hridi, pa su se okupili
i dalje putovali.
1 08. Kad je svanuo dan, Grci su vidjeli da je kopnena vojska
jo uvijek na istom mjestu, pa su vjerovali da je i brodovlje u
okolici Falera i mislili su da e se s njima sukobiti na moru, te
su se pripremali za obranu. Kad su saznali da su lae otplovile,
odmah su zatim odluili da ih gone. No nisu opazili Kserksovu
pomorsku vojsku iako su j e progonili sve do Andra, pa su, kad
su stigli na Andar, zapoeli vijeanje. Temistoklo je iznosio
miljenje da treba krenuti izmeu otoka i ploviti, i dalje pro
gonei brodovlje, ravno prema Helespontu kako bi ondje
razruili mostove; Euribijad je izlagao upravo suprotno stajali
te i govorio je da bi, ako razrue mostove, time mogli nanijeti
najvee zlo Grkoj . Naime, ako bi Perzijanac, odsjeen, bio
prinuen ostati u Evropi, zacijelo bi se trudio da ne miruje, jer
ako bude mirovao, nee biti u stanju ostvarivati nijedan od
svojih ciljeva niti e mu se ukazati ikakva mogunost povratka,
pa e vojska pomrijeti od gladi, a ako bude neto poduzimao i
u to ulagao sve svoje snage, moi e svladati sve u Evropi, grad
po grad i narod po narod, ili tako da ih zauzima ili tako da oni
uz njega pristanu i prije zauzea; a kao hrana e im neprestano
sluiti godinji urodi Grka. Smatrao je da Perzijanci, pobijeeni
u pomorskoj bitki, nee ostati u Evropi: stoga ih treba pustiti
da bjee sve dok u bijegu ne stignu u svoja podruja; predlagao
je da se nakon toga vode borbe za ta podruja. Takva su
miljenja bili i zapovjednici ostalih Peloponeana.
109. Kad je shvatio da nee nagovoriti veinu da plove prema
Helespontu, okrenuo se Atenjanima (jer su se oni najvie ljutili
zbog bijega barbara i bili su pripravni sami ploviti prema
Helespontu i navaliti na njih, makar drugi to ne htjeli) i ovako
im je govorio: 1 sam sam bio prisutan mnogim sluajevima, a
682
za jo vie sam ih uo, kad se dogodilo da su ljudi, poto su
nakon poraza bili dovedeni u krajnju nudu, ponovo kretali u
boj i nadoknaivali tetu koja im je prethodno bila nanijeta.
Stoga nemojmo -budui da je nenadana srea zadesila i nas
same i Grku, pa smo uspjeli protjerati toliku gomilu ljudi -
progoniti barbare u bijegu. Ni ovo nismo mi sami obavili, nego
bogovi i heroji, koji nisu dopustili da jedan jedini ovjek,
bezbonik i goropadnik, zavlada Azijom i Evropom: onaj koji
je jednako postupao sa svetinjama i svjetovnim stvarima i koji
je palio i ruio kipove bogova, koji je izbievao more i stavio ga
u okove. U ovom asu bilo bi za nas dobro da ostanemo u
Grkoj i da se pobrinemo za sebe i svoje porodice; i neka svatko,
kad posve odagnamo barbarina, obnovi svoju kuu i neka se
trudi oko usjeva; a kad doe proljee, otplovimo prema Heles
pontu i Joniji. Tako je govorio jer je htio za sebe osigurati
zahvalnost Perzijanaca, da bi, ako bi mu ikada Atenjani priredili
neku neugodnost, imao utoite; a to se doista i dogodilo. 59
1 1 0. Temistoklo ih je tim rijeima varao, a Atenjani su mu
vjerovali: budui da su ga i ranije smatrali mudrim i da se
pokazalo da je uistinu i mudar i dobar sa
'
etnik, bili su sasvim
spremni da vjeruju njegovim rijeima. Cim ih je nagovorio,
odmah je nakon toga Temistoklo slao s brodicom ljude za koje
je bio siguran da e, podvrgnuti i najteim mukama, utjeti o
onome to im je naloio da saope kralju; meu njima je
ponovo bio i njegov sluga Sikin;60 kad su stigli do Atike, ostali
su ekali na brodici, a Sikin se iskrcao na kopno i pred
Kserksom je govorio ovako: Poslao me je Temistoklo sin
Neoklov, zapovjednik Atenjana, najizvrsniji i najpametniji o-
)9 Temistoklo je, naime, 471 . g. pr.n.e. bio protjeran iz Atene i kasnije je pronaao
utoite kod Artakserksa, Kserksova nasljednika.
60
O Sikinu v. VII,75.
683
vjek medu svim saveznicima, da ti saopim kako je Atenjanin
Temistoklo, u elji da ti bude na usluzi, zadrao Grke koji su
htjeli progoniti tvoje brodovlje i razruiti mostove na Heles
pontu. Zato sada putuj u potpunom miru.
1 1 1 . Poto su prenijeli tu poruku, plovili su natrag; a Grci, kad
su donijeli odluku da ne progone dalje barbarske brodove i ne
plove prema Helespontu radi ruenja mostova, poeli su opsje
dati Andar s namjerom da ga osvoje. Naime, Andrani prvi od
svih otoana nisu dali novac kad ga je Temistoklo zatraio, ve
su -poto je Temistoklo kao razlog navodio to da su Atenjani
doli u pratnji dvaju monih bogova, Nagovora i Prisile, pa im
oni svakako moraj u dati novac - odgovorili na to rijeima
kako je Atena s pravom velika i bogata kad je pod zatitom tako
vrsnih bogova, dok su Andrani siromani zemljom i do krajno
sti bijedni, pa dva beskorisna boga ne naputaju njihov otok
nego na njemu neprestano rado borave; to su Siromatvo i
Nemo, pa kako Andrani raspolau jedino tim dvama boan
stvima, nee dati novac, jer mo Atene nije nita jaa od njihove
nemoi. Oni su tako odgovorili i nisu dali novac, pa su sada
bili pod opsadom.
112. A Temistoklo, budui da njegova lakomost nije imala
granica, slao je i na druge otoke prijetnje i zahtijevao je novac
preko istih glasnika kojima se posluio i kod kralja, te je govorio
da e, ako mu ne budu dali ono to trai, povesti na njih grku
vojsku i osvojiti ih opsadom. Takvim j e rijeima uspijevao
prikupiti velik novac od Kariana i Parana, koji su se, poto
su znali da je Andar pod opsadom jer je bio na strani Medana
i da Temistoklo uiva najvei ugled medu zapovjednicima,
uplaili i slali novac. J esu li ga i neki drugi otoani dali, ne mogu
kazati, ali mislim da su ga dali jo neki a ne samo ovi koje sam
naveo. Ipak, Kariane nije zbog toga mimoilo zlo; a Parani su
684
novcem umilostivili Temistokla i tako su izbjegli vojni pohod.
Temistoklo je, dakle, s Andra kao polazita skupljao novac od
otoana potajno od ostalih zapovjednika.
1 1 3. Kserkso se sa svojom vojskom zadrao jo nekoliko dana
nakon pomorske bitke, a zatim se kretao prema Beotiji istim
putem kojim je i doao. Mardonije je odluio ispratiti kralja, a
i pomislio je da sada nije godinje doba prikladno za ratovanje,
te da je bolje prezimiti u Tesaliji, a zatim, zajedno s proljeem,
navaliti na Peloponez.

im je stigao u Tesaliju, Mardonije je

poeo birati, najprije sve Perzijanee zvane Besmrtnicima,61
osim vojskovoe Hidarna (on je rekao da nee napustiti kralja) ,
a zatim, od ostalih Perzijanaca, oklopnike i tisuu konjanika,
pa Meane, Sake, Baktrijce i Indijce, i to i pjeatvo i konjanike.
Te je narode uzeo u cijelosti, a od ostalih je saveznika odabirao
malobrojne, one koje je birao zbog njihove stasitosti ili one za
koje je znao da su uinili kako j unako djelo; veinu je
odabirao iz jednog naroda, i to Perzijanee, mueve koji su nosili
lance oko vrata i grivne oko ruku, a nakon njih najbrojniji su
bili Meani. Mnotvom oni nisu zaostajali za Perzijancima, ali
jesu tjelesnom snagom; tako ih je sve zajedno s konjanicima
bilo tristo tisua.
114. U meuvremenu, dok je Mardonije birao vojsku i dok je
i Kserkso boravio u Tesaliji, Lakedemonjanima je stiglo proro
anstvo iz Delfa prema kojem su morali od Kserksa traiti
zadovoljtinu za Leonidino ubojstvo i primiti od njega ono to
im bude dao. Spartanci poalju smjesta glasnika, i on, poto je
jo zatekao cijelu vojsku u Tesaliji, dode pred Kserksovo lice i
ree mu ovo: 0 kralju Medana, Lakedemonjani i Heraklidi iz
Sparte trae od tebe zadovoljtinu za ubojstvo, jer si im ubio
6
1 V. VII,83.
68
5
kralja dok je branio Grku. Kserkso se nasmijao i nakon duge
utnje pokazujui na Mardonija, koji je sluajno uza nj stajao,
ree: Ovaj ovdje Mardonije dat e im takvu zadovoljtinu
kakvu zasluuju.
1 1 5. Poto je primio odgovor, glasnik se udaljavao, a i sam je
Kserkso, ostavivi Mardonija u Tesaliji, brzo putovao do He
lesponta, te stigne do mjesta za prijelaz preko mora u etrdeset
i pet dana, no nije sa sobom vodio, tako rei, ni najmanji djeli
svoje vojske. Gdje su se god i kod kojeg su se god naroda
nalazili, otimali su njihove usjeve i tako su se hranili; ako nisu
mogli pronai nikakve plodine, jeli su s da samoniklu travu,
oguljenu koru i lie otrgnuto sa stabala, podjednako i s pito
mih i s divljih, i nisu ostavljali ba nita; tako su postupali od
gladi. A na putu su se pojavile kuga i srdobolja62 i unitavale su
vojsku. Bolesne je vojnike ostavljao i zapovijedao je gradovima,
kroz koje bi prolazio, da ih lijee i hrane, i to nekima u Tesaliji,
u Siriji u Peoniji i u Makedoniji. Ondje gdje je bio ostavio sveta
Zeusova kola kad je kretao na Grku, na povratku ih vie nije
zatekao, jer su ih Peonci dali Traanima, a kad ih je Kserkso
traio natrag, kazali su da su kobile, dok su pasle, oteli Traani
iz gornjeg podruja, oni koji stanuju oko izvora Strirona.
1 1 6. Ovdje je i vladar Bisalana i podruja Krestonije, neki
Traanin, izvrio neprirodan in: on je kazao da sam nee
svojevoljno robovati Kserksu, pa se povukao gore na Rodopske
planine, a svojim je sinovima zabranio da sudjeluju u pohodu
na Grku. A oni su, ne marei za njegovu zabranu ili zato to
ih je obuzela elja da vide rat, ipak vojevali zajedno s Perzijan
cem. Kad su se svi, njih est na broju, vratili kui ivi i zdravi,
njihov im je otac iskopao oi zbog te krivice.
62
Tj. dizenterij a.
686
1 1 7. Oni su zasluili ovakvu kaznu, a Perzijanci, kad su putu
jui stigli do tjesnaca, urno su preli Helespont laama do
Abida; naime, nisu vie zatekli spojene mostoveG3 jer ih je oluja
rastavila. Ondje su se zadravali i domogli su se vie hrane nego
na putu, te su se bez ikakve mjere prederavali, a i promijenili
su vodu, pa su mnogi vojnici koji su dotad ostali na ivotu
umirali. A preostali zajedno s Kserksom dou u Sard.
1 1 8. A postoji i drugaija pria koja se o tome pripovijeda,
prema kojoj je Kserkso, kad se povlaio iz Atene, doao do
Ejona na Strimonu, a odatle vie nije putovao kopnom ve je
vojsku povjerio Hidarnu da je on vodi do Helesponta, dok se
sam ukrcao na feniki brod, pa se njime vozio prema Aziji. Dok
je plovio, zahvati ga snaan vjetar koji pue sa Strirona i podie
goleme valove na moru. Pa kako je oluja sve vie j aala, a brod
je bio tako prepunjen da su mnogi Perzijanci koji su se prevozili
s Kserksom bili na palubi, kralja obuze uas pa urlajui upita
kormilara ima li za njih spasa. A ovaj mu ree: 0 gospodaru,
nema nam nikakva spasa ako se ne oslobodimo na neki nain
mnotva koje smo ukrcali. Pripovijeda se da je Kserkso, kad
je to uo, rekao: Lj udi Perzijanci, sada neka svatko od vas
pokae koliko mu je stalo do kralja: po svemu sudei, o vama
ovisi moj spas. On je to kazao, a oni su se bacali pred njega
niice i zatim skakali u more, pa je brod postao toliko laki da
je stigao itav u Aziju.

im je stupio na vrsto tlo, Kserkso je

ovako postupio: zato to je spasio kraljev ivot, kormilar je
dobio na dar zlatni vijenac, a zato to je prouzroio smrt
mnogih Perzijanaca, dao mu je odsjei glavu.
119. Takva je druga pria koja se pripovijeda o Kserksovu
povratku, no za mene je ona posve nevjerojatna, i to se tie
63 v. VII,36.
687
svega ostaloga, i to se tie nesretne sudbine Perzijanaca. Da je
doista kormilar ono rekao Kserksu, meu bezbroj miljenja ne
bih naao ni jedno jedino koje bi se suprotstavilo tvrdnji kako
kralj ne bi postupio onako nego bi naredio da siu upotpalublje
broda oni koji su se nalazili na palubi, jer su svi oni bili
Perzijanci, i to perzijski prvaci, a u more bi izbacio toliko
veslaa, koji su bili Feniani, da im se broj izjednai s izbaenim
Perzijancima.64 Ali on se ionako, kako sam ve prije kazao,
vratio u Aziju istim putem kojim je ila i ostala vojska.
1 20. Jak dokaz za to je i ovo: poznato je da je Kserkso na putu
natrag stigao u Abderu i s njima sklopio savez prijateljstva, te
im je darovao zlatni akinak i tijaru65 izvezenu zlatom. Kako
sami Abderani kau, a ja tim njihovim rijeima nikako ne
vjerujem, prvi je put ovdje na bijegu iz Atene prema kui
otpasao svoj pojas, jer se vie nije imao ega bojati. A Abdera
lei blie Helespontu nego Striron i Ejon, gdje se, kako kau,
ukrcao na brod.
1 21 . Kako Grcima nije polazilo za rukom zauzeti Andar,
okrenu se prema Karistu i, poto su opustoili njegovo podru
je, vrate se na Salaminu. Najprije odaberu od ratnog plijena
izmeu ostalih zavjetnih darova tri fenike troveslarke, te jednu
postave na Istru, gdje se nalazila jo i u moje vrijeme, drugu
na Suniju,66 a treu Ajantu u ast tu na Salamini. Nakon toga
razdijele plijen i poalju zavjetne darove u Delfe, gdje je od njih
nainjen kip koji u ruci dri kljun lae, a visok je dvanaest
64
No pitanje je, dakako, da li bi perzijski prvaci mogli zamijeniti veslae, jer je za
veslanje bila potrebna vjetina koju oni zacijelo nisu posjedovali.
() Akinak (v. V!, 54), kratki perzijski ma, i tijara, laneni iljasti eir, simboliki
su vrlo dragocjeni darovi.
66
Na !stmu, a najvjerojatnije i na Suniju, bili su Posejdonovi hramovi.
688
lakata;67 on je bio postavljen ondje gdje je i zlatni kip Make
donca Aleksandra.
1 22. Kad su poslali zavjetne darove od plijena, Grci su zajed
niki pitali boga da li su ga oni zadovoljili svojom koliinom i
kakvoom. On im je odgovorio da je zadovoljan darovima
ostalih Grka, ali ne i Eginjana, pa je od njih traio nagradu za
hrabrost to su je dobili u pomorskoj bitki kod Salamine. Kad
su Eginjani to saznali, darovali su mu tri zlatne zvijezde, koje
stoje na mjedenom jarbolu, u kutu posve blizu Krezovu vru.68
1 23. Nakon podjele plijena Grci su plovili prema Istmu da
dodijele i nagradu za hrabrost onome Grku koji ju je u toku
rata najvie zasluio. im su stigli, zapovjednici su poeli kod
Posejdonova rtvenika dijeliti ploice za glasanje i birali su
izmeu svih prvoga i drugoga, te je tada svatko od njih glasao
za sebe sama jer je smatrao da je upravo on sam bio najbolji,
dok se veina, to se tie drugog mjesta, slagala i birala Temi
stokla. T ako su svi oni dobivali samo jedan glas, a Temistoklo
je za drugu nagradu osvajao nadmonu veinu.
1 24. Iako Grci iz zavisti nisu htjeli tako odluiti, ve je svatko
plovio natrag svojoj kui a da odluka nije donijeta, ipak je
Temistoklo stekao u cijeloj Grkoj glas i slavu kao daleko
najmudriji ovjek meu Grcima. Kako nije, premda je bio
pobjednik, dobio priznanje od onih koji su se borili na moru
kod Salamine, odmah je nakon toga doao u Lakedemon sa
eljom da mu odaju priznanje; i Lakedemonjani su ga lijepo
primili i iskazali su mu veliku poast. Euribijadu su kao nagradu
dali maslinov vijenac, a Temistoklu, zbog njegove razboritosti
67 Tj. oko 530 Cf.
68
Dvije zvijezde simboliziraju Di oskure, Kastora i Polideuka, a trea Apolona
Delfinija -svi su oni zatitnici mornara. O Krezovu vru v. 1,51 .
689
i vjetine, takoer maslinov vijenac; ali njemu su jo poklonili
i najljepu zapregu koja je postojala u Sparti. Poto su ga obasuli
mnogim pohvalama, na odlasku ga je ispratilo tri stotine
odabranih Spartanaca, onih to se nazivaju konjanicima,69 sve
do granice s Tegejom. Jedino su njega od svih ljudi, koliko
znamo, Spartanci na taj nain ispratili.
1 25. Kad je iz Lakedemona doao u Atenu, Timodem iz
Afdne, koji je pripadao Temistoklovim neprijateljima, ali
inae nije bio ugledan ovjek, izvan sebe od zavisti napadao je
Temistokla i predbacivao m u je zbog odlaska u Lakedemon, pa
i to da su mu Lakedemonjani iskazivali poast zbog Atene a ne
zbog njega samoga. A Temistoklo je, budui da Timodem nije
prestajao tako govoriti, kazao: Upravo je tako: ne bi me
Spartanci tako poastili da sam s Belbine, a niti tebe, ovjee,
premda si iz Atene.
1 26. Toliko o tome; a Artabaz sin Farnakov, ovjek koji je i
prije imao ugled meu Perzijancima, a nakon dogaaja kod
Plateje on mu je jo vie porastao, pratio je kralja do tjesnaca
sa ezdeset tisua vojnika od onih koje je odabrao Mardonije.
Kad je kralj ve bio u Aziji, on se na putu natrag nalazio u visini
Palene i, kako je Mardonije zimovao u Tesaliji i Makedoniji,
pa se Artabazu nije urilo da se sam pridrui preostaloj vojsci,
kad se naao u blizini Potidejaca koji su se bili odmetnuli,
smatrao je da je to prava prilika da ih ponovo porobio Naime,
Potidejci su se, kad je kralj proao mimo njih i kad se perzijsko
brodovlje povlailo bjeei sa Salamine, posve oito odmetnuli
od barbara; tako su postupili i drugi koji su nastavali Palenu.
69
V. 1,67.
690
127. Tada je, dakle, Artabaz opsjedao Potideju, a osumnjiio
je i Olinane da se diu protiv kralja, pa je opsjedao i njihov
grad; njega su tada drali Botijejci, koje su Makedonci otjerali
iz Terrijskog zaljeva. Kad je opsadom zauzeo grad, njegove je
stanovnike odveo na jezero i ondje ih poubijao, a sam je grad
predao na upravljanje Kritobulu iz T orone i narodu s Halkidi
ke, pa su tako stanovnici Halkidike imali u posjedu i Olint.
128. Poto je zauzeo taj grad, Artabaz je sve sile usmjeravao
prema Potideji, i dok se on njome bavio, Timoksen, zapovjed
nik Skionjana, na vlastiti se poticaj s njim dogovarao o predaji,
a kako je to poelo, ne mogu kazati (jer se o tome nigdje ne
pria) , no kraj je bio ovakav: svaki put kad bi bilo napisano
pismo, bilo da ga je Timoksen htio poslati Artabazu ili Artabaz
Timoksenu, namotali bi ga oko kraja strelice i pokrili pismo
percima, pa su strelicom gaali na dogovoreno mjesto. No
Timoksen je otkriven kao izdajica Potideje: naime, kad je
Artabaz gaao prema dogovorenu mjestu, promaio je to mje
sto i pogodio jednog Potidejca u rame, a ranjenika je okruila
gomila, kako to ve biva u ratu, i odmah su izvadili strelicu, pa
su je, im su opazili pismo, odnijeli zapovjednicima; ondje su
bili prisutni kao saveznici i ostali Palenjani. Kad su zapovjednici
proitali pismo i shvatili tko je krivac za pokuaj izdaje, odluili
su da ne optue Timoksena za izdaju, zbog grada Skione kako
ne bi Skionjani bili ubudue zauvijek smatrani izdajicama.
129. On je bio, dakle, na taj nain otkriven, a poto su prola
tri mjeseca Artabazove opsade, nastane velika i dugotrajna
morska oseka. Kad su barbari opazili kako se pojavila pliina,
poeli su napredovati prema Paleni.7 N o kad su ve bili proli
70 Potideja se nalazila na prevlaci koj a je spajala poluotok Palenu s kopnom: preko
prevlake je bio podignut zid, pa je izuzetna oseka omoguavala Perijancima da
zaobiu taj zid prolazei uz samu obalu.
691
dvije petine puta, a jo su im bile preostale tri koje je trebalo
prijei da bi se nali na samoj Paleni, naie jaka morska plima,
vea no ikada, kako kau tamonji stanovnici, iako se ona tu
esto pojavljuje. Oni koji nisu znali plivati, utapali su se, a one
koji su znali plivati ubijali su Potidejci koji su doplovili barka
ma. Potidejci navode da je uzrok i navale vode i nesree
Perzijanaca bilo to to su oni Perzijanci koje je unitilo more
obeastili Posejdonov hram i njegov kip u predgrau. ?! A
preivjele je Artabaz vodio u Tesaliju k Mardoniju.
1 30. Takvu su sudbinu doivjeli oni koji su ispratili kralja. A
ono to je ostalo itavo od Kserksova brodovlja, kad se u bijegu
sa Salamine pribliilo Aziji i prevezlo kralja i vojsku s Hersoneza
u Abid, zimu je provodilo u Kimi. S dolaskom ranog proljea,
brodovi su se poeli okupljati na Samu: neke su lae tu i
prezimile; na veini ratnu su posadu predstavljali Perzijanci i
Meani. Njihovi su zapovjednici bili Mardont sin Bagejev i
Artaint sin Artahejev; s njima je zapovjednitvo dijelio i Itari
tra, neak, kojega je izabrao sam Artaint. Kako su imali teke
gubitke, nisu plovili na puinu prema zapadu, niti ih je itko na
to tjerao, nego su ostajali na Samu i pazili su da se Jonija ne
digne na ustanak, a imali su, zajedno s jonskima, tri stotine
brodova. Nisu oekivali da bi Grci mogli doi u Joniju ve su
mislili da e se oni ograniiti na uvanje vlastite zemlje, a to su
zaklj uivali na osnovi toga to ih nisu progonili kad su bjeali
sa Salamine nego su se, zadovoljni stanjem, vraali natrag. U
sebi su priznavali da su poraeni na moru, ali su vjerovali da e
na kopnu Mardonije imati golemu prednost. Dok su boravili
na Samu, razmiljali su o tome mogu li nanijeti kakvo zlo
neprijatelju, a istovremeno su oslukivali u kojem e pravcu
krenuti Mardonijev pothvat.
71 Potideja je, naime, bila pod zatitom Posejdonovom.
692
1 31 . I Grke je probudio poetak proljea i prisutnost Mardo
nija u Tesaliji. Kopnena se vojska jo nije poela okupljati, a
pomorska je stigla na Eginu, sastavljena ukupno od stotinu i
deset laa. Zapovjednik vojske i brodovlja bio je Leotihida sin
Menareja, sina Hegesilaja, sina Hipokratide, sina Leotihide,
sina Anaksilaja, sina Arhidara, sina Anaksandride, sina T eo
pompa, sina Nikandra, sina Harilaja, sina Eunoma, sina Poli
dekta, sina Pritanisa, sina Eurifonta, sina Prokla, sina Aristode
ma, sina Aristomaha, sina Kleodeja, sina Hila sina Heraklova,
pa je on pripadao drugoj kraljevskoj kui. Svi oni, osim sedam
prvih nabrojenih nakon Leotihide, bili su kraljevi u Sparti. A
Atenjanima je zapovjednik bio Ksantip sin Arifronov.
1 32. Kad su se sve lae pojavile kod Egine, stigli su I grki
logor glasnici Jonjana, i to oni isti koji su nedavno bili posjetili
Spartu i molili Lakedemonjane da krenu u oslobaanje Jonije:
meu njima je bio i Herodot sin Basileidov; oni su se meu
sobno urotili i smiljali su smrt za Stratida, samovladara Hija,
a u poetku ih je bilo sedam; no kad su njihove namjere izale
na vidjelo, jer je jedan od sudionika iznio u j avnost to su oni
poduzeli, preostala estorica potajno je otila s Hija i stigla je u
Spartu, a sada i na Eginu, s molbom Grcima da otplove do
Jonije; no odveli su ih jedva do Dela. Dalje od Dela Grcima je
sve zadavalo strah, jer nisu poznavali podruje, pa im se inilo
da je sve prepuno vojske; Sam su poznavali samo iz prianja i
mislili su da je jednako udaljen kao i Heraklovi stupovi. T ako
se istovremeno zbivalo da se barbari nisu iz straha usuivali
isploviti zapadnije od Sama, a Grci, premda su ih Hijani
preklinjali, istonije od Dela. T ako je bojazan uvala prostor
meu njima.
1 33. Grci su plovili prema Delu, a Mardonije je provodio zimu
u Tesaliji. Kad je odande kretao, slao je od proroita do
proroita ovjeka iz Europa po imenu Mis, s nalogom da
693
posvuda ide i pita za proroanstva gdje su god oni mogli
postavljati pitanja.72

to je htio saznati od proroita kad je

davao takav nalog, ne mogu rei, jer se o tome nigdje ne govori;
no ja sam mislim da ga je poslao s pitanjima o tadanjim
prilikama i ni o emu drugome.
1 34.

ini se da je taj Mis doao i u Lebadiju i da je podmitio

nekog tamonjeg ovjeka, pa se spustio k Trofoniju, a stigao je
i u Abu u Fokidi do proroita koje se ondje nalazi; a im je
doao u T ebu, upitao je za proroanstvo Apolona Ismenijskog
(ondje, kao i u Olimpiji, pitanja se proroku postavljaj u s
pomou rtava) , a zatim je novcem potkupio nekog stranca, a
ne T ebanca, i prespavao u Amfjarejevu hramu.?3 Nijedan
Tebanac ne smije ondje pitati za proroanstvo, i to iz slijedeeg
razloga: Amfjarej im je zapovjedio, kad je jednom davao
proroanstvo, da izaberu to ele, ili da im bude prorok ili
saveznik, ali samo jedno od toga; oni su izabrali da im bude
saveznik. Zbog toga nijedan Tebanac ne smije ondje prespa
vati.
1 35. No najudniji je za mene onaj dogaaj o kojem pripovi
jedaju Tebanci, kad je taj Mis iz Europa, obilazei tako sva
proroi ta, stigao i do svetoga gaja Apolona Ptojskog. T o se
svetite naziva ptojskim, a pripada Tebancima i smjeteno je
iznad Kopaidskog jezera uz brdo posve blizu grada Akrefije.
Kad je taj ovjek imenom Mis stigao u ovo svetite, pratila su
ga tri ovjeka koje su graani po odluci skuptine izabrali da
zapiu to e rei proroite, no tuma boanske rijei iznenada
je poeo govoriti nekim barbarskim jezikom. Tebanci iz pratnje
bili su u udu dok su sluali barbarski umjesto grkoga i nisu
7
2 Tj. na cijelom teritoriju koji je bio pod perzijskom vlau.
73 Naime, tu se proroanstvo dobivalo u snu: poto bi obavio ritualne rtve, onaj
tko ga je elio dobiti morao je prespavati u hramu.
694
znali kako da postupe u takvim okolnostima; a Mis iz Europa
otme im ploicu koju su nosili sa sobom, te pone zapisivati na
nju sveenikove rijei i ree im da on govori karijskim jezikom;
kad je sve zapisao krenuo je na put natrag u Tesalij u.
1 36. Poto je Mardonije proitao to su kazivala proroita,
nakon toga je poslao kao izaslanika u Atenu Aleksandra sina
Amintina, ovjeka Makedonca, a slao ga je i zbog toga to su
Perzijanci bili s njim u srodstvu (Aleksandrovu sestru Gigeju,
Amintinu ker, uzeo je za enu Perzijanac Bubar, a ona mu je
rodila onog Amintu u Aziji, koji je dobio ime po djedu s
majine strane i kojemu je kralj dao na upravu Alabandu, veliki
grad u Frigiji) , a i zbog toga to je Mardonije saznao da je
Aleksandar proksen i dobroinitelj Atenjana.74 Mislio je, nai
me, da e na taj nain najlake pridobiti Atenjane, narod za koji
je sluao da je velik i sran, a i znao je da su Atenjani najvie
pridonijeli nesrei koja je Perzijance zadesila na moru. Ako bi
mu se oni pridruili, nadao se da e lako stei prednost na moru
(a to bi tako i bilo) , dok je smatrao da je na kopnu i tako mnogo
jai; raunao je da e ovako podvrgnuti Grke svojoj vlasti.
Moda su mu i proroita tako neto proricala i savjetovala mu
da Atenjane uini svojim saveznicima, pa ih je on sluao i slao
ovog izaslanika.
1 37. Predak ovog Aleksandra u sedmom koljenu onaj je Per
dika koji je ovako osnovao makedonsko kraljevstvo: iz Arga su
k Ilirima prebjegla tri brata, potomka Temenova, Gauan,
Aerop i Perdika, a od Ilira su se prebacili u gornju Makedoniju
i stigli su u grad Lebeju. Ondje su radili za plau kao kraljevi
nadniari, i jedan je vodio na pau konje, drugi goveda, a
najmlai od njih, Perdika, sitnu stoku. U davnini su i vladari
74 O proksenima v. V. 57 i bilj. 28.
695
bili siromani i bez novca, a ne samo puk. Kraljeva je ena sama
pekla z njih kruh. Ali kad bi ga god pekla, hljeb predvien za
djeaka Perdiku sam bi od sebe dvostruko rastao. Kako se
neprestano dogaalo jedno te isto, ispriala je to svojem muu.
Kad je on to uo, odmah mu je palo na pamet da je rije o
nekom znamenju i da ono oznaava neto veliko. Pozvao je
nadniare i zapovjedio im je da se udalje iz njegove zemlje. A
oni su mu kazali da e otii tek kad prime pravednu naknadu
za svoj posao. Kad je kralj uo da se govori o plai -a upravo
je sunce prodiralo u kuu kroz otvor na krovu -, ree, jer mu
je bog oduzeo razum: )}OVO vam dajem kao plau koju ste
zasluili!, a pri tom je pokazao na sunce. Dva starija brata,
Gauan i Aerop, ostali su zaprepateni onime to su uli; a
djeak, koji je sluajno imao sa sobom no, ree: )}Primamo, o
kralju, to to nam daje!, pa opie noem na podu kue krug
oko suneva traga, a kad ga je opisao, triput zagrabi sunevu
svjetlost u nabor na odjei, te odu i on i njegova braa s njim.
138. Oni su otili, a kralju objasni jedan od njegovih drugova
za stolom to je djeak zapravo uradio i kako je taj najmlai s
jasnom namjerom uzeo ono to mu je nueno. 75 A kad je kralj
to uo, razjari se i poalje za njima konjanike da ih ubiju. U toj
zemlji postoji i rijeka kojoj potomci onih mueva koji su doli
iz Arga prinose rtve kao spasiteljici. Naime, ona je, kad su je
Temenovi potomci preli, poela tako bujati da je konjanici
nisu bili u stanju prijei. A mladii su stigli u drugo podruje
Makedonije i nastanili su se nedaleko vrtova za koje se pria da
su pripadali Midi sinu Gordijevu i u kojima rastu divlje rue,
od kojih svaka ima ezdeset latica, a mirisom nadmauju sve
druge cvjetove. U tim je vrtovima, kako pripovijedaju Make-
75 Naime, prema miljenju komentatora, Perdika je svojim postupkom simboliki
stekao vlast nad kraljevom kuom.
696
donci, bio uhvaen i Silen. Dalje od vrtova nalazi se planina po
imenu Bermij , koja je neprohodna zbog hladnoe. Kad su
osvojili taj kraj, iz njega su krenuli i podvrgavali su sebi preostale
dijelove Makedonije.
139. Potomak je tog Perdike Aleksandar, i to ovako: Aintin
je sin Aleksandar, a Ainta je sin Alketov; Alketov je otac bio
Aerop, a njegov Filip, dok je Filipov otac bio Argej, a njegov
opet Perdika, koji je osnovao kraljevstvo.
140. Takvo je, dakle, bilo porijeklo Aleksandra sina Aintina;
kad je, poto ga je Mardonije poslao, stigao u Atenu, govorio
je ovako: Ljudi Atenjani, Mardonije vam poruuje ovo: Do
bio sam od kralja poruku koja glasi ovako: 'Opratam Atenja
nima sve grijehe koje su poinili na moju tetu. Stoga, Mardo
nije, postupaj ovako: najprije im vrati njihovu zemlju, a zatim
neka uz nju sami odaberu zemlju koj u god ele i neka budu
ondje samostalni. Ako se ele sa mnom dogovarati, popravi im
sva svetita koja sam im spalio. ' Budui da mi je stigla ovakva
poruka, ja moram postupati u skladu s njom ako se vi ne budete
tome suprotstavili. A kaem vam jo i ovo: zato ste toliko ludi
da pokreete rat protiv kralja? Ne moete niti pobijediti niti ste
u stanju da neprestano pruate otpor. Vidjeli ste i golemost i
djelotvornost Kserksove vojske, a stiu vam obavijesti i o sili
kojom ja raspolaem, tako da e se - ak i kad biste mene
nadvladali i pobijedili, emu se, ako ste pri zdravoj pameti, ne
smijete uope nadati -pojaviti odmah nova, viestruko vea
vojska. Pa ne elite se valjda usporeivati s kraljem i tako se liiti
vlastite zemlje i stalno se boriti za svoje ivote? Hajde, pomirite
se! Prua vam se mogunost da se na najljepi nain izmirite s
kraljem, mogunost koju vam on sam nudi. Budite slobodni i
sklopite s nama ratni savez bez prijevare i lukavstva. To mi je,
Atenjani, naloio Mardonije da vam poruim. Sa svoje strane
6
97
neu vam uope govoriti o svojoj naklonosti prema vama (niste
je, naime, ovom prilikom mogli tek prvi put upoznati) , ali vas
molim da sluate Mardonija. Jasno vidim da neete moi sve
vrijeme voditi rat s Kserksom, jer da vidim neto drugo, nikad
ne bih doao k vama s ovakvim prijedlozima; kraljeve su snage
nadljudske, a ruka mu moe svagdje dosei. Ako se s njim
odmah ne dogovorite, sada kad se onima koji imaj u volje za
dogovor daju velika obeanja, plaim se za vas, jer ste od svih
saveznika najvie izloeni udarima i jedino vi bez prestanka
trpite tete budui da imate podruje koje se nalazi izmeu
dviju vojski. Stoga sluajte: za vas e biti od izuzetne vrijednosti
ako veliki kralj jedino vama od Grka uz istovremeno pratanje
grijeha eli postati prijateljem.
1 41 . To je kazao Aleksandar; a Lakedemonjani, kad su saznali
da j e Aleksandar doao u Atenu da Atenjane nagovori na
sporazum s barbarinom, prisjetivi se boanskih rijei prema
kojima je trebalo da ih zajedno s drugim Doranima Meani i
Atenjani tjeraju s Peloponeza, silno su se uplaili da Atenjani
ne sklope sporazum s Perzijancima, pa su smjesta odluili slati
izaslanike. I dogodilo se da su pojavljivanja jednih i drugih pred
skuptinom bila u isto vrijeme; naime, Atenjani su priekali
neko vrijeme i zavlaili su stvar, jer im je bilo posve j asno da e
Lakedemonjani svakako saznati za dolazak barbarskog izaslani
ka u vezi sa sporazumom i da e, kad to saznaju, na brzu ruku
slati svoje izaslanike. Namjerno su tako postupali kako bi
Lakedemonjanima mogli pokazati svoje stajalite.
142. Kad je Aleksandar prestao govoriti, rije su preuzeli i
govorili su poslanici Sparte: Nas su poslali Lakedemonjani da
vas zamolimo da ne mijenjate nita u svojem odnosu prema
Grkoj i da ne prihvaate barbarinove prijedloge. Ni na koji
nain ne bi bilo ni pravo ni lijepo da tako postupa itko od
698
ostalih Grka, a vi najmanje od svih drugih, i to iz mnogih
razloga: naime, vi ste potaknuli ovaj rat dok ga nitko od nas
nije elio, i boj se vodio u poetku za vau zemlju: sada se tie
cijele Grke. Uostalom, bilo bi sasvim nepodnoljivo za Grke
da vi Atenjani budete krivci za porobljavanje svih tih ljudi, vi
koji ste se oduvijek pojavljivali kao oslobodioci mnogih naroda.
Sada kad vas pritiu nesree, suosjeamo s vama i zato to ste
ve dvaput ostali bez usjeva, i zato to su vam ve dugo vremena
kue unitene. U naknadu za to mi Lakedemonjani i ostali
saveznici nudimo vam da izdravamo vae ene i sve ukuane
koji nisu sposobni za borbu sve dok ovaj rat traje. I ne dopustite
da vas nagovori Makedonac Aleksandar koji je ublaio Mardo
nijeve rijei. On mora tako postupati: budui da je tiranin, on
surauje s tiraninom; no vi ne morate tako postupati, ako ste
doista pri zdravoj pameti, jer znate da kod barbara nema ni
vjere niti imalo iskrenosti.
143. Tako su kazali poslanici. A Atenjani su odgovorili Alek
sandru ovako: 1 sami znamo da je Meaninova sila viestruko
vea nego naa, tako da na to uope nije potrebno troiti rijei.
No ipak, toliko nam je stalo do slobode da emo je braniti kako
je god moemo. Nemoj nas ni pokuavati nagovarati na spora
zum s barbarinom, niti emo te posluati. Sada javi Mardoniju
da mu Atenjani poruuju da nikada neemo sklopiti sporazum
s Kserksom dokle god sunce prolazi istim putem kojim i danas
ide; naprotiv, izai emo mu u susret da se borimo s njim
pouzdaj ui se u bogove i heroje kao svoje saveznike, one ije je
on domove i kipove spalio bez ikakva obzira. A ti se ubudue
nemoj pojavljivati pred Atenjanima s takvim prijedlozima i
nemoj nas nagovarati da inimo nepravedna djela pod izlikom
da nam pomae. N e elimo da doivi ita neugodno od strane
Atenjana, kad si na proksen i prijatelj .
699
144. To su odgovorili Aleksandru, a poslanicima Sparte odgo
vorili su OVO:
76
Sasvim je prirodno i ljudski to su se Lakede
monjani pobojali da ne sklopimo sporazum s barbarinom. No
neasnim nam se ini to to ste se uplaili premda dobro
poznajete nain razmiljanja Atenjana, jer nigdje na svijetu
nema toliko zlata niti zemlje koja bi se toliko isticala ljepotom
i savrenou da bismo ih mi uzeli s namjerom da pristanemo
uz Meane i porobimo Grku. Naime, postoje mnogi vani
razlozi koji nas spreavaju da tako postupamo, ak i kad bismo
to htjeli, a prvi su i najvaniji kipovi bogova i nae kue unitene
u plamenu i sravnjene sa zemljom, za to se moramo osveivati
sve do kraja umjesto da sklapamo sporazume s onim koji je to
uinio; drugi je razlog pripadnost Grcima, s kojima dijelimo
istu k, isti jezik, zajednika svetita bogova i sline naine
rtvovanja i obiaje, pa bi bilo runo da mi Atenjani budemo
izdajnici svega toga. Znajte, stoga, ako ve prije niste to znali,
da nikada, dokle je god i jedan jedini Atenjanin na ivotu,
neemo sklopiti sporazum s Kserksom. Divimo se vaoj panji
i tome to se brinete za nas kojima su domovi razrueni tako da
ste spremni izdravati nae ukuane. Dugujemo vam za to punu
zahvalnost, no ipak emo ustrajati ovako, koliko god moemo,
i neemo vam uope biti na teret. Sada, budui da su stvari
upravo takve, poaljite to bre moete vojsku. Naime, kako
nam se ini, nee barbarin vie dugo vremena ekati da upadne
u nau zemlju, im primi obavijest da neemo uiniti nita od
onoga to je od nas traio. Prema tome, prije nego to se pojavi
u Atici, imate priliku da nam priteknete u pomo u Beotiji.
Poto su Atenjani tako odgovorili, poslanici su krenuli na put
u Spartu.
76 Prema Plutarhu (Aristidov ivot, 10,4), ovaj je odgovor Spartancima formulirao
Aristid.
700
DEVETA KJIGA POVIJESTI
1. Kad se Aleksandar vratio i prenio mu odgovor Atenjana, 1
Mardonije je krenuo iz Tesalije i urno je vodio vojsku na
Atenu; i gdje bi se god nalazio, novaio je tamonje stanovni
tvo. Poglavari Tesalije2 uope se nisu kajali zbog djela to su ih
ranije poinili, ve su jo vie poticali Perzijanca, a T orak iz
Larise ne samo da je ispratio Kserksa dok je on bjeao nego je
i sada svima naoigled propustio Mardonija na putu prema
Grkoj.
2. Dok se vojska u toku putovanja nalazila u Beotiji, Tebanci
su zadravali Mardonija i davali su mu savjete govorei kako
nema prikladnijeg mjesta od ovoga za podizanje logora i pred
lagali su mu da ne ide dalje nego da se utabori ovdje i pokua
osvojiti cijelu Grku bez borbe. Naime, ako su Grci sloni, bar
oni koji su i prije dijelili iste osjeaje, teko ih je nadvladati
silom, pa makar i u pomo svih naroda: A ako postupi kako
ti mi predlaemo, kazali su mu, stei e bez muke vlast nad
njihovim nakanama. Poalji novac ljudima koji vladaju grado
vima, pa ako ga poalje, unijet e razdor u Grku; a zatim e
lako, uz pomo svojih istomiljenika, pokoriti i one koji ne
budu na tvojoj strani.
l V. VII1,l43.
2
Rije je o Aeuadima koji su bili Kserksovi pristalice; v. VII,6.
701
3. Oni su mu tako savjetovali, no on ih nije sluao ve ga je
obuzela neka silna elja da drugi put zauzme Atenu, i iz
tvrdoglavosti i zato to je namjeravao vatrenim znacima koji bi
se prenosili s otoka na otok3 objaviti kralju, koji je boravio u
Sardu, da je osvojio Atenu. No kad je ovaj put stigao u Atiku,
nije naiao na Atenjane nego je primao obavijesti da je veina
njih na brodovima kod Salamine, pa zauzme prazan grad. Od
kraljeva zauzea grada do ovog kasnijeg Mardonijeva pohoda
prolo je deset mjeseci.4
4. A kad se naao u Ateni, Mardonije poalje na Salaminu
Murihida, ovjeka s Helesponta, koji je nosio Atenjanima iste
prijedloge koje im je prenosio i Makedonac Aleksandar. Slao
ih je i drugi put, iako je unaprijed znao za neprijateljski stav
Atenjana, u nadi da e odustati od svoje tvrdoglavosti sada kad
je cijela Atika pokorena orujem i pod njegovom vlau. Iz tog
je razloga poslao Murihida na Salaminu.
5. On je, kad je stigao, prenosio dravnom savjetu Mardonijeve
rijei. A od vijenika je Likida kazao svoje miljenje kako mu
se ini najboljim prihvatiti prijedloge to ih iznosi Murihid i
izloiti ih pred narodnom skuptinom. On je obrazlagao takvo
miljenje ili zato to je primio novac od Mardonija ili zato to
su mu se prijedlozi doista svidjeli; Atenjani, i lanovi savjeta i
oni izvan njega, istoga su se asa razbjesnjeli im su to uli, pa
su opkolili Likidu i kamenovali su ga, a Helesponanina Mu
rihida poalju natrag iva i zdrava. Kad je u vezi s Likidom dolo
do guve na Salamini, za taj su dogaaj saznale atenske ene,
pa su jedna drugu potaknule i podrale, te su na vlastiti poticaj
3
Prenoenje obavijesti s pomou vatrenih signala spomenuto je ve u VII, 1 83, a
opisano je i u poetnoj sceni Eshilova Agamemnona (280 i d.), gdje je na taj nain
prenijeta poruka o padu Troje.
4
Tj. od rujna 480. g. pr.n.e. do kraja lipnja 479. g. pr.n.e.
702
otile pred Likidinu kuu i kamenovale najprije njegovu enu
a zatim i djecu.
6. A na Salaminu su Atenjani preli na ovaj nain: dok su ekali
da im s Peloponeza stigne vojska u pomo, oni su ostajali u
Atici; ali budui da su oni ondje odugovlaili i kasnili sa slanjem
vojske, a i da se prialo kako neprijatelj napada i da je ve u
Beotiji, oni su sklonili sve svoje stvari na sigurno i sami su preli
na Salaminu, dok su u Lakedemon slali izaslanike5 s nalogom
da istovremeno prigovore Lakedemonjanima zato mirno pro
matraju kako barbarin upada u Atiku a da mu se nisu zajedno
suprotstavili u Beotiji, da ih podsjete na sve ono to im je
Perzijanac obeao da e im dati u sluaju da promijene svoje
stavove, te -napokon -da ih obavijeste da e i sami, ako im
Lakedemonjani ne priteknu u pomo, iznai neki nain da se
obrane.
7. U tom su asu Lakedemonjani slavili sveanosti hijakintiji6
i bili su ponajvie zaokupljeni obavljanjem slube boje; ujedno
je i zid to su ga podizali na Istmu ve dobivao i krunite. Kad
su izaslanici Atenjana stigli u Lakedemon, a sa sobom su vodili
i izaslanike Megarana i Platejaca, izali su pred ef orel i govorili
su ovako: Poslali su nas Atenjani s porukom da nam kralj
Medana vraa nau zemlju i uz to eli s nama sklopiti savezni
tvo pod uvjetima jednakih prava i obaveza i bez prijevare i
lukavstva, a hoe nam osim naega darovati i druga podruja,
koja god sami izaberemo. No mi iz potovanja prema Zeusu
Grkom i prema Grkoj smatramo da bi bilo uasno postati
5
Poslanike su, prema Plutarhu (Aristidov ivot, 10) , poslali na Aristidov nagovor.
G
To je drevna spartanska sveanost koja se svake godine slavila u ast Apolona i
Hijakinta, lijepog mladia koji se sviao Apolonu; Apolon ga je nehotice ubio, a
njegova se k pretvorila u cvjetove zumbula.
7 Najvie spartanske inovnike.
703
izdajicama, pa nismo na to pristali nego smo odbili njegove
prijedloge, premda nam Grci nanose nepravdu i ostavljaju nas
na cjedilu, a mi smo svjesni toga da je za nas korisnije sklopiti
savez s Perzijancima nego ratovati protiv njih; pa ni sada
neemo svojom voljom sklapati takav savez. Mi se, eto, tako
bez ikakve himbe odnosimo prema Grcima; a vi, koji ste se
onomad silno uplaili da emo sklopiti savez s Perzijancima,
sada, kad ste jasno sagledali nae namjere i to da nikada neemo
izdati Grku, pa vam je stoga i zid koji se protee uzdu Istma
blizu svretka, evo, vie uope i ne pomiljate na Atenjane, te
ste nas, iako smo se dogovorili da emo doekati zajedno
Perzijance u Beotiji, izdali i mirno promatrate kako barbarin
upada u Atiku. Do ovog su trenutka Atenjani s vama nezado
voljni, jer niste asno postupili; no sada su od vas zatraili da
zajedno s nama to bre poaljete vojsku kako bismo barbarina
doekali u Atici; otkako smo izgubili Beotiju, najprikladnije
mjesto za sukob u naoj je zemlji Trijasijska ravnica.
8. Kad su efori ovo sasluali, odgodili su davanje odgovora za
sutradan, a sutradan za jo jedan dan; tako su postupali deset
dana, odgaajui odgovor iz dana u dan. U meuvremenu su
svi Peloponeani u najveoj urbi pregraivali zidom Istam, i
posao je priveden kraju. Ne mogu rei razlog zbog kojeg su se,
kad je Makedonac Aleksandar doao u Atenu, tako pourili da
sprijee Atenjane kako se oni ne bi priklonili Meanima, a sada
se nisu ni o emu drugom brinuli osim o tome da pregrade
Istam i smatrali su da im Atenjani vie nisu ni za to potrebni;
kad je Aleksandar stigao u Atiku, Istam jo nije bio zagraen, i
u strahu od Perzijanaca uvelike su na tome radili.
9. Napokon je ovako dolo do toga da Spartanci odgovore i da
se njihova vojska ipak pokrene: dan prije onoga kad je trebalo
da atenski izaslanici budu posljednji put primljeni, Hilej, o
vjek iz Tegeje, koji je meu strancima imao najvei utjecaj u
704
Lakedemonu, saznao je od efora sve o govorima to su ih
kazivali Atenjani. Kad je to uo, Hilej im je rekao: Stvari, o
efori, stoje ovako: ako Atenjani nisu nai prijatelji nego barba
rinovi saveznici, usprkos snanom zidu koji se protee preko
Istma, iroke su dveri za pristup Peloponezu otvorene Perzijan
cu.8 Stoga posluajte Atenjane prije no to odlue neto drugo
to e donijeti nesreu Grkoj.
1 O. On im je tako savjetovao; a oni su odmah njegove razloge
primili srcu i, ne rekavi ni rijei poslanicima koji su stigli iz
gradova, jo u toku noi poalju pet tisua Spartanaca i dodijele
svakome sedam helo ta, a na elo im kao vou postave Pausaniju
sina Kleombrotova. Zapovjednitvo je pripadalo zapravo Pli
starhu sinu Leonidinu, no on je jo bio dijete, a Pausanija je
bio njegov skrbnik i roak. Kleombrot, otac Pausanijin i sin
Anaksandridin, vie nije bio na ivotu, ve je, poto je doveo s
Istma kui vojsku koja je izgradila zid, ivio samo kratko
vrijeme i zatim umro. Kleombrot je vraao vojsku s Istma iz
slijedeeg razloga: dok je prinosio rtve protiv Perzijanaca,
sunce na nebu je potamnjelo.9 Pausanija je sebi za pomonika
izabrao Eurijanakta sina Dorijejova, koji je potjecao iz iste kue
kao i on. Prema tome, vojska s Pausanijom izala je iz Sparte.
11. A izaslanici, kad je svanuo dan a oni nisu nita znali o
pokretu vojske, dou pred efore s namjerom da se i sami vrate
svaki svojoj kui; a kad su se pojavili pred njima, rekli su: 0
Lakedemonjani, vi ostanite ovdje gdje jeste i bavite se hijakin
tijima i zabavljajte se, poto ste izdali svoje saveznike; a Atenjani
e se, budui da ste im nanijeli nepravdu i da su im saveznici
nuno potrebni, pomiriti s Perzijancem kako god budu mogli.
8
Hilej misli na pristup Peloponezu morem, ako ga ne bude branila atenska Hota.
9
Djelomina pomrina sunca bila je 2. listopada 480. g. pr.n.e.
705
A kada se izmirimo, jasno je da emo postati kraljevi saveznici
i da emo zajedno s njima kretati na vojne pohode onamo kamo
nas oni budu vodili. Vi ete, opet, uvidjeti to se sve iz toga
moe izroditi. Poto su izaslanici to rekli, efori su pod zakle
tvom izjavili da misle kako su Lakedemonjani ve kod Orestija
u pohodu protiv stranaca: oni su, naime, barbare nazivali
strancima. Kako nisu razumjeli o emu je rije, izaslanici su ih
ispitivali to to govore, a iz odgovora su shvatili kako stvari stoje,
pa su se nali u udu i krenuli su to je bre mogue na put da
se pridrue vojsci; s njima je jednako tako krenulo i pet tisua
teko naoruanih vojnika, odabranih izmeu lakedemonskih
perijeka.
10
12. Oni su se urili prema Istru; im su Argivci saznali da su
vojnici s Pausanijom izali iz Sparte, poalju, izabravi najboljeg
meu skoroteama, glasnika u Atiku, jer su ve prije obeali
Mardoniju da e zadrati Spartance da ne izlaze iz svojeg
podruja; kad je stigao u Atenu, glasnik je ovako govorio:
Mardonije, poslali su me Argivci da ti poruim kako je mlade
krenula iz Lakedemona i kako Argivci nisu u stanju da sprijee
njezin izlazak. S obzirom na to pripazi i dobro razmisli!
13. Kad je to kazao, krenuo je na put natrag, a Mardonije, poto
je to uo, vie nikako nije bio sklon tome da ostaje u Atici. Prije
no to je primio ovu obavijest, nije se micao odade jer je htio
saznati to e poduzeti Atenjani, te nije nanosio tetu niti je
pustoio atiku zemlju, budui da se neprestano nadao da e s
njima sklopiti sporazum; kako ih nije uspijevao nagovoriti i kad
je bio o svemu obavijeten, prije nego to je Pausanijina vojska
doprla do Istra, poeo se povlaiti, ali tek poto je zapalio
10 Perijeci su stanovnici iz okolice Sparte koji nisu imali politikih prava, ali nisu
bili, poput helota, robovi.
706
Atenu i sruio i sravnio sa zemljom sve to je god jo ostalo
itavo od zidova, kua ili svetita. A povlaio se zato to zemlja
Atika nije prikladna za konjicu, pa ako bi bio pobijeen u
sukobu, mogao bi se povlaiti jedino kroz klance, tako da bi ih
i malen broj ljudi bio u stanju zaustaviti. Razmiljao je o tome
da se povue do Tebe i da ue u sukob u blizini prijateljskog
grada i na tlu koje odgovara konjici.
14. Mardonije se, dakle, povlaio, a kad je ve bio na putu,
stigne mu vijest da u Megaru dolazi prethodnica jo jedne
vojske, sastavljena od tisuu Lakedemonjana. Kad je to uo,
razmiljao je u elji da upravo njih najprije nekako zarobi.
Promijenio je pravac kretanja vojske i vodio ju je prema Megari;
konjica koja je ila ispred ostalih opustoila je oblast Megare.
Ova je perzijska vojska u smjeru zapada sunca stigla najdalje do
te toke u Evropi.
15. Nakon toga stigne Mardoniju vijest da su se Grci okupili
na Istru. Stoga je putovao natrag kroz Dekeleju: voe beot
skog savezall pozvali su susjede Asopljana, a oni su ga vodili
putem prema Sfendali, te odavde do Tanagre. U Tanagri je
proveo no i sutradan je krenuo prema Skolu, pa se naao u
zemlji Tebanaca. Ondje je posve ogolio zemljite Tebanaca,
iako su oni bili na strani Meana, i to ne iz neprijateljstva prema
njima nego iz velike potrebe, jer je htio zatititi vojsku i na taj
je nain, ako mu se u sukobu dogodi neto to mu ne bi bilo
po volji, stvarao utoite za vojsku. Njegov se tabor protezao
poevi od Eritre uz Hisiju i pruao se u oblast Plateje, uzdu
rijeke Asopa. No nije podizao toliko velik zid, nego najvie u
duini od deset stadija s obiju strana. 12 Dok su se barbari bavili
II
Beotski je savez okupljao gradove u Beotiji, a njegovi su voe, njih izmeu sedam
i jedanaest, biranih svake godine, upravljali dravnim i ratnim poslovima.
12
Tj. oko 1900 metara.
707
tim poslom, Atagin sin Frinonov, ovjek Tebanac, nakon
velikih priprema pozvao je samog Mardonija i pedeset naju
glednijih Perzijanaca na gozbu, a oni su prihvatili njegov poziv:
ta se gozba odigravala u Tebi.
1 6. Ovo to slijedi sluao sam od Tersandra, ovjeka Orhome
njanina, koji je po ugledu meu prvima u Orhomenu. A
T ersandar je priao da je Atagin i njega samog pozvao na ovu
gozbu, te da je pozvao i pedeset Tebanaca, i da oni nisu sjedili
odvojeno jedni od drugih, nego je na svakoj klupi bio jedan
Perzijanac i jedan Tebanac. Kad je objed zavrio, dok su
nastavljali piti, upitao ga je Perzijanac, njegov susjed za stolom,
na grkom jeziku odakle je, a on mu je odgovorio da je
Orhomenjanin. A Perzijanac je rekao: Budui da si mi postao
sudrug za stolom i u piu, volio bih ti ostaviti uspomenu na
svoj pogled na stvari, da i se sam moe pobrinuti za sebe i
razmiljati o svojoj sigurnosti. Vidi li ove Perzijance koji se
goste i vojsku koju smo ostavili u logoru pored rijeke? Za kratko
e vrijeme od svih njih vidjeti samo malobrojne jo na ivotu.
Dok je to govorio, Perzijanac je gorko plakao. A Tersandar,
zauen njegovim rijeima, ree mu: Zar ne bi trebalo to
kazati Mardoniju i onim Perzijancima koji su ugledom odmah
uz njega?. Na to je on odgovorio: Prijatelju, ono to je bog
odredio da se dogodi ovjeku je nemogue izbjei; osim toga,
nitko ne eli vjerovati onima koji govore istinu. Premda to
znaju mnogi Perzijanci, moramo ii dalje, jer nas je nuda
okovala. Najgori je jad kad ljudi mnogo toga razumiju, a nita
nije u njihovoj moi. To sam sluao od Tersandra iz Orhome
na, a rekao mi je i to da je odmah sam isto priao i drugim
ljudima, jo prije no to je dolo do bitke kod Plateje.
17. Dok je Mardonije boravio u logoru u Beotiji, vojnike su
mu davali i sudjelovali su u pohodu na Atenu svi tamonji Grci
koji su pristajali uz Meane, osim Fokiana koji nisu sudjelo-
708
vali u pohodu; i oni su bili posve na strani Meana, ali ne po
svojem izboru nego iz nude. Tek nekoliko dana nakon dolaska
vojske u Tebu, kao posljednji su im se pridruili i njihovi teko
naoruani vojnici, njih tisuu; zapovijedao im je Harmokid,
ovjek s najveim ugledom meu graanima. Poto su i oni
stigli u Tebu, Mardonije je poslao konjanike da im izdaju
zapovijed neka se smjeste na odvojenu mjestu u dolini. A kad
su to uradili, odmah se pojavila cijela konjica. Nakon toga kroz
grki se tabor koji je bio zajedno s Meanima pronio glas da e
ih sve poubijati kopljima, a isti se glas proirio i meu samim
Fokianima. Zatim ih je zapovjednik Harmokid poeo sokoliti
ovim rijeima: Fokiani, posve je oito da nas ovi ljudi
namjeravaju pred svima otjerati u smrt zbog toga, kako mi se
ini, jer su nas Tesalci oklevetali; l 3 prema tome, sada svatko od
vas mora pokazati da je pravi mukarac: bolje je, naime, zavriti
ivot tako da inimo junaka djela i da se branimo nego da se
preputamo najsramnijoj sudbini i tako poginemo. Neka svat
ko od onih ondje shvati da su oni barbari, a da su muki htjeli
ubiti grke mueve!
18. On ih je tako sokolio; a kad su ih konjanici opkolili, poeli
su juriati kao da e ih poubijati i napinjali su lukove kao da e
odapeti strelice, a poneki su ih i odapinjali. A oni su stali ispred
njih i sa svih su se strana stisnuli jedni uz druge to su gue
mogli. Nakon toga konjanici su se poeli okretati i vraati se
natrag. Ne mogu sa sigurnou kazati jesu li doli s namjerom
da poubijaju Fokiane na molbu Tesalaca i jesu li se, kad su ih
vidjeli da su se pripremili za obranu, u strahu da i sami ne doive
gubitke, zato vraali natrag (jer im je to zapovjedio Mardonije),
ili je Mardonije htio iskuati imaju li dovoljno hrabrosti. Poto
su se konjanici vratili natrag, Mardonije je poslao glasnika s
l3 O neprijateljstvu Tesalaca prema Fokianima v. VIII,27 i d.
709
ovakom porukom: Nemojte se bojati, Fokiani; naime, jasno
ste dokazali da ste srani ljudi, a ne onaki kakima su mi vas
opisivali. Stoga, sada se zduno prihvatite ovoga rata, jer zacijelo
u dobroinstvima neete biti bolji ni od mene niti od kralja.

to se tie Fokiana, bilo je to tako.

19. Kad su Lakedemonjani doli na Istam, ondje su podizali
svoj logor. Kad su to saznali, ostali Peloponeani, kojima su na
srcu bili vii ciljevi i koji su uz to gledali Spartance kako kreu
prema neprijatelju, smatrali su kako ne bi bilo pravedno da
izostanu s pohoda Lakedemonjana. Poto su prinijeli rtve uz
povoljna znamenja, svi su kretali na put s Istma i stizali su u
Eleusinu; a kad su i ondje prinijeli rtve - znamenja su im
ponovo bila povoljna -, putovali su dalje, dok su zajedno s
njima ili i Atenjani koji su preli sa Salamine na kopno i
pridruili su im se u Eleusini. Kad su stigli u Eritru u Beotiji,
saznali su da barbari logoruju na Asopu i, poto su razmotrili
tu injenicu, poeli su se razvrstavati nasuprot njima, u pod
noju Kiterona.
20. Kako Grci nisu silazili u dolinu, Mardonije poalje na njih
svu konjicu, kojom je zapovijedao Masistije, cijenjen meu
Perzijancima, a njega Grci zovu Makistije; imao je nesejskog
konja14 sa zlatnim uzdama i uope krasno ureena. A kada su
konjanici navalili na Grke, napadali su u etama i u tom su im
napadu nanosili velike gubitke i nazivali su ih enama.
21. Sluajno se dogodilo da su Megarani bili rasporeeni na
mjestu koje je na cijelom podruju bilo najpogodnije za borbu
i gdje je konjica najjae navaljivala. I dok je konjica tako
napadala, Megarani su u stisci poslali glasnika zapovjednicima
1
4 O nesejskom konju v. III, l 06 i ondje bilj. 40.
710
Grka, a taj je glasnik, kad je stigao do njih, ovako govorio:
Ljudi saveznici, mi ne moemo sami izdravati napade perzij
ske konjice, a nalazimo se na poloaju koji smo u poetku
zauzeli; svojom postojanou i hrabrou dosad smo pruali
otpor, iako smo u stisci. No sada, ako ne poaljete neke druge
da nas zamijene u bojnom redu, znajte da emo morati napu
stiti poloaje. On im je davao take obavijesti, a Pausanija je
pokuavao nagovoriti Grke ne bi li tko drugi htio dobrovoljno
otii na taj poloaj i zamijeniti u bojnom redu Megarane. Kako
nitko drugi nije to htio, Atenjani su zadatak preuzeli na sebe, i
to tri stotine odabranih Atenjana kojima je zapovijedao Olim
piodor sin Lamponov.
22. Ti koji su to preuzeli na sebe postrojili su se ispred svih
ostalih Grka u pravcu Eritre, a uzeli su sa sobom i strijelce. I
dok su se oni borili, s vremenom je bitka ovako zavrila: konjica
je razvrstana u ete napadala, a Masistijev konj, koji je bio
ispred svih ostalih, bio je po
g
oen strelicom u bok, te se propeo
od bola i zbacio Masistija. Cim je on pao, Atenjani se odmah
bace na nj. Njegova konja uhvate, a njega samog ubiju dok se
branio, iako im to u poetku nije uspijevalo. Bio je, naime,
ovako opremljen: odozdo je nosio oklop od zlatnih ploica, a
iznad oklopa bio je navukao purpurnu koulju. Kako su udarali
u oklop, nisu mu mogli nita, sve dok nije netko razabrao o
emu se radi, pa ga pogodi u oko. T ako je napokon pao i umro.
To to se zbilo ostali konjanici nisu uope opazili; niti su vidjeli
kako je pao s konja niti kako umire, a kad su se povlaili i
uzmicali, nisu shvatili to se dogodilo. Ali kad su se zaustavili,
smjesta su otkrili kako ih nema tko ponovo rasporediti; shvatili
su to se desilo, pa su svi, osokolivi jedan drugoga, tjerali svoje
konje kako bi protivnicima preoteli bar le.
23. A kad su Atenjani vidjeli da konjanici vie ne napadaju
rasporeeni po etama nego svi zajedno, pozvali su u pomo i
711
ostatak vojske. Dok je pristizalo cijelo pjeatvo da im pomo
gne, razvio se otar boj oko mrtvoga tijela. N aime, dok se borilo
samo onih tri stotine, bili su mnogo slabiji i poeli su gubiti
mrtvo tijelo; no kad im je mnotvo priteklo u pomo, tada
konjanici vie nisu mogli pruati otpor i nije im uspjelo oteti
le ve su u njega poginuli i neki drugi konjanici. Poto su se
povukli otprilike dva stadija,IS dogovarali su se to bi trebalo
initi i odluili su da odjau natrag Mardoniju budui da su
ostali bez zapovjednika.
24. Kad se konjica vratila u logor, cijela je vojska iskazala alost
za Masistijem, a ponajvie Mardonije, pa su brijali glave i sebi
samima, i konjima, i tegleoj marvi, a uz to su silno jadikovali:
itava je Beotija odjekivala jaucima zbog smrti ovjeka koji je
nakon Mardonija uivao najvei ugled i meu Perzijancima i
kod kralja. Barbari su tako po svojem obiaju odavali poast
umrlom Masistiju.
25. A Grci su, kad su doekali napad konjice i, poto su ga
doekali, uspjeli ga odbiti, stekli mnogo vie samopouzdanja.
N ajprije su ukrcali le na kola i vozili su ga mimo poredane
vojske; mrtvo je tijelo bilo zanimljivo pogledati zbog njegove
veliine i ljepote, pa su upravo zato tako i postupali; a vojnici
bi izali iz reda i prilazili da bace pogled na Masistija. Zatim su
odluili da se spuste prema Plateji: inilo se, naime, da je
podruje Plateje mnogo prikladnije za podizanje tabora od
podruja Eritre, izmeu ostalog i zbog toga to je bogatije
vodom. Odluili su, dakle, da moraju stii na to mjesto i do
izvora Gargafije, koji se nalazi u ovom kraju, i ondje podizati
tabor u ratnom rasporedu. Pograbili su oruje i ili su obron
cima Kiterona uz Hisiju do podruja Plateje, a kad su onamo
stigli, poeli su se razvrstavati po gradovima u blizini izvora
1
5 Oko 280 metara.
712
Gargafje i svetog gaja heroja Androkrata, po tamonjim nevi
sokim breuljcima i udolinama.
26. Ondje je za vrijeme postrojavanja izbila velika svaa izmeu
T egejaca i Atenjana, jer su i jedni i drugi smatrali kako bi bilo
pravo da dre drugo krilo vojske,1 6 te su u prilog tome iznosili
svoje i sadanje i drevne pothvate. Tegejci su, s jedne strane,
govorili ovako: Mi smo oduvijek imali tu ast da meu svim
saveznicima drimo taj poloaj, kad su god Peloponeani po
duzimali zajednike pohode i u prolosti i u sadanjosti, jo od
onog vremena kad su Heraklidi, nakon Euristejeve smrti,
pokuavali sii na Peloponez. T ada smo taj poloaj stekli iz ovog
razloga: kad smo zajedno s Ahejcima i Jonjanima, koji su tada
boravili na Peloponezu, stigli u pomo na Istam i smjestili se
nasuprot napadaima, tada je, kao to kae pria, Hil kazao
kako nije potrebno da se vojska izlae opasnosti u sukobu s
vojskom nego neka se s njim samim u dvoboju pod odreenim
uvjetima bori onaj kojega u taboru Peloponeana smatraju
najhrabrijim. Peloponeani su donijeli odluku da ba tako valja
postupiti i sklope pod zakletvom dogovor pod ovakvim uvjeti
ma: ako Hil pobijedi vojskovou Peloponeana, neka se Hera
klidi spuste u svoj oinski zaviaj, a ako bude pobijeen, neka
se Heraklidi vrate natrag i odvedu vojsku, te neka sto godina
ne zahtijevaju da se vrate na Peloponez. Izmeu svih saveznika
izabran je Ehem sin Eeropov i unuk Fegejev, koji se dobrovolj
no javio i koji je bio na zapovjednik i kralj, te je on zametnuo
dvoboj i ubio Hila. Na osnovi tog ina dobili smo od Pelopo
neana mnoge poasti, koje jo i danas uivamo, a meu njima
i tu da u zajednikim pohodima uvijek vodimo drugo krilo
vojske. Vama se, o Lakedemonjani, ne suprotstavljamo ve vam
dajemo na izbor koje god hoete krilo i preputamo vam
16
Tj. lijevo krilo, budui da su desno drali Spartanci koji su imali vrhovno
zapovjednitvo nad cijelom grkom vojskom.
71 3
zapovjednitvo; no tvrdimo da nama, kao i prije, pripada pravo
da vodimo ono drugo krilo. Pa i bez ovog pothvata to smo ga
naveli zasluujemo vie od Atenjana da budemo na tom polo
aju. Mnoge smo bitke s povoljnim ishodom vodili, ljudi
Spartanci, protiv vas, a mnoge isto tako i protiv drugih. Stoga
je pravo da mi drimo drugo krilo a ne Atenjani, jer oni nisu
izveli pothvate poput nas, niti u sadanjosti niti u prolosti.
27. Oni su tako govorili, a Atenjani su im na to odgovorili
ovako: Znamo da je ovaj sastanak sazvan radi bitke protiv
barbarina a ne radi svae; no otkako je T egejac predloio da
govorimo o asnim djelima to smo ih i jedni i drugi izvrili u
prolosti i sadanjosti, nuno je da vam objasnimo odakle
nama, koji smo oduvijek bili asni, potjee pravo, batinjeno
od naih predaka, da budemo prvi mi a ne Arkaani. Heraklide,
za ijeg vou ovi ovdje tvrde da su ga ubili na Istru, te
Heraklide, koje su, dok su bjeali pred mikenskim ropstvom,
najprije tjerali svi Grci kojima bi god doli, jedini smo mi
prihvatili i dokinuli smo Euristejevo nasilje kad smo zajedno s
njima u bitki svladali tadanje stanovnike Peloponeza. Osim
toga, kad su Agivci s Polinikom napali T ebu i kad su, poto
su skonali svoj ivot, leali nepokopani, pokrenuli smo vojnu
protiv Kadmejaca i - sa sigurnou to moemo tvrditi -
domogli smo se mrtvih tjelesa i pokopali smo ih na svojoj zemlji
u EleusiniY Izvrili smo s povoljnim ishodom i pothvat protiv
Amazonki, koje su neko s rijeke Termodonta upale u podruje
Atike;18 a i u ratnim naporima oko Troje ni za kim nismo
zaostajali. No niemu ne slui podsjeanje na sve te dogaaje:
1
7 To je jedna od verzija pohoda sedmorice protiv T ebe (Kadmejci je drugi naziv
za Tebance), koju je opisao i Eshil u svojoj znamenitoj tragediji.
1
8
Kad je, prema legendi, T ezej oteo kraljicu Amazonki, one su je u bezuspjenom
napadu na Atenu pokuale vratiti.
71 4
naime, oni koji su neko bili srani, ti isti sada mogu biti
kukavice, a oni koji su neko bili kukavice, sada mogu biti
sraniji. Stoga, dosta o nekadanjim pothvatima; da se nismo
ni u emu drugome iskazali -a jesmo mnogo puta i sa sretnim
ishodima, kao nitko drugi od Grka -, ve bismo i zbog
pothvata na Maratonu zasluili da dobijemo ovu poast, pa i
druge u nju, jer smo jedini meu svim Grcima, u samostalnoj
borbi protiv Perzijanaca i u tako golemu pothvatu to smo ga
poduzeli i doveli do kraja, pobijedili etrdeset i est naroda. Zar
nismo s pravom, na osnovi samo tog ina, zasluili da drimo
taj poloaj? Ali budui da se u ovim okolnostima ne dolikuje
svaati zbog poloaja u bojnom redu, spremni smo, o Lakede
monjani, pokoravati se vaoj odluci o tome gdje i nasuprot
kome bi bilo najprikladnije da se postavimo: bilo na kojem
mjestu, naime, trudit emo se da budemo srani. Vi, dakle,
zapovijedajte, a mi emo se pokoriti.
28. Oni su tako odgovarali, a cijeli je tabor Lakedemonjana
povikao da su Atenjani vie zasluili od Arkaana drati drugo
krilo. T ako su ga, dakle, Atenjani zadrali i nadvladali su
Tegejce. Nakon toga su se poeli Grci postrojavati, i oni koji
su im se tada pridruivali i oni koji su ve u poetku bili doli.
Desno je krilo dralo deset tisua Lakedemonjana, a od njih je
pet tisua bilo Spartanaca kojima je svojom zatitom pomagalo
trideset i pet tisua lako naoruanih helota, jer je njih sedam
bilo rasporeeno uz svakog Spartanca. Spartanci su izabrali da
tik do njih budu postavljeni T egejci, i zato da bi ih time
poastili, a i zbog njihove hrabrosti: a njih je bilo tisuu i pol
teko naoruanih vojnika. Nakon njih je bilo postavljeno pet
tisua Korinana, a oni su od Pausanije ishodili da uz njih budu
postavljene tri stotine Potidejaca s Palene koji su ondje takoer
bili prisutni. Odmah do njih stajali su Arkaani iz Orhomena,
njih est stotina, a uz njih tri tisue Sikionjana. Do njih je bilo
osam stotina Epidaurana. Kraj njih je bilo rasporeeno tisuu
71 5
Trezenjana, a do Trezenjana dvije stotine Leprejaca, uz njih
etiri stotine Mikenjana i Tirinana, te pokraj njih tisuu
Flijunana; uz njih je stajalo tri stotine Hermionjana. Tik do
Hermionjana bili su postavljeni Eretrijci i Stirani, njih est
stotina, uz njih etiri stotine Halkiana, a do njih pet stotina
Amprakijaca. Pokraj njih su bili postavljeni Leukaani i Anak
torijci, njih osam stotina, a tik do njih dvije stotine Palejaca s
Kefalenije. Zatim je bilo razvrstano pet stotina Eginjana. Uz
njih je bilo rasporeeno tri tisue Megarana, a do njih est
stotina Platejaca. N a kraju reda prvi su bili rasporeeni Atenjani
koji su drali lijevo krilo, njih osam tisua; njihov je zapovjed
nik bio Aristid sin Lisimahov.
29. Svi su oni, osim one sedmorice koji su bili rasporeeni uz
svakog Spartanca, bili teko naoruani vojnici, a sveukupno ih
je bilo na broju trideset osam tisua i sedam stotina. Toliko je
bilo teko naoruanih vojnika koji su se skupili protiv barbari
na, a lako naoruanih je bilo ovoliko: iz spartanske vrste onih
trideset i pet tisua ljudi koji su po sedmorica bili oko svakog
teko naoruanog vojnika, a svaki je od njih bio opremljen za
borbu; lako naoruanih vojnika u ostale Lakedemonjane i
Grke, po jedan na svakog ovjeka, bilo je trideset etiri tisue
i pet stotina. Prema tome, ukupan broj lako naoruanih boraca
iznosio je ezdeset devet tisua i pet stotina.
30. Cijele grke vojske koja se okupila kod Plateje, i teko i lako
naoruanih boraca zajedno, bilo je sto i deset tisua manje
tisuu i osam stotina ljudi. No s Tespijcima koji su bili ondje
bilo ih je punih sto i deset tisua; naime, u taboru je bilo i
preivjelih Tespijaca, njih tisuu i osam stotina na broju,19 no
oni nisu imali teko naoruanje.
1
9 To su Tespijci koji nisu sudjelovali u bitki kod Termopila i ondje izginuli (v.
VII,222-225) .
716
31. Ovi su, dakle, rasporeeni uz Asop, logorovali; a barbari
pod Mardonijem, poto su oplakali Masistija i poto su saznali
da se Grci nalaze kod Plateje, i sami su se pojavili na Asopu koji
tee onuda. Kad su stigli, Mardonije ih je ovako rasporeivao
za borbu protiv Grka. Nasuprot Lakedemonjanima postavio je
Perzijance. Kako su ih Perzijanci uvelike nadmaivali brojem,
razvrstavali su se u vei broj redova i obuhvaali su svojom
vrstom i T egejce. A rasporedio ih je ovako: odabrao je sve one
koji su bili snaniji i postavio ih je nasuprot Lakedemonjanima,
a slabiji je dio svrstao nasuprot Tegejcima. Ovako je postupao
jer su mu tako kazali i poduavali ga Tebanci. Do Perzijanaca
je rasporedio Meane: oni su se nali suelice Korinana,
Potidejaca, Orhomenjana i Sikionjana. Kraj Meana je raspo
redio Baktrijce: oni su bili nasuprot Epidauranima, Trezenja
nima, Leprejcima, Tirinanima, Mikenjanima i Flijunanima.
Poslije Baktrijaca postavio je Indijce: oni su se nali suelice
Hermionjana, Eretrijaca, Stirana i Halkiana. Uz Indijce je
rasporedio Sake, koji su bili nasuprot Amprakijcima, Anakto
rij cima, Leukaanima, Palejcima i Eginjanima. Do Saka, na
suprot Atenjanima, Platejcima i Megaranima, rasporedio je
Beoane, Lokrane, Malijce, T esalce i tisuu Fokiana, jer nisu
svi Fokiani pristajali uz Meane, ve su neki od njih pridono
sili i grkoj stvari, i ti su se okupili na Parnasu, te su odande
napadali i pljakali Mardonijevu vojsku i one Grke koji su bili
s njim. Protiv Atenjana rasporedio je i Makedonce i stanovnike
podruja u okolini Tesalije.
32. Tu su imenovani najvei narodi koje je Mardonije razvr
stao, jer su oni bili najznamenitiji i najugledniji. Bilo je ovdje
pomijeanih ljudi i iz drugih naroda, Frigijaca, Miana, Traa
na, Peo naca i ostalih, a bilo je i Etiopljana i Egipana koji se
nazivaju Hermotibijcima i Kalasirijcima20 i koji su nosili ma-
20
To su pripadnici ratnikih klasa Egipana; v. II,164 i bilj. 1 1 4.
71 7
eve, budui da su oni jedini od Egipana pripadali borcima.
Njih je, jo dok je boravio kod Falera, iskrcao s laa jer su bili
mornari; Egipani, naime, nisu bili rasporeeni u pjeatvo koje
je zajedno s Kserksom prispjelo u Atenu. Barbara je bilo tristo
tisua, kao to sam ve ranije objasnio;21 a broj Grka koji su bili
Mardonijevi saveznici ne zna nitko (nisu ni bili prebrojeni), no
koliko se moe pretpostaviti, ja bih rekao da ih je bilo okupljeno
oko pedeset tisua. To su bili oni koji su bili rasporeeni u
pjeatvo, dok je konjica bila razvrstana zasebno.
33. Kad su se svi razvrstali po narodima i po etama, sutradan
nakon toga i jedni i drugi prinosili su rtve. Kod Grka je rtve
prinosio Tisamen sin Antiohov, jer je on iao s njihovom
vojskom kao prorok; on je bio Elianin, Klitijin potomak iz
roda Jamida, ali su ga Lakedemonjani proglasili svojim graa
ninom. Naime, kad je Tisamen jednom u Delfima pitao za svoj
rod, Pitija mu je prorekla da e pobijediti u pet najveih borbi.
A on je pogreno razumio proroanstvo, pa se poeo posveivati
tjelesnom vjebanju da bi pobijedio u atletskim borbama, te je
vjebao petoboj,22 i izmakla mu je pobjeda na olimpijskim
igrama, kad je izgubio jedino u hrvanju, jer se natjecao s
Hijeronimom s Andra. No Lakedemonjani su shvatili da se
proroanstvo izreeno Tisamenu ne odnosi na atletske nego na
ratne borbe i pokuavali su nagovoriti s pomou novca Tisa
mena da postane, zajedno s njihovim kraljevima, Heraklidima,
njihov vojskovoa u ratovima. Kad je on vidio da je Spartan
cima izuzetno stalo do toga da im bude prijatelj i kad je to
razabrao, poeo je povisivati sebi cijenu i izjavljivati kako e na
to pristati budu li mu dodijelili graanstvo i sva prava koja idu
uz to, a da inae nee ni na to pristati. Poto su to uli,
Spartanci su se najprije ljutili i odustali su sasvim od svojih
21 v. VIII, l l 3.
22
O
petoboj u v. VI,n i ondje bilj. 43.
718
namjera, no napokon, dok im je nad glavom visjela prijetnja
ove perzijske vojne, opet su mu davali obeanja i obraali su
mu se molbama. Kad je razabrao da su promijenili miljenje,
ree im da se vie ne zadovoljava samo onime otprije nego da i
njegov brat Hegija mora postati spartanski graanin pod istim
uvjetima kao i on sam.
34. Tim je rijeima on zapravo oponaao Melampoda, ako se
smiju meusobno usporediti zahtjev za kraljevskom vlau i
zahtjev za graanskim pravom. Naime, i Melampod je, kad su
ene u Argu poludjele i kad su ga Argivci iz Pila unajmili da
prekine ludilo njihovih ena, traio kao plau polovicu kraljev
stva. No Argivci to nisu mogli podnijeti i otili su, ali kad je
ludilo poelo zahvaati jo mnogo vie njihovih ena, pristali
su na ono to je Melampod traio i krenuli su da mu to ponude.
A on je, kad je vidio da su oni promijenili miljenje, traio jo
vie i kazao da im nee uraditi ono to ele ako i njegovu bratu
Bijantu ne predaju treinu kraljevstva. Argivci, stjerani u kri
pac, pristanu i na to.
35. Tako su i Spartanci, jer su silno trebali Tisamena, pristajali
na sve. A kad su Spartanci i na to pristali, tada im je, u skladu
s proroanstvom, Elianin Tisamen, koji je postao Spartanac,
pomogao u pobjedama u pet najveih borbi. Jedino su njih
dvojica od svih ljudi postali spartanski graani. A ovo je onih
pet bitaka: prva je ona kod Plateje, zatim ona kod T egeje koju
su vodili protiv Tegejaca i Argivaca, pa ona u kraju Dipejaca
protiv svih Arkaana osim Mantinejaca, nakon toga ona s
Mesenjanima kod Itome, te napokon ona kod Tanagre koja se
vodila protiv Atenjana i Argivaca;23 to je bila posljednja bitka
koju je on vodio od onih pet borbi.
23 Osim bitke kod Plateje, ostale su etiri drugdje ostale nezabiljeene.
71 9
36. T aj je Tisamen gatao Grcima pod vodstvom Spartanaca
kod Plateje. Za Grke su rtve bile povoljne pod uvjetom da se
brane, a nepovoljne ako bi preli Asop i sami zapoinjali bitku.
37. A Mardoniju, koji je silno elio poeti bitku, rtve nisu bile
povoljne, dok su za obranu i njemu one bile povoljne. I on se
drao grkih obiaja kod rtvovanja, a prorok mu je bio Hege
sistrat, ovjek Elianin, i to veoma ugledan meu Telijadima,
kojega su prije toga uhvatili Spartanci i osudili ga na smrt, jer
su od njega doivjeli mnogo neprijateljskih postupaka. A on,
dok se nalazio u takoj neprilici, kako mu je ivot bio u
opasnosti i kako je prije smrti morao jo pretrpjeti mnogo
bijednih stvari, izvrio je djelo koje nadilazi bilo koju priu.
Kako je bio uklijeten u klade okovane eljezom, domogao se
nekako komada eljeza koji je bio unijet u tamnicu i odmah je
poeo zamiljati najmuevniji pothvat za koji sam ikada uo:
naime, poto je procijenio da e se preostali dio noge moi
izvui, odsjekao je vlastito stopalo. Poto je to uinio, premda
su na nj pazili uvari, probio je rupu na zidu i pobjegao je u
Tegeju, putujui nou a danju se skrivajui u umama i spava
jui pod vedrim nebom, tako da je, iako su ga Lakedemonjani
u velikom broju traili, tree noi stigao u T egeju, dok su se
Spartanci nali u velikom udu zbog njegove odvanosti kad su
vidjeli kako pola noge lei na tlu, a njega samoga nisu mogli
pronai. Tada je tako pobjegao Lakedemonjanima i sklonio se
u T egeju, koja u to vrijeme nije bila u prijateljskim odnosima
s Lakedemonjanima: a kad je ozdravio i napravio sebi drvenu
nogu, otvoreno se iskazao kao neprijatelj Lakedemonjana. Na
koncu mu ta mrnja protiv Lakedemonjana koja je u njemu
bujala nije bila od koristi: dok je gatao na Zakintu, oni su ga
uhvatili i ubili.
38. Hegesistratova smrt zbila se nakon dogaaja kod Plateje,
pa je sada na Asopu prinosio rtve, to mu je Mardonije dobro
720
platio, i zduno je to radio, i iz mrnje prema Lakedemonjani
ma i zbog zarade. Budui da rtve nisu bile povoljne za bitku
niti samim Perzijancima niti Grcima koji su bili s njima (a oni
su imali i vlastitog gatara Hipomaha, ovjeka s Andra) i budui
da su Grci na drugoj strani pridolazili u sve veem broju,
Timagenid sin Herpisov, Tebanac, savjetovao je Mardoniju da
pripazi na klance na Kiteronu, govorei kako Grci neprestano
pridolaze svakog dana i kako bi ih mogao ondje u velikom broju
uhvatiti.
39. Bili su ve osam dana na suprotnim poloajima kad je on
to savjetovao Mardoniju. Mardonije je shvatio da je prijedlog
dobar i, kad je pala no, poalje konjicu u klance na Kiteronu
koji vode prema Plateji i koje Beoani zovu Trikefale, a Ate
njani Drikefale.24 Poslani konjanici nisu onamo doli uzalud:
uhvatili su pet stotina grla teglee marve koja je ulazila u dolinu,
a prenosila je s Peloponeza u logor hranu; zarobili su i ljude
koji su pratili stoku. Kad su se domogli te lovine, Perzijanci su
je nemilosrdno ubijali, ne tedei uope ni stoku ni ljude. A
kad su se nasitili ubijanja, ono to je ostalo okrue i potjeraju
k Mardoniju i u svoj logor.
40. Nakon tog dogaaja puste da prou jo dva dana, jer ni
jedni ni drugi nisu htjeli zapoeti bitku; barbari su prilazili sve
do samog Asopa izazivajui Grke, ali ni jedni ni drugi nisu
prelazili rijeku. Za to je vrijeme Mardonijeva konjica ne
prestano bila na djelu i dosaivala Grcima; kako su Tebanci
snano pristajali uz Meane, rado su davali svoj doprinos ratu
i uvijek su vodili Perzijance sve dok ne bi dolo do bitke, a zatim
24 Premda se moda radi samo o razliitim izgovorima istog imena, prvi naziv znai
Tri glave, a drugi Hrastove glave.
721
bi je preuzimali Perzijanci i Meani i pokazivali svoje ratnike
vrline.
41. Ukupno se deset dana, dakle, nije dogodilo nita vie od
toga; a kad je suprotstavljenim vojskama kod Plateje svanuo
jedanaesti dan, Grci su uvelike poveali svoj broj, i Mardonije
je bio veoma zlovoljan zbog taka mirovanja; zatim su doli na
meusobni razgovor Mardonije sin Gobrijin i Artabaz sin
Farnakov, koji je pripadao malobrojnim Perzijancima koji su
uivali ugled kod Kserksa. U njihovoj su se raspravi pojavila
ova miljenja; jedno je bilo Artabazovo da je nuno to prije
podii cijelu vojsku i otii unutar zidina Tebe, gdje su donijeli
velike zalihe hrane i krme za stoku, te dok borave ondje u miru,
trebalo bi djelovati i postupati na slijedei nain: budui da
imaju mnogo kovana i mnogo nekovana zlata, a i mnogo srebra
i posua za pie, ne treba ni u emu od toga tedjeti nego
razailjati to bogatstvo Grcima, a prije svega onim Grcima koji
su na elu gradova, pa e oni naskoro prodati svoju slobodu,
dok se Perzijanci nee ponovo izlagati opasnosti u sukobima.
Njegovu je miljenju bilo jednako i miljenje Tebanaca, jer je
on dalje vidio unaprijed, dok je Mardonijev stav bio ei,
nepromiljeniji i posve nepopustljiv; mislio je, naime, da je
njihova vojska daleko jaa od grke, te da treba to prije krenuti
u sukob a ne ekati da se prikupi jo vie Grka koji su pridolazili,
dok Hegesistratove rtve treba ostaviti na miru i ne pridavati
im nikako znaenje i, nasuprot tome, navaliti po perzijskom
obiaju.
42. Budui da je on smatrao da to treba uraditi, nitko mu se
nije suprotstavljao, pa je njegovo miljenje prevladavalo: on je,
a ne Atabaz, dobio od kralja vrhovno zapovjednitvo nad
vojskom. Stoga je pozvao zapovjednike eta i vojskovoe Grka
koji su mu se bili pridruili i pitao ih je zna li tko za neku
boansku rije prema kojoj e Perzijanci u Grkoj nastradati.
722
Kako su svi pozvani utjeli, jedni zato to nisu znali za taka
proroanstva, a drugi, koji su znali, jer su smatrali opasnim o
tome govoriti, sam je Mardonije kazao: Kad nita ne znate ili
se ne usuujete govoriti, ja u vam to rei, jer mi je dobro
poznato. Postoji boanska rije prema kojoj je sueno da
Perzijanci, kad stignu u Grku, posve opljakaju svetite u
Delfma, a da nakon te pljake svi izginu. Budui da za to
znamo, niti emo ii do tog svetita niti emo ga pokuati
pljakati, pa zbog te krivice zacijelo neemo stradati. Zato svi
vi koji ste ovdje nakloni Perzijancima, radujte se, jer emo
svladati Grke. Poto im je to rekao, ponovo im je davao
zapovijedi da se ponu pripremati i sve sreivati, jer e sutradan
u svitanje doi do bitke.
43. Za proroanstvo o kojem je Mardonije govorio da postoji
u vezi s Perzijancima i ja znam, ali znam i da je izreeno u vezi
s Ilirima i vojskom Enhelejaca, a ne u vezi s Perzijancima. Ali
u vezi s ovom ovdje bitkom Bakid je izrekao:
Tu kod Tenodonta i kodAsopa bogata aom
Skupit e Grci se, ut e se jauci barbarskog rod,
Past e mnogi preko sudbine i usud ovde
Medni s lukom i strielom, kad dn im sudeni dode.
Za to proroanstvo i za druga, Musejeva, posve slina ovome,
koja se odnose na Perzijance, i ja znam. A rijeka Termodont
tee izmeu Tanagre i Glisanta.
44. Poto je Mardonije postavio pitanje o proroanstvima i
osokolio voe, poela je padati no, pa su rasporeivali strae.
Kad je no ve daleko odmakla i kad se inilo da se mir spustio
na oba tabora, pa su ljudi bili u duboku snu, tada je na konju
dojahao do straa Atenjana Aleksandar sin Amintin, koji je bio
zapovjednik i kralj Makedonaca, i zahtijevao je da se porazgo
vara s vojskovoama. Veina je straara ostajala i dalje na svojim
723
mjestima, a neki su se urili do vojskovoa, pa kad su stigli do
njih, kazali su da je iz logora Meana stigao ovjek na konju
koji ne eli rei nita drugo nego samo tvrdi da hoe razgovarati
s vojskovoama, navodei njihova imena.
45. Kad su oni to uli, odmah su slijedili straare do straarskih
mjesta.

im su stigli ondje, Aleksandar im je poeo ovako

govoriti: Ljudi Atenjani, ove vam rijei predajem kao zalog i
zabranjujem vam da ih ikome kaete osim Pausaniji da me ne
biste upropastili; ne bih vam o tome ni govorio, da nisam silno
zabrinut za cijelu Grku. I sam sam, naime, od davnine Grk
rodom i ne bih volio gledati kako je Grka porobljena umjesto
da bude slobodna. Poruujem vam da Mardoniju i njegovoj
vojsci rtve nikako da budu po njihovoj volji, inae biste ve
odavno vodili bitku. Sada je odluio da ostavi rtve na miru i
da, im svane dan, krene u napad; uplaio se, kako smatram,
da vas se ne skupi jo vie. Stoga, budite na to pripravni. A ako
Mardonije odgodi napad i ne bude ga izvrio, budite ustrajni i
ostajte ovdje, jer im preostaje hrane samo za nekoliko dana.
Ako ovaj rat zavri po vaoj elji, bilo bi lijepo da se netko sjeti
i toga da mene oslobodi, jer sam po svojoj dobroj volji zbog
Grka izvrio ovaj pogibeljan pothvat i jer sam vam htio otkriti
Mardonijeve namjere zato da vas barbari ne bi iznenada napali
kad ih ne oekujete. Ja sam Makedonac Aleksandar. On je to
rekao i odjahao je natrag u logor i na svoje mjesto u bojnoj vrsti.
46. Atenski su vojskovoe otili na desno krilo i rekli su
Pausaniji to su uli od Aleksandra. A on se nakon tih rijei
uplaio Perzijanaca, pa je poeo ovako govoriti: Budui da e
u zoru doi do napada, vi se Atenjani morate postaviti nasuprot
Perzijancima, a mi nasuprot Beoanima i onim Grcima koji su
sada postrojeni protiv vas, i to iz slijedeeg razloga: vi poznajete
Meane i njihov nain borbe, budui da ste se borili kod
Maratona, dok mi nemamo iskustva s tim ljudima niti o njima
724
Ista znamo; naime, nitko se od Spartanaca nije ogledao s
Meanima, dok s Beoanima i Tesalcima imamo iskustva.
Stoga je neophodno da svi uzmemo oruje, te da vi doete na
ovo krilo, a mi na desno. Na to su mu Atenjani ovako
odgovorili: I nama je samima odmah u poetku, kad smo
vidjeli da su se Perzijanci postrojavali vama nasuprot, palo na
pamet da vam predloimo to to vi sada, pretekavi nas, izno
site. No bojali smo se da vam se takav prijedlog ne bi svidio.
Ali kad ste ga sami spomenuli, i nama su se svidjele vae rijei,
pa smo pripravni tako i postupati.
47. Kako se to svialo i jednima i drugima, dok je zora svitala,
zamjenjivali su svoje borbene poloaje. Kad su opazili to se
zbiva, Beoani to saope Mardoniju. A im je on to uo, odmah
je i sam poeo poduzimati premjetanje vojske i vodio je
Perzijance tako da budu nasuprot Lakedemonjanima. No kad
je Pausanija spazio da se to dogaa i kad je shvatio da njegovi
pokreti nisu ostali nezapaeni, vodio je Spartance natrag na
desno krilo; ali isto je tako Mardonije Perzijance odveo opet na
lijevo krilo.
48. Kad su se postavili na prvobitne poloaje, Mardonije je
poslao Spartancima glasnika s ovakvom porukom: Lakedemo
njani, o vama ovdanji ljudi pripovijedaju da ste najhrabriji od
svih i dive vam se jer toboe ne bjeite iz boja niti naputate
bojni red, te ostajete na mjestu dok ne unitite protivnike ili
sami ne propadnete. Ali nita od toga nije istina: prije nego to
ste se uope sukobili s nama i prije no to smo se nali licem u
lice, vidjeli smo vas kako bjeite i kako naputate svoje mjesto,
te nam pokuavate podmetnuti Atenjane, a sami se postrojavate
nasuprot naim robovima. Tako ne postupaju pravi junaci, i
mi smo se u vama uvelike prevarili; oekivali smo, na osnovi
glasa koji vas prati, da ete vi nama poslati glasnika s pozivom
na bitku, u elji da se ne borite ni s kim drugim nego jedino s
725
Perzijancima, i bili smo pripravni tako postupati, no otkrili smo
ne samo da nam ne aljete takvu poruku nego da ste se od straha
zavukli u miju rupu. Stoga, budui da niste vi prvi iznijeli takav
prijedlog, mi emo ga uiniti. Zato se ne bismo borili, jedna
kim brojem vojnika, ispred svih Grka vi, kad se ve smatra da
ste najbolji, a ispred barbara mi? A ako i drugi odlue da se
bore, dobro, neka se bore nakon nas; a ako ne bi tako odluili
nego bi smatrali da je boj izmeu nas dovoljan, bit emo bitku
sve do kraja: tko od nas bude pobijedio, bit e pobjednik nad
cijelom vojskom.
49. Glasnik je to kazao i priekao je neko vrijeme, ali kako mu
nitko nije davao nikakav odgovor, vratio se i priao je Mardo
niju to mu se dogodilo. On se silno obradovao i razveselio se
ovoj ispraznoj pobjedi, pa je poslao konjicu na Grke. Kad su
konjanici navalili, nanosili su gubitke cijeloj grkoj vojski
bacajui koplja i odapinj ui strijele, a bili su to konjanici-stri
jelci kojima se bilo vrlo teko pribliiti; oni su zamutili i zasuli
zemljom izvor Gargafiju iz kojega se opskrbljivala vodom itava
grka vojska. Uz izvor su bili rasporeeni samo Lakedemonjani,
a drugim je Grcima, na poloajima na kojima su bili razvrstani,
izvor bio daleko, a blizu im je bila rijeka Asop: no kako im je
prilaz rijeci bio zaprijeen, odlazili su na izvor, jer nisu mogli
nositi vodu iz rijeke zbog neprijateljskih konjanika i strijelaca.
50. Poto se to tako dogodilo, budui da je vojska ostala bez
vode i da ju je konjica uznemirivala, zbog toga i zbog drugih
razloga zapovjednici se Grka okupe otiavi na desno krilo
Pausaniji. Uza sve ove okolnosti druge su ih stvari jo vie
muile: nije, naime, bilo dovoljno hrane, a njihove ljude iz
pratnje, koje su poslali na Peloponez da se pobrinu za hranu,
odsjekla je konjica tako da nisu mogli ui u tabor.
726
S 1. Nakon vijeanja zapovjednici donesu odluku da, ukoliko
Perzijanci preskoe i ovaj dan i ne krenu u napad, oni sami odu
na otok. Taj je otok od Asopa i od izvora Gargafje, gdje su
dotad drali poloaje, udaljen deset stadija,2S a nalazi se ispred
grada Plateje. Zapravo se radi o nekoj vrsti otoka na kopnu:
rijeka tee odozgo s Kiterona dolje u ravnicu razdijeljena na dva
rukavca, a ta su dva toka udaljena jedan od drugoga otprilike
tri stadija,2G te se zatim spajaju u jednoj toki; ime je rijeci
Oeroja. Tamonji stanovnici kau da je ona ki Asopova.
Odluili su se prebaciti na to mjesto zato da bi imali vode u
izobilju i da im konjanici ne bi nanosili tetu kao to im to ine
dok se nalaze ba njima nasuprot; a odluili su da se premjetaju
u doba druge none strae, kako ih Perzijanci ne bi zapazili dok
se kreu, ta da ih konjanici ne bi slijedili i pravili smetnje. A
kad stignu na to mjesto to ga svojim dvostrukim tokom
oplakuje Asopova ki Oeroja s Kiterona, donijeli su odluku da
jo iste te noi polovicu vojske alju na Kiteron kako bi pokupili
ljude iz pratnje koje su poslali po hranu: oni su, naime, bili
odsjeeni na Kiteronu.
52. Poto su donijeli sve te odluke, cijeli su taj dan podnosili
neprestane napade konjice koja se nalazila nasuprot njima; a
kad se dan pribliavao svretku i konjanici su prekinuli svoja
djelovanja, te kad je nastupila no i doao as za koji su se
dogovorili da e se poeti premjetati, tada su mnogi podigli
logor i stali se udaljavati, ali pri tome nisu imali na umu mjesto
za koje su se dogovorili, ve su, im su krenuli, bili jednostavno
sretni da se mogu maknuti od konjice prema gradu Plateji, pa
u tom uzmicanju stignu do Herina svetita. Ono se nalazi
25 Tj. oko 1 900 metara.
26
Tj. oko 570 metara.
727
ispred grada Plateje, udaljeno dvadeset stadija27 od izvora Gar
gafije. A kad su ondje stigli, postave tabor ispred svetita.
53. Oni su tako podizali logor u okolici Herina svetita, a
Pausanija, dok ih je gledao kako se udaljavaju iz prethodnog
tabora, izdavao je i Lakedemonjanima zapovijed da uzmu
oruje i krenu za ostalima kamo ih oni vode, jer je pomislio da
oni zapravo idu na dogovoreno mjesto. Svi ostali zapovjednici
spartanskih eta bili su pripravni sluati Pausaniju osim Amom
fareta sina Polijadova, etovoe odjeljenja iz Pitane, koji je
kazao da nee uzmicati pred strancima niti e svojevoljno
sramotiti Spartu, a istovremeno se, kako nije prisustvovao
prethodnom dogovoru, udio dok je gledao to to sada rade.
Pausanija i Eurijanakt smatrali su stranim to to ih on ne slua,
a jo bi bilo stranije, smatrali su, kad bi, zbog njegova opiranja,
morali napustiti odjeljenje iz Pitane; bili su svjesni toga da bi,
ako bi ih napustili i drali se dogovora s ostalim Grcima,
izginuli, tako ostavljeni, i Amomfaret i njegovi sudrugovi. Tako
su razmiljali i zadravali su na mjestu cijelu lakonsku vojsku,
te su ga za to vrijeme pokuavali uvjeriti da njegov postupak
nije u redu.
54. Dok su oni nagovarali Amomfareta, jedinog koji je preostao
od Lakedemonjana i T egejaca, Atenjani su ovako postupali:
ostajali su bez pokreta ondje gdje su bili rasporeeni, jer im je
bio dobro poznat nain razmiljanja Lakedemonjana, kao i to
da jedno misle a drugo govore. Kad se tabor pokrenuo, poslali
su nekog svojeg konjanika da pogleda da li se Spartanci uope
spremaju na pokret ili im nije ni na kraj pameti da se miu, te
da pita Pausaniju to treba initi.
27 Tj. oko 3800 metara.
728
55. Kad je glasnik stigao k Lakedemonjanima, vidio je kako su
rasporeeni na istom mjestu kao i prije i kako se njihovi prvaci
svaaju. Dok su Eurijanakt i Pausanija nagovarali Amomfareta
da ne dovodi u opasnost Lakedemonjane koji bi jedini ostajali
ovdje, nikako ga nisu uspijevali uvjeriti, pa se njihov sukob
razvio u svau upravo u trenutku kad je k njima stigao i glasnik
Atenjana. U svai Amomfaret zgrabi objema rukama golem
kamen i stavi ga Pausaniji pred noge uz rijei da tim kameni
em glasa za to da se ne uzmie pred strancima, [a strancima je
nazvao barbare]. 28 Pausanija ga je nazivao ludim i nerazumnim,
a atenskom je glasniku, koji ga je pitao ono to mu je bilo
zapovjeeno, nalagao da ispria Atenjanima kakvo je stanje
ovdje, te da moli Atenjane da im se sasvim priblie i da
postupaju, to se tie odlaska, jednako kao i oni sami.
56. Glasnik se vraao Atenjanima; a kad je zora zatekla Lake
demonjane u svai, Pausanija, koji se sve to vrijeme nije micao,
tada, budui da nije vjerovao da bi Amomfaret ostao ako bi
drugi Lakedemonjani otili (a upravo se tako i zbilo), dade znak
i pone odvoditi sve ostale preko breuljaka: slijedili su ih i
T egejci. Ali Atenjani su, u bojnom poretku, ili drugim putem
a ne onim kojim su se kretali Lakedemonjani: ovi su se, naime,
drali visova i obronaka Kiterona u strahu pred konjicom, a
Atenjani su se uputili donjim putem prema dolini.
S7. Amomfaret je u poetku bio uvjeren da se Pausanija nikako
nee usuditi napustiti njegovo odjeljenje, pa je ustrajno zahti
jevao da ostanu i ne ostavljaju bojni poloaj; no kad su Pausa
nijini vojnici ve odmicali putem, pomislivi da su ga bez ikakva
obzira ipak poeli naputati, dao je zapovijed da uzmu oruje,
pa je polako vodio i svoje odjeljenje prema glavnini vojske. A
2
8
Dio u uglatim zagradama najvjerojatnije je kasniji umetak u tekst.
729
ona se udaljila otprilike deset stadija,29 a zatim je ekala Amom
faretovo odjeljenje na rijeci Moloentu, na mjestu koje se naziva
Argiopij, ondje gdje se nalazi svetite Demetre Eleusinske; a
vojska je ekala zato da bi mogla, u sluaju da Amomfaret i
njegovo odjeljenje ne napuste poloaj na kojem su bili raspo
reeni nego ondje ostanu, krenuti natrag njima u pomo.
Amomfaretovi vojnici su im se upravo pridruivali, kad barbar
ska konjica krene u napad. Naime, konjanici su postupali
onako kako su obino radili i u drugim sluajevima, i kad su
vidjeli da je podruje na kojem su Grci bili rasporeeni prote
klih dana naputeno, gonili su svoje konje sveudilj prema
naprijed i, im su naili na neprijatelja, poeli su napadati.
58.

im je Mardonije doznao da su se Grci pod okriljem noi

povlaili i kad je vidio da su njihovi poloaji naputeni, pozvao
je Toraka iz Larise i njegovu brau, Euripila i T rasideja,30 pa
im je kazao: Aleuadi, to kaete sada kad vidite ovu pusto? Vi
ste mi, naime, priali da vai susjedi Lakedemonjani ne bjee
iz boja ve da su u ratnikim stvarima najvei junaci: vidjeli ste
ih najprije kako mijenjaju mjesto u bojnom redu, a sada svi
vidimo kako su se razbjeali dok je trajala no; dokazali su, kad
je trebalo da se u bitki usporede s ljudima koji su bez ikakve
varke najhrabriji, da su nitko i nita i da su se tek pravili vanima
meu Grcima koji su i sami nitko i nita. Vama, koji ne
poznajete dobro Perzijanee, mogu sasvim oprostiti to to ste
hvalili one o kojima ipak neto malo znate. No mnogo sam se
vie udio Artabazu koji se uplaio Lakedemonjana, a kad ih se
uplaio, iskazao je ono kukaviko miljenje prema kojem bi
trebalo sruiti tabor i ii u tebanski grad, pa se ondje prepustiti
opsjedanju: o tome e kralj jo od mene uti! No o ovome e
29 Dake, oko 1 900 metara.
30 V. IX, l .
730
se govoriti drugi put; a sada im ne treba dozvoliti da ovako
postupaju ve ih treba goniti sve dok ih ne pohvatamo i dok
nam ne plate kaznu za sve to su uinili Perzijancima.
59. Tako je kazao i urno je vodio Perzijance preko Asopa
tragom Grka, uvjeren da su se oni razbjeali, a naiao je samo
na Lakedemonjane i T egejce, jer Atenjane, koji su krenuli kroz
dolinu, nije mogao vidjeti od uzvisina. Kad su vidjeli kako
Perzijanci kreu goniti Grke, i svi zapovjednici preostalih
barbarskih eta smjesta podignu ratne znakove i krenu u potje
ru to je bre tko mogao, no u potpunom neredu i bez ikakva
poretka. Oni su, prema tome, navaljivali uz viku i u gomilama
kao da e upravo zatrti Grke.
60. Kad ga je napala konjica, Pausanija je poslao Atenjanima
jednog konjanika s ovakom porukom: Ljudi Atenjani, pred
nama je najvei boj o kojem zavisi hoe li Grka biti slobodna
ili porobijena, a i nas Lakedemonjane i vas Atenjane izdali su
saveznici koji su se u toku prole noi razbjeali. Time je ve
zapravo odlueno to od sada nadalje moramo raditi: moramo
jedni druge braniti i podupirati to bolje moemo. Da je
konjica krenula najprije protiv vas, morali bismo vam pruati
pomo mi i T egejci, koji jedini uz nas nisu izdajice Grke; a
sada, kad je cijela konjica krenula protiv nas, pravo je da nam
vi pruate podrku na onoj strani koja bude pod najveim
pritiskom. A ako se i vama dogodilo neto zbog ega vam je
nemogue doi u pomo, tada nam uinite uslugu i poaljite
nam bar strijelce. Znamo da ste u ovaj rat uli najspremniji,
tako da ete zacijelo sasluati i ovu nau molbu.
61 .

im su Atenjani to uli, krenuli su pruati to veu pomo

i potporu; kad su im se ve pribliavali, napadnu ih njima
nasuprot postrojeni Grci koji su bili s kraljem, tako da vie nisu
mogli drugima pomagati, jer im je neprijateljski napad zadavao
731
velike muke. Poto su tako ostali bez pomoi drugih, Lakede
monjani i T egejci -njih je zajedno s lako naoruanim vojni
cima ukupno bilo pedeset tisua, a od toga T egejaca tri tisue
(oni se nikada nisu razdvajali od Lakedemonjana) -prinosili
su rtve u vezi s napadom na Mardonija i na njegovu vojsku.
No rtve im nisu bile povoljne, a u meuvremenu su mnogi
ve gubili ivote a jo vie ih je bilo ranjeno; Perzijanci su
napravili zid od svojih titova3l i netedimice su zasipali Spar
tance mnotvom strelica, tako da se Pausanija, kako im je sve
naopako krenulo, a i rtve su bile nepovoljne, okrenuo prema
Herinu hramu u Plateji i zazvao u pomo boginju s molbom
da ih nikako ne iznevjeri u njihovim nadama.
62. Jo dok je on tako zazivao boginju, Tegejci pojure prvi u
borbu i stanu napredovati protiv barbara, a odmah nakon
Pausanijine molitve Lakedemonjanima koji su prinosili rtve
one su bivale povoljne. Kad se s vremenom to poelo dogaati,
i Lakedemonjani su krenuli u napad na Perzijance, a Perzijanci
su im se suprotstavljali, poto su ostavili po strani lukove.
Najprije se borba vodila oko titova. Kad su oni bili srueni,
snaan se boj vodio uz samo Demetrino svetite i trajao je dugo,
sve dok nije dolo do borbe prsa o prsa: barbari su se hvatali za
koplja i lomili su ih. Hrabrou i tjelesnom snagom Perzijanci
nisu bili slabiji, no bili su bez tekog naoruanja, a uz to i bez
velikog znanja, te svojim protivnicima nisu bili dorasli ni
ratnikom vjetinom. Izdvajali su se iz bojnog reda pojedinano
ili u skupinama od deset ljudi, koji put i malo veima a koji
put malo manjima, pa su navaljivali na Spartance i doivljavali
bi poraze.
31 Perzijski su se titovi (za njihov opis v. VII,61 ) mogli uvrstiti za tlo, najvjerojat
nije uz pomo koplja, te su postavljeni jedan uz drugi predstavljali snanu zatitu u
borbi.
732
63. Ondje gdje se upravo nalazio Mardonije, sam se borei s
bijelog konja i okruen tisuom odabranih Perzijanaca, tu su
neprijatelji najee navaljivali. Dokle je god Mardonije bio iv,
oni su pruali otpor i u svojoj su obrani obarali mnoge Lake
demonjane; no im je Mardonije poginuo i im su vojnici oko
njega, koji su bili najjai, pali, drugi su se odmah okrenuli u
bijeg i popustili su pred Lakedemonjanima. Najvei ih je broj
stradao zbog opreme koja nije sadravala teko naoruanje, pa
su se morali kao laki naoruanici boriti protiv oklopljenih
vojnika.
64. Tako su, u skladu s proroanstvom,32 Spartanci dobivali od
Mardonija zadovoljtinu za Leonidino ubojstvo, a najljepu
pobjedu od svih za koje znamo odnio je Pausanija sin Kleom
brota sina Anaksandridina, a imena njegovih daljih predaka
navedena su kod Leonide, jer su im jednaka. Mardonija je ubio
Arimnest, ovjek s ugledom u Sparti, koji je kasnije, nakon
ratova s Meanima, a u vrijeme ratova protiv svih Mesenjana,33
navalio sa tri stotine ljudi na Stenikler, pa je ondje poginuo i
on sam i njegovih tri stotine vojnika.
65. Kad su Lakedemonjani natjerali u bijeg Perzijance kod
Plateje, oni su bjeali bez ikakva reda do svojega logora i do
drvenih zidova koje su bili podignuli na tebanskom podruju.
Ipak, neobino mi je to to se nijedan Perzijanac, premda su se
borili uz Demetrin gaj, nije mogao vidjeti niti kako ulazi u
posveeno podruje niti kako ondje umire, a oko samog svetita
na neposveenu su tlu mnogi poginuli. Mislim -ako je uope
potrebno imati neko miljenje kad se radi o boanskim stvarima
32 V. VII, l 14.
33 Poraz kod Steniklera pripada 3. mesenjanskom ratu i odigrao se najvjerojatnije
464. g. pr.n.e.
733
- da ih sama boginja nije htjela primati budui da su oni
zapalili hram u Eleusini.
66. T a se bitka tako zavrila; a Artabazu sinu Farnakovu odmah
se od poetka nije svialo to to je kralj ostavio Mardonija, no
tada, iako ga je na svaki nain od toga odgovarao, nije uspijevao
nita postii time to je smatrao da ne treba zametati borbu;
nezadovoljan onime to je Mardonije inio, postupio je ovako.
One kojima je Artabaz zapovijedao (a raspolagao je ne ba
malom silom od nekih etrdeset tisua ljudi koje je vodio), njih
je, kad je dolo do sukoba, budui da je dobro znao to e
proizai iz bitke, vodio, poto je o svemu dobro promislio, i
naredio im je da svi idu istim putem kojim se i on sam kree,
i to onom brzinom kojom vide da se i on uri. Takvu im je
naredbu dao kao da toboe vodi vojsku u bitku; no idui putem
ispred svih, ugleda Perzijanee kako bjee. Odatle ih vie nije
vodio u istom poretku, ve je jurio to je bre mogao i bjeao,
ali ne prema drvenim zidinama niti prema zidinama Tebe ve
prema Fokidi, jer je elio to prije stii do Helesponta.
67. Oni su se, dakle, kretali tim pravcem; a dok su se ostali Grci
koji su bili na kraljevoj strani namjerno loe borili, Beoani su
s Atenjanima bili dugotrajnu bitku; Tebanci koji su pristajali
uz Meane borili su se veoma zduno i nisu hotimice gubili
boj, tako da su Atenjani pobili tri stotine njihovih prvaka i
najodlinijih mueva; kad su se i oni okrenuli u bijeg, bjeali
su prema Tebi, a ne onamo kamo su ili Perzijanci. I cijela je
gomila drugih saveznika, koji se ni s kim nisu ni sukobili niti
su ita doista uinili, jednako tako bjeala.
68. Sasvim mi je jasno da je sva mo barbara ovisila o Perzijan
cima, budui da su i tada neki bjeali prije nego to su se uope
sukobili s neprijateljima, i to zato to su gledali kako Perzijanci
bjee. Tako su svi bjeali osim konjice, posebno one beotske:
734
ona je uvelike pomagala bjeguncima, jer je bila stalno u dodiru
s protivnicima, a svoje je drugove u bijegu drala na udaljenosti
od Grka. A oni su u pobjednikom naletu slijedili Kserksove
ljude, progonili ih i ubijali.
69. Kad je poelo ovo bjeanje, stigne vijest i ostalim Grcima,
svrstanima oko Herina svetita, koji nisu sudjelovali u bitki, da
se bitka odrala i da je pobijedila Pausanijina vojska; kad su to
uli, krenu bez ikakva bojnog poretka, i to Korinani i njihovi
saveznici preko obronaka i breuljaka putem koji je vodio gore
ravno do Demetrina svetita, a Megarani, Flijunani i njihovi
saveznici dolinom i putem s najmanje uspona. Kad su se
Megarani i Flijunani nali blizu neprijatelja, tebanski su ih
konjanici opazili kako se ure bez ikakva reda, pa su poeli na
njih navaljivati konjima, a zapovijedao im je Asopodor sin
Timandrov. Kad su ih napali, oborili su ih est stotina, a
preostale su gonili i protjerali natrag na Kiteron.
70. Oni su neslavno izgubili ivote, a Perzijanci i ostalo mno
tvo, im su utekli unutar drvenih zidova, pourili su se popeti
na kule prije nego to se pojave Lakedemonjani, a kad su se
popeli, uvrste zid to su bolje mogli. Naime, kad su pridoli
Atenjani, razvio se jo ei boj za zidine. Dok Atenjani nisu
bili ovdje, barbari su se uspijevali braniti i odravali su premo
nad Lakedemonjanima koji nisu vjeti u borbi za zidine; no kad
su pridoli Atenjani, boj se za zidine poeo pretvarati u estoku
i dugotrajnu bitku. Na koncu su se Atenjani, uz pomo svoje
hrabrosti i ustrajnosti, uspeli na zid i sruili su ga na mjestu gdje
su zatim drugi Grci mogli ulaziti unutra. Prvi su unutar zidina
zali Tegejci i oni su razgrabili Mardonijev ator, uzevi izmeu
ostalog iz njega i konjske jasle, koje su cijele bile nainjene od
mjedi i doista ih je vrijedilo vidjeti. T e su Mardonijeve jasle
Tegejci dali kao zavjetni dar hramu Atene Aleje, dok su sve
ostalo to su uzeli odnijeli na isto mjesto na koje su plijen nosili
735
i drugi Grci. Poto su zidovi pali, barbari vie nisu nijedanput
sloili bojni red niti je itko od njih pomislio na junaku obranu,
i zapravo su bili izvan sebe, u strahu, nagurani u malom
prostoru, gdje su bile zatvorene desetine tisua ljudi. Grci su ih
mogli slobodno ubijati, tako da je od vojske od tristo tisua,
kojoj treba oduzeti onih etrdeset tisua s kojima je bjeao
Artabaz, ostalo na ivotu jedva tri tisue Ijudi.34 Meu Lakede
monjanima iz Sparte poginuo je sve u svemu u tom sukobu
njih devedeset i jedan, meu T egejcima esnaest, a meu
Atenjanima pedeset i dva.
71. Kod barbara se istaklo pjeatvo Perzijanaca i konjica Saka,
a od pojedinaca, kako se pripovijeda, Mardonije; kod Grka,
opet, premda su srani bili i T egejci i Atenjani, hrabrou su ih
ipak nadmaili Lakedemonjani. T u tvrdnju ne mogu dokazati
niim drugim (svi su oni, naime, pobjeivali one koji su im bili
postrojeni nasuprot) osim time to su se oni sukobili s najsna
nijim dijelom protivnike vojske i svladali su ga. A daleko je
najizvrsniji, po mojem miljenju, bio Aristodem, koji se jedini
od tri stotine kod Termopila bio spasio i zbog toga doivio
pogrde i sramotu. 35 Osim njega istakli su se i Spartanci Posido
nije, Filokion i Amomfaret. Doista, kad se razvila rasprava tko
je od njih bio najbolji, prisutni su Spartanci priznali da je
Aristodem posve oito htio umrijeti uslijed krivice koja je leala
na njemu, te da je u toj svojoj mahnitosti naputao bojni red i
izvrio silna junaka djela, dok Posidonije nije elio smrt a ipak
se pokazao izvrsnim: utoliko je on bio bolji. Ali to su moda
kazali iz zavisti; svi ovi koje sam nabrojio, osim Aristodema, a
34 I drugi aurori potvruju da su Mardonijevi gubici kod Plateje bili golemi, iako
su njihove brojke neto manje: Ktesija, osobni lijenik Artakserksov, u svojoj
Perzijskoj povijesti (fr. 26) spominje 1 20000, a Diodor (Knjinica, XI,32) 1 00000
poginulih.
3
5
V. VII,229-231 .
736
koji su poginuli u toj bitki, dobili su javne poasti, a Aristodem,
koji je htio umrijeti, zbog navedene krivice nije dobio javnu
poast.
72. Ovo su, dakle, bili najglasovitiji borci kod Plateje. Naime,
Kalikrat je poginuo izvan boja, a doao je u logor kao najljepi
mukarac meu tadanjim Grcima, dakle ne samo meu Lake
demonjanima nego i meu ostalim Grcima; dok je Pausanija
prinosio rtvu, on je sjedio na svojem mjestu u bojnoj vrsti i
bio je ranjen strelicom u bok. Dok su se drugi borili, njega su
iznijeli iz borbenog poretka, te je polako i muno umirao i
govorio Platejcu Arimnestu da mu nije ao to umire za Grku
nego to to nije imao prilike upotrijebiti svoje ruke i to nije
izvrio neko djelo koje bi bilo dostojno njega samoga i njegove
elje da ga izvri.
73. Meu Atenjanima je, kako se pria, dobar glas stekao Sofan
sin Eutihidov, iz dema Dekeleje, iz one Dekeleje iji su stanov
nici jednom uinili djelo korisno za sva vremena, kako pripo
vijedaju sami Atenjani. Naime, kad su Tindaridi upali u zemlju
Atiku s mnotvom vojske da bi se domogli Helene i dizali su
na noge sve stanovnike, jer nisu znali gdje se Helena nalazi, tada
su -kau -Dekelejci, a prema nekima i sam Dekel, rasren
Tezejevom obijdu i u strahu za cijelo podruje Atenjana,
objasnili im sve to znaju i odveli u Afdnu, koju je Titak,
tamonji stanovnik, izdao Tindaridima. 3G Nakon tog djela
odonda sve do danas Dekelejcima se u Sparti dodjeljuje oprost
od poreza i pravo na poasno mjesto na javnim sveanostima,
tako da su ak i u ratu koji je mnogo godina kasnije izbio
3
6
Prije njezina braka s Menelajem Helenu su oteli T ezej i Piritoj, a njezina braa
Kastor i Polideuko, Tindaridi, u potrazi z njom zauzeli su Atiku: Dekel, eponim
atenske opine (dema) Dekeleje, pomogao im je da pronau sestru u Afidni.
737
izmeu Atenjana i Peloponeana Lakedemonjani, premda su
pustoili cijelu Atiku, tedjeli DekelejuY
74. Sofan je, dakle, bio iz tog dema i istaknuo se tada meu
Atenjanima, no o tome se priaju dvije razliite prie: prema
jednoj je na pojasu zatitne koulje nosio eljezno sidro privr
eno na mjedenom lancu, a to je sidro bacao kad bi se pribliio
neprijateljima zato da ga oni ne bi mogli u svojem napadu
pomaknuti iz bojnog reda; a kad bi se protivnici povlaili, on
bi tada, po svemu sudei, podigao sidro i tako ih progonio. To
je jedna pria, a druga koja se pripovijeda u suprotnosti je s
ovom, jer je prema njoj na titu, kojim je stalno mahao i nikada
ga nije drao mirno, nosio znak sidra, pa se nije radilo o
eljeznom sidru privrenom za zatitnu koulju.
75. Postoji jo jedno sjajno djelo to ga je izvrio Sofan kad je,
dok su Atenjani opsjedali Eginu, nakon izazova na dvoboj ubio
Argivca Euribata, znamenita petobojca.38 A tom se Sofanu
desilo da je u vremenu nakon ovih dogaaja, poto se iskazao
kao hrabar ovjek, dok je zapovijedao Atenjanima zajedno s
Leagrom sinom Glaukonovim, poginuo od ruke Edonaca u
borbama kod Data koje su se vodile oko rudnika zlata.39
76. Kad su Grci porazili barbare kod Plateje, tada je k njima
kao prebjeg dola jedna ena: im je razabrala da su Perzijanci
izgubili a da Grci pobjeuju, ona, koja je bila inoa Farandata
sina Teaspisova, Perzijanca, uresila se velikom koliinom zlat
nog nakita, i ona sama i njezine slukinje, kao i naj ljepom
haljinom koju je imala, te je izala iz svojih kola i krenula je
prema Lakedemonjanima koji su se jo bavili ubijanjem, a kad
37 Tj. u prvoj fazi pe!oponekih ratova 431 -425. g. pr.n.e.
3R O Euribatu se govori u V, 92.
39 T aj su rat Atenjani vodili od 466. g. pr.n.e. i uspjeno ga zavrili 464. g. pr.n.e.
73
8
je vidjela kako Pausanija upravlja svime ondje, budui da je
znala za njegovo ime i njegov rod jer je esto ula kako se o
njemu govori, prepoznala je Pausaniju, obgrlila mu je koljena
i poela mu je ovako govoriti: 0 kralju Sparte, izbavi me kao
pribjegarku iz zarobljenikog ropstva. I ve dosad si nam uinio
dobro time to si unitio ove koji se ne osvru ni na boanstva
ni na bogove. Rodom sam Koanka, a ki sam Hegetorida sina
Antagorina. Perzijanac me je silom oteo na Kosu, a silom me
je i drao. A on joj je odgovorio ovim rijeima:
Z
eno, nema
se ega bojati ve i zato to si pribjegarka, a jo se manje mora
bojati ako uz to doista govori istinu i ki si Hegetorida s Kosa,
koji je ba moj najbolji prijatelj od svih ljudi koji nastavaju one
krajeve. Tako je kazao i zatim ju je povjerio eforima40 koji su
bili uz njega, a kasnije ju je poslao na Eginu, kamo je i sama
htjela otii.
77. Neposredno nakon odlaska te ene, kad je sve ve bilo
svreno, stigli su Mantinejci: kad su razabrali da su zakasnili na
bitku, bili su veoma nesretni i tvrdili su da ih treba za to kazniti.
A kad su doznali da su Meani s Artabazom u bijegu, htjeli su
ih slijediti sve do Tesalije, no Lakedemonjani im nisu dozvo
ljavali da kreu u potjeru za ovim bjeguncima. Oni su se zatim
povukli na svoje podruje, a svoje su vojskovoe protjerali iz
zemlje. Nakon Mantinejaca dou i Eliani, pa i oni, jednako
nesretni kao Mantinejci, krenu na povratak kui; kad su se
vratili, i oni su protjerali svoje vojskovoe. T o se odnosi na
Mantinejce i Eliane.
78. Kod Plateje u taboru Eginjana bio je i Lampon sin Pitejin,
koji je pripadao eginjanskim prvacima; on je hitao Pausaniji s
40 Dva su ef ora, visoka spartanska inovnika, obino pratila kralja na ratnim
pohodima.
739
jednim sasvim bezbonim prijedlogom, a kad mu je priao, u
urbi mu je rekao: 0 sine Kleombrotov, izvrio si pothvat
posve izuzetan i velianstvenou i ljepotom, i bog ti je dao da
bude spasilac Grke i da ima meu Grcima najveu nama
znanu slavu. Obavi i ostatak posla tako da stekne jo i vei glas,
takav da se ubudue svaki barbarin uva poduzimati zloine
protiv Grka! Kad je Leonida poginuo u Termopilama, Mardo
nije i Kserkso odsjekli su mu glavu i nabili je na kolac;41 ako ti
to uzvrati na isti nain, hvalit e te najprije svi Spartanci, a
zatim i svi ostali Grci; bude li Mardonija nabio na kolac,
osvetit e svog strica Leonidu.
79. On je tako govorio s namjerom da tako zadobije zahvalnost,
no drugi mu je odgovorio ovim rijeima: Prij atelj u Eginjanine,
cijenim tvoju naklonost i brigu za mene, no tvoje se stajalite
kosi s temeljima estitosti: naime, i mene i moju domovinu i
moje djelo najprije si uzvisio, a zatim si sve posve unitio
prijedlogom da skrnavim le i rijeima da e mi se slava uveati
budem li tako postupao; takvi postupci vie dolikuju barbarima
nego Grcima, a i njima to zamjeramo. Pa makar se iz tog razloga
ne sviao ni Eginjanima ni ikome tko u takvim stvarima uiva,
meni je dovoljno da se sviam Spartancima zato to postupam
bogobojazno i to isto tako i govorim. A za Leonidu, na iju
me osvetu poziva, tvrdim da je itekako osveen, te da je i njemu
i svima koji su poginuli uT ermopilama odana poast uz pomo
bezbrojnih dua mrtvih neprijatelja. A ti mi se s takvim prijed
logom nemoj vie nikada pojaviti niti mi nemoj davati ikakav
savjet, i budi sretan to si ostao nekanjen!
80. Ovaj se ovjek, kad je to uo, odmah poeo udaljavati; a
Pausanija je objavio naredbu kako nitko ne smije nita uzeti od
4
1
V. VII,238.
740
plijena i izdavao je zapovijedi helo tima da sve stvari prikupljaju
na jednom mjestu. Oni su se rasprili po barbarskom logoru i
pro nalazili su atore opremljene zlatom i srebrom, pozlaene i
posrebrene lealjke, zlatne vreve, zdjele i ostalo posue; pro
nalazili su i vree na kolima koje su sadravale, kako se pokazi
valo, zlatne i srebrne kodove; s mrtvih tijela koja su uokolo
leala skidali su narukvice, lanie i maeve, ako su bili od zlata,
a na arene se halje nisu uope obazirali. Tada su helo ti mnogo
toga krali i prodavali Eginjanima, a ono to nisu mogli sakriti,
prikupljali su na ovom mjestu: i toga je bilo mnogo; upravo
otuda potjeu velika eginjanska bogatstva, jer su Eginjani od
helota kupovali zlato kao da je mjed.
81. Kad su sve stvari prikupili, izdvojili su desetinu za boga u
Delfma, i od nje je izraen i posveen zlatni tronoac koji stoji
na mjedenoj troglavoj zmiji posve blizu rtveniku, zatim su
izdvojili desetinu za boga u Olimpiji, i od nje je izraen i
posveen mjedeni Zeusov kip visok deset lakata, pa desetinu za
boga na Istmu, i od nje je izraen Posejdonov mjedeni kip visok
sedam lakata;42 a kad su sve to izdvojili, ostatak su meusobno
dijelili, i svatko je dobio po zasluzi i perzijskih ena, i zlata i
srebra, i ostalih stvari i stoke. Koliko je odabranih darova bilo
poklonjeno onima koji su se posebno istaknuli kod Plateje,
nitko ne spominje, ali ja mislim da su i oni dobili poklone; a
za Pausaniju je od svega bio odabran deseti dio, koji je dobio
na dar: i od ena, i od konja, i od novca, i od deva, pa i od svih
drugih stvari.
42 Premda su ovi zavjetni darovi napravljeni od plijena iz bitke kod Plateje, oni su
-ini se -predstavljali zajedniki spomen na ratove s Perzijancima. Naime, na
nosau tronoca (tronoac su Fokejci opljakali u toku 3. svetog rata, 355. g. pr.n.e.),
koji je sauvan jer ga je Konstantin poetkom 4. st. prenio u Carigrad, gdje se i danas
nalazi, urezana su imena 3 1 grkog grada koji je sudjelovao u tim ratovima. T aj je
spomenik bio visok oko 5, 5 metara, Zeusov kip u Olimpiji oko 4,4 metra, a
Posejdonov kip na Istmu oko 3, 1 metar.
741
82. A pripovijeda se da se zbilo i ovo: kad je Kerkso bjeao iz
Grke, ostavio je Mardoniju svoju opremu; Pausanija je gledao
Mardonijevu opremu, koja se sastojala od zlatnih i srebrnih
predmeta i od arenih prostirki, pa je zapovjedio pekarima i
kuharima da mu prirede objed kao za Mardonija. A dok su oni
po njegovu nalogu tako i radili, Pausanija, kad je vidio lijepo
prostrte zlatne i srebrne lealjke, zlatne i srebrne stolove i
velianstvenu pripravu objeda, zaprepaten ljepotama pred
sobom, zapovjedi iz ale svojim posluiteljima da pripreme
spartanski objed. I kako je meu dvama obrocima razlika bila
golema, Pausanija se nasmije i pozove zapovjednike Grka, a kad
su se oni skupili, ree im pokazujui na pripravu jednog i
drugog objeda: Ljudi Grci, okupio sam vas zato to sam vam
htio pokazati kako je lud Meanin kad je, uz ovakav nain
ivota, doao k nama da nam otme ovaj na jad i bijedu! T o
je, kau, Pausanija rekao grkim zapovjednicima.
83. I nakon svih ovih dogaaja mnogi su Platejci pronali
krinje sa zlatom i srebrom i drugim vrijednostima. A jo
kasnije je i ovo izbilo na vidjelo: kad je na leevima istrunulo
meso (Platejci su, naime, kosti sakupljali na jednom mjestu),
pronala se lubanja koja nije imala ni jednog jedinog ava ve
je bila od jedne kosti; naena je i vilica zajedno s gornjom
eljusti, koja je imala sve zube, i sjekutie i kutnjake, u jednom
komadu, dakle sve iz jedne kosti; a otkriven je i kostur mukarca
visokog pet lakata.43
84. Osim toga, drugi je dan nestao Mardonijev le; ne mogu
tono rei koji ga je ovjek uzeo, ali sam za mnoge ljude iz
raznih naroda uo da su pokopali Mardonija, a znam i da su
mnogi za taj in primili velike darove od Artonta, Mardonijeva
43 Tj. oko 2, 2 metra.
742
sina; tko je od njih doista uzeo i sahranio Mardonijevo mrtvo
tijelo, nisam mogao sa sigurnou saznati. Prema jednoj prii
Mardonija je sahranio Efeanin Dionisofan.
85. U svakom sluaju, Mardonije je tako bio sahranjen; a kad
su Grci razdijelili plijen kod Plateje, poeli su pokapati svoje
ljude, i to svaki grad za sebe. Lakedemonjani su napravili tri
grobnice: u jednoj su pokopali irene,44 a meu njima i Posido
nija, Amomfareta, Filokiona i Kalikrata. U jednom su od
grobova, dakle, bili ireni, u drugome ostali Spartanci, a u
treemu heloti. Oni su pokapali na ovaj nain, a T egejci su u
zasebnoj grobnici sahranjivali sve svoje pokojnike skupa, Ate
njani zajedno svoje, a Megarani i Flijunani one koji su stradali
od konjice. Sve su njihove grobnice bile ispunjene; nasuprot
tome, koliko se god moe vidjeti kod Plateje humaka drugih
Grka, njih su, kako ujem, pojedini narodi, stidei se svojeg
izostanka iz bitke, nasuli nad praznim grobovima radi kasnijih
ljudskih pokoljenja, pa tako ondje postoji i takozvana grobnica
Eginjana, koju je, kako saznajem, ak deset godina kasnije,
nakon svega ovoga, na molbu Eginjana nasuo Klead sin Auto
dikov, ovjek iz Plateje, koji je bio eginski proksen.45
86.

im su sahranili svoje mrtve kod Plateje, Grci su odmah

nakon vijeanja odluili voditi vojsku protiv Tebe i traiti od
Tebanaca one meu njima koji su bili na strani Meana, prije
svega Timagenida i Atagina, koji su bili meu prvim njihovim
voama; ako ih ne predaju, nee se povui s vojskom dok ne
zauzmu grad. Kad su donijeli takvu odluku, jedanaesti dan
nakon bitke stignu i ponu opsjedati Tebance, te zahtijevati da
44 Iren je naziv za spartanskog mladia starog izmeu 20 i 30 godina.
45 O fnkciji proksena v. V, S7, bilj. 28.
743
im predaju traene ljude; budui da ih Tebanci nisu htjeli
izruivati, pustoili su im zemlju i navaljivali na zidine grada.
87. Nisu prestaj ali s pustoenjem, pa je dvadesetog dana Tima
genid rekao Tebancima ovo: Ljudi Tebanci, budui da su Grci
odluili da ne prestanu s opsadom prije no to ili zauzmu T ebu
ili im nas predate, da ne bi sada zbog nas zemlja Beotija i nadalje
trpjela tetu, ako im je to to nas trae samo izlika a zapravo im
je potreban novac, dajmo im novac iz zajednike blagajne (jer
smo za Meane bili ne samo mi nego svi na osnovi zajednike
odluke), a ako opsjedaju grad jer stvarno hoe upravo nas, sami
emo se dobrovoljno predati pod istragu. Izgledalo je da tako
izvrsno i u pravi as govori, pa su Tebanci odmah preko
glasnika slali poruku Pausaniji sa eljom da mu predaju ove
ljude.
88. Kad su se dogovorili o uvjetima predaje, Atagin pobjegne
iz grada, a njegove je sinove, kad su ih doveli pred njega,
Pausanija oslobodio krivice i ustvrdio da djeca nisu nikako
sukrivci za oevo pristajanje uz Meane. No drugi su ljudi koje
su Tebanci predali vjerovali da e u istrazi dokazivati svoju
nevinost i bili su sigurni da e s pomou novca moi odbaciti
krivicu; ali im ih je Pausanija dobio u svoje ruke, budui da je
pretpostavljao da bi se to moglo dogoditi, raspusti najednom
cijelu savezniku vojsku, a njih odvede u Korint i ondje ih
pogubi. To se dogodilo kod Plateje i u Tebi.
89. A Artabaz sin Farnakov u bijegu iz Plateje naao se ve
prilino daleko. Tesalci su ga nakon dolaska pozivali na gozbe
i pitali su ga za ostatak vojske, jer nisu nita znali o dogaajima
kod Plateje. Kako je Artabaz pomislio da e se, bude li im rekao
istinu o bitki, nai u opasnosti da unite i njega samog i njegovu
vojsku (smatrao je, naime, da e ga napasti svatko tko uje to
se uistinu zbilo), imajui to na pameti Fokianima nije govorio
744
uope nita, a Tesalcima je kazivao ovako: Ja se, Tesalci, kao
to vidite, urim i hitam u Trakiju, a u urbi sam jer sam poslan
unaprijed iz logora po nekom poslu zajedno s ovim ovdje
vojnicima; sam Mardonije i njegova vojska idu odmah za
mnom, i moete ih svaki as oekivati. Lijepo ih primajte i
iskaite se svojim dobrim postupcima; nee vam biti ao budete
li tako postupali! T o je kazao i u urbi je vodio vojsku kroz
Tesaliju i Makedoniju ravno prema Trakiji, kao da uistinu
nekamo hita, a iao je putem kroz unutranjost. Stigne napo
kon u Bizantij, poto je izgubio mnogo svojih vojnika na putu,
bilo da su ih poubijali Traani, bilo da su ih svladali glad ili
umor; iz Bizantija prijee na drugu stranu brodovima.
90. On se na taj nain vratio u Aziju; a istoga dana kad se
dogodio poraz kod Plateje, zbio se takoer i drugi poraz, onaj
kod Mikale u Joniji. Naime, dok su Grci, koji su pristigli na
laama zajedno s Lakedemonjaninom Leotihidom, boravili na
Delu, doli su im kao izaslanici sa Sama Lampon sin Trasiklov,
Atenagora sin Arhestratidov i Hegesistrat sin Aristagorin, koje
su Samljani poslali potajno od Perzijanaca i od samovladara
T eomestora sina Androdamantova, kojega su Perzijanci posta
vili za tiranina. 46 Kad su oni stupili pred zapovjednike, Hege
sistrat je poeo govoriti mnogo i opirno o tome kako e se
Jonjani odmah pobuniti protiv Perzijanaca, samo ako vide
Grke, i kako im barbari uope nee pruati otpor; a kad bi im
i pruali otpor, nigdje drugdje ne bi mogli nai tako dobar ulov;
pozivajui se na zajednike bogove, poticao ih je na to da izbave
grke narode iz ropstva i da ih obrane od barbarina. Kazao je
da to uope nije teko ostvariti: brodovi barbara slabi su na
moru i oni nisu u stanju da se protiv njih bore. Sami su
izaslanici, napokon, spremni voziti se na njihovim laama kao
46 Na Samu je bila smjetena perzijska mornarica, v. VIII, 1 30.
745
taoci, ako sluajno sumnjaju u to da ih ele voditi u kakvu
klopku.
91. Kako je Samljanin zduno molio, Leotihida ga je upitao,
bilo zato to je htio to saznati da bi iitao neko znamenje ili
zato to ga je na to sluajno poticalo boanstvo: Strane sa
Sama, kako se zove? A on ree: Hegesistrat. A onaj ga
presijee u pola rijei, ako je Hegesistrat i zaustio da neto kae,
i progovori: Prihvaam znamenje, strane sa SamaY Postupaj
ovako: ti i ovi s tobom najprije se zakunite da e nam Samljani
biti revni saveznici, a zatim otplovite kui.
92. Kako je to govorio, tako je i provodio u djelo: Samljani su
se odmah poeli zaklinjati na vjernost i sklapati savez s Grcima.
Kad su to obavili, krenuli su na plovidbu; ali Hegesistratu je
bilo nareeno da plovi s Grcima, budui da mu je ime davalo
povoljno znamenje; Grci su taj dan jo ostali na sidritu, a
sutradan su prinosili povoljne rtve iz kojih im je proricao
Deifon sin Euhenija, ovjeka Apolonjanina, iz Apolonije u
Jonskom zaljevu, a tom se njegovu ocu desila ovakva nekakva
zgoda.
93. U toj Apoloniji postoji stado posveeno Suncu, i ono danju
pase uz rijeku koja tee s brda Lakmona kroz podruje Apolo
nije do mora uz luku Orik, a nou ga uvaju odabrani ljudi,
graani najugledniji po svojem bogatstvu i rodu, svaki u toku
jedne godine; Apolonjani veoma mnogo dre do tog stada zbog
nekog proroanstva; no provode u jednoj spilji daleko od
grada. I ovaj je Euhenije bio izabran i uvao je stado. Jednom
kad je on zaspao na strai, dou vukovi u spilju i zakolju
otprilike ezdeset grla iz stada. Kad je on to opazio, utio je i
47 Hegesistrat, naime, doslovno znai Onaj koji vodi vojskw<.
746
nikome nije o tome govorio, jer je imao namjeru da ih nado
mjesti drugim grlima to e ih kupiti. No Apolonjanima taj
dogaaj nije ostao skriven, ve su Euhenija, kad su razabrali to
se desilo, odveli na sud i osudili da bude, budui da zaspao na
strai, oslijepljen. Ali kad su ga oslijepili, odmah nakon toga
stado je prestalo dobivati mlade, a i tlo je prestalo davati
plodove. Kad su pitali proroke to je uzrok nesrei koja ih titi,
i u Dodoni i u Delfma im je bilo reeno da su nepravedno liili
vida uvara svetoga stada, Euhenija: sama su boanstva, naime,
bila poslala vukove, pa se nee prestati za nj osveivati prije no
to mu graani daju zadovoljtinu za ono to su mu uradili, i
to takvu koju sam bude izabrao i smatrao opravdanom; dok to
budu izvravali, dat e Euheniju takav dar da bi ga mnogi ljudi
zbog toga smatrali presretnim.
94. T ako su im prorekla proroita, a Apolonjani su njihove
rijei zadrali u tajnosti, ali su naloili nekim graanima da ih
provedu. A oni su ih proveli ovako: kad je jednom Euhenije
sjedio na nekoj sjedalici, prili su mu i sjeli su pokraj njega, pa
su se razgovarali o mnogim stvarima, dok ga na koncu nisu
poeli aliti zbog njegove nesree. Navodei ga na takav razgo
vor, pitali su ga kakvu bi zadovoljtinu prihvatio kad bi mu
Apolonjani htjeli obeati da e mu dati neku zadovoljtinu za
ono to su mu uradili. A on, budui da nije nita bio uo o
proroanstvu, ree kako bi odabrao da mu poklone zemlju,
dvije oranice, ijim je vlasnicima naveo i ime jer je znao da su
one najbolje u Apoloniji, a uz to i kuu, za koju je opet znao
da je najljepa u gradu; kazao je da se ubudue vie ne bi ni na
koga ljutio kad bi se toga domogao i da bi mu to bila dostatna
zadovoljtina. On je tako govorio, a oni koji su uza nj sjedili,
prekinuli su ga i kazali: Euhenije, upravo ti takvu zadovoljti
nu, na osnovi proroanstava to su ih dobili, daju Apolonjani
jer su te oslijepili. On se na to poeo srditi jer je shvatio cijelu
747
priu i smatrao se prevarenim; ali oni kupe od vlasnika imanja
i dadu mu ono to je odabrao. Nakon toga iznenada je zadobio
proroki dar po kojem je postao glasovit.
95. Sin toga Euhenija bio je Deifon koji je, kad su ga Korinani
vodili sa sobom, proricao vojsci iz rtava.

uo sam i to da se
Deifon samo sluio Euhenijevim imenom i da je obavljao
poslove po Grkoj, a da uope nije bio Euhenijev sin.
96.

im su rtve Grcima bile povoljne, poeli su izvoditi lae

s Dela prema Samu. Kad su se nali kod Kalama na Samu, Grci
su ondje bacili sidra u blizini Herina svetita koje se tu nalazi i
pripremali su se za pomorsku bitku, dok su Perzijanci, poto
su saznali da su oni poeli isplovljivati, i sami veinu laa
upravljali prema kopnu, a fenianskim su brodovima dozvolili
da otplove. Naime, vijeali su i odluili su da ne zameu
pomorsku bitku, jer im se inilo da nemaju snage jednake
grkima; plovili su prema kopnu kako bi bili pod zatitom
vlastite kopnene vojske koja se nalazila na Mikali i koju je
preostala vojska po Kserksovoj zapovijedi ostavila zato da uva
Joniju; tu je ukupno bilo ezdeset tisua vojnika, a njihov je
zapovjednik bio Tigran, koji je druge Perzijance nadilazi o
ljepotom i stasom. Zapovjednici mornarice htjeli su se skloniti
pod zatitu te vojske, te izvui lae na kopno i okruiti ih
ogradom kao bedemom za brodove i sklonitem za sebe same.
Kad su donijeli takvu odluku, plovili su prema kopnu.
97. Kad su stigli u blizinu Svetita boginja gospodarica48 u
podruju Mikale na Gesonu i Skolopoentu, ondje gdje se nalazi
svetite Demetre Eleusinske to ga je podigao Filist sin Pasiklov
koji je bio u pratnji Nileja sina Kodrova kad su osnivali Milet,
4
8
Te su boginje moda Demetra i Kora ili Eumenide.
748
tu su izvukli brodove na suho i okruili su ih ogradom od
kamenja i drva, za to su posjekli ak i voke, a ispred ograde
u zemlju su zabili kolce. Pripremali su se kao da e biti pod
opsadom [i kao da e pobijediti: razmiljajui i o jednoj i drugoj
mogunosti, pripremali su se za obje. ] 49
98. Kad su Grci saznali da su barbari otili na kopno, osjeali
su nezadovoljstvo jer su im na taj nain pobjegli, a bili su i u
nedoumici to da ine, da li da se udalje i vrate natrag ili da
plove prema Helespontu. Napokon su odluili da ne rade ni
jedno ni drugo nego da plove prema kopnu. Kako su bili
pripremili za pomorsku bitku ak i ljestve za iskrcavanje i sve
ostalo to im je trebalo, plovili su prema Mikali. Kad su se
nalazili blizu neprijateljskog tabora, i nitko im nije isplovljivao
u susret, dok su brodovi, kako su vidjeli, bili izvueni na suho
i unutar zidina, a mnogo je pjeaka bilo postrojeno uzdu
spruda, tada je najprije Leotihida plovio na svojoj lai pokraj
obale, primaknuvi se sprudu to je vie mogao, i preko glasnika
je slao Jonjanima poruku koja je glasila ovako: Ljudi Jonjani,
koliko vas je god u stanju da me sluate, ujte moje rijei, jer
Perzijanci uope ne razumiju nita od onoga to vam poruu
jem. Kad se budemo sukobili, svatko neka se najprije sjeti
slobode a zatim i lozinke: Heba. I neka oni koji su me uli
prenesu to i onima koji me nisu uli. Cilj ovakva postupka bio
je isti kao i onaj to ga je imao Temistoklo kod Artemisija:50
ako bi te rijei ostale nepoznate barbarima, trebalo je da
nagovore Jonjane, a ako bi bile prenijete barbarima, trebalo je
da oni prestanu vjerovati Grcima.
49 Neki izdavai smatraju da je zavretak reenice, oznaen uglatim zagradama,
neautentian.
50 V. VIII,22.
749
99. Poto je Leotihida dao takve preporuke, Grci su postupali
jo i ovako: pristali su laama i iskrcali se na sprud. Poeli su
se zatim postrojavati, a kad su Perzijanci vidjeli kako se Grci
pripremaju za bitku i uz to podgovaraju Jonjane, oduzmu
najprije Samljanima oruje jer su ih osumnjiili da pristaju uz
Grke. Naime, kad su na barbarskim brodovima stigli atenski
ratni zarobljenici, koje su Kserksovi vojnici bili uhvatili jer su
ostali u Atici, Samljani su ih sve oslobodili i poslali ih sa svime
to je potrebno za put natrag u Atenu; zbog toga su bili
sumnjivi, jer su oslobodili pet stotina glava Kserksovih nepri
jatelja. Zatim narede Mileanima da paze na prolaze koji vode
prema uzvisinama Mikale, toboe zato to su oni najbolje
poznavali podruje; zapravo su tako postupali zato da Mileani
budu izvan tabora. Na taj su se nain Perzijanci osiguravali
protiv onih Jonjana za koje su smatrali da bi mogli biti skloni
izdaji ako bi samo imali za to mogunosti, a oni su prikupili
titove da im budu obrambena ograda.
100. Kad su zavrili s pripremama, Grci su krenuli u napad
protiv barbara. Ali dok su bili u napadu, po cijeloj se vojsci
proirio se glas, a pojavila se i glasnika palica51 koja je leala na
samoj obali; a glas koji se proirio bio je da Grci pobjeuju
Mardonijevu vojsku u bitki u Beotiji. Mnogi znakovi svjedoe
o boanskom sudjelovanju u ovim dogaajima, a meu njima
i taj da se istoga dana zbila bitka kod Plateje kad je trebalo da
se dogodi i poraz kod Mikale, te da je Grcima ovdje o tome
stigao glas kako bi jo mnogo jae osokolio vojsku i kako bi
spremnije izvrgavali svoje ivote opasnostima.
101. No bilo je jo neto to je povezalo oba dogaaja; i jedna
i druga bitka odigrale su se kod gajeva posveenih Demetri: i
5
1
Glasnika je palica bila simbol boga Herma: maslinov ili lovorov tap, obavijen
dvjema zmijama, nosili su poslanici, mirovni posrednici i nosioci vanih poruka.
750
bitka kod Plateje vodila se u samo Demetrino svetite, kako
sam ve prije kazao, a i bitka kod Mikale odvijat e se na isti
nain. A glas da su Grci s Pausanijom odnijeli pobjedu stigao
je ba u pravi as: bitka kod Plateje, naime, vodila se rano ujutro
toga dana, a bitka kod Mikale predveer. Da su se obje bitke
vodile upravo istoga dana i istoga mjeseca, postalo im je jasno
nedugo zatim kad su o tome prikupljali obavijesti. Prije nego
to je stigao onaj glas, meu njima je jo vladala bojazan, ne
toliko za njih same koliko za Grke, da Grka ne bi bila svladana
u boju s Mardonijem. Ali kad se ovaj pobjedniki glas meu
njima proirio, s veim su poletom i hitrije kretali u napad. I
Grci i barbari urili su se u bitku u kojoj su ih kao nagrada
ekali otoci i Helespont.
102. Atenjane i one koji su bili postrojeni uz njih otprilike do
polovice bojnog reda put je vodio po sprudu i po ravnu tlu,
dok je Lakedemonjane i one to su redom uz njih bili razvrstani
vodio kroz guduru i preko brdovita tla: dok su Lakedemonjani
jo obilazili uokolo, oni na drugom krilu ve su se borili. Sve
dok su Perzijancima titovi stajali uspravno, oni su se branili i
nisu ni u emu bili slabiji u boju; no kad su Atenjani i vojnici
iz njihove blizine dobili poticaj da je rije prije svega o njihovoj
bitki a ne o boju Lakedemonjana, pa su zdunije prionuli uz
borbu, tada se stanje poelo mijenjati. Probili su, naime, ogradu
od titova i u naletu su u velikom broju napali Perzijance, a oni,
poto su ih doekali i dugo se vremena branili, na kraju su
krenuli u bijeg prema zidinama. Atenjani, Korinani, Sikionja
ni i Trezenjani (tako su redom bili razvrstani) slijedili su ih i
zajedno su s njima upadali unutar zidina. A kad je i zid bio
zauzet, barbari se vie nisu branili nego su svi osim Perzijanaca
bjeali. Perzijanci su se borili u malenim skupinama s Grcima
koji su neprestano upadali unutar zidina. Od perzijskih vojsko
voa dvojica su uspjela pobjei, a dvojica su poginula: uspjeli
751
su pobjei Artaint i Itamitra, zapovjednici pomorske vojske, a
Mardont i zapovjednik kopnene vojske, Tigran, poginuli su u
borbi.
1 03. Dok su se Perzijanci jo borili, stigli su i Lakedemonjani
i njihovi suborci, te su dovravali ono to je jo preostalo. Ondje
je palo i mnogo Grka, a meu ostalima i zapovjednik Sikionja
na Perilaj. Kako su se Samljani koji su sudjelovali u pohodu
nalazili u meanskom taboru i bilo im je oduzeto oruje,
odmah na poetku, kad su vidjeli da je bitka neodluena,
poduzimali su sve to su mogli jer su htjeli pomagati Grcima.
Kad su drugi Jonjani vidjeli to su to Samljani zapoeli, i sami
su se odmetnuli od Perzijanaca i poeli su napadati barbare.
104. Mi1eanima su Perzijanci zapovjedili da paze na prolaze
radi njihova spasa, zato da bi, ako bi im se dogaalo ono to im
se doista i desilo, uz pomo vodia nalazili spas na uzvisinama
Mikale. Mileani su dobili takav zadatak i zbog ovoga to je
navedeno, ali i zato da ne bi bili prisutni u logoru i pokuavali
izvriti kakav prevrat; a oni su postupali upravo obratno od
dobivenih zapovijedi i vodili su ih u bijegu drugim putovima,
onima koji su sezali pravo do neprijatelja, i na koncu su sami
postajali najei u ubijanju. Tako je Jonija drugi put ustala
protiv Perzijanaca. 52
1 05. U toj su se bitki od Grka istakli Atenjani, a od Atenjana
Hermolik sin Eutenov, ovjek izvjdban u pankratiju.53 Tom
se Hermoliku kasnije, u ratu to su ga Atenjani vodili s Kari
anima, dogodilo da je poginuo u bitki kod Kima u Karistiji,
S2
Ovaj se ustanak odigrao, dakle, 479. g. pr.n.e., dok je prvu pobunu Jonjana, onu
iz 500/499. g. pr.n.e. kojoj je na elu bio Aristagora, Herodot opisao u V,35 i d.
53 Pankratij je sport s elementima boksa i hrvanja u kojem se natjecatelji bore golim
rukama.
752
te je pokopan kod Geresta. Osim Atenjana istakli su se
Korinani, Trezenjani i Sikionjani.
106. Poto su poubijali mnogo barbara i u borbi i u bijegu,
Grci su zapalili njihove lae i itav zid, pa su zatim dovukli na
obalu plijen, gdje su pronali i neke krinje prepune blaga; a
kad su zapalili zid i lae, krenuli su na plovidbu natrag. Poto
su stigli na Sam, Grci su vijeali o preseljavanju Jonjana i o
tome koji bi dio Grke od onih nad kojima imaju vlast trebalo
naseliti, a koji prepustiti barbarima; inilo im se neostvarivim
da oni sami neprestano bdiju i paze najonjane, a s druge strane,
ne budu li nad njima bdjeli, znali su da Jonjani nemaju nikakve
nade da se nekanjeno odmetnu od Perzijanaca. U vezi s tim
monici su Peloponeana smatrali da treba iseliti iz trgovita
grke narode koji su bili na strani Meana i dati ta podruja
Jonjanima da ih nasele, no Atenjanima se uope nije svialo
niti da se Jonija seli niti da Peloponeani sudjeluju u odlukama
o njihovim naseobinama; kako su se oni tome snano odupirali,
Peloponeani su popustili. I tako su ukljuili meu svoje
saveznike Samljane, Hijane, Lezbljane i druge otoane, koji su
upravo sudjelovali u pohodu zajedno s Grcima, i obavezali su
ih izjavama i zakletvama da e im ostati vjerni i da ih nee
napustiti. Kad su ih tako obavezali zakletvama, krenuli su na
plovidbu da razrue mostove:S4 vjerovali su, naime, da e ih jo
zatei razapete meu obalama.
107. Oni su, dakle, plovili prema Helespontu; za to su vrijeme
barbari koji su se u bijegu povukli na visove Mikale -a nije
ih bilo mnogo -vratili u Sard. Dok su jo bili na putu, Masist
sin Darijev, koji je bio prisutan mukama to ih je vojska
pretrpjela, govorio je mnoge rune stvari vojskovoi Artaintu,
54 Tj. mostove to su ih Perzijanci postavili preko Helesponta.
753
pa mu je ak izmeu ostalog i kazao da je gori od ene kad je
tako vodio vojsku, te da je zasluio najstraniju kaznu kad je
nakodio kraljevoj kui. Kod Perzijanaca najtea je pogrda ako
se nekome kae da je gori od ene. Onaj ga je dugo sluao, a
onda se napokon poeo ljutiti, pa je izvukao ma na Masista i
htio ga je ubiti. No kako je zamahnuo maem, tako ga je opazio
Ksenagora sin Praksilajev, ovjek iz Halikarnasa, pa je stao iza
samogArtainta, uhvatio ga oko pasa, podigao i bacio na zemlju;
uto su dotrali i Masistovi tjelesni uvari. Ksenagora je time to
je uinio stekao zahvalnost i samog Masista i Kserksa, jer je
spasio ivot njegovu bratu; za to je djelo kralj dao Ksenagori na
upravljanje cijelu Kilikiju. Dok su dalje putovali nije im se vie
nita tome nalik dogodilo nego su stigli u Sard. U Sardu je
upravo boravio kralj jo odonda otkad je u bijegu doao izAtene
nakon poraza u pomorskoj bitki.
1 08. Dok je tada boravio u Sardu, kralj se zaljubio u Masistovu
enu, koja je i sama bila ondje. Kako je nije mogao osvojiti
porukama koje joj je slao, a nije htio primjenjivati silu iz obzira
prema bratu Masistu (a i ena se toga drala, jer je dobro znala
da protiv nje nee upotrijebiti silu), Kserkso, budui da mu nije
preostajalo nikakvo drugo sredstvo, dogovori brak svojeg vla
stitog sina Darija s kerkom ove Masistove ene, jer se nadao
da e je lake osvojiti bude li tako postupio. Poto je sklopio
zaruke i obavio sve to je bilo uobiajeno, krenuo je u Suzu.
Kad je stigao onamo i doveo Darijevu enu u svoju kuu,
prestane misliti na Masistovu enu i, promijenivi svoje nakane,
zaljubi se u Darijevu enu, a Masistovu ker, i osvoji je; ta se
ena zvala Atainta.
1 09. Kako je vrijeme prolazilo, sve je to izalo na vidjelo na ovaj
nain: Kserksova je ena Amestrija istkala velik, aren i divan
ogrta i dala ga je Kserksu. On se obraduje ogrtau i prebaci ga
preko ramena, te ode kArtainti. Budui da mu je i ona priredila
754
uitak, predloi joj da zatrai od njega to god hoe u naknadu
za ono to mu prua: ma to zatraila, dobit e. A ona -bilo
je sueno, naime, da donese nesreu cijeloj kui -na to ree
Kserksu: Dat e mi to god budem traila? A on, uvjeren da
e ona traiti sve dru
s
o a ne upravo ovo, davao joj je obeanja
i napokon se zakleo. Cim se zakleo, ona bestidno zatrai ogrta.
Kserkso se na sve mogue naine izvlaio i nije joj ga htio dati,
ni iz kojeg drugog razloga nego iz straha od Amestrije, da ga
ona ne uhvati na djelu, budui da je ve i prije nasluivala da
se neto dogaa; nudio joj je gradove, i bezmjerno mnogo zlata,
i vojsku kojoj bi jedino ona zapovijedala: kod Perzijanaca je
vojska ba pravi pravcati dar. No nije je mogao nagovoriti, pa
joj pokloni ogrta. Ona se silno razveseli tom daru i pone ga
nositi i njime se gizdati.
11 0. Amestrija sazna da ga ona nosi; a kad je saznala to se zbilo,
nije se ljutila na ovu enu nego je, u uvjerenju da je pravi krivac
njezina majka i da je sve to njezino djelo, poela smiljati
propast za Masistovu enu. Priekala je da njezin mu Kserkso
priredi kraljevsku gozbu (ta se gozba priprema jedanput godi
nje, na dan kraljeva roendana; na perzijskom se ta gozba zove
tikta, to na grkom jeziku znai savren; jedino tom
prilikom kralj mae svoju glavu pomastima i dijeli darove
Perzijancima), priekala je, dakle, Amestrija taj dan i zamolila
Kserksa da joj pokloni Masistovu enu. No on je smatrao
okrutnim i gnusnim pokloniti bratovu enu, to vie to je ona
bila u toj stvari sasvim nevina: Kserkso je, naime, shvatio zato
Amestrija upravo to trai.
111. Napokon, kako ga je ona neprestano moljakala, a i obiaj
ga je na to prisiljavao, jer kod njih nije mogue da se na dan
kraljevske gozbe ne udovolji onome tko neto moli, sasvim
protiv svoje volje pristane i pokloni je, te postupi uz to ovako:
755
svojoj eni dopusti da ini to joj drago, a istovremeno pozove
brata i ree mu ovo: Masiste, ti si Darijev sin i moj brat, a uz
to si i estit ovjek; nemoj vie ivjeti zajedno sa enom s kojom
sada ivi; umjesto nje dajem ti svoju ker.

ivi s njom, a onu

koja ti je sada ena, nju otpusti, jer mi se ne svia. Masist se
na ove rijei nae u velikom udu i odgovori ovako: 0
gospodaru, kakve mi to rune rijei govori i nareuje mi da
enu koja mi je rodila sinove i keri, a jednu od njih si i ti
vjenao s vlastitim sinom, nareuje mi, dakle, da tu enu
otpustim i da se oenim tvojom keri? Silno sam poaen, o
kralju, time to me smatra dostojnim svoje keri, ali neu
uiniti ni jedno ni drugo. Ne prisiljavaj me nikako svojim
zahtjevima da to uinim; za tvoju e se ker pronai i neki drugi
mukarac, nita loiji od mene, a meni dopusti da ivim sa
svojom enom! On mu je tako odgovorio, a Kserkso se
razbjesnio i kazao: Evo, Masiste, to si time dobio: niti u ti
dati svoju ker za enu, niti e s onom enom jo dugo biti
zajedno, tako da naui kako se primaju darovi! A on, im je
to uo, na odlasku samo ree: Gospodaru, nisi me jo unitio.
1 1 2. U meuvremenu, dok je Kserkso vodio razgovor s bratom,
Amestrija je pozvala Kserksove kopljonoe i poela okrutno
mrcvariti Masistovu enu: odsjekla joj je grudi i bacila ih psima,
a zatim i nos, i ui, i usnice, te joj je iupala jezik i, napokon
ju je, tako izmrcvarenu, poslala kui.
1 1 3. Masist nije uope bio uo za to, no slutei da e se dogoditi
nekako zlo, krene trkom kui. Kad je vidio kako mu je ena
unakaena, odmah se posavjetovao sa sinovima i krenuo je na
put za Baktru sa svojim sinovima i s nekim drugim ljudima da
bi pobunio pokrajinu Baktriju i da bi kralju uinio najveu
moguu tetu. T o bi se i dogodilo, kako smatram, da je uspio
prije kralja stii gore do Baktrijaca i Saka, jer su ga oni voljeli,
a Baktrijcima je bio i namjesnik. No Kserkso je saznao to on
75
6
radi, pa je za njim poslao vojsku i jo je na putu poubijao i
njega, i njegove sinove, i vojsku koja bila s njim. T o su bili
dogaaji u vezi sa Kserksovim ljubavima i Masistovom smru.
114. Grci koji su krenuli iz Mikale prema Helespontu, najprije
su se sidrili kod Lekta, jer su ih vjetrovi ondje zadrali, a odavde
su otili u Abid i otkrili su da su mostovi, za koje su mislili da
e ih jo pronai postavljene, ve rastavljeni, a upravo su
ponajvie radi toga doli do Helesponta. Peloponeani s Leoti
hidom odlue krenuti na plovidbu prema Grkoj, a Atenjani i
njihov zapovjednik Ksantip donesu odluku da ostanu ovdje i
da pokuaju izvoditi napade na Hersonez. Prema tome, jedni
su kretali na plovidbu kui, a Atenjani su iz Abida preli na
Hersonez i poeli su opsjedati Sest.
115. Budui da je taj Sest predstavljao najjae tamonje utvr
enje, u njemu su se skupili, kad su uli da su se Grci pojavili
na Helespontu, stanovnici ostalih gradova, a iz grada Kardije
doao je Eobaz, ovjek Perzijanac, koji je donio ovamo uad
to ju je uzeo s mostova. Taj su grad nastavali domoroci Eoljani,
ali su tada u njemu ivjeli i Perzijanci i veliko mnotvo drugih
saveznika.
116. Tom je pokrajinom upravljao Kserksov namjesnik Arta
ikt, Perzijanac, ovjek okrutan i goropadan, koji je prevario i
samog kralja kad je iao u napad na Atenu, jer je ugrabio blago
Protesilaja sina Ifiklova iz Eleunta. Naime, u Eleuntu na Her
sonezu nalaze se Protesilajeva grobnica i oko nje sveti gaj, gdje
je bilo mnogo blaga, i zlatnih i srebrnih kotlia, i mjedi, i
odjee, i drugih zavjetnih darova, to je sve Artaikt opljakao
uz kraljevo doputenje. A ovim je rijeima prevario Kserksa:
0 gospodaru, tu postoji kua nekog Grka koji je sudjelovao
u vojnom pohodu protiv tvoje zemlje, pa je zato platio kaznu
i umro. Daruj mi njegovu kuu, da svatko naui kako se protiv
757
tvoje zemlje ne smije voditi rat! Tim je rijeima lako uspio
nagovoriti Kserksa da mu pokloni ovjekovu kuu, a da pri
tome Kserkso nije ni slutio to je ovaj zapravo imao na umu.
Kad je rekao da je Protesilaj ratovao protiv kraljeve zemlje,
mislio je na to da Perzijanci obino smatraju kako cijela Azija
pripada njima i onome koji njima vjeno vlada. ss Kad je primio
dar, prenio je blago iz Eleunta u Sest, a sveti je gaj poeo
zasijavati i pretvarati u panjak, dok je svaki put kad bi doao
u Eleunt imao odnose s nekom enom u svetitu. Sada su ga
Atenjani opsjedali, a nije bio pripravan za opsadu niti za navalu
Grka; napali su ga sasvim nespremnog.
117. Kako je opsada trajala sve do kasne jeseni, Atenjani su
postajali sve zlovoljniji jer su ve dugo bili odsutni od kue, a
nisu mogli osvojiti utvrenje, pa su molili svoje zapovjednike
da ih vode natrag kui; a oni su odbili razgovor o povratku prije
nego to zauzmu grad ili ih atenska drava pozove natrag. T ako
su se vojnici morali prilagoditi okolnostima.
118. A ljudi unutar zidina ve su bili dovedeni do krajnjih
granica, tako da su se hranili kuhanim remenjem sa svojih
lealjki. A kada vie ni toga nisu imali, pod okriljem noi
pobjegnu i odu, i Perzijanci, i Artaikt, i Eobaz, siavi sa stranje
strane niz zidine, ondje gdje je bilo najmanje neprijatelja. A kad
je svanuo dan, Hersoneani s kula dojave Atenjanima to se
desilo i otvore im gradska vrata. Veina Atenjana krene u
potjeru, dok su ostali zauzimali grad.
119. Eobaz je pobjegao u Trakiju, i ondje su ga uhvatili Traani
Apsinani i rtvovali domaem boanstvu Plistoru prema svo-
55 Naime, Protesilaj je bio sudionik trojanskog rata i prvi Grk koji je poginuo pod
Trojom (Iliad, II,701 ) .
758
jim obiajima, a njegove su pratioce ubili na drugi nain.
Vojnici s Artaiktom posljednji su krenuli u bijeg, no stigli su
ih kad su bili malo iznad Egospotama i nakon kratke borbe
jedni su poginuli a drugi su ivi pali u zarobljenitvo. Grci su
ih u okovima odveli u Sest, a meu njima je okovan bio i sam
Artaikt, zajedno sa svojim sinom.
1 20. Hersoneani pripovijedaju da se jednom od straara, dok
je pekao osuenu ribu, pojavilo ovakvo znamenje: osuene ribe
koje su leale na aru poele su se praakati i trzati poput netom
izlovljenih riba. Gomila koja se okupila tome se udila, a
Artaikt, kad je vidio ovo znamenje, pozove ovjeka koji je pekao
osuenu ribu i ree mu: Strane Atenjanine, nemoj se bojati
ovog znamenja: ono se nije tebi ukazalo ve meni daje znak
Protesilaj iz Eleunta da i mrtav i osuen jo uvijek ima snage
koju su mu podarili bogovi da kanjava onoga tko ga je
povrijedio. Stoga sada elim neto ponuditi u naknadu i umje
sto blaga koje sam uzeo iz svetita pokloniti boanstvu sto
talanata, a za sebe i svojeg sina dat u Atenjanima dvije stotine
talanata ako ostanem na ivotu.56 Ali tim obeanjima nije
uspijevao nagovoriti zapovjednika Ksantipa, jer su ga Eleuna
ni, kako bi se osvetili za Protesilaja, molili da ga pogubi, a i sam
je zapovjednik bio tome sklon. Odveli su ga na rt s kojeg je
Kserkso premostio tjesnac - a neki kau da su ga odveli na
breuljak iznad grada Madita -i ondje su ga pribili i objesili
na kri, a njegova su sina kamenovali pred oima samog
Artaikta.
1 21 . Poto su to obavili, krenuli su na plovidbu prema Grkoj,
a sa sobom su nosili, uza sve ostalo blago, i uad od mostova
\
6
Sto talanata je 2620 k srebra, a dvije stotine 5240 k srebra.
759
da bi to dali kao zavjetni dar svetitima. I te se godine nije nita
vie osim ovoga dogodilo.
122. Predak tog Artaikta koji je bio objeen bio je Artembar,
koji je Perzijancima iznio prijedlog to su ga oni prihvatili i
prenijeli Kiru, a taj je prijedlog glasio ovako: Budui da Zeus
daje Perzijancima vrhovnu vlast, a meu svim ljudima daje je
upravo tebi, o Kire, poto ju je oduzeo Astijagu, hajde da se
preselimo odavde, jer je zemlja koju posjedujemo malena i k
tome krevita, i da zauzmemo drugu, bolju zemlju. Mnoge su
nam u susjedstvu, a mnoge i u udaljenijim krajevima, pa ako
jednu od njih zauzmemo, jo emo s vie razloga izazivati
divljenje. Pravo je da ljudi koji vladaju tako postupaju; kada
emo imati bolju priliku nego sada kad vladamo mnogim
narodima i cijelom Azijom? Kad ih je sasluao, Kir nije
pokazao uenje zbog takva prijedloga, ve im je davao dopu
tenje da tako ine, ali im preporui i opomene ih neka se
pripremaju na to da vie nee biti vladari nego da e njima
vladati drugi: iz blage zemlje obino se raaju blagi ljudi, jer iz
istog tla ne niu i predivni plodovi i mukarci vrsni u ratu. Kad
su to shvatili, Perzijanci su odustali od svojih nakana i udaljili
su se, jer su se pokorili Kirovu miljenju, pa su radije odabrali
da budu vladari i stanuju na neplodnu tlu nego da obrauju
plodne njive kao tui roboviY
57 Ideja da klimatski i geografski uvjeti odreuju karakter pojedinaca i naroda bila
je proirena u antici i esto se javljala u hipokrarovskoj medicini.
760
INDEKS IMENA*
A
Aba, grad u sjeveroistonoj Fokidi, gdje se nalazilo najznamenitije
Apolonovo svetite s proroitem, I, 46; VII, 27, 33, 1 34
Abanani, narod porijeklom iz Abe, koji je zatim ivio na Eubeji, te
je s drugim Jonjanima sudjelovao u kolonizaciji Male Azije, I, 1 46
Abaris, hiperborejski mistik i Apolonov sveenik, moda iz 6/5. st.
pr. n. e. , IV 36
Abdera, grad u Trakiji, na uu Nesta, na sjevernoj obali Egejskog
mora, I, 1 68; VI, 46, 47; VII, 1 09, 1 20, 1 26, 1 37; VII, 1 20
Abderani, stanovnici Abdere, VI, 1 20; VI, 1 20
Abid, grad u Miziji, na maloazijskoj obali Helesponta, Iv 1 38; V
1 1 7; V, 26; VI, 33, 34, 37, 43, 44, 45, 1 47, 1 74; VII, 1 1 7, 1 30;
IX 1 1 4
Abiani, stanovnici Abida, VII, 44, 95
Abrokoma, sin kralja Darija i Fratagune, poginuo kod Termopila,
VI, 224
Abronih, Atenjanin, VIII, 2 1
Adikran, libijski kralj, IV 1 59
Adimant, zapovjednik Korinana i suparnik Temistoklov, VII, 1 37;
VIII, 5, 59, 61 , 94
*
Grafija dananjih geografskih naziva preuzeta je u principu iz Atlsa svieta, ]LZ,
Zagreb, 1974.
761
Adirmahiani, libijski narod u neposrednom susjedstvu Egipana,
IV 1 68
Adrast, legendarni j unak, koji je iz Arga pobjegao u Sikion i ondje
se oenio keri kralja Poliba, te je naslijedio njegovo kraljevstvo,
V, 67, 68
Adrast, sin frigijskog kralja, I, 35, 41 , 42, 43, 45
Aerop, Argivac, VII, 1 37
Aerop, makedonski kralj, VIII, 1 39
Afeta, luka i rt u Tesaliji, VI, 1 93, 1 96; VII, 4, 6, 7, 8, ll, 12, 1 4
Afdna, atiki dem, jedna od atenskih opina, VI, 1 09; VII, 1 25;
IX 73
Aftija, grad na poluotoku Paleni na Halkidici, VI, 1 23
Afodisijada, otoi sjeveroistono od Kirene, IV 1 69
Afodita, grka boginja ljepote i ljubavi, I, 1 05, 1 31 , 1 99; I, 41 , 1 1 2,
1 8 1 ; I 59, 67; Tudinka, nadimak Afrodite (tj . Astarte) koju
Feniani slave u egipatskom Memfisu i koja se razlikuje od
domae, egipatske boginje, I, 1 1 2; Urania, nadimak sa znae
njem " Nebeska , I, 1 31 ; II, 8
Afija, okrug u donjem Egiptu, II, 1 66
Agamemnon, sin Atrejev, l egendarni kralj Mikene i vojskovoa Grka
pod Trojom, I, 67; IV 1 03; VI, 1 34, 1 59
Agarista, ki Klistenova, prabaka Periklova, V, 1 26, 1 30, 1 31
Agarista, unuka Agariste keri Klistenove, majka Periklova, V, 1 3 1
Agasiklo, Halikarnaanin, I, 1 44
Agatirs, sin Heraklov, legendarni praotac Agatirsa, IV 1 0
Agatirsi, narod sjeveroistono od donjeg toka Istra i u podruju
Karpata, I 48, 78, 1 00, 1 02, 1 04, 1 1 9, 1 25
Agbal, stanovnik Arada, VII, 98
Age;, Elianin, otac Onomastov, V, 1 27
Agenor, sin Posejdona i Libije, legendarni kralj Sidona, otac Kadma,
Fenika, Tasa, Kilika i Europe, IV 1 47; VII, 91
Aget, Spartanac, V, 61 , 62
762
Agila, grad u j unoj Etruriji, I, 1 67
Agiljani, stanovnici Agile, I, 1 67
Agis, lan spartanske kraljevske porodice, djed Leotihidin, na dru
gom mjestu nazvan Hegesilaj, VI, 65
Aglaura, ki Kekropova, koja se, prema legendi, rrvovala za svoj
grad, pa su joj Atenjani podigli hram na sjevernoj strani akropole,
VIII, 53
Agora, gradi na trakom Hersonezu, uz Helespont, VII, 58
Agrijan, rijeka pritoka Hebra, u dananjoj Bugarskoj, IV 90
Agripejci, narod elavaca na junim obroncima Urala, IV 23
Agron, sin Ninov, legendarni kralj Lidije, I, 7
Aej, sin Ksutov, legendarni praotac Ahejaca, I, 98
Aeja, domovina Ahejaca, predio na sjeveroistoku Peloponeza, VI
94, 1 73, 1 96, 1 97, 1 98; VII, 36
Ahejci, stanovnici Aheje, jedno od grkih plemena; zajedniki naziv
za Grke pod Trojom; Ahejci Ftijani stanovnici su Ftiotide, kraja
u j unoj Tesaliji, 1, 145; 1, 1 20; V 72; VI, 1 32, 1 85, 1 97; VII,
47, 73; IX 26
Aheloj, rijeka na granici Akarnanije i Etolije, u kontinentalnoj
Grkoj , i danas istog imena, II, 1 0; VI, 1 26
Ahemen, sin Darija i Atose, brat Kserksov, namjesnik Egipta, III, 1 2;
VI, 7, 97, 236, 237
Ahemen, sin Persov, legendarni osniva loze Ahemenida, II, 75;
VII, 1 1
Ahemenidi, Ahemenovi potomci, ugledna perzijska porodica kojoj
je pripadala i kraljevska kua iz koje su potjecali Kir, Darije i
Kserkso, I, 1 25, 209; II, 2, 65; IV 43; V 32; VI, 62, 1 1 7
Aheront, rijeka u Tesprotiji, u dananjem Epiru, V 92; VIII, 47
Ahilej, najvei grki junak pod Trojom; Ahilejev grad mjesro je u
podruju Sigeja, u kojem se nalazio Ahilejev grob, V 94
Ahilejevo trklite, podruje nedaleko ua Boristena, gdje se nalazio
gaj posveen Ahileju, IV 55, 76
Ajant, otac Filejev, VI, 35
763
Ajant, sin Telamonov, unuk Eakov, grki j unak pod Trojom, pori
jeklom sa Salamine, otoka u susjedstvu Atene, na kojem je slavljen
kao lokalni heroj, V 66; VIII, 64, 1 21
Aanani, stanovnici Akanta, VII, 1 1 6, 1 1 7
Aant, grad na Halkidici kod kojeg je Kserkso prokopao kanal da ne
bi morao oplovljivati brdo Atos, VI, 44; VI, 22, 1 1 5, 1 1 6, 1 1 7,
1 21 , 1 24
Aarnanija, pokrajina na jugozapadu kontinentalne Grke, na obali
Jonskog mora, I, 62; II, 1 0; VII, 1 26, 221
Aej, rijeka u Aziji koja se ne moe identificirati; prema nekim
tumaenjima radi se o Aralskom jezeru, III, 1 1 7
Aerat, sveenik i tuma boanskih proroanstava u Delfma,
VIII, 37
Akraganani, stanovnici Akraganta, VI, 1 70
Akragant, grad na Siciliji, grka kolonija, danas Agrigento, VII, 1 65
Akrefja, grad pokraj dananje Kardhitse u sredinjoj Grkoj, u ijoj
je blizini bilo Apolonovo svetite, VII, 1 35
Akrisije, kralj Arga, legendarni otac Danajin i praneak Egipanina
Danaja, VI, 53, 54
Akrotoj, grad na brdu Atosu na Halkidici, VII, 22
Asij, velika rijeka koja protjee kroz Peoniju i Makedoniju, danas
Vardar, VII, 1 23, 1 24
Al, grad u Ftiotidi, nekadanjoj Aheji, koji je osnovao Atamant, VI,
1 73, 1 97
Alabanda, najznaajniji grad u unutranjosti Karije, VII, 1 95
Alabanda, nepoznati grad u Frigiji u Maloj Aziji, prema nekim
tumaenjima tekst je na tom mjestu iskvaren i radi se o gradu
Alabastri, VIII, 1 36
Alalija, grad na istonoj obali Korzike, koji su osnovali Fokejci, a
540-539. g. pr.n.e. odande su ih protjerali Etruani i Kartaani,
1, 1 65, 1 66
Alarodijci, poblie nepoznat narod koji je stanovao u dolini rijeke
Arasa, zapadno od Kaspijskog jezera, III, 94; VI, 79
764
Alazir, kralj Barke u Libiji, IV 1 64
Aleja v. Atena
Alejska dolina, dolina u Kilikiji, VI, 95
Aleksandar, sin Amintin, kralj Makedonije (495-459. g. pr. n.e.) ,
prijatelj Grka, iako se morao boriti na strani Perzijanaca, V 1 7,
1 9, 20, 21 , 22; VI, 1 73, 175; VII, 34, 1 21 , 1 36, 1 37, 1 39, 1 40,
1 41 , 1 42, 143, 1 44; IX 1 , 4, 8, 44, 45, 46
Aleksandar, sin trojanskog kralja Prijama, drugim imenom Paris;
oteo je Menelejavu enu Helenu i time prouzroio trojanski rat,
opisan u Homerovoj Ilijadi, I, 3; II, 1 1 3, 1 1 5, 1 1 6, 1 1 7, 1 1 8,
1 20
Aleuadi, potomci Aleue, vladari u Tesaliji, koji su bili na Kserksovoj
strani u ratu s Perzijancima, VII, 6, 1 30, 1 72; IX 58
Alfej, spartanski j unak kod Termopila, VI, 227
Algomah, Kirenjanin, IV 1 64
Alijat, lidijski kralj (61 8-561 . g. pr.n.e.), sin Sadijatov, otac Krezov,
1, 6, 1 6, 1 8, 1 9, 20, 21 , 22, 25, 26, 47, 73, 74, 92, 93; II, 48;
VII, 35
Alilat, arapska boginja koju Herodot usporeuje s Mroditom ili
Uranijom, I, 1 3 1 ; II, 8
Alizonci, trako pleme izmeu Hipanisa i Boristena, IV 1 7, 52
Alkamen, Spartanac, VI, 204
Alkej, Heraklov sin, legendarni predak lidijskih kraljeva, I, 7
Alkej, lirski pjesnik iz Mitilene (7/6. st. pr. n. e. ), opjevao je i svoj bijeg
iz jedne bitke, V 95
Alkenor, Argivac, 1, 82
Alket, makedonski kralj, VIII, 1 39
Alkibijad, Atenjanin, otac Klinijin, djed znamenitog atenskog poli
tiara i vojskovoe Alkibijada, VII, 1 7
Alkida, Spartanac, otac Agetov, VI, 61
Alkimah, Eretrijac, otac Euforbov, V, 1 01
765
Aena, ena Amftrionova, rodila je, prema mitu, Zeusu sina
Herakla, II, 43, 1 45
Aeon, Atenjanin, osniva loze Alkmeonida, iz 7. st. pr.n. e. , I, 59
Aeon, Atenjanin, sin arhonta Megakla, VI, 1 25, 1 27, 1 30
Akmeonidi, potomci Alkmeonovi, lanovi ugledne atenske porodi-
ce koja je odigrala vanu ulogu u starijoj povijesti Atike; njima
pripadaju i Megaklo i Klisten, 1, 61 , 64; V 62, 66, 70, 71 , 90; V,
1 1 5, 1 21 , 1 23, 1 25, 1 31
Akon, Moloanin, V, 1 27
Aopeka, atiki dem, sjeveroistono od Atene, V 63
Apeni, selo u Termopilskom klancu, VI, 1 76, 21 6, 229
Apis, rijeka pritoka Istra, moda dananji Inn, a moda je naziv
pogreno preuzet od Alpa s kojih se rijeka sputa, I 49
Aasis, egipatski faraon iz 26. dinastije (570-526. g. pr.n.e.), I, 30,
77; Il 43, 1 34, 145, 1 54, 1 62, 1 63, 1 69, 1 72, 1 74, 1 75, 1 76, 1 77,
1 78, 1 80, 1 8 1 , 1 82; II, 1 , 2, 4, 1 0, 14, 1 6, 39, 40, 41 , 43, 47,
1 25
Aasis, perzijski zapovjednik pjeatva u ratu s Barkom, IV 1 67,
201 , 203
Aatunani, stanovnici Aatunta, V, 1 1 4, 1 1 5
Aatunt, feniki grad na j unoj obali Cipra, V 1 04, 1 05, 1 08, 1 1 4
Aazonke, legendarni narod ena-ratnica koje su ivjele u porjeju
Dona, IV, 1 1 0, 1 1 1 , 1 1 2, 1 1 3, 1 1 4, 1 1 5, 1 1 7; IX 27
Aestrija, Kserksova ena, poznata po okrutnosti, VI, 61 , 1 1 4; IX
1 09, 1 1 0, 1 1 2
Afjarej, legendarni prorok i heroj, sudionik pohoda sedmorice
protiv Tebe, u kojem je poginuo tako da je Zeus gromom otvorio
zemlju pred njegovim nogama; proroite u kojem je proricao na
osnovi snova bilo je u blizini Tebe, I, 46, 49, 52, 92; III, 9 1 ; VIII,
1 34
Afkeja, grad u Fokidi, u podnoju Parnasa, VIII, 33
Aftkrat, vladar na Samu, III, 59
766
Aftion, grki j unak, legendarni kralj Atike i osniva Amfiktion
skog saveza, VI, 200
Aftionci, lanovi religioznog i politikog saveza koji je okupljao
dvanaest gradova radi zajednikih dravnih interesa i odravanja
pojedinih svetita i hramova, II, 1 80; V 62; VI, 200, 2 1 3, 228
Aflit, prorok iz Aarnanije, I, 62
Afloh, legendarni sin Amfijarejev, sudionik trojanskog rata; na
povratku iz rata osnovao je u Kilikiji gradove Posidij i Mal, II,
91 ; VI, 91
Afmnest, stanovnik Epidamna, V, 1 27
Afon, Bakhijad, otac Labdin, V 92
Afsa, grad u Lokridi, sjeverozapadno od Delfa, izmeu planina
Parnasa i Pinda, VII, 32, 36
Aftrion, mu Alkmene, Heraklove majke, pa zbog toga smatran i
Heraklovim ocem, premda je pravi herojev otac bio, prema mitu,
Zeus; Amfitrionov otac Alkej i Alkmenin otac Elektrion sinovi su
Persejevi, a za njega Herodot dokazuje da je egipatskog porijekla,
II, 43, 44, 1 46; V 59; V, 53
Aijant, stanovnik Trapezunta, V, 1 27
Ainija, Atenjanin, istaknuti sudionik bitke kod Salamine, vjerojat
no brat tragikog pjesnika Eshila, VIII, 84, 93
Ainoklo, stanovnik Magnezije, VII, 1 90
Ainta, makedonski kralj (540-495. g. pr. n. e. ), otac Aleksandrov,
V 1 7, 1 8, 1 9, 20, 94; VII, 1 73; VI, 1 36, 1 39, 1 40; IX 44
Ainta, unuk istoimenog makedonskog kralja, sin Perzijanca Buba
ra, upravitelj Alabande u Frigiji, VII, 1 36
Airgijci, naziv za Sake (ili jedno njihovo pleme) koji su stanovali
na podruju dananjeg Kirgistana, VI, 64
Airis Mudri, Sirijanin, otac Damasov, V, 1 27
Airtej, Egipanin, zajedno s Inarom vodio je oko 460. g. pr.n. e.
ustanak protiv Perzijanaca; imao j e uporite na otoiu Elbu u
Delti Nila, II, 1 40; III, 1 5
Aitaon, legendarni j unak, otac Melampodov, II, 49
767
Amomfaret, Spartanac, voa odjeljenja iz Pitane, sudionik bitke kod
Plateje, IX 53, 54, 55, 56, 57, 71 , 85
Amon, egipatsko boanstvo, u poetku lokalni tebanski bog, kasnije
proglaen bogom Sunca i, u grkoj percepciji, izjednaen sa
Zeusom, I, 46; II, 1 8, 32, 42, 55
Amonijci, stanovnici i z okolice Amonova svetita, na granici izmeu
Egipta i Libije, kod dananje oaze Siwa, I, 32, 33, 42; III, 1 7, 25,
26; IV 1 8 1 , 1 82
Amorg, perzijski vojni zapovjednik, V 1 21
Ampa, naseobina Mileana u Perzijskom zaljevu, nedaleko ua
Tigrisa, VI, 20
Ampelski r, rt na Halkidici, u blizini grada Torone, VII, 1 22, 1 23
Amprakijci, stanovnici Amprakije, obalnog grada u Akarnaniji, VIII,
45, 47; IX 28, 31
Anaf, Perzijanac, zapovjednik Kisijaca u Kserksovu pohodu, VI, 62
Anaflist, atiki dem, IV 99
Anagir, atiki dem, smjeten izmeu Pireja i Suniona, VI, 93
Anaharsis, ugledni Skit, poznat po svojim putovanjima; u Ateni je
upoznao Solona i prihvatio grke obiaje, zbog ega je stradao, I
46, 76, 77
Anakreont Tejanin, glasoviti lirski pjesnik s otoka Teja, iz 6/5. st.
pr. n. e. ; boravio je na Polikratovu dvoru, a ivio je i u Ateni, II,
1 21
Anaksandar, spartanski kralj, VI, 204
Anaksandrida, Spartanac iz kraljevske obitelji, VII, 1 31
Anaksandrida, spartanski kralj , otac Kleomena, Dorijeja, Leonide i
Kleombrota, I, 67, II, 148; V 39, 40, 42, 64; V, 50, 1 08; VI,
1 48, 1 58, 204, 205; VIII, 71 ; IX 1 0, 64
Anaksilaj, Spartanac iz kraljevske obitelji, VII, 1 31
Anaksilaj, tiranin u Regiju (494-476. g. pr.n.e. ), VI, 23; VII, 1 65,
1 70
Anaktorijci, stanovnici Anaktorija, obalnog grada u Akarnaniji, IX
28, 31
768
Anaua, grad u Frigiji, juno od rijeke Meandra, VII, 30
Andar, otok u Kikladima, u Egejskom moru, I 33; V 31 ; VII,
1 08, 1 1 1 , 1 1 2, 1 21 ; IX 33, 38
Andrani, stanovnici Andra, VIII, 66, 1 1 1
Andreja, stanovnik Sikiona, pradjed tamonjeg tiranina Klistena, VI,
1 26
Androbul, Delfjanin, otac Timonov, VII, 1 41
Androdamant, Samljanin, otac Teopompov, VIII 85; IX 90
Androfazi, ljudoderi, legendarni nomadski narod koji ivi sjever-
no od Skita na podruju koje je nemogue tono identificirati, IV
1 8, 1 00, 1 02, 1 06, 1 1 9, 1 25
Androkrat, platejski heroj kojemu j e ispred grada bilo podignuto
svetite, IX 25
Adromeda, Kefejeva ki, ena Persejeva, s kojim je, prema legendi,
ivjela u Argu i rodila mu sina Persa, VII, 61 , 1 50
Anerist, Spartanac, otac Spertijin, VII, 1 34
Anerist, Spartanac, sin Spertijin, VII, 1 37
Angar, rijeka pritoka Istra, gornji tok Morave, iji se donji tok zvao
Brong, I 49
Angit, rijeka u Makedoniji, pritoka Strimona, VI, 1 1 3
Anbimolije, ugledni Spartanac, V 63
Anis, Sidonjanin, otac Tetramnestov, VI, 98
Anisis, grad u Egiptu, moda u blizini Faiyuma, II, 1 37, 1 66
Anisis, slijepi egipatski faraon koji se spominje samo kod Herodota,
I, 1 37
Anopeja, dio planine Ete iznad Termopila i uska staza koja vodi
njezinim sljemenom, VI, 21 6
Antagora, Koanin, otac Hegetoridov, IX 76
Antandar, gradi sjeverno od Adramitijskog zaljeva, u podnoju
planine Ide, na zapadnoj obali Male Azije, V 26; VI, 42
Antela, selo u blizini Termopila, VII, 1 76, 200
Antemunt, makedonski grad na Halkidici, V 94
769
Antidor, Lemnjanin, VII, 1 1
Antifem, Roanin iz Linda, j edan od osnivaa Gele, VII, 1 53
Antihar, stanovnik Eleona, tuma proroanstava, V 43
Antikira, gradi na uu Sperhija, u Malijskom zaljevu, na istonoj
obali kontinentalne Grke, VII, 1 98, 2 1 3, 2 1 4; VIII, 2 1
Antila, grad u Donjem Egiptu kojem se ne moe poblie odrediti
mjesto, J, 97, 98
Antioh, Elianin, otac Tisamenov, IX 33
Antipatar, ugledni Taanin, VII, 1 1 8
Apariani, narod u podruju Peshawara, na granici dananjeg Afga-
nistana s Pakistanom, II, 91
Api, skitska boginja zemlje, identifcirana s grkom Gejom, IV 59
Apidan, tesalska rijeka, pritoka Peneja, VI, 1 29, 196
Apis, egipatski grad na granici s Libijom, I, 1 8
Apis, sveti egipatski bik, glasnik boga Ptaha, I, 153; III, 27, 28, 29,
33, 64
Apolofan, Abianin, otac Bisaltov, V, 26
Apolon, sin Zeusa i Lete, brat Artemidin, bog umjetnosti i poezije,
kojemu su posveena brojna svetita i proroita, od kojih je
najznamenitije ono u Delfma, 1, 69, 87; II, 83, 1 44, 1 55, 1 56,
1 59, 1 78; III, 52; IV 1 3, 15, 59, 1 58; V 60, 61 ; VI, 57, 80, 1 1 8;
VII, 26; VIII, 33; Feb, Sjajni , nadimakApolona kao boga Sunca,
IV 1 55; VI, 61 ; Ismeniski, nadimak Apolona u Tebi, gdje se
veliko svetite nalazilo na rijeci Ismenu, 1, 52, 92; V 59; VII, 1 34;
Loksia, Zakrivljeni, Neizravni , nadimak dan Apolonu zbog
nejasnoe njegovih proroanstava, I, 91; Iv 163; Ptojski, nadimak
Apolona u Beotiji, prema brdu Ptoju, VI, 1 35; Triopijski, nadi
mak Apolona u Kariji, prema breuljcima kod Knida, gdje su se
slavile sveanosti u ast boga, I, 1 44
Apolonija, korintska kolonija na obali Jonskog mora, danas Pojan u
Albaniji, IX 92, 93, 94
Apolonija, miletska kolonija na zapadnoj obali Crnog mora, danas
Sozopol u Bugarskoj, Iv 90, 93
770
Apolonjani, stanovnici Apolonije na Jonskom moru, IX 92, 93, 94
Aprija, egipatski faraon ( 589-570. g. pr.n.e.) iz 26. dinastije, kojega
je svrgnuo Amasis, I, 161, 162, 163, 169, 172; II, 1, 2; IV 159
Apsinani, traki narod koji je ivio uz donji tok rijeke Hebra,
dananje Marice, VI, 34, 36, 37; IX 119
Arabija, oznaka prije svega za sjeverni dio dananjeg Arapskog polu
otoka; Herodot jo nije znao da je Arabija poluotok, II, 11, 12,
15, 19, 73, 75, 158; 111, 9, 91, 107, 109, 113; IV 39
Arabljani, stanovnici Arabije, I, 131, 198; II, 30, 75, 141; Il, 4, 5,
7, 8, 9, 88, 97, 107, 108, 110, 111, 112; VII, 69, 86, 87, 184
Arabljanske planine, planinski lanac koji se protee istono od Nila
uzdu obala Crvenog mora u Egiptu, II, 8, 124
Arabljanski zaljev, dananje Crveno more, zajedno sa Sinajskim
zaljevom, I, 11, 102, 158, 159; IV 39, 42, 43
Arad, grad na obali Fenikije, VII, 98
Araks, rijeka koja utjee u Kaspijsko jezero; Herodot zapravo kom
binira podatke koje je uo o nekoliko razliitih rijeka: o dananjem
Araksu u Azerbajdanu, o Volgi (s razvedenim uem i brojnim
otocima u njemu), te o Amu-Dar'ji (granici izmeu Kirova
kraljevstva i Masageana), koja utjee u Aralsko jezero, I, 201, 202,
205, 209, 210, 211, 216; II, 36; Iv 11, 40
Arar, pritoka Istra u Skitiji, moda dananji Siret u Rumunjskoj,
IV 48
Arderika, Darijevo imanje u Kisiji, V, 119
Arderika, selo u Asiriji, na Eufratu, I, 185
Ardis, lidijski kralj (652-630. g. pr. n.e.) ; prema Herodotu Ardis je
vladao od 678. g. pr. n. e. , I, 15, 16, 18
Areopag, breuljak u Ateni, zapadno od akropole, sjedite atenskog
suda, VII, 52
Ares, grki bog rata, kod Herodota esto identificiran s negrkim
boanstvima (egipatski je ekvivalent vjerojatno bog Seth), I, 59,
63, 83; IV 59, 62; V 7; VI, 76, 140; VIII, 77
771
Arg, argolidski legendarni junak i osniva grada Arga, gdje mu je bilo
podignuto svetite sa svetim gajem oko grobnice, V, 75, 78, 80,
82
Arg, jedan od najznaajnijih grkih gradova, u Argolidi na Pelopo
nezu, znamenit jo u homersko doba, J, l, 2, 5, 31, 82; V 67, 94;
VJ, 76, 80, 82, 83; VJ, 145, 148, 150, 151, 152; VJI, 137, 138;
IX 34
Arga v. Artemida
Argad, legendarni sin Jonov prema kojemu se zvala jedna od etiriju
drevnih atenskih fila, V 66
Argantonije, vladar Tartesa, I, 163, 165
Argej, makedonski kralj , VII, 139
Argija, Spartanka, ena Aristodemova, VI, 52
Argi1, grad u makedonskoj Bisaltiji, blizu ua Strimona, VII, 115
Argimpasa, skitska boginja koja odgovara grkoj Mroditi, IV 59
Argiopij, mjesto u Beotiji s Demetrinim svetitem, IX 57
Argivci, stanovnici Arga i Argolide, I, 31, 82; Il, 131; V 22, 49, 57,
61, 67, 68, 86, 87, 88; V, 19, 75, 76, 77, 78, 79, 83, 84, 92; V
148, 149, 150, 151, 152, 153; VII, 73; IX 12, 27, 34, 35, 75
Argivke, stanovnice Arga, I, 31; Il, 134; VJ, 77
Argo, ime legendarne lae na kojoj je putovao Jason s drugovima u
Kolhidu u potrazi za zlatnim runom; na povratku su se zadrali i
u Libiji i Kireni, IV 145, 179; VI, 193
Argolida, grka pokrajina na istonom Peloponezu, I, 82; VI, 92
Arhandar, grad u Egiptu, 11, 97
Arhandar, unuk Ahejev i zet Danajev, grki legendarni heroj, I 98
Arhelaj, Spartanac, Leonidin predak, VI, 204
Arhelaji, ime file u Sikion u koje je nametnuo Klisten, V 68
Arhestratid, Samljanin, Atenagorin otac, IX 90
Arhidam, spartanski kralj , Leotihidin predak, VIII, 131
Arhidam, spartanski kralj , unuk Leotihidin, V, 71
Arhidika, hetera u Naukratidi, II, 135
772
Arhija, Spartanac, hrabar vojnik, III, 55
Arhija, Spartanac, unuk Arhijin, III, 55
Arhiloh, glasoviti pjesnik jamba iz polovice 7. st. pr.n. e. , rodom s
Para, 1, 12
Aridolis, tiranin u Alabandi u Kariji, VII, 195
Arifron, Atenjanin, otac Ksantipov, V, 1 31, 136; VII, 33; VII, 131
Arijabigno, sin Darijev, zapovjednik perzijske fote kod Salamine,
VII, 97; VII, 89
Arijand, perzijski satrap u Egiptu; postavio ga je 522. g. pr.n.e.
Kambiz, a dao pogubiti Darije, IV 165, 166, 1 67, 200, 203
Arijani, narod koji je ivio na podtuju dananjeg sjeverozapadnog
Afganistana, III, 93
Arijanta, skitski kralj , Iv 81
Arijapit, skitski kralj , stupio je na prijestolje oko 516. g. pr. n. e. , Iv
76, 78
Arijaramno, Perzijanac, Kserksov dvorjanin, VII, 90
Arijaramno, Perzijanac, predak Kserksov, VII, II
Arijaz, Perzijanac, otac Gergidov, VI, 82
Arijci, stari naziv za Meane, ali i ostale perzijske narode; u VII, 66
moda samo sinonim za Arijane, VI, 62, 66
Arijenija, ki lidijskog vladara Alijata, I, 74
Arimaspi, legendarni narod jednookih ljudi, susjeda Skita, koji je
ivio sjeverno od Altaja; pjesnik Aristeja o njima je napisao ep, III,
116; IV 13, 14, 27
Arimnest, Platejac, IX, 72
Arimnest, Spartanac koji je ubio Mardonija u bitki kod Plateje, IX,
64
Ariomard, Perzijanac, vojni zapovjednik, VII, 67
Ariomard, perzijski zapovjednik, sin Darijev, VI, 78
Arion, glasoviti korski pjesnik s Lezba, iz 7/6. st. pr. n. e. , I, 23, 24
Arisba, grad na Lezbu, I, 151
773
Aristagora Mileanin, zet miletskog tiranina Histijeja, njegov zamje
nik i samovladar Mileta, voa jonskog ustanka maloazijskih Grka
protiv Perzijanaca; poginuo je 497. g. pr.n.e. u borbi protiv trakih
Edonaca, V 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 49, 50, 51, 53, 55,
65, 97, 98, 99, 103, 105, 124, 126; VI, 1, 3, 5, 9, 13, 1 8; VI, 8
Aristagora, Samljanin, otac Hegesistratov, IX 90
Aristagora, tiranin u Kimi, IV 138; V 37
Aristagora, tiranin u Kiziku, IV, 138
Aristeja Prokoneanin, udotvorac i pjesnik, autor epa 0 Arimas
pima, u kojem opisuje Skite i njihove susjede; od epa su ostali
neznatni fragmenti; prema Herodotu ivio je u prvoj polovici 7.
st. pr. n. e. , dok je prema drugim podacima bio Krezov suvremenik,
I 13, 14, 15, 16
Aristeja, Korinanin kojega su ubili Atenjani jer je protiv njih bunio
Traane, VII, 137
Aristid, atenski utjecajni politiar i vojskovoa, Temistoklov supar
nik, VIII, 79, 81, 95; IX 28
Aristodem, prapraunuk Heraklov, jedan od trojice Heraklida koji su
Dorane doveli na Peloponez i legendarni praotac obiju spartan
skih kraljevskih porodica koje potjeu od njegovih sinova bliza
naca, Euristena i Prokla, Iv 1 47; VI, 52; VII, 204; VI, 131
Aristodem, Spartanac koji je sluajem izbjegao smrt kod Termopila,
pa je bio zbog toga osramoen; sramotu je sprao j unakom
pogibijom kod Plateje, VII, 229, 230, 231; IX II
Aristodik, ugledni stanovnik Kime, I, 158, 159
Aristofant, otac Kobonov, VI, 66
Aristoflid, vladar Taranta, III, 136
Aristogiton, zajedno s Harmodijem ubojica atenskog tiranina Hi-
parha, 514. g. pr.n.e., V 55; VI, 109, 123
Aristokipar, vladar u Solima, V 113
Aristokrat, Eginjanin, otac Kasambov, VI, 73
Aristolaid, Atenjanin, otac Likurgov, I, 59
774
Aistomah, Heraklov unuk, otac Aristodemov, VI, 52; VI, 204;
VIII, 1 31
Aiston, spartanski kralj, otac Demaratov, 1, 67; V 75; VI, 5 1 , 61 ,
62, 63, 64, 65, 66, 68, 69; VII, 3, 1 01 , 209, 239
Aiston, tiranin iz Bizantija, I 1 38
Aistonika, Pitijina sveenica u Delfima, VII, 1 40
Aistonim, otac Klistena, tiranina u Sikionu, VI, 1 26
Aizanti, jedno od meanskih plemena, I, 1 01
Akadija, grka pokrajina na sredinjem Peloponezu, 1, 66, IV 1 61;
VI, 74, 83, 1 27; VII, 90, 1 70, 202; VIII, 26
Akaani, stanovnici Arkadije koje su smatrali starosjediocima Pelo
poneza i potomcima Pelazga, 1, 66; II, 1 71; V 49; VI, 74, 1 27;
VII, 202; VIII, 72, 73; IX, 27, 28, 35
Akesilaj (1.), vladar Kirene (599-583. g. pr.n.e. I?I), sin Bata L, IV
1 59, 1 60
Akesilaj (11.), vladar Kirene (565-555. g. pr. n. e. /?/) , sin Bata II.
Sretnog, 1, 1 8 1; I 1 60, 1 61
Akesilaj (111.), vladar Kirene (535-520. g. pr. n. e. I?/) , sin Bata III.

epavog, IV 1 62, 1 63, 1 64, 1 65, 1 67, 200

Akesilaj (IV.), posljednji vladar Kirene (oko 460. g. pr. n.e.) , sin Bata
IV. Lijepog, IV 1 63
Amenci, stanovnici Armenije, V 49; VII, 73
Amenija, perzijska pokrajina u kojoj se nalazi izvor Eufrata, na
podruju dananje istone Turske, I, 1 80, 1 94; 11, 93; V, 52
Apoksais, sin T argitajev, mitski praotac jednog od skitskih plemena,
IV 5, 6
Asam, Perzijanac, otac Histaspov, djed Darijev, I, 209; VI, 1 1 , 224
Asam, Perzijanac, sin Darija i Artistone, vojni zapovjednik, VI, 69
Asamen, Perzijanac, sin Darijev, vojni zapovjednik, VII, 68
Ataban, Perzijanac, brat Darijev, stric Kserksov, njegov savjetnik i
zamjenik za odsutnosti iz Perzije, I 83, 143; VI, 1 0, 1 1 , 1 2, 1 3,
1 5, 1 6, 1 7, 1 8, 46, 47, 50, 5 1 , 52, 53, 66, 75, 82; VII, 26, 54
775
Artabat, Perzijanac, otac Farnazatrin, VI, 65
Artabaz, Perzijanac, otac Tritantehmov, I, 1 92
Artabaz, perzijski vojskovoa, sin Farnakov, VII, 66; VII, 1 26, 1 27,
1 28, 1 29; 1)41 , 42, 58, 66, 70, 77, 89
Artafren, Perzijanac, sin Artafrenov, zapovjednik perzijske vojske
zajedno s Datisom, V, 94, 1 1 9; VI, 8, 1 0, 74
Artafren, Perzijanac, sin Histaspov, brat Darijev, namjesnik Sarda,
V 25, 30, 31 , 32, 33, 35, 73, 96, 1 00, 123; VI, 1 , 2, 4, 30, 42,
94; VII, 74
Artahej, Perzijanac, otac Artaintov, VI, 1 30
Artahej, Perzijanac, otac Otaspov, VI, 63
Artahej, Perzijanac, upravitelj radova na kopanju kanala kod Atosa,
glasovit zbog svoje visine, VII, 22, 1 1 7
Artaikt, Perzijanac, upravitelj Sesta, VII, 33, 78; I 1 1 6, 1 1 8, 1 1 9,
1 20, 1 22
Artaint, sin Artahejev, perzijski pomorski zapovjednik, VII, 1 30; 1)
1 02, 1 07
Artaint, sin Itamitrin, perzijski vojni zapovjednik, VI, 67
Artainta, Kserksova snaha i ljubavnica, 1) 1 08, 1 09
Artaa, grad na Helespontu, zapadno od Kizika, IV 1 4; V, 33
Aerkso, perzijski kralj (465-424. g. pr. n. e. ), sin Kserksov, VI,
98; VI, 1 06, 1 5 1 , 1 52
Artan, rijeka u Trakiji koju je danas nemogue identificirati, IV 49
Artan, sin Histaspov, brat Darijev i otac njegove ene Fratagune, VI,
224
Artej, Perzijanac, otac Artahejev, VII, 22
Artej, Perzijanac, otac Azanov, VI, 66
Artejci, drevno ime kojim su Perzijanci neko nazivali sami sebe,
VII, 61
Artembar, Perzijanac, predak Artaiktov, 1) 1 22
Artembar, ugledni Meanin, 1, 1 1 4, 1 1 5, 1 1 6
776
Artemida, ki Zeusa i Lete, boginja Mjeseca i lova; meu egipatskim
joj boginjama odgovara Bubastija, I, 26; I, 59, 83, 1 37, 1 55, 1 56;
II, 48; I 33, 34, 35; V 7; VI, 1 38; VI, 1 76; VIII, 77; Arga,
5jajna , nadimak Artemide kao boginje Mjeseca, IV, 35; Ortozi
ja, " Upravljaica , Artemidin nadimak u Bizantiju, IV 87
Artemisij, rt na sjevernoj obali otoka Eubeje kod kojega se odrala
480. g. pr.n.e. pomorska bitka Grka i Perzijanaca, VI, 175, 1 76,
1 77, 1 83, 1 92, 1 93, 1 94; VII, 2, 4, 5, 6, 8, ll, 14, 1 6, 21 , 22,
23, 40, 42, 43, 44, 45, 46, 66, 76, 82; 1) 98
Artemisija, vladarica nekoliko gradova (izmeu ostalog, i Herodoto
va Halikarnasa) i otoka u Kariji, saveznica i savjetnica Kserksova,
VI, 99; VII, 68, 69, 87, 88, 93, 1 01 , 1 03, 1 07
Artesk, rijeka u Trakiji, moda jedna od pritoka rijeke Ergene u
dananjem evropskom dijelu Turske, IV 92
Artibije, perzijski vojskovoa, V 1 08, 1 1 0, Ill, 1 1 2
Artifje, sin Artabanov, perzijski vojni zapovjednik, VII, 66, 67
Artistona, Kirova ki i ena Darijeva, III, 88; VII, 69, 72
Artobazan, najstariji Darijev sin, VII, 2, 3
Artohmo, Darijev zet, perzijski vojni zapovjednik, VII, 73
Artont, Perzijanac, otac Bagejev, II, 1 28
Artont, Perzijanac, sin Mardonijev, 1) 84
Artozostra, ki Darijeva i ena Mardonijeva, VI, 43
Asa, grad u Halki dici, na sjeveru zaljeva koji se danas zove Agion
oros, VI, 1 22
Ases, trgovite na maloazijskoj obali, u blizini Mileta, I, 1 9, 22
Asesija v. Atena
Asihis, egipatski faraon koji se ne spominje u drugim izvorima,
I, 1 36
Asina, grad na Peloponezu, u Argolidi, VII, 73
Asirci, moan mezopotamski narod iz porjeja Tigrisa, ije se carstvo
u 2. i l. tisuljeu pr.n.e. protezalo od Male Azije do rijeke Inda;
Meani su se izborili za samostalnost od Asiraca 71 2. g. pr.n.e., a
krajem 7. st. pr.n.e. Asirska Drava propada, podijeljena izmeu
777
Meana i Babilonaca, I, 95, 1 02, 1 03, 1 06, 1 3 1 , 1 78, 1 84, 1 99;
11, 1 7, 1 41 ; 111, 1 55; VI, 54; VI, 9, 63
Asirija, kod Herodota naziv oznaava cijelo podruje izmeu Iranske
visoravni i Perzijskog zaljeva, dakle donjih tokova Eufrata i Tigri
sa, koje zapravo obuhvaa Asiriju i Babilon, !, 1 78, 1 85, 1 88, 1 92,
1 94; II, 1 7; III, 92; IV 39
Askalon, znaajno trgovako sredite u Filisteji, danas Ashqelon na
izraelskoj obali, I, 1 05
Asmah, naziv za prebjege koji s u s e odmetnuli od egipatskog faraona
Psametiha i preli Etiopljanima; Herodotova etimologija na na
vedenu mjestu moda nije netona, a poloaj s kraljeve lijeve
strane bio bi u tom sluaju manje vaan od onoga s desne strane,
11, 30
Asonid, Eginjanin, zapovjednik lae, VI, 1 8 1
Asop, rijeka u Beotiji, u blizini Plateje, i bog eponim te rijeke, V, 80;
VI, 1 08; IX 1 5, 1 9, 31 , 36, 38, 40, 43, 49, 5 1 , 59
Asop, rjeica nedaleko Termopila, VI, 1 99, 200, 21 6, 21 7
Asopljani, stanovnici porjeja Asopa u Beotiji, IX 1 5
Asopodor, zapovjednik tebanske konjice, l 69
Aspatin, ugledni Perzijanac, jedan od sedmorice voa pobune protiv
maga Smerdisa, III, 70, 78; VI, 97
Astak, tebanski heroj, otac Melanipov, V 67
Aster, Spartanac, otac Anhimolijev, V 63
Astijag, posljednji kralj Meanskog Kraljevstva (585-550. g. pr. n. e. ),
sin Kijaksarov, djed Kira, koji ga je zbacio s vlasti, I, 46, 73, 74,
75, 91 , 1 07, 1 08, 1 09, 1 1 0, Ill, 1 1 2, 1 1 4, 1 1 5, 1 1 6, 1 1 7, 1 1 8,
1 1 9, 1 20, 1 21 , 1 22, 1 23, 1 24, 1 25, 1 26, 1 27, 1 28, 1 29, 1 30, 1 62;
III, 62; VII, 8; l 1 22
Astrabak, spartanski legendarni heroj, ije je svetite bilo u Sparti uz
kuu kralja Aristona, VI, 69
Atagin, ugledni Tebanac, pristaa Perzijanaca, IX 1 5, 1 6, 86, 88
Atamant, tesalsko-beotski legendarni heroj, sin Eolov, s boginjom
Nefelom imao je dvoje djece, Helu i Friksa, kojeg je Atamant, na
nagovor svoje smrtne supruge, Ine, htio ubiti, VII, 58, 1 97
778
Ataranani, narod u unutranjosti Afrike, vjerojatno u blizini gorja
Atlas, I 1 84
Atarbehija, grad u Egiptu, u Delti, na otoku Prosopitidi, sa svetitem
Afrodite, I, 41
Atarnej, plodno podruje u Miziji, uz obalu Male Azije nasuprot
Lezbu, I, 1 60; VI, 4, 28, 29; VII, 42; VII, 1 06
Atena, grad u Atici, najjaa grka pomorska sila i, uz Spartu, najmo
niji politiki faktor u doba perzijskih ratova, I, 29, 59, 60, 64, 1 43,
1 47, 1 73; I, 7; II, 1 60; V 55, 57, 61 , 62, 63, 64, 65, 66, 70, 71 ,
72, 76, 82, 87, 91 , 96, 97; V34, 35, 39, 41 , 43, 85, 86, 94, 99,
1 03, 1 06, 1 07, 1 09, 1 20, 1 21 , 1 23, 1 25, 1 27, 1 28, 1 39; VI, 2,
5, 6, 8, 9, 32, 5 1 , 62, 90, 95, 1 33, 1 38, 1 42, 1 57, 1 82; VI, 5,
ll, 34, 46, 48, 50, 54, 61 , 66, 67, 68, 77, 79, 84, 93, 99, 1 00,
1 06, 1 1 1 , 1 1 8, 1 20, 1 25, 1 36, 1 40, 1 41; IX 1 , 3, 4, 8, 1 2, 1 3, 1 7,
32, 99, 1 07, 1 1 6
Atena, ki Zeusova, boginja mudrosti i rata, zatitnica mnogih
gradova, a posebno Atene; u Egiptu joj odgovara boginja Neith,
I, 1 9, 22, 60, 1 60, 1 75; II, 28, 59, 83, 1 69, 1 70, 1 75, 1 82; II,
47, 59; IV 1 80, 1 88, 1 89; V 95; VII, 43, 1 41; VII, 55, 1 04;
Aleja, nadimak Atene u arkadskim gradovima, posebno u Tegeji,
I, 66, IX, 70; Asesia, nadimak prema gradiu Asesu, u blizini
Mileta, I, 1 9; Kratiska, nadimak u Sibarisu, prema rijeci Kratis,
kraj koje lei Atenino svetite, V 45; Pald, Atena kao zatitnica
grada Atene, IV 1 89; V 77; Palna, nadimak prema atikom
dem u Paleni, I, 62; Polijad, Zatitnica grada Atene, V 82;
Pronaja, Ispred hrama , nadimak u Delfima, gdje seAtenin hram
nalazio ispred Apolonova, I, 92; VII 37, 39; Skirad, nadimak
na Salamini, koja se neko zvala Skirada, VIII, 94
Atenada, Trahinjanin, Efijaltov ubojica, VI, 21 3
Atenagora, Samljanin, IX 90
Atenjani, u uem smislu: stanovnici grada Atene; u irem smislu:
stanovnici Atike, I, 29, 30, 32, 56, 57, 59, 60, 62, 63, 64, 143; II,
5 1 , 1 77; II, 1 31 , 1 60; IV 99, 1 45; V 55, 57, 61 , 62, 63, 64, 65,
66, 69, 70, 71 , 72, 73, 74, 76, 77, 78, 79, 8 1 , 82, 84, 85, 86, 87,
779
89, 90, 91 , 93, 94, 95, 96, 97, 99, 1 03, 1 05; VI, 21 , 35, 36, 49,
50, 73, 75, 86, 87, 88, 89, 90, 92, 94, 1 00, 1 02, 1 03, 1 04, 1 05,
1 06, 1 08, 1 09, 1 1 1 , 1 1 2, 1 1 3, 1 1 4, 1 1 5, 1 1 6, 1 1 7, 1 20, 1 21 , 1 22,
1 24, 1 27, 1 31 , 1 32, 1 35, 1 36, 1 37, 1 38, 1 39, 1 40; VII, 1 , 4, 5,
6, 8, 1 0, 1 1 , 33, 92, 1 07, 1 33, 1 37, 1 39, 140, 1 41 , 1 43, 1 44, 1 45,
1 61 , 1 62, 1 68, 1 73, 1 82, 1 89, 203; VI, 1 , 2, 3, 4, 1 0, 1 1 , 1 7,
1 8, 21 , 40, 41 , 42, 44, 5 1 , 52, 53, 55, 57, 61 , 63, 65, 74, 75, 79,
84, 85, 86, 91 , 93, 94, 95, 96, 1 09, 1 1 0, 1 1 1 , 1 31 , 1 36, 1 40, 1 41 ,
1 42, 1 43, 1 44; 1) 1 , 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 1 1 , 1 3, 1 9, 21 , 22, 23, 26,
27, 28, 31 , 35, 39, 44, 45, 46, 48, 54, 55, 56, 59, 60, 61 , 67, 70,
71 , 73, 74, 75, 85, 1 02, 1 05, 1 06, 1 1 4, 1 1 6, 1 1 7, 1 1 8, 1 20
Atenjanke, stanovnice Atene, V 88
Atianke, stanovnice Atike, 111, 1 34; VII, 1 89
Atika, poluotok na jugoistoku kontinentalne Grke koji je cijeli
pripadao podruj u atenskog polisa, 1, 62; IV 99; V 64, 65, 76,
81 , 87, 89; VI, 73, 1 20, 1 37, 1 39, 1 40; VII, 1 0, 1 37, 1 79; VII,
40, 49, 50, 5 1 , 53, 65, 1 1 0, 1 44; 1) 3, 4, 6, 7, 8, 1 2, 1 3, 27, 73,
99
Atis, legendarni lianski kralj i praotac, otac Lida i Tirsena, 1, 7, 94;
VII, 74
Atis, Lianin, otac Pitijev, VI 27
Atis, sin Krezov, 1, 34
Atlant, rijeka, pritoka Istra u Trakiji, koju je nemogue sa sigurnou
identificirati, IV, 49
Atlanti, sjevernoafriki narod u blizini gorja Atlas, IV 1 84, 1 85
Atlantsko more, more zapadno od gorja Atlas i Heraklovih stupova,
Gibraltara, koje predstavlja zapadnu granicu Evrope, 1, 202
Atlas, planinski lanac u sjevernoj Africi, IV 1 84
Atos, planina na Halkidici, na poluotoku Akti, ispod koje je Kserkso
dao iskopati kanal kojim je prola njegova fota da bi izbjegla
neugodne struje i vjetrove na rtu poluotoka; dananji Athos ili
Sveta gora, VI, 44, 45, 95; VII, 22, 23, 37, 1 22, 1 89
780
Atosa, Kirova ki, supruga svog brata Kambiza, maga Smerdisa i
Darija, na koga je imala velik utjecaj; majka Kserksova, III, 68,
88, 1 33, 1 34; VI, 2, 3, 64, 82
Atramitij, primorski grad u maloazijskoj Miziji, danas Edremit u
Turskoj , VI, 42
Atrejevii, Atrejevi sinovi, Agamemnon i Menelaj , voe pohoda
Grka na Troju, VI, 20
Atribija, okrug i grad u donjem Egiptu, I, 1 66
Atris, pritoka Istra u Trakiji, IV 49
Augila, oaza u Libiji, na podruju Kirenaike, danas Awjilah, IV 1 72,
1 82, 1 83
Auhati, jedno od triju skitskih praplemena, IV 6
Auksesija, boginja rasta, koja prua pomo pri porodu i koja se slavi
enskim kultovima; izvorno je vjerojatno to bio nadimak Deme
trin, V 82, 83
Aura, pritoka Istra u Trakiji, moda dananji Vit u Bugarskoj, I
49
Ausejci, libijski narod na podruju dananjeg Tunisa, I 1 80, 1 91
Aushiani, libijski narod na podruju Kirenaike, u dananjoj Libiji,
I 1 71 , 1 72
Autesion, spartanski legendarni j unak, otac Tere i Argije, I 1 47;
VI, 52
Autodik, Platejac, otac Kleadov, IX 85
Autonoj, delfski heroj ije je svetite bilo u blizini Kastalije, VII, 39
Azan, Perzijanac, vojni zapovjednik, VII, 66
Azanjani, stanovnici Azanije, podruja na sjeveru Arkadije, na sre
dinjem Peloponezu, VI, 1 27
Azbisti, libijski narod na podruju Kirenaike, IV 1 70, 1 71
Azija, Prometejeva ena po kojoj j e kontinent moda dobio ime,
IV, 45
Azija, uz Evropu i Libiju (Afriku) , jedan od triju kontinenata eku
mene antikog doba; poznati je dio Azije obuhvaao Malu Aziju,
Mezopotamiju, sjeverni dio Aapskog poluotoka, te podruja na
781
istok do Indije; Herodot nerijetko pod Azijom podrazumijeva
samo Malu Aziju, Mezopotamiju i Iransku visoravan, a katkada i
samo Malu Aziju, I, 4, 6, 1 5, 1 6, 27, 72, 79, 95, 1 02, 1 03, 1 04,
1 06, 1 07, 1 08, 1 30, 1 73, 1 77, 1 92, 209; 11, 1 6, 1 7, 1 03; III, 56,
67, 88, 90, 94, 96, 98, 1 1 5, 1 1 7, 1 37, 1 38; IV 1 , 4, ll, 1 2, 36,
40, 41 , 42, 44, 45, 1 43, 1 98; V 1 2, 1 5, 1 7, 30, 49, 50, 96, 97,
1 1 9; VI, 24, 43, 45, 58, 70, 1 1 6, 1 1 8, 1 1 9; VII, ! , 9, 1 1 , 20, 21 ,
23, 25, 33, 70, 73, 75, 93, 1 07, 1 35, 1 37, 1 45, 1 46, 1 57, 1 74,
1 84, 1 85; VIII, 1 09, 1 1 8, 1 1 9, 1 26, 1 30, 1 36; IX 90, 1 1 6, 1 22
Aijada, gradska opina u Sardu, IV 45
Aije, sin Kotisa, unuk Mana, legendarnog praoca Lidana, Iv 45
Airis, grad na libijskoj obali koji su naselili Kirenjani, IV 1 57, 1 69
Aot, grad u Siriji koji je Psametih 29 godina drao pod opsadom, a
zatim ga posve razruio; danas Ashdod u Izraelu, II, 1 57
B
Babilon, veliki grad na Eufratu, danas ostaci kod A Hillaha, j uno
od Bagdada; sredite mone drave koja je 539/8. g. pr.n.e. potpala
pod Perzij u, kad ju je pokorio Kir; Babilonci su se pobunili protiv
perzijske vlasti pod Darijem oko 520. g. pr. n. e., I, 1 53, 1 78, 1 79,
1 80, 1 83, 1 84, 1 85, 1 89, 1 90, 1 91 , 1 92, 1 94; I, 1 00; II, 92, 1 5 1 ,
1 52, 1 53, 1 54, 1 55, 1 59, 1 60; IV l, 1 98; VI, 62
Babilonci, stanovnici Babilona, I, 77, 93, 1 86, 1 90, 1 91 , 1 92, 1 99,
200; I, 1 09; III, 1 50, 1 5 1 , 1 52, 1 53, 1 54, 1 55, 1 56, 1 57, 1 58,
1 59
Badro, Pasargadanin, zapovjednik mornarice u perzijskom pohodu
protiv Barke i Libije, IV 1 67, 203
Badro, perzijski vojni zapvjednik, VI, 77
Bagej, Perzijanac, otac Mardontov, VIJ, 80; VII, 1 30
Bagej, ugledni Perzijanac, III, 1 28
Bakci, libijski narad u primorju zapadne Kirenaike, Iv 1 71
782
Bakhijadi, korintska porodica koja se smatrala potomcima Heraklida
i koja je u 8. i 7. st. pr.n.e. davala vladare Korinta, V 92
Bakho v. Dionis
Bakid, legendarni prorok, zapravo ope ime za proroke-pjesnike; u
vrijeme Pisistratovih sinova izdana je zbirka Bakidovih proroan
stava, VIII, 20, 77, 96; IX 43
Baktra, glavni grad perzijske pokrajine Baktrije, danas Wazirabad u
sjevernom Afganistanu, VI, 9; IX 1 1 3
Baktrija, pokraj ina Perzijskog Carstva na njegovu krajnjem istoku,
u porjeju Amu-Dar'je, na granici izmeu Afganistana, Tadiki
stana i Uzbekistana, Iv 204; IX 1 1 3
Baktrij ci , stanovnici grada Baktre i pokrajine Baktrije, I, 1 53; III,
92, 1 02; VI, 64, 66, 86; VII, 1 1 3; IX 3 1 , 1 1 3
Barani, stanovnici Barke, II, 1 3; IV, 1 64, 1 67, 200, 201 , 202, 203,
204, 205
Barka, grad na libijskoj obali, zapadno od Kirene; pod Perzijancima
ukljuen u Egipatsku Satrapiju, 483. g. pr.n.e. zauzet i opljakan;
danasA Marj u Libiji, lI, 91 ; IV, 1 60, 1 64, 1 65, 1 67, 1 71 , 1 86,
200, 201 , 203
Barka, selo u Baktriji, IV 204
Basak, perzijski vojni zapovjednik, sin Artabanov, VII, 75
Basileid, maloazijski Janjanin, otac Herodota (ali ne autora " Povije
sti), VII, 1 32
Bat (1.), Teranin, osniva i prvi vladar Kirene (632-593. g. pr.n.e.
/?/), IV 1 50, 1 53, 1 54, 1 55, 1 56, 1 57, 1 59, 202
Bat (11.), vladar Kirene (583-565. g. pr.n.e. I?/), s nadimkom Srerni,
sin Arkesilaja L, I, 1 8 1 , IV 1 59, 1 60
Bat (111.), vladar Kirene (550-535. g. pr. n. e. I?/), s nadimkom

epavi, sin Arkesilaja II. , Iv 1 61 , 1 62, 1 63, 205

Bat (N.), vladar Kirene (od 520. g. pr. n. e. ), s nadimkom Lijepi, sin
Arkesilaja III. , IV 1 63
Bebeidsko jezero, jezero na istoku Tesalije, u podnoju Pelija; danas
jezero Voivis u Grkoj, VII, 1 29
783
Bel, azijsko boanstvo u Kilikiji, u Lidiji tovano pod imenom
Sandon; Grci su ga identificirali s Heraklom, no kod Herodota je
on samo Heraklov unuk, sin Alkejev i otac Nina i Kefeja; v. i Zeus,
1, 7; VI, 61
Belbina, otoi j uno od Sunijskog rta i Atike; danas Agios Georgos,
VII, 1 25
Belova vrata, jedna od dvojih istonih babilonskih gradskih vrata,
III, 1 55, 1 58
Beoani, stanovnici Beotije, V 57, 61 , 74, 77, 81 , 89, 91; VI, 34,
1 08; VII, 1 32, 202; VIII, 34, 66; IX 31 , 39, 46, 47, 67
Beotija, pokrajina u Grkoj, iznad Atike, s T ebom kao najznaajni
jim gradom, I, 92; II, 49; V 57; VII, 38, 40, 44, 50, 1 1 3, 1 44;
1), 2, 6, 7, 1 7, 1 9, 24, 87, 1 00
Bermij, planina u Makedoniji, VII, 1 38
Beani, trako pleme, VII, III
Bijant, brat proroka Melampoda, IX 34
Bijant, dravnik iz Prijene, iz 6. st. pr. n. e. , ubrajan meu sedam
mudraca, I, 27, 1 70
Bijela obala, rt na trakoj (evropskoj) strani Propontide, VI 25
Bijela tvrava, drevna tvrava juno od Memfisa u Egiptu, III, 91
Bijeli stupovi, lokalitet na rijeci Marsiji u Maloj Aziji, V 1 1 8
Bisalani, stanovnici Bisaltije, VI 1 1 6
Bisalt, Abianin, VI, 26
Bisaltija, podruje u Makedoniji, u okolici ua Strimona, VI 1 1 5
Bisanta, grad na sjevernoj obali Propontide, VII, 1 37
Bistonci, jedno od trakih plemena iz okolice Bistonskog jezera,
VII, 1 1 0
Bistonsko jezero, jezero u Trakiji, istono od Abdere; danas jezero
Vistonis u Grkoj , VII, 1 09
Bitinjani, stanovnici Bitinije, pokrajine na krajnjem sjeverozapadu
Male Azije, uz obalu istono od Bospora; porijeklom Traani, I,
28; VII, 75
784
Biton, Argivac kojeg Solon navodi kao pri mjer sretnika, I, 31
Bizantij, grka kolonija na evropskoj strani Bospora, danas Carigrad,
IV 87, 1 38, 1 44; V 26, 1 03; V, 5, 26, 33; IX 89
Bizantijci, stanovnici Bizantija, IV 87, 1 44; VI, 33
Bog, Perzijanac, upravi telj grada Ejona, VII, 1 07, 1 1 3
Bolbitinsko ue, drugo po redu (od zapada prema i stoku) ue Nila
u njegovoj Delti , nazvano po gradu Bolbiti ni , II, 1 7
Borej, bog sjevernog vjetra, bure, VII, 1 89
Boristen, drugo i me za grad Olbiju, na uu rijeke Boristen, IV 78
Boristen, velika rijeka u Ski tiji, danas Dnjepar, IV 5, 1 7, 1 8, 47, 53,
54, 56, 71 , 78, 81 , 1 01
Boristenjani, stanovnici porjeja Boristena i grada Boristena, IV 1 7,
1 8, 53, 78, 79
Bospor, morski prolaz na prijelazu iz Mramornog mora (Propontide)
u Crno more, i danas i stoga imena; Darije ga je u svojem pohodu
premostio, IV 83, 85, 86, 87, 88, 89, 1 1 8; VI, 1 0, 20
Botijeja, podruje u Makedoniji uz desnu obalu donjeg Aksija, VII,
1 23, 1 27
Botijejci, stanovnici Botijeje, VI, 1 85; VIII, 1 27
Branhida, mjesto kraj Mileta gdje se nalazilo Apolonovo svetite s
proroitem i u kojem su sveenici bili Branhidi , I, 46, 92, 1 57,
1 59; I, 1 59; V 36
Branhidi, potomci Branha, sina Apolonova, sveenika obitelj koja
se bri nula za Apolonovo svetite u Branhidi , I, 1 58
Brauron, mjesto na istonoj strani Atike, gdje se tovao Artemidi n
kult, IV 1 45; V, 1 38
Brentesij, luka u Kalabriji, danas Brindisi, IV 99
Breuljak Harita, breuljak u Libiji na kojem i zvire rijeka Kinip,
IV 1 75
Brigijci, naziv za Frigijce prije njihove seobe iz Trakije i Makedonije
u Malu Aziju, VII, 73
Brijantsko podruje, podruje u Trakiji, na granici s Makedonijom,
VII, 1 08
785
Briani, Brigijci (tj . Frigijci) koji se nisu odselili u Malu Aziju nego
su ostali stanovati na podruju izmeu rijeke Strimona i planine
Atos, VI, 45; VII, 1 85
Brong, pritoka Istra u Iliriji, vjerojatno donji tok Morave, dok se
gornji nazivao Angar, I 49
Bubar, ugledni Perzijanac, sin Megabazov, V 21 ; VII, 22; VIII, 1 36
Bubastija, egipatska boginja koju Herodot identificira s grkom
Artemidom, Il 1 37, 1 56
Bubastija, grad u Egiptu u Delti Nila, danas Tell Basta, 11, 59, 60,
67, 1 37, 1 54, 1 58, 1 66
Budijani, jedno od meanskih plemena, I, 1 01
Budini, narod koji stanuje sjeverno od Skita, na podruju izmeu
Dona i Volge u Rusiji, IV, 21 , 22, 1 02, 1 05, 1 08, 1 09, 1 1 9, 1 20,
1 22, 1 23, 1 36
Bukolsko ue, etvrto po redu ue Nila u njegovoj Delti, II, 1 7
Bulis, Spartanac, VII, 1 34, 1 37
Bura, grki grad na peloponeskoj obali Korintskog zaljeva, l 1 45
Busijci, jedno od meanskih plemena, I, 1 01
Busirida, grad u Egiptu, u Delti Nila, 1, 59, 61 , 1 65
Butakid, Krotonjanin, otac Filipov, V 47
Buto, grad u Arabiji, II, 75
Buto, grad u Egiptu, u Delti Nila, s glasovitim Letinim svetitem i
proroitem, 11, 59, 63, 67, 83, Ill, 1 33, 1 52, 1 55, 1 56; II, 64
e
Cipar, veliki otok u Sredozemnom moru, I, 72, 1 05, 1 99; I, 79,
1 82; III, 91; IV 1 62, 1 64; V 31 , 49, 1 08, 1 09, 1 1 3, 1 1 5; VII, 98
Ciprani, stanovnici Cipra, I, 1 05; II, 1 9; V 9, 1 04, 1 09, 1 1 0, 1 1 3,
1 1 6; VI, 6; VII, 90; VII, 68, 1 00
Crna rijeka, rijeka u Trakiji koja se ulijeva u Crni zaljev, VII, 58
786
Crni zaljev, zaljev na istoku Trakije, izmeu trakog Hersoneza i
kopna, danas zaljev Saros u evropskom dijelu Turske, VI, 41 ;
VII, 58
Crno more, unutranje more na sjeveroistoku Sredozemnog mora;
na njegovim su obalama bile brojne grke kolonije; Grci su ga
nazivali P6ntos Euxeinos Prijateljsko more ili, jednostavno, Pont,
1, 6, 72, 76, 1 1 0; 11, 33, 34; II, 93; IV 8, 1 0, 24, 38, 46, 8 1 , 85,
86, 87, 89, 90, 95, 99; V, 26, 33; VI, 36, 55, 95
Crveno more, dananji Perijski zaljev i Arapsko more kao dio
Indijskog oceana, 1, 1 , 1 80, 1 89, 202; 11, 8, 1 1 , 1 02, 1 58, 1 59;
111, 9, 30, 93; Iv 37, 39, 40, 41 , 42; V, 20; VII, 80, 89
D
Dadiani, narod koji je ivio j uno od Hindukua, u dananjem
Afganistanu, III, 91; VI, 66
Dafna, grad u Egiptu, na Pelusijskom uu Nila, I, 30, 1 07
Dafnid, tiranin Abida, IV 1 38
Dajani, perzijsko pleme iz stepa istono od Kaspijskog jezera, I, 1 25
Damas, Sirijanin, V, 1 27
Damasitim, vladar Kalinde u Kariji, mornariki zapovjednik u per
zijskoj vojsci, VII, 98; VI 87
Damija, boginja rasta i napretka; izvorno zacijelo Demetrin nadi
mak, V, 82, 83
Danaj, legendarni sin Belov, brat Egiptov, koji je sa 50 keri pred
svojim bratom pobjegao iz Afrike na Peloponez i ondje osnovao
Arg, II, 91 , 98, 1 71 , 1 82; VI, 94
Danaja, ki Akrisija, kralja Arga, prema mitu mati Perseja, sina
Zeusova, I 91; V, 53; VI, 61 , 1 50
Dardan, maloazijski grad u Troadi, V 1 1 7; VII, 43
Dardanci, inae nepoznat narod koji je ivio u okolici dananjeg
Baghdada, I, 1 89
787
Dariani, narod uz zapadne obale Kaspijskog jezera, III, 92
Darije, najstariji Kserksov sin, kojega je 465. g. pr.n.e. ubio brat
Artakserkso, IX 1 08
Darije, perzijski kralj (521-86. g. pr. n. e. ), sin Histaspov i otac
Kserksov, I, 1 30, 1 83, 1 87, 209, 21 0; I, 1 1 0, 1 58; III, 12, 38,
70, 71 , 72, 73, 76, 77, 78, 82, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 95, 96, 1 01 ,
1 1 9, 1 26, 1 27, 1 28, 1 29, 1 30, 1 32, 1 33, 1 34, 1 35, 1 37, 1 38, 1 39,
1 40, 1 41 , 1 47, 1 5 1 , 1 52, 1 54, 1 55, 1 56, 1 57, 1 58, 1 59, 1 60; IV
1 , 4, 7, 39, 43, 44, 46, 83, 84, 85, 87, 88, 89, 91 , 92, 93, 97, 98,
1 02, 1 05, 1 21 , 1 24, 1 25, 1 26, 1 28, 1 29, 1 3 1 , 1 32, 1 33, 1 34, 1 35,
1 36, 1 37, 1 41 , 143, 1 66, 1 67, 204; V 1 , 2, 1 1 , 1 2, 1 3, 14, 1 7,
1 8, 23, 24, 27, 30, 32, 36, 37, 65, 73, 96, 98, 1 03, 1 05, 1 06, 1 07,
1 08, 1 1 6, 1 24; VI, 1 , 2, 3, 9, 1 3, 20, 24, 25, 30, 40, 41 , 43, 46,
48, 49, 70, 84, 94, 95, 98, 1 01 , 1 1 9; VI, 1 , 2, 3, 4, 5, 7, 8, 1 0,
1 1 , 14, 1 8, 20, 27, 32, 52, 59, 64, 68, 69, 72, 73, 78, 82, 97, 1 05,
1 06, 1 33, 1 34, 1 86, 1 94, 224; VII, 89; l 1 07, 1 08, III
Daskil, otac Giga iz Sarda, I, 8
Daskilij, grad u Bitiniji, na Propontidi, sjedite bitinijskih satrapa,
III, 1 20, 1 26; VI, 33
Dat, obalni predio uz ue Strimona, poznat po svojim rudnicima
zlata i srebra, IX 75
Datis, Meanin, jedan od vrhovnih zapovjednika perzijske vojne
protiv Grke 490. g. pr. n. e. , VI, 94, 97, 98, 1 1 8, 1 1 9; VII, 8, 1 0,
74, 88
Daulijci, stanovnici grada Daulije u Fokidi, podruju kontinentalne
Grke oko planine Parnasa, VI, 35
Dauris, perzijski vojni zapovjednik, Darijev zet, V 1 1 6, 1 1 7, 1 1 8,
1 21 , 1 22
Dedal, prema mitu Atenjanin, graditelj labirinta po narudbi kret
skog vladara Minosa; poto ga je, nakon zavretka posla, Minos
zatvorio zajedno sa sinom Ikarom, Dedal je pobjegao s Krete, a
Minos ga je progonio, VII, 1 70
Deifon, prorok iz Apolonije, IX 92, 95
788
Dejok, prvi vladar Medije nakon njezina osamostaljenja od Asirije,
s kraja 8. st. pr. n. e. ; utemeljitelj Ekbatane, I, 16, 73, 96, 97, 98,
99,101,102, 103
Dekel, mitski j unak Dekelejaca, IX 73
Dekeleja, atiki dem, opina 20 k sjeverno od Atene, VI, 92; IX
15, 73
Dekelejci, stanovnici Dekeleje,
IX 73
Del, kikladski otok u Egejskom moru sa znamenitim Apolonovim
svetitem, I, 64; l, 170; I 33, 34, 35; V, 97, 98, 99,118; VII,
132, 133; IX 90, 96
Delf, glasovito Apolonovo svetite s proroitem u kojem Pitija
prenosi boanske rijei, u pokrajini Fokidi, I, 14, 19, 20, 25, 31,
46,47,48,49,50,51,52,65,66,67,85,90,92, 167, 174;I
134,135,180; Il 57; I 15, 150, 155, 156, 157, 161, 162, 163,
179; V 42, 43, 62, 63, 67, 72,82,89,92; VI, 19,27,34,35,52,
57,66,70, 76, 86, 125, 135, 139; VII, 111, 132, 139, 140, 148,
163,165,169,178,239; VIII, 27, 35, 36, 82,114,121; IX 33,
42,81,93
Delfjani, stanovnici Delfa, !, 51, 54, 55; I, 180; VI, 141, 178; VII,
36,37,38,39
Delij, grad na istonoj obali Beotije, nasuprot Eretriji na otoku
Eubeji; u gradu je bio Apolonov hram, V, 118
Delta, podruje ua Nila omeeno Kanopskim i Pelusijskim uem,
11,13,15,16,17,18,19,41,59,97,179
Deljani, stanovnici Dela, IV, 33; VI, 97, 98, 118
Demarat, sin Aristonov, spartanski kralj od 510. do 490. g. pr. n. e. ,
kad je protjeran iz Sparte i pobjegao k Dariju, V, 75; V, 50, 51,
61, 63, 64, 65, 66, 67, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 84; VII, 3, 101,
102, 103, 104,209,234,237,239; VII, 65
Demarmen, Spartanac, otac Hilonov, V, 65
Demarmen, Spartanac, otac Prinetadov, V 41
Demetra, boginja zemlje, plodova i usjeva, identificirana s egipat
skom Izidom; pola godine provodi sa svojom keri Persefonom u
789
podzemnom svijetu, 1,193; I, 59,122,123,156,171; IV 198;
VI, 141, 142; VII, 65; IX 62, 65, 69, 101;Ahejska, prema nekim
tumaenjima
Z
alosna, zbog toga to joj je ker Persefonu oteo
Had i odveo u podzemni svijet, V 61; Amfktionska, kao zatiti
nica Amfiktionskog saveza, VI, 200; Eleusinska, nazvana prema
Eleusini, gdje su se odravale sveanosti u Demetrinu ast, IX 57,
97; Tesmofra, Zakonodavka, jer je ljude nauila pravilima
obraivanja zemlje, VI, 91, 134
Demofl, zapovjednik T espijaca kod Termopila, VI, 222
Demoked, Krotonjanin, djelovao kao uspjean lijenik na Egini, u
Ateni, na Samu i na perzijskom dvoru, III, 125, 129, 130, 131,
132, 133, 134, 135, 136, 137
Demonakt, Mantinejac, pozvan kao zakonodavac u Kirenu, IV 161,
162
Demonoj, iz Pafa, otac Pentilov, VII, 195
Demosten, zapovjednik ratne lae s Naksa, VI, 46
Dersejci, jedno od trakih plemena, VII, 110
Derusijejci, jedno od perzijskih plemena, I, 125
Deukalion, mitski kralj i j unak koji je jedini sa enom Pirom preivio
opi potop, I, 56
Devet putova, lokalitet u Trakiji, na donjem toku Strimona, VI,
114
Didima, mjesto na j ugu poluotoka na kojem lei Milet, na zapadnoj
obali Male Azije; ondje se nalazi glasovito Aplonovo svetite,
VI, 19
Dij, grad na Halkidici, u podnoju Atosa, VI!, 22
Dijadrom, Tespijac, otac Demofilov, VII, 222
Dijaktorida, Spartanac, otac Euridamin, VI, 71
Dijaktorida, Tesalac iz porodice Skopada, V, 127
Dijenek, Spartanac, junak u bitki kod Termopila, VI, 226
Dikej, Atenjanin, izbjeglica kod Perzijanaca, VII, 65
Dikeja, grad u blizini Abdere, na sjevernoj obali Egejskog mora, VI,
109
790
Diktina, Lovkinja s mreom, nadimak drevne kretske boginje, a
kasnije i Artemide, III, 59
Dima, grad na sjeverozapadu Aeje, I, 145
Dimanaani, naziv jedne od fila u Sikionu, V 68
Dindimena, frigijska majka bogova, Kibela, ije je svetite bilo na
brdu Dindimu, dananjem brdu Murat Dag! u zapadnoj Turskoj,
1, 80
Dinomen, otac sicilskog tiranina Gelona, VI, 145
Diomed, grki junak pod Trojom ije je j unatvo opisano u llijadi,
II, 116
Dionis, bog vina i vinogradarstva, sin Zeusa i Semele, koji se slavi u
orgijastikim svetkovinama; identifcira se s egipatskim Ozirisom,
I, 150; J, 29, 42, 47, 48, 49, 52, 123, 144, 145, 146; III, 8, 97,
Ill, IV 87, 108; V 7, 67; VII, 111; Bakhiki, nadimak Dionisa
prema njegovu drugom imenu - Bakho, Iv 79; Bakho, drugo
ime Dionisovo, Iv 79
Dionisofan, Efeanin, IX 84
Dionizije Fokejac, sudionik jonskog ustanka, V, ll, 12, 17
Dioskuri, Kastor i Polideuko, mitski sinovi Zeusa i Lede, I, 43, 50;
VI, 127
Dipejci, stanovnici Dipeje, grada u Arkadiji, IX 35
Dira, rijeka u Malidi, VII, 198
Disor, inae nepoznato brdo na granici izmeu Peonije i Makedo
nije, V 17
Ditiramb, T espijac, j unak kod Termopila, VII, 227
Doberani, makedonsko pleme u podnoj u Pangeja, blizu dananjeg
Dojranskog jezera, VII, 113
Dodona, veoma drevno Zeusovo proroite u Epiru, na sjeverozapa-
du kontinentalne Grke, I, 46; II, 52, 53, 55, 57; IX 93
Dodonjani, stanovnici Dodone, 11, 55, 57; IV 33
Dolonci, narod koji ivi na trakom Hersonezu, VI, 34, 35, 36, 40
Dolopljani, narod u Epiru, juno od planine Pinda, VII, 132, 185
791
Dor, legendarni sin Helenov, eponim Dorana, 1, 56
Dorani, jedno od etiriju velikih grkih plemena, koje se posljednje
doselilo na podruje dananje Grke; nakon seobe glavnina se
Dorana smjestila na Peloponezu, pa su Spartanci njihovi najzna
menitiji predstavnici; Dorani su naselili i Rod, susjedne otoke i
maloazijsku obalu nasuprot Rodu, I, 6, 28, 56, 57, 139, 144, 146,
171; 11, 171; V 72, 76; VI, 53, 55; VI, 9, 93, 95; VIII, 31, 43,
46, 66, 73, 141
Dorida, malena pokrajina u kontinentalnoj Grkoj, u susjedstvu
Fokide; smatrala se pradomovinom Dorana, VIII, 31, 32, 43
Dorijej, Spartanac iz kraljevske obitelji, otac Eurijanaktov, IX 10
Dorijej, Spartanac, sin Anaksandridin, brat kralja Kleomena, pogi
nuo nakon 520. g. pr. n. e. , V 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48; VII,
158, 205
Doris, Spartanac, predak Leonidin, VI, 204
Dorisk, dolina i utvrda uz ue Hebra u Trakiji, V 98; VII, 25, 58,
59, 105, 106, 108, 121
Dot, perzijski vojni zapovjednik, VII, 72
Drikefale, prolaz na Kiteronu koji vodi od Atene prema Tebi, IX 39
Drim, grad u Fokidi, sjeverno od toka Kehsa, VII, 33
Driopida, nekadanja pokrajina u Grkoj, j uno od planine Ete, ije
su stanovnike protjerali Oorani, I, 56; VIII, 31, 43
DriopIjani, ljudi porijeklom iz Oriopide, I, 146; VIII, 43, 46, 73
Oropici, jedno od perzijskih plemena, I, 125
E
Ea, mitski sin Zeus ov i vladar na Egini, gdje se tovao kao junak i
zajedno sa svojim potomcima bio zatitinik grada, V 89; VI, 35;
VII, 64
Ea, Samljanin, otac Polikrata, Pantagnota i Silosonta, II, 182; II,
39, 139; VI, 13
792
Eak, tiranin Sama (do 499. g. pr. n. e. ), sin Silosontov, IV 138; V,
13, 14,22,25,
Eakidi, Eakovi potomci, njegovi sinovi Pelej i Telamon, te unuci
Ahilej i Aj ant; njihovi su se kipovi prenosili s Egine na bojno polje
da bi ondje pruali pomo vojsci, V 80, 81; VII, 64, 83, 84
Ebar, Darijev konjuar, III, 85, 87, 88
Ebar, Perzijanac, upravitelj Daskilija, V, 33
Edip, mitski tebanski kralj koji je ubio svojeg oca Laja i oenio se
majkom Jokastom, pa je zbog toga prokletstvo palo na sve njegove
potomke, IV 149; V 60
Edonci, traki narod na Strimonu, u podnoju Pangeja, kraju boga-
tom zlatom i srebrom, V ll, 124; VII, 110, 114; IX 75
Eerop, vladar T egeje, otac Ehemov, IX 26
Eetion, Korinanin, otac Kipselov, I, 14; V 92
Efez, jonski grad na lidijskim obalama Male Azije s glasovitim
Artemidinim hramom; danas ruevine sjeverno od Kuadasija u
Turskoj, I, 92, 142; II, 10, 106, 148; V 54, 100, 102; VI, 16,84;
VI, 103, 105, 107
Efeani, stanovnici Efeza, 1,26, 147; V 100; V, 16; IX 84
Efjalt, Malijac, izdajica Grka kod Termopila, VI, 213, 214, 215,
218,223,225
Ega, grad u Aheji, na j unoj obali Korintskog zaljeva, I, 145
Ega, grad u Makedoniji, VII, 123
Egalej, breuljak zapadno od Atene, nasuprot Salamini, VII, 90
Egej, legendarni atenski kralj, otac Tezejev, I, 173
Egej, sin Eolikov, eponim spartanske porodice Egida, I 149
Egeja, eolski grad u sjeverozapadnoj Maloj Aziji, I, 149
Egejsko more, more izmeu Grke i Male Azije, na j ugu omeeno
Kretom, bogato otocima, 11,97, 113; IV 85; VII, 36, 55
Egesta, grad na Siciliji, nedaleko njezine sjeverozapadne obale, V 46,
47
Egeani, stanovnici Egeste, VII, 158
793
Egidi, ugledna porodica u Sparti i drugim grkim gradovima, I
149
Egij, mjesto u Aheji, I, 145
Egijalej, legendarni Argivac, sin Adrastov, koji je poginuo u pohodu
sedmorice protiv T ebe, V 68
Egijalejci, drevno ime Jonjana, te naziv jedne od fla u Sikionu, V
68; VII, 94
Egikorej, legendarni sin Jonov prema kojemu se zvala jedna od
etiriju drevnih atenskih fila, V 66
Egilija, otoi izmeu Eubeje i Atike, VI, 107
Egilija, selo na Eubeji, istono od Eretrije, V, 101
Egina, nimfa, ki rjenog boga Asopa, V 80
Egina, otok u Saronskom zaljevu, izmeu grkog kopna i Peloponeza
i naselje na tom otoku; ime je do danas ostalo nepromijenjeno,
III, 59, 131; IV 152; V 84, 85, 86, 87; VI, 35, 50, 61, 85, 88,
90, 92; VII, 147, 179; VII, 41, 60, 64, 79, 81, 83, 84, 90, 92,
131, 132; IX 75, 76
Eginjani, stanovnici Egine, I, 178; II, 59, 131; V 80, 81, 82, 83,
84, 86, 87, 88, 89; V, 49, 50, 61, 64, 73, 85, 87, 88, 89, 90, 92,
93, 94; VII, 144, 145, 203; VII, 1, 46, 74, 84, 86, 91, 92, 93,
122; IX 28, 31, 78, 79, 80, 85
Egipat, legendarni kralj Egipta, brat Danajev; njegovih se pedeset
sinova oenilo sa pedeset Danajevih keri protiv njihove volje, pa
su ih one poubijale, II, 182
Egipat, mona drava u sjevernoj Africi, u porjeju Nila, osnovana
oko 3100. g. pr. n. e. ; 525. g. pr.n.e. Kambiz osvaja Egipat, I, 1, 2,
5, 30, 105, 193; I, 1, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 11, 12, 13, 15, 16, 17, 18,
22, 28, 31, 32, 34, 35, 36, 39, 43, 45, 47, 49, 50, 52, 57, 59, 61,
62, 65, 73, 75, 77, 79, 91, 94, 97, 98, 99, 100, 102, 104, 105,
107, 108, 113, 116, 118, 119, 124, 129, 133, 135, 136, 137, 139,
140, 141, 142, 144, 146, 147, 150, 151, 152, 153, 154, 155, 157,
158, 160, 161, 162, 164, 171, 177, 178, 179, 180, 181; III, 1, 3,
4, 5, 6, 7, 10, 11, 14, 15, 19, 30, 31, 34, 39, 42, 44, 45, 47, 61,
62, 63, 65, 88, 91, 97, 107, 139, 140, 160; IV 39, 41, 42, 43, 47,
794
141, 152, 159, 165, 166, 167, 168, 180, 186, 200, 203, 204, 205;
VI, 2, 4, 5, 7, 8, 20, 69, 89
Egipani, stanovnici Egipta, I, 77, 93, 153, 182; II, 2, 3, 4, 5, 10,
13, 14, 15, 17, 18, 19, 28, 29, 30, 35, 36, 37, 39, 41, 42, 43, 45,
46, 47, 48, 49, 50, 51, 54, 58, 59, 61, 62, 63, 64, 66, 69, 71, 75,
77, 79, 80, 82, 86, 90, 91, 92, 94, 100, 104, 105, 107, 108, 109,
110, 119, 121, 122, 123, 124, 127, 128, 132, 136, 137, 140, 141,
142, 145, 147, 150, 152, 154, 156, 158, 160, 161, 162, 163, 167,
168, 169, 171, 172, 173, 177; III, 1, 2, 10, 11, 12, 13, 14, 16,
27, 28, 29, 30, 32; IV 159, 186, VI, 6, 53, 54, 55, 60; VII, 1, 4,
25, 34, 89, 97; VIII, 17, 68, 100; IX 32
Egpanke, stanovnice Egipta, I, 41, 57; II, 2
Egira, obalni grad u istonoj Aheji, I, 145
Egiroesa, inae nepoznat grad na maloazijskoj obali, I, 149
Egis, Spartanac, predak Leonidin, VII, 204
Egli, narod u Baktriji, II, 92
Egospotam, mjesto na istonoj obali trakog Hersoneza, danas u
evropskom dijelu Turske, I 119
Egzampej, podruje i izvor izmeu Hipanisa i Boristena u Skitiji, I
52, 81
Ehekrat, Korinanin, otac Eetionov, V 92
Ehem, legendarni vladar T egejaca, IX 26
Ehestrat, Spartanac, predak Leonidin, VII, 204
Ehidor, rijeka u Makedoniji, istono od Aksija, VII, 124, 127
Ehinadski otoci, otoci ispred ua Aheloja, na zapadnoj obali konti-
nentalne Grke, danas pripojeni kopnu, I, 10
Eja, mitski kraj u Kolhidi, cilj Jasonove potrage za zlatnim runom,
1, 2; VI, 193, 197
Eja, mjesto na Egini, V 83
Ejon, grad na makedonskoj obali, na uu Strimona, VI, 25, 107,
113; VII, 118, 120
Ekbatana, glavni grad Medije, 550. g. pr. n. e. osvojio ga je Kir; danas
Hamadin u zapadnom Iranu, I, 98, 110, 153; II, 64, 92
795
Ekbatana, nepoznato mjesto u Siriji, III, 62, 64
Elatija, najvei i glavni grad u grkoj pokrajini Fokidi, VIII, 33
Elbo, otok u sjeveroistonom dijelu Delte Nila, I, 140
Elefantina, grad u Egiptu, na granici s Etiopljanima, najjunije
mjesto do kojeg je stigao sam Herodot; nalazi se na lijevoj obali
Nila, nasuprot Sijene, dananjeg Aswana, II, 9, 17, 18, 28, 29, 30,
31, 69, 175; III, 19, 20
Eleon, grad u Beotiji, znamenit po svojim prorocima, V 43
Eleunani, stanovnici Eleunta, I 120
Eleunt, grad na junom rtu trakog Hersoneza, atenska kolonija,
strateki vana luka, s Protesilajevim svetitem, VI, 140; VII, 22,
33; IX 116, 120
Eleusina, obalno mjesto u Atici, zapadno od Atene, gdje su se slavile
mistine sveanosti u ast Demetre i Persefone, I, 30; V 74, 75,
76; VI, 64, 75; VIII, 65, 85; I 19, 27, 65
Elida, grka pokrajina na sjeverozapadu Peloponeza, znamenita po
prorocima, I, 160; III, 132; IV 30; V 44; VI, 70; VII, 27, 73
Elidani, stanovnici Elide, II, 160; IV 30, 148; V 45; V, 127; VII,
72; IX 33, 35, 37, 77
Elisiki, iberski narod na junoj obali Galije, u dananjem Languedo-
cu u Francuskoj, VI, 165
Elopija, naziv za sjeverni dio otoka Eubeje, VIII, 23
Elor, rijeka na istonoj obali Sicilije, danas Tellaro, VII, 154
En, eolska kolonija u Trakiji, na uu Hebra; danas Enez u Turskoj,
na granici s Grkom, IV 90; VI, 58
Enareji, skitski vraevi, prema legendi androgini, IV 67
Eneakrun, Devetocijevni, izvor na junoj strani atenske akropole
to ga je uredio Pisistrat, VI, 137
Enesidem, Sicilijanac, prijatelj Gelonov i otac Teronov, VI, 154,
165
Enhelejci, ilirsko pleme kojim su zavladali Kadmejci, V 61; IX 43
Enija, grad u Termijskom zaljevu, VI, 123
796
Enijenci, grko pleme koje ivi uz gornji tok Sperhija, VII, 132, 1 85,
198
Enipej, rijeka u Tesaliji, pritoka Peneja, VI, 1 29
Eniri, lokalitet na Tasu, VI, 47
Enoja, atiki dem na granici s Beotijom, V, 74
Enona, drevno ime otoka Egine, VII, 46
Enotrija, naziv za Lukaniju i Brutij , najjuniji dio Italije, I, 167
Enuski otoci, pet otoia istono od Hija, I, 165
Eobaz, Perzijanac, branilac grada Sesta, IX 1 15, 118, 1 1 9
Eobaz, Perzijanac, IV, 84
Eobaz, Perzijanac, otac Siromitrin, VII, 68
Eol, mitski praotac Eoljana, sin Helenov, otac Atamantov, VII, 197
EoIidani, drugo ime za Eoljane, VII, 35
EoIija, podruje u Maloj Aziji, na sjeverozapadnoj obali nasuprot
Lezbu do Helesponta, V, 123; VII, 176, 194
EoIik, Spartanac, sin Terin, IV 149
EoIjani, grko pleme, izvorno iz Beotije, Etolije i Elide, koje se
naselilo na sjeverozapadnom obalnom podruju Male Azije, te na
Lezbu i okolnim otocima, !, 6, 28, 141, 149, 150, 152, 1 57, 171 ;
I, l; II, 1, 90; IV 89, 138; V 94, 122; V, 8, 28, 98; VII, 9, 95;
IX 1 1 5
Eordi, narod iz Makedonije, izmedu Aksija i Strimona, VII, 1 85
Epaf, sin Zeusa i Ije, mitski osniva Memfisa u Egiptu, izjednaen s
egipatskim svetim bikom Apisom, I, 38, 153; II, 27, 28
Epidamno, grad na ilirskoj obali; danas Durresi (Dra) u Albanij i,
VI, 127
Epidaur, grad u Argolidi na Peloponezu, na obali Saronskog zaljeva,
sa znamenitim Asklepijevim svetitem, I, 146; III, 50, 52; V 83,
86; VI, 99; VIII, 46
Epidaurani, stanovnici Epidaura, V 82, 83, 84; VIII, l, 43, 72; IX
28, 31
797
Epigoni, naslov izgubljenog epa koji se pogreno pripisivao Homeru
(pravi je autor moda Antimah iz Teja, 8/7. st. pr. n.e. ) i u kojem
se opisivao pohod sinova sedmorice protiv T ebe, IV 32
Epij, grad u Elidi, IV 148
Epikid, Spartanac, otac Glaukov, V, 86
Epistrof, otac Amfimnesta iz Epidamna, VI, 127
Epizefrski Lokri, kolonija Lokrana u Kalabriji, na krajnjem j ugo-
istonom rtu Italije, V, 23
Epizel, Atenjanin, borac kod Maratona, V, 117
Erasin, rijeka u Grkoj na kojoj lei Arg, VI, 76,
Erehtej, mitski sin Zemlje, atiki heroj koji se slavio u Ateni i ondje
imao hram, V 82; VII, 189; VII, 44, 55
Eretrija, grad na zapadnoj obali Eubeje, politiki povezan s Atenom,
1, 61, 62; V 57; V, 43, 94, 98, 99, 102, 106, 107, 115, 127
Eretrijci, stanovnici Eretrije, V 99, 102; VI, 100, 101, 102, 119,
120; VII, 1, 46; I 28, 31
Eridan, mitska rijeka na krajnjem zapadu svijeta, kasnije identifci-
rana s Rajnom, Rhonom ili Padom, II, 115
Erik, brdo i grad na zapadu Sicilije, V 43, 45
Erikso, ena Arkesilaja II. , vladara Kirene, IV 160
Erinej, grki grad u pokrajini Doridi, VIII, 43
Erinije, boginje osvetnice krvnih zloina koje progone Edipa zbog
ubojstva oca Laja, a Edipove su sinove nadahnule meusobnom
mrnjom, IV 149
Eritija, legendarni otok u Atlantskom oceanu, u blizini panjolskog
grada Cidiza, I, 8
Eritra, grad u Beotiji , na sjevernim obroncima Kiterona, istono od
Plateje, IX 15, 19, 22, 25
Eritra, obalni grad u maloazijskoj Joniji, nasuprot Hiju, I, 142
Eritrejani, stanovnici maloazijske Eritre, I, 18, 142; VI, 8
Eritrobol, inae nepoznat grad u Egiptu, II, 111
Erksandar, Mitilenjanin, otac tiranina Koja, IV, 97; V 37
798
Eroh, mjesto u grkoj pokrajini Fokidi, VII, 33
Esanija, Teranin, IV 150
Eshil, znameniti atenski tragiki pjesnik (525-56. g. pr. n. e. ); stiho-
vi na koje se Herodot poziva izgubljeni su, II, 156
Eshin, eretrijski prvak, VI, 100
Eshrej, Atenjanin, otac Likomedov, VII, 11
Eta, planina zapadno od Termopila, VI, 176,217
Etearh, kralj Amonijaca, II, 32, 33
Etearh, vladar Oaksa na Kreti, Iv 154
Eteoklo, sin mitskog tebanskog kralja Edipa, V 61
Etiopija, zemlja u Africi, juno od Egipta i Libijaca, I, 11, 12, 28,
30,139, 146, 161; III, 114; VII,90
Etiopljani, stanovnici Etiopije, tamnoputo stanovnitvo podruja
dananje Etiopije, Sudana i krajeva j uno od Libijske pustinje;
istoni Etiopljani iz Azi je zacijelo su oznaka za neki indi jski narod,
koji je to ime dobio zbog svoje tamne puti, II, 22, 29, 30, 100,
104,110,137,139,140,152; II, 17,20,21,22,23,25,26,30,
94,97,101; IV, 183, 197; VII, 9, 18,69,70; IX 32
Etolija, pokrajina u kontinentalnoj Grkoj, V, 127
Etoljani, stanovnici Etolije, V, 127; VIII,73
Etosir, skitski bog, identificiran s Apolonom, IV 59
Euagora, Spartanac, trostruki olimpijski pobjednik u trkama etve
roprega izmeu 672. i 632. g. pr. n. e. , V, 103
Eualkida, Eretrijac, vojni zapovjednik, V 102
Eubeja, veliki otok uz obalu Atike, Beotije i Lokride, koji je u 8. i 7.
st. pr.n.e. igrao znaajnu politiku ulogu, I, 146; IV 33; V 31,
77; VI, 100, 127; VI, 176, 183, 189; VIII, 4, 6, 7,8,13,14,20,
68,69,86
Eubejci, stanovnici Eubeje; Eubejci na Siciliji naseljenici su koji su
se odselili iz Halkide na Eubej i, VII, 156; VII, 4, 5, 19, 20
Eueltont, vladar grada Salamine na Cipru, IV 162; V 104
Euenet, Spartanac, vojni zapovjednik, VII, 173
799
Eufem, mitski sin Posejdonov, Argonaut, kojemu je bilo proree no
da e njegovi potomci naseliti Libiju, IV 150
Euforb, Eretrijac, VI, 101
Euforion, Atenjanin, otac pjesnika Eshila, II, 156, VI, 114
Euforion, Azanjanin, otac Lafanov, VI, 127
Eufrat, velika rijeka u Mezopotamiji na kojoj lei Babilon, I, 179,
1 80, 1 85, 1 91 , 1 93; V 52
Euhenije, prorok iz Apolonije, IX 92, 93, 94, 95
Euhesperide, grad na obali sjeverne Afrike, danas Benghazi u Libiji,
IV 171, 204
Euhesperiani, stanovnici Euhesperida, IV 198
Euklid, sin Hipokrata, tiranina Gele, VII, 155
Eumen, Atenjanin, istaknuti borac u bitki kod Salamine, VII, 93
Eunom, spartanski kralj, vjerojatno nadimak Likurgov, sa znaenjem
Ureiva zakona, VII, 131
Eupalin, Megaranin, graditelj vodovoda na Samu, II, 60
Euribat, Argivac, petoboj ac i vojni zapovj ednik, VI, 92; IX 75
Euribijad, Spartanac, vrhovni zapovjednik grke mornarice kod
Artemisija i Salamine, VII, 2, 4, 5, 42, 49, 57, 58, 59, 60, 61, 62,
63, 64, 74, 79, 108, 124
Euridama, Spartanka, ena Leotihidina, VI, 71
Euridem, Malijac, otac izdajice Efijalta, VI, 213
Eurifont, spartanski kralj , predak Leotihidin, VIII, 131
Eurijanakt, Spartanac iz kraljevske kue, pomonik Pausanijin, IX,
10, 53, 55
Euriklid, Spartanac, otac Euribijadov, VII, 2, 42
Eurikrat, Spartanac, predak Leonidin, VI, 204
Eurikratida, Spartanac, predak Leonidin, VI, 204
Eurileont, Spartanac, sudionik Dorijejove ekspedicije na Siciliju, V
46
Eurimah, Tebanac, otac Leontijadov, VI, 205
Eurimah, Tebanac, sin Leontijadov, VII, 233
800
Eurip, morski tjesnac izmeu otoka Eubeje i grkog kopna, V 77;
VII, 1 73, 1 83; VII, 7, 1 5, 66
Euripil, pripadnik porodice Aleuada iz Larise, IX, 58
Euristej, mitski unuk Persejev, vladar u Tirintu i Mikeni, takmac
Heraklov, a nakon njegove smrti progonitelj njegovih potomaka,
Heraklida, zbog kojih je napao i njihovu saveznicu, Atenu, I 26,
27
Euristen, prema mitu stariji od Aristodemovih sinova blizanaca i
stoga praotac cjenjenije spartanske kraljevske kue, !V 1 47; V 39;
VI, 5 1 , 52; VII, 204
Eurit, Spartanac koji je mogao izbjei smrt kod Termopila, VI, 229
Europ, grad u Kariji u Maloj Aziji, VIII, 1 33, 1 35
Europa, mitska ki Agenora, kralja Tira u Fenikiji, koju je Zeus u
obliju bika oteo i odveo na Kretu, a njezina su braa, meu
kojima je bio i Kadmo, krenula u potragu za njom, I, 2, 1 73; II,
44; IV 45, 1 47
Euten, Atenjanin, otac Hermolikov, IX, 1 05
Eutihid, Atenjanin, otac Sofanov, IX, 73
Evropa, uz Aziju i Libiju (Afriku) jedan od triju kontinenata antike
ekumene; u Herodotovo vrijeme stvarno su bila poznata podruja
uz Sredozemno i Crno more, te dio Balkana, dok su sjeverne,
zapadne i istone granice kontinenta bile uvelike neodreene, I,
4, 1 03, 209; II, 16, 26, 33, 1 03; III, 96, 1 1 5, 1 1 6; I 36, 42, 45,
49, 89, 1 43, 1 98; V 1, 12; VI, 33, 43; VII, 5, 8, 9, 1 0, 20, 33, 50,
54, 56, 1 26, 148, 1 72, 1 74, 1 85; VII, 5 1 , 97, 1 08, 1 09; IX, 14
Evropljani, stanovnici Evrope, VII, 73
Ezop, legendarni basnopisac, moda iz 6. st. pr. n. e. , II, 1 34
F
Fagret, utvrda Pijerana na brdu Pangeju, istono od ua Strimona,
VII, 1 1 2
Fajil, Krotonjanin, trostruki pobjednik na pitijskim igrama, VI, 47
801
Faler, drevna atenska luka, j ugozapadno od grada, V 63, 81, 85; V,
116; VIII, 66, 67, 91, 92, 93, 107, 108; l, 32
Fanagora, otac Oneta iz Karista, VI,214
Fanet, Halikarnaanin, II, 4, I I
Fara, stari grad u Aheji, I, 145
Farandat, Perzijanac, vojni zapovjednik, VI, 79; IX 76
Farbet, grad i okrug u Donjem Egiptu, I, 166
Farnak, Perzijanac, otac Artabazov, VII, 66; VIII, 126; IX 41, 66,
89
Farnasp, Perzijanac, Ahemenid, otac Kasandane, Kirove ene, i
Otana, II, l; II, 2, 68
Farnazatra, perzijski vojni zapovjednik, VII, 65
Farnu, Perzijanac, zapovjednik konjice, VI, 88
Faselida, dorska kolonija u Likiji, na junoj obali Male Azije; danas
Tekirova u Turskoj, I, 178
Fasid, rijeka u Kolhidi, utjee u Crno more na njegovu krajnjem
istoku; obino se identificira s rijekom Rioni u Gruziji, I, 2, 104;
II, 103; IV 37, 38, 45, 86; V,84
Feb v. Apolon
Fedima, Perzijanka, ki Otanova, ena Kambiza i maga Smerdisa,
III, 68, 69
Fegej, vladar T egejaca, djed Ehemov, IX 26
Fenej, grad na sredinjem Peloponezu, u Arkadiji, V,74
Feniani, drevan narod s istonih obala Sredozemnog mora, uglav
nom iz podruja dananjeg Libanona i sjevernog Izraela; od
davnina su poznati kao trgovci, vjeti pomorci i osnivai brojnih
kolonija; u grko-perzijskim ratovima bili su vani saveznici
Perzijanaca i okosnica njihove mornarice, I, 1,5,105,143,170;
I, 32, 49,54,56, 104, 1 12, 11 6; III, 19,37, 107, 11 1; IV 42,
44, 147, 1 97; V 46,57,58, 108, 109, 112; V, 3, 6, 14,25,28,
33,41,47, 104; V 23,25,34,44, 89, 91, 96,165, 167; VII
85,90,91,100,119
Fenik, rjeica u Lokridi, u okolici Termopila, VII, 176, 200
802
Fenikija, podruje na kojem ive Feniani, istona obala Sredoze
mnog mora, s Tirom i Sidonom kao najvanijim gradovima, I, 2;
11,44,79,11 6; II, 5, 6, 91,136; I 38, 39, 45; VI, 3,17; VI,
90
Fenip, Atenjanin, otac Kalijin, VI, 121
Ferendat, Perzijanac, vojni zapovjednik, VI, 67
Feretima, vladarica Kirene, majka Arkesilaja III. , I 162, 165, 167,
200,202,205
Feron, egipatski faraon, sin Sesostrisov; ime mu je vjerojatno izvede-
no iz ope imenice: faraon, II, 111
Fidipid, Atenjanin, skorotea, VI, 105, 106
Fidon, argivski tiranin iz vremena oko 650. g. pr. n. e. , VI, 127
Figalija, grad u sjeverozapadnoj Arkadiji, VI, 83
Fija, naoita Atianka, I, 60
Fil, Samljanin, otac graditelja Reka, III, 60
Filagro, ugledni Eretrijac, V, 101
Filak, delfski heroj sa svetitem blizu hrama Atene Pronaje, VII, 39
Filak, Samljanin, zapovjednik lae, VII, 85
Filaon, brat Gorga, vladara Salamine na Cipru, VII, I I
Filej, sin trojanskog junaka Ajanta, prema legendi prepustio je
Atenjanima otok Salaminu i za to dobio atensko graansko pravo,
V, 35
Filida, podruje u Makedoniji oko brda Pangeja, VII, 113
Filip, Krotonjanin, V, 47
Filip, Makedonac, unuk Perdike, osnivaa makedonske drave, VII,
139
Filist, legendarni suosniva Mileta, IX 97
Filitis, egipatski pastir iz Kefrenova razdoblja, I, 128
Filokion, mladi Spartanac, istaknuti borac kod Plateje, IX 71, 85
Filokipar, vladar Sola na Cipru (oko 600. g. pr. n. e. ); Solon ga je
opjevao u nekim svojim elegijama (fr. 7D) , V 113
Fla, otoi na jezeru Tritonida, na libijskoj ili tuniskoj obali, IV 178
803
FIegra, nekadanji naziv za Palenu, VI, 123
FIijunani, stanovnici FIijunta, VIII, 72; I 28, 31, 69, 85
FIijunt, grad u Argolidi, na sjeveroistonom Peloponezu, nedaleko
Korinta, VI, 202
Fokeja, jonska kolonija na zapadnoj obali Male Azije; danas Foca u
Turskoj , 1, 80, 142, 152, 163, 164, 165, 167; II, 106, 178; IV
138; VI, 17
Fokejci, stanovnici Fokeje, glasoviti trgovci, koji su najranije meu
Grcima krenuli na plovidbe Sredozemljem, !, 152, 163, 1 64, 165,
1 66, 167, 1 68; VI, 8, 11, 12
Fokida, pokrajina u kontinentalnoj Grkoj, izmeu Etolije i Beotije,
na Korintskom zaljevu, I, 46; VIII, 31, 32, 35, 1 34; IX 66
Fokidani, stanovnici Fokide, !, 1 46; VI, 34; VI, 1 76, 203, 207, 21 2,
215, 217, 218; VII, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33; IX 17, 18, 31 , 89
Form, Atenjanin, zapovjednik lae, VI, 182
Fraort, Meanin, otac prvog vladara Medije, Dejoka, I, 96
Fraort, sin Dejokov, vladar Medije (7. st. pr. n. e. ), I, 73, 1 02, 1 03
Frataguna, Perzijanka, Artanova ki, ena Darijeva, VII, 224
Frigija, podruje na sjeverozapadu Male Azije, u Helespont, I, 1 4,
35; III, 127; V 52, 98; VII, 26, 31; VII, 136
Frigijci, stanovnici Frigije, 1, 28, 35, 41, 72; II, 2; 111, 90; V 49; VI,
8, 11, 26, 30, 73; IX 32
Friks, legendarni sin Atamanta i Nefele, kojega je maeha Ino htjela
ubiti, VI, 1 97
Friksa, grad u Elidi, IV 148
Frinih, najpoznatiji atiki tragiki pjesnik prije Eshila (6/5. st.
pr. n. e. ), a kasnije i Eshilov takmac, VI, 21
Frinon, Tebanac, otac Ataginov, IX 15
Fronima, Kreanka, ki kralja Etearha, IV 154, 155
Ftij, legendarni sin Ahejev i otac Arhandrov, II, 98
Ftijani, stanovnici Ftiotide, VI, 132
Ftiotida, podruje u j unoj Tesaliji, I, 56
804
G
Gadira, grad na krajnjem zapadu poznatog svijeta, na obali Atlant-
skog oceana, danas Cidiz na jugu

panjolske, IV 8
Galajsko podruje, staro ime za Brijantsko podruje, VII, 108
Galeps, grad u Makedoniji, izmeu Torone i Sermile, VI, 122
Gandarijci, narod koji je ivio u dolini Kabula, u dananjem Mga-
nistanu, III, 91; VI, 66
Garamanani, narod u istonoj Sahari, IV 174, 183, 184
Gargafja, izvor sjeverno od Plateje, IX 25, 49, 51, 52
Gauan, legendarni sin Temenov i brat Perdike, osnivaa makedonske
drave, VIII, 137
Gebeleizis, drugo ime za trakog boga Salmoksisa, IV 94
Gefrani, prema Strabonu stanovnici Tanagre, mjesta u Beotiji, na
kopnu nasuprot Eretriji na Eubeji, no Herodot ove Gefrane
povezuje s istoimenim narodom u Siriji, koji je bio fenikog
porijekla, V 55, 57, 58, 61, 62
Geja, boginja zemlje, u grkoj mitologiji ki Kaosa i majka Urana,
boga neba, IV 59
Gela, dorska kolonija na j unoj obali Sicilije, V, 23; VII, 153, 154,
155, 156
Geleont, legendarni sin Jonov prema kojemu se zvala jedna od
etiriju drevnih atenskih fila, V 66
Gelon, grad od drva na podruju Budina u kojem ive Gelonci, na
nepoznatoj lokaciji, IV 108
Gelon, mitski sin Heraklov, IV 10
Gelon, tiranin Gele na Siciliji (491-78. g. pr. n. e. ), a od 484. g.
pr. n. e. i vladar Sirakuze, VI, 145, 153, 154, 155, 156, 158, 159,
160, 161, 162, 163, 164, 165, 166, 168
Gelonei, narod iji je eponim Heraklov sin Gelon i koji je ivio
zajedno s Budinima u irem porjeju Dona, IV 102, 108, 109,
119, 120, 136
805
Ger, rijeka na podruju izmeu Azovskog mora i Kaspijskog jezera
koju je danas nemogue tonije identifcirati, IV 19, 20, 47, 53,
56
Gerest, rt i mjesto na krajnjem j ugu otoka Eubeje, VIII, 7; I 105
Gergiani, stanovnici grada Gergita uTroadi, na sjeverozapadu Male
Azije, prema legendi potomci Trojanaca, V 122; VII,43
Gergis, Perzijanac, Kserksov vojskovoa, VI, 82, 121
Geri, narod pod vlau Skita, negdje u porjeju Dnjepra, IV 71
Gerion, mitsko troglavo udovite koje je ivjelo na otoku Eritiji, a
Heraklo ga je ubio da bi se domogao njegova stada, to je bio jedan
od zadataka koje je morao obaviti, IV, 8
Geson, potok na j unoj strani rta Mikale u maloazijskoj Joniji, IX
97
Geti, traki narod uz donji tok Dunava, u dananjoj Rumunjskoj i
Bugarskoj; pokorio ih je Darije, IV 93, 96, 118; V 3,4
Gig, kralj Lidije (680-652. g. pr. n. e. ), osniva dinastije Mermnada,
glasovit po svojem bogatstvu, 1,8,9, 10, ll, 12, 13, 14, 15
Gig, Lianin, otac Mirsov, III, 122; V 121
Gigeja, Makedonka, sestra kralja Aleksandra, ena Perzijanca Buba
ra, V 21; VII, 136
Gigon, grad u Makedoniji, na obali Termijskog zaljeva, VII, 123
Gigovo jezero, jezero u Lidiji, sjeverno od Sarda, nazvano po kralju
Gigu; danas jezero Marmara u zapadnoj Turskoj, 11,93
Gil, Tarantinac, III, 1 38
Giligamljani, narod u podruju Marmarike, na sjeveroistoku dana
nje Libije, IV 169, 170
Gind, lijeva pritoka Tigrisa koja u nj utjee sjeverno od Babilona;
danas Diyala u Iraku, I, 189, 190,202; V 52
Gindanci, libijski narod u zaleu Sirte, dananjeg zaljeva Sidra, Iv
176,177
Gizanani, libijski narod, vjerojatno na podruju dananjeg T unisa,
IV 194
806
Glauk Hijanin, pronalaza vjetine zavarivanja eljeza, suvremenik
kralja Giga, I, 25
Glauk, legendarni korintski vladar i praotac likijskih kraljeva, I, 1 47
Glauk, Spartanac, VI, 86
Glaukon, Atenjanin, otac Leagrov, IX 75
Glisant, grad u Beotiji, I, 43
Gnur, Skit, otac Anaharsisov, IV, 76
Gobrija, sin Darijev, VII, 72
Gobrija, ugledni Perzijanac, prijatelj i tast Darijev, otac Mardonijev,
III, 70, 73, 78; IV 132, 134, 1 35; V, 43; VI, 2, 5, 10, 82, 97;
IX 41
Gon, grad u sjeveroistonoj Tesaliji, na rijeci Peneju, VI, 128, 173
Gordije, otac Mide, vladara Frigije, I, 14; VIII, 138
Gordije, vladar Frigije, sin Midin, I, 35, 45
Gorg, vladar Salamine na Cipru, V 104, 115; VI, 98; VII, I I
Gorgo, Spartanka, ki kralja Kleomena i ena Leonidina, V 48, 51;
VI, 239
Gorgona, mitsko udovite s glavom obraslom zmijama i iji je
pogled pretvarao ljude u kamen; svladao j u je Persej , II, 91
Grci, u uem smislu stanovnici Grke, a u irem smislu svi koje
povezuju zajedniki jezik, religija i obiaji, u Grkoj, na otocima
Jonskog i Egejskog mora, na obalama Male Azije, u j unoj Italiji
i u brojnim kolonijama diljem Sredozemnog i Crnog mora, I, l,
2, 3, 4, 5, 6, 7, 26, 27, 35, 53, 56, 60, 65, 69, 70, 72, 74, 75, 94,
1 31, 133, 135, 153, 163, 1 70, 171, 174, 193, 202, 21 6; I, l , 2,
4, 5, 1 3, 1 4, 16, 17, 20, 28, 32, 36, 39, 41, 43, 44, 45, 46, 48,
49, 51, 52, 53, 54, 58, 64, 79, 80, 82, 91, 92, 105, 109, 115, 118,
120, 1 22, 1 23, 134, 135, 144, 145, 146, 148, 154, 1 60, 167, 171,
178, 180; II, l, ll, 25, 27, 32, 38, 60, 80, 103, 122, 131, 139,
140; Iv, 6, 8, 1 0, 12, 14, 17, 18, 24, 26, 33, 45, 48, 51 , 53, 76,
77, 79, 85, 95, 103, 105, 1 08, 109, 110, 152, 158, 159, 180, 189,
190, 197; V 20, 22, 23, 28, 47, 58, 94, 97; VI, 17, 29, 43, 48,
53, 54, 75, 94, 98, 1 1 2, 122, 126, 127, 134, 137; VIL 9, 10, 16,
18, 37, 61, 63, 90, 93, 94, 95, 101, 102, 103, 104, 106, 1 07, 1 18,
807
130, 132, 133, 138, 139, 144, 145, 147, 148, 149, 150, 151, 157,
158, 161, 163, 164, 165, 166, 167, 168, 169, 170, 171, 172, 173,
175, 176, 177, 178, 180, 183, 185, 189, 192, 194, 195, 201, 202,
203, 205, 207, 210, 211, 212, 213, 219, 223, 225, 233, 234, 236,
239; VII, l, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, ll, 14, 15, 16, 17, 18, 23, 26,
29, 44, 46, 56, 61, 65, 68, 70, 72, 75, 76, 80, 83, 84, 86, 87, 89,
93, 94, 96, 97, 98, 100, 102, 108, 110, Ill, 121, 122, 123, 124,
130, 131, 132, 133, 136, 140, 142, 144; 1), 2, 7, 15, 17, 20, 21,
22, 25, 27, 28, 29, 31, 32, 33, 36, 38, 40, 41, 42, 43, 45, 46, 48,
49, 50, 53, 57, 58, 59, 61, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 76, 78, 79, 82,
85, 86, 87, 90, 92, 96, 98, 99, 100, 101, 102, 103, 105, 106, 114,
115, 116, 119
Grka, postojbina Grka, koja je obuhvaala Peloponez i kontinen
talnu Grku, na sjever do planine Olimp, nakon koje se protee
Makedonija, I, 1, 2, 3, 4, 27, 29, 46, 69, 92; I, 44, 50, 52, 54,
56, 91, 94, 104, 109, 114, 135, 146, 182; II, 6, 39, 102, 104,
106, 107, 122, 130, 131, 132, 134, 135, 136, 137, 138; IV 76,
77, 143; V, 32, 49, 58, 102; VI, 24, 48, 49, 61, 86, 106, 131, 138;
VI, l, 5, 6, 7, 8, 10, ll , 12, 13, 15, 17, 21, 25, 32, 38, 39, 46,
47, 56, 57, 82, 99, 101, 102, 105, 108, 126, 131, 135, 138, 139,
144, 145, 147, 148, 150, 152, 157, 159, 161, 162, 164, 168, 169,
172, 175, 176, 177, 178, 196, 203, 209, 235, 239; VII 3, 4, 15,
18, 19, 22, 30, 44, 47, 57, 60, 62, 66, 68, 72, 77, 94, 100, 101,
108, 109, 114, 115, 116, 124, 142, 144; 1) 1, 2, 7, 9, 42, 45, 60,
72, 78, 82, 95, 101, 106, 114, 121
Grko more, drugi naziv za Egejsko more, V 54; VII, 28
Grin, vladar otoka T ere, IV 150
Grinija, luka u Eoliji, u dananjem zaljevu <:andarli u Turskoj , I,
149
H
Had, podzemni svijet u grkoj mitologiji, I, 122
Haestra, grad u Makedoniji, na rijeci Aksiju, VI, 123
808
Halibljani, narod istono od rijeke Halis, na junoj obali Crnog
mora, I, 28
Halijakmon, rijeka na granici T esalije i Makedonije, danas Aliakmon
u Grkoj, VI, 127
Halijeji, gradi na junom rtu Argolide, VII, 1 37
Halikarnas, dorski grad na jugozapadnoj obali Male Azije, Herodo
tov zaviaj; danas Bodrum u Turskoj, 1, 144, 1 75; I, 1 78; III, 4;
VII, 99; VII, 104; IX 107
Halikarnaani, stanovnici Halikarnasa, II, 7; VI, 99
Halis, najvea rijeka u Maloj Aziji, utjee u Crno more; danas Kzll
u Turskoj, I, 6, 28, 72, 75, 1 03, 130; V 52, 1 02; VII, 26
Ha1edonija, podruje grada Halkedona na Bosporu, nasuprot Bi
zantiju, Iv 85
Ha1edonjani, stanovnici Halkedona i Halkedonije, Iv 1 44; V 26;
VI, 33
Halkida, grad na Eubeji, na samom tjesnacu Euripu, nasuprot
grkom kopnu, VI, 118; VI, 183, 189; VIII, 44
Halkidika, poluotok u Trakiji, ija se tri rta, Palena, Sitonija i Akta,
pruaju u Egejsko more, VII, 185; VIII, 127
Halkiani, stanovnici Halkide, V 74, 77, 91, 99; VII, 1, 46; IX, 28,
31
Hamilkar, kartaanski vojskovoa (oko 480. g. pr. n. e. ), VI, 165,
166, 1 67
Hanon, kartaanski sufet, otac Hamilkarov, VI, 165
Haradra, grad u Fokidi, VII, 33
Harak, Mitilenjanin, brat pjesnikinje Sapfo, II, 1 35
Harilaj, Samljanin, brat tiranina Meandrija, III, 1 45, 146
Harilaj, spartanski kralj, predak Leotihidin, VII, 131
Harite, grke boginje draesti i ljepote, II, 50
Harmamitra, zapovjednik perzijske konjice, VI, 88
Harmatid, T espijac, otac Ditirambov, VII, 227
809
Harmodije, zajedno s Aristogitonom ubojica atenskog tiranina Hi-
parha, 5 1 4. g. pr. n. e. , V 55; VI, 1 09, 1 23
Harmokid, Fokianin, vojni zapovjednik, IX 1 7
Haropin, Mileanin, brat Aristagorin, V 99
Harpag, Meanin, Kirovvojskovoa, I, 80, 1 08, 1 09, 1 1 0, 1 1 1 , 1 1 2,
1 1 3, 1 1 7, 1 1 8, 1 1 9, 1 20, 123, 1 27, 1 29, 1 62, 1 64, 1 65, 1 68, 1 69,
1 71 , 1 74, 1 75, 1 76, 1 77
Harpag, Perzijanac, vojni zapovjednik, VI, 28, 30
Heba, ki Zeusa i Here, boginja mladosti, IX 98
Hebar, najvea rijeka u T rakiji, danas Marica u Bugarskoj i na granici
Grke i Turske, IV 90; VII, 59
Hefest, grki bog vatre; na nj se odnosi mjesto u VIII, 98, dok je
svagdje drugdje zapravo rije o egipatskom bogu Ptahu, zatitniku
umjetnika i obrtnika i boanstvu svjetla, koji se osobito tovao u
Memfisu, gdje je imao veliko svetite, I!, 2, 3, 99, 1 01 , 1 08, 1 1 0,
1 1 2, 1 21 , 1 36, 1 41 , 1 42, 1 47, 1 5 1 , 1 53, 1 76; 11, 37; VIII, 98
Hefestijci, stanovnici grada Hefestije na otoku Lemnu, V, 140
Hefestopolis, Samljanin, otac Jadmonov, II, 1 34
Hegesandar, Mileanin, otac Hekatejev, V 1 25; VI, 1 37
Hegesiklo, spartanski kralj, I, 65
Hegesilaj, Spartanac, predak Leonidin, VII, 204
Hegesilaj, Spartanac, predak Leotihidin, VIII, 1 31
Hegesipila, Traanka, ki kralja Olora, ena Miltijadova, VI, 39
Hegesistrat, Elianin, vra u Mardonijevoj vojsci, l 37, 38, 41
Hegesistrat, Samljanin, poslanik Jonjana kod Leotihide, IX 90, 91 ,
92
Hegesistrat, Sigijac, nezakoniti sin Pisistratov, V 94
Hegetorid, Koanin, IX 76
Hegija, Elianin, brat Tisamenov, IX
33
Hekatej, logograf, geograf i politiar iz Mileta (oko 560 -oko 480.
g. pr. n.e.) , autor Rodoslovlja i Vodia po svijetu , ijim se
81 0
geografskim postavkama Herodot veinom suprotstavljao, I,
143; V 36, 125, 126; VI, 137
Hektor, legendarni najstariji sin Prijama, trojanskog kralja, hrabri
branilac Troje kojega je ubio Ahilej, II, 120
Hela, mitska ki Atamanta i Nefele, sestra Friksova, bjeei pred
maehom Inom na ovnu zlatnog runa koji je letio pala je u more
izmeu Sigija i trakog Hersoneza, pa je taj tjesnac nazvan Heles
pont, a ona je sama pokopana na njegovoj obali, VII, 58
Helen, mitski sin Deukaliona i Pire, kralj Ftije, eponim svih Helena
(Grka) i otac Dora, Eola i Ksuta, I, 56
Helena, legendarna ki Tindarova, ena spartanskog kralja Menelaja;
oteo ju je Trojanac Aleksandar i time dao povod trojanskom ratu;
Herodot je svoju verzij u prie o Heleninoj otmici, bitno razliitu
od one u Iiijadi, preuzeo od Hekateja iz Mileta, I, 3; I, 112,
113, 115, 116, 117, 118, 119, 120; V 94; VI, 61; IX 73
Helenij, zajedniko grko svetite u Egiptu, u Delti Nila, I, 178
Helesponani, stanovnici gradova na Helespontu, II, 90; Iv 89,
138, 144; V 1; VII, 56, 95; I 5
Helespont, morski tjesnac, zapadni ulaz u Propontidu, nazvan po
Heli; dananji Dardaneli, I, 57; III, 90; Iv 38, 76, 85, 86, 95,
137, 138; V 11, 13, 14, 23, 33, 91, 103, 117, 122; V, 26, 33,
43, 95, 140; VI, 6, 8, 10, 33, 35, 36, 45, 54, 56, 58, 78, 106,
137, 147, 157, 163; VIII, 51, 87, 97, 107, 108, 109, 110, 111,
115, 117, 118, 120; IX, 4, 66, 98, 101, 107, 114, 115
Helije, grki bog Sunca, identificiran s egipatskim bogom R, vlada
rom neba, 11, 59, 73, 111; II, 124, 125
Helika, grad u Aheji, na j unoj obali Korintskog zaljeva, I, 145
Heliopol, grad u Egiptu, na poetku Delte Nila i na granici izmeu
Gornjeg i Donjeg Egipta, sa svetitem boga Ra, boanstva Sunca;
12 k sjeveroistono od dananjeg Kaira, I 3, 7, 8, 9, 59, 63, 73
Hem, planina na sjevernoj granici Trakije, dananja Stara planina u
Bugarskoj, IV 49
Hemija, grad u Gornjem Egiptu, na Nilu nizvodno od Tebe, I, 91
811
Hemija, otok u blizini grada Bute, u Donjem Egiptu, II, 156, 165
Hemijci, stanovnici Hemije u Gornjem Egiptu, II, 91
Her, otac Mikita iz Regija, VII, 170
Hera, ena Zeusova, boginja zatitinica braka; pod njenom je zati
tom grad Arg, a svetita joj se nalaze posvuda u grkom svijetu:
najpoznatije je ono na otoku Samu, I, 31, 70; I, 50, 178, 182;
II, 123; IV 88, 152; V 92; VI, 81, 82; IX, 52, 53, 61, 69, 96
Heraleja, grad na junoj obali Sicilije, V 43
Heralid, otac Aristagore iz Kime, V 37
Heralid, otac Aristodika iz Kime, I, 158
Heralid, sin Ibanolijev iz Milase, V 121
Herakidi, opi naziv za sve Heraklove potomke; prve je Heraklide
progonio Euristej, a pomogao im je atenski kralj Tezej ; kako su
se smjestili na Peloponezu, spartanski su se kraljevi smatrali nji
hovim potomcima, a isto tako i niz drugih vladarskih kua, meu
njima i kraljevi Lidije, od kojih je posljednji bio Kandaul, I, 7, 13,
14, 91; V 43; VI, 208; VII, 114; l 26, 27, 33
Heralo, mitoloki heroj, sin Zeusa i Alkmene, iji je ljudski mu
bio Afitrion, pa se Heraklo smatrao i njegovim sinom; sudjelo
vao je u nizu avantura, a morao je obaviti i 12 izuzetno tekih
poslova, 1, 7; I, 42, 43, 44, 45, 83, 113, 145, 146; IV 8, 9, 10,
59, 82; V 43, 63; VI, 53, 108, 116; VI, 176, 193, 198, 204, 220;
VII, 43, 131; Olimpijski, nadimak Herakla kao sina Zeusa Olim
pijskog, II, 44; Taki, nadimak prema otoku T asu, II, 44
Heralovi stupovi, stijene s obiju strana Gibraltarskih vrata, I, 202;
II, 33; I 8, 42, 43, 152, 181, 185, 196; VIII, 1 32
Herasmis, Perzijanac, otac Artaiktov, VII, 78
Hereati, naziv fle u Sikionu, V 68
Herej, grad na sjevernoj obali Propontide, I 90
Hereja, mjesto na Eubeji, VI, 101
Herm, najvea rijeka u Lidiji; danas Gediz u Turskoj, I, 55, 80; V
101
812
Hermiona, obalni grad na Peloponezu, na j ugu Argolide, VI, 6;
VII, 73
Hermionjani, stanovnici Hermione, III, 59; VIII, 43, 72; IX 28, 31
Hermip, glasnik iz Atarneja, VI, 4
Hermo, sin Zeusa i Maje, grki bog trgovaca, kao bog plodnosti
prikazivan kipovima s falosima, 11,51,138,145; V 7
Hermofant, Mileanin, V 99
Hermolik, atenski borac koji se istaknuo u bitki kod Mikale, IX 105
Hermopol, grad u Gornjem Egiptu, II, 67
Hermotibijci, ratnika kasta kod Egipana, I, 164, 165, 168; IX 32
Hermotim, Pedaanin, Kserksov eunuh, VIII, 104, 105, 106
Herodot Halikarnaanin, autor Povijesti, I, 1
Herodot, Jonjanin, VIII, 132
Herofant, tiranin Parija, IV 138
Herpis, Tebanac, otac Timagenidov, IX 38
Hersis, vladar Cipra, otac Gorga, Onesila i Filaona, V 104, 113; VII,
98; VII, I I
Hersoneki tjesnac, drugi naziv za Helespont, VI, 36, 37
Hersonez bibasijski, poluotok u Kariji, nasuprot otoku Rodu, I, 174
Hersonez, rt u Trakiji koji zatvara evropsku stranu Helesponta, I
143; V, 33, 34, 36, 39, 40, 41, 103, 104, 140; VI, 22, 33, 58;
VII, 130; IX 114, 116
Hersoneani, stanovnici gradova na trakom Hersonezu, I 137;
V, 38, 39; IX 118, 120
Hesiod, pjesnik iz Askre u Beotiji (8/7. st. pr. n. e. ), autor epova
Poslovi i dani" i Postanak bogova, I, 53; IV 32
Hestija, grka boginja kunog ognjita, I, 50; IV 59, 127
Hibla, grad na Siciliji, VI, 155
Hidarno, Perzijanac, jedan od sedmorice pobunjenika protiv maga,
III, 70; VII, 83
Hidarno, Perzijanac, otac Sisamnov, VI, 66
813
Hidarno, Perzijanac, sin Hidarnov, zapovjednik deset tisua Besmrt
nika, V, 133; VII, 83, 135, 136,211,215,218; VII, 113, 118
Hidreja, otok uz j unu obalu Argolide na Peloponezu, II, 59
Hij, bogat otok uz maloazijsku jonsku obalu, I, 18, 142, 160, 164;
II, 178; IV 138; V 33, 34, 98; VI, 2, 5, 26, 31; VII, 105, 132
Hijampija, gorski vrh na Parnasu, VII, 39
Hijampol, grad u Fokidi, VIII, 28, 33
Hijani, stanovnici Hija, I, 18, 142, 160, 161, 165; II, 135; V 98;
VI, 2,5,8,15,16,26,27; VII, 106, 132; I, 106
Hijati, naziv file u Sikion u, V 68
Hijela, grad u junoj Italiji, na obali Tirenskog mora; kasnije Eleja,
pa rimska Velija, I, 167
Hijeron, tiranin Sirakuze, brat Gelonov, VI, 156
Hijeronim, olimpijski pobjednik u hrvanju s Andra, IX 33
Hil, mitski sin Herakla i Dejanire, voa Heraklida u pohodu na
Peloponez i legendarni predak obiju spartanskih kraljevskih kua,
VI, 52; VII,204; VIII, 131; I 26
Hil, rijeka u Lidiji, pritoka Herma, I, 80
Hilej, vladar T egeje, saveznice Sparte, IX 9
Hileja, umovito podruje istono od ua Dnjepra, I 9, 18, 19,
54, 55, 76
Hilejci, naziv jedne od fla u Sikionu, V 68
Hilon Lakedemonjanin, spartanski dravnik (6. st. pr. n. e. ), zbog
svoje razboritosti ubrajan meu sedam mudraca, I, 59; VII, 235
Hilon, Spartanac, otac Perkalin, VI, 65
Himej, perzijski vojskovoa, zet Darijev, V 116, 122
Himera, grad na sjevernoj obali Sicilije, VI, 24; VI, 165
Himet, breuljak istono od Atene, VI, 137
Hipahejci, drevno ime Kiliana, jer se pretpostavljalo da su se Ahejci
naselili u Kilikiji, VII, 91
Hipakiris, rijeka u Sarmatiji koja se danas ne moe identificirati, Iv
47,55,56
814
Hipanis, rijeka u Skitiji, danas Juni Bug u Ukrajini, IV 1 7, 18, 47,
52, 53, 81
Hiparh, mlai sin Pisistratov, nakon smrti oca (528/7. g. pr. n. e. )
zajedno s bratom Hipijom preuzeo je vlast u Ateni; 514. g. pr.n.e.
ubili su ga Harmodije i Aristogiton, V 55, 56, 57, 62; V, 1 23;
VI, 6
Hiperant, Perzijanac, sin Darija i Fratagune, VII, 224
Hiperborejci, legendarni narod na krajnjem sjeveru svijeta, IV 13,
32, 33, 36
Hiperoha, hiperborejska djevica, IV 33, 35
Hipija, stariji sin Pisistratov, nakon smrti oca (528/7. g. pr. n.e.)
zajedno s bratom Hiparhom preuzeo je vlast u Ateni, a kad je 510.
g. pr.n.e. bio prognan iz grada, otiao je u Sigij i traio je pomo
u Sparti i kod Perzijanaca, I, 61; V 55, 62, 91 , 92, 93, 94, 96; V,
102, 107, 1 08, 109, 1 21
Hipoklid, Atenjanin, Vl 127, 128, 129
Hipoklo, tiranin Lampsaka, Iv 138
Hipokoont, otac legendarnog akaa Skeja, V 60
Hipokrat, Atenjanin, Alkmeonid, sin Megaklov, V, 1 31
Hipokrat, Atenjanin, otac Pisistratov, I, 59; V 65; VI, 103
Hipokrat, Sibarianin, otac Smindiridov, VI, 1 27
Hipokrat, tiranin Gele (498-491. g. pr. n. e. ), VI, 23; V7I, 154, 155
Hipokratida, Spartanac, predak Leotihidin, VII, 131
Hipolajev rt, rt u Dnjeparskom limanu, na sjevernoj obali Crnog
mora, IV 53
Hipoloh, legendarni otac Glaukov, I, 147
Hipomah, Andranin, prorok jonskih Grka u perzijskoj vojsci, IX 38
Hiponik, Atenjanin, otac Kalij e, pregovaraa s Perzijancima, VI,
151
Hiponik, Atenjanin, sin Kalijin, VI, 121
Hiread, Mardijac, I, 84
Hirgis, rijeka u Sarmatiji, pritoka Tanaida; danas Donec, IV 57
815
Hirija, grad u j unoj Italiji, u blizini dananjeg Brindisija, VII, 170
Hirkanci, narod u Perziji, smjeten na jugoistonim obalama Kas
pijskog jezera, III, 117; VI, 62
Hiseldom, Karanin, otac Pigrov, VI, 98
Hisija, mjesto na granici izmeu Beotije i Atike, V 74; VI, 108; IX
15, 25
Histan, Perzijanac, otac Badrov, VI, 77
Histasp, Perzijanac, Ahemenid, Kirov vojskovoa, otac Darijev,
Artafrenov, Artanov i Artabanov, 1, 183, 209, 210; III, 70, 71, 88,
140; IV 83, 91; V 30, 73; VI, 98; VII, l, 10, 11, 224
Histasp, perzijski vojni zapovjednik, sin Darija i Atose, VII, 64
Histijej Mileanin, tiranin Mileta, stric Aristagorin, najprije Darijev
saveznik, a zatim pobunjenik protiv njega; poginuo 493. g. pr. n. e. ,
IV 137, 138, 139, 141; V, ll, 23, 24, 25, 30, 35, 36, 106, 107,
108, 124; VI, l, 2, 3, 4, 5, 6, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 46; VII, 10
Histijej, Samljanin, otac Filakov, VII, 85
Histijej, vladar Termere u Kariji, V 37; VI, 98
Histijeja, grad na sjevernoj obali otoka Eubeje, VIII, 23, 24, 25, 66
Histijejci, stanovnici Histijejeje, VII, 23
Histijeotida, podruje oko Histijeje na Eubeji, VI, 175; VII, 23
Histijeotida, podruje oko Olimpa i Ose u Tesaliji, 1, 56
Hitenjani, stanovnici grada Hitene u Pisidiji, oblasti u zapadnoj
Maloj Aziji, II, 90
Hoasp, rijeka na kojoj lei Suza; danas Karkheh u Iranu, I, 188; V
49, 52
Homer, epski pjesnik, vjerojatno iz 9. st. pr. n. e. , koji se smatra
autorom Ilijade i Odiseje, II, 23, 53, 116, 117; I 29, 32; V,
67; VI, 161
Hoplet, legendarni sin Jonov prema kojemu se zvala jedna od etiriju
drevnih atenskih fla, V 66
Horazmijci, narod u Perziji, jugoistono od Aralskog jezera, III, 93,
117; VI, 66
816
Horus, egipatski bog, sin Oziris ov, identifciran s grkim Apolonom,
JJ, 144, 156
Hromije, Argivac, J, 82
Hlbanolis, otac Olijata i Heraklida iz Milase, V, 37, 121
I
Iberci, stanovnici Iberije, VII, 165
Iberija, jugoistoni dio Pirinejskog poluotoka, J, 163
Ida, gorje na krajnjem sjeverozapadu Male Azije, na granici Frigije i
Eolije; danas Kaz Dagi u Turskoj, J, 151; VI, 42
Idantirs, skitski kralj, IV 76, 120, 126, 127
Idrijada, podruje u Kariji, na j ugozapadu Male Azije, V 118
Ifigenija, mitska ki Agamemnonova, koju je otac morao rtvovati
prije pohoda Grka protiv Troje, I 103
Ifilo, mitski polubrat Heraklov, sin Alkmene i Amfitriona, otac
Protesilajev, JX 116
Ihna, obalni grad u Botijeji u Makedoniji, VI, 123
Ihtiofazi, Oni koji se hrane ribama, zajedniki naziv za narode s
obala Etiopije, JJJ, 19, 20, 21, 22, 23, 25, 30
lirki, skitsko pleme koje stanuje s obje strane Urala, Jv 22
Ijakho, ime kojim se zaziva bog Dionis za vrijeme sveanosti, VJJJ,
65
ljatragora, Mileanin, vojni zapovjednik, V 37
Ikar, otok Ikarija, zapadno od Sama, na kojem je Deda!, prema mitu,
pokopao sina Ikara, VJ, 95
lkarsko more, dio Egejskog mora u okolici Ikara i Sporada, VJ, 96
Ilij, drugo ime za Troju, I, 10, 117, 118, 120; V 122; VJ, 20, 42,
161
Ilijada, Homerov ep posveen trojanskom ratu, JJ, 116, 117
Iliri, stanovnici Ilirije, podruja sjeverno i sjeverozapadno od Grke,
te uz obalu Jadranskog mora, J, 196; I 49; VI, 137; IX 43
817
His, pritoka Kefsa, rjeica koja tee uz j une zidine Atene, VI, 189
Ilitija, ki Zeusa i Here, boginja poroda, IV 35
Imbar, otok u Egejskom moru, ispred trakog Hersoneza, V 26; Vl,
41, 104
Inah, mitski sin Okeana i Tetije, prvi vladar Arga, I, 1
Inar, vladar Libije, sin Psametihov, uz pomo Atenjana pobunio se
464. g. pr.n.e. protiv Perzijanaca, II, 12, 15; VII, 7
Ind, velika rijeka u sjeverozapadnoj Indiji, I 44
Indja, podruje Azije u porjeju Inda i izmeu Inda i Gangesa, u
Herodotovo vrijeme nedovoljno poznato, II, 98, 106; IV 40
Indijci, stanovnici Indij e, II, 38, 94, 97, 98, 99, 100, 101, 102, 104,
105, 106; I 44; Vl, 9, 65, 70, 86; VII, 113; I
X 31
Inik, gradi na junoj obali Sicilije, V, 23, 24
Ino, mitska ena Atamantova koja je eljela ubiti njegovu djecu iz
prethodnog braka, Friksa i Helu, Vll, 197
Intafen, Perzijanac, jedan od sudionika pobune protiv maga Smer
disa, II, 70, 78, 118, 119
lo, mitska ki Inaha, vladara Arga, u koju se zaljubio Zeus, a
ljubomorna Hera ju je pretvorila u kravu; nakon lutanja po
cijelom svijetu u kravljem liku, pretvorivi se ponovo u djevojku,
u Egiptu je Zeusu rodila Epafa; Herodot pripovijeda demistifl
ciranu verziju mita, I, 1, 2, 5; II, 41
Irasa, plodna ravnica Kirene u Libiji, IV 158, 159
ls, grad u Babiloniji, vjerojatno dananji Hit u Iranu, I, 179
ls, pritoka Eufrata na ijem uu lei grad Is, I, 179
Isagora, Atenjanin, suparnik Klistenov, voa aristokratske stranke,
V 66, 70, 72, 74
Isedonci, nomadski narod u azijskim prostranstvima istono od
Urala, za Herodota stanovnici krajnjeg sjeveroistoka svijeta, I,
201; IV 13, 16, 25, 26, 27, 32
Ishenoj, Eginjanin, otac Pitejin, VI, 181; VIII, 92
818
Ismarsko jezero, jezero u Trakiji koje se neko nalazilo u blizini grada
Maronije, VI 109
Istar, Korintska prevlaka kojom je Peloponez bio spojen s kopnom
i preko koje su se prevlaile lae da se ne oplovljava Peloponez;
1893. g. ovdje je probijen kanal, VII, 139, 172, 173, 175, 177,
207; VIII, 40, 49, 56, 57, 60, 63, 71, 72, 74, 79, 121, 123; IX 7,
8, 9, 10, 12, 13, 15, 19, 26, 27, 81
Istar, Dunav, iji j e gornji tok u Herodotovo vrijeme bio gotovo
nepoznat, I, 202; I!, 26, 33, 34; IV 47, 48, 49, 50, 51, 53, 80,
89, 93, 97, 99, 100, 101, 118, 122, 128, 133, 134, 135, 136, 139,
141; V 9, 10; VII, 10
Istrija, miletska kolonija u delti Istra, na crnomorskoj obali dananje
Dobrude u Rumunjskoj , I, 33; Iv 78
Italija, za Herodota j una Italija (Velika Grka) i Sicilija, gdje je bilo
mnogo grkih kolonija, I, 24, 145; II, 136, 138; IV 15; V 43;
V, 127; VII, 62
Itamitra, Perzijanac, otac Ataintov, VII, 67
Itamitra, zapovjednik perzijske mornarice, VIII, 130; IX 102
I, grad na Kreti, Iv 151
Itora, utvrda u sredinjoj Meseniji, na Peloponezu, IX 35
Izida, egipatska boginja prirode, ena i sestra Ozirisova, II, 41, 42,
59, 61, 156, 176; IV 186
J
Jadmon, Jadmonov unuk koji je platio odtetu za Ezopovu smrt, II,
134
Jadron, Samljanin iji su robovi bili Ezop i Rodopija, I, 134
Jadransko more, unutranje more Sredozemlja, I, 163; IV 33; V 9
Jalis, grad na otoku Rodu, I, 144
Jaidi, porodica proroka i vraeva iz Olimpije; smatrali su se po
tomcima Apolonova sina J ama, V, 44; IX 33
819
Japigi, stanovnici Japigije, IV 99; VII, 170
Japigija, podruje u junoj Italiji, dananja Apulija, III, 138; IV, 99;
VI, 170
Jardan, legendarni kralj Lidije, I, 7
Jason, mitski voa Argonauta koji su na lai Argo bili u potrazi za
zlatnim runom, IV 179; VI, 193
Jenis, obalni grad juno od Gaze, danas El 'Ar1sh u Egiptu, II, 5
Joik, grad u Tesaliji, V, 94
Jon, legendarni sin Ksutov, brat Eolov i Dorov, eponim Jonjana;
istjeran iz T esalije doao je u Atiku i vodio Atenjane u ratu protiv
Eleusine, V 66; VI, 94; VIII, 44
Jonija, podruje jonske kolonizacije na zapadnim obalama Male
Azije, izmeu Mileta i Smirne, te otoci ispred njega, 1, 6, 92, 1 42,
162, 163, 167, 1 69, 170, 171 , 1 74; 11, 1 06; II, 39, 122, 127; IV
1 37, 1 38; V 28, 30, 31, 37, 65, 98, 106, 108, 109, 115, 123, 124;
VI, 1 , 3, 7, 1 3, 1 7, 22, 28, 33, 43, 86, 95; VI, 51; VII, 109, 132;
IX 90, 96, 104, 1 06
Jonski zaljev, juni dio Jadranskog mora, ispred albanske obale i u
Otrantskim vratima, VI, 1 27; IX 92
Jonsko more, kod Herodota naziv za dio Egejskog mora ispred obala
Tesalije, V 50; VII, 20
Jonjani, pripadnici jednog od triju prvobitnih grkih plemena; kod
Herodota prije svega naziv za grke stanovnike maloazijske Jonije,
6, 1 8, 27, 28, 74, 76, 1 39, 141 , 142, 143, 145, 1 46, 1 47, 148,
1 49, 150, 1 51, 152, 1 53, 157, 1 69, 170, 1 71; II, l, 15, 1 6, 17,
69, 152, 1 54, 163; III, 1 , 90; IV 35, 89, 97, 98, 128, 1 33, 1 34,
1 36, 1 37, 1 40, 142; V 28, 49, 58, 69, 97, 98, 1 00, 1 01, 1 02, 103,
1 04, 105, 106, 1 08, 109, 110, 112, 1 1 5, 116, 11 7, 1 22; V, 1 , 2,
3, 7, 8, 9, 10, 11, 1 2, 1 3, 14, 18, 22, 28, 32, 41, 42, 43, 98; VI
9, 10, 52, 94, 95, 191 ; VII, 10, 19, 22, 44, 46, 48, 73, 85, 90,
97, 130, 1 32;IX 26, 90, 98, 99, 103, 1 06
820
K
Kabalijci, vjerojatno jugoistoni susjedi Liana u Maloj Aziji, II, 90;
VII, 77
Kabiri, pelazgika boanstva koja su se slavila tajnim obredima, II,
51; II, 37
Kaditija, obalni grad u Siriji; danas Gaza u Izraelu, ll, 159; III, 5
Kadmejci, stanovnici Tebe u Beotiji, nazvani tako prema kralju
Kadmu, 1, 56, 146; V 57, 61; l 27
Kadmo, Koanin, suosniva grada Zankle na Siciliji, VI, 163, 164
Kadmo, mitski sin Agenora iz Sidona, nakon neuspjene potrage za
sestrom Europom, iz Trakije je doao u Beotiju, gdje je osnovao
Tebu i postao njezin prvi kralj, l, 166; ll, 49, 145; IV 147; V 57,
58, 59
Kaferej, rt na j ugoistonoj obali otoka Eubeje, VII, 7
K, rijeka u Miziji; danas Bakir u Turskoj, Vl, 28; VII, 42
Kaistrij, rijeka u Lidiji na ijem uu lei Efez, V 100
Kaistrobije, Prokoneanin, otac pjesnika Aristeje, I 13
Kalakta, grad na Siciliji, Vl, 22, 23
Kalami, inae nepoznat dio obale na Samu, IX 96
Kalanani, indijski narod, vjerojatno identian s Kalatijcima, III, 97
Kalasirijci, egipatska ratnika kasta, ll, 164, 166, 168; IX 32
Kalateb, grad u jugoistonoj Lidiji, VII, 31
Kalatijci, indijski narod istono od Inda, II, 38
Kaldejci, narod koji je u ll. st. pr.n.e. iz Arabije doao u Babiloniju,
a u 7. st. pr.n.e. preuzeo je i vlast nad Babilonskom Dravom;
kako su se bavili astrologijom, u Herodotovo vrijeme transformi
rali su se u sveeniku kastu u Babilonu, l, 181, 183
Kaldejska vata, juna gradska vrata Babilona, III, 155
Kalhant, legendarni prorok Grka pod Trojom, VII, 91
Kalidnjani, stanovnici otoka Kalidne u Egejskom moru, sjeverno od
Kosa; danas Kalimnos, VII, 99
821
Kalifont, Krotonjanin, otac lijenika Demokeda, II, 125
Kalija, Atenjanin, izaslanik na perzijskom dvoru 448. g. pr. n. e. , VII,
151
Kalija, Atenjanin, protivnik Pisistratov, znameniti sporta i bogata,
VI, 121, 122
Kalija, Elianin, prorok iz porodice Jamida, V 44, 45
Kalijad, arhont u Ateni 480. g. pr. n. e. , VIII, 51
Kalikrat, spartanski mladi, glasovit po ljepoti, IX 72, 85
Kalimah, atenski polemarh 490. g. pr. n. e. , poginuo u bitki na
Maratonu, V, 109, 110, Ill, 114
Kalinda, grad na granici Karije i Likije, u j ugozapadnoj Maloj Aziji,
I, 172; VIII, 87, 88
Kalipiani, helenizirani Skiti na uu Boristena, na sjevernoj obali
Crnog mora, IV 17
Kalipol, grad na Siciliji, VII, 154
Kalista, drevno ime otoka Tere, IV 147
Kamarina, grad na j unoj obali Sicilije, danas Santa Croce -Came
rina, VI, 154, 156
Kamarinjani, stanovnici Kamarine, VI, 156
Kambiz, Ahemenid, perzijski kralj (529-522. g. pr. n. e. ), sin Kirov,
1, 208; I, l, 181; III, 1, 2, 3, 4, 7, 9, 10, 13, 14, 15, 16, 17, 19,
20, 21, 25, 27, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 38, 39, 44, 61, 62,
63, 64, 65, 66, 67, 68, 73, 74, 75, 80, 88, 89, 97, 120, 122, 126,
139, 140; I 165, 166; V 25; VI, 1, 8, 18
Kambiz, Ahemenid, perzijski vladar (600-559. g. pr. n. e. ) koji je
priznavao vrhovnu vlast Meana, otac Kirov, I, 46, 73, 107, 108,
I ll, 122, 124, 207; III, 69; VI, 51
Kambiz, Ahemenid, unuk Ahemenov, u genealogiji koju navodi
Darije; vjerojatno nije postojao ili je tekst na tom mjestu iskvaren,
VI, I I
Kamik, grad na Siciliji u blizini Akraganta; u Kamiku je poginuo
kretski mitski kralj Minos dok je progonio Dedala, VII, 169, 170
Kamir, grad na zapadnoj obali otoka Roda, I, 144
822
Kampsa, grad u Makedoniji, u Termijskom zaljevu, VII, 1 23
Kana, brdo u maloazijskoj Elidi, na sjeverozapadu Turske, VII, 42
Kanastrejski rt, rt na Halkidici, u sjeveroistonoj Grkoj, VII, 1 23
Kandaul, Karanin, otac Damasitimov, VI, 98
Kandaul, posljednji vladar Lidije iz porodice Heraklida, s poetka 7.
st. pr. n. e. , I, 7, 8, 9, 1 0, 1 1 , 1 2, 1 3
Kanob, grad u Egiptu, na zapadom rubu Delte Nila; danas Abu Qir
kod Aleksandrije, II, 1 5, 97
Kanopsko ue, najzapadnije ue u Delti Nila, I, 1 7, 1 1 3, 1 79
Kapadokija, podruje u sredinjoj Maloj Aziji, I, 71 , 72, 76; V 52;
VII, 26
Kapadokijci, stanovnici Kapadokije, I, 72, 73; V 49; VI, 72
Kar, mitski sin Zeusa i Kirene, eponim Karana, brat Lida i Miza, I,
1 71
Karani, stanovnici Karije, narod u Maloj Aziji , I, 28, 1 71 , 1 72, 1 73,
1 74; II, 61 , 1 52, 1 54, 1 63; 111, 1 1 , 90; V 1 1 1 , 1 1 2, 1 1 7, 1 1 8,
1 1 9, 1 20, 1 21 ; VI, 20; VII, 93, 98; VIII, 1 9, 22
Karanke, stanovnice Karije, I, 146
Kardamila, grad na Peloponezu, na zapadnoj obali Lakonije, VIII,
73
Kardija, grad u zaljevu Saros, na samom poetku trakog Hersoneza;
danas u evropskom dijelu Turske, VI, 33, 36, 41 ; VI, 58; IX 1 1 5
Karen, Spartanac, otac Euenetov, VI, 1 73
Karena, grad u Miziji, u Maloj Aziji, VII, 42
Karija, podruje u j ugozapadnoj Maloj Aziji, u neposrednom zaleu
helenizirane Doride i Herodotova Halikarnasa, I, 92, 1 42, 175;
V 1 03, 1 1 7, 1 22; V, 25; VII, 3 1 , 1 95
Karijanda, obalni grad u Kariji, na j ugozapadu Male Azije, IV, 44
Karist, grad na junoj strani otoka Eubeje, IV, 33; VI, 99; VI, 21 4;
VII, 1 21
Karistija, podruje u okolici Karista, I 1 05
Kariani, stanovnici Karista i Karistije, VIII, 66, 1 1 2; IX 1 05
823
Karkinitida, grad u Skitiji, u dubini Karkinitskog zaljeva; danas
Armjansk u Rusiji, na sjevernoj obali Crnog mora, IV 55, 99
Karpat, otok u Egejskom moru, izmeu Krete i Roda, II, 45
Karpis, pritoka Istra koju je nemogue tonije odrediti, IV 49
Kartaga, velika fenika kolonija na obali sjeverne Afrike, u dana-
njem Tunisu, osnovana 81 4. g. pr.n.e., II, 1 9; VI, 1 67
Kartaani, stanovnici Kartage, I, 1 66, 1 67; II, 1 7, 1 9; IV 43, 1 95,
1 96; V 42; VI, 1 7; VII, 1 58, 1 65, 1 66, 1 67
Kasamb, ugledni Eginjanin, VI, 73
Kasandana, Perzijanka, ena Kirova i majka Kambizova, I, l ; Il,
2, 3
Kasijska brda, velika duna koja se prua u more na zapadnom kraju
Serbonidskog jezera; na sjeveru dananjeg Sinaja u Egiptu, I 6,
1 58; III, 5
Kasmena, grad na Siciliji koji su osnovali Sirakuani, VI, 1 5 5
Kaspatir, grad u Indiji, moda dananji Multan u Pakistanu, II, 1 02;
IV 44
Kaspijci, vjerojatno je rije o dvama narodima, jednom na j ugoza
padnoj obali Kaspijskog jezera, a drugom u Indiji u gornjem toku
Inda, II, 92, 93; VI, 67, 86
Kaspijsko more, Kaspijsko jezero, I, 202, 203, 204; IV 40
Kasta1ija, sveti izvor na Parnasu, VI, 39
Kastaneja, grad na obali tesalske Magnezije, VII, 1 83, 1 88
Katadupa, prvi, najsjeverniji katarakt na Nilu, kod Aswana, II, 1 7
Katarakt, rijeka u Frigiji, vjerojatno j uni krak Menderesa (Meandra)
u zapadnoj Turskoj , VI, 26
Katijari, jedno od skitskih plemena, Iv 6
Kaukasa, luka na otoku Hiju, V 33
Kaukonci, jedno od grkih plemena koje je sudjelovalo u ranom
naseljavanju Grke (zapadnog Peloponeza) i zatim je nestalo, I,
1 47; IV 148
Kaun, grad u Kariji, I, 1 76; V 1 03
824
Kaunijci, stanovnici Kauna, I, 1 72, 1 76
Kavkaz, planina izmeu Crnog mora i Kaspijskog jezera, sjeverna
granica perzijske drave, I, 1 04, 203, 204; II, 97; IV 1 2
Kefalenija, otok u Jonskom moru, uz obale Etolije, IX 28
Kefej, mitski sin Belov, vladar u Etiopiji, otac Andromede, majke
Persove, pa stoga i predak Perzijanaca, VI, 61 , 1 50
Kefenjani, drevni grki naziv za Perzijance, prema Kefeju, VII, 6 1
Kefs, rijeka u Fokidi, ispod sjevernih obronaka Parnasa, i njezino
boanstvo, danas Kifssos, VII, 1 78; VI, 33
Kefren, egipatski faraon iz 4. dinastije (oko 2500. g. pr. n. e. ), nasljed
nik Keopsov, dao je podii drugu po veliini piramidu kod
Memfisa, I, 1 27
Kej, otoi kraj Salamine, VII, 76
Kej, otok u Kikladima, jugoistono od Atike, V 1 02
Kejani, stanovnici otoka Keja, IV 35; VII, 1 , 46
Kekrop, prvi mitski kralj Atene, sin Zemlje, poluovjek poluzmija,
VII, 1 41 ; VII, 44, 53
Kekropidi, naziv za Atenjane, prema Kekropu, VI, 44
Kela, atiki dem, atenska gradska opina, V, 1 03
Kela, nepristupana obala na jugu otoka Eubeje, VII, 1 3, 1 4
Kela, strm i nepristupaan dio obale na zapadu otoka Hija, VI, 26
Kelej, Spartanac, sudionik Dorijejove ekspedicije na Siciliju, V 46
Kelena, grad u Frigiji, moda dananji Dinar u Turskoj, VI, 26
Kelti, kod Herodota naziv za narode u j unoj Francuskoj i istonoj

panjolskoj , na obali Sredozemlja, II, 33; Il 49

Kenej, mitski neranjivi Lapit, V 92
Keniri, podruje na j ugu otoka Tasa, V, 47
Keops, egipatski faraon 4. dinastije (2553-2530. g. pr.n.e. ), dao je
izgraditi najveu od trij u piramida kod Memfisa, I, 1 24, 1 26,
1 27, 1 29
Keramik, duboki morski zaljev na maloazijskoj obali, nasuprot otoku
Kosu; danas Zaljev Istankoy u Turskoj, I, 1 74
825
Kerkasor, grad u Egiptu na j unom poetku Delte Nila, u blizini
dananjeg Kaira, I, 1 5, 1 7, 97
Kerkira, otok u Jonskom moru uz obale Epira; danas Krf, II, 48,
52, 53; VII, 1 45
Kerkirani, stanovnici Kerkire, III, 48, 49, 53; VI, 1 54, 1 68
Kerkopska sjedita, lokalitet blizu Termopila, nazvan po Kerkopi
ma, mitskim zlobnim patuljcima koji su zadirkivali Herakla, VI,
21 6
Kibeba, drugo ime za Kibelu, maloazijsku boginju plodnosti, V 1 02
Kibernisko, Likijac, zapovjednik ratne lae, VI, 98
Kidipa, ena Anaksilaja, tiranina Regija, VI, 1 65
Kidonija, grad na sjevernoj obali Krete; danas Kania, II, 44, 59
Kidrara, neidentificirani grad u Lidiji ili Frigiji, u unutranjosti Male
Azije, VII, 30
Kij, grad na obali Propontide; danas Gemlik u Turskoj, V 1 22
Kijaksar, vladar Medije (do 585. g. pr. n.e.) , otac Astijagov, 1, 16, 46,
73, 74, 1 03, 1 06, 1 07
Kikladi, otoje u Egejskom moru, V 30, 31
Kikonci, trako pleme na uu Hebra, VI, 59, 1 08, 1 1 0
Kila, grad u Mizji, u Adramitijskom zaljevu, dananjem Edremit
skom zaljevu u maloazijskoj Turskoj, I, 149
Kiliani, stanovnici Kilikije, I, 28; I, 1 7; 111, 90, 91 ; V 49, 1 1 8; VI,
6; VI, 77, 9 1 , 98; VIII, 68, 1 00
Kilik, mitski sin Agenorov, brat Europe, Fenika i Kadra, eponim
Kiliana, VI, 91
Kilikija, pokrajina u perzijskoj dravi, na j ugoistoku Male Azije, I,
72; 11, 1 7, 34; V 52, 1 08; VI, 43, 95; IX 1 07
Kiliri, aurohtono stanovnitvo podruja Sirakuze prije no to su ga
zauzeli Grci, VII, 1 5 5
Kilon, Atenjanin, pobjednik u Olimpiji (640. g. pr. n.e.) , koji se elio
domoi tiranske vlasti u Ateni, V 71
826
Kima Frikonijska, grad na obali Eolije u Maloj Aziji, j ugoistono od
otoka Lezba, /, 1 49, 1 57, 1 58, 1 59, 1 60; IV 1 38; V 37, 38, 1 23;
VII, 1 94; VIII, 1 30
Kimerani, narod u Trakiji; izvorno je boravio na podruju june
Rusije, odakle su ga protjerali Skiti, pa su Kimerani, u prolazu
kroz Malu Aziju, ugrozili Asiriju, Lidiju i grke gradove na obali;
oko 600. g. pLn.e. porazio ih je Alijat, te su preli u Trakiju, I, 6,
1 5, 1 6, 1 03; IV l, ll, 1 2, 1 3; VII, 20
Kimerija, neko podruje u Skitiji, IV 1 2
Kimerijska Lu, naziv nekog mjesta u Skitiji, moda na obali
dananjeg Azovskog mora, IV 12, 45
Kimerijske zidine, neidentifcirani lokalitet u Skitiji, IV 1 2
Kimerijski tjesnac, morski prolaz koji povezuje Crno i Azovsko
more, danas Kerka vrata u Rusiji, I 1 2, 28, 1 00
Kimon, Atenjanin, otac Miltijada i Stesagore, VI, 34, 38, 39, 40,
1 03, 1 37, 1 40
Kimon, Atenjanin, sin Miltijadov, dravnik i strateg, VI, 1 36; VI,
1 07
Kindija, grad u Kariji, sjeveroistono od Halikarnasa, V 1 1 8
Kinegir, Atenjanin, brat Eshilov, koji je poginuo kod Maratona, VI,
1 1 4
Kineja, Eretrijac, otac Filagrov, VI, 1 01
Kineja, tesalski kralj, V 63
Kineani, ibersko pleme smjeteno na zapadu Pirinejskog poluotoka,
prema Herodotu najzapadniji narod na svijetu, II, 33; IV 49
Kinip, rijeka i podruje u Libiji, znamenito po svojoj plodnosti;
vjerojatno u okolici dananjeg Tripolija, IV 1 75, 1 98; V 42
Kinisk, Morski pas, nadimak Leotihidina sina Zeuksidema, VI, 71
Kinosarg, podruje izvan zidina Atene, gdje se nalazilo Heraklovo
svetite, V 63; VI, 1 1 6
Kinosura, rt na istonoj strani Salamine, VIII, 76, 77
Kinurijci, grko pleme na sredinjem Peloponezu, VIII, 73
827
Kipsel, Atenjanin, otac Miltijada, tiranina na Hersonezu, VI, 34, 35,
36
Kipsel, tiranin Korinta (7/6. st. pr. n.e.) , otac Perijandrov, I, 14, 20,
23; III, 48; V 92, 95
Kipselidi, potomci Kipsela iz Korinta, VI, 1 28
Kir, Ahemenid, vladar Perzije (559-529. g. pr. n. e) , oslobodio je
Perzijance od medanske vlasti; otac Kambizov i Smerdisov, I, 46,
54, 71 , 72, 73, 75, 76, 77, 79, 80, 84, 86, 87, 88, 89, 90, 91 , 95,
1 08, 1 1 3, 1 1 4, 1 1 5, 1 1 6, 1 20, 1 21 , 1 22, 1 23, 1 24, 1 25, 1 26, 1 27,
1 28, 1 29, 1 30, 1 41 , 1 52, 1 53, 1 54, 1 55, 1 56, 1 57, 1 60, 1 62, 1 69,
1 77, 1 78, 1 88, 1 89, 1 90, 1 91 , 201 , 202, 204, 205, 206, 207, 208,
209, 21 0, 2 1 1 , 21 2, 2 1 3, 2 1 4; I, l ; II, 1 , 2, 3, 14, 32, 34, 36,
44, 61 , 63, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 71 , 74, 75, 88, 89, 1 20, 1 33,
1 39, 1 52, 1 59, 1 60; IV 1 65; V 52; VI, 2, 8, 1 8, 5 1 , 64, 69, 78;
IX 1 22
Kir, Ahemenid, vladar Perzije (druga polovica 7. st. pr. n. e) , koji je
priznavao vrhovnu vlast Medana, djed Kira, osnivaa Perzijskog
Carstva, I, I l l ; VIJ, I I
Kirauija, otok ispred libijske obale; moda otoi Qerqenah ispred
grada Sfaxa u Tunisu, IV 1 95
Kirena, grka kolonija u sjevernoj Mrici; osnovali su je Terani 631 .
g. pr.n.e.; danas Shahhat u Libiji, II, 1 8 1 , 1 82; II, 91 ; IV 1 56,
1 59, 1 61 , 1 62, 1 63, 1 64, 1 65, 1 70, 1 71 , 1 99, 203; V 47
Kirenjani, stanovnici Kirene, 11, 32, 33, 1 61 , 1 8 1 ; II, 1 3, 1 31 ; Iv
1 52, 1 54, 1 55, 1 56, 1 59, 1 60, 1 61 , 1 64, 1 69, 1 70, 1 99, 203
Kirenjanke, stanovnice Kirene, IV 1 86
Kiro, inae nepoznat grad na Eubeji, IX 1 05
Kirno, legendarni j unak, jedan od Heraklovih sinova, I, 1 67
Kirno, otok Korzika, I, 1 65, 1 66, 1 67
Kirnjani, stanovnici otoka Kima, VII, 1 65
Kisija, podruje u Perziji u porjeju Hoaspa i okolici grada Suze, V
49, 52; VI, 1 1 9
Kisijci, stanovnici Kisije, 111, 91 ; VII, 62, 86, 21 0
828
Kisijska vrata, jedna od dvojih istonih gradskih vrata u Babilonu,
II, 1 55, 1 58
Kitera, otok juno od Peloponeza, danas Kithira, 1, 82, 1 05; VII, 235
Kiteron, planina na granici Atike i Beotije u ijem se podnoju nalazi
Plateja, VII, 1 41 ; IX, 1 9, 25, 38, 39, 5 1 , 56, 69
Kitisor, legendarni sin Friksov, VI, 1 97
Kitno, otok u Kikladima, j uno od Keja, VII, 90; VIII, 67
Kitnjani, stanovnici Kitna, VIII, 46
Kiziani, stanovnici Kizika, IV 1 4, 76; VI, 33
Kizik, grki grad na junoj obali Propontide, poznat po Kibelinu
kultu, u blizini dananjeg Erdeka u Turskoj, IV 14, 76, 1 38; VI,
33
Klazomena, grad u maloazijskoj Joniji, danas Urla kraj Izmira u
Turskoj , I, 1 6, 1 42, 1 68; 11, 1 78; V 1 23
Klazomenjani, stanovnici Klazomene, I, 5 1
Klead, Platejac, IX, 85
Kleandar, prorok iz Arkadije, VI, 83
Kleandar, sin Hipokrata, tiranina u Geli, neak tiranina Kleandra,
VII, 1 55
Kleandar, tiranin u Geli (505-98. g. pr. n.e.) , VI 1 54, 1 55
Kleobis, Argivac kojeg Solon navodi kao primjer sretnika, I, 31
Kleodej, legendarni sin Hilov, unuk Heraklov i predak spartanskih
kraljeva, V, 52; VII, 204; VIII, 1 3 1
Kleombrot, Spartanac, sin Anaksandridin, brat Leonidin i otac
Pausanijin, IV 8 1 ; V 32, 41 ; VI, 205; VIII, 71 ; IX, 1 0, 64, 78
Kleomen, kralj Sparte (525-490. g. pr. n. e. ), sin Anaksandridin, III,
148; V 39, 41 , 42, 48, 49, 50, 5 1 , 53, 64, 70, 72, 73, 74, 75, 76,
90, 97; V, 50, 5 1 , 61 , 64, 65, 66, 73, 74, 75, 76, 78, 79, 80, 81 ,
84, 85, 92, 1 08; VI, 148, 205, 239
Kleona, grad na Halkidici, VIJ, 22
Klinija, Atenjanin koji se istakao u bitki kod Artemisija, VIII, 1 7
829
Klisten, Atenjanin, sin Megakla i Agariste, politiar koji je proveo
reformu ureenja atenskog polisa 50817. g. pr. n. e. , V 66, 67, 69,
70, 72, 73; VI, 1 31
Klisten, tiranin Sikiona (600-565. g. pr. n. e. ), otac Agariste i djed
Atenjanina Klistena, V 67, 68, 69; V, 1 26, 1 28, 1 29, 1 30, 1 31
Klitija, Elianin, iji su potomci bili proroci, IX 33
Kljuevi Cipra, rt na sjeveroistoku Cipra; danas rt Andreas, V 1 08
Knet, Eginjanin, otac Nikodromov, VI, 88
Knid, obalni grad u Doridi u Maloj Aziji, na rtu nasuprot otoku
Kosu; danas Cumali u jugozapadnoj Turskoj, I, 1 44; II, 1 78; II,
1 38
Knidija, podruje oko Knida, poluotok na kojem lei grad, I, 1 74
Kniani, stanovnici Knida, I, 1 74; II, 1 38; IV 1 64
Knos, grad na sjevernoj obali Krete, kraljevska prijestolnica iz minoj
skih vremena, III, 1 22
Kobon, ovjek velika ugleda u Delfima, VI, 66
Kodro, legendarni sin Melamov, kojega su Heraklidi istjerali iz Pila
u Meseniji, pa je pomogao Atenjanima i postao atenski vladar;
otac Nilejev, I, 1 47; V 65, 76; IX 97
Koj Mitilenjanin, tiranin Mitilene kojega je na vlast doveo Darije,
IV 97; V 1 1 , 37, 38
Kolaksais, sin T argitajev, mitski praotac jednog od skitskih plemena,
IV 5, 7
Kolej, Samljanin, pomorac i trgovac, IV 1 52
Kolhida, podruje na krajnjem istoku Crnog mora, legendarna
postojbina Medeje koju su Jason i Argonauti odveli sa sobom kad
su doli po zlatno runo, I, 2, 1 04; VI, 1 93, 1 97
Kolhiani, stanovnici Kolhide, 1, 2; I, 1 04, 1 05; II, 97; IV 37, 40;
VII, 79
Kolhianke, stanovnice Kolhide, VI, 62
Kolijada, hridine nedaleko Atene, istono od Falerona, VII, 96
Kolofon, maloazijski grad u Joniji, izmeu Smirne i Efeza, I, 14, 1 42
830
Kolofonjani, stanovnici Kolofona, I, 1 6, 1 47, 1 50
Kolosa, veliki grad u Frigiji; danas Honaz u unutranjosti zapadne
Male Azije, u Turskoj , VII, 30
Kombrija, grad u Makedoniji, na obali Termijskog zaljeva, VII, 1 23
Kompsat, rijeka u Trakiji, izmeu Abdere i Maronije, VI, 109
Kondeja, grad u T esaliji u dolini T empi, V, 63
Kontadesd, rijeka u Trakiji koju je nemogue tonije identificirati,
I 90
Kopaidsko jezero, veliko jezero u Beotiji, na jugoistoku kontinental-
ne Grke, danas isueno, VII, 1 35
Kora, Djevojka , nadimak Demetrine keri Persefone, VII, 65
Kores, predgrae Efeza i njegova luka, V 1 00
Koridal, iz Antikire, prema jednoj verziji izdajica Grka kod T ermo
pila, VII, 21 4
Korikova spilja, spilja na Parnasu, duboka 60 m, a visoka 1 2 m, VIII,
36
Korinani, stanovnici Korinta, I, 1 4, 23, 24, 50, 5 1 ; II, 1 67; II, 48,
49; IV, 1 62; V 75, 92, 93; V, 89, 1 08; VI, 1 54; VII, 1 , 5, 21 ,
43, 59, 60, 61 , 72, 79, 94; IJ 28, 31 , 69, 95, 1 02, 1 05
Korinanke, stanovnice Korinta, III, 1 34; V 92
Korint, grad na Peloponezu, u neposrednoj blizini Istma, I, 23, 24;
II, 50, 52, 53; V 92, 93; VI, 1 28; VII, 1 37, 202; VII, 45; lJ 88
Korintska prevlaka, drugo ime za Istam, VII, 1 95
Koris, nepoznata (a moda i nepostojea) rijeka u Arabiji, II, 9
Korobije, Kreanin, lovac na grimizne pueve, IV 1 5 1 , 1 52, 1 53
Koronejci, stanovnici Koroneje, grada u Beotiji na Kopaidskom
jezeru, V 79
Kos, otok u Egejskom moru, uz obalu maloazijske Doride, I, 1 44;
VII, 1 63; lJ 76
Kositreni otoci, legendarni otoci u Oceanu, na zapadu Evrope, s
kojih su Feniani i Grci dobivali kositar; rudnici kositra bili su u
zapadnoj

panjolskoj , a moda i u Britaniji, III, 1 1 5

831
Koani, stanovnici Kosa, VI, 99, 1 64
Koanke, stanovnice Kosa, IX 76
Kotis, legendarni otac Azijev, IV 45
Kranasp, ugledni Perzijanac, III, 1 26
Kranonci, stanovnici Kranona, grada u Tesaliji, VI, 1 27
Kratis, rijeka kod Sibarisa u junoj Italiji; danas Crati kod Cosenze,
V 45
Kratis, rijeka u Aeji, na sjeveru Peloponeza, I, 145
Kreani, stanovnici Krete, I, 2, 1 71 , 1 73; III, 59; I 1 5 1 , 1 61 ; VI,
1 69, 1 70, 1 71
Kremni, skitsko trgovite na dananjem Azovskom moru, I 20,
1 1 0
Kreston, grad na Halkidici, na obali Termijskog zaljeva; moda je na
ovom mjestu rije o greci u rukopisima, jer ondje ne ive Tirsenci
(= Etruani) , pa neki izdavai misle da se zapravo radi o Krotonu,
1, 57
Krestonija, podruje oko grada Krestona na Halkidici, VII, 1 24;
VIII, 1 1 6
Krestonjani, stanovnici Krestona i Krestonije, V 3, 5; VII, 1 24, 1 27
Kreta, najvei grki otok u Egejskom moru, I, 65, 1 72, 1 73; II, 44,
59; IV 45, 1 5 1 , 1 54; VI, 92, 99, 145, 1 70, 1 71
Kretina, otac Aminokla iz Magnezije, VII, 1 90
Kretina, otac Anaksilaja, tiranina u Regiju, VII, 1 65
Krez, kralj Lidije (561 -546. g. pr.n.e.) , sin Alijatov, glasovit po
svojem bogatstvu; porazio ga je i zarobio Kir, I, 6, 7, 26, 27, 28,
29, 30, 31 , 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 40, 41 , 43, 44, 45, 46, 47,
48, 49, 5 1 , 53, 54, 55, 56, 59, 65, 69, 70, 71 , 73, 75, 76, 77, 78,
79, 80, 81 , 83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91 , 92, 93, 95, 1 30,
1 41 , 1 53, 1 55, 1 56, 207, 208, 21 1 ; II, 1 4, 34, 36, 47; V 36; V,
37, 38, 1 25, 1 27; VII, 30; VII, 35, 1 22
Krij, ugledni Eginjanin, ije ime znai Ovan , VI, 50, 73; VIII, 92
Krinip, otac Terila, tiranina Himere, VI, 1 65
832
Krisejska dolina, udolina ispod Parnasa u kojoj lee Delfi, VIII, 32
Kritala, danas neidentificirani grad u Kapadokiji, u Maloj Aziji, VII,
26
Kritobul, ovjek iz Torone, upravitelj Olima, VII, 1 27
Kritobul, Kirenjanin, moda otac Ladikin, II, 1 81
Krobizi, trako pleme juno od Istra i na sjevernim obroncima
Hema, IV 49
Krof, brdo u junom Egiptu, II, 28
Krokodilopoi, grad u Egiptu, na obali jezera Meris; danas El Faiyum,
II, 148
Kroseja, podruje u Grkoj, na ulazu u Termijski zaljev, VI, 1 23
Kroton, grki grad u Kalabriji u junoj Italiji, znamenit po svojim
lijenicima; danas Crotone, III, 1 25, 1 29, 1 31 , 1 36, 1 37, 1 38; V
44, 47
Krotonjani, stanovnici Krotona, II, 1 37; V 44, 45; VI, 21 ; VII, 47
Ksant Samljanin, svodnik, II, 1 35
Ksant, grad u Kariji, u Maloj Aziji, I, 1 76
Ksantijci, stanovnici Ksanta, I, 1 76
Ksantip, Atenjanin, politiar, zapovjednik u bitki kod Mikale, otac
Periklov, V, 1 3 1 , 1 36; VI, 33; VI, 1 31 ; IX 1 1 4, 1 20
Ksenagora, Halikarnaanin, upravitelj Kilikije, IX, 1 07
Kserkso, perzijski kralj (485-465. g. pr. n. e. ), sin Darijev, I, 1 83; IV
43; V, 98; VII, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 1 0, l l , 1 2, 1 3, 1 4, 1 5, 1 6, 1 7,
1 8, 1 9, 21 , 24, 26, 27, 28, 29, 3 1 , 35, 37, 38, 39, 40, 41 , 43, 44,
45, 46, 47, 48, 50, 52, 53, 54, 55, 56, 57, 59, 61 , 82, 97, 1 00,
1 03, 1 05, 1 06, 1 07, 1 08, 1 09, 1 1 2, 1 1 4, 1 1 5, 1 1 6, 1 1 7, 1 1 8, 1 1 9,
1 20, 1 21 , 1 22, 1 23, 1 24, 1 27, 1 28, 1 30, 1 33, 1 34, 1 36, 1 39, 1 45,
1 46, 1 47, 1 50, 1 5 1 , 1 52, 1 64, 1 73, 1 79, 1 86, 1 87, 1 93, 1 95, 1 96,
1 97, 201 , 208, 209, 2 1 5, 223, 225, 233, 234, 236, 237, 238, 239;
VIIl 1 0, 1 5, 16, 1 7, 22, 24, 25, 34, 35, 50, 52, 54, 65, 66, 67,
69, 8 1 , 86, 88, 89, 90, 97, 98, 99, 1 00, 1 01 , 1 03, 1 05, 1 07, 1 08,
1 1 0, 1 1 3, 1 1 4, 1 1 5, 1 1 6, 1 1 7, 1 1 8, 1 1 9, 1 20, 1 30, 1 40, 1 43, 1 44;
833
IX 1 , 32, 41 , 68, 78, 82, 96, 99, 1 07, 1 08, 1 09, 1 1 0, I ll, 1 1 2,
1 1 3, 1 1 6, 1 20
Ksut, legendarni sin Helenov, brat Dorov i Eolov, otac Aheja i Jona,
VI, 94; VII, 44
Kufagora, Atenjanin, otac Epizelov, V, 1 1 7
Kuja, grka verzija meanskog imena Spako, kako se zvala pastirica
koja je odgojila Kira kao djeaka, I, 1 1 0, 1 22
Kurij, grad na j unoj obali Cipra, V, 1 1 3
Kurijci, stanovnici Kurija, V 1 1 3
L
Labda, Korinanka, supruga Eetionova i mati Kipselova, V 92
Labdak, mitski kralj Tebe, unuk Kadrov i otac Lajev, V 59
Labinet Babilonac, zapravo babilonski kralj Nebukadnezar (Nabu-
kodonosor, vladao 604-562. g. pr. n.e.), I, 74
Labinet, babilonski vladar, nije mogao biti sin Nitokridin, ve se radi
zacijelo o posljednjem kralj u Babilona, Nabonidu (556538. g.
pr. n.e.) , I, 77, 1 88
Labraunda, mjesto u Kariji, u Maloj Aziji, sjeverno od Milase, s
glasovitim Zeusovim svetitem, V 1 1 9
Lada, otoi ispred Mileta, VI, 7, I I
Ladika, Kirenjanka, ena Amasisova, I, 1 8 1
La, Azanjanin, VI, 1 27
Lafstije v. Zeus
Laj, mitski kralj Tebe, sin Labdakov, otac Edipov, IV, 1 49; V 43,
59, 60
Laj, sibaritska kolonija na obali Tirenskog mora u Lukaniji, u j unoj
Italiji, VI, 2l
Lakedemon, drugi naziv za grad Spartu ili za pokrajinu Lakoniju, I,
67, 82, 1 74; II, 45, 1 48; I 1 45, 1 47; V 38, 75, 96; V, 58, 86;
VI, 220, 231 , 234, 239; VII, 1 24, 1 25; IX 6, 7, 9, 1 2
834
Lakedemonjani, stanovnici Lakedemona (u oba znaenja naziva) , I,
5 1 , 56, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 77, 82, 1 52, 1 53; I 80, 1 67; II
39, 44, 45, 47, 54, 55, 56, 57; IV 77, 1 45, 1 46, 1 48, 1 50, 1 78;
V, 32, 42, 49, 53, 63, 64, 65, 70, 72, 73, 75, 90, 92, 93, 97; V
52, 53, 60, 67, 70, 72, 75, 77, 78, 85, 92, 1 06, 1 08, 1 20, 1 23;
VI, 1 0, 1 02, 1 04, 1 34, 1 35, 1 36, 1 37, 1 39, 148, 149, 1 50, 1 52,
1 53, 1 57, 1 59, 1 61 , 1 63, 1 65, 1 68, 1 73, 204, 208, 209, 2 1 1 , 2 1 3,
21 8, 222, 226, 227, 228, 234, 235, 236, 239; VII 1 , 3, 25, 43,
48, 65, 72, 85, 1 1 4, 1 24, 1 25, 1 32, 1 41 , 1 42, 1 44; IX 6, 7, 1 1 ,
1 4, 1 9, 26, 27, 28, 29, 3 1 , 33, 37, 38, 47, 48, 49, 53, 54, 55, 56,
58, 59, 60, 61 , 62, 63, 65, 70, 71 , 72, 73, 76, 77, 85, 90, 1 02,
1 03
Lakmon, brdo u Epiru; danas u graninom podruju Grke prema
Albaniji, IX 93
Lakonci, stanovnici Lakonije, I, 68; VI, 1 03; VII, 1 61 , 228, 235;
VII, 2
Lakonija, pokrajina na j ugu Peloponeza, sa Sparta m kao najveim
gradom, I, 69; V, 58
Lakonke, stanovnice Lakonije, Spartanke, II, 1 34
Lain, Spartanac, poslanik kod Kreza, I, 1 52
Lampito, Spartanka, ki Leotihidina, V, 71
Lampon, Atenjanin, otac Olimpiodorov, IX 2 1
Lampon, Eginjanin, IX 78
Lampon, Samljanin, I, 90
Lamponij, grad u Troadi, na sjeverozapadu Male Azije, V 26
Lampsaani, stanovnici Lampsaka, VI, 37, 38
Lampsak, grad u Troadi, na azijskoj obali Helesponta; danas Lapseki
u Turskoj, IV 1 38; V 1 1 7
Laodamant, Eginjanin, otac Sostratov, IV 1 52
Laodamant, legendarni tebanski vladar, sin Eteoklov, V 61
Laodamant, tiranin Fokeje, IV 138
Laodika, hiperborejska djevica, Iv 33, 35
Lapiti, mitski j unaki narod s planina Tesalije, V 92
835
Larisa, grad u Eoliji u Maloj Aziji, J, 149
Larisa, grad u Tesaliji, na rijeci Penej, u Grkoj, Jx 1, 58
Las, liriar i muziar i z Hermione (6. st. pr. n. e. ), uitelj Pindarov,
VI, 6
Lasonijci, drugo ime za Kabalijce, IJ, 90; VJJ, 77
Laurij, j ugoistoni dio Atike s rudnicima srebra, VJ, 1 44
Leagar, zapovjednik Atenjana u ratu s Edoncima, Jx 75
Learh, Kirenjanin, ubojica Arkesilaja IL, prema Herodotu ujedno i
njegov brat, a prema Plutarhu nevjerni prijatelj, Jv, 1 60
Lebadija, grad u Beotiji u blizini Kopaidskog jezera, s Trofonijevim
proroitem, VJI, 1 34
Lebed, grad u maloazijskoj Joniji, sjeverozapadno od Efeza, J, 1 42
Lebeja, grad u sjevernoj Makedoniji, VIJ, 1 37
Lekt, rt u maloazijskoj Eoliji, sjeverno od otoka Lezba, Jx 1 1 4
Lelezi, predgrko stanovnitvo Grke i Male Azije, prema Herodotu
preci Karana, J, 1 71
Lemno, otok u Egejskom moru, iji s u drevni stanovnici bili Pelazgi,
Jv 145; V 26, 27; VJ, 1 36, 1 37, 1 38, 1 39, 1 40; VJ, 6
Lemnjani, stanovnici Lemna, V 27; VJI, 1 1 , 73
Leobot, spartanski kralj ; dok je bio malodoban, u njegovo je ime
vladao Likurg, J, 65; VJJ, 204
Leoked, sin argivskog tiranina Fidona, V, 1 27
Leonida, spartanski kralj (488-80. g. pr.n.e. ), sin Anaksandridin,
zapovjednik vojske kod Termopila, gdje je junaki poginuo, V
41 ; VJ 204, 205, 206, 207, 208, 21 7, 21 9, 220, 221 , 222, 223,
224, 225, 228, 229, 233, 238, 239; VJI, 1 5 , 2 1 , 71 , 1 1 4; JX, 1 0,
64, 78, 79
Leont, spartanski kralj, otac Anaksandridin, J, 65; V 39; VJ, 204
Leont, Trezenjanin, VJJ, 1 80
Leontijad, zapovjednik Tebanaca kod Termopila, VJJ, 205, 233
Leontini, drevna grka kolonija na Siciliji; danas Lentini, VJJ, 1 54
Leoprep, Kejanin, otac pjesnika Simonida, VJ, 228
836
Leoprep, Spartanac, otac Teasidov, VI, 85
Leotihida, Spartanac, predak kralja Leotihide, VII, 1 31
Leotihida, spartanski kralj (od 490. g. pr. n. e) koji j e zamijenio
Demarata i s Atenjaninom Ksantipom pobijedio perzijsku vojsku
kod Mikale, VI, 65, 67, 68, 69, 71 , 72, 73, 85, 86, 87; VII, 1 31 ;
IX 90, 91 , 98, 99, 1 1 4
Leprej, mjesto u j unoj Elidi, IV 148
Leprejci, stanovnici Lepreja, IX, 28, 31
Ler, otok u Sporadima, ispred zaljeva u kojem lei Milet, V 1 25
Leta, u grkoj mitologiji majka Apolona i Artemide, kod Herodota
je identificirana s egipatskom boginjom majkom Mut, I 59, 83,
1 52, 1 55, 1 56
Leukadani, stanovnici otoka Leukade u Jonskom moru, ispred obale
Akarnanije u zapadnoj Grkoj, VIII, 45, 47; IX, 28, 31
Leukon, grad u Libiji, vjerojatno na obali u blizini granice s Egiptom,
IV 1 60
Lezb, otok u Egejskom moru, uz maloazijsku obalu Eolije, I, 1 5 1 ,
1 60, 202; Iv 61 , 97; V 98; VI, 8, 28, 3 1
Lezbljani, stanovnici Lezba, I, 23, 24, 1 5 1 ; II, 39; V 26, 98; VI, 5,
8, 1 4, 26, 27; IX, 1 06
Libija, poznati dio Afrike, bez Egipta, obuhvaa uglavnom sjevernu
i istonu Afriku; kod Herodota se naziv ponekad odnosi prije
svega na krajeve zapadno od Egipta, I, 46; I, 8, 1 2, 1 5, 1 6, 1 7,
1 8, 1 9, 20, 22, 24, 25, 26, 30, 32, 33, 34, 54, 55, 56, 65, 91 , 99,
1 1 9, 1 50; II, 1 7, 96, 1 1 5; Iv 29, 41 , 42, 43, 44, 45, 145, 1 50,
1 5 1 , 1 53, 1 55, 1 56, 1 57, 1 59, 1 60, 1 75, 1 79, 1 8 1 , 1 85, 1 89, 1 91 ,
1 92, 1 95, 1 96, 1 97, 1 98, 1 99, 204, 205; V 42, 43; VII, 70
Libija, ena po kojoj je Libija dobila ime, moda neka egipatska
princeza, IV 45
Libijci, stanovnici Libije, I, 1 8, 28, 32, 50, 55, 77; III, 1 2, 1 3, 91 ;
IV 1 55, 1 58, 1 59, 1 60, 1 67, 1 68, 1 70, 1 73, 1 79, 1 87, 1 88, 1 89,
1 91 , 1 93, 1 97, 203; VI, 7, 71 , 86, 1 65, 1 84
Libijke, stanovnice Libije, IV 1 89
837
Libijske planine, uzvisine u Egiptu koje oznaavaju zapadnu granicu
doline Nila, I, 8, 1 24
Lid, sin kralja Atisa, legendarni eponim Lidana, I, 7, 1 71 ; VII, 74
Lida, brdo u Kariji, u Maloj Aziji, nedaleko Pedasa, I, 1 75
Lidij, rijeka u Grkoj koja utjee u Termijski zaljev, VII, 1 27
Lidija, drava na zapadnoj obali Male Azije, iji je osniva Gig (680.
g. pr. n. e. ), a nakon Krezova poraza protiv Kira (546. g. pr.n.e.)
potpada pod Perziju; glavni joj je grad Sard, I, 1 1 , 27, 29, 79, 85,
92, 94, 1 42; III, 1 27; V 52; VI, 3 1 , 42
Lidani, stanovnici Lidije, I, 6, 7, 1 0, 1 3, 1 7, 1 8, 22, 25, 27, 28, 34,
35, 36, 45, 47, 48, 49, 50, 53, 54, 55, 69, 71 , 74, 79, 80, 84, 87,
90, 91 , 93, 94, 1 03, 1 41 , 1 53, 1 54, 1 55, 1 56, 1 57, 1 59, 1 71 , 207;
II, 1 67; II, 36, 90, 1 22; I 45; V 36, 49, 1 01 , 1 02; VI, 37, 1 25;
VII, 27, 29, 3 1 , 38, 74
Ligdamis, tiranin Halikarnasa, otac Artemisijin, VI, 99
Ligdamis, tiranin otoka Naksa, protjeran pobjegao je u Eretriju, I,
61 , 64
Ligijci, narod u dananjoj j unoj Francuskoj, uz Azurnu obalu, V 9;
VII, 1 65
Ligijci, neidentifcirani narod u Aziji, moda u blizini Crnog mora,
VI, 72
Lih, Spartanac, I, 67, 68
Lik, legendarni sin atenskog kralja Pandiona, eponim Likijaca, I,
1 73; VII, 92
Lik, rijeka kod Meotskog j ezera; danas Many, pritoka Dona u
Rusiji, IV 1 23
Lik, rijeka u Frigiji, prema Herodotu ponornica, VI, 30
Lik, skitski kralj, IV 76
Likaret, Samljanin, brat tiranina Meandrija, perzijski namjesnik
Lemna, II, 1 43; V 27
Likida, Atenjanin, IX 5
Likija, podruje uz junu obalu Male Azije koje je 540. g. pr.n.e.
potpalo pod Perziju, II, 4; IV 35, 45
838
Likijci, negrki narod, stanovnici Likije, I, 28, 1 47, 1 71 , 1 73, 1 76;
III, 90; IV 35; VII, 92, 98
Likofron, Korinanin, sin Perijandrov, II, 50, 53
Likomed, Atenjanin, VII, II
Likopa, Spartanac, hrabar vojnik, III, 55
Likurg, Arkaanin i z Trapezunta, otac Amijantov, VI, 1 27
Likurg, atenski politiar, voa Pedijejaca, Atenjana iz ravnice, u
Pisistratovo vrijeme, I, 59, 60
Likurg, legendarni spartanski zakonodavac, I, 65, 66
Limenej, obalno podruje na kojem su se nalazile miletske luke, I,
1 8
Lin, mitski pjeva, I, 79
Lind, grad na otoku Rodu, s Ateninim svetitem, I, 1 44; II, 1 82; II,
47
Lindani, stanovnici Linda, VI, 1 53
Linkej, mitski sin Egiptov, jedini koji je preivio pokolj to su ga
Egiptovim sinovima priredile njihove ene, keri Danajeve, te j e
ostao u braku s Hipermnestrom, II, 91
Lipaks, grad u Makedoniji, na obali Terrijskog zaljeva, VII, 1 23
Lipoksais, sin T argitajev, mitski praotac jednog od skitskih plemena,
IV 5, 6
Lipsidrij, utvrda na granici Atike i Beotije, V 62
Lis, rijeka u Trakiji koja utjee u more nedaleko Hebra, VII, 1 08,
1 09
Lisa, grad u Makedoniji, na obali Terrijskog zaljeva, VII, 1 23
Lisagora, Mileanin, otac Histijejov, V 30
Lisagora, Paranin, VI, 1 33
Lisanija, Eretrijac, VI, 1 27
Lisiklo, Atenjanin, otac Abronihov, VIII, 21
Lisimah, Atenjanin, otac Aristidov, VII, 79, 95; IX 28
Lisistrat, Atenjanin, tuma proroanstava, VIII, 96
839
Lokrani, stanovnici Lokride, koja je u klasinom razdoblju bila
razdijeljena na tri teritorijalno odvojena dijela: j edan na obali
Malijskog zaljeva, uz Termopile, drugi istono od prvoga, u
obalu Eubejskog zaljeva, s gradom Opuntom, te trei na obali
Korintskog zaljeva (Ozolski Lokrani), s gradom Amfsom, VI,
1 32, 203, 207, 21 6; VIII, ! , 32, 66; IX 31
Lokrida, podruja u Grkoj; od triju Lokrida (v. Lokrani) na ovom
se mjestu govori o Ozolskoj Lokridi, VII, 36
Loksija v. Apolon
Lonci, izvori tople vode na ulazu u Termopile, VII, 1 76
Lotofazi, legendarni narod negdje na obali sjeverne Mrike, I 1 77,
1 78, 1 83
M
Madija, skitski vladar u doba Kijaksara, I, 1 03
Madit, grad na trakom Hersonezu, danas Kilitbahir u evropskom
dijelu Turske, VI, 33; IX 1 20
Magdol, grad u Donjem Egiptu, II, 1 59
Magijci, jedno od meanskih plemena, ono koje je davalo sveeni
ke-mage, I, 1 01
Magnezija, grad u maloazijskoj Joniji na rijeci Meandru, blizu
njezina ua, I, 1 61 ; II, 1 22, 1 25
Magnezija, krajnje istono podruje T esalije koje zavrava poluoto-
kom to se prua prema Eubej i, VII, 1 76, 1 83, 1 88, 1 90, 1 93
Magnezijci, stanovnici Magnezije u Maloj Aziji, II, 90
Magnezijci, stanovnici tesalske Magnezije, VI, 1 32, 1 85
Mahlijci, libijski narod, vjerojatno smjeten uz obalu dananjeg
Tunisa, IV 1 78, 1 80
Majka bogova, drugo ime za Kibelu, IV 76
Makedni, naziv za Dorane dok su boravili na Pindu, I, 56; VII, 43
840
Makedonci, stanovnici Makedonije, grki narod s trakim i ilirskim
utjecajima, V 1 8, 20, 94; VI, 44; VII, 73, 1 28, 1 73, 1 85; VII.
34, 1 21 , 1 27, 1 36, 1 38, 1 42; 1) 4, 8, 31 , 44, 45
Makedonija, drava koja je od 5 1 3. g. pr. n. e. priznavala vrhovnu
vlast Perzijanaca; obuhvaala je podruje sjeverno od Tesalije, koje
uglavnom odgovara dananjoj grkoj Makedoniji, V; 1 7; V, 45;
VI, 9, 25, 1 27, 1 73; VIII, 1 1 5, 1 26, 1 37, 1 38; 1) 89
Maki, nomadski narod u Libiji, u podruju dananje Tripolitanije,
IV 175, 1 76; V 42
Makist, mjesto u Elidi, IV 1 48
Makistije, grko ime Perzijanca Masistija, I 20
Makronci, narod uz jugoistone obale Crnog mora, II, 1 04; III, 94;
VI, 78
Maksijci, libijski narod u okolici Kartage, IV 1 91 , 1 93
Maktorij, grad na Siciliji u zaleu Gele, VII, 1 53
Malejski rt, rt na krajnjem jugoistoku Peloponeza, danas rt Maleas,
I, 82; IV 1 79; VI, 1 68
Malena, grad u Miziji u podruju Atarneja, V, 29
Malet, Etoljanin, V, 1 27
Malida, podruje u Grkoj, j uno od Tesalije, na sjevernoj obali
Malijskog zaljeva, VI, 1 98, 201 , 21 3, 21 4; VII, 31
Malijci, stanovnici Malide, VI, 1 32, 1 96, 2 1 5, 21 6; VIII, 43, 66;
1) 31
Malijski zaljev, zaljev nasuprot sjeverozapadnom rtu Eubeje, IV 33
Man, legendarni otac Kotisov i djed Azijev, IV 45
Man, Lianin, otac kralja Atisa, I, 94
Mandana, Meanka, ki Astijagova, majka Kirova, I, 1 07, 1 08, 1 1 1
Mandrok1o, Samljanin, graditelj mosta preko Bospora, IV 87, 88,
89
Manerot, legendarni i rano umrli sin prvog egipatskog faraona, I,
79
Mantineja, grad na Peloponezu, u istonoj Arkadiji, Iv 1 61
841
Mantinejci, stanovnici Mantineje, IV, 1 61 , 1 62; VI, 202; IX 35,
77
Marafjani, jedno od uglednih perzijskih plemena, I, 1 25; IV 1 67
Maraton, mjesto i ravnica na istoku Atike gdje su 490. g. pr.n.e.
Perzijanci doivjeli poraz, !, 62; V, 1 02, 1 03, 1 07, 1 08, 1 1 1 , 1 1 3,
1 1 6, 1 1 7, 1 20, 1 32, 1 33, 1 36; VII, 1, 74; IX 27, 46
Mardijci, nomadsko perzijsko pleme, 1, 84, 1 25
Mardonije, perzijski vojskovoa pod Darijem i Kserksom, voa
pohoda na Grku koji je 479. g. pr.n.e. zavrio porazom Perzija
naca kod Plateje i Mardonijevom pogibijom, VI, 43, 45, 94; VI,
5, 9, 10, 82, 1 08, 1 21 ; VII, 26, 67, 68, 69, 97, 99, 1 00, 1 01 , 1 02,
1 07, 1 1 3, 1 1 4, 1 1 5, 1 26, 1 29, 1 30, 1 31 , 1 33, 1 36, 1 40, 1 42, 1 43;
IX, 1 , 2, 3, 4, 5, 1 2, 1 3, 1 4, 1 5, 1 6, 1 7, 1 8, 20, 23, 24, 3 1 , 32, 37,
38, 39, 40, 41 , 42, 43, 44, 45, 47, 48, 49, 58, 61 , 63, 64, 66, 70,
71 , 78, 82, 84, 85, 89, 1 00, 1 01
Mardont, perzijski vojni zapovjednik, poginuo 479. g. pr.n.e. u bitki
kod Mikale, VI, 80; VIII, 1 30; IX 1 02
Mareja, egipatska utvrda prema Libiji, u okolici Mareotidskog jezera,
na zapadnom rubu Delte Nila, I, 1 8, 30
Mari, narod u Perziji, na jugoistonoj obali Crnog mora, II, 94; VI,
79
Marijandinjani, traki narod na j unoj obali Crnog mora, istono
od Bitinjana, I, 28; II, 90; VI, 72
Maris, pritoka Istra, danas Mure/Maros u Rumunjskoj i Maarskoj,
koji se zapravo ulijeva u Tisu i samo pripada dunavskom slivu, IV
48
Maron, Spartanac koji se istakao u bitki kod Termopila, VI, 227
Maronija, grad u Trakiji na sjevernoj obali Egejskog mora, VI, 1 09
Marsija, mitski Silen, izvanredan glazbenik koji je izazvao Apolona
na muziko natjecanje, a nakon Marsijina poraza Apolon mu je
za kaznu oderao kou, VII, 26
Marsija, pritoka Meandra u Kariji, V 1 1 8, 1 1 9
Masag, Perzijanac, vojni zapovjednik, VII, 71
842
Masageani, skitski narod koji je ivio na podruju izmeu Kaspij
skog i Aralskog jezera, I, 201 , 204, 205, 206, 207, 2 1 1 , 21 2, 21 4,
2 1 5, 21 6; Il 36; IV, 1 1 , 1 72; VII, 1 8
Masalija, grad na obali Sredozemnog mora, danas Marseille, V 9
Masist, Perzijanac, sin Darija i Atose, vojni zapovjednik i rtva
Kserksove ljubavne pustolovine, VIJ, 82, 1 21 ; IX 1 07, 1 08, 1 1 0,
1 1 1 , 1 1 2, 1 1 3
Masistije, Perzijanac, zapovjednik konjice, VII, 79; IX 20, 22, 24,
25, 31
Maskam, Kserksov upravitelj Doriska, VI, 1 05, 1 06
Maspijci, ugledno perzijsko pleme, I, 1 25
Mastija, Peonac, V 1 2
Maten, ovjek iz Tira, VI, 98
Matijena, podruje u centralnoj Aziji, dananji Kurdistan, na trome
i Turske, Irana i Iraka, V 52
Matijenska brda, gorje u Matijeni, I, 1 89, 202
Matijenjani, meanski narod, stanovnici Matijene, I, 72; III, 94; V
49, 52; VII, 72
Mausol, Karanin iz kraljevske obitelji, predak Mausola koji je oko
350. g. pr.n.e. sagradio grobnicu po kojoj su mauzolej i dobili ime,
V, 1 1 8
Mazar, Meanin, vojni zapovjednik, 1, 1 56, 1 57, 1 60, 1 61
Meandar, velika rijeka u Frigiji i Kariji koja utjee u Egejsko more;
bila je znamenita zbog svoje krivudavosti; danas Menderes u
Turskoj, I, 1 8, 1 61 ; 11, 1 0, 29; 111, 1 22; V 1 1 8, 1 1 9; VII, 26, 30,
31
Meandrije, Samljanin, otac tiranina Meandrija, III, 1 23, 1 42
Meandrije, Samljanin, tajnik Polikratov, a zatim tiranin Sama, III,
1 23, 1 42, 1 43, 1 44, 1 45, 1 46, 1 48; V 27
Medeja, mitska ki kolhianskog kralja Eeta koju je, poto mu je
pomogla da se domogne zlatnog runa, sa sobom odveo Jason;
kasnije je bila otjerana iz Atene i na putu natrag u Kolhidu prola
843
je kroz Mediju, kojoj je -prema toj prii -dala ime, I, 2, 3; VII,
62
Medija, drava u sredinjoj Aziji, na podruju izmeu Kaspijskog
jezera i Perzijskog zaljeva; za vladavine Fraorta, polovicom 7. st.
pr. n.e. oslobaa se asirske vlasti i predstavlja naj moniju azijsku
dravu do 550. g. pr. n. e. , kad prijestolje preuzima Perzijanac Kir,
a Medija postaje perzijskom pokrajinom, I, 73, 96, 98, 1 04; III,
64, 92; IV 1 , 3, 1 2; VI, 84
Meani, stanovnici Medije, iranski narod; kod Herodota, od V.
knjige nadalje, Meani su vrlo esto sinonim za Perzijance, I, 1 6,
55, 56, 72, 73, 74, 80, 91 , 95, 96, 97, 98, 1 02, 1 04, 1 06, 1 07,
1 08, 1 1 0, 1 1 4, 1 20, 1 23, 1 24, 1 25, 1 26, 1 27, 1 28, 1 29, 1 30, 1 34,
1 56, 1 57, 1 62, 1 63, 1 85, 206; III, 62, 65, 73, 1 26; IV; 1 , 4, 1 2,
37, 40, 1 65; V 9, 77, 1 04; V, 9, 22, 24, 64, 67, 94, 1 09, 1 1 2,
1 20; VI, 8, 62, 64, 86, 96, 1 34, 1 36, 1 72, 1 84, 206, 21 0, 2 1 1 ,
226, 228, 233, 239; VII, 5 , 30, 3 1 , 34, 46, 50, 65, 73, 75, 80,
89, 92, 1 1 2, 1 1 3, 1 1 4, 1 30, 1 41 , 1 43, 1 44; IX 7, 8, 1 5, 1 7, 3 1 ,
40, 43, 44, 46, 64, 67, 77, 82, 86, 87, 88, 1 06
Meanke, stanovnice Medije, I, 91
Megabat, Perzijanac, vojni zapovjednik, V 32, 33, 35; VI, 97
Megabaz, Perzijanac, Darijev vojni zapovjednik u Trakiji, IV 1 43,
1 44; V 1 , 2, 1 0, 1 2, 14, 1 5, 1 6, 1 7, 23, 24, 26, 98; VII, 1 08
Megabaz, Perzijanac, otac Ebarov, Bubarov i Ferendatov, VI, 33;
VII, 22, 67
Megabaz, Perzijanac, vojni zapovjednik, sin Megabatov, VII, 97
Megabiz, Perzijanac, vojni zapovjednik, sin Zopirov i unuk Mega
biza, urotnika protiv maga, III, 1 60; VII, 82, 1 21
Megabiz, ugledni Perzijanac, sudionik pobune protiv maga Smerdi-
sa, III, 70, 8 1 , 82, 1 53; I 43
Megadost, Perzijanac, otac Maskamov, VII, 1 05
Megaklo, Atenjanin, arhont 630. g. pr.n.e., otac Alkmeonov, VI, 1 25
Megaklo, Atenjanin, sin Hipokratov i unuk Megaklov, VI, 1 3 1
844
Megaklo, Atenjanin, voa Paralijaca, Atenjana s obale, u vrijeme
Pisistrata, mu Agaristin, otac Klistena i Hipokrata, I, 59, 60, 61 ;
V, 1 25, 1 27, 1 30, 1 31
Megakreont, Abderanin, VII, 1 20
Megapan, Perzijanac, upravitelj Babilona, VI, 62
Megara, grad nasuprot otoka Salamine, na dijelu kopna koji vodi iz
Atike na Peloponez, 1, 59; V 76; VI, 60; IX 1 4
Megarani, stanovnici dorske kolonije Megare na istonoj obali Sici
lije, VI, 1 56
Megarani, stanovnici Megare u Grkoj , III, 60; VIII, 1 , 45, 60, 74;
IX 7, 21 , 28, 31 , 69, 85
Megasidro, Perzijanac, otac Dotov, VI, 72
Megistija, prorok u grkoj vojsci kod Termopila, VI, 21 9, 221 , 228
Mekiberna, grad na Halkidici nedaleko Olinta, VI, 1 22
Mekistej, legendarni brat Adrastov kojega je ubio Melanip, V 67
Melampigova stijena, lokali tet u blizini Termopila, nazvan po na-
dimku Heraklovu (

ovjek crne stranjice) koji su mu dali zlobni

patuljci Kerkopi kad su opazili kako su mu lea i njihov produ
etak obrasli tamnim dlakama, VI, 21 6
Melampod, legendarni prorok iz Pila, koji j e u Grku uveo Dionisov
kult, a izlijeio je od ludila keri Preta, kralja Tirinta, za to je kao
nagradu traio polovicu njegova kraljevstva, I, 49; VI, 221 ; IX
34
Melan, rijeka u Malidi, u kontinentalnoj Grkoj, VI, 1 98, 1 99
Melanhlenjani, nomadski narod nazvan po tamnoj odjei koju je
nosio; boravio je u okolici dananjeg Harkova u Ukrajini, I 20,
1 00, 1 01 , 1 02, 1 07, 1 1 9, 1 25
Melanip, legendarni tebanski heroj koji je u ratu s a sedmoricom
protiv T ebe ubio Mekisteja, V 67
Melanip, Mitilenjanin, prijatelj pjesnika Alkeja, V 95
Melant, legendarni potomak Nelejev i atenski kralj , otac Kodrov, I,
1 47; V 65
845
Melantije, zapovjednik atenskog brodovlja poslanog u pomo Jonja
nima 499/8. g. pr. n. e. , V 97
Melet, legendarni kralj Lidije, moda identian sa Sandonom, ma-
loazijskim bogom Sunca, I, 84
Melibeja, grad u Grkoj , na obali tesalske Magnezije, VII, 1 88
Melisa, ena Perijandra, koji ju je i ubio, II, 50; V 92
Meljani, stanovnici otoka Mela, najzapadnijeg meu Kikladima,
VII, 46, 48
Memblijar, Fenianin kojega je, prema legendi, Kadmo u potrazi za
sestrom Europom ostavio na otoku Teri, Iv 1 47, 1 48
Memfs, prijestolnica drevnog Egipta, u ijoj se blizini nalaze Keop
sova, Kefrenova i Mikerinova piramida; j uno od dananjeg Kaira,
I, 2, 3, 8, 10, 12, 1 3, 1 4, 97, 99, 1 1 2, 1 1 4, 1 1 5, 1 1 9, 1 50, 1 53,
1 54, 1 58, 1 75, 1 76; III, 6, 1 3, 14, 1 6, 25, 27, 37, 91 , 1 39
Memnon, legendarni kralj Etiopljana koji se u trojanskom ratu borio
na strani Trojanaca, te ga je ubio Ahilej; pokopan je u Egiptu, a
prema drugoj verziji u Suzi, pa se sredinji dio ovog perzijskog
grada nazivao Memnonovim gradom, I, 1 06; V 53, 54; VI 1 5 1
Menarej, otac spartanskog kralja Leotihide, VI, 65, 7 1 ; VII, 1 31
Menda, grad na poluotoku Paleni, dijelu Halkidike, VI, 1 23
Mendeani, stanovnici Mendeta, I, 46
Mendet, egipatsko boanstvo, identifcirano s grkim Panom, II, 46
Mendet, grad na sjeveroistoku Delte Nila, sjedite istoimenog okru-
ga, I, 42, 1 66
Mendetsko ue, jedno od 7 ua Nila, drugo po redu od istoka
prema zapadu, II, 1 7
Menelaj, legendarni spartanski kralj, brat Agamemnonov, mu He
lene koj u je oteo trojanski princ Aleksandar-Paris i time prouzro
kovao trojanski rat; u njemu je Menelaj bio na elu grke vojske,
a na povratku je lutao 8 godina i pristao i u Egiptu i Libiji (pa se
Menelajeva luka nalazi negdje na obali Kirenaike) , I, 1 1 3, 1 1 6,
1 1 8, 1 1 9; Iv 1 69; V 94; VII, 1 69, 1 71
Menije, Spartanac, brat Euridame, druge ene Leotihidine, V, 71
846
Meoani, stanovnici okolice Meotskog jezera, IV 1 23
Meonija, drevno ime za Lidiju, VI, 77
Meonjani, nekadanje ime Liana, I, 7; VII, 74
Meotsko jezero, dananje Azovsko more, I, 1 04; IV 3, 20, 21 , 57,
86, 1 00, 1 01 , 1 1 0, 1 1 6, 1 20, 1 23, 1 33
Merbal, stanovnik Arada, VI, 98
Meris, egipatski faraon; kako takvo ime ne postoji u popIsima
faraona, smatra se da se radi o Aenemhatu III. { 1 840-1 792. g.
pr. n. e. } iz 1 2. dinastije, I, 1 3, 1 01
Meris, veliko umjetno jezero izgraeno na lijevoj obali Nila, 90 k
juno od Memfisa; njegove ostatke predstavlja dananje j ezero
Qanln kod El Faiyma, II, 4, 1 3, 69, 148, 1 49; II, 91
Mermnadi, kraljevska porodica u Lidiji od Giga do Kreza, I, 7, 1 4
Meroja, prijestolnica Etiopljana na Nilu; danas Merawi u Etiopiji,
11, 29
Mesambrija, grad na trakoj obali Egejskog mora, zapadno od
Doriska, VII, 1 08
Mesambrija, miletska kolonija na zapadnoj obali Crnog mora; danas
Neseb'r u Bugarskoj, u Burgaskom zaljevu, IV 93; VI, 33
Mesapijani, stanovnici j ugoistone Italije, dananje Kalabrije, VII,
1 70
Mesena, grad na istonoj obali Sicilije, nekad Zankla, a danas
Messina, VI, 1 64
Mesenjani, stanovnici Mesenije, podruja na j ugozapadnom Pelo
ponezu, susjedi i suparnici Spartanaca, II, 47; V 49; V, 52; IX
35, 64
Metaponani, stanovnici Metaponta, IV 1 5
Metapont, ahejska kolonija u junoj Italiji, na obali Tarantskog
zaljeva, IV 1 5
Metimna, grad na sjeveru otoka Lezba, I, 23
Metimnjani, stanovnici Metimne, I, 1 5 1
Metioh, Atenjanin, sin Miltijadov, koji je ivio u Perziji, V, 4 1
847
Metrodor, tiranin Prokonesa, I 1 38
Miani, narod u Perziji, vjerojatno negdje na granici dananjeg Irana
s Pakistanom, II, 93; VI, 68
Mida, legendarni frigijski kralj, poznat po bogatstvu, I, 14, 35, 45;
VIII, 1 38
Migdonija, podruje u Makedoniji istono od donjeg toka Aksija,
VII, 1 23, 1 24, 1 27
Mijekfor, grad i okrug u Donjem Egiptu, u Delti Nila, II, 1 66
Mijunani, stanovnici Mijunta, VI, 8
Mijunt, grad na uu Meandra, na zapadnoj obali Male Azije, I, 1 42;
V
36
Mikala, rt i uzvisina na njemu, na jonskoj obali Male Azije, nasuprot
otoku Samu, poprite bitke 479. g. pr. n. e., I, 1 48; V, 1 6; VII,
80; lJ 90, 96, 97, 98, 99, 1 00, 1 01 , 1 04, 1 07, 1 1 4
Mikena, neko moan, a u Herodotovo vrijeme malen grad u
unutranjosti Argolide na Peloponezu, VI, 202
Mikenjani, stanovnici Mikene, lJ 28, 3 1
Mikerin, egipatski faraon (2488-2470. g. pr.n.e.) iz 4. dinastije,
vjerojatno sin Kefrenov, a ne -kako kae Herodot -Keopsov;
pripada mu najmanja od piramida kod Memfsa, I, 1 29, 1 30,
1 31 , l 32, 1 33, 1 34, 1 36
Mikit, sluga i pouzdanik Anaksilaja iz Regija, VI, 1 70
Mikon, otok u istonim Kikladima, V, 1 1 8
Milasa, grad u Kariji sa svetitem Zeusa, danas Milas u jugozapadnoj
Turskoj, I, 1 71 ; V 37, 1 21
Mileani, stanovnici Mileta' !, 1 7, 1 8, 20, 21 , 22, 25, 1 41 , 1 43, 1 69;
II, 1 78; III, 39; I 78; V 28, 29, 36, 37, 97, 99, 1 05, 1 06, 1 20;
V, 5, 7, 8, l 3, 1 9, 20, 21 , 22, 77, 86; lJ 99, 1 04
Milet, veliki jonski grad na maloazijskoj obali, iji su stanovnici
zapoeli jonski ustanak, 1, 1 4, 1 5, 1 7, 1 8, 20, 21 , 22, 46, 74, 75,
92, 1 42, 1 46, 1 57, 1 70; II, 33, 1 59; I 1 37, 1 38; V l l , 24, 28,
29, 30, 32, 33, 35, 37, 49, 50, 92, 98, 99, 1 06, 1 24, 125, 1 26;
848
VI, 1 , 5, 6, 7, 9, 1 0, 1 8, 1 9, 21 , 22, 25, 26, 28, 3 1 , 86; VI, 10;
IX 97
Milijada, drevno i me za Likiju, I, 1 73
Milijadani, drugo ime za likijske Solime, II, 90; VI, 77
Milita, ime asirske boginje Itar, koju Herodot identificira s Afrodi
tom, 1, 1 31 , 1 99
Milon, Krotonjanin, znamenit hrva, III, 1 37
Miltijad Atenjanin, atenski strateg, sin Kimonov, brat Stesagorin,
pobjednik kod Maratona, IV 1 37, 1 38; VI, 34, 39, 40, 41 , 1 03,
1 04, 1 09, 1 1 0, 1 32, 1 33, 1 34, 1 35, 1 36, 1 37, 1 40; VII, 1 07
Miltijad, Atenjanin, sin Kipselov, koji se sredinom 6. st. pr.n.e.
domogao vlasti na trakom Hersonezu, te ju je predao Stesagori,
VI, 34, 35, 36, 37, 1 03
Min, Menes, prvi egipatski faraon (oko 2880. g. pr. n.e.) , osniva 1 .
dinastije Tinita, koji je ujednio Donji i Gornji Egipat i utemeljio
Memfis; vie-manje legendarna linost, II, 4, 99
Mind, obalni grad na zapadnoj obali Male Azije, V 33
Mindani, stanovnici Minda, V, 33
Minijci, drevno grko pleme u Beotiji, sa sreditem u Orhomenu, I,
1 46; / 145, 1 46, 1 48, 1 50
Minoja, grad na junoj obali Sicilije, V, 46
Minos, mitski kretski vladar, sin Zeusa i Europe, koji je protjerao
brata Sarpedona; poginuo je na Siciliji, a nakon smrti zbog svoje
mudrosti postao je jedan od sudaca u podzemnom svijetu, I, 1 71 ,
1 73; 111, 1 22; VI, 1 69, 1 70, 1 71
Mirijandski zaljev, zaljev na krajnoj sjeveroistonoj toki Sredoze-
mnog mora; danas Iskenderunski zaljev u Turskoj , IV 38
Mirina, grad u Eoliji na zapadnoj obali Male Azije, I, 149
Mirinjani, stanovnici grada Mirine na otoku Lemnu, VI, 1 40
Mirkin, edonski grad na donjem toku Strimona, V 1 1 , 23, 24, 1 24,
1 26
Mirrek, otoi kod j unog rta tesalske Magnezije, VI, 1 83
849
Miron, tiranin u Sikionu, djed Klistenov, VI, 1 26
Mirs, kralj Liana iz porodice Heraklida, otac Kandaulov, I, 7
Mirs, Lianin, III, 1 22; V 1 21
Mis, Mardonijev pouzdanik, rodom iz Europa, VIII, 1 33, 1 34, 1 35
Mitilena, najvaniji grad na otoku Lezbu, 1, 27, 1 60; 11, 1 35, 1 78;
III, 1 3; V 1 1 , 37, 95; VI, 5
Mitilenjani, stanovnici Mitilene, I, 1 60; III, 14; IV 97; V 38, 94,
95; VI, 6
Mitra, perzijski bog Sunca kojega je Herodot pobrkao s boginjom
ljubavi Anahitom, iji je kult bio povezan s Mitrinim, I, 1 31
Mitradat, Meanin, Astijagov pastir koji j e posvojio i odgojio Kira,
I, 1 1 0, 1 21
Mitrobat, Perzijanac, namjesnik u Daskiliju, II, 1 20, 1 26, 1 27
Miz, legendarni brat Lida i Kara, eponim Miana, I, 1 71
Mizija, pokrajina na zapadnoj obali Male Azije, u susjedstvu Lidije
i Frigije, I, 1 60; V 1 22; VII, 42; VIII, 1 06
Miani, stanovnici Mizije, I, 28, 36, 37, 1 71 ; III, 90; VI, 28; VII,
20, 74, 75; IX 32
Mnesarh, Samljanin, otac Pitagorin, Iv, 95
Mnesifl, Atenjanin, savjetnik Temistoklov, VIII, 57, 58
Mof, brdo u junom Egiptu, II 28
Moloent, rjeica u Beotiji koja tee sa sjevernih obronaka Kiterona,
IX 57
Moloani, grko pleme u unutranjosti Epira, I, 1 46; VI, 1 27
Molpagora, otac Aristagore Mileanina, V 30
Momemfs, grad u Delti Nila, vjerojatno dananji MinUf u Egiptu,
II, 1 63, 169
Moshi, narod na istonoj obali Crnog mora, II, 94; VI, 78
Mosineani, narod na jugoistonoj obali Crnog mora, III, 94; VI,
78
Mrke stijene, dva kolja na ulazu iz Bospora u Crno more, IV, 85,
89
850
Munihija, uzvisina i atenska luka u blizini Pireja, VIII, 76
Murihid, Helesponanin, Mardonijev poslanik u Ateni, IX 4, 5
Musej, legendarni orfki pjesnik (7/6. st. pr. n. e. /?/) , iji su se stihovi
uvali i iitavali kao proroanstva, VII, 6; VII, 96; IX 43
N
Naks, grka kolonija na istonoj obali Sicilije, VI, 1 54
Naks, najvei otok u Kikladima, 1, 61 , 64; V 28, 30, 31 , 33, 34, 36,
37; VI, 95, 96
Nakani, stanovnici otoka Naksa, V 30, 33, 34; VI, 96; VIII, 46
Naparis, pritoka Istra u Skitiji, moda dananja Ialomia u Rumunj
skoj , IV 48
Nasamonjani, libijski narod u podruju Kirenaike, I, 32, 33; IV
1 72, 1 73, 1 75, 1 82, 1 90
Nato, okrug u Egiptu, I, 1 65
Naukratija, grka kolonija u Delti Nila, u blizini dananjeg Rashida
(Rosette) u Egiptu, I, 97, 1 35, 1 78, 1 79
Nauplija, luka u Argolidi; danas Navplion u Grkoj , VI, 76
Naustrof, Megaranin, otac Eupalinov, III, 60
Neapol, grad na zapadnom izduenju Halkidike, VI, 1 23
Neapol, grki grad u Gornjem Egiptu, danas El Manshah, II, 91
Neko, egipatski faraon (609-593. g. pr.n.e.) iz 26. dinastije, sin
Psametihov, II, 1 58, 1 59; Iv 42
Neko, Egipanin iz vladarske porodice, otac Psametihov, I, 1 52
Nelej, mitski sin Posejdonov, osniva grada Pila i otac Nestorov, V
65
Neo, utvrda u maloazijskoj Eoliji, I, 149
Neoklo, Atenjanin, otac Temistoklov, VII, 1 43, 1 73; VII, 1 1 0
Neon, grad u Fokidi ispod Parnasa, VIII, 32, 33
851
Nereide, keri Nerejeve, morske boginje, od kojih je jedna Ahilejeva
majka Tetida, I, 50; VII, 1 91
Nesej, ravnica u Mediji, glasovita po konjima koji se ondje uzgajaju,
VII, 40
Nest, granina rijeka izmeu Trakije i Makedonije, utjee u Egejsko
more nasuprot otoku Tasu, VI, 1 09, 1 26
Nestor, legendarni kralj Pila, sin Nelejev, iji se najmlai sin zvao
Pisistrat, V 65
Neuri, narod koji je ivio sjeverno od Skita, u gornjem porjeju Tira
i na Hipanisu, dakle na podruju Poljske, Bjelorusije i Ukrajine,
IV 1 7, 5 1 , 1 00, 1 02, 1 05, 1 1 9, 1 25
Nika, grka boginja pobjede, VII, 77
Nikandar, spartanski kralj, predak Leotihidin, VII, 1 3 1
Nikandra, sveenica u Dodoni, I, 5 5
Nikodrom, Eginjanin, voa pobune puana, VI, 88, 90, 91
Nikolaj , Spartanac, otac Bulisov, VII, 1 34
Nikolaj, Spartanac, sin Bulisov, VI, 1 37
Nil, rijeka u Mrici, Herodotu poznata do Elefantine u Egiptu, a po
uvenju i do Meroje u Etiopiji, dok su mu izvori Nila bili posve
nepoznati, I, 1 0, ll, 1 3, 1 5, 1 6, 1 7, 1 8, 1 9, 20, 21 , 22, 24, 25,
26, 28, 29, 31 , 32, 33, 34, 72, 90, 93, 97, 99, 1 1 3, 1 24, 1 27, 1 38,
1 49, 1 50, 1 54, 1 55, 1 58, 1 79; III 1 0; IV 39, 42, 45, 50, 53
Nilej, legendarni sin atenskog kralja Kodra i osniva Mileta, IX 97
Nimfodor, Abderanin, VI, 1 37
Nin, legendarni otac prvog kralja Lidije, Agrona, I, 7
Nin, Ninive, prijestolnica asirske drave na Tigrisu; grad su razorili
Meani 61 2. g. pr. n.e. ; danas ruevine kod Mosula u Iraku, 1, 1 02,
1 03, 1 06, 1 78, 1 85, 1 93; I, 1 50
Ninova vata, sjeverna gradska vrata Babilona, II, 1 5 5
Nipsejci, trako pleme na zapadnoj obali Crnog mora, nedaleko
Apolonije, I 93
Nisa, legendarni grad u Etiopiji, gdje je Dionis zasadio prvi trs vinove
loze, II, 1 46; II, 97
852
Niseja, luka Megare, na prijelazu iz Atike na Peloponez, I, 59
Nisirani, stanovnici Nisira, otoia u Sporadima izmeu Kosa i T ela,
VII, 99
Nitetija, ki egipatskog faraona Aprije, II, l, 3
Nitokrida, babilonska kraljica; kako se u povijesti kraljica takva
imena ne spominje, a njezina djela i vrijeme njezine vladavine
podudaraju se s podacima o Nebukadnezara II. (604-562. g.
pr. n. e. ), komentatori smatraju da je Herodot perzijsku verziju
vladareva imena razumio kao ensko ime i tako stvorio zabunu, I,
1 85
Nitokrida, egipatska vladarica (oko 2200. g. pr.n.e. ), pripadnica 6.
dinastije, II, 1 00
Noa, j una pritoka Istra u Trakiji, IV 49
Nonakrija, grad u sjevernoj Arkadiji, blizu Feneja, VI, 74
Notij , grad na obali maloazijske Eolije, I, 1 49
Noton, Eretrijac, otac Eshinov, V, 1 00
Nudij, grad u Elidi, IV 148
o
Oaks, grad u unutranjosti Krete, Iv 1 54
Oar, rijeka u Skitiji, moda dananja Volga, IV 1 23, 1 24
Oariz, Perzijanac, otac Masagov, VI, 71
Oaza, opa imenica upotrijebljena umjesto imena grada u Egiptu,
moda dananji El Kharga u Libijskoj pustinji, III, 26
Odiseja, Homerov ep posveen Odisejevim lutanjima, II, 1 1 6
Odomanti, trako pleme sa sjeditem uz zaljev Saros, u evropskom
dijelu Turske, VII, 1 1 2
Odrisi, trako pleme sa sjeditem u dolini Hebra, Iv 92
Oeroja, potok u Beotiji koji tee s Kiterona u Korintski zaljev, IX
5 1
Ofinij, grad u Troadi u Maloj Aziji, VI, 43
853
Ojorpata, skitski naziv za Amazonke, IV 1 1 0
Okean, u drevnim vremenima zamiijan kao rijeka koja tee uokolo
cijelog naseljena svijeta, a za Herodota more zapadno od Heraklo
vih stupova, dakle Atlantski ocean, I, 21 , 23; Iv, 8, 36
Okit, Korinanin, otac Adimantov, VII, 5, 59
Okruglo jezero, umjetno jezero na Delu, sjeverno od Apolonova
hrama, II, 1 70
Oktamasad, skitski vladar koji je smijenio svojeg polubrata Skila, IV,
80
Olbiopoljani, grki stanovnici Olbije, grada na uu Boristena, na
sjevernoj obali Crnog mora, IV 1 8
Olen, grad u Aheji, na obali Korintskog zaljeva, I, 1 45
Olen, legendarni pjesnik i z Likije, tobonji autor najstarijih himni,
IV, 35
Olijat, tiranin Milase, V, 37
Olimp, planina u Miziji, u sjeverozapadnoj Maloj Aziji; danas Ulu
Dag u Turskoj, I, 36, 43; VI, 74
Olimp, planina u Tesaliji, mitoloko sjedite bogova, I, 56; VI, 1 28,
1 29, 1 72, 1 73
Olimpija, grad u Elidi u kojem se nalazilo Zeusovo svetite i gdje su
se svake etvrte godine odravale znamenite svegrke olimpijske
igre sa sportskim natjecanjima, I, 59; II, 1 60; V 22; V, 36, 1 22;
VI, 1 70; VII, 1 34; IX 8 1
Olimpijenjani, stanovnici okolice Olimpa u Miziji, VI, 74
Olimpiodor, atenski vojni zapovjednik, IX 21
Olinani, stanovnici Olinta, VII, 1 27
Olint, grad na Halkidici, VII, 1 22; VII, 1 27
Olofks, grad na istoku Halkidike, ispod Atosa, VII, 22
Olor, kralj Traana, otac Hegesipile, Miltijadove ene, V, 39, 41
Oneati, naziv fle u Sikionu, V 68
Onesil, tiranin Salamine na Cipru, voa pobune protiv Perzijanaca,
V 1 04, 1 05, 1 08, 1 1 0, 1 1 1 , 1 1 2, 1 1 3, 1 1 4, 1 1 5
854
Onet, iz Karista, prema jednoj verziji izdajica Grka kod Termopi l a
VII, 21 4
Onohon, rijeka u Tesaliji, VI, 1 29, 1 96
Onomakrit, Atenjanin (6/5. st. pr. n. e. ) koji se bavio ureivanjem i
izdavanjem starih pjesnikih prorotava, te je krivotvorio Muse
jeve stihove, VJ, 6
Onomast, Elianin, V, 1 27
Onufs, grad i okrug u Donjem Egiptu, II, 1 66
Opeja, ena skitskog kralja Arijapita, I 78
Opid, grad u Asiriji na Tigrisu, u blizini dananjeg Baghdada, J, 1 89
Opija, hiperborejska djevica, Jv, 35
Opunt, grad na obali Eubejskog zaljeva, sjedite opuntskih Lokrana,
VJJ, 203; VIJ, 1
Orbel, planina u Makedoniji, istono od Strimona, V 1 6
Ordes, pritoka Istra u Skitiji koja se danas ne moe identificirati, I
48
Orest, legendarni sin Agamemnona; da bi osvetio oevu smrt, morao
je ubiti majku Klitemnestru, J, 67, 68
Orestij, grad na putu iz Sparte prema Arkadiji, JX 1 1
Oret, Perzijanac, namjesnik Sarda, ubojica Polikratov, II, 1 20, 1 21 ,
1 22, 1 23, 1 24, 1 25, 1 26, 1 27, 1 28, 1 29, 1 40
Orgej, Taanin, otac Antipatrov, VI, 1 1 8
Orhomen, grad u Beotiji, na Kopaidskom jezeru, J, 1 46; JX 1 6
Orhomen, grad u sreditu Arkadije, na Peloponezu, VJ, 202; JX 28
Orhomenjani, stanovnici Orhomena u Arkadiji, JX
31
Orhomenjani, stanovnici Orhomena u Beotiji, VJI, 34; I, 1 6
Orik, luka na obali Jonskog mora, juno od dananje Vlore u
Albaniji, JX 93
Orik, Skit, sin kralja Arijapita, Jv 78
Oritija, ki legendarnog atenskog kralja Erehteja, koju je oteo Borej,
bog bure, i njome se oenio, VJ, 1 89
Orneaani, zajedniki naziv za sve argivske perijeke, VI, 73
855
Oromedont, Kilianin, otac Sijenesisov, VII, 98
Orop, mjesto u sjevernoj Atici, nasuprot Eubeji, VI, 1 01
Orotalt, arabljansko boanstvo svjetlosti, identifcirano s Dionisom,
II, 8
Orsifant, Spartanac, otac Alfeja i Marona, VI, 227
Ortokoribanani, narod u Mediji, II, 92
Ortozija v. Artemida
Osa, planina u sjeveroistonoj Tesaliji, 1, 56; VI, 1 28, 1 29, 1 73
Otan, Perzijanac, otac Amestrijin, VI, 40, 61 , 62, 82
Otan, Perzijanac, sin Farnaspov, organizator urote protiv maga
Smerdisa, III, 68, 69, 70, 71 , 72, 76, 80, 8 1 , 83, 84, 88, 1 41 , 144,
1 47, 149; VI, 43
Otan, Perzijanac, sin Sisamnov, Darijev vojskovoa, V 25, 26, 27,
1 1 6, 1 23
Otasp, Perzijanac, vojni zapovj ednik, VII, 63
Otoje blaenih, grko ime za podruje grada Oaze u Egiptu, II, 26
Otrijad, Spartanac, I, 82
Otris, planina na jugu Tesalije, VII, 1 29
Oziris, egipatski bog, mu Izidin, zatitnik Egipta, identificiran s
grkim Dionisom, II, 42, 1 44, 1 56
Ozolida, podruje Lokrana uz sjevernu obalu Korintskog zaljeva,
VII, 32
p
Padejci, neki indijski narod, II, 99
Paf, grad na j ugozapadnoj obali Cipra, VII, 1 95
Pafagonci, stanovnici Pafagonije, I, 28; II, 90; VI, 72
Pafagonija, podruje u sjevernoj Maloj Aziji, zapadno od Halisa, na
obali Crnog mora, I, 6, 72
856
Pagasa, grad u Tesaliji, na sjevernoj obali dananjeg zaljeva Pagasai
u Grkoj, VII, 1 93
Paktija, grad na sjevernom kraj u trakog Hersoneza, u evropskom
dijelu dananje Turske, Vl, 36
Paktija, Lianin, Kirov namjesnik u Sardu, a zatim voa pobune
protiv Kira, 1, 1 53, 1 54, 1 55, 1 56, 1 57, 1 58, 1 59, 1 60, 1 61
Paktija, pokrajina u podruju dananjeg Afganistana, Il, 93, 1 02;
lV 44
Paktijci, stanovnici pokrajine Paktije, VII, 67, 68
Paktoi, maloazijska zlatonosna rijeka koja kod Sarda utjee u Herm,
V 1 01
Palada v. Atena
Palejci, stanovnici grada Pale na Kefaleniji, IX 28, 31
Palena v. Atena
Palena, atiki dem, Vll, 93
Palena, najzapadniji od triju poluotoka od kojih se sastoji Halkidika,
Vl, 1 23; VII, 1 26, 1 29; IX 28
Palenjani, stanovnici atike Palene, Vll, 84
Palenjani, stanovnici gradova na poluotoku Paleni, Vlll, 1 28
Palestina, sirijska Palestina kod Herodota oznaava cijelo obalno
podruje istonog Mediterana, ukljuujui i Sinajski poluotok, l,
1 05; ll, 1 04, 1 06; 11, 91 ; Vll, 89
Pamflci, naziv jedne od fila u Sikionu, V, 68
Pamftlijci, grko pleme na junoj obali Male Azije, u dananjem
zaljevu Antalya, l, 28; Ill, 90; VII, 91 ; Vll, 68
Pamis, rijeka u Tesaliji, pritoka Peneja, Vl, 1 29
Pamon, peljar sa Skira, Vl, 1 83
Pan, grki bog uma i pastira, s licem i nogama j arca, kojega Herodot
identificira s egipatskim Mendetom, ll, 46, 1 45, 1 46; V, 1 05,
1 06
Pandion, legendarni kralj Atene, otac Lika i Egeja, l, 1 73; VII, 92
Panetije, T enjanin, zapovjednik troveslarke, VII, 82
857
Pangej, planina istono od ua Strirona, V 1 6; VI, 1 1 2, 1 1 3, 1 1 5
Panit, Mesenjanin, VI, 52
Panjonij, Posejdonovo svetite, koje su zajedniki podigli maloazijski
Jonjani na Mikali, kraj Efeza; savez gradova koji se okupljaju oko
tog svetita, I, 1 41 , 1 42, 143, 148, 1 70; VI, 7
Panjonije, Hijanin, trgovac eunusima, VIII, 1 05, 1 06
Panopej, grad u Fokidi, na granici s Beotijom, VII, 34
Panopejci, stanovnici Panopeja, VII, 35
Panorm, luka na maloazijskoj obali, j uno od Mileta, I, 1 57
Pantagnot, Samljanin, brat Polikratov, II, 39
Panta1eont, Lianin, sin Alijatov i brat Krezov, I, 92
Pantar, otac Kleandra i Hipokrata, dvaju tirana u Geli, VI, 1 54
Pantija1ejci, jedno od perzijskih plemena, I, 1 25
Pantikap, rijeka u Skitiji koja s e danas ne moe identificirati, IV 1 8,
1 9, 47, 54
Pantimati, narod smjeten najvjerojatnije j uno od Kavkaza, II, 92
Pantit, Spartanac koji nije poginuo kod Termopila, VII, 232
Papej, skitski bog identificiran s grkim Zeusom, IV 59
Papremija, grad u Donjem Egiptu koji se danas ne moe tono
identificirati, I, 59, 63, 71 , 1 65; II, 1 2
Par, otok u Kikladima, 1, 1 2; V, 31 ; VI, 1 33, 1 34, 1 35, 1 36
Para1ati, skitsko pleme iz kojeg potjeu vladari Skita, IV 6
Parani, stanovnici Para, V 28, 29, 30; VI, 1 33, 1 34, 1 35, 1 36; VII,
67, 1 1 2
Paranke, stanovnice Para, VI, 1 34
Parapotamiji, grad u Fokidi, na granici s Beotijom, VIII, 33, 34
Parebat, Spartanac, sudrug Dorijejov, V 46
Paretakenjani, jedno od meanskih plemena, I, 1 01
Parij, grad u Troadi, na sjevernoj maloazijskoj obali, na Helespontu;
danas Kemer u Turskoj, IV 1 38; V 1 1 7
858
Parikanijci, naziv dvaju razliitih naroda, jednog u dananjem sre
dinjem Iranu, a drugog u pakistanskom Baluchistanu, III, 92,
94; VII, 68, 86
Parmija, Perzijanka, Kirova unuka i Darijeva ena, III, 88; VI, 78
Parnas, planina u Fokidi, iznad Delfa, VII, 27, 32, 35, 36, 37, 39;
IX 31
Paroreaani, stanovnici Triflije, brdskog podruja na jugu Elide, na
Peloponezu, IV 148; VIII, 73
Partenij, planina na sredinjem Peloponezu, na granici Arkadije i
Argolide, VI, 1 05
Partenij, rijeka u Pafagoniji koja utjee u Crno more, moda dana
nji Bartin u Turskoj, I, 1 04
Parti, azijski narod koji je ivio na podruju dananjeg Khurasana u
istonom Iranu, Il, 93, 1 1 7; VII, 66
Pasargaani, ugledno perzijsko pleme kojem je pripadala i kraljevska
porodica Ahemenida, I, 1 25; IV 1 67
Pasiklo, otac Filista, legendarnog suosnivaa Mileta, I, 97
Patajici, figure patuljastih boanstava koje su stajale kao zatitnici na
pramcima fenikih brodova, II, 37
Patara, grad u Likiji s Apolonovim svetitem, I, 1 82
Patarbemis, ugledni Egipanin, I, 1 62
Patek, otac Enesidema iz Gele, VII, 1 54
Patiramfo, Perzijanac, voza Kserksovih kola, VII, 40
Patizit, brat maga Smerdisa, sudionik njegove urote, Il, 61 , 63
Patra, grad na sjeverozapadnoj obali Aheje; danas Patrai, I, 145
Patum, egipatski grad zapadno od Isma'iliye, izvan Delte Nila, pa
stoga -prema tadanjem gledanju -u Arabiji, I, 1 58
Pausanija, Spartanac, sin Kleombrotov, vrhovni zapovjednik (kao
skrbnik maloljetnog kralja Plistarha) grke vojske kod Plateje, IV
8 1 ; V 32; VIII, 3; IX 1 0, 1 2, 1 3, 21 , 28, 45, 46, 47, 50, 53, 54,
55, 56, 57, 60, 61 , 62, 64, 69, 72, 76, 78, 80, 8 1 , 82, 87, 88, 1 01
Pausiani, azijski narod uz j une obale Kaspijskog jezera, II, 92
859
Peanija, atili dem, I, 60
Pei, morske stijene na obroncima Pelija, brda u tesalskoj Magneziji,
VI, 1 88
Pedas, grad u Kariji, sjeveroistono od Halikarnasa, V 1 21 ; VI, 20;
VII, 1 04
Pedaani, stanovnici Pedasa, I, 175, 1 76; VII, 1 04
Pedijeja, grad u Folcidi, VII, 33
Pej, grad u sjevernoj Arkadiji, u podruju Azanije, VI, 1 27
Pekil, Fenianin, otac Memblijarov, IV, 1 47
Pela, grad u Makedoniji, u blizini ua Aksija, VII, 1 23
Pelazgi, polulegendarni predgrli stanovnici Grke, koje su Grci
odande protjerali, pa su njihovi ostaci ivjeli na Lemnu, na
Hallidici i Helespontu, 1, 57, 58, 1 46; I, 50, 5 1 , 52; IV 1 45; V
26; VI, 1 36, 1 37, 1 38, 1 39, 1 40; VI, 95; VII, 44
Pelazgija, drevno ime Grke, dok su je jo nastavali Pelazgi, I, 56
Pelej, legendarni kralj Mirmidonaca u Egini koji je oteo morsku
nimfu Tetidu: njihov je sin bio Ahilej, VI, 1 91
Pelena, grad na Peloponezu, u istonoj Aheji, I, 145
Pelij, planina na istonoj obali Tesalije, u podruju Magnezije, Iv
1 79; VII, 1 29, 1 88; VIII, 8, 1 2
Pelop, legendarni frigijsli ili lidijsli junak koji se naselio u Grkoj i
iji su potomci vodili Dorane na Peloponez, kojemu je on eponim;
jedan je od njegovih sinova Atrej, otac Agamemnona i Menelaja,
VI, 8, ll, 1 59
Peloponez, veliki poluotok na j ugu Grke, s kopnenim dijelom
povezan uskom prevlakom Istma, 1, 56, 61 , 68, 145; I, 1 71 ; III,
56, 59, 1 48; IV 1 79; V 42, 74; V, 86, 1 27; VI, 93, 94, 1 47,
1 63, 1 68, 202, 207, 228, 235, 236; VI 31 , 40, 43, 44, 49, 50,
57, 60, 65, 68, 70, 71 , 73, 74, 79, 1 00, 1 01 , 1 1 3, 1 41 ; IX 6, 9,
26, 27, 39, 50
Peloponeani, stanovnici Peloponeza, neko Jonjani, a kasnije Do
rani, meu kojima su najmoniji Spartanci, II, 1 71 ; Iv 77, 1 61 ;
860
V, 74, 76; VI, 79, 1 27; VII, 1 37, 1 39, 207, 235; VIII, 40, 44, 71 ,
72, 75, 79, 1 08; 1), 8, 1 9, 26, 73, 1 06, 1 1 4
Pelusij, grad u Egiptu, na istonom kraju Delte Nila; danas T eli
El-Farama na Sinajskoj visoravni, I, 1 5, 1 41
Pelusijsko ue, naj istonije ue Nila u njegovoj Delti, II, 1 7, 1 54;
II, 1 0
Penej, najvea rijeka u Tesaliji koja se kroz dolinu Tempe ulijeva u
Egejsko more, danas Pinios u Grkoj, VII, 20, 1 28, 1 29, 1 30, 1 73,
1 82
Penelopa, mitska ena Odisejeva koja je vjerno ekala njegov povra
tak iz trojanskog rata; prema kasnijim verzijama mita popustila je
proscima ili bogu Hermu i rodila je Pana, I, 145, 1 46
Pentil, zapovjednik laa iz Pafa, VII, 1 95
Peonci, stanovnici Peonije, trako ili ilirsko pleme, Iv 49; V 1 , 2,
1 2, 1 3, 1 4, 1 5, 1 7, 23, 98; VI, 1 1 3, 1 85; VII, 1 1 5; I 32
Peonija, podruje sjeverno od Makedonije, u gornjim porjejima
Aksija i Strimona, V 1 3, 14, 62, 98; VII, 1 24; VII, 1 1 5
Peonjanke, stanovnice Peonije, IV 33
Peopljani, peonsko pleme sjeverno od planine Pangeja, V 1 5; VI,
1 1 3
Perdika, Argivac, legendarni osniva makedonske kraljevske porodi
ce, V 22; VII, 1 37, 1 39
Perebi, pleme u planinama sjeverne Tesalije, VI, 1 28, 1 31 , 1 32,
1 73, 1 85
Pergam, trojanska urvrda, VII, 43
Pergam, urvrda u Pijeriji, VII, 1 1 2
Perijala, sveenica u Delfima, VI, 66
Perijandar, tiranin u Korintu (oko 600. g. pr. n. e. ), I, 20, 23, 24; III,
48, 49, 50, 5 1 , 52, 53; V 92, 95
Perikio, atenski dravnik (490-428. g. pr. n. e. ), sin Ksantipa i Aga
riste, VI, 1 31
Perilaj, zapovjednik Sikionjana kod Mikale, 1) 1 03
861
Perinani, stanovnici Perinta, V 1 , 2
Perint, grad na sjevernoj obali Mramornog mora; danas Marmara
Ereglisi u evropskom dijelu Turske, IV 90; V 2; V, 33; VII, 25
Perkala, Spartanka, ena Demaratova, V, 65
Perkota, grad na azijskoj obali Helesponta; danas Bergas u Turskoj ,
V 1 1 7
Pers, legendarni sin Perseja i Andromede, vladar Kefenjana i eponim
Perzijanaca, VI, 61 , 1 50
Persej, mitski sin Zeusa i Danaje, kao mladi odsjekao je glavu
Gorgoni Meduzi, a na povratku s tog pohoda proao je kroz Egipat
i Libiju, II, 91 ; VI, 53, 54; VI, 61 , 1 50, 220
Persejeva kula, osmatranica na krajnoj sjeverozapadnoj toki Delte
Nila, u blizini dananje Aleksandrije, I, 1 5
Perzija, postojbina Perzijanaca, dakle prije svega podruje sjeverno
od Perzijskog zaljeva, u dananjem j unom i sredinjem Iranu, I,
1 08, 1 20, 1 21 , 1 23, 1 26, 208, 209, 21 0; II, l, 30, 70, 72, 89;
IV 39, 40; VI, 24, 43; VII, 1 07; VII, 98
Perzijanci, narod u Perziji koji se pod Kirom (550. g. pr. n.e.)
oslobodio vlasti Medana i proirio svoju vlast nad golemim Per
zijskim Carstvom, od Egipta do Indije; od V. knjige nadalje naziv
Perzijanci, kad se odnosi na perzijsku vojsku, ponekad oznaava
sve stanovnike Carstva, I, 1 , 2, 4, 5, 46, 53, 71 , 75, 77, 80, 84,
85, 86, 88, 89, 90, 91 , 94, 95, 1 02, 1 07, 1 20, 1 22, 1 24, 1 25, 1 26,
1 27, 1 28, 1 29, 1 30, 1 31 , 1 32, 1 33, 1 34, 1 35, 1 37, 1 38, 1 39, 140,
1 41 , 143, 1 53, 1 56, 1 58, 1 59, 1 60, 1 64, 1 91 , 1 92, 21 0, 21 1 , 214;
II, 30, 98, 99, 1 1 0, 1 58, 1 67; III, l, 2, 4, 7, ll, 12, 1 3, 14, 1 5,
1 6, 1 9, 21 , 22, 30, 31 , 34, 35, 36, 37, 61 , 63, 65, 66, 67, 68, 69,
70, 73, 74, 75, 76, 79, 80, 81 , 83, 84, 87, 88, 89, 91 , 97, 1 01 ,
1 05, 1 1 7, 1 20, 1 26, 1 27, 1 28, 1 34, 135, 1 36, 1 37, 1 38, 144, 145,
1 46, 147, 149, 1 5 1 , 1 54, 1 55, 1 56, 1 57, 1 58, 1 60; I 37, 40,
84, 91 , 96, 1 1 8, 1 1 9, 1 20, 1 22, 1 23, 1 25, 1 27, 1 28, 1 29, 1 30,
1 31 , 1 32, 1 33, 1 35, 1 36, 140, 1 42, 1 43, 200, 201 , 202, 203; V
1 , 2, 1 0, 1 5, 1 7, 1 8, 1 9, 20, 21 , 27, 32, 33, 34, 73, 96, 97, 1 01 ,
1 02, 1 08, 1 09, 1 1 0, 1 1 2, 1 1 3, 1 1 5, 1 1 7, 1 1 8, 1 1 9, 1 20, 1 21 , 1 22;
862
V 4, 7, 9, 1 0, 1 3, 1 8, 1 9, 20, 21 , 25, 28, 29, 30, 33, 41 , 42, 43,
49, 54, 59, 94, 96, 98, 99, 1 00, 1 01 , 1 1 2, 1 1 3, 1 1 5, 1 1 9, 1 2 1 ,
1 32, 1 33; VI 1 , 2, 3, 4, 5, 6, 8, 9, 1 0, 1 2, 1 3, 1 4, 1 6, 1 8, 1 9, 22,
27, 33, 37, 40, 41 , 5 1 , 53, 55, 56, 61 , 62, 64, 72, 83, 84, 85, 96,
1 03, 106, 1 07, 1 1 7, 1 32, 1 35, 1 38, 1 39, 145, 1 48, 1 49, 1 52, 1 57,
1 63, 1 66, 1 68, 1 72, 1 77, 1 8 1 , 1 84, 1 90, 202, 205, 21 1 , 21 2, 21 4,
2 1 7, 21 8, 21 9, 224, 229, 233, 236, 238; VI, 3, 8, 26, 52, 53,
66, 76, 85, 89, 90, 92, 95, 98, 99, 1 00, 1 01 , 1 08, 1 09, 1 1 3, 1 1 6,
1 1 7, 1 1 8, 1 1 9, 1 26, 1 29, 1 30, 1 36, 1 41 ; IX, 1 , 6, 7, 8, 9, 1 0, ll,
1 5, 1 6, 20, 24, 27, 31 , 38, 39, 40, 41 , 42, 43, 46, 47, 48, 5 1 , 58,
59, 61 , 62, 63, 65, 66, 67, 68, 70, 71 , 76, 90, 96, 98, 99, 1 02,
1 03, 1 04, 1 06, 1 07, 1 09, 1 1 0, 1 1 5, 1 1 6, 1 1 8, 1 22
Perzijanke, pripadnice perzijskog naroda, II, 3, 88; V, 41
Pes, grad u Troadi, na azijskoj obali Helesponta, V 1 1 7
Peti, trako pleme, negdje na sjevernoj obali Egejskog mora, VI, 1 1 0
Petograe, savez pet dorskih gradova na Rodu i Sporadima, I, 1 44
Petra, selo kraj Korinta, V 92
Pigret, Karanin, VII, 98
Pigret, Peonac, V 1 2
Pijerani, stanovnici Pijerije, VI, 1 1 2, 1 85
Pijerija, podruje Makedonije, sjeverno od Olimpa, uz sjeverozapad
nu obalu Termijskog zaljeva, IV 1 95; VII, 1 3 1 , 1 77
Piksodar, sin Mausolov, iz Kindije, V 1 1 8
Pil, legendarni grad, koji je osnovao Nelej i koji je postojbina Nestora
i Melampoda; obino se smatra da se nalazio negdje u Trifliji, na
jugu Elide, odakle potjeu i Kaukonci, I, 1 47; V 65; IX, 34
Pil, mjesto na j ugu Peloponeza, u blizini rta Tenara, VI, 1 68
Pile, skraeni naziv za Termopile, VI, 20 l
Pileja, skuptina Amfiktionaca koja se odravala ujesen u Anteli kraj
Termopila, VI, 21 3
Pilor, grad na Halkidici, u podnoju Atosa, VII, 1 22
Pind, malo mjesto u Doridi, j uno od planine Ete, I, 56; VIII, 43
Pind, planina na zapadu Tesalije, na granici s Epirom, VII, 1 29
863
Pindar, znameniti korski pjesnik (5 1 8-46. g. pr. n. e. ), II, 38
Pir, rijeka na Peloponezu, u zapadnoj Aheji, I, 1 45
Pirej, gradi u Atici, atenska luka, VIII, 85
Pirena, izvor kraj Korinta, V 92
Pirena, obalni grad ispod istonih Pireneja, danas Port Vendres na
granici Francuske i

panjolske; kod Herodota se moda radi o

samim Pirenejima, II, 33
Piret, pritoka Istra u Skitiji; danas Prut na granici Rumunjske i
Moldove, IV 48
Pirg, grad u j unoj Elidi, IV 148
Pisa, grad u Elidi nedaleko Olimpije, I, 7
Pisistrat, atenski tiranin koji je izmeu 560. i 527. g. pr.n.e. triput
preuzimao vlast i u tim je razdobljima obnovio Atenu; vlast su
nakon njega preuzeli njegovi sinovi, Hipija i Hiparh: zajedno sa
svojim potomcima oni se nazivaju Pisistratidima, Pisistratovim
potomcima, I, 59, 60, 61 , 62, 63, 64; V 55, 62, 63, 65, 70, 71 ,
76, 90, 91 , 93, 94; VI, 35, 39, 94, 1 02, 1 03, 1 07, 1 21 , 1 23; VII,
6; VIII, 52
Pisistrat, legendarni najmlai Nestorov sin, V 65
Pistir, mjesto na obali Egejskog mora, nasuprot otoku Tasu, VII, 1 09
Pitagora, grki filozof sa Sama (6/5. st. pr. n. e. ), IV 95, 96
Pitagora, Mileanin, V 1 26
Pitagora, tiranin u Selinuntu, V 46
Pitak, dravnik iz Mitilene na Lezbu (7. st. pr. n.e.) , jedan od drevnih
sedam mudraca, I, 27
Pitana, grad na maloazijskoj obali Eolije, I, 1 49
Pitana, gradska opina u Sparti, III, 55; IX 53
Piteja, Abderanin, otac Nimfodorov, VI, 1 37
Piteja, Eginjanin, otac Lamponov, I, 78
Piteja, hrabar borac iz Egine, VII, 1 8 1 ; VIII, 92
Pitermo, Fokejac, I, 1 52
Pitij, Lianin, Kserksov gostoprimac u Keleni, VII, 27, 28, 38, 39
864
Pitija, titula Apolonove sveenice u Delfima koja je izricala boja
proroanstva, 1, 1 3, 1 9, 47, 48, 55, 65, 66, 67, 85, 91 , 1 67, 1 74;
111, 57, 58; IV 1 5, 1 50, 1 5 1 , 1 55, 1 56, 1 57, 1 59, 1 61 , 1 63, 1 64;
V 43, 63, 66, 67, 79, 82, 90, 92; Vl 34, 36, 52, 66, 75, 77, 86,
1 23, 1 35, 1 36, 1 39; VII, 1 40, 142, 148, 1 69, 1 71 , 220; VIII, S l ;
IX 33
Pito, drevno ime Delfa, I, 54
Pitogen, brat Skita, tiranina Zankle, VI, 23
Plakija, pelazgiki grad na j unoj obali Propontide, istono od
Kizika, I, 57
Plateja, grad u Beotiji, ispod sjevernih obronaka Kiterona, poprite
bitke 479. g. pr. n. e. , V, 1 08; VI, 23l , 233; VIII, 50, 1 26; IX
1 5, 1 6, 25, 30, 31 , 35, 36, 38, 39, 41 , 5 1 , 52, 61 , 65, 72, 76, 78,
8 1 , 85, 86, 88, 89, 90, 1 00, 1 01
Plateja, otoi pred istonom libijskom obalom, u dananjem zaljevu
Bomba, IV 1 5 1 , 1 52, 1 53, 1 56, 1 69
Platejci, stanovnici Plateje u Beotiji, VI, 1 08, I l l , 1 1 3; VI, 1 32,
233; VII, l , 44, 50, 66; IX 7, 28, 31 , 72, 83
Plin, luka u Libiji, u zaljevu Salum, u dananjem Egiptu, IV 1 68
Plintinski zaljev, zaljev na krajnjem zapadu Delte Nila, ispred Alek
sandrije, II, 6
Plistarh, sin Leonidin, spartanski kralj kojega je zbog njegove malo-
ljetnosti na dunosti zamjenjivao Pausanija, IX 1 0
Plistor, trako boanstvo, IX 1 1 9
Polib, sin Hermov, legendarni vladar Sikiona, djed Adrastov, V 67
Polidamna, Egipanka, Tonova ena, II, 1 1 6
Polidekt, spartanski kralj, predak Leotihidin, VIII, 1 31
Polidor, legendarni tebanski kralj , sin Kadmov, V 59
Polidor, Spartanac, predak Leotihidin, VI, 204
Polihna, grad na otoku Hiju, VI, 26
Polihnijci, stanovnici grada Polihne na sjeverozapadu Krete, VII,
1 70
Polija, izvidnik iz Antikire, VIII, 21
865
Polijad, Spartanac, otac Amomfaretov, IX, 53
Polijada v. Atena
Polikrat Samljanin, tiranin Sama (537-522. g. pr. n.e.) , I, 1 82; III,
39, 40, 41 , 42, 43, 44, 45, 46, 54, 56, 57, 1 20, 1 21 , 1 22, 1 23,
1 24, 1 25, 1 26, 1 28, 1 31 , 1 32, 1 39, 1 40, 142
Polikrit, Eginjanin, otac Krijev, VI, 50, 73
Polikrit, Eginjanin, sin Krijev, koji se istakao u bitki kod Salamine,
VIII, 92, 93
Polimnest, Teranin, otac Bata L, osnivaa Kirene, IV 1 50, 1 5 5
Polinik, legendarni sin Edipov, voa pohoda sedmorice protiv
Tebe i protiv brata Eteokla; preko Autesiona predak obiju spar
tanskih kraljevskih porodica, IV 1 47; VI, 52; IX 27
Porata, skitski naziv za rijeku Piret, dananji Prut, IV 48
Posejdon, bog mora, brat Zeusa i Hada, s mnogim svetitima,
izmeu ostalog na Istmu i u Potideji, II, 43, 50; IV 59, 1 80, 1 88;
VI, 1 29; VII, 55, 1 23, 1 29; I 81 ; Helikonski, nadimak prema
planini Helikonu, I, 1 48; Spasi/c, nadimak dobiven po tome to
je unitio perzijsku flotu kod Artemisija, VI, 1 92, 1 93
Posidej, grad na istonoj obali Sredozemlja, danas A Mina' u
Libanonu, II, 91
Posidejski zaljev, zaljev nazvan prema rtu Posideju na Paleni na
Ha1kidici, VI, 1 1 5
Posidonija, grka kolonija u junoj Italiji, kasnije Pest, I, 1 67
Posidonije, Spartanac koji se istakao u bitki kod Plateje, IX 71 , 85
Potideja, grad na Paleni na Halkidici, VI!, 1 23; VII, 1 27, 128
Potidejci, stanovnici Potideje, VIII, 1 26, 1 28, 1 29; IX 28, 31
Praksilaj , Halikarnaanin, otac Ksenagorin, IX, 1 07
Praksin, zapovjednik trezenske lae, VI, 1 80
Prasijada, jezero u T rakiji koje se ne moe sa sigurnou identifcirati,
V 1 5, 1 6, 1 7
Preksasp, Perijanac, pouzdanik Kambizov, III, 30, 34, 35, 62, 63,
65, 67, 74, 75, 76, 78
866
Preksasp, Perzijanac, zapovjednik mornarice, VII, 97
Presijci, stanovnici grada Presa u unutranjosti Krete, VI, 1 70, 1 71
Prijam, legendarni trojanski vladar, otac Hektora i Aleksandra-Pa-
risa, I, 3, 4; I, 1 20; VII, 43
Prijena, grad u maloazijskoj Joniji, na poluotoku Mikali, I, 1 5, 27,
1 42, 1 61 , 1 70
Prijenjani, stanovnici Prijene, V, 8
Prinetad, Spartanac, otac druge Anaksandridine ene, V 41
Pritanis, spartanski kralj , predak Leotihidin, VIII, 1 31
Prokio, prema mitu mlai od Aristodemovih sinova blizanaca i stoga
praotac manje cijenjene spartanske kraljevske kue IV, 1 47; V,
52; VI, 1 31
Prokio, tiranin Epidaura, II, 50, 5 1 , 52
Prokonez, otok u Propontidi, dananja Marmara, I 14, 1 5, 1 38;
VI, 33
Promenija, sveenica u Dodoni, I, 55
Prometej, mitoloki div koji se suprotstavljao Zeusu imao je, prema
jednoj od verzija mita, enu Aziju, Iv; 45
Pronaja v. Atena
Propi1eji, prilaz atenskoj akropoli, V 77
Propontida, Mramorno more, ulaz u Crno more, IV 85; V 1 22
Prosopitida, otok u Delti Nila izmeu Kanopskog i Sebenitskog
ua, II, 41 , 1 65
Protej, egipatski faraon; budui da faraon takva imena ne postoji u
egipatskoj povijesti, komentatori razliito tumae ovaj Herodotov
podatak: prema nekima radi se o Setnathu (oko 1 200. g. pr. n. e) ,
osnivau 20. dinastije, I, 1 1 2, 1 1 4, 1 1 5, 1 1 6, 1 1 8, 1 21
Protesilaj, legendarni vladar Filake u Tesaliji koji se prvi od Grka u
pohodu na Troju iskrcao na trojansko tlo; sahranjen pokraj
Eleunta, ondje je imao svetite, VII, 33; IX 1 1 6, 1 20
Prototije, otac skitskog kralja Madije, I, 1 03
867
Psamenit, egipatski faraon iz 26. dinastije, koji je vladao samo est
mjeseci 525. g. pr. n. e. , II, 1 0, 14, 1 5
Psaretih, egipatski faraon (663-609. g. pr.n.e.), osniva 26. dina
stije, J, 1 05; JJ, 2, 28, 30, 1 5 1 , 1 52, 1 53, 1 54, 1 57, 1 58, 1 61
Psaretih, Libijac, otac Inarov, VI, 7
Psamis, egipatski faraon (593-589. g. pr.n.e.) iz 26. dinastije, I, 1 59,
1 60, 1 61
Psiljani, libijski narod iz zaljeva Sirta, Jv 1 73
Psitalija, otoi izmeu Salamine i Pireja, VII, 76, 95
Pterija, podruje i grad u Kapadokiji, moda identino s dananjim
Bogazkiyem u Turskoj, gdje se nalazila prijestolnica Hetita, J, 76,
79
Pterijci, stanovnici Pterije, J, 76
R
Rampsinit, egipatski faraon, zacijelo Ramses III. { 1 1 97-1 1 65. g.
pr.n.e.} iz 20. dinastije; u svakom sluaju, Keops nije mogao biti
njegov nasljednik, II, 1 21 , 1 22, 1 24
Regij, grad na krajnjem j ugu Italije, danas Reggio di Calabria, J, 1 66,
1 67; VI, 23; VJ, 1 65, 1 70
Regijci, stanovnici Regija, VJJ, 1 70, 1 71
Rek, znameniti arhitekt sa Sama, iz 6. st. pr.n.e., JI, 60
Reneja, otok u Kikladima, zapadno od Dela, V, 97
Retij, gradi u Troadi, na sjeverozapadu Male Azije, VI, 43
Ripe, mjesto u Aheji, J, 1 45
Rod, veliki otok uz jugozapadnu obalu Male Azije, J, 1 74; I, 1 78;
VJ, 1 53
Rodopija, hetera, rodom Traanka, I, 1 34, 1 35
Rodopske planine, trake planine; danas Rodopi u j unoj Bugarskoj,
Jv 49; VJJJ, 1 1 6
868
s
Sabak,

abaka, etiopski vladar koji je preuzeo vlast i u Egiptu

(71 5-701 . g. pr. n.e.) kao osniva 25. dinastije, I, 1 37, 1 39, 1 52
Sabit, ubojica Kleandra, tiranina Gele, VI, 1 54
Sadijat, kralj Lidije (629-61 8. g. pr. n. e. ), I, 1 6, 1 8, 73
Sagartijci, nomadsko perzijsko pleme s podruja dananjeg sredi
njeg Irana, I, 1 25; II, 93; VI, 85
Sais, grad u Delti Nila s velikim svetitem boginje Neith; prijestol
nica 26. dinastije, II, 28, 59, 62, 1 30, 1 63, 1 65, 1 69, 1 70, 175,
1 76; II, 1 6
Saisko ue, esto po redu, od zapada prema istoku, od sedam ua
Nila, 11, 1 7
Saki, naziv kojim su Perijanci nazivali najprije narode u podruju
Hindukua i Pamira, a zatim i skitske nomade istono od Kaspij
skog jezera i sjeverno od Crnog mora, I, 1 53; II, 93; V, 1 1 3; VI,
9, 64, 96, 1 84; VI, 1 1 3; IX 31 , 71 , 1 1 3
Sala, traka utvrda blizu Doriska, VII, 59
Salamina, najvei grki grad na istonoj obali Cipra, IV 1 62; V 1 04,
1 08, 1 1 5
Salamina, otok ispred Atene, poprite pomorske bitke s Perzijancima
480. g. pr. n. e. , VI, 90, 1 41 , 1 42, 1 43, 1 66, 1 68; VII, 1 1 , 40, 41 ,
42, 44, 46, 49, 5 1 , 56, 57, 60, 64, 65, 70, 74, 76, 78, 82, 86, 89,
90, 94, 95, 96, 97, 1 21 , 1 22, 1 24, 1 26, 1 30; IX 3, 4, 5, 6, 1 9
Salaminjani, stanovnici Salamine na Cipru, V 1 04, 1 08, 1 1 0, 1 1 3,
1 1 5
Salmides, predio u Trakiji uz jugozapadnu obalu Crnog mora, IV,
93
Salmoksis, bog podzemlja kod Geta, IV 94, 95, 96
Sam, otok u Egejskom moru, s istoimenim gradom, te velikim
Herinim hramom i svetitem, I, 5 1 , 70, 1 42, 148; II, 1 34, 148,
1 82; II 39, 40, 43, 44, 45, 47, 48, 49, 54, 55, 56, 59, 1 20, 1 21 ,
1 22, 1 31 , 1 39, 1 40, 1 42, 1 43, 1 44, 1 46, 1 48, 1 49, 1 50; IV 43,
869
87, 88, 95, 1 38, 1 52, 1 62, 1 63, 1 64; V 27; V, 1 3, 14, 25, 95;
VIII, 85, 1 30, 1 32; IX 90, 91 , 96, 1 06
Samije, Spartanac, otac Arhijin, III, 55
Samljani, stanovnici Sama, I, 70, 142; I, 1 78; II, 26, 41 , 44, 45,
46, 47, 48, 49, 54, 55, 57, 58, 59, 60, 1 25, 1 42, 1 43, 1 46, 1 47,
1 48; I 43, 1 52; V 99, 1 1 2; V, 8, 1 3, 14, 22, 23, 24, 25; VI,
1 64; VII, 85; IX 90, 91 , 92, 99, 1 03, 1 06
Samotraani, stanovnici Samotrake, I, 5 1 ; VII, 90
Samotraka, otok na sjeveru Egejskog mora, I, 5 1 ; VI, 47; VII, 90
Sana, grad na Halkidici, na prevlaci koja Palenu spaja s kopnom, VII,
22, 23, 1 23
Sanaharib, Sanherib, asirski vladar (705-681 . g. pr.n.e.) koji je vodio
neuspjean rat protiv Egipta, II, 1 41
Sandanis, ugledni Lianin na Krezovu dvoru, I, 71
Sandok, Perijanac, upravitelj Kime i vojni zapovjednik, VI, 1 94,
1 96
Sapejci, traka pleme na obali preko puta Tasa, VI, 1 1 0
Sapfo, glasovita grka pjesnikinja s Lezba (7/6. st. pr. n. e. ), II, 1 35
Sarangi, narod koji je ivio na granici dananjeg Irana s Aganista-
nom, !II, 93, 1 1 7; VI, 67
Sard, prijestolnica Lidije, koju su 546. g. pr.n.e. zauzeli Perzijanci, a
498. g. pr. n. e. zapalili Janjani; u blizini dananjeg grada Salihli u
zapadnoj Turskoj, I, 7, 1 5, 1 9, 22, 27, 29, 30, 35, 43, 47, 48, 69,
70, 73, 77, 78, 79, 80, 8 1 , 83, 84, 86, 9 1 , 1 41 , 1 52, 1 53, 1 54,
1 55, 1 56, 1 57; 11, 1 06; II, 5, 48, 49, 1 20, 1 26, 1 28, 1 29; IV 45;
V ll, 1 2, 1 3, 23, 24, 25, 31 , 52, 53, 54, 73, 96, 99, 1 00, 1 01 ,
1 02, 1 03, 1 05, 1 06, 1 08, 1 1 6, 1 22, 1 23; V, 1 , 4, 5, 30, 42, 1 01 ,
1 25; VL 1 , 8, 1 1 , 26, 31 , 32, 37, 41 , 43, 57, 88, 1 45, 1 46; VIL
1 05, 1 06, 1 1 7; I 3, 1 07, 1 08
Sardanapal, legendarni kralj Ninive, zacijelo identian s babilonskim
kraljem Asurbanipalom (668-629. g. pr. n. e. ), I, 1 50
Sardinija, veliki otok u Sredozemlju, I, 1 70; V 1 06, 1 24; VI, 2
Sardinijsko more, Tirensko more, I, 1 66
870
Sardonei, stanovnici Sardinije, VII, 1 65
Sarpedon, mitski sin Zeusa i Europe, brat Minosa i Radamanta,
protjeran s Krete, smjestio se u blizini Mileta, a njegovi pratioci
postali su prethodnici Likijaca, I, 1 73
Sarpedonski rt, zapadni rt Crnog zaljeva, na uu Hebra, VI, 58
Sarta, grad na Halkidici, u dananjem zaljevu Agion Oros, VII, 1 22
Saspirci, narod j uno od donjeg toka Araksa i uz jugozapadnu obalu
Kaspijskog jezera, I, 1 04, 1 1 0; II, 94; IV 37, 40; VII, 79
Satagiani, narod na granici Aganistana i Pakistana, II, 91
Satasp, Perijanac, Darijev neak, koji j e krenuo na put oko Afrike,
IV 43
Satri, trako pleme u planinama uz tokove Strimona i Nesta, VII,
1 1 0, Ill, 1 1 2
Saulije, skitski kralj, IV 76
Sauromati, narod istono od Meotskog j ezera, na podruju sjeverno
od Kavkaza i zapadno od Kaspijskog jezera; prema legendi potom
ci Skita i Amazonki; kasnije nazvani Sarmatima, IV 21 , 57, 1 02,
1 1 0, 1 1 7, 1 1 9, 1 20, 1 22, 1 28, 1 36
Sebenit, grad i okrug u Donjem Egiptu, u samom sreditu Delte
Nila, II, 1 66
Sebenitsko ue, od zapada prema istoku tree po redu ue Nila, II,
1 7, 1 55
Selena, grka boginja Mjeseca, moda identina s egipatskom bogi
njom Nekheb, II, 47
Selimbrija, grad u Trakiji, na sjevernoj obali Propontide; danas
Silivri u evropskom dijelu Turske, V, 33
Selinunani, stanovnici Selinunta, V 46
Selinunt, grad na junoj obali Sicilije, V 46
Semela, mitoloka ki Kadmova koja je Zeusu rodila Dionisa, II,
145, 1 46
Semiramida, legendarna babilonska kraljica; rije je o kraljici Sam
muramat koja je od 81 0. g. pr.n.e. kao regentica vladala neko
vrijeme umjesto svojeg maloljetnog sina, I, 1 84
871
Semiramidina vrata, zapadna gradska vrata u Babilonu, II, 1 55
Sepija, mjesto u Argolidi blizu Tirinta, VI, 77
Sepijada, podruje na jugu poluotoka Magnezije, VII, 1 83, 1 86, 1 90,
1 95; VI, 66
Sepijadski rt, rt na kraj u Sepijade, VII, 1 83, 1 88, 1 9 1
Serbonidsko jezero, jezero u Egiptu, uz morsku obalu, istono od
Delte Nila, na sjeveru Sinaja, I, 6; III, 5
Serifjani, stanovnici otoka Serifa u zapadnim Kikladima, VII, 46,
48
Serijski rt, rt zapadno od ua Hebra, VII, 59
Sermila, grad na Halkidici, u Toronskom zaljevu, VI, 1 22
Sesostris, ime triju egipatskih faraona iz 1 2. dinastije, koji su vladali
izmeu 1 971 . i 1 840. g. pr. n. e. ; Herodot uz njih vezuje i podatke
iz kasnijih razdoblja, I, 1 02, 1 03, 1 04, 1 06, 1 07, 1 08, 1 1 0, 1 1 1 ,
1 37
Sest, grad na trakom Hersonezu, nasuprot Abidu, IV 143; VI, 33,
78; IX 1 1 4, 1 1 5, 1 1 6, 1 1 9
Set, ime dvaju egipatskih faraona iz 1 9. dinastije; kako su oni vladali
u 1 3. i 1 2. st. pr. n. e. , a Herodotov Set se sukobio sa Sanaharibom
iz 7. st. pr. n. e. , trebalo bi se raditi o Taharki iz 25. dinastije, II,
1 41
Sfenda1a, dem na sjeveroistoku Atike, I 1 5
Sibariani, stanovnici Sibarisa, V 44, 45; VI, 21 , 1 27
Sibaris, grad u Tarantskom zaljevu u j unoj Italiji, V 44, 45; V, 21 ,
1 27
Sicilija, veliki otok u Sredozemlju s brojnim grkim kolonijama, I,
24; V 43, 46; VI, 1 7, 22, 23, 24; VI, 1 45, 1 53, 1 56, 1 57, 1 63,
1 64, 1 65, 1 66, 1 67, 1 68, 1 70, 205; VIII, 3
Sidon, feniki grad na istonoj obali Sredozemnog mora; danas Sayda
u Libanonu, II, 1 1 6, 1 61 ; II, 1 36; VI, 44; VIII, 67
Sidonjani, stanovnici Sidona, glasoviti moreplovci, VI, 96, 98, 99;
VIII, 68
Sifno, otok u zapadnim Kikadima, III, 57, 58
872
Sifnjani, stanovnici Sifna, II, 57, 58; VII, 46, 48
Sigij, grad u Troadi, na ulazu u Helespont; danas Kumkale u
Turskoj, IV 38; V, 65, 91 , 94, 95
Siginjani, legendarni narod sjeverno od Istra; Herodot i h smjeta
negdje u podruju dananje Maarske, V 9
Sijagar, Spartanac, voa izaslanstva kod Gelona, VI, 1 53, 1 59, 1 60
Sijena, grad u Gornjem Egiptu, na desnoj obali Nila, nasuprot
Elefantini; danas Aswan, II, 28
Sijenesis Kilianin, vladar Kiliana koji je posredovao u sklapanju
mira izmeu Meana i Liana 585. g. pr. n. e. , I, 74; V, 1 1 8
Sijenesis, vladar Kiliana koji je sudjelovao u Kserksovu pohodu 480.
g. pr.n.e., VII, 98
Sijuf, grad u zapadnom dijelu Delte Nila u Egiptu, I, 1 72
Sika, Likijac, otac Kiberniskov, VI, 98
Sikanija, drevno ime otoka Sicilije, VI, 1 70
Sikin, kuni rob i pouzdanik Temistoklov, VIII, 75, 1 1 0
Sikion, grad na Pelopnezu, na junoj obali Korintskog zaljeva; danas
Sikionia, I, 145; V 67, 69; V, 1 26
Sikionjani, stanovnici Sikiona, V 67, 68, 69; V, 92, 1 29, 1 31 ; VIII,
l, 43, 72; IX 28, 31 , 1 02, 1 03, 1 05
Sikulci, stanovnici Sicilije, VII, 1 55
Silej, dolina u Makedoniji izmeu ua Strimona i Halkidike, VI,
1 1 5
Silen, mitoloki sin Hermov ili Panov, odgajatelj Dionisov, svoju je
mudrost iskazivao samo kad je na to bio prisiljen, pa ga je kralj
Mida morao uhvatiti i natjerati da mu objasni smisao ivota; i
njegova braa, Satiri, katkada su se nazivali Silenima: tako je i
Marsija jedan od Silena, VII, 26; VII, 1 38
Silosont, Samljanin, brat tiranina Polikrata, i sam, uz Darijevu
pomo, tiranin Sama, II, 39, 1 39, 1 40, 1 41 , 1 44, 1 46, 147, 149;
VI, 1 3, 25
Sima, otok izmeu Roda i maloazijske obale, I, 1 74
873
Simonid, liriar s Keja (6/5. st. pr. n. e. ), tvorac epigrama, posebno
poasnih i nadgrobnih, kao pjesnike vrste, V 1 02; VI, 228
Sind, grad u Makedoniji, u Termijskom zaljevu, VI, 1 23
Sindi, narod na podruju dananjeg poluotoka T amana na istonoj
strani Kerkih vrata i okolnih potkavkaskih predjela, IV 28, 86
Sing, grad na Halkidici; danas Sikia u zaljevu Agion Oros, VII, 1 22
Sinopa, grka kolonija na junoj obali Crnog mora; danas Sinop u
Turskoj, I, 76; 11, 34; IV, 1 2
Sirakuz, velika grka kolonija na istonoj obali Sicilije, koju j e 485.
g. pr. n. e. zauzeo Gelon i njome vladao kao tiranin, II, 125; VI
1 54, 1 55, 1 56, 1 57
Sirakuani, stanovnici Sirakuze, VI, 1 54, 1 59, 1 61 , 1 66
Sirgis, drugo ime rijeke Hirgis, IV 1 23
Sirija, grad u j unoj Italiji, u Tarantskom zaljevu, VII, 62
Sirija, grad u Peoniji, u dolini Strimona; danas Serrai u sjevernoj
Grkoj , VIII, 1 1 5
Sirija, kod Herodota golemo podruje koje je obuvaalo Kapadokiju
i Kilikiju u Maloj Aziji, gornje porjeje Eufrata u sredinjoj Aziji,
te istonu obalu Sredozemlja do Sinajske visoravni: ovaj posljednji
dio naziva se i Palestinom ili palestinskom Sirijom, I, 6, 1 05; II
1 1 , 1 2, 20, 1 1 6, 1 52, 1 57, 1 58, 1 59; III, 5, 6, 62, 64, 91 ; IV 39;
VII, 89
Sirijani, stanovnici grada Sirije u Italiji, VI, 1 27
Sirijci, stanovnici Sirije i pojedinih njezinih dijelova, I, 72, 76; II,
30, 1 04; III, 5, 90, 91 ; V 49; VII, 63, 72, 89
Siriopeonci, peonsko pleme sa sreditem u Siriji u Peoniji, V 1 5
Sirom, djed Gorga, tiranina Salamine na Cipru, V 1 04
Sirom, otac Matena iz Tira, VI, 98
Siromitra, Perzijanac, vojni zapovjednik, VI, 68, 79
Sirta, veliki zaljev na libijskoj obali; danas zaljev Sidra, I, 32, 1 50;
I 1 69, 1 73
Sisamno, Perzijanac, kraljevski sudac, otac Otanov, V 25
874
Sisamno, Perzijanac, sin Hidarnov, vojni zapovjednik, VI, 66
Sisimak, Perzijanac, vojni zapovjednik, V 1 21
Sitalk, kralj Traana, Iv 80; VII, 1 37
Sitonija, srednji od triju poluotoka od kojih se sastoji Halkidika, VI,
1 22
Skamandar, rijeka u Troadi, na krajnjem sjeverozapadu Turske, V
65; VI, 43
Skamandronim, Mitilenjanin, otac pjesnikinje Sapfe i Haraksa, II,
1 35
Skapta Hila, Iskopana

uma , rudnik zlata na Pangeju u Makedo-

niji, VI, 46
Skej, legendarni pobjednik u akakom natjecanju, V, 60
Skidar, mjesto u blizini Sibarisa u junoj Italiji, V, 2 1
Skij, pritoka Istra u Peoniji; danas Isk'r u Bugarskoj, IV 49
Skijat, otok ispred Artemisija i Magnezije, VI, 1 76, 1 79, 1 83; VIII,
7, 92
Skil, skitski vladar kojeg je pogubio polubrat Oktamasad, IV 76, 78,
79, 80
Skilak, moreplovac i geograf iz Karijande (6. st. pr. n. e), po Darijevoj
zapovjedi izmeu 5 1 9. i 5 1 5. g. pr. n. e. poduzeo je ekspediciju od
ua Inda do Egipta i oplovio Arapski poluotok, Iv 44
Skilak, zapovjednik lae iz Minda, V 33
Skilaka, grad na junoj obali Propontide, u blizini ulaza u Helespont,
1, 57
Ski1ija, glasoviti ronilac iz Skione, VII, 8
Skiona, grad na Halkidici, na Paleni, VI, 1 23, VI, 8, 1 28
Skionjani, stanovnici Skione, VI, 1 28
Skir, otok u Egejskom moru, istono od Eubeje, VII, 1 83
Skirada v. Atena
Skirmijadi, trako pleme na jugozapadnoj obali Crnog mora, IV 93
875
Skironova cesta, put koji od Megare vodi preko Istma na Peloponez,
nazvan prema legendarnom razbojniku Skironu kojega je ubio
Tezej , VIII, 71
Skit, legendarni sin Heraklov, eponim Skita, IV 1 0
Skit, tiranin Kosa (oko 500. g. pr. n. e. ), odande protjeran, vladao je
496/5. g. pr.n.e. Zanklom, V, 23, 24; VI, 1 63
Skiti, iranski narod koji je u 7. st. pr.n.e. krenuo iz Ukrajine u seobe
i osvajanja i oko 600. g. pr.n.e. pojavio se privremeno u Maloj
Aziji i na Bliskom Istoku; Herodot ih dijeli na Sake, na obalama
Kaspijskog jezera, kraljevske Skite, u stepama izmeu Dnjepra i
Dona, nomadske Skite, istono od donjeg toka Dnjepra i na
Krimu, Skite zemljoradnike, zapadno od donjeg toka Dnjepra,
Kalipiane, helenizirane Skite na uu Dnjepra, te na Skite koji
borave u krajevima sjeverno od donjeg toka Dunava, I, 73, 74,
1 03, 1 04, 1 05, 1 06, 21 6; I, 1 03, 1 1 0, 1 67; II, 1 34; IV 1 , 2, 3,
4, 5, 6, 7, 8, 1 0, 1 1 , 1 2, 1 3, 1 7, 1 8, 1 9, 20, 22, 23, 24, 27, 28,
31 , 32, 33, 46, 48, 5 1 , 52, 53, 54, 55, 56, 57, 59, 60, 64, 66, 67,
68, 70, 71 , 72, 73, 75, 76, 78, 79, 80, 8 1 , 83, 91 , 97, 98, 1 00,
1 01 , 1 02, 1 05, 1 1 0, 1 1 1 , 1 1 3, 1 1 8, 1 1 9, 1 20, 1 21 , 1 24, 1 25, 1 26,
1 27, 1 28, 1 29, 1 30, 1 32, 1 33, 1 34, 1 35, 1 36, 1 37, 1 39, 1 40, 142;
V 27; VI, 40, 41 , 84; VI, 10, 1 8, 20, 52, 59, 64
Skitija, sva podruja na kojima ive Skiti: od krajeva sjeverno od
T rakije, preko sjevernih obala Crnog mora, do Pamirske visorav
ni, I, 22; I 8, 1 2, 1 7, 21 , 28, 49, 52, 58, 76, 8 1 , 99, 1 01 , 1 05,
1 24, 1 25, 1 30; V 24
Skiton, sluga lijenika Demokeda, III, 1 30
Skot, mjesto u Beotiji, u podnoju Kiterona, I 1 5
Skolopoent, mjesto u maloazijskoj Joniji, kod Mikale, IX 97
Skoloti, naziv za Skite prema legendarnom kralju Skolotu, IV 6
Skopadi, tesalska plemika porodica iz Kranona, V, 1 27
Skopasis, skitski vladar, IV 1 20, 1 28
Smerdis, perzijski mag koji je uzurpirao prijestolje nakon smrti
Smerdisa i Kambiza; nakon sedam mjeseci vladavine (521 . g.
876
pr. n. e.) oborili su ga urotnici na elu s Darijem, II, 61 , 63, 65,
69
Smerdis, sin Kira i brat Kambiza, koji ga je dao ubiti, 111, 30, 32, 61 ,
62, 63, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 71 , 74, 75, 88; V 78
Smerdomen, Perzijanac, sin Otanov, zapovjednik perzijskog pjea-
tva, VII, 82, 1 21
Smila, grad u Termijskom zaljevu, VI, 1 23
Smindirid, Sibarianin, V, 1 27
Smirna, grad u maloazijskoj Joniji; danas Izmir u Turskoj, I, 1 4, 1 6,
94, 1 43, 1 49, 1 50; II, 1 06
Smirnjani, stanovnici Smirne, I, 1 50
Sofan, Atenjanin koji se istakao u bitki kod Plateje, VI, 92; IX, 73,
74, 75
Sogdijci, narod koji je ivio u okolici dananjeg Samarkanda u
Uzbekistanu, 111, 93; VI, 66
Soli, grad na jugozapadnoj obali Cipra, V 1 1 0, 1 1 3, 1 1 5
Solimi, predlikijski stanovnici Likije, I, 1 73
Soloentski rt, za Herodota najzapadnija toka Afrike, jedan od rtova
(moda rt Sim) na zapadnoj obali Maroka, II, 32; IV 43
Solon Atenjanin, politiar, zakonodavac, pjesnik, jedan od sedmo
rice mudraca (640-560. g. pr. n. e. ), 1, 29, 30, 31 , 32, 34, 86; I,
1 77; V 1 1 3
Sosiklo, Korinanin, V 92, 93
Sosimen, Tenjanin, otac Panetijev, VIII, 82
Sostrat, Eginjanin, znameniti bogata, IV 1 52
Spako, Kuja , Meanka, pastirica koja je odgojila Kira, I, 1 1 0
Spargapis, sin masageanske kraljice Tomirije, I, 2 1 1 , 21 3
Spargapit, skitski kralj , IV 76
Spargapit, vladar Agatirsa, IV 78
Sparta, glavni grad Lakonije, Lakedemon, I, 4, 65, 67, 68, 69, 82,
83, 1 41 , 1 52; I 1 1 3, 1 1 7; II, 46, 1 48; I 1 47, 149; V, 39, 48,
49, 50, 5 1 , 55, 65, 75, 76, 90, 92, 97; V, 49, 5 1 , 61 , 65, 67, 68,
877
71 , 72, 74, 75, 81 , 84, 85, 86, 1 05, 1 06, 1 20; VI, 3, 32, 1 33,
1 34, 1 36, 1 37, 149, 1 69, 204, 206, 209, 220, 229, 230, 232, 234;
VII, 42, 1 1 4, 1 24, 1 31 , 1 32, 1 42, 1 44; IX 10, 12, 53, 64, 70,
73, 76
Spartanci, stanovnici Sparte, u irem smislu svi stanovnici Lakonije;
kao najmonija kopnena sila, voe saveznikih grkih vojski, I, 6,
65, 67, 82, 1 52; II, 148; IV 1 46; V, 39, 40, 41 , 42, 46, 50, 63,
9 1 ; VL 50, 52, 56, 58, 59, 61 , 63, 65, 66, 70, 71 , 74, 75, 76, 82,
84, 85; VII, 1 04, 1 34, 1 37, 149, 1 59, 1 60, 202, 206, 2 1 1 , 220,
224, 226, 228, 229, 231 , 235, 238; VII, 2, 1 1 4, 1 24, 1 25; l 9,
1 0, 12, 1 9, 26, 28, 29, 33, 35, 36, 37, 46, 47, 48, 54, 61 , 62, 64,
71 , 78, 79, 85
Sperhij, rijeka u Grkoj koja utjee u Malijski zaljev, VI, 1 98, 228
Spertija, ugledni Spartanac, VII, 1 34, 1 37
Stagira, grad na Ha1kidici, VII, 1 1 5
Stenikler, grad u Meseniji, u unutranjosti Peloponeza, IX, 64
Stentoridsko jezero, jezero na uu Hebra, povezano s morem, VI,
58
Stesagora, Atenjanin, otac Kimonov; njegova se ena kasnije udala
za Kipsela, oca Miltijada, vladara na trakom Hersonezu, VI, 34,
1 03
Stesagora, sin Kimonov, brat Miltijada Atenjanina, pobjednika kod
Maratona; od starijeg Miltijada preuzeo je vlast na trakom Her
sonezu, VI, 38, 39, 1 03
Stesenor, tiranin Kurija, V 1 1 3
Stesilaj, atenski vojni zapovjednik koji je poginuo na Maratonu, VI,
1 1 4
Stig, rijeka u sjevernoj Arkadiji, sveto mjesto Arkaana, VI, 74
Stimfa1sko jezero, jezero u sjeveroistonoj Arkadiji, V, 76
Stirani, stanovnici Stire, grada na j ugu otoka Eubeje, V, 1 07; VII,
1 , 46; l 28, 31
Stotina otoka, grupa etrdesetak otoia izmeu Lezba i kopna koji
su sainjavali poseban grad-dravu, I, 1 5 1
878
Stratid, tiranin Hija, IV 1 38; VII, 1 32
Strima, obalni grad u Trakiji, nasuprot otoku Tasu, VI, 1 08, 1 09
Strimon, rijeka u Makedoniji, danas Struma/Strimon, I, 64; V 1 ,
1 3, 23, 98; VII, 24, 25, 75, 1 07, 1 1 3, 1 1 4, 1 1 5; VII, 1 1 5, 1 1 8,
1 20
Strimonjani, ime trakih Bitinjana dok su jo boravili u porjeju
Strimona, VI, 75
Struhaani, jedno od meanskih plemena, I, 1 01
Sunij , predio i rt na samom jugu Atike, VI, 87, 90, 1 1 5, 1 1 6; VIII,
1 21
Sunijski rt, drugo ime za Sunij, IV 99
Suza, prijestolnica Perzijskog Carstva u Kisiji; ruevine pokraj Shisha
u zapadnom Iranu, 1, 1 88; II, 30, 64, 65, 70, 91 , 1 29, 1 32, 1 40;
IV 83, 85; V 24, 25, 30, 32, 35, 49, 52, 54, 1 07; V, 1 , 20, 30,
1 1 9; VII, 3, 6, 53, 1 35, 1 36, 1 5 1 , 1 52, 239; VIII, 54, 99; IX 1 08
Sveti putovi, grki naziv za skitsko podruje Egzampej, IV 52

estograe, ime saveza Petograa prije iskljuenja Halikarnasa, I,

1 44
T
Tabal, Kirov upravitelj Sarda, I, 1 53, 1 54, 1 61
Tabiti, skitska boginja koja odgovara grkoj Hestiji, IV, 59
Tabor, grka vojnika kolonija u Delti Nila, I, 1 54
Tagimasad, skitski bog koji odgovara grkom Posejdonu, IV 59
Tahompso, otok na Nilu, u blizini Elefantine, II, 29
Tajget, planina na Peloponezu iznad Sparte, IV 1 45, 1 46, 1 48
Taksakis, skitski voa, IV 1 20
879
Tal, filozof prirode i astronom iz Mileta (624-546. g. pr.n.e.), I, 74,
75, 1 70
Talaj, otac legendarnog argivskog junaka Adrasta, V 67
Taltibijadi, Taltibijevi potomci u Sparti, VII, 1 34
Taltibije, legendarni Agamemnonov glasnik, VI, 1 34, 1 37
Tamanejci, narod iz sredinjeg dijela Iranske visoravni, II, 93, 1 1 7
Tamasije, Perzijanac, otac Sandokov, VI, 1 94
Tamina, mjesto na Eubeji, istono od Eretrije, VI, 1 01
Tanagra, grad na Asopu u Beotiji, istono od Tebe, V 57; IX 1 5,
35, 43
Tanagrani, stanovnici Tanagre, V 79
Tanaid, velika rijeka u Skitiji; dananji Don, IV, 20, 21 , 45, 47, 57,
1 00, 1 1 5, 1 1 6, 1 20, 1 22, 1 23
T anija, grad i okrug u sjeveroistonom dijelu Delte Nila, II, 1 66
Tanira, sin libijskog vladara Inara, II, 1 5
T aranani, stanovnici Taranta, II, 1 38; VII, 1 70, 1 71
Tarant, grad u j unoj Italiji, u Tarantskom zaljevu; danas Taranto,
1, 24; II, 1 36, 1 38; IV 99
Targitaj, mitski sin Zeusa i Boristenove keri, praotac Skita, I 5,
7
Tarihija, Suara riba , krajnja sjeveroistona toka Delte Nila, u
blizini Pelusija; drugi je takav lokalitet postojao na zapadnoj
strani, kod Kanopskog ua, I, 1 5, 1 1 3
Tartes, grad na obali Atlantskog oceana, na uu dananjeg Guadal-
quivira u

panjolskoj, I, 1 63; IV 1 52, 1 92

T arteani, stanovnici T artesa, I, 1 63
Tas, legendarni sin Agenorov, eponim otoka Tasa, VI, 47
Tas, otok na sjeveru Egejskog mora, I, 44; V, 28, 44, 46, 47
Taani, stanovnici otoka Tasa koji su vladali i nekim gradovima na
susjednom makedonskom tlu, V, 46, 47; VII, 1 08, 1 09, 1 1 8
880
T auhira, grad u Libiji, na obali Kirenaike; danas Tikrah kraj
Benghazija, na oba, IV 1 71
Tauri, stanovnici Tauride, IV 99, 1 00, 1 02, 1 03, 1 1 9
Taurida, dananji Krim; zvala se i taurijski Hersonez, IV 20
Taurijske planine, dananja Krimska gora na Krimu, IV 3
Tear, danas nepoznata rijeka u Trakiji, IV 89, 90, 91
Teasid, ugledan Spratanac, VI, 85
Teaspis, Perzijanac, otac Sataspa i Farandata, IV, 43; VII, 79; IX 76
Teba, grad u Gornjem Egiptu, drevna prijestolnica s hramovima i
svetitima; ostaci kraj dananjeg Luora, 1, 1 82; 11, 3, 4, 9, 1 5, 54,
55, 56, 57, 69, 74, 1 43, 1 66; 11, 1 0, 25, 26; IV 1 8 1
Teba, naj moniji grad u Beotiji, s velikim Apolonovim svetitem, 1,
52, 92; V 59, 67; VIII, 1 34; IX 1 3, 1 5, 1 7, 27, 41 , 67, 86, 87,
88
Teba, nimfa, ki rijenog boga Asopa, V 80
Tebaida, egipatski okrug sa sreditem u Tebi, 1, 28
Tebanci, stanovnici Tebe u Beotiji, 1, 61 ; V 67, 79, 81 , 89; V, 87,
1 08, 1 1 8; VIJ, 1 32, 202, 205, 222, 225, 233; VII, 50, 1 34, 1 35;
IX 2, 1 5, 1 6, 31 , 38, 40, 41 , 66, 67, 86, 87, 88
Tebanci, stanovnici Tebe u Egiptu, 11, 42; In 1 0
Tebanska dolina, dolina u dnu Adramitijskog zaljeva u Miziji, na
zapadnoj maloazijskoj obali, VII, 42
Tegeja, grad u Arkadiji na Peloponezu, 1, 66, 67, 68; V, 72, 1 05;
VI, 1 70; VII, 1 24; IX 9, 35, 37
Tegejci, stanovnici Tegeje, 1, 65, 66, 67, 68; VI, 202; IX 26, 27,
28, 31 , 35, 54, 56, 59, 60, 61 , 62, 70, 71 , 85
Teisp, Ahemenid, otac Kambizov, VII, II
Teisp, Ahemenid, sin Kirov; ini se da j e ovdje Herodotova genea
logija Ahemenida u tekstu iskvarena, jer ovaj drugi Teisp vjerojat
no nije postojao, VII, II
Tej, grad u Joniji na maloazijskoj obali, juno od Smirne, 1, 142,
1 70; 11, 1 78
881
Tejani, stanovnici Teja, I, 1 68; VI, 8
Tel Atenjanin, prema Solon u najsretniji ovjek na svijetu, I, 30, 31
Tel, otok u Sporadima, danas Tilos, VI, 1 53
Telamon, legendarni sin Eakov, kralj otoka Salamine, VIII, 64
T eleboejci, legendarni narod u Akarnaniji i na otocima uz zapadnu
obalu Grke, Leukadi i Kefaleniji; svladao ih je Amftrion kad su
htjeli opljakati njegov Arg, V 59
Teleklo, Samljanin, otac Teodorov, III, 41
Teleklo, Spartanac, predak Leonidin, VI, 204
Telemah, legendarni sin Odisejev, II, 1 1 6
Telesarh, ugledni Samljanin, III, 143
Telija, prorok iz Elide, iz porodice Telijada, VII, 27
Telijadi, porodica glasovitih proroka iz Elide, IX 37
Telin, prvosveenik u Geli, VII, 1 53, 1 54
Telis Sibariin, tiranin Sibarisa, V 44, 47
Telmeani, stanovnici grada Telmesa (danas Fethiye u Turskoj) na
maloazijskoj obali, gdje se nalazilo Apolonovo svetite, I, 78, 84
Temen, legendarni kralj Arga, Heraklid, praunuk Hilov, VII, 1 37,
1 38
Temida, grka boginja pravde i boanskog poretka, I, 50
Temiskira, grad u Kapadokiji na junoj obali Crnog mora; danas
Terme u Turskoj, IV 86
Temison, trgovac s otoka Tere, Iv 1 54
Temistoklo, Atenjanin, strateg i politiar (524-59. g. pr. n. e) ,
zapovjednik flote kod Salamine; kasnije protjeran iz Atene, umro
je u Magneziji kao gost perzijskog kralja Artakserksa, VII, 1 43,
1 44, 1 73; VIII, 4, 5, 1 9, 22, 23, 57, 58, 59, 61 , 63, 75, 79, 83,
85, 92, 1 08, 1 1 0, 1 1 1 , 1 1 2, 1 23, 1 24, 1 25; IX 98
Temno, grad u maloazijskoj Eoliji, na uu Herma, I, 149
Tempa, dolina u Tesaliji, uz donji tok Peneja, izmeu Olimpa i Ose,
VII, 1 73
882
Ten, otok u Kikladima, j uno od Andra, danas Tinos, IV 33; VI, 97
Tenar, rt na j ugu Peloponeza, I, 23, 24; VI, 1 68
Tened, otok uz zapadnu obalu Troade; danas Bozca u Turskoj, I,
1 5 1 ; VI, 31 , 41
Teneani, stanovnici Teneda, I, 1 5 1
Tenjani, stanovnici otoka Tena, IV 33; VIII, 66, 82, 83
Teodor Samljanin, glasoviti kipar, arhitekt, izumitelj i zlatar iz druge
polovice 6. st. pr.n. e. , I, 5 1 ; II, 41
Teokid, Atenjanin, otac Dikejev, VI, 65
Teomestor, tiranin Sama, VIII, 85; IX 90
Teopomp, spartanski kralj, predak Leotihidin, VII, 1 31
Tera, najjuniji otok meu Kikladima, danas poznat i pod imenom
Santorin, Iv 1 47, 1 48, 1 49, 1 50, 1 5 1 , 1 53, 1 54, 1 55, 1 56, 1 64;
V 42
Tera, Spartanac iz kraljevske obitelji, legendarni osniva kolonije na
otoku Teri, iji je on eponim, Iv 1 47, 1 48, 1 50
Terambo, grad na Paleni na Halkidici, VII, 1 23
Terani, stanovnici Tere, glasoviti moreplovci, IV 1 50, 1 5 1 , 1 52,
1 53, 1 54, 1 55, 1 56, 1 61
Terapna, uzvisina sa svetitem nedaleko Sparte, VI, 6 1
Terej, vladar trakih Odrisa, IV 80; VII, 1 37
Teril, tiranin Himere, VII, 1 65
Terma, luka u Makedoniji; danas Solun, VI, 1 21 , 1 23, 1 24, 1 27,
1 28, 1 30, 1 79, 1 83
Termera, grad u Kariji, na poluotoku na kojem je i Halikarnas, V
37
Termijski zaljev, Solunski zaljev, VII, 1 21 , 1 22, 1 23; VIII, 1 27
Termili, drevni naziv za Likijce, I, 1 73; VII, 92
Termodont, rijeka u Kapadokiji u ijoj su dolini boravile legendarne
Amazonke; danas T erme <ayi u sjevernoj Turskoj, I, 1 04; Iv
86, 1 1 0; IX 27
883
Termodont, rjeica u Beotiji, IX 43
Termopile, klanac na junoj strani Malijskog zaljeva, gdje se odigrala
bitka 480. g. pr.n. e. , VI, 1 75, 1 76, 1 77, 1 84, 1 86, 200, 201 , 205,
206, 207, 21 3, 21 9, 233, 234; VIII, 1 5, 21 , 24, 27, 66, 71 ; IX,
71 , 78, 79
Termopilski klanac, drugo ime za Termopile, VII, 1 75
Teron, tiranin Araganta, VI, 1 65, 1 66
Tersandar, legendarni sin Polinikov, IV 147; VI, 52
Tersandar, ugledni Orhomenjanin, IX 1 6
Tesal, Spartanac, sudrug Dorijejov na putu na Siciliju, V 46
Tesalci, stanovnici Tesalije, V 63, 94; VII, 1 29, 1 30, 1 32, 1 72, 1 74,
1 76, 1 91 , 21 5, 233; VII, 27, 28, 29, 30, 31 , 32; IX 1 7, 1 8, 31 ,
46, 89
Tesalija, velika pokrajina na istonoj strani kontinentalne Grke, II,
96; V 63, 64; VI, 72, 74, 1 27; VII, 6, 1 08, 1 28, 1 29, 1 30, 1 72,
1 73, 1 74, 175, 1 82, 1 96, 1 98, 208, 2 1 3, 232; VIIl 1 1 3, 1 1 4, 1 1 5,
1 26, 1 29, 1 31 , 1 33, 1 35; IX 1 , 31 , 77, 89
Tesaliotida, podruje na j ugozapadu Tesalije, I, 57
T esmofora v. Demetra
T espija, grad u Beotiji, zapadno od Tebe, VII, 50
T espijci, stanovnici T espije; ostali su s Leonidom i izginuli kod
Termopila, V 79; VI, 1 32, 202, 222, 226, 227; VIII, 25, 50, 66,
75; IX 30
Tesproani, stanovnici Tesprotije, pokrajine uz obalu junog Epira;
i Dodona sa svojim proroitem i Zeusovim svetitem ponekad se
smjeta u Tesprotiju, II, 56; V 92; VII, 1 76; VII, 47
Testa, izvor u Kirenaici u Libiji, IV 1 59
Tetida, morska boginja, Nereida, majka Ahilejeva, VI, 1 91
Tetramnest, Sidonjanin, VI, 98
Tetronij, grad u Fokidi, VIII, 33
Teukrani, Trojanci, autohtoni stanovnici Troje i Troade, I, 1 1 4,
1 1 8; V 1 3, 1 22; VII, 20, 43, 75
884
Tezej, legendarni kralj Atene i atiki junak, IX 73
Tibarenjani, narod na j unoj obali Crnog mora, III, 94; VII, 78
Tibisis, pritoka Istra s izvorom na Hemu; danas ju je nemogue
tono identificirati, IV 49
Tidej, Etoljanin, legendarni mu Adrastove keri Dipile; kao sudio
nika pohoda sedmorice protiv T ebe ubio ga je Melanip, V 67
Tifon, stoglavo udovite iz grkog mita, izjednaeno s egipatskim
boanstvom Sethom, ubojicom Ozirisa, I, 1 44, 1 56; III, 5
Tigran, Ahemenid, perzijski vojskovoa, VI, 62; IX 96, 1 02
Tigris, velika rijeka u Mezopotamiji, I, 1 89, 1 93; I, 1 50; V 52; V,
20
Tija, lokalitet u Delfma sa svetim gajem Tije, VII, 1 78
Tija, nimfa, ki rjenog boga Kefsa, zaetnica jednog orgijastikog
kulta u Dionisovu ast, VII, 1 78
Tijarant, pritok Istra u Skitiji; moda Siret u Rumunjskoj, IV 48
Timagenid, Tebanac, pristalica Perzijanaca, IX 38, 86, 87
Timagora, Cipranin, otac Timonaktov, VII, 98
Timandar, Tebanac, otac Asopodorov, IX 69
Timareta, sveenica u Dodoni, I, 55
Timesije, ovjek iz Klazomene, prvi osniva Abdere, I, 1 68
Timesitej, Delf1janin, viestruki pobjednik na olimpijskim i pitij-
skim igrama, V 72
Timno, otac Histijeja, tiranina Termere, V 37; VII, 98
Timno, predstavnik skitskog kralja Arijapita u Olbiji, IV 76
Timo, posluitelj ica u hramu Demetre i Persefone na Paru, V, 1 34,
1 35
Timodem, Temistoklov politiki protivnik iz Afidne, VII, 1 25
Timoksen, zapovjednik i izdajica Skionjana, VII, 1 28
Timon, ugledni Delf1janin, VI, 1 41
Timonakt, Cipranin, VII, 98
Tindar, mitski kralj Sparte, otac Kastora, Polideuka i Helene, I, 1 1 2
885
Tindaridi, potomci Tindarovi, Kastor i Polideuko, koji su sudjelo
vali u pohodu Argonauta i u potrazi za svojom sestrom Helenom,
kad ju je oteo Tezej; bili su i zatitnici Sparte, N 145; V 75; IX
73
Tinjani, uz Bitinjane drugo trako pleme u Maloj Aziji, I, 28
Tir, veliki trgovaki grad na obali Fenikije; danas Sur u Libanonu, I,
2; I, 44, 1 1 2, 1 61 ; IV 45; VI, 98; VIII, 67
Tira, velika rijeka u Skitiji; danas Dnjestar, IV 1 1 , 47, Sl, 52, 82
Tirci, stanovnici grke kolonije Tire na uu istoimene rijeke, IV Sl
Tireja, grad i podruje na Peloponezu, j uno od Arga, na granici
izmeu Lakonije i Argolide, I, 82; V, 76
Tirinani, stanovnici Tirinta, IX 28, 31
Tirint, drevni grad u Argolidi, j ugoistono od Arga, VI, 77, 83; VI,
1 37
Tirintija, podruje u okolici Tirinta, VI, 76
Tirodiza, grad na sjevernoj obali Propontide, VI, 25
Tirsen, legendarni sin lianskog kralja Atisa i voa seobe Liana u
Italiju, I, 94
Tirsenci, Etruani, narod u Italiji, na podruju dananje T oscane;
u I, 57 moda je rije o nekom narodu na sjevernim obalama
Egejskog mora, a moda se radi o greci u tekstu, I, 57, 94, 1 66,
1 67; VI, 1 7
Tirsenija, postojbina Tirsenaca, Etrurija u Italiji, I, 94, 1 63; VI, 22
Tirsk etvrt, gradska etvrt u egipatskom Memfisu u kojoj su ivjeli
Feniani, doseljenici iz Tira, I, 1 1 2
Tis, grad na Halkidici u podnoju Atosa, VII, 22
Tisageti, narod u porjeju Kame, pritoke Volge, IV 22, 1 23
Tisamen, Elianin, prorok u grkoj vojsci kod Plateje, IX 33, 35,
36
Tisamen, unuk Polinikov i otac Autesionov, N 1 47; VI, 52
Tisandar, Atenjanin, otac Hipoklidov, VI, 1 27, 1 28, 1 29
Tisandar, Atenjanin, otac Isagorin, V 66
886
Tisija, Paranin, otac Lisagorin, V, 1 33
Titak, stanovnik Afidne, IX 73
Titej, Perzijanac, zapovjednik konjice, VI, 88
Titoreja, uzvisina na Parnasu, VIII, 32
Titormo, Etoljanin, znameniti aka i hrva, VI, 1 27
Tmol, planina iznad Sarda, bogata zlatom koje je donosila s njega
rijeka Paktoi; danas Boz Dagi u zapadnoj Turskoj, I, 84, 93; V
1 00, 1 01
Tmuis, grad i okrug u Donjem Egiptu, u Delti Nila, I, 1 66
Toant, mitski kralj Lemna u vrijeme kad su Lemnjanke u ludilu
poubijale sve mukarce na otoku, V, 1 38
Tomirija, kraljica Masageana; u borbi s njom poginuo je Kir, I, 205,
206, 207, 208, 2 1 1 , 21 3, 21 4
Ton, egipatski kralj kod Homera, zapravo identian s Tonisom, II,
1 1 6
Tonis, Egipanin, legendarni uvar Knopskog ua, identian s
Tonom, I, 1 1 3, 1 1 4, 1 1 5
Torak, Aleuad iz Larise, I l, 58
Torik, atiki dem, opina na jugu Atike, IV 99
Tornak, mjesto u Lakoniji, sjeverno od Sparte, I, 69
Torona, grad na Sitoniji na Halkidici, VI, 22, 1 22; VII, 1 27
Traani, negrki narod s veim brojem plemena, stanovnici Trakije,
1, 28, 1 68; II, 1 03, 1 67; II, 90; I 74, 80, 93, 94, 95, 1 04, 1 1 8;
V 3, 4, 6, 8, 10, 1 26; VI, 39, 41 ; VI, 20, 75, Ill, 1 1 5, 1 37, 1 85;
VI, 1 1 5, 1 1 6; IX 32, 89, 1 1 9
Traanke, stanovnice Trakije, IV 33
Trako more, drugi naziv za Egejsko more, VII, 1 76
Trahina, grad u Malidi, u blizini Termopila, VI, 1 76, 1 99, 201 ,
203, 21 3, 2 1 4; VII, 21 , 66
T rahinija, podruje T rahine, VI, 20 l; VII, 31
Trahinijske stijene, planine iznad Trahine, VI, 1 98
887
Trahinjani, stanovnici Trahine, VI, 1 75, 21 7, 226
Trakija, podruje omeeno Hemom na sjeveru, Egejskim morem na
jugu, rijekom Nestom na zapadu i Crnim morem na istoku, I,
1 68; II, 1 34; IV 49, 80, 89, 99, 1 43; V, 2, 14, 23, 24, 1 26; VI,
33, 95; VI, 25, 1 05, 1 06, 1 85; IX 89, 1 1 9
Trapezunt, grad u junoj Arkadiji, u sredinjem Peloponezu, V, 1 27
Trasibul, tiranin Mileta oko 600. g. pr. n.e. , I, 20, 21 , 22, 23; V 92
Trasidej, Aleuad, brat Toraka iz Larise, IX 58
Trasiklo, Samljanin, otac Lamponov, IX 90
Trasilaj, Atenjanin, otac Stesilajev, VI, 1 1 4
Traspijci, j edno od skitskih plemena, IV, 6
Trauo, rijeka u Trakiji, izmeu Abdere i Maronije, VI, 1 09
Trauani, trako pleme na j ugozapadnim obroncima Rodopa, V
3, 4
Trezen, grad na Peloponezu, na jugu Argolide, VI, 99, 1 79; VIII,
41 , 42
Trezenjani, stanovnici Trezena, III, 59; VII, 1 , 42, 43, 72; IX 28,
31 , 1 02, 1 05
Tribalska ravnica, dolina dananje Morave, IV 49
Trijasijska ravnica, ravnica u sjeverozapadnoj Atici j uno od Kitero
na uz obalu Korintskog zaljeva, VII, 65; I, 7
T rikefale, drugo ime za Drikefale, IX 39
Triopij, podruje u Kariji oko grada Knida, vrh poluotoka na kojem
lei ovaj grad, I, 1 74; VI, 1 53
Triopijski rt, rt kojim zavrava Triopij , najistaknutija jugozapadna
toka Male Azije, IV 38
T ritantehmo, Perzijanac, sin Artabazov, upravitelj Asirije, I, 1 92
Tritantehmo, sin Artabanov, perzijski vojskovoa, VI, 82, 1 21 ;
VIII, 26
Triteja, grad na granici Fokide i Lokride, VII, 33
Tritejci, stanovnici Triteje, grada u unutranjosti Aheje na Pelopo
nezu, I, 145
888
Triton, Posejdonov sin, bog mora, koji je pomogao Argonautima
kad su se nasukali na libijskim obalama; Atena (u VI, 1 41 )
zapravo nije Tritonova ki, ve j e roena uz neku od voda kojoj
je Triton zatitinik, !V 1 79, 1 88; VII, 1 41
Triton, rijeka u Libiji, nazvana po bogu Tritonu, vjerojatno dio
jezera Tritonida, IV 1 78, 1 80, 1 91
Tritonida, jezero u Libiji, moda dananji Shot el Jerid u Tunisu,
IV, 1 78, 1 79, 1 80, 1 86, 1 87, 1 88
Troada, podruje na krajnjem sjeverozapadu Male Azije, Iv 38; V,
26, 1 22
Trofonije, beotski heroj sa svetitem i proroitem u Lebadiji, l, 46;
VII, 1 34
Troja, grad u Troadi, na ulazu u Helespont, koji su Grci opsjedali
deset godina nakon otmice Helene, l, 5; V 1 3; VII, 91 , 1 71 ; IX
27
Trojanci, stanovnici Troje, l, 3; I, 1 20
u
Umbri, stanovnici Umbrije, Iv 49
Umbrija, podruje u srednjoj Italij i, l, 94
Uranija v. Arodita
Utijci, narod na obali Perzijskog zaljeva, u dananjem Laristanu u
j unom Iranu, II, 93; VII, 68
v
Veneti, narod na podruju izmeu Alpa i sjevernih obala Jadranskog
mora, moda doista ilirskog porijekla, l, 1 96; V 9
889
z
Zabat, ime dviju pritoka Tigrisa u Armeniji; to su dananje Zib al
Kabir i Zib al Saghir u sjevernom Iraku, V 52
Zakinani, stanovnici Zakinta, III, 59; V, 70
Zakint, otok u Jonskom moru, uz zapadnu obalu Peloponeza, Iv
1 95; VI, 70; IX 37
Zankla, grad na sjeveroistoku Sicilije; danas Messina, VI, 22, 23, 24;
VI, 1 54, 1 64
Zaueani, libijski narod u dananjem Tunisu, Iv 1 93
Zeuksidem, Spartanac, sin Leotihidin, V, 71
Zeus, vrhovni bog grke mitologije, izjednaen s vrhovnim boan
stvima raznih naroda, I, 65, 89, 1 31 , 1 74, 1 83, 207; 11, 1 3, 29,
42, 45, 55, 56, 74, 83, 1 16, 1 36, 1 43, 1 46, 1 78; II, 25, 1 24, 1 25;
IV 5, 59, 1 27, 1 80, 1 8 1 ; V 46, 49, 1 05; V, 67, 68; VI, 8, 40,
56, 61 , 220; VII, 77, 1 1 5; IX 81 , 1 22; Bel, bog-gospodar u
Babilonu (Baal) , izjednaen sa Zeusom, I, 1 8 1 ; II, 1 58; Drue
brinik, nadimak Zeusa kao zatitnika prijateljstva, I, 44; Grki,
nadimak Zeusa kao zatitnika svih Grka, IX 7; Kriski, Zeus
tovan u Kariji, 1, 1 71 ; V, 66; Lafstije,

dera rtava, VI, 1 97;

Lakedemonjanin, Zeus tovan u Sparti, V, 56; Likejski, nadimak
prema Likeju, brdu u Arkadiji, gdje je bilo Zeusovo svetite, Iv
203; Nebesnik, Zeus kao vladar neba, VI, 56; Oistitel, nadimak
Zeusa kao onoga tko dokida krivnju, I, 44; Ognjitar, nadimak
Zeusa zatitnika doma i kunog ognjita, I, 44; Olimpiski, nadi
mak Zeusa prema Olimpiji u Elidi, II, 7; VI, 1 41 ; Oslobodilc,
Zeus kao zatirnik slobode, III, 1 42; Tebanski, Zeus tovan u
egipatskoj Tebi, I, 1 82; II, 42, 54; Vojnik, Zeus kao karijski
vojniki bog, V 1 1 9
Zona, obalni grad u Trakiji, u blizini Doriska, VII, 59
Zopir, Perzijanac, sin Megabizov, ijim je lukavstvom osvojen Babi
lon, II!, 1 53, 1 56, 1 57, 1 58, 1 60; Iv 43; VI, 82
890
Zopir, Perzijanac, unuk Zopira osvajaa Babilona, II, 1 60
Zoster, rt u Atici, nasuprot otoku Eubeji, VIII, 1 07
891
PREGLED HISTORIJSKIH ZBIVANJA I LINOSTI IZ
HERODOTOVE POWJESTP
A) Egpat
oko 2880 - osnivanje egipatske drave ujedinjenjem Donjeg i
Gornjeg Egipta; legendarni osniva drave je prvi faraon l. dina
stije Menes (= Min), a prijestolnica je Memfis
oko 2600-2470 -vladavina 4. dinastije (Keops, Kefren, Mikerin) ,
izgradnja velikih piramida
oko 2200 -Nitokrida, vladarica iz 6. dinastije, neposredno prije
raspada tzv. stare drave
oko 1 990-1 786 -vladavina 1 2. dinastije kojoj pripadaju tri faraona
po imenu Sesostris (kod Herodota objedinjeni u jednog) , te
Amenemhat III. (= Meris) ; prijestolnica se u tzv. srednjoj dravi
premjeta u T ebu; vojni pohod na krajeve juno od Egipta
oko 1 200-1 080 -vladavina 20. dinastije s faraonima Setnathom (=
Protej) i Ramsesom III. (= Rampsinit) ; s ovom dinastijom zavrava
tzv. nova drava
71 5-663 -vladavina 25. dinastije, iji je osniva

abaka (= Sabak) ,
etiopski vladar koji preuzima egipatsko prijestolje, a pripada joj i
Taharka (= Seti?!) , za ije vlasti Asirci upadaju u Egipat (671 -663)
i pljakaju T ebu
*
Sve godine u ovom pregledu iz razdoblja su prije nae ere.
893
664-525 -vladavina 26. dinastije (period tzv. saitske renesanse) u
kojoj se obnavlja jedinstvo egipatske drave; faraoni: Psametih I.
(koji osvaja Siriju), Neko (koji gubi Siriju pod udarom Babilona
ca), Psametih II. (= Psamis) , Aprija, Amasis, Psametih III. (=
Psamenit)
525 -Kambiz osvaja Egipat i pretvara ga u perzijsku provinciju
5 1 9 -Darije ponovo vojskom okupira Egipat
485 -neuspjela pobuna u Egiptu
oko 460 -ustanak protiv perzijske vlasti pod vodstvom Libijca Inara
i Egipanina Amirteja, uz pomo Atene
B) Mal Azia i Mezopotamia
oko 81 0 -u Asiriji umjesto malodobnog sina vlada Semiramida
oko 71 5 - u Mediji vlada Dejok, za ije se vladavine Meani
osamostaljuju od asirske vlasti
705-681 - na asirskom prijestolju nasljednik monog Sargona
Sanherib (= Sanaharib)
680-652 - u prednjoj Maloj Aziji vlada Gig, koji osniva lidijsku
dravu
675-653 -Fraort, Dejokov sin, na meanskom prijestolju
668-626 -u Asiriji vlada posljednji znaajniji kralj , Asurbanipal (=
Sardanapal) , koji ratuje s Egiptom i Babilonom
652-630 -Ardis, Gigov sin, vlada Lidijom
640-600 - u Perziji na vlasti je Kir 1. , no vrhovna vlast pripada
Meanima
629-61 8 -na lidijskom prijestolju Salijat, sin Ardisov
625-585 - u Mediji vlada Kijaksar koji zajedno s Babiloncima
napada Asiriju
61 8-56 1 -na lidijskom prijestolj u Alijat, otac Krezov
894
61 2 - Kijaksar zauzima Ninivu (= Nin) , to predstavlja svretak
asirske driave
604-562 -s Nebukadnezarom (kod Herodota je njegovo djelovanje
opisano pod imenima Labineta Babilonca i Nitokride) novobabi
lonska drava doivljava svoj vrhunac
600-559 - u Perziji vlada Kambiz 1. , posljednji koji e priznavati
vrhovnu vlast Meana
585-550 -na meanskom prijestolju je Astijag, kojega e svrgnuti
njegov unuk Perzijanac Kir, a Mediju pretvoriti u perzijsku po
kraj inu
560-546 -Krez, posljednji vladar Lidije, pokorava sve grke grado
ve na maloazijskoj obali i pokree neuspjean rat protiv Perzije;
nakon poraza Lidija postaje perzijska provincija
559-529 - vladavina Kira II. , tvorca monog Perzijskog Carstva;
550. rui Meanina Astijaga, 546. Lianina Kreza i preuzima
grke gradove u Maloj Aziji, 538. zauzima Babilon
556-538 -Nabonid (= Labinet II. ), posljednji babilonski vladar
529-522 - Kambiz II. vlada Perzijskim Carstvom; 525. zauzima
Egipat
521 -za Kambizova odsustva iz Perzije i nakon njegove smrti vlast
na nekoliko mjeseci preuzima mag Smerdis, lano se predstavlja
j ui kao Kambizov brat; obara ga urota sedmorice uglednih Per
zijanaca na elu s Darijem
521-486 - Darije na perzijskom prijestolju, gui dva ustanka u
Babilonu, uvruje vlast u Egiptu i dijeli dravu na 20 satrapija
5 1 8-5 1 3 -Darijeva osvajanja: zauzimanje Trakije i Makedonije u
Evropi, rat protiv Skita u Aziji
500-494 -ustanak Jonjana na maloazijskoj obali i otocima
498 -Jonjani zauzimaju Sard
494 -ustanak zavrava perzijskim zauzimanjem Mileta; posljedica
su grko-perzijski ratovi
485-465 -vlast Kserksa, koji gui ustanak u Egiptu i kree u novi
pohod na Grku
895
480 -Masistova pobuna u Perziji (kod Herodota prikazana vie
manje kao ljubavna afera)
479 -Perzijanci razaraju Babilon
465--24 -vlast Artakserksa u Perziji
ej Grka i gkperijski ratovi
594 -Solon kao arhont u Ateni provodi svoje reforme
561-527 -Pisistrat (u tri navrata) samovladar Atene; uspon atenske
moi
533 -Polikrat tiranin na Samu
527 -Hipija i Hiparh, Pisistratovi sinovi, postaju atenski tirani
5 1 6 -Perzijanci osvajaju Sam
5 14 -ubojstvo Hiparhovo
5 1 0 -protjerivanje Hipije iz Atene
507 -Klisten provodi demokratske reforme u Ateni
500-94 - ustanak grkih gradova u maloazijskoj Joniji protiv
Perzijanaca; Atena i Eretrija alju pomo Jonjanima; ustanak
zavrava perzijskim osvajanjem Mileta 494.
492 -Darijev vojskovoa Mardonije vodi pohod na Trakiju; veliki
gubici perzijske vojske kod Atosa i u Makedoniji
490 -perzijska vojska pod vodstvom Datisa i Artafrena prodire do
Eretrije, ali doivljava poraz kod Maratona, nakon kojeg se povlai
489 - Miltijad, Atenjanin i pobjednik kod Maratona, neuspjelo
opsjeda Par
482 -na Temistoklov poticaj Atena gradi i obnavlja flotu
48 1 - pred najavom novog perijskog pohoda na Grku Atena i
Sparta sklapaju saveznitvo
480 -Kserkso kree na Grku; u proljee premouje mostom od
laa Helespont, zauzima Trakiju i Makedoniju, prokopava kanal
kod Atosa na Halkidici; u ljetu prodire u Tesaliju, te zatim u
896
Beotiju nakon poraza Spartanaca kod Termopila i zauzima Atenu,
ali u rujnu doivljava poraz na moru kod Salamine; glavnina
perzijske vojske vraa se u Aziju
479 -Mardonije, koji je ostao s dijelom vojske u Grkoj, u proljee,
poto je jo jedanput zauzeo Atenu, doivljava poraz na kopnu
kod Plateje, a pomorska vojska gubi (u pjeakoj bitki) kod
Mikale, pa se Perzijanci definitivno povlae; velik se broj grkih
gradova na otocima i Maloj Aziji oslobaa
89
7
KO

itanja Herodotove Povijesti . 5

Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
Dodatak: Sadraj Herodotove Poviesti po knjigama 39
Prva knjiga Povijesti . 45
Druga knjiga Poviesti 1 53
Trea knjiga Povijesti 244

ervrta knjiga Povijesti 323

Peta knjiga Povijesti . . . 409

esta knjiga Povijesti . . . 468

Sedma knjiga Povijesti . 531
Osma knjiga Povijesti . 637
Deveta knjiga Poviesti . 701
Indeks imena . . . . . . 761
Preged historijskih zbivanja i linosti iz Herodotove Povijesti . . 891
899