Alija Izetbegovid je roen 8. augusta 1925.

godine u
Bosanskom amcu, bosanskom grad cu u slope tadanje
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, u familiji bogatih
zemljoposjednika koji su se originalno doselili iz Beograda;
preminuo 19. oktobra u Sarajevu). Polovinom 19. vijeka,
njegovim precima je bilo oduzeto svo vlasnitvo nad zemljom,
te su bili istjerani iz Beograda nakon konstitucionalne
odredbe u kojoj je uvedena zabrana da muslimani, jevreji i
romi ive u tom gradu. 1928. godine, njegovi preci se sele iz
Bosanskog amca, gdje Izetbegovid zavrava muku realnu
gimnaziju.Govorio je nekoliko jezika, meu kojima su i
njemaki, francuski i engleski. Autor je vedeg broja
publicistikih radova i studija, te svjetskih priznatih knjiga
meu kojima su najpoznatije "Islam izmedju istoka i zapada",
"Problemi islamskog preporoda" i "Islamska deklaracija". Ove
knjige prevedene su na nekoliko svjetskih jezika i objavljene u
vie zemalja



Godine 1999. objavio je knjigu "Moj bijeg u slobodu", a 2000.
godine knjigu "Sjeanja" (autobiografski zapis).
Dobitnik je niza priznanja i nagrada medju kojima su i
medalje Centra za Demokratiju iz Washingtona (SAD); titula
poasnog doktora pravnih nauka za doprinos zatiti ljudskih
prava i uspostavu mira Istanbulskog Marmara univerziteta
(Turska); prestinu nagradu za unapreenje ljudskih prava
foruma u Kran Montani i brojne druge.
U svojim ranim godinama, Izetbegovi se posveuje afirmaciji
prava muslimana na svoju vjeru. Sa 16 godina (1940) pristupa
organizaciji Mladi Muslimani u Sarajevu. Tokom Drugog
svjetskog rata bavi se humanitarnim radom pomaganja
izbjeglih i prognanih civila, titei i skrivajui progonjene
Bonjake od etnika i ustaa, te saniranja damijskih ruevina,
1946. godine biva uhapen pod osudom da je imao znaajnu
participaciju u utemeljenju islamskog urnala Mudahid u
kojem su publicirane ope teme o islamu. Komunisti ga
osuuju na 3 godine zatvora za navodnu promociju mrnje u
komunistikom drutvu koje nije tolerisalo vjerske slobode.
Njegov prijatelj Nedib airbegovi (otac Muhameda
acirbegovia, biveg ambasadora BiH u U.N.-u) dobiva neto
veu kaznu od 4 godine. Za vrijeme robije komunisti ga
stavljaju na prisilni rad izgradnje Centralnog Komiteta SK
BiH (Saveza komunista Bosne i Hercegovine).
Nakon odsluene kazne, Izetbegovi zavrava studije na
pravnom fakultetu u Sarajevu i radi kao pravni savjetnik za
vie velikih bosanskih kompanija. 1970 godine, pie
"Islamsku Deklaraciju" - opu raspravu o politici i Islamu -
zbog koje biva proglaen nacionalistom i antikomunistom. U
montiranom procesu 1983. godine komunisti ga osuuju na 14
godina zatvora u emu postaje politiki zatvorenik. U
meuvremenu, 1984. godine, njegova knjiga "Islam izmeu
Istoka i Zapada" biva publicirana u Sjedinjenim Amerikim
Drzavama. U njoj Izetbegovi nastoji definirati status
bosanskih muslimana i uskladiti demokratske principe Evrope
sa suni-islamskim uenjem.
Nakon odsluenih 5 godina i 8 mjeseci, 1988. godine biva
puten iz foanskog zatvora. Tokom ovoga vremena, njegovi
spisi "Biljeke iz Zatvora: 1983-1988" bivaju uspjeno
proturene izvan zatvora i kasnije objavljene. Pisane od strane
Izetbegovia dok je bio zatvoren povodom svoje kampanje
protiv komunistike diktature u Jugoslaviji, Biljeke iz
Zatvora: 1983-1984 su analiza najmonijih evropskih
ideologija 20. vijeka, ukljuujui tu komunizam, faizam,
kapitalizam i njihovu relaciju prema islamu.




Uloga u politici BiH:

Alija Izetbegovi je nedvosmisleno jedan od najveih
dravnika i mislilaca modernog bosanskohercegovakog doba,
prvenstveno simbolizira borbu Bosne i Hercegovine za njenu
opstojnost, afirmaciju bonjakog nacionalnog identiteta,
borbu za demokratiju, ljudska prava, i slobodu svakog
ovjeka.
Nakon pustanja iz zatvora, po pozivnici prijatelja Adila
Zulfikarpaia, Izetbegovi odlazi u Cirih (Zrich, vicarska)
gdje dvojica prave koncepte re-afirmacije bonjakog
identiteta u sklopu Jugoslavije, 1989 godine. Tako se u maju
1990 raa Stranka Demokratske Akcije (SDA). Poslije prvih
multi-stranakih izbora u Bosni i Hercegovini u jesen 1990,
Izetbegovi postaje predsjednik predsjednitva Republike
Bosne i Hercegovine. Tokom rata izmedju Hrvatske i Srbije,
Izetbegovi biva uvjeren da rat u Bosni i Hercegovini nije
mogu pozivajui regrute da ne pristupaju u odrede
Jugoslovenske Narodne Armije (JNA). Po njegovom
miljenju, JNA je pokazala manjak objektivnosti u sukobu sa
Republikom Hrvatskom.
Rezultati referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine,
koji su se odrali u martu 1992, omoguili su predsjednitvu
da proglasi nezavisnost i suverenost Bosne i Hercegovine.
Skuptina BiH objavila je deklaraciju o nezavinosti Bosne i
Hercegovine isti mjesec. Potom je uslijedilo meunarodno
priznanje Bosne i Hercegovine.
Kao odgovor na to, Bosanski Srbi proglasavaju tkz. 'Srpsku
Republiku Bosnu i Hercegovinu,' sa ciljem zauzimanja i
podjele itave Bosne i Hercegovine.
U aprilu 1992 godine, srpski ekstremisti potpomognuti vojnim
i paravojnim snagama Srbije i JNA, pocinju incidente blokade
gradova i premjetanja naoruanja.
Kao protuakciju, Izetbegovi pristupa formiranju jedinica
teritorijalne odbrane (TO) i nastavlja sa pregovaranjima. Po
povratku sa konferencije u Lisabonu (Portugal) 1992 godine,
jedinice JNA zarobljavaju predsjednika i trae od njega da
naredi svojim jedinicama da iz obrua u centru grada pusti
generala Kukanjca sa svojom vojskom. Do sporazuma dolazi,
nakon ega je predsjedniku doputen prolaz do Sarajeva.
Bosna i Hercegovina je u ratu biva prepustena sama sebi.
Srbijanski diktator Slobodan Miloevi isposlovao je kod
U.N.-a da uvede embargo na uvoz oruja zemljama bive
Jugoslavije u sukobu, nakon ega je embargo i postavljen.
Embargo na uvoz oruja iao je samo u korist srpskim vojnim
i paravojnim postrojbama koje su imale na raspolaganju itav
vojni arsenal JNA. Pomo od svijeta, na koju je Izetbegovi
raunao i koja mu je bila obeana, nije dolazila.
U bonjakom narodu stvara se otpor iz kojeg iznie Armija
Republike Bosne i Hercegovine, a Alija Izetbegovi kao njen
vrhovni komandant. itavo vrijeme rata, Izetbegovi provodi
u Sarajevu sa svojim narodom i saborcima.
Tokom rata, Izetbegovi biva prisiljen da donese teke odluke
- prvenstveno predaju zatienih zona, Srebrenice i epe, pod
kontrolu U.N.-a koji se obavezao da ce ih, ako zatreba i
vojniki, tititi. Ove dvije enklave, koje su se skoro itavog
rata vojniki uspjele oduprijeti etnikim snagama, doivjele
su sudbinu da padnu u ruke etnika pred sam kraj rata, kada su
razoruane jedinice ARBiH ostavljene na samilost trupa
UNPROFOR-a.
Ishod U.N.-ove izdaje: preko 8.000 pobijenih bonjakih
civila. Vidjevi ishod izdaje, Izetbegovi nije dozvolio
snagama U.N.-a da istu stvar urade i sa Goradom i jedinice
ARBiH su uspjele odbraniti ovaj grad bez samoubilake
pomoi U.N.-a. To su bila samo neka od iskuenja kroz koje je
Izetbegovi morao proi, prvenstveno kao vrhovni komandant
Armije sa preko 200.000 vojnika, a tek onda i kao predsjednik
meunarodno priznate drave.
Tokom rata, Sarajevo dostize rekord kao grad pod najduom
opsadom u modernoj Europskoj historiji. Razna pregovaranja
dovode strane u sukobu do Dejtoskog mirovnog sporazuma
(Dayton Peace Accord). U njemu nova drava biva
administrativno ureena kao cjelovita drava u ijem se
sklopu nalaze dva politika entiteta: Federacija BiH, sa 51%, i
Republika Srpska sa 49% teritorija. Izetbegovi nikada nije
bio zadovoljan ovim ureenjem. Raspodjelom vojnih
'razgranienja' koja su ostala kao rezultat krvavog rata,
Bonjacima je pripalo oko 33.33% teritorija BiH, bosanskim
Hrvatima oko 17.67%, a bosanskim Srbima oko 49% teritorija
BiH - uzimajui u obzir da je arbitraom Brkog stvorena
nova administrativna jedinica izvuena od teritorija koje su
drale sve tri vojne jedinice, veim dijelom Armija R BiH, ali
i HVO i VRS.
U memoarima Richard Holbrooke-a (To End A War) i David
Owen-a (Balkan Odyssey) opisan je Izetbegoviev tvrdokorni
stav u pregovaranjima i njegova protivljenja nametnutim
administrativnim ureenjem Bosne i Hercegovine koje biva
primoran potpisati u zadnjem asu. Umjesto njega, u Dejtonu,
na pregovore sa Slobodanom Miloeviem i Franjom
Tumanom lice-u-lice prisustvuje Haris Silajdi, koji je
uveliko i tvorac granica dananje Federacije.
Prvenstveno ishodom pregovora Harisa Silajdia sa
Slobodanom Miloeviem u Dejtonu, Izetbegovi biva
prisiljen od strane amerikih dravnika da za cijenu mira stavi
svoj potpis na finalni mirovni sporazum. Vidljivo
nezadovoljan, na ceremoniji potpisivanja Dejtonskog
mirovnog sporazuma izjavio je: "Ovo nije pravedan mir, ali je
pravedniji od nastavka rata." Vidno rastresen, nadalje dodaje:
"U ovakvoj situaciji kao sto jeste, i ovakvom svijetu kakav je,
bolji mir i nije mogao biti postignut." Dejtonskim
sporazumom rat biva zavren, a Bosna i Hercegovina poinje
svoj dugaki put ka reformama. Prema najnovijim
procjenama, u ratu je prema nedavno objavljenim podacima
Istraivakog dokumentacionog centra Sarajevo (ICD),
nevladine organizacije koja upravo dovrava opseno
znanstveno istraivanje tonog broja rtava u ratu u BiHm u
Bosni i Hercegovini je od 1992. do 1995. poginulo 93.837
ljudi, to je 2,2 posto predratnog stanovnitva. Prema
rezultatima javno predstavljenima u petak 16.12.2005. u
Banjoj Luci, poginula su 30.154 bonjaka civila, te 30.173
bonjaka vojnika, 1.973 srpska civila i 21.399 vojnika, te
2.076 hrvatskih civila i 2.619 vojnika. Najvei broj rtava
ubraja se u bonjake civile koji su zapravo i bili meta
genocida.
Nakon prvih poslijeratnih viestranakih izbora 1996. godine,
Izetbegovic je izabran za lana a potom i za predsjedavajueg
Predsjednitva BiH. Nakon deset godina obavljanja funkcije
lana Predsjednitva BiH, iz zdravstvenih razloga, u oktobru
2000. godine podnio je ostavku na mjesto Predsjednitva BiH.
Na Treem kongresu SDA 13. oktobra 2001. godine
Izetbegovi je donio odluku da se ne kandiduje za
predsjednika stranke nakon ega je proglaen poasnim
predsjednikom. Zbog sranih tegoba, 2002 godine mu je bio
ugraen pace-maker.
Alija Izetbegovi umire 19. oktobra 2003, tokom oporavka
poslije slamanja etiri rebra i ozljede ramena. Njegova
denaza je privukla oko 150.000 simpatizera iz itave Bosne i
Hercegovine i inostranstva, a telegrami suuti su pristigli iz
oko 100 zemalja svijeta. Nedugo prije smrti, u bolnici ga je
posjetio i bivi predsjednik SAD-a, Bill Clinton, koji je bio u
Bosni povodom otvaranja memorijalnog centra za rtve
genocida Srebrenice. Od ostalih posjetilaca treba izdvojiti i
biveg specijalnog amerikog izaslanika, Richard Holbrooke-
a, koji je izjavio da ne bi bilo Bosne da nije bilo Izetbegovia.
Bivi izaslanik Europske Unije i U.N.-a, Carl Bildt, izjavio je
da je i usljed nekih politikih neslaganja sa Izetbegoviem "on
ipak bio potpuno fin ovjek." U svome govoru na denazi,
visoki predstavnik, Paddy Ashdown, pohvalio je Aliju
Izetbegovia za "snagu i integritet." U telegramu suuti vlade
SAD-a upuuje se "najdublje sauee prijateljima, familiji, i
blinjima" Izetbegovia. Nadalje se dodaje: "Izetbegovieva
osobna hrabrost pomogla je bosancima da izdre jednu od
najveih evropskih tragedija poslije Drugog svjetskog rata." I
pored toga "Izetbegovi je bio odluan voa i bio je
instrumentalan u ouvanju Bosne i Hercegovine kao cjelovite
multi-etnike zemlje. Njegova odlunost ka europskoj
budunosti Bosne i Hercegovine je dio njegove ostavtine." -
izmeu ostalog kae Adam Ereli, glasnogovornik amerikog
State Department-a.