1

Philip Roth

Ogorenje

Indignation 2008

Za K. W.

Zahvale

Kineska himna, pjesma koju su nakon japanske invazije 1931. godine napisali Tian Han i
Nieh Erh, navodi se ovdje u prijevodu iz Drugog svjetskog rata; postoje i drugi prijevodi. Za
vrijeme Drugog svjetskog rata ta se pjesma pjevala meu kineskim saveznicima u borbi protiv
Japanskog Carstva, a 1949. godine slubeno je prihvaena kao himna Narodne Republike
Kine.
Velik dio rijei pripisanih Marcusu Messneru na stranicama 101-103, gotovo je doslovce
preuzet iz predavanja Bertranda Russella "Zato ja nisam kranin", odranog 6. oujka 1927.
godine u Battersea Town Hallu u Londonu, i objavljenog u istoimenoj zbirci ogleda,
uglavnom posveenoj temi religije, koju je uredio Paul Edwards (Simon and Schuster, 1957.).
Navodi na stranicama 167-168 preuzeti su iz petog izdanja knjige Samuela Eliota
Morisona i Henryja Steelea Commagera Rast amerike republike (Oxford University Press,
1962.).

Olaf (dok na razmrskanim koljenima klei)

gotovo bez kraja ponavlja rijei
"ima nekih sranja preko kojih neu prijei"
E. E. CUMMINGS
"pjevam o Olafu vedrom i velikom"

Pod narkozom
Oko dva i pol mjeseca nakon to su dobro uvjebane divizije Sjeverne Koreje, jedinice
koje su naoruali Sovjeti i kineski komunisti, 25. lipnja 1950. godine prele 38. usporednicu i
ule u Junu Koreju, ime su poele muke Korejskog rata, ja sam krenuo na Robert Treat,
mali koled u sreditu Newarka, nazvan po ovjeku koji je u sedamnaestom stoljeu osnovao
taj grad. Bio sam prvi iz svoje porodice koji je poelio stei viu naobrazbu. Nijedan od mojih
bratia nije nastavio kolovanje nakon srednje kole, a moj otac i njegova tri brata nisu
zavrili ni osnovnu.
- Ja od svoje desete godine zaraujem za ivot - rekao mi je otac.
Moj otac bio je lokalni mesar za kojeg sam ja tijekom cijele srednje kole raznosio
narudbe biciklom, osim za sezone bejzbola ili onih popodneva kad sam kao lan debatnog
kluba morao sudjelovati na kolskim natjecanjima. Gotovo od dana kad sam napustio njegovu
mesnicu - u kojoj sam od srednjokolske mature u sijenju pa do poetka koleda u rujnu
radio ezdeset sati na tjedan - i poeo pohaati predavanja na Robertu Treatu, moj otac stao je
strahovati da u umrijeti. Njegov je strah moda imao veze s ratom, u koji su se amerike
vojne snage bile ukljuile pod okriljem Ujedinjenih naroda kako bi pomogle loe uvjebanoj i
nedovoljno naoruanoj junokorejskoj vojsci; moda je bio povezan s velikim brojem naih
vojnika koji su poginuli pod komunistikom vatrom i s bojazni da u, ako se taj sukob otegne
kao Drugi svjetski rat, na kraju i ja biti unovaen i poslan u borbu, pa u poginuti na bojitu u
Koreji kao to su moji bratii Abe i Dave poginuli u Drugom svjetskom ratu. A moda je
imao veze s novanim neprilikama koje su ga bile snale - godinu dana prije, samo nekoliko
blokova od koer mesnice nae obitelji, otvoren je prvi supermarket u susjedstvu, pa je
prodaja u mesnici polagano poela opadati, djelomice zato to je odjel za meso i perad u
supermarketu imao nie cijene od oevih, a djelomice i zbog opeg poratnog opadanja broja
idovskih obitelji koje su se jo uvijek bile spremne pridravati koer kuhinje i kupovati koer
meso i kokoi samo u mesnicama koje su odobrili rabini i iji su vlasnici bili lanovi Saveza
koer mesara New Jerseyja. A moda se njegov strah za mene rodio ih straha za sebe, jer
nakon to ga je cijelog ivota sluilo robusno dobro zdravlje, tog ilavog niskog ovjeka u
dobi od pedeset godina poeo je muiti uporan i neugodan kaalj koji ga nije spreavao, ma
koliko da je zabrinjavao moju majku, da cijele dane provodi sa zapaljenom cigaretom u kutu
usta. Koji god da je razlog ili splet razloga doveo do te nagle promjene u njegovu do tada
dobroudnom oinskom ponaanju, svoj strah pokazivao je gnjavei me dan i no pitanjima o
tome kamo odlazim. Gdje si bio? Zato nisi bio kod kue? Kako da znam kamo odlazi kad
nisi kod kue? Ti si deko pred kojim lei sjajna budunost - otkud da ja znam da ne odlazi
na mjesta gdje bi te mogli ubiti?
Njegova su mi pitanja bila smijena, jer ja sam tijekom srednje kole bio razborit,
odgovoran, marljiv i vrijedan odlika koji je izlazio samo s najpristojnijim djevojkama,
vatreni lan debatnog kluba i rezervni igra u bejzbolskoj momadi kole, i sa zadovoljstvom
4

sam se pridravao svih adolescentskih normi ponaanja naeg susjedstva i kole. Njegova su
me pitanja takoer ljutila - inilo mi se kao da otac s kojim sam sve te godine bio toliko blizak
i kraj kojeg sam praktino odrastao u mesnici, vie nema pojma tko ili to mu je sin. On i
majka oduevljeno bi sluali kad bi im muterije u mesnici govorile kakav je uitak gledati
kako njihov mali, kojem su neko donosile kolaie - u vrijeme kad mu je otac doputao da se
igra komadom sala i da ga ree kao "veliki mesar", premda noem tupe otrice - pred
njihovim oima sazrijeva u pristojnog i rjeitog mladog ovjeka koji im melje govedinu u
stroju za mljevenje mesa, isti piljevinom pod i posluno cupka preostalo perje s lea mrtvih
kokoi koje skida s kuka na zidu kad god mu otac dovikne:
- Markie, budi dobar pa donesi dvije kokoi za gospou Tu-i-tu.
U tih sedam mjeseci prije koleda, otac me nije nauio samo kako da meljem meso i
erupam kokoi. Nauio me i kako da isijeem janjea rebra u kotlete, kako da zarezem svako
rebro i, kad stignem do dna, kako da uhvatim sjekiru i odsijeem ostatak. A sve me je to
nauio u vrlo oputenoj atmosferi.
- Samo pazi da si ne odsijee ruku pa e sve biti u redu - govorio mi je.
Nauio me kako da budem strpljiv sa zahtjevnijim muterijama, naroito s onima koje su
prije kupnje htjele pogledati meso sa svih strana, s onima koje su zahtijevale da podignem
koko kako bi joj doslovce zavirile u upak i uvjerile se da je ist.
- Ne bi vjerovao to neke od tih ena trae da uini prije no to kupe koko - govorio
mi je otac. A onda bi ih stao oponaati: - "Okrenite je na drugu stranu! Ne, na drugu stranu.
Dajte da joj pogledam stranjicu."
Moj se posao nije sastojao samo u tome da erupam kokoi nego i da im vadim drob.
Izrezao bih mali otvor u stranjici, gurnuo u njega ruku i izvukao drob. Taj sam dio posla
mrzio. Bio je muan i odvratan, ali morao se obaviti. I to sam nauio od oca, a to je bila pouka
koju sam oboavao: "to se mora, nije teko!"
Oeva mesnica gledala je na Aveniju Lyons u Newarku, jedan blok od bolnice Beth
Israel, a u izlogu smo imali posudu koja se mogla napuniti ledom, iroku policu blago
nagnutu prema ulici. Kupovali smo komade leda iz ledareva kamiona, pa bismo ih stavili u
posudu i poslagali meso kako bi ga prolaznici mogli pogledati. U onih sedam mjeseci prije
koleda, kad sam radio za oca puno radno vrijeme, izlog sam ureivao ja.
- Marcus je umjetnik - govorio bi moj otac muterijama koje su komentirale stvari u
izlogu.
Sve bih stavio u izlog. Stavio bih odreske, stavio bih kokoi, stavio bih janjee
potkoljenice - poslagao bih sve nae proizvode u razne oblike i "umjetniki" ih rasporedio, a
onda bih ih ukrasio s paprati koju sam kupovao u cvjearnici preko puta bolnice. U tih sedam
mjeseci dok sam bio oev pomonik, nisam samo sjekao meso i rezao ga u odreske, nisam ga
samo prodavao i ukraavao njime izlog, nego sam i rano ujutro odlazio s ocem do trnice na
veliko kako bih nauio da ga kupujem. Otac bi na trnicu odlazio jedanput tjedno, u pet ili
pola est ujutro, jer ako ste otili na trnicu i sami odabrali meso, pa ga odvezli natrag u
mesnicu i sami ga stavili u hladnjau, utedjeli biste novac za dostavu. Kupili bismo itav
govei but i prednji janjei but za odreske, teletinu i nekoliko goveih jetara, kokoi i kokoja
jetra, a i kokoji mozak, jer imali smo nekoliko muterija koje su ga kupovale. Mesnica se
otvarala u sedam sati ujutro, a radili bismo do sedam ili osam naveer. Ja sam imao
sedamnaest godina, bio sam mlad, revan i pun energije, ali oko pet popodne ve bih padao s
nogu. A tata je jo uvijek radio punom parom, prtio na ramena butove teke pedeset kila,
odnosio ih u hladnjau i vjeao na kuke. U sedam naveer, kad sam ja ve bio mrtav umoran,
on je jo uvijek sjekao meso, rezao ga noevima i komadao ga mesarskom sjekirom, jo
uvijek je zapisivao narudbe. Ali ja sam, prije no to krenemo kui, jo morao oistiti
mesarski stol, posipati malo piljevine na blokove i izribati ih eljeznom etkom, i tako bih,
izvlaei posljednje atome snage iz tijela, izribao krv kako bi mesnica bila koer.
Tih sedam mjeseci ostalo mi je u sjeanju kao prekrasno razdoblje - osim kad sam morao
vaditi drob iz kokoi. A ak je i to na neki nain bio prekrasan posao, neto to vam je bilo
mrsko a ipak se moralo obaviti, i to dobro. Dakle, u tome je bila pouka. A ja sam volio pouke
- nikad mi ih nije bilo previe! A volio sam i oca, pa i on mene. Voljeli smo se vie no ikad
5

prije. Ja bih nam pripremao ruak u mesnici. Nismo samo ruali u mesnici, ondje smo i
pripremali ruak, na malom rotilju u stranjoj prostoriji, odmah do mjesta gdje smo sjekli i
pripremali meso. Isprio bih nam pileu jetru ili odreske od slabina, i nikad nismo bili sretniji
zajedno. A ipak je ubrzo nakon toga izmeu nas izbio poguban sukob: Gdje si bio? Zato nisi
bio kod kue? Otkud da znam kamo odlazi kad nisi kod kue? Ti si deko pred kojim lei
sjajna budunost - otkud da znam da ne odlazi na mjesta gdje bi te mogli ubiti?
Tijekom moje brucoke jeseni na Robertu Treatu, kad god bi tata dvaput zakljuao
prednja i stranja vrata ako bih se vratio kui dvadeset minuta kasnije no to je on mislio da
bih trebao, pa nisam mogao otkljuati nijedna od njih i morao lupati na jedna ili druga kako bi
me pustili u kuu, inilo mi se da je poludio.
I doista je poludio: poludio je od brige to je njegov ljubljeni sin jedinac jednako
nespreman da se suoi sa ivotnim opasnostima kao i svaki drugi mladi ovjek na pragu
zrelosti, poludio je zbog stranog otkria da djeaci odrastaju, da izrastu u visinu i prerastu
roditelje, a onda ih vie ne moe zadrati kod kue, mora ih pustiti da stupe u svijet.
Napustio sam Robert Treat nakon samo jedne godine. Napustio sam ga jer moj otac
odjednom vie nije vjerovao da sam bez tue pomoi sposoban ak i ulicu prijei. Napustio
sam ga jer vie nisam mogao podnijeti njegov nadzor. Pribliavanje moje samostalnosti
dovelo je tog inae smirenog ovjeka, koji je malokad na ikoga povisio glas, do toga da se
inio spremnim upotrijebiti silu ako ga iznevjerim, a mene - koji sam, zahvaljujui vjetinama
hladnog loginog razmiljanja, postao stalan lan srednjokolskog debatnog kluba - svelo je
na to da zavijam od frustracije, suoen s njegovim neupuenim i nerazumnim ponaanjem.
"Moram otii od kue prije no to ga ubijem", grubo sam rekao svojoj uznemirenoj majci,
koja se pokazala jednako nemona da ga obuzda kao i ja.
Jednog dana vratio sam se kui autobusom iz grada oko pola deset naveer. Robert Treat
nije imao knjinicu, pa sam se zadrao u gradskoj knjinici Newarka. Bio sam otiao od kue
u pola devet ujutro i ostao uiti nakon odsluanih predavanja, a prvo to mi je majka rekla bilo
je:
- Tata te je otiao traiti.
- Zato? Kamo me je otiao traiti?
- U biljarsku dvoranu.
- Ja ak i ne znam igrati biljar. to ga je spopalo? Uio sam, za Boga miloga! Pisao sam
referat. itao sam. to drugo on misli da ja po cijele dane radim?
- Gospodin Pearlgreen priao mu je o Eddieju, pa se zabrinuo za tebe.
Eddie Pearlgreen, vodoinstalaterov sin, maturirao je sa mnom, a onda se upisao na koled
Panzer u East Orangeu, da se koluje za srednjokolskog nastavnika tjelesnog odgoja.
Zajedno smo igrali bejzbol jo od djetinjstva.
- Ja nisam Eddie Pearlgreen - odvratio sam. - Ja sam ja.
- A zna li to je Eddie uinio? Odvezao se u Pennsylvaniju a da nikome nita nije rekao.
Uzeo je oev automobil i odvezao se u Scranton, da igra biljar u nekoj tamonjoj posebnoj
dvorani.
- Ali Eddie zarauje novac na biljaru! Ne udi me to je otiao u Scranton. Eddie ni zube
ujutro ne moe oprati a da ne pomisli na biljar. Ne bi me iznenadilo da ode igrati biljar na
Mjesec. Eddie se pred neznancima pretvara da je nevjet kao i oni, a onda ih oplindra do gole
koe, ak i dvadeset dolara po partiji.
- Gospodin Pearlgreen boji se da e Eddie zavriti kao kradljivac automobila.
- Oh, mama, pa to je smijeno! to god Eddie radio, to nema nikakve veze sa mnom.
Misli li ti da u i ja zavriti kao kradljivac automobila?
- Naravno da nee, duo.
- Ja ne volim biljar, ne volim tu atmosferu koju Eddie voli. Mene ne privlai da se druim
s vucibatinama, mama. Mene zanimaju stvari koje neto znae. Ja u dvoranu za biljar ne bih
ni zavirio. I da zna, ne mislim vie troiti rijei na to kakav jesam i nisam. Nemam to vie
namjeru objanjavati ni jedan jedini put. Neu vie praviti inventar svojih karakternih
osobina, niti u vas podsjeati na svoj jebeni osjeaj odgovornosti. Nemam vie namjeru
trpjeti ta smijena i besmislena sranja.
6

Uto je, kao na znak u kazalinoj predstavi, na stranja vrata uao tata, jo uvijek pun
bijesa i vonjajui po dimu cigareta. Sada nije bio bijesan zato to me je naao u dvorani za
biljar, nego zato to me ondje nije naao. Nije mu bilo ni nakraj pameti da me potrai u
gradskoj knjinici u centru - jer u knjinici vam nitko nee razbiti glavu biljarskim tapom
zato to varate na biljaru, nitko vas nee napasti noem zato to itate zadano poglavlje iz
Gibbonova Uspona i pada Rimskog Carstva, ime sam se ja bavio od est sati popodne.
- Tu si dakle! - objavio je tata.
- Da. Ba udno, zar ne? Kod kue sam. Ja ovdje spavam. Ja ovdje ivim. Ti kao da
zaboravlja da sam ti ja sin.
- Jesi li? Posvuda sam te traio.
- Zato? Zato? Neka mi netko objasni zato si me "posvuda" traio?
- Zato to, ako ti se to dogodi... ako ti se ikad to dogodi...
- Ama, nita mi se nee dogoditi. Tata, nisam ja Eddie Pearlgreen, onaj biljarski bauk!
Nita mi se nee dogoditi.
- Zaboga, znam da ti nisi Eddie. Znam bolje od svih da sam sa sinom imao sree.
- Pa emu onda sve ovo, tata?
- Zato to je ivot takav. I najsitnije pogreke mogu imati tragine posljedice.
- O, Isuse, zvui kao baba gatara!
- Ma nemoj mi rei? Ne kao zabrinut otac nego kao baba gatara? Tako zvuim kad sa
sinom razgovaram o njegovoj budunosti, koju moe upropastiti svaka i najmanja sitnica?
- Oh, k vragu sve to! - povikao sam i izjurio iz kue, pitajui se gdje da ukradem neki
auto pa da se odvezem na biljar u Scranton. A da negdje usput moda zaradim i kapavac.
Mama mi je poslije ispriala to se sve tog dana dogodilo, kako je gospodin Pearlgreen
ujutro doao pogledati zahod u stranjoj prostoriji mesnice i kako su tatu nakon razgovora s
njim sve do kraja radnog vremena morile mrane misli. Toliko se uzrujao, rekla mi je, da je
popuio valjda tri kutije cigareta.
- Ti i ne zna koliko se on ponosi tobom - rekla mi je majka. - On svakome tko doe u
mesnicu govori: "Moj sin ima sve same petice. Nikad nas ne iznevjeri. On ak i ne treba
pogledati u knjige - dobiva petice kao od ale." Duo, kad ti nisi ovdje, on te stalno hvali. To
mi mora vjerovati. On se tobom hvali cijelo vrijeme.
- A kad jesam ovdje, onda ja moram trpjeti te njegove lude nove strahove, mama, a toga
mi je ve navrh glave.
- Ali ja sam ula to je rekao gospodinu Pearlgreenu, Markie - rekla mi je mama. - Rekao
mu je: "Hvala Bogu to meni moj deko ne zadaje takve brige." Bila sam u mesnici kad je
gospodin Pearlgreen doao zbog curenja iz kotlia. Upravo je to rekao kad mu je gospodin
Pearlgreen priao o Eddieju. To su njegove rijei: "Meni moj deko ne zadaje takve brige."
Ali na to mu je gospodin Pearlgreen odgovorio - i to ga je uzrujalo - odgovorio mu je: "Sluaj
me, Messner. Ti si mi simpatian, Messner. Ti si bio dobar prema nama, davao si mojoj eni
meso za vrijeme rata. Posluaj nekoga tko je to iskusio na svojoj koi. I Eddie pohaa koled,
ali to ne znai da ima dovoljno pameti da se kloni biljarskih dvorana. Kako smo ga izgubili?
Eddie nije lo deko. A to e biti s njegovim mlaim bratom - kakav e primjer Eddie biti
svom mlaem bratu? Gdje smo to tako strano pogrijeili da nam se sin odjednom odvezao u
biljarsku dvoranu u Scranton, tri sata vonje od kue! U mom autu! Odakle mu novac za
benzin? Od igranja biljara. Od biljara! Biljara! Pazi to ti kaem, Messner: svijet samo eka
priliku da ti otme sina."
- I tata mu je povjerovao - rekao sam. - On ne vjeruje onome to cijeloga ivota gleda
vlastitim oima, ali zato vjeruje vodoinstalateru koji mu kleei popravlja zahodsku koljku u
mesnici! - Vie se nisam mogao obuzdati. Tata je pomahnitao zbog usputne primjedbe jednog
vodoinstalatera! - Da, mama - rekao sam na kraju jurei u svoju sobu - najmanje pogreke
doista mogu imati tragine posljedice. Tata je ivi dokaz za to!
Morao sam pobjei, ali nisam znao kamo. Svi su mi koledi bili isti. Auburn. Wake
Forrest. Ball State. SMU. Vanderbilt. Muhlenberg. Oni za mene nisu predstavljali nita vie
od imena bejzbolskih momadi. Svake jeseni nestrpljivo sam subotom naveer sluao
7

rezultate utakmica izmeu koleda u sportskoj emisiji Billa Sterna na radiju, ali o
akademskim razlikama suparnikih koleda nisam nita znao. Lousianna State 35, Rice 20;
Cornell 21, Lafayette 7; Northwestern 14, Illinois 13. O tim sam razlikama znao sve - o
omjerima na kladionici. Koled je koled - ovjek ga pohaa i na kraju stekne diplomu, to je
sve stoje vano provincijskoj obitelji kao to je moja. Ja sam pohaao koled u sreditu grada
zato to mi je bio blizu i zato to nije bio preskup.
I ja sam time bio zadovoljan. Na pragu zrelosti, prije no to je sve odjednom postalo tako
zamreno, posjedovao sam velik dar da budem zadovoljan. Taj me je dar pratio cijelo
djetinjstvo, a jo uvijek je bio sa mnom na prvoj godini Roberta Treata. Bio sam oduevljen
to sam ondje. Brzo sam poeo oboavati svoje profesore i sklapati prijateljstva, uglavnom sa
studentima iz radnikih obitelji poput moje, malo ili nimalo obrazovanijim od mene. Neki od
njih bili su idovi iz moje srednje kole, ali veina nije, i isprva sam uivao odlaziti s njima
na ruak upravo zato to su Irci ili Talijani, to je za mene bila nova kategorija ljudi, ne samo
meu stanovnicima Newarka nego i openito. A predavanja na koledu pohaao sam s
oduevljenjem; premda su bila rudimentarna, u mojoj se glavi neto poelo zbivati, slino
onome to sam doivio kad sam poeo uiti abecedu. Osim toga - nakon to mi je trener
pokazao kako da drim palicu nekoliko centimetara blie sredini i da udaram loptu preko
unutarnjeg u vanjsko polje, umjesto da iz sve snage naslijepo zamahujem palicom, kao to
sam inio u srednjoj koli - tog sam proljea uao u prvu postavu male brucoke bejzbolske
momadi i zaigrao na drugoj bazi uz meubaznog brania po imenu Angelo Spinelli.
Ali prvenstveno sam se posvetio uenju. Na svakom predavanju otkrivao sam neto novo,
to je razlog zato sam ak i uivao u tome to je Robert Treat tako malen i nenametljiv
koled, sliniji nekom mjesnom klubu nego koledu. Leao je na sjevernom rubu prometnog
poslovnog dijela grada, krcatog poslovnim zgradama, robnim kuama i specijaliziranim
prodavaonicama u obiteljskom vlasnitvu, stisnut izmeu trokutnog malog Parka revolucije
kojim su se smucale odrpane skitnice (veinu kojih smo znali po imenu) i blatnjave rijeke
Passaic. Koled su sainjavale dvije neugledne zgrade: stara naputena pivovara sa idovima
od aave opeke nedaleko od industrijske obale rijeke, koja je bila preureena u uionice i
znanstvene laboratorije u kojima sam sluao predavanja iz biologije i, nekoliko blokova dalje,
preko puta glavne gradske ulice, okrenuta malom parku koji nam je sluio umjesto kampusa i u kojem smo oko podne sjedili jedui sendvie to smo ih bili zapakirali u zoru, dok su na
susjednoj klupi skitnice jedan drugom dodavale bocu mukatnog vina - mala trokatnica od
kamena u neoklasinom stilu sa sitnim stupovima pred ulazom koja je izvana nalikovala na
banku, stoje vei dio dvadesetog stoljea i bila. U toj su se zgradi nalazili administrativni
uredi i improvizirane uionice u kojima sam sluao predavanja iz povijesti, engleskog i
francuskog. Drali su ih profesori koji su me oslovljavali s "gospodine Messner", umjesto s
"Marcus" ili "Markie", a ja sam svaki njihov zadatak pokuavao unaprijed pogoditi i zavriti
prije roka. Jedva sam ekao da odrastem, da postanem obrazovan, zreo i samostalan odrasli
ovjek, a upravo je to plailo mog oca, koji, ak i kad bi zakljuao kuu da ne mogu ui, kako
bi me kaznio za pokazivanje i najsitnijih prvih znakova zrelosti, nije mogao biti ponosniji
mojom predanou studiju i jedinstvenim statusom studenta u porodici.
Prva godina koleda bila mi je najuzbudljivija i najgora godina u ivotu, pa sam se zato
sljedee godine premjestio u Winesburg, mali koled za humanistike znanosti i strojarstvo u
poljoprivrednom kraju sjeveroistonog Ohija, osamnaest milja daleko od jezera Erie i petsto
milja daleko od dvostruke brave na stranjim vratima kue moje obitelji. Winesburg je imao
lijep kampus s visokim i lijepo oblikovanim drveem (poslije sam od jedne prijateljice doznao
da su to brijestovi) i brljanom obraslim zgradama od opeke slikovito smjetenim oko
etverokutnog dvorita na breuljku, koji je mogao posluiti kao kulisa za jedan od onih
filmskih mjuzikla u tehnikoloru o koledima, u kojima svi studenti pjevaju i pleu naokolo
umjesto da studiraju. Kako bi mogao financirati moj odlazak na koled daleko od kue, moj
otac morao je otpustiti Isaaca, pristojnog i tihog pravoslavnog mladia u mesarskoj kapici,
koji je poeo egrtovati kao njegov pomonik nakon to sam ja krenuo na prvu godinu
koleda, a moja majka, iji je posao Isaac s vremenom trebao preuzeti, morala je opet poeti
raditi kao oev partner s punim radnim vremenom. Jedino je tako mogao sastaviti kraj s krajem.
8

Dobio sam sobu u studentskom domu Jenkins Hall i otkrio da su sva trojica studenata s
kojima u dijeliti sobu idovi. Taj mi se aranman inio udnim, prvo zato to sam oekivao
da u imati samo jednog cimera, a drugo zato to je dio pustolovine odlaska na koled u
dalekom Ohiju bio prilika da ivim meu Neidovima i vidim kako je to. Oba moja roditelja
smatrala su tu tenju opasnom, ali meni se, s osamnaest godina, ona inila savreno
smislenom. Spinelli, meubazni brani - student pripremnog stupnja prava kao i ja - koji mi je
postao najbolji prijatelj na Robertu Treatu, bio me odveo svojoj kui u najstarijoj talijanskoj
etvrti grada da mu upoznam roditelje i kuam njihovu hranu, da sluam kako za stolom
govore sa stranim naglascima i zbijaju ale na talijanskom, a to mi nije bilo nita manje
zanimljivo od dvosemestralnog kolegija o zapadnoj civilizaciji, na kojem je profesor za
svakog predavanja otkrivao neto novo o tome kako je svijet funkcionirao prije mog roenja.
Soba u domu bila je duga, uska, smrdljiva i slabo osvijetljena, s krevetima na kat na oba
kraja dotrajalih podnica i sa etiri nezgrapna drvena pisaa stola, sva izgrebena od silne
upotrebe, prislonjena uz potamnjele zelene idove. Smjestio sam se na donji leaj ispod
Bertrama Flussera, mrava momka s naoalama i kosom nalik na gavrana. Kad sam mu se
pokuao predstaviti, nije se udostojao ni rukovati sa mnom, samo me je pogledao kao da sam
primjerak vrste koju, sreom, nikad prije nije sreo. I druga su me dvojica pogledala, ali bez
ikakva prezira, pa sam im se predstavio, a i oni meni, to me je gotovo uvjerilo da je Flusser
meu mojim cimerima poseban sluaj. Sva su trojica bila studenti tree godine engleskoga i
lanovi kolske kazaline druine. Ni jedan od njih nije bio lan bratstva.
Na kampusu je postojalo dvanaest bratstava, ali samo su dva primala idove. Jedno od
njih bilo je malo bratstvo samo za idove s pedesetak lanova, a drugo nesektako drutvo s
dvostruko manjim brojem lanova, koje je osnovala lokalna skupina idealistinih studenata, a
primalo je svakoga koga se moglo doepati. Ostalih deset bratstava bilo je rezervirano za
bijelce i krane, a u koledu koji se toliko busao u prsa svojom tradicijom, taj aranman bilo
je nezamislivo dovesti u pitanje. Impozantne kue kranskih bratstava s fasadama od
neobraena kamena dominirale su Ulicom Buckeye, avenijom obrubljenom drveem, koju je
presijecala mala zelena povrina s topom iz Graanskog rata. Prema neukusnoj ali to se
uvijek iznova prepriavala pridolicama, taj bi top opalio svaki put kad bi ulicom prola koja
djevica. Ulica Buckeye vodila je s kampusa kroz stambene ulice s velikim stablima i uredno
odravanim starinskim kuama do poslovne arterije grada, Ulice Main, koja se protezala kroz
etiri bloka, od mosta na rijeci Wine na jednom kraju do eljeznikog kolodvora na drugom.
Ulicom Main dominirala je gostionica New Willard House, u ijoj su se toionici za
nogometnih vikenda okupljali bivi studenti da se opijaju i prisjeaju studentskih dana. Ja sam
u njoj preko studentskog servisa dobio posao konobara petkom i subotom naveer za
minimalnu plau od sedamdeset pet centa na sat i napojnice. Drutveni ivot oko tisuu i
dvjesto polaznika koleda uglavnom se odvijao iza masivnih crnih ukraenih vrata bratstava i
na prostranim zelenim travnjacima ispred njih - na kojima se, gotovo po svakom vremenu,
moglo vidjeti dva-tri momka kako ganjaju loptu.
Moj cimer Flusser s prezirom je doekivao svaku moju rije i nemilice mi se rugao. Kad
sam mu pokuao povlaivati, nazvao me je vitezom na bijelom konju. Kad sam mu rekao
neka me ostavi na miru, odgovorio je: "Ba si osjetljiv za tako velikog momka". Naveer je na
svom gramofonu uporno sluao Beethovena nakon to bih ja legao spavati, glasnoom koja,
ini se, drugoj dvojici mojih cimera nije toliko smetala koliko meni.
Ja o klasinoj glazbi nita nisam znao, a nije mi se osobito ni sviala, a osim toga, trebao
mi je san ako sam elio zadrati posao preko vikenda i nastaviti dobivati ocjene koje su me u
oba semestra na Robertu Treatu dovele na popis najboljih studenata. Flusser nikad nije ustajao
prije podneva, ak ni kad je imao predavanja, a svoj je gornji leaj uvijek ostavljao
nepospremljen, pa bi posteljina nemarno visila preko ruba kreveta i zaklanjala mi pogled na
sobu s donjeg leaja. ivjeti u njegovoj blizini bilo mi je jo gore nego ivjeti s ocem tijekom
prve godine - tata je barem cijeli dan provodio u mesnici i brinuo se za moje dobro, premda na
mahnit nain. Sva tri moja cimera trebala su na jesen nastupiti u kolskoj postavi igrokaza Na
tri kralja, za koji ja nikad nisam uo. U srednjoj koli bio sam proitao Julija Cezara, a za
kolegij knjievnosti na prvoj godini koleda Macbetha. Flusser je dobio ulogu Malvolija, pa
9

je za onih veeri kad u sitne sate nije sluao Beethovena naglas recitirao stihove ispruen na
leaju iznad mojega. Katkad bi hodao po sobi uvjebavajui svoj zavrni stih koji je glasio:
"Osvetit u se svoj vaoj bagri." Ja bih ga iz kreveta preklinjao: "Flusser, molim te, ne bi li
mogao biti malo tii", na to bi on ponovio - viui, hihoui se ili prijetei apui - "Osvetit
u se svoj vaoj bagri."
Samo nekoliko dana nakon dolaska na koled, poeo sam po domovima traiti nekoga s
praznim krevetom u sobi tko bi me pristao primiti kao cimera. To je potrajalo jo nekoliko
tjedana, tijekom kojih je moja frustracija s Flusserom dosegla vrhunac. Jedne noi, otprilike
sat vremena nakon to sam legao na spavanje, viui sam ustao iz kreveta, zgrabio plou s
gramofona i razbio je o zid u najnasilnijem inu u ivotu.
- Upravo si razbio Kvartet broj esnaest u F-duru -rekao mi je Flusser ne pomaknuvi se s
gornjeg kreveta, na kojem je leao puei cigaretu potpuno odjeven i s cipelama na nogama.
- Ba me briga! Pokuavam se naspavati!
Jedan od dvojice iz drugih kreveta upalio je golu stropnu arulju. Obojica su ustala iz
kreveta i stajala u uskim gaama ekajui da vide to e se sljedee dogoditi.
- Ti si tako dobar i pristojan deko - rekao mi je Flusser. - Tako si uredan. Tako estit.
Pomalo nemaran s tuim vlasnitvom, ali inae spreman i voljan da bude ljudsko bie.
- to ima loe u tome to ovjek hoe biti ljudsko bie?
- Sve - odgovorio je Flusser. - Ljudska bia smrde do neba.
- Ti smrdi! - povikao sam. - To je istina, Flusser! Ne tuira se, ne mijenja odjeu, nikad
ne pospremi krevet - ni prema kome ne pokazuje obzir! Ili glumata u etiri ujutro ili
navije gramofon do daske!
- E pa, nisam ja dobar deko kao ti, Marcus!
Nato se u razgovor napokon ukljuio jedan od ostale dvojice.
- Smiri se - rekao mi je taj cimer. - Flusser je obian gnjavator. Nemoj ga tako ozbiljno
shvaati.
- Ali moram se naspavati! - povikao sam. - Ako se ne budem naspavao, neu moi raditi!
Samo bi mi jo trebalo da se razbolim, za Boga miloga!
- Jedna mala bolest uope ti ne bi kodila - odvratio je Flusser sa smijekom, a onda se
kratko i prezirno nasmijao.
- On nije normalan! - povikao sam drugoj dvojici. - Sve to kae je ludo!
- Ti si unitio Beethovenov kvartet u F-duru - odvratio je Flusser - a meni kae da nisam
normalan.
- Prestani, Bert! - rekao mu je jedan od ostale dvojice. - Zaepi i pusti ga da ode spavati.
- Nakon to mi je taj barbarin razbio plou?
- Reci mu da e mu nadomjestiti plou - rekao mi je drugi cimer. - Reci mu da e otii u
grad i kupiti mu novu. Hajde, reci mu, pa da se svi vratimo na spavanje.
- Kupit u ti novu - rekao sam kiptei od bijesa zbog nepravednosti cijele situacije.
- Hvala - odvratio je Flusser. - Mnogo ti hvala. Ti si zbilja dobar deko, Marcus.
Besprijekoran. isti, uredno odjeveni Marcus! Na kraju uvijek uini pravu stvar, ba kao to
te je mama nauila. Pravi Marko Aurelije!
Gramofonsku plou kupio sam novcem od plae koju sam zaraivao kao konobar u
gostionici. Konobarski posao nije mi se sviao. Premda sam imao mnogo krae radno vrijeme
nego kao oev pomonik u mesnici, ustanovio sam da mi je, zbog galame i prekomjernog
opijanja, zbog smrada piva i cigaretnog dima to obavija prostoriju, taj posao mnogo naporniji
i, na svoj nain, jednako odvratan kao i najgori poslovi to sam ih morao obavljati u mesnici.
Ja nisam pio ni pivo ni bilo koje drugo alkoholno pie, nikad nisam puio, i nikad nisam
pokuao zadiviti djevojke dernjavom i bunim pjevanjem - kao to je inio velik broj pijanaca
koji su petkom i subotom naveer dovodili djevojke na spojeve. Gotovo svaki tjedan
odravale su se zabave "pribadanja", proslave neformalnih zaruka momka i djevojke iz
Winesburga, na kojima bi on njoj darovao znaku svog bratstva, da je nosi na prednjoj strani
dempera ili bluze na predavanjima. Znaka na treoj godini, zaruke na etvrtoj i udaja nakon
10

diplome - to su bili neduni ciljevi veine djevica na koledu za mog vlastitog djevianskog
boravka u Winesburgu.
Iza gostionice i okolnih duana koji su gledali na Ulicu Main leala je uska cesta od
makadama. Studenti su cijelu veer ulazili i izlazili na stranja vrata gostionice, da povraaju
ili da neometano pokuaju pipati i stiskati svoje djevojke u mraku. Kako bi prekinula te
odlaske na pipanje, otprilike svakih pola sata cestom bi polako prokrstarila policijska kola s
upaljenim svjetlima, tjerajui one koji su oajniki teili ejakulaciji pod vedrim nebom da se
urno vrate u zaklon gostionice. S rijetkim iznimkama, djevojke u Winesburgu bile su ili
edne ili neprivlane, a inilo se da sve odreda vrlo dobro znaju kako se pristojno ponaati
(drugim rijeima, inilo se da ne znaju kako se loe ponaati i kako uiniti to nepristojno).
Kad bi se napile, umjesto da postanu nasrtljive poput momaka, one bi se skutrile i pozlilo bi
im. ak i one koje bi se usudile izai u stranju ulicu na pipanje s dekima, kad bi se vratile u
gostionicu, izgledale su kao da su izale samo popraviti frizuru. Meni bi se s vremena na
vrijeme pokoja djevojka svidjela, pa bih se pokuao osvrnuti da je bolje pogledam trei amotamo s vrevima piva. Gotovo bi se uvijek pokazalo da je momak s kojim je dola
najnasrtljiviji i najnepodnoljiviji pijanac te veeri. Ali, budui da sam radio za plau i
napojnice, doao bih tono u pet svakog vikenda da se pripremim za veer, a ostao bih sve do
poslije ponoi da oistim lokal. Cijelo sam se vrijeme trudio ostavljati dojam profesionalnog
konobara, unato tome to su me ljudi pozivali prstima kako bi mi privukli panju ili otrim
zviducima s prstima u ustima, i tretirali me vie kao nekog lakaja nego kao kolegu studenta
kojem treba dodatan posao. U prvih nekoliko tjedana, u vie mi se navrata uinilo da me s
jednog od bunijih stolova pozivaju: "Hej, idove! Doi amo!" Ali radije sam vjerovao da
sam to sebi samo umislio. Ustrajao sam u svojim obvezama, odluan da postupam u skladu s
lekcijom koju sam nauio od oca u mesnici: "Razrei upak, gurni ruku unutra i izvuci drob!
To je muan i odvratan posao, ali mora se obaviti."
Bez iznimke, nakon veeri rada u gostionici, pivo bi klokotalo oko mene u svim mojim
snovima: kapalo bi iz slavine u mojoj kupaonici, ispunilo zahodsku koljku kad bih povukao
vodu, poteklo u au iz tetrapaka mlijeka koje sam pio uz obroke u studentskoj menzi.
Oblinje jezero Erie, koje na sjeveru granii s Kanadom a na jugu sa Sjedinjenim Dravama,
u mojim snovima vie nije bilo deseto najvee slatkovodno jezero na svijetu, nego najvea
masa piva na svijetu, a moj se posao sastojao u tome da ga ulijem u vreve i posluim
lanovima raznih bratstava koji mi neprijateljski dovikuju:
- Hej, idove! Doi amo!
Na kraju sam uspio pronai slobodan krevet, kat ispod onoga na kojem me je Flusser
izluivao, pa sam se, nakon to sam ispunio odgovarajue obrasce kod prodekanove tajnice,
uselio k jednom studentu strojarstva etvrte godine. Eywyn Ayers mlai bio je krupan i utljiv
momak koji nedvojbeno nije bio idov. Marljivo je uio, hranio se u kui svog bratstva i
posjedovao crni LaSalle Touring Sedan sa etvorim vratima, proizveden 1940. godine,
posljednje godine, kako mi je objasnio, u kojoj je General Motors jo izraivao taj sjajni
automobil. Kad je bio klinac, bio je to obiteljski auto, a sada ga je drao parkiranog iza kue
svog bratstva. Samo studenti etvrte godine smjeli su imati automobile, a inilo se da ga
Elwyn ima uglavnom zato da bi provodio popodneva preko vikenda prtljajui po njegovu
impresivnom motoru. Kad bismo se vratili s veere - ja bih pojeo makarone i sir u sumornoj
studentskoj kantini s ostalim "neopredijeljenim" studentima, a on peenu govedinu, unku,
odrezak ili janjei kotlet s drugovima iz svog bratstva - sjeli bismo za odvojene stolove,
okrenute istom praznom zidu, i ne bismo progovorili cijelu veer. Kad bismo zavrili s
uenjem, oprali bismo se u jednom od umivaonika zajednike kupaonice na kraju hodnika,
navukli pidame, promrmljali laku no i otili na spavanje, ja na donjem leaju a Elwyn Ayers
mlai na gornjem.
ivot s Elwynom bio je vrlo slian samakom ivotu. Jedina stvar o kojoj sam ga ikad
uo oduevljeno priati bile su odlike LaSallea iz 1940., koji je u odnosu na prethodne modele
imao vei razmak izmeu osovina kotaa i vei karburator, to mu je davalo veu konjsku
snagu. Svojim tihim i ravnim naglaskom Ohija, suho bi me prekinuo svaki put kad bih osjetio
11

potrebu da na nekoliko minuta prekinem uenje i popriam s njim. Ali, ma koliko da sam se
kao Elwynov cimer katkad osjeao osamljen, barem sam se rijeio onoga nepodnoljivog
gnjavatora Flussera, pa sam se mogao posvetiti dobivanju odlinih ocjena. Odricanja to ih je
moja obitelj morala podnijeti kako bi me mogla poslati na koled zahtijevala su da i dalje
dobivam samo petice.
Kao student pripremnog stupnja prava, s politologijom kao glavnim predmetom, sluao
sam kolegije o naelima amerikog dravnog ureenja i o amerikoj povijesti do 1865.
godine, uz obvezne kolegije iz knjievnosti, filozofije i psihologije. Upisao sam predvojniku
obuku, pa sam mogao oekivati da e me nakon diplome poslati u Koreju sa inom porunika.
Rat je u tom trenutku ve bio uao u drugu stranu godinu, a trietvrt milijuna kineskih
komunista i sjevernokorejskih vojnika redovito je poduzimalo masivne ofenzive. Pretrpjevi
teke gubitke, snage Ujedinjenih naroda pod vostvom Sjedinjenih Drava, odgovarale bi
masivnim protuofenzivama. Crta bojinice pomicala se gore-dolje Korejskim poluotokom
cijele prethodne godine, a glavni grad June Koreje, Seul, ve je etiri puta bio zauzet i
osloboen. U travnju 1951. predsjednik Truman smijenio je generala MacArthura s mjesta
zapovjednika, nakon to je MacArthur zaprijetio da e bombardirati i blokirati komunistiku
Kinu, a u rujnu, kad sam ja krenuo na Winesburg, MacArthurova zamjena, general Ridgway,
bio je usred teke prve faze pregovora o primirju s komunistikom delegacijom Sjeverne
Koreje, pa se inilo da bi rat mogao potrajati godinama, s jo desecima tisua poginulih,
ranjenih i zarobljenih Amerikanaca. Amerike postrojbe jo se nikad nisu borile u tako
stranom ratu, suoavajui se s valom za valom kineskih vojnika, naizgled neosjetljivim na
nau vatru, a esto su se s njima morali boriti s bajunetama i golim rukama u streljakim
zaklonima. Broj poginulih amerikih vojnika ve je bio premaio sto tisua, a velik dio njih
bio je rtva hladne korejske zime kao i vjetine kineskih vojnika u borbi prsa o prsa i u
nonim sukobima. Vojnici komunistike Kine, koji su katkad napadali u tisuama, nisu
komunicirali ni radijem ni voki-tokijem - njihova je vojska na mnogo naina jo uvijek bila u
predmehaniziranom stanju - nego zovom vojnike trube. Govorilo se da nema niega
stranijeg od zvuka tih truba u mrklom mraku i rojeva neprijatelja, koji su se kriom ubacivali
iza amerikih crta bojinice, kako uz bljeskove puane paljbe juriaju na nae umorne ljude,
iscrpljene od studeni i skutrene u vreama za spavanje.
Sukob izmeu Trumana i MacArthura doveo je prethodnog proljea do pokretanja
senatske istrage oko Trumanova smjenjivanja generala. Ja sam sve to, zajedno s vijestima iz
rata, pratio u novinama, koje sam opsesivno itao od trenutka kad sam shvatio to bi me
moglo snai ako se crta bojinice nastavi pomicati naprijed-natrag a da nijedna strana ne bude
u stanju ostvariti pobjedu. Mrzio sam MacArthura zbog njegova desniarskog ekstremizma,
koji je prijetio proiriti korejski sukob u posvemanji rat s Kinom, a moda ak i sa
Sovjetskim Savezom, koji je nedavno uspio proizvesti atomsku bombu. Obraajui se
zajednikoj sjednici oba doma Kongresa tjedan dana nakon to je smijenjen, MacArthur se
zaloio za bombardiranje kineskih zranih baza u Manduriji i koritenje ang-Kai-ekovih
kineskih nacionalistikih trupa u Koreji, a svoj je govor zavrio glasovitim oprotajem,
obeavi da e "utonuti u sivilo, kao stari vojnik koji je samo nastojao izvriti svoju dunost
onako kako mu je Bog dao da je shvati". Nakon tog govora, neki lanovi Republikanske
stranke poeli su astohlepnog generala s aristokratskom tatinom, koji je ve prevalio
sedamdesetu, predlagati za republikanskog kandidata na predsjednikim izborima 1952. Kao
to se moglo i oekivati, senator Joseph McCarthy izjavio je da je Trumanovo smjenjivanje
MacArthura "moda najvea pobjeda to su je komunisti ikad izvojevali".
Svi muki studenti imali su obvezu odsluati jedan semestar predvojnike obuke - ili
"vojnih znanosti", kako se taj teaj nazivao u katalogu. Ako se elio kvalificirati za asnika i
ui u vojsku kao potporunik, pa nakon diplome odsluiti dvije godine u transportnim
jedinicama, student je morao odsluati najmanje etiri semestra predvojnike obuke. Ako ste
odsluali samo jedan obavezni semestar, bili ste u istom poloaju kao i svi drugi novaci, pa
vam se lako moglo dogoditi da nakon osnovne obuke zavrite kao obian redov u pjeatvu i
da u nekom ledenom streljakom zaklonu iekujete zov trube s podignutom bajunetom na
puci M-l.
12

Moj teaj iz vojnih znanosti trajao je sat i pol tjedno. S obrazovnog stanovita, izgledao
mi je kao djetinjasti gubitak vremena. Kapetan koji nam ga je predavao izgledao mi je priglup
u usporedbi s ostalim profesorima (koji me ni sami nisu osobito oduevili), a materijali koje
smo itali bili su mi posve nezanimljivi. "Spustite kundak puke na zemlju i okrenite cijev
unatrag. Stavite kapicu kundaka na cipelu usporedo s nonim prstima. Uhvatite puku izmeu
palca i prstiju desne ruke..." Ipak, prijavio sam se za testove i odgovarao na pitanja na teaju
kako bih mogao biti siguran da e me pozvati na napredni teaj predvojnike obuke.
Osmorica mojih starijih bratia - sedmorica s oeve strane i jedan s majine - borili su se u
Drugom svjetskom ratu, a dvojica od njih bili su obini vojnici s pukom koji su poginuli
prije manje od deset godina, jedan kod Anzija 1943., a drugi u Ardenima 1944. Smatrao sam
da su mi izgledi za preivljavanje mnogo bolji ako stupim u vojsku sa inom asnika,
pogotovo ako mi ocjene na koledu i uspjeh na godini - a vrsto sam bio odluio da postanem
najbolji student na godini - omogue da, kad se jednom naem u vojsci, budem premjeten iz
transportnih jedinica (u kojima sam mogao zavriti sluei na bojinici) u jedinice vojne
pijunae.
Htio sam sve uiniti kako treba. Ako sve budem uinio kako treba, moi u ocu opravdati
troak kolovanja na koledu u Ohiju umjesto u Newarku. Moi u majci opravdati to to opet
mora raditi puno radno vrijeme u mesnici. U samoj sri moje ambicije bila je elja da se
oslobodim snanog i vrstog oca kojeg je odjednom spopao neobuzdan strah za dobro svog
odraslog sina. Iako sam upisao pripremni stupanj prava, zapravo nisam namjeravao postati
pravnik. Jedva da sam uope i znao ime se pravnik bavi. Htio sam dobivati odline ocjene,
dobro spavati i ne svaati se s ocem kojeg sam volio, s ocem koji mi je zbog vjetog baratanja
dugim, kao britva otrim noevima i velikim mesarskim sjekirama, bio prvi idol kad sam bio
djeak. Kad god bih itao o borbi bajunetama s Kinezima u Koreji, zamiljao sam oeve
noeve i sjekire. Dobro sam znao kako ubitano otra otrica moe biti. A znao sam i kako
izgleda krv, zgruana meu vratovima obredno zaklanih kokoi, kapajui mi na ruku iz
goveeg mesa kad sam rezao odrezak uz kost, probijajui se kroz smeu papirnatu vreicu
unato unutranjem sloju votanog papira, skupljajui se u ukrtenim usjeklinama na dasci za
rezanje pod silom sjekire to se obruava. Moj otac nosio je pregau koja se vezala oko vrata i
iza lea, a ona je uvijek bila krvava, ista pregaa uvijek bi se u roku od sat vremena nakon
otvaranja mesnice razmazala krvlju. I majka je bila prekrivena krvlju. Jednog dana kad je
rezala komad jetre - koja vam se klie i migolji pod rukom ako je ne uhvatite dovoljno vrsto
- zasjekla je dlan, pa je morala hitno otii u bolnicu da joj stave dvanaest bolnih avova. A
koliko god da sam se trudio biti oprezan i paljiv, ja sam se porezao desetke puta, pa sam
morao nositi gaze, a onda bi me otac korio zato to sam dopustio da mi misli odlutaju dok
radim noem. Odrastao sam uz krv - uz krv, mast, brusove za noeve i strojeve za rezanje,
amputirane prste ili prste kojima nedostaju dijelovi na rukama trojice svojih strieva pa i oca i nikad se na nju nisam uspio naviknuti i nikad mi se nije sviala. Otac mog oca, koji je umro
prije mog roenja, bio je koer mesar (po njemu sam dobio ime Marcus, a on, zahvaljujui
svom opasnom zanimanju, nije imao pola palca), a to su bila i tri oeva brata, stric Muzzy,
stric Shecky i stric Artie; svaki od njih imao je mesnicu poput nae u razliitim dijelovima
Newarka. Krv na izbrazdanim i uzdignutim drvenim podlogama u stranjem dijelu
rashlaenih vitrina od porculana i stakla, na vagama, na brusovima, na razbucanom rubu rola
votanog papira, na vrhu gumene cijevi kojom smo prali pod hladnjaka - miris krvi bio je
prvo to bi me zapahnulo svaki put kad bih posjetio strieve i strine u njihovim mesnicama.
Onaj miris trupla, nakon to je zaklano a prije no to je skuhano, pogodio bi me svaki put. A
onda je Abe, Muzzyjev sin i zakoniti nasljednik, poginuo u Anziju, a Dave, Sheckyjev sin i
zakoniti nasljednik, u Ardenima, pa su preivjeli Messneri bili prekriveni njihovom krvlju.
Sve to sam znao o odvjetnikom poslu bilo je da je to najdalje to ovjek moe pobjei
od ivota u smrdljivoj krvavoj pregai - krv, mast, komadii droba, sve vam je to prekrivalo
pregau jer ste njome stalno brisali ruke. Rado sam pristao raditi za oca kad se to od mene
oekivalo, i posluno sam od njega nauio sve to me je mogao nauiti o mesarskom poslu.
Ali nikad nisam uspio nauiti da volim krv, pa ak ni da prema njoj budem ravnoduan.

13

Jedne veeri dok smo Elwyn i ja uili u svojoj sobi, dva lana idovskog bratstva
pokucala su nam na vrata i zapitala me ne bih li mogao izai da malo popriamo u Owlu,
omiljenom sastajalitu studenata. Izaao sam na hodnik i zatvorio za sobom vrata da ne
smetam Elwynu.
- Ja se ne namjeravam prikljuiti nijednom bratstvu - rekao sam im.
- Pa i ne mora - odgovorio je jedan od njih. Bio je vii od svog kolege i nekoliko
centimetara vii od mene, a imao je onaj lagani, samopouzdani i oputeni nain ophoenja
koji me podsjetio na sve one arobno ugodne momke lijepa izgleda koji su predsjedali
studentskim vijeima u srednjoj koli, i koje su njihove djevojke, zvijezde navijaica na
utakmicama ili maoretkinje s bubnjevima, oboavale. Ti mladii nikad nisu doivjeli
ponienje, koje je nama ostalima uvijek zujalo negdje iznad glave poput muhe ili komarca
koji nikako da vas ostavi na miru. to evolucija ima na umu kad jednom od milijun ljudi da je
da izgleda kao ovaj momak to stoji preda mnom? emu slui ovakav zgodan izgled, osim da
svraa pozornost na nesavrenost svih ostalih? Ni mene bog tjelesne ljepote nije posve
zanemario, ali okrutni standard to ga je postavljao ovaj uzor pretvarao je svakoga, u
usporedbi s njim, u udovite prosjenosti. Morao sam namjerno skretati pogled u stranu dok
sam mu se obraao, imao je tako savrene crte lica i izgledao tako poniavajue i sramotno
dobro - tako znaajno.
- Zato jedan dan ne doe na veeru u kuu naeg bratstva? - upitao me je. - Doi sutra
naveer. Sutra je za veeru peena govedina. Pojest e ukusan obrok i upoznati lanove
naeg bratstva, bez obveze da uini ita drugo.
- Ne - odgovorio sam. - Ja ne vjerujem u bratstva.
- Ne vjeruje u bratstva? to se tu ima vjerovati ili ne vjerovati? To je skupina
istomiljenika koja se okuplja radi prijateljstva i druenja. Zajedno se bavimo sportom,
organiziramo plesove i zabave, zajedno jedemo. Inae ovjek ovdje moe biti strano
osamljen. Zna li da je od tisuu i dvjesto studenata na ovom koledu idova manje od sto?
To je prilino malen postotak. Ako se ne pridrui nama, jedino je drugo bratstvo koje prima
idove nesektako bratstvo, a oni nemaju bogzna kakva sredstva i drutveni kalendar. Nego,
da ti se predstavim - zovem se Sonny Cottier.
To je ime obinog smrtnika, pomislio sam. Kako je to mogue, s tim sjajnim crnim
oima, s tom dubokom rupicom na bradi i s tom bujnom kovravom tamnom kosom? Pa i s
tom samopouzdanom rjeitou?
- Ja sam na etvrtoj godini - rekao mi je. - Ne elim te prisiljavati. Ali lanovi naeg
bratstva primijetili su te i viaju te naokolo, a oni vjeruju da bi ti bio sjajna prinova u naem
bratstvu. Zna, idovi ovamo dolaze u veem broju tek od malo prije rata, mi smo razmjerno
novo bratstvo na kampusu, a ipak smo osvojili kolski kup vie puta od bilo kojeg drugog
bratstva u Winesburgu. Mnogi nai lanovi marljivi su studenti koji se spremaju za studij
medicine ili prava. Razmisli o tome, hoe li? I nazovi me u kuu bratstva ako odlui svratiti
da nas pozdravi. A ako odlui ostati na veeri, jo bolje!
Sutradan naveer, posjetila su me dva lana nesektakog bratstva. Jedan je bio sitan,
plavokos momak, za kojeg nisam znao da je homoseksualac - poput veine heteroseksualaca
svoje dobi, zapravo nisam posve vjerovao da homoseksualci doista postoje - a drugi je bio
debeo i prijateljski nastrojen crnac, koji je govorio za obojicu. Bio je jedan od tri crnca u
cijelom studentskom tijelu - nijedan profesor nije bio crnac. Druga dva crna studenta bile su
djevojke, a one su bile lanice malog nesektakog sestrinstva, koje se sastojalo gotovo
iskljuivo od malog broja idovskih djevojaka na koledu. Nigdje se nije moglo vidjeti lice
nekog istonjaka, svi su bili bijelci i krani, svi osim mene, ovog crnca i nekoliko desetaka
drugih. to se tie homoseksualaca meu studentima, nisam imao pojma koliko ih ima. Nisam
shvatio da je Bert Flusser homoseksualac ak ni dok je spavao na leaju iznad mene. To mi je
tek poslije postalo jasno.
- Ja sam Bill Quinby - rekao je crnac - a ovo je jo jedan Bill, Bill Arlington. Mi smo iz
Xi Delte, nesektakog bratstva.
- Prije no to nastavite - rekao sam - ja se ne namjeravam ulaniti ni u jedno bratstvo.
Radije u biti nezavisan.
14

Quinby se nasmijao.
- Nae bratstvo uglavnom se sastoji od studenata koji se nisu namjeravali ulaniti ni u
jedno bratstvo. Veina studenata u naem bratstvu ne razmilja poput obinih mukih
studenata na koledu. Oni se protive diskriminaciji i nimalo ne nalikuju na studente kojima
savjest doputa da budu lanovi bratstava koja ne primaju ljude drugih rasa i vjera. ini mi se
da i ti slino misli. Jesam li u krivu?
- Momci, cijenim to ste svratili, ali ja se ne namjeravam ulaniti ni u jedno bratstvo.
- Mogu li te upitati zato? - htio je znati Quinby.
- Radije bih bio samostalan i posvetio se studiju - odgovorio sam mu.
Quinby se opet nasmijao.
- Pa, i to se toga tie, veina naih lanova namjeravala je biti samostalna i studirati.
Zato ne svrati u posjet? Mi ni po emu ne nalikujemo na konvencionalno bratstvo u
Winesburgu. Mi smo drukiji, ako tako mogu rei - skupina autsajdera koja se okupila jer ne
pripada insajderima, niti dijeli njihove interese. ini mi se da bi se ti kod nas osjeao kao kod
kue.
Zatim je progovorio drugi Bili, rijeima koje su bile vrlo sline onome to mi je sino
rekao Sonny Cottier.
- Ako ivi posve sam, ovjek na ovom koledu moe biti strano osamljen - rekao mi je.
- Riskirat u - odgovorio sam. - Ne bojim se samoe. Imam posao i imam studij, a to mi
ne ostavlja mnogo vremena za osamljenost.
- Ti mi se svia - rekao je Bill Quinby kroz dobroduan smijeh. - Svia mi se tvoja
samouvjerenost.
- A polovica lanova vaeg bratstva - odvratio sam - osjea istu vrstu samouvjerenosti.
Sva smo se trojica nasmijala. Svidjela su mi se ta dva Billa. ak mi se svidjela pomisao
da budem lan bratstva koje u svojim redovima ima i crnca - to bi doista bilo neto posebno,
osobito kad bih ga doveo kui u Newark na veliku veeru obitelji Messner na Dan zahvalnosti
- ali ipak sam rekao:
- Moram vam rei, mene ne zanima nita osim studija. Ne mogu si to dopustiti. Sve
ovisi o mom studiju. - Mislio sam, kao to sam esto mislio u dane kad su vijesti iz Koreje
bile osobito loe, kako u, kad diplomiram s najboljim ocjenama, postii da me iz transportnih
jedinica prebace u jedinice vojne pijunae. - Zato sam doao, i to u uiniti. Ipak vam hvala.
U nedjelju ujutro, za redovitog tjednog telefonskog poziva u New Jersey na raun
roditelja, iznenadilo me kad sam shvatio da oni znaju za posjet Sonnyja Cottlera. Kad bih
nazvao roditelje, govorio sam im to je manje mogue kako bih sprijeio da mi se otac mijea
u poslove. Uglavnom sam im govorio da se dobro osjeam i da je sve u redu. Majci je to bilo
dovoljno, ali otac bi me neizostavno upitao:
- Pa, ima li jo to novo? ime se jo bavi?
- Uim. Uim i preko vikenda radim u gostionici.
- A kako se zabavlja?
- Nikako, zapravo. Zabava mi nije potrebna. Nemam za nju vremena.
- Je li ve koja djevojka na vidiku?
- Jo nije - odgovorio bih.
- Budi oprezan - rekao bi on.
- Hou.
- Zna to mislim rei - rekao bi on.
- Znam.
- Ne eli se valjda uvaliti u nevolje.
- Neu - odgovorio bih kroz smijeh.
- Sam si... to mi se ne svia - rekao bi mi otac.
- Dobro mi je samom.
- A ako se uvali u nevolju - a nitko ti ondje ne moe pomoi i dati savjet - to onda?
To je bio uobiajen razgovor, ispresijecan njegovim stalnim kaljanjem. Ovog nedjeljnog
jutra, meutim, im sam nazvao, rekao mi je:
- Dakle, ako se ne varam, upoznao si mladog Cottlera. Zna o kome govorim, zar ne?
15

Njegova teta ivi ovdje u Newarku. Udana je za Spectora, vlasnika prodavaonice uredskog
pribora ovdje u Ulici Market. Spector je Sonnyjev tetak. Kad smo joj rekli gdje si, rekla nam
je da joj je djevojako prezime Cottier, da obitelj njezina brata ivi u Clevelandu, da joj neak
ide u isti koled i da je predsjednik idovskog bratstva. Pa i predsjednik vijea svih bratstava.
to kae na to? Donald. Donald Cottier. Zovu ga Sonny, nije li tako?
- Tako je - odgovorio sam.
- Dakle, on te je posjetio... to je sjajno. On je koarkaka zvijezda, ako sam dobro shvatio,
i jedan od najboljih studenata. to ti je rekao?
- Pokuao me nagovoriti da se ulanim u njegovo bratstvo.
- I?
- Rekao sam mu da me to ne zanima.
- Ali njegova teta kae da je on sjajan deko. Ima sve petice, kao i ti. I zgodan je deko,
ako se ne varam.
- Jako zgodan - umorno sam odvratio. - Pravi deko iz snova.
- to bi to trebalo znaiti? - upitao je.
- Tata, prestani mi slati ljude u posjet.
- Ali ti si tamo posve sam. Smjestili su te u sobu sa tri idovska cimera kad si stigao, a ti
si odmah otiao i uselio se kod Neidova.
- Elwyn je savren cimer. Tih, obziran, uredan i marljiv. Boljeg cimera ne bih mogao
poeljeti.
- Jasno, jasno, nemam nita protiv njega. A onda te posjeti mladi Cottier...
- Tata, ne mogu ovo vie podnijeti.
- Ali kako da znam to se s tobom dogaa? Kako da znam to radi? Mogao bi raditi bilo
to.
- Radim samo jednu stvar - odgovorio sam vrstim glasom. - Uim i odlazim na
predavanja. I u petak i subotu zaraujem oko osamnaest dolara u gostionici.
- A to je loe u tome da ima idovske prijatelje na takvom mjestu? Nekoga s kim moe
objedovati, otii u kino...
- Pazi, znam to radim.
- S osamnaest godina?
- Tata, spustit u slualicu. Mama?
- Da, dragi?
- Sputam slualicu. ut emo se idue nedjelje.
- A to je s mladim Cottlerom... - bile su posljednje rijei koje sam uo.
Jedna djevojka doista je bila na vidiku. Jo je nisam upoznao, ali bacio sam oko na nju.
Bila je studentica druge godine koja se poput mene premjestila s drugog koleda, blijeda i
mrava djevojka tamne kestenjaste kose i, kako mi se inilo, obeshrabrujue suzdrana i
samopouzdana dranja. Katkad bi sjedila kraj mene na satovima povijesti, ali bojao sam se da
e mi rei neka je ostavim na miru, pa jo uvijek nisam smogao hrabrosti da je pozdravim
klimanjem glavom, a kamoli da joj se obratim. Jedne veeri vidio sam je u knjinici. Sjedio
sam za stolom na katu s policama knjiga koji je gledao na glavnu itaonicu, a ona je sjedila za
jednim od dugih stolova u prizemlju i marljivo pravila biljeke iz udbenika. Dvije su me
stvari oarale. Jedna je bila razdjeljak u njenoj prekrasnoj kosi. Nikad me prije nije toliko
privukao razdjeljak u neijoj kosi. Druga je stvar bila njena lijeva noga, koju je prebacila
preko desne i ritmiki njihala gore-dolje. Haljina joj je padala do polovice potkoljenice, kako
se tada nosilo. Ipak, sa svog sam mjesta mogao vidjeti neprestano njihanje te noge ispod stola.
Mora da je tako sjedila dva sata, bez prestanka pravei biljeke, a ja sam cijelo to vrijeme
proveo gledajui pravilan razdjeljak u njenoj kosi i neprekidno njihanje noge gore-dolje. Ne
prvi put, zapitao sam se kakvo zadovoljstvo djevojke nalaze u takvom njihanju noge. Ona se
bila zadubila u domau zadau, a mene je, kao pravog osamnaestogodinjaka, obuzela elja
da joj gurnem ruku pod haljinu. Snanu elju da odjurim u zahod prijeio je strah da e me,
ako to uinim, moda zatei na djelu knjiniar ili profesor, a moda ak i neki poteni student,
16

pa e me izbaciti iz kole i poslati s pukom na ramenu u Korejski rat.

Naveer sam ostao za svojim stolom do dva ujutro - spustivi stolnu svjetiljku da ne
smetam Elwynu, koji je spavao na gornjem leaju - kako bih dovrio zadau koju prije nisam
uspio napisati jer me zaokupila zanjihana noga djevojke s kestenjastom kosom.
Ono to se dogodilo kad sam je izveo premailo je sve to bih bio mogao zamisliti u
zahodu knjinice, da sam smogao hrabrosti da se povuem u jedan odjeljak zahoda i
privremeno si olakam muke. Pravila koja su propisivala ivot djevojaka u Winesburgu bila
su tako stroga da moj otac ne bi imao nita protiv da ih nametnu meni. Sve studentice,
ukljuujui i one na etvrtoj godini, morale su se na odlasku i dolasku potpisati u svojim
studentskim domovima, kad god bi naveer izale, pa makar ile samo u knjinicu. Preko
tjedna nisu smjele ostati vani dulje od devet sati, a petkom i subotom dulje od ponoi.
Naravno, ulazak u muke domove ili u domove bratstava nije im bio doputen, osim ako nisu
imale pratnju, a ni studenti nisu smjeli ulaziti u enske domove, osim u malu primau sobu,
da ondje sjedei na sofi s cvjetnim uzorcima priekaju djevojku s kojom su izlazili, koju bi
deurna studentica u prizemlju pozvala kunim telefonom. Deurna studentica provjerila bi
mladievo ime u njegovoj osobnoj iskaznici, koju joj je bio duan pokazati. Budui da je svim
studentima, osim onima koji su pohaali posljednju godinu, bilo zabranjeno da na koledu
imaju automobile - a na koledu koji su pohaali studenti uglavnom iz srednjeg sloja, samo je
nekolicina imala obitelji koje su im mogle priutiti auto i njegovo odravanje - gotovo da i
nije bilo mjesta gdje bi studentski par mogao ostati sam. Neki su odlazili na gradsko groblje i
uputali se u seksualne igrice naslanjajui se na nadgrobne spomenike, pa ak i leei na
samim grobovima; drugi su se zadovoljavali onim malim to su mogli doivjeti u kinu; ali
uglavnom bi, nakon veernjih izlazaka, pritisnuli djevojke uz debla drvea u mraku
etverokuta na kojem su leala tri enska studentska doma, pa su se nedjela to su ih kolska
pravila pokuavala sprijeiti djelomice dogaala meu brijestovima koji su uljepavali
studentske domove koleda. Uglavnom nisu ili dalje od pipanja i milovanja preko slojeva
odjee, ali kod mukih je studenata strast za ak i tako jadnim zadovoljenjem bila bezgranina.
Budui da evolucija mrzi predigru bez vrhunca, prevladavajui seksualni obiaji esto bi
izazvali mune tjelesne posljedice. Dugotrajna nadraenost bez zavrne orgazmike paljbe
esto je snane mlade mukarce dovodila do toga da hramaju poput bogalja, sve dok bolno
arenje, probadanje i grenje te rasprostranjene testikularne torture poznate pod imenom
modra jaja ne bi polako popustilo i prolo. Petkom i subotom naveer, modra jaja
predstavljala su u Winesburgu pravilo, koje je pogaalo desetke studenata izmeu otprilike
deset sati i ponoi, a ejakulacija, taj najblagotvorniji od svih prirodnih lijekova, bila je
dogaaj koji im je uvijek izmicao, dogaaj koji student na ivotnom vrhuncu spolne moi u
svojoj erotskoj karijeri nikad nije uspio dosei.
One veeri kad sam izveo Oliviju Hutton, moj cimer Elwyn posudio mi je svoj crni
LaSalle. Bila je to veer u tjednu, kad nisam radio, pa smo morali rano poeti kako bismo se
do devet sati stigli vratiti do njena doma. Odvezli smo se u L'Escargot, najpomodniji restoran
u okrugu Sandasky, desetak milja od koleda niz potok Wine. Ona je naruila pueve, glavno
jelo veeri, ali ja nisam, ne samo zato to ih nikad nisam kuao niti mogao zamisliti da ih
jedem, nego i zato to sam nastojao to manje potroiti. Odveo sam je u L'Escargot zato to
mi se inila previe profinjena za prvi spoj u Owlu, gdje ste mogli dobiti hamburger, pomfrit i
kolu za manje od pedeset centa. Osim toga, koliko god da sam se u L'Escargotu osjeao kao
uljez, taj me je osjeaj jo vie muio u Owlu, iji bi se vlasnici obino natiskali u odjeljke sa
lanovima svojih bratstava ili sestrinstava i, kako mi se inilo, uglavnom razgovarali o
drutvenim dogaajima prethodnog vikenda ili o drutvenim dogaajima koji ih oekuju
sljedeeg vikenda. Dok sam radio kao konobar u Willardu, popeli su mi se navrh glave i oni i
njihova druenja.
Olivia je naruila pueve a ja nisam. Olivia je potjecala iz imunog predgraa Clevelanda
a ja nisam. Njeni su roditelji bili rastavljeni a moji nisu, niti se to uope moglo zamisliti. Ona
se premjestila u Ohio s koleda Mount Holeoky, iz razloga koji su imali neke veze s rastavom
njenih roditelja, ili je barem ona tako tvrdila. A bila je jo i zgodnija no to mi je izgledala na
predavanjima. Nikad joj se nisam dovoljno dugo zagledao u oi da shvatim koliko su krupne.
17

Niti sam shvatio koliko joj je koa prozirna. Niti sam joj se usudio dovoljno dugo gledati usta
da shvatim koliko joj je gornja usnica puna, i kako se izazovno isturi svaki put kad bi
izgovorila odreene rijei, rijei koje su poinjale glasovima "m", "w", "wh", "s", "sh", ili kad
bi izgovorila uobiajenu potvrdu "sure" predui poput makice.
Nakon deset-petnaest minuta razgovora, ona je na moje iznenaenje posegnula preko
stola i dodirnula mi nadlanicu.
- Kako si napet! - rekla mi je. - Opusti se!
- Ne znam kako - odgovorio sam. Rekao sam to kao povrnu i neobaveznu alu, ali bila
je to istina. Ja sam uvijek radio na sebi. Uvijek sam imao neki cilj. Dostavljao sam narudbe,
erupao kokoi, istio mesarske blokove i dobivao petice kako nikad ne bih razoarao
roditelje. Drao sam bejzbolsku palicu blie sredini kako bih pogodio loptu i postigao da
padne izmeu unutranjeg i vanjskog polja protivnike momadi. Premjestio sam se s Roberta
Treata kako bih pobjegao od oevih nerazumnih ogranienja. Nisam se ulanio u bratstvo
kako bih se mogao posvetiti uenju. Krajnje sam ozbiljno shvaao predvojniku obuku jer
nisam elio zavriti u Koreji. A sada je moj cilj bila Olivia Hutton. Odveo sam je u restoran
koji me je stajao gotovo polovicu zarade od vikenda, zato to sam je elio navesti na pomisao
da sam iskusan svjetski ovjek kao i ona, a i zato to sam elio da veera zavri prije no to je
i poela, kako bih je mogao posjesti na prednje sjedalo auta i odvesti nekamo gdje bih je
mogao milovati. Moja spolna iskustva do tog trenutka bila su prilino jadna. U srednjoj koli
uspio sam milovati dvije djevojke, a sa svakom od njih hodao sam gotovo godinu dana. Samo
jedna od njih bila mi je voljna uzvratiti milovanje. Morao sam dodirnuti Oliviju, jer to je bio
jedini nain da izgubim djevianstvo prije no to zavrim koled i odem u vojsku. Evo - jo
jedan cilj: unato strogim obiajima koji su u godinama neposredno nakon Drugog svjetskog
rata jo uvijek vladali na tom prosjenom malom koledu na Srednjem zapadu, vrsto sam
odluio da izgubim nevinost prije no to umrem.
Poslije veere, odvezao sam je od studentskog doma na kampusu do ruba grada i parkirao
auto na cesti kraj groblja. Ve je bilo malo poslije osam, pa mi je ostalo manje od sat vremena
da je dovedem natrag do studentskog doma prije no to zakljuaju vrata za no. Nisam znao
gdje bih drugdje parkirao, premda sam se bojao da se iza Elwynova auta ne zaustavi onaj
policijski auto koji s upaljenim svjetlima krui uliicom iza gostionice, pa da nam jedan od
policajaca ne prie, uperi svjetiljku u prednja sjedala i upita: "Je li sve u redu, gospoice?"
Tako su se policajci izraavali kad bi to radili, a u Winesburgu su to radili bez prekida.
I tako, kad sam ugasio motor LaSallea i okrenuo se da je poljubim, morao sam se brinuti
zbog policajaca i zbog kasnog sata - ve je bilo osam i deset. Olivia mi je bez opiranja
uzvratila poljubac. "Izbjegni odbijanje", savjetovao sam sebi, "zadovolji se ovime!" Ali bio je
to neostvariv savjet, s kojim se moj ukrueni ud nije sloio. Oprezno sam joj zavukao ruku
pod kaput, otkopao bluzu i gurnuo prste na grudnjak. Kad sam joj poeo milovati tkaninu na
kupama grudnjaka, ona je jae otvorila usta i nastavila me ljubiti s dodatnim zavodljivim
poticajem svog jezika. Bili smo sami u autu na neosvijetljenoj cesti, moja ruka kruila je pod
njenom bluzom, a njen jezik po mojim ustima, isti onaj jezik koji je samotno ivio u tami
njenih usta i koji mi se sada inio najpromiskuitetnijim organom od svih. Nikad prije nisam u
ustima osjetio niiji jezik osim vlastitog. Ve me je i to gotovo natjeralo da svrim. To je
sigurno bilo dovoljno. Ali brzina kojoj mi je doputala da nastavim - a i njen jezik koji je
jurio, brisao, klizio i lizao mi zube, taj jezik nalik na tijelo bez koe - nagnao me je da joj
oprezno pokuam pomaknuti ruku na hlae meu nogama. I opet me nije doekao nikakav
otpor. Nije bilo borbe.
Ono to se zatim dogodilo zbunjivalo me je jo tjednima. A ak i mrtav, kakav sam sada i
kakav sam ve tko zna koliko dugo, jo uvijek pokuavam rekonstruirati navade to su vladale
na kampusu i rekapitulirati sve svoje neuspjene pokuaje da ih izbjegnem, pokuaje koji su
prouzroili niz neprilika i naposljetku doveli do moje smrti u dobi od devetnaest godina. ak i
sada (ako se moe rei da rije "sada" uope jo neto znai), onkraj tjelesnog postojanja, u
ivotu kakav ja ovdje vodim (ako rijei "ja" i "ovdje" jo neto znae) samo kao sjeanje (ako
je "sjeanje", strogo govorei, onaj sveobuhvatni medij u kojem i dalje trajem kao "ja"),
18

Olivijini postupci jo uvijek me zbunjuju. Slui li vjenost tome da se ovjek petlja oko
ivotnih sitnica? Tko bi mislio da u se zauvijek morati sjeati svakog trenutka svog ivota,
sve do najsitnijih djelia? Ili je moda samo moj zagrobni ivot takav? Je li svaiji zagrobni
ivot isto tako jedinstven kao i ivot to ga je vodio prije smrti, kao neunitiv otisak prsta to
se razlikuje od svih drugih? Nema naina da to ustanovim. Kao i u ivotu, znam samo ono to
je sada, a sadanjost se nakon smrti pretvara u prolost. ovjek nije vezan za svoj ivot samo
prije smrti, on ostaje za njega vezan i nakon to umre. Ili je to moda, ponavljam, tako samo u
mom sluaju. Tko mi je mogao rei? Bi li smrt bila jednako strana da sam znao kako ona nije
vjeno nitavilo nego niz sjeanja to se ponavljaju bez kraja? A moda je to stanje
neprekidnog prisjeanja samo predvorje to vodi u nitavilo? Ja sam, kao nevjernik,
pretpostavljao da u zagrobnom ivotu nema ni satova ni tijela ni mozga ni due ni boga - da
nema nikakvih oblika, ni forme ni supstancije, da je smrt potpuni prestanak svega. Nisam
znao da smrt nee biti nitavilo bez sjeanja, nego da e sjeanje biti sve. Osim toga, nemam
pojma traje li ovo prisjeanje tri sata ili milijun godina. Ovdje nije nestalo sjeanje - nestalo je
vrijeme. A sjeanje se nikad ne prekida - jer u zagrobnom ivotu ne postoji ni spavanje. Osim
ako samo to sjeanje nije san zauvijek prole prolosti to je zauvijek sjedinjena s
pokojnikom. Ali, bio ovo san ili ne, nemam ovdje o emu drugom razmiljati nego o svom
prolom ivotu. Znai li to da se nalazim u paklu? Ili u raju? Je li moje sadanje stanje bolje
ili gore od nitavila? ovjek bi oekivao da e nakon smrti barem nestati nesigurnosti. Ali,
budui da ja pojma nemam ni gdje sam ni to sam, niti koliko u dugo u ovom stanju ostati,
izgleda da nesigurnost ostaje i poslije smrti. Ovo posve sigurno nije onaj prostrani raj iz
religijskih predodbi, u kojem se svi mi dobri ljudi ponovo naemo na okupu, savreno sretni
jer nam prijetnja smrti vie ne visi nad glavom. Samo, da ne bude nikakvog nesporazuma,
imam snaan dojam da se i ovdje moe umrijeti. Jedno je sigurno, odavde se ne moe krenuti
naprijed. Ovo mjesto nema vrata. Nema prozora. Jedini je smjer (zasad?) unatrag. A
prosuivanju nema kraja, ne zato to vas prosuuje neko boanstvo, nego zato to sami cijelo
vrijeme nemilosrdno prosuujete vlastite postupke.
Ako me pitate kako je to mogue - to sjeanje za sjeanjem i nita drugo osim sjeanja naravno da vam ne mogu odgovoriti, ne zato to ni "vi" ni "ja" ne postojimo, ba kao to ne
postoji ni "ovdje" ni "sada", nego zato to postoji samo sjeanje na prolost, premda ne kao
ponovno proivljavanje prolosti, ne kao doivljavanje prolosti u neposrednosti utilnih
utisaka, nego samo kao naknadno prisjeanje. A koliko ja svoje prolosti jo mogu podnijeti?
ini mi se kao da u ovom svijetu bez satova ve milijun godina samome sebi neprekidno
prepriavam svoju priu i u bestjelesnom stanju virim u tu spilju sjeanja. Hoe li se ovo
doista nastaviti unedogled - hoe li mojih malih devetnaest godina trajati zauvijek, a sve e
ostalo zauvijek biti odsutno, hoe li mojih kratkih devetnaest godina ostati ovdje kao ustrajna
prisutnost kojoj ne mogu umai, a sve to ih je inilo stvarnima, sve to ih je okruivalo, ostati
samo vrlo blijeda matarija?
Ja tada nisam mogao povjerovati - a smijeno je to ne mogu ni sada - da se ono to je
uslijedilo dogodilo zato stoje Olivia tako htjela. Takve se stvari naprosto nisu dogaale
izmeu konvencionalno odgojenog momka i estito odgojene djevojke u vrijeme dok sam jo
bio iv, 1951. godine, kad je Amerika, po trei put u samo pola stoljea, opet ula u rat. Ja
posve sigurno nisam mogao povjerovati da je ono stoje uslijedilo moglo biti izazvano time to
sam se ja Oliviji sviao, a kamoli time to me je eljela. Koja bi djevojka na koledu
Winesburg nekog momka mogla smatrati "poeljnim"? Ja nikad nisam uo da djevojke gaje
takve osjeaje, ni u Winesburgu ni u Newarku, ni bilo gdje drugdje. Koliko sam ja znao,
djevojke se nisu uspaljivale takvim eljama, one su se uspaljivale zbog ogranienja, zabrana i
neskrivenih tabua, zbog svega onoga to je, na kraju krajeva, sluilo ostvarenju najsnanije
ambicije veine studentica koje su sa mnom pohaale Winesburg: da nau nekog pouzdanog
momka koji e imati dobro plaen posao, pa da s njim zaponu upravo onakav obiteljski ivot
kakav su, otiavi na koled, privremeno morale napustiti, i da taj ivot zaponu to prije.
A nisam mogao povjerovati ni to da je Olivia uinila ono to je uinila zato to je u tome
uivala. Ta pomisao bila je previe zaudna ak i za otvorenog i inteligentnog mladia kakav
19

sam ja bio. Ne, ono to se dogodilo moglo je biti samo posljedica injenice da s njom neto ne
valja, premda to moda nije bio moralni ili intelektualni nedostatak - na predavanjima je
ostavljala dojam kao da je intelektualno superiorna svim djevojkama koje sam ikad upoznao,
a nita za veerom nije me navelo na pomisao da nema skroz-naskroz solidan karakter. Ne,
ono to je uinila moralo je biti uzrokovano nekom abnormalnou. "To je zato to su joj
roditelji rastavljeni", rekao sam sebi. Ne postoji drugo objanjenje za tako duboku zagonetku.
Kad sam se poslije vratio u svoju sobu, Elwyn je jo uvijek uio. Vratio sam mu kljueve
LaSallea, a on ih je prihvatio ne prekinuvi podcrtavanje teksta u jednom od svojih udbenika
iz strojarstva. Na sebi je imao donji dio pidame i majicu s kratkim rukavima, a na stolu kraj
njega stajale su etiri prazne boce Coca-Cole. Prije no to oko ponoi zavri s uenjem, popit
e ih barem jo etiri. Iznenadilo me je to me nita nije pitao o mom sastanku - on sam nikad
nije izlazio ni na sastanke ni na drutvene dogaaje svog bratstva. U srednjoj koli u
Cincinnatiju bavio se hrvanjem, ali na koledu se odrekao sporta kako bi se potpuno posvetio
studiju strojarstva. Otac mu je bio vlasnik kompanije za tegljae na rijeci Ohio, a Elwyn je
planirao jednog dana preuzeti njegovo mjesto na elu tvrtke. U ostvarivanju tog cilja bio je
odluniji ak i od mene.
Ali kako da se operem, odjenem pidamu i odem na spavanje a da nikome nita ne kaem
o izvanrednoj stvari koja mi se dogodila? Ipak sam upravo tako namjeravao postupiti, to mi
je gotovo i uspjelo, sve dok se, nakon oko etvrt sata leanja u krevetu, dok je Elwyn uio za
stolom, nisam pridigao na lakat i objavio:
- Popuila mi ga je.
- Aha - rekao je Elwyn i ne podigavi pogled sa stranice koju je itao.
- Pofafala mi ga je.
- Okej - rekao je Elwyn nakon dulje stanke, procijedivi ta dva sloga kako bi mi dao do
znanja da se nee dati omesti u uenju, bez obzira na to to ja sljedee kaem.
- Nisam je ak ni zamolio da to uini - rekao sam mu. - Ne bi mi palo na pamet da je
zamolim. Uope je ne poznajem. A ona mi ga je ipak popuila. Jesi li ikad uo za takvo to?
- Nisam - odgovorio je Elwyn.
- To je zato to su joj roditelji rastavljeni.
Nato se okrenuo da me pogleda. Imao je okruglo lice, veliku glavu i tako izrazite crte lica
kao da su izraene po uzoru na lice to ga dijete izree iz bundeve prije Svih svetih. Bio je
posve praktian tip i nije ostavljao dojam da, kao ja, mora strogo paziti na svoje osjeaje naime, ako je uope imao neobuzdane osjeaje na koje bi trebalo paziti.
- To ti je ona rekla? - upitao je.
- Nita mi ona nije rekla. Samo nagaam. Naprosto je to uinila. Povukao sam joj ruku na
svoje hlae, a ona mi je samostalno, a da ja nita vie nisam uinio, otvorila lic, izvukla mi
ga i obavila stvar.
- Pa, vrlo sam sretan zbog tebe, Marcus, ali, ako nema nita protiv, moram uiti.
- Htio sam ti zahvaliti to si mi posudio auto. Do toga ne bi dolo da nije bilo auta.
- Dobro je radio?
- Savreno.
- I treba. Ba sam mu podmazao motor.
- Mora da je to ve prije radila - rekao sam Elwynu. - Ti ne misli tako?
- Moda - odgovorio je Elwyn.
- Ne znam to da o tome mislim.
- Oito.
- Ne znam trebam li je opet vidjeti.
- Tvoja odluka - rekao je dajui mi do znanja da je razgovor zavren, pa sam u tiini leao
na krevetu ne mogavi zaspati i pokuao samostalno dokuiti to da mislim o Oliviji Hutton.
Kako je mogue da takvo blaenstvo ujedno bude takav teret? Trebao sam biti najsretniji
ovjek u Winesburgu, a umjesto toga, bio sam najzbunjeniji.
Koliko god da mi se Olivijino ponaanje inilo udnim kad sam o njemu nasamo razmiljao,
20

jo sam ga manje mogao shvatiti kad sam je sreo na predavanju iz povijesti. Kao i obino,
sjela je do mene, a ja sam se istog asa poeo prisjeati svega to je uinila - i svega to sam
ja zauzvrat uinio. U autu sam bio toliko iznenaen da sam ostao uspravno sjediti
promatrajui kretanje njena tjemena u svom krilu kao da ona to radi nekom drugom, a ne
meni. Nije ba da sam ikad prije vidio takvu stvar, osim na pokojoj "prostakoj slici", uvijek
razbucanoj po rubovima i izlizanoj od ruku stotina uspaljenih djeaka - slici koja je uvijek
spadala u jedan od najdragocjenijih posjeda nekog buntovnog klinca iz stranjeg dijela
srednjokolske uionice. Podjednako me je opinjavalo Olivijino sudionitvo kao i marljivost
i koncentracija s kojima se posvetila tom zadatku. Odakle je znala to treba raditi i kako da to
obavi? A to bi se dogodilo da sam svrio, to mi se od samog poetka inilo vrlo
vjerojatnim? Treba li je upozoriti - ako mi za to ostane dovoljno vremena? Treba li pristojno
svriti u njen rupi? Ili otvoriti vrata automobila i prosuti sjeme na ulicu kraj groblja,
umjesto po njoj ili po sebi? Da, pomislio sam, uini tako, svri na cestu! Ali, naravno, nisam
to mogao. Bilo mi je posve nezamislivo da joj svrim u usta - da svrim u bilo to drugo osim
u zrak, u papirnatu maramicu ili u prljavu arapu - ali to je bila previe primamljiva
mogunost da je se novajlija odrekne. A ipak, Olivia mi nita nije rekla.
Mogao sam samo zakljuiti da je njoj, kao djetetu rastavljenih roditelja, sve to ini i sve
to drugi ine njoj okej. Trebalo mi je vremena da shvatim, ali naposljetku sam uspio (inilo
mi se tisuljeima kasnije), da bi, to god da sam uinio, to moglo biti okej i meni.
Prolo je nekoliko dana a da je nisam pozvao da opet zajedno izaemo. Nisam pokuao
ponovo zapodjenuti razgovor s njom ni kad smo svi nakon predavanja ili prema studentskoj
menzi. A onda sam je jednog hladnog jesenskog jutra sreo u studentskoj knjiari. Ne mogu
tvrditi kako se nisam nadao da u je negdje sresti, premda sam se pretvarao da je ne
primjeujem kad god bismo se sreli na predavanjima. Svaki put kad bih na kampusu skrenuo
za ugao, ne samo da sam se nadao da u je vidjeti nego i da u se zatei kako joj govorim:
- Moramo opet izai. Moram te vidjeti. Mora biti moja ili niija!
Nosila je zimski kaput od devine dlake, visoke vunene arape i debelu bijelu vunenu kapu
s runastim, crvenim cofom na vrhu preko kestenjaste kose. Upravo je ula izvana, pa je imala
rumene obraze i malice mrkav nos. Izgledala je kao posljednja djevojka na svijetu koja bi
nekome popuila onu stvar.
- Zdravo, Marc - rekla je.
- Ah, da, bok - odvratio sam.
- Ono sam uinila zato to mi se jako svia.
- Molim?
Skinula je kapu i razmrsila kosu - gustu i dugu kosu koja nije bila podrezana u male
kovrave ike na elu, kako su izgledale frizure gotovo svake druge studentice na kampusu.
- Kaem da sam ono uinila zato to mi se jako svia - rekla mi je. - Znam da ti to ne
moe shvatiti. Znam da mi se zato nisi javio i da me zato izbjegava na predavanjima, pa ti
pokuavam pomoi da shvati. - Usnice su joj se rastvorile u osmijeh, a ja sam pomislio: "S
tim usnicama, a da je ja na to nisam natjerao, potpuno je svojevoljno..." A ipak sam se ja toga
jedini stidio! - Ima li jo koja tajna? - upitala me je.
- Oh, ne, to je u redu.
- Ne, nije - rekla je i namrtila se. Njena ljepota zadobivala je drugaiju nijansu svaki
put kad bi promijenila izraz lica. Olivia nije bila samo jedna lijepa djevojka, bila je dvadeset
pet lijepih djevojaka u jednoj. - Udaljen si od mene stotinu milja. Ne, tebi to nije u redu rekla je. - Svidjela mi se tvoja ozbiljnost. Svidjela mi se tvoja zrelost za veerom - ili sam
barem mislila da je to zrelost. Naalila sam se u vezi s tim, ali svidio mi se tvoj intenzitet.
Nikad nisam upoznala nekog s takvim intenzitetom. Svidio mi se tvoj izgled, Marcus. Jo
uvijek mi se svia.
- Jesi li to ikad uinila s nekim drugim?
- Jesam - odgovorila je bez oklijevanja. - Zar tebi to jo nitko nije uinio?
- Nitko nije bio ni blizu.
- Znai, ti misli da sam drolja? - rekla je i opet se namrtila.
- Apsolutno ne - pourio sam se da je uvjerim.
21

- Lae. To je razlog zato ne eli razgovarati sa mnom. Zato to misli da sam drolja.
- Bio sam iznenaen - odgovorio sam. - To je sve.
- Je li ti palo na pamet da sam i ja bila iznenaena?
- Ali ti si to ve radila. Upravo si mi to rekla.
- Ovo mi je bilo drugi put.
- Jesi li prvi put bila iznenaena?
- Tada sam bila na Mount Holyokeju. To se dogodilo na jednoj zabavi u Amherstu. Bila
sam pijana. Cijela je stvar bila grozna. Nita nisam znala. Ondje sam stalno bila pijana. Zato
sam promijenila koled. Oni su me suspendirali. Provela sam tri mjeseca na odvikavanju od
alkohola na jednoj klinici. Vie ne pijem. Ne pijem nita s alkoholom, a nikad vie i neu. Ali
ovaj put nisam bila pijana. Nisam bila ni pijana ni luda. eljela sam ti to uiniti, ne zato to
sam drolja, nego zato to sam ti to htjela uiniti. Htjela sam ti to darovati. Zar ne moe
shvatiti da sam ti to htjela darovati?
- Izgleda da ne mogu.
- Htjela-sam-ti-darovati-ono-to-si-elio. Zar je to tako teko shvatiti? To je jednostavna
reenica. Boe - rekla je ljutito - to je s tobom?
Kad smo se sljedei put sreli na predavanju iz povijesti, odluila je sjesti u stranji dio
uionice da je ne mogu vidjeti. Sada kad sam znao da je morala napustiti Mount Holyoke
zbog alkoholizma i da je provela tri mjeseca na odvikavanju od alkohola na klinici, imao sam
jo jae razloge da je izbjegavam. Ja nisam pio alkohol, moji roditelji jedva da su ikad popili i
kap, pa to da ponem s djevojkom koja, s nepunih dvadeset godina, iza sebe ve ima
hospitalizaciju zbog alkoholizma? Premda sam vjerovao da ne smijem vie imati nita s njom,
ipak sam joj poslao pismo potom kampusa:
Draga Olivia,
ti vjeruje da sam te odbio zbog onoga to se one veeri
dogodilo u autu. Ali to nije tono. Kao to sam ti ve objasnio,
pravi je razlog to to nikad prije nisam doivio nita ni priblino
slino tome. Ba kao to mi nijedna djevojka nikad prije nije rekla
nita ni priblino slino onome to si mi ti rekla u knjiari. Izlazio
sam s djevojkama koje su mi se sviale, i govorio sam im da su
lijepe, ali nijedna djevojka prije tebe nije mi rekla da joj se svia
moj izgled, niti je izrazila divljenje iemu drugom u vezi sa mnom.
To mi se nije dogodilo ni s jednom djevojkom koju sam upoznao
prije tebe, a nikad nisam ni uo da se neka djevojka tako ponaala
- to sam shvatio tek nakon to si mi se ti tako otvoreno obratila u
knjiari. Ti si drukija od svih ljudi koje znam, a posljednje to se
za tebe moe rei jest da si drolja. Po mom miljenju, ti si pravo
udo. Lijepa si. Zrela si. Priznajem, mnogo si iskusnija od mene.
To me je izbacilo iz ravnotee. Bio sam zateen. Oprosti mi.
Pozdravi me u uionici.
Marc
Ali nije me pozdravila, nije me ak htjela ni pogledati. Ona nije vie htjela imati posla sa
mnom. Izgubio sam je ne zato, shvatio sam, to su njeni roditelji rastavljeni nego zato to moji
nisu.
Ma koliko sam si puta rekao da mi je bez nje bolje, i da je ona postala alkoholiarka iz
istog razloga iz kojeg mi ga je popuila, nisam mogao prestati misliti na nju. Bojao sam je se.
Nisam bio nimalo bolji od svog oca. Bio sam pljunuti on. Nisam ga ostavio za sobom u New
Jerseyju, izbezumljenog od straha i opsjednutog crnim slutnjama, pretvorio sam se u njegovu
sliku i priliku u Ohiju.
Kad bih nazvao njen studentski dom, nije mi se htjela javiti na telefon. Kad sam pokuao
razgovarati s njom nakon predavanja, okrenula mi je lea. Napisao sam joj jo jedno pismo:

22

Draga Olivia,
razgovaraj sa mnom. Sastani se sa mnom. Oprosti mi. Ostario
sam deset godina otkako smo se upoznali. Postao sam mukarac.
Marc
Zbog neega djetinjastog u te posljednje tri rijei - djetinjastog, umolnog i lanog - nosio
sam to pismo u depu gotovo tjedan dana prije no to sam ga bacio u potanski sandui u
podrumu studentskog doma.
Evo to mi je odgovorila:
Dragi Marcus,
ne mogu se sastati s tobom. Samo e ponovo pobjei od mene,
ovaj put kad vidi oiljak na mom zapeu. Da si ga primijetio one
veeri kad smo izali, otvoreno bih ti sve objasnila. Bila sam
spremna to uiniti. Nisam ga pokuala sakriti, ali ispalo je da ga ti
nisi primijetio. To je oiljak od britve. Pokuala sam se ubiti na
Mount Holyokeju. Zato sam otila na kliniku na tri mjeseca. Na kliniku Menninger u Topeki u Kansasu. U Sanatorij i psihijatrijsku
bolnicu Menninger. Tako glasi njeno puno ime. Moj tata je lijenik
i poznaje neke ljude ondje, pa me je obitelj ondje hospitalizirala.
Bila sam pijana kad sam upotrijebila britvu, ali ve sam dugo bila
razmiljala o tome, a cijelo to vrijeme uope nisam ivjela, samo
sam se pretvarala da ivim odlazei s predavanja na predavanje.
Da sam bila trijezna, uspjela bih. Zato triput hura za onih deset
aa viskija sa umbirom - samo njima mogu zahvaliti to sam jo
uvijek iva! Njima i svojoj nesposobnosti da ita uinim kako treba.
Nisam se u stanju ak ni ubiti. Ne mogu opravdati svoje postojanje
ak ni na taj nain. Samooptuivanje mi je u krvi.
Nije mi ao to smo ono uinili, ali ne smijemo uiniti nita
vie. Zaboravi me i kreni svojim putem! Ovdje nema nikoga kao to
si ti, Marcus. Nisi ti tek sada postao mukarac - ti si to
najvjerojatnije oduvijek i bio. Ne mogu zamisliti da si ikad bio
"klinac", ak ni kad si to doista bio. A sigurna sam da nikad nisi
bio klinac poput ovih klinaca ovdje. Ako te utogljenost ovog
mrskog mjesta ne upropasti, eka te sjajna budunost. Zato si
uope doao u Winesburg? Mene su ovamo poslali upravo zbog
njegove utogljenosti - to bi mi navodno trebalo pomoi da
postanem normalna djevojka. Ali to ti ovdje trai? Ti bi trebao
studirati filozofiju na Sorbonni i ivjeti na nekoj mansardi na Montparnasseu. Oboje bismo to trebali. Ostaj zbogom, predivni ovjee!
Olivia
Proitao sam njeno pismo dvaput za redom, a onda sam, zbog sve boli koju mi je nanijelo,
povikao:
- Nema ovdje nikoga kao to si ti. Ni ti nisi priprosta dua.
Ve sam je vidio kako na predavanjima pravi biljeke nalivperom Parker 51 - smeecrvenim perom od kornjaevine - ali nikad prije nisam vidio njen rukopis, ni kako se potpisuje
iljkom tog pera, ni kako usko pie slovo "o", ni kako neobino visoko stavlja toke na "i", ni
dugi, nagore zavrnuti rep zavrnog "a". Prinio sam papir ustima i poljubio slovo "o". Ljubio
sam ga i ljubio. A onda me neto nagnalo da vrhom jezika ponem lizati tintu s njena potpisa,
strpljivo poput maka kraj zdjele mlijeka. Lizao sam ga sve dok se vie nije vidjelo ni slovo
"o", ni "1", ni "i", ni "v", ni drugo "i", ni "a" - lizao sam ga sve dok njegov nagore zavrnuti rep
nije posve ieznuo. Popio sam joj rukopis, pojeo sam joj ime! Jedva sam se uspio obuzdati
da ne pojedem itav papir.
Naveer se nisam mogao usredotoiti na domau zadau. Jo uvijek me je opinjavalo
23

njeno pismo, itao sam ga uvijek iznova, prvo od vrha prema dnu, pa onda od dna prema
vrhu, poinjui od rijei "predivni ovjee" i zavravajui rijeima "ne mogu se sastati s
tobom". Naposljetku sam prekinuo Elwyna koji je sjedio za stolom. Zamolio sam ga da
proita pismo i da mi kae to o njemu misli. Na kraju krajeva, on mi je cimer, u njegovu
drutvu provodim sate uei i spavajui.
- Nikad nisam primio takvo pismo - rekao sam mu.
To je bio zbunjujui refren cijele te posljednje godine mog ivota - nikad prije nita
slino. Dati takvo pismo Elwynu - Elwynu koji namjerava voditi kompaniju za teglenice na
rijeci Ohio - bila je velika i vrlo glupa pogreka.
- To je ona cura koja ti ga je popuila? - upitao je proitavi pismo.
- Pa... da.
- U mom autu?
- Pa, zna da je tako... da.
- No, krasno! - odvratio je. - Samo bi mi jo trebalo da si ta pika preree ile u mom
LaSalleu.
Toliko me je razbjesnilo to je Oliviju nazvao pikom da sam smjesta odluio potraiti
novu sobu i novog cimera. Trebalo mi je tjedan dana da pronaem slobodnu sobu na gornjem
katu Neil Halla, najstarije zgrade na kampusu, koja je datirala jo iz poetaka kole kao
baptistikog sjemenita. Premda je imala vanjske protupoarne ljestve, tu su zgradu obino
nazivali poarnom klopkom. Sobu koju sam pronaao bila je u trenutku kad sam jo jednom
ispunio odgovarajue formulare kod prodekanove tajnice i uselio se, ve godinama prazna.
Bila je to mala prostorija na kraju hodnika sa kripavim drvenim podom i visokim i uskim
izboenim prozorima koji su ostavljali dojam kao da ih nitko nije oprao jo od vremena kad je
Neil Hall izgraen, godinu dana nakon Graanskog rata.
Htio sam spakirati stvari i napustiti sobu u Jenkins Hallu a da se ne moram suoiti s
Elwynom i objanjavati mu zato odlazim. Htio sam nestati pa da vie ne moram trpjeti onu
njegovu utnju. Nisam mogao podnijeti ni njegovu utnju ni ono malo to bi rekao - a ni
gunav ton kojim bi to rekao - kad god bi se udostojio progovoriti. Nisam ni shvatio koliko
mi se nije sviao ak i prije no to je Oliviju nazvao pikom. Njegova je neprekidna utnja u
meni stvarala dojam da on iz nekog razloga ne odobrava moje postupke - zato to sam idov,
zato to ne studiram strojarstvo, zato to nisam lan nijednog bratstva, zato to me ne zanima
da se igram automobilskim motorima ili upravljam tegljaima, zato to nisam sve ostalo to
nisam - ili naprosto zato to ne mari to postojim. Istina, posudio mi je svoj dragocjeni
LaSalle kad sam ga zamolio, to je nakratko stvorilo dojam da meu nama postoji vea
prijateljska naklonost no to on moe ili hoe pokazati, ili moda da u sebi ima dovoljno
ovjenosti da s vremena na vrijeme uini neku velikodunu i neoekivanu prijateljsku gestu.
Ali onda je on Oliviju nazvao pikom i ja sam ga zbog toga prezreo. Olivia Hutton prekrasna
je djevojka koja je na Mount Holyokeju iz nekog razloga postala alkoholiarka i tragino si
pokuala oduzeti ivot britvom. Olivia nije pika. Olivia je junakinja.
Jo uvijek sam pakirao stvari kad je Elwyn neoekivano banuo u sobu upol bijela dana.
Proao je ravno kraj mene, zgrabio dvije knjige sa svog dijela pisaeg stola, okrenuo se i
krenuo natrag prema vratima, kao i obino bez rijei.
- Selim se - rekao sam mu.
- Pa to?
- Ma, jebi se! - odvratio sam.
Elwyn je nato odloio knjige i udario me u bradu. Prvo mi se uinilo da u se sruiti, a
onda da u povratiti. Opipavajui bradu i provjeravajui je li mi potekla krv, je li mi slomio
kost ili izbio zub, gledao sam ga kako uzima knjige i izlazi.
Nisam shvaao Elwyna, a ni Flussera, ni svog oca, ni Oliviju - nisam shvaao nikoga i
nita. (to je bila jo jedna velika tema u toj posljednjoj godini mog ivota.) Zato se jedna
tako inteligentna i iskusna djevojka poeljela ubiti u dobi od devetnaest godina? Zato se
propila na Mount Holyokeju? Zato mi ga je eljela popuiti? Da mi neto "daruje", kako se
izrazila? Ne, njen postupak u sebi krije neto vie, ali ja nisam mogao dokuiti to bi to moglo
biti. Rastava njenih roditelja ne moe sve objasniti. A u emu bi bila razlika kad bi i mogla?
24

to me je vie obuzimao jad dok sam razmiljao o njoj, to sam je vie elio; to me je vie
boljela brada, to sam je vie elio. Branei njenu ast, primio sam prvi udarac u bradu u
ivotu, a ona to i ne zna. Zbog nje se selim u Neil Hall, a ona ni to ne zna. Zaljubljen sam u
nju, a ona ni to ne zna - toga sam tek i sam postao svjestan. (Evo jo jedne teme - stvari kojih
sam tek postao svjestan.) Zaljubio sam se u bivu maloljetnu alkoholiarku i pacijenticu
psihijatrijskog sanatorija koja se neuspjeno pokuala ubiti britvom, u ker rastavljenih
roditelja, koja ak nije bila ni idovka. Zaljubio sam se - ili sam se moda samo zaljubio u
ideju da sam zaljubljen - u djevojku s kakvom je moj otac zacijelo zamiljao da u zavriti u
krevetu one prve veeri kad mi je pred nosom zakljuao kuna vrata.
Draga Olivia,
tvoj mi oujak za veerom nije promakao. Nije bilo teko
pogoditi kako je onamo dospio. Nita nisam rekao, jer ako ti o
njemu ne eli govoriti, zato da ga ja spominjem? Takoer sam
pretpostavio, kad si mi rekla da ne eli piti alkohol, da si u
prolosti vjerojatno imala problema s piem. Nita me u tvom
pismu ne iznenauje.
Bilo bi mi jako drago kad bismo se barem mogli sastati i
proetati se...
Htio sam napisati proetati se kraj potoka Wine, ali odustao sam od toga bojei se da bi
ona mogla pomisliti kako nastrano nagovjetavam da bi se ona moda poeljela baciti u
potok. Nisam znao zato joj laem da sam primijetio oiljak, pa onda jo kompliciram tu la
tvrdnjom kako sam pogodio da ona ima problema s piem. Premda sam pijane ljude gledao
svakog vikenda u Willardu, nisam imao pojma da netko tako mlad moe biti alkoholiar dok
ona nije spomenula svoj alkoholizam u pismu. A to se tie tvrdnje da me oiljak na njenu
zapeu nije uznemirio - pa, taj oiljak, koji one veeri kad smo izali nisam primijetio, bila je
jedina stvar o kojoj sam mogao razmiljati.
Je li taj trenutak oznaio poetak gomilanja ivotnih pogreaka (da sam imao na
raspolaganju ivotni vijek u kojem bih sve te pogreke mogao poiniti)? Tada sam vjerovao
da oznaava poetak moje zrelosti. A onda sam se zapitao nisu li te dvije stvari istodobne?
Znao sam samo to da njen oiljak upravo tako djeluje na mene. Nikad prije nisam se toliko
zapalio ni za koga. Alkoholiarska prolost, oiljak, sanatorij, krhkost, sranost - sve me je to
posve opinilo. Opinilo me junatvo svega toga.
Pismo sam zavrio ovim rijeima:
Kad bi se ti sloila da i dalje sjedi kraj mene na satovima
povijesti, to bi mi pomoglo da se usredotoim na predavanja.
Umjesto da mislim na gradivo, ja stalno razmiljam o tome kako mi
ti sjedi iza lea. Gledam mjesto na kojem si prije sjedila, a
iskuenje da se osvrnem neprestani je izvor rastresenosti - zato to,
predivna Olivia, nita ne elim vie nego da ti budem blizu.
Oboavam tvoj izgled i lud sam za tvojim predivnim tijelom.
Kolebao sam se da napiem "lud sam za tvojim predivnim tijelom, oiljkom i svim
drugim". Ako se naalim s njenim oiljkom, hoe li to izgledati bezosjeajno ili e to pokazati
moju zrelost? Naposljetku sam odluio zaigrati na sigurno, pa sam izostavio "oiljak i sve
drugo" i dodao zagonetni post scriptum - "Zbog nesuglasica sa cimerom, selim se u Neil Hall"
- i poslao joj pismo potom kampusa.
Nije ponovo sjela do mene, odluila je ostati u dnu uionice, gdje ju nisam mogao vidjeti.
Ipak sam svaki dan u podne otrao do svog sanduia u podrumu Jenkinsa da provjerim je li
mi poslala odgovor. Cijeli me je tjedan doekivao prazan sandui, a kad se pismo napokon
pojavilo, bilo je to pismo od prodekana.

25

Dragi gospodine Messner,

skrenuta mi je panja na injenicu da ste se preselili u Neil
Hall, nakon to ste ve nakratko boravili u dvjema razliitim
sobama u Jenkinsu. Zabrinjava me toliko seljakanje studenta druge
godine koji u Winesburgu boravi krae od jednog semestra. Hoete
li, molim vas, kod moje tajnice dogovoriti sastanak sa mnom ovog
tjedna? Bit e to kratak razgovor, a siguran sam da e nam obojici
koristiti.
Iskreno va,
Hawes D. Caudwell,
prodekan za studentska pitanja
Zakazao sam sastanak s prodekanom Caudwellom za iduu srijedu, petnaest minuta
nakon zavretka crkvene propovijedi u podne. Premda je Winesburg postao svjetovni koled
samo dvadeset godina nakon to je osnovan kao sjemenite, jedan od posljednjih ostataka tih
ranih dana, kad je pohaanje bogosluenja bilo svakodnevna praksa, sastojao se u injenici da
je svaki student prije diplome etrdeset puta morao otii na crkvenu propovijed, srijedom
izmeu jedanaest sati i podneva. Vjerski sadraj propovijedi bio je razvodnjen - ili zamaskiran
- kao predavanje o nekoj vanoj moralnoj temi, a predavai nisu uvijek bili sveenici: katkad
bi propovijed odrali vjerski dostojanstvenici, poput predsjednika Ujedinjene luteranske crkve
Amerike, a jedanput ili dvaput mjeseno predavanje bi odrali profesori iz Winesburga i
oblinjih koleda, mjesni suci ili zakonodavci iz Predstavnikog doma Ohija. Vie od
polovice tih predavanja u crkvi odravao je, i govornicu zauzimao, doktor Chester
Donehower, proelnik vjerskog odsjeka Winesburga i baptistiki sveenik, a stalna tema
njegovih predavanja bila je "Ponaanje u svjetlu biblijskog nauka". Postojao je i uniformirani
zbor od pedesetak studenata, od kojih su oko dvije treine bile mlade ene, koji bi svake
srijede na poetku i na kraju predavanja otpjevao kransku pjesmu; a za Boi i Uskrs zbor
bi izvodio prikladne pjesme i ti su programi bili najpopularnije godinje priredbe u crkvi. Iako
je kola u tom trenutku ve gotovo cijelo stoljee bila svjetovna ustanova, propovijed se nije
odravala ni u jednoj od javnih dvorana koleda nego u Metodistikoj crkvi, najimpozantnijoj
crkvi u gradu, koja je leala na pola puta izmeu Ulice Main i kampusa i bila jedina crkva s
dovoljno prostora da primi sve studente koleda.
Ja sam se odluno protivio svemu u vezi s tim crkvenim propovijedima, poevi od
mjesta gdje se odravaju. Smatrao sam da nije pravedno to moram sjediti u kranskoj crkvi i
sluati doktora Donehowera ili bilo koga drugoga kako mi protiv moje volje etrdeset pet ili
pedeset minuta propovijeda da bih stekao pravo na diplomu svjetovne ustanove. Nisam se
protivio zato to sam bio posluan idov nego zato to sam bio zakleti ateist.
To je imalo za posljedicu da sam na kraju svog prvog mjeseca u Winesburgu, nakon to
sam odsluao drugu propovijed doktora Donehowera koja je jo arogantnije od prve govorila
o "Kristovu primjeru", otiao iz crkve ravno u kataloki odjel knjinice na kampusu da
prelistam sve kataloge koleda to su ih ondje imali i potraim koled u koji bih se mogao
premjestiti, neki koled koji bi mi omoguio da pobjegnem od oeva nadzora a da ipak ne
moram praviti kompromise sa svojom savjeu sluajui biblijska lupetanja koja ne mogu
smisliti. elei pobjei od oca, bio sam izabrao kolu koja lei petnaest sati vonje autom od
New Jerseyja i do koje je teko doi autobusom ili vlakom, kolu koja je od najblieg
putnikog aerodroma udaljena vie od pedeset milja - ali pritom nisam uzeo u obzir
indoktrinaciju kojoj rutinski podvrgavaju mlade ljude duboko u srcu Amerike.
Kako bih prekratio vrijeme tijekom druge propovijedi doktora Donehowera, pokazalo se
nunim da se prisjetim pjesme iji sam vatreni ritam i ratoborne stihove nauio jo u osnovnoj
koli, u jeku Drugog svjetskog rata, u vrijeme kad su se nai zajedniki tjedni programi,
zamiljeni da potiu domoljubne osjeaje, sastojali od toga da mi djeca pjevamo pjesme naih
oruanih snaga: mornariku himnu "Podignite sidra", himnu kopnene vojske "Vojska
napreduje dalje", zrakoplovnu "Letimo u divlje modre daljine" i himnu mornarike pjeadije
"Od hodnika Montezumine palae", pa i pjesme mornarike inenjerije i enskih odreda. A
26

pjevali smo i pjesmu za koju su nam rekli da je nacionalna himna naih kineskih saveznika u
ratu to su ga zapoeli Japanci:
Ustajte, vi to sunji ne elite biti!
Tijelima svojim novi emo Veliki zid izgraditi!
Nad Kinu se nadvila prijetnja stranog mraka,
Ogorenje puni srca svih naih zemljaka.
U boj! U boj! U boj!
Nek ko jedno kuca naih srca velik broj,
Hrabro usred vatre jurnimo u boj,
Hrabro usred vatre jurnimo u boj.
U boj! U boj! U boj!
Te sam stihove otpjevao u sebi valjda pedeset puta za druge propovijedi doktora
Donehowera, a onda jo pedeset puta dok je zbor izvodio kranske pjesme, a svaki put
posebno bih naglasio jedan od etiri sloga to tvore imenicu "ogorenje".
Prodekanov ured leao je meu brojnim administrativnim uredima koji su se protezali
hodnikom u prizemlju Jenkins Halla. Studentske sobe, u kojima sam ja spavao u krevetu na
kat, prvo ispod Bertrama Flussera, a onda ispod Elwyna Ayersa, nalazile su se na prvom i
drugom katu.
Kad sam iz predsoblja uao u njegov ured, prodekan je ustao i priao mi da se rukujemo.
Bio je to visok i mrav ovjek irokih ramena, s dugim i mravim licem, iskriavim plavim
oima i hrpom guste sijede kose, vjerojatno blizu ezdesete. Jo uvijek je imao gipke kretnje
mlade sportske zvijezde, stoje i bio u tri sporta u Winesburgu neposredno prije Prvog
svjetskog rata. Zid njegova ureda ukraavale su fotografije pobjednikih sportskih momadi
Winesburga, a na postolju iza pisaeg stola leala je bronana nogometna lopta. Jedine knjige
u njegovu uredu bili su svesci kolskog godinjaka Owl's Nest, poslagani kronolokim redom
u ostakljenom ormaru iza njega.
Dao mi je znak da sjednem na stolac nasuprot njegovu, a onda mi je, vraajui se na svoju
stranu stola, prijateljski rekao:
- elio sam da doete kako bismo se upoznali, i kako bih vidio mogu li vam kako
pomoi u nastojanju da se prilagodite Winesburgu. Vidim iz vaeg dosjea - sa stola je podigao
kartonski fascikl koji je bio prelistavao kad sam uao - da ste sve ispite na prvoj godini
poloili s odlinim ocjenama. Ne bih elio da ita u Winesburgu i najmanje poremeti tako
sjajne akademske uspjehe.
Potkoulja mi je bila mokra od znoja jo prije no to sam sjeo i ukoeno prozborio prvih
nekoliko rijei. A, naravno, jo uvijek sam bio napet i razdraen jer sam upravo napustio
crkvu, ne samo zbog propovijedi doktora Donehowera nego i zbog vlastitih estokih
unutranjih recitacija kineske himne.
- Ne bih ni ja, gospodine - odgovorio sam.
Nisam namjeravao prodekana oslovljavati s "gospodine", premda mi se i prije dogaalo
da me gotovo posve svlada plahost - koja se oitovala u velikoj sklonosti formalnom
izraavanju - kad god bih se prvi put suoio s nekim predstavnikom vlasti. Premda ba nisam
imao poriv da se poniavam, morao sam se boriti s jakim osjeajem nelagode, to bih redovito
inio govorei otvorenije no to bi to razgovor zahtijevao. S takvih bih susreta uvijek odlazio
prekoravajui se zbog poetne plahosti i kasnije nepotrebne iskrenosti kojom sam je
prevladao, i zaklinjui se da u ubudue na sva pitanja odgovarati posve kratko, a da u inae
drati jezik za zubima kako bih sauvao mir.
- Vidite li ovdje neke mogue potekoe na pomolu? - upitao me je prodekan.
- Ne, gospodine. Ne vidim, gospodine.
- Kako vam ide sa kolskim radovima?
- Mislim da mi ide dobro, gospodine.
- Dobivate li na predavanjima sve emu ste se nadali?
27

- Dobivam, gospodine.
Strogo govorei, to nije bilo tono. Moji su profesori bili ili previe ukoeni ili su
djelovali previe narodski za moj ukus, i tijekom tih prvih mjeseci u Winesburgu, jo uvijek
nisam naao nijednog koji bi me oduevio poput profesora koje sam sluao na prvoj godini na
Robertu Treatu. Gotovo svi profesori koje sam ondje sluao putovali su na svoja predavanja u
Newarku iz dvanaest milja udaljenog New Yorka, a meni se inilo da prte od energije i
stavova - od kojih su neki bili nepogreivo i neskriveno ljeviarski, unato pritiscima
dominantne politike opcije - to su svojstva koja ovi profesori na Srednjem zapadu nisu
pokazivali. Nekolicina mojih profesora na Robertu Treatu bili su idovi, skloni gorljivosti
koja ni meni nije strana, ali ak i ona trojica koji nisu bili idovi govorili su mnogo bre i
ratobornije od profesora u Winesburgu, i donosili sa sobom u predavaonicu mnogo otrije,
vre i openito vitalnije ponaanje svojstveno bunom gradu s druge strane rijeke Hudson, a
svoje averzije nisu skrivali. Naveer, dok je Elwyn leao na gornjem leaju, esto sam u
krevetu razmiljao o prekrasnim profesorima koje sam imao sreu ondje sluati i koje sam
zduno prigrlio, koji su me upoznali sa stvarnim znanjem, a onda sam, gotovo preplavljen
neoekivanim osjeajima njenosti, razmiljao o prijateljima iz brucoke momadi, poput
svog talijanskog kompia Angela Spinellija, koje sam sada sve izgubio. Na Robertu Treatu
nikad nisam stekao dojam da profesori tite neki stari nain ivota, to se znatno razlikovalo
od dojma koji sam stjecao u Winesburgu kad god bih uo kako ti propagatori raspredaju o
vrlinama svoje "tradicije".
- Dovoljno se druite? - upitao me je Caudwell. -Upoznajete se s okolinom i drugim
studentima?
- Da, gospodine.
Zastao sam oekujui da e on zatraiti popis svih studenata koje sam dosad upoznao, pa
da e zatim zapisati njihova imena u notes pred sobom - na vrhu kojeg je svojom rukom
zapisao moje ime - a onda ih pozvati u svoj ured kako bi provjerio govorim li istinu. Ali on je
moju tvrdnju doekao natoivi au vode iz vra s pokrajnjeg stolia i dodajui mi au
preko stola.
- Hvala, gospodine.
Otpio sam gutljaj pazei da se ne zahliknem i ponem nekontrolirano kaljati. Usto sam
se jako zacrvenio shvativi da je ve na temelju mojih prvih nekoliko odgovora uspio shvatiti
da su mi usta suha.
- Onda se ini da vam je jedini problem naviknuti se na ivot u studentskom domu - rekao
je. - Je li to tono? Kao to sam vam rekao u pismu, pomalo me zabrinjava to ste u samo tri
tjedna svog boravka ovdje promijenili ve tri studentske sobe. Recite mi svojim rijeima, u
emu je problem?
Ja sam ve sino bio smislio odgovor, znajui da e moje seljakanje biti glavna tema
razgovora. Ali nisam se mogao sjetiti to sam mu namjeravao odgovoriti.
- Moete li ponoviti pitanje, gospodine?
- Smirite se, sinko - odvratio je Caudwell. - Popijte jo malo vode.
Posluao sam ga. Izbacit e me iz kole, pomislio sam. Zamolit e me da odem iz
Winesburga zato to se previe seljakam. Tako e to zavriti. Bit u izbaen, unovaen u
vojsku, poslan u Koreju i ubijen.
- U emu je problem s vaim smjetajem, Marcus?
- U sobi koja mi je isprva dodijeljena - da, evo tih rijei koje sam sino zapisao i
zapamtio - jedan od mojih cimera stalno je sluao gramofon nakon to bih ja legao, pa se
nisam mogao naspavati. A meni je san potreban kako bih mogao obavljati svoje poslove.
Situacija je bila neprihvatljiva - u posljednji as odluio sam se za rije "neprihvatljiva"
umjesto "nepodnoljiva", pridjev koji sam sino koristio uvjebavajui odgovor.
- Zar se niste mogli s njim dogovoriti oko vremena kad bi on mogao sluati ploe koje bi
obojici odgovaralo? - upitao je Caudwell. - Ba ste se morali iseliti? Nije bilo nikakvog
drugog rjeenja?
- Nije, morao sam se iseliti.
- Nije bilo naina da se postigne kompromis?
28

- Ne s njim, gospodine. - Nisam htio ii dalje od toga, nadajui se da e on smatrati

pohvalnim to ne spominjem Flusserovo ime i tako ga titim od otkrivanja.
- Jeste li esto u nemogunosti da iznaete kompromis s ljudima s kojima se ne slaete?
- Ne bih rekao "esto", gospodine. Ne vjerujem da mi se ita slino ikad prije dogodilo.
- A to je bilo s vaim drugim cimerom? ini se da ni s njim niste uspjeli nai zajedniki
jezik? Je li to tono?
- Jest, gospodine.
- to vi mislite, zato je to tako?
- Nismo imali kompatibilne interese.
- Znai, ni s njim nije bilo mjesta za kompromis?
- Nije, gospodine.
- A sada, kako vidim, stanujete sami. Stanujete sami u potkrovlju Neil Halla.
- To je jedini smjetaj koji sam mogao nai tako kasno u semestru, gospodine.
- Popijte jo malo vode, Marcus. Pomoi e vam.
Ali usta mi vie nisu bila suha. A prestao sam se i znojiti. Zapravo, njegova primjedba da
e mi voda "pomoi" razljutila me je, jer smatrao sam da sam prebrodio ono najgore, a
ponaao sam se najbolje koliko se od nekoga mojih godina u ovakvoj situaciji moe oekivati.
Bio sam bijesan, bio sam ponien, bio sam ozlojeen, pa nisam ak htio ni pogledati u smjeru
ae. Zato moram podnositi ovo ispitivanje samo zato to sam se preselio iz jedne studentske
sobe u drugu da naem duevni mir koji mi je potreban kako bih mogao ispunjavati svoje
kolske obveze? to se to njega tie? Zar on nema pametnija posla nego da me ispituje o mom
smjetaju u studentskom domu? Ja sam student s odlinim ocjenama - ne bi li to trebalo biti
dovoljno svim mojim starjeinama koje je nemogue zadovoljiti (ime mislim na dvojicu, na
njega i svog oca)?
- A to je s bratstvom kojem ste se prikljuili? Ako se ne varam, ondje se prehranjujete?
- Nisam se prikljuio nijednom bratstvu, gospodine. Nisam zainteresiran za pripadnost
bratstvu.
- Pa, kako biste vi onda opisali svoje interese?
- Studiranje, gospodine. Uenje.
- To je nedvojbeno pohvalno. Ali zar vas ne zanima nita drugo? Zar se ni s kim niste
zbliili otkako ste u Winesburgu?
- Ja radim preko vikenda, gospodine. Kao konobar u gostionici. Moram raditi kako bih
pomogao ocu da plati moje kolovanje, gospodine.
- Ne morate to raditi, Marcus... ne morate me zvati gospodine. Zovite me prodekan
Caudwell, ili me zovite prodekan, ako elite. Winesburg nije vojna akademija, a ovo nije
poetak stoljea. Sada je 1951. godina.
- Ne smeta mi da vas zovem gospodine, prodekane.
Ali i te kako mi je smetalo. Mrzio sam ga tako zvati. Zato sam to i radio! Htio sam mu
rije "gospodine" nabiti u upak, zato to je mene odabrao da me kinji u svom uredu. Ja sam
odlika. Zato to nije dovoljno svima? Nisam ak mogao pustiti da mi ga djevojka prvi put u
ivotu popui a da se za tog ina ne pitam to je to polo po zlu da me do njega dovelo. Zato
to nije dovoljno svima? to jo moram uiniti kako bih ljudima dokazao svoju vrijednost?
Prodekan je istog trena spomenuo mog oca.
- Ovdje pie da vam je otac koer mesar.
- Mislim da ne pie tako, gospodine. Ako se dobro sjeam, napisao sam samo "mesar".
Siguran sam da bih tako napisao u svakom formularu.
- Pa, tako ste i napisali. Ja sam samo pretpostavio da vam je otac koer mesar.
- I jest. Ali ja to nisam napisao.
- To sam vam ve potvrdio. Ali nije netono, zar ne, ako se on poblie opie kao koer
mesar?
- Ali ni moj odgovor nije netoan.
- Volio bih znati zato niste napisali "koer", Marcus?
- Nisam to smatrao vanim. Ako je otac nekog novog studenta dermatolog, ortoped ili
opstetriar, ne bi li on naprosto napisao "lijenik"? Ili "doktor"? U svakom sluaju, ja bar tako
29

pretpostavljam.
- Ali rije "koer" ba ne spada u istu kategoriju?
- Ako me pitate jesam li pokuao zatajiti svoju vjersku pripadnost, gospodine, odgovor je ne.
- Pa, svakako se nadam da je tako. To mi je drago uti. Svatko ima pravo otvoreno
prakticirati svoju vjeru. To vrijedi u Winesburgu kao to vrijedi i u ostatku zemlje. S druge
strane, vidim da na pitanje o svojim religijskim preferencijama niste odgovorili da ste idov,
premda ste idovskog porijekla. U skladu s nastojanjem ovog koleda da studentima omogui
stanovanje s pripadnicima iste vjere, isprva ste dobili idovske cimere.
- Ja nita nisam napisao u rubrici o religijskim preferencijama, gospodine.
- Vidim. Pitam se zato.
- Zato to ih nemam. Zato to ne preferiram prakticirati jednu religiju umjesto druge.
- to vam onda da je duhovnu okrepu? Kome se molite kad vam zatreba utjeha?
- Utjeha mi ne treba. Ja ne vjerujem u Boga i ne vjerujem u molitvu. - U srednjokolskim
debatama bio sam poznat po tome to jasno iznosim svoje stavove, a to sam posve sigurno
uinio i sada. - Duhovnu okrepu nalazim u stvarnosti, a ne u neemu imaginarnom. Smatram
da su molitve smijene.
- Doista? - odgovorio je sa smijekom. - A ipak se toliki milijuni ljudi mole!
- Neko su milijuni ljudi vjerovali da je zemlja ravna ploa, gospodine.
- Da, to je tono. Ali, mogu li vas pitati, Marcus, iz puke znatielje, kako se uspijevate
nositi sa ivotnim problemima - budui da je ivot ispunjen kunjama i nevoljama - bez
duhovnog i religijskog vodstva?
- Dobivam petice, gospodine.
To mu je izmamilo drugi smijeak na lice, prezirni smijeak koji mi se jo manje svidio
od prvoga. Sada sam bio spreman prezirati prodekana Caudwella iz dna due, zato to me je
bacio u ovu kunju.
- Nisam vas pitao o ocjenama - rekao je. - Znam kakve ocjene imate. Ve sam vam rekao
da imate potpuno pravo ponositi se njima.
- Ako je tako, onda znate odgovor na svoje pitanje o tome kako se nosim s problemima
bez ikakvog duhovnog i religijskog vodstva. Nosim se dobro.
Vidjelo se da ga poinjem ivcirati, i to ba na nain koji mi nije mogao koristiti.
- Pa, ako smijem rei - odvratio je prodekan - meni ba ne izgleda da se s njima nosite
dobro. Barem mi ne izgleda da se dobro nosite s ljudima s kojima dijelite sobu. ini mi se da
vi pokupite svoje stvari i odete im se izmeu vas i vaih cimera pojavi neka razlika u
stavovima.
- Ima li neto loe u tome da se problem rijei tihim odlaskom? - upitao sam, a u sebi sam
mogao uti kako poinjem pjevati, "Ustajte, vi to sunji ne elite biti. Tijelima svojim novi
emo Veliki zid izgraditi!"
- Ne nuno, ba kao to nema nita loe u tome da se ostane i mirno pokua izgladiti
nesuglasice. Pogledajte gdje ste zavrili - u najnepoeljnijoj sobi na cijelom kampusu. U sobi
koju nitko nije izabrao, niti u njoj stanovao ve mnogo godina. Da budem iskren, ne svia mi
se pomisao da tamo stanujete posve sami. To je daleko najgora soba u Winesburgu. To je ve
stotinu godina najgora soba na najgorem katu najgoreg studentskog doma. Zimi je ondje
hladno kao u hladnjai, a ve u rano proljee postaje vrue kao u kotlu, i puno muha. I to je
soba koju ste vi izabrali da u njoj provodite dane i noi kao student druge godine.
- Ali ja ondje ne stanujem zbog nedostatka vjerskih osjeaja, gospodine - ako je to ono
to pokuavate zaobilazno nagovijestiti.
- Pa zato onda?
- Kao to sam vam ve objasnio - odgovorio sam pjevajui istodobno u glavi stihove
"Kineski narod suoen je s najveom pogibli" - u prvoj se sobi nisam mogao naspavati jer mi
je cimer neprestance kasno naveer sluao gramofon, a u drugoj sam se zatekao sa cimerom
ije ponaanje smatram nepodnoljivim.
- ini se, mladiu, da vi imate problema s tolerancijom.
- Nikad prije nisam uo da netko to o meni kae, gospodine - odvratio sam pjevajui u
istom trenutku u sebi najljepu rije u engleskom jeziku: "O-gor-e-nje!" Odjednom sam
30

poelio znati kako ta rije glasi na kineskom. Htio sam je nauiti pa da je iz sve snage
izvikujem po itavom kampusu.
- ini mi se da ima nekoliko stvari koje vi nikad prije niste uli o sebi - odvratio je
prodekan. - Ali "prije" ste ivjeli kod kue, proveli ste djetinjstvo u okrilju svoje obitelji. A
sada ivite kao odrastao ovjek bez roditelja, s tisuu i dvjesto drugih ljudi, a ovdje u
Winesburgu, osim kolskog gradiva, morate nauiti i kako da ivite s drugim ljudima i kako
da pokaete toleranciju prema onima koji nisu vaa slika i prilika.
Ponukan svojim potajnim pjevanjem, izlanuo sam:
- Kako bi bilo da vi pokaete toleranciju prema meni? Oprostite gospodine, nije mi
namjera da budem bezobrazan ili nepristojan. -I, na vlastito iznenaenje, nagnuo sam se
naprijed i udario akom o njegov stol. - A kakav sam ja to zloin poinio? Nekoliko puta sam
promijenio studentsku sobu - je li to u Winesburgu zloin? Jesam li zbog toga kriminalac?
Prodekan si je u tom trenutku natoio au vode i otpio dug gutljaj. Oh, da sam mu je
barem ja mogao milostivo natoiti! Da sam mu barem mogao dodati au i rei: "Smirite se,
prodekane. Zato ne popijete gutljaj vode?"
- Je li netko rekao da je to zloin, Marcus? - upitao me je s velikodunim smijekom. - Vi
ste skloni dramatinom pretjerivanju. Ta vam osobina ne ide na ast i bilo bi dobro da o njoj
razmislite. Nego, recite mi, kako se slaete s roditeljima? Je li kod kue sve u redu, izmeu
vas, majke i oca? Vidim da ste u svom formularu, u kojem ste napisali da nemate religijskih
preferencija, takoer napisali da nemate brae ni sestara. Ako je ovo to ste napisali tono,
kod kue vas je troje?
- Zato to ne bi bilo tono, gospodine? - "Daj zaepi!", rekao sam sam sebi. "Zaepi i
prestani ve jednom marirati!" Ali nisam to mogao uiniti. Nisam mogao, jer sklonost
pretjerivanju nije bila moja osobina nego prodekanova: ve je i sam ovaj sastanak smijeno
pretjerano pridavanje vanosti injenici gdje sam odabrao stanovati. - Tono sam napisao da
mi je otac mesar - rekao sam. - On i jest mesar. Ne bih ga samo ja tako opisao. I on bi to za
sebe rekao. Vi ste ga opisali kao koer mesara, to meni ne smeta. Ali to vam ne da je pravo
sugerirati da sam na bilo koji nain netono ispunio prijavnicu za Winesburg. Nije netono
to sam mjesto za vjeroispovijest ostavio praznim...
- Ako vas mogu prekinuti, Marcus, kako se, po vaem miljenju, vas troje slaete? To je
pitanje koje sam vam postavio. Kako se slaete s majkom i ocem? Molim vas da mi
odgovorite bez vrdanja.
- Mama i ja slaemo se savreno dobro. Uvijek smo se slagali. Otac i ja slagali smo se
savreno dobro veinu mog ivota. Ja sam od zavretka srednje kole pa sve do poetka
koleda radio skraeno radno vrijeme kao njegov pomonik u mesnici. Bili smo bliski koliko
to otac i sin uope mogu biti. U posljednje su se vrijeme meu nama pojavile trzavice koje ni
jednog od nas nisu usreile.
- Trzavice oko ega, ako smijem pitati?
- Poela ga je nepotrebno zabrinjavati moja nezavisnost.
- Nepotrebno jer za to nema razloga?
- Nikakva razloga.
- Brine li njega, primjerice, vaa nesposobnost da se prilagodite svojim cimerima ovdje u
Winesburgu?
- To mu nisam ni spomenuo. Nisam to smatrao vanim. A ni "nesposobnost da se
prilagodim" nije ispravan nain da se opie problem, gospodine. Neu dopustiti da me
beznaajni problemi odvlae od knjige.
- injenicu da ste se u manje od dva mjeseca dvaput preselili, ja ne bih nazvao
beznaajnim problemom, a siguran sam da ne bi ni va otac, kad bi bio upoznat sa situacijom
- na to, usput budi reeno, ima potpuno pravo. Ne vjerujem da biste se vi uope selili kad
biste to smatrali "beznaajnim problemom". Ali, pustimo sad to. Jeste li izali s nekom
djevojkom otkako ste u Winesburgu?
Pocrvenio sam. "Ustajte, vi to sunji ne elite..."
- Jesam - odgovorio sam.
- Nekoliko puta? Vie puta? esto?
31

- Jedanput.
- Samo jedanput?
Prije no to me se usudio upitati s kim, prije no to me je prisilio da izgovorim njeno ime i
da odgovorim makar samo i na jedno pitanje o tome to se izmeu nas dogodilo, ustao sam sa
stolca.
- Gospodine - rekao sam - protivim se ovakvom ispitivanju. Ne vidim kakvog ono ima
smisla. Ne razumijem zato se od mene oekuje da odgovaram na pitanja o odnosima sa
cimerima, o stavu prema svojoj religiji ili o svom miljenju o bilo kojoj drugoj religiji. To su
moje privatne stvari, kao to je privatna stvar i moj drutveni ivot i kako ga vodim. Nisam
prekrio nijedan zakon, moje ponaanje nikome ne nanosi ni tetu ni bol, ni jednim svojim
postupkom nisam povrijedio niija prava. Ako su ikome povrijeena prava, onda su
povrijeena meni.
- Opet vas molim da sjednete i objasnite to time elite rei.
Sjeo sam i popio velik gutljaj vode iz ae, ovog puta na vlastitu inicijativu. Nisam vie
mogao podnijeti ovaj razgovor, ali kako da se predam kad sam u pravu ja a ne on?
- Protivim se obvezi da prisustvujem propovijedi etrdeset puta prije kraja kolovanja
samo da bih imao pravo diplomirati, gospodine. Ne shvaam otkud koledu pravo da me
prisiljava da makar samo jednom sluam sveenika bilo koje vjere, ili da makar samo jednom
sluam kransku pjesmu koja priziva kransko boanstvo, jer ja sam ateist kojeg, da budem
iskren, duboko vrijeaju obredi i vjerovanja organizirane religije. - Sada se vie nisam mogao
obuzdati, unato slabosti koju sam osjeao. - Ne trebaju mi propovijedi profesionalnih
moralizatora da mi govore to da inim. A sigurno mi ne treba Bog da mi to govori. Posve
sam sposoban voditi moralan ivot a da ne podravam vjerovanja koja je nemogue dokazati i
koja su posve nevjerojatna, vjerovanja koja, po mom miljenju, nisu nita vie od djejih bajki
za odrasle, vjerovanja koja se jednako malo temelje na injenicama kao i vjera u Djeda
Mraza. Pretpostavljam da poznajete djela Bertranda Russella, prodekane Caudwell. Bertrand
Russell istaknuti je britanski matematiar i filozof koji je lani dobio Nobelovu nagradu za
knjievnost. Jedno od knjievnih djela za koja je tu nagradu dobio jest rado itani ogled to ga
je 1927. godine prvi put iznio u javnost u obliku predavanja pod naslovom "Zato ja nisam
kranin". Je li vam taj ogled poznat, gospodine?
- Molim vas da opet sjednete - rekao mi je prodekan. Posluao sam ga, ali sam nastavio:
- Pitam vas jeste li upoznati s tim ogledom Bertranda Russella? Pretpostavljam da je va
odgovor ne. Ali ja ga dobro poznajem jer sam kao kapetan srednjokolskog debatnog kluba
dao sebi zadau da velike dijelove tog ogleda nauim napamet. Jo ih nisam zaboravio, a
obeao sam sebi da nikada i neu. U tom i drugim slinim ogledima, Russell iznosi argumente
ne samo protiv kranske predodbe Boga nego i protiv predodbi Boga u svim drugim
velikim svjetskim religijama, a on svaku od njih smatra neistinitom i tetnom. Kad biste
proitali taj njegov ogled, a ja bih vas u interesu otvorenosti duha zamolio da to uinite, otkrili
biste da Bertrand Russell, koji je jedan od vodeih svjetskih logiara, a usto i filozof i
matematiar, besprijekornom logikom pobija dokaz o prvom uzroku, dokaz na temelju
postojanja prirodnih zakona, dokaz na temelju ureenosti svijeta, moralne dokaze o postojanju
boanstva, i dokaze na temelju potrebe ispravljanja nepravdi. Navest u vam dva primjera.
Prvo, o tome zato je dokaz o prvom uzroku bezvrijedan, Russell kae: "Ako sve mora imati
uzrok, onda i Bog mora imati uzrok. A ako moe postojati neto to nema uzrok, onda to isto
tako moe biti i svijet kao i Bog." Drugo, to se tie dokaza na temelju ureenosti svijeta, on
kae: "Kad biste posjedovali svemo i sveznanje, i milijune godina da usavrite svoj svijet,
zar doista vjerujete da ne biste mogli stvoriti nita bolje od Ku-kluks-klana i faista?" On
takoer raspravlja o nedostacima Kristova nauka u Evaneljima, i dodaje da je povijesno vrlo
dvojbeno da je Krist uope postojao. Za njega je najozbiljniji nedostatak Kristova moralnog
karaktera njegova vjera u postojanje pakla. Russell pie: "Osobno ne vjerujem da ijedna doista
humana osoba moe vjerovati u postojanje vjene kazne", i optuuje Krista za osvetoljubiv
gnjev na ljude koji ne ele prihvatiti njegove propovijedi. On posve otvoreno govori o tome
kako su crkve usporavale ljudski napredak i kako su, ustrajno se pozivajui na ono to one
nazivaju moralnou, mnoge ljude osudile na nezasluenu i nepotrebnu kaznu. Religija se,
32

kae Russell, ponajprije i ponajvie zasniva na strahu - na strahu od nepoznatog, na strahu od

neuspjeha i na strahu od smrti. Strah je roditelj okrutnosti, kae Bertrand Russell, pa se zato
ne treba uditi to okrutnost i religija ve stoljeima idu ruku pod ruku. Pokorite svijet
inteligencijom, kae Russell, nemojte dopustiti da vas strah od svijeta u kojem ivite pretvori
u robove. On zakljuuje da je sva predodba Boga nedostojna slobodna ovjeka. To su
razmiljanja dobitnika Nobelove nagrade, poznatog po svojim doprinosima filozofiji i po
vladanju logikom i spoznajnom teorijom, i ja se s njima potpuno slaem. Nakon to sam ih
prouio i temeljito o njima razmislio, namjeravam u skladu s njima i ivjeti, na to imam
potpuno pravo, kao to sam siguran da ete se sloiti sa mnom, gospodine.
- Molim vas da sjednete - jo jednom mi je rekao prodekan.
Sjeo sam. Nisam bio ni svjestan da sam opet bio ustao. Eto to usklik "Ustajte!"
ponovljen triput za redom, moe uiniti ovjeku u krizi.
- Dakle, ni vi ni Bertrand Russell ne moete podnijeti organiziranu religiju i kler - rekao
mi je prodekan - pa ak ni vjeru u boanstvo, ba kao to vi, Marcus Messner, ne moete
podnijeti svoje cimere... a ako sam vas dobro shvatio, ni svog brinog i radinog oca kome je
briga za sinovo dobro najvanija stvar na svijetu. Siguran sam da financijski teret koji podnosi
da bi vam omoguio kolovanje na koledu daleko od kue, nije zanemariv. Nije li tako?
- Zato bih inae radio kao konobar, gospodine? Da, tako je. Mislim da sam vam to ve
rekao.
- Pa recite mi onda - i hajde da ovaj put ostavimo Bertranda Russella po strani - moete li
vi podnijeti religijska uvjerenja koja se razlikuju od vaih?
- ini mi se, gospodine, da je problem u tome to devedeset i devet posto studenata,
profesora i inovnika u Winesburgu ne moe podnijeti moja religijska uvjerenja.
Proelnik je u tom trenutku otvorio fascikl i polako poeo okretati stranice, moda da
osvjei sjeanje na moje studentske uspjehe, a moda (kako sam se nadao) i da se othrva elji
da me smjesta izbaci iz kole zbog optubi koje sam tako snano iznio protiv cijelog koleda.
A moda samo zato to je htio stvoriti dojam da je on, iako ga cijeli Winesburg cijeni i
potuje, ipak ovjek koji moe podnijeti da mu se proturjei.
- Vidim ovdje - rekao mi je - da ste upisali prvi stupanj prava. Ja bih na temelju ovog
razgovora rekao da ste na dobrom putu da postanete vrhunski pravnik. - A onda je bez
osmijeha dodao: - Lako mogu zamisliti da jednoga dana branite neki sluaj pred Vrhovnim
sudom Sjedinjenih Drava. I da ga dobijete, mladiu, da ga dobijete. Cijenim vau izravnost,
vau dikciju, strukturu vaih reenica - cijenim upornost i samopouzdanje s kojima zastupate
sve svoje stavove. Cijenim sposobnost da zapamtite i usvojite teko razumljive tekstove, ak i
ako moda ne cijenim autore i tekstove koje odabirete za itanje, a ni naivnost i
nepromiljenost s kojom prihvaate bogohulne racionalistike stavove to ih rigaju nemoralne
osobe poput Bertranda Russella, ovjeka koji se etiri puta enio, koji je na glasu kao
preljubnik i pobornik slobodne ljubavi, a, po vlastitu priznanju, i socijalist, ovjeka kojem su
oduzeli katedru na sveuilitu zbog antiratne kampanje tijekom Prvog svjetskog rata i kojeg
su britanske vlasti zbog toga strpale u zatvor.
- Ali to je s Nobelovom nagradom?
- ak i sada vas cijenim, Marcus, dok lupate akom po mom stolu i uporno upirete
prstom u mene kako biste me podsjetili na njegovu Nobelovu nagradu. Vi imate borben duh.
Ja to cijenim, ili bih bar cijenio kad biste ga upregnuli u neki vredniji cilj od zastupanja
stavova ovjeka kojeg vlasti njegove vlastite zemlje smatraju subverzivnim kriminalcem.
- Nisam namjeravao uprijeti prstom u vas, gospodine. Nisam ak bio ni svjestan da sam
to uinio.
- Uinili ste to, sinko. I ne prvi put, a vjerojatno ni posljednji. Ali to je najmanji problem.
Za mene nije bogzna kakvo iznenaenje to vam je Bertrand Russell junak. Na svakom se
kampusu uvijek moe nai jednog ili dvojicu intelektualno nedoraslih mladia, samozvanih
lanova intelektualne elite, koji osjeaju potrebu da se uzdignu iznad ostalih i koji se smatraju
nadmonima u odnosu na druge studente, pa ak i profesore, mladia koji prolaze kroz fazu
kad osjeaju potrebu da se ugledaju na nekog agitatora ili ikonoklasta, nekoga poput Russella,
Nietzschea ili Schopenhauera. Ali, mi nismo ovdje da raspravljamo o tim gleditima, a vae je
33

nedvojbeno pravo da cijenite koga god hoete, ma koliko poguban njegov utjecaj na vas bio i
ma koliko se meni utjecaj tog takozvanog slobodnog mislioca i samozvanog drutvenog
reformatora mogao initi opasnim. Marcus, ono zbog ega smo danas ovdje, i ono to me
danas brine, nije to to ste vi kao lan kolskog debatnog kluba od rijei do rijei zapamtili
subverzivne stavove Bertranda Russella koji su kao stvoreni da raaju nezadovoljnike i
buntovnike. Brinu me drutvene sposobnosti koje ste pokazali na koledu Winesburg. Brine
me vaa izoliranost. Brine me vae javno odbijanje duge tradicije Winesburga, kao to
pokazuje vae odlaenje u crkvu, to je neznatan zahtjev za studente koji se svodi na samo
jedan sat vaeg vremena svakog tjedna u tri semestra. Otprilike isto koliko i tjelesni odgoj, a
nimalo opasnije, kao to obojica vrlo dobro znamo. Ja u cijelom svom stau na Winesburgu
jo nikad nisam naiao na studenta koji bi se protivio i jednom od tih zahtjeva, koji bi ih
smatrao povredom svojih prava ili ih usporedio s prisilnim radom u rudnicima soli. Mene
brine vae loe uklapanje u zajednicu Winesburga. ini mi se da je to problem s kojim bi se
trebalo hitno pozabaviti i sasjei ga u korijenu.
Izbacit e me iz kole, pomislio sam. Poslat e me kui da budem unovaen i ubijen. Nije
shvatio ni jednu jedinu rije koju sam mu citirao iz ogleda "Zato ja nisam kranin". Ili
moda jest, pa u ba zato biti unovaen i ubijen.
- Ja imam osobnu i profesionalnu odgovornost prema studentima - rekao mi je Caudwell.
- Prema njihovim obiteljima...
- Gospodine, ja ovo vie ne mogu podnijeti. Ide mi na povraanje.
- Molim? - Caudwellova je strpljivost sada bila iscrpljena, njegove nevjerojatno sjajne,
kristalno plave oi sada su buljile u mene s ubitanom mjeavinom nevjerice i srdbe.
- Zlo mi je - rekao sam. - Ide mi na povraanje. Ne mogu podnijeti da mi se ovako dre
predavanja. Ja nisam nezadovoljnik. Ja nisam buntovnik. Nijedna me od tih vaih rijei ne
opisuje, i zamjeram vam njihovu upotrebu, ak i ako su se samo neizravno odnosile na mene.
Ja ovu prodiku niim nisam zasluio, osim to sam pronaao sobu u kojoj se bez
uznemiravanja mogu posvetiti uenju i naspavati se kako bih mogao raditi. Nisam poinio
nikakav prekraj. Moje je pravo da se druim ili ne druim u mjeri koja mi odgovara. To je
sve to mislim rei o toj temi. Nije vano je li u mojoj sobi vrue ili hladno - to je moj
problem. Nije vano je li puna muha ili nije. Nije o tome rije! Nadalje, moram vas upozoriti
da argumenti koje ste iznijeli protiv Bertranda Russella nisu pobijanje njegovih ideja
utemeljeno na razumu i logici, nego argumenti protiv njegova karaktera utemeljeni na
predrasudama, to jest napad ad hominem, koji je logiki bezvrijedan. Gospodine, s dunim
potovanjem, traim doputenje da sada ustanem i odem, jer ako ostanem, bojim se da u
povratiti.
- Naravno da moete otii. Tako vi rjeavate sve svoje probleme, Marcus - jednostavno
odete. Zar vam to jo nikad nije palo na pamet? - S jo jednim od onih svojih poniavajue
neiskrenih osmijeha, dodao je: - ao mi je to sam vam oduzeo neto vremena.
Ustao je s mjesta za stolom, to sam shvatio kao doputenje da i ja ustanem, ovaj put i da
odem. Ali nisam htio otii prije no to poravnam raune zavrnim udarcem.
- Nije tono da ja svoje probleme rjeavam tako da odlazim. Sjetite se samo kako sam vas
pokuao navesti da pristupite idejama Bertranda Russella bez predrasuda. Odluno se
protivim tome to ste rekli, prodekane Caudwell.
- Pa, barem smo napokon odbacili ono "gospodine"... Nego, Marcus - rekao je pratei me
do vrata - a to je sa sportom? Ovdje pie da ste igrali u brucokoj bejzbolskoj momadi.
Dakle, barem vjerujete u bejzbol? Na kojem poloaju?
- Na drugoj bazi.
- Namjeravate li se natjecati za ulazak u nau bejzbolsku momad?
- Igrao sam na vrlo malom koledu kod kue. Gotovo svatko tko se natjecao za ulazak u
momad, u tome je i uspio. Neki od naih igraa, kao na primjer hvata i brani na prvoj bazi,
u srednjoj koli nisu ak ni igrali bejzbol. Ne vjerujem da sam dovoljno dobar da ovdje uem
u momad. Lopta e se bacati bre no to sam navikao, a ne vjerujem da u na ovoj razini
natjecanja rijeiti svoje probleme s udaranjem drei palicu blie sredini kao to sam inio u

34

brucokoj momadi kod kue. Moda bih bio dovoljno dobar u polju, ali ne vjerujem da bih
mnogo vrijedio na ploi.
- Dakle, ako sam vas dobro shvatio, ne namjeravate se natjecati za ulazak u nau
bejzbolsku momad zato to se bojite konkurencije?
- To nije tono, gospodine! - planuo sam. - Ne namjeravam se natjecati za ulazak u
momad zato to realno procjenjujem svoje izglede da u nju uem! A ne elim gubiti vrijeme
na uzaludne pokuaje, kad me eka sve to studiranje! Gospodine, povratit u. Upozorio sam
vas. Nisam ja kriv. Evo ga... ao mi je!
Zatim sam povratio, iako sreom ne na njega ni na njegov stol. Sagnuvi glavu, obilato
sam povratio na tepih. Zatim sam, pokuavajui izbjei tepih, povratio po stolcu na kojem
sam bio sjedio, a onda, oteturavi od stolca, po staklu jedne od uokvirenih fotografija to su
visile na prodekanovu zidu, fotografiju Winesburgove nogometne momadi koja je bez
ijednog poraza osvojila prvenstvo 1924. godine.
Nisam imao eludac da se borim s prodekanom, ba kao to nisam imao eludac da se
borim s ocem ili sa cimerima. A ipak sam se borio, unato samome sebi...
Prodekan je poslao tajnicu da me otprati hodnikom do zahoda. Kad sam uao u zahod i
ostao sam, umio sam se i grgljao vodom koju sam uhvatio u skupljene dlanove ispod slavine.
Pljuvao sam vodu u umivaonik sve dok vie nisam mogao osjetiti vonj povraanja u ustima i
grlu, a zatim sam, koristei vodom natopljene papirnate runike, otro to sam bolje mogao sve
to mi se prosulo po demperu, hlaama i cipelama. Zatim sam se naslonio na umivaonik i
pogledao u zrcalu u usta koja nisam mogao drati zatvorena. Tako sam vrsto stisnuo zube da
mi je pomodrjela eljust poela pulsirati od boli. Zato sam morao spomenuti crkvu? Crkva je
disciplina, rekao sam oima to su me gledale iz zrcala - oima koje su, na moje
zaprepatenje, izgledale nevjerojatno uplaene. Shvati njihovu crkvu kao dio posla koji mora
obaviti kako bi zavrio ovu kolu kao najbolji ak - shvati to kao to shvaa vaenje droba
kokoi. Caudwell ima pravo, kamo god da ode, uvijek e postojati neto to e te izluivati otac, cimeri, obveza da etrdeset puta ode na propovijed - zato prestani razmiljati o tome da
jo jednom promijeni kolu i potrudi se da diplomira kao najbolji na godini!
Ali kad sam se spremio napustiti zahod i otii na predavanje o amerikom dravnom
ureenju, opet mi se poelo povraati, a kad sam spustio pogled, na rubovima donova obje
cipele ugledao sam jedva vidljive komadie bljuvotine. Skinuo sam cipele i, stojei u
arapama kraj umivaonika, poeo sapunom, vodom i papirnatim runicima ispirati posljednje
ostatke bljuvotine i smrada. ak sam skinuo i arape i primaknuo ih nosu. Ba dok sam
njukao arape, ula su dvojica studenata da upotrijebe pisoare. Nita nisam rekao, nisam im
ponudio nikakvo objanjenje, navukao sam arape natrag na noge, ugurao stopala u cipele,
zavezao nirance i otiao. Tako vi rjeavate sve svoje probleme, Marcus - jednostavno odete.
Zar vam to jo nikad nije palo na pamet?
Kad sam izaao, naao sam se na prekrasnom kampusu koleda na Srednjem zapadu. Bio
je velik, prekrasan, sunan dan, jo jedan sjajan jesenski dan, a sve oko mene radosno je
klicalo: "Uivaj u vrtlogu ivota! Mlad si i pun energije, prepusti se strasti!" Zavidno sam
promatrao druge studente kako prolaze stazama od opeke to presijecaju zeleni etverokut.
Zato ja ne mogu poput njih uivati u prednostima ovog malog koleda koji zadovoljava sve
njihove potrebe? Zato sam umjesto toga u zavadi sa svima? Poelo je kod kue s ocem, a
odande me uporno pratilo ovamo. Prvo Flusser, pa onda Elwyn, pa onda Caudwell. A tko je
za to kriv, oni ili ja? Kako mi je samo uspjelo da se tako brzo uvalim u neprilike, ja koji nikad
prije u ivotu nisam bio u nevolji? I zato sam izazivao dodatne nevolje piui strastvena
pisma djevojci koja si je prije samo godinu dana pokuala oduzeti ivot rezanjem ila?
Sjeo sam na klupu, otvorio fascikl sa tri prstena i poeo joj pisati jo jedno pismo na
komadu praznog papira sa crtama: "Molim te, odgovori mi na moja pisma. Ne mogu podnijeti
tvoju utnju." Ipak, vrijeme je bilo previe lijepo a kampus previe privlaan da bi mi
Olivijina utnja bila nepodnoljiva. Sve je bilo previe lijepo, a ja sam bio previe mlad, a
jedina mi je zadaa bila da postanem najbolji student! Nastavio sam pisati: "Osjeam da mi
malo nedostaje da spakiram stvari i odem odavde zbog obveze odlazaka u crkvu. Htio bih o
35

tome s tobom porazgovarati. Je li to glupo? Upitala si me kako sam uope dospio ovamo?
Zato sam izabrao Winesburg? Stid me je odgovoriti. A upravo sam bio na groznom
razgovoru s prodekanom, koji zabada nos u moje poslove, na to, uvjeren sam, nema pravo.
Ne, nismo razgovarali ni o tebi ni o nama. Razgovarali smo o mom preseljenju u Neil Hall."
Zatim sam istrgnuo stranicu iz notesa, bijesno poput oca, poderao papir na komadie i gurnuo
ih u dep hlaa. O nama! Ne postoji nikakvo nama!
Na sebi sam imao plisirane sive flanelske hlae, kariranu sportsku koulju, smeeljubiast
pulover s V-izrezom i bijele cipele od jelenske koe. Bila je to ista onakva odjea kakvu sam
vidio na onom momku sa slike na naslovnoj stranici Winesburgova kataloga, koji sam bio
zatraio i dobio potom zajedno s prijavnicom za koled. Momak na fotografiji hodao je s
djevojkom koja je nosila dvodijelni demper, dugu tamnu suknju, sputene arape od bijelog
pamuka i sjajne mokasine. Ona mu se smijeila dok su zajedno hodali kao da joj je upravo
rekao neto zabavno i pametno. Zato sam izabrao Winesburg? Zbog te slike! To dvoje
sretnih studenata bilo je okrueno drveem s mnogo lia, hodali su niz travnati obronak, a u
daljini iza njih vidjele su se zgrade od opeke obrasle brljanom. Djevojka se smijeila momku
s takvim izrazom divljenja na licu, a momak je kraj nje izgledao tako samopouzdan i
bezbrian da sam ispunio prijavnicu i poslao je. U roku od nekoliko tjedana dobio sam
obavijest da sam primljen. Podigao sam sto dolara sa svog tednog rauna a da nikome nita
nisam rekao, od svote koju sam revno stavljao na stranu od plae to sam je dobivao kao oev
pomonik, pa sam jednog dana poslije kole otiao do Ulice Market i uao u najveu robnu
kuu u gradu. Na studentskom odjelu kupio sam hlae, koulju, cipele i demper to ih je
nosio onaj momak na fotografiji. Bio sam ponio sa sobom katalog Winesburga u robnu kuu,
jer sto dolara bilo je pravo malo bogatstvo, a nisam htio pogrijeiti. U studentskom odjelu
kupio sam i jaknu od tvida sa cik-cak uzorkom. Na kraju mi je ostalo taman dovoljno sitnia
da se autobusom vratim kui.
Bio sam oprezan pa sam donio kutije s odjeom kui u vrijeme kad sam znao da mi
roditelji rade u mesnici. Nisam htio da znaju da sam kupio odjeu. Nisam htio da itko za to
zna. Ta odjea nimalo nije nalikovala na odjeu koju su nosili studenti na Robertu Treatu. Mi
smo nosili istu odjeu kao i u srednjoj koli. Nije se kupovala nova odjea za Robert Treat.
Naavi se sam u kui, otvorio sam kutije i poloio odjeu na krevet da vidim kako izgleda.
Poslagao sam je onako kako bi izgledala da je nosim - na vrh sam stavio koulju, demper i
jaknu, hlae ispod toga, a cipele na pod kraj kreveta. Zatim sam svukao svu odjeu i bacio je
kraj nogu kao hrpu dronjaka, pa sam odjenuo novu odjeu i otiao u kupaonicu. Popeo sam se
na sputeni poklopac zahodske koljke jer sam tako bolje mogao vidjeti u zrcalo medicinskog
ormaria nego da u svojim novim cipelama od jelenske koe, s ruiastim gumenim petama i
onovima, stojim na poploenom podu. Jakna je imala dva kratka proreza, po jedan na svakoj
strani lea. Nikad prije nisam imao takvu jaknu. Prije sam imao dvije sportske jakne, jednu
koju sam dobio za bar-micvu 1945. godine, a drugu za maturu 1950. godine. Oprezno sam
pravio sitne korake i okretao se na poklopcu zahodske koljke pokuavajui vidjeti stranju
stranu jakne s prorezima. Gurnuo sam ruke u depove kako bih izgledao nonalantno. Ali
ovjek ne moe izgledati nonalantno stojei na zahodskoj koljci, pa sam siao i vratio se u
spavau sobu, skinuo odjeu i stavio je natrag u kutije. Kutije sam sakrio u stranji dio
ormara, iza palica, sportskih cipela, bejzbolske rukavice i dotrajale stare bejzbolske lopte.
Nisam namjeravao roditeljima nita rei o svojoj novoj odjei, a pogotovo je nisam
namjeravao nositi pred prijateljima na Robertu Treatu. Htio sam da ona ostane tajna dok ne
doem u Winesburg. Bila je to odjea koju sam kupio za odlazak od kue. Kupio sam je da u
njoj zaponem nov ivot. Da postanem nov ovjek i da vie ne budem mesarski sin.
Upravo sam tu odjeu imao na sebi kad sam povratio u Caudwellovu uredu. Nosio sam je
sjedei u crkvi i svojski se trudei da ne nauim nita o tome kako se vodi dobar ivot u
skladu s biblijskim naukom i, umjesto toga, u sebi pjevao kinesku himnu. Nosio sam je kad
me je Elwyn udario i gotovo mi slomio vilicu. Nosio sam je kad mi ga je Olivia popuila u
Elwynovu LaSalleu. Da, takva bi slika momka i djevojke trebala reiti naslovnicu
vajnsberkog kataloga: slika mene kako sjedim u toj odjei dok mi ga Olivia pui, i pojma
nemam to da o tome mislim.
36

- Ne izgleda ba najbolje, Marcus. Je li ti dobro? Mogu li sjesti?

Bio je to Sonny Cottier. Stajao je iznad mene u istoj onakvoj odjei kakvu sam i ja nosio,
osim to njegov pulover nije bio obian smeeljubiasti pulover, nego je imao smeeljubiasti
natpis Winesburg, koji je zaradio igrajui u koarkakoj momadi kole. Jo i to! Lakoa s
kojom je nosio svoju odjeu na neki se nain inila produetkom njegova dubokog glasa,
punog autoriteta i samopouzdanja. Ta me je tiha vrsta bezbrine jedrine i neranjivosti kojom
je zraio istodobno odbijala i privlaila, moda zato to mi se inilo, s pravom ili ne, da se
temelji na dodvorljivosti. inilo se da mu nita ne nedostaje, a to je stvaralo neobian dojam
da mu zapravo nedostaje sve. Ali, s druge strane, ti su dojmovi moda bili samo popratne
pojave zavisti i strahopotovanja jednog studenta druge godine.
- Naravno - odgovorio sam mu. - Dakako. Sjedni!
- Izgleda kao da te je pregazio parni valjak - rekao je.
On je, naravno, izgledao kao da je upravo zavrio snimanje scene s Avom Gardner u
studiju MGM.
- Prodekan me je pozvao na razgovor. Sporjekali smo se. Nismo se uspjeli sloiti.
Dri jezik za zubima, rekao sam sebi. Zato da mu kaem to me mui? Ali nekome
moram rei, zar ne? S nekim na ovom koledu moram razgovarati, a Cottier nije nuno lo
momak samo zato to ga je moj otac nagovorio da me posjeti u mojoj sobi. U svakom sluaju,
osjeao sam se toliko neshvaen da sam mogao podii pogled put neba i poeti zavijati da on
nije naiao.
to sam mirnije mogao, ispriao sam mu kako smo se prodekan i ja posvaali oko
odlazaka u crkvu.
- Pa tko uope odlazi u crkvu? - odvratio je Cottier. - Plati nekome da odlazi umjesto
tebe i nikad joj se ne mora ni pribliiti.
- Radi li i ti tako?
Blago se nasmijao.
- A to drugo da radim? Otiao sam jedanput. Kao bruco. Tada je predavanje drao jedan
rabin. Jedanput u semestru dri ga katoliki sveenik, a jedanput godinje dovedu rabina iz
Clevelanda. Inae nastupa doktor Donehower ili neki drugi veliki mislilac iz Ohija. Mene je
rabinova strastvena privrenost pojmu dobrote zauvijek izlijeila od elje da odlazim u crkvu.
- A koliko za to plaa?
- Da netko drugi ode umjesto mene? Dva dolara po propovijedi. To je sitnica.
- etrdeset puta dva je osamdeset. To nije sitnica.
- Pazi! - odvratio je. - Uzmi u obzir onih petnaest minuta koliko ti treba da se s brijega
spusti do crkve. A ako si takav kakav jesi, ozbiljan, odlazak u crkvu ne prima sa smijekom.
Ti nita ne prima sa smijekom. Umjesto toga, sjedi u crkvi sat vremena kiptei od bijesa.
Zatim jo petnaest minuta kipti od bijesa vraajui se na brijeg i odlazei kamo god da
odlazi nakon toga. To je devedeset minuta. Devedeset puta etrdeset jednako je ezdeset sati
bijesa. Ni to nije sitnica.
- Kako da naem nekoga tko e me zamijeniti? Objasni mi kako se to radi.
- Tvoj zamjenik uzima kartu od vratara na ulasku, a onda je na izlasku vraa potpisanu
tvojim imenom. To je sve. Zar misli da svaku kartu prouava strunjak za rukopis u onoj
maloj prostoriji gdje dre dokumente? Zapiu ti ime u neki registar i to je sve. U staro doba
obino bi ti odredili mjesto za sjedenje i poslali nadzornika koji svima zna lice da hoda
prolazom i provjerava tko nedostaje. U to vrijeme nita se nije moglo uiniti. Ali to se poslije
rata promijenilo, tako da sada samo mora nekome platiti da ode umjesto tebe.
- Ali kome?
- Bilo kome. Bilo kome tko je ve obavio svojih etrdeset dolazaka. Za njega je to posao.
Ti radi kao konobar u gostionici, a netko drugi radi kao neija zamjena u metodistikoj crkvi.
Ja u ti nai nekoga ako eli. Mogu ak pokuati nai nekoga tko e pristati da to radi za
manje od dva dolara.
- A to ako se on izbrblja? Onda te naglavce izbace iz kole.
37

- Nikad jo nisam uo da se je netko izbrbljao. To je posao, Marcus. Jednostavan

poslovni dogovor.
- Ali Caudwell sigurno zna da se to dogaa.
- Caudwell je najvei kranin u okolici. On ne moe ni zamisliti da studenti ne
oboavaju sluati propovijedi doktora Donehowera umjesto da im svake srijede ostane sat
slobodnog vremena za drkanje u studentskoj sobi. Oh, grdno si pogrijeio kad si Caudwellu
poeo govoriti o crkvi. Hawes D. Caudwell je idol ovog mjesta. Najvei voa navale u
nogometu to ga je Winesburg ikad imao, najvei udarac u bejzbolu, najvei centar u koarci,
najvei zagovornik "vajnsberke tradicije" na kugli zemaljskoj. Ako se otvoreno suprotstavi
tom tipu oko tradicije Winesburga, on e te samljeti. Sjea li se drop-kicka, tog starog
dobrog ragbijakog udarca? Caudwell dri vajnsberki rekord za bodove ostvarene takvim
udarcima u jednoj sezoni. A zna kako on zove svaki pojedini od tih udaraca? "Drop-kick za
Krista." Takve udake treba zaobilaziti, Marcus. Ako se bude drao po strani, daleko e
dogurati u Winesburgu. Dri jezik za zubima, uvaj guzicu i smjekaj se - a onda radi to
hoe. Nemoj sve to tako osobno shvaati, nemoj sve tako ozbiljno uzimati, pa e moda
otkriti da ovo i nije najgore mjesto na svijetu da ovjek u njemu provede najbolje godine
ivota. Kraljicu oralnog seksa za 1951. godinu ve si pronaao. To je dobar poetak.
- Ne znam o emu govori.
- Hoe rei da ti ga nije popuila? Ti si doista jedinstven.
- Jo uvijek ne znam o emu govori - ljutito sam odvratio.
- O Oliviji Hutton.
Uas me je obuzeo bijes, isti onaj bijes koji me obuzeo kad je Elwyn Oliviju nazvao
pikom.
- Zato tako govori o Oliviji Hutton?
- Zato to fafanje nije ba tako esta pojava u sjeverozapadnom Ohiju. Vijesti o Oliviji
brzo su se proirile. Nemoj me tako zbunjeno gledati.
- Ne mogu vjerovati.
- Trebao bi. Gospoici Hutton nisu sve ovce na broju.
- Zato to kae? Ja sam izaao s njom.
- I ja.
To me je zaprepastilo. Skoio sam s klupe, zbunjeno se pitajui to je to u meni (ili to to
nije u meni) to moje odnose s drugim ljudima ini tako grozno neuspjenim, a onda sam
pobjegao od Sonnyja Cottlera i odjurio na predavanje o dravnom ureenju. Posljednje
Sonnyjeve rijei koje sam uo bile su:
- Povlaim ono da joj "nisu sve ovce na broju". Dobro? Recimo da je to aava djevojka
osobito nadarena za seks, to je talent svojstven poremeenim osobama. Dobro? Marcus?
Marc?
Naveer sam ponovo poeo povraati, a obuzela me otra bol u elucu i proljev. Kad sam
napokon shvatio da sam se razbolio zbog neega drugog, a ne zbog razgovora s prodekanom
Caudwellom, u zoru sam otiao do studentske ambulante. I prije no to me je deurna sestra
stigla sasluati, morao sam otrati na zahod. Zatim su me smjestili na leaj. U sedam sati
pregledao me je kolski lijenik, u osam sam se nalazio u kolima hitne pomoi na putu za
dvadeset i pet milja udaljenu gradsku bolnicu, a o podne su mi izvadili slijepo crijevo.
Moj prvi posjetilac bila je Olivia. Dola je sutradan, nakon to je na predavanju iz
povijesti doznala da sam operiran. Pokucala je na odkrinuta vrata moje sobe, samo nekoliko
sekundi nakon to sam zavrio telefonski razgovor s roditeljima. Prodekan Caudwell bio ih je
nazvao nakon to su u bolnici zakljuili da hitno moram na operaciju.
- Hvala Bogu to si imao dovoljno pameti da ode k lijeniku - rekao mi je otac - i to su
to otkrili na vrijeme. Hvala Bogu to se nije dogodilo nita strano.
- Tata, to je slijepo crijevo. Izvadili su mi slijepo crijevo. To je sve.
- A to bi bilo da ga nisu dijagnosticirali?
- Ali jesu. Sve je prolo besprijekorno. Otpustit e me iz bolnice za etiri-pet dana.
- Upravo si bio na hitnoj operaciju slijepog crijeva. Zna li ti to znai hitno?
38

- Ali sada vie nije hitno. Vie nema razloga za brigu.

- Kad je o tebi rije, uvijek ima mnogo razloga za brigu.
U tom je trenutku morao zastati zbog napadaja jakog suhog kalja. Kada je ponovo bio u
stanju govoriti, upitao me je:
- Zato te tako brzo otputaju iz bolnice?
- etiri-pet dana je normalan rok. Nema potrebe da me dulje zadre.
- Doi u vlakom kad te puste iz bolnice. Zatvorit u mesnicu i posjetiti te.
- Nemoj, tata! Nemoj tako govoriti. Zahvalan sam ti na ponudi, ali bit e mi dobro u
domu.
- Tko e se za tebe brinuti u studentskom domu? Trebao bi se oporavljati kod kue, gdje
ti je i mjesto. Ne razumijem zato koled ne inzistira na tome. Kako da se oporavi tako
daleko od kue, bez igdje ikoga da se o tebi brine?
- Ali ve sam u stanju ustati i hodati. Ve mi je dobro.
- Koliko je bolnica daleko od koleda?
Bio sam u iskuenju da mu odgovorim "Sedamnaest tisua milja", ali previe je muno
kaljao da bih mu se narugao.
- Manje od pola sata kolima hitne pomoi - pokuao sam. - To je odlina bolnica.
- U samom gradu Winesburgu nema bolnice? Jesam li te dobro shvatio?
- Tata, daj mi mamu na telefon. Ovo mi uope ne pomae. A ne pomae ni tebi. Grozno
zvui.
- Ja da grozno zvuim? Ti lei u bolnici stotinama milja daleko od kue...
- Molim te, daj mi mamu.
Kad se mama javila, rekao sam joj neka neto poduzme da ga smiri, inae u se morati
premjestiti na Sveuilite na Sjevernom polu, a ondje nema telefona, bolnica i lijenika, nego
samo sjevernih medvjeda koji se prikradaju santama leda na kojima lee goli studenti na
temperaturi ispod nitice...
- Marcus, sad je dosta! Dolazim ti u posjet.
- Ali, nije potrebno. Ni jedno od vas ne mora doi. Operacija je bila laka i prola je, a ja
sam dobro.
- Meni je to jasno - aptom je odvratila mama. - Ali tvoj otac ne eli popustiti. Otputovat
u vlakom u subotu naveer. Inae nitko u ovoj kui nikad vie nee oka sklopiti.
Olivia. Kad sam nakon razgovora s majkom spustio slualicu, Olivia je stajala kraj mene s
buketom cvijea u ruci. Donijela ga je do kreveta na kojem sam leao izvaljen.
- Nije ba zabavno leati sam u bolnici - rekla mi je. - Donijela sam ti cvijee da ti pravi
drutvo.
- Za ovo je vrijedilo dobiti upalu slijepog crijeva - odvratio sam.
- Sumnjam - rekla je. - Jesi li bio jako bolestan?
- Trajalo je manje od jednog dana. Najbolji dio dogodio se u uredu prodekana Caudwella.
Pozvao me je da me ispituje o promjeni sobe, a ja sam mu povratio na trofeje. A sad si ti
dola. Sve u svemu, ovo je prekrasna upala slijepog crijeva.
- Priekaj da potraim vazu za cvijee.
- Kakvo je to cvijee?
- Zar ne zna? - upitala je i gurnula mi buket pod nos.
- Znam poneto o betonu. I o asfaltu. O cvijeu nita ne znam.
- To su rue, dragi!
Kad se vratila u sobu, izvukla je rue iz papirnatog omota i poslagala ih u staklenu vazu
napol ispunjenu vodom.
- Gdje e ih najbolje vidjeti? - upitala je osvrui se po sobi koja je, iako mala, jo uvijek
bila vea i svjetlija od moje sobe u Neil Hallu. Soba u Neil Hallu imala je samo jedan mali
izboeni prozor pod nadstrenicom, a ova je soba imala dva povelika prozora koja su gledala
na dobro ureeni travnjak, na kojem je jedan ovjek grabljao i skupljao otpalo lie na hrpu za

39

paljenje. Bio je petak, 26. listopada 1951. godine. Korejski rat trajao je jednu godinu, etiri
mjeseca i jedan dan.
- Najbolje ih vidim kad ih ti dri u rukama - rekao sam. - Najbolje ih vidim dok ti ovdje
stoji. Samo ostani tako i daj da te gledam s ruama. Zato sam i doao.
A ipak, kad sam joj spomenuo ruke, prisjetio sam se svega to mi je Sonny Cottier o njoj
rekao, pa je u meni opet poeo rasti bijes na Cottlera i na Oliviju. Ali istovremeno mi je
poelo rasti i spolovilo.
- Kako te hrane? - upitala je Olivia.
- Vonim pudinzima i umbirovcem. Sutra poinju s puevima.
- Izgleda da si vrlo dobro raspoloen.
Kako je lijepa! Kako ga je mogla popuiti Sonnyju Cottleru? Ali, s druge strane, kako ga
je mogla popuiti meni? Ako ju je Sonny samo jednom izveo, onda znai da ga je i njemu
popuila na prvom sastanku. I njemu, kako to muno zvui!
- Pogledaj - rekao sam i razgrnuo plahte. Stidljivo je oborila trepavice.
- A to, gospodaru moj, ako netko ue u sobu?
Nisam mogao povjerovati da je to rekla, ali nisam mogao povjerovati ni da sam to uinio.
Je li to ona ulijevala hrabrost meni ili ja njoj, ili smo se oboje meusobno hrabrili?
- Sui li ti se rana? - upitala je. - Je li ono to tamo dolje visi drenana cjevica?
- Ne znam. Nisam siguran. Valjda.
- A to je sa avovima?
- Ovo je bolnica. Gdje je bolje biti nego ovdje ako se raiju?
Prila je krevetu blago i erotino maui prstom prema mom ukruenom spolovilu.
- Ti si udan, zna. Vrlo udan - rekla mi je kad je napokon dola do ruba kreveta. Mislim da ni sam ne shvaa koliko si udan.
- Uvijek sam udan kad mi izvade slijepo crijevo.
- Digne li ti se uvijek ovako jako nakon vaenja slijepog crijeva?
- Svaki put.
Jako? Rekla je jako. Je li to tono?
- Naravno, ne bismo smjeli - vragolasto je apnula hvatajui mi pimpek rukom. - Zbog
ovoga bismo oboje mogli biti izbaeni iz kole.
- Onda stani! - apnuo sam shvaajui da ona, dakako, ima pravo. Tono bi se to
dogodilo: da nas uhvate, izbacili bi nas iz kole, pa bi se ona morala poniena vratiti kui u
Hunting Valley, a ja bih bio unovaen i ubijen.
Ali nije morala stati. Zapravo nije ni poela a ja sam ve svrio visoko u zrak. Sjeme je
popricalo plahte na krevetu, a Olivia je slatko izrecitirala: "Moja strijela u let se zrakom dala
/ Ni sam ne znam kamo je pala", ba kad je sestra ula u sobu da mi izmjeri temperaturu.
Medicinska sestra bila je debeljukasta, sjedokosa i sredovjena usidjelica po imenu
gospoica Clement, utjelovljenje brine i blage staromodne njegovateljice - za razliku od
veine mlaih sestara u bolnici, ona je ak nosila i ukrobljenu bijelu kapicu na glavi. Kad
sam prvi put nakon operacije morao koristiti kahlicu, tiho me je uvjeravala: "Ja sam ovdje da
vam pomognem kad zatrebate pomo, a sada vam treba pomo oko kahlice. Zbog toga se ne
morate stidjeti." Dok je to govorila, njeno me je smjetala nad kahlicu, pa me zatim obrisala
vlanom papirnatom maramicom i naposljetku odnijela kahlicu s mojim izmetom i opet me
smjestila pod plahte.
A ovo joj je nagrada to mi je onako njeno obrisala stranjicu. A kakvu u nagradu ja
dobiti? Zbog tog jednog poteza Olivijine ruke, za nagradu e me poslati u Koreju. Gospoica
Clement zacijelo ve telefonski razgovara s prodekanom Caudwellom, a on e odmah nakon
toga nazvati mog oca. Nije mi bilo teko zamisliti oca kako, nakon to primi vijest, udara
mesarskom sjekirom takvom snagom da raspolavlja sto dvadeset centimetara debeo prazan
mesarski blok na kojem obino sijee kravlja trupla.
- Oprostite - promrmljala je gospoa Clement i nestala zatvorivi za sobom vrata. Olivia
je brzo otila u kupaonicu i vratila se sa dva runika za ruke, jednim za krevetske plahte,
drugim za mene.
Borei se da zadrim muevnu smirenost, zapitao sam:
40

- to e ona sad uiniti? to e se sada dogoditi?

- Nita - odgovorila je Olivia.
- Jako si mirna u vezi s ovim. Je li to zbog iskustva koje si stekla?
- Nisi to trebao rei - odgovorila je promuklim glasom.
- Oprosti. ao mi je. Ali za mene je sve ovo novost.
- Misli da za mene nije?
- A to je sa Sonnyjem Cottlerom?
- Ne shvaam to se to tebe tie - odbrusila mi je.
- To se mene ne tie?
- Ne.
- Jako si mirna u vezi sa svim - rekao sam. - Kako zna da sestra nee nita uiniti?
- Zato to bi joj to bilo previe neugodno.
- Objasni mi, molim te, kako si postala ovakva?
- Kakva? - srdito je upitala Olivia.
- Tako... struna.
- O, da. Struna Olivia - rekla je durei se. - Tako su me zvali na klinici Menninger.
- Ali, to je istina. Sve dri pod kontrolom.
- Ti to doista vjeruje, zar ne? Ja koja mijenjam raspoloenje osam tisua puta na minutu,
iji je svaki osjeaj nalik na tornado, koju moe baciti u oaj jedna rije, jedan slog, ja sve
drim "pod kontrolom"? Boe dragi, ti si zbilja slijep - rekla je i opet otila u kupaonicu s
runicima.
Sutradan je dola u bolnicu autobusom - pedeset minuta vonje u jednom smjeru - pa smo
u mojoj sobi obavili isti onaj prekrasni posao, nakon ega je ona sve oistila i, bacivi runike
u kupaonicu, promijenila vodu u vazi da cvijee ne uvene.
Gospoica Clement sada se brinula oko mene bez rijei. Unato Olivijinim
uvjeravanjima, nisam mogao povjerovati da nikom nita nije rekla, i da me, kad se iz bolnice
vratim u kolu, nee stii kazna. Bio sam isto tako siguran kao to bi to bio i moj otac, da e
me, kao posljedica toga to sam uhvaen u spolnom aktu s Olivijom, uskoro snai prava
katastrofa.
Olivia je bila oarana injenicom da sam ja mesarski sin. inilo se da je njoj injenica da
sam mesarski sin mnogo zanimljivija no to je meni da je ona lijenikova ki, to mi je
izgledalo posve nezanimljivo. Ja nikad prije nisam izaao s keri nekog lijenika. Oevi
djevojaka koje sam ja poznavao uglavnom su bili vlasnici duana u susjedstvu, poput mog
oca, ili trgovci kravatama, aluminijskim oplatama i ivotnim osiguranjima, ili obrtnici elektriari, vodoinstalateri i slino. U bolnici, nakon orgazma, gotovo me odmah poela
ispitivati o mesnici. Vrlo sam brzo shvatio o emu je rije: ja sam za nju bio neto poput
krotitelja zmija ili cirkuskog zabavljaa odgojenog u velikoj atri.
- Ispriaj mi jo poneto - rekla mi je. - elim znati jo.
- Zato? - upitao sam.
- Zato to ja o tim stvarima nita ne znam, i zato to mi se ti jako svia. elim doznati
sve o tebi. elim znati kako si postao to to jesi, Marcus.
- Pa, vjerojatno sam zbog mesnice postao ovo to jesam, iako vie ne znam to sam tono
postao. Otkako sam doao ovamo, ni u to vie nisam siguran.
- Mesnica te je uinila marljivim. I iskrenim. Dala ti je integritet.
- Ma nemoj rei? - upitao sam. - Mesnica?
- Apsolutno!
- Pa, posluaj onda priu o jednom debeljku - rekao sam. - Posluaj kako je on pridonio
mom integritetu. Ponimo s njim.
- Super! Vrijeme je za priu. Kako je debeljko dao integritet Marcusu. - Nasmijala se od
nestrpljenja, kao dijete kojeg kakljaju. Nije to bilo nita osobito, a ipak me je oaralo, kao i
sve drugo.

41

- Dakle, taj debeljko doao bi svaki petak i pokupovao sve salo. Moda je imao ime, a
moda i nije. Bio je samo debeljko. Doao bi jedanput tjedno, objavio: "Stigao je debeljko",
odvagnuo svu mast, platio mom ocu za nju i odnio je. Mast je bila u kanti za smee, obinoj
kanti od dvjesto litara, ovako visokoj, a kad smo sjekli meso, salo bismo bacali u kante. Prije
velikih idovskih blagdana, kad bi ljudi nakupovali mesa, ekalo ga je i po nekoliko kanti.
Debeljko nije mogao mnogo platiti. Nekoliko dolara tjedno, ne vie od toga. Pa, na duan
lei odmah do krianja gdje staje autobus za centar, pred Avenijom Lyons broj osam. A nakon
to bi debeljko u petak pokupio mast, ostavio bi za sobom kante za smee, a ja sam ih morao
oprati. Sjeam se da mi je jednom prilikom jedna od ljepih djevojaka iz mog razreda rekla:
"Oh, kad sam stajala na autobusnoj postaji ispred mesnice tvog oca, vidjela sam te kako isti
kante za smee." I tako sam otiao ocu i rekao mu: "Ovo mi kvari drutveni ivot. Ne mogu
vie istiti te kante za smee."
- istio si ih ispred duana? - upitala me je Olivia. - Na ulici?
- A gdje drugdje? - upitao sam. - Imao sam etku za ribanje i "Ajax", pa sam nalio malo
vode unutra i oribao ih. Ako se kante ne oiste, ponu zaudarati. Usmrde se. Ali ti ne eli
sluati te prie.
- elim, elim!
- Mislio sam da si ti bjelosvjetska ena, ali ti si na vie naina jo uvijek dijete, zar ne?
- Pa, naravno! Nije li to uspjeh u mojim godinama? Bi li me htio da sam drukija? Priaj
dalje! Nakon to je debeljko otiao, ti si prao kante za smee.
- Pa, uzeo sam kantu punu vode, izlio je u kantu za smee, zatresao kantu i izlio vodu u
odvodni kanal, a voda bi odatle potekla niz makadam, pokupila usput sve smee s ulice i
odnijela ga u kanalizacijski aht na uglu. Zatim bih sve to ponovio, i tako bih oistio kante.
- I tako ti je postalo jasno da na taj nain nee osvojiti mnogo djevojaka? - rekla je
Olivia smijui se... ne, tonije reeno, nije se smijala, samo je grickala mamac smijeha.
- I nisam. Zato sam rekao gazdi - svog sam oca u mesnici uvijek zvao gazda - rekao sam
mu: "Gazda, ne mogu vie istiti te kante za smee. Ovuda prolaze djevojke iz kole,
zaustavljaju se ispred duana ekajui autobus, pa me vide kako istim kante za smee, a
sutradan bih ih trebao pozvati da u subotu izau sa mnom u kino? Gazda, ne mogu to raditi."
A otac mi je odgovorio: "Srami se? Zato? ega se ima sramiti? Jedino ega se mora
sramiti jest kraa. Niega drugog. isti kante za smee."
- Ba sjajno! - rekla je Olivia, a onda me oarala posve drugaijim smijehom, smijehom
koji je prtao od ljubavi spram ivota i svih njegovih neoekivanih drai. U tom biste trenutku
pomislili da taj smijeh razotkriva svu Oliviju, a zapravo ju je otkrivao onaj oiljak.
Takoer je smatrala "sjajnim" i zabavnim kad sam joj priao o Velikom Mendelsonu, koji
je radio za mog oca kad sam ja bio klinac.
- Veliki Mendelson imao je poganu jeziinu - rekao sam. - Njemu je zapravo mjesto bilo
straga, u hladnjai, a ne da posluuje muterije za pultom. Ali meni je bilo sedam ili osam
godina, a budui da je imao gadni smisao za humor, i zato to su ga zvali Veliki Mendelson,
ja sam smatrao da je najsmjeniji ovjek na svijetu. Naposljetku ga se moj otac morao rijeiti.
- A to je to Veliki Mendelson uinio da ga se tvoj otac morao rijeiti?
- Pa - rekao sam joj - otac bi se etvrtkom ujutro vratio s trnice kokoi i bacio sve kokoi
na hrpu, a ljudi bi birali kokoi za vikend. Bacio bi ih na stol. Uglavnom, jedna ena, izvjesna
gospoa Sklon, obino bi uzela koko i pomirisala joj kljun pa onda stranjicu. Zatim bi uzela
drugu koko i opet pomirisala kljun i stranjicu. Svaki bi tjedan uinila istu stvar, a uinila bi
to toliko puta da se Veliki Mendelson naposljetku vie nije mogao suzdrati, pa joj je jednog
dana rekao: "Gospoo Sklon, biste li vi proli ovakvu inspekciju?" Ona se toliko razljutila na
njega da je uzela no s pulta i rekla mu: "Ako mi se ikad jo jednom ovako obrati, ubost u
te."
- I zato ga je tvoj otac otpustio?
- Morao je. Ali Veliki Mendelson esto je govorio takve stvari. A to se tie gospoe
Sklon, imao je pravo. Gospoa Sklon bila je tvrd orah ak i za mene, a ja sam bio
najpristojniji deko na svijetu.
- O tom uope nisam sumnjala - rekla je Olivia.
42

- Pa, bilo to dobro ili loe, takav sam bio.

- Takav jesi.
- Gospoa Sklon bila je jedina od naih muterija koja me nije pokuavala povezati sa
svojom keri. Gospou Sklon nisam mogao prevariti - rekao sam. - Nitko to nije mogao. Ja
sam joj dostavljao robu. A svaki put kad bih joj donio narudbu, ona bi je raspakirala. Njena
narudba uvijek je bila velika. Ona bi je izvukla iz vreice, razmotala votani papir, izvadila
sve komade i odvagnula ih da se uvjeri da je teina ispravna. A ja sam morao stajati i gledati
svu tu predstavu. Uvijek sam se urio, jer sam se trudio da to bre raznesem sve narudbe
kako bih se mogao vratiti u kolsko dvorite da igram bejzbol, pa sam joj nakon izvjesnog
vremena poeo donositi narudbu na stranja vrata, spustio je na gornju stubu, jedanput
pozvonio i otrao koliko me noge nose. A ona bi me uvijek uhvatila. Svaki put! "Messner!
Marcus Messner! Mesarev sine! Vrati se ovamo!" Kad sam bio s gospoom Sklon, uvijek sam
imao osjeaj da se nalazim u samom sreditu dogaaja. Takav sam osjeaj imao i s Velikim
Mendelsonom. Ozbiljno to mislim, Olivia. Takav sam osjeaj imao s ljudima u mesnici.
Uivao sam u mesnici.
Ali, pomislio sam, samo prije no to su mog oca njegove misli uinile nemonim da se
brani.
- A gospoa Sklon je imala vagu u kuhinji... je li u tome tos? - upitala me je Olivia.
- Da, u kuhinji. Ali ta vaga nije bila precizna. Bila je to vaga za bebe. Osim toga, ona
nikad nije otkrila da neto ne valja. Ali uvijek bi odvagnula meso i uvijek bi me uhvatila kad
bih pokuao pobjei. Toj eni nikad nisam uspio pobjei! Obino bi mi dala napojnicu od
etvrt dolara, to je dobra napojnica. Veinom sam dobivao sitni.
- Ima skromne korijene. Kao Abe Lincoln. Poteni Marcus!
- Nezasitna Olivia!
- A to je bilo za vrijeme rata, kad se meso kupovalo na kupone? to je bilo s prodajom
na crno? Je li tvoj otac prodavao na crno?
- Je li plaao mito vlasniku klaonice? Jest. Ali muterije katkad nisu imale kupone za
hranu a oekivale su goste, dolazili su im roaci u posjet, a on im je elio prodati meso, pa bi
vlasniku klaonice dao neto gotovine svaki tjedan ne bi li mogao dobiti vie mesa. Nije to bilo
nita strano. Sve je bilo vrlo jednostavno. Moj otac inae nikad nije krio zakon. Mislim da
je to jedini zakon koji je ikad prekrio, a u ono su doba manje-vie svi krili taj zakon. Zna,
da bi meso bilo koer, mora se oprati svaka tri dana. Moj otac uzeo bi etku i kantu vode i
oprao sve meso. Ali, kad je bio neki idovski blagdan, premda se mi nismo strogo pridravali
obiaja, bili smo idovi u idovskom kvartu, a k tome i koer mesari, pa je duan bio
zatvoren. Otac mi je ispriao kako je jednom prilikom zaboravio na jedan blagdan. Recimo da
je Pasha trebala pasti u ponedjeljak ili utorak, a on je oprao meso prethodni petak, to bi
znailo da se mora vratiti u ponedjeljak ili utorak da ga opet opere, a taj put je zaboravio.
Nitko to nije znao, ali on je znao, pa to meso nije htio nikome prodati. Uzeo je sve to meso i
prodao ga ispod cijene Muelleru, vlasniku nekoer mesnice u Ulici Bergen. Sidu Muelleru.
Ali svojim ga muterijama nije htio prodavati. Radije je pretrpio financijski gubitak.
- Dakle, nauio si da bude poten od njega u mesnici.
- Vjerojatno. Ne mogu rei da sam od njega ikad nauio ita loe. To bi bilo nemogue.
- Sretni Marcus!
- Misli?
- Znam - odgovorila je Olivia.
- A sad ti meni priaj kako je to biti lijenikova ki.
Sva joj je boja napustila lice kad je odvratila:
- Nema se o tome to priati.
- Ti...
Nije mi dopustila da nastavim.
- Naui se biti obziran - hladno mi je odvratila, a lice joj se jednostavno zatvorilo kao da
je okrenula prekida ili izvukla utika - turobno raspoloenje proelo ju je poput oluje. Prvi
put u mojoj prisutnosti, zatvorila se i njena ljepota. Naprosto je nestala. im sam poelio
doznati neto vie o njoj, nestala je sva ivahnost i sjaj, sve oduevljenje priama iz mesnice,
43

a zamijenilo ih je grozno i bolesno bljedilo.

Pretvarao sam se da mi je svejedno, ali bio sam okiran, toliko okiran da sam taj trenutak
gotovo smjesta izbacio iz svijesti. inilo mi se kao da se vrtim i vrtim sve dok mi se nije
zavrtjelo u glavi, pa sam morao povratiti ravnoteu prije no to sam rekao:
- No, dobro, od sada u biti obziran.
Ali nisam bio sretan, a ranije sam bio jako sretan, ne samo zato to sam Oliviji izmamio
smijeh na lice nego i zato to sam se prisjetio oca, kakav je jednom bio - kakav je uvijek bio u onim bezopasnim i jednolinim danima kad se svatko osjeao siguran i zadovoljan svojim
mjestom na svijetu. Sjeao sam se oca kao da je on jo uvijek takav, kao da se nai ivoti nisu
tako neobino promijenili. Sjeao sam ga se iz dana kad uope nije bio bespomoan - kad je
bio neupitni, pouzdani i stvarni gazda, kad nije bio tiranin, iz dana kad sam ja, njegov sin i
nasljednik, osjeao nevjerojatnu slobodu.
Zato mi nije htjela odgovoriti na pitanje o tome kako je to biti lijenikova ki? Najprije
sam taj trenutak istisnuo iz svijesti, ali poslije mi se vratio i vie me nije htio ostaviti na miru.
Je li rastava ono o emu nije htjela govoriti? Ili neto jo gore? "Naui se biti obziran." Zato?
to je time htjela rei?
Mama je stigla u nedjelju kasno prijepodne, pa smo otili u solarij na kraju hodnika da
popriamo nasamo. Htio sam joj pokazati kako sam siguran na nogama, koliko daleko mogu
hodati i kako se dobro, sve u svemu, osjeam. Bio sam oduevljen stoje vidim ovdje, daleko
od New Jerseyja, u dijelu zemlje koji joj je nepoznat - nikad prije nije se dogodilo nita slino
- ali znao sam da u je morati upoznati s Olivijom kad stigne, a onda e mama, kojoj nikad
nita ne promakne, vidjeti oiljak na Olivijinu zapeu i upitati me to radim s djevojkom koja
se pokuala ubiti, to je pitanje na koje jo uvijek nisam znao odgovor.
Isprva sam namjeravao zamoliti Oliviju neka me ne posjeuje na dan kad mama doe. Ali
ve sam je dovoljno povrijedio onom glupom sugestijom da ga je popuila Cottleru, pa onda
opet kad sam je neduno upitao kako je to biti lijenikova ki. Nisam je htio opet povrijediti,
pa nisam nita uinio da njeno prerezano zapee sakrijem od mamina oka sokolova. Nisam
uinio nita - drugim rijeima, uinio sam ba ono to ne treba. Jo jednom.
Mama je bila iscrpljena od cijele noi putovanja vlakom - za kojom je slijedio sat
vremena vonje autobusom - i premda je prolo samo nekoliko mjeseci otkako sam je vidio
kod kue - inila mi se mnogo starijom i ispijenijom od majke koju sam ostavio kod kue.
Unezvijeren pogled koji nisam navikao vidjeti produbio joj je bore i proeo sve crte lica, reklo
bi se da joj se urezao u samu kou. Premda sam je stalno uvjeravao kako mi je dobro - a i sebe
da je njoj dobro - i premda sam joj slagao da sam zadovoljan svime u Winesburgu, ona je
zraila tako nekarakteristinom tugom da sam je napokon morao zapitati:
- Mama, postoji li kakav problem o kojem ja nita ne znam?
- Da, postoji problem o kojem ti nita ne zna. Tvoj otac... - odgovorila je, a onda me
ponovo zapanjila zaplakavi. - S tvojim ocem neto ozbiljno nije u redu, a ja ne znam to.
- Je li bolestan? Da nema kakvu zarazu?
- Markie, ja mislim da on gubi razum. Ne znam kako da to drukije protumaim. Zna
kakav je bio kad ste razgovarali telefonom o tvojoj operaciji? Sada je takav u vezi sa svime.
Tvoj otac, koji se moe suoiti sa svakom nevoljom u obitelji, preivjeti svako iskuenje u
mesnici, biti ljubazan s najgorim muterijama - sjea se kako je ak i onda kad su nas
opljakali, kad su ga lopovi zakljuali u hladnjau i ispraznili kasu, rekao: "Novac moemo
nadoknaditi. Hvala Bogu to nitko od nas nije stradao." Isti taj ovjek koji je to mogao rei, i
vjerovati svojim rijeima, sada nita vie ne moe uiniti bez milijun briga. To je isti onaj
ovjek koji je, kad je Abe poginuo u ratu, spasio brak strica Muzzyja i strine Hildu, koji je,
kad je Dave poginuo u ratu, spasio brak strica Sheckyja i strine Gertie, koji je do danas uspio
zadrati cijelu porodicu Messner na okupu, unato svim tragedijama - a trebao bi vidjeti to se
sad dogaa samo kad vozi kamion. On cijeli ivot vozi po okrugu Essex, a sada odjednom
vozi kao da je svatko osim njega na cesti manijak. "Pogledaj onog tipa - pogledaj to je
uinio! Jesi li vidjela onu enu - je li ona pri sebi? Zato ljudi prelaze ulicu kad je uto
svjetlo? ele li da ih tko pregazi, zar ne ele doivjeti da im unuci odrastu i stupe u brak?"
44

Kad mu posluim veeru, njuka hranu kao da u ga otrovati. To je istina. "Je li ovo svjee?"
pita. "Pomirii ovo!" Ne eli jesti hranu, koju sam ja pripremila u besprijekorno istoj kuhinji,
iz straha da je pokvarena i da e se otrovati. Sjedimo za stolom, samo nas dvoje, ja jedem a on
ne. To je strano. On samo sjedi i ne uzima ni zalogaj u usta, samo eka da vidi hou li ja
klonuti.
- Je li takav i u mesnici?
- Jest. Stalno je u strahu. "Gubimo muterije. Supermarket nam unitava posao. Misli da
ne znam da oni prodaju drugorazredno meso kao da je meso prve klase? Ne daju muterijama
potenu teinu, naplauju im sedamnaest centa za pola kile piletine, a onda se okrenu i na vagi
je podignu na dvadeset. Znam ja kako oni to rade, pouzdano znam da varaju muterije..." I
tako stalno, duo, dan i no. Istina je da nam je promet opao, ali svima je promet opao u
Newarku. Ljudi se sele u predgraa, a poslovi odlaze za njima. Nae susjedstvo proivljava
revoluciju. Newark vie nije kakav je bio za vrijeme rata. Mnogim ljudima u gradu odjednom
vie ne ide dobro, ali nije ba da skapavamo od gladi. Moramo plaati raune, ali tko ne
mora? alim li se ja to opet moram raditi u mesnici? Ne. Nikad. A on se ponaa kao da je
tako. Pripremam i zamatam narudbe isto onako kako sam ih pripremala i zamatala dvadeset i
pet godina, a on mi kae: "Nemoj tako, muterije ne vole tako! Zato se uri kui, pogledaj
kako si ovo zamotala!" ak se ali i na to kako primam narudbe telefonom. Muterije uvijek
vole popriati sa mnom, vole naruiti od mene, jer ja pokazujem interes za njih. Sada previe
priam s muterijama. On vie nema strpljenja da mi dopusti da budem pristojna prema
muterijama! Primam narudbu telefonom, pa kaem: "Oh, doi e vam unuci? Ba lijepo!
Kako im je u koli?" A tvoj otac se javi na drugi telefon i kae muteriji: "Ako elite
razgovarati s mojom enom, nazovite je naveer, a ne za radnog vremena." I onda spusti
slualicu. Ako se ovako nastavi, ako ga i dalje budem morala gledati kako vilicom gura zrna
graka po tanjuru i trai meu njima tabletu cijanida kao kakav luak ... Duo, je li to ono to
nazivaju poremeajem linosti, ili mu se dogodilo neto strano? Je li to neto novo... je li to
mogue? Ovako iz vedra neba? U dobi od pedeset godina? Ili je neto duboko zakopano
izronilo na povrinu? Jesam li ja sve ove godine ivjela s tempiranom bombom? Ja samo
znam da mi se mu iz nekog razloga pretvorio u drugu osobu. Moj roeni dragi mu, a vie ne
znam je li to jedna osoba ili dvije!
Time je zavrila, ponovo u suzama, mama koja nikad nije plakala, koja se nikad nije
kolebala, ta pristojna amerika djevojka koja je od mua nauila jidi kako bi mogla
razgovarati sa starijim muterijama, maturantica srednje kole South Side, koja je ondje
odsluala trgovaki teaj i koja se bez problema mogla zaposliti kao knjigovotkinja u uredu,
ali koja je umjesto toga od mua nauila rezati i pripremati meso kako bi uz njega radila u
mesnici, ije su mi nepokolebljiva pouzdanost, razumne rijei i jasne misli, ulijevale sigurnost
u cijelom mom bezbrinom djetinjstvu. Naposljetku je ionako postala knjigovotkinja - trebao
bih rei i knjigovotkinja, jer je, nakon cijelog dana provedenog u mesnici, naveer kod kue
vodila raunovodstvo i provodila posljednji dan svakog mjeseca aljui raune na naem
vlastitom raunu sa zaglavljem "Messnerovo koer meso", s malim crteom krave u gornjem
lijevom kutu i sa crteom kokoi u desnom. Kad sam bio dijete, nita me nije moglo vie
obodriti i ohrabriti od pogleda na te crtee na vrhu naih rauna. Mi smo neko bili divljenja
vrijedna obitelj, dobro organizirana i marljiva, zraili smo jedinstvom, a sad se tata boji svega,
mama je izvan sebe od alosti zbog neega to nije posve sigurna bi li to trebalo nazvati
"poremeajem linosti" - a ja sam praktino pobjegao od kue!
- Moda si mi to trebala prije rei - rekao sam joj. - Zato mi nisi rekla da je to toliko
uzelo maha?
- Nisam te htjela optereivati u koli. Ti mora misliti na uenje.
- A to misli, kad je sve to poelo?
- One veeri kad ti je zakljuao vrata kue, eto kad. Ta je veer sve promijenila. Ti i ne
zna kako sam seja s njim svaala prije no to si se ti te veeri vratio kui. To ti nikad nisam
priala. Nisam ga htjela dodatno osramotiti. "to postie time to zakljuava vrata?" pitala
sam ga. "Zar doista eli sprijeiti sina da ue u kuu, je li to razlog zato zakljuava vrata?
Misli li da mu daje lekciju?" rekla sam mu. "to e uiniti ako on naui tebe lekciju i ode
45

nekamo drugamo spavati? Jer, upravo e to svaka iole razumna osoba uiniti kad ustanovi da
ne moe ui u vlastitu kuu - nee stajati na studeni ekajui da dobije upalu plua. Ustat e i
otii nekamo gdje e se ogrijati i gdje e mu poeljeti dobrodolicu. On e otii k prijatelju,
vidjet e. Otii e k Stanleyju. Ili k Alainu. I njihovi e ga roditelji pustiti u kuu. On nee
stajati skrtenih ruku, ne Markie." Ali tvoj otac nije posustao. "Kako da znam gdje je u ovo
doba noi? Odakle da znam da nije u kupleraju?" Leimo u krevetu, a on vie o tome je li mu
sin u kupleraju ili nije. "Otkud da znam", pita me, "da si on u ovom trenutku negdje ne
upropatava ivot?" Nisam znala kako da ga obuzdam, i eto do ega je to dovelo.
- Do ega je dovelo?
- Ti sada ivi usred Ohija, a on tri po kui i vie: "Zato mu vade slijepo crijevo petsto
milja od kue? Zar New Jersey nema bolnica koje vade slijepa crijeva? Ova drava ima
najbolje bolnice na svijetu! I to on uope tamo radi?" Strah, Marcus, strah mu izbija iz svake
pore, gnjev mu izbija iz svake pore, a ja ne znam kako da obuzdam i jedno od njih.
- Odvedi ga k lijeniku, mama. Odvedi ga u jednu od tih prekrasnih bolnica u New
Jerseyju, pa neka ustanove to ne valja s njim. Moda mu mogu dati neto za smirenje?
- Nemoj se sprdati s tim, Markie. Nemoj se rugati ocu. Ovo je prava tragedija.
- Ama, ja to ozbiljno mislim. Sve mi to izgleda kao da bi on trebao otii k lijeniku. Bilo
kojem lijeniku. Ne smije se sve svaliti na tebe.
- Ali tvoj otac je tvoj otac. On ne eli uzeti ni aspirin za glavobolju. On nee popustiti. Ne
eli otii k lijeniku ak ni zbog kalja. On smatra da su ljudi razmaeni. On kae da kalje
zbog puenja, kao da je time sve rijeeno. "Moj otac puio je cijeli ivot. Ja puim cijeli ivot.
Shecky, Muzzy i Artie pue cijeli ivot. Messnerovi pue. Ne treba meni lijenik da mi
objanjava kako da nareem pleku na odreske, pa mi ne treba lijenik ni da mi govori o
puenju." Sada vie ne moe ni voziti u prometnoj guvi a da ne trubi svakome tko mu se
makar malo priblii, a kad mu kaem da za to nema potrebe, on vie: "Nema? Uza sve ove
luake za volanima?" Ali luak je on. On je luak za volanom. A ja to vie ne mogu podnijeti.
Premda sam bio zabrinut za majino zdravlje i uznemiren stoje vidim tako potresenu - nju
koja je sidro i glavni oslonac naeg doma, koja iza pulta mesnice barata mesarskom sjekirom
isto tako vjeto kao i otac - dok sam je sluao, prisjetio sam se zato sam u Winesburgu.
Zaboravi na crkvu, zaboravi na Caudwella, zaboravi na propovijedi doktora Donehowera, na
redarstveni sat djevojakog samostana i na sve drugo to ovdje ne valja - izdri i prilagodi se!
Zato to si spasio sebi ivot naputajui dom. Spasio si njemu ivot. Zato to bih ga ustrijelio
samo da ga uutkam. I sad bih ga mogao ustrijeliti zbog svega to radi majci. A ono to radi
samome sebi jo je gore. Kako da ustrijelim ovjeka iji nastup ludila u dobi od pedeset
godina nije unitio samo ivot njegove ene nego i njegov vlastiti?
- Mama, mora ga odvesti k doktoru Shildkretu. On Shildkretu vjeruje. On se u njega
zaklinje. Da vidimo to e Shildkret rei.
Osobno nisam imao osobito visoko miljenje o doktoru Shildkretu, a najmanje o
njegovim stavovima; on je bio na lijenik samo zato to je s mojim ocem iao u osnovnu
kolu i odrastao u besparici u istoj sirotinjskoj ulici Newarka. Zato to je Shildkretov otac bio
lijeni gad a majka dugo bolesna ena koja je, po blagonaklonoj procjeni mog oca, bila prava
svetica, njihov idiotski sin bio nam je obiteljski lijenik. Jadni mi! Ali nisam znao koga
drugog, ili to drugo, da joj preporuim.
- On to ne eli - rekla mi je mama. - Ve sam mu to predlagala. On to odbija. On kae da
je s njim sve u redu... bolestan je ostatak svijeta.
- Onda ti otii do Shildkreta. Ispriaj mu to se dogaa. Vidi to e on rei. Moda ga
moe poslati nekom specijalistu?
- Specijalistu za vonju Newarkom a da ne trubi svakom autu u okolici? Ne. Ja mu to ne
bih mogla uiniti.
- Uiniti to?
- Dovesti ga u neugodan poloaj pred doktorom Shildkretom. Kad bi on doznao da sam
otila bez njegova znanja i govorila o tome, njega bi to dokrajilo.
- Pa on umjesto toga upropatava tebe? Pogledaj se! Izgleda grozno. Ti si najsnanija

46

osoba koju znam, a pogledaj u to si se pretvorila. I ja bih postao takav da sam ostao kod kue
samo jo jedan jedini dan.
- Duo - uhvatila me je za ruku - duo, misli li da bih trebala? Smijem li to uope?
Prevalila sam itav ovaj put samo da te to pitam. Ti si jedini s kim o tome mogu razgovarati.
- Smije li uope to? O emu govori?
- Ne mogu izgovoriti tu rije.
- Koju rije? - upitao sam.
- Rastava.
Uto je, ne putajui moju ruku, s obje nae ruke pokrila usta. Rastava je u naem
idovskom susjedstvu nepoznata pojava. Ja sam bio stekao dojam da je gotovo nepoznata u
svom idovskom svijetu. Rastava je sramota. Rastava je skandal. Razbucati obitelj rastavom
smatralo se gotovo kriminalnim inom. Dok sam ja odrastao, nikad nisam uo ni za jedno
kuanstvo meu svojim prijateljima, kolskim drugovima ili prijateljima obitelji u kojoj su
roditelji bili rastavljeni ili alkoholiari. Kad smo ve kod toga, nikad nisam uo ni zajedno
kuanstvo koje posjeduje psa. Odgojen sam u uvjerenju da su sve te tri stvari odvratne. Majka
me je mogla vie zapanjiti samo da mi je rekla da je kupila dogu.
- Oh, mama, ti se trese. Ti si u oku!
I ja sam bio u oku. Bi li mama to doista mogla uiniti? A zato da ne? Ako sam ja mogao
pobjei u Winesburg, zato se ona ne bi mogla rastati?
- Ti si ve dvadeset i pet godina s njim u braku. Ti ga voli.
Odrjeito je zavrtjela glavom.
- To nije tono! Ja ga mrzim! Dok sjedim kraj njega u autu a on vozi viui kako nitko
osim njega ne zna voziti, mrzim ga i gnuam ga se iz dna due!
Oboje nas je zapanjila njena estina.
- To nije istina - rekao sam. - ak i ako ti se sada tako ini, to nije trajno stanje. To je
samo zato to sam ja otiao od kue, a ti si ostala sama s njim i ne zna to e s njim. Molim
te, otii do doktora Shildkreta. Barem za poetak. Zamoli ga za savjet.
U meuvremenu sam poeo strahovati da e joj Shildkret rei: "Va suprug ima pravo.
Ljudi vie ne znaju voziti. I ja sam to primijetio. Kad danas uete u kola, igrate se sa
ivotom." Shildkret je budala i lo lijenik, imao sam sreu to me upala slijepog crijeva
zatekla daleko od njega. On bi mi prepisao klistir i ubio me.
Ubio bi me. Takva sam razmiljanja pokupio od oca. Stalno sam razmiljao o raznim
nainima kako bih mogao poginuti. Ti si udan tip, zna. Vrlo udan. Mislim da ni sam ne
shvaa koliko si udan. A Olivia zacijelo zna prepoznati udno ponaanje, zar ne?
- Otii u k odvjetniku - rekla mi je zatim majka.
- Nee valjda.
- Hou! Ve sam ga posjetila. Imam odvjetnika - rekla je nemonim glasom kakvim ljudi
govore "Bankrotirao sam" ili "Moram na lobotomiju". - Otila sam sama - rekla je. - Ne mogu
vie ivjeti s tvojim ocem u onoj kui. Ne mogu s njim raditi u mesnici. Ne mogu sjediti kraj
njega u autu. Ne mogu vie s njim dijeliti postelju. Ne elim da mi bude blizu kad je takav on je previe pun gnjeva da bih s njim mogla dijeliti postelju. To me plai. To sam ti dola
rei.
Vie nije plakala. Odjednom je postala smirena, spremna i sposobna da se bori, a ja sam
bio na rubu suza. Znao sam da se nita od svega toga ne bi dogodilo da sam ostao kod kue.
ovjek mora imati miice da bude mesar, a moja ih je majka imala. Osjetio sam ih kad
me je privila u zagrljaj dok sam plakao.
Kad smo se iz solarija vratili u sobu - mimoiavi usput gospoicu Clement, koja je, kao
pravi aneo, ljubazno odvratila pogled - zatekli amo Oliviju kako aranira drugi buket cvijea
to ga je donijela kad je prije nekoliko minuta stigla. Zasukala je rukave dempera kako ih ne
bi smoila vodom koju je nalila u drugu vazu to ju je pronala, pa joj se vidio oiljak na
zapeu iste one ruke kojom je gospoicu Clement natjerala na utnju, iste one ruke kojom
smo u bolnikoj sobi zadovoljavali svoje niske strasti, dok su svi oko nas potovali pravila
47

koja ne doputaju ak ni glasan razgovor. Olivijin mi se oiljak sada inio tako upadljivim
kao da si je prerezala ile prije samo nekoliko dana.
Kad sam bio dijete, otac bi me katkad odveo u klaonicu u Ulici Astor u stjenovitom
priobalnom dijelu Newarka. A odvodio me i na trnicu kokoi u Ulici Bergen. Na toj sam
trnici vidio kako se kolju kokoi. Vidio sam kako kolju stotine kokoi prema koer
pravilima. Prvo bi tata odabrao jednu od kokoi koje su bile u kavezima, moda pet katova
visokim. Tata bi izvukao jednu koko i, drei joj glavu da ga ne kljucne, opipao joj prsnu
kost. Ako se kost micala, to je znailo da je koko mlada i da nee biti ilava, a ako je kost
bila tvrda, kokoje bila stara i ilava. Osim toga, puhnuo bi joj u perje da pogleda kou - htio
je da koa bude uta i malo masna. Kad je odabrao koko, stavio bi je u jednu od kutija to su
ih ondje imali, a onda bi je shochet, klaoniar, ritualno zaklao. Zavrnuo bi joj vratom - ne bi
ga slomio, samo bi ga zavrnuo, moda bi iupao nekoliko pera da oisti vrat kako bi bolje
vidio to radi - a onda bi joj prerezao grlo noem otrim kao britva. Da bi koko bila koer,
morao joj je prerezati grlo jednim glatkim i ubojitim potezom. Klanje nekoer kokoi jedan je
od najudnijih prizora koje pamtim iz ranog djetinjstva. Njima bi jednim potezom otrgli
glavu. Si! Pijuk! Zatim bi koko bez glave strpali ravno u lijevak. Imali su est ili sedam
lijevaka u krugu. Ondje je krv mogla otjecati iz tijela kokoi u veliku bavu. Katkad bi se
kokoje noge jo uvijek micale, a povremeno bi koja koko ispala iz lijevka i, kako se to
obino kae, stala bezglavo trati naokolo. Takve bi se kokoi katkad zaletjele u zid, ali su i
dalje bjeale. I koer kokoi trpali su u lijevke. Putanje krvi, klanje - tata je bio otvrdnuo na
takve prizore, ali ja sam, naravno, isprva bio uznemiren, ma koliko se trudio da to ne
pokaem. Bio sam klinac, imao sam est ili sedam godina, ali to je bio dio mesarskog posla,
pa sam se ubrzo pomirio sa injenicom da je posao neugodan. A isto je tako bilo i u klaonici,
gdje ste kokoima, da bi bile koer, morali iscijediti svu krv. U nekoer klaonicama ivotinju
mogu upucati, mogu je onesvijestiti, mogu je ubiti kako god ele. Ali, da bi bila koer, mora
iskrvariti do smrti. A u vrijeme kad sam ja bio mesarev mali sin i uio kako se kolju ivotinje,
vjeali bi ih za noge da iskrvare. Prvo bi im omotali lanac oko stranjih nogu - na taj bi ih
nain sputali. Ali taj je lanac sluio i za dizanje, pa bi ih brzo digli u zrak da naglavce vise
kako bi im sva krv otila u glavu i gornji dio tijela. Nakon toga bila je spremna za klanje.
Zatim bi uao shocket u mesarskoj kapi. Sjeo bi u malu pokrajnju prostoriju, barem je tako
inio shocket u klaonici u Ulici Astor, uhvatio ivotinju za glavu, poloio je preko koljena,
uzeo prilino veliku sjekiru, izgovorio brachu - blagoslov - i onda joj presjekao vrat. Ako bi
to uspio uiniti u jednom potezu, ako bi joj presjekao dunik, jednjak i ilu kucavicu ne
dodirnuvi kraljenicu, ivotinja bi odmah uginula i smatralo se da je koer; ako bi morao
zasjei dvaput, ili ako je ivotinja bila bolesna ili nemona, ili ako no nije bio savreno otar,
ili ako bi samo okrhnuo kraljenicu, smatralo se da ivotinja nije koer. Shocket bi joj
prerezao grkljan od uha do uha i zatim je ostavio da visi dok ne iskrvari do kraja. Bilo bi to
kao da je uzeo kantu krvi, nekoliko kanti, i izlio ih sve odjednom, jer krv bi velikom brzinom
iktala iz arterija na tlo, na betonski pod s odvodom. Unato odvodu, shocket bi s izmama na
nogama stajao u krvi do koljena - sve sam to vidio kao djeak. Vidio sam to mnogo puta. Tata
je smatrao vanim da to vidim - isti ovaj ovjek koji sada strahuje za mene zbog svake sitnice
i koji se, koji god da je razlog, boji za sebe.
Evo to hou rei: upravo je tako i Olivia pokuala postupiti, pokuala se ubiti prema
koer pravilima tako da joj sva krv iscuri iz tijela. da je uspjela, da je jednim potezom britve
savreno obavila posao, postala bi koer le prema rabinskim zakonima. Olivijin znakoviti
oiljak bio je posljedica pokuaja da izvede obredno klanje na samoj sebi.
Visinu sam naslijedio od majke. Ona je bila krupna i zdepasta ena, samo dva-tri
centimetra nia od sto osamdeset. Ne samo to je bila via od mog oca nego i od svake majke
u susjedstvu. Sa svojim tamnim, gustim obrvama i grubom, sijedom kosom (u mesnici je
ispod krvave pregae nosila i grubu sivu odjeu), isto je tako uvjerljivo utjelovljivala ulogu
radnice kao i bilo koja sovjetska ena na promidbenim plakatima o amerikim
prekomorskim saveznicima, koji su u godinama Drugog svjetskog rata ukraavali idove
moje osnovne kole. Olivia je bila mrava i plavokosa, a s visinom od sto ezdeset sedam ili
48

sto sedamdeset, izgledala je niska kraj moje majke, pa kad joj je ta ena, naviknuta da radi u
zakrvavljenoj bijeloj pregai, da vitla dugim, poput maeva otrim noevima, da otvara i
zatvara teka vrata hladnjae, pruila ruku da se rukuju, vidio sam ne samo kako je Olivia
zacijelo izgledala kao malo dijete nego i koliko je nemona da se brani od zbunjenosti kad se
srui na nju svom snagom. Ne samo da joj je majina velika medvjea apa obujmila tanku
ruku kao da hvata male janjee kotlete, i ona je sama jo uvijek bila u vlasti onoga to ju je,
samo nekoliko godina nakon djetinjstva, odvelo prvo u alkoholizam, a onda na rub
samounitenja. Bila je nemona i krhka do sri, ranjeno malo dijete, a to sam napokon shvatio
samo zato to moja majka, ak i trpei tatine napade i spremna otii tako daleko da se od
njega ak i rastavi, to bi bilo isto kao da ga ubije - da, sad sam i ja tatu zamiljao mrtvog nije bila nimalo krhka i bespomona. To to ju je tata uspio natjerati da sama potrai
odvjetnika radi rastave, nije bilo pokazatelj njene slabosti nego razorne snage njegove
neobjanjive preobrazbe, pokazatelj injenice da se odjednom posve promijenio zbog
nagovjetaja neumoljive katastrofe.
Za svih dvadeset minuta koliko su zajedno provele u mojoj bolnikoj sobi, mama je
Oliviju oslovljavala s "gospoice Hutton". Inae joj je ponaanje bilo besprijekorno, kao i
Oliviji. Nije joj postavila nijedno neugodno pitanje, nije se raspitivala o njenoj obitelji, ni to
bi araniranje mog cvijea moglo govoriti o naoj vezi - pokazivala je obzirnost. Predstavio
sam Oliviju kao kolegicu koja mi donosi domae zadae i odnosi pismene zadae koje piem
kako ne bih zaostao s gradivom. Nijednom je nisam uhvatio kako gleda u Olivijino zapee, a
nije joj pokazala ni sumnjiavost ni neodobravanje na bilo koji nain. Da se nije udala za tatu,
mama je bez problema mogla obavljati svakakve poslove koji zahtijevaju mnogo vee
diplomatsko umijee i inteligenciju od posla u mesnici. Njena impozantna figura proturjeila
je finesama koje je bila u stanju svladati kad su okolnosti zahtijevale da pokae svijest o
ivotnim pojavama kakvu moj otac nije posjedovao.
Kao to sam ve rekao, ni Olivia me nije iznevjerila. Nije ak ni trepnula kad bi je majka
oslovila s "gospoice Hutton", premda ja jesam, svaki put. to je to mamu nagnalo da se
ponaa tako formalno? Nije to mogla biti injenica da Olivia nije idovka. Premda je mama
bila provincijska idovka iz Newarka, prava predstavnica svoje klase i podrijetla, ona nije
bila glupa provincijalka, vrlo je dobro znala da e joj se sin, ivei u srcu amerikog Srednjeg
zapada u sredini dvadesetog stoljea, vrlo vjerojatno druiti s djevojkama roenim u
najrasprostranjenijoj, gotovo slubenoj, amerikoj vjeri. Je li je onda zbunio Olivijin izgled,
izgled povlatene djevojke koja kao da nikad nije iskusila ni najmanje tekoe? Je li to bilo
njeno mravo mlado ensko tijelo? Je li moja majka bila nespremna da se suoi s tim
podatnim i delikatnim tijelom okrunjenim bujnom kestenjastom kosom? Zato je stalno
oslovljavala s "gospoice Hutton" pristojnu devetnaestogodinjakinju koja, koliko je ona
znala, nije uinila nita drugo osim to je njenu sinu pomagala da se poslije operacije oporavi
u bolnici? to ju je zbunilo? to ju je uznemirilo? Nije to moglo biti cvijee, premda ono
sigurno nije pomoglo. Razlog zato nije mogla izgovoriti Olivijino ime mogao je biti samo
letimian pogled na njen oiljak. Bio je to oiljak zajedno sa cvijeem.
Olivia je znala da njen oiljak zaokuplja moju majku, a znao sam i ja. Svi smo to znali,
to je sluanje svih onih rijei to smo ih izgovorili o svemu drugom uinilo gotovo
nepodnoljivim. To to je Olivia izdrala dvadeset minuta u sobi s mojom majkom, bio je
dirljiv in galantnosti i snage.
im je Olivia otila na autobus za Winesburg, majka je otila u kupaonicu, ne da opere
nego da oriba umivaonik, kadu i zahodsku koljku sapunom i papirnatim runicima.
- Mama, nemoj! - rekao sam za njom. - Tek si sila s vlaka. Sve je dovoljno isto.
- Sad sam ovdje, a to treba uiniti, pa u to i uiniti - odvratila je.
- Ali to nije potrebno. Sve su oistili rano jutros.
Ali mami je trebao rad vie no to je kupaonici trebalo ienje. Rad - neki ljudi eznu za
radom, bilo kakvim radom, a to je tei i prljaviji, to bolje, da isperu grubost iz ivota i
ubilake misli iz glave. Kad je napokon izala, opet je bila moja majka, ribanje i trljanje
vratilo joj je onu uroenu ensku toplinu koju mi je uvijek davala. Sjeam se da bi mi se, kao
49

djetetu, misao Mama radi uvijek javila kad god bih pomislio na majku. Mama radi, ali ne
zato to joj rad predstavlja teret. Za mene je njena majinska veliina izvirala iz injenice to
ona nije bila nita manje energian mesar od tate.
- Pa, reci mi, kako ti ide studiranje? - rekla je smjetajui se u kut sobe dok sam se ja u
krevetu pridizao na jastuke. - Priaj mi to ovdje ui?
- Ameriku povijest do 1865. godine. Od osnutka Jamestowna i naseljavanja zaljeva
Massachussets pa do svretka Graanskog rata.
- I to ti se svia?
- Da, mama, svia mi se.
- to jo ui?
- O naelima amerikog dravnog ureenja.
- O emu je tu rije?
- O tome kako funkcioniraju organi vlasti. O njenim temeljima. Njenim zakonima. O
ustavu. O diobi vlasti. O njene tri grane. Ve smo u srednjoj koli uili o dravnom ureenju,
ali nismo se tako temeljito bavili funkcioniranjem tijela vlasti. To je dobar predmet. itamo
dokumente. itamo o nekim glasovitim sluajevima Vrhovnog suda.
- Ba dobro za tebe. Upravo po tvojoj mjeri. A profesori?
- Profesori su dobri. Nisu geniji, ali nisu ni loi. Profesori ionako nisu najvanija stvar.
Mogu uiti iz knjiga, mogu se koristiti knjinicom - imam sve to mozak treba da bi se
obrazovao.
- I sretniji si tako daleko od kue?
- Tako mi je bolje, mama - odgovorio sam. A meni je bolje, pomislio sam, zato to tebi
nije.
- Proitaj mi neto, duo. Proitaj mi neto iz jedne od svojih kolskih knjiga. Htjela bih
uti to ui.
Uzeo sam prvi svezak Rasta amerike republike, koji mi je Olivia donijela iz moje sobe u
domu, i nasumce je otvorio. Nabasao sam na poetak poglavlja koje sam ve prouio,
"Jeffersonova vladavina", s podnaslovom "1. Revolucija iz 1800. godine."
- "Thomas Jefferson" - poeo sam itati - "osvrui se poslije mnogo godina na
dogaaje iz svoga bogatog ivota, smatrao je da je njegov izbor za predsjednika oznaio isto
tako veliku revoluciju kao to je bila i revolucija iz 1776. godine. Smatrao je da je spasio
zemlju od monarhije i militarizma i da joj je vratio republikansku jednostavnost. Ali opasnost
od uvoenja monarhije zapravo nikad nije postojala, zemlju je od militarizma spasio John
Adams, a uvoenje malo jednostavnosti ne moe se smatrati revolucijom."
itao sam dalje.
- "Fisher Ames predvidio je da e Amerika pod 'jakobinskim' predsjednikom doivjeti
pravu strahovladu. A ipak, etiri godine koje su slijedile spadaju meu najmirnije od svih
olimpijada republike, nisu ih obiljeile ni korjenite preobrazbe ni puki nemiri..."
Podigavi pogled usred reenice, vidio sam da je majka napola zadrijemala na stolcu. Na
licu joj je bio osmijeh. Sin joj naglas ita o onome to ui na koledu. To vrijedi vonje
vlakom i autobusom, a moda ak i pogleda na oiljak gospoice Hutton. Prvi put u vie
mjeseci, bila je sretna.
Htio sam je zadrati u tom raspoloenju, pa sam nastavio itati:
- "... nego mirno pripajanje podruja velikog poput Sjedinjenih Drava. Izbori 1800.1801. godine prije su oznaili promjenu ljudi nego promjenu politike, i premjetanje federalne
moi iz Massachussetsa u Virginiju."
Mama je sad ve duboko spavala, ali ja nisam prestao itati. O Madisonu. O Monroeu. O
J. Q. Adamsu. Nastavio bih tako itati sve do Harryja Trumana da je to moglo izbrisati bol
koju sam osjeao zato to sam je ostavio samu s muem koji je sada posve izgubio vlast nad
sobom.
Prenoila je u hotelu nedaleko od bolnice i opet me posjetila sutradan ujutro, u
ponedjeljak, a onda se autobusom odvezla do eljeznike stanice na vlak kui. I ja sam istog
dana poslije ruka trebao napustiti bolnicu. Sonny Cottier nazvao me je prethodne veeri. Ba
50

je bio doznao za moju operaciju slijepog crijeva i, unato naem neugodnom posljednjem
susretu u dvoritu - koji ni jedan od nas nije spomenuo - inzistirao je da doe po mene autom i
da me odveze iz bolnice u kolu, gdje je ured prodekana Caudwella ve obavio sve pripreme
da sljedeih tjedan dana provedem u krevetu u maloj ambulanti kraj studentske zdravstvene
slube. Ondje sam se tijekom dana mogao odmarati, kad mi zatreba odmor, i nastaviti
pohaati sve satove osim tjelesnog. Nakon toga trebao sam biti spreman da se uspnem uz tri
niza stuba do svoje sobe na vrhu Neil Halla, a poslije nekoliko tjedana i da se vratim na posao
u gostionici.
U ponedjeljak ujutro majka je opet bila ona stara, neslomljena i neslomljiva. Nakon to
sam je uvjerio da e mi koled pomoi pri povratku, prvo to mi je rekla bilo je:
- Neu se rastaviti od tvog tate, Marcus. Donijela sam odluku. Trpjet u ga. Uinit u sve
u svojoj moi da mu pomognem, ako mu ita jo moe pomoi. Ako ti tako eli, onda tako
elim i ja. Ti ne eli imati rastavljene roditelje, a ja ne elim da ih ima. ao mi je to sam si
uope dopustila takve misli. ao mi je to sam ti ih iznijela. Nain na koji sam to uinila,
ovdje u bolnici, a ti si tek bio ustao iz kreveta i poeo samostalno hodati - bila je pogreka. To
nije bilo poteno. Ispriavam ti se. Ostat u s njim, Marcus, u dobru i u zlu.
Navrle su mi suze na oi, pa sam odmah prekrio oi rukama, kao da u na taj nain sakriti
ili zadrati suze.
- Smije plakati, Markie. Ve sam te vidjela kako plae.
- Znam da jesi. Znam da smijem. Ne elim plakati. Samo sam vrlo sretan... - Morao sam
na trenutak zastati kako bi mi glas prestao podrhtavati i kako bih se oporavio od spoznaje da
su me njene rijei svele na sitno stvorenje kojem treba stalna njega. - Samo sam sretan zbog
ovoga to si rekla. Moda je njegovo sadanje ponaanje samo privremena stvar, zna. Takve
se stvari katkad dogode kad ljudi dou u odreene godine, zar ne?
- Sigurna sam da je tako - odvratila je utjenim glasom.
- Hvala ti, mama. Skinula si mi kamen sa srca. Ne mogu zamisliti da tata ivi sam. Da
samo radi u mesnici i da se naveer nema kome vratiti, da vikende provodi sam... To mi je
nezamislivo.
- To je jo i gore nego nezamislivo. Zato nemoj to ni zamiljati. Ali sada ja moram
zauzvrat neto zamoliti tebe. Jer i meni je neto nezamislivo. Nikad te prije nita nisam
molila. A nisam te nita molila zato to nikad nisam ni morala. Zato to si ti uvijek bio
savren sin. Uvijek si se trudio da bude uspjean djeak. Majka boljeg sina ne bi mogla ni
poeljeti. Ali zamolit u te da prekine sve veze s gospoicom Hutton. Jer meni je
nezamislivo da ti bude s njom. Markie, ti si ovamo doao da ui o Vrhovnom sudu i o
Thomasu Jeffersonu, da se priprema za pravni fakultet. Ovdje si kako bi jednoga dana mogao
postati ugledna osoba u zajednici, osoba kojoj e se ljudi obraati kad im zatreba pomo.
Ovdje si zato da ne mora biti Messner kao tvoj djed, tvoj otac i tvoji bratii, da ne mora do
kraja ivota raditi u mesnici. Nisi ovdje zato da se uvaljuje u neprilike s djevojkom koja si je
prerezala ile na rukama.
- Na ruci - odvratio sam. - Ona si je prerezala ile samo na jednoj ruci.
- I jedna je ruka dovoljna. Imamo ih samo dvije, a i jedna je previe. Markie, ja u ostati s
tvojim ocem, a zauzvrat u te zamoliti da se odrekne te djevojke prije no to se preko glave
uvali u neprilike i vie ne zna kako da se izvue. elim da se dogovorimo. Hoe li pristati
na takav dogovor?
- Hou - odgovorio sam.
- To je moj deko! To je moj visoki, prekrasni deko! Svijet je pun mladih djevojaka koje
si nisu prerezale ile na rukama - koje si nita nisu prerezale. Postoje milijuni takvih
djevojaka. Pronai jednu od njih. Ne mora biti idovka, neka bude bilo to. Ovo je 1951.
godina. Ti ne ivi u starom svijetu mojih roditelja i njihovih roditelja, i njihovih roditelja
prije njih. A zato bi i morao? Taj stari svijet sada je vrlo, vrlo daleko, i sve je u njemu ve
odavno prolo. Ostalo je samo jo koer meso. A vie od toga i ne treba. To je dovoljno. To
mora biti dovoljno. Vjerojatno je i bolje da je tako. Neka sve ostalo ode! Nas troje nikad
nismo ivjeli kao ljudi u getu, pa neemo ni sada. Mi smo Amerikanci. Viaj se s kojom god
djevojkom hoe, oeni se kojom god hoe, ini to te je volja s kim god hoe - samo da si
51

nije pokuala okonati ivot britvom. Nije za tebe djevojka koja je tako ranjena da si moe
uiniti takvo to. eljeti se odrei svega prije no to ti je ivot i zapoeo - to apsolutno ne! Ti
s takvom osobom nema to traiti, takva ti osoba ne treba, ma koliko da nalikuje na boicu, i
ma koliko da ti cvijea donosi. Ona je prekrasna mlada ena, oko toga nema nikakve dvojbe.
Oigledno je dobro odgojena. Iako u njenu odgoju moda ima stvari koje ovjek ne moe
vidjeti. To se nikad ne zna. Nikad ne zna to se dogaa u kuama drugih ljudi. Kad djetetu ne
ide dobro, prvo pogledaj iz kakve obitelji dolazi. Ali, bez obzira na sve, ja suosjeam s njom.
Nemam nita protiv nje. elim joj sreu. Molim se za njeno dobro, da ne protrati ivot. Ali ti
si moj jedini sin i moje jedino dijete, ja sam odgovorna za tebe a ne za nju. Mora prekinuti
sve veze s njom. Mora potraiti drugu djevojku.
- Shvaam - rekao sam.
- Shvaa li doista? Ili samo tako kae da bi izbjegao svau?
- Ja nikad nisam bjeao od svae, mama. Ti to dobro zna.
- Znam da si jak. Suprotstavio si se ocu, a on nije slabi. I imao si pravo kad si mu se
suprotstavio; meu nama reeno, bila sam ponosna na tebe kad si to uinio. Ali nadam se da
to ne znai da e se predomisliti kad ja odem. Ti to nee uiniti, zar ne, Markie? Kad se
vrati u kolu, i kad ti ona doe u posjet, kad brine u pla pa ugleda njene suze, nee se
predomisliti? Ta je djevojka puna suza. To se vidi na prvi pogled. Ona je u sebi puna suza.
Moe li ti podnijeti njene suze, Marcus?
- Mogu.
- Moe li podnijeti histerino vikanje, ako do toga doe? Moe li podnijeti oajniko
preklinjanje? Moe li skrenuti pogled u stranu kad te netko preklinje i preklinje da mu da
ono to eli, ono to mu ti ne eli dati? Da, svom ocu moe rei: "To se tebe nita ne tie,
ostavi me na miru!" Ali ima li snagu kakva je potrebna za to? Jer ti ima i savjest. Ja sam
ponosna to ima savjest, ali savjest ti moe postati neprijatelj. Ti si savjestan i suosjeajan, a
i dobar si u dui - pa reci mi onda, zna li stvari koje bi se mogle zahtijevati od tebe s tom
djevojkom? Jer slabosti drugih ljudi mogu te upropastiti jednako kao i njihova snaga. Slabi
ljudi nisu bezopasni. Njihova slabost moe biti njihova snaga. Tako nestabilna osoba za tebe
je opasna, Markie, ona je za tebe klopka.
- Mama, ne mora mi dalje objanjavati. Ovo to si rekla posve je dovoljno. Dogovorili
smo se.
Nato me je zagrlila onim svojim rukama, snanim poput mojih, ako ne i snanijim, i
rekla:
- Ti si osjeajan deko. Osjeajan si poput svog oca i sve njegove brae. Ti si poput svih
Messnera. Tvoj je otac neko bio razuman i razborit ovjek, jedini je imao glavu na
ramenima. A sada je, tko zna zato, lud poput svih njih. Messneri nisu samo porodica mesara.
Oni su porodica bukaa i vikaa, porodica ljudi koji udaraju nogom o tlo i lupaju glavom o
zid, a sada je tvoj otac, iz vedra neba, postao isti kao i svi ostali. Nemoj i ti biti takav! Uzdigni
se iznad svojih osjeaja. Ne zahtijevam ja to od tebe - to od tebe zahtijeva sam ivot. Inae e
te osjeaji odnijeti. Odnijet e te u more pa te vie nitko nikad nee vidjeti. Osjeaji mogu biti
najvei problem u ivotu. Osjeaji su u stanju izvesti najstranije trikove. I mene su osjeaji
prevarili kad sam dola k tebi i rekla ti da u se rastati od tvog oca. Ja sam sada sa svojim
osjeajima raskrstila. Obeaj mi da e i ti raskrstiti sa svojima.
- Obeavam ti. Uinit u tako.
Zatim smo se poljubili, oboje mislei na oca, kao da nas je sjedinila oajnika i strastvena
elja da se dogodi udo.
U ambulanti su mi dodijelili uski bolniki krevet - jedan od tri kreveta u omanjoj, svijetloj
sobi s pogledom na oblinju umu - u kojem u provesti sljedeih tjedan dana. Medicinska
sestra pokazala mi je kako da povuem zavjesu oko kreveta ako mi zatreba privatnost, iako,
rekla mi je, druga dva kreveta nisu zauzeta, pa za sada imam cijelu sobu samo za sebe.
Pokazala mi je kupaonicu na drugoj strani hodnika, s umivaonikom, zahodom i tuem. Pogled
na njih podsjetio me je na to kako je majka istila kupaonicu u bolnici nakon to je Olivia
52

otila natrag u koled - nakon to je otila da, ako odrim obeanje koje sam dao majci, vie
nikad ne bude pozvana u moj ivot.
Sonny Cottier pomogao mi je da preselim stvari u ambulantu - udbenike i nekoliko stvari
za osobnu higijenu - kako, u skladu sa zavrnim uputama lijenika, ne bih morao nita nositi
ni podizati. Vozei me u svom autu iz bolnice, Sonny mi je rekao da ga slobodno pozovem
ako mi ita zatreba, i predloio mi da naveer doem u kuu njegova bratstva na veeru. Bio
je vrlo ljubazan i brian, pa sam se zapitao je li mu moja majka priala o Oliviji, pa je toliko
brian kako bi me sprijeio da osjetim enju za njom i prekrim dogovor s majkom, ili
moda on sam potajno planira nazvati Oliviju i ponovo je izvesti, sada kad sam je se ja
odrekao. Premda mi je pomagao, nisam mogao odagnati sumnjiavost.
Sve to sam vidio i uo skretalo mi je misli na Oliviju. Odbio sam Sonnyjev poziv u kuu
bratstva i, umjesto toga, pojeo svoj prvi obrok nakon povratka na kampus sam u studentskoj
menzi, nadajui se da u ondje zatei Oliviju kako sama jede za jednim od manjih stolova. U
ambulantu sam krenuo zaobilaznim putem. Proavi kraj Owla, povirio sam da vidim ne jede
li moda sama za ankom, iako sam znao da joj je to mjesto mrsko kao i meni. Cijelo to
vrijeme dok sam traio priliku da je negdje sretnem i uvijek iznova otkrivao da me sve, pa ak
i kupaonica u ambulanti, podsjea na nju, obraao sam joj se u glavi: "Ve mi nedostaje.
Uvijek e mi nedostajati. Nikad neu upoznati nikoga kao to si ti!" A s vremena na vrijeme,
zauo bih njen melodiozni i neozbiljni odgovor u glavi: "Moja strijela u let se zrakom dala /
Ni sam ne znam kamo je pala." "Oh, Olivia", razmiljao sam poinjui joj pisati jo jedno
pismo, i ovo u svojoj glavi, "tako si lijepa, tako prekrasna, tako pametna, tako dostojanstvena,
tako neponovljivo poeljna! Pa to ako si prerezala sebi ile? Rana je zacijeljela, zar ne? A i ti
si se oporavila! No, dobro, popuila si mi ga - pa je li to zloin? Popuila si ga i Sonnyju
Cottleru - je li..." Ali tu misao, i sliku koja ju je popratila, nisam mogao tako lako probaviti,
trebalo mi je nekoliko pokuaja da je istjeram iz glave. "elim biti s tobom. elim biti kraj
tebe. Mama je imala pravo - ti si doista boica. A tko se odrie boice zato to mu mama tako
kae? A mama se nee rastati s tatom, ma to ja uinio. Nema teorije da e ga ona osuditi na
ivot s makama u stranjem dijelu mesnice. Kad mi je rekla da je unajmila odvjetnika i da
namjerava ostaviti tatu, bio je to samo trik da me obradi. Ama, ne, nije to mogao biti trik, jer
za rastavu mi je rekla prije no to je uope ula za tebe. Osim ako ve prije nije bila doznala
za tebe od Sonnyjeve rodbine u Newarku? Ali mama me nikad ne bi tako prevarila. Niti bih ja
mogao prevariti nju. Uhvaen sam u stupicu - dao sam joj obeanje koje nikad ne mogu
prekriti, a to e me slomiti!"
A moda bih, pomislio sam, mogao prekriti obeanje a da ona to nikad ne dozna... Ali,
kad sam u utorak doao na predavanje iz povijesti, nestala je svaka mogunost da iznevjerim
majku, jer Olivia se nije pojavila. Nije se pojavila ni na predavanju u etvrtak. A kad sam u
srijedu doao na propovijed u crkvu, nigdje je nisam vidio. Provjerio sam svako mjesto u
svakom redu i nigdje je nisam vidio. A prije dolaska u crkvu mislio sam: "Sjest emo jedno
kraj drugoga, pa e sve to me sada izluuje postati izvor smijeha, a Olivia e se arobno
smijati kraj mene."
Ali ona uope vie nije bila u koli. To mi je postalo jasno im sam vidio da nije dola na
predavanje iz povijesti, a potvrdilo se kad sam nazvao njen studentski dom i zatraio da
razgovaram s njom. Tko god da mi se javio na telefon, pristojno mi je rekao "Otila je kui",
ali takvim tonom da sam zakljuio kako se u tome krije jo neto, kako Olivia nije naprosto
"otila kui" - kako se dogodilo jo neto o emu nitko od njih ne smije govoriti. Nakon to je
nisam nazvao ni pokuao kontaktirati, pokuala se jo jednom ubiti - mora da se to dogodilo.
Nakon to ju je u roku od dvadeset minuta moja majka desetak puta oslovila s "gospoice
Hutton", nakon to je uzalud ekala da je ja nazovem kad se smjestim u ambulantu, poduzela
je korak na koji me je mama upozorila. Dakle, imao sam sree, zar ne? Rijeio sam se
djevojke sa samoubilakim sklonostima, zar ne? Da, i bio sam shrvan kao nikad prije.
A to ako nije samo pokuala izvriti samoubojstvo - to ako je i uspjela? to ako si je
ovog puta prerezala ile na objema rukama i iskrvarila do smrti u svojoj studentskoj sobi - a
to ako je to uinila na onom mjestu kod groblja na kojem sam one noi parkirao auto? Ne bi
samo koled uinio sve da to zadri u tajnosti, uinila bi to i njena obitelj. Tako nitko u
53

Winesburgu nikad ne bi doznao to se dogodilo, a nitko osim mene ne bi znao razlog. Osim
ako je ostavila poruku. U tom sluaju, svi bi krivicu za samoubojstvo svalili na mene - na
moju majku i mene.
Moram se vratiti u Jenkins i sii u podrum, preko puta potanskog ureda, da potraim
telefonsku govornicu s vratima na sklapanje koja mogu vrsto zatvoriti kako me nitko ne bi
mogao prislukivati. Nije mi ostavila poruku u potanskom uredu - to sam prvo provjerio
nakon to me je Sonny bio dovezao u ambulantu. Prije no to sam nazvao, ponovo sam
provjerio i ovaj put naao kuvertu koleda s pismom prodekana Caudwella:
Dragi Marcus,
Svima nam je drago to ste se vratili na kampus. Lijenik nas
uvjerava da ste se posve oporavili. Nadam se da ete promijeniti odluku
i da ete se na proljee ipak natjecati za ulazak u bejzbolsku momad.
Njoj bi idue godine dobro doao dugonogi igra u unutranjem polju,
netko poput Martyja Mariona iz Cardsa, a meni se ini da biste vi
mogli biti ba ono to traimo. Imam dojam da ste dobar trka, a kao
to znate, igra na bazi moe pomoi pri osvajanju bodova ak i ako ne
poalje loptu u let preko ograde. Moe je spustiti na tlo kako bi se
osvojila baza, a to je jedan od najljepih prizora u bilo kojem sportu. Ja
sam vas ve preporuio treneru Portzlineu. On bi vas arko elio vidjeti
na probnom treningu 1. oujka. elim vam sretan povratak u zajednicu
Winesburga s nadom da se vraate preporoeni. Volio bih vjerovati da
ovo oznaava i va povratak u krilo Crkve. Nadam se da i vi tako
mislite. Molim vas, nemojte se ustruavati da svratite u moj ured.
Iskreno va,
Hawes D. Caudwell,
prodekan za studente
Na alteru potanskog ureda promijenio sam novanicu od pet dolara u kovanice od etvrt
dolara, a onda sam uao u telefonsku govornicu, zatvorio za sobom teka ostakljena vrata i
sloio kovanice u hrpe od po etiri komada na svinutu policu ispod telefonskog aparata, u
koju se izvjesni G. L. drznuo urezati svoje inicijale. Smjesta sam se zapitao kakvu je kaznu G.
L. dobio ako su ga uhvatili.
Ne znam to sam oekivao, a ve me je bio oblio znoj, jednako jak kao u Caudwellovu
uredu. Nazvao sam meugradske informacije i zatraio broj doktora Huttona u Hunting
Valleyju. Pokazalo se da ondje doista postoji jedan doktor Hutton, doktor Tyler Hutton.
Zapisao sam dva telefonska broja, jedan od njegova ureda a drugi od njegova stana. Jo uvijek
se nije smrailo, a budui da sam ve bio uvjeren da je Olivia mrtva, odluio sam nazvati
ured, zakljuivi da njen otac nee biti na poslu zbog smrtnog sluaja u obitelji, pa u u
razgovoru s njegovom tajnicom ili medicinskom sestrom stei neku predodbu o tome to se
dogodilo. Nisam elio razgovarati ni s jednim od njenih roditelja jer sam se bojao da e mi
rei: "Dakle, vi ste taj, vi ste taj Marcus kojeg Olivia spominje u svojoj samoubilakoj
poruci?" Kad je meugradski operater dobio broj u uredu, ugurao sam nekoliko kovanica u za
to predvieni prorez i rekao:
- Halo, na telefonu jedan Olivijin prijatelj. Ali nisam znao to sljedee da kaem.
- Dobili ste ordinaciju doktora Huttona - obavijestila me je ena s druge strane linije.
- Da, htio sam pitati za Oliviju - odvratio sam.
- Dobili ste ordinaciju - odgovorila je ona pa sam spustio slualicu.
Otiao sam od glavnog etverokutnog dvorita kampusa na brijegu ravno do enskih
domova i popeo se stubama u Dowland Hall, u kojem je Olivia stanovala i kamo sam one
sudbonosne veeri doao po nju Elwynovim LaSalleom. Uao sam. Za stolom koji je prijeio
pristup stubitu i sobama u prizemlju sjedila je deurna studentica. Pokazao sam joj osobnu
iskaznicu, a onda je zamolio da nazove Oliviju i kae joj da je ekam u prizemlju. Ve sam u
etvrtak bio nazvao Dowland i zatraio da razgovaram s Olivijom, nakon to se ona po drugi
put nije pojavila na predavanju iz povijesti.
54

- Otila je kui - dobio sam tada odgovor.

- A kad e se vratiti?
- Otila je kui.
Sad sam opet zatraio da je vidim, ovaj put osobno, i opet sam bio odbijen.
- Je li otila zastalno? - upitao sam.
- Deurna studentica slegnula je ramenima.
- Zna li je li ona dobro?
Dugo je razmiljala to da mi odgovori. Na kraju je odluila da ne kae nita.
Bio je petak, drugi studenoga. Od mog izlaska iz bolnice prolo je ve pet dana, a u
ponedjeljak sam se trebao vratiti u svoju sobu u Neil Hallu i opet se poeti uspinjati uz tri i
pol nizova stuba, a ipak sam se osjeao slabiji no kad su me izvukli iz kreveta da napravim
onih prvih nekoliko koraka nakon operacije. Koga bih mogao nazvati da mi potvrdi Olivijinu
smrt a da me istodobno ne okrivi za nju? Bi li se vijest o samoubojstvu vajnsberke studentice
nala u novinama? Moda bih trebao otii u knjinicu i prelistati klivlendske dnevne novine
da to provjerim? Gradske novine, Winesburg Eagle, sigurno ne bi donijele tu vijest, a ne bi ni
studentske novine, Owl's Eye. Na vajnsberkom biste se koledu mogli ubiti dvadeset puta
zaredom a ipak ne biste uspjeli ui u te petparake novine. Sto ja uope ovdje radim? Zato se
ne vratim na Robert Treat, da sa Spinellijem ruam iz smee papirnate vreice kraj pijanaca u
gradskom parku, da zaigram na drugoj bazi i da sluam sva ona sjajna predavanja njujorkih
profesora? Da je bar moj otac, da je bar Flusser, da je bar Elwyn, da je bar Olivia...!
Odjurio sam iz Dowlanda natrag u Jenkins, pojurio prizemnim hodnikom do ureda
prodekana Caudwella i zamolio njegovu tajnicu da ga vidim. Rekla mi je neka sjednem na
stolac preko puta njena pisaeg stola u vanjskom uredu i neka priekam dok prodekan ne
zavri razgovor s jednim studentom. Pokazalo se da je taj student Bert Flusser, kojeg nisam
vidio otkako sam se odselio iz svoje prve sobe. Zato on razgovara s prodekanom? Kad bolje
razmislim, zato ne razgovara s prodekanom svaki dan? On mora da je cijelo vrijeme u zavadi
s prodekanom. Mora da je cijelo vrijeme u zavadi sa svima. Provokacije, prigovori i ukori.
Kako li samo uspijeva odrati takvu dramu iz dana u dan? A tko bi osim Flussera htio da
neprestance nema pravo, da ga grde i prosuuju, da bude prezirno drugaiji, pun gaenja
prema svima i jedinstveno nakazan? Ima li boljeg mjesta od Winesburga da Bertram Flusser
nekontrolirano buja okruen obiljem prijekora? Ovdje, u ovom svijetu pravednika, taj je
prokletnik u svom elementu - to se za mene ne moe rei.
Ne obazirui se na tajnicu, Flusser mi je rekao:
- Povraanje... dobar tos.
Zatim je produio do vrata u hodnik, a onda se okrenuo i prosiktao:
- Osvetit u se svoj vaoj bagri.
Tajnica se pretvarala da ga nije ula, ustala je da me otprati do prodekanova ureda,
pokucala na vrata i najavila:
- Gospodin Messner.
Prodekan je obiao stol i pruio mi ruku. Vonj to sam ga bio ostavio za sobom odavno je
nestao. Pa kako je onda Flusser znao za njega? Zato to su svi znali za njega? Zato to si je
prodekanova tajnica dala u zadatak da svima kae? Taj licemjerni mali pisoar od koleda kako ga mrzim!
- Dobro izgledate, Marcus - rekao mi je prodekan. - Smravili ste nekoliko kila, ali inae
izgledate dobro.
- Prodekane Caudwell, ne znam kome drugom da se obratim u vezi s neim do ega mi je
vrlo stalo. Ja nisam namjerno povratio u vaem uredu, znate.
- Bili ste bolesni pa vam je pozlilo, i to je sve. Sad se oporavljate i uskoro ete opet biti
onaj stari. Kako vam mogu pomoi?
- Doao sam zbog jedne studentice - poeo sam. - Zajedno smo pohaali predavanja iz
povijesti. A ona je sad nestala. Bio sam vam rekao da sam jedanput izaao s djevojkom. To je
ta djevojka. Olivia Hutton. Sad je nestala. Nitko mi ne eli rei ni kamo je otila ni zato. Htio
bih znati to se s njom dogodilo. Bojim se da joj se dogodilo neto strano. Bojim se - dodao
sam - da je to djelomice i moja krivnja.
55

Nisi to smio rei, rekao sam sebi. Izbacit e te iz koleda zato to si pridonio
samoubojstvu. Moda e ak pozvati i policiju. Onaj G. L. vjerojatno je zavrio na policiji.
Jo uvijek sam sa sobom nosio pismo u kojem mi je prodekan zaelio dobrodolicu u
koled, s nadom da se vraam "preporoen". Tek sam ga bio primio. Zbog tog sam pisma i
doao u njegov ured - kako sam se glupo dao namamiti!
- to ste to uinili - upitao me je - da vam to pada ne pamet?
- Izveo sam je na spoj.
- Je li se na tom spoju dogodilo neto o emu biste me htjeli izvijestiti?
- Nije, gospodine.
Namamio me je u klopku jednim obinim, pristojnim, rukom pisanim pismom. Lopta se
moe spustiti na tlo kako bi se osvojila baza, a to je jedan od najljepih prizora u bilo kojem
sportu. Ja sam vas ve preporuio treneru Portzlineu. On bi vas arko elio vidjeti na
probnom treningu ... Ali Caudwell me je zapravo arko elio vidjeti zbog Olivije, a ja sam
uetao ravno u njegovu stupicu.
- Prodekane - rekao mi je. - Molim vas, zovite me "prodekane".
- Odgovor je ne, prodekane - odvratio sam. - Nita se nije dogodilo o emu bih vas htio
izvijestiti.
- Jeste li sigurni?
- Apsolutno.
A onda sam zamislio Olivijinu samoubilaku poruku i shvatio da me je prodekan navukao
na krivokletstvo. "Marcus Messner i ja imali smo spolni odnos, a onda me je on odbacio kao
kakvu drolju. Radije u umrijeti nego da ivim s tom sramotom."
- Niste li tu jadnu djevojku moda doveli u drugo stanje, Marcus?
- Molim? Nisam!
- Jeste li sigurni?
- Apsolutno siguran.
- Koliko vi znate, ona nije trudna?
- Nije.
- Govorite li istinu?
- Da!
- I niste je iskoristili? Niste iskoristili Oliviju Hutton?
- Nisam, gospodine. Nikad.
- Ona vas je posjetila u bolnikoj sobi, nije li tako?
- Tako je, prodekane.
- Prema jednoj lanici bolnikog osoblja, neto se dogodilo izmeu vas dvoje u bolnici,
neto nemoralno, to je ona primijetila i odmah propisno zabiljeila. A vi ipak tvrdite da joj se
niste silom nametnuli u svojoj sobi?
- Upravo su mi bili izvadili slijepo crijevo, prodekane.
- To nije odgovor na moje pitanje.
- Nikad u ivotu nisam upotrijebio silu, prodekane Caudwell. Ni prema kome. Nikad
nisam ni morao - dodao sam.
- Nikad niste ni morali? Smijem li vas pitati to to znai?
- Ne, ne, gospodine, ne smijete. Prodekane Caudwell, meni je o ovome vrlo teko
govoriti. Ja doista vjerujem da se ono to se dogodilo u privatnosti moje bolnike sobe ne tie
nikoga osim Olivije i mene.
- Moda se ne tie, a moda se ipak tie. Ako je to ikad i bila vaa stvar, s obzirom na
okolnosti, sada vie nije. Mislim da bi se svatko s tim sloio. Vjerujem da ete se i vi sloiti
da ste me upravo zbog toga i doli vidjeti.
- Zbog ega?
- Zbog toga to Olivia vie nije ovdje.
- A gdje je?
- Olivia je doivjela ivani slom, Marcus. Morali su je odvesti kolima hitne pomoi.
Nju koja onako izgleda morali su odvesti kolima hitne pomoi? Djevojku obdarenu
onakvom pameu, onakvom ljepotom, onakvim dranjem, armom i duhovitou? To je
56

gotovo gore nego da je umrla. Najpametnija djevojka u okolici otpremljena je u kolima hitne
pomoi zbog ivanog sloma, a svi drugi na ovom koledu procjenjuju svoje ponaanje u
svjetlu biblijskog nauka i s njima je sve u redu!
- Ja zapravo ne znam to se tono dogaa kad netko doivi ivani slom - priznao sam
Caudwellu.
- ovjek izgubi nadzor nad sobom. Sve mu postane preteko, pa popusti i slomi se na sve
mogue naine. Vie ne moe kontrolirati osjeaje, ba kao malo dijete, pa ga moraju
hospitalizirati i brinuti se za njega kao da je dijete dok se ne oporavi. Ako se ikad oporavi.
Ovaj koled preuzeo je na sebe rizik s Olivijom Hutton. Znali smo za njene duevne
probleme. Znali smo za tretmane elektrookovima, i znali smo za tunu povijest estih
pogoranja. Ali njen je otac kirurg iz Clevelanda i istaknuti bivi student Winesburga, pa smo
je, na zahtjev doktora Huttona, ipak primili. To nije dobro ispalo ni za koled ni za doktora
Huttona, a pogotovo ne za Oliviju.
- A je li ona dobro?
Kad sam mu postavio to pitanje, uinilo mi se da sam i sam na rubu ivanog sloma.
Molim vas, pomislio sam, molim vas, prodekane Caudwell, hajde da suvislo razgovaramo o
Oliviji, hajde da ne govorimo o "estim pogoranjima" i "elektrookovima"! A onda mi je
postalo jasno da on upravo to i radi.
- Rekao sam vam - odgovorio mi je - djevojka je doivjela ivani slom. Ne, Olivia nije
dobro. Ona je u drugom stanju. Netko ju je ostavio u drugom stanju ne obazirui se na njene
probleme.
- O, ne - rekao sam. - A gdje je ona sada?
- U jednoj psihijatrijskoj bolnici.
- Ama, nije mogue da je u drugom stanju!
- Mogue je i tako je. Olivia je bespomona i duboko nesretna mlada ena koja ve dugo
pati od duevnih i emocionalnih problema, nesposobna da se primjereno zatiti od opasnosti
koje vrebaju mladu enu, a netko ju je iskoristio. Netko tko e morati mnogo toga objasniti.
- To nisam ja - odvratio sam.
- Ono to smo uli o vaim postupcima u bolnici navodi nas na suprotan zakljuak, Marcus.
- Ba me briga na to vas to "navodi". Neu dopustiti da me okrivite bez dokaza.
Gospodine, jo jedanput vam kaem, ne slaem se s nainom kako ste me opisali. Vi
krivotvorite moje motive i moje postupke. Ja nisam imao spolni odnos s Olivijom. - Oblilo
me snano rumenilo kad sam dodao: - Ja nikad nisam imao spolni odnos ni s kim. Nitko na
ovom svijetu nije zbog mene mogao ostati u drugom stanju. To jednostavno nije mogue!
- S obzirom na sve to znamo - odvratio je prodekan - u to je takoer teko povjerovati.
- Ma, jebe mi se u to vi moete povjerovati!
Da, reagirao sam ratoborno, ljutito i impulzivno, po drugi put u Winesburgu. Ali neu
dopustiti da me okrive bez dokaza. Ve mi je navrh glave da svi to ine.
Prodekan je ustao, ali ne da me udari kao Elwyn, nego da mi se pokae u svom
velianstvu svog ureda. Nita se na njemu nije pomicalo osim oiju, koje su mi kruile po licu
kao da je ono samo po sebi skandalozno i nemoralno.
Izaao sam iz ureda i time je poelo ekanje da me izbace iz koleda. Nisam mogao
povjerovati da je Olivia trudna, ba kao to nisam mogao povjerovati da ga je popuila ikome
u Winesburgu osim meni. Ali, je li ona doista trudna - a da mi to nije rekla; je li zatrudnjela,
tako rei, preko noi, je li moda bila trudna jo i prije dolaska u Winesburg, je li zatrudnjela,
posve nemogue, poput njihove Djevice Marije - ja sam i sam bio uvuen ne samo u mrtvilo
obiaja u koledu Winesburg, nego i u onu istu krutost koja mi je tiranizirala ivot, u krutost
koja me je sputavala i koja je, kako sam bio previe spreman zakljuiti, razlog zato je Olivia
doivjela ivani slom. Nemoj traiti uzrok u obitelji, mama - pogledaj samo to
konvencionalni svijet smatra nedopustivim! Pogledaj mene! Kad sam doao ovamo, bio sam tako
bijedno konvencionalan da nisam imao povjerenja u djevojku samo zato to mi ga je popuila!
Moja soba. Moja soba, moj dom, moje pustinjako malo vajnberko utoite - kad sam se
u petak vratio u nju, nakon uspona uza samo tri i pol niza stuba, koji se pokazao napornijim
57

no to sam oekivao, otkrio sam da su plahte, deke i jastuci s kreveta razbacani na sve strane,
da je sadraj ladica komode razbacan po madracu i podu, a sve ladice izvuene do kraja.
Potkoulje, gae, arape i maramice leale su zguvane i razbacane po dotrajalom drvenom
podu zajedno s kouljama i hlaama koje su na vjealicama bile izvuene iz mog malog
ormara i razbacane posvuda. A onda sam pod malim visokim prozorom u kutu sobe ugledao
hrpu smea: kore od jabuka i banana, boce Coca-Cole, kutije krekera, omote od bombona,
tegle od dema, napol pojedene sendvie i otrgnute komade zapakiranog kruha premazane
neim to mi se u prvi mah uinilo govnom, ali se, sreom, pokazalo da je maslac od
kikirikija. Jedan je mi izvirio iz te hrpe i pobjegao da se sakrije pod krevet. Pa zatim drugi. Pa trei.
Olivia! Bijesna na moju majku i mene, Olivia mi je razrovala i uneredila sobu, a onda
otila poiniti samoubojstvo. Uasnula me je pomisao da je, u stanju potpunog duevnog
rastrojstva, svoj luaki pir mogla zavriti reui si ile na mom krevetu.
Osjeao se vonj pokvarene hrane, a i jedan drugi, jednako jak miris, koji nisam odmah
uspio prepoznati, toliko me je bilo osupnulo sve to sam vidio i pretpostavio. Tik do mojih
nogu leala je jedna izvrnuta arapa. Podigao sam je i prinio nosu. Pretvorena u izguvanu i
ukruenu masu, arapa nije vonjala po nogama nego po sasuenoj spermi. Sve to sam zatim
podigao imalo je isti taj vonj. Sve je bilo natopljeno spermom. Odjea koju sam bio kupio u
duanu koleda za sto dolara izbjegla je istu sudbinu samo zato to sam je imao na sebi kad
sam zbog upale slijepog crijeva otiao u bolnicu.
Dok sam bio u bolnici, netko se utaborio u mojoj sobi, masturbirao dan i no i svrio u
gotovo svaku stvar koju sam posjedovao. A to, naravno, nije mogla biti Olivia. Bio je to
Flusser. Mora da je bio on. Osvetit u se svoj vaoj bagri! A meni se osvetio tim samotnikim
bakanalijama.
Odjednom mi je pozlilo - podjednako od oka kao i od smrada - pa sam izaao iz sobe i
naglas upitao prazni hodnik kakvu sam to strahotu uinio Bertramu Flusseru da ga je mogla
nagnati na ovaj gnusni vandalizam nad mojim triavim posjedima. Uzalud sam pokuavao
shvatiti kakav je uitak naao u tome da uneredi svaku stvar koju imam. Caudwell sjedne
strane a Flusser s druge; majka s jedne strane a otac s druge; zaigrana i prekrasna Olivia
sjedne strane a slomljena Olivia s druge. A ja stojim meu svima njima i branim se
dobacujui im svoje glasovito prostako Jebite se!
Sonny Cottier sve mi je objasnio kad je doao po mene svojim autom, pa sam ga odveo na
kat da mu pokaem sobu. Stojei na vratima, rekao je:
- Flusser je zaljubljen u tebe, Marcus. Ovo su svjedoanstva njegove ljubavi.
- ak i smee?
- Pogotovo smee - odgovorio je Sonny. - Vajnsberki John Barrymore zaljubio se preko uiju.
- Je li to tono? Flusser je homoseksualac?
- Lud da ne moe biti lui, peder da ne moe biti vei. Trebao si ga vidjeti u satenskim
dokoljenkama u koli skandala. Kad je na sceni, Flusser je nenadmaiv - savreno oponaa,
blistavo se podruguje. Kad nije na sceni, posve je lud. Izvan scene, Flusser je karikatura.
Postoje ljudi koji su karikature, Marcus, a ti si sada nabasao na jednoga od njih.
- Ali to ne moe biti ljubav... pa to je smijeno...
- U ljubavi je tota smijeno - odvratio je Cottier.
- On ti ovime dokazuje svoju potenciju.
- Ne - odvratio sam - to moe biti samo mrnja. To je izraz neprijateljstva. Flusser mi je
pretvorio sobu u kantu za smee zato to me mrzi. A to sam mu ja uinio? Razbio sam onu
njegovu jebenu gramofonsku plou kojom mi cijele noi nije dao spavati! Ali od toga je
prolo ve nekoliko tjedana, to se zbilo kad sam tek bio stigao ovamo. Osim toga, kupio sam
mu novu plou - sutradan sam otiao u grad i nadoknadio je! Ali da mi on napravi ovako
veliku i odvratnu svinjariju, da se tako dugo ne moe pomiriti s tim - to nema smisla. ovjek
bi mislio da je on daleko iznad toga da mu bude stalo do mene - a, umjesto toga, ovakav
divljaki in, ovakvo neprijateljstvo, ovakav prezir! to sad? to u sad? Kako da uope
boravim ovdje?
- Zasad i ne moe. Noas emo ti pronai lealjku u kui mog bratstva. A ja u ti posuditi
neto od svoje odjee.
58

- Ali pogledaj ovo, pomirii ovo! On eli da se valjam u ovim govnima! Isuse, sad moram
na razgovor k prodekanu, zar ne? Moram ga izvijestiti o ovoj vendeti, zar ne?
- K prodekanu? Caudwellu? To ti ne bih savjetovao. Ako ga cinka, Marcus, Flusser se
nee povui bez borbe. Ako ga oda prodekanu, on e Caudwellu rei da ste ljubavnici. Ako
ga oda prodekanu, on e mu rei da je to bila svaa meu ljubavnicima. Flusser je nastrani
boem. Da, ak i Winesburg ima svog boema. Nitko ne moe obuzdati Bertrama Flussera. Ako
ga zbog ovoga izbace iz kole, on e te povui za sobom - to ti jamim. Odlazak prodekanu
najgore je to moe uiniti. Gle, prvo te je onesposobila operacija slijepog crijeva, a onda je
Flusser uneredio sva tvoja svjetovna dobra - dakako da ne moe razgovijetno misliti.
- Sonny, ja si ne mogu dopustiti da me izbace iz kole!
- Ali ti nisi nita skrivio - odvratio je Sonny zatvarajui vrata moje smrdljive sobe. Neto su skrivili tebi.
Ali, naravno, ja i moj neprijateljski stav mnogo smo toga skrivili kad me je Caudwell
optuio da sam Oliviju ostavio u drugom stanju.
Cottler mi se nije sviao i nisam mu vjerovao. im sam uao u auto da prihvatim njegovu
ponudu za poljski krevet i neto odjee, znao sam da inim jo jednu pogreku. Bio je okretan
na jeziku, bio je drzak, smatrao je sebe nadmonim ne samo Caudwellu nego vjerojatno i
meni. Bio je dijete najotmjenijeg idovskog predgraa Clevelanda, s dugim tamnim
trepavicama i rupicom na bradi, dvaput je igrao u koarkakoj reprezentaciji koleda i, unato
idovskom porijeklu, ve je drugu godinu za redom bio predsjednik Vijea bratstava. Sin oca
koji nije bio mesar nego vlasnik osiguravajueg drutva i majke koja nije bila mesarica nego
bogata nasljednica lanca robnih kua - Sonny Cottier bio je previe leeran za moj ukus,
previe samopouzdan, bistar i pametan na svoj nain, ali, sve u svemu, mladi savrene
vanjtine. Bilo bi mi najpametnije da napustim Winesburg, da se vratim se u New Jersey i da
se, premda je treina semestra ve prola, pokuam ponovo upisati na Robert Treat prije no
to me pozovu u vojsku. Zaboravi na Flussere, Cottlere i Caudwelle, zaboravi na Oliviju, i
otputuj sutra vlakom kui! Jedini problem koji te ondje eka jest jedan smueni mesar, a sve
ostalo je marljivi, prostoduni, potkupljivi i pomalo ksenofobini irsko-talijansko-njemakoslavensko-i-dovsko-crnaki Newark.
Ali, bio sam izvan sebe, pa sam umjesto toga otiao u dom Sonnyjeva bratstva, gdje me je
Sonny upoznao s Martyjem Zieglerom, jednim od lanova, dobroudnim momkom koji je
izgledao kao da se jo nije poeo brijati, studentom tree godine koji se divio Sonnyju,
spreman da uini sve to ga Sonny zamoli, roenim sljedbenikom roenog voe. On je u
privatnosti Sonnyjeve sobe smjesta pristao da umjesto mene odlazi u crkvu za samo dolar i
pol po odlasku - da potpie moje ime na kartu dolazaka, da je preda na vratima crkve na
odlasku i da nikome ne kae za taj dogovor, ni dok ga obavlja ni nakon obavljena posla. Imao
je pouzdan osmijeh ovjeka opsjednutog eljom da nikoga ne povrijedi, a inilo se da je
jednako eljan udovoljiti meni kao i Sonnyju.
Bio sam uvjeren da je taj Ziegler pogreka - moja posljednja pogreka. Ne zlobni Flusser,
mizantrop koleda, nego dobroudni Ziegler - on je bio sudbina koja se sada nadvila nad
mene. Bio sam zaprepaten svojim postupkom. Premda ni po naravi ni zbog okolnosti nisam
bio sljedbenik, i ja sam se pokorio roenom voi, previe umoran i zbunjen nakon ovakvog
dana da mu se suprotstavim.
- Evo! - rekao je Sonny kad je moj novounajmljeni zamjenik izaao iz sobe. - Tako smo
rijeili problem odlazaka u crkvu. Jednostavno, zar ne?
Tako je rekao samouvjereni Sonny, ali ja nimalo nisam dvojio, ak ni tada, kao sin svog
strahom proetog oca, da e se taj nadnaravno zgodni idovski momak s kraljevskim
dranjem povlatena uzora, naviknut da ulijeva potovanje i poslunost, da sa svima bude
dobar i da ni s kim ne bude u zavadi, da uvijek bude u sreditu panje i divljenja, da uiva u
ulozi najvee zvjerke u svom malom svijetu bratstava, na kraju pokazati anelom smrti.
Dok smo Sonny i ja bili u mojoj sobi u Neil Hallu, vani je ve padao gust snijeg, a kad
59

smo doli do doma njegova bratstva, vjetar je puhao etrdeset milja na sat. Nekoliko tjedana
prije Dana zahvalnosti, snjena oluja iz studenog 1951. poela je pokrivati sjeverne okruge
Ohija, susjedni Michigan i Indianu, pa onda zapadnu Pennsylvaniju i gornji dio drave New
York, i napokon vei dio Nove Engleske, prije no to je odmakla put mora. Do devet naveer
napadalo je pola metra snijega, a snijeg je jo uvijek padao, arobno padao, jer vjetar vie nije
zavijao ulicama Winesburga, staro se gradsko drvee vie nije njihalo i kripalo, a njegove
najslabije grane nisu vie padale na tlo pod naletima vjetra i teretom snijega i blokirale ceste i
kune prilaze - vjetar je sada prestao umiti kroz kronje drvea, samo su se jo pahuljice
snijega uporno vrtjele prema tlu, kao da namjeravaju prekriti sve stoje oluja porazbacala po
sjevernom Ohiju.
Odmah nakon devet sati zauli smo urlanje. Dospjelo je do nas itavim putem od
kampusa, koji je bio udaljen oko pola milje Ulicom Buckly od doma idovskog bratstva u
kojoj sam dobio veeru, poljski krevet i vlastitu sobu - i neto od Sonnyjeve svjee oprane
odjee - i postao cimer velikog Sonnyja na jednu no, pa i dulje ako elim. To je urlanje
nalikovalo je na krik gomile na nogometnoj utakmici nakon zgoditka, samo to nije jenjavalo.
Nalikovalo je na krik gomile navijaa nakon to njihova momad osvoji prvenstvo. Na krik
pobjednike nacije nakon svretka zamornog rata.
Sve je poelo na najsitniji i najneviniji mladenaki nain: grudanjem etvorice brucoa iz
malih mjesta u Ohiju na praznom etverokutnom dvoritu ispred Jenkinsa, djeaka porijeklom
sa sela, koji su istrali iz svojih soba u domu kako bi ludovali u prvoj snjenoj vijavici svog
prvog jesenskog semestra na koledu. Isprva su im se pridruili samo mlai studenti iz
Jenkinsa, ali kad su stanovnici dvaju domova to lee okomito prema Jenkinsu s prozora
vidjeli to se dogaa u etverokutnom dvoritu, poeli su se slijevati iz Neila, a zatim i iz
Waterforda, pa se ubrzo oduevljena borba snjenim grudama vodila izmeu desetaka
radosnih i hiperkinetikih momaka koji su skakutali u trapericama i majicama s kratkim
rukavima, u trenirkama, u pidamama, a neki samo u donjem rublju. Nije proao ni sat
vremena a oni se vie nisu gaali samo grudama snijega nego i limenkama piva iji su sadraj
popili za vrijeme borbe. Na bijelom snijegu pojavile su se crvene mrlje od krvi iz posjekotina
izazvanih leteim otpadom, koji je sada ukljuivao i udbenike, koeve za smee, olovke,
iljila i boice tinte bez poklopaca; tinta je plavocrnom bojom uzdu i poprijeko zamrljala
snijeg, osvijetljen neko plinskim a sada elektrinim svjetiljkama, lijepo rasporeenim uz
pjeake staze. Ali krv nije nimalo smanjila ar borbe. Pogled na vlastitu krv na bijelom
snijegu moda im je ak dao poticaj da se od zaigrane djece, koja nepaljivo uivaju u neoekivanoj snjenoj oluji izvan sezone, pretvore u bunu vojsku pobunjenika koju je mali broj
buntovnih mlaih studenata nagnao da svoju razularenu lakoumnost pretvore u zaudni
neposluh. Kad su svi neukroeni osjeaji izbili na povrinu (unato redovitim odlascima na
propovijedi), odjurili su i odvaljali se nizbrdo kroz dubok snijeg i krenuli u velianstven
veernji izlazak koji nijedan pripadnik njihova narataja na Winesburgu nikad nee
zaboraviti, izlazak koji e Winesburg Eagle sutradan, u osjeajima nabijenom uvodniku koji
je izrazio bijes i zgraanje cijele zajednice, nazvati "velikim pohodom na bijele enske gaice
koleda Winesburg".
Upali su u tri enska doma - u Dowland, Koons i Fleming - probijajui se kroz nerazgrnut
snijeg prilaza i preko neoienih stuba do ulaznih vrata, pa kroz vrata koja su ve bila
zatvorena za no, razbivi staklo kako bi dohvatili kvake ili naprosto lupajui o vrata akama,
nogama i ramenima i unosei u zabranjene domove mokar snijeg i razmazanu bljuzgavicu. S
lakoom su prevrnuli stolove deurnih studentica koji su blokirali put do stubita i onda se
ratrkali po katovima pa u sobe i prostorije sestrinstava. Studentice su se razbjeale na sve
strane u potrazi za kakvim sklonitem, a uljezi su stali upadati u sobe, izvlaiti ladice iz
komoda i razbacivati odjeu ne bi li ieprkali svaki par bijelih enskih gaica to su ga mogli
nai i bacili ga kroz prozore na slikovito bijelo dvorite, na kojem su se sada ve bile okupile
stotine studenata to su se iz udaljenih kua svojih bratstava probili kroz duboke snjene
nanose u Ulici Buckeye do enskih domova da uivaju u ovom divljem i Winesburgu posve
nesvojstvenom pohodu.
60

"Gaice! Gaice! Gaice!" Ta rije, koja im je kao studentima koleda jo uvijek zvuala
jednako uzbudljiva kao i na poetku puberteta, bijae sve to su ushieno ponavljali kliui iz
dvorita, dok se gore, u sobama studentica, nekoliko desetaka pijanih studenata, s kojih je
kapalo pivo i rastopljeni snijeg, s mrljama plavocrne tinte i grimizne krvi na odjei, rukama,
vrlo kratkim frizurama i licima, zajedniki prepustilo istoj onoj raboti koju je u mojoj maloj
sobi u potkrovlju Neila nadahnuti Flusser obavio sam. Ne svi, nipoto ne svi, samo najgluplji
meu njima - ukupno trojica, dva studenta prve i jedan student druge godine, a sva su trojica
sutradan meu prvima izbaeni iz kole - izdrkali su se u par ukradenih enskih gaica, a
svrili su dok bi dlanom o dlan, a onda su razdjeviene gaice, vlane i mirisne od sperme,
bacili na ruke oduevljenog skupa zarumenjenih i snijegom pokrivenih starijih studenata u
dvoritu koji su ih bodrili rigajui dim poput zmajeva.
Jedan duboki muki glas, izraavajui osjeaje svih, nesposobnih da se podvrgnu sustavu
moralne discipline, povremeno bi smiono izrazio istinu situacije - "elimo djevojke!" Ali ta
se je rulja uglavnom bila spremna zadovoljiti enskim gaicama, koje su mnogi od njih
uskoro poeli navlaiti na glavu poput kapa, ili preko cipela, pa su taj intimni odjevni predmet
drugog spola nosili preko hlaa, kao da su se naopako odjenuli. Meu bezbrojnim odjevnim
predmetima to su te noi izlijetali kroz otvorene prozore enskih domova, nali su se
grudnjaci, halteri, higijenski uloci, tube s pomadama, ruevi za usne, gaice i podsuknje,
spavaice, nekoliko runih torbica, neto amerike valute i cijela zbirka lijepo ukraenih
eiria. U meuvremenu, studenti na dvoritu podigli su velikog snjegovia s dojkama,
prekrili ga donjim rubljem i razdragano mu ugurali tampon u ruem namazana usta da stri
poput bijele cigare, a na kraju su mu na frizuru napravljenu od pregrti vlanih dolarskih
novanica navukli prekrasnu ensku uskrsnu kapu.
Vjerojatno se nita od toga ne bi zbilo da je policija uspjela stii na kampus prije no to je
ono bezazleno grudanje ispred Jenkinsa poelo izmicati kontroli. Ali ulice Winesburga i staze
koleda nee se poeti istiti prije prestanka oluje, pa tako ni slubenici u trojim patrolnim
kolima koja pripadaju gradu, ni uvari u dvama vozilima za zatitu kampusa, nisu mogli
napredovati drugaije nego pjeice. Kad su napokon stigli, enski domovi su ve bili u neredu
i nemiri se vie nisu mogli suzbiti.
Tek je pojava prodekana Caudwella sprijeila drugi i jo groteskniji ispad - 190
centimetara visoki prodekan Caudwell stao je na prednji trijem Dowland Halla u ogrtau i
alu i poeo vikati kroz megafon koji je drao u rukama bez rukavica: "Studenti Winesburga!
Studenti Winesburga! Vratite se u svoje sobe! Ako se smjesta ne vratite, prijeti vam
iskljuenje iz kole!" Trebalo je to ozbiljno upozorenje najuglednijeg i najstarijeg prodekana
(i injenica da je studentima od osamnaest i pol, devetnaest i dvadeset godina prijetilo
novaenje) da se buna gomila mukih studenata to se natiskala u dvoritu pred enskim
domovima pone razilaziti i vraati to bre moe onamo odakle je dola. to se tie onih koji
su jo uvijek prekopavali ladice komoda u sobama studentica, tek kad je gradska i kolska
policija ula u domove i poela ih loviti sobu po sobu, posljednje su gaice prestale padati s
prozora - koji su jo uvijek bili irom otvoreni, unato nonoj temperaturi od oko sedam
stupnjeva ispod nitice - i tek su tada uljezi poeli iskakati kroz prozore donjih katova
Dowlanda, Konnsa i Fleminga na jastuk dubokog snijega to se nataloio u dvoritu i, ako u
pokuaju bijega nisu slomili nogu - to se dvojici dogodilo - bjeati prema Hillu.
Kasnije naveer, poginuo je Elwyn Ayers. Elwyn kao Elwyn, nije imao nita s napadom
na enske domove. Nakon to je zavrio domau zadau, ostatak je veeri proveo (prema
svjedoanstvima pet-est studenata iz njegova bratstva) sjedei u svom LaSalleu iza kue
svog bratstva, upalivi motor da ga ugrije, i izlazei iz auta samo da otare snijeg to se brzo
skupljao na krovu, poklopcu motora i prtljaniku, te da lopaticom oisti etiri kotaa kako bi
na gume mogao staviti nove zimske lance. Zatim se odluio upustiti u vozaku pustolovinu,
pa se odvezao na probnu vonju, samo da vidi koju brzinu u duboku snijegu vajnsberkih
ulica moe postii moni motor Touring Sedana sa etvorim vratima, poveanim razmakom
izmeu osovina kotaa, poveanim karburatorom i sa 130 konjskih snaga, posljednji u nizu
prestinih automobila nazvanih po francuskom istraivau to e ih General Motors ikad
61

proizvesti. U centru, ije su ceste ostale prohodne za sve vrijeme snjene oluje zahvaljujui
efu zimske slube i njegovu pomoniku, na prijelazu koji razdvaja Ulicu Main od Ulice
Lower Main, Elwyn je, izgleda, pokuao prestii pononi teretni vlak, a onda se LaSalle
izmakao nadzoru, dvaput okrenuo na pruzi i udario u snjenu ralicu lokomotive koja se
zaputila prema odreditu istono od Akrona. Isti onaj auto u kojem sam ja bio odvezao Oliviju
na veeru i poslije na groblje - to povijesno vozilo, pa ak i neka vrsta spomenika, u
historijatu dolaska oralnog seksa na koled Winesburg u drugoj polovici dvadesetog stoljea prevrnuo se na bok i okrenuo naglavce, pa se odsklizao niz Lower Main i onda eksplodirao, a
Elwyn Ayers mlai poginuo je, ini se, na mjestu, i brzo izgorio u smrskanom automobilu
koji je volio vie od svega na svijetu, onako kako se vole ljudi.
Poslije se pokazalo da Elwyn nije ni prvi ni drugi, pa ak ni trei student zavrne godine
Winesburga koji u godinama nakon uvoenja automobila u ameriki ivot nije uspio
diplomirati zbog neuspjenog pokuaja da preduhitri pononi teretni vlak. Ali Elwyn je
smatrao da je snjena oluja izazov vrijedan njega i njegova LaSallea. I tako je moj cimer,
umjesto u posao s tegljaima, poput mene otiao u oblast beskonanih sjeanja, gdje mu
ostaje cijela vjenost da razmilja o radostima vonje tog velikog automobila. Stalno
zamiljam trenutak sudara i Elwynovu glavu nalik na bundevu, kako udara o prednje staklo i
razlijee se, ba kao bundeva, na stotinu debelih komadia mesa, kostiju, mozga i krvi. Elwyn
i ja spavali smo u istoj sobi i zajedno uili - a sada je on mrtav u dobi od dvadeset i jedne
godine. Elwyn je bio nazvao Oliviju pikom, a sada je mrtav u dobi od dvadeset i jedne. Kad
sam uo za njegovu kobnu nesreu, prvo to sam pomislio bilo je kako se nikad ne bih iselio
iz njegove sobe da sam znao da e poginuti. Do tog trenutka, jedini moji znanci koji su
poginuli bila su dva moja starija bratia, koji su poginuli u ratu. Elwynova smrt bila je prvi
sluaj da je poginula osoba koju sam mrzio. Trebam li ga sada prestati mrziti i poeti
oplakivati? Trebam li se sada pretvarati da mi je bilo ao kad sam uo da je mrtav, i da su me
okolnosti njegove pogibije uasnule? Trebam li navui aloban izraz na lice, otii na karmine
u dom njegova bratstva i izraziti suut njegovim drugovima, od kojih su mnogi, znao sam,
pijanci koji su mi u gostionici zvidukali gurajui prste u usta i dozivali me izrazom koji je
vrlo nalikovao na rije "idov" kad su htjeli da ih posluim? Ili bih trebao zatraiti doputenje
da se ponovo uselim u njegovu sobu u Jenkins Hallu prije no to je dodijele nekom drugom?
- Elwyn! - dozivam ga. - Elwyn, uje li me? To sam ja, Messner! I ja sam mrtav!
Ne stie mi nikakav odgovor. Ne, mi ovdje nismo cimeri. Premda mi on ionako ne bi
odgovorio, taj utljivi, nasilni pizdek to se nikad ne smijei. Kao to mi je bio zagonetka u
ivotu, Elwyn Ayers ostaje mi zagonetka i u smrti.
- Mama! - viem zatim. - Mama, jesi li ti ovdje? Jesi li ti, tata? Mama? Tata? Olivia? Je
li itko od vas ovdje? Jesi li umrla, Olivia? Odgovori mi! Ti si jedino to mi je Winesburg ikad
darovao. S kim si zatrudnjela, Olivia? Jesi li naposljetku sama sebi oduzela ivot, ti draesna,
neodoljiva djevojko?
Ali nemam s kim popriati; jedino sa sobom mogu raspravljati o svojoj nevinosti, o
svojim eksplozijama bijesa, o svojoj iskrenosti i posve kratkotrajnom blaenstvu to sam ga
doivio u toj prvoj pravoj godini svoje mlade muevnosti i posljednjoj godini svog ivota.
udim s nekim popriati, a nitko me ne uje! Mrtav sam. Osuen sam na neizrecivu kaznu.
- Mama! Tata! Olivia! Mislim na vas!
Nema odgovora. Ne mogu dobiti odgovor, ma koliko se trudio skrenuti panju na sebe i
biti primijeen. Sve su svijesti otile osim moje vlastite. Nema odgovora. Strano sam
alostan.
Sutradan ujutro, Winesburg Eagle izvijestio je u "dvostrukom" subotnjem broju, u
cijelosti posveenom svemu to je snjena meava oslobodila na koledu, da je Elwyn Ayers
mlai, klasa 1952. godine, jedina rtva te noi, zapravo bio iskra koja je izazvala napad na
enske domove, i da je proao kroz mirkavo crveno svjetlo na pruzi u pokuaju da pobjegne
policiji - ta posve izmiljena pria sutradan je opovrgnuta, iako ne prije no to ju je prenio
Cincinnati Enquirer, jedan od dnevnih listova iz Elwynova rodnog grada.
62

Istog jutra, tono u sedam sati, poele su se izricati kazne. Svakom studentu koji je
priznao sudjelovanje u napadu na enske domove dali su lopatu za snijeg - ija je cijena
uknjiena na teret njihovih kolarina - i poslali ga u jedinice za razgrtanje snijega, ija je
zadaa bila da oiste ceste i staze na kampusu od 85 centimetara snijega koji je napadao za
oluje i koji se je mjestimice nakupio u nanose visoke i preko 180 centimetara. Svaku jedinicu
predvodio je stariji student iz sportskih momadi koleda, a posao su nadzirali profesori
tjelesnog odgoja. Istodobno, u Caudwellovu uredu cijeli su se dan provodila sasluanja. Do
naveer, jedanaestorica mlaih studenata, devet studenata prve i dva studenta druge godine,
identificirani su kao kolovoe. Nakon to nisu dobili mogunost da se iskupe pokorom u
posadi za razgrtanje snijega (ili suspenzijom do kraja semestra - a njihove su se obitelji nadale
da e to biti najgora kazna to e je njihovi mladi sinovi morati platiti za prijestup koji, tvrdili
su, nije nita gori od mladenake psine), izbaeni su iz koleda. Meu njima su bila i ona
dvojica koji su slomili noge skaui iz enskih domova i koji su se pojavili pred prodekanom
s novim bijelim gipsom, obojica, navodno, sa suzama u oima i s bujicom pretjeranih isprika
na ustima. Ali uzalud su molili za razumijevanje, a kamoli za milost. Za Caudwella su oni bili
samo posljednja dva takora to su napustili brod, pa ih je zauvijek najurio iz kole. A svaki
od studenata koji su pred prodekanom Caudwellom poricali sudjelovanje u napadu, za kojeg
se poslije ustanovilo da lae, takoer je iskljuen, pa su prije kraja vikenda izbaena
sveukupno osamnaestorica studenata.
- Ne moete vi mene prevariti - rekao je prodekan Caudwell svakom studentu kojeg je
pozvao u svoj ured. - I neete!
Imao je pravo: nitko ga nije uspio prevariti. Nijedan jedini student. Naposljetku ak ni ja.
U nedjelju naveer, svi muki studenti Winesburga pozvani su na skup u Williamsonovoj
predavaonici za knjievnost, gdje im se trebao obratiti dekan Albin Lentz. Dok smo se
naveer pjeice probijali prema predavaonici - studentima je bilo zabranjeno voziti
automobile po gradskim cestama, koje su jo uvijek u velikoj mjeri bile pokrivene snijegom ja sam od Sonnyja doznao o Lentzovoj politikoj karijeri i o lokalnim nagaanjima u vezi s
njegovim ambicijama. Dvaput je bio izabran za odrjeitog guvernera susjedne Zapadne
Virginije koji suzbija trajkove, a zatim je za Drugog svjetskog rata sluio kao podtajnik u
Ministarstvu rata. Nakon to se 1948. godine u Zapadnoj Virginiji neuspjeno kandidirao za
mjesto u amerikom Senatu, njegovi poslovni pajdai u Upravnom odboru koleda Winesburg
ponudili su mu poloaj dekana, pa je stigao u koled odluan da tu lijepu malu kolu usred
sjevernog Ohija pretvori, kako je u pristupnom govoru najavio, u "mjesto gdje e se njegovati
etika odgovornost, domoljublje i visoka naela ponaanja, to e ih svaka mlada osoba u
ovoj zemlji morati stei ako elimo pobijediti bezboni sovjetski komunizam u globalnoj bici
za moralnu supremaciju".
Bilo je i onih koji su vjerovali da je Lentz, budui da ba nije imao kvalifikacije za
karijeru u prosvjeti, prihvatio poloaj dekana u Winesburgu samo kao odskonu dasku za
mjesto guvernera Ohija 1952. godine. Kad bi mu to uspjelo, postao bi tek drugi ovjek u
amerikoj povijesti koji je bio guverner dvije razliite drave - obje visoko industrijalizirane pa bi se time nametnuo kao republikanski kandidat za predsjednika, koji bi bio sposoban da se
upusti u pokuaj dokidanja utjecaja Demokratske stranke na njihovo tradicionalno izborno
tijelo u radnikoj klasi. Naravno, Lentz meu studentima jedva da je bio poznat po svojim
politikim stavovima; oni su ga znali po njegovu izrazitom ruralnom unjkanju - bio je
uspjean sin rudara iz okruga Logan u Zapadnoj Virginiji - koje mu je probijalo kroz blistavu
retoriku poput avla. Bio je poznat po tome to ne tedi rijei i to stalno pui cigare, a zbog te
je sklonosti stekao epitet "svemoni ovjek s cigarom".
Nije stao za katedru poput predavaa nego daleko ispred nje, neznatno je rairio kratke
noge i zapoeo govor u zloslutno upitnom obliku. Taj ovjek u sebi nije imao niega blagog:
morali ste ga sluati. Cilj mu nije bio da izigrava figuru od autoriteta kao prodekan Caudwell,
nego da svojom neuvijenom otvorenou nasmrt isprepada sluateljstvo. Njegova tatina bila
je vrlo razliita sila od prodekanove - njemu nije manjkalo inteligencije. Dakako, dijelio je
Caudwellovo uvjerenje da u ivotu ne postoji nita vanije od pravila, ali njegovi osnovni
63

osjeaji osude bili su posve neprikriveni (ako zanemarimo povremene retorike ukrase).
Nikad prije nisam vidio da iz skupa vajnsberkih studenata zrai takav ok i ozbiljnost - i tako
vrsta usredotoenost.
Bilo je nezamislivo da se netko usudi povikati ak i u sebi: "Ovo nije dolino! Ovo nije
pravedno!" da je dekan odluio sii meu publiku i poeti udarati studente palicom, ni to ih ne
bi natjeralo u bijeg niti izazvalo otpor. inilo se da smo dobili batine - i zahvalno prihvatili
batinanje za sve poinjene prekraje - prije no to je napad uope poeo.
Vjerojatno jedini student koji se nije pojavio na tom obaveznom skupu mukih studenata
bio je onaj zlokobni slobodoumni duh, prkosni Bert Flusser.
- Zna li sluajno itko od vas ovdje - zapoeo je dekan Lentz - to se dogodilo u Koreji na
dan kad ste svi vi mukarine odluili nanijeti ljagu i sramotu ovoj istaknutoj ustanovi vie
naobrazbe koja vue porijeklo iz baptistike crkve? Na taj dan, pregovarai UN-a i komunista
postigli su kolebljiv dogovor oko crte primirja u istonom dijelu te ratom poharane zemlje.
Pretpostavljam da znate to znai rije "kolebljiv". To znai da borbe u Koreji, barbarskije od
svih to smo ih ikad upoznali - barbarskije od svih to su ih amerike snage vodile u bilo
kojem ratu u bilo kojem trenutku svoje povijesti - da te iste borbe ponovo mogu zapoeti u
svakom trenutku dana i noi i odnijeti na tisue mladih amerikih ivota. Zna li itko od vas
to se prije nekoliko tjedana, izmeu subote, 13. listopada, i petka, 19. listopada, dogaalo u
Koreji? Siguran sam da znate to se u to vrijeme dogaalo ovdje. U subotu trinaestog, naa je
nogometna momad do nogu potukla svog tradicionalnog suparnika, Bowling Green, 41
prema 14. Idue nedjelje pobijedili smo moju almu mater, Sveuilite Zapadne Virginije, u
napetoj utakmici koju smo mi, autsajderi, na kraju uspjeli dobiti rezultatom 21 prema 20.
Kakva je to pobjeda za Winesburg! A znate li to se tog istog tjedna dogaalo u Koreji? Prva
amerika konjika divizija, Trea pjeaka divizija i moja stara jedinica iz Prvog svjetskog
rata, Dvadeset peta pjeaka jedinica, zajedno s naim britanskim i junokorejskim
saveznicima, ostvarili su mali napredak u podruju Old Baldyja. Taj nas je mali napredak
stajao etiri tisue ivota. etiri tisue mladia poput vas, mrtvi, osakaeni i ranjeni, izmeu
trenutka kad smo pobijedili Bowling Green i trenutka kad smo uspjeli iznenaditi Sveuilite
Zapadne Virginije. Imate li vi uope ikakvu predodbu o tome koliko ste sretni, koliko ste
povlateni i sretni to subotom moete gledati nogometne utakmice, umjesto da se subotom na
vas puca, ili ponedjeljkom, utorkom, srijedom, etvrtkom i petkom, pa i nedjeljom? U
usporedbi sa rtvama koje mladi Amerikanci vaih godina podnose u brutalnom ratu protiv
sjevernokorejskih i kineskih komunistikih agresora - u usporedbi s tim, imate li ikakvu
predodbu o tome kako djetinjasto, kako glupo i idiotski vae ponaanje izgleda ljudima u
Winesburgu i u ostalim dijelovima Ohija, pa i u cijelim Sjedinjenim Amerikim Dravama,
ljudima koji su se putem novina i televizije upoznali sa sramotnim dogaajima u petak
naveer? Recite mi, jeste li zamiljali da ste junaki ratnici kad ste upali u enske domove i
gotovo nasmrt preplaili nae studentice? Jeste li zamiljali da ste junaki ratnici kad ste
oskvrnuli privatnost njihovih soba i doepali se njihovih osobnih stvari? Jeste li mislili da ste
junaki ratnici dok ste uzimali i unitavali stvari koje vam ne pripadaju? A one meu vama
koji su ih bodrili, koji ni prstom nisu mrdnuli da ih u tome sprijee, koji su uivali u njihovoj
muevnoj hrabrosti, pitam, gdje je vaa muevna hrabrost? Kako e vam ona posluiti kad
tisue komunista s urlicima na ustima nasrne na va streljaki zaklon, ako pregovori u Koreji
ne uspiju? A nasrnut e, to vam ja jamim, s piskom truba i isukanim bajunetama! to da
radim s vama djeacima? Ima li meu vama odraslih ljudi? Zar ni jednom od vas nije palo na
pamet da brani stanovnice Dowlanda, Koonsa i Fleminga? Ja bih oekivao da e vas se nai
stotinu, dvije stotine, tri stotine, da sprijee tu djetinjastu pobunu! Pa zato niste? Odgovorite
mi! Gdje vam je bila hrabrost? Gdje vam je bila ast? Ni jedan od vas nije pokazao ni zericu
asti! Ni jedan jedini! Sad u vam rei neto to nisam vjerovao da u ikada morati rei: danas
se stidim to sam dekan ovog koleda. Osjeam stid, gaenje i bijes. Ne elim da oko toga
bude ikakve dvojbe. A taj me bijes nee tako skoro napustiti, u to moete biti sigurni. Koliko
znam, etrdeset i osam naih studentica - to je gotovo deset posto - etrdeset i osam naih
studentica ve je napustilo koled u pratnji svojih duboko okiranih i potresenih roditelja, a ja
nisam siguran hoe li se vratiti. Na temelju telefonskih poziva drugih zabrinutih roditelja - a
64

telefoni u uredu i kod kue ne prestaju mi zvoniti od petka u pono - zakljuujem kako jo
velik broj naih studentica razmilja da prekine studij na godinu dana ili da zauvijek napusti
Winesburg. A ja ne mogu rei da im zamjeram. Ne mogu rei da bih od roene keri oekivao
da ostane vjerna prosvjetnoj ustanovi u kojoj ju je gomila nasilnika podvrgnula ne samo
omalovaavanju, ponienju i strahu, nego i stvarnoj prijetnji tjelesnim povredama, gomila
nasilnika koja je, izgleda, zamiljala da se emancipira. Jer, po mom miljenju, vi i niste nita
drugo, i oni koji su u tome sudjelovali i oni koji ni prstom nisu mrdnuli da ih u tome sprijee nezahvalna, neodgovorna i djetinjasta banda podlih i kukavikih nasilnika. Rulja neposlune
djece. Razuzdane bebice u pelenama. Ah da, i jo neto. Zna li sluajno itko od vas koliko je
atomskih bombi Sovjetski Savez testirao od poetka ove godine? Odgovor glasi: dvije. To
znai da su nai komunistiki neprijatelji u SSSR-u uspjeno testirali ukupno tri atomske
bombe otkako su otkrili tajnu proizvodnje atomske bombe. Naa se nacija suoava s
opipljivom mogunou nezamislivog atomskog rata sa Sovjetskim Savezom, a za to vrijeme
mukarine iz Winesburga izvode svoje buntovne nasrtaje na ladice s odjeom nedunih
mladih ena koje su im kolske kolegice. Izvan vaih studentskih domova, svijet je u
plamenu, a vi se palite na ensko donje rublje. Izvan vaih bratstava, svakodnevno se zbiva
povijest - ratovi, bombardiranja i masovni pokolji, a vi ste svega toga blaeno nesvjesni. E pa,
neete jo dugo ostati nesvjesni! Moete biti glupi koliko hoete, moete ak i pokazati, kao
to ste pokazali u petak naveer, da gorljivo elite biti glupi, ali povijest e vas na kraju ipak
sustii. Jer povijest nije kulisa - povijest je pozornica! A vi na toj pozornici stojite! Oh, koliko
mi se gadi vae nepoznavanje vremena u kojem ivite! A najvie mi se gadi vae uvjerenje da
ste u Winesburgu pokuali izbrisati upravo neznanje. Kojem vremenu vi uope mislite da
pripadate? Moete li mi odgovoriti na to pitanje? Znate li uope? Imate li uope pojma da
pripadate nekom vremenu? Ja sam se dugo profesionalno bavio politikom, kao umjereni
republikanac koji se bori protiv fanatika slijeva i zdesna. Ali za mene su ti fanatici veeras
beznaajni u usporedbi s vama koji ste se prepustili svojoj lakoumnoj zabavi. Hajde da
poludimo, hajde da se zabavimo! Kako bi bilo da se nakon ovoga prepustite kanibalizmu? E
pa, neete ovdje, gospodo! Oni koji nose odgovornost da ova ustanova sauva ideale i
vrijednosti koje ste vi izvrgli ruglu, nee dopustiti da unutar ovih brljanom obraslih zidova
hotimian prijestup proe nekanjeno. Mi ne smijemo dopustiti da se ovo nastavi, i mi to
neemo dopustiti! Ljudsko ponaanje moe se regulirati, a mi emo to i uiniti! Ustanak je
zavren. Pobuna je uguena. Poevi od veeras, stavit emo sve i svakoga na njegovo mjesto
i ponovo uspostaviti red u Winesburgu. I pristojnost. I potovanje. A sada svi vi, neobuzdani
mukarine, ustanite i bjeite mi s oiju. A ako itko od vas odlui zauvijek otii, ako itko od
vas odlui da mukarini poput njega ne odgovaraju pravila pristojnog ponaanja i civilizirane
samodiscipline to ih ova administracija namjerava strogo provoditi kako bi Winesburg ostao
Winesburg - to se mene tie, nemam nita protiv. Napustite Winesburg! Otiite odavde!
Naredbe su izdane! Napustite Winesburg jo veeras i ponesite svoje buntovnitvo i svoj
neposluh sa sobom!
Dekan Lentz izgovorio je rijei "lakoumna zabava" s takvim prezirom kao da govori o
ubojstvu s predumiljajem. A njegovo gnuanje nad buntovnitvom i neposluhom bilo je tako
snano kao da je rije o prijetnji koja ne eli potkopati samo Winesburg u Ohiju, nego i samu
veliku republiku.

65

Buenje iz narkoze
Sjeanje ovdje prestaje. Mnogobrojne u ruku ubrizgane injekcije morfija bacile su redova
Messnera u dugotrajno stanje najdublje nesvjestice, premda mu nisu zaustavile mentalne
procese. Od neposredno nakon ponoi, sve osim njegova duha lealo je u limbu. Prije tog
trenutka odvajanja, trenutka kad je otiao onkraj pamenja i kad se vie nije mogao sjeati, cio
niz morfijskih doza ispunio je posudu njegova mozga poput mnemotehnikog goriva i
uspjeno otupio bol od bajunetom zadanih rana, koje su mu gotovo odvojile jednu nogu od
tijela i razmrvile utrobu i spolovilo. Jame na vrhu brijega, na nazubljenom grebenu iza
bodljikave ice u sredinjoj Koreji, u kojima su proveli vie od tjedan dana, po noi su napali
Kinezi. Raskomadana tijela leala su posvuda. Kad se njemu i njegovu suborcu Brunsonu
zaglavio mitraljez, vie im nije bilo spasa - tolike koliine krvi nisu ga okruivale jo od onih
dana kad je kao djeak u klaonici gledao obredna klanja ivotinja u skladu sa idovskim
obiajima. A elina otrica koja mu se usjekla u tijelo bila je isto tako otra i uinkovita kao i
svi noevi to su ih bili koristili za rezanje i pripremu mesa za muterije u mesnici. Pokuaji
dvojice drugova iz jedinice da redovu Messneru zaustave krvarenje i da mu dadu transfuziju,
nisu urodili plodom, a njegov mozak, bubrezi, plua i srce - svi organi - otkazali su
neposredno prije zore 31. oujka 1952. godine. Sad je bio definitivno i nepovratno mrtav,
izbavljen od morfijem izazvanih sjeanja, rtva posljednjeg sukoba, najeeg sukoba od svih.
Skinuli su mu pono preko glave, uzeli mu iz pletenog pojasa granate koje nikad nije dospio
baciti, i pohitali do Brunsona, sljedeeg na redu da izdahne.
U borbi za taj strmi, brojem oznaeni brijeg na nazubljenom grebenu u sredinjoj Koreji,
obje strane u sukobu pretrpjele su tako strane gubitke da se ta bitka moe smatrati tragedijom
fanatizma, ba kao i cijeli taj rat. Nekolicinu iznurenih i ranjenih vojnika koji su sretno
izbjegli smrti od bajuneta i granata, odvukli su prije zore, ostavljajui Krvavu goru - kako se
taj brojem oznaeni brijeg poslije naziva u povijesnim prikazima tog rata iz sredine stoljea prekrivenu leevima i lienu ivih ljudi, kakva je tisuama godina prije no to je iskrsnuo
opravdan razlog da se dvije zaraene strane meusobno unite i bila. Samo u jedinici redova
Messnera, od dvije stotine vojnika preivjela su tek dvanaestorica, a svi do jednog bili su
izbezumljeni i obliveni suzama, ukljuujui i zapovjednika jedinice, dvadesetetverogodinjeg
kapetana, ije je lice unakazio kundak puke kojom se netko posluio kao palicom za bejzbol.
U napadu komunista sudjelovalo je vie od tisuu vojnika. Ukupno je poginulo osam ili devet
stotina kineskih boraca. Nadirali su i umirali bez prestanka, juriajui uz zvuke trube "Ustajte,
vi to sunji ne elite biti!" i povlaei se krajolikom punim leeva i raskomadanog drvea,
ubijajui usput svoje ranjene suborce strojnicama, pa i sve nae vojnike koje su mogli otkriti.
Njihove strojnice bile su proizvedene u Rusiji.
Sutradan popodne u Americi, dva su se vojnika pojavila na vratima stana obitelji Messner
u Newarku i obavijestila roditelje da je njihov sin jedinac poginuo u borbi. Gospodin Messner
vie se nikad nije oporavio od te vijesti. Grcajui je rekao eni:
- Govorio sam mu neka pazi na sebe! Ali nije me htio sluati. Ti si me preklinjala da ga
ne pokuavam nauiti pameti zakljuavajui vrata. Ali on se nije htio opametiti. Zakljuana
vrata niemu ga nisu nauila. A sad je mrtav. Na je deko mrtav. Marcus, imao sam pravo,
sve sam ja unaprijed predvidio... a sad si nas ti zauvijek napustio! Ja ovo ne mogu podnijeti.
Ja ovo neu preivjeti.
A i nije. Kad je nakon razdoblja alovanja ponovo otvorio mesnicu, vie se nikad nije
vedro alio s muterijama. Ili bi utke radio, osim to je kaljao, ili bi muteriji samo
promrmljao:
- Na je sin mrtav.

66

Prestao se redovito brijati i vie se nije eljao, pa su muterije uskoro podvile rep i stale
odlaziti drugim koer mesarima u susjedstvu, a mnogi su meso i perad poeli nabavljati u
supermarketu. Gospodin Messner toliko je malo panje posveivao svom poslu da mu se no
jednoga dana poskliznuo po kosti i vrkom zario u trbuh. Iz rane je potekla bujica krvi, trebalo
ju je zaiti avovima. Prolo je jo osamnaest mjeseci prije no to je strani gubitak usmrtio
tog jadnog ovjeka; umro je vjerojatno deset godina prije no to bi emfizem postao dovoljno
akutan da ga ubije sam.
Majka je bila snana i doivjela je gotovo sto godina, premda je i njen ivot bio
upropaten. Nije proao ni jedan dan a da nije pogledala uokvirenu maturalnu fotografiju
svoga ljepukastog sina na stolu u blagovaonici i planim glasom upitala svog pokojnog
mua:
- Zato si ga otjerao od kue? Samo jedan trenutak bijesa, a pogledaj do ega je to dovelo!
Pa zar je vano kad se vratio kui? Barem se vratio! A gdje je sad? Gdje si, duo? Marcus,
vrata nisu zakljuana... molim te, vrati se kui!
Zatim bi otila do onih nesretnih vrata s dvostrukom bravom i irom ih otvorila, pa bi
stajala na pragu ekajui da joj se sin vrati, premda je znala da je to nemogue.
Da, da je bar ovo, da je bar ono, svi bismo jo uvijek bili ivi, svi bismo zauvijek ostali
zajedno, i sve bi dobro svrilo. Da je bar otac, da je bar Flusser, da je bar Elwyn, da je bar
Caudwell, da je bar Olivia...! Da je bar Cottier - da se Marcus bar nije sprijateljio s
nadmonim Cottlerom! Da se bar Cottier nije sprijateljio s njim! Da bar Cottier nije unajmio
Zieglera da umjesto Marcusa odlazi na propovijedi! Da bar Zieglera nisu otkrili! Da je bar
Marcus sam odlazio na propovijedi! da je otiao etrdeset puta i etrdeset puta se potpisao,
danas bi bio iv i upravo bi odlazio u mirovinu nakon odvjetnike karijere. Ali on na to nije
mogao pristati! Nije mogao prihvatiti djetinjastu vjeru u nekakvog glupog boga! Nije mogao
sluati sve one dupelizake crkvene pjesme! Nije mogao sjediti u njihovoj svetoj crkvi! I one
molitve, one molitve zatvorenih oiju - ono trulo i primitivno praznovjerje! Ludosti naa koja
jesi na nebesima! Kakva je bruka religija, kako je nezrela, zatucana i sramotna! Maloumna
pobonost ni zbog ega! A kad mu je Caudwell rekao da e morati odlaziti na propovijedi,
kad ga je ponovo pozvao u svoj ured i rekao mu da ga nee izbaciti iz Winesburga samo pod
uvjetom da se pismeno ispria dekanu Lentzu zato to je plaao Ziegleru da umjesto njega
odlazi u crkvu, i da nakon toga on sam odlazi u crkvu, ne etrdeset puta, ne samo radi
propovijedi nego i radi pokore, sve zajedno osamdeset puta, da e morati odlaziti u crkvu
gotovo svake srijede do kraja studija, to je Marcusu preostalo, to je on drugo mogao uiniti
nego da, kao pravi Messner i kao pravi uenik Bertranda Russella, lupi akom o prodekanov
stol i po drugi mu put kae neka se jebe?
Da, taj dobri stari, prkosni ameriki "jebi se" zapeatio je sudbinu mesarevu sinu; poginuo
je tri mjeseca prije svog dvadesetog roendana - Marcus Messner, 1932.-1952., jedini od
svojih kolskih kolega koji je imao peh da pogine u Korejskom ratu, u tom ratu koji je zavrio
potpisivanjem primirja 27. srpnja 1953. godine, punih jedanaest mjeseci prije no to bi
Marcus, da se mogao pomiriti s odlascima u crkvu i da je mogao drati jezik za zubima,
primio prvostupanjsku diplomu koleda Winesburg - najvjerojatnije kao najbolji student na
godini - i tako odgodio nauiti lekciju koju mu je njegov neobrazovani otac cijelo vrijeme
tako uporno pokuavao utuviti u glavu - da najbanalnije, sluajne, pa ak i smijene odluke na
neki straan i neshvatljiv nain mogu dovesti do neusporedivo tekih posljedica.

67

Povijesna napomena

Drutvena previranja, preobrazbe i prosvjedi burnih ezdesetih stigli su 1971. godine ak i

do zabaenog i apolitinog Winesburga, a na dvadesetu obljetnicu snjene oluje iz mjeseca
studenog i pohoda na bijele enske gaice, izbio je spontani ustanak, za kojeg su studenti
zaposjeli ured prodekana a studentice ured prodekanice, svi zahtijevajui "studentska prava".
Ustanak je uspio zatvoriti vrata koleda na tjedan dana, a kad su se predavanja napokon
nastavila, ni jedan od mukih i enskih kolovoa pobune koji su s upravom koleda uspjeli
dogovoriti prekid prosvjeda predlaui nove i liberalnije alternative, nije bio kanjen ni
izbacivanjem ni suspenzijom. Umjesto toga, obveza odlaska u crkvu preko noi je ukinuta to nije zgrozilo nikoga od predstavnika vlasti u Winesburgu osim onih koji su u to vrijeme
ve bili u mirovini - a s njom i gotovo sve zabrane i pravila to su propisivala odnose izmeu
studenata i studentica, pravila koja su bila na snazi vie od stotinu godina i koja su dekan
Lentz i prodekan Caudwell za svoje konzervativne vladavine tako strogo provodili.

68