Nekoliko slika sa Hubble-a

Sombrero galaksija u infracrvenom...

Hodge 301 Cluster Multiple Generations of
Stars in theTarantula Nebula..
Napomena: Knjiga je izala PRIJE 1970.g, dakle Hubble svemirski teleskop nije postojao...
Barred Spiral Galaxy NGC 1300
Antennae Galaxies / NGC 4038-4039
Sadraj
PREDGOVOR 6
1. poglavlje ZEMLJA I NEBO ...8
2. poglavlje ASTRONOMSKI INSTRUMENTI 30
3. poglavlje KRETANJE PLANETA I DREVNA ASTRONOMIJA 70
4. poglavlje KOPERNIK I KEPLER 100
5. poglavlje TEORIJA GRAVITACIJE 130
6. poglavlje RAZDOBLJE POSLIJE NEWTONA 152
7. poglavlje OPTIKI INSTRUMENTI I PRIRODA SVJETLOSTI 188
8. poglavlje ROENJE MODERNE ASTRONOMIJE 218
9. poglavlje ZVIJEZDE KAO TERMONUKLEARNI REAKTORI 248
10. poglavlje STRUKTURA NAE GALAKTIKE 270
11. poglavlje GALAKTIKE I IRENJE SVEMIRA 302
Dodatak:
HiPARHOVE I PTOLEMEJEVE KONSTRUKCIJE EPICIKLA 328
5
FRED HOYLE
ASTRONOMIJA
PREDGOVOR
U ovoj sam knjizi pokuao upoznati itaoca s razvojem astronomije od naj-
ranije poznatih astronomskih otkria pa sve do najnovijih spoznaja. Ilustracije,
koje su opseno i uspjeno opremili moje kolege u ovom pothvatu, namijenjene
su kao stvarna pomo u praenju teksta, a ne da knjiga ljepe izgleda.
Astronomija je najstarija znanost, kako se esto kae. Ali, astronomija je, u
izvjesnom smislu, i najmlaa znanost, to se esto ne uvia. Veliki napredak
u fizici tokom prve treine ovog stoljea odrazio se plodonosno u astronomiji
do naih dana. Uenjaci su dolazili sve vie i vie do spoznaje da se samo vrlo
ogranien opseg eksperimenata moe izvesti u laboratoriju na Zemlji. Svemir se
snabdio mnogo finijim i mnogo raznovrsnijim laboratorijem, s mogunostima
koje se nikad ne bi mogle ostvariti ovdje na Zemlji. U laboratoriju na Zemlji
nikad se nee proizvesti supernova zvijezda, premda su se mnogi procesi, koji
izazivaju eksploziju ovih zvijezda, zaista prouavali eksperimentima na Zemlji.
Upravo se tu nalazi vanost: u eksperimentima na Zemlji, na sreu, bilo je do-
voljno otkrivenih fizikalnih zakona, koji su zatim pokazali da imaju ire podru-
je primjene na stanje cijelog svemira.
Meutim, ova situacija nije sasvim nova. Ve su u XIX stoljeu otkria, koja
su se odnosila na prirodu i svojstva svjetlosti, imala odraza u astronomiji, ne
samo u proirivanju ve postojeih pravaca istraivanja nego i u pokretanju
novih pravaca i u pomicanju ravnotee "vanosti" unutar astronomije uope.
Imajui ovo u vidu, uoio sam da ne bi bilo dobro pisati potpuno s astronom-
skog stajalita. U osam poglavlja bavio sam se povijeu razvitka astronomije.
Kako je ovaj razvitak bio tako usko povezan s otkriima u fizici, osjetio sam
prijeku potrebu da kaem neto o znaenju ovih otkria.
italac e nai sasvim iscrpne prikaze o svjetlosti, elektricitetu i magneti-
zmu. Nuklearna fizika prikazana je u zadnjim poglavljima, gdje su opisane nje-
ne vane primjene u modernoj astrofizici. Kvantna teorija i teorija relativnosti
iznesene su u kraim crtama.
Uoio sam da je potrebno dati neka tumaenja u povijesnim poglavljima. U
pregledu astronomskih otkria, grkoj se astronomiji mora dati posebno mje-
sto, jer su mnoge glavne napretke sasvim sigurno postigli Grci. Ipak, precizan
opis onoga to se dogodilo izmeu 500. i 200. godine prije nove ere, mislim da
se ne da rekonstruirati za dananji svijet. Malo je originalnih rukopisa. Nae
poznavanje tog perioda veinom potjee iz loih latinskih tekstova, koji se mo-
raju protumaiti u svjetlu dananjeg poznavanja - a ovo moda nije uvijek
vodilo ispravnom shvaanju onoga to se stvarno zbivalo! Eratostenovo odre-
ivanje promjera Zemlje je jedan takav primjer. Da li je Eratosten pogrijeio
za 17% ili samo za
1
/
2
%? Ranije generacije povjesniara znanosti uzimali su
veu pogreku, loiji rezultat. itajui materijal, osvjedoio sam se u suprotno.
Razlika se ne nalazi u bilo kojoj izmjeni dokumentarnog materijala, nego u iz-
mjeni gledita. U nae doba, uenjaci potpuno priznaju, da su ljudi u prolosti
bili isto tako sposobni kao to smo mi danas. Ali se naim djedovima inilo
gotovo nepristojno da je Eratosten samo primitivnim instrumentima kojima je
raspolagao mogao postii izvanredno toan rezultat. On jednostavno nije imao
sposobnosti da naini neto takva!
Takoer sam ustanovio da je retrospektivno gledanje imalo utjecaja na mno-
ge naune prikaze, posebno u najpopularnijim izlaganjima. Vrlo znaajan rad
6
bio je s omalovaavanjem osuen kad god je kasniji razvitak skrenuo istraiva-
nja novim putovima. Vjerojatno ni jednog velikog ovjeka nije potomstvo tako
s prezirom odbacilo kao Ptolemeja, osnivaa teorije o epiciklikom kretanju
planeta. Njegova teorija dobro tumai poznate injenice, zapaene u njegovo
vrijeme. Ona je preivjela vie od tisuu godina, kao najbolji tuma opaenih
kretanja; a poslije njenoga pada, Ptolemejeve geometrijske metode jo su igrale
vanu ulogu u presudnim trenucima Keplerova rada. U svakom sluaju, Ptole-
mej je bio prikazan kao neznatna pojava. Takav stav se pojavio, uvjeren sam,
iz neznanja. Malo uenih ljudi misli drugaije, pa ne postoji openito shvaanje
da se Ptolemej stvarno upustio u zamrenosti kretanja po elipsi. Ve su u grko
doba iz promatranja bile otkrivene posljedice ekscentrinih planetskih staza.
Jedna zadovoljavajua teorija ne moe uzeti staze kao krugove, niti krugove sa
Suncem u centru. Mislim da najdetaljniji opis Ptolemejeva rada jo nedostaje
da bi se ocijenila matematika baza njegovih geometrijskih konstrukcija. Zbog
toga sam priloio matematiki dodatak na kraju knjige u kojem sam pokuao
protumaiti to je Ptolemeja dovelo do ovih konstrukcija.
Na kraju, nekoliko rijei o novim metodama promatranja. Danas postoji
prilino rasprostranjeno vjerovanje da e tradicionalne promatrake metode
astronomije uskoro ustupiti mjesto direktnim istraivanjima svemira. Moda e
tako i biti, ali sumnjam u to, po svom vlastitom uvjerenju. Sve vane nove me-
tode, koje se pojave, imaju na prvi pogled neograniene mogunosti. Ali poslije
jedne ili dvije dekade iskustvo pokazuje da se pojavljuje proces smanjenja kori-
sti. Svaki znaajniji novi rezultat poinje traiti sve vie u vremenu, naporima i
novanim sredstvima nego to je bio sluaj u poetku. Ovaj proces se ve odvija
u radio-astronomiji. Prije nekoliko godina mogla su se otkria u radio-astro-
nomiji postii pomou prilino primitivne opreme. Danas nije tako. Novi radio-
teleskopi, ukoliko se eli da budu uspjeni, moraju se financirati i planirati u
velikim skalama. Slina situacija se mora neizbjeno pojaviti i u neposrednom
istraivanju svemira. Zbog toga moemo svjesno oekivati da e najbogatiji na-
rodi nastaviti neogranieno troiti znatne dijelove svojih dohodaka na slanje
instrumenata i ljudi u svemirski prostor. Zbog oba ova razloga, mislim da e
neposredno istraivanje svemira zajedno s radio-astronomijom konano postii
ravnoteu u odnosu na najtradicionalnije metode i mislim da e u toj ravnotei
glavni dio astronomije nastaviti da se razvija u mnogim smjerovima, kao to je
to bilo u prolosti.
Ovo e protumaiti zato nisam napisao knjigu zanesen da se astronomija
sutra treba revolucionirati. Ja vidim astronomiju kao neprekidni proces, u ko-
jem svaka nova metoda ima svoje mjesto u odnosu na cjelinu, ali u kojoj nema
posebne metode koja gui ostale.
7
1. poglavlje ZEMLJA I NEBO
Na je dananji svijet poplavljen
naunim otkriima. Izgleda da nita
ne moe sprijeiti takav snaan tok
razvoja osim potpunog unitenja o-
vjeka. Meutim, tako nije bilo uvijek.
Prvi koraci u znanosti svladani su pri-
je nekoliko tisua godina polagano i
probno. Gotovo je sigurno, da nije bilo
astronomije, ovi poetni, nesigurni
koraci ne bi nikad bili svladani. Jer,
astronomija je pramajka znanosti.
Sreom se naziva ono to nije uo-
biajeno u svakidanjem ivotu. Ona
takoer ima izvanrednu vanost. Naj-
manje etiri sretne okolnosti pridoni-
jele su da je astronomija postala ide-
alna poetna toka za ovjekov glavni
napredak u jednom razdoblju u koje-
mu e se prirodne pojave moi protu-
maiti i predskazati, u kojem se svijet
nee vie predstaviti kao pozornica za
odigravanje scena misterija i nepove-
zanih dogaaja.
Zemlja nije planet koji je potpuno
pokriven oblacima. To je prva sretna
okolnost, jer da je Zemlja potpuno po-
krivena oblacima, kao planet Venera,
ovjekove intelektualne snage ne bi se
nikad mogle razviti. U svakom trenu-
tku polovina Zemlje je pokrivena obla-
cima, dok je ostali dio bez naoblake.
Meutim, oblaci se pomiu, pa je obla-
ni pokrov negdje ei, a negdje rjei,
ali uvijek ima dana kad je vedro i kad
promatra moe usmjeriti svoj pogled
u svemirski prostor. Da ovjek nije
imao te mogunosti, pitanje je da li bi
ikad ustanovio smjerove sjevera, juga,
istoka i zapada; a bez tog poznavanja
on ne bi nikada nauio da se orijenti-
ra na veem dijelu Zemljine povrine.
Bez promatranja pravilnog ritmikog
kretanja Sunca i zvijezda, on ne bi mo-
gao shvatiti pojam vremena, a bez po-
kuaja mjerenja vremena i orijentacije
ne bi se mogao upoznati s problemima
obine geometrije.
Obina geometrija, koja se esto
zove i euklidska geometrija, moe se
shvatiti kao geometrija u kojoj je Pita-
gorin pouak toan. Ako trokut ABC
ima pravi kut u B, Pitagorin pouak
kae da je kvadrat na stranici AC je-
dnak sumi kvadrata na stranicama
AB i BC. (Pod pravim kutom podrazu-
mijevamo obini kut, koji nastaje kad
raspolovimo pravac poznatim postu-
pkom ravnalo-estar.)
Meutim, postoje sistemi geometri-
je u kojima Pitagorin pouak nije to-
an. Takve geometrije su prvi postavili
Lobaevski i Riemann sredinom XIX
stoljea. One su isto tako u skladu
kao obina geometrija, ali su mnogo
tee i kompliciranije, pa je i rad s nji-
ma sloeniji.
8
Gore: Kretanje oblaka iznad
junog dijela Grke. Dolje:
Snimak dijela Zemlje pokri-
vene oblacima u trenutku
snimanja kamerom smjete-
nom na raketi. Budui da je
taj oblani pokrov djelomi-
an i nestalan, mogao je ve
primitivan ovjek gledati iz
bilo kojeg podruja Zemlje
u nebo i stei osjeaje za
vrijeme i orijentaciju. On o
tome ne bi nita saznao da
je Zemlja potpuno pokrivena
oblacima kao planet Venera.
9
Jo su mezopotamski matematiari
poznavali mnoge sluajeve u kojima je
kvadrat na najduoj stranici pravokutnog
trokuta jednak sumi kvadrata na dvije
krae stranice. Ovo prvo arapsko izdanje
Euklida pokazuje da Pitagorin pouak
vrijedi za sve pravokutne trokute.
Postavlja se pitanje, koja se geo-
metrija mora upotrijebiti u rjeavanju
problema u svakodnevnom ivotu.
Odgovor je: euklidska geometrija, a ne
kompliciranije geometrije Lobaevskog
i Riemanna. Mnogi smatraju da je ovo
pojednostavljenje dobrodolo, kao upo-
zorenje da je od svih moguih sistema
euklidska geometrija jedino "prava" ge-
ometrija, a da su druge vie intelektu-
alne ekshibicije ili izmiljotine mate.
Ali ovaj pogled je potpuno neispravan.
Euklidska geometrija se ne moe pri-
mijeniti na fizikalni svijet ako je trokut
ABC vrlo velik. U takvim se sluajevi-
ma mora upotrijebiti Riemannova geo-
metrija. U stvari, "prava" geometrija je
kompleksna Riemannova geometrija.
Ovo nam donosi drugu sretnu okol-
nost. Mogue je matematiki dokazati
da se Riemannova geometrija nee ra-
zlikovati od euklidske geometrije uvi-
jek kada su duine male, tako se naj-
kompliciranija geometrija moe svesti
na obinu geometriju. Na sreu, sve
duine sadrane u svakodnevnom i-
votu i problemima mjerenja dovoljno
su male da nam doputaju da se oslo-
nimo na obinu geometriju. Ako ovo
ne bi bilo tako, problem formuliranja
Riemannove geometrije omoguio bi
jednu jaku, a vjerojatno nesavladivu,
smetnju razvoja matematike uope. A
bez matematikog orua ovjek bi po-
stigao malo, da upozna svijet koji ga
okruuje.
10
S druge strane, moemo se pitati:
koliko mora biti velik fizikalni trokut
da prestane biti priblino pravi po Pi-
tagorinom pouku? Vei od Zemlje, od
Sunevog sustava ili moda kao Mli-
jeni Put! Samo, kad se pribliavamo
problemima koji se odnose na najda-
lja podruja svemira, geometrijske za-
mrenosti postaju izrazitije. S takvim
emo se problemima sresti u poslje-
dnjem poglavlju.
Trea sretna okolnost, koja je dala
doprinos ovjekovoj intelektualnoj po-
javi, najtee se objanjava. Moda je
najbolje da zaponemo pitanjem: kako
u fizikalnom smislu moemo opisati
trokut. (Postojanje trokuta je bilo uze-
to samo po sebi u gornjoj tvrdnji.) Je-
dna metoda moe biti s ravnalima, ali
je oito da se samo mali trokuti mogu
izraditi ravnalima. Za opisivanje dale-
ko veih trokuta upotrebljava se u pra-
ksi metoda sa zrakama svjetlosti. Mo-
emo napraviti poetnu pretpostavku,
da svjetlost putuje pravocrtno, tako
da strane trokuta mogu biti odree-
ne svjetlosnim zrakama emitiranim u
vrhovima. Na primjer, zraka svjetlosti
emitirana iz toke A, a primljena u to-
ki B opisuje siranu AB trokuta ABC.
Ali, da li je naa pretpostavka ispra-
vna? Da li svjetlost stvarno putuje
pravocrtno? Toan je odgovor ne. Ovo
se moe prikazali eksperimentom na
slici 1.1. Neka je S mali izvor svjetlo-
sti, takozvani tokasti izvor. Svjetlo iz
njega pada na ekran u B poslije prola-
ska kroz otvor na neprozirnom zaslo-
nu u A. Ako je svjetlo zaista putovalo
pravocrtno, veliina plohe svjetlosti na
ekranu e se stalno poveavati ako se
poveava otvor na A. Pokus pokazuje
da je stvarno tako, ali pod uvjetom da
otvor ostane vei od 0,01 milimetra u
promjeru. Ali, kad otvor postane ma-
nji od ove vrijednosti, svijetla ploha na
ekranu poinje se ponovo poveavati.
Prema tome, pretpostavka da svjetlost
putuje pravocrtno postaje pregruba
ako ona prolazi kroz otvore od 0,01 ili
manje milimetara u promjeru. Ali pod
uvjetom da nas se ne tie prolaz svje-
tlosti kroz vrlo male otvore, pretpo-
stavka da se svjetlost iri pravocrtno
vodi u neznatne pogreke.
Posljedica je slijedea. Prikaz tro-
kuta sa zrakama svjetlosti je nuno
nepotpun, jer poloaji vrhova A, B i C
ne mogu se odrediti unutar udaljeno-
sti od oko 0,01 mm. Ali za najvei broj
praktinih svrha ova neodreenost vr-
hova je nevana kad su strane trokuta
tako enormno velike. U astronomiji su
zaista strane trokuta esto vee od bi-
lijuna kilometara, u kojima su slua-
jevi pogreaka veliine milimetarskog
reda razumljivo potpuno zanemarive.
Ovo, dakle, predstavlja ovjekov trei
dio sree. On moe, za mnoge prakti-
ne svrhe, reducirati vrlo sloeni put
po kojem svjetlost stvarno putuje na
vrlo jednostavnu sliku. A ova jedno-
stavna slika nije samo dostatna za
odreivanje poloaja i udaljenosti Mje-
seca, Sunca, planeta i zvijezda, nego
je takoer dovoljno tona da se upotri-
jebi za konstrukciju mnogih optikih
instrumenata, ukljuujui teleskop,
mikroskop i fotografske aparate. Upr-
kos tome, ostaje injenica da fizikalni
trokut nee nikad biti odreen s apso-
lutnom preciznou. Ne moemo pri-
kazati trokut u kojem su vrhovi idea-
lizirane toke - Euklidove apstrakcije
imaju poloaje a ne dimenzije.
etvrta okolnost koja je pomogla
razvoju ljudske inteligencije, posta-
vljajui mu problem dovoljno teak da
potpuno vjeba svoje umne snage, ali
ne tako teak da ga sasvim odvraa,
pojavila se iz golemih udaljenosti zvi-
jezda i galaktika. Kut pod kojim gleda
promatra vrlo udaljeno tijelo izgleda
da se gotovo ne mijenja, premda se
udaljeno tijelo i promatra mogu kre-
tati u suprotnim smjerovima.
U slici 1.2 A i B su dva objekta koji
se kreu istom brzinom po paralelnim
stazama. O je oznaka za promatraa,
koji se kree istom brzinom kao A i B,
ali po stazi koja nije paralelna s njiho-
vom. Na poetku O je u O
1
A je u A
1
B je u B
1
tako da A i B lee u istom
smjeru gledano od promatraa. Neto
kasnije, O je u O
2
, A je u A
2
, B je u B
2
(Udaljenosti A
1
do A
2
, B
1
do B
2
i O
1
do
O
2
su iste, dok se A, B i O kreu istom
brzinom.) Oito je da e se smjer od
O do udaljenijeg objekta B promijeni-
ti mnogo manje nego smjer od O do
mnogo blieg objekta S.
Prema uenjacima antike zvijezde,
zbog svojih velikih udaljenosti, formi-
raju jednu prividno stalnu pozadinu
pozadinu takozvanih zvijezda staja-
Slika 1.1
Iz tokastog izvora svjetlo prolazi kroz otvor na ne-
prozirnom zaslonu do ekrana. Ako svjetlost putuje
pravocrtno, osvijetljena povrina na ekranu e se
smanjivati kad se smanjuje otvor na neprozirnom
zaslonu. To se dogaa sve dok se promjer otvora
ne reducira na oko 0,01 milimetar. Tada poinje po-
veanje osvijetljene povrine.
11
ekran
neprozirni
zaslon
12
ica. Bez te stalne pozadine oni ne bi
nikad pronali mogunost da odrede
kretanje Zemlje. Bez te naoko nepro-
mjenljive pozadine nema smjera koji
bi nam izgledao nepomian, pa ovjek
ne bi nikad imao mogunosti da se ori-
jentira. Osim loga, umjesto da nastoje
odrediti kretanja svih tijela svemira,
kako to nastoje dananji astronomi,
stari su astronomi pojednostavnili
cijeli problem na diskusiju kretanja
samo Zemlje, Mjeseca, Sunca i plane-
ta. Dapae, rjeenje ovog ogranienog
problema trailo je koncentraciju na-
pora najboljih intelekata tokom perio-
da od nekoliko tisua godina.
U stvari, problem je pokazao da ima
istu teinu. Istina je da bi bio prije rije-
en da je bio laki. Ali tada matematika
nije bila u takvom stadiju da bi mogla
posluiti kao odskona daska za na-
predak moderne znanosti. Vano je da
problem nije bio tako teak da ga se nije
moglo rijeiti, ali je bio dovoljno ilav da
ocijeni snagu ovjekove misli do kraj-
njih granica. To je bilo idealno kao pod-
strek ostvarenju najveeg napretka.
nebo zaista realna sfera. Jedan od
prvih grkih pogleda bio je da veliki
sferni tit zatiuje Zemlju od udalje-
ne vatre. Kroz rupe u titu - rupe su
predstavljale zvijezde - mogli su se vi-
djeti plamenovi.
Donekle je naivna koncepcija o ne-
beskoj sferi, na kojoj se nalaze sve zvi-
jezde, uvijek bila a i jo je, od posebne
vanosti astronomu. Na slici 1.3 pro-
matra O je na Zemlji, a A, B, C i D su
udaljeni astronomski objekti - zvijezde,
galaktike i drugo. Mjesta gdje svjetlo iz
A do O, B do O, C do O i D do O pro-
bija veliku sferu, koja ima svoj centar
u O, oznaena su kao a, b, c i d. Pro-
matraevo oko je sasvim nesposobno,
da odredi da li svjetlost koja dolazi do
njega stvarno dolazi iz A, B, C i D ili
dolazi iz a, b, c i d. Zato, ako je proma-
tra zainteresiran samo za opisivanje
poloaja astronomskih objekata, bolje
je za njega da misli da se svi oni nala-
ze na sferi. Moemo rei da a, b, c, itd.
predstavljaju projekcije astronomskih
objekata A, B, C itd. na sferi.
Zamislimo da je sfera na slici 1.3
vrlo velika u odnosu na Zemlju. Ovo
daje prednost jer, kada promatra O
mijenja svoj poloaj na Zemlji, toke
a, b, c, itd. znatno se ne mijenjaju.
Zbog toga se svi promatrai na Zemlji
na bilo kojem mjestu mogu slagati oko
poloaja a, b, c itd. na sferi (unutar
praktikih granica).
Nebeska sfera
Kad gledamo zvijezde prostim okom
i ne mislimo na njihove relativne uda-
ljenosti meu njima, sve nam se one
projiciraju na sfernu povrinu okre-
nute kugle. Ovakav utisak je iluzija,
pa su stari astronomi vjerovali da je
Slika 1.2
Kako promatra (O) na naoj Zemlji, koja
se kree, vidi u dva razliita momenta bli-
i (A) i vrlo daleki (B) objekti koji se kreu
jednakom brzinom uzdu paralelnih sta-
za.
Slika 1.3
U opisivanju prividnih poloaja objekata
A, B, C i D promatra na Zemlji ne bavi se
njihovim udaljenostima. On treba samo da
odredi njihove projekcije - a, b, c i d - na
nebeskoj sferi.
Elementarni udbenici katkada na-
vode da se nebeska sfera zamilja be-
skonano velikom. Ovo je sasvim ne-
tono. Ne smijemo zamisliti da je tako
velika da obina euklidska geometrija
prestaje biti pravomonom na njenoj
povrini. U stvari, ona moe biti tako
velika kao Mlijeni Put, ali ne smije biti
mnogo vea. Galaktike, koje su vrlo
udaljene od Mlijenog Puta, moraju se
oito uzeti da lee izvan nebeske sfere,
kao to su objekti B i D pokazani na slici
1.3. Zato je netono zamisliti da se svi
astronomski objekti nalaze na nebeskoj
sferi, kako se esto od toga polazi.
Vrtnja Zemlje
U bilo kojem trenutku zvijezde stva-
raju odreeni lik na nebeskoj sferi.
Opaanje prostim okom tokom jednog
ili dva sata pokazuje da se cijeli ovaj
lik kree u odnosu na lokalnu okolinu
na Zemlji. To je kao da se cijela ne-
beska sfera pomicala naokolo. Ovo je,
naprotiv, iluzija. Prividna vrtnja nebe-
ske sfere nastaje zbog stvarne rotacije
ili vrtnje Zemlje.
Strogo uzevi, ovaj prikaz je pod uvje-
tom da teimo euklidskoj geometriji. Ako
smo pripravni da prijeemo iz euklidske
geometrije ne samo na velike udaljeno-
sti nego i na lokalne, zahtjev se ne bi
mogao ostvariti. Uz veliku geometrijsku
zamrenost mogu je pogled na Zemlju
kao da je nepomina, a da se nebo vrti
oko nje. Kad u kasnijem poglavlju bu-
demo raspravljali o problemu kretanja
Zemlje oko Sunca, pojavit e se jedno-
stavna situacija. Moemo tada samo za-
htijevati Kopernikovu nauku da se Ze-
mlja okree oko Sunca, pod uvjetom da
naroito uvedena naa geometrija ima
jednostavan oblik baziran na Pitagori-
nom pouku; prilaz sloenoj komplek-
snoj geometriji dozvoljava da kaemo da
se Sunce okree oko Zemlje.
U stvari, uz zapanjujuu geometrij-
sku kompliciranost, moemo opravda-
no prikazati da je Zemlja ploa! Pogre-
ka da je Zemlja ravna ploa hirovito
lei u injenici da se zamilja kako se
moe udruiti pojam ravne ploe Zemlje
s obinom geometrijom. Potonja poziti-
vno zahtijeva da uzmemo u obzir da se
Zemlja vrti, upravo onako kako zahti-
jeva da uzmemo u obzir da se Zemlja
kree oko Sunca, a ne obratno. Sasvim
slino, obina euklidska geometrija za-
htijeva da tumaimo naa promatranja
nebeske sfere u obliku vrtnje Zemlje.
Kada dugo izlaemo fotografsku
plou u jedno podruje nonog neba,
vrtnja ili rotacija Zemlje uzrokuje da
zvijezde ostavljaju tragove na ploi.
Ako usmjerimo kameru prema sjever-
noj toki uz ispravni nagib, ovi tragovi
postaju dijelovi kruga, kako je poka-
zano na slijedeoj stranici. Meutim,
svi ovi lukovi su dijelovi krunica koje
imaju isti centar. Zakljuak nije teko
donijeti. U slici 1.4 P i Q su geografski
polovi Zemlje, a O je promatra. Ro-
tacija Zemlje oko njene geografske osi
uzrokuje tono isti prividni efekt kao
to je rotacija nebeske sfere u supro-
tnom smjeru oko osi p i q. Ove obine
toke koje lee uz ravnu liniju pred-
stavljaju produenje osi Zemlje, a po-
stoje dvije mogue toke prema kojima
kamera moe biti usmjerena da bismo
nainili fotografiju kakva je pokazana.
(U stvari, naa kamera, ako se usmje-
ri iz O prema q, bit e zaklonjena Ze-
mljom. Nju moemo usmjeriti prema q
samo iz june hemisfere.)
Rotacija Zemlje nema efekta na to-
ke p i q. One ostaju nepomine. Me-
utim, zvijezda u a se kree. Ona e se
pojaviti utirui krunu stazu na nebe-
skoj sferi sa centrom kruga na prav-
cu Pp. Poslije polurotacije, zvijezda e
se pojaviti skreui prema a
1
Kutovi
O
1
O
b
i pO
a
potpuno su jednaki, jer je
nebeska sfera vrlo velika u odnosu na
Zemlju. Poslije potpune rotacije, privi-
dni poloaj zvijezde vraa se u a.
Najvanije svojstvo pojavljuje se iz
ovih razmatranja. Ako promatra O
na slici 1.5 povue projekciju u smje-
13
ap=pa
1
a
1
a
q
Fotografija nonog neba snimljena s dugom
ekspozicijom i kamerom, koje je objektiv bio
usmjeren u toku sjevera, pokazuje da zvije-
zde ostavljaju tragove u obliku lukova kruni-
ca koje imaju zajedniki centar.
Slika 1.4
Rotacija Zemlje oko PQ tumai pri-
vidnu vrtnju zvijezda (u suprotnom
smislu) oko pq.
Slika 1.5
Uzimajui projekciju smjera p na
horizontalnu ravninu, promatra Q
dobiva smjer sjevera ON.
14
ru p na horizontalnu ravninu, dobiva
smjer ON. To je smjer uz koji on mora
putovati da doe do P, Zemljin sjever-
ni geografski pol, po najkraem putu.
Drugim rijeima: smjer pola p nebeske
sfere odreuje toke strana svijeta.
Bilo bi daleko podesnije ako bi se
jedna svijetla zvijezda nalazila tono u
p. Sada nema ni jedne. Ali se zvijezda
Polarnica nalazi oko jedan stupanj da-
leko. Zbog rotacije Zemlje Polarnica se
okree po vrlo uskom krugu, tako ma-
lom da se ne uoava prostim okom. Za
sve praktine svrhe, u kojima tonost
unutar jednog stupnja nije od neke va-
nosti, moe se ova zvijezda upotrijebi-
ti za odreivanje promatraeva smjera
sjevera. Vjerojatno su mnogi ljudi u ne-
koj prilici, kad su se izgubili u bespuu,
imali povoda da se zahvale za podatak
koji im je dala ova najkorisnija zvijezda.
Mjerenje poloaja na nebeskoj sferi
Za pojedine zvijezde je vano da
postoji neki nain odreivanja tonih
prividnih poloaja na nebeskoj sferi.
Mali je broj najsjajnijih zvijezda ozna-
en imenima, kao to smo upravo spo-
menuli Polarnicu, a svaki astronom
tono zna gdje treba traiti Polarnicu,
Arctura, Cappelu, Canopusa i druge.
On ih pronalazi po svom sjeanju na
poznati dio neba. Ali je razumljivo da
on ne moe ovisiti o svojoj memoriji,
kada je suoen s problemom identifi-
kacije jedne od milijuna slabih zvije-
zda, koje se mogu zapaziti s jednim
snanim modernim teleskopom.
Mnoge od najinteresantnijih zvije-
zda su slabog sjaja, ali ne zato to su
one u stvari male, nego zato to se one
nalaze na velikoj udaljenosti od nas.
Kada astronom otkrije jedan neobian
sluaj i eli o njemu izvijestiti svoje ko-
lege, on mora imati neke podatke, koji
moraju biti vrlo precizni, da se moe
tono odrediti zvijezda na koju je on
mislio. Jedini nain da se ovo posti-
gne jest, da se odredi precizan poloaj,
polarna os
ekvator
Slika 1.6
Princip definiranja geografske irine i
duine.
tako precizan da ne doe do mogue
zabune s bliim zvijezdama. Ukratko:
tono odreivanje poloaja zvijezda je
osnov za izmjenjivanje podataka meu
astronomima.
Problem je vrlo pojednostavljen
sretnom okolnou, ve spomenutom,
da se slika zvijezda u biti ne mijenja.
Istina je da se sve zvijezde kreu, a da
se njihovi prividni poloaji u meuso-
bnim odnosima slabo mijenjaju; jer za
krai period vremena, od tri do etiri
godine, ove se promjene mogu zane-
mariti. Zato je na problem da odredi-
mo poloaj stalnih toaka na povrini
sfere. Ovo je vrsta problema, s kojim
je ovjeanstvo bilo dugo upoznato, jer
je odreivanje poloaja na povrini Ze-
mlje sasvim slino.
Poloaji na povrini Zemlje normal-
no su odreeni geografskom irinom
i geografskom duinom. Tri veliine
igraju odlunu ulogu u odreivanju
geografske irine i geografske duine:
geografski ekvator, polarna os i iza-
brana toka na ekvatoru. Na slici 1.6
polarna os sijee povrinu Zemlje u
dva pola, oznaena sa P i Q; C je Ze-
mljin centar; X je izabrana toka. Da
odredimo geografsku irinu i geograf-
sku duinu bilo koje toke (ovdje je to-
ka oznaena sa A), uzmimo ravninu
koja prolazi kroz A i kroz polarnu os.
Ta ravnina sijee ekvator u B. Zatim,
spojimo A i B i odabranu toku X sa
centrom C. Kut ABC nam sada daje
geografsku irinu toke A, dok kut
BCX daje njenu geografsku duinu.
Ovo nije sasvim zavreno. Potrebna
su jo dva daljnja dogovora. Ako je A,
toka koju elimo odrediti, na sjevernoj
hemisferi, oznait emo njenu geograf-
sku irinu sa N, na primjer 50N; ako
je na junoj hemisferi, oznait emo
njenu geografsku irinu sa S, odnosno
50S. Drugi dogovor se odnosi na kut
BCX. Kako je nacrtano na slici, B lei
zapadno od X, pa je geografska duina
zato oznaena sa W, primjer 110W.
Ako je B na istonoj strani od X, tada
e se geografska duina oznaiti sa E,
primjer 110E. to ako toka B bude
pala dijametralno nasuprot od X? Da
li e se geografska duina pisati 180W
ili 180 E? Odgovor: ispravno je jedno i
drugo. Nema geografske duine vee
od 180; dok nema geografske irine
vee od 90.
Posljednje geografsko pitanje odno-
si se na izabranu toku X. Kako je ona
izabrana? Prije mnogo godina razne
drave odabirale su toku kod koje ra-
vnina kroz njihove glavne gradove si-
jee ekvator i polarnu os. Ovo je vodilo
prilinoj konfuziji. Krajem prolog sto-
ljea za X je bila prihvaena toka, po
meunarodnom sporazumu, kod koje
ravnina kroz polarnu os i staru Gree-.
nwich zvjezdarnicu sijee ekvator.
Prije no to prijeemo na raspra-
vljanje o odreivanju astronomskih
koordinata ili poloaja, bit e korisno
neto rei o mjerenju kutova. Pomi-
ni ravni krak OB ima osovinu u O,
da se moe vrtjeti oko O. Na poetku
se nalazi u poloaju OA. Krak napravi
jednu kompletnu rotaciju kad ponovo
doe u poloaj OA. U praksi se kutovi
obino mjere prema skali na kojoj je
cijeli okret - jedna kompletna rotacija
- podijeljen u 360 jednakih dijelova,
stupnjeva. (Ima jo jedan sistem mje-
renja kutova u iroj primjeni, u kojem
je jedinica jedan radijan, no on nas
ovdje ne interesira.) Stupanj je podi-
jeljen na 60 jednakih dijelova, koji se
zovu minute, a svaka minuta je podi-
jeljena na 60 jednakih dijelova koji se
zovu sekunde; moe se postii jo vea
preciznost uzimajui decimalne dijelo-
ve jedne sekunde.
Odluka da se kutovi dijele na ovaj
nain vrlo je nezgodna. Bilo bi daleko
bolje podijeliti jedan kompletni okret u
1000 jednakih dijelova, a svaki takav
dio u 1000. Imat emo tada miliokrete
i mikrookrete, a elementarna izrau-
navanja e sadravati kutove koje e
se moi mnogo lake odrediti.
Podjela kruga na 360 jednakih di-
jelova bila je najprije nainjena vjero-
jatno prije 5000 godina u mezopotam-
skoj kulturi, koja je cvjetala u dolini
izmeu dvije rijeke, premda je krug
bio podijeljen i u drugim kulturama u
razna vremena, gdje god su ljudi spo-
znali da trajanje godine iznosi pribli-
no 360 dana. Podjela na 360 dijelova
bila je mnogo zgodnija za ljude stare
Mezopotamije nego danas za nas, jer
su oni uzimali 60 kao stalnu bazu za
raunanje, dok mi upotrebljavamo
deset; a kao ope pravilo, jedinice u
kojima su veliine mjerene, uvijek e
odrati jednostavan i zgodan odnos s
brojem koji je openito upotrijebljen
kao stalna baza u raunanju.
ini se da je lake postii da ljudi
lete u svemir nego mijenjati na zasta-
rjeli sistem kutne mjere. Mezopotamci
su nam nametnuli broj 60, a mi, izgle-
da, nemamo snage da ga izbacimo. Isto
takav apsurd se pokazuje u podjelama
dana u 24 sata, 60 minuta i 60 sekun-
da. To se, takoer, pokazalo u britan-
skom monetarnom sistemu i u britan-
skim i amerikim jedinicama linearnih
mjera. Nemogunost ovjeka da se
oslobodi nezgodnih obiaja osobina je
koja moe voditi do njegova unitenja.
Ali, vratimo se naoj temi o odrei-
vanju poloaja na nebeskoj sferi; netko
bi oekivao da je ovo ekstremno kom-
pliciran rad ali, u stvari, temelji mogu
biti jo ogranieniji nego kada smo
definirali geografske koordinate. Pod
uvjetom da moemo definirati ekva-
tor, nije potrebno u poetku definirati
polarnu os. Sve moemo postii ako
uzmemo ravninu ekvatora, koja prolazi
kroz centar C, i povuemo pravac kroz
C okomito na ovu ravninu, kako je pri-
kazano na slici 1.7. Ova linija predsta-
vlja polarnu os. Oito, sada imamo sve
to je potrebno da bi se odredili poloa-
ji na sferi i definirao ekvator zajedno s
izabranom tokom na njemu.
Jo bolje, jednostavno moemo
odrediti bilo koju ravninu kroz C. Ova
e sjei sferu u velikom krugu, kojeg
moemo oznaiti kao ekvator. (Veliki
krug je jednostavno bilo koji krug naj-
veeg promjera koji se moe nacrtati
na povrini sfere, a ravnina na kojoj
takav krug lei neophodno presijeca
centar sfere.) Izabrana toka na ekva-
toru mora se jo definirati. Tako je na
recept za odreivanje poloaja ili koor-
dinata na nebeskoj sferi slijedei: defi-
nirana ravnina kroz centar, a to znai
kroz promatraa. Uzmimo veliki krug
u kojem ova ravnina sijee nebesku
sferu u izabranoj toki na krugu. Tada
upotrijebimo sistem irine i duine.
U principu, mogue je izabrati ra-
vninu kroz promatraa na beskonano
mnogo naina. Meutim, u praksi, e-
tiri su prikladna i mogua naina da
se to ostvari. etiri mogue ravnine
jesu:
(1) horizontalna ravnina, koja se
odreuje upotrebom libele;
(2) ravnina koja je paralelna s ra-
vninom ekvatora Zemlje;
(3) ravnina kretanja Zemlje oko
Sunca;
(4) ravnina Mlijenog Puta.
Sluaj (1) poznat je kao altazimutal-
ni sustav ili horizontski sustav, a ima
prednost da se horizontalna ravnina
vrlo lako odredi. On ima, meutim,
dva vrlo ozbiljna nedostatka. Na prvom
16
Stoljeima su razni kartografi oda-
birali razliite meridijane od kojih se
mjerila geografska duina. Gornja
karta (iz 1650. godine) imala je kao
glavni meridijan onaj koji je prolazio
Cape Verdeom
Meunarodnim dogovorom sada se
geografske duine izraunavaju od
meridijana zvjezdarnice u Greenwic-
hu. Uski trag od mjedi, koji vodi od
zgrade kojom prolazi griniki meridi-
jan, samo je isjeak tog meridijana.
mjestu, horizontalne ravnine nee uo-
pe biti paralelne za sve promatrae, a
veliki e krug u kojem ravnina sijee
nebesku sferu prema tome biti za sva-
kog promatraa drugi. Znai, tu nema
zajednikog podudaranja o nainu
po kojem su toke na nebeskoj sferi
smjetene. Svaki promatra ima svoj
vlastiti sustav.
Za razmatranje drugog nedostatka,
moramo se prisjetiti da za svakog da-
tog promatraa horizontalna ravnina
sijee nebesku sferu u horizontu. Zvi-
jezde izlaze iznad horizonta i zalaze
ispod njega. Nijedna zvijezda ne stoji
neprekidno na horizontu (osim za pro-
matraa koji se nalazi na jednom od
geografskih polova). Ovo znai da se
ni jedna zvijezda ne moe upotrijebi-
ti za odreivanje temeljne toke, bez
koje poloaji ne mogu biti definirani.
Zato takvu toku moramo izabrati po
geografskom kriteriju, a ne po astro-
nomskom kriteriju: na primjer, moe-
mo odabrati onu koja lei prema jugu.
Ova procedura ima dublji smisao, jer
znai da rotacija Zemlje uzrokuje da
se svakog asa poloaji astronomskih
objekata polagano mijenjaju. Zato su
poloaji, koje svaki promatra mjeri iz
svog samostalnog sustava, razliiti za
svaki dio dana. Kao jedan osnovni me-
tod za katalogiziranje poloaja zvijezda
altazimutalni sustav ili horizontski
sustav oito je neupotrebljiv.
Pogledajmo slijedei sluaj (2), koji
ima ravninu paralelnu s ekvatorom
Zemlje. Ovaj je osloboen od nedosta-
taka koji se javljaju kod horizontskog
sustava, a temeljni krug je, na kraju,
lako definirati. Sve to se treba uini-
ti jest da se nae smjer jednog od po-
lova i povue ravnina okomita na taj
smjer, kao na slici 1.8. Krug, u kojem
ravnina sijee nebesku sferu, jest tra-
eni ekvatorski krug. Situacija je ta-
kva da e bilo koja zvijezda, koja lei
na ekvatoru, u nekom trenutku ostati
takoer na njemu u bilo kojem dru-
gom trenutku ili dijelu dana. Drugim
rijeima: rotacija oko polarne osi ne
uzrokuje promjenu irine zvijezde ako
se mjeri u ovom sustavu. Zbog toga se
bilo koja zvijezda, koja lei na ekvato-
ru, moe odabrati kao polazna toka.
Kako je ovaj izbor ostvaren u praksi,
opisat emo kasnije, dok promotrimo
sluaj (3).
Do sada smo se bavili samo mjere-
njem poloaja zvijezda. Problem je bio
pojednostavljen injenicom da tokom
kraeg perioda vremena, nekoliko go-
dina, zvijezde odravaju nepromijenje-
ne pozicije.
Mjerenje poloaja Mjeseca. Sunca
i planeta je mnogo tee, jer ova tije-
la neprekidno mijenjaju svoje poloa-
je. Ti se poloaji mijenjaju iz dana u
dan. Ako upotrijebimo sluaj (2) kao
sustav za mjerenje njihovih poloaja,
njihove irine i duine e se mijenjati
s vremenom. Ako upotrijebimo sluaj
(3), samo se duine mijenjaju u prvoj
aproksimaciji. Zbog toga je sluaj (3)
podesniji nego sluaj (2) ako je u pi-
tanju opisivanje poloaja tijela unutar
Sunevog sustava.
Da bismo ovo razumjeli, moramo se
najprije podsjetiti da se Zemlja kree
po stazi oko Sunca, koji neka za krai
interval vremena lei u ravnini te sta-
ze. Ova ravnina sijee nebesku sferu u
krugu poznatom pod imenom eklipti-
ka. Sada se pojavljuje pojednostavlje-
nje, jer Mjesec i planeti lee priblino
u istoj ravnini. Zato njihovi poloaji
na nebeskoj sferi padaju priblino na
ekliptiku. Ovo znai da, ako se ekli-
ptiki krug upotrijebi za odreivanje
poloaja, planeti e uvijek imati irinu
priblino nula. Samo e se njihove du-
ine mijenjati s vremenom.
Ekliptika se odreuje iz promatra-
nja. Sunce lei uvijek na ekliptici, u
pravom smislu rijei. Kako se Zemlja
giba po svojoj stazi, smjer pravca po-
vuen od Zemlje do Sunca se mijenja.
Ovo znai, da se Sunce, gledano sa Ze-
mlje, pomie u odnosu na zvijezde. U
stvari, Sunce se jednostavno kree po
ekliptici. Pri oznaavanju staze Sunca
du zvijezda dobivamo samu eklipti-
ku.
Krug sluaja (2) i sluaja (3) sijeku
jedan drugoga u dvije toke. Jedna
od tih dviju toaka zove se proljetna
toka, a oznaena je tradicionalnim
znakom K na slici 1.9. Kad je Sunce
u K, njegov smjer je okomit na smjer
pola. Ta je situacija prikazana na ma-
lom crteu, kada svako mjesto na Ze-
mlji ima jednako trajanje duine dana.
Kae se da K oznauje poloaj Sunca
u jednom ili drugom ekvinociju. Ako
je smjer pola uzet da oznauje sjever,
tada oznauje mladenaki ili proljetni
ekvinocij. Na suprotnoj strani od K,
gdje se dva kruga ponovo presijecaju,
ta toka oznauje jesenski ekvinocij.
Drugim rijeima, Sunce dolazi u K oko
21. III, a u dijametralno suprotnu to-
ku od K oko 22. IX.
Dnevna rotacija Zemlje je jednaka
rotaciji nebeske sfere u tolikoj mjeri,
da sudjeluje u prividnom dnevnom
kretanju nebeskih tijela.
to to znai za jednog promatraa
koji ivi na sjevernoj hemisferi, poka-
zano je na slici 1.10. Poloaj proma-
traa (u toki O), smjer pola, proma-
traev zenit i njegov horizont smatrani
su nepomini - ponovo altazimutalni
sustav. Pretpostavimo da Sunce lei
na ekliptici u A. Zemaljska dnevna
rotacija uzrokuje da se Sunce (i cije-
la ekliptika) okree oko polarne osi.
Samo Sunce e se kretati okolo po
malom krugu AXYZ. (Sunce se stvarno
ne vraa sasvim u polaznu toku na
kraju jednog dana, jer se prividno kre-
e po ekliptici.) Toke Y i X oznauju
izlaz i zalaz Sunca, dok je Z poloaj
podneva. Od Y preko Z do X Sunce se
nalazi iznad promatraeva horizon-
ta, tako da vrijeme uzeto za ovaj dio
Sunevog prividnog kretanja odgovara
promatraevu trajanju dana. Od X do
Y Sunce se nalazi ispod promatrae-
va horizonta pa ovaj dio njegova privi-
dnog kretanja odgovara promatraevu
trajanju noi.
Duine dana i noi su openito
nejednake. Kada se Sunce nalazi na
ekliptici izmeu C i D, no je dua od
dana, dok sektor izmeu D i B daje dan
dui, a no krau. Prema tome, Sunce
je u B na dan ljeta, a u C na dan zime.
Toka D pokazuje proljetni ekvinocij,
jedna od dviju prilika u godini kad je
dan jednak noi. Suprotna toka od D
19
oznauje jesenski ekvinocij. Smjer od
promatraa do D je promatraev za-
pad, koji znai da Sunce zalazi u za-
padnoj toki (a izlazi u istonoj toki)
na dan ekvinocij a.
Izgleda da jedna stvar moe zbu-
niti. U sustavu u kojemu promatra
promatra svoj vlastiti horizont kao
nepomian - sluaj (1), altazimutalni
sustav - ekliptika ima prividno dnevno
kretanje. Ovo je, takoer, sluaj za
na crte (slika 1.10). Ekliptika moe
leati u pokazanom poloaju samo u
jednom trenutku u danu. Ali u kojem
trenutku? Na crte je nacrtan s ekli-
ptikom. u poloaju podneva na dan
ljetnog solsticija. Poloaj e biti isti
u zoru jesenskog ekvinocija, u pono
na dan zimskog solsticija ili pri zalazu
na dan proljetnog ekvinocija. U stvari,
na bilo koji dan postoji neki momenat
kada se ekliptika nalazi u nacrtanom
poloaju.
Vratimo se jo jedanput mjerenjima
poloaja ili odreivanjima koordinata,
da jo vidimo kako je odreena izabra-
na toka za sluaj (2) kao i za sluaj
(3). Ako izaberemo toku K (kako je
pokazano na slici 1.9), ona e poslu-
iti jednako dobro za oba sluaja, jer
ova toka lei na dva fundamentalna
kruga kojih se dotie. Zbog toga je po-
loaj Sunca meu zvijezdama u prolje-
tnom ekvinociju definiran izabranom
tokom za sluaj (2) i sluaj (3).
Razmatrali smo prva tri sustava ko-
ordinata koja su se u znaaju sve vie
dopunjavala. Sluaj (1) je potpuno odre-
en na promatraev poloaj na Zemlji.
Suprotno, sluaj (2) daje iste rezulta-
te za svaki poloaj na Zemlji. Poloaji
mjereni u ovom sustavu imaju poseban
odnos samo za Zemlju; oni nee imati
vanosti za jednog promatraa koji nije
smjeten na Zemlji. Poloaji izmjereni
prema sluaju (3) imat e vanosti za
promatraa na bilo kojem planetu unu-
tar Sunevog sustava, ali oni nee biti
od vanosti za jednog promatraa koji
ivi na planetu koji se okree oko bilo
koje druge zvijezde, a ne oko Sunca.
Da dobijemo sustav koji e biti jednako
znaajan za sve promatrae unutar Mli-
jenog Puta, moramo primijeniti sluaj
(4), protumaen na slici 1.11.
Centralna linija Mlijenog Puta for-
mira osnovni krug sluaja (4). Prema
tome, poloaji u ovom sluaju odnose
Slika 1.7
Kao prvi korak u odreivanju
poloaja na nebeskoj sferi
moemo uzeti ekvator. Kroz
njegov centar (C) povucimo
okomiti pravac. On oznauje
polarnu os.
Slika 1.8
Ili moemo nai smjer pola pa po-
vui ravninu pod pravim kutom na
tu polarnu osovinu. Nebeska sfera
presijeca ovu ravninu u krug nazvan
ekvatorski krug.
Slika 19
Nebeske duine se mjere od
proljetne toke (K). To je je-
dna od dviju toaka u kojima
se sijeku ravnina ekvatora
ravnina ekliptike.
smjer pola
ekvatorska
ravnina
20
ekvator
ekliptika
smjer pola
se na strukturu zvijezda galaktike u
kojoj mi ivimo. Krug sluaja (2) sijee
krug sluaja (4) u dvije toke. Jedna
od tih je izabrana kao osnovna za slu-
aj (4). Kut pod kojim se ova dva kruga
sijeku je oko 62, za usporedbu s ku-
tom od oko 23,5 koji zatvara ravninu
ekliptike s krugom sluaja (2).
U praksi, poloaji astronomskih
objekata su katalogizirani u skladu sa
sluajem (2). Premda je ovaj sustav u
vezi sa zemaljskom osi i prema tome
nema ope astronomsko znaenje,
njegov osnovni krug se koristi jer ga je
lako odrediti i jer je zajedniki u svih
zvjezdarnica na Zemlji. Taj je sustav i
zgodan za upotrebu s obzirom na po-
stavljanje i orijentaciju astronomskih
instrumenata.
Jo neto o sluaju (2). Premda je
ovo jedan sustav irina i duina, koji
je u biti slian onome koji je upotrije-
bljen za odreivanje geografskih polo-
aja ovdje na Zemlji, treba uvesti dvije
male razlike kod astronomskih mjere-
nja. Umjesto irina, koje bismo ozna-
avali sa N ili S, na primjer 30N ili
30S, odgovarajue astronomske iri-
ne se piu sa + ili sa -, na primjer i 30
ili -30. Pisane na ovaj nain, irine se
zovu deklinacije, na primjer deklinaci-
ja +30 ili -30. Duine se slino piu,
a katkada razliito. Umjesto da se
mjere na istok ili zapad, one se mjere
samo od Proljetne toke i prema tome
poprimaju vrijednosti od 0 do 360.
Podijeljene u 24 intervala, svaki inter-
val ima 15, duine mogu biti izraene
i u satima. Prema tome, 15 = l
h
, 30 =
2
h
45 = 3
h
i tako dalje. U upotrebi je i
sitnija podjela u lune minute i lune
sekunde. Izraene na ovaj nain, dui-
ne se zovu rektascenzije.
Vana karakteristika ovih sustava
je mogunost pretvaranja koordinata
jednog sustava u koordinate drugog
sustava raunskim putem. Za pretva-
ranje mjerenja koji su dani u izrazima
sluaja (2) u izraze mjerenja drugih
sluajeva, upotrijebljeni su slijedei
podaci.
Za altazimutalni sustav, sluaj (1).
Ovdje moramo znati lokaciju proma-
traa na Zemlji, a takoer i vrijeme.
(Posljednji je potreban jer se poloaj
jednog astronomskog objekta u alta-
zimutalnom sustavu mijenja s vreme-
nom.)
Slika 1.10
Poloaj ekliptike u podne sredinom ljeta
(na sjevernoj polukugli Zemlje). Zbog ro-
tacije Zemlje, Sunce i ekliptika se prividno
okrenu u jednom danu oko kruga AXYZ.
Slika 1.11
Sredinja linija Mlijenog Puta ili Kumovske
Slame stvara galaktiki krug, koji slui kao
osnova za jedan od sistema nebeskih koor-
dinata. Ovdje se vidi put pod kojim on sijee
nebeski ekvator.
21
Za ekliptiki sustav, sluaj (3). Kut
pod kojim ekliptika sijee osnovni krug
sluaja (2) mora biti poznat. On je do-
voljan da se izrauna poloaj u eklipti-
kom sustavu. Kut je oko 23,5.
Za galaktiki sustav, sluaj (4).
Ovdje moramo znati rektascenziju
toke kod koje galaktiki krug sijee
osnovni krug sluaja (2). (Naravno, de-
klinacija ove toke je 0, ako je dekli-
nacija od K.) Zajedno s kutom od 62,
pod kojim se sijeku dva kruga, dovolj-
no je da se odrede galaktike koordi-
nate jednog objekta, ako su poznate
rektascenzija i deklinacija.
Danas se pretvaranje iz sluaja (2)
u druge sluajeve moe obaviti goto-
vo trenutno pomou elektronskih ra-
unara. Ekstremna brzina modernih
raunanja doputa konstrukcije in-
strumenata, koji omoguuju posebnu
upotrebu altazimutalnog sustava refe-
rencije, kako emo vidjeti u slijedeem
poglavlju.
Crtane karte neba
U stara vremena ljudi su podijelili
zvijezde vidljive u njihovim podrujima
neba u grupe i svakoj grupi dali ime -
esto ime jedne ivotinje, boanstva ili
nekog junaka. Ove podjele na grupe ili
konstelacije ili zvijea jo i danas su
u upotrebi, a slue da bi se lake pro-
nali objekti na nebu, ali uvijek treba
imati na umu da podjela neba na zvi-
jea nema fizikalno znaenje.
22
Popis zvijea
ime kratica
Andromeda
*Antila
*Apus
Aquari us
Aquila
Ara
Aries
Auriga
Bootes
*Cael um
*Camelopardalis
Cancer
Canes Venatici
Canis Major
Canis Minor
Capri cornus
*Cari na
Cassiopeia
Cent aur us
Cephcus
Cetus
*Chamael eon
*Circinus
*Col umba
*Coma Berenices
Corona Australis
Corona Borealis
Corvus
Crater
*Crux
Cygnus
Del phi nus
*Dorado
Draco
Equul eus
Er i danus
*Fornax
Gemini
*Grus
Hercules
*Horologium
Hydra
*Hydrus
*Indus
*Lacerta
Leo
*Leo Minor
Lepus
Libra
Lupus
* Lynx
Lyra
And
Ant
Aps
Aqr
Aql
Ara
Ari
Aur
Boo
Cae
Cam
Cnc
CVn
CMa
CMi
Cap
Car
Cas
Cen
Cep
Cet
Cha
Cir
Col
Com
CrA
CrB
Crv
Crt
Cru
Cyg
Del
Dor
Dra
Equ
Eri
For
Gem
Gru
Her
Hor
Hyd
Hyi
Ind
Lac
Leo
LMi
Lep
Lib
Lup
Lyn
Lyr
ime kratica
*Mensa
*Microscopium
*Monoceros
*Musca
*Norma
*Octans
Ophi uchus
Orion
*Pavo
Pegasus
Perseus
*Phoenix
*Pictor
Pisces
Piscis Australis
*Puppis
*Pyxis
*Reticul um
Sagitta
Sagi ttari us
Scorpi us
*Sculptor
*Scut um
Serpens
*Sextans
Taur us
*Telescopium
Tri angul um
*Tri angul um Australe
*Tucana
Ursa Major
Ursa Minor
*Vela
Virgo
*Volans (Piscis)
*Vulpecula
Men
Mic
Mon
Mus
Nor
Oct
Oph
Ori
Pav
Peg
Per
Phe
Pic
Psc
PsA
Pup
Pyx
Ret
Sge
Sgr
Sco
Scl
Set
Ser
Sex
Tau
Tel
Tri
TrA
Tuc
UMa
UMi
Vel
Vir
Vol
Vul
*Novijeg porijekla
Na slijedeim dvjema stranicama nalazi
se dekorativna karta neba koju je izradio
Andreas Cellerius 1660. godine.
23
24
25
Zvjezdane karte
Karte na ovoj i na slijedee
dvije stranice prikazuju sva
glavna zvijea na nebu u
osam sektora. Crte, gore,
prikazuje nebesku sferu ra-
zrezanu u osam sektora.
26
Skala prividnih zvjezdanih veliina
Prvi znak predstavlja najsjajnije zvijezde.
Slijedei znakovi predstavljaju zvjezdane
veliine iji se sjajevi razlikuju za jedan
stupanj skale.
27
Zvjezdane karte
Skala prividnih zvjezdanih veliina
Prvi znak predstavlja najsjajnije zvijezde.
Slijedei znakovi predstavljaju zvjezdane
veliine iji se sjajevi razlikuju za jedan
stupanj skale.
Dio zvijea Aquariusa; prika-
zan crteem u perzijskom ru-
Kopisu iz 1650-tih godina.
28
*na sljedeoj strani:
2. poglavlje ASTRONOMSKI INSTRUMENTI
Vidjeli smo da je primitivan ovjek
bio sposoban da razvije osjeaje za vri-
jeme i orijentaciju, ali samo zahvalju-
jui promatranjima nebeskog svoda.
Kada uzmemo u obzir sloenost privi-
dnih kretanja Sunca, Mjeseca, zvije-
zda i planeta, mora nas veoma zauditi
koliko je on saznao najjednostavnijom
moguom opremom. Moemo shvatiti
koliko je ovo istinito, ako sebe zamisli-
mo da smo suoeni s istim problemi-
ma i da posjedujemo iste naprave kao
na primitivni prethodnik.
Pretpostavimo da ste se nasukali na
jedan pusti otok s jednim prijateljem.
Kako ete prii odreivanju vremena
dana, duine godine, datuma solsticija
i ekvinocija? Kako ete odrediti strane
svijeta, izmjeriti kut izmeu ekliptike i
ekvatora i odrediti vlastitu geografsku
irinu? Moete li, moda, odrediti K, to-
ku presjecita ekliptike i ekvatora? I,
moete li izraziti poloaje Sunca, Mje-
seca, zvijezda i planeta, upotrebljava-
jui sustav deklinacije i rektascenzije
opisan u 1. poglavlju? Odgovor je da
vi moete obaviti sve ovo s vrlo malom
spravom pod uvjetom da ne traite pre-
veliku tonost; potreban vam je visak,
tap, dvije posude napunjene vodom i
neto pomoi vaeg prijatelja.
Prvo treba uvrstiti tap u uspra-
van poloaj, koristei visak, kako bi se
on sigurno postavio vertikalno u mo-
guim granicama. Za vedrog dana e
se neprekidno promatrati duina sje-
ne koju baca tap, biljeei trenutak
kad je ona najkraa. U tom momen-
tu je Sunce u najvioj toki - drugim
rijeima ono upravo prolazi kroz na
meridijan. Zakljuujui da va otok
lei na sjevernoj hemisferi, Sunce e
tada biti na jugu. (Ako je va otok na
junoj hemisferi, Sunce e tada biti na
sjeveru.) Okrenete li se sada Suncu,
koristei neke udaljene objekte, dobit
ete jedan stalan smjer. Takav stalan
smjer bit e oznaen objektom koji e
uvijek leati na jugu vae primitivne
promatranice, neovisan o dobu dana
i neovisan o tome da li je Sunce vidlji-
vo ili zastrto oblacima.
Budui da Sunce blijeti, prema
tome zasljepljuje oko, va smjer juga
nee biti, vjerojatno, jo sasvim toan.
Moete poboljati rezultat opaanjem
neke svijetle zvijezde na nain kako je
pokazan u slici 2.1. Sjednite priblino
koliko moete prema sjeveru od viska,
upotrebljavajui tap kao mjeru da
izmjerite udaljenost od svog poloaja
do viska. Zatim motrite na jednu pose-
bnu svijetlu zvijezdu na junom dijelu
neba sve dotle dok, zbog rotacije Ze-
mlje, ne prijee preko niti viska. Neka
va pomonik oznai toku A na niti
viska, gdje je zvijezda prola, a tako-
er i toku B, gdje linija od vaeg oka
do udaljenog horizonta presijeca liniju
viska. Sada izmjerite udaljenost AB i
odredite omjer AB naprama BO (vaa
izmjerena udaljenost od viska).
Za bilo koju zvijezdu ovaj e omjer
biti najvei kada se nalazite potpuno
na sjeveru od viska. Potrebno je izvri-
ti vei broj nonih promatranja na isti
nain s istom zvijezdom, premjetaju-
i svaki put svoj poloaj malo desno
ili lijevo od poetnog. Kada omjer AB
prema BO bude najvei, postignut je
toan poloaj prema visku i udaljenom
objektu. Va smjer sjever-jug bit e
tada odreen s dovoljnom tonosti.
Ukoliko elite, neka se sada visak
postavi prema sjeveru, pa moete na-
initi slinu seriju promatranja neke
30
Tonost astronomskih promatranja najvie ovisi
o stupnju preciznosti astronomskih instrumena-
ta, a to znai da ovisi o tehnolokom napretku. Li-
jevo: uroenici na Borneu upotrebljavaju okomit
tap da bi izmjerili duinu sjene koju baca tap
osvijetljen Suncem oko ljetnog solsticija. Gore:
fotografija pokazuje unutranjost kupole u kojoj
je smjeten teleskop od 508 cm promjera obje-
ktiva na planini Palomar. To je danas najprecizniji
instrument za vizuelna promatranja kojim moe
raspolagati astronom.
31
svijetle zvijezde na sjevernom dijelu
neba, jer ovo je sluaj traenja smje-
ra u kojem je omjer AB prema 130 naj-
manji. Visak tada daje prihvatljivu to-
nost odreenog sjevera. Jednom, kad
odredite jug i sjever, moete raspoloviti
liniju koja ih spaja da dobijete pribli-
ne smjerove zapada i istoka. Ovo mo-
ete nainiti odoka, ili, ako elite veu
tonost, koliima i konopcem kojeg
ete upotrijebiti kao estar.
Zatim, upotrebljavajui tap posta-
vljen vertikalno u zemlju, izmjerite du-
inu sjene to je on baca u podne sva-
kog dana. (Jo uvijek uz pretpostavku
da je va otok na sjeveru od tropa, po-
dne je, naravno, momenat kad je Sun-
ce tono na jugu od vas, a tap baca
sjenu pravo na sjever.) Duina sjene
tapa u podne malo e se razlikovati
iz dana u dan. Ona e biti najdua na
dan poetka zime, a najkraa na dan
poetka ljeta.
Ako ste dovoljno ustrajni, moete,
takoer, promatrati poloaje Sunca u
zoru ili svitanje svakoga dana. Tokom
cijele godine Sunce e se pojaviti samo
dva puta tono na istoku. To je za vre-
mena ekvinocija, proljetni ekvinocij,
koji nastupa na oko pola puta izmeu
zime i ljeta, i jesenski ekvinocij, koji
nastupa na oko pola puta izmeu ljeta
i zime. Kada vi znate toku, u kojoj se
Sunce nalazi na dan proljetnog ekvi-
nocija, vi znate K, jer K jednostavno
oznauje tu toku. Sunce se ne zau-
stavlja u K u svakom sluaju, jer se on
prividno kree po ekliptici; ali bilo koja
zvijezda koja se pojavi na istoku u mo-
mentu Suneva zalaza na dan jesen-
skog ekvinocija, oznauje gotovo toan
poloaj K. Kada ste odredili takvu zvi-
jezdu, moete je upotrijebiti kao toku
referencije za odreivanje rektascenzi-
ja. Kako, vidjet emo kasnije.
Duina godine moe se, takoer,
odrediti iz ovih promatranja. Na pri-
mjer, broj dana koji proteknu izmeu
uzastopnog godinjeg prolaza Sunca
32
Slika 2.1
Metoda odreivanja smjera sjever-jug
pomou viska.
Slika 2.2
Kut izmeu promatraa, smjera kad
se Sunce nae u podne u najveoj vi-
sini tokom godine, i smjera kad Sunce
doe u podne u najniu visinu, uvijek
je isti.
Slika 2.3
Kut izmeu zemaljskog ekvatora i ra-
vnine ekliptike za polovinu je manji od
gornjeg kuta.
Slika 2.4
Opaanja, prikazana na slici 2.2, slue
za odreivanje geografske irine.
kroz proljetnu toku, ili broj dana koji
proteknu izmeu poetka zime do dru-
gog poetka zime daje duinu godine.
Duina godine, datumi poetka lje-
ta i poetka zime, mogu se, takoer,
odrediti pomou vaeg viska, ukoliko
moete konstruirati jednu jednosta-
vnu napravu koja bi smanjila blje-
tavilo Sunca. uplja cijev s tankom,
poluprozirnom krikom neke biljne
supstancije, postavljenom na jednom
kraju, zadovoljila bi kao jednostavna
vizirna cijev. Sjedei na pravcu sjever-
no od viska, vi ete svom pomoniku
davati znakove kada on treba da ozna-
i toke im centar Sunca doe preko
niti viska u podne svakog dana. Od
poetka zime do poetka ljeta takvo
odreivanje toke na niti viska poka-
zuje da se ona pomie gore. Od poe-
tka ljeta do poetka zime ona se pomi-
e prema dolje. Toka je u najveem
poloaju na dan ljeta, a u najniem na
dan zime. Broj dana, potrebnih za je-
dnu potpunu oscilaciju toke, odreu-
je duinu godine.
Do sada smo upotrijebili samo naj-
primitivniju opremu koja se mogla za-
misliti. Da bismo pokupili mnogo vie
podataka iz naih opaanja, sada tre-
bamo neto profinjenije - jedan veliki
kutomjer za mjerenje kutova. Najvia
i najnia oznaka, koje je na pomo-
nik nainio na niti viska tokom za-
dnje serije opaanja, pokazuju maksi-
mum promjene u kutnoj visini Sunca
u podne tokom godinjeg puta. Ova
promjena je jednaka dvostrukom kutu
izmeu ravnine zemaljskog ekvatora i
ravnine ekliptike. Slika 2.2 pokazuje
da emo, ako izmjerimo taj kut, nai
da on iznosi oko 47, to pokazuje da
Zemljin ekvator zatvara kut od oko
23,5 s ekliptikom, kao u slici 2.3.
Osim toga, moete upotrijebiti ova
dva ekstremna poloaja Sunca u po-
dne kako biste odredili svoju irinu;
jer, linija koja raspolavlja kut izmeu
ovih poloaja - linija koja oznauje po-
loaj Sunca u podne na dan ekvinoci-
S!ika2.5
Mjerenje visine Polarnice
daje geografsku irinu pro-
matraa.
Slika 2.6
Princip mjerenja deklinacije.
33
ja, kada je on nad glavom na ekvato-
ru - zatvara jedan kut s viskom. Ovaj
drugi kut, oznaen na slici 2.4, vaa je
geografska irina.
Jo jednostavnije, postavite se u
poloaj da vam visak bude okrenut
prema sjeveru, a lea okrenite prema
jugu, gledajui tako u zvijezdu Polar-
nicu. Tada viskom i sluei se metoda-
ma koje su prethodno opisane, moete
izmjeriti kutnu visinu te zvijezde. Ovaj
je kut, kako pokazuje slika 2.5, tako-
er vaa geografska irina.
Ako ste bili nasukani dosta dugo,
mogli ste iskoristiti sve ono to ste
nainili da s oduevljenjem sastavite
jednostavan katalog zvijezda - katalog
koji e dati deklinaciju i rektascenziju
svake najsjajnije i svih najlake uolji-
vih zvijezda. Deklinacije se lako odre-
uju, kako emo vidjeti iz slike 2.6.
Vi biste samo trebali izmjeriti kutnu
visinu svake zvijezde u trenutku kad
se ona nae tono na jugu s ve po-
znatom metodom viska. Tada dobiva-
te deklinaciju zvijezde jednostavnim
procesom, odbijajui svoj komplement
irine. (Va komplement irine je 90
manje vaa geografska irina.)
Mjerenja rektascenzije bit e jedna-
ko laka ukoliko imate pouzdan runi
ili depni sat. Ako ste prethodno sa-
vjesno izveli svoja promatranja na pu-
stom otoku, vi ste ve odredili neku
standardnu zvijezdu blizu K, neku zvi-
Dva instrumenta koja su se upo-
trebljavala u starom Egiptu za
mjerenje vremena: sunev sat i
vodeni sat. Oba su mjeriia satove
koji nisu bili istog trajanja.
Sve do XV stoljea mehaniki satovi nisu
bili jedinstveni. Ovaj sat s brojanikom iz
oko 1500. godine bio je podeen da po-
kazuje danje i none sate u Nurnbergu.
Poslije studenoga pokazivao je 16 nonih
i 8 danjih sati, a poslije svibnja 16 danjih i
8 nonih sati.
34
jezdu koja izlazi na istoku kad Sun-
ce zalazi na dan jesenskog ekvinocija.
Zabiljeite vrijeme kada ta standardna
zvijezda proe preko niti viska i vrije-
me kada zvijezda, koja e biti katalo-
gizirana, prijee, takoer, preko niti.
Razlika u vremenu, izraena u satima
i minutama, jest rektascenzija zvijezde
koju elite katalogizirati.
Naravno, zapreka je u tome to ne-
mate ni runi ni depni sat. Ali su tu
vae dvije posude i voda. Napunite je-
dnu posudu vodom i na dnu probuite
vrlo malu rupicu, tako da voda polaga-
no kapa u drugu posudu, postavljenu
ispod prve napunjene vodom. Oznaite
nivo do kojeg voda naraste u ovoj dru-
goj posudi tokom cijelog dana, koji se
izmjeri od podneva do podneva. Tada,
prosuujui odoka najpaljivije, podi-
jelimo razmak izmeu dna i zabiljee-
nog nivoa u posudi na dvadeset i etiri
jednaka dijela. Svaka podjela na plohi
posude oznauje jedan sat. Sada imate
vodeni sat - jedan vrlo grubi sat. Ako
upotrijebite samo istu vodu i pazite
da se rupica na vaoj gornjoj posudi
ne zabrtvi, bit ete u mogunosti, za
jedan krai period, da izmjerite vrije-
me unutar jedne etvrtine sata. Pogre-
ka te vrijednosti stvara pogreku od
oko 4 nebeske duine. Meutim, po-
navljajui promatranja nekoliko puta i
uzimajui za konanu vrijednost sre-
dinu svih odreenih vrijednosti, posto-
ji mogunost da se pogreka reducira
na 1. U jednom primitivnom katalogu
neba, ovakva tonost mjerenja bila bi
potpuno prihvatljiva.
Jednostavni instrumenti antike
Sada moemo razumjeti golemu
vanost vrlo grubih, jednostavnih in-
strumenata koji su se upotrebljavali
u ranoj povijesti astronomije. Doista,
tokom cijelog drugog tisuljea prije
naeg raunanja vremena, egipatski i
mezopotamski sveenici bili su ugla-
vnom zabavljeni onim istim problemi-
ma kojima smo se bavili na pustom
otoku, a njihovi instrumenti bili su ri-
jetko kompliciraniji od onih koje smo
upotrijebili na pustom otoku.
Nou, a moda i danju, oni su mje-
rili vrijeme pomou obinih satova na
vodu. Izgleda da su astronomi Mezo-
potamije favorizirali modele s otjeca-
njem - posude iz kojih je voda istjecala
kroz rupu jednakom brzinom i u koji-
ma je padala, gdje je bio vodomjer to
je oznaavao proteklo vrijeme. Egipa-
ni su upotrebljavali i modele s istjeca-
njem i utjecanjem, dok su kasnije na-
stale posude u kojima je voda kapala
jednakim tempom, rastui u vodomje-
ru koji je oznaavao protekle sate.
Ambicija da se ostvare sve vee
standardne tonosti, u drevnoj Mezo-
potamiji morala je biti isto toliko sna-
na kao i ambicije u dananjem svijetu,
jer su astronomi ve prije 3000 godina
otkrili jedan vaan nain poboljanja
onakvog vodenog sata kakvog smo mi
imali na pustom otoku. Ako upotrije-
bimo cilindrinu posudu, uoit emo
da voda bre protjee kroz rupu kada
je posuda gotovo puna nego kada je
gotovo prazna jer, ako nivo vode pada,
tlak vode pada s njim. Astronomi an-
tikog doba svladali su ovu tekou
upotrebljavajui posude napravljene u
obliku krnjeg stoca. Jo e voda izlazi-
Sunevi satovi sa tapovima (gnomoni), koji
su postavljeni pod kutom geografske irine
mjesta, mjerili su satove jednake duine.
Kada je ovaj bio izraen (oko 1550. god.),,
ovakvi su satovi koriteni za kontrolu tono-
sti mehanikih satova.
35
ti iz ovakve posude bre kada je gotovo
puna nego kada je ona gotovo prazna,
ali za svaki centimetar vertikalne visi-
ne blizu vrha posude vei je volumen
vode koji treba da istjee nego za svaki
centimetar vertikalne visine blizu dna
posude. Prema tome, pet litara na sat
moe istjecati kada je posuda gotovo
puna, a samo tri litre na sat kada je
ona gotovo prazna, ali nivo vode koji
padne u vertikalnoj mjeri priblino
je isti u oba sluaja. (Na naem pu-
stom otoku moemo doi sasvim blizu
ovom stupnju tonosti jednostavnom
upotrebom vrlo iroke posude s vrlo
malim otvorom za vodu, a u najvioj
toki esto dolijevati, tako da se goto-
vo uvijek odri jednaki nivo vode.) U
neto kasnijem stadiju razvoja, vodeni
satovi su bili esto snabdjeveni pluta-
juim pokazivaem, koji se sputao i
padao zajedno s nivoom vode. On je
pokazivao na satnu skalu, koja je bila
nanesena na jednom tapu.
Sveenicima Egipta i Mezopotami-
je (kao i stanovnicima drevne Grke
i Rima ili graanima srednjovjekovne
Europe) jedan sat nije znaio obino
dvadeset i etvrti dio cijelog dana. Oni
su vie voljeli uzimati period od jedne
dvanaestine izmeu izlaza i zalaza
Sunca ili jedne dvanaestine perioda
izmeu zalaza i izlaza Sunca. U sje-
vernim podrujima Egipta je trajanje
dana na dan ljeta oko 40% due nego
trajanje dana na dan zime. (U irina-
ma srednjih sjevernih luka, razlika je
oko 110%.) Zadatak badarenja tapa
da se izmjere svi satovi tokom godi-
njih sezona, bio je zato vrlo komplici-
ran. Ploice iskopane u Mezopotamiji
pokazuju da matematiari katkada
zahvaaju problem na drugi nain.
Oni su izradili savrene tablice, koje
navode iznos vode to bi se trebala na-
liti u vodene satove u svakoj godinjoj
sezoni, da bi se ispraznili izmeu zala-
za i izlaza Sunca. Jedna dvanaestina
potpunog sputanja nivoa vode tokom
bilo koje noi odgovarat e tada jednoj
36
U starom Egiptu upotrebljavala se
sprava merkhet za promatranje prola-
za zvijezda kroz meridijan. Ona se sa-
stojala od vizirnog tapa i dva viska.
dvanaestini perioda izmeu zalaza i
izlaza Sunca u toj pojedinoj sezoni.
U visokim civilizacijama izmeu dvi-
je velike rijeke postavljali su se tanki
kameni stupovi obino u podrujima
hramova. Ovi su stupovi izraeni tako
precizno vertikalno, kako nijedan sta-
novnik pustog otoka ne bi mogao da
postavi tap u zemlju, a bacali su sje-
ne daleko vee duine, osiguravajui
odreivanje vremena podneva sa zna-
tnom preciznou, biljeei trenutak
u danu kad je sjena najkraa. Smjer
koji sjena pokazuje u tom trenutku
takoer oznauje gotovo tono smjer
sjevera. Duina, a donekle smjer, sje-
ne koju baca takav tanki stup moe
se takoer upotrijebiti da se procijene
satovi dana.
Istovremeno, izmeu desetog i
osmog stoljea prije nae ere, Egipani
su razvili jo napredniji tip sunanog
sata. On se sastojao od jedne duge,
horizontalne ipke, koja je privrena
na jednom kraju na krau horizontal-
nu ipku, postavljenu pod pravim ku-
tom prema veoj i podignutoj za neko-
liko centimetara iznad nje. U zoru se
instrument tako postavljao, da je to-
no prema istoku bio okrenut kraj na
kojem je bila privrena kraa ipka.
Pa, premda Sunce izlazi u istonoj to-
ki na dan ekvinocija, sjeverno od isto-
ne toke na poetku ljeta, a juno od
istone toke na dan zime, ova je kra-
tka ipka bila dovoljno dugaka da osi-
gura da u bilo kojoj sezoni od svitanja
padne na dui horizontalni tap. Kroz
cijelo jutro, kad se Sunce uspinjalo po
nebu i kretalo jednolino preko jugoi-
stoka da dosegne jug u podne, kratki
tap e bacati sve krau sjenu na dui
tap, a on je tako badaren da se iz
duine sjene moe oitati sat dana. U
podne se cijeli instrument okrene tako
da kraa ipka bude usmjerena tono
u toku zapada. Tada, kad se Sunce
poinje sputati kreui se jednolino
preko jugozapada prema zapadu, kra-
a ipka baca sve due sjene na duu
ipku. Ponovo se na njoj moe oitati
duina sjene kao sat dana.
Sluajno bi to bilo sve do doba kri-
ara, da astronomi islamskog imperija
nisu izmislili sunane satove koji, bilo
gdje na Zemlji, mogu biti badareni da
pokazuju satove jednake duine bilo
kada tokom godine. Umjesto posta-
vljanja gnomona, ili tapa za bacanje
sjene, okomito, kao u prvim suna-
nim satovima, oni sada postavljaju
tap paralelno sa Zemljinom osi - to
je kut koji je jednak geografskoj irini
mjesta gdje e se instrument postaviti.
Sunani satovi ovakve vrste nisu bili
svagdanji u Europi sve do kraja XV
stoljea, u vrijeme kada su grubi me-
haniki satovi doli u upotrebu.
Za promatranje prolaza zvijezda,
astronomi starog Egipta upotrebljava-
li su napravu poznatu kao markhet,
koja se sastojala od jednostavnog ta-
Slika 2.7
Ptolemejev stup za mjerenje visine Sunca
u podne.
Slika 2.8
Triquetrum. Ovaj primjerak, koji je
upotrebljavao Kopernik, na kraju je
postao vlasnitvo Tycha Brahea.
37
pa za viziranje s uskim otvorom i dva
viska objeena u ravninu opaaeva
meridijana. Promatranja su se oba-
vljala u osnovi sasvim na isti nain
kao na naem pustom otoku.
Zajednika je osobina svih ovih pri-
mitivnih instrumenata da oni ne sadr-
e ni jedan pokretni dio u tehnikom
znaenju izraza. Jedini sigurni pokret
se pojavljuje kod vodenih satova pri
dizanju plovka, ali on ne trai osobito
teki proces izrade. I u promatranjima
prolaza zvijezde preko viska postoji da-
kako, vrlo vaan pokret - kada pomo-
nik oznai toke prolaza preko linije.
Koristei pomonika nemamo potrebe
za instrumentom s pokretnim meha-
nikim dijelovima. Isto tako, koristei
instrument s pokretnim mehanikim
dijelovima, nemamo potrebe za pomo-
nikom. Zaista, ako elimo da pobolj-
amo promatranja na naem pustom
otoku, slijedei korak u profinjavanju
i prednosti bio bi oslobaanje od go-
tovo beskrajnog niza verbalnih upu-
ta koje su potrebne da pomonik sa
svom panjom oznai toke prolaza
zvijezde. Pokuat emo konstruirati
instrumente kojima bi mogao rukovati
samo jedan promatra.
Poduzimajui ovaj korak, jo smo
bez prednosti radionica pa emo se
ograniiti na jednostavne drvene kon-
strukcije, moda s metalnim uskim
trakama na kojima e biti oznaene
skale. U stvari, mi emo se prirodno
osvrnuti na vrstu instrumenta, koju
su upotrebljavali astronomi klasinog
doba, kao to su bili Hiparh i Ptolemej.
Napose elimo konstruirati instrumen-
te za mjerenje visine Sunca i zvijezda.
Ptolemej je opisao jedan instrument
koji se upotrebljavao u njegovo vrije-
me - oko 150. godine - za mjerenje ku-
tne visine Sunca. Brodolomac na pu-
stom otoku, koji je snabdjeven samo s
malim brojem jednostavnih pomagala,
vjerojatno bi mogao nainili tu kopi-
ju, iako bi je sigurno izradio u drvetu
umjesto u kamenu.
Stup koji je Ptolemej opisao (slika
2.7), bio je obini komad kamena, s
jedne strane odrezan i izglaan i, ko-
liko je bilo mogue, istesan u obliku
etvorokuta. Stup je bio postavljen na
tlo i izniveliran pomou klinastih pre-
dmeta, a izglaana se strana posta-
vljala tono prema istoku. U gornjem
junom uglu na izglaanom dijelu bio
je horizontalni klin, koji je sluio da
kao gnomon baca sjenu na graduirani
luni kvadrant ugraviran na kamenu.
Na donjem junom rubu nalazi se dru-
gi klin. Kada visak, koji je objeen na
gornjem klinu, dotie donji klin, pro-
matra moe biti siguran da je stup
postavljen potpuno vodoravno. Dok
je izglaana strana okrenuta tono na
istok, gornji klin baca sjenu na nju
samo do podne, kada se Sunce nae
tono na jugu. U tom momentu, prije
nego se sjena izgubi, njezin kut, a pre-
ma tome i kutna visina Sunca, moe
se oitati na kvadrantu. Upotrebom
sjene Sunca, problem bljetavila je ri-
jeen.
Ptolemej takoer spominje jo je-
dan instrument, triquetrum ili Ptole-
mejev mjera (slika 2.8), koji treba da
omogui astronomu da izmjeri visinu
zvijezde kad proe kroz meridijan.
Jedan od problema izrade takvog in-
strumenta bio je da se s pouzdanjem
nanese kutna skala; jer, u stadiju te-
hnikog razvoja u Ptolemej evo vrijeme,
nije bila jednostavna stvar izraditi luk
od metala i na njemu nanijeti male i
jednake kutne podjele. Triquetrum je
mimoiao problem. On se sastojao od
jednog vertikalnog stupa s dva kraka
okovana na njemu, jedan vii, drugi
nii. Vii krak je bio snabdjeven prste-
nom ili ljebiem kroz koji je nii bio
uvuen. Osnovni uvjet je bio da uda-
ljenost izmeu vieg i nieg okova na
vertikalnom stupu bude jednaka uda-
ljenosti na viem kraku izmeu ljebi-
a i gornjeg okova, tako da dva kraka
i stup ine jedan istokraan trokut.
Vii krak je bio snabdjeven vizirima
38
na jednom kraju, kroz koje se pro-
matrala zvijezda ili planet. Ako sada
znamo sve tri duine stranica troku-
ta, lako je, pomou obine euklidske
geometrije, izraunati kutove trokuta.
U sluaju triquetruma, duine dviju
stranica (vii krak i udaljenost izmeu
dva okova na stupu) bile su unapri-
jed poznate. Ostaje samo da se izmjeri
udaljenost izmeu nieg okova i toke
gdje vii krak presijeca nii; a li nii
krak je urezana linearna mjera koja
nam upravo oznauje tu udaljenost.
Nakon itanja vrijednosti na niem
kraku promatra treba samo iz svojih
tablica (obine trigonometrijske tabli-
ce) izvaditi kutove u vrhovima trokuta.
On moe, prema tome, nai kutnu vi-
sinu zvijezde koju promatra.
Istina je da upotreba triquetruma tra-
i pomo tablica, ali je sam instrument
takve vrste da ga moemo konstruirati
na pustom otoku koristei samo koma-
de drveta, ostatke metala i neto malo
obinog pribora. Meutim, bez mnogo
boljih pomagala, ovo je po svoj prilici
najvie to bismo mogli dobiti. Za slije-
dei korak trebalo bi nam neoekivane
sree, koja bi nam omoguila postaviti
dobro opremljenu radionicu s bogatom
opremom metala. Umjesto omeavanja
skale urezivanjem po ravnom kraku,
kao to je Ptolemejev mjera, moemo
se tada latiti jo teeg zadatka ureziva-
njem skale na metalni luk. Ovo bi omo-
guilo konstrukciju jednog kvadranta
sa skalom i s mogunosti vrtnje oko
vertikalne osi, kako je pokazano na sli-
-i 2.9. U centar kvadranta O moemo
montirati pokretni krak na takav na-
in da se on moe slobodno pomicati u
vertikalnoj ravnini kvadranta. Slobodni
kraj ima pokaziva koji omoguava bo-
--e itanje na skali. Na kraku se, tako-
er, nalaze dva mala otvora kroz koja se
zvijezda promatra.
Takav instrument bi imao oitu pre-
dnost u nesavitljivosti, a kao posljedi-
cu, veu tonost od Ptolemejeva mje-
raa. Jer, zbog mogunosti kretanja
kvadranta oko vertikalne osi, proma-
tranje zvijezde ne bi bilo ogranieno na
njen prolaz preko junog meridijana.
Moemo zvijezdu slijediti neprekidno;
a zapisujui trenutak maksimalne vi-
sine, moemo, u stvari, odrediti juni
meridijan s daleko veom preciznou
nego to smo to mogli bilo primitivnim
nepokretnim instrumentima ili drve-
nim pokretnim instrumentima.
Na instrument bi imao osnovne
karakteristike pokretnog kvadran-
ta Tycha Brahea. Ptolemejev mjera
pripada drevnoj klasici. Tycho Bra-
heov kvadrant pripada XVI stoljeu.
Bilo je potrebno petnaest stoljea da
se premosti provalija koja se nalazila
izmeu njih. Potekoa uope ne lei
u intelektualnim shvaanjima, nego u
razvitku potrebnih tehnikih obrada
metala.
Prvobitni analogni raunati
Analogni raunar je moderno ime
uzorka koji je izmiljen da oponaa
neke prirodne pojave svijeta. Ve smo
upoznali jedan takav analogni raunar
- vodeni sat. Vodeni sat nam omogu-
ava da oponaamo rotaciju Zemlje. U
mogunosti smo da procijenimo za ko-
liko se Zemlja okrene izmeu prolaza
zvijezde blizu K i prolaza neke druge
zvijezde jednostavnim procesom mje-
renja iznosa vode koji iscuri iz posude
izmeu dva prolaza.
Prije pronalaska teleskopa mnogi
astronomski instrumenti su se upo-
trebljavali kao analogni raunari. U
najveem broju sluajeva oni su se
zasnivali na jednostavnoj injenici da,
ako podignemo ravninu diska ili ra-
vninu prstena, paralelno zemaljskom
ekvatoru, paralelizam nije poremeen
Zemljinom rotacijom. Niti je poreme-
eno kretanje Zemlje okolo Sunca.
Najjednostavniji instrument koji je
iskoristio ovo svojstvo, jest jedan jedi-
ni nepomino privren tanki metalni
prsten. Vjerojatno se takav instrument
39
Kvadrant
Slika 2.9
Metalni kvadrant sa stupanjskom podjelom i po-
kretnom vizurom. Postoji i mogunost vrtnje oko
vertikalne osi. Takvim instrumentom promatra
moe neprekidno slijediti zvijezdu, itajui njene
visine u bilo kojem trenutku.
Veliki metalni kvadrant Tycha Brahea, promje-
ra od oko 2 metra, bio je podijeljen i na manje
dijelove stupnja, to mu je omoguilo mjerenje
poloaja zvijezda s tonou kakvu dotada nitko
nije ni priblino postigao.
Koritenje kvadranata danas I u srednjem vijeku
40
Ekvatorijalna armilara
Hiparhov prsten, vrio jednostavan analogni
raunar, zasnovan je na injenici da se para-
lelizam nee poremetiti zemaljskom rotacijom
ako je ravnina prstena postavljena paralelno sa
zemaljskim ekvatorom. Samo kad nastaju ekvi-
nociji, sjena s prednje strane prstena padne na
njegov stranji dio.
Bakrorez velike ekvatorijalne armi-
lare Tycha Brahea iz njegove knjige
Astronomiae Instruratae Mechanica.
Slika 2.10
Osnova u konstrukciji armilare je oso-
vina koja se moe vrtjeti, a postavlja se
paralelno sa zemaljskom osi rotacije. Na
osovinu je postavljen krug sa stupanj-
skom podjelom po kojem se pomie vi-
zura. Poloaj vizure na krugu u trenutku
promatranja daje deklinaciju zvijezde ili
planeta.
Slika 2.10A
Zvijezda ili planet viziran je na-
izmjenice kroz dva uska pro-
reza na nianu S. Krak SC na
slici 2.10 okrene se toliko da
objekt koji se pojavio u vizuri
bude jednako sjajan na oba
proreza.
Slika 2.11
Na ovoj je slici dodan jo jedan krug
sa stupanjskom podjelom. On mjeri
rotaciju osovine PQ na slici 2.10. iz
dva itanja na njegovoj skali bilo je
mogue odrediti duinu zvijezde ili
planeta.
41
ra. Njezina konstrukcija se moe razu-
mjeti iz slike 2.10. Osovina PQ se moe
vrtjeti u leajevima postavljenim u P i
Q, a smjer PQ se postavlja paralelno s
osi rotacije Zemlje. Metalni krug je pri-
vren za osovinu PQ. Ovaj krug slui
da se na njemu postavi vizura S, koja
moe kliziti po opsegu kruga. Vizura je
takoer privrena za krak SC, koji
se okree oko centra C kad S klizi po
krugu. U C je montiran cilindrini kol-
i okomito na ravninu kruga, a slui
za viziranje na nain kako je pokazano
na slici 2.10A.
Zvijezda ili planet viziran je naiz-
mjence kroz dva uska proreza na ni-
anu S. Krak SC na slici 2.10 okrene
se toliko da objekt, koji se pojavio u
vizuri, bude jednako sjajan na oba
proreza.
Poloaj vizure S na opsegu kruga
daje deklinaciju zvijezde ili planeta,
dok rotacija PQ daje duinu. Da se
oita duina, dodana je slici 2.10 dalj-
nja skala za itanje. To je pokazano na
slici 2.11. Na ovoj skali se jednostavno
ita poloaj kruga. Jedno jednostavno
itanje nije, naravno, dalo duinu.
Dok se itanja mijenjaju neprekidno
zbog rotacije Zemlje, pojedino itanje
oito nema posebno znaenje. Ali, ako
u kratkom vremenskom intervalu oi-
tamo poloaje dviju raznih zvijezda,
razlika izmeu itanja e biti jednaka
razlici duine dviju zvijezda. Za zvije-
zdu u K duina je 0, dok je K izabrana
toka na ekvatoru od koje se raunaju
duine. Zato, ako izaberemo zvijezdu
koja je vrlo blizu K kao jednu od naih
dviju zvijezda, naa dva itanja daju
duinu druge zvijezde.
Budui da je duina obino jedna-
ka rektascenziji - jedan sat rekta-
scenzije jednak je 15 - i deklinacije
i rektascenzije zvijezda i planeta lako
se dobiju ovim vanim instrumentom.
Doista, promatranja koja je vrio Tyc-
ho Brahe kroz ekvatorijalnu armilaru
i drugim instrumentima, omoguila
su Kepleru da pronae zakone kreta-
Dio Chaucerova rukopisa Rasprava o astrolabu, sa-
stavljenog vjerojatno 1391. godine iz latinskih i
engleskih prijevoda starijih arapskih radova iz
astronomije.
upotrebljavao u 2. stoljeu pr. n. e.,
da se odrede toni poeci ekvinocija.
Za vrijeme ekvinocija Sunce se nalazi
u ravnini zemaljskog ekvatora, pa e
sjena koju baca prednji dio Hiparhova
prstena zato pasti tono na zadnji dio
prstena. U drugim vremenima sjena
pada jednom iznad, a drugi put ispod
stranjeg dijela prstena. Vjerojatno je
ovaj jednostavni nain doveo Hiparha
do velikog otkria precesije ekvinocija,
otkria koje emo spominjati u slijede-
im poglavljima.
Daleko od jednostavno uvrenog
kruga Hiparhova bila je Braheova veli-
ka ekvatorijalna armilara, jedan drugi
instrumentalni tip analognog rauna-
42
Astrolab, kao ekvatorijalna armilara,
nije se upotrebljavao samo za proma-
tranje nego, takoer, i za odravanje
vremena. Za razliku od armilare, on je
bio prenosiv i relativno jeftin.
Reta koja se moe vrtjeti unutar urezane
satne skale.
Kazaljka (koja dolazi s prednje strane
instrumenta preko rete), vizura (koja se
postavlja sa stranje strane) i vijak s ma-
ticom.
43
Ploa, unutar satne skale dvaput numerirane
od 1 do 12, s nanesenom projekcijom nebe-
ske sfere.
nja planeta. A ovi zakoni su omoguili
Newtonu da doe do velikog sistema
univerzalne dinamike.
Okretanjem oko PQ, treba slijediti
bilo koju pojedinu zvijezdu s ekvato-
rijalnom armilarom, mjeri se vrijeme
prolaza zvijezde; 15 odgovara l
h
. Zato
ekvatorijalna armilara moe posluiti
kao sat, jedan sat daleko vee tonosti
nego bilo koji mehaniki kronometar
koji se upotrebljavao u doba Tycha
Brahea. Ona je zato mogla obaviti va-
nu funkciju provjeravanja tonosti
mehanikih satova, a Tycho Brahe ju
je zato i koristio.
Meutim, ekvatorijalna armilara je
bila visoko profinjeni instrument za
specijalistu, kao to je dananji veli-
ki teleskop nepristupaan za prosje-
nog ovjeka. Zato ona nije sluila za
svakodnevno mjerenje vremena. Ovo
je bila funkcija sunanog sata. Ali,
bio je jedan drugi instrument koji je
sluio za spomenutu svrhu, i to vrlo
uspjeno, za sasvim iroko podruje
profesionalnih ljudi kojima je mjere-
nje vremena bilo od vanosti - astro-
lab. Premda mnogo manje toan nego
to je ekvatorijalna armilara, astrolab
je bio prikladne veliine za noenje, a
izrada mu nije bila prekomjerno sku-
pa. Donji sloj njegove konstrukcije je
bio tako fino izravnan, da ga je teko
usporediti s bilo kojim instrumentom
tog perioda.
Neki oblik astrolaba bio je vjerojatno
poznat u drevna vremena, jer je Ptole-
mej ukazao na slinu napravu. Takav
instrument iz tog perioda nije preivio,
a o njemu moemo govoriti samo ako
ga poznamo - jer je to naprava, koja
mnogo duguje svoju dosjetljivost, ako
ne svoje originalne koncepcije, arap-
skim i perzijskim astronomima i zana-
tlijama od IX do XI stoljea, a praktiki
je ostala nepromijenjena poslije njenog
uvoenja u sjeverozapadnu Europu
jedan ili dva stoljea kasnije.
Ona se sastoji uglavnom od krune
metalne ploe na kojoj je ugravirana
projekcija nebeske sfere, a predstavlja
ravninu paralelnu s ekvatorom. Ova
projekcija pokazuje azimute (velike
krune lukove od zenita do horizonta)
i almukantarate (krugove visina pa-
ralelne s horizontom), a omeena je
Jarevom povratnicom. Oko ove pro-
jekcije je skala za mjerenje vremena u
satima. Iznad glavne ploe montirana
je druga ploa, koja se zove reta, izre-
zana u obliku jedne vrste planisfere
ili karte najsjajnijih zvijezda. Na ovoj
karti zvijezda (takoer omeena Jar-
evom povratnicom) ekliptika je ozna-
ena kao ekscentrini krug, koji je
podijeljen prema simbolima zodijaka.
Na reti se nalazi nekoliko razgranjenih
crta, iji vrhovi oznauju poloaj svije-
tle zvijezde, a svaka podloga ime zvije-
zde koju oni pokazuju. Reta i kazaljka
su vijkom privrene u centru glavne
ploe. Na stranjoj strani astrolaba je
skala za mjerenje kutova u stupnjevi-
ma i vizirni krak.
Promatra objesi astrolab vertikal-
no za njegov prsten i mjeri visinu zvi-
jezde pomou vizirnog kraka i kutne
skale. On zatim okrene retu oko vij-
ka, sve dok poloaj te zvijezde, kako
je oznaena na reti, ne lei na almu-
kantaratu koji odgovara visini zvije-
zde. Zatim on okree kazalo sve dok
ono ne doe do toke na ekliptici, koja
odgovara poloaju Sunca na ekliptici.
(Ovaj podatak mora biti poznat za dan
promatranja, jer se poloaj Sunca mi-
jenja iz dana u dan kroz cijelu godinu.)
Pokaziva kazaljke tada daje tono vri-
jeme na ugraviranoj skali satova.
Posebno otrouman analogni rau-
nar, torguetum, bio je razvijen u islam-
skim zemljama da se suprotstavi te-
koi koja sada vie ne postoji. Vidjeli
smo u 1. poglavlju da se jednom poznat
poloaj zvijezde u sustavu rektascenzi-
je i deklinacije moe raunskim putem
odrediti u ekliptiki sustav koordinate
(sluaj 3, 1. poglavlje). Danas se takva
raunanja mogu obaviti gotovo trenu-
tno pomou automatskog raunara, ali
44
Siika 2.13
Ovo je kompletan torquetum s gornjim dije-
lom (obojen plavo). Instrument omoguuje
promatrau da oita ne samo deklinaciju i
rektascenziju nego, takoer, i ekliptike ko-
ordinate.
Slika 2.12
U torquetumu je nepomina ploa posta-
vljena paralelno s ravninom zemaljskog
ekvatora. Gornja baza rotirajueg cilindra
nagne se prema ploi za kut od 23,5, to
znai da lei u ravnini ekliptike.
Najstariji torquetum koji postoji u Euro-
pi; kupio ga je Nikola Kuzanski 1444.
godine.
45
su jo dugo nakon srednjeg vijeka ova
raunanja bila duga i tegobna. Zbog
toga je bilo poeljno da se konstrui-
ra jedan instrument koji e omoguiti
promatrau da oita ekliptike koor-
dinate zvijezde (ili jo obinije planet)
neposredno na instrumentu. Moda je
najrazvijeniji torquetum bio onaj kojeg
je upotrebljavao Regiomontanus.
Da razumijemo neobinu konstru-
kciju trquetuma, poi emo od ravne
privrene ploe, paralelne sa zemalj-
skim ekvatorom. (Ova nepomino pri-
vrena ploa nagnuta je prema hori-
zontu za kut promatraeve geografske
irine, koja je odbijena od 90.) Na
ploi je montiran cilindrini stup, koji
ima mogunost vrtnje oko centralne
osi. Ravni krajevi pokretnog cilindra
su nagnuti prema nepominoj ploi
pod kutom od 23,5 u svrhu postavlja-
nja jedne strane paralelno s ravninom
ekliptike. Vizirni krak je montiran na
toj nagnutoj strani i tako privren,
da se moe okretati oko osi okomite na
tu ravninu. Sve je pokazano na slici
2.12. Na ovoj nagnutoj ravnini tako-
er je nanesena kruna skala od 0 do
360, koja je tako orijentirana da vi-
zirni krak pokazuje 0 kada je zvijezda
blizu K.
Kako je nepomina ploa paralelna
sa Zemljinim ekvatorom, zvijezda blizu
K nalazi se u biti u ravnini ploe. Cilj
promatraa je da postavi pokretni ci-
lindar tako da se zvijezda takoer na-
lazi u ravnini nagnutog kraja cilindra.
Za tu svrhu mora se cilindar okrenuti,
vizirni krak pomicati sve dotle dok se
zvijezda u K ne nae u vizuri. Cilindar
je tada tono orijentiran, snabdjeven
pokazivaem na kraku, koji pokazuje
na 0, na skali koja se nalazi na cilin-
dru, a to znai da je ispravno posta-
vljen.
U slici 2.13 vidimo kompletan torq-
uetum. Sada je vizirni krak privren
na plou, koja je nastala od nagnute
baze cilindra, pa se na njoj nalazi i
kruna stupanj ska skala. Drugi po-
kretni krak je privren u centar ove
krune skale. Sa cilindrom, ispravno
orijentiranim kako je upravo opisano,
ekliptike koordinate bilo koje zvijezde
ili planeta mogu se odmah oitati vizi-
ranjem objekta drugim krakom. Takvo
viziranje obino trai da se naine dva
pomicanja. Prvo e biti okretanje cijele
ploaste strukture koja e pomaknuti
nii krak preko skale na kraju cilindra.
itajui poloaj nieg kraka na skali na
kraju cilindra, promatra tada dobiva
ekliptinu duinu zvijezde ili planeta.
Drugo e biti rotacija gornjeg vizirnog
kraka. Promatra tada oita poloaj
zvijezde ili planeta na gornjoj krunoj
ploi koja daje ekliptiku irinu.
Sve ovo pokazuje da nikad nije ne-
dostajalo otroumnosti u izradi astro-
nomskih instrumenata ili njihovoj upo-
trebi. Dananji su instrumenti mnogo
superiorniji nad primitivnim naprava-
Slika 2.14
Na granici izmeu zraka i stakla upadna zra-
ka se lomi i otklanja prema okomici. Kut pod
kojim se zraka reflektira jednak je kutu pod
kojim je zraka upala.
Slika 2.15
Ako su upadna zraka AB i otklonjena zraka
jednako duge, omjer izmeu DY i AX je uvi-
jek isti za dato sredstvo.
46
ma iz dva razloga, ali nijedan ni drugi
nisu produkt superiornijeg intelekta.
Danas moemo rukovati mnogo veim
ureajima, podijeliti skale mnogo fini-
je i moemo nainiti pouzdanije meha-
nike i elektrine satove. Mi takoer
mnogo vie znamo, to je posljedica
opeg napretka znanosti, o prirodi i
ponaanju svjetla, a posebno o opti-
kim osobinama. Jer, ova superiornija
tehnologija i superiornije znanje pri-
pada dananjim instrumentima, ali u
cijelosti kao razliiti stupanj opleme-
njivanja od Braheovih pokretnih kva-
dranata i armilarnih sfera. Umjesto
pogreke u mjerenju kutova od oko 1'
lune, danas moemo postii bolju to-
nost od 0,1". Problem tonosti je jo i
danas aktualan, kao to je bio u doba
Tycha Brahea, jer bi dananji astro-
nom elio pomaknuti granicu tonosti
ispod 0,001". Instrumenti se mijenja-
ju, ali intelektualni problemi ostaju.
Refrakcija i refleksija
Kako smo vidjeli, razvoj astronom-
skih promatrakih i mjernih ureaja
do doba Tycha Brahea bio je jako uvje-
tovan porastom poznavanja svojstava
svjetlosti. Najprije, bilo je dovoljno za-
misliti svjetlost kao skup estica, koje
se kreu pravocrtno, osim kad prelaze
iz jednog sredstva u drugo - na pri-
mjer na granici izmeu zraka i stakla.
Zato je potrebno poznavati zakone re-
frakcije i refleksije.
Slika 2.14 pokazuje upadnu zraku
svjetla AB na komad stakla, dok se
zraka BC reflektira pod istim kutom
pod kojim je i upala, a lomljena zra-
ka BD nastavlja put u staklu. Ova je
zraka otklonjena prema okomici XY, a
okomica je jedna zamiljena linija koja
prolazi kroz B pod pravim kutom na
povrinu stakla. Sve tri zrake AB, BC,
BD, a takoer i okomica XY, nalaze se
u istoj ravnini.
injenica da se zraka svjetla pona-
a na ovakav nain kada udari u sta-
klo, bila je bez sumnje poznata u stara
vremena. Ali precizan opis smjera lo-
mljene zrake nije bio otkriven sve do
1621. godine, vie nego jedne dekade
poslije konstruiranja prvog teleskopa.
ovjek, koji je to otkrio, bio je Wille-
brord Snell, holandski astronom i ma-
tematiar.
to Snellovo otkrie znai, prika-
zano je na slici 2.15. Vidimo upadnu,
okomitu i lomljenu zraku. Dvije su
toke tako izabrane da su udaljenosti
AB i BD jednake. Snell je otkrio da je
omjer DF prema AX uvijek isti za danu
promjenu sredstva. To e rei, ako pro-
mijenimo kut koji upadna zraka za-
tvara s okomicom, omjer DY prema AX
ostat e nepromijenjen. Kad jednom
znamo vrijednost tog omjera za svaku
posebnu promjenu sredstva, lako je
Slika 2.16
Kada upadne zrake padaju na staklo pod ma-
--- kutovima, dobiva se jako otklonjena zraka,
a reflektirana zraka je oslabljena. Zbog toga je
staklo nepodesno za dalekozore reflektore.
47
Slika 2.17
Gore: Fokusiranje s konveksnom
leom. Desno: Povrine lea koje
imaju razliite polumjere
zakrivljenosti smanjuju
sfernu aberaciju
na minimum.
odrediti smjer lomljene zrake za svaku
pojedinu upadnu zraku.
Kada upotrebljavamo bilo koji pro-
zirni materijal, kao staklo, u optikim
instrumentima, mi se mnogo vie ba-
vimo lomljenom zrakom nego reflekti-
ranom zrakom iz razloga pokazanih na
slici 2.16. Dio svjetla se uvijek apsor-
bira kada prolazi kroz materiju, po-
stajui progresivno slabije to se dalje
probija. Ali, u prozirnim materijalima
je omjer gubitka relativno mali, tako
da lomljena zraka ne gubi na intenzi-
tetu. U drugu ruku, prozirni materijali
imaju takoer svojstvo da daju samo
slabo reflektiranu zraku uvijek kada
je upadni kut mali; a u astronomskim
instrumentima se gotovo uvijek bavi-
mo malim upadnim kutovima. Zato,
ako elimo da konstruiramo teleskop
refraktor u kojem su sve lomljene zra-
ke vane, a reflektirane bez vanosti,
mi emo oito upotrijebiti lee od sta-
kla.
Ako elimo napraviti teleskop re-
flektor, izbor materijala za zrcalo nije
tako izrazit. Staklo, kako smo vidjeli,
daje samo slabo reflektiranu zraku
kod malih upadnih kutova, pa ono
prema tome nije podesno. Metali, u
drugu ruku, daju vrlo jaku reflektira-
nu zraku, a jer su snani upijai svje-
tla, praktiki ne lome zraku. Na prvi
pogled izgleda da izbor pada potpu-
no na metal. Ali, na nesreu, metali
se ire i suzuju znatno s promjenom
temperature, pa e zrcalo, koje se po-
tpuno sastoji od metala, imati ozbiljan
nedostatak zbog promjene veliine
i oblika, koje bi tetno djelovale na
smjer reflektiranih zraka. Staklo je, u
drugu ruku, relativno osloboeno od
takve termalne promjene, ali je ono
vrlo slab reflektor. Problem je u tome
da se otkrije kako se staklo, slobodno
od termikih promjena, moe udruiti
s visokom refleksivnou metala. Ovaj
problem nije bio rijeen zadovoljavaju-
e sve do praga ovog stoljea. Rjeenje
ovog tehnolokog problema otvorilo je
put konstrukcijama velikih dananjih
teleskopa. Izrada 1,52-metarskog re-
flektora za zvjezdarnicu Mount Wilson
godine 1908. oznauje poetak nove
ere.
Baza dananjeg teleskopskog zrca-
la je blok ili disk stakla, koji je obliko-
van s tonou od jednog 400 000-di-
jela centimetra. Zatim se na povrinu
stakla poloi tanki jednoliki sloj me-
tala. Takva kombinacija daje najbolji
rezultat. Oblik povrine je kontroliran
staklom i zato se ne mijenja s tempe-
raturom, posebno ako je upotrijeblje-
na specijalna vrsta slabo rastezljivog
stakla. Metalna prevlaka, premda vrlo
tanka, dovoljna je da daje visoku refle-
ktivnost malih upadnih kutova.
Prve metalne povrine bile su od
srebra. One su davale visoku reflekti-
vnost za crvenu i zelenu svjetlost, ali
mnogo slabiju za plavu svjetlost. Me-
Slika 2.18
Kada je objekt 0 izvan optike osi, u fokusu
0' pojavit e se pogreke: koma za objekte
koji su neznatno izvan osi, a astigmatizam za
one koji su dalje od optike osi.
Slika 2.19
Sve toke na objektu p lee u istoj ravnini.
U fokalnoj ravnini p', pojavit e se iskrivlje-
nje i zakrivljenost objekta.
48
utim, uskoro je pronaeno da sloj
aluminija daje jednoliku reflektivnost
za sve boje, tj. za cijeli normalni spe-
ktar, pa se zbog toga danas u svim
veim zvjezdarnicama upotrebljavaju
aluminizirana zrcala.
Meutim, aluminijska prevlaka ne
daje dobru reflektivnost za ultraviole-
tno svjetlo. Ovo nije zapreka za astro-
noma koji ima bazu na povrini Ze-
mlje, jer on nije vezan za ultravioletnu
svjetlost, budui da se ona ne moe
probiti kroz atmosferu. Ali pronalaza
opreme za umjetne satelite i svemir-
ske rakete moe, zaista, zahtijevati da
se radi s ultravioletnim svjetlom. On
mora, prema tome, rijeili problem
pronalaenja prikladnog materijala za
presvlaku zrcala. Slojevi magnezije-
va florida ve su bili upotrijebljeni sa
znatnim uspjehom za ovu svrhu, ali
su mnoga istraivanja ovog problema
jo u razvoju.
Lee i teleskopi refraktori
Poetkom XVII stoljea, kada je prvi
teleskop postao orue astronomije, ve
je dugo bila razvijena proizvodnja lea
u Europi, ali jo nije dolo vrijeme da
se izrauju zrcala visoke optike kva-
litete. Zato nije ni udo da su prvi tele-
skopi bili refraktori. Prije upoznavanja
s principima rada teleskopa refrakto-
ra, potrebno je da prouimo vladanje
svjetla koje prolazi kroz staklene lee.
Slika 2.17 pokazuje presjek kroz
konveksnu leu sa centralom osi OC.
(Smatramo da je lea tako napravljena
da bi presjek bio isti za svaku ravninu
koja sadri pravac OCO.) O je objekt
koji emitira zrake svjetlosti u svim
smjerovima. Vidimo da zraka uzdu
OC putuje kroz leu bez otklona, ali
su sve druge zrake, koje su slomljene
u lei, otklonjene. Stupanj devijacije ili
otklona svake pojedine lomljene zrake
moe se stvarno izraunati iz zakona
loma kojeg je otkrio Snell jer, ako je
povrina lee sasvim izjednaena, za-
krivljenost stakla u tokama A i B moe
se zanemariti. Zato je zraka nagnuta
prema okomici u A, a dalje od okomice
u toki B tono na nain o kojem smo
govorili. Zbog simetrije lee zraka koja
izlazi iz B mora nastaviti putovanje u
ravnini koju formira OC i OA. Zato ona
moe presjei os u O'. Ako je A blie
bridu lee, vei je stupanj otklona B'O
od OA.
Sada se pojavilo vano pitanje.
Mogu li sve zrake iz O, koje prou kroz
leu proi kroz istu toku O? Odgovor
je da, ako su dvije povrine lee tono
oblikovane, zrake mogu zaista proi
kroz O's ekstremno visokim stupnjem
tonosti. Meutim, tonosti nema ako
se udaljenost tokastog objekta O od
lee uope izrazito premjeta. Iz tog
razloga lee nisu obino izvedene u
kompliciranim oblicima, koji bi za-
htijevali da proizvode gotovo idealnu
arinu daljinu za jedan poseban i
precizan poloaj O. Umjesto toga, po-
vrine lee su sferne. A to je vodilo uvi-
jek nepotpunom fokusiranju, defektu
poznatom kao sferna aberacija. Da
se smanji na najmanju mjeru sferna
aberacija, izbruse se dvije sferne po-
vrine razliitog radijusa, kako je po-
kazano na slici 2.17. Ovo daje mnogo
bolji rezultat nego to bi dala simetri-
na lea. Na trenutak emo zaboraviti
na ovo pitanje o sfernoj aberaciji. To
e rei da imamo idealno arite u O'.
Slika 2.20
Kada je lea udaljena od p za arinu
daljinu, to znai da je p u aritu lee,
ravnina p' je u neizmjernosti. Ako je p
u neizmjernosti, udaljenost od lee do
p' jednaka je arinoj daljini.
49
Mi emo, takoer, uzeti idealno ari-
te kad je objekt izvan osi, kao na slici
2.18, premda se stvarno s tim uvode
daljnji nedostaci arita. Oni su po-
znati kao koma za objekte koji su blizu
osi, a kao astigmatizam za objekte koji
su daleko od osi.
U prvom pokuaju da razumijemo
iri princip teleskopa refraktora mo-
emo dopustiti da ne uzmemo u obzir
praktine nedostatke lea, ali je vano
da znamo da takve pogreke postoje i
da sferna aberacija, koma i astigmati-
zam nisu jedine. Prije no to prijee-
mo dalje, bit e dobro da razmotrimo i
druge. U slici 2.19 ravnina p je okomita
na os lee. Pretpostavimo da vei broj
toaka na p emitira svjetlost, moda
u obliku neke slike. Prema onome to
smo ve rekli, svaka e toka emisije
prouzrokovati jedno otro arite na-
desno od lee. Hoe li sve toke arita
leati na istoj ravnini p'? U stvari, one
nee leati tono na istoj ravnini, nego
na jednom zakrivljenom polju. Hoe li
slika koja se formirala na p' biti tona
kopija slike na p ili e se pojaviti di-
storzija? Tamo e, stvarno, biti iskri-
vljenja ili distorzije. Konano, da li se
lea ponaa na isti nain i za svjetlo
raznih boja? Ne! Vratimo se natrag na
zakon loma ilustriranog na slici 2.15.
Istina je da je omjer AX prema DY ne-
zavisno o kutu upada, ali se vrijednost
omjera mijenja s bojom svjetla, jer sta-
klo razliito lomi boje svjetla. Ovo zna-
i da dani tokasti objekt, kao to je 0
na slici 2.17, daje razliitu arinu da-
ljinu O', prema boji svjetla. Ovaj efekt
je poznat kao kromatska aberacija.
Praktiki ni jedan optiki sistem
nije potpuno osloboen od sferne
aberacije, kome, astigmatizma, zakri-
vljenosti polja, distorzije i kromatske
aberacije. Meutim, ovi se nedostaci
mogu smanjiti do najmanje mjere naj-
paljivijim slaganjem sistema i uvje-
tima pod kojim e se upotrebljavati.
Povijest teleskopa je u velikoj mjeri
povijest pokuaja da ga se oslobodi,
50
Sve ovo moemo prikazati vrlo je-
dnostavno. Dvije slike, original na p i
lik slike na p'. zatvaraju iste kutove u
centru lee. Ako zamislimo promatra-
a smjetenog u centar lee, on e zato
vidjeti dvije slike koje imaju potpuno
iste veliine. Ovo znai da je lik slike
povean ako se lea nalazi blie p nego
koliko je mogue, od ovih nedostata-
ka. Meutim, na trenutak se moemo
ne obazirati se na sve ove potekoe,
jer je na neposredni cilj da upoznamo
princip rada teleskopa, a ne usavra-
vanje njegovih odlika.
S tim ciljem moemo ponovo po-
gledati sliku 2.19 i pitati, kako veli-
inu slike na p' usporediti s njenom
veliinom na p. Je li slika poveana ili
smanjena? Odgovor e zavisiti o uda-
ljenosti lee od p. Ako je lea dovoljno
razmaknuta od p, slika na p' je manja
nego u originalu. Ali, ako pomiemo
leu prema p, poveava se veliina na
p' sve dok ona ne bude vea od ori-
ginalne. Veliina na p' postajat e sve
vea i vea bez ogranienja, sve dok
lea ne doe u kritinu udaljenost od p
poznatu kao arina daljina lee. Ako
leu primaknemo jo blie p, ravnina
p' se ne moe uope nai.
Da bude jasnije, mora se predoiti
da p' nije nepomina ravnina. Ako se
lea pomie (p je nepomino), ravnina
p' na koju dolaze zraci u arite takoer
se pomie. Ako se lea pomie prema p,
ravnina p' kree dalje i dalje nadesno.
A kad udaljenost od lee do p postane
jednaka arinoj daljini lee, ravnina
p' odlazi u neizmjernost. Poslije ovoga,
ravnina p' se ne moe nai.
to je kritina udaljenost, ova a-
rina daljina lee, i o emu ona ovisi?
Jednostavno o dvije povrine lee. Ako
su one sfernog oblika s radijima r
1
i r
2
tada je reciprona vrijednost arine
daljine jednaka sumi recipronih vri-
jednosti r
1
i r
2
. Drugim rijeima:
p', dok je na drugi nain reducirana.
Slika 2.20 pokazuje da postoji vana
simetrija izmeu p i p', koja ima sli-
jedee znaenje. Ako se lea pomie
prema p ravnina p' se pomie nadesno
a prema neizmjernosti kada lea doe
na udaljenost svoje arine daljine od
p. Slino e biti ako se p pomie pre-
ma neizmjernosti, udaljenost lee od
p' postaje jednaka njenoj arinoj da-
ljini.
Nije teko vidjeti kako je ovo primi-
jenjeno na fotografiju. Ako elimo da
fotografiramo daleke objekte, moramo
zamisliti da se oni nalaze na istoj uda-
ljenoj ravnini, p. Film je postavljen u
kameri na ravninu p', a slika se stvori
u arinoj daljini lee p'. (S obzirom na
sliku 2.19, koja pokazuje da je slika
nastala obratno, a lijevo i desno su
zamijenjeni. Ali, kako je negativ prozi-
ran, mogue je da se gleda kroz njega
i ponovo dobiti ispravnu orijentaciju
originalne slike.) Poznato je da se blii
objekti ne mogu fotografirati besprije-
korno; neki od njih e biti u aritu a
neki izvan arita. Ovo je zato jer ne
moemo predoiti da blii trodimen-
zionalni objekti lee u jednoj ravnini,
dok se udaljeni objekti mogu zamisliti
u takvom poloaju - prema odgovara-
juem stupnju tonosti.
U astronomiji smo se bavili proma-
tranjem objekata na dalekoj nebeskoj
sferi, jer se najvei dio astronoma za-
dovoljava da u nekom trenutku pro-
matra samo neznatni dio nebeske sfe-
re. Za jedan ekstremno visoki stupanj
tonosti ovaj se neznatni dio moe za-
misliti da pripada jednoj vrlo udaljenoj
ravnini. Zato, kad je p vrlo daleko, sli-
ka ravnine p' je razmaknuta od velike
glavne lee teleskopa upravo za ari-
nu daljinu lee.
Pretpostavimo da smo smjestili je-
dan bijeli ekran u p'. Veliina slike na
ekranu zavisit e samo od arine dalji-
ne lee, a uope nee zavisiti od njenog
promjera. (To je zato, to e slika za
jednog zamiljenog promatraa u cen-
tru lee biti iste veliine kao originalni
objekt na p.) Zato, ako uzmemo seriju
lea sve veih promjera, ali sve s istom
arinom daljinom, slika u p' e imati
istu veliinu za svaki sluaj. Ali slike
nee biti jednako svijetle. Lea najve-
eg otvora dat e najsjajniju sliku, je-
dnostavno jer ona prima najvie svjetla
iz objekta ravnine p; lea najmanjeg
promjera dat e najslabiju sliku, jer
ona prima najmanje svjetla iz p.
Prema tome, moemo vidjeti koja je
prva vana funkcija teleskopa. On mora
sluiti kao sakuplja svjetla. Ovom zgo-
dom moda je vrijedno napomenuti da
teleskop s leom promjera pola metra
sakupi 10 000 puta vie svjetla nego
tami prilagoeno prosto oko.
U principu, moemo upotrijebiti
veliku leu teleskopa kao kameru za
fotografiranje neba, jednostavno po-
stavljajui film u p'. U praksi, takva se
procedura izjalovi jer je slika nap' pre-
mala. Uzmimo da elimo fotografirati
jednu uoljivu veliinu dijela Mjeseca,
recimo podruje Mora Kia. Veliina
slike Mora Kia na p' ovisi o arinoj
daljini lee. Kod malih amaterskih te-
leskopa, sa arinom daljinom od oko
1 metra, slika ima promjer manji od
0,25 centimetra, dok je za veliki tele-
skop, arine daljine 15 metara, pro-
mjer slike samo oko 2,5 centimetra.
Zato moramo poveati sliku na p' prije
no to pokuamo fotografirati.
Ovo je lako nainiti. Jednostavno
postavimo drugu leu iza p', kao na
slici 2.21. Ova lea sakuplja svjetlo iz
p' u drugo arite na drugu ravninu
slike u p". A u sluaju da je druga lea
blia p' nego p", slika p" e biti vea
nego kad je nap'. Doista, moemo osi-
gurati da e slika na p" dosei kori-
snu veliinu jednostavnim postavlja-
njem druge lee na daljinu od p' koja
je dovoljno blizu svojoj arinoj daljini.
Postavljajui film u p", moemo sada
fotografirati mala podruja nebeske
sfere traene veliine. Ukratko, imamo
teleskop s kamerom.
51
Zatim, vidimo da se teleskop u
osnovi sastoji od dva dijela: jednog sa-
kupljaa svjetla, koji mora imati veliki
promjer, i jedne lupe, koja mora biti
namjetena tako da dade konanu sli-
ku traene veliine. Sakuplja svjetla
se obino naziva objektivom teleskopa,
a lupa okularom.
Umjesto fotografiranja, moemo
zaeljeti pogledati nebo prostim okom
kroz teleskop. U tom sluaju, druga
se slika mora formirati na retini oka.
Tada je situacija neto vie komplici-
rana, jer samo oko sadri leu, a ona
lea djeluje zajedno s okularom, pa
fokusiranjem nastane druga slika na
retini. Budui da oni miii mogu
promijeniti arinu daljinu one lee,
nema jedinstvene kombinacije oko-
lea i okular. U praksi promatra pri-
lagodi svoje oko poloaju za koji nae
da je najpogodniji, a taj poloaj ovisi o
promatrau, posebno za kratkovidno-
ga ili dalekovidnoga. Ovo objanjava
zato svaki promatra mora za sebe
prilagoditi okular.
Kada teleskop upotrijebimo s kame-
rom, slika p" se uvijek pokae manje
sjajnom nego slika na p', iz jednosta-
vnog razloga to je druga slika postala
mnogo vea. Budui da je u astronom-
skom radu svjetlo uvijek u velikoj mje-
ri dragocjeno, nekorisno je poveavati
sliku na p" veliinu koja prelazi realne
mogunosti. U fotografiranju vrlo sla-
bih objekata astronom je prisiljen da
ini kompromis. Vea slika omogua-
va vie detalja, ali je zato ona slabija i
tea za fotografiranje. Tako se u slu-
aju najslabijih objekata detalji mora-
ju neizbjeno rtvovati. Ali u sluaju
svijetlog objekta velika se slika moe
upotrijebiti s velikom koristi, jer dopu-
ta da se vidi vie detalja. Meutim,
injenica je da postoji granica do koje
se moe ii u detalje. Ne moe se be-
skonano poveavati detalj uzimajui
sve vei i vei stupanj poveanja.
Kada okom gledamo kroz teleskop,
pojavljuje se jedan oito drugaiji pro-
blem. U ovom sluaju, ako je druga
slika prevelika, sve svjetlo nee ui
u oko. Dio svjetlosti, koji bi se inae
mogao nai na retini, bit e blokiran
nepropusnim prednjim dijelom oka,
kao na slici 2.22. Drugim rijeima, dio
svjetlosti sakupljen objektivom bit e
izgubljen. Da se ovo sprijei, povea-
nje izmeu p' i p" ne smije prekoraiti
odnos izmeu promjera D objektiva i
promjera d otvora oka.
U svrhu promatranja slike na p" s
maksimalnim detaljem, to je vrijedno
usprkos gubitku neto svjetlosti, a po-
gotovo ako se radi o svijetlom objektu
kao to je Mjesec. Stvarno se moe po-
kazati da to nije tako, jer maksimalni
stupanj detalja, spomenut gore, ve
je dosegao upravo onaj stupanj kod
kojeg se svjetlost poinje blokirati na
prednjem nepropusnom dijelu oka.
Ali, gotovo svi vizuelni promatrai
upotrebljavaju poveanja vea od D/
d. Ovo je djelomino zato, to vizuelni
promatrai gotovo uvijek rade na vrlo
svijetlim objektima gdje gubitak svje-
tlosti nema neko znaenje; djelomino
zato to vee poveanje vjerojatno vie
odgovara oku; i djelomino zato to je
sebe lake prevariti u pogledu onoga
to je stvarno vieno. Postoji, takoer,
bolji razlog da vee poveanje pomo-
gne da se svladaju nedostaci distorzije
oka, koju uzrokuje ona lea i pomanj-
kanje razlikovanja, koje je uzrokovano
ogranienom veliinom prutia i u-
njia retine. Kad se radi o fotografiji,
katkada e biti potrebno prekoraiti
odnos D/d tako da se postigne pove-
anje dovoljno da svladamo "zrnatost"
filma ili ploe.
Jednostavniji ali manje pogodan
raspored nego to je na slici 2.21 jest
mjesto druge lee ispred p'. U ovom
sluaju druga lea mora biti konka-
vna, kao na slici 2.23. Ona uzrokuje
poveanje udaljenosti p' od objektiva i
poveanje veliine slike.
Sada imamo samo jednu ravninu
slike, koja je u p'.
52
Gore: Podruje Mora Kia (Mare Imbrium)
fotografirano kroz 508-cm Hale teleskop
koji ima arinu daljinu od 16,5 metara.
Desno: Crte Mjeseca to ga je napravio
Galilei nakon promatranja kroz dalekozor
koji je imao vrlo malu arinu daljinu.
53
Prvi astronomski teleskop, koji je
konstruirao Galilei, izraen je prema
slici 2.23. Mnogo bolji sistem, slika
2.21, predloio je Kepler. Ironino, Ke-
pler kojeg se smatralo glupim za pro-
matranje i nespretnim za mehaniki
rad.
Slike 2.21 i 2.23 pokazuju samo
idealizirane teleskope. Da se naini
stvarni teleskop, lee se moraju mon-
tirati po nekom nainu. Uobiajeni ra-
spored je takav da je na jednom kra-
ju cijevi objektiv, a na drugom kraju
okular, kao na slici 2.24. Poeljno je
da se namjesti okular tako da se vodi
rauna o razlikama u samom oku, pa
se on zato mora pomicati paralelno s
osi cijevi. Ovo se obino ostvaruje po-
mou zupaste naprave.
Sada preostaje da montiramo tele-
skop. Nain da se ovo napravi neposre-
dno je j asan iz ekvatorijalne armilare
Tycha Brahea. U biti, sve to treba da
napravimo jest da se zamijeni Braheov
vizirni krak s teleskopom. Ali, budui
da su prvi teleskopski promatrai vie
bili zainteresirani za promatranje Sun-
ca, Mjeseca i planeta nego za odreiva-
nje njihovih tonih poloaja, mogli su
se rijeiti prilino sloene ekvatorijal-
ne armilare, posebno njenih krunih
metalnih prstenova. Danas se moe-
mo mirno rijeiti ovih prstenova, jer
imamo druge i bolje metode mjerenja
vrtnje. Tako je kod montae teleskopa
vanjski dio ekvatorijalne armilare za-
mijenjen s parom nosaa to podupi-
ru os na kojoj je montiran unutarnji
dio. Ova os je postavljena paralelno sa
zemaljskom rotacionom osi, tono kao
kod armilare. Os se moe okretati u
leitima koja se nalaze na nosaima.
Druga os je privrena pod pravim
kutom na prvu os. Teleskop se zatim
montira na jedan kraj ove druge cije-
vi na takav nain da se moe okretati
oko nje. Na suprotnoj strani druge osi
postavlja se protuuteg, koji slui da se
izbalansira okretni moment teleskopa
oko prve osi.
Pravac u kojem je usmjeren tele-
skop moe se odrediti iz stupnja okre-
ta oko dviju osi. Prva os daje satni kut
(a sa znanjem zvjezdanog vremena i
rektascenziju), druga os daje deklina-
ciju. U poetku, ova su mjerenja bila
grublja nego to ih je postigao Tycho
Brahe. S vremenom su se astronomi
ponovo zainteresirali za pozicionu to-
nost, pa je bilo mogue da se mjere
okretanja oko osi s takvom velikom
preciznou da nije bilo potrebno da
se prihvati metoda Tycha Brahea. U
svakom sluaju, poziciona tonost se
mogla uvijek dobiti s posebnim kva-
drantima koji su bili snabdjeveni tele-
skopskim vizirima. U doba Isaaca Ne-
wtona standardna poziciona tonost
je bila postepeno dotjerivana od Tycho
Braheove jedne lune minute do oko
pet lunih sekunda. Danas je posti-
gnuta vea tonost od jedne desetinke
lune sekunde.
Slika 2.21
Objektiv dalekozora obino daje samo
malu sliku u p'. Ona se zbog toga po-
veava za fotografiranje u p".
Slika 2.22
Poveanu sliku moemo gledati okom
Ali, ako je slika prevelika, dio svjetlosti
blokira nepropusni prednji dio oka.
54
Slika 2.23
Princip rada Gaiilejeva prvog
astronomskog dalekozora.
Siika 2.24
Uobiajni smjetaj objektiva i
okulara koji se moe pomicati
55
Ovaj tip montae dalekozora, prika-
zan na suprotnoj stranici, u poetku
nije dao veliku pozicionu tonost.
Ali, kad se montaa usavrila, po-
loaj zvijezde mjeren je s tonou
od 5 lunih sekunda. Lijevo je 10-
cm meridijanski krug iz 1806. go-
dine kojim je Groombridge odredio
poloaje 4000 zvijezda. Meridijan-
ski krug na gornjoj slici upotreblja-
vao je W. H. Smyth 1830-tih godina
za promatranje dvojnih zvijezda.
Zrcala i teleskopi reflektori
Teleskop ima vanu prednost nad
mnogim drugim optikim instrumen-
tima. Budui da astronom nije obino
zainteresiran za svjetlo koje dolazi na
objektiv pod zanemarujuim kutovi-
ma, nedostaci sferne aberacije, kome,
zakrivljenosti polja i distorzije mogu
se smatrati da su uklonjeni ili da se
nalaze unutar prihvatljivih granica.
Ali, bilo gdje se lee koriste, kao to
se moraju u teleskopima refraktorima,
postoji jedna nesavrenost koju je tee
otkloniti. Obina lea lomi svjetlo ra-
znih boja razliito, pa se prema tome
svjetlo raznih boja ne sastaje u istom
aritu.
Jo se u prvim danima teleskopa
smatralo da je ova kromatska abera-
cija veliki nedostatak. U 1636. godini,
dvadeset i pet godina poslije Galilejeva
prvog teleskopa, Marin Mersenne, fra-
njevaki redovnik, predlagao je kon-
strukciju teleskopa reflektora. Godine
1663. James Gregory je predloio dru-
gaiju konstrukciju teleskopa reflekto-
ra, dok su u godinama 1670-72. Isaac
Newton i Francuz Cassegrain predla-
gali jo praktinija rjeenja.
Ideja teleskopa reflektora sastoji se
u tome da se zamijeni objektiv telesko-
pa refraktora sa zrcalom. To znai, da
je zrcalo upotrijebljeno kao sakuplja
svjetlosti umjesto lee. A to donosi dvi-
je vane prednosti. Prvo, dok lea lomi
56
Ekvatorijalnoj montai nedostaju
samo metalni prsteni ekvatorijalne
armilare Tycha Brahea, a na mjestu
vizure postavljen je dalekozor.
svjetlo svih boja razliito, zrcalo odbija
sve boje podjednako, pa prema tome
svjetlo svih boja iz istog izvora dola-
zi u isto arite. Drugo, ako je zrcalo
izbrueno u obliku paraboloida, svje-
tlo udaljenog objekta dolazi u smjeru
osi paraboloida i dolazi u arite bez
sferne aberacije.
Usavrenje optikih sistema u je-
dnom smjeru, obino ukljuuje po-
javu ozbiljnog nedostatka u nekom
drugom odnosu. Paraboloidno zrcalo
ima komu, pa je nepodesno za objekte
koji se ne nalaze u smjeru ili vrlo blizu
smjeru osi. Kod dananjih instrume-
nata ova je potekoa otklonjena ko-
rekcionim ureajem koji je smjeten u
okularu. Umjesto da upotrijebimo je-
dnu leu kao okular, danas koristimo
sloen optiki sistem u kojem se lee
razliito rasporeuju da bi ispravile
pogreke nastale zbog kome.
Najjednostavniji oblik teleskopa re-
flektora je pokazan u slici 2.25. Zrcalo
stvara slike objekata na naoj udalje-
noj ravnini p u arite p'. Tono kao
prije, slika p' je zatim poveana na
p", gdje se moe bilo fotografirati bilo
promatrati prostim okom. Meutim,
u Newtonovo vrijeme je bilo mogue
promatrati samo okom, a tu se bilo
teko postaviti da poloaj ovjejeg
oka u p" ne blokira svjetlo koje treba
pasti na zrcalo, jer su zrcala u to vri-
jeme bila mala, naravno, u usporedbi
s dimenzijama ovjeka. Ovako jedno-
stavan ureaj, kao na slici 2.25, nije
bio tada mogu u praksi. Ovaj precizni
sistem je sada u upotrebi na 5,08-me-
tarskom teleskopu reflektoru na Mo-
unt Palomaru. Zrcalo palomarskog in-
strumenta ima tako veliki promjer da
ovjek moe sjesti unutar teleskopa,
bez mogunosti velike blokade svjetla.
Meutim, promatra ne gleda sliku
Hale teleskop je tako velik da pro-
matra moe sjesti unutar njegove
cijevi, a da pri tome ne blokira mno-
go svjetlosti. Smjetaj na slici 2.25
je praktiki problem. Za ovakvu upo-
trebu teleskopa kae se da se radi u
primarnom aritu
Slika 2.25
Najjednostavniji oblik teleskopa-re-
flektora - neostvariv u Newtonovo
doba.
okom direktno. On se nalazi unutar
teleskopa da bi upotrijebio kameru (i
druge instrumente) i da bi osigurao da
se slika ravnine p" nalazi u ispravnom
poloaju u odnosu na kameru.
U mnogim pogledima 5,08-metar-
ski teleskop je u najveoj mjeri je-
dnostavan u svojoj zamisli. Umjesto
jednostavne osi, koja je postavljena
u leajeve na nepokretnim temeljima,
ima potkovu unutar koje je postavljen
sam teleskop. Ona osim toga okree
deklinacionu os koja prolazi kroz le-
ite uvrena na potkovi. Ova dekli-
naciona os je postavljena okomito na
os potkove. Ovakav sistem ne treba
protuutege.
Kada je 5,08-metarski teleskop u
upotrebi kao na slici 2.25, kae se da
je upotrijebljen u primarnom aritu.
Kasnije emo vidjeti da se on moe
upotrijebiti i na druge naine.
Ali, ovakvo rjeenje problema refle-
ktora nije bilo mogue u XVII stoljeu.
Gregory je predloio postavljanje ma-
log sekundarnog zrcala iza ravnine p',
dok je Cassegrain predlagao da se se-
kundarno zrcalo postavi ispred p'.
U sluaju Gregoryja (ilustrirano na
slici 2.26) zrcalo je bilo elipsoidalno, a
presijecalo je centralnu os u p' kao bli-
e arite. Druga arina ravnina p" se
formira dalje od arita sekundarnog
zrcala. Slika na p" se sada moe pro-
matrati s normalnim okularom, a otvor
u centru glavnog zrcala upravo slui za
tu svrhu. U sluaju Cassegraina (slika
2.27) sekundarno zrcalo je bilo para-
boloid, a druga arina ravnina p" se
formira iza arita sekundarnog zrca-
la. Slika u p' nije se stvarno formirala,
kako se moe vidjeti iz slike 2.27. Slika
ravnine p' je u ovom sluaju virtuelna.
U Gregoryjevom teleskopu, u drugu
ruku, slika se na ravnini p' stvarno for-
mirala, pa se kae da je realna.
Ali ni Gregory ni Cassegrain nisu
bili u mogunosti da ostvare svoj pri-
jedlog u praksi. To je bilo preputeno
Newtonu, koji je konstruirao upotre-
bljivi model teleskopa reflektora s je-
dnostavnom napravom koja je imala
ravno zrcalo nagnuto za 45 ispred p',
kao na slici 2.28. Sve zrake koje dola-
ze do p' reflektiraju se s ravnog zrcala i
stvaraju sliku u ravnini p" pod pravim
kutom od p'. Promatra gleda sliku u
p" normalnim okularom montiranim
na cijev teleskopa.
Izravna prednost Newtonove na-
prave lei u injenici da se ravno zrca-
lo moe lako napraviti, dok je mnogo
tee izraditi s potrebnom preciznou
sekundarna zrcala, koja su opisali
Gregory i Cassegrain. Gregory je an-
gairao najbolje londonske optiare da
izrade njegov teleskop, ali su rezultati
bili obeshrabrujui. Kada se Newton
sukobio s Cassegrainovim rjeenjem,
napisao je: "Ne vidim prednost ove na-
57
prave, jer su gubici tako veliki i neot-
klonjivi i ja vjerujem da ona u praksi
nee nikada dati dobre rezultate . . . "
Napredak je pokazao da se ova ne-
milosrdna kritika vrijednosti, to ju je
dao Newton o Cassegrainovom tele-
skopu, nije ostvarila, jer je u 5,08-me-
tarskom teleskopu upravo ostvarena
Cassegrainova zamisao, a ne New-
tonova! S drugog gledita, Newtonov
sistem ima ozbiljne nedostatke, jer se
promatra mora popeti do vrha tele-
skopa. Meutim, promatrai moraju
mijenjat svoj poloaj kad se i teleskop
pomie. Za ovo je potrebna gotovo gi-
mnastika spretnost, koja se mora,
naravno, obaviti u mraku, a to znai
da moe biti i opasna. Nasuprot Ne-
wtonovoj metodi promatranja, proma-
tra u primarnom aritu 5,08-metar-
skog teleskopa sjedi u kabini koja se
kree zajedno s teleskopom. On nije u
opasnosti da padne - a to je stvar koja
treba da bude ozbiljno razmatrana,
jer se radi o visini od 15 do 30 metara
iznad podnoja.
Bolji ureaj no to je Newtonov ili
Cassegrainov, jest njihova kombinaci-
ja pokazana shematski na slici 2.29.
Ravno zrcalo je upotrijebljeno kao kod
Newtona ali ispred ravnine p" Casse-
grainova postava. Ovo se poboljanje
pojavilo 40-tih godina prolog stoljea,
Cassegrainov reflektor od 122
cm postavljen u Melbourneu,
Australija, godine 1860. Imao
je jednu prednost od Newtono-
va tipa. Promatra je bio kod
podnoja, a ne smjeten viso-
ko i nesigurno blizu vrha cijevi.
Slika 2.26
Princip rada teleskopa refle-
ktora koji je dao Gregory.
58
Slika 2.27
Cassegrainov reflektor. Za nje-
ga je Newton rekao: "Nema ni-
kakve prednosti."
Reflektor od 122 cm, Newtonova tipa,
koriten na Malti 1860-tih godina. Pro-
matra je koristio toranj s kabinom da
bi mogao dosei okularni dio. Toranj je
bio smjeten na pokretnoj platformi, pa
je promatra mogao pratiti zvijezdu.
Slika 2.28
Princip rada Newtonova teleskopa.
59
Lijevo: Newtonov prvi teleskop reflektor
izraen 1688. Gore: pogled na teleskop
kroz cijev pokazuje oba zrcala i poloaj
okulara.
a izveo ga je James Nasmyth, izumitelj
parnog ekia.
Znaajna karakteristika Nasmytho-
va teleskopa je bila da se mogao usmje-
riti u svaki objekt na nebu, a da se pri
tom promatra ne pomie. Ovo operaci-
ono pojednostavljenje bilo je postignuto
uza znatnu cijenu; meutim, Nasmyt-
hova je montaa bila altazimutalnog
tipa, a ne ekvatorijalnog tipa. To znai
da je za praenje objekta bilo potrebno
nadoknaditi vrtnju Zemlje pomou dva
istovremena pomicanja teleskopa, je-
dno u azimutu, drugo po visini.
Ekvatorijalna montaa ima, nara-
vno, veliku prednost, jer kod nje ima
samo jedno kretanje, okretanje oko osi
koja je paralelna sa Zemljinom rota-
cionom osi. Jedna konana profinje-
na Nasmythova ideja bit e priznata
kad promatra stalno ostane na istom
mjestu i kad se upotrijebi ekvatorijal-
na montaa. Nie ravno zrcalo na slici
2.29 umjesto da ostane fiksno u odno-
su na teleskop, treba se okretati s po-
kretnim draem postavljenim kroz
glavno zrcalo. Ako je pogon takav da
precizno pokree teleskop, ravnina sli-
ke p"' uvijek e se formirati u jednom
te istom smjeru. Ovo je baza dana-
njeg coude sistema.
Sve do sredine prolog stoljea
znaajno ogranienje u konstrukciji
teleskopa reflektora pojavilo se iz i-
njenice, da se mnogostruke refleksije
nastoje izbjei koliko je god mogue jer
se prilino gubilo svjetlosti kod svakog
zrcala, radi slabe refleksione moi. I
danas se nastoje izbjei mnogostruke
refleksije uvijek kada se istrauju vrlo
slabi objekti. Upravo zato promatra
radi u primarnom aritu 5,08-metar-
skog teleskopa (slika 2.25) uvijek kada
ima posla s krajnje slabim objektima.
On mora na silu prihvatiti neprikladni
smjetaj unutar teleskopa, u kojem se
esto nalazi i nekoliko sati, ali on ipak
koristi ovaj nain od daleko prikladni-
jeg sistema prikazanog na slici 2.29.
Ovaj se upotrebljava, naravno, uvijek
Gore: Dio Nasmythova
41-centimetarskog Cassegrain-
Newtonova tipa teleskopa poka-
zuje poloa] okulara u odnosu
na montau
Dolje: Nasmyth je upotrebljavao
instrument koji se mogao usmje-
riti u bilo koji dio neba, a da se
pri tom promatra ne pomie.
Slika 2.29
Usavravanje
Nasmythove ide-
je dalo je bazu
za dananji cou-
de sistem.
60
kad se istrauju relativno svijetli obje-
kti. (Svjetlo svijee na udaljenosti od
160 kilometara moe se zamisliti kao
svijetli objekt.)
Refraktori protiv reflektora
Prvi teleskopi reflektori potpuno su
rjeavali problem kromatske aberaci-
je, ali su donosili drugi problem, koji
je bio isto tako teak. Zrcala su bila
homogene diskaste metalne legure, a
zbog toga predmet opipljive promjene
oblika uslijed promjena temperature.
Zato nije bilo iznenaenja, kada je sre-
dinom 18. stoljea pronaeno rjeenje
kromatske aberacije kod teleskopa
refraktora, da su reflektori odmah za-
postavljeni. Zbog toga se ni interes za
reflektore nije vratio sve do sredine
prolog stoljea, tek poslije gotovo sto-
tinu godina, kada je Foucault otkrio
metodu polaganja tankog sloja srebra
na staklenu povrinu.
Da bismo mogli razumjeti kako je
rijeen problem kromatske aberacije,
istrait emo detaljnije njene pojave.
Na slici 2.15 vidimo da je omjer udalje-
nosti AX prema DY uvijek isti za svjetlo
jedne boje. Ovaj omjer se neznatno ne
slae s bojom svjetla. Ovo uzrokuje da
se svjetlo, koje prolazi kroz gornji dio
lee, rastavlja u boje od kojih se sasto-
jalo (slika 2.30). To se zove disperzija.
Nasuprot tome, svjetlo svih boja pro-
lazi ravno kroz centar lee, pa prema
tome nema ni loma ni disperzije. Ako
lea ima konkavan, umjesto konve-
ksan oblik, disperzija je obratna, kao
to se vidi na slici 2.31.
Prema tome, metoda ispravljanja
disperzije neposredno se sama predla-
e, To je pokazano na slici 2.32. Je-
dnostavno postavimo konkavnu leu
na desnu stranu od konveksne lee.
Ovo objanjava gledite koje moe
na neki nain izgledati zagonetno.
Kako to da je astronome toliko smeta-
la kromatska aberacija koju je stvarao
objektiv teleskopa refraktora, a nije ih
smetala kromatska aberacija okulara?
I teleskop reflektor upotrebljava lee u
okularu!
Odgovor je u tome, da je okular sa-
stavljen od dvije lee jo u doba New-
tona, jer je prvi primjerak takvog oku-
lara nainio Christian Huygens. Dvije
lee proizvode neto efekta pokazana
na slici 2.32, tako da su kromatska
iskrivljenja proizvedena u okularu
mnogo manje ozbiljna nego ona koje
proizvodi objektiv. Razlog zato se je-
dan objektiv ne moe neposredno ko-
rigirati upotrebom druge lee jest u
tome to bi dvije lee, ako su napra-
vljene od istog stakla, morale biti jako
razmaknute, a to je ozbiljna poteko-
a. Okulari, u drugu ruku, mali su i
podnose adekvatno razdvajanje bez
bilo kakve pojave potekoa.
Vratimo se objektivu teleskopa re-
fraktora: kako je bila ispravljena kro-
matska aberacija, budui da se to nije
moglo rijeiti irokim razmakom lea?
Ovdje su upletena dva sasvim razliita
razmatranja: stvarna vrijednost omjera
AX prema DY (slika 2.15) za svjetlost
pojedine boje i stupanj pod kojim se
taj omjer mijenja kada se izmijeni boja.
Ova se dva faktora ne mijenjaju tono
na isti nain kada promijenimo vrstu
stakla od koje je lea napravljena, to
znai da je za svaku vrstu stakla dru-
gaija. To takoer znai da dvije lee
od razliitog materijala imaju razliite
omjere AX prema DY u utom svjetlu,
ali isti stupanj disperzije omjera s pro-
mjenom boje. Zatim, izradivi jednu
konveksnu leu iz materijala veeg
omjera, a jednu konkavnu leu iz ma-
terijala manjeg omjera, moemo posti-
i eljenu situaciju u kojoj su suprotni
disperzioni efekti dviju lea (slika 2.30
i 2.31) jedan drugog kompenzirali, ali
u kojoj jo ima ist stupanj refrakcije.
Ako, meutim, lee podesno obliku-
jemo, moemo ih montirati zajedno u
par u obliku kako je pokazano na slici
2.33, koja tada daje arinu ravninu p'
koja je stvarno ista za sve boje.
61
Izgleda udno da je ovjek koji je ot-
krio metodu izrade ahromatskih obje-
ktiva bio Chester Moor Hall, londonski
odvjetnik, iji je hobi bio pravljenje
optikih eksperimenata. Po prirodi ne-
to tajnovit ovjek, Hall se 1733. godi-
ne obratio dvojici londonskih optiara:
jednome da mu izbrusi konveksnu po-
lovinu para, a drugome da mu izbru-
si konkavnu polovinu. Doista je bilo
udno da su oba optiara imala radni
ugovor s istim majstorom, Georgeom
Bassom. Otkrivi da su obje lee na-
mijenjene istom kupcu, Bass ih je sa-
stavio i saznao za njihovo ahromatsko
svojstvo. Bass je bio manje utljiv nego
Hall, i tokom slijedeih godina nekoli-
ko je londonskih optiara to saznalo
te su zapoeli izraivati ahromatske
lee za sebe. Meu njima je bio John
Dolland, ovjek vrlo velike reputacije
u znanstvenom svijetu, kojeg je njegov
sin Peter povezao s trgovinom.
Peter Dolland je nagovorio svog oca
da patentira ovaj novi pronalazak i,
premda nitko nije tvrdio da je John
Dolland izumitelj, patent je bio propi-
sno odobren. Ipak, sve do kraja ivo-
ta Johna Dollanda britanski optiari
proizvodili su ahromatske objektive
bez smetnje ili zapreke. Ali je odmah
poslije smrti svoga oca, Peter Dolland
pokrenuo akciju protiv jednog od njih,
i to s uspjehom. Zatim su londonski
optiari podnijeli peticiju Tajnom vi-
jeu traei da se patent povue. Le-
galne procedure, koje su slijedile, bile
su duge i komplicirane, ali je konani
rezultat bio u korist Dollanda. Sud,
kojem je predsjedavao Lord Camden,
smatrao je da je Chester Moor Hall
"osoba koja svoj izum zadrava za
sebe", pa nije osoba koja moe koristi-
ti patent. Prava osoba, koja ga moe
koristiti, jest Dolland "koji ga je iznio
na vidjelo za opu korist".
U stvari, sumnjivo je da li je odo-
bravanje takvih irokih patentnih pra-
va uvijek umjesna politika, jer korite-
nje ideja drugih ne daje ohrabrenje, a
u odsutnosti natjecanja monopolist je
sklon da postane lijen. Svakako, teko
je patentna prava pravdati na moral-
nim temeljima, jer vea ideja, manja
je povlastica. Vi moete mnogo dobiti
patentirajui bolji nain izrade naliv-
pera, ali neete dobiti ni dinara od pa-
tentnih prava za otkrie nove naune
teorije dosega i snage Einsteina. Dru-
tvo je svjesno da se samo kraljevska
cijena moe platiti za stvarno veliku
znanstvenu ideju, to znai da za nju
nema cijene.
U svakom sluaju, odobravanje
Dollandova patenta imalo je gotovo
katastrofalan efekt na smjer optike
industrije u Britaniji. S izumom ahro-
matskog objektiva dolo je do kona-
ne bitke izmeu teleskopa refraktora
i reflektora. Ali Britanci, koji su igrali
tako veliku ulogu u prvom razvoju re-
flektora i koji su napravili prvi astro-
nomski objektiv za refraktor, jedva
jedvice su uhvatili daljnji dio u tehno-
lokom razvitku ovih dvaju instrume-
nata. Monopol odobren Dollandovima
omoguio im je da bez velikog napora
proizvedu bolje teleskope refraktore
nego to su mogli proizvesti njihovi
neposredni rivali. Njihovi rivali, obe-
shrabreni uskraivanjem upotrebe
ispravne metode, poeli su izumirati.
Nekih pedeset godina poslije Dollan-
dova sluaja, drava, diui uzbunu
zbog brzog rasta njemake optike in-
dustrije, na kraju je pokuala preko
Kraljevskog drutva poticati proizvo-
dnju boljeg optikog stakla u Britaniji.
Ali, projekt je propao sramotno, jer je
u to vrijeme sav istinski precizni pro-
fesionalni rad u Engleskoj bio gotovo
uniten.
U Njemakoj su stvari pole sasvim
razliitim smjerom. Kada je u prvim
godinama XIX stoljea Dollandove te-
leskope kritiki ispitao mladi Nijemac
Joseph Fraunhofer, ustanovljeno je da
nijedan od vanijih problema refrakto-
ra nije bio rijeen, za vrijeme od pede-
set godina, koliko je prolo od rjeenja
62
U coude sistemu (gore)
okular je na gornjem kraju
polarne osi ijom se rotaci-
jom mijenjaju satni kutovi
Promjena deklinacije po-
stie se rotacijom ravnog
zrcala koje se postavlja
ispred objektiva od lea.
Promatra moe vidjeti bilo
koji dio neba a da se pri
tom ne pomie.
Lijevo: Veliki coude ekvato-
rijal, koji se upotrebljavao u
Parikoj zvjezdarnici pred
kraj prolog stoljea.
63
Lorda Camdena. Osnovni problem
objektiva refraktora bio je u izboru ma-
terijala i oblikovanju njihovih povrina
na takav nain koji nee dati samo ko-
rekciju za kromatsku aberaciju nego i
osloboenje od sferne aberacije i kome.
Ovo je bilo meu prvim problemima
u povijesti ovjeanstva da se istovre-
meno zahtijeva: tonost matematikog
uvida i strunost praktine tehnologije.
Matematiki uvid je bio ispravan u En-
gleskoj, ali je bilo ozbiljnog pomanjka-
nja praktine tehnologije.
Dvije su se stvari udruile u Fra-
unhoferovoj linosti. Nije suvie ako
se kae da je Fraunhofer proveo, ugla-
vnom vlastitom snagom, istraivaki
program kojeg bi danas pripisali jednoj
grupi vrijednih uenjaka. Siromaan
djeak, Fraunhofer se pripremao za
staklarskog tehniara. Kasnije je na-
uio i matematiku. Kod ovoga ener-
ginog, mladog, genijalnog ovjeka
povezivanje se pokazalo neodoljivim.
On je doao do toga da mora poeti od
mjerenja loma raznih vrsta stakala za
pojedine boje. a ne s bijelom svjetlo-
sti koja sadri pojedine boje. Ovo ga
je dovelo do fundamentalnog tehnolo-
kog otkria, da jedna posebna vrsta
stakla - flint staklo - ne ponovi rezul-
tate ukoliko se uvjeti proizvodnje ne
kontroliraju s izuzetnom panjom. Te
razlike uzrokuju neistoe. Fraunho-
fer najprije eksperimentira s masom
podataka koje je postigao Francuz
Pierre Louis Guinand. Postojale su
pei za taljenje u kojima se moglo pro-
izvoditi staklo postojane optike kvali-
tete. Ostalo su uinili Fraunhoferovo
majstorstvo u bruenju stakla i nje-
govo matematiko poznavanje optike.
Rezultat je bio: teleskopski objektivi
znatno osloboeni kromatske aberaci-
je, sferne aberacije i kome.
Fraunhofer je na jednostavan na-
in poboljao ukoenost i tonost nor-
malno montiranog ekvatorijala. Kona-
an proizvod je bio na takvom stupnju
savrenstva, koje dotada nitko nije
64
Slika 2.31
Konkavna lea stvara obrnuti rasap.
Slika 2.30
Kromatska aberacija nastaje kod kraj-
njih rubova konveksne lee.
mogao poslii. Njegov Dorpatski 24-
centimetarski refraktor donio mu je
osloboenje od poreza u Munchenu.
Jo vie od toga. To je streslo samoza-
dovoljstvo Britanije osobito zbog prije
spomenutog projekta proizvodnje sta-
kla koji je propao. Ali sve nije bez ko-
risti. S propasti projekta proizvodnje
stakla drava je jo jednom pala u te-
hnoloku pospanost.
Tokom cijelog svog kratkog ivota
(umro je od tuberkuloze u 39. godini)
Fraunhofer je bio smatran "pravim te-
hnologom". On je bio pozivan da prati
znanstvene sastanke, ali ne i da govo-
ri! Zbog toga je zadovoljstvo zabiljeiti
da je on u svom ivotnom djelu nai-
nio osnovna otkria, koja su ga dove-
la daleko iznad stupnja razvitka zna-
nosti njegova doba, ravno u znanost
XX stoljea. Njegovo otkrie posebno
vanih spektralnih linija srest emo u
kasnijem poglavlju.
Tokom ere Dollandovih refraktora,
reflektor nije potpuno zanemaren. U
zadnjoj etvrtini XVIII stoljea William
Herschel, slavan po otkriu planeta
Urana, konstruirao je i dovrio s vjeti-
nom seriju teleskopa reflektora, od ko-
jih je jedan imao otvor od 1,22 metra.
Ali, premda su bili ostvareni veliki re-
zultati ovim instrumentima, oni su svi
pokazivali ve spomenute pogreke.
Izvanredni Fraunhoferovi refraktori
preobratili su situaciju. Sada su pro-
fesionalni astronomi po cijelom svije-
tu, bez sumnje, vie cijenili refraktor
od reflektora. Svatko je elio imati Fra-
unhoferov refraktor. Istina je da su se
reflektori mogli napraviti s veim otvo-
rima, ali zbog neuspjele refleksije na
povrini zrcala, bilo je proraunato da
kod datog otvora reflektor nema svje-
tlosnu jainu veu od jednog refrakto-
ra koji ima otvor za pola manji.
U Engleskoj su ve bili konstruira-
ni reflektori, ali su sada to uglavnom
obavljali amateri astronomi, kao to
je bio Nasmyth, iji smo dosjetljivi in-
strument ve vidjeli, zatim Lord Rosse,
iji je najvei reflektor imao u promjeru
1,8 metra. Rosse je bio u manjini koja
je smatrala da je reflektor bolji instru-
ment nego refraktor. Veina astrono-
ma je smatrala da je Fraunhofer donio
konaan trijumf teleskopu refraktoru.
Ironino je da su Fraunhoferova ot-
kria stvarno pokazala krajnju neizvje-
snost refraktora. Fraunhoferov uspjeh
je bio zasnovan na vrhunskoj optikoj
kvaliteti njegova stakla. Moralo je biti
osloboeno od mjehuria i nehomo-
genosti. A ove je karakteristike krajnje
teko ostvariti u leama znatnog otvo-
ra. Dorpatski refraktor, Fraunhoferovo
remek-djelo, imao je otvor od samo 24
cm. Uprkos slaboj reflektivnoj sposo-
bnosti zrcala toga vremena, nije bilo
veih potekoa u ostvarenju vee pra-
ktine svjetlosne jaine. Da bi jedan
refraktor imao iste kvalitete kao veliko
zrcalo Rossea, otvor bi mu trebao biti
oko 76 cm. Prema tome. bili su uinjeni
neminovni napori da se poveaju pro-
mjeri refraktorskih objektiva. Ovo je
bilo ostvareno tek posljednjih dvadeset
godina prolog stoljea. Tako su 70-tih
godina prolog stoljea dvije amerike
zvjezdarnice (Washington i McCormick,
Charlottesville) postavile 66-centimetar-
ske refraktore, dok je Be imao jedan sa
69-centimetarskim otvorom. Sredinom
1880. godine Pulkovska zvjezdarnica
u Rusiji i Bischoffstein zvjezdarnica u
Francuskoj imale su 76-centimetarske
instrumente. Prije 1888. godine bio je
instaliran refraktor s jo veim promje-
rom - 91 -centimetarski teleskop na Li-
ko voj zvjezdarnici u SAD.
U to vrijeme je Foucault otkrio kako
se moe posrebriti zrcalo od stakla.
Od tada reflektori vie nisu bili uzrok
velikog gubitka svjetlosti ili ozbiljnih
deformacija uslijed promjene tempe-
rature. Sada su reflektori brzo krenuli
naprijed, jer je njihova izrada imala
manje zahtjeva u tehnologiji stakla
nego to je bilo potrebno za refraktor.
Disk stakla od kojeg e se napraviti
veliko zrcalo mora svakako zadovoljiti
uvjet nesavitljivosti i imati mali tem-
peraturni koeficijent rastezanja, ali
nije potrebno da staklo bude visoke
optike kvalitete. Moe imati i mnogo
mjehuria unutar stakla dokle god oni
ne smetaju izbruenu povrinu. Na-
suprot, staklo, odabrano za objektiv
refraktora, mora zadovoljiti najstroe
Slika 2.32
Dvije jako razmaknute lee od istog
stakla mogu ponititi rasap (disperzi-
ju).
Slika 2.33
Ako su lee od raznih vrsti stakala, ra-
zmak meu njima nije vie potreban.
65
optike uvjete. Zato se vrlo velika zrca-
la mogu nainili mnogo lake i s manje
rizika netonosti nego to se mogu na-
initi velike lee. Iz opravdanih tehno-
lokih razloga, izgleda da smo dosegli
konaan kraj trke izmeu refraktora i
reflektora. Najvei refraktor na svijetu
je 1,02-metarski instrument zvjezdar-
nice Yerkes Williams Bay, SAD. Nasu-
prot njemu imade mnogo reflektora s
otvorima koji prekorauju 1,5 metra.
Slijedi popis najveih:
Ovoj listi od 15 velikih reflektora
potrebno je pridruiti jo gotovo to-
liko drugih slinih dimenzija koji se
izrauju ili su izraeni u raznim dije-
lovima svijeta. Zaista je ironija da su
u Engleskoj bili izgraeni najvei re-
flektori u danima kada su teleskopi
reflektori bili snabdjeveni metalnim
zrcalima, pa su imali slabu reflekti-
vnost i promjenu lika. Ali, kad su ove
potekoe bile svladane, kad je posta-
lo mogue da se izgradi gotovo savr-
en reflektor, Engleska nije napravi-
la nijedan instrument velikog otvora,
iako je istina da je nedavno planiran
2,49-metarski reflektor. Potrebno je
navesti nekoliko razloga koji su prido-
nijeli ovoj udnoj situaciji, a ukljuuju
pomanjkanje pouzdanja koje se poja-
vilo prigodom uspjeha Fraunhoferovih
66
refraktora i loih klimatskih uvjeta, s
kojima su se sretali astronomi to su
upotrebljavali veliki Rosseov reflektor.
Znaajniji je razlog, da su se britanski
astronomi gotovo posve posvetili istra-
ivanju Sunca. Za to nije potreban
veliki reflektor, jer svjetlosti sa Sunca
ima previe! Nije pretjerano rei, da je
provoenje ope promatrake astro-
nomije u Britaniji bilo gotovo uniteno
jednostranom orijentacijom na istrai-
vanje Sunca.
Postoji konani ishod koji se odnosi
na bitku izmeu refraktora i reflekto-
ra. Premda se reflektor konano uveo
kao najvei sakuplja svjetla, tradici-
onalni paraboloidni reflektor pati vie
od kome nego refraktor. Ovo znai da
se reflektor ne moe korisno upotrije-
biti kada zraci s objekta dolaze na zr-
calo pod kutom koji je nagnut prema
optikoj osi zrcala. Drugim rijeima,
reflektor obavezno ima samo malo vi-
dno polje.
Ovaj bi nedostatak vjerojatno po-
sluio da se odri refraktor "u upotre-
bi", da nije bilo pronalaska novog tipa
reflektora s mnogo manjom komom
nego to je proizvedena u tradicional-
nim paraboloidnim zrcalima. Optike
karakteristike novog sistema prona-
ao je Kellner 1910. godine, ali je prvi
teleskop, ostvaren po Kellnerovoj ideji,
konstruirao tek 1930. godine Bern-
hard Schmidt. Ovakvi su teleskopi da-
nas poznati kao Schmidtovi teleskopi.
Kada zraci prou kroz kruni otvor
prema sfernom zrcalu, kao na slici
2.34, dou u arite bez kome, asti-
gmatizma ili kromatske aberacije. Ali
sferna aberacija je sada prilino veli-
ka. Otklanjanje ove pogreke vri se
korekcionom ploom koja se izrauje
od najkvalitetnijeg optikog stakla, a
postavlja se na kruni otvor. Povrine
stakla su najpaljivije izbruene, i to
tako da dadu to slabiju refrakciju,
upravo toliku da ispravi sfernu abera-
ciju zrcala. Naravno, samo zrcalo uvo-
di optike pogreke koje nisu neznatne
zvjezdarnica otvor postavljen
Mount Wilson (SAD) 1,52 m 1908.
Harvard, Bloemfontein (J. Afrika) 1,52 1933.
Bosque Alegre (Argentina) 1,52 1942.
Harvard, Oak Ridge (SAD) 1,55 1937.
Perkins, Delaware (SAD) 1,78 1932.
Dominion, Victoria (Kanada) 1,83 1919.
Dunlap, Toronto (Kanada) 1,88 1935.
Radcliffe, Pretoria (J. Afrika) 1,88 1948.
Mount Stromlo (Australija) 1,88 1955.
Haute-Provence (Francuska) 1,88 1958.
McDonald, Mount Locke, (SAD) 2,08 1939.
Mount Wilson (SAD) 2,54 1917.
Lick, Mount Hamilton (SAD) 3,05 1959.
Mount Palomar (SAD) 5,08 1948.
Kavkaz (SSSR) 6,10 1971.
Kad su refraktori stjecali premo,
reflektori nisu nikako bili zasje-
njeni. Ovaj 180-centimetarski re-
flektor Lorda Rossea, postavljen
blizu Bog Allena u 1840. godini,
bio je poznat kao div od Parson-
stowna.
Fraunhoferov refraktor u Dorpatu,
s otvorom od 24 centimetra, bio je
jednak po mogunosti sakupljanja
svjetlosti s reflektorom koji ima
dvostruko vei otvor objektiva. Ali
je velike lee mnogo tee napraviti
nego velika zrcala.
67
Skoro sve do kraja prolog stoljea
nije bilo teleskopa opremljenog s
leom promjera od 90 centimetara.
Danas je najvei na svijetu refraktor
102-centimetarski instrument Yerkeso-
ve zvjezdarnice u Williams Bayu, SAD,
prikazan gore.
Na prvoj slici vidi se velika lea Yerke-
sova refraktora, a na drugoj glavno zr-
calo Hale reflektora. Razlike u veliina-
ma oituju se usporedbom s ljudima
na objema slikama.
kod vrlo velikog otvora, gdje kromat-
ska aberacija izaziva nove potekoe.
Schmidtov teleskop je u stvari "mje-
anac" izmeu refraktora i reflektora.
Zrcalo je posueno od reflektora, a ko-
rekciona ploa od refraktora. Sasvim
odvojeno od kromatske pogreke, ve
spomenute, ima potekoa kod veih
otvora u dobivanju i oblikovanju veli-
ke staklene ploe odgovarajue kvali-
tete. Zato se nitko ne prihvaa izrade
korekcione ploe veeg promjera od
1,22 metra. Meutim, manje je posla
s oblikovanjem takve ploe sa slabom
refrakcijom nego da se izbrusi objekti-
vna lea jednakog otvora.
Prije nekoliko godina Schmidtov te-
leskop je potvrdio vrhunsku popular-
nost, jer njegovo vidno polje omogua-
va promatrau da sakupi mnogo vie
i bre astronomskog materijala nego
s tradicionalnim reflektorom. Ovaj za-
kljuak moemo potvrditi injenicom
da je pomou takvog teleskopa izraen
opsean nebeski katalog prije dvade-
set godina na zvjezdarnicama Mount
Wilson i Palomar. Prirodno je da je in-
strument popularan na zvjezdarnica-
ma koje su smjetene u nepovoljnim
klimama, jer se u rijetkim periodima
68
pogodnim za astronomska promatra-
nja moe dobili vrlo mnogo materijala.
Schmidtov teleskop je takoer dobar
za voenje statistikih podataka, koji
mogu ukljuivati veliki broj objekata,
zvijezda ili galaktika. Tradicionalni re-
flektori su bolji za ispitivanje pojedi-
nih objekata jer ih mogu najdetaljnije
istraiti.
Meutim, napomenuli smo vie
nego jedanput, da rjeenje jedne opti-
ke pogreke uvijek uzrokuje pojavu
novih pogreaka. Tako je i sa Schmid-
tovim teleskopom. U praksi, otvori
Schmidlovih teleskopa su ogranieni
zbog pogreaka koje stvara korekciona
lea ili ploa. Sada moramo dodati da
Schmidtov sistem ima otro i neraz-
dvojno zakrivljeno vidno polje. Slika u
aritu se uope ne formira na ravni-
ni, kao to se formira kod normalnog
teleskopa, nego na sfernu povrinu. Iz
ovog slijedi da se fotografiranje vri na
filmu ili ploama koje su zakrivljene na
sferni oblik. Zbog toga se Schmidtov
teleskop ne moe upotrijebiti za preci-
zni mjerni rad. Istraivanja, usmjerena
prema otklanjanju ovih nedostataka
danas se aktivno nastavljaju. Najvei
Schmidtov teleskop danas se nalazi u
Jeni, a ima promjer od 2 metra.
Slika 2.34
Princip rada Schmidtova telesko-
pa, kojem je od refraktora uzeta
korekciona ploa, a od reflektora
zrcalo.
122-centimetarski Schmidtov te-
leskop, kojim su zvjezdarnice Mt.
Wilson i Palomar izradile fotograf-
ski atlas neba, publiciran 1950.
godine.
69
3. poglavlje KRETANJE PLANETA I DREVNA ASTRONOMIJA
Ljudi na Zemlji, naeg intelektual-
nog razvoja, promatraju nebo ve 25
tisua godina. Kroz pet do est tisua
godina, za koje postoje pisani povije-
sni zapisi, znamo to su oni nauili u
razna vremena i na raznim mjestima,
to je djelomino ovisilo o nunim in-
teresima baziranim na njihovim pro-
matranjima, djelomino o instrumen-
tima i njihovoj upotrebi, djelomino o
marljivosti kojom su zapisivali rezul-
tate svojih promatranja i djelomino
o vjetini i otroumnosti kojom su tu-
maili ove rezultate.
Sasvim je sigurno da sve do neda-
vno zaista nije bilo ozbiljnih pokuaja
da se odrede mase ili struktura nebe-
skih tijela. Bez poznavanja univerzal-
nih zakona gravitacije i bez pomoi vi-
soko razvijenih optikih instrumenata
svaki e takav pokuaj biti osuen na
propast. Zato su prvi astronomi bili
zainteresirani gotovo iskljuivo za bi-
ljeenje i tumaenje prividnih kretanja
Sunca, Mjeseca, zvijezda i planeta.
Zvijezde su se kretale pravilno i po
relativno jednostavnoj abloni. Kreta-
nja Sunca i Mjeseca, premda mnogo
sloenija, bila su oigledno obiljeena
znatnim pravilnim ritmom. Kretanja
planeta su najvie zbunjivala, jer se
nisu mogla lako prepoznati. Zato su
kretanja planeta predstavljala glavnu
preokupaciju astronomije u antiko
doba, to je trajalo jo dugo nakon
srednjeg vijeka.
Mnogo od onoga to slijedi u ovom
i u slijedea dva poglavlja moi emo
lake razumjeti ako ponemo problem
promatrati iz nae perspektive.
Tri naina shvaanja problema
Kretanja planeta su ili vrlo jedno-
stavna ili vrlo komplicirana, prema
stupnju finoe s kojom netko gleda na
problem, pa e biti korisno da se defini-
raju tri stadija finoe. U najslabije pro-
finjenom stadiju moemo smatrati da
se planeti kreu po krunim stazama
oko Sunca. Sunce formira centar svake
staze, a planeti se kreu jednakim br-
zinama po svojim stazama. Meutim,
sve ove staze ili krugovi lee u istoj ra-
vnini.
Ovaj vrlo jednostavni pogled sumi-
ran je u stavkama koje su prikazane u
Tablici I na vrhu strane 72.
70
71
Babilonski astronomi su biljeili
svoja promatranja planeta i iz njih
sastavljali kataloge. Grki astrono-
mi su promatrali kretanja planeta
kao geometrijski problem. Dolje:
Dio babilonskog zapisa o kretanju
planeta Jupitera u I i II stoljeu pr.
n. e. Gore: Geometrijska slika sta-
za planeta iz XVII stoljea.
Tablicu 1
udaljenost od Sunca
planet
Merkur
Venera
Zemlja
Mars
Jupiter
Saturn
Uran
Neptun
Pluton
usporeeno
s udaljeno-
sti Zemlje =
1.000
0,387
0,723
1.000
1,524
5,203
9,539
19,19
30,07
39,52
u mili-
junima
km
58
108
150
228
778
1427
2869
4498
5900
sideriki
period
godina
0,2408
0,6152
1,0000
1,8808
11,862
29,457
84,013
164,783
248,420
sinodiki
period
dana
116
584
-
780
399
378
370
367
367
Ovdje je dana potpuna lista plane-
ta, premda, naravno, Uran, Neptun i
Pluton nisu bili poznati antikom svi-
jetu. Prve dvije kolone daju polumjere
krugova za razne planete, prva kolona
je u jedinici polumjera staze Zemlje,
druga u milijunima kilometara. Dru-
ga kolona predstavlja broj godina koje
su potrebne da planeti jedanput obiu
oko Sunca. Poslije jednog takvog obi-
laska zamiljeni promatra na Suncu
vidio bi planet kako se vratio na pret-
hodni poloaj u odnosu na pozadinu
udaljenih zvijezda. etvrta kolona
daje period, koji se odnosi na plane-
te kad se vrate u prethodne poloaje
kako ih vidi promatra ovdje na Zemlji,
tj. povratak koji nastupi kad se planet
vrati u svoj prvobitni poloaj nasuprot
opoj zvjezdanoj pozadini.
Posljednje se dvije kolone razliku-
ju, jer kretanje Zemlje ne utjee na
takozvani zvjezdani period (period
kojeg vidi promatra na Suncu), dok
je, naprotiv, sinodiki period (period
kojeg vidi promatra na Zemlji), nara-
vno, ovisan o kretanju Zemlje. Doista,
posljednji planeti imaju trajanja svo-
jih prividnih kretanja u neto manje
od obine godine, premda se oni za to
vrijeme jedva pomaknu po svojim sta-
zama oko Sunca. Prividno kretanje je,
naravno, nastalo zbog kretanja Zemlje
oko Sunca.
Slika 3.1 nam pokazuje kako mo-
emo protumaiti prividno vladanje
Venere, ako prihvatimo neprofinjeni ili
grubi pogled da svi planeti imaju kru-
ne koncentrine staze po kojima se
kreu oko Sunca. Slika pokazuje sta-
zu Venere i Zemlje. Budui da se ova
dva planeta kreu oko Sunca razlii-
tim brzinama, postoje trenuci kada li-
nija povuena od Zemlje prema Veneri
predstavlja tangentu na stazu Venere.
Postoje dva takva sluaja. Prvi, kada
se Venera nalazi desno od Sunca (tan-
genta EV
1
) i drugi kad se ona nalazi li-
jevo od Sunca (EV
2
). Ako se podsjetimo
da je Zemlja, koja se vrti oko osi koja
je nagnuta za oko 23 prema ravnini
staze prikazane na slici 3.1, a streli-
com oznaen smjer vrtnje, slijedi da je
Venera jutarnja zvijezda kad je u po-
loaju V
1
a veernja zvijezda kad je u
poloaju V
2
. U prvom sluaju Venera
se pojavljuje prije Sunca, a u drugom
zalazi poslije Sunca.
Na slici 3.2 imamo situaciju kad se
na istom pravcu nau Zemlja, Venera
i Sunce. Kad je planet u poloaju V,
kae se da je u donjoj konjunkciji, a
kad je u poloaju V
1
onda je u gornjoj
konjunkciji. Budui da Venera refle-
ktira Sunevo svjetlo, kao Mjesec, vidi
se kao tanki srp kada je blizu poloaja
V, a kao puni disk kad je u blizini V
1
Oito e prividni promjer srpa u po-
loaju V biti znatno vei nego prividni
promjer diska kod V
1
, jednostavno zato
jer je V mnogo blie nama nego V
1
.
Sve se ovo odnosi na prvi stadij
profinjenja. Imamo sliku krajnje pra-
vilnosti i jednostavnosti. Meutim,
ove kvalitete poinju iezavati kada
uzmemo u obzir drugi stadij. U ovom
stadiju moramo uzeti u obzir injeni-
cu, da staze planeta nisu tono kru-
govi, nego priblino - krune elipse.
Staza Zemlje, iz ovog drugog gledita,
pokazana je na slici 3.3, meutim, eli-
ptinost je jako poveana da se istakne
novi efekt. Umjesto da se Sunce nala-
zi u centru kruga, ono se sada nala-
72
zi u jednom aritu elipse, oznaenom
sa S. Zemlja je najblie Suncu u toki
P, poznatoj kao perihel njene staze, a
najudaljenija od Sunca je u afelu, to-
ki koja je oznaena sa A. Ako oznai-
mo a za polumjer pravog kruga, kojeg
smo uzeli kao pretpostavku u prvom
stadiju profinjenja, tada je udaljenost
Zemlje od Sunca manja od a za velii-
nu koju moemo pisati kao produkt a
x e, Svojstvo je elipse da u toki afela
udaljenost Zemlje od Sunca prekora-
uje a tono za isti iznos za koliko je
ona kraa u toki perihela, naime za a
x e. Prema tome, udaljenost Zemlje od
Sunca poprima dvije krajnosti: najveu
a + ae i najmanju a - ae. Za Zemlju je
veliina e jednaka 0,0167. Drugim ri-
jeima, Zemljina srednja udaljenost od
Sunca se mijenja priblino jedan i pol
posto svakom prigodom. Ovo znai da
je Zemlja blie Suncu u perihelu nego
u afelu za oko 3 posto.
U 1. poglavlju smo vidjeli da ra-
vnina ekliptike sijee ravninu nebe-
skog ekvatora u dvije toke, od kojih
je jedna proljetna toka (K). Poloaj
pravca koji je usmjeren iz Sunca pre-
ma K (kako je bilo poetkom sijenja
1920. godine) pokazan je na slici 3.3 u
odnosu na smjer perihel-afel. Treba se
podsjetiti da se u doba proljetnog ekvi-
nocija Sunce nalazi u smjeru K, kako
se vidi sa Zemlje dok se, naprotiv, ono
nalazi u doba jesenskog ekvinocija u
potpuno suprotnom smjeru. Poloaji
dvaju ekvinocija oznaeni su na slici, a
s obzirom na smisao kretanja Zemlje,
ljeto je lijevo a zima desno od pravca
koji je usmjeren prema K.
Kada bi Zemljina os rotacije bila
tono postavljena pod pravim kutom
na ravninu njene staze, ne bi bilo go-
dinjih doba. Mislei jo u postavka-
ma naeg drugog stadija profinjenja,
moemo rei da os Zemlje oko koje se
vrti ima konstantan smjer u prostoru,
koji se stalno odrava tokom kruenja
po stazi prikazanoj na slici 3.3. Ljeti
se os rotacije naginje prema Suncu, a
73
Slika 3.3
Staza Zemlje je elipsa, a u jednom nje-
nom fokusu nalazi se Sunce. A je afel
a P perihel.
Slika 3.1
Venera je Jutarnja zvijezda ili Danica
kad doe u poloaj V
1
a kad je u po-
loaju V
2
, zove se Veernja zvijezda.
Slika 3.2
V oznauje poloaj Venere u do-
njoj konjunkciji, a V
1
njen poloaj
u gornjoj konjunkciji
zimi udaljuje od njega (ljeto i zima su
ovdje uraunati u sjevernu hemisferu).
Zbog eliptinosti staze Zemlje, put od
proljea kroz toku A do jeseni neto
je vei nego put od jeseni kroz toku P
do proljea. Razlika iznosi oko sedam
dana, a to je bilo lako otkriti pomou
promatrakih metoda koje su upotre-
bljavali astronomi antikog svijeta.
Zato je u antiko doba ve bilo raspo-
loivog materijala za eliptiki karakter
Zemljine staze, ali on nije bio ispravno
protumaen.
U drugom stadiju profinjenja mora-
mo uzeti u obzir injenicu da su staze
drugih planeta takoer eliptine. Odgo-
varajue vrijednosti ekscentriciteta (e)
za sve planete, koje su bile poznate u
staro doba. dane su u prvoj koloni ta-
blice 2, iz koje je vidljivo da je staza
Zemlje manje eliptina nego bilo kojeg
drugog planeta, osim Venere. Doista,
kolebanja u udaljenosti od Sunca su
sasvim stvarna u sluaju Marsa, a jo
vea u sluaju Merkura, iznosei gru-
bo plus ili minus 10% i plus ili minus
20%, za Mars, odnosno Merkur.
Iz slike 3.3 vidimo da smjer peri-
hela glavne osi staze Zemlje zatvara
kut od 101 34' sa smjerom K, koji je
prosuen iz poloaja zvijezda na nebu.
Odgovarajui kutovi za druge planete
dani su u drugoj koloni tablice 2.
Tablica 2
ekscentrici- duina nagib prema
planet tet staze perihela stazi Zemlje
Merkur 0,2056 76 13' 7 0'
Venera 0,0068 130 27' 3 24'
Zemlja 0,0167 101 34'
Mars 0,0933 334 35' 1 51'
Jupiter 0,0484 13 2' 1 18'
Saturn 0,0558 91 29' 2 29'
Daljnja vana toka u ovom dru-
gom stadiju finoe je u tome da se sta-
ze planeta ne nalaze u istoj ravnini.
Svaka staza je odreena posebnom
ravninom, ali su jedna prema drugoj
nagnute za vrlo male kutove. Kutove,
koje ravnine drugih planetskih staza
zatvaraju s ravninom staze Zemlje,
nalazimo u treoj koloni tablice 2.
Jasno je, da ima bitnih razlika izme-
u naa dva stadija finoe. U prvom
su stadiju imali jednostavnu sliku, u
kojoj su u sutini svi planeti imali iste
karakteristike, naime, kretali su se po
krunim stazama oko Sunca s jednoli-
kim brzinama. U drugom stadiju nema
nita jedinstveno kod staza planeta.
Svi njihovi ekscentriciteti su razliiti,
orijentacije njihovih glavnih osi su sve
razliite, kao i nagibi ravnina njihovih
staza. Zato prolazimo iz jedinstvenosti
prema krajnjoj nepravilnosti.
Ova nepravilnost postaje jo izra-
ajnija kada prijeemo na trei stadij
finoe. U ovom stadiju treba da spo-
znamo da staze planeta nisu ni prave
elipse. Staza planeta oko Sunca bila bi
elipsa samo ako bi se moglo komple-
tno zanemariti cjelokupni gravitacioni
utjecaj osim utjecaja Sunca. Mada je
istina da je Sunevo gravitaciono dje-
lovanje mnogo vee nego djelovanje
svih planeta zajedno, ostaje injenica
da se planeti meusobno privlae gra-
vitacionim poljima upravo takvim ka-
kvo je na njih utjecanje polja Sunca.
Ovi mali utjecaji uzrokuju male nepra-
vilnosti na stazama planeta.
Za antiko doba je bila srea da ove
fine nepravilnosti u kretanju planeta
nisu otkrivene s promatrakim instru-
mentima, jer bi inae problem planet-
skih kretanja u kompletnim detaljima
bio sasvim nepristupaan. Nepravil-
nosti drugog stadija su bile dostiive
antikom svijetu koji to, kako emo
vidjeti, nije iskoristio.
Osim toga, bile su dvije stvari treeg
stadija finoe koje su takoer bile na-
dohvat antikim astronomima. Ovo su
bile finoe u kretanjima Zemlje i Mje-
seca. Do sada nita nije bilo reeno o
kretanju Mjeseca, a tu ponovo moemo
opisati situaciju u tri stadija. U prvom
grubom stadiju moemo zamisliti da
74
se Mjesec kree po krunoj stazi polu-
mjera 400 000 kilometara iji je cen-
tar u centru Zemlje. Takoer moemo
zamisliti da je ravnina Mjeseeve staze
paralelna s ravninom staze Zemlje oko
Sunca. U ovoj jednostavnoj slici staza
Mjeseca je maleni krug u usporedbi s
krugom Zemlje oko Sunca. U stvari,
radijus staze Zemlje je oko 370 puta
vei od radijusa staze Mjeseca.
U drugom stadiju moramo uzeti u
obzir injenicu, da je staza Mjeseca
eliptina, sa ekscentrinosti od 0,05-
49 i da ravnina staze zatvara kut od 5
9' s ravninom Zemljine staze.
Kada doemo do treeg stadija fi-
noe, u kojem moramo uzeti u obzir
vie od jednog gravitacionog polja,
nai emo da ono stvara mnogo vee
razlike u kretanju Mjeseca nego to se
javljaju u kretanjima planeta. Domi-
nirajui gravitacioni utjecaj na Mjesec
dolazi od Zemlje, a ne od Sunca, je-
dnostavno zbog toga to je Mjesec tako
blizu Zemlji. Ali, premda je Sunce ne-
usporedivo dalje, njegova velika masa
uzrokuje vrlo ozbiljne perturbacije ili
poremeaje na stazi Mjeseca, mnogo
vee nego bilo kakve perturbacije koje
gravitaciono polje jednog planeta pro-
izvodi na stazi drugog planeta. Prema
tome, perturbacije na stazi Mjeseca,
to e rei finoe treeg stadija, vie
su zamjetljive nego perturbacije na
stazama planeta. Doista, one su tako
uoljive da su stvarno bile u dohvatu
antikom svijetu.
Prijeimo sada na fine detalje kreta-
nja Zemlje. Ve smo rekli da Zemljina
os rotacije uvijek zadrava stalni smjer
u prostoru. To zaista nije tako. Os se
polagano kree oko stoca, kojemu je
vrh u centru Zemlje i ija je os okomi-
ta na ravninu staze Zemlje. Polu-kut
stoca je upravo 23
1
/
2
, a to je kut za
koji je os Zemlje uvijek nagnuta prema
ravnini staze Zemlje. (Ovo je prikaza-
no na slici 6.1 u 6. poglavlju.) Vrijeme
koje je potrebno da os jedanput obie
oko stoca iznosi oko 26.000 godina.
Ovo znai da se polovi nebeske sfere, o
kojima je raspravljano u 1. poglavlju,
polagano mijenjaju s vremenom. Osim
toga, takoer se mijenja pravac presje-
cita ravnine ekvatora Zemlje i ravnine
staze Zemlje. Ovo uzrokuje da se pra-
vac SK, oznaen na slici 3.3, polagano
okree naokolo, opisujui kompletnu
rotaciju za oko 26.000 godina.
Budui da se u svakom trenutku
moe odrediti ravnina ekvatora Zemlje
sa znatnom tonosti, pa i s pomou
samo primitivnih instrumenata, moe
se takoer odrediti s pristojnom pre-
ciznou trenutak u godini kada se
Sunce nae u ravnini ekvatora Zemlje.
Zato se pravac SK moe tono odrediti,
recimo na nekoliko lunih minuta. A
ovo se moe vriti svake godine. Ako se
sada pravac SK polagano okree s vre-
menom, uinak mora stvarno postati
uoljiv im se usporede promatranja
od sto i vie godina, jer se za stolje-
e pravac SK okrene priblino za 1
1
/
2
,
a ovo je mnogo vie nego bilo kakve
vjerojatne pogreke mjerenja. Tono je
Nacrtani kamen na dnu ove grke vaze s
crvenim likovima ena, oznauje "pupak
svijeta" u Delfiju. Stari narodi, koji su razmi-
ljali o svom poloaju u svemiru, doli su
do zakljuka da je Zemlja sredite svijeta,
a ne Sunce, to je bio sasvim prirodan za-
kljuak.
75
Slika 3.6 (lijevo)
Staze Venere i Zemlje, ako uzmemo da
je Sunce nepomini centar.
Slika 3.7 (desno)
Staze Venere i Sunca, ako uzmemo da
je Zemlja nepomini centar.
76
Slika 3.4
Uzmemo li da je Zemlja centar, slika
3.3 se mora simetrino odraziti, kako
je gore prikazano. Perigej odgovara
perihelu, a apogej afelu.
Slika 3.5
Primjer refleksne simetrije. Nalijevo
uzimamo da je S nepomian, a Z da
se kree. Nadesno se S kree, a Z je
nepomino.
da efekt nije velik za period od nekoli-
ko stoljea, ali za ovjeka sposobnosti
Hiparha to je bilo unutar granica pro-
matranja.
Do sada smo sve promatrali s da-
nanjeg stajalita, u kojem je Sunce
centar Suneva sustava. Ali, za prve
astronome bilo je prirodno da se sma-
tra da je Zemlja centar. Zato se poja-
vilo pitanje kao to je opisano na slici
gore. Ako, na primjer, uzmemo Zemlju
da miruje, a ne Sunce, tada umjesto
slike 3.3 moramo izraditi sliku 3.4,
gdje se Sunce kree po stazi oko Ze-
mlje, stazi potpuno slinog oblika kao
na slici 3.3, ali u reflektivnoj simetriji.
Vanost refiektivne simetrije moe se
najjasnije razumjeti pomou zamilje-
nog primjera pokazanog na slici 3.5.
Tu imamo tijelo Z, koje se kree oko
drugog tijela S; crte lijevo daje kre-
tanje Z kako ga je odredio promatra
smjeten u S. Odgovor je pokazan u
crteu desno, gdje imamo potpuno sli-
nu krivulju, ali s reflektivnom sime-
trijom, to e rei da je cijela krivulja
okrenuta za 180. Ovo je ope svojstvo
za bilo kakvu vrstu oblika krivulja.
Kada gledamo sa Zemlje, smjer K je,
naravno, isti kao to je bio i sa Sunca,
a to je jednostavno zato jer je smjer K
povezan sa zvjezdanom pozadinom, a
zvijezde su tako daleko udaljene, da se
one pojave u istom smjeru bez obzira
da li ih gledamo sa Zemlje ili sa Sunca.
Toka na slici 3.4, gdje je Sunce
najblie Zemlji, sada se zove perigej, a
toka najvee udaljenosti se zove apo-
gej. Godinja doba su takoer oznae-
na na slici.
Pogledajmo sada sliku 3.6, gdje su
staze Venere i Zemlje ponovo pokaza-
ne u uvjetima heliocentrinog sustava.
Kako ovo vidi promatra na Zemlji?
Zbog pojednostavljenja, vratimo se na
na prvi stadij profmjenja i uzmimo u
obzir sluaj gdje su staze krugovi. Mo-
emo smatrati da se Sunce okree oko
Zemlje po krunoj stazi, dok se, tako-
er, moe smatrati da se Venera kree
Slika 3.8
Staze Zemlje i vanjskog planeta, ako
uzmemo da je Sunce nepomini cen-
tar.
Slika 3.9
Staza tog istog planeta, ako uzmemo
da je Zemlja centar. Mala slika nago-
vjetava kako se ekscentrini krug na
veoj slici moe pretvoriti u epicikl, kao
to je na slici 3.7.
Slika 3.10
Slika epicikla istog vanjskog planeta.
77
po krunoj stazi oko Sunca, kako je to
prikazano na slici 3.7, gdje je Sunce
oznaeno tokom S. Ali se sama toka
S sada kree, pa se prema tome cijela
kruna staza Venere kree zajedno s
njom. Tako je kretanje Venere sasta-
vljeno iz dva dijela: kretanje po krugu
oko centra S i kretanje centra kruga.
Kretanje ovakve vrste zove se kretanje
po epiciklu ili epicikliko kretanje. U
slikama 3.6 i 3.7 crne toke oznau-
ju poloaje Zemlje, Sunca i Venere u
odreenom trenutku. Trokuti ESV
imaju tono isti oblik u oba sluaja, a
odgovarajue stranice ovih trokuta su
paralelne jedna prema drugoj.
Do sada smo razmatrali samo kre-
tanje Venere, planeta koji je blii Sun-
cu nego naa Zemlja. to se dogaa
kad prijeemo iz heliocentrinog na
geocentrini pogled s obzirom na kre-
tanje planeta koji je udaljeniji od Sun-
ca nego naa Zemlja. Slika 3.8 poka-
zuje staze Zemlje i vanjskog planeta u
heliocentrinom sustavu. Prvi dio slike
3.9 pokazuje njihove staze u geocentri-
nom sustavu. Sunce se sada okree
oko Zemlje po krunoj stazi, a vanjski
planet krui oko Sunca koje se takoer
kree. Dok prvi krug ima polumjer je-
dnak polumjeru staze Zemlje, a drugi
krug ima polumjer jednak polumjeru
staze vanjskog planeta, jasno je da je
drugi krug vei od prvoga. I u slikama
3.8 i 3.9 crne toke predstavljaju po-
loaje Zemlje, Sunca i datog vanjskog
planeta u odreenom trenutku. Tro-
Primedba skenera: "prosto ko pasulj" :p
kuti ESO su slini u oba sluaja; oni
su iste veliine, a njihove odgovaraju-
e stranice su paralelne. Opisani tip,
koji je prikazan na slici 3.9, poznat je
kao ekscentrini kruni prikaz, a onaj
u slici 3.7 kao epicikliki prikaz.
Sada nije teko uvidjeti, da se pre-
dodba ekscentrinog kruga moe
pretvoriti u epicikliki krug i obratno.
Uzmimo, na primjer, sluaj pokazan
na slici 3.9. Povucimo liniju kroz Z pa-
ralelnu sa SO i liniju kroz O paralelnu
sa SZ, pa se dvije nove linije presijecaju
u C. Zato je SOCZ paralelogram poka-
zan na drugom crteu u slici 3.9. Pre-
ma tome je ZC jednak polumjeru staze
vanjskog planeta, a OC je jednak polu-
mjeru staze Zemlje. Ovo nam dozvolja-
va da konstruiramo epicikliki prikaz
kretanja vanjskog planeta, kako je po-
kazano na slici 3.10. Sada nacrtajmo
krug iji je centar Zemlja, a prolazi
kroz O i C, pa znai da je polumjer tog
kruga jednak polumjeru staze vanj-
skog planeta, a nije jednak polumjeru
staze Zemlje. C je toka na ovom kru-
gu. Sada uzmimo C kao centar i oko
njega nacrtajmo krug, iji je polumjer
jednak polumjeru staze Zemlje. Kreta-
nje vanjskog planeta se sada pokazalo
kao epicikliko kretanje u kojem se C
kree po velikom krugu za period koji
je jednak periodu kretanja vanjskog
planeta oko Sunca, dok se vanjski pla-
net kree oko malog kruga u periodu
koji je jednak periodu kretanja Zemlje
oko Sunca. Ovo je zato jer je u drugom
crteu slike 3.9 linija ZC paralelna sa
SO, pa se jednom okrene za period koji
je jednak periodu vanjskog planeta
oko Sunca, dok je OC paralelno sa SZ,
pa se zato jedanput okrene za godinu
dana - to e rei - za period kretanja
Zemlje oko Sunca. Crne toke na slici
3.10 pokazuju poloaje Zemlje, Sunca
i vanjskog planeta i epicikliki centar C
koji odgovara istom trenutku poloaja
planeta prikazanom na slici 3.10 *.
Na slian nain moe se epicikliki
prikaz, pokazan za Veneru na slici 3.7,
zamijeniti ekscentrinom krunom
predodbom, jer je metoda potpuno
ista. Povucimo liniju kroz Z paralelno
sa SV i liniju kroz V paralelno sa SZ,
pa se ove nove linije presijecaju u C,
kao u drugom crteu slike 3.11. Linija
ZC je jednaka duini polumjera staze
Venere, pa prijee kompletnu rotaciju,
koja je jednaka periodu kretanja Ve-
nere oko Sunca. Zato se toka C kree
Slika 3.11
Na ovoj je slici ekscentrini krug uzet kao
epicikl Venere, prikazan na slici 3.7. Mala
slika daje bazu za promjenu.
Slika 3.12
Ako razmotrimo sliku svih epicika-
la planeta, C e predstavljati Sunce
samo za unutarnje planete, dok S
pokazuje poloaj Sunca za vanjske
planete.
78
Slika 3.13
Prividno kretanje planeta kako se vidi
sa Zemlje. Planet se kree suprotno od
smjera kazaljke na satu od X do linije ZA
a zatim u smjeru kazaljke na satu natrag
do linije ZA
2
.
Ova je fotografija nainjena u Munchen-
skom planetariju, gdje je mehanikim
putem istovremeno izvedeno kretanje
planeta za period od sedamnaest godi-
na. Fotografija pokazuje prividne petlje u
stazama planeta Merkura, Venere i Mar-
sa, a takoer i projekcije kretanja planeta
Jupitera i Saturna. Sloenost ovog primje-
ra objanjava zato su kretanja planeta
predstavljala astronomima antike gotovo
nerjeiv problem.
79
oko Zemlje u vremenu koje je jedna-
ko kretanju Venere oko Sunca. Ovo je
pokazano u drugom crteu slike 3.11.
Linija CV je jednaka duini polumjera
staze Zemlje i zato naini kompletnu
rotaciju za tono jednu godinu. Zbog
toga je kretanje Venere sastavljeno
od dvije komponente: prva, kretanje
oko centra C, gdje je SV jednako po-
lumjeru staze Zemlje, a vrijeme kreta-
nja oko C iznosi jednu godinu; druga,
kretanje C oko manjeg kruga koji ima
polumjer jednak polumjeru staze Ve-
nere, a vrijeme kretanja je jednako pe-
riodu Venere. Slina se konstrukcija,
oigledno, primijeni na sluaj planeta
Merkura, dok se konstrukcije sline
konstrukcijama na slikama 3.9 i 3.10
primjenjuju na sve planete koji se na-
laze dalje od Zemlje.
Ova se stvar dugo razmatrala, jer
je bilo sumnje da li su prvi astronomi
razumjeli jednaku vrijednost epicikli-
kog i ekscentrinog krunog predsta-
vljanja za sluajeve Veneru i Merkura.
Bilo je sigurno shvaeno za vanjske
planete, jer je Ptolemej sasvim jasno
ukazao da su te dvije predodbe po-
tpuno ekvivalentne. Drugima je vje-
rojatno bilo mnogo manje jasno o toj
stvari nego Ptolemeju; neki su podu-
pirali samo jednu predodbu, a neki
bez jasnog saznanja tvrdili da su to
iste stvari. Bilo je neke sumnje da li
je Ptolemej jasno spoznao ekvivalen-
tnost za sluajeve Venere i Merkura.
Kasnije emo vidjeti da je Ptolemej
doao do otroumne konstrukcije za
preinaenje epiciklike predodbe na
takav nain, koji je djelomino uzimao
u obzir eliptini karakter staza pla-
Ova egipatska rezbarija na kamenu iz V sto-
ljea pr. n. e. pokazuje Nut, boginju neba, pre-
svoenu preko Zemlje. Dva broda nalaze se na
desnoj i lijevoj strani diska Zemlje. Egipatski
astronomi su dugo vjerovali da Sunce napravi
nevidljivi put svake noi od zapadnog do isto-
nog horizonta u brodu niz rijeku.
81
neta tako dalekih kao Mars, Jupiter i
Saturn. Metoda je vrlo dobro primije-
njena na Veneru, ali iz razloga obja-
njenog u matematikom dodatku ove
knjige, nije izraena za Merkur. Ovaj
neuspjeh za Merkur pojavio se upravo
iz upotrebe epiciklike predodbe. Da
je Ptolemej proveo tono istu konstru-
kciju za Merkur, kao za druge planete,
uzimajui ekscentrinu krunu pre-
dodbu umjesto epiciklike, njegova
bi metoda takoer bila uspjena i za
Merkur.
Ako je epiciklika predodba upo-
trijebljena u svim sluajevima, kao to
je na slici 3.12, tada centar C epici-
kla predstavlja poloaj Sunca samo
za planete koje se nalaze blie Sun-
cu nego Zemlja, unutarnje planete. Za
vanjske planete Sunce se ne nalazi u
C nego na pravcu koji je povuen kroz
Z paralelno sa CP, na udaljenosti od Z
koja je jednaka udaljenosti od P do C,
a oznaena je znakom S.
Zbog kretanja po epiciklu, ni jedan
planet se ne kree jednostavno oko
Zemlje. Zaista, pojava koju vidi pro-
matra na Zemlji stvara oblik pokazan
na slici 3.13. Ona pokazuje da se pra-
vac povuen od Zemlje prema planetu
ne kree ravno unaokolo u smjeru su-
protnom od kretanja kazaljke na satu.
Zaista, planet u X slijedei put slike
3.13, kree se na takav nain da se
linija povuena od njega prema Zemlji
kree okolo u smjeru koji je suprotan
smjeru kretanja kazaljke na satu sve
dok ne doe u poloaj ZA
1
kada se
pone kretati u smjeru kretanja ka-
zaljke na satu sve do ZA
2
Poslije toga
ponovo nastaje kretanje u suprotnom
smjeru od kretanja kazaljke na satu
sve do slijedee petlje. Linije kao ZA
1
i ZA
2
, u kojima smjer planeta okrene
njegovo kutno kretanje, zovu se staci-
onarni smjerovi. Oito je da kut A
1
Z-
A
2
ovisi o polumjeru staze planeta i o
brzini kojom se on kree po toj stazi.
Openito, to je vei polumjer epicikla
u usporedbi s polumjerom veeg kru-
Prethodna slika:
82
ga, to je vei kut A
1
ZA
2
, kut koji kae
kad je planet retrogradan. Ovo znai
da je kut mnogo vei za Mars nego za
Jupiter, a vei je za Jupiter nego za
Saturn. Slino, kut je vei za Veneru
nego za Merkur.
S ovim uvodnim napomenama, koje
treba pamtiti, moi emo razumjeti za-
to je problem kretanja planeta stvorio
takvu dominantnu temu stare astro-
nomije; a bit emo, takoer, u boljem
poloaju da ocijenimo otroumnost
mnogih pokuaja da se nae zadovo-
ljavajue rjeenje.
Openito o drevnoj astronomiji
Drevna astronomija je imala dvije
arine toke, jalnu u Mezopotamiji, a
drugu u Grkoj. Premda je bilo mno-
go toga uinjeno za razvoj astronomi-
je u Indiji i u Kini, mnogi su radovi,
obavljeni tamo, vjerojatno preneseni iz
Mezopotamije. Razvitak u Grkoj i Me-
zopotamiji nije bio istovremen. Mezo-
potamija je u svojoj fazi maksimalnog
dostignua vjerojatno imala prednost
prvenstva od pet stoljea. Sigurno je
grka astronomija 1000 godina p. n.
e. bila sasvim beznaajna, dok je u
Babiloniji u to vrijeme astronomija ve
imala snaan razvitak. tavie, prije
Babilonaca mogue je da su Sumera-
ni posjedovali znatnu koliinu prilino
profinjenih astronomskih podataka.
Zbog razlike u trenucima njihovih
najveih dostignua, posve je sigurno
da je tada grka astronomija bila pod
utjecajem ideja, koje su dolazile s Bli-
skog istoka. Nedavno se zaista tvrdilo
daje Hiparh, oko 130. godine p . n . e . ,
sigurno dobio svoje rezultate od Ba-
bilonaca i da su ih oni ve uglavnom
imali pripremljene. Neugebauer, na
primjer, upozorava da bi, ako bismo
mogli primjerno odmjeriti pouzdanost
prvih razvitaka, mnogo toga to se
prethodno pripisivalo Grcima, trebalo
prenijeti na Babilonce. Premda tu ima
istine, pisac je sklon da ukae da su
metode rada dviju grupa bile sasvim
posebne i da glavne karakteristike gr-
kog naina miljenja nisu bile pre-
uzete od babilonskih astronoma. Na-
protiv, izgleda vjerojatno da su grke
ideje iz III stoljea p . n . e . naovamo
izazvale znatne odjeke u Mezopotamiji,
kao na primjer, heliocentrina teorija
Aristarha, koju je prouavao Seleuk,
astronom iz Seleukije na rijeci Tigris.
Moja je vlastita slutnja da je rad
Babilonaca bio gotovo numeriki.
Drugim rijeima, babilonski astro-
nomi promatrali su poloaje planeta,
a naroito Mjesec, sa znatnom preci-
znou, to je omoguilo da se otkriju
pravilnosti meu njihovim promatra-
njima, a zatim koritenje otkrivenih
pravilnosti da se predskau budui
poloaji Mjeseca i planeta. Pravilnosti
su bile otkrivene empiriki; zatim su
one prilagoene raznim matematikim
formulama, a one su koritene u pre-
dvianju buduih poloaja.
Grka metoda bila je potpuno ra-
zliita. Umjesto gledanja na problem
kao na neku ifriranu zbirku, oni su
shvatili kretanja nebeskih tijela u vidu
geometrijskog modela. Planeti i Mjesec
su uzimani da se kreu po odreenim
geometrijskim stazama, a uinci njiho-
vih kretanja po tim su stazama izrau-
navani i zatim usporeivani s proma-
tranjima. I tako je neospornost modela,
kojeg su oni prihvatili, bila ili potvre-
na ili nepotvrena. Kasnije su pokuali
usavriti geometrijsku predodbu.
Postoji i odsudna razlika izmeu
babilonskih i grkih metoda pristu-
pa. Ako netko trai samo algebarske
formule, koje e predstaviti stvarno
promatrane poloaje planeta, tada je
sasvim nepotrebno da se rjeava pro-
blem gdje su planeti kad se ne vide,
odnosno, kad oni zau ispod horizon-
ta. Netko e pitati, da li planeti i zvi-
jezde nastavljaju svoja kretanja ispod
horizonta po stazama koje e ih pono-
vo dovesti do toaka gdje oni izlaze.
Moderna fotografija pomrine Sunca: Mje-
seev disk pokrio je Sunce. injenica da
Sunce i Mjesec imaju iste prividne promjere
i injenica da se kretanja obaju tijela mogu
grubo uklopiti u ciklus godinjih doba, da-
valo je mogunost starim astronomima da
jedno od ova dva kretanja upotrijebe kao
bazu za kalendar.
Malo je grkih geometrijskih prilaza pro-
blemima astronomije preivjelo neizmi-
jenjen oblik u ranom i srednjem kran-
skom svijetu. Godinama su prepisivai
unosili pogreke i iskrivljavali originale.
Nadesno je talijanski rukopis iz XV sto-
ljea u kojem je umjetnik pobrkao ime
astronoma Ptolemeja s Ptolemejem iz
egipatske dinastije.
Ali, bilo tko ne moe postaviti razbori:
geometrijski model ukoliko se ne moe
odgovoriti na pitanja o privremenom
boravku zvijezda i planeta kada su oni
iznad i ispod horizonta.
Uvjerenje da su Grci prvi shvatili
astronomske probleme u obliku geo-
metrijskog modela bazirano je na lo-
gikom zakljuku. Znamo da su naj-
stariji Grci, u VIII i VII stoljeu p. n.
e., smatrali da Sunce, Mjesec, planeti
i zvijezde ne nastavljaju svoja prividna
dnevna kruna kretanja poslije zala-
za na zapadu, to znai da se oni ne
nastavljaju kretati po svojim dnevnim
krunim stazama ispod Zemlje. Vjero-
valo se da se oni kreu ispod Zemlje
preko sjevera sve dok ponovo ne dou
do odreenih toaka na istoku iz kojih
izlaze. U Egiptu se smatralo da Sunce
prevaljuje svoj put od zapada prema
sjeveru i natrag do istoka u jednom
amcu po rijeci. Budui da su egipat-
ska astronomija, matematika i ope
znanje bili uglavnom slabi u odnosu
na babilonsku astronomiju, matemati-
ku i ope znanje, ini se jasno da sami
Babilonci nisu rjeavali geometrijske
modele. Slino, teko je vjerovati da su
Grci VIII stoljea pr. n. e. mogli prihva-
titi sline primitivne predodbe ako je
bilo valjanijih koncepcija u Babiloniji.
S tim u vezi moramo se podsjetiti da
- Prethodna slika:
Babilonska tablica za pisanje sadri detalj-
ne podatke o poloajima, fazama i pomri-
nama Mjeseca tokom II stoljea p. n. e. To-
no predvianje kretanja Mjeseca bilo je od
ivotne vanosti zbog obrade zemljita. Ovo
je upravo problem gdje je numeriko-logini
pristup dao bolje rezultate od geometrijskog
pristupa.
Na ovom se meanjem kamenu iz 1100.
god. pr n, e. Mjesec pojavljuje izmeu svoje
dvoje "djece" - Venere (lijevo) i Sunca (de-
sno). Mjesec je bio tako vaan u mezopo-
tamskoj kulturi da je izabran kao osnova za
kalendar usprkos svim praktinim tekoa-
ma sloenog primjera.
je VIII stoljee p . n . e . predstavljalo
gotovo najvii domet astronomije na
Bliskom istoku.
Ovo ne znai da su sami Babilon-
ci vjerovali u apsurd poput onoga da
se Sunce vozi u amcu oko horizonta.
Vjerojatno njihova zanimanja u astro-
nomiji nisu jednostavno bila usmje-
rena prema geometrijskim idejama
uope. Postoji poseban razlog zato je
ba tako.
Jasno je da je kretanje Mjeseca
postalo vano u ivotu Mezopotamije
i okolnih podruja, a posebno predvi-
anja kretanja Mjeseca i odreivanja
datuma novog Mjeseca (Mlaaka) zbog
kulturnih zbivanja. (Stari zavjet vrvi
od prikaza svetkovina i obreda pove-
zanih s Mlaakom, a i dan-danas je
datum za jednu od glavnih kranskih
svetkovina, Uskrs, dobiven od prvog
Utapa ili punog Mjeseca koji se poja-
vljuje poslije proljetnog ekvinocija.)
Sluaj Mjeseca je upravo onaj u ko-
jem je geometrijski prilaz bio sasvim
nemogu ako se traila visoka tonost,
jer je to sluaj u kojem je potrebno pri-
mijeniti na trei stadij profinjenosti.
Bez pomoi gravitacione teorije, Babi-
lonci nisu mogli odrediti stazu Mjese-
ca potrebnog stupnja tonosti. Nume-
riki, empiriki prilaz problemu bila je
samo njihova nada. A, ako je ovo bio
njihov prilaz, na kojeg su gledali kao
na najvaniji problem, lako je uvidjeti
zato je isti nain miljenja bio vjero-
jatno primijenjen na planete i zvijezde.
Prema Grcima, u drugu ruku, Mjesec
nije bio najinteresantniji sluaj. Prema
njima, nije bilo potrebno iznad svega
drugoga da se budui poloaji Mjeseca
tono predvide. Zaista, oni su mnogo
kasnije rjeavali problem zapletenosti
u kretanju Mjeseca.
Ne moe se tvrditi da je ovaj pogled
sigurno toan, jer utvreni materijal,
koji je na raspolaganju, a lako se mo-
gao deifrirati i itati, nije dovoljan da
se odredi povijest drevne astronomije u
najsitnijim detaljima, posebno s obzi-
rom na obrazloenja. U kojoj je mjeri
Mezopotamija sudjelovala, doznalo se
iz nekoliko tisua ploica dobivenih
iskapanjima, a ovo se moe smatra-
ti vrlo nezamjetljivom reprezentaci-
jom misli i aktivnosti civilizacije koja
se pruala nekoliko tisua godina. U
sluaju grke civilizacije pojavile su
se razne potekoe. Osim Ptoleme-
jeva Amagesta, vrlo malo je preivje-
lo originalnih rukopisa velikih grkih
uenjaka. Postojei tekstovi su kopije
originalnih tekstova. U toku pada gr-
ke nauke u rimsko doba, oni koji su
kopirali bili su manje intelektualne
snage nego prvobitni grki uenjaci, a
katkada su, zaista, bili potpuno tupi.
Zato su se pojavila oigledna izoblie-
nja, a najvjerojatnija prava prvenstva
su bila krivo porazdijeljena. Meutim,
samo su oni pogledi Grka, shvatljivi
u prvim stoljeima kranske ere, bili
sauvani. Neshvatljive teorije, kao to
je bila heliocentrina teorija Aristarha,
preivjele su samo preko sluajnih pri-
mjedaba u rukopisima drugih naroda.
Zato se pojavila muna situacija da
su one grke ideje, koje su od najve-
eg zanimanja za dananji nazor, vei-
nom upravo one ideje o kojima imamo
najmanje sigurnih podataka. Pokuaj
rekonstrukcije u preostalom dijelu
ovog poglavlja mora se zato sagledati
u svjetlu koje upozorava.
Godinja doba i kalendar
im je ovjek preao iz nomadskog
ivota u ratarstvo, poznavanje trajanja
godinjih doba postalo je najvanije.
Morao je biti poznat toan trenutak
sjetve. Na raspolaganju je bilo vrlo je-
dnostavno pravilo koje proizlazi samo
po sebi iz prethodnog poglavlja. Dne-
vno kretanje Sunca odreuje smjer
juga bilo kojem promatrau smjete-
nom bilo gdje na sjevernoj hemisferi.
Zato se mogu, takoer, odrediti smje-
rovi zapada i istoka jednostavno pro-
matrajui Sunce u bilo kojem danu
u godini. Postoje samo dva momen-
ta u godini kada Sunce izae tono u
istonoj toki i zae tono u zapadnoj
toki - proljetni i jesenski ekvinocij;
a ekvinocij koji je dolazio poslije zime
bio je prikladan za odreivanje trenu-
tka proljetne sjetve.
Da Zemlja nije imala satelita, ova bi
metoda, ili neka bolja, imala univerzal-
niju upotrebu i ovjeanstvo bi imalo
manje briga u postizanju jednog osje-
tljivog kalendara. Apsurdno je da je
Mjesec uvelike komplicirao situaciju.
Mjesec se oko Zemlje okrene u
oko 27
1
/
3
dana, to znai da se on u
27
1
/
3
dana vrati u potpuno isti poloaj
u odnosu na pozadinu zvijezda. Ali,
prosjeno vrijeme izmeu dvaju uza-
stopnih pojava novog mjeseca ili uta-
pa je oko 29
1
/
2
dana. Razlika nastane
zbog kretanja Zemlje oko Sunca. Ovo
uzrokuje da Mjesec treba da napravi
vie od jednog cijelog kruga da doe
direktno u pravac sa Suncem, to je,
naravno, uvjet da doe do nastanka
novog ili punog mjeseca. Drugi period
od 29
1
/
2
dana nazvan je sinodiki mje-
sec, a pravi period od 27
1
/
3
dana side-
rini mjesec.
Ako uzmemo grubu vrijednost, mo-
emo zaokruiti sinodiki mjesec na 30
dana. Tada dvanaest sinodikih mje-
seci imaju 360 dana, to je priblino
duina godine. Prema dananjem mi-
ljenju, ovo bi bilo znaajno kad bi bilo
neke veze izmeu duine dana, duine
sinodikog mjeseca i duine godine.
U stvari, prosjena duina sinodikog
mjeseca je 29 dana, 12 sati, 44 minute
i 2,78 sekundi, dok je duina godine,
odreena kao interval izmeu uzasto-
pnih prolaza Sunca preko nebeskog
ekvatora, 365 dana, 5 sati, 48 minu-
ta i 46,0 sekundi. Ali je, prema starim
shvaanjima, bez preciznih poznavanja
ovih vrijednosti, bilo mnogo razloga da
se upadne u zamku uzimajui neku
rijetku vezu koja postoji izmeu Mje-
seca i Sunca. Kada gledamo Sunce i
Mjesec na nebu, zapaamo da oni ima-
85
Zemlja ne prijee svoju stazu oko
Sunca za okrugli broj dana, pa
se poseban dan mora dodavati
godini od vremena do vremena.
Do godine 1582. kalendar Julija
Cezara ve je pokazivao veliko
odstupanje s godinjim dobima,
premda je imao sistem prostih i
prijestupnih godina. Na gornjoj
slici je sabor, kojeg je sazvao
papa Grgur XIII, u cilju uvoenja
novog gregorijanskog kalendara
koji je i danas u upotrebi
Britanija je tek 1752. prihvatila
ovu reformu kalendara. Tada je
razlika izmeu starog i novog
kalendara iznosila 11 dana. Ova
slika Hogartha prikazuje izgred u
doba reforme. Parola izgrednika
je bila: "Vratite nam naih jedana-
est dana."
86
ju gotovo isti prividni promjer. Danas
znamo da je to puka sluajnost, ali su
stari astronomi ovo smatrali najveom
vanou. Nadalje je bilo podudaranja
izmeu perioda Mjeseca i menstrual-
nog perioda ena. Tako, kada su gruba
promatranja ukazala da ima dvanaest
lunarnih mjeseci u godini, bilo je sa-
svim prirodno da se ovo uzme kao gla-
vna pravilnost u ponaanju fizikalnog
svijeta. Ova pretpostavka, premda sa-
svim prirodna, pokazala se pogubnom.
Ne samo da je bila kriva, ne samo da
je vodila prema pomaku gotovo deset
dana u raunanju vremena proljetnog
ekvinocija, nego je, takoer, postavila
namjere ljudi na potpuno krivi put. Kao
to smo ve vidjeli, ovo je vjerojatno bio
pouzdan usmjera puta mezopotam-
ske astronomije, ne samo kroz stoljea,
nego kroz milenija. To je bila zabluda
koje se nismo oslobodili do naih dana.
To se pokazalo, na primjer, u rauna-
nju datuma Uskrsa i to se pokazalo u
podjeli kruga na 360.
Zemljoradnike potrebe nisu mo-
gle, razumljivo, tolerirati progresivnu
pogreku od deset dana na godinu u
raunanju trenutka proljetnog ekvino-
cija. Na sreu, nesklad je bio tako oi-
gledan, da su za praktine svrhe godi-
nja doba bila jednostavno odreena
iz prividnog kretanja Sunca. Prema
tome, Mjesec je izgubio svoju vanost
u odreivanju godinjih doba; ali to
je on izgubio u praktinoj vanosti,
dobio je u mistinom smislu i ispunio
je mjesto u kulturnim religijama na-
roda Bliskog istoka. A iz ovog razloga
mezopotamski astronomi su bili oito
spremni da pribjegnu raznim smicali-
cama kako bi nastavili da Mjesec kori-
ste za kalendarske svrhe.
Gotovo je sigurno da su Babilonci
otkrili tzv. metoniki ciklus; 235 si-
nodikih mjeseci su gotovo jednaki ili
odgovaraju trajanju 19 godina. Ovo
je otkrie pokazalo kako funkcionira
mjeseev kalendar sa povoljnom to-
nou. Kalendar mora dijeliti 19 go-
dina u dvije cjeline: 12 godina u jednoj
sa 12 lunarnih mjeseci, a 7 godina u
drugoj sa po 13 mjeseci u svakoj go-
dini.
Kako su i 12 i 7 bili brojevi pose-
bnog mistinog znaenja, ovaj je ka-
lendar morao izgledati kao znaajna
pojava. Daljnja je nesretna podudar-
nost daje 19-godinji metoniki ciklus
bio vrlo blizu 18,6 godina, periodu za
koji se okrenula ravnina staze Mjese-
ca. (O tome e biti rijei detaljno u 6.
poglavlju.) Postojanje posljednjeg peri-
oda sigurno je bilo poznato Babilon-
cima, jer je on stvarao vaan element
u njihovu sistemu predvianja pomr-
ina.
Ovdje bi bilo zgodno da se pridoda
nekoliko rijei o konstrukciji kalen-
dara. Za praktine svrhe je vano da
godinji kalendar sadri potpuni broj
dana. Ovo znai da se kalendarska go-
dina ne moe slagati s astronomskom
godinom. Zato se datumi sve vie i vie
razilaze iz godine u godinu, osim ako
broj dana u kalendarskoj godini nije
uvijek isti. Kako astronomska godina
ima priblino 365
1
/
4
dana, najjedno-
stavniji sistem bi trebalo da ima tri
kalendarske godine sa po 365 dana,
a jednu, etvrtu, sa po 366 dana. Ovo
je upravo poznati sistem prijestupne
godine, kojeg je prvi uveo Julije Cezar
45. godine prije nove ere.
Ali, naravno, trajanje astronomske
godine nije tono 365
1
/
4
dana; ona je
kraa od ove vrijednosti za 11 minuta
i 14 sekundi. Premda ovo nije naroito
velika razlika, ona je dodavana nepre-
kidno stoljeima nakon uvoenja tzv.
Julijanskog kalendara, pa je 1582. go-
dine razilaenje iznosilo oko 10 dana.
Da bi ovo ispravio, papa Grgur XIII na-
redio je da kalendar bude ispravljen za
deset dana na taj nain da se dan 5. li-
stopada 1582. rauna kao 15. listopa-
da 1582. godine. Ova je promjena bila
odmah prihvaena u svim katolikim
zemljama, ali su grka crkva i veina
protestantskih naroda odbili da pri-
87
znaju papinu naredbu. Engleska nije
ila ukorak s veinom zapadne Eu-
rope sve do 1752, kada je na osnovu
zakona koji je donio parlament, bilo
odbaeno jedanaest dana iz godine, jer
se jedanaesti dan nagomilao od 1582.
godine.
Da bi se osiguralo od ponovne po-
jave sline potekoe, predloeno je da
neke godine, koje bi bile prijestupne
u sistemu Julijanske godine, sada ne
budu prijestupne godine. Te su godine
1700, 1800, 1900, 2100, 2200, 2300,
2500, itd., a pravilo kae da, gdje broj
godine svrava sa dvije nule, bit e
uzeta kao prijestupna godina samo
ona kod koje su prve dvije znamenke
djeljive sa etiri. Novi kalendar s ovim
profinjenjem poznat je kao Gregorijan-
ski kalendar.
sjene se mijenja bre poslije svanua i
upravo prije zalaza nego oko podneva,
tako ako odredimo prelaenje vremena
prema omjeru promjene, vrijeme bre
prolazi ujutro i uveer nego u podne.
Teko je vjerovati da ljudi nisu bili
subjektivno svjesni ove razlike. Vjero-
jatno je, naprotiv, ne samo da je nisu
bili svjesni, nego im je ona dobrodola,
budui da je bilo drutvene prednosti
za jedinicu vremena koja je bila dua
blizu podneva nego ujutro i uveer. U
ovoj povezanosti znaajno je da, kada
su bili pronaeni logino pouzdani vo-
deni satovi, bilo je posveeno mnogo
panje da se osigura da oni ne mjere
vrijeme priblino jednakim nainom,
odrazujui vrijeme kretanja u kojem
nebo pokazuje da se okree; zaista, oni
se odrazuju u vladanju duine sjene.
Jo je nedostatak tonosti satova,
ne samo u antiko doba, nego sve do
Newtona, a i poslije, imao jednu zna-
ajnu omaku. To je znailo da se
longitude nisu mogle sistematino
odreivati, pa zato tonost karata nije
bila zadovoljavajua. Prije kraja XVIII
stoljea, nakon izuma pouzdanih kro-
nometara, pojavile su se karte s izvan-
rednom tonosti.
Hiparh je dao otrouman prijedlog
da se longitude ili duine velikog broja
mjesta mogu ustanoviti koristei po-
mrinu Sunca na taj nain da se isto-
dobno odrede trenuci u svim mjesti-
ma. Metoda nije mogla, naravno, dati
striktnu istodobnost, jer pomrina ne
poinje istovremeno u svakoj toki
uzdu puta sjene Mjeseca. Ali bi me-
toda dala tonije rezultate od onih koji
su bili prethodno na raspolaganju,
samo kad bi se paljivo izvela. Na ne-
sreu, sam promiljen pokuaj da se
iskoristi Hiparhov prijedlog ini se da
je bio spetljan. Bila je nainjena zna-
tna pogreka, a da se nikako nije mo-
gla otkriti. Ovo se odrazilo u kartama
dugo godina.
Vrijeme dana
Poznavanje godinjih doba samo je
jedan aspekt mjerenja vremena. Nama
je danas teko shvatiti, jer vladamo
raznim vremenima, da antiki svijet
nije imao prikladnu metodu mjerenja
vremena dana. Ali u polaganom tempu
ivota, kojeg su oni imali, to im vjero-
jatno nije stvaralo veliku nevolju. Onaj
tko se privikao da ne nosi sat, ubrzo
razvije subjektivno prosuivanje vre-
mena, koje je obino tono unutar e-
tvrtine sata. A u antiko je doba pro-
suivanje vremena ovakve vrste bilo
dovoljno za najpraktinije svrhe.
Sunani i vodeni satovi sluili su
za praktino mjerenje vremena, kako
smo ve vidjeli. Sasvim razliito od
njihovih nedostataka u tonosti pre-
ma dananjim standardima, ove na-
prave nisu mogle podijeliti vrijeme u
jednake dijelove. Ovo nije izgleda bilo
namjerno, ali se pojavilo odstupanje.
Duina sjene, koju baca tap, mije-
nja se tokom dana ali se ne mijenja
u jednakom odnosu. Tako, ako netko
uzme duinu sjene kao mjeru vreme-
na, dobiva nejednaki sistem. Duina
88
Oblik i veliina Zemlje
S vremenom su se ljudi poeli ba-
viti irinom i duinom. Ve su vjero-
vali da Zemlja ima sferni ili priblino
sferni oblik. Ali ovo vjerovanje nije
bilo univerzalno tokom cijelog grkog
perioda. Prema prvim Grcima, Zemlja
je imala oblik krunog diska, koji je
bio okruen velikim oceanom, iznad
kojeg je bila polusferna kugla neba.
Ovakva je predodba bez sumnje
objavljena u djelima Homera i bila
je oito prihvaena sve do VI stoljea
prije nove ere. Ova predodba jasno
postavlja problem kao - to se dogaa
sa zvijezdama, Suncem, Mjesecom i
planetima kad oni zau ispod zapa-
dnog horizonta. Kako smo ve vidjeli,
ini se da je prvo vjerovanje bilo, da
sva nebeska tijela krue u nekom liku
oko horizonta preko sjevera, da bi se
kasnije ponovo pojavili na istoku, na-
stavljajui svoje krune staze preko
neba.
Promatranja koja su pobila konce-
pciju o Zemlji kao ploi pokazala su da
zvijezde, ako se promatraju iz raznih
irina, nisu uvijek iste. U Egiptu, na
primjer, zvijezde koje se stalno vide,
ne vide se sve iz Grke. U Grkoj se
vidi zvijee Velikog Medvjeda kako se
cijelo okree oko pola, a da ni jedna
zvijezda ne zae ispod horizonta, dok
se, naprotiv, u Egiptu moglo vidjeti da
on uroni u pijesak pustinje. Ova su
promatranja jasno pokazala da je na
slian nain zakrivljena povrina Ze-
mlje. Prvu ideju o tome kako je Zemlja
zakrivljena dao je Anaksimandar. On
je postavio udnu hipotezu da je Ze-
mlja zakrivljena prema sjeveru i jugu,
ali da je ravna prema istoku i zapadu,
formirajui povrinu kao to je cilin-
dar. Ova hipoteza mu je omoguila da
objasni mijenjanje izgleda zvijezda u
Grkoj i Egiptu, gdje je razlika sadr-
ana u sutini u geografskoj irini, a u
isto vrijeme da sauva staru narodnu
mitologiju da podruje smrti lei vrlo
daleko na zapad.
Prema Teofrastu, ueniku Sokra-
tovu, Parmenid, sljedbenik Pitagore,
bio je prvi koji je smatrao da Zemlja
ima sfernu povrinu. (Kasniji tumai
prve ere kranstva dali su priznanje
za ovaj veliki korak samom Pitagori,
jer su u njihovo vrijeme pogledi pita-
goraca bili vrlo potovani, a Pitagora je
postao potovo legendarni junak.) Par-
menid je ivio krajem VI i poetkom V
stoljea pr. n. e. i njegov je argument
za sferni oblik Zemlje bio neoboriv. On
je dokazivao da bi tijelo svakog drugog
oblika osim sfernog ili okruglog, palo u
sebe - dok je sfera oblik, koji bi ostao
prirodno u ravnotei. Bez sumnje je,
takoer, polusferna kupola neba bila
velika pomo da se doe do ideje o Ze-
mlji kao kugli. A ideja, koja se jednom
pojavi, dobiva podrku iz injenice
da je pruila jednostavno tumaenje
o tome ta se dogaa sa zvijezdama,
Suncem, Mjesecom i planetima po-
slije njihova zalaza na zapadu, tj. da
se oni nastavljaju kretati po krunim
stazama kako bi se ponovo pojavili na
istoku.
Ideja o Zemlji kao sferi ili kugli nije
bila openito prihvaena sve do Plato-
na, poslije sto ili vie godina. Platonov
argument je bio filozofski i dapae
slab: da je kugla najidealniji oblik ti-
jela, da kugla ima potpunu simetriju
i da zato Zemlja, kao centar svemira,
mora biti kugla. Premda ovakav ar-
gument nije bio tako dobar kao pra-
vi argument kojeg je Parmenid iznio,
Platonovo snano posredovanje ui-
nilo je da se ideja utemelji. Od tada
pa nadalje svi su Grci vjerovali da je
Zemlja kugla a, kada doemo do Ari-
stotela, pojavit e se krajnje uspjean
i konaan argument. esto, kada se
Sunce, Zemlja i Mjesec nau pribli-
no u istom pravcu, a Zemlja izmeu
njih, Mjesec prolazi kroz sjenu koju
baca Zemlja. Tom se prilikom sjena
na Mjesecu vidi stalno okrugla, to ne
bi bio sluaj u svim prilikama da Ze-
mlja nije kugla.
89
Sa saznanjem da je Zemlja kugla,
nastao je problem odreivanja njene
veliine, a najznaajnije odreivanje u
antiko doba bilo je ono koje je nainio
Eratosten, vjerojatno oko 230. godine
p. n. e. Metoda, koju je on upotrije-
bio, ilustrirana je na slici 3.14. Erato-
sten je znao da u podne na dan ljetnog
solsticija vertikalni tap u Syeni (Asu-
anu) ne baca sjenu, to znai da je
Sunce tono u zenitu ili iznad glave. U
Aleksandriji u istom trenutku Sunce
zatvara kut s vertikalom od 7 12', ili
jednog pedesetog dijela opsega kruga.
Zato, ako je Aleksandrija bila tono sje-
verno do Syene, to je Eratosten uzeo
kao sigurno, razlika u geografskoj iri-
ni izmeu ova dva mjesta iznosi 7 12',
ili jedna pedesetina opsega Zemlje. Sli-
jedei je korak bio da se odredi udalje-
nost od Syene i Aleksandrije. Zemljin
promjer daje vrijednost koju dobijemo
kada podijelimo produkt: izmeu 50 i
izmjerene udaljenosti i 'Pi'. Ovom meto-
dom dobio je Eratosten vrijednost od
12,50, vrijednost koja je samo oko 112
kilometara manja nego dananja vrije-
dnost Zemljinog promjera, jer Zemlja
nije tono okrugla, polarni promjer
iznosi oko 12 640 kilometara, ekvato-
rijalni oko 12 680 kilometara.)
Rezultat Eratostena je tako preci-
zan da danas mnogi ljudi sumnjaju u
njega. Ja sam, ne vidim nikakav ra-
zlog da posumnjam u njegovu auten-
tinost. Na prvom mjestu znamo da
Slika 3.14
Kad je podne, Sunce u Syeni je u zenitu, a
istovremeno u Aleksandriji zatvara s vertika-
lom kut od 712 '. Ako se oba mjesta nalaze
na istom meridijanu, udaljenost izmeu njih
iznosi upravo 1/50 Zemljinog opsega.
90
je Eratosten napisao knjigu posebno
o ovoj metodi i samom odreivanju; i
premda ta knjiga nije preivjela, inje-
nica da je ona bila napisana pokazuje
da je Eratosten metodu dobro zamislio
i izveo s najveom panjom. Na dru-
gom mjestu imamo nezavisan dokaz
tonosti Eratostena kao promatraa.
On je znao odrediti kut kojeg ini os
Zemlje sa ravninom staze Zemlje oko
Sunca. U stvari, on je mjerio nagib
ekvatora Zemlje prema ekliptici. Vrije-
dnost koju je on dobio iznosila je 23-
51', dok je prava vrijednost tog nagiba
u njegovo doba bila 2343', to znai
da je pogreka iznosila samo oko 0,56
posto. (Dananja vrijednost je 2336',
promjena koja je nastala zbog finih
detalja u naem treem stadiju pro-
finjenja o emu je prethodno raspra-
vljano.)
Stvarna geografska irina Syene je
245'. Zato u doba Eralostena Sunce
nije bilo potpuno tono iznad glave u
doba ljetnog solsticija, nego neto izvan
te toke za 22'. Na osnovu ovoga mo-
emo oekivati pogreku od pet posto
u Eratostenovu konanom raunu, ali
je na sreu nadoknaivanje pogreke
napravljeno u geografskoj irini Ale-
ksandrije. Prema tome, stvarna razlika
ovih gradova je 75', ako usporedimo
s Eratostenovom vrijednosti od 7 12'.
Ovo reducira pogreku na oko jedan i
pol posto. Takoer je bio prigovor da
Aleksandrija ne lei tono na sjeveru
od Syene, pa razlika u geografskoj du-
ini iznosi oko tri stupnja. Ali pogre-
ka koja bi se pojavila iz ovoga, samo
je iznos razlike kosinusa tri stupnja od
jedinice, a to je samo malo vie od 0,1
posto. Zato potpuna pogreka, koja se
pojavila kod odreivanja kuta, iznosi
jedan posto; Eratostenova vrijednost
bi bila mnogo manja od ovog iznosa.
A ovaj je upravo - 12 560 kilometara,
ako se usporedi sa 12 670.
Sve bi ovo, naravno, bilo obuhvae-
no da je udaljenost od Syene do Ale-
ksandrije bila izmjerena s punom to-
nou, a o tome se postavilo pitanje.
Udaljenost je bila izmjerena u jedini-
cama stadija. Na nesreu, tri razne
jedinice, koje su nosile ovo ime, bile
su tada u upotrebi: putni stadij, koji
se upotrebljavao u mjerenju udalje-
nosti putovanja, a iznosio je oko 157
metara; olimpijski stadij od 185 meta-
ra i kraljevski egipatski stadij od 210
metara. Plinije navodi da je Eratosten
upotrebljavao putni stadij, a ovo uspo-
reuje s nezavisnim prigovorom da je
Eratosten dobio udaljenost od pro-
fesionalnih teklia - procedura koja
izgleda prirodno sasvim dovoljna, jer
se prenoenje vanih vijesti u Egiptu
moralo odravati preko profesional-
nih teklia vie od dvije tisue godina.
Ovo ne izgleda na kraju ni nevjeroja-
tno, da bi stoljeima specijalni tekli-
i u ravnoj zemlji, kao to je Egipat,
ustanovili udaljenost unutar granice
od jedan posto. Drugo bi stanovite
(da je Eratosten upotrijebio olimpijski
stadij) ukazalo da su teklii naini-
li pogreku od oko 17 posto u svojim
odreivanjima udaljenosti, a to izgleda
gotovo fantastino.
Kozmologija Grka
Prvi korak u shvaanju neba nije
vjerojatno tei od prvog koraka prema
uoavanju Zemljine sferinosti. Je-
dnostavno je zamijetiti da se dnevno
kretanje zvijezda preko neba pojavlju-
je zbog rotacije Zemlje. Grki svijet
kao cjelina nije nikad doao do ove
spoznaje, premda je, kako emo vidje-
ti, bilo pojedinaca koji su to shvaali;
ali ovi ljudi nisu nikada bili sposobni
da uvjere svoje suvremenike.
Prvi korak u pravom smjeru nainio
je Filolaj, filozof Pitagorejske kole. On
je nauavao da glavno djelovanje u sve-
miru mora dolaziti iz njegova centra i
da zato glavno djelovanje ne moe doi
iz Zemlje, jer Zemlja nije u njegovu cen-
tru. Ovo bi ukazivalo da bi se Zemlja
morala kretati oko centra. Na prvi po-
gled netko moe pretpostaviti da je ovo
bio prvi korak prema heliocentrinoj
teoriji, ali Filolaj nije postavio Sunce u
centru sistema; on ga je zamiljao kao
disk koji postaje vru od brzog prolaza
zraka kroza nj. Umjesto njega, on je za-
miljao da je centar sistema gigantska
vatra koju od nas skriva Zemljino tijelo.
Premda je ovo bila fantastina ideja pre-
ma naem dananjem shvaanju, Filo-
laj je zasluio priznanje iz dva razloga:
prvi, za ideju da se centar sistema moe
oitovati uplivom na cjelinu, a drugi za
spoznaju da bi se kretanje Zemlje oko
centra moglo odraziti u suprotnom kre-
tanju zvijezda, koji bi protumaio privi-
dnu dnevnu rotaciju neba.
Filolaj je bio suvremenik Sokrata,
a ivio je neto prije Platona. Platon o
ovome nije imao svoje miljenje niti ga
je imao Aristotel. Samo, kada doemo
do drugog giganta grke astronomi-
je, Heraklida, nai emo ideju ponovo
oivljenu i razvijenu. Heraklid se oslo-
bodio udnog pojma centralne vatre i
jednostavno je uzeo da se Zemlja vrti
oko svoje osi, kao mi danas.
Heraklid je pripadao IV stoljeu pr.
n. e., a Aristarh, koji je najvie radio
na svom djelu sredinom slijedeeg
stoljea, vjerojatno je bio pod njego-
vim utjecajem. Apolonij je bio najvei
matematiki astronom III stoljea pr.
n. e., Hiparh II stoljea pr. n. e. i Ptole-
mej, koji je ivio u II stoljeu nove ere,
bio je zadnji velikan. Na alost, dok
smo doli do Hiparha i Ptolemeja, He-
raklidova velika ideja je bila odbaena,
pa je jo jednom nebo, a ne Zemlja,
preuzelo dnevno kretanje. I Hiparh i
Ptolemej su imali razloga za odbaciva-
nje ideje da se Zemlja okree, premda
je nemogue rei da li su oni osjeti-
li njenu snagu. To je moglo biti samo
izgovor za odbacivanje ideje koju oni
nisu voljeli. Njihov tobonji prigovor je
bio da, ako se Zemlja vrti, tada bi tijelo
baeno u zrak naprosto palo iza mje-
sta iz kojeg je baeno.
91
Ovdje je podjednostavljen moderni dijagram koji
se katkada oznauje kao "grka" ideja sistema
sfera. Brojevi pokazuju sfere: nevidljivu, zvijezda,
Saturna, Jupitera, Marsa, Sunca, Venere, Merkura.
Mjeseca i Zemlje. Teorija Eudoksa je bila istovre-
meno sloenija i suptilnija, no to se moe i zamisli-
ti. Eudokso je zamiljao da polarne osi njegovih idealnih
sfera nisu meusobno paralelne, nego su meu-
sobno povezane kao kompas na stoeru, kao to
je prikazano gore.
Moda je vredniji razlog za odbaci-
vanje ideje da se Zemlja vrti, to takva
teorija ne moe protumaiti prividno
kretanje planeta. Slika 3.13 pokazuje
kako se sa Zemlje vide katkada kreta-
nja planeta u suprotnom smjeru. Re-
dovito se pravac od Zemlje prema pla-
netu okrene u suprotnom smjeru od
kretanja kazaljke na satu, zatim dose-
gne stacionarnu toku, od koje krene
suprotno u smjeru kazaljke na satu;
nastavi kretanje u direktnom smjeru
sve dok ne doe do druge stacionarne
toke od koje ponovo poinje kretanje
u suprotnom smjeru od smjera kazalj-
ke na satu. Veliki problem u pripisiva-
nju bilo kojem jednostavnom geome-
trijskom obliku kretanja planeta bilo
je da se dobije opis ovih retrogradnih,
kretanja pomou staza planeta.
Tada se to nije moglo suvie uvjer-
ljivo naglasiti budui da Grci nisu ima-
li fizikalnu teoriju gravitacije, pa nisu
imali pojma zato se planeti kreu po
stazama. Da svladaju svoje fizikalno
neznanje, oni su smiono pretpostavi-
li da su sva kretanja planeta kruna.
Kombinacije krunog kretanja su bile
doputene u njihovim shemama, kao
u epiciklima na slikama 3.7 i 3.10, ali
nije bilo kretanja koja nisu bila izrae-
na krugovima. Ova hipoteza nije samo
prikrivala potrebu za fizikalnom teori-
jom; ona se takoer slagala sa filozo-
fijom simetrije, koju je Platon razloio
za sluaj sfera. Upravo kao to sfera
ima najvei stupanj simetrije kao tro-
dimenzionalno tijelo, tako krug ima
najvei stupanj simetrije za zatvorenu
krivulju.
Bez prilino jednostavne, smione
pretpostavke grkih astronoma, sve-
mir bi izgledao potpuno bezakonsko
mjesto. Premda danas ne simpatizira-
mo takav pogled, moramo se podsjetiti
da je on trajao sve do Keplerova doba,
a tek je Kepler s tekom mukom kona-
no odbacio pojam krunog kretanja.
Moda, takoer, moemo imati vie
simpatije prema Grcima ako se sjeti-
mo da dananji uenjaci oekuju da
fizikalni zakoni imaju eleganciju i si-
metriju, tavie, ako oni i ne oekuju,
materijalni e se svijet manifestirati
ovim kvalitetama. Imamo jednostavnu
zamjenu Platonova pojma slinim, ali
dubljim pojmom.
Prvi ozbiljni matematiki pokuaj
shvaanja sloenosti kretanja planeta
92
nainio je veliki grki matematiar Eu-
dokso. esto se govorilo, donekle ma-
glovito, da su "Grci" vjerovali u sistem
kristalnih sfera: Mjesec je bio privr-
en na najblioj sferi, a zatim su se
nizale sfere za Sunce, planete (prema
redu Merkur, Venera, Mars, Jupiter i
Saturn) i posljednja sfera za sve zvije-
zde. Sve su ove sfere imale svoje cen-
tre u Zemlji. Ova je pria, ini se, bila
sastavljena iz ranijih vjerovanja i teo-
rije Eudoksa, a ona je sigurno potpu-
no obrnuta od teorije koju je iznio na
razmatranje Eudokso.
U Eudoksovoj teoriji samo se zvije-
zde kreu u jednoj sferi. Dok Mjesec
i Sunce imaju seriju od tri sfere, pla-
neti imaju svaki po etiri. Posljednja
sfera svake serije kree se na isti na-
in kao sfera zvijezda. Druga krajnja
sfera je privrena svojim polovima
na posljednju sferu i moe se slobo-
dno vrtjeti oko osi koja prolazi njenim
polovima. Trea sfera je privrena
na drugu sferu na slian nain, i tako
redom. Konano, planet, ili Sunce, ili
Mjesec privren je na najunutarnji-
u sferu. Polarne osi raznih sfera nisu
paralelne, nego imaju razne poloaje.
Na ovakav nain dolazi do vrlo sloe-
nih kretanja najunutarnjije sfere.
Poloaj ima neku analogiju sa iro
kompasom. Matematiki problem je
bio da se izaberu polarne osi, njihove
toke privrenja i kretanje sfera na
takav nain da prikau opaena kreta-
nja planeta, Sunca i Mjeseca.
Koliko je u tome uspio Eudokso? U
stvari, on je bio u mogunosti da pri-
kae mijenjanje smjerova planeta, dje-
lomino njihova retrogradna kretanja.
Nadalje, njegova teorija automatski
zahtijeva da smjerovi planeta ne mora-
ju leati u ravnini kretanja Sunca oko
Zemlje. Drugim rijeima, on je poao
na neki nain prema tumaenju efe-
kta nagiba staze planeta prema stazi
Zemlje. Za razliku od mezopotamskih
astronoma prije njega i za razliku od
Hiparha i Ptolemeja, poslije njega, Eu-
dokso se izgleda nije bavio pokuajem
da protumai odreeno kretanje ne-
beskog tijela u odreenom trenutku.
Umjesto toga, on se ograniio na po-
kuaj tumaenja opih karakteristi-
ka njihovih kretanja u geometrijskim
izrazima. A da se razjasne kretanja
planeta u svim detaljima, bilo je potre-
bno dodati jo sfera, koje je prvobitno
predloio Eudokso. Prema tome, serije
sfera su se postepeno proirivale, na-
roito u Eudoksova uenika Kalipa.
ini se sasvim jasnim da Eudokso
nije nikada namjeravao svoje sfere za-
misliti kao da imaju stvarnu fizikalnu
egzistenciju. Prema njemu, one su bile
samo matematiko sredstvo za pred-
stavljanje kretanja planeta. Njegova
teorija se pojavila u vrijeme koje je
oznaavalo starost Platona i prve go-
dine zrelosti Aristotela, pa nalazimo
njeno puno prihvaanje u rukopisi-
ma Aristotela. Ali je Aristotel nainio
ozbiljnu pogreku pridodavajui fi-
zikalnu sutinu sferama Eudoksa, a
ova ga je pogreka prisilila da pokua
spojiti posebne serije sfera za razne
planete u jednu divovsku mehaniku
strukturu. Prema tome, nastala je te-
orija s fantastinim brojem od pedeset
i pet sfera.
Poslije Aristotela bila je odbaena
teorija Eudoksa. Ona je sasvim dobro
tumaila promjenu smjera planeta,
ali nije mogla protumaiti zato pla-
neti mijenjaju sjaj, zato, na primjer,
Mars ima katkada vei sjaj, a katkada
slabiji. Prema teoriji Eudoksa, Mars je
uvijek jednako udaljen od Zemlje i ne
bi trebalo da mijenja svoj sjaj. Sasvim
je oito da Mars mora biti blie Zemlji
kad je sjajniji nego kad je slabog sjaja.
Bilo je pokuaja da se protumai ova
pojava, pa su grki kozmografi pristu-
pili epiciklikom prikazu kretanja pla-
neta poput onih koji su ve prikazani
na slikama 3.7 i 3.10.
Sa stajalita dananje heliocentri-
ne teorije, vidimo da u slici 3.10 radi-
j us (OC) malog kruga mora biti jednak
93
94
Slika 3.15
Stari astronomi nisu Sunce metnuli u
centar epicikla po kojem se kree Ve-
nera. Ali on je postavljen na liniji ZC.
Slika 3.16
Slino je kod crtanja ekscentrinog
kruga kretanja vanjskog planeta. I tu
Sunce nije postavljeno u centru veeg
kruga, nego opet na liniji ZC.
radijusu staze Zemlje, a da radijus ili
polumjer (CZ) velikog kruga mora biti
jednak polumjeru staze naeg vanj-
skog planeta. Ali ova informacija nije
potrebna ni za razumijevanje promje-
ne smjerova, na primjer, Marsa, ni za
razumijevanje promjene relativne uda-
ljenosti Marsa. Za ove svrhe, sve to
mi trebamo jest odnos OC prema CZ.
Zatim, ako uzmemo da vrijeme koje je
potrebno da se jednom okrene veliki
krug odgovara vremenu koje je potre-
bno da se Mars jedanput okrene oko
Sunca, i ako uzmemo da vrijeme koje
je potrebno da se mali krug jednom
okrene bude jednako vremenu za koje
se Zemlja jednom okrene oko Sun-
ca, tada e epicikliki prikaz jednako
predstaviti opaeno kretanje Marsa.
Drugim rijeima, tonost prikazivanja,
koja je na raspolaganju na slici 3.10,
ne ovisi o postavljanju prave skale
dvaju krugova, nego samo o postavlja-
nju odnosa njihovih polumjera.
Potpuno slina razmatranja pri-
mijenjena su na slici 3.7. Tamo radi-
j us ili polumjer kruga sa centrom u
Z moe imati razne vrijednosti; ali je
potrebno da odnos polumjera velikog
kruga prema polumjeru malog kruga
bude toan.
Prema tome, u crtanju slike 3.7
nije bilo neposrednog uvjeta da Sun-
ce bude u centru malog kruga. Bilo je
bitno da Zemlja, Sunce i centar malog
kruga budu na pravcu, kao to su na
slici 3.15. Odatle nije bilo odmah jasno
ljudima, koji su prvi upotrijebili epici-
kliku predodbu kretanja planeta, da
Sunce mora biti u centru epicikla.
Ipak, bilo je jasno predosjeanje
da toke Z, S i C moraju uvijek biti na
jednom pravcu. Ovo zahtijeva dva po-
dudaranja: prvo, da se C treba kretati
oko Zemlje u potpuno istom periodu
kao S, i drugo, da Z, S i C budu po-
redani poetno u istom smjeru. Vjero-
jatno je da je ova podudarnost navela
Heraklida da polumjer kruga Sunca
treba uzeti da bude jednak polumjeru
kruga na kojem se kree centar epici-
kla Venere - to e rei, da bi toka S
trebala biti u toki C, kao to je poka-
zano na slici 3.7.
(Razlika izmeu slike 3.15 i slike
3.7, naravno, nastala je samo iz pro-
matranja i iz teorije: slika 3.15 je izra-
ena iz promatranja, dok je slika 3.7
izraena iz prvobitnog poznavanja he-
liocentrine teorije.)
Epicikliki prikaz kretanja Merku-
ra mogao bi se popraviti ili dopuniti
na pravcima Heraklidova ukazivanja
upravo na isti nain kao to se mogla
dati epiciklika slika za Veneru. Ali je
Slika 3.17
Slike epicikala i ekscentrinih krugova su
ekvivalentne, pa moemo napraviti epicikle
za sve planete. Ako uzmemo da je ZS jedna-
ko ZC, tada dobivamo tzv. Tychonovu siiku
svijeta.
Slika 3.18
Pitanje, kree li se Sunce oko Zemlje ili se
Zemlja kree oko Sunca, relativan je po-
jam. Ako prihvatimo drugi zakljuak, slika
3.17 se pojednostavljuje pa se dobiva heli-
ocentrini sustav svijeta.
Na gornjim dijelovima ovih strana je dio
astronomskog papirusa, nazvan "Naua-
vanje Leptinusa" ili "Umijee Eudoksa",
koje je napisano u Egiptu izmeu 331. i
111. god. pr. n. e. Poznat je po brojnim di-
jagramima za razna tumaenja.
Slika 3.20
Aristarh je smatrao da se Zemlja ne kree
oko Sunca po krugu, jer se tada ne bi moglo
protumaiti razliito trajanje godinjih doba.
Protumaiti se moe samo ako se Sunce na-
lazi izvan centra, kao to je na gornjoj slici
Slika 3.19
Kad je Mjesec u kvadraturi, poznat nam je
jedan kut u trokutu kojeg sainjavaju Sunce,
Mjesec i Zemlja; drugog moemo mjeriti. Ari-
starh je koristio ovaj sluaj da odredi odnos
udaljenosti Sunca prema udaljenosti Mjese-
ca.
uspio da naini ovaj znaajni korak.
Vjerojatno je ostvario jednakost epici-
klike i ekscentrine krune predodbe
o kojoj se raspravljalo prije u ovom po-
glavlju. On je, takoer, ostvario da se
opis kretanja jednog vanjskog planeta
kao to je na slici 3.9 moe prevesti
u vrstu opisanu na slici 3.16. Budu-
i da je nedostajalo poznavanje prave
skale krugova na slici 3.16, trebalo je
jo samo dokazati da Sunce mora biti
na pravcu CZ, upravo kao sluaj na
slici 3.15. Sada je mogue da se uini
isti korak kao to je uinio Heraklid
u svojoj slici kretanja unutarnjih pla-
neta. Mogue je uzeti polumjer kruga
Sunca da je jednak udaljenosti od C
do E, tako da Sunce padne u toku C,
kao na slici 3.9, i tako da planet zadr-
ava stalnu udaljenost od Sunca.
Na osnovu ovoga doli smo u si-
tuaciju u kojoj se svaki planet kree
po stazi oko Sunca, a samo se Sunce
kree po stazi oko Zemlje, to je poka-
zano na slici 3.17. Ovo je takozvana
Tychonikova slika svijeta, slika koju
e Tycho Brahe prihvatiti gotovo dvije
tisue godina kasnije. Ali je Aristarh
otiao dalje od ovoga. On je jasno spo-
znao da se slika svijeta, prikazana na
slici 3.17, moe jo pojednostavniti,
jer je relativno pitanje da li se Sunce
kree oko Zemlje ili se Zemlja kree
oko Sunca. I, ako prihvatimo da se Ze-
mlja kree oko Sunca, tada se moe
pokazati kako se svi planeti kreu oko
Sunca, upravo onako kako je pokaza-
no na slici 3.18.
Napomene Arhimeda takoer po-
kazuju da je Aristarh uinio daljnji
znaajni korak. On je doao do sazna-
nja da, ako se Zemlja zaista kree oko
Sunca, postoji samo jedno tumaenje
zato se pozadina zvijezda ne mijenja
tokom godine: zvijezde moraju biti vrlo
daleko od nas.
situacija bila jo nemonija za vanjske
planete. Ovo je jasno ako se vratimo
slici 3.10. Tu, ako ne postavimo daj e
polumjer kruga Sunca (udaljenost SZ)
jednak polumjeru epicikla (OC), tada je
sve to moemo rei da linija SZ mora
biti paralelna sa OC. Kritini detalj je
nestao, naime udaljenost od Sunca do
planeta (udaljenost SO) mora uvijek biti
jednaka udaljenosti ZC, a prema tome
planet odrava konstantnu udaljenost
od Sunca. Zato otkrie heliocentrinog
pogleda, koje je dolazilo jednostavno iz
promatranja, nije bilo tako lako u slu-
aju vanjskog planeta kao to je bilo u
sluaju Venere i Merkura.
Jo postoji neosporivo svjedoan-
stvo jednog od njegovih suvremenika,
Arhimeda, koji je Aristarha uveo u he-
liocentrini pogled na svijet vjerojatno
oko godine 260. prije nove ere. Moe-
mo samo nagaati na koji je nain on
96
Ustanovljivanje mjerila Sunevog su-
stava
Aristarh je takoer nainio sjajan
napor da se odredi pravo mjerilo u
Sunevom sustavu. On je pokazao da
u trenutku kad je Mjesec u kvadraturi
(kada je, gledano sa Zemlje, pola nje-
gove povrine osvijetljeno od Sunca,
a polovina u mraku), smjerovi Sunca
i Zemlje, gledano sa Mjeseca, mora-
ju zatvarati pravi kut. Prema tome, u
tom trenutku Sunce, Mjesec i Zemlja
stvaraju pravokutni trokut, kako je
pokazano na slici 3.19. Kut SMZ je
poznat kao pravi kut, kut SZM moe
se mjeriti, a kut MSZ moe se prema
tome izraunati. Jednostavan raun
tada odreuje odnos udaljenosti Sun-
ca prema udaljenosti Mjeseca. Mjerei
kut SZM, naao je Aristarh vrijednost
od 87, a njegov je raun, baziran na
ovom mjerenju, pokazao da je Sunce
oko dvadeset puta dalje od nas nego
to je Mjesec. Kasnije emo vidjeti da
je ova procjena bila grubo manjkava,
ali Aristarh nije bio toga svjestan. Pre-
ma tome, on je smatrao da bi ako bi
mogao odrediti apsolutnu udaljenost
Mjeseca, lako mogao ustanoviti uda-
ljenost Sunca.
Ustanovljivanje udaljenosti Mjeseca
je bilo relativno lako. Na primjer, mogla
se ustanoviti za vrijeme pomrine Mje-
seca. Ve smo ustanovili da rub sjene
to je baca Zemlja kad se stere preko
Mjeseca uvijek ima kruni oblik. Uspo-
reujui prividni polumjer ovog kruga s
prividnim polumjerom Mjeseca, svatko
moe otkriti odnos polumjera Zemlje
prema polumjeru Mjeseca. Poznavaju-
i ovo i poznavajui Mjeseev prividni
kutni promjer, lako je izraunati uda-
ljenost Mjeseca u polumjerima Zemlje.
Na ovaj se nain moe dobiti vrlo tona
vrijednost, a oko stotinu godina kasnije
dobio je Hiparh vrijednost koja je bila
unutar jedan posto od tone vrijedno-
sti. Ranija su odreivanja bila manje
tona, ali su ona bila dovoljno tona za
Aristarhovu svrhu.
Poznavajui udaljenost Mjeseca u
polumjerima Zemlje, on je tada tako-
er znao udaljenost Sunca. Nadalje,
bilo je mogue izraunati polumjere
staza svih poznatih planeta izraene u
jedinicama udaljenosti Zemlja-Sunce.
Zato je Aristarh prvi odreivao mjerilo
Sunevog sustava.
Uzimajui Eratostenovu vrijednost
polumjera Zemlje, ili dapae ranije
i manje tonije vrijednosti, Aristarh
je izraunao da je udaljenost Sunca
oko etiri ili pet milijuna kilometara.
Premda je ovo bilo mnogo manje od
stvarne vrijednosti, ipak je bilo naro-
ito korisno za ustanovljivanje nekog
opeg reda u veliini Sunevog susta-
va. Nedostatak u Aristarhovoj metodi,
koja je koritena, nalazi se, naravno,
u tekoi poznavanja tonog trenutka
kvadrature Mjeseca. Ovo je teko pro-
vesti, jer oblik Mjeseca nije striktno
kruan. Ako trenutak kvadrature nije
tono procijenjen, tada je kut izmjeren
u E netoan, a i mala pogreka u ovom
sluaju daje vrlo velike razlike u-rezul-
tatu. Na primjer, ako je izmjereni kut
bio 89 umjesto 87, izraunata uda-
ljenost Sunca e se utrostruili; a ako
je bio oko 89
5
/
6
, Aristarhov rezultat
bio bi gotovo toan.
Izgleda da je Aristarh svoju teoriju
postavio na razmatranje samo u pro-
bni uzorak. On nije opseno izloio
svoje argumente u knjizi, pa moemo
opravdano pitati zato. Vjerojatno je
to bilo zato, to je on bio svjestan da
se njegova teorija, kako je postavljena,
jednostavno ne bi slagala sa injenica-
ma. Ve smo napomenuli da godinja
doba imaju nejednako trajanje. Zato
bi to bilo, ako se Zemlja kree oko Sun-
ca po krunoj stazi? Ova bi se tekoa
u trajanju godinjih doba mogla protu-
maiti pretpostavkom da se Zemlja ne
kree oko Sunca, nego oko toke koja
je neto udaljena od Sunca, kao na sli-
ci 3.20. Ali bi takvo prisvajanje unitilo
ve usklaenu jednostavnost heliocen-
trine slike svijeta. Nadalje, Aristarh je
97
morao znati da smjerovi planeta ne lee
openito u ravnini staze Zemlje i je-
dnostavnost njegove teorije bi takoer
djelomino bila poremeena zahtjevom
da ravnine staza raznih planeta nisu u
podudarnosti.
U poetku ovog poglavlja vidjeli
smo da se nepravilnosti pojave im se
udaljimo od prvog stadija profinjenja i
krenemo prema drugom, a ovo je bilo
upravo ono to je bilo protiv Aristarha.
Njegova je slika svijeta bila divno pri-
lagoena prvom stadiju profinjenja, ali
nije bila prilagoena drugom stadiju.
Za nju bi bilo potrebno razbiti staru
ideju o krunim kretanjima i prijei na
eliptina kretanja. A ovaj korak Grci
nisu bili sposobni da naprave. Istina
je da na tako daleke objekte, kao to
su planeti, efekti koji se pojavljuju u
drugom stadiju profinjenja relativno
su mali ili su se smatrali takvima u
grko vrijeme. Ali ovo nije tono za
Mjesec. Dapae, u antiko doba, bilo
je relativno lako uoljivo da se Mjesec
ne kree oko Zemlje pravilno po kru-
noj stazi. Njegovo se kretanje moglo
prilino dobro predstaviti epiciklom,
jer je epicikl mogao oponaati efekte
eliptinog kretanja u prvoj aproksima-
ciji. Zato je Grcima izgledalo kao da
se Mjesecu mora dopustiti da se kree
po epiciklu a, ako je netko bio primo-
ran da preuzme kretanje po epiciklu
za Mjesec, zato ne bi takoer i za
planete? Izgleda da su ovo bili uzroci
koji su spreavali Aristarha da forsira
svoje heliocentrine poglede. Sigurno
je da su ovo bili glavni razlozi koji su
spreavali i uenjake poput Hiparha i
Ptolemeja da prihvate takve nazore.
Znaajno je da poslije Aristarha ima-
mo dvije sasvim suprotne tendencije. S
praktine strane, ocjenjivanje proma-
trake situacije postalo je sve vie i vie
precizno, pa je grka astronomija prela
u drugi stadij profinjenja. Ali, s teorijske
strane, ideje Grka su se kretale stalno
sve dalje i dalje od ispravne slike svijeta.
Ranije smo napomenuli da su Hi-
parh i Ptolemej odbacili veliku Hera-
klidovu ideju o rotaciji Zemlje i prihva-
tili staru ideju o dnevnoj rotaciji neba;
a sada smo vidjeli zato heliocentri-
nu teoriju, koju je pronaao Aristarh,
nisu prihvatili astronomi koji su slije-
dili poslije njega.
Ovdje imamo znaajan primjer koji
nam pokazuje kako nije uvijek dobro
znati suvie o stvarnim injenicama.
Konano, nema teorije koja bi protu-
maila sve injenice i, dapae, najko-
risnija e teorija biti odbaena ako su
protivne injenice upoznate u prera-
nom stadiju. Ovo ne bi trebalo biti do-
slovno shvaeno kao opravdanje da se
injenice zanemaruju. Moemo se na-
dati, da se protivne injenice nee po-
javiti sve dok to ne ustanove vrednije
teorije. Da je grka astronomija ostala
u prvom stadiju profinjenja pet stoti-
na godina na ovaj ili onaj nain posli-
je Aristarha, tako da je heliocentrina
teorija mogla postati stalno uvedena,
tada bi povijest astronomije od poe-
tka nove ere do naeg doba mogla biti
potpuno drugaija.
S atronomskog se gledita pokazalo
gotovo zlokobno da naa Zemlja posje-
duje satelit. Da nema Mjeseca, razvoj
astronomije bio bi mnogo laki. U naj-
ranijim stadijima nije bilo problema
u pokuaju da se izravnaju suna-
ni i mjeseev kalendar; u grko doba
razilaenja od jednostavnog krunog
kretanja nisu bila tako napadno upa-
dljiva; a dananji astronom, u svom
zanimanju, ne bi nastojao da prove-
de sve svoje najdelikatnije radove za
vrijeme od pola mjeseca, kada Mjesec
nije vidljiv na nebu.
Poslije Aristarha grka se astrono-
mija razvijala pravcima koji se mogu
nazvati geometrijskim ekvivalentom
numerologije Babilonaca. Razlog za
ovakav razvoj je sasvim jasan. Grci,
kao Babilonci prije njih, pokuali su
da opiu fenomene koji su bili pre-
komplicirani za njih. Na kraju, svijet
je trebao da eka gotovo dvije tisue
98
godina prije no to je Kepler uspio da
ostvari drugi stadij profinjenja, uvode-
i eliptino kretanje. A Kepler je imao
prednost to je ivio u vrijeme kada je
Nikola Kopernik snano izrazio vrije-
dnost heliocentrine teorije.
Prije nego zavrimo ovo poglavlje
rei emo neto kratko o radu Hipar-
ha i Ptolemeja. Ovaj rad se odvijao
na osnovi pretpostavke da sva kre-
tanja moraju biti sastavljena iz kru-
nih kretanja - u sutini je to slina
pretpostavka koju je iznio Eudokso
tri stotine godina prije njih. Predmet
prema ovom uvjetu postaje zadovoljen
montiranjem stupnjeva sloenosti koji
su uzimani u obzir. Planeti su se jo
uvijek kretali oko krunih epicikala, a
centri epicikala su se kretali oko kru-
gova, ali se nije trailo da centri krugo-
va budu tono u centru Zemlje. Osim
toga, nije bilo uvjeta da se centri epi-
cikala moraju kretati po svojim krugo-
vima jednolikom brzinom. S ovim do-
datnim stupnjevima slobode Ptolemej
je bio u mogunosti da prikae mnoge
karakteristike eliptinog kretanja.
Premda znamo da on nije bio na
dobrom putu, njegove otroumne
konstrukcije pobuuju nae divljenje
omoguavajui nam da razumijemo
ta one stvarno znae. Na nesreu su
ove konstrukcije obino opisane na
nain koji ih prikazuje svojevoljno i
neprivlano. Ovo je jednostavno zato
jer su opisane sa sasvim nedostatnom
matematikom pozadinom. Ovdje su
one dane u dodatku na kraju knjige,
gdje je glavna konstrukcija, u izrazima
krunog kretanja, matematiki uspo-
reena sa stvarnom situacijom, tj. sa
situacijom za eliptino kretanje. Dok
e Ptolemejevi zakljuci biti izneseni
pojednostavljeni u slijedeem pogla-
vlju, onaj tko nije matematiar, moe
prijei preko ovog dodatka bez osjea-
ja da je propustio bilo ta od bitnosti
da razumije preostala poglavlja ove
knjige.
99
4. poglavlje KOPERNIK I KEPLER
Luther: Budala bi preokrenula sve
o astronomiji. U Bibliji itamo da je
Jehova naredio da Sunce stane, a ne
Zemlja.
Kopernik: Da me se napadne iskri-
vljenjem odlomka iz Biblije, zadnje je
utoite nekoga koji prisvaja pravo o
stvarima koje ne razumije.
Vjerojatno nita vie ne bi iznena-
dilo Grka Ptolemeja nego da je bilo re-
eno, da znaajnog napretka u astro-
nomiji poslije njegova djela Almagest
nee biti za buduih etrnaest stotina
godina.
Razloge za dugi zastoj nije teko
nai. Poveavanje rascjepa izmeu
istone i zapadne Europe, koji je ozna-
en propadanjem i padom Rimskog
imperija, a povezan s porastom kr-
anstva, dovelo je do gotovo komple-
tnog unitenja grke znanosti na Za-
padu. idovski narod, iji su rukopisi
popunili opseg Biblije, nikad nije bio
osobito zainteresiran za astronomiju,
a kao posljedica je ovih rukopisa to
posebno knjiga Geneze, prva knjiga
Starog zavjeta, sadri naivno astro-
nomsko posuivanje od drugih naro-
da. Nebo je bilo nebeski svod koji je
dijelio gornje i donje vode.
Ovakvi iskazi samim idovima nisu
kodili, ali u rukama rane Crkve oni
su gotovo kompletno unitili znanost.
Sada Biblija doslovno tumai: stvarno
postoji nebeski svod koji odjeljuje gor-
nje vode od donjih. Drugim rijeima,
gore na nebu postoji jo jedan ocean
koji se u trenutku upozorenja moe
izliti potpuno na Zemlju i potopiti je,
kao to je bilo u doba Noe. Takve je
predodbe bilo lako prihvatiti ako se
uzme da je Zemlja ravna. Tako na-
lazimo komentatore kao to su bili
Laktancije i Kosmas, koji su obasuli
porugom ideju o Zemlji kao kugli, pa
prema tome poricali prvo veliko otkrie
Grka. Nasuprot tome, nalazimo vraa-
nje gruboj predodbi da zvijezde i Sun-
ce, nakon zalaza na zapadu, mijenja-
ju svoje staze kreui se preko sjevera
ispod horizonta sve dok ne dou u po-
loaj za ponovni izlazak na istoku.
Istina je da je bilo manje lanova
Crkve bez predrasuda, kao to je bio
sv. Augustin, koji je ivio krajem IV i
poetkom V stoljea i koji nije tretirao
grku znanost s omalovaanjem; ali na
nesreu izreke u Bibliji, kao "nebeski
svod i gornje vode", onemoguile su da
oni prihvate bilo kakvu razboritu sli-
ku svijeta. Tokom stoljea stvari su se
polagano poboljavale. Odmah nakon
zavretka VII stoljea teolog Beda je
bio sklon da razmotri ideju po kojoj bi
Zemlja mogla biti kugla. On spominje
zone Zemlje navodei da su samo dvije
od njih nastanjene, ali da nije potre-
bno govoriti o Antipodima, budui da
nitko nije uo ili itao o nekome koji je
proao treu zonu i naao ljudska bia
nastanjena dalje od nje (trea zona je
tropski pojas). Ovo bi bio iznenauju-
i iskaz s obzirom na to to su Afriku
oplovili Feniani u slubi egipatskog
kralja Nehoa prije vie od deset tisua
godina.
Oko IX stoljea sferinost Zemlje i
grke poglede o kretanju planeta jo
jednom je nairoko prihvatio napre-
dni dio Crkve. Posljednji grki pisci,
posebno Ptolemej, ponovo se itaju,
premda samo u arapskim prijevodi-
ma. Meutim, ovo je trebalo naglasiti,
jer je malo ljudi bilo upoznato s opim
pregledom grke astronomije. U popu-
larnoj predodbi pojam o ravnoj Zemlji
nastavio je da ivi sve do XV stoljea i
kasnije. Osim toga, bilo je malo ili uo-
pe nije bilo razumijevanja za bilo to
osim za grube astronomske injenice.
Profinjeni detalji, koji su toliko namu-
ili Grke, bili su nepoznati u srednjo-
vjekovnoj Europi, a ni Europa nije bila
u takvom umnom stanju da za sebe
100
Pogled zapadnog kranstva na svemir bio
je dugo optereen starim naivnim idovskim
astronomskim rukopisima. Slika svemira
Piera di Puccia, nacrtana u XIV stoljeu, ti-
pina je za taj period. Od grkog doba pa
sve do Kopernika Europa nije postigla neki
napredak u kozmologiji.
101
odredi takve detaljne injenice. To je
bila cijena prihvaanja Biblije doslo-
vno i u potpunosti.
Meutim, astronomski se duh odr-
avao u drugih naroda. Baklja je naj-
prije prela Indijcima, a vjerojatno od
njih Arapima, koji su postali strastveni
promatrai neba. U ovome su oni vje-
rojatno bili potpomognuti i ohrabreni
istoom pustinjske klime. Poetkom
sadanjeg tisuljea Arapi su postali
duboko zainteresirani za finije detalje
kretanja planeta. Oni su nauili zamr-
ene teorije Ptolemeja i ustanovili da
one ne objanjavaju injenice koje su
oni pronali.
Ovdje je potrebno tumaenje. Pto-
lemejeva teorija je bila izraena da po-
mogne astronomima, polazei od po-
znate situacije, da odrede gdje e se
planeti nai u nekom kasnijem asu
i osiguraju da predvianja mnogo ne
odstupe, to se pokazalo prilino do-
bro. Ali, kad su se uzimali dui perio-
di vremena, predvianja su postajala
sve netonija, za vie od sto godina, u
odnosu na godinu ili dvije, manjkavost
teorije postala je potpuno oevidna.
Vrijeme koje je razdvajalo Ptolemeja od
arapskih astronoma bilo je sasvim ne-
sposobno da daje tona predvianja.
Sada Arapi prouavaju i teorijske i
praktine aspekte astronomije. S teo-
rijske strane oni su pokuali da usa-
vre Ptolemejevu teoriju, ali bez uspje-
ha, uprkos velikoj sloenosti sistema
krugova i sfera koje su upotrebljavali.
Njihov promatraki rad bio je i pomo i
zapreka buduem razvoju astronomi-
je. Pomo se sastojala u tome to je
arapski utjecaj u panjolskoj veoma
poticao da se Europa zainteresira za
promatraku astronomiju. Zapreka je
bila u tome to je Kopernik imao pre-
veliko povjerenje u njihovu tonost,
kako emo vidjeti kasnije.
Neodoljivo privlai da se razmotre
uzroci velike znanstvene eksplozije u
Europi odmah poslije 1500. godine,
eksplozije u kojoj je Kopernik igrao
tako istaknutu ulogu. Vjerojatno su
politika raznovrsnost Europe i nakon
reformacije njena religiozna raznovr-
snost pomogle da doe do toga. Prem-
da je Kopernik bio obavezan provesti
opomenu unutar svoje vlastite Crkve,
on se nije bojao da se sukobi s Lut-
herom. Svakako, veliki Kopernikov
rad ne bi uope nikad bio publiciran
u Njemakoj tokom egzistencije pro-
testantizma. Prednost je religiozne ra-
znovrsnosti to zabrana jedne ideje od
religioznih faktora na nekom mjestu
ne ukljuuje zabranu te ideje od dru-
gih faktora na drugom mjestu.
Jer, naravno, znanstvena revolucija
u Europi nastala je u velikoj mjeri kao
rezultat dugog perioda tokom kojeg su
se grke ideje postepeno ponovo uvodi-
le u zapadnu Europu, a astronomija je
bila, prirodno, samo jedan dio grkog
uenja koji je pobudio skolastiku pa-
nju. Ponovno otkrie grkih autora,
posebno u originalnom grkom jeziku,
izazvalo je veliki interes, pogotovu za
djela Aristotela. Ve je u XIII stoljeu
Aristotel bio podignut iznad svih filo-.
zofa, prema pisanju sv. Tome Akvin-
skog. Treba se podsjetiti daje Aristotel,
koji je ivio prije otkria teorije epici-
klikog kretanja planeta, vjerovao u
Eudoksove sfere. Potovanje koje se
razvilo prema radovima Aristotelovim
u godinama koje su prethodile 1500.
znailo je da se pored teorije Ptolemeja
sada poinje razmatrati i teorija homo-
centrinih sfera. Ovo je pomoglo da se
oslabi dugotrajni autoritet Ptolemeja i
da se ljudi prihvate istraivanja dru-
ge teorije, drugaije od obiju poznatih
antikih teorija.
Unutar same Crkve bilo je znakova
revolucije. Ljudi, poput Engleza Rogera
Bacona, franjevakog redovnika, otvo-
reno su traili raskid sa starim ideja-
ma, premda je sam Bacon bio izoliran
da napravi veliki korak koji se prostire
otvoren svakome sve od vremena Ari-
starha. Ipak je Bacon - jedan od osni-
vaa eksperimentalne znanosti - moda
102
U srednjem vijeku astronomija je
uglavnom cvala u muslimanskim ze-
mljama. Slika gore desno predstavlja
Ulagha Bega, istaknutog promatraa
XV stoljea iz Samarkanda.
Astronomi istanbulske zvjezdarnice.
Ovi promatrai prouavaju Ptolemeje-
ve teorije. Oni su takoer uvidjeli da
se mnoge injenice ne slau s teori-
jama.
Rekonstrukcija zvjezdarnice u Samar-
kandu. Lijevo: opi pogled. Sredina:
crte pokazuje poloaj i veliinu veli-
kog zidnog kvadranta. Desno: pogled
na kvadrant.
103
najbolji primjer opeg umnog nemira i
vrenja koja su se razvijala meu misli-
ocima u XIII i XVIV stoljeu.
Sredinom XV stoljea astronomi,
kao to je bio Johann Miiller, pozna-
tiji kao Regiomontanus, privikli su se
na finije detalje Ptolemejeva sistema,
koji je sada uzet iz grkog, a ne iz lo-
ih prijevoda. Knjige su bile napisane
tako da su isticale grke ideje i bile
potpuno pristupane. Pred kraj XV
stoljea originalne grke ideje bile
su gotovo kompletno ponovo otkri-
vene. One su takoer postale iroko
rasprostranjene u brojnim zemljama
s razliitim politikim i religioznim
shvaanjima. Ovi faktori, zajedno s
naveliko poboljanim fizikalnim zna-
njem, izgleda da su osigurali teme-
lje na kojima su osnovani izvanredni
znanstveni razvoji u stoljeima koja
su slijedila.
Sasvim je oevidno, kad netko pre-
gleda Kopernikova djela, da on posje-
duje mnogo bolje razvijeno fizikalno
znanje nego njegovi grki prethodni-
ci. Ptolemej je odbacio predodbu o
Zemlji kao rotirajuem tijelu koja se
zasnivala na tome da, ako Zemlja roti-
ra, tijela baena prema gore zaostaju.
Kopernik je odbacio takvu primjedbu
dokazujui ispravno da tijelo baeno u
zrak posjeduje dva osnovna nezavisna
kretanja: kruno kretanje, to dolazi
od rotacije Zemlje, i gibanje gore i do-
lje. Budui da mi sami sudjelujemo u
krunom gibanju, ne moemo ga uo-
iti na tijelu; uoavamo samo kreta-
nje gore i dolje. Na argument da bi se
Zemlja razletjela ako bi se vrtjela oko
svoje osi, Kopernik je odgovorio da bi
se i sfera zvijezda morala neusporedi-
vo jae razletjeti na komadie kada bi
se vrtjela; jer bi se udaljene zvijezde
morale gibati mnogo veom brzinom
nego Zemlja da bi nainile kompletnu
rotaciju u 24 sata.
Premda, na nesreu, nemamo pre-
ciznih podataka koji bi nam govorili o
njegovim idejama, izgleda da bi j asna
pretpostavka s kojom je poao Koper-
nik pokazala kako je on smatrao da
je fizikalno najrazumljivije pretposta-
viti da se Zemlja vrti, a ne da se vrti
cijeli ostali svijet. A vjerojatno je ovaj
poetak njega vodio malo-pomalo pre-
ma njegovoj velikoj teoriji o kretanju
planeta.
Kako je on doao do ove odlune
zamisli? Kopernik je bio sigurno izvan-
redan ovjek, ali je bilo znaajnih ljudi
i meu Grcima. Vrlo je vjerojatno da
su Europljani XV i XVI stoljea posje-
dovali bolji razvoj fizikalnih shvaanja
104
Tovin, rodno mjesto Kopernika, kako je
izgledalo pred kraj srednjeg vijeka.
Kopernik i (desno) Lukas Watzelrode,
njegov stric, koji mu je mnogo poma-
gao u razvoju i kolovanju
105
od drevnih Grka, jednostavno zato jer
je u Europi tokom nastupajuih sto-
ljea rijeeno mnogo malih praktinih
problema. Kao na primjer, gradnja ve-
likih srednjovjekovnih katedrala pred-
stavljala je veliki broj praktinih pro-
blema, koji su bili sasvim sigurno tei
nego oni s kojima su se susretali grki
graditelji. Nadalje, u vrijeme srednjeg
vijeka, mehaniki ureaji, kao mlinovi
na vjetar i na vodu, dobili su veliku
praktinu i ekonomsku vanost, dok
su za Grke bili malo vie nego igrake.
Takvi strojevi su traili iroku upotre-
bu jednostavnih matematikih prora-
una, to je dovelo do prvih matemati-
kih tablica. Na primjer, u XV stoljeu
su bile sastavljene tone tablice trigo-
nometrijskih funkcija. Bez ovakvih ta-
blica promatraki bi rad u XVI stolje-
u bio uvelike usporen. Tycho Brahe,
najvei astronom-promatra tog sto-
ljea, nije bio ovisan o grubim sistemi-
ma mjernih instrumenata koje je imao
Ptolemej.
Nicolaus Koppernigk, poznat po-
koljenjima kao Kopernik, rodio se u
Tovinu na Visli 19. II 1473. Godine
1491. upisao se na sveuilite u Kra-
kowu, gdje je kod Alberta Brudzew-
skog uio astronomiju i matematiku.
Kako se dolikovalo mladom ovjeku,
on je nakon nekih pet godina preao
na jedan od glavnih centara europskih
uilita, na sveuilite u Bologni, gdje
je neko vrijeme studirao pod vodstvom
Maria da Navara, od kojeg je nauio
elemente praktine astronomije. Godi-
ne 1500. otputovao je u Rim, a ve sli-
jedee 1501. godine naglo se vratio u
sjeveroistonu Europu - u Frombork,
gdje je bio postavljen za kanonika na
nagovor svoga ujaka biskupa Lukasa
Watzelrodea.
Kopernik je oigledno ustanovio da
je intelektualna atmosfera Italije oso-
bito prikladna, jer je nekoliko mjeseci
nakon imenovanja za kanonika u ve-
likoj urbi otputovao u Italiju, sada u
Padovu, i ostao u Italiji daljnjih pet go-
dina. Za vrijeme tih deset godina koje
je proveo u Italiji studirao je pravo, te-
ologiju, medicinu, matematiku, astro-
nomiju i klasine jezike. Studij klasi-
nih jezika bio je naroito vaan, jer
mu je omoguio da ita radove velikih
grkih astronoma na njihovu jeziku.
Malo znamo o koracima pomou
kojih je Kopernik doao do velikih
ideja koje je objavio u svom De revo-
lutionibus orbium coelestium. Ve smo
spomenuli da je bio impresioniran
injenicom kako je mnogo lake pre-
tpostaviti da se Zemlja vrti nego pre-
tpostaviti da se cijela sfera zvijezda
dnevno vrti oko neba. On nije mogao
pretpostaviti da je Zemlja jedino tije-
lo u svemiru koje se ne kree. im je
ideja o kretanju Zemlje bila prihvae-
na, neobini dio uloge Sunca u teoriji
Ptolemeja sigurno je morao nainiti
duboku impresiju. Prema Ptolemeju,
vanjski planeti se gibaju po svojim
epiciklima u istom periodu u kojem
se Sunce giba oko Zemlje. Ali zato?
Opet, prema Ptolemeju, Sunce je bli-
zu centru epicikla Merkura i Venere.
Zato?
Kopernik je morao uvidjeti da bi se
na ova pitanja moglo odmah odgovori-
ti ako se pretpostavi da Zemlja krui
oko Sunca, jer tada ove neobine po-
jave postaju jednostavno odraz kre-
tanja Zemlje. Zbog toga, postavljajui
Zemlju treu po redu po udaljenosti
od Sunca, bilo je mogue podijeliti
planete u dvije grupe: Merkur i Venera
se nalaze blie Suncu nego Zemlja, a
Mars, Jupiter i Saturn dalje od Zemlje.
Tada je bilo lako vidjeti zato su obje
grupe morale biti razliito tretirane u
teoriji Ptolemeja. Bilo je najvanije da
su se retrogradna gibanja planeta lako
protumaila.
Slika 4.1
Moderna slika staze planeta s velikom
ekscentrinou. C oznauje centar, a S
poloaj Sunca. Dio s kojim se mora dui-
na Cl mnoiti da se dobije duina CS, jest
ekscentricitet staze.
106
Vrlo je vjerojatno da su ove ideje ili
njihove klice zaokupile Kopernika ve
za vrijeme studentskih dana. Samo
tako je mogue razumjeti zato je on
napustio svoju srodnu okolinu u Itali-
ji 1506. godine i otiao najprije u He-
ilsberg, a kasnije natrag u Frombork,
uglavnom da bi ivio kao intelektualni
pustinjak do kraja ivota. Sasvim je si-
gurno shvatio da bi opisivanje planet-
skih staza kao jednostavnih krugova,
u ijim bi se centrima nalazilo Sunce,
bilo manje zadovoljavajue njegovim
suvremenicima nego to je bilo u da-
nima Aristarha. Zato, da bi nova he-
liocentrina teorija bila prihvatljiva,
trebalo bi zadovoljiti zahtjeve iz pret-
hodnog poglavlja koje smo prozvali
drugim stadijem profmjenja; nadalje,
ona bi morala da postigne najmanje
onoliko koliko i teorija Ptolemeja. A za
ovaj veliki zadatak trebalo je da Koper-
nik ivi povueno.
Iz onoga to je reeno, bit e prika-
zano da su openito prihvaene ideje
koje su se odnosile na rad Kopernika
divlja travestija injenica. Kopernik
nije dao jednostavnu krunu predo-
dbu kretanja planeta. On nije bio na-
ivina da ne bi opazio potekoe s ko-
jima se susreo Aristarh i koje su uzro-
kovale da se napusti heliocentrina
teorija u korist epiciklike teorije. Za-
datak, kojeg je sam sebi postavio, bio
je da pronae sliku kretanja planeta
koja bi bila jednostavnija od Ptoleme-
jeve i bolje se slagala s promatrakim
injenicama.
Kopernik je sasvim sigurno znao
miljenja Heraklida i Aristarha, pa je
bio naroito oduevljen da je otkrio
kako su drugi prije njega doli do
spoznaje da se Zemlja giblje. Njegova
veliina lei u injenici da se sukobio
s tekoama koje su uzrokovale da
su Hiparh i Ptolemej napustili helio-
centrinu teoriju. Samo u ovom nije
uspio, kako emo vidjeti, ali je prona-
ao sustav koji je bio gotovo za dlaku u
skladu s promatranjima njegova doba.
Gore: Geometrijska soba u Krakowu, gdje je
Kopernik poeo prouavati astronomiju i ma-
tematiku u vrijeme kada je Kolumbo prvi za-
koraio u Novi svijet. Mnogi poznati eukiidski
dijagrami potpuno pokrivaju zidove. Lijevo:
Predavanja iz anatomije u Padovi, neto prije
dolaska Kopernika na studij medicine u ovaj
grad.
107
Da nije bio loe sree, mogao je pretei
Keplera.
Da bismo ocijenili Kopernikovo po-
boljanje slike kretanja planeta s kru-
govima, najprije emo dobro pogledati
dananju sliku staze planeta. Na slici
4.1 imamo planet P, koji se kree po
svojoj stazi oko Sunca. Zanemarujui
utjecaj drugih planeta, staza je elipsa
sa Suncem, S, u jednom od arita.
Toka I predstavlja poloaj planeta,
kada je on najblie Suncu, a toka H
poloaj kad je on najudaljeniji od Sun-
ca. C je centar elipse. Ako je a duina
linije od C do I, a a x e je udaljenost
od C do Sunca, tada se e zove ekscen-
tricitet staze. Vrijednosti za e za staze
svih planeta, poznate u doba Koperni-
ka, nalaze se u tablici u prethodnom
poglavlju. Kako se vidi u tablici, sve
su vrijednosti mnogo manje od jedan.
Ekscentricitet je najvei za Merkur (0,-
2056), a zatim za Mars (0,0933); slije-
de Saturn i Jupiter s ekscentricitetom
oko 0,05, zatim Zemlja sa 0,0167 i na
kraju Venera sa 0,0068.
injenica da su sve vrijednosti od e
mnogo manje od jedan, znai da su sve
staze planeta sline krunicama. Zai-
sta, u prvoj gruboj aproksimaciji, one
se mogu smatrati krugovima, upravo
kako ih smatramo kada pogreno upu-
ujemo na Kopernikovu sliku. Zato nije
Slika 4.2
Ptolemejeva konstrukcija staze planeta.
Udaljenost od C do S (Sunce) dobiva
se kao produkt polumjera (a) i ekscen-
trinosti.
Slika 4.3
Odgovarajua Kopernikova konstrukcija.
Ovdje se L kree oko K u istom odnosu
kao AP u slici
potrebno da ih smatramo kao krugove
pri svakom razmatranju. U naim rau-
nanjima mogue je da ukljuimo
sve lanove koji sadre veliinu e,
ali da zanemarimo sve koji sadre e
2
,
e
3
itd. Moe se rei da je raunanje
provedeno za prvi red ekscentrinosti,
a da su zanemareni lanovi drugog i
viih redova. Ovo daje mnogo bliu
aproksimaciju pravoj stazi nego upo-
treba slike s jednostavnim krugom.
Da smatramo stazu Marsa krunicom,
bilo bi nam potrebno 10% tonosti,
dok je ukljuenjem lanova ekscen-
trinosti, ali ne s kvadratima, tonost
bolja od 1% - stvarno oko 1/4%. Gle-
dajui to s dananjeg stajalita, geo-
metrijske su konstrukcije i Ptolemeja
i Kopernika iste. One ukljuuju efekte
lanova prvoga reda ekscentriciteta,
ali ne one drugog reda.
Na slici 4.2 imamo Ptolemejevu
konstrukciju koja je spomenuta u
prethodnom poglavlju i jo potpunije
objanjena u matematikom dodatku
na kraju knjige. Neka se planet P giba
oko kruga polumjera a i sa centrom C.
Udaljenost od C do Sunca S ponovo je
produkt a x e. Udaljenost od C do S je
jednaka udaljenosti od C do toke A.
Znaenje toke A je u tome da se ravna
linija povuena od A do Pokrene okolo
ravnomjerno, dok se pravac od C do P
ne okree ravnomjerno. A je Ptoleme-
jev punctum aequans. Naravno, slika
4.2 je ovdje nacrtana na bazi heliocen-
trikog gledita. U Ptolemejevoj teoriji
toka S nije dana kao Sunce nego kao
Zemlja. Usprkos tome, slika 4.2 jo je
u biti konstrukcija Ptolemeja.
Na slici 4.3 pojavila se sasvim razli-
ita konstrukcija. S je ponovo poloaj
Sunca, ali udaljenost S od K (centar
velikog kruga) sada je za polovinu vea
od udaljenosti od C do S na slici 4.2.
To e rei, jedna polovina pomnoena
produktom a x e. Udaljenost od K do L
je ponovo a. L se sada giba jednoliko
oko kruga, koji ima centar u K - tono
za isti iznos za koji se pravac A do P
okrene u slici 4.2. Ali L nije sada po-
loaj planeta. P planet, giba se po ma-
lom epiciklu sa centrom u L, polumjer
L do P je jedna polovina pomnoena sa
a x e; a pravac od L do P okrene se
okolo dvaput, dok se pravac LK okre-
ne jedanput. Prema tome, planet P
napravi dva okreta na epiciklu, dok se
L jednom okrene po glavnom krugu.
(Rotacije se odnose na stalne smjero-
ve odreene po smjeru neke posebne
zvijezde.)
Slika 4.3 u biti je Kopernikova kon-
strukcija. S matematikog je gledita
potpuno tono ekvivalentna slici 4.2,
konstrukciji Ptolemeja. Obje su slike
Kopernik je znao da su rezultati heli-
ocentrine teorije u skladu s proma-
trakim injenicama. Gore je njegova
studijska soba. Dolje: usnuli grad
Frombork.
110
Slika 4.4
Kopernik je zamiljao da se Zemlja kree
oko sredita K kao njihalo s utegom obje-
eno u toki N.
Desno je odlomak iz uvodnog prikaza Ko-
pernikove teorije to ga je napisao Rheti-
cus. Dalje desno je naslovna stranica Ko-
pernikova djela: Knjiga VI.
ekvivalentne eliptinom kretanju na
slici 4.1 gdje su zanemareni lanovi
drugog i viih redova ekscentrinosti.
Kopernik je slici 4.3 dao prednost
nad slikom 4.2, jer mu je izgledalo ne-
prirodno da se polumjer CP na slici
4.2 ne bi smio okretati jednoliko okolo.
(Na slici 4.3 i polumjeri KL i LP okreu
se jednoliko.) Kako su stvari pokazale,
Kopernik je skupo platio svoju sklo-
nost za kompliciraniju konstrukciju.
Da je dao prednost konstrukciji na
slici 4.2, kako je to kasnije uinio Ke-
pler, vjerojatno bi izbjegao svoje dvije
pogreke.
Uprkos tome, da je upotrijebio kon-
strukciju 4.3 dosljedno za sve planete,
on bi dobio teoriju koja bi se potpuno
slagala s promatranjima dobivenim u
njegovo vrijeme. Sve to je trebalo da
on napravi sastojalo se u koritenju
podataka, da odredi neznatne razlike
ravnina staza planeta, da nae toku
K za svaku stazu i duinu polumjera
KL za svaku stazu. Ovo bi mu dalo
kompletnu teoriju. Njegova jedina po-
greka je bila u zanemarivanju lano-
va drugog reda ekscentriciteta.
Bitna karakteristika teorije je u
tome, da je toka S ista za sve planete.
Toka K je razliita za svaki planet i
mora se odrediti iz promatranja; isto
vrijedi i za polumjer kruga KL. Udalje-
nost od L do P ne treba posebno odre-
diti, jer je ova udaljenost jednaka 1/3
udaljenosti od K do S. Jedan daljnji
detalj je potrebno odrediti iz proma-
tranja, tj. odreeni poloaj svakog pla-
neta u jednom odreenom trenutku
vremena. Gdje je tono bila konstru-
kcija toke P za neki odreeni datum?
Kad bi ovo bilo odreeno za svaki pla-
net, teorija bi se mogla upotrijebiti za
izraunavanje buduih poloaja.
Kako smo upravo napomenuli, to-
ka S mora biti ista za sve staze pla-
neta, a to mora biti Sunce. Kopernik je
uoio vanost prvog od ovih zahtjeva,
ali je on nainio udnu pogreku na
drugom. Umjesto da je za S uzeo Sun-
ce, nainio je pogreku u svim slua-
jevima osim u pretpostavci da je S to-
ka K za stazu Zemlje. To e rei da je
on pronaao toku K za stazu Zemlje
i smatrao da je toka S za sve druge
staze identina s ovom tokom. Ova
pogreka je udna pogreka, jer je u
svim drugim pogledima Kopernik bio
sasvim jasan da Zemlji treba oduzeti
svaku vanost kao centru; jo je ovdje
bio pridodao jedno posebno znaenje
nekoj posebnoj toki, koja je povezana
sa stazom Zemlje. Meutim, ovdje je
bila samo jedna pogreka za koju bi se
Kopernik mogao okriviti, dok su pogre-
ke Keplera, gotovo sto godina kasnije,
bile mnogobrojne.
Moda je ova znaajna pogreka,
koju smo upravo iznijeli, na neki nain
potekla iz druge pogreke. U posebnom
sluaju Zemlje, Kopernik je dopustio
epicikl slike 4.3 i nije teko da se posta-
ve vjerojatni razlozi zato je on tako po-
stupio. Odbacujui dvije tisue godina
staru predrasudu da se Zemlja uope
ne kree, on joj je ve pripisao razna gi-
banja: prvo, dnevnu rotaciju, drugo, go-
dinje kruenje oko centra K i, tree, po-
trebu da se protumai pojava precesije.
Kopernik je predoio kretanje oko cen-
tra K kao gibanje utega privrenog za
konopac koji je objeen na nepominu
toku, kao na slici 4.4. N je nepomina
toka, a E
1
E
2
E
3
E
4
i E
5
je niz toaka
na stazi Zemlje. Uinak kretanja je bio
da se Zemljina os dnevne rotacije uvijek
usmjeri u nepominu toku N. Prema
tome, kad je Zemlja bila u E
1
, os rotacije
je bila usmjerena u smjeru pravca E
1
N,
kad je u E
2
, os je usmjerena u smjeru
E
2
N i tako dalje; budui da toka N nije
bila tako daleko kao zvijezde, polarna
os Zemlje bit e usmjerena u raznim
smjerovima u odnosu na zvjezdanu po-
zadinu u raznim trenucima godine. Ovo
se nije slagalo s promatranjima. Zato
je Kopernik smatrao da Zemljina os ro-
tacije mora imati protu-kretanje, koje
bi poravnalo uinak pokazan na slici
4.4. Zatim je dola potekoa u doka-
zivanju. Moda protu-kretanja tono ne
poravnavaju ljuljanje pokazano na slici
4.4. Ako je to tako, tada bi nebo imalo
vrlo polaganu rotaciju, a to je upravo
fenomen precesije.
Kasniji su pisci kritizirali Koper-
nika za neprirodnost uvoenja ovog
protu-kretanja. Zato nije jednostavno
postavio polagano kretanje rotacione
osi Zemlje kao uzrok precesije? Zato
uvoditi dva velika, suprotna godinja
kretanja. Odgovor, moda, lei u ne-
pojmljivoj sporosti precesije. Potrebno
je 26 000 godina da os Zemlje naini
jedan potpun okret. Kopernik je vjero-
jatno smatrao da bi se ovo gibanje u to-
likoj mjeri razlikovalo u usporedbi s br-
zinom dnevne rotacije Zemlje i njenim
godinjim kretanjem da bi predstavlja-
lo neznatnu razliku njihovih brzih gi-
banja. Dajui promjenu u smjeru osi
Zemlje, pokazano na slici 4.4 zajedno
s nekim kompenzirajuim kretanjem,
netko moe pravilno pitati, zato bi ova
dva kretanja tono kompenzirala jedno
drugo. Kopernik bi vjerojatno odgovorio
da se ona sasvim ne kompenziraju i da
je nedostajanje precizne kompenzacije
razlog pojave precesije.
Kopernik se suoio s drugim dugo-
ronim problemima koji su povezani sa
stazom Zemlje. Ako primijenimo sliku
4.3 na sluaj Zemlje, uoit emo da
pravac od S do K nije striktno stalnog
smjera. On se stalno okree. To e rei
da se pravac I do H na slici 4.1 stal-
Odlomak iz uvodnog prikaza Kopernikove teorije
to ga je napisao Rheticus.
Naslovnica Kopernikova djela: Knjiga VI.
no vrti zbog utjecaja drugih planeta.
Ovakav efekt je ve bio otkriven uspo-
reivanjem promatranja Grka s pro-
matranjima arapskih astronoma, to je
navelo Kopernika da je za stazu Zemlje
uveo polagano kretanje toke K.
Sada dolazi prava nezgoda. Pored
ovog potpuno ispravnog djelovanja iz
usporedbe grkih i arapskih promatra-
nja, drugi dugotrajni efekti su bili ta-
koer izvedeni. Ovi su bili iluzorni, jer
su se pojavili iz promatrakih pogre-
aka, posebno pogreaka u arapskim
promatranjima. Tako su mislili da ra-
vnina staze Zemlje oscilira, te smatrali
da pojava precesije nije stalna. Ove su
pogreke prisilile Kopernika da uvede
razliite polagane vibracije u svoju sli-
ku staze Zemlje. Zato je njegova slika
kretanja Zemlje sadravala: dnevnu
rotaciju; godinje kretanje oko kruga
s centrom u K (slika 4.3); tree gibanje
za objanjenje precesije; sporu pro-
mjenu u smjeru pravca od K prema S
i razliite vibracije u stazi, kao to su
promjene u ravnini staze.
Sva su mu ova kretanja nametnula
promatranja. Lako je vidjeti da mu je to
izgledalo komplicirano, pa se premiljao
da doda jo jedno kretanje iz teorijskog
razloga, tj. kretanje po malom epiciklu
s centrom u L. Iz toga razloga nije uveo
pravilni epicikliki prikaz kretanja Ze-
mlje, pa je ovo izostavljanje zahtijevalo
da se dodaju komplikacije kretanjima
Merkura i Venere. Tako nalazimo kom-
pliciran prikaz toke K i nepotrebna
kretanja posljednja dva planeta. Sve se
ovo moglo izbjei da se slika 4.3 usvo-
jila u cjelini za sluaj Zemlje. Ako eli-
mo pogledati kroz prste, moemo rei
da bi Kopernik trebalo da zaboravi na
vibracije, da zaboravi na precesiju i na
upotrebu konstrukcije slike 4.3 jedna-
ko za sve planete, uzimajui toku 5 za
sve sluajeve istu, to jest poloaj Sun-
ca. Tako je Kopernik dao bolju teoriju
nego Ptolemej. Nije bila samo jednosta-
vnija u svojoj geometrijskoj konstru-
kciji, nego se, takoer, bolje slagala s
injenicama. Posebno je bolje slaganje
s injenicama, kad se uzmu u obzir
neznatne razlike izmeu ravnina staza
raznih planeta. U Ptolemejevoj teoriji
ravnine staza svih planeta prolaze kroz
Zemlju. U Kopernikovoj teoriji sve one
prolaze kroz toku K staze Zemlje. U
stvari, sve one prolaze kroz Sunce. Ali,
Lijevo: Staze planeta, kako ih je opisao
Kopernik u svom velikom djelu:
De revolutionibus orbium coelestium.
Dolje: Giese, protestantski biskup kojem
je djelo najprije poslano
premda je Kopernik grijeio, on je samo
neznatno pogrijeio. Za primjer Zemlje
je udaljenost od K do S (slika 4.3) pri-
blino 1/40 udaljenosti od K do L. Ta-
kva pogreka u Kopernikovu sustavu
bila je samo oko 2% Ptolemejeve.
To su bila razmatranja koja su za-
okupila Kopernika poslije njegova po-
vratka u Frombork. Praktiki problem,
koji mu se postavio, bio je odreiva-
nje toke K za stazu Zemlje, a zatim
supstituirati tako odreenu toku s
tokom S na slici 4.3 smatrajui ovu
toku nepominom tokom reterencije
za sve druge staze planeta. Jo je pre-
ostalo da odredi K za druge planete i
takoer da odredi duinu pravca KL za
svaki sluaj. Svi prorauni udaljenosti,
kao to je KL ili SK ili LP, izraeni su u
jedinici udaljenosti od K do L u sluaju
Zemlje, tj. u jedinici srednjeg polumje-
ra staze Zemlje. Apsolutna udaljenost
se tada nije mogla nai.
Promatranja Ptolemeja i Arapa nisu
bila dovoljno kompletna za Koperniko-
vu svrhu i on je zato morao sam obaviti
razna promatranja. Neki su komenta-
tori kritizirali njegova promatranja da
su bila fragmentarna i nekompletna.
Ali ona su bila toliko precizna koliko
je trebalo Koperniku. Ona su izvede-
na bez velikih napora, a njihova to-
nost se moe procijeniti usporedbom
s dananjim vrijednostima. Podaci za
usporedbu dani su u slijedeoj tabli-
srednji polumjer staze
(usporeen sa srednjim polumjerom
staze Zemlje [= 1,0000 ] )
Kopernikova
planet vrijednost danas
Merkur 0,3763 0,3871
Venera 0,7193 0,7233
Zemlja 1,0000 1,0000
Mars 1,5198 1,5237
Jupiter 5,2192 5,2028
Saturn 9,1743 9,5388
Ako uzmemo u obzir da je ovo prva
relativna skala staza planeta koja je
dobivena, tada je Kopernikovo dosti-
gnue izvanredan uspjeh. Istina je
113
Upozorenje itaocu na hipotezu iznesenu u ovom djelu.
Sigurno ima uenih ljudi, ogorenih glasinama koje
se ve ire, a u vezi su sa udnim novim hipoteza-
ma iznesenim u ovom djelu: da se Zemlja kree, a
da je Sunce nepokretno u centru svemira. Ovi ijudi
smatraju da je nauka bila ustanovila injenice oda-
vna i da one ne smiju biti prepravljene. Ali, ako oni
ele razmotriti pitanje temeljito, nai e da autor nije
nita uinio to zasluuje predbacivanje. Dunost
astronoma je da sakuplja zabiljeke o kretanjima
nebeskih tijela s marljivou i preciznou. Ako.
tada, on ne moe nai prave uzroke ili hipotezom
objasniti dobivene podatke, on mora zamisliti i izra-
diti takve hipoteze, koje e mu omoguiti izrauna-
vanje ovih kretanja iz osnovnih principa geometrije,
za budunost kao i za prolost. Autor ovog djela
je potpuno izvrio svaku od ovih dunosti. Ove hi-
poteze nisu nuno istinite ili, dapae, vjerojatne ali
ako one pruaju takve metode raunanja koje daju
podatke to se podudaraju s promatranjima, to je
Poetna stranica tetnog predgovora
koji je dodao Osiander (prijevod je dan
nie dolje). Mnogi su mislili da je taj pre-
dgovor napisao Kopernik, jer je bio ne-
potpisan, dok nije Kepler 1609. dokazao
da to nije predgovor Kopernika.
da je Ptolemej mogao dobiti sline re-
zultate da je postavio hipotezu da svi
krugovi, i epicikli i deferenti, prelaze u
godinjem periodu jednake polumjere.
injenica da Ptolemej nije nainio taj
korak - koji je za Kopernika bio sasvim
prirodan - jest mjerilo usavrenja Ko-
pernikove teorije u odnosu na Grke.
Nova teorija se brzo proula i iza-
zvala je vrue rasprave, naroito na
jugu. U Wurttembergu se mladi pro-
fesor Rheticus naroito interesirao
za teoriju. Poslije niza predavanja u
kojima je pokuao pobiti Koperni-
kovu teoriju, ipak je vidio prednost
heliocentrine predodbe, no nije ra-
zumio detalje. Zbog toga se 1539. go-
dine uputio u Frombork. Kopernik ga
je primio srdano i dozvolio mu da
prouava novo djelo. Slijedee godine
Rheticus je shvatio Kopernikovu ide-
ju pa je napisao preliminarni izvjetaj,
kojem je dao naslov Primci navratio de
libris revolutionum Copernici. Ovaj je
izvjetaj izazvao veliku senzaciju, pa je
Kopernik, kojemu je tada bilo 67 godi-
na, pritiskan sa svih strana da publi-
cira svoju teoriju.
114
Kopernikova teorija potakla je promatranja,
pa je u XVI stoljeu Europa imala prvog
stvarno velikog promatraa Tycha Brahea.
Lijevo je portret Tycha, a gore njegova vla-
stita slika svijeta.
S dananjeg stajalita izgleda u-
dno da je Kopernik bio voljan raditi tri-
deset godina bez potrebe da primi pri-
znanje za svoja velika otkria. Premda
nemamo jasnog uvida zato se odluio
protiv publiciranja, nije teko vidjeti
da je njegova odluka nastala iz jasne
i tone procjene vjerske razdraenosti
doba u kojem je ivio.
Fragmentarni podaci koje imamo
pokazuju Kopernika kao ovjeka ustra
i jasnih odluka. Premda je bio zajedljiva
karaktera, bio je spreman na kompro-
mise u ivotu. Kao to je bio spreman
da rtvuje ugodnosti to mu ih je pru-
ala Italija za intelektualnu slobodu
i priprosti ivot u Fromborku. tako je
bio voljan da radije rtvuje svoje ivotno
djelo nego proganjanje svoje vlastite Cr-
kve. Vjerojatno je vidio sasvim jasno to
bi mu donijela takva publikacija - mno-
go jasnije nego je to uvidio Galilei - koja
bi ga gotovo sigurno dovela do inkvizici-
je. Bez sumnje je sam uvidio i znao da
put koji je izabrao nee napustiti.
Konano mu je u zadnjoj godini i-
vota publicirana njegova teorija. Vjero-
jatno kao rezultat posjeta Rheticusa,
115
Crte prostorije u Uraniborgu, gdje se nalazio njegov veliki kvadrant.
Na zidovima su slike Tycha i nekih njegovih instrumenata.
116
Gore na preth.strani je zvjezdarnica Ura-
niborg, koju je za Tycha Brahea izgradio
jedan njemaki arhitekt, smatrajui da e
to biti epohalno u skandinavskoj arhite-
kturi. Dolje na preth.strani je Stjoerneborg,
aneks, to ga je Tycho dao izgraditi kada
mu je slava omoguila da zaposli mnogo
pomonika. Najvei broj instrumenata na-
lazio se ispod zemlje, da bi bili zatieni
od vjetra. Presjek zvjezdarnice Uraniborg
(gore) pokazuje gdje su bili smjeteni naj-
vaniji instrumenti. Ispod svoda nalijevo je
Tychova najvea nebeska sfera. Ispod ovog
presjeka je presjek Stjoerneborga, gdje se
vide poloaji glavnih instrumenata. Desno
je karta otoka Hven.
Zvjezdarnica Tycha
Brahea
117
povjerio je publiciranje svog velikog
djela protestantima, aljui ga Gieseu,
biskupu od Kulma. Giese je odmah
povjerio publiciranje Rheticusu, koji
je dao djelo tampati u Nurnbergu. Na
nesreu, prije nego to je tampanje
dovreno, morao je Rheticus napustiti
Nurnberg i preuzeti profesorsko mjesto
u Leipzigu pa je prepustio nadzor nad
tampanjem luteranskom teologu iz
Nurnberga Andreasu Osianderu. Osi-
ander je iskoristio priliku i u knjigu je
dodao predgovor, kojeg je sam napisao
a nije potpisao, pa je izgledalo da su
to rijei samog Kopernika. U predgo-
voru se kae da se hipoteza o kretanju
Zemlje moe iskoristiti da se objasne
injenice, ali da to ne znai da je ta hi-
poteza istinita ili vjerojatna. Na ovaj je
nain Osiander pokuao umanjiti ve-
liinu i snagu najveeg naunog djela
koje se pojavilo od grkog doba.
Giese i Rheticus su odmah znali da
predgovor nije napisao Kopernik, jer
su bili upoznati s publiciranjem, ali su
svi ostali vjerovali u to gotovo tri etvr-
tine stoljea. Tada je Kepler pronaao
pravog autora, odnosno njegovo ime,
pomou svog kolege u Nurnbergu, pa
je sve to iznio u svojoj knjigi o Marsu,
koja je izala 1609. godine.
Kopernik je umro 1543. godine u
70. godini. Slijedee stoljee je bilo
ispunjeno intenzivnim kontroverzija-
ma o Kopernikovoj teoriji. Izuzimaju-
i samo diskusije bez pravog temelja,
kojih je bilo vie nego mnogo, ilo se
za tim, da li je nova teorija u moguno-
sti da najtonije prikae promatranje
kretanja planeta. Zato je teorija dala
novi impuls za promatranja i u zadnjoj
etvrtini XVI stoljea pojavio se u Dan-
skoj Tycho Brahe, prvi stvarno izvan-
redni astronom promatra. Upravo
kao to je Kopernik bio prvi Europlja-
nin od grkog doba veliine Aristarha i
Ptolemeja u teorijskom podruju, tako
je Tycho Brahe bio prvi koji je dosegao
veliinu Hiparha kao astronom pro-
matra.
118
Na slici dolje je neuspio Keplerov po-
kuaj da povee staze planeta sa siste-
mom pravilnih tijela upisanih u sferu
kugle.
Tycho je bio istinski protiv Koperni-
kove teorije. Njegovi prigovori nisu bili
u vezi s vjerskom pobonou. ini se
da su prije proizali iz jedne karakte-
ristike koja je znaajna za gotovo sve
velike promatrae: da svijet kako ga oni
vide ima neposredniju emocionalnu re-
alnost nego kako ga vidi obian ovjek,
a jo mnogo vie nego kako ga vidi te-
oretiar. Ovaj mistini odnos izmeu
opaaa i objekta izgleda da se pojavio
samo kao rezultat svjetlosti, koja zaista
ulazi u oko ili teleskop, a ne postoji, na
primjer, kad se gleda fotografija nebe-
skog objekta. Ova psiholoka znaajka
vodi promatraa do sumnje o realnosti
stanja, jer s njima ne moe uspostavi-
ti isti fizikalni kontakt. Na primjer, ne
moemo direktno osjetiti kretanje Ze-
mlje. Zaista, nai osjeaji nam govore
da Zemlja miruje, a da se svemir okre-
e oko nje.
Ovo je vjerojatan uzrok Tycho Bra-
heovih prigovora Kopernikovoj teoriji,
a da zadovolji svoje predrasude, bilo je
potrebno da postavi teoriju da se Ze-
mlja ne kree. Naao je, da je mogue
izgraditi takvu teoriju u kojoj bi se svi
planeti osim Zemlje kretali oko Sunca,
tono kao u Kopernikovoj teoriji, ali da
samo Sunce krui oko Zemlje. Do kra-
ja svog ivota nije mogao uvidjeti da je
takozvana nova teorija tono ista kao
Kopernikova teorija.
Premda je Tycho bio bez sumnje
sasvim naivan u ovoj stvari, njegov
je promatraki rad postavio veliki
spomenik ljudskim nastojanjima. Na
osnovu ovog promatrakog materijala
Kepler je nainio odlune korake. Sa-
svim odvojeno od svojih promatranja
planeta, Tycho je doao do raznih za-
kljuaka koji su mogli uzrokovati veli-
ku uzbuenost u XVII stoljeu. On je
pokazao, na primjer, da vibracije, koje
su tako uznemirile Kopernika, ne po-
stoje, nego su bile pogreke promatra-
nja; ravnina staze Zemlje nije podlona
promjenama, koje su muile Koperni-
ka, niti je dio precesije nepravilan. Iz
Presjek kroz originalni Kepierov sistem
kocaka upisanih u kugle. On daje slabo
usporedive vrijednosti sa stazama planeta
Keplerov originalni dijagram sfera i upisa-
nih pravilnih tijela. Ovo je dalo dovoljno
dobre rezultate da ohrabre Keplera da se
time bavi.
119
120
Na naslovnoj strani, (Nadgrobni spomenik Tychu Braheuu Pragu) Kepler je zahtijevao da se
dadu istaknuta mjesta Koperniku, Uraniborgu i njegovom starom upravitelju Tychu.
svojih promatranja kometa 1577. go-
dine Tycho je prvi napomenuo da se
nebeska tijela mogu kretati po krivulji
koja nije krunica. Njegova promatra-
nja nove zvijezde (supernova) iz 1572.
godine bila su tako tona da su podaci
i danas dragocjeni.
Johann Kepler, koji za svoj rad
mnogo duguje Tychu Braheu, rodio se
u Wurttembergu 27. XII 1571, gotovo
sto godina poslije Kopernika. Sa 18 go-
dina se upisao na sveuilite u Tbin-
genu, gdje se kroz predavanja Mstli-
na upoznao s Kopernikovom teorijom.
On se njome odmah oduevio i odluio
da sav svoj ivot posveti astronomiji.
Njegov prvi rad, Mysterium Cosmogra-
phicum, koji se pojavio 1596. godine,
zanimljiv je iz dva razloga. Prvo, dao je
jasan opis Kopernikove teorije, poka-
zujui njene prednosti nad Ptolemeje-
vom. Drugo, otkriva neto o udnom
traenju prirode Keplerova mentalnog
sastava. S obzirom na prvu toku, vje-
rojatno je Kepler u to vrijeme spoznao
ekvivalentnost konstrukcija pokaza-
nih u slikama 4.2 i 4.3. S obzirom na
drugo, bit e dobro da Keplerove ideje
objasnimo detaljnije jer, iako one da-
nas izgledaju fantastine, privukle su
Keplerovu panju kroz cijeli njegov i-
vot i bez sumnje su bile pokretaka sila
prema njegovim velikim otkriima.
Ve smo napomenuli, u ovome i
prethodnom poglavlju, vrijednosti
srednjih polumjera i vrijednosti ek-
scentriciteta staza planeta. Prema
dnanjem miljenju, ove vrijednosti
nemaju posebne oznake, osim da se s
njima pokae nain kako su se formi-
rali planeti i kako su se oni razvijali
polaganim dinamikim promjenama
t i ama milijuna godina. Kepler je
smatrao da on mora dati uvjerljivo tu-
maenje zato polumjeri i ekscentrici-
teti imaju upravo ove vrijednosti, a ne
druge. To bi bila jedinstvena teorija.
Njegov pokuaj da se povee s ovim
sasvim nepotrebnim problemom bio je
naj udniji.
Nadgrobni spomenik Tychu Braheu
u Pragu. Na ploi gore pie: Ni sna-
ga ni bogatstvo, nego samoodranje
mu je naelo. Keplerov se tempera-
ment nije mogao sloiti s Braheovim,
usprkos tome bio je uvijek spreman
da se pokori promatranjima te je
mnogo nauio radei kao Tychov
pomonik zadnje dvije godine ivo-
ta svoga upravitelja. Iz zahvalnosti
Kepler je posvetio svoje Rudolfinske
tablice Tychu.
121
Odreivanje stvarne staze planeta
Marsa pomoglo je Kepleru da se
istakne kao veliki otkriva. Gore su
dvije od nekoliko stotina stranica
prorauna koje su ovaj vaan rad
ostavili u vjenu batinu.
122
Zamislite kocku kojoj je izvana
opisana kugla. Zatim nacrtajte kuglu
unutar kocke i tako redom. Na taj na-
in emo dobiti niz kugli razliitih po-
lumjera. Sada zamislimo da polumjeri
ovih kugli imaju iste odnose jedni pre-
ma drugima kao to ih imaju polumjeri
planeta. Tada emo imati neprirodno i
misteriozno tumaenje zato polumje-
ri staza planeta imaju posebne vrije-
dnosti, to ih u stvari imaju. Takva je
bila baza Keplerove zamisli. Pogledaj-
mo kamo ga je ona povela.
Niz sfera ili kugli, koji su izraunani
na ovaj nain, nije se uope slagao s
polumjerima staza planeta. Ovo je pri-
sililo Keplera da promijeni ideju u deta-
ljima, a ne u principu. Umjesto upisi-
vanja druge kocke unutar druge kugle,
na njeno je mjesto upisan tetraedar.
Zatim je unutar tetraedra upisana tre-
a kugla. Unutar tree kugle upisan je
dodekaedar, a etvrta kugla unutar nje-
ga; unutar etvrte sfere doao je ikosa-
edar. Petoj kugli je dodan oktaedar, pa
na kraju dolazi kugla unutar oktaedra.
Kako se odnose polumjeri ovih sfera s
relativnim polumjerima staza planeta?
Vrijednosti su pokazane u prvoj koloni
donje tabele, a izraene su jedinicama
polumjera staze Zemlje.
planet
Merkur
Venera
Zemlja
Mars
Jupiter
Saturn
Keplerova
vrijednost
0,56
0,79
1,00
1,26
3,77
6,54
Kopernikova
vrijednost
0,38
0,72
1,00
1,52
5,22
9,17
Slaganja nije bilo, pa je to bilo do-
voljno da potakne neumornog Keple-
ra. Slijedei korak je bio, da se svaka
kugla zamijeni s dvije kugle. Uzeo je za
svaki planet dvije kugle, manja kugla
predstavlja najmanju vrijednost uda-
ljenosti planeta od centra, a najvea
kugla odgovara najveoj udaljenosti
planeta od centra. Po ovoj slici imamo
dvije kugle za Saturn, zatim kocku
unutar unutarnjije od dviju kugala:
slijede dvije sfere ili kugle za Jupiter
sa tetraedrom unutar unutarnjije i
tako dalje. Premda i sada slaganje s
promatranjem nije bilo dobro, Kepler
nije bio obeshrabren. Postavio je sebi
pitanje, to je centar? Da li je zaista
centar Zemljine staze, kako je Koper-
nik pretpostavio, ili je centar Sunce.
Ovdje imamo tipian primjer Keple-
rovih metoda. Tokom cijelog svog ivo-
ta napravio je najmanje tri pogreke na
svaki ispravni korak koji je poduzeo, ali
su ti ispravni koraci bili tako golemi da
su uvelike prevagnuli pogreke. Ovim
opaskama, koje su se odnosile na Ke-
plerov nain miljenja, moramo dodati
daljnju znaajnu karakteristiku. Nikad
se nije zadovoljavao s osrednjim slaga-
njem izmeu teorije i promatranja. Ako
se teorija ne bi tono prilagodila unu-
tar podruja promatranja, trebalo je
potraiti druge mogunosti. Koliko god
su prvotna raunanja traila mnogo
vremena i napora, ona su se imala za-
vriti. Upravo kako su Keplerovi uspje-
si prevagnuli njegove pogreke, tako je
karakteristino da se uvijek pokoravao
promatranjima, koja su prevagnula ne-
obine plodove njegove svojevrsne ne-
stvarnosti.
Kod prouavanja svoje ideje o tije-
lima i kuglama zapazio je da je Koper-
nik drugaije tretirao sluaj Zemlje od
drugih planeta. To je podbolo Keplera
jer, ako je Kopernik ovdje pogrijeio i
ako bi se Zemlja tretirala na isti nain
kao i svi drugi planeti, njegova bi se
neobina teorija mogla bolje uskladiti s
promatranjima. Zato se Kepler dao na
odreivanje tone staze Zemlje. Za ovo
su mu bila potrebna najtonija proma-
tranja, pa je odluio da postane pomo-
nik Tycha Brahea. Velika udaljenost
od Graza, gdje je Kepler ivio, do Dan-
ske moda bi ga sprijeila da otputuje
Tychu, ali na sreu se Tycho posvaao
s mnogim ljudima u Danskoj i bojei se
123
da mu ne uzmu njegove instrumente
napustio je Dansku 1597. godine i na-
selio se u ekoj pred kraj XVI stoljea.
Kepler je u meuvremenu pobjegao iz
Graza zbog religioznih progona i doao
u Prag u sijenju 1600. godine. Tako
se Kepler lako mogao povezati s Tyc-
hom - lako s geografskog gledita. Ali
to povezivanje za Keplera nije bilo lako
s ljudskog gledita jer, kako je sam pri-
mijetio, Tycho je ovjek s kojim nitko
ne moe ivjeti bez izvrgavanja najve-
im uvredama. Zato nema veeg doka-
za, koji pristaje Keplerovom karakteru,
nego da je poslije 25 godina svoje velike
planetarne tablice Tabuli Rudolphinae
posvetio uspomeni Tycha Brahea.
Kepler nije dugo gutao uvrede, jer
je Tycho umro 1601. godine ostavlja-
jui Kepleru etvu svojih promatranja.
Bez ovih bi promatranja Kepler tekom
mukom doao do pravih staza plane-
ta. Na svojoj samrtnoj postelji Tycho je
zaklinjao Keplera da ne zaboravi su-
stav koji je on zastupao, da se Sunce
okree oko Zemlje, a da se svi ostali
planeti okreu oko Sunca. Kepler je
obeao da to nee zaboraviti, premda
je bio svjestan da se ovaj sustav samo
neznatno razlikuje od Kopernikova
sustava. U svojim kasnijim radovima
on se savjesno drao obeanja.
Tako se Kepler sam latio zada-
tka odreivanja prave staze Zemlje u
odnosu na Sunce. Radei na ovome
postavio je jednu odlunu pretpostav-
ku, koja je na sreu priblino zadovo-
ljavala: tj. da je planet, kada je u istom
smjeru sa Suncem (u odnosu na po-
zadinu zvijezda), tada uvijek jednako
udaljen od Sunca. Ova je pretpostavka
priblino tona za odreeno vrijeme,
takva kakvu su obuhvaala promatra-
nja Tycha Brahea.
Na slici 4.5 S predstavlja Sunce, a
M poloaj Marsa. Izaberimo niz trenu-
taka kada je smjer od S prema M uvi-
jek isti, a kako smo rekli, udaljenost
od S do M je uvijek ista. Jer je vrijeme
ophoda Zemlje razliito od vremena
ophoda Marsa, Zemlja nee openito
biti u istom poloaju kada Mars bude
u istom poloaju. Zato dobivamo niz
poloaja Z
2
Z
3
Z
4
itd. za Zemlju. Kad
je Zemlja u poloaju Z
1
promatranja
daju i kut izmeu MS i SZ i takoer
Slika 4.5
Kepler je izabrao niz trenutaka, kada
je smjer S prema M (od Sunca prema
Marsu) bio isti. Kod svakog izabranog
trenutka poloaj Zemlje (Z) je bio razliit.
Poloaji Z
2
Z
2
itd. oznauju markirani dio
Zemljine staze.
124
Zvjezdarnica u Pragu gdje je Kepler radio.
kut izmeu MZ
1
i Z
1
S. Prema tome,
kutovi trokuta su poznati, tako da se
omjer udaljenosti od S do M i od S do
Z
1
moe izraunati. Odreujui ovo
za svaki poloaj Zemlje Z
1
Z
2
Z
3
itd.,
Kepler je dobio odgovarajue vrijedno-
sti Zemljine udaljenosti od Sunca na
raznim poloajima ili tokama njene
staze, to je udaljenost od S do Z , od
S do Z
2
i tako redom. Na taj nain on
je mogao ucrtati stazu Zemlje unutar
tonosti koju su dala promatranja. On
je naao da je to Ptolemejeva konstru-
kcija koja je dana na slici 4.2.
Napomenimo da je ta konstru-
kcija ispravna za lanove prvog reda
ekscentriciteta. Jer je ekscentrinost
staze Zemlje vrlo mala, lanovi drugog
reda (lanovi s kvadratom na e) bili su
premaleni da bi bili otkriveni proma-
tranjima Tycha Brahea. Zato je Kepler
dobio za Zemlju konstrukciju koja je
identina Ptolemejevoj. Budui da je
Dolje je Keplerov prikaz
staze Marsa. Iscrtkana linija oznauje
stazu. Sunce se nalazi kod n, jednom
od arita elipse.
Slika 4.6
Elipsa predstavlja stazu planeta. Oko
nje je opisan krug. S oznauje Sunce,
a P poloaj planeta. Kepler je otkrio da
je udaljenost SP uvijek jednaka Cl - eCI
cos(QCI).
Slika 4.7
Kada planet prijee od P
1
do P
2
on opisuje povrinu P
1
SP
2
. Upr-
kos dvjema pogrekama u izradi
Kepler je doao do tonog rezul-
tata: da je povrina proporcional-
na vremenu koje je proteklo od P
1
do P
2
.
125
Ptolemejeva konstrukcija, kako smo
vidjeli, potpuno ekvivalentna Koperni-
kovoj konstrukciji na slici 4.3, pokaza-
la se ispravnom Keplerova slutnja da
je ovdje Kopernik nainio pogreku.
Ako staza Zemlje odgovara Ptole-
mejevoj konstrukciji, moda ona odgo-
vara i svim stazama ostalih planeta.
Zato je Keplerov slijedei korak bio da
upotrijebi konstrukciju slike 4.2 za
sve planete, ali, naravno, s razliitim
smjerovima za pravac od S prema C
i s razliitim vrijednostima za ekscen-
tricitete staza (to e rei, s razliitim
vrijednostima za odnose udaljenosti
SC prema udaljenosti CP). Sada je Ke-
pler popravio dvije Kopernikove pogre-
ke. On je dodao Zemljinom kretanju
epicikl i ispravno je ustanovio da Sun-
ce nije sredite glavnog kruga Zemlje
nego centar svih staza planeta.
Ako uzmemo u obzir da je Ptoleme-
jeva teorija vladala gotovo 1400 godi-
na i da je Kopernikova teorija postoja-
la gotovo 100 godina, moglo se oeki-
vati da e ta nova slika vrijediti neko
vrijeme. U biti je Kepler ponovo otkrio
da su eliptina kretanja planeta ispra-
vna za prvi red ekscentrinosti, pa se
moglo oekivati da je to veliki mea
u astronomiji. Ironija sudbine je tada
htjela da se nova slika nije zadrala
ni godinu dana. Vlastita promatranja
Tycha Brahea, koja su omoguila Ke-
pleru da ispravi Kopernikovu teoriju,
sama su pokazala da Keplerova slika
ne predstavlja tono kretanje Marsa
po njegovoj stazi. U sluaju Marsa
udaljenost od C do S je gotovo 10%
udaljenosti od C do P. Kako smo vidje-
li, slike 4.1. i 4.2. nisu identine kad
se uzmu u obzir veliine ekscentricite-
ta s drugom potencijom; a lan s kva-
dratom ekscentrinosti daje razliku od
1/400. Ovo znai da Keplerova teori-
ja daje poloaj Marsa s pogrekom od
1/4%. Prema tome, stvarni se poloaj
Marsa moe razlikovati od izraunatog
poloaja za oko 8 lunih minuta, a ova
razlika se nalazi unutar podruja to-
nosti promatranja Tycha Brahea.
Naravno, Mars nije uvijek izvan
izraunatog poloaja. U tokama I i H
u slici 4.1, na primjer, pogreka je bila
sasvim drugaija od one kad se Mars
nalazio u nekom srednjem poloaju
svoje staze. U stvari, izraunavanja
katkada daju poloaje Marsa gotovo
tono, ali su se na nekim drugim po-
loajima odstupanja od 8' ponovo po-
kazala. Vjerojatno je da veinu ljudi
takva odstupanja ne bi mnogo intere-
sirala. Oni bi bili zadovoljni s injeni-
com da teorija daje priblino ispravna
predvianja. (Zaista je situacija za sve
druge planete bila mnogo bolja, osim
za sluaj Merkura, za kojega proma-
tranja nisu bila potpuna.) Ali, Kepler
nije bio ovjek koji bi preao preko
takvih pogreaka. Upravo kako se on
odluio da nae pravu stazu Zemlje,
sada se odluio da nae pravu stazu
Marsa. Kepler se ovim odreivanjem
pokazao kao veliki otkriva, a ne samo
kao korektor dviju pogreaka u Koper-
nikovom radu.
Prije nego promotrimo Keplera
u ovoj ulozi, bit e dobro da se kae
malo o konstrukciji na slici 4.5. Kako
je bilo mogue da se zna da je pravac
od S prema M uvijek usmjeren u sta-
lan smjer za svaku toku Z
1
Z
2
Z
3
itd.? Jednostavno, poznavajui opho-
dno vrijeme Marsa i uzimajui sigur-
no da su toke Z
1
Z
2
Z
3
itd. uzete
iz odreenog broja Marsovih godina.
Zatim, kako su se izmjerili kutovi u
trokutu SMZ? Kut SZM je bio dan iz
neposrednog promatranja. Kut SMZ
se takoer mogao odrediti neposre-
dnim promatranjem, uzevi da je zvi-
Odlomak iz Keplerova Sommniuma, najrani-
jeg ili jednog od najranijih radova naune
fikcije. U ovom je pothvatu Kepler opisao
rizike leta u svemir. ovjek moe biti odba-
en uvis, kae on, kao kod eksplozije pu-
anog praha. On bi prema tome bio oa-
muen, dok bi svoje ruke i noge trebalo da
zatiti kako ne bi bile otrgnute.
127
jezda, prema kojoj je usmjeren pravac
SM, poznata unaprijed; sve to je bilo
potrebno da se uini, bilo je da se iz-
mjeri kut izmeu zvijezda u smjeru od
Z prema M i onih u smjeru od S pre-
ma M. Potrebna informacija, tj. smjer
prema kojem je pravac SM usmjeren,
mogla se dobiti pod pretpostavkom da
se jedna od toaka Z
1
Z
2
Z
3
itd. nala-
zi na pravcu SM, to e rei, ukoliko
je jedna od toaka koje su izabrane u
opoziciji Marsa.
Doli smo do Keplerova odreivanja
prave staze Marsa. Metoda, kojaje isko-
ritena, bila je sloena u svim detalji-
ma; ali je njen princip bio jednostavan
da se izvede rad koji je prikazan na sli-
ci 4.5 za vei broj smjerova pravca SM
(udaljenosti Marsa od Sunca u raznim
trenucima). Staza Zemlje je ista za sve
sluajeve, a ovo doputa da udaljeno-
sti od S do M budu neposredno uspo-
redne u raznim sluajevima. Rezultat
je pokazao da staza Marsa ima oblik
simetrinog ovala, kako je pokazan na
slici 4.1, a Sunce se nalazi na velikoj
osi ovala. Ovalu je lako opisati krug,
kao to je na slici 4.6, a za bilo koju
toku P ovala moe se nai odgovara-
jua toka Q na krugu. Ako povuemo
pravac okomit na veliku os ovala, Q je
jednostavno toka u kojoj ovaj okomiti
pravac sijee opisani krug.
Poslije mnogih pokuaja i krivih
poetaka, Kepler je konano nainio
znaajno otkrie, da je udaljenost od
Sunca S do planeta P uvijek dana,
bez obzira gdje je planet bio na svojoj
stazi, slijedeim jednostavnim odno-
som. Udaljenost SP je uvijek jednaka
udaljenosti CI smanjenoj za produkt
CI i nekog stalnog broja, kojeg moe-
mo oznaiti sa e i cosinusa kuta QCI.
Ovo moemo mnogo krae napisati u
formi: SP = CI - e,CI cos (QCI). Ovo je
relacija za toku na elipsi sa Suncem
S u jednom od njenih arita. Veliki je
problem bio na kraju rijeen. Planeti
se kreu po elipsama, a Sunce se na-
lazi u jednom od arita elipse.
Tako je princip kretanja po krugo-
vima konano bio odbaen.
Moda su pri poduzimanju ovog
odlunog koraka Kepleru pomogla Tyc-
Podruje zvukova koje je Kepler
pridavao planetima, a zasnovao na
njihovim brzinama i ekscentrinosti
njhovih staza.
Kepler oznauje kraj jedne ere. Pre-
tea moderne astronomije, on je bio
povezan i s astrolozima. Napravio je
ovaj horoskop za velikog pustolova
Wallensteina, ali je to uinio s upozo-
renjem da se astroloka predvianja
ne mogu prihvatiti a da se ne uzme u
obzir karakter ovjeka.
hova promatranja kometa iz 1577. go-
dine, o kojima smo ve govorili kako je
sam Tycho napomenuo da mu izgleda
da se komet ne kree po krunoj stazi.
Da postavimo fizikalna otkri-
a Galileja i njegovih sljedbenika u
ispravnom svjetlu, bit e dobro da
zakljuimo ovo poglavlje s jo nekim
neobinim Keplerovim predodbama.
Da protumai zato planeti krue oko
Sunca, postavio je hipotezu da Sunce
zrai neku vrstu upliva, a zraenje bi
bilo slino djelovanju bica na kotau.
Zbog vrtnje Sunca bice prititu pla-
nete, gurajui ih oko gotovo krunih
staza. Zato je Kepler vjerovao da su
uzroci kretanja planeta sile koje dje-
luju pod pravim kutovima na smjer od
Sunca do planeta. U slijedeem emo
poglavlju vidjeti da pravo fizikalno tu-
maenje kretanja planeta ovisi o sili
koja nije poprena na smjer od Sun-
ca do planeta, nego uzdu tog smje-
ra. Zatim je Kepler vjerovao da Sunce
zrai nejednako u svim smjerovima
i samo uzdu ravnina staza planeta.
Ovo ga je dovelo da vjeruje kako utje-
caj Sunca opada s poveanjem udalje-
nosti ili jednostavno da je ona obrnuto
proporcionalna udaljenosti. Gravitaci-
ona teorija, naravno, zahtijeva da sila
kojom djeluje Sunce opada obrnuto s
kvadratom udaljenosti.
udna je anomalija da je Kepler,
radei po ovoj netonoj osnovi, ipak
doao do potpuno ispravnog rezultata,
tj. da planeti opisuju iste povrine u
jednakim vremenima. Na slici 4.7 to-
ke P
1
i P
2
predstavljaju dva poloaja
planeta, a osjenanu povrinu zatva-
raju pravci SP
1
SP
2
i luk P
1
P
2
staze
planeta. Zatim, osjenana povrina je
upravo proporcionalna vremenu koje
je proteklo dok je planet doao iz P
l
do P
2
Dvostruka povrina, dva puta
vee vrijeme: ini se da je razlog za-
to je Kepler doao do ovog ispravnog
zakljuka bio u tome to je on kom-
binirao fizikalnu pogreku pretposta-
vljajui da se brzine planeta smanjuju
obrnuto njihovim udaljenostima od
Sunca s matematikom pogrekom
u ocjenjivanju povrine pokazane na
slici 4.7. Obje pogreke se meusobno
ponitavaju. Kepler e, u stvari, otkriti
svoju matematiku pogreku, ali za-
udo nee uoiti da je s njom bila po-
vezana druga pogreka. Do kraja svog
ivota on je vjerovao da brzine planeta
opadaju obrnuto sa svojim udaljeno-
stima od Sunca. Bila je udna stvar da
se ovaj zakljuak nije mogao upotrije-
biti od planeta do planeta, nego samo
za isti planet na raznim daljinama od
Sunca. injenica da periodi obilaska
planeta oko Sunca ne ovise o kvadra-
tu njihovih udaljenosti, pokazala bi
Kepleru da njegova zamisao nije bila
ispravna. Nasuprot tome, Kepler je ot-
krio najznaajniji odnos izmeu perio-
da obilaska planeta i njihovih srednjih
udaljenosti od Sunca: on kae da je
kvadrat perioda proporcionalan kubu-
sima udaljenosti.
Druga izrazito udna zamisao Ke-
plera je bila da period ophoda Merku-
ra oko Sunca mora biti u istoj relaciji
s iznosom rotacije Sunca, kao period
ophoda Mjeseca oko Zemlje, kao iznos
rotacije Zemlje. Ovo znai da bi se Sun-
ce trebalo jedanput okrenuti oko svo-
je osi za oko 27-mi dio perioda opho-
da Merkura, koji iznosi oko 88 dana;
prema tome, Sunce bi trebalo da se
jedanput okrene oko svoje osi rotacije
za oko 3 dana. Galilejevo otkrie Sun-
evih pjega dovelo je do prvog odreiva-
nja rotacije Sunca, a ono je neposredno
pokazalo da je ovo neobino shvaanje
bilo vrlo daleko od pravog.
Kepler nije nikada napustio ideju
o kocki, tetraedru itd., jer je razvio je-
dnu novu udnu teoriju, koja se oi-
to mnogo bolje slagala s injenicama.
Smatrao je da planeti emitiraju neku
vrstu harmonije analogne muzikim
tonovima, gdje bi jakost tona bila
proporcionalna brzini planeta. Upo-
trebljavajui poznatu veliinu staza
planeta, njihovih ekscentriciteta i
128
njihovih perioda, on je dobio sistem
tonova.
Planeti Merkur i Mars imaju pri-
lino veliko podruje tonova, jer su
njihovi ekscentriciteti relativno veliki.
Ovo znai da oni imaju relativno velike
promjene svojih udaljenosti od Sunca,
i zato, prema Kepleru, velike promjene
u svojim brzinama i emisijama tonova.
S druge strane. Venera ima vrlo mali
ekscentricitet, pa se vrlo malo mije-
nja njena udaljenost od Sunca. Zato
Venera emitira isti ton. Naravno, nije
bilo sluaja da su se izraunati tonovi
precizno slagali u frekvenciji s muzi-
kim tonovima koji su ovdje prikazani.
Moe li ovo dolaziti od pogreaka pro-
matranja? Smatramo da su dobiveni
tonovi tono takvi kakvi bi trebalo da
budu na prikladno tempiranoj skali i
da zatim iz ovih unesemo maksimal-
ne i minimalne udaljenosti planeta od
Sunca. Kako se slau rezultati uspo-
reeni s promatranjem? Odgovor je
pokazan u slijedeoj tablici, gdje su
vrijednosti afela (maksimalna udalje-
nost) i perihela (minimalna udaljenost)
usporeeni; prvo je dano po Keplero-
voj harmonijskoj teoriji, a drugo po
stvarnim promatranjima koja je izveo
Tycho Brahe.
harmonija Tycho Brahe
planet
Merkur
Venera
Zemlja
Mars
Jupiter
Satum
afel
0,476
0,726
1,017
1,661
5,464
10,118
perihel
0,308
0,716
0,983
1,384
4,948
8,994
Afel
0,470
0,729
1,018
1,665
5,451
10,052
perihel
0,307
0,719
0,982
1,382
4,949
8,968
Slaganje je zapanjujue dobro - za-
panjujue, jer ideja nema fizikalnog
znaaja.
Sasvim odijeljeno od njegovih
znanstvenih aktivnosti, Keplerov ivot
je vrlo interesantan. Ve smo napo-
menuli udnu kombinaciju sitniavih
razlika do promatranja s najdivljijim
spekulativnim fantazijama. Pravedno
je da se kae kako je Kepler imao da-
leko vei respekt za injenice nego to
ih ima prosjeni uenjak, i da je bio,
takoer, prilino udniji od prosjenog
uenjaka. Ovim znaajnim karakteri-
stikama treba dodati vrlo buran ivot
- skrb za enu, vjersko proganjanje,
obranu majke koja je okrivljena kao
vjetica, i pisanje koje je moglo vrlo
lako biti prva znanstvena fantastina
pria. Ovim kvalitetama je Kepler po-
stao gotovo idealna studija za biografa
pa je o njemu i njegovu radu napisano
mnotvo studija.
129
5. poglavlje TEORIJA GRAVITACIJE
Veliki rad Keplera na stazama pla-
neta bio je izveden tokom prvih pet go-
dina XVII stoljea. Veliki rad Newtona
na teoriji kretanja planeta izveden je
nekih 80 godina kasnije. Golemo po-
druje umnoga rada razdvaja Newto-
na od Keplera, jedno podruje ljudske
misli mnogo vee nego ono koje je raz-
dvajalo Keplera od Ptolemeja.
Sve do Keplera astronomi su sebi
postavljali relativno skroman cilj - da
ispravno opiu kako se kreu planeti.
Oni su bili zadovoljni s geometrijskim
opisivanjem staza planeta. Ali, zato se
planeti kreu po takvim stazama? Po-
sebno, zato se planet kree po takvoj
eliptinoj stazi, a ne po nekoj drugoj
krivulji? Ovo je problem kojeg je New-
ton rijeio u svom najznaajnijem djelu
Principia. Razlika izmeu vrste proble-
ma kojeg je Kepler uzeo kao zadatak,
i vrste problema kojeg je Newton uzeo
kao zadatak, jest razlika izmeu ki-
nematike i dinamike. U kinematici se
jednostavno opisuju staze uzdu kojih
se kreu planeti. U dinamici je cilj da
se protumai zato se tijela gibaju po
svojim stazama.
Dinamika je bila mnogo tea, tako
da ni Grci nisu nainili u njoj bilo ka-
kav napredak. Osnovna je potekoa
davanje precizne definicije za silu. Je-
dan neodreen kvalitativan pojam sile,
naravno, pojavljuje se u svakodne-
vnom ivotu. Rije sila esto upotre-
bljavamo u obinom govoru ali, kada
tono sila djeluje, a kada ne?
Aristotel je dao naoko uvjerljiv
odgovor, ali je bio potpuno kriv. Rekao
je da sila djeluje uvijek kada se tijelo
giba. im sila prestane djelovati, tijelo
se prestane gibati. Prividna istina ovog
zakljuka moe se vidjeti guranjem au-
tomobila po ravnoj cesti. im ga pre-
stanemo gurati, on stane. Ali, kako je s
letom strijele? Aristotel je pretpostavio
da neprekidno gibanje strijele uzroku-
je zrak koji je slijedi straga, gurajui je
konstantno. Ovaj neobian pojam nije
naao potporu u Europi XIII stoljea.
Pretpostavimo da je strelica izbaena
nasuprot vjetru, to tada? Kasnije,
kada su se pojavili topovi, moglo se
postaviti jo jedno pitanje: da li vjetar
takoer gura topovsko tane?
Ovakva pitanja nisu mogla nai
odgovor, sve dok nije doao povoljan
trenutak u XVII stoljeu. Ve smo spo-
menuli iroki ponor izmeu polumi-
stinih predodbi Keplera i fizikalnu
sigurnost uenjaka nekih 70 ili 80 go-
dina kasnije.
Ukoliko se ova velika promjena
moe pripisati jednom ovjeku, to se
mora pripisati Galileu Galileju.
Kada usporedimo rad ova dva o-
vjeka, teko je vjerovati da su Galilei
i Kepler bili suvremenici. Galilei je bio
Sedam godina mlai od Keplera, a ro-
dio se u Pizi 1564. godine. Galilejev rad
je bio u sutini moderan u svom nai-
nu, dok je u mnogim pogledima Kepler
u sutini bio srednjovjekovan. Kepler
je, moe se rei, zakljuio jednu eru,
dok je Galilei otvorio novu eru. Razlika
izmeu ova dva ovjeka pojavila se iz
razlike naina miljenja, koji je dobro
poznat u dananje doba, ali koji nije
tako jednostavno prepoznat poetkom
XVII stoljea. Galilei je bio po svom in-
stinktu eksperimentalni fiziar, dok je
Kepler bio matematiki teoretiar. Ra-
130
Na sljedeoj stranici:
Neto manje od stoljea dijelilo je New-
tonov rad od Keplerovoga, premda su
intelektualne snage rasle u to vrijeme ne-
zadrivim tempom. Galileo Galilei je bio
i n d ih I jeg va t je odel h li m, i p e vi lano i . G j l k p omat XVI toljea koji u trebljava G lilejev dalekozo Gal lejev ad na jih lu dao je tem lje dinamici Upotrebom dalekozora on je ukazao na iroke mogunosti rada
131
132
Gore: Galilejevi crtei Sunevih pjega pri-
kazani u njegovu djelu Delle Macchie Solari.
Desno: Niz fotografija, snimljenih na Mt
Wilsonu 1947, pokazuje kako se uslijed
rotacije Sunca pomiu pjege s jednog
kraja na drugi kraj Suneva diska.
zlika se jasno pokazala u njihovu dra-
nju prema otkriu teleskopa nekog ni-
zozemskog optiara. Galilejeva reakcija
je bila trenutna, pa je odmah konstru-
irao teleskop za sebe, a da nije suvie
razmiljao o nainu njegova djelovanja,
nego je usmjerio svoj instrument u
nebo da pogleda kako izgledaju Sun-
ce, Mjesec, planeti i zvijezde. Kepler,
na drugoj strani, latio se izrade optike
teorije teleskopa; ali ga nije nainio, jer
je bio, kako je sam rekao, nespretan u
takvim stvarima. Razlika je jo mnogo
vea ako uzmemo u obzir da se prije
izuma teleskopa Kepler pridruio kao
asistent Tychu Braheu.
Sve ovo ne govori da je Kepler ma-
nje cijenio promatranja nego Galilei. U
stvari, on ih je vie cijenio. Galilei ne
bi nikad vjerovao u finije promatrake
detalje pomou kojih je Kepler izveo
eliptine staze planeta. Razlika izmeu
teoretiara i eksperimentatora je dale-
ko od toga da bude razlika u stupnju
njihovih odnosa prema promatranjima.
U stvari, sasvim je lako nai teoretiare
koji vie cijene promatranja od samih
promatraa, kao to je Keplerov sluaj.
Razlika je u instinktu. Keplerov instinkt
je bio da sazna kako radi teleskop; Ga-
lilejev je bio da izradi teleskop.
Obje metode pristupaju osnovi za
napredak u znanosti, ali poetkom
XVII stoljea je Galilejeva metoda bila
posebno potrebna. Znanost je postala
zrela za pojavu eksperimentalnog fizi-
ara. Ovo je bilo polje na kojem se na-
predak mogao najlake postii. Keple-
rova razmiljanja o stazama planeta, o
uzrocima njihovih kretanja oko Sunca
i o njihovim relativnim razmacima,
nisu bila korisna, jer tada fizika nije
bila dovoljno razvijena da omogui te-
oretiaru da se uspjeno uhvati uko-
tac s ovim problemima. Zaista, bilo
je potrebno pola stoljea napretka u
fizici prije nego se ovo moglo ostvariti.
Bit e dovoljan jedan primjer. Kepler
je postavio teoriju da je odnos perioda
rotacije Zemlje prema periodu obila-
ska Mjeseca oko Zemlje isti kao odnos
perioda rotacije Sunca prema periodu
ophoda Merkura oko Sunca. Prema
ovoj teoriji, period rotacije Sunca iznosi
oko tri dana. Svojim teleskopom Galilei
je ustanovio da Sunce u stvari ne rotira
za tri dana, nego za 27 dana. Ovo je
odredio promatranjem pjega na Suncu,
koje se gibaju od zapadnog ruba Sunca
prema njegovu istonom rubu, jer se
Sunce vrti oko svoje osi.
(Otkrie pjega na Suncu, usput,
nije prvi objavio Galilei, nego Cristoph
Scheiner. Razlog za to je bio to se Gali-
lei suzdravao objaviti svoja promatra-
nja Sunevih pjega gotovo dvije godi-
ne, vjerojatno zato to je elio da bude
apsolutno siguran da su pjege stvarno
povezane sa Suncem, a ne da su je-
dnostavna mala tijela izmeu Zemlje i
Sunca. Od pamtivijeka su se vrlo veli-
ke pjege morale vidjeti na disku Sunca
prostim okom, tako da teleskopsko ot-
krie Sunevih pjega nije stvarno nji-
hovo prvo otkrie; ali su promatranja
prostim okom uvijek pripisivana pro-
lazima tijela ispred Sunca. U jednom
zapaenom sluaju smatralo se da je
planet Merkur doao izmeu Zemlje i
Sunca.)
Korist koju je Galilei dobio iz svojih
promatranja pjega na Suncu, iznena-
dila je sve njegove suvremenike. Ne
samo da ih je upotrijebio da odredi vri-
jeme rotacije Sunca, nego je ustanovio
da one nisu apsolutno tamne. One su
tamne samo zbog toga to ih usporeu-
jemo sa svijetlim okolnim podrujima
diska Sunca. On je takoer ustanovio
da su pjege ograniene na ekvatorijal-
ni pojas Sunca, jer se rijetko nalaze na
heliografskim irinama veim od 30.
Galilei je ak ustanovio da os rotacije
Sunca nije tono okomita na ravninu
staze Zemlje.
Galilejev ivotni rad i njegov lini
karakter moda se najbolje moe pri-
kazati opisivanjem jednog njegova ek-
sperimenta. Prema Aristotelovoj fizici,
tijela koja padaju imaju teinu, a ona
koja ne padaju, nemaju teinu. Zrak
ne pada pa zato nema teinu. Galilei je
izaao na kraj s ovom stvari na krajnje
jednostavan nain. Mjehur je napunio
zrakom, zaepio ga i izvagao. Zatim ga
je probio, pa je zrak izaao i ponovo
izvagao. Teina kod drugog vaganja je
bila manja nego kod prvog, to je po-
kazalo da je zrak koji je izaao imao te-
inu.
Izgleda jasno, da je Galilei postavio
kao neko pravilo, da je gotovo sve ono
to su prethodne generacije rekle o fi-
zikalnom svijetu bilo neispravno. Nje-
gova tehnika je bila da izabere bilo koje
rasprostranjeno miljenje, da izrazi su-
mnju u njegovu vrijednost i da ispla-
nira eksperiment da ga provjeri. Motiv
za prihvaanje ove tehnike je vjerojatno
bio u tome to se Galilei sigurno rado-
vao okovima i iznenaenjima to su
ih uzrokovala njegova otkria. Jasno je
da je bio mnogo sretniji kad je eksperi-
Scheiner je objavio otkrie Sunevih
pjega prije nego je na njih upozorio
Galilei. Na slici se vidi kako je on dobi-
vao obrnute slike Sunca pomou da-
lekozora na neprozirnom zastoru.
133
ment opovrgao staro ustaljeno shvaa-
nje nego kad ga je potvrdio. Smatralo
se da teka tijela bre padaju na zemlju
nego laka tijela. Galilei je jednostavno
pustio nekoliko tijela raznih teina iz
velike visine pred nosovima svojih ko-
lega. Sva su tijela gotovo istovremeno
udarila u tlo. Neznatne razlike koje su
postojale, Galilei je tono pripisao razli-
itim efektima otpora zraka, kroz koje
prolaze razna tijela.
Jedan eksperiment koji je vjerojatno
zapoeo s motivom "da ismije" samou-
vjerene kolovane ljude oko sebe, do-
veo je Galileja do otkria od najvee va-
nosti, otkria da se sva tijela, koja su
se poela kretati na isti nain, u istom
gravitacionom polju, nastavljaju kre-
tati po identinim stazama, bez obzira
na njihove razliite mase. Ovo je otkri-
e imalo vrlo znaajno mjesto u New-
tonovoj teoriji gravitacije, a oko etiri
stoljea kasnije je bilo kamen temeljac
Einsteinove ope teorije relativnosti.
Galilejeva metoda rada sumnje, ek-
sperimenta i ismijavanja dovela ga je,
prirodno, do krajnje nepopularnosti
ZVJEZDANI GLASNIK
Otkrivi velike, neobine i izvanredne
prizore, koji izazivaju potovanje
svakog ovjeka, a osobito filozofa
astronoma,
pomou dalekozora
koji je sam nedavno izmislio,
Galileo Galilei
patricij firentinski
profesor matematike na sveuilitu
u Padovi,
na povrini Mjeseca, kod bezbrojnih
zvijezda stajaica, kod maglica i
etiriju gornjih planeta
koji se polagano okreu oko Jupitera
na raznim daljinama i periodima za
koje nitko prije nije znao od autora,
koji ih je nedavno opisao i odluio
da im dade ime
Mediejske zvijezde
Venecija 1610
Naslovna strana, s prijevodom Galilejeva Sidereus
Nuncius. Objavljeno 1610. godine, najavljuje prvi utje-
caj teleskopa na istraivanje neba,
meu njegovim kolegama na sveuilitu
u Padovi, ali je zato bio vrlo popularan
meu studentima. Dok su njegove ko-
lege mogle skucati neto vie od kvoru-
ma studenata na predavanjima, Galilei
je predavao pred najveim moguim
auditorijem. Ovo bi bilo dovoljno da se
u sveuilinoj atmosferi steknu mnogi
neprijatelji, tavie, sve da je Galilei bio
prijazan i trpeljiv, a on nije bio ni jedno
ni drugo. On je bio otvoren i poten, ra-
zdraljiv i podrugljiv, a iznad svega nije
mogao trpjeti glupane.
Kada je Galilei primio vijesti o izu-
mu teleskopa, on je vjerojatno osjetio
mogunost izlaza iz napete atmosfere
na sveuilitu u Padovi na iri ivot
izvan ove sredine. On je uperio svoj
prvi jednostavni instrument ne samo
na Sunce nego, takoer, i na Mjesec,
planete i zvijezde. On jeustanovio da
Mjesec nema glatku povrinu, kako su
uvjeravali filozofi. Tamo ima planina i
dolina, kao i ovdje na Zemlji, a naroi-
to se zapaaju kruni bedemi kratera.
On je vidio sjene to ih planine i krateri
bacaju osvijetljeni Suncem, a pomou
134
njih je bio u mogunosti da izrauna
visine planina i da pokae kako se one
mogu usporediti s ovima na Zemlji. On
je ustanovio da planet Jupiter ima eti-
ri mala satelita, koji se gibaju po staza-
ma oko centralnog masivnog planeta,
isto onako kako se planeti gibaju po
stazama oko Sunca. On je ustanovio
da Venera pokazuje faze ili mijene po-
put Mjeseca.
Ova su otkria bila objavljena u
Knjizi Sidereus Nuncius, koja je izdana
u Veneciji u oujku 1610. godine. Knji-
ga je izazvala veliku senzaciju. Ona je
Galileja podigla iz prilino uskogrudne
atmosfere sveuilinog ivota do polo-
aja gdje je mogao govoriti na jednakoj
nozi ili gotovo jednakoj s knezovima i
Kardinalima, a od kojih je on mogao
zatraiti, a i dobiti, brojne audijencije
s papom. Iste godine, u kojoj je knjiga
objavljena, preselio se u Firencu, gdje
je predavao darovitim sluaocima iz
svih dijelova Europe.
Jedna interesantna ideja, koju je
Galilei razvio u to vrijeme, nastala je
135
iz njegovih promatranja satelita Jupi-
tera. Poloaji ovih satelita se mijenja-
ju iz dana u dan zbog njihova kretanja
oko Jupitera. Galilei je smatrao da se
njihovi poloaji mogu unaprijed izrau-
nati, kao to se unaprijed mogu izra-
unati poloaji planeta koji se gibaju
oko Sunca. Budui da je Jupiter tako
daleko od Zemlje, pogledi na satelite bi
bili isti iz svih dijelova Zemlje. Zato se,
s bilo kojeg dijela Zemlje, moe izmjeri-
ti vrijeme opaenog rasporeda satelita
i usporediti ga s predvienim poloaji-
ma satelita u katalogu, to omoguava
odreivanje geografske duine. Zami-
sao je bila dobra. Potpun uspjeh ovisi
o tome da li su budui poloaji satelita
izraunati s dovoljnom preciznou.
Problem je bio upuen Kepleru, koji je
doao do zakljuka da se to ne moe
postii. Galilei se s tim nije sloio, ali
se ovdje radi o teorijskom problemu,
a ne o promatrakom problemu, pa je
Keplerovo miljenje bilo ispravno.
Galilei je bio silno impresioniran
estim vezama izmeu svojih teleskop-
Ove stranice iz Galilejeve knjiice pokazuju mnogo "novih" zvijezda koje je otkrio
prvi teleskop. Prije 1610. pojas i tit Oriona (lijevo) bio je poznat kao grupa od samo
devet zvijezda, Plejade (Vlaii), desno, kao grupa od samo sedam zvijezda. Nalije-
vo je kopija jednog Galilejeva teleskopa.
skih promatranja i Kopernikove teorije
o kretanju planeta. Takvi sluajevi su
bili sistem Jupiterovih satelita i faze
Venere. Osim toga, Galilejev eksperi-
mentalni rad je pokazao kako su bili
potpuno bez temelja prethodni prigo-
vori o kretanju Zemlje - prigovor koji bi
takvo kretanje pokazao padanjem tije-
la, na primjer, Tycho Brane je vjerovao
da bi se, ako se teko tijelo baci s tor-
nja, morao uoiti efekt ako se Zemlja
kree. Galilei je odbacio ovaj prigovor i
upozorio da se ne javlja takav efekt ako
je tijelo baeno s jarbola broda koji se
kree po glatkoj povrini vode. (U stva-
ri, kretanje Zemlje e prouzroiti vrlo
mali efekt na putanju tijela koje pada,
pa je ovaj efekt premali da bi se zamije-
tio poetkom XVII stoljea. To se javlja
iz injenice da se Zemlja vrti, tako da
se toka na povrini Zemlje ne pomie
pravocrtno, nego po zakrivljenoj stazi.)
Ovdje je Galilei naao klicu za jo je-
dno veliko fizikalno otkrie, da jedno-
liko pravocrtno kretanje laboratorija
nema uinka na dogaaje koji se zbi-
vaju unutar laboratorija. Ovo je kamen
temeljac specijalne teorije relativnosti.
Fiziar i danas upotrebljava Galilejev
sistem referencije, a predstavlja ga sva-
ki jednoliko gibajui laboratorij.
Sa svoga novog visokog poloaja
Galilei je sebi postavio zadatak da uve-
de Kopernikov sustav u Italiji i time
u cijelom katolikom svijetu. Njegov
neuspjeh da to postigne je predobro
poznat, pa nije potrebno da se ovdje
posebno opie. Meutim, on je dobro
zapoeo, osjetivi kolebanje u Crkvi. Na
jednoj strani su zdrav razum i racional-
nost ukazivali na prihvaanje Koper-
nikova sustava, ali je na drugoj strani
gotovo sigurno da je protestantska re-
formacija ukazala papskim podrujima
da je potrebna odluna obrana Crkve
i njenih dogmi ukoliko se eli zadra-
ti jedinstvo. Ovo je takoer zahtijevalo
odbacivanje Kopernikove teorije. Imam
utisak da je Crkva sa aljenjem prihva-
tila ovaj zakljuak, ali Galilei, koji je bio
uenjak, nije uope mogao prihvatiti
takav zakljuak. On je vjerovao da se
poloaj nikad ne moe oslabiti prihva-
anjem istine, to je dovelo do poetka
njegove nesretne borbe.
U poetku su ga prijateljski opo-
minjali da ne ui i ne zastupa ideju o
kretanju Zemlje; bio je slobodan da to
smatra hipotezom, ali nije smio rei da
se Zemlja stvarno kree. Deset godina
se Galilei zgraao nad ovim ogranie-
njem. Zatim, kada mu je bilo gotovo
60 godina, bio je izabran novi papa,
Urban VIII, koji je, kao kardinal Bar-
berini, bio prema njemu prijateljski
naklonjen. Galilei je odmah otiao u
Rim i u nizu sastanaka s papom zala-
gao se za prihvaanje Kopernikove te-
orije. Papa je istaknuo da Kopernikova
doktrina nije slubeno proglaena kri-
vovjernom; nju Crkva smatra nepotvr-
enom. Ovo je ponukalo Galileja da se
vrati u Firencu i da se da na posao,
kako bi je dokazao. To je pokuao u
svojoj glasovitoj knjizi Dialogo.
U stvari, Galilei nije imao uope
nikakav dokaz. Ve smo napomenuli
u prethodnom poglavlju da je teorija
Tycha Brahea, po kojoj se svi planeti
osim Zemlje gibaju oko Sunca, a samo
se Sunce giba oko Zemlje, stvarno po-
tpuno ekvivalentna, ukoliko se odnosi
na prividna kretanja planeta, Koper-
nikovoj teoriji. Dokaz za Kopernikovu
teoriju se moe dati, ali ne onako kako
je to iznio Galilei. U slijedeem pogla-
vlju doi emo do znaenja Bradleyjeva
otkria aberacije. Ovo zahtijeva da pri-
hvatimo Kopernikovu sliku, a ne Tyc-
hovu sliku. (Prema teoriji relativnosti
je, naravno, uvijek mogue smatrati da
Zemlja miruje pod uvjetom da napusti-
mo obinu euklidsku geometriju. Ali,
ako ostanemo vjerni euklidskoj geo-
metriji, tada moemo pokazati pomou
aberacije da se Zemlja mora gibati oko
Sunca, a ne vice versa.)
Galilei je bio tako impresioniran
jednostavnou i finoom Koperniko-
ve slike usporeujui je sa sloeno-
136
u Ptolemejeve slike, da je emotivno
osjeao kako ona mora biti istinita; a
u odsutnosti uvjerljivog fizikalnog ar-
gumenta, njegova metoda diskusije je
stvarno iznosila malo vie od ismija-
vanja kompliciranosti Ptolemejeva su-
stava. Bilo je prirodno da e se Crkva
suprotstaviti ovom ruganju. Nasuprot
tome, Galilei je potpuno krivo prosudio
razloge koji su tada djelovali na odlu-
ke Crkve. Kada se pojavilo prvo izda-
nje knjige Dialogo, bilo je primljeno s
opim odobravanjem. Podupirali su ga
isusovci i papin tajnik na isti nain kao
to su ga podupirali iri krugovi koji su
mogli procijeniti zdrav razum na kojem
je bazirana cijela diskusija. Ali je situa-
cija bila takva da zdrav razum u to vri-
jeme nije odgovarao politici Crkve. Me-
utim, Galilei je napisao svoju knjigu u
potpuno nekompromisnom stilu. Zato
se takva situacija nije mogla ignorirati.
Za Galileja je bila srea da je njegov
sluaj ispitivala posebna komisija, a ne
Sveti oficij, no na njegovu nesreu bilo
mu je urueno upozorenje sedamna-
est godina ranije, koje je bilo slubeno
uvedeno u zapisnik. Sada, na njegovo
zaprepatenje, ovo je navedeno pro-
tiv njega. Naravno, bilo je jasno da se
nije mogao logiki braniti, osim da u
takvim sluajevima porekne autoritet
Crkve. Uvjeravao je kako njegova knji-
ga ne zastupa ideju da se Zemlja kree.
Sasvim je vjerojatno uvidio, ispitujui
ponovo svoje vlastite argumente, da oni
stvarno ne dokazuju kretanje Zemlje, a
to mu je, moda, sugeriralo da postavi
obrambenu liniju. Ali, njegova je knji-
ga bila tako jasno napisana s emoci-
onalnom naklonou za Kopernikovu
teoriju, da je takva obrana imala malo
izgleda za uspjeh, pa je Galilei bio oso-
bno upozoren na to. Pred njim se nala
samo alternativa, ako je elio da izbje-
gne muenje, osudu i smrt, da prizna
pogreku i trai milost, a openito je
poznato da je on tako i postupio.
Mnogo je bilo napisano i za i pro-
tiv Galileja zbog ovakve njegove odlu-
ke. Meni se ini da svi oni koji nikada
nisu bili ugroeni neposrednim mue-
njem, nisu u stanju da procijene si-
tuaciju. Uostalom, sumnjivo je bi li se
ita ostvarilo uzimanjem muenikog
puta, puta koji je uzeo Giordano Bru-
no nekoliko godina ranije.
Moemo procijeniti Brunove kva-
litete usporeujui neke od njegovih
ideja s onima Keplera. Kepler je vje-
rovao da su sve zvijezde ograniene
na jedan udaljeni omota, koji je de-
Na dan 7. sijenja 1610. Jupiter se vidio u mom te-
leskopu sa tri zvijezde ovako: istok * * 0 * zapad.
Oni se nisu mogli vidjeti bez teleskopa. Na dan 8.
sijenja bili su ovako 0* * *
Oni su zato bili direktni, a ne retrogradni, kako je
prethodno izraunano. Na dan 9. sijenja bilo je
oblano. Desetoga sam ih ponovo vidio ovako: *
* 0. Najzapadniji je izgledao da e okultirati. Na
dan 11. sijenja oni su bili postavljeni ovako: * * 0,
a najblia zvijezda Jupiteru bila je pola veliine od
druge i pribliavala joj se. Drugih noi one su se
pojavljivale jednake veliine i udaljenosti.
Iz ovoga proizlazi da postoje 3 lutajue zvijezde
oko Jupitera, prethodno nevidljive za svakoga.
Nie je stranica iz biljenice, koju
je Galilei napisao o satelitima Ju-
pitera. Gore je prijevod nekoliko
prvih redaka.
Naslovna stranica prvog izdanja Dialogo,
koja predstavlja Aristotela, Ptolemeja
Kopernika. U ovom radu on se vratio
na Kopernikovu teoriju i tako doao u
sukob s Crkvom.
Godine 1600. Giordano Bruno je
umro muenikom smru, odbijajui
da odbaci svoje heretike poglede na
svemir.
beo samo tri kilometra, dok je Bruno
smatrao da su one tijela kao Sunce i
da se zato nalaze u enormnoj udalje-
nosti od nas. Ovaj pojam je proirio do
neizmjernosti, smatrajui da prostor
moe biti neizmjeran, a da svemir moe
biti vjean, bez poetka i kraja. Ovakve
ideje, koje su znaajne za nae doba,
dovele su ga na lomau. Spaljen je u
Rimu 1600. godine. Njegova posljednja
izjava na sudskom procesu bila je: "Ja
oekujem vau osudu s manje straha
nego vi. Doi e vrijeme kada e svi
vidjeti ono to ja vidim." To vrijeme je
zaista dolo, ali je Brunovo muenitvo
vjerojatno malo tome pridonijelo. Moe
se takoer rei da bi racionalni nain
miljenja trebao biti u mogunosti da
sam trijumfira, bez potrebe za mue-
nitvom. Muenitvo sadri suprotsta-
vljanje emocije emociji, a to nije suti-
na racionalnog miljenja.
Posljedica sudskog procesa je bila
da je Galilei bio primoran odrei se Ko-
pernikove doktrine te je bio stavljen u
kuni pritvor u svojoj ladanjskoj kui
blizu Firence do kraja ivota. Primao je
posjetioce, pa su mnogi ljudi iz raznih
mjesta hodoastili da ga vide. Oslijepio
je u posljednjoj godini svoje osmogodi-
nje konfirmacije, ali je njegov ispitiva-
ki duh ostao zdrav.
Moe se rei, a to je najznaajnije od
svega, da je Galilejeva ivotna povijest
zapoela, a ne zavrila s razdobljem
njegova kunog pritvora. Da je Crkva
prihvatila njegov Dialogo, Galilei bi bio
spominjan u povijesti kao izvanredan
uenjak, iako ne kao jedan od najveih.
Utemeljio je eksperimentalnu metodu,
ali je nije prvi uveo; drugi su prije njega
koristili eksperimente da ispitaju ideje.
On je nainio vana astronomska ot-
kria, ali su ona bila kvalitativne vrste
i nisu predstavljala mnotvo preciznih
podataka na kojima bi se mogle bazirati
teorije, kao to su bila promatranja Tyc-
ha Brahea. Galilei nije stvarno izumio
teleskop, premda mu je svojim proma-
tranjima dao odluan motiv za njegov
138
razvoj kao naunog instrumenta. On
je, takoer, preutio veliko Keplerovo
otkrie eliptinih staza planeta. Istina
je da su Tycho Braheova promatranja
bila na raspolaganju samo Kepleru, ali
da je i Galilei imao pristup do njih, go-
tovo je sigurno da on ne bi bio ovjek
koji bi se latio sitniavog, zamornog ra-
"Ja, Galileo, sin pokojnog Vincenza Galileja iz
Firence, u svojoj 70. godini, lino pristupivi pred
sud i na koljenima pred vama, najuzorniji i najpre-
asniji kardinali, glavni inkvizitori u cijelom kran-
skom svijetu protiv krivovjerne izopaenosti, imaju-
i pred svojim oima nepovrediva Evanelja, koja
dodirujem svojim rukama, zaklinjem se da sam
uvijek vjerovao, vjerujem sada i s bojom pomoi
u vjerovati i ubudue u sve ono to vjeruje, to
propovijeda i nauava Sveta katolika i apostolska
crkva. Ali, premda mi je ova Sveta inkvizicija su-
dbeno naredila da potpuno napustim lano milje-
nje da je Sunce sredite svijeta i da se ne kree,
a Zemlja da nije sredite svijeta i da se kree, da
ne podravam, ne branim i ne nauavam na bilo
koji nain, ni usmeno ni pismeno, spomenutu la-
nu znanost i, nakon to mi je bilo reeno da je ta
znanost u protivnosti sa Sv. pismom, ja sam napi-
sao i tampao knjigu u kojoj sam se bavio tom ve
odbaenom naukom i navodio razloge s mnogo
argumenata njoj u prilog, a da nisam donio nika-
kvo rjeenje, i bio sam smatran vrlo sumnjivim s
krivovjerja, tj. da sam drao i vjerovao da je Sunce
sredite svijeta i nepomino, a da Zemlja nije sre-
dite i da se kree.
Zato, elei da uklonim iz pameti vaih uzoritosti i
svakog vjernog kranina tu snanu sumnju, koju
sam ispravno shvatio, iskrenim srcem i nehinjenim
uvjerenjem odriem se, proklinjem i mrzim spome-
nute zablude i krivovjerje, te openito svaku i bilo
k oju drugu zabludu, krivovjerje i sektu protivnu Sv.
crkvi. Zaklinjem se da ubudue neu nikada vie
ni rei ni tvrditi, usmeno ili pismeno, takve stvari
zbog kojih bi na mene mogla pasti slina sumnja;
ali ukoliko budem upoznao nekog krivovjernika,
prijavit u ga ovom Svetom uredu ili, tonije, inkvi-
zitoru ili ordinariusu onoga mjesta u kojem se bu-
--- naiazio. Prisiem, takoer, i obeavam da u
vriti i drati se u potpunosti svih pokora koje su mi
bile ili e mi biti nametnute od ovog Svetog ureda.
Ukoliko se ogrijeim o bilo koje od mojih navedenih
obeanja i zakletvi (a to ne dao Bog), podvrgavam
se svim pokorama i kaznama, to ih nalau i propi-
suju sveta pravila i drugi opi i posebni propisi, koji
su donijeti i proglaeni protiv slinih delikvenata.
Tako mi Bog pomogao i ova Sveta evanelja koja.."
Galilei se odluio za opoziv. Nadesno je dio doku-
menta u kojem se on pod prisegom i prokletstvom
odrekao svojih krivih uvjerenja, a dolje je prijevod
tog dokumenta. Kako god gledali na Galilejevu
odluku, sumnjivo je da li je on mogao postii mno-
go muenitvom. Javno opozivanje mu je dalo
osam godina ivota koje je iskoristio za polaganje
temelja dinamike.
139
unanja koje je proveo Kepler. Galilei
je, zaista, nainio dva velika otkria u
zametku - relativnost uniformnog gi-
banja i injenicu da tijela koja zaponu
gibanja na slian nain u istom gravi-
tacionom polju imaju identine staze;
ali vanost ovih dvaju otkria nije bila
odmah jasna. Oni bi bili vjerojatno
zaboravljeni i ponovo otkriveni nekog
kasnijeg datuma, osim posljednjeg go-
lemog otkria do kojeg je Galilei doao
tokom kunog pritvora.
Galilei se uvijek zanimao za njihalo.
U Padovi, kao mladi, otkrio je da je vri-
jeme koje je potrebno njihalu za jedan
potpun njihaj, neovisno o kutu njiha-
ja, pod pretpostavkom da je kut mali.
To mu je ukazalo da njihalo moe dati
odlinu metodu za mjerenje vremena.
Meutim, na nesreu, amplitude njiha-
la postajale su postepeno manje i ma-
nje zbog zranog otpora, pa Galilei nije
mogao nai zadovoljavajui nain odr-
avanja njihanja njihala prema ovom
otporu. Zamislio je njihanje njihala u
vakuumu, ali je to bilo izvan podruja
njegove eksperimentalne tehnike, a
problem odranja njihanja njihala nije
bio rijeen na jednostavan nain sve do
nekih 70 godina kasnije, to je uinio
Hooke u Engleskoj.
Sada, u svojim posljednjim godina-
ma, Galilei je ponovo posvetio panju
njihalu. On je uoio da je samo onda
visina koju uteg dosegne uvijek ista,
ako brzina utega njihala na najniem
dijelu ostane nepromijenjena, bez
obzira na duinu page koja je bila pri-
vrena na nepominu toku. Na pri-
mjer, ako je uhvatio pagu u nekoj to-
Galilei je ustanovio da na visinu do
koje se uteg popne ne utjee promje-
na duine konopca ako brzina utega
njihala kod dna njegova njihaja osta-
ne nepromijenjena. Ovo navodi da
vladanje utega ne ovisi o postojanju
140
ki izmeu nepomine toke i utega u
trenutku kada paga doe u vertikal-
ni poloaj, uteg bi dosegao istu visinu.
Ovo je pokazalo da je kretanje utega
njihala amo-tamo bilo stvarno sasvim
nezavisno od page. Kugla, koja se ko-
trlja naprijed i natrag, a da se ne sklize
unutar zdjele, koja ima oblik kuglinog
odsjeka, imat e potpuno isto svoj-
stvo. To e rei, da bi se ona kotrljala
naprijed i natrag, doseui uvijek istu
visinu sve dok trenje i otpor zraka po-
stepeno ne oslabe gibanje.
Pretpostavimo sada da zdjela nije
nainjena kao dio unutarnje povrine
kugle; pretpostavimo da je strmija na
jednoj strani. Da li e lopta dosei istu
visinu na obadvije sirane? Galilei je na-
ao da e se to ostvariti. Zamislimo za
trenutak samo manje strmiju stranu.
Ako nainimo da ova strana bude jo
manje strma, lopta e nastavili da dosi-
e istu visinu kao prije, ali e zbog sma-
njene strmine stvarna udaljenost biti
vea nego prije. Ako nastavimo smanji-
vati strminu, lopta e se kotrljati sve
dalje i dalje u horizontalnom znaenju
prije nego postigne odgovarajuu visi-
nu. to e se dogoditi ako smanjenje
strmosti dosegne nulu? Odgovor je, da
e se lopta kotrljati beskonano, uvijek
pokuavajui da dosegne odgovarajuu
visinu koju, naravno, nee biti u mogu-
nosti da dosegne.
Posljednja je karika u lancu razmi-
ljanja, koju je Galilei smislio, da se
izgubi iz vida zdjela i da se upita, to
e se dogoditi ako pustimo da se kugla
kotrlja po horizontalnoj ploi. U stvari,
uvjeti su isti kao prije, tako da e se
lopta kotrljati beskonano. Na kraju
je potrebno objanjenje. U svakodne-
vnom ivotu moemo zamislili hori-
zontalnu plou u kojoj je privlaenje
gravitacionog polja Zemlje u svakoj to-
ki okomito na plou. Ali, ovo oito vri-
jedi samo ako je ploa vrlo ograniene
veliine. Ne moemo uzeti u obzir uda-
ljenosti na ploi koje bi bile usporedive
s polumjerom Zemlje, inae vie ne bi
vrijedilo da je gravitaciona sila okomi-
ta u svakoj toki na ploi. Prema tome
Galilejev rezultat obuhvaa samo plo-
u ograniene veliine u odnosu pre-
ma kojoj se zakrivljenost Zemlje moe
zanemariti. Ali, osnovna toka je bila
nainjena. Dok su sve sile normalne
na plou - okomite na nju - lopta e
se kotrljati bez kraja.
Ve smo uklonili njihalo i zdjelu iz
problema. Sada moemo ukloniti Ze-
mlju i razmotriti apstraktnu plou po
kojoj se kotrlja lopta. Ukoliko ne djelu-
ju sile na loptu u smjeru njenog kreta-
nja, ukoliko uope nema sila ili ukoli-
ko ima sila koje samo djeluju okomilo
na plou, lopta e se kotrljati bez kra-
ja; a brzina e joj biti konstantna. Za-
dnji stupanj apstrakcije je uklanjanje
ploe. Razmotrimo esticu, koju zami-
slimo u podruju prostora gdje uope
nema sila. to e se dogoditi? estica
e se i dalje kretati s jednolikom brzi-
nom i po svom prvotnom smjeru.
Napomenimo razvojne stadije apstra-
kcije do koje smo stigli kod ovog rezul-
tata. Poeli smo s njihalom, zatim smo
uklonili pagu i zamijenili je zdjelom, a
nakon toga smo zamijenili zdjelu hori-
zontalnom ploom. Zatim smo uklonili
Zemlju da konano uklonimo i plou.
Ovo na kraju daje zakljuak da se tijelo
na koje ne djeluje sila giba konstantnom
brzinom i konstantnim smjerom.
Iz ovoga moemo lako dati odgovor
na pitanje koje je bilo postavljeno go-
tovo na poetku ovog poglavlja: kada
djeluje sila na tijelo? Odgovor je: uvi-
jek kada se tijelo ne giba konstantnom
brzinom i pravocrtno. Ovo definira pri-
sustvo sile. Stupnjem, za koji kretanje
tijela odstupa od konstantnosti, mjeri
se sila koja djeluje na tijelo. Ovo veli-
ko otkrie Galileja u vrijeme njegova
kunog pritvora, bilo je otkrie koje
je svijet ekao dvije tisue godina. Od
tada pa na dalje znanost o dinamici
napredovala je vratolomnom brzinom.
Razlog zato se trebalo tako dugo
ekati na oito jednostavan rezultat je
u tome, to u prirodi ne vidimo pra-
vocrtna kretanja tijela. A to je zato to
na sva tijela koja vidimo djeluju sile,
pa tijela ili miruju ili se kreu. Ako
prestane gurati svoj auto, on e stati,
ali sile jo uvijek djeluju na njega. Ovo
nam danas izgleda razumljivo, ali to
nije uope bilo razumljivo sve do Gali-
lejeva otkria. A sve dok se nije moglo
definirati stanje u kojem je sila jedna-
ka nuli ili stanje u kojem sila ne djelu-
je, nije bilo mogue definirati i mjeriti
sile na bilo kakav kvantitativni nain.
Zato je bilo nemogue doi do bilo ka-
kvog logikog sistema dinamike.
Galilei je takoer ispravno ocije-
nio vanost Kopernikova izlaganja,
ne samo za znanost nego, takoer, za
Italiju i cijeli katoliki svijet. Svojom
presudom Crkva je zaista zaustavila
napredak znanosti tamo gdje je bila
dovoljno jaka da nametne svoje odlu-
ke; a s propadanjem znanosti nije se
mogao slijediti brzi razvitak tehnologi-
je XVII i XVIII stoljea. Zato su Italija
i panjolska, koje su do tada odigrale
znaajnu ulogu u proirivanju polja
ovjekova saznanja, postale slabe i
nazadne. Razvitak znanosti je u veli-
koj mjeri prenesen na protestantske
zemlje (Francuska je bila iznimka, jer
u njoj katolicizam nije imao potpunu
vlast). Iz ovog razloga nalazimo veliki
znanstveni razvitak ne u Italiji, koja je
do tada bila centar intelektualnog ra-
zvoja, nego na udaljenom otoku izvan
kontinentalne Europe, u Engleskoj.
Kugla, koja se kotrlja bez sklizanja u zdjeli,
vlada se na isti nain. Meutim, stranice
zdjela se razlikuju u nagnutosti, ali e ku-
gla uvijek pokuati da dosegne istu visinu
na obje strane. Ako jedna "stranica" po-
stane horizontalna, kugla se kotrlja neo-
granieno u istom smjeru.
Prije nego prijeemo na Newtonovu
revoluciju, bit e dobro da razmotrimo
vaan korak koji je ostvario Huygens.
Upravo smo vidjeli da se sila koja dje-
luje na tijelo mjeri stupnjem za koje
tijelo odstupi od pravocrtnog kretanja
i stalne brzine. Razmotrimo poseban
sluaj kada se tijelo kree po krugu.
Kakva sila djeluje na njega? Vrlo je-
dnostavan pokus omoguuje nam da
se uhvatimo s problemom. Privrsti
teki uteg na jedan kraj page, pa za-
vrti uteg da opisuje krug, tako da dru-
gi kraj page predstavlja centar kruga.
Ovdje imamo tijelo koje se kree po
krugu pod utjecajem sile koja se pre-
nosi po pagi. Napeta paga moe pre-
nositi silu samo po njenoj duini, a ne
popreno. Zato u bilo kojem trenutku
sila koja djeluje na uteg mora uvijek
biti usmjerena du page, a to znai,
prema centru kruga.
Huygens je ustanovio da se veliina
sile poveava s kvadratom brzine utega,
a da se smanjuje obrnuto s duinom
page. Osim toga, ako se koliina mate-
rijala u utegu promijeni, proporcional-
no se promijeni i sila. Ako, na primjer,
imamo dvostruku koliinu materijala
u utegu, tada e biti potrebna dvaput
vea sila nego je prethodno bila, ako
elimo imati kretanje po krugu istog
polumjera i iste brzine. Uzimajui ova
tri rezultata zajedno, sila se moe na-
pisali kao m V
2
r, gdje je V brzina utega
po krugu, r polumjer kruga, a m kolii-
na materijala u utegu.
Sila koja djeluje na tijelo izmje-
rena je stupnjem kojim se tijelo
odvoji od kretanja u pravcu kod
stalne brzine. Huygens je (gore)
otkrio kako da se izmjeri sila koja
je potrebna da odrava kretanje
tijela u krugu. Posve je isto da li
se sila prenosi uz konopac ili, po-
put gravitacije, kroz prostor.
Pravilo: sila je jednaka masi tijela
pomnoena kvadratom njene
brzine podijeljene s polumje-
rom kruga.
142
to se dogodi ako odstranimo pagu
i postavimo jako masivno tijelo u cen-
tru kruga? Ukoliko masivno centralno
tijelo privlai uteg prema sebi silom F
koja je jednaka m V2 r, uteg e se na-
staviti gibati oko centralnog tijela, koje
ga privlai, tono onako kako se gibao
kad je bio privren za kraj page.
Sila F, koju od sada deklariramo kao
gravitaciona sila, preuzima napetost
koja je prethodno nastala u pagi.
Jednadbi F = m V2 r moemo do-
dati drugu jednadbu. Duina ophoda
kruga, kojeg je opisivao uteg, jest 2rpi,
a vrijeme, koje je potrebno da se uteg
jedanput okrene oko kruga je 2rpi V.
Ako nazovemo ovu duinu vremena
periodom P, moemo pisati P = 2rpi V.
Iz ove dvije jednadbe moemo izvesti
treu jednadbu, u kojoj je brzina V
eliminirana. Ova se jednadba moe
napisati u obliku P = 4r mpi2 F.
Uzmimo u obzir trei Keplerov za-
kon, da je kvadrat od P proporciona-
lan kubusu od r. Vidimo, da veliina
F, sila gravitacije, mora bili proporci-
onalna sa 1 r
2
. Ako takoer uzmemo
u obzir Galilejev rezultat da staza tije-
la koje se giba u gravitacionom polju
ne ovisi o masi tijela nego o poetnom
uvjetu, vidimo da period P ne moe
ovisiti o masi m utega. Zbog toga sama
sila mora sadravati faktor m. Kombi-
nirajui ova dva uvjeta, moemo pisati
F = A m r
2
, gdje veliina A moe sadr-
avati jo neke neodreene faktore.
Sada razmotrimo gravitacionu silu
izmeu dvije jednake estice - gdje ne-
mamo sluaj dvaju tijela vrlo razliitih
masa, nego sluaj dviju estica uspo-
redive mase. Neka su njihove mase m
1
i m
2
, a razmak izmeu njih neka je r. Iz
onoga to smo do sada rekli, gravita-
ciona sila, koja se oituje djelovanjem
m
1
na m
2
moe se napisati A x m
2
: r
2
ili A m
2
r
2
. Ako sada postavimo razbo-
rit uvjet da se i m
1
i m
2
moraju pojaviti
u izrazu za F s jednakim znaenjima,
tada A mora sadravati faktor m
l
. Ovo
e rei da se A moe napisati kao pro-
dukt G + m
1
pa izraz za F sada popri-
ma oblik G x m
1
x m
2
: r
2
, gdje veliina
G osigurava da se ukljui bilo koji jo
neodreeni faktor.
Vratimo se formuli za P
2
za sluaj
centralnog tijela s velikom masom.
Neka je m masa utega, a M masa cen-
tralnog tijela. Iz onoga to smo do sada
rekli sila F je jednaka G x m M x r
2
.
Ubacivanjem ovoga u izraz za P
2
, dobi-
je se P
2
= 4r
3
pi
2
G M. Ovo je sada trei
Keplerov zakon primjenjiv za plane-
te koji se kreu po krunim stazama.
On je takoer priblino toan za pra-
ve planete koji se gibaju po ne sasvim
krunim stazama. On e, takoer, po-
sluiti za satelite planeta - na primjer,
za sluaj Mjeseca.
Oito je, ako su veliine P i r odreene
promatranjima za pojedini sluaj, da se
moe izraunati produkt G x M iz gornje
jednadbe. A ako na neki nain odredi-
mo veliinu G, tada se masa M, centra
privlaenja, moe odmah dobiti. Pretpo-
stavimo na trenutak da je G poznato pa
razmotrimo odreivanje P i r za planete.
143
Period P je bio, naravno, poznat s
dobrom tonou jo u doba Grka. S
relativno visokom tonou je bio po-
znat Tychu Braheu, ali je bio poznat
samo odnos polumjera staza planeta,
a ne njihove apsolutne vrijednosti koje
su predstavljene u naoj jednadbi sa
r. Vidjeli smo u treem poglavlju da je
Aristarhovo odreivanje udaljenosti
Sunca, premda znaajni korak za ovo
vrijeme, dalo rezultat koji je bio daleko
premalen. Kepler je uoio ovu injeni-
cu, ali je i njegova vrijednost premala.
Ona je iznosila oko 24 milijuna kilome-
tara, dok je stvarna vrijednost oko 150
milijuna kilometara. Mora se rei. me-
utim, da je Kepler dao ovu vrijednost
kao najniu granicu. On je rekao da
Sunce mora biti najmanje udaljeno 24
milijuna kilometara.
Prvu dovoljno tonu procjenu prave
skale Suneva sustava dobili su lano-
vi francuske Akademije znanosti, koju
je osnovao Ljudevit XIV sredinom XVII
stoljea. Oni su odredili udaljenost
Marsa jednostavnom triangulacijom,
gdje je jedna od strana trokuta bila
udaljenost izmeu Pariza i Cayennea.
Udaljenost izmeu dva grada je bila
odreena mjerenjem smjerova Marsa
sa svakog kraja bazne linije tono u
istom trenutku. Zatim je bilo jednosta-
vno trigonometrijskim putem odrediti
udaljenost od Marsa do Zemlje. Meto-
da nije mogla dati sasvim toan odgo-
vor, jer je udaljenost izmeu Pariza i
Cayennea bila vrlo mala u usporedbi
144
s udaljenosti Marsa. Ipak je dobivena
vrijednost bila tona unutar 10%.
Napiimo sada ponovo jednadbu
koja povezuje P, r i M u obliku G M =
4r
3
pi
2
P
2
. Poznavajui r i P, moe se izra-
unati desna strana ove jednadbe, pa
se zato produkt G x M moe odrediti.
Prema tome, ako je G poznat, masa M
Sunca se lako dobiva. Veliina G nije
bila poznata u XVII stoljeu, tako da
je u to vrijeme bio poznat samo pro-
dukt G x M. Ali je bilo mogue izvesti
iz sluaja Zemlja i Mjesec potpuno isti
argument. U naoj jednadbi sada M
predstavlja masu Zemlje; P predstavlja
period ophoda Mjeseca oko Zemlje; a
r predstavlja polumjer staze Mjeseca.
Period P je poznat, a odreivanje r je
mnogo lake nego je to bilo za sluaj
planeta. Jo je Hiparhu r bio poznat s
tonou unutar 1%. Tako se produkt
G x M mogao odrediti za sluaj Zemlje.
Ako je, sada, veliina G ista u oba slu-
aja, tada jednostavno podijelimo pro-
dukt G x M za Sunce s produktom G
x M za Zemlju, ponitava se nepoznati
G, a ostaje omjer izmeu mase Sunca
i mase Zemlje kao poznati broj. Raun
pokazuje da je masa Sunca oko 300
000 puta vea od mase Zemlje.
Za odreivanje vrijednosti G bila je
potrebna drugaija metoda. Vratimo
se naim dvjema esticama mase m
1
i
mase m
2
. Sila privlaenja izmeu dvije
estice je produkt G x m
1
x m
2
podije-
ljen sa r
2
, gdje je r razmak izmeu njih.
Pretpostavimo da smo smislili eksperi-
Sljedea strana pokazuje Ljudevi-
ta XIV u posjetu Francuskoj aka-
demiji znanosti koju je osnovao
sredinom XVII stoljea. Kroz de-
sni prozor vidi se Parika zvje-
zdarnica koja se tada gradila.
(Slika kompletne zvjezdarnice
je nalijevo.) lanovi novoosno-
vane Akademije izvrili su prvo
znatno ispravno odreivanje
udaljenosti Marsa i Sunca.
145
ment u kojem je sila privlaenja stvar-
no izmjerena za dvije estice poznate
mase i poznatog razmaka meu njima.
Izjednaimo li izmjerenu vrijednost sile
s naom formulom, do sada nepozna-
ta veliina G e biti odreena. U stvari,
ovakav eksperiment se nije mogao izve-
sti u XVII stoljeu. Trebalo je ekati sve
do gotovo poetka XIX stoljea kada ga
je izveo Henry Cavendish.
Do sada smo razmatrali samo jedno-
stavne sluajeve planeta ili satelita koji
se kreu po krunoj stazi oko glavnog
tijela. Da li je potrebno da staza bude
kruna? Moe li biti da se sluaj krune
staze javlja samo ako se planet ili sa-
telit prvotno gibao na svojstven nain,
a da staza nee biti krug ako se kre-
tao na neki drugi nain? Formulirajmo
problem preciznije. Imamo tijelo velike
mase, koje emo oznaiti sa M, i tijelo
male mase, koje emo oznaiti sa m. Sila
koja djeluje na malo tijelo usmjerena je
prema velikom tijelu, a njena veliina je
G x M x m : r
2
gdje je r udaljenost dvaju
tijela u datom trenutku, a G je konstan-
ta. Kakva e biti staza mase m, kada
je nastupilo prvotno kretanje na neki
posebni specifini nain? Prije nego po-
kuamo odgovoriti na pitanje, vrijedno
je spomenuti korake razmatranja koji
su nas doveli do njega. Prvo smo iza-
brali jednostavan sluaj krunih staza
da bismo odgonetnuti formulu za gra-
vitacionu silu. Zatim smo, opremljeni
ovom formulom, okrenuli cijelo pitanje
da bismo pitali kakva je opa priroda
Newton (desno) nije samo
formulirao zakon univerzal-
ne gravitacije; on je, takoer,
pokazao da spljotena elipti-
na staza zadovoljava zakon
gravitacije upravo tako dobro
kao i krunu stazu.
Newtonov dijagram pokazuje
kako projektil izbaen pri ra-
znim brzinama s velike visine
iznad Zemlje poprima razne
putanje. Izbacivanjem iz po-
trebne visine i potrebnom br-
zinom, projektil e kruiti oko
Zemlje kao satelit. 146
Desno: Posjed Woolst-
horpe gdje je Newton
zapoeo svoj rad na gra-
vitaciji za vrijeme velike
Kuge. Gore: Trinity Colle-
ge, Cambridge, gdje se
njegov matematiki genij
prvi put pokazao. Desno
u prvom planu je zgrada,
gdje je stanovao, i strogo
pravilan vrt, tako izraa-
jan za njegov karakter.
147
staze planeta ili satelita na kojega dje-
luje gravitaciona sila.
Opremljena s prikladnom matemati-
kom tehnikom, tj. diferencijalnim i in-
tegralnim raunima, vjerojatno bi jedna
osoba na oko tisuu ili moda jedna na
stotinu, mogla odgovoriti na postavljeno
pitanje. Ali u XVII stoljeu, prije nego je
ova tehnika bila na raspolaganju, mo-
da bi jedna osoba na sto milijuna ili
dapae jedna osoba na tisuu milijuna
bila kadra odgovoriti na pitanje. esto
se kae da matematika i znanost posta-
ju tei i tei to vie znamo o njima. To
je pogreno jer, premda problemi mogu
postati najsloeniji, tehnike s kojima su
uenjaci opremljeni da ih rijee postaju
sve vie i vie efektne.
U XVII stoljeu bila su moda dva
ovjeka sposobna da odgovore na nae
pitanje: Newton i Leibniz. Leibniz je bio
matematiar koji se prvenstveno nije
zanimao za astronomiju, pa zbog toga
nije ni pokuao rijeili problem. New-
ton je problem rijeio izmeu 1680. i
1685. godine. Njegov odgovor je sadr-
avao dva dijela. Ako tijelo m izbacimo
s dovoljno velikom brzinom, ono e se
okretati oko masivnog tijela i konano
se izgubiti u vrlo velikoj udaljenosti - u
neizmjernost - od njega po stazi koja je
poznata kao hiperbola. Ali, ako je brzi-
na izbacivanja m manja od ove, tada e
tijelo oblikovati zatvorenu stazu - eli-
psu, a masivno tijelo M e se nalaziti
u jednom od arita elipse. Konano,
malo tijelo m e opisivati iste povri-
ne na svojoj stazi u jednaka vremena.
Prema tome je Newton pokazao da je
zakone koje je Kepler otkrio empiriki
mogue izvesti matematiki iz zakona
gravitacione sile. koji je dobiven iz je-
dnostavnog sluaja krune staze.
Budui da nam Newtonov odgovor
na na problem navodi samo da e
staze planeta biti eliptine, moemo
pitati, zato se planeti u stvari kreu
po stazama eliptinim, koje su goto-
vo krune. Odgovor je, da su njihova
kretanja zapoela na poseban nain,
148
na nain koji je zahtijevao da se kreu
po gotovo krunim stazama. Neznatna
odstupanja od krunog gibanja tako-
er ovise o nainu na koji je sustav
nastao, a ne o takvim mistinim uzro-
cima koje je Kepler zamiljao.
Bilo je prirodno, slijedei Newtonovo
otkrie, da se nastavi dalje razmatrali
ovo pitanje. Imajui mogunost izrau-
navanja kretanja planeta, mogu li se
ona izraunati unatrag, umjesto una-
prijed, pa tako izvesti nain na koji su
oni nastali? Poslije razmatranja proble-
ma, Newton je doao do zakljuka da se
tako enormno raunanje ne bi moglo,
u stvari, provesti, a kasnije iskustvo je
potvrdilo njegovu otroumnost. Danas
imamo ideje o tome kako su nastali
planeti, ali su se one pojavile iz potpu-
no drugaijih razmatranja, kako emo
vidjeti u posljednjem poglavlju.
Ima li nebeskih tijela ije staze nisu
priblino krune? Odgovor je da, ko-
meti. Newton je ustanovio da komet,
koji je promatran 1680. godine, ima
vrlo spljotenu eliptinu stazu. Ovo
pokazuje da vrlo spljotena eliptina
staza zadovoljava zakon gravitacije
upravo poput gotovo krune staze.
Stupanj eliptinosti staze jednostavno
ovisi o prvotnom uvjetu pod kojim se
tijelo poelo kretati.
U 3. poglavlju smo vidjeli da se opi-
sivanje staza planeta moe dati sa tri
stadija profmjenja. U prvom stadiju se
staze mogu smatrati obinim kruni-
cama. U drugom stadiju su odstupa-
nja od krunica takva da se staze pla-
neta mogu smatrati gotovo krunim
elipsama. U treem stadiju, u kojem
se meusobni utjecaji planeta uzima-
ju u obzir, kao i glavni utjecaj Sunca,
staze planeta se moraju smatrati sta-
zama koje se neznatno mijenjaju s vre-
menom. Sada vidimo da se svjetlo Ne-
wtonove teorije proirilo na staze koje
zahtijevaju sva tri stadija profinjenja.
Prvi se pojavio iz naina na koji su
planeti zapoeli kretanje: drugi je bio,
prirodno, posljedica zakona gravitaci-
Prije Newtona se smatralo da je sasvim nemogue predvidjeti kretanje kometa. Dio Bayeuxove tapiserije
na slijedeoj stranici, prikazuje kako je kralj Harold gledao pojavu neobine zvijezde samo kao jednu
slutnju nesree. Godine 1682. Halley je vidio isti komet, izraunao njegovu stazu i, gotovo tono, predvi-
dio njegov povratak. Gornja slika prikazuje njegov slijedei povratak, kako se vidio iz Londona godine
1759. Crte pokazuje krajnju eliptinost staze Halleyjeva kometa, usporeenog s gotovo krunom sta-
zom planeta.
149
je; trei je samom Newtonu postavio
zadatak kojeg je istraivao raunom.
Newton je poeo u potankosti ispi-
tivati sluaj kretanja Mjeseca, jer je u
ovom sluaju trei stadij profinjenja,
koji uzima u obzir djelovanje vie gravi-
tacionih polja; to je krajnje vano, kako
smo ve vidjeli u 3. poglavlju. Newton
je uzeo u obzir gravitaciono djelovanje
Zemlje i Sunca na Mjesec. On je usta-
novio da se gotovo sve nepravilnosti
u kretanju Mjeseca, koje su zadavale
brige astronomima antike, mogu pro-
tumaiti novom teorijom. Bilo je jo ne-
znatnih odstupanja izmeu promatra-
nja i rauna, a na njih emo upozoriti
ponovo u slijedeem poglavlju. Dovolj-
no je, za trenutak, da je glavni dio do
sada tvrdokornog problema o kretanju
Mjeseca rijeen.
Nekoliko puta smo u prethodnim
poglavljima imali povoda da upozo-
rimo na precesiju. Os rotacije Zemlje
nije okomita na ravninu staze Zemlje.
Za krai vremenski period, nekoliko
godina, moe se smatrati da je smjer
osi Zemlje ostao nepromijenjen, ali se
za dui vremenski period uoava da se
os giba oko konusne povrine. Os ko-
nusa ili stoca je okomita na ravninu
staze Zemlje, a polovina kuta stoca
iznosi 23
1
/
2
. Os rotacije Zemlje se kre-
e oko stoca na takav nain da uvi-
jek prolazi kroz vrh stoca. Jedan njen
potpuni okret oko stoca traje 26 000
godina. Ovo gibanje osi zove se prece-
sija. Newton je otkrio da je to poslje-
dica injenice to Zemlja nije idealna
kugla. Ona je spljoteni sferoid, iji je
polarni promjer oko 43 kilometra ma-
nji od ekvatorskog promjera. Jer Ze-
mlja nema oblik kugle, gravitaciona
sila, kojom Mjesec i Sunce djeluju na
nju uzrokuje neznatno okretanje osi
Zemlje. A ovo okretanje uzrokuje da se
os rotacije Zemlje pomie oko stoca.
Newton je izraunao vrijeme koje je
potrebno za kretanje oko stoca i do-
bio gotovo toan rezultat.
Vratimo se od ovog treeg stadija
profinjenja na jednostavan sluaj kre-
tanja planeta oko Sunca - po krunoj
stazi. Iznenaujua je stvar da nije po-
trebna poprena sila po opsegu kruga
da se odri gibanje planeta. Gravitaci-
ona teorija je pokazala da je sila, koja
ulazi u problem, samo radijalna sila
usmjerena od planeta prema Suncu.
Ideja, da je potrebna sila da odri gu-
ranje planeta po njihovim stazama -
ideja, koju su podravali kontinentalni
matematiari, kao to je bio Huygens
- mogla se sada potpuno odbaciti.
Ostaje da se razmotri jedan detalj:
da se prihvati da je veliina G ista za
sve sluajeve - ona je konstanta. New-
ton je ve iskuavao ovu kariku u lan-
cu dokaza kada se, u dobi od 23 godi-
ne, vratio iz Cambridgea u svoje rodno
mjesto Woolsthorpe u Lincolnshireu
zbog izbijanja kuge. Formula G x M x m
: r
2
nije se koristila samo za odreivanje
vremena ophoda Mjeseca oko Zemlje
na nain kako je gore opisano, nego se
takoer koristila za pronalaenje brzi-
ne kojom tijelo, koje vertikalno pada,
udari o povrinu Zemlje. Veliina M
predstavlja masu Zemlje u oba slua-
ja. Veliina r e, meutim, biti razliita
u oba sluaja. U prvom sluaju ona e
predstavljati polumjer staze Mjeseca, a
u drugom sluaju ona e predstavljati
polumjer same Zemlje. (Masa m e ta-
koer biti razliita u oba sluaja, ali to
nema vanosti jer se m ponitava u oba
raunanja. Ve smo spomenuli veliko
Galilejevo otkrie da staza tijela u gra-
vitacionom polju ne ovisi o masi tijela.)
Iz ovoga slijedi: ako je poznat omjer
vrijednosti od r u oba sluaja, zatim
period ophoda Mjeseca oko Zemlje
i brzina kojom tijelo koje pada s po-
znate visine udari u povrinu Zemlje,
dobit emo vrijednost produkta G x M
za oba sluaja. Budui da je naeno
da je produkt u oba sluaja ista, mo-
rala je veliina G biti ista, jer je masa
Zemlje M sigurno bila ista. Pored ovog
ispitivanja konstantnosti vrijednosti
G, ovaj je otroumni dokaz takoer po-
kazao vrlo jasno da je Mjesec vezan za
svoju stazu radijalnom silom, a ne po-
prenom ili transverzalnom silom, jer
je oito samo radijalna sila uzrokovala
Desno: Naslovna stranica Principia.
Lijevo: Izvod iz zapisnika Kraljevskog
drutva. U ovom je radu Newton prvi
put pokazao da su fenomeni fizikal-
nog svijeta dostizivi da se precizno
izraunaju. Od tog je doba astronomi-
ja krenuia u novu eru.
151
da su tijela pala vertikalno na tlo.
Ovo je bilo godine 1665. Dvadeset i
dvije godine kasnije, 1687. godine, Ne-
wtonovo veliko djelo Philosophiae Natu-
ralis Principia Mathematica ugledalo je
svjetlo dana. U njemu je Newton prvi
pokazao da su pojave fizikalnog svijeta
dostupne preciznim proraunima. Ako
znamo poetne uvjete nekog susta-
va, moe se izraunati njegovo kasnije
ponaanje. Ovo je bila znanost o dina-
mici. Istina je da Newton nije pokazao
da su svi prirodni fenomeni dostupni
matematikom istraivanju; on je sma-
trao da je podruje fenomena dovoljno
iroko da se ovjeanstvo uvjeri o opoj
tvrdnji: ako netko poznaje kompletno
sadanje stanje stvari, moe izraunati
budue stanje.
S nekim ogradama, koje se odnose
na dananje razvitke u kvantnoj teo-
riji, sve daljnje znanstvene spoznaje
potvrdile su ovu kolosalnu ideju. Pri-
vidno nedokuiva ikara, s kojom su
se dotada muili uenjaci, iznenada je
nestala, a pred njima se otvorila nova
staza.
6. poglavlje RAZDOBLJE POSLIJE NEWTONA
Napredak u matematici i fizici to-
kom Newtonove ere je bio tako velik
da je astronomima trebalo sto pede-
set godina da u potpunosti iskoriste
te rezultate. Njihova se ostvarenja za
vrijeme tog perioda, koji je zapoeo
poetkom XVIII stoljea i trajao sve do
sredine XIX stoljea, mogu praktino
podijeliti u tri dijela. Prvi: oni posti-
u mnogo veu tonost u mjerenjima
poloaja zvijezda i planeta nego ikada
ranije. Drugi: oni koriste Newtonovu
matematiku teoriju da bi protumaili
ne samo izrazite karakteristike kre-
tanja planeta nego, takoer, i mnogo
zamrenije detalje kretanja unutar
Suneva sustava. Trei: oni poinju s
prouavanjima izvan Suneva sustava
u ira svemirska prostranstva. Naj-
jednostavnije je razmotriti svaki ovaj
glavni razvitak posebno.
Poloaji zvijezda i planeta
Razdoblje poslije Newtona poelo je s
jakim naglaskom na praktinoj upotre-
bi astronomije. Godine 1714. britanski
su pomorski kapetani predali peticiju
Donjem domu traei rjeenje za pro-
blem odreivanja geografske duine na
moru. Kako smo vidjeli u 2. poglavlju,
odreivanje geografske irine je relati-
vno lako; potrebno je samo odrediti vi-
sinu Sunca u podne. Ali je odreivanje
geografske duine mnogo tee.
Ako ste pali padobranom na neku
zabaenu, a vama nepoznatu toku na
povrini Zemlje, uvidjet ete da vam
je sasvim nemogue izraunati svoju
geografsku duinu, osim ako ste imali
podatak o vremenu koji se odnosi na
neki standardni meridijan na Zemlji, tj.
meridijan zvjezdarnice u Greenwichu.
Ako ste imali takav podatak, mogli ste
isto tako lako odrediti svoju geograf-
sku duinu kako ste odredili geograf-
sku irinu. Vi treba da naete samo
152
trenutak podneva u svom poloaju i
usporedite ga s vremenom koje je tada
bilo registrirano u Greenwichu. Razli-
ka od jednog sata izmeu dva vreme-
na odgovara razlici od 15 geografske
irine. Na primjer, pretpostavimo da je
u vae podne griniko vrijeme bilo 9
ujutro, to znai da se nalazite tri sata
istono od Greenwicha. Drugim rijei-
ma, vaa geografska duina bi bila 45
stupnjeva istono od Greenwicha.
Danas, ukoliko imate radio-prije-
mnik, moete lako primiti signale gri-
nikog srednjeg vremena (GMT), ali u
XVIII stoljeu nije bilo takvo sredstvo
na raspolaganju. Istina, bilo je sato-
va s njihalom, ali je valjanje i ljuljanje
broda izazivalo tako velike pogreke,
da se oni nisu mogli koristiti s pouzda-
njem da e pokazati isto vrijeme kao
satovi u matinoj luci, s kojima su bili
poravnani na poetku putovanja. Zato
je bilo prirodno da ljudi usmjere svoju
panju na upotrebu kretanja planeta i
njihovih satelita - koji se mogu vidjeti
istovremeno iz mnogih dijelova Zemlje
- kao nain utvrivanja vremena na
nekom standardnom meridijanu.
Gotovo sto godina ranije Galilei je
razmiljao o istim stvarima. Njegova je
ideja bila da se za ovu svrhu iskoriste
sateliti Jupitera. Ako bi netko unapri-
jed precizno izraunao poloaje ovih
mjeseci, iz sata u sat za nekoliko mje-
seci, tada bi bilo mogue da se pomo-
rac opskrbi s jednim godinjakom, gdje
e ti podaci biti prikazani tabelarno u
nekom standardnom vremenu, recimo
po grinikom vremenu ili denovskom
Neodgodiv praktini problem na poetku XVIII
stoljea bio je da se nae nain odreivanja ge-
ografske duine na moru. Najbolje je rjeenje bilo
omogueno pomou Harrisonova pomorskog
kronometra. (Gore je njegov prvi model iz 1735.
godine, a dolje Kendalova kopija njegova etvrtog
modela iz 1759. godine, s primjedbom kapetana
Cooka o njegovoj pouzdanosti.) Ali sve do pojave
kronometara problem geografske duine davao je
veliki impuls da se detaljnije prouavaju kretanja
Mjeseca, planeta i njihovih satelita.
153
vremenu. Pomorac bi tada bio u mo-
gunosti da promatra poloaje mjese-
ci, pronae u godinjaku iste poloaje
i oita standardno vrijeme. Nedostatak
je ove sheme bio, da se poloaji nebe-
skih tijela ne mogu promatrati kada
je oblano, ali je projekt propao iz dva
podjednako uvjerljiva razloga. Prvi,
bilo je nemogue da se izvedu potre-
bna promatranja s palube broda koji
se valja; drugi, pokazalo se nepojmlji-
vo teko obaviti raunanja koja trai
takav astronomski godinjak.
Kada je ovaj problem iznesen pred
Newtona, on je zamislio slian, ali je-
dnostavniji nain. Na Mjesec se stalno
pomie u odnosu na pozadinu zvijezda.
Ako bi netko izraunao unaprijed gdje
e Mjesec biti iz sata u sat, tada bi se
mogao pripremiti godinjak o kretanji-
ma Mjeseca. U ovom bi sluaju pomo-
rac promatrao zvijezde koje se nalaze
u blizini Mjeseca i, koristei mjeseev
godinjak, saznao standardno vrijeme.
Druga potekoa, koja se pojavila u Ga-
lilejevoj ideji, pojavila se takoer i u Ne-
wtonovoj pa je zbog toga proteklo nekih
40 godina prije nego se do loga dolo.
U teoriji, geografska duina se mogla nai iz
promatranja poloaja Jupiterovih mjeseci i kori-
tenjem tablice koja je imala popis vremena ovih
poloaja u poznatom mjestu. Meutim, sve do
XVIII stoljea bilo je teko i izraditi tablice i izvriti
promatranja s broda koji se ljulja.
Sam je Newton pokuao izraunati bu-
due kretanje Mjeseca, ali mu je to bilo
tako teko te je sam izjavio kako mu
je jedino taj problem zadao glavobolju.
Zaista, ovo se nije rijeilo sve do Eule-
ra, koji je pronaao nove matematike
metode, koje su prihvatljivom tonou
raunanja buduih kretanja Mjeseca
postale praktine. Takva je raunanja
stvarno izveo Tobias Mayer, koji je svo-
je tablice izdao u prikladnom obliku za
odreivanje geografske irine na moru.
Bilo je to 1752. godine.
Ali se sudbina naalila jer, upravo
kad je poslalo mogue da se Mjesec
koristi kao astronomski sat, jedan je
mehaniki izum nainio ovu metodu
zastarjelom. Engleski izumitelj, John
Harrison, nainio je kronometar kojeg
ne regulira njihalo, a koji se pokazao
sposobnim da odrava tono vrijeme na
moru za dui vremenski period. Maye-
rov mjeseev sat i Harrisonov pomorski
kronometar ispitivao je tadanji kra-
ljevski astronom Nevil Maskelyne koji
je ustanovio da Harrisonov kronometar
daje bolje rezultate. Mjeseevim salom
bilo je mogue odrediti geografsku du-
154
inu s tonou unutar etiri lune mi-
nute; kronometrom je krajnja pogreka
bila samo oko jedne lune minute.
Maskelyne se bio suoio s prilino
osjetljivim ljudskim problemom. Britan-
ska vlada je stavila na raspolaganje na-
gradu od 20 000 funti onome tko rijei
problem geografske duine, a Maskely-
neu je dano da odlui kako e se novac
razdijeliti. Njegova je odluka bila da se
iznos podijeli jednako za obje metode. To
je bilo poteno. Samo je bilo sumnjivo da
je od pola nagrade, koja je bila dana za
mjeseev sat, Euler dobio vrlo malo, dok
je najvei dio od te polovine za mjeseev
sat primila Mayerova udovica.
U doba peticije pomoraca, nekih
etrdeset godina ranije, problem mje-
seeva sata bio je povjeren novousta-
novljenoj zvjezdarnici u Greenwichu.
Prvi kraljevski astronom, John Flam-
steed, smatrao je da bi najbolje mo-
gao pomoi projektu ako izradi tonu
kartu zvjezdane pozadine preko koje
prolazi Mjesec. On je za ovu namjenu
odredio poloaje za skoro 3000 zvije-
zda s tonou od oko 10 lunih se-
kunda - oko est puta tonije od to-
nosti koju je postigao Tycho Brahe, a
iznosila je jednu lunu minutu. Ovaj
je rad, koji je Flamsteed zapoeo kao
neto potpuno sporedno, izrastao u
izvanrednu astronomsku vanost; jer
je u nastavljanju programa mjerenja
tonog poloaja trei kraljevski astro-
nom, James Bradley, nainio znaajno
otkrie koje je uvelike pomoglo nasta-
nak dananje astronomije.
Da ocijenimo vanost Bradleyjeva
otkria, moramo po drugi put promo-
triti problem definiranja poloaja na
nebeskoj sferi, koji smo obradili u 1.
poglavlju. Tamo smo vidjeli, da u je-
dnom sistemu moemo smatrati po-
larnu os nebeske sfere kao produe-
tak osi rotacije Zemlje, a da ekvator
nebeske sfere lei u ravnini koja s tom
osi zatvara pravi kut. Prije nego mo-
emo izraziti duinu zvijezde, moramo
odrediti neku poetnu toku na nebe-
skom ekvatoru od koje emo zapoeti
mjerenje. U ekvatorskom sistemu za
poetnu toku izabrana je proljetna
toka (K), jedna od dviju toaka u kojoj
155
ravnina staze Zemlje oko Sunca (ekli-
ptika) sijee nebeski ekvator.
U svim naim prethodnim diskusi-
jama smatrali smo da je smjer osi ro-
tacije Zemlje nepomian u odnosu na
vrlo udaljene objekte u svemiru. Je li
to tako? Odgovor je - ne.
Smjer polarne osi Zemlje se stalno
mijenja. To znai da se i nebeski ekva-
tor takoer mijenja. Dapae, i prolje-
tna toka se konstantno mijenja, a tu
je injenicu uoio veliki grki astro-
nom Hiparh. Hiparh je ovo vjerojatno
ustanovio usporeujui svoja vlastita
promatranja ekvinocija, koja je izveo
pomou prstena, opisanog u 2. pogla-
vlju, s podacima koje su sakupili sta-
riji babilonski astronomi. Usporee-
nje je pokazalo da se poloaj Sunca u
ekvinocijima, u odnosu na zvjezdanu
pozadinu, znatno promijenio za period
od oko 2000 godina.
Duina ove vremenske skale je
znaajna. Ako nismo zainteresirani za
promatranja koja su izvrena u dugom
vremenskom periodu i ako nismo za-
interesirani za vrhunsku tonost, tada
je dovoljno da se i ne uzme u obzir
mijenjanje smjera polarne osi Zemlje.
Ali, ako hoemo da postignemo dana-
nje standarde tonosti, moramo sa-
svim sigurno uzeti u raun neznatne
promjene iz godine u godinu.
Mnogo godina poslije Hiparha nitko
nije mogao objasniti zato se mijenja
smjer polarne osi Zemlje. Newtono-
va teorija gravitacije daje kompletno
objanjenje pojave. Razmotrimo situa-
ciju pokazanu na slici 6.1. Pravac OA
je povuen okomito na ekliptiku, koja
je ravnina kretanja Zemlje oko Sunca.
Zemaljska os rotacije zatvara kut od
priblino 23
1
/
2
s ovim pravcem, a ovaj
kut se zadrava za vrijeme kretanja osi
rotacije. To e rei, os rotacije se pomie
oko OA na isti nain kako se pomie os
rotacije zvrka oko vertikalnog smjera.
Ovo se precesiono kretanje javlja jer
Zemlja nije idealna kugla. Zemljin po-
larni promjer je oko 43 kilometra manji
nego njen ekvatorski promjer. Ovo uzro-
kuje gravitaciono privlaenje Sunca i
Mjeseca, koje nastoji da savije os Ze-
mlje to uzrokuje precesiono kretanje.
Uprkos mnogo manjoj masi, Mjesec igra
veu ulogu nego Sunce u ovom savija-
nju zbog toga to nam je mnogo blii.
Vrijeme koje je potrebno za jednu
kompletnu precesiju osi Zemlje iznosi
oko 26 000 godina, pa je zato od godi-
ne do godine kretanje vrlo polagano. U
stvari, rotaciona os se u godini dana
pomakne za kut od nekih 20 lunih
sekunda. Ali jednom, kad postanemo
zainteresirani za poloajne tonosti od
deset sekundi ili jo bolje, kao to su
bili Flamsteed i Bradley, moramo uzeli
u raun mijenjanje standardne pola-
zne toke. Budui da je glavni uinak
precesije sasvim jednak iz godine u
godinu, nema potekoe da se ta kore-
ktura uzme u raun.
Meutim, pored ove jednakomjerne
precesije, postoji mnogo manje kre-
tanje koje varira iz godine u godinu.
Ako bi ravnina kretanja Mjeseca oko
Zemlje bila u ravnini kretanja Zemlje
oko Sunca, ova druga pojava ne bi po-
stojala. Ali je staza Mjeseca neto malo
nagnuta prema ekliptici a nije ni stalna
u odnosu na Zemlju i ekliptiku. Doista,
Mjesec se kree samo priblino u ravni-
ni - ravnini koja se kree u suprotnom
smjeru s obzirom na os OA slike 6.1.
Situacija je ilustrirana na slici 6.2,
gdje je pravac OB povuen okomito na
ravninu staze Mjeseca, a OA je ponovo
povuen okomito na ekliptiku. Moe-
mo uzeti za period od nekoliko mjeseci
da se Mjesec kree po stazi koja je po-
kazana na slici 6.2. Ali za dui period
moramo uzeti u obzir injenicu da se
pravac OB pomie oko OA i da je peri-
od precesije 18,6 godina.
Oito je da se ravnina staze Mjese-
ca mijenja iz godine u godinu, a ovo
uzrokuje da se efekt privlaenja Mje-
seca na Zemlju mijenja takoer iz go-
dine u godinu. Zbog ove promjenlji-
vosti postoje odgovarajua kolebanja
156
Gore: dananji izgled osmorokutne sobe u Greenwichu, sada
muzej. Dolje: ista soba u doba Flamsteeda. Iz ove sobe je Flam-
steed biljeio projekciju Mjeseca na pozadinu zvijezda nasuprot
kojima se Mjesec kree. Nalijevo je zvjezdana karta iz njegova
Atlas Coelestis. Flamsteed je unio poloaje gotovo tri tisue zvijezda
s tonou unutar deset sekundi.
157
u iznosu precesije osi Zemlje, a svaki
kompletni ciklus ovih kolebanja traje
18,6 godina. Bradley je prvi otkrio ovaj
efekt, nazvan nutacija.
Vidjeli smo da se precesija javlja
zbog toga to Zemlja nije idealna ku-
gla. Saznanje vanosti odstupanja Ze-
mlje od idealnog sfernog oblika potaklo
je veliki interes u geodeziji. Napose je
cijeli problem oblika Zemlje zaokupio
francusku Akademiju nauka i u godi-
nama poslije 1735. izvrena su mjere-
nja neuvene tonosti u mjestima koja
su bila vrlo udaljena; jedno u Peruu, a
drugo u Laplandiji, pa je bilo mogue
da se prvi put u ljudskoj povijesti sa-
zna ispravni oblik Zemlje.
Prije naputanja problema precesije,
vrijedno je napomenuti da za dui pe-
riod vremena precesija uzrokuje velike
promjene godinjih doba. Os rotacije
Zemlje prijee polovinu precesionog
ciklusa za 13 000 godina, a u tom se
vremenu ljeto i zima potpuno zamijene.
To e rei da dio staze Zemlje, gdje sada
sjeverna hemisfera proivljava ljeto a
juna hemisfera zimu, za 13 000 godina
e biti dio gdje sjeverna hemisfera pro-
ivljava zimu, a juna hemisfera ljeto.
U ovoj potrazi za tonosti u mjere-
nju poloaja zvijezda i planeta, Bra-
dley je nainio jo jedno otkrie, koje
je imalo dalekosene posljedice - ot-
krie pojave aberacije.
Na slici 6.3 pustilo se svjetlo zvije-
zde kroz pukotinu S
1
. Pojavilo se sad
pitanje: gdje se mora postaviti drugi
otvor S
2
da svjetlo takoer proe kroz
S
2
, prisjeajui se da se svjetlost kre-
e pravocrtno? Odgovor je: na pravcu
koji vee S
1
sa zvijezdom, ali tako da se
zvijezda i oba otvora nalaze na istom
pravcu. Odgovor je ispravan ako pu-
kotine miruju ali, ako se oni kreu u
smjeru poprenom na smjer zvijezde,
situacija postaje drugaija. Drugaija,
jer svjetlost treba odreeni trenutak
vremena da doe od S
1
do S
2
, a za to
vrijeme se S
2
pomaklo u odnosu na S
1
U tom sluaju emo postaviti pukotinu
S
2
izvan pravca koji povezuje S
1
i zvije-
zdu, kako je pokazano na slici 6.4.
Situacija je jasnije prikazana na dva
crtea na slici 6.5. Na prvom crteu ima-
mo puis svjetlosti koji upravo prolazi
kroz pukotinu S
1
. U drugom crteu puls
svjetlosti sada dolazi do S
2
, a u intervalu
izmeu ova dva poloaja, pukotine S
1
i
Sl i ka 6.1
OA je okomito na ekliptiku. Os ro-
tacije Zemlje pomie se oko OA
upravo kao to se os vrtnje vrha
pomie oko vertikalnog smjera.
Vrijeme jedne potpune vrtnje
iznosi oko 26 000 godina.
Slika 6.2
OB je okomito na ravninu Mje-
seeve staze, OA je okomito na
ekiiptiku. OB se pomie oko OA,
a period iznosi 18,6 godina. Pre-
ma tome se mijenja ravnina sta-
ze Mjeseca (i efekt privlaenja
Mjeseca na Zemlju). Ovo uzroku-
je kolebanje (nutaciju) u odnosu
na precesiju slike 6.1.
Precesija uzrokuje polagano
pomicanje centra oko kojeg zvi-
jezde prividno krue. Ovdje su
nanesena dva niza zvjezdanih
tragova, jedan iz 1907. godine,
a drugi iz 1941. godine. Obratite
panju kako se centri ovih nizova
razlikuju.
158
Slika 6.3
Postavljanje dvaju otvora, S i S tako da
svjetlo sa zvijezde proe kroz oba. Ako se
otvori ne kreu popreno na smjer zvijezde,
S
2
mora leati na pravcu koji povezuje S i
zvijezdu.
Slika 6.4
Ako se otvori mogu kretati u smjeru poprenom na
smjer zvijezde, ST mora leati izvan te linije za iznos
koji daje gornja formula.
Slika 6.5
Svjetlo i oba otvo-
ra kreu se kona-
nim brzinama.
S
2
se mora tako
smjestiti, da se za
isto vrijeme po-
makne od prvog
do drugog polo-
aja za koje svje-
tlo prijee udalje-
nost S
1
do S
2
.
Slika 6.6
Slike 6.4 i 6.5 tumae zato os telesko-
pa obino mora biti poravnana kada
se promatra zvijezda. Ali je stupanj po-
ravnanja raziiit. Kad je Zemlja u poka-
zanom poloaju, maksimalni iznos bit
e za drugu zvijezdu, a nula za prvu.
Kada je Zemlja u P, sluaj je obrnut.
159
S
2
su se pomakle, kako je prikazano.
Vratimo se slici 6.4 gdje vidimo da
linija, koja vee S
l
i S
2
, zatvara nezna-
tni kut prema smjeru koji vee S
1
sa
zvijezdom. Ovaj zakljuak je vaan, kad
se uzme u obzir problem usmjeravanja
teleskopa u zvijezdu. Zamislimo S
1
kao
objektiv teleskopa, a S
2
kao okular. Pra-
vac koji prolazi kroz S
1
i S
2
predstavlja
os teleskopa. Vidimo da ova os mora
biti neznatno nagnuta da bismo opazili
zvijezdu od smjera koji bi bio upotrije-
bljen da nema kretanja teleskopa.
Ako je stupanj nagiba uvijek isti
za sve zvijezde, ovaj aberacioni efekt
ne bi imao praktinu vanost. Da to
nije tako moemo vidjeti iz slike 6.6.
Tu imamo Zemlju u posebnoj toki na
njenoj putanji oko Sunca. Ako usmje-
rimo teleskop prema prvoj zvijezdi,
koja se nalazi u smjeru kretanja Ze-
mlje, nee biti kretanja teleskopa pre-
ko smjera zvijezde. Zato tamo nee biti
aberacionog efekta. Sada pretpostavi-
mo da smo usmjerili teleskop u drugu
zvijezdu. U ovom je sluaju kretanje
Zemlje, a prema tome i kretanje te-
leskopa, potpuno preko smjera zvije-
zde, pa je efekt aberacije maksimalan.
U stvari, nagnutost teleskopa, da se
moe promatrati druga zvijezda, izno-
sila bi oko 20 lunih sekunda. Zato
vidimo da aberacija ne otklanja smje-
rove zvijezda na jednaki nain.
Situacija je najkompliciranija kod
mijenjanja smjera kretanja Zemlje. Na
primjer, poslije etvrt godine, kada se
Zemlja pomakla do toke P na slici 6.6,
situacija je potpuno obrnuta. Kretanje
Zemlje, a zato i kretanje teleskopa bit
e tada preko smjera prve zvijezde, pa
e. doi do pojave aberacije; a s druge
strane, kretanje je sada u smjeru druge
zvijezde, pa tu nee doi do pojave abe-
racije. Tako za svaku zvijezdu aberacija
varira tokom cijele godine. Za zvijezde
koje se nalaze u ravnini staze Zemlje,
aberacija je nekad nula a nekad ma-
ksimalna. Za zvijezde koje se ne nalaze
u ravnini staze Zemlje, aberacija uvijek
160
Preth.: Stranica iz knjige poetkom XIX
stoljea pokazuje zenitni instrument koji je
James Bradley upotrebljavao za svoja mno-
gobrojna promatranja. Gore: Fotografija
dijela instrumenta (sauvan u Greenwichu)
i Dolje: dio zabiljeaka nainjenih tokom
jednog od Bradleyjevih promatranja.
postoji. Razmotrimo, na primjer, zvi-
jezdu koja se nalazi u smjeru okomi-
tom na ravninu staze Zemlje. Kad se
teleskop uperi u takvu zvijezdu, kreta-
nje Zemlje je uvijek popreno na njen
smjer tokom cijele godine.
Da ponovimo, kretanje Zemlje iskrivi
slike zvijezda na nebu. Iskrivljenje vari-
ra kroz cijelu godinu, a takoer i prema
kutu to ga doglednica zatvara s ravni-
nom staze Zemlje: iskrivljenje openito
iznosi oko 20 lunih sekundi. Ovo je
bilo znaajno Bradleyjevo otkrie.
Ako se drimo obine geometrije,
izbjegavajui komplikacije koje su spo-
menute u poetku, u 1. poglavlju, tada
pojava aberacije daje uvjerljiv dokaz da
se Zemlja kree oko Sunca - vrsta do-
kaza za kojim je Galilei uzalud tragao.
Vidjeli smo da u pomanjkanju takvog
dokaza, sustav Tycha Brahea, u kojem
se uzima da se Sunce okree oko Ze-
mlje a svi drugi planeti oko Sunca, daje
tako dobar opis kretanja planeta kao
i Kopernikov sustav. Ali sustav Tycha
Brahea ne moe objasniti aberacije
koje je Bradley promatrao. Zato mora-
mo prihvatiti Kopernikov sustav.
Meutim, usput se moe upozoriti
da dananja teorija relativnosti do-
puta da smatramo Zemlju kao cen-
tar svega, ukoliko elimo da se oslo-
bodimo obine euklidske geometrije.
Ali, ako ustrajemo da je Zemlja nepo-
mina, treba da daleko prekoraimo
sloenosti Ptolemejeve predodbe ili
Tychove predodbe da bismo objasnili
pojavu aberacije.
Jasno je da se ova pojava ne bi ja-
vila kad bi svjetlost putovala besko-
nanom brzinom, jer bi svjetlost tada
prela od pukotine S
1
do pukotine S
2
,
na slici 6.3, prije nego bi same puko-
tine imale vremena da se pomaknu.
Zato je aberacija pojava koja ovisi o
konanoj brzini svjetlosti. Zaista, kut
iskrivljenja, pokazan na slici 6.4, je-
dnostavno je odnos brzine poprenog
kretanja pukotina prema brzini same
svjetlosti. Ovo izbacuje neposredno pi-
161
tanje; to je brzina svjetlosti? Klasino
odreivanje je djelo danskog astrono-
ma Olafa, ili Olausa, Romera, koji je
1675. godine bio cijenjen, ija princi-
pijelna nesigurnost proizlazi iz neto-
nog poznavanja prave veliine staze
Zemlje. Slijedi opis Romerove metode.
Slika 6.7 pokazuje stazu satelita
Io, najunutarnjijeg od etiri velika sa-
telita Jupitera, koje je prvi otkrio Ga-
lilei. Njegova udaljenost od planeta je
sasvim slina udaljenosti Mjeseca od
Zemlje. Mi smo u mogunosti da vidi-
mo Io, jer se zraci Sunca reflektiraju s
njegove povrine, ali ga za vrijeme nje-
gova prolaza kroz sjenu koju baca sam
Jupiter ne moemo vidjeti. Pretposta-
vimo, sada, da elimo odrediti vrijeme
trajanja obilaska satelita Io oko Jupi-
tera. Oita bi metoda bila da se odredi
trenutak ulaska satelita u sjenu Ju-
pitera. Tako moemo rei da interval
vremena izmeu uzastopnih ulazaka
odreuje vrijeme ophoda satelita oko
Jupitera. Ali, je li ovo potpuno ispra-
vno? Da to ocijenimo, moramo najde-
taljnije prouiti to se dogaa kada
izvrimo naa promatranja.
U trenutku ulaza satelita u sjenu,
prestane se reflektirati svjetlo s nje-
gove povrine. Posljednja zraka svje-
tla putuje prostorom od Jupitera do
Zemlje, lako da se prekid osvjetljenja
na Zemlji registrira samo neto ka-
snije od stvarnog prekida. Ali, koliko
dugo nakon prekida? Odgovor ovisi o
tome koliko je udaljen Jupiter od Ze-
mlje. U stvari, zastoj je jednostavno
udaljenost Zemlje od Jupitera podije-
ljena s brzinom svjetlosti. Ukoliko je
zastoj potpuno isti za dva uzastopna
trenutka pomrine - tj. ukoliko je uda-
ljenost od Zemlje do Jupitera potpuno
ista - tada je ispravna naa metoda
mjerenja ophodnog vremena satelita
Io. Ali, ako se udaljenost izmeu Jupi-
tera i Zemlje mijenja od jedne do druge
pomrine, jasno je da e naa metoda
biti sasvim netona, jer e iznos zasto-
ja biti razliit u dva sluaja.
Zato se postavlja pitanje, da li se
udaljenost od Zemlje do Jupitera mi-
jenja ili ne mijenja tokom vremenskog
intervala izmeu dvije uzastopne po-
mrine. Odgovor glasi da se ona mora
mijenjati ako se Zemlja kree prema
Jupiteru ili se udaljuje od njega. Slika
6.8 pokazuje da se situacija u ovom
pogledu mijenja kroz cijelu godinu.
Kod toaka A i C na stazi Zemlje, Ze-
mlja se kree popreno na smjer Ju-
pitera, a udaljenost Zemlje od Jupite-
ra se tada ne mijenja znatno izmeu
dvije uzastopne pomrine satelita Io.
Ali, kada je Zemlja u D, udaljenost se
sigurno skrauje, to znai da emo
potcijeniti vrijeme izmeu uzastopnih
pomrina. Kad je Zemlja u B, nastaje
suprotna situacija: udaljenost se tada
sigurno poveava, to znai da emo
precijeniti vrijeme izmeu uzastopnih
pomrina.
Slika 6.7
Oit nain da se nae kako dugo Io treba
da jedanput obie svoju stazu, sastoji se u
mjerenju intervala izmeu dvaju uzastopnih
dogaaja kad se on kree u sjeni Jupitera.
Slika 6.8
Kad je Zemlja u D, udaljenost izmeu Ze-
mlje i Jupitera se smanjuje, a i vrijeme izme-
u uzastopnih pomrina lo-a. Svjetlo, koje
se kree konanom brzinom, treba manje
vremena do nas, pa mi prema tome pot-
cjenjujemo vrijeme izmeu dvije pomrine.
Kada je Zemlja u B, sluaj je obrnut.
162
163
Godine 1675. Olaf Romer iskoristio je produenja i skraenja prividnih perioda satelita Jupitera da
odredi brzinu svjetlosti. Slika prikazuje Romera za svojim meridijanskim instrumentom 1689. godine.
Slika 6.9
Budui da ravnina staze Venere nije identi-
na s ravninom staze Zemlje, rijetko se do-
gaa da se Zemlja, Sunce i Venera nau na
pravcu. Takve pojave daju povoljnu priliku
za mjerenje udaljenosti Venere od Zemlje.
Slika 6.10
Laki je nain da se odrede kutovi iz kojih
je planet promatran s dva poloaja, iji je
razmak izmjeren u istom trenutku, i provede
jednostavni trigonometrijski raun. Ali je u
XVIII stoljeu bilo teko ustanoviti istovreme-
nost.
Romer je ustanovio da su prividni
periodi kretanja Jupiterova satelita
skraeni kada se Zemlja kree prema
Jupiteru, a produeni kada se Zemlja
udaljuje od Jupitera. I, zaista, iz izno-
sa skraenja i produenja on je bio u
mogunosti da odredi brzinu kojom se
kree svjetlost. U stvari, neznatni dio
promijenjenog perioda staze je napro-
sto omjer brzine kretanja Zemlje pre-
ma brzini svjetlosti. Romer je izmjerio
neznatno skraenje perioda satelita, a
poznavajui priblino brzinu kretanja
Zemlje, bio je u mogunosti da odredi
brzinu svjetlosti. Na taj nain je on po-
kazao njenu enormnu vrijednost - oko
300 000 kilometara u sekundi. Njegovi
suvremenici su skeptino gledali na do-
biveni rezultat, pa nije bio ire prihva-
en sve do Bradleyjeva otkria pojave
aberacije. A ta pojava daje jedno neza-
visno mjerenje brzine svjetlosti koje se
sasvim podudaralo s Romerovim rezul-
tatima. Kako se obavilo ovo nezavisno
mjerenje, moemo vidjeti ako se pono-
vo vratimo na sliku 6.4. Kut aberacije,
pokazan na slici, odreen je tono u
istom omjeru kao neznatno skraenje
perioda krunog kretanja satelita Jupi-
tera, tj. omjerom izmeu brzine kreta-
nja Zemlje i brzine svjetlosti.
Matematika Sunevog sustava
Danas moemo logiki oekivati od
svakog mladog inteligentnog studenta i
aka da zna da je udaljenost od Zemlje
do Sunca oko 149 000 000 kilometara;
ali najvei astronomi klasinog doba
nisu znali ovu vanu injenicu. Sve do
Newtonovih dana. ova je udaljenost
bila poznata samo unutar pogreke od
30%. Tako su se kroz cijeli dugi spor
izmeu Kopernikovih i Ptolemejevih
sljedbenika, kao i rada Keplera, Gali-
leja i Newtona, uzimali u obzir oblici
i relativne veliine planetskih staza, a
ne njihove prave ili apsolutne veliine.
Daljnji napredak u poznavanju mno-
gih preciznih detalja u Sunevu susta-
vu ovisilo je uglavnom o odreivanju
apsolutnih veliina. Ovo je bio problem
sve dok ga nije rijeio drugi kraljevski
astronom Edmund Halley, kako se
oslovljavao tokom svog slubovanja od
1720. do svoje smrti 1742. godine.
Britanski uenjaci, 1807-1808. Potpisi su posta-
vljeni redoslijedom kao i njihovi potpisnici na sli-
ci, ukljuujui Cavendisha, Maskelynea, Josepha
Banksa i Williama Herschela, svih koji su igrali ista-
knutu ulogu u razvitku astronomije
Metoda odreivanja skale Sune-
va sustava, koju je pronaao Halley,
prikazana je na slici 6.9. Tu je staza
Venere i Zemlje. Budui da se Venera
kree mnogo bre po svojoj stazi nego
Zemlja, esto nastaje situacija kada se
Sunce, Venera i Zemlja nau priblino
u istom pravcu. Meutim, nikad nee
doi do potpunog poklapanja centra
Sunca, Venere i Zemlje, jer ravnina
staze Venere nije identian s ravninom
staze Zemlje. Pri svakom kruenju oko
svoje staze Venera sijee ravninu staze
Zemlje u dvije toke. Ako se u jednom
od ovih sluajeva dogodi da Zemlja
bude u zgodnom poloaju na svojoj
stazi, moglo bi doi do pribline podu-
darnosti. Kod takvog rijetkog dogaaja
Venera se projicira kao jedna tamna
okrugla kapljica na disk Sunca, ako
se usporedi sa svijetlom Sunevom
pozadinom. Promatra na Zemlji zato
vidi tamnu pjegu koja se kree preko
Prolaz Venere 1769.
Planovi za promatranja prolaza Venere bili
su provedeni u 1761. i u 1769. godini. U
1769. godini Sir Joseph Banks i kapetan
Cook izvrili su promatranja s Tahitija. Gore
su Cookovi brodovi u zaljevu Matavie. Nade-
sno, karta zaljeva oznauje tvravu Venera
i rt Venera.
166
167
Gore: Lalandova karta, izraena
prije ranijeg prolaza, pokazuje
efekt koji bi nastao od paralakse
za vrijeme ulaska i izlaska planeta
kod prolaza 1769. godine.
Desno: glavna promatraka mje-
sta 1769. godine.
Dolje: Sir Joseph Banks pokazuje
teleskop uroenicima Tahitija, pre-
ma zamisli umjetnika.
Dolje desno: kamp u tvravi Ve-
nera,
Suneva diska, a ta pojava kretanja,
naravno, nastaje od kretanja Zemlje
i Venere po njihovim stazama. U Hal-
leyjevo doba je bilo poznato da e se
takva rijetka kombinacija okolnosti
dogoditi 1761. godine.
Halleyjeva zamisao je nastala iz
okolnosti da prolaz Venere preko Sun-
ca nije isti za sve promatrae na Ze-
mlji. Zato e dva promatraa na Ze-
mlji vidjeti s raznih geografskih irina
Veneru kako prolazi preko Sunca na
dvije razliite trase, to ovisi o veliini
same Zemlje, o geografskim irinama
promatraa i stvarnoj veliini Sune-
va sustava. Prva dva od ovih faktora
mogu se smatrati poznatima. Dok se
trei faktor - pravi odnos veliina u
Sunevu sustavu - moe odrediti ako
samo izmjerimo razlike izmeu trasa s
potrebnom tonou.
Halleyjevi planovi za promatranje
prolaza Venere s raznih geografskih
irina bili su ostvareni tokom 1761.
godine, a i za kasniji povoljan prolaz
1769. Rezultat je dao prave dimenzi-
je Suneva sustava s tonosti od 5%
Ako znamo veliinu staze Zemlje
oko Sunca i stazu Mjeseca oko
Zemlje, Newtonov zakon univer-
zalne gravitacije omoguuje nam
da odredimo kolika je masa Sunca
usporeena s masom Zemlje. Da
odredimo ove mase u apsolutnom
znaenju, moramo najprije ustano-
viti gravitaciono privlaenje nekog
standardnog komada materijala.
Prvi ovjek koji je to nainio bio
je Henry Cavendish (na sljedeoj
stranici). Aparaturom nadesno, on
je izmjerio otklon malih viseih ku-
glica (x) prema velikim poznatim
utezima, oznaenim sa W.
168
- u odnosu na prijanje, poboljanje
iznosi 20% do 30%. Da se iskoristi ova
metoda za daljnje pokuaje, trebalo je
ekati XIX stoljee kad su pomno pri-
premljeni podaci za pogodne prolaze
1874. i 1882. godine. Pripremanja je
bio izvrio tadanji kraljevski astro-
nom George Airy u suradnji s Kra-
ljevskim astronomskim drutvom, ali
uprkos svim oprezima, rezultati ovih
promatranja su razoarali. Nevolja se
pojavila zbog Venerine atmosfere, koja
je sprijeila da se poloaj planeta na
Suncu odredi s dovoljnom tonou.
Prije naputanja metode prolaza
Venere, interesantno je da se upita,
zato se nije dala prednost mnogo je-
dnostavnijem geometrijskom sistemu
ilustriranom na slici 6.10. S kutom u
A i kutom u B, oba poznata kod pro-
matranja Venere u istom trenutku i s
udaljenosti izmeu dviju stanica na
Zemlji A i B tono izmjereni, mogu se
lako izraunati druge veliine trokuta.
Meutim, ova bi se vrlo jednostavna
metoda mogla izvesti u bilo koje vri-
jeme, pa nema razloga da se eka na
Asteroidi, prikazani na ovoj fotografiji,
pojavljuju se kao izduene kapljice.
Kroz teleskop se oni pojavljuju kao
prave toke svjetla. Prema tome ih te-
leskopi mogu pokazati bez nejasnoe.
Ovo omoguuje promatraima da na-
prave vrlo tone proraune apsolutne
skale Suneva sustava.
prolaz Venere, jer bi prisustvo Sunca
prije nakodilo nego koristilo ovoj me-
todi.
Razlog za naputanje ove jednosta-
vne metode je bio u tome to u Halley-
jevo doba nije bilo naina odreivanja
istovremenosti za promatrae A i B, a
ukoliko se ovo ne bi nainilo s velikom
tonou, metodu bi pokvarile pogre-
ke zbog kretanja Zemlje i Venere. Ali,
s pronalaenjem pouzdanih mehani-
kih satova, situacija se sasvim izmi-
jenila. Jednostavna trigonometrijska
metoda slike 6.10 moe se upotrijebi-
ti. Nije trebalo dugo ekati na prolaze
Venere, jer se Mars mogao upotrijebiti
umjesto Venere; a ovo osigurava dvije
daljnje prednosti. Kada je Mars nama
najblii (na udaljenosti od oko 55 mi-
lijuna kilometara), on se nalazi na
nonom nebu, dok se Venera u svojoj
najblioj udaljenosti nalazi uz samo
svijetlo Sunce pa ju je zato mnogo tee
promatrati. Meutim, Mars nije planet
pokriven oblacima, pa je zato lake
odrediti definirane toke na njegovoj
povrini prema kojima e razni pro-
matrai direktno svojim teleskopima
izmjeriti kutove.
Do sada nita nije reeno o malim
planetima ili asteroidima. Najvei mali
planet nije vei od Mjeseca, a najmanji
su veliki kao gromade kamenja. Vei-
na se kree po stazama koje se nalaze
izmeu staza Marsa i Jupitera, ali se
neki gibaju izvan ovog podruja, a ne-
koliko ih se posve priblie Zemlji.
Planetoidi, koji dolaze blizu Zemlje,
osigurali bi veu mogunost za odrei-
vanje skale Suneva sustava. Za ovu
svrhu asteroidi imaju veliku prednost
pred planetima. Zbog svojih malih ve-
liina, oni se pojavljuju kao svijetle
tokice, tako da nema mogunosti za
dvosmislenost u postavljanju telesko-
pa nekoliko promatraa. Danas se,
promatranjem asteroida, moe odredi-
ti udaljenost Sunca s tonou znatno
veom od 0,1%.
Usporeujui veliinu Zemljine sta-
ze oko Sunca s veliinom staze Mje-
seca oko Zemlje, mogue je pomou
Newtonova zakona univerzalne gra-
vitacije pouzdano odrediti bez pote-
169
koa odnos mase Sunca prema masi
Zemlje. Tako je dobiveno da je masa
Sunca oko treinu milijuna puta vea
od mase Zemlje. Ako elimo ii dalje
u usporeivanju, usporedimo masu
Sunca s komadom materije kojim
se moe rukovati u laboratoriju. Pri-
je nego napravimo takvu usporedbu,
moramo biti u mogunosti da izmjeri-
mo gravitaciono privlaenje ili gravita-
cionu snagu naeg malog komada ma-
terijala. Takvo je mjerenje prvi nainio
Henry Cavendish krajem XVIII stolje-
a. Ovo je omoguilo da se usporedi
gravitaciona snaga standardnog ko-
mada materijala s gravitacionom sna-
gom Sunca a, jer je gravitaciona sila
direktno proporcionalna masi, moe-
mo takoer usporediti masu Sunca
s masom nekih standardnih komada
materijala, recimo, komadom koji tei
jedan kilogram. Na ovaj nain je bilo
ustanovljeno da Sunce ima masu go-
tovo dva milijuna milijuna milijuna
milijuna milijuna kilograma.
Moemo odrediti masu planeta na
slian nain, koji je upravo opisan,
ukoliko on ima najmanje jedan satelit.
Ako znamo veliinu i oblik staze sate-
lita i vrijeme ophoda, moemo izrau-
nati masu planeta iz Newtonove teorije
gravitacije. Dva od tri njegova podatka
170
koja trebamo, oblik staze i vrijeme
ophoda satelita oko planeta, mogu se
odrediti direktnim promatranjima. Ali,
u cilju da odredimo apsolutnu velii-
nu staze, moramo znati i udaljenost
planeta od Zemlje. A ovo opet trai
poznavanje apsolutne skale Suneva
sustava. Zato slijedi, da ne samo odre-
ivanje mase Sunca nego, takoer, i
odreivanje masa svih planeta sa sa-
telitima, ovisi o poznavanju apsolutne
skale Suneva sustava.
Ovom solidno ustanovljenom apso-
lutnom veliinom astronomi su mogli
odrediti mase pet planeta sa sateliti-
ma. Jupiter ima masu priblino 320
puta veu od mase Zemlje, Saturn oko
95 puta veu, Uran priblino 15 puta
veu, a Neptun malo iznad 17 puta
veu; nasuprot ovim velikim planeti-
ma, Mars ima masu za oko 11% mase
Zemlje. Slijedea tablica daje podatke
dobivene kombinacijom direktnog pro-
matranja planeta i odreivanja apso-
lutne skale Suneva sustava.
Fridrih Veliki je bio rekao da je sve ono
to je vano u znanosti ve otkriveno. S
obzirom na velike napretke ere poslije
Newtona, malo bi se astronoma tog vre-
mena tome usprotivilo. Zbog toga je do-
lo kao bomba, kada je William Herschel
otkrio novi planet. Detalj s Herschelova
portreta (desno) podsjea na njegovu e-
lju da nadjene ime svom otkriu po svom
patronu, Georgeu III. Njegove zabiljeke
za oujak 1781. godine pokazuju kako je
najprije mislio da je otkrio "neobinu ma-
gliastu zvijezdu ili moda komet".
ime masa (Zemlja = 1)
Mars 0,11
Jupiter 318,35
Saturn 95,30
Uran 14,58
Neptun 17,26
Vie smo puta u prethodnoj disku-
siji upozorili na fine detalje Suneva
sustava. Kakvi su to fini detalji? U ra-
nijim poglavljima smo govorili o staza-
ma planeta koje su iskljuivo odree-
ne gravitacionim poljem Sunca. Vidjeli
smo da su ove staze elipse i da se
Sunce nalazi u jednom od arita. Ali
se planeti, u stvari, ne gibaju u izoli-
ranom gravitacionom polju Sunca. Oni
su, takoer, podloni gravitacionim
utjecajima drugih planeta. Istina je da
je masa Sunca tako velika u uspore-
dbi sa svim masama planeta zajedno
da gravitaciono polje Sunca dominira
kretanjima planeta i istina je da su
njihove staze gotovo prave elipse. Ali
one to nisu. U stvari, poslije jednog
kruenja oko Sunca, staza se tono ne
zatvara u sebe.
Problem odreivanja staza planeta
s velikom preciznou oito je jedna
od nedostiivih tekoa, jer su svi pla-
neti u neprekidnom kretanju, a kreu
se raznim stazama, tako da se njiho-
vo udrueno gravitaciono polje stalno
preinauje i nikad se tono ne ponovi.
Perturbacije na stazama, prouzroko-
ane ovim malim sloenim efektima,
pripadaju finim detaljima Suneva su-
stava. Oito je da emo, ako se ovi fini
detalji mogu matematiki prikazati i
171
dokazati da se slau s promatranjima,
dobiti otrouman i dalekosean dokaz
Newtonove teorije gravitacije. Ovo je
bio veliki problem nebeske mehanike,
na kojeg su matematiari u drugoj po-
lovini XVIII stoljea i u prvoj polovini
XIX stoljea usmjerili svoju panju.
Ime Eulera je ve spomenuto. Njegovu
se imenu moraju pridodati imena dvo-
jice velikih francuskih matematiara,
Lagrangea i Laplacea. Rezultatom rada
ovih ljudi problem je bio u velikoj mje-
ri briljantno rijeen. Promatranja po-
kazuju da se planeti u stvari ne kreu
striktno po eliptinim stazama. Oni se
kreu po najkompliciranijim stazama
koje bi se mogle logiki pretpostaviti iz
Newtonova zakona gravitacije.
Na ovom sluaju ukazat emo na
odlunu razliku pogleda dananje
znanosti i geometrijskog miljenja kla-
sinog doba. Platon je mislio da sva
kretanja moraju biti po krunicama
i pravcima, jer te geometrijske forme
imaju prirodnu jednostavnost i pro-
finjenost. Ptolemejevo i, dapae, Ko-
pernikovo opisivanje kretanja plane-
ta bilo je potpuno u obliku krugova.
Za Keplera je bio udarac to je naao
tako kompliciranu krivulju, kao to je
bila elipsa, iznosei analizu svog pro-
matrakog materijala. A sada, kada
Gore: Herschelova kua u
Datchetu, blizu Windsora, i
teleskop koji je upotrebljavao
za mnogobrojna promatranja
neba tokom 1780-tih godina.
Ovaj 6-metarski dugi tele-
skop reflektor imao je otvor
od 30 centimetara. Desno:
Odlomci iz dnevnika Karoline
Herschel u kojima je opisano
kako su ona i njen brat radili
u to vrijeme.
172
173
uzmemo u obzir fine detalje kretanja
planeta, svi izgledi jednostavnosti i
elegancije nestaju. Uprkos postojeim
smetnjama i poveanju komplicirano-
sti, uenjaci XVIII i XIX stoljea su bili
oduevljeni kad su ustanovili da su se
njihovi komplicirani prorauni odrazili
u prirodi.
U dananjoj znanosti ne mislimo da
bi kretanje materije bilo jednostavno i
elegantno, ali ono to se nadamo i to
oekujemo, jesu jednostavni i elegan-
tni zakoni. Prema tome, bilo je golemo
zadovoljstvo to se mnoge zamrenosti
planetskih staza mogu potpuno pro-
tumaiti u vrlo jednostavnim oblicima
zakona gravitacije, o kojem je raspra-
vljano u 5. poglavlju.
U gornjoj tablici planetskih masa
nisu dane vrijednosti za masu Merku-
ra i za masu Venere. Ni jedan od ovih
planeta nema satelite, tako da se je-
dnostavna metoda odreivanja mase,
koja je opisana gore, ne moe primi-
jeniti. Umjesto toga, mase se moraju
odrediti iz analize gravitacionih uina-
ka koje ovi planeti vre jedan na dru-
goga ili na Zemlju. Na primjer, Vene-
ra uzrokuje slabe poremeaje na stazi
Merkura, a iznos poremeaja koji se
javi, naravno, ovisi o masi Venere. Ako
sada odredimo vrlo tono stazu Mer-
kura ili Zemlje i, ako uzmemo u obzir
sve efekte to ih uzrokuju svi planeti
poznate mase, kao Jupiter i Saturn,
tada se jo preostali poremeaji mogu
pripisati Veneri. Na ovakav se nain
odreuje masa Venere. Iz ovakvih
prorauna je ustanovljeno da je masa
Venere oko 82% mase Zemlje, a masa
Merkura je oko 5%.
Mjesec ima masu oko 1/80 mase
Zemlje. Ona je odreena iz naina i
veliine kojim Mjesec utjee na kreta-
nje Zemlje. Ve smo razmatrali jedan
takav vaan utjecaj, tj. kolebanja koja
se odnose na precesiju rotacione osi
Zemlje. Samo se u jednom drugom
sluaju upotrijebila slina metoda da
se odredi masa satelita - sluaj Neptu-
na. U svim drugim primjerima mase
su satelita tako male, u usporedbi s
masama planeta, da se bilo kakvi utje-
caji nisu mogli opaziti. Zato se moraju
upotrijebiti perturbacione metode. Ovo
je mogue za sluaj Jupitera i Satur-
na, jer oba ova planeta imaju mnogo
satelita. Metoda se sastoji u proua-
vanju gravitacionog djelovanja jednog
satelita na staze drugih, a prorau-
ni, koji ovdje dolaze u obzir, spadaju
meu najtee u teoriji gravitacije. No
ova metoda nee odrediti mase svih
satelita, jer su neki sateliti premali da
izazovu bilo kakve mjerljive perturba-
cione efekte. Interesantna je pojava da
ima samo est drugih satelita u cijelom
Sunevu sustavu koji su usporedivi s
masom Mjeseca. Jupiter ima etiri od
est - etiri koja je otkrio jo Galilei,
Saturn i Neptun imaju po jednoga.
Dva planeta, koji se nalaze u tablici
planetnih masa, Uran i Neptun, nisu
uope bili poznati u Newtonovo vrije-
me. Povijest njihovih otkria je jedno
od najveih dostignua doba poslije
Newtona.
Fridrih Veliki je rekao da je sve zna-
ajno to je bilo u znanosti ve otkri-
veno, a pri kraju XVIII stoljea su to
smatrali ispravnim zakljukom. Bio
je otkriven zakon gravitacije. Ljudi su
nauili kako da izraunaju zamrena
kretanja planeta i njihovih satelita.
Njihovi su se prorauni slagali s po-
javama u prirodi. Zato nije udo da
je otkrie novog planeta 1781. godine
odjeknulo kao bomba na samozado-
voljni znanstveni svijet.
Otkriva je bio William Herschel,
uitelj glazbe u Bathu. Njegov je ivot
tamo bio vrlo aktivan, svirajui orgulje
u crkvi, dajui koncerte, a vodio je i
oratorije koji su u to vrijeme imali veli-
ki orkestar i zbor. Nou je itao knjige
iz matematike i astronomije i proma-
trao nebo, upotrebljavajui za prvo vri-
jeme samo mali teleskop koji je kupio.
Meutim, on je uskoro izradio cijelu
seriju teleskopa, a najvei je bio refle-
ktor s promjerom od 1,22 metra, gi-
gantski otvor za prilike XVIII stoljea.
174
Herschelova sklonost za izradu velikih
stvari pokazala se u veliini orkestara
i u veliini njegovih teleskopa.
Meutim, za otkrie Urana nije tre-
bao osobito veliki teleskop. Hersche-
lova ostvarenja su manje pripadala
njegovim teleskopima nego njegovoj
metodi rada i njegovu razumu. Dok
su drugi astronomi usmjeravali svoje
teleskope u poznate i unaprijed odre-
ene objekte, obino s ciljem da iz-
mjere njihove poloaje, Herschel je bio
istraiva. On je sistematski istraivao
nebo, da bi mogao bilo ta pronai.
Izraivao je popise objekata. Glavna je
tema njegova astronomskog ivota bilo
istraivanje svih nebeskih objekata,
promatranih sve veim teleskopima.
Zanimljiva je sluajnost, da je najde-
taljniji dananji katalog neba nainjen
instrumentom identinog otvora po-
put najveeg Herschelova teleskopa,
tj. 1,22-metarskim Schmidtovim tele-
skopom na planini Palomar.
Dana 13. III 1781. godine, dok je
Herschel pretraivao nebo 18-centi-
metarskim teleskopom reflektorom,
proao je preko neobino sjajnog obje-
kta. Bilo je sigurno da nije zvijezda, jer
se ona vidi u teleskopu u obliku odre-
enog tokastog diska. Herschel ni u
snu nije pomislio da je to novi planet,
pa je najprije mislio da se radi o novom
kometu. Na njegovu planetarnu priro-
du bio je, u stvari, ukazao Lexell iz St.
Petersburga, oko godinu dana kasni-
je, kada je naao raunskim putem da
se novi objekt nalazi iza Saturna i da
se kree po krunoj stazi oko Sunca.
Herschelu je odmah ukazalo poast
Kraljevsko drutvo u Londonu. Kralj je
postao njegovim zatitnikom, dodjelju-
jui mu penziju koja mu je omoguila
da se posveti astronomiji. Zauzvrat je
Herschel nazvao novi planet Georgium
Sidus, imenom koje, prirodno, nije na-
ilo na odobravanje svih astronoma na
svijetu, jer su vie voljeli ime Uran, to
ga je predloio Bode.
Ovaj uspjeh Herschel je postigao
svojom metodom rada, koja je ukazala
na injenicu da su i drugi astronomi
mnogo puta opazili Uran, ali nisu uo-
ili njegove neobine karakteristike.
Nekoliko takvih promatranja izvrio je
francuski astronom Lemonnier. Ova
su prethodna promatranja imala ve-
liku vrijednost u izraunavanju staze
novog planeta; iz njih je bilo mogue
predvidjeti njegove budue poloaje.
Razne tablice, koje su dale ove budu-
e poloaje, izradio je ugledni talijan-
ski astronom Barnabas Oriani. Tako
je krajem XVIII stoljea novi planet
Memorandum na prethodnoj stranici navodi da
se ne oekuju perturbacije u stazi Urana, koje
su poticale Adamsa da trai drugi planet. Trei
horizontalni niz simbola u naoj tablici pokazuje
usporedbu staza planeta, kako su oekivane iz
Bodeova zakona. Posljednji niz simbola pokazuje
usporedbu staza koje su ustanovljene iz stvarnih
promatranja (i nacrtane u dijagramu). Kada se prvi
put posumnjalo da se jo jedan planet nalazi iza
Urana, uenjaci su oekivali da e njegova staza
biti priblino tamo gdje pokazuje Bodeov zakon. U
stvari, ona se pokazala mnogo manjom.
bio otkriven, njegova staza poznata, a
izraunata je i staza po kojoj se oeki-
valo da e se kretati.
Ali tokom druge etvrtine XIX sto-
ljea postepeno su rasle sumnje da se
Uran ne kree po oznaenoj stazi. Kao
to je svima poznato, odstupanja su
bila mala, ali su ona bila prilino izvan
podruja da bi se mogla uzeti kao po-
greka. Odstupanje Urana od njegova
oekivanog poloaja iznosilo je oko 20
lunih sekundi.
ta je uzrokovalo ove poremeaje?
Moda Uran nije najudaljeniji planet u
Sunevu sustavu! Moda postoji neki
jo udaljeniji planet iji gravitacioni
efekt uzrokuje promatrana odstupa-
nja na stazi Urana! Otkrie samog
Urana otvorilo je ljudskom mozgu mi-
sao da omeenje Suneva sustava jo
nije zavreno, a takva su razmatranja
bila sasvim prirodna. Samo su se dva
matematiara prihvatila problema koji
je proizaao iz nastalih razmatranja. Iz
danih odstupanja u stazi Urana treba-
lo je nai isto teorijskim raunanjem
masu i poloaj hipotetinog novog pla-
neta; zatim, iz dobivenog teorijskog
poloaja potraiti nepoznati planet te-
leskopom.
Ta dvojica su bili John Couch
Adams, mladi diplomant St. John Col-
175
George III je odobrio ukupno 4 000 funti za izgradnju ovog 1,22-metarskog reflektora - najveeg Her-
schelova teleskopa. Herschel je koristio ovaj instrument u popisivanju neba u najsitnijim detaljima i u
studiji Mlijenog Puta.
Nadesno je dananja fotografija maglice Sjeverna Amerika u Labudu koja pokazuje stanovita tamna
podruja gotovo bez zvijezda. Herschel je upozorio da se Mlijeni Put u podruju izmeu korpiona i
Labuda dijeli u dvije grane. Ovo se pojavljuje, jer su mnoge zvijezde nama zaklonjene relativno guim
oblacima praine. Ali, prema Herschelu, otvor izgleda poput prozora koji gleda u daleki prostor.
176
legea, Cambridge, i francuski astro-
nom Urbain Jean Leverrier. Adams je
prvi zapoeo izraunavanjima i prvi ih
zavrio. Svoje rezultate je poslao bri-
tanskim astronomskim strunjacima,
kraljevskom astronomu Sir Georgeu
Airyju i direktoru zvjezdarnice u Cam-
bridgeu, Reverrendu J. Challisu. Ova
su dvojica bila skeptina u pogledu
vrijednosti i tonosti Adamsova rada
pa se nisu urili da potrae novi pla-
net na nebu.
Leverrier je provodio stvari s mno-
go veom djelotvornosti. Dok je Adams
radio gotovo pet godina na svojim ra-
unima, Leverrier ih je zavrio za dvi-
je godine. Svoje rezultate je poslao
astronomu berlinske zvjezdarnice
J. G. Galleu. Galle je pronaao novi
planet, gotovo odmah, ve slijedeeg
dana po primitku rezultata, 23. IX
1846. godine, i smjesta poslao vijest
o svom otkriu Leverrieru. Galle je za
novi planet predlagao ime Janus, ali
je Leverrier traio da se zove Neptun,
pa je pod tim imenom objavio njegovo
otkrie u Parizu.
Tek je poslije ove objave znanstve-
ni svijet bio upoznat s radom Adam-
sa. Francuzu su zahtjevi za prvenstvo
Adamsa na tom radu mirisali na pla-
gijat. Zato njegov rad nije bio obja-
vljen u nekom priznatom znanstve-
nom asopisu? tavie, jedno bi pismo
u tampi bilo dovoljno da se ustanovi
autentinost Adamsovih zahtjeva ili,
bolje rei, zahtjeva koje su postavi-
li njegovi podupiratelji, kao to je sin
otkrivaa Urana, Sir John Herschel.
Sam Adams nije sudjelovao u diskusi-
j ama koje su nastale u ovom sporu.
Mnogo je bilo napisano u ovom ne-
sretnom sporu. Krivicu, ako je bilo kri-
vice, nije lako ustanoviti, jer bi trebalo
uzeti u obzir neobino sloene ljudske
i znanstvene vrijednosti. Bilo je eleme-
nata jakog konzervativizma i, tavie,
tatine u dranjima Airyja i Challisa;
sam Adams je bio pretjerano utljiv; a
miljenje Airyja i mnogih drugih astro-
noma da je problem matematiki ne-
rjeiv, bilo je blizu istini. Da se sluaj
dogodio 75 godina prije ili 75 godina
kasnije, problem bi zaista bio nerjeiv.
Na veliku sreu, Neptun je bio na ta-
kvom dijelu svoje staze da je bilo mo-
gue rijeiti problem; inae bi napori
i Adamsa i Leverriera bili osueni na
neuspjeh.
Obojica su postavili vrlo nepouzda-
nu pretpostavku u svojim raunima.
Oni su pretpostavili da se Neptun po-
korava jednom empirikom pravilu,
poznatom kao Bodeov zakon. Pravilo
Maskelyne i Lalande su mjerili prividno kretanje zvijezda koje nastaje kao posljedica stvarnog kretanja
Suneva sustava kroz prostor. Koristei ova mjerenja, Herschel je bio u mogunosti da ukae na smjer
ovog kretanja s iznenaujuom tonosti. Na slici se Sunce kree prema Apeksu. Prema tome se zvijezde
prividno kreu prema Antiapeksu. Nasuprot ovome, Herschelovi su pogledi o Suncu bili vrlo naivni. U
ovoj slici on je prikazao glavni volumen Sunca (AB) kao krutu stijenu, opkoljenu vanjskim ovojem vatre
(PF). On je zamiljao pjege na Suncu (de) kao rupe u vatri ovojnice, kroz koju je mogue vidjeti kamenu
unutranjost, moda nastanjenu.
178
je izraeno slijedeom jednostavnom
formulom. Za svaki se planet najpri-
je napie etiri, a zatim doda broj koji
je razliit za svaki planet: za Merkur,
najunutarnjiji planet, broj je nula; za
Veneru 3. Poslije Venere se broj jedno-
stavno podvostruuje. Za Zemlju 6,
Mars 12, itd. Brojevi dobiveni na ovaj
nain formiraju niz 4, 7, 10, 16, 28,
52, 100, 196 i 388. Ako izraunate
polumjere planetskih staza izrazimo
jedinicama, kojima je polumjer staze
Zemlje izraen sa 10, tada e polumje-
ri planetskih staza formirati slijedei
niz: 3,9; 7,2; 10; 15,2 itd. Ovi se bro-
jevi napadno podudaraju s Bodeovim
nizom.
I danas su astronomi podijeljeni u
miljenjima, da li ovo blisko poduda-
ranje ima neko dublje fizikalno znae-
nje ili je to samo koincidencija. Skepti-
ci ukazuju da se za svaki dani konani
niz brojeva uvijek nae neko pravilo
koje e se dobro prilagoditi nizu. Ali,
u doba Adamsa i Leverriera, nitko nije
sumnjao u Bodeov zakon. Doista, bila
su dva oigledno vrlo dobra razloga za
prihvaanje njegove vrijednosti. Kada
je njemaki astronom Johann Elert
Bode prvi predloio ovaj zakon 1772.
godine, nije bio poznat planet Uran.
Devet godina kasnije, kada je on bio
otkriven, pokazalo se da se iznenau-
jue dobro prilagouje mjestu iza Sa-
turna koje je predvidio Bodeov zakon.
Predviena veliina staze je bila 169
jedinica, dok su promatranja dala vri-
jednost 191,6 jedinica. Moda je bio
najuspjeniji ulazak u tablicu izmeu
Marsa i Jupitera. U Bodeovo vrijeme
je ovdje bila evidentna praznina, jer
na tom mjestu nije bio poznat nikakav
planet. Ali je 1801. godine Piazzi ot-
krio mali planet Ceres koji je ispunio
prazninu gotovo perfektno, jer je staza
Ceresa imala vrijednost 27,7 jedinica,
dok je Bodeova hipotetska vrijednost
iznosila 28 jedinica.
Zato je Adamsu i Leverrieru izgle-
dalo potpuno prirodno da pretpostave
da se njihov novi planet takoer poko-
rava Bodeovu zakonu. U stvari, staza
Neptuna ima vrijednost 300,7 jedini-
ca, znatno manje od 388, koliko je tre-
balo oekivati po Bodeovu zakonu.
Zbog sretne okolnosti, ova pogre-
ka nije utjecala na poloaje Neptuna
koje su izraunali Adams i Leverrier
za godinu 1846. Ali se pokazalo da su
njihova raunanja Neptunove staze
i njegovih buduih poloaja potpuno
kriva. Nedavno je R. A. Lyttleton u vrlo
interesantnom lanku ukazao, da su,
umjesto oslanjanja na Bodeov zakon,
Adams i Leverrier pretpostavili da je
staza Neptuna krunica, tada bi izvo-
enje njihovih prorauna bilo mnogo
jednostavnije i s mnogo veim stu-
pnjem tonosti.
Nakon spora s Neptunom, Adams
i Leverrier su se ponovo sukobili oko
finih detalja na stazi Mjeseca. Ovog
puta je veina francuskih uenjaka
podupirala Adamsa, koji je zaista,
kako se pokazalo, bio u pravu.
Spor je u biti bio samo jedan dio
mnogo vee rasprave zapoete u doba
Newtona i nastavljene do naeg sto-
ljea. Prva Newtonova rasprava o
kretanju Mjeseca dovela je Edmunda
Halleyja do vjerovanja da se period re-
volucije Mjeseca oko Zemlje promije-
nio od babilonskih vremena. Pojavila
se zato sumnja o potpunoj ispravno-
sti Newtonova zakona gravitacije, jer
on ne prua objanjenje takve pojave.
Drugi je dio rasprave povezan s ime-
nom Laplacea, koji je problem prora-
dio detaljnije. U stvari, Laplaceova su
raunanja ispunila prazninu izmeu
teorije promatranja, pokazujui da za-
kon gravitacije nije pogrean.
Adams je doao na scenu 1853. go-
dine, kada je publicirao lanak u ko-
jem je tvrdio da je Laplaceova raspra-
va o tom problemu nepotpuna i da
ponovno paljivo ispitivanje obnavlja
neslaganje izmeu promatranja i te-
orije. Slijedee primjedbe Delaunayja
u 1864. godini komentiraju spor izme-
179
180
Panoramska fotografska karta Mlijenog
Puta, izraena od velikog broja pojedinih fo-
tografija. Tamne pukotine, za koje je Herschel
mislio da su prozori prostora, smjetene su
u podruju ravnine Mlijenog Puta. Koordi-
nate, upotrijebljene na karti, galaktike su
irine i duine (sluaj [4] u 1. poglavlju).
181
u Leverriera i Adamsa. "Publiciranje
Adamsova lanka stvarno oznauje
znaajan korak naprijed, jednu cijelu
revoluciju u ovoj grani teorijske astro-
nomije. Zato je njegov rezultat bio vrlo
napadan . . . Ali i svi argumenti izne-
seni protiv Adamsova lanka nisu bili
toni, a insistiranje s kojim su pred-
stavljeni i podravani izazvalo je po-
tpuno suprotan efekt od oekivano-
ga." De launay je zakljuio izjavom da
je Adamsova analiza, koja je bila pro-
glaena sumnjivom i netonom, bila
priznata kao tona.
Posljednji dio prie nastao je u na-
em stoljeu, kada se prvi put spo-
znalo, kao rezultat rada Sir Geoffreyja
Taylora, da je tekoa dolazila od za-
nemarivanja uinka trenja Mjeseevih
plima i oseka. Najprije se mislilo da
oceanske plime i oseke, kada se suda-
raju s kontinentima Zemlje, tvore cije-
li efekt. Meutim, sada je poznato da
efekti plime i oseke ne nastaju samo u
oceanskim vodama nego, takoer, i u
unutarnjem materijalu Zemlje, igraju-
i vanu ulogu u rjeavanju ovog sta-
rog nesklada.
Sredinom XIX stoljea veliki se val
znanstvenog razvitka, koji je poeo s
Newtonom, uvelike iscrpio, ali su dola-
zili do izraaja elementi nove revolucije
u astronomiji. To su bila tri elementa
razliite vrste, i uenjaku XIX stolje-
a izgledalo bi nevjerojatno da se oni
mogu korisno povezati. Prvo, prodor
izvan Suneva sustava, to e biti opi-
sano u posljednjem dijelu ovog pogla-
vlja; drugo, dolo je do znaajnih otkri-
a na polju elektriciteta i magnetizma,
o kojima emo diskutirati u detalje u
7. poglavlju; tree, dolo je do daljnjeg
rada na finim detaljima kretanja pla-
neta, koji emo sada razmotriti.
Ve smo naglasili da Venera nema
satelita, pa je jedini praktini nain da
se odredi njena masa promatranje efe-
kata koje ona stvara na stazi Zemlje,
Marsa i Merkura. Astronomi XIX sto-
ljea su bili suoeni sa zbunjujuom
injenicom da masa Venere, dobivena
iz perturbacija staza Marsa i Zemlje,
nije sasvim ista kao vrijednost dobive-
na iz perturbacije staze Merkura. Kako
se vrijednosti dobivene iz Marsa i Ze-
mlje dobro slau, to je logino da se
smatra da su ova odreivanja sasvim
tona, a da je vrijednost dobivena iz
staze Merkura neispravna iz nekog ra-
zloga. Ovo znai, da i poslije uzimanja
u obzir gravitacionih efekata svih pla-
neta (uzimajui masu Venere dobive-
nu iz njenog uinka na Zemlju i Mars)
Zbog godinjeg kretanja Zemlje oko Sunca,
bliske zvijezde e prividno opisati male godi-
nje oscilacije u odnosu na nepominu poza-
dinu udaljenih zvijezda. Ako moemo izdvo-
jiti i mjeriti tu oscilaciju, moemo izraunati
udaljenost bliske zvijezde. Godine 1838. Fri-
edrich Wilhelm Bessel postao je prvi ovjek
koji je odredio udaljenost zvijezde.
183
ostaje jo neka neobjanjiva smetnja
u stazi Merkura. Leverrier je mislio da
ova smetnja nastaje od jo neotkri-
venog planeta koji mora biti jo blii
Suncu. Neumorni napori da se prona-
e taj planet su propali. Pred kraj XIX
stoljea je ameriki astronom Simon
Newcomb, nakon analize cijelog pro-
blema, pokazao da je nesklad sumnje
realan. To je ostalo neobjanjeno sve
dok nije Einsteinova opa teorija rela-
tivnosti pokazala da Newtonov zakon
gravitacije zaista nije potpuno toan.
Prema tome, iz finih detalja Suneva
sustava doao je odluan dokaz nove
teorije koja je drastino izmijenila na
pogled to se odnosio na prostor i vri-
jeme i koja nam danas omoguuje da
se uhvatimo ukotac sa svim proble-
mima svemira.
Prodor izvan Suneva sustava
Glavni Herschelov cilj pri konstrui-
ranju sve veih teleskopa bio je u pre-
gledavanju neba u sve veim detalji-
ma. Brojio je zvijezde u raznim podru-
jima neba, pokazujui kvalitativno da
su one okupljene oko neke ravnine, tj.
ravnine Mlijenog Puta.
Posebno zanimljiva su bila jata zvi-
jezda i maglice. Maglice su bezobline
mase svjetla. Herschel je najprije za-
kljuio da su to jata zvijezda, ali da se
nalaze u tako velikim daljinama da se
teleskopom ne mogu vidjeti rastavlje-
ne na zvijezde. Kasnije je napustio ovu
ideju, kada je postalo jasno da maglice
i jata zvijezda pokazuju znaajnu ra-
zliku u raspodjeli. Dok su zvjezdana
jata okupljena oko Mlijenog Puta,
Herschelova su brojanja maglica na
raznim dijelovima neba ukazala da
maglice tee da izbjegnu Mlijeni Put.
Meutim, ustanovio je da su maglice
sigurno usko povezane s odreenom
centralnom zvijezdom. Ovo je ukazi-
valo da maglice uope nisu zvijezde,
ali da sadre svijetlu tekuinu protka-
nu u prostoru izmeu zvijezda. Ako je
to tako, nije bilo razloga misliti da su
osobito udaljene od nas.
Sada znamo da su obje ove ideje o
prirodi maglica djelomino tone. Neke
su od njih zaista svijetli oblaci plina,
koji nisu smjeteni jako daleko od nas.
Druge su velike grupe vrlo udaljenih
zvijezda. Najznaajnije proroanstvo,
koje se odnosi na prirodu ovih uda-
ljenih grupa, dao je J. H. Lambert,
matematiar, koji se posebno bavio
problemom svjetlosti sredinom XVIII
stoljea. Lambert je postavio zaudo
otroumnu kvalitetnu sliku struktu-
re svemira. On je smatrao da zvije-
zde Mlijenog Puta tvore jednu veliku
skupinu i da se te zvijezde okreu oko
zajednikog centra, tako da se Sun-
ce i planeti kreu zajedno oko centra,
upravo onako kako se sami planeti
kreu oko Sunca. Lambert je tvrdio da
su maglice obine gigantske nakupi-
ne zvijezda koje se nalaze daleko izvan
granica Mlijenog Puta.
Za veliki broj maglica ovo je ispra-
vna predodba, koju je veina profesi-
onalnih astronoma odbila da prihvati
sve do druge ili dapae tree dekade
XX stoljea. Temelji za skepticizam
su se pojavili iz Herschelovih proma-
tranja da veina maglica izbjegava ra-
vninu Mlijenog Puta. Zato bi se to
dogaalo ako su one daleko izvan Mli-
jenog Puta?
Odgovor: oblaci praine i plina su
koncentrirani blizu ravnine Mlijenog
Puta, djeluju kao magla i pokrivaju
udaljene objekte koji se nalaze direktno
izvan njih. Herschel je uoio da se Mli-
jeni Put, u podruju izmeu zvijea
korpiona i Labuda, prividno cijepa u
dvije grane. Ova pukotina nije stvarna;
ona se javlja iz relativno gustog oblaka
praine, koji pokriva mnotvo zvijezda
to se nalaze iza njega. Ali je Herschel
mislio da su pukotine stvarne rupe u
prostoru i vjerovao da se kroz njih vidi
daleki prostor.
Gledajui unatrag, vidimo da su se
takve pogreke i netonosti javljale iz
pomanjkanja fizikalnog znanja. Godi-
ne 1800. ljudi su imali tono i precizno
znanje o pojavi gravitacije, ali su njihove
ideje, one koje su se odnosile na druge
grane fizike, bile potpuno nerazvijene.
Znaajni kontrast izmeu iskrivljenju i
naivnosti moemo vidjeti u druga dva
pogleda u Herschelovu radu. Tobias
Mayer je ve upozorio da, ako se Sunce
kree, mora postojati sistematsko privi-
dno kretanje zvijezda na nebu: zvijezde,
koje se nalaze u istom smjeru u kojem
184
se Sunce kree, moraju se prividno ra-
zmicati jedna od druge, dok se one, koje
se nalaze u suprotnom smjeru, moraju
prividno sakupljati. Oekivano kretanje
je bilo iz godine u godinu, naravno, vrlo
malo, ali je Mayer smatrao da je ipak
izmjerljivo. Mjerenja su obavili Maske-
lyne i Lalande, a koristei ova mjerenja
Herschel je mogao odrediti smjer Sun-
eva kretanja s iznenaujuom tono-
sti. Meutim, na drugoj strani, Herschel
je imao predodbu o Suncu koja nam
se danas ini potpuno besmislenom.
Smatrao je da je unutranjost Sunca
hladna, a da su pjege na Suncu mje-
sta gdje je vanjski ovoj vatre prekinut,
to nam omoguava da vidimo tamnu
kamenitu unutranjost. Najsmjenije je
od svega to je vjerovao da su hladnija
podruja nastanjena ljudima.
Astronomi su poeli masovno prou-
avati zvijezde. Bilo je nuno potrebno
da se sastavi katalog tonih poloaja
velikog broja zvijezda, jer inae dva
astronoma ne bi mogla znati o kojoj se
zvijezdi radi. U svom pionirskom radu
Flamsteed je izmjerio gotovo 3000 zvi-
jezda. Friedrich Argelander se kasnije
latio jo ambicioznijeg zadatka. U svom
znamenitom Bonner Durchmusterung,
izdanom izmeu 1852. i 1862. godi-
ne, on je katalogizirao preko 300 000
zvijezda sjeverne hemisfere, pa je po-
stavio osnov za kataloge koje upotre-
bljavaju dananji astronomi. Veliina
Argelanderova ostvarenja naroito se
istie injenicom da je ono ostvareno
bez upotrebe fotografije.
Ideju o izradi fotografske karte
neba prvi je iznio David Gill 1886. go-
dine. Projekt je ostvaren nakon 50-go-
dinjeg rada, na kojem su suraivale
brojne zvjezdarnice na cijeloj Zemlji.
Rezultat je bio: zvjezdana karta, koja
je sadravala 100 milijuna zvijezda, a
pridodan joj je katalog od 6 milijuna
najsvjetlijih zvijezda.
U daljnjem prodiranju u prostor
Slika 6.11
Kako se presjeeni objektiv upotrebljavao
da bi stvorio dvije slike iste zvijezde.
Instrument koji je prvi posluio da se izmje-
re udaljenosti zvijezda, bio je heliometar.
Lijevo je heliometar, instaliran u Oxfordskoj
zvjezdarnici 1848. godine. Nadesno je de-
talj okulara i presjeeni objektiv.
185
Herschel je pokazao da Newtonov za-
kon gravitacije vrijedi i izvan Suneva
sustava. Naao je mnogo vie slua-
jeva gdje je par zvijezda bio vrlo blizu
jedna drugoj nego to bi se oekivalo
na osnovu same koincidencije. Ovo
je ukazivalo da se mnogi takvi paro-
vi moraju sastojati od zvijezda koje su
stvarno povezane jedna s drugom tako
da jedna krui oko druge, kao to Ze-
mlja krui oko Sunca.
Herschel je sebi postavio zadatak
da otkrije, da li stvarno postoji takvo
kretanje. Da ovo postigne, bilo je po-
trebno da promatra da li se poloaji
dviju zvijezda mijenjaju iz godine u
godinu u odnosu na pozadinu koju
formiraju udaljenije zvijezde. Castor,
najsjajnija zvijezda u zvijeu Bliza-
naca, rastavi se u malom teleskopu
u dvije svijetle zvijezde slabijeg sjaja.
Usporeujui svoja promatranja ovih
dviju zvijezda s promatranjima koje je
prethodno izvrio Bradley, Herschel je
mogao pokazati da se ove dvije zvijezde
zaista okreu jedna oko druge po sta-
zama koje su oekivane. Vrijeme po-
trebno za jedan potpuni ophod moglo
se izraunati. Herschelova vrijednost
od 342 godine ne razlikuje se mnogo
od dananje vrijednosti.
Oko etvrt stoljea kasnije, siste-
matsko prouavanje dvojnih zvijezda,
kako su one nazvane, uveo je Friedrich
Wilhelm Struve, osniva velike Pulkov-
ske zvjezdarnice u blizini Lenjingrada.
Svojim radom je potvrdio da zakon gra-
vitacije vrijedi izvan Suneva sustava i
da je on zaista univerzalni zakon. Ta-
koer je postalo jasno da dvojne zvije-
zde nisu rijetkost, da postoje sistemi
koji sadre i vie zvijezda.
Prodiranjem dalje u prostor pono-
vo se nametnulo pitanje koje je mui-
lo astronome vie od dvije tisue go-
dina: kako su daleko zvijezde? Meu
drugim razlozima grki je astronom
Hiparh odbacio heliocentrinu sliku
svijeta Aristarha iz Samosa na osnovu
zakljuka da bi se, ako se Zemlja kre-
186
e oko Sunca, morale pojaviti godinje
promjene poloaja zvijezda. Kako nije
zapazio takve promjene, zakljuio je
da je Aristarhova zamisao kriva. Kad
je Kopernik oivio Aristarhovu ideju,
poraslo je vjerovanje da takva promje-
na mora postojati, ali da je nije lako
opaziti jer su zvijezde od nas vrlo dale-
ko. S razvojem sve preciznijih instru-
menata, astronomi su se uvijek nadali
da e moi otkriti tu promjenu, a iz-
mjerom te promjene, mogla bi se lako
izraunati i udaljenost te zvijezde.
Mnogo je radova druge polovine
XVIII stoljea bilo motivirano nadom
da e ova paralaksa, kako je nazvana,
biti na kraju izmjerena. Rad Jamesa
Bradleyja je dao poetak ovoj nadi. On
je pokuao izmjeriti paralaksu, a ot-
krio je aberaciju i nutaciju jer, sve dok
se nisu otkrili ovi efekti, s mukom bi
se rijeio tei problem paralakse.
Problem se moe formulirati na sli-
jedei nain. Za dovoljno udaljene obje-
kte moemo smatrati da predstavljaju
stvarno nepromijenjenu pozadinu. Pre-
ma ovoj e se pozadini relativno bliska
zvijezda pomicati iz tri razloga. Prvi je,
jer se samo Sunce kree; drugi, jer se
i zvijezde kreu; i trei, jer se Zemlja
giba oko Sunca. Ako se trei od ovih
efekata moe osloboditi od druga dva,
tada se udaljenost zvijezde moe lako
odrediti trigonometrijskim raunom.
Da napravimo takvu separaciju,
upozoravamo da su prva dva efekta si-
stematski, to e rei da oni uzrokuju da
se zvijezda pomie uzdu stalnog puta
u odnosu na udaljenu pozadinu. Kreta-
nje Zemlje, u drugu ruku, uzrokuje da
poloaj zvijezde izvede jednu godinju
oscilaciju. Tako imamo jednu oscilaciju
nanesenu na stalni smjer, a na je pro-
blem da izdvojimo oscilaciju. Danas se
jednostavno fotografski snime zvijezde
nasuprot svojoj pozadini u razna vre-
mena tokom godine. Zatim se fotogra-
fije mogu izmjeriti u slobodno vrijeme i
separirati oscilatorno kretanje.
Ali prije pojave fotografije, sva su
mjerenja morala biti nainjena telesko-
pom. Kako su mjerenja precizna, nisu
se mogla nainiti brzo. To znai da se
teleskop morao okretati da bi kompen-
zirao rotaciju Zemlje. Zato je prvi uvjet
bio da se teleskop jednoliko i tono vrti.
Drugi je bio u potrebi mjerenje kutova
izmeu zvijezde koja je uzeta u obzir i
veeg broja zvijezda stajaica na poza-
dini. Ovo je zahtijevalo montiranje niti,
koje je trebalo osvijetliti u arinoj ra-
vnini teleskopa, a ove su se niti morale
pomicati pomou mikrometra. Sve je to
bilo vrlo teko i nije uspjelo sve do go-
tovo sredine XIX stoljea.
Udaljenosti zvijezda najprije su iz-
mjerene pomou izvanrednog instru-
menta, poznatog kao heliometar, koji
je tako nazvan jer je bio namijenjen
problemima vezanim za Sunce. Helio-
metar je teleskop refraktor s prereza-
nim objektivom. A to omoguava po-
micanje dviju polovina lee objektiva,
kako je pokazano na slici 6.11. Ovo
pomicanje stvara dvostruke slike koje
se pojave u arinoj ravnini; jedna je
nastala od gornje polovine, a druga od
donje polovine objektiva. To e rei,
da svaka zvijezda naini dvije slike,
odvojene za razmak koji ovisi o veliini
pomaka dviju polovina objektiva. Pre-
tpostavimo sada da elimo mjeriti kut
izmeu neke poznate zvijezde i neke
referentne toke u pozadini. Kod mi-
jenjanja poloaja (I) u poloaj (II), dije-
limo sliku nae zvijezde u dvije jasno
razdvojene toke svjetla, a kod prikla-
dnog postavljanja dviju polovina obje-
ktiva moemo namjestiti da su nae
dvije slike odvojene tono za istu uda-
ljenost kao to su i zvijezda i referen-
tna toka. Tada se lako moe dokazati
da je na traeni kut naprosto razmak
odijeljenih dviju polovina objektiva po-
dijeljen sa arinom duinom telesko-
pa kojeg smo upotrijebili.
Pomou ovakve naprave njemaki
je astronom Friedrich Wilhelm Bessel
obavio prvo mjerenje zvjezdane dalji-
ne u godini 1838. Bila je to zvijezda 61
Cygni, a njena je udaljenost iznosila
oko 11 godina svjetlosti, ili udaljenost
do koje svjetlost putuje 11 godina, to
iznosi oko 106 bilijuna kilometara. Sli-
jedee je godine Thomas Henderson
u zvjezdarnici Cape dobio udaljenost
najsjajnije zvijezde june hemisfere. To
je najsjajnija zvijezda u zvijeu Cen-
taurus. Njena udaljenost je manja od
udaljenosti Besselove zvijezde, oko 4
godine svjetlosti. Neposredno poslije
ovih mjerenja je Struve u zvjezdarnici
Pulkovo izmjerio udaljenost zvijezde
Vege.
U godinama koje su slijedile, astro-
nomi su izmjerili udaljenost mnogih
drugih zvijezda paralaktikom meto-
dom. Ali se ova metoda moe primije-
niti samo na relativno bliske zvijezde.
Morale su se otkriti sasvim nove te-
hnike, dosad nepoznate, pomou ko-
jih bi se mogle izmjeriti mnogo vee
udaljenosti.
Sluei svojoj namjeni, heliome-
tar je brzo postao neupotrebljiv, jer
je zastario. Uskoro su teleskopi mogli
tono pratiti objekte; uskoro je foto-
grafija postala upotrebljiva; uskoro je,
zaista, astronomija ula u novu eru,
kada e biti odreena skala Mlijenog
Puta. Ali, da bismo razumjeli upotre-
bu instrumenata u dananjoj astro-
nomiji, potrebno je najprije vidjeti to
su uenjaci nauili o prirodi svjetlosti
od Newtonova doba naovamo i kako
je primijenjeno njihovo uvijek rastue
poznavanje ovog predmeta.
187
7. poglavlje OPTIKI INSTRUMENTI I PRIRODA SVJETLOSTI
Katkada iznenauje injenica da je
za izradu nekih vanih optikih instru-
menata, ukljuujui fotografski aparat,
teleskop i mikroskop, potrebno vrlo
malo znanja o prirodi svjetla. Ukoliko
je netko upoznat sa zakonima refleksi-
je i refrakcije, dovoljno mu je da svjetlo
zamilja kao niz vrlo brzih estica koje
se gibaju pravocrtno. Ovo je, u stvari,
Newtonova predodba o svjetlosti, ali
su i on i drugi, koji su prihvatili ova-
kvu predodbu uoili da ona postavlja
nekoliko neugodnih problema.
Najprije promotrimo zakone refle-
ksije i refrakcije. Na slici 7.1 vidimo
zraku svjetlosti koja pada na povrinu
stakla. Zbivaju se dvije stvari: dio svje-
tlosti se reflektira natrag u zrak, dok
drugi dio nastavi put u staklo, tako da
imamo reflektiranu zraku i propusnu
zraku. Kako moemo protumaiti ovaj
jednostavni eksperimentalni rezultat
na osnovu Newtonove predodbe? Mo-
emo rei da je upadna zraka niz esti-
ca koje se kreu kroz zrak i udare na
staklenu povrinu, zbog ega se neke
odbiju natrag u zrak u smjeru reflekti-
rane zrake, dok druge uu u staklo i
kreu se u smjeru propusne zrake. Ali
smo se sada suoili s vrlo zamrenim
pitanjem. to odluuje da pojedina e-
stica bude reflektirana ili proputena?
Newton je odgovorio na ovu zago-
netku na potpuno neobian nain.
Smatrao je da estice djeluju u nastu-
pima, tako da e se estica katkada
odbiti natrag u zrak, dok e u drugim
prilikama, pod identinim okolnosti-
ma, nastaviti put u staklo. Ideja, da u
identinim okolnostima estica moe
katkada initi jednu stvar, a u drugo
vrijeme neto sasvim drugaiju stvar,
bila je neobino proroanska s gledita
dananje kvantne teorije. Meutim,
Newtonovi neposredni nasljednici nisu
ovo uoili: a kroz cijelo XVIII stoljee i
u IX stoljeu oni su postajali sve vie
i vie impresionirani stalno rastuim
potekoama koje su se suprotstavlja-
le Newtonovoj predodbi o svjetlosti.
Jedna od ovih potekoa pojavila
se onog trenutka kada se uzelo u ra-
zmatranje pitanje: kako svjetlo putuje
iz udaljenog izvora. Sve zrake svjetlo-
sti iz takvog izvora kreu se u sutini
paralelno jedna prema drugoj, kao na
slici 7.2. Neto svjetlosti prolazi kroz
rupu AB na jednoj inae neprozirnoj
ploi prema ekranu. Svjetlo, koje je
upravo prolo uz rub rupe kod A, do-
lo je na ekran u C, a svjetlo, koje je
upravo prolo uzrub kod B, dolo je na
ekran u D. Tako vidimo povrinu koja
je osvijetljena na ekranu, a protee se
od C do D. Sve se ovo moe vrlo jedno-
stavno objasniti Newtonovom predo-
dbom o svjetlosti. Moemo rei da se
estice, koje su upravo prole uz rub
otvora na neprozirnoj ploi kod A, na-
stavljaju kretati pravocrtno sve dok ne
udare na ekran kod C, dok one, koje
su upravo prole uz rub otvora kod
B, nastavljaju da se kreu sve dok ne
udare na ekran kod D.
Pretpostavimo da se veliina rupe ili
otvora AB smanji; to e se dogoditi?
Dokle god otvor ostane dovoljno velik,
veliina se svijetle pjege CD na ekranu
smanjuje tono onako kako moemo
oekivati na osnovu Newtonove predo-
dbe. Ali, ako se promjer otvora reduci-
ra na mali dio milimetra, dogodi se ne-
to sasvim suprotno. Svijetla pjega na
ekranu se tada poinje poveavati po-
novo, tako da imamo oigledno parado-
ksalan rezultat da, ako otvor na nepro-
zirnoj ploi postane jo manji, povrina
svjetla na ekranu postaje vea. Ovo
moemo pokuati da protumaimo,
ako kaemo da je na neki nain svjetlo
uspjelo obii ugao, ali je ovo neto to
nae estice ne mogu nainiti, jer se u
Newtonovoj predodbi tvrdi, da se one
kreu stalno pravocrtno.
188
Newton je zamiljao svjetlo kao struju
estica koje se kreu pravocrtno. Ali.
kako se vidi iz gornje definicije, on je ta-
koer pretpostavljao da estice djeluju
u nastupima.
Slika 7.1
Bez takve pretpostavke teko je protu-
maiti zato neke estice od ove upa-
dne zrake ulaze u staklo, dok se druge
od njega odbijaju
189
Cestice ili valovi?
Dok ne moemo dozvoliti esticama
mogunost da obilaze uglove, moemo
to dozvoliti valovima. Slika 7.3 pokazu-
je niz valova koji napreduju prema va-
lobranu, koji ima vertikalnu pukotinu
u toki P. Ako valovi dosegnu valobran,
kroz pukotinu prolazi poremeaj. Novi
valovi putuju vani iz toke P na supro-
tnoj strani valobrana, i to radijalno.
Ovo je upravo ista vrsta pojave koja na-
staje kada se baci kamen na mirnu po-
vrinu vode. Ovo znai da, ako postoji
druga zapreka iza valobrana - recimo,
zid - poremeaj iz P e doi do zapreke
na iroko podruje i nee biti jednosta-
vno omeiti centralnu pjegu kod C koja
se nalazi direktno nasuprot P. Drugim
rijeima, valovi koji su dolazili jedan za
drugim zaobilazili su ugao.
Prema tome, nain na koji svjetlo
putuje kroz vrlo male otvore, a pove-
zujui to s onim to su oni znali o uo-
biajnim valovima na vodi, mnogi su
Newtonovi nasljednici nagovjetavali
da se neki oblici kretanja valova mogu
povezati s prirodom svjetlosti i da ideja
o esticama svjetlosti moe biti potpu-
no neispravna. Eksperimentalni pokus
dat e odgovor na gornji problem.
Prije razmatranja potrebnog poku-
sa razmotrimo jo neke pojave valova
na vodi. Pretpostavimo da imamo dvije
vertikalne pukotine u valobranu, kod
P i kod Q, kao na slici 7.4. Svaka e
toka na suprotnoj strani valobrana
sada doivjeti poremeaje i iz P i iz Q.
to e se dogoditi u pojedinoj toki, za-
visi o fazi valova. Ako se vrhovi dvaju
valova nau u istom trenutku u nekoj
toki, nastat e naroito veliki val; ali
ako vrhovi valova iz P dou istovreme-
no sa dolovima valova iz Q, tada e vrh
ili tjeme i dol teiti da se ponite i tu e
biti malo ili nikakvog poremeaja.
Takva situacija je ilustrirana u slici
7.5. Pretpostavimo da su P i Q potpu-
no sline pukotine u valobranu, a da je
toka O tono u sredini izmeu njih. Iz
O moemo povui vei broj radijalnih
linija, a jedna od njih, OC, pokazuje
smjer prvotnog kretanja vala. U bilo
kojoj toki uzdu OC vrhovi valova iz
P i Q dolaze istovremeno. Dolovi valo-
va dolaze takoer istovremeno. Tako u
svim tokama uzdu OC ima izrazito
visokih tjemena i izrazito niskih dolo-
va. Potpuno isto vrijedi uzdu drugih
deblje oznaenih radijalnih linija iz O.
Ali, izmeu ovih linija nalaze se druge
linije koje su tanje. Uzdu ovih, vrhovi
valova iz jedne pukotine u valobranu
dolaze istovremeno s dolovima valova
iz druge pukotine, tako da uope nema
poremeaja. Ovo su linije mirne vode.
Da kompletiramo sliku, pretpostavi-
mo sada da imamo obalu unutar va-
lobrana, kako je pokazano na slici 7.6.
Tada, u tokama A, C i E, gdje se deblje
linije sreu s obalom, valovi e biti vrlo
visoki i vrlo niski; ali e izmeu ovih
toaka, u B i D, voda ostati mirna.
Eksperiment pokazuje da se potpuno
analogan fenomen pokazuje u sluaju
svjetlosti. U stvari, moemo zamijeniti
prvobitne vodene valove lijeve slike 7.6
sa svjetlou iz udaljenog izvora. Mo-
emo takoer zamijeniti valobran s ne-
prozirnom ploom, na kojoj su urezana
dva paralelna proreza ili pukotine u to-
kama P i Q, a obalu moemo zamijeni-
ti ekranom. Na ekranu emo vidjeti da
smo dobili niz svijetlih traka ili pruga,
kako se moe vidjeti na slici 7.7.
Ali, moramo upozoriti na najmanje
jedan odnos u primjenjivanju analogi-
je s vodenim valovima. irina pruga u
slici 7.7 nije nastala od rasta i pada
valova. Jednostavno ovisi o veliini
pukotina kod P i Q. Ako su one na-
injene ire, tada e i pruge biti ire.
Sjajnost na ekranu je ono u emu je
prava analogija rasta i pada vodenih
valova. Toke na ekranu, u kojima
valovi u velikom broju rastu i padaju,
pojavljuju se svijetle; toke gdje se va-
lovi ponitavaju - gdje dol iz jedne pu-
kotine doe istovremeno s tjemenom
iz druge - pojavljuju se tamne. Tako je
svaka toka svijetle pruge mjesto gdje
190
Slika 7.5
Uzdu OC i drugih zbitih linija
pojaanje proizvodi visoka tjeme-
na, a niske doline. Uzdu svjetlije
oznaenih linija ponitavanje pro-
zvodi efekat gotovo mirnoe.
191
Slika 7.2
Teorija estica objanjava pona-
anje svjetlosti pri prolazu kroz
mali otvor. Ali teorija estica ne
moe protumaiti kako svjetlost
moe doprijeti do krajeva zasto-
ra, kao to se to moe vidjeti na
slici, 11. stranica.
Slika 7.3 (prva desno) Moe se,
meutim, protumaiti kako valovi
dopiru do krajeva zastora, nakon
prolaza kroz usku pukotinu vaio-
brana.
Slika 7.4 (posve desno) Ako
postoje dvije pukotine, nastat
e poveanje vala kad se nau
istovremeno dva tjemena, a po-
nitenje vala kad se istovremeno
susretnu tjeme i dolina vala, sva-
ki iz drugog izvora.
Slika 7.6
Ovaj presjek kroz dio slike 7.5
pokazuje da kod toaka A, C i E
na unutranjoj stranici zatitnog
zida valobrana valovi rastu i pa-
daju. Kod B i D voda je gotovo
mirna.
se valovi visoko uspinju i nisko pada-
ju, dok je svaka toka tamnog podru-
ja mjesto gdje nastaje interferencija
valova i nastoje da se ponite.
Vratimo se za trenutak ponaanju
vodenih valova, kako je pokazano na
slici 7.6. Ako se razmaci izmeu val-
nih tjemena prvobitnih valova nalije-
vo od valobrana promijene, tada e se
takoer promijeniti na obali toke A,
B, C, D i E. to je ire razmaknue pr-
vobitnih valova, vea e biti udaljenost
od A do B do C itd. U stvari, paljivo
mjerei udaljenosti izmeu pukotina
u valobranu, udaljenosti koja razdvaja
obalu od valobrana i udaljenosti izme-
u toaka A i B, B i C itd., moemo
izraunati razmaknue prvobitnih va-
lova. Na ovaj nain moe promatra
na obali odrediti udaljenost izmeu
uzastopnih tjemena prvobitnih valova,
bez potrebe da gleda izvan valobrana.
Kakva je analogija s ovim u sluaju
svjetlosti i kakva je, posebno, analo-
gija udaljenosti izmeu tjemena prvo-
bitnih valova nalijevo od valobrana?
Odgovor je: boja. Svaka se ista boja
sastoji od valova s istim odreenim
stalnim razmakom od jednog valnog
tjemena do drugoga. Ovaj razmak je
razliit za razne boje. Za plavu svje-
tlost je oko 1/3000 dio milimetra, za
uto svjetlo priblino 1/2000 dio mili-
metra, a za crveno svjetlo oko 1/1600
milimetra. Da svjetlo zaobie uglove,
potrebno je da irina pukotine na ne-
prozirnoj ploi ne bude mnogo vea
od razmaka izmeu tjemena vala svje-
tlosti. U stvari, kako smo ve vidjeli u
1. poglavlju, ona mora biti manja od
1/100 milimetra. Prema svakidanjim
standardima ovo bi oito bilo sasvim
izuzetna uska pukotina koja objanja-
va zato ne uspijevamo vidjeti kako
svjetlo obilazi uglove.
U sluaju iste boje, stalna se uda-
ljenost izmeu valnih tjemena zove
razumljivim imenom valna duina.
Obina bijela svjetlost, kako je zove-
mo, jest mjeavina istih boja. Ona se
sastoji od cijelog niza razliitih valova
s raznim valnim duinama. Meutim,
ovi se razni valovi mogu separirati na
nain koji je spomenut u 2. poglavlju.
Kut za koji se zraka svjetlosti otkloni
pri ulazu u staklenu plou ovisi i o pri-
rodi samog stakla i o boji svjetla. Po-
sebno, plava se svjetlost jae otkloni
nego crvena, kako moemo vidjeti na
slici 7.8. Ako zraka svjetlosti, koja se
sastoji od raznih boja, padne na sta-
klenu prizmu, razliite e se boje pri
prolazu kroz prizmu razliito lomili, i to
na takav nain da se mogu separirati
pri izlazu na drugoj strani prizme. Ovo
je pokazano na slici 7.9, gdje upotre-
bom ekrana moemo promatrati odvo-
jene boje. Plava svjetlost se pojavljuje
na jednom kraju, crvena na drugom,
a ostale boje spektra se nalaze izmeu
ove dvije. Tako se ovim jednostavnim
ureajem odvojilo obinu bijelu svje-
tlost u dugine boje. Zaista, kod poja-
Slika 7.8
Kut pod kojim se lomi zraka svjetlosti ulazei u plo-
u stakla ovisi o boji svjetla - a to znai o njenoj
valnoj duini.
Slika 7.7
Ako pustimo svjetlo kroz vrlo usku pu-
kotinu na zastor, dobit emo takoer
mjesta pojaanja (pokazuju se kao svi-
jetle pruge) i ponitenja (tamne pruge).
192
ve duge, vodene kapljice u atmosferi
imaju funkciju slinu funkciji prizme
u naoj slici, razdvajajui obinu bijelu
svjetlost Sunca u njene sastavne boje.
Ako elimo odvojiti samo jednu
posebnu boju od svih drugih boja od
kojih se sastoji bijela svjetlost, upo-
trijebit emo jo jednostavniju meto-
du. Sve to treba da napravimo jest
da pustimo svjetlo kroz filter. Na pri-
mjer, ako elimo dobiti uto svjetlo, je-
dnostavno pustimo bijelo svjetlo kroz
komad utog stakla. uto staklo do-
zvoljava samo utom svjetlu da proe
skroz, dok sve ostale boje upija.
Upravo kao to udaljenost izmeu
toaka A i B, B i C itd., na slici 7.6
ovisi o valnoj duini originalnih vode-
nih valova s vanjske strane valobra-
na, tako i udaljenost izmeu pruga na
slici 7.7 ovisi o valnoj duini svjetlo-
sti. to je dua valna duina, pruge
su ire razmaknute. Sve se ovo moe
lako pokazati jednostavnim eksperi-
mentom pokazanim na slici 7.10. a-
rulja L ima valjkast izvor oznaen sa
S. Kako arulja ne emitira svjetlo je-
dne boje, mora se upotrijebiti filter F.
(U praksi, nijedan filter ne daje istu
boju. Mala disperzija valnih duina jo
ostane poslije prolaza kroz filter, ali su
preostale valne duine dovoljno sline
jedna drugoj za svrhe naeg ekspe-
rimenta.) "Valobran", koji je oznaen
sa D, sastoji se od jedne obine foto-
grafske ploe na kojoj su pukotine, ra-
zmaknute oko pola milimetra, ureza-
ne otricom noa. Pruge interferencije
se mogu vidjeti direktno postavljaju-
i oko neposredno iza ove fotografske
ploe. Upravo onako kako na pro-
matra na obali moe saznati o val-
noj duini originalnih valova s druge
strane valobrana iz poloaja toaka A,
B, C itd. na slici 7.6, tako ovdje moe-
mo izraunati valnu duinu svjetlosti
mjerei udaljenosti izmeu susjednih
pruga. Mijenjanjem filtera promijenit
e se udaljenosti izmeu pruga. Pru-
ge su najvie razmaknute kod crvenog
svjetla, a najmanje kod plavoga.
to e se dogoditi ako ponovimo
ovaj eksperiment bez upotrebe filtra?
Tada emo imati pruge koje e se for-
mirati iz svih boja koje emitira arulja;
a budui da pruge za razne boje pa-
daju na razliita mjesta, svijetle pruge
jedne boje mogu pasti na tamne pruge
koje pripadaju drugoj boji. Tako umje-
sto dobivanja serija jasno odreenih
svijetlih traka kao u slici 7.7, dobit
emo kontinuiranu prugu svjetlosti.
Ali pruga nee biti oito jednako obo-
jena. Mjesta gdje padaju plave pruge,
bit e plavkasta, a mjesta gdje pada-
ju crvene pruge, bit e crvenkasta. To
znai da su dvije pukotine u naem
valobranu posluile da se odvoje boje
koje su bile u prvotnoj svjetlosti to ih
je emitirala arulja.
Ovaj nam rezultat nudi izazov. Da
lije mogue, s prikladnim rasporedom
pukotina u valobranu, da se odvoje
razne boje koje emitira arulja na si-
stematski nain, tako da pruge raznih
boja padnu u pravilan red umjesto
Slika 7.9
Zbog ovog razloga moemo upotri-
ebiti staklenu prizmu da izdvojimo
oojedine boje, pomijeane u bijeloj
svjetlosti, projicirajui ih na zastor.
Slika 7.10
Na slici 7.7 razmak izmeu svijetlih i ta-
mnih pruga ovisi o valnoj duini svjetlo-
sti. Ovaj filter proputa samo neke valne
duine. "Reetka" nam omoguuje mje-
renje razmaka izmeu pruga, a zatim ra-
unskim putem dobivanje valne duine.
193
Slika 7.11
Pruge raznih boja ne padaju na isto mje-
sto. Ako je "reetka" s mnogo zbitih uskih
pukotina, moemo dobiti uske svijetle tra-
ke za svaku boju, jednu do druge, sasvim
bez tamnih pruga.
Slika 7.12
Valovi, raspreni iz niza sipki usko posta-
vljenih, vladaju se kao valovi koji su proli
kroz usko razmaknute pukotine.
Slika 7.13
Difrakciona reetka se osniva na princi-
pu koji je posluio na slici 7.12, jednako
razmaknuti ljebovi na staklu slue kao
"kolii". Umjesto da svjetlost prolazi kroz
ipke, reetku osvijetlimo sa strane pa do-
bivamo djelotvorno separiranje boja.
194
da lee jedna preko druge bez ika-
kva reda? Ako moemo ovo napraviti,
uspjet emo separirati svjetlo u sasta-
vne boje, upravo kao u sluaju prizme,
to je pokazano na slici 7.9, U stvari,
mi emo uspjeti da napravimo instru-
ment poznat kao optika reetka.
Zamislimo na trenutak pruge koje
su nastale od jedne boje. Ako moemo
nainiti da praznine izmeu uzasto-
pnih pruga postanu vee u usporedbi
sa irinama samih pruga, tada e, ja-
sno, biti mnogo lake da se postavi niz
pruga razliitih boja jedna uz drugu,
bez opasnosti da se one pokrivaju. I
eksperiment i raun pokazuju da po-
stoji jednostavno pravilo za povea-
vanje udaljenosti izmeu uzastopnih
pruga. Da to postignemo, potrebno je
samo povui dvije pukotine u naem
valobranu jednu blie drugoj no to su
bile prije. Meutim, na nesreu, pove-
avaju se takoer i same pruge, tako
da jo postoji opasnost pokrivanja.
Rjeenje problema je pokazalo da
ne samo to moramo izrezati pukotine
vrlo blizu jednu drugoj, nego da, tako-
er, moramo imali veliki broj pukotina
u naem valobranu, kako je pokazano
na slici 7.11. Premda mnogo kompli-
ciranija, situacija je u principu tono
ista kakva je bila prije. Meutim, sada
imamo valove koji se ire iz velikog
broja pukotina. U nekim smjerovima
valovi iz svih pukotina pojaavaju je-
dan drugoga, upravo onako kao u slu-
aju dviju pukotina i, gdje ovi smjerovi
udare na na ekran, ponovo imamo
svijetle trake. U drugim smjerovima
valovi interferiraju jedan s drugim,
jer se tjemena nekih valova nau isto-
vremeno s dolovima drugih; gdje ovi
smjerovi udare na na ekran, imamo
tamne trake. Dogaa se, meutim, da
su svijetle trake mnogo ue od tamnih.
Ovo je upravo stanje koje elimo posti-
i. Ako sada uzmemo svjetlo sastavlje-
no od svih boja, umjesto svjetla jedne
posebne valne duine, moe se postii
da svijetle trake raznih valnih duina
padnu jedna do druge, a da se potpu-
no ne ispune tamna podruja. Ovaj se
rezultat jasnije vidi kod svijetlih pruga
koje padnu na vanjski rub ekrana, re-
cimo blizu toke A na slici 7.11, nego
kod onih blizu centra kod C.
Raspored disperzije svjetla, prikazan
na slici 7.11, je kompliciraniji i za razu-
mijevanje i da se eksperimentalno pro-
izvede nego to je jednostavna disperzi-
ja u prizmi, pokazana na slici 7.9. Zato
moe biti udno zato astronom daje
prednost optikoj reetki, a ne prizmi
kod dobivanja spektara. Razlog je u
tome to optika reetka separira boje
mnogo djelotvornije nego prizma.
Pretpostavimo da elimo razdvojiti
svjetlo dviju razliitih boja. Ukoliko su
one vrlo razliitih valnih duina, zada-
tak razdvajanja je lagan ali, ako su one
vrlo slinih valnih duina, problem po-
staje vrlo teak. Doista, svaka poznata
metoda razdvajanja svjetla zataji prije
ili kasnije ako valne duine postanu go-
tovo jednake. Prizma je relativno grubi
ureaj za razdvajanje, jer zataji mnogo
prije nego optika reetka. Prizmom je
mogue razdvojiti dvije valne duine
koje se razlikuju jedna od druge za oko
1/10 000; optikom reetkom valne du-
ine koje se razlikuju za vrlo mali iznos
od 1/100 000. Da se separiraju valne
duine s jo manjim razlikama - tako
malim kao to je 1/1000 000 - potre-
bno je upotrijebiti vrlo specijaliziranu
opremu koja nas ovdje ne zanima.
Prije nego napustimo razmatranje
optikih reetaka, vrijedno je upozo-
riti da se slian fenomen pojavi ako
umjesto valobrana s mnogim pukoti-
nama koristimo seriju kolaca, kao to
je prikazano na slici 7.12. Valovi se
raspruju od kolaca pa interferiraju ili
se pojaavaju tono na isti nain, kako
je ve prikazano. Ova nam injenica
uvelike pomae da praktino izradimo
optiku reetku.
Metoda se sastoji u tome da se na
ravnoj staklenoj povrini ureze veliki
broj jednako razmaknutih linija, koje
195
Desno: Prvi stroj koji je vukao linije i
osiguravao njihove jednake razma-
ke na staklu. Dolje: Reetka, koja
ma 5000 linija na 2,54 cm, kako se
vidi mikroskopom. Na dnu: Difrakci-
ona reetka razdvaja boje mnogo
djelotvornije nego prizma.
Konkavna lea naglaava sferni oblik
vala iz S. Prema tome, centar izlazeeg
Slika 7.17
vala vidi se u O
1
Slika 7.16
Valna teorija tumai kako svjetlo iz S do
lazi do pravog arita u O
1
.
Slika 7.15
Ona moe, takoer, protumaiti kako ta-
kva lea skuplja svjetlo iz S u arite O.
se izvlae na staklu dijamantom ili ne-
kim drugim tvrdim predmetom. Veliku
panju treba posvetiti osiguranju da li-
nije budu precizno jednako razmaknu-
te jedna od druge. One e tada izgledati
kao kolci na slici 7.12, ali sada, umje-
sto da pustimo svjetlo kroz kolie, sta-
klenu plou osvijetlimo sa strane, kako
je pokazano na slici 7.13. Usjekline na
staklenoj ploi sada raspruju valove
svjetla upravo onako kao na slici 7.12,
a raspreni valovi pojaavaju jedan
drugoga u nekim smjerovima kao i na
slici 7.11. Gledajui svjetlo, koje je ra-
spreno u ovim smjerovima, vidimo da
je dobiven spektar; imamo na raspola-
ganju osnovni instrument koji se zove
spektroskop; on u dananjoj astrono-
miji igra znaajnu ulogu.
Tonost urezivanja optike reetke
je tehniki problem koji se smatra vrlo
tekim, a najznaajniji pionirski rad na
ovom polju nainio je H. A. Rowland.
On je 1882. godine uspjeno konstrui-
rao stroj za urezivanje, koji je bio spo-
soban da izvue 15 000 linija na 2,54
centimetra na povrini metalnog zr-
cala, tvrde slitine bakra i kositra. Kao
to smo vidjeli, glavni su uvjeti dobre
reetke da linije budu to blie jedna
drugoj i da budu jednako razmaknu-
te. Da se dobije takav rezultat, potre-
bno je da poslije svake usjekline stroj
podigne dijamantni no i pomakne ga
za odreeni razmak koji regulira mali
rotacioni vijak. Vijak mora biti gotovo
perfektno izraen, a to je uspjelo Row-
landu gotovo do savrenosti.
U dananje doba reetke se izrauju
na aluminiziranim staklenim povrina-
ma umjesto na metalnim zrcalima. Pri-
sutnost aluminija uzrokuje da usjekli-
ne daju mnogo jae raspravanje, tako
da se mnogo manje svjetla gubi u tom
procesu nego to se izgubi kod mree
na neobraenoj staklenoj povrini. Ovo
je posebno vano pri promatranju vrlo
slabih astronomskih objekata.
Sada moemo usporediti valnu pre-
dodbu svjetlosti s Newtonovom pre-
196
Slika 7.14
Ako uzmemo da valovi putuju polaga-
nije kroz staklo nego kroz zrak, valna
teorija moe protumaiti fokusiranje
pravilno konveksne lee.
dodbom estica. Vidjeli smo da valna
predodba daje razumljivo objanjenje
kako svjetlost zaobilazi ugao i kako
optika reetka djeluje - objanjenje,
koje ne moe dati predodba esti-
ca. Na drugoj strani, vidjeli smo u 2.
poglavlju da predodba estica daje
zadovoljavajue objanjenje konstru-
kcije i rada teleskopa. Moemo li obja-
sniti svojstvo fokusiranja teleskopa, ili
pojedine lee, u okviru valne predo-
dbe svjetlosti? Ako se to moe, tada
jo vrijede svi zakljuci dobiveni u 2.
poglavlju, pa valna teorija oito pru-
a ire podruje potrebnih objanjenja
nego Newtonova teorija estica.
Pogledajmo najprije sliku 7.14,
gdje se niz valova, putujui u smjeru
strelica, susree s konveksnom leom.
Postavimo vrlo vanu pretpostavku,
da val putuje polaganije kroz staklo
nego kroz zrak. Budui da neki dijelo-
vi vala moraju putovati due kroz sta-
klo nego drugi dijelovi, tjemena valova
bit e zakrivljena kada izlaze iz lee,
umjesto da budu poredani u paralel-
nim ravninama kako su bili prije ula-
ska u leu. Ukoliko je lea nainjena
ispravno, moemo zadrati centralni
dio vala upravo toliko da osiguramo
da pri izlaenju nadesno od lee val
poprimi konvergentni sferni oblik. Ovo
je vrlo jednostavno shvatili, ako se pri-
sjetimo kako se ire valovi na vodi u
koncentrinim krugovima kad bacimo
kamen u vodu. Ovdje imamo potpuno
suprotnu situaciju: u ovom sluaju,
umjesto irenja, valovi se skupljaju.
Prema valnoj predodbi, to je upravo
ona konvergencija koja tvori svojstvo
fokusiranja lee.
Znaajno je da valna predodba vrlo
jasno istie potrebu za ispravnim obli-
kovanjem lee. Ako lea nije napravlje-
na jednoliko, valovi nee izai u sferinoj
formi, pa se u tom sluaju nee sastati
u jednoj toki. Valna predodba takoer
objanjava potrebu izrade lea od izvan-
rednog optikog stakla, jer je potrebno
da ne bude nekontroliranih promjena u
brzini kojom val putuje kroz staklo, kao
to bi se dogodilo, na primjer, ako u sta-
klu ima mjehuria zraka.
Upravo na slian nain moemo ra-
zumjeti fokusiranje svjetlosti iz izvora
S, pokazan na slici 7.15. Val svjetlosti
iz S kree se radijalno prema vani, sve
dok ne dosegne leu. Zbog zastoja kroz
centralni dio lee, oblik vala e se pro-
mijeniti kad on izae na desnu stranu.
Sve dok je zastoj u centru lee dovolj-
no velik u usporedbi sa zastojem na
rubovima lee, izlazni val e se promi-
jeniti u konvergentni, kako je pokaza-
no. Meutim, ako je zastoj nedovoljan,
val e izai modificiran, ali jo sfernog
oblika, a svjetlo se nee sakupiti u re-
alnom aritu. Tada emo imati situa-
ciju, prikazanu na slici 7.16. U ovom
sluaju, centar izlaznog sfernog vala
lei nalijevo od S i kaemo da ima vir-
tuelno arite u toki O
1
Slino, takoer, valna nam pre-
dodba omoguuje da shvatimo dje-
lovanja konkavnih lea. Kod njih su
vei zastoji na rubovima lee nego u
centru, to uzrokuje da poetni sferni
oblik vala iz S na slici 7.17 bude jae
naglaen. Centar divergencije sfernog
vala nadesno od lee mora zato leati
blie lei nego toka S - u O
1
na slici
7.17. Zato je jasno da se sve osnovne
karakteristike djelovanja lea mogu
objasniti i s valnom predodbom svje-
tlosti i s predodbom svjetlosti kao e-
sticama, uzimajui da svjetlo putuje
polaganije u staklu nego u zraku.
Slika 7.18
U arinoj toki O svi mali valovi
poveavaju jedan drugoga. Oni
ponitavaju jedan drugoga u P,
ako je razmak OP dan gornjom
formulom
197
Sada se javlja zanimljivo pitanje.
Ako ponovo pogledamo na sliku 7.14,
moemo opravdano pitati, da li val
proizvodi neki poremeaj u tokama
blizu O. Ovo pitanje moemo rijei-
ti koristei pojednostavljenje koje je
prvi otkrio Huygens. Budue vlada-
nje vala moe se odrediti najprije iz
uzimanja poloaja vala u sadanjem
trenutku i smatrajui da se dopun-
ski valovi ire iz svih toaka sada-
nje valne fronte. U slici 7.18 imamo
sferni val koji izlazi iz lee. Ovo e
biti "sadanje" stanje stvari. Da se
izrauna "budue", zamislimo nove
valie da se ire kako je pokazano.
Ako sada elimo da naemo kakav
se poremeaj pojavio u nekoj toki P
blizu O, moramo izraunati kako su
svi ovi dopunski valii utjecali jedan
na drugoga sve dok nisu doli do to-
ke P. Svi se ti dopunski valii putem
zbrajaju sve dok ne dou do O, ari-
ne toke, pa je oito da e se pove-
ati u O. Raun pokazuje da e se svi
dopunski valii ponitavati u toki P
kada udaljenost od O do P dana for-
mulom OP = 1,22
F
/
D
, gdje je val-
na duina svjetlosti o kojoj se radi,
F je udaljenost od lee do O, a D je
promjer lee. Drugim rijeima, nee
biti poremeaja u P ako je udaljenost
OP vea od valne duine svjetla po-
mnoena s omjerom udaljenosti F i
Slika 7.19
Valna teorija svjetlosti je odriva samo
ako svjetlost putuje sporije kroz medi-
jum, kao to su staklo ili voda, nego kroz
zrak. Na slici je ureaj koji je upotrijebio
Foucault da bi to dokazao.
198
promjerom D i ponovo pomnoena
s brojem 1.22 koji je blizu jedinici.
Moemo napisati ovaj rezultat na ne-
znatno razliit, ali ekvivalentan na-
in. Spojimo toku P s centrom lee.
Kut izmeu ove linije i osi lee gotovo
je j ednak omjeru OP i F, a po naoj
formuli ovo je upravo jednako omje-
ru valne duine svjetlosti podijeljene
s promjerom lee i pomnoene s bro-
jem 1,22.
Ovu kompliciranost je vrijedno pri-
hvatiti, jer ima zanimljivu primjenu
na razlunu mo teleskopa. Zamisli-
mo jedan teleskop usmjeren prema
udaljenoj zvijezdi. Prema Newtonovoj
predodbi, slika zvijezde se formira
tono u odreenoj toki arine ra-
vnine - toki O na slici 7.18. Prema
valnoj predodbi, ako postavimo ekran
u arinoj ravnini teleskopa, mi nee-
mo dobiti samo svijetlu toku, nego
kruni disk svjetla. Doista, sve dok
ne dosegnemo udaljenost jednaku OP
od centra ovog svijetlog kruga, bit e
ekran taman. Slijedea je pretpostav-
ka da ima jo jedna zvijezda koja se
nalazi sasvim blizu prvoj zvijezdi. Slika
druge zvijezde u arinoj ravnini bit e
takoer svijetli krug. Ukoliko se ovaj
drugi krug dobro ne razlikuje od pr-
vog kruga, teleskop nam nee pokaza-
ti da postoji druga zvijezda uope, jer
e se dva kruga fuzionirati. Da se dva
svijetla kruga dobro razdvoje jedan od
drugoga, osnovno je da centar drugog
bude udaljen od centra prvog za uda-
ljenost koja je jednaka ili vea od uda-
ljenosti od P do O. Ovo znai da kut
izmeu smjerova dviju zvijezda mora
biti najmanje jednak kutu oznaenom
na slici 7.18, tj. 1,22 puta valna du-
ina podijeljena s otvorom teleskopa.
Ako su dvije zvijezde rastavljene pri
manjem kulu nego to je ovaj, njihove
e se slike rasplinuti, pa neemo imati
sigurnu potvrdu njihove odvojenosti.
Evo nekoliko primjera koji sadre
ovu injenicu. Ljudsko oko i teleskop
imaju istu primjenu. U sluaju oka,
promjer D je vrlo mali - pod normal-
nim okolnostima oko 2 milimetra. Ako
se prisjetimo da je valna duina samo
oko 1/2000 dio milimetra, lako je izra-
unati da pod normalnim okolnostima
ljudsko oko nije u mogunosti da raza-
bire dva objekta koji su razdvojeni pri
kutu manjem od oko jedne lune mi-
nute. To je red tonosti koji su ostva-
rivali najbolji promatrai prije otkria
teleskopa. U 2. poglavlju je reeno da
je Tycho Brahe uspio odrediti poloa-
je zvijezda istog reda tonosti - jednu
lunu minutu. Ali koritenjem telesko-
pa, koji ima otvor od 50 centimetara,
teorijski je mogue razluiti dvije zvi-
jezde pri kutu od 1/4 lune sekunde.
Teleskopom na Mt. Palomaru, koji ima
otvor od oko 500 centimetara, teorijsko
je razluivanje oko 1/40 lune sekun-
de. U stvari, treperenje zvijezda, uzro-
kovano prolazom svjetlosti kroz atmo-
sferu Zemlje, koje nikada ne prestaje,
ni u najjasnijim i najmirnijim noima,
spreava da se u praksi postignu ra-
zlune moi velikih teleskopa.
Ova nas razmatranja jasno podsje-
aju da teleskop nije potpuni sakuplja
svjetlosti. On, takoer, nadvladava pri-
roeni nedostatak ljudskog oka - koje
ne moe, bez pomoi, razluiti dva obje-
kta to lee priblino u istom smjeru.
Sukob izmeu dviju teorija
Newtonov ugled je bio tako velik da
su mnogi ljudi jo odbijali da prihvate
oevidnost valne prirode svjetlosti, da-
pae i poslije izvoenja eksperimenata
Fresnela i Thomasa Younga. eksperi-
menata kakve smo mi upravo razma-
trali. Zbog toga su nainjeni pokuaji
da se nae odluan pokus, koji bi ko-
nano dao ocjenu izmeu Newtonove i
valne predodbe.
Takav je eksperiment bio zaista
naen. Vidjeli smo da je valna teorija
odriva samo ako je ispravno da valovi
svjetlosti putuju sporije kroz medijum,
kao to je staklo, nego kroz zrak. Ne-
wtonova predodba, na drugoj strani,
vrijedi samo ako svjetlost putuje bre
kroz staklo nego kroz zrak. Podsjetimo
se da se svjetlo, koje prolazi kroz zrak
i pada na staklenu plou, lomi prema
okomici. Newton je objasnio ovu inje-
nicu pretpostavkom da njegove estice
ili kuglice dobivaju na brzini kada uu
u staklo. Dokazivao je da staklo pri-
vlai estice tako da svjetlo, koje udari
na ravnu staklenu povrinu, dobiva
veu brzinu, a poveanje brzine bi bilo
potpuno u smjeru okomice na staklu.
Lako je vidjeti da e ovo uzrokovati da
smjer kretanja estica postane blii
okomici nego to je njihov smjer bio
tokom prolaza kroz zrak. Ovo se moe
ispitati mjerenjem brzine svjetlosti
koja prolazi kroz kruti ili tekui medi-
jum, pa je usporediti s brzinom kojom
se ona kree kroz zrak.
Prema Newtonovoj predodbi, brzi-
na bi bila vea u guem medijumu;
prema valnoj predodbi, ona bi bila
vea u zraku.
Pokus je stvarno izveo Foucault
1850. godine. Oprema, koju je on
upotrijebio, pokazana je shematski
na slici 7.19. Svjetlo iz izvora S prola-
zi kroz malu rupu. Zatim dio svjetlo-
sti prolazi kroz poluposrebreno zrcalo
G. Slijedi fokusiranje kroz leu L na
ravninu zrcala R. Kad je R u poloa-
ju 1, svjetlo se reflektira na zrcalo M
1
koje slui da vrati odmah svjetlo na-
trag na R. Meutim, zrcalo R se brzo
vrti, tako da, premda svjetlo treba vrlo
malo vremena da prijee od R do M
1
i
ponovo natrag, dotle dok svjetlo nai-
ni ovaj dvostruki put, R nije sasvim u
istom poloaju u kojem je bilo prije. To
e rei, da ono nije sasvim u poloaju
1. Zato R skrene zraku svjetla na leu
L po neto razliitoj stazi. Dio svjetla
udari na polusrebreno zrcalo G i refle-
ktira se u oko kod toke E
1
. Pokus se
ponovi, ali sada s rotirajuim zrcalom
R, koje poinje rotaciju u poloaju 2. U
ovom sluaju je svjetlo poslano prema
zrcalu M
2
umjesto prema M
1
Udalje-
199
nost izmeu R i M
2
je potpuno ista kao
udaljenost od R do M
1
, ali izmeu R i
M
2
je cijev s vodom (T), tako da svjetlo
prolazi kroz vodu da bi dolo od R do
M
2
a takoer da bi se vratilo od M
2
do
R. Zrcalo se R vrti tono istom brzinom
kao u prvom pokusu, a zbog toga se
ovo svjetlo vraa na leu L ponovo po
stazi, malo razliitoj od one izvorne ko-
jom je prolazila na svom putu od izvo-
ra do R. Svjetlo se ponovo reflektira od
zrcala G u nae oko, ali sada u E
2
.
Ovdje dolazimo do najvanije stvari.
Ako svjetlost putuje bre kroz vodu nego
kroz zrak, kako zahtijeva Newtonova
predodba, tada e se toka E
2
nalaziti
lijevo od E
1
. Ali, ako svjetlost putuje po-
laganije kroz vodu, kako zahtijeva valna
predodba, tada e se toka E
2
nalaziti
desno od E
1
. Foucault je ustanovio da
se E
2
u stvari, nalazi desno od E
1
pa je
prema tome obranio valnu teoriju. Od
tada, do kraja XIX stoljea, nitko nije
ozbiljno vjerovao u Newtonovu predo-
dbu. Kako emo vidjeti kasnije, razvoj
u XX stoljeu nas je prisilio da ponovo
mislimo, svakako djelomino, na New-
tonovu predodbu, ali najprije slijedimo
valnu predodbu jo dalje, do trenutka
njenog najveeg trijumfa.
Moemo poeti s pokuajem da ra-
zumijemo malo jasnije pojam vala. Vo-
deni val ima tri osnovna svojstva. Prvo,
u svakoj njegovoj toki postoji njihanje
- voda se kree gore i dolje. To je lako
pokazati postavljanjem plovka na po-
vrinu vode. Drugo, postoji prostorna
relacija izmeu kretanja gore i dolje u
raznim tokama. Ovo je ilustrirano na
slici 7.20. Vrhu ili tjemenu u A slije-
di dol u B, a ovom dolu slijedi zatim
drugi vrh u C itd. Ne njie se svaka
toka samo za se nego, takoer, razne
toke imaju jedan ureen odnos. Ako
je u jednoj toki val na vrhu, tada e
u susjednoj toki on biti dolje, itd. Ovo
se prostorno ureenje mjeri valnom
duinom (), udaljenosti izmeu dva-
ju susjednih tjemena ili dva susjedna
valna dola. S vremenom se cijela pro-
Sl. 7.20
U svakoj toki vala postoji jedan titraj. 8
oznauje valnu duinu.
Slika 7.21
Kretanje plovka pokazuje da titraj u bilo
kojoj toki treba isto vrijeme za koje se
cijeli val pomakne za udaljenost jednaku
valnoj duini.
Slika 7.22
Valni tokovi su uvijek konane duine.
Visina valova opada prema granicama
valnog toka.
200
stoma slika kree onako kako je poka-
zano na slici 7.21. Posljedica ovog kre-
tanja je njihanje svake odvojene toke.
U jednom trenutku, na danom mjestu,
val je gore, a u kasnijem trenutku on
je dolje. Vrijeme potrebno za potpuno
njihanje u svakoj toki je jednostavno
vrijeme potrebno valu da prijee uda-
ljenost koja je jednaka valnoj duini.
Ako je brzina kretanja vala V, tada je
vrijeme, koje je potrebno da se val po-
makne za , jednako :V. Ovo je vri-
jeme za koje se plovak, postavljen na
vodi, pomie od svog najvieg do svog
najnieg poloaja i natrag.
Tree je svojstvo valova na vodi da
oni uzrokuju potpuno irenje niza va-
lova, kao kad bacimo kamen u mirni
ribnjak. Valovi se ire prema vani - oni
stvarno putuju prema vani po vodi. U
nekom trenutku valovi jo ne dosegnu
neku toku. A u nekom kasnijem oni su
je ve preli. U stvari, nizovi valova su
uvijek konane duine. Visine valova se
postepeno smanjuju prema krajevima,
kao to se moe vidjeti na slici 7.22.
Prema tome su ova tri osnovna svoj-
stva valova: u svakoj toki mora biti
neto to titra (u sluaju vodenih valo-
va to je gibanje vode gore-dolje); zatim
postoji relacija izmeu stanja ovog ti-
tranja u raznim tokama, jedan pravi-
lan niz vrhova i dolova; i s vremenom
se cijela prostorna slika kree, uzro-
kujui da se jedan konani niz valova
sam rasprostire. Prije nego se odlu-
imo da prihvatimo valnu predodbu
svjetlosti, bilo bi logino da se upitamo
ima li svjetlost ova tri svojstva.
Razmotrimo ih obrnutim redom.
Svjetlo sigurno ima sposobnost da se
rasprostire. Svjetlosni signal, emitiran
iz nekog izvora, sigurno putuje iz tog
izvora na takav nain da ga u jednom
kasnijem trenutku moe primiti uda-
ljeni promatra. Pri malim udaljeno-
stima mi nismo svjesni vremena koje
je potrebno svjetlosnom signalu da
doe do nas, jednostavno zato to se
svjetlost kree velikom brzinom. Ali
Gore: Dijagram linija jakosti u uzbu-
enom polju, uzeto iz djela Maxwella:
Treatise on Electricity and Magnetism.
Dolje: James Clerk Maxwell, ovjek
koji je pokazao da je veliina koja titra
u valu svjetlosti elektrino polje.
201
Mnogi je pionirski rad o magnetizmu
elektricitetu trebalo da bude nainjen
prije no to se shvatila priroda valova
svjetlosti. Gornja siika iz 18. stoljea
prikazuje eksperiment da bi se poka-
zao znaajan efekt stvaranja elektrici-
teta trenjem. Dolje je tip torzione vage
koju je upotrebljavao Coulomb za for-
muliranje zakona sile izmeu elektri-
nih naboja.
202
svjetlo, emitirano s daleke zvijezde,
treba na tisue godina da putuje kroz
prostor da bi dolo do nas. Svjetlo ta-
koer ima i drugo svojstvo naih va-
lova, prostornu relaciju koja je izrae-
na u nizu pravilno poredanih vrhova i
dolova, kako je nacrtano na slici 7.20.
Ali, da li svjetlo predstavlja oscilaciju
svake pojedine toke, a ako predsta-
vlja, to to titra?
Ovdje postoji bitna razlika. U slua-
ju vode, stvar koja titra je sama voda;
ona se stvarno kree gore-dolje. Ali kre-
tanje same vode i kretanje vala uope
nisu slini. Val je jedna struktura, je-
dna organizacija koja se kree naprijed.
Sama voda se ne kree naprijed, ona se
jednostavno giba gore-dolje. Materijal-
ne estice vode se kreu na ovaj nain
izraujui titranje. Dok svjetlo moe pu-
tovati kroz podruja, gdje u biti nema
materijalnih estica, pa se zato na ovaj
nain ne moe prenositi oscilatorno gi-
banje. Ali kretanje materijalnih estica
nije osnovno stanje za opstanak vala.
Sasvim je mogue da postoji neto to
oscilira u svakoj toki bez bilo kakvog
pomicanja estica uope. Kad se ovo
shvati, postaje relativno lako da se uvi-
di razlika izmeu svjetlosnog vala i vo-
denog vala. Da to bude jasnije, razmo-
trimo poneto fantastinu poredbu.
U nekoj dravi su gradovi izgraeni
na jednakim daljinama uzdu duge ra-
vne ceste. Svaki dan se u prvom gradu
na cesti daje novi film. U ponedjeljak
je film bio dobar pa je posjeenost ki-
nima bila vrlo velika. U utorak film nije
bio tako dobar, pa je posjeenost bila
neto slabija. U srijedu je film bio jo
loiji, pa je posjeenost bila jo manja,
dok je u etvrtak film bio tako lo da
toga dana nitko nije iao u kino. Me-
utim, u petak, film je bio neto bolji,
pa se poboljanje nastavilo i u subotu i
nedjelju, dok u ponedjeljak nije prispio
tako izvrstan film da je posjeenost po-
novo bila najvea. Tako se nastavlja-
lo iz tjedna u tjedan. Na ovaj nain je
oscilaciju proizveo broj ljudi koji su do-
lazili u kino svakog dana. Posjeenost
je svakog ponedjeljka bila najvea, a
svakog etvrtka najmanja. I priliv nov-
ca u blagajnama je takoer bio takav.
Iz dana u dan filmovi, koji su bili
prikazivani u prvom gradu, slani su
uzdu ceste po dostavljau, tako da se
film, koji se prikazivao u ponedjeljak u
prvom gradu, mogao prikazivati u uto-
rak u drugom gradu. Ovo znai, da je
i u drugom gradu bilo oscilacije u po-
sjetima kinu. Tu je najvie posjeta bilo
utorkom, a najmanje petkom jer se sve
ponavljalo jedan dan kasnije nego u pr-
vom gradu. A poslije prikazivanja filma
u drugom gradu, dostavlja je nastavio
prenoenje slijedeeg dana u trei grad.
Tako je u treem gradu najbolji film bio
prikazivan srijedom, a najloiji u subo-
tu. I tako se to nastavljalo iz grada u
grad, s pomakom od jednog dana izme-
u susjednih gradova uzdu ceste.
Jasno je da se u prvom, osmom, pe-
tnaestom gradu i tako redom, prikazi-
vao najbolji film ponedjeljkom, dok su
u drugom, devetom, esnaestom gra-
du, i tako redom, prikazivao utorkom.
Zato su prvi grad, osmi grad, i tako re-
dom, imali vrh posjeenosti ponedjelj-
kom, a dol posjeenosti etvrtkom.
Drugi grad, deveti grad i tako redom,
imali su vrh posjeenosti utorkom, a
dol posjeenosti petkom.
Val ove usporedbe jasno pokazu-
je drugo i tree osnovno svojstvo vo-
denog vala. Udaljenost od prvog do
osmog vala odreuje valnu duinu
ovog sustava, dok sam val prijee za
jedan dan udaljenosti izmeu gradova
koje su jednake. Ovaj val nae fanta-
zije takoer ima prvo svojstvo vode-
nog vala, jer ima neto to oscilira u
svakom gradu. Ali ovdje sigurno nema
materijalnih estica, kao kod vodenog
vala, koje su nosioci oscilacije; ovdje
oscilira broj ljudi koji posjeuju kino iz
dana u dan. Ukratko, val je jednosta-
vno kretanje strukturalne organizaci-
je, jedna organizacija nekog oscilator-
nog svojstva od toke do toke, sasvim
Najdramatiniji oblik izmjenjivanja supro-
tnih naboja, koji se mogu promatrati na
Zemlji, vien iznad Moskve.
203
Oersted je prvi dokazao da sva-
ki naboj proizvede elektrino
poije, ali e samo naboj koji se
kree proizvesti magnetsko polje.
Gore je model aparature, koju
je upotrebljavao da bi pokazao
efekt, koji ima direktna struja na
iglu kompasa, smjetenu na sto-
eru ispod ice to je povlai.
nezavisnog od toga to moe biti osci-
latorno svojstvo.
Danas nam nije potrebno shvaa-
nje oscilacije kao premjetanje estice
i estica, ali uenjaci XIX stoljea nisu
mislili tako. Oni su bili opsjednuti ide-
jom da svaka oscilacija nuno sadra-
va premjetanje estica, kao u sluaju
vala na vodi. Oni su dobro znali da se
svjetlost moe kretati kroz prostor gdje
imade nedovoljno estica da budu no-
sioci takvih oscilacija. Kako ovo mo-
emo dovesti u sklad s valnom predo-
dbom svjetlosti?
I najvei uenjaci su bili tako sme-
teni kad se postavljalo ovo pitanje,
da su vjerovali u postojanje idealnog
krutog tijela koje ispunjava cijeli pro-
stor. Oito je da to nije bilo kruto tijelo
u obinom smislu rijei, nego su oni
smatrali da se ono ne moe zamijetiti
nikakvim osjetima. Ono postoji u ma-
teriji i vakuumu, praznom prostoru.
Oni su mu. tavie, dali i ime - eter.
Mislilo se da se svjetlost sastoji iz ti-
tranja ovog elastinog krutog tijela, a
raunanja titranja ovog krutog tijela
obavljala su se na gotovo jednak nain
kako su se obavljala raunanja u slu-
204
aju svakidanjeg krutog tijela. Najve-
i matematiari XIX stoljea radili su
na ovom problemu. Na ovaj nain su
Gauss, Couchy i Riemann pokuali da
rijee problem. Ali, uvijek kada su ra-
uni pokazali neki novi rezultat, koji bi
se mogao potvrditi eksperimentom, on
bi se gotovo uvijek pokazao neispra-
vnim. Uprkos tome, uenjaci i mate-
matiari su se jo uvijek drali pojma
eter, jer su bili opsjednuti idejom da
je za titranje vala nuno potrebno pre-
mjetanje estica.
Ironino je da James Clerk Maxw-
ell, koji je rijeio zagonetku u treem
kvartalu XIX stoljea, nije mogao ja-
sno razumjeti dublji smisao svog vla-
stitog rada. Premda je dobio ispravan
odgovor, odgovor koji je zahtijevao
ope odbacivanje etera, on je do kraja
svog ivota pokuavao tumaiti svo-
ju teoriju na prisutnosti etera. On je
smatrao da njegova teorija ima neki
nedostatak kad se ne moe dovoljno
prilagoditi koncepciji etera. Konano
je Einstein rasprio pojam etera, po-
jam, koji je potpuno smeo ljude u pe-
riodu od sto godina.
Sada se pojavilo zanimljivo povije-
sno pitanje. Kako je Maxwell mogao
doi do ispravnog odgovora, a sam
je bio obuzet predrasudom u korist
podreene koncepcije? Odgovor je u
tome, to je Maxwvell radio na rezulta-
tima eksperimenata umjesto da je ra-
zvijao isto matematiku koncepciju,
kao to su to radili Gauss, Riemann
i Couchy. Maxwell je uzimao rezulta-
te golemog broja eksperimenata i njih
pretvarao u matematiki oblik.
Tako smo pokazali da titranje ne za-
htijeva kretanje estica; nismo pokaza-
li u emu se sastoji titranje svjetlosti.
Prije nego prijeemo na ispitivanje rje-
enja Maxwella, bit e potrebno da se
vratimo natrag i pogledamo postignuti
razvitak u drugim granama znanosti.
U XVIII stoljeu je ve bilo pozna-
to da postoje dvije vrste elektriciteta.
Danas znamo da se ove dvije vrste
Slika prikazuje jednu od soba Fara-
dayjeva laboratorija. Faraday je po-
kazao da se elektrino polje moe
oroizvesti iz magnetskog polja pod
uvjetom da se magnetsko polje mi-
jenja s vremenom. Magnet se mora
kretati.
elektriciteta pojavljuju iz dva razliita
tipa naboja, kojeg nose bazine vrste
estica od kojih je izgraena materija.
Elektroni nose jednu vrstu, a proto-
ni drugu. Ako trljamo povrine dva-
ju materijala, vidjet emo da je jedna
dobila preobilje jedne vrste naboja a,
naravno, druga e povrina imati pre-
obilje druge vrste. Ovo je lako opaziti
u brojnim svakodnevnim iskustvima.
Na primjer, ako se eljamo, a zrak je
suh, ealj e postati nabijen velikim
brojem jedne vrste estica, a kosa veli-
kim brojem druge vrste. Isto se dogodi
ako brzo skinemo najlonsku koulju.
Dva razlina tipa naboja se privlae.
To e rei, ako ih imamo odvojene, oni
e pokuati da se ponovo pomijeaju,
tako da se jedan tip izmjenjuje s dru-
gim, umjesto da se i jedan i drugi dre
odvojeno. Moda je najdramatiniji
oblik takve mjeavine, koju moemo
promatrati na Zemlji, udarac munje.
to se dogaa u olujnom oblaku? Kapi
vode imaju obilje jednog tipa naboja,
dok zrak oko njih ima obilje drugog
tipa naboja, tako da su u poetku ova
dva tipa naboja podnoljivo pomijea-
na. Ali, kada kapi vode ponu padati
kao kia, one sa sobom nose i svoje
naboje. Oblak ostane samo s jednim
tipom naboja enormne koliine. Ova se
koliina poveava sve dok elektrine
sile izmeu oblaka i zemlje ne postanu
tako velike da proizvedu munju. Ovo
je jednostavno ekstremno brz prijenos
naboja izmeu oblaka i zemljita, koji
omoguuje dvama razliitim tipovima
naboja da se ponovo izmijeaju.
Pred kraj XVIII stoljea Coulomb je
otkrio zakon sile koji djeluje izmeu
elektrinih naboja. On se moe naj-
bolje shvatiti pomou novog pojma
- elektrino polje. Pod tim imenom se
podrazumijeva elektrino polje koje
moe postojati u nekom podruju pro-
stora bez obzira da li u tom podruju
ima ili nema materije. Elektrina polja
se mogu zamisliti kao neto to gura
elektrine naboje i pokuava ih pokre-
nuti kako bi zapoeli kretanje. Snaga
pritiska ovisi o snazi polja, a smjer
pritiska ovisi o smjeru polja. I jedno i
drugo su openito promjenljivi od to-
ke do toke.
Naboji stvaraju elektrina polja,
a Coulomb je otkrio nain na koji oni
to postiu. Moemo zamisliti reakciju
izmeu dvaju razliitih naboja na slije-
dei nain. Prvi naboj stvara elektrino
polje po Coulombovu zakonu, a ono iza-
ziva mehaniku reakciju na drugi naboj.
Potpuno je isto ako kaemo da drugi
naboj stvara elektrino polje koje reagi-
ra na prvi naboj. Na ovaj nain dobiva-
mo mehaniku silu koja djeluje na oba
205
Heinrich Hertz
Jednom je ve pokazano da su veliine koje
titraju u vatu svjetlosti elektrino ili magnet-
sko polje. Heinrich Hertz je umjetno proizveo
valove raznih valnih duina. Gore su njegov
oscilator ili odailja, i njegov rezonator ili
prijemnik.
naboja. Ako su oba naboja istog tipa,
mehanike sile tee da ih udalje ali, ako
su oni suprotnog tipa, mehanike sile
tee da ih priblie. Coulombov zakon se
moe izraziti preciznim matematikim
oblikom, a to je nainio Gauss.
Budui da se naboji nalaze u elek-
trinom polju, oni su podloni mehani-
koj sili pa e se poeti kretati ukoliko
nisu na neki nain zadrani, a veliki
broj naboja, koji se kree, nazvan je
elektrina struja. To se upravo dogaa
kada struja tee po ici. Unutar ice
postoji elektrino polje koje stvara tok
elektrona du ice. Ovo elektrino po-
lje je paralelno sa icom a, ako je ono
jednolino i stalno, elektroni e imati
stalni tok uzdu ice. To je ono to zo-
vemo istosmjerna struja.
Ali, to je izmjenina struja s kojom
se najvie susreemo u svakodnevnom
ivotu? Izmjenina struja je ona u ko-
joj elektroni struje izmjenino: jedan-
put u jednom smjeru, a drugi put u
suprotnom smjeru po ici. Da se stvo-
ri takvo osciliranje u smjeru kretanja
elektrona, potrebno je da elektrino
polje oscilira u svakoj toki unutar
ice. U bilo kojoj danoj toki zamislimo
da je elektrino polje najprije usmjere-
no udesno. Kako vrijeme protjee, po-
lje slabi, ali jo pokazuje udesno. Sla-
bljenje se nastavlja sve dok konano
206
ne nestane elektrino polje u toki.
Za daljnji trenutak vremena razvije se
slabo elektrino polje, koje je usmjere-
no ulijevo, pa otada ono poinje rasti
sve dok ne postane snano poput onog
koje je bilo usmjereno udesno. Poslije
ovoga, lijevo usmjereno polje poinje
slabiti sve dok, takoer, ne padne na
nulu, poslije ega se ponovo pojavlju-
je polje, koje je usmjereno udesno i
nastavi rasti sve dok ne postigne istu
snagu kao prethodno desno orijentira-
no polje. Ovim se zatvorio jedan krug
-j edno titranje elektrinog polja.
Naa elektrina mrea je tako izve-
dena da ima pedeset takvih titraja u
sekundi, dok u Sjedinjenim Ameri-
kim Dravama standardna frekvenci-
ja ili broj titraja u sekundi iznosi 60.
Ovdje imamo vrlo razliit pojam o
titranju od onoga koji je dan kod vo-
denih valova. Imamo titranje polja u
toki, a ne premjetanje materijalnih
estica, kao u sluaju valova na vodi.
Ovo nam daje poetak uvida u Maxw-
ellovo rjeenje problema prirode svje-
tlosti, jer je veliina koja titra kod vala
svjetlosti, ili, bolje, jedna od veliina,
elektrino polje.
Ali je ovo bio pojam koji se nije mogao
lako shvatiti prije sto godina, kada tri-
trajne struje jo nisu bile karakteristine
za svakidanji ivot. Nasuprot, elektrine
struje koje su prouavali uenjaci poe-
tkom XIX stoljea, bile su istosmjerne.
Oko 1820. godine je Oersted otkrio da
takva stalna istosmjerna struja stvara
magnetsko polje. Magnetska polja nisu
bila neto novo za znanost, jer se prije
Oerstedova otkria smatralo da nastaju
samo kod magneta. Oersted je pokazao
da, dok naboj stvara elektrino polje bez
obzira da li se kree ili ne kree, magnet-
sko e polje nastati samo ako se on kre-
e. Poslije Oerstedova otkria Ampere je
izveo niz vanih eksperimenata koji su
omoguili Maxwellu da nae matemati-
ku jednadbu po kojoj se moe preci-
zno izraunati magnetsko polje, to ga
stvara stalna struja. Maxwell je uspio
napraviti za stalne struje i magnetska
polja ono to je Gauss ve napravio za
naboje i elektrina polja.
Sada je bilo lako uvidjeti da je s
elektrinim poljem mogue stvoriti
magnetsko polje; jer elektrino polje,
koje djeluje na naboje, moe uzroko-
vati njihovo kretanje, a naboji koji se
kreu, ili struje, stvorit e magnetsko
polje. Ali, je li mogue i suprotno?
Moe li se zapoeti s magnetskim po-
ljem i stvoriti elektrino polje? Rjeenje
ovog problema je bilo krunsko ostva-
renje Faradayja. Do ovog se rjeenja
nije dolo lako, jer je Faraday, kao i
svi drugi u to vrijeme, poao od pogre-
ne pretpostavke. Jer u sluaju isto-
smjerne struje stalno elektrino polje
stvara stalno magnetsko polje, pa su
svi pokuavali preokrenuti situaciju.
To znai da su oni pokuavali stvoriti
stalno elektrino polje iz stalnog ma-
gnetskog polja, ali se na ovakav nain
problem nije mogao rijeiti. Elektrino
polje se moe stvoriti iz magnetskog
polja samo ako se to magnetsko polje
mijenja s vremenom. Ako imate ma-
gnet i zavojnicu, nikada neete stvoriti
struju u ici ako ica i magnet osta-
nu u nepromijenjenom odnosu. Tek je
Faraday doao na ideju da se magnet
treba pomicali. Na taj nain je elektri-
no polje, zaista, nastalo u ici, pa je i
struja potekla. Ovo je Faradayjev prin-
cip indukcije.
Kada je Maxvell pregledao Faraday-
jev rad s matematikog gledita, otkrio
je relaciju izmeu elektrinog polja i
magnetskog polja potpuno nezavisnu
od neposrednog prisustva bilo magne-
ta bilo zavojnice. Ovo je bilo neto to
se moralo primijeniti u svakoj toki,
bez obzira je li ili nije u toj toki ko-
mad ice ili magneta. U ovom znae-
nju je nova relacija koja je bila nalik
Gaussovoj generalizaciji Coulombovih
eksperimenata; to je takoer bilo na-
lik Maxwellovom vlastitom izraavanju
rezultata Oersteda i Amperea. Nova se
relacija sada razlikovala od stare rela-
cije u tome to je promjena s vreme-
nom postala vrhunski vana. Maxwell
nije pronaao direktnu relaciju izme-
u elektrinog polja i magnetskog po-
lja u nekoj toki, nego nain na koji
se elektrino polje mijenja od toke
do toke prostora i odnos po kojem se
magnetsko polje mijenja od trenutka
do trenutka vremena.
Uvoenje vremenske promjene bilo
je sasvim novo. Pokazalo se da elektri-
no i magnetsko polje nisu odvojene,
nezavisne sutine. Samo kada je svaka
stvar stalna i nita se ne mijenja s vre-
207
Maxwell i Hertz su utrli put za radio.
Ova fotografija, snimljena pred kraj
stoljea, pokazuje prvu Marconijevu
radio-instalaciju.
U poetku su se dui valovi lake proi-
zvodili nego krai. Ali, pred kraj 19. sto-
ljea otkrivene su X-zrake (rendgenske
zrake) - valne duine do stotine i tisue
puta krae nego valovi plave svjetlosti.
Ovaj rendgenski snimak nainjen je
1897. godine. Danas poznajemo jo
mnogo krae valove u gama-zrakama
atomskih eksplozija.
Slika 7.23
Bijela svjetlost se raspruje pomou prizme, a
samo svjetlo odreene boje prolazi kroz otvor
S na metalni listi. Metal reflektira dio svjetlo-
sti, a dio upija ili apsorbira. Apsorpcija uzroku-
je da elektroni budu izbaeni iz metala. Brzina
kojom se elektroni emitiraju ovisi samo o boji
svjetlosti, a ne o intenzitetu.
Slika 725
Ovakav je postav, kod kojeg rasprena svje-
tlost pada direktno na film za registraciju, je-
dnostavniji; ali postav, kao u slici 7.24, moe
dati mnogo puta veu osjetljivost. Teleskop od
76 centimetara, koji koristi postav slike 7.24.
postaje potencijalno jednak teleskopu od 760
centimetara koji upotrebljava jednostavniju
napravu.
Slika 7.24
Bijela svjetlost se ponovo raspruje, ali ovog
puta razne boje padaju na razna podruja li-
stia. Ako elektrone, proizvedene apsorpcijom
svake boje, moemo separirati, struje elektro-
na svake boje mogu udariti na razne toke na
filmu ili ploi za registraciju.
208
menom, tada su polja nezavisna jedno
od drugoga, ali kada nastaje promjena
s vremenom, vidi se da su oba polja
nerazmrsivo povezana zajedno. Nemo-
gue je da se magnetsko polje mijenja
s vremenom bez pojave odgovarajueg
elektrinog polja.
Takva je bila situacija. Maxwell je
imao na raspolaganju tri razliita ma-
tematika rezultata. Gaussov mu je
omoguio da odredi elektrino polje
od niza naboja; njegova vlastita jedna-
dba mu je omoguila da odredi ma-
gnetsko polje nastalo od toka struje; a
nova je jednadba, dobivena od Fara-
dayjevih rezultata, pokazivala relaciju
izmeu elektrinog polja i vremensku
zavisnost magnetskog polja. Kada je
Maxwell razmotrio ova tri rezultata za-
jedno, naao je da su oni matematiki
nespojivi. Elektrino polje, koje je odre-
eno prvom jednadbom (Gaussovom
jednadbom), i magnetsko polje, koje
je odreeno drugom jednadbom, nisu
se u svim sluajevima slagali s treom
jednadbom, jednadbom koja je izve-
dena iz Faradayjevih eksperimenata.
Naravno, matematiko se neslaganje
nije moglo tolerirati, pa se Maxwell
dao na posao da modificira jednadbe
na takav nain da se postigne slaga-
nje. Trebalo je paziti da se ne unese u
jednadbe nita to bi kvarilo njihovo
slaganje s eksperimentima Coulomba,
Oersteda i Amperea ili Faradayja.
Maxwell je ustanovio da moe po-
stii suglasnost uvoenjem novog
izraza u drugu od jednadbi, jedna-
dbom kojom je on sam predstavio
eksperimente Oersteda i Amperea. U
prijanjem obliku je ova jednadba
povezivala magnetsko polje s tokom
stalne istosmjerne struje. Maxwell je
sada vidio da mora u nju uvesti izraz
koji zavisi o mjeri kojom se elektrino
polje mijenja s vremenom. Situacija
je sada imala zadovoljavajuu sime-
triju. Druga jednadba sada povezuje
magnetsko polje s vremenskom pro-
mjenom elektrinog polja, dok trea
jednadba, izvedena iz Faradayjevih
rezultata, povezuje elektrino polje s
vremenskom promjenom magnetskog
polja. Osim toga, novi izraz jednosta-
vno iezava ne dajui doprinos ispod
utvrenih uvjeta i zato nije kvario sla-
ganja s Oerstedovim i Ampereovim ek-
sperimentima.
Sada je doao rezultat, koji je omo-
guio uenjacima da konano izbace
neugodan eter u kojem su tako dugo
glibila njihova razmiljanja. Kada su
nove jednadbe primijenjene na va-
kuum, gdje nema ni naboja ni struje,
ustanovljeno je da su elektrino i ma-
gnetsko polje bili, u stvari, prenoeni
valovima, a da ti valovi imaju sva svoj-
stva svjetlosti. Ovdje je bio odgovor
na pitanje o prirodi svjetlosti. Veliina
koja titra u svjetlosnom valu je elektri-
no polje, ili, ako vie volite, magnet-
sko polje. Moete izabrati oboje jer,
ako je poznato jedno, moe se odrediti
drugo iz Maxwellovih jednadbi.
Stvar koja titra u svjetlosnom valu
u stvari je sposobnost da se guraju
elektrini naboji, tj. elektrino polje;
a Maxwellova jednadba pokazuje da
elektrino polje ima potpunu stru-
kturnu organizaciju vala. U posebnim
trenucima postoje analogije s valnim
tjemenima i valnim dolovima, a ovi su
povezani meusobno u smjeru kreta-
nja svjetlosti. Kad kaemo da u odre-
enom trenutku val ima vrh u odre-
enoj toki, jednostavno mislimo da
elektrino polje ima svoju maksimalnu
snagu u odreenom smjeru, kaemo
udesno; kada kaemo da ono ima dol,
mislimo da elektrino polje ima svoju
maksimalnu snagu suprotnog smjera,
kaemo ulijevo. Nema kretanja gore-
dolje kao kod vala na vodi, a sigurno
nema titranja zamiljenog etera.
Na prvi pogled bi se pomislilo da
teorija svjetlosti vrijedi samo za ogra-
nieno podruje valnih duina, za koje
smo nali da ih ima svjetlost. Zato je
svjetlost ograniena na podruje val-
nih duina izmeu priblino 1/3000 i
209
1/1500 dijela milimetra? Maxwellova
teorija ne daje odgovor na takvo pita-
nje. U teoriji nema nita to bi sprea-
valo mogunost postojanja valova koje
god duine. Ako prihvatimo Maxwel-
lovu teoriju, prihvaamo, takoer, da
u biti postoji neogranieno podruje
valnih duina u prirodi, a razlog zato
smo rekli da je svjetlost ograniena na
vrlo usko podruje nalazi se u tome
to su nae oi osjetljive samo za to
usko podruje valnih duina. U vrije-
me kada je Maxwell dao svoju teoriju,
nisu bile poznate u prirodi ni vrlo duge
ni vrlo kratke valne duine. Odmah se
pojavilo pitanje, da li se mogu proizve-
sti umjetno u laboratoriju nove valne
duine s kojima se jo nije eksperi-
mentiralo? Iz tehnikih razloga je bilo
u poetku lake proizvesti duge valove
nego kratke, i, zaista, nekoliko godina
poslije iznoenja Maxwellovih rezulta-
ta, duge valne duine je nainio Hein-
rich Hertz. Teorijska otkria Maxwel-
la i pionirski rad Hertza postavili su
osnovu dananje radio-tehnologije.
U slijedeim godinama, bile su ot-
krivene krae valne duine. Pred kraj
XIX stoljea bile su otkrivene X-zrake
ili rendgenske zrake, koje imaju valne
duine 100 do 1000 puta krae od pla-
ve svjetlosti, a nedavno smo se upo-
znali i s gama-zrakama koje nastaju
u eksplozijama atomskih oruja. Ove
zrake su naprosto zraenja s valnim
duinama oko milijun puta manjim od
onih u obinoj svjetlosti. Tako vidimo
da je Maxwell uspio ne samo u obja-
njenju prirode svjetla nego, takoer,
i u predvianju postojanja mnotva
novih zraenja koja tada bisu bila po-
znata nauci.
Tokom cijele povijesti ovjeka vjero-
jatno nije dano ovakvo znaajno pre-
dvianje.
Kvantna teorija svjetlosti
Ironija je da su se u valnoj predo-
dbi pokazale pukotine u trenutku
Slika 7.26
Svjetlost iz vrueg plina prolazi kroz otvor
raspruje se pomou prizme i zatim pada na
zaslon. Zaslon pokazuje svijetle linije, para-
lelne s otvorom, koje su pale na mjesta to
odgovaraju karakteristinim bojama a koje
atomi plina emitiraju.
Slika 7.27
Spektralne linije, proizvedene na gornji na-
in.
Dio spektra to ga proizvodi plinoviti natrij
Dvije jake linije (ute) su takozvane D linije.
Slika 7.28
Vrui plin, koji sadri slobodne elektrone, kao
i atome, emitira svjetlo s kontinuiranim spek-
trom. Pri prolazu kroz hladniji plin neto se
svjetlosti apsorbira. Tako apsorbirano svjetlo
ima iste diskretne boje kao to bi imao hla-
dniji plin emitiran pod uvjetima kao na slici
7.28. Zato svjetlost kod izlaska ima manjak tih
posebnih boja.
210
njenog najveeg trijumfa; jer. ubrzo
se pokazalo da valna teorija sama ne
moe objasniti to se dogaa kada na-
staje apsorpcija svjetlosti.
Razmotrimo situaciju pokazanu na
slici 7.23, gdje je bijela svjetlost rasta-
vljena pomou prizme u svoje sastavne
boje. One su pale na ekran koji ima pu-
kotinu kod S tako postavljenu da samo
svjetlo odreene boje prolazi kroz nju
na drugu stranu ekrana. Ova svjetlost
padne na metalnu foliju, gdje se dio
reflektira od metala, a dio apsorbira.
Moe se dokazati eksperimentom da
je apsorpcija uzrokovala izbacivanje iz
metala nabijenih estica. Ove su esti-
ce elektroni. (Treba se sjetiti da u svim
normalnim atomima ima relativno
prostran oblak elektrona koji okruu-
ju malu teku jezgru. Iz ovih se oblaka
elektrona izbacuju pojedini elektroni
kada metal apsorbira svjetlost.)
Iznenaujue je da brzina s kojom
se elektroni emitiraju ovisi samo o boji
svjetla, a ne o njenom intenzitetu. Ovo
je jaki dokaz da je "bijela" svjetlost nai-
njena od zasebnih jedinica i da su te je-
dinice razliite za razne boje. Nazovimo
sada ove jedinice kvantima i opiimo
apsorpciju svjetlosti kvantima. Kaemo
da atom metala apsorbira kvant, a da
kao rezultat apsorpcije on emitira elek-
tron sa svoje povrine. Slaba se svje-
tlost sastoji od samo malo kvanta, jaka
svjetlost od mnogo kvanta; ali, ukoliko
je boja svjetlosti ista, pojedini se kvanti
ne razlikuju. Zato su za svjetlost jedne
boje, dok je emisija svakog elektrona
individualni proces koji se odnosi samo
na jedan kvant, elektroni uvijek emiti-
rani istom brzinom i energijom.
Meutim, energija emisije elektrona
se mijenja kako se mijenja boja svje-
tlosti, pa je najvea za plavu svjetlost,
a najmanja za crvenu. Zato kaemo da
svi kvanti koji izgrauju plavo svjetlo
imaju pojedinano veu energiju nego
kvanti koji izgrauju crveno svjetlo.
Slino, kvanti koji sainjavaju crveno
svjetlo imaju pojedinano veu energi-
ju nego oni koji sainjavaju infracrve-
no svjetlo. Oni koji sainjavaju ultra-
ljubiasto svjetlo imaju veu energiju
nego oni koji sainjavaju plavo svjetlo,
dok oni koji izgrauju x-zrake imaju
jo veu. Kvanti koji izgrauju gama-
zrake imaju najveu energiju uope.
Drugi ekstrem su radio-valovi koji
imaju najmanje energije.
Ukratko, kvantna energija igra istu
ulogu u kvantnoj teoriji svjetlosti kakvu
valna duina igra u valnoj predodbi:
najkraa valna duina najvea kvan-
tna energija. Zato kvanti koji sainja-
vaju x-zrake i gama-zrake imaju tako
velike energije da oteuju bioloka
tkiva; kvanti radio-valova su relativno
nekodljivi, jer imaju male energije.
Kvantna teorija ima neposrednu
vezu s konstrukcijama i izradama da-
nanjih astronomskih instrumenata.
Mnogi nebeski objekti koje astronomi
ele da prouavaju, tako su stvarno
slabi, da se ne moe koristiti oko da
otkrije njihovu svjetlost koju skuplja
teleskop. U najveem broju sluaja ko-
riste se fotografske ploe, ali se u po-
sljednje vrijeme nastoji raditi s elektro-
Slika 7.29
Ako je svjetlo slike 7.28 raspreno i pa-
dne na ekran, ono e proizvesti svijetlu
pozadinu i tamne linije. Linije odgova-
raju bojama koje apsorbiraju atomi hla-
dnijeg plina.
Svjetlo koje emitira povrina Sunca,
prolazi kroz sline procese, pokazane
na slici 7.28. Slika 7.29 je u stvari spe-
ktar Suneve svjetlosti
211
nima koji nastaju pri takvom procesu,
kako je pokazano na slici 7.23. Iznos
svjetla, primljen od slabog svemirskog
objekta, moe se tono izmjeriti ako
izbrojimo elektrone koji su emitirani
s metalne povrine. Ili, inae, umjesto
da brojimo pojedine elektrone, mo-
emo ih uzeti kao jednu cjelinu. Kad
oni napuste metalnu foliju ili katodu,
kako se ona obino zove, mogu se
kanalizirati u isti smjer da bi stvorili
elektrinu struju, a jakost takve struje
moe se izmjeriti velikom preciznou.
Na ovaj nain danas astronomi mjere
prividne sjajeve zvijezda.
Raspored, prikazan na slici 7.23,
takoer otvara i druge mogunosti.
S mijenjanjem poloaja pukotine mo-
emo urediti da svjetlost raznih boja
padne u katodu, tako da se sjaj zvije-
zde s obzirom na jednu posebnu boju
moe izmjeriti. Na taj nain mogue
je precizno rei kako su plave ili kako
su crvene zvijezde, a astronomi mogu
dobiti mnotvo informacija iz takvih
mjerenja, kako emo vidjeti u kasni-
jim poglavljima.
Istraivanje je sada usmjereno na jo
ambiciozniju napravu. Ako se oslobo-
dimo pukotine i dozvolimo da sve svje-
tlo padne na katodu, kao na slici 7.24,
elektroni e biti izbaeni iz katode od
svjetla svih boja. Ako moemo na neki
nain sprijeiti sve ove elektrone da se
pomijeaju, ako moemo drati odvoje-
no elektrone plave svjetlosti od onih cr-
vene svjetlosti itd., moemo postii da
odvojene struje udare na razne toke
filma. Na taj nain moemo dobiti sliku
na filmu preko posredovanja elektrona,
a ne neposredno preko svjetlosti.
Svrha je svega ovoga da nam ova-
kva naprava omogui prouavanje
objekata s mnogo slabijom svjetlou.
U stvari, naprava pokazana na slici
7.24, mogla bi se napraviti oko stoti-
nu puta osjetljivija nego naprava koja
upotrebljava jednostavan film, kao na
slici 7.25. Ovo znai da e teleskop s
otvorom od samo 76 centimetara biti
potencijalno jednak teleskopu otvora
od 7,60 metara.
Do sada smo raspravljali samo o
apsorpciji svjetlosti. to se dogaa
kada materija emitira ili isijava svje-
tlo? Razmotrimo jednostavan sluaj
toplog plina u kojem su pojedini atomi
odvojeni, osim u kratkim trenucima
sudara. esto, kada se takvi sudari
dogode, atomi se vladaju kao kugle
bilijara: one se odbijaju i kreu u dru-
gim smjerovima, a da pri tom ne gube
energiju. Meutim, u drugim sluaje-
vima, energija se gubi pri sudaru ato-
212
Lijevo: Pogled na 80-metarsko
zrcalo radio-teleskopa u Jodrell
Banku. Njegova altazimutalna
montaa je prikazana crteom.
Desno: pogled iz kontrolne
sobe.
ma. Sudarima se atomi aktiviraju ili
pobuuju a pobueni atomi tada emi-
tiraju jedan ili vie kvanta svjetlosti.
Poseban tip atoma je sposoban da
emitira samo kvante odreenih boja
koje su karakteristine za njega. Ispra-
vnom aparaturom moemo iskoristiti
ovu injenicu, da bismo odredili kakve
vrste atoma ima emitirajua svjetlost.
Na slici 7.26 prolazi svjetlost iz vru-
eg plina kroz pukotinu i zatim se,
prolazei kroz prizmu, rastavlja na sa-
stavne boje koje se mogu promatrati
na ekranu. Na njemu neemo vidjeti
kontinuirani niz boja, nego veliki broj
svijetlih linija, paralelnih s pukoti-
nom, koje su pale na mjestima koja
odgovaraju pojedinim bojama to ih
atomi vrueg plina emitiraju. Ove su
linije poznate kao spektralne linije (sli-
ka 7.27). Slijedea fotografija pokazuje
dio spektra kojeg stvara vrua natrije-
va para. On ima dvije izrazito jake li-
nije. Ovo su takozvane D linije, a boja
im je uta. To objanjava zato aka
obine soli (natrijev klorid), kad se
baci u vatru, emitira uto svjetlo. Neki
od natrijevih atoma u soli su isparili,
a poslije meusobnih sudaranja oni
emitiraju jake ute D linije.
Kako svaki tip atoma ima svoje ka-
rakteristine svijetle linije, to studij
ovih linija daje odlinu metodu kemij-
ske analize. Ako elimo znati kakvih
atoma ima u datoj kemijskoj probi,
sve to je potrebno da nainimo jest
da je ugrijemo i isparimo te ispitamo
svjetlo koje emitira vrui plin. Palji-
vim studiranjem nastalih svijetlih lini-
ja moemo tono rei kojih atoma je
bilo u kemijskoj probi. Meutim, ova
metoda analize ima dva nedostatka.
Pri isparivanju probe unitili smo nje-
nu prvotnu strukturu tako da, dok
e nam naa analiza rei od kojih se
tipova atoma ona sastoji, neemo uo-
pe nita znati o nainu na koji su ovi
atomi bili vezani u spojeve. Drugo, u
spektralnoj analizi je teko, ali ne i
nemogue, da se odrede relativne pro-
porcije raznih tipova atoma.
Vidjeli smo kako razni tipovi ato-
ma emitiraju samo svoje karakteri-
stine boje. Ostaje da se vidi, kako je
mogue da materija emitira svjetlo s
kontinuiranim podrujem boja. Ako se
plin dovoljno ugrije, neki, ili, moda,
svi elektroni bit e oguljeni od atoma,
tako da e doi do sudaranja ne samo
izmeu atoma nego i izmeu elektrona
i atoma. U ovim se potonjim sudarima
emitira kontinuirano podruje boja, a
i zvjezdane povrine emitiraju na taj
nain kontinuirano podruje boja.
213
Lijevo na slici 7.28 imamo vrui
plin koji sadri elektrone i atome to se
slobodno gibaju. Svjetlo s kontinuira-
nim podrujem boja, koje on emitira,
puteno je da proe kroz hladniji plin
koji se sastoji od jednostavnih atoma.
Neto svjetla apsorbiraju atomi hladni-
jeg plina. Tako apsorbirano svjetlo ima
tono iste boje koje bi emitirao hladniji
plin ako bi bio podloan eksperimen-
tu pokazanom na slici 7.26. Ovo jasno
znai da e poslije izlaska iz hladni-
jeg plina svjetlo biti bez ovih posebnih
boja. Ako se sada ovo svjetlo rastavi
pomou prizme i uhvati na ekran, imat
emo situaciju opisanu na slici 7.29.
Nasuprot jednoj kontinuiranoj svije-
tloj pozadini imat emo mnogo tamnih
linija, tamnih linija koje se pojavljuju
na mjestima koja odgovaraju odree-
nim bojama to su ih apsorbirali atomi
hladnog plina. Prema tome, slike 7.27
i 7.29 odgovaraju suprotnim situacija-
ma. U prvoj slici imamo emisiju svije-
tlih spektralnih linija vrueg plina, dok
u drugoj imamo tamne spektralne lini-
je, nastale procesom apsorpcije.
Spektar s tamnim crtama na slici
7.29 ima posebno znaenje. To je spe-
ktar Suneve svjetlosti. To znai da se
situacija pokazana na slici 7.28 stvar-
Ove fotografije Milliard opservatorija,
Cambridge, pokazuju prvu gigantsku
radio-antenu, montiranu na 300 metara
dugu tranicu u smjeru sjever-jug, i nepo-
kretnu radio-antenu, dugu 450 metara, po-
stavljenu u smjeru istok-zapad. Opremom
ovakve vrsti mogu se promatrati maglice
daleko 5 milijardi godina svjetlosti.
no pojavila na Suncu. Povrina Sunca,
poznata kao fotosfera, emitira svjetlost
svih boja, ali slojevi koji se nalaze iznad
fotosfere predstavljaju hladniji plin, pa
pri prolazu svjetla iz fotosfere kroz ove
hladnije slojeve plina dolazi do apsor-
pcije te se pojavljuju tamne linije.
Ono to smo saznali o emisiji i
apsorpciji svjetlosti od materije, pred-
stavlja snaan dokaz da se ovo odi-
grava kroz posredovanje pojedinih za-
sebnih jedinica poznatih kao kvanti.
Zato je ovdje potrebno da se vratimo
Newtonovoj predodbi o esticama, ali
to ne znai da moramo potpuno na-
pustiti valnu predodbu i vratiti se s
oduevljenjem Newtonovoj predodbi,
jer kvanti nisu lokalizirali estice Ne-
wtonovom znaenju. Bolje je da poje-
dine kvante zamislimo kao odvojeni
mali vali. Zatim, moemo zamisliti da
je svjetlo u cjelini izgraeno od mno-
tva pojedinih valia. Kada atom emiti-
ra kvant, povea se jedan broj valia
koji sastavljaju svjetlost; suprotno,
kada atom apsorbira kvant svjetlosti,
on smanji broj valia za jedan.
Ovo je bitna toka. Kada uzimamo
u obzir obino svjetlo, imamo posla s
velikim brojem kvanta. Svaki od njih
je odvojeni vali, a svi se posebni valii
povezuju na takav nain da daju svoj-
stva valne predodbe svjetlosti. Premda
je Newton bio u pravu, pretpostavljaju-
i da svjetlost ima odijeljenu strukturu,
on nije bio u pravu sa svojom idejom.
One nisu odvojene, nego manje ili vie
nepovezane estice. One su valii po-
vezani na najfiniji nain. Da bismo to-
214
no razumjeli kako se ovo povezivanje
odigrava, morali bismo prodrijeti du-
boko u dananju fiziku - zadatak koji
lei izvan namjene ove knjige. Potrebno
je samo upozoriti na konaan rezultat
- da su oigledna svojstva valne predo-
dbe, kako je odredio Maxwell, pono-
vo ostvarena ukoliko je vrlo velik broj
kvanta s kojima radimo.
Radio-astronomija
Kako je struktura radio-vala jednaka
kao kod vala svjetlosti, logian problem
konstrukcije radio-teleskopa je slian
konstrukciji obinog optikog telesko-
pa. Meutim, postoje praktike razlike.
Kada radio-valovi prolaze kroz tvari, oni
se ne vladaju na isti nain kao svjetlost.
Neobino je teko da se izradi lea koja
bi lomila radio-valove, jer nema jedno-
stavne tvari koja bi jednako djelovala na
radio-valove kao staklo na svjetlost. Ali,
Radio-astronom moe mjeriti i kartirati ra-
dio-intenzitet raznih podruja neba u bilo
kojoj valnoj duini. Konture na donjoj karti,
oznauju snagu radio-emisija na frekven-
ciji od 160 megacikla (1,875 m) za podru-
je neba vidljivo iz Cambridgea.
premda jo ne postoje refrakcioni radio-
teleskopi, svaki metal moe dati povri-
nu koja e reflektirati radio-valove. To
znai da se zrcala i teleskopi reflektori
mogu izgraditi za radio-valove. U takvim
teleskopima zrcala slue da fokusiraju
radio-valove, u osnovi na isti nain na
koji optika zrcala fokusiraju svjetlost.
Radio-teleskopi imaju konano veliku
prednost s konstrukcionog gledita. Zr-
cala ne moraju biti nainjena priblino
tako tono kao zrcala za optike tele-
skope. Da, ima dobra fokusna svojstva,
jedno optiko zrcalo se mora nainiti s
tolerancijom od oko 1/10 000 dio mili-
metra. Nasuprot tome, radio-zrcalo e
dati istu tonost fokusa s tolerancijom
od 2,54 do 5,08 centimetara. Zato se ra-
dio-zrcala mogu nainiti enormno vea
nego optika zrcala, bez velikog rizika
prekoraenja potrebne tolerancije. Zrca-
lo radio-teleskopa u Jodrell Banku ima
petnaest puta vei promjer od najveeg
optikog zrcala, a ve se planira izrada
jo veih. (Najvei na svijetu izgraen je
i postavljen 1970. kod Bonna u Njema-
koj i ima promjer zrcala 100 metara.
Op. prev.) Ali nema planova za izradu
optikih zrcala stvarno veih nego to
je onaj na Mt. Palomaru. (U SSSR-u je
ve izraen i montiran teleskop vei od
Mt. Palomarskog a ima promjer od 6,10
metara. Smjeten je na Kavkazu. Op.
prev.)
Enormno vea veliina i teina ra-
dio-zrcala postavljaju mehanike pro-
bleme razliite od onih koji se susreu
pri konstrukcijama optikih telesko-
pa. Velika teina sili konstruktora da
izbjegne montau radio-teleskopa ka-
kvu imaju optiki instrumenti Na pri-
mjer, ekvatorijalna montaa, koja je
tako prikladna za optike teleskope,
najavljuje teke probleme raspodjele
teine za sluaj radio-instrumenta.
Ovi su problemi bili rijeeni za sluaj
27-metarskog zrcala radio-teleskopa
kojeg upotrebljavaju radio-astronomi
Kalifornijskog tehnolokog instituta,
ali bi tehnika, koju su oni iskoristili,
bila vrlo teka za znatno vea zrcala,
kao to je zrcalo u Jodrell Banku. Za
tako velika zrcala bolje je koristiti alta-
zimutalni tip montaa.
Podsjetimo se iz 2. poglavlja da je kod
altazimutalne montae potrebno da se
teleskop neprekidno pomie i po verti-
kalnoj i po horizontalnoj osi, kako bi se
kompenzirala rotacija Zemlje. S druge
strane, kod ekvatorijalne montae je po-
trebno kretanje samo oko jedne osi. Osim
toga, potrebno kretanje za ekvatorijalnu
montau je isto kod svih zvjezdarnica,
bez obzira na geografsku irinu, dok kre-
tanje potrebno za altazimutalnu monta-
u ovisi o poloaju promatraa i razlikuje
se od jedne do druge geografske irine.
Tako je problem kretanja altazimutalnog
teleskopa mnogo kompliciraniji nego
kretanje ekvatorijalnog teleskopa. Osim
toga, postoje daljnje potekoe, jer su u
katalozima poloaji astronomskih obje-
kata dani u ekvatorijalnom sustavu, pa
svaki promatra, koji upotrebljava altazi-
mutalni postav, mora prije obaviti dosa-
dno aritmetiko pretvaranje da bi naao
smjer u koji treba uperiti svoj teleskop
kako bi promatrao odreenu zvijezdu u
odreeno vrijeme.
216
Automatski kompjuter je spasio
situaciju kod velikih altazimutalnih
radio-teleskopa, jer obavlja potrebna
aritmetska raunanja vrlo brzo, a
upotrebom automatskih mehanizama
pokree se teleskop u njegovo kompli-
cirano dvostruko kretanje, jedno oko
vertikalne osi, a drugo oko horizontal-
ne. Konstrukcija velikog altazimutal-
nog teleskopa mogua je samo upotre-
bom ovih dananjih ureaja. Slini se
ureaji, naravno, mogu pripraviti za
optike instrumente ali, kako nema
posebnih potekoa oko gradnje ekva-
torijalnih montaa, nitko na to nije
obraao panju.
Vidjeli smo da radio-teleskopi saku-
pljaju ili fokusiraju radio-valove na sli-
an nain kao optiki teleskopi svjetlo.
Ali. to se dogaa radio-valovima posli-
je njihova sakupljanja u arite? Oito
da ih ne moemo direktno vidjeti okom
niti ih moemo fotografirati. Odgovor
je da ih pokupi mala antena smjete-
na u aritu, a zatim su odvedeni ka-
belima do radio-prijemnika. Prijemnik
pojaava radio-signal, dajui napetost
direktno proporcionalnu signalu, koji
se zatim koristi da aktivira neke ure-
aje za registraciju - u najveem broju
sluajeva to je pisa. Ova tehnika, koju
nuno mora prihvatiti radio-astronom,
na nesreu daje mnogo manje infor-
macija nego optika fotografija. U ra-
dio-teleskopu zrcalo sakuplja valove u
cjelini, a prima ih prijemnik, gdje oni
stvaraju samo jedan napon. To je tako
kao da jedan optiki teleskop, umjesto
snimka jednog podruja neba, sakupi
sve svjetlo u jednu jedinu svijetlu pje-
gu. To nam nita ne bi reklo, osim o
totalnom sjaju svih objekata koji se na-
laze unutar vidnog polja teleskopa. To
nam onemoguava da prosudimo, da
li u vidnom polju imamo jedan, dva ili
veliki broj svijetlih objekata. Upravo je
ovakvo stanje nesigurnosti kod radio-
teleskopa. On nam jednostavno daje
totalni radio-sjaj svih objekata u svom
vidnom polju.
Usmjeravajui radio-teleskop u
razne dijelove neba, moemo istraiti
razna vidna polja, a to je najvie to
jedan radio-teleskop moe uiniti. Je-
dnom, kad se potpuno pregleda nebo s
danim teleskopom, mogue je napra-
viti radio-kartu, koja pokazuje relati-
vni radio-sjaj raznih predjela, ali samo
stupnjem tonosti odreenim vidnim
poljem teleskopa. Da dobijemo bolju
kartu, precizniju, potrebno je izraditi
novi teleskop koji ima manje vidno po-
lje. To znai da je potrebno konstrui-
rati teleskop s jo veim zrcalom, jer je
vidno polje odreeno veliinom zrcala;
vee zrcalo, manje vidno polje.
Sve se ovo odnosi samo na rad ra-
dio-teleskopa s jednom odreenom
valnom duinom. Radio-zrcalo slui da
sakupi u arite sve radio-valove, bez
obzira na njihovu valnu duinu, upravo
kako optiko zrcalo sakupi svjetlost u
arite, bez obzira na njenu boju. to to
odreuje valnu duinu na kojoj radio-
teleskop operira? Odgovor je, posebna
antena i prijemnik koji koristi priku-
pljene radio-valove. Ako se oni promije-
ne, promijenit e se odgovarajua valna
duina kojom teleskop operira; a, ako
se prijenosna antena i prijemnik urede
da prime krae valne duine, reducira
se vidno polje teleskopa. U tom sluaju
e teleskop dati vie informacija o ra-
spodjeli radio-intenziteta preko neba.
Tako postoje dva naina na koje ra-
dio-astronom moe dobiti vie informa-
cija o nebu. On moe izgraditi teleskope
sa sve veim zrcalima ili moe koristi-
ti sve krae valne duine. Na nesreu,
nije lako postii oboje, jer je pri kori-
enju kraih valnih duina potrebno s
veom tonou izraditi zrcalo a, nara-
vno, vee je zrcalo tee izraditi unutar
traene tonosti. Osim toga, stvarni ra-
dio-sjaj neba se smanjuje svugdje gdje
valna duina postaje kraa, pa je potre-
bno da se mjere sve slabiji signali. Zbog
ovih razloga, sama redukcija valne du-
ine ne predstavlja rjeenje problema
radio-astronoma.
Danas postoje dva shvaanja meu
radio-astronomima. Ima onih koji vje-
ruju da e se vei detalji na nebu za-
paziti samo gradnjom velikih zrcala, a
ima i onih koji vjeruju da je za to najbo-
lji nain upotreba kraih valnih dui-
na. Meu onima koji trae vea zrcala,
nema jedinstvenih pogleda. Neki trae
teleskope reflektore konstrukcije poput
onoga u Jodrell Banku. Drugi, osobito
radio-astronomi u Cambridgeu, vjeruju
da se nikad nee moi izgraditi pokretni
radio-teleskop koji bi imao zrcalo pro-
mjera od oko 150 do 300 metara. Oni
trae takve teleskope gdje bi se potpu-
no rtvovala sloboda kretanja, ali bi se
zauzvrat dobio efektivni promjer gotovo
fantastino velikih dimenzija.
Mogli bismo pomisliti da je rjeenje
ovih problema u pronalaenju neke
vrste radio-fotograflje, ali to nije tono,
jer tekoa s kojom se suoio radio-
astronom, nije samo u tehnici nego u
principu. Iz nae diskusije o optikom
teleskopu treba da se podsjetimo da
postoji priroeno ogranienje razlune
moi teleskopa. Nemogue je razdvojiti
dva objekta kada je kut izmeu njiho-
vih smjerova manji od razlune moi
dane valnom duinom (A), pomnoene
sa 1,22 i podijeljene s promjerom otvo-
ra teleskopa. Tono isto ogranienje
javlja se i u sluaju radio-teleskopa,
a budui da su u ovom sluaju valne
duine mnogo vee nego u optikom
sluaju, ogranienje je mnogo jae
izraeno. Razmotrimo, na primjer, ra-
dio-teleskop otvora od 60 metara koji
operira na valnoj duini od 3 metra.
Naa formula pokazuje da se takvim
teleskopom mogu razluiti dva objekta
koji moraju biti razmaknuti za oko 3.
Vidno polje radio-teleskopa odluuje
o ovom ogranienju. Jasno je da nas
ne spreava samo tehniko neznanje
u odreivanju detalja unutar vidnog
polja radio-teleskopa. To nam onemo-
guuje struktura radio-valova.
217
8. poglavlje ROENJE MODERNE ASTRONOMIJE
Prije stotinu godina astronomi su
se bavili samo poloajima, kretanjima i
masama nebeskih tijela. Fizikalnu stru-
kturu zvijezda poznavali su malo ili go-
tovo nita, a nisu imali ni namjeru da se
time bave. Pa ipak, danas je to jedno od
prvih zanimanja astronomije. Ova revo-
lucionarna promjena pripada u velikoj
mjeri rezultatima ovjekovog sve veeg
i veeg poznavanja prirode svjetla, a po-
sebno dvama rezultatima: sposobnosti
izrade spektroskopa, koji moe rastaviti
svjetlo to dolazi iz udaljenog izvora u
njegove komponente, koje se sastoje iz
raznih valnih duina, i saznanju da sva-
ki razliiti tip atoma emitira samo linije
karakteristinih valnih duina.
Kada je otvor spektroskopa osvi-
jetljen Sunevom svjetlou, spektar
Sunca moe se bez potekoa proma-
trati ili fotografirati. On sadri kon-
tinuiranu svijetlu pozadinu boja od
crvene, najvee valne duine, do lju-
biaste, najkrae valne duine. Ova je
svijetla pozadina ispresijecana mno-
gim poprenim uskim tamnim linija-
ma, koje se zovu Fraunhoferove lini-
je, u ast velikog njemakog uenjaka
Fraunhofera koji ih je prvi otkrio.
Valne duine su obino izmjerene
u jedinicama, koje zovemo angstremi,
po imenu vedskog fiziara Andersa
Angstroma. Angstrem je jedinica du-
ine jednaka jednom deset milijun-
tom dijelu jednog milimetra (1/10,000
000). Plava svjetlost ima valnu duinu
oko 4000 angstrema, uta svjetlost
oko 5000 a crvena oko 6000 angstre-
ma. Ljudsko oko je osjetljivo samo za
podruje od 4000 do 8000 angstrema,
a ovo je najvjerojatnije odreeno biolo-
kom adaptacijom, a ne sluajem, jer
najvie svjetla koje emitira Sunce pada
unutar ovog podruja. Zapravo je spe-
ktar Sunca, koji se moe fotografirati s
uobiajnom astronomskom opremom,
ogranien na podruje izmeu 3000 i
10 000 angstrema.
Ovo je ogranienje odreeno raznim
uzrocima. Sunce emitira najvie zra-
enja unutar ovog podruja, s maksi-
malnom emisijom koja se pojavljuje u
utom dijelu spektra, blizu valne du-
ine od oko 5000 angstrema. Cjeloku-
pno zraenje kraih valnih duina ne
dolazi do naih teleskopa, jer se ono
apsorbira u plinskom omotau nae
atmosfere. Dua valna zraenja u po-
druju od 10 000 angstrema takoer
nailaze na tekoe da se probiju kroz
atmosferu; neka i prodru kroz atmo-
sferu, ali fotografske ploe nisu osje-
tljive u podruju od 10 000 angstrema
i zbog toga ih ne moemo otkriti. Moe
se upotrijebiti posebna foto-elektrina
oprema, da se protegne podruje osje-
tljivosti dalje od 10 000 angstrema, ali
je danas takva oprema mnogo manje
podesna za praktinu upotrebu nego
fotografska ploa.
Dio spektra Sunca pokazan je na
slici 7.29 (str. 199). Znamo daje svije-
tla kontinuirana pozadina proizvedena
sudarom elektrona s atomima u foto-
sferi Sunca, dok su tamne linije na-
stale od pojedinih atoma koji se nalaze
u hladnijim plinovima iznad atmosfe-
re. Ovi atomi apsorbiraju upravo one
valne duine koje i njih karakterizi-
raju, dok je snaga apsorpcije razliita
za razne atome; ona, takoer, ovisi o
temperaturi i o raznim valnim dui-
nama za isti atom. Sve ovo uzrokuje
da tamne linije u spektru Sunca jako
variraju u irini. Kada je snaga pojedi-
nog atoma slaba, odgovarajua linija
se pojavi kao uska crta; kada je jaka,
odgovarajua se linija pojavi kao iro-
ka crta. Dvije su linije u spektru Sun-
ca naroito iroke. Ove linije nastaju
od atoma kalcija koji su izgubili jedan
od svojih elektrona. Takvi atomi ima-
ju enormnu snagu apsorpcije pri ovim
posebnim valnim duinama.
218
Kroz rad prvih spektroskopista ovjek je dobivao
prvi uvid u sastav zvijezda. U 1860. William Huggins
iz Londona upotrebljavao je svoj 20-centimetarski
refraktor snabdjeven spektroskopom (u svijetlom
krugu) za dobivanje spektara zvijezda. Usporei-
vanje sa spektrima, proizvedenima u zvjezdarnici,
pokazuje da zvijezde imaju mnogo elemenata koje
nalazimo i na naoj Zemlji.
219
to kau spektralne linije
Kao to smo dobili spektar Sunca,
upravo tako moemo dobiti i spektre
zvijezda. Prouavanje njihovih odlika
glavna je grana dananje astronomije
koja daje tri iroke struje informacija.
Prva nam govori vrlo mnogo o fizikal-
nim stanjima na povrinama zvijezda
- o temperaturi i gustoi plinovitog
materijala koji proizvodi spektralne
linije. Druga nam govori o kemiji zvi-
jezda jer, budui da razni atomi imaju
razliite karakteristine linije, moe-
mo zakljuiti o kojim se atomima radi,
prepoznavanjem njihovih linija. Trea,
paljiva studija valnih duina u koji-
ma su naene linije daje vana upori-
ta za odreivanja kretanja zvijezda.
Najprije pogledajmo posljednju to-
ku. Razmotrimo izvor svjetlosti koji
se kree prema promatrau, sjeajui
se daj e svjetlost slijed tjemena i dolo-
va. Ako tjemena jedna za drugim do-
laze do promatraa, oni e bili neto
Spektri 0, B, A, F, G, K i M zvijezda. Kod sva-
kog tipa broj iza slova oznauje podtip. Krae
su valne duine kod svih spektara na lijevoj
strani, a due na desnoj. U prikazanom nizu,
ovaj sistem podjele je takoer pokaziva tem-
peratura zvijezda, idui od 0 (najtoplije) do M
(najhladnije).
zbijeniji nego u sluaju da je izvor ne-
pomian. To znai da je valna duina
postala neto manja no to je inae,
pa e se svjetlost promatrau pojaviti
neto plavije.
Da ovo uoimo, najprije napomeni-
mo da je vrijeme, koje je potrebno da
odreeno valno tjeme doe od izvora
do promatraa, jednako udaljenosti
izmeu izvora i promatraa podijelje-
no s brzinom svjetlosti. Ali, kada se
izvor kree prema promatrau, sma-
njuje se razmak od jednog tjemena do
slijedeeg. To znai da tjemena dou
do promatraa s progresivno kraim
vremenom. Drugim rijeima, interval
vremena izmeu prispjelih uzastopnih
tjemena je manji nego interval vreme-
na izmeu emisije uzastopnih valova iz
izvora. Budui da valovi prolaze pored
promatraa s konstantnom brzinom
svjetlosti, slijedi da razmak izmeu
valnih tjemena mora biti manji nego
to bi bio da je izvor nepomian. Zato
se svjetlo pojavljuje plavije promatra-
u nego nekom drugom koji se giba
zajedno s izvorom.
Iz ovih razmatranja moemo izvesti
jednostavnu matematiku formulu.
Pretpostavimo da je V brzina s kojom
se izvor kree prema promatrau, a
t vrijeme izmeu emisije uzastopnih
valnih tjemena u izvoru. Tada se u vre-
menu t izvor pomakne na udaljenost V
x t prema promatrau.
Zato drugo valno tjeme treba ma-
nje vremena da doe do promatraa
nego prvo valno tjeme: tj. za iznos koji
je jednak V x t/c, gdje je c brzina svje-
tlosti.
Ako je izvor svjetlosti nepokretan,
uzastopna bi valna tjemena takoer
trebala t vremena da dou do proma-
traa ali, kada se kree s brzinom V,
tada se vrijeme reducira za V x t/c. To
e rei, vrijeme je proporcionalno redu-
cirano za V/c, ovo je upravo iznos za
koji se reducira valna duina propor-
cionalno. Uzmimo da je nepomaknuta
valna duina , a da je pomaknuta val-
na duina ; tada je proporcional-
ni pomak valne duine jednak , a
on mora biti jednak V/c. Prema tome
dobivamo jednostavnu jednadbu
Iz ove jednostavne jednadbe mno-
go znamo o kretanjima zvijezda i o
strukturi nae galaktike, a i nae se
ideje o svemiru takoer osnivaju na
ovoj jednadbi. Ona se moe primije-
niti potpuno i na valove na vodi i na
zvune valove, jer se openito izvodi iz
pojma valnog kretanja. Iz iskustva se
zna da se poveava visina tona pitalj-
Ovaj izvor svjetlosti (prikazan tokom kod
centra najmanjeg kruga) kree se prema
promatrau. Do njega dolaze zbijeniji valo-
vi nego to bi bili da je izvor valova nepo-
mian. Prema tome, svjetlost se pojavljuje
plavija. Promatrau kojem se izvor svjetlo-
sti udaljuje, svjetlost e se pojaviti crvenija.
ke vlaku, kada se vlak kree prema
promatrau. Stupanj za koji se pove-
ava visina tona, tono ovisi o naoj
jednadbi.
Ostaje jo jedan detalj na koji treba
upozoriti. Potpuno ista razmatranja
vrijede kada se izvor svjetlosti (ili zvu-
ka) udaljuje od promatraa. Situacija
je tada obrnuta. Umjesto smanjenja
valne duine, imamo produenje val-
ne duine za iznos koji je dan istom
jednadbom. Tako da, kada se izvor
udaljuje od promatraa, dobivamo po-
mak prema crvenom dijelu spektra.
Ostavljajui na stranu pitanje po-
maka valne duine, koji je sada vaan
u prouavanju kretanja galaktika, bile
su dvije vrsti informacija to su ih pi-
oniri dananje spektroskopije oekiva-
li da dobiju od prouavanja spektara
zvijezda. Prva, oni su se nadali da e
odrediti fizikalna stanja na povrina-
ma zvijezda, posebno temperaturu i
gustou materijala u kojem se formi-
raju spektralne linije. Druga, oni su
se nadali da e odrediti kemijski sa-
stav samog materijala. Ovo je bio te-
ak i ambiciozan program kojem su se
astronomi pribliili tek nedavno.
U prvoj etapi postalo je jasno da se
spektri zvijezda mogu klasificirati u
nekoliko irih grupa, prema tome koje
su u njima linije dominantne. Postoji
grupa u kojoj linije najjednostavnijeg
od svih elemenata, vodika, formiraju
dominirajui izgled. Takve zvijezde su
poznate kao zvijezde A tipa. Postoje zvi-
jezde u kojima drugi najjednostavniji
element, helij, pokazuje dominantne
linije u spektru. Ove se zvijezde mogu
podijeliti u dvije grupe, prema tome da
li dominiraju linije normalnog neutral-
nog oblika atoma helija ili dominiraju
linije nastale od atoma helija koji su
izgubili jedan od svoja dva elektrona.
Ove se dvije grupe zovu B i O tip zvi-
jezda.
Ve smo spomenuli da su vrlo jake
linije nastale od atoma kalcija u atmo-
sferi Sunca. Postoji grupa zvijezda, F
221
tip zvijezda, u kojima su linije vodika i
kalcija podjednako jake. Linije metala,
ili linije koje nastaju od atoma metala,
takoer su izrazite u zvijezdama F tipa,
dok se linije metala openito slabo po-
kazuju u B i O grupama, a neredovito
se pojavljuju u A grupi. Zatim dolaze
zvijezde sa spektrom nalik Sunevu.
Tu su kalcijeve linije jae od vodiko-
vih linija i veliko se obilje linija metala,
posebno od eljeza poinje pojavljivati.
Ove su zvijezde G tipa.
Slijedea su grupa zvijezde K tipa,
takoer slinog spektra koji se moe
opaziti u Suncu, jer K tip ima spektar
slian spektru Sunevih pjega. Sun-
eve pjege nisu tamne zato to svjetlo
iz njih uope ne dolazi; one su tamne
samo zbog usporedbe s okolnim po-
drujima iz kojih dolazi znatno vie
svjetla. Ako iskljuimo svjetlo okolnih
podruja, dobit emo spektar Sune-
vih pjega koji se razlikuje od normal-
nog spektra Sunca u tome da su linije
vodika postale znatno oslabljene. Ova-
kva je situacija kod zvijezda K tipa.
Konano, postoje zvijezde sa spek-
trima u kojima se pojavljuju linije mo-
lekula i atoma i gdje su molekularne
linije zaista dominantne. Ovo su M zvi-
jezde. Spektroskopisti su podijelili ove
molekularne zvijezde u etiri odvojene
grupe: M, N. R i S. Meutim, izgleda
da ove podjele proizlaze iz kemijskih
razlika, dok su razlike koje smo do
sada razmatrali nastale iz tempera-
turnih razlika. Kako nije poeljno da
mijeamo zajedno efekte temperature i
kemije, neemo se obazirati na detalj-
niju podjelu M zvijezda. Zato imamo
slijedee grupe: A, B, O, F, G, K, M.
Ve smo u 7. poglavlju napomenuli
da prostor izmeu zvijezda sadri fine
estice praine. Veliina ovih estica
ima openito oko tri tisue angstrema.
One uzrokuju da se plava svjetlost
jae raspruje i apsorbira nego crve-
na. Zato nam se svjetlost iz dalekog
izvora pokazuje crvenija nego to je u
stvarnosti. Zato su promatrane boje
zvijezda pogrene ili iskrivljene, i to
vie to su dalje od nas. Zvijezde kla-
se O su relativno rijetke, a nijedna se
od njih ne nalazi u naoj blizini, pa su
zvijezde O tipa crvenije zbog efekta in-
terstelarne praine nego blie zvijezde
B i A tipa. Iz ovog razloga nije odmah
bilo jasno prvim spektroskopistima,
da spektralna klasifikacija, iznesena
gore, takoer moe dati klasifikaciju
po bojama - poevi od plave prema
crvenoj. Da to postignemo, moramo
grupe premjestiti u slijedei red: O, B,
A, F, G, K i M.
Svakodnevno promatranje nam go-
vori da toplija vatra emitira plavije svje-
tlo. Zato je na niz zvijezda od plave do
crvene ili od tipa O do tipa M takoer
temperaturni niz, gdje su O zvijezde
najtoplije, a M zvijezde najhladnije (na
svojim povrinama). Lako je pokazati
da je to tono za G i K niz. Vidjeli smo
da G odgovara normalnom Sunevu
spektru, dok K odgovara spektru Sun-
evih pjega a, naravno, pjege su tamne
jer su hladnije od okolnih podruja.
Prema dananjim istraivanjima,
temperature su stvarno obuhvaene
u spektralnu klasifikaciju na slijede-
i nain: O tip iznad 35 000C; B tip
od oko 11 000 do oko 35 000; A tip
od 7500 do 11 000; F tip od 6000
do 7500; G tip 5100 do 6000; K tip
od 3600 do 5100; M je tip hladniji
od 3600. (Ovo su temperature na po-
vrinama zvijezda; temperature u nji-
hovim unutranjostima su enormno
vee, kako emo kasnije vidjeti.) Tem-
peraturno podruje za neke grupe - B
zvijezde - na primjer - vrlo je iroko.
Da pokrije irinu podruja od 11 000
do 35 000, uvedeno je 10 podtipova.
Ova podruja od B
0
kod 35 000, pa
preko B
1
B
2
B
3
itd. do B
9
odgovara-
ju prosjeno temperaturi od 12 000.
Druge glavne grupe slino su podi-
jeljene u potklase, a prouavanjem
spektra zvijezde astronom moe klasi-
ficirati zvijezde ne samo u glavne, ire
grupe nego, takoer, i u potklase.
222
Razmotrimo zvijezde F. U potkla-
si F
0
linije vodika su jo jae od linija
kalcija, dok je u potklasi F
8
situacija
obrnuta. Cijeli niz potklasa F
0
F
1
F
2
itd. zaista je baziran na relativno jakim
linijama kalcija i vodika. Ako proemo
du niza, nalazimo da linije vodika
slabe u usporedbi s linijama kalcija.
Sposobnost astronoma da klasificira
zvijezde u ove podgrupe, omoguuje
mu odreivanje temperatura zvijezda
s velikom tonosti. Kod zvijezda G i K
temperature se mogu procijeniti na
tonost do 200, kod zvijezda tipa A
unutar 500, kod tipa B unutar 2000,
a kod tipa O na oko 5000.
Slijedi pitanje o kemiji zvijezda. Ako
elimo samo saznati koji su atomi pri-
sutni u raznim zvijezdama, problem bi
bio relativno jednostavan. Trebalo bi
da samo usporedimo spektralne linije,
koje se nalaze u spektrima zvijezda,
s linijama koje stvaraju razni tipovi
atoma u laboratoriju. Upravo je na taj
nain pokazano da zvijezde sadre sve
osnovne elemente koji su naeni na
Zemlji. Ali mi elimo znati mnogo vie
od toga. Nismo zadovoljni s kvalitati-
vnom kemijskom analizom zvijezda;
elimo da znamo koncentracije raznih
elemenata, a kod toga se pojavljuju
potekoe.
Najprije moramo znati vrlo tono
zvjezdane temperature, a kad ovo
utvrdimo, dolazi daljnja tekoa koja
nam govori da se razni atomi jako ra-
zlikuju u sposobnostima stvaranja
spektralnih linija. Dok se atomi helija
jako odupiru da proizvode spektralne
linije, tavie, i kod visokih tempera-
tura, kalcijevi atomi to ine vrlo rado,
tavie i kod relativno niskih tempe-
ratura. Sve se ove priroene razlike
izmeu razliitih vrsta atoma moraju
uzeti u obzir, a takva je majstorija pre-
maivala sposobnosti prvih radnika
na tom polju.
Prvi je veliki korak nainjen prije
tridesetak godina, kada je rad profeso-
ra Henryja Norrisa Russella sa sveu-
ilita u Princetonu jasno pokazao da
se sastav zvijezda razlikuje u jednom
bitnom pogledu od onoga na Zemlji.
Zvijezde sadre u neusporedivo veoj
proporciji vodik, helij i druge lake pli-
nove kao to su kisik, duik i neon,
nego Zemlja.
Cijeli se problem kemijske struktu-
re zvijezda jo aktivno istrauje i mno-
go ostaje da se naini prije nego kom-
pletiramo njenu sliku. Meutim, sada
imamo vrlo dobru sliku o kemijskom
sastavu Sunca. Atomi vodika su oko
deset puta brojniji od atoma helija,
dok su atomi vodika i helija oko tisu-
u puta brojniji od atoma svih drugih
elemenata zajedno. Od ostalih su kisik
i neon najobilniji elementi, pa slijede
ugljik i duik. Poslije ovih, oko deset
puta manje od kisika, dolaze magne-
zij, silicij, a zatim eljezo, pa aluminij,
sumpor, kalcij i metali poput nikla i
kroma.
Zato imamo situaciju da grupa la-
kih elemenata, poevi od ugljika do
Komparacija rasprostranjenosti atoma
razliitih elemenata na Suncu (prva
traka u paru) i na Zemlji (druga traka u
paru). Horizontalna skala je logaritam-
ska; 1 oznauje 10
1
, 2 oznauje 10
2
tako dalje. Relativne rasprostranjenosti
su badarene u skladu s elementom si-
licijem, koji je uzet kao osnovno mjerilo
u raspravama o relativnoj rasprostranje-
nosti atoma.
223
neona, ini neto vie od 1% mase
Sunca. Elementi iz kojih je sastavlje-
na Zemlja, tj. magnezij, silicij i obini
metali, ine oko 1/5% mase Sunca.
Koncentracija ostalih elemenata, kao
kositar, barij, europij, iva, srebro i
uran su gotovo zanemarujui.
Veina zvijezda, koje vidimo na
nebu, ima slian sastav kao Sunce,
ali sada znamo da su neke izrazito
razliite. Detaljnije, postoje zvijezde
s vrlo malom koncentracijom obinih
metala - zvijezde u kojima je propor-
cija eljeza, na primjer, samo 1/100
od one koja je na Suncu. Na drugoj
strani, postoje zvijezde s abnormalno
visokom koncentracijom nekih naro-
itih elemenata - barija, stroncija ili
cirkonija. Postoje i zvijezde s visokom
koncentracijom rijetkih zemalja.
Jedan tip zvijezda sadri element
koji uope ne postoji na Zemlji. To je
element tehnecij. Tehnecij je prirodno
nestabilan, to znai da se odmah ra-
spada u druge elemente. Trajanje po-
luivota njegova najdue ivog izotopa
jest oko dvije stotine tisua godina. To
znai da se polovica svake dane koli-
ine raspada u druge elemente u dvije
stotine tisua godina, polovica ostatka
u slijedeih dvije stotine tisua godi-
na, itd. Pod tim bi okolnostima i zna-
tna koliina potpuno nestala, recimo
za dvadeset milijuna godina. Na Zemlji
ga jo nije nitko naao iz jednostavnog
razloga, to je odavno nestao, ako ga je
i bilo. Tehnecij je naen u nekim zvije-
zdama, to ukazuje da je proizveden u
nekoj formi nuklearne transmutacije.
U slijedeem poglavlju jo emo detalj-
nije razmotriti ovo pitanje a, takoer,
i cijeli problem razlikovanja zvijezda u
njihovim kemijskim sastavima.
Istraivanje povrine Sunca
Jedan je od prvih trijumfa spektro-
skopije, kad je 1868. godine Sir Nor-
man Lockyer pomou spektroskopa
otkrio prisutnost dotada nepoznatog
elementa na Suncu. injenica je da
Sunce ima prorijeenu vanjsku atmo-
sferu iznad fotosfere, to je ve bilo
potvreno direktnim promatranjem
za vrijeme potpunih pomrina Sunca.
Promatrai su tada vidjeli luku sline
strukture u ovoj vanjskoj atmosferi,
lukove s osnovicama koje su se spu-
tale u fotosferu. To su bile protube-
rance. Jedan je od znaajnih Lockye-
Gravira iz Lockyerove knjige Kemija Sunca
pokazuje aparaturu koju je upotrijebio za
odreivanje podudaranja spektralnih lini-
ja Sunca i iinija metala. U toku svog rada
Lockyer je otkrio u Sunevu spektru lini-
je koje je prouzrokovao neki dotada ne-
poznati element.
Pred kraj XIX stoljea Sir William
Ramsay pronaao je da ovaj
element - helij - postoji i na Ze-
mlji. Desno je faksimil zabiljea-
ka, napravljenih na dan otkria,
prema Ramsayjevu diktatu.
224
rovih doprinosa spektroskopiji otkri-
e da se spektri protuberanci mogu
promatrati i onda kada Sunce nije po-
mraeno, na danjem svjetlu. Kod tih
promatranja on je pronaao jednu li-
niju u spektru, koja nije odgovarala ni
jednoj karakteristinoj liniji to su ih
davali u laboratoriju do tada poznati
elementi. On je ukazao da novu liniju
stvara potpuno "novi" element, kojem
je on dao ime helij, to je i odgovaralo
jer ga je naao na Suncu.
Posljednjih nekoliko godina XIX
stoljea je Sir William Ramsay otkrio
prisutnost helija u nekim radioakti-
vnim materijalima na Zemlji. U stva-
ri, helij stalno nastaje iz radioaktivnih
materijala u kori Zemlje i stalno odla-
zi u atmosferu Zemlje. Usput, helij se
mijenja iz plinovitog stanja u tekue
pri niim temperaturama nego bilo
koja druga supstancija. Njegova je to-
ka kljuanja -269C i sve do 1908.
godine nije ga se uspjelo dobiti u teku-
em stanju. Otada je helij u tekuem
obliku otvorio potpuno novu granu fi-
zike, granu poznatu kao fizika niskih
temperatura.
Vidjeli smo ranije da helij ne stvara
rado spektralne linije, osim pri viso-
kim temperaturama. Pa kako su spek-
tralne linije helija nastale na Suncu?
Odgovor: vanjska atmosfera Sunca je
zaista vrua, jer nastane znaajna si-
tuacija ako krenemo iznad fotosfere.
Najprije temperatura pada. U tom po-
druju nastaju tamne Fraunhoferove
linije Suneva spektra. Zatim se situ-
acija preokrene. Na visini od nekih 6
do 8 hiljada kilometara iznad fotosfe-
re temperatura raste od 5000 do 100
000 i vie, ako nastavimo da idemo
dalje u Sunevu koronu. (Korona je
veliki halo koji okruuje Sunce i koja
se sama pokazuje tako velianstveno
za vrijeme potpune pomrine Sunca.)
Pa zato ovaj topli plin ne stvara mno-
go plave svjetlosti, kao plin na povr-
inama B zvijezde ili O tipa zvijezde?
Odgovor se sastoji u tome, to je ovdje
gustoa plina premala da bi omogui-
la emitiranje vrlo mnogo svjetlosti. Ali
mali iznos svjetlosti, to ga ona emi-
tira, ima isto visoko temperaturno
svojstvo, zbog kojeg nastaju linije he-
lija u spektru.
Jasniju predodbu jednog visokog
temperaturnog svojstva moemo do-
biti razmatranjem spektralnih linija
vanjske korone Sunca. Dugo je vre-
mena porijeklo ovih linija bilo zavijeno
u misterij, jer uenjaci u laboratoriju
nisu nali nita to bi bilo njima sli-
no. Sjeajui se Lockyerova otkria
helija, neki su mislili da ove misterio-
zne linije stvaraju neki drugi elementi,
koji su jo nepoznati ili jo nisu otkri-
veni na Zemlji. Problem je rijeio, prije
nekih etrdeset godina, vedski fiziar
B. Edlen. Edlen je pronaao u labora-
Ako se udaljujemo od Suneve po-
vrine, temperatura najprije opada.
Zatim, ako se udaljujemo jo vie,
prema Sunevoj koroni, temperatura
naglo raste.
Slino je ako se udaljujemo od povr-
ine Zemlje. Temperatura opada do
visine od oko 16 kilometara, a zatim
poinje rasti.
toriju da su ove linije nastale od dobro
poznatih elemenata, eljeza i kalcija,
ali iji su atomi izgubili znatan broj
elektrona. Na primjer, jedna najsvjetli-
ja linija se javlja od atoma eljeza koji
je izgubio 13 elektrona. Razlog zato
postoje atomi u takvom stanju u Sun-
evoj koroni jest vrlo visoka tempera-
tura koja tamo vlada, pa su podvrgnu-
ti snanim sudarima. Postojanje ovih
linija u spektru korone najsigurniji je
dokaz da su u njoj temperature ek-
stremno visoke.
Vidjeli smo da, idui dalje od po-
vrine Sunca prema vanjskoj koroni,
postoji inverzija temperature. Postoje
sline inverzije kada idemo dalje od
povrine Zemlje. Temperatura najprije
pada, ali se na visini od nekih 24 ki-
lometra poinje ponovo poveavati, a
na visini od nekih 56 kilometara ona
padne natrag na normalnu zemljinu
temperaturu. Zatim dalje pada, ali na
nekih 96 kilometara iznad povrine
Zemlje poinje ponovo rasti, i to se
nastavlja sve dok temperature ne pre-
korae 1000, koje dosegnu u visokoj
atmosferi.
To je podruje ionosfere Zemlje. Io-
nosfera ima dva glavna sloja, jedan se
zove E sloj, a drugi F sloj; posljednji se
dijeli u dva dijela: F
1
i F
2
. U E sloju, koji
se nalazi na visini od 96 kilometara,
plinovi atmosfere apsorbiraju x-zrake
koje emitira korona Sunca. Ova apsor-
pcija uzrokuje da se elektroni odvajaju
od atoma, to e rei da atomi postaju
ionizirani. Glavni F sloj se nalazi na vi-
sini izmeu 192 i 320 kilometara. Bilo
je iznenaenja, kada se nedavno usta-
novilo pomou raketa, da ionizaciju u F
sloju stvaraju zraenjem helijeve linije
koje se pojavljuju na valnoj duini blizu
500 angstrema. Prema tome, glavnina
ionosfere Zemlje nastaje od zraenja
koja emitira topla atmosfera Sunca.
Bez ovih zraenja ne bi bilo ionosfere, a
radio-prijenos na duge udaljenosti, koji
ovisi o refleksiji elektromagnetskih va-
lova od ovog sloja, ne bi bio mogu.
226
Ova fotografija Suneve korone snimljena je u Su-
danu za vrijeme pomrine 25. II 1952. Oblik koro-
ne ovisi o fazi 11-godinjeg ciklusa Sunevih pje-
ga. Prvi crte desno pokazuje tipini oblik korone
kada je aktivnost pjega kod maksimuma, a drugi
crte pokazuje tipini oblik kada je aktivnost pjega
kod minimuma.
227
Neto ionizacije takoer nastaje
u naoj atmosferi na visinama mno-
go niim od sloja E. Izgleda da i ovo
nastaje od x-zraka sa Sunca, ali su
u ovom sluaju x-zrake znatno kra-
e valne duine nego one koje emiti-
ra korona. Ove tvrde x-zrake dolaze iz
podruja fotosfere, gdje nastaju u po-
javama poznatim pod imenom Sunev
bljesak. Bljeskovi su jako povezani s
pjegama na Suncu, pa je dobro da se
neto kae to astronomi znaju o pje-
gama.
Schwabe, njemaki apotekar, za-
sluan je za otkrie da se na Suncu
periodino pojavljuje maksimalni i
minimalni broj pjega. On je to obja-
vio 1843. godine, ali je ve pred kraj
XVIII stoljea Horrebow objavio da se
pjege na Suncu vjerojatno javljaju po
zakonu periodiciteta, a Sir William
Herschel je ve smatrao da su neki
dogaaji na Zemlji, kao rast ita, u
vezi s periodinosti Suneve aktivno-
sti. Schwabe je za periodinost pjega
na Suncu naao vrijednost od 10 go-
dina. Nekoliko godina kasnije R. Wolf
je naao vrijednost 11.1, to je blizu
dananjoj vrijednosti.
Pojave pjega na Suncu mogu biti u
fazi maksimuma sto puta vee nego u
fazi minimuma. Gotovo se sve pjege
javljaju na irinama manjim od 40,
a manje ili vie su simetrino raspo-
reene izmeu dviju Sunevih hemi-
sfera. U svakom danom trenutku pje-
ge su obino rasporeene uzdu dva
sloja, jedan na sjevernoj hemisferi, a
drugi na junoj hemisferi. Na poetku
svakog novog ciklusa slojevi se nala-
ze u svojim najveim udaljenostima
od ekvatora, na oko 40N i 40S. Ra-
zvojem ciklusa ovi se slojevi pomiu
prema ekvatoru, a u doba maksimal-
ne aktivnosti njihove su irine obino
izmeu 15 i 20. Na kraju ciklusa oni
dolaze gotovo do ekvatora, ali obino
nestaju na oko 5. Prve pjege novog
ciklusa ponovo se pojave na irinama
40N i 40S.
Individualna pjega zapoinje svoj
ivot, koji moe trajati od jednog dana
do nekoliko tjedana, kao mnogostruke
male tamne mrljice. Zatim se ove mr-
ljice zgusnu u tamnu pjegu, koja moe
iznositi desetke tisua kilometara do
stotine tisua kilometara u promjeru.
Pjege se obino pojavljuju u parovima,
jedna je na zapadu, druga na istoku.
U 5. poglavlju smo vidjeli kako je
Galilei upotrijebio pjege na Suncu da
izmjeri period rotacije Sunca i dobio
je vrijednost oko 27 dana. Ponavljaju-
i Galilejeva promatranja jo paljivi-
je, Carrington i Sporer su oko godine
1860. pokazali da period rotacije Sun-
ca nije potpuno isti za razne Suneve
irine. Nali su da Sunce najbre roti-
ra na ekvatoru, a s porastom irine pe-
riod rotacije postaje progresivno dui.
Varijacije u vremenu rotacije izmeu
ekvatorskih i polarnih podruja iznose
do tri ili etiri dana.
Prolo je ve stotinu godina, a ovaj
je znaajni rezultat jo neobjanjen.
Problem je izvanredno zanimljiv, jer
su sva razmatranja donosila suprotnu
situaciju. Sva naa oekivanja su bila
Dijagram pokazuje raspodjelu
Sunevih pjega na raznim heli-
ografskim irinama (vertikalna
skala) od 1933. do 1947. godine.
Mjesto raspodjele pomie se stal-
no prema ekvatoru Sunca kad
aktivnost poinje, raste i nastaje.
Prve pjege slijedeeg ciklusa
pojavljuju se na irinama od oko
40N i 40S.
228
U svakom paru pjega, na gornjoj sli-
ci, jedna je gotovo uvijek zapadno od
druge. Mrljice mogu kasnije postati
velike pjege. Ako pjege postavimo
na liniju jednog meridijana (prvi cr-
te), one koje su u blizini ekvatora
poveavat e svoje duljine (longitu-
de) mnogo bre nego one udaljenije
od ekvatora (drugi crte).
229
da se Sunce polaganije vrti na ekva-
toru.
Poetkom naeg stoljea George El-
lery Hale je doao do znaajnog otkri-
a. Upotrebljavajui sloene spektro-
skopske metode, otkrio je prisutnost
jakog magnetskog polja u pjegi. Ovo
je bio prvi direktni dokaz postojanja
magnetskih polja u jednom astro-
nomskom problemu. Sada, nedavno,
magnetska polja su poela igrati do-
minantnu ulogu u gotovo svim astro-
nomskim razmatranjima. Sasvim
odijeljeno od pjega, fotografije korone
Sunca, snimljene za vrijeme potpunih
pomrina, pokazuju da se iz povrine
Sunca pojavljuju snana magnetska
polja u okolni prostor. Pomicanje pro-
tuberanci i njihovih struktura takoer
snano ukazuje na prisutnost ma-
gnetskih polja koja izviru iz podnoja
protuberanci.
Ovo nas ponovo vraa na pitanje
Sunevih bljesaka, a zemaljska e
nam analogija pomoi da razumijemo
to to moe biti. Pretpostavimo da je
presjeen vod visoke naponske mree,
kaemo struje. Na prvi pogled bi ne-
tko pomislio da je tok struje u vodu
jednostavno prekinut. Ali nam isku-
stvo pokazuje da to nije tako. Struja
nastoji da i dalje tee i, ukoliko se ne
poduzmu adekvatne mjere, moe na-
stati ozbiljno oteenje generatora
u elektrinoj centrali. Iz tog razloga,
elektrine centrale koriste ureaje koii
odmah prekinu tok struje. Sve se to
moe objasniti na slijedei nain. Gdje
postoji struja, postoji takoer i ma-
gnetsko polje, a u sluaju jake struje,
magnetsko polje posjeduje vei iznos
energije. Ova energija ne prestaje po-
stojati kada doe do prekida voda. Ona
se mora nekako rasipati, a to je ono
to treba da urade elektrine centrale
preko svog prekidaa. U prekidaima
se pojave snane iskre zbog pranje-
nja, a ova pranjenja rasipaju energiju
magnetskog polja.
Slino se, izgleda, zbiva na Suncu,
jer postoje situacije u kojima se poni-
tavaju magnetska polja. Ovdje, kao i
na Zemlji, energija koju imaju ta po-
lja ne nestaje iznenada, u trenu. Ona
se rasipa u obliku pranjenja, a to su
Sunevi bljeskovi.
U toku pranjenja elektroni i atom-
ske jezgre ubrzavaju se do velikih br-
zina. To stvara dva vana efekta. Prvi,
ove vrlo brze estice, sudarajui se me-
usobno, a takoer i s vie ili manje
stacionarnim esticama, proizvode vi-
soko energetske x-zrake koje stvaraju
najniu ionizacionu zonu u atmosferi
Zemlje. Drugi, golemi broj vrlo brzih
estica naputa Sunce u obliku zraka.
Ako se dogodi da se Zemlja nae na
stazi ovih zraka estica, one udare na
vanjsko magnetsko polje Zemlje. Ovo
uzrokuje tzv. magnetske bure. Tako-
er, izgleda da pri procesu sudaranja
nastanu vrlo brzi elektroni, koje Ze-
230
Grafikon pokazuje aktivnost Sun-
evih pjega od 1750. do 1950.
godine. Brojevi na vertikalnoj skaii
oznauju Wolfove reiativne brojeve
koji se dobiju ako se jedna pjega
broji kao jedinica, a svaka grupa
pjega kao desetica.
Teleskopska fotografija Sunevih
pjega snimijena iz balona na visini
od 24 kilometra iznad Zemlje. Pje-
ge su jezgre relativno ohlaenih
plinova, udruenih s jakim magnet-
skim poljima, dok ih obavijaju pla-
menovi toplijih plinova.
mlja zarobljava, nalazei svoje staze u
magnetskom polju Zemlje.
Izgleda da se na taj nain formirao
vanjski pojas van Allenove radijacije.
Van Allenovi pojasovi radijacije, neda-
vno otkriveni pomou umjetnih satelita,
upravo sadre takve vrlo brze elektrone
koji su uhvaeni u magnetsko polje
Zemlje. Njihajui se naprijed i natrag
izmeu sjevernog i junog pola Zemlje,
trebajui manje od jedne sekunde za
svako okolno skakutanje, ovi elektroni
stvaraju neobinu polarnu svjetlost.
Ve smo vidjeli da postoji uvjerljiv
dokaz da je vanjska atmosfera Sunca
ekstremno topla, ali jo nismo pitali
zato. Prethodna diskusija o nasta-
janju Sunevih bljeskova pomoi e
nam da shvatimo odgovor koji najra-
dije daju astronomi.
Znamo da je materija ispod foto-
sfere Sunca u stalnom konvektivnom
kretanju - vrsta kretanja vode kada se
zagrije u kotlu. Ovo kretanje mora pro-
izvesti magnetsku energiju na troak
svoje vlastite mehanike energije. Tako
proizvedena magnetska polja izlaze iz
fotosfere u atmosferu Sunca, gdje do-
lazi do procesa rasipanja. Sunev blje-
sak je ekstremni primjer takvog proce-
sa, ali za najvei dio pranjenja nema
nekih posebnih karakteristika. Oni na
taj nain proizvode veliku toplinu ne
tako veliku kakvu proizvode bljeskovi,
gdje se vrlo brze estice izbacuju sa
Sunca u prostor, ali sasvim dovoljnu
da se ugrije atmosfera Sunca na vrlo
visoku temperaturu.
Ukratko, danas veina astronoma
smatra da atmosfera Sunca dobiva
svoju energiju iz konvektivnog kreta-
nja koje se odvija ispod fotosfere. Ma-
gnetsko polje je prenosilac energije i u
tome je njegova vanost. Ono dobiva
energiju od kretanja materijala ispod
fotosfere i prenosi je u atmosferu Sun-
ca, gdje se u procesu rasipanja poja-
vljuje kao toplina.
Mnogo od toga to znamo i to vje-
rujemo o povrini i atmosferi Sunca
ovisi o naem poznavanju magnetskih
polja. Budui da su magnetska polja
prvi put ula u astronomske probleme
poslije njihova pronalaska u pjegama
na Suncu, nije neumjesno da pitamo
to smo saznali o tim pjegama. Sma-
tramo da magnetska polja igraju va-
nu ulogu pri postanku tamnih pjega,
jer ona sudjeluju u prenoenju ener-
gije iz podfotosferskih podruja izvan
same fotosfere. Osim toga, nauili smo
iznenaujue malo. Zato pjege rastu
i padaju u periodu od 11 godina, zato
one formiraju slojeve oko Sunca i za-
to se ovi slojevi pomiu prema ekva-
toru kad je ciklus u toku? Odgovor na
to jo ne znamo. Moemo jedino rei
da se nalazimo pred krajnje rijetkim i
sloenim procesima ija su objanje-
nja vrlo zapletena.
Prouavanje aktivnosti na povrini
Sunca i njenih odnosa prema Zemlji
detaljno se provodi ve sto godina, pa
je sakupljen golem broj promatranja,
to je sav ovaj veliki napor postigao u
usporedbi s dostignuima drugih gra-
na astronomije? ini mi se da odgovor
ne moe biti osobito radostan. Najinte-
resantniji i najkorisniji razvici pojavili
232
Desna gore fotografija prikazuje
gigantsku protuberancu u obliku
petlje na rubu diska Sunca. Djelova-
nje i struktura protuberanca vrsto
ukazuju na prisutnost magnetskih
polja koja se pojavljuju kod njiho-
vih korijena iz unutranjosti Sunca.
injenica je da magnetska polja
uzrokuju da se uobiajene atom-
ske linije u spektru dijele u nekoliko
komponenata, pa ih je zbog toga
mogue otkriti upotrebom sloenih
spektrografskih metoda.
Fotografija Suneva diska snimljena
je 18. VII 1953. Iza nje je magnetska
karta Sunca napravljena istog dana.
Ona pokazuje poloaj, intenzitet i
polaritet slabih magnetskih polja
u fotosferi, bez obzira na Suneve
pjege.
233
su se nedavno, u naem poveanom
razumijevanju vanosti magnetskih
procesa. Ali je napredak kao cjelina
bez sumnje bio slab u usporedbi s
drugima u astronomiji.
Ova razmatranja imaju posebnu
vanost za britansku astronomiju.
Pojavom spektroskopije i interesa za
Sunce, britanski su astronomi mnogo
izgubili to se nisu interesirali za ire
probleme. Pravci istraivanja koje su
zapoeli ljudi poput Herschela bili su
naputeni, jer za promatranje Sunca
nisu bili potrebni veliki instrumenti,
pa u Britaniji u posljednjih pedeset
godina nije izgraen teleskop znatnijeg
otvora. Sada, dok se ova knjiga tam-
pa, Britanija ne posjeduje teleskop
s otvorom koji bi bio jednak velikom
Herschelovu teleskopu. Ovo alosno
pomanjkanje posljedica je prekomjer-
nog angairanja na istraivanju Sun-
ca. Treba rei da ono nema tako veli-
ku vanost da bi se zanemarile ostale
grane astronomije. (U meuvremenu u
Engleskoj je izraen i vei teleskop od
Herschelovog. On je montiran 1968. u
Herstmoneuxu u Engleskoj, a ima pro-
mjer zrcala 2,50 metara. Op. prev.)
Sve to ima vano znaenje, jer su
istraivanja u svemiru nastavila pro-
uavanja aktivnosti povrine Sunca.
A vanost koja se sada pridaje istrai-
vanjima u svemiru, posebno u SAD i
SSSR, u mnogome je slina putovima
koji su bili postavljeni u Britaniji to-
234
Niz fotografija jedne eruptivne protu-
berance, snimljene 4. VI 1946. godine.
Mali krug iznad prve slike pokazuje Ze-
mlju u istoj skali.
kom posljednjih stotinu godina. Upra-
vo kako je krivi osjeaj vodio britanske
astronome da napuste ire astronom-
ske probleme, tako pretjerana svemir-
ska istraivanja mogu ponovo stvoriti
situaciju u kojoj se glavni problemi
mogu izgubiti iz vida.
Da dokaemo kako su ove primje-
dbe na mjestu, moemo napustiti po-
vrinske pojave na Suncu i razmotriti
neke privlane probleme koji se poja-
vljuju kada istraujemo njegovu unu-
tranjost. Ovdje emo se susresti s
pojavama koje su openito vane i za
zvijezde, a koje, takoer, imaju primje-
nu na svemir u irini.
Unutranjost Sunca
Ako bacite loptu u zrak, ona e pa-
sti natrag na zemlju. To se zbiva, jer
je prema dolje vue sila gravitacije.
Kako gravitacija ne prestaje djelovati
kada lopta dodirne tlo, zato lopta ne
nastavlja padati sve dok ne dosegne
centar Zemlje? Odgovor je, naravno,
da Zemlja pritie loptu prema gore
silom jednakom onoj kojom gravitacija
vue loptu prema dolje. Ovo vrijedi za
sve materijale na Zemlji, a cijeli na
planet je u ravnotei, jer je gravitacija
u svakoj toki izjednaena s pritiscima
koji postoje kroz cijelo tijelo Zemlje.
Ovo jednako vrijedi i za atmosferske
plinove. Oni bi takoer pali pod djelo-
vanjem gravitacije, ako ne bi bilo tlaka
unutar njih. Tlak koji odrava ravno-
teu na morskom nivou, jest takozvani
normalni atmosferski tlak, oko 1 kilo-
pond na kvadratni centimetar. Tlak
koji postoji u sreditu Zemlje, milijune
puta je vei.
Ista razmatranja vrijede i za Sun-
ce ali, kako je Sunce mnogo tee nego
Zemlja, tlakovi su u njegovoj unutra-
njosti odgovarajue vei. Tlak u sre-
ditu Sunca je oko sto tisua milijuna
puta vei od tlaka na morskoj razini
na Zemlji.
Kako smo ovo saznali? U 6. pogla-
vlju smo vidjeli da se masa Sunca moe
odrediti iz kretanja planeta. Takoer
znamo daljinu Sunca, pa zato i njego-
vu pravu veliinu. Poznavajui masu
i veliinu Sunca, moe se na jedno-
stavan nain izraunati gravitacija na
njegovoj povrini. Dobiva se oko tride-
set puta vea gravitacija nego to je na
povrini Zemlje. Na prvi pogled razlika
nije vrlo velika, ali ona postaje sve zna-
ajnija kada prodiremo u unutranjost
Sunca. Kako Sunce sadri mnogo vie
materijala nego Zemlja, teina gornjih
slojeva postaje sve vea to se pribli-
avamo sreditu, a da bi ono odoljelo
ovoj velikoj teini gornjih slojeva, po-
trebni su tako strahoviti tlakovi.
Slijedee je pitanje: pod kojim se
uvjetom tlakovi odravaju. Ve su fi-
ziari XIX stoljea shvatili da obina
kruta i tekua tijela mogu odoljeti tla-
ku do izvjesne granice. Zbog toga ne
mogu odoljeti onim tlakovima koji mo-
raju postojati u unutranjosti Sunca.
Prema tome, u unutranjosti Sunca
nema mogunosti opstanka krutih
ili tekuih tijela, kako je to zamiljao
William Herschel. No, otkria XIX sto-
ljea, koja su se odnosila na prirodu
plinova, pokazala su da bi potrebne
tlakove dali plinovi kad bi bili dovoljno
vrui.
Tlak, koji postoji u plinu, ovisi o tri
stvari: gustoi, temperaturi i prirodi
estica iz kojih je sastavljen plin. Ra-
zmotrimo ove tri stvari. Ve je u XVII
stoljeu Robert Boyle ustanovio da
tlak plina raste s gustoom a, ukoliko
gustoa nije prevelika, tlak je direk-
tno proporcionalan s njom, to e rei
- ako se podvostrui gustoa i tlak e
se podvostruiti. Ovo je poznato kao
Boyleov zakon. U XVIII stoljeu je J.
A. Charles pokazao da postoji slina
direktna proporcionalnost izmeu
temperature i tlaka: ako je temperatu-
ra plina, izmjerena od apsolutne nule,
podvostruena, tlak e se takoer po-
dvostruiti. Ova otkria moemo pisati
u obliku jednostavne jednadbe. Ako
uzmemo P za tlak, T za temperaturu,
a grko slovo p (ro) za gustou, moe-
mo pisati jednadbu: P = A x p x T. U
235
naoj jednadbi je A konstanta koja
ovisi o prirodi estica od koje je plin
sastavljen.
Da odredimo konstantu A, potre-
bno je da znamo dvije stvari: prvu ke-
mijski sastav plina - koncentraciju
raznih tipova atoma u njemu; dru-
gu, stanje u kojem su ti atomi. Kako
smo ve vidjeli, znamo kemijski sastav
Sunca, a i mnogih drugih zvijezda, ali
ova informacija nije bila na raspolaga-
nju prvim istraivaima. Ipak je jedan
od njih, J. Homer Lane, iznenaujue
dobro pogodio odgovor na drugi dio
problema - koji se odnosio na stanje
pod kojim atomi egzistiraju u unutra-
njosti Sunca - gotovo prije sto godi-
na. Lane je smatrao da pri vrlo viso-
kim temperaturama, koje vjerojatno
postoje unutar Sunca, dolazi do silnih
sudara izmeu atoma, to moe prou-
zroiti da se rascijepaju. To se slae s
pogledima dananje fizike. Atomi se ci-
jepaju u smislu odstranjenja njihovih
elektrona, koji inae normalno obilaze
oko teke jezgre atoma. Prema tome,
jezgre atoma se slobodno kreu samo
bez svojih elektrona, a i elektroni se,
takoer, kreu slobodno. Tako se plin
u unutranjosti Sunca sastoji iz dviju
Ameriki astronomi su zadnjih godina dobi-
li jasnije fotografije Suneve povrine nego
ikad prije, i to iz balona bez ljudske posade,
s visina gdje je "tetni sloj", proizveden od
Zemljine atmosfere, eliminiran. Fotografije
pokazuju pripremanje za lansiranje i stvarni
uspon za vrijeme leta u rujnu 1957. godine.
Crte pokazuje montau teleskopa.
236
vrsta estica koje se kreu slobodno i
odvojeno: golih atomskih jezgri i elek-
trona. Znajui ovo i znajui relativne
koliine raznih atoma i stupnjeve do
kojih su oni izgubili svoje elektrone,
moemo odrediti veliinu A. Ukoliko,
takoer, znamo gustou i temperatu-
ru plina, moemo iskoristiti nau for-
mulu da izraunamo njegov tlak; ili,
ako znamo tlak i gustou, moemo
upotrijebiti istu formulu da izrauna-
mo temperaturu.
Sada moemo, u stvari, znati opi
tlak P, koji mora postojati unutar
Sunca, iz naeg zakljuka o gravitaci-
ji. Jer, znamo li masu i veliinu Sun-
ca, znamo takoer openito gustou
D. Konstanta A je odreena razmatra-
njem u zadnjem paragrafu. Zato mo-
emo upotrijebiti nau jednadbu da
dobijemo opi uvid o temperaturi T
unutar Sunca.
Grubi raun pokazuje neposredno
da ona mora iznositi oko deset mili-
j una stupnjeva. Raun je grub u tom
smislu, jer nam ne daje preciznu tem-
peraturu. No nije tako grub da bi bila
velika odstupanja, to e rei da re-
zultat ne moe biti ni manji ni vei od
tri puta. Temperatura moe biti malo
nia ili malo via, ali mora biti u podru-
ju od deset milijuna stupnjeva. Dana-
nja je vrijednost dobivena preciznijim
raunom: blizu 15 milijuna stupnjeva
u sreditu Sunca.
Kako je u unutranjosti Sunca
mnogo toplije nego na povrinskim
podrujima, tamo mora doi do silnog
istjecanja topline prema fotosferi, jer
toplina u materiji uvijek struji iz po-
druja vie temperature prema podru-
ju nie temperature. Ovo nam obja-
njava zato je Sunce svijetli objekt,
dok tijelo poput Mjeseca ne emitira
svjetlost, nego sjaji zbog toga to je
osvijetljeno od Sunca. Osnovna je ra-
zlika izmeu planeta ili satelita na je-
dnoj strani i zvijezda na drugoj strani
u tome to je unutar planeta ili sate-
lita tlak, potreban za izravnanje sile
tee, relativno mali, pa ga mogu dati
kruta i tekua tijela. Zato temperature
unutar planeta i satelita ne treba da
budu tako visoke kao unutar zvijezda,
a upravo zbog manjih temperatura ne
postoji otjecanje topline u velikoj mjeri
iz unutranjih podruja prema povr-
ini.
Kako se tono prenosi energija iz
sredinjih podruja Sunca prema fo-
tosferi? Toplina putuje po metalnoj i-
pki od toplijeg kraja prema hladnijem
voenjem, to znai da se tople estice
metala ne kreu po metalu nego se nji-
hova toplina jednostavno prenosi na
hladnije estice. Ali raun pokazuje da
Pogled s leteeg teleskopa na Sunevu povrinu
(lijevo) pokazuje svijetle pjege (stupove vrueg
plina koji se die) - i tamnija podruja (mase hla-
dnijeg plina koji se sputa). Srednja fotografija je
primjer konvekcije proizveden u vruem tankom
sloju; desna fotografija pokazuje primjer konvekcije
u vruem dubljem sloju. Druga nalikuje granulaciji
Sunca.
237
se na Suncu ne moe toplina prenosi-
ti voenjem, jer je to prelagan proces.
Druga mogunost je konvekcija, a to
je kretanje toplih estica, kao kod gri-
janja vode u kotlu.
Prvo matematiko prouavanje
strukture Sunca J. Homera Lanea
1869. godine osnivalo se na pretpo-
stavci da se energija iz sredita Sunca
prenosi upravo na taj nain - konve-
kcijom. Ako poznajemo kemijski sa-
stav Sunca, a s tim i vrijednost kon-
stante A, mogue je pomou formule P
= A x p x T izraunati strukturu Sunca.
Izraunata temperatura u sreditu je
sasvim blizu 10 milijuna stupnjeva.
Gustoa je oko 50 grama na kubini
centimetar, ili oko 50 puta vea od gu-
stoe destilirane hladne vode na povr-
ini mora.
S ovim se pojavilo pitanje, koje je
bilo sve do prije etrdeset godina ne-
rijeeno. Moemo li s pravom smatra-
ti materiju s tako visokim gustoama
plinovima? Ako moemo, je li logino
oekivati da se prilagode gornjoj je-
dnostavnoj formuli za tlak? Sjetimo
se, da je Boyleov zakon, koji nam kae
da je tlak plina direktno proporciona-
lan njegovoj gustoi, primjenljiv samo
ako gustoa nije prevelika. Vrijednost
zakona u zemaljskom laboratoriju si-
gurno prestaje pri gustoama od 50
grama na kubini centimetar. Zato
ne bi zakon takoer prestao vrijediti
pri istim gustoama unutar Sunca ili
unutar zvijezda?
Odgovor bi trebalo nai u ekstre-
mno visokim temperaturama koje
tamo vladaju. Ove visoke temperatu-
re odvajaju elektrone od jezgri atoma,
stvarajui materiju vrlo velikih gusto-
a, vladajui se kao plin na Zemlji.
Zato je Boyleov zakon primjenljiv na
mnogo vee gustoe nego to smo mo-
gli na prvi pogled oekivati. U stvari,
pri vrlo visokim temperaturama nee
se pojaviti znatna razilaenja sve dok
gustoa ne doe do 1000 grama na
kubini centimetar. Zato naa jedno-
stavna formula za tlak vrijedi bilo gdje
u unutranjosti Sunca.
Vratimo se sada strujanju energije
iz unutarnjih podruja Sunca prema
njegovoj povrini. Astronomi 19. sto-
ljea bili su svjesni mogunosti da se
dio ili cijela energija prenosi zraenjem
a ne konvekcijom, kao to se prenosi
energija od Sunca do Zemlje. Problem
je bio, kako izraunati efekt radijaci-
je. Tek je 1906. godine Karl Schwar-
zschild otkrio plan da se to postigne.
Danas se moe pokazati da se struja
energije duboko u unutranjosti Sun-
ca zaista ponaa prema jednadbama
koje je dao Schwarzschild. To e rei,
Slika 8.1
Odnos masa-sjaj. Ako poznajemo masu
zvijezde kao i prosjeni polumjer zvije-
zde sline mase, moemo izraunati njen
apsolutni sjaj. Eddington (gore) je otkrio
ovu povezanost i 1924. god. objavio to ot-
krie. Dio rukopisa prikazan je desno.
238
da se energija prenosi zraenjem a ne
konvekcijom, kako su pretpostavlja-
li prvi istraivai na ovom polju, kao
Lane.
Premda je ovo tono za duboku
unutranjost, konvekcija postaje va-
na u bliim povrinskim slojevima,
kako nam pokazuju fotografije, prilo-
ene dolje. Zato je pri diskusiji o stru-
kturi Sunca potrebno paljivo razmo-
triti i zraenje i konvekciju.
Ne treba da se zadovoljimo samo s
opisanim kvalitativnim nainom prije-
nosa energije unutar Sunca. Mogue
je provesti kvantitativan raun. Re-
zultat takvog rauna nam moe rei
o sjaju Sunca, to moemo provjeriti
promatranjem. Teorija i promatranja
se danas slau, ali prije nego doemo
do toga, moramo pogledati pionirski
rad koji je u ovoj oblasti astronomije
obavio Eddington.
Ovo se razmatranje odnosi ne samo
na Sunce nego i na bilo koju zvijezdu.
Temperatura u njenom sreditu nee
biti nuno ista kao u Suncu. Ona e
ovisiti o masi zvijezde i njenoj veliini.
Ovo su vani faktori, jer odreuju ja-
kost gravitacije, a time i tlak, potreban
da joj dri ravnoteu. to je vea masa
zvijezde, vea je i gravitaciona sila.
Ovo zahtijeva da i temperature kod ve-
ih masa budu vee, a zbog tih veih
unutarnjih temperatura bit e i vei
tok zraenja iz unutranjih podruja
prema povrini. Zato oekujemo da
zvijezde vee mase budu svjetlije od
zvijezda male mase. To je zaista tako,
kako emo uskoro vidjeti.
Utjecaj polumjera zvijezde na njen
sjaj moe se takoer razmatrati na
slian nain. Ako su dvije zvijezde je-
dnake mase ali razliitih polumjera,
gravitacija e biti manja u zvijezdi ve-
eg polumjera. Zato e unutranji tlak
i unutarnja temperatura biti takoer
manji, a iz ovog e razloga izljev ener-
gije iz unutarnjih podruja biti manji.
Drugim rijeima, vea e zvijezda biti
manjeg sjaja od manje zvijezde.
Ovo su bile ideje koje je Eddington
podvrgao raunu. On je dobio mate-
matike formule, iz kojih je mogao
izvesti vrijednost za sjaj iz mase i po-
lumjera. Pri sretnoj okolnosti dogaa
se da polumjer ne ulazi u raunanja
s osjetljivim znaenjem. Bez nekog
bitnog gubljenja tonosti moe se izo-
staviti precizno odreen polumjer i
zamijeniti ga prikladnim prosjenim
vrijednostima koje su promatrane. Na
primjer, ako elimo odrediti sjaj po-
znate mase, ali nepoznatog polumjera,
jednostavno ubacimo u na raun pro-
sjeni polumjer, odreen iz stvarnog
promatranja za zvijezde takve mase.
U svakom datom primjeru stvarni e
se polumjer vjerojatno razlikovati od
prosjene upotrijebljene vrijednosti,
ali to nee utjecati na rezultat. Zato je
mogue da se izrauna sjaj za svaku
vrijednost mase.
Eddingtonovi rezultati su prikazani
na slici 8.1, gdje krivulja daje rezul-
tate raunanja. Vertikalna skala nali-
jevo predstavlja sjaj (L), dok horizon-
talna skala na dnu predstavlja masu
(M). Masa (M) je nanesena logaritam-
ski. Pogodno je da se uzme za jedinicu
mase M masa Sunca, tako da se vrije-
dnosti u masama Sunca lako oitaju
iz slike. Ali je situacija kompliciranija
za skalu sjaja. Ovo je skala veliina
koja trai neko objanjenje.
S dananjeg stajalita skala veliina
mora bili tono definirana. Skala ima
povijesnu vezu jo od Hiparha i Ptole-
meja, a to je razlog da se ona lako ne
naputa. Razlika u sjaju jedne veliine
odgovara priblino faktoru 2,512. To
e rei, ako se dvije zvijezde razlikuju
za jednu veliinu jedna je 2,512 puta
sjajnija od druge; ako je razlika za pet
veliina, jedna je 100 puta sjajnija od
druge (ili 2,512
5
puta). Napomenimo
da veliine idu prividno neprikladnim
nainom, tako da svjetlija od dviju zvi-
jezda ima manju veliinu. Prema tome,
ako je zvijezda A 2,512 puta svjetlija
od zvijezde B, veliina A je za jednu ve-
liinu manja od veliine B.
Razlike veliina izmeu dviju zvije-
zda je mjera njihovih razlika u sjaju.
Ukoliko uzmemo poznati sjaj neke zvi-
jezde i damo joj neku izabranu stal-
nu veliinu, moemo takoer dati vri-
jednost veliina svih drugih zvijezda
poznatog sjaja. Ali, koju emo zvijezdu
izabrati kao nae mjerilo i kakvu emo
joj dodijeliti veliinu? Netko bi oeki-
vao da se izabralo Sunce i da mu se
dodijelila veliina O ili, moda, 1, ali
to nije lako. U stvari, iz povijesnih ra-
zloga, koji su ovdje sporedni, Suncu
je dodijeljena veliina 4,7; a s ovim su
izborom sve druge veliine odreene.
Postoji jedna druga vrsta veliina
koju moramo spomenuti. Veliine koje
pokazuju prave sjajeve zvijezda, tj.
iznos zraenja koji one stvarno emiti-
raju, poznate su kao apsolutne velii-
ne. Njih treba razlikovati od prividnih
sjajeva zvijezda. Prividni sjaj zvijezde
je sjaj koji nam se prikazuje na nebu.
Dvije zvijezde s istim pravim sjajem
mogu imati sasvim razliite prividne
sjajeve, jer se ne nalaze na jednakim
udaljenostima od nas. Zato su privi-
dni sjajevi i prividne veliine razliite
od apsolutnih sjajeva i apsolutnih ve-
liina.
Pravi sjaj zvijezde ukljuuje cjelo-
kupno zraenje koje ona emitira, pa
se rije bolometrijski katkada ukljuu-
je da oznai taj pojam. Zato moemo
govoriti o bolometrijskom sjaju ili bo-
lometrijskoj apsolutnoj veliini, da bi-
smo naglasili kako se radi o totalnom
zraenju koje emitira zvijezda. Ovaj
pojam proizlazi iz injenice da, kada
promatramo zvijezdu, ni nae oko ni
nae fotografske ploe nisu osjetljive
na cjelokupnu svjetlost koja dolazi od
nje. Sve svjetlo ne prodire do nas kroz
plinove atmosfere Zemlje. Izmjereni
sjajevi ne mogu po svojim svojstvima
biti bolometrijski sjajevi. Astronomi
uzimaju u obzir ovu injenicu pripi-
sujui im vizuelni sjaj, plavi sjaj, ili
ultravioletni sjaj, definirajui svaki od
ovih iznosom svjetlosti to ga zvijezda
emitira unutar odreenog podruja
valnih duina. U sluaju vizuelnog
sjaja odreeno podruje valnih du-
ina je priblino ono podruje koje je
osjetljivo za ljudsko oko; plavi sjaj se
odnosi na podruje valnih duina koje
su manje od onih kod vizuelnog sja-
ja, a ultravioletni sjaj se odnosi na jo
krae valne duine.
Iz svega ovog je jasno da se bolo-
metrijski sjajevi ne mogu odrediti iz
izravnih promatranja. Oni se odreuju
djelomino iz promatranja, a djelomi-
no raunom. Raunanje je potrebno
da se uzme u obzir dio svjetlosti koji se
izgubio jer nije mogao proi kroz nau
atmosferu i za koje nai instrumenti
nisu osjetljivi.
Sada, kada smo se upoznali sa zna-
enjem skala, koje su koritene, mo-
emo ponovo pogledati Eddingtonov
dijagram sjaja (slika 8.1). Krivulja se
odnosi na izraunate vrijednosti bo-
lometrijskog sjaja, a kruii na bolo-
metrijske sjajeve pojedinih zvijezda.
Slaganje izmeu teorije i promatranja
je izvanredno, jasno pokazujui opu
tonost fizikalnih zamisli na kojima su
bazirani prorauni.
Sjajevi, polumjeri i mase zvijezda
Kako se astronom hvata ukotac s
problemom odreivanja sjajeva, polu-
mjera i masa zvijezda? Da se odredi
pravi sjaj zvijezde, potrebno je znati
njenu udaljenost. Metoda za odrei-
vanje udaljenosti najbliih zvijezda,
paralaktika metoda, koja se temelji
na godinjem kretanju Zemlje, bila je
opisana u 6. poglavlju. Za udaljenije
zvijezde, meutim, treba upotrijebiti
druge metode, o kojima emo disku-
tirati u slijedeem poglavlju. Na tre-
nutak emo pretpostaviti da znamo
udaljenost svake zvijezde koju elimo
istraiti. Slijedei je korak, da se odre-
di prividni sjaj za odreeno podruje
valnih duina, na primjer, za vizuelno
podruje. Ovo mora biti izvedeno naj-
tonije upotrebom fotoelektrine tehni-
ke. Tada jednostavan raun (baziran
na injenici, da stupanj sjaja, kojeg mi
vidimo, varira obrnuto proporcionalno
s kvadratom udaljenosti izvora svje-
tlosti) daje apsolutni sjaj za podruje
valne duine o kojoj se radi. Posljednji
je korak da se naini korektura s obzi-
rom na dio zraenja zvijezde koji nije
bio ukljuen u nae izabrano podruje
valnih duina. Ovo daje apsolutni bo-
lometrijski sjaj zvijezde.
Koliko je toan konani rezultat do-
biven na taj nain? Ako je upotrijeblje-
na fotoelektrina tehnika, netonost
promatranja je vrlo mala. Stvarna se
pogreka pojavljuje iz procjene udalje-
nosti i iz konane korekture s obzirom
na zraenje koje nije bilo ukljueno u
podruje valnih duina upotrijeblje-
nih pri promatranjima. Za zvijezde s
povrinskom temperaturom izmeu
oko 4000 i 20 000 ova je korektu-
Slika 8.2
Prividna staza je staza kako je vidi-
mo projiciranu na ravninu okomitu
na smjer doglednice. Od onog to
vidimo, moramo odrediti pravu
stazu. Omjer duina udaljenosti
do teita, oko kojeg se vrte obje
zvijezde, daje relativne mase dviju
zvijezda. Ako je poznata udalje-
nost, nije teko odrediti njihove
apsolutne mase.
241
ra razmjerno tona, tako da je pogre-
ka u mjerenjima udaljenosti gotovo
potpuno zanemariva. Ali za zvijezde
vrlo visoke povrinske temperature i
za zvijezde vrlo niske povrinske tem-
perature korekcioni su faktori nepo-
uzdani. Mogu se pojaviti pogreke od
100% u naoj procjeni sjajeva ovih zvi-
jezda iz pogreaka u samom korekci-
onom faktoru. Ukoliko ne uzmemo u
obzir vrlo udaljene zvijezde, pogreke
koje se pojavljuju iz mjerenja udalje-
nosti nee biti tako velike. Moe se,
naravno, dogoditi da se ove dvije vrste
pogreaka pojave u najveem iznosu,
ali se moe, takoer, dogoditi, da su
iznosi pogreaka suprotnog znaenja
pa se ponitavaju.
Na slijedei problem, odreivanje
polumjera zvijezde, gotovo je rijeen
ukoliko znamo njen apsolutni bolome-
trijski sjaj i njen spektralni tip. Sjaj,
polumjer i povrinska temperatura
su povezani jednadbom L = D x R
2
x
T
4
, u kojoj je L sjaj, R polumjer, a T
temperatura; D je konstanta, iju pre-
ciznu vrijednost znamo iz fizike. Dj e
poznato precizno, a T se moe odrediti
iz spektralnog tipa zvijezde o kojoj je
rije prema opisanom nainu u ovom
poglavlju. L se moe odrediti iz razma-
tranja u prethodnim paragrafima, pa
je sada lako izraunati polumjer R.
Mnogo je tee odrediti mase zvi-
jezda nego njihove sjajeve ili njihove
polumjere. Veina je naeg znanja o
masama zvijezda, koja je vrlo ograni-
ena, dobivena iz binarnih sistema, tj.
iz sistema koji sadre dvije zvijezde. U
6. poglavlju smo vidjeli kako je Her-
schel otkrio postojanje takvih sistema
i kako je ustrajnost astronoma Stru-
vea dala rezultate u odreivanju staza
po kojima se dvije zvijezde kreu oko
zajednikog leita.
Poslije Struvea su mnogi entuzijasti
promatrali dvojne zvijezde. Pogledajmo
kako je jedan takav promatra poeo
raditi na jednom idealnom sluaju. On
je vidio dvije zvijezde dvojnog sustava
odvojene jednu od druge na nebu. Za-
miljena linija, koja ih je povezivala,
vrtjela se, ako su se one gibale jedna
oko druge, a vrijeme za koje se linija
jedanput okrene okolo, odreuje peri-
od ophoda. Period moe trajati mnogo
godina, ali s dovoljno strpljivosti prvog
promatraa - i njegovih nasljednika
- mogue ga je na ovaj nain odrediti.
Premda se obje zvijezde dvojnog su-
stava kreu u odnosu na sliku udalje-
nih zvijezda, postoji jedna toka koja
se nalazi izmeu njih i koja je gotovo
uvijek nepomina u odnosu na uda-
ljenu pozadinu; oko te toke okreu
se zvijezde. To je tzv. teite. U povolj-
nim sluajevima je pomicanje teita
u odnosu na pozadinu udaljenih zvi-
jezda tako neznatno da ga za svrhe
naeg idealiziranog sluaja moemo
zanemariti. Tako, u bilo kojem tre-
nutku imamo dvije zvijezde i njihovo
teite na jednom pravcu. U stvari, te-
ite dijeli pravac u dva dijela, tako da
moemo vrlo lako odrediti omjer ovih
dijelova; a iz tog omjera moemo odre-
diti omjer masa dviju zvijezda. Ako, na
primjer, teite dijeli pravac na omjer
2:, tada zvijezda blie teitu ima dva
puta veu masu od dalje zvijezde. Ovo,
naravno, odreuje samo omjer masa.
Odreivanje apsolutnih masa povlai
za sobom sasvim druga razmatranja.
Promatranja poloaja dviju zvijezda i
kroz cijeli period ophoda ne daju pravu
stazu dvojnog sustava, osim u sluaju
kada je doglednica okomita na ravninu
staze sustava. U svim drugim sluaje-
vima vidimo projekciju prave staze na
pozadinu neba, to e rei, projekcija
na ravninu koja je okomita na dogle-
dnicu, kao na slici 8.2. Tako je na
slijedei problem: rekonstruirati pravu
stazu. Ovo je zamrena stvar ali, ako
su prva promatranja nainjena dovolj-
no tono, to se moe postii pomou
paljivog raunanja i pune ustrajnosti.
Kada je to postignuto, ostaje jo
jedna stvar. Da bismo odredili pravu
skalu staze, moramo znati udaljenost
dvojnog sustava. Postoji nekoliko na-
ina da se to postigne, a jedan je - pa-
ralaktika metoda - ve opisana u 6.
poglavlju. Poznavajui oblik staze i
njenu pravu skalu, lako je izrauna-
ti prosjenu udaljenost izmeu dviju
zvijezda za cijeli period ophoda. Da
odredimo apsolutne mase zvijezda,
upotrijebimo trei Keplerov zakon. On
nam govori da je omjer masa dviju zvi-
jezda prema masi Sunca jednak omje-
ru kuba prosjene udaljenosti izmeu
njih prema kvadratu perioda ophoda.
Ako oznaimo S
1
i S
2
dvije zvijezde,
naa jednadba glasi:
U ovoj jednadbi je prosjena uda-
ljenost izmjerena u jedinicama pro-
sjene udaljenosti izmeu Zemlje i
Sunca, u astronomskim jedinicama;
period ophoda je dan u godinama.
Kako ve znamo masu Sunca, prosje-
nu udaljenost izmeu S
1
i S
2
i peri-
od ophoda, naa e nam jednadba
dati zajedniku masu zvijezda S
1
i S
2
u apsolutnom iznosu. Ovaj rezultat,
zajedno s naim prethodnim odreiva-
njem omjera masa dviju komponena-
Slika 8.3
Kad se jedna zvijezda dvojnog sistema kree prema
nama, druga se udaljuje od nas. Spektralne linije
prve zvijezde pomaknute su prema piavom dijelu
spektra, a spektralne linije druge zvijezde poma-
knute su prema crvenom dijelu. Zbog toga su linije
cijelog sistema udvostruene. Kad zvijezde prijeu
daljnju etvrtinu puta, tada nam se niti pribliuju niti
udaljuju. Linije u spektru su superponirane. Lijevo
su spektri Mizara, dvojne u zvijeu Velikog Med-
Slika 8.4
Ako se staza priblino nalazi u smjeru doglednice
jednog dvojnog sistema, tada e zvijezda periodi-
no pokriti jedna drugu. Tako moemo izraunati
njihove mase iz njihovih brzina i ophodnog vreme-
na. Dijagram pokazuje promjene sjaja jedne pomr-
inske dvojne zvijezde. Vei pad nastaje kada sla-
bija zvijezda pokrije svjetliju, a manji pad nastaje
kada svjetlija pokrije slabiju.
243
244
Slika 8.5
Hertzsprung-Russellov dijagram, na kojem su apso-
lutne vizuelne veliine zvijezda (vertikalna os) nane-
sene prema njihovim spektralnim tipovima. Zvijezde
koje su ovdje nanesene kao primjer, s podruja su
Mlijenog Puta, relativno blizu Sunca.
ta, odreuje njihove pojedinane mase
u apsolutnom iznosu.
U nekim sluajevima su zvijezde
dvojnog sustava tako blizu jedna dru-
goj da se ne mogu razdvojiti ni vrlo
velikim teleskopom. Ukoliko jedna zvi-
jezda nije enormno svjetlija od druge,
moemo saznati da li se radi o dvojnom
sustavu. Obje zvijezde stvaraju spek-
tralne linije, a jer se kreu jedna oko
druge, nastaje pomicanje spektralnih
linija, o emu smo diskutirali na poe-
tku ovog poglavlja. Ako se jedna zvije-
zda kree prema nama, a druga uda-
ljuje od nas, kao na slici 8.3, nastat
e pomak linija prema plavom dijelu
spektra kod prve zvijezde, a kod druge
pomak prema crvenom dijelu spektra.
Meutim, ovi se efekti mijenjaju pri
kruenju jedne oko druge jer, ako se
jedna sada kree prema nama, kasnije
e se ona udaljavati od nas i obratno.
Zato pomaci spektralnih linija variraju
od trenutka do trenutka. Otkrivanjem
ovih varijacija moemo zakljuiti radi
li se o dvojnom sustavu.
esto je jednostavnije odrediti re-
lativne mase komponenata u dvojnom
sustavu, gdje su one relativno blizu
jedna drugoj, nego u sustavu gdje su
one jako razmaknute. Staze bliskih
sustava, tzv. spektroskopske dvojne,
gotovo su uvijek krunice, dok su u
jako razmaknutim sustavima esto
vrlo izduene elipse. Kada se spektral-
ne linije komponenata mogu odvoje-
no razlikovati, relativno je laka stvar
da se odrede brzine obiju zvijezda na
njihovim stazama. Ovo odmah daje
omjer masa dviju zvijezda, jer je omjer
brzina jednak omjerima veliina obiju
staza. Ovo mora biti tako, jer obje zvi-
jezde imaju tono iste periode.
Rijetko kada moemo prijei dalje,
jer u veini sluajeva moramo neizbje-
no ostaviti nepoznat kut izmeu do-
glednice i ravnine staze obiju zvijezda.
Postoji jedan poseban sluaj, u kojem
se ovaj kut moe odrediti vrlo tono, tj.
sluaj gdje je kut gotovo jednak nuli.
U ovom se sluaju doglednica nalazi
gotovo u ravnini staze, a u izvjesnim
e trenucima jedna zvijezda proi ne-
posredno ispred druge i pokriti je. Ovo
pokrivanje uzrokuje promjene jakosti
svjetlosti koje primamo iz sustava.
Moemo rei sada ovako: kada pro-
matramo pomrinski efekt, moemo
sigurno uzeti da je kut izmeu dogle-
dnice i ravnine staze jednak nuli.
U takvom sluaju poznavanje brzi-
na obiju zvijezda na njihovim stazama,
zajedno s periodom ophoda, odreuje
apsolutnu veliinu staza. Zatim, iz
Keplerova zakona se moe dobiti zaje-
dnika masa obiju zvijezda, a koristei
omjer masa, dobiven iz odnosa brzina,
moemo odrediti njihove pojedinane
mase u apsolutnom iznosu.
Na slici 8.4 imamo tipini sluaj
promjene svjetla koja nastaje u je-
dnom takvom pomrinskom sustavu.
Henry Norris Russell iz Princetons, jedan
je od dvojice koji su nezavisno pronal
znaajan dijagram, prikazan na pretho-
dnoj stranici. 1929. Russell je takoer izra-
dio jedno od prvih opsenih odreivanja
relativne rasprostranjenosti atoma raznih
elemenata u Suncu.
245
Vidi se da postoje dva uleknua kri-
vulje promjene svjetla, jedan dublji od
drugoga. Dublje uleknue oito nasta-
je kada slabija zvijezda prolazi ispred
svjetlije zvijezde; slabije uleknue na-
staje kada svjetlija zvijezda prolazi
ispred slabije zvijezde.
Hertzsprung-Russeilov dijagram
Kakve zakljuke moemo izvui iz
naeg poznavanja sjajeva, polumjera i
masa zvijezda? Prije nego li odgovori-
mo na ovo pitanje, potrebno je da vidi-
mo to znamo.
Na raspolaganju su nam spektri za
veliki broj zvijezda, a za sve njih zna-
mo pribline povrinske temperature.
Broj zvijezda za koje takoer imamo
prilino tono odreene udaljenosti i
za koje zato znamo sjajeve, polumje-
re, kao i povrinske temperature, jo
je znatno ogranien. Jo vie je ogra-
nien broj zvijezda za koje, pored svih
ovih drugih stvari, takoer imamo to-
no odreenu masu. Ova posljednja
grupa je zaista tako mala, da se ne
moe uzeti kao baza za razmatranje
svojstava zvijezda kao cjeline. Za ovo
se moramo osloniti na srednji i prikla-
dni broj grupa za koje znamo spektral-
ne tipove, sjajeve i polumjere.
Metodu prikazivanja ovih zvijezda
pronali su nezavisno jedan od drugo-
ga E. Hertzsprung iz Leydena i H. N.
Russell. Njihov prikaz, danas poznat
kao Hertzsprung-Russeilov dijagram,
prikazan je na slici 8.5. Na vertikalnoj
osi nanesene su apsolutne vizuelne ve-
liine. (Kako smo ve vidjeli, apsolutne
vizuelne veliine odgovaraju vie direk-
tnim promatranjima nego bolometrijske
veliine, ali za razliku od bolometrijskih
veliina, one ne predstavljaju totalnu
emisiju zraenja sa zvijezde nego samo
zraenje koje je ogranieno podrujem
valnih duina.) Na horizontalnoj osi di-
jagrama naneseni su spektralni tipovi,
poevi od tipova O i B nalijevo, pa A,
F, G, a K i tip M nadesno.
Zvijezde, prikazane u dijagramu,
iz podruja su Mlijenog Puta, a na-
laze se relativno blizu Suncu. Sada se
podsjetimo da je zvjezdani spektralni
tip mjera njegove povrinske tempe-
rature a, kada su poznati povrinska
temperatura i sjaj, polumjer se moe
lako odrediti. Zato, kada je poznat
poloaj zvijezde na Hertzsprung-Rus-
sellovu dijagramu, njezin polumjer se
moe nai ukoliko nainimo korekciju
iz njene vizuelne veliine u njenu bolo-
metrijsku veliinu.
Izrazita karakteristika raspodjele
zvijezda u dijagramu je koncentracija
prema pravcu koji se protee od de-
snog dna prema lijevom vrhu. Postoji
jaka koncentracija zvijezda oko spek-
tralnog tipa K i apsolutnih vizuelnih
veliina oko O. Ovo su zvijezde veli-
kih polumjera, poznate kao giganti.
Te dvije glavne karakteristike istakle
su Hertzsprung-Russeilov dijagram za
zvijezde u blizini Sunca. Ako se nane-
su zvijezde iz jo udaljenijih dijelova
Mlijenog Puta, nai emo da su neke
od njih pale na sasvim razliita mje-
sta. Na primjer, vrlo sjajne zvijezde s
vizuelnim veliinama od -8 i spektral-
nim tipovima F i G mogu se nai. One
su poznate kao supergiganti.
Koji je razlog za diferenciranje polo-
aja zvijezda na Hertzsprung-Russell-
lovu dijagramu? Prije nego pokuamo
odgovoriti na ovo pitanje, bit e najbo-
lje, da najprije pogledamo predloene
teorije - teoriju giganata i patuljaka,
koju je predloio Henry Norris Rus-
sell.
Jo od Kanta, a vjerojatno i prije,
veina je uenjaka smatrala da zvije-
zde nastaju procesom kondenzacije iz
difuznog plina u meuzvjezdanom pro-
storu. Danas zaista znamo da takva
plinovita materija postoji i da se nove
zvijezde iz nje neprekidno formiraju.
Russellova je bila ideja da su prvobi-
tne zvijezde, prije nego su se konano
kondenzirale, bile velike i difuzne i da
su imale niske povrinske temperatu-
246
re. Ovo bi bio uzrok to one lee na de-
snoj strani u dijagramu. Zato, prema
Russellovu shvaanju, ovi bi se gigan-
ti, ako nastave kondenziranje, poste-
peno kretali prema glavnom nizu, ko-
jeg je on smatrao kao poloaj zvijezda
normalne kondenzacije. Na pitanje to
odreuje naroiti poloaj koji zvijezda
zauzme na glavnom nizu, Russell je
odgovorio da je to njezina masa; to je
vea masa, to e se zvijezda nalaziti na
viem poloaju na glavnom nizu. Rus-
sell je otiao korak dalje. Smatrao je
da poslije dolaska na glavni niz, zvije-
zde nastavljaju evoluciju prema dolje.
Njegova je bila ideja da zvijezde naj-
prije dou na glavni niz na gornji lijevi
ugao, a zatim se sputaju po dijagra-
mu prema desnom uglu dijagrama,
gubei masu neprekidno.
Neke se od ovih ideja podudaraju
s dananjom teorijom. Novoformirane
zvijezde e se sigurno pojaviti u de-
snom dijelu dijagrama a, ako se one
zgusnu, moraju se kretati nalijevo sve
dok ne dou na glavni niz. Do sada je
dobro ali, kako emo vidjeti u slijede-
em poglavlju, ove novozgusnute zvi-
jezde nisu giganti. Situacija za gigante
je potpuno suprotna od one koju je
predviao Russell.
Pokazalo se da su se gigantske zvi-
jezde, koje su nekad bile na glavnom
nizu, pomakle iz glavnog niza ude-
sno, kao rezultat nuklearnih procesa,
nastalih unutar njih. To znai da se
giganti kreu udesno, a ne ulijevo u
dijagramu. Meutim, kretanje udesno
moe se zaustaviti, pa se zvijezde po-
novo kreu ulijevo. To e rei, poslije
proirenja u gigante, one se ponovo sa-
imaju, a njihova se povrinska tempe-
ratura pri tome saimanju poveava.
O ovim problemima se nastavlja-
ju istraivanja, koja nailaze na velike
matematike potekoe.
Da li se novozgusnute zvijezde, koje
su dole na glavni niz, kreu po nje-
mu dolje? Gube li one, u stvari, mase?
Ova stara Russellova pretpostavka do-
vodi do kontroverznih situacija. Mnogi
svjetski astronomi vjeruju da posto-
ji gubitak mase, ali ovakvo gledite
openito nije prihvaeno, a pogotovu
ne izvan SSSR-a.
Svako prouavanje ove kontroverzi-
je ili svaka budua diskusija o Hertz-
sprung-Russellovu dijagramu dovest
e do pitanja koja su vezana s nukle-
arnom fizikom. Predmeti koji se sada
pojavljuju, od takve su vanosti da im
se mora dati posebno poglavlje.
247
9. poglavlje ZVIJEZDE KAO TERMONUKLEARNI REAKTORI
Vrlo siuni dio energije Sunca
koji padne na Zemlju - procijenjen na
peti dio od sto milijuna milijuna - oko
100 000 puta je vei nego sva energija
upotrijebljena u svjetskim industrija-
ma. Totalna energija, koju Sunce emi-
tira u jednoj sekundi, bila bi dovoljna
da odri potroak od jednog kilovata
nekog elektrinog ureaja u vremenu
od 10 000 milijuna milijuna godina.
Drugim rijeima: energija, koju Sun-
ce emitira u jednoj sekundi vea je od
cjelokupnog iznosa energije koju je
ovjeanstvo potroilo u cijeloj svojoj
povijesti.
Razmotrili smo kako se ovaj silan
iznos energije otprema iz unutranjo-
sti Sunca, ali jo nismo pitali kako je
ona proizvedena. Sigurno je da ona
nije proizvedena bilo kojim uobiajnim
procesom izgaranja. Da je Sunce vatra
obinog ugljena, ono bi se pretvorilo u
pepeo za oko tisuu godina. ak bi i
silniji oblici kemijskih izgaranja, kao
oni koji se pojavljuju kada se spajaju
vodik i kisik u vodu, dali Suncu ener-
giju za samo nekih dvije tisue godi-
na. Tako ideja da Sunce dobiva svoju
energiju iz bilo kakvog kemijskog pro-
cesa izgaranja, mora biti naputena.
U XIX stoljeu su uenjaci Kelvin
i Helmholtz predloili rjeenje koje je
objasnilo na koji nain Sunce moe
proizvesti svoju enormnu energiju za
period mnogo vei od dvije tisue go-
dina. Njihovo tumaenje se zasniva na
gravitaciji, a moi emo ga najlake
razumjeti ako razmotrimo to se do-
gaa s kamenom koji padne s visokog
tornja. Privuen dolje gravitacijom Ze-
mlje, kamen dobiva na brzini i energiji
tokom svog pada a, kada udari u tlo,
veliki dio ove se energije pretvori u to-
plinu. Na slian nain e se osloboditi
toplina ako kamen padne na Sunce.
Budui da je gravitaciono polje Sunca
mnogo jae od gravitacionog polja Ze-
mlje, kamen e poprimiti mnogo veu
brzinu i on e prema tome osloboditi
mnogo veu koliinu topline pri uda-
ru. Sada pretpostavimo da umjesto
jednog kamena, koji padne na Sunce,
na cijelu njegovu povrinu pada ne-
prekidna kia tijela iz svemira, na pri-
mjer, stalna kia meteorita; tada bi se
oslobaala energija na njegovoj cijeloj
povrini. Moe li to objasniti porijeklo
energije koju Sunce stalno zrai u pro-
stor?
Odgovor mora biti ne, iz dva razlo-
ga. Prvi, ako postoji bilo kakva struja
tjelesa, moramo ih otkriti dananjim
instrumentima, a mi ih nismo registri-
rali. Drugi, kako smo vidjeli u pret-
hodnom poglavlju, Suneva energija
predstavlja neprekidni tok energije,
koja odlazi iz njegovih unutranjih po-
druja, pa je jasno da moramo traiti
izvor energije unutar Sunca, a ne jedi-
no na njegovoj povrini. Ali se osnovna
ideja, da se energija proizvodi pomou
gravitacije, moe modificirati ako se
uzmu u obzir oba prigovora. Umjesto
uzimanja kie materijala, koja pada
na povrinu Sunca izvana, moemo
pretpostaviti da se cijelo Sunce nezna-
tno, ali neprekidno, smanjuje. Sunce
bi se na taj nain polagano stezalo kao
jedna cjelina, a energija bi se oslobo-
dila na isti nain kao prije. Istina je
da bi, ako uzmemo da je stezanje vrlo
polagano, energija dobivena od svakog
kilograma materije bila mnogo manja
od energije koja bi se dobila od sva-
kog kilograma materije ako bi pala na
Sunce izvana. Budui da je sada obu-
hvaen cijeli materijal Sunca, a taj je
golem, energija koja bi se mogla dobiti
Ova fotografija Sunca, snimljena u vodikovoj svje-
tlosti, daje utisak strahovite snage. injenica je da
Sunce emitira vie energije u jednoj sekundi nego
to bi je ovjeanstvo potroilo u cijeloj svojoj povi-
jesti. Tokom XIX stoljea uenjaci su se pitali, kako
se ova silna proizvodnja energije moe podravati
milijunima godina.
248
249
na takav nain zaista bi bila enormna;
bila bi oko 10 000 puta vea od one
koja bi se mogla proizvesti najsnani-
jom kemijskom reakcijom.
Ovu su teoriju iznijeli Helmholtz
i Kelvin. Ona bi sigurno zadovoljila u
objanjenju neprekidnog emitiranja
golemih koliina energije Sunca za
mnogo tisua godina. Raun pokazuje
da bi, po ovoj teoriji, redukcija promje-
ra Sunca iznosila samo oko 50 metara
godinje, da objasni poznatu produ-
kciju energije. Ovakvo je stezanje vrlo
malo, jer bi se za vrijeme koje je prolo
od invazije Rimljana na Britaniju do
danas Sunce steglo samo za oko 80 ki-
lometara. tavie, da su mjerni ureaji
antikog doba bili jednaki dananjima,
bilo bi sasvim nemogue da se otkrije
tako malo stezanje poput ovoga.
Uprkos tome to bi teorija Helm-
holtza i Kelvina bila ispravna, promjer
Sunca bi se vidno smanjio za period
od nekoliko milijuna godina. Ali iz geo-
lokih podataka znamo da do toga nije
dolo. Iz fosila je poznato da su neke
vrste ivotinja - brahiopodi, a i neki
guteri, na primjer, ostale relativno
nepromijenjene u posljednjih stotinu
milijuna godina. Ovo je uvjerljiv dokaz
stalnosti fizikalne okolice na Zemlji,
koja bi bila nemogua da je Sunce
promijenilo svoj promjer u veem izno-
su za vrijeme tog perioda. U stvari, iz
fosilnih ostataka znamo da je Sunce
moralo sijati snagom kakvom danas
sjaji najmanje milijardu godina. Zato
je jednostavno neodriva ideja da ne-
znatno stezanje Sunca moe objasniti
energiju koju ono zrai.
Ukratko, ideje Kelvina i Helmholt-
za mogle su objasniti izvor energije
10 000 puta vei od bilo kojeg oblika
kemijskog izgaranja; ali s obzirom na
ono to su pokazali fosilni ostaci, mo-
ramo ponovo traiti objanjenje za ovu
10 000 puta veu snagu. Takvo obja-
njenje zaista imamo na raspolaganju,
ako zamislimo Sunce kao divovski ter-
monuklearni reaktor; a za prijenos
problema iz kemije u nuklearnu fiziku
moe se rei da simbolizira ulazak u
njenu najsuvremeniju fazu.
Nuklearni su procesi po proizvodnji
energije oko sto milijuna puta snani-
ji od kemijskih procesa. Na primjer,
izgaranje jednog kilograma obinog
kemijskog goriva proizvodi samo toliko
energije da odri u radu od oko jednog
sata grijalicu od 1000 vata, ali potro-
nja jednog kilograma najefektivnijeg
nuklearnog goriva odrala bi u radu
istu grijalicu oko deset tisua godina.
Da bismo shvatili odakle se pojavila
ova velika razlika, moramo razmotriti
nuklearnu fiziku i kemijske procese.
Ako bi se energija Sunca dobi-
vala iz kemijskih izgaranja, ona
se ne bi mogla odravati vie
od dvije tisue godina. Keivin
(lijevo) i Helmholtz (do njega)
iznijeli su pretpostavku da se
cijelo Sunce polagano stee.
Ono bi kod polaganog stezanja
oslobaalo energiju. Ovo moe
objasniti silnu proizvodnju ener-
gije za nekoliko milijuna godina,
ali ono, takoer, pretpostavlja
da se Sunev promjer za taj pe-
riod mora uoljivo stegnuti.
250
Gravitaciona, elektrina i nuklearna
polja
Vratimo se za trenutak padajuem
kamenu koji smo razmatrali u kon-
tekstu Kelvin-Helmholtzove teorije. Pri
padanju kamen dobiva energiju, jer se
ubrzava prema sreditu Zemlje privla-
nom silom gravitacije. Slino ubrza-
nje s kojim se kao posljedica dobiva
energija moe, u stvari, proizvesti sva-
ka privlana sila.
Sile koje kontroliraju kemijske pro-
cese u prirodi su elektrine, a dok je
gravitaciona sila izmeu dva tijela uvi-
jek privlana, elektrine sile izmeu
njih mogu biti ili privlane ili odbojne.
Koja je od njih, ovisi o tome kako su
tijela izgraena od elementarnih esti-
ca, elektrona i protona, koji predsta-
vljaju dva postojana oblika elektrinog
naboja. Pokazalo se da su sile izme-
u atoma u najveem dijelu privlane,
zbog ega oni tee da se veu u grupe.
Ove su grupe nazvane molekulama, a
ima ih od jednostavnih struktura, kao
molekula obine soli koja se sastoji
samo od jednog atoma natrija i jednog
atoma klora, pa sve do vrlo komplici-
ranih, sreemo ih u biolokim organi-
zmima, koji mogu sadravati oko mili-
j un pojedinih atoma.
Kada je elektrina sila izmeu ato-
ma privlana, atomi dobivaju brzinu
ako se pribliavaju jedan drugome.
Ako se, poslije pribliavanja, atomi
opet razdvoje, doi e, naravno, do gu-
bitka energije; to znai, atomi najprije
dobivaju brzinu, a to znai energiju pri
pribliavanju, a zatim pri odvajanju
gube brzinu i energiju, pa dolazi do
kompenzacije gubitka energije. Meu-
tim, kada doe do kemijskog spajanja,
ne dolazi do takve kompenzacije gubi-
tka energije, jer se atomi vie ne raz-
dvajaju; oni ostanu zajedno u spoju
molekule. Zato nastaje viak energije
koji se na kraju pojavljuje kao topli-
na. Ovo je, prema tome, izvor kemijske
energije. On se pojavljuje iz privlanih
elektrinih sila i u principu je slian
izvoru energije kamena koji pada. Ra-
zlika se pojavila iz razlike u prirodi sile
to uzrokuje privlaenje.
A, kada doemo do nuklearne
energije, situacija je jo, u principu,
ista. Ponovo imamo privlaenje izme-
u estica, ali sada to privlaenje ne
uzrokuje ni gravitaciono polje ni elek-
trino polje, nego nuklearno polje. Nu-
klearno polje direktno utjee na dvije
vrste estica, protone i neutrone, pa ih
kasnije moramo razmotriti, ali najpri-
je pogledajmo kako djeluje nuklearno
privlaenje.
Postoji osnovna razlika izmeu nu-
klearne sile i elektrinih ili gravitacio-
nih sila. Dva tijela privlae jedno dru-
go zbog gravitacije i onda kada su vrlo
udaljena. Sunce, na primjer, privlai
u mjerljivoj vrijednosti gravitaciono
polje zvijezda koje su daleko nekoli-
ko godina svjetlosti od nas. Situacija
Ako se stvarno Sunev promjer mnogo mijenjao
bilo bi nemogue za bilo koju formu ivota da osta-
ne relativno nepromijenjena mnogo milijuna godi-
na. Ipak, znamo neto to to pobija. Lijevo je fosil
primitivne lingule koja je ivjela prije 400 000 000
godina. Dolje je lingula koja jo ivi u Tihom ocea-
nu. Jedino ako zamislimo Sunce kao snani termo-
nuklearni reaktor, moemo protumaiti kako ono
stalno emitira energiju kroz dugi period vremena.
251
je ista i kod elektrinih sila. Dvije se
naelektrizirane estice i dalje privlae
ili odbijaju i kada se njihova meu-
sobna udaljenost poveava. Tono je
da se djelovanje sile smanjuje ako se
udaljenost izmeu njih poveava, ali
se ona ne prekida potpuno. Ona opa-
da obrnuto s kvadratom udaljenosti
izmeu njih, to e rei, da se za svako
podvostruenje razmaka djelotvornost
sila smanjuje za jednu etvrtinu svoje
vrijednosti.
Prema tome, elektrine sile djelu-
ju na velike udaljenosti na potpuno
isti nain kao gravitacione sile. Ali je
njihovo dugo podruje efektivnosti u
astronomiji prikriveno iz vrlo jednosta-
vnog razloga. Ve smo napomenuli da
postoje dvije vrste elektrinog naboja,
negativni naboj (-) koji imaju elektroni
i pozitivan naboj (+) koji imaju protoni.
Sila izmeu elektrona i protona je pri-
vlana, ali sila izmeu dva elektrona
ili izmeu dva protona je odbojna. Ve-
lika tijela, kao zvijezde, slabo su nae-
lektrizirana, jer se ona u osnovi sasto-
je od istog broja protona i elektrona,
pa zato privlana i odbojna djelovanja
nastoje da se ponite. Kod gravitacio-
nih sila, koje su uvijek privlane, ne
moe doi do takvog ponitenja samo
zato to gravitaciona polja, a ne elek-
trina, dominiraju pojavama na velike
udaljenosti.
Sasvim drugaije od elektrinih sila
ili gravitacionih sila, nuklearna sila je
djelotvorna na samo vrlo male udalje-
nosti. Nuklearna sila izmeu dvije e-
stice, bila to dva protona, dva neutrona
ili jedan neutron i jedan proton, djelu-
je samo ako su te dvije estice razma-
knute najvie oko jedan deset-bilijunti
dio centimetra. Nuklearna sila postaje
sasvim zanemarivana ako je razmak
znatno vei od ovoga, ali je zato ona
silno privlana za razmake unutar tog
reda. Prema tome, ako se protoni i ne-
utroni - estica na koje djeluju nukle-
arne sile - priblie sasvim blizu jedan
drugome, dobit e brzinu zbog djelo-
252
Jezgre najobinijih izotopa osam najla-
kih elemenata.
Slika 9.1
Usporedba izmeu dobivene energije,
proizvedene sakupljanjem jednog grama
od devet razliitih kemijskih elemenata.
vanja nuklearne sile. Ova je situacija
potpuno analogna sluaju kemijske
reakcije. Atomi privueni elektrinim
silama i koji se spajaju u molekule,
oslobaaju kemijsku energiju. Protoni
i neutroni privueni nuklearnim sila-
ma koji se spajaju u trajnu struktu-
ru analognu molekulama, oslobaaju
nuklearnu energiju.
Prije nego prijeemo dalje da vidimo
kakve su to strukture, razmotrimo ove
dvije vrste estica koje tu sudjeluju.
Neutroni nemaju elektrini naboj, tako
da izmeu njih djeluju samo privlane
nuklearne sile. Protoni, nasuprot, ima-
ju pozitivni elektrini naboj; zato izme-
u njih djeluju privlana nuklearna
sila i odbojna elektrina sila. Ali, kada
izoliramo uinak nuklearne sile od
uinka elektrine sile, tada je nukle-
arna sila izmeu dva protona ista kao
sila izmeu dva neutrona ili izmeu je-
dnog neutrona i jednog protona.
Kako su sastavljene strukture koje
stvaraju neutroni i protoni? One su
nukleusi ili teke jezgre atoma. Reeno
na drugi nain, jezgre atoma su jedno-
stavno sastavljene strukture protona
i neutrona, a svaku moguu stabil-
nu kombinaciju ove vrste susreemo
meu kemijskim elementima. Jezgre
atoma moraju biti vrlo male u uspo-
redbi s veliinama cijelih atoma zbog
kratkog podruja djelovanja nuklear-
ne sile; jer, samo onda kada su proto-
ni i neutroni vrlo blizu jedan drugome
djelovat e nuklearna sila izmeu njih
i povezati ih u jedinstvenu strukturu.
Dimenzije oblaka oko jezgri nekog obi-
nog atoma su preko deset tisua puta
vee od dimenzije jezgri.
Zato elektroni okruuju jezgre obi-
nih atoma? Zbog elektrinih sila. Pri-
sutnost protona u jezgrama oituje se
u privlaenju elektrinom silom okol-
nih elektrona. Ukoliko je temperatura
vrlo velika, kao u centralnim podruji-
ma zvijezda, elektrina sila je dovolj-
na da vee elektrone uz jezgru, uvijek
uz pretpostavku da nema elektrona u
okolnom oblaku nego da su protoni
u jezgri. U stvari, normalni neutralni
oblik atoma ima broj elektrona jednak
broju protona u jezgri.
Nuklearna energija
Vidjeli smo da se energija dobiva
kada protoni i neutroni formiraju je-
zgre atoma. Ali taj dobiveni iznos va-
rira s brojem estica koje izgrauju
jezgre elemenata. Kako je, na primjer,
velik iznos nuklearne energije proizve-
den spajanjem jednog grama kisika, u
usporedbi s energijom koja je proizve-
dena spajanjem jednog grama eljeza?
Odgovor na ovo i druga slina pita-
nja sadran je na slici 9.1. Vertikalna
os predstavlja, u jedinicama od deset
godina, duinu vremena za koju pro-
izvod nuklearne energije moe odra-
vati elektrinu pe od 1000 vata. Ho-
rizontalna os predstavlja broj protona
i neutrona koji se moraju spojiti da bi
formirali jezgru elementa o kojem se
radi.
Treba jo upozoriti na broj esti-
ca koje su prikazane za jezgru sva-
kog elementa na naoj slici. Kemijska
svojstva nekog atoma odreena su
brojem elektrona koji okruuju nje-
govu jezgru, a ovo je odreeno brojem
protona u jezgri. Zato su kemijska
svojstva konano odreena iskljuivo
brojem protona u jezgri. To znai da
Lijevo: strukture dvaju razliitih izotopa
helija. Desno: strukture dvaju razliitih
izotopa litija. Razni izotopi istog elementa
imaju isti broj protona i isti broj elektrona.
Oni se razlikuju samo u broju neutrona u
njihovim jezgrama.
253
e dva atoma, koji imaju isti broj pro-
tona ali razliit broj neutrona u svojim
jezgrama, imati jo u sutini identina
kemijska svojstva. To su razni izotopi
istog kemijskog elementa. U stvari,
mnogi elementi imaju dva ili vie razli-
itih izotopa, ali se vrijednosti, dane u
naoj slici, odnose na najobiniji izo-
top, tj. na izotop koji je najvie raspro-
stranjen na Zemlji.
Slika pokazuje da najvie energi-
je dobivamo spajanjem jezgra eljeza.
Proizvedena energija raste s brojem
neutrona i protona koji sastavljaju je-
zgru, sve dok taj broj ne dosegne e-
zdeset ili toliko otprilike. Poslije toga,
dobivena energija polagano opada.
Zato se do ovog broja dobiva maksi-
mum energije? Zato ona ne raste sa
sve veim brojem neutrona i protona
koji se dodaju jezgri?
Da odgovorimo na ova pitanja, mo-
ramo imati na umu da djeluju elektri-
ne i nuklearne sile. Kada se neutron
doda jezgri, ne sudjeluje elektrina sila.
Da takav neutron moe biti zarobljen od
jezgre, mora biti ispaljen vrlo tono pre-
ma svom cilju, jer inae nikad nee doi
u usko podruje djelovanja nuklearnih
sila. Meutim, ako je ispaljenje tono, a
neutron postao zarobljen od jezgre, dolazi
do oslobaanja energije. Uvjeti, potrebni
za dobivanje protona jezgri jo su stroi.
Ne samo da se on mora tono usmje-
riti da doe u podruje nuklearne sile,
nego on mora imati vrlo veliku poetnu
brzinu da bi svladao odbojnu elektrinu
silu koja postoji izmeu njega i protona
koji su ve u jezgri. Bez te velike poetne
brzine, on e se jednostavno odbiti prije
nego doe unutar podruja nuklearne
sile. tavie, ako upadni proton bude
dosegao jezgru i bude zarobljen od nje,
dobivena energija e biti manja nego u
sluaju neutrona, jednostavno zato jer
je proton izgubio brzinu za vrijeme svog
leta zbog odbojne elektrine sile. A jasno
je da e ova odbojna sila postajati jaa
kada jezgra sadri sve vie i vie proto-
na.
254
Sada moemo vidjeti zato slika 9.1
pokazuje maksimum nakon kojeg se
energija ponovo smanjuje. Tako dugo
dok je broj neutrona i protona u jezgri
mali, uinak elektrinih sila na ener-
giju, koja se oslobaa dodavanjem
sve vie estica, relativno je nevaan.
Meutim, ukoliko broj protona u je-
zgri postane tako velik da se poveava
elektrina sila, nastaje znatno sma-
njenje energije koja se oslobaa. Do-
lazi do toke gdje je dobivena energija
uslijed privlane nuklearne sile manja
od izgubljene energije uslijed odbojne
elektrine sile. Iz ovog razloga izgra-
dnja atoma, koji sadre vei broj pro-
tona i neutrona, daje manje energije
nego izgradnja atoma eljeza.
Naa nam slika takoer omoguu-
je da odgovorimo na druga vana pi-
tanja. Pretpostavimo da dodamo tri
jezgre helija da bismo dobili ugljik;
kako se ugljik nalazi iznad helija u
naem dijagramu, doi e do osloba-
anja energije ovim procesom fuzije.
Slino, ako dodamo dvije jezgre uglji-
ka da se formira magnezij, dobit emo
opet energiju, jer je magnezij na viem
poloaju u dijagramu nego ugljik. Ova
situacija vrijedi za sve lake elemen-
te, tj. za elemente koji sadre relativno
malo neutrona i protona u svojim je-
zgrama. Ako ih fuzioniramo, dobiva-
mo energiju. Ali je situacija obratna za
tee jezgre. Tu ne dobivamo energiju
fuzijom, nego suprotnim procesom: ci-
jepanjem. Ako, na primjer, razbijemo
jezgru urana na dva dijela, doi e do
oslobaanja energije. Ovo je zato, to
Izgradnja tekih jezgri zahtijeva vee
temperature nego izgradnja lakih je-
zgri. Ovdje je prikazana temperatur-
na skala kod koje se formiraju jezgre
raznih elemenata.
se ova dva dijela nalaze u dijagramu
iznad urana koji je uzet u obzir prije
cijepanja.
Nuklearni procesi u glavnom nizu zvi-
jezda
Napomenuli smo, da bi izgradnja
lake jezgre u teu jezgru dodavanjem
protona zahtijevala da protoni moraju
imati velike poetne brzine; inae oni
ne bi mogli dosei jezgru, jer odbojna
elektrina sila, koja djeluje na njih to-
kom njihova puta, nastoji to sprijeiti.
Odakle dolazi ova velika poetna br-
zina? Stvara je visoka temperatura u
unutranjosti zvijezde. Zaista, zbog tih
visokih temperatura, potrebnih da se
potakne proces za dobivanje energije,
upotrijebljena je rije termonuklearni
proces.
Kako odbojne elektrine sile postaju
vee kad su jezgre vee, oito je da e
biti potrebne vee brzine, a time i vie
temperature da se izgradi teka jezgra
nego laka. Da se izgradi najjednosta-
vnija laka jezgra, tj. jezgra helija koja
se sastoji od dva protona i dva neutro-
na, potrebne su temperature od oko
deset milijuna stupnjeva. Izgradnja
drugih obinih lakih jezgri, kao to su
ugljik, duik i neon, trai temperatu-
re od oko sto milijuna stupnjeva. Da
se izgrade magnezij, silicij, sumpor ili
kalcij, potrebne su temperature u po-
druju od tisuu milijuna stupnjeva, a
za izgradnju eljeza temperatura mora
biti oko tri tisue milijuna stupnjeva.
Kako e nam sve ovo pomoi da
odgovorimo na pitanja o Hertzsprung-
Russellovu dijagramu, koja su ostala
bez odgovora na kraju prethodnog po-
glavlja? to se tie Russellove teorije
o gigantima i patuljcima, treba da se
podsjetimo da se novoformirane zvije-
zde pojavljuju nadesno u dijagramu;
kako se zguuju, kreu se ulijevo sve
dok ne dou do glavnog niza; a tokom
tog stezanja raste njihova unutranja
temperatura. Ovaj dio Russellove te-
orije sasvim odgovara ideji Kelvina i
Helmholtza. Za vrijeme svog formira-
nja i zguivanja zvijezda zaista do-
biva energiju od svog gravitacionog
polja. Dio se ove energije zrai u okol-
ni prostor, a dio slui da se proizvodi
stalni porast temperature u unutra-
njosti. Oito je da e prve nuklearne
reakcije biti one koje zahtijevaju naj-
nie temperature, a te su, kako smo
upravo vidjeli, reakcije u kojima se
formira helij. Zato oekujemo da e se
prve nuklearne reakcije pojaviti unu-
tar onih novoformiranih zvijezda, u
kojima se helijeve jezgre sastavljaju iz
sastavnih estica.
Zato se zvijezde prestanu kretati
ulijevo kada dou na glavni niz Hertz-
sprung-Russellova dijagrama? Odgo-
vor: glavni niz oznauje zvijezde u ko-
jima poinje produkcija helija. Drugim
rijeima, on oznauje zvijezde koje su
se poele vladati kao termonuklearni
reaktori.
U prethodnom poglavlju smo vidje-
li da su preteno najrasprostranjeniji
atomi unutar Sunca vodikovi atomi, a
to je i kod svih drugih zvijezda u vrije-
me njihovih formiranja. Normalni ne-
utralni vodik ima jezgru koja se sastoji
od samo jednog protona i vanjske "lju-
ske", a ona se sastoji od samo jednog
elektrona; ali unutar zvijezda vodikovi
atomi ne postoje u neutralnom obliku.
Zbog visoke temperature elektroni su
odvojeni od protona, formirajui plin u
kojem se elektroni i protoni slobodno
i nezavisno kreu jedan od drugoga.
Protoni formiraju sirovi materijal iz ko-
jeg se grade helijeve jezgre. Budui da
se jezgra helija sastoji od dva protona i
dva neutrona, netko moe pitati, otku-
da su doli neutroni? U stvari, slobo-
dan neutron se spontano promijeni u
proton i druge estice; a slino, ali iz
vrlo kompliciranih razloga, mogue je
da se proton pretvori u neutron.
Najprije uzmimo jednostavniji slu-
aj. U fizici postoji ope pravilo, da e
materija uvijek teiti da postigne svo-
255
je najnie mogue energetsko stanje.
(U stvari, kako smo zakljuili iz nae
diskusije o slici 9.1, najnii se oblik
energije javlja kada se formira eljezo.
Razlog zato se sva materija u svemiru
ne povee u jezgre atoma eljeza jest u
tome to nema drugih fizikalnih pro-
cesa koji bi bili na raspolaganju, osim
unutar nekih zvijezda, gdje vladaju
temperature u podruju od tri tisue
milijuna stupnjeva; kod niih tem-
peratura od ove, upadni elektroni ne
mogu doi do jezgre eljeza, jer djeluju
jake odbojne elektrine sile.) Kada se
slobodni neutron spontano pretvori u
proton, elektron i treu esticu, koja je
poznata kao antineutrino, on postie
nie energetsko stanje. Proton i elek-
tron zajedno imaju neto manju masu
od prvotnog neutrona, a to kae da oni
imaju i neto manju energiju. (Antine-
utrino nema gotovo nikakvog utjecaja
na materiju i ne igra nikakvu ulogu u
proizvodnji energije unutar zvijezda,
tako da ga vie neemo spominjati.)
Premda sam proton ima manju
masu (a time i manju energiju) od ne-
utrona, jezgra sastavljena potpuno od
protona ne bi imala manju energiju od
jezgre sastavljene od podesne mjeavi-
ne protona i neutrona. Jedan se razlog
nalazi u odbojnim elektrinim silama;
drugi ovisi o nainu na koji se estice
poveu zajedno, a to su detalji koji nas
ne interesiraju. Sada je vano da e,
ako izgradimo jezgru koja sadri mno-
go protona, ona imati vee energetsko
stanje nego kad bi bila sastavljena iz
protona i neutrona. S obzirom na ope
pravilo iz fizike, ve smo napomenuli
da e se jedan ili vie protona pretvo-
riti u neutron. Jezgra zato postie nie
energetsko stanje nego to je imala
prije.
Vana injenica da se protoni mogu
pretvoriti u neutrone dovoljna je da
protumai kako je, polazei samo od
protona, mogue izgraditi jezgre koje
sadre i protone i neutrone; pa se
ovdje moemo zaustaviti da vidimo
256
kako dolazi do te promjene. Vidjeli
smo da se neutron mijenja u proton
emisijom jednog elektrona i antineu-
trina. Slino, kad se proton pretvara
u neutron nastaju takoer dvije esti-
ce, pozitron i neutrino. Neutrino, kao
i antineutrino, zbog slabe povezanosti
s materijom neemo dalje razmatrati.
Pozitron, kojeg emitira proton pri pre-
tvaranju u neutron, moe se najbolje
opisati kao elektron koji ima pozitivan
umjesto negativan naboj.
Protoni se ve poinju mijenjati u
neutrone pri pokuaju da izgradimo
jezgru koja se sastoji samo od dva
protona. Jedan od ta dva postaje neu-
tron, formirajui jezgru, koja se sastoji
od jednog protona i jednog neutrona.
Ona se zove deutron, a to je jezgra te-
kog vodika, sastavni dio teke vode.
Deutroni, proizvedeni na taj nain,
mogu zatim pokupiti jo jedan proton,
pa nastaje jezgra od dva protona i je-
dnog neutrona. Ovo je jezgra helijeva
izotopa. Premda ona sadri samo je-
dan neutron, sadri dva protona; zato
e atomi s takvim jezgrama imati ista
svojstva kao obini atomi helija ije
jezgre sadre dva neutrona i dva pro-
tona.
Ali, kako se obini ili normalni helij
formira u termonuklearnim reaktori-
Prve nuklearne reakcije, koje se
javljaju unutar jedne novoformi-
rane zvijezde, jesu one u kojima
se helijeve jezgre sakupljaju. Na
crteima je pokazan glavni pro-
ces pri kojem se u unutranjosti
Sunca izgrauju jezgre helija.
Sudarom dvaju protona jedan
postane neutron te nastane deu-
terij (teki vodik).
Deuterij dobiva proton. Formira
se jezgra lakog izotopa helija.
Sudarom dviju ovakvih jezgri
izbacuju se dva protona i formira
obina helijeva jezgra.
ma zvijezda? Odgovor je neto kompli-
ciran, jer pretvorba moe nastati na
razne naine. U unutranjosti Sunca
je glavni proces onaj u kojem se su-
daraju dvije jezgre ovog lakog helija.
Dok je svaki od njih sadravao po dva
protona i jedan neutron, rezultat nji-
hove fuzije je nova jezgra koja e imati
etiri protona i dva neutrona. Ovo je
laki oblik elementa berilija; ali, ovaj
oblik nije stabilan, pa stabilitet moe
postii na jedan od dva naina. Jedan
od etiri protona se moe pretvoriti u
neutron stvarajui jezgru s tri proto-
na i tri neutrona. Ovo je jezgra izotopa
litija koji stvara vitalnu komponentu
vodikove bombe. Druga je mogunost
da laki berilij, njegova jezgra, moe
izbaciti dva protona pa nastaje jezgra
od dva protona i dva neutrona. To je
jezgra obinog helija, a vjerojatno ovaj
drugi proces prevladava u unutranjo-
sti Sunca.
Prema tome, postavili smo nepre-
kidnu liniju reakcija, poevi samo od
protona do obinih helijevih jezgri; a
energija se stvarala u nekoliko faza
du linije. Dva protona, izbaena u za-
dnjoj fazi, gibaju se velikim brzinama.
Unutar Sunca se veina njihovih giba-
nja izgubi u sudarima s drugim esti-
cama, a njihova se energija kretanja
odrazi u opem porastu kretanja svih
estica, to e rei, u obliku topline.
U drugim se reakcijama emitira manje
energije. U prvoj fazi, kada se sudare
dva protona, jedan se od njih pretvori
u neutron pri emu se emitira jedan
pozitron. Ovaj pozitron se brzo vee
s jednim od elektrona koje sretne na
svom putu. Tada se elektron i pozitron
uzajamno unite proizvodei kvant
zraenja. Trei izvor energije dolazi od
dodavanja protona deuteriju. U ovom
se procesu takoer emitira kvant zra-
enja. Zato je cjelokupna energija, koja
je na raspolaganju, dijelom u obliku
zraenja, a dijelom u obliku topline.
Ovo je rjeenje vrlo starog pitanja,
kako nastaje Suneva energija.
U glavnom nizu zvijezde s
masama veim od mase
Sunca imaju visoke unutar-
nje temperature. Crte poka-
zuje jedan nuklearni proces
koji se tada dogaa.
Spajanjem protona s obi-
nom jezgrom ugljika nasta-
je jezgra lakog duika.
Jedan proton u takvoj stru-
kturi postaje neutron. Rezul-
tat je teka jezgra izotopa
ugljika.
Izotop dobiva drugi proton i
nastaje jezgra obinog du-
ika.
Jo jedan proton spaja ovu
strukturu, ali jedan proton
prelazi u neutron. Rezultat je
teka jezgra duika.
Ova jezgra dobiva jo jedan
proton i postaje jezgra obi-
nog kisika, ali uzbuenog
stanja.
Jezgra se oslobaa takvog
stanja izbacivanjem dvaju
protona i dvaju neutrona (to
zajedno predstavlja jednu
jezgru helija). Tako preostaje
jezgra obinog ugljika.
257
Temperature u unutranjosti Sun-
ca nisu dovoljno visoke da omogue
najkompliciranije nuklearne procese.
Kao primjer najkompliciranijeg pro-
cesa moemo smatrati sudar proto-
na s jezgrom ugljika. Ukoliko proton
ima dovoljno veliku poetnu brzinu da
svlada odbojnu elektrinu silu izmeu
sebe i jezgre ugljika, moe se pojaviti
reakcija u kojoj je proton dodat jezgri
ugljika stvarajui zato jezgru lakog
izotopa duika. U ovom procesu je ta-
koer proizvedena energija u obliku
zraenja.
Ovakvi procesi nemaju neko veliko
znaenje unutar Sunca, jer su tem-
perature preniske da dadu protone
potrebnih poetnih brzina. Meutim,
vidjeli smo u prethodnom poglavlju
da se temperature u unutranjosti
zvijezda glavnog niza poveavaju ako
se kreemo od Sunca prema gornjem
lijevom kutu Hertzsprung-Russellova
dijagrama. Drugim rijeima, unutra-
nja temperatura je via unutar gla-
vnog niza zvijezda ako one imaju veu
masu od Sunca, to se precizno moe
rei: one su sjajnije od Sunca. Kod tih
visokih temperatura, nuklearne re-
akcije vrste koju smo upravo opisali
nastaju u velikom opsegu.
U stvari, pokazalo se, da postoji niz
procesa koji poinju s formiranjem
duika iz ugljika, a konani je rezultat
proizvodnja jezgri helija. Laki izotop
duika (sedam protona i est neutro-
na), koji je nastao iz ugljika, izmijeni
se u teki izotop ugljika (est protona
i sedam neutrona). Posljednja jezgra
dobiva daljnji proton pa daje normalni
oblik duika (sedam protona i sedam
neutrona). Ovaj normalni oblik duika
zatim stekne jo jedan proton; ali se
jedan proton u jezgri brzo pretvori u
neutron. Rezultat, struktura koja se
sada sastoji od sedam protona i osam
neutrona, jest jezgra tekog izotopa
duika, izotopa, koji se zaista nalazi u
plinovima atmosfere Zemlje, ali samo
u vrlo maloj koncentraciji. Ova stru-
ktura zarobljava jo jedan proton, pa
se zato formira jezgra s osam protona
i osam neutrona. To je jezgra normal-
nog kisika. Ali jezgra kisika, ovako for-
mirana, u stanju je silne uzbuenosti,
tj. osam protona i osam neutrona se
gibaju snano unutar jezgre, mnogo
snanije nego to se gibaju unutar je-
zgre normalnog atoma kisika.
Mogu se pojaviti dvije mogunosti.
Uzbuenost jezgre mogla bi smiriti
kretanje estica zraenjem, pa dolazi
do formiranja obinog stabilnog kisika.
Ili, da izbaci jezgru helija (dva protona
i dva neutrona). Ova druga mogunost
je vjerojatnija, tako da se u najveem
broju sluajeva formira jezgra kisika
koja nije postojana. Poslije izbaciva-
Siika 9.2 (gore)
Lijevo: zvijezda s masom priblinoj masi Sun-
ca. Desno: najmasivnija zvijezda na gornjem
dijelu glavnog niza. Zasjenjenja oznauju po-
druja gdje se energija prenosi uglavnom kon-
vektivnim putem. U nezasjenjenim podrujima
prijenos se vri zraenjem.
258
nja jezgre helija, ostaje struktura koja
sadri est protona i est neutrona, a
to je normalni oblik ugljena, od kojeg je
zapoeo cijeli proces. Moemo rei, da
ugljik djeluje kao katalizator. On slu-
i da se proizvede serija reakcija, a na
kraju se sam ponovo pojavi.
Zato postoji drugi nain proizvo-
dnje helija, a on je mnogo vaniji kod
zvijezda velike mase nego u unutra-
njosti Sunca, jer su temperature u
masivnijim zvijezdama znatno vee
nego u Suncu. Zaista, ovaj ugljiko-du-
ikov ciklus, kako se on zove, predsta-
vlja glavni proces proizvodnje helija u
zvijezdama koje su dva puta masivnije
od Sunca. Sve zvijezde, koje lee na
gornjem dijelu glavnog niza, proizvo-
de preteni dio svoje energije preko
ugljiko-duikovog ciklusa, a ne pre-
ko jednostavnijih procesa kakvi su u
Suncu.
Razliiti naini proizvodnje energije
u masivnim zvijezdama (ugljiko-dui-
kov ciklus) i u zvijezdama male mase,
koje moemo opisati kao zvijezde Sun-
eva tipa, vode do interesantnih razli-
ka u njihovim unutarnjim struktura-
ma. Ovo je ilustrirano na slici 9.2. U
osjenanim dijelovima svake zvijezde,
energija se prenosi uglavnom konve-
kcijom, dok se u neosjenanim dijelo-
vima prijenos energije obavlja potpuno
zraenjem, osim za zanemarujui dio,
koji se prenosi kondukcijom. Imamo
dva potpuno razliita sluaja. U ma-
sivnim zvijezdama imamo konvekciju
blizu sredita, a zraenje izvan sre-
dita, dok kod zvijezda Suneva tipa
zraenje dolazi iz unutranjosti, a
konvekcija je u gornjim slojevima. Oni
prenose energiju konvekcijom u vanj-
ska podruja Sunca, to je, vjerojatno,
u velikoj mjeri uzrok najkomplicirani-
jeg vladanja plinova u atmosferi Sun-
ca, o kojem smo diskutirali u pretho-
dnom poglavlju.
Evolucija iznad glavnog niza
U konvektivnom podruju zvijezde
sav e se helij, proizveden iz nuklear-
nih reakcija, pomijeati manje ili vie
jednoliko. Zato se u masivnoj zvijezdi,
pokazanoj na slici 9.2, helij, proizve-
den u toplim centralnim podrujima,
potpuno izmijea u unutarnjim dijelo-
vima konvenktivne kore. Ali u zvijezdi
Suneva tipa (lijevo na slici 9.2) nema
mijeanja, osim u vanjskim dijelovi-
ma, gdje je proizvodnja helija zanema-
rujua, jer temperature nisu dovoljno
visoke, da pokrenu nuklearne reakci-
je. Zato, u zvijezdi Suneva tipa helij
ostane tamo, gdje i nastane, pa prema
tome koncentracija helija raste vie u
centralnim podrujima nego bilo gdje
drugdje. Ako se sve vie i vie vodika
Slika 9.3 (lijevo)
Samo u konvektivnom podruju zvijezde stvara se
helij nuklearnim reakcijama ujednaenim mijea-
njem. Zbog toga kod zvijezda Suneva tipa helij
ostaje tamo gdje je proizveden. Kemijski sastav
takvih zvijezda postaje sve vie i vie neujednae-
nim. To uzrokuje da se takve zvijezde kreu prema
desnoj strani Hertzsprung-Russellova dijagrama,
kako je pokazano.
Slika 9.4 (desno)
Promjenljive zvijezde cefeide pravilno pulziraju, pa
se njihovi polumjeri naizmjence poveavaju i sma-
njuju. Period oscilacije je u direktnoj vezi s apso-
lutnim sjajem zvijezde, i to na nain kako je ovdje
pokazano. Ova je injenica omoguila da astrono-
mi upotrijebe cefeide za odreivanje udaljenosti
objekata u svemiru.
259
pretvara u helij, kemijski sastav zvije-
zde postaje izrazito nejednolik.
Ovo se zaista ve dogodilo s na-
im Suncem. U vanjskim dijelovima
je sastav jo isti, onakav kakav je bio
pri stvaranju Sunca u oblaku plina:
koncentracija vodika je bila oko 70%
mase. Ali danas, poslije nekih 5 mi-
lijardi godina, koncentracija vodika u
sreditu Sunca je pala na oko 30%.
Posljedica je ove stalno rastue ne-
jednolikosti kemijskog sastava, da se
zvijezda kree udesno u Hertzsprung-
Russellovu dijagramu. Ope karakte-
ristike ovog kretanja prikazane su na
slici 9.3. Zvijezde, koje su visoko na
glavnom nizu, tj. zvijezde koje se nala-
ze u gornjem lijevom uglu dijagrama,
kreu se manje ili vie direktno ude-
sno. One ulaze u podruje dijagrama
koje oznauje tzv. supergigante. Takve
su zvijezde rijetke, djelomino jer ih
je malo nastalo, a djelomino jer kra-
tko ive. Nijedna nije naena u blizini
Sunca, a to objanjava zato nema ni-
jedne u dijagramu, danom u pretho-
dnom poglavlju.
Zvijezde koje poinju da se kreu
udesno neto nie, prolaze kroz podru-
je oznaeno kao cefeide, promjenljive
zvijezde. Ovo su zvijezde koje pulsira-
ju u potpuno pravilnim periodama, pa
260
se njihovi polumjeri naizmjence ire i
steu. Tokom ekspanzije polumjer se
poveava i do 10% od svoje srednje
vrijednosti. Period promjene sjaja kod
cefeida direktno je povezan s njenim
apsolutnim sjajem, onako kako je
prikazano na slici 9.4. To znai da se
takve zvijezde mogu upotrijebiti kao
pokazivai udaljenosti. Relaciju izme-
u perioda i sjaja kod cefeida otkrila
je 1913. godine Miss Leavitt s Har-
vardske zvjezdarnice, koja je iz June
Amerike promatrala cefeide u Magel-
lanovim Oblacima. Ameriki astronom
Harlow Shapley prvi je ovo upotrijebio
za odreivanje udaljenosti.
Metodu nije teko shvatiti. Pretpo-
stavimo da elimo odrediti udaljenost
neke cefeide. Udaljenost nam je nepo-
znata, ali moemo izmjeriti njen privi-
dni sjaj, a ne njen apsolutni sjaj. Ali
mi moemo, takoer, izmjeriti period
njene promjene sjaja. Iz nae krivulje,
koja je prikazana na slici 9.4, moemo
jednostavno oitati apsolutni sjaj. Za-
tim, poznavajui apsolutni sjaj i privi-
dni sjaj, moemo vrlo lako izraunati
udaljenost zvijezde.
Premda su cefeide odigrale znaajnu
ulogu u posljednjih 60 godina, i prem-
Slika 9.6
Zvijezde iz jata Hyada smjetene u
Hertzsprung-Russellovu dijagramu.
Njihovi poloaji oznauju njihove staze
razvoja.
Lijevo: dio vanjskog podruja velike
spiralne maglice u Andromedi, M 31.
Oznaena zvijezda blizu centra je ce-
feida s periodom od oko 18 dana. Na
slici je u momentu najveeg sjaja.
Slika 9.7 (desno)
H-R dijagram zvijezda jata Messier 67.
261
Slika 9.5 (gore)
Gdje se energija proizvodi i kako se
ona prenosi u zvijezdi predstavlja veli-
ku fazu njenog razvoja.
da je o njima napisan niz teorija, jo
nitko nije u mogunosti da na potpu-
no zadovoljavajui nain objasni uzrok
promjene njihova sjaja. Ove zvijezde
se nalaze samo u jednom dijelu Hertz-
sprung-Russellova dijagrama, a izgleda
da one postaju promjenljive kada pro-
laze putem koji zapoinje na glavnom
nizu, a zavrava daleko udesno.
Kada promotrimo zvijezde koje za-
poinju svoje putove sve nie i nie na
glavnom nizu, nai emo putove evo-
lucije ne samo udesno, nego takoer i
prema gore, uspon. Zato, svi putovi iz
nie polovine glavnog niza tee da se
priblie i sakupe u jednom dijelu po-
druja, tj. onom koji je ispunjen gigan-
tima, zvijezdama velikog polumjera, o
kojima smo raspravljali u prethodnom
poglavlju. Ove su zvijezde mnogo broj-
nije nego supergiganti ili cefeide, dje-
lomino zato, to je broj zvijezda koje
ispunjavaju niu polovinu glavnog
niza mnogo vei od broja zvijezda na
gornjoj polovini, a djelomino zato to
je vrijeme potrebno za evoluciju mno-
go due za slabije zvijezde. U stvari,
zvijezde u okolici Sunca nisu srednje
veliine, jer ima i onih koje mogu pa-
sti u podruje giganata. Ovo tumai
raspodjelu zvijezda u Hertzsprung-
Russellovu dijagramu, kako je dan u
prethodnom poglavlju, gdje relativno
bliske zvijezde tee da se koncentriraju
na glavnom nizu ili blizu glavnog niza
ili u podruju giganata. U prethodnom
poglavlju smo ustanovili da giganti
nisu novoformirane zvijezde, koje se
kreu ulijevo, kako je Russell prvotno
smatrao, nego da su one zvijezde koje
se kreu od glavnog niza udesno. Sada
smo opravdali ovo stajalite. Zvijezde
se kreu udesno, jer se poveava kon-
centracija helija u njihovim centralnim
podrujima.
Raun pokazuje da nema znaka
kretanja udesno sve dok je koncentra-
cija vodika u krajnje sredinjim dije-
lovima iznad nule. U stvari, to je iscr-
pljivanje vodika iz sredinjih podruja,
262
koje uzrokuje prekid proizvodnje ener-
gije u tom podruju, a to opet uzroku-
je evoluciju u podruju giganata. Situ-
acija je opisana na slici 9.5. Zvijezda
ima unutranju jezgru, koja se sastoji
uglavnom od helija, jer se vodik iscr-
pio nuklearnim reakcijama. Ali, izvan
jezgre jo ima vodika koji okruuje je-
zgru predstavljajui sada glavnu pro-
dukciju energije zvijezde. Ovo uzroku-
je, da se sve vie i vie helija dodaje
povrini jezgre koja zato stalno raste u
masi. S vremenom zvijezda ue u fazu
giganta u svojoj evoluciji, a porast je-
zgre helija iznosi oko 30% od njene
cjelokupne mase.
Na slikama 9.6 i 9.7 vidimo zvijezde
dvaju dobro poznatih jata nanesenih
u Hertzsprung-Russellov dijagram.
Poloaji zvijezda oznauju njihove evo-
lucione staze. Slika 9.6 pokazuje zvi-
jezde Hijada, dok slika 9.7 pokazuje
zvijezde jata M 67. Ovdje imamo nepo-
sredni promatraki podatak za oblike
evolucije, prikazane na slici 9.3.
U prethodnom poglavlju vidjeli smo
da poznavanje spektralnog tipa zvije-
zde sadri i poznavanje njene povrin-
ske temperature. Zato, kada znamo
Slika 9.8
Krivulje pokazuju poloaje u Hertzsprung-Russello-
vu dijagramu za zvijezde s polumjerima jednakim
polumjeru Sunca (1), deset puta veim od Sunca
(10) i sto puta veim od Sunca (100).
poloaj zvijezde u Hertzsprung-Rus-
sellovu dijagramu, znamo i njenu po-
vrinsku temperaturu i apsolutni sjaj.
Pomou toga moe se polumjer zvijezde
izraunati iz jednadbe L = D x R
2
x
T
4
, spomenute u 8. poglavlju. (Sjetimo
se da u ovoj jednadbi L oznauje sjaj,
D konstantu, R polumjer, a T povrin-
sku temperaturu.) Prema tome, kada
znamo poloaj zvijezde u Hertzsprung-
Russellovu dijagramu, znamo takoer
njen polumjer.
Slika 9.8 pokazuje tri krivulje na-
nesene na Hertzsprung-Russellov di-
jagram. Jedna povezuje toke gdje je
polumjer svake zvijezde jednak polu-
mjeru Sunca; druga vee toke gdje je
polumjer deset puta vei od Sunca; a
trea povezuje toke gdje je polumjer
sto puta vei od Sunca. Vidljivo je da
krivulja povuena za polumjer od sto
polumjera Sunca prolazi preko po-
druja giganata na dijagramu. Iz toga
vidimo da su giganti zaista zvijezde s
vrlo velikim polumjerima. Polumjer
staze Zemlje je neto vei od 200 polu-
mjera Sunca. Da je Sunce gigant - to
e postati u budunosti - Zemlja bi se
nalazila relativno blizu njegovoj povr-
ini. tavie, Zemlja bi se mogla nala-
ziti i u unutranjosti Sunca kad bi on
bio gigant.
Budui da takva zvijezda ili gigant
ima golem polumjer, gravitacija na
njegovoj povrini je mnogo slabija nego
na povrini Sunca - neto izmeu 10
000 i 100 000 puta. Iz tog su razloga
uznemirenosti na povrinama takvih
zvijezda sline uznemirenostima ka-
kve su sada na Suncu, pa uzrokuju
izbacivanje materijala u jo vee uda-
ljenosti nego to je to u sluaju Sunca.
Razlika je u tome, to je takvo izbaci-
vanje materijala u prostor tako snano
da se moe potpuno osloboditi gravi-
tacione sile. Promatraki materijal je
zaista pokazao da gigantske zvijezde,
a takoer i supergiganti, stalno izba-
cuju materijal sa svojih povrina. Zato
vanjski slojevi zvijezda neprestano
otpadaju. Uzevi da je dosta vanjskih
slojeva otpalo, unutranja podruja,
gdje se odigravaju nuklearni procesi,
bit e postepeno otkrivena. Tako je
mogue da se nuklearni procesi, koji
su se odvijali u dubokoj unutranjosti
zvijezde, pojave na povrini zvijezde. A
jednom, kad se to dogodi, one postaju
Veliine staza prvih etiriju planeta uspo-
reene s veliinama dviju gigantskih zvi-
jezda, Mire i Betelgeuse.
Slika 9.9
Zvijezde kuglastog jata M 3 smjetene u
Hertzsprung-Russellovu dijagramu. Zvije-
zde u horizontalnom ogranku imaju razvoj-
ni stupanj divova. Njihova je karakteristika
pomanjkanje vodika i pojaavanje sjaja.
263
predmet promatranja pomou spek-
troskopske tehnike, o kojoj se raspra-
vljalo u prethodnom poglavlju.
Pogledajmo neke dokaze proizvo-
da nuklearnih procesa i vidimo to
oni sadre. Sjetit emo se da zvijezde
spektralnog tipa M imaju povrinsku
temperaturu niu od oko 3 600. Do-
minantna raspodjela u spektru takvih
zvijezda normalno dolazi od molekula
cirkonijeva oksida, ali u klasi giganata
postoje neke zvijezde u ijim spektrima
dominiraju linije nastale od molekula
ugljika. Oito je da ove zvijezde imaju
veliku koncentraciju ugljika na svojim
povrinama. Kako ovo nastaje?
Vidjeli smo da zvijezda, ako se
kree udesno prema podruju giga-
nata na dijagramu, razvija unutarnj u
jezgru koja je sastavljena uglavnom
od helija, a ne sadri vodik. Ako se
zvijezda razvija i nastavi da se kree
udesno, temperatura unut ar jezgre
stalno e se poveavati. Raun poka-
zuje da ona dosegne oko 100 miliju-
na stupnjeva ako doe do podruja
giganata, a pri takvim temperatura-
ma poinju djelovati nove interesan-
tne nuklearne reakcije. Kod prve ta-
kve reakcije tri se jezgre helija (svaka
sa dva protona i dva neutrona) spoje
u jezgru ugljika (est protona i est
neutrona). Slijedeim dodavanjem
daljnjih jezgri helija nastane najpri-
je kisik, a zatim neon. Ovdje imamo
primjer, koji je bio gore naglaen,
da vie temperature unut ar zvijezda
znae jo kompliciranije nuklearne
reakcije. Situacija koja se javlja u
unutranjosti gigantskih zvijezda pri
temperaturama od oko 100 milijuna
stupnjeva, omoguava heliju, koji je
nastao iz vodika, da se sam spaja,
stvarajui vane nove elemente kao
to su ugljik, kisik i neon. A proizvo-
dnja ugljika objanjava zato na ne-
kim zvijezdama moemo opaziti vee
koncentracije ugljika. To su zvijezde
kod kojih su vanjski slojevi odstra-
njeni procesom, opisanim ranije.
Nova, u zvijeu Orla, poveala je enormno
sjaj tokom 1918. godine. Ove fotografije, sni-
mljene na Mt Wilsonu 1922, 1926. i 1931, po-
kazuju irenje plinovitog omotaa oko nove
zvijezde.
264
Plinovi izbaeni iz Nove Persei u 1901. godini
formirali su maglicu, kako se vidi na gornjoj
fotografiji, snimljenoj 5,08-metarskim daleko-
zorom Hale na Mt Palomaru.
265
Kao nusprodukt helijeve fuzije, koji
stvara ugljik, kisik i neon, javlja se re-
akcija, u kojoj se oslobode neutroni.
Pri ovakvim temperaturama ove ne-
utrone ne apsorbiraju ugljik, kisik ili
neon, a ni helij. Njih takoer ne moe
apsorbirati ni prvobitni vodik, jer je
ve davno istroen. Smatra se da se
oni spajaju s mnogo teim jezgrama,
prisutnima u manjim koncentracija-
ma za vrijeme kada se zvijezda formi-
rala. eljezo je primjer takve jezgre. U
prethodnom poglavlju smo vidjeli da je
poetna koncentracija eljeza iznosila
1%. Ovo je tako malo, da jezgre tee da
budu preteno apsorbirane od neutro-
na. Drugim rijeima, one ne pokupe
samo jedan neutron, nego cijeli niz ne-
utrona. Na ovaj se nain atomi elje-
za postepeno pretvaraju u atome sve
teih elemenata: najprije kobalt, zatim
nikal, bakar, cink i tako do stroncija,
cirkonija, itd. U nekim sluajevima se
formiraju teki elementi kao kositar,
barij, rijetke zemlje i, tavie, olovo.
Postoje oiti promatraki dokazi za
ove rezultate. U podruju giganata na
dijagramu moemo promatrati zvijezde
u kojima posebno obiluje stroncij, cir-
konij, barij i rijetke zemlje. Najznaaj-
nije je od svega to neke imaju tehne-
cij. Tehnecij nije pronaen na Zemlji
jer je nestabilan. Za sto tisua godina
on se mijenja, zbog raspadanja proto-
na u neutron, u molibden. Ali tehnecij
jest zapaen u nekim zvijezdama - koje
se zovu S zvijezde, a takoer sadre
nenormalno obilje stroncija, cirkonija
itd. Oito je da je tehnecij nastao ne-
davno - tokom posljednjih sto tisua
godina - u nuklearnim reakcijama.
Da li se zvijezda i dalje razvija na-
kon to doe u podruje giganata?
Slika 9.9 pokazuje primjer j ata zvi-
jezda, u kojem takva daljnja evolu-
cija gotovo sigurno postoji. Konana
faza evolucionog puta, prikazana na
ovoj slici, otro se okree prema lije-
vo, a za zvijezde u ovoj konanoj fazi
se kae da pripadaju "horizontalnoj
grani". Do sada nemamo pouzdane
raune koji bi bili na raspolaganju
za takve zvijezde, ali postoji razlog da
vjerujemo kako je ovaj povratak ulije-
vo, tokom kojeg zvijezde postignu vei
sjaj nego u poetku svoje evolucije,
uzrokovan pomanjkanjem vodika u
cijeloj zvijezdi, a ne samo u unutra-
njim podrujima. Takav se gubitak
vodika moe pojaviti ili kao rezultat
nuklearnih reakcija ili odbacivanja
povrinskog materijala u prostor to-
kom stadija giganta.
Ova su razmatranja, ponovo, do-
kazana promatranjima. Astronomi su
nali zvijezdu koja se nalazi daleko
Astronomi Daiekog istoka vidjeli su
supernovu, koja je zasjala 1054. go-
dine. Materijal izbaen iz nje kree se
enormnom brzinom formirajui pozna-
tu Crab maglicu (lijevo), sada veliine
640 bilijuna kilometara. Cirus maglica,
na desnoj stranici, jo se iri i zbog
toga, moda, svoje porijeklo vue iz sli-
nog dogaaja, ali koji nije zabiljeen.
266
ulijevo u dijagramu, a ija atmosfera
ne sadri nikakve tragove vodika.
Ako se zapitamo, to se dogodi kada
zvijezda doe do kraja puta, pokazanog
na slici 9.9, moramo traiti odgovor u
promatranju klase zvijezda vrlo razlii-
te od svake do sada spomenute - bijele
patuljke. Bijeli patuljak je karakterizi-
ran vrlo malim sjajem i vrlo je malog
promjera; polumjer je, u stvari, uspo-
rediv s polumjerom jednog veeg plane-
ta, takvog kao to je Saturn. A zbog tog
vrlo malog polumjera, gustoa na koju
je materijal sabit unutar bijelog patulj-
ka ekstremno je velika, tako velika da
se ne moe uope usporediti s pozna-
tim stvarima na Zemlji. Jedan dobro
poznati bijeli patuljak je Pup, pratilac
Sirijusa. Tako je gusto zbijen materijal
u njegovu sreditu, da bi u obinoj ku-
tiji ibica teio nekoliko tona. Jasno je
da su bijeli patuljci zvijezde koje su do-
le do kraja svoje evolucije, zvijezde u
kojima su prestali termonuklearni pro-
cesi. Termonuklearni reaktor je mrtav,
a ostaci se sada hlade. Stanje bijelog
patuljka je stanje smrti zvijezde do koje
e doi sve zvijezde.
Ali, kakve su evolucione promjene
kroz koje zvijezda prolazi od poetka
povratka ulijevo, pa dok ne doe do
stanja bijelog patuljka? Ispravan je
odgovor - jo ne znamo. To je pote-
koa koja stoji na naem putu. Zvije-
zde koje lee daleko nalijevo u Hertz-
sprung-Russellovu dijagramu imaju
vrlo visoke povrinske temperature
- temperature koje vjerojatno prekora-
uju 100 000. Svjetlo emitirano pri ta-
kvim temperaturama je uglavnom ul-
travioletno i zato se ne uspijeva probiti
kroz plinove atmosfere Zemlje; jedan
dio je vjerojatno apsorbiran u plinovi-
ma koji se nalaze izmeu zvijezda, pa
zato nikad ne dosegnu Sunev sustav.
Tako nai teleskopi mogu malo otkriti
o onome to se dogaa u zvijezdama
visoke povrinske temperature.
Ali mi imamo neke interesantne
fragmentarne dokaze. Izgleda goto-
vo sigurno, da spektakularna klasa
zvijezda, koje su stvarno promatrali
astronomi, lei daleko nalijevo u dija-
gramu. Ovo je klasa eksplodirajuih
zvijezda, od kojih supernova predsta-
vlja najsnaniji primjerak. Superno-
va je zvjezdana eksplozija u kojoj se
goleme koliine materijala izbacuju
van brzinama od oko 1600 kilometa-
ra u sekundi. Poznata Crab maglica,
pokazana nie, sastavljena je od izba-
enog materijala supernove koju su
vidjeli kineski astronomi 1054. godi-
ne. Tokom posljednjih devet stoljea
izbaeni se materijal nastavio kretati
enormnom brzinom sve do sadanjih
oblika maglice koja ima opseg od 64
milijuna milijuna kilometara.
Osim toga, postoje teorijski razlozi
za vjerovanje da temperatura unutar
zvijezda nastavlja rasti, iako se one kre-
u ulijevo u Hertzsprung-Russellovom
dijagramu. Ve smo napomenuli da su
temperature od 100 milijuna stupnje-
va postignute u fazi giganta; tokom po-
vratka ulijevo, unutranje temperature
mogu se podii na 1000 milijuna stu-
pnjeva. Pri ovom stadiju poinju nove
nuklearne reakcije. Kod oko 1000 mili-
j una stupnjeva ugljik i kisik, proizvede-
ni tokom faze giganta, poinju se sami
spajati, proizvodei takve elemente kao
to su magnezij, silicij, argon i kalcij.
Ali, jo nije dolo do produkcije eljeza.
Za to su potrebne temperature vie od
3000 milijuna stupnjeva. Samo onda
kada se ostvare takve temperature,
materija padne u svoje najnie energet-
sko stanje koje je, kako smo vidjeli, po-
stignuto s produkcijom eljeza, titana,
vanadijuma, kroma, magnezija, nikla,
kobalta i bakra.
Ve smo rekli kako, poevi s vodi-
kom, najjednostavnijim od svih eleme-
nata, termonuklearni reaktori zvijezda
izgrauju razne lake elemente: najpri-
je helij, zatim ugljik i duik, koji uve-
liko izgrauju naa tijela, zatim kisik
koji diemo. U kasnijim stadijima, ovi
se materijali upotrebljavaju u izgra-
268
dnji tekih elemenata: magnezija i si-
licija, koji formiraju vrlo velike dijelove
Zemljine kore, a i obinih metala, kao
eljeza i bakra koji su u svakodnevnoj
upotrebi.
Kako da takvi elementi, proizvedeni
samo pri fantastino visokim tempe-
raturama unutar zvijezda, formiraju
nau Zemlju? To je predmet koji mora-
mo odgoditi za slijedee poglavlje, gdje
emo razmotriti strukturu i porijeklo
Mlijenog Puta s posebnim naglaskom
na porijeklo Suneva sustava.
Postoji jo jedno pitanje, koje pri-
pada ovom poglavlju, a na njega nije
odgovoreno. Vidjeli smo kako je mogu-
e da se pokae porijeklo svih eleme-
nata, poevi samo s vodikom. Moe-
mo ii i dalje i pitati o porijeklu samog
vodika? Ovo je mnogo dublje pitanje
pa ga moramo ostaviti po strani sve do
posljednjeg poglavlja.
269
10. poglavlje STRUKTURA NAE GALAKTIKE
Moda se moemo najbolje pribliiti
problemu planetske formacije ako naj-
prije pogledamo to je poznato o stru-
kturi i sastavu nae galaktike kao cje-
line. Moemo poi od pitanja: kako su
astronomi uspjeli da izmjere dimenzi-
je i odrede kretanja unutar Mlijenog
Puta. galaktike koja se sastoji od nekih
100 000 milijuna zvijezda. To je bio i
ostaje grandiozni zadatak. Kretanja su
sloena i ne ukljuuju samo kretanja
u smjeru doglednice, direktno prema
ili direktno od zemaljskog promatraa;
ona, takoer, ukljuuju poprena kre-
tanja - kretanja preko doglednice pro-
matraa. Najvee udaljenosti su tako
velike da se ne mogu izmjeriti trigono-
metrijskim metodama. Kako, onda, da
zaponemo?
U 8. poglavlju smo vidjeli da astro-
nomi imaju pouzdanu i tonu metodu
za odreivanje brzine kretanja bilo
kojeg objekta direktno prema Zemlji
ili od Zemlje. Takvo kretanje uzrokuje
pomak spektralnih linija. Ako je kreta-
nje takvo da se objekt udaljuje od nas,
linije su pomaknute prema crvenom
kraju spektra; ako se nama priblia-
va, one su pomaknute prema plavom
dijelu spektra.
Na alost, nema pouzdane metode
odreivanja kretanja preko linije do-
glednice. Slika 10.1 pokazuje zvije-
zdu ije je kretanje sastavljeno iz dvije
komponente, jedna je linija doglednice
od Zemlje, a druga je sijee. Kretanje
du linije doglednice moe se stvarno
odrediti iz pomaka spektralnih linija
zvijezde, ali je popreno kretanje mno-
go tee odrediti, jer se ono ne odrazuje
na spektralnim linijama. Stvarno se
popreno kretanje pokazuje samo u
vrlo polaganoj promjeni smjera zvije-
zde. Ovo se moe vidjeti iz slike 10.2.
Uzimajui zbog jednostavnosti da je
Zemlja nepokretna, zvijezda se nala-
zi u nekom trenutku u toki S
1
, a u
nekom kasnijem trenutku u toki S
2
.
Prema tome, spojnica Zemlja-zvijezda
mijenja svoj smjer. Kada bismo mogli
izmjeriti promjenu, mogli bismo izra-
unati popreno kretanje zvijezde, a u
praksi je uvijek mogue uzeti u obzir
kretanje Zemlje oko Sunca.
Meutim, takva je procedura teka
i nespretna. Potekoa je u vrlo maloj
promjeni kuta; a nespretnost je u du-
gom ekanju izmeu mjerenja, jer e
u duem intervalu vremena biti vea
promjena kuta i bit e lake mjeriti tu
promjenu. U praksi, potreban interval
vremena iznosi 50 godina.
Ovo poveava praktine probleme.
Teleskopi nisu potpuno krute struktu-
re; oni se polagano savijaju. Moemo li
biti sigurni da je stupanj savijanja isti
danas kao to je bio prije 50 godina?
Ako upotrijebimo isti dalekozor, moe-
mo biti potpuno sigurni u to. Ali, nije
uvijek mogue, iz praktinih razloga,
da se koristi isti teleskop jer, ukoliko
bismo zaista pokuali da to prove-
demo, sprijeili bismo bilo kakvo po-
boljanje razvoja teleskopa za potrebe
mjerenja, jer bismo bili obavezni da ra-
dimo s instrumentima starim preko 50
godina. Iz ovih razloga su raspoloive
procjene kretanja zvijezda preko dogle-
dnice relativno slabe kvalitete i u sva-
kom sluaju su ti podaci raspoloivi
za relativno bliske zvijezde. Zbog toga
su astronomi prisiljeni da se pomau s
poznavanjem kretanja po doglednici.
Modernom tehnikom je mogue u
velikoj mjeri proiriti mjerenja popre-
nih kretanja. Ali, tko se god upusti
u takav program, mora obavezno poi
od injenice da e ekati oko 50 go-
dina da bi mogao koristiti rezultate.
Takav program trai upornu strplji-
vost i odricanje, koje posjeduje manji
broj uenjaka. Svaki mladi astronom,
koji bi usmjerio svoje napore ovakvom
zadatku, sigurno bi dobio priznanje
budue generacije. Poprena kretanja
se katkada mogu izvesti iz teorijskih
270
Gore: mnotvo zvijezda u dijelu Mlijenog Puta,
fotografirano 1,22-metarskim Schmidtovim daleko-
zorom. Zadatak mjerenja dimenzija i kretanja unu-
tar galaktike sastavljene od oko 100 000 milijuna
zvijezda bio je i jo je uvijek golem zadatak.
Slika 10.1
Samo se radijalna komponenta
zvijezde moe mjeriti pomou po-
maka njenih spektralnih linija.
Slika 10.2
Popreno kretanje oituje se samo u po-
laganom mijenjaju smjera doglednice od
Zemlje do zvijezde.
271
preraunavanja, ali ona u veini osta-
ju nepoznata.
Da bismo odredili strukturu nae
galaktike, moramo imati metode za
odreivanje udaljenosti zvijezda i nji-
hovih kretanja. U 6. poglavlju smo vi-
djeli da moemo izmjeriti udaljenosti
najbliih zvijezda paralaktikom meto-
dom - direktna trigonometrijska me-
toda koja ovisi o kretanju Zemlje oko
Sunca. Ovo kretanje uzrokuje nezna-
tnu godinju oscilaciju u smjeru sva-
ke zvijezde. Ako se ovaj siuni uinak
moe izmjeriti, tada se udaljenost zvi-
jezde moe lako odrediti. U praksi se
ovo moe nainiti s prihvatljivom to-
nosti samo za oko 10 000 zvijezda,
onih 10 000 koje su u naoj blizini,
a unutar udaljenosti manjoj od 100
godina svjetlosti ili oko 960 milijuna
milijuna kilometara.
Premda je ovo samo mali uzorak
u usporedbi sa 100 000 milijuna zvi-
jezda cijelog Mlijenog Puta, dovoljan
je da dozvoli astronomima da ustano-
ve jo uspjeniju metodu za mjerenje
mnogo veih udaljenosti. Kada nam je
poznata udaljenost zvijezde, moemo
lako izraunati apsolutnu veliinu, po-
znavajui prividnu veliinu a, naravno,
uvijek moemo odrediti i njen spektral-
ni tip. Zato svaku od zvijezda za koju
raspolaemo s dobrom trigonometrij-
skom udaljenosti moemo nanijeti u
Hertzsprung-Russellov dijagram. Na
primjer od 10 000 izmjerenih udalje-
nosti zvijezda je dovoljan da odredi nii
dio glavnog niza sa znatnom tonosti,
premda nema dovoljno mjerenja za zvi-
jezde u gornjem dijelu glavnog nizu da
nam omogui da opiemo taj dio niza s
adekvatnom tonosti.
Poznavajui tako nii dio glavnog
niza, moemo to iskoristiti da odredi-
mo udaljenosti mnogo irih uzoraka
zvijezda. Razmotrimo zvijezdu koja je
tako daleko da se ne moe izmjeriti tri-
gonometrijskom metodom, ali koja je
uprkos tome dovoljno blizu da moe-
mo odrediti njen spektralni tip. Pretpo-
272
Na slijedeoj stranici prikazani su Veliki i Mali Ma-
gellanovi Oblaci. Opaajui promjenljive zvijezde
tipa cefeide u Malom Oblaku, ije se zvijezde pra-
ktiki nalaze na istoj udaljenosti od Zemlje, Miss
Leavitt je mogla pokazati da je odnos izmeu
periode i prividne veliine isti kao i odnos izmeu
periode i apsolutne veliine. Prema tome, izmjeri-
mo li udaljenost jedne cefeide, moemo odrediti
udaljenosti drugih, direktno mjerei njihove perio-
de i prividne veliine. Metodom mjerenja pomou
glavnog niza (koji je izraen iz metoda trigonome-
trijskih paralaksa), astronomi su odredili udalje-
nost nekoliko cefeida. Prema tome, druge cefeide
na velikim udaljenostima, ako su svijetle zvijezde
mogu se upotrijebiti za mjerenje prostranih dimen-
zija nae galaktike. Donja slika na slijedeoj stra-
nici pokazuje Mali Magellanov Oblak, dobiven iz
negativa to ga je snimila Miss Leavitt.
stavimo da je njen spektralni tip slian
spektralnom tipu Sunca. Ovo zahtijeva
da zvijezda lei na glavnom nizu ili vrlo
blizu glavnog niza, jer je njen apsolutni
sjaj nalik apsolutnom sjaju Sunca. Po-
znavajui apsolutnu veliinu zvijezde,
moemo odrediti njenu udaljenost, jer
moemo izmjeriti njenu prividnu veli-
inu. Udaljenost svake zvijezde, koja
padne na nii dio glavnog niza, moe
se odrediti na taj nain, ukoliko je njen
spektar tono poznat.
273
Premda je ova metoda velika i dobi-
vena trigonometrijskom metodom, ona
nam ne omoguava da protegnemo
mjerenja udaljenosti daleko u prostor,
jer na nesreu ona slui za relativno
slabe zvijezde - one koje lee na niem
dijelu glavnog niza. Da dobijemo jo
uspjeniji sistem mjerenja, moramo
se ponovo vratiti cefeidama, koje smo
ukratko spomenuli u prolom pogla-
vlju. Tamo smo vidjeli da cefeide slue
kao pokazivai udaljenosti, jer postoji
znaajan odnos izmeu njihovih apso-
lutnih veliina i njihova perioda pro-
mjene sjaja. Ova relacija je prikazana
na slici 9.4, a ovdje emo postaviti pi-
tanje, kako je dobivena ova slika.
Prva promatranja Miss Leavitt bila
su obavljena u Magellanovim Oblaci-
ma, u kojima ima vei broj cefeida, s
razliitim periodima promjene sjaja.
Mali Magellanov Oblak sadri mnogo
manje praine, koja zaklanja i apsorbi-
ra dio svjetlosti zvijezda, od Velikoga i
zato daje promatrau bolju mogunost
tonijeg odreivanja prividnih veliina
cefeida. Miss Leavitt je usporedila iz-
mjerene prividne veliine cefeida s nji-
hovim periodima. Zatim je nanoenjem
prividnih veliina na jednu os grafiko-
na, a periode na drugu os, dobila kri-
vulju slinu onoj na slici 9.4. Sada mo-
ramo uzeti u obzir da su Magellanovi
Oblaci vrlo mali u usporedbi s njihovim
udaljenostima od Zemlje. Zato moemo
smatrati da se i Mali i Veliki Oblak (ali
ne oba zajedno) nalaze u biti na istoj
udaljenosti od nas. Prema tome je rela-
cija izmeu prividne veliine i apsolu-
tne veliine ista za sve njih. Jasno je da
postoji slina relacija izmeu prividne
veliine i perioda, kao to postoji izme-
u apsolutne veliine i perioda.
Sada, ako uzmemo cefeide u svrhu
odreivanja udaljenosti, moramo zna-
ti relaciju izmeu apsolutne veliine i
perioda, a ovo nije dano iz promatra-
nja Magellanovih Oblaka, iz jednosta-
vnog razloga to ne znamo udaljenost
Oblaka iz direktnih mjerenja. Sve to
znamo za poetak jest to da su oni
vrlo udaljeni od nas. (Smatra se da
su njihove udaljenosti preko 100 000
godina svjetlosti.) Da pretvorimo rela-
ciju izmeu prividne veliine i perioda
u relaciju izmeu apsolutne veliine i
perioda, moramo odrediti udaljenost
najmanje jedne cefeide, jer emo samo
tako znati relaciju izmeu prividne
veliine i apsolutne veliine za tu ce-
feidu. Zatim, jer za sve cefeide mora
vrijediti relacija izmeu prividne veli-
ine i perioda, pokazanog na slici 9.4,
postat e fiksirana skala apsolutne ve-
liine na ovoj slici.
Ali, kako moemo odrediti udalje-
nost najmanje jedne cefeide, sjetivi se
da ni jedna nije tako blizu da je moe-
mo izmjeriti tonom trigonometrijskom
metodom? Na sreu su otkrivene cefei-
de u kuglastim jatima zvijezda. Zvijezde
u jatu se u biti nalaze na istoj udalje-
nosti od nas, a njihova udaljenost nije
vrlo velika. Tako, ako moemo odredi-
ti udaljenost bilo koje zvijezde u jatu,
odredit emo i udaljenost cefeide, jer je
ona lan jata. Ovo je bilo sretno ostva-
reno u nekoliko sluajeva, koristei
metodu mjerenja glavnog niza, koja je
bila opisana gore. Odatle znamo uda-
ljenosti aice cefeida, koje omoguuju
da se odredi tona skala krivulje na
slici 9.4. Tek sada, kada je odreena
prava skala krivulje, ona se moe upo-
trijebiti za odreivanje udaljenosti na
nain opisan u 9. poglavlju.
Vanost metode se nalazi u ovome:
cefeide su svijetle zvijezde, pa se zato
mogu promatrati u velikim udaljeno-
stima. Osim toga, promjena njihova
sjaja je pojava koju je lako uoiti. Zato
se one mogu upotrijebiti za odreiva-
nje mnogo veih udaljenosti od onih
koje moe dati metoda glavnog niza.
Sada moemo vidjeti da postoji cije-
li lanac metoda mjerenja udaljenosti.
Do sada smo spomenuli etiri karike.
Prva je mjerenje udaljenosti unutar
Suneva sustava, posebno udaljeno-
sti od Zemlje do Sunca. Ovo je fun-
274
damentalno mjerenje, jer veliina Ze-
mljine staze formira osnovni podatak
u trigonometrijskoj metodi mjerenja
udaljenosti bliih zvijezda.
Ova trigonometrijska metoda - pa-
ralaktina metoda - druga je karika
u lancu. Metoda glavnog niza, ija je
skala odreena pomou trigonome-
trijske metode, trea je karika. I sada
imamo etvrtu kariku - metoda cefe-
ida - ija je skala odreena pomou
metode glavnog niza. Svaka slijedea
karika omoguuje mjerenja sve veih
i veih dubina prostora, a svaka kari-
ka ovisi o prethodnoj. U posljednjem
poglavlju dodat emo daljnje dvije ka-
rike iza cefeida. Ove su daljnje karike
potrebne samo onda kada gledamo u
svemir dalje od nae galaktike i ra-
zmatramo udaljenosti izvan Mlijenog
Puta. Za sada e biti dovoljne etiri
karike u naem lancu.
Oblik, veliina, kretanje i sastav
Prije gotovo dvije stotine godina bilo
je jasno Thomasu Wrightu, mornaru iz
Durhama, a i Williamu Herschelu, da
je Mlijeni Put ploaste strukture, a da
se Sunce i Sunev sustav nalaze unu-
tar te ploaste strukture. Ali bez po-
moi mjerenja, s kojim dananji astro-
nomi raspolau, prvi su istraivai bili
sasvim nemoni da odrede veliinu ci-
jele strukture, precizni poloaj Sunca
unutar nje i opu prirodu kretanja zvi-
jezda. Sve su ove stvari bile predmeti
spekuliranja, ali su neka nagaanja
bila zauujue blizu cilju. Prije dvje-
sta godina J. H. Lambert je nasluivao
da se sve zvijezde galaktike kreu oko
zajednikog centra u Sunevu susta-
vu. Ova je ideja bila ispravna.
Zvijezde se zaista kreu oko zaje-
dnikog centra, tj. centralne izboine
nae galaktike.
Ope karakteristike sadanje slike
nae galaktike pokazane su shemat-
ski na slici 10.3 i 10.4. Prva daje boni
izgled, a druga gornji ili donji izgled, a
esto se to kae pogled sa strane i po-
gled sprijeda. Iz slike 10.3 vidimo da se
Sunce nalazi gotovo na rubu galakti-
ke. Njegova je udaljenost od centra oko
25 000 godina svjetlosti. U centralnim
podrujima galaktike iezava ploasta
struktura. Ona je zamijenjena odree-
nom izboinom, koja ima debljinu oko
10 000 godina svjetlosti. Podruje izbo-
ine je poznato kao jezgra galaktike,
a vana je karakteristika ove jezgre u
velikoj gustoi zvijezda, jer je gustoa
znatno manja u vanjskim ploastim
podrujima. Detaljnije, vjerojatno je da
gustoa zvijezda postaje vrlo velika bli-
zu krajnjeg centra galaktike.
Sunce se giba po gotovo krunoj
stazi oko centra galaktike, a brzina
kretanja mu iznosi oko 240 kilometa-
Slika 10.3
Shematski izgled galaktike sa strane.
Slika 10.4
Shematski izgled galaktike sprijeda. Spi-
ralna struktura predstavlja poloaje jako
svijetlih zvijezda, nedavno formiranih iz
meuzvjezdanog plina.
275
ra u sekundi. Ovo kretanje na Zemlji
ne zapaamo, jer je zajedniko i Suncu
i svim planetima. Najvei dio drugih
zvijezda se takoer kree oko centra
po gotovo krunim stazama. Relacija
izmeu brzine na ovim stazama i uda-
ljenosti od centra prikazana je na slici
10.5. Vidi se da brzina raste do maksi-
muma kod udaljenosti od oko 15 000
godina svjetlosti od centra. Poslije toga
ona polagano opada. Sunce se nalazi
na dijelu krivulje koji opada.
Slika 10.5 ne pokazuje brzine za
zvijezde jezgre, tj. za zvijezde koje se
nalaze na udaljenosti manjoj od oko
5000 godina svjetlosti od centra. Ra-
zlog za ovo vjerojatno lei u kretanjima
zvijezda unutar jezgre koja nisu jedno-
stavna. Takve se zvijezde vjerojatno
ne kreu oko centra po krunim sta-
zama. Neke zvijezde, koje se nalaze na
udaljenosti od centra kao nae Sunce,
kreu se zaista po stazama koje nisu
ni priblino krune. Ove su zvijezde
poznate kao zvijezde trkaice; ime je
nastalo iz injenice da su one blizu
Suncu i da se kreu velikim brzinama
u odnosu na Sunce. Ovo se svojstvo
pojavilo iz razlika u stazama Sunca i
ovih zvijezda. To ne znai da ove zvi-
jezde imaju posebno velike brzine na
svojim stazama; njihove se staze razli-
kuju u obliku. Razlika izmeu oblika
njihovih staza i staze Sunca je prika-
zana na slici 10.6 dolje.
Do sada smo se bavili samo zvije-
zdama galaktike ali, kako smo napo-
menuli u ranijim poglavljima, izmeu
zvijezda se nalazi plin, a on je tako-
er vana komponenta galaktike. Plin
sadri i fine estice praine - praine
koja uzrokuje smetnje zaklanjanjem,
na to je upozoreno u 6. poglavlju. O
kemijskom sastavu ove praine znamo
vrlo malo ili nita, ali mnogi astronomi
vjeruju da se ona veinom sastoji od
estica leda. Poslije otkria prisutno-
sti interstelarne materije astronomi su
upoznali njene efekte, koji su im omo-
guili da izmjere dimenzije nae gala-
ktike s dovoljnom tonou.
Premda praina svoju prisutnost
lako pokazuje, plin je osobito teko
otkriti. Uprkos tome, taj plin stvara
spektralne linije u spektru udaljene
zvijezde. Ove su linije tamne, kao i
Fraunhoferove linije u spektru Sunca
(vidi stranicu 199), koje su proizve-
dene u biti na slian nain. Sjetimo
se da su Fraunhoferove linije nastale
zbog toga to svjetlost s neprekidnim
podrujem boja, emitirana iz fotosfere,
prolazi kroz hladniji plin koji se nala-
zi iznad fotosfere; atomi unutar ovog
hladnog plina tada apsorbiraju svjetlo
svojih vlastitih valnih duina, tako da
su ove pojedine valne duine nestale
kada svjetlost doe do Zemlje. Slina
situacija nastaje sa svjetlom udaljene
zvijezde, kad ono prolazi kroz interste-
Slika 10.5
Odnos izmeu udaljenosti zvijezda od centra gala-
ktike i brzina na njihovim stazama oko tog centra.
276
Slika 10.6
Staze Sunca i zvijezde koja ima veliku brzinu kre-
tanja na stazi
Neka karakteristina podruja nae galaktike u
okolici Sunca otkrivena modernim promatranjima.
Imena se odnose na tamne i svijetle oblake vodika.
Strelice s oznaenim stupnjevima pokazuju gala-
ktike duine. Krug, u ijem se centru nalazi Sun-
ce, ima radijus od oko 10 000 svjetlosnih godina.
277
larni plin. Atomi unutar plina apsorbi-
raju svjetlo onih valnih duina koje su
i za njih karakteristine.
Efekt je posebno naglaen za atome
natrija i kalcija, ali on nee biti osobito
uoljiv kod zvijezde iji spektar ve sa-
dri tamne linije koje su nainili atomi
natrija i kalcija u njenoj vlastitoj atmo-
sferi. Ve smo vidjeli da spektar zvije-
zda visoke povrinske temperature, B
i O tip zvijezda, sadri u biti samo li-
nije vodika i helija. Razlog, zato nema
linija natrija i kalcija u spektru takvih
zvijezda, nalazi se u njihovim visokim
povrinskim temperaturama, gdje su
atomi natrija i kalcija izgubili toliko
elektrona da je njihova apsorpciona
snaga izgubila svaku vanost. Zbog
toga je bilo sumnjivo kada su naene
tamne linije natrija i kalcija u svjetlu
udaljenih zvijezda s visokom povrin-
skom temperaturom. Ispravno tuma-
enje njihove prisutnosti je dao Sir Ar-
thur Eddington, tj. da su one nastale
od atoma natrija i kalcija koji se nala-
ze u meuzvjezdanom plinu.
Premda su linije natrija i kalcija bile
vane u otkrivanju prisutnosti meuz-
vjezdanog plina, one nisu otkrile nje-
gov najglavniji sastav, kao to su atomi
vodika i helija. Najprije se spoznalo, da
vodik mora biti u mnogo veem opsegu
u sastavu meuzvjezdanog plina nego
natrij i kalcij, jer se prije 25 godina
otkrilo slabo zraenje vodika. Proma-
tranja T. Dunhama na zvjezdarnici Mt
Wilson otkrila su zatim prisutnost to-
plih povrina vodika s temperaturom
od oko 10 000. Koncentracija vodiko-
vih atoma u ovim povrinama je bila
oko milijun puta vea nego koncentra-
cija atoma natrija i kalcija. Najprije se
pomislilo da je sav meuzvjezdani plin
ovako vru, ali danas znamo da su ta-
kve tople povrine vodika relativno ri-
jetke. Veina meuzvjezdanog plina je
zaista vrlo hladna s temperaturom od
100 apsolutne skale. (To je skala na
kojoj je toka taljenja leda na 273.)
Hladni plin vodika ne moe se otkri-
ti optiki. Ukoliko atomi postoje sami
za sebe, tj. ukoliko atomi nisu poveza-
ni u molekule - vodik moe emitirati
spektralnu liniju, a karakteristina je
valna duina linije blizu 21 centimetar,
tako da ona pada u podruje radio-va-
lova i zato se moe otkriti samo radio-
teleskopima. Zato optika astronomija
ne moe otkriti prisutnost neutralnih
vodikovih atoma u meuzvjezdanom
plinu, no to moe radio-astronomija.
Slika 10.7 pokazuje kartu raspodjele
vodika, kako je odreena radio-meto-
dom. Ovu su kartu izradili nizozemski
i australski radio-astronomi radei u
suradnji, jer su mjerenja na sjevernom
nebu obavili Nizozemci, a na junom
nebu Australci.
Radio-metoda ima nedostatak: ne
moe otkriti molekule vodika, nego
Slika 10.7
Karta prikazuje raspodjelu
i gustou neutralnog vodi-
ka u galaktici. Mjerenja na
sjevernom nebu izvrili su
nizozemski astronomi, a
mjerenja na junom nebu
australski astronomi. Na ovoj
stranici je nizozemski radio-
dalekozor kod Dwingelooa,
dok je na suprotnoj stranici
dalekozor Mills Cross, u bli-
zini Sydneyja u Australiji
samo neutralne vodikove atome koji
se nisu vezali. Zato je naa karta ne-
kompletna, jer ne obuhvaa raspodje-
lu molekularnog vodika. Tu vanost
ne moemo ocijeniti. Astronomi se vrlo
razilaze u svojim pogledima na to pita-
nje, neki vjeruju da su molekule glavni
sastav plina, dok drugi vjeruju da su
one sasvim nevane. Ako su molekule
zaista nevane, tada cjelokupna masa
meuzvjezdanog plina iznosi samo dva
ili tri posto od cjelokupne mase zvije-
zda. Ako se, u drugu ruku, pokae da
su vane, tada e cjelokupna masa
plina biti odgovarajue vea.
Magnetska polja i kozmike zrake
Teko je oekivati da magnetsko
polje ispunjava nau galaktiku. Prem-
da se njegova struktura jo nije odre-
dila, postoje neke stvari o kojima treba
neto rei. Magnetsko polje je najlake
zamisliti pomou magnetskih silnica.
Kada eljeznu pilovinu postavimo u
blizinu magneta, ona e se sama ra-
sporediti na nain kakav je pokazan
na slici 10.8. Smjer silnica u bilo kojoj
toki je jednostavno smjer magnetskog
polja. Sjetimo se iz 7. poglavlja, da se
prisutnost magnetskog polja pokazuje
efektom koji se oituje na naelektrizi-
rano tijelo koje se kree.
Silnice unutar meuzvjezdanog pli-
na izgleda da su poravnate uglavnom
Slika 10. 8
eljezne strugotine otkrivaju linije
sila u magnetskom polju u ipka-
stom magnetu.
Slika 10.9
Shematski prikaz magnetskog polja
galaktike. ini se da su silnice ugla-
vnom poredane paralelno s galakti-
kom ravninom. Druge vjerojatno
izlaze iz jezgre formirajui halo koji
okruuje cijelu razdiobu zvijezda.
Ovaj magnetski mjehur slui za za-
dravanje kozmikih zraka.
Pogled na unutranjost kru-
ne graevine CERN-ovog
28-milijardnog elektro-vol-
tnog izmjeninog napona
protonskog sinhrotrona.
Ovdje su protoni ubrzavani
do 99,9 posto brzine svje-
tlosti. Kozmike zrake se sa-
stoje od estica - uglavnom
protona - neto veih ener-
gija.
280
paralelno s ravninom galaktike, ali
ovo nije cijela pria. Silnice vjerojatno
izlaze iz jezgre galaktike u golemi halo,
koji potpuno okruuje zvijezde, kako
je pokazano shematski na slici 10.9.
Zato je cijela galaktika vjerojatno oba-
vljena ogromnim magnetskim mjehu-
rom; a ovaj magnetski mjehur slui da
zadri kozmike zrake.
Ovo su estice - uglavnom protoni
- sa snano velikim energijama. Neki
od njih imaju, tavie, vee energi-
je nego to ih podijelimo protonima
u laboratoriju, ak takvim snanim
strojevima koji nam stoje na raspola-
ganju na primjer u CERN-laboratoriju
u enevi. Jo ne postoji sasvim za-
dovoljavajua teorija o porijeklu ko-
zmikih zraka. Takve zrake, relativno
nie energije, stvara Sunce vjerojatno
za vrijeme bljeskova. Ali, zvijezde kao
Sunce ne mogu biti principijelni izvor
produkcije. Mnogi astronomi i fiziari
vjeruju da se glavna produkcija pojavi
u eksplozijama supernovih. Oni sma-
traju da se kozmike zrake stalno pro-
izvode u zvijezdama koje eksplodiraju,
a da umjesto slobodnog putovanja u
prostor izvan galaktike ostaju ulovlje-
ne u velikom magnetskom mjehuru.
Meutim, postoji sumnja da porijeklo
kozmikih zraka treba traiti u veem
broju pojava. Odluka o ovim raznim
shvaanjima ostaje za budunost.
ini se nevjerojatnim da je cjeloku-
pni meuzvjezdani plin ogranien na
disk galaktike, kao na slici 10.7. Prije
bi izgledalo, da on mora zahvatiti cijeli
mjehur prikazan na slici 10.9. Meu-
tim, postoji razlika. Plin slike 10.7 re-
lativno je gust, a njegova temperatura
niska, dok je plin unutar mjehura ili
haloa veoma vru i ima visoku tempe-
raturu - vjerojatno vie od milijun stu-
pnjeva - a njegova gustoa mora biti
relativno niska. Premda gustoa halo
plina mora sigurno biti mnogo manja
od gustoe plina diska, ne znai da
je cjelokupna masa halo plina manja
od cjelokupne mase plina diska, jer je
volumen haloa neuporedivo vei nego
volumen diska. Ne postoji ope slaga-
nje meu astronomima o masi halo
plina. Neki vjeruju da je on usporediv
s masom plina diska; drugi smatraju
da je on mnogo vei zbog golemog vo-
lumena.
Kozmike zrake visoke energije,
koje se kreu brzinama blizu brzini
svjetlosti, neredovito se sudaraju sa
halo plinom i pri takvim sudarima na-
staju elektroni i pozitroni visoke ener-
gije. Ako ove estice imaju elektrine
naboje, njih e otkloniti magnetsko
polje, pa e ga oni zaobii. Protoni ko-
zmikih zraka su takoer elektrine
estice, pa e se i one nai u zaobi-
lasku magnetskog polja. Kako protoni
imaju daleko vee mase od elektrona,
njihovi e otkloni biti mnogo slabi-
ji - njihovi su zaobilasci strmi. Kada
elektrina estica naini zaobilazak,
ona zrai energiju, a otriji zaobilasci
- veu energiju. Tako magnetsko po-
Slika 10.10
Veina astronoma vjeruje da
se galaktika formirala iz gi-
gantskog oblaka plina koji se
lagano okretao. Kad se ovaj
plin zgusnuo, brzina rotacije
se poveala u tom opsegu da
budue saimanje nije moglo
ii prema osi rotacije nego
samo paralelno sa smjerom
rotacije. Ovo bi protumailo
izgled slike 10.3.
281
lje uzrokuje da protoni i dakako laki
elektroni i pozitroni zrae, ali su elek-
troni i pozitroni mnogo efektivniji, jer
putuju po zbijenijim krivuljama.
Ovo se zraenje pojavljuje na valnim
duinama koje ne daje spektralne lini-
je; u stvari, cijelo podruje valnih dui-
na spada u podruje radio-valova. Zato
zraenje koje emitiraju elektroni u ha-
lou galaktike nuno moraju otkriti ra-
dio-astronomi, a ne optiki astronomi.
Zato naa galaktika nije samo emi-
ter svjetlosti, nego, takoer, i emiter
radio-valova. Preteni dio svjetlosti do-
lazi sa zvijezda, a ona je dobivena iz
energije koju stvaraju nuklearni pro-
cesi unutar njih. Radio-valovi dolaze
od vrlo brzih pozitrona i elektrona, koji
se kreu u najveem dijelu u magnet-
skom mjehuru to okruuje galaktiku.
(Postoje takoer elektroni koji se giba-
ju u meuzvjezdanom plinu u disku
galaktike, ali je radio-emisija iz ovih
komponenata znatno slabija od onih
u halou.) Elektroni, koji emitiraju, vje-
rojatno su nastali iz kozmikih zraka,
a oni su opet dobiveni iz zvijezda pri-
likom eksplozija supernove zvijezde,
na primjer. Cjelokupno radio-zrae-
nje galaktike je slabije oko sto tisua
puta nego optika emisija. Meutim,
ta vrijednost varira od jedne do druge
galaktike.
Formiranje galaktike
Velika veina astronoma vjeruje da
je galaktika formirana iz oblaka plina
vrlo velikih dimenzija, sigurno s pro-
mjerom od nekoliko stotina tisua
svjetlosnih godina. U poetku se oblak
polagano vrtio ali, kako se zgunjavao,
brzina se rotacije postepeno poveava-
la, uzrokujui postepeno spljotavanje
oblaka. Konano je vrtnja postala toli-
ka da vie nije bilo mogue sakupljanje
prema osi vrtnje. Tada je bilo mogue
samo zgunjavanje paralelno s osi ro-
tacije, kako je na slici 10.10. Krajnji
je rezultat bio diskasta struktura koju
smo vidjeli na slici 10.3.
Tokom ovog perioda zgunjavanja
samo se mali broj zvijezda formirao;
Slika 10.11
Poloaji zvijezda jata NGC 188 u Hertz-
sprung-Russellovu dijagramu, a slijedea
slika je fotografija tog jata. Slika 9.3 (str.
259) pokazuje vrste evolucionih putova,
koje zvijezde slijede na dijagramu, a vri-
jeme, potrebno da se prijee po datoj pu-
tanji, moe se izraunati. Takvo raunanje
za ovu putanju pokazuje da je NGC 188
staro oko 15 milijardi godina.
283
Preth.: kuglasto jato M 13 u zvijeu Her-
kula. Ovakva se jata nalaze uglavnom u
galaktikom halou i sadre zvijezde koje
su se formirale u ranijem stadiju konden-
zacionog procesa u galaktici. Ukupna
masa zvijezda u halou iznosi samo 10%
od mase zvijezda u disku. Crte nalijevo
dolje pokazuje opu raspodjelu kuglastih
jata u odnosu na galaktiku ravninu.
284
one sada okruuju glavnu strukturu
galaktike. Ove su zvijezde naene u
halou galaktike, a njihova je cjeloku-
pna masa oko 10% od masa diska zvi-
jezda. Katkada se zvijezde haloa nau
u jatima. To su globularna jata, od ko-
jih je jedan primjer pokazan na foto-
grafiji na suprotnoj stranici.
Ali je velika masa plina dosegla di-
skast oblik slike 10.3 prije zgunje-
nja u zvijezde. U ovom stadiju poelo
je brzo formiranje zvijezda. Meutim,
malo je ostalo plina koji se nije zgu-
snuo u zvijezde, formirajui tako me-
uzvjezdani plin diska. Slino je jedan
dio plina ostao u halou, za kojeg vjeru-
jemo da danas predstavlja halo.
Ova slika formiranja galaktike je
kvalitativna, ali nije sigurno da je
ispravna. Meutim, postavimo odree-
ni test. U 9. poglavlju smo vidjeli da
su svi elementi, osim vodika, nastali
u termonuklearnim reaktorima unu-
tar zvijezda. Zbog toga su se eljezo i
kalcij, koji se izrazito pokazuju spek-
trima nekih zvijezda, morali nastati pri
takvim reakcijama. Ako je naa slika o
formiranju galaktike pouzdana, oeki-
vat emo da je poetni oblak plina sa-
dravao malo tekih jezgri, jer su takve
zvijezde nastale u unutranjosti zvije-
zda, pa emo zato oekivati da u spek-
trima prvih zvijezda budu samo trago-
vi eljeza i kalcija. U kasnijem stadiju,
kad su se formirale ve mnoge zvijezde
i bilo je vremena da nastanu takvi ele-
menti, moemo oekivati da u zgusnu-
tijem plinu bude i tekih jezgri. To zna-
i da moemo oekivati kod zvijezda
koje su se formirale u kasnijem stadiju
prisutnost vee koncentracije eljeza i
kalcija. Na toj osnovi zvijezde haloa bi
sadravale manje koncentracije takvih
elemenata nego zvijezde diska.
Preth. fotografija Orionove maglice pokazu-
je golema tamna podruja koja se sastoje
od gustih oblaka plina i praine. Premda je
formiranje zvijezda u naoj galaktici poelo
prije 15 milijardi godina, u Orionovoj maglici
se gotovo sigurno jo odvija taj proces.
NGC 6611. Ovo je orijaki oblak pli-
na koji se iri, vjerojatno kao rezultat
zraenja novoformiranih zvijezda.
Tek kada oblak postane prostraniji,
bit e mogue vidjeti da li on sadri
novoformirane zvijezde.
285
Ovo oekivanje je potvrdilo pro-
matranje. Koncentracije izmjerene u
nekim halo zvijezdama iznose 1% od
koncentracije koja je naena na Sun-
cu. Osim potvrde gornje ope slike
formiranja galaktike, ovo promatranje
takoer daje snanu potvrdu o onome
to smo rekli u prethodnom poglavlju,
da je vodik osnovna baza iz koje su sa-
graeni svi drugi elementi.
Meutim, mora se dodati da, prem-
da se ovo promatranje slae s onim to
smo oekivali na osnovu nae slike for-
miranja galaktike, to jo ne dokazuje
da je ta slika ispravna. Jer, postoje i
drugi naini da objasne malu koncen-
traciju eljeza i kalcija u halou zvijezde.
Dalje o tome neemo raspravljati, jer bi
nas to dovelo na nesigurne pozicije.
Vraajui se na nau opu sliku,
moemo pitati o vremenu koje je tre-
balo da protekne da bi se sve ovo zbi-
lo - ili, kako je stara naa galaktika?
Tehnike promatranja i proraunava-
nja, opisane u prethodnom poglavlju,
omoguuju nam da to pitanje dri-
mo u vlasti. Za trenutak ponovo po-
gledajmo slike 9.3, 9.6 i 9.7. Vidimo
da iscrpljivanje vodika iz centralnih
podruja zvijezde uzrokuje kretanje
zvijezde iz glavnog niza udesno, dok
je nekoliko takvih evolucionalnih pu-
tova pokazano na slici 9.3. Raunom
se moe pokazati da se zvijezda kree
du putova ove vrste, a raunanjima
se takoer moe odrediti koliko dugo
traje evolucija. Za zvijezde na gornjem
dijelu glavnog niza vrijeme je mnogo
krae nego za zvijezde u donjem dije-
lu glavnog niza. Vremena evolucije su
najdua za zvijezde koje su relativno
najnie na glavnom nizu i slijede puta-
nje udesno i gore.
Na slici 9.6 i 9.7 vidjeli smo primjere
stvarnih jata zvijezda. Ako izraunamo
evolucioni put, prikazan na slici 9.7,
dobit emo starost jata M 67. Slinom
e se procedurom za sliku 9.6 odrediti
starost grupe zvijezda - Hijade. Rezul-
tati dvaju rauna se sigurno nee sla-
gati. Razlog je, naravno, da su se ova
dva jata formirala u raznim epohama.
M 67 je starije od grupe Hijade. Slijedi
da je potrebno odrediti niz grupa zvije-
zda, da bismo mogli odgovoriti na tra-
eno pitanje, jer e najstarija grupa dati
starost galaktike. Ako imamo sreu da
ukljuimo u raunanje grupu zvijezda
koja se formirala u najranijoj fazi povi-
jesti galaktike, dobit emo najbliu vri-
jednost starosti same galaktike.
Na slici 10.11 imamo poloaje na
Hertzsprung-Russellovu dijagramu
jato NGC 188, za koje se vjeruje da je
jedno od najstarijih u galaktici. Ra-
un pokazuje njegovu starost na oko
15 milijardi godina. Ovo je odgovor na
nae pitanje, jer ta vrijednost mora
biti blizu starosti galaktike.
Sunce i Sunev sustav su mnogo
mladi. Stijene Zemljine kore i meteo-
riti nam govore, da je starost Suneva
sustava oko 5 milijardi godina, to je
treina starosti same galaktike. Sunce
nije bilo meu prvim formiranim zvije-
zdama u galaktici, jer je ono relativno
mlada zvijezda.
Formiranje zvijezda
Budui da je u galaktici jo prisu-
tan plin u disku, postoji mogunost
da se formiraju nove zvijezde; a vrlo
jednostavan argument dokazuje da se
zvijezde jo formiraju.
U prethodnom poglavlju, naa ra-
sprava o slici 9.3 uinila je jasnim da
zvijezde na gornjem dijelu glavnog niza
prolaze svoju evoluciju u relativno kra-
tkom vremenu. Najsjajnije poznate zvi-
jezde trebaju samo oko milijun godina
da kompletiraju svoje evolucije. Kako
moemo promatrati takve zvijezde - ne
veliki broj - slijedi da su se one formi-
rale unutar posljednjih milijun godina.
287
Maglica Lagun u zvijeu Strijelca, foto-
grafirana 5,08-metarskim dalekozorom
Hale. Ovo je emisiona maglica. U takvoj
maglici gustoa vodika je mnogo puta
vea nego u meuzvjezdanom plinu.
Prethodna slika:
Oito bi bilo nerealistino pretpostaviti
da je formiranje zvijezda, koje je zapo-
elo prije 15 milijardi godina i koje sa-
svim jasno ide sve do posljednjih mili-
j un godina, iznenada prestalo, recimo,
prije sto tisua godina. Zato, premda
stvarno ne vidimo formiranje novih zvi-
jezda u sadanjem trenutku, sasvim je
oito da se takav proces formiranja go-
tovo sigurno jo odvija.
Razlog zato ne vidimo doslovno
formiranje novih zvijezda nije teko
razumjeti. Nove zvijezde se raaju u
gustim oblacima plina i praine kao
to je Orionova maglica. Zbog velike
koliine praine ne moemo vidjeti
unutranjost ovih oblaka gdje se for-
mira zvijezda. Moramo ekati sve dok
se zvijezda stvarno ne pojavi. Jednom,
kad vrlo sjajna zvijezda pone zrai-
ti, ona brzo ugrijava okolni plin, a to
uzrokuje da se oblak iri. Zato oblak
postaje jo rjei, to nam omoguava
da vidimo kroz njega, pa je u takvom
stadiju zaista nedavno promatrano ra-
anje zvijezda. Ovakva je situacija u
Orionovoj maglici.
Nuno stanje za formiranje zvijezda
je postojanje gustih oblaka plina i pra-
ine, pa emo prirodno razmotriti lo-
kaciju i porijeklo takvih oblaka. Sada
je plin u halou galaktike prerijedak
i pretopao da se dopusti formiranje
oblaka poput onih u Orionovoj magli-
ci. Zato izgleda da se zvijezde u halou
slabo ili nikako formiraju. Zvijezde se
ne formiraju ni u jezgri galaktike, jer
tamo nema plina i praine. Najgui
plin se pojavljuje u vanjskim podru-
jima galaktike, drugim rijeima, u
takvom podruju u kakvom se nalazi
Sunce.
Oblaci su vjerojatno formirani iz
procesa hlaenja. Ako ne bi bilo hla-
enja, imala bi zvijezda koja nastaje
temperaturu plina od oko 10 000.
Zbog toga su astronomi vjerovali da
meuzvjezdani plin ima takvu tempe-
raturu. Oni su previdjeli jednu stvar:
snagu hlaenja praine i molekula u
plinu. estice praine u meuzvjezda-
nom prostoru vjerojatno igraju vanu
ulogu u povezivanju atoma u moleku-
le. Dogodi se da pojedini atomi udare
i zabiju se u povrine estica praine.
Ovo ih dovodi do kontakata to im
omoguuje spajanje u molekule. Za-
tim, molekule ispare s povrina esti-
ca praine.
Ova praina, koja vjerojatno igra
tako vitalnu ulogu u formiranju mole-
kula, u hlaenju plina a i u postanku
zvijezda, nije jednoliko rasprostranje-
na u meuzvjezdanom plinu. Gotovo
svaka fotografija Mlijenog Puta poka-
zuje izrazito tamna podruja. Ipak, to
jo ne znai da tamo nema zvijezda;
one su, jednostavno reeno, smjetene
gdje se estice praine nalaze izmeu
Zemlje i zvijezda. injenica da su ta-
kva mjesta nepravilno razbacana oko
galaktike, pokazuje sasvim jasno da
praina nije jednoliko rasprostranje-
na. Zbog ovog efekta hlaenja praina
nije jednolika. Neka se lokalna podru-
ja bre hlade od drugih.
Gdje je praina najgua, hlaenje
plina je najbre. Tlak unutar hladnog
podruja opada i postaje manji nego
tlak u okolnim podrujima. Okolna
podruja tiskaju plin hladnijim podru-
jima prema unutra, pa nastaje formi-
ranje gustog oblaka. Na takav nain
se formiraju vee gustoe unutar kojih
moe poeti formiranje zvijezda.
ini se vrlo vjerojatnim da
se Sunce neprekidno zgu-
njavalo iz rotirajueg obla-
ka plina, okreui se bre
bre, a zbog toga je na
njegovu ekvatoru izboina
postajala sve vea i vea.
Kad se zgusnulo na veli-
inu planeta Merkura, nje-
gov je ekvatorski promjer
iznosio dva puta vie nego
polarni promjer. Raunanja
pokazuju da e tada plin
formirati u ekvatorskom po-
druju disk koji e se gibati
oko Sunca.
288
Oekivali bismo da zvijezde dobiju
dva vana svojstva od svog roditelja -
oblaka plina: magnetsko polje i veliku
brzinu rotacije. Razmotrimo najprije
magnetsko polje. Vidjeli smo da ma-
gnetsko polje postoji unutar meuzvje-
zdanog plina. Ako se poveava gustoa
plina, silnice ovog polja se zgunjava-
ju; a, jer raste gustoa do goleme vrije-
dnosti kada se zvijezda formira, raste
i magnetski intenzitet do odgovarajue
veliine. Zato, ako je magnetsko polje
u meuzvjezdanom plinu prvotno sla-
bo, polje proizvedeno unutar zvijezde
moe biti vrlo snano. Smatra se da
su zvijezde formirale svoja magnetska
polja na ovaj nain. Ona su nastala je-
dnostavnim zgunjavanjem prvobitnih
silnica koje su ispunjavale meuzvje-
zdani plin iz kojeg su se formirale zvije-
zde. Vrlo je vjerojatno da je magnetsko
polje Sunca nastalo na taj nain. Ra-
nije smo vidjeli da Sunevo magnetsko
polje igra znaajnu ulogu u mnogim
pojavama koje promatramo na povr-
ini Sunca. Ona mogu dugovati svoje
porijeklo stanjima unutar prvobitnog
plina iz kojeg se Sunce zgusnulo.
Sada razmotrimo drugu naslijee-
nu karakteristiku, koju oekujemo da
zvijezde posjeduju, tj. brzu rotaciju.
Svi meuzvjezdani oblaci koje proma-
tramo imaju neko vrtlono kretanje, a
to znai da e svaki dio takvog oblaka,
koji se stisne u zvijezdu, imati takoer
rotaciju. Pri zapoinjanju kondenza-
cionog procesa rotacija je mala i re-
lativno nevana, ali se porastom kon-
denzacionog procesa poveava i brzina
rotacije, a raun pokazuje brzine od
mnogo stotina kilometara u sekundi
da se dosegne vrijeme formiranja zvi-
jezde.
Sada su se pojavila dva pitanja. Da
li sve zvijezde imaju magnetska polja
i da li sve one imaju velike brzine ro-
tacije? Odgovor je na prvo pitanje da
mnoge zvijezde zaista pokazuju vrlo
snana magnetska polja. Babcock je
pronaao metodu otkrivanja magnet-
skih polja zvijezda, ali ona vrijedi samo
pri posebnim okolnostima. Na primjer,
ako bismo promatrali Sunce iz velike
udaljenosti i primijenili Babcockovu
metodu, ne bismo otkrili prisutnost
magnetskog polja. Zato na nae pita-
nje moemo odgovoriti dvojako: poziti-
vno, da mnoge zvijezde imaju sasvim
sigurno snana magnetska polja i, ne-
gativno, da za druge nema dokaza o
prisutnosti magnetskog polja.
Mjerenje rotacije zvijezde mnogo
je lake nego mjerenje jakosti njenog
magnetskog polja. Ako zvijezda rotira,
neki e se dijelovi njene povrine giba-
ti prema nama, a drugi e nam se dije-
lovi udaljavati. Ovo kretanje uzrokuje
neznatno pomicanje spektralnih linija,
koje dolaze iz raznih dijelova povrine
zvijezde. Valne duine linija iz ovih di-
jelova koji se gibaju prema nama neto
su smanjene, dok valne duine linija iz
onih podruja koji se udaljuju od nas
neto su poveane. Ovo uzrokuje pro-
irenje spektralnih linija. Na nesreu,
postoje drugi sluajevi, koji takoer
mogu proizvesti proirenje spektralnih
linija ali, ako o ovim drugima vodimo
Slika 10.12
Samo izbacivanje diska plina nee pro-
tumaiti zato Sunce rotira sporije nego
to bi oekivali iz njegove teorije formi-
ranja. Tumaenje je mogue s magnet-
skim silnicama, koje se ponaaju kao
elastine ice opremljene zaokretnim
momentom veui Sunce i disk (kasnije
formiran od diska izmeu Sunca i pla-
289
rauna, mogue je da odredimo stu-
panj rotacije zvijezde.
Zvijezde koje lee visoko na gla-
vnom nizu, rotiraju brzo, a to se sla-
e s naim oekivanjima; ali zvijezde
na donjem dijelu glavnog niza rotiraju
vrlo polagano, kao nae Sunce. Ovdje
imamo neslaganje s onim to smo na
prvi pogled oekivali. Kako da objasni-
mo ovu kontradikciju? Odgovor navo-
di na direktno razmatranje cijelog pro-
blema planetne formacije.
Porijeklo planeta
Iznenaujua je stvar da bi se, kada
bismo sve planete pokupili i smjestili
u unutranjost Sunca, uprkos bezna-
ajnosti njihove cjelokupne mase u
poreenju sa Sunevom masom, brzi-
na rotacije Sunca znatno poveala. U
stvari, ona bi se poveala gotovo sto-
struko. Ovo nastaje zbog velike uda-
ljenosti planeta od Sunca.
Daljnja razmatranja ukazuju da e
se, ako se sav prvobitni planetarni ma-
terijal postavi unutar Sunca, njegova
brzina rotacije jo vie poveati. Ovo
emo najbolje razumjeti ako ukratko
razmotrimo kemijski sastav planeta.
Veliki vanjski planeti Uran i Neptun sa-
dre vrlo malo vodika i helija u odnosu
na najvee unutarnje planete, Jupite-
ra i Saturna, koji imaju velike koncen-
tracije vodika i helija. Sastavi Jupitera
i Saturna su slini Suncu, to ukazuje
da je porijeklo planetarnog materijala
sa Sunca. U ovom sluaju vodik i helij
su morali u nekom stadiju pobjei iz
periferije Suneva sustava, jer se ne bi
moglo objasniti zalo ih nema na Ura-
nu i Neptunu.
Kako je dolo do tog bjeanja? Vo-
dik i helij su najlaki plinovi, pa je
utjecaj Suneva gravitacionog polja na
granici sustava slab. Zato su ovi pli-
novi jednostavno pobjegli u prostor.
Ako masu ovih "izgubljenih" plinova,
zajedno s masama planeta, moemo
postaviti unutar Sunca, njegova e se
brzina rotacije poveati gotovo tisuu
puta. A to je upravo ono to nai rau-
ni o formiranju zvijezda trae.
Zato je vrlo vjerojatno da su naa
oekivanja u vezi s rotacijom zvijezda
u principu ispravna, ali da je rotacija
Sunca i drugih zvijezda mala na gla-
vnom nizu, da bi bila prenesena na
vanjski sustav planeta.
Zbog toga nastavimo nae razma-
tranje o formiranju zvijezda. Kad je tek
formirano Sunce nastavilo svoju kon-
denzaciju, nastavilo se i ubrzavanje
rotacije, to je uzrokovalo formiranje
sve vee i vee izboine na ekvatoru.
S vremenom se stislo na polumjer pla-
neta Merkura, najunutarnjijeg plane-
ta Suneva sustava, pa je njegov ekva-
torski promjer postao gotovo dva puta
vei od polarnog promjera. Kompli-
cirani rauni pokazuju da bi u ovom
stadiju plin napustio brzo-vrtea ekva-
torijalna podruja i formirao disk koji
se kree oko Sunca i lei izvan njega.
A pouzdanost ovih rauna potvruju
promatranja. Izvjesne zvijezde, koje
lee visoko na glavnom nizu i zaista
imaju brze rotacije, izgleda da imaju
upravo takav disk plina, koji lei izvan
glavnog tijela zvijezde i kree se oko
nje po krunoj stazi. Jedan je primjer
Pleona, lan Vlaia ili Plejada.
Prije vie od sto godina Laplace je
postavio teoriju o postanku planeta,
koja je imala slinost s ovim razmatra-
njima. Smatrao je da zvijezda koja na-
staje moe formirati prstenove upravo
na takav nain, a da se planeti mogu
zatim formirati iz materijala diska. Ali
ovu teoriju nisu prihvatili astronomi,
posebno poetkom ovog stoljea, iz je-
dnog vanog razloga. Samo se tvrdi da
zvijezda izbacuje disk plina, ali nema
objanjenja zato dolazi do smanjenja
brzine rotacije. Pleona ima zaista veli-
ku brzinu, pa nastali disk sigurno ne
sadri cijelu priu.
Da bismo objasnili opadanje rota-
cije, moramo pokazati da postoji neka
veza izmeu zvijezde i diska - veza
290
koja prenosi vrtnju zvijezde na disk.
To ne bi samo objasnilo opadanje, to
bi takoer objasnilo zato se sam disk
udaljuje i kako se planeti, koji su for-
mirani iz njega, mogu nalaziti u tako
velikim udaljenostima od zvijezde ro-
ditelja. Kamen spoticaja oko prihvaa-
nja Laplaceove teorije bio je u tome da
astronomi sve do nedavno nisu mogli
pokazati prirodu takve veze. Kako je,
na primjer, Sunce moglo biti poveza-
no s vanjskim diskom plina? Kakav
bi utjecaj bio izmeu Sunca i diska,
budui da se prostor izmeu njih po-
veava?
Za odgovor se moramo vratiti ja-
kom magnetskom polju, koje je bilo
prisutno pri kondenzaciji Sunca. Kad
se disk plina odvoji od Sunca, vjero-
jatno je, da magnetske silnice nasta-
vljaju povezivanje materijala diska s
materijalom Sunca, usprkos povea-
vanju udaljenosti izmeu njih. Jo
iz Faradayjova vremena znamo da se
magnetske silnice ponaaju na razne
naine, poput napetih elastinih ica.
Takve ice povezuju Sunce s vanjskim
diskom i mogu odigrati ulogu otpre-
maa okretanja. Situacija je pokaza-
na u ravnini na slici 10.12. Magnet-
ske silnice izlaze iz Suneva ekvatora,
prelaze prostor izmeu Sunca i diska,
pa ulaze u materijal diska. Tako dugo
dok Sunce rotira bre od diska, silnice
e biti zapletene, kao to se vidi na sli-
ci. Sjeajui se da se one ponaaju kao
napete elastine ice, lako je pokazati
da one tee ne samo da oslabe rotaci-
ju Sunca, nego, takoer, sile materijal
diska da se udaljuje od Sunca.
Do sada imamo objanjenje kako
Sunce moe razviti vanjski disk plina i
kako taj disk moe smanjivati rotaciju
Sunca; ali jo nismo razmatrali pitanje
formiranja planeta iz materijala diska.
Kakav je prvi korak? Sigurno je da
nije bilo jednostavno sakupljanje pli-
novitog materijala, jer bi snani gravi-
tacioni uinak samog Sunca sprijeio
bilo kakav proces sakupljanja unutar
diska. Ali, ono to gravitaciono polje
Sunca ne moe sprijeiti, jest formi-
ranje malih tijela, a moda i tekuih,
estica unutar plina.
U 8. poglavlju smo vidjeli da Sunce
ne sadri samo atome vodika i helija,
nego takoer - vrlo mnogo manjim po-
stocima - atome kisika neona, ugljika,
duika, magnezija, silicija i obinih
metala u vrlo malim koliinama kosi-
tra, barija, ive, olova i urana. Tako se
mogu stvoriti iz diska Suneva mate-
rijala estice ovih elemenata ili kombi-
nacija ovih elemenata. Takve se esti-
ce formiraju kao kapljice u oblacima
zemaljske atmosfere. Premda Sunev
gravitacioni utjecaj ne spreava kon-
denzaciju ovakvog tipa, njegovo zra-
enje ima vaan uinak. Na primjer,
nee se formirati ni vodene kapljice ni
kapi amonijaka ako je plin prevru;
zato, samo ako se plin u disku kree
stalno sve dalje od Sunca i hladi sve
vie, doi e do stadija kad e se voda
i amonijak poeti kondenzirati. Usta-
novljeno je, da takva udaljenost odgo-
vara udaljenostima planeta Jupitera i
Saturna za amonijak, ali ne i za vodu.
Plutona moemo smatrati odbjeglim sa-
telitom Neptuna, a ne planetom. Crte
pokazuje kako sadanji satelit, Triton,
moe na nekom dijelu staze oko Neptu-
na naii na Plutona. Takav jedan susret
e toliko ubrzati Plutona da mu omo-
guuje bijeg. To bi takoer dovelo do
promjene smjera kretanja Tritona.
291
Prema tome, planetarni plinovi se kre-
u sve dotle dok dosegnu blizinu ovih
staza, da bi moglo doi do kondenzaci-
je amonijaka.
Ali bi se estice stijena i metala lako
kondenzirale pri viim temperaturama
i zbog toga blie Suncu. U stvari, one
se ve mogu kondenzirati na udalje-
nostima unutarnjih planeta - na uda-
ljenostima Merkura, Venere, Zemlje i
Marsa. Jedan udarac objanjava tri
znaajne karakteristike unutarnjih
planeta: prvo, njihov neobian sastav
- injenica je da oni sadre vrlo visoku
koncentraciju takvih elemenata kao
to je magnezij, silicij i eljezo, elemen-
te koji su bili relativno rijetki u prvo-
bitnom planetarnom materijalu, izno-
sei u masi oko 1/10%, tono koliko
smo danas nali u Suncu; drugo, nji-
hove male mase; i tree, injenica da
oni lee blizu Suncu. Vidimo da su ove
tri karakteristike meusobno tijesno
povezane. Prve dvije su direktno kom-
plementarne jedna drugoj: unutarnji
planeti su male mase jednostavno zato
jer su oni sastavljeni od elemenata koji
su bili prisutni u maloj koncentraciji
u prvobitnom planetarnom materija-
lu. Ovi elementi imaju svojstvo da su
se njihovi kruti oblici kondenzirali kao
estice iz plina relativno visoke tempe-
rature: ovo objanjava zato se stijene
i eljezo planeta nalaze relativno blizu
Suncu.
Sada moemo lako predoiti niz
dogaaja. Ako je djelovala sila koja je
polagano smanjivala rotaciju Sunca,
planetarni plinovi su se kretali brzo
od Sunca. Ako su se oni kretali kroz
podruja, sada zauzeta od unutarnjih
planeta, male estice stijena i metala
su se kondenzirale iz plina i zaostale,
dok je glavni dio plinova nastavio da
se udaljuje od Sunca. estice stijenja
i metala, koje su zaostale, poele su
se postepeno nagomilavati. Konano,
nastao je vei broj tijela znatne veli-
ine - usporedive s Mjesecom. U ko-
nanoj fazi su se ova tijela spojila u
aicu unutarnjih planeta koje danas
poznajemo. Na graninom podruju
kondenzacije stijena i metala - a koje
je iz staze Marsa - bilo je premalo e-
stica da se formira planet znatne veli-
ine, pa e upravo zbog toga tamo doi
do djelomine kondenzacije. Ovo je
podruje ispunjeno mnotvom malih
tijela, tj. asteroida ili planetoida.
S vremenom su se unutarnji pla-
neti sakupili u tijela sa znatnim gra-
vitacionim poljima, a glavna se masa
planetskih plinova pruila do podru-
ja velikih planeta, Jupitera i Saturna.
Gravitaciona polja unutarnjih planeta
nisu mogla da zahvate mnogo plina, jer
ga je bilo malo na raspolaganju. Mali
iznos, koji je jo bio na raspolaganju,
nalazimo danas, na primjer, u duiku
Zemljine atmosfere, u vodi oceana i u
ugljikovu dioksidu.
Razmotrimo sada velike planete.
Ve smo vidjeli da je kondenzacija
amonijaka u podruju sadanjih sta-
292
Merkur, najunutarnjiji i najmanji
planet moe se vidjeti na disku
Sunca. Fotografija tumai kako
je bilo lako da prvi promatrai
zamijene Suneve pjege s pro-
lazom Merkura preko Suneva
diska.
Ova reprodukcija jednog od najbo-
ljih novijih crtea Marsa, koju je izra-
dio dr de Vaucouleur s Harvardske
zvjezdarnice, pokazuje vidljive kara-
kteristike planeta; ini se da je oluja
ute praine prohujala preko njego-
ve povrine.
Venera - gotovo blizanka Zemlji u
masi, promjeru i sastavu - u fazi
srpa. Dok je ona neprekidno obavl-
jena platem neprozirne atmosfere,
astronomi jo ne mogu rei je li nje-
na povrina slina Zemljinoj.
293
za Jupitera i Saturna ostvarena. Kru-
te estice amonijaka formirale su tijela
sa znatnim gravitacionim poljima, pa
su ova primitivna tijela lako privukla
vee koliine plina, jer je ovdje situ-
acija bila sasvim razliita od one kod
unutarnjih planeta. Plin diska nije bio
sav gurnut iza staza Jupitera i Satur-
na, tako da ga je mnogo ostalo i bilo
zahvaeno gravitacionim utjecajem
prvobitnih planeta. To su bile velike
koliine vodika i helija, koje su tako
formirale tijela s velikim masama, Ju-
piter i Saturn, ako ih usporedimo s
onim unutarnjih planeta.
Formiranje Urana i Neptuna razli-
kuje se od formiranja Jupitera i Satur-
na u jednom bitnom pogledu. Dok su
prve prvobitne kondenzacije postale
dovoljno velike da su gravitacionim si-
lama privlaile plin, veina mase pli-
na je nestala u svemirski prostor; jer,
kada se disk plinova udaljio od Sun-
ca, vodik i helij nisu vie bili pod utje-
cajem gravitacione sile Sunca. Zato
su samo plinovi, kao metan i ugljini
monoksid, ostali iz podruja Urana i
Neptuna. Ove su plinove zaista poku-
pile njihove prvobitne jezgre, a bilo ih
je dovoljno da Uranu i Neptunu dadu
mnogo vee mase nego to su mase
unutarnjih planeta, ali ne onolike ko-
like imaju Jupiter i Saturn.
Postoji jo neto da se spomene.
Jo jedan planet, Pluton, nalazi se iza
staze Neptuna. Ima malu masu i nije
slian Uranu i Neptunu. Ali, kako je
iznio Lyttleton, Pluton je moda odbje-
gli satelit Neptuna, pa ga uope ne
moramo smatrati planetom. Satelite
emo razmatrati, ali emo najprije ne-
to rei o fizikalnim karakteristikama
planeta, poevi od najunutarnjijeg,
Merkura.
Merkur
Kod Merkura se zapaaju faze nalik
fazama Mjeseca, jer se Merkur nala-
zi unutar staze Zemlje i sjaji od refle-
ktirane Suneve svjetlosti. Merkur se
nalazi gotovo u ravnini ekliptike, tako
da se pojavljuje prije ili poslije Sunca,
to ovisi o njegovu poloaju na stazi.
Kada je Merkur ispred Sunca, vidimo
ga na istonom nebu prije zore; kad
je iza Sunca, vidimo ga na zapadnom
nebu, neto poslije zalaska Sunca. U
antiko doba nisu uoili da se radi o
istom planetu. Dali su mu ime Hermes
ili Merkur za veernju pojavu, Apolon
za jutarnju pojavu.
Pod najpovoljnijim okolnostima
Merkur je lako vidljiv objekt sa sjajem,
koji je usporediv sa sjajem zvijezde Si-
rijus. Kada se takve povoljne prilike po-
jave, treba da se iskoriste, jer Merkur
mijenja svoj poloaj vrlo brzo. Gledaju-
i sa Zemlje, on izvri jedno kompletno
kretanje - od poloaja ispred Sunca do
ponovnog poloaja ispred Sunca - za
samo 116 dana. Njegov stvarni period
kretanja oko Sunca je 88 dana, i, ako
iskljuimo Plutona, njegova je staza
najizduenija elipsa.
Njegov promjer je okruglo 4800
kilometara ili 40%, vei od promjera
Mjeseca, a njegova masa etiri ili pet
puta vea od mase Mjeseca. Uzgred,
unutarnja gustoa Merkura je, izgle-
da, vea nego gustoa ostala tri unu-
tarnja planeta. Ova velika gustoa do-
lazi otuda, to je u sastavu Merkura
vea proporcija metala nego kod Ve-
nere, Zemlje ili Marsa. Venera i Zemlja
izgleda da sadre istu proporciju sti-
jenja i metala; Merkur sadri vie me-
tala, a manje stijenja, dok Mars sadri
vie stijenja, a manje metala.
"Karta" Marsa koju je izradio Percival
Lowefi 1901. godine. Loweli je mislio da
su ispresijecane kanale na Marsu izradi-
la inteligentna bia. (Na originalnoj karti
mnogi od ovih "kanala", izvueni kao
savrene geometrijske linije, oznaen
su imenima.) Tada je malo ljudi, a sada
jo manje, dolazilo do takvog zakljuka
iz oskudnih promatrakih podataka koji
su bili na raspolaganju.
294
Na sljedeoj, dole:
Merkur ima malo atmosferskih pli-
nova, pa je atmosfera rijetka, to nam
omoguava da dobro vidimo njegovu
povrinu koja je, izgleda, nalik povri-
ni Mjeseca; a, jer moemo vidjeti nje-
govu povrinu, moemo lako odrediti
rotaciju. Tokom posljednjeg stoljea
Schiaparelli je pokazao da je Merkurov
period rotacije isti kao period njegova
kretanja oko Sunca, tako da je polovi-
na planeta neprekidno osvijetljena, a
druga neprekidno u mraku. Zato Mer-
kur ima najtoplije i najhladnije mjesto
u cijelom planetarnom sustavu.
Venera
Venera se, takoer, nalazi blie
Suncu nego Zemlja i, poput Merku-
ra, ona takoer pokazuje faze, koje
su nalik fazama Mjeseca. Ona se ta-
koer vidi prije izlaza i poslije zalaza
Sunca. To znai da je katkad vidimo
na veernjem nebu poslije zalaza Sun-
ca a katkada na jutarnjem nebu prije
zore. Za nju su Grci imali dva imena
- Hesper, kada se pojavljivala na ve-
ernjem nebu, i Fosforos, kada se po-
javljujivala u zoru.
Venera je gotovo bliznakinja Ze-
mlje. Ona je samo neznatno manja
u masi i promjeru, ima gotovo istu
unutarnju gustou, a vjerojatno i isti
sastav. Postavlja se zbog toga pitanje
da li je njena povrina slina povrini
Zemlje. Na nesreu, ovo se pitanje ne
moe rijeiti direktnim promatranjem,
jer je Venera neprekidno pokrivena bi-
jelim oblacima. A ovi oblaci ne samo
da zaklanjaju pogled; oni, takoer,
onemoguuju da saznamo je li Venera
djelomino pokrivena oceanima.
Poznato je da atmosfera Venere sa-
dri velike koliine ugljinog dioksida,
a nedavno je, kao rezultat promatra-
nja balonima u Sjedinjenim Ameri-
kim Dravama, u njoj otkrivena ne-
znatna koliina vode. To se otkrie
moe interpretirati na dva razliita
naina, koja ovise o tome, za koju se
temperaturu oblaka Venere odluimo.
Ako je njihova temperatura vrlo viso-
ka, tada nas injenica, da je otkriven
neznatni dio vode, sili da zakljuimo
da bi na Veneri zaista moglo biti vrlo
malo vode. Meutim, ako su oblaci
vrlo hladni, ne moemo oekivati da
naemo mnogo vode u oblacima, ali
je mnogo lei ispod njih. (Oito je da
moemo promatrati sadraj atmosfere
koja lei iznad oblaka, a ne one ispod
njih; i, ako su oblaci i podruje iznad
njih vrlo hladni, tada e sva voda biti
smrznuta.)
Ova druga interpretacija nailazi na
ozbiljnu potekou. Ukoliko je tempe-
ratura -75, postojat e vie vodene
pare nego to je naeno. Kako oblaci
mogu odrati tako nisku temperaturu,
kada su oni neprekidno podvrgnuti in-
296
tenzivnom grijanju sa Sunca? U stva-
ri, oni bi to mogli i odrati kad bi imali
svojstva da odbijaju i proputaju Sun-
evu svjetlost, a ne da je apsorbiraju.
U tom sluaju bi se dio upadnog svjetla
reflektirao natrag u prostor, a ostatak
bi proao kroz oblake u nia podru-
ja; zapravo, ne bi dolo do apsorpcije,
koja bi ugrijala oblake. Ako se ovako
dogaa, problem prirode oblaka moe
se rijeiti vrlo jednostavno. Oblaci bi
bili magla, sastavljena od finih krutih
estica ugljinog dioksida, a ispod njih
bi se nalazili oblaci vodene pare. Na taj
nain bi Venera mogla imati oceane
poput onih na Zemlji. Odluku izme-
u ove dvije pretpostavke dat e skora
budunost.
Zemlja
Fotografije Zemlje su nainjene tek
nedavno pomou raketa i iz umjetnih
satelita. One nam daju najbolji prikaz
Zemlje kao planeta.
Preth.: ova slika iz oko 1700. godine od
Donata Cretija prikazuje astronome kako
promatraju Jupiter. U gornjem dijelu slike
nacrtan je Jupiter kako se vidio njihovim
dalekozorom, sa crvenom pjegom i jasno
vidljivim satelitima. Nie je dananji crte
Jupitera u boji, tog najmasivnijeg planeta
u Sunevu sustavu.
Ovaj crte Saturna prikazuje velianstveni
sistem prstenova koji mu daju najupadljivi-
ju vizuelnu karakteristiku. Premda impresi-
vni, oni su sasvim nebitni. Ako sve estice,
iz kojih su oni napravljeni, metnemo u je-
dno tijelo, ono bi bilo samo siuni satelit
Saturna.
Mars
Marsova je staza izvan Zemljine, pa
zato kod njega nikada neemo vidjeti
faze kao kod Merkura i Venere. Kada
je najblii, nalazi se u opoziciji Suncu,
za razliku od Venere koja se, kad je
najblia Zemlji, nalazi u istom smje-
ru sa Suncem. Zato se Mars nalazi na
nonom nebu kada je nama najblii.
To je povoljna okolnost za astronoma,
a ona postaje jo bolja ako se zna da je
Marsova atmosfera vrlo rijetka. Mora-
mo se podsjetiti da je pogled na Mars
kroz bolji teleskop pod najpovoljnijim
okolnostima jo slabiji nego pogled na
Mjesec prostim okom.
Promatranje raznih povrinskih
predjela pokazuje da je trajanje Mar-
sove rotacije 24 sata 37 minuta i 23
sekunde. Zato, dok Mars treba gotovo
dvije zemaljske godine da se jedanput
okrene oko Sunca, Marsov dan je go-
tovo jednak duini zemaljskog dana,
a Marsova os rotacije je nagnuta pre-
ma ekliptici za gotovo isti kut prema
297
ekliptici kao os Zemlje. Ove slino-
sti postavljaju pitanje, postoji li ivot
na Marsu. Iz onoga to znamo o ke-
mijskom sastavu atmosfere Marsa,
ne bismo mogli zamisliti takvu mo-
gunost. Atmosfera Marsa vjerojatno
sadri male koliine vode i ugljinog
dioksida, a moda neto vee koliine
duika. Ne moemo rei ni da Marso-
ve temperature iskljuuju mogunost
ivota. Bijela polarna kapa se razvija
tokom zime na svakoj hemisferi, ali se
one tope tako brzo kada doe ljeto, da
ne mogu biti duboke. Vjerojatno je to
tanki sloj inja.
Mogue je da ivot postoji na Mar-
su, ali je on ogranien na niske forme
bilja. Openito govorei, temperature
su preniske, a cijela fizikalna i kemij-
ska okolina oskudna i primitivna za
bilo kakvu bujniju floru i faunu.
Prije nekih pedeset godina bilo je
dosta suprotnih miljenja ima li na
Marsu ili nema nekih viih formi i-
vota. Percival Lowell, na jednoj stra-
ni, podravao je shvaanje da je Mars
ispresijecan mreom linija ili kanala,
koje su izgradila inteligentna bia na
Marsu. Na drugoj je strani bio E. E.
Barnard, s ijim se stajalitem da-
nas veina astronoma slae. Barnard
je rekao da mu Mars ostavlja utisak
"kugle, ija je cijela povrina obojena
njenom bojom na kojoj su tamni de-
talji obojeni sivom bojom pomou gru-
be etke, koja je proizvela mrvasti ili
prugasti i snopasti efekt u tamnijim
podrujima". Smatrao je da nije pame-
tno izvui pouzdane zakljuke iz tako
krte vizuelne predodbe, i dodao da
"nitko ne moe tono odrediti udnu
sloenost detalja, koji su bili vieni u
trenutku najvee stabilnosti".
Ovo posljednje odnosilo se na efekt
treperenja u naoj atmosferi, koji ne
dozvoljava da promatramo fine deta-
lje na Marsovoj povrini s velikom to-
nosti. Ovaj bi se efekt mogao otklo-
niti programom, koji je izradio Martin
Schwarzschild u SAD. Pokuat e se
Gotovo sve tisue milijuna zvijezda male
mase u Mlijenom Putu imaju sporu rota-
ciju. To je pokazatelj da gotovo sve imaju
formirane svoje vlastite planetarne siste-
me. Kako uvjeti koji omoguuju ivot na
Zemlji nisu tako specijalni kako se nekad
vjerovalo, postoji velika vjerojatnost da i-
vot nije monopol naeg malog planeta.
298
pomou balona podii vei teleskop na
velike visine i otuda izvriti promatra-
nja Marsa ime bi se uklonili efekti ze-
maljske atmosfere.
Jupiter
Ve i u malom teleskopu Jupiter vi-
dimo kao nebesko tijelo. Njegova povr-
ina pokazuje razliite detalje i vrlo je
bogata bojom, s dominantnom crvenom
i smeom, a ima i nijansi zelene. Detalji
se neprekidno izmjenjuju kako planet
rotira oko osi. Sve su te karakteristi-
ke u slojevima, manje-vie paralelnim
s ekvatorom. Sami se slojevi mijenjaju
godinama, varirajui u irinama i broje-
vima; obino ima etiri takva sloja.
Osim ovih promjenljivih karakte-
ristika, Jupiter takoer ima na svojoj
povrini i drugih znaajki. Najpoznati-
ja od njih je crvena pjega. Ova je poja-
va vjerojatno povezana s unutarnjom
strukturom samog planeta - moda s
konfiguracijom magnetskog polja -j er
se ini da Jupiter ima snano magnet-
sko polje.
Glavni sastav Jupiterove atmosfe-
re je vodik i helij, metan i amonijak.
Raun pokazuje da je ova atmosfera
dosta plitka. Pri prodiranju u Jupiter
brzo bi se sukobili s krutim ili tekuim
materijalom. Sigurno je veina unu-
tranjosti iz krutog ili tekueg vodika,
a znaajna je karakteristika ovog vodi-
ka da postoji u obliku kovine. U cen-
tralnom podruju postoji gua jezgra,
koja predstavlja prvobitnu kondenza-
ciju oko koje su se sakupljali vodik i
helij.
Nita nije poznato o temperaturi
unutar Jupitera. Vjerojatno je vrlo vi-
soka.
Privlano je pretpostaviti da unutar
ovog masivnog planeta postoji izvor
energije - moda koncentracija radio-
aktivnih materijala, kao urana. Takav
izvor energije moe posluiti da se pro-
izvede konvektivno kretanje u teku-
em kovinastom vodiku, koji bi doveo
do znaajnih i snanih elektrinih efe-
kata. Zaista, unutranjost Jupitera se
moe ponaati kao golemi dinamo koji
stvara veliko i snano magnetsko po-
lje. Takva bi mogunost objasnila ko-
meanja, koja promatramo na njego-
voj povrini, posebno elektrine bure
koje se po svoj prilici tamo pojavljuju.
Saturn
Saturn je vjerojatno slian Jupite-
ru u svim osnovnim karakteristika-
ma, ali pojasovi, opaeni na njegovoj
povrini, manje su izraajni i manje
promjenljivi od onih na Jupiteru. Ima,
takoer, mnogo manje crvene i smee
boje; podruja oko ekvatora su uta,
a polarni predjeli zeleni. Boje su kod
oba planeta vjerojatno nastale od kon-
denzacije malih tekuih estica, ija
su stanja bila razliita u oba sluaja,
jer je atmosfera Saturna hladnija od
atmosfere Jupitera.
Za oko je najupadljivija karakte-
ristika Saturna njegov velianstveni
sistem prstenova - tri plosnata kon-
centrina prstena, koja se nalaze u
ravnini ekvatora planeta. Galilei nije
prstenove vidio jasno, promatrajui ih
1610. godine, a glavnu podjelu na dva
vanjska prstena je prvi zapazio Cassi-
ni pred kraj XVII stoljea. Tek je sre-
dinom XIX stoljea Bond prvi zapazio
slabi najunutarnjiji prsten.
Premda su oni vizuelno vrlo uolji-
vi, u naravi su vrlo krhki. Oni predsta-
vljaju rojeve siunih estica, vjeroja-
tno kristale leda.
Urari i Neptun
Uran i Neptun se uglavnom sasto-
je od vode, amonijaka, metana i, mo-
da, ugljinog monoksida. Oni zahva-
ljuju velike mase vodiku i heliju, koji
karakterizira Jupiter i Saturn, iz ve
spomenutog razloga. U stvari, ova su
dva vanjska planeta vjerojatno slina
jezgrama Jupitera i Saturna. Mnogo
299
se ne moe rei o njihovom izgledu, jer
su oni objekti koji se ne mogu razlu-
iti ni pomou velikog teleskopa. Oni
predstavljaju male zelenkaste diskove,
a njihove boje vie nalikuju bojama
Saturna nego Jupitera.
Sateliti planeta
Cjelokupna rasprava o svim deta-
ljima Suneva sustava zauzimala bi
mnogo prostora. Ovdje emo spome-
nuti samo jedan: porijeklo satelita pla-
neta.
Moemo odvojiti dva razliita proce-
sa. Prvi je proces zarobljavanja - pro-
ces pri kojem privlana sila planeta
prisiljava tijelo relativno male mase
da krui oko njega. Mali sateliti veli-
kih planeta Jupitera, Saturna, Urana
i Neptuna, izgleda da su steeni na
ovaj nain. Takoer je vjerojatno da je
Zemlja stekla Mjesec procesom zaro-
bljavanja. Meutim, jasno je da se gla-
vni sateliti velikih planeta, kao to su
etiri Galilejeva satelita Jupitera, ne
mogu objasniti na ovaj nain. Mnogo
je vjerojatnije da su nastali od svojih
roditelja planeta, na gotovo isti nain
na koji su oni nastali od Sunca.
Veliki planeti, kad su se formirali,
rotirali su vrlo brzo. Ovo je uzrokovalo
da izbace disk plina u biti na isti na-
in kao Sunce. Meutim, gravitacione
sile planeta nisu bile tako snane kao
Suneve. Zato su se najlaki plinovi
- obilje vodika i helija - isparili dalje
od diska, ostavljajui iza sebe krute i
tekue estice, posebno vodu, a mo-
da i neto estica stijenja i metala.
Sakupljanjem ovih estica nastali su
sateliti velikih planeta.
Izgleda da magnetska polja nisu
igrala onu ulogu u formiranju satelita
koju su igrala pri formiranju planeta.
To se moe objasniti na vrlo zadovo-
ljavajui nain, upadljivom razlikom
izmeu sustava planeta i sustava sa-
telita. Formiranje planeta smanjivalo
je brzinu rotacije Sunca, jer je jako
magnetsko polje snabdjeveno silom
povezivanja izmeu Sunca i diska pli-
na koji je ono odbacilo; ali ovdje nije
bilo magnetske sile povezivanja, kako
bi povezala planete s njihovim okol-
nim diskovima plina, pa zato planeti
nisu smanjivali brzinu rotacije. Ako je
ova teorija ispravna, diskovi plina ne
bi bili odgurani daleko od svojih rodi-
telja planeta pa bismo zato oekivali
da se sateliti nalaze relativno blizu
svojim roditeljima planetima. A to i
nalazimo.
Ovdje imamo oit dokaz vanosti
sile povezivanja u smanjivanju brzine
rotacije nebeskog tijela koje je izbacilo
disk plina.
Brojnost planetarnih sustava
Kljuna toka u teoriji porijekla
planeta jest, naravno, polagana rota-
ciona brzina Sunca. Vidjeli smo da je
ova polagana brzina rotacije objanje-
na nastankom i postojanjem planeta.
Ako elimo znati koliko drugih zvijezda,
osim Sunca, takoer imaju planetarne
sustave, bilo bi prirodno da razmotrimo
koliko mnogo zvijezda polagano rotira.
Smatramo da stvarno sve zvijezde ma-
lih masa imaju takve sustave, jer sve
one polagano rotiraju. Njihov broj u Mli-
jenom Putu iznosi oko 100 milijardi.
Zato na zakljuak ukazuje da postoji
vjerojatno oko 100 000 milijuna plane-
tarnih sustava unutar nae galaktike.
Ovom zapanjujuem zakljuku
moemo dodati jedno zapanjujue
pitanje. Jesu li uvjeti, koji su potakli
ivot ovdje na Zemlji, na neki nain
osobitost Suneva sustava, ili se oni
mogu smatrati sasvim uobiajenima i
za onih 100 000 milijuna sluajeva?
Na prvi pogled izgleda da je potrebno
mnogo posebnih zahtjeva za opstanak
ivota, ali e ovo razmatranje razbiti
takvo gledanje na problem, koje je po-
sljedica naeg neznanja.
Uzmimo, na primjer, udaljenost Ze-
mlje od Sunca. Na prvi pogled izgle-
300
da da je posebno prilagoena da daje
ispravnu temperaturu za bioloke
pojave ovdje na Zemlji. Kakva je slu-
ajnost da se planet nalazi na pravoj
udaljenosti od svog roditelja zvijezde?
U stvari, sluajnost je sasvim velika,
jer centralna zvijezda nema stalan
sjaj. Vidjeli smo da zvijezde sa staro-
u postaju svjetlije, tako da planet
koji je bio u poetku predaleko od
centralne zvijezde, moe kasnije dobiti
potrebnu temperaturu za razvoj ivo-
ta. Ovo se upravo dogodilo na Zemlji.
Prvobitno Sunce je bilo znatno slabije
nego danas. Kroz cijelu povijest Zemlje
sjaj Sunca se poveao za 5% od svog
prvobitnog sjaja. Prvobitna Zemlja nije
bila prehladna da sprijei mogunost
ivota, ali je njena temperatura mora-
la sigurno biti znatno ispod optimalne
vrijednosti.
Nadalje, situacija u pogledu kemije
planeta, to se vidi sada, nije bila ne-
bitna. Mali stjenoviti i eljezni plane-
ti, poput Zemlje i Venere, uvijek e se
nalaziti u unutarnjem pojasu svakog
planetarnog sustava iz istog razloga.
Ugljik, duik i kisik uvijek e biti pri-
sutni meu prvobitnim planetskim
plinovima, jer su ti elementi naeni
u svakoj zvijezdi. Duik se vjerojatno
kondenzirao u materijal iz kojeg se
Zemlja formirala kao amonijev klorid;
kisik je bio sadran u vodi; ugljik je
vjerojatno dobiven iz ugljinog mono-
ksida.
Moda je najodluniji detalj stanja
ovdje na Zemlji koliina vode u ocea-
nima. Ovo je samo mali dio cjelokupne
mase Zemlje, a da je taj dio samo malo
vei, cijela bi povrina Zemlje bila po-
plavljena. Ovo vjerojatno ne bi zausta-
vilo pojavljivanje ivota; ono bi samo
zaustavilo prebacivanje ivota iz mora
na kopno. Koliki je iznos vode na povr-
ini Zemlje dovoljan za ovaj sluaj, ne
znamo. Zamreni detalji kondenzacije
planeta jo su nepoznati. Osim toga,
mogue je da postoje velike koliine
vode unutar Zemlje. Ako je to tako,
ako postoji gruba proporcionalnost
izmeu iznosa vode i iznosa kontinen-
talnih stijena, tada moe dio stijenja
doi iznad nivoa vode. Zbog toga bi
nuno morali postojati oceani i kopno.
U tom sluaju bi nestala i posljednja
koincidencija, potrebna za razvitak i-
vota na Zemlji.
Ve smo vidjeli da su astronomi
aktivno istraivali problem oceana na
Veneri, koja je slina po masi, velii-
ni i kemijskom sastavu Zemlje. Ako bi
odgovor bio: da, tada bi postojala veli-
ka vjerojatnost da golem broj planeta
unutar nae galaktike ima uvjete da
odrava ivot kakav je ovdje na Zemlji.
301
11. poglavlje GALAKTIKE I IRENJE SVEMIRA
Vidjeli smo da je nae Sunce lan
jedne goleme skupine zvijezda, skupi-
ne koju zovemo galaktika. U svemiru
postoje i druge skupine, druge galakti-
ke. Najblia, koja se moe usporediti
s naom po veliini i masi, pokazana
je na priloenoj fotografiji. (Nekoliko
relativno manjih skupina nalaze se u
neposrednoj okolici nae galaktike.)
Ovo je glasovita galaktika u zvijeu
Andromede. Njen poloaj je pokazan
na karti, na, strani 180. S ove kar-
te, kao vodia, lako je doi do Andro-
medine maglice, koja izgleda, kad je
promatramo prostim okom, kao slaba
svijetla mrlja. ukaste je boje, jer ono
to mi vidimo samo je svijetli centralni
dio galaktike, dio koji je na priloenoj
fotografiji ute boje.
Andromedina maglica je posebno
zanimljiva, jer je vrlo slina naoj ga-
laktici. Izgleda kao spljotena kruna
ploa sa centralnom izboinom. Razlog
zato je ne vidimo krunu jest u tome
to je prema nama nagnuta.
Najvie plina i praine u naoj ga-
laktici, a takoer i u Andromedinoj,
lei daleko od centralnih podruja. To
znai da se u ovim podrujima zvije-
zde ne formiraju. Zbog toga se central-
na podruja sastoje gotovo sasvim od
starih zvijezda, na donjem kraju gla-
vnog niza, kao Sunce, ili zvijezde koje
su u razvoju krenule od glavnog niza
u Hertzsprung-Russellovu dijagramu
prema podruju giganata. Zapravo,
najvie svjetla to dolazi iz centralnog
dijela, emitiraju gigantske zvijezde
koje imaju nisku povrinsku tempera-
turu, pa svjetlo iz centralnog dijela ima
ukastu boju. Daleko od centralne
izboine, ili jezgre kako je astronomi
zovu, ima znatno novoformiranih zvi-
jezda, koje su mnogo masivnije od na-
eg Sunca. One lee na gornjem kraju
glavnog niza i plave su boje, pa zato
vanjski dijelovi Andromedine maglice
na fotografiji imaju plavkasti izgled.
Prema tome, obojenje Andromedine
maglice (i nae galaktike kad bismo je
gledali iz takve udaljenosti) dolazi od
prisutnosti plina i praine u vanjskim
predjelima i zbog njihove odsutnosti u
unutarnjim predjelima.
Ono to obina optika fotografija
Andromedine maglice ne moe poka-
zati jest otkrie iz nedavnih godina
- da su Andromedina maglica, naa
galaktika i druge vrlo sline najvee
galaktike okruene haloima vrlo toplog
plina. Ovi haloi emitiraju X-zrake, pa
ih ne moemo vidjeti naim teleskopi-
ma; ali ne zato to su one slabe, nego
zato to ih naa atmosfera ne propu-
ta, pa uope ne dolaze do naih tele-
skopa. Halo takoer sadri ekstremno
energetske elektrone, elektrone koji se
kreu gotovo brzinom svjetlosti. Ovi
elektroni skreu sa svojih staza dje-
lovanjem magnetskih polja to prodi-
ru u halo, a to skretanje uzrokuje da
oni emitiraju radio-valove. Ovi valovi
prodiru kroz nau atmosferu, pa ih ra-
dio-astronom moe uhvatiti. Zaista je
nalaz radio-astronoma omoguio nae
znanje o halou, tom toplom plinu to
okruuje galaktike. Premda je, prosu-
ujui po zemaljskim standardima,
emitiranje radio-valova iz Androme-
dine maglice vrlo jako, ono je slabo u
usporedbi s drugim sluajevima koje
emo kasnije opisati.
Priloene fotografije pokazuju neko-
liko galaktika raznih strukturnih obli-
ka. Klasina metoda klasificiranja ga-
laktika pripada amerikom astronomu
Edwinu Hubbleu (1889-1953). Hubble-
Andromedina maglica - najblia naku-
pina zvijezda koja se moe usporediti
sa naom galaktikom u veliini i masi.
ukasto svjetlo centralnog dijela do-
lazi od starih zvijezda s niskom povr-
inskom temperaturom. Plavilo vanj-
skih podruja dolazi od zvijezda koje
su toplije i koje su se tek formirale od
plina i praine.
302
Klasina metoda klasifikacije galaktika
potjee od amerikog astronoma Edwina
Hubblea. Ispod njegove fotografije dija-
gramski je prikazan njegov sistem. E ozna-
uje eliptine galaktike. S spiralne, a SB
spiralne s prekom. Oznake uz E, S i SB
oznauju razliku u podgrupama.
ova klasifikacija, bazirana na tome da
li galaktika ima ili nema spiralnu stru-
kturu, sastoji se od tri niza. Prvi je niz
bez spiralne strukture, eliptine gala-
ktike. Na jednom kraju eliptinog niza
imamo gotovo krune oblike - galakti-
ke koje se, izgleda, sastoje od divovskih
zvijezda; na drugom su kraju galakti-
ke vrlo spljotene, ali imaju izboenu
centralnu jezgru. Galaktike na kraju
ovog eliptinog niza donekle su sline
izgledu nae galaktike, premda je po-
znato da naa galaktika pripada spiral-
noj klasi, a ne eliptinoj. Zaista je cijela
spiralna vrsta slina jako spljotenoj
eliptinoj galaktici, ukoliko se to odnosi
na opi izgled, ali spiralne se razlikuju
od eliptinih u tome to sadre znatne
koliine plina i praine.
Dva su niza spiralnih oblika bazi-
rana na tome ima li spirala ili nema
ravnu centralnu preku. Razlog zato
neke galaktike imaju takve preke a
druge nemaju, nije potpuno shvatljiv,
ali se vjeruje da je to u vezi s uzaja-
mnim djelovanjem izmeu efekata ro-
tacije i efekata magnetskog polja. U
spiralama s ravnom prekom magnet-
ske i rotacione sile nastoje da se izje-
dnae, meutim spiralama bez preke
prevladavaju rotacione sile.
Na ovoj i na slijedeoj stranici nalazi se devet
fotografija galaktika, snimljenih na zvjezdarnici
Mt Wilson 1,5-metarskim dalekozorom. Svaka je
oznaena prema Hubbleovom sistemu klasifikaci-
je. Eliptine galaktike s veim brojem imaju veu
spljotenost. Kod spiralnih galaktika struktura je
jae naglaena kad je jezgra mala. Smatra se da
su kod galaktika s prekom rotacione i magnetske
sile podjednake, dok kod normalnih spiralnih gala-
ktika dominiraju rotacione sile.
U Hubbleovu sistemu klasifikacije
sve su spiralne galaktike bez preke
oznaene sa S, a sve spirale s prekom
sa SB. Stezanje S ili SB oznaeno je
kod obiju sa a, b ili c, sa svrhom da
se ukae na relativnu vanost cen-
tralne jezgre. Ustanovljeno je da ga-
laktike s veom jezgrom imaju slabo
razvijenu spiralnu strukturu, kako se
moe vidjeti na donjim fotografijama.
Eliptine galaktike je Hubble oznaio
slovom E, dok brojevi uz slovo oznau-
ju oblik spljotenosti; O za one gotovo
krune, a 7 za one najspljotenije.
Bilo je neke nesigurnosti u pogledu
povezanosti ova tri niza galaktika: S,
SB i E. Sam Hubble je podupirao ideju
takvog povezivanja s tipom galaktike
kojoj je dao oznaku S. Ovaj povezuju-
i tip S slian je eliptinim galaktika-
ma zato to on nema primjetnu spiral-
nu strukturu; ali je on, takoer, slian
spirali zato to je on najspljoteniji od
svih eliptinih, spljoteniji od tipa E
7
.
Dakako jedna S galaktika slina je je-
dnoj Sa galaktici iz koje se nazire sla-
ba spiralna struktura.
Znaajno je za Hubbleovu klasifi-
kaciju da se otprilike 97% svih veih
galaktika, koje je on promatrao, mogu
svrstati u njoj. Meu izuzecima ima
nekoliko eliptinih koje posjeduju pli-
nove i prainu, te odreeni broj gala-
ktika koje uope ne pokazuju izrazitu
strukturu. Posljednje je Hubble na-
zvao nepravilnima i smatrao ih je ri-
jetkim pojavama. Ali, ako uzmemo u
raun veliki broj manjih galaktika, za
koje znamo da postoje, tada dobivamo
drugi odnos. Nepravilne u tom slua-
ju po svoj prilici, premauju one ma-
sivnije galaktike koje imaju pravilno
izraene strukture.
Uprkos tome, Hubbleova klasifika-
cija pokazuje vrlo jasno da vee gala-
ktike, u svakom sluaju, odgovaraju
takvoj raspodjeli. Premda su astronomi
nedavno iznijeli drugaiji sistem klasi-
fikacije, koja ipak nastavlja sa stupnje-
vanjem tipova, izuzimajui neke nizove
posebnih primjeraka. Dublji smisao je
u tome to se struktura galaktika ne
formira iz sluajnih efekata, nego iz
izravnavanja raznih fizikalnih faktora.
Stupanj rotacije, koju galaktike posje-
duju, primjer je fizikalnog faktora. Sa-
svim je jasno da niz eliptinih galaktika
od E
0
do E
7
jest niz ija je karakteristi-
ka poveavanje rotacije. Kuglaste gala-
ktike E
0
mogu imati neznatnu rotaciju,
dok galaktike E
7
imaju naglaen stu-
panj rotacije zbog jake spljotenosti.
Situacija kod posljednjeg tipa pojavlju-
je se u svim spiralnim galaktikama.
Preth. fotografija, snimljena 1,22-metar-
skim dalekozorom sistema Schmidt, po-
kazuje tip Sc galaktike u zvijeu Troku-
ta. Negativ iste galaktike, na gornjoj slici,
istie karakteristino razvijene spiralne
krakove.
Ova galaktika u zvijeu Sculptora s ozna-
kom NGC 253 predstavlja posebnu pod-
grupu Sc galaktika. U ovom sluaju su
krakovi razgranieni oblacima praine i
svjetlou zvijezda.
Sada stupanj rotacije galaktike
predstavlja faktor koji moe pokazi-
vati vrijeme proteklo od formiranja
galaktike. Ako su svi svrsishodni fizi-
kalni faktori bili prisutni pri raanju
galaktika, tada e se niz strukturalnih
formi jednostavno odraziti u razliitim
uvjetima porijekla. Jedna e galaktika
postati eliptina, a druga spiralna, jer
su prvobitni uvjeti bili razliiti u oba
sluaja. Po ovoj osnovi nema razloga
da vjerujemo kako galaktika mijenja
svoju strukturnu formu s vremenom.
Meutim, moemo uzeti suprotno sta-
jalite. Jedini je mogui zakljuak da
su sada opaene osobine bilo koje ga-
laktike bile samo djelomino odreene
prvobitnim uvjetima; da kod galakti-
ka postoji neprekidna revolucija; da
tokom svog ivota galaktike prelaze iz
jednog tipa u drugi.
injenica je da kod ispitivanja ra-
spoloivih podataka o prisutnosti ne-
kog stupnja evolucije nailazimo na
teak problem. Najprije pogledajmo to
kod spirala. Poznato je da je spiralna
struktura u galaktikama u uskoj vezi
s prisutnou plina i praine. Kako
vanjski dijelovi galaktike mnogo spo-
rije rotiraju nego unutranji dijelovi,
postoji stalna tendencija da razdiobe
novih svijetlih zvijezda, koje se formi-
raju unutar plina, budu protegnute
na spiralnu strukturu.
Premda ovo nije cijela pria o tome
kako nastaju spiralne forme, to je ne-
sumnjivo vana komponenta prie.
Iznos plina i praine unutar galaktike
mora se mijenjati s vremenom. Ova bi
se promjena morala odraziti u omjeru
u kojem su formirane nove zvijezde i u
stupnju isticanja spiralnih struktura.
Danas se misli da plin i praina sadre
oko 5% ukupne mase nae galaktike,
a i u istom iznosu i kod Andromedine
maglice. Stvarni iznos blii je vrijedno-
sti 10%.
Na zanimljiv put, kojim mogu proi
galaktike da prijeu iz jednog tipa u
drugi, ukazali su prije nekoliko godina
307
308
NGC 5128. snani izvor radio-valova. Slika, moda, predstavlja sudar izmeu dviju galaktika, jed
kuglaste, a druge spiralne. U takvom sudaru obje galaktike mogu izgubiti svoje plinske komponent
to bi znailo da se ubudue u njima ne bi mogle formirati zvijezde.
Lyman Spitzer i pokojni Walter Baa-
de. Od vremena na vrijeme galaktike
se mogu sudariti jedna s drugom. Kod
takvog sudara galaktike e glatko pro-
i jedna kroz drugu, jer se njihove jako
razmaknute zvijezde nee sudariti. Ali
e situacija za njihove plinske kompo-
nente biti sasvim razliita. Plin u je-
dnoj galaktici sudarit e se s plinom
druge galaktite i kod oekivane brzi-
ne sudara on e postati tako vru da
e, slino isparavanju, otii u prostor
naputajui potpuno svoje roditelje:
galaktike. Na taj nain mogue je da
dvije galaktike pri sudaru izgube svoje
plinske komponente. Ni u jednoj se od
njih nee ubudue formirati zvijezde,
tako da e njihova spiralna struktura
postepeno nestajati.
One e tada biti vrlo sline galakti-
kama tipa S
0
, pa su Baade i Spitzer
pretpostavili da su S
0
galaktike zaista
mogle nastati na taj nain. To je tako-
er pokazivalo da se ni jedna nova zvi-
jezda ne formira u vanjskim dijelovima
takve galaktike, iji bi dijelovi postali
mnogo slabiji nego prije. To znai da se,
kad se ona promatra iz velike daljine,
teko mogu zapaziti vanjski dijelovi, a
mogu se i ne zapaziti ako se galaktika
nalazi u vrlo velikoj udaljenosti. Kod
ovakvih galaktika promatra e vidjeti
samo mnogo svjetlije unutranje dije-
love, koji e se njemu pokazati upravo
kao da posjeduju karakteristike jedne
eliptine galaktike. Zato poslije sudara
izmeu udaljenih spiralnih galaktika
promatra moe dobro procijeniti koje
su galaktike postale eliptinog tipa.
Na taj nain promjena tipa, kako ga je
ocijenio promatra na Zemlji, nije fun-
kcija vremena.
Ova ideja vjerojatno ispravno tu-
mai porijeklo galaktika tipa S
0
, ali su
istraivanja posljednjih nekoliko godi-
na jasno pokazala da ona ne tumai
najznaajnije primjerke galaktika eli-
ptinog tipa, jer su po njoj eliptine
galaktike neizbjeno slabije i manje
masivne nego spiralne galaktike koje
su se sudarile. injenica pokazuje su-
protnu situaciju, jer se naroito istiu
gigantske eliptine galaktike. One su
dva do pet puta sjajnije od najsjajni-
jih spiralnih galaktika, a mase su im
gotovo deset puta vee. Ovo nam do-
zvoljava da uzmemo u obzir jedno od
dvaju svojstava. Prvo, da nema pro-
mjena tokom vremena ili, drugo, da su
promjene jo drastinije nego to su ih
zamiljali Baade i Spitzer. Za promje-
nu spiralnih galaktika u gigantske eli-
ptine galaktike potrebno je zamano
poveanje mase, moda na raun uni-
verzalnog plinskog medija koji ispu-
njava prostor izmeu galaktika.
Dok jo nije sigurno koji je od ovih
dvaju pogleda ispravan, radio-astrono-
mija je pokazala da su masivne elipti-
ne galaktike sigurno takvih struktu-
ra koje nisu mrtve. Sakupljeni podaci
u zadnjih nekoliko godina pokazuju
da su najjai radio-izvori upravo u eli-
ptinim galaktikama velike mase. To
ne znai da su sve takve galaktike jaki
radio-izvori; trebalo je rei da su naj-
Na fotografiji de-
sno pahuljasti objekt blizu centru prikazuje
sudar galaktika, koje su vjerojatno obje
spiralne, a nalaze se u zvijeu Labuda.
Ovo je najsnaniji izvor radio-valova poznat
do danas.
309
311
snaniji radio-izvori uglavnom prona-
eni meu klasom masivnih eliptinih
galaktika. Iz takvog su izvora emisije
radio-valova milijun puta veeg inten-
ziteta nego iz nae galaktike ili iz An-
dromedine maglice. To pokazuje jaku
prisutnost aktivnih fizikalnih procesa
u galaktikama E tipa.
Jedno posve drugaije opaanje po-
kazuje da gigantske galaktike takoer
igraju dominantnu ulogu meu dru-
gim galaktikama. Do sada nita nije
reeno o raspodjeli galaktika u pro-
storu. Prostor je s njima posut. U pro-
sjeku je udaljenost izmeu susjednih
galaktika samo oko stotinu puta vea
nego veliina jedne individualne gala-
ktike. Zamislimo da jedna galaktika
ima promjer jedan metar, tada e se
susjedna zamiljena galaktika nalaziti
na udaljenosti od 20 metara. Situacija
meu zvijezdama unutar galaktike je
drugaija jer, ako zamislimo zvijezdu
s promjerom od jednog metra, tada e
se susjedna zvijezda nalaziti na uda-
ljenosti od 20 000 kilometara. Zvijezde
su vrlo jako razmaknute u odnosu na
svoje veliine, dok su galaktike rela-
tivno vrlo blizu jedna drugoj. Postoje
sluajevi gdje su galaktike jo zbijeni-
je, jer one tee da se okupe u grupama.
Njihovi razmaci unutar pojedine gru-
pe mogu biti prilino mali. U centrima
nekih grupa, koje imaju vei broj la-
nova, gotovo da se galaktike dodiruju.
Male grupe sadre oko 10 lanova, dok
vee grupe mogu sadravati i nekoliko
tisua. Male su grupe daleko brojnije
od velikih grupa galaktika.
Znaajno je za malu grupu galakti-
ka da u njoj dominira gigantska eli-
ptina galaktika. Najvie lanova ta-
kve grupe obino sainjavaju spiralne
galaktike, oko tri do etiri puta slabije
nego dominirajua eliptina galaktika.
Jasno je da masivne eliptine galakti-
ke igraju meu njima najvaniju ulo-
gu. One kontroliraju situaciju unutar
pojedinih grupa. To je jo jedan dokaz
da su velike eliptine galaktike akti-
vne.
Moda bi bilo korisno da rezimira-
mo ono to smo do sada iznijeli. Na
osnovu njihovih vidljivih strukturnih
Preth.: Pojedine zvijezde galaktike su jako
udaljene jedna od druge, dok su galakti-
ke, u odnosu na svoje veliine, relativno
blizu jedna drugoj. One se, takoer, ja-
vljaju u skupinama. Fotografija pokazuje
skupinu u zvijeu Sjeverne Krune. Male
okrugle pjege i objekti s "bodljikama" su
zvijezde. Drugi oblici su galaktike.
Dolje na prvoj slici vidi se naa lokalna
grupa galaktika projicirana na ravninu
Mlijenog Puta. Na drugoj slici, nacrtano
u mnogo manjoj skali, cijela je naa lo-
kalna grupa reducirana na malu toku u
centru slike. Sve ostale takve male toke
predstavljaju skupine koje broje manje
od 50 galaktika. Vee toke predstavljaju
skupine galaktika koje imaju vie od 50
galaktika.
formi, galaktike bi se mogle uklopiti u
jednostavnu empiriku shemu klasi-
fikacije u kojoj se jedan tip bez sme-
tnji mijenja u drugi. To ukazuje da su
strukturne karakteristike galaktike
kontrolirane izrazitim fizikalnim fa-
ktorima, kao to je stupanj rotacije, a
ne da su to samo sluajne promjene.
Vaan zakljuak: jesu li svi glavni
fizikalni faktori bili odreeni u doba
nastanka galaktike ili su galaktike u
procesu stalne promjene s vremenom,
jo nije donesen.
irenje svemira
Galaktike se prividno razvlae po
prostoru unedogled. Ima ih oko tisuu
milijuna unutar dometa najveih tele-
skopa. Premda postoje lokalne nepra-
vilnosti u njihovim raspodjelama - na
primjer, nepravilnosti lokalnih skupi-
na - u velikoj skali izgleda da nema
znaajne razlike izmeu raznih dije-
lova svemira. Drugim rijeima, opa
raspodjela galaktika izgleda da ima
veliku skalu homogenosti. Osim toga,
izgleda da nema razlike meu proma-
tranjima u bilo kojem smjeru prosto-
ra. Prostor je izotropan, to znai da
on ima iste fizikalne osobine u svim
smjerovima.
To se sve lako moe povezati sa
svakodnevnim pojmovima. Zamislite
da ste promatra koji je postavljen na-
sumice u svemiru, tada iz promatra-
nja velike skale raspodjele galaktika
neete nai gdje ste. Ako se kreete u
odnosu na sistem galaktika, tada nee
biti vano kamo: putovanje u jednom
smjeru pokazat e iste stvari kao to
bi pokazalo putovanje u kojem dru-
gom smjeru.
Da li galaktike same imaju neko
kretanje? Odgovor je - da. Njihovo kre-
tanje predstavlja irenje svemira.
Vidjeli smo u 8. poglavlju da su
spektralne linije, koje emitiraju ato-
mi udaljenog objekta, pomaknute ako
postoji relativno kretanje izmeu nas i
udaljenog objekta. Ako se objekt uda-
ljuje od nas, poveane su valne dui-
ne i linije su pomaknute prema crve-
nom dijelu spektra. Ako nam se objekt
pribliava, valne duine se smanjuju,
a linije su pomaknute prema plavom
dijelu spektra. Vidjeli smo, takoer,
da se opseg, za koji se udaljenosti
Na ovoj fotografiji jasne okrugle to-
ke su zvijezde koje se nalaze u na-
oj galaktici. Skupina slabih nejasnih
tokica u blizini sredine slike su naju-
daljenije galaktike ija je udaljenost
odreena u lipnju 1960. godine (3c-
295 u zvijeu Bootesa). One se od
nas udaljuju brzinom od oko 112 000
kilometara u sekundi.
Na sljed. slici crte u svakom pravo-
kutniku predstavljaju poloaje H i K
linija u spektru koji je napravljen u la-
boratoriju na Zemlji. Svijetli centralni
trak je spektar galaktike u kojem se
vide odgovarajue linije. U svakom
sluaju linije su pomaknute udesno
- prema crvenom dijelu spektra
- oznaujui da se galaktika udaljuje
od nas. Vea udaljenost galaktike,
vei crveni pomak, a to znai vea
brzina udaljavanja od nas.
312
313
dane su vrijednosti V za veliki broj ga-
laktika, kao i njihove prividne veliine.
Ako bismo sada mogli postaviti
dvije pretpostavke, slika 11.1 bi mo-
gla pokazati da postoji jednostavnije
znaenje opaene pojave. Prva pretpo-
stavka je u tome, da sve galaktike o
kojima je rije, imaju jednaki stvarni
ili apsolutni sjaj. Ovo sigurno nee
biti tono ali, ako su nae galaktike
prikladno izabrane, tada bi naa pre-
tpostavka jednakih sjajeva mogla biti
na kraju priblino ispravna. Druga je
pretpostavka da prostor ima euklid-
sku geometriju (ovdje smo doli do
geometrijskih zakljuaka koji su se
pojavili u 1. poglavlju). Ako je to tako,
tada je mogue da se izrazi skala pri-
vidnih veliina u slici 11.1 kao skala
daljina, a jedinica udaljenosti ovisila
bi o apsolutnom sjaju kojeg uzmemo
za galaktike.
Slika 11.2 je nacrtana na osnovu
pretpostavke da galaktike imaju apso-
lutni sjaj jednak apsolutnom sjaju
nae galaktike. Sada vidimo da slika
11.2 otkriva vaan odnos izmeu uda-
ljenosti galaktike i njene brzine. Brzi-
na V je upravo proporcionalna udalje-
nosti. Dva puta vea udaljenost, dva
puta vea brzina. Ovo moemo izraziti
formulom V = H x R, gdje je R udalje-
nost, a H konstanta poznata kao Hub-
bleova konstanta, u ast Hubblea koji
je otkrio ovaj znaajni odnos.
Prije nego prijeemo na ispitivanje
posljedica ovog odnosa brzina-uda-
ljenost, moramo jasno spoznati da li
promatranja stvarno daju to znaenje.
Da li izmjerene vrijednosti stvarno
pokazuju da se galaktike udaljuju od
nas ili, moda, postoji neko drugo tu-
maenje? Osim jedne ili dvije iznimke,
astronomi i fiziari nisu skloni da vje-
ruju u mogunost neke druge inter-
pretacije iz razloga koji je lako razu-
mjeti.
Vidjeli smo da je raspodjela gala-
ktika u velikoj skali homogena i izo-
tropna. To znai da promatra u bilo
kojoj toki prostora nema mogunost
da otkrije bilo to posebno u pogle-
du svog poloaja ili u pogledu raznih
smjerova u prostoru. Ovaj se iskaz
odnosi na odreeni trenutak vreme-
na. Ako uzmemo u obzir da se gala-
ktike kreu, mijenjajui svoje poloaje
s vremenom, ali, takoer, zahtijevamo
da takva kretanja ne smiju poremetiti
prostornu homogenost i izotropnost,
kakvo je kretanje galaktika mogue?
Odgovor se moe dati pomou ma-
tematike koja pokazuje da je jedino
mogue kretanje upravo irenje koje
smo gore razmatrali. Ovo podudaranje
izmeu promatranja i matematikih
zahtjeva homogenosti i izotropnosti je
tako oito da gotovo svi uenjaci osje-
aju da promatranja stvarno znae to-
no ono to nam kae obina fizika: da
se udaljenosli izmeu galaktika stalno
poveavaju. Ideje, katkada iznijete u
popularnim komentarima da, moda,
postoje neki nepoznati procesi, koji
Slika 11.2
Uzimajui da su sve apsolutne veliine iste
uzimajui da je prostor euklidski, slika
11.1 se moe preurediti u novi odnos izme-
u udaljenosti i brzine.
314
su danas nepoznati znanosti, a koji bi
mogli proizvesti promatrane rezultate,
izgledaju sasvim nevjerojatne.
Ovo je prikladan trenutak da, pri-
je nego se vratimo naem glavnom
predmetu, detaljnije prouimo mje-
renje udaljenosti. Prije je bilo reeno
da je skala udaljenosti slike 11.2 bila
odreena sa zahtjevom da pojedine
galaktike imaju apsolutni sjaj jednak
apsolutnom sjaju nae galaktike.
Kakve su osnove da to povjerujemo?
Zaista, kako se astronom pribliavao
problemu odreivanja apsolutnog sja-
ja galaktika? Odgovor je u proirenju
sistema mjerenja udaljenosti, koji je
opisan u prvom dijelu 10. poglavlja.
Polazna toka za mjerenja udalje-
nosti je trigonometrijska metoda koja
koristi kretanje Zemlje oko Sunca. Ova
metoda omoguuje mjerenje udalje-
nosti od oko 10 tisua bliih zvijezda,
odreenih velikom tonou. Premda
su udaljenosti izmjerene ovim prvim
korakom male, tavie i u usporedbi
s veliinom nae galaktike, besprije-
korno odreivanje slabo vidljivog kra-
ja glavnog niza moe biti nainjeno iz
ovog primjera.
Tada se uzima u obzir najudaljenije
jato zvijezda, ali ne tako udaljeno da se
njegove slabije zvijezde ne bi mogle ra-
zluiti. Slabi kraj glavnog niza jata upo-
trijebimo za lokalne zvijezde. Ovo odre-
uje i udaljenost jata i oblik glavnog
niza za svjetlije zvijezde jata. Zaista,
ako je jato bilo prikladno izabrano, sada
imamo oblik glavnog niza koji se protee
sve do sasvim bijelih zvijezda. Na taj se
nain moe nai potpuni oblik glavnog
niza zajedno s udaljenostima mnogih
jata. U nekim jatima mogu se nai pose-
bni tipovi zvijezda, na primjer, promjen-
ljive zvijezde tipa cefeide, o kojima smo
raspravljali u 9. i 10. poglavlju.
S odreenim daljinama nekih cefe-
ida u zvjezdanim jatima badarena je
cijela grupa promjenljivih zvijezda tipa
cefeida na nain opisan u 10. poglavlju.
Cefeide su stvarno svijetle zvijezde, pa
nam one mogu posluiti kao pokaziva
udaljenosti u mnogo veem volumenu
prostora nego to je to mogla zahvatiti
trigonometrijska metoda. U stvari, ce-
feide slue da odredimo udaljenost u
cijeloj naoj galaktici, tavie, mogu se
upotrijebiti za odreivanje udaljenosti
malog broja bliskih galaktika koje sa-
injavaju lokalnu grupu. Posljednje
odreivanje vodi prema krajnjim kora-
cima u procesu mjerenja udaljenosti.
Danas smatramo svaku bliu ga-
laktiku golemom zbirkom zvijezda.
Pomou poznate udaljenosti, dobive-
ne pomou cefeida, znamo udaljenost
svake pojedine zvijezde koja se moe
razluiti u galaktici, dok moemo sma-
trati da se sve zvijezde galaktike nala-
ze na istoj udaljenosti od nas.
Sada se pojavljuje zanimljiva stvar,
da najsjajnije zvijezde imaju gotovo isti
apsolutni sjaj u svim ovim bliim gala-
ktikama. Pretpostavimo da je ovakva
situacija ista u svim drugim galaktika-
ma slinog tipa - da njihove najsjajnije
Slika 11.1
Odnos izmeu prividnih veliina broja gala-
ktika (horizontalna skala) i brzina kojima se
one udaljuju od nas (vertikalna skala).
315
zvijezde imaju iste apsolutne sjajeve.
Ova prihvatljiva hipoteza omoguava
da se proiri podruje mjerenja uda-
ljenosti mnogo dalje nego pomou ce-
feida. Premda su cefeide bez sumnje
vrlo svijetle, one sigurno nisu najsvje-
tlije zvijezde. Cefeide se mogu upotri-
jebiti do udaljenosti od oko 5 milijuna
svjetlosnih godina, dok se najsvjetlije
zvijezde mogu upotrijebiti do udalje-
nosti od oko 25 milijuna svjetlosnih
godina. Pojavila se i posljednja vana
toka naeg razmatranja. Na sreu je
udaljenost od 25 milijuna svjetlosnih
godina dovoljno velika da se obuhvati
dovoljno primjeraka galaktika - tisuu,
a moda i vie. S njihovim poznatim
udaljenostima dobili smo informaciju
ne samo o individualnim zvijezdama,
nego i o totalnom stvarnom sjaju ci-
jele galaktike. Ovo nas ponovo vodi
na ranije postavljeno pitanje: na koji
emo nain saznati o apsolutnom sja-
ju galaktika? Iz primjeraka, koje smo
izmjerili u podruju koje zahvaa 25
milijuna svjetlosnih godina. Konano,
poznavajui apsolutni sjaj cijelih gala-
ktika, odreeno je mnotvo udaljeno-
sti, koje su unesene na slici 11.2, na
ve spomenuti nain.
Znaajno je primijetiti u ovom nizu
dokazivanja kako su odreene najvee
udaljenosti od tisua milijuna svjetlo-
snih godina metodom koja je nastala
korak po korak iz elementarnog tri-
gonometrijskog sistema baziranog na
kretanju Zemlje.
Ako se sada vratimo naoj jedna-
dbi V = H x R, vidjet emo da e br-
zina V rasti do brzine svjetlosti ako je
R dovoljno veliko. Ovo nas sili ili da ne
priznamo, da e jednadba neprekidno
vrijediti ako R raste i da tvrdimo kako
brzina nee dosei brzinu svjetlosti, ili
da napustimo nau pretpostavku da je
euklidska geometrija ispravna kada R
postane dovoljno veliko. Razlog, zato
traimo jednu od ovih alternativa, jest
u tome to znamo iz Einsteinove spe-
cijalne teorije relativnosti da pod uvje-
tima euklidske geometrije nema mate-
rijalnog tijela koje bi se moglo kretati
brzinom, u odnosu na nas, veom od
brzine svjetlosti.
Prema tome, ovo je kritina toka
euklidske geometrije. Mnogi ljudi, koji
nisu ni fiziari ni matematiari, nee
shvatiti zahtjev o prirodi geometrije
koja se upotrebljava. Ova je toka od
velike vanosti, jer veina astronoma
vjeruje da se rjeenje nalazi u drugoj
alternativi. To znai, da oni vjeruju da
kod dovoljno velikih udaljenosti eu-
klidska geometrija prestaje vrijediti jer
bi, s obzirom na injenice, bio odvaan
ovjek koji bi danas rekao da brzine
galaktika ne bi mogle rasti do brzine
svjetlosti. Posljednja promatranja Ru-
dolfa Minkowskog galaktika, daju vri-
jednost V koja je vea od jedne treine
brzine svjetlosti, a ovo je dva puta vea
vrijednost od brzina izmjerenih prije
1960. godine. Zadnjih etrdeset go-
dina izmjerene brzine poveavane su
od 1% brzine svjetlosti do blizu 40%, a
pouzdano se predvia da e ovo rasti
i u budunosti s poboljanom proma-
trakom tehnikom. Osim toga, fizika
Einsteinove ope teorije relativnosti
(ne njegove specijalne teorije) poka-
zuje da u bilo kojem sluaju moramo
napustiti euklidsku geometriju kada
vrlo velike udaljenosti dolaze u razma-
tranje.
Sada se vratimo fenomenu irenja
svemira. Ako u odreenom trenutku
izaberemo po svojoj volji konaan
broj galaktika, koje su znatno udalje-
ne jedna od druge, moemo smatrati
da tako izabrane galaktike formira-
ju mreu toaka. U jednom kasnijem
trenutku moemo ponovo izabrati iste
galaktike; i one e takoer formirati
mreu toaka. Prema Hubbleovu za-
konu o irenju svemira, druga e mre-
a imati potpuno istu formu kao prva
mrea; samo e se promijeniti njihova
skala. Na primjer, ako izaberemo tri
galaktike da formiraju tri toke tro-
kuta, trokut e imati isti oblik u ka-
316
snijem trenutku vremena, kao to su
imali u ranijem trenutku. Promjena e
se odraziti samo u duinama svih triju
stranica trokuta koje e se poveati.
Potrebno je upozoriti na neto dru-
go. Homogenost i izotropnost prostora
zahtijeva nepostojanje centra irenja,
inae bi promatra u centru bio u
mogunosti da ocijeni kako je on bio
u centru te bi mogao razlikovati svoj
poseban poloaj u svemiru. Kako je,
tada, mogue da se sve galaktike od
nas udaljuju, a da na poloaj nije u
centru svemira? Vrlo jednostavan po-
kus daje nam odgovor. Oznaite veliki
broj toaka nasumice na povrini ba-
lona, zatim ga malo napuhnite. Uda-
ljenost izmeu svakog para toaka e
se poveati, to je analogno situaciji
galaktika; oito je da u ovom sluaju
nema centralne toke. Izaberete li bilo
koju toku, sve e se druge udaljavati
od nje.
Za mjerenje galaktike udaljenosti
upotrijebili smo istu jedinicu kojom
smo mjerili udaljenosti unutar gala-
ktike. Na primjer, moemo odrediti da
upotrebljavamo udaljenost od Zemlje
do Sunca kao nau jedinicu, ili smo
mogli odrediti da upotrebljavamo kilo-
metar kao jedinicu ili bilo koju stan-
dardnu mjeru. Kada kaemo da se
udaljenost izmeu nas i galaktike po-
veava, znamo da se s vremenom broj
jedinica daljine, koja nas od te gala-
ktike razdvaja, poveava. Zato kaemo
da se udaljenosti izvan nae galaktike
poveavaju u odnosu na udaljenosti
unutar nae galaktike - u odnosu na
udaljenost od Zemlje do Sunca ili od
Sunca do centra nae galaktike ili u
odnosu na samu veliinu Zemlje. To
znai da unutar galaktike nema su-
djelovanja u opem irenju svemira.
Drugim rijeima, to je odnos izmeu
vanjskih udaljenosti galaktika i unu-
tarnjih udaljenosti u galaktikama koji
se mijenja s vremenom. Zato, kada go-
vorimo o irenju svemira, sve se moe
ispravno utvrditi u promjeni ovog
odnosa. Naprotiv, kad bi bilo mogue
odrati vanjske udaljenosti nepromije-
njene, tada bi se pojedine galaktike i
bilo to u njihovim unutranjostima,
ukljuujui i nau samu, smanjivale
s vremenom. Ali, ovakva nam toka
gledita izgleda nekako poniujua
naem vlastitom ja, tako da nam je
ugodnije misliti o sebi kao o neemu
to zadrava stalnu veliinu; a, kada
ovo prihvaamo, moramo uzeti da se
udaljenosti izmeu galaktika stalno
poveavaju s vremenom. To je ono po-
veanje koje sainjava irenje svemira,
poveanje u omjeru nae mree, ranije
opisane.
Prije nego prijeemo na posljedice
ovog irenja svemira, postoji jo jedna
toka detalja koju je vrijedno spome-
nuti. Ve je napomenuto da se gala-
ktike okupljaju u grupe. Obine grupe
imaju oko deset lanova, a velike gru-
irenje svemira u skladu
s Hubbleovim zakonom
ukazuje na to da, ako
u danom trenutku pro-
matramo odreeni broj
galaktika koje formiraju
mreu toaka, u nekom
e kasnijem trenutku iste
galaktike formirati drugu
mreu koja e se razliko-
vati od prve samo u mjeri-
lu, a ne u obliku. irenjem
svemira mijenja se samo
mjerilo trokuta ABC.
317
pe nekoliko tisua lanova, no one su
mnogo rjee. Da li se ove skupine gala-
ktika ire? Sigurno je da se udaljenosti
izmeu razliitih skupina poveavaju,
ali je situacija unutar mnogih grupa
slina onoj unutar mnogih galaktika.
Udaljenosti unutar mnogih grupa se
ne poveavaju s vremenom; grupe ne
sudjeluju u irenju svemira. Meutim,
mora se upozoriti da su neka nedavna
promatranja ukazala da su neke grupe
u stanju irenja, premda je vjerojatno
da je opi odnos irenja za cjelokupni
svemir mnogo vei nego to je unutar
ovih specijalnih skupina.
Kozmoloke teorije
Promatranje ima priroeno opte-
reenje da nam nikada ne moe rei
nedvomisleno kako se stvari mijenjaju
s vremenom za cijeli period ovjekova
ivota, dapae, za cijeli period ljudske
povijesti, jer se malo astronomskih
objekata promijeni u tom periodu na
bilo koji nain. (Ima iznimaka, na pri-
mjer, Crab maglica, ali se na njima
neemo zadravati.) Najbolje to nam
promatranja mogu predoiti jest ne-
prekidno podruje stanja, kao na pri-
mjer, podruje zvijezda u raznim sta-
dijima evolucije. Gledajui na razne
primjerke u raznim stadijima, mogue
je zakljuiti kako se pojedini primjerak
mijenja s vremenom, a to je, zaista,
mogue nainiti kod zvijezda. No to je
mogue samo zato jer imamo pouzda-
nu fizikalnu teoriju o strukturi i razvo-
ju zvijezda. Kada nema takve teorije
na raspolaganju, kao u sluaju stu-
pnjevanja strukturnih formi galaktika,
promatranje nam ne moe predstaviti
j asnu situaciju. Izravno promatranje
niza strukturnih tipova ne moe nam
samo rei da li su galaktike nastale po
takvom rasporedu ili se pojedine gala-
ktike razvijaju po takvom nizu tokom
svojih ivota.
Ova je slabost promatrake metode
najizrazitija kada se doe do razma-
tranja prolosti ili budunosti svemira
kao cjeline. Promatranje, samo za se,
jednostavno nam ne moe rei to bi
vidio promatra, koji je ivio prije pet
tisua milijuna godina, niti nam ono
moe rei to e vidjeti promatra za pet
tisua milijuna godina. Da se odgovori
na takva pitanja, mora se promatranji-
ma dodati kozmoloka teorija. U ovom
pogledu situacija nije razliita od one
u sluaju evolucije zvijezda; ali velika
je praktina razlika nastala iz injenice
Ako se sve skupine galaktika udaljuju jedna od
druge, jedini mogui zakljuak jest, da su one ne-
kad bile sabijene u hrpu. Ako je tempo irenja sve-
mira konstantan (ili je usporavanje tako slabo da
se moe zanemariti u raunu), moe se procijeniti
koliko je prolo vremena od poetka irenja. Ova
razmatranja daju prednost kozmolokim teorijama,
u kojima je svemir konaan, a "eksplozivnog" je
porijekla. U mnogim teorijama procijenjena starost
svemira iznosi manje nego starost nae galaktike.
U Lemaitreovom konanom svemiru, koji je ovdje
prikazan u dijagramima, neslaganja se uklanjaju.
(1) prikazuje pragaiaktiki atom u trenutku kad je
eksplodirao. Neposredno poslije toga (2) njegova
temperatura je pala od nekoliko milijardi na jednu
milijardu stupnjeva, a estice su se spajale, obrazo-
vavi jezgre atoma. Za trideset milijuna godina (3)
temperature su pale jo nie; iz plinova i praine
formirale su se ve galaktike. (4) prikazuje dana-
nji svemir, 20 milijardi godina poslije eksplozije.
Strelice oznauju veliine irenja.
318
da dananja kozmoloka teorija ne po-
sjeduje nita to je slino stupnju vri-
jednosti i preciznosti kao to su nae
fizikalne teorije o zvijezdama. Svaka
tvrdnja, koju postavimo u prolosti ili
budunosti cijelog svemira, nuno se
nalazi na granicama naeg znanja.
Pod tim uvjetima, odmicanje ga-
laktika moemo slijediti u njihovim
teorijskim implikacijama. Kako oe-
kujemo da galaktike budu dalje u bu-
dunosti no to su danas, tako oeku-
jemo da su bile u prolosti blie jedna
drugoj. Ali, kako su bile blizu? Razmo-
trimo ovo pitanje najprije na osnovu
pretpostavke da su se galaktike uvijek
odmicale dananjim razmjerom. Tada
emo na osnovu promatranja doi do
zakljuka da su sve galaktike bile je-
dna do druge prije nekih 12 milijardi
godina. Ovo vrijeme je skoro jednako
starosti nae galaktike, o kojoj smo
raspravljali u prethodnom poglavlju,
naime oko 15 milijardi godina. Oito je
da naa galaktika ne moe biti starija
od svemira, a nesklad izmeu starosti
od 15 milijardi godina za nau galakti-
ku i 12 milijardi godina za cijeli svemir
treba traiti u pogrekama mjerenja.
Meutim, nesklad postaje vei ako
uzmemo u obzir da je irenje imalo
razliite razmjere. Smatra se da je i-
renje poelo od eksplozije prvobitnog
stanja cijelog svemira. Gravitacija,
kako znamo iz fizike, predstavlja pri-
vlanu silu koja tei da reducira br-
zinu eksplozije, tj. da reducira brzinu
razmicanja galaktika, pa zato moemo
oekivati da su se one odmicale veim
brzinama u prolosti nego danas. Kad
se uzme ovaj efekt u razmatranje, do-
lazimo do rezultata da je starost sve-
mira smanjena od 30 do 40%, tj. sada
iznosi izmeu 7 i 8 milijardi godina,
to je samo polovina starosti nae ga-
laktike. Sada je nesklad prevelik da bi
se objasnio nekom pogrekom, bilo u
procjenjivanju starosti nae galaktike
ili u omjeru irenja svemira. Meu-
tim, takva pogreka nije mogua. No,
nesklad moe biti pravi, a dokaz se,
moda, ini da jest pravi. Ako je tako,
nali smo se u situaciji, gdje je naji-
zravnije razmatranje irenja svemira
- u izrazima obine fizike - neodrivo.
Drugim rijeima, mi smo suoeni sa
situacijom koja trai promjenu u na-
oj dananjoj fizici.
Neki su kozmolozi, kao znameni-
ti Abbe Lemaitre, pronali teorijsku
metodu izbjegavanja nesklada. U nji-
hovim se kozmologijama gravitaci-
ja drugaije vlada od one u obinom
iskustvu. Prema toj teoriji, kada su
galaktike bile dovoljno razdvojene,
gravitacija je teila da povea brzinu
njihovih razmicanja, a ne da je sma-
njuje. Zato je u Lemaitrevoj kozmolo-
giji brzina odmicanja danas vea nego
je bila u prolosti. U odreenom peri-
odu u prolosti brzina irenja je bila
stvarno manja nego je danas. Na pr-
vobitni raun od 12 milijardi godina
za cjelokupno vrijeme irenja je sada
prenizak, ali nije ni previsok. Zato u
ovoj kozmologiji nema sukoba izmeu
starosti svemira, ako se izvede iz brzi-
ne irenja, i starosti nae galaktike.
Abbe Lemaitre. Njego-
va teorija svemira dala
je za starost svemira
veu vrijednost nego
za nau galaktiku, to
je logiki zahtjev, uz
pretpostavku da je vri-
jednost, kod koje se ga-
laktika giba odvojeno,
toliko daleko od uspo-
ravanja da ima stvarno
poveanje gibanja. Ovo
mijenja zakon gravitaci-
je, ako se primijeni na
svakidanje iskustvo.
319
Premda ovo modificira zakon gravi-
tacije, Lemaitreova kozmologija se ne
razlikuje od jednostavne kozmologije,
koju smo razmatrali najprije, u ne-
kom bitnom pogledu: ona jo zahtijeva
odreeno porijeklo cijelog svemira. Ovo
je porijeklo zamiljeno kao beskonano
gusto stanje materije kod beskonano
visoke temperature. Meutim, pojavile
su se razlike, kao iznos koliine mate-
rije. U nekim teorijama je iznos besko-
naan, a u drugima konaan. U Lema-
itreovoj kozmologiji je iznos konaan.
Dok je gustoa materije u poetku be-
skonana u svim teorijama, potpuni
iznos materije ne moe biti konaan
ukoliko prostor poinje s volumenom
nula. U takvom sluaju moemo zami-
sliti da je toka porijeklo svemira.
U svim teorijama, koje smo do sada
razmatrali, vidjeli smo da gustoa ma-
terije brzo opada s vremenom. U ko-
zmologijama, kao to su Lemaitreova,
ako gustoa materije pada, prostor se
poveava od toke do konanog volu-
mena, volumena koji brzo raste da bi
zadrao stalni konani iznos materije.
S vremenom gustoa materije pada
sve nie, a volumen prostora postaje
sve vei. Moemo postaviti pitanje, u
kojem se stadiju formiraju galaktike
po ovim kozmologijama? Odgovor je, u
stadiju kada gustoa padne na vrlo ni-
sku vrijednost koja nije mnogo vea od
dananje vrijednosti. Ovo vodi novom
pitanju, zato bi se galaktike formirale
u ovaj poseban stadij, a ne prije. Na
ovo pitanje nema stvarno uvjerljivog
odgovora. Poetak odgovora moe se
dati Lemaitreovom kozmologijom, ali
ne, sumnjam, u drugim sluajevima.
Dunost je znanstvenika da obra-
di sve mogue teorije. Zatim se kori-
ste promatranja da se odredi koja se
od teorijski predloenih mogunosti
moe priznati i prihvatiti, a koju treba
odbaciti. Zato je vano da se upita, je
li mogue izraditi teoriju koja bi obja-
snila promatrano irenje galaktike
bez zahtjeva da svemir ima odreeno
porijeklo. Jedna takva teorija ima be-
skonanu prolost i beskonanu bu-
dunost, prolazei kroz beskonane
cikluse irenja i stezanja.
Ozbiljna potekoa u ovoj teoriji
lei u preokretu, u prijelazu izmeu
irenja i saimanja. Lako je razumjeti
kako faza irenja nastupa poslije faze
sakupljanja, ali jo nije naeno uvjer-
ljivo tumaenje kako nastupa faza sa-
kupljanja poslije faze irenja. Izgleda
da se sakupljanje nastavlja sve dok se
prostor ne sabije u toku, dok gustoa
materije ne postane beskonana. Po-
tekoa lei u tumaenju, kako zapo-
inje irenje iz ovog stanja.
Teorija pulzirajueg svemira po-
stavlja zanimljivo pitanje. Nuno je da
ne bude kemijske promjene iz jednog
cikla u drugi. Vodik se sistematski
pretvara u helij u zvijezdama tokom
svakog ciklusa, pa je jasno da bi, ako
nema ponovnog pretvaranja helija u
vodik, dolo do nestajanja vodika u
svemiru. A to je, naravno, u supro-
tnosti s promatranjem. Da se ostvari
ponovno pretvaranje helija u vodik,
bilo bi potrebno da se svemir sakupi
na takvu gustou materije kakva je u
atomskim jezgrama. To znai da bi se
sve galaktike i zvijezde unitile tokom
faze sakupljanja.
Prema tome, vidimo da teorija pulzi-
ranja ne izbjegava zahtjev da materija
svemira prolazi kroz fazu velike gusto-
e i vrlo velike temperature. Nasuprot,
ovo zahtijeva da materija proe kroz
takvu fazu beskonano mnogo puta.
Doista, sve teorije zahtijevaju stanje
visoke gustoe i visoke temperature, a
to postavlja vrlo vano pitanje. Moe
li se nai direktni promatraki dokaz
da je materija stvarno bila u stadiju
krajnje visoke gustoe? Odgovor je -
ne moe. Mogue je da je neto helija,
kojeg promatramo u zvijezdama nae
galaktike i susjednih galaktika, proi-
zvedeno u fazi vrlo visoke gustoe, ali
se o drugim elementima ne moe nita
rei. Bit e prije da su oni nastali unu-
320
tar pojedinih zvijezda, kako je opisano
u 9. poglavlju.
Pomanjkanje svakog jasnog dokaza
o fazi visoke gustoe i temperature u
povijesti svemira je na kraju krajeva
sumnjiv sluaj. Da bismo ouvali bilo
koju od teorija, prisiljeni smo rei da,
premda je sva materija svemira prola
najmanje jedanput najznaajnije sta-
nje, veliku gustou, za vrijeme koje su
se odvijale nuklearne reakcije, nita
od tih efekata nije preivjelo osim, mo-
da, helij; u drugom pogledu, dok svi-
jet oko nas pokazuje puno dokaza da
je postao procesima unutar zvijezda,
on ne pokazuje znaajan dokaz da je
nastao procesima velike gustoe i tem-
perature svemira.
Na osnovu svega moemo postaviti
pitanje, postoji li ikoja teorija koja ne
trai da materija svemira prolazi fazu
velike gustoe i temperature. Istra-
ivanje pokazuje da ne moemo nai
takvu teoriju, ako stvar promatramo
normalnim fizikalnim mislima. Ali, je-
smo li obavezni da se ograniimo nor-
malnim fizikalnim mislima? Odgovori-
mo na ovaj nain. Fiziaru su poznata
mnoga razna polja: gravitaciono polje
koje tvori gravitacija; elektromagnet-
sko polje koje nastaje pojavom elektri-
citeta i magnetizma; nuklearno polje
koje povezuje estice atomske jezgre. S
vremena na vrijeme otkrivaju se nova
polja u eksperimentima u laboratoriju
- na primjer, mezonska polja dananje
fizike koja su otkrivena u posljednje
vrijeme. Zato nije nipoto sigurno da
fiziar ve posjeduje kompletan inven-
Kozmoloka teorija stalnog-stanja
pridonosi tumaenju kako je svemir,
kroz konstantno irenje, mogao imati
beskonanu prolost i moe imati be-
skonanu budunost. Ovo zahtijeva
da se nova materija direktno stvara
u razmjeru sa irenjem svemira. Pre-
ma tome, premda se postojee gala-
ktike udaljuju jedna od druge, nove
galaktike mogu zadrati oblik stalne
gustoe u bilo kojem poveanom vo-
lumenu prostora, kao to je to prika-
zano shematski u dijagramu.
tar svih moguih polja. Prema tome,
postoji mogunost da se pojavi neko
novo polje, koje nije dosad poznato iz
eksperimenata na Zemlji te moe po-
stati vano u kozmolokom opsegu.
Ako netko naini ovakvu hipotezu,
tada bi se novi tip teorije, koji bi izbje-
gao zahtjev za fazom velike gustoe i
temperature, mogao zaista nai. Tra-
ei najjednostavniju vrstu novog po-
lja, matematiki emo doi do toga to
je postalo poznato kao stalno-stanje
svemira.
Teorija stalnog-stanja svemira
bazirana je na fizikalnom polju koje
omoguuje postanak nove materije.
Nema nita posebno revolucionarnog
u ovoj ideji, jer su fizici ve poznata
polja koja omoguuju postanak ma-
terije. (Normalne gama zrake, na pri-
mjer, mogu proizvesti parove elektro-
na.) Problem se razlikuje u detaljima,
ali ne u principu od situacije za koju
ve znamo da postoji. Novo je u deta-
lju to, to se moe nai veza izmeu
irenja svemira i brzine stvaranja ma-
terije. Ovo je povezivanje takve priro-
de da se, ako se zna brzina stvaranja
materije, tada moe iz teorije izvesti
brzina irenja svemira. Suprotno, ako
se zna brzina irenja svemira, kao to
to moemo znati iz promatranja, tada
je brzina stvaranja materije odree-
na teorijom. Pokazalo se da je potre-
bna mjera vrlo mala; iznosi oko jedan
atom na stoljee za svaku jedinicu
volumena koji odgovara najveoj ljud-
skoj graevini. Tako nije uope teko
da razumijemo, zato proces, ako se
stvarno javlja, nije otkriven u zemalj-
skom laboratoriju.
Uprkos ovoj maloj mjeri, efekt bi ta-
kvog stvaranja materije u velikoj skali
bio enormno velik. Povezivanje izme-
u irenja svemira i stvaranja materije
nalazi se u takvom odnosu da prosje-
na gustoa materije u prostoru osta-
je konstantna. Premda irenje tei da
reducira gustou, ova se tendencija
precizno kompenzira stvaranjem nove
materije. Zato oekujemo da u cijelom
prostoru svemira postoji difuzni plin i
da se nove galaktike mogu neprekidno
formirati od njega. Prema tome, prem-
da se irenje odnosi i na ve postojee
galaktike, bez obzira jedna na drugu,
prosjena gustoa galaktika u prosto-
ru moe ostati stalna, jer se formiraju
nove. Ovo je sasvim razliita slika na-
ina kako se svemir s vremenom mije-
nja. U drugim se teorijama galaktike
kreu i udaljuju jedna od druge tako
da bi promatra u budunosti naao
prostor manje nastanjen galaktikama
Slika 11.3
Uzimajui da sve skupine galaktika imaju iste
apsolutne veliine, moemo iz teorije izraunati
vrijednosti, koje treba da oekujemo za brzine
"bjeanja" razliitih skupina u odnosu na njiho-
ve prividne veliine. Za daleke skupine, razne
su teorije, uzimajui polazne toke koje su se
razlikovale od euklidske geometrije, dobile ra-
zna rjeenja. Na slici su rezultati promatranja
18 vrlo udaljenih skupina, usporeeni s oeki-
vanjima jednostavnih "eksplodirajuih" kozmo-
gonija i teorije stalnog-stanja.
nego to je sada. U teoriji stalnog-sta-
nja, s druge strane, situacija ostaje
stalna. U svakoj epohi e promatra
tono vidjeti istu sliku. Pojedine se
galaktike mijenjaju s vremenom ili se
mogu mijenjati s vremenom, upravo
onako kako se ovjek mijenja s vre-
menom: upravo onako, kako mlade
generacije ljudskog roda zamjenjuju
starije, tako novoformirane galaktike
zamjenjuju starije galaktike kad se
one udalje.
Ovo predstavlja znaajnu promjenu
u gledanju na prostorno-vremensku
simetriju. Bilo je spomenuto da jedan
promatra ne moe otkriti nita pose-
bno o svom poloaju u prostoru. Sada
dodajemo daljnju znaajnu toku, da
on ne moe nita posebno saznati o
svojoj epohi. Svemir je u velikoj slici
isti iz svih toaka prostora i vremena.
A, naravno, jer stvari izgledaju iste u
svim vremenima, nema ni poetka ni
kraja svemira.
Za koju da se odluimo od ovih ra-
znih teorija? Za onu, ija se predvia-
nja najbolje slau s promatranjima.
Ukratko, da pogledamo kako danas
stoje stvari.
Ve smo vidjeli da neki sistemi ko-
zmologije nailaze na znatne tekoe
pri ocjenjivanju starosti svemira, jer
se dobivaju manje vrijednosti nego to
je procijenjena starost nae galakti-
ke. Takoer smo vidjeli da je kriterij
starosti za Lemaitreovu kozmologiju
povoljan. Povoljna je i situacija i za te-
oriju stalnog-stanja, jer u njoj svemir
ima beskonanu starost, pa se zato ne
moe postaviti pitanje starosti izmeu
nae galaktike i svemira. Na drugoj
strani, nedavna promatranja ne daju
prednost ni Lemaitreovoj kozmologiji i
kozmologiji stalnog-stanja, tako da je
sadanja situacija nekako izjednaena
u pogledu obiju teorija.
Pretpostavimo da sve galaktike
imaju jednak pravi ili apsolutni sjaj.
Tada bismo mogli izraunati, isto
teorijski, kakvu bismo mogli oekiva-
322
ti brzinu odmicanja raznih galaktika
prema promjeni njihovih udaljenosti
ili, jo korisnije, prema njihovim pri-
vidnim veliinama. Za galaktike, koje
nisu previe udaljene od nas, rezultati
su isti za sve teorije. Ovi su rezultati
ve dani na slici 11.2. Ali se za gala-
ktike, prilino udaljene, mora uzeti u
obzir odustajanje od euklidske geome-
trije, a ova su odustajanja razliita za
razne teorije, kako se moe vidjeti na
slici 11.3. Na ovoj slici su zajedno pri-
kazane: kozmologija stalnog-stanja i
obina, jednostavna kozmologija, koja
je razmatrana na poetku i u kojoj je
svemir nastao prije odreenog vreme-
na.
Ovo govori, da promatranja daju
prednost kozmologiji koja je prva ra-
zmatrana. Opirnije, nedavno je slino
promatranje W. Bauma vrlo udaljene
galaktike pokazalo, prema miljenjima
nekih astronoma, ozbiljno neslaganje
s predvianjem kozmologije stalnog-
stanja, a i sa Lemaitreovom kozmolo-
gijom. Ali, naravno, pretpostavka da
sve galaktike imaju isti stvarni sjaj,
sigurno nije u sebi ispravna. Galakti-
ke se ne slau po svojim sjajevima, a
neke su i 100% sjajnije, a to je i red
vrijednosti neslaganja. Mogue je da
je Baum jednostavno promatrao pose-
bno svijetlu galaktiku. Prerano je da
se unaprijed o tome donosi neki za-
kljuak.
Jedna je od karakteristika teorije
stalnog-stanja da se galaktike mora-
ju neprekidno stvarati. Teorija zahti-
jeva da se one formiraju na poetku
kao sasvim neznatni objekti, koji na-
stavljaju da rastu s vremenom, tako
da su najvee galaktike i najstarije
galaktike. Na osnovu toga, gigantske
eliptine galaktike, koje su razmatra-
ne na poetku ovog poglavlja, bile bi
najstarije galaktike. Poeli su se evi-
dentirati podaci koji pokazuju, da se
nove galaktike zaista formiraju, to
ide u prilog teorije stalnog-stanja. Ali,
da li galaktike stalno rastu u veliini
i masi, jo je nepoznato. Jedna gru-
pa astronoma vjeruje da su galaktike
u stanju neprekidne evolucije, kako
zahtijeva teorija stalnog-stanja; drugi
vjeruju da, kad se jednom galaktika
formira, ostane gotovo nepromijenjena
tokom cijelog svog ivota.
Posljednje promatrake testove ko-
zmologije stalnog-stanja, na koje ovdje
treba upozoriti, zasnovali su Martin
Ryle i njegovi kolege u Cambridgeu,
koji su sredili brojne podatke radio-
izvora to su oni mogli otkriti na nebu.
Neki od ovih izvora imaju jaki inten-
zitet, a drugi mnogo slabiji. Ryle ih je
svrstao u brojeve raznog intenziteta
- broj jakih izvora, broj neto slabijih
izvora, broj jo slabijih izvora, itd. de-
finirajui razne kategorije, naravno,
Slika 11.4
Na vertikalnoj skali je promatrani broj radio-
izvora, a na horizontalnoj skali specificirana
prividna veliina. Njihove su vrijednosti uspo-
reene s onima to bismo oekivali, ako je nji-
hova frekvencija u prostoru jednaka, a prostor
euklidski. Razlika izmeu oekivanja i opaa-
nja poveava se ako se primijeni Einsteinova
geometrija.
323
prema eksperimentalnim mjerenjima.
Jo preciznije, specificiran je nivo pri-
vidnog sjaja, a broj izvora svjetlijih od
specificiranog nivoa je izraunat. To je
nainjeno za niz vrijednosti odreenog
nivoa. Rezultati su prikazani dijagram-
ski na slici 11.4 (desno). Jedna krivu-
lja na ovoj slici (iscrtkana) predstavlja
oekivani broj izvora, koji su izrauna-
ni na osnovu da je njihova uestalost
u svemiru jednolika i da je geometrija
prostora euklidska. Sada je vano da
je druga krivulja (neiscrtkana), koja se
prianja rezultatima promatranja, str-
mija od prve.
Na prvi pogled bi se oekivalo da je
eksperimentalna krivulja strmija od
oekivane krivulje, kao daljnji dokaz
da geometrija prostora nije euklidska
geometrija, jer je sasvim sigurno da
promjena geometrije mijenja oekiva-
nu krivulju. Ali, na nesreu, stvari idu
loim putem. Zamjena geometrije Eu-
klida s geometrijom Einsteina donosi
smanjenje nagiba oekivane krivulje,
to poveava nesklad.
Nesklad, kako ga naa slika po-
kazuje, jest u tome to ima premno-
go slabih izvora u usporedbi s brojem
jaih izvora. Ryle je ovo objasnio na
slijedei nain. Radio-valovi putuju
istom brzinom kao svjetlost, pa kao
to svjetlost treba vremena da stigne
do nas od udaljenog izvora, tako isto
trebaju i radio-valovi. Vrijeme koje je
potrebno da zraenje stigne do nas od
zvijezde unutar nae galaktike, moe
biti izmjereno godinama, stoljeima
ili tisuama godina; ali vrijeme koje
je potrebno da svjetlost ili radio-valo-
vi dou do nas iz galaktike, moe biti
izmjereno u milijunima, stotinama
milijuna ili, tavie, u milijardama go-
dina. Zaista, radio-valovi iz nekih na-
jintenzivnijih izvora, koje razmatramo,
trebaju vie od 500 milijuna godina da
stignu do nas. Drugim rijeima, oni su
bili stvarno emitirani iz svojih izvora
u doba kada su se u naim oceanima
pojavile prve primitivne forme ivota.
A radio-valovi iz najslabijih Rylejevih
izvora trebaju i dvije, tri ili etiri mili-
jarde godina da dou do nas. Oni su
zapoeli svoja putovanja preko prosto-
ra u vrijeme kada se formirao na pla-
netarni sustav.
Druga od dviju toaka, na kojima je
bazirano objanjenje Rylejevih rezulta-
ta, ovisi o injenici, da je sluajnost to
je neka galaktika snaan radio-izvor
- tj. dovoljno snaan, da ga se ukljui
u Rylejev popis - vrlo malena. Misli se
da je samo jedna galaktika na milijun
galaktika takvog tipa, pa tu proporciju
moemo nazvati p. Naa promatranja
vrlo udaljenih galaktika ne kau nam
o njihovim dananjim situacijama,
nego o njihovim situacijama od prije
nekoliko stotina milijuna godina. Zato
Ryle pokazuje da je injenica to je p
vee od oekivanoga za vrlo udaljene
galaktike, pa dokazuje daj e veliina p
sigurno bila vea u prolosti nego da-
nas i da je tada bilo vie radio-izvora.
Ako je ovaj zakljuak ispravan, tada
nije ispravna kozmologija stalnog-sta-
nja, jer prema teoriji stalnog-stanja
stvari moraju biti u sutini iste u bilo
kojem trenutku, tako da veliina p nije
mogla biti vea u prolosti nego to je
danas. Prema teoriji stalnog-stanja,
ako je p izmjereno kao jedan prosjek
za dovoljno veliki volumen, tada e re-
zultirajua koliina biti ista bilo gdje
i bilo kada. Slijedi da, ako su proma-
tranja bila ispravno obavljena, teorija
pretpostavlja da veliina p nije bila iz-
mjerena za dovoljno veliki volumen.
Na prvi bi pogled ovo izgledao bezi-
zgledan oblik obrane, jer je sigurno da
su Rylejeva promatranja obuhvaa-
la golem volumen prostora, volumen,
koji je vei od onoga to je dostupan
najveim optikim teleskopima. Me-
utim, postoji samo jedan mogui
izgovor. Ako neko svojstvo, kao to je,
recimo, radio-izvor, raste u vjerojatno-
sti sa starosti galaktike, ne moe biti
definirano relativno malim volumeni-
ma. Doista, ako svojstvo raste u vje-
324
rojatnosti bre od efekta slabljenja i-
renja svemira, pojavljuje se neobina
situacija u kojoj nije mogue definira-
ti prosjeno svojstvo malog podruja
prostora. U takvom se sluaju izgled
pronalaenja galaktike s potrebnim
svojstvom poveava sa starosti gala-
ktike na takav nain da e se veina
naih promatranja odnositi na gala-
ktike na vrlo velikim udaljenostima.
Matematikim izrazima, postoji tenja
prema razilaenju svojstva za galakti-
ke, kojima se poveavaju udaljenosti,
razilaenje, koje jedino spreava neeu-
klidski karakter geometrije.
Zato slijedi konani rezultat. Pre-
ma Rylejevom gleditu, za galaktiku je
vea vjerojatnost da je bila snaan ra-
dio-izvor u prolosti nego to je sada;
drugim rijeima, za galaktiku je vie
vjerojatno da je bila snaan radio-
izvor tokom prvog dijela svoje ivotne
povijesti nego u kasnijoj eri. Ako je
ovo gledite ispravno, tada izgleda da
kozmologija stalnog-stanja nije dobra,
jer kozmologija stalnog-stanja zahtije-
va: ili su promatranja netona ili, ako
nisu, onda je vjerojatnije da e gala-
ktika postati jaki radio-izvor u starijoj
fazi.
Pojavilo se pitanje, kakvo je stvar-
no stanje, ali se na njega ne moe dati
definitivan odgovor. Ve smo vidjeli,
da su u velikoj proporciji jake radio-
galaktike eliptini sustavi, sustavi za
koje vjerujemo da se sastoje od sta-
rih zvijezda i vrlo malo plina i praine.
Prisutnost starih zvijezda poduprlo bi
izgleda gledite teorije stalnog-stanja,
da su ove galaktike zaista vrlo stari
sustavi. U svakom sluaju, kozmolo-
gija stalnog-stanja je dosljedna u ra-
zvrstavanju galaktika po starosnom
nizu, u kojem su eliptine galaktike
najstarije, a ovo se razvrstavanje slae
sasvim nezavisno od zahtjeva koji smo
upravo razmatrali za radio-izvore.
Kad saznamo zato je galaktika jaki
izvor radio-zraenja, bit e bez sumnje
mnogo lake doi do definitivnog odgo-
vora na nae pitanje. Mislilo se da se
snani radio-izvori pojavljuju prilikom
sudara galaktika. Ako je to tono, tada
se Rylejev zakljuak mora bolje ocije-
niti nego zakljuak teorije stalnog-sta-
nja; jer, u svim kozmologijama, osim
u kozmologiji stalnog-stanja, gustoa
galaktika je bila u prolosti vea nego
je danas, pa se zato moglo oekiva-
ti vei broj sudara nego to je danas.
Zato se sve kozmologije, osim kozmolo-
gije stalnog-stanja, podudaraju s pro-
matranjima Ryleja. Posljednjih godina
su radio-astronomi napustili ideju da
snani radio-izvori nastaju iz sudara
galaktika, jer je na takvoj osnovi teko
razumjeli nadmonost gigantskih ga-
laktika meu snanim radio-izvorima.
A ovdje, kod ovog vrlo nesigurnog gle-
dita, naputamo pitanje.
Osnovne razlike izmeu kozmologija
Razne kozmologije se mogu podije-
liti u dvije vrste: one, koje zahtijevaju
da je svemir imao potpuno odreeno
porijeklo i one, u kojima svemir uope
nema porijeklo. U kozmologijama prve
vrste, dananja situacija nije samo
posljedica zakona fizike nego, takoer,
i posebno naina u kojem je zapoeo
svemir. U kozmologijama druge vrste
sadanja situacija je posljedica samo
zakona fizike. U terminologiji fiziara,
moemo rei, da u prethodnom slua-
ju dananja svojstva svemira ovise i
o zakonima fizike i o poetnim grani-
nim stanjima; u drugom sluaju ne
postoje poetna ograniena stanja.
Ukoliko netko eli traiti neke ope
principe, po kojima bi procijenio, gdje
je stvarna vjerojatnost ovih dviju vrsta
kozmologija, naii e na sloenu situ-
aciju. Sloene situacije su posljedica
djelovanja fizikalnih zakona. Na pri-
mjer, sloena atomska jezgra je izgra-
ena od najjednostavnijeg elementa,
vodika, u procesima koji se odvijaju
u sreditima zvijezda; tu nije bilo po-
etka sa sloenom jezgrom. Slina je
325
situacija i u kemiji. Iz pojedinih atoma
se formiraju molekule - najprije relati-
vno jednostavne - zatim sve sloenije i
sloenije, dok nije dolo do goleme za-
mrenosti procesa ivota. Prema tome,
nije zapoelo sa ivotom.
Ako netko prihvati ovu ideju evo-
lucije od jednostavnih oblika prema
sloenim oblicima, tada se kozmolo-
ke teorije prve vrste, koje trae da
svemir ima odreeno porijeklo, mora-
ju iskljuiti; za takve kozmologije, koje
trae glavna svojstva svemira kako ga
opaamo danas, ve su izgraena u
poetnim uvjetima. Primjer je formi-
ranje galaktika. Prema kozmologijama
prve vrste, galaktike su formirane, jer
su stvari zapoele na poseban nain.
U kozmologijama druge vrste, pose-
bno u kozmologiji stalnog-stanja. nije
postojala mogunost obraanja pose-
bnim stanjima. Bilo ta, ukljuujui
formiranje galaktika, mora slijediti iz
fizikalnih zakona.
S tim u vezi kozmologija stalnog-
stanja je ve neto stvorila na bazi da
je opi plin u prostoru vrlo vru, kako
zaista mora biti, ako se formira nova
materija u formi neutrona. Neutroni se
spontano raspadaju u vodikove atome,
a energija, osloboena raspadanjem,
ugrijava vodik do vrlo visokih tempe-
ratura. Hlaenje unutar toplog plina
vodi u situaciju u kojoj se galaktike,
a i j ata galaktika, mogu formirati. Ra-
nije je u ovom poglavlju spomenuto da
naa galaktika i Andromedina maglica
posjeduju haloe vrlo toplog plina. Ovi
bi haloi predstavljali podruja prije-
nosa izmeu mnogo hladnijeg, gueg
plina, koji se nalazi unutar diskaste
strukture ovih galaktika i potpuno
vanjskim plinom visoke temperature.
Efekti hlaenja unutar toplog plina
mogu proizvesti brzine kretanja od
oko 3200 kilometara na sekundu. One
su tako velike da se smatra moguom
pojava jakih elektromagnetskih efeka-
ta u meugalaktikom prostoru. Tu
bi dolo do ubrzavanja estica, to bi
vodilo do nastanka kozmikih zraka.
Vrlo brzi elektroni meu kozmikim
zrakama zatim bi doveli do emisije ra-
dio-valova. Doista, cjelokupni predmet
ekstragalaktike radio-stronomije
postao je tijesno povezan s ovim vanj-
skim svijetom visoke energije.
Tako nam teorija stalnog-stanja
predstavlja zanimljiv pogled stanja koja
mogu postojati u meugalaktikom
prostoru. Prema ovoj teoriji je meuga-
laktiki prostor mjesto velike aktivno-
sti. To je mjesto u kojem se neprestano
stvaraju galaktike i u kojem se ve po-
stojee galaktike stalno mijenjaju s vre-
menom. Drugim rijeima, ve postojee
galaktike su u meusobnom djelovanju
sa sredinom koja ih okruuje. Ova je
slika potpuno razliita od onih to ih
daju druge kozmologije, u kojima je
meugalaktiki prostor mrtvo podruje
u kojem se gotovo nita ne odigrava.
Vjerojatno e se na ovoj razlici do-
nijeti konana odluka o ispravnosti
teorija. Prije ili kasnije e se pomou
promatrake tehnike saznati da li po-
stoji ili ne postoji svijet visoke energije
izvan galaktika. Moda u pojavama ko-
zmikih zraka i kozmikih magnetskih
polja, a kroz ekstragalaktiku radio-
astronomiju, ve posjedujemo neke
dokaze o postojanju takvog svijeta.
326
NAPOMENA PREVODIOCA
Otkria, kojima se F. Hoyle nije po-
zabavio u ovoj knjizi, jer su se zbila po-
slije njenog izdavanja, nesumnjivo bi
nala vidno mjesto u ovom djelu. Pro-
blemi, koji su se s njima pojavili, pred-
stavljaju najvee zagonetke s kojima su
se suoile astronomija i fizika naega
doba. Upravo od izlaska ove knjige pa
sve do naih dana, astronomi su otkri-
li neobine objekte zvjezdolikog oblika,
kojima su dali ime Kvazari. Istraiva-
nja i mjerenja su pokazala da ti obje-
kti imaju enormnu snagu zraenja i
da se nalaze od nas na udaljenostima
koje iznose milijarde svjetlosnih godi-
na. Njihovo istraivanje je u toku, jer
nije mogue napreac objasniti proce-
se koji ravnaju tako silnim zraenjima,
katkada snanijima i od cjelokupnog
zraenja pojedine galaktike. Nedavno
su otkriveni i objekti, koji su isto tako
zagonetni, a dobili su ime pulzari. To
su objekti, ija radio-zraenja pokazu-
ju potpuno pravilne periode, pa neki
smatraju da oni predstavljaju tzv. ne-
utronske zvijezde. Najprije su otkrive-
ni radio-teleskopima, a prole godine
(1970) i optiki (Crab maglica; vidi str.
250).
Uz ove velike zagonetke dananje
astronomije, potrebno je dodati jo tri
znaajna dostignua:
1. 21. VII 1969. ovjek je prvi put
zakoraio na jedno drugo svemirsko ti-
jelo: na Mjesec.
2. Snimljen je planet Mars iz nepo-
sredne blizine pomou istraivakih
sondi tipa Mariner br. 4, 6 i 7, koje
su poslale na Zemlju fotografije, to
su potpuno iznenadile sve astronome.
Fotografije pokazuju da je Mars gotovo
potpuno slian Mjesecu, jer je i njego-
va povrina ispresijecana kraterima i
krunim brdima, to ukazuje, najvje-
rojatnije, da je i on mrtvi planet - bez
ivota.
3. Na planet Veneru sovjetski su
astronomi i astronautiari spustili na-
unu sondu, tipa Venera, koja je posla-
la niz podataka o Veneri (temperaturi,
sastavu atmosfre, magnetskom polju).
Ve ova tri podatka pokazuju da je
zapoela nova era istraivanja svemira
- neposredno istraivanje svemirskih
objekata, o kojem se govori u predogo-
voru ove knjige.
Milton Humason, koji je s Hubble-
om ustanovio odnos izmeu uda-
ljenosti i brzine bjeanja galaktika.
327
- Ne zaboravimo dakle da je knjiga tiskana
prije 70-te g. prolog st.;
- Svemirski teleskop Hubble jo nije bio u
orbiti;
- I, najnovije: Otkriveno je da galaksije ne
samo da ne usporavaju ili stagniraju u
svojoj brzini udaljavanja jedna od druge,
nego UBRZAVAJU!!
Dodatak: HIPARHOVE I PTOLEMEJEVE KONSTRUKCIJE EPICIKLA
Sunce uzrokuje da Mjesec ubrzava
svoje kretanje na nekim dijelovima
staze, a na nekim dijelovima usporava
(to je tzv. evekcija). Ovo je omoguilo
Ptolemeju da prikae proirenje Hipar-
hove teorije, proirenje u kojem centar
kruga deferenta nije vie trebalo da to-
no padne u Zemlju i u kojem w
d
vie
nije bilo uniformno kutno kretanje.
Ali, prije no to se nastavi Ptolemejeva
teorija Mjeseca, bilo bi pounije da se
uzmu u obzir sline ideje koje su pri-
lagoene kretanjima planeta.
Na slici A.l neka F predstavlja Sun-
ce, a neka P predstavlja bilo koji pla-
net. Dajmo svim veliinama indeks P.
Prema tome, poloaj Pje dan sa (9), ali
s indeksom P, tj.:
Gornje analize su bazirane na pre-
tpostavci da se ravnine staza planeta
i Zemlje podudaraju. Da bi se uzeo u
obzir efekt nagnutosti staza planeta,
Ptolemej je uveo dodatnu komplici-
ranost koja je zahtijevala da ravnina
epicikla ne bude u istoj ravnini u ko-
joj je deferent. Premda nije korisno da
se ukljuimo detaljno u ovaj predmet
(jer nema novih materijala koji bi sadr-
avali neto od bitnosti) vrijedno ga je
zabiljeiti kao daljnji dokaz Ptolemejeve
otroumnosti.
331
=KRAJ=