UNIVERZITET U TUZLI

Masinski fakultet
Mehatronika

Seminarski rad i predmeta Osnovi mehatronike I

VJETROELEKTRANE

Mirza Mujagic III-172/08

14.03.2013.god

UVOD
Vjetroelektana je niz blisko smjetenih vjetroagregata, najee istog tipa, izloenih istom
vjetru i
prikljuenih
posredstvom
zajednikog
rasklopnog
ureaja
na elektroenergetski sustav.
Vjetroagregat
je rotirajuci
stroj koji pretvara kineticku
energiju vjetra
prvo
u mehanicku,
a
zatim
preko elektricnih
generatora u elektrinu
energiju. Pri tome se rotor
vjetroturbine i
rotor
elektrinog generatora nalaze
na
istom vratilu.
Vjetroelektana je obnovljivi
izvor elektrine energije
pokretan
kinetikom
energijom vjetra.
Energija vjetra je u stvari oblik suneve energije. Sunce neravnomjerno zagrijava razliite
dijelove Zemlje i to rezultira razliitim tlakovima zraka, a vjetar nastaje zbog tenje za
izjednaavanjem tlakova zraka. Postoje djelovi Zemlje na kojima pue tzv. stalni (planetarni)
vjetrovi i na tim podrujima je iskoritavanje energije vjetra najisplativije. Dobre poloaji su
obale mora i oceana (priobalna vjetroelektrana), te puina mora (plutajua vjetroelektrana).
Puina se istie kao najbolji poloaj zbog stalnosti vjetrova, ali cijene ugradnje i prijevoza
energije usporavaju takva ulaganja.
Kod pretvorbe kinetike energije vjetra u mehaniku energiju (okretanje osovine generatora)
iskoritava se samo razlika brzine vjetra na ulazu i na izlazu. Albert Betz, njemaki fiziar dao
je jo davne 1919. zakon energije vjetra, poznat kao Betzov zakon. Njegov zakon kae da
moemo pretvoriti samo manje od 16/27 ili 59% kinetike energije vjetra u mehaniku
energiju pomou turbine na vjetar. 59% predstavlja teoretski maksimum, ali u primjeni se
moe pretvoriti izmeu 35% i 45% energije vjetra zbog raznih gubitaka u sustavu.
Za koritenje energije vjetra esto se upotrebljava agro-hortikulturalno nazivlje, pa se tako
govori o vjetroparkovima, vjetrofarmama ili vjetropoljima. Na taj nain se i samom
nomenklaturom pokuava rei da se ne radi o pravim elektranama. Zato treba jasno rei,
vjetroelektrana jest elektrana i to ona koja kao gorivo za proizvodnju elektrine energije
koristi vjetar. Ona se kao i svaka druga elektrana sastoji od nekoliko dijelova,
ukljuujui vjetroagregate (turbina + generator),transformatorske stanice, kabele i vodove, te
ostale pripadajue objekte. Na taj nain postie se sustavnost nazivanja objekata za
proizvodnju elektrine energije (hidroelektrana, termoelektrana, nuklearna elektrana, itd.) i
nedvojbeno se iskazuje da je vjetroelektrana elektroenergetski objekt, a ne element
krajobraznog ili poljoprivrednog karaktera.

POVIJEST VJETROELEKTRANA
Povijest
vjetroelektrana i
koritenja energije vjetra see u doba
kada
su
ljudi
prvi
puta
postavili jedra na brodove i time si
omoguili daleka putovanja i isto tako
odluili svoje ivote povjeriti u ruke
tog nepredvidljivog obnovljivog izvora
energije. Moe se rei da je na neki
nain vjetar bio taj koji je pokrenuo
eru istraivanja i omoguio prijenos
robe i dobara u nesluenim koliinama
na velike udaljenosti. Dugo vremena
nakon
prvih jedara uslijedilo
je
koritenje
energije
vjetra
za
obavljanje mehanikog
rada u mlinovima i
za
pokretanje
vodenih pumpi (posebice
u Nizozemskoj,
na
srednjem
zapaduSAD-a
i
u
zabaenim
dijelovima Australije). U modernim
vremenima
s
dolaskom
i
izumom elektrine energije poinju se
upotrebljvati u svrhu proizvodnje iste, no tek u zadnja dva desetljea zbog sve
veeg zagaenja okolia poinju svoj znaajan uzlet, da bi danas to bio jedan od glavnih
izvora energije za blisku budunost.
PREDNOSTI I NEDOSTACI
Prednosti vjetroelektrana su:

ne troe gorivo, tj. energija vjetra je u uvjetno reeno "besplatna";

vjetroelektrane su poeljan oblik obnovljivog izvora
energije nasuprot elektranama na fosilna goriva, jer kemijski i bioloki
ne zagauju okoli;
vjetroelektrana moe imati umjeren pozitivan utjecaj na smanjenje snage vjetra u
podrujima koja su inae izloena suvie jakim vjetrovima;
borba protiv globalnog zatopljenja (Protokol iz Kyota);
vjetroelektrane su energetska postrojenja bez tetnih emisija (stakleniki plinovi);
smanjuje se nacionalna ovisnost o uvozu fosilnih goriva;

Nedostaci vjetroelektrana su:

povremenost pogona, zavisno o meteorolokim karakteristikama podruja primjene.

Nije rjeeno uinkovito akumuliranje veih koliina energije za razdoblje bez vjetra, pa bi
se stoga vjetroelektrane trebale vezati na elektroenergetski sustavregije i s njim
razmjenjivati energiju. Prikladnim se ini kombinacija hidroelektrana i vjetroelektrana,
koja u razdoblju jaeg vjetra tedi hidro-akumulaciju, a u razdoblju bez vjetra energiju
daje hidroelektrana. Kod sitnih vjetroelektrana akumulaciju mogu osiguravati
jedino akumulatori, koji ne mogu zadovoljiti potrebe u podrujima s manje vjetrovitih
dana, ali mogu tediti klasinu energiju u vjetrovitom razdoblju;
jake promjene u snazi vjetra relativno su tee tehniki savladive. Tehnika rjeenja
moraju sprijeiti oteenje vjetrenjae pri olujnoj snazi i izvlaiti maksimalnu snagu pri
slabom vjetru, to poskupljuje ta rjeenja;
za
usklaivanje broja
okretaja vjetroturbine sa
brojem
okretaja
ugraenog generatora potreban je multiplikator s automatskom regulacijom brzina
generatora, to takoer poskupljuje tehniku izvedbu;
trokovi odravanja znaju initi znaajnu stavku u cijeni dobivene energije vjetra,
budui da je u sluaju velikih vjetroelektrana broj ureaja relativno velik, tj. snaga po
jednom ureaju je daleko manja nego kod klasinih elektrana na fosilna goriva;
prisutno je izvjesno "estetsko zagaenje" u sluaju velikih vjetroelektrana, to
meutim nema veeg znaaja ako se takva vjetroelektrana ugradi na nenapuenim
prostorima.

POLOZAJ VJETROELEKTRANA
Iako je vjetropotencijal najvaniji imbenik za
izbor poloaja vjetroelektrane, postoji i niz
drugih imbenika koji se moraju zadovoljiti.
Izbor poloaja provodi se u dva koraka. Najprije
se odreuju podruja koja su nepogodna za
izgradnju zbog sljedeih razloga:

podruje
ima
izuzetno
mali
vjetropotencijal;
podruje zatieno zbog iznimnih
prirodnih ili kulturnih ljepota (park
prirode, arheoloko nalazite);
podruje namijenjeno za izgradnju
stambenih ili gospodarskih objekata;
podruje vrlo zahtjevnog reljefa s
obzirom na mogunost izgradnje.

U drugom koraku provodi se vrednovanje

makrolokacije na temelju kriterija kao to su:

srednja godinja brzina vjetra;

4

veliina lokacije, odnosno broj vjetroagregatskih jedinica koje je na tom poloaju

mogue postaviti;
udaljenost lokacije od prometnica;
udaljenost lokacije od postojee elektrine mree;
mogunost odravanja i nadzora nad vjetroelektranom;
znaajke terena (umovitost, pogodnost za poljodjelstvo i drugo);
utjecaj na ivotinjski svijet (migracijski putovi ptica selica, zatiena stanita i drugo)
poloaj lokacija s obzirom na turistika podruja.

Unutar odabranih makrolokacija izdvajaju se mikrolokacije. Za vredovanje i izbor

najpovoljnije mikrolokacije moe se primijeniti naelo slino izboru za makrolokaciju. Nakon
izbora mikrolokacije kree se s mjerenjem karakteristika vjetra (brzina, smjer i drugo). Na
temelju analize izmjerenih podataka u odreenom vremensko razdoblju (minimalno 1 godina)
izrauje se studija izvodljivosti u kojoj e se odrediti veliina i broj vjetroagregata, odnosno
najoptimalniji kapacitet lokacije. Prema navedenim imbenicima, idealna vjetroelektrana je
ona koja je smjetena na mjestu koje ima povoljan vjetropotencijal, nalazi se blizu elektrine
mree, ima dobar cestovni pristup, a njezina gradnja je u skladu s namjenom prostora i s
uvjetima zatite okolia.
VJETROPOTENCIJAL
Vjetropotencijal
je
najvaniji imbenik za
izbor
poloaja
vjetroelektrane. To su
zapravo
karakteristike vjetra na
pojedinoj
lokaciji.
Najvanija karakteristika
je
srednja
godinja brzina vjetra na
odreenoj visini iznad tla.
Naime, vjetrogenerator se
pokree kada brzina
vjetra
poraste
iznad
otprilike 3 m/s. Pri toj
brzini
proizvodnja elektrine
energije je vrlo mala.
Porastom brzine, koliina elektrine energije se poveava do maksimalne, koja se postie na
brzini vjetra od oko 12 m/s. Daljnjim porastom brzine vjetra koliina proizvedene energije se
vie ne poveava. Kada brzina poraste preko 25 do 30 m/s, vjetroagregat se iskljuuje jer ne
moe podnijeti mehanika optereenja koja uzrokuju tako velike brzine vjetra. Iz opisanog
naina rada vjetrogeneratora moemo zakljuiti da je za idealnu proizvodnju elektrine
energije potrebna brzina vjetra od oko 12 m/s.

To je samo prvi korak u odreivanju vjetropotencijala. Potrebno je potom razmotriti kako je

brzina vjetra rasporeena tijekom godine. Npr. u godinjem prosjeku moe biti sadran velik
broj sati s brzinom vjetra iznad 30 m/s ili ispod 3 m/s, to zapravo nije pogodno za
iskoritavanje. Moemo zakljuiti da je za energetsko iskoritavanje optimalan vjetar do
srednje jakosti, bez velikih oscilacija, i koji ima to veu uestalost. Zbog jake ovisnosti
prinosa energije (a samim time i ekonomske isplativosti) o brzini vjetra (ovisnost energije
vjetra o kubu brzine vjetra), potrebna su tona mjerenjavjetra na samoj lokaciji. Mjerenja se
obavljaju pomou anemometara koji su privreni na stupove, priblino na visini osi na kojoj
e se nalaziti vjetroagregati (iako se zadnjih godina biljei rast tzv. udaljenih mjerenja
pomou LIDAR-a). Obino treba postaviti vie stupova na lokaciji u vremenu od barem 6

mjeseci, a preporua se da to vrijeme mjerenja bude nekoliko godina. Brzina vjetra je osnovni
imbenik od kojega se kree pri projektiranju svih vjetroagregata koji e se nalaziti na
lokaciji, njihovog broja i prostornog razmjetaja. Brzina vjetra takoer slui kao polazna
toka za sve proraune o ekonomskoj isplativosti i proizvodnji energije. Osjetljivost
doprinosa energije o brzini vjetra ovisi i o brzini samog vjetra. Zbog toga je posebno vano
tono mjeriti brzine vjetra na lokacijama gdje je ta brzina manja.
Za odreenu lokaciju bitno je poznavati i smjerove iz kojih pue vjetar (rua vjetrova), da bi
se odredio najoptimalniji raspored vjetroagregata kako bi maksimalno iskoristili vjetar iz svih
smjerova. Druga najvanija karakteristika vjetra, osim srednje brzine, je i raspodjela brzine
vjetra. Weibullova krivulja je alat koji nam slui za realistinu raspodjelu brzine vjetra. Tri
godine mjerenja znaajno smanjuje odstupanja brzine vjetra u odnosu na dugogodinje
oscilacije vjetra, na 3% u brzini vjetra i oko 4% u proizvodnji energije. Ostali bitniji podatci o
vjetru su dugorona gustoa zraka na lokaciji i intenzitet turbulencije vjetra na lokaciji. Sami
po sebi ne utjeu na proizvodnju energije iz vjetra, ali utjeu pri odreivanju optereenja na
lopatice rotora i na oekivani vijek trajanja samog vjetroagregata.

VRSTE VJETROELEKTRANA
Vjetroelektane se mogu podijeliti na kopnene vjetroelektane, priobalne vjetroelektane,
plutajue vjetroelektrane i zrane vjetroelektrane. Najvei proizvoai elektrine energije
pomou vjetra su SAD, Njemaka, panjolska i Kina (energija vjetra u Kini).
Kopnene vjetroelektane
Kopnene vjetroelektane se grade na vrstom tlu i najei su oblik vjetroelektrana. Najvee
kopnene vjetroelektane u svijetu su:

Vjetroelektrana

Nazivna
snaga
(MW)

Drava

Kordinate

Opis

Jaisalmer

1 064

Indija

35116N 70540E

[3] [4]

Roscoe

781,5

SAD

321552N 1002039W

[5]

Horse Hollow

735,5

SAD

321124N 1000148W

[6]

Alta

720

SAD

265512N 1181914W

[7] [8]

Capricorn Ridge

662,5

SAD

315411N 1005404W

[9]

Fowler Ridge

599,8

SAD

403631N 871915W

[10]

Sweetwater

585,3

SAD

322020N 1002640W

[11]

Buffalo Gap

523,3

SAD

321838N 100857W

[12]

Dabancheng

500

Kina

433537N 874832E

[13]

Priobalne vjetroelektrane
Priobalna vjetroelektrana (engl. Offshore wind park) je vrsta vjetroelektrane s vrstim
temeljima koja se gradi na moru (ima planova gradnje i na jezerima), uglavnom u priobalnom
podruju, gdje je dubina vode obino manja od 60 metara (udaljenost od obale do najvie 50
kilometara), za razliku od plutajuih vjetroelektrana, koje se grade na puini. injenica
da voda (a posebice duboka voda) ima manju povrinsku "hrapavost" od kopna jako utjee
na brzine vjetra, koje su mnogo vee na moru. Faktori snage su mnogo vei kod takvih
instalacija. Kod lokacija s produenim pliinama (kao primjerice u Danskoj), vjetroelektrane
je lako sagraditi. Openito govorei, morske instalacije vjetroagregata su naelno skuplje od
kopnenih. To je zbog toga to su im tornjevi vii kada se urauna dio ispod vode i to je sama
izgradnja
skuplja.
Proizvedena elektrina
energija se
do kopna prenosi
putem
podmorskog kabela. Odravanje je takoer skuplje, a mora se paziti i na zatitu odkorozije,
zbog ega se esto dodaju dodatni premazi i katodna zatita. Takve turbine su najvee turbine
u pogonu i predvia se da e njihova veliina (i insalirana snaga) i dalje rasti (preko 6 MW).
Vjetroelektrane smjetene na moru znaju imati i vie od 100 vjetroagregata

Plutajue vjetroelektrane
Plutajua vjetroelektrana ili puinska
vjetroelektrana je
vrsta
vjetroelektrane koja se postavlja
na plutajuu strukturu u dubljem moru,
gdje nije mogue postaviti priobalnu
vjetroelektranu.
Plutajue
vjetroelektrane su sloene i zahtijevaju
vee poetne trokove, ali su nove
studije pokazale je da zbog njihovih
mogunosti
da
pristupe
snanijim vjetrovima dalje na moru
imaju isplativost primjene. Obino se
vie plutajuih vjetroagregata povezuju
zajedno u vjetroelektranu, kako bi se
koristio zajedniki podvodni kabel za
prijenos elektrine struje
Visinske vjetroelektrane
Koncept visinskih vjetroelektrana se zasniva na iskoritenju energije vjetra u viim slojevima
atmosfere. One predstavljaju dizajnirani koncept vjetroelektrana koji su na razliite naine
podignuti u visinu bez potpore tornja. Moemo ih podijeliti u dvije skupine: one za
iskoritavanje vjetra na niim visinama te na one koje to mogu na viim visinama. Tijekom
posljednjih 20 godina napravljeno je nekoliko desetaka projekata i koncepata od kojih se
istaknula nekolicina koje imaju anse za realizaciju. Zajedniko im je to to su predviene za
iskoritavanje vjetra na visinama veim nego to to mogu vjetroelektrane montirane na tlu,

mogunost montae na bilo kojoj lokaciji na svijetu te su u potpunosti ekoloki prihvatljive,

budui da ne isputaju staklenike plinove. Visinske vjetroelektrane na taj nain mogu
proizvoditi elektrinu energiju 90% vremena, dok bi one na zemlji to inile maksimalno 35%
vremena. To bi rezultiralo pojeftinjenjem elektrine energije i zahtjevalo bi manje
vjetroelektrana za istu koliinu elektrine energije.

VJETROAGREGATI

Vjetroagregat je rotirajui stroj koji pretvara kinetiku energiju vjetra prvo u mehaniku, a
zatim preko elektrinih generatora uelektrinu energiju. Pri tome se rotor vjetroturbine i
rotor elektrinog generatora nalaze na istom vratilu. Vjetroagregati koristeenergiju vjetra, koja
se ubraja u obnovljive izvore energije.

10

Izvedbe vjetroagregata
Potoji itav niz podjela vjetroagregata, pa ih tako u ovisnosti prema nekim konstrukcijskim i
radnim znaajkama razvrstavamo po:

poloaju osi turbinskog kola: vjetroagregati s vodoravnom osi i okomitom osi;

omjeru brzine najudaljenije toke rotora i brzine vjetra: brzohodne i sporohodne;
broju lopatica: vielopatine, s nekoliko lopatica i s jednom lopaticom;
veliini zakretnog momenta: visokomomentne i niskomomentne;
nainu pokretanja: samokretne i nesamokretne;
uinkovitosti pretvorbe energije vjetra u zakretni moment: nisko i visoko uinkovite;
nainu okretanja rotora prema brzini vjetra: promjenjive i nepromjenjive.

Vjetroagregati s okomitom (vertikalnom) osi

Vjetroagregati s okomitom (vertikalnom) osi su najstariji sustavi za iskoritavanje energije
vjetra. Danas takoer postoje koncepti modernih vjetroagregata koji imaju okomit poloaj osi.
Negativna strana ove vrste vjetroagregata je manja iskoristivost od vjetroagregata s
horizontalnom osi, a pozitivne strane su:

vjetroagregat nema usmjerenja, ne mora biti usmjerena prema vjetru, pa ne trebaju

dodatni ureaji za praenje vjetra i okretanje vjetroturbine;
potreban je slabiji vjetar za njihov rad;
ureaji za kontrolu vjetroagregata i pretvorbu energije mogu biti smjeteni na razini
zemlje zbog okomite osi rotora;
jednostavnija struktura to olakava i samo postavljanje.

11

Vrste vjetroagregata s vertikalnom osi su:

Savoniusov rotor,
Darrieusov rotor,
H rotor,
vjetrenjaa s rotirajuim jedrima.

Savoniusov rotor radi na principu otpornog djelovanja koji kombinira

sa potiskom. Sastoji se od dvaju polucilindrinih lopatica koje su
otvorene na suprotnim stranama. Blizu osi, lopatice se preklapaju tako
da preusmjereni vjetar moe strujati iz jedne lopatice u drugu. Ova vrsta
rotora ima veu iskoristivost od rotora baziranih samo na otpornom
djelovanju, ali manju od rotora primarno baziranih na potisku. Ovaj tip
rotora ima prednost koja se bazira na tome da se mogu poeti vrtjeti na
malim brzinama vjetra, dok im je loa strana u tome to je potrebno
puno materijala za njihovu izradu.
Darrieusov rotor je 1929. konstruirao Francuz Georges Darrieus. Ova
vrsta rotora se sastoji od dvije ili tri lopatice koje imaju oblik parabole.
Profil rotorskih lopatica oblikom odgovara radu na principu potiska.
Iskoristivost ovih rotora je puno vea od iskoristivosti Savonius-ovih
rotora. Glavni nedostatak Darrieus-ovog rotora je u tome to ne moe sam zapoeti rotaciju te
zbog toga uvijek zahtjeva pomoni ureaj za pokretanje.
Daljnjim razvojem Darrieusovog rotora razvijen je H rotor ili H Darrieus-ov rotor. Ovaj
rotor se jo naziva i Heidelberg rotor po tvrtki Heidelberg Motor. Generator sa
permanentnim magnetom je integriran u samu strukturu rotora i ne zahtjeva sustav prijenosa.
Vjetrenjaca sa rotirajucim jedrima
Vjetrenjaa s rotirajuim jedrima je nova vrsta vjetrenjae koja ima 3 jedra promjenjive
povrine.
Kad je vjetar slab jedra se ire, a kad jaa jedra se skupljaju. Ova vjetrenjaa poinje raditi
kod vjetra od 2 m/s, a normalno radi i kad najjaih vjetrova tako to se povrina jedara smanje
za 95%. Na taj nain moe ostvariti viestruko vei broj radnih sati u usporedbi sa klasinim
vjetrenjaama s tri kraka. U usporedbi sa drugim vertikalnim rotorima kao to su Savonijusov
i Darrijusov rotor koji energiju vjetra koriste zahvaljujui obliku otporne povrina.
Vjetrenjaa s rotacionim jedrima ima mehanizam koji u svakom trenutku postavlja jedra u
optimalan poloaj na vjetar, ime se efikasnost iskoritenja energije vjetra viestruko
poveava. U usporedbi sa horizontalnim rotorima vjetrenjaa sa rotirajuim jedrima poinje
raditi pri najslabijem lahoru, te nije potrebno graditi visoke skupe stupove kako bi se
iskoristili jai visinski vjetrovi. Zatita od snanih vjetrova ne temelji se na vrstini
konstrukcije ve na smanjenju povrine jedara za preko 90%, te zahvaljujui tome svi dijelovi
mogu biti izraeni od 90% manje vrstih elemenata. Kod oluja nije ju potrebno zakoiti, kao
druge vjetrenjae, pa ona radi i pri takvim vjetrovima. Dok veina vjetrenjaa za pogon koristi
silu uzgona pa se vrte 6 puta bre od vjetra, ova vjetrenjaa koristi silu guranja, te se zbog tog

12

vrti sporije od vjetra. Zbog toga nije opasna za ptice, radi vrlo tiho, te zbog kretanja jedara u
smjeru vjetra vrlo malom silom djeluje na temelje.
Mogue ju je smjestiti na krov kue sa betonskim stropom, pod uvjetom da 30 - 50 metara
oko kue nema drugih objekata koji bi mogli stvarati zrane vrtloge. Konstrukcijski su
rijeeni i sporedni problemi vertikalnih rotora, tj., zamjena glavnog leaja u sluaju kvara je
mogua i bez skidanja rotora, a i generator je mogue smjestiti na tlu ispod rotora, to
olakava zamjenu ili popravak u sluaju kvara. Zbog svega navedenog ova vjetroturbina je
ekonomina i na lokacijama gdje se druge vjetrenjae ne isplati graditi.
Isplativost investicije u vjetrenjae ovisi o proizvedenoj energiji i o broju radnih sati godinje,
a to ponajvie ovisi o optimalnoj veliini generatora u odnosu na veliinu same vjetrenjae,
to je kod ove vjetrenjae mogue mjenjati. Optimalna veliina generatora ovisi o vie
faktora.
- Na lokacijama gdje esto puu vjetrovi od 4 m/s do 10 m/s isplativije je ugraditi jai
generator, kako bi se dobila vea koliina energije.
- Ako je generator spojen na elektrinu mreu u koju se ubacuje viak energije takoer je
isplativo ugraditi jai generator kako bi se prodalo to vie elektrine energije.
- Na lokacijama gdje najee puu lagani povjetarci od 2 m/s do 5 m/s isplativije je ugraditi
slabiji generator kako bi se iskoristio vjetar brzine 2 3 m/s.
- Ako korisnik nema prikljuak na elektrinu mreu takoer je isplativije na vjetrenjau
ugraditi manji generator kako bi se ostvario to vei broj radnih sati, ime se smanjuje potreba
za skladitenje elektrine energije u akumulatore koji su skupi i imaju ogranieno vrijeme
trajanja.

Vjetroagregati s vodoravnom (horizontalnom) osi

Vjetroagregati s vodoravnom (horizontalnom) osi su danas najzastupljeniji tip vjetroturbina.
Vjetroagregati su doli do vrlo visokog stupnja tehnike razvijenosti i doseu snage od
nekoliko megawata, dok su vjetroagregati u 1980-tim godinama bili u rangu snage ispod
100 kW.
DIJELOVI VJETROAGREGATA
Dijelovi vjetroagregata su: rotor ili vjetroturbina
(sastoji se od glavine, vratila i lopatica
obino 3 lopatice), koioni sustav, elementi za
uleitenje sporohodnog vratila, upravljaki i
nadzorni sustav, elektrini generator, zakretnik
ili oprema za zakretanje, kuite stroja ili
gondola, stup, prijenosnik snage (obino
multiplikator), temelj, transformator, spoj na
elektroenergetski sustav i posebna oprema.

13

Rotor ili vjetroturbina

Sastavni dijelovi rotora vjetroagregata (vjetroturbina) su glavina i lopatice. Ovisno o tome
kako reguliramo snagu, rotor moe biti izveden:

tako da se regulaciju napadnog kuta (napadni kut krila) tijekom rada vri zakretanjem
lopatica, na nain da se profil namjeta u optimalni poloaj (eng. pitch). Ovakva
regulacija je sloena i rotori ovakve izvedbe su skuplji, ali nuno primjenjeni za lopatice
due od 25 do 30 metara. Takoer postoji poseban motor za zakretanje, koji mijenjajui
postavnikut lopatica mijenja napadni kut struje zraka. Na taj nain se postie smanjenje
snage vjetroturbine za brzine vjetra manje od projektne, odnosno brzine vjetra iznad
projektne (namjetajui na optimalnu vrijednost na poetku rada vjetroagregata).
tako da se regulacija snage vjetroturbine vri koritenjem aerodinamikog efekta
poremeenog trokuta brzina (eng.stall). Dakle s promjenom brzine vjetra mijenja se na
aeroprofilu napadni kut struje zraka, odnosno dolazi do poremeaja trokuta brzina te do
porasta ili gubitaka uzgona (tako npr. ako brzina vjetra poraste iznad projektne
vrijednosti, kut vie nije optimalan). Za ovaj sluaj izvedbe rotora lopatice nemaju
mogunost zakretanja. Meutim, kako je vjetroturbina projektirana za neko podruje
brzina, u ovom sluaju izvedbe lopatice imaju unaprijed namjeten kut za dotino
podruje brzina (to omoguuje najveu pretvorbu energije vjetra u elektrinu energiju).

Lopatice vjetroagregata
Lopatice rotora su u dananje vrijeme oblikovane poput krila zrakoplova. Njih
pokree aerodinamiki uzgon, i imaju prilino visok stupanj pretvorbe energije vjetra
u mehaniki rad. Koriste se 3 lopatice jer je to najpraktinija i najisplativija konfiguracija, te
je s vremenom postala uobiajena za gotovo sve velike proizvoae vjetroagregata. Kod dvije

14

(a pogotovo jedne) lopatice brzina vrtnje je znatno vea, to ima mnogo negativnih posljedica
u smislu uinkovitosti i ope prihvaenosti vjetroagregata.
Takoer, s obzirom na izvedbu moemo razlikovati lopatice sa zakretnim vrhovima (kao
aerodinamikim konicama) ili s krilcima. Ove druge rade na nain da se krilca odvajaju od
povrine, smanjujui aerodinamike znaajke profila kod brzine iznad projektne. Obje
izvedbe su ujedno sekundarni koioni sustavi, koji u sluaju otkaza primarnog koionog
sustava (mehanika konica) stvaraju moment koenja (zakretanjem vrha lopatice ili
pominom ravnom povrinom (eng. spoiler), te na taj nain ograniavaju brzinu vrtnje
rastereenog kola. Dakle, zakretni vrh i pomina povrina sekundarnog koionog sustava
nazivaju se konici, koje je mogue aktivirati sredinjim zakretnim sustavom (signali ispada
ili vrtnje) ili pojedinanim neovisnim sustavom (centrifugalnom silom). Rotor za ove konice
treba biti opskrbljen posebnim polunimnapravama namijenjenim za zakretanje. Kada je
postignuto smanjenje brzine vrtnje, konici se vraaju u poetni poloaj i ine radni dio
lopatice.
Kocioni sustav
Kada elektrini generator ispadne iz mree (pobjeg), odnosno brzina naleta vjetra prijee
maksimalnu
vrijednost
(iskljuna
vrijednost,
npr.
25 m/s)
dolazi
do
izrazitog dinamikog optereenja. Zato mora postojati koioni sustav kako bi rasteretio
prijenosnik snage, odnosno zaustavio rotor. Osim toga, bitno je rei da je takoer zadatak
ovog sustava odrati projektnu brzinu vrtnje konstantnom, odnosno osigurati sustav ije je
djelovanje dinamiki uravnoteeno. Disk konica je najea izvedba koionog sustava
(kojom se na suvremenim strojevima upravlja mikroprocesorski), a smjetena je
nasporookretnom vratilu kola prije prijenosnika ili na brzookretnom vratilu generatora.
Prilikom odabira broja koionih elemenata na disku konice, naglasak treba staviti na
izbjegavanje
neuravnoteenosti
obodnih sila koenja,
odnosno
na
postizanje
optereenosti turbine iskljuivo
momentom
koenja.
Djelovanje
im
moe
biti elektromagnetsko ili hidrauliko, a aktiviraju se signalom generatora (zbog ispada iz
mree, dakle prekid strujnog kruga) ili signalom ureaja kojim se mjeribrzina
vrtnje generatora.
Broj okretaja rotora se regulira aerodinamikim koenjem. Takvo koenje se ostvaruje
odabirom odgovarajueg kuta lopatice s obzirom na vjetar. Postoji i radna disk konica koja
laganim koenjem regulira broj okretaja rotora kao ispomo aerodinamikom koenju.
Upravljacki i nadzorni sustav
Ovaj sustav je u osnovi zaduen za upravljanje i nadziranje rada vjetroturbinskogeneratorskog sustava. Ako ovakav sustav nije u cijelosti smjeten na vjetroagregatnoj
jedinici (kao to moe biti sluaj), ve je jednim dijelom na nekom udaljenijem mjestu, onda
sustav zahtjeva i posebnu telekomunikacijsku opremu. Dakle, mikroprocesorski upravljani
sustav nadzire i upravlja radnim procesima i zatitom, daje podatke o radu, elektrikim i
mehanikim stanjima, obrauje podatke, komunicira sa zaduenim osobljem, te izvjetava ili
alarmira u sluaju nekakvog kvara, poara ili slino.

15

Elektricni generator ili vjetregenerator

Turbinski dio vjetrenjae s rotorom, konicama i prijenosnikom snage predstavlja vaan dio
cjelokupnog sustava, ija je osnovna funkcija pogon elektrinog generatora. Za pravilan i
siguran rad vjetroturbinsko - generatorskog sustava, generator mora ispunjavati zahtjeve kao
to su:

visok stupanj iskoristivosti u irokom krugu optereenja i brzine okretanja;

izdrljivost rotora na poveanim brojevima okretaja u sluaju otkazivanja svih
zatitnih sustava;
izdrljivost, odnosno postojanost konstrukcija na visokim dinamikim optereenjima
prilikom kratkih spojeva, te pri ukljuivanju i iskljuivanju generatora;
uleitenje generatora na nain da jame dugotrajnost.

Uzimajui u obzir uvjete poveane vlanosti, slanosti, zatim otpornost na krute estice,
povienu temperaturu i sline uvjete, pred generatore se takoer postavlja zahtjev pouzdanosti
sa to je mogue manje odravanja. Razni su kriteriji prema kojima se moe izvriti podjela
generatora. Tako npr. prema nainu rada generatori se mogu podijeliti na one:

za paralelni rad s postojeom distributivnom mreom,

samostalni rad,
spregnuti rad s drugim izvorima energije.

Prema vrsti elektrine struje mogu biti: istosmjerni ili izmjenini. Istosmjerni generatori se
zbog problema s pouzdanosti rijetko primjenjuju. Prema nainu okretanja postoje generatori: s
promjenjivom ili s nepromjenjivom brzinom okretanja, uz zadravanje iste frekvencije.
Takoer postoji podjela prema veliini tj. snazi.
Zakretnik ili oprema za skretanje
Zakretnik slui za zakretanje turbinskog ili generatorskog sustava. Nalazi se ispod kuita
vjetroturbine, na vrhu stupa. Preko punog prijenosa (omjera reda veliine 1:1000) s
velikim zupastim prstenom, uvrenim na stupu, izravnava se osvratila rotora s pravcem
vjetra. To je naravno, u ovisnosti o vrsti vjetroturbine, odnosno dali je ista postavljena niz
vjetar ili uz vjetar. Zakretanje zapravo vri motor. On na sebi ima ugraenu konicu koja
onemoguuje zakretanje kuita zbog naleta vjetra. Zakretanje kuita regulira sustav koji je
izvan funkcije kad su poremeaji smjera vjetra manji (u prosjeku jednom u deset minuta
dogodi se zakretanje kuita)
Kuciste stroja
Kuite stroja, gondola ili kabina s jedne strane titi generatorski sustav od okolinih utjecaja,
a s druge titi okoli odbuke dotinog sustava. Kabina se nalazi na vrhu stupa. Njezini
16

najbitniji dijelovi za jedan opi vjetroagregat, uz odreene specifinosti ovisno o proizvoau

i modelu su: kuite, elementi za uleitenje sporohodnog vratila, zupaniki prijenosnik,
brzohodno vratilo s disk konicom, generator, kontrolna jedinica, rashladni sustav, motorni
pogon za zakretanje kabine s konicom i hidrauliki pogon. Zupaniki prijenosnik poveava
brzinu vrtnje prijenosnim omjerom od 30 do 60 puta. Iz njega izlazi brzohodno vratilo koje
pokree generator. Kod nekih tipova vjetroagregata generator je direktno spojen na rotor bez
prijenosnika. Elektroniki kontrolni sustav uz pomo podataka s kontrolne jedinice (koja
mjeri podatke o brzini i smjeru vjetra) prati uvjete rada vjetroagregata.
Stup
Stup moe biti izveden kao cjevasto konini, teleskopski, reetkasti, uvreni i povezani.
Danas se najee koristi cjevasta konstrukcija, a prednost joj se nalazi u tome to ju osim
visoke vrstoe karakterizira i vea otpornost na vibracije. Prednost reetkaste konstrukcije
nalazi se u jednostavnosti, a budui da ju je mogue rastaviti na manje dijelove prikladnija je
za prijevoz i ugradnju. Unutar cijevastog stupa se nalaze stube ili ljestve, a kod veih se
ponekad ugrauje i dizalo. U podnoju se nalazi transformator koji povezuje vjetroagregat sa
srednjenaponskom mreom, te kontrolna i mjerna jedinica. Transformator se ponekad nalazi i
u zasebnoj graevini u podnoju stupa.
Prijenosnik snage
Prijenosnik snage je u veini sluajeva multiplikator i moe biti razliitih
izvedbi. Hlaenje prijenosnika se najee vrizrakom, a podmazivanje sintetikim uljem.
Prilikom analiziranja naina na koji se vrtnja prenosi s vjetroturbinskog kola na elektrini
generator, naroitu vanost zauzimaju materijali izrade elemenata sklopa, vrsta prijenosa i
prijenosni omjer. Vjetroturbina i generator su spojeni pomou mehanike spojke za koju se
najee podrazumijeva da u sebi ima mjenjaku kutiju s prijenosnikom. Prijenosnik ima
funkciju prilagoavanja nie brzine vrtnje rotora vjetroturbine vioj brzini vrtnje rotora
elektrinog generatora. Ukoliko su generatori viepolni niskobrzinski i po mogunosti
sinkroni s uzbudnim namotom ili uzbudnim permanentnim magnetima, mehaniki prijenosnik
nije potreban (to je sluaj kod vjetroturbina novijeg dizajna).
Iznos snage pretvorbe vjetroturbine regulira se pomou sustava za upravljanje kutom zakreta
lopatica (eng. pitch regulated), koji takoer moe postojati unutar opreme nekih vjetroturbina,
ali i ne mora. Koritenjem tog regulacijskog mehanizma elisa se zakree oko svoje due osi i
omoguuje smanjenje mehanike snage, ovisno o karakteristikama vjetroturbine. Ako
vjetroturbina nema regulacijski sustav zakretanja, naglasak se stavlja na konstrukciju lopatica
koje se projektiraju prema aerodinamikom efektu, tako je, u sluaju previsokih brzina vjetra,
vjetroturbina zatiena od povienja snage.
Prikljucak na elektrenergetski sustav
S obzirom na prikljuak na elektroenergetski sustav vjetroelektrane mogu biti: vjetroelektrane
izravno prikljuene na mreu i u izvedbi sa stalnom brzinom vrtnje ili vjetroelektrane u
izvedbi s promjenjivom ili djelomino promjenjivom brzinom vrtnje.
17

Vjetroelektrane izravno prikljuene na mreu

Vjetroagregat s asinhronim generatorom
Asinkroni generatori se najee koriste kada je vjetroelektrana prikljuena na krutu mreu.
Krutu mreu karakterizira velika naponska i frekvencijska krutost. Osnovna prednost im je
jednostavnija i jeftinija konstrukcija, iako s druge strane moraju imati kompenzacijski ureaj
(uglavnom uklopive kondenzatorske baterije) i prikljuni ureaj kako bi se omoguilo
poetnu sinkronizaciju s mreom (eng. soft starter).
Vjetroagregat sa sinhronim generatorom
Sinkroni generatori se najee primjenjuju za pretpostavljene uvjete otonog (samostalnog)
pogona. Ovdje su potrebni uzbudni sustav i regulator brzine koji e odravati napon i
frekvenciju. Ovakvi generatori ne mogu se pronai ukomercijalnim izvedbama sa stalnom
brzinom u pogonu na krutu mreu. Kod vjetroturbina nazivnih snaga veih od
500 kWnaroito je izraena potreba za ukljuivanjem sustava za regulaciju kuta zakretanja
lopatica, to inae nije sluaj, pa tako da se spomenuti sustav ne izvodi u svim jedinicama.

18

Vjetroelektrane u izvedbi s promjenjivom ili djelomino promjenjivom brzinom vrtnje

Vjetroelektrane u izvedbi s promjenjivom ili djelomino promjenjivom brzinom vrtnje mogu
imati:

sinkroni ili asinkroni generator s pretvaraem u glavnom strujnom krugu,

asinkroni generator s upravljivim promjenljivim klizanjem;
asinkroni generator s nadsinkronom ili podsinkronom pretvarakom kaskadom

Svaki od navedenih sustava moe ali i ne mora imati sustav za regulaciju kuta zakreta
lopatica. U odnosu na vjetroelektrane u izvedbi sa stalnom brzinom vrtnje, koje karakterizira
jednostavnost i jeftinoa, vjetroelektrane u izvedbi s promjenjivom brzinom vrtnje pruaju
mogunost: vee proizvodnje elektrine energije, manjih mehanikih naprezanja mehanikih
dijelova i ravnomjernije proizvodnje, manje ovisne o promjenama vjetra i njihajima u sustavu.
Vjetroelektrane s vjetroturbinama iji je raspon nazivnih snaga izmeu 50 kW i 1500 kW,
najee su izvedene s asinkronim generatorom izravno prikljuenim na mreu, dok je
prikljuak sinkronog generatora na mreu koriten kod nekih malih vjetroelektrana, koje su
uglavnom u samostojeim sustavima. Regulacijski sustav zakretanja lopatica obino se ne
izvodi kod najveih jedinica. Pogon s promjenjivom brzinom vrtnje vjetroturbine karakterizira
postizanje optimizacije uinkovitosti vjetroturbine, odnosno maksimalnog iskoritenja
raspoloive energije vjetra. Odgovarajuom kombinacijom generatora i pretvaraa (koji je
utemeljen na energetskoj elektronici) mogue je realizirati pogon s promjenjivom brzinom
vrtnje. Postoji vie takvih kombinacija, a svaka nosi sa sobom svoje prednosti i nedostatke
19

vezano za trokove, pogonske i upravljake karakteristike, regulaciju faktora snage, sloenost,

harmonike lanove, dinamika svojstva itd. Kako bi se smanjili trokovi, elektrini dijelovi
agregata se projektiraju za niske napone (do 1000 V) zbog ega su najee
potrebni transformatori. U sluaju individualnog prikljuenja agregata na mreu i vrijednosti
nazivne snage vjetroelektrane manje od 100 kW, prikljuak je izveden na srednjenaponsku
mreu od 10 kV do 66 kV. Za vjetroelektrane vee od 50 MW, prikljuak se izvodi na
visokonaponsku mreu. U nekim zemljama prikljuenje vjetroelektrana na mreu ovisi o
omjeru snage kratkog spoja u toki prikljuenja i nazivne snage vjetroelektrane. Meutim, to
vrijedi samo za sluajeve kada vjetroelektrana nije smjetena u podruju s niskom
prijenosnom moi, jer u suprotnom je teko ostvariti taj zahtjev.
Ograniavanje izlazne snage i zatita od oluja
Energija koja moe biti preuzeta od vjetra ovisi o brzini vjetra. Poslje dostizanja nominalne
snage, snaga vjetroagregata bi trebala ostati konstantna kod svih brzina vjetra veih od
nominalne brzine zbog toga jer turbina i generator ne mogu podnjeti vie energije. Zbog toga,
vjetroelektrana mora limitirati snagu pomou jedne od dvaju slijedeih metoda:

Metoda zavjetrine (engl. stall control),

Metoda promjene kuta lopatica rotora (engl. pitch control).

Metoda zavjetrine (engl. stall control) se bazira na efektu stvaranja vrtlonih struja, a sa time
i zavjetrine kod velikih upadnih kutova koji se sami poveavaju pri poveanju brzine vjetra.
Ovaj efekt unitava uzgon na povrini zahvaenoj ovim efektom te na taj nain limitira snagu
koju vjetar prenosi na lopatice rotora. Kod ovoga naina zatite vjetrogeneratora lopatice
rotora se ne pomiu, te kut pod kojim su postavljene uvijek ostaje konstantan. Ovakav nain
zatite vjetrogeneratora se realizira samom konstrukcijom rotora te ne zahtijeva napredne
tehnike sustave za njezin rad. Negativna strana ovakvog naina zatite vjetrogeneratora je u
tome to ne omoguava nikakvo naknadno upravljanje zbog toga to je ovaj nain zatite
iskljuivo pasivan. Maksimalnu snagu novodizajniranog rotora nije lako procijeniti zbog

kompliciranog matematikog prorauna strujanja fluida. Nakon dosizanja maksimalne snage,

20

izlazna snaga generatora zatienog ovom metodom opada. Ovako zatieni sustavi moraju
imati jo dodatneaerodinamike konice koje pomau vjetrogeneratorima sa ovakvim
nainom zatite da preive oluje.
Metoda promjene kuta lopatica rotora (engl. pitch control) se zasniva na zatiti svojih
vjetroagregata pomou promijenjivog kuta lopatica rotora, iako je ovu metodu zatite tehniki
puno tee izvesti. Meutim, poto je ova metoda zatite aktivna metoda, ona se moe
prilagoditi razliitim uvijetima. Zatita metodom promjene kuta lopatica rotora automatski
prilagoava kut lopatica rotora, a samim time i upadni kut, smanjujui ga ili poveavajui,
ovisno o prilikama. Lopatice rotora se okreu u vijetar prilikom veih brzina vjetra,
smanjujui upadni kut i tako se aktivno smanjuje ulazna snaga na lopaticama rotora. Izrada
ovako zatienih i kontroliranih vjetroagregata je sloenija, zato jer lopatice rotora moraju biti
pomino uvrene na vrh osovine, i mora postojati jo dodatni motor koji mi upravljao
nagibom lopatica. Manji sustavi uobiajeno upotrebljavaju mehaniki kontroliran mehanizam
promjene kuta lopatica rotora oslanjajui se na centrifugalnu silu. Ako se vjetrogenerator
kompletno iskljuen zbog zatite od oluje i ako ima mogunost zakretanja kuta lopatica
rotora, mogu joj se lopatice rotora okrenuti u poloaj pera (najmanja mogua silueta koja stoji
na putu vjetra), te se tako smanjuje njen otpor vjetru i mogunost oteenja.
Sustav za praenje vjetra (engl. yawing) moe se svrstati u u sustave za poveanje
iskoristivosti vjetrogeneratora i u sustave za zatitu vjetroagregata s vodoravnom
(horizontalnom) osi. Ovaj sustav radi na principu horizontalnog zakretanja vjetrogeneratora.

Vjetroagregati s vodoravnom (horizontalnom) osi, za razliku od vjetroagregata s vertikalnom

osi, moraju uvijek svojom orijentacijom pratiti smjer vjetra. Orijentacija lopatica rotora uvijek
mora biti tako namjetena da su lopatice rotora okrenute prema vjetru pod optimalnim kutem.
Ovo moe biti problem za vjetrogeneratore sa promijenjivim kutem lopatica rotora ako su
21

postavljene na mjestu gdje dolazi do vrlo brze promjene smijera vjetra zbog toga jer moe
doi do velikih promjena u snazi o emu se mora voditi rauna prilikom horizontalnog
zakretanja vjetroagregata i prema tome se korigirati brzina rotora.
Za zakretanje vjetroagregata u horizontalnom smjeru cijelo kuite vjetrogeneratora s
rotorom, prijenosom i generatorom mora biti pomino postavljeno na vrhu stupa. Sustav za
mjerenje vjetra smjeten na kuitu mjeri i izraunava brzinu i smjer vjetra i prema tim
podatcima upravljaki sustav odluuje kada, za koliko i u kojem smijeru zaokrenuti kuite i
rotor vjetrogeneratora. Kada kuite i rotor dou u optimalni poloaj pokree se
horizontalna konica koja dri vjetrogenerator u tom poloaju. U stvarnosti postoji uvijek
malo odstupanje od smjera vjetra i optimalnog poloaja rotora. To odstupanje uobiajno
iznosi oko 5%.
Elektrini generatori
Turbinski dio vjetrenjae s
rotorom,
konicama
i
prijenosnikom snage predstavlja
vaan dio cjelokupnog sustava,
ija je osnovna funkcija pogon
generatora. Za pravilan i siguran
rad
vjetroagregata, generator mora
ispunjavati odreene zahtjeve
kao to su:

visok stupanj
iskoristivosti u
irokom
krugu optereenja i brzine
okretanja;
izdrljivost rotora na
poveanim brojevima
okretaja u sluaju otkazivanja
svih zatitnih sustava;
izdrljivost,
odnosno
postojanost konstrukcija na
visokim dinamikim opteree
njima
prilikom kratkih
spojeva, te pri ukljuivanju i iskljuivanju generatora;
uleitenje generatora na nain da jame dugotrajnost.

Uzimajui u obzir nepogodne i promjenjive uvijete rada (poveane vlanosti, slanosti, zatim
otpornost na krute estice, povienu temperaturu i dr.) pred generatore se takoer postavlja
zahtjev pouzdanosti sa to je mogue manje odravanja. Razni su kriteriji prema kojima se
moe izvriti podjela generatora. Tako se prema nainu rada generatori mogu podijeliti na
generatore za:

22

paralelni rad s postojeom distributivnom mreom;

samostalni rad;
spregnuti rad s drugim izvorima.

Prema vrsti elektrine struje koju generatori generiraju, generatori mogu biti:

generatori istosmjerne struje (generatori istosmjerne struje se zbog problema s

pouzdanosti rijetko primjenjuju);
generatori izmjenine struje.

Prema nainu okretanja generatori mogu biti:

generatori s promjenjivom brzinom okretanja i

generatori s nepromjenjivom brzinom okretanja.

Takoer postoji podjela prema veliini tj. snazi.

Generatori s promjenjivom brzinom okretanja su:

sinkroni ili asinkroni generator s pretvaraem u glavnom strujnom krugu;

asinkroni generator s upravljivim promjenljivim klizanjem;
asinkroni generator s nadsinkronom ili podsinkronom pretvarakom kaskadom.

Generatori s nepromjenjivom brzinom okretanja su:

vjetroturbina s asinkronim generatorom. Asinkroni generatori se najee prikljuuju

na krute elektrine mree. Krutu mreu karakterizira velika naponska i frekvencijska
stabilnost. Osnovna prednost im je jednostavnija i jeftinija konstrukcija, iako s druge
strane moraju imati kompenzacijski ureaj (uglavnom uklopive kondenzatorske baterije) i
prikljuni ureaj kako bi se omoguilo poetnu sinkronizaciju s mreom;
vjetroturbina sa sinkronim generatorom. Upotrebljevaju se za spajanje na ne tako krute
elektrine mree, npr. kod spajanja na otoni elektrini sustav. Ovdje su potrebni uzbudni
sustav i regulator brzine koji e odravati napon i frekvenciju. Ovakvi generatori ne mogu
se pronai u komercijalnim izvedbama sa stalnom brzinom u pogonu na krutu mreu. Kod
vjetroturbina nazivnih snaga veih od 500 kW naroito je izraena potreba za
ukljuivanjem sustava za regulaciju kuta zakretanja elise propelera, to inae nije sluaj,
pa tako da se spomenuti sustav ne izvodi u svim jedinicama.

UTICAJ VJETROELEKTRANA NA OKOLIS

Vjetroelektrane ne zahtijevaju potronju goriva za kontinuiran rad, nemaju nikakvu emisiju
direktno vezanu uz proizvodnju struje. Vjetroelektrane ne proizvode ugljini
dioksid, sumporov dioksid, ivu, estice, i mnoge druge vrste zagaenja zraka, kao to

23

stvaraju fosilna goriva. Vjetroelektrane troe resurse samo u proizvodnji i izgradnji. Tjekom
proizvodnje vjetroelektrane, elik, beton, aluminij te drugi materijali, moraju se proizvesti i
transportirati koristei procese koji zahtijevaju mnogo energije. Pri tim procesima koriste
fosilne izvore energije. Proizvoa vjetroelektrana Vestas, tvrdi da se poetna emisija
ugljinog dioksida isplati u roku od otprilike devet mjeseci rada vjetroelektrana u blizini
obale.[29]
Studija iz 2006. zakljuila je da je emisija ugljikovog dioksida CO2 od vjetrovne energije
izmeu 14 do 33 tona po GWhproizvedene energije. Veina emisije CO2 dolazi od
proizvodnje betona za temelje vjetroturbine.[30] Studija Irske nacionalne mree govori da
"Proizvodnja elektrine energije iz vjetra smanjuje potronju fosilnih goriva te time smanjuje
emisiju CO2", uoili su smanjenje u emisiji CO2 u razini od 0,33 do 0,59 tona CO2 po
MWh. [31] Studija UKERC-a o intermitentnosti takoer zakljuuje da vjetrovna energija moe
zamijeniti proizvodnju baziranu na fosilnim gorivima, smanjujui i potronju goriva i emisiju
ugljinog dioksida.[32]
Ispitivanja pokazuju da vjetroelektrane imaju sve veu podrku medu ljudima. Tako 71%
puanstva u Europskoj Uniji iskazuje svoju potporu za gradnju vjetroelektrana (izvor:
ewea.org). Postotak potpore vjetroelektranama je jo vei kod dijela puanstva koje u blizini
svog ivotnog prostora ima izgraene vjetroelektrane. Vjetroelektrane su takoer odraz
razvoja i brige neke zemlje za svoj okoli, zrak, zdravlje i hranu, te kao takve stvaraju
pozitivnu sliku o regiji u kojoj se nalaze
Pozitivni utjecaji na okoli
Prilikom rada vjetroenergetskih postrojenja ne dolazi ni do kakvih emisija ispunih plinova ili
krutih estica, niti postoje drugi oblici zagaivanja okolia koji karakteriziraju
konvencionalne energetske objekte i nuklearne elektrane. Instaliranjem vjetroelektrana
umjesto termoelektrana na fosilna goriva, sprjeava se emisija ugljikovog dioksida CO 2.
Poznato je da su ugljikov dioksid CO2 i sumporov dioksid SO2 jedni od najveih zagaivaa
naeg planeta koji stvaraju ozonske rupe, staklenike plinove, kisele kie, zagauju vodu,
poveavaju globalno zatopljenje i drugo. Ispod stupova vjetroelektrane mogu se obavljati
poljodjelski, stoarski i slini radovi kao i ispod visokonaponske mree. Prednost
vjetroelektrana je i u tome to se mogu smjestiti podjednako na neobradivim povrinama,
morskoj puini ili poljoprivrednom zemljitu, a posebnost to se prostor izmeu stupova
generatora i dalje moe koristiti.
Negativni utjecaji na okoli
Jedan od najveeg problema je buka koju stvaraju vjetroelektrane prilikom vrtnje propelera i
pogonskog mehanizma generatora koji je smjeten u gondoli. Danas buka, sa sve savrenijim
tehnolokim rjeenjima zvune izolacije je smanjena kao problem. Neki smatraju da visina
stupova stvara ruan ugoaj i tako naruava izgled postojeeg okolia gdje je smjetena sama
vjetroelektrana. U mnogim zemljama vjetroelektrane su turistika atrakcija, te se prema
stupnju ureenosti i istoe mogu mjeriti sa nacionalnim parkovima. Samo jednu
vjetroelektranu u kotskoj (Vjetroelektrana Scroby Sands) godinje posjeti preko 35

24

000 turista, a 90% ispitanih turista koji su posjetili tu kotsku vjetroelektranu izjavilo je kako
su bili veoma zadovoljni izletom. Opasnost za ptice esto je glavna zamjerka protiv gradnje
vjetroelektrana. Meutim, studije procjenjuju da su vjetroelektrane odgovorne za 0,3 do 0,4
pogibelji ptica po gigawat-satu (GWh) struje, dok su elektrane na fosilna goriva odgovorne za
oko 5,2 pogibelji po GWh.
Stanje u svijetu danas
Krajem 2010. na svijetu je bilo instalirano oko 197 GW vjetroagregata, a godinji prirast je
bio oko 35 - 40 GW (37,642 GW 2010.). Kina je preuzela vodee mjesto u godinjoj koliini
instalacija s udjelom veim od 50%, a i vodee mjesto u ukupno instaliranoj snazi, gdje je
obila SAD. U Europi prva dva mjesta dre Njemaka i panjolska. Sektor vjetra u svijetu je
tokom 2010. napravio prometa 40 milijardi eura, a u industriji vjetra je bilo zaposleno oko
670 000 ljudi. Najvei udio energije vjetra u ukupnoj proizvodnji je u Danskoj (21%),
Portugalu (18%) i panjolskoj (16%).
Najvei svjetski proizvoa vjetroagregata je trenutano danski Vestas, drugi je kineski
Sinovel, a prate ih ameriki GE, i kineski Goldwind. Na petom mjestu je njemaki Enercon.
Treba napomenuti da su moderni vjetroagregati napravljeni potpuno u skladu s zahtjevima
elektrinih prijenosnih i distribucijskih mrea, odnosno prema pravilima funkcioniranja istih,
te gotovo po svemu imaju osobine klasinih elektrana. Jedina iznimka je intermitentnost
samog izvore energij

25

26

27

IZVORI
1.

[1] "Moderni vjetroagregati i pretvorba energije", www.vjetroelektrane.com, 2012.

2.

[2] "Zato graditi vjetroelektrane u Hrvatskoj?", www.vjetroelektrane.com, 2010.

3.

[3] "Started in August 2001, the Jaisalmer based facility crossed 1,000 Mw capacity to
achieve this milestone"

4.

[4] "Suzlon creates Indias largest wind park; crosses 1 GW capacity in Jaisalmer"

5.

[5] "E.ON Delivers 335-MW of Wind in Texas"

6.

[6] AWEA: "U.S. Wind Energy Projects - Texas"

7.

[7] Alta Wind Energy Center: "California U.S. Wind Energy Projects - California", 2009.

8.

[8] Industry Statistics, 2Q 2011.

9.

[9] "Capricorn Ridge Wind Energy Center"

10.

[10] AWEA: "U.S. Wind Energy Projects - Indiana"

11.

[11] "GE unit expands wind energy portfolio", publisher= GE Energy, 2007.

12.

[12] "Drilling Down: What Projects Made 2008 Such a Banner Year for Wind Power?"

13.

China "Dabancheng Wind Farm now has a combined generating capacity of 500 MW"

14.

Energy Information Administration - October 2010 Electric Power Monthly

15.

[13] "Budunost morskih vjetroelektrana", www.hrastovic-inzenjering.hr, 2012.

16.

[14] "Plutajue morske vjetroturbine", www.hrastovic-inzenjering.hr, 2012.

17.

[15] "Vienamjenske

vjetroelektrane

na

Jadranu

zaposlile

bi

30.000

radnika",

www.vjesnik.com, 2012.
18.

[16] "Vjetroelektrane u regiji", www.vjetroelektrane.com, 2011.

19.

[17] Erin Buller: "Capturing the wind", publisher =Uinta County Herald, 2008.

20.

[18] Vestas: "Life Cycle Assessments (LCA)", 2008.

21.

www.springerlink.com

22.

[19] "Impact of Wind Generation in Ireland on the Operation of Conventional Plant and the
Economic Implications", 2004., publisher= ESB National Grid [29]

23.

Robert Gross, Philip Heptonstall, Dennis Anderson, Tim Green, Matthew Leach, Jim Skea:
"The Costs and Impacts of Intermittency", [30], publisher=UK Energy Research Council, 2006.

24.

[20] "Mitovi o vjetroelektranama (FAQ)", www.vjetroelektrane.com, 2012.

25.

[www.vjetroelektrane.com/znacaj-i-vizija?showall=1] "Znaaj i vizija energije vjetra u

budunosti", www.vjetroelektrane.com, 2012.

28