Nas|evengna

b1U qm
FIttAtLqU'A
Sapd Qu
okrilju Kur'ana
zli-l-Qur'n

15
SAEVO, 1998.
6
-~,;

? ?

~++= Nw ?w
'

.-s~ o <
_ _

+ VT++ w e=7 + ?

''''`
C \+t;|J 3J
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po
nekoliko njh iz svake zajednice njihove potrudi da se
uputi u vjerke nauke i neka opominju narod svoj da mu
se vrate, da bi se Allaha pobojali (9/122).
LW K'AA
I
U IME PL, MILOSTOG, SAMILOSNOG!
SURA ELISR'

y
`

.
_

_
,

v
-

{
_

G
_

+
\

x
T
V

-
.

,
>

_
.

.
.

g
'

"

.
m

.
\

#
1

W
~

>

'

&
4

>

.
_

.
,
_

'

.
^

"

\
1
>
.

"

@
-

.
y

=
W

=
,

>

=
\

=
J

=
=

L
_

_
.

t
V

_
*

-
(

1
`

.
w

"

~
W

"
"

c
4

.
1
'

B

`

~
W

g
'

'
l
l

_
t

'

w
-

<

t

Y

I

2
bLELbR'
LRVWR MEK
111RR
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom asu noi preveo Svoga roba iz
Hrama asnog u Hram daleki, iju smo okolinu blagoslovili kako bimo mu
neka znamenja Naa pokazali. -On, uitinu, sve je i sve vidi (1 7/J).
A Masu smo Knjgu dali i uputstvom je sinovima Israilovim uinili:
"jesto Mene- Gospodara drugog ne uzimajte O
o, potomci onih koje smo sa Nakom nosilir On je, dista, bio rob
zahvalni m/3).
I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: ete doista dva
puta nered na Zemlji uiniti i preko mjere oholi postati m/4).
I kada doe vrjeme pre od dvije prjetnje, poslaemo protiv vas robove
Nae, silno mone, oni e uzdu i poprijeko zemlju vau pregaziti, i prijetnja
e se ispuniti 07/5).
Zatim emo vam dati pobjedu protiv njih i pomoi emo vas imecima
i sinovima i uiniemo vas brojnijim - (1 7/6).
Sve to inite - inite sebi, dobro i zlo. -A kad doe vrjeme druge
prijetnje, poslaemo ih da na licima vaim tugu i jad ostave i da u Hram kao
i pri put, ponovo provale i da sve to osvoje do temelja porue (1 7/7).
I Gospodar va e vam se opet smilovati; ako vi ponovo zaponete,
zapoeemo i Mi. A dehennem smo za nevjernike tamnicom uinili m;s).
Ovaj Kur'an vodi jedinom isravnom putu, i vjernicima koji ine
dobra djela donosi radosnu vijest da ih eka nagrada velika (1 7/9)
a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruj - bolnu patnju pripremili
(17/10).
ovjek i proklinje i blagosilje; ovjek je dosta nagao m!I J).
I Mi smo no i dan kao dva znamenja uinili: znamenje za no smo
uklonili, a znamenje za dan smo vidnim uinili kako biste mogli da traite
d
od Gospodara svoga blagodati i da bite broj godina znali i da biste vrijeme
raunali; i sve smo potanko objasnili (1 7/12).
I svakom ovjeku emo ono to uradi o vrat privezati, a na Sudnjem
danu emo mu knjigu otvorenu pokazati: (17/13).
(itaj knjigu svoju, dosta ti je dnas to to e svoj raun polagati!"
(17/14).
Onaj ko ide pravim putem, od toga e samo on korti imati, a onaj ko
luta - na svoju tetu luta, i nijedn grenik tude gjehe nee nositi. A Mi
nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali! (17/15).
Kad hoemo da jedan grad unitimo, onima koji su u njemu na rasko
navikli prepustimo da se razvratu odaj i da tako zaslue kaznu, pa ga onda
do temelja razruimo (17/16).
koliko smo samo naroda poslije Nuha unitili! A dovoljno je to to
Gospodar tvoj zna i vidi gjehe robova Svojih m11 1J.
Onome koji eli ovaj svijet, Mi mu bro dajemo to hoemo i kome
hoemo, ali emo mu poslije dehennem prpremiti, u kome e se osramoen
i odbaen pe (1 7/1BJ.
A onaj koji eli onaj svijet i trudi se da ga zaslui, a vjerik je, trud e
mu hvale vrjedan biti (17/I9J.
Svima njima, i jednima i drugima, djemo darove Gospodara tvoga;
a drovi Gospodara tvoga niu nikome zabranjeni (17/20J.
Gledj kako jednima djemo prednost nad drugima a na onom svijetu
razlika u stepenima i prednostima bie, doista, vea (1 7/2V.
Ova sura, sura El-IsrA', objavljena }e u Mekki. Ona poinje
ukaivajem slave Allahu, a i zavava zahvalom Allahu. Ona sadri
nekoliko tema, a veina ih govor o veri. Neke se odnose na pravila
pojedinanog i drutvenog ponaaa, neke na etku uspostavlenu na ovoj
vjeri. Pored toga, ova sura sadri i nekoliko kazivanja o Sinovima
IsrAilovim, koja se odnose na Mesdidu'l-aksa u kojoj je ilo nono
putovanje (El-IsrA'), sadri i dio kaivaja o Ademu, Iblisu i Allahovoj ast
ukaanoj oveku.
Osnovni element u ovoj suri i centar svih njenih kljunih tema je
linost Verovesnika (alejhi' s-selam) i stav stnovnika Mekke prema
njemu. Ustvari, t se radi o Kur'anu koga je donio Verovjesnik, govori o
4
prirodi ovog Kur'ana, kuda upuuje, i stvu tog naroda prema Kur'anu.
Ovom prilikom nastavlja se kazivaje i o prirodi poslanstva i poslanika i
odlci Muh edovog poslanstva koje ne nosi u sebi pat osjetlne
nadnaravnost, govori kakva propast slijedi za one koji demantraju
poslanstvo. Dale 8 govori o odluci pojedinane odgovornost, da li
slijeenja Upute ili zablude u okviru vjerovanja, govori o kolektvnoj
odgovornost i pranom ponaanju u okviru drutva. Sve je to u slijedu
nakon to je Allah (Uzieni) odgodio kaznu ljudima pa im je slao
poslanike koji su donosili radosnu vijest, upozorenje, objanjenje i
podrobno kazivanje: I sve smo potanko objasnili (17/12).
U kontekstu ove sure ponavlja se da je Allah bez ikakvih
nedostataka, zatm se velia Allah i zahvaljuje Njemu na Njegovim
dobrima. Poetak ove sure glasi: Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom asu
noi preveo Svoga roba iz Hrama asnog u Hram daleki m11J. Kod naredbe
Sinovima Israilovim o monoteizmu, Kur'an ih podsjea da su oni potomci
vernika zajedno sa Nuhom, On je doita bio rob zahvalni 07/3J, a kod
podsjeanja na molenje politeista uslijedile su rijei: Hvaljen neka je On i
vrlo visoko iznad onoga to oni govore, Njega veliaju sedmera nebesa i
Zemlja, i oni na njima, i ne postoji nita to Ga ne velia, hvale Ga; ali, vi
ne razumijete velianje njihovo (17/43, a kod prenoenja rijei Sljedbenika
Knjige neki od njih, kada im se ui Kur'an, govore: "Hvaljen neka je
Gosodar na, obeanje Gospodra naeg se iunilo" (17/108). Ova sura
zavrava ajetom: ... i reci: valjen Allah koji Sebi nije uzeo djeteta i Koji u
vlasti nema ortaka i Kome ne treba zatitnik zbog nemoi - i hvale Ga
veliaj! (17/111).
U t brojni temaa koje se kreu oko jedne osovine koju smo
objasnili, u kontekstu se izlau teme u nekoliko cjelina.
Prva cjelina ukazuje na nono putovanje: Hvaljen neka je Onaj koji je
u jednom asu noi preveo Svoga roba iz Hrama asnoga u Hram daleki,
iju smo okolinu blagoslovili m/v. Ovo ukaivanje otriva i smisao ovog
nonog putovaja, a taj je: e . . kako bimo mu neka znamenja Naa pokazali
m;v. Povodom govora o Mesdidu'-1-Aksau spomine se i Kjiga MusAova,
iste se ta se u njoj govori Sinovima Israilovim, o njihovoj nesrei,
upropatavanju i progonjenu dva put sve zbog njihova nasila i smutje,
premda su bili upozoreni D pa i etri put: ... ako vi ponovo zaponete,
zapoeemo i Mi (1 7/8). Ovdje se potuje da je Kur'a poslednja
objavljena Knjiga, koja upuuje onome to je nbole i najve, dok
ovek uri i ne moe da savlada svoje emocie, potruje osnova
5
pojedinanog slijeenja, Upute ili zablude, zatm princip drutvenog
slijeenja u postupcima i ponaanju.
Druga cjelina poinje osvrtom na princip monoteizma, da se na
njemu podie zdanje druta, ponaanje u radu i ophoenju. To se sve
povezuje za ovu osnovicu na kojoj se ne moe gradit ivot bez oslanjanja
na monoteizam.
U treoj cjelini govori se o lutanju dahilijjetskog totemizma koji
zastupa miljenje da Bog ima kerke i ortke - suboanstva, govori se o
proivljenju i odbijanju politeista da e se to dogodit, govori se o njihovom
susretu sa Kur'anom, njihovom protvljenju Verovesniu (alejhi' s-selam)
i nareenju vernicima da drugo govore i uzraaju onim to je bolje.
U etvrtoj cjelini se objanjava zato Alah nije uput' o Muhammeda
(alejhi' s-selam) sa nadnaravnostma, govori se da su raiji narodi nagonili
u la nadnaravnost i da se nad njima ostvarila propast sukladno Alahovu
zakonu. Ova etvrta cjelina govori i o stavu politeist prema Allahovu
upozorenju u vezi sa Verovesnikovim (alejhi' s-selam), vienjem u vrijeme
Isra' a i Mirada, njihovu nagon j enju u la i o oholom ponaanju, navodi se
i jedin dio kazivanja o Iblisu i oglaavanju da e on vodit rat protv
Ademovih potomaka. Ovo kazivanje je iznijeto na nain kako bi otklonilo
faktore zablude koje ine politeist. Poslije ovoga uslijedilo je i zaplaivanje
ljudi Allahovom kanom, podsjeanje na Allahovu blagodat uinjenu njima,
govori se o ukazivanju ast oveku i iznosi se ta oekuje pokorne, a ta
grijenike: A na dan kad pozovemo sve ljude s vodama njihovim, oni
kojima se Knjiga njihova da u desnu ruku njihovu itae knjige svoje i nee
im biti ni koliko trun jedan uinjena nepravda; onaj ko je na ovom svijetu
bio slijep bie slijep i na onom i daleko od svakoga dobra m/71-72).
Posljednja cjelina iznosi: spletke politeista prema Verovjesniku
(alejhi' s-sela), pokuaj unoenja smutje u Objavu i nastojanje da se
protera Verovjesnik iz Mekke, iste se da su oni njega prisilno proterali
i da se on nije iselio po naredbi Allahovoj, na njih bi bila primijenjena
propast kakva je primijenjena i na naselja prije njih kada su progonila ili
ubijala svoje poslanike. Allah nareuje Verovjesnik u (alejhi' s-selam) da
nastavi svojim putem, da ui Kur'an, da klaja, da moli Allaha za udoban
odlazak i dolaza i da raglasi da e Istna doi, a neistna propast. I ova
cjelina je popraena rijeima da je ovaj Kur'an, u koga su poli teist hteli
unijeti smutnju, lijek i uputa vjernicima, meutm, ljudi raspolau
neznatim znanjem: Vama je dato samo malo znanja m!sJ.
o
Ragovor se nastavlja o Kur'anu i njegovoj nadnaravnost. Meutm1
oni trae da im Verovjesnik (alejhi' s-selam) predoi materijalnu
nadnaravnost, tae da meleki siu sa neba, predlau da bi Verovesnik
tebao imat velianstven i ukraen dvor ili bau datula i groa gdje bi
izvirale i kroz koje bi protcale rijeke ili da uini da se i kod njih pojave
izvori, ili da se on uzdigne na nebesa i donese im kakvu knjigu sa sobom
koju bi oni itali. Pored ovih zahteva bilo je i drugih prijedloga koji su vie
bili ispunjeni bijesom i oholou nego nekim zahtevom radi upute i
zadovoljstva. Na sve ovo Verovesnik je odgovorio da to ne spada u
dunost Verovjesnika i prirodu poslanstva, nego se cjelokupno pitanje
ustupa Allahu. Doi e vrijeme da plate dugove ovi koji predlau ovakve
prijedloge, da oni, kad bi posjedovali i riznice Allahove milost, ije se
bogatstvo ne moe sagledat, ne bi ga toili bojei se da sve to ne bi
potoili. Meutm, bilo bi im dovoljno da osjete da Kosmos i sve to je na
njemu velia Allaha, da je dokae nadnaravnost donio Musa prije, i to nije
navelo tvrdoglave da veruju, one koji su provocirali svugdje na Zemlji.
Allah ih je kanio egzemplarnom kanom.
Ova sura zavrava osvrtom na Kur'an i na osnovnu istnu o Kur'anu
koji je objavljivan due vrmene da bi ga Poslanik prenosio narodu, takoer
due vremena, prema prilikama i potebama, da bi ga prihvatli, odgovorili
mu, ivo, stvarno i praktno, o Kur'anu koga su doekali oni koji su ranie
dobili znanje sa skruenou i jakim dojmom koji izaziva i pla i padanje na
seddu. Ova sura zavrava zahvalom Allahu koji Sebi nije uzeo dijete, Koji
u vlast nema ortaka i Kome ne teba zattik zbog nemoi. Ona zavrava
i velianjem Allaha i tvrdnjom da On nema sudruga i ortaka, isto onako
kao to je i poela.
O kazivanju o Israu, nonom putovanju i Miradu, koji su se dogodili
u jednoj te istoj noi, o nonom putovanju iz Mesdidu' -lbarama u Mekki
do Mesdidu'l-aksaa u Jerusalemu, i o Miradu iz Jerusalema ka
nebeskim visinama do Sidretu'l-muntehaa, o svijetu nevienog i nama
nespoznajnog imao nekoliko verzija, o emu je bilo dosta polemike. Ona
se i dalje vodi.
Razilaenje se javlja i o mjestu iz koga je Verovjesnik nou
otputovao. Neki kau da je to bilo tano Mesdidu'l-harem. Ovo je oito.
7
Prenosi se od Verovesnika (alejhi' s-sela) slijedee: "Dok sam ja bio u
damiji u sobi Bejtul-harema, izmedu sna i jave, doe Dibrl (alejhi' s
selam) sa Burakom." Nek kau: Odnio ga je nou iz kue Ummihane,
keri Ehu Tali ba. Pod pojmom Mesdidu' -l-harem podraumijeva se
prostor koji okruuje Mesdid, a lbni Abbas kae: "Celokupni Harem je
Mesdid!"
Neki kau da je t noi Verovjesnik spavao u kui Ummihane,
poslije jacije, da je odveden t noi i vato se te noi. Verovjesnik je prenio
ovo Ummihani rijeima: "Predstavili su mi se vjerovesnici i ja 8 klanjao
sa njima." Tada je ustao da izae u Mesdid, a Ummihaa ga povue za
odijelo. On je upita: "t t je!" "Bojim se", odgovori Umihana, "da t tvoj
narod nee ugonit u la ao im t to kae." On odgovori: "Pa i ako me
budu ugoniti u la!" Izaao je i pored njega sjede Ehu Dehl. Verovesnik
(alejhi's-selam) ga obavijest o sluaju nonog putovanja. Nato e Ehu
Dehl: , druina Beni Kab,lbni Luj, doite brzo ovamo!" Ispriao im je
ta mu je Verovjesnik (alejhi' s-selam) rekao. Neki od njih su lupali akom
o aku, stavljajui ruke na glavu u znak uenja i pobijaja. Poneki su i
napustli islam nakon tog dogaaja. Jedan od prisutih je otao do Ehu
Bekra (radijallahu ahu) i upitao ga: "Je li to Verovesnik rekao?" Ehu
Bekr odgovara: "Da," i dodaje: "Ja vjerujem da, ako je to on rekao, istnu je
rekao." Prisuti dalje pita: "I t mu vjeruje da je on otao i stgao u Siriju
i vrato se u Mekku u toku jedne noi, i to prije nego je svanulo?" Ehu Bekr
odgovara: "Da, ja mu verujem i vie od toga, verujem mu i u vijest da je
iao na nebesa!" Zbog toga je Ehu Bekr naan Siddikom. Medu njima je
bilo nekih koji su nekada raije bili u Jerusalemu pa su taili od
Verovesnika (alejhi' s-selam) da im opie kakav je Mesdidu'l-aksa. On im
je i to do u detalje opisao. Vidio ga je i opisao i ga je. Oni rekoe: "to se
te tog opisa, on je ta." I tda mu ponovo zataie: "Opii t nama gdje
je sada naa karvana?" On i tada ree koliki je broj deva i u kavom je
stnju karavana. Verovjesnik je tome dodao i ovo: "Doi e tada i tada i to
pri izlasku sunca, karavanu e predvodit zelenkasta deva." Izal su tog
odredenog dana prema Suneji (krivini) da bi posmatali prethodnicu
karavane. Jeda od prisutih ree: "Ovo je, tko mi Boga, sunce izalo!" A
drugi e na to: "Eto, ovo je, Boga mi, karavana, ide, predvodi je zelenkasta
deva, upravo onako kako ree Muhamed." Ni tda nisu povjerovali. Iste
noi. desio se i Mirad, odlazak Verovesnika na nebo UJerusalema.
Rzilaenje postoji i kod pitanja da l je ovo nono putovane bilo na
javi ili u snu. Aa (radiallahu aha) kae: 'Telo Verovesnika (alejhi's
selam) nije bilo iezlo, nego on ispeo duhovno". A Ha iste da je to
8
bilo vienje u snu. Drugi prenos da je bilo i tjelom i duom, da se
poste lina Verovjesnika (alejhi' sselam) nije bila ni ohladila, a on se
povrato s putovaja u postelu.
Uovih svih verzija najvjerovatije e bit da je Verovesnik (alejhi' s
selam) napusto svoju postelju iz sobe Ummihae i otao u Mesdid i dok
je bio u sobi izmedu sna i jave, odveden je na to nono putovanje i dalje na
Mirad, zatm se vrato u svoju postelju prije nego se postlja ohladila.
Mi ne mislimo da postoji razlog za duu raspravu o ovome pitanju
koja se javljala i ranije, a i u savremeno vrijeme, raspravu o prirodi ovog
potvreno g dogaaja iz ivot Verovesnika (alejhi' s-selam) i putovaja
nou, Israa i Mirada, da li je to bilo duhovno m telesno, da li je to bilo
vienje u snu m na javi. U svakom sluaju, razlike izmedu ovih situacija
nisu daleko, nit mijenjau bilo t o prirodi ovog dogaaja. Njegova je bit
otvaje Verovesniku (alejhi'sselam) dalekih prostora i svjetova u
jednom tenutu. Svi oni koji zaju bilo ta o Aahovoj Boanskoj moi i
prirodi poslanstva nee se ni najmane udit ovom dogaaju. Ljudska mo
je ograiena, Boanska mo jednaka je svim djelima koja se javljaju
ljudsko vienju u odnosu na Njegovu mo i Njegovo poimanje
neuednaene lahkoe i teine, prema onome to je ovek uobiajio i kako
misli. Uobiajeni domak vienja u svijetu ljudi nije mjerodavan u procjeni
stvari u odnosu na Alahovu mo. Priroda poslanstva je povezivanje sa
melekima, 8 ne po analogiji ni po obiaju ostlih ljudi . Priroda poslanstva
je takva da mo otrit i daleke prostore u daleki svijet. Dostzaje do
toga poznatm ili nepoznatm sredstvima nije udnije od povezivanja sa
melekima i primanja sananja od njih. Ehu Bkr (radijallahu anhu)
potrdio je, odgovaajui na pitanje koje je bilo udno i pomalo stavino
nekim ludima, da je to neto prosto i prirodno: "Ja mu verujem da je bio i
dale od toga. Verujem mu u vijest o nebesima."
U povodu ovog dogaaja i objanjenja njegove istitost, naodu,
materijalnim dokazom koga su oni tda taili, u kaivaju o kaavani i
njegovom opisu karavane, moe se primijett da Verovesnik (alejhi's
selam) nije sluao bojanost Ummihae (radijallahu anha) da ga nee
narod ugonit u la zbog uda ovog dogaaja. Pouzdaje Verovjesnika u
istnu koju je donio i u istnu koja se njemu dogodila djelovalo je na nj da
otoreno iznes naodu t je vidio, bez obzira kakav e njihov sud bit o
tome. Nek su ga stvarno napustli, a drugi to uzeli za predmet ismijavanja
i sumnje. Medutm, Verovesnika (alejhi'sselam) to nije omelo da javno
iznese istnu u koju je verovao. U ovome je dobar primjer svim nosiocima
poziva da javno iznose istnu ne plaei se kako e to ljudi primit, ne
9
laskajui ljudima, nit oekujui da oni budu zadovoljni tme pa da to
odobre, ako se to suprotstavlja istni koja se izlae.
Takoer se primjeuje da Verovesnik (alejhi' s-selam) nije smatao
ovaj dogaaj nadnaravnou kojom bi potvrdio svoje poslanstvo, premda
su ljudi insistrali da im predoi kaku nadnaravnost. Samo nono
putovanje postlo im je jasno da je istnito, 8 ovaj poziv se ipak ne oslanja
na nadnaravnost nego se oslanja na prirodu ovog poziva i njegov program
koji ima vrstu podlogu i koji se poklapa sa spoznajama nakon ispravljanja
U spoznaja i njihova osnaenja. Javno istupanje Verovjesnika (alejhi's
selam) nije proistcalo U oslanjanja na taj dogaaj u bllo emu, radi svoga
poslanstva, nego je to javno istupanje bilo iz uverene istne da je ona,
zaista, sama po sebi istna.
Da se sada vratmo na pru cjelinu i zadrimo na njoj podrobnije.
Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom asu noi preveo Svoga roba iz
Hrama asnog u Hram daleki, smo okolinu blagoslovili kako bimo mu
neka znamenja Naa pokazali. - On, uistinu, sve uje i sve vidi m;v.
Ova sura poinje slavljenjem Allaha najprikladnijim duevnim
pokretom koji je u skladu sa ugodnom atosferom ovog nonog odlaska i
koji je, istovremeno, najprikladnija spona izmeu oveka i gospodara,
roba i Rabba u tom svijetlom horizontu.
Atibut "robovanje" spominje se u rijeima priveo je svoga roba (I7/1)
da bi dokazao i potvrdio kod mjesta nonog putovanja i Mirada kako je to
stepen dostgnua do kojeg ovjek nije dosegao. To je zbog toga da se ne
bi zaboravio ovaj atibut, da se ne bi pomijeao poloaj "robovanja" sa
poloajem Boanstva, kao to je dolo do mijeanja u kranskoj dogmatci
nakon Isaa (alejhi' s-selam), zbog mijeanja njegovog roenja i njegove
smrt, zbog dokaza koji su mu dat, a neki krani to ul kao uzrok
mijeanja poloaja "robovanja" i poloaja Boanstva. U islamskom uenju
zadrana je t jednostavnost i istota, zatm ienje linost Boanstva od
svih drugih boanstva, ortaka, itd. to bi sliilo Boastvu izbliza ili
izdaleka.

Rje isra je izedena iz rijei sera, a znai nou putovat. Rije esra
nosi u sebi i vremensko znaenje, koje nema potrebe spominjat, meutm,
kontekst izriito govori da je u bila no: Hvaljen neka je Onaj koji je u
jednom asu noi preveo Svoga roba. . . 0/7V da bi oznaio i predoio, kako
je to u

asnom Kur'anu praktcirano: no baca svoj mirni mra i tamna

atosfera noi obuhvata oveka tako da se on naslauje ugodnim
putovanjem.
Putovanje iz Mesdidu'l-harema u Mesdidu'l-asa je odabrano
putovanje od strane Svevinjega, Sveobavijetenoga. Ono povezuje
monoteizam poevi od Ibrahima i Ismaila (alejhime' s-selam) do
posljednjeg vjerovjesnika M uhammeda (alejhi' s-selam). Ovim
povezivanjem sveth mjesta svih monoteistkih vjera ovim udnim
putovanjem kao da 8 htelo objelodanit da je posljednji Verovesnik
naslijedio svetost svih poslanika koji su bili prije njega i da njegovo
poslanstvo obuhvata sve te svetost, a njegovo poslanstvo povezuje se sa
poslanstvima svih njih. To je putovaje koje simbolizira najudaljenije
krajeve i prostorno i vremenski, sadri daljine i horizonte prostanije od
vremena i mjest, sadri znaenje daleko vee od blinjeg znaenja koje se
javlja na pri pogled.
Opisivanje Mesdidu'l-aksaa iju smo okolinu blagoslovili m/JJ je opis
koji ocrtava blagoslov uz sami Mesdid i koji 8 izlijeva na nj. To je sjena
koju direkto ne moe bacit drugi izra koji bi mu odgovarao, kao na
primjer: Mi smo ga blagoslovili, ili: Mi smo u njemu blagoslovili. To su
detalji udesnog k ur' anskog izraa.
Nono putovaje je doka koga prate dokazi: kako bismo mu neka
Naa znamenja pokazali m;v. To je udno prelaenje izmeu Mesdidu'l
harema i Mesdidu'l-aksaa za vrlo kratko vrijeme, tako da se ni postelja
Verovesnika (alejhi' s-selam) nije bila ohladila; bez obzira kakvo je to
putovanje bilo i na koji nain provedeno, ono je jedan od Allahovih dokaza,
ono otvara udne horizonte srcu u ovom Bitku, otkriva skrivene moi u
biu ovog ljudskog stvorenja, otkriva iskonske spremnost koje su mu date
da doekuje izljev moi u osobama koje su izabrane meu ljudima ove
vrste, osobama koje je Allah poasto i odabrao nad ostalim Svojim
stvorenjima podarivi im ove ugodne tajne . a On, uistinu, sve uje i sve vidi
(17/IJ.

uje i vidi sve to je lijepo i njeno i to je skriveno sluhu i vidu

drugih.
Kontekst u uvodnom ajetu prelai iz slavljenja Allaha: Hvaljen neka
je Onaj koji je u jednom asu noi preveo Svoga roba m/JJ, u formu Alah ove
11
odluke: kako bimo mu neka znamenja Naa pokazali m;v i prelai na opis
Allaha: On, uitinu, sve uje i sve vidi m!zJ sukladno detljima izraajnih
dokaza sa tanim i preciznim mjerilom. Slavljenje se uzdie prema Biu
Allahovom (Uzienoga) , a odluka koja 8 namjerava nonim putovanjem
izraena je kroz tekst Uzienoga, opis da On uje i vidi je naveden kao
stalna vijest koja govori o Njegovom Boanskom biu. Ove U razliite
forme nalae se u jednom ajetu da bi obavile i izloile dokae u punoj
tanost.
Ovo nono putovanje je jedan Allahov doka. To je udno prelaenje
u omjeru na uobiajeno putovanje ovjeka. Mesdidu' -l-aksa je dio ovoga
puta. Mesdidu'l-aksa je i centar Svete Zemle u koju je Allah nastanio
Sinove lsrove, a onda m proterao iz nje. Historija Musaa i Sinova
Isrovih bit e zastupljena ovdje na odgovarajuem mjestu u kontekstu
ove sure i u slijedeem ajetma.
A Musau smo Knjig dali i uputstvom je sinovima Israilovim unili:
jesto Mene -Gospodara drugog ne uzimaje 0712J,
o, potomci onih koje smo sa Nuhom nosili!" On je, doista, bio rob
zahvalni (17/3).
I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: "i ete doista dva
puta nered na Zemlj uiniti i preko mjere oholi postati (17/4).
I kada doe vrjeme pre od dvije prjetnje, poslaemo protiv vas robove
Nae, silno mone, oni e uzdu i poprjeko zemlju vau pregaziti, i prjetnja
e se ispuniti (17/5).
Zatim emo vam dati pobjedu protiv njh i pomo emo vas imecima
i sinovima i uiniemo vas brojnijim. - (17/6).
Sve to inite - nite sebi, dobro i zlo. - A kad doe vrjeme drge
prjetnje, poslaemo ih da na licima vaim tugu i jad ostave i da u Hram kao
i pri put, ponovo provale i da sve to osvoje do temelja porue mm
.
I Gospodar va e vam se opet smilovati; ako vi ponovo zaponete,
zapoeemo i Mi. A dehennem smo za nevjerike tamnicom unili (17/BJ.
12
Ovaj izod Uhistorije Sinova lsrailovih spominje se u Kur'au samo
u ovoj suri. Ona sadri kraj Sinova Israilovih koji su doputovali tamo i ija
je zemla propala. Ovi ajet otkrivau direkte odnose izmeu stadanja
naroda i irenja smutje meu njima, sukladno Allahovu zakonu o kome
e malo kasnije bit rijei u ovoj istoj suri. Kada Allah odredi jednoj zemli
propast, on omogui da oni koji ve ugodno i luksuzno u njoj ine smutju,
to je uzrok propast te zemlje pa je oni vode do njena ruenja.
Ovo kazivanje u ovom izvodu poine spominjanjem Knjige Musaa,
Tevrat, i upozorenjima Sinova Isralovh, gdje ih podsjea na njihova
drevnog djeda Nuha, zahvatnog roba i njihove pradjedove koji su zajedno
sa njime bili preneseni laom, a koji su svi bili vjernici.
A Musau smo Knjigf dali i uputstvom je sinovima Israilovim uinili:
"Mjesto Mene - Gospodara drugog ne uzimajte (17/2J,
o, potomci onih koje smo sa Nuhom nosilir On je, doista, bio rob
zahvalni m/3J.
To upozorenje i podsjeae potruju Allahovo obeanje o kome e
se govorit u kontekstu ove sure, toer, neto kasnie, a to je da Alah
nee kanit jeda narod sve dok im ne poale poslaika koji e ih
upozoravat i skretat im pau.
Pra namera MusAova donoenja Knjige jeste ++. uputstvom je
Sinovima Israilovim uiniti . . Mjesto mene - Gospodra drugoga ne uzimaje
(1 7/2J, zatm da se oslanaju samo na Alaha, i da se ni prema kome ne
usmjeravau do prema Alahu. To je Uputa. To je verovaje. Onaj koji
uzme sebi zajenika Allahu, ta nit vjeruje nit je upuen na Pravi Put.
MusA im se obraa u ime nihovih pradjedova koje je laa nosila sa
Nuhom, a oni su saetak oveastva u vrijeme prog poslanika na Zemli.
Obraa im se ovim srodstvom da bi ih podsjeto na Allahov odabir ovih
njihovih pradedova koji su bili sa Nuhom, zahvalnim robom, da bi ih
povrato ovom vernikom drevnom srodstu.
Nuha se opisue sa ubudijje u ovom i svakom drugom smislu. To je
u skladu sa svojstom poslanika odabraih i istcajem tog svojsta. Tim
istm svojstom opisan je i Muh ed (alejhi'ssela) ranie, na nain
kur' anske harmoninost u atosfer ove sure i nena kontksta.
U toj Knizi, koju je Allah dao MusAu da bude uputa Sinovima
Israilovim, obavetavaju se kao je ruenje nad nima bilo provedeno zbog
nereda kojeg su inili na zemli, da se ono ponovilo dva puta zbog
d
ponavljanja isth uzroka. Tu su upozoreni da e se s njima tko postupat
kad god se oni budu povratli unoenju nereda na zemlji, potvrujui tme
Allahov zakon koji se ne mijenja.
I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: ''i ete doista dva
puta nered na Zemlji uiniti i preko mjere oholi postati mi4J.
Ova Objava je vijest od Allaha njima o onome to e im se desit -
prema Allahovu znanju njihove sudbine. To nije prisilna njihova sudbina,
nego sudbina koja poiva na njihovim djelima. Allah nikoga ne prisiljava da
ini nered. Allah ne nareuje da se rade runa djela (7/2J, nego On zna ta
e bit, a prema Allahovu znanju ta e bit, to biva, iako prema ljudskom
sananju to se jo nije dogodilo nit je s njega svuena zavjesa.
Allah je objasnio Sinovima Isralovim u Knjizi koju je donio Musa da
e oni u dva navrata pravit nered na Zemlji, da e dominirat u Svetoj
Zemlji i vladat, i kad god su se uzdigli i to uzdignue iskoristli da ine
smutju na zemlji, njima e zavladat neko ko e ih pobijedit, dozvoljavat
zabranjeno i potpuno unitt.
I kada doe vrijeme prve od dvije prijetnje, poslaemo protiv vas robove
Nae, silno mone, oni e uzdu i popriko zemlju vau pregaziti, i prijetnja
e se ispuniti 07/5J.
Ovo je ta pra prijetja da e oni vladat u toj zemlji, da e imat i vlast
i mo pa e nered init. Tada e Allah usmjerit na njih jednog od Svojih
robova koji je gori od njih, hrabriji i moniji, koji e naslijedit njihove
domove, ulazit e u njih kako hoe, naputat e ih kada eli, gazit e sve
to je u njima i svakoga ko je u njima, bez ikava staha . .. . i prijetnja e se
isuniti m/5J ona se ne moe izostavit nit u la uterat.
Kada su Sinovi Isralovi osjetli nevolju poraa i ponienja, povratli
su se svome Gospodaru, popravili situaciju i izvukli pouku iz iskuenja koje
je nad njima vladalo, i kada su se osvajai uzdigli i postali oholi, kada ih je
obmanula njihova mo, poeli su init nasilje nad drugima i po zemlji
nered izazivat, pa je Allah omoguio da poraeni nadvaladaju pobjednika,
da slabiji savladaju ohole: Zatim emo vam dati pobjedu protiv njih i pomoi
emo vas imecima i sinovima i uiniemo vas brojnijim (17/6J.
Zatm se ovo kaivanje navodi iznova.
U kontekstu, prije nego to se zavri iznoenjem istnith vrijednost
i prijetje koja e bit realizirana, odreuje 8 pravilo rada i nagrade:
14
Sve to inite, inite sebi, dobro ili zlo m/7).
To je pravilo koje se ne mijenja ni na ovom ni na buduem svijetu.
Ono govori da svai posao oveka pripada samo njemu, sa svim plodovima
i rezultatma. Ovo pravilo govori da kana ili nagrada, prirodni plod tog
rada, proiste i tog rada i prema njemu se formira i oveka ini
odgovornim za saog sebe. Ako ovjek hoe, moe init dobro sebi, a
moe i zlo, a kada mu 8predoi kana, tda za sve moe korit samo sebe.
Kada je defnirano ovo pravilo, u kontekstu se nastavlja sa dopunom
istnite vijest.
A kada doe vrjeme druge prjetnje, poslaemo ih da na licima vaim
tugu i jad ostave i da u Hram, kao i prvi put, ponovo provale i d sve to
osvoje do temelja porue mi7J.
U kontekstu se ne navodi kakvu su smutju Sinovi Israilovi ponovo
inili, zadovoljavajui se tme to je prije reeno: Vi ete doista dva puta
nered na zemlji uiniti 0/4). To dokazuje ta e ih zadesit drugi put, i da
u Hram, kao i prvi put, ponovo provale m/7J. I da porue i imovinu i
domove koje su zauzeli: .. . i da sve to osvoje do temelja porue m/7J. To je
slika kompletog ruenja koje se protee na sve i koje govori da nita nije
ostalo.
Vijest 8 potrdila i kazna dogodila. Allah je dao da je Sinove
Israilove savladao ist onaj ko ih je i pri put pobijedio onaj koji ih je
proterao iz zemlje i zemlju im potpuno razruio.
U tekstu se ne identcira ko su bili t koji su savladali Sinove
Israilove jer se tekst ograniava samo na pouku, a pouka se ovdje i eli.
Namjera je da se objasne Allahovi zakoni ljudima.
Ova verna istna i primijenjena kazna popraene su i u kontekstu: da
ruenja katada moe bit radi milost: I Gospodar va e vam se opet
smilovati m/8J, ako ste iz toga izukli pouku.
Ako se Sinovi Israilovi povrate smutji na zemlji, pa kana je tu i
zakon se primjenjuje: Ako vi ponovo zapoetnete, zapoeemo i Mi mi8J.
Sinovi Isralovi ponovo su poeli init smutju pa je Allah dao
mogunost muslimanima da ih savladaju i proteraju sa cjelokupnog
Arabijskog poluotoka. Oni su ponovo poeli init smutju pa je Allah
omoguio tm drugima pa su ih savladali, a u najnovije doba omoguio je
Hitleru da zagospodari nad njima. Oni su se danas ponovo povratli smutji
15
formirajui Izrael, tao da su Arapi, gospodar zemlje, osjetli muke. Dao
Bog da njima neko zagospodari ko e ih najee kanit, potvrujui
Allahovo katgoriko obeaje, sukladno Njegovom zakonu koji se ne
moe izmijenit! To emo, ako Bog da, uskoro vidjet!
Kontekst zavrava ajetom u kome se govori o sudbini nevernika na
Sudnjem dau i onih koji unose smutju u drut:
A dehennem smo za nevjernike tamnicom uinili 07/BJ. Tu e bit
zatvoreni, niko nee izmai. Bit e prosta i bit e mesta za njih sve.
U ovog inserta iz historije Sinova Isralovih i njihove Knjige koju je
Allah dao Musau da se pomou nje upute (a oni se nisu uputli nego
zalutli i propali) kontekst prelai na Kur'a i kae za nj da upuuje na ono
to je bole i vre;
Ovaj Kur'an vodi jedinom ipravnom putu, i vjericima koji ine
dobra djela donosi radosnu vijest da ih eka nagrada velika m/,
a da smo za one koj u onaj svijet ne vjeruju - bolnu patnju prpremili
(17/10).
Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu (1 7/9).
Ovo openito o onima koje Kur'an upuue i na ta ih upuuje. Ova
uputa obuhvaa narode i pokoljenja bez vremenskog i mjesnog
ogranienja, obuhvaa svaki progra i metod koji ih upuuje na to,
obuhvaa svako dobro prema kome se upuuju ljudi svih vremena i
prostora.
Kur'an upuue jedinom ispravnom putu u svietu savjest i osjeaja,
i to ini jasnom i jednostavnom vjerom u kojoj nema nikakve sloenost nit
nejasnoe, koja oslobaa duu od optereenja obmaama i bajkaa,
oslobaa ludsku pozitvnu mo da radi i stvara, povezuje prirodne zakone
Kosmosa sa prirodnim zakonima ovjeka, harmonino i skladno.
Kur'an upuue jedinom ispravnom putu usklaujui ono to je
ezoterino i egzoterino u oveku, to je izmeu njegovih osjeaja i
ponaaja, izmeu negovog verovaja i djelovanja. Prema tome, to je
O
vrsto povezivanje za vrsto mkoje 8 ne moe prekinut. To je ono to
tei ka visini, a vrsto postavljeno na zemli. Pema tome, svako djelo je
i bad et, klanjanje Allahu, kada se ovek s tm djelom usmjeri prema Alahu,
makar to djelo bilo uivanje ili taenje uivanja u ivotu.
Kur'an upuuje jedinom ispravnom putu u svijetu ibadeta
usklaujui obaveze i mogunost ovjeka tako da obaveze ne prelae
njegovu mogunost pa da bi padao u oaj to ih ne moe ispunit, da osjea
slabost i lahkomislenost, nit obaveze prekorauju namjeru, umjerenost i
granice mogunost.
Kur'an upuuje jedinom ispravnom putu kod uspostavljanja
meuljudskih odnosa, izmeu pojedinaca, izmeu suprunika, u vlast i
narodu, dravama i nacijaa. Ovi odnosi uspostavljaju 8 na vrstm i
stabilnim osnovaa na koje ne djeluju milenja nit elje, nit 8 naklanja
zbog ljubavi ili mrnje, nit na njih uteu interesi i cilevi. To su osnove koje
je uspostvio Sveznajui i Sveobavijeteni o ljudima. On najbolje zna koga
je stvorio, zna ta je pogodno ljudima na svakom kraju Zemlje i u svakom
pokoljenju. Otuda ih Kur'an vodi jedinom ispravnom putu u sistemu vlast,
fnansijama, drutvu i meusobnoj saradnji koja odgovara ovjeku.
Kur'a vodi jedinom ispravnom putu u izgradnji svih nebeskih vera
i povezivanja meu njima, velianju svetost th vera i njihovoj zatt. N a
osnovu toga, cjelokupno drutvo sa svim svojim nebeskim vjerama ivjelo
bi u miru i harmoniji.
Ovaj Kur'an vodi jedinom isravnom putu, i vjernicima koji ne
dobra djela donosi radosnu vijest da ih eka nagada velika (I7/9J e . . a da smo
za one koj u onaj svijet ne vjeruj - bolnu patnj pripremili milOJ. Ovo je
osnovno pravilo u radu i nagradi. Nadgradnja se uspostavla na vjerovanju
i dobrom djelovaju. Nema verovanja bez primjene u radu nit primjene u
radu bez verovanja. Samo vjerovanje ostalo bi u okviru osjeaja, ne bi bilo
potpuno verno. Primjena u radu bez vjerovanja izgledala bi kao neto
odsjeeno i to nema oslonca. I na jednom i drugom uspostavlja se ivot
koji vodi jedinom ispravnom putu. Sa njima se ostaruje uputa kakvu
ocrtava ovaj Kur'an.
Meutm, oni koji nisu upueni ovim Kur'anom preputeni su
stastma i elji oveka, oveka koji uri, koji ne zna t mu korist, a t
tet, oveka koji je podstaknut, oveka koji ne moe da savlada svoje
emocije, makar mu one donosile zlo.
ovjek i proklinje i blagosil}e; ovjek je doita nagao m;w.
17
To je zbog toga to ovek ne zna sudbinu stvari nit njihove
posljedice. Katkada radi neto to je loe i zlo i pouri to zlo sebi, a da to ne
zna, ili zna, nije u mogunost da 8 savlada. Kako je ovo daleko od
kur'anske Upute koja je stalna, koja upuuje i koja je smirena! To su,
zaista, dva razliita pravca. Meu njima je veoma velika razlika. To je Uput
Kur'ana, a ono elja i strast ovjeka.
Sa ukazivanja na Nono putovanje i djela koja su to propratla i
ukavanja na Nuha i vjernike koje je laa nosila s njim, ukazivanja na
Sinove Israilove i ta im je Allah odredio u Knjizi, na to ukazuje ova
odredba Allahova zakona koja se protee na ljude, sa pravila o radu,
nagradi i kazni, ukazivanja na posljednju Knjigu koja vodi jedinome
ispravnome putu.
D svih ovih ukazivanja na Allahove dokaze koje je dao Svojim
poslanicima, kontekst prelazi na kosmike Allahove dokaze u ovom Bitku,
s ime povezuje aktvnost ovjeka i njegova djela, njegov tud, nagradu ili
kanu, njegovu zaradu i obraun. Primijett e se da su zakoni o radu,
nagradi, stcanju i obraunu na Sudnjem danu vrsto povezani sa glavnim
kosmikim zakonima, defnirani samim tm zakonima uspostavljenim na
pravilima i zakonitostma koji se ne mijenjaju, strogo organizirani u
preciznom kosmikom sistemu koji regulira dan i no sukladno elji
Stvoritelja koji je dao no i dan.
Mi smo no i dan kao dva znamenja uinili: znamenje za no smo
uklonili, a znamenje za dan smo vidnim uinili kako biste mogli da traite
od Gospodara svoga blagodati i da biste broj godina znali i da biste vrijeme
raunali; i sve smo potanko objasnili 07/12).
I svakom ovjeku emo ono to uradi o vrat privezati, a na Sudnjem
danu emo mu knjigu otvorenu pokazati: m/13J.
"

itaj knjigu svoju, dosta ti je danas to to e svoj raun polagati!"

(1 7/14).
Onaj ko ide pravim putem, od toga e samo on korsti imati, a onaj ko
luta - na svoju tetu luta, i nijedn genik tude grijehe nee nositi. A Mi
nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali/ m/15).
\o
Kad hoemo da jedan gad unitimo, onima koji su u nj
e
mu na rasko
navikli prepustimo da se razvratu odju i da tako zaslue kaznu, pa ga ond
do temelja razruimo (17/16).
koliko smo samo naroda poslije Nuha unitili! A dovoljno je to to
Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojh (17/1 7).
Onome koji eli ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo to hoemo i kome
hoemo, ali emo mu poslije dehennem pripremiti, u kome e se osramoen
i odbaen pei m/1BJ.
A onaj koji eli onaj svijet i trudi se da ga zaslui, a vjernik je, trud e
mu hvale vredan biti 07/J9J.
Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga;
a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni m12oJ.
Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima, a na onom svijetu
razlika u stepenima i prednostima bie, doista, vea m120.
Kosmiki zakon koji regulira smjenu dana i noi, koji s U povezuje
nastojanje ljudi da rade, da raunaju vrijeme, da povezuju s tm stcanje
ovjeka, bilo dobra ili zla, i na osnovu tog dobra ili zla da stu i nagradu,
sa ovim kosmikim zakonom povezane su posljedice upute i zablude i
pojedinane obaveze, tako da niko nee nositi teret drugoga. Sa
kosmikim zakonom povezano je i Allahovo obeanje da On nikoga nee
kaznit prije nego mu uput poslanika. Sa kosmikim zakonom povezan je
i Allahov zakon vezan za unitenje nekih naselja nakon to u njima unose
smutju oni koji ive u raskoi i izobilju. S njim je povezana i sudbina onih
koji insistraju da se ubrza kazna i onih koji trae onaj svijet i to Allah daje
jednima i drugima na ovom i buduem svijetu. Sve se odvija sukladno
vrstom zakonu koji se ne moe mijenjat i sistemu koji se, takoder, ne da
izmijenit. Nita od svega ovoga nije sluajno.
Mi smo no i dan kao dva znamenja uinili: znamenje za no smo
uklonili, a znamenje za dan smo vidnim uinili kako biste mogli da traite
od Gospodara svoga blagodti i da biste broj godina znali i da biste vrijeme
raunali; i sve smo potanko objasnili 07/12J.
No i dan su dva velika kosmika dokaza koji se smjenjuju prema
tanost ovog zakona u kome se nikada ne do gada nered nit poremeaj. U
tome nema nikakvog poremeaja. ta je cilj smjenjivanja dana i noi ovdje?
Dokaz noi je stalan kao i dokaz dana. Izgleda, a Bog najbolje zna, da je cilj
toga - tama noi u kojoj se skrivaju stvari, prestaju kretje i smiruju duhovi.
\J
No kao da je zbrisana kada se uporedi sa svjetlom dana i kretjom ivota
i stvari u njemu. Dan kao da je rasvijetljen svjetlom u kome je sve otriveno
i dostupno vidu.
To brisanje noi i istcanje daa je kako biste mogli da traite od
Gospodara svoga blagodati i da biste broj godina znali i da biste vrjeme
raunali 07/12J. Prema tome, no je za odmor, smiraj i okuplanje, a dan za
rad, stcanje i ustajanje. Smjenom noi i dana ludi raunaju godine,
odnosno znaju kada su pojedini dogaaji, godinja doba i pojedine
djelatost.
I sve smo potanko objasnili (17/12J. Nit i niko nije preputn u ovom
Bitku sluajnost. Preciznost zakona po kome se kreu no i dan govori o
tanost rasporeda i detalisanja, a to je dokaz tog zakona.
Sa ovim kosmikim preciznim zakonom vezano je svako djelo,
nagrada m kazna.
I svakom ovjeku emo ono to uradi o vrat privezati, a na Sudnjem
danu emo mu knjigu otvorenu pokazati: <17/13).
"

itaj knjig svoju, dosta ti je danas to to e svoj raun polagati!"

(17/14).
Uinak svakog ovjeka je ono to uslijedi iz njegovog rada, t. to mu
se dodijeli radom, a to je onomatopja za njegov rad. Njega je nuno vezat
o vrat oveku da bi predstavio njegovu potebu za radom i da se on od
njega ne moe rastvit. To je reeno kur' anskim nainom da bi 8
otelovilo i istaklo znaenje u osjetlnoj formi. Otuda djelo oveka ne
zaostaje iza njega nit se ovek moe otgnut od njega. Ist je sluaj i sa
opisom iznoenja njegove knjige rastte i otvorene na Sudnjem danu. To e
predstavljat njegovo djelo, otoreno tako da ga nije mogue sakrit ili
zanijekat m otgnut od njega. Ovo znaenje ocrtava se u slici Knjige koja
je otorena. N a taj nain ono vie djeluje na oveka. Tada 8 vizija oveka
spaja sa t uinkom i ovek primjeuje ovu knjigu sa stahom zbog
uinka i znaenja toga na tom tekom Danu u kome se otkriva sve
skriveno i sve tajno. Tada nee bit potebe za svjedokom ili posmataem:

itaj knjigu svoju, dosta ti je danas to to e raun svoj polagati m/15).

Time detaljni kosmiki zakon povezuje rad i kaznu, odnosno
nagradu.
Onaj koji ide pravim putem, od toga e samo on korst imati, a onaj
koji luta - na svoju tetu luta i nijedan gjenik tue gjehe nee nositi mi15J.
20
To su pojedinana zaduenja koja veu svakog oveka za sebe.
A ko ide Pravim Putem njemu je u korist, a ko lut njemu je na tetu.
Nema nijedne osobe koja bi nosila teret drugoga. Nema nikoga ko bi
olakao teret drugome. Svako e bit pitan za svoje djelo. Svako e bit
nagraen za svoje djelo. Ni prijatelj nee pitat za prijatelja.
Allahova milost je htela da ne kani oveka uzimajui u obzir
kosmike krasote dokaa na stanicaa ovog Bitka, da ga ne kani zbog
prirodne obaveze, zbog koje su kanjeni potomci Ademovi, nego je Allah
upuivao ljudima opominjae i one koji e ih podsjeat. I Mi nijedan narod
nismo kaznli dok poslanika nismo poslali (17/15). To je milost od Allaha da
odgodi kanjavanje ljudi.
Tako je primijenjen Allahov zakon kod unitenja nekih naselja i
kanjavanja njihova naroda na ovom svietu. Ovo je povezao s t
kosmikim zakonima koji upravljaju smjenom dana i noi.
Kad hoemo da jedan gad unitimo, onima koji su u njemu na rasko
navikli prepustimo da se razvratu odju i da tako zaslue kaznu, pa ga onda
do temelja razruimo 07/16).
Oni koji su se raskou odali kod svih su naroda klasa glaveina koji
uivaju. To su oni koji raspolau S sredstvima, uzimaju sebi sluge,
pronaae mir i rahatluk tako da uivaju u tini, miru i gospodstvu dok ne
odebljaju, postanu nepokreti, predaju se grijeenju i ludilu, malo cijene
vrijednost, svetost i plemenitost, povreduju ast i obra i ono to je sveto.
Ako ne naiu na nekoga ko e im to sprijeit, nastavit e da ire smutju
po zemlji i da ine i ire ogavna djela medu narodom, a visoke vrijednost
da smataju jefnim tako da narod moe da ivi samo s tm i za ono to oni
ele. Narod e se poslije toga rasturit, smalaksat, izgubit ivanost, mo
i uzoke svog opstanka. Narod e propast i zatvorit stanice knjige svoga
ivota.
Ovo potvruje ovaj Allahov zakon. Kada Alah dosudi nekom naselju
da bude uniteno, to se ono prihvatlo uzroka propadaja, namnoilo se u
njemu onih koji ive raskono, a niko im t ne spreava nit onemoguava,
Allah daje vlast ovim raskonicima, omoguava da grijee i grijeh postaje
opi, drutvo se raspada i zaluuje da se na nj primijeni Allahov zakon. To
naselje e zadesit ruenje i propast. Ono je odgovorno za ono to se zbilo
u njemu jer nije sprijeilo djelovanje onih koji ive raskono, nit poboljalo
sistem koji je omoguio postojanje takvih raskonika. Sao postojanje
raskonika je uzrok daje Allah zbog toga njima dao vlast, da gospodare tm
21
naseljima i da unose smutju. Da su stanovnici tog naselja sprijeili pojavu
th raskonika i djelovanja meu njima, ne bi se dogodila propast, ne bi
Allah omoguio da njima zavladaju oni koji grijee meu njima, koji prave
nered i na taj nain ih vode u propast.
Allahovo htjenje dalo je ljudskom ivotu zakone koji se ne mogu
mijenjat, i kada postoje uzroci, onda slijede i rezultat, provodi 5 Allahovo
htjenje i ostvaruje Njegova rije. Allah ne nareuje da se grijei i pravi
smutja nit da se ine sramna djela. Meutm, postojanje onih koji ive
raskono samo po sebi je dokaz da je stanje tog naroda poremeeno, da je
ono krenulo ka raspadanju, da e ga Allahove odrebe pogodit sukladno
zasluzi, a to je ono to je izloeno i suprotstavljeno Allahovu zakonu koji
doputa da postoje oni koji ive raskonim ivotom.
Htjenje ovdje nije htjenje radi prisile koju ini uzrok, nego rezultat
poiva na uzroku. To je neto to se ne moe izbjei jer je taj zakon
primijenjen na njemu. To neto nije ono to je usmjereno ka grijeenju,
nego neto to proizvodi prirodni rezultat koji poiva na postojanju
raskonika.
Ovde se iste obaveza drutva da napust sistem koji je grijean i
koji proizvodi takva djela koja se ne mogu izbjei. Nespreavanjem
djelatost onih koji ive raskono pa nastavljaju da grijee na takvom
drutvu ostvaruje se sud da u potpunost budu uniteni.
Ovo je zakon koji se primjenjivao na narode poslije Nuha iz stoljea
u stoljee, i kad god bi se proirili grijesi u jednom narodu, njegova bi
sudbina bila takva. Allah je obavijeten o grijesima Svojih robova. On sve
vidi.
koliko smo samo naroda poslije Nuha unitili! A dovoljno je to to
Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih 07/1.
Ko eli da ivi samo za ovaj svijet i ne gleda navie od zemlje na kojoj
ivi, takvom e Allah, kad htedne, dodijelit dio na ovom svijetu. Takvog e
na onom svijetu oekivat Dehennem za ono to je zasluio. Oni koji ne
gledaju dalje od ove zemlje prljaju se u njenoj kaljui i prljavtni, uivaju na
njoj kao ivotnje, predaju se stastma i sklonostma i ine sve ono to im
22
omoguava da postgnu ovozemaljske slast, a to e ih odvesti u
Dehennem.
Onome koji eli ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo to hoemo i kome
hoemo, ali emo mu poslije dehennem pripremiti, u kome e se osramoen
i odbaen pei m11BJ.
On e bit osramoen zbog djela koja je inio i odbaen zbog kazne
s kojom je okonao.
A onaj koji eli onaj svijet i trudi se da ga zaslui, a vjernik je, trud e
mu hvale vrijedan biti 07/19).
Onaj koji eli budui svijet mora da uloi krajnji tud da bi ga
ostvario, da izvrava svoje obaveze, da njegov rad poiva na vjerovanju.
Vjerovanje nije samo elja, nego je verovanje, pored oitovanja srcem,
potvrivanje praksom i djelom. Onaj koji tei za buduim svijetom nije
lien ugodnog uivanja ovog svijeta, nego usmjerava svoj pogled prema
visokim horizontma, tako da mu uivanje na zemlji nije cilj . Nema tete,
poslije toga, od uivanja kada se ovek savlauje da ne postane rob tog
uivanja.
Kada onaj koji eli da se ubrza odgovornost zavri u Dehennemu,
osramoen i odbaen, a onaj koji eli budui svijet i ulae krajnje napore
radi tog ostvarenja zavri u Dennetu sa zahvalnou, on e bit doekan
sa gostoprimstvom od meleka zbog toga to je plemenito nastojao da
plemenito ostvari plemenit cilj i nagradu za gledanje u dalek svijetli
horizont.
ivot na ovoj zemlji je ivot koji odgovara crimat gmizavcima,
kukcima, onima koji spavaju, divljim ivotnjama i stoci. Zivot budueg
svijeta je ivot koji odgovara plemenitom oveku ime ga je Allah obdario
i Koji ga je takvog stvorio, usavrio i udahnuo u nj duu, tu tajnu s kojom
se ovjek penje na nebesa, bez obzira to je ustalio svoja stopala na zemlji.
I jedni i drugi dobili su dar Allahov, bilo onaj koji trai ovaj svijet, pa
mu je dat, bilo onaj koji tei onom svijetu, pa e se s njime susrest. Allahov
dar ne moe niko sprijeit nit zabranit. On je apsolutan i usmjerava ga
Allahovo htjenje kuda hoe.
Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga;
a darovi Gospodara tvoga niu nikome zabranjeni (1 7/20).
23
Razlika na zemlji meu ljudima je uoljiva zbog njihovih sredstava,
uzroka, smjerova i djela. Oblast Zemlje je tjesna i podruje njeno
ogranieno. Kako bit s njim na prostanom podruju i neogranienoj
oblast? t e bit s njima na buduem svijetu prema kome ovaj svijet ne
vai ni koliko krilce jednog komarca.
Gledj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na onom svijetu
razlika u stepenima i prednostima bie, doita, vea m/21).
Ko eli da se okrene prema istni, ko eli neograienu odabranost,
pa to je tamo na buduem svijetu, tamo na prostanom podruju i
neogranienoj oblast, ije graice poznaje samo Allah. U tome neka 5
nateu oni koji se nateu, a ne u malom i beznaajnom uivanju na ovom
svijetu.
24
Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga - da ne bi osudu zasluio i bez
podrke ostao (1 7/2).
Gosodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima
dobronstvo inite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost doive,
ne reci im ni: (U!" - i ne podvikni na njih, i obraaj im se rijeima
potovanja punim m/2).
Budi prema njima paz"jiv i ponizan i reci: (Gospodaru moj, smiluj im
se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!" 07/2J.
Gospodar va dobro zna ta je u duama vaim: ako budete posluni, -
pa, Allah e doita oprostiti onima koji se kaju (17/2).
Daj blinjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku-namjerniku,
ali ne rasipaj mnogo <I7/26J
25
jer su rasipnici braa ejtanova, a ejtan je Gospodaru svome
nezahvalan 07/27).
A ako mora da od njih glavu okrene, jer i sam od Gospodra svoga
milost trai i njoj se nada, onda im bar koju lijepu rije reci m/2).
Ne dri ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu - da ne bi prekor
zasluio i bez iega ostao (17/2).
Gospodar tvoj prua obilnu opskrbu onome kome hoe, a i ograniava
je, jer zna i vidi robove Svoje m/10J.
Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimatine, i njih i vas Mi
hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh (1 7/31).
to dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ruan put! 07/.12).
ne ubijte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva!
A ako je neko, ni kriv ni duan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo
vlast, ali neka ni on ne prekorauje granicu u ubijanju, ta njemu je data
vlast 07/33).
A od imetka siroeta - to dalje! osim ako elite d ga unapriedite, sve
dok ne postane punoljetno. I isunjavajte obavezu, jer e se za obavezu,
zaista, odgovarati! (17/34).
Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru/ To je
bolje i posljedice su ljepe (1 7/35).
Ne povodi se za onim to ne zna! sluh, i vid, i razum, za sve to e se,
zaista, odgovarati (17/36).
Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zeml ne moe probiti ni brda u
visinu dostii, m/37)
sve to je runo, Gospodaru tvome mrsko (17/3BJ.
To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. ne dodaji Allahu
drugog boga da ne bi u dehennem bio baen, prekoren i od milosti Njegove
udaljen 07/39).
U proloj cjelini povezana su pravila rada i nagrade, uputa i zabluda,
stcanje i obraun sa kosmikim zakonom koji upravlja noi i danom. U
ovoj cjelini povezuju se pravila ponaanja, etke i pojedinane i drutvene
obaveze sa vjerom u Jednotu Allaha, a povezuju se sa ovom vrstom vezom
sve ostale veze u porodici, drutvu i ivotu.
Zo
U proloj cjelini navedeno je: Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom
putu 07/9J, a navedeno je i: Sve smo potanko objasnili m!J2J.
U ovoj cjelini izloeno je i nekoliko k ur' anskih naredbi i zabrana, a
to vodi jednom ispravnom putu. Zatm, objanjavaju se i neki moment na
kojima poivaju pravila ponaanja u stvarnom ivotu.
Ova cjelina poinje zabranom politeizma i oglaavanjem Allahove
naredbe da se samo Njemu ludi klanjaju. Poslije ovoga uslijedile su
naredbe i obaveze: dobroinstvo roditeljima, dijeljenje blinjima,
siromanima i puticima, ali ne pregonei i rasipajui, zatm se iste
zabrana ubijanja potomsta, zabrana prosttucije, ubijanje openito, zatta
imovine maloljetih, ispunjavanje obaveza, pravo mjerenje na litri i vagi,
potrivanja istne i zabrana oholost i nadmenost. Ova cjelina zavrava
upozorenjem na politeizam. Ovo znai da su naredbe, zabrane i obaveze,
izloene izmeu poetka i kraja ove cjeline, vrsto povezane sa vjerom u
Jednog Boga, na emu poiva zdanje ivota.
Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga - da ne bi osudu zasluio i bez
podrke ostao 07!22J.
Zabrana politeizma i upozorenje na posljedice te zabrane opi je stav,
ali je upuen jednom licu da bi svaki pojedinac osjeto da se odnosi i na
njega, da je izdat zbog njega. Prema tome, verovanje je lino pitnje za
koje e odgovarat svaki pojedinac. Posljedica koju oekuje svaka osoba
ovisi o monoteizmu. Da ne bi osudu zasluio i bez podrke ostao 0712J - zbog
loeg djela koje je ranije uinio, bez podrke i pomagaa. Svako koga ne
pomae Allah ostao je bez podrke, makar imao i brojne pomagae.
Termin ostao predstavlja vrstu zasluene osude i ostajanja bez podrke.
Njega okruuje ostajanje bez podrke i navlaenje na sebe sjene slabost.
Ostajanje bez podrke je najslabije stanje ovjeka i predstavlja
najnemoniju situaciju. Ona baca, takoer, i sjenu ostajanja za stlno i
sjenu situacije zanemarivanja i ostajanja bez podrke, jer samo ostajanje ili
mirovanje, ne nagovjetva dinaminost nit izmjenu situacije. To je
namjerno donijet termin na ovom mjest.
Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate m/23J.
27
To je naredba koja 8 odnosi na monoteiza, jednotu Onoga Kome
se ovjek klanja nakon zabrane politizma. To je naredba u formi
provoenja. To je neminovnost naredbe ije je izvrenje obavezno. Termin
zapovijeda podie 8 na stepen naredbe, u smislu potrivanja, pored
skraenost koja oznaava negaciju i izuzimanje. Da se samo Njemu
klanjate - da se ne klanjate nikome osim Njemu (1 7/23). U cjelokupnoj
atosferi ove formulacije javlja 8 moment potvrivanja i pojaavanja.
Kada se donese pravilo i uspostavi osnova, slijede pojedinane i
drutvene obaveze. One u ojeku nalaze oslonac vjerovanja u Jednog
Boga, ujedinjenja povoda i ciljeva, obaveza i djela.
Prva veza, nakon veze vjerovanja, porodina je veza. Zbog toga se u
kontekstu povezuje injenje dobra roditeljima uz klanjaje Allahu. Time se
htelo oglasit kolika je vrijednost ovog dobroinstva kod Allaha .
. .. i d roditeljima dobroinstvo inite. Kad jedno od njh dvoje ili oboje
kod tebe starost dive ne reci im ni: "Uf" - i ne podvikni na njih, i obraaj
im se rjeima potovanja punim. Budi prema njima paljiv i ponizan i reci:
"Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali/"
(17/23-24).
Ovim impresivnim tkstom i nadahnjujuim slikaa asni Kur' an
mobilizira svijest dobroinstva i milost u srcima sinova. To je zbog toga
to ivot, a on je podstanut u svom smjeru na odravanje posveuje veliku
panju onome to predstoji: potomstvu, novom pokoljenju, pokoljenju koje
dolazi, a vrlo malo posveuje panje unaad, onome to je prolo: oinstvu,
starateljskom ivotu, pokoljenju koje odlai. Zbog toga je potebno
sinovstvu da snano mobilizira svoju savjest, da iskae simpatje i
saaljenje onome to prolazi, da pogleda na oeve i majke.
Roditelji su po prirodi skloni da tte djecu, da podnose rtve svim i
svaim, ak i ivotom, isto onako kao to zelena biljka isie svu hrau iz
zrna pa to zrno poste zemlja, ili kada pile isie svu hranu iz jajeta i jaje
postane luska; tako isto djeca isisavaju sav nektar, svo zdravle, sav tud i
panju roditelja, pa kada oni postanu oronuli starci, ako im se rok ivota
produi, oni e U djeiju panju bit sreti.
Meutm, djeca vlo brzo zaboravljaju sve ovo, usmjeravaju se u
svojoj ulozi prema naprijed, suprugama i potomstvu. Tako se odrava ivot.
Zo
Pored toga, roditeljima nisu potebne oporuke sinova, nego im teba
snano potaknuta njihova savest da bi i podsjetli na obaveze pokolenja
koje je utoilo svoj cjelokupni nektar tako da se osuilo.
Ovdje ste naredba da 8 sa roditelima postupa lijepo, u formi
naredbe Allahove koja nosi potvrenu naredbu i dolai posle potrene
naredbe o klajanju Allahu.
Kontekst poinje sjenit cjelokupnu atmosferu najnjeijim
sjenenjem i mobilisane svijest da se ovek podsjet na djetnjstvo,
osjeaj ljubavi, nenost i panje.
Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dive (17/23). Starost
ima svoju veliinu. Slabost starost krie u sebi sugestje. Re kod tebe daje
znaenje: nai sklonite i zattu u vrijeme starost i slabost e .. e ne reci im
ni: "!" - i ne podvikni na njih (17/2). To je pra faza zatte i lijepa odgoja,
da od djeteta ne potekne neto to aludira na nemir i teskobu,. neto to
oznaava uvredu i loe ponaaje, nego e e e obraaj im se rijema potovanja
punim m/23). Ovaj nain govora je pozitvniji. On im prua vie
plemenitost i potovanja. Budi prema njima pav i ponizan m/24. Ovdje
ia postje providniji i njeniji, on doste providnost srca i osjeaj
savjest. To je milost koja rast i postje sve ugodnija, tako da izgleda da
prelazi u ponienje koje ne die oi s objekta nit odbija naredbu. Izgleda
kao da to ponienje ima i svoja krila koja 8 sputju u znak mira i
predaje 4 4 8 8 Reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio
dijete, njegovali!" (17/24. I ovo podsjea na osjeaj i lubav, podsjea na
slabano djetnjstvo kako ga njeguju roditelji. Oni su daas poput djeteta,
slabi, i teba im njega i zatta. U kontekstu se ovjek usmerava prema
Allahu, da moli, da im 8 On smiluje, jer je Allaova milost ira i
obuhvatija, Allahova zatta kompletija i obilata. On je u stanju da ih
nagradi za tud, Ki srce koje su uloil, za ta im sinovi ne mogu nagradu
nadoknadit.
Haz Ehu Bekr Bezzar kae, prenosei svojim lacem prenoenja od
Bure jda, a on svoga oca, da je neko tava inio i nosio majku dok je tvao,
pa ga je Verovjesnik (alejhi's-selam) upitao: "Je si li se oduio?" "Ne",
odgovori ovaj koji je nosio majku, "nisam se oduio ni za jedan uzdisaj. "
29
Poto su emocije i kretnja u kontekst vezani za veru, to i pogovor
na sve ovo vraa pitnje Allahu koji zna namjere, rijei i djela koja stoje iza
toga:
Gospodar va dobro zna ta je u duama vaim: ako budete posluni, -
pa, Allah e doista oprostiti onima koji se kaju 07/2).
Ovaj kur' anski tekst iznijet je prije nego se prelo na izlaganje ostalih
obaveza, dunost i lijepog ponaanja, da bi se njemu vratla svaka rije i
svako djelo, da bi on otvorio vrata pokajanja i milost onome ko pogriei ili
ko je imao propusta, pa da se vrat i pokaje od grijeha i manjkavost.
Sve dok je ljudsko srce valano, vrata pokajanja su otvorena. Oni koji
se kaju, kad god pogrijee, povrat se svome Gospodaru i mole za oprost.
U kontekstu se prelazi sa spominjanja roditelja na svu rodbinu. S tm
se povezuju i siromani i putici, proirujui lozu rodbinstva tako daleko
da se uspostavlja ljudska veza velikog obuhvata.
Daj blinjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku-namjerniku,
ali ne rasipaj mnogo, (17/26)
jer su rasipnici braa ejtanova, a ejtan je Gospodaru svome
nezahvalan rn/27J.
A ako mora da od njih glavu okrene, jer i sam od Gospodra svoga
milost trai i njoj se nada, onda im bar koj lijepu rije reci (17/2BJ.
Kur'an vee pravo davanja: rodbini, siromanima i puticima o vrat
onoga ko ima. To nije da neko veleduno daje drugome. To je pravo koje
je Alah propisao i povezao ga sa klanjanjem i monoteizmom. To je pravo
koje, kada ga da onaj koji je zaduen za to, on se oist duga i obaveze i
uspostavlja prijateljske odnose izmeu sebe i onoga kome je udijelio. On
tme izvrava samo ono to je duan izvrit.
Kur' an zabranjuje preteranost, a preteranost je, kako je lbni
M es' ud i lb ni Abas objanjavaju, dijeljenje bespravno. M udahid kae: Kad
bi ovek podijelio sav svoj imetak kako valja, on ne bi bio rasipnik, ali kada
30
bi podijelio samo jednu mjericu (neto oko \Ukg) kako ne valja, on bi bio
rasipnik.
Dijeljenje nije ni u malom ni u velikom, nego je to predmet dijeljenja.
Prema tome, oni koji rasipaju, oni su braa ejtanu, jer dijele na neistni, zlu
i grijeenju, oni su prijatelji ejtna i njegova drutva: A ejtan je svome
Gosodaru nezahvalan 07/27) jer ne vri pravo blagodat. To isto ine
njegova braa rasipnici. Oni ne izvravaju pravo blagodati, a pravo
blagodat je da se dijeli na putu pokornost i istne, ali ne prelazei granice
nit dijelei rasipniki.
Ako ovek nema ta da udijeli rodbini, siromanima i puticima, a
std ga je da se s nekim od njih srete, neka se obrat Allahu i zamoli Ga
da njemu da, pa da on i njima udijeli, neka Mu se obrat da im se olaka, i
neka kae koju ugodnu rije, neto to im nee bit teko. Neka ne ut i
neka ih ne ostavlja takve pa da zbog njegove utje osjete teskobu u sebi.
Rje prua olakicu, nadu i ugodnost.
Povodom rasipnitva i zabrane rasipanja u Kur'anu se nareuje da se
ovjek kod dijeljenja dri sredine.
Ne dri ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu - da ne bi prekor
zasluio i bez iega ostao m/29).
Umjerenost je glavno pravilo u islamskom programu. Pregonjenje
kao i nedogonjenje nagrizaju ravnoteu. Ovaj izra ovdje je upotijebljen na
nain poimanja i slikanja pa krtost predstavlja kao zatvorenu aku
stavljenu za vrat, a preterano toenje oznaio je otvorenom akom u kojoj
ne ostaje nita. Kajnja krtost i preterana rasipnost ocrtavaju se rijeima:
da ne bi prekor zasluio i bez iega ostao m/29J , a prijekor u arapskom jeziku
oznaen sa hasir znai ivotnju koja ne moe da ide nego stoji slaba i
nemona. Tako isto krta ovjeka oznaava ovim istm terminom, krtm
koji ostje i ne kree se, ist je sluaj i kod onoga koji rasipa. I on e doi
da nee moi ii dalje. I jedan i drugi e bit prekoreni, i onaj koji je krt i
onaj koji je rasipnik, pa je zbog toga najbolja umjerenost - sredina.
Sve ovo je popraeno naredbom da se ovjek pridrava sredine, da
je Allah skrbnik, da On opskrbljuje i dijeli, da je u stnju i da opskrbi i da
31
smanji. Onaj koji dijeli opskrbu, to je Onaj koji nareuje da se ovek dri
sredine kod dijeljenja.
Gospodar tvoj prua obilnu opskrbu onome kome hoe, a i ograniava
je, jer zna i vidi robove Svoje (17/3).
On obilato dijeli opskrbu kome hoe prema znanju i vienju, a
ograniava opskrbu kome hoe prema znaju i vienju. On nareuje kako
teba postupat i ta umerenost, zabranjuje krost i rasipnitvo. On zna
i vidi ljude u svim situacijama, a poslao je ovaj Kur'an koji vodi
najispravnijem putu u svim situacijama.
N eki ljudi i vremena dahilijeta ubijali su svoje keri bojei se
siromatva i bijede. Ranie citrani ajet potrdio je da je Allah tj koji obilato
opskrbluje koga hoe i ograniava opskrbu kome hoe. On je tme
zabranio ubijanje djece zbog siromatva i bijede. To je iznijeto u kontekstu
na odgovarajuem mestu. Poto je opskrba u Allahovoj ruci, onda nikakve
veze nemaju siromato i mnoto djece ili vrsta poroda. Sve je u Allahovoj
ruci. Poto su iezli odnosi izmeu siromatva i potomstva i ludi prestali
da misle o tome, njihovo vjerovanje 8 u ovom pogledu ispravilo i nestalo
povoda za divlu djelatost koja 8protvi prirodi ivljenja i zakonu ivota.
Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimatine, i njih i vas Mi
hranimo, jer je ubijati njih doita veliki grijeh (17/3V.
Devijacija u verovaju kao i smutja staraju posledice u realnom
ivotu druta. Devijacija 8 ne odraava samo na verovanje i verske
obrede. Ispravnost vjerovanja prouzrokuje djela u oblast ispravnih
osjeaja i smirenost, zatm u mirnom drutvenom ivotu i stabilnost.
Zakopavanje ive enske djece u dahilijetu je vidan primjer koji se
odrazio na vjeru u starnom ludskom drutvu. To je istovremeno i potvrda
da je nemogue da na ivot ne djeluje vjera, a da ni vjera ne moe bit
izolirana od ivota.
Da se zadrimo ovdje na moment pred primjerom detalja
kur' askog udnog izraavanja.
Na ovom mjestu pro se spominje opskrbljivanje sinova nad
opskrbljivajem roditelja. I njih i vas Mi hranimo m/31), a u suri El-Enam
dZ
daje se prednost opskrbljivaju roditelja nad opskrbljivajem sinova: Mi i
vas i njih hranimo <61151). Ovo je zbog drugog razloga i smisla oba teksta.
Ovaj tekst glasi: Ne ubijajte djecu svoj iz straha od neimatine, i njh i vas
Mi hranimo (17/31), a u drugom tekstu stoji: da djecu svoju zbog neimatine
ne ubijate. Mi i vas i njh hranimo <6!15V.
Ovdje se radi o ubijanju djece iz staha da se nee dogodit
siromatvo zbog djece pa je prije navedena opskrba djece. Meutm, u suri
El-Ena njihovo ubijanje je zbog siromatva njihovih roditela, pa je pro
spomenuta opskrba roditela. Raije mkasnije spominjae ovog termina je
sukladno izraajnim dokazima i ovdje i tamo.
Iz zabrane ubijanja djece u kontekstu prelazi se na zabranu
prosttucije.
I to dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ruan put! <17/32).
Izmeu ubistva djece i prosttucije postoji veza, a i povod da je
zabrana prosttucie spomenuta izmedu zabrae ubistva djece i zabrane
ubistva ovjeka, zbog iste veze i istog povoda.
U prosttuciji se javlaju ranovrsna ubista. U saom poetku to je
ubisto, jer 8materija ivot izlijeva na neprilagoeni nai, jer 8 nastoji
da se na bilo koji nain osoba lii posledice prosttucije, ubistvom zaea
embrija prie nego 8 formira diete m nakon to se formira, bilo prije ili
poslije njegova roenja. Ako se tako roeno dijete ostavi u ivotu, ono e
kasnije preteno bit loeg ponaaja ili, pak, bit e prezena, prema tome,
to je nastojane unitt jeda ivot u drutu na bilo koji nain, a moe bit
i ubistvo u bilo kom drugom obliku, ubistvo drutva, jer u drutvu u kome
se iri prosttucija iezava srodsto, mijea 8 K, iezavaju pouzdanje,
esttost i obra, dolai do raslojavanja' druta i raspadaja meusobnih
veza tko da to slii smrt meu drutma.
Prost tu cija vodi ubistvu drutva i na drugi nain, jer se sa lahkoom
zadovoljava stast, a brani ivot se tetra kao neto sporedno, neto to
nije obavezno, neto to ne ini potebu za porodicom, a porodica je ta u
kojoj se odgaja dobro potomstvo, dijete bez koje nema po prirodi,
nemoralnog odgoja.
Nema nijednog druta u kome se proirila prosttucija i sramna
djela a da se nije raspalo. To na potvruju dogaaji iz stare povijest pa do
suvremenog doba. Neke je zavelo to to Evropa i Amerika daas rspolau
materijalnim snagama iako je medu njima rairena prosttucia. Meutm,
33
posljedica je ovog raspadaja kod starih naroda, npr. u Francuskoj oita.
Tu nema nikakve sumnje. U mlaim narodima kao to su SA nisu se jo
javile posljedice tog sramnog djela zbog toga to je to ipak mlada zemlja, a
prihodi su veliki. Mlada zemlja kao to je mlad i narod koji uiva i rasipa u
stastma, ali tag tog rasipnitva jo se nije objelodanio u pravom izdanju,
jer je ono mlado, ali e se brzo javit ono to e ga sruit kada se drutvo
priblii dobu starost. Tada nee bit sposobno da podnese posljedice
godina i starost kao to to savlauju oni koji su umjereni.
Kur'an upozorava i na samo pribliavanje prost tuci ji. To je neka
vrsta pojaanog upozorenja i predostonost, jer prosttuciju pokree
velika stast, pa je sigurnije to se upozorava i na samo prbliavanje, jer
kad dolazi do pribliavanja, teko da se moe osigurat da ne doe do
samog ina.
Islam, pored toga, primjenjuje i drugi metod protv uzroka koji
dovode do prosttucije. To ini radi predostonost da ne doe do djela.
Islam osuuje mijeanje izmeu spolova, ukoliko nije neminovno,
zabranjuje osamu spolova, zabranjuje preterano minkanje i dogonjenje,
bodri sklapanje braka svakoga ko moe to da uini, preporuuje onome ko
nema sredstava za sklapanje braka da post, osuuje svaku smetju koja
sprjeava sklapanje braa, kao npr. preterano visoki mehr (enidbeni
dar), negira stah zbog siromatva i bijede pro uzrokovane raanjem djece,
bodri da se pomau oni koji ele sklopit bra da bi ouval istotu,
propisuje najveu kaznu ukoliko se dogodi in prosttucije kao i kanu
protv potvore udath i estth ena, potvorenih bez dokaza. Islam
predvia i druga sredstva za zattu i tetan ovog problema da bi sauvao
islamsko drutvo od propast raspadanja.
Zabrana ubijanja djece i prosttucija popraena je zabranom ubistva
oveka.
.
I ne ubijte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva!
A ako je neko, ni kriv ni duan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo
vlast, ali neka ni on ne prekorauje granicu u ubijanju, ta njemu je data
vlast (1 7/33).
Islam je vjera ivota i mira. Ubistvo oveka po islamskom uenju je
veliki grijeh koji dolazi odmah iza politeizma, pripisivanja Allahu drugog
d4
boansta. Allah poklanja ivot i niko nema pravo do Allah da mu ga
oduzme i to sa Njegovom dozolom i u granicama kako je to u Kur'anu
zacrtano. Svaki ovek je zaten, ne smije mu se nanijet zlo. On je
zaten, osim u odreenim sluajevima kada to pravda ta. Ovo pravo
koje dozoljava ubistvo oveka je sasvim ogranieno, i tu nema nikakve
nejasnoe. To pravo nije preputeno miljenju nit pada pod utecaj stast
ni elje. U djelima Sahihajn Buharija, i Muslima stoji da je Verovesnik
(alejhi' s-selam) rekao: ''Nije dozvoljena kr ovjeka muslimana koji vjeruje
da je Allah jedan i Muhammed Njegov poslanik, osim u tri sluaja: ovek
za ovjeka, onaj koji vri prosttuciju i onaj koji je napusto svoju vjeru islam
i odstupio od islamskog druta."
to se te prog sluaja, to je pravedna odmada, jer ako se izvri
ubistvo oveka po ovoj odredbi, obezbjeuje se ivot drugih (u odmazdi
vam je opstanak <2I 7J, obezbjeuje se ivot da se ne die ruka na one koji
tee pravdi i koji tee da se primijeni kazna protv osobe koja je ubila i da
se primijeni pravedna odmazda. Odmazda eka na njih i zadrava ih da ne
poine ubisto prije nego se pristupi prijezirnom djelu, odmazda
obezbjeuje ivot sa povlaenjem ruke onih koji imaju pravo na kr da
padnu pod utecaj osvete pa da se svete - i ne zadravaju sao kod ubice
nego nastavljaju sa osvetom, dolazi do zamjene ubistava te tako ni jedna
stana ne prestaje sa ubistvom sve dok se ne prolije K za kr i to u
beskonanost. Zivot svake osobe je osiguran i miran kod primjene
pravedne odmazde, ovek hodi siguran, radi i proizvodi, a tada i cijeli
narod ivi u miru.
to 8 te drugog dozoljenog ubistva, to je odstanjenje ubitane
smutje u irenju sramnih djela. To je vrsta ubistva o kome je bilo rijei.
to se te treeg sluaja kada je ubistvo dozvoleno, to je radi
odstranjenja duhovne smutje koja vodi anarhiji u drutvu, prijet njegovoj
sigurnost i sistemu kojeg mu je Alah dodijelio i predaje ga ubitanom
razdoru. Onaj koji naputa svoju vjeru i odvaja se od drutva ubija se zbog
toga to je on sobom izabrao i prihvato islam na to nije bio prisiljen i na
taj nain pridruio se tjelu muslimanskog drutva, upoznao se sa tajnama
tog drutva pa njegovo naputanje islama poslije toga znai prijetju
muslimanskom drutvu. Da je prije toga ostao izan islama, niko ga ne bi
prisiljavao da prihvat islam, nego bi mu islam garantrao zattu, ako je
jedan od sljedbenika Knjige, a ako je jedan od politeista, islam bi mu dao
smjetaj i saopio mu da je siguran. Poslije ovih odredaba nema
toleranicije koja bi se suprotstavila veri.
dD
I ne ubijte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva!
A ako je neko, ni krv ni duian, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo
vlast, ali neka ni on ne prekoraje ganicu u ubijanju, ta njemu je data
vlast 07/33J.
To su D sluaja kada je po islaskom uenju dozoljeno ubistvo. Ko
bude ubijen nasilno bez jednog od ova Uuzroka, Allah je dao nasljedniku
ubijenog, t. najbliem njegovom srodniku po kri, mogunost da
preduzme mjere protv ubice; ako hoe, moe ga ubit ili, ako eli, moe
mu oprostt uz plaanje otupnine, ili, napokon, mo mu oprostt i bez
otupnine. On je sloboda u tome da postupi kao hoe prema ubici, jer
njegova krv pripada njemu.
N asu prot ovom velikom ovlaenu islam mu zabrajuje da pre goni
u ubistvu iskoritavaui ovlaenje koje mu je dato. Pregonjenje u ubistvu
bilo bi izrit ubistvo nad nekim drugim koji nie griean, a ne na ubici,
kao to se dogaalo u dahilijetskoj osvet gdje se primjenjivala osveta nad
oevima, brai, sinovima i blinjima koji nisu bili ni najmaje grijeni osim
to su U porodice ubice. Pregonjenje u ovom postupku bilo bi i t da 8
primijeni ist nain ubista kao to je to uinio ubica. Vlasnik kome je
pripalo ovo pravo ima pravo na kr, 8 ne i ist nain izvoenja ubista.
Allah to prezire, a i Verovesnik je to zabraio .
. . . ali neka ni on ne prekorauje granicu u ubitvu, ta njemu je data
vlast (17/33). To mu propisuje Allah, potruje zakon i pomae ga vlast.
Prema tome, neka bude praveda kod ubijana. Svaka vlast e ga pomoi i
omoguit mu da uzme svoje pravo.
Kod omoguavanja vlasnika kri da izri ubistvo nad ubicom se
mobilizira zakonska i izvrna vlast, da mu se pomogne da se odaove
prirodi oveka i smirenju stast koju osjea u sebi nasljednik, stast koja
ga katkad udaluje pa tumaa desno i lijevo kod savladivanja srdbe.
Medutm, kada osjet da mu je Allah omoguio da uzme kr ubice i kada
8 vlast mobilizira da mu pomogne da izri ubisto, tada njegova se stast
smiruje i sa 8 umiruje i zadrava u graicaa pravedne i mirne
odmade.

ovjek je ovek. On ne tai vie nego to je po prirodi satan. Zbog

toga islam i priznaje ovu prirodu i odaziva joj 8 u sigurnim granicaa.
Islam je ne prekorauje da bi nametuo toleratost, nego isla poziva ka
toleratost, nastoji da 8 prihvat i omili i prema njoj mobilizira, 8 tek
onda kada se ispuni pravo. Vlasnik kri ima pravo izvrit ubisto, 8 to je
dO
pravo na izravnanje. Osjeaj vlasnika kri da moe uradit i jedno i drugo
privlai ga izravnanju i toleranciji. Meutm, njegova svijest, u sluaju da
bude prisiljen na izravnanje, moe ga navest na glupost, preteraost i
prkos.
N akon to 8 u kontekstu zavrilo sa ouvanjem esttost i svetost
ivota, nastvla 8 8 razgovorom o svetost i neotuivost imovine
maloljete djece i svetost preuzete obaveze.
A od imetka siroeta - to dalje! osim ako elite da ga unaprijedite, sve
dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer e se za obavezu,
zaista, odgovarati! m/34).
Islam tt muslimana, njegovu kr, esttost i imetak na osnovu rijei
Verovesnika (alejhi' s-selam) : "Svakom musliman u zabranjena je i sveta
K drugog muslimana, njegova esttost i imetak."l Meutm, islam
potencira na zatiti imetka maloljetne djece pa istie zabranu i
pribliavanju imetku te djece osim je u korist njihova imetka. To je
zbog toga to siroe zbog svoje slabost nije u stanju da raspolae svojim
sredstvima nit da ih zatuje. Muslimansko drutvo je zadueno da tt
maloljeto dijete i njegov imetak sve dok ne ojaa i dok ne postane
punoljeto i dok ne mogne rasporeivat svoj imetak i ttt ga.
Primjeuje se meu ovim naredbama i zabranaa, kojima je
zaduena svaka osoba ponaosob, da su i naredbe i zabrane izraene u
jednini, a pitnja koja ovise o drutvu, naredbe i zabrane o tome, date su u
mnoini. Tako npr. injenje dobra roditeljima, pomaganje blnjoj rodbini,
siromanima i puticima, nerasipanje, dranje sredine u dijeljenju izmeu
krtost i rasipnitva, ustajnost na istni, zabrani oholost i umiljenost
izraeno je u jednini, jer se odnose na svakog pojedinca. Zabrane ubijanja
djece, prosttucija, ubijanje drugoga, naredba o zatt imovine siroadi,
ispunjenje preuzete obaveze, pravo mjerenje na litu i kantru date su i
izraene u mnoini, jer imaju i kolektvnu formu naredbe.
I zabrana pribliavanja imetku maloljetog djeteta, osim ukoliko se
radi o korist tog imetka, data je u formi mnoine, da bi cjelokupno drutvo
Citiraju: Malik, Buhai, Muslim, Eb
1
Davud i Tirmizi .
d
bilo odgovorno za maloljeto dijete i njegov imetak. Ova obaveza odnosi 5
na cjelokupno drutvo.
Poto je zatta imovine maloljetog djeteta obaveza drutva, uz tu
obavezu vezana je naredba da se ispunjava obaveza openito. I isunjavajte
obavezu, jer e se za obavezu, zaista, odgovarati! m/34). Allah (Uzvieni)
pitat e o izvrenju obaveza, i svaki onaj koji unese nepravilnost i oskrnavi
je odgovarat e.
Islam insistra na ispunjenju obaveza, jer na ovoj obavezi poiva
ispravnost, pouzdanje i red u svijest pojedinca i ivotu drutva. U Kur'anu
i hadisu govori se mnogo puta o ispunjenju obaveze, Alahove obaveze m
obaveze ljudi, obaveze pojedinca, drutva, drave, vlastodrca ili
potinjenog. U tome je islam kroz historiju otao daleko. Tako neto
oveanstvo je ostvarilo jedino u okviru islama. *
Ispunjenje mjere kod mjerenja na litu, kantar ili vagu spada u
domen ovih obaveza.
Napunite mjeru kad mjerte na litru i pravo mjerite na kantaru! To je
bolje i posljedice su ljepe m!35J.
Povezanost ispunjenja preuzete obaveze i pravilnog mjerenja na litru
i kantaru oito je dolo do izraaja u znaenju i u terminima. Taj prela sa
predmeta na predmet u kontekstu ima uoljivu skladnost.
Pravilno mjerenje na litu i pravilno mjerenje na vagi jesu povjerenje
u meusobnoj suradnji, istota srca, osnova na kojoj poiva suradnja u
drutvu, injenica pomou koje se stara povjerenje meu ljudima i donosi
blagodat u ivotu. To je bolje i posljedice su ljepe 07/35J, bolje i na ovom i na
buduem svijetu.
Poslanik (alejhi' s-selam) kae: "Nikada ovjek nee procienit neto
da je to sveto i to ostavit samo zbog staha od Alaha, a da mu to Allah nee
zamijenit na ovom svijetu, prije nego to se nadoknadi na buduem onim
to je bolje od toga.
Y knjigu Es-Selamu'l-'alemijjuf'l-lam, pglavlje Selamu1-mudteme'i, a8u8El-Unsuru1-
ahlaqijju f1-mu'amelat.
do
Pohlepa kod mjerenja na litu i vagi je neto prljavo i mizerno za
ovjeka, obmaa i prevara u meusobnoj suradnji, koja potresa poverenje
meu ljudia, iz ega slijedi pojava krize i neimatne u drutvu. To se
posebno odraava na pojedice dok misle da e cicijatvom, krivim
mjerenjem na litu i vagi stei. Meutm, to stcanje je privremena pojava,
jer e se kriza u drutvu odrazit, kasnije i na u pojedince.
Ovu injenicu prepoznaju dalekovidni u svijetu trgovine i slijede je.
Povod nije bio etki, nit verski, nego sama spoznaja u realnom tritu sa
praktnim iskustvom.
Razlika izmeu obaveze i ispunjavanja mjere na litru i vagi, zbog
trgovine, i obaveze pravilnog mjerenja iz vjerskih motva postu se ciljevi,
ali kod verskog mjerenja oituje se i istotasrca. U praktnoj aktvnost
tvog postupka gleda se na vie horizonte od zemlje, gleda se ire u
poimanju ivota i njegova osjeaja.
Na ovaj nain islam uvijek ostvaruje ciljeve praktnog ivota,
nastavlja svojim putem istovremeno ka svjetlijim horizontma, dalekim
odstojanjima i plodonosnim oblastma.
Islam je vjera jasnoe, pravednost i istote. U islamskom vjerovanju
nema niega to bi poivalo na pretpostavci, iluziji U sl.
Ne povodi se za onim to ne zna! I sluh, i vid, i razum, za sve to e se,
zaista, odgovarati 07/36J.
Ovo malo rijei uspostvlja kompleta program srcu i razumu,
obuhvat nauni progam kojeg je ovjeanstvo upoznalo u najnovije doba,
dodaje k tome i ispravnost srca i Alahovu kontolu, ime se islam odlikuje
nad ostalim racionalnim i suhoparnim programima.
Uvjerit se u svaku vijest, svaku pojavu i svako kretanje prije
donoenja suda o tome jeste poziv asnog Kur' ana i detaljni program
islama. Kada srce i razum vrsto stoje na ovom prograu, onda nema
prostora iluzijama i izmiljotnama u svijetu verovanja, nije preostalo
prostora miljenju i nejasnoama u sferi sudova, presuda i postupaka, nije
preostalo prostora za povrno donoenje sudova i nejasnih propisa u
svijetu istraivanja, iskustava i zanost.
dJ
Nauno poverenje koje cijene ljudi u moderno doba nije nit drugo
do jedna vrsta racionalnog i duhovnog poverenja na kome Kur' an insistra
i ini ovjeka odgovornim za sve to je uo, vidio i raumom dokuio pred
Onim Koji je poklonio sluh, vid i srce, odnosno razm.
To su i povjerenja udova, ula, rauma i srca, poverenja Z koja e
ovek bit pitan, a bit e pitani i organi oveka i ula i raum i srce, svi
skupa. To je povjerenje od kojeg se savest oveka potese zbog njegove
detaljnost i obuhvatost kad god ovjek izgovori jednu rije i kad god
kae neto i kad god donese nekakav sud o ovjeku, pitanju m dogaaju.
Ne povodi se za onim to ne zna m/36). Nemoj da slijedi nita o
njemu to ne zna sigurno i o emu se nisi uverio bila to rije koja 5
govori, ili kaivaje koje se prenosi, ili pojava koja se objanjava ili dogaaj
koji se kometarie ili sudska presuda ili pitanje iz oblast vere itd.
U hadisu stoji: "

uvaj se pretpostavke, jer je pretpostavka

najnepouzdanija." U Sunenu Ebu Davuda stoji: La li je poputbina
oveku: oni misle." A u drugom hadisu stoji: 'Najvea izmiljotna je da
ovek kae da je vdio ono to nije vidio".
Ovako se ajet i hadisi dopunjuju na potvivanju tog kompletog
programa koji ne uzima samo razum Z kritku provjeru u sudovima i
potvrivanju stavova nego se Ztu kritku proveru slui srcem, onim ta
ono osjea i poima, tako da jezik oveka nee izustt ni jednu rije, nee
prenijet ni jedan dogaaj nit kazivanje, nee razum donijet nikakav sud,
nee ovek zakljuit nita a da se ne uveri u sve djelie, u sva okruenja
i rezultte tako da tamo ne preostane nikakve sumnje nit nejasnoe da l
je neto ispravno. Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu m/9) to je
istna i potvrda.
Ove naredbe i zabrane povezane su za vjerovanje u jednog Boga,
zavravaju 5 u kontekstu sa zabranom oslanjanja na razne veliine i lane
oholost.
Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne moe probiti ni brda u
visinu dostii m/37).
Kada srce ovjeka ne osjea Stvoritelja i Pobjednika, da stoji iznad
svih ljudi, onda tog ovjeka obuzima oholost, nakon to je ostvario
40
bogatsto ili postgao vlast, dobio mo ili ljepotu. Kad bi se on sjeto da je
sva blagodat kojom on raspolae dat od Allaha, da je on siuan i
beznaaja pred svim onim to je dar Allahov, on se ne bi oholio, njegova
oholost bi splahla, on bi iao po zemli polahko, ne nadmeno i gordo.
Kur' an usmjerava one koji idu oholo i nadmeno na slabost, nemo i
neznatost: jer Zemlju ne moe probiti, ni brda u viinu dosti (1 7/37).

ovjek je svojim tjelom siuan i neznatan, on ne doste nikakvo

ogromno tjelo koje je Allah storio.

ovek je snaan samo zahvaljujui

Allahovoj moi, uzien zahvalujui Allahovoj uzvienost, oplemenjen
Njegovom duom koju je On u njega udahnuo da bi bio u kontaktu s Njim,
da bi ga Allah kontolirao, a on da ne zaboravi Alaha.
To je smirenost i skruenost kojoj poziva K ur' an prezirui
nadmenost i oholost. To je ponaanje koje se tai u odnosu na Allaha,
ponaaje u odnosu na ovjeka, ponaanje prema samom sebi i drutvu.
Ovakva ponaanja moe zanemarit samo onaj koji se oholi i koji je
umiljen, moe ga zanemarit samo onaj ije je srce prazno i neuraunljivo,
onaj ije su panje neznate. Allah prezire oholost ovekovu i osuuje
njegov zaborav blagodat koje su mu date. Takvog ovjeka osuuju i ljudi
zbog njegove nadmenost i zato to se pravi velikim.
U hadisu stoji: "Ko je skroman prema Allahu - Allah ga uzdie; tj je
sam u sebi ponizan, a kod ljudi je velik. Ko se ohol - Allah ga spust nisko.
Taj osjea u sebi da je velik, a ljudi ga dre nitavnim, ak im je on mri od
pseta i od svinje."
3
Ovim je zavreno sa ovim naredbama i zabraama. To su preteno
zabrane o kuenju djela i osobina jer je to Allah osudio.
Sve je to runo, Gospodaru tvome mrko m/3BJ.
Ovo je saetak i podsjeanje na ishod naredbi i zabrana, a to je da
Allah prezire ono to je runo, a ut o dobru koje je navoeno, jer je ovdje
vie rije o zabrani loeg, kao to smo spomenuli.
Ove naredbe i zabrane zavravaju onim istm ime su i poele,
zavravaju njihovim povezivanjem S Allahom, sa vjerom u Jednog Boga,
Prenosi Ini Kesir u svom tefsiru.
41
upozorenjem na politeizam i objanjenjem da su to odredbe na koje
upuuje Kur' a koga je Poslanik u objavio Allah.
To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. ne dodaji Allahu
drugog boga da ne bi u dehennem bio baen, prekoren i od milosti Njegove
udaljen m/39).
Ovo je kraj koji u potpunost slii poetku. Poetk i kraj vrsto su
utkani i povezani u osnovno pravilo na kome islam gradi ivot, pravilo
verovanja u Jednog Boga i klanjanja samo Njemu i nikome drugome.
4Z
Zar je va Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi, kao keri, meleke
uzeo?! Vi, zaista, izovarate krupne rijei 07/40).
Mi u ovom Kur'anu objanjavamo da bi oni pouku izvukli, ali ih on
sve vie otuuje 07!4V.
Reci: "Da pored Njega postoje drug bogovi, kao to oni govore, oni bi
onda potraili put d Allaha Svevinjeg" (17/42).
Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga to oni govore! 07/43).
Njega veliaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji
nita to Ga ne velia, hvalei Ga; ali vi ne razumijete velianje njihovo. - On
je doista blag i mnogo prata m/44).
Kad ita Kur'an izmedu tebe i onih koji u onaj svijet ne vjeruju Mi
zastor nevidljiv stavimo, m/45)
a na srca njihova pokrivae da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih
uinimo. I kada ti spomene Gospodara svoga u Kur'anu, Njega jedinog, oni
se preplaeni, daj u bijeg (1 7/46).
Mi dobro znamo ta oni ele da uju kad dolaze da te prilukuju, i o
emu se saaptavaju kad nevjernici govore: slijedite samo opinjena
ovjeka!" 07/47).
Vidi ta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu da nadu pravi put
(17/48).
Oni govore: "ar kad se u kosti i prainu pretvorimo, zar emo, kao
nova bia, doista biti oivljeni?" m/49).
4d
Reci: "oete, i da ste kamenje ili gvoe (1 7/50)
ili bilo kakvo stvorenje za koje milite da ne moe biti oivljeno. " -
ko e nas u vot vratiti?" - upitae oni, a ti reci: Onaj koji vas je i pri put
stvorio", a oni e prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: '' Kada
to?" Ti reci: oda ubrzo! 07/5V.
Bie onog Dana kad vas On pozove, i odazvaete se, hvalei Ga, i
pomisliete da ste ostali samo malo vremena" (1 7/52).
Reci robovima Mojim da govore samo lijepe rije: -jer bi ejtan mogao
posijati neprjateljstvo meu njima, ejtan je, doita, ovjekov otvoreni
neprijatelj - t1 7/53)
Gospodar va dobro vas poznaje: ako hoe, On e vam se smilovati ili
e vas, ako hoe, na muke staviti. " - A Mi tebi nismo dali vlast nad njima
(17/54.
Gospodr tvoj dobro zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi smo
jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dli m/55).
Reci: olite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, - ali vas
oni nee moi nevolje osloboditi niti je izmijeniti" (1 7/56).
Oni kojma se oni mole sami trae naina kako e se to vie
Gospodaru svome prbl, i nadaju se milosti Njegovoj i plae se kazne
Njegove. A kazne Gosodara tvoga svako treba da se uva (1 7/57).
Druga cjelina i poinje i zavrava monoteizmom i zabranom
politeizma. Izmedu poetka i kraja ove cjeline ukljuene su obaveze,
naredbe, zabrane i lijepo ponaanje, oslanjajui 8 pri tome na vrsto
pravilo vjerovanja u Jednog Boga. Ova cjelina i poinje i zavrava osudom
ideje da Bog ima sina, ortaka, i iznosi kakve 8 nesuglasice i opovrgavanja
javlaju u toj ideji, potvruje jednost kosmikog smjera prema jednom
Stvoritelju e e . i ne postoji nita to Ga ne velia, hvalei Ga (1 7/4), govori o
jednost kraja ili sudbine, o povratu ka Allahu na drugom svijetu, govori
o jednost kompletog Allahovog znanja, o svemu to je na nebesima i
Zemlji, govori o jednosti Allahovog slobodnog postupanja prema
stvorenjima bez ikakva pogovora: ako hoe, On e vam se smilovati ili vas,
ako hoe, na muke staviti (17/54).
U samog konteksta 8 primjeuje opovrgavanje doktina politeizma
i njihovo obaranje, javljanje Allahova Bia u Njegovoj jednost kod
klanjanja, upuivanja, moi, slobodnom postupku i dominaciji u Kosmosu,
4
u onome to je pojavno u njemu m skriveno na ovom i buduem svijetu.
Primjeuje 8 da je cjelokupni Kosmos usmjeren prema svome Storitelju
u neprekidnom i kompletom velianju Njega, u emu uestuje sva iva i
neiva priroda.
Zar je va Gospodar vas sinovima obdaro, a Sebi, kao keri, meleke
uzeo?! Vi, zaita, izovarate krpne rijei 07/40J.
To je pitanje radi osude ili ironije. Radi osude jer kau da su meleki
keri Allaha Uzvienoga, a on nema ni dijeteta ni druice nit mu je ita
slino nit ima sudruga. Ironino je zbog toga to pripisuju keri Allahu, a
oni kerke smataju manje vrijednim od sinova, i ubijaju ih bojei se
siromata msramote. Oni ine i meleke da su enska bia i t enska bia
pripisuju Allahu! Ako je Allah taj koji poklanja i daje i sinove i kerke, pa da
li On njima daje sinove koji su odabrani, a za Sbe zadrava keri koje su
tkoder odabrane.
Ovo je sve prema onome kako oni navode u svojim tvdnjama, da bi
objasnili nepodudarnost i proturjenost koja se javlja u njihovim
trdnjaa. Ovo pitnje u cjelini i u osnovi zasluuje osudu.
Vi, zaista, izgovarate krupne rjei (17/40J, krupne u grozoti i
odvatost, krupne u smjelost i runoi, krupne u izmiljenost, krupne
po izlasku i naina poimanja i potvrivanja.
Mi u ovom Kur'anu objanjavamo da bi oni pouku izvukli, ali ih on
sve vie otuuje m/41J.
Kur' a govori o monoteizmu, a da bi to vjerovanje objasnio, on se
slui brojnim objanjenjima, ranovrsnim stlovima i sredstima: da bi oni
pouku izvukli 07/41J. Vera u Jednog Boga ne tai nita vie nego da ovek
pouku izvue i povrat se prirodi i logici, kosmikim zakonima i dokazima.
Meutm, kad god poli teist uju forme Kur'ana, to ih sve vie otuuje od
verovanja koje je donio Kur'an, otuuje ih od samog Kur'ana bojei se da
im Kur' a ne pora njihovo neistnito vjerovanje kojeg se oni pridravaju,
politeistko vjerovaje, verovanje u obmane i m.
Isto onako kao to su ili ukorak S svojim trdnjama, ne samo kod
kazivanja o kerima i njihovu pripisivanju Allahu, da bi otkrili nerazumljivo
4D
i ono to ih opovrgava, oni su produiti da idu istm koracima i kod
kazivanja o tobonjem boanstvu, da bi potvrdili da ovo boanstvo, ako
postoji, nastojalo da se priblii Allahu, da pronae za to sredstvo i put.
Reci: 'Va pored Njega postoje drugi bogovi, kao to oni govore, oni bi
onda potraili put do Allaha Svevinjeg" rn/42J.
Rjeica lew kao to kau gramatari, estca je sprjeavanja radi
sprjeavanja. Prema tome, cjelokupno pitanje je sprijeeno. Nema drugog
Boanstva pored Allaha, kao to oni kau, nema drugog boanstva za koje
oni trde da postoji, da to nije nit drugo do jedno od Allahovih stvorenja,
bilo da se radi o zvijezdi ili planet, o oveku ili ivotnji, biljci ili
nepokretoj materiji. Sve ovo se usmjerava prema Stvoritelju, prema
kosmikim zakonima prirode, povinjavanju htjenju koje tm Kosmosom i
Zakonom vlada. Sve to nalazi svoj put do Allaha pokoravajui se Njegovom
zakonu i odazivajui se Njegovom htjenju . . . .
Oni bi onda potraili put do Allaha Svevinjeg m/42J. Spominjanje
ovdje rijei Ar do Allaha Svevinjega govori o uzdizanju i visini iznad ovih
stvorenja za koja oni kau da su boanstva pored Allaha. Sva su ona ispod
toga Ara, a nisu sa Allahom na Aru. Ovo je popraeno rijeima ienja i
uzdizanja Allahu.
Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga to oni govore m/43J.
Tekst dalje ocrtava Kosmos u cjelini sa svim onim to je na njemu i
u njemu kao jedinstvenu scenu, scenu ispod Allahova Ara, gdje se sve
usmjerilo prema Njemu, velia Ga i taga za sredstvom kako doi do
Njega.
Njega veliaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji
nita to Ga ne velia, hvalei Ga; ali vi ne razumijete velianje njihovo. - On
je doista blag i mnogo prata (1 7/44J.
To je ia u kome pulsira svaki atom u ovom velikom Kosmosu i
izlijeva ivu duu koja velia Allaha, pa se cjelokupni Kosmos kree i ivi,
i sve to postoji ini jedinstveno povezano, plodonosna velianje koje se
ini radi velianja Jedinoga, Uzienoga Stvoritelja.
Ova kosmika scena je zaista jedinstvena! Kada srce pojmi i shvat
da svai kamen, svao zrno i svaki list, svaki cvijet i svaki plod, svaka biljka
i svako stblo, svi kukci i svi gmizavci, sve ivotnje i svi ljudi, sve to pue
po zemlji i pliva u vodi, sve to lebdi u zraku, a s tm i stanovnici nebesa -
sve slavi Alaha, sve je usmjereno prema Njemu i Njegovim visinama!
4O
Savest, zaista, zadrht osjeajui ivot kako puzi u svemu oko njega,
sve to vidi i ne vidi, i kad god njegova ruka htedne neto da dotakne i
njegova noga da priepi, On uje da sve to Njega slavi i pulsira ivotom .
. . . i ne postoji nita to Ga ne velia, hvale Ga m/44J, slavi Ga na svoj
nain i svojim jezikom . = . + ali vi ne razumijete velianje njihovo (I7/44J, ne
raumijete to velianje, jer ste prekriveni akom blata i vi ne osjeate vaim
srcima, niste upueni da spoznate skrivene tjne stvari i zakona kojima tei
svaki atom u ovom ogromnom Kosmosu, istovremeno koje tee Stvoritelju
ovh zakona i Onome koji sve rasporeuje u ovom ogromnom Kosmosu.
Kada dua postane tanahna i ista i proiri se da prihvat svako
kretanje Umirovaje, onda ona pulsira dahom, usmjerava se sa zahvalom,
priprema 8 Zpovezivanje sa melekima i ostavlja tajne ovog Kosmosa. To
ne mogu spoznat nemarni kod kojih se aka zemlje smjestla izmeu
njihovih srca i skrivenog ivota koji tee u savest ovog bitka, koji pulsira
svakim pokretom i mirovanjem i svime to se nalazi u ovom Kosmosu.
On je dista blag i mnogo prata 07/44J. Spominjanje ovdje Onoga ko
je blag i koji prata ralono je jer se javlja zbog manjkavost oveka u ovoj
kosmikoj povorci koja velia Allaha, ovjeka koji je svojim negiranjem
meu onima koji ne veruju, koji Alahu pripisu ortaka i kerke i meu
onima koji ne zahvaljuju i ne veliaju Allaha. Covek je najprei u ovom
Kosmosu da velia i zahvaljuje Allahu, da spoznaje i vjeruje u Jednog Boga.
Da Allah nema blagost i da nije milostv, Njegova bi kana snala to bie,
kazna koju On odreuje, ali On daje vremena oveku, podsjea ga i
savjetuje, pa i kudi, jer On je doista blag i mnogo prata m/44J.
Velikani Kure j ija sluali su Kur' an. Meutm, oni su se trudili da im
Kur'an ne smeka srca i sprjeavali su svoju prirodu da ne padne pod
utecaj Kur'ana. Allah je postavio izmeu njih i Poslanika zavesu, i na srca
neto kao omote, pa ne shvaaju Kur' an, ui im je zagluhnuo, tako da ne
shvaaju pravac koji im nudi Kur'an.
Kad ita Kur'an, izmedu tebe i onih koji u onaj svijet ne vjeruju Mi
zastor nevidljiv stavimo, 07/45J
4
a na srca njihova pokrvae da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih
uinimo. I kada ti spomene Gosodara svoga u Kur'anu, Njega jedinog, oni
se, preplaeni, daju u bijeg (17/46).
Mi dobro znamo ta oni ele da ju kada dolaze da te prislukuju, i o
emu se saaptavaju kad nevjernici govore: "Vi slijedite samo opinjena
ovjeka!" 07/47).
Vidi ta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu d nau pravi put
(17/48).
lbni Ishak prenosi u Siri od Muh eda ibni Muslima ibni

ihaba,
a on od Zuhrija da su Ebu Sufan ibni Harb, Ebu Dehl, lbni Hiam, Ahnes
ibni

urejk ibni Amr, lbni Vehb Seka:, saveznik Benu Zehre, izali jedne
noi da uju Verovesnika (alejhi' s-selam) kako klanja nou u svojoj kui.
Svaki od njih je zauzeo odreenu poziciju iz koje bi mogao uti
Verovesnika (alejhi' s-sela) . Nijedan od njih nije znao za drugoga.
Prenoili su sluajui Verovjesnika (alejhi' s-selam) . Kada je zora zarudila,
raili su se, meutm, na putu se sretu oi u oi, jedan drugoga su
prekoravali i zakljuili: ''Nemojte se ponovo vraat, jer ako vas primijet
neki od naih nenormalnih, mogu vam togod rei to bi vas izazalo."
Tako su se vratli. Kada je dola druga veer, svaki od njih se naao na
svome mjestu. Prenoili su sluajui kako Verovjesnik ui Kur' an. Kada
se zora pojavila, ponovo su 5 razili, ali i susreli na povratku. Ponovili su
iste rijei jeda drugome kao i kod prog susreta, zatm se razili. Kad je
dola tea veer, ponovo je svako od njih zauzeo svoju poziciju i prenoio
sluaui kako Verovjesnik ui Kur' an. Kad se zora pojavila napustli su
svoja mjesta, ali su se ponovo sreli na putu u povratku i tada rekoe jedan
drugome: "Neemo napustt ovo mjesto dok se ne obaveemo da se
neemo vie vraat." Sloili su se u tome i obavezali da se nee vie vraat
i potom razili. Kada je svanulo, Ahnes ibni

urejk uzima svoj tap, odlazi

do kue Sufana ibni Harba i zapita ga: "Reci t meni, Ebu Hanzala, kao
je tvoje miljenje o onome to si uo od Muhammeda?" Nato e mu ovaj:
"Ebu Salebe, tako mi Boga, ja sa uo neke stvari koje zna, a zna ta
se s njima eli, a uo sam i druge ije znaenje ne znam, a ne znam ta se
misli sa njima." Nato mu Ebu Hanzala odgovori: "I ja isto tako ne znam.
Tako mi Onoga, ime si se t zakleo." Ovaj Ahnes naputa Ebu Sufana,
odlazi do Ebu Dehla i ulai mu u kuu postavivi i njemu pitanje: "Ebu' l
Hakeme, ta t mili o onome to si uo od Muhammeda?" "

ta sam uo?",
upita. Ovaj Ahnes nastvlja: "Poeli smo se natecat u ast, mi i Benu
Abdul-Mena. Oni su bili pourni, a i mi, oni su napadali, a i mi, oni su
davali, a i mi. Kada smo pali na koljena povorke i postli kao konjanik u trci
4o
rekli smo: "Poslanik je jedan od nas, njemu dolazi Objava s neba! Kada
emo to jednog daa shvatt. Tako nam Boga, nikada neemo vjerovat u
Njega nit emo mu potvdit!" lbni Ishak nastvlja dalje i kae da je Ane s
usto od njega i napusto ga.
Ovako su ljudi padal pod utecaj Kur'ana, ali su ga odbijali. On im je
privlaio srca njihova u onome to su oni odbijal. Tao je Allah postvo
nevidljivu zavjesu izmeu njih i Poslaika da im srca ne vide. P srca
osjeaju. Pa i pored toga, ne korist im t, ne prihvataju uputu Kuraa
koga itaju. Ovao su s oni sporili zbog osjeaja u srcima kojega je
izazivao Kur'an, a onda ipak odluili da ga ne sluaju. Utecaj Kur'ana ih je
poraavao, pa su se ponovo vaali, ponovo prepirali, dok se nisu obavezali
da se vie nee vraat, kako bi sprijeili utecaj Kur'ana koji je jako
djelovao i privlaio ih, opijao im srca i paet. To je zbog toga to je vjera
u jednog Boga, o kojoj govori ovaj Kur'an, prijetla njima i njihovoj poziciji,
njihovoj privilegiji, njihovom oholom dranju, pa su bjeali od toga.
I kad ti spomene Gospodara svoga u Kur'anu, Njega jedinog, oni se,
preplaeni, daju u bijeg 07/46).
Oni se daju u bijeg zbog rijei o monoteizmu, koji prijet njihovoj
drutenoj situaciji uspostavljenoj na iluziji totemizma i tadicijama
paganizma. Osim toga, poglavari Kurejija su znali vie o opovrgavanju
njihovog vjerovaja. Nije im bilo nepoznato ni ono ega se pridravao
isla. Bile su im poznate rijei Kuraa da e nestat njihova ugleda i
protkcije. Oni se, ipak, nisu mogli savladat da ga ne sluau i ne padnu
pod njegov utecaj, premda su im srca njihova to jako spreavala, a oni se
borili protv toga.
Njihova priroda ih je, ipak, prisiljavala da sluaju Kur'an i padaju pod
njegov utecaj, a oholost je radila da se ne predaju i ne padnu. Zbog toga su
oni optuivali Verovesnika (alejhi' s-selam) da bi s pravdati da nisu oholi
i tvrdoglavi .
. . . i o emu se saaptavaju kad nevjernici govore: 'i slijedite samo
opnjena ovjeka!" (17/47).
I ove rijei same po sebi sadre doka o utecaju Kur'ana na njih.
Zog toga oni esto u sebi govore da su to rijei ovjeka, iako osjeaju da
imaju neto to nije ljudsko, osjeaju njegovo smireno kucaje u svojim
osjeajima i za to kau da su rijei opinjena ovjeka, pripisuju mu ovu
udnovatost u njegovim rijeima. Ovo je karakteristka njegovih rijei i
nadmaenost u nazmu, stlu. Prema tome, Muhammed ne govori od sebe,
49
nego govori "opinjeni ovjek" snagom koja nije snaga oveka. Meutm,
da su pravo govorili, mogli su rei da su to rijei Allahove, da to ne moe
rei nijedan ovjek, nit bilo koje drugo Allahovo stvorenje.
Vidi ta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu d nau pravi put
(} 7/48).
Donose t primjere arobnjaka, a t nisi arobnjak. Ti si Poslanik. Oni
tome daju prednost, ali nisu upueni. Oni su iznenaeni, ali ne mogu da
nau naina kako da ga prihvate, da se upute, nit mogu objasnit svoj
sumnjivi poloaj.
Tako su oni govorli o Kur'anu i Verovesnik u (alejhi' s-selam) dok
im Verovesnik ui Kur' an. Oni pobijaju da e doi proivlenje i ne vjeruju
u budui svijet.
Oni govore: "Zar kad se u kosti i prainu pretvormo, zar emo, kao
nova bia, doista biti oivljeni?" mi49J.
Reci: "Hoete, i da ste kamenje ili gvoe m/50J
ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne moe biti oivljeno. " '
ko e nas u ivot vratiti?" - upitae oni, a ti reci: "Onaj koji vas je i prvi put
stvorio", a oni e prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: '' Kada
to?" Ti reci: "Moda ubrzo! m/5IJ.
Bie onog Dana kad vas On pozove, i odazvaete se, hvalei Ga, i
pomisliete da ste ostali samo malo vremena" m/52J.
Pitanje ponovnog proivljenja izazivalo je dugo spor izmeu
Verovesnika (alejhi' s-selam) i politeista. I Kur'an asni se zadrava esto
na ovim polemikama, premda je ovo pitnje sasvim prosto i jasno svima
onima koji shvaaju prirodu ivot i smrt, prirodu proivljenja i okupljanja.
U ovom smislu Kur'an je ovo izloio vie puta. Meutm, ljudi to nisu
primili sa ovom jasnoom i jednostavnou. Njima je bilo veoma teko da
pretpostave proivljenje poslije istuhnua i ieznua tjela.
Oni govore: "Zar kad se u kosti i prainu pretvormo, zar emo, kao
nova bia, doista biti oivljeni?" (17/49).
DU
To je zbog toga to oni nisu pomislili da jednog dana nisu uope
postojali, a onda su postali, nisu iljali da ponovno nastajanje nije nita
tee od prvog nastajanja, da je Allahovoj moi sve jednao, da nema neega
to bi bilo tee od drugoga, da je nain stvaranja u Svemiru jedan te ist.
Budi - i ono bude (3/47). Prema tome, sasvim je jednako, da li se t radi o
neemu to je prema moi oveka teko ili lahko kada se radi o Allahovom
htjenju.
Odgovor na ovaj udni upit je:
Reci: "Hoete, i da ste kamenje ili gvoe ili bilo kakvo stvorenje za
koje mislite d ne moe biti oivljeno" (17!5051).
U kostma i prainama je ljudski miris i podsjeanje na ivot.
Kamenje i goe su daleko od ivota, pa se nevjernicima kae: Budite i da
ste kamenje ili gvoe ili kakvo stvorenje, to tai vie intenzivnost kada
se stvarao ivot od stvaranja kamena i eljeza, t6 se ini velikim u vaim
grudima za koje mislite da ne moe bit oivljeno. Prema tome, Allah e vas
proivjet.
Oni ne mogu postat kamenje ni eljezo, nit neto drugo, nego je
ovdje rije o izaovu. Ovdje se javlja i neka vrsta prijekora i ukora. Kamenje
i eljezo su mrtva materija. Ne osjeaju nit padaju pod utecaj, pa se na ovaj
nain izdaleka nagovetava da su njihova poimanja mrta materija, neto
okamenjeno.
' ko e nas u ivot vratiti?" - upitae oni (17/51).
Ko e nas povratt u ivot ako smo postali praina i kost, ili neto
drugo to bi bilo daleko tee povratt iz smrt i raspadanja. . . . a ti reci:
"Onaj koji vas je i prvi put stvorio" (17/51).
Ovo je odgovor koji ovo pitanje vraa ka jednostavnom, jasnom i
ugodnom poimanju, jer Onaj koji ih je pri put stvorio iz niega moe im i
ivot vratt. Meutm, oni se ne koriste tme, nit se zadovoljavaju . . . .
a oni e prema tebi odmahnuti glavama svojim (1 7/51). Oni e to radit
iz oholost i glupost osuujui to i ismijavajui pa e upitt:
"Kada to?" mi5V smatajui da je to daleko i osuujui tkve rijei.
Ti reci: ''oda ubrzo"! (17/5V.
Verovesnik ne zna kada e se to tano dogodit, a moda e se
dogodit i prije nego oni misle. O, kako bi bilo nuno da se oni plae toga
51
dogaaja! Meutm, oni ostaju tako nemarni pa Poslaika nagone u la i
ismijavaju.
U kontekstu 5 ocrtava vrlo brzo scena toga Daa.
Bie onog Dana kad vas On pozove, i odazvaete se, hvale Ga, i
pomisliete da ste ostali samo malo vremena (17/52).
To je scena koja predoava one koji su nagonili u la da e doi do
proivljenja, negiraju to proivljenje, a sada se odazivaju pozivu Onoga koji
poziva. Njihovi jezici izgovaraju zahvalu Allahu, i nit drugo.
Ovo je udan odgovor onih koji su osuivali Dan proivlenja, i koji
su Allaha nijekali. Prema tome, njima nita i ne preostje da odgovore nego
"Hvala Allahu", "Hvala Allahu."
Tada prestaje ivot ovog svijeta i svai odsjen e. . i pomisliete da ste
ostali samo malo vremena (17/52).
Predstavljanje svijest o ovom svijetu na ovaj nain ne umajuje
njegovu vrijednost u duama sagovornika. Ovaj svijet taje veoma kratko
tako da njegova sjena nije preostala u dui oveka, nit slika u njegovu
osjeaju, nego je tajao samo jedan ten. Vrijeme prolo, sjena se
promijenila, a uivanje bilo kratkotajno.
Kontekst naputa ove koji ne prihvatju da e doi do proivljenja i
okupljanja onih koji se ismijavaju Allahovu upozorenju i Verovjesniku, koji
ne ele da promisle svojim glavama, koji ironiziraju i napadaju Boije
robove, vjernike da bi ih Verovesnik (alejhi' s-selam) uputo da govore
ono to je lijepo i da ustaju na tome.
Reci robovima Mojm d govore samo lijepe rije: - jer bi ejtan mogao
posijati neprijateljstvo meu njima, ejtan je, doista, ovjekov otvoreni
neprjatelj - (1 7/53).
Reci robovima Mojm da govore samo lijepe rijei (17/53) openito i na
svakom mjestu, da lijepo govore to god hteli da govore. Time e se
sauvat da i ejtan ne pokvari ljubav koja vlada medu vjernicima. ejtan
unosi meu brau grube rijei da bi 5 rasuli i uzraali na dobro loim,
DZ
tako da atosfera koja je puna ljubavi i razumijevanja prerasta u
razilaenje, zatm postaje hladna i napokon otoreno neprjatljska. Topla
rije njeguje i zacjeljuje rau srca, smekava okrutost i povezuje srca
iskrenom ljubavlju.

ejtan je, dita, ovjekov otvoreni neprjatelj 07/5).

Trai da ust ovjeka grijee, jezik posre i tme unosi neprijateljsto
i mrnju izmeu oveka i njegova prijatla, a lijepa rije zatvara pred
ejtanom te otvore, presijeca mu put, uva ast svoga prijatelja
osiguravajui da mu ne ini uvrede i podvale.
Poslije ovog osvrta, u tekstu 8govori o sudbini onih ljudi koji, kada
se pozovu onog dana, odazovu 8 sa zahvalom Allau, onog daa kada je
cjelokuJnO zbivaje u Alahovoj ruci; On, ako hoe, smiluje 8, a ako hoe,
kazni. Covek je tada preputen Alahovoj odredbi. Verovesnik nema
vlast nad njima. On je samo poslanik.
"Gospodar va dobro vas poznaje: ako hoe, On e vam se smilovati ili
e vas, ako hoe, na muke staviti", - a Mi tebi nimo dali vlast nad njima,
Gosodar tvoj dobro zna one na nebesima i one na Zemlji 07/5455).
Apsoluto znanje pripada Alahu. On raspolae sveobuhvatim
Svojim znanjem. Rasporeuje ljudima milost m kanu. Uloge poslaika
zavravaju saopenjem.
Sveope Allahovo znanje obuhvata i one na nebesima i one na
Zemlji, meleke, poslanike, lude i dine, sva bia koja zna sao Alla,
koliko ih je i kakva su.
Sa ovim apsolutim znanjem, sa istnama staranja, Allah je odabrao
neke poslanike nad drugima.
Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali (17/55). Tom
prioritetu samo Alah zna ta je uzrok. Vajska staa te opravdanost
objanjena je u osvrtu na to u teem duzu kod interpretcije rijei Alaha
(Uzienog) : Neke od tih poslanika odlikovali smo vie nego druge <225), pa
neka 5 pogleda tamo.
Dd
. . . a Davudu smo Zebur dali (1 7/55). To je Allahov dar jednom od
poslanika i jedna od odlika, gdje su objavljene knjige trajnije od
materijalnih nadnaravnost, kako su mislili neki ljudi jedno vrijeme.
Ova cjelina, koja je poela odbacivanjem ideje da Allah ima sinove i
orake, da 5 samo Njemu ljudi usmjeravaju, da jedino On sve zna |
samostlno postupa sa su binom ljudi, zavrava izazovom onih koji tvrde da
Allah ima orka, da se obraaju ka boanstvima da im ona otklone
nesreu ako bi ih Allah hto kanit ili bar prenijeli kanu na drugoga.
Reci: "Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, - ali vas
oni nee moi nevolje osloboditi niti je izmijeniti" (17/56). Niko nije u stanju
otlonit ttu ili proslijedit je na drugoga osim Allah Jedini, Allah koji
slobodno i samostalno postupa u onome t e bit sa Njegovim robovima.
Kur'an potvruje da sve ono to oni tvrde i dre za boanstva:
meleki, ljudi ili dii, samo su u Allahova stvorenja koja i sama pokuavaju
pronai put do Allaha. Pomou njih se nateu kako da ostare Njegovo
zadovoljstvo plae se Njegove kazne s kojom On upozorava onoga ko
spozna istnitost Allaha i kako 5 plai Njegove kazne.
Oni kojima se oni mole sami trae naina kako e se to vie
Gospodaru svome pribliiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plae se kazne
Njegove. A kazne Gosodara tvoga svako treba da se uva m/57).
Neki od njih su tvrdili da je Uzer sin Allahov i da ga oni oboavaju.
Drugi tvrde da je Isa sin Boiji pa i njega oboavaju. Trei tvrde da su
meleki keri Allahove pa i njih oboavaju. I tako dalje. Allah im svima na
ovo odgovara, da svima ovima koje oni dre za boanstva i klanjaju im se
da bi 5 pribliili Bogu teba sredstvo za to, pa mu se pribliavaju
klajajem, mole Njegovu milost i boje se Njegove kazne. Allahova kazna
je teka! On upozorava i zaplauje! Prema tome, i vama je potebno da se
Allahu obratte, kao to se obraate onima koje smatate boanstvima,
mimo Allaha, a oni su Boiji robovi i oni tae Njegovo zadovolstvo.
Ovako je poela ova cjelina, a zavrava objanjenjem opovrgavanja
doktine politeizma u svim njegovim obilicima, tako da Boanstvo pripada
samo Allahu (Uzvienom) jednako kao i klanjanje i okretanje.
D4
DD
I ne postoji nijedno naselje koje Mi prje Sudnjeg dana neemo unititi
ili ga tekoj muci izloiti; to je u Knjizi zapiano mi58J.
A da ne aljemo ud, zadrava nas samo to to drevni narodi nisu u
njih povjerovali; Semudu smo kao vidljivo udo kamilu dali, ali oni u nju
nisu povjerovali. A ud aljemo samo da zastraimo mi59J.
I rekli smo ti: Svi su ljudi u Allahovoj vlasti!" A san koji smo ti dali
da usnije i drvo ukleto, u Kur'anu spomenuto, ikuenje su za ljude. Mi ih
zastraujemo, ali njima to samo poveava ionako veliko bezvjertvo m/60J.
I kada rekosmo melekima: 'oklonite se
A
demu!" - oni se svi, osim
Iblisa, poklonie. Zar da se poklonim onome koga si ti od ilovae stvorio?" -
ree (1 7/61).
"Reci mi", - ree onda -, "evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako
me ostavi do Smaka svijeta sigrno , osim malobrojnih, nad potomstvom
njegovim zagosodarti" m/62J.
"Odlazi!" - ree On. "Onima koji se za tobom budu poveli i tebi - kazna
dehennemska bie vam puna kazna (17/63).
I zavodi glasom svojim koga moe i poteraj na njih i svoj konjicu i
svoju pjeadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obeanja - a
ejtan ih samo obmanjuje -, (17/64
ali, ti, doita, nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojima!" A
Gospodar tvoj je dovoljan kao zatitnik! (17/6).
Gospodar va vas radi pokree lade po moru da biste traili Njegove
blagodati, jer je On prema vama milostiv (17/66).
Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inae
klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kopno sasi, vi okreete glave;
ovjek je uvijek nezahvalan! (17/67).
Zar ste sigurni da vas On nee u zemlju utjerati ili da protiv vas
pjeanu oluju nee poslati, pa da onda sebi zatitnika neete nai? (17/68J.
DO
lli, zar ste sigurni da vas On po drugi put nee na more izvesti, i buru
na vas poslati i potopiti vas zbog toga to ste bili nezahvalni? Tada ne biste
nikoga nali ko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao (17/69).
Mi smo sinove
A
demove, doita, odlikovali: dali smo im da kopnom i
morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad
mnogima koje smo stvorli 07/70J.
A na Dan kad pozovemo sve ljude s vodom njihovim, oni kojima se
knjiga njihova d u desnu ruku njihovu itae knjge svoje i nee im biti ni
koliko trun jedan uinjena nepravda; mim.
onaj ko je na ovom svijetu bio slijep bie slijep i na onom i daleko od
svakog dobra (I7/72J.
Prola cjelina zavrava odlukom da je samo Allah taj koji samostlno
postupa sa sudbinama ljudi ako hoe, smiluje im 8, a ako hoe, kani ih,
dok ona boansta kojima se oni mole ne mogu nita otklonit nit na
drugoga prebacit.
U kontekstu 8 dalje objanjava konana sudbina svh ljudi, kako je
predvieno i odlueno u Allahovom znanju. To je kraj ivota i propast svih
naselja prije nego nastupi Sudnji dan ili primjena kazne na neka od njih,
ako je zasluena. Poslije toga nema ivota. Svako e susrest kraj na jedan
od dva naina, kao i propast, umirui ili propast doivljavajui.
Povodom stadaja nekih naselja u tekstu 8 ukauje kakve su
nadnaravnosti prethodile koje su inili poslanici prije poslanstva
Muheda (alejhi' s-selam) . Te nadnaravnost 5 nisu ispoljavale u ovom
poslanstvu, jer su ih minuli narodi kojima su pokazane e nadnaravnost
odbijali, nisu prihvatli upute poslanika, pa se zbog toga nad njima
obistnila kazna. Kazna za Muhedov Ummet nije predviena jer im
nije dostavljena matrijalna nadnaravnost. Matrijalna nadnaravnost imala
je ulogu zaplaivanja minulih naroda. To doputa da se nad njima primijeni
kazna ako su ugonili u la poslanike, nakon to im je prikazana
nadnaravno st.
Allah je zatito Verovjesnika (alejhi' s-selam) od neprijatelja,
omoguio mu da vidi istnito vienje za vrijeme Nonog putovanja, da bi to
bilo iskuenje ludima. Verovjesnik ovo nono putovanje nije uzeo kao
nadnaavnost poput nadnaravnost ranijih poslanstava, nit zaplaivanje
ljudi "prokletm" stblom koje se spominje u Kur' anu pod imenom
"Zekkum", koje je primijeto kako raste u Dehennemu. To im nije
57
povealo stah nego nasilje. Prema tome, nadnaravnost ima svrhu samo da
im povea nasilje.
N a ovom mjestu u kontekstu spominje se i kavaje o lb lisu i
Ademu, uz Allahovu dozvolu da Iblis zavodi potomsto Ademovo, osim
odabranih koje je Allah zatto lblisove vlast i njegova zavoenja. U ovom
kazivanju otkrivaju se uzroci osnovnog zavoenja koji vode ljude u
nevjerovanje, nasilje i udaljuju ih od ramiljanja o ovim dokazima.
Na ovom mjestu u kontekstu se dote ljudska savjest, a spominje se
dobro koje Alah ini ljudskom rodu i, nasuprot ovog dobra, spominje se
njihovo odbijanje i oholost pa ne misle na Allaha osim u tekim
momentma. Oni, kad snae nevolja na moru, pribjegavaju taenju
utoita kod Allaha, a im se dograbe kopna, ostave sve to i zaboravljaju na
Allaha. Alah je u stanju da ih kazni i na kopnu i na moru. Allah ih je
blagodario i dao im dobro iznad svih drugih stvorenja. Meutm, ljudi su
nezahvalni i niega se ne sjeaju.
Ova cjelina zavrava jednom scenom Sudnjeg dana kada e se
ljudima predoit kazna na osnovu djela koja su uradili. Tada nee bit
prostora za spas nikome osim onome ko je prethodno inio dobro.
ne postoji nijedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana neemo unititi
ili ga tekoj muci izloiti; to je u Knjizi zapisano m;ss).
Allah je odredio da se dogodi Sudnji dan kada na Zemli nee bit
ivog bia. Svako ivo stvorenje oekivat e smrt prije dogaaja tog
obeanog Dana. Za neka naselja Allah je to odredio, zbog poinjenih
grijeha, to je zacrtano u Allahovom znanju. Ono to je predvieno u
Allahovu znanju - to e se dogodit. Sve to je bilo i to e bit - sve je u
skladu sa Allahovim znanjem.
Nadnaravnosti su pratile ranija poslanstva da bi potvrdile
verovjesnike i zaplaile ljude posljedicama zbog nagonjenja poslaika u
la, a posljedice su bile unitenje kaznom. Pa ipak, u ove nadnaravnost
verovala su samo ona srca koja su bila spremna da prihvate vjerovanje,
dok su ona koja to nisu bila spremna uinit odbijala i ugonila
Do
Vjerovesnika u la, onovremena. Zbog toga je i dolo do posljednjeg
poslanstva koje nije popraeno ovaim nadnaravnostma.
A da ne aljemo uda, zadrava nas samo to to drevni narodi niu u
njih povjerovali; Semudu smo kao vidljivo udo kamilu dali, ali oni u nju
nisu povjerovali. A uda aljemo samo da zastraimo m;s9J.
Mudiza islama je Kur' an. To je Knjiga koja ocrtava kompletan
program vota. Ona se obraa umu i srcu, a odaziva mu se zdrava ljudska
priroda. Kur'an ostje otvoren za sva slijedee pokoljenja do Sudnjeg dana,
da ga ue i vjeruju u njegove poruke. Meutm, materijalne nadnaravnost
odnose se samo na jedno pokoljenje ljudi i ograniava se samo na one iz
tog pokoljenja koji su suoeni s tm materijalnim nadnaravnostma.
Poto mnogi ljudi, koji su se suoili s tm dokazima, nisu verovali u
njih, to se u kontekstu navode kao primjer narod Semud kojemu je data
deva, sukladno njihovu taenju i konkretom prijedlogu, pa su pogrijeili
sami prema sebi, doveli se na rub propast potvrujui Allahovu prijetju
da e bit upropateni svi oni koji odbacuju nadnaravni dokaz. Prema tome,
ovi dokazi bili su samo upozorenje i zaplaivanje da poslije odbacivanja
dokaa, neminovno, slijedi propast.
Ovakav postupak ljudi nametuo je potebu dolaska posljednjeg
poslanstva koje ne bi bilo popraeno nadnaravnostma, jer je ono
poslanstvo svih buduih pokoljenja, ne samo jednog pokoljenja koje se
suoilo s tom nadnaravnou, jer je to poslastvo zrelog doba koje se
obraa spoznaji ovjeka iz pokoljenja u pokoljenje potujui njegovu
spoznaju kojom se karakterie njegovo bie i radi ega ga je Allah obdario
nad brojnim Svojim storenjima.
Meu nadnaravno stma koje su se dogodile Vjerovesniku (alejhi' s
selam) su prvenstveno Isra' i Mirad. One nisu uzete kao mudiza koja bi
potvrivala ovo poslanstvo, nego kao iskuenje ljudima.
rekli smo ti: "Svi su ljudi u Allahovoj vlasti!" A san koji smo ti dali
da usnije i drvo ukleto, u Kur'anu spomenuto, iskuenje su za ljude. Mi ih
zastraujemo, ali njima to samo poveava ionako veliko bezvjertvo (1 7/6).
N eki koji su vjerovali u Poslanika (alejhi' s-selam) napustli su ga
poslije Nonog putovanja, dok je ono kod nekih povealo verovanje. Pored
toga, vienje koje je Allah pokazao Svome robu izazalo je smutju meu
ljudima i iskuenje njihova vjerovanja. Allah je tada obeao Svome
Poslaniku pomo i zattu protv onih koji su se ustemili na njega.
DJ
Verovesnik je obavijesto politeiste, Kurejije, t mu je Alla
obeao istnitm i jasnim vienjem koje mu je Allah omoguio da vidi,
izmeu ostaloga i stablo zekkum kojim je Allah zaplaio politeiste.
Meutm, oni su njega i dalje nagonili u la tako da je Ebu Dehl ironino
uziknuo:"Dajte nam hurmi i kajmakal" i nastvio da jede i jedno i drugo
govorei: "Uivajt u jelu zekkum, mi drugog zekkuma ne znamo do
ovog!"
ta su ove nadananost uinile sa politeistma, ako bi one bile
dokaz Muhammedovom poslanstvu, kao to su bile nadnaravnost znaci i
dokazi poslanstva prije Muh eda i mudize poslanika? Nadnaravnost
Nonog putovanja nije nita doprinijela njihovom verovanju, nit ih je
zaplailo stablo zekkum, nego je izazvalo oholost.
Allah nie predvidio upropatavanje politeista, Kurejija, kanom sa
Svoje stae, nit im je dao neku nadnaravnost, a Njegovo htjenje je
predvidjela da unit sve one koji ne vjeruju u nadnaravnost. Kurejijama
je On dao rok i nije ih kaznio unitenjem, kao to je bilo sa narodima N uha,
Huda, Saliha, Lut i uajba, jer su neki od Kurejija, kasnije, verovali i
postali iskreni vojnici islama, a drugi su po rodili iskrene vernike. Kur' an,
mudiza islama, ostao je otvorena Knjiga pokoljenju Muhammeda
(alejhi' s-selam) i svim pokoljenjima poslije njega tako da su prihvatli isla
i oni koji nisu zapatli Verovjesnika, nisu zapamtli njegovo stoljee i
ashabe, nego preko drugih koji su uili Kur'an i pridruili se njima. Kur'an
je ostao otvorena Knjiga svim pokoljenjima, poveo se za njim onaj ko je u
sbi pokazao interesovanje, to da je meu kasnijim muslimanima bilo i
boljih vernika praktara i onih koji su vie doprinijeli islamu od brojnih
pretodnika.
U odsjajima ovih vienja koje je vidio Verovjesnik (alejhi' s-selam) i
upoznao svjetove koje je upoznao, meu koje spada i prokleto dro
zekkum kojim se hranit sledbenici ejtana, u kontekstu se nalai i
scena prokletg Iblisa kako prijet, obeava i zavodi zalutale.
I kada rekosmo melekima: "oklonite se
A
demur - oni se svi, osim
Iblia, poklonie. (Zar da se poklonim onome koga si ti od ilovae stvoro?"
ree <17/61).
OU
Reci mi", - ree ond -, evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako
me ostavi do Smaka svijeta sigrno , osim malobrojnih, nad potomstvom
njegovim zagospodarti" 07/62.
Odlazi!" - ree On. Onima koji se za tobom budu poveli i tebi - kazna
dehennemska bie vam puna kazna (17/63).
I zavodi glasom svojim koga moe i poteraj na njih i svoju konjicu i
svoju pjeadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obeanja - a
ejtan ih samo obmanjuje , 07/6)
ali, ti, doita, nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojima!" A
Gosodar tvoj je dovoljan kao zatitnik! (17/6).
Ovaj kontkst otriva osnovne uzroke zavoenja zalutalih. Ovdje se
predoava ova scena da bi se njome upozorili ludi i da bi se upoznali sa
uzrocima i nainima zavoenja, da bi se uvjerili da im je lis neprijatel koji
je bio neprijatelj i njihovih predaka, koji im je prijeto na uobiajeni stari
nain.
I kada rekosmo melekima: "oklonite se
A
demu!" - oni se svi, osim
Ilia, poklonie. "Zar da se poklonim onome koga si ti od ilovae stvoro?
ree 07/6V.
To je zavidnost Iblisa, onoga koji zavidi ovjeku koga je Allah stvorio
od blata i udahnuo Svoj dah u ovo blato.
Iblis iste slabost ovoga stvorenja, i svoju spremnost da zavodi pa
kae oholo:
Evo, ovoga koga si iznad mene uzdigao 07/62J. Primjeuje li Ti da je
ovo stvorenje plemenitje od mene kod Tebe:
... ako me ostavi do Smaka svijeta sigrno , osim malobrojnih, nad
potomstvom njegovim zagospodariti 07/62). Ja u zagospodarit nad njima i
onim to oni imaju, imat u njihove uzde u svojim rukama, drat u ih u
svojoj pesnici i upravljat njihovim poslovima.
Ibls zanemaruje ovjekovu spremnost da ini dobro i da ustaje na
Pravom Pt, kao to ima spremnost i sklonost za zlo i zavoenje. lblis
zanemaruje stanje ovjeka u kome je on vezan za Allaha koji ga die,
uzdie, tt od zla i zavoenja, zaemaruje da je upravo ovo t odlika ovog
storenja koga je Alah podigao na stepn jedinstvene prirode, oveka koji
oI
poznaje samo jedan smjer, kojeg se pridrava bez neke volje. Vola je tajna
ovog udnog storenja.
Aahova je volja bila da da na volju nosiocu zla i zavoenja da vlada,
da pokua radit sa ljudima ta hoe.
"Odlazi!" - ree On. "Onima koji se za tobom budu poveli i tebi - kazna
dehennemska bie vam puna kazna m/63J.
Idi i pokuaj radit to eli! Idi, dozvoljavam t da zavodi! Ljudima
je data pamet i volja, oni te mogu i slijedit, ali i odbit te. Onima koji se za
tobom budu poveli m/6J, predajui se zavoenju umjesto Uput, odbijajui
poziv Milostvoga, a prihvatajui se poziva ejtana, onima koji su zanemarili
Allahove dokaze u Kosmosu i Allahove dokaze koji prate poslanstva . . .
kazna dehennemska bie vam puna kazna (17!63J, onima koji se budu za
tobom poveli i tebi 07/63J i tvojim sljedbenicima
I zavodi glasom svojim koga moe i potjeraj na njih svoj konjicu i
svoju pjeadiju! 07/64.
Ovo je oliena metoda zavoenja, obmanjivanja i savlaivanja srca,
osjeaja i pamet. To je buna borba u kojoj se koriste: povici, konjica i
pjeadija onako kako se to deava u borbama: putju 5 glasovi i galame i
tme se uznemirava protvnik da izae U svojih sklonita i utvrenja ili da
se primakne postavljenoj zaci i pripremljenoj varci, ime ih primare i
izuku na otoreno podruje, pohvataju im konje i opkole ih .
. . . i budi im ortak u imecima, i u djeci m/64J.
Ovo udruivanje predoeno je u iluzijama paganskog totemizma, jer
su oni ustupali jedan dio svog imetka kvazi bogovima, a to je ustupao
ejtanima, i predavali su svoju djeci kao zavjet bogovima ili onima kojima
su se klanjali, a i to je ejtanu, kao to su Abul' l-Lt i Abdu'-Menat, a
katkada su to direkto ustupali ejtanima, kao to je bio sluaj sa Abdu' -l
Harisom.
U svakoj imovini koja je steena neopravdano i nezakonito ili kod
koje se bespravno postupalo ili dijelilo u ime grijeha, U djeteta roenog na
nezakonit nain, i ejtan ima udjela.
Ovaj pojam u cjelini predstavlja udruenje uspostvljeno izmeu
Iblisa i njegovih sljedbenika, udruenje koje obuhvata i imetk i djecu, a to
je ono na emu poiva ivot.
OZ
Iblisu je dozvoljeno da koristi sva sredstva, izmeu ostalog,
zavodniko i lano obeanje. . . . i daje im obeanje - a ejtan ih samo
obmanjuje m/64), kao npr. obeanjem da e ih oslobodit kane i osvete,
obeanjem da e se obogatt na bespravan nain, obeajem da e
pobijedit neasnim sredstvima i niskim metodaa.
Moda je najvee njegovo obeanje i zavoenje da e im oprostt
geke i pogreke, a to je otvor kroz koji bi se mogao ubacit ejtan u
brojna srca ije osvajanje pojaava naglaavanjem grijeenja i oholost. On
tada ljupko postupa sa U optereenim duama, ukraava i greke,
govori o irini Boanske milost i sveobuhvatost oprosta.
Idi, dozoljeno t je da zavodi onoga ko t se prikloni, ali znaj da ima
i takvih nad kojima ne moe zavladat jer su oni osigurani tvravama koje
ih tte od tebe, tvojih konjanika i pjeaka:
'li, ti, doista, nde imati nikakve vlasti nad robovima Mojima!" A
Gosodar tvoj je dvoljan kao zatitnik/ 07/6).
Kda se povee srce sa Allahom i kada ovek usmjeri svoja klanjanja
prema njemu, kada se povee vrstm uetom koje se ne prekida, kada se
probudi u njegovoj udahnutoj i plemenitoj dui, kada ona sihne i zasvijetli,
onda ejtan nema vlast nad takvim srcima, koja su vezana za Allaha. Ovo
je dua osvijetljena svetlom imana . . . Gospodar tvoj je dovoljan kao
zatitnik/ (1 7/65). On tt, pomae i nit spletke ejtna.
ejtan nastavlja aktvirat njemu data obeanja u poniavanju ljudi,
se ne usuuje da to ini sa robovima Milostvog, niti nima moe
dominirat.
To su zla i muke koje ejtan objanjava ludima. Meu ljudima ima
tih koji ga slijede, sluaju i odstupaju od upuenog im poziva od Allaha,
odstupaju od Njegove Upute. Allah je i prema njima milostv, pomae im,
upuuje, olakava im ivot, spaava ih od nevolje i muke i odgovara im na
traenje pomoi kad su u tekoj i neugodnoj situaciji, a oni se i dalje
suprotstavljaju i ne veruju.
Gospodar va vas radi pokree lae po moru da biste traili Njegove
blagodati, jer je On prema vama milostiv (1 7/66).
Od
Kad vas na moru nevolja zadei, tada nema onih kojma se inae
klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kopno sasi, vi okreete glave;
ovjek je uvijek nezahvalan! t17/67J.
U kontkstu 8 iznosi ova scena, scena lade dok plovi morem kao
primjer uzt iz tekih momenata ivot. Svijet je u ruci Allahovoj u
momenta jako nepovoljne i veoma osjeajne snage, kada tka od dreta
m nekog materijala pluta po velikoj nepogodi, koju valovi i stuje vode,
bombarduju, a ljudi 8vrsto dre u ovoj tkici u moru za UMilostvoga.
To je scena koja 8 osjea u pluima i srcima koja se tesu i
podrhtvaju pri svakom ptesu lade, bila ona mala uvelika. ak i najvee
krstice preko Okeaa katkad podrhtvaju kao perka na propuhu i udaru
stuja vetova, pdrhtvaju od silnog udara vala
Ovaj iza snano 8 doima srca. On podsjea lude kako da osjete da
im Allahova ruka pokree i potskuje ladu po moru, da bi ostarili Njegovo
ponueno dobro, jer je On prema vama Milostiv t17/6J, Milost je neto
najdrae to ovjek osjea u ovim tenucima.
Lda ih prenosi plovei U ugodne plovidbe u jake morske valove,
kada putici na brodu koji se tamo - ao klat izmedu valova zaboravljaju
svaku silu, svaki oslonac, sako susjedstvo osim onog Allahovog. Tada 8
sao Njemu u tm tekim momentma ljudi okreu, samo Njega pozivaju,
. . . postoj samo On mi67J.
Medutm, ovjek je uvijek jeda te ist; im nestane nevolje i ragali
mu 8, a noge 8 doepaju vstog tla, on zaboravlja momente potekoe,
zaboravlja Allaha, ele ga zaokuplaju i odvate u vode uivanja i stast.
elje prekrivaju njegovu prirodu i vuku ga u bezda, prirodu koju je bila
uzdigla pretodna opasnost A kad vas On R kopno spasi, vi okreete glave;
ovjek je uvijek nezahvalan! (17/67), osim onoga ije je srce u stalnom
kont s Allahom, ozaeno, osvijetljeno.
Ovdje kontkst mobilizira svest sagovornika slianjem opasnost
koju su putici ostvili na moru, a ona ih pogaa i na kopnu, m kada se
ponovo vrte na more, da bi osjetli da sigurnost i stabilnost mogu bit
samo uz Allaovo susjedstvo i Njegovu zattu, a ne ni na moru ni na
kopnu, ne ni u slabim nit povoljnim valovima, nit u sklonitu vrstom ni u
ugodnoj kui.
Zar ste siguri d vas On nee u zemlj utjerati ili da protiv vas
pjeanu oluju nee poslati, pa da onda sebi zatitnika neete nai? a7/6BJ.
O
Ili, zar ste sigurni d vas On po drug put nee na more izvesti, i buru
na vas poslati i potopiti vas zbog toga to ste bili nezahvalni? Tada ne bite
nikoga nali ko bi Nas zbog vas na odgovorost pozvao (/69).
!udi su u Allahovoj ruci svakog momenta, svugdje, na svakom
kraju. Oni su u Njegovoj ruci i na kopnu i na moru. Kako da budu sigurni
kada neki kraj zadesi zemljotes ili vulkan, ili neto drugo to 8 zbiva po
Alahovoj odredbi, ili kako da 8 spase kad na njih uput vulkansku oluju
koja ih pogaa lavom, vodom, blatom i kaenjem, tako da ih upropast, a
da ne nau nikakva zattika koji bi ih zatto i odbraio, osim Alaha?!
,kako da budu sigurni kada ih Allah po drugi put povrat na more
i uput na njih pjeanu oluju, koja pogaa amce i drobi lae, kada ih
potopi zbog njihova nevjerovanja i odbianja poruke poslanstva i kada ne
nau nikoga ko bi ih spasio guenja?
Eto, to je nemarnost da ljudi okreu glavu od svoga Gospodara i da
ne vjeruju, a onda ih snalazi Njegova kana i odgovornost. Oni se obraaju
sao Njemu kada su u nevolji, a onda Ga zaboravljaju kada su spaeni, kao
da je to posljednja nevolja kojom ih Allah moe kanit.
Allah je blagodario ovo ljudsko stvorenje nad brojnim stvorenjima,
ukazao mu st tme to ga je stvorio na ovaj oblik i u ovoj prirodi koja u
sebi sadri blato i dah due, tako da to bie u sebi sadri i zemlju i nebesa.
Allah ga je poasto spremnou koju je pohranio u njegovu prirodu
i njome ga uinio sposobnim da preuzme predstavljanje na zemlji, da
mijenja ta hoe na zemlji, da proizvodi i gradi na zemlji, da konstuie i
ralajuje na zemlji, da na zemlji dost odredeno savrenstvo.
Allah ga je poasto i tme to mu je podvrgao kosmiku snagu na
Zemlji, pomogao ga ovom snagom, planeta i svemirima.
Poasto ga je .. tom ogromnom mogunou prijema i usmjerenja
tme prema Kosmosu i povorci u kojoj 8 klanjaju meleki, koji oglaavaju
plemenitost ovom oveku koju je dodijelio Stvoritl.
Poasto ga je oglaavanjem ovih plemenitost u Knjizi koju je donio
Dibril koja bit veita na Zemlji, a to je Kur' an.
OD
Mi smo sinove
A
demove, doista, odlikovali; dali smo im d kopnom i
morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad
mnogima koje smo stvorili 07/70J.
Mi smo sinove
A
demove, doita, odlikovali; dali smo im d kopnom i
morem putuju (I 7/70J. Putovanje kopnom i morem odvija se sa
potinjavanjem zakona i njihova prilagoavanja prirodi ljudskog ivota i
spremnost koju ta priroda u sebi nosi. Da ovi zakoni nisu bili prilagoeni
ljudskoj prirodi, ne bi bio uspostvljen ljudsk ivot jer je on sasvim slab u
odnosu na prirodne faktore kopna i mora. Medutm, ovek je snadbjeven
sa moi da ivi u t okolnostma, snabdjeven t spremnostma koje mu
omoguuju da potini faktore prirode. Sve je to Allahovo dobro dato
oveku .
. . . i opskrbili ih ukusnim jelima M/70J.

ovek zaboravlja kakvim ga je

ukusnim jelima Allah opskrbio, on zaboravla, zbog dugog druenja s tm
ugodnim jelima, i mnoga ugodna jela. On ih ak i ne spominje sve dok ne
bude lien th lijepih jela. Tek onda on spoznaje vrijednost onoga u emu
je uivao. Medutm, on vrlo brzo ponovo zaborav to lijepo jelo, ako mu se
ono povrat, zaboravi ovo sunce, zrak, vodu, zdravlje, mogunost da se
kree, osjeaje, paet, jela, pia i vienja, ovaj prostai Kosmos u kome
je on predstavnik i u kome se nalaze ugodna jela da se ne mogu ni
pobrojat .
.. . i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorli 07/70J, dali
im prednost ovim zastupnitvom da gospodari prostanom zemljom i
spremnostma s kojima je konstuisana njihova priroda da ljudsko
stvorenje uini jedinstvenim medu stvorenjima u Allahovom kraljevstvu.
J edna od ast koja je uinjena ovjeku je i to da on vlada sa so bor.
Njemu je dat mogunost da slijedi svoj izbor i rad. Ovo je pra osobina
koja oveka ini ovekom, sloboda smjera i osamostljenje u sljeenju.
Time je on postao zastupnik u oblast djelatost. Prema tome, pravedno je
da on susrete nagradu ili kanu za svoj izbor i plodonosni rad Dana
polaganja rauna.
OO
A na Dan kad pozovemo sve ljude s voom njihovim, oni kojima se
knjiga njihova d u desnu ruku njihovu itae knjige svoje i nee im biti ni
koliko trun jedan uinjena nepravda; (17171)
onaj ko je na ovom svijetu bio slijep bie slijep i na onom i daleko od
svakog dobra (1 7/72).
Ovo je scena koja predstvlja nagomilana stvorenja. Svaka grupa bit
e pozana svojim imenom i imenom programa kojeg je slijedila ili
poslanika za kojim se povodila u imama kojega je sljedila u ivotu na
zemlji, bit e pozana da primi knjigu svoga djela i nagradu na onom
svijetu. Kome njegova knjiga bude dat u desnu ruku, on e bit veseo
itajui je i uivajui u njoj . Njegova nagrada e bit ispunjena, nee mu
nita nedostajat, ak ni kolko opna koja se nalazi po sredini kopice. Onaj
ko je bio slijep na ovom svijetu, nije se poveo za dokazima Upute, on e bit
slijep i na onom svijetu, nee pronai put dobra. Takav je daleko zalutao i
njegova kazna je poznata. Meutm, kontekst u ovoj sceni ocrtava
ogromne stske slijepog i zalutalog koji e bit baen, nee nai nikoga ko
e ga uputt nit e bit upuen, ostavit e ga takoer da uope nema
stanita, jer scena sljepila i zablude, u tom tekom poloaju, sama je po sebi
stana kazna koja jako djeluje na srca.
7 <
J
w
O

M

_

. * ~ t

}

}
' " [ \'

J
L
" . J 7_
Oo
69
I zamalo da te oni odvrate od onoga to ti Mi objavljjemo, da bi protiv
Nas neto drugo iznio, i tada bi te oni smatrali prjateljem m/73).
A da te nismo uinili vrtim, gotovo da bi im se malo prklonio, (17/74J.
i tada bimo ti doista dali da ikusi dvostruku muku u ivotu i
dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga naao ko bi ti protiv Nas
pomogao (1 7/75).
A oni su te toliko na zemlji uznemirivali da bi te iz nje isterali, ali,
tada ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali, (17/76)
jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike proterali, koje smo
prije tebe poslali, i ni ti nee naii na odstupanje od zakona Naeg <17/77).
Obavljaj propisane namaze kad Sunce s polovine neba krene, pa do
none tmine, i namaz u zoru jer namazu u zoru mnogi prisustvuju m/78).
I probdij dio noi u namazu, - to je samo tvoja duost; Gospodar tvoj
e ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati (17/7).
I reci: "Gospodru moj, uini da umrem, a da si Ti zadovoljan mnome
i uni da iz mrvih ustanem, a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj mi od
Sebe snagu koja e mi pomo/" m/80).
reci: "Dola je Istina, a nestalo je lai; la, zaita, nestaje! m/81).
Mi objavljujemo u Kur'anu ono to je lijek i milost vjernicima, a
nevjernicima on samo poveava propast (17.
Kad ovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okree i oholo udaljava,
a kad ga zadesi zlo, onda oajava m/83).
Reci: "Svako postupa po svom nahoenju, a samo Gospodar va zna ko
je na pravom putu" <17/84).
Ptaju te o dui. Reci: "

ta je dua - samo Gospodr moj zna, a vama

je dato samo malo znanja m/85).
A da hoemo, Mi bimo unili da iezne ono to smo ti objavili, i ti,
poslije, ne bi nikoga naao ko bi ti protiv Nas pomogao, m/86)
ali, Gospodar tvoj je tebi milostiv i Njegova dbrota prema tebi zaista
je velika m/87).
U
Reci: ('ad bi se svi ljudi i dinnovi udruili da saine jedan ovakav
Kur'an, oni, kao to je on, ne bi sainili, pa makar jedni drugma pomagali"
(1 7/88).
Mi u ovom Kur'anu objanjavamo ljudima svakojake primjere, ali
veina ljudi nikako nee da vjeruje (17/89J.
i govore: (Weemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje ivu vodu ne
izvede; m/90J
ili dk ne bude imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda
rijeke provede; t0U
ili dok na nas nebo u paradima ne obori, kao to tvrdi; ili dok
Atlaha i meleke kao jamce ne dovede; (17/92J
ili dok ne bude imao ku od zlata ili dok se na nebo ne usne; a
neemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne donese Knjigu da je
itamo. " Reci: (Hvaljen neka je Gosodar moj!\- zar ja nisam samo ovjek,
poslanik?" (I 7!93J.
A ljude je, kad im je dolazila objava, odvraalo od vjerovanja samo to
to su govorili: Zar je Allah kao poslanika ovjeka poslao?" m/94J.
Reci: Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba
meleka za poslanika poslali" (17/9SJ.
Reci: ttllah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i vidi robove
Svoje" (17/96).
Onaj kome Allah ukae na pravi put - na pravom putu je, a onome
koga u zabludi ostavi, tome, mimo Njega, nee nai zatitnik. Mi emo ih,
na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe;
boravite njihovo bie dehennem; kad god mu plamen jenja, pojaaemo im
oganj (17!97J.
To e im biti kazna zato to u dokaze Nae nisu vjerovali i to su
govorili: (Zar kad postanemo kosti i prah, zar emo kao nova stvorenja,
doista, biti oivljeni?" (17/98J.
Zar oni ne znaju da je Allah, Stvortelj nebesa i Zemlje, kadar da stvori
sline njima i da im je ve odredio as oivljenja u koj nema sumnje? Ali
nevjernici samo pori m/9J.
71
Reci: Da vi posjedujete riznice milosti Gospodra moga, i tada bite
krarili iz straha da ne potroite; ovjek je uvijek tvrdica m/100).
Mi smo Musau devet oevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove
Israilove kad je precima njihovim doao i kada mu je faraon rekao: 'a
mislim, o Mua, da s ti doista opinjen", (17/JOV
da je odgovorio: (Ti zna da ovo nije dao niko drug nego Gospodar
nebesa i Zemlje, kao oigledna znamenja, i ja mislim da e ti, o faraone,
sigurno nastradati" (17/102).
I faraon odlui da ih iz zemlje itera, pa Mi potopismo i njega i one
koji su bili s njm - sve, 07/103)
i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: Naselite se u zemlji, pa
kad Smak svijeta dode, doveemo vas izmijeane" (17/104.
Mi Kur'an pun mudrosti objavljujemo, i na istinit nain se on
objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosi i da
opominje omosJ.
I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo
pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo (17/10).
Reci: ('erovali u njega ili ne vjerovali, oni kojima je jo prije
objavljivanja njegova dato znanje padju licem na tle kad im se on ita,
(17/107)
i govore: 11valjen neka je Gospodar na, obeanje, Gosodara naeg se
isunilo!" (17/10).
padju licem na tle plaui, i on im uveava strahopotovanje (17/109).
Reci: zovite: tllah' ili zovite: ilostivi', a kako Ga god budete zvali,
Njegova su imena naJjepa. Ne izovaraj na sav glas Kur'an kad molitvu
obavlja, a i ne prguj ga; trai sredinu izmedu toga" m;noJ.
i reci: Hvaljen Allah koji Sebi nije uzeo djeteta i koj u vlasti nema
ortaka, i kome ne treba zatitnik zbog nemoi - i hvalei Ga veliaj!" (1 7/11 1).
Ovo je posljednja cjelina sure El-Isra' , cjelina koja poiva na glavnoj
osi ove sure, a to je linost Verovesnika (alejhi' s-selam) i stv naroda
prema njemu, zatm Kur'an koga je Verovesnik donio i specifnost ovog
Kur'ana.
Z
Ova cjelina poinje izvesnim znakom kada politist pokuavaju da
unesu smetju u pojedine dijelove Objave Verovjesniku, zatm ukauje na
njihovu lju da Verovesnika proteraju U Mekke i Allahove zatte,
smutji koju ine politeist i njihOV izazovu, ali Uzvieni Allah im je dao
roka i odgodio kanu unitenja kakva je primijenena nad ranijim
narodima, a da su oni proterali Verovjesnika, onda bi kana propast,
zaista, bila primijenjena nad njima, sukladno Allahovu zakonu koji se
nikada ne mijenja, a koji se odnosi na one narode koji progone svoje
poslanike.
~
Ovdje se nareuje Verovesniku (alejhi' s-selam) da nastavi svoji
putem, da se klaja svome Gospodaru, da ui Kur'an, da umre a da je Allah
zadovolja s njim, i da Umrtvih uste, a daje Allah zadovoljan s njim i da
mu daruje od Sebe snagu koja e mu pomoi, da oglasi dolazak Istne i
nestajaje lai. Ova spona sa Allahom jeste njegovo orue koje ga tt od
smutje i garantra mu pomo i pobjedu.
U nastavku se objanja uloga Kur'ana, a to je liek i milost za
svakoga ko veruje u Kur' a, odnosno on je kana i teka situacija za one
koji ne vjeruju u njega. Oni su zbog toga i na ovom svijetu u kani, a
susrest e kanu, zbog njega, i na onom svijetu.
U povodu milost i kane u kontkstu se spominje i osobina ovjeka
kada se nalai u jednoj od ove dvije situacije - milost i kani. On kada uiva
postaje ohol i odbojan, a kada je u tekoj situaciji, on postae oajan i
maloduan. U tekstu se govori poslije ovoga o skrivenoj prijetji u
preputanju svakog oveka da radi prema svojoj prirodi to hoe dok ne
susrete na onom svijetu ono to je zasluio.
U kontekstu se potvruje da je ljudsko znanje veoma ograieno i
neznato. O tome se govori prilikom osvrta na pitanje o dui. Dua je neto
nedokuivo, ovjek nije u stanju spoznat ta je dua. Uvjerljivo znaje je
ono koje je Allah objavio Svome Poslaniku. To je uinio U Svoje dobrote
prema Verovjesniku, a da je hto mogao je ovu dobrotu ne iznijet bez
ikakvog pogovora, 8 Allah to ini U milost i dobrote prema Svome
Poslaiku.
U tekstu se dalje govori da je ovaj Kur'an mudiza kavu ni ljudi ni
dini ne mogu sainit makar se oni udruili i zajedniki to pokuali izvest.
Time je Allah ovom mudizom hto ukaat na dokae Upute i njene vrste,
ime se obraa i govori svakom raumu i svakom srcu. Ovaj Kur'an nita
nije dao nevjernicima Kurejijema. Oni su nastavili tait od Verovjesnika
d
(alejhi' s-selam) kakvu materijalnu nadnaravnost, jednostavnu, kao npr. da
provru izvori na zemlji ili da on ima kakvu ukraenu palau. Ostli su
uporni i taili ono to ne spada u domen oveka, npr. da se Verovesnik
ispne na nebesa pred njima i donese im kakvu stvarnu knjigu koju bi oni
itali, ili da uini pa da na njih padne komad neba da ih unit. Oni su i dalje
ostali upori u neverovanju pa su taili da im dovede Allaha i meleke kao
jamce.
Na ovom mjestu u kontekstu se predoava i jedna scena Sudnjeg
dana. U njoj se predstavlja posljedica onih koji ne vjeruju i koje oekuje
kana zbog njihove upornost i pobijanja da e doi do Sudnjeg dana,
pobijanja proivljenja nakon to postanu kost i praina.
Ovdje se ismijavaju njihovi prijedlozi, pri emu su bili uporni, a oni,
kada bi imali i riznice Allahove milost, njih bi snala ljudska pouda i to bi
vrsto drali da im te riznice ne ieznu, a riznice Allahove milost su
tajne. Oni u tm svojim zahtevima i prijedlozima nemaju granice.
U povodu njihovog zahteva za nadnaravnou, u kontekstu se
spominju nadnaravnost koje su bile dodijeljene Musau, a faraon i njegov
narod su to odbacili pa ih je Allah unito, sukladno Svome zakonu
vezanom za unitenje onih koji u la nagone verovjesnike.
Ovaj Kur'an je vjeita i istnita mudiza. On je objavljiva postepeno
i prema potebama naroda kojima je donijet, da ih odgoji i pripremi, kao i
onima koji su odranije znali i bili vernici, znali da je ono to je u njemu
istna, potiniti se njemu izraavajui skruenost i verovaje u Kur'an i
potpunu predanost.
Ova sura zavrava, kao to je i poela: sa naputom Verovjesniku
(alejhi' s-selam) da se klanja samo Allahu i da samo Njega velia.
I zamalo da te oni odvrate od onoga to ti Mi objavljjemo, da bi protiv
Nas neto drugo iznio, i tada bi te oni smatrali prteljem ri7/73J.
A da te nismo unili rtim, gotovo da bi im se malo prklonio, m/74
74
i tada bismo ti doista dali da iskusi dvostruku muku u ivotu i
dvostruku patnju poslije smrti; tad ne bi nikoga naao ko bi ti protiv Nas
pomogao 07/75J.
A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali,
tada ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali, 07/76)
jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali, koje smo
prije tebe poslali, i ni ti nee naii na odtupanje od zakona Naeg m/77).
U kontekstu se navodi nekoliko pokuaja politeista sa
Verovesnikom (alejhi' sselam) , a jedan od prih pokuaja je unoenje
smutje u Objavu koju mu je Allah poslao, da bi protv njega neto drugo
iznijeli, a on je vjera i pouzdan.
Oni su to pokuavali uradit na razne naine, izmeu ostloga, da se
izednae kod klanjaja njegovu Boanstu, ali uz prihvatanje da se ne
kritkuju njihova boanstava kojima su se oni i njihovi preci klajali. Meu
ove pokuaje i zhteve spada i to da se i njihova zemlja uini svetom kao
to je to sluaj sa Betullahom, koga je Allah proglasio svetm. Meu te
zahteve spada i to to su neke glaveine Kurejije taili da za njih odredi
posebno mjesto Z sastanke, gdje ne bi prisustvovali siromani.
Tekst ukauje na ove pokuaje, ali ih ne objanjava, ukazuje da bi
istakao dobro koje je Allah uinio Poslaniku (alejhi' s-selam) kod njegove
vrste odlunost na istni i zatt od smutje, jer da ga Allah nije uvrsto
i zatto, on bi se njima malo priklonio. Tada bi ga oni smatali prijateljem,
a on bi zasluio kaznu. Ta kazna je dvostuka, kazna na ovom i Buduem
svijetu, poslije smrt, kada nema nikakva pomaga koji bi ga sauvao od
njih, do Allaha.
Ovo su t pokuaji od kojih ga je Allah sauvao, pokuaji koji ine
vlastodrci vazda sa nosiocima poziva da ih zavedu pa da odstupe, makar
malo, od Pravog Put Poruke i njezine vstote. Oni bi bili sasvim
zadovolni i sa polovinim reenjem, kojim oni zavode, u zamjenu za
brojna dobr. Vlastodrci ne tae da se u cjelini ostavi poziv, nego nastoje
da s unese povrna izmjena, kako bi se dvije stane susrele na pola puta.
ejtan se uvlai kroz male otvore i djeluje protv nosilaca poziva i
predoava i nagovara ih da je najbolji poziv u pridobijanju nosilaca vlast
sebi, pa makar sa odstupanjem jednim djeliem od Poruke.
Meutm, mala devijacija na poetku saog puta, pri kraju tog put
zavrava punom devijacijom. Nosilac Poruke koji je prihvato predaju kod
D
jednog dijela, pa maka i malo, i zanemario neto od nje, pa makar i
beznaajno, nee bit u stanju da se zadri na onome to je pr put
prihvaeno jer spremnost za predaju poveava se kad god se vrat jeda
korak nazad.
Ovo pitanje je pitanje vjerovanja i poziva u cjelini. Onaj ko se
povukao u svom pozivu i napusto mali djeli Poruke i onaj ko ut pri tome
ne moe bit vjernik koji poziva pravom i istnitom vjerovanju. Svaka stana
Poruke u pokretu vernika je istnita kao i svaka druga, tu nema ni onoga
to se bira ni onoga to je odabrano, nema onoga to je nuno nit onoga
to je sporedno, nema toga bez ega bi ovjek mogao bit. To se
meusobno dopunjuje, gubi svoje specifnost kad god izgubi jedan svoj
dio. To je poput putanje lae koja gubi svoje osobenost u cjelini kad god
izgubi jedan svoj element.
Vastodrci postepeno privlae nosioce Poruke i ako se ovi predaju,
djelimino gube svoju snagu i zattu, a vlastodrci e uoit da ovako
taganje i podizanje cijene zavava predajom ponude u cjelini.
Predaja u neemu kod poziva pa makar to bilo i beznaajno za
Poruku, da bi se privukli vlastodrci, bila bi duhovni poraz sa oslanjanjem
na vlastodrce kod pobjede Poruke. Sa Allah je Taj na koga se oslanjaju
vernici u svom pozivu. Kada poraz gmizi u dubini osjeaja ovjeka, on se
ne moe zamijenit pobjedom.
Zbog toga je Allah uvrsto Poslanika da bude stalan kao to mu je
objavio i zatto ga od smutje politeista, sauvao ga da ne klekne pred
njima pa makar to bilo malo, smilovao mu se zbog posljedice ovog
povinjavanja a to bi bila kana na ovom svijet, a na buduem svijet
dvostuka kazna i gubitak pomoi i pobjede.
Kada su poli teist ostli u nemoni da Verovesnika (alejhi' s-selam)
postepno uvuku u ovu spletku, pokuali su ga izazvat i proterat iz
zemle, t. iz Mekke. Meutm, Alah je njemu objavio da se iseli kao
muhadir s obzirom da Allah zna da Kurejije nee totlno upropastt. A
da su oni proterali Verovesnika (alejhi' s-selam) prisilno m namjerno,
onda bi im uslijedila propast. . . . ali, tada ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe,
ostali (1 7/76). Ovo je Allahov zakon koji se ostaruje - jer tako je bilo sa svim
onima koji su poslanike protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti nee
naii na odtupanje od zakona Naeg <17/77.
Allah je uinio da ovaj zakon bude vaei, da se ne mijenja, jer
progonstvo Verovesnika je veliki grijeh koji zasluuje odluujuu kanu.
O
Ovim Kosmosom vlada konstantan zakon koji se ne mijenja pred
pojedincima. On nije sluajnost koja se uzima u obzir i koja vlada u ovom
Kosmosu, nego je to konstantan i stalan zakon. Poto Alla nije hto kaznit
Kure j ije unitenjem, kao to je postupio ranije sa onim koji su u la ugonili
poslanike, zbog nedokuive mudrosti, to On nije ni Poslaniku slao
nadnaravnost, a oni nisu bili u stnju da ga proteraju, nasilno, nego mu je
Allah nagovijesto da se iseli. Tako se Allahov zakon primjenjuje bez ikakve
promjene.
Poslije ovoga Allah zahtjeva od Verovjesnika (alejhi' s-sela) da
bude u kontaktu s Njim, da ta pomo od Njega, da nastavi svojim putem
i objelodai pobjedu istne i propast neistne.
Obavljaj propisane namaze kad Sunce s polovine neba krene, pa do
none tmine, i namaz u zoru jer namazu u zoru mnogi prisustvuju 07/78).
I probdij dio no u namazu, - to je samo tvoja dunost; Gospodar tvoj
e ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati m/7).
I reci: "Gospodaru moj, uini da umrem, a d s Ti zadvoljan mnome
i uni da iz mrvih ustanem, a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj mi od
Sebe snag koja e mi pomoir (17/BOJ.
I reci: "ola je istina, a netalo je la; la, zaita, nestaje!" (17/81).
Mi objavljujemo u Kur'anu ono to je lijek i milost vjernicima, a
nevjernicima on samo poveava propast (17/82.
Duluku'-ems je kada sunce krene prema zalazu. Ovdje se
Verovjesniku (alejhi' s-selam) obznanjuje poseban propis. Propisani
namai imaju svoje odredeno vrijeme, o kojima govore brojni hadisi
Verovesnika (alejhi' s-selam) i praktni sunnet. Neki su ovaj pojam
duluku'-ems objasnili kretanjem Sunca od zenita, termin gasek poetkom
noi, kur'anu'l-edr objasnili su sabah namaom. Prema tome, U ovoga se
daju naslutt propisani nama u odredeno vrijeme, a to su podne, ikindija,
aka i jacija, od vemena kad Sunce krene sa zenita pa do nastupa none
tne, ZU sabah. Noni nama odnosi se sao na Verovesnika, on je
njemu naeen i on je nala. Mi smo skloni da prihvatmo ono pro, a to je
da se sve to je dolo u ovom ajetu odnosi na Verovesnika (alejhi' s-

selam) , a da su propisani namazi u vremenu stlni na osnovu verbalnog i

praktnog sunneta.
Obavaljaj propiane namaze kad Sunce s polovine neba krene, pa d
none tmine (1 7/78). Kanjaj nama u vremenu kada sunce krene prema
zalasku a tina noi pribliava, i ui Kur'an u zoru jer namazu u zoru
mnogi prsustvuju 07/78). Ova dva interala su specifni, a to je odlazak
dana a nastup noi, i odlazak noi i nastup dana. Ova dva vremena jako se
odraavaju na oveka. U vrijeme pribliavanja noi i nastupanja tine kao
i pojave svjetla i rasturanja tine srca su veoma skruena. To su vremena
i prostor za razmiljaje i promiljanje o kosmikim zakonima koji ne
odstupaju ni za jeda ten nit se remete. Kur' an, kao i namaz, jako se
odraavaju u osjeaju ovjeka kada se ui ili klanja u nastupu zore i
osvjeenju, zatm u jutarnjem blagom povetrcu, smirenost koja se vue,
rastvara sa svetlom, pulsira kretjom i dahe ivotom.
probdij dio noi u namazu, - to je samo tvoja dunost 07/7). Noni
nama je nalla koja se klanja u nastupu noi. Zamjenica u rijei bihi vraa
se na Kur'an jer je Kur'an osnova i dua namaza.
Gospodar tvoj e ti na ovom svijetu hvale dostojno mjesto darovati
m/79) namazom, Kur' anom i nonim namazom i ovom stalnom sponom sa
Allahom. Ovo je put koji vodi uzvienom mjestu. I ako je Verovjesniku
nareeno da klanja namaz, posebno noni i da ui Kur'an da bi ga njegov
Gospodar proivio na onom svijetu i hvale dostojno mjesto mu dodijelio, a
on sam je Mustafa, to jest odabran, onda - kako je potebno drugima da
vre ove poslove da bi postgli dodijeljeno im mjesto ovog stepena. Ovo je
taj put. Ovo je ta branjenica toga puta.
reci: "Gospodru moj, uini da umrem, a da si Ti zadovoljan mnome
i uini da iz mrtvih ustanem, a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj mi od
Sebe snagu koja e mi pomo!" (17/80).
Ovo je dova kojom Allah poduava Svoga Verovjesnika da se njome
Njemu obraa, da njome podui svoj Ummet kako da mole Allaha i kako
da se Njemu okreu, iskrena molba da umre sa Allahovim zadovoljstom i
i mrtvih ustane takoer sa Njegovim zadovoljstvom, sa zadovoljstvom
izmeu poetka i kraja. Rije istnitost i zadovoljstvo ovdje imaju svoju
vrijednost pogotovo zato to su politeist namjeravali unijet smutju u
Objavu da bi protv Allaha izmiljali drugo boansto. I iskrenost ima svoj
znaaj, znaaj stlnost, smirenost, istote i iskrenost. . . . i daruj mi od
Sebe snagu koja e mi pomoi! rn/80J, snagu i poklon pomou kojeg u se
o
uzdii iznad gospodarenja na Zemlji i snage politeista. Rijei od sebe
predstavljaju blizinu i spoj sa Allahom, predstavlja taenje pomoi od
Njega direkto i pribjegavanje u Njegovu zattu.
N osi oci ove Poruke mogu tait pomo samo od Alaha. Njima to
moe poklonit samo Allah. Oni ne mogu tait okrilje kod vladara ili
nekoga ko ima ast i utecaj da ih on pomogne i zatt, ako im smjer nije
usmjeren prema Allahu. Poziv, katkada, zavlada srcem ovjeka koji ima
vlast i ast i on tada postaje vojnik u slubi ovog poziva. Meutm, to ne
moe uspjet ako se srca budu stavila u slubu vlast i poloaja, jer to
pripada Allahu. Islaski poziv je iznad monih i onih koji imaju ugled.
I reci: "Dola je istina, a nestalo je lai; la, zaista, nestaje!" m/81).
Ova vlast oslonjena na Allaha nagovjetava dolaak Istne svojom
moi, iskrenost i stlnost i nestanak lai i njena obujma. Priroda je istne
da ivi i da je stlna, a priroda neistne je da se zagre i nestaje.
"Dola je itina, a nestalo je lai.. . 07/8V, jer la u sebi ne nosi
elemente tajnost; ona 5 u ivotu oslaja samo privremeno na vanjske
faktore i na neprirodne oslonce. Kada se poremet t faktori i raspadne ovaj
oslonoac, ona propada i iezava. Meutm, Istna se po sebi oslanja na
elemente njena postojanja. Protv Istne stoje prijevare, izvesni uvet i
vlast, ali njena stabilnost i smirenost ostaruje joj posljedicu i osigurava
opstnak, jer je Istna od stane Allaha; nju je uzeo Sebi za ime, jer
Allah je

ivi, Veit, Onaj koji ne prola .

. . . la, zaita, nestaje (1 7/81). Iza lai stoji ejtan, iza njega stoji vlast.
Meutm, Allahovo obeanje je istnitje. Vlast Allahova je jaa. Nema
nijednog vjernika koji je okusio vjerovanje, a da nije s tme okusio slatou
Allahova obeanja i istnitost obaveze. A ko potpunjije ispunjava svoje
obaveze od Allaha?! Ko je verniji u svojim rijeima od Allaha!?
Mi objavljujemo u Kur'anu ono to je lijek i milost vjernicima m/82).
U Kur'anu je lijek. U Kur'anu je milost za onoga ija su se srca
pomijeila sa vedrinom vjerovanja, rasvijetlila i nadanula da prihvate
nadahnue koje je u Kur' anu, smirenost i sigurnost.
J
U Kur'anu je lijek od zbunjenost nemira. On spaja srce sa Allahom,
smiruje, umiruje, izaiva osjeaj zatte i sigurnost, stvara zadovoljstvo,
zadovoljstvo od stane Allaa i zadovoljstvo sa ivotom. Uznemirenost je
bolest, umor i zbunjenost. N a kraju, Kur'an je Allahova milost vjernicima.
U Kur'au je lijek protv stast, prlavtne, pohlepe, zavist i
ejtanskog utecaja. To su bolest srca koje ga pogaaju, bolest slabost i
umor koje ovjeka nagone ruenju, iskuenju i ubistvu. Kur' a je, na kraju,
milost vernicima.
U Kur'anu je lijek protv raznih smjerova i tendencija u svijest i
idejama. On tt razum od nepravde prema drugom, daje slobodu razumu
na plodonosnim podrujima, a spreava oveka da ga toi na onom to
nije vano, vodi ovjeka ispravnim i odreenim programom, aktvira
aktvnost oveka da proizvodi i da je siguran, tt ga od preteranost i
posrtja. Kur'an takoer pomae i tjelu da vri svoju mo umjereno bez
pritska i preteranost, uva ga da ostane zdravo, tt njegovu mo radi
plodonosnog proizoda. Kur'an je, napokon, milost vjernicima.
U Kur'anu se nalazi i lijek protv bolest koje rastau zdaje drutva.
On drutva vodi ka spasu, sigurnost i smirenost, tako da drutvo ivi u
sjeni njegova drutvenog sistema, komplete pravde, sigurnosti i
smirenost. Najzad, Kur' a je milost vjernicima,
. . . a nevjericima on samo poveava propast 07/8)
Nevjernici se ne korist lijekom i milou koja je u Kur' anu. Oni su
u gnjevu i porau zbog prevlast vernika. Oni u svojoj tvrdoglavost i
oholost pregone u nasilu i smutji. Oni su na ovom svijetu poraeni od
pristalica ovog Kur'ana. Oni su na gubitku i na buduem svijet, oni e bit
kanjeni zbog svoga nevjerovanja i ustajnost u nasilju. Oni su gubitici, a
nevjernicima on samo poveava propast (17/BZJ.
Kda ovek bude ostvljen bez lijeka i milost, kada bude preputen
sklonostma i instnktma, on je u stanju uivanja, oholi se, odbija poziv, nije
zahvalan nit se sjea Allaha, a kada je u nevolji, oajava zbog Allahove
milost, na licu mu 8 primjeuju bragotne.
80
Kad ovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okree i oholo udljava,
a kad ga zadesi zlo, onda oajava (17/89).
Blaodat omoguava oveku da bude sila i ohol - ukoliko se ne
obraa Allahu, ne sjea dara koji mu je dat i ne zahvaluje Allahu. A zlo
izaiva oajaje - ukoliko ovek nie u kontaktu sa Allahom, ukoliko ne
moli i ne nada 8 i smireno ne oekuje Allahovu milost i Njegovu dobrotu.
On je u ovom sluau optmist i veseo.
Otuda se u punom sjaju javla vrijednost vjerovanja i milost koja se u
tome nalai, u bogatstvu ili nevolji.
U kontkstu 8 dale potvuje da svaka osoba i svaka grupa radi
sukladno svom metodu i smjeru, a sud o usmjerenjima i djelovanju
preputen je Allau.
Reci: "Svako postupa po svom nahodenju, a samo Gospodr va zna ko
je na pravom putu" (17/84.
U ovom zakljuku je skrivena prijetja S posljedicom djela i
usmjerenja da se svako prihvat svoga upozorenja i da se nastoji pridravat
Upute i pronai put ka Allahu.
N eki su otli tko daleko da su pitali Verovjesnika (alejhi' s-selam)
t je to dua. Progra koji primjenjuje Kur'an je najispravniji program
koji odgovara ljudima na ono to im je potebno i to ljudska spoznaja
moe dokuit: da 8 racionalna mo, koju je Alah poklonio ljudima, ne
toi u oblastma koje ne daju ni rezultt ni ploda kao i u drugim
oblastma ijim sredstvima raspolau. Kd su zapitali o dui, Allah mu je
naredio da im odgovori da je dua neto ime Allah raspolae, da On jedino
zna ta je ona.
Pitaju te o dui. Reci: "

ta je dua - samo Gospodar moj zna, a vama

je dato samo malo znanja" m/8).
"Verovatno da su ovo pitaje uputli sljedbenici Knjige, da je ovaj ajet objavljen u Medini
kao i slijedeih sedam ajeta.
81
U ovom podruju ljudski raum nema ta da tai, ali ima u njemu
usmjerenje rauma, a to je da radi u okviru svojih granica i u oblast u kojoj
moe spoznat. Otda nema potebe uputat 5 u kaljuu nit toit snagu
u ono to raum ne moe spoznat, jer ne raspolae takvim sredstvima koja
bi mu posluila da to spozna. Dua je neto nevieno, nespoznajno, zna
samo Allah. Ona je od sveth tjni koje je Allah udahnuo u ovo ljudsko bie
i u jo neka stvorenja iju bit mi ne znamo. Ljudsko saznanje je ogranieno
u odnosu na apsoluto Alahovo saznanje. Tajne ovog bitka su daleko ire
da bi ih ovaj ogranieni ljudski razum mogao obuhvatt. ovjek ne
ramilja o ovom Kosmosu, a i njegova mo nije sveobuhvata. Njemu je
poklonjeno onoliko koliko mu je potebno da bi mogao bit namjesnik na
Zemlji i da bi na njoj mogao ostvarit ono to je Allah hto da ostvari i to u
granicama svoga neznatog znanja.
ovjek je na zemlji kreirao ono to je kreirao, ali je zastao umoran
pred tom njenom tajnom, duom, ne znajui ta je ona nit kako je dola,
ne znajui kud odlai nit gdje je bila, nit gdje e bit, osi onolko koliko
ga je Svemogui i Sveznajui obavijesto u Objavi.
Ono to je dolo u Objavi - to je potvrena istna jer je to od stane
Sveznajueg, Sveobuhvatnog. Da je Allah htio, on je mogao liiti
oveanstvo toga i odstanit sve ono to je Verovesniku objavljeno.
Medutm, to je Allahova milost i dobrota:
A da hoemo, Mi bismo unili da izne ono to smo ti objavili, i ti,
poslije, ne bi nikoga naao ko bi ti protiv Nas pomogao, (17/86)
ali, Gospodar tvoj je tebi milostiv i Njegova dobrota prema tebi zaista
je velika m/87).
Allah uvruje Svoga Poslanika (alejhi' s-selam) ovom dobrotom,
dobrotom slanja Objave i ouvanjem onoga to je objavljeno. To je najvee
dobro uinjeno ljudima. Oni su ovm Kur'anom obuhvaeni Njegovom
milou, Uputom i blagodatma, pokoljenje po pokoljenje.
Isto tko kao to je dua tajna iju osobenost zna samo Allah, i
Kur'an je Allahova torevina koju ne mogu oponaat stvorenja - ni ljudi, ni
dinni, a oni su vidljiva ili nevidljiva stvorenja, ne mogu da donesu neto
slino Kur'anu, pa makar se oni meusobno i pomagali u ovom postupku.
oZ
Reci: "Kad bi se svi ljudi i dinnovi udruili da saine jedan ovakav
Kur'an, oni, kao to je on, ne bi sainili, pa makar jedni drugima pomagali"
(1 7/88).
Ovaj Kur'an ne sainjavaju termini nit tekst pomou kojeg dini i
ljudi ele da ga oponaaju, nego je to, kao i sve ostalo, to je Allah kreirao.
Sva stvorenja koja je On stvorio postaju nemona da takvo neto saine. To
je neto Allaovo, iju kompletu potunu tjnu ovo stvorenje ne moe
spoznat, mada su spoznali neke njene osobine, specifnost i djela.
Kur' an je kompleti program ivota. To je program u kome se
primjeuju zakoni prirode koji vladaju ljudskom duom u svim faama i
situacijama, koji vladaju ljudskim drutvima u svim uvjetma i vremenima.
Zat, ovaj program tetra ivot pojedinca i drutva zakonima koji
odgovaraju prirodi utkanoj u spone, staze i brojne njene misterije, tretra
ga u cjelini, sukladno sa koracima na svakom mjestu, u svako vrijeme, gdje
se ne gubi nijedna od brojnih mogunost, nit se gubi neko okruenje koje
je suprotstavleno u ivotu pojedinca i drutva, jer je ove zakone donio Onaj
koji zna prirodu u svakom momentu, a zna i sloenost okruenja.
Ljudski sistem potpada pod utecaj nedosttka ovjeka i okruenja
njegovog ivota. Prema tome, lj udski sistemi su nepotpuni, oni ne
obuhvataju sve situacije u jednom vremenu, nego reavaju pojedinane ili
drutvene pojave, i to sredstvima koja vode istcanju druge pojave koja
tai novo vienje.
Mudiza Kur'ana prevazilazi mudizu samog njegovog stila i
znaenja. Nemogunost ljudi i dina da donesu neto slino Kur' anu je
takoer nemogunost da kreiraju program kakav ima Kur' an, program
koji skoro sve obuhvaa.
Mi u ovom Kur'anu objanjavamo ljudima svakojake prmjere, ali
veina ljudi nikako nee da vjeruje (
i govore: "Neemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje ivu vodu ne
izvede; 07/90J
ili dk ne bude imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda
rijeke provede; (1 7/91)
ili dok na nas nebo u paradima ne obori, kao to tvrdi; ili dok
Allaha i meleke kao jamce ne dovede; (17/92).
m dok ne bude imao kuu od zlata ili dok se na nebo ne uspne; a
neemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne donese Knjigu da je
itamo (17/93).
od
Tako su ostale nemone nihove spoznaje da saledau horizonte
kur' askog idaa pa su nastavili da tae materialne nadnaravnost
trdoglavo insistrajui sa priedlozima koji podsjeaju na djeije poimaje
mda iskauju oholost o istni Boanskog bia bez ikava morala i prezanja.
Nita im nie pomoglo donoene prmjera u Kur'au, i to ranovrsnih
primjera koji iznose injenice raznim metodama koje odgovaraju
osjeajima i raumu ranih pokoljenja i faza. Ali veina ljudi nikako nee da
vjeruje (17/89) nego su vezali svoje vjerovanje za uvjet Verovjesniku
(alejhi' s-sela) da im omogui da provru izori U zemle, m da on ima
bae zasaene burmaa i groem kroz koje bi voda obilato tekla, mda
ih kazi kazom koja bi ih zadesila, kanom s neba, m da padne na njih
komad neba, mda to bude Sudni da, mda im doe Bog sa melekima kao
jamcima, da mu pomognu m da ga odbrane - kao to oni rade sa svojim
plemenima - m da Muh ed (alejhi' s-sela) ima kuu sainjenu od
skupocjenog materiala, mda se popne na nebo. Meutm, nije dovolno da
se ispne sao na nebo, a oni ga pogledaju, nego teba da im se vat i da
sa sobom donese napisau knjigu koju bi oni itli.
Ovdje se javla djeije poimanje, 8 i tvrdoglavost kod ovakvih
prosth prijedloga. Oni parede ukraenu kuu sa penjanjanjem na nebesa
m izbijanje izora na zemlji i dolaak Allaa Uzienoga i meleka kao
jamaca. Sve to to su predlagai predstavlalo bi nadnaravnost; ako bi im to
Verovesnik predoio, oni bi u to povjerovali i potdili verovanje.
Ostale nadnaravnost u Kur'anu su zanemarili. Oni nisu u stanju
donijet neto to bi odgovaralo Kur'anu po stlu, znaenju i prograu, ali
oni ne primjeuju ovaj kur' anski ida svojim osjeajima, nego tae ono
to im ula mogu osjett.
N adnaravnost nije tvorevina Poslanikova, nit je to njegov posao. To
je djelo Allaha (Uzienog) sukladno Njegovoj odredbi i mudrost. Nije
Poslanikovo da ta tkvo neto kada mu to Allah nije dao. Etka Poslanika
i spoznaja Allahove mudrost je u Njegovu rasporedu koji sprjeavaju
Verovesnika da predloi svome Gospodaru ono to mu nije otvoreno
dozolio. Reci: (Hvaljen neka je Gospodar moj! - Zar je niam samo ovjek,
Poslanik?" (17/93), koji stoji kod ljudske granice, koji Allahu ne predlae nit
ta vie od zaduenja kojim ga je On zaduo.
o
Sumnja koja je ponuena narodima prije nego je doao Muhammed
(alejhi' s-selam) i nakon to im je doao, a to je odbijalo od verovanja u
poslanike i upute koje oni donose, jeste to to su oni odbacivali da poslanik
moe bit ovek, a ne melek.
Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar da stvori
sline njima i da im je ve odredio as oivljenja u koj nema sumnje? Ali
nevjernici samo por 07/9).
Ove sumnje ljudi su nastle U nepoznavanja ljudske vrijednost i
plemenitost koju im je Allah podario pa su insistrali na pitanju kako da
ovjek bude poslanik kod Allaha. Isto tako, razvila se i sumnja kod njih
zbog njihova nepoznavaja prirode Kosmosa i prirode meleka. Meleki nisu
prpremljeni da budu stalno na Zemlji, a da budu u svojoj formi kao meleki,
kako bi ljudi raspoznavali i uverili se da su to meleki.
Reci: (Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba
meleka za poslanika poslali" (17/95).
Da je Allah odredio da i meleki ive na Zemlji, On bi i njih formirao
u ludskom liku, jer je to lik koji odgovara i podudara se sa zakonima
stvaranja i prirodom Zemlje, kao to se kae u drugom ajetu: a da ga
melekom uinimo, opet bismo ga kao ovjeka stvorli (6/9). Allah moe sve
uinit, On je stvorio zakone i prema ovim zakonima ostala stvorenja.
Svojom moi i izborom, odredio je da zakoni teku svojim putem, bez
promjene i izmjene, da bi se ostvarila Allahova mudrost u stvaranju i
formiranju, a da to ljudi i ne primjeuju.
Ovaj Allahov zakon je na snazi meu ljudima i on nareuje Poslaniku
(alejhi' s-selam) da ostavi raspravu s njima i prepust to svoje i njihovo
pitanje Allahu da im On presudi, da ostavi Njemu taj slobodni postupak o
ovom njihovom pitanju. On je Sveobavijeteni, On vidi ta rade svi ljudi.
Reci: (Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i vidi robove
Svoje" (17/96).
To su rijei koje u sebi nose privid prijetje. to se te posljedice
toga, to je lijepo ocrtano u jednoj od scena Sudnjeg dana:
Onaj kome Allah ukae na pravi put - na pravom putu je, a onome
koga u zabludi ostavi, tome, mimo Njega, nee na zatitnika. Mi emo ih,
na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe;
boravite njihovo bie dehennem; kad god mu plamen jenja, pojaaemo im
oganj 07/97).
oD
To e im biti kazna zato to u dokaze Nae nisu vjerovali i to su
govorili: "Zar kad postanemo kosti i prah, zar emo kao nova stvorenja,
doista, biti oivljeni?" (17/98).
Zar oni ne znaju da je Allah, Stvortelj nebesa i Zemlje, kadr da stvori
slie njima i da im je ve odredio as oivljenja u koji nema sumnje? Ali
nevjernici samo pori 07/99J.
Allah je dao zakon i za Uputu i za zabludu i prepusto ljudima ove
zakone da se kreu prema njima i izlau posljedicama U zakona. Prema
ovim zakonima, proiste da je ovek formiran za Uputu, i za zabludu,
sukladno njegovom nastojanju da li da ide putem Upute U putem zablude.
Onaj koji zasluuje Alahovu Uputu svojim nastojanjem i stemlenjem,
njega e Alah uputt. Takva je osoba, zaista, upuena, jer je slijedila
Allahovu Uputu. Oni koji zasluuju zabludu odstupajui od dokaza Upute i
njenih znakova, njih od Allahove kazne ne moe niko zattt . tome,
mimo Njega, nee nai zatitnika (1 7/97). Oni e bit sakupljeni na Sudnjem
danu u prijezirnom i munom obliku . . elicem zemlji okrenute 07/97J, slijepe,
nijeme i gluhe, (17/99) lieni svojih organa koji ih upuuju u ovoj stsci. To je
kana zbog toga to im organi nisu fnkcionirali na ovom svijetu, nisu
spoznali dokae Upute, boravite njihovo bie dehennem (17/97), na kraju,
nit 8 rashlauju nit se pomou la ovek moe izvui ... kad god mu
plamen jenja, pojaaemo im oganj 07/97).
To je grozni kraj i prijezirna kana. Meutm, oni to zasluuju jer
nisu vjerovali u Allahove dokae . to e im biti kazna zato to u dokaze Nae
nisu vjerovali 07/97). Oni su osuivali i proivlenje i odbijali da e 5
dogodit . . . i to su govorili: "Zar kad postanemo kosti i prah, zar emo kao
nova stvorenja, doista, biti oivljeni 07198J.
U kontekstu 8 iznosi ova scena kao da se sada dogaa i kao da je
ovaj svijet na kome se ovo zbiva ve savio svoje skute i postao daleka
prolost. To je iznijeto na kur' anski nain oielovljenjem scena i njihovog
predoenja kao neto starno, ivo, ije se djelo odraava u srcima i
osjeajima prije nego to proe vrijeme.
A onda se Kur' an ponovo povraa da raspravlja sa politeistma
realnom logikom koju oni primjeuju, ali je zanemaruju.
Zar oni ne znaju da je Allah, Stvortelj nebesa i Zemlje, kadr da stvori
i sline njima 07/9J ? Pa kakvo je onda uenje kod proivljenja, Allah je
Stvoritelj ovog ogromnog Kosmosa, On je Moan da stvori i drugi slian
njemu, On je Moa da ih ponovo vrat u ivot . i da im je ve odredio as
oO
oivljenja u koji nema sumnje (17/99). Pogledaj ih, njihov rok je odreden & . .
ali nevjernici samo pori (1 7/99). Njihova kazna j e u tom sluaju pravedna
nakon logikih dokaza i scena, nakon donoenja jasnih dokaa.
lako oni koji predlau Poslaniku (alejhi' s-selam) te prijedloge i na
kojima insistraju: ukraene dvore, bae sa hurmama i groem, izore
koji bi provreti . . . ostali bi krt; ak i kad bi i njima bile date Boija milost i
riznice, oni bi to vrsto drali i krtarili bojei se da nee nestat, a Allahova
milost je vjena, ona 5 ne gubi.
Reci: "Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste
krtarili iz straha da ne potroite; ovjek je uvijek tvrdica (17/IOJ.
Ovo je prava slika koja odraava krtost, jer Allahova milost
obuhvata sve i ne teba se bojat da e ieznut ili da e nedostajat.
Medutm, njihove due su krt, one sprjeavaju ovu milost, krtare ak i
kad bi imali Allahove riznice.
U svakom sluaju, brojne nadnaravnost ne grade vjerovanje u
srcima koja negiraju verovanja. Eto, Musau je dato devet dokaa, a ipak,
faraon i njegovi velikani su ga nagonili u la. Prema tome, dozoljeno je da
se na sve njih primijeni propast.
Mi smo Mtsau devet oevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove
Israilove kad je precima njihovim doao i kada mu je faraon rekao: 1a
milim, o Musa, da si ti doista opinjen", m11ov
da je odgovorio: "Ti zna da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar
nebesa i Zemlje, kao oigledna znamenja, i ja mislim da e ti, o faraone,
sigurno nastradati" (17/102).
I faraon odlu d ih iz zemlje istjera, pa Mi potopimo i njega i one
koji su bili s njim - sve, {17/103)
o
i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se u zemlji, pa
kad Smak svijeta dode, doveemo vas izmijeane" (1 7/104.
Ovo je primjer kazivanja o MusAu i Sinovima IsrAilovim u kome 5
navodi kako je u skladnom kontekstu ove sure spomenut Mesdidu'laksa
na poetku sure i jedan dio kaivanja o Sinovima IsrAlovim i M usA u. To je
popraeno i kazivanjem o Sudnjem danu i dolaskom faraona i njegovog
naroda, to odgovara bliskoj sceni Sudnjeg daa iznijetog u kontekstu ove
sure, zatm, osvrtom na sudbinu onih koji ne veruju u provljenje, a koje
predoava ova scena.
Devet dokaza na koje se ovdje ukazuje jesu: bijela ruka, tap, kazna
koju je A ah primijenio na faraona i njegov narod sukladno zakonima,
nedostatk ploda, poplava, skakavci, mravi, abe i kr. Pa upitaj sinove
Israilove kad je precima njihovim dao m1wv oni su svjedoci onoga to
je bilo izmeu MusAa i faraona.
kada muje faraon rekao: ja mislim, o Masa, da si ti doita opinjen"
m1101J. Rje istne i verovanje u jednog Boga, pozivaje da se napust
neverovaje, nasilje i muenje, koje se javlja po obiaju od stane
oparanog, koji ne zna ta govori, jer nasilnici nisu u stanju da predstave
faraona u ovom znaenju nit iko raspolae racionalnom moi da podigne
svoju glavu i da kae neto o tome.

to se te MusAa, on je na putu Istne kojom je upuen da

rasvjetljava i osvetljava, smiren i pouzda u Allahovu pomo njemu i kanu
nasilnicima .
. . . da je odgovoro: 'i zna da ovo nije dao niko drug nego Gospodar
nebesa i zemlje, kao ogledna znamenja, ja milim da e ti, o faraone,
sigurno nastradati (17/102) t. bit e upropaten, sruen, to je kana tvog
neverovanja u Allahove dokae, a t zna da nema nikoga drugoga osim
Allaha da moe gospodariti ovim nadnaravnostima. One su jasne,
otkrivene i rasvijetljene Zone koji gledaju, tako da izgledaju primjete, da
odraavaju ove istne i rasvjetljavaju ih.
Tada nasilnici tae svoje materijalne moi, pokuavaju da ih
odstane Sove zemlje i da ih unit, i faraon odlu da ih iz zemlje istera
(17/103), tako ramiljaju svi nasilnici kako bi negirali rije Istne.
Tada se obistinjava Allahova rije nad nasilnicima i kada se
primjenjuje Njegov zakon - unitenje nasilnika, koje naslijeuju slabi i
stpljivi. Pa Mi potopismo i njega i one koji su bili s njim - sve, . . . i poslije
oo
toga rekosmo Sinovima Isrtilovim: "aselite se u zemlji, pa kad Smak svijeta
doe, doveemo vas izmijeane <1 7/10104.
Ovakva je bila posljedica odbacivanja Allahovih dokaa. Ovako je
Allah dao da naslijede Zemlju oni koji su bili slabi, oslonivi se na njih,
njihova djela i ponaaja. Znamo kakva je bila njihova sudbina na poetu
ove sure, a ovdje i njih i njihove neprijatlje preputa se drugoj kani. . . Pa
kad Smak svijeta doe, dveeemo vas izmijeane m/104J.
To je primjer nadnaravnost kako su je primili nevernici, primjer
kako tee Allahov zakon prema onima koji odbacuju poslanstvo. Ovaj
Kur'an objavljuje istnu da bi bio tajni dokaz, a objavljivan je postepno
kako bismo ga postepeno uili.
Mi Kur'an pun mudrosti objavljujemo, i na itinit nain se on
objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radsne vijesti dnosi i da
opominje (17/105).
Ovaj Kur' a je objavlen da odgoji Ummet, da mu uspostvi sistem i
da taj sistm ovaj Ummet prenese na istok i zapad Zemlje, da oveansto
upozna ovaj sistem skladno ovom kompletom prograu. Ovaj Kur' a je
objavljivan postepeno, sukladno starnim potebama tog Ummeta i
okruenju koje je pratlo pro vrijeme Objave. Kur' a je objavljivan due
vremena, ali praktno, postepno kako bi bio praktan program koji se
ostvaruje malo - pomalo u H pripreme, a ne kao teoretko - pravno djelo
(fkh) nit kao objavljena ideja koja bi se suprottvljala uenju i umnom
uitu.
Mudrost se krije u njegovom postepnom objavljivanju; on nije kao
kompleta knjiga koja bi bila objavljena u jednom momentu.
Prva pokoljenja muslimana prihvatla su Kur'an na ovaj nain.
Prihvatli su ga tako da se podudara sa stvarnou ivota. To je bio sluaj
sa svakom naredbom ili zabraom ili kada bi u Kur'anu nali neto to
odgovara etci ili obavezi. Oni ga nisu prihvaali kao neto to bi znailo
racionalno ili psiholoko uivaje, kao to je bio sluaj S poezijom ili
knjievnou, nit su ga prihvatli radi uivaja ili zabavljanja kao to su se
odnosili prema pripovijetama ili bajkama i prilagoavati se tome u svom
oJ
svakodnevnom ivotu, u svojim OSJeCaJima i savjest, u ponaanju i
svakodnevnoj aktvnost, u kuama i suivotu sa drugima. Program
njihovog ivot je to da su bacili sve to su naslijedili osim Kur'ana kao to
su odbacili i sve to su praktcirali prije nego to im je doao Kur'an.
Ibni Mesud (Allah bio zadovoljan njime) kae: "Kad bi neko od nas
nauio deset ajeta, on ne bi iao dalje dok ne bi shvato njihova znaenja i
primijenio ih u ivotu."
Allah je objavio ovaj Kur' an radi istne: i na itinit nain se on
objavljuje m/I05J, objavluje se da ustnovi istnu na Zemlji i uvrst je. I na
isti nain se on objavljuje (17/105). Istna je element Kur' ana, istna je cilj
Kur'ana, na istni Kur'an poiva. Istna je njegovo interesiranje, stlna
potvrivanja istna u zakonu Kosmosa. Onaj ko je stvorio nebesa i Zemlju
storio ih je da poivaju na istni, okrueni su istnom. Kur'an je vezan za
cjelokupni zakon Kosmosa, to ukazuje na njega, istna je dio toga, istna je
njegova brana i potka, istna je njegova materija i njegov cilj . Verovesnik
prenosi radosne vijest i upozorava na istnu koju je donio.
Ovdje se nareuje da se Verovjesnik suoi sa ljudima nudei ovu
istnu i da ponudi da oni sebi izaberu pravac. Ako hoe mogu verovat u
Kur'an, a ako hoe mogu i da ne vjeruju. Oni mogu da slijede ono to su
sebi izabrali i stavili pred oi. Primjer Jevreja i krana koji veruju u ovaj
Kur'an, a kojima je otprije dato znanje, moda e u ovome nai uzor jer su
oni nepismeni, njima ranije nije bilo dato nikakvo znanje nit knjiga.
Reci: {Verovali u njega ili ne vjerovali, oni kojima je jo prije
objavljivanja njegova dato znanje padju licem na tle kad im se on ita,
(17/107)
i govore: {1valjen neka je Gospodar na, obeanje Gospodra naeg se
isunilo!" (17/108).
I padaju licem na tle plaui, i on im uveava strahopotovanje 07/109).
To je scena koja inspirie i dote savjest ovekovu, scena onih
kojima je ranije data Knjiga. Oni uju Kur'an i ispo ljavaju skruenost,
padaju licem na tle kad im se on ita (17/107). Oni ne mogu da se uzdre. Oni
ne ine seddu ali padaju licem na tle (17/I07J, zatm njihova srca govore ono
to osjeaju prema veliini Allahovoj, Istni i Njegovom obeanju e . e Hvaljen
neka je Gospodar na, obeanje, Gospodara naeg se ipunilo m/108). Njih
nadvlauje utecaj pa rijei nisu dovoljne da bi se predstavilo ono to se
javlja u njihovim srcima kada suze liju i kada govore o utecajima koji se ne
JU
mogu izraziti: i padaju licem na tle plaui, i On im uveava
strahopotovanje (1 7/10), iznad skruenost koja je bila kad su Kur'an
doekali.
To je scena o lienja stanja jakog osjeaja, scena koja prenosi utecaj
ovog Kur'ana otorenim srcima da doekaju izliv Kur' aa i njegovu
vrijednost na osnovu znanja koje im je dato ranije. Pod pojmom namjerno
znanje misli se na znanje koje je Allah objavio u Knjizi prije objave Kur' ana.
Istnito znanje je ono znanje koje dolazi od Allaha.
Ovo je scena koja inspirie, scena onih kojima je ranije data Knjiga,
scena koja se iznosi u kontekstu nakon davanja izbora ljudima da veruju u
ovaj Kur' an ili da ne vjeruju. Ova scena je popraena tme to su oni
ostavljeni da dozivaju Allaha imenom kojim hoe. Oni su zbog
dahilijjetskih pretpostavki, oni su odbijali da Allaha nazivaju imenom
"Milostvi", odstanjivati ovo ime izmeu Allah ovih imena. Sve su to
Allahova imena i neka Ga naivaju onim imenom kojim oni ele:
Reci: {Zovite: 'llah', ili zovite: 'Milostivi', a kako ga god budete zvali,
Njegova su imena najljepa m/IJOJ.
To nije nita drugo nego dahilijetska glupost i totemistke
prijevare koje nisu potvrene da bi se raspravljalo o njima ili
komentarisalo. Allah nareuje Poslanik u (ale j hi' s-selam) da kod uenja ne
bude ni sasvim glasan ni sasvim th, nego da se pridrava sredine, poto su
se oni odnosili prema namazu sa ismijavanjem ili podrugivanjem, zbog
straha i udaljenost, a osim toga, pridravat se sredine kod uenja Kur'ana
u namazu odgovara stanju kada je ovjek u Allahovom prisustvu.
Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad namaz obavlja, a i ne priguuj
ga; trai sredinu izmeu toga m/l JOJ.
Ova sura zavrava kao to je i poela: zahvalom Allahu,
potvrivanjem verovanja u jednog Boga, da Allah nema djetet, nema
91
ortaka, da nema nikakvog zattika i pomonika i da je najuzieniji. Ovaj
kraj saima osu ove sure oko koje se kree sadraj . Ovim je poela, tm 8
ova sura zavrava.
I reci: (Hvaljen Allah koji Sebi nije uzeo djeteta i koji u vlasti nema
ortaka, i kome ne treba zatitnik zbog nemoi - i hvalei Ga veliaj!" m/IW.
JZ
@

W W * M M %

*___
W

*

{
' - .;' ^T `# I ^

r
" * * * * * * * ^ ~ * = ~ ~ = m ~ ~ ~ *
Jd
J4
b WM
LRVWR mK
Lb Z. PR 1 LL . R LL HR b
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Hvaljen neka je Allah koji Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne
iskrvljenu, nego 08/1J
ispravnu, da tekom kaznom, koju e On dati, opomene, a d vjernike
koj ne dobra djela divnom nagadom obraduje, (18/2J
u kojoj e vjeo boraviti, (18/3J
i d opomene one koji govore: "Allah je Sebi uzeo sina" 08/4J.
O tome oni nita ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna rije izlazi
iz usta njhovih! Oni ne govore drugo do neistinu! 085J.
Pa zar e ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj nee da
povjeruju? (18/6J.
Sve to je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili; da iskuamo ljude
ko e se od njih ljepe vladati, 08/7J
a Mi emo nju i golom ledinom uiniti (I8/8J.
Misli li ti d su samo stanovnici pene, ija su imena na ploi
napisana, bili do medu udima Naim? (18/9).
Kad se nekoliko momaka u peini sklonilo pa reklo: "Gospodaru na,
daruj nam Svoju milost i prui nam u ovom naem postupku priebnost,
(18/10)
Mi smo ih u peni tvrdo uspavai za dugo godina, 08/1 V
Poslije smo ih probudili da bimo pokazali koja e od dvije skupine
bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili (18/12).
Ispriaemo ti povijest njihovu - onako kako je bilo. To su bili momci,
vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeenje jo vie urtili
(18/13).
95
Osnaili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: Gospodar na -
Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se neemo pored Njega drugom bog
klanjati, jer bismo tada ono to je daleko od itine govorli OB14).
Narod ovaj na je mimo Njega druge bogove Prhvatio, zato jasan
dokaz nije donio o tome da se treba njma klanjati? A ima li nepravednijeg
od onoga koji o Allahu iznosi neistinu? 08/16),
Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite se
tu peinu, Gospodar va e vas milo Svojom obasuti i za vas e ono to e
vam korisno biti prpremiti (18/16).
I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rada - obilazi peinu s desne
strane, a kada zalazi - zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini
njezinoj. To je dokaz Allahove moi! - Kome Allah ukae na pravi put, on e
pravim putem i, a koga u zabludi ostavi, ti mu nee nai zatitnika koji e
ga na pravi put uputiti (18/17),
I pomilio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad
na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruenih prednjih apa, na
ulazu je leao; da s ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio OB18).
I Mi smo ih, ito tako, probudili da bi jedni druge pitali. 'oliko ste
ovdje ostali?"- upita jedan od njih. "Ostali smo dan ili dio dana - odgovore.
"Gospodar va najbolje zna koliko ste ostaW - rekoe. - 'oaljite, jednog od
vas s ovim srebrenjacima vaim u gad, pa nek vidi u koga je najitije jelo
i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne
govori nita o vama, OB19)
jer ako oni doznaju za vas, kamenovae vas ili e vas na silu u svoju
vjeru obratiti, i tada nikad neete ono to elite postii!" (18/20J.
I Mi smo, isto tako, unili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da
je istinito Allahovo obeanje i da u as oivljenja nema nikakve sumnje, kada
su se izmedu sebe o njima raspravljali, i rekli: "Sagadite na ulazu u nju
ogadu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni. A onda oni d ijih se rije
najvie dralo rekoe: {'apraviemo na ulaz u nju bogomolju!" (18/21).
Neki e re: Bila su trojica, pas njihov je bio etvrti, a neki e
govoriti: '1ila su petorca, pas njihov je bio esti, nagadujui ono to ne
znaju, dok e neki rei: Bila su sedmorica, a pas njihov bio je osmi. Reci:
"Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato
ne rasravljaj o njima osim povrno, i ne pitaj o njma od njih nikoga!"
(18/22).
JO
I nikako za bilo ta ne reci: 'radi to siguro sutra!" - ne dodavi:
(1823)
Ako Bog da!" A kada zaboravi, sjeti se Gospodara svoga i reci:
Gospodar moj e me uputiti na ono to je bolje i kornije od ovoga 08/2J.
A oni su ostali u peini svojoj stotine i jo devet godina (18/2).
Reci: "llah najbolje zna koliko su ostali; taje nebesa i Zemlje jedino
On zna. Kako On sve vidi, kako On sve uje! Oni nemaju drugog zatitnika
osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao oraka 08/26).
Kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono to ti se objavljje, niko ne moe
da izmijeni rjei Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, nee nai utota
nikakva (18/27).
Kazivanja su preteni element u ovoj suri. N a poetu ove sure
dolazi kazivanje o Ashabu'l-keh/, a onda kaivanje o dvije bae, zatm 8
ukazuje na kaivanja o
A
demu i Iblisu, a u sredini ove sure je kavanje o
Musau u vezi sa odabraim robom. Na kraju je kaivanje o Zulkanejnu.
Ova kazivanja obuhvataju veinu ajeta ove sure, obuhvatau 71 od ukupno
110 ajeta. Veina preostalih ajeta ove sure su komentri mpogovori na ta
kazivanja ili kazivanja nekih scena o Sudnjem danu i ivot i ta 8kaivaja
odnose na ideju m znaenje, i to na kur' anski nain izraavanja m slikanja
scena.
Tematska osa sure, ime su povezane tme i oko koje se kree tekst,
jeste popravljanje verovanja, popravlanje programa, sistema i ideje,
popravljanje vrijednost prema mjerilu ovog verovanja.
Popravljanje vjere potvruje i poetak sure i njen kraj.
Na poetku stoji:
Hvaljen neka je Allah koj Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne
iskrivljenu, nego (18IJ
ispravnu, da tekom kaznom, koju e On dati, opomene, a d vjernike
koji ine dobra djela divnom nagradom obraduje, (18/2J
u kojoj e vjeo boraviti, (18/3J
i d opomene one koji govore: Allah je Sebi uzeo sina 08/4J.
O tome oni nita ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna rije izlazi
iz usta njhovih! Oni ne govore drugo do neitinu! (18SJ.
97
Ana kraju:
Reci: 'Ja sam ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je va Bog - jedan
Bog. Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ni dobra
djela i neka, klanjajui se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim
nikoga! (18/l lOJ.
N a ovaj nain dovedeni su u sklad poetk sure i njen kraj, gdje 5
promovira monoteiza i ignorira politeizam, ustaljuje Objava, ustanovljuje
apsoluta odlika izmedu Boanskog Bia i raznih dogaaja.
Kontekst ove sure dote se ovog predmeta vie put i u ranim
prilikama.
U kaivanju Ashabu'l- keh/ mladia koji su vjerovali u svoga
Gospodara, stoji: Gospodar na - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se neemo
pored Njega drugom bogu klanjati, jer bimo tada ono to je daleko od istine
govorili <18/14.
U pogovoru na to stoji: Oni nemaju drugog zatitnika osim Njega, a
on ne uzima nikoga u odukama Svojim kao ortaka 08/26J.
U kaivanju o dvije bae neko od vernika kae svom drugu dok je
s njim razgovarao: "ar ne vjeruje u onoga koji te je od zeme stvorio, zatim
od kapi sjemena, i najzad te potunim ovjekom uinio?" Sto se mene tie,
On, Allah, moj je Gospodar i ja Gosodaru svome ne smatram ravnim
nikoga (18/37-38).
U pogovoru na to dale stoji: I nije imao ko bi mu mogao da pomogne,
osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoi. Tada moe pomoi samo Allah,
Istiniti, On dje najbolj nagradu i ini da se sve na najbolji nan okona
(18/43-4).
U jednoj od scena vezaih Z Kijaetski da stoji: A na dan kad on
rekne: "Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci Mojir- i kad ih pozovu,
oni im se nee odazvati i Mi emo uiniti da ikuse patnju zbog njihovih
ranijih veza (18/52).
I u pogovoru na jednu drugu scenu stoji: Zar nevjernici misle da
pored Mene za bogove mogu uzimati robove Moje? Mi smo, doita, za
prebivalite nevjernicima prpremili dehennem 08I02.
98
Poboljanje programa ideje i pogleda dolazi do izraaja u osudi
svakog poziva politeista koji istu i onoga o emu nemaju ni pojma i onih
koji ne donose nikakva dokaa Z ono to govore. U usmjerenju ovog
programa usmjerava se i ovek da daje svoj sud samo za ono to zna i da
to ne prekorauje. Sve to mu je nepoznato neka prepust Allahu.
Na poetku ove sure stoji: . . . i d opomene one koji govore: (Allah je
sebi uzeo sina. " O tome oni nita ne znaju, a ni preci njhovi 08145).
Mladii, Ashabu'l- keh/ govore: Narod ovaj na je mimo Njega druge
bogove prihvatio, zato jasan dokaz nije donio o tome. . . OB/15). I kada se
pitju za period koliko su ostali u peini, oni se u tome oslanjaju na Allaha:
Gosodar va najbolje zna koliko ste ostali (1819).
U ovom kazivanju osuuju se oni koji govore o broju koliko ih je bilo
iako je to nepoznato: Neki e rei: (Bila su trojica, pas njihov je bio etvrti",
a neki e govorti: (Bila su petorica, pas njihov je bio esti", nagaajui ono
to ne znaj, dok e neki re: (Bila su sedmorca, a pas njihov bio je osmi. "
Reci: (Gosodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna.
Zato ne raspravljaj o njima osim povrno, i ne pitaj o njima od njh nikoga!"
(182.
U kaivanju o Mtsau sa dobrim robom, kada mu je bila otrivena
tajna njegovih postupaka, a koje je Mts osuivao, stoji: Sve to ja nisam
uradio po svome rasuivanju (18/82. Pa to poverava Allahu.

to se te ispravka vrijednost prema mjerilu vjerovanja, to je

navedeno na nekoliko mjesta gdje se navode istnite vrijednost verovanja
i dobrog djela, a sve druge ovozemaljske vrijednost, koje izgledaju divno,
umanjuju se.
Svaki ukras na Zemlji dat je radi iskuenja i provere, na kraju je ipak
on prolazan i nestje. Sve to je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorli da
iskuamo ljude ko e se od njih ljepe vladati, a mi emo nju i golom ledinom
uiniti (18/7-J.
Ono to Allah tt je prostanije i ugodnije i kada bi ovek naao
utoita u gruboj i tjesnoj peini. Mladii vernici, Asahabu'- keh/ govore
poslije izolacije svome narodu: Kad napustite njih i one kojima se, a ne
99
Allahu, klanjaju, sklonite se u penu, Gospodar va e vas milou Svojom
obasut i za vas e ono to e vam korno biti pripremiti" (1816).
Ove rijei upuene su Verovjesniku (alejhi' ssla) da bude vst i
stpliv sa vernicima, da ne pregone ukrasima ovozemalskog ivot iji
stanovnici ne mare za Allaha. Budi vrto N one koj se Gospodaru svome
mole ujutro i naveer u elji da naklonost Njegovu zaslue, i ne skidaj oju
svojih s njih iz elje za sjajem u votu na ovom svijetu, i ne sluaj onoga ije
smo srce nehajim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i ji su
postupci daleko od razbortosti, i reci: [stna dolazi od Gospodara vaeg, pa
ko hoe - neka vjeruje, a ko hoe - neka ne vjerje (18/2&2).
Kzivaje o dvie bae odslikava kako se ponosi vjernik svojim
verovanem u odnosu na bogatsto, st i ukras, i kao se, na drugoj
stai, njezin napuhai i napet vlasnik suoava sa Istnom, a zatm ga
vernik kudi zbog zaborava Allaha. I ree mu drug njegov, dok je s njim
razgovarao: 'ar ne vjeruje u Onoga koji te je od zemlje stvoro, zatim od
kapi sjemena, i najzad te potunim ovjekom unio?

to se mene tie, On,

Allah, moj je Gospodar i ja Gospodru svome ne smatram ravnim nikoga. A
zato nii, kad si u vri svoj uao, rekao:,Maallah! - mo je samo u Allaha!'
Ako vidi da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe, pa - Gospodar
moj moe mi bolji vr od tvog dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da
osvane samo klizava ledina, bez iega, ili da mu voda u ponor ode pa da je
ne moge prona nikada" (1837-V.
Poslie ovog kaivaja donosi se primjer ivota na ovom svijetu i
brzina njegovog prolaska naon njegova procvata Navedi im kao prmjer
da je ivot na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi
s neba sputamo, ipak postane suho, i vjetovi ga raznesu. A Allah sve moe!
(18/45).
I ovaj osvrt je popraen objanjenjem vriednost koje iezavaju i
vijednost koje su tajne: Bogatstvo i sinovi su ukras u ivotu na ovom
svijetu, a dobra djela, koja vjeno ostaju, bie od Gosodara tvoga bolje
nagraena i ono u to se ovjek moe pouzdati (18/46)
.ulkarnejn se ne spominje zato to je vladar, ve zato to su njegova
djela dobra. I kada mu je i narod, koji se naao izmedu dvije brane ponudio
da im podigne brau koja bi ih ttla od Jeduda i Meduda u zajenu
za ono to e oni njemu platt, on im je odbio sredsta koja su oni njemu
ponudili, jer ono to je Allah njemu dao bolje je od njihovih sredstava.
"Bolje je ono to mi je Gospodar moj dao" - ree on (185). A kada je zavrio
\UU
sa braom predmet vraa Allahu, a ne svojoj ljudskoj snazi: (Ovo je
blagodat Gosodara moga!" - ree on. kada se prjetnja Gospodara moga
ispuni, on e ga sa zemljom sravniti, a prjetnja Gospodara moga e se
sigurno ispuniti" (18/98).
N a kaju ove sure potvruje se da e doivjet najvei gubitak oni
koji ne vjeruju u dokae svoga Gospodara i u susret s Njim. Ovi nemaju
nikakva mjerla nit ikakave vrijednost iako misle da rade najbolje. Reci:
"Hoete li da vam kaemo ja djela nee nikako priznata biti, iji e trud u
ivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji e misliti da je dobro ono to
rade? To su oni koji u dokaze Gosodara svoga ne budu vjerovali i koji budu
poricali da e pred Njega iza; zbog toga e trud njihov uzaludan biti i na
Sudnjem danu im nikakva znaaja neemo dati 08/10310).
Tako nalazimo osovinu ove sure, a odnosi se na ispravak verovanja,
ispravak programa misli i pogleda i ispravak vrijednost prema mjerilima
verovanja.
Kontekst ove sure krui oko osnovnih tema u slijedeim cjelinama.
Sura poinje zahvalom Allahu koji je objavio Svome robu Knjigu da
upozorava i razeseljava, da razveseljava vernike i upozorava one koji kau
da Allah ima sina, da istakne da su svi ukrasi koji su na Zemlji samo
iskuenje i provera, da na kraju sve prolazi i iezava, zatm se iznosi i
kazivanje o Ashabu'l-keh/ a to je uzorak radi buenja vjerovanja nad
nevjernikim ivotom i njegovim ukraavanjem, zatm pribjegavanje
Allahovoj milost u ovoj peini bjeei sa verovanjem da se ona ne narui.
Druga cjelina poinje sa usmjeravanjem Verovesnika (alejhi' S
selam) da bude stpljiv sa onima koje poziva svome Gospodaru jutom i
veerom, s onima koji su skloni verovanju, i da zanemari nemarnike koji
se ne sjeaju Allaha, a poslije toga dolazi kazivanje o dvije bae, kazivanje
koje predstavlja ponos vjernikog srca i nedavanje velike vanost
ovozemaljskoj vrijednost. Ova cjelina zavrava potvrdom prave veite
vrijednost.
Trea cjelina sadri vie scena koje su meusobno povezane, a
odnose se na Sudnji dan. Izmeu th cjelina umee se kazivaje o Ademu
101
i Iblisu, a zavrava 8 objanjenjem Allahovog zakona koji govori o
upropatavanju nevjernika i nasilnika i, zahvaljujui Boijoj milost prema
onima koji nagone u la vernike, odgoen je rok do odreenog vremena.
Kazivanje o MusAu i Dobrom Robu obuhvata cjelokupnu etvu
cjelinu. Kaivanje o Zulkarnejnu obuhvat petu cjelinu.
Ova sura zavrava istm sadrajem kako je i poela, a to je
obveseljavanje vernika i upozoravanje nevjernika, zatm potvrivanje
Objave i preiavanje od svakog ortaenja sa Allahom.
Da prijeemo na pru cjelinu izlaui je podrobnije.
Hvaljen neka je Allah koji Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne
iskrivljenu, nego (18/V
ispravnu, da tekom kaznom, koju e On dati, opomene, a da vjerike
koji ne dobra djela divnom nagadom obraduje, (18/2)
u kojoj e vjeno boraviti, (18/3)
i da opomene one koji govore: "Allah je Sebi uzeo sina" (18/4).
O tome oni nita ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna rije izlazi
iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neitinu! (18/5).
Pa zar e ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj nee da
povjeruju? 08/6J.
Sve to je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili; d iskuamo ljude
ko e se od njih ljepe vladti, (18/7)
a Mi emo nju i golom ledinom uniti (18.
U ovom pasusu oituje se ispravnost, stogost i zahvala Allahu na
objavi Knjige Svome robu (18/V sa ispravnou u kojoj nema odstupanja nit
krivudanja, nema prevrtljivost nit vrdanja: da tekom kaznom koju e on
dati opomene (18/2).
Od prog ajeta postju jasne znamenke: nema zamagljivanja nit
nejasnoe u vjerovanju. Allah je taj koji je poslao Knjigu. Neka je Njemu
\UZ
hvala na ovoj Objav. Muhammed je Allahov rob. Prema tome svi su ljudi
robovi. Allah nema ni sina ni ortaka.
Ova Knjiga nema nikaa iskrivljenja, ona je ispravna. Znaenje
ispravnost ponavlja 5 vie put putem negiranja skretanja i uvrivanja
ispravnost da bi se ovo znaenje potvrdilo i pojaalo.
Cilj objave ove Knjige je sasvim jasan: . . . da tekom kaznom, koju e
On dati, opomene, a d vjernike koji ine dobra djela divnom nagradom
obraduje 08/2J.
U svim izrazima osjea se stogo upozorenje. U kontekstu se poinje
govorit o tome openito, da tekom kaznom, koju e On dati, opomene (18/2J,
potom 5vraa pojedinano da opomene one koji govore: {Allah je Sebi uzeo
sina" 08/4). Izmeu ova dva upozorenja donosi se i radosna vijest
vernicima koji ine dobra djela 08/2J. Ova konstatacija govori da se
vjerovanje potvruje praktinim, vidljivim i na potvrdenoj realnosti
zasnovaim dokazom.
Potom ova sura nastavlja razotkrivat neispravni program kojeg su
sebi uzeli politeist da sude po njemu u veini sluajeva i kod sloenih
predmeta i da sude o pitanju vjerovanja: O tome oni nita ne znaju, a ni
preci njihovi (18/5).
O, kao je ovo gnusno i runo, da oni ovako otvoreno govore, a ne
znaju nit, govore sami od sebe!
. . . kako krupna rije izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do
neistinu (18/5).
Ovdje uestuju termini u stlu kao pouka, a njihova zon kost oituje
se u govoru da bi 5 izraila gnusnost ove rijei koju oni izgovaraju. Ovdje
se poinje rijeju keburet (krupna rije) da bi 5 skrenula panja sluaoca
na neto to je veliko i grozno i to rijeima koje ispunjavaju atosferu.
"Krupnu rije" uinio je da bi 5 pokrenula sva savjest. Krupna rije je
poveanje kod upuivanja upozorenja, to uzrokuje da oni ovu rije
izgovaraju kao da ona sama od sebe govori, i da se pokree sama od sebe,
. . . izlazi iz usta njihovih (18/SJ u kojima uestvuje sintagma "iz usta njihovih"
sa njenom posebnom zonkou u krupnoi ove rijei i njene grozote. Onaj
koji izgovara ovu rije otvara usta u prom njenom slogu jer se na njoj
nalazi dugi vokal ef- wa . . a onda prelazi na dva ha pa njima ispunjava usta
prije nego se izgovori mim ovog termina ef wa hihim. Na taj nain
uestvuje stuktra reenice i zvonkost izraa u odslikavaju znaenja i
103
ocrtavanju odsjena. To je popraeno potvrdom na nain negiraja i
izuzimaja: Oni ne govore drugo do neistinu OBSJ. I ovdje je uzeta za
negaciju rijeca in, a ne rijeca ma jer je na poetku iznijeta stogost sa
jasnim konsonantom, a u rijei ma javlja se neto to se ublaava
upotebom duine. Ovo je uraeno da se povea pojaanje osude kao i
poveanje potvrdnost zbog la ove krupne rijei.
U rijeima koje slie negaciji govori se Verovjesniku (alejhi' S
selam) koji je bio 0 zbog toga to je njegov narod ugonio Kur'an u la,
i
.
zbog njihova neprihvatanja Upute i to su otli putem za kojeg
Verovesnik zna da e ih odvest u propast. Prema tome, u rijeima koje su
upuene Verovesniku (alejhi' s-selam) javlja se neto to je slino osudi.
Pa zar e ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj nee da
povjeruju? (18/6).
To jest, moda e t unitt sam sebe zbog alost i tuge, a zbog toga
to oni ne veruju u ovaj Kur' an. Oni ne zasluuju da se rastuuje zbog
njih. Ostavi ih jer Mi smo uinili da na zemlji postoji neto to je ukraava
i u emu ljudi uivaju, ostavili imetke i djecu i uinili to provjerom i
iskuenjem stnovnika Zemlje, da bi postalo jasno ko ini dobro na ovom
svijetu i zasluuje blagodat na njemu kao i ko zasluuje uivanje na
buduem svijetu.
Sve to je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da ikuamo ljude
ko e se od njih ljepe vladti, 08/7J
Alah zna. Meutm, On nagrauje prema djelima koja ine ljudi i
prema onome to oni ostvare na ovom svijet, a preuuje one koji ne ine
dobro i ne spominje ih, jer je izra potpuno razumliv.
Kraj ovog ukrasa je zapeaen: Zemlja e bit bez njih. Sve to je na
Zemlji bit e upropatena. Prije Sudnjeg dana ostat e povrina potpuno
gola i gruba.
A Mi emo nju i golom ledinom uiniti (I8/8J.
104
U ovom U osjea se stogost - isto kao i u sceni koju ocrva tj
iza. Rije '1edina" sa svojom terminolokom zonkou oznaava neto
suho, isto kao to rije "gola" ocrtava scenu ravnoga i krutoga.
Zatm dolazi kaivanje o Aabu1-kehf Tu je iznijet uzorak verovanja
u vjernikoj dui, kako se miri sa verovajem i kako mu se daje prednost
nad ukrasom i uivanjem na Zemlji, zatm kako se sklanjaju u peinu kada
im postaje nesnoljivo da ive kao vjernici meu ljudima. U tekstu se
govori kako je Allah sauvao ove vjernike due, zatto ih smutje i
obasuo Svojom milou.
O ovom kaivaju postoje brojne verzije i miljenja. Ta kaivaja
navedena su u strim itabima i zbirkaa pripovjedaka na rane naine.
Mi emo se zadrat sao na onome t o tome kae Kur' a. On je jedini
verni izvor. Sve ostale verzije i pripovijetke koje su zauzele prana mjesta
u nekim komentima Kur'aa bez ikakva pouzdaog put prenoenja, a
posebno zato to je Kur'an-i kerim zabranio davat sudove o tome, iim
drugim osim Kur' aom, zabrnio je davat miljenja o tome i raspravljat o
nevienom.
O povodu objave ovog kazivanja i objave o Zulkarnejnu navodi se da
su Jeveji zaveli neke stanovnike Mekke da pitaju Verovesnika (alejhi' s
selam) o Zulkarnejnu, Aahabu'Zkehf, i dui ili su neki staovnici Mekke
taili od Jevreja da im saine pitnja sa kojima bi se oni obratli
Verovesniku (alejhi' s-selam) za objanjenje. Moda je ovo u cjelini ili
djelimino i tno. Na poetku kazivanja o Zulkarnejnu stoji: . . a i pitaju te o
Zulkarnejnu. Reci: "Kazau vam njemu neke vijesti" (18/8). Meutm, ovo
nije dolo kada je bilo rijei o kazivanju o Aabu'l-kehf- nije ukaano na to.
Mi emo nastavit sa samim njenim kaivanjem, a ono je jasno povezano sa
osom ove sure, kao to smo objasnili.
Metod koji je pnmlJenjen kod izlaganja ovog kazivanja sa
umjetikog stanovnita jeste u poetu saimanje, a u nastavku detaljno
\UD
izlaganje. To je izloeno u scenama tko da je izmeu scena ostavljeno
prostora, to se da vidjet iz konteksta ." Kazivanje poinje ovako:
Misli li ti da su samo stanovnici pene, ija su imena na ploi
napisana, bili udo medu udima Naim? 08!9J.
Kad se nekoliko momaka u peini sklonilo pa reklo: "Gospodaru na,
daruj nam Svoj milost i prui nam u ovom naem postupku prisebnost",
(18/10)
Mi smo ih u peni tvrdo uspavali za dugo godina 08/11).
Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja e od dvije skupine
bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili 08/12).
To je saeto kazivanje. Ono ocrtav( osnov izloenih smjernica. l
toga sanajemo da su Ashabu'l-kehfbili mladii, ali ne znao koliko ih je
bilo koji su se sklonuli u pinu kao vjernici. Sanajemo da su oni vrsto
zaspali u njoj i ostali tako odreeni broj godina. Ne znamo tano koliko
godina, a saznajemo da su se probudili poslije dugog sna, da su bile dvije
grupe koje su meusobno raspravljale o sebi koliko su proboravili u peini.
Raspravlali su koja grupa ima pravo. Saznajemo da ovo njihovo kazivanje,
uprkos udnovatost, nije udo za Allahove dokaze, jer na stanicama ovog
Kosmosa nalae se brojna uda koja nadmauju kazivanje Ashabu'l-ehfa
we rakin.6
Poslije ovog privlanog saeta tog kazivanja u kontekstu se prelazi
na detljno izlaganje koje poinje onim to Allah o tome kae, a to to On
kae, to je defnitvan sud kod verzija koje se sukobljavaju. To je uvjerljiva
istna.
Ispriaemo ti povijest njihovu - onako kako je bilo. To M bili momci,
vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeenje jo vie uvrtili
(18/13).
Osnaili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: "Gospodar na -
Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se neemo pored Njega drugom bogu
klanjati, jer bismo tada ono to je daleko od istine govorli 08/14J.
". pglavle Qisatuf'l-Qur'an u djelu Et-Taswiru'-enif'-Qur'an.
6 Kehfje otor u stjeni, a reqin je knjiga koja nosi njihova imena, a moda je to bio i natis
na stijeni na koji su ovi naili.
\UO
Narod ovaj na je mimo Njega druge bogove prihvatio, zato jasan
dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg
od onoga koji o Allahu iznosi neistinu? (18/15).
Kad napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite se
tu peinu, Gospodar va e vas milou Svojom obasuti i za vas e ono to e
vam korno biti pripremiti" 08/16J.
To je pra scena ovog kaivanja. To su bili momci, vjerovali su u
Gosodara svoga, a Mi smo im ubjeenje jo vie uvrtili 08/IJJ, sa
inspiracijom da razmiljaju o svom pitanju, osnaili smo bili njihova srca
a814 tako da su postala stalna, rsta, smirena istnom koju su upoznala,
ponosna s verovanjem kojeg su odabrala, i kada su 5 digli, dizaje postje
pokret koji ukazuje na odlunost i stabilnost: i rekli: "Gospodar na -
Gosodar je nebesa i zemlje 08/14. On je Gospodar cjelokupnog Kosmosa . . .
mi se neemo pored Njega drugom bogu klanjati (18/14J, jer je On jedan, On
nema ortaka, . . .er bimo tada ono to je daleko od istine govorli 0814J. Mi
bismo prekorait istu i odvojili se od ispravnog.
Tada su 5 okrenuli prema miljenju svoga naroda i osudili ga,
osudili su program kojeg su oni primjenjivali u formiraju vjerovaja.
Narod ovaj na je mimo Njega druge bogove prihvatio, zato jasan
dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? (18/15).
Ovo je tj metod vjerovanja, da ovjek ima snaan doka na koji se
oslanja; da ima doka koji bi bio presudan kod ovjeka i njegova razuma.
U protvnom, to bi bilo grozna la, jer bi to bila la na Allaha, . . a ima li
nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu 08/15J.
Ovim je sasvim jasno i otvoreno izloen stav ovih mladia, u tome
nema nikakvog kolebanja nit oklijevanja. Oni su fziki najsnaniji momci,
najvreg verovanja, momci koji najee osuuju stv svoga naroda.
Ve su 5 sasvim jasno pojavila dva smjera i dva programa koji Se
nikako ne mogu uskladit nit mogu zajedniki ivet. Mora doi do
railaenja u verovanju. Ovi momci nisu poslanici svom narodu pa da 5 s
tm narodom sukobljavaju oko pravog vjerovanja i da pozivaju tom
verovanju; oni nisu poslanici pa da primaju to to primaju poslanici. Oni su
grupa mladia koji su shvatli Pravi Put usred mranog neverovanja.
Otuda njima nema vota u ovoj sredini, ukoliko bi objelodaniti svoje
verovanje i javno ga proglasili. Oni nisu u stanju da se drue sa svojim
narodom nit njihov narod s njima, ne mogu da oboavaju ono boanstvo
IU
koje oni oboavaju. Oni kriju svoje klanjanje Allahu. Najvjerovatije je da je
takav njihov stav ve bio otkriven i nije preostlo nit drugo nego da se
sklone 8svojom verom Allahu i da odaberu peinu nad ukrasom u ivot.
To su prihvatli meusobno raspravljajui.
Kad naputite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite se
u peinu, Gospodar va e vas milo Svojom obasuti i za vas e ono to e
vam korino biti prpremiti (18/16).
Ovdje se raotkriva udo vjernikih srca. Ovi mladii koji su se
izolirali od svoga naroda, napustli svoje domove, rastavil od svojih
porodica, liili zemaljskih ukrasa i uivanja u ivotu, ovo su t mladii koji
su se sklonuli u tjesnu, grubu i tamnu pinu, ovo su mladii koji tae
Allahovu milost i osjeaju da je ova milost prostana, protegnute sjene.
Gospodar va e vas milo Svojom obasuti 08/16). Termin "obasut" baca
sjen prostanstva, udobnost i irine. Peina postaje prostani, ugodni
Kosmos u ijoj 8 irini prostre milost, iji se krajevi ire i njena sjena
protee pa te momke obuhvata njenou, blagou i udobnou. Tijesne
granice nestju, vrst zidovi smekavaju, a divljina postje prozrana.
Nastaje milost, osjetljivost, ugodnost.
To je verovaje.
Kakva je vrijednost fzikog svijeta? Kakve su vrijednost situacija i
dokazi koji su poznat ljudima u ovozemljaskom ivotu? Postoji i drugi
svijet pored srca ispunjenog vjerovajem kome je pridruena milost, svijet
koji natkriva Allahova milost, njenost, smirenost i zadovoljstvo.
Ovdje se sput zastor na ovoj sceni da bi se podigao na drugoj
sceni, sceni koja prikauje mladie u peini koje je Allah uspavao.
I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rada - obilazi peinu s desne
strane, a kada zalazi - zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini
njezinoj. To je dokaz Allahove moi! - Kome Allah ukae na pravi put, on e
pravim putem i, a koga u zabludi ostavi, ti mu nee nai zatitnika koji e
ga na pravi put uputiti 08/17.
108
I pomilio bi da su budni, ali oni M savali; i Mi smo ih prevrtali sad
na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njhov, opruenih prednjih apa, na
ulaz je leiao, da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio (lB/lB).
Ovo je slikovit udna scena koja rijeima prenosi ste mladia,
neto poput pokrete take. Sunce obasjava peinu i kao da najerno
odstupa od ne. Termin "Sunce obilazi" oznaava neto kao da baca sjenu
svoga htena u svom radu. Sunce zalai i prelazi preko njih na sjever dok
su oni u utobi peine.
I prije nego se zavi prenoenem ove udne scene, donosi se
komentar o njihovoj situaciji, donosi se jeda od kur'anskih komentara
koji je protao kontekst kaziaja da bi ova srca usmerio u povolnom
tenu.7
To je dokaz Allahove mo a8m. Njihov poloaj je ovaav u peini, a
Sunce ih ne obasjava svojim zacima, a pribliava se svojim svjetlom. Oni
na svojim mestma ne umiru nit 8kreu. Kome Allah ukaie na pravi put,
on e pravim putem i, a koga u zabludi ostavi, ti mu nee nai zatitnika
(z8m. I za Uputu i za zabludu postoji zakon. I ko se uput zahvaljujui
Allahovim dokazima, njega je Allah uputo, sukladno Svom zakonu. On je
zaista upuen. Ko se ne bude prihvato uzoka Upute, on je zaluto,
njegova zabluda je uslijedila sukladno Boaskom zakonu i, prema tome,
njega je Alla tada zabludio i on poslije toga nee nai upuivaa.
U kontekstu 8 dalje dovrava ova udna scena. Oni se prevu sa
stae na stanu u svom dugom snu. I onaj ko i posmata mislio bi da su
budni, a oni spavaju, nihov pas, kako to psi ine, ispruio je svoje noge u
dvorit blizu vrata pine kao da ih on uva. Tako oni u ovom poloaju
izaivaju stah u srcima ko ih pogleda, jer ih vidi da spavaju, kao da su
budni, prevru se, ali se ne bude. To je Allahova odredba koju ne moe
otrit niko sve dok ne doe odreeno vrijeme.
Najednom u njima zakuca ivot, da to pogledamo i ujemo.
El-Qissat'l-qur' anili e.
109
I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedni druge pitali. "Koliko ste
ovdje ostali?"- upita jedan od njih. "Ostali smo dan ili dio dana" - odgovorie.
"Gospodar va najbolje zna koliko ste ostali"- rekoe. - "Poaljite jednog od vas
s ovim srebrenjacima vaim u grad, pa nek vidi u koga je najitije jelo i neka
vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori
nita o vama, 08/19
jer ako oni doznaju za vas, kamenovae vas ili e vas na silu u svoju
vjeru obratiti, i tada nikad neete ono to elite postii!" os/20J.
Ovaj kontekst uva iznenaenje pri izlaganju ovog kazivaja, izlae
scenu u kojoj su mladii budni, ne znaju ni koliko su ivel, ne znaju kada
su zaspali. Oni razmiljaju, obaziru se jedan na drugoga i jedni druge pitaju
koliko ste ostli, kao kad pit budni poslije dugog spavanja. Mora da su oni
osjeali da su dugo spavali. "Ostali smo dan ili dio dana" - odovorie 08/I9J.
Zatm su primijetli da ovo pitanje nema kraja i da to prepuste Allahu,
kao to to radi vjernik kod svakog sluaja koji mu iskrsne, a on ga ne
raspoznaje, nego da 8predaju na posao. Osjeaju da su gladni, imaju kod
sebe neto srebrenjaka koje su ponijeli sa sobom kad su izali iz grada.
Gospodar va najbolje zna koliko ste ostali - rekoe. - "Poaljite jednog od vas
sa ovim srebrenjacima vaim u grad pa nek vidi u koga je najistije jelo i
neka vam od njega donese hrane 08/19), t. neka isproba gdje je najbola
hrana u gradu i neka vam donese neto od te hrane.
Oni su istovremeno zabrinut da se ne otkrije njihov sluaj i njihovo
sklonite pa da ih vlast u gradu ne uhapsi i ne pobije, s obzirom da su ovi
mladii napustli njihovu vjeru i klanjaju se samo jednom Bogu u
politeistkom mjestu, ili da ih ne ponu muit zbog njihovog vjerovanja.
Toga su se bojali ovi mladii. Zbog toga su prepuruili svom izaslaniku da
bude paljiv i vrlo okretan i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori
nita o vama, jer ako oni doznaju za vas, kamenovae vas ili e vas na silu
u svoj vjeru obratiti, i tada nikad neete ono to elite postii 08/1920J, t.
nee se spasit onaj koji se odmete od vere i vrat u politeizam. To bi bila
velika nesrea.
Primjeujemo te mladie, raspravljaj u meusobno, paljivo i
plalivo, ne znaju da su ve godine i godine prole, da se toak vremena
promijenio, da su dola druga pokoljenja, da se njihov grad koga oni znaju
potpuno izmijenio, da su se izmijenili oni vlastodrci zbog kojih se oni plae
za svoju veru, da se prepriava kazivanje o mladiima koji su pobjegli iz
grada u vrijeme vladara nasilika, iz pokoljenja u pokoljenje, da se
110
kazivanja oko njih prepleu i suprotstavljaju o njihovom verovanju i o
periodu od kada su oni iezli.
Ovdje se sputa zavjesa 8 njihove scene u pini da bi se podigla na
drugoj sceni. Izmeu ove dvije scene ima i neto prostora ostavljenog u
kur' anskom kontekstu.
Shvaamo da je danas stanovnitvo ovog grada vjerniko, da su oni
pripremili prijatn doek mladiima vernicima naon to se razotrilo
njihovo pitanje i poto je jedan od njih otao da kupi hrane. Ljudi su saznali
da je to jedan od onih mladia koji su pobjegli sa svojom vjerom prje
mnogo vremena.
Sada emo pokuat predoit veliko iznenaenje koje su razotkrili
mladii nakon to se njihov sapu U uvero da je prolo mnogo vremena
otkako su oni napustli grad, da se svijet oko njih izmijenio, da nema nita
nit ikoga ko bi njih osuivao, nit ima ikoga nit it to je njima bilo
poznato, da su oni staro pokoljenje od prije nekoliko stoljea, da su oni
veoma udni u pogled
i
ma ljudi i osjeajima i nije mogue da oni postupaju
s njima kao sa obinim ljudima, i sve ono to se vezalo za njihova
pokoljenja, srodstvo, postpke, osjeaje, obiaje i tadiciju, sve je to prolo
i oni sada vie slie na ivo sjeaje u stvarnim osobama, pa neka im se
Allah smiluje i neka im ivot oduzmet
Nae je da ovo sve ovako pojmimo.

to se te kur'anskog teksta, on
izlae drugu scenu, scenu njihove smrt, a ljudi izan peine raspravljaju o
njima: kake su vere ovi mladii bili, kako su ostli tako dugo, kako su
pokoljenja sauvala sjeanja na njih, kakva se pouka moe izui iz ovog
udnog dogaaja?
I Mi smo, isto tako, uinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da
je istinito Allahovo obeanje i da u as oivljenja nema nikakve sumnje, kada
su se izmedu sebe o njima raspravljali, i rekli: "Sagradite na ulazu u nju
ogadu, Gosodar njhov najbolje zna ko su oni. " A onda oni do ijih se rijei
najvie dralo rekoe: "Napraviemo na ulazu u nj bogomolju!" OB/21).
Pouka na kraju ovih mladia jeste doka o proivljenju slino
dogaaju koji 8 moe dogodit. Ovaj dogaaj pribliava ljudima dogaaj
pro ivljenja tako da bi znali da je Allahovo obeanje o proivljenju istnito,
da e 8 proivljenje bez sumnje dogodit. Na ovaj nain, Allah je proivio
ove mladie i njihova sna, a na koje su naili njihovi ljudi.
\ \ \
Neki od njih su govorili: Sagradite na ulazu u nju ogadu (18/21), ne
za se njihova prava vera. Gospodar njihov najbolje zna ko su oni (18/2V,
kakva im je bila vera, dok vlastodrci toga vremena kau: Napraviemo na
ulaz u nju bogomolju a82v. Pod ovim se misli, bogomola poput one kod
Jevreja i ka koji su bogomole podizali na grobovima poslanika i
sveth ljudi il kao to ine muslimani koji ih oponaaju i koji su izostli iza
Upute Verovesnika (alejhi' s-sela) , prokleo Allah i jedne i druge, koji su
gre ble poslanika i dobrih ljudi uinili bogomolaa.s
Zastr se sput i na ovu scenu da bi se podigao da ujemo raspravu
o ludimaAahbu'l-ehfonako kako ljudi prenose, dodajui t i oduzimajui
iz pokolenja u pokolenje, tako da je to kazivaje raslo, mijenjalo se i
umnoavalo o jednoj vijest ili jednom dogaaju kad god bi stoljea
prolazila.
Neki e re: "Bila su trojica, pas njihov je bio etvrti", a neki e
govoriti: "Bila su petorca, pas njihov je bio esti", nagadujui ono to ne
znaju, dok e neki rei: "Bila M sedmorica, a pas n hov bio je osmi. " Reci:
"Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato
ne rasravljaj o njima osim povrno, i ne pitaj o njma od njih nikoga!"
(18/22).
Ova rasprava o broju mladia nema kraja. Mogue je da je bilo
tojica, pterlea, sedmerca ili jo vie njih. To je pitanje povjereno Allahu.
Znaje o njihovu broju i o nima je kod Allaha i kod malog broja onih koji
o dogaaju sigurno znaju ili preko vjerodostojnih kazivanja. Prema tome,
nema ni potebe ulazit u dugu raspravu o njihovu broju. Pouka i ovog
dogaaja se ostaruje bilo da je mali ili veliki broj . Zbog toga Kur'a
upuuje Verovesnika (alejhi' s-selam) da ne raspravlja o ovom pitanju, da
ne tai sud ni od jednog koji se uputa ili raspravlja o tome. Trai da se
pridrava programa islaa, ttei racionalnu mo, da se ne uput u ono
to nema korist, zatm da se musliman ne zadrava ni na emu u to nema
pouzdanog znanja. Ovaj dogaaj koji je vrijeme prekrilo spada u nevieno
i povjereno Allahovu znanju, pa neka se to i ostavi Allahovu znanju.
Povodom zabrane o raspravi o nevienom u prolost navodi se
zabrana davanja sudova i o nevienom u budunost, zabrana o proricaju
ta e se dogodit, jer ovek ne zna t e bit u budunost pa da bi mogao
donijet svoj sud.
Prenijo iz Ibni Kesirova tefsira.
1 12
! nikako za bilo ta ne rci: lradiu to sigurno sutra!" ne dodvi
%o Bog da". A kad zbra, sjeti se Gosodara svoga i reci: Gospodar
moj e me uputiti na o'_
'
: j bolje i kornije od ovoga (18/2324.
Sva pokret i sN ton, tavie, svaki daak odvija se po Allahovu
htjenju. Zesa nad nevienim ovekovom oku je sputena. Ono ne moe
dopriet pa sagledat ta se prekriveno nalai iza t zavjese. Njegova
paet, bez obzira kakva je, ne moe spoznat sve. Otuda ovek ne moe
rei: Ja u to uradit suta, jer to suta je Allahova tajna, a prekrivene
Allahove Ujne ne mogu se pratt.
Ovo ne znai da ovjek teba da sjedi, da ne razmilja o budunost,
da ne promilja o tome i da ne vi iz dana u dan, iz momenta u moment
tako da ne spaja prol9st svoga vot sa svojom sadanou i budunou,
nego to zai da uza u obzr da je to nespoznajno i da je t htjene o
kome on ramila, a da je odluka i da teba da tai podrku u tome i u
onome to odlui u Allaovu htjenu, da osjet da je Allahova ruka iza
njegove ruke i da ne ode to daleko pa da Alahova odredba bude neto
drugo nego to on najerava. Ako mu Alah pomogne u tome to je
odluio, u redu je ako je to Allahovo htjenje, neto drugo, a ne ono to je
on odluio, onda neka ne ostaje tuan i neka ne oaava, jer Allahu pripada
svako delo na poetu i na kraju.
Neka ovjek razmilja i planira, ali neka i osjet da promilja sa
Allahovim olakajem i plaira da mu Allah da da uspije. Covjeku nije
mogue da promila i da ramilja nita drugo osim ono to mu Allah
ponudi i prui. Ovo ne vodi lijenost, mlitavost ili slabost, nego obrato:
pouzdanju, snazi, smirenosti i odlunost. Kada se otkrije zavjesa
nespoznanog nekog razmiljaja, da je to kao to to Allah eli, a ne kao
ovjek, pa neka i tda ovek primi Allahovu odredbu sa zadovolstvom,
smirenou i predaou, jer je ono u principu njemu bilo nepoznato, a
sada je otven zastor s njega.
Ovo je program kojim islam vodi srce muslimaa. Tada on ne osjea
da je 8, da je u divlini dok ramilja i promilja, ne osjea da je zaveden
nit ohol, dok je uspio i spaen, ne osjea da je naputen i oaja, da ne
uspijeva, nego u svakoj situaciji ostaje veza sa Allahom, osnaen svojim
oslajajem na Njega, zahvalan to mu Allah daje da uspije, predaje se
Allahovoj odredbi i sudbini, nije ohol nit oajava.
A kada zaboravi sjeti se Gospodra svoga (18/2). Kada si zaboravio
ovo usmjerenje i uputu, onda se sjet svoga Gospodara i povat se.
1 13
. . . i reci: "Gospodar moj e me uputiti na ono to je bolje i korisnije od
ovoga OB/24).
Od ovog programa, koji uvijek spaja srce ovjekovo sa Alahom u
svemu to je od interesa za oveka i prema emu ga upuuje,
Ovdje upotijebljena rije "asa" i "li' akrebe" ukauje na uzdizanje
ovog poloaja i nunost stalnog nastojanja da se to savlada u svakoj
situaciji.
Do ovog momenta nismo znali koliko vremena su mladii ostali u
stjeni. Pa da saznamo sada, da saznamo tano:
A oni su ostali u peini svojoj tri stotine i jo devet godina. Reci: "Allah
najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On
sve vidi. Kako On sve ujer os/2526).
Ovo je defnitvan sud o ovom pitanju. To je odluka Onoga koji zna
tjne nebesa i Zemlje. O, kako On (Uzvieni) sve vidi! O, kako On
(Uzvieni) sve uje! Poslije ove konstatacije nema nikakve prie.
Ovo kazivanje popraeno je oglaavanjem oitog i djelotvornog
monoteizma. To se javlja kroz cio tok ovog kazivanja i njegovih dogaaja:
Oni nemaju drugog zatitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u
odlukama Svojim kao ortaka OR/26).
Verovesnik (alejhi' s-selam) se napuuje da ui ono to mu je od
Gospodara njegova objavljeno, u emu je konana rije, a to je istna i
usmjerenje samo Allahu, jer nema druge zatte do Allahove zatte. I
Asahbu'l-kehf su nali utoite kod Njega i On ih je obuhvato Svojom
milost i uputo.
1 14
Kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono to ti se objavljuje, niko ne moe
da izmijeni riei Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, nee nai utoita
nikakva OB/27).
Ovako se zavrava ovo kazivanje, kome su prethodila, utkala se u
njega i slijedila iza njega t usmjerenja radi kojih su i navedena ova
kazivanja u Kur' anu sa apsolutnom skladnou izmeu vjerskog
usmjerenja i umjetikog izlaganja u kontekst:
1 15
Budi vrto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navee u elji
da naklonost Njegovu zaslue, i ne skidaj oju svojih s njih iz elje za sjajem
u ivotu na ovom svijetu, i ne sluaj onoga ije smo srce nehajnim prema
Nama ostavili koji strast svoju slijedi i iji su postupci daleko od razboritosti
(18/28)
i reci: [stina dolazi od Gospodra vaeg, pa ko hoe - neka vjeruje, a
ko hoe - neka ne vjeruje!" Mi smo nevjericima prpremili vatru iji e ih
dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomo, pomoi e im se tekuinom
poput rastopljene kovine koja e lica ipei. Uasna li pia i grozna li
boravita! 08!29J .
One koji budu vjerovali i dobra djela inili - Mi doista neemo
dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela inio 08/30J
116
ekaj sigurno edenski vrovi, kroz koje e rijeke te, u njima e se
narukvicama od zlata kititi u zelena odijela od dibe i kadife oblaiti, na
divanima e u njima naslonjeni bit. Divne li nagade i krasna li boravita!
(1831).
I navedi im kao prmjer dva ovjeka: jednom od njih smo dva vrla
lozom zasaena dali i palmama ih opasali, a izmedu njih njive postavili
(1832.
Oba vra M davala svoj plod, niega nije manjkalo, a kroz sredinu
njihovu smo rjeku proveli (18/99).
On je i drugog imetka imao. ree drugu svome, dok je s njm
razovarao: od tebe sam bogatiji i jaeg sam roda!" (18.
ude u vr svoj, nezahvalan Gospodar svome na blagodatima,
govore: We milim da e ovaj ikada propasti, (18/3)
i ne milim da e Smak svijeta ikada do; a ako budem vraen
Gosodaru svome, sigro u neto bolje od ovoga nati (18/36),
I ree mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: 'ar ne vjeruje u
Onoga koji te je od zemlje stvoro, zatim od kapi sjemena, i najzad te
potunim ovjekom uinio? (18/37).

to se mene tie, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gosodaru svome ne

smatram ravnim nikoga aB98).
A zato nii, kad si u vr svoj uao, rekao:,Maallah! - mo je samo u
Allaha!' Ako vidi da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe (1839)
pa - Gospodar moj moie mi bolji vr od tvog dati, a na tvoj nepogodu s
neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez iega, (18/40)
ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogne pronai nikad (1841.
I propadoe plodvi njegovi i on poe kriti ruke svoje ialei za onim
to je na njega utroio - a loza se bijae povaljala po podupirama svojm - i
govorae: "amo sree da Gospodru svome niam smatrao ravnim nikoga!"
(1842.
I nije imao ko bi mu mogao da pomogne, osim Allaha; a sam sebi nije
mogao pomo os/43).
Tada moie pomo samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i
ini da se sve na najbolji nain okona (1844.
117
Navedi im kao primjer d je ivot na ovom svijetu kao bilje, koje i
poslije natapanja vodom, koju Mi s neba sutamo, ipak postane suho, i
vjetrovi ga raznesu. A Allah sve moe! 08145J.
Bogatstvo i sinovi su ukras u ivotu na ovom svijetu, a dobra djela,
koja vjeo ostaju, bie od Gospodara tvoga, bolje nagraena i ono u to se
ovjek moe pouzdati 08/46J.
Ovaj izvadak u cjelini je izjetaj o vrijednost u mjerilima vjere.
Prava vrijednost nisu sredstva, nije ni uspjeh, a ni vlast. Prava vrijednost
nije ni uivanje u ovom ivotu, jer su to slabe i prolazne vrijednost. Islam
ne zabranjuje ono to je lijepo u tome uivanju, ali ne ini to krajnjim ciljem
ljudskog ivota. Ko hoe da uiva u tome - pa neka uiva, ali neka se sjea
Allaha koji mu je to darovao, neka Mu zahvali na blagodatma inei dobra
djela, jer su dobra djela bolja i tajnija.
Ova cjelina poinje usmjerenjem Verovjesnika (alejhi' s-selam) da
bude vrsto s onima koji su se Gospodaru svome usmjerili, a da zanemari
i ostavi one koji zanemaruju Allaha. Ovdje se i donosi primjer dviju vrsta
ljudi. Jedan od njih 8 ponosi bogatstvom, au i uivanjem koje mu je
dato, a drugi se ponosi iskrenim verovanjem i nada se od Allaha onome
to je bolje. Ovo je popraeno donoenjem primjera iz cjelokupnog
ovosvetskog ivota, ivota koji je kratak i prolazan kao suho iblje koje
ranosi vjetr, a cjelina zavrava sa rijeima o vjeitoj istni: Bogatstvo i
sinovi su ukras u ivotu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vjeno ostaju,
bie od Gosodara tvoga bolje nagraena i ono u to se ovjek moe pouzdati
(18/46).
Budi vrto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navee u elji
da naklonost Njegovu zaslue, i ne skidaj oiju svojih s njih iz elje za sjajem
u ivotu na ovom svijetu, i ne sluaj onoga ije smo srce nehajnim prema
Nama ostavili, koj strast svoju slijedi i iji su postupci daleko od razboritosti,
i reci: '1stina dolazi od Gospodara vaeg, pa ko hoe neka vjeruje, a ko hoe
- neka ne vjeruje!" 08122).
Prenosi se da su ovi ajet objavljeni u vezi sa kurej ijskim
ugledni cima kada su zahtjevali od Verovjesnika (ale j hi' s-selam) da
protera siromane vjernike kao to su bili Bilal, Suhejb, Ammar, Habab i
1 18
Ibn M es' ud ako eli da islam prihvate kurejijski poglavari ili da za njih
odredi posebne sastanke na kojima ne bi uestvovale ove spomenute
osobe, jer oni oblae odijela iz kojih se uje smrad znoja, to je
uznemiravalo veliku gospodu Kurejija.
Prenosi 8 da je Verovesnik (alejhi' s-selam) elio njima verovanje
pa mu je reeno ono to su oni eljeli i Alah (Uzvieni) objavio: Budi vrto
uz one koji se Gosodaru svome mole ujutro i navee e . . (18/2). To je Uzvieni
objavio oglaavajui istnitu vrijednost, odmjeravajui mjerilom koje ne
grijei, a poslije toga je donijeto: "Pa ko hoe - neka vjeruje, a ko hoe - neka
ne vjeruje!" (18/29). Islam nikome ne laska nit odmjerava ljude mjerilima
prog dahilijeta nit bilo kog dahilijet po kome bi vrednovali ljude
neispravnim mjerilom!
Budi vrsto. . . 08/28J. Ne budi prevrtljiv nit uri uz one koji se
Gosodaru svome mole ujutro i navee u elji d naklonost Njegovu zaslue
(18/28) . Njihov cilj je Allah. Oni se okreu prema Njemu jutom i veerom.
Ne odstupaju od Njega i ele samo Njegovo zadovoljstvo. Ono to oni ele
uzienije je i svetje od onoga to tae i emu tee ljudi predani ovom
ivotu.
Budi vrst sa ovima, drui se s njima, sjedi s njima i poduavaj ih.
Meu njima je dobro. Rad sa ovima vodi u pozivanje, a pozivanje ne poiva
na onima koji to prihvate, zato to je to dominirajue, nit na onima koji to
prihvate da bi tme vodili sljedbenike, ni na onome ko prihvat poziv da
tme ostvari pohlepu i uivanje, da se tme iskae kao sam u pozivu pa da
bi 8 od njega kupovalo i njemu prodavalo; poziv poiva na srcima koja su
se iskreno predala Allahu i koja ne tae ni ast, ni uivanja, ni korist,
nego ele uputu ka Allahu i Njegovo zadovoljstvo.
. . . i ne skidaj oiju svojih s njih iz elje za sjajem u ivotu na ovom
svijetu (18/28J . . . niti dii svoju panju s njih usmjeravaj ui je prema
manifestacijama ivota u kojima uivaju gospodari ukrasa. Ovi ukrasi
ivota na ovom svijetu ne uzdiu ovjeka na visoki horizont kome tee oni
koji pozivaju svoga Gospodara i koji Mu se obraaju jutom i veerom .
. . . i ne sluaj onoga ije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji
strast svoju slijedi i iji su postupci daleko od razbortosti OB/2). Ne pokoravaj
8 njihovoj elji - da pravi razliku izmeu njih i siromanih. Da se sjete
Allaha proli bi se oholost, smanjili bi svoju gordost i uobraenost, osjetli
bi veliinu Allaha, Kome niko nije ravan, osjetli bi vezu vere koja ljude ini
braom. Meutm, oni slijede svoje stast, stast paganizma, i primjenj uju
1 19
mjerila dahilijet kod vrednovaja ljudi. Oni i njihove glupe rijei se gube,
iezavaju, i prema tome zasluuju da budu zanemareni kod dodjele
nagrade jer su zanemarivali sjeanje na Alaha.
Islam je doao da izednai ljude pred Alahom. Nema nikave
razlike izmeu ljudi po osnovi bogasta, porijekla i ugleda. Sve te
vrijednost su nesigurne i prolazne. Jedina vrijednost je plemenitost kod
Alaha i ona se odmjerava prema usmeravanju Alahu i predavanju u tome
samo Njemu. Sve drugo je nita, glupost neistna .
. . . i ne sluaj onoga ije smo srce nehajnim prema Nama ostavili 08/28),
ostavili smo nemarnim njegovo srce da se on okree 8 sebi, svom
imetu, sinovima, uivanjima, slastma i stastma. U njegovu srcu nie
ostalo ni najmanje irne za Allaha. Svako srce koje je obuzeto ovim i to mu
predstavla cil u ivotu, nema sumnje, zanemarit e sjeanje na Allaha.
Allah e mu poveat nemanost, dat mu da ostane u onome u emu je
dok ne prou dai ispred njega i dok ne susrete ono to je Allah
pripremio za sline njemu koji su inili nasile sebi, nikome drugome, i koji
su grijeili .
. . . i reci: [stina dolazi od Gospodara vaeg, pa ko hoe - neka vjeruje,
a ko hoe - neka ne vjerujer (18/2).
.. . sa ovom uzvienou, otorenou i odlunou - jer Istna ne
moe bit dvojaka nit se moe previjat, ona ide svojim putem, pravo, ne
krivuda, snano, ne slabi, otoreno, nema vrdaja, pa ko hoe - neka
veruje, a ko hoe - neka ne veruje. Ko se ne oduevljava Istnom- pa neka
odstupi. Ko ne stavi svoju elu da slijedi ono to je dolo od Allaha - taj
nema pravo ni da raspravlja o vjeri, a ko ne povia svoju veliinu i oholost
pred Uzvienou Allaha - ta nema ni potebe za verom.
Vera nije niie vlasnitvo pa da raspravlja o tome, vjera je Alahovo
vlasnito, a Allah nema potebe za ludima. Vera nit se uzdie nit
pobjeuje onim ko veru iskreno ne prihvat i koji se nje ne pridrava
bez modifkacija. Od onoga ko s uzdie iznad vjernika koji se moli svome
Gospodaru jutom i veerom i koji se Njemu klajaju ne teba oekivat
nikakvo dobro ni za isla ni za muslimane.
120
U nastavku se govori ta je pripremljeno za nevernike, a t za
vernike u jednoj od scena Sudnjeg dana.
Mi smo nevjericima pripremili vatru ji e ih dim sa svih strana
obuhvatiti; ako zamole pomo, pomoi e im se tekuinom poput rastopljene
kovine koja e lica ispei. Uasna li pia i grozna li boravita! One koji budu
vjerovali i dobra djela inili - Mi doista neemo dopustiti da propadne
nagrada onome koji je dobro djelo inio - ekaju sigurno edenski vrtovi, kroz
koje e rijeke tei, u njima e se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela
od dibe i kadife oblaiti, na divanima e u njima naslonjeni biti. Divne li
nagrade i krasna li boravita! (18/29-31).
Mi smo nevjernicima pripremili vatru. . . 08129J pripremili je i
prigotovili tako da nema nikakve potebe za potpalu, nit teba vremena da
se pripremi, skladno stvaranju svega to ne tai nita drugo nego samo
rije "budi" - i ono bude. Termin "pripremili" sugerie brzinu pripremanja,
ali je ovdje upotijebljen direkto - kao da je vata pripremljena za doek.
To je vata sa dimom koja okruuje grijenike tako da ne mogu
pobjei, nit imaju ikakve nade da budu spaeni, nit moe neko usmjerit
povjetrac ili bilo kakvo provjetavanje.
Ako zatae pomo da se spasu od sagorijevanja ili ei, odazat e
im se sa vodom mutom kao ulje koje kvrca ili kao topli talog od koga se
lica peku pribliavajui mu se, a kako e tek bit sa jednjak om i sto makom
koji ga gutaju . . Uasna li pia (18/29) za one koji tae vode da se spase od
vatre. O, kave li teke vatre, a dim umesto naslona! Spominjanje naslona
koje ini dim vate je gorka ironija. Kakvo im je to naslanjanje, to je,
ustvari, prenje! To je suproto od oslanjanja onih koji vjeruju i ine dobra
djela tamo, u Dennetu. O, kaka je to razlika!
Dok ovi tako pate, oni koji su vjerovali i inili dobra djela borave u
edenskim baama, ispod kojih teku rijeke za navodnjavanje, u lijepoj
panorami, dok pue ugodni povjetarac. Oni su tamo uistnu naslonjeni . .
na divanima e u njima naslonjeni biti.. (18/31) obueni u raznovrsnu svilu,
ugodnu dibu i lagahnu svilu, mehku i gustu kadifu, sa narukvicama od
zlata radi ukrasa i uivanja. Divne li nagrade i krasna li boravita! ol/31J.
Ko hoe neka bira, ko hoe neka vjeruje, a ko hoe neka ne veruje.
Ko hoe neka se drui sa siromanim vernicima iz ijih ela mirie znoj ili
neka bjei od njih. Ko se ne zadovoljva sa mirisom znoja iz ela ija su srca
IZI
ista i vezana za Allaha, neka se sklanja u dimnu zavesu vate, neka uiva
u tlogu ulja ili gnoja spaavajui se tme od vatre!
Zatm dolazi kazivanje o dvojici ljudi i dvjema baama ime se
donosi primjer vrijednost koja iezava i vrijednost koja je tajna. To je
ocrvaje dvaju jasnih primjera, jedan za ovjeka koji 5 ponosi ukrasom
ovog ivota, a drugi za ovjeka koji se ponosi Alahom. I jedan i drugi su
primjeri ljudi. Vasnik dvaju baa je primjer bogatog oveka kojeg opija
bogatstvo i oholi uivanje. Na taj nain on zaboravlja Veliku Mo koja
dominira ljudskim sudbinama i ivotom. On rauna da je ovo bogatstvo
veito i da nee ieznut, da nee ostat bez moi i bez ast.

ovjek koji
je primjer vernika koji se ponosi svojim vjerovanjem sjea se svoga
Gospodara, smata da je blagodat doka Darovaoca, blagodat koja tai da
Mu ovjek zahvaljuje i da Ga se sjea, a ne da Ga negira i ne veruje.
Ovo kaivanje poinje scenom dviju baa u procvatu i ponosu:
navedi im kao primjer dva ovjeka: jednom od njih smo dva vrta
lozom zasaena dali i palmama ih opasali, a izmeu njih njive postavili.
Oba vrta su davala svoj plod, niega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu
smo reku proveli. On je i drugog imetka imao (18/3234).
To su dvije bae zasaene lozom, ograene palmama, a po sredini
rani usjevi i izmeu njih tee rijeka. To je divna panorama, buja ivot,
uivanje i bogattvo.
Oba vrta su davala svoj plod, niega nije manjkalo 08/33J ovdje je
upotrijebljen izra tazlim u znaenju "da nedostje, da je sprijeeno" da bi
odgovaralo dvema baama i njihovom vlasniku koji je sam sebi nasilje
inio, oholo se ponaao i nije bio zahvalan, nego samoljubiv i ohol.
Ovo je taj vlasnik ovih baa sav zanijet njima, pun zanosa kada ih
posmatra, osjea se ponosnim, epuri se kao horoz, nadima kao paun, dri
oholim spram svakog siromanog oveka: 4 . 4 i ree drugu svome, dok je s
njim razgovarao: "Od tebe sam bogatiji i jaeg sam roda!" 08/34J.
Zatm ode sa svojim drugom u jednu od th baa, pun oholost,
ponosa i zanosa, zaboravivi na Allaha, zaboravivi da mu zahvali na daru,
mislio je da ove dvije bae nee nikada prestat. Sudnji dan je apsuloto
122
nijekao. Mislio je da je njegov dar tu pa e i tamo nai zattika i prioritet.
Nije li on vlasnik edenskih baa na ovom svijetu? Njegova ekselencija
morat e bit primljena i tamo.
ue u vrt svoj, nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima,
govore: "Ne mislim da e ovaj ikada propasti, n8/.15J
i ne mislim da e Smak svijeta ikada doi; a ako budem vraen
Gospodaru svome, sigurno u neto bolje od ovoga nai" 08/.16J.
To je isto zavoenje i obmana koja se priinjava onima koji ele
ast, vlast, uivanje i bogattvo, obmana da e vrijednost koje uzimaju u
obzir stnovnici ovog prolanog svijeta bit primjete i sauvane za njih i na
nebesima. I sve dok se visoko dre meu ljudima na Zemlji, oni misle da
moraju i na nebesima imat ugledno mjesto.
Meutm, njegov siromani drug koji nema ni imetka ni ikoga za
sobom, pa ni bae ni ploda, ponosi se neim to je tajnije i uzienije,
ponosi se svojom verom i verovanjem, ponosi se Alahom to mu
ispunjava svaku misao pa 5 okree svome oholom i zavedenom drugu,
osuujui njegovu oholost i veliinu i podsjeajui ga na njegova Stvoritelja
koji ga je oblikovao od vode i blata, upozorava ga da je dua da se lijepo
ponaa prema Darovaocu i Dobroinitelju, upozorava ga kakva e bit
posljedica onoga ko se oholi i pravi velikim, te da se obrat svome
Gospodaru i zamoli ga za ono to je bolje od ove bae i plodova:
ree mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: "Zar ne vjeruje u
Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te
potpunim ovjekom uinio? os/.7).

to se mene tie, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne

smatram ravnim nikoga 08!.8J.
A zato nii, kad si u vrt svoj uao, rekao:,Maallah! - mo je samo u
Allaha/' Ako vidi da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe <18/39J
pa - Gospodar moj moe mi bolji vrt od tvog dati, a na tvoj nepogodu s
neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez iega, <18/40J
ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogne pronai nikad" <18/4JJ.
Ovako se osjea ast verovaja u vjernikoj dui. On ne daje
vanost bogatstvu i pojedincu nit mari za bogatm i oholim, ne oklijeva u
govoru da kae istnu, ne povlauje sagovorniku nit mu se dodvorava.
123
Tako vjernik osjea da je on ispred ast i bogatstva, da je ono to je kod
Allaha bolje od onoga to nudi ovaj ivot, da je Allahovo dobro
veliastveno, da on tei za Allahovim ovim dobrom, daje kana Allahova
silna i da svakog sa moe zadesit nemarne i ohole.
Odjednom 8 kontekst scena napreta i procata pretvara u scenu
u kojoj je sve dar-mar, prelazi se U osjeaja oholost i veliine u osjeaj
kajaja i taenja oprosta. To je bilo ono to je i oekivao ovaj vernik:
I propadoe plodovi njegovi i on poe kriti rke svoje alei za onim
to je na njega utoio - a loza se bijae povaljala po podupiraima svojim - i
govorae: "Kamo sree da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga!"
(18/42).
To je kompleta oliena scena, plod potuno uniten, kao napadnut
sa svih stana. Nije preostalo od njega nita. Baa pusta na podmetaima,
raruena i opustoena, a njen vlasnik lomi ruke od alost sjeajui se ta
je sve na nju utoio, a ona sada pusta na podupiraima, govorei: "Ko
sree da nisa pripisivao nikakva ortka Allahu! " Sada Mu priznaje
Boanstvo i Jednost. Ovaj nesretik mada nije javno izgovarao i ispoljavao
politeistke ideje, ipak je svojim ponosom drugim vrijednostma bio
oduevljen, a ne vrijednostma vjerovaja i sada osuduje politeizam, kaje 8
i tai utoite, ali nakon to je vrijeme prolo i sve postalo kasno.
Ovdje se javlja Allahova mo, sao Njegova mo, druge moi nema,
druge pomoi do Njegove nema! Njegova nagrada je najbolja, nagrada i
dobro oveku, koje je kod Allaha najvee dobro!
I nije imao ko bi mu mogao d pomogne, osim Allaha; a sam sebi nije
mogao pomoi 08/4).
Tada moe pomo samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i
ni da se sve na najbolji nan okona <18/44).
Zavesa se sput na sceni koja predstavlja opustoenu bau
povaljanih podupiraa i izgledu njena vlasnika koji lomi svoje ruke od
alost i kajanja, a velianje Alaha natriva situaciju u kojoj iezava
ljudska mo.
124
Ova scena daje primjer ivot na ovom svijetu u cjelini.

ivot je poput
te unitene bae, kratotajan. Nema mu opstanka nit stalnost.
Navedi im kao primjer da je ivot na ovom svijetu kao bilje, koje i
poslije natapanja vodom, koju Mi s neba sputamo, ipak postane suho, i
vjetrovi ga raznesu. A Allah sve moe/ (18/4).
Ova scena je veoma kratka da bi ovjeku predoila odsjen ieznua
i prolaznost. Voda se sputa s neba i nit tee nit ote, nego se njome
natpa bilje na Zemlji, a bilje nit raste nit sazijeva nego je postalo kao
suho iblje koje vetr ranosi, i u Ukrae reenice predstvlja se kratkoa
ivota.
Ovdje je upotrijebljena terminoloka skladnost u to kraem
iznoenju scena, nato ukauje i rijeca/e u pogovoru .
. . . koju Mi s neba sputamo e e e 08J, pa ipak postane suho (18/4), . . pa . .
vjetrovi ga raznesu 08/14J. O, kako je kratak ivot! O, kako je prezren!
Nakon to je scena prolaznog ivot bacila sjenu i upozorila ovjeka
na to, u kontekstu se verskim mjerilima dokazuje vrijednost ivot kome
se ljudi klanjaju na Zemlji i veite vrijednost koja zasluuje panju.
Bogatstvo i sinovi su ukras u ivotu na ovom svijetu, a dobra djela,
koja vjeno ostaju, bie od Gosodara tvoga bolje nagraena i ono u to se
ovjek moe pouzdati (18/4).
Bogatstvo i sinovi su ukras u ivotu. Islam ne zabranjuje uivanje u
ukrasu u granicama lijepog, tome daje vrijednost onoliko koliko
zasluuje ukras u mjerilu venost, i nita vie.
Sinovi i bogatsto su ukras, a nisu prioriteti, otuda nije uputo
mjert ljude prema sinovima i bogatstvu u ivotu. Prava je vrijednost u
lijepom i trajnom, u djelima, rijeima i ibadetu.
Ako nada ljudi, po obiaju, ovisi o bogatstvu i sinovima, ipa su lijepa
i tajna djela korisnija, ona daju vie nade, ali onda kada su vezana za srce
ovjeka, za nadu u kojoj vjernici oekuju rezultate i plod tkvog postupka,
kada oekuju dane nagrade.
125
Ovako je usklaeno Boansko usmjerenje Verovesniku (alejhi' 8
selam) da ustaje sa onima koji se mole svome Gospodaru jutom i
veerom i tee prema Njemu - inspiratvnim kaivajem o dvije bae,
primjerima o ovozemljaskom ivotu, posljednjom potvrdom vrijednost
ovoga ivota i onoga to slijedi poslije njega. Sve je ovo donijeto u
ispravljanju vrijednosti prema mjerilima vjere i sve je u ovoj suri
izednaeno prema pravilu umjetike skladnost i svesne harmoninost
u Kur' anu.9
Y. poglavlje Et-Tenasuqu'-fenni u djelu Et-tswiru'l-fenni f' l-Qur'ai.
126
A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidi Zemlju ogoljenu, - a njih
smo ve sakupili nijednog nismo izostavili , 08/47J
pred Gospodarom tvojim bie oni u redove poredani: ('oli ste Nam
onako kako smo vas prvi put stvorli, a tvrdili ste da vam neemo vrijeme za
oivljenje odrediti" (18/48).
I Knjiga e biti postavljena i vidjeete grenike prestravljene zbog onog
to je u njoj. 'Teko nama!" govore - akva je ovo knjiga, ni mali ni veliki
grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" - i nai e upiano ono to su radili.
Gosodar tvoj nee nikome nepravdu uiniti (18/49).
A kad smo rekli melekima: (Poklonite se Ademu!" - svi su se poklonili
osim Iblia, on je bio jedan od dinnova i zato se ogrijeio o zapovijest
Gosodara svoga. Pa zar ete njega i porod njegov, pored Mene, kao prjatelje
prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je ejtan loa zamjena
nevjernicima! f18/50J.
]a nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje
ni neke od njih prilikom stvaranja drugih i za pomagae nisam uzimao one
koji na krvi put upuju (18/51).
A na Dan kad On rekne: (Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci
Moji!" - i kad ih pozovu, oni im se nee odazvati i Mi emo uiniti da iskuse
patnju zbog njihovih ranijih veza, 08/52J
i grenici ugledae vatru i uvjerie se da e u nj pasti, i da im iz nje
nee povratka biti (18/53).
U ovom Kur'anu Mi na razne naine objanjavamo ljudima
svakovrne primjere, ali je ovjek, vie nego iko, spreman da raspravlja
(18/54).
\Z
A ljude, kada im dolazi uputa, odvraa od vjerovanja i od toga d od
Gospodara svoga mole oprosta samo zato to oekuj sudbinu drevnih naroda
ili to ekaju da ih snae kazna na ogled svega svijeta 086J.
Mi aljemo poslanike samo zato da donose radosne vijet i da
opominju. A nevjernici se raspravljaju, sluie se neitinama, da bi tme
opovrgli Istinu, i rugaj se dokazima Mojm i Mojm opomenama (18/56).
I ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gosodara
svoga opominje, za njh ne haje, i zaboravlja na posljedice onog to je unio?
Mi na srca njihova pokrvae stavljamo d Kur'an ne shvate, i gluhim ih
nimo; i ako ih ti na pravi put pozove, oni, kad su takvi, nikada nee
pravim putem po 0857).
Gospodar tvoj mnogo prata i neizmjero je milostiv; da ih On za ono
to zasluuju kanjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih eka odredeni
as, od koga nee nai utoita (18/58).
A ona sela i gadove smo razorli zato to stanovnici njihovi niu
vjerovali i za propast njihovu bismo tano vrijeme odredili (18/59).
Prola cjelina zavrena je osvrom na krajnje vrijednost, a ovdje 8
one spajaju sa opisom dana kada e tajne vrijednost bit uzimae u obzr
i imat svoju teinu kod obrauna. Ovo se iznosi u predoenju jedne od
scena Sudnjeg dana. To je popraeno u kontekstu sa ukaivanjem na ono
to je odgovoreno lbllsu onoga dana kada mu je bilo nareeno da uini
seddu Ademu pa je odbio naredbu. Zatm 8 govori o onim potomcima
Ademovim koji su uzeli ejtane za saveznike, a znali su da su oni
neprijatelji ovekovi. Zbog toga e oni okonat u kani Sudnjeg dana
oslanjcui se na suboansta koja im se nisu odaala na Dan obrauna.
Allah je ljudima donio primjere u Kur'anu da se uvaju zla toga dana,
meutm, oni nisu u to verovali nego su zahtjevali da im 8 da kana U
propast koja je zadesila narode prje njih. Polemizirali su sa neistnom da
bi porazili Istnu, ismijavali su Allahove dokae i Njegove poslanike, a da
nije Allahove milost, On bi im ubrzao kanu.
Ovo je jedna od scena Sudnjeg dana, scena stadanja onih koji su
poslaike nagonili u la, a vezana je za glavnu nit ove sure, o ispravljanju
verovanja i objanjenju onoga to oekuje one koji poslanike nagone u la,
ne bi li se uputli na Pravi Put.
128
A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidi Zemlju ogoljenu, - a njih
smo ve sakuPili nijednog nimo izostavili , (18/47J
pred Gospodarom tvojim bie oni u redove poredani: 'oli ste Nam
onako kako smo vas prvi put stvorli, a tvrdili ste da vam neemo vrjeme za
oivljenje odrediti" (1848).
I Knjiga e biti postavljena i vidjeete greike prestravljene zbog onog
to je u njoj. 'eko nama!" govore - 'akva je ovo knjiga, ni mali ni veliki
gjeh nije propustila, sve je nabrojala!" - i nai e upiano ono to M radili.
Gosodar tvoj nee nikome nepravdu uiniti (18/49).
To je scena u kojoj uestuje priroda, u kojoj ocrtva stah na
staicaa prirode i stanicama sca. To je sena u kojoj pokreu i plove
visoka brda. Kako to odraava na srce? Zemlja u tom momentu postaje
gola, njene stanice potpuno otorene, na njoj nema ni brda ni doline, ni
brijega ni kotline. Tako se isto otrivaju i tajne srca, da nita ne ostne
skriveno.
U ove otkrivene i ravne Zemlje koja nita, nit ikoga skriva, jer - a
njih smo ve sakupili, nijednog nimo izostavili (18/47), u sabranoj gomili -
niko skriven nije ostao, pa do punog izlaganja . e . pred Gospodarom Tvojim
bie oni u redove poredani (18/48) - bit e poredana sva ova stvorenja koja se
ne mogu izbrojat, od vemena kad je uspostavljeno oveanstvo na Zemlji
pa do konca ivot na njoj .
Sva ova stvorenja sabrana su, sakupljena i u redove poredana, niko
od njih nije izostao, a Zemla - otrivena i ravna, ne sakriva nikoga!
Ovdje se u kontekstu prelazi sa opisa na direkto oslovljavanje.
Scena izgleda kao da je tog asa, tu, olena, vidimo je i ujemo t se
deava na njoj . Primjeujemo tugu na licima ljudi koji su negirali da e doi
ovaj Dan. Doli ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da
vam neemo vrijeme za ovljenje odrediti (18/48).
Ovaj obr iz opisa ka oivljavanju, oivljava scenu i otelovljuje je. Kao
da je sada pred nama, a ne kao da je neto nespoznajno, daleko, u
budunost.
',
Skoro da primjeujemo tugu, ponienje i alost na licima. Stani
glas Uzvienoga usmjeren je prema ovim grijenicima kao prijekor: Doli
ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili (18/4B, a smatali ste da se to
nee dogodit. Tvrdili ste da vam neemo vrijeme za oivljenje odrediti
(18/48).
129
N akon to je ova scena oivjela i pripremljena sa ovim obrtom iz
opisa ka oivljavanju, tekst se ponovo vraa na opis onoga ta se deava
tmo.
I Knjga e biti postavljena i vidjeete genike prestravljene zbog onoga
to je u njoj (I8/49J. Ovo je protokol njihovih djela, otvoren pred njima, oni
ga gledaju, navraaju mu se, a on - kompletn, detljan, oni uplaeni zbog
posljedica, u grudima im teko zbog ove Knjige koja nije izostavila ni
najmanju pojedinost: . + + "Teko nama"- govorie - "kakva je ovo Knjiga, ni
mali ni veliki grjeh nije propustila, sve je nabrojala!" (18/49). To su misli
oparanog, grubog i uplaenog koji oekuje najcrnje posljedice, koji stoji
otkriven, ne moe oti nit utei, nema obmane nit varanja + . i nai e
upisano ono to su radili 08/49J, i dobit e zasluenu i propisanu kanu:
Gospodar tvoj nee nikome nepravdu uniti (18/49).
Ovi grijenici koji stoje tako znali su da im je ejtn neprijatelj, ali su
ga slijedili i on ih je doveo do ovog tekog poloaja. Kako je udno da su se
oni poveli za Iblisom i njegovim potomstvom, a on je njima pravi neprijatelj
jo od pojave neprijateljstva izmedu Adema i Iblisa!
A kad smo rekli melekima: "Poklonite se Ademu/" - svi su se poklonili
osim Iblia, on je bio jedan od dinnova i zato se ogrijeio o zapovijest
Gospodara svoga. Pa zar ete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje
Prhvatiti, kad su vam oni neprjatelji? Kako je ejtan loa zamjena
nevjernicima! (18/SOJ.
Ovo ukazivaje na staro neprijateljstvo dolai ovdje da bi se izazilo
uenje potomcima Ademovim koji, nakon tog drevnog neprijateljstva
uzimaju Iblisa i njegove potomke sebi za prijatelje, prihvataju poziv
grijeenja i okreu glave od pozva na pokornost Allahu.
Zato su 5 ovi njihovi neprijatelji okrenuli, a oni nemaju nikakva
znanja nit moi? Alah ih nije uzimao za svedoke kod stvaranja nebesa i
Zemlje, nit kada je njih same stvarao, pa da oni imaju uvida u nevieno!
Allah ih ne uzima za pomagae pa da bi imali kakvu mo i snagu.
130
fa nisam uzimao njih za svjedoke Prilikom stvaranja nebesa i Zemlje
ni neke od njih prilikom stvaranja drugih i za pomagae niam uzimao one
koji na krivi put upuju (18/51).
I oni su Allahova stvorenja, oni ne znaju nevieno, nit Uzvieni Allah
tai njihovu pomo .
. . . i za pomagae niam uzimao one koji na krivi put upuuju (18/51).
Pa da li Allah Uzieni uzima za pomagae one koji upuuju na Pravi Put?
Uzvienom Allahu ne tebaju svetovi. On je vrste moi. To je samo
izra u kome se iznose iluzije politeista da ih slijede. Oni koji slijede ejtna
i ine ga ortakom Allahu idu t pravcem zato to su ih oni obmanom
uvjerili da i ejtan i tna tjno znanje i nadnaravnu mo. Sejtan je zavodnik, a
Allah osuuje zavoenje i zavodnika. Da je Allah sluajno uzeo Sebi
pomonika, On ne bi uzeo zavodnika.
Ovo je smisao koji se eli posti ovim izraom.
Zatm se iznosi druga scena Sudnjeg dana u kojoj se otkriva sudbina
ovih ortaka - lanih bogova kao i sudbina grijenika.
A na Dan kad On rekne: ozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci
Mojir- i kad ih pozovu, oni im se nee odazvati i Mi emo uiniti da iskuse
patnj zbog njihovih ranijih veza, (1852)
i genici ugledae vatru i uvjerie se da e u nju pasti, i da im iz nje
nee povratka biti 08/53J.
Oni se nalaze u takvom poloaju kada nita ne vrijedi neki poziv bez
jasnog dokaa. Allah D od njih da dovedu svoja boanstva za koja tvrde
da su Allahovi orci i nareuje im da ih dovedu, i oni, zaudo, zaboravljaju
da je to Sudnji da, pa ih zovu, ali tobonji bogovi im se ne odazivaju i t
takozani bogovi i oni su neka Allahova storenja koja, ustvari, ne mogu ni
sebi ni drugome nita pomoi u ovom stanom poloaju. Allah je i jednima
i drugima, oboavanim i onima koji su ih oboavali, pripremio propast, a to
je vata - da iskuse patnju zbog njihovih ranijh vezao8/52J.
Grijenici su primjeti. Due su im ispunjene stahom i nemirom.
Oekuju svaog moment da padnu u vatu. Zar moe bit neto tee od
ekanja kazne i muke, a ona tu? Uverli su se da se ne mogu spasit patje,
nema im izbora.
d\
I genici ugledae vatru i uvjerie se da e u nju pasti, i da im iz nje
nee povratka biti 08/53J.
Oni su mogli imat onoga ko e ih spasit od vate da su usmjerili
svoja srca prema Kur'anu i da nisu polemizirali o Istni koju im je Kur'an
donio. Allah im je dao u Kur'anu primjere ije vrste obuhvataju sve
situacije.
U ovom Kur'anu Mi na razne naine objanjavamo ljudima
svakovrne primjere, ali je ovjek, vie nego iko, spreman da raspravlja
(18/54.
U kontekstu se na ovom mjestu kae za oveka da je on ej (neto)
to najvie polemie, da bi ovek odbacio svoju oholost i smanjio
zavodljivost, da osjet da je on jedno od brojnih Allah ovih stvorenja, da se
on od svih ovih stvorenja najvie prepire pa i nakon toga to je Allah donio
primjere za sve u ovom Kur' anu.
U tekstu se dalje govori o sumnji za koju se veu brojni nevernici,
a takvih je bilo bezbroj kroz protok vremena i poslanstva.
A ljude, kada im dolazi uputa, odvraa od vjerovanja i od toga da od
Gospodara svoga mole oprosta samo zato to oekuju sudbinu drevnih naroda
ili to ekaju da ih snae kazna na oigled svega svijeta (18 J.
Uputstava im je objavljeno dovoljno da bi bili upueni, meutm, oni
tae da im se dopust i da ih pogodi ono to je i raije nevernike narode
snalazilo, smatajui da je to neto nestvarno, da se ne moe dogodit i
ismijavajui 5 tome, ili da im se bar da pa da im doe t kana iznenada
koju oni primjeuju da ih pogaa. Samo tada oni bi se uvjerili i postali bi
vernici.
To i slino tome ne spada u kompetenciju Verovjesnika pa da
nevjernici budu upropateni kao to je bio primijenjen Allahov zakon na
ranija pokoljenja, nakon to su im bile prikaane nadnaravnost, a oni su i
toslije toga ostli kai su i bili; upuivanje kazne je u Allahovim rukama.
Sto se te poslanika, oni su samo misionari i opominjai.
132
Mi aljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da
opominju. A nevjerici se raspravljaju, slue se neitinama, da bi time
opovrgli Istinu, i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama 08/56).
Istna je jasna. Meutm, oni koji ne vjeruju prepiru se koristei
neistnu da bi tme porazili Istnu i poremetli je. Kada insistraju na
nadnaravnosti i trae da se nad njima ubrza kazna oni ne trae
zadovoljsto, nego omalovaavaju dokae i upozorenja i ismijavaju se.
ima li nepravednijeg od onoga koj, kad se dkazima Gospodara
svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onog to je uinio?
Mi na srca njihova pokrivae stavljamo da Kur'an ne shvate, i gluhim ih
inimo; i ako ih ti na pravi put pozove, oni, kad su takvi, nikada nee
pravim putem poi (1857).
Oni koji ismijavaju Allahove dokaze i upozorenja, ne teba se nadat
da e shvatt ovaj Kur'an, nit da e se njime okoristt. Zbog toga je Allah
stvio zavjesu na njihova srca da nita ne shvate, na njihove ui da nita ne
uju i odredio i je zabludu zbog njihova ismijavanja i odbojnost tako da
nikada nee bit upueni. Da bi neko bio upuen, on teba da ima srce
otoreno i spremno Zprijem.
Gosodar tvoj mnogo prata i neizmjerno je milostiv; da ih On za ono
to zasluuju kanjava, odmah bi ih na muke stavio 08/58).
P Allah, iz milost Svoje, daje im roka, odgaa im stadanje kojeg
oni pouruju, akaznu On nee zanemarit.
Ali, njih eka odreeni as, od koga nee nai utota (1858).
I na ovom svijetu moe ih snai kazna, ali na buduem dobit e
prema zasluzi.
inili su nasilje i grijeili pa zsluju kau ili totlnu propast kao
neka drevna naselja. Da nije Allah odredio da ih ostavi do odreenog roka,
Njegova odredba bi bila nad njima odmah provedena. Zbog toga oni nisu
kanjeni kaznom nekih ranijih naselja, nego im je odreen drugi termin
koga oni ne mogu zamijenit.
A ona sela i gradove smo razorili zato to stanovnici njihovi nisu
vjerovali i za propast njihovu bismo tano vrijeme odredili 08/59).
Neka ih ne zavodi to to im je Allah dao rok za kasnije. Taj termin e
doi. Allahov zaon se ne mijenja. Allah ne mijenja obeanje.
133
Id4
A kada MUsa ree momku svome: "Sve u ii dok ne stignem do mjesta
gdje se sastaju dva mora, ili u dugo, dugo ii" 08/60J.
I kad njih dvojica stigoe do mjesta na kome se ona sastaju, zaboravie
na ribu svoju, pa ona u more kliznu (18/61).
A kada se udljie, MUsa ree momku svome: 'Vaj nam uinu nau,
jer smo se od ovoga naeg putovanja umorli" (18/62J.
"idi!" - ree on - "kad smo se kod one stijene svratili ja sam zaboravio
onu rbu, - sam ejan je uinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem -,
mora da je ona skliznula u more; ba dnovato!" 08/63J.
"E, to je ono to traimo!" - ree Musa, i njih dvojica se vratie putem
kojim su bili doli, 08/64J
i naoe jednoga Naeg roba kojem smo milost Nau darovali i onome
to samo Mi znamo nauili (18/65J.
(Mogu li da te pratim" - upita ga Musa -, (ali da me poui onome
emu si ti ispravno pouen?" (18/66).
'Ti sigurno nee moi sa mnom da izdri( - ree onaj -, 08/67J
(a i kako bi izdrao ono o emu nita ne zna?" 08/68J.
(djee da u strljiv biti, ako Bog da.- ree MUsa - (i da ti se ne
ni u emu protiviti" (18/69).
'o e me ve pratiti" - ree onaj -, (onda me ni o em ne Pitaj dok
ti ja o tome prvi ne kaem!" (18/70).
I njih dvojica krenue. I kad se u lau ukrcae, onaj je probui. (Zar je
probui da potopi one koji na njoj plove? Uinio si, doita, neto vrlo
krpno!" n8/7IJ.
(Ne rekoh li ja" - ree onaj - (da ti, doista, nee moi izdrati sa
mnom?" (18/72J.
135
"Ne karaj me to sam zaboravio" - ree - "i ne ini mi potekoe u ovom
poslu mome!" (18/7.
I njih dvojica krenue. I kad sretoe jednog djeaka pa ga onaj ubi,
m0 ree: "

to ubi dijete bezgreno, koje nije nikoga ubilo! Uinio si, zaista,
neto vrlo runo!" (18/74).
"Ne rekoh li ja tebi" - ree onaj - "d ti, doista, nee moi izdrati sa
mnom?" (18/75).
'ko te poslije ovoga za bilo ta upitam" ree -, "onda se nemoj sa
mnom druiti. Eto sam ti se opravdao!" 08/76).
I njih dvojica krenue; i kad dode do jednog gada, zamolie
stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbie da ih ugoste. U gradu njih
dvojica naioe na jedan zid koji tek to se nije sruio, pa ga onaj prezida i
ispravi. "Mogao si" - ree Musa - uzeti za to nagradu" 08/77.
"Sada se rastajemo ja i ti. - ree onaj -, ''a da ti objasnim zbog ega
nisi mogao da se stri 08/78J.

to se one lae tie, - ona je vlasnitvo siromaha koji rade na moru, i

ja sam je otetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lau
otimao; 08/79)
to se onog djeaka tie, - roditelji njegovi su vjernici, pa smo se
pobojali da ih on nee na nasilje i nevjerovanje navratiti, (18/80)
a mi elimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i estitijeg
od njega, i milostivijeg; 08/8V
a to se onog zida tie, - on je dvojice djeaka, siroadi iz onog grada,
a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar ovjek i
Gospodar tvoj eli, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve
to ja nisam uradio po svome rasuivanj. Eto, to je objanjenje za tvoje
nestrljenje!" (18/82).
Ova cjelina je i biografje Misaa (alejhi' s-selam) . Ona se nigdje na
drugom mjestu u Kur'anu ovako cjelovito ne spominje kao u ovoj suri.
Kur'an ne defnira mjesto gdje se ovo dogodilo osim to kae "na stecitu
dvaju mora". Kuran ne defnira ni vrijeme, u koje doba Misova ivota se
to dogodilo, da li je to bilo dok je on ivio u Egiptu ili poslije njegova izlaska
sa svojim narodom. A onda, ako je to bilo poslije izlaska D Egipt, da li je
to bilo prije nego je sa svojim narodom otao u Blagoslovlenu zemlju ili
136
poslije odlaska u tu zemlu, kad se zadravao izva nje, ne uavi - jer je
tamo vladao nasilniki naroq, mje to bilo poslije njihova dolaska, kad su
bili u lutaju, rasut, ratkai.
Kur' a takoder nita ne govori o Dobrom robu koga je sreo Musa.
Ko je on? Kako se zove? Da li je bio nebijj (vjerovjesnik) , re sul (poslanik) ,
uenak ili evlija?
Brojna su kazivana o ovom sluaju koje prenose lbni Abbas i drugi.
Mi emo se zadrat na onome ta kae Kur' an da bismo ostal i dalje U
okrlju Kur'ana. Verujem da izlaganje ovog sluaja, kao je izloeno u
Kur' anu, bez dodataka, bez defniranja mjesta, vremena i imena, ima
posebnu svrhu. Prema tome, i mi emo ostat pri tekstu Kur' ana,
railjajui o njemu.

A kada MUt ree momku svome: "Sve u i dk ne stignem do mjesta

gdje se sastaju dva mora, ili u dugo, dugo ii" (860).
Vjerovatno, a Bog najbole zna, da je "stecite dvaju mora"
Sredozemno i Creno more, a Medmea je mjesto njihova sureta u zoni
Gorkih jezera i jezera Timse h, ili je to stecite Akabskog zaleva i Sueca na
Crenom moru. Ovo mjesto je bilo jedno od najznaanijih historijskih
mesta Sinova Isralovih poslje nihova izlaska iz Egipta. Bilo kako bilo,
Kur'an ukratko to kae, i mi emo 8 ovim ukazivajem zadovolit. 11
U ovog kazivaja shvatt emo kasnije da je Musa (alejhi' s-sela)
imao odredeni cilj ovog putovanja na koje se odluio - da je iza toga stajao
odredeni posao pa se odluio da doe do stecita mora bez obzira na
potekoe i vrijeme koje e utoit. On govori o ovoj odluci, kako prenosi
Kur'an, rijeima emdije huquba . . . ili dugo dugo ii (IB/6), a hukub neki
Govorei o ovom sluaju u Kur' anu, Buhari kae: "Prenio na je Humejdi, Sufan, Amr
ibni Dina, Sid ibni Dubejr: "Rekao lbni Abassu da Naufel Bekali trdi da Musov
drug Hidr (alejhi'sselam) nie Musa drug sinova Israilovih. Na to je Ibni Abass dodao da
ova Boiji nepriatel lae i kae: "Meni je prenio Ubejj ibni K'ab, (Bog bio zadovola
nime) da je on uo kako Verovesnik (aejhi' s-selam) k: MOsA je govorio Sinovima
IsrAlovm pa je neko upito: "Koji je ovek nauenii!" "Ja" odgovoro je M us. Tada ga
je A ukorio da mu nije dao svo znanje. A mu je tada objavio da ima ovek u
Medmea Bahrejn koji je uenii od tbe." Tada je Mus upito kao da doe do njega. U
odgovoru je staalo: "Da uze Wsobom ribu i stvi je u zembii i gde nestne rbe, on je
0.
11
Ktde i drugi kau: To je Perzisko more na istoku i Sredozemno more na zapadu.
Muhammed ibni Ka' b Kurez k:Siecite dvau mora je kod Tande na kranjem dielu
Maroka. Mi ne prihvato ni jedno ni drugo miiene.
Id
kau znai godina dana, drugi osamdeset godina. U svakom sluaju, to
govori o odlunost, a ne o periodu:
I kad njih dvojica stigoe do mjesta na kome se ona sastaju, zaboravie
na ribu svoju, pa ona u more kliznu (18/61).
A kada se udaljie, Musa ree momku svome: "Daj nam uinu nau,
jer smo se od ovoga naeg putovanja umorili" (18/62).
'Vidi!" - ree on - ''ad smo se kod one stijene svratili ja sam zaboravio
onu ribu, - sam ejtan je uinio d je zaboravim, da ti je ne spomenem -,
mora da je ona skliznula u more, ba udnovato!" (186).
Najverovatije je da je ova riba bila pena, da je oivjela i nastavila
put skliznuvi u more. To je bio jedan od AHaovih znakova MusAu
pomou ega je mogao sanat gdje je dogovoreno mjesto, sa dokaom koji
je zaudio njegova momka: da je riba nastavila put morem, mada je znailo
da im je iskliznula i zaronila u more, to je i bilo udo. Izgleda da je ovo
putovanje u cjelini bilo nevieno iznenaenje. I ovo je bilo jedno od th
uda.
Musa je shvato da su proli dogovoreno mjesto koje mu je odredio
njegov Gospodar gdje e se susrest sa Dobrim robom, da je on tamo kod
odreene stjene, pa su se on i njegov momak vratli istm tagom i nali ga
to.
"E, to je ono to traimo!" - ree Masa, i njih dvojica se vratie putem
kojim su bili doli, (1864)
i naoe jednoga Naeg roba kojem smo milost Nau drovali i onome
to samo Mi znamo nauli (18/65).
Izgleda da je taj susret bio tajna Musaova u susretu sa njegovim
Gospodarom i da njegov momak o tome nije znao nita sve do ovog
susreta. Potom su se MusA i Dobri rob osamili, kako stoji u slijedeim
scenama ovog kazivanja:
"Mogu li da te pratim" - upita ga Masa -, "ali da me poui onome
emu si ti ispravno pouen?" (18/66).
U ovakvom ponaanju dostojnom poslanika ovjek moe shvatt, ali
ne odluno, da tai nauku upuen od Dobrog roba uenoga.
P nauka ovog ovjeka nije ljudska, jasna nauka ii uzoci daju
neposredne rezultate. To je neka vrsta iskonske nauke o nevienom koju
138
je Allah dao Musau onoliko koliko je On hto radi mudrost koju je On hto.
Zbog toga Musa nema snage da se stpi i podnese oveka i njegove
postupke, bez obzira to je poslanik, jer ovi postupci, prema vanjskoj
manifestaciji, razumskom logikom sukobljavaju se sa odredbama koje se
manifestraju pa je bilo potrebno spoznat ta se krije iza nedokuive
mudrost; u protvnom, t postupci bi bili udni i izaali bi osudu. Zbog
toga se Dobr rob, kome je dato iskonsko znanje, plai da Musa nee moi
podnijet njegovo druenje i postupke.
'Ti sigurno nee moi sa mnom da izdri" - ree onaj -, 08/67J
"a i kako bi izdrao ono o emu nita ne zna?" (18/68).
Musa odlui da bude stpljiv i pokoran, da tai pomo od Allaha i
nastvi put.
'Vidjee da u strljiv biti, ako Bog da!" - ree mu0 "i da ti se neu
ni u emu protiviti" 08/69).
Ovaj ovek jo vie potvruje i Musau objanjava uvete druenja
prije nego pone putovanje, t. da se Musa stpi i da ne postavlja pitanja, da
mu nit od svojih postupaka ne objanjava sve dok mu on ne otrije tajne
toga.
'o e me ve pratiti" - ree onaj -, "onda me ni o em ne pitaj dok
ti ja o tome prvi ne kaem!" 08/70).
Musa je to prihvato. Najednom, mi se nalazimo pred prom scenom
ove dvojice:
I njih dvojica krenue i kad se u lau ukrcae, onaj je probui (18/71).
Probui lau koja nosi i njih i s njima druge putike, a oni - usred
dubokog mora! Ovaj Dobri rob doe i probui lau! Na oit pogled ovaj
postpa je doveo u opasnost i lau i putike, iloio ih potopu i doveo do
ovog zla. Zato je ovaj ovjek uradio ovo zlo?
Musa je, pred ovim udnim postupkom koji nema logikog
opravdanja, zaboravio ta je obeao ovom oveku i ta je ovaj ovek njemu
rekao. ovjek poima samo ist i cjelovit smisao, ali kada se sukobi sa
praktnom njegovom primjenom i stvarnim njegovim uzrokom, osjea da
to nije ono to se dalo pojmit. Praktno iskusto je drugaijeg "okusa",
nije kao ono pojmljiva. Eto, ovo je taj Musa koji je bio unaprijed opomenut
da se nee moi stpjet nit podnijet ono to ne zna i o emu nije
139
obavijetn. Odluio je da e bit stpliv, molio je da nastavi da ga prat
dajui novo obeaje i primaui uvet. Eto, on suoava 8 pranim
postupcima ovog ovjeka pa osjea da djelo zasluuje osudu.
Da, priroda MCsAova je emiconala, odbrambena priroda. To 8
pokazalo u njegovim postpcima kroz sve b negova ivota, poev od
onda kada je udario psnicom jednog Egipanina kada je primijeto da se
tue sa jednim Israiliainom, pa ga ubio u odbrani. Tada se obrato Allahu
molei oprost, a kada je doao drugi dan, primijeto je tog istog
Israiliaina kako se ponovo tue, 8 drugim Egipainom.l2
Da, to je bila prroda Muslova. On nie mogao podniet to to je
uradio ovaj ovjek i nie mogao ispunit dato obeanje koje je prekinuto
udnim postpkom ovog oveka. Ludska priroda u cjelini osjet da kod
susret praktnog iskusta ralog i okus nisu teoretske prirode nit se
stari mogu potpuno spoznat dok ih ovek ne okusi i ne isproba.
Zbog toga MusA ne odobravajui to, planu:
"Zar je probui da potopi one koji na njoj plove? Unio si, doita,
neto vrlo krpnor (1871).
Sa stplenem i vlo smireno Dobri rob ga podsjet na ono to mu je
rekao na saom poetu.
"e rekoh li ja" - ree onaj - "d ti, doita, nee moi izdrati sa
mnom?" OB7ZJ.
MCsA izinava i kae da je zaboravio i moli saputika da mu
oprost i da mu nee vie obraat 8 pitanjima.
"e karaj me to sam zaboravio" - ree - "i ne ini mi potekoe u ovom
poslu mome!" f187J.
Ovaj ovjek primi MusAovo iznene. Mi sada nalaimo pred
drugom scenom:
I njih dvojica krenue. I kad sretoe jednog djeaka, ovaj ga ubi . . .
(18/74.
Ako je pro buenje lae moglo dovest do potopa svih putika, ova
put je ubisto deaka bilo namerno, ne sluajno, zai da je to grozi
Y|-qiu eta#t-qarea,uqe|at-teswira}aaiFiI-qareai.
140
postupak. MusA nije mogao da to podnese, premda je bio podsjean na
dato obeanje.
mk0 ree: (

to ubi dijete bezgreno, koje nije nikoga ubilo! Unio si,

zaista, neto vrlo runo!" (18/74).
Ovaj put nije bio zaboravio nit je bio nemara, nego je to rekao
namjerno da bi osudio ovakav in koji nije mogao podnijet nit da mu
pronae uzrok. Po MusAovu miljenju, djeak je bio nevin. Nije poinio
nikao djelo koje zahtjeva kanu ubistom.

tvie, djeak nije bio

punoletan pa da bi odgovarao Z poinjeno djelo.
Po drugi put Dobri rob podsjea MusAa na dat uvet i obeaje
MusAovo i ree mu t muje kazao i pri put, a jedno za drugim se iskustva
potruju.
(Ne rekoh li ja tebi" - ree onaj - (da ti, doista, nee moi izdrati sa
mnom?" (IB/75J.
Ovaj put potvruje to to mu je rekao, pa kae: "Ne rekoh li ja tebi?
Tebi tano i defnitvno. Ti se nisi tme zadovoljio, a taio si da nastavi
druenje i prihvato si uvjet.
MusA dolazi sebi i primjeuje da se suprotstavio svom obeanju dva
puta. Zaboravio je na ta se obavezao i nakon to ga je podsjeto da
promisli, inae odlazi i prekida dalji put u drutvu. MusAu je data
posljednja prilika.
'o te i poslije ovoga za bilo ta upitam" ree -, (ond se nemoj sa
mnom druiti. Eto sam ti se opravdao!" (18/76).
U kontekstu se kazivanje dalje nastavla kad najednom- mi smo pred
teom scenom.
I njih dvojica krenue; i kada dodoe do jednog gada, zamolie
stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbie da ih ugoste. U gradu njih
dvojica naioe na jedan zid koji tek to se nije sruio, pa ga onaj prezida i
ispravi 08/77.
Njih dvojica su gladni. Oni se nalaze u mjestu iji su stanovnici
krtce. Ni gladnog nee da nahrane, nit gosta da ugoste. Zatm ovi putici
primjeuju da se jedan zid nageo, skoro da se srui. Ovaj putik kao da
zidu vraa ivot i volu, kao da je on ivo bie, pa kae: koji tek to se nije
sruio (18!77 kad taj stanac poe da popravla zid i podie ga bez ikakve
141
naknade.
I ovdje Mus osjet proturenost.

ta je navelo ovog oveka,

ramilja Musa, da se ovoliko mui i ispravlja zid koji se sruio u ovom
naselju ije im stovnitvo nije dalo da to pojedu, a oni tako gladni.
Odbili su da ih ugoste. Zar nije normalno da za to zatai da mu plate, za
ta bi uzeli hrane da jedu.
"Mogao si, ree Misa, uzeti za to nagradu" 08/77).
To je bio kraj i rastanak. Musa nije imao mogunost nove isprike nit
je bilo prostora da se dalje drui sa ovim ovekom.13
"Sada se rastajemo ja i ti!" - ree onaj -, "pa da ti objasnim zbog ega
nisi mogao da se stri" 0878).
Sve dovde, a m smo to pratli u tekstu Kur' ana, Musa je bio izloen
stlnim iznenaenjima, iju tajnu mi ne znamo. I na je stv bio kao i stav
Musov.

tavie, mi ne znamo ko je taj koji tako udno postupa. Kur' an

nam ne govori kako mu je ime, ime dopunjava nejasnu atosferu koja
nas okruuje. Kakva je vrijednost u njegovu imenu? Kur' a tme hoe da
nam predoi visoku Boansku mudrost koja ne uraa bliskim plodom,
nadomak vienja, nego smjera dalekim ciljevima koje ne moe zapazit
ogranieno oko. Nespominjanje njegova imena ide ukorak sa znaenjem
moralne osobenost lica koje se spominje. Neviene snage dominiraju
ovim kazivanjem od samog njegovog poetka. Eto to je Musa koji eli da
se srete sa ovim obeanim ovjekom, da ide s njim. Meutm, njegov
momak zaboravlja njihov ruak kod one stjene i kao da je zaboravio da se
vrat i tamo da bi nali ovog oveka. Oni se ne bi susreli da su ili jedan
prema drugom i ne bi ih sudbina vratla ka onoj stjeni po drugi put. Sva
atosfera je nejasna i nepoznata. Tako je isto nepoznato i tajansteno ime
ovog oveka u kontekstu Kur'ana.
Napokon tajna poinje da se rasvjetljava.

to se one lae tie, - ona je vlasnitvo siromaha koji rade na moru, i

ja sam je otetio jer je pred njima bio jedan vladr koji je svaku ispravnu lau
otimao; 08/7J
Sa ovom mahanom laa je bila spaena, nije je uzurpirao taj nasilni
vladar.

teta je bila mala i neznata, to ju je ouvalo da je ne zadesi vea

teta da je bila ispravna.
Ovdje je kra ptaestog dza, ali mi nastavljamo da bismo zavrili ovo kaivanje.
142
to se onog djeaka tie, - roditelji njegovi su vjernici, pa smo se
pobojali da ih on nee na nasilje i nevjerovanje navratiti, (18!80J
a mi elimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i estitijeg
od njega, i milostivijeg; (18/81)
Ovaj mladi svojom pojavom i vanjskim izgledom nije odavao da
zasluuje ubistvo, otrila se zavjesa tajne sa njegove istne Dobrom robu,
jer je mladi, ustvari, bio nevjernik, nasilnik. U sebi je krio sjeme
neverovanja i nasilja, to e se sa protokom vremena pojavit i obistnit.
Da je ivio, on bi svoje roditelje navrato na neverovanje i nasilje i zapalio
bi u njima podstek ljubavi prema njemu, da se povedu njegovim putem, pa
je Allah ovog Dobrog roba uputo da ubije ovog mladia ija priroda u sebi
krije nevjernika i nasilnika. Da im Allah da boljeg nasljednika od ovog
mladia i smiluje se njegovim roditelima!
Da je ovo pitanje bilo povjereno ludskom prirodnom znanju, ono bi
tetralo ovog mladia prema njegovoj oitoj spoljanjost, i ne bi postojalo
pravo nad njim poto jo nije bio poinio djelo koje zakonski zasluuje
smrtu kanu. Niko drugi do Allah i Njegov rob koji ima uvida u neke tajne
nema prava da sudi bilo kome prema skrivenim tajnama, nit da donosi sud
na bazi ovog znanja osim presude prema vanjtni koju prihvaa i eriat, ali
Allahova naredba poiva na Njegovu znanju o dalekim nepoznanicama:
a to se onog zida tie, - on je dvojice djeaka, siroadi iz onog gada,
a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar ovjek i
Gosodar tvoj eli, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve
to ja nisam uradio po svome rasuivanju. Eto, to je objanjenje za tvoje
nestrljenje!" n8/82J.
Zbog ovog zida se namuio ovaj ovjek dok ga je ispravio i nije taio
od stanovnika ovog naselja nikakvu nagradu. Njih dvojica umiru od gladi
a stanovnici naselja nee da ih ugoste. Zid je u sebi krio riznicu u kojoj je
bilo bogatstvo dvoje ne jakih je tma ovog nasela. Da je ostavio tako zid, on
bi se sruio i pojavila bi se ispod njega riznica i dva maliana ne bi dola do
nje. Poto im je otac bio dobar ovek, to im je Allah hto pomoi, dobrotom
ovog ovjeka, a djeca su jo nejaka, a kad odrastu i ojaaju da se domognu
te riznice, nek uzmu iz nje to blago onda kada budu sposobna da ga uvaju.
Ovaj ovjek tada otese svoju ruku od ovog pitnja, a to je Boija
milost koja je predvidjela da se ovako postpi. To je Allahova odredba, a ne
odredba ovog ovjeka. On ga je upoznao sa ovom nepoznanicom u ovom
pitanju i o onom prie ovog pitnja. On ga je uputo da ovao postupi kod
143
ovih pitanja sukladno onome koga je upoznao sa Svojom tajnom. Cop odar
tvoj eli, iz milosti Svoje . . . Sve to ja niam uradio po svome rasuivanju
(18/82.
Sada je spao zastor sa mudrost tavog postupka i sada je otkrivena
Allahova tjna koju moe spoznat sao onaj s kojim je Allah zadovoljan.
U zbunjenost otrivana tjne i podignutog zastora ovjek se izgubio
iz konteksta, kao to se i pojavio. Otao je u nepoznato, kao to je i doao
iz nepoznatog. Ovo kazivanje predstavla veliku mudrost. Ta mudrost
moe bit otrivena sao u odreenoj meri, a onda ostje opet sakrivena,
ostaje iza zavjese, u Alahovu znaju.
Ovako se povezuje, u kontekstu ove sure, kazivanje o MusAu i
Dobrom robu sa kazivajem o Ashab' i-kehf, u preputanju tajne ovoga
sao Allahu koji rasporeuje djela Svojom mudrou, sukladno Svojim
kompletim znanem koje je nedokuivo ludima koji stoje iza zastora.
Njima se otrivau tajne samo u odreenoj mjeri.
Ovim se zavrava petnaest duz, slijedi esnaesti rijeima
Uzienoga:

to se tie one lae, ona je vlasnitvo siromaha koji rade na moru, . . .

(18/79).
144