Professional Documents
Culture Documents
Nela012
ANITA KOLINS
VRELA NO
Nela012
Nela012
- Ne zanimaju me vae ljubavne nevolje. Pustite me da proem, zaboga pokuala je da ga odobrovolji - i trudite se da manje drugujete s Bahusom,
bogom pijanaca.
- Zar me ve i savetujete, lepotice?
- Kojeta - skupila je ramena - ne savetujem, ne pada mi na pamet. To je
samo opomena.
- Opomena?!
- Naravno! Ako ovako produite, pomenuti Bahus... ako ste ikada uli o
njemu, potpuno e vas zarobiti.
Pijanac je snano privukao, besomuno pripio usne uz njene i ljubio.
Bacakala se i otimala iz ruku pijanca koji je sve snanije privijao na svoje grudi.
- Bednie - izvijala je glavu - pravi ste...
- Znam - mumlao je ljubei je - rekli ste: bednik. Jesam, jesam... ali srean
bednik. Kao retko ko na svetu. Presrean.
Izvukla se iz ruku pijanca i trei stigla do kue. Zastala je i naslonila se na
dovratak, da predahne. Grizla je usne da ne bi zaplakala. Sve se u njoj bunilo
protiv nasilnog pijanca.
Moram da se smirim - pomislila je. - Elena ne sme da primeti moje uzbuenje.
Zgrozila bi se i uplaila. Za ime sveta - huknula je - koje onaj momak? Kakav pijanac
i drznik. Besposliar. Nekakav gospodii, rekla bih po odevanju. Tatin sini...
Ula je u malu dnevnu sobu, sestra je pogledala i spustila pletivo.
- Zato si se toliko zadrala? - upitala je brino. - Uplaila sam se da ti se
neto desilo usput.
Magda nije odgovorila. Sela je pored sestre i poljubila je.
- Bleda si, duo - rekla je Elena. - Reci, ta je bilo tamo, ta ti se dogodilo?
Znam, ne treba da kae. Sigurno je i ova preporuka za posao bila jalova, je li?
- Nije tano. Sve je u najboljem redu, Elena. Bleda sam jer je put bio dug
i... naporan. Nisam mogla da uem ni u jedan autobus. Retko nou prolaze i
prepuni su.
- Pa jeste - gledala je sestru ispitivaki - ali ipak mi se ini da si
nezadovoljna, rekla bih razoarana. Da li si se dopala staroj gospoi. Znam
sigurno da jesi... Moda ona nije bila prijatna? Trebalo je da odbije, Magda,
nije lako raditi za nekoga ko ti nije...
- Ne, zaboga - trudila se da govori ubedljivo - stara gospoa je vrlo mila.
Slepa je, sirotica. Moja glavna dunost e biti da joj itam novine, romane...
- Da ita?!
- Da.
- Zaboga, Magda - vajkala se - zaboga i pobogu!
- Zato si se uznemirila, Elena? Zar ima neto lepe nego sedeti i itati
nekome ko voli da slua? Radiu upravo ono to i ja volim i... zadovoljna sam.
- Zadovoljna - osmehnula se s gorinom. - Nisi zadovoljna. Zar devojka s
Nela012
Nela012
etam s njom po gradu, parku, vrtu. Moram da je vodim jer je, rekla sam ti,
slepa. etvrtkom i nedeljom u biti slobodna, to znai da u dolaziti kui dva
puta nedeljno. Mogu da ostanem i preko noi do devet asova narednog dana.
Elena, priznaj da uslovi nisu loi niti je posao naporan.
Elena je dugo gledala sestru. Ustala je kad joj se uinilo da je zaspala.
Ono to se s Magdinim oseanjima zbivalo niko nije znao. Njena sestra
Elena nikada nije ni posumnjala da Magda neto krije od nje. Nije imala
razloga, jer se Magda muila i krila oseanja kojih se bojala, ali nije mogla da ih
savlada.
Bilo je lepo, svee jutro. Magda je ustala rano. Stajala je kraj prozora
oekujui da je stara gospoa pozove. Posmatrala je park preko puta kue i
razmiljala. Nevoljno. Bila je zadovoljna poslom koji je radila ali ne i srena. S
gorinom je pomislila da to to ljudi zovu srea kao da bei od nje, tri ispred
nje, zaikava je svojom lepotom, prua krajiak barunastog plata i otima joj
ga nadohvat ruke. Nikada joj se srea nije osmehnula i prigrlila u svoje
udesno okrilje. I topla seanja iz ranog detinjstva, u krilima roditelja, bila su
kao prekrivena maglom jer se njihovih likova nije seala. Zapamtila je samo
toplinu njihovog zagrljaja. Iskusila je deli sree za vreme kolovanja. Volela je
da ui, da zna, da uiva u lepotama nauke, u radosti poloenih ispita, u
trijumfu pohvala koje su donosile rumenilo njenim obrazima, ali u sutini
svoje linosti oseala je prazninu... Volela je pravne nauke, nalazila u njima
ovaploenje svog misaonog bia; elela da svoja znanja usavri i posveti im
jedan, onaj spoljnji deo svog ivljenja, ali eznula je za ispunjenjem onog
drugog, intimnog dela. Samo njenog.
Nekoliko dana posle upisa na fakultet upoznala je Gordona koji je bio na
zavrnoj godini takozvanog treeg stepena studija. Diplomirao je nekoliko
godina ranije, zaposlio se u redakciji lokalnih novina i studirao dalje u elji da
stekne titulu doktora pravnih nauka. Bio je deset godina stariji od Magde. Od
prvog susreta poeli su da se drue, da izlaze s ostalim prijateljima sa
fakulteta, odlaze na igranke. Odnosi su bili drugarski ali je Gordon izdvajao
Magdu meu devojkama, sedeo uvek pored nje, gledao je sa divljenjem, igrao
samo s njom... Volela ga je i znala da i on nju voli iako o tome nikada nisu
govorili. Na dan sveane promocije su se zagrlili, on joj je ljubio kosu i neto
aputao. Uinilo joj se da joj govori o ljubavi. Ona je utala, glave priljubljene
uz njegove grudi... Sutradan je rekao svima u drutvu da je primljen u
redakciju drugog lista za urednika. Od toga dana dolazio je ree u drutvo.
Magda je izlazila i oekivala ga s radou. Gordon je izostajao sve ee i,
prestao da dolazi...
Starija sestra, Elena, nikada nije bila privrena koli. Zavrila je onih
Nela012
Nela012
Nela012
licu. Hou roena, poi u s tobom danas. Upoznaemo se ponovo... je l' tako?
I pole su. Magdino srce se grilo dok su se pribliavale mestu sastanka
na kojem je ve stajao Gordon. Uspela je da se savlada i pogleda ga,
osmehujui se. Gordonove oi bile su kao prikovane za njene. Svoju verenicu
nije stigao da pogleda.
- Magda, devojko - rekao je kao bez daha - kad si se vratila? Zar si...
- Zdravo Gordone, momino - uspela je da se srdano osmehne. - Nisam
se niotkuda vratila, tu sam gde sam i bila ali si se ti krio poslednjih godina. Svi
smo iz drutva mislili da si dobio premetaj za Filadelfiju i zaboravio drugare s
fakulteta.
Pogledao je najzad svoju verenicu i provukao ruku pod njenu miicu.
- Gde si pronala ovu devojku, mila?
- Pronala je ona mene - nasmejala se - kad se rodila. Magda je moja
mlaa sestra.
- Sestra?!
- to se udi? - rekla je dobroudno. - Rekla sam ti da imam sestru...
Sigurno si zaboravio jer svi kau da mnogo liimo...
- Da, znam - govorio je otegnuto. - Uoio sam slinost kad sam te prvi put
ugledao preko stakla, mila. Docnije te nikada nisam o njoj pitao jer... jer si
govorila da studira...
Nije dovrio misao, pogledao je ponovo Magdu i promrsio:
- A tvoj mu?! Zar si ga ostavila?
- Mu?! E, pa ti si zbilja zaboravio ko sam - sada se s tugom osmehnula. Nikada nisam imala mua.
-Vara se. Pamenje mi nikada nije bilo jasnije nego ovog trenutka.
Dolazio sam ree u drutvo kada me je Brjus Daning u mojoj tadanjoj
redakciji zamolio da ne dolazim svake veeri jer sam njegovoj "voljenoj devojci
Magdi" neprijatan. Docnije je dolazio da se vajka jer si "ohladila" prema njemu
i dosaivao pitanjima da li znam koga toliko voli kad si prezrela i njega i
njegovo bogatstvo. Nisam znao da mu odgovorim... Saznao je Brjus, samo
nekoliko dana docnije kad je upao u moju kancelariju kao da ga je neko
gurnuo s petog sprata, sav zaduvan i izbezumljen, mucajui da si se udala za
nekakvog bogatog Nemca i otila s njim...
- Kojeta - i dalje se smejala gledajui ispod oka Elenu - kakvu matu ima
taj momak! Sainio je itav roman. Istina petparaki, ali - spustila je pogled dramatian roman.
- Nije to ni mata ni roman - prosiktao je - ve podlost uvek nasmejanog
dvolinjaka Daninga. Znai, lagao je?!
- Da - rekla je naizgled mirno. - Ne znam samo zato, zato je upravo tebe
o meni obavetavao i... lagao.
- Imao je - pogledao je Elenu - imao je... verovatno neke svoje razloge...
Nela012
Hoete li da svratimo tamo - rekao je bez predaha - preko puta parka? Vrlo je
prijatno...
Vie nisu razgovarali. Sedeli su u malom salonu prijatne kafane u kojoj se
igralo. Magda je oekivala da e joj Gordon jo poneto rei; objasniti pred
Elenom razgovor koji su maloas vodili. Oseala se kao lopov. Uviala je da
sestri treba da kae ta se zaista zbivalo izmeu nje i Gordona ali se bojala,
uasno se bojala da e takvo saznanje Elenu unititi za ceo ivot. Gledala je
Gordona, nije joj uzvraao pogled. Razgovarali su o obinim stvarima, utroje.
Elena je bila rumena, lepa i vesela kakvu je Magda dugo, dugo nije videla...
Magda je sedela za stoiem i gledala svoju sestru u zagrljaju s Gordonom
na podijumu za igru. Posmatrala je njegovo lice. Bilo je zategnuto, napeto, kao
isklesano u kamenu. Nijedan trzaj miia, ni jedan pogled nisu odavali
njegovo raspoloenje. Magda je bila u nedoumici...
Narednih dana Gordon je poeo da im dolazi u kuu. Magda je oekivala
da e joj dati nekakvo objanjenje o svojim postupcima i stvarnim namerama s
Elenom kojoj su bili duni da pojasne bar onaj deo razgovora koji je ostao
onoga dana nedoreen a koji je, oseala je, Elena morala da primeti iako nije
nita pitala. Nadala se da e Gordon iskoristiti trenutke kada je Elena boravila
u kuhinji pripremajui posluenje. Nikada nita nije spomenuo. Kao da je ve
sve bilo reeno. Zavreno.
Trgla se i uspravila. Ramena su joj utrnula. Nije znala kad se naslonila na
prozor ni kada se zaplakala, priseajui se. Obrisala je lice i oi, protrljala
ramena, oslunuladali se gospoda probudila i ponovo se naslonila. Misli su
nadolazile...
Elena i Gordon su se venali jednog nedeljnog jutra i smestili se u stanu.
Magda je ostala u svojoj sobi, Elena i Gordon u susednoj, preureenoj za dvoje.
I ivot je zapoeo u novim uslovima. Deset meseci kasnije Elena je rodila
devojicu Ninu.
Gordon je mnogo radio, danonono zauzet u redakciji i nedovoljno
zaraivao.
Elena je i dalje ila, plela i vezla za muterije da bi upotpunila porodina
primanja.
Magda je provodila dane na fakultetu, noi u svojoj sobi nagnuta nad
knjigom. Pripremala se za ispite na zavrnoj godini.
Diplomirala je sa najviom ocenom. Predahnula je, bila je zadovoljna i
istoga asa se pitala ta sad treba dalje raditi. Ona se u toku studija prijavila u
berzi rada za bilo kakav posao ali, sem povremenog pranja prozora na javnim
zgradama sa ostalim studentima, nikakav ozbiljniji posao nije mogla da dobije.
Sa diplomom u ruci, otila je nebrojeno puta na berzu. Nita nije dobijala.
Nije bilo posla.
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
- Otkuda i celo oveanstvo - prkosila je njegovom upornom pogledu. Nema drugog prolaza za dolazak na svet.
- Ako je tako - zaikavao je - onda je oveanstvo stiglo pravo iz pakla.
Nije mu odgovorila. Mirno je puila i milovala ruku gospoe Lus koja je
zadremala na fotelji. Dala je rukom znak Dordu da govori tie.
- Ko vas je nauio da puite - aputao je - va dragi?
- Sama sam nauila.
- Rei u tetki.
- Ne marim, recite.
- Znam sigurno da moja draga tetka ne voli da njene drubenice pue.
ak mrzi...
- Vaa "draga tetka" - rekla je podsmeljivo - koju volite koliko i svoju
verenicu, gospodine. Na isti nain i iz istih razloga. Tetku jer ima nebrojene
milione, a onu drugu jer vam je "draga tetka" preporuila. Je li tako?
- ta ste rekli?! Odakle vam odvanosti da sa mnom na ovaj nain
govorite?!
- Ne treba mi nikakva hrabrost da sa sagovornicima govorim tonom
kojim mi se obraaju. Pretpostavljam da - govorila je sve podrugljivije - vaa
ekselencija i ne zna pravo znaenje rei koje oznaavaju odvanost, hrabrost.
- Koga je to moja tetka uzela za drubenicu - namrtio se, ne skidajui
pogled s njenih oiju - smernu devojku ili...? A, ne! Vi niste odgovarajua
linost. ena s takvim idejama ne moe da ostane pored dame kakva je moja
tetka!
- Vaa stara tetka, gospodine lani moralisto, zaista je dama u pravom,
vama nepoznatom smislu te rei i zna da bez vae pomoi razlikuje ljude,
njihove naklonosti, vrline i slabosti, koliko istinu od lai. Ja jesam savremena
devojka i apsolutno svesno odgovaram za svaku svoju re i svaki postupak i
nikad, podvlaim - u njenom glasu bilo je ironije i prezira - nikada se nisam
opila, niti sam se teturala ulicama kao poslednji ljudski bednik! Da li ste me
razumeli, gospodine?! Smatram da imam ne samo dunosti, nego i ista prava
kao i svaki ovek ovoga sveta. A mnogo vea od ponekog mukarca. Prema
tome, gospodine, da li puim kao i da li jedem, zavisi iskljuivo od moje volje i
odluke. Ako jednoga dana poinim kakvu glupost ili ludost, jer i ja sam samo
ovek, neu se stideti da posluam savet oveka ije osobine mogu da
potujem, to ni u kom sluaju ne moe da bude pijanac koji se povlai
ulicama i baca se divljakom snagom na prvu enu koju sretne. Tako - rekla je
kroz zube - u tome okviru vam je mesto i, ostanite u njemu!
- Gospode boe - uzviknuo je - sad znam gde sam vas sreo! Bio sam pijan
kao uskija, ali se seam, sad sam se setio ukusa i mirisa tvojih usana. Moram
da te tako oslovim -pogledao je drsko - jer sam te ljubio... Je li - uneo joj se u
lice - ta si radila po ulicama u ono doba noi? Zar devojka...?
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
nije potrebna trea osoba u kui, zar ne? I jo neto, Gordone. Zar moe da
sumnja da bih sve napustila i pritrala Nini i tebi ako... i kad bi bilo potrebno.
Nemam nikoga osim Elene i vas dvoje.
Nije odgovorio. utali su i kada su stigli pred kuu.
- Zar zbilja nee da ue, Magda?
- Ne bih. Ne volim da se vraam kasno.
- Samo na trenutak, neemo te zadravati. Elena e se obradovati. Hajde,
ui.
- Dobro, elim da vidim Elenu i Ninu, ali zbilja ne mogu da ostanem
dugo.
Elena je izlazila iz sobe u kojoj je Nina spavala kad su Magda i Gordon
uli u stan. Obradovala se Magdi i zvuno je poljubila. Magda je zapazila da je
primetno bleda. Usne su joj bile modre, oi kao izbledele sa senkom nekakve
gorine koja je gasila u njima sjaj ivota. Za nedelju dana, koliko je prolo od
njihovog poslednjeg susreta, Elena se znatno izmenila. Magda se trudila da
nijednim pogledom ne oda bol koji je oseala gledajui je.
Gordon je posluio svima po aicu konjaka posle ega je Magda ustala da
krene, ali mala Nina se pojavila bosonoga na vratima sobe i potrala Magdi u
naruje. Prigrlila je Ninu, tepala joj ljubei je i kad je podigla pogled susrela je
Gordonove oi u kojima je, prvi put otkada je postao mu njene sestre, videla
onu toplinu kojom je nekada davno, inilo joj se tog trenutka, ispunjavao celo
njeno bie. Spustila je pogled. Osetila je kao da joj gomila mrava mili niz lea.
Kad je ponovo pogledala Gordona, stajao je za stolom nagnut nad Elenom.
Magda je osetila radost, uveravajui sebe da je maloas Gordonov pogled
pogreno protumaila.
Kad je stigla u kuu Lus Henderson, ula je glasove u malom salonu. Nije
imala elju da razgovara, otila je u svoju sobu, sela i zagnjurila lice u ake.
Gorko je zaplakala. Oseala je da Gordonove slutnje nisu bile bezrazlone. Sa
Eleninog lika ivot je neminovno nestajao i ona, Elena, je to znala. Ta pomisao
je Magdu uasno uznemirila. Kolebala se da jo iste noi kae gospoi Lus da
vie ne moe ostati kod nje jer mora da bude pored Elene, ali je odustala od te
namere zato to bi, moda, njena sestra posumnjala upravo u ono to je Magda
htela da sakrije od nje: svoju zabrinutost za njeno zdravlje.
Dani su proticali. Leto i jesen su se smenili. Bila je zima s dugim noima i
magliastim, sivim danima. Vreme popodnevnog odmora Lus Henderson
Magda je provodila u njenoj veoma dobro opremljenoj biblioteci. Te asove je
ubrajala u najprijatnije u inae tihoj noi. Oseala se meu knjigama
nezavisnom, srenom.
Jednoga dana je ula u biblioteku elei da itanjem dobre knjige potisne
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
osetila je kao da joj nekakva ruka stee grkljan. Gordon je stajao i ukoenim
pogledom promatrao Elenu. Kao da je zanemeo. Lice mu je bilo ispijeno,
zategnuto, kao prevueno belim kreom. Magda je ustala, obrisala lice
nadlanicom i ponovo pogledala Gordona. Nije se pomakao, ni trepnuo.
Oseala je da treba toga asa neto preduzeti, uiniti neto, ali nije znala ta.
Sve joj se inilo potpuno besmisleno. Sve, sem Elenine smrti. Stegla je elo
akama kao da je htela da pokrene misli, da se seti ta, kako i na koji nain
treba sad zakoraiti kroz ove sobe kojima je oduvek vladala, u kojima se
smejala, cvetala i svenula njena Elena. Njena majka, sestra... sve na svetu.
Obeala je da e zameniti majku Nini, pomislila je i uzdrhtala. Kako e rei
malom detetu... Kako, kako? Da li e i ona zapamtiti samo majin stisak i
zagrljaj, bez lika, pitala se Magda i ponovo pogledala Gordona. Prila mu je i
stavila ruku na rame. Okrenuo se kao oinut, privukao njenu glavu na svoje
rame i zagnjurio lice u njenu kosu. Magda je oseala da Gordon plae, po
trzajima ramena. Ruke su joj bile sputene niz telo, nije imala hrabrosti da ga
zagrli iako je silno elela da s njim oplakuje Elenu. Njena tuga je bila jaa od
svakog drugog oseanja, Gordon je od tog trenutka za nju bio samo Elenin
mu. Otac male Nine.
Sve se zbilo brzinom munje. Elena je bila sahranjena, mala Nina je ostala
kod suseda; u stanu je bilo mirno, tiho kao da se dah smrti jo uvlai u uglove i
vreba u senkama i svetlostima koje su se smenjivale u prvom sumraku.
Gordon je satima stajao, naslonjen elom na prozorsko okno sobe u kojoj
je Elena umrla. Gledao je drum kojim su odveli Elenu do male kapele na kraju
ulice. Oseao je prazninu, veliku i munu. Kupola kapele se videla s prozora. I,
kao u nekom udesnom nastavku, mislio je na Elenu i sebe na venanju. eleo
je da se oeni sa njom. Bila je mila, tiha i lepa. Oseao je neodoljivu potrebu za
ljubavlju, za enom koju e voleti, koja e njega voleti i razumeti. Bio je uveren
da e Elena biti ta ena, sve do trenutka kada je dovela svoju sestru na
sastanak. Magdu. Da tada nije video Magdu i saznao za bestidnu la Brjusa
Daninga u koju je poverovao ponesen ljubomorom i povreenom sujetom,
nenost koju je oseao prema Eleni ostala bi ista, nepomuena oseanjem
krivice prema njoj i odmeravanjem onoga to se u njemu kovitlalo, to je
potiskivao i nije eleo da nazove pravim imenom: ljubav i Magda. A sad, sad
je imao Magdu pored sebe. Magdu bledu kao vosak, nesrenu i uplakanu.
Neutenu zbog Elenine smrti. Magdu koju je voleo svim srcem; ljubav koju je
eleo da ubije i rastrgne srce, jer nije hteo da je voli. Ne, sad ne. Magdu, ne...
Seao se divnih asova u veerima na fakultetu. Gledao ju je i divio joj se,
sluao je kad govori i oboavao je, a da je nijednom nije ak ni poljubio. Suvie
je mlada, mislio je, jo netaknuta. Oseao je to u nenom dodiru njenih prstiju,
u bistrom, sjajnom pogledu, u prelepom istom i nenom osmehu. Neka takva
Nela012
i ostane, bar jo malo. Jo malo... nije tada ni bio svestan koliko je voli. Svu
estinu svoje ljubavi osetio je tek posle prvih Brjusovih nagovetaja, prvih
intriga, kada je poeo ree da dolazi i kada je svaki Magdin osmeh, bezazleno
upuen bilo kom momku iz drutva, sad je toga bio svestan, tumaio kao
neverstvo i dokaz kojim je potkrepljivao lai Brjusa Daninga. I docnije kada
mu je rekao i poslednju bestidnu la o Magdinoj udaji, premestio se u
redakciju drugih novina i nikoga o tome nije obavestio. Dugo su mu u uima
brujale podsmeljive rei Brjusa Daninga:
- ta si zamiljao Gordone?! Zato bi Magda Braun bila drugaija od
ostalih siromanih studentkinja?! Svaku od njih moe da kupi i strpa u
dep. Za male pare - cerekao se - ba tako, prijatelju. Pred tobom se pravila
skromna i smerna a, kad nisi prisutan, bacala je vatrene poglede svojih lepih
oiju svakom zgodnom momku i, naravno, prodala ih najbogatijem...
- Nije mogue - Gordon je jedva govorio. - Devojka kao Magda nije mogla
da se tako...
- Nemoj da bude naivan, Gordone - grohotom se smejao. - Sve je
mogue! Gde ivi, ovee?! Skini oreol svetice s glave te i takve Magde Braun.
ovek tvojih kvaliteta zasluuje, valjda, pravu enu i pravu ljubav! Ne bih ti je
ni spomenuo da mi nisi prijatelj i da se nisam uverio i proverio da tvoj idol,
Magda s prve godine fakulteta, ne zasluuje ne samo tvoju ljubav nego ni tvoje
prezrerije. Devojka s beskonane trake, kako je lepo rekao jedan iskusan
kolega.
- Nemoj, nemoj tako da govori...
- U redu - uzviknuo je uvreeno. - Kako hoe, Rejnoldse. Bie mi ao da
bude predmet podsmeha svih iz drutva dok se izvesna gospoa Magda
epuri u "odedi" najskupljih krojaica uz svog bogatog mua, ko zna gde u
belom svetu. Mislim da ne bi trebalo ni da dolazi izvesno vreme tamo, u
drutvo ako... ako ima ponosa. To jest, ja sam te takvog zamiljao a, sad, tvoja
je stvar da li e s najviih grana intelektualca i mukarca pasti u... u kaljugu,
brate. Nazovimo stvari pravim imenom. Pravnici smo...
Bio je ubedljiv, mislio je Gordon, kako je samo umeo da lae! A ja?! Ja "s
najviih grana', kako sam mogao da poverujem, a da ne proverim...?! Zar Magda,
zaboga?! Kako sam mogao?! Sujeta?! Verovatno. Samo je to moglo da moju najistiju
ljubav preobrati prvo u gorinu, a docnije u beznadenu ravnodunost.
Godine koje su potom proticale inile su se Gordonu duge kao venost.
Bez poetka i kraja. Bezline. Sve do onoga dana kada je, piui nekakav
lanak za svoje novine, njegovu panju privukla devojka koja je preturala po
torbici pred staklenim zidom njegove redakcije. Devojka je liila na Magdu. U
prvi mah mu se uinilo da je Magda ali, kada je kroz staklo susreo njene oi,
uverio se da nije Magda... Docnije, kada se zbliio sa Elenom, nije primeivao
nikakvu slinost i nikada vie nije mislio o tome. Jer, zaista su bile toliko
Nela012
Nela012
nastavljen.
Magda je nekoliko puta bila da obie slepu Lus. Razgovarale su, Magda
bi joj poneto proitala, popila s njom kafu i vraala se kui. Gospoa Lus je
bila zabrinuta za sestria Dorda jer nije vie bio razuzdan kao ranije, malo je
izlazio i provodio mnogo vremena zatvoren u biblioteci. Mislila je da je
bolestan.
- Nemojte zbog toga brinuti - teila je Magda. - Da je bolestan iao bi
lekaru, nije dete. Moda neto radi ili... spa a u biblioteci - setiia se sukoba sa
Dordom. - Odmarao se tamo i ranije, viala sam ga.
- Ne znam, dete, ali mi je sve to veoma udno. Moda zato to se u
poslednje vreme i sama oseam bolesnom iako lekari kau da sam zdrava,
moda zato vie oseam potrebu da neko meni blizak bude uz mene. A,
Dord nije vie priljiv kao pre. Suvie je miran kada je sa mnom u podne i
uvee za stolom. Ne pria, ne smeje se kao pre...
Krajem prve godine posle Elenine smrti, Gordon je jedne noi doao
mimo obiaja, kasno kui.
- Gde si zaboga - upitala ga je Magda prekorno. - Skoro e pono.
- Morao sam da ostanem u redakciji. Boji li se sama nou?
- Ne bih rekla da se bojim ali... nije mi prijatno.
- Izvini Magda, ubudue u voditi rauna o tome.
- Kojeta - uzviknula je - nisam dete. Naviiu se.
- Nee morati da se navikava... biu uvek tu... pored tebe. I jo neto bih
hteo da ti kaem, Magda - uzdrhtala je od njegovog prodornog pogleda - samo
te molim da me... razume. Mislim, naime, da bi trebalo da se zaposli.
Razmiljao sam mnogo o tome poslednjih meseci i uvideo da sam pogreio to
sam zahtevao da ostane... ovde sa... s nama. Ti si devojka i...
- Ne razumem te, Gordone.
- Hou da kaem - bilo mu je neugodno - oboje smo mladi, naroito ti i...
- I ta?!
- Nita, samo eto, svet je svet. Pretpostavljaju, priaju kojeta to...
- to...?!
- to mi smeta - rekao je ustro i stao uz prozor ne gledajui je - jer...jer...
- Jer, ta Gordone? Okreni se i pogledaj me - srce joj je zadrhtalo. Izgovori misao do kraja. ta ti smeta?
- Smetaju mi neistinite prie jer mi je ao to nisu istinite - rekao je
odseno. - Iskreno mi je ao, Magda. Sem toga, oseam se odgovornim i pred
tobom i pred onima koji misle da smo...
- Oboje smo odgovorni samo pred nama samima, zar ne, Gordone? Oboje
znamo da su prie proizvoljne i da nikada nee i ne mogu biti osnovane - glas
joj je zadrhtao. - Nikada.
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
mnogo je, suvie je, ako zna ta hoe. Pretpostavljam da ne bi tek tako
odjurila tamo im si dobila poziv da nisi imala odreene namete. Logino, zar
ne?
- Jeste. Meutim, s obzirom na nae uslove ivota, ne mogu sama da
odluim, Gordone. Treba mi tvoja pomo.
- Zato, Magda? Moje miljenje zna. Ja sam ti i rekao da treba da radi.
Nee se valjda, do kraja ivota rtvovati za Ninu, mene i ovaj dom. Tvoj ivot
treba da dobije sopstveni smisao - govorio je, ozbiljno je gledajui. - Godine
prolaze...
Magda je nehotino prekrstila ruke na leima i gnjeila pesnice. Nije znala
zato joj ovakva Gordonova reakcija ne odgovara. ta je oekivala, pitala se.
Moda je elela da joj Gordon predloi da ostane u kui, da ive zajedno... da
se uzmu jer on to eli... Ne, to bi sigurno odbila, ali je elela da on to kae. Da
kae. Da, to je elela. To. Ali, zato? Zato to je bio hladan, odreen,
nezainteresovan iako ju je, bilaje sigurna, voleo koliko i ona njega ; bio
zaplaen. Kao i ona...
- Da - najzad je rekla - prolaze godine...
Dva dana su protekla bre nego to je Magda elela. Javila se telefonom
sekretarici Dorda Konrada i zamolila je da pita direktora da li moe da je
primi popodne umesto u dogovoreno vreme. Za protekla dva dana Gordon
jedva da je progovorio koju re sa Magdom. Odloila je sastanak u preduzeu
da bi ga saekala na ruku. Ninu toga dana nije odvela u vrti, elela je da
ostane kod kue. Stavila ju je posle ruka da spava i stajala pored krevetia
gledajui je. Liila je na nju i na Elenu. Osetila je nenost koja joj je mamila
suze. Elenin lik se smenjivao sa likom male Nine. Suze su nezadrivo grunule,
spustila se na prostirku pored krevetia i gorko zaplakala. Plakala je tiho,
oseajui gorinu koja joj se pela uz grlo.
Nije ula kada je Gordon uao u stan, priao vratima Ninine sobe i zastao.
Trenutak docnije priao joj je i povukao je za ruke da ustane. Iznenadila se,
skoila i naslonila glavu na njegove grudi ridajui.
- Oajna sam, Gordi - nije ga tako oslovila od njegovog nestanka u
studentskim danima - zbunjena i neodluna. ta da radim?
- Nemoj da plae, mila - vrsto je prigrlio - ne plai...
Trajalo je samo trenutak. Njegov zagrljaj je oslabio, opustio je ruke i naglo
izaao iz sobe. Magda je gledala za njim i ponovo sela na prostirku. Nina se
probudila i skliznula joj u krilo. Zagrlila je.
- Neu - aputala joj je - neu te ostaviti. Potrebna sam i tebi i... tvome tati.
Iako - pomislila je - nikada neemo biti... Nikada.
Popodne se javila Dordu Konradu. Rekla mu je da ne moe da prihvati
posao zbog nepredvienih promena u kui. Nije rekao ni re. Samo je spustio
Nela012
Nela012
prekidati, ni posle komentarisati ono to sam rekla. Sluaj i uti: volela bih da,
kad umrem, stoji s Dordom nad mojim odrom i nosi ovu ogrlicu. Niko se
jo nije vratio s tog puta bez povratka da bi nam ispriao kako je i da li postoji
neto to zovemo ovekova dua. Ali, ako nekim sluajem zaista ostaje neto
neopipljivo to pobeuje materijalnu smrt, moda nekakav fluid koji lebdi
negde nad beivotnim telom, onda u u svom poslednjem boravku na zemlji
oseati da je moj mu uz mene, s ogrlicom koju e ti nositi. Eto, samo sam to
htela da kaem. Povedi me sad da se malo odmorim.
Magda nije slutila da je to bilo poslednje vienje sa slepom Lus
Henderson. Nisu joj javili kad je umrla. Na dan sahrane batovan je doneo
Dordovo pismo, u kojem je obavetava o sahrani. Napisao je da je Lus
Henderson umrla u snu. U toku popodneva.
Stajala je pored Dorda nad odrom, na groblju. Nije mogla da plae.
Kroz misli su joj stalno prolazile one udesne rei slepe starice prilikom
poslednje posete. Nehotice je dodirivala ogrlicu iako je znala da je smrt, kraj.
inila je to, ipak, iz pijeteta prema starici koju je zbilja volela i... alila.
S Dordom nije razgovarala. Samo nekoliko nunih rei. Ni on nije imao
volje da govori. Stajao je pored Magde, provukao ovla ruku pod njenu miicu
i utao. Magdi je bilo jasno da je i njemu Lus Henderson rekla svoje elje i zato
je mirno stajala i oseala toplotu njegove ruke na miici.
- I on je sam - pomislila je. - Nema nikoga kao ni ja... ni Gordon. Usamljenici
smo svi. Svi.
Rastala se od Dorda na groblju. Ponudio je da je odveze kolima do
kue. Nije htela, elela je da hoda, da uje kripu snega pod svojim nogama, da
die punim pluima, da osea da postoji. Da ivi...
Prenula se. Zvono na ulaznim vratima se oglasilo. Pogledala je Gordona
upitno. Slegnuo je ramenima. Nina je skoila veselo i uzviknula da hoe da
otvori vrata. Magda joj je klimnula glavom i gledala za njom. Trenutak kasnije
Nina je viknula:
- Maga, Magice tebe jedan ika zove. Doi.
Utrala je u sobu, za njom je uao i ostao kod vrata Dord Konrad.
Magda je skoila sa stolice i prila gostu. Gordon je ustao i iznenaeno gledao
visokog tamnoputog oveka krupnih crnih oiju, gotovo arapske lepote.
- Dord Konrad - rekla je gledajui Gordona - jedan od direktora
graevinskog preduzea, a ovo je moj zet Gordon Rejnolds. Izvolite, sedite rekla je snebivljivo. - Jeste li etali ovuda? Nisam vas oekivala...
- Hteo sam odavno da vas posetim, naroito posle tetkine smrti ali sam se
kolebao i nisam eleo da vas uznemirim. Nadam se da ete mi oprostiti
ovakav prepad - obratio se Gordonu. - Obeavam da vam neu dugo smetati.
- Ne smetate - uzviknula je Magda gledajui prekorno Gordona - ni
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
- poeti da radim. Ovde vie ne mogu da ostanem. U ovoj kui, u ovom stanu gledala ga je i oseala nekakvu udnu ravnodunost prema njemu - nema vie
nikoga ni za mene - uzdahnula je i spustila pogled - ni za tebe, Gordone.
- Kuda e, Magda? - tuga mu se videla u oima. - Kuda? Kojim putem
treba da krenemo nas dvoje? Nee li nam se putevi i trei put negde ukrstiti?
Negde u nekom... okraju. Reci, Magda, zna li kuda e?
- Ne. Ne znam, ali u krenuti... Zasad bih pola da proetam. Da hodam
nasumice. Koji je danas dan?
- Nedelja.
- Hoe li i ti sa mnom - upitala je bezvoljno - na sneg?
- Ne mogu. Nemam snage ni da se pomaknem sa stolice.
- Izvini.
Hodala je ulicama isprva pognute glave, zgrenih ruku u depovima,
praznih misli i oseanja. Samo je hodala. Postepeno je podizala glavu,
uspravljala se i oseala pahuljice snega po licu. Godile su joj. Osetila je glad. I
e. Osvrnula se i tek tada primetila da se nalazi u glavnoj ulici grada. Uline
svetiljke su se postepeno palile. Sneg je dobijao plaviast sjaj. Vozila su se
kretala, brujala, kripala. Deca su se otimala iz ruku roditelja, grabila sneg,
smejala se i vritala ushieno.
ivot tee dalje - pomislila je. - Tee i valja sve ispred sebe, rekao bi neko. Samo
je moj stao. Nije. Ja sam ga zaustavila. Ja. Ja moram i da ga pokrenem. Ali, kako?
Gladna sam, moram neto da pojedem. Da li da se javim Dordu Konradu? - misli su
joj se kovitlale bez reda. - Da li da ga pitam...? ta da mu kaem? Uh, uasno sam
gladna. Ne, naravno, to mu neu rei. Ali, gladna sam. Ovo mesto je sigurno
popunjeno. Toliko je vremena prolo. Kojeta. Pravna sluba je sigurno odavno
organizovana. Moda e Dord znati neko drugo mesto... Idem ponovo u berzu rada.
Sutra rano izjutra. Moram da naem neki stan, sobu. Bilo ta. Zaradiu, docnije u
ve nai neto bolje za stanovanje. Treba jesti, jesti. Moram, moram neto da pojedem.
- Zakoraila je da pree ulicu kod peakog prelaza. Neka kola su
zakripala.Trgla se i stala kao ukopana. Na semaforu je bilo crveno svetlo za
peake. Voza je proturio glavu kroz prozor kola i vikao, psovao. Htela je da se
vrati kad su je neije ruke obgrile i povele na drugu stranu. Iznenaeno je
pogledala.
- Dord - uzviknula je - Dord...
Zaustila je da mu kae koliko je gladna, progutala pljuvaku i zastala. Nije
mogla ni o emu drugome da misli. Stigli su do ivinjaka. Dord je okrenuo
prema sebi i gledao njeno bledo, omralo lice, grozniave oi i uzdrhtale ruke
koje je vrsto stegao. Nije znao ta joj se dogodilo, ali je video da je Magda na
ivici nervnog sloma. Upaio se.
- Kuda si pola po ovakvoj zimi - rekao je neno - u plitkim cipelama i
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
je. Da li je to opasno to tako... mislim, hou da kaem, gos'n Dord, kad nita
nije osetila dok sam je presvlaila, sigurno je mrtva bolesna. Ona nikada nije
tako vrsto spavala. Znam kad je ovde bila, budila se kad samo proem pored
njenih vrata. Moda je udarena u glavu, gos'n Dord - razrogaila je oi. Znam jednu enu, kod nas u selu, koju je mu izudarao po glavi i otada stalno
spava. Nosili su je u grad, u bolnicu, da je lee ali se nije probudila. Stalno
spava, tolike godine. I sad spava. Joj, gos'n Dord - prekrstila se - nee valjda
nau Magdu to da strefi. Gospoa Lus e se u grobu prevrtati. Mnogo je volela
Magdu. I mi... i ja... nauila me da itam i sad me nije sramota... umem da se
potpiem. Zato utite, gos'n Dord? Brbljam mnogo - postidela se. - Jeste
znam. Desika me je uvek korila zbog toga. To je ona to je itala doni Lus kad
je Magda otila od nas. Pravila se vana kao da... Umem i ja da itam, eto neka
kae Magda... Ali kako e sirota kad se moda nee probuditi. Je l' znate
sigurno da se nije udarila u glavu? Opet brbljam... pa, vi me i ne sluate, je l' da
gos'n Dord?
- Sluam vas, Dijana - rekao je rasejano - sluam. Nije je niko udario,
probudie se. ujte, kad se probudi, javite mi.
Magda se probudila sutradan izjutra. Unezvereno je pogledala po sobi i
skoila. Skoila je i Dijana koja je spavala na divanu nedaleko od kreveta. Na
tom divanu je i Magda esto leala kad je gospoa Lus spavala posle ruka.
- E pa, hvala ti boe - prekrstila se - samo kad ste se probudili gospojce
Magda. Ja sam, majke mi, mislila da nee, ovaj, da neete. Spavali ste k'o da
vas je neko mlatn'o posred tint... ovaj, mislim, po glavi. Joj - uagrila je oima bila bi ba teta za vas, je l' da? Pa to sad uti, ovaj...
- utim jer vas sluam, Dijana - nasmeila joj se. - Nego, ija je ovo
spavaica i rublje na stolici?
- Pa, sad je valjda vae - slegla je ramenima. - Kupio vam je gos'n Dord.
Nije znao gde stanujete pa zato nije mog'o da vas vodi kui i mor'o je da kupi.
Ajoj - grleno se nasmejala - kol'ko sam puta zaspala na senu skroz obuena, pa
nita. ta fali? Al' gos'n Dord nije hteo. Misli valjda, nije red da gost spava u
haljini, je l'? Pa naravno, tek togod. Nismo na selu, je l' da gospojce Magda?
- Naalost nismo, Dijana - od srca se nasmejala. - Nego, gde ste stavili
moje stvari?
- Kaput je napolju, na iviluku, kako dolikuje. Cipele sam oistila, haljinu
i ve oprala, osuila i opeglala. Stoji k'o novo. Sve vam je spremno gospojce
Magda jo od sino.
- Zato ste prali? - ponovo se nasmejala. - Nije trebalo...
- E jes', tek togod, kako da ne operem ono to si nosila kad si bila onak'a
k'o zaarana?! ta ja znam ta ti je bilo. Isprva sam mislila da te neko klepn'o a
sad vidim da nije. A moda je urok - kolutala je oima. - Nikad se ne zna, al' se
Nela012
nasigurno zna da se tak'a odea mora baciti. Kako da bacim, pitala sam se, kad
ne znam ta e posle obui... to jest, ako se probudi. On je, to jest, gos'n
Dord kupio ve, al' 'aljinu nije. ta on zna - napuila je usta - mukarac k'o
mukarac. E, onda sam bar oprala, mislim bolje i to nego nita. I vi', probudila
si se. Ma, ne pria narod tek tako, sve ima svoje. Jel' ti tako misli, Magda...
ovaj, to jest, gospojce Magda - napuila je usne -... vi ? Ba sam sino priala
gos'n Dordu o jednoj eni u mom selu... Ajoj, uplaila sam se kak'a si bila u
njegovim rukama. I zna, ona ena...
- Donesite mi stvari da se obuem, posle ete mi ispriati ta se dogodilo s
tom enom. Vrlo me zanima. askom u se istuirati i...
- I nita. Nee ni mrdnuti iz kue dok ne dorukuje. To da zna. Gosn
Dord bi me za kosu uhvatio i izbacio napolje. Natrag u selo. Sauvaj me
boe tamonje sirotinje. Zar se ovde u gradu ostavljaju gosti bez doruka, pit'o
bi me gos'n Dord. Ne ostavljaju se ni u selu gladni al' mi to onako, s nogu
pojedemo, pa hajd' na pos'o. Joj, gospojce Magda ba ti hvala to 'oe da
razgovaramo. Usta su mi se slepila otkad je gospoa Lus umrla, a naroito
otkad si... ste vi gospojce Magda otili. Evo - uzdahnula je - sad u doneti
haljinu a ti se kupaj da bolje jede. Mnogo si slaba, nita ne valja. Da vidim
'oe li sad batovan Piter kazati da si mnogo lepa. K'o vila, kae. Ne kae sad,
nije te ni vid'o, nego onda, pre... E, idem.
Trenutak docnije, Dijana je donela Magdinu odeu, stavila je preko stolice
i istrala lupajui se u elo.
- Joj - govorila je sebi - ubie te Dord, glupao. Treba odma' da javim
im se probudi, a ona se ve i kupa a ja nita...
Magda je bila spremna da poe kada je Dord doao. Podsvesno je elela
da izbegne susret s njim jer joj je bilo neprijatno ono to se dogodilo prethodne
veeri. Svega se seala: i da se stidela i svojih rei i ponaanja; i nemogunosti
da se savlauje jer je jedino elela da uti. Nije mogla. Misli i rei kao da su
trale, izmicale njenim eljama i onome to poneko zove sistemom
samokontrole. Pomislila je da su takvom njenom stanju doprinele i pilule za
spavanje. Uzela je verovatno vie nego to je trebalo. Nije imala iskustva, nije
ih upotrebljavala. Sad je znala sigurno da vie nikada takvu glupost nee
uiniti. Svojim rukama omamiti ula i volju, glupo je, pomislila je prihvatajui
Dordovu pruenu ruku.
I Dord je bio u dilemi, nije znao sigurno da li je Magda znala ta je
prethodne veeri govorila i radila. inilo mu se da je poneto govorila svesno,
tako je bar izgledalo. Ipak je odluio da prepusti Magdi poetak razgovora, da
bi proverio. Nije hteo da joj ponovi ono to je izgovorila dok nije bila svesna.
Ako zaista nije bila svesna... Ono to je video pribliavajui joj se, obradovalo
ga je. Oi su joj bile sjajne, nasmejane a pogled otvoren. Snebivljivo se smeila,
Nela012
Nela012
sloio?
- Ne. U stvari jesam, delimino. Ne znam da li se sloio s mojim
namerama jer je na moje sugestije o njegovom i mom daljem ivljenju,
odgovorio pitanjem: kuda emo i da li nam se putevi nee ponovo ukrstiti u
nekakvom okraju - bilo je gorine u njenom glasu - eto tako je rekao, a to je
upravo ono to bi i njega i mene konano unitilo. Mi ne smemo vie da se
sretnemo. Sad je suvie kasno da se pitamo kako i zato su se izmeu nas
dvoje dogaaji razvijali, o ta smo se spotakli, on ili ja nije bitno, i do ega nas
je na ponovni susret - skupila je usta kao da je zagrizla limun - doveo. Greka
je bila moja. On nije znao da sam Elenina sestra ali ja sam znala, Elena mi je
rekla, da je njen verenik Gordon Rejnolds. Da sam tada odluila ovo to sad
pokuavam da uinim, da nisam otila na taj sastanak s Elenom i Gordonom,
da sam zrelo shvatila ta inim svojoj miloj sestri iz nekakvog samoljublja... to
je prava re, da se nisam uplela u njihovu ljubav, jer voleli su se, verujem da bi
njihov ivot imao sasvim druge tokove, puniji sadraj i, moda, ni posledice
ne bi bile toliko tragine. Jer, Elena je znala, oseala je ta se dogaa sa mnom i
njenim muem. I utala. Ne mogu nita da zamerim Gordonu. Bio je poteniji
od mene iako ni ja nisam nita nepoteno inila. ak sam i otila da radim kod
gospoe Lus da ne bih bila kod kue, medu njima. Ipak, bila sam tamo, s
Gordonom, srcem, duom i mislima. Eto, zato - podigla je glavu i pogledala ga
- ne treba da pitam Gordona... I kad bih ga pitala, ne bi rekao ta stvarno misli
i osea. Oboje smo optereeni onim to se zbivalo u nama, oko i zbog nas.
Nikada o tome nismo govorili, ali je tako. Javiu mu se, otii u ali prethodno
bih htela da organizujem...
- Stani - podigao je ruku - nisam zavrio. Na pitanje si odgovorila, sad
dolaze moji saveti i predlozi, ako hoe. Vai? Pitanje stanovanja moe da
rei ovde gde si ga sino i zapoela. To je moj predlog. Moe da ga prihvati
ili odbaci. Neu se naljutiti ako odbije.
- Moram da odbijem, Dord. Hvala ti ali boravak ovde bi me opteretio,
oseala bih se kao uljez koji koristi...
- Zato? Ovde praktino niko ne stanuje. Kua "ivi" jer ne znam ta da
radim sa ovim ljudima koji su ovde. Dijana, batovan Piter, domar sa enom u
dnu dvorita. Pa i o psima treba razmisliti. Ne mogu da ih ubijem niti da ih
dam bilo kome, jer ih volim. Bio sam prezauzet da se bavim pitanjem ove kue
ali sam nekoliko puta pomiljao da... da je iznajmim. Eto, uzmi je ti, uredi kako
ti najbolje odgovara i ivi u njoj kako eli.
- Ne mogu zasad. Dord. Uzeu negde skromnu sobu dok se...
- Rekla si da e se zaposliti, zar ne? Doi kod nas i radi u pravnoj slubi.
- Zar je niste... organizovali i dosad popunili mesta?
- Jesmo. Morali smo, takav je zakon ali - nasmeio se - za tebe ima posla.
Zaradie i... platie zakup za... sobu, kupatilo, kuhinju... Uostalom, kazae
Nela012
Nela012
odluka, moje volje i elje. Gordon, Elenin mu, Ninin otac i... moj zet. ovek koji pati,
koji uvek gubi, kojem sam i ja stala na put kad je jednom, moda samo jednom mogao
da bude srean. Sa mnom to vie nikada ne moe da bude. Ni ja sa njim, ma koliko me
bolelo. Da li e on to shvatiti, da li e razumeti da se ne smemo nasloniti jedno na
drugo prizivajui nekadanja oseanja koja smo, moda potpirivali, negovali,
idealizovali u nama uprkos previranjima koja su ih u sutini potirala? Brisala. Da li e
uspeti da oseti ispraznost, besciljnost, promaenost nedoivljenog... umrlog u nama?
Zatekla ga je u sobi, s novinama u rukama. itao je.
- Dobar dan - rekla je mimo, i ponovila - dobar dan, Gordone.
- Zdravo - letimino je pogledao i produio da ita.
Bez pitanja i prekora. Nita. Kao da nije dola ili kao da se vratila sa
pijace. Magda je bila pogoena kao da je dobila udarac preko oiju. Stajala je
trenutak gledajui ga i ula u svoju sobu. Presvukla se i otila u kuhinju. Bila je
ista, uredna. Sudovi oprani i sloeni, podovi isti i sjajni. Otvorila je
pregradak u kojem su stajale boce s piem. Mnoge su bile prazne, stavljene su i
nove, nenaete. Magda se osvrtala, nije znala ta da zapone. Nije dola da
preuzme domae poslove, pomislila je, dola je s namerom da razgovara s
Gordonom... Ali, on oevidno ne eli ni da je pogleda - povezala je kecelju - ni
da razgovara. Bila je zbunjena, gotovo pokolebana, nije znala kako da
uspostavi kontakt s Gordonom. Nehotino je pomislila na Dorda Konrada,
njegovu brigu o njoj. Otresla je tu pomisao, uspravila se, uzdahnula, skinula
kecelju i ula u sobu. Nije se pomakao. Sela je za sto preko puta njega i zapalila
cigaretu. Ispustila je dim i rekla:
- Dobila sam posao i odluila da se odselim.
- To si oduvek i elela - nije podigao oi s novina - zar ne?
- Gordone, zaboga - bila je uvreena - kako moe...?
- Nisam slep ni glup, Magda - pogledao je - i svestan sam da te je smrt
moje erke oslobodila obaveza i... tereta.
- Da li si poludeo? - usne su joj zadrhtale. - ta ti je? Odvratno je ovo to
govori.
- Nikada nisam bio normalniji ni trezveniji, devojko. Promenio sam sve.
Do tanina. Imao sam dosta vremena - govorio je jetko - sreom ili nesreom.
Kako za koga.
Magda je grizla usne pokuavajui da zaustavi krik koji se nadimao u
grudima. Gordon kao da nije primeivao njenu uplaenost, zauenost.
Nastavio je istim bezbojnim, ali razgovetnim glasom. Magdi se inilo kao da
uz njegove rei uje i fijuk sablje po rosnom liu.
- Jasno mi je da si se privolela carstvu blagostanja Dorda Konrada,
velikih, zanosnih i strastvenih oiju... izmeu ostalih primamljivosti kojima
veto gospodari. Ne udi me to, Magda. Oduvek sam te smatrao
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
ivot u kui pokojne Lus Henderson odvijao se novim ritmom. Sve je bilo
podreeno Magdinom nainu ivota, vremenu njenog ustajanja izjutra,
povratku s posla, odmoru i onome stoje volela da radi. Od Dijane nije
oekivala usluge, ali ih je stalno dobijala; ponekad "milom a najee "silom
kada ih je Dijana nametala. Prvih nekoliko dana Magda je prekorevala Dijanu
to je dvori, trei za njom s medom i vodom na posluavniku, to je saekuje
pred kupatilom sa oljicom kafe, cigaretom i upaljaem i, najzad, to joj ne
dozvoljava da prekorai prag kue bez prethodnog doruka za postavljenim
stolom. Magda se ljutila osmehujui se, grdila Dijanu tapui je po jedrim
obrazima, izmiljala glavobolju i stomane probleme da bi izbegla izvanredno
pripremljen ali obilan doruak.
- ta mislite vi, gospojce Magda? - podboila se Dijana jednoga jutra pred
vratima - Da moete meni da podvalite? E, pa da znate da to nije mog'o ni pop
u naoj crkvi. A pop je pop, zna se da je najpametniji, je l'? Ko je to jo vid'o da
se ide iz kue bez jela, boga ti! Ne mogu sve ja da pojedem - namrtila se - vidi
kol'ka sam otkad si ovde u stanu. Nee me ni jedan momak pogledati,
izgledam k'o tele. Jes', rekla mi domareva ena, ba tako. 'Ajde, lepa moja,
pojedi bar ovo to drim u rukama. Da zna da e da se razboli, a onda pii
kui propalo... Tako je jedna devojka kod nas u selu...
- Daj, daj da pojedem - Magda je morala da se nasmeje - i nemoj, molim
te, toliko da sprema. Ne mogu tolikoda pojedem, Dijana.
- Moi e kad uje ta je bilo s tom devojkom...
- Priae mi kad se vratim - govorila je preko zalogaja. - urim,
zadocniu. Htela sam da proetam po ovom lepom vremenu. Prolee je... Sad
ne mogu zbog tvog doruka...
- Nemojte se ljutiti gospojce Magda - uvredila se - ja vam elim dobro.
Imate oi a ne vidite se... Kakvi ste pre bili i kako sad izgledate, a? Mogla bi jo
ti... ovaj, mogli bi vi jo da se popravite. Jo neko kilo, pa ete biti k'o pre. Za
dva meseca kol'ko ste pod mojom rukom, dobro je. Moglo bi i bolje, al' ta
mogu kad neete, je l'?
- Pusti me sad da izaem a od sada emo svake subote i nedelje
dorukovati u dvoritu pod lipom. Bie divno, je li? Radnim danom emo jesti,
onako - smejala se - s nogu, kao u tvom selu, vai?
- Da znate da vai - bila je oduevljena - a ja u vam sve unapred
spremiti. Fino - trkala je za njom do kapije. - Nego, to nam nikako ne dolazi
gos'n Dord, gospojce Magda? Da nije ljut? Pre je svaki as dolazio, naroito
zbog njegovih kucova, al' otkad ste vi doli on ni da proviri. Svi se udimo.
Batovan je nekoliko puta iao kod njega u stan da ga pita za ovo i ono po bati
i kui za pse. Sve su se, kae, dogovorili. Pit'o ga kad e doi i zamislite
gospojce Magda, kae, mislim gos'n Dord kae, da nema vremena. Kako sad
odjednom nema vremena a pre je imao? Sve mi se ini - pribliila se i aputala
Nela012
Nela012
Nela012
Nela012
uspeo - jedan za drugim, prvi zbog drugog, drugi radi prvog i tako unedogled
koliko ko moe da izdri. - Zapamtite to koleginice Magda, trebae vam.
- Danas ste zbilja u specijalnoj formi. Nita ne razumem.
- Razumeete, mladi ste. Ima vremena. Znai, veeras u sedam, je li tako?
Majki e doi. Zbilja, gde stanujete?
- ekau ga na uglu glavne ulice, bie mu lake i blie.
- Dobro...
Za vreme ruka u trpezariji preduzea, Dord je priao stolu za kojim je
sedela Magda i seo. Bilo je to prvi put za nekoliko meseci koliko je radila u
preduzeu. Nije verovala da e se Dord zaista pridravati onoga to je
obeao kad joj je ponudio posao i stan u kui svoje tetke. Sada se gotovo
obradovala to je seo za njen sto i sasvim prirodno upitao kako je.
- Dobro sam - odgovorila je - kako si ti?
- Jesi li se obradovala asopisu koji sam stavio na tvoj sto?
- Ti si ga doneo - iznenadila se. - Jesam, obradovala sam se.
- Odlino. Reci, kako ti je u stanu? U plaanju zakupa si veoma revnosna smeio se - uputnice redovno stiu. Dijana samo to ne poleti od radosti, kae
da je poduava pravilnom govoru i pisanju, batovan je prihvatio tvoje
sugestije za travnjake i cvee, domar se udi to su psi stalno pod prozorima
tvoje sobe. Znai...
- Znai da si odlino obaveten mada ne dolazi.
- Treba li da doem? - rekao je brzo. - Samo reci.
- Pa - slegnula je ramenima - moe ako... eli.
- Moj dolazak ne zavisi od mojih elja, mila. I ti to zna. Dobro, reci mi
ima li kakvih novosti u pravnoj slubi? Je li... advokat Dejvid razgovarao s
tobom jutros?
- Jeste - iznenadila se. - Jutros je bio neobian, priljiv. Zato pita? Ko ti je
rekao da smo priali? Bili smo sami.
- I?
- I nita.
- Kako nita? - zbrzao se. - ta ti je rekao?
- Pozvao me u operu.
- U operu? I nita ti drugo nije rekao?
- Jeste, razgovarali smo... onako, o mnogo emu.
- Vidi ti prekaljenog lisca - nasmejao se. - Pozvao devojku u operu umesto
da... Dobra taktika. Stara kola.
- Originalan je.
- Hoe li ii?
- Obeala sam. Nisam znala da je Majki njegov sin. On e doi po mene
veeras. Ne znam ko e sve biti u operi. Valjda i supruga kolege Dejvida.
Nela012
- Udovac je, odavno. Ima dva sina i ker. Stariji sin je oenjen, lekar je.
Ker studira, najmlaa je. Majki je zaostao u studijama...
- Da, Dejvid mi je rekao da brine zbog njega.
- Bio je malo zalutao - osmehivao se gledajui je. - Momak je zaljubljiv,
sentimentalan i voleo je da se tei... vinom. Deava se to - uporno je gledao ponekad i due traje...
- Kolega Dejvid je srean to je Majki naiao na...
- Mene? Uvek se na nekoga naie. Zar ne misli i ti tako?
- Da, zbilja - spustila je pogled - naie se, esto.
- Hoe li da ruamo zajedno za ovim stolom, oekuje li svoje kolege?
- Ne, ve su ruali. Danas su imali teak dan. Dejvid ih je poslao u sudske
arhive da prepisuju predmete. Puni su praine, valjda e ih pustiti kui ranije.
- Jesi li zadovoljna poslom i efom koliko i on s tobom?
- Jesam - snebivala se - a i on je, tako bar kae.
- Znam ta kae - glasno se nasmejao - i umesto svega, pozvao te u operu.
Koliko je sposoban, toliko i... Neka mu bude, neu da se meam u njegovu
nadlenost.
- Sad si i ti zagonetan kao Dejvid jutros. ta se dogaa? Izgleda da se
neto priprema. Ja, dao bog, nikada nita ne znam. Dejvid mi je rekao da sam
otuena - pogled joj je postao setan. - Ne znam, moda je tako. Ne inim to
namerno. ao mi je to je tako.
- Polako, mila. Da li ti je ve neko rekao da si se popravila, zaoblila,
porumenela?
- Jeste - glasno se nasmejala. - Dijana mi to neprestano ponavlja i, ako
nastavim da jedem doruke kakve sprema, uskoro u morati da idem na
teajeve za mravljenje. Silna je ona. Zna li da mi je skoro ao to je uim da
pravilno govori. Toliko je simpatina kad govori dijalektom, da je teta ne
sluati je. Raspriala sam se, Dord. Pozovi momka da nam donese ruak. Sa
kolegom Dejvidom se nije aliti kad prostreli oima svoj depni sat, pa onoga
koji kasni...
Izlazei iz kancelarije razmiljala je ta e obui te veeri za operu.
Pomislila je da ode u stan i odmah odustala.
Neka, kupiu neto u robnoj kui. Sutra u neizostavno otii tamo. Treba da
prenesem svoje stvari i da otkaem stan. udno je to se Gordon nije javio pre polaska.
Zato bi? Bolje to nije. Za oboje.
U operi je bilo vrlo sveano. Magda je ula u lou sa Majklom, mladiem
koji je liio na oca ali je bio vii, bez brkova, i tamnih oiju. Dejvid je ustao i
predstavio Magdi svoju snahu i ker. Stariji sin je te noi bio deuran na svojoj
klinici. Magda je zaneseno pratila opersku predstavu. Bila je oarana
porodicom advokata Dejvida. S tugom je pomislila kako je lepo imati rodbinu,
Nela012
bliske roake.
Za vreme pauze je, sa kerkom i snahom advokata Dejvida, proetala
holovima opere. Bila je oduevljena, zastajala je i posmatrala stubove i
ornamente klasinog stila graevine. Nije primetila da se izdvojila od
Dejvidove keri i snahe. Trgla se kad je ula apat sasvim blizu uva:
- Oprostite, jeste li vi Magda Braun, ef pravne slube graevinskog...?
- Dord - iznenadila se - nisam znala da si ovde?
- A - uzviknuo je - to ste ipak vi, gospoice Braun! Radujem se. Pomislio
sam da sam se prevario. Nisam vas nikada video tako obuenu - gledao je
zadivljeno - ni sa ovako putenom kosom do ramena. Pitao sam advokata
Dejvida ko sedi pored njegove kerke i snahe. Magda Braun, rekao je, zar niste
prepoznali novog efa nae pravne slube?
- ta to pria, pobogu Dord? I tebe je izgleda zanela opera. Ja sam
oduevljena...
- Zanet jesam - iskosio je pogled - ne tajim, i odavno sam takav, ali ne
zbog opere. A to to sam rekao nisam izmislio i nije nikakva tajna. Upravni
odbor je to odluio pre dva dana a na Dejvidov predlog. Dejvid je to hteo
jutros da ti kae i najzad te je pozvao u operu. Sad mi je to ispriao. Jasno ti je
zato sam se u podne smejao. Dejvid je vrlo nean i osetljiv ovek. Kae da si
bila zamiljena, tuno gledala kroz prozor i nije hteo da ti govori o poslu i
unapreenju da se ne bi okirala, kako kae. Zato te je pozvao u operu, da
upozna njegove i tako to. Mislio je da ti to veeras kae i povede svoju decu i
tebe na veeru posle opere. Da se proslavi. Sad je mene zamolio da...
- Dord - pobledela je - govori li ozbiljno? Zato odjednom promena u
slubi? Nisi valjda ti to...?
- Ne - rekao je ubedljivo - kunem se da nisam spomenuo i ne bih nikada
tako neto uinio, koliko zbog tebe i naeg dogovora, toliko zbog uvaenog i
potovanog Dejvida. On ne eli vie da radi, kae da je o tome govorio jutros s
tobom.
- Jeste, rekao je, ali onako uzgred, tako da...
- Dobro, iva bila Magda Braun i estitam ti. Evo, Dejvid e nam prii.
- Jeste li najzad uli zato sam jutros bio brbljiv, Magda? Smem li da vas
poljubim - rairio je ruke - ovako pred mojom decom i ostalom publikom?
Magda je srdano i ganuto zagnjurila glavu na njegove grudi i vrsto ga
zagrlila. Bila je srena.
Sutradan je odmah posle doruka otila u stari stan. Bila je vesela.
Uskoila je u autobus ne razmiljajui kuda ide. Tek kad je bila na malom
skveru pred kuom, srce joj je zadrhtalo. Ustrala je uz stepenice steui zube,
otkljuala vrata, ula i zastala. Ustajali vazduh presekao joj je dah i podsetio na
miris groblja. Krenula je po sobama i zastala pored kreveta male Nine.
Odmakla se i otvorila ormane, komode. Ninine haljinice, cipelice, igrake, mali
Nela012
bicikl u uglu sobe. Sve joj je zaigralo pred oima. Otimala se, vadila svoje
stvari iz ormana i sputala na krevet. Otrala je u ostavu pored kuhinje i
donela dva kovega, spustila ih na pod i bacala stvari u njih. Trudila se da ne
misli, da se ne sea, da shvati da tako mora da uini i da sve drugo ne dolikuje
devojci koja je raistila dileme, koja zna da je jedini ivotni imperativ: shvatiti
istinu kao istinu. Uspela je da zadri suze i neke misli, da vidi samo ono to
gleda: stvari koje e poneti i one koje treba baciti. Nije dugo izdrala. Okretala
se po sobi, gledala zidove, tavanice, krevete, krevet... Otvorila je prozor.
Zapalila cigaretu, povukla dim i odmah zatim je bacila kroz prozor. Nije imala
volje nizata. elela je da plae i uzdravala se. Gutala je neto to joj je
ponovo zapinjalo u grlu i na kraju se bacila na Elenin krevet i glasno zaridala.
Plakala je kao nikada dotle. Kao to ovek plae samo kad je sam... Izgubila je
pojam o mestu na kome se nalazi i vremenu kojeprotie. Pla je potresao sve
damare njenog bia i nije donosio olakanje. Siva mrlja od vlage njenih suza
irila se na platnu jastuka u koji je zagnjurila lice.
- Magda, mila moja! Magda, zato si dola ovamo, duo?
Izbezumljeno je skoila na zvuk Dordovog glasa. Dord je govorio,
podigao je u naruje i seo s njom na krevet. Magda ga je trenutak gledala
oteenih oiju i lica natopljenog suzama. Plakala je ne krijui lice. Nije se
stidela.
Odveo je u kupatilo, oprao joj i obrisao lice. Nije se opirala.
- Magda - obuhvatio joj je lice - pogledaj me i reci hoe li da te tvoj jedini
drug i prijatelj, Dord Konrad, zameni u ovom delu posla? Postoji, mila,
Crveni krst...
- Daj, Dord, daj sve, molim te - nije vie plakala - daj. I, hajdemo,
hajdemo... kui. Tvojoj kui.
- Mojoj? Kod Lus Henderson?
- Da, tamo - aputala je - ako me hoe, posle svega to...
- Da li te hou - govorio je ljubei je - da li, mila moja...
KRAJ