Luni mostovi

Graevinski fakultet Sveuilita u Zagrebu predmet: MASIVNI MOSTOVI Skripte uz predavanja

5. MOSTOVI LUNI

SADRAJ: 5. LUNI MOSTOVI
......................................................................................................................1 5.1. Opdi
pojmovi........................................................................................................................2 5.2. Povijesni
razvitak .................................................................................................................3 5.2.1 Prvi
svodovi..................................................................................................................3 5.2.2 Mostovi starog
Rima ....................................................................................................4 5.2.3 Razdoblje do 18. stoljeda
.............................................................................................6 5.2.4 Razvitak do poetka 20. stoljeda
................................................................................10 5.2.5 Prvih 50 godina betonskih
lukova..............................................................................11 5.3. Oblikovanje i izvedba suvremenih
masivnih lukova .........................................................14 5.3.1 Izvedbe na
skeli..........................................................................................................14 5.3.2 Prve konzolne izvedbe
jadranskih lukova..................................................................16 5.3.3 Konzolna izvedba formiranjem
reetke......................................................................17 5.3.4 Kineski mostovi s krutom
armaturom........................................................................18 5.3.5 Japanski postupci izvedbe
..........................................................................................19 5.3.6 Francuski mostovi sa spregnutim
nadlunim sklopom ..............................................20 5.3.7 Suvremeni mostovi izvedeni konzolnim
postupkom .................................................22 5.3.8 Lukovi izvedeni zaokretanjem polovica
....................................................................24 5.4. Naela oblikovanja i konstruktivni detalji
.........................................................................24 5.4.1 Uobiajeni sustavi
......................................................................................................24 5.4.2 Odreivanje optimalnog
oblika osi luka ....................................................................27 5.4.3 Zakon promjene poprenog
presjeka luka .................................................................30 5.4.4 Metoda obrnutog
opteredenja.....................................................................................33 5.5. Statike
provjere.................................................................................................................36 5.5.1 Modeliranje
za proraun ............................................................................................36 5.5.2 Potporna (tlana)
linija...............................................................................................38 5.5.3 Provjere stabilnosti
luka.............................................................................................39 5.5.4 Modeliranje tapnim
elementima za proraun na raunalu........................................41 5.5.5 Proraun luka u poprenom
smjeru............................................................................42 5.6. Literatura
............................................................................................................................43

Zagreb, veljaa 2003.

1

Luni mostovi

5.1. Opdi pojmovi Vanjsko opteredenje u grednim nosaima izaziva moment savijanja. U nosau se
formiraju tlana i vlana zona, da bi se opteredenje predalo na tlo putem reakcija na osloncima.
Vertikalno opteredenje na gredni nosa rezultira vertikalnim reakcijama. Ukoliko gredu zakrivimo u
konveksan oblik, formirajudi tako luk ili svod, u njoj nastaje tlana sila, kojoj se odupiru vertikalne i
horizontalne reakcije na osloncima. Oblikovanjem lunog nosaa postie se prijenos vanjskog
vertikalnog opteredenja preteno tlanom silom. Momenti savijanja se smanjuju, a u idealnom
sluaju ak iezavaju (slika 1).

Slika 1. Raspored naprezanja po visini presjeka nosaa. a)U idealnom sluaju luk je optereden
centrinom tlanom silom (1), no u stvarnosti ona djeluje ekscentrino (2). b) Isto vanjsko
opteredenje u grednom nosau izaziva moment savijanja, dakle, tlana i vlana naprezanja. Dio svoda
uz oslonce naziva se peta svoda, dok je njegov predio oko najvie toke tjeme svoda. Visinska razlika
izmeu pete i tjemena svoda naziva se strelica svoda (slika 2). Intrados je linija donjeg ruba svoda,
dok je ekstrados linija gornjeg ruba svoda. Raspon svoda (L) je horizontalni razmak sredita leajnih
ploha, dok je otvor svoda horizontalni razmak izmeu toaka intradosa. Bitan parametar kod
promatranja svodova je splotenost ili plitkost, predstavljena omjerom strelice prema rasponu (f/L).

Slika 2. Osnovni dijelovi svoda.

2

Luni mostovi

Luni most se, osim glavnog nosaa, sastoji i od niza ostalih dijelova, koji su prikazani na slici 3. U
sluaju kada se sekundarna konstrukcija, koja nosi kolnik, nalazi nad lukom nazivamo je nadluni
sklop. Opdeniti naziv za ove dijelove je pomost.

Slika 3. Pojmovi vezani uz suvremeni luni most s kolnikom gore. 5.2. Povijesni razvitak 5.2.1 Prvi
svodovi

Povijesni razvitak lunih mostova vrijedan je prikaza jer se radi o jednom od najstarijih sustava za
savladavanje vedih raspona. Kroz najvedi dio povijesti civilizacije svod je bio glavni nain trajnog
premotenja neke prepreke. Svi ostali sustavi znatno su mlai. Iskustva koja su prikupljena
tisudljetnim graenjem lukova nisu eksplicitno sadrana u suvremenoj tehnikoj znanosti, teorijskim
raspravama i pogotovo u raunalnim programima. Suvremene graevine u koje su

3

Luni mostovi

kritiki utkana iskustva prolih narataja mogu postati samo bolje, jer i dananja razina znanja jo
sadri mnogo zanatskih pravila koje je teko nadomjestiti matematikim modelima. Prvi lukovi i
svodovi vjerojatno su nastali na tradiciji graenja blatom i trskom. Svenjevi od tranih stabljika bili
su prvo gradivo za kude u delti Eufrata i Tigrisa. Drevni graditelji su ih slagali u pravokutne okvire, ili
zabijali, a potom savijali jednog prema drugom, povezujudi ih u primitivan luk. Nizovi lukova
povezivani su vodoravnim snopovima u okvir nalik na svod, koji je potom bio oblijepljen blatom.
Obzirom da je povremeno bilo potrebno obnoviti pokrov, blatne su ploe s vremenom postajale sve
deblje. Neke ovakve kude izgorjele bi u estim poarima, nakon kojih bi stvrdnuto blato ostajalo
stajati i bez tranog okvira. U gradu Uru su ispod slojeva mulja, zaostalog nakon Potopa, naeni
ulomci nagorjelih glinenih ploa koje s jedne strane nose otiske trske, pa se moe pretpostaviti da su
prvi svodovi nainjeni pri kraju kamenog doba, 4000 p.K., i to izvedbom na mjestu. Iz istog
razdoblja potjeu i prve opeke, pa se pretpostavlja da su prvi svodovi takoer graeni na tranoj
oplati, a polagai opeka morali su usvojiti naelo radijalnog slaganja. Prvi naeni openi svodovi su
sagraeni oko 3000 g. p.K.

Slika 3. Rekonstrukcija prvog svoda na tranim okvirima i nacrt drevnog kamenog konzolnog svoda.
Neki pretpostavljaju da su primitivne kulture preuzele ideju svoda iz prirode kopiranjem kamenih
lukova nastalih erozivnim procesima. Ovakvi prirodni fenomeni, koji oblikom podsjedaju na lukove
naeni su irom svijeta, no njihovo povezivanje s nizom radijalno sloenih klesanaca predstavljalo bi
prevelik skok u razvoju graditeljskih oblika. Sumerski graditelji su za vede raspone radije koristili
konzolni svod, graen na skeli, od slojeva kamena meusobno povezanih bitumenskim vezivom, gdje
je svaki slijededi malo istaknut u odnosu na prethodni (slika 3). Naeni su ovakvi svodovi raspona do
3,6 m. Prvi svoeni mostovi su mnogo mlai i danas im je teko odrediti pravu starost. Postoje
graevine u Maloj Aziji i graninom podruju izmeu Irana i Iraka koje vjerojatno potjeu iz
predantikog razdoblja, no sustavni razvitak graenja mostova vezan je uz mreu planski graenih
cesta, to su prvi ostvarili stari Rimljani. 5.2.2 Mostovi starog Rima

Premda svod nije njihov izum, Rimljani su bili prvi europski (a vjerojatno i svjetski) graditelji koji su u
punoj mjeri koristili znaajke i prednosti luka, svoda i kupole. Do danas je sauvano preko 400
starorimskih kamenih svoenih mostova koji se pouzdano mogu datirati iz razdoblja dugog oko 400
godina: od 174. g. p.K. pa do 260. g. po.K. Meu njima su i tri akvadukta vodovoda Dioklecijanove
palae, na prilazu Splitu. Mnogi od ovih mostova jo slue svrsi, ak i tekom cestovnom prometu.

4

Luni mostovi

Slika 4. Dijelovi klasinog svoenog mosta. Najvedi broj sauvanih starorimskih mostova ima
polukruni luk, no postoje i mostovi segmentnog intradosa. Najplidi rimski luk ostvaruje splotenost
f/l=0,19. Kod vedine mostova odnos debljine svoda i raspona se krede izmeu 1/10 i 1/20, a najdeblji
svod sastoji se od klesanaca visokih 1,9 m. Izvoeni su i dvostruki svodovi. Visina nadsloja u tjemenu
mosta uglavnom je bila minimalna (manja od debljine svoda). Uvrijeena debljina stupova Rimskih
mostova iznosila je oko 1/3 raspona (ovo je gotovo pravilo za mostove do 10 m raspona). Najdeblji
stupovi dostiu debljinu od oko 1/2 raspona, dok su najvitkiji izvedeni u debljini od 1/5 raspona.
Najvii stupovi doseu oko 40 m. Meu mostovima koji su sauvani, 70% ima raspon manji od 12,5 m,
a 90% raspon manji od 21 m. Rekordni starorimski raspon svoda, od 35,6 m (slika 5), ostvaren je na
jednom segmentnom mostu u sjevernoj Italiji.

Slika 5. Pogled na most Svetog Martina, rekordan po veliini raspona meu starorimskim
ostvarenjima. Rimskim graditeljima nije nedostajalo ideja, poznavali su graditeljske principe i vjetine,
a glavna ogranienja proizlazila su iz nedostatka izvora mehanike snage i vrlo ograniene uporabe
tvrdih metala. Rimljani su poznavali i prije uvrijeena gradiva: kamen, drvo i opeku, pridodavi im
novo gradivo - beton. Klesanci lukova obraivani su i slagani tako da dosjedaju jedan uz drugog, dakle
bez veziva, vjerojatno zbog potekoda uslijed mogudih deformacija kod otputanja skele. Umijede
izrade vapnenog morta preuzeli su od Grka i usavrili. Od metala su izraivali samo spajala, a olovo u
sljubnicama koriteno je vrlo rijetko i tedljivo. Bogato iskustvo gradnje drvetom koristili su pri
izvedbi skela. Svodovi sloeni od usporednih prstenova svjedoe o racionalnoj uporabi skele, koja se
mogla vie puta premjestiti u jednom otvoru. Nosivost rimskih dizalica na ljudski pogon procijenjena
je na preko 6 tona uz dohvat vedi od 13 m. Za razliku od kasnije graenih mostova sa zemljanom
ispunom, rimski su uglavnom imali betonsku ispunu, koja je znatno pridonijela njihovoj zauujudoj
trajnosti. Rimski beton spravljan je tako to je prvo nainjen mort od grubih komada pucolana i vode,
kojim su potom prelijevani unaprijed sloeni komadi krupnog kamena (agregata), a kod gradnje
mostova je koriten samo u ispuni, a nikada izloen.
5

Luni mostovi

Rimski graditelji poznavali su vie naina temeljenja mostova. Pored plitkih temelja na vrstom tlu,
radili su temelje na kratkim zabijenim drvenim pilotima, a za podvodne temelje koristili su zatitu
drvenih zagata s glinenom ispunom ili su potapali sanduke s kamenom ispunom. Stup, ali i petni dio
polukrunog luka izveli bi bez skele. Nakon toga izvodili su preostali dio svoda na drvenoj skeli.
Koristili su jednu ili dvije skele, koje su po dovrenju jednog svoda premjetane u drugi. Kamene
istake pri petnim dijelovima preostalih svodova, kao i namjerno ostavljene udubine upuduju na to da
se skela barem dijelom oslanjala na ved ranije izvedene dijelove mosta. Otputanje skele vrilo se
izbijanjem klinova, nakon ega je ona rastavljana i dio po dio prenoena u naredno polje.

Slika 6. Pogled na starorimski most preko rijeke Taho u Alcantri, panjolska. Uz most najvedeg
raspona treba spomenuti najdulji luni most Puente Romano u Meridi (panjolska) preko 62
raspona, ukupne duljine 755 m, te najvii most Pont du Gard, visine 47,8 m. Zanimljivo je da je
najvedi raspon rimskog mosta, od 35,6 m, drao rekord na tlu Europe sve do izvedbe maurskog mosta
u Malabadiju, 1150. g., a premaen je tek 1204., kada je u Bernu sazidan svod raspona 45 m.
Starorimski graditelji bili su sposobni preuzeti, razraditi i unaprijediti postojeda saznanja
(upoljavanjem obrazovanih Grka), poboljati ih vlastitim izvornim doprinosima (beton) i sagraditi
mostove koji spadaju meu najuspjenije i najtrajnije graevine nae civilizacije (slika 6). 5.2.3
Razdoblje do 18. stoljeda

Na podruju Europe srednji vijek, od pada Zapadnog Rimskog carstva 476. g.po.K., uistinu predstavlja
mrano razdoblje, iz kojeg nemamo mnogo podataka o mostogradnji, niti ouvanih graevina koje bi
starorimske mostove povezivale s prvom graevinom srednjevjekovnog graditelja koja se s njima
moe mjeriti - mostom u Avignonu, dovrenim oko 1185. Ipak, vjerojatno je da je vjetina ouvana u
zemljama Bliskog i Srednjeg istoka, iredi se karavanskim putevima do Dalekog istoka. Najstariji zapisi
o lunim mostovima sagraenim u Kini su iz 2. i 3. stoljeda po.K., a sauvani su ostaci vie graevina iz
5. stoljeda. Prva znaajna sauvana graevina je segmentni luni most raspona 37,4 m, iz 600-te
godine, koji je za ono vrijeme bio vrlo smiona i originalna konstrukcija (slika 7). Pored znatne
splotenosti (0,192) segmentnog luka, treba uoiti i tedne otvore nad lukom. Starorimski mostovi su
imali tedne otvore samo nad stupovima, a nad lukom se oni u Europi javljaju tek u 14. st. Na nekim
starim kineskim mostovima uoljivi su tanki stupovi, koji nisu mogli podnijeti jednostrani potisak
svoda.

6

Luni mostovi

Slika 7. Most An-Chi preko rijeke Chiao, provincija Hopei, Kina, sagraen 605. 617. g. Tradiciju
starorimskog graditeljstva odralo je Istono Rimsko carstvo, ije razdoblje zavrava padom Carigrada
u ruke Turaka 1453. Sauvani mostovi u Turskoj i na Srednjem istoku upuduju na mogudnost manje ili
vie kontinuiranog odravanja zanata do vremena kada su ga Arapi i Turci bili spremni preuzeti. Uz
prodor Turaka vezana je uporaba iljatog luka u europskoj mostogradnji (neki ga zovu Maurskim ili
Gotikim). Nadolazede arapske kulture preuzele su i usavrile starorimsko umijede gradnje mostova,
dodavi izvorne elemente. Smatra se da se povijest mostogradnje u Europi nakon pada Zapadnog
rimskog carstva nastavlja mostom u Avignonu, graenim 1177. 1185. g. Zapravo, u vie
srednjovjekovnih gradova u relativno kratkom razdoblju od polovice do kraja 12 stoljeda zapoinje
gradnja velikih lunih mostova (preko Maine u Wurzburgu, Dunava u Regensburgu, Temze u Londonu
i Elbe u Drezdenu). U vie drava tadanje Europe u 12. stoljedu su djelovala benediktinska
redovnika bratstva koja su se bavila gradnjom i odravanjem cesta mostova, izvorno u cilju
olakavanja hodoada . Osim znanja, fragmentarno sauvanih u samostanima jo od starorimskog
razdoblja, dodatni poticaj izgradnji vrstih prijelaza dali su Kriarski ratovi, tijekom kojih je velik broj
Europljana imao se prilike upoznati s dometima orijentalnog graditeljstva. Graditelj mosta u
Avignonu Johan Benezet (St. Benoit) dobro je poznavao starorimsko graditeljstvo. Njegov most
(slika 8) ima raspone od 20 do 35 m, ukupna duljina iznosila je oko 600 m, irina 4,9 m. Koristio je, ali
i unaprijedio neke starorimske elemente, kao to su trokutasti ledobrani oko stupova. irina stupova
iznosi oko etvrtinu najmanjeg svijetlog otvora. No, pravi izvorni doprinos ostvaren na ovom mostu
oituje se u oblikovanju svoda: radi se o krivulji sastavljenoj od tri kruna odsjeka s tri razliita
sredita, kakva do tada nije koritena, a koju moemo ocijeniti povoljnijom od dotadanjih
polukrunih ili segmentnih lukova.

Slika 8. Pogled na most u Avignonu. Do danas su sauvana 4 raspona.

7

Luni mostovi

Srednjovjekovni svod najvedeg raspona bio je sagraen u Italiji, u Trezzu, preko rijeke Ada, 1377.
godine. Luk visine strelice 21 m imao je raspon od 72 m, a bio je izveden od samo jednog sloja
klesanaca. Most je sruen ved 1416. Mostovi ouvani u vicarskoj i sjevernoj Italiji daju naslutiti da je
oprez srednjovjekovnog graditelja kod ostvarivanja vedih raspona bio vie uvjetovan problemima s
temeljenjem negoli nepoznavanjem zanatskih pretpostavki premotenja vedeg raspona. Od iznimnih
ostvarenja, ouvanih do danas, jo treba spomenuti Karlov most u Pragu, dug 500 m i 10 m irok,
graen od 1357. do 1503., Pont Valentre, graen od 1308. do 1355. u Cahorsu, u Francuskoj, sa
zailjenim svodovima, potom most preko rijeke Arno u Firenci, uveni Ponte Vecchio, sagraen 1345.
Ovaj posljednji se sastoji od tri plitka segmentna luka s rasponima od 27 do 30 m, i splotenodu od
0,20. Stupovi su tek neto iri od 6 m, to oblikovanje mosta ini za ono vrijeme radikalnim, pa se
smatra da ova graevina, zajedno s mostom Scaligero na rijeci Adige u Veroni navijeta renesansu.
Most Scagliero, poznat i kao Ponte del Castelvecchio, preko tri raspona, od kojih je najvedi 48 m,
graen je oko 1355. Srednjovjekovni svodovi mostova (kao i starorimski) oblikovani su tako da mogu
stajati samostalno, odnosno svaki za sebe, premda su istodobno graeni svodovi gotikih katedrala
koji nisu mogli stajati bez vanjskih potpornja (kontrafora, lebdedih upornjaka). Pretpostavlja se da je
razlog tome bio vojne naravi: u sluaju ruenja jednog svoda, bilo je bitno da drugi ostanu stajati zbog
lake obnove. Osnovno obiljeje gotikih kupola oituje se u koncentraciji teine i potiska u pojedine
toke oslonca, kako bi prostor katedrale primio vie svjetlosti. Ovaj princip nije primjenjivan kod
mostova koji se oslanjaju na masivne stupove. Zbog toga, zbog ved opisanih problema s temeljenjem
i zbog nemogudnosti procjene sila i naprezanja u elementima graevine, izvoeni su vrlo masivni
stupovi. irina stupova u uzdunom smislu upuduje na nesigurnost oko mogudnosti preuzimanja
potiska, tako da varira, ovisno od osjedaja graditelja, izmeu 1/4 i 2/3 pripadnog svijetlog otvora.
Rasponi srednjovjekovnih svodova vedih mostova varirali su od 12 do 22 metra, uz rijetke iznimke.
Kod oblikovanja linije svoda prevladava polukruni luk, no osim njega graeni su segmentni i bavasti
svodovi, a na nekim graevinama i svod ojaan rebrima, to predstavlja novinu u gradnji mostova,
vjerojatno preuzetu iz crkvenog graditeljstva. iljati lukovi s dva ili tri sredita zakrivljenosti, imaju
prednost pred polukrunima u manjem opteredenju na skelu tijekom gradnje. U obradi kamena
srednjevjekovni graditelji ne doseu preciznost starorimskih uzora, niti njihovu monumentalnost kod
slaganja svodova. Koriste se manji i slabije obraeni klesanci, a nepreciznosti se kod slaganja
kompenziraju mortom. Druge graevine (katedrale) iz istog doba upuduju da se ne radi o nedostatku
zanatske vjetine, ved prije o utjecaju opdih drutvenih okolnosti. Primjetna je tenja uporabe ljepih,
jednolikijih i bolje oblikovanih klesanaca u vidljivom dijelu svoda, dok su se za unutarnji dio koristio
loiji i loije oblikovan kamen. Za razliku od Rimljana, srednjovjekovni graditelji uvrijeeno su koristili
vapneni mort. Problem njegove nepostojanosti i varijacija u kakvodi bio im je poznat, pa je ostalo
zabiljeeno da su ga pokuavali popraviti dodacima (nisu poznavali svojstva prirodnog cementa).
Vedeg napretka na podruju temeljenja od rimskog doba nije bilo. Tijekom renesanse, koja je zaeta
u Italiji u 15. st., mijenjaju se svjetonazori Europljana, a znanost i umjetnost doivljavaju procvat. Ako
se svoeni mostovi promatraju s motrita arhitektonskog oblikovanja, a posebno dekorativnih
elemenata, renesansna obiljeja mogu se razluiti od srednjovjekovnih. Meutim, s tehnikog
motrita u graenju mostova nema vidljive prijelomnice u znaajkama. Poboljanja u oblikovnom
smislu i povedanje raspona i smjelosti lukova obiljeena su pojedinim iskoracima znaajnih graditelja.
Polagani napredak zanatskog graenja nastavlja se do poetka 18. stoljeda, a neke smione ideje na
podruju mostogradnje biti de realizirane stoljedima kasnije. U radovima Leonarda da Vincija po prvi
puta je formulirana spoznaja da je veliina potiska
8

Luni mostovi

luka ovisna o obliku svoda. Meu znanstvenim vizionarima renesanse istie se Faust Vranid, u
povijesti graditeljstva znamenit po prvim skicama izvedivih zavjeenih mostova (slika 9). Manje je
poznato da je u svom djelu predvidio i lune mostove s preuzetim potiskom.

Slika 9) Jedan od mostova Fausta Vranida iz knjige Machinae Novae, iz 1615. Ideja preuzimanja
potiska eljeznim zategama bila je znatno ispred svog vremena. U doba renesanse zavrava razdoblje
dominacije polukrunog luka i zailjenog gotikog luka. Pojava sve plidih lukova je najprimjetnija kroz
16 st., dok u 17 st. zapoinje razdoblje istinske dominacije segmentnog luka, te razvitak ostalih oblika,
prikazanih na slici 10.

Slika 10) Oblici osi svoda ili luka klasinih mostova. a) polukruni svod b) segmentni svod (kruni
isjeak) c) koarasti svod, s tri sredita zakrivljenosti d) gotiki ili iljati svod, s dva sredita
zakrivljenosti. Empirijska pravila konstruiranja lunih mostova, prema kojima se izmjere mosta
odreuju u odnosu na njegovu teinu ili visinu, formulirao je u svojoj knjizi talijanski graditelj Alberti,
oko 1450. Ovdje su po prvi puta izmjere odreene na temelju opteredenja, to prethodi
dimenzioniranju kakvo poznajemo. Meu znanstvene doprinose renesanse ubraja se i konstruktivni
princip reetke, bitan za skele lukova. Jedan od najljepih i najpoznatijih mostova ovog doba je most
Rialto, preko kanala Grande u Veneciji, no pravi doprinos najzamjetniji je na mostu preko Arna u
Firenci, zvanom Santa Trinita (slika 11), kojeg je izvorno sagradio Bartolommeo Ammanati 1567. do
1570. Obris svoda prati lananicu krivulju opisanu funkcijom kosinusa hiperbolnog. Amanati je os
svoda izveo preokrenuvi krivulju provjeenog lanca, nakon to je zakljuio da takav oblik jami
povoljnu razdiobu unutarnjih sila u svodu. Splotenost mosta iznosi 1:8, ili 0,125, vrijednost koja
predstavlja

9

Luni mostovi

velik iskorak u odnosu na do tada ostvarene. Tek 1921. je analitikim putem potvreno da obrnuta
lananica predstavlja jedan nain optimalizacije oblika svoda.

Slika 11) Uzduni presjek mosta Santa Trinita, Firenca 1570. Most najvedeg raspona iz ovog razdoblja
sagraen je u Francuskoj, svod Vieille-Brioude iz 1479. imao je otvor od 54,26 m. Osim njega treba
spomenuti pariki most preko Seine, Pont Neuf, iz 1606., nedaleko kojeg stoji i most Pont Royal, sa
svodom s tri sredita zakrivljenosti. Most preko Garrone u Touluseu, sagraen 1632., ima koaraste
svodove od opeke s najvedim rasponom 34,4 m. Graditelji Otomanskog carstva takoer ostvaruju
znaajna djela, no nisu ukljueni u razvitak koji je vodio formiranju graevinarstva na znanstvenoj
osnovi te pri kraju razdoblja znatno zaostaju. Meu turskim ostvarenjima ovog doba najznaajniji je
Hajrudinov most u Mostaru, sagraen 1556., s rasponom 27,3 m, presvoenim iljatim lukom visine
19 m. 5.2.4 Razvitak do poetka 20. stoljeda

Novo razdoblje u graenju lunih mostova nastupa nakon to su u 17. stoljedu objavljena
fundamentalna djela tehnike mehanike i nakon to je u Parizu osnovana vladina ustanova za
poticanje razvitka graevinarstva, Corps des ponts et Chaussees. 1716. je u Parizu osnovana i
institucija Ingenieurs des Ponts et Chaussees, koja je imala zadatak da svoju djelatnost posveti
iskljuivo gradnji mostova i cesta te da ju potpuno odvoji od arhikteture. Time je gradnja mostova
postala samostalna profesija i to ne vie samo zanatska vjetina, ved inenjerska znanost. Od tog
vremena (poetak 18. stoljeda) graevinske konstrukcije se sustavno proraunavaju. Prva znanstvena
primjena statike na analizu svoenih sklopova nalazi u knjizi izdanoj 1695. u kojoj je kod iznalaenja
unutarnjih sila u luku nosau dominantno opteredenom tlanom silom prvi put primijenjen verini
poligon. Prvi predava i upravitelj Ecole des ponts et Chaussees, Jean Perronet bio je graditelj trinaest
neobino smionih i lijepih mostova te veliki inovator, meu ije doprinose ubrajamo: - prouavanje i
primjenu koarastih lukova, ime je povedana splotenost i dodatno osloboen protjecajni profil -
uvoenje uskih stupova, irine 1/9 do 1/12 pripadnog raspona, u odnosu na uvrijeenih 1/5. Ovakvi
stupovi ne mogu prenijeti jednostrani potisak svoda, ved preuzimaju samo razliku potiska susjednih
raspona - razdvajanje masivnog stupita na dva odvojena stupa, koji podupiru svod rastavljen u rebra
Meu njegovim ostvarenjima istie se most Neuilly, sagraen 1773. s pet koarastih lukova otvora po
39 m i strelice 9 m, (splotenost 0,23), debljine stupova 4.3 m, to iznosi 1/9 otvora. Valja, takoer,
spomenuti njegove mostove Nemour, gdje je splotenost 1/15, Sainte-Maxence, splotenosti 1/10, La
Concorde sa 1/8 (slika 12).

10

Luni mostovi

Slika 12. Perronet-ov most Pont de la Concorde, Pariz 1790. Novi doprinosi donijeli su sa sobom i
neke neeljene posljedice: na Perronet-ovim mostovima zabiljeeno je znaajno slijeganje nakon
otputanja skele, u veliini od oko 1/72 raspona. Industrijska revolucija donijela je masovnu
proizvodnju lijevanog eljeza od kojeg je izraen prvi metalni most 1779. godine i to luni most preko
rijeke Severn u Coalbrookdalu (Velika Britanija), raspona 30.0 m. irenje eljeznike mree u Europi
zahtijevalo je gradnju mnogobrojnih mostova vedih raspona (zbog ogranienja na voenje trase) i
nosivosti (prometno opteredenje znatno vie utjee na izmjere mosta). Naglo se mijenja odnos
vlastite teine prema prometnom opteredenju. Bududi da je za naponska stanja u svodovima
povoljno da je prometno opteredenje malo prema stalnom, potaknuta su nova istraivanja, na osnovi
kojih su popravljene postojede i razvijene nove teorije koje i danas koristimo. Razvijene su i nove
tehnike temeljenja, meu kojima osobit znaaj ima temeljenje u kesonima pod pritiskom. Poetak 19.
stoljeda obiljeen je poetkom znanstvenih istraivanja i komercijalne izrade hidraulikih veziva.
Proizvodnja Portland cementa zapoela je 1844. u Engleskoj. Pomodu novog veziva mogli su se za
kamene svodove koristiti sve manji i loije obraeni komadi (u jednom svodu rekordnog raspona
beton ini 40% zapremine). Meutim, jedno od najvedih otkrida, na kojem se temelji razvitak
masivnih konstrukcija XX. stoljeda, je armirani beton, kojeg su otkrili Francuzi Lambot i Monier
(1867.) Beton i armirani beton dokinuli su izvedbu velikih kamenih lunih mostova u prvoj polovici
XX. stoljeda. 5.2.5 Prvih 50 godina betonskih lukova

Gradnja prvih betonskih mostova (1875.) dala je naslutiti velik potencijal ovog gradiva za izvedbu
svodova i lukova, no pokuaji izvedbe vedih objekata ukazali su na znatne nepoznanice i probleme
proistekle iz nedovoljnog poznavanja znaajki betona, konkretno, dugotrajnih pojava puzanja i
skupljanja. Poetak dvadesetog stoljeda je obiljeen djelovanjem trojice velikih graditelja. Francois
Hennebique (1842. 1921.), Robert Maillart (1872. 1940.) i konano Eugene Freyssinet (1879.
1962.) otkrivaju i razrauju oblike lukova i svodova primjerene armiranom betonu. Francois
Hennebique je meu prvima spoznao osnovne znaajke armiranog betona i razvio sklopove
prilagoene novom gradivu. Njegov prvi znaajan luni armiranobetonski most, gdje su elementi
sklopa konstruktivno i statiki ralanjeni izveden je 1900. u Francuskoj, u mjestu Chatellerault.
Hennebique je povezao tlanu kolniku plou s lunim nosaima u monolitnu rebrastu konstrukciju.
Sagradio je preko 100 mostova meu kojima se istie Risorgimento, most preko Tibra u Rimu (slika
13.), s tada rekordnim otvorom. Sklop se sastoji od donje pojasne ploe, svoenog oblika, punih
vertikalnih uzdunih zidova i kolnike ploe.

11

Luni mostovi

Slika 13.

Uzduni i popreni presjek rimskog mosta Risorgimento, iz 1911. g.

Robert Maillart je doprinio konstruktivnom oblikovanju armiranobetonskih lunih mostova gradedi
od plonih elemenata - ploa i stijena - cjelovite prostorne konstrukcije. Razvio je izvorni sustav koji
se sastoji od trozglobnog luka izvedenog od lunih diskova, koji se u blizini tjemena stapaju s
rebrastim nadlunim sklopom u jedinstven sanduasti presjek. Drugi Maillartov pronalazak je
ukrudeni poligonalni luk, koji prenosi samo tlane sile, dok kolniki sklop, zajedno sa stupovima, slui
za ukrudenje i preuzima na sebe sve momente savijanja. Ideja je ostvarena na mostovima Val Tschiel i
Schwandbach (slika 14.).

Slika 14. Uzduni i popreni presjek Maillartovog mosta Schwandbach, iz 1933. g.

12

Luni mostovi

Eugene Freyssinet, po mnogima najvedi konstruktor ovog stoljeda, zapoinje svoje djelovanje
projektiranjem i izvedbom nearmiranog betonskog lunog mosta Le Veurdre. Most je sagraen na
klasinoj skeli, ali ona nije sputena uvrijeenim postupkom, ved su lukovi od skele odignuti
razupiranjem pomodu hidraulinih prea postavljenih u tjemenom zglobu. Most je dovren 1910, da
bi ved godinu dana kasnije (1911) bilo ustanovljeno sputanje sklopa u tjemenu, pa su pree ponovno
ugraene i luk iznova odignut. Analizom uzorka sputanja lukova zapoinje istraivanje dotada
nepoznate pojave puzanja betona, a postupak podizanja lukova sa skele razupiranjem preama
prihvadaju i drugi konstruktori lukova. Po Freyssinetovom je projektu 1923. je sagraen luni most s
preuzetim potiskom (luk sa zategom) preko Seine, po imenu Saint-Pierre du Vauvrey (slika 15), tada
rekordnog raspona od 132 m. Kod Plougastela, preko rijeke Elorn (Francuska), Freyssinet gradi jedan
od svojih najznaajnijih mostova (slika 16). Most je dvokatni, tako da se na vrhu sklopa odvija
cestovni, a ispod njega eljezniki promet.

Slika 15. Uzduni i popreni presjek mosta Saint-Pierre-du-Vauvray, glavnog raspona 132 m, iz 1923.
g.

Slika 16. Uzduni i popreni presjek mosta prijeko rijeke Elorn, iz 1930. g. 1950. 1953. je Freyssinet
izradio je projekte za tri mosta u Venezueli, ostvarivi iskorak u nainu graenja lukova. U to doba
drugi sustavi poinju ugroavati dominaciju lunih mostova na srednjim
13

Luni mostovi

rasponima, zahvaljujudi razvitku postupaka izvedbe bez tekih i skupih skela. Masivni luni mostovi
jo su graeni na drvenim konstrukcijama koje su nerijetko bile sloenije od njih samih. Nasuprot
tome, konzolna montaa elinih reetki razvijena je jo u 19. stoljedu, a tako su izvedeni i neki veliki
elini lukovi. Freyssinet postaje idejni zaetnik konzolne gradnje masivnih lukova bez skele oslonjene
o tlo, koja je kasnije primijenjena i razraena kod izgradnje jadranskih lukova, poevi od ibenskog
mosta 1965. Jedan od pionira armiranog betona Melan patentirao je konstrukcije s krutom
armaturom, izvedenom od reetkastih nosaa. Samonosivi armaturni sklop smanjuje ili dokida
potrebu za skelom oslonjenom o tlo. Meu njegovim izvedbama treba spomenuti jedan trozglobni
svod s krutom armaturom raspona 42,4 m i splotenosti 1/16. Postupak je bio rairen prvih desetljeda
XX stoljeda, no nije se odrao u nadmetanju s drugim postupcima i gradivima. Iznova se koristi (u
doraenom obliku) kod gradnje suvremenih velikih lunih mostova u Kini, opisanih kasnije. O. F.
Nilsen je 1932. god. konstruirao novi tip lunog mosta s uputenim kolnikom. Sustav se sastoji od dva
vitka luka povezana s kolnikom konstrukcijom vitkim dijagonalama oblika slova V. Pri tome u
pojedinim kombinacijama opteredenja nose samo vlane dijagonale, dok su tlane iskljuene iz
nosivosti. (Ovakav sustav dijagonala je kasnije koriten kod visedih mostova.) Sustav koristi relativno
malo gradiva zahvaljujudi znatnoj krutosti koja je postignuta kosim dijagonalama. Od teoretskih
doprinosa projektanata mostova treba istaknuti studiju o armiranobetonskim lukovima R. Vallette-a
iz 1930./31., nainjenu na temelju autorovog prouavanja razvitka pukotina na postojedim
mostovima. Pored ved od ranije poznatog naina optimiziranja oblika osi luka u smislu smanjenja
momenata savijanja, Vallette se bavi iznalaenjem zakona promjene momenta inercije presjeka luka
du osi u cilju dalje redukcije momenata savijanja. Pokazao je da je racionalno izvesti luk stalnog
momenta inercije od tjemena do priblino etvrtine raspona, s minimalnim momentom inercije
priblino u desetini raspona od oslonca. Na armiranobetonskom mostu La Roche Guyon,
projektiranom prema Vallette-ovoj teoriji, postignut je vrlo povoljan omjer najvedih vrijednosti
momenata savijanja u polju i na upetim osloncima, od svega 1,12. Ovakvim postupkom, odnosno
ujednaavanjem momenata podeavanjem presjeka i linije luka, projektirani su i drugi veliki lukovi.

5.3. Oblikovanje i izvedba suvremenih masivnih lukova Tijekom 20. stoljeda izvedeno je mnogo lunih
mostova razliitih sustava, razliitim postupcima gradnje. Neki od njih nisu se odrali, premda sadre
zanimljiva promiljanja (iri pregled dan je u vrelima 2 i 3). U prvom dijelu ovog poglavlja prikazani su
samo mostovi znaajnih raspona koji sadre izvorne inenjerske doprinose na polju konstruiranja ili
graenja. Bududi da luni mostovi danas mogu konkurirati drugim sustavima samo uz racionalizaciju
izvedbe, to su ovdje svrstani po slinim izvedbenim postupcima. U drugom dijelu prikazani su neki
hrvatski luni mostovi malih i srednjih raspona.

5.3.1

Izvedbe na skeli

14

Luni mostovi

Starije izvedbe mostova na drvenim skelama ovdje nisu prikazane, usprkos tome to su same skele
iznimna inenjerska ostvarenja, nerijetko sloenija za statiku analizu i izvedbu od samog mosta.
Izdvojena su dva mosta velikih raspona, izvedena na razliitim skelama, i s razliitim udjelom
montanih elemenata: most Gladesville nainjen je najvedim dijelom od montanih odsjeaka na skeli
s vie oslonaca u prepreci, dok je most Noslach izveden na reetkastoj skeli sustava Cruciani,
oslonjenoj samo na temelje luka.

Slika 17. Skica mosta Gladesville, Sydney, iz 1964. U Sydneyu, Australija, 1964. je dovren luni most
Gladesville, koji je, s rasponom od 304,8 m drao rekord do dovrenja Krkog mosta (Slika 17). Luk se
sastoji od etiri uplja usporedna luka, irine po 6,1 m, pravokutnog presjeka promjenjive visine (4,27
do 6,9 m). Tijekom gradnje bili su meusobno razmaknuti za 30 cm, tako da se mogu izvesti jedan po
jedan, na istoj skeli. Meuprostor je tek naknadno zapunjen betonom. Uzduni montani odsjeci
lukova su bez uzdune armature, a spajani su mokrim rekama. Skela je bila elina, cijevna, a tijekom
izvedbe bono je pomicana etiri puta. Rektifikacija luka i odvajanje od skele izvreno je razupiranjem
preama smjetenim u etvrtinama raspona. Nadluni sklop izveden je kao rotilj sainjen od
montanih prednapetih nosaa, koji se preko montane naglavnice oslanjaju na vitke stupove
izvedene na mjestu. Nad stupovima je ostvarena protenost rotilja iz susjednih polja. Na skelama
sustava Cruciani, koji se razvija od 50-ih godina 20. stoljeda, izvedeno je oko 50 lunih mostova.
Osobitost sustava je u koritenju lakih reetkastih nosaa, po dijelovima montanih, koji se oslanjaju
samo na pete bududeg luka. Izvorna skela sastavljena je od svenjeva dasaka s dijagonalama od
prednapetog drveta, te ukruta i spregova od uadi, i pogodna je za izvedbu lukova do raspona od 120
m. Lukovi vedih raspona izvedeni su na skelama kojima su uad za ukrudivanje zamijenjena elinim
cijevima. Nedostatak sustava je u velikom utroku drveta, pa se on vedinom koristio u alpskim
krajevima. Most Nsslachbrcke (Austrija), raspona 180 m, sastoji se od dva luka blizanca,
sanduastog presjeka, s tri komore, izvedena na istoj skeli (slika 18). Skela je trokatna, popreno
premjetana i sagraena u etapama. Prvo je izveden dvokatni petni dio skele, potom su na ove
dijelove prikljuene jednokatne reetke, pridrane privremenim vjealjkama. Sredinjim reetkama
dodan je kat, tako da postanu samonosede. Po zatvaranju privremenih zglobova dodan je tredi kat
kompletnoj reeci, te se po polaganju oplate moglo pristupiti postupnom simetrinom betoniranju
donje ploe luka. Stabilnost reetke osigurana je horizontalnim kabelima za pridranje.

15

Luni mostovi

Slika 18. Skica mosta Nsslachbrcke (Austrija), raspona 180 m, dovrenog 1967. 5.3.2 Prve konzolne
izvedbe jadranskih lukova

Tijekom ezdesetih i sedamdesetih godina XX stoljeda razvijen je vedi broj razliitih tehnolokih
postupaka za izvedbu masivnih grednih mostova, pa su prednapeti gredni mostovi graeni na
rasponima i u okolnostima koje su ranije bile predodreene za lukove. Ipak, upravo u to vrijeme
sagraena su dva luna mosta na naoj jadranskoj obali, koji su izvornodu naina izvedbe oznaili
ponovno oivljavanje i razvitak ideje poznatih starijih graditelja Melana i Maillarta, da ved u vrijeme
gradnje lunih sklopova treba iskoristiti naponska stanja u sklopu. Pored toga, one predstavljaju
nastavak Freyssinettovih izvedbi lukova s djelominom skelom. Za luni most u ibeniku, raspona
246,4 m, a potom i za most kopno otok Pag, raspona 193,2 m, primijenjen je 1964 i 1967. konzolni
nain gradnje. Lukovi su betonirani na mjestu, u itavom poprenom presjeku i u jednakim
odsjecima po duljini, na elinoj skeli koja je s jedne strane bila pridravana za ovrsli dio betonskog
sklopa, dok je s druge strane bila pridravana zategama koje su se zrakasto irile od stupova na
obalama. elina skela premjetana je du luka pomodu plovne dizalice velike nosivosti. Zatege su se
sastojale od krutih elinih profila (etiri U profila) kojima su se postupno dodavali i napinjali
prednapeti kabeli, ovisno o veliini sile u zategama u pojedinim fazama gradnje. Krutodu elinih
profila kontrolirane su deformacije pri gradnji, dok su dodatnim kabelima povedavane nosivosti
zatega. Zatege iza stupova, koje su drale ravnoteu konzola, bile su usidrene u masivne upornjake s
kamenom ispunom (ibenski most), odnosno izravno u vrstu stijenu (Paki most). Opisani nain
izvedbe oznaio je velik napredak u gradnji masivnih lunih mostova, ali je imao bitnih zamjerki.
Betoniranje lukova na mjestu, u odsjecima duljine oko 30 m zahtijevalo je izradbu
16

Luni mostovi

dviju elinih skela tekih po sedamdeset tona. Za njihovo premjetanje trebalo je pri svakom taktu
osigurati plovnu dizalicu velike nosivosti, koja nije inae bila potrebna na gradilitu. ibenski most
sadri upeti armiranobetonski luk raspona 246 m. Strelica luka ima visinu od svega 30.8 m, pa on po
odnosu f:l=1:8 spada meu veoma plitke. Luk je upljeg sanduastog presjeka s tri komore. irina mu
je stalna, dok se visina mijenja od 2.9 m u petama do 3.7 m u tjemenu. Nadluni sklop sastoji se od
niza rotilja. Po etiri uzduna nosaa kolnika izvedena su kao montani prednapeti elementi duljine
23.0 m.

Slika 19.

Skica ibenskog mosta, raspona 246,4 m, iz 1965.

Otok Pag spojen je s kopnom lunim mostom raspona 193.2 m. Prema statikom sustavu glavni je
nosa upeti luk, visine strelice 27.6 m, to mu daje odnos f:l=1:7. Luk srpolikog oblika u tjemenu ima
visinu od 3.0 m, a pri petama 2.3 m, dok mu je irina stalna i iznosi 7.0 m. Rjeenje nadlunog
rasponskog sklopa, rasponi i raspored nosaa odgovaraju konstrukciji primijenjenoj na ibenskom
mostu, s tim da je na ibenskom mostu prometna ploha neto ira. 5.3.3 Konzolna izvedba
formiranjem reetke

Postupkom istodobnog graenja luka i nadlunog sklopa eli se postidi ukljuivanje dijelova u
zajedniko noenje ved tijekom gradnje i skradenje trajanja graenja. Postupak se sastoji u postupnoj
izvedbi reetkaste konzole, koja se sastoji od vlanog pojasa nadlunog sklopa, tlanog pojasa
luka i privremenih vlanih dijagonala izmeu stupova. Ovakav nain graenja nadahnut je graenjem
Krkog mosta, gdje je gornji pojas reetke formiran privremenim zategama. Postupak je dalje
razraen u Japanu, kako je prikazano kasnije. Otok Krk spojen je s kopnom preko dva luna mosta, s
lukovima raspona 390 m i 244 m. Razlika izmeu irine prepreke, koja iznosi 470 m, i raspona velikog
luka savladana je oslanjanjem luka na meustupove u moru i razupiranjem horizontalnim
razuporama raspona 33.5 m. Zajednika osobina obaju lukova je nepromjenjivost vanjskih dimenzija
po itavoj duljini i izrada od montanih dijelova (60% poprenog presjeka luka vedeg raspona i 86%
luka manjeg raspona je sklopljeno od montanih dijelova). Izvedba lukova zapoela je izvedbom
srednjeg dijela (komore) sanduka, od montanih dijelova ploe i rebara. Meusobni spojevi izvedeni
su preklapanjem armature u obliku ome, uz dodatak
17

Luni mostovi

uzdunih ipki. Na taj nain formirani su elementi dugi po 5 m, koji su kabelima ovjeeni o prethodno
izveden stalni stup. Nakon izvedbe narednog nadlunog stupa, itav odsjeak izmeu stupova
pridran je u reetkastom sustavu pa su kabeli pojedinih odsjeaka mogli biti demontirani. Montani
elementi unutarnje komore imaju debljinu od samo 15 cm.

Slika 20.

Skice Krkog mosta, s lukovima raspona 390 m i 244 m, iz 1981.

Na ibenskom i Pakom mostu, prije samog spajanja luka, provedena je regulacija naprezanja
aktiviranjem hidraulikih prea u tjemenu, nakon ega je luk zakljuen, bez mogudnosti naknadnih
regulacija. Na Krkom mostu ostavljena je i mogudnost naknadnog aktiviranja prea, to je i uinjeno
nakon dvije godine uporabe mosta, kada je veliki luk podignut 63 mm, da bi nakon jo jedne godine
bio podignut jo jednom, za 93 mm. Nakon toga pree su ubetonirane. (Za usporedbu, na
Maslenikom mostu nisu koritene pree, ved je luku dano nadvienje od 13,7 cm kako bi se os nakon
skupljanja i puzanja betona ostvarila u projektiranom obliku.) Vlane dijagonale ne moraju biti samo
privremenog znaaja: u Kini je izveden most preko rijeke Jiangije, raspona 330 m, kao cjeloviti
reetkasti sklop. On nije prvi reetkasti luk: poznati most Rip, u Australiji, raspona 183 m sagraen je
konzolnim postupkom sredinom 70-ih godina, na takav nain da su izvedeni reetkaste konzole, koje
su u tjemenu spojene zglobom. 5.3.4 Kineski mostovi s krutom armaturom

18

Luni mostovi

U Kini se ved vie od 30 godina grade i prouavaju sklopovi nainjeni od elinih cijevi ispunjenih
betonom na takav nain, da se postigne uinak sprezanja. Ovdje je zanimljivo spomenuti promiljanja
o poboljanju znaajki lukova ugradbom betona u uplje eline cijevi prof. Krune Tonkovida, koji je
na slian nain izveo most u Skradinu, raspona 90 m, 1955. godine. Izvedba kineskih mostova tee na
slijededi nain: konzolnom montaom sa zategama izvodi se reetkasti luk od upljih elinih cijevi
cijevi samonosivog luka ispunjavaju se betonom, na takav nain da se postigne dobra prionjivost
izmeu betona i stjenke cijevi. Koristi se beton s minimalnim skupljanjem. na ispunjenu reetku
povedane nosivosti vjea se skela na kojoj se betonira luk. Reetkasti sklop ostaje ubetoniran, kao
kruta armatura. po dovrenju luka nad njim se izvodi rasponski sklop. Cijevni lukovi mogu se
montirati i horizontalnim ili vertikalnim zakretanjem lunih polovica. Najvedi masivni luni most na
svijetu, Wanxian, preko rijeke Jangce, raspona 420 m, izveden je 1998. gore opisanim postupkom.
Beton luka je marke 60. Popreni presjek luka je prigodom izvedbe podijeljen u 7 polja, koja su
sukcesivno betonirana. Svako polje izvedeno je u itavoj duljini trake (od pete do pete) takvim
redoslijedom, da se odri stabilnost luka. Nadluni rasponski sklop, irok 24 m, sastoji se od 10
prednapetih nosaa T oblika poprenog presjeka.

Slika 21. 5.3.5

Skice mosta Wanxian, raspona 420 m, iz 1998.

Japanski postupci izvedbe

U Japanu je, u razdoblju od 1974. do 1989. sagraeno 7 velikih betonskih lunih mostova raznim
inaicama konzolnog postupka. U naelu su kombinirane tri metode izvedbe: 1. Konzolna izvedba s
formiranjem reetke koju sainjavaju lukovi, stupovi, grede za ukrudenje i dijagonale. 2. Konzolna
izvedba s privremenim zavjeenjem luka o pomodni pilon. 3. Montaa samonosive krute armature od
elinih profila, uz naknadno presvlaenje betonom (Melanov postupak). Most Usagawa izveden je
kombinacijom konzolne izvedbe s pomodnim pilonom i montae krute armature (2+3).

19

Luni mostovi

Slika 22.

Skica mosta Usagawa, iz 1982.

Najvedi masivni luni most u Japanu, Beppu-Myouban dovren je 1989. godine, kombiniranom
metodom (1+3). Dvije tredine luka od pete prema tjemenu izvedene su kao reetka, konzolnim
preputanjem, dok je u sredinjem dijelu luka ugraena reetka od elinih profila, koja je kasnije
obuena u beton. Reetka u fazi izvedbe formirana je od luka, dodatno prednapetog privremenim
kabelima, stupova i dodatnih privremenih elinih elemenata: horizontala i dijagonala. Smatra se da
je metoda s formiranjem privremene reetke pogodna za graevine do raspona od 150 m, a u
kombinaciji s Melanovim postupkom i za raspone vede od 200 m. Konstruktori japanskih lunih
mostova smatraju da je tijekom izvedbe neophodno privremeno prednapinjanje luka. Zanimljivo je
da su privremene dijagonalne zatege nakon zatvaranja luka iskoritene za prednapetu armaturu
nadlunog rasponskog sklopa.

Slika 23. 5.3.6

Skica mosta Beppu-Myouban, iz 1989.

Francuski mostovi sa spregnutim nadlunim sklopom

20

Luni mostovi

Upeti luk most Chateaubriand kod Rance-a ima raspon od 261 m, dok je na mostu La RocheBernard,
raspon 201 m. Ono to ih ini osobitim je izvedba spregnutog nadlunog sklopa, koji je se kod mosta
Chateaubriand sastoji od ploe debljine 20 do 40 cm spregnute s dva I nosaa visoka 110 cm, na
rasponima od 29 m, dok se kod mosta La Roche-Bernard sastoji od ploe debljine 30 cm spregnute sa
sanduastim sklopom irokim 8 m. Oba luka su upeta. Na mostu La Roche-Bernard visina lunog
nosaa varira od 3.5 m u peti do 2.9 m u tjemenu, dok je na mostu Chateaubriand stalna i iznosi 4.2
m. Prometnica na mostu Chateaubriand je ua od one na mostu La RocheBernard, (odnos je 12
naprema 20.3 m), dok je irina obaju lukova slina (7.5 naprema 8 m).

Slika 24.

Skica mosta Chateaubriand (Rance), raspona 261 m, iz 1994.

Slika 25.

Skica mosta La Roche-Bernard, iz 1994.

Mostovi su izvedeni na slian nain. Peta luka izvedena je konzolnim postupkom uz podupiranje do
drugog nadlunog stupa, gdje su izvedni privremeni stupovi za podupiranje luka. Na mostu
Chateaubriand podupiranje je izvedeno na 2x29 m od pete a na La Roche-Bernardu na 46 m (u oba
sluaja na 0,22 raspona). Sredinji dijelovi lukova izvedeni su konzolnim postupkom, s privremenim
pilonom nad pomodnim stupom i sa pomodnim zategama. Betoniranje je izvedeno u
21

Luni mostovi

odsjecima, na licu mjesta. Kod projektiranja mosta Chateaubriand razmatrano je rjeenje sa
sredinjim zglobom u luku, koji bi umanjio probleme stabilnosti jako splotenog luka, no od toga se
odustalo. Nadluni sklop izveden je potiskivanjem nosive metalne konstrukcije s jedne obale.
Montani elementi nadlunog sklopa mosta La Roche-Bernard bili su dugi 37 m, a u poprenom
smislu sastojali su se od polovice sanduka. Izvedba spregnute armiranobetonske kolnike ploe
uslijedila je nakon dovrenja montae elinog dijela sklopa i uklanjanja pomodnih stupova. Masa
nadlunog sklopa mosta Chateaubriand, irine 12 m, iznosi svega 10 tona po metru dunom, to se
smatra velikom prednodu ovakve koncepcije. 5.3.7 Suvremeni mostovi izvedeni konzolnim
postupkom

Konzolni postupak s privremenim kosim zategama i betoniranjem u odsjecima danas je vjerojatno
najedi nain izvedbe lukova velikih raspona. Ovdje de biti prikazana tri novija mosta, izvedena na
slian nain, od kojih svaki ima nekih posebnosti. Luni most preko doline rijeke Kyll, u Njemakoj,
izveden je kao puni armiranobetonski presjek irine 7 m, a promjenjive visine, od 1,5 do 3,5 m. Upeti
puni luk na rasponu od gotovo 223 m je vjerojatno jedinstven. Puni nadluni stupovi i prednapeti
ploasti nadluni rasponski sklop sudjeluju u prijenosu opteredenja s lukom i osiguravaju njegovu
stabilnost. Most je izveden konzolnim postupkom, s privremenim kosim zategama. Pri tome su
konzole bile dodatno poduprte pomodnim stupovima koji su izvedeni ispod nadlunih stupova
najbliih peti luka.

Slika 26.

Skica mosta Kyll, iz 1997.

Most Grosse Mhl izveden je kao sanduasti sklop s tri komore i kontinuiranom rebrastom
nadlunom konstrukcijom povrh. itav raspon od 170 m izveden je bez pomodnih stupova u dolini, ali
s pomodnim pilonima nad petnim stupovima. Nadluni rasponski sklop izveden je betoniranjem na
mjestu, polje po polje. Masleniki most za autocestu sadri upeti luk raspona 200 m i strelice 65 m. U
poprenom presjeku oblikovan je kao dvodijelni sanduk konstantnog vanjskog obrisa. Na najvedem
dijelu luk je konstantnog poprenog presjeka, a izmjere mu se linearno povedavaju samo od prvih
stupova prema petama. Os luka odabrana je po sloenoj logaritamskoj funkciji, tako da su momenti
savijanja za stalno opteredenje minimalni. Vanjske vertikalne plohe sanduka imaju reljefno uzduno
zaobljenje -

22

Luni mostovi

profilaciju. Vanjske izmjere luka iznose B/H=9,0/4,0 m. Stijenke pojasa debljine su 45,0 cm, uz
linearno povedanje na 80,0 cm od prvih stupova prema petama. Nadluni rasponski sklop je rotiljni,
sainjen od osam montanih prednapetih nosaa, spojenih monolitnom kolnikom ploom. Montani
nosai su T-presjeka visine 175 cm, raspona 30 m a mase 77 t. Montani nosai uzduno su
ogranieno naknadno prednapeti kabelima u jednoj fazi. Fleksijski kontinuitet nad stupovima
ostvaruje se gipkom armaturom. Popreni nosai predvieni su samo na osloncima. Kolnika ploa je
konstantne debljine 25 cm, armirana gipkom armaturom.

Slika 27.

Skica mosta Grosse Mhl, iz 1991.

Rasponski sklop oslonjen je na upornjake i njima najblie stupove preko uzduno pominih leaja, na
dva stupa kod tjemena preko uzduno nepominih leaja, dok je s ostalim stupovima monolitno
vezan. Stupovi se sastoje od dva pojedinana stupa, sanduastog poprenog presjeka.

Slika 28.

Skica Maslenikog mosta za autocestu, iz 1997.

23

Luni mostovi

Luk je izveden u pominoj oplati, u odsjecima duljine 5.26 m. Petni stupovi povieni su pomodnim
elinim pilonima visine 23 m kako bi se olakala konzolna izvedba. 5.3.8 Lukovi izvedeni
zaokretanjem polovica

Ovim inovativnim postupkom do sada je izvedeno tek nekoliko lukova. Ideja se sastoji u tome da se
lune polovice, predgotovljene ili betonirane na mjestu, zakretanjem, odnosno postupnim
sputanjem dovedu u konani poloaj i potom poveu u tjemenu. Pri tome se tijekom izvedbe
polovice oslanjaju na privremeni zakretni zglob, koji se nakon izvedbe moe ubetonirati, tako da je u
konanom stanju luk upet. Prednost postupka je u tome to je betoniranje jednostavnije u
uspravnom poloaju u podiznoj oplati, negoli u kosom poloaju, u pominoj skeli. Postupak je
ogranien na raspone do maksimalno 200 m, zbog problema pri radu na velikoj visini. Ovakvim
postupkom, s betoniranjem odsjeaka na mjestu, u segmentnoj oplati, izveden je most Argentobel,
1985. g., raspona 145 m.

Slika 29.

Skica mosta Argentobel, iz 1985.

5.4. Naela oblikovanja i konstruktivni detalji Iz prikaza izvedenih graevina vidljivo je bogatstvo
oblika lunih mostova, koji proistiu iz razliitih konstruktivnih promiljanja, izvedbenih mogudnosti,
pa i drutvenih okolnosti. Pravila koja de biti prikazana u ovom odjeljku nisu nepromjenjiva, ali daju
iskustvene okvire kojih se moemo pridravati dok, kao iskusni projektanti, ne budemo spremni iz
njih iskoraiti. 5.4.1 Uobiajeni sustavi Prvo pitanje kod oblikovanja je kada uopde predvidjeti luk kao
sustav premotenja prepreke? Smatra se da luni sustavi mogu biti konkurentni ostalima za raspone
od 40 do 400 m. Najvie se primjenjuju za raspone od 50 do 250 m. U prolosti, kao to je vidljivo iz
prikaza, lukovi nisu imali prave konkurencije u sustavima za vede raspone, no danas se razmatraju i
druga rjeenja: masivni gredni mostovi grade se do raspona od 300 m, dok se za zavjeene mostove
(mostove s kosim zategama) rasponi od 250 do 350 m smatraju optimalnima. Stoga se ondje, gdje
postoje uvjeti za prijem horizontalnih sila u tlo, lukovi razmatraju kao jedan od varijanti premotenja.
Okvirno, neki uobiajeni sustavi prikazani su na slika 30, s rasponima u kojima su najede
primjenjivani.
24

Luni mostovi

Ako promatramo lune nosae zasebno, bez ukljuivanja pomosta (konstrukcije koja nosi kolnik) u
nosivi sklop, moemo ih podijeliti u skupine prema statikom sustavu: 1. Upeti lukovi, bez zglobova, s
razliitim promjenama presjeka du luka. (U krajnjem sluaju prelaze u elastino upete lukove.) 2.
Jednozglobni lukovi, sa zglobom u tjemenu. 3. Dvozglobni lukovi. 4. Trozglobni lukovi.

Slika 30.

Uobiajeni sustavi lunih mostova i primjenjivi rasponi.

25

Luni mostovi

Na srednjim i vedim rasponima osnovni sustav je upeti luk. Gotovo svi noviji luni mostovi raspona
vedeg od 100 m su upeti ili elastino upeti. Najede se izvode s kolnikom gore, tako to se nad lukom
izvodi nadluni sklop koji se sastoji od stupova i grednog sklopa. Nadluni sklop obino je od
armiranog ili prednapetog betona, s rasponima od 10 do 50 m, no izvedeni su i kao spregnuti. Upeti
svodovi su najjednostavniji u konstruktivnom pogledu. Oni su trostruko statiki neodreeni, pa se u
njima javljaju znatna naprezanja uslijed promjene temperature, pomaka oslonaca te puzanja i
skupljanja betona. Obzirom na to, teoretski se umetanjem zglobova mogu postidi neki ekonomski
uinci kod oblikovanja svodova, no u praksi vedina zglobova predstavlja problem kod odravanja, pa
ih treba izbjegavati. Izuzetak predstavljaju Freyssinnetovi, odnosno betonski zglobovi. Ipak,
suvremeno stremljenje u masivnim sklopovima ide ka tome da se razdioba unutarnjih sila podeava
polaganim promjenama poprenog presjeka, a dodatna naprezanja prihvadaju armaturom luka. Upeti
lukovi su i izvedbeno povoljni, jer je kod montane gradnje ili gradnje u industrijskoj oplati praktinije
zadrati stalni popreni presjek. Klasini upeti lukovi bili su oblikovani na takav nain, da im se
popreni presjek podebljava prema petama, dok se kod elastino upetih lukova popreni presjek
prema petama smanjuje, tako da sklop dobiva srpolik oblik. Umetanje zglobova u konstrukciju jo
valja razmotriti kod izvedbe, kao privremeno rjeenje kojime se smanjuju neki nepovoljni utjecaji.
Elastino upeti lukovi srpastog oblika, promjenjivog momenta inercije du luka, izvode se na
rasponima od 40 do 150 m. Nadluni sklop moe se izvesti bez stupova ili s minimalnim brojem
stupova. Obzirom na neto viu cijenu od grednog sklopa, ovakvi mostovi pogodni su za lokacije na
kojima je bitno arhitektonsko oblikovanje (gradski okoli, nadvonjak). U posebnim okolnostima
izvode se vijadukti ili mostovi preko rijeka kao nizovi lunih sklopova, uz velike oblikovne mogudnosti.
Dvozglobni masivni lukovi danas se rijetko izvode, premda se umetanjem dvaju zglobova pri petama
mogu smanjiti neka nepovoljna djelovanja, kakvo je, na primjer, utjecaj pomaka ili zakretanja vrha
temelja. Svrsishodan oblik dvozglobnih lukova je takav, da im je debljina najveda u tjemenu, a da se
smanjuje prema petama. Karakteristian oblik ovakvih elemenata je srpolik. U posebnom sluaju,
dvozglobni luni nosa s punim spandrilnim zidovima pribliava se grednom mostu sanduastog
poprenog presjeka promjenjive visine. Jedini moderni dvozglobni luk velikog raspona izveden je
1967. u Austriji: to je most Lingenau, raspona 210 m. U pete luka ugraeni su elini leaji, a most je
izveden na elinoj cijevnoj skeli. Jo znatnije smanjenje unutarnjih sila od parazitnih utjecaja dobiva
se pretvaranjem lunog nosaa u statiki odreen sustav trozglobnog luka. Ovakvi mostovi gradili su
se poetkom 20. stoljeda, no u praksi se pokazalo da zglobovi izazivaju vie tekoda no probitaka.
Trozglobni lukovi imaju svoj karakteristian oblik: najdeblji su na bokovima. Izvedivi su i drugaiji,
sloeni sustavi, proizali iz posebnih okolnosti projektiranja ili izvedbe. Neki suvremeni mostovi
izvedeni u panjolskoj krajem 20. stoljeda pokazuju da oblikovne mogudnosti lukova ni izdaleka nisu
iscrpljene, osobito uz primjenu novih gradiva ili spregnutih (kompozitnih) presjeka.

1

1

Srednjim rasponima obino nazivamo one od 35 do 100 m, a vedim one od 100 do 200 m.

26

Luni mostovi

Luni sustavi s preuzetim potiskom i kolnikom dolje, kao to su luk sa zategom, Langerova greda ili
Nielsenov luk, vrlo rijetko se izvode kao masivni. Nekoliko masivnih mostova izvedeno je u formi
lukova s preuzetim potiskom i kolnikom gore, no ovakvi se sustavi nisu uvrijeili (slika 31).

Slika 31. Neuobiajeni sustavi masivnih lunih mostova, s preuzetim potiskom. 5.4.2 Odreivanje
optimalnog oblika osi luka

Ved je u uvodu spomenuto da se povoljnim oblikovanjem osi luka moe postidi optimalno iskoritenje
gradiva nosaa. Ranije je oblikovanje imalo presudan znaaj za sigurnost nearmiranih ili zidanih
lukova, dok je danas ono bitno zbog racionalnosti armiranobetonskih nosaa. Os se oblikuje tako, da
se pri djelovanju stalnog tereta u luku pojave najmanji mogudi momenti savijanja, dok se za
djelovanje pokretnog tereta doputa vedi ekscentricitet tlane sile, odnosno vedi momenti. Nastoji se
da do vlanih naprezanja u rubnim vlaknima presjeka doe samo u sluaju izvanrednih opteredenja.
Odreivanje unutarnjih sila u konstrukcijama pripada podruju tehnike mehanike, pa ovdje nede biti
prikazano izvoenje opdih izraza za sile u lukovima. Umjesto toga, prikazati de se jednostavna i
ilustrativna analogija koja povezuje visede mostove, s dominantnim vlanim elementom, sa lunim
mostovima, s dominantnim tlanim elementom. Promotrimo model sredinjeg raspona visedeg
mosta. On se sastoji od nosedeg kabla, vjealjki i grede po kojoj se odvija promet. Pretpostavimo da
su vjealjke toliko guste, da je nosedi kabel jednoliko optereden, a da je vlastita teina kabla
zanemariva u odnosu na dominantno opteredenje od grede q (slika 32).

27

Luni mostovi

Slika 32.

a) Analogija visedeg i lunog mosta b) Ravnotea sila u parabolinom luku opteredenom
kontinuiranim opteredenjem.

Sustav je simetrian, pa su reakcije: qL (1) Rav = Rcv = 2 Kabel ne moe preuzeti moment savijanja, pa
suma momenata na bilo koju toku mora biti jednaka nuli. Postavimo izraz za sumu momenata u
dobivamo: q L2 (3) Rch = 8f Promatrajudi ravnoteu horizontalnih sila moemo zakljuiti kako
dobivena vrijednost Rch odgovara horizontalnoj sili u kablu u sredini raspona Fb. Iz gornjih izraza
moe se zakljuiti kako se sila u kablu smanjuje s povienjem pilona mosta. Osim toga, vidi se da su
izrazi izvedeni neovisno o obliku kabla. Moe se pokazati da de ovjeeni kabel, optereden jednoliko i
kontinuirano, poprimiti oblik parabole. Bududi da kabl ne moe preuzeti momente savijanja, koje u
lunom nosau elimo dokinuti, praktino je i za os luka odabrati parabolu istog oblika. Lako se moe
pokazati da su izrazi za reakcije (1) i potisak u luku, odnosno horizontalnu silu, (3) isti kao za kabel.
Prema tome, najveda uzduna sila u peti luka je: N A = N B = R AV + R AH
2 2

(4)

Da bismo pokazali kako u parabolinom luku jednoliko opteredenje ne izaziva moment savijanja,
promotrimo ravnoteu krutog tijela, odnosno odsjeka luka na slika 32 b. Pretpostavimo oblik osi
opdom jednadbom parabole:
28

Luni mostovi

y = A + Bx (5) Postavimo koordinatni sustav tako da je ishodite u tjemenu: x=0 y=0 pa je A=0.
Takoer vrijedi L x= y= f (6) 2 prema tome, konstantu B nalazimo iz uvjeta: L2 f =B (7) 4 tako
dobivamo jednadbu parabole u obliku koji se esto koristi kod preliminarnog oblikovanja osi luka: 4f
y = 2 x2 (8) L Promotrimo sumu momenata oko tjemena. Momenti u smjeru kazaljke na satu: x 2 qL2
4 f x 2 q + = qx 2 (9) 2 2 8f L Momenti u obrnutom smjeru: qx x = qx 2 (10) Oito je da se momenti
suprotnog smjera ponitavaju. Na isti nain moe se dokazati da je suma momenata u svakom
presjeku jednaka 0.
2

Pokazano je da je parabolian oblik osi luka najpovoljniji za sluaj opteredenja jednoliko rasprostrtim
teretom. Na slian nain moe se pokazati da je za sluaj jednolikog opteredenja usmjerenog
radijalno najpovoljniji oblik osi kruni (slika 33 b). U stvarnosti, stalno opteredenje lunih mostova ne
moe se svesti na ove sluajeve. Utjecaj nadlunih stupova i projekcije teine luka na horizontalu ini
realno opteredenje bliim onome na slici 33 c, gdje je opteredenje nad petama najvede, a u tjemenu
najmanje, dok se izmeu peta i tjemena mijenja po nekoj zakonitosti. Diferencijalnim raunom moe
se pokazati da je u sluaju promjene opteredenja po parabolinom zakonu najpovoljniji oblik osi luka
krivulja koja slijedi funkciju kosinusa hiperbolnog, odnosno lananica (slika 33 c).

Slika 33.

Optimalni oblik lunih nosaa za odreene sluajeve opteredenja.

a) za jednoliko radijalno opteredenje optimalan je kruni oblik. b) za jednoliko opteredenje po
horizontalnoj projekciji optimalan je oblik parabole. c) za promjenjivo opteredenje optimalan je oblik
lananice (kosinus hiperbolni). Promotrimo jedan nain konstruiranja lananice prikladne za
oblikovanje osi luka, odnosno za odreivanje potporne linije u analitikom obliku. Pretpostavlja se
(slika 34):

29

Luni mostovi



sva opteredenja prenose se svodom ili lukom, a nadluni sklop se promatra kao stalni teret stalno
opteredenje na mostu je unaprijed poznato i mijenja se po parabolinoj funkciji

Slika 34.

Oznake i zamjensko opteredenje za odreivanje krivulje luka po zakonu lananice.

Opteredenje u tjemenu oznaimo s gs, a opteredenje u peti s gk. Neka je njihov omjer: g m= k (11) gs
Jednadba osi luka tada ima oblik: f y= (12) ( ch k 1) m 1 Krivulja koju opisuje (12) naziva se po
inenjeru koji ju je izveo Legay-eva katenoida. Oznake znae: x = l 2 dok se vrijednost k odreuje
kao:

(13)

k = Arch m = ln ( m + m 2 1) (14) U sluaju kada je m=1, katenoida se pretvara u kvadratnu
parabolu. Kod starijih mostova nad svodom je bio pun nadsloj, ili su nadluni stupidi bili na vrlo
malom razmaku, pa je aproksimacija potporne linije katenoidom bila relativno uspjena. U sluaju
znatnih razmaka nadlunih stupova, na mjestima njihovog oslanjanja u luk se unose znatne
koncentrirane sile, dok je dio izmeu stupova neoptereden, pa zamjensko opteredenje prema slika 34
vie ne predstavlja zadovoljavajudu aproksimaciju. U stvari, os luka na mjestima unosa koncentrirane
sile trebala bi imati lom, to uz nepovoljan estetski dojam, stvara i izvedbene potekode. Izlomljena
linija lunog nosaa usvaja se samo kod gipkih lukova s krutom gredom, manjih raspona. U ostalim
sluajevima os luka se iterativno podeava nakon provedenog prorauna unutarnjih sila. Do danas su
razvijeni i razliiti drugi postupci za optimalno oblikovanje osi svoda, pri emu su koritene razliite
funkcije. Primjerice, os luka Maslenikog mosta za autocestu oblikovana je po sloenoj logaritamskoj
funkciji, da bi joj oblik dodatno bio dotjeran brojnim numerikim provjerama, po principu tlane
linije. 5.4.3 Zakon promjene poprenog presjeka luka
30

Luni mostovi

Najjednostavnije je predvidjeti jednak popreni presjek luka preko itave njegove duljine. Ovo
rjeenje moe biti optimalno i u pogledu izvedbe, na primjer ako se koristi skela na kojoj se
betoniraju uzastopni odsjeci. Meutim, ako presjeke luka elimo uskladiti sa silama i momentima u
tim presjecima, onda presjek luka treba mijenjati u skladu s unutarnjim silama. Uobiajeni popreni
presjeci masivnih lukova prikazani su na slika 35. Njihove izmjere dane su u odnosu na raspon luka,
zbog osiguranja stabilnosti nosaa.

Slika 35. Uobiajeni popreni presjeci masivnih lukova i svodova i prikladni rasponi. Jednostavni
punostijeni svodovi mogu biti jednodjelni (presjek 1) ili viedijelni (presjek 2). Obino su izvoeni na
manjim i srednjim rasponima, jer su za vede raspone povoljniji sanduasti ili rastavljeni presjeci, koji
imaju znatno vedi moment inercije uz istu povrinu presjeka. Izuzetak predstavlja punostijeni luk
mosta Kyll, izveden u Njemakoj 1997., to znai da su moguda i drugaija promiljanja. Razdvojeni
vitki lukovi (presjeci 3 i 4) trebaju biti meusobno povezani okvirima ili spregovima, radi opasnosti od
izvijanja u vertikalnoj ravnini. Prednost razdvojenih

31

Luni mostovi

lukova ili svodova oituje se kod izvedbe; koja moe tedi na jednoj skeli koja se pomie popreno
(nain koji su koristili stari Rimljani, a primijenjen je i kod mosta Gladesvile).

Slika 36. Oblikovanje presjeka mosta Rakovac, preko Korane u Karlovcu (prof. K. Tonkovid) Razdvojeni
svodovi su oupljeni, a u tjemenu se stapaju s kolnikom ploom. Na skoenim gornjim plohama ne
moe se zadravati voda. Osim oblikovanjem osi luka, iskoritenje gradiva u nosau moe se popraviti
i promjenom znaajki poprenog presjeka luka. Pri tome jednu krajnost predstavljaju vitki lukovi, koji
ne mogu prenijeti znaajnije momente, dok drugu krajnost predstavljaju kruti upeti lukovi, kod kojih
dominira savijanje. Izmeu njih nalaz se elastino upeti lukovi, kod kojih se nastoji postidi optimalna
razdioba naprezanja po kriteriju utroka gradiva. Danas ovaj kriterij gubi presudan znaaj, kojeg je
imao u prolosti, jer je za cijenu mosta sve bitniji nain izvedbe, a za vedinu postupaka povoljni su vrlo
slini popreni presjeci du osi luka, ili se oni mijenjaju du luka tako da je veda masa koncentrirana
uz oslonce (deblji popreni presjek uz pete). U starijoj strunoj literaturi napisane su mnoge rasprave
o zakonu promjene momenta tromosti i promjene veliine poprenog presjeka du luka kako bi se
presjek uskladio s veliinom unutarnjih sila po kriteriju minimalnog utroka gradiva. Predloeni su i
neki zakoni promjene proizali iz tenje za jednostavnijim analitikim rjeavanjem lukova. U dananje
vrijeme elektronikih raunala, ovakva razmatranja gube vanost. Za upete lukove u praksi se
najede koristio Ritterov izraz, koji proizlazi iz dijagrama maksimalnih momenata u upetom luku.
Prema njemu, u srednje dvije tredine raspona presjek gotovo da i ne treba mijenjati, a tek uz oslonce
treba naglo povedati njegovu visinu. Izraz dovodi u vezu odabrani moment inercije u tjemenu Is i
moment inercije proizvoljnog presjeka Iz preko kuta nagiba tangente na os luka z: Is = 1 (1 n ) I
z cos gdje je:
32

(15)

Luni mostovi

= n

2x , kao i kod izraza (13) l koeficijent koji ovisi o odnosu stalnog i pokretnog opteredenja uobiajeno:
za cestovne mostove 0,3 a za eljeznike 0,20 do 0,25.

Slika 37. Oznake uz zakon promjene poprenih presjeka masivnih lukova. Vidljivo je da izraz za
promjenu poprenog presjeka ovisi o unaprijed zadanoj krivulji osi luka. Pojednostavljeni izraz, koji
pretpostavlja konstantnu projekciju momenta tromosti du luka, glasi: I s = I z cos z (16) i pogodan
je za neke prethodne proraune upetih lukova. Kod dvozglobnih ili elastino upetih lukova moment
inercije pri petama manji je od onog u tjemenu. Za prethodne proraune primjenjuje se izraz: I z = I s
cos z (17) Osim s momentom inercije, zakon promjene poprenog presjeka moemo vezati i s
povrinom poprenog presjeka. Odabire se zakon izmeu nepromjenjivog poprenog presjeka: As =
Az i zakona promjene presjeka po kosinusu kuta tangente na luk: As =1 Az cos z

(18)

Ovakva promjena (po zakonu kosinusa) slijedi zakon promjene uzdune sile du presjeka, ali na vedim
rasponima daje izvedbeno neprihvatljivo velike presjeke.

5.4.4

Metoda obrnutog opteredenja

33

Luni mostovi

Os betonskog luka obino se oblikuje prema tlanoj liniji dobivenoj za stalno opteredenje. Svako
odstupanje geometrije osi luka od tlane linije dovodi do povedanja momenata savijanja, pa se pri
djelovanju prometnog opteredenja mogu javiti vlani naponi u betonu, posebno u presjecima luka na
mjestu unosa koncentrirane sile, odnosno ispod stupova. Da bi se osigurala dostatna trajnost,
posebno pri gradnji mostova u agresivnom okoliu (blizina mora), poeljno je da svi presjeci budu u
tlaku ili barem da vlana naprezanja ne premae vrstodu betona. Stoga je razvijeno niz metoda za
pronalaenje optimalne tlane linije luka. Vedina analitikih metoda koncentrirano opteredenje
zamjenjuje adekvatnim jednolikim opteredenjem po luku (Slika 38.) i za rezultat daje rjeenje
diferencijalne jednadbe u obliku neke matematike funkcije. No, opteredenje luka u dananjim
mostovima uglavnom se bitno razlikuje od pretpostavljenog. Rasponi nadlunog sklopa postaju sve
vedi, pa raunska pretpostavka o kontinuiranom opteredenju luka vie ne vrijedi, nego se opteredenje
preko stupova prenosi na luk u diskretnim tokama oslanjanja.

Slika 38. Zamjensko jednoliko opteredenje Iz tog razloga vie nije mogude odrediti jednadbu cijelog
luka u zatvorenom obliku jer na mjestima stupova krivulja ima lomove. Problem odreivanja
optimalnog oblika osi za poznati raspon i strelicu luka sastoji se od: odreivanja koordinata toaka
poloaja stupova i odreivanja skupa jednadbi krivulja koje spajaju te toke. U postupku je
inherentna pretpostavka da nadluni rasponski sustav ne sudjeluje u prijenosu opteredenja, ved da je
on stalni teret na luku. Ova pretpostavka dobro se slae sa realnim stanjem u sustavima u kojima je
rasponski sklop leajevima odvojen od donjeg ustroja. Osnovna ideja metode obrnutog
opteredenja Pretpostavimo li da na luk djeluje samo jedna sila u sredini raspona i da luk nema
teinu, za taj problem postoji samo jedan statiki sustav (oblika trokuta) u kojem nema momenata
savijanja Slika 39a. U sluaju da elimo postaviti krivulju, potrebno ju je odabrati da to manje
odstupa od ovog rjeenja (---). Za opteredenje od dvije sile rjeenje je oblika trapeza - Slika 39b.

Slika 39. Na oba opisana primjera moe se primijetiti da su to u stvari ravnoteni poloaji lananice te
iz toga moemo zakljuiti: Problem pronalaenja tlane linije luka je analogan problemu traenja
ravnotenog poloaja lananice opteredene istim silama ali suprotnog smjera.
34

Luni mostovi

Odnosno traimo statiki sustav u kojem postoje samo uzdune sile i nema momenata savijanja, a to
je upravo lananica.

Slika 40. Metoda obrnutog opteredenja. Algoritam prorauna Postupak se izvodi u etiri koraka: 1. Za
odabran raspon mosta L i strelice luka f postavlja se poetna krivulja (polinom 2. reda), koja se
optereduje zadanim koncentriranim silama na mjestima stupova i vlastitom teinom luka ali u
suprotnom smjeru. Pri tom se koriste cable konani elementi koji mogu preuzeti samo aksijalnu
vlanu silu. Elementima se zadaje i beskonano velika aksijalna krutost da bi izbjegli lokalno
produljenje konanog elementa. Statika takvog sustava rjeava se po teoriji III reda. 2. Na poetni
polinom 2. reda dodaju se tako dobiveni pomaci toaka i dobiva nova geometrija, koja je u stvari skup
lananica neznatno slomljenih na mjestima stupova (rjeenje 1). 3. Tako dobivene toke povezuju se
potom standardnim tapnim elementima s opisanim poprenim presjekom luka i optereduju u
pravilnom smjeru. Statika ovakvog modela provodi se po teoriji I-reda jer je to krivulja u
deformiranom poloaju. Pri izvedbi mosta moraju se izraunati nadvienja konstrukcije za elastine i
plastine deformacije i dalje rjeavati po teoriji II-reda. 4. Na osnovu koordinata toaka rjeenja 1
postavlja se polinom eljenog stupnja koji najbolje aproksimira toke u smislu da kvadrat odstupanja
bude minimalan. (rjeenje 2). Kod betonskih mostova gdje je udio prometnog opteredenja svega 8 do
10 %, os luka se odreuje samo za opteredenje od vlastite teine. S estetskog stanovita kod
betonskih lukova, rjeenje 1 (progibna linija lananice) ima neznatne lomove i moe se odabrati kao
konana os. Takoer bez obzira koju os odabrali betonski lukovi se izvode u pravilu u ravnim
segmentima duljine 5m, te su uvijek poligonalno izvedeni. Popreni presjek luka izvodi se zbog
jednostavnosti oplate konstantne visine. Eventualna promjena poprenog presjeka izvodi se izmeu
pete i prvog nadlunog stupa promjenom debljine pojedinih elemenata poprenog presjeka prema
unutra (npr. podebljanjem donje i gornje ploe ili hrpta). Os vitkog armiranobetonskog luka nije
krivulja koja se moe opisati jednom jednadbom, ved se zbog lomova tlane linije na mjestima
stupova sastoji od skupa krivulja definiranih izmeu stupova. Os luka dobivena ovim postupkom
odgovara deformiranom konanom poloaju nakon to su se odvile sve dugotrajne deformacije
puzanja i skupljanja betona. Pri statikom proraunu lunih mostova neznatne promjene krivulje od
nekoliko cm, a koje odstupaju od rjeenja br. 1 mogu izazvati promjene momentnih dijagrama i do
50%. Isto tako postoji velika razlika u rezultatima po teoriji I i II reda. Stoga je potrebno lune
mostove raunati po teoriji II-reda, odnosno traiti ravnoteu na deformiranom sustavu.

35

Luni mostovi

Slika 41. a) momentni dijagram za luk oblika parabole b) za luk odreen metodom obrnutog
opteredenja 5.5. Statike provjere Podjele nosivih konstrukcija prema statikom sustavu ranije su
imale razliit znaaj od dananjeg. Proraun viestruko statiki neodreenih sustava prije uvoenja
raunala i prorauna metodom konanih elemenata bio je vrlo spor i mukotrpan. Koriteni su
pojednostavljeni postupci strogo ogranienih mogudnosti, za koje su izraivana pomagala u vidu
tablica ili uticajnih linija. Da bi se njima mogao koristiti, projektant se trebao odluiti za neki sustav i
njemu prilagoditi koncepciju sklopa. Kompjutorski proraun oslobodio je inenjere nekih ogranienja,
no pojednostavljene provjere jo uvijek imaju velik znaaj kod razrade projektnog rjeenja. One su
nezamjenjive pri promiljanju koncepcije sklopa u poetnoj fazi projektiranja, te kod ocjene tonosti
prorauna provedenog na raunalu. 5.5.1 Modeliranje za proraun

Nosivi sklop lunog mosta sastoji se od osnovnog, lunog ili svoenog nosaa, te od sekundarnog,
najede nadlunog sklopa, koji se sastoji od stupova ili vjealjki i grednog nosaa po kojemu se odvija
promet. (ove dijelove nazivamo i pomost.) Osnovna podjela lunih mostova u statikom smislu vri se
prema stupnju ukljuivanja sekundarnog sklopa u nosivi sustav. Naime, itavo opteredenje na
glavnom rasponu moe se prenositi samo putem svoda ili luka, bez udjela ostalih dijelova (slika 42b),
no povoljnije stanje nastaje kada se i ostali dijelovi mosta ukljue u prijenos opteredenja (slika 42a).
Sjetimo se da dobar dio preostalih rimskih mostova svoju dugovjenost dijelom duguje betonskom
nadsloju, koji je u stanju preuzeti dio opteredenja, odnosno, osigurati njegovu povoljniju raspodjelu
na svod.

Slika 42. Pojednostavljeni prikaz ralambe nosivog sustava lunog mosta, sa (a) ili bez (b)
ukljuivanja nadlunog sklopa.

36

Luni mostovi

Druga vana podjela odnosi se samo na mostove kod kojih je i pomost ukljuen u prijenos
opteredenja. Naime, ved u uvodu je istaknuto kako je bitno obiljeje svoenih mostova prijenos
horizontalnih sila na tlo, no postoje sloeni sustavi lunih nosaa kod kojih je horizontalna sila na
krajevima (potisak) preuzeta zategom unutar samog nosaa. Ovakvi sklopovi iznutra djeluju kao luk
(opteredenje se prenosi dominantno uzdunom silom) dok po svojim reakcijama, prema van, djeluju
kao greda (vertikalno opteredenje uzrokuje samo vertikalne reakcije) (slika 43).

Slika 43. Primjer luka s preuzetim potiskom. Meu mostovima koji predaju horizontalne reakcije na
tlo moemo formirati zasebne skupine u odnosu krutosti luka Il i grede Ig nadlunog sklopa. Ova
podjela ilustrira udio pomosta (nadlunog sklopa) u prijenosu opteredenja. im je krutost grede veda,
vedi je i njezin doprinos ukupnoj nosivosti. Naprotiv, greda manje krutosti ima sekundarni znaaj,
prenosedi opteredenje samo izmeu nadlunih stupova. Uz pretpostavku da promatramo upete
lukove, kakvi su u praksi najedi, moemo razdvojiti tri sustava: Upeti kruti luk sa gipkom
konstrukcijom pomosta. Kada je omjer Il/Ig 20 sklop se moe promatrati prema slika 38. b, odnosno
kao da glavni prijenos opteredenja vri luk, bez ueda pomosta. Lukovi velikih raspona uglavnom
pripadaju ovoj skupini. Gipki luk s krutom gredom. Kada je omjer Il/Ig < 1 sklop se moe promatrati
prema slika 40, odnosno, na taj nain to se spojevi luka interpretiraju zglobovima. U stvarnosti su svi
spojevi u ovakvom sustavu monolitni, meutim im je krutost takva da ne mogu prenijeti znaajnije
momente. Stoga u luku prevladavaju horizontalne sile, dok su momenti savijanja sekundarnog
znaaja. Naprotiv, kruta je greda opteredenja znaajnijim momentima. Sustav je pogodan za manje
raspone, jer su gipki lukovi podloni izvijanju. Masivne mostove s gipkim lukom i krutom gredom
odozgo prvi je gradio Maillart, pa su i prozvani po njemu. Ovakvom sustavu slian je gipki luk s
krutom gredom odozdo Langerova greda. Upeti kruti luk s krutom konstrukcijom pomosta. Unutar
podjele ne postoje stroge granice izmeu razliitih sustava. Obino se uzima da se omjer krutosti
krede u granicama omjer 1 Il/Ig 20. Kod prorauna je potrebno modelirati cjelovit sloeni sustav s
realnim krutostima.





Slika 44.

Moguda statika interpretacija gipkog luka s krutom gredom.

37

Luni mostovi

5.5.2

Potporna (tlana) linija

Tlana linija predstavlja rezultantnu krivulju hvatita tlane sile u presjecima luka ili svoda. Praktino,
to znai da je tlanom linijom odreen poloaj, odnosno ekscentricitet, djelovanja tlane sile u
svakom presjeku luka, za neko promatrano opteredenje. Dakle, pomodu tlane linije moe se odrediti
veliina momenata u u svim presjecima luka. S druge strane, kod projektiranja lukova od gradiva
znatne tlane, a minimalne vlane vrstode, oblik tlane linije definira najpovoljniji oblik osi luka ili
svoda, odnosno oblik pri kojemu de se u njemu pojaviti minimalna vlana naprezanja. Kod
projektiranja starijih lukova od kamena ili nearmiranog betona postavljao se uvjet da rezultanta
tlanih sila ni u kojem presjeku i ni za koji sluaj opteredenja ne izae van jezgre poprenog presjeka,
kako se ne bi pojavila vlana naprezanja. U doba elektronikih raunala ova metoda ima uglavnom
povijesnu vrijednost, no bududi da jasno pokazuje polazite za racionalan odabir osi luka, ovdje de biti
prikazan jedan primjer grafikog odreivanja tlane linije trozglobnog luka (slika 45).

Slika 45.

Grafiko odreivanje tlane linije:

38

Luni mostovi

Pretpostavke: svod se modelira simetrinim trozglobnim lukom jedinine irine zglobovi luka
nalaze se u osi svoda opteredenje je proporcionalno visini nadsloja u obzir se uzima samo stalni
teret verini poligon prolazi kroz sve zglobove Postupak: Opteredenje vlastitom teinom i nadslojem
rastavlja se na segmente proizvoljne irine. pretpostavimo da je luk optereden nizom koncentriranih
sila u osi crtamo verini poligon s obzirom na proizvoljno odabran pol nanoenjem zraka poligona u
duljinama odsjeaka luka nalazimo pravac reakcije Rv horizontalna reakcija u tjemenu H i kosa u peti
Ra sijeku se s reakcijom Rv u istoj toci poznatim pravcima H i Ra odreen je novi pol O, kao i veliina
samih reakcija H i Ra s novim zrakama 1, 2 do n crta se odgovarajudi poligon koji mora prolaziti kroz
zglobove odstupanje poligona tlane linije od osi svoda (e) pokazuje koliko je os dobro odabrana
tlana linija je slina momentnom dijagramu Kontrola naprezanja: Prema poznatim izrazima, pomodu
uzdune sile u svodu i veliine odstupanja tlane linije od osi. Nakon to je os svoda odabrana za
djelovanje vlastite teine i stalnog tereta, svod se provjerava i na prometno opteredenje, postavljeno
simetrino i nesimetrino. Kod ovih provjera zglobovi proraunskog modela, trozglobnog luka,
pretpostavljaju se na rubovima jezgre poprenog presjeka svoda, ovisno o sluajevima opteredenja,
ime se donekle korigira greka zbog razlike pretpostavljenog i stvarnog statikog sustava (u
stvarnosti se najede radi o upetom luku). Ispitivanjem vedeg broja tlanih linija, od kojih svaka
odgovara jednom sluaju opteredenja, konstruktor stjee sliku o naprezanjima u svodu. Ovakve
grafoanalitike provjere danas se eventualno provode samo kod provjeravanja povijesnih svodova,
jer ih uspjeno zamjenjuju raunalni postupci metodom konanih elemenata. Ipak, za svaki sklop
treba znati nainiti osnovne raunske provjere runo, kako bi se iskljuila mogudnost grube pogreke.
Pored toga, ako smo svjesni pretpostavki i ogranienja jednostavnih provjera, one su nezamjenjive
kod koncipiranja, odnosno preliminarnog projektiranja graevine. 5.5.3 Provjere stabilnosti luka

Kod prorauna armiranobetonskih lukova i svodova, kao i kod prorauna bilo kakvih tlanih
elemenata, potrebno je provjeriti stabilnost nosaa. Provjere lunih mostova vre se za ravninu osi
nosaa (okomita ravnina) i ravninu okomitu na ravninu nosaa. Problemi rastu s vitkodu
konstrukcije, a iskustvene preporuke za minimalne izmjere svodova i lukova uzimaju u obzir i
stabilnost (slika 35). Uobiajene debljine lukova i svodova su izmeu 1/60 i 1/70 raspona, a Freyssinet
je doputao i vede vitkosti, do 1/80. Maillart je u nekim lukovima ostvario i vitkost vedu od 1/100 L.
Proraun lukova na stabilnost u ravnini osi nosaa vri se provjerom stabilnosti zamjenskog ravnog
tapa iste krutosti, u svemu prema zakonitostima poznatim iz Tehnike mehanike. Ovdje de biti
prikazan samo izraz za kritinu veliinu jednolikog opteredenja za parabolini luk (slika 46).
39

Luni mostovi

Slika 46.

Parabolini luk optereden kontinuiranim opteredenjem p osnovna provjera stabilnosti u osi nosaa.

Kritina veliina potiska (uzdune sile u tjemenu) dana je izrazom: EI H kr = K 2 s L gdje je : E modul
elastinosti Is moment inercije u tjemenu L raspon K koeficijent ovisan o statikoj shemi (upeti
luk, dvozglobni, trozglobni), odnosu strelice i raspona (f/L) i od zakona promjene presjeka du
raspona Vrijednost koeficijenta K odreena je pokusima i teorijskim analizama, a moe se oitati iz
dijagrama priloenog na slika 47.

Slika 47. Vrijednosti koeficijenta K za upeti luk (krivulja 3), dvozglobni luk (krivulja 2) i trozglobni luk
(krivulja 1). Poprena stabilnost svodova i lukova predstavlja sloen problem koji opsegom izlazi van
opsega predvienog gradiva. Ukoliko su dimenzije luka ili svoda dobro odabrane (npr. prema slika
35), a sam nosa prikladno oblikovan i armiran opasnost od gubitka stabilnosti van ravnine nosaa
nije velika.
40

Luni mostovi

5.5.4

Modeliranje tapnim elementima za proraun na raunalu

Statiki proraun zapoinje izradom pojednostavljenog modela za proraun na raunalu, metodom
konanih elemenata. Za sada se najede koriste tapni modeli, i to ravninski, u fazi idejnog projekta,
odnosno prostorni, u fazi detaljnije razrade. Sloeniji modeli, nainjeni prostornim konanim
elementima, koriste se kada je osnovna razdioba unutarnjih sila ved poznata, ili se koriste samo za
razradu detalja sklopa. Kod manjih i srednjih grednih mostova oblikovanje sklopa esto je dovreno
prije samog prorauna, koji slui za dimenzioniranje armature. Kod lunih mostova esto de biti
potrebno korigirati os luka na osnovi rasporeda momenata savijanja u njemu, a moe se razmotriti i
drugaiji zakon promjene poprenih presjeka od izvorno predvienog. Proraun se prvo vri za
granina stanja u uporabi, dakle za dovren most, i to po teoriji elastinosti (teoriji I reda). U kasnijoj
fazi provode se provjere po teoriji II reda, odnosno detaljnija razrada stanja kroz koje most prolazi
tijekom gradnje. Ved je ranije reeno da luk prenosi opteredenje dominantno uzdunom silom i
savijanjem. Povoljnije stanje nastaje vedim udjelom horizontalne sile. Izraz za horizontalni potisak u
luku, q L2 , sadri strelicu luka f u nazivniku, dakle, im je ona manja manji je udio horizontalne Rch =
8f sile, a sukladno tome, povedava se opteredenje luka momentom savijanja. Uslijed vertikalnih
opteredenja na luk dolazi do elastinog skradenja luka, a uslijed dugotrajnih pojava u betonu dolazi
do nepovratnih deformacija koje skraduju luk. Pri ovome se strelica luka smanjuje, pa je esto
potrebno izvriti provjere po teoriji II reda, uz uzimanje u obzir geometrijske nelinearnosti. Ove
pojave proraunski treba predvidjeti, tako da se propie nadvienje luka pri izvedbi. Kod razmatranja
stanja u izvedbi proraun moe biti znatno sloeniji od prorauna graninih stanja u eksploataciji
mosta. Tijekom izvedbe jednim od suvremenih postupaka, luk prolazi kroz razliite faze opteredenja,
formirajudi sustav koji po razdiobi unutarnjih sila nije slian konanom, a esto je pridran pomodnim
elementima od razliitih gradiva. kao to su zatege ili skela. Bududi da se radi o elementima manje
krutosti, mogude su velike deformacije sustava, pa proraun po teoriji elastinosti gotovo i ne daje
uporabljive rezultate. Za provjere ovih stanja raunalnim modelom potrebno je znatno iskustvo. Do
sada su spominjana samo vertikalna opteredenja. Za provjere na horizontalna ili djelovanja koja se
mogu javiti u razliitim smjerovima esto de biti potrebno nainiti poseban raunalni model.
Razmatranja o dinamikom proraunu prelaze okvire ovog rada, no treba upamtiti da modeli razvijeni
za vertikalna opteredenja ponekad nede biti dovoljni. Formiranje proraunskog modela zapoinje
zamjenom lunog ili svoenog nosaa nekim brojem tapova iji krajevi lee u odabranoj osi luka.
Nizom tapova moe se zamijeniti itav nosa u poprenom smislu (slika 48), ili se njime prikazuje
presjek jedinine irine, a mogude je prikazati i neki drugi dio presjeka. Broj elemenata kojima se
zamjenjuje luk nikako ne bi smio biti manji od 16. Elementi su postavljeni sekantno u odnosu na
idealiziranu os, od koje najvie odstupaju u svome srednjem dijelu. Ovakvo stanje i nije daleko od
stvarnog ako se luk izvodi sukcesivnim betoniranjem odsjeaka, jer su oni najede stvarno ravni, no
kod izvedbe na skeli postoji odreena pogreka. Ona se manifestira u krivoj slici poprenih sila, koje
se javljaju na mjestu loma osi zbog skretanja uzdune sile. Greka se umanjuje povedanjem broja
elemenata kojima se modelira luk.

41

Luni mostovi

Razdioba konanih elemenata du luka neka bude takva da krajevi nadlunih stupova padaju u
vorove na luku. To znai da elementi izmeu toaka oslanjanja nadlunog sklopa mogu biti jednake
duljine, ali je naelno luk modeliran elementima razliite duljine.

Slika 48. Jedan od numerikih modela novog Maslenikog mosta. Luk je modeliran jednim nizom
tapova, dok je nadluni sklop, zbog velike irine, zamijenjen s 2 niza tapova. 5.5.5 Proraun luka u
poprenom smjeru

Unutranje rebro ne pridonosi torzijskoj krutosti luka i oteava izvedbu, ali se eventualno postavlja
zbog smanjenja momenata savijanja koji se u poprenom smjeru pojavljuju od djelovanja vlastite
teine, skretnih sila i korisnog tereta. Skretne sile u gornjem i donjem pojasu luka upljeg poprenog
presjeka djeluju prema gore, u suprotnom smjeru od djelovanja gravitacije a njihova vrijednost moe
biti i veda od vlastite teine.

42

Luni mostovi

Slika 49. Proraun skretnih sila. Skretne sile raunaju se prema: P P q1 = 1 i q2 = 2 R1 R2 gdje je: P1
uzduna sila u gornjoj ploi (kN/m) P = m1 hgpl 1 R1 radijus zakrivljenosti osi gornje ploe (m).
m1 napon u sredini gornje ploe (kN/m2). hgpl debljina gornje ploe (m). Konaan izraz za
vrijednost skrene sile u gornjoj ploi glasi: P m1 hgpl q1 = 1 = (kN/m). R1 R1 U proraunu kao i kod
sanduastih grednih mostova potrebno je uzeti u obzir i opteredenja temperaturom. Mogude razlike
u temperaturi u unutranjosti luka i vani, te razlike izmeu osunane strane i strane u hladu. Uzduna
armatura luka krede se od f 20 do f 28 na razmacima od 15 do 20 cm. Vilice se kredu od f 16 do f 22
na razmacima od 15 do 20 cm. Zbog bolje ugradnje i vibriranja betona poeljno je koristiti to vede
razmake armature. 5.6. Literatura [1.+ Tonkovid, K.: MOSTOVI, Sveuilina naklada Liber, Zagreb,
1981. *2.+ Tonkovid, K.: MASIVNI MOSTOVI OPDA POGLAVLJA, kolska knjiga, Zagreb, 1977. *3.+
Tonkovid, K.: MASIVNI MOSTOVI GRAENJE, kolska knjiga, Zagreb, 1979.

43

Luni mostovi

*4.+ andrlid, V.: SKRIPTE UZ PREDAVANJA, koritene na Graevinskom fakultetu Sveuilita u
Zagrebu, k. god. 1999./2000. *5.+ Polivanov, N.I.: ARMIRANOBETONSKI GRADSKI I DRUMSKI
MOSTOVI, Graevinska knjiga, Beograd 1959.

44