POMORSKI FAKULTET U SPLITU

ASTRONOMSKA NAVIGACIJA Zvonimir Lui Kreimir Baljak

Split, 2007.

SADRAJ
I. II. III. IV. V. VI. VII.
OPENITO O ASTRONOMIJI I ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI .......................2 KRETANJE
NEBESKIH TIJELA I DREVNA ASTRONOMIJA .............................8 KOORDINATNI
SUSTAVI I PRETVORBA KOORDINATA ................................13 NEBESKA TIJEL
A ..............................................................................
......................23 PRIVIDNA KRETANJA NEBESKIH TIJELA .....................
....................................32 VRIJEME I OSNOVE MJERENJA VREMENA .......
...............................................43 INSTRUMENTI ZA MJERENJE VISINA
I ISPRAVLJANJE IZMJERENIH VISINA ..............................................
.........................................................................57
VIII. IX. X. XI. XII.
NAUTIKI GODINJAK .................................................................
.........................91 INDENTIFIKACIJA ZVIJEZDA ...........................
....................................................95 STAJNICA U ASTRONOMSKOJ N
AVIGACIJI ...................................................102 ODREIVANJE POZIC
IJE BRODA ......................................................................
111 NAVIGACIJSKE GREKE U ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI ........................120
ZADACI .........................................................................
........................................125 LITERATURA .........................
...............................................................................1
74
1

I. OPENITO O ASTRONOMIJI I ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI

Astronomska navigacija je klasina grana navigacije koja se bavi pitanjima i metod
ama kako se koristiti nebeskim tijelima za odreivanje i kontrolu poloaja broda na
otvorenom moru. Za razumjevanje metoda astronomske navigacije, te pomagala kojim
a se navigator slui u primjeni tih metoda potrebno je poznavanje jednog dijela ope
i sferne astronomije. Astronomija je nauka koja prouava nebeska tijela: njihov p
oloaj, gibanje, zakone po kojima se ono vri, njihove oblike, dimenzije, daljine, v
eliine i mase, njihovu fizikalnu prirodu i kemijski sastav, njihovu prolost i budun
ost. Prema problemima kojim se bavi, astonomija se dijeli na vie grana: - Sferna
astronomija Prouava relativne poloaje nebeskih tijela projeciranih na zamiljenu neb
esku sferu (nebeske koordinate) i pokazuje kako se ti poloaji mijenjaju pod utjec
ajem razliitih uzroka. - Praktina astronomija Bavi se metodama i instrumentima za
odreivanje prividnih kooordinata nebeskih tijela iz opaanja, te odreivanja poloaja o
paaa na Zemlji. - Nebeska mehanika Bavi se teorijskim ispitivanjem kretanja i obli
ka nebeskih tijela. Njezina je osnova opi zakon gravitacije i sva se nebeska giba
nja izvode matematiki kao posljedica tog zakona. - Teorijska astronomija Bavi se
metodama za odreivanje staza nebeskih tijela iz njihovih prividnog gibanja i obrn
uto (sastavljanje efemerida). - Astrofizika Prouava fizikalna svojstva nebeskih t
ijela (sjaj, temperaturu, kemijski sastav, itd.). - Zvjezdana ili stelarna astro
nomija Bavi se gibanjem zvijezda, zvjezdanih sustava i njihovim meusobnim odnosim
a. - Kozmogonija i Kozmologija Kozmogonija prouava razvoj svemira i postanak svem
irskih tijela, a kozmologija je filozofska grana koja raspravlja o konanosti ili
beskonanosti svemira i njegova trajanja u vremenu. - Radioastronomija Bavi se ist
raivanjem svemira radiovalovima. Prve dvije grane povezane skupa zovu se astromet
rija, tj. nauka o mjerenju neba, a onaj dio koji se ograniava na prouavanje i mjer
enje radi odreivanja poloaja opaaa na Zemlji, zove se poziciona ili poloajna astronom
ija. Astronomska navigacija pripada pozicionoj astronomiji. Prve etiri grane smat
raju se klasinom astronomijom, dok se ostale smatraju modernijim granama astronom
ije. Opa astronomija nije posebna znanstvena grana, nego je sastavni predmet koji
daje osnovna znanja iz svih spomenutih grana astronomije.
2

SFERNA TRIGONOMETRIJA Sferna trigonometrija se bavi primjenom goniometrijskih fu

nkcija za rjeavanje sfernih trokuta. Sferni trokut je lik na sferi odreen s tri tok
e koje lee na istoj glavnoj krunici (ona kojoj ravnina prolazi kroz sredite sfere).
U presjenoj toki dviju glavnih krunica formira se sferni kut, dok krunice tvore sfe
rni dvokut. Sferna duina je manji luk izmeu dviju toaka na glavnoj krunici sfere izr
aen u kutnoj, lunoj ili satnoj mjeri. Kosokutni sferni trokut je onaj trokut koji
openito ima tri razliite sferne duine. Stranice i kutovi takva trokuta uvijek su ma
nji od 180. a+b+c<360 d=360-(a+b+c) d-sferni defekt 180<++<540 = ++-180 -sfrni
Sfrni trokut kojm su vrhovi polovi lvnih krunic n kojm l strnic druo
sfrno trokut, zov s polrni sfrni trokut. Ako j u jdnom sfrnom trokutu
jdn kut od 90, td s tkv trokut zov prvokutni sfrni trokut. Ako j u jd
nom sfrnom trokutu jdn strnic iznosi 90, td s tkv trokut zov kvdrntn
i sfrni trokut.
3

II. KRETANJA NEBESKIH TIJELA I DREVNA ASTRONOMIJA

PTOLEMEJEV GEOCENTRINI SUSTAV U taroj Grkoj smatralo se da je kugla idealno tijelo
, a krunica idealna staza. Ve je Tales (624. g.p.n.e) uio da Zemlja lebdi u praznom
prostoru, a pitagorejci da Zemlja i nebeska tijela nuno moraju biti kugle. Tako
je nastalo prvo uenje o Zemlji u sreditu svijeta, a da se planete (ukljuujui Sunce i
Mjesec) gibaju oko nje po krunici. Aristotel (384-322/321 g.p.n.e) postavio je s
voju prirodnu filozofiju u kojoj je svijet podijelio na sublunarni (Zemlja, voda
, zrak i vatra) i supralunarni (sfere: Mjeseca, Merkura, Venere, Sunca, Marsa, J
upitera, Saturna, zvijezde stajaica; te konano prvi pokreta). Gibanja se prenose s
viih sfera na nie, a gibanje sfera zvijezda stajaica daje ''prvi pokreta''. Iako je
Aristotel tako zaokruio prirodno-filozofsku sliku svijeta jo uvijek nije bilo mogue
objasniti neka gibanja nebeskih tijela (npr. progresivno i retrogradno gibanje
planeta tijekom godine). Ovo na naknadno pokuao objasniti Apolonije iz Perge (262
-190 g.p.n.e.). On je na krune staze planeta uveo manje krunice (epicikle), kojih
se sredite giba po glavnoj krunici (deferentu).
Teorija epicikla i deferenta : Napredniji model geocentrinog sustava postavio je
Ptolemej (2 st.p.n.e.) na temelju Aristotelovih nauavanja. U biti on je matematiko
m teorijom dopunio Aristotelovu prirodnu filozofiju, pa je tako dao i dokaze o g
eocentrinom sustavu svijeta (po njemu je dobio i ime). Njegove su postavke (djelo
''Almagest''): - nebeski svod ima oblik kugle i okree se kao ona, - po svom obli
ku Zemlja je takoer okrugla, - svojim poloajem Zemlja je u sreditu nebeskog svoda,
- Zemlja je kao toka u toj kugli i ona nema gibanja koja bi izazvala promjenu nje
zina poloaja. Iako je Aristrah jo u 3 st.p.n.e. tvrdio da se Zemlja giba oko Sunca
, izraunavi prvi put veliinu Zemlje i udaljenost Sunca i Mjeseca, ipak se Ptolemeje
v geocentrini sustav svijeta odrao sve do 16. stoljea. 8

KOPERNIKOV HELIOCENTRINI SUSTAV Geocentrini sustav svijeta sve je tee podravao mjere
nja, odnosno da bi se objasnila astronomska mjerenja i putanje nebeskih tijela b
ilo je potrebno stalno uvoenje novih epicikla. Rjeenje je ponudio Nikola Kopernik
(1473-1543) u svom djelu ''De revolutionibus orbium coelestium'' (o okretajnima
nebeskih krugova), izdanom u Nurnbergu 1543. god. Kopernik je uspostavio novi su
stav svijeta, po kojemu je: - nepomina sfera zvijezda stajaica vanjska granica sve
mira, - idui prema unutranjosti nalaze se krune staze planeta: Saturn koji obilazi
oko Sunca za 30 godina, Jupiter za 12 godina, Mars za dvije godine, Zemlja za 1
godinu, Venera za 9 mjeseci i Merkur za 80 dana; - u sredini svijeta stoji Sunce
, koje upravlja svojom porodicom zvijezda, - Zemlja ima tri gibanja: a) dnevno o
kretanje oko svoje osi (prividna vrtnja nebeske sfere), b) godinje gibanje oko Su
nca od zapada prema istoku (prividno godinje gibanje Sunca), c) godinje konusno gi
banje Zemljine osi oko normale na ravninu Zemljine staze u retrogradnom smjeru (
precesija). Ovaj model i dalje je zadrao postavku da se planete gibaju jednoliko
po krunicama, pa su i dalje neophodne epicikle da bi se objasnilo gibanje planeta
. No bez obzira na taj nedostatak, ipak je oznaio ogromni napredak u shvaanju svem
ira i gibanja nebeskih tijela. Kako Kopernikov heliocentrini sustav nije imao pri
rodnu filozofiju koja bi ga opravdavala kao to je Ptolemejev sustav postavljen na
Aristotelovoj filozofiji, mnogi ga nisu htjeli prihvatiti, a crkva ga slubeno za
branjuje 1616. godine (zabrana je skinuta tek 1757. godine). Poznato je da su ne
ki uenjaci poslije Kopernika bili sueni zbog prihvaanja heliocentrinog sustava svije
ta. Veliki fiziar Galileo Galilei (1564-1642) takoer je morao odbaciti heliocentrin
o shvaanje svijeta, ak je bio izveden pred sud inkvizicije 1633. godine. Iz tog do
ba potjee i legenda da je ustajui iz kleeeg poloaja nakon proitane presude ipak kroz z
ube promrmljao ''Eppur si mouve'' (ipak se kree). Poznati astronom Tycho Brahe (1
546-1601) pokuao je pomiriti geocentrini i heliocentrini sustav pa je predloio kompr
omisan model: Zemlja je u sreditu svemira, a oko nje krue Mjesec i Sunce, a svi os
tali planeti krue oko Sunca, a ne oko Zemlje. KEPLEROVI ZAKONI Na temelju rada Ni
kole Kopernika, te na temelju Braheovih opaanja planeta Marsa, Johannes Kepler (1
571-1630) postavio je zakone kretanja planeta: planete se kreu oko Sunca po elips
ama u ijem aritu je Sunce, radijus vektori koji spajaju sredite Sunca i sredite plane
ta u jednakim vremenskim razmacima opisuju jednake povrine, kvadrati vremena potr
ebni da planeti opiu punu putanju oko Sunca razmjerni su kubovima njihovih srednj
ih udaljenosti od Sunca. Prvi Keplerov zakon govori da u svakom trenutku udaljen
ost od sredita planeta do sredita Sunca ima razliite vrijednosti. U odreenom trenutk
u planet je najblii Suncu i taj poloaj planeta zove se perihel. U nekom drugom tre
nutku planet je najudaljeniji od Sunca i taj se poloaj planeta zove afel. Pravac
koji spaja perihel i afel zove se AP crta ili apsidna crta. Kepler je prvo objav
io svoja prva dva zakona (djelo Nova astronomija, 1609. god.), a treeg neto kasnij
e (u djelu Harmonija svijeta, 1619.god.). 9

1) Prvi Keplerov zakon Planete se oko Sunca gibaju po elipsama kojima je u jedno
m aritu Sunce. Matematiki oblik tog zakona u polarnom koordinatnom sustavu: p r= 1
+ cos v r-rdijus vktor p-prmtr p = / -kstrncititt = (-)/ v-prv nom
ij (kut od smjr prm prihlu do rdijus vktor plnt) 2) Drui Kplrov
zkon Znenje drugog Keplerovog zakona, prikazuje radijus vektore koji spajaju Su
nce s poloajima planeta u tokama A, B, C, D, E ili P (vidi sliku). Vrijeme potrebn
o da planet prevali put od poloaja B do poloaja P jednako je vremenu potrebnom da
planet prevali put od poloaja A do poloaja C. Povrina koju zatvaraju toke BPS jednak
a je povrini koju zatvaraju toke ACS. Slijedi da planet na dijelu putanje od A do
C ima maju brzinu nego na dijelu putanje BP, a kut mnji j od kut .
Drui Kplrov zkon Rdijus vktori povueni sa Sunca na planetu u jednakim vreme
nima tvore jednake povrine.
r2
dv =c dt
3) Trei Keplerov zakon ''Kvadrati ophodnih vremena planeta oko Sunca odnose se ka
o kubovi srednjih udaljenosti od Sunca''. T 12 T 2 2 = = ... = c a13 a 2 3 T1 i
T2 predouju ophodna vremena planeta, a a1 i a2 srednje udaljenosti planeta od Sun
ca. Ako se za vrijeme ophodnje uzme vrijeme ophodnje Zemlje ( T1=1 ili jedna god
ina ), a za udaljenost prvog planeta udaljenost Zemlje ( a1=1 ili jedna astronom
ska jedinica ), Keplerov izraz prelazi u oblik:
a =3 T2
Nakon otkria ovog zakona konano je objanjeno prividno retrogradno i progresivno gib
anje planeta. Zahvaljujui otkriima Galilea i Keplera, te stvaranju novih filozofij
a (Newton, Leibniz, ...) koje su poele opravdavati heliocentrini sustav svijeta za
brana o gibanju Zemlje skinuta je 1757. god., a heliocentrini sustav prihvaen je 1
835. god. 10

NEBESKA SFERA

Opaa koji u vedroj noi promatra nebeska tijela razasuta po nebu ima osjeaj da su ona
od njega jednako udaljena i rasporeena po nebeskoj povrini oblika polukugle u ijem
se sreditu nalazi on (opaa). U mislima sva nebeska tijela moemo projecirati na jedn
u kuglastu plohu koja se zove NEBESKA SFERA. Takvo razmatranje poloaja nebeskih t
ijela nam uvelike olakava prouavanje kretanja nebeskih tijela, kao i rjeavanje prob
lema nebeskim osmatranjem za koje nije potrebno promatrati udaljenost nebeskih t
ijela ve samo njihove pravce kretanja. Polumjer nebeske sfere je neodreen, a za sr
edite se moe uzeti: poloaj opaaa (topocentar), sredite Zemlje (geocentar), sredite Sun
a (heliocentar).
Nebeska sfera
Na slici je prikazana nebeska sfera s elementima koji su ovisni o poloaju opaaa na
Zemlji. Opaa se nalazi na Zemljinoj povrini u toki A. Ako povuemo pravac okomit na ho
rizont a koji prolazi kroz poloaj opaaa, dobit emo dvije toke na nebeskoj sferi. Toka
koja se nalazi iznad opaaeve glave je zenit (Z), a nalazi se u sreditu vidljivog di
jela sfere. Toka koja se nalazi u sreditu nevidljivog dijala sfere, a koja se nala
zi ispod opaaa ja svojevrsni antipod zenita, a nazivamo je nadir (Na). Krugovi koj
i prolaze kroz te dvije toke se nazivaju vertikalni krugovi i okomito sijeku hori
zont. Vertikalna krunica koja prolazi kroz pol i zenit zove se mjesni meridijan,
dok ona koja prolazi kroz toke istoka i zapada prvi vertikal. Male krunice paralel
ne s ravninom horizonta zovu se visinske krunice ili almukantari. Toka koja se nal
azi iznad sjevernog Zemaljskog pola jest sjeverni nebeski pol (PN), a toka koja s
e nalazi iznad junog zemaljskog pola jest juni nebeski pol (PS). Projekcija Zemlji
na ekvatora na sferu daje nebeski ekvator, a projekcija zemaljskog horizonta daj
e nebeski horizont. Projekcija meridijana na nebesku sferu odreuje nebeski meridi
jan, odnosno projekcija mjesnog meridijana opaaa na Zemlji odreuje mjesni nebeski m
eridijan. Ravnina u kojoj se Zemlja giba oko Sunca zove se ravnina ekliptike, a
ona presjeca nebesku sferu po velikoj krunici koja se zove ekliptika. 11

Glavni pravci i toke na nebeskoj sferi Poloaj svakog nebeskog tijela na sferi odree
n je dvjema sfernim kooordinatama. Smjer brojenja moe biti: - progresivan ili dir
ektni smjer (od zapada prema istoku, tj. obrnuto od kazaljke na satu), - Retrogr
adni ili indirektni smjer (od istoka prema zapadu, tj. u pravcu kazaljke na satu
). Ovisno o tome koja je glavna krunica osnovna (od koje se odreuju kooordinate) r
azlikuje se vie koordinatnih sustava: - Horizontski - Mjesno-ekvatorski - Nebesko
-ekvatorski - Ekliptiki
12

III. KOORDINATNI SUSTAVI I PRETVORBA KOORDINATA

Razlikuju se dvije vrste koordinatnih sustava: mjesni koordinatni sustavi, koji
ovise o poloaju opaaa, te nebeski koordinatni sustavi, koji ne ovise o poloaju opaaa.
U mjesne koordinatne sustave ubrajaju se koordinatni sustav horizonta (horizonts
ki) i mjesni koordinatni sustav ekvatora (mjesno-ekvatorski). U nebeske koordina
tne sustave ubrajaju se nebeski koordinatni sustav ekvatora (nebeskoekvatorski)
i koordinatni sustav ekliptike (ekliptiki).
Koordinatni sustav horizonta
Polovi koordinatnog sustava horizonta su zenit i nadir. Oni se dobiju ako se iz
poloaja opaaa produi okomica do nebeske sfere. Osnovne krunice tog sustava jesu nebes
ki horizont, nebeski meridijan i vertikalne krunice. Nebeski horizont je krunica k
oja se dobije ako se ravnina horizonta opaaa produi do nebeske sfere. Nebeski merid
ijan je glavna krunica koja se dobije ako se ravnina meridijana opaaa produi do nebe
ske sfere, a na njoj se nalaze zenit, nadir i nebeski polovi. Vertikalne krunice
su krugovi koji prolaze zenitom, nadirom i sreditima nebeskih tijela. Osnovne koo
rdinate u ovom sustavu jesu visina (V) i azimut (W). Visina je luk vertikalne kr
unice od nebeskog horizonta do sredita nebeskog tijela ili kut u sreditu sfere izmeu
nebeskog horizonta i sredita nebeskog tijela. Mala krunica na nebeskoj sferi koja
spaja sva nebeska tijela s istim visinama zove se almukantarat ili visinski par
alel. Visina nebeskog tijela mjeri se od horizonta do zenita. Nebesko tijelo koj
e ima visinu 0 nalazi se u horizontu, a nebesko tijelo koje ima visinu 90 nalazi s
e u zenitu. Nebesko tijelo ne moe imati visinu veu od 90, a nebesko tijelo koje se
nalazi ispod horizonta ima negativnu visinu. Komplement visine (90- V) predouje sf
ernu udaljenost nebeskog tijela od zenita i zove se zenitna udaljenost. Azimut n
ebeskog tijela je luk horizonta od sjeverne (ili june) njegove toke do vertikalne
krunice na kojoj je nebesko tijelo, ili kut u sreditu sfere izmeu toke sjevera (juga
) i toke presjeka vertikalne krunice na horizontu. Azimut nebeskog tijela je ujedn
o i kut u zenitu na nebeskoj sferi izmeu mjesnog nebeskog meridijana i vertikalne
krunice kroz nebesko tijelo . Azimut nebeskog tijela mjeri se od sjeverne strane
meridijana, u smjeru kazaljke na satu (retrogradno) do vrijednosti od 360. Azimu
t se takoer moe mjeriti u polukrunoj skali, od 0 do 180 preko istoka ili zapada, u k
vadratalnoj skali (od 0 do 90), ili brojem i oznakom vjetra.
Koordinatni sustav horizonta
13

Mjesni koordinatni sustav ekvatora

Osnovna ravnina ovog sustava je ravnina nebeskog ekvatora. Polovi mjesnog koordi
natnog sustava ekvatora dobiju se ako se os Zemlje produi do nebeske sfere, a to
su sjeverni i juni nebeski pol. Glavne krunice ovog sustava jesu nebeski ekvator i
nebeski meridijani (satne krunice). Nebeski ekvator je velika krunica koja se dob
ije ako se ravnina Zemljina ekvatora produi do nebeske sfere. Nebeski meridijan j
e glavna krunica koja se dobije ako se ravnina meridijana produi do nebeske sfere
(istodobno je i vertikalna i satna krunica). Satne krunice su glavne krunice koje p
rolaze polovima i sreditima nebeskih tijela. Osnovne koordinate u ovom sustavu su
deklinacija () i satni kut (s). DEKLINACIJA nebeskog tijela je luk satne krunice
o nebeskog ekvatora o sreita nebeskog tijela ili kut u sreitu sfere izmeu nebes
kog ekvatora i sredita nebeskog tijela. Mala krunica koja na nebeskoj sferi spaja
sva nebeska tijela istih deklinacija zove se deklinacijski paralel. Deklinacija
nebeskog tijela mjeri se od nebeskog ekvatora do pola i pozitivna je ako je nebe
sko tijelo sjevernije od ekvatora (ima oznaku N), a negativna ako je nebesko tij
elo juno od ekvatora (ima oznaku S). Nebesko tijelo koje se nalazi na nebeskom ek
vatoru ima deklinaciju 0, a nebesko tijelo na polu ima deklinaciju 90. Deklinacija
ne moe biti vea od 90. Komplement deklinacije (90 ) prestavlja sfernu ualjenost neb
eskog tijela o pola i zove se polarna ualjenost. SATNI KUT NEBESKOG TIJELA je
luk nebeskog ekvatora o gornjeg meriijana o satne krunice nebeskog tijela, ili
ogovarajui kut u sreditu sfere. Satni kut ujedno je i kut u polu izmeu gornjeg mj
esnog meridijana (onaj koji sadri zenit) i satne krunice koja prolazi kroz nebesko
tijelo. Satni kut nebeskog tijela broji se u kutnoj mjeri od 0 do 360 preko zapad
a, ili od 0 do 180 na istok i zapad. Satni kut esto se broji i u vremenskoj skali o
d 0 do 24 sata (24h=360, 1h=15). Prolaskom nebeskog tijela kroz gornji meridijan s
atni kut iznosi 0, a prolaskom nebeskog tijela kroz donji meridijan satni kut izn
osi 180. Dakle, prolaskom nebeskog tijela kroz meridijan satni kut i azimut se ra
zlikuju za 180.
Mjesni koordinatni sustav ekvatora
14

Ravnina nebeskog ekvatora i horizonta sijeku se u tokama istoka i zapada. Zapadna

toka je na vidljivoj strani sfere (prema nama) kad je satni kut (mjeren u krunoj
skali) manji od 180 (sjeverni pol lijevo od zenita), a na nevidljivoj kad je satn
i kut vei od 180 (sjeverni pol desno od zenita). Horizontski i mjesno-ekvatorski k
ooordinatni sustav povezani su mjestom opaaa, koji je u sreditu sfere, i zbog toga
su oba ova dva sustava mjesna ili topocentrina. U nautikim godinjacima dati su satn
i kutovi nebeskih tijela za poetni (Greenwich) meridijan, a njihovim zbrajanjem s
a zemljopisnom duinom opaaa dolazi se do mjesnih satnih kutova s = S + ( )
Veza izmeu grinikog i mjesnog satnog kuta
15

Nebeski koordinatni sustav ekvatora

Glavne krunice ovog sustava su nebeski ekvator i nebeski meridijan (satni krug) n
ebeskog tijela. Pomona krunica koja slui za odreivanje poloaja proljetne toke jest ekl
iptika (krunica po kojoj se Sunce prividno kree tijekom godine, odnosno krunica po
kojoj se Zemlja giba oko Sunca). Ravnina ekliptike nagnuta je na ravninu nebesko
g ekvatora za kut i=2327. Ekiptika i nebeski ekvator sijeku se u dvije toke (vorovi
). Toka u kojoj Sunce pri svom prividnom gibanu oko Zemlje prelazi s negativne na
pozitivnu deklinaciju zove se proljetna toka (), a kad preazi s pozitivne na ne
ativnu dekinaciju jesenska toka. Proljetna toka je poetna toka u nebesko-ekvatorsko
m kooordinatnom sustavu. Koordinate nebeskog tijela u ovom kooordinatnom sustavu
su: deklinacija () i surektascenzija (360- ).
DEKLINACIJA j ist ko i u mjsnom koordintnom sustvu kvtor, dkl to j l
uk nsko mridijn od nsko kvtor do srdit nsko tijl ili kut u
srditu sfr izmu ravnine nebeskog ekvatora i nebeskog tijela. Nebeska tijela s
istom deklinacijom nalaze se na deklinacijskoj krunici koja je paralelana s nebes
kim ekvatorom (nebeske parelele). REKTASCENZIJA () j luk nsko kvtor od pr
oljtn toke do nebeskog meridijana koji prolazi kroz nebesko tijelo, ili kut u p
olu izmeu nebeskih meridijana koji prolaze kroz proljetnu toku i nebesko tijelo. B
roji se od 0 do 360 obrnuto od kazaljke na satu (progresivno). Budui da se rektasce
nzija broji suprotno od kretanja kazaljke na satu uvedena je koordinata surektas
cenzija koja se mjeri u smjeru kazaljke na satu. SUREKTASCENZIJA (360-) j luk n
sko kvtor od proljtn toke do meridijana koji prolazi kroz nebesko tijelo (
kut u polu izmeu nebeskih meridijana koji prolaze kroz proljetnu toku i nebesko ti
jelo), a rauna se od 0 do 360 ili od 0000HRS do 2400HRS u pravcu kazaljke na satu (
retrogradno).
Nebeski koordinatni sustav ekvatora.
16

Nebesko-ekvatorske kooordinate pogodne su za zvijezde stajaice, jer se ne mijenjaju z

bo Zemjine rotacije i ne ovise o mjestu opaaa. U nautikim godinjacima dane su sure
ktascenzije zvijezda, a koje zbrajanjem sa grinikim satnim kutom (S-takoer u godinja
ku) i zemljopisnom duinom opaaa daje mjesni satni kut nebeskog tijela s(zvijezde). S
+ (360-) = S S + () = s
Veza izmeu surektascenzije i satnog kuta nebeskog tijela S = + (360-) =____________
S = + () =____________ s =
17

Koordinatni sustav ekliptike

Polovi ovog koordinatnog sustava jesu sjeverni i juni pol ekliptike. To su toke na
sferi koje se dobiju kada se os koja je okomita na ravninu ekliptike i prolazi
sreditem Zemlje produi do nebeske sfere. Osnovne krunice u ovom koordinatnom sustav
u su ekliptika i meridijani ekliptike. Ekliptika je glavna krunica sfere po kojoj
se Sunce prividno kree tijekom godine, a meridijani ekliptike su glavne krunice k
oje spajaju polove ekliptike i sredite nebeskog tijela. Osnovne koordinate ovog s
ustava su latituda ili ekliptina irina () i lonitud ili kliptina duina (). Latituda
nebesko tijea je uk meridijana ekiptike od ravnine ekiptike do sredita nebe
sko tijea ii odovarajui kut izmeu ravnine ekliptike i smjera nebeskog tijela.
Broji se od ekliptike do pola ekliptike (od 0 do 90) i pozitivna ja ako se nebesko
tijelo nalazi na sjevernoj hemisferi koordinatnog sustava ekliptike (s oznakom
N), a negativna ako se nalazi na junoj (s oznakom S). Longituda nebeskog tijela j
e luk ekliptike od proljetne toke do ekliptikog meridijana kroz nebesko tijelo, il
i kut u ekliptikom polu izmeu ekliptikih meridijana koji prolaze kroz proljetnu toku
i nebesko tijelo. Broji se od 0 do 360 u progresivnom smjeru (obrnuto od kazaljke
na satu).
Koordinatni sustav ekliptike
Na ekliptike koordinate ne utjee Zemljina dnevna rotacija ni mjesto opaaa pa je ovaj
sustav kao i nebesko-ekvatorski koordinatni sustav, geocentrian. Za sredite eklip
tikog kooordinatnog sustava moe se uzeti i Sunce, pa sustav postaje heliocentrian.
Ekliptiki kooordinatni sustav prikladan je za tijela u Sunevu sustavu jer se ona s
va nalaze u blizini ravnine ekliptike i mijenja im se samo longituda, dok im se
u ekvatorskim sustavima mijenjaju obje kooordinate.
18

Prvi astronomsko-nautiki sferni trokut

Kombinacijom horizontskog i mjesnog-ekvatorskog koordinatnog sustava dobiva se p
rvi astronomsko-nautiki sferni trokut s vrhovima u polu (P), zenitu (Z) i u nebes
kom tijelu (S). Zbog njegove upotrebe u astronomskoj navigaciji dobio je naziv a
stronomsko-nautiki sferni trokut poloaja. Kut azimuta i satnog kuta u trokutu uvij
ek je manji od 180, pa se kao takve veliine one broje polukruno preko istoka ili za
pada. Stranice irine i zenitne daljine uvijek su manje od 90, stranica polarne uda
ljenosti moe biti manja ili vea od 90. Kut u nebeskom tijelu zove se paralaktiki kut
.

Prvi astronomsko-nautiki sferni trokut Primjenom cosinusovog pouka o stranicama1 n

a kosokutni sferni trokut mogue je odrediti vezu izmeu horizontskog i mjesno-ekvat
orskog koordinatnog sustava. Uz poznatu zemljopisnu irinu opaaa ( ) , deklinaciju ( )
i satni kut (s ) rauna se visina (V ) i azimut ( ) nebesko tijea, ii obrnuto r
aunanje deklinacije ( ) i satnog kuta (s ) kaa je poznata irina opaaa, visina i azim
ut nebeskog tijela. Odreivanje visine i azimuta nebeskog tijela
cos( 90 V ) = cos( 90 ) cos( 90 ) + sin( 90 ) sin( 90 ) cos
sin V = sin sin + cos cos cos s
cos(90 ) = cos(90 ) cos(90 V ) + sin(90 ) sin(90 V ) cos sin = sin
sin sin V cos = cos cos V
Odreivanje deklinacije i satnog kuta nebeskog tijela: sin = sin sinVp + cos cosVp
cos p cos s = (sinVp sin sin )/(cos cos )
1 Cosinus jene stranice sernog trokuta jenak je prouktu cosinusa preostalih
viju stranica uveanih za produkt sinusa tih istih stranica i cosinusa kuta izmeu
njih.
19

Drugi astronomsko-nautiki sferni trokut

Kombinacijom nebesko-ekvatorskog i ekliptinog koordinatnog sustava dobiva se drug
i astronomsko-nautiki sferni trokut s vrhovima: nebeski pol (P), pol ekliptike ()
i nebesko tijelo (S).
Drugi astronomskonautiki sferni trokut Ravnina ekliptike nagnuta je prema ravnin
i ekvatora za kut i. Za tu istu veliinu udaljen je pol ekliptike od nebeskog pola
, pa je to i jedna stranica ovog trokuta. Druge dvije stranice su komplementi de
klinacije i latitude nebeskog tijela. Kut u nebeskom polu (90+) jdnk j odovr
juem luku ekvatora, a kut u ekliptikom polu (90- ) jednak je odovarajuem luku eklipt
ike. Kut u nebeskom tijelu (p) zove se pozicijski kut.
Specijalni sliajevi astronomsko-nautikog sfernog trokuta
a) Izlazak-zalazak nebeskog tijela Visina tijela je 0, astronomsko nautiki sferni
trokut postaje kvadrantan. b) Prolazak tijela prvim vertikalom Azimut jednak 90,
astronomsko nautiki sferni trokut postaje pravokutan. c) Prolazak nebeskog tijela
poloajem maksimalne digresije Tijela koja ne mogu proi kroz prvi vertikal iznad h
orizonta, u jednom trenutku dou u poloaj kada su najvie udaljeni od mjesnog meridij
ana. Tad ona postiu i najveu brojanu vrijednost azimuta, odnosno dolaze u poloaj mak
simalne digresije (paralaktiki kut u nebeskom tijelu postaje pravi, tj. 90, astron
omsko nautiki sferni trokut postaje pravokutan. d) Prolazak nebeskog tijela kroz
gornji i donji meridijan opaaa U svom prividnom dnevnom gibanju nebesko tijelo u j
ednom trenutku prolazi kroz meridijan opaaa. U gornjem meridijanu satni kut nebesk
og tijela jednak je 0, a u donjem 180. U gornjem prolaski nebesko tijelo postie naj
veu visinu za nepomina opaaa na Zemlji, a u donjem najmanju visinu. Gornji prolazak
(<) V m =90 ( ) Ako su eklinacija i irina istoimene,
taa se eklinacija ouzima o irine, a ako su raznoimene, taa se one zbrajaju.
Gornji prolazak (>) Donji prolazak
V m = 90 () Vm = + 90
20

Meriijanska visina pogona je za oreivanje stajnice, odnosno zemljopisne irine o

paaa. Ako se izmjeri visina nebeskog tijela u trenutku prolaza istog kroz gornji m
eridijan njegova e zemljopisna irina biti jednaka zbroju komplementa visine i dekl
inacije.
=z+ z Z * * z
=z Z

Z =z z Z * p
*
V
p=90 =V+p
Slika gore lijevo: nebesko tijelo izmeu nebeskog ekvatora i zenita = z + = (90V)
+ ( i istoimeni) Slika gore esno: nebesko tijelo izmeu nebeskog ekvatora i horiz
onta = z = (90V) ( i raznoimeni) Slika olje ljevo: nebesko tijelo izmeu zeni
ta i vidljivog pola = z = (90 V) ( i istoimeni) Slika olje esno: nebesko
tijelo izmeu vidljivog pola i horizonta = V + p = V + (90 ) ( i istoimeni)
21

rijelaz s mjesnoekvatorskih koorinata na horizontske Zaano: =5430'S s=7618'W =110

2'S Rjeenje: V=1654,4'S =274.7 (85,3 W) Kako se satni kut broji preko zapaa, a azim
ut preko istoka, u krunoj skali uvijek se onose na nain da je jedan vei od 180, a
drugi manji od 180. Satni kut s = W, p = 360 r. Satni kut s = E, p = r. Satni kut s
je o 0 o 180; s = W. Satni kut s je o 180 o 360, s = 360 s; s = E. Satni kut s j
e o 360 o 540, s = s 360; s = W. Satni kut je o 540 o 720, s = 720 s; s = E.
rijelaz s horizontskih na mjesnoekvatorske koorinate Zaano: =3625'N V=1520,7' =11
3 Rjeenje: =824,1'S s=6348,5E (29611,5W) Azimut je manji o 180, stoga satni kut popri
ma preznak East, tj. u krunoj skali to je 29611,5W. Satni kut, po einiciji, bro
ji se uvijek preko zapaa (u krunoj skali).
22

IV. NEBESKA TIJELA

SUNEV SUSTAV
Nebeska tijela Suneva sustava jesu sva tijela koja imaju vlastito kretanje oko Su
nca. Sunev sustav ine: Sunce kao sredinje tijelo sustava, planeti Merkur, Venera, Z
emlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i Pluton sa svojim satelitima, planet
oidi, kometi, meteori i meteoriti. Osnovna mjerna jedinica za udaljenosti u Sunev
u sustavu jest astronomska jedinica koja predouje srednju udaljenost Zemlje od Su
nca i iznosi 149,6 milijuna kilometara. Masa Suneva sustava gotovo je u potpunost
i koncentrirana u sreditu sustava, Suncu, na koje otpada 99,9% mase, dok na sve p
lanete i ostala tijela otpada samo 0,1%. Sunce ima 333 000 puta veu masu od Zemlj
e. Planeti se mogu podijeliti prema nekoliko kriterija: A. Po veliini planeti su
podijeljeni na vee i manje. Vei planeti su Jupiter, Saturn, Uran i Neptun, a svi o
stali su manji (njima pripada i Zemlja). B. Po kutu elongacije planeti su podije
ljeni na planete kod kojih kut elongacije ne moe dosei 90 i planete kod kojih kut e
longacije moe imati bilo koju vrijednost. Po tom kriteriju planeti su podijeljeni
na unutarnje ili donje i vanjske ili gornje. Drugim rijeima unutarnji planeti su
oni koji se nalaze izmeu Zemlje i Sunca, a vanjski oni koji su udaljeniji od Sun
ca nego Zemlja. C. Po poloaju prema asteroidnom pojasu planeti su podijeljeni na
Zemljinu ili terestriku skupinu planeta (nalaze se unutar pojasa asteroida) i Jup
iterovu skupinu ili jovijansku skupinu planeta (nalaze se izvan pojasa asteroida
). Zemljinoj skupini pripadaju manji planeti: Merkur, Venera, Zemlja i Mars. Jup
iterovoj skupini pripadaju svi vei planeti osim Plutona, a to su Jupiter, Saturn,
Uran i Neptun. Sunce Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Uran Neptun Pluto
n Promjer (km) 1 391 000 4 878 12 101 12 756 6 787 142 796 120 000 50 800 48 600
2 300 Udaljenost (AJ) 0,387 0,723 1,000 1,524 5,203 9,555 19,22 30,11 39,44
Sunce je sredinje tijelo Suneva sustava. Okree se oko svoje osi, ali nejednoliko. N
ajbra je rotacija oko ekvatora i traje oko 25 dana. Po klasifikaciji zvijezda Sun
ce je zvijezda patuljak. Nije zvijezda stajaica, ve se kree brzinom od 20 km/s prem
a bliskim zvijezdama u smijeru apeksa, koji se nalazi u blizini zvijezde Vega. S
unce je izvor ivota na Zemlji. Kad su Suneve zrake okomite, povrina od 1 m2 prima S
unevo zraenje snage 1370 W, to je solarna konstanta. Temperatura na povrini Sunca je
oko 6 000 C, dok je temperatura u sreditu priblino 15 milijuna stupnjeva. Osnova g
oleme Suneve energije jest atomska fuzija, to jest pretvorba vodika u helij. Sunev
a atmosfera se sastoji od triju slojeva: fotosfere, kromosfere i korone. Na povri
ni Sunca koja se naziva fotosfera uoavaju se brojne Suneve pjege i granule, koje z
nae svojevrsno kljuanje fotosfere. Iz kromosfere se uzdiu protuberancije, koje mogu
biti eruptivne ili mirne. Protuberancija izgleda poput mlaza plina i moe dosegnu
ti visinu od etiri milijuna kilometara. Mirne protuberancije imaju oblik lebdeeg o
blaka. Iznad kromosfere se nalazi najvei sloj Suneve atmosfere, korona. To je sjaj
na aureola koja se najbolje zapaa za vrijeme pomrine Sunca. Temperatura korone je
mnogo via od temperature fotosfere, i iznosi priblino milijun Kelvina.
23

Mjesec je Zemljin satelit, koji spada u grupu veih satelita. Promjer mu iznosi 3
475 km. Od Zemlje je prosjeno udaljen 384 400 km. Temperatura na povrini Mjeseca v
arira od -150C do +120C, to ovisi da li je povrina okrenuta prema Suncu. Mjesec se o
ko svoje osi okrene za 27,5 dana, to je gotovo isto koliko mu treba da se okrene
oko Zemlje (prema zvijezdi 27,1222 srednja dana, odnosno prema Suncu 29,530588).
Venera je navigacijski planet, koji je veliinom i masom najsliniji Zemlji. Ekscen
tricitet putanje je vrlo malen i iznosi 0,007, a nagib putanje nad ekliptiku izn
osi oko 3,5. Siderika revolucija (prema zvijezdi) traje 224,7 dana. Budui da je rav
nina ekvatora praktiki usporedna sa ravninom putanje, godinjih doba nema. Rotacija
je retrogradna i spora, a traje 243 dana. Dakle, planet Venera se bre okrene oko
Sunca nego oko vlastite osi. Venera ima vrlo gustu atmosferu, tako da tlak na p
ovrini iznosi 90 bara, to odgovara tlaku mora na dubini od 900 metara. Venera je p
oslije Sunca i Mjeseca prividno najvee tijelo na nebeskoj sferi Mars je takoer pop
ut Venere navigacijski planet. Putanja planeta je znatno izduenija od Zemljine i
Venerine, a ekscentritet putanje iznosi 0,093. Ravnina ekvatora je nagnuta nad r
avninu putanje za 25. Planet se oko vlastite osi okrene za 24 sata 37 minuta i 23
sekunde (rotacija), a oko Sunca za 687 dana (revolucija). Zbog nagiba putanje n
ad ravninom ekliptike, koji je priblino isti kao i Zemljin, planet ima godinja dob
a slina Zemljinim, samo zbog spore revolucije ona traju due od Zemljinih godinjih d
oba. Prosjena temperatura planeta je -23C, ali je u vrijeme ljeta neto via od 0. Na s
amom ekvatoru temperature bi mogle biti 18C. Atmosfera Marsa je vrlo rijetka, a s
astoji se od valikim dijelom od ugljik-dioksida. Planet ima izraene polarne kape
koje se sastoje od smrznutog ugljik-dioksida. Jupiter je poput Marsa i Venere, t
akoer navigacijski planet. To je najvei planet Suneva sustava. Udaljenost od Sunca
mu se mijenja vrlo drastino radi ekscentriciteta putanje koji iznosi 0,0483. Puta
nja planeta je nagnuta nad ravninu ekliptike za 1,3, a ravnina ekvatora je gotovo
u ravnini putanje nad koji je nagnuta 3,1. Brzina rotacije nije ista za svaku tok
u na planetu, to je vrijedan pokazatelj da planet nije kompaktna cjelina. Ekvator
uini rotaciju za 9 sati 50 minuta i 30 sekundi. Znai da je kutna brzina rotacije
planeta oko 10 000 vorova. Revolucija traje 11,9 godina. Radi velike brzine rotac
ije unutar atmosfere puu jaki vjetrovi brzinom preko nekoliko stotina kilometara
na sat. Debljina sloja atmosfere ne prelazi 1 000 km. Lako je uoljiva velika crve
na pjega koja predstavlja stalnu meteroloku aktivnost atmosfere. Jupiter ima 16 s
atelita i tanak prsten. Njegovi sateliti su Europa, Io, Ganymed, Kalisto, Metis,
Adrastea, Amalthea, Thebe, Leda, Himalia, Lysitheja, Elara, Ananke, Carme, Pasi
phae i Sinope. Na satelitu Iu je prisutna vulkanska aktivnost. Saturn je uz Vene
ru, Mars i Jupiter posljednji navigacijski planet. Planet nije kompaktna povrina
tako da je najbra rotacija ekvatora koja traje 10,6 sati. Revolucija mu traje 29,
5 godina. Budui da je planet sastavljen od vodika i helija, nema veliku masu. Na
ekvatoru u smjeru kazaljki na satu puu stalni vjetrovi brzinama veim od 1 000 km/h
. Radi velike brzine rotacije planet je na polovima spljoten 11%. Pretpostavlja s
e da je jezgra planeta promjera 10 000 km sastavljena od nakupina stijena i leda
. Posebno atraktivna pojava na Saturnu su njegovi prstenovi. Planet ima tri vidl
jiva i jedan vrlo malen prsten (koji je teleskopom nevidljiv), a sastoji se od p
raine, i nalazi se tik uz povrinu planeta. To je prsten D. Prsten C je udaljeniji
od planeta od prstena D, a sastoji se od praine i stijenja promjera 100 m. Ostala
dva prstena su istog sastava. Prsten A je najudaljeniji od planeta, a prsten B
se nalazi izmeu prstena A i C. Debljina prstenova je samo 15 km. Saturn posjeduje
izrazito velik broj satelita:Rhea, Titan, Hyperion, Iapetus, Phoebe, Atlas, Pro
metheus, Pandora, Epimetheus, Janus, Mimas, Enceladus, Tethys, Telesto, Calypso,
Dione i Helena. Merkur je uz Pluton najmanji planet. Siderina revolucija mu traj
e 88 dana. Za neku toku njegova ekvatora Sunev dan traje 176 dana, stoga su dnevne
temperature jako visoke i iznose
24

oko +430C. No traje jednako dugo, tako da su none temperature vrlo niske i iznose 170C. Os rotacije je gotovo okomita na ravninu putanje pa se Sunce nalazi uvijek
u ravnini ekvatora. Kut maksimalne elongacije je izmeu 18 i 28, stoga se moe opaati n
eposredno prije izlaska ili poslija zalaska Sunca. Uran ima vrlo brzu rotaciju k
oja traje od 15 do 17 sati. Period revolucije iznosi 42 godine. Nagib ravnine ek
vatora nad ekliptiku iznosi 82, tako da se planet praktiki kotrlja po ravnini puta
nje. Radi toga je u jednom periodu Suncu okrenut jedan pol planeta, a drugom per
iodu drugi pol planeta. Neptun je veliinom i masom slian Uranu. Ima dva velika sat
elita, Triton i Nereid i vei broj manjih. Satelit Triton je veliinom slian Mjesecu.
Pluton je posljednji otkriveni planet (izgubio status planeta 2006. godine). Pr
etpostavlja se da je planet zapravo komad leda promjera oko 2 300 km. Posjeduje
satelit Haron promjera 1 000 km. Planetoidi su hladna tijela promjera manjih od
1 000 km. Nepravilnog su oblika, a smjeteni su izmeu 2,2 i 3,5 AJ i rijetko koji n
aputa taj pojas. Neki planetoidi imaju vlastite satelite (Herkul). Najvei planetoi
d je Ceres iji je promjer 1 000 km. Ostali vei planetoidi su Pallas, Juno, Vesta,
Hygiea, Davida, Cibele itd. Zemlji se najvie pribliava planetoid Eros na 23 miliju
na kilometara. Postoji hipoteza da su planetoidi nastali raspadom planeta masa k
ojeg bi bila desetina Mjeseeve. Meteoriti postoje jo iz vremena nastanka Suneva sus
tava. Velik je broj meteorita pao na Zemlju, ak vie od 7 000 komada. Prolazak kroz
atmosferu ih usporava pa na Zemlju najee padaju slobodnim padom. Postoje tri osnov
ne skupine meteorita: eljezne (sideritne), kamene (aerolitne) i eljezno-kamene (si
derolitne). Najzanimljivija podskupina su hondriti, koji su dobili ime po hondra
ma, okruglim zrncima pravilnog oblika koji su uvueni u osnovnu masu meteorita, a
starost im odgovara starosti Sunca. Meteor je nebesko tijelo koje je prolo kroz z
emljin omota, ali nije palo na njezinu povrinu. Najee je to materija zaostala za puta
njom kometa. Vrlo sjajni meteori zovu se bolidi. Meteori obino izgaraju na visini
od 70 do 130 km, a pojavljuju se pojedinano ili u rojevima u kojima ponekad moemo
vidjeti i vie od 10 000 meteora u razdoblju od jednog sata. Prolaskom kroz atmos
feru meteori ioniziraju stupac zraka koji zbog toga zasvijetli, pri emu se ioniza
cija ne gubi odmah, ve stupac zraka neko vrijeme luminiscira. Vei meteori prodiru
kroz vei sloj atmosfere koju jako ioniziraju, pa luminiscencija traje i do jedan
sat. Ti se meteori nazivaju bolidi. Pojavu bolida ponekad prati neobjanjiva pojav
a umova ili udaljene tutnjave. Kometi se sastoje od jezgre, kome i repa. Kreu se p
o vrlo sloenim putanjama, a neki od njih se povremeno pribliavaju Suncu. Smatra se
da je izvor kometa u Oortovu oblaku koji se nalazi na polovici udaljenosti Sunc
a i najblie zvijezde. Jezgra i koma ine glavu kometa. Jezgra je najmanji dio komet
a, a sainjava je komad leda male gustoe. Oko jezgre je koma. Veliina kome varira od
5 000 do nekoliko milijuna kilometara, a na jezgru opada samo 1 do 10 km. Kad s
e komet priblii Suncu na njega djeluje Sunev vjetar koji formira rep kometa. Rep j
e sekundarna pojava i zapravo je izrazito rijedak, a za zemaljske uvjete on je v
akuum. Veliina repa kometa moe biti ak 150 milijuna kilometara, to je vie od udaljeno
sti izmeu Zemlje i Sunca. Najpoznatiji su Halleyev komet, komet Schuster, Enckeov
komet, komet Kohoutek itd. Enckeov komet ima vrijeme ophodnje 3,3 godine. Zodij
aka svjetlost pojavljuje se u blizini ekliptike (zodijaka), a uzrokuju je estice p
raine veliine 1 do 10 mikrometara. Najbolje se opaa u ekvatorijalnom i suptropskom
podruju. 25

Meusobni poloaji Sunca, Zemlje i planeta

U kretanjima oko Sunca planeti dolaze u razliite meusobne poloaje. Kut pod kojim op
aa sa Zemlje vidi poloaj planeta u odnosu prema Suncu zove se kut elongacije. Ovisn
o o veliini kuta elongacije planet se moe nalaziti u poloajima konjunkcije, opozici
je ili kvadrature. Konjunkcija je poloaj planeta kad je kut elongacije jednak nul
i. Planet se sa Zemlje gleda prema Suncu. Planet moe zauzimati poloaj gornje konju
nkcije ili donje konjunkcije. Poloaj donje konjunkcije zauzima planet koji se nal
azi izmeu Zemlje i Sunca, a to su dva unutarnja planeta, Merkur i Venera. U poloaj
u gornje konjunkcije planet je na suprotnoj strani svoje putanje u odnosu prema
Zemlji, pa se Sunce nalazi izmeu Zemlje i planeta. Takav poloaj mogu zauzimati svi
planeti, a u tom su poloaju Zemlja i unutarnji planet najudaljeniji.
Poloaj unutarnjih planeta u odnosu prema Zemlji i Suncu U bilo kojem trenutku pol
oaj planeta prema Zemlji i Suncu odreen je kutom elongacije. Kad se unutarnji plan
et najvie udalji od Sunca, nalazi se u poloaju maksimalne elongacije. Za Veneru on
iznosi 48, a za Merkur 28. Zbog toga se ta dva planeta mogu vidjeti samo neposred
no nakon zalaska ili neposredno prije izlaska Sunca. Ako planet ima istonu elonga
ciju, nalazi se istono od Sunca, pa izlazi i zalazi poslije Sunca, a ako ima zapa
dnu elongaciju, nalazi se zapadno od Sunca, pa izlazi i zalazi prije Sunca. Opoz
icija je poloaj kad kut elongacije iznosi 180. Tada je planet na strani horizonta
koja je suprotna onoj na kojoj se nalazi Sunce, pa u trenutku kad prolazi kroz g
ornji meridijan opaaa Sunce prolazi kroz donji meridijan i obrnuto. U poloaju opozi
cije Zemlja se nalazi izmeu Sunca i planeta. Poloaj opozicije mogu zauzimati samo
vanjski planeti, odnosno oni planeti putanje kojih su udaljenije od Sunca nego to
je putanja Zemlje. Kvadratura je poloaj kada kut elongacije iznosi 90 ili 270 i ta
j poloaj mogu zauzimati samo planeti koji su od Sunca udaljeniji nego Zemlja. Kao
to se vidi na slikama planeti posjeduju faze kao i Mjesec, samo izmjena faza nij
e pravilna. Vanjski planeti Zemlji su uvijek okrenuti svojim osvijetljenim stran
ama, a unutarnji mogu biti okrenuti svojom osvijetljenom ili potamnjelom stranom
.
26

Poloaj vanjskih planeta u odnosu prema Zemlji i Suncu

Kretanje Mjeseca oko Zemlje i Sunca
Putanja Mjeseca ima oblik iskrivljene elipse koja se s vremenom mijenja, a u jed
nom aritu nalazi se Zemlja. Poloaj u kojem je Mjesec najblii Zemlji zove se perigej,
a poloaj u kojem je Mjesec najudaljeniji od Zemlje zove se apogej. U poloaju apog
eja Mjesec je udaljen oko 400000 km, a u poloaju perigeja oko 360000 km. Zbog raz
lika u udaljenosti Mjesec prividno mijenja veliinu promjera, pa je nekad prividno
vei, a nekad manji od Sunca. Vrijeme trajanja revolucije Mjeseca u odnosu na nek
u zvijezdu zove se sideriki mjesec i traje oko 27,32166 srednjih dana. To je razd
oblje izmeu dviju kulminacija Mjeseca i neke zvijezde. Sinodiki mjesec je razdoblj
e izmeu dviju uzastopnih kulminacija Sunca i Mjeseca. Traje oko 29,530588 dana. S
ideriki i sinodiki mjesec razlikuju se zbog promjene poloaja Zemlje u odnosu na Sun
ce.
Kretanje Mjeseca oko Zemlje i Sunca Kada je Zemlja u poloaju A, Mjesec je u poloaj
u A'. Mjeseevo kruenje oko Zemlje traje 27,5 dana, pa Zemlja kroz to vrijeme na sv
ojoj putanji prevali put od priblino 27 i nalazi se u poloaju B, a Mjesec u poloaju
B'. Do poloaja C, kada e ponovo kulminirati sa Suncem, preostaje jo oko 27. Od poloaj
a A' do B' proteklo je razdoblje jednog siderikog mjeseca, a od poloaja A' do C ra
zdoblje jednog sinodikog mjeseca. Toke u kojima ravnina Mjeseeve
27

putanje sijee ekliptiku zovu se vorovi. Ulazni vor je toka na nebeskoj sferi u kojoj
Mjesec prelazi s june strane na sjevernu stranu ekliptike, silazni vor ima obrnut
o znaenje. Zbog promjene nagiba ravnine putanje u odnosu prema ravnini ekliptike,
linija vorova rotira uzdu ekliptike u retrogradnom smjeru. Zbog kretanja vorova u
retrogradnom smjeru, Mjesec kroz jedan od vorova prolazi prije nego izvri kruenje o
d 360. Razdoblje izmeu dvaju uzastopnih prolaza Mjeseca kroz ulazni ili silazni vor
je razdoblje drakonistine revolucije mjeseca, a traje oko 27,21222 dana. Razdobl
je izmeu dvaju uzastopnih prolaza mjeseca kroz perigej ili apogej je razdoblje an
omalistike revolucije, a traje oko 27,5546 dana. Vrijeme za koje se Mjesec vraa op
e istim longitudama, tj. u isti poloaj prema proljetnoj toki definira Tropski mjes
ec koji iznosi 27,32158 dana. Sinodika Mjeseeva rotacija sinkronizirana je sa sino
dikom revolucijom, a siderika rotacija sa siderikom revolucijom, pa je Mjesec zbog
toga uvijek istom stranom svoje povrine okrenut ka Zemlji. Ipak sa Zemlje se vidi
oko 60% povrine Mjeseca, a uzrok tome je libracija odnosno nagib Mjeseeva ekvator
a na ravninu Mjeseeve putanje.
Mjeseeve faze Mlad mjesec je trenutak kad je razlika longituda Sunca i Mjeseca 0 (
konjunkcija). Kada je razlika longituda 90, Mjesec je u kvadraturi. Kada Mjesec d
oe u opoziciju sa Suncem, tada je razlika longitude 180. U posljednjoj etvri razlik
a longitude je 270. Osvjetljenost Mjeseca raste od faze punog mjeseca i osvjetlje
ni dio uvijek mu je okrenut prema zapadu. Osvjetljenost opada od punog prema mla
dom mjesecu i osvjetljeni dio uvijek mu je okrenut prema istoku. U jednoj lunaci
ji Mjesec proe sve svoje faze (sinodiki mjesec). Metonov Ciklus Period u kojem se
ostvari pun broj lunacija i pun broj godina (ime je dobio po atenskom astronomu
Metonu, V st.p.n.e.). U 19 tropskih godina ispuni se 235 lunacija. Tropska godin
a predstavlja interval izmeu dva uzastopna prolaska Sunca (srednje ekvatorsko) kr
oz proljetnu toku (365,24219 srednjih dana). Sarosov ciklus Period u kojem se ost
vari pun broj pomrina Sunca i Mjeseca, i nakon kojeg nastupaju istim redosljedom.
Taj period iznosi 242 drakonska mjeseca = 223 sinodika mjeseca= 6585,36 dana 18
god 11m 8 h .
28

ZVIJEZDANI SUSTAVI
Zvijezde su vrlo udaljena nebeska tijela koje posjeduju vlastite izvore energije
i koje emitiraju vlastitu svijetlost. Jedna od teorija kazuje da su nastale sku
pljanjem meuzvjezdanog materijala sve do postizanja kritine mase. Zatim su u sredit
u zvijezda zapoeli termonuklearni procesi, pretvaranja lakih elemenata u tee. Stvar
ni pomaci zvijezda zovu se vlastita kretanja zvijezda. Od trenutka velikog prask
a svemir je u neprestanom irenju i sve se zvijezde kreu kroz prostor velikim brzin
ama. Toka na nebeskoj sferi prema kojoj se kree neko nebesko tijelo zove se apeks.
Sunce ima apeks usmjeren prema jednoj toki na sferi s koordinatama ( = +30, = 270)
u szviju Herkules i sa itavim svojim planetarnim sustavom kree se brzinom od 20 km
/s. Stvarna kretanja zvijezda mogu se primijetiti tek nakon dugih razmaka vremen
a. Udaljenost izmeu zvijezda izraava se svjetlosnim godinama ili parsecima. Svjetl
osna godina je udaljenost koju svijetlo prevali u vakuumu za vrijeme jedne trops
ke godine, i iznosi 9,46 x 1012 km. Parsec (pc) je udaljenost s koje se srednji
polumjer putanje Zemlje vidi pod kutem od jedne lune sekunde, a iznosi 3,26 godin
a svjetlosti. Parsec je izvedenica paralakse od jedne sekunde. ZVIJEZDA Proksima
Centauri Alfa Centauri Barnardova zvijezda Wolf 359 Luyten 726-8 Lalande 21185
Sirius Ross 154 UDALJENOST BROJ 4,3 4,3 6,0 7,7 7,9 8,2 8,7 9,3 1 2 ? 1 2 ? 2 1
VRSTA ZVIJEZDE Crveni patuljak uti i crveni patuljak Crveni patuljak Crveni patul
jak Crveni patuljci Crveni patuljak Bijela zvijezda i bijeli patuljak Crveni pat
uljak
U tablici su prikazane zvijezde koje se nalaze na udaljenosti manjoj od 10 svjet
losnih godina. Osim po prividnim veliinama, to je subjektivan poloaj opaaa, zvijezde
dijelimo po apsolutnom sjaju. Po tom kriteriju zvijezde se svrstavaju s obzirom
na njihov sjaj kada bi bile na udaljenosti od 10 parseca. Po tom kriteriju zvije
zde svrstavamo u : - superdivove (Rigel, Spica, Deneb) - divove i - patuljke (Pr
ocyon, Altair, Sunce) Postoji klasifikacija i po svjetlosnom spektru. Klasa O, A
i B su tri klase bijelih zvijezda, F je klasa ukastobijelih zvijezda, G je klasa u
tih zvijezda, K je klasa crvenkastih zvijezda a M i N su klase crvenih zvijezda.
Dvojne i mnogostruke zvijezde formiraju sustave u kojima su kretanja pojedinih
zvijezda ovisna o meusobnim gravitacijskim silama. Postoje sustavi od dvije, tri
ili vie zvijezda koje rotiraju oko zajednikog teita. Pojedinana tijela sustava mnogos
trukih zvijezda nazivaju se komponentama. Neki zvjezdani sustavi imaju jednu kom
ponentu sjajniju od druge, pa se prolaskom tamne komponente ispred svijetle mije
nja sjaj zvijezde. Promjenljive zvijezde su zvijezde koje mijenjaju sjaj zbog pr
ocesa koji se u njima odvijaju. Dijele se na kratkoperiodine, dugoperioine i nepra
vilno promjenljive zvijezde.
29

Zvjezdana jata su skupine zvijezda ponekad pravilnog okruglog oblika i velike gu

stoe, tzv. zbijena jata, a ponekad nepravilnog oblika i razliite gustoe tzv. otvore
na jata. Najpoznatije otvoreno jato su Vlaii. Okom se vidi sedam zvijezda tog jata
, a teleskopom oko dvjesto. Galaktike su skupine zvijezda, a u svakoj galaktici
se nalazi oko stotinu milijardi zvijezda. U poznatom svemiru je oko stotinu mili
jardi galaktika. Naa galaktika zove se Mlijena staza ili Kumovska slama, a naa matin
a zvijezda Sunce, nalazi se na periferiji galaktike. U naoj blizini nalazi se gal
aktika M31 koja se moe usporediti sa naom galaktikom po veliini i masi, a opaano sa
Zemlje nalazi se u sazvijeu Andromede.
Navigacijske zvijezde

U navigacijskoj praksi osim planeta Venere, Marsa, Jupitera, Saturna te Sunca i

Mjeseca upotrebljavaju se i zvijezde. U mrkloj noi golim okom na nebeskoj sferi m
oe se vidjeti oko 2000 zvijezda. U nautikim godinjacima prikazane su efemeride za 5
4 zvijezde, ukoliko se radi o domaem izdanju, ili 130 zvijezda u Brown's Nautical
Almanac. Da bi se uspjeno vodila astronomska navigacija potrebno je na nebeskoj
sferi raspoznati pojedine zvijezde. Zahvaljujui matematikim modelima lako ih je id
entificirati, ali poznavanje pojedinih sazvijea i zvijezda jo uvijek je stvar poseb
nog profesionalnog ponosa svakog navigatora. Identifikacija alignamentima temelj
i se na zamiljenim crtama koje spajaju pojedine zvijezde u sklopu sazvijea, tako se
identifikacija moe izvesti polazei odreenim alignamentom od poznate zvijezde prema
nepoznatoj. Tako, na primjer, sazvijee Orion ili Lovac najizraenije je sazvijee na n
ebu. Prostire se na objema polutkama, a sastavljeno je od sedam zvijezda od ega s
u etiri navigacijske. Sazvijee se moe lako uoiti. etiri zvijezde rasporeene su u nepra
ilan etverokut, a tri preostale nalaze se unutar etverokuta i meusobno jednako udal
jene (predstavljaju pojas Oriona). Tri navigacijske zvijezde su Betelgeus, na vr
hu otrog etverokuta, Bellatrix na vrhu tupog kuta etverokuta, i Rigel, u kutu ispod
zvijezde Bellatrix. Ako se spojnica Rigela i preostale zvijezde u etverokutu pro
dui do presjecita s crtom koju tvore zvijezde pojasa Oriona, u presjecitu se nalazi
Sirius, najsjajnija zvijezda neba i najvea zvijezda sazvijea Velikog psa. Takoer, z
naajno je spomenuti sazvjea velikog i malog medvjeda, uz pomo kojih se lako dolazi d
o zvijezde Polare (Sjevernjae).
Veliki i mali medvjed
30

Sazvjee Orion Prividna veliina zvijezda Prividna veliina zvijezda (m-magnitudo-lat.

veliina) oznaava stupanj sjaja neke zvijezde, a ne njezine dimenzije. Jo je Hiparh
podijelio zvijezde (vidljive golim okom) po sjaju na 6 prividnih veliina ili klas
a. Najsjajnije su imale prvu, a najslabije estu prividnu veliinu. Danas se odnosi
sjaja zvijezde (I) i njezine prividne veliine (m) izraavaju formulama: I 1 : I 2 =
2,512 ( m 2 m1) konstanta 2,512 je 5 100
Gore naveeni izraz znai da je zvijezda prve prividne veliine 100 puta sjajnija od
zvijezde este prividne veliine: I 1 : I 6 = 2,512 ( 61) = 100 S obzirom a je ana
s mogue odrediti veliinu zvijezda na decimalu tono, sve zvijezde do 1,5m pripadaju
prvoj prividnoj veliini, do 2,5m drugoj, itd. U nastavku su prividne veliine sjajn
ijih tijela kako ih mi vidimo sa Zemlje kad su najsjajniji: Tijelo Sunce Mjesec
Venera Mars Jupiter Saturn m -26,7 -12,5 -4,5 -2,7 -2,7 0,0 Tijelo Sirius Canopu
s Vega Rigel Kent. Arcturus Capella m -1,6 -0,9 0,1 0,1 0,2 0,2
31

V. PRIVIDNA KRETANJA NEBESKIH TIJELA ORIJENTACIJA NA NEBESKOJ SFERI

Nebeska sfera je cjelokupna slika neba kako je vidi opaa na Zemlji. Ona prividno r
otira od istoka prema zapadu. Ravnina horizonta mijenja se ovisno o poziciji opaaa
, a nebeska tijela imaju izlaz, kulminaciju i zalaz ili neprekidno krue na razliit
im visinama iznad horizonta. Jedino nebesko tijelo koje je prividno nepokretno n
a sjevernoj hemisferi jest Polarna zvijezda. Opaa na povrini Zemlje kretanje nebesk
ih tijela doivljava kao da Zemlja stoji nepomina u sreditu sfere koja rotira u prav
cu ucrtanih strelica.
Prividno rotiranje sfere za opaaa na Zemlji Nebeska tijela prividno rotiraju zajed
no s nebeskom sferom. U odreenom trenutku nebesko tijelo je iznad, a u nekom drug
om trenutku ispod horizonta. Mjesto na sferi u kojem se nebesko tijelo uzdie izna
d horizonta zove se toka izlaza. Mjesto na sferi u kojem nebesko tijelo zapada po
d horizont zove se toka zalaza. Ako nebesko tijelo stalno krui iznad horizonta, kae
se da nema izlaza ni zalaza. Zemlja se okree oko svoje osi od zapada prema istok
u, zbog toga nama sa Zemlje izgleda da se nebeska sfera vrti od istoka prema zap
adu (prividno gibanje). Svaka toka na nebeskoj sferi koja nema osjetnog vlastitog
gibanja opisuje pri tome gibanju krunicu paralelnu s nebeskim ekvatorom. To se z
ove ''Dnevna krunica'' Dnevna krunica sijee horizont u dvije toke kada tijelo ima iz
laz i zalaz. Na istonoj strani je toka izlaska nebeskog tijela, a na zapadnoj toka
njegova zalaska. Dio dnevne krunice iznad horizonta zove se dnevni luk, a onaj is
pod horizonta noni luk. Veliina tih lukova ovisi i zemljopisnoj irini opaaa i deklina
ciji nebeskog tijela. Kada je rije o Suncu, tada se duljina dnevnog luka u vremen
u zove obdanica.
32

Paralelna nebeska sfera

Paralelna nebeska sfera je prividna slika neba za opaaa koji se nalazi na nekom od
zemaljskih polova.
Paralelna nebeska sfera Ako se opaa nalazi na jednom od zemaljskih polova, nebeski
pol i zenit nalaze se u istoj toki, a ravnina nebeskog ekvatora poklapa se sa ra
vninom nebeskog horizonta. Nebesko tijelo A na slici ima deklinaciju 0 i krui u ra
vnini horizonta. Nebesko tijelo B ima pozitivnu deklinaciju i nalazi se iznad ho
rizonta na visini koja odgovara vrijednosti deklinacije. Budui da nema ni izlaza
ni zalaza stalno je iznad horizonta, takva nebeska tijela zovu se cirkumpolarna
nebeska tijela. Nebesko tijelo C ima negativnu deklinaciju, nalazi se ispod hori
zonta i opaa ga ne vidi, takva nebeska tijela zovu se anticirkumpolarna nebeska ti
jela. Za opaaa na Zemljinu polu Sunce tijekom godine ima visine istovjetne s dekli
nacijom. Najvea visina koju Sunce moe postii je 23,5, a to se za opaaa koji je na sjev
ernom polu dogaa prvog dana ljeta. Prvog dana proljea i prvog dana jeseni Sunce kr
ui po nebeskom horizontu. Kad je deklinacija Sunca negativna, Sunce je ispod hori
zonta. Tijekom proljea i ljeta vlada polarni dan, kada je Sunce stalno iznad hori
zonta, a tijekom jeseni i zime vlada polarna no kad je Sunce stalno ispod horizon
ta.
Okomita nebeska sfera
Okomita nebeska sfera je prividna slika neba za opaaa koji se nalazi na ekvatoru.
Budui da je opaa na ekvatoru, njegov je zenit u ravnini nebeskog ekvatora, a polovi
su u nebeskom horizontu. Sva nebeska tijela bez obzira na deklinaciju, izlaze i
zalaze okomito na nebeski horizont. Nebesko tijelo A ima deklinaciju 0 izlazi u
toki istoka i visina mu raste bez promjene azimuta koji iznosi 90 sve do trenutka
prolaza nebeskog tijela kroz zenit opaaa, zatim se promjeni za 180 i do zalaza u tok
i zapada iznosi 270. Visina tog nebeskog tijela mijenja se pravilno, tono 15 na sat
.
33

Okomita nebeska sfera Nebesko tijelo B ima pozitivnu deklinaciju, izlazi u toki k
oja se nalazi sjevernije od toke istoka, a zalazi u toki koja se nalazi sjevernije
od toke zapada. Toka izlaza ima azimut izmeu 0 i 90, a toka zalaza izmeu 270 i 360.
om sluaju nebesko tijelo ne moe imati azimut izmeu 90 i 270. Nebesko tijelo C ima neg
ativnu deklinaciju i do prolaza kroz meridijan uvijek ima azimut koji je vei od 9
0, a nakon prolaza kroz meridijan azimut koji je uvijek manji od 270. Bez obzira n
a deklinaciju, vidljivi luk nebeskog tijela jednak je nevidljivome, a izlaz i za
laz okomiti su na horizont. Zbog tih razloga dan i no na ekvatoru uvijek traju je
dnako dugo, neovisno o godinjem dobu i deklinaciji Sunca. Zbog okomitog izlaza i
zalaza Sunca sumraci na ekvatoru traju najkrae.
Kosa nebeska sfera
Kosa nebeska sfera je prividna slika neba za opaaa koji se ne nalazi ni na polu ni
na ekvatoru, ve na nekoj zemljopisnoj irini izmeu tih dvaju ekstrema.
Kosa nebeska sfera 34

Ako se opaa nalazi na nekoj zemljopisnoj irini, zenit opaaa nalazi se izmeu pola i ekv
atora. Nebeska tijela ovisno o poloaju na sferi, zauzimaju razliite poloaje u odnos
u prema opaau. Ravnina nebeskog horizonta nagnuta je na ravninu nebeskog ekvatora
za vrijednost komplementa zemljopisne irine (90 ). Nebeski horizont i ekvator sijeku
se u toki istoka (toke E) i toki zapada (toke W). Vertikalna krunica koja prolazi kr
oz toku istoka zove se istoni prvi vertikal, a vertikalna krunica koja prolazi kroz
toku zapada zove se zapadni prvi vertikal. Luk nebeskog horizonta od toke istoka
do toke izlaza nebeskog tijela i od toke zapada do toke zalaza nebeskog tijela zove
se amplituda nebeskog tijela. Pozitivna je ako nebesko tijelo izlazi sjevernije
od toke istoka, odnosno zalazi sjevernije od toke zapada. Negativna je ako nebesk
o tijelo izlazi junije od toke istoka, odnosno zalazi junije od toke zapada. Nebesko
tijelo A ima deklinaciju 0 i krui po nebeskom ekvatoru. Izlazi u toki istoka, a za
lazi u toki zapada, vidljivi luk jednak je nevidljivom luku. Nebesko tijelo B ima
pozitivnu deklinaciju, izlazi u toki horizonta koja se nalazi sjevernije od toke
istoka, a zalazi sjevernije od toke zapada i ima pozitivnu amplitudu. Vidljivi lu
k vei je od nevidljivog luka. Nebesko tijelo C ima deklinaciju koja ima isti pred
znak kao i zemljopisna irina opaaa, ali njegova deklinacija ima tono veliinu kompleme
nta zemljopisne irine ( = 90 ). Nebesko tijelo ima izlaz i zalaz u istoj toki horizo
nta, tj. samo tangira horizont u jednoj toki i nastavlja kretanje po sferi. Takvo
nebesko tijelo zove se zadnje cirkumpolarno nebesko tijelo. Nebesko tijelo D ta
koer ima deklinaciju istog predznaka kao i zemljopisna irina opaaa, ali je vrijednos
t deklinacije vea od komplementa zemljopisne irine ( > 90). To nebesko tijelo nema n
i izlaza ni zalaza, va puta prolazi kroz meriijan opaaa i stalno se na nebeskoj
sferi kree po krunici ije je sredite u vidljivom polu. Takvo nebesko tijelo zove se
cirkumpolarno nebesko tijelo. Nebesko tijelo E ima deklinaciju predznak koje je
razliit od predznaka zemljopisne irine, a apsolutna vrijednost deklinacije manja j
e od komplementa zemljopisne irine (|| < 90||).Takvo nebesko tijelo ima svoj izlaz i
zalaz, ali je njegov viljivi luk krai od nevidljivog. Amplituda je negativna je
r nebesko tijelo izlazi u toki horizonta koja se nalazi junije od toke istoka, a za
lazi u toki horizonta koja se nalazi junije od toke zapada. Nebesko tijelo F ima de
klinaciju koja ima razliiti predznak od zemljopisne irine opaaa, ali je apsolutna vr
ijednost deklinacije jednaka komplementu zemljopisne irine (|| = 90||). Nebesko tij
elo ima izlaz i zalaz u istoj toki horizonta i nikad se ne pojavljuje iznad horiz
onta. Takvo nebeska tijelo zove se zadnje anticirkumpolarno nebesko tijelo. Ako
deklinacija i zemljopisna irina imaju razliite predznake, a apsolutna vrijednost d
eklinacije vea je od komplementa apsolutne vrijednosti zemljopisne irine (|| > 90||)
nebesko se tijelo nika ne pojavljuje na horizontu i stalno je skriveno oku opaaa
. Takvo nebesko tijelo zove se anticirkumpolarno nebesko tijelo.
PRIVIDNO KRETANJE PLANETA NA NEBESKOJ SFERI
Pomicanje Sunca, Mjeseca i planeta od zapadne strane horizonta prema istonoj stra
ni zove se progresivno kretanje, a pomicanje planeta od istone strane horizonta p
rema zapadnoj strani zove se retrogradno kretanje. Zemlja na putanji oko Sunca i
Mjesec na putanji oko Zemlje dolaze u takve poloaje da se opaau sa Zemlje ini da Su
nce i Mjesec na sferi lutaju od zvijezde do zvijezde. 35

Prividna kretanja Sunca i Mjeseca Slika prikazuje nebesku sferu u ijem sreditu je
nepomino Sunce oko kojega krui Zemlja po ucrtanoj putanji, a oko nje krui Mjesec. U
odreenom trenutku Zemlja se nalazi u poloaju Z1, a Mjesec u poloaju M1. U tom e tre
nutku opaa s povrine Zemlje vidjeti Sunce u blizini zvijezde n nskoj sfri, M
jsc u lizini zvijzd . Nakon nekog vremena Zemlja e na svojoj putanji prei odree
ni put i nai se u poloaju Z2, Mjesec e slijediti pomak Zemlje i u tom istom trenutk
u nai e se u poloaju M2. Opaa e sada vidjeti Sunce u blizini zvijezde , Mjsc u li
ini zvijzd n nskoj sfri. Sunc n nskoj sfri prividno prvli put od
zvijzd do zvijzd , Mjsc od zvijzd o zvijeze . Ako razdobje iznosi jed
an dan, Sunce na nebu prevai oko 1 (360 za 365 dana), a Mjesec oko 13 (360 za 27,32
dana). Prividno kretanje paneta neto je druaije.
a) prividno kretanje unutarnjih planeta
b) prividno kretanje vanjskih planeta 36

Prividno kretanje unutarnjih planeta prikazuje sluaj a). Zemlja se na svojoj puta
nji u odreenom trenutku nala u poloaju Z1, a unutarnji planet u poloaju P1. Opaa sa Ze
mlje vidjet e planet pored zvijezde n nskoj sfri. U nkom druom trnutku Z
mlj e se nai u poloaju Z2, a unutarnji planet po drugom Keplerovu zakonu prevalit e
vei put i nalazi se u poloaju P2. Opaa vidi planet pored zvijezde n nskoj sfri
. U iduem trenutku Zemlja je u poloaju Z3, a planet u poloaju P3, opaa vidi planet po
red zvijezde . Prividno je panet na nebeskoj sferi prevaio put od zvijezde do z
vijzd , ztim s vrtio prm zvijzdi . Opu na Zemlji se ini da je planet opis
ao nepravilnu petlju. U odreenom trenutku planet prividno miruje u nekoj toki na n
ebeskoj sferi pa se kae da je u tom trenutku stacioniran. Unutarnji planeti Merku
r i Venera preteno se kreu u progresivnom smjeru, a jedino se u blizini donje konj
unkcije odreeno vrijeme kreu u retrogradnom smjeru. Isti oblik nepravilnog kretanj
a zbog istih razloga pokazuju i vanjski planeti, sluaj b). Razliiti poloaji Zemlje
Z1, Z2 i Z3, planeta P1, P2 i P3 te razliite projekcije planeta na nebeskoj sferi
, , kzuj d j plnt tkoer napravio petlju. Vanjski planeti uvijek se kreu prog
resivno, osim u poloajima blizu opozicije kad u svojem prividnom kretanju prave r
etrogradnu petlju.
PRIVIDNO KRETANJE SUNCA KROZ GODINU
Sunce je nepomino u sreditu sfere, a oko njega krui Zemlja koja ima i vlastito rota
cijsko kretanje. Opaa na povrini Zemlje kree se zajedno s njezinom povrinom i subjekt
ivno osjea kretanje itave sfere. Sunce se svakog jutra pojavljuje na horizontu i z
a opaaa poinje dan. Prolaskom vremena visina Sunca sve vie raste, a kada je ono u na
jvioj toki ili toki kulminacije, do noi je preostalo upravo onoliko vremena koliko j
e prolo od trenutka izlaza. To je polovina dana ili podne. Nakon toga visina Sunc
a poinje padati i u trenutku kad zae ispod horizonta, poinje no. Te izmjene posljedi
ca su rotacije Zemlje. Osim ovih pojava opaa zamjeuje i druge pojave. U zimskom raz
doblju za opaaa na sjevernoj hemisferi Sunce izlazi relativno kasno, krae se zadrava
na nebu, no nastupa relativno brzo, a temperatura zraka je niska. U ljetnom razd
oblju situacija je obrnuta: Sunce izlazi rano, putanja mu see preko itavog neba, a
u podne je visoko na nebu. Noi su kratke, a temperature visoke. To su posljedice
kruenja Zemlje oko Sunca, odnosno prividno kruenje Sunca oko Zemlje.
Razliite putanje Sunca na nebeskoj sferi
37

Prvog dana proljea, oko 21. oujka, i prvog dana jeseni, oko 23. rujna, Sunce izlaz
i tono u toki istoka i zalazi u toki zapada (putanja B na slici). Tih se dana Sunce
prividno kree po nebeskom ekvatoru, a njegova deklinacija iznosi 0. Vidljivi luk
Sunca jednak je nevidljivom, pa je to dan ravnodnevnice ili ekvinocij. Za opaaa na
sjevernoj hemisferi poslije prolaza kroz proljetni ekvinocij Sunce izlazi sve r
anije, a zalazi sve kasnije. Dani se produavaju sve do prvog dana ljeta, oko 22.
lipnja, kada Sunce dostie maksimalnu deklinaciju ( = +23,5). Taa Sunce izlazi najs
jevernije i amplitua postie maksimalnu vrijenost (putanja C na slici). Dan je t
aa najui, a no najkraa. Od tog trenutka dani se poinju skraivati, ali su jo dui nego
noi i tako sve do prvog dana jeseni. Dolaskom prvog dana jeseni Sunce se ponovo p
rividno kree po nebeskom ekvatoru, pa je i to dan ravnodnevnice. Od tada dani poin
ju biti krai od noi i tako do prvog dana zime, oko 22. prosinca, kada deklinacija
Sunca postie najniu vrijednost ( = 23,5). Tog je ana an najkrai, a no najdua. Sunce
izlazi najunije i amplituda postie minimalnu vrijednost (putanja A na slici). Ekli
ptika je prividna putanja Sunca tijekom godine. U razliitim trenucima Sunce se na
lazi na razliitim tokama ekliptike, a tipini poloaji su proljetna i jesenja toka, toke
ljetnog i zimskog solsticija, afel i perihel.
Gibanje Zemlje oko Sunca Toka ekliptike u kojoj se Sunce nalazi prvog dana proljea
je proljetna toka (). To je toka na nebeskoj sferi u kojoj se sijeku ravnine eklip
tike i ekvatora (deklinacije ide s negativne na pozitivnu). Toka u kojoj se Sunce
nalazi prvog dana jeseni zove se jesenska toka (), predouje toku sjecita ekliptike i
ekvatora na suprotnoj strani nebeske sfere (deklinacije ide s pozitivne na nega
tivnu). Linija koja spaja jesensku i proljetnu toku zove se linija ekvinocija. Tok
a ekliptike u kojoj se Sunce nalazi prvog dana ljeta zove se toka ljetnog solstic
ija (maksimalna pozitivna deklinacija) i u blizini je afela, to jest poloaja kad
je Zemlja najudaljenija od Sunca. Toka ekliptike u kojoj se Sunce nalazi prvog da
na zime zove se toka zimskog solsticija (maksimalna negativna deklinacija) i u bl
izini je perihela, to jest poloaja u kojem je Zemlja najblie Suncu. Kada se promat
raju gibanja oko Zemlje, tada je najblia toka perigej, a najdalja apogej. Linija k
oja spaja toke ljetnog i zimskog solsticija zove se linija solsticija. Crta koja
spaja toke afela (apogeja) i perihela (perigeja) zove se apsidna crta. Ona je nag
nuta 11 prema liniji solsticija.
38

Sumraci

Sumrak se zove vremenski interval u kojem Sunce prije izlaska ili prije zalaska
osvjetljava horizont motrioca. To je dakle ono vrijeme kad Sunce svojim zrakama
utjee na osvjetljenost horizonta, gibajui se prividno po svom nonom luku u blizini
horizonta. Ovisno o tome kolika je visina Sunca postoje: - graanski ili civilni s
umrak (visina izmeu 0 i -6), - nautiki sumrak (visina izmeu -6 i -12), - astronomski s
mrak (visina izmeu -12 i -18) Kada je visina Sunca -18 (ili vee negativne vrijednosti
) nastupa mrkla no. Za vrijeme graanskog sumraka Sunce jo uvijek dobro osvjetljava
horizont i nisu vidljive sjajnije zvijezde. Za vrijeme nautikog sumraka na nebu p
ostaju vidljive sjajnije zvijezde, a horizont motrioca jo uvijek je vidljiv. To j
e upravo vrijeme kada se na brodu snimaju zvijezde, otud mu i naziv nautiki. Za v
rijeme astronomskog sumraka na nebu postaju vidljive i zvijezde slabijeg sjaja,
meutim horizont se gubi, to onemoguuje snimanje s obinim sekstantom. U toku noi snima
nja se mogu vriti iskljuivo sekstantom s umjetnim horizontom.
Godinja doba
Unato injenici to je ljeti Sunce najudaljenije od Zemlje, na sjevernoj hemisferi vl
ada ljeto. Kad je na sjevernoj hemisferi ljeto, na junoj je zima i obrnuto. Prolj
ee na sjevernoj hemisferi poinje prolaskom Sunca kroz proljetni ekvinocij, oko 21.
oujka i traje dok Sunce ne postigne maksimalnu deklinaciju, oko 22. lipnja, kada
poinje ljeto. Nakon toga Sunce poinje opadati do prolaska kroz jesenski ekvinocij
kada poinje jesen, oko 23. rujna. Nakon toga deklinacija Sunca postaje negativna
i vrijednost joj opada dok ne postane najmanja, to se dogaa oko 22. prosinca, kad
poinje zima. Nakon toga deklinacija raste dok ponovno ne postigne nultu vrijedno
st kada poinje proljee. Godinja doba ne traju jednako. Najdue na sjevernoj hemisferi
traju ljeto, zatim proljee, pa jesen, a najkrae zima. Godinja doba ne traju jednak
o zbog tri razloga: - linija ekvinocija ne dijeli povrinu ekliptike na dva jednak
a dijela, - u vrijeme ljeta Zemlja se nalazi u blizini afela, a po drugom Kepler
ovom zakonu brzina joj je najmanja, pa se u tom dijelu ekliptike zadrava najdue. Z
a vrijeme zime Zemlja je u blizini perihela, pa je po istom zakonu sada najbra i
krae se zadrava u tom dijelu ekliptike. - apsidna linija ne poklapa se sa linijom
solsticija. 39

Longituda perihela Zemljine staze mijenja se s vremenom. To je zbog toga to se pr

oljetna toka pomie godinje 50,2'' retrogradno, a perihel 11,5'' progresivno (to znai
da se longituda perihela godinje povea priblino 61,7''). Svako godinje doba traje t
oliko koliko je potrebno pravom Suncu da promjeni longitudu za 90. Mijenjajui long
itudu Sunca od 0 do 360 (svakih 90), dobiva se trajanje godinjih doba u danima. - pr
oljee: 92,8124d - ljeto: 93,6266d - jesen: 89,7963d - zima: 88,9821d Kada bi se p
ratilo kretanje Sunca na nebu tijekom godine, uoili bi da Sunce prevali puni krug
po nebeskoj sferi. Dnevno se u prosjeku kree neto manje od jednog stupnja prema i
stoku. Prema tome, Sunce mijenja poloaj u sazvijeima. Ima ih dvanaest i uglavnom no
se imena ivotinjskog svijeta, od tuda i naziv Zodijak (svako sazvjee obuhvaa 30 eklip
tike duljine i oko +/-23,5 ekliptike irine). Sazvijea Zodijaka su: Ovan, Bik, Blizanci
, Rak, Lav, Djevica, Vaga, korpion, Strijelac, Jarac, Vodenjak i Ribe. Poloaj Sunc
a za vrijeme ljetnog solsticija u antiko doba bio je u sazvijeu Raka, pa se paralel
a +23,5 zove i Rakova obratnica. Poloaj Sunca za vrijeme zimskog solsticija u to v
rijeme bio je u sazvijeu Jarca, pa se paralela -23,5 zove Jareva obratnica.
PRECESIJA, NUTACIJA, ABERACIJA
Prividna brzina promjena poloaja zvijezda na nebeskoj sferi ovisi od udaljenosti
zvijezda. Zbog vlastitih kretanja zvijezda, promjene u efemeridama zamjeuju se na
kon dueg perioda. Mijenja se deklinacija i surektascenzija zvijezda. Prividna kre
tanja zvijezda nastaju zbog precesije, nutacije i aberacije. PRECESIJA Precesija
(lat. prednjaenje). U fizici openito znai gibanje koje izvodi rotirajue tijelo zbog
djelovanja sile koja nastoji promjeniti smjer osi vrtnje u prostoru. Zbog spljot
enosti Zemlje i kosog poloaja polarne osi prema ekliptici, gravitacijska sila Sun
ca, Mjeseca i planeta, te centrifugalna sile na Zemlji, nastoje polarnu os pomak
nuti prema osi ekliptike. Po zakonima zvrka polarna os Zemlje se giba tako da op
isuje plat konusa oko pola ekliptike i ta se pojava u astronomiji zove PRECESIJA
. Precesija je dakle pojava skretanja osi rotacije Zemlje zbog utjecaja gravitac
ijskih sila Mjeseca, Sunca i planeta. Kada bi Zemlja bila idealna kugla, gravita
cijske sile Mjeseca, Sunca i planeta djelovale bi jednako na svaku toku povrine Ze
mlje i ne bi bilo pojave precesije. Budui da mase Zemlje nisu ravnomjerno rasporee
ne, gravitacijske sile najbliih nebeskih tijela ne djeluju jednako na sve toke Zem
ljine povrine. Zbog precesije mijenja se poloaj nebeskih polova na nebeskoj sferi.
Sjeverni nebeski pol krui oko toke na nebeskoj sferi koja ima koordinate: = +60, 3
60 = 100. Pol opisuj spirlnu krivulju, priod jdno krunj iznosi 25 800 od
in i zov s Pltonov odin.
40

Prcsij Zmljin osi Dns Zmljin os usmjrn j u toku koja se nalazi u bli
zini Polarne zvijezde (2100 god. trebali bi se tono podudarati). Oko osam tisuite
godine pol e biti u sazvijeu Labuda, a za jedanaest tisua godina polarna zvijezda bi
t e zvijezda Vega. Precesija ekvinocija Precesija ekvinocija je promjena sjecita e
kliptike i nebeskog ekvatora zbog precesije. Proljetna se toka zbog toga pomie u r
etrogradnom smislu, a njezinim se pomakom mijenjaju rektascenzije odnosno surekt
ascenzije. Lunarna precesija nastaje zbog djelovanja gravitacijske sile Mjeseca
i iznosi 34,48" godinje. Solarna precesija nastaje zbog gravitacijske sile Sunca
i iznosi 15,88" godinje. Zajedno to iznosi 50,36" (u retrogradnom smjeru) i zove
se lunisolarna precesija. Meutim, postoji i utjecaj planata, tj. planetska preces
ija koja iznosi 0,12'' u progresivnom smjeru. Ukupna precesija, odnosno precesij
a ekvinocija tako iznosi 50,24" (u retrogradnom smjeru). Zbog precesije ekvinoci
ja poloaj Sunca se mijenjao tijekom stoljea.
Nutacija
Nutacija je pojava skretanja poloaja nebeske osi najveim dijelom uzrokovana promje
nom poloaja Mjeseca u odnosu na Zemlju. Mjeseeva putanja nagnuta je nad ravninom e
kliptike za priblino 5, pa je Mjesec nekad iznad, a nekad ispod ekliptike te promj
ena precesije nije pravilna. Zbog nutacije Zemljina os ne pravi pravilnu precesi
jsku spiralu, ve su na njoj izraeni tzv. nutacijski nabori. Zbog djelovanja nutaci
je promjena deklinacije i rektascenzije nije sasvim pravilna: u jednoj poluperio
di koordinate se mijenjaju bre, a u drugoj poluperiodi sporije. Zbog nutacije pra
vi pol napravi jedno valovito gibanje oko srednjeg pola u periodu od 18,6 godina
(u retrogradnom smjeru).
Precesijska spirala s nutacijskim naborima
41

Aberacija
Aberacija kao pojam (latinska rije) openito znai skretanje od smjera uobiajenog reda
. Astronomska aberacija predstavlja optii efekt da motritelj vidi zvijezde na neb
eskoj sferi u poloajima koji se razlikuju od onih u kojima bi ih vidio da miruje.
Razlog tomu je to brzina svjetlosti nije beskonana. Aberacija se moe definirati i
kao prividno odstupanje poloaja nebeskog tijela zbog odnosa brzine svjetlosti i b
rzine Zemlje na putanji oko Sunca. Postoji godinja i dnevna aberacija. Prva dolaz
i od godinje revolucije, a druga od dnevne rotacije Zemlje. Lijeva strana slike p
rikazuje vagon koji se kree konstantnom brzinom Vv (opaa na Zemlji). Iz poloaja A (s
tvarni poloaj nebeskog tijela) gaa se (gleda se) odreena toka, metak (brzina svjetlo
sti) ima odreenu brzinu Vm. Kad bi vagon bio nepokretan, metak bi izaao u toki B, a
li kako i on ima vlastito kretanje, metak e izai u toki B'. Prividno se ini da se pu
calo s poloaja A' (prividni poloaj nebeskog tijela). Kut prividnog odstupanja zov
s rcij. N dsnoj strni prikzn j Zmlj koj krui po kliptici rzino
m V. Zrk svijtl im rzinu c, p s zo pojv rcij ini kao da je zvije
zda Z u poloaju Z'. Zbog toga zvijezde imaju prividni pomak udesno ili ulijevo, o
visno Aberacija o dijelu putanje Zemlje. Izraunato je da godinje aberacija iznosi
20,47 (zbog gibanja Zemlje oko Sunca). Neka je: A-aberacija, -kut upada svjetlosti
(kut koji zatvara smjer B'A' s pravcem kretanja opaaa) , c-brzina svjetlosti, v-b
rzina Zemlje Iz slike slijedi: sinA:sin=v:c odnosno kada svjetlost pada okomito n
a horizontalnu ravninu (=90) tgA=v:C
sin Za vrlo mali kut A moe se pisati: A sin1' ' = v , odn c
odnosno za =90
A=
v 29,8 206265 = 20,5' ' c sin 1' ' 299792,458
Postoji i dnevna aberacija (zbog gibanja Zemlje oko svoje osi) i njena je priblin
a vrijednost na ekvatoru 0,32''. Godinja i dnevna aberacija utjeu na nebesko-ekvat
orske i ekliptike kooordinate. Zbog utjecaja aberacije prividni pomak zvijezde je
po velikom krugu prema apeksu (toki prema kojoj se motritelj giba), a jednak je
umnoku konstante aberacije i sinusa kuta pod kojim se vidi zvijezda s obzirom na
smjer brzine Zemljina gibanja (). Zbog malog iznosa aberacije, u astronomskoj nav
igaciji se njezin utjecaj zanemaruje. Pojavu astronomske aberacije otkrio je u p
rvoj polovini 18. st. engleski astronom James Bradley (1693-1762), koji je bio d
irektor zvjezdarnice Greenwich.
42

VI. VRIJEME I OSNOVE MJERENJA VREMENA

Vrijeme kao pojam nije mogue jednoznano definirati. Ono moe oznaavati tono odreeni tre
nutak nekog dogaaja, ali i razmak vremena izmeu dva uzastopna istovjetna dogaaja. A
ristotel je vrijeme oznaavao kao ''broj odgovarajuih pokreta unaprijed i unatrag''
. Newton je vrijeme definirao: ''apsolutno, pravo i matematiko vrijeme protjee sam
o po sebi i po prirodi je uniformno i nezavisno od bilo kakve vanjske stvari''.
Meutim, Einstain je pokazao da to ipak nije tako, odnosno povezao je prostor i vr
ijeme u etverodimenzionalni prostornovremenski kontinuum (teorija relativiteta).
U samim poecima ljudske civilizacije javila se potreba za odreivanjem vremena, odn
osno njegova protoka. Protok vremena se moe odreivati prema pojavama koje se ponav
ljaju, tako na primjer, razdoblje izmeu dviju donjih kulminacija Sunca jest vrije
me jednog dana, razdoblje izmeu dviju uzastopnih konjukcija Mjeseca jest vrijeme
jednog mjeseca, a razdoblje izmeu dvaju uzastopnih izlazaka Sunca u istoj toki hor
izonta predstavlja vrijeme od jedne godine. Sunev dan upravo je bio prva jedinica
vremena koju je ovjek upotrebljavao. Mjerenju manjih jedinica od dana pristupilo
se u 3 st. p.n.e. u Rimu (javlja se gnomon - vertikalni tap koji baca sjenu, tj.
sunev sat). Vrijeme se tonije poelo odreivati tek u 18. st., izradom pouzdanih satn
ih mehanizama. Danas, osnovna jedinica za mjerenje vremena jest jedna sekunda, ij
a je definicija dana 1967. godine na 13. generalnoj konferenciji za mjere i uteg
e, pa je sekunda trajanje od 9 192 631 770 perioda zraenja koje odgovara prijelaz
u izmeu dviju hiperfinih razina osnovnog stanja atoma cezija 133. Vea jedinica za
mjerenje vremena jest jedna minuta, koju ini 60 sekunda. Jo vea izvedenica za mjere
nje vremena jest jedan sat, kojeg ini vrijeme od 60 minuta.
DAN I VRSTE DANA
Razdoblje od jednog dana jest vrijeme koje protekne izmeu dviju uzastopnih kulmin
acija nekog nebeskog tijela u odreenom meridijanu na Zemlji. Budui da mnoga nebesk
a tijela mogu dvaput uzastopno kulminirati, postoje i brojne vrste dana (sunev, z
vjezdani, planetski, mjeseev, tropski).
Vrste dana
43

U odreenom trenutku u meridijanu na kojem se nalazi toka A, na povrini Zemlje kulmi

nirali su istodobno Mjesec, Sunce, jedan od planeta, proljetna toka i zvijezda. N
akon to je Zemlja izvrila rotaciju oko svoje osi, raspored nebeskih tijela vie nije
isti. Mjesec je u tom vremenu proao oko 12 u progresivnom smislu (obrnuto od kaza
ljke na satu), Sunce oko 1 u progresivnom smislu, planet moe promjeniti svoj poloaj
u progresivnom ili retrogradnom smislu, proljetna toka se pomakla za 00,12'' u r
etrogradnom smjeru (u pravcu kazaljke na satu), a samo je zvijezda zadrala isti p
oloaj. Tako moemo definirati pet vrsta dana: 1. Sunev dan je vrijeme koje je potreb
no Suncu da dva puta kulminira u odreenoj toki na Zemlji (okret Zemlja u odnosu na
Sunce). 2. Mjeseev dan je vrijeme koje je potrebno da Zemlja uini punu rotaciju o
ko svoje osi i jo oko 13. Srednja vrijednost Mjeseeva dana je 24 sata i 50 minuta.
3. Planetni dan je vrijeme potrebno da odreeni planet dvaput uzastopno kulminira
u istoj toki na povrini Zemlje, a moe biti dulji ili krai od Suneva dana. 4. Tropski
dan je vrijeme potrebno da proljetna toka dvaput uzastopno kulminira u odreenoj tok
i na Zemlji. Od Suneva dana je krai oko 4 minute. 5. Zvijezdani dan je vrijeme pot
rebno da odreena zvijezda dvaput uzastopno kulminira u istom meridijanu na Zemlji
, koji je kao i tropski dan, krai od Suneva dana za 4 minute, pa se kao zvijezdani
dan uzima tropski dan (priblino su jednaki). Za poetak zvijezdanog dana se uzima
prolaz proljetne toke kroz gornji meridijan, pa se zvijezdano vrijeme poklapa sa
satnim kutom proljetne toke. Za poetak Suneva dana se uzima prolaz Sunca kroz donji
meridijan (donja kulminacija). Budui da se satni kut Sunca poinje raunati od trenu
tka prolaska nebeskog tijela kroz gornji meridijan, satni kut Sunca i pravo Sunev
o vrijeme se razlikuju 12 sati ili 180.
GODINA I VRSTE GODINA
Godina je u povijesti imala za podlogu Mjesec sa trajanjem od 12 lunacija (sinod
iki mjeseci), to jest 354,367 dana, pa se ona zvala Mjeseeva godina. Meutim, ve je u
starom vijeku odreena godina koja je za osnovu imala kulminacije Sunca. Suneva go
dina je vrijeme koje je potrebno da Sunce po svojoj prividnoj putanji doe u isti
poloaj na horizontu. 1. Tropska godina je razmak vremena koji proe izmeu dva uzasto
pna prolaska Sunca kroz proljetnu toku. Tropska godina ima 365,24219878 srednjih
Sunevih dana, to jest 365 dana 05 sati 48 minuta i 46,08 sekunda. Kako godina nem
a cijeli broj dana, u javnom ivotu je uvedena takozvana graanska godina koja ima 3
65 ili 366 dana. 2. Zvijezdana ili siderika godina je razmak vremena koji proe izm
eu dvije uzastopne kulminacije Sunca i jedne zvijezde. Odgovara vremenu za koje S
unce uini cijeli put po ekliptici. Zvijezdana godina je malo dulja od tropske i i
znosi 365,2563628 dana, to jest 365 dana 06 sati 09 minuta i 10,75 sekunda. 3. A
nomalistika godina je vremenski interval izmeu dva uzastopna Suneva prolaska kroz p
erigej, to jest dva uzastopna Zemljina prolaska kroz perihel. Budui da se apsidna
linija giba prema istoku (progresivno), anomalistika godina je neto dulja od zvij
ezdane, i iznosi 365,25964134 srednjih Sunevih dana, to jest 365 dana 06 sati 13
minuta 53 sekunda. Sve tri vrste godina se vremenom mijenjaju, tako da se tropsk
a godina u tisuu godina smanji za 5,3 sekunde, anomalistika godina se za stotinu g
odina uvea za 0,3 sekunde, dok je promjena zvijezdane godine zanemariva.
44

KALENDAR
Kalendar ( lat. Calendae-prvi dan u mjesecu) je nain kombiniranja broja dana u mj
esecima i godini tako da odreene pojave u prirodi budu stalno ili to je mogue pribl
inije u iste dane. Kalendar je bio jedan od najranijih oblika praktine primjene as
tronomije u ivotu. Povijest nam je dala razne vrste kalendara, one koji su za osn
ovu imali Mjesec (lunarni kalendar), one koji su za osnovu imali Sunce (solarni
kalendar) ili one koji su za osnovu imali meusobnu interakciju Mjeseca i Sunca (l
unisolarni kalendar). 1. Lunarni kalendar: godina je trajala 12 lunarnih mjeseci
, koji su naizmjenino imali po 29 i 30 dana, pa je njihova srednja duljina iznosi
la 29,5 dana. Takva godina ima ukupno 354 dana (ako je prosta), dok prekobrojna
godina ima 355 dana. Ovim kalendarom jo se slue neke muslimanske zemlje. 2. Solarn
i kalendar: najstariji solarni kalendar potjee iz starog Egipta, iako postoje naz
nake da su se njime poeli sluiti Kinezi ak prije Egipana. Egipani su u poetku raunali
a godinom od 360 dana, koja je bila podjeljena na 12 mjeseci, svaki od kojih je
imao 30 dana. Zatim su raunali sa godinom od 365 dana, ali kako je ta godina bila
kraa od tropske za dana, to u etiri godine iznosi jedan dan, Sunce je poslije etiri
godine prolazilo jedan dan kasnije kroz proljetnu toku. Greku su raunali usporedbo
m izlaska zvijezde Sirijus i poplave Nila. Preklapanje ova dva dogaaja odvijalo s
e u intervalu od 1460 godina (Sotisov period). 3. Lunisolarni kalendar: temelji
se na kretanju Mjeseca, koje se u odreenim razdobljima korigiralo sa kretanjem Su
nca, tako da je nekim godinama dodavan trinaesti mjesec. Epohe su svojevrsni mar
kantni dogaaji od kojih se poelo brojati vrijeme. Postoje razne epohe, no u upotre
bi je ostala kranska epoha, koja je poela roenjem Krista, a brojenje po njoj je uveo
Dionizije Exigus 533. godine. Rimljani su, prije nego je Julije Cezar uinio refo
rmu kalendara, raunali kalendarom Numa Pompilija (715.-672. p. n. e.), po kojemu
je graanska godina imala 354 dana. Godina je imala 12 mjeseci, a poinjala je sa da
nanjim treim mjesecom. Takav je kalendar bio u upotrebi do 46. g. p. n. e., a zadn
ja godina imala je 445 dana radi potrebe izjednaavanja s prirodnim pojavama. Juli
janski kalendar je nazvan po rimskom vojskovoi Juliju Cezaru (100.-44. g. p. n. e
.), koji je odluio popraviti velike greke rimskog kalendara na nagovor aleksandrij
skog astronoma Sosigena. Uzevi kao osnovu tropsku godinu, Sosigen je odluio da sva
ka etvrta godina bude prijestupna sa 366 dana. Po nalogu Sosigena mjeseci su imal
i redom: po 31 dan (oujak, svibanj, srpanj, rujan, studeni i sijeanj) i po 30 dana
(travanj, lipanj, kolovoz, listopad i prosinac) i 29 dana (veljaa). Mjesec sijean
j je izabran za prvi mjesec u godini (do tada je bio jedanaesti), jer je to mjes
ec prve mjeseeve mijene poslija zimskog solsticija. August Oktavijan je 8. g. p.
n. e. izvrio preraspodjelu dana u mjesecima, tako da je mjesecu kolovozu dodao je
dan dana, pa je on imao 31 dan. Meutim, to je dovelo do odreenih problema jer su s
ada tri mjeseca zaredom imala po 31 dan (srpanj, kolovoz i rujan), a proljetni e
kvinocij pomakao se s 25. na 24. oujka. Stoga je nainjena nova raspodjela dana u m
jesecima, koja se zadrala sve do dananjih dana. Julijanski kalendar je prihvatila
kranska crkva na Nikejskom koncilu 325. godine. Tada je prihvaeno da proljetni ekvi
nocij bude 21. oujka, iako je ve tada padao 20. oujka. Prosjeno trajanje julijanske
godine iznosilo je 365,25 dana, to je ostavljalo prazninu svake godine od 0,0078
dana ili 11 minuta i 14 sekunda u odnosu na tropsku godinu. Ta se razlika povea z
a jedan dan nakon 128 godina 2 mjeseca i 8 dana. Stoga je 1582. godine papa Grgu
r XIII dao reformirati julijanski kalendar, prihvativi prijedlog astronoma Luigia
Liliua. Od Nikejskog koncila greka je narasla na 9,8 dana, pa je proljetni ekvin
ocij padao 11. oujka. Kalendar je reformiran tako da se prvo ispravila pogreka od
10 dana preavi sa etvrtka 4. 45

listopada 1582. godine na petak 15. listopada, a onda je svaka etvrta godina bila
prijestupna, osim stoljetnih koje nisu djeljive s brojem 400 bez ostatka. Taj n
ovi kalendar se po papi Grguru zove gregorijanski kalendar, ije je prosjeno trajan
je godine 365,2425 dana. Ona je od tropske godine dulja za 0,0003 dana. Ta razli
ka naraste na jedan dan za 3330 godina. Dananja razlika izmeu julijanskog i gregor
ijanskog kalendara je 14 dana, jer je na staru razliku od 10 dana dolo jo po jedan
dan 1700., 1800., 1900. i 2000. Ova nova reforma je toliko uskladila trajanje c
ivilne i tropske godine da novo usklaivanje kalendara nee biti potrebno daljnih 2
000 godina. Ipak je nakon svretka drugog svjetskog rata pokrenuto pitanje reforme
kalendara u sklopu organizacije Ujedinjenih naroda (UN). Predloeni nain raunanja v
remena naziva se svjetski kalendar. Po tom kalendaru godina bi se podijelila na e
tiri kvartala jednake duljine, svaki od kojih bi imao tri mjeseca. U svakom bi k
vartalu prvi mjesec imao 31 dan, a ostala dva mjeseca po 30 dana. Time bi se pok
lapali datumi sa danima u tjednu, i to jednako za svaku godinu. U normalnoj godi
ni na kraju prosinca bi se dodavao jedan dan kao svjetski blagdan, a izvan kalen
dara. U prijestupnoj godini bila bi dva takva dana, jedan na kraju prosinca, a d
rugi na kraju lipnja. Takvim nainom svaki bi prvi dan prvog mjeseca u kvartalu bi
o nedjelja, prvi dan drugog mjeseca u kvartalu bio bi srijeda, a prvi dan treeg m
jeseca u kvartalu bio bi uvijek petak. Ako se ovaj kalendar prihvati u budunosti,
bit e vjean.
PRAVI SUNEV DAN I PRAVO VRIJEME
Pravo Sunevo vrijeme je vrijeme koje se rauna iz poloaja Sunca. Vrijeme koje protek
ne izmeu dviju kulminacija Sunca u nekom meridijanu je pravi Sunev dan. Pravo mjes
no vrijeme (tp) moe se izraunati pomou satnog kuta Sunca (s) tp = 12h + s .
Pribrojnik 12h predstavlja vremensku razliku od trenutka poetka raunanja mjesnog s
atnog kuta (gornja kulminacija Sunca ili pravo podne) i poetka raunanja vremena (d
onja kulminacija ili prava pono). Meutim, poto se satni kut rauna od trenutka prolas
ka Sunca kroz gornji meridijan do 360, praktinije je raunanje pravog vremena pomou v
rijednosti istonog ili zapadnog satnog kuta. Pri tome valja imati na umu: - ako j
e Sunce prolo gornji meridijan (ako je prolo pravo podne), mjesni satni kut ima za
padni predznak (sw) - ako Sunce nije prolo gornji meridijan (ako nije prolo pravo
podne), mjesni satni kut ima istoni predznak (se) Pravo se Sunevo vrijeme tada moe
izraunati iz izraza: tp = 12h se tp = 12h + sw Ovi izrazi su vani u navigacijskoj
praksi za izraunavanje vremena izlaza i zalaza Sunca, trajanje sumraka te prolaza
Sunca kroz istoni ili zapadni prvi vertikal (Sunce u azimutu 90, odnosno 270) i na
jveu digresiju (kut u nebeskom tijelu jednak 90). Pravo Sunevo vrijeme nije priklad
no za primjenu u svakodnevnom ivotu, jer se Sunce ne giba jednakomjerno po eklipt
ici pa pravi Sunev dan ne traje jednako u razliitim razdobljima godine.
46

SREDNJI SUNEV DAN I SREDNJE VRIJEME

Budui da pravo Sunce nema ujednaeno prividno godinje kretanje, pojavljuju se razlik
e u trajanjima dana. Naelno, to je Zemlja blia Suncu to pravi sunev dan traje due (uz
istu deklinaciju). Dan najdue traje prvog dana zime (oko 21. prosinca), a najkrae
prvog dana ljeta (oko 22. lipnja), tako da je razlika izmeu najdueg i najkraeg pra
vog Suneva dana iznosi oko 51 sekundu. Ukoliko pretpostavimo da je putanja Sunca
na nebeskoj sferi ujednaena, da Sunce nema deklinaciju, to jest da se giba po ekv
atoru, i da mu se surektascenzija mijenja ravnomjerno, dobili bi neko zamiljeno s
rednje Sunce po kojemu bi mogli raunati srednje mjesno Sunevo vrijeme (ts) ili sre
dnje Griniko Sunevo vrijeme (UT). Zamiljeno srednje Sunce upravo definira srednji s
unev dan, odnosno tropsku godinu. Svaki meridijan ima svoje srednje (pravo) Sunevo
vrijeme, stoga ista vremena u odreenom trenutku imaju samo ona mjesta koja se na
laze na istom meridijanu.
JEDNADBA VREMENA
Jednadba vremena je razlika izmeu pravog i srednjeg Suneva vremena, odnosno razlika
rektascenzija srednjeg i pravog Sunca. e = Tp UT e = tp ts = sr-pr
Jdnd vrmn Prvo Sunc mo s nlziti isprd ili iz srdnj Sunc, sto
jdnd vrmn mo imti pozitivn ili ntivn prdznk. etiri puta godinje prav
o i srednje Sunce se poklapaju, pa je jednadba vremena jednaka nuli. To se dogaa 1
5. travnja, 14. lipnja, 2. rujna i 25 prosinca. Ekstremne vrijednosti javljaju s
e 12. veljae (oko -14, 3 min.) i 3. studenog (oko +16,5 min.).
VEZA IZMEU ZVJEZDANOG I SREDNJEG SUNEVA VREMENA, TROPSKA GODINA
Zvjezdano vrijeme, prihvaeno u astronomiji, neprikladno je u svakodnevnom ivotu, j
er zvjezdani dan u toku godine poinje u raznim trenucima dana i noi. Npr, 23. rujn
a., kad je Sunce u jesenskoj toki, zvjezdano podne pada u pono suneva dana, tj. 12
sati prije. Zbog toga se jo od davnih dana koristi dnevno kretanje Sunca za mjere
nje vremena. Iz mnogobrojnih motrenja ustanovljeno je da izmeu dva uzastopna prol
aska Sunca (srednje ekvatorsko) kroz proljetnu toku proe 365,24219 srednjih (sunevi
h) dana. Taj vremenski interval zove se tropska godina. Da bi se nala veza izmeu s
rednjeg i zvjezdanog vremena treba znati koliko tropska godina traje u zvjezdano
m vremenu.
47

Veza izmeu srednjeg i zvjezdanog suneva vremena Ako su Sunce i proljetna toka na poe
tku tropske godine u meridijanu AP nekog mjesta, po isteku jednog zvjezdanog dan
a proljetna toka e se nai u A, a Sunce e biti u toki B, zbog svoga prividnog godinjeg
kretanja od zapada prema istoku. Sunce e u meridijanu biti 3min i 56,6s kasnije o
d proljetne toke. Za toliko je zapravo srednji dan dui od zvjezdanog. Svakoga nare
dnog dana Sunce e se pomaknuti za isti kut. Po isteku drugoga dana, kad se prolje
tna toka ponovo nae u toki A, Sunce e biti u toki C, po isteku treega dana u toki D, i
d. Na kraju tropske godine Sunce e obii gotovo cijeli nebeski ekvator i s proljetn
om tokom e se nai u meridijanu ZP, a ne u meridijanu AP, jer se proljetna toka zbog
precesije pomakla s istoka na zapad 50,2. To znai da proljetna toka u toku tropske g
odine naini jedan prolazak vie od Sunca kroz meridijan. Do istog rezultata dolazi
se i iz razlike od priblino 4min dnevno, koliko je potrebno Suncu vie od proljetne
toke da proe kroz meridijan. Ta razlika mjeseno iznosi dva sata, a godinje 24 sata.
Dakle, u jednoj tropskoj godini su 365,24219 srednja dana ili 366,24219 zvjezda
na dana. Iz te dvije jednakosti izvodi se veza izmeu srednjeg i zvjezdanog vremen
a : 366,24219 1 srednji dan = ----------------- = 1,00274 zvjezdanih dana 365,24
219 Openito je T = k * S, gdje je T srednje sunevo vrijeme, S zvjezdano vrijeme, a k
imbenik koji iznosi 1,00274. Takoer je i : 365,24219 1 zvjezdani dan = --------------- = 0,99727 srednjih dana 366,24219 Openito je S = k * T, gdje je k = 0,99727. I
z tih veza izazi da je : 24h 00min 00s 24h 00min 00s srednje vremena = 24h 03m
in 56,56s zvjezdano vremena i zvjezdano vremena = 23h 56min 04,09s srednje vr
emena
Odnos izmeu siderike (S) i tropske (T) godine moe se pisati: S : T=360: (360-50,25'')
=1,00003878
48

VEZA IZMEU VREMENA, ZEMLJOPISNE DUINE, SATNOG KUTA I REKTASCENZIJE

Svako vrijeme, bilo ono zvjezdano, sunevo pravo ili srednje, povezano je s meridi
janom mjesta motrenja. Prema tome to su sve mjesna vremena. Samo mjesta na istom
e meridijanu imaju u jednom trenutku isto mjesno vrijeme. Mjesta koja lee istono o
d izvjesnog mjesta, imaju za toliko sati, minuta i sekunda vie mjesnog vremena ko
liko je njihova zemljopisna duina izraena u satima, minutama i sekundama vea od one
u prvom mjestu. Mjesto smjeteno zapadnije, imat e za toliko manje vremena. Znai lu
k ekvatora ili kut u polu izmeu dva meridijana mjeren u vremenskoj mjeri, odreuje
razliku mjesnih vremena izmeu ta dva meridijana. Osnovni meridijan (nulti-meridij
an) od kojeg se broji zemljopisna duina je onaj koji je prolazio kroz optiku os in
strumenta na zvjezdarnici u Greenwichu. Danas je na tom mjestu muzej, ali je pos
tavljena oznaka od koje se Zemlja dijeli na istoni i zapadni dio. Sva vremena i s
atne kutove koji se odnose na meridijan Greenwicha oznauju se velikim slovom. Na
primjer : Tz = griniko zvjezdano vrijeme = Sy = satni kut proljetne toke u Greenwi
chu; Ts = srednje vrijeme Greenwicha = GMT = Greenwich mean time = UT = Universa
l time = svjetsko vrijeme. Sva druga mjesna vremena oznauju se malim slovom. Na p
rimjer: tz = mjesno zvjezdano vrijeme = s = mjesni satni kut projetne toke; tp =
pravo mjesno sunevo vrijeme; ts = srednje mjesno sunevo vrijeme. Prema tome, veza
izmeu grinikih i mjesnih vremena je zemljopisna duina, jer je: Tz = tz ( ) i tz = T
z + ( ) i = tz Tz Tp = tp ( ) i tp = Tp + ( ) i = tp Tp Ts = ts (
( ) i = ts Ts
Veza mjesnih vremena i zemljopisnih uina mjesta U astronomiji se vrijeme mjeri p
omou satnih kutova nebeskih tijela. Satni kut proljetne toke je zapravo zvjezdano
vrijeme, a satni kut Sunca je sunevo vrijeme, pa se analogno tome moe pisati: S = s
i S = s + i = s So = so i so = So + i = so So Satni kut je 0 ka tijelo
z gornji meriijan. Znai da zvjezdani dan poinje kad je proljetna toka u gornjem me
ridijanu, a po veliini satnog kuta proljetne toke moe se odrediti koliko je zvjezda
nog vremena. Na primjer ako je S = 45, znai da je Tz = 3h. Slino se u
49

astronomiji poetak suneva dana broji od trenutka prolaska Sunca kroz gornji meridi
jan, dok se u graanskom ivotu poetak suneva dana rauna od trenutka prolaska Sunca kro
z donji meridijan. Za astronomiju je to imalo razloga da bi jednonono motrenje ne
beskih tijela palo u isti datum, ali je zbog povezivanja s praktinim ivotom postal
o smetnja, pa se i u astronomiji od 1. sijenja 1925. godine poetak sunanog dana poeo
brojiti od trenutka prolaska Sunca kroz donji meridijan, tj. kad mu je satni ku
t 180 =12 h. To znai da je za Sunce: Tp = So 12h i tp = so 12h ili Ts = Tp ( e) = S
o 12h ( e) Vrijeme brojeno o prolaska srenjeg Sunca kroz onji meriijan zove s
e graansko vrijeme. Sunce se prvog dana proljea nalazi u poloaju proljetne toke, koj
a je presjecite ravnine nebeskog ekvatora i ekliptike. Budui da se taj dan nalazi
i na ekliptici i na nebeskom ekvatoru, deklinacija Sunca je 0. Sa slike se vidi d
a se mjesni satni kut nebeskog tijela moe dobiti kao zbroj mjesnog satnog kuta pr
oljetne toke i surektascenzije. S* = S + (360- ) Mjsni stni kut (s) nsko tijl
rzlikuj s od stno kut mridijn Grnwich (S) z vrijdnost zmljopisn
duin () S=s Prema tome mjesni satni kut ii surektascenzija se mou dobiti iz izr
aza: s = (S + ) + (360- ) (360- ) = s (S + ) Satni kut projetne toke u meridijanu
ich (S - ita se iz godinjaka) predstavlja zvijezdano vrijeme tog meridijana, a mjes
ni satni kut proljetne toke (s ii (S + )) mjesno zvijezdano vrijeme.
S = Tz = S + = S - (360-) s = tz = s + = s - (360-) = S + - (360-)
50

ZONSKO VRIJEME I DATUMSKA GRANICA

Budui da svaki meridijan na zemlji ima vlastito pravo i srednje vrijeme, bilo bi
sasvim nepraktino da svako mjesto na zemlji ima vrijeme koje se razlikuje od susj
ednog mjesta. Bilo bi jako teko uskladiti npr. polaske i dolaske aviona, vlakova
, brodova, itd. Da se izbjegne takav kaos, povrina Zemlje je podijeljena na 24 vr
emenske zone, unutar kojih se vrijeme rauna po sredinjem meridijanu koji prolazi k
roz svaku vremensku zonu. Takvo vrijeme se zove zonsko vrijeme. Podjela Zemlje n
a vremenske zone dogovorena je na kongresu u Rimu 1883. godine, ali su tek 1911.
na meunarodnoj konferenciji u Parizu odreene zone i zonska vremena. Povrina Zemlje
je podijeljena na 24 zone, gdje svaka zona obuhvaa podruje od oko 15 zemljopisne d
uine. Sredinji meridijan je meridijan u Greenwichu, koji je sredite nulte zone. Sre
dinji meridijani ostalih zona su oni meridijani koji su od prethodnika vei za 15, r
edom 0, 15, 30, 45, 60, 75, itd. Nulta zona obuhvaa podruje od 7,5 do +7,5, ostale
uveavaju, odnosno smanjuju. Prema istoku imaju pozitivnu zonsku vrijednost, a pre
ma zapadu negativnu. Meutim, ni ovakva podjela nije rijeila probleme koji su se ja
vljali. Tako granice vremenskih zona ne prate slijepo meridijan, ve granice drava
kroz koju prolaze. Meutim to nije bilo mogue uiniti u dravama koje su se prostirale
na velikim podrujima (SAD, Kanada, Rusija, itd.), stoga u tim dravama postoji vei b
roj vremenskih zona, koje potuju lokalne regionalne granice. Teritorij Rusije pre
kriva 11 vremenskih zona, teritorij SAD 6 vremenskih zona itd. Velik broj drava p
rihvatio je razliita zonska vremena za odreene sezone, tako da postoji i pojam sez
onskog vremena (ljetno i zimsko). Povrina Zemlje podijeljena je na 24 zone. Dvana
estu zonu presjeca datumska granica, to je logina potreba, jer se putujui prema ist
oku, vrijeme tee unaprijed, tako da stigavi do 12. zone dobijamo 12 sati vie nego u
griniu. Putujui prema zapadu vrijeme tee unazad, tako da se do 12. zone skupi 12 s
ati manje nego u griniu. Dakle, na meridijanu 180 vremenska razlika je 24 sata ili
jedan dan. Datumska granica, radi prije navedenih problema, ne slijedi meridija
n 180, ve slijedi granice drava. Zonsko vrijeme (tx) odreuje se prema vremenu sredinj
eg meridijana zone, na nain da se srednjem Sunevu vremenu meridijana Greenwich (UT
) doda vrijednost zone (x): tx = UT + ( x) Vrijednost zone je njen redni broj koj
i moe biti pozitivan ako se zona nalazi istono od meridijana Greenwich, ili negati
van ako se zona nalazi zapadno od meridijana Greenwich. Zone se oznaavaju redom 0
, 1, 2, 3, itd. Prilikom putovanja prema istoku sat pomiemo naprijed za 1 sat svakih
15, a pri putovanju na zapad oduzimamo jedan sat svakih 15. Prilikom prelaska dat
umske granice u vonji iz istone u zapadnu sferu treba ponoviti isti datum (ponavlj
a se tekui dan u tjednu), a pri vonji iz zapadne u istonu sferu mora se preskoiti je
dan dan. Svi efemeridni podaci donose se u funkciji srednjeg grinikog vremena. Za
pretvoriti UTC vremena iz nautikog godinjaka u zonska vremena nekog mjesta postup
ak je sljedei: ts= (iz N.G.) - = Ts(UT)= + x= tx=
51

52

MEUNARODNO ATOMSKO VRIJEME

Srednje sunevo vrijeme se u praksi odreuje iz promatranja zvijezda (UTC vrijeme).
Kako se Zemlja neravnomjerno vrti oko Sunca takvo mjerenje vremena izaziva neskl
ad, jer vremenske jedinice nisu konstantne. Zbog toga se javila potreba da se iz
vede fizikalna sekunda. Na meunarodnoj konferenciji za fundamentalne astronomske
konstante u Parizu 1950. godine predloilo se da baza za vremensku jedinicu umjest
o rotacije bude revolucija Zemlje. Tako se 1958. godine prihvatilo da se sekunda
izvede kao jedinica iz trajanja tropske godine. Tropska godina se vrlo malo mij
enja (oko 0,5 sek u stoljeu) i ravnomjerno. Iz nje je izvedena efemeridna sekunda
kao 31 556 925,975-i dio tropske godine. To je nova zvanina jedinica vremena, ko
ja se upotrebljava od 1960. godine, i u njezinoj funkciji daju se kooordinate ne
beskih tijela u astronomskim godinjacima. Generalna konferencija za mjere i utege
1967. godine uvela je novo, tzv. atomsko vrijeme. Njega registriraju atomski sa
tovi, koji mogu precizno mjeriti vrijeme na principu prelaska elektrona s jednog
nivoa na drugi u atomu cezija 133. Atomski satovi imaju preciznost od nekoliko
milijuntnih dijelova sekunde. Jedinica atomskog vremena je atomska sekunda, koja
se definira kao trajanje 9 192 631 770 perioda onog zraenja to odgovara prelasku
izmeu dviju hiperfinih razina osnovnog stanja cezija 133. Ovako definirano atomsk
o vrijeme (AT) tonije je od bilo kojeg drugog vremena. Razlike koje nastanu izmeu
atomskog i svjetskog vremena (UT) usklauju se dodavanjem ili oduzimanjem prestupn
e sekunde kad god ta razlika dostigne vrijednost 0,7 sec. To znai da se i to najp
reciznije mjereno vrijeme prilagouje vremenu odreenom prema gibanju Zemlje, jer je
na praktini ivot povezan s matinom planetom i njezinim gibanjem. Tonost najboljih sa
tova na njihalo bila je izmeu 0,001 do 0,003 sekunde u 24 sata. Brodski kronometr
i zaostajali su za njima za dva reda veliine. Tonost obinih kvarcnih satova je 0,00
1 sec. Bolji kvarcni satovi imaju tonost od 10-6 do 10-7 sec. Kristal u kvarcnim
satovima napravi u 5 minuta vibracija kao obini kronometar u jednoj godini. Tonost
atomskih satova je od 10-12 do 10-13 sec. Jo suvremeniji satovi pogonjeni su vod
ikovim generatorima frekvencije, a nazivaju se mazeri. Primjena tonog vremena dan
as je prijeko potrebna u prometu, telekomunikaciji, astronomiji, geodeziji, astr
onautici, odreivanju staza umjetnih satelita, odreivanju koordinata toaka na Zemlji
putem laserskih mjerenja u kojem se mjere vremenski intervali u nanosekundama (
10-9 sec), to daje tonost udaljenosti satelita od Zemlje od 1,5 m, itd. Meunarodno
atomsko vrijeme (Time Atomic International TAI) je realizacija idealnog terestrik
og vremena (terestical time-TT). TAI je najpreciznije determinirana vremenska sk
ala. Ona je rezultat analiza atomskih vremenskih standarda (normi) mnogih zemalj
a koju obavlja biro za mjere i dragocjenosti (Bureau International des Poids ed
Mesures) iz Pariza. Iako TAI nije uveden do 1.1.1972. godine, atomska vremenska
skala bila je na raspolaganju od 1956. godine. Nulta toka ovog vremena poklapa se
s UT vremenom za trenutak 01/01/1958. godine. Fundamentalna jedinica TAI je jed
inica u Internacionalnom sistemu, tj. SI sekunda. TAI vrijeme se s vremena na vr
ijeme korigira kako bi se uskladilo s UTC vremenom.
GPS vrijeme
GPS vrijeme takoer pripada atomskom sustavu i nominalno se razlikuje od TAI vreme
na za vrijednost od nekoliko sekundi (2006. god. je bilo 19 sekundi). GPS vrijem
e u biti predstavlja ameriko atomsko vrijeme, odnosno vrijeme na kojem se temelji
GPS sustav pozicioniranja. Razlika GPS i UTC vremena je poznata i redovito se p
ublicira.
53

KRONOMETAR

Kronometar je izrazito precizan sat koji pokazuje srednje vrijeme meridijana Gre
enwich. Poznavanjem srednjeg grinikog vremena moe se astronomskim opaanjima odredit
i zemljopisna duina broda. POVIJESNI PREGLED RAZVOJA KRONOMETRA Rainer Gamma Fris
ius, nizozemski matematiar i astronom, prvi je poetkom 16. stoljea predloio raunanje
zemljopisne duine uz pomo tonog sata koji bi pokazivao tono vrijeme nekog meridijana
kojeg bi usporeivali s mjesnim vremenom. Nizozemski znanstvenik Christian Huygen
s (1625-1695) konstruirao je 1660. godine sat na njihalo uz pomo kotskog izbjeglic
e, lorda Kincardinea, pravim imenom Aleksandra Brucea, koji je tada prebivao u N
izozemskoj. Nakon obnove monarhije u Velikoj Britaniji, Bruce se vratio i ponio
dva takva sata u domovinu, koja je skupa sa Robertom Hookom 1662. godine ukrcao
na jahtu Charlesa II i smjestio u teite broda. Isti pokus su ponovili i nakon dvij
e godine na nautikoj misiji u Gvineju. Iako je sat bio smjeten u kardanski sustav,
zbog valjanja, njihanja i posrtanja nije davao valjane rezultate. Huygens je ko
nstruirao novo njihalo u obliku konusa, a konopac je zamijenio lancem, ne bi li
popravio prijanji negativni utjecaj. Sat je isproban 1665. godine i pokazivao je
znatno veu tonost, no to nije bilo ni priblino dovoljno da bi se tadanji pomorci mog
li pouzdati u njega. Huygens ne posustaje, ve 1676. godine izrauje novi poboljani s
at sa specijalnim balansirom. Ipak to nije bilo dovoljno jer je na njega djelova
la promjena temperature, te sat nije bio upotrebljiv na brodu. Ve u tim pionirski
m pothvatima dolo se do spoznaje da satovi na njihala ne mogu zadovoljiti s obzir
om na ekstremne uvijete rada na moru. I dalje se nastavilo predano istraivanje na
revolucionarnom satu, meutim to su i dalje bili pokuaji pojedinaca. Kad je u magl
ovitoj noi 1707. godine 2 000 ljudi izgubilo ivote, nasukavanjem britanske eskadri
le, komanda britanske ratne mornarice se obraa Parlamentu i trai konkretnu pomo. Se
dam godina nakon te strahovite nesree, Parlamentu je podnesena predstavka, koju s
u potpisali pomorski kapetani, brodovlasnici i londonski trgovci, u kojoj naglauj
u vanost i potrebu odreivanja zemljopisne duine na moru. Parlament je 1714. godine
osnovao Board of Longitude (Odbor za zemljopisnu duinu), koji je bio sastavljen o
d predstavnika pomoraca, brodovlasnika, astronoma i matematiara. Odmah je izglasa
na nagrada od 10, 15 i 20 tisua funti sterlinga onome tko pronae sredstvo za odreiv
anje zemljopisne duine s tonou od 1, 3/4 i 1/2 poslije est tjedana putovanja. Ovaj od
je u 114 godina svog postojanja kontrolirao razvoj kronometra. ovjek koji je cij
eli svoj ivot posvetio izradi takvog kronometra jest sin stolara, John Harrison (
1693-1776). Sa nepunih 20 godina ivota konstruirao je svoj prvi sat na njihalo sa
drvenim kotaima. Kasnije je zamijenio njihalo uspinjaem, pa je potaknut tada enor
mno visokim nagradama Odbora posvetio sve svoje umijee izradi toliko preciznog sa
ta. Nakon petogodinjeg rada i usavravanja, 1735. godine, predstavio je Kraljevskom
znanstvenom drutvu u Londonu svoj prvi kronometar poznatiji pod imenom H1. Nakon
to su shvatili da pred njima stoji izvanredna naprava, dali su je iskuati na puto
vanju do Lisabona u svibnju 1736. godine. Nakon povratka broda u Englesku pogreka
u zemljopisnoj duini je iznosila veoma malih 3', to je iznenadilo lanove Odbora. S
toga su odmah Harrisonu dali nagradu od 500 funta sterlinga, sa obvezom da usavri
postojei sat te da mu smanji veliinu. Sa kronometrom H1 je po prvi puta u povijes
ti rijeen do tada nerjeivi problem odreivanja zemljopisne duine. Posljednji kronomet
ar, H5, je napravio 1770. godine, poznatu Malu uru, koja je u svemu zadovoljila
nemale uvjete Odbora. No nagradu je dobio tek tri godine poslije. 54

Kronometri su se nakon toga usavravali, iako ih brodovlasnici nisu odmah prihvati

li, jer kako kronike kau bila je to velika investicija. Velik problem na koji se
nailazilo na otvorenom moru, bio je odreivanje stanja kronometra, no o tome e se g
ovoriti vie u posebnom poglavlju. VRSTE KRONOMETARA Postoji nekoliko vrsta kronom
etara od kojih su najvaniji: 1. Mehaniki kronometar ima precizan satni mehanizam s
ugraenim sustavom regulacije. Osnovni dio je nemirnica koja trepe 14 400 puta na
sat, a koju pokree sila elastinog pera od paladija sa otprilike 12 navoja. Navoj s
e spiralno namota navijanjem pomou posebnog kljua. Tonost njihanja regulira se meha
nikim vijanim utezima. 2. Automatski elektronski kvarcni kronometar u poetku je kor
istio titraje glazbenih viljuki s frekvencijom od oko tri milijuna titraja u jedn
om satu. Dobivena se frekvencija dijelila elektronskim djeljiteljima frekvencije
i pretvarala u precizan broj impulsa na osnovi kojih se mjerio protok vremena.
Danas se umjesto glazbene viljuke koristi, posebnim tehnikama brueni, kristal kvar
c s vrlo stabilnom frekvencijom titranja. Frekvenciju titranja odreuje dimenzija
kvarca. Titranje kvarca stvara, zbog piezoelektrinog efekta, izmjenu napona na nj
egovoj povrini, koja je izrazito pravilna, s frekvencijama od 10 do 100 kHz, to ov
isi o dimenzijama kvarca. Ovakvi kronometri mogu imati hod od jedne sekunde godin
je. Veliina ovog smanjila se do veliine runog sata. Energiju mu daje mala baterija
koja traje vie godina. 3. Atomski sat za svoj rad upotrebljava atomsku frekvencij
sku jeku. Jezgra atomskog sata je mikro val ija rezonantna upljina sadri ionizirani
plin, podesiv mikrovalni radiooscilator i povratni prsten koji slui da namjesti
oscilator na tonu frekvenciju absorpcije, (karakteristino definiran kao oponaatelj
individualnih atom). Dnevno odstupanje mu je 10-9 s. Treba mu 75 mW snage, to moe
primati i preko baterije. STANJE I HOD KRONOMETRA, DNEVNIK KRONOMETRA Stanje kro
nometra (St) je razlika izmeu srednjeg grinikog vremena (UT) i vremena koje pokazu
je kronometar (tk). St = UT tk Stanje kronometra moe biti pozitivno i negativno.
Ukoliko vrijeme kronometra zaostaje za srednjim grinikim vremenom, stanje kronome
tra ima pozitivan predznak, a ako vrijeme kronometra prednjai u odnosu na srednje
griniko vrijeme, stanje kronometra ima negativan predznak. Ukoliko poznamo stanj
e kronometra lako je izraunati sredenje griniko vrijeme: UT = St + tk Dnevni hod k
ronometra (h) je vrijeme za koje se promijeni stanje tijekom jednoga dana: h = S
t2 St1 Dnevni hod kronometra dobijemo usporeivanjem dva stanja tokom jednog dana.
Kao i stanje, i dnevni hod moe biti pozitivan (ako kronometar uri) i negativan (a
ko kronometar zaostaje). Ako iz bilo kojeg razloga nismo u stanju izraunati dnevn
i hod kronometra u toku dva dana moemo ga izraunati i nakon duljeg perioda po form
uli: h = (Stn St1) n-1 n predouje broj dana koji je protekao izmeu dvaju stanja krono
metra. 55

Stanje i hod kronometra odreuju se vremenskim signalima. Prve vremenske signale p

oeo je emitirati astronomski opservatorij u Parizu 23. svibnja 1910. godine. Najs
tariji sustav emitiranja vremenskih signala bio je ONOGO sustav, koji je davao v
remenske signale pri kraju svakog sata , tako da bi kraj zadnjeg signala predsta
vljao poetak novog sata. Noviji sustavi su vrlo slini starom sustavu, samo to je du
ljina trajanja signala skraena. O stanju kronometra, dnevnom hodu, kontrolama vre
menskog signala i openito o radu sa kronometrom, duni smo voditi dnevnik kronometr
a. To je posebna knjiga, koja je ovjerena od strane koja je odgovorna za sigurno
st plovidbe, a vodi se svakodnevno bez iznimke. Tablica prikazuje izvadak iz dne
vnika kronometra. Datum Vrijeme Pozicija (), () (tk) Stanje Dnevni Vremenska (St)
hod (h) stanica: Sinai: Vrijeme:
Dnevnik kronometra
Harrisonov mode H1
Harrisonov mode H5
Suvremeni kvarcni sat
Atomski sat
56

VII. INSTRUMENTI ZA MJERENJE VISINA I ISPRAVLJANJE IZMJERENIH VISINA

57

58

59

60

S obzirom na konstrukciju sekstanti se mou podijeiti na obine sekstante i na se

kstante s umjetnim horizontima. Obini sekstant moe postati sekstant s umjetnim hor
izontom ako mu se ugradi libelni dio. Postoje i posebni sekstanti za mjerenje ho
rizontalnog kuta (angle sextant), koji se koriste iskljuivo u terestrikoj navigaci
ji. Slika prikazuje sekstant s osnovnim dijelovima.
61

Glavni dijelovi sekstanta su: tijelo sekstanta (1), alhidada (2), limb (3), bubn
ji (s nonijem) (4), dalekozor (5), veliko zrcalo (6), malo zrcalo (7), potamnjena
stakla (8) i ruica sekstanta (9). Mikrometarski vijak alhidade omoguuje precizno
mjerenje visine. U ruici sekstanta smjetena je baterija koja omoguuje osvjetljavanj
e skale limba. Glavi djelovi sekstanta su tijelo sekstanta, alhidada, limb, bubn
ji, dalekozor, veliko i malo zrcalo, potamnjena stakla i ruica sekstanta. Tijelo s
ekstanta je metalni okvir na kojem se nalaze svi djelovi sekstanta. Limb je kruni
sektor veliine oko 70, s graduiranim oznakama stupnjeva. Stupanjska podjela pokaz
uje visine do 120 u pozitivnom smislu i 5 u negativnom smislu, to omoguava mjerenje
visina s negativnim predznakom. To se svojstvo koristi samo za izraunavanje veliin
e indeksne pogreke sekstanta. Alhidada je pokretna poluga koja se okree oko osovin
e uvrene u sreditu krunog luka sekstanta. Na uvrenom dijelu alhidade nalazi se veliko
calo, a na pokretnom dijelu bubnji za fino mjerenje visina. Mikrometarski vijak p
omie alhidadu uzdu limba pri preciznom mjerenju. Na jednom kraju mikrometarskog vi
jka nalazi se bubnji (sa skalom nonija za oitavanje desetih dijelova minute). Veli
ko zrcalo je pomino zrcalo, koje je uvreno na nepominom dijelu alhidade. Pomakom alhi
dade uzdu sektora limba mijenja se poloaj ravnine velikog zrcala u odnosu prema ho
rizontu. Na stranjem dijelu zrcala nalazi se vijak kojim se moe regulirati okomito
st na ravninu limba. Malo zrcalo je nepomino u odnosu na tijelo sekstanta. Podjel
jeno je na dva dijela: jedna polovica malog zrcala je prozirno staklo kroz koje
se gleda morski horizont, a druga polovica je zrcalo u kojem se slika nebeskog t
ijela s velikog zrcala odbija prema oku opaaa. Na taj se nain moe izmjeriti visina n
ebeskog tijela u odnosu prema horizontu. Na stranjoj strani zrcala su dva vijka k
ojima se usklauje okomitost malog zrcala prema ravnini limba i paralelnost s veli
kim zrcalom. Ruica sekstanta slui za dranje sekstanta prilikom mjerenja, ali ima i
druge namjene: u njezinoj unutranjosti smjetena je baterija koja omoguuje osvjetlja
vanje limba i bubnjia pri itanju izmjerene visine, te prekida kojim se aktivira osv
jetljenje limba i bubnjia. Potamnjena stakla se nalaze ispred velikog i malog zrc
ala, a slue za neutraliziranje blijetenja pri mjerenju visine Sunca. Intenzitet za
tamnjenja pojedinih stakala je razliit, stoga sami odluujemo koliko zatamnjeno sta
klo emo umetnuti u leite za potamnjena stakla.
62

Nosa dalekozora slui za umetanje raznih oblika dalekozora koji slue za bolje uoavanj
e horizonta ili nebeskog tijela. U mjerenjima se koriste etiri vrste dalekozora:
1. Terestriki dalekozor moe biti obini (Galilejev) ili prizmatiki. Ima malo poveanje
i veliko vidno polje. 2. Astronomski ili Keplerov dalekozor prikazuje izokrenutu
sliku nebeskog tijela. Ima veliko poveanje, ali malo vidno polje. 3. Cijev bez l
ee se rabi za manje tona mjerenja kad horizont nije posve jasan ili slika nebeskog
tijela nije sasvim ista. 4. Dalekozor za nona mjerenja koristi se za mjerenja u s
umraku ili nou. Neke vrste ovakvog dalekozora tokasto svijetlo zvijezde pretvaraju
u svijetlu crtu. Pribor sekstanta ine igla za namjetanje okomitosti i paralelnost
i, komadi jelenske koe za ienje optike, kist za ienje metalnih djelova, boica sa pos
tekuinom za ienje limba i jedno obojeno staklo. Za mjerenje visine nebeskih tijela
koristi se optiko naelo sekstanta koje je otkrio Isaac Newton.
Optiko naelo sekstanta. Kut pod kojim se svijetlosna zraka odbija od glatke povrine
jednak je upadnom kutu zrake, a ako se glatka povrina zakrene za odreeni kut, odb
ijena zraka zakrene se za dvostruko vei kut. Zraka s nebeskog tijela pada na povri
nu velikog zrcala koje je sazdano tako da se njegova ravnina moe pomicati. Zraka
upada pod kutom m i odbija se pod istim kutom prema malom zrcalu koje je konstru
irano tako da se istodobno u njemu moe gledati odraena slika nebeskog tijela i mor
ski horizont. Na malo zrcalo zraka upada pod kutom n u odnosu prema okomici i od
bija se pod istim kutom u oko opaaa. Veliko zrcalo pomakne se za kut , izmjrni
kut izmu nebeskog tijela i horizonta je . Musobni odnos kutova i mo s doiti iz
dv formirn trokut. Iz trokut u ijim se vrhovima nalaze veliko i malo zrcalo
i oko moe se dobiti: + 2m + 2n = 180 Iz trokut u kojm s nlz mlo i vliko zr
clo i poloj lhidd n limu doij s: + m + + 2n + m = 180
63

Izjdnavanjem se dobije: + 2m + 2n = + m + + 2n + m Kd skrtimo vrijdnosti do

ijmo konni odnos: = 2 tj. kut u prirodi () jdnk j dvostrukom kutu n skstntu
() D i s izmjril visin nsko tijl, vliko j zrclo potrno zkrnut
i z dvostruko mnji kut od visin nsko tijl. Uprvo rdi to lim im st
inu puno kru, p j tko i doio im skstnt. OSTALE VRSTE SEKSTANTA Skstn
ti s umjtnim horizontom s korist rzliitim tehnikim rjeenjima kojima se identifi
cira ravnina horizonta. Najee se upotrebljavaju sekstanti na libelu i sekstanti s g
iroskopom. Sekstanti na libelu omoguuju mjerenja visina nebeskih tijela dovoenjem
odbijene slike nebeskog tijela u zrani mjehuri libele ili dovoenjem slike zranog mje
huria do nebeskog tijela. Ovi su sekstanti nali svoje mjesto u zrakoplovstvu. Najb
olji sekstant ovoga tipa jest Soldov sekstant tvrtke Plath. Sekstanti s giroskop
om koriste svojstvo iroskopa kojim se u horizontalnoj ravnini odrava posebno zrcal
o ili regulira ravnina horizonta s njihalima. Ova se vrsta ne upotrebljava na br
odovima. Najee se rabi Fleurijasov sekstant. Periskopski sekstanti se upotrebljavaj
u u zrakoplovima. Visine nebeskih tijela mjere se kroz posebnu prozirnu kupolu (
astrodom) sustavom prelamanja svijetlosnih zraka, a koriste se umjetni horizonti
. Glavni nedostatak ovih sekstanata jest njihova visoka cijena. Radiosekstant je
mali radioteleskop koji omoguuje opaanje Sunca i Mjeseca i kad se oni ne vide (za
vrijeme magle ili oblanog vremena). Kao horizont koriste giroskop. U sustav je u
graen raunski sklop koji odmah izraunava poziciju. Fotoelektrini sekstant odreuje poz
iciju broda usporeivanjem slike neba, koja je prikazana na posebnoj ploi s obzirom
na koordinate zbrojene pozicije, i slike koja se projicira fotoelektrinim seksta
ntom na istu plou. Koristi se na zrakoplovima.
64

GREKE SEKSTANTA I NJIHOVO ISPRAVLJANJE Greke sekstanta moemo svrstati u dvije skupi
ne: one koje moemo mehaniki ispraviti i one koje ne moemo, stoga ih uzimamo kao kor
ekture u raunu izmjerene visine. Greke koje se ne mogu ispraviti su: greka podjele
limba i nonija, greka ekscentriciteta (alhidata nije u centru krunice po kojoj je
postavljena skala limba), prizmatika greka dalekozora. Greke koje se mogu ispraviti
su: neokomitost zrcala prema ravnini limba, neparalelnost osi dalekozora prema
ravnini sekstanta te pogreka u paralelnosti izmeu zrcala. Postupak ispravljanja ov
ih pogreaka naziva se rektifikacija. Greka u okomitosti velikog zrcala ispituje se
izravnim opaanjem luka limba i njegovom slikom u velikom zrcalu (sekstant se dri
u horizontalnoj ravnini, alhidada je na oko 35). Ako se obje slike vide kao jedna
ta greka ne postoji. Ako su obje slike razdvojene greka postoji, a ispravljamo je
okretanjem vijka na stranjoj strani velikog zrcala.
Greka okomitosti velokog ogledala Paralelnost optike osi dalekozora moramo ispitiv
ati prije okomitosti malog zrcala, u iju svrhu slue posebne crte koje se nalaze u
optici dalekozora. Ovu pogreku ispitujemo promatranjem dalekog objekta, najee linije
horizonta, tako da postavimo sekstant na horizontalnu ravninu sa koje promatram
o liniju horizonta. Ako je optika os paralelna, linija horizonta e se nalaziti tono
u sredini izmeu dvije crte koje se nalaze u optici dalekozora, a ako nije, paral
elnost namjetamo pomou vijka koji se nalazi na nosau dalekozora. Ova greka moe utvrdi
ti tako da se motre dvije zvijezde na kutnoj udaljenosti veoj od 90. Odraena slika
jedne dovodi se u dodir s izravnom slikom druge zvijezde na rubu vidnog polja do
gleda. Zatim 65

se sekstant nagne tako da zvijezde dou na drugi kraj vidnog polja. Ako one ostanu
u dodiru, greke nema. Greka okomitosti malog ogledala ispravlja se tako da se alh
idada postavi na nulu, a zatim se promatra neka zvijezda. Bubnji se zakree lijevo
desno i opaa se kako reflektirana slika zvijezde ide gore/dolje u odnosu na izrav
nu sliku. Ako odraena slika prolazi sa strane greka postoji. Moe se promatrati vert
ikalna crta (jarbol) ili u vodoravnom poloaju promatrati crtu obzora. Ako se izra
vna i odraena slika ne poklapaju greka postoji. Takoer, moe se promatrati obzor njih
anjem sekstanta oko vodoravne osi. Ako linija obzora cijelo vrijeme ostaje nepre
kinuta, greke nema. Ispravlja se vijkom na poleini malog zrcala. Greka indeksa sadri
u sebi sve preostale pogreke, a najee pogreku paralelnosti izmeu ravnina malog i veli
kog zrcala. Pogreku indeksa provjeravamo pomou linije horizonta tako da se alhidad
a i bubnji postave na nulu, nakon ega promatramo liniju horizonta. Ako pogreka ne p
ostoji, izravna linija i odraena linija horizonta se poklapaju, a ako ta pogreka p
ostoji ispravljamo je zakretanjem bubnjia sa kojeg oitamo kolika je pogreka.
Greka indeksa (promatranjem horizonta) Pogreku indeksa moemo izraunati i s pomou Sunc
a, na naina da se odraena slika Sunca dovede iznad stvarne slike Suneva diska, pa s
e izmjeri vrijednost kuta. Nakon toga odraenu sliku Sunca dovedemo ispod stvarne
slike Suneva diska, pa opet izmjerimo vrijednost kuta. Ta je vrijednost pozitivna
kad se mjeri kut odraenog Sunca iznad stvarnog Suneva diska, a negativna kad se m
jeri kut odraenog Sunca koje se nalazi ispod stvarnog Suneva diska. Prilikom svako
g mjerenja se izmjeri promjer Sunca. Ako indeksna pogreka ne postoji, oba izmjere
na promjera bit e jednaka, a ako pogreka postoji pojavit e se razlika izmeu dviju iz
mjerenih veliina. Vrijednost indeksne pogreke dobijamo zbrajanjem dobivenih vrijed
nosti uzimajui u obzir predznake, i dijeljenjem sa dva.
Indeksnu pogreku (promatranjem Sunca) Ako je vrijednost indeksne pogreke manja od
2' ne ispravljmo je na sekstantu, ve vrijednost slijedeih mjerenja visina ispravim
o tijekom raunskih operacija za iznos te pogreke (Ki). Meutim, ako je vrijednost in
deksne pogreke vea od 2' dijelom je moemo ispraviti na nain da postavimo alhidadu na
nulu te promatramo liniju morskog horizonta, ija se odraena slika radi pogreke ind
eksa nee poklapati sa stvarnom slikom, to usklaujemo zakretanjem vijka koji se nala
zi na stranjoj strani malog zrcala. NT 32 (za Sunce i zvijezde) i NT 33 (za Mjese
c) sadre korekcije za ispravljanje visina odreenih libelnim sekstantom. Tablice sa
dre ispravke za refrakciju i paralaksu, a drugi se popravci ne primjenjuju, osim
greaka samog sekstanta.
66

MJERENJE VISINA NEBESKIH TIJELA

Prilikom mjerenja visina nebeskih tijela sekstant drimo u desnoj ruci okomito na
morski horizont. Alhidadu i bubnji postavimo na nulu limba, pa tek onda moemo pris
tupiti mjerenju visine nebeskog tijela. Tada lijevom rukom pomiemo alhidadu dok o
draenu sliku nebeskog tijela ne dovedemo ispod stvarne na nain da se vrh odraene sl
ike dodiruje sa linijom horizonta. Precizno namjetanje slike se vri okretanjem bub
njia. Pri mjerenju visina Sunca, Mjeseca i ponekad Venere (kad se vidi kao kruni d
isk) ne moemo izmjeriti visinu koja je definirana sreditem tih planeta, ve je mjeri
mo do donjeg ili gornjeg ruba, to kasnije ispravljamo raunski. Visinu Venere ponek
ad moemo mjeriti procjenom sredita krunog diska, jer je pogreka zanemariva. Visine s
vih ostalih planeta i zvijezda mjerimo dovoenjem odraene slike do linije morskog h
orizonta. U trenutku kad se odraena slika nebeskog tijela nae u blizini horizonta
sekstantom se napravi nekoliko blagih vertikalnih njihanja, pri emu se odraena sli
ka pribliava ili udaljava od linije horizonta. Poloaj kada se slika najvie priblii r
avnini horizonta odraava ravninu vertikalne krunice. Slika se tada preciznim pomic
anjem bubnjia dovodi na samu liniju horizonta, i u tom trenutku na kronometru oita
vamo tono vrijeme, a sa sekstanta izmjerenu visinu. Tonost mjerenja moemo znatno po
veati ako nebeska tijela koja se nalaze na istonoj strani horizonta dovedemo neto i
spod crte morskog horizonta, pa ekamo da porastom visine nebesko tijelo samo doe u
ravninu horizonta. Visine nebeskih tijela koja se nalaze na zapadnoj strani hor
izonta mjerimo na nain da odraenu sliku dovedemo neto iznad ravnine horizonta, pa ek
amo da se nebesko tijelo spusti na samu ravninu. Da bi jo vie poveali tonost mjerenj
a, visinu istog nebeskog tijela izmjerimo vie puta, a za svako mjerenje zabiljeimo
vrijeme. Stvarnu visinu dobijemo kao aritmetiku sredinu svih izmjerenih visina,
a stvarno vrijeme kao aritmetiku sredinu svih zabiljeenih vremena. Ovakav postupak
ne smije trajati vie od etiri minute jer promjena visine nije razmjerna promjeni
vremena u veem razdoblju. Potrebno je naglasiti da je prilikom mjerenja vremena p
rvo potrebno proitati sekunde, zatim minute i tek na kraju sate. Zbog refrakcije
potrebno je izbjegavati mjerenje visine nebeskih tijela niih od 15. Potrebno je ta
koer izbjegavati mjerenja nebeskih tijela velikih visina jer je teko ustanoviti po
loaj vertikalne krunice. Mjeriti zvijezde moemo ako unaprijed odredimo njenu priblin
u visinu i azimut za odreeno vrijeme, to uvelike olakava sam postupak mjerenja jer
odmah identificiramo zvijezdu. Planete opaamo poput zvijezda, samo to odreene plane
te moemo promatrati i danju: Veneru u blizini maksimalne elongacije i Jupiter u p
oloaju opozicije. Planete moemo razlikovati od zvijezda po tome to planete sjaje ra
vnomjernim sjajem, dok zvijezde trepere.
67

ISPRAVLJANJE IZMJERENIH VISINA

Visine izmjerene sekstantom potrebno je ispraviti za refrakciju, depresiju i par
alaksu (paralaksa samo za blia nebeska tijela: Sunce, Mjesec i planete). Meutim, p
ostoje i druge greke koje se za potrebe odreivanja pozicije broda veinom zanemaruju
: radijus nebeskih tijela, augment, iradijacija, korektura za fazu, nestandardni
uvjeti atmosfere, razlika temperature zraka i mora, koriolisova sila, greka zbog
akceleracije, otklon od vertikale, itd. DEPRESIJA MORSKOG HORIZONTA Depresija j
e kut za koji je ravnina morskog horizonta nagnuta pod ravninu pravog (astronoms
kog) horizonta. Meutim, zbog loma svjetlosne zrake prolaskom kroz atmosferu Zemlj
e razlikujemo pravu i prividnu depresiju
Depresija Kad ne bi postojala razlika u gustoi medija kojim prolazi svjetlosna zr
aka, opaa koji se nalazi u toki A, koja se nalazi za Voka iznad povrine Zemlje, vidi
o bi horizont do toke B. Takav se horizont naziva geometrijski horizont. Kut izmeu
ravnine pravog (astronomskog) i geometrijskog horizonta naziva se prava depresi
ja (dep). Budui da se prolaskom kroz atmosferu svjetlosna zraka radi pojave refra
kcije lomi, opaa e vidjeti vei horizont. Taj horizont nazivamo morski horizont. Kut
na slici izmeu pravog horizonta (aproksimiran prividnim, tj. horizontom oka) i ta
ngente na svjetlosnu zraku zove se prividna depresija (deppr). Izmjerena visina
je pogrena upravo za tu vrijednost, a ona se izraunava iz izraza: ili NT 29 (u izd
anju HHI) deppr = 1,77 Voka Veliina depresije je u funkciji visine oka opaaa, stoga
je jako bitno da prilikom opaanja nebeskih tijela na loem vremenu (valjanje i pos
rtanje broda) budemo to blie simetrali broda.
68

69

70

71

72

73

74

75

76

Refrakcija se moe odrediti i na sljedee naine: = A tgz B tgz odnosno za normalne

ete = 58,29 tgz 0,067 tgz Ova formula daje refrakciju s tonou 0,1 za sve ze
ti do 75, odnosno moe se koistiti u navigaciji sve do z = 84 ili visine vee od 5. Ton
ija vrijednost refrakcije za male visine moe se dobiti: = A tgz B tgz + C tg5z
g7z ... (C 0,000025 i D 0,000001) Manji aunalni programi esto koriste sljedee for
= 0,972ctgV 0,00108ctgV (za V >7) = -1,902 + 1,542ctg (V+2,4) (za V < 7) p 283
srednje refrakcije za temperaturu i tlak (NT-35) = 0 1013 273 + t p tlak u hektop
askalima, t tempeatua u C Sve su koekcije za tempeatuu niu od 10C pozitivne i
keu se od 1 do 737, a iznad te tempeatue koekcije su negativne, s vijednostima od
1 do 643. Koekcije za tlak su u manjim ganicama. Za tlakove nie od 1013 hPa one s
u negativne, s maksimalnom vijdnosti 146, a za vie tlakove koekcije su pozitivne,
do 128. Bowns Nautical Almanac daje podatke za sednju efakciju za tempeatuu
od 50F (oko 10C je je C=0,555xF-17,78C) i tlak zaka od oko 29,6 palaca (1002 hPa).
Zbog te azlike u tlaku ima nekih malih azlika u sednjoj efakciji pema naim
tablicama
77

78

79

80

81

82

83

84

85

86

POLUMJER NEBESKIH TIJELA Jedina nebeska tijela ija se visina ne mjeri do sredita t
ijela jesu Sunce i Mjesec, stoga je takvu izmjerenu visinu potrebno ispraviti za
vrijednost polumjera. Visinu ovih nebeskih tijela mjerimo do njihovog gornjeg i
li donjeg ruba. Srednja vrijednost polumjera Sunca iznosi 16' 02'', a mijenja se
od 15' 46'' (kada se Zemlja nalazi u poloaju afela) do 16' 18'' (kada se Zemlja
nalazi u poloaju perihela). Srednja vrijednost polumjera Mjeseca iznosi 15' 42'',
a mijenja se od 14' 44'' u poloaju apogeja do 16' 40,5'' u poloaju perigeja. Priv
idni polumjeri navigacijskih planeta: Venera od 5'' do 32'' Mars od 2,7'' do 12,
6'' Jupiter od 16'' do 25'' Saturn od 7'' do 10''
87

Utjecaj polumjera Sunca ili Mjeseca na izmjerenu visinu. Visinu sredita tijela do
bijemo ako izmjerenoj visini donjeg ruba pribrojimo vrijednost polumjera, ili ak
o izmjerenoj visini gornjeg ruba oduzmemo vrijednost polumjera: Vs = Vd + r Vs =
Vg r
Nautiki godinjak daje za svaki dan u godini vrijednost geocentrikog polumjera Sunca
i Mjeseca. AUGMENT Geocentrini polumjer (r.g.) je prividni polumjer nebeskog tij
ela koji bi zamiljeni opaa merio iz Zemljina sredita i on je uvijek manji od onog st
varnog, tj. prividnog kada je opaa na povrini Zemlje (r.pr.) Poveanje prividnog radi
jusa s visinom naziva se augment. Za sva nebeska tijela, osim Mjeseca on se zane
maruje. Za Sunce iznosi 1/24''. Za Mjesec priblino se rauna po formuli: A = 0,3' x
sin V (V-opaena visina Mjeseca) Nautike tablice ne sadre posebno augment, jer je o
n ukljuen u ukupnu korekturu izmjerene visine.
88

Augment Mjeseca KOREKTURA ZA IRADIJACIJU Iradijacija je optika pojava koja se oitu

je tako da svjetli predmeti na tamnoj podlozi izgledaju vei nego to stvarno jesu.
Zato Sunce u odnosu prema pozadini neba izgleda vee, a budui da je nebo svjetlije
od mora, obzor se ini sputenim. Kada se opaa Sunev donji rub, tada se ove greke ponita
vaju, a za gornji rub se zbrajaju. KOREKTURA ZA FAZU U periodima od jedne sinodik
e revolucije (pun okret u odnosu na Sunce) Mjesec i donje planete prolaze kroz s
voje mjene (faze). Zbog tih mjena njihovo pravo sredite razlikuje se od prividnog
. Kod Mjeseca to nije bitno jer se i tako opaa njegov donji rub, a ne njegovo sre
dite. Meutim, za blie planete, npr. Veneru, faza je mjerljiva. Ta korektura (moe se
pronai u nautikim godinjacima) primjenjuje se samo kad se Venera motri u sumrak, a
za dnevna mjerenja nije ju potrebno uzimati. KOREKTURA ZA NESTANDARDNE UVJETE AT
MOSFERE Srednja refrakcija dana je za srednje uvjete atmosfere, i to za temperat
uru od 10C i tlak zraka od 1013 hPa. Kad je temperatura via, kut refrakcije je man
ji, i obrnuto, a ako je tlak zraka vei, vea je i refrakcija. Nautike tablice NT-35
(HHI) daju popravak srednje refrakcije za temperaturu i barometski pritisak.
89

KOREKTURE ZA RAZLIKU TEMPERATURE ZRAK-MORE Temperatura i zlak zraka opadaju s vi

sinom za normalne prilike u atmosferi. U najdonjem sloju atmosfere (troposfera do 11km), temperatura prosjeno opada 1C za svakih 100 m visine, a tlak 1 hPa za s
vakih 7,9 m. Te vrijednosti izraunate su za neke srednje uvjete u atmosferi (stan
dardna atmosfera). Nestandardne prilike nastaju pri znatnijoj razlici izmeu tempe
rature mora i zraka. Kada je more toplije od zraka zna doi do fenomena koji se zo
ve ''ledeni dim-Frost Smoke'', tj. do isparavanja s morske povrine, pa se u tom s
luaju horizont ne vidi. Kada je more toplije, zrak se u dodiru s njim zagrijava i
kao topliji se die. Gustoa u donjim slojevima se smanjuje, pa nastaje subrefrakci
ja. Stvarna depresija je vea od srednje. Obrnuto je kada je more hladnije. Ispiti
vanja su pokazala da ova korekture prosjeno varira od 0,2' do 0,28' za svaki stup
anj razlike temperature zraka i mora. Ako se uzme srednja vrijednost od 0,24', t
ad ova korektura iznosi 1' za svaka 4,2 temperaturne razlike. Korektura se odnosi
na sva nebeska tijela koja se mjere na morski horizont. CORIOLISOVA KOREKTURA N
a svako tijelo koje se giba po Zemljinoj povrini djeluje otklonska sila Zemljine
rotacije koja se zove Coriolisova sila. Ona djeluje u smjeru rezultante Zemljine
rotacije i smjera kretanja u odnosu prema povrini Zemlje i uzrokuje skretanje ud
esno na sjevernoj hemisferi, odnosno ulijevo na junoj. Skretanje valova i oceansk
ih struja upravo je posljedica Coriolisove sile. Ova sila djeluje i na libelni s
ekstant, pa i na sekstant na njihalo, a posljedica je greka u horizontali, odnosn
o vertikali. Greka (Z) je u funkciji brzine kretanja (b), zemljopisne irine (), pra
vog kursa (K) i promjene kursa u stupnjevima (K) za jednu minutu vremena. Uzima s
e u obzir samo kod velikih brzina (avioni). Z = 2,62' b sin + 0,146' b 2 sin Ktg
5,25bK
GREKA ZBOG AKCELERACIJE (ubrzanja) Greka akceleracije nastaje zbog valjanja i posr
tanja broda ili aviona, a javlja se i kod svake promjene brzine ili kursa. Poseb
no je izraena kod sekstanta s umjetnim horizontom, odnosno ovi sekstanti su gotov
o neupotrebljivi na uzburkanom moru upravo zbog ove greke. OTKLON OD VERTIKALE Ob
ino se pretpostavlja da je smjer sile tee normalan na sferoidnu Zemljinu povrinu. A
li, zbog nepravilnosti u gustoi atmosfere, i u blizini visokih planinskih masiva
, dolazi do tzv. otklona od vertikale, koji moe biti i do 1,1'. Ova greka prisutna
je uvijek kada se koristi sekstant (obini ili onaj s umjetnim horizontom), meutim
u praksi se zanemaruje.
90

VIII. NAUTIKI GODINJAK

Nautiki godinjak nuna je publikacija u astronomskoj navigaciji, koji uz sekstant i
kronometar ini temelj praktine primjene astronomske navigacije u pomorstvu. Sinoni
mi za ovu publikaciju su almanah i efemeride. Almanah dolazi od arapske rijei ''a
l manah'' i znai raunati. Efemeride dolaze od grke rijei ''epi'', to znai na, i ''heme
re'', to znai dan. POVIJESNI RAZVOJ Kao poetak efemerida mogle bi se uzeti Hiparhov
e tablice deklinacije Sunca za epohu 128 g.p.n.e. Osim tih podataka za Sunce tu
je i katalog od 850 zvijezda s nebeskim ekvatorskim koordinatama (deklinacija i
rektascenzija). Velik broj efemeridnih podataka dat je i u Ptolemejevu Almagestu
, a uz ostalo i katalog od 1022 zvijezde u ekliptikim koordinatama. Prvi pokuaji t
onijeg odreivanja astronomskih efemerida zabiljeeni su poetkom jedanaestog stoljea, k
ada arapski astronom Al Battani (Albategnius) (1040. 1123) uspijeva izraunati kre
tanja Mjeseca i planeta. U gradu Toledu u panjolskoj su 1080. godine izdane pozna
te Toledske tablice (prve efemeride u Evropi). Slijede ih druge panjolske tablice
, tzv. Alfonsove tablice iz 1252. god. Bez obzira na znaajan doprinos razvoju tad
anje znanosti, navedene tablice nisu bile sasvim ispravne. Prve tablice raene na t
iskarskom stroju objavljuje Puerbach u Beu 1487. godine. Regiomontanus izdaje efe
meride za period od 1475. do 1506. godine. Ove tablice su tada davale najtonije p
odatke i njima su se koristili veliki istraivai tog vremena. Izmeu ostalog, Regiomo
ntanus donosi i metodu mjeseevih udaljenosti (za raunanje zemljopisne duine). Prve
tablice koje se baziraju na Kopernikovu heliocentrinom sustavu svijeta objavljuje
1551. godine Erasmus Reihold. Prve efemeride priblino dananjeg oblika objavljuju
se u Parizu 1678. godine. Sastavlja ih francuski astronom Jacques Piccar za meri
dijan Pariza (zgrada opservatorija) i donosi efemeride nebeskih tijela od 1679.
godine. Prve britanske efemeride (The nautical Almanah and Astronomical Ephemeri
s) sastavlja britanski astronom Nevil Maskelyne. Objavljuje ih 1756. godine Boar
d of Longitude za godinu 1767. i dalje za svaku godinu. Podaci su dani za meridi
jan koji prolazi kroz zvjezdarnicu u Greenwichu. Poznati Brown's Nautical Almana
h izlazi od 1858. godine. Britanski almanah bio je jedinstven za astronome i pom
orce sve do 1914. godine. Nautiki godinjak u izdanju hidrografskog instituta u Spl
itu izdaje se od 1955. godine. SADRAJ NAUTIKOG GODINJAKA Nautiki godinjak prikazuje p
odatke o satnim kutovima i deklinacijama planeta (Mars, Venera, Jupiter, Saturn)
, Sunca i Mjeseca, satne kutove proljetne toke, surektascenzije i deklinacije oda
branih zvijezda. itanje navedenih koordinata dato je u funkciji srednjeg grinikog
vremena (UTC) za svaki sat odreenog dana u godini. Za minute i sekunde postoje po
sebne korekcione tablice, u zasebnom dijelu nautikog godinjaka. Za planete takoer j
e dat i podatak o surektascenziji. Nautiki godinjak takoer daje vremena izlaska i z
alaska Sunca, vremena graanskog i nautikog sumraka, vremena izlaska i zalaska Mjes
eca, vremena prolaska Sunca i Mjeseca kroz meridijan, prividne veliine planeta, p
rividni polumjer Sunca i Mjeseca, te podatke o jednadbi vremena (razlike pravog i
srednjeg vremena). Poseban dio nautikog godinjaka posveen je zvijezdi Polari, odno
sno nude se tablice uz pomo kojih je mogue odredtiti azimut polare i korekcije vis
ina u cilju odreivanja zemljopisne irine. Nautiki godinjak u pravilu sadri i uputstvo
s rijeenim primjerima, a neki daju i korekcione tablice za ispravak utjecaja ref
rakcije, depresije i paralakse nebeskih tijela. 91

Razlika nautikog godinjaka u izdanju Hrvatskog hidrografskog instituta u Splitu u

odnosu na engleska izdanja (ili neka druga) minimalna je. Razliku je mogue pronai
u oznakama pojedinih elemenata, odnosno dodatnim pomonim tablicama ne vezanim za
same efemeride.
92

93

94

IX. IDENTIFIKACIJA ZVIJEZDA

Zvijezde se identificiraju pretvaranjem horizontskih koordinata koje se mogu mje

riti (visina i azimut) u mjesno ekvatorske koordinate (deklinaciju i surektascen
ziju). Tako dobiveni podaci se usporeuju s podacima u Nautikom godinjaku. Brown's N
autical Almanac daje podatke za ukupno 73 zvijezde, a Nautiki godinjak Dravnog hidr
ografskog instituta u Splitu daje podatke za 54 zvijezde (ukljuujui i Polarnu zvij
ezdu). Zvijezde se oznauju Bayerovim oznakama, koji je 1603. godine predloio nain p
o kojemu zvijezde odreenog zvijea oznaavamo slovima grkog alfabeta ispred imena zvijea
a u nedostatku simbola nastavlja se slovima latinske abecede. MATEMATIKI MODEL I
DENTIFIKACIJE Identifikaciju nebeskih tijela vrimo pretvaranjem horizontskih koor
dinata u mjesno ekvatorske. Matematiki modeli pretvaranja mogu se vidjeti na slic
i.

Pri identifikaciji su nam poznate izmjerena visina nebeskog tijela te zemljopisn

a irina zbrojene pozicije. Koordinate iz osnovnog astronomsko nautikog trokuta moem
o meusobno pretvarati prema pravilima sferne trigonometrije. sin = sin sinV + cos
cosV cos sin V sin sin cos s = cos cos Zvijeze se najee mogu identificirat
izraunom deklinacije, ali ako su koordinate zbrojene pozicije nepouzdane, a pogr
eka u mjerenju azimuta velika i postoji vie zvijezda sa priblino jednakim vrijednos
tima deklinacije, mora se izraunati i vrijednost surektascenzije, koja se dobije
iz mjesnog satnog kuta zvijezde (szv iz gornjeg izraza): 360 = szv ( S + ) Pro
etna toka () je presjecite nebesko ekvatora i ekiptike za trenutak projetno ekv
inocija, a moe se izraunati iz Nautikog godinjaka s poznatim vremenom meridijana u G
reenwichu.
95

Prema tome poznati su nam toni podaci: izmjerena visina (Vi) i griniki satni kut p
roljetne toke (S), nedostatno precizan podatak azimuta () i poreni podaci kordinata
zbrojene pozicije (z i z) koji mou imati toiko veiku poreku da nam onemoue ide
ntifikaciju. IDENTIFIKACIJA ZVJEZDANIM KARTAMA I ZVJEZDANIM GLOBUSIMA Zvjezdane
karte mogu se pronai u Nautikim godinjacima, ili u posebnim publikacijama (prirunici
ma), odnosno mogu se pronai samostalno kao infornativne karte. Veinom su to karte
u stereografskim projekcijama, mada mogu biti i u Merkatorovoj projekciji (najee ze
mljopisne irine od + 70 do - 70). Zvjezdani globusi su pomagala koja predouju nebesk
u sferu s ucrtanim zvijezdama prve i druge veliine, te krugovima koji predouju neb
eski ekvator, nebeski horizont, satne krunice i vertikalne krunice. Svi su oznaeni
stupanjskom podjelom to nam omoguuje direktno usporeivanje koordinata razliitih koor
dinatnih sustava. Na zvjezdanim kartama i globusima su ucrtane samo zvijezde, je
r se njihova deklinacija i surektascenzija ne mijenjaju, ili se mijenjaju vrlo s
poro. Takoer, moe biti ucrtana ekliptika i raspored rektascenzije Sunca po kalenda
rskim mjesecima (poloaj Sunca u odreeno doba godine). IDENTIFIKACIJA ALIGNAMENTIMA
Alignamenti (alinjmani) su zamiljene linije koje spajaju pojedine zvijezde, a mo
gu tvoriti razliite, manje ili vie, pravilne geometrijske likove. Identifikacija s
e vri na nain da krenemo od poznate zvijezde, zatim prema ve utvrenim pravcima zamilj
amo alignamente i dolazimo do zvijezda koje elimo identificirati. Postoji mnogo r
aznih alignamenata, a kao primjer navest u alignamente zvijea Velikog medvjeda (Urs
ae Majoris) i Oriona (Orionis). Veliki medvjed jedno je od najuoljivijih zvijea sje
verne polutke. Posebno je lako prepoznatljiv dio zvijea zvan Velika kola, a sastoj
i se od sedam zvijezda, od kojih su etiri navigacijske (Alkaid, Mizar, Alioth i D
ubhe). Alkaid je prva zvijezda u rudi Velikih kola, Mizar druga, a Alioth trea. Z
vijezda Dubhe je stranji kota kola na strani ruda. Ako se spoje dvije zvijezde koj
e predstavljaju stranje kotae Velikih kola (od kojih je zvijezda Dubhe blia polu) i
u tom pravcu proslijedi za pet njihovih meusobnih udaljenosti, dolazi se do najv
ee zvijezde zvijea Malog medvjeda (Ursae Minoris)-Polarne zvijezde, po mnogo emu naj
vanije zvijezde sjeverne polutke. Njezino je posebno obiljeje da se nalazi blizu s
jevernog nebeskog pola, pa je izmjerena visina zapravo priblina zemljopisna irina
opaaa. Posljednja je zvijezda u repu Malog medvjeda, a uz nju je i navigacijska zv
ijezda Kochab u stranjim kotaima na strani repa Malog medvjeda. Ako se spojnica st
ranjih kotaa Velikih kola produi do Polarne zvijezde za daljnjih pet meusobnih udalj
enosti u priblino istom smjeru, dolazi se do zvijezde Capha u zvijeu Kasiopeje (Cas
iopeia). Isti smjer produen dalje za otprilike jednaku udaljenost od Polarne zvij
ezde do Capha vodi do zvijezde Alpheratza u zvijeu Andromeda. Alpheratz s jo tri zv
ijezde ini etverokut u zvijeu Pegaza, a zvijezda koja se u tom etverokutu nalazi u di
jagonali Alpheratza jest navigacijska zvijezda Markab. Ako se produi ruda Velikih
kola u zvijeu Velikog medvjeda, za otprilike etiri udaljenosti izmeu druge i prve z
vijezde u rudi (Mizara i Alkaida), dolazi se do zvijezde Arcturus u zvijeu Bootes.
Istonije od te zvijezde, u smjeru koji se dobije spojnicom zvijezda 96

Aliotha i Mizara (tree i druge zvijezde u rudi velikih kola), nalazi se zvijee sjev
erna kruna (Corona Borealis) s najveom zvijezdom Alpheccom. U suprotnom smjeru na
otprilike jednakoj udaljenosti nalazi se zvijezda Pollux u zvijeu Blizanaca (Gemi
ni). Ako se spojnica zvijezda stranjih kotaa produi prema jugu za otprilike deset d
uina, dolazi se do zvijezde Regulus u zvijeu Lava (Leonis). Spojnica Polarne zvijez
de i zvijezde koju predoava prednji kota Velikih kola, a koji se ne nalazi uz rudu
, produena na jug za jednaku udaljenost, dovodi do zvijezde Denebola, takoer u zvi
jeu Lava. Spojnica iste zvijezde sa zvijezdom koja se nalazi dijagonalno u Velikim
kolima (Dubhe) produena prema jugu za devet meusobnih udaljenosti, dovodi do zvij
ezde Spica, najvee zvijezde u zvijeu Djevice (Virgo). Zvijezde Arcturus, Denebola i
Spica tvore na nebu istaknuti istostranini trokut. Kad se produi rep Malog medvje
da preko Polarne zvijezde za otprilike tri duljine repa nailazi se na zvijezdu C
apella u zvijeu Koijaa (Auriga). Spajanjem zvijezde koja predouje prednji kota Velikih
kola, a koja nije u rudi sa zvijezdom koja predouje zadnji kota Malih kola u prod
uetku rude (zvijezda Kochab) produena za veliinu dvostruke meusobne udaljenosti dovo
di do zvijezde Deneb u zvijeu Labuda (Cygnus). Orion ili Lovac najizraenije je zvij
ee na nebu. Prostire se na objema polutkama, a sastavljeno je od sedam zvijezda od
kojih su etiri navigacijske. Zvijee se moe lako uoiti. etiri zvijezde rasporeene su u
nepravilan etverokut, a tri preostale nalaze se unutar etverokuta na istom pravcu
i meusobno jednako udaljene (predsavljaju pojas Oriona). Tri navigacijske zvijezd
e su Betelgeus, na vrhu otrog kuta etverokuta, Bellatrix, na vrhu tupog kuta etvero
kuta, i Rigel, u kutu ispod zvijezde Bellatrix. Ako se spojnica Rigela i preosta
le zvijezde u etverokutu produi do presjecita s crtom koju tvore zvijezde pojasa Or
iona, u presjecitu se nalazi Sirius, najsjajnija zvijezda na nebu, i najvea zvijez
da zvijea Velikog psa (Canis Majoris). Spojnica zvijezda u otrom kutu Oriona (Betel
geus) i tupom kutu Oriona (Bellatrix) prema istoku, na otprilike na dvostruko veo
j udaljenosti, vode do zvijezde Procyon u zvijeu Maloga psa (Canis Minoris). Spojn
ica zvijezde u otrom kutu Oriona (Betelgeus) i Siriusa na polovici udaljenosti pr
ema jugu od Siriusa dovodi do navigacijske zvijezde Adhara u zvijeu Velikog psa. S
pojnica Procyona i Adhare, na otprilike jednakoj udaljenosti prema jugu, dovodi
do zvijezde Canopus. Na istom alignamentu, a na udaljenosti od Canopusa koja odg
ovara dvostrukoj udaljenosti Canopusa i Adhare nalazi se zvijezda Achernar. Navi
gacijska zvijezda je i srednja zvijezda Orionova pojasa (Alnilam). IDENTIFIKACIJ
A POMOI IDENTIFIKATORA Svi identifikatori se temelje na istom naelu, usporeivanjem
koordinata zvijezde u koordinatnom sustavu horizonta s koordinatama zvijezde u p
rvom koordinatnom sustavu ekvatora. Koordinate horizontskog sustava (visina i az
imut) se mjere, a zatim usporeuju sa efemeridama mjesnog koordinatnog sustava ekv
atora, od kojih se deklinacija mijenja, a mjesni satni kut ovisi o rotaciji Zeml
je. Na krug koji predouje model nebeske sfere u prvom koordinatnom sustavu ekvato
ra unesene su dnevne koordinate navigacijskih zvijezda. Postoji vie koordinatnih
sustava, a poloaji zvijezda oznaeni su kao funkcije mjesnog satnog kuta proljetne
toke. Na drugom krugu oznaene su koordinate u koordinatnom sustavu horizonta (visi
na i azimut). Krugovi koji predouju koordinatne sustave se pri identifikaciji pre
klope tako da se nebeski pol i zenit razlikuju za veliinu komplementa zemljopisne
irine, a zatim se pronalazi zvijezda koja odgovara izmjerenim vrijednostima visi
ne i azimuta. Identifikator koji se najee upotrebljava jest ameriki Star Finder and
Identifier izdavaa U. S. Navy Hydrographic Office. Postoji i nekoliko hrvatskih i
dentifikatora, a to su Kotlariev Identifikator zvijezda i umbeliev Identifikator. S
vi nabrojeni identifikatori se temelje na gore navedenom naelu usporeivanja koordi
nata horizontskog i mjesno ekvatorskog koordinatnog sustava. 97

Veliki medvjed
Orion
Andromeda i Pegasus
Crux
98

Sjeverno nebo
99

Juno nebo
100

Primjer 2 (vidi sliku). Indentificirati nebesko tijelo Pz V=3850 =063 (10.01.2001 u

110415 UTC) S = 27502
,0 =38,9888885 + K = 00103,9 szv=296,7522431 + = - 06020,0 s = 21545,9 (360-)=080
01
=3130N =06020W (rjeenje: Vea)

X. STAJNICA U ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI TERESTRIKA PROJEKCIJA NEBESKOG TIJELA

Poloaj neke toke
snom irinom () i
ordinatama mjesno
govara eklinaciji

na povrini Zemlje je definiran zemljopisnim koordinatama, zemljopi

zemljopisnom uinom (). Ako zemjopisne koordinate usporedimo sa ko
koordinatno sustava ekvatora vidimo da zemjopisna irina () o
(), a zemljopisna uina () odovara satnom kutu Greenicha (S).

Terestrika projekcija nebeskog tijela jest toka na povrini Zemlje kroz koju prolazi
spojnica sredita Zemlje i sredita nebeskog tijela. Njezine zemljopisne koordinate
odgovaraju koordinatama mjesnog koordinatnog sustava ekvatora (=, =s). Na sici, k
oja prikazuje Zemju i nebesku sferu, toka G predstavlja poziciju Greenwicha, a t
oka A poloaj nebeskog tijela na sferi. Terestrika projekcija, oznaena tokom A' je zam
iljena toka na povrini Zemlje kroz koju prolazi pravac koji spaja sredite zemlje i s
redite nebeskog tijela. Terestrika projekcija mijenja svoj poloaj na povrini Zemlje,
a kree se od istoka prema zapadu brzinom koja odgovara rotaciji Zemlje. Ako se n
ebesko tijelo nalazi u gornjem meridijanu opaaa, zemljopisna irina e biti zbroj dekl
inacije nebeskog tijela i komplementa visine, a zemljopisna duina odgovarat e vrij
ednosti satnog kuta meridijana Greenwicha. Ako se nebesko tijelo nalazi u donjem
meridijanu, zemljopisna irina opaaa moe se dobiti zbrajanjem visine i komplementa d
eklinacije, a zemljopisna duina opaaa razlikovat e se za 180 od satnog kuta nebeskog
tijela u meridijanu Greenwich. Nebeska tijela (zvijezde) koja ne mijenjaju svoju
deklinaciju krue po deklinacionim paralelima, a ostala nebeska tijela po praviln
im ili nepravilnim spiralama.
102

KRUNICA JEDNAKIH VISINA I KRUNICA POZICIJA

Toke na povrini Zemlje sa kojih se u istom trenutku mjeri jednaka visina nebeskih
tijela nalaze se na krivulji koja ima oblik krunice, a naziva se krunica pozicije.
Dobije se ako se iz poloaja terestrike pozicije povue krunica radijusa zenitne udal
jenosti (90- V). Negdje na krunici se nalazi poloaj broda, dakle ona je stajnica. K
ao to je prikazano na slici, projekcija krunice pozicije na nebeskoj sferi jest kr
unica istih zenitnih udaljenosti.
Izmjerena visina nebeskog tijela ini krunicu na kojoj se nalazi opaa, i ona se naziv
a krunica pozicija. Projekcijom krunice pozicija na nebesku sferu dobiva se krunica
jednakih zenitnih udaljenosti. Na Merkartorovoj karti krunica pozicija moe poprim
iti razliite oblike, to ovisi o poloaju opaaa i nebeskog tijela. Ako se krunica pozici
je u cijelosti nalazi izmeu ekvatora i pola, stajnica na Merkartorovoj karti popr
ima oblik nepravilne elipse s velikim polumjerom u smjeru meridijana. Ovakav obl
ik krivulje naziva se krivulja pozicija prve vrste, kao to je prikazano na slici.
.Krivulja pozicije prve vrste Ako krunica pozicija obuhvaa dvije polutke, a unutar
nje se nalazi Zemljin pol, krivulja poprima oblik slian kosinusoidi, a naziva se
krivulja pozicije druge vrste. Ako krunica pozicije dodiruje Zemljin pol, ona na
Merkartorovoj karti poprima oblik koji je slian obliku parabole, a takav se obli
k krivulje naziva krivulja pozicije tree vrste.
103

U praksi je rjetko neko nebesko tijelo u zenitu, takoer crtanje krunice pozicije n
a Merkatorovu kartu nije praktino. Crtanje krunice pozicije relativno bi bilo jedn
ostavno kada bi imali velike globuse (gdje se sijeku dvije krunice pozicije to bi
bila pozicija broda, svaka krunica za centar ima terestriku projekciju pripadajueg
nebeskog tijela). Meutim, i globusi su nepraktini za praktinu uporabu.
Krivulja pozicije druge vrste (slika gore), i krivulja pozicije tree vrste (slika
dolje). Krivulja pozicija (astronomska stajnica) moe se zamijeniti krunicom jedin
o u sluaju kada imamo vrlo male zenitne udaljenosti nebeskog tijela, dakle kada m
jerimo nebeska tijela velikih visina, i za nebeska tijela sa vrlo malim vrijedno
stima deklinacija.
LUK I PRAVAC POZICIJE
S obzirom da se u navigacijskoj praksi mjere visine nebeskih tijela i do 70, a nj
ihova krunica pozicije moe imati promjer i preko 1 000 NM, koristimo se lukom pozi
cije (umjesto krunice pozicije), koji se zamjenjuje pravcem pozicije. Luk i prava
c pozicije dobije se iz krunice pozicije i kruga zbrojene pozicije Krug zbrojene
pozicije dobijemo ako oko toke zbrojene pozicije opiemo krug polumjera koji odgova
ra jednoj esnaestini prevaljenog puta od zadnje provjerene pozicije po lijepom vr
emenu, odnosno jedne osmine prevaljenog puta za vrijeme plovidbe u uvjetima loeg
vremena. Odnosno to je krug unutar koje bi se brod trebao nalaziti sa velikom vj
erojatnou. ak i u uvjetima plovidbe po izrazito loem vremenu krug zbrojene pozicije
je viestruko manji od krunice pozicije. Luk pozicije je onaj dio krunice pozicije k
oji se nalazi unutar kruga zbrojene pozicije, to jest luk AB prikazan na slici.
104

Luk i pravac pozicije Luk pozicije dio je krunice pozicije koji se nalazi unutar
kruga zbrojene pozicije. Pravac pozicije dio je tangente na krunicu pozicije koja
se nalazi unutar kruga zbrojene pozicije. Pravac pozicije (astronomska stajnica
) jest tangenta na krunicu pozicije unutar kruga zbrojene pozicije. Budui da se po
zicija broda najee rjeava grafiki na Merkartorovoj karti, pravac pozicije je dio loks
odrome. Ukoliko se zbrojena pozicija ne razlikuje znatno od prave pozicije moemo
luk pozicije zamijeniti pravcem pozicije. Meutim, ako je pogreka zbrojene pozicije
vea tada dolazi do odstupanja koje moemo izraunati iz izraza: D 2 tan V d= 6876 U
gornjem izrazu, d oznaava odstupanje pravca pozicije od luka pozicije na udaljeno
sti D od toke u kojoj pravac pozicije tangira krunicu pozicije, a V je izmjerena v
isina nebeskog tijela. U tablici je prikazano odstupanje pravca pozicije od luka
pozicije za razliite visine i razliite udaljenosti D. Visina nebeskog tijela: 10 3
5 60 80 85 Udaljenost od dodirne toke: D = 30 Nm D = 50 Nm D = 100 m Odstupanje pravc
a pozicije od luka ozicije: 0,02 Nm 0,06 Nm 0,26 Nm 0,09 Nm 0,25 Nm 1,02 Nm 0,22
Nm 0,62 Nm 2,51 Nm 0,74 Nm 2,06 Nm 8,25 Nm 1,50 Nm 4,16 Nm 16,62 Nm
Prema gore navedenim podacima greke se mogu zanemariti osim u sluaju plovidbe po i
zrazito loem vremenu, no tada poziciju raunamo tako da uz pomo koordinata zbrojene
pozicije izraunamo koordinate pozicije koja nee biti prava, ve e od nje odstupati za
relativno malu vrijednost, a nakon toga raun valja ponoviti uzimajui izraunate koo
rdinate kao koordinate zbrojene pozicije. Ovako dobivena nova pozicija nee sadrava
ti pogreku. U Nautikim tablicama broj 46 moemo izvriti korekciju stajnica ucrtanih n
a Merkartorovu kartu. 105

ASTRONOMSKA STAJNICA
Astronomsku stajnicu je otkrio 1837. godine ameriki kapetan Thomas Sumner. Nain na
koji je doao do tog otkria je izrazito jednostavan. Potrebno je izraunati dvije po
zicije tako da se jedna koordinata pretpostavi, a druga izrauna. Ovaj postupak tr
eba ponoviti, ali za neku drugu vrijednost pretpostavljene koordinate. Bitno je
naglasiti da nije vano koju koordinatu pretpostavljamo, meutim jednostavnije je rau
nati zemljopisnu duinu kao funkciju zemljopisne irine.
Pravac poloaja po metodi sekante (Sumnerova metoda)
106

Jedan i drugi nain meusobno su kompementarni to znai da kada jedna daje loe rezultate
druga daje dobre i obrnuto. Kapetan T. Sumner koristio je prvu gore navedenu me
todu (procjenjivao je zemljopisnu irinu, a raunao je zemljopisnu duinu). Ovaj nain n
ajbolje rezultate daje u blizini prvog vertikala, a najloije u blizini meridijana
. Ako se uzme proizvoljna zemljopisna irina, duina se moe dobiti i na sljedei nain: c
os s = (sinVp sin sin )/(cos cos ) =s-S Uzimanjem 2, umjesto 1, obit e se i 2. D
jeima, dobit e se dvije toke koje kada se spoje definiraju stajnicu. Drugi nain, kad
a se procjenjuje zemljopisna duina, a rauna zemljopisna irina, najbolje rezultate d
aje u blizini meridijana, a najloije u blizini prevog vertikala.
PRAVAC POLOAJA PO METODI TANGENTE
Terestrika projekcija zanita na zemljinu povrinu daje stajalite opaaa., tj. toku broda
. Smjer vertikalne krunice iz poloaja broda prema terestrikoj projekciji nebeskog t
ijela je smjer azimuta tog tijela. Takoer, poznato je iz geometrije da je tangent
a u svakoj toki krunice uvijek okomita na polumjer, koji je u ovom sluaju luk velik
e krunice. Dakle, kad se za pravac poloaja uzme tangenta na krunicu u nekoj toki, ta
d je ona uvijek okomita na smjer azimuta. Zato je potrebno ustanoviti kooordinat
e neke toke na krunici poloaja i za tu toku izraunati azimut. S obzirom na nain kako s
e dobivaju koordinate odreujue toke na krunici poloaja, razlikuju se sljedee metode: irinska, - duljinska, - visinska.
107

irinska ili Bordina metoda

Odreujua toka ove metode je zemljopisna irina, odnosno zemljopisna duina se procjenju
je (npr. iz zbrojene pozicije), a irina se rauna za tu procjenjenu zemljopisnu duin
u kao i pripadajui azimut. Pravac poloaja (stajnica) prolazi kroz dobivenu toku i o
komit je na azimut.
sin Vp sin x sin sin sin sin Vp cos = cos cos Vp cos( x) =
tgx = tg cos s
Ova metoa aje najbolje rezultate u blizini meriijana, a najloije u blizini prv
e vertikale.
Duljinska ili Johnsonova metoa
Oreujua toka ove metode je zemljopisna duina, odnosno zemljopisna irina se procjenju
je (npr. iz zbrojene pozicije), a duljina se rauna za tu procjenjenu zemljopisnu i
rinu kao i pripadajui azimut (obrnuto u odnosu na irinsku metodu). Pravac poloaja (
stajnica) prolazi kroz dobivenu toku i okomit je na azimut. sin Vp sin sin Ova me
toa aje najbolje rezultate u cos s = =s-S cos cos blizini prve vertikale, a naj
loije u blizini
cos = sin sin sin Vp cos cos Vp
meridijana.
Visinska metoda
Visinsku metodu otkrio je francuski pomorac Marcq de Saint Hilaire (Adolphe Laur
ent Anatole de Blonde Marcq de Saint Hilaire) potkraj devetnaestog stoljea. Ova j
e metoda postala ope prihvaena tek u dvadesetom stoljeu postavi dominantna metoda. Z
a zasluge radi otkrivanja ove metode dobio je in admirala. Pravac pozicije s ovom
metodom se dobije kao razlika izmeu izmjerene visine i visine izraunate pomou koor
dinata zbrojene pozicije, a u pravcu azimuta kao to prikazuje slika.
Visinska metoda
108

Visinska metoda temelji se na ispravljanju koordinata zbrojene pozicije za vrije

dnost razlike izmeu izmjerene visine i raunate visine nebeskog tijela u pravcu azi
muta. Toka Tp predstavlja terestriku projekciju nebeskog tijela, a toka Pz jest zbr
ojena pozicija. Luk krunice AA' jest luk pozicije, a pravac okomit na azimut jest
pravac pozicije. S koordinatama zbrojene pozicije opaa e izraunati zenitnu udaljeno
st zr = 90- Vr. Mjerenjem visine nebeskog tijela ija se terestrika projekcija nalaz
i u toki Tp zenitna udaljenost bit e zp = 90- Vp. Razlika od toke Pz do toke Pp iznos
i: zr zp = (90- Vr)-( 90- Vp) = 90- Vr - 90+ Vp = Vp Vr = V. zr zp = V Prava i zb
a pozicija se razlikuju za vrijednost izraunate i izmjerene visine, u pravcu azim
uta, pa se vrijednost zbrojene pozicije moe ispraviti za tu vrijednost. Toka u koj
oj se sijeku pravac azimuta i pravac pozicije zove se rektificirana toka. Postupa
k crtanja stajnice je slijedei: 1. Izmjeri se visina nebeskog tijela i zabiljei vr
ijeme na kronometru. 2. Izmjerena visina (Vi) ispravi se za vrijednost depresije
i refrakcije (te paralakse i radijusa za blia tijela) da bi se dobila prava visi
na (Vp), a kronometarsko vrijeme (Tk) za stanje kronometra (St) da bi se dobilo
srednje vrijeme u meridijanu Greenwich (UT): UT = tk + St 3. Sa srednjim grinikim
vremenom iz nekog od nautikih godinjaka dobiju se mjesne ekvatorske koordinate de
klinacija () i griniki satni kut (S). Za zvijezde griniki satni kut dobit e se ako s
e vrijednosti grinikog satnog kuta proljetne toke pribroji surektascenzija (360- ).
Mjsni stni kut (s) doit e se ako se grinikom satnom kutu pribroji vrijednost ze
mljopisne duine zbrojene pozicije (z). Mjesni satni kut razikovat e se od stvarnog
a za veliinu razmjernu pogreki zemljopisne duine. 4. S deklinacijom (), zemljopisnom
irinom zbrojene pozicije (z) i mjesnim satnim kutem (s) izraunava se visina nebesk
og tijela (Vr), koja bi bila izmjerena da se opaa doista nalazio u zbrojenoj pozic
iji. Visina se izraunava iz izraza: sinV=sinsin + coscoscoss 5. Ovako izraunata visina
se usporeuje s pravom visinom. Ako se opaa doista nalazio u zbrojenoj poziciji, pa
su i zemljopisna irina i duina unesene u izraun neoptereene pogrekama, razlika izmeu
izmjerene i izraunate visine nee postojati. Ako se, meutim, opaa nalazio u poziciji r
azliitoj od zbrojene, pokazat e se razlika izmeu izraunate (Vr) i prave visine (Vp):
V = Vp - Vr 6. Koordinate zbrojene pozicije ispravljaju se za razliku visina u p
ravcu azimuta, pa je potrebno izraunati vrijednost azimuta po izrazu: sin sin sin
V cos = cos cosV
Azimut se na kartu ucrtava od poloaja zbrojene pozicije, pa u raun azimuta moraju
ui one vrijednosti koje odgovaraju koordinatama zbrojene pozicije, dakle vrijedno
st izraunate, a ne izmjerene visine. Azimut raunamo prema gornjem izrazu, a strana
horizonta na kojoj se nalazi terestrika projekcija odredit e se na temelju mjesno
g satnog kuta. Budui da se satni kut poinje raunati u trenutku prolaska nebeskog ti
jela kroz gornji meridijan, a azimut u trenutku prolaska nebeskog tijela kroz do
nji meridijan, te dvije vrijednosti se razlikuju za 180, pa se azimut moe izraunati
prema ovim pravilima:
109

ako je satni kut vei od 180, nebesko tijelo nalazi se na istonoj strani horizonta,
pa je izraunata vrijednost stvarna vrijednost azimuta ako je satni kut manji od 1
80, nebesko tijelo nalazi se na zapadnoj strani horizonta, pa se izraunata vrijedn
ost azimuta mora oduzeti od 360.
7. Na Merkartorovoj karti iz zbrojene pozicije ucrtava se pravac azimuta i na to
m pravcu odredi se rektificirana toka na ovaj nain: - Ako je razlika visina (V) poz
itivna, vrijednost se nanosi na pravac azimuta prema terestrikoj projekciji nebes
kog tijela. - Ako je razlika visina (V) negativna, vrijednost se nanosi na pravac
azimuta u smjeru koji je suprotan poloaju terestrike projekcije nebeskog tijela.
Stajnica se dobiva kad se kroz rektificiranu toku povue pravac okomit na pravac az
imuta, kao to je prikazano na sljedeoj slici.
Konstrukcija astronomske stajnice na Merkartorovoj karti. Poziciju broda moemo od
rediti mjerenjem visina dvaju ili vie nebeskih tijela istodobno ili u kratkom vre
menskom razmaku, ucrtavanjem stajnica na Merkartorovu kartu ili prijenosom stajn
ice ako se mjerila visina samo jednog nebeskog tijela.
110

XI. ODREIVANJE POZICIJE BRODA

Geometrijsko mjesto poloaja broda u astronomskoj navigaciji definira se kao krunic
a poloaja, luk poloaja i pravac poloaja. Krunica poloaja na Merkatorovoj karti predouj
e se krivuljom slinom elipsi, sinusoidi ili paraboli. Presjek dvaju geometrijskih
mjesta (stajnica) sveden na isti trenutak i mjesto daju toku broda. Vie od dvije
stajnice zatvaraju poligon poloaja, tri zatvaraju trokut, etiri etverokut, itd. Teo
rijski, sve stajnice svedene na isti trenutak i mjesto morale bi se sjei u jednoj
toki, to u praksi nije mogue zbog navigacijskih greki. Metode odreivanja astronomsko
g poloaja broda mogu se podijeliti na dvije osnovne skupine: - izravne metode, neizravne metode.
Izravne metode

Dvije krunice poloaja sijeku se u dvije toke. Jedna od njih je pozicija broda. Zada
tak bi se najbre i najjednostavnije rijeio kad bi se mogle te krunice nacrtati na z
emaljski globus. Meutim, to nije praktino (da bi se 1M prikazala duljinom od 1mm,
globus bi morao imati promjer oko 7m). Raunski zadatak se svodi na rjeavanje susta
va jednadbi: sinV1=sinsin1+coscos1cos(S1+E) sinV2=sinsin2+coscos2cos(S2+E) Ovaj su
onometrijskih jednadbi treba rijeiti po nepoznanicama. Postupak je du i zamren, pa
se ne upotrebjava u praksi. Jedan od naina rjeavanja ovog problema dao je Charle
s T. Dozier (1949. godine): Neka je poloaj opaaa odreen prema slici dolje: S1- teres
trika projekcija prvog nebeskog tijela S2 - terestrika projekcije drugog nebeskog
tijela S=s1-s2=S++(360-1)-S--(360-2)=(360-1)-(360-2)
Dozirov mtod
111

Iz trokut Pn S1 S2:
cosD=sin1sin2+cos1cos2cosS
cos( + A1) = sin 2 sin 1 cos D cos 1 sin D
Iz trokuta S1 P1 S2:
cos A1 =
sin V 2 sin V 1 cos D cos V 1 sin D
1=(1+A1) A1 Iz trokuta Pn P1 S1: sin=sin1sinV1+cos1cosV1cos1
cos s1 = sin V 1 sin 1 sin cos 1 cos
=S1s1
Neizravne metoe
U neizravne metoe oreivanja poloaja broda u astronomskoj navigaciji ubrajaju se
one u kojima se raunanje zemljopisnih kooordinata ostvaruje posredno, preko pomoni
h veliina, bilo grafiki ili raunski. Od svih neizravnih metoda danas se gotovo bez
izuzetka upotrebljava visinska ili Hilaireova metoda. Postupak se svodi na odreiv
anje stajnica (na nain ve opisan) od vie nebeskih tijela, bilo istovremenim opaanjem
ili u razmaku vremena. Odreivanje pozicije istovremenim opaanjima Ukoliko nam oko
lnosti dozvoljavaju, potrebno je odrediti poziciju broda sa mjerenjima visina tr
iju i vie nebeskih tijela. U navigacijskoj praksi mjerenja se vre za vrijeme jutar
njeg ili veernjeg nautikog sumraka kada se osim Sunca, Mjeseca i planeta mogu mjer
iti i visine navigacijskih zvijezda. Bitno je obratiti panju na to da visine koje
mjerimo ne smiju biti manje od 20 ni vee od 70. Azimuti opaanih nebeskih tijela mor
aju se razlikovati za najmanje 30, a najvie 150 (po mogunosti ravnomjerno po krugu o
d 360). Razlika vremena izmeu pojedinih mjerenje ne smije biti vea od vremena potre
bnog da brod prevali jednu milju. Ako je vremenska razlika prevelika visina se m
oe ispraviti za vremensku razliku pomou izraza:
V z = b (t2 t1 ) cos( K ) 60
U gornjem izrazu, Vz oznauje korekciju visine koja je prva mjerena, b brzinu broda
, t1 vrijeme mjerenja prve visine, t2 vrijeme mjerenja druge visine, azimut, a K
ravi kurs broa. Za svako oaanje izrauna se razlika visina (V) i azimut (), a na
Merkartorovoj karti ucrtavaju se ravci ozicije. Pozicija broa jest resjecite
ravaca ozicija, kao to je rikazano na sjeeoj slici. Presjecite pravaca pozici
ja, naalost, u praksi ne tvori toku, ve formira raznostranian trokut (od tri stajnic
e). Prava pozicija broda Pp se nalazi u sreditu dobivenog trokuta (u sjecitu simet
rale kutova), ako su objekti ravnomjerno rasporeeni po horizontu od 360. Ako objek
ti nisu simetrino rasporeeni po horizontu (npr. unutar 180) najvjerojatniji poloaj b
roda je presjek simetrale kuta najvee razlike azimuta i suprotne stranice (tree st
ajnice). Ako je trokut prevelik potrebno je dodatno opaanje i provjera.
112

Pozicija broda istovremenim mjerenjima visina

Pozicija u razmaku vremena (tri nebeska tijela)
113

Poloaj broda s tri nebeska tijela simetrino rasporeena po obzoru od 360

Poloaj broda s tri nebeska tijela opaena na polovici horizonta (unutar 180)
Poloaj broda s etiri nebeska tijela simetrino rasporeene po horizontu od 360 Kada se
opaaju etiri nebeska tijela rasporeena priblino simetrino po horizontu od 360, s razli
kama azimuta od priblino 90, dobit e se etiri pravca poloaja. Pozicija broda (najvjer
ojatnija) trebala bi biti tamo gdje se sijeku simetrale suprotnih pravaca.
114

Odreivanje pozicije mjerenjem visina istog nebeskog tijela u razmaku vremena Ova
metoda se jo naziva i metoda ''running fix''. Najee se pomou ove metode mjeri visina
Sunca jer se danju jako dobro vidi horizont. Da bi pozicija bila to tonije, nakon
prvog smjeranja trebamo ekati da se azimut Sunca promjeni za najmanje 30, tek nako
n toga moemo smjerati po drugi puta. To znai da izmeu dva smjeranja treba proi dva s
ata ako se Sunce nalazi u blizini meridijana, ili tri sata ako se Sunce nalazi u
blizini prvog vertikala. Postupak rada je slijedei: 1. Izmjeri se visina Sunca,
izraunaju elementi stajnice (V1, 1) i na Merkartorovu kartu ucrta se stajnica s naz
nakom tonog vremena opaanja (t1). Toka A na slici presjecite je stajnice i linije ku
rsa. 2. Nakon odreenog vremena, koje ne smije biti krae od tri sata, ponovno se iz
mjeri visina Sunca te izraunaju elementi (V2, 2) i na kartu ucrta stajnica s naznak
om tonog vremena opaanja (t2). 3. S poznatom brzinom broda (b) u vorovima i razliko
m vremena izmeu dvaju opaanja (t = t2 t1) izraenim u minutama izrauna se prevaljeni p
ut broda (D) u miljama:
D= b t 60
4. Prevaljeni put nanese se na pravac kursa da bi se dobila toka B na slici. Kroz
tu toku prenese se prva stajnica tako da se ucrta pravac paralelan s prvom stajn
icom. Presjecite tog pravca i druge stajnice oznaava pravu poziciju broda (Pp) u t
renutku t2.
Prava pozicija broda opaanjem visina istog nebeskog tijela u razmaku vremena (run
ning fix). Ovako dobivena pozicija se ne moe smatrati posve sigurnom jer postoje
pogreke zbog nepravilnog dranja kursa i netone brzine. Ako brod iz bilo kojeg razlo
ga promijeni kurs, stajnice se najprije prenesu na toku okreta broda, a zatim se
dalje prenose na opisan nain. 115

ODREIVANJE ZEMLJOPISNE IRINE

MERIDIJANSKA I KULMINACIJSKA VISINA Meridijanska visina je ona visina koju nebes
ko tijelo postie u trenutku prolaza kroz gornji ili donji meridijan, a kulminacij
ska visina je najvea visina nebeskog tijela u jednom danu. Ako je opaa nepomian, a n
ebesko tijelo ne mijenja svoje ekvatorske koordinate, meridijanska i kulminacijs
ka visina su istovjetne. Meutim, ako nebesko tijelo mijenja svoju deklinaciju mer
idijanska visina ne mora biti i najvea (kulminacijska ) visina. Najvea razlika izm
eu meridijanske i kulminacijske visine moe biti kod Mjeseca, ali u praksi ta razli
ka znatnije ne utjee na odreivanje zemljopisne irine ODREIVANJE ZEMLJOPISNE IRINE MJE
RENJEM VISINE NEBESKOG TIJELA U MERIDIJANU Mjesni satni kut poinje tei prolaskom n
ebeskog tijela kroz gornji meridijan. Iz osnovnog astronomsko nautikog sfernog tr
okuta dobijamo: sin V = sin sin + cos cos cos s Buui da se nebesko tijelo nalazi
u meridijanu, njegov satni kut je nula, pa se gornji izraz pretvara u oblik:
sinV = sin sin + cos cos = cos( ) = sin[90 ( )]

Iz toga roiziazi: V = 90 + = 90 V + Priikom oreivanja zemljopisne irine o

odom nije potrebno poznavati srednje griniko vrijeme. Ovo je najstarija metoda rau
nanja astronomske stajnice, a opisao ju je grki astronom Pytheas u etvrtom stoljeu
prije Krista. Nebeski meridijan je velika krunica na nebeskoj sferi na kojoj se n
alaze polovi sfere, zenit i nadir opaaa, pa je nebeski meridijan istodobno i verti
kalna i satna krunica. U trenutku prolaska nebeskog tijela kroz meridijan deklina
cija nebeskog tijela jest luk nebeskog meridijana od nebeskog ekvatora do sredita
nebeskog tijela, a visina jest luk nebeskog meridijana od nebeskog horizonta do
sredita nebeskog tijela. Komplement visine (z = 90-V) jest luk meridijana od sred
ita nebeskog tijela do zenita. Kao to se vidi sa slike zemljopisna irina (m) se moe i
zraunati iz izraza:
m = z + = 90 V + ( i istoimeni)
Nebesko tijeo izmeu nebeskog ekvatora i zenita ( i istoimeni)
m = z = 90 V ( i raznoimeni)
onosno
116

Nebeska tijea ija je deklinacija vea od zemljopisne irine, i istoimena sa njom, da

kle koja nemaju prolaz kroz prvi vertikal, kroz nebeski meridijan prolaze izmeu v
idljivog pola i zenita. Zemljopisna irina za ta nebeska tijela se dobije iz izraz
a (vidi sliku lijevo): m = (90 Vm ) = z + ( i istoimeni) Ako je nebesko tije
eu vidljivog pola i horizonta ( i istoimeni): m = V + p = V + 90 Oi oblik za rau
je irine moe se pisati: m = ( z ) + ( ) Koritenjem ovoga izraza treba Nebesko tijeo
izmeu zenita i pola imati na umu da je zenitna udaljenost ( i istoimeni) komemen
t meriijanske visine (z = 90Vm), a ima ozitivan reznak ako se zenit oaaa nalaz
i izmeu pola i nebeskog tijela, a negativna je ako se nebesko tijelo nalazi izmeu
pola i zenita. Meutim, postoji jo jednostavnije pravilo za odreivanje predznaka zen
itne udaljenosti: ako je pri mjerenju visine nebeskog tijela u meridijanu opaa bio
okrenut prema jugu, zenitna udaljenost ima pozitivan predznak, a ako je bio okr
enut prema sjeveru zenitna udaljenost ima negativan predznak. Postupak izraunavan
ja zemljopisne irine je slijedei: 1. Sekstantom se prati visina nebeskog tijela u
blizini meridijana sve dok ne postane najvea. Ta se visina ispravi za utjecaj dep
resije, refrakcije te paralakse i radijusa, ako je potrebno, i dobijemo visinu u
meridijanu (Vm). 2. Deklinacija nebeskog tijela se moe dobiti na dva naina: itanje
m vremena kronometra u trenutku kada je visina postigla svoju najveu vrijednost i
pretvaranjem tog vremena u srednje griniko vrijeme pomou kojeg dobijemo deklinaci
ju iz Nautikog godinjaka, ili raunanjem vremena prolaza nebeskog tijela kroz meridi
jan. Bolji je nain raunanje vremena prolaska nebeskog tijela kroz meridijan zbroje
ne pozicije jer se unaprijed moe izraunati vrijeme kad treba poeti s mjerenjem visi
ne. 3. S poznatom meridijanskom visinom (Vm) i deklinacijom () izrauna se zemljopi
sna irina. Cirkumpolarna nebeska tijela imaju dva prolaza kroz meridijan, i to pr
olaz kroz gornji i donji meridijan. Gornji prolaz moe biti izmeu pola i zenita ili
izmeu ekvatora i zenita, pa moe biti pozitivan ili negativan. Meutim, prolaz kroz
donji meridijan uvijek je na strani vidljivoga pola, a visina koju mjerimo jest
najmanja visina nebeskog tijela. Zemljopisna irina se izraunava kao zbroj polarne
udaljenosti (p = 90-) i visine u meriijanu: m = (90 ) + Vm Ova metoa se esto kori
ti u navigacijskoj praksi, i to uglavnom danju kada se mjeri visina Sunca u meri
dijanu. Za vrijeme lijepog vremena mogue je odrediti zemljopisnu irinu s vrlo veli
kom tonou.
117

ODREIVANJE ZEMLJOPISNE IRINE MJERENJEM VISINE POLARNE ZVIJEZDE Kao to se vidi na sl

ici visina nebeskog pola iznad horizonta odgovara zemljopisnoj irini opaaa.

Visina pola za opaaa koji se nalazi u toki M na povrini Zemlje jest luk vertikalne k
runice od nebeskog horizonta do nebeskog pola (PN). Zemljopisna irina opaaa () jest
uk meriijana o zemajskog ekvatora o ooaja oaaa. Zenitna udaljenost jest komp
lement visine, pa je luk satne krunice od ekvatora do zenita komplement zenitne u
daljenosti, to jest visina pola. Upravo ta veliina odgovara zemljopisnoj irini opaaa
. U blizini sjevernog zemaljskog pola se nalazi zvijezda poznata kao Polarna zvi
jezda (Polaris). Meutim, ona se ne nalazi u toki pola, ve je od njega udaljena, pa
se vremenom pribliava polu. Godine 2100. bit e najblie polu, a ta e udaljenost iznos
iti 27'. Za izraun zemljopisne irine uz pomo Polare trebamo ispraviti visinu Polarn
e zvijezde za veliinu odstupanja njezina poloaja od nebeskog pola. Na sljedeoj slic
i je prikazan koordinatni sustav horizonta i poloaj polare na njemu. Toka Z predouj
e zenit, a toka P nebeski pol. Razlika izmeu izmjerene veliine i zemljopisne irine o
paaa ovisi o poloaju zenita, odnosno mjesnom satnom kutu Polarne zvijezde. Trokut s
a slike izmeu pola, Polarne zvijezde i toke A se zbog svoje zanemarive veliine moe s
matrati pravokutnim, pa se vrijednost od pola do toke A moe izraunati iz veliine mje
snog satnog kuta s i polarne udaljenosti p, koja predstavlja polarnu udaljenost
Polarne zvijezde (90- ): 90 = (90 V ) + cos s = V cos s = V (90 )cos
118

Postuak za izraunavanje zemljopisne irine mjerenjem visine Polarne zvijezde jest

slijedei: 1. Izmjeri se visina Polarne zvijezde i oita vrijeme na kronometru. Izmj
erena visina se ispravi za utjecaj depresije i refrakcije, a vrijeme kronometra
za stanje, kako bi dobili srednje griniko vrijeme (UT). 2. Sa srednjim grinikim vr
emenom (UT) iz Nautikog godinjaka izraunamo griniki satni kut proljetne toke. Toj vri
jednosti pribrojimo zemljopisnu duinu zbrojene pozicije, pa dobijemo mjesni satni
kut proljetne toke. Sa mjesnim satnim kutom proljetne toke iz prve tablice dobije
mo ispravak K1. Sa mjesnim satnim kutem proljetne toke i zemljopisnom duinom zbroj
ene pozicije (ili ispravljenom visinom Polarne zvijede) iz druge tablice dobijem
o ispravak K2. S mjesnim satnim kutom proljetne toke i datumom iz tree tablice dob
ijemo ispravak K3. Zbrajanjem ova tri ispravka dobijemo ukupnu korekciju. 3. Isp
ravljenoj visini pribroji se vrijednost ukupne korekcije i dobije se vrijednost
zemljopisne irine. Odreivanje zemljopisne irine mjerenjem visine Polarne zvijezde m
ogue je samo na sjevernoj hemisferi, ako se nalazimo na irinama veim od 15.
AZIMUT U TRENUTKU PRAVOG IZLAZA ILI ZALAZA
Budui da zbog utjecaja refrakcije i depresije ne moe tono odrediti trenutak pravog
izlaza ili zalaza, u praksi se ova metoda koristi samo za mjerenje azimuta Sunca
. Sunce je u trenutku pravog izlaska ili zalaska na ili iznad horizonta onda kad
a se njegov donji rub nalazi na otprilike 2/3 promjera iznad horizonta. U trenut
ku izlaza ili zalaza visina nebeskog tijela je nula, to nam pojednostavljuje izra
z koji dobijemo iz osnovnog astoronomsko nautikog trokuta:
cos W = sin cos
Postupak rada je sljedei: 1. U trenutku kad se Sunce nae dvije treine svog promjera
iznad horizonta izmjeri se kompasni azimut (Wk) i zabiljei vrijeme (UT). 2. Sa s
rednjim grinikim vremenom (UT) iz Nautikog godinjaka se izrauna deklinacija Sunca ().
Pomou deklinacije Sunca i zemljopisne irine zbrojene pozicije izrauna se stvarni a
zimut (Wp). 3. Razlika izmeu pravog i kompasnog azimuta daje nam ukupnu korekciju
(Ku). Kad se od te vrijednosti oduzme varijacija dobija se vrijednost devijacij
e magnetskog ili irokompasa. Radei ovom metodom moe nas zabuniti predznak deklinaci
je i zemljopisne irine, stoga se azimut rauna s apsolutnim vrijednostima. Izraunata
vrijednost se zatim oduzme od 90 to nam daje amplitudu Sunca (A). Zatim se azimut
za sjevernu polutku rauna prema slijedeim pravilima: - ako su zemljopisna irina i
deklinacija istoimene, azimut izlaza je 90- A, a azimut zalaza 270+A. - Ako su zem
ljopisna irina i deklinacija raznoimene, azimut izlaza je 90+ A, a azimut zalaza j
e 270-A.
119

XII. NAVIGACIJSKE GREKE U ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI

Navigacijske greke openito se mogu podijeliti na: - sustavne, - sluajne, - previde.
Sustavne greke su one koje preteno zadravaju predznak i veliinu u nizu mjerenja. Ka
da se ove greke odrede, koriste se kao popravci opaanja (npr. ako kompas uvijek po
kazuje kut za stupanj vie, greka sekstanta, greka kronometra, itd.). Sluajne greke su
one koje nemaju stalnu veliinu niti predznak. Teko ih je odrediti, odnosno odreuje
se vjerojatnost da greka bude unutar odreenih granica. Sluajne greke obino podlijeu z
akonu neke razdiobe (npr. normalne razdiobe3, tj. pozitivne greke javljaju se tak
o esto kao i njima suprotne negativne greke u velikom broju sluajeva, a male greke p
o apsolutnim vrijednostima su ee od onih s velikim grekama). Previdi su greke posade
zbog neznanja, nepanje i sl. Previdi, takoer imaju obiljeje sluajnih greaka.
GREKE PRAVCA POLOAJA
Greke pravca poloaja nastaju zbog: a) Greke izmjerene visine: - greke zbog neprecizn
osti, netonosti i nepodeenosti sekstanta, - greke zbog razlike izmeu prave i srednje
refrakcije, - greke zbog razlike izmeu prave i srednje depresije, - greke zbog zan
emarivanja paralakse i radijusa nebeskih tijela, - greke pri opaanju (osobna greka
opaaa), - ostale greke (valjanje, slabo vidljiv horizont ili nebesko tijelo, otklon
od vertikale, itd.) b) Greke raunane visine: - greke u deklinaciji i satnom kutu,
- greke u stanju kronometra. c) Greke zbog prijenosa pravca poloaja d) Greke zbog za
mjene luka poloaja lukom loksodrome e) Greke zbog zamjene ortodromskog loksodromsk
im azimutom
3
Za kontinuiranu sluajnu varijablu X s pripadajuom funkcijom gustoe f ( x ) =
1

2
e
1 2
( x )2

2
,
x R
,
kae e da ima normalnu razdiobu arametrima i i ie se kao
X N ( , 2 )
120

GREKE POLOAJA BRODA

Poziciju broa oreuje sjecite dvije i vie stajnica. Greka poloaja broda izravno je p
osljedica greake pravca poloaja.
Pozicija odreena s dvije stajnice
a) Sustavnih greaka nema, a sluajne razliite od nule Dva pravca poloaja se sijeku po
d nekim kutom i pri tome formiraju tzv. paralelogram neizvjeznosti (poloaja), jer
svaka stajnica ima greku (vrijednost v kojoj pripada odreena vjerojatnost). Vjeroj
atni poloaj broda moe biti u bilo kojoj toki unutar paralelograma ili na njegovim s
tranicama. Prostor vjerojatnosti, pa i maksimalna greka, bit e manji to se paralelo
gram vie pribliava pravokutniku (kvadratu), odnosno ako se stajnice sijeku pod 90 (
ne smiju se nikako sijei pod kutom manjim od 30). b) Sluajnih greaka nema, a sustavn
e razliite od nule Kad se pretpostavi da su sluajne greke zanemarive, a sustavne da
su za oba pravca jednake, tad se moe konstruirati tzv. toni pravac poloaja kao bis
ektrisa (simetrala) kuta. Naime, u tom sluaju ukupne greke prvog i drugog pravca p
oloaja jednake su po veliini i predznaku, pa se pravci paralelno miu u smjeru azimu
ta, ili u suprotnom smjeru, za istu vrijednost. S obzirom na paralelogram ABCD (
slika dolje), dua os paralelograma uvijek se nalazi na bisektrisi otrog kuta meu st
ajnicama. U praksi, kod odabira objekata, treba teiti da dva nebeska tijela koja
se opaaju imaju razliku azimuta od 60 do 90, odnosno uvijek otri, a nikad tupi kut.
Paralelogram neizvjesnosti i bisektrisa kura
121

c) Sustavne i sluajne greke razliite od nule Kada postoje i sustavne i sluajne greke
centar elipse pomie se za vrijednost sustavne greke u jednu ili drugu stranu bisek
trise ovisno o predznaku. Kako je za smanjivanje sustavnih greaka povoljnija razl
ika azimuta manja od 90, a za sluajne tono 90, to se najpovoljniji uslovi za opaanje
i uzimanje ovih greaka u raun razlikuju. Pod pretpostavkom da su obje greke jednake
, tada je najpovoljnija razlika azimuta 90; ako je sustavna greka vea od sluajne, ta
da je najpovoljnije da razlika azimuta bude manja od 90 (60 do 70).
Sustavne i sluajne greke
Pozicija odreena s tri stajnice
Da bi se dobila sigurnija pozicija broda, opaaju se obino tri nebeska tijela. Pri
ovom opaanju nastoji se da razlika azimuta bude 120 ili 60, a da njihove visine bud
u od 10 do 70. Tri stajnice koje se dobiju opaanjem tri nebeska tijela rijetko e se
sijei u jednoj toki, odnosno formirat e se vei ili manji trokut. Ovaj trokut nastaje
zbog prije navedenih greaka, ali isto tako i zbog nemogunosti da se sva opaanja iz
vre u istom trenutku. Kada se opaaju tri objekta simetrino rasporeena po horizontu (
razlika azimuta 120) najvjerojatniji poloaj broda trebao bi biti u sjecitu bisektri
sa (sredite krunice upisane trokutu). Pretpostavka je da su opaanja obavljena u ist
om trenutku, da su ukupne sustavne greke svih pravaca poloaja priblino jednake i da
su maksimalne vrijednosti ukupnih sluajnih greaka takoer priblino jednake.
Pozicija broda - razlika azimuta 120
122

Ako se zanemare sluajne greke (jednake nuli), te ako su poznate sustavne greke za s
ve stajnice tada se o poziciji moe zakljuiti prema sljedeoj slici. Vrijednosti 1, 2, 3
neka predstavljaju pripadajue sustavne greke. Paralelno sa stajnicama I, II i III
povuku se linije na udaljenosti 1, 2, 3 od odgovarajuih stajnica. Ove linije (I', I
I', III') daju drugi trokut A1B1C1. Spajajui vrhove tog trokuta s vrhovima trokut
a ABC dolazi se do prave pozicije Pp.
Objekti ravnomjerno rasporeeni po horizontu (sluajnih greaka nema, sustavne poznate
za svaku stajnicu) Ako se opaa samo na jednoj strani horizonta i pretpostavlja d
a su vee sustavne greke, najvjerojatniji poloaj bit e sjecite bisektrise tupog kuta i
nasuprotne stranice. Naime, zbog utjecaja sluajnih greaka pozicija je unutar trok
uta (toka Pp'-slika dolje), a zbog sustavnih greaka izvan trokuta (Pp-slika dolje)
.
Pozicija broda - opaanje neravnomjerno po horizontu (unutar 180) Pp'-pozicija koju
odreuju sluajne greke (unutar trokuta) Pp-pozicija koji odreuju sustavne greke (izva
n trokuta) Pretpostavlja li se da su dominantne sluajne greke (sustavne zanemarive
), uzet e se toka najmanjih kvadrata Pv (udaljenost od stranica ili vrhova), a ako
je trokut priblino jednakostranian, moe se uzeti i sjecite bisektrisa (pv') ili teite
trokuta (Pv'') kao najvjerojatniji poloaj.
123

Toka Pv e se konstruirati tako da se za n uzme po volji odabran broj (s kojim se d

ijele stranice a, b, c) i da se potom na udaljenosti x, y, z od stranica trokuta
a, b, c povuku pravci paralelni sa stranicama trokuta. Spajanjem vrhova trokuta
ABC i novodobijenog A'B'C' dolazi se do toke Pv. Zbroj kvadrata udaljenosti od P
v do stajnica je najmanji zbroj kvadrata. Toka Pv uvijek je blia najmanjoj stranic
i. Koje od navedenih greaka imaju dominantan utjecaj, moe se samo priblino odrediti
na temelju veliine Toka pozicije Pv - metoda najmanjih kvadrata trokuta greke. Ako
su stranice trokuta (Pv'-sjecite bisektrisa, Pv''-teite trokuta) vee od 5M, moglo b
i se zakljuiti da postoji neka konstantna sustavna greka, odnosno da je pozicija b
roda izvan dobivenog trokuta. Ako su stranice trokuta male, moe se pretpostaviti
da postoji neka sluajna greka pa bi pozicija trebala biti unutar trokuta (sjecite b
isektrisa, teite trokuta ili toka najmanjih kvadrata). Svakako, najbolje prektino rj
eenje je da se objekti ravnomjerno opaaju po horizontu (teiti razlici azimuta od 12
0), jer e tada najvjerojatniji poloaj broda biti sjecite bisektrisa.
Pozicija odreena s etiri stajnice
Presjecite etiri linije pozicije daje etverokut greaka. Sa etiri stajnice mogu se dob
iti dvije neovisne bisektrise (vidi sliku) koje su osloboene sustavnih greaka (za
meusobnu razliku azimuta 90). U njihovom presjecitu nalazi se prava pozicija broda.
Odreivanje pozicije broda opaanjem etiri nebeska tijela Na greku pozicije (stajnice)
uvijek utjeu i sustavne i sluajne greke. Pozicija Pp dobivena kao rezultat dvije b
isektrise (simetrale suprotnih pravaca poloaja) ne znai da sustavnih greaka nema. O
ne se samo pribliavaju nuli kako se razlika azimuta dvije stajnice (od kojih se c
rta bisektrisa) pribliava vrijednosti 180. Zbog toga se upravo ucrtavaju bisektris
e onih stajnica ija je razlika azimuta to blia 180.
124

ZADACI
125

126

127

128

129

130

131

132

133

Ulomak iz Tablica popravaka satnog kuta i deklinacije (Brown's, Son & Ferguson z
a 2001.)
134

Tablice za ispravljanje visina zvijezda i planeta (Brown's, Son & Ferguson za 20

01.)
135

Tablice popravaka visina donjeg ruba Sunca (Brown's, Son & Ferguson za 2001.)
Ulomak iz Tablica Sjevernjae (Brown's, Son & Ferguson za 2001.)
136

137

ZADACI II dio SATNI KUTOVI I DEKLINACIJE Zadatak 1. Potrebno je izraunati mjesni

satni kut (s) i deklinaciju () Sunca i Mjeseca za oaaa koji se dana 10. lipnja, 20
01. godine u UT = 17 h 20 m14 s naao na zbrojenoj poziciji PZ = Z = 1020,0' S
SUNCE
S= + S = S= + = s=
Z = 02145,2'W
. Satni kut Sunca za 17h Poravak satnog kuta Sunca za 20m 14s Satni kut Sunca z
a zaano vrijeme Geograska uina Mjesni satni kut Sunca Dekinacija Sunca za 17h
Poravak za = +0,2' u Tabici oravaka o 20m Dekinacija Sunca za zaano vr
ijeme Satni kut Mjeseca za 17h Poravak satnog kuta Mjeseca za 20m 14s Poravak
za v = 12,5' u Tabici oravaka o 20m Satni kut Mjeseca za zaano vrijeme Geog
raska uina Mjesni satni kut Mjeseca svoi se na manji o 180 Mjesni satni kut Mj
eseca
07508,1' 5 03,5' 80 11,6' 02145,2' W 05826,4' W N 2303,1' + 0,1' N 2303,2'
= +0,2'
=
+ o =
=
MJESEC S = 19827,3' + S = 4 49,7' + v pop = 4,3' ( v = 12,5' ) S = 20321,3' + = 2145
,2' W s = 18136,1' W 36000,0' s = 17823,9' E
= + o = =
S2305,2' ( = +6,4' ) Dekinacija Mjeseca za 17h Poravak za = +6,4' u Tabici
oravaka o 20m + 2,2' S2303,0' Dekinacija Mjeseca za zaano vrijeme
Zaatak 2. Potrebno je izraunati mjesni satni kut (s) i deklinaciju () Sunca i Mje
seca za oaaa koji se dana 27. studenog, 2001. godine u UT = 01h 30 m 45 s naao na
zbrojenoj poziciji PZ = Z = 0516,2' N .
Z = 17220,8' E
SUNCE S=
+ S =
S=
19807,1' 7 41,3' 20548,8' +17220,8' E 378 09,2' W 360 00,0' 18 09,2' W
+ =
s=
Satni kut Sunca za 01h Poravak satnog kuta Sunca za 30m 45s Satni kut Sunca za
zaano vrijeme Geograska uina Mjesni satni kut Sunca svoi se na manji o 180 Mj
esni satni kut Sunca 138
s=

=
+ o =
S 2106,2' 0,2' S 2106,2'

= 0,4
Dekinacija Sunca za 01h Poravak za = 0,4' u Tabici oravaka o 30m Dekinac
ija Sunca za zaano vrijeme Satni kut Mjeseca za 01h Poravak satnog kuta Mjesec
a za 30m 45s Poravak za v = 15,4' u Tabici oravaka o 30m Satni kut Mjeseca
za zaano vrijeme Geograska uina Mjesni satni kut Mjeseca svoi se na manji o
180 Mjesni satni kut Mjeseca
=
MJESEC S= + S = + v pop =
S= + = s= s=

6106,0' 7 20,2' ( v = 15,4' ) 7,8' 68 34,0' +17220,8' E 240 54,8' W 360 00,0' 119 05,2
E
= + o = =
N 3 10,3' ( = +12,6' ) Dekinacija Mjeseca za 01h Poravak za = +12,6' u Tab
ici oravaka o 30m + 6,4' N 3 16,7' Dekinacija Mjeseca za zaano vrijeme
Zaatak 3. Potrebno je izraunati mjesni satni kut (s) i deklinaciju () Venere za o
aaa koji se dana 02. listopada, 2001. godine u UT = 19 h18 m 27 s naao na zbrojeno
j poziciji P = Z = 2342,8' N
Z
Z = 03211,9'W
VENERA S = 13030,0' + S = 4 36,8' + v pop = - 0,1'
S=
+ =
Satni kut Venere za 19h Poravak satnog kuta Venere za 18m 27s
v = 0,4'
Poravak za v = 0,4' u Tabici oravaka o 18m Satni kut Venere za zaano vrijem
e Geograska uina Mjesni satni kut Venere Dekinacija Venere za 01h Poravak za
= 1,1' u Tabici oravaka o 18m Dekinacija za zaano vrijeme
s=
13506,7' W 03211,9' 10254,8' W
= N 721,1' = 1,1' + o =
0,3'
=
N 720,8'
Zaatak 4. Potrebno je izraunati mjesni satni kut (s) i deklinaciju () Juitera za
oaaa koji se dana 02. veljae, 2001. godine u UT = 05 h 08 m 20 s naao na zbrojenoj
poziciji P = Z = 1040,0' N .
Z

 Z = 17520,1'W
139

JUPITER S= 14808,6' + S = 2 05,0'

Satni kut Jupitera za 05h Popravak satnog kuta Venere za 08m20s ( v = +2,4' ) Po
pravak za v = +2,4' u Tablici popravaka od 08m Satni kut Jupitera za zadano vrij
eme Geografska duina Mjesni satni kut Jupitera Deklinacija Jupitera za 05h Poprav
ak za d = 0,0' u Tablici popravaka od 08m Deklinacija Jupitera za zadano vrijeme
+ v pop =
S= + = s=
+ 0,3' 15013,9' 17520,1' W 25 06,2' E
= N 19 45,5' ( = 0,0' ) + o =
0,0'
=
N 19 45,5'
Zaatak 5. Potrebno je izraunati mjesni satni kut (s) i deklinaciju () zvijeze De
neb za oaaa koji se dana 04. svibnja, 2001. godine u UT = 19 h 52 m17 s naao na zb
rojenoj poziciji P = Z = 3014,2' N .
Z
Z = 03120,7'W
DENEB S = + S = S = + (360 ) =
S= + = s=
147 43,5' 13 06,4' 160 49,9' 49 38,0' 210 27,9' 03120,7' W 179 07,2' W N4516,8'
Satni kut rojetne toke za 19h Popravak satnog kuta proljetne toke za 52m 17s Sat
ni kut proljetne toke za zadano vrijeme Surektascenzija Deneba oita se iz N.G. za
zadani datum Satni kut zvijezde Deneb Geografska duina Mjesni satni kut zvijezde
Deneb Deklinacija Deneba oita se iz N.G. za zadani datum
=
Zaatak 6. Potrebno je izraunati mjesni satni kut (s) i deklinaciju () zvijeze Ca
nous za oaaa koji se dana dana 16. prosinca, 2001. godine u UT = 06 h12 m 43 s n
aao na zbrojenoj poziciji P = Z = 0920,9' S .
Z
Z = 16531,2' E
CANOPUS S = + S = S = + (360 )
S= + = s=

174 56,9' 3 11,3' 178 08,2' 263 59,6' 442 07,8' + 165 31,2' E 607 39,0' W 720 00,0' 1
1,0' E S 52 41,7'
Satni kut rojetne toke za 06h Popravak satnog kuta proljetne toke za 12m 43s Sat
ni kut proljetne toke za zadano vrijeme Surektascenzija Canopusa oita se iz N.G. z
a zadani datum Satni kut zvijezde Canopus Geografska duina Mjesni satni kut zvije
zde Canopus svodi se na manji od 180
s=
=

Dekinacija se oita iz N.G. za zadani datum 140

ISPRAVLJANJE IZMJERENIH VISINA ISPRAVLJANJE IZMJERENIH VISINA SUNCA ZADATAK 1. D

ana 10. lipnja, 2001. godine sekstantom je izmjerena visina donjeg ruba Sunca V
I 0 = 24 o 42,5' . Pogreka indeksa iznosi K I = 2,3' , oreka ekcentriciteta K e
= 0,0' , a viina oka VOKA = 12m . Potrebno je iraviti izmjerenu viinu Sunca
omou nautikog godinjaka (Brown's) i nautikih tablica (izdanje HHI). Nautiki godinjak
- Brown's
VI O = 2442,5' +KI = +KE = 2,3' 0,0'
+ I o = +7,9' ALTITUDE + HEIGHT OF EYE + II o = 0,2' MONTH CORR VP = 2447,9'
Nautike tablice HHI
V I O = 2442,5' +K I = +K E = 2,3' 0,0'
VO O = 2440,2' + I o = +14,0' za oaenu vi in u + II o = 6,1' za vi in u oka
+ III o = 0,2' za romjenu radijua VP = 2447,9'
Tablice rednje rerakcije
VIO = +K +K
I
24 42 , 5 ' vi in a izmjerena 2 ,3 ' 0 ,0 ' 6 ,1 za vi in u oka ( DIP ) 24 34
,1 ' vi in a oaena 2 ,1 ' za rerakciju + 0 ,1 ' za aralaku + 15 , 8 ' za ol
umjer 24 47 , 9 ' ( RO ) ( PA ) ( SD )
= =
E
+ de = VO O = + = + = + r = VP =
141

ZADATAK 2. Dana 30. tudeno, 2001. odine ektantom je izmjerena viina ornje
ruba Sunca VI O = 3340,2' . Poreka indeka iznoi K I = +1,7' , oreka ekcentr
iciteta K e = 0,0' , a viina oka VOKA = 20m . Potrebno je iraviti izmjerenu v
iinu Sunca omou nautikog godinjaka (Brown's) i nautikih tablica (izdanje HHI). Nau
tike tablice HHI
V I O = 3340,2' +K I = +K E = + 1,7' 0,0'
VO O = 3341,9' + I pop = +14,7' za oaenu vi in u + II o = 7,9' za vi in u oka
+ III o = 32,1' za romjenu radijua (0,3 (2 16,2)) VP = 3316,6'
Tablice rednje rerakcije
VI O = 3340,2' vi in a izmjerena +K I = +K E = + de = + 1,7' 0,0' 7,9' za vi i
n u oka ( DIP)

VO O = 3334,0' vi in a oaena + = + = +r = VP = 1,5' za rerakciju ( RO ) + 0,1'

aralaku ( PA) 16,2' za olumjer ( SD) 3316,4'
ISPRAVLJANJE IZMJERENIH VISINA ZVIJEZDA ZADATAK 1. Dana 25. litoada, 2001. od
ine ektantom je izmjerena viina zvijezde Vea V I O = 2640,8' . Poreka indeka
iznoi K I = 0,6' , oreka ekcentriciteta K e = 0,0' , a viina oka VOKA = 15m
. Potrebno je iraviti izmjerenu viinu zvijezde omou nautikog godinjaka (Brown's
) i nautikih tablica (izdanje HHI).
142

Nautiki godinjak Brown's

V I
= 2640,8' + KI = 0,6'
+ o = 8,7' za vi in u izmjerenu i vi in u oka V P = 2631,5'
Nautike tablice HHI
V I* = +K I = +K E = VO = +I + II VP = 26 40 ,8 ' 0 ,6 ' 0 ,0 ' 26 40 , 2 '

o = 1,9 ' za vi in u izmjerenu o = 6 , 9 ' za vi in u oka 26 31 , 4 '

ZADATAK 2. Dana 22. tudeno, 2001. odine ektantom je izmjerena viina zvijez
de Beteleue V I = 2459,9' . Poreka indeka iznoi K I = 0,2' , oreka ekcentric
iteta K e = 0,1' , a viina oka VOKA = 22m . Potrebno je iraviti izmjerenu vii
nu zvijezde omou nautikog godinjaka (Brown's) i nautikih tablica (izdanje HHI). Nau
tiki godinjak Brown's
V I
= 2459,9' + KI = + Ke = 0,2 0,1'
+ o = 10,6' za vi in u izmjerenu i vi in u oka V P = 2449,0'
Nautike tablice HHI
VI * = 2459,9' +K I = +K E = VO

= 0,2' 0,1' 2459,6' 2,1' za vi in u izmjerenu

+ I o =
+ II o = 8,3' za vi in u oka VP = 2449,2'
143

ISPRAVLJANJE IZMJERENIH VISINA PLANETA ZADATAK 1. Dana 15. veljae, 2001. godine s
ekstantom je izmjerena visina planete Venere V I = 2254,8' . Pogreka indeksa iznos
i K I = 1,3' , oreka ekcentriciteta K e = +2,4' , a viina oka VOKA = 18m . Pot
rebno je iraviti izmjerenu viinu Venere omou nautikog godinjaka (Brown's) i nau
tikih tablica (izdanje HHI). Nautiki godinjak Brown's
VI
= 2254,8' + KI = + Ke = 1,3 + 2,4'
Nautike tablice HHI
V I * = 2254,8' +K I = +K E = VO

= 1,3' + 2,4' 2255,9' 2,3' za vi in u izmjerenu

+ o = 9,8' za vi in u izmjerenu i vi in u oka VP = 2246,1'

+ I o =
+ II o = 7,5' za vi in u oka + III o = + 0,1 za horizontku aralaku (0,1'
) VP = 2246,2'
ISPRAVLJANJE IZMJERENIH VISINA MJESECA ZADATAK 1. Dana 15. travnja, 2001. odine
u UT = 04 H 22 M 18 S ektantom je izmjerena viina donje ruba Mjeeca VI O =
2329,9' . Poreka indeka iznoi K I = 1,5' , oreka ekcentriciteta K e = 0,0' ,
a viina oka VOKA = 14m . Potrebno je iraviti izmjerenu viinu donje ruba Mje
eca omou nautikog godinjaka (Brown's) i nautikih tablica (izdanje HHI). Nautiki god
injak Brown's
VI O = 2329,9' + KI = + dep = VP = 1,5' 6,0'
HP = 54,6' SD = 15,1'
+ o = +102,5' 2424,9'
144

ODREIVANJE ZEMLJOPISNE IRINE POMOU MERIDIJANSKE VISINE

ZADATAK 1. Dana 10. lipnja, 2001. godine iz
= 1940,0' S PZ =

= 03015,0' E

oaa se meriijanska visina Sunca

onji rub koja iznosi V0 = 4716,3' . Oaanje je izvreno rema sjeveru. Greka ineksa
iznosi K I = +1,3' , a visina oka VOKA = 14m . Izraunaj zemljopisnu irinu u trenu
tku gornje kulminacije Sunca.
TM = 11H 59 M 00 S = 02 H 01M 00 S UT = 09 H 58 M 00 S + x = 02 H t X = 11H 58 M 0
0 S
V0 = 4716,3' + KI = + 1,3'
= 2301,6' N
+ POP = +0,2'
( = +0,2)
+ oI = +8,6' + oII = 0,2' VP = 4726,0'
= 2301,8' N

z = 90 V P z = 90 4726,0' = 4234,0' z = 4234,0' buuu da se Sunce gleda prema sjev

M = z + M = 4234,0'+2301,8' = 1932,4' M = 1932,4' S
ZADATAK 2. Dana 30. srpnja, 2001. godine iz donji rub koja iznosi
K I = 1,4' ,
V0 = 2031,7' .
= 4655,0' N PZ =

= 02345,0'W

oaa se meriijanska visina Mjeseca

Oaanje je izvreno rema jugu. Greka ineksa iznosi Izraunaj zemljopisnu irinu u tren
utku gornje
a visina oka kulminacije Mjeseca.
VOKA = 15m .
145

TM = 20 H 38 M 00 S TM = 3 M TM = 20 H 41M 00 S = 01H 35 M 00 S UT = 22 H 16 M 00 S
+ x = 02 tX =
H
TM =
24 M H 21 29 M 20 H 38 M = = 2,125 H 24 24 H
(
)
M
TM = 1,58 H 2,125 H 3 M
20 H 16 M 00 S
U tablicu za oravak vremena rolaka Mjeeca kroz meridijan (Correction or i
ndin Greenwich date o Moon' Meridian Paae) e ulazi a zemljoinom duinom
i razlikom izmeu vremena za zadani datum i prethodni datum (za istonu zemljopisnu
duinu) ili slijedei datum (za zapadnu zemljopisnu duinu). Prema tome mogli smo iz n
avedene tablice interpolacijom izraunati vrijednost TM .
V0 = + KI = + dep = 2031,7' 1,4' 6,8'
+ oI = +104,4' VP = 2127,9'
HP = 55,5' SD = 15,2'
= 2132,7' S
+ POP = 1,4'
( = 5,0)

= 2134,1' S
z = 90 VP z = 90 2127,9' = 6832,1' z = +6832,1' zato to se Mje sec gea rema jugu
M = z + M = 6832,1'+(2127,9' ) = +4658,0' M = 4658,0' N
ZADATAK 3. Dana 29. srpnja, 2001. godine iz PZ = = 3054,0' N
= 03230,3'W
oaa se meriijanska visina

aneta Mars koja iznosi VI = 3225,2' . Oaanje je izvreno rema jugu. Greka ineksa
iznosi K I = 0,2' , a visina oka VOKA = 18m . Izraunaj zemljopisnu irinu u trenutk
u kulminacije Marsa. 146

M 28. JULY TM = 20 H 29 M

9M

D = 3D 3 31. JULY TM = 20 H 20 M

TM =
20 H 26 M 00 S
= 02 H 10 M 01S UT = 22 H 36 M 01S + x = 02 H tX =
VI = + KI = + o = VP =
20 H 36 M 01S
3225,2' 0,2' 9,1'
= 2651,6' S
( = 0,0)
3215,9'
z = 90 VP z = 90 3215,9' = 5744,1' z = +5744,1' LEE GLEDAJU SJEVER
M = z + M = 5744,1'+(2651,6' ) = +3052,5' M = 3052,5' N
ZADATAK 4. Dana 28. oujka, 2001. godine iz
= 1015,1' N PZ =

= 17003,2' E

oaa se meriijanska visina zvijeze

Sirius koja iznosi VI = 6310,1' . Oaanje je izvreno rema jugu. Greka ineksa iznos
i K I = 0,5' , a visina oka VOKA = 20m . Izraunaj zemljopisnu irinu u trenutku kulm
inacije Siriusa. U trenutku kulminacije mjesni satni kut nebeskog tijela iznosi
s = 0 , to moemo pisati i kao s = 360 .
(360 ) = s
S = ( )
= (360 ) = 360 (360 )

s = 360 25842,2' = 10117,8' S = 46117,8'17003,2' = 29114,6'W S = 29045,8' za U

,8' za 01M 55S
S = 29114,6'W
147

UT = 07 H 01M 55 S + x = 11H tX = 18 H 01M 55 S

VI = + KI = + o = VP = 6310,1' 0,5' 8,3'
= 1643,3' S
6301,3'

z = 90 VP z = 90 6301,3' = 2658,7' z = +2658,7' zato to se zvijeza gea rema jug

M = z + M = 2658,7'+ (1643,3' ) = +1015,4' M = 1015,4' N
ZADATAK 5. Dana 08. svibnja, 2001. godine iz
= 5003,3' N PZ =

= 16959,2' E

oaa se meriijanska visina (onja)

zvijeze Dubhe koja iznosi VI = 2155,3' . Greka ineksa iznosi K I = 1,0' , a visin
a oka VOKA = 16m . Izraunaj zemljopisnu irinu u trenutku kulminacije zvijezde.
(360 ) = s
S = 180
= S S
(360 ) = 19402,9' = 6144,9' N
S = 180 19402,9' = 540 19402,9' = 34557,1' za TM = 07 H S = 33110,5' za 58M 57
' S = 34557,1'W
TM = TM = 07 H 58 M 57 S 31 58 57
H M S
08 / 05 07 / 05
VI = + KI =
2155,3' 1,0' 9,5'
= 11H 19 M 57 S UT = 20 H 39 M 00 S + x = 11H tX = tX = 31H 39 M 00 S 07 H 39 M 0
0 S 07 / 05 08 / 05
+ o = VP =
2144,8'

= 90 = 90 6144,9' = 2815,1'
M = VP + p M = 2144,8'+2815,1' = +4959,9' M = 4959,9' N
148

PRORAUN ZEMLJOPISNE IRINE POMOU SJEVERNJAE (POLARE) ZADATAK 1. Dana 02. lipnja, 2001
. godine u iz
= 1553,6' N PZ =
= 11007,3'W
t X = 05 H 25 M
oaa se visina

Sjevernjae (Polare) koja iznosi VI = 1624,0' u t K = 12 H 24 M 49 S . Greka indeksa

iznosi S K I = 1,0' , tanje St = +23 a viina oka VOKA = 14m . Itovremeno je i
zmjeren i azimut komani Polare koji iznoi K = 359,5 , a varijacija u oruju pl
ovidbe iznosi var1999 = 905' E (2' E ) . Izraunaj zemljopisnu irinu i odredi devija
ciju magnetskog kompasa.
S 12 H = 07101,3' + o 25 M 12 S = 619,0' S = 07720,3' S = 43720,3' + = 11007,
32713,0'W
VP = 1613,1' + a0 = 044,9' + a1 = + a2 = 1 0,4' 0,3'
TK = 12 H 24 M 49 S + St = + 23 S
VI = + KI =
1624,0' 1,0' 9,9'
UT = 12 H 25 M 12 S
+ o =
VP = 1613,1'
var1999 = 905,0' E += 4,0' E
var2001 = 909,0' E var2001 +9,2
P = 1558,7' N
P = 000,7 P = 360,7
K = 359,5 KU = +1,2 var = 9,2
= (2001 1999 ) 2' E = 4' E
= 8,0
149

KONTROLA DEVIJACIJE MAGNETSKOG I ZVRNOG KOMPASA U TRENUTKU PRAVOG IZLAZA ILI ZALA
ZA NEBESKIH TIJELA U trenutku pravog izlaza ili zalaza mogu se vidjeti iskljuivo
Sunce i Mjesec, a ponekad i planeti, dok se zvijezde u danom trenutku ne vide ra
di apsorbcije njihove svijetlosti u atmosferi. Sunce se opaa u trenutku kada se n
jegov donji rub nalazi na promjera iznad obzora. Metoda odreivanja devijacije mag
netskog i zvrnog kompasa u trenutku pravog izlaska ili zalaska Sunca je najee koriten
a metoda u praktinom odreivanju devijacije na brodovima.

= 1530,0' S Dana 13. listopada, 2001. godine iz PZ =

u trenutku pravog Suneva = 150
,0' E zaaska izmjereni su azimuti K = 258,5 i G = 262,0 . Varijacija u oruju plo
vidbe
iznosi var1995 = 825' E (4'W ) , vrijeme kronometra t K = 07 H 58 M 20 S , a stan
je kronometra
ZADATAK 1.
St = +48 S . Izraunaj devijaciju magnetskog i zvrnog kompasa.
TK = 07 H 58 M 20 S + St = + 48 S
= 0749,3' S
+ POP = 0,9'
( = 0,9)

UT = 07 H 59 M 08 S sin cos sin ( 750,2') in A = = co( 1530,0') 0,1363495777 in

= = 0,9636304532 in A = 0,1414957126 A = 808,1' A 8,1 in A =
var1995 = 825,0' E + = 24,0'W var2001 = 801,0' E var2001 +8,0 = (2001 1995) 4'W
'W
= 0750,2' S
=N
IZLAZ P = 90 A
=S P = 90 + A
ZALAZ P = 270 + A P = 270 A
P = 270 A P = 261,9
P = 261,9 K = 258,5
K U = +3,4 var = 8,0
P = 261,9 G = 262,0 G = 0,1
= 4,6
150

IZRAVNE METODE ODREIVANJA POZICIJE BRODA (DOZIEROVA METODA) ZADATAK 1. Dana 15. s
vibnja, 2001. godine u t X = 19 H 12 M iz zvijezda i biljee vremena kronometra: C
APELLA Vi = 2556,0' TK = 22 H 09 M 07 S
St = +01M 30 S K i = +1,0' VOKA = 10m
= 3006,5' N PZ
Z Z = 04445,0'W
oaaju se visine
SIRIUS Vi = 1516,5' TK = 22 H 10 M 35 S SIRIUS
(360 ) = =
CAPELLA
(360 ) =
=
TK = + St = UT =
28049,0' 4559,9' 22 09 07 + 01m 30s 22h 10m 37s 2556,0' + 1,0' 7,6' 2549,4' 20341,4
' + 239,7' 20621,1' 28049,0' 48710,1' W 36000,0' 12710,1' W
h m s
25842,4' 1643,2' 22h 10m 35s + 01m 30s 22h 12m 05s 1516,5' + 1,0' 9,1' 1508,4' 2034
1,4' + 301,7' 20643,1' 25842,4' 46525,5' 36000,0' 10525,5'
S
N
TK = + St =
UT =
Vi = + Ki = + o = VP =
S 22 H = + o10 M 37 S =
Vi =
+ o =
+ Ki =
VP =
S 22 H =
+ o10 M 37 S =
+ (360 ) =
S =
S = + (360 ) =
S = S =
S =
S =
S = S1 S 2 = 12710,1'10525,5' = 2144,6'
co D = in 1 sin 2 + cos 1 cos 2 cos S cos D = 0,411030178 D = 6543,8'
cos =
sin 1 sin 2 cos D cos 2 sin D
cos =
sin V P1 in VP 2 co D co VP 2 in D

co = 0,959334095
cos = 0,3730133999
= 1623,8'
= 6805,9'
= = 1623,8'6805,9' = 5142,1'
151

in = in 2 sin V P 2 + cos 2 cos V P 2 cos sin = 0,497819341

= 2951,4' N
cos s 2 = sin V P 2 sin sin 2 cos cos 2
cos s 2 = 0,486869047 s 2 = 6051,9' = s 2 S 2 = 6051,9'10525,5' = 4433,6'
= 4433,6'W
ZADATAK 2.
Z = 3819,6' N Dana 11. rosinca, 2001. goine u t X = 17 H10 M iz PZ
oaaju se visin
e Z = 05729,4'W zvijeza i bijee vremena kronometra: MIRFAK Vi = 3101,9' TK = 20 H 0
9 M 34 S DIPHDA Vi = 1956,6' TK = 20 H 10 M 45 S
St = +53 S
K i = 0,4'
VOKA = 22m
MIRFAK
DIPHDA
(360 ) =
=
TK = + St = UT =
30853,0' 4952,1' 20h 09m 34s + 53s 20h 10m 27s 3101,9' 0,4' 9,9' 3051,6' 2035,1'
+ 237,2' 2312,9' 30853,0'
(360 ) =
N
=
34904,8' 1758,7' S 20h 10m 45s + 53s 20h 11m 38s 1956,6' 0,4' 11,0' 1945,2' 2035,
1' + 255,0' 2330,7' 34904,8' 37235,5' 36000,0' 1235,5'
TK = + St = UT =
Vi = + Ki = + o = VP = S 20 H = + o10 M 27 S = S = + (360 ) =
S =
Vi = + Ki = + pop = VP = S 20 H = + pop11M 38 S = S = + (360 ) = S
S =
33205,9' W
152

S = S1 S 2 = 33205,9'1235,5' = 31929,4' S = 360 31929,4' = 4030,6'

co D = in 1 sin 2 + cos 1 cos 2 cos S cos D = 0,230127885 D = 7641,7'
cos =
sin 1 sin 2 cos D cos 2 sin D
cos =
sin V P1 in VP 2 co D co VP 2 in D
co = 0,902722039 = 2528,9'
cos = 0,475123603 = 6137,9'
= = 2528,9'6137,9' = 3609,0'
in = in 2 sin V P 2 + cos 2 cos V P 2 cos sin = 0,618536873
= +3812,6' N
cos s 2 = sin V P 2 sin sin 2 cos cos 2
cos s 2 = 0,707655628 s 2 = 4457,3' E s 2 = 360 4457,3' = 31502,7'W
= s 2 S 2 = 31502,7'1235,5' = 30227,2' = 30227,2'360 = 5732,8'W
ZADATAK 3. Dana 23. rosinca, 2001. goine u t X = 17 H 40 M iz
= 3600,0' N PZ

Z = 00633,5'W

oaaju se visine
zvijeza i bijee vremena kronometra: CAPELLA Vi = 2546,3' TK = 17 H 36 M 30 S VEG
A Vi = 3438,4' TK = 17 H 40 M 01S
St = 25 S K i = +0,2' VOKA = 16m .
CAPELLA
VEGA
(360 ) =
=
TK = + St = UT =
28047,4' 4600,0' 17h 36m 30s 25s 17h 36m 05s
(360 ) =
N
=
8045,5' 3847,1' 17h 40m 01s 25s 17h 39m 36s
N
TK = + St = UT =
153

Vi = + Ki = + o = VP = S 17 H = + o36 M 05 S = S = + (360 ) =
S = S =

2546,3' + 0,2' - 9,1' 2537,4' 34717,9' + 902,7' 35620,6' 28047,4' 63708,0' W - 36000,
27708,0' W
Vi = + Ki = + pop = VP = S 17 H = + pop36 M 05 S = S = + (360 ) =
S = S =

3438,4' + 0,2' - 8,5' 3430,1' 34717,9' + 955,6' 35713,5' 8045,5' 43759,0' W - 36000,0
759,0' W
S = S1 S 2 = 27708,0'7759,0' = 19909,0' S = 360 19909,0' = 16051,0'
co D = in 1 sin 2 + cos 1 cos 2 cos S cos D = 0,060929001 D = 9329,6'
co =
sin 1 sin 2 cos D cos 2 sin D
cos =
sin V P1 in VP 2 co D co VP 2 in D
co = 0,973593407 = 1311,8'
cos = 0,567686818 = 5524,7'
= + = 1311,8'+5524,7' = 6836,5'
sin = in 2 sin V P 2 + cos 2 cos V P 2 cos sin = 0,589119832
= +3605,7' N
cos s 2 = sin V P 2 sin sin 2 cos cos 2
cos s 2 = 0,313401157 s 2 = 7144,1'W
= s 2 S 2 = 7144,1'7759,0' = 00614,9' = 00614,9'W
154

ZADATAK 4.

Dana 22. oujka 2004. u tk1 = 21:53:07 izmjerena je visina zvijeze Deneboa V1=292
4,6', a u tk2 = 21:54:16 izmjerena je visina zvijeze Ahar V2=4554,1'. Poaci
otrebni za rijeavanje zaatka su: Voka = 14m, Ki = 0,9' i St = 00:02:37. tk1 =
21:53:07 +St = 00:02:37 UT1 = 21:50:30 Vi1 = 2924,6' +Ki = 0,9' Vi1 = 2923,7' K
u = 8,3' V1 = 2915,4' S = 14037,4' +K1 = 1239,6' S = 15317,0' +(360) = 18240,7' S
7' = 1432,9'N Deneboa tk2 = 21:54:16 +St = 00:02:37 UT2 = 21:51:39 Vi2 = 4554,1'
+Ki = 0,9' Vi2 = 4553,2' Ku = 7,6' V2 = 4545,6' S = 14037,4' +K1 = 1256,9' S = 1533
+(360) = 21803,0' S2 = 37137,3' S2 = 1137,3' 2 = 1432,9'N Ahar

Deneboa se naazi na istonoj strani horizonta (u odnosu na meridijan Greenwich)

jer je S>180 Alphard se nalazi na zapadnoj strani horizonta (u odnosu na griniki m
eridijan) jer je S<180 Prema tome: S = S2-S1 S = -32420,4' S = 3539,6' Gruba skica sit
acije: u progresivnom smislu u retrogradnom smislu
Sa skice je vidljivo:
155

Prvi zenit (Z1) smjeten je na zapadnoj i sjevernoj hemisferi, a oba nebeska tijel
a na istonoj su strani horizonta (oba satna kuta su vea od 180). Drugi zenit nalazi
se na junoj i istonoj hemisferi: zvijezda Alphard je na zapadnoj strani horizonta
(S<180), a zvijezda Denebola na istonoj strani horizonta (S>180).Sferni trokuti za
prvi zenit (prvu poziciju):
Iz skice za prvi zenit:
cos M = sin A sin B + cos A cos B cos S
cos = cos = sin VA - sin VB cos M cosVB sinM

M = 42 18,5' = 95 01,2' = 56 57,7' B = 38 03,5'
s , = 28 o 31,9' B

= 25 46,9'

sin A sin B cos M cos B sinM B = -

sin = sin VB sin B + cos VB cos B cos B
sin VB sin sin B cos s , = B cos cos B

S obzirom a je zvijeza Ahar na istonoj strani horizonta: o s B = 360 o - s ,

B B = 331 28,2' o = sB SB = 319 50,9' E = 40o 09,1' W P1 = 25o 46,9' N = 40o
09,1' W Pozicija je na sreini Atantika, otriike na oa uta izmeu Giblartara
i Panamskog kanala.
156

Provjera rezultata (raunom visina Denebole i Alpharda za izraunate geografske koor

dinate prve pozicije): sA = SA + sin VA = sin sin A + cos cos A cos sA sB = SB + s
in VB = sin sin B + cos cos B cos sB A = 295o 48,6' VA = 29o 15,4'

B = 331o 28,2' VB = 45o 45,6'

Drui zenit (drua ozicija) mjeten je na junoj i itonoj hemisferi. Zvijezda Dene
bola nalazi se na istonoj strani horizonta (sA>180o), dok se zvijezda Alphard nal
azi na zapadnoj strani horizonta (sB<180o). Sferni trokuti za drugi zenit (za dr
ugu poziciju):
157

Iz skice za prvi zenit:

cos M = sin A sin B + cos A cos B cos S
cos = cos = sin VA - sin VB cos M cosVB sinM

M = 42 18,5' = 95 01,2' = 56 57,7' B = 151 58,9' = 45 48,2'
s B = 28 o 31,9'
sin A sin B cos M cos B sinM B = +
sin = sin VB sin B + cos VB cos B cos B
sin VB sin sin B cos cos B = sB SB cos s B =
P2
= 16o 25,2' E
= 45o 48,2' N = 016o 25,2' W Pozicija je na oko 900 NM juno o Cae Tona

Provjera (raunom visina Denebole i Alpharda za izraunate geografske koordinate dru

ge pozicije): sA = SA + sin VA = sin sin A + cos cos A cos sA sB = SB + sin VB = s
in sin B + cos cos B cos sB A = 352o 22,9' VA = 29o 15,4' B = 28o 02,5' VB = 4
45,6'
Ako bi e ozicije raunale preko zvijezde Denebola (paralaktikog kuta Denebole) sv
i bi matematiki modeli izgledali drugaije, ali bi rezultati (geografske koordinate
pozicija) bili identini.
158

159

160

161

162

163

164

165

166

167

168

169

170

171

172

173

LITERATURA
Bowditch, N.: The American Practical Navigator (Internet) Brown's nautical Alman
ach (2001.), Brown's Son & Ferguson, Glasgow. Franui, B.: Astronomska navigacija I
, Pomorski fakultet u Dubrovniku, Dubrovnik, 1989. umbeli P.: Astronomska navigaci
ja II, Pomorski fakultet u Dubrovniku, Dubrovnik, 1990. umbeli P.: Indentifikator
zvijezda Kitarovi, I.: Navigacijska astronomija, Visoka pomorska kola Rijeka, Rije
ka, 2000. Klarin, M.: Astronomska navigacija I, kolska knjiga, Zagreb, 2005. Klar
in, M.: Astronomska navigacija II, kolska knjiga, Zagreb, 1996. Kondi, N. I Pali, J.
: Zbirka primjera iz astronomske navigacije i oceanske navigacije s rjeenjima, Hr
vatski hidrografski institut, Split, 2007. Lipovac, M..: Astronomska navigacija,
Hidrografski istitut JRM, Split, 1981. Nautiki godinjak (2006.), Hrvatski hidrogra
fski institut, Split Nautike tablice, Hrvatski hidrografski institut, Split Sight
reduction tables for marine navigation
174