SF edicija ZNAK SAGITE

knjiga 8
Roger Zelazny
THIS IMMORTAL
Copyright 1966
Urednik
Boban Kneevi
Prevod
Predrag Raos

Roger Zelazny: ZOVEM SE KONRAD Samostalno autorsko prevodilaka

izdanje: Predrag Raos i Boban Kneevi Recenzent: Vladimir Stevanov
Naslovna strana: Dobrosav BOB IVKOVI Lektor: Saa Krupnikovi
Korektori: Jelena i Uro Anelkovi Tehniki urednik: Predrag Elezovi
tampa i povez: METEM, Novi Banovci, 1988 Tira: 1100 primeraka.

Roger Zelazny
ZOVEM SE KONRAD

SCIENCE FICTION

Science Fiction, Fantasy and Horror ghetto

______________________________________________________
Nezvanina asocijacija graana koji se bave naunom fantastikom,
fantazijom i hororom - pisanjem, prevoenjem, ilustrovanjem, ureivanjem,
tampanjem i prometom knjiga. Organizator: Boban Kneevi. Adresa:
11070 Novi Beograd, potanski fah 19 ili ulica Pere Segedinca 14/105,
telefon (011) 150-615. iro- -raun 60811-620-63-8007-0100-50-02005-9.
Glavni saradnik za sva izdanja: Miodrag Milovanovi; posebni saradnik za
engleski jezik: Aleksandar B. Nedeljkovi; za francuski i italijanski jezik:
Ksenija Jovanovi; za ruski jezik: Radoslav Riti, za likovno stvaralatvo
Dobrosav BoB ivkovi. Copyrignt za Jugoslaviju: Boban Kneevi.

Ben Jansonu

"Ti si kalikanzaros", iznebuha je konstatirala.

Prevalio sam se na lijevi bok i nasmijeio joj se u mraku.
"Rogove sam i papke ostavio u Uredu."
"Ali priu si uo!"
"Zovem se Nomikos."
Ispruio sam ruku prema njoj i pronaao je.
"Ovaj put misli unititi svijet?"
Nasmijao sam se i privukao je sebi.
"Razmislit u o tome. Ako je to nain da se smrvi Zemlja..."
"Ti zna da su djeca koja se ovdje rode na Boi kalikanzaroske krvi", rekla je ona, "a jednom si mi priao kako tvoj
roendan..."
"U redu, u redu..."
Upalo mi je u oi da je sve to bilo izreeno samo napola u
vicu. Kad se ovjek upozna s nekim stvarima na koje povremeno nalijee na Starim i Vruim mjestima gotovo da je sposoban bez nekog posebnog napora povjerovati u mitove
kao u prie o onim duhovima nalik Panu to se skupljaju svakog proljea da bi proveli deset dana pilei Stablo svijeta, a
samo zato da bi se rasprili u posljednjem trenutku zvonjave
uskrnjih zvona. (Bing-a-bong, to zvona, grk-grk, to zubi,
klomp-klomp, to kopita, i tako dalje.) Cassandra i ja nismo
obiavali u krevetu raspravljati o vjeri, politici ili egejskom
folkloru ali u mene, obzirom da sam se bio rodio u tom
kraju, sjeanja su bila jo poneto iva.
"Sad si me povrijedila", rekao sam samo napola u ali.
"I ti si povrijedio mene..."
"Oprosti."
Ponovno sam se opustio.
Nakon nekog vremena potrudio sam se objasniti. "Jednom
davno, kad sam bio mrko, ostali su me mrkavci natezali i
zvali me Konstantin Kallikanzaros. Kad sam postao vei i
gadniji, okanili su se toga. U najmanju ruku, nisu mi to govorili u lice..."
"Konstantin? Tako se zove? Pitala sam se..."

"Sada se zovem Conrad."

"Ako te to usreuje..."
Mjesec je svojim nagrenim licem provirio preko prozorskog praga pa mi se izbekeljio. Mjesec nisam mogao dosegnuti, pa ak ni prozor, zato sam odvratio pogled. No je bila
hladna, vlana, maglovita, kakve su ovdje sve noi.
"Komesar za umjetnine, spomenike i arhive za planet
Zemlju teko da je sada vani da bi posjekao Stablo svijeta", izgovorio sam hrapavim glasom.
"Kallikanzarosu moj", odgovorila je isuvie brzo, "to nisam rekla. Ali je svake godine sve manje zvona, i nije uvijek
dovoljno samo htjeti. Imam nekakav predosjeaj da si ba ti
taj koji e promijeniti stvari, ne znam ba kako. Moda..."
"Tu si se prevarila, Cassandra."
"Bojim se, a i studeno mi je..."
Bila je ljupka u tami, i zato sam je obgrlio da je na neki
nain zatitim od vlane magle.
Pokuavajui rekonstruirati dogaaje ovih proteklih est
mjeseci, sad shvaam da je Zemlja, dok smo mi dizali zidove
strasti oko naeg Oktobra i otoka Kosa, ve bila pala u ruke
onih sila koje rue sve Oktobre. Dotjerane izvana i iznutra,
snage konanog razdora ve tada su stupale paradnim korakom izmeu ruevina bezline, nezaustavljive, uzdignuta
oruja. Cort Myshtigo je u Port-au-Princeu prizemljio antiknim Sol-Busom Devet, koji ga je bio dovezao s Titana zajedno s tovarom koulja i cipela, donjeg rublja, arapa, probranih vina, medicinskih potreptina i najnovijih vrpci civilizacije. Imuni i utjecajni galakto-urnalist, on glavom. Ba
koliko imuan, to nismo doznali jo mnogo tjedana; ba koliko utjecajan, to sam otkrio tek prije pet dana.
Dok smo lunjali kroz podivljale maslinke, probirui si put
kroz ruevine Franakog dvorca, ili mijeali nae tragove s hijeroglifskim otiscima smeih galebova, ondje po vlanome pijesku koskih plaa, ubijali smo vrijeme ekajui na otkupninu
koja nije mogla doi, i koju nikada, realno, i nije trebalo oekivati.
Casandrina kosa ima boju katamarskih maslina i sjajna je.
Ruke su joj meke, prsti sitni, njeno oblikovani. Oi su joj
vrlo tamne. Od mene je nia samo deset centimetara, zbog
ega je njena gracioznost stvar gotovo nevjerojatna, obzirom

da sam sam dobrano vii od sto i osamdeset. Razumije se,

ipak, da svaka ena uz mene djeluje graciozno, savreno i lijepo, jer ja nisam nita od toga: moj je lijevi obraz tada bio karta
Afrike izraena u nijansama grimiza, a sve zbog onih mutantnih gljivica to sam ih bio pokupio s pljesnivih slika jo do :
sam prekapao Guggenheimovu zbirku za njujorku turneju;
kosa mi stri sve do dlaku daleko od obrva; oi su mi krivo
sparene. (Desnim, hladno plavim, fiksiram ljude kad elim biti
neugodan; smee je za Poglede pune iskrenosti i potenja.)
Nosim podloene cipele zato to mi je desna noga kraa.
Ali Cassandri to kontrastiranje nije potrebno. Ona je krasotica.
Sreo sam je sluajno, progonio je oajno, oenio se njome
protiv volje. (Ovo je posljednje bilo njena ideja.) Ja u stvari
nisam ni mislio o tome ak ni onog dana kad sam svojim
unom uplovio u luku i ugledao je ondje kako se suna poput
sirene kraj Hipokratove platane, pa zakljuio da je elim. Kallikanzaroi nisu nikad bili neki posebno familijarni ljudi. Ja
sam se naprosto kao poskliznuo, i to ponovno.
Bilo je to vedro jutro. Njime je poinjao trei mjesec kako
smo zajedno. Bio je to moj posljednji dan na Kosu zbog
poziva to sam ga sino bio primio. Sve je jo bilo mokro od
noanje kie, a mi smo sjedili na terasi, pili tursku kavu i jeli
narande. Dan je poinjao kriti svoj put u svijet. Vjetar je puhao na mahove, bio je vlaan, jeio nam kou pod crnim trupinama naih dempera i obirao paru s naih alica.
"Rodos dactylos Aurora..." rekla je uprijevi prstom.
"Da", odgovorio sam kimnuvi glavom, "zaista ruiastih
prstiju i krasna."
"Uivajmo."
"A. Oprosti."
Dovrili smo kavu, sjedili i puili.
"Osjeam se bijedno", rekoh.
"Znam", odvratila je. "Nemoj."
"Protiv toga ne mogu nita. Moram otii i ostaviti te, a to je
bijedno."
"Moglo bi biti na samo nekoliko tjedana. I sam si to rekao.
Onda se vraa."
"Nadajmo se", rekoh."Ako ipak potraje ita due, poslat u
po tebe. Iako ja uope nemam pojma gdje bih mogao biti."
"Tko je Cort Myshtigo?"

"Veganski glumac, umalist. Marka. Htio bi pisati o tome

to je ostalo od Zemlje. I tako je na meni da mu to pokaem.
Na meni. Osobno. U govna!"
"Ako si ovjek moe uzeti desetmjeseni odmor da bi malo
projedrio, onda se ba ne moe aliti da se ubija radom."
"Ja se mogu a i hou se aliti. Moj je posao trebao da
bude sinekura."
"Zato?"
"Najvie stoga to sam si ja to tako sredio. Dvadeset sam
godina kuluio da bih iz Umjetnina, spomenika i arhiva stvorio ono to danas jesu, i prije deset godina dotjerao sam do
stupnja na kojem moji suradnici mogu sami izai nakraj gotovo sa svime. I tako sam se pustio na pau, i tako sam doao
do toga da me samo povremeno zovu da doem i potpiem nekakve papire, a u meuvremenu da radim avolski sve to mi
se prohtije. A sada ta ta dupelizna gesta! da jedan komesar mora provoditi nekakvog veganskog atu na tumeji koju
bi svaki moj vodi mogao preuzeti na sebe! Veganci nisu bogovi!"
"ekaj malo", rekla je. "Dvadeset godina ? Deset godina?"
Osjetio sam kako tonem.
"Ti nema jo ni trideset godina!"
Potonuo sam jo malo. Poekao sam. Zatim sam se ponovno malo uzdigao.
"Ovaj... ima neto, kako da kaem, ja sam pomalo
mualjiv, i tako, nikad zapravo nismo ni doli do toga... Koliko je tebi uope godina, Cassandra?"
"Dvadeset."
"Ah-uh. Ovaj... Ja imam otprilike etiri puta toliko."
"To mi nije jasno."
"Nije ni meni. Niti doktorima. Ja sam naprosto kao stao,
negdje izmeu dvadesete i tridesete, i tako ostao. Pretpostavljam da je to nekakav, ovaj... dio moje posebne mutacije, rekao bih. Zar to neto mijenja na stvari?"
"Pa ne bih znala... Ali, ovaj, da."
"Nije te smetalo to epam, pa ni moja krajnja obratenost,
pa ak ni moje lice. to bi te godine muile? Ja jesam mlad, za
sve korisne svrhe."
"Ali je naprosto injenica da to nije isto", zakljuila je bespogovorno. "to ako nikad ne ostari?"
Ugrizao sam se za usnu. "To mi ne gine, prije ili poslije."

"to ako je poslije? Ja te volim. Ne elim te prerasti."

"ivjet e do sto i pedesete. Postoje SS terapije. Ti e
im se podvri."
"Ali od njih neu ostati mlada poput tebe."
"Ja zapravo i nisam mlad. Ja sam se star i rodio."
Ni ovo nije pomoglo. Udarila je u pla.
"Od toga nas dijele jo godine i godine", rekao sam joj.
"Tko zna to se sve u meuvemenu moe dogoditi'.'
Od toga se samo jo vie rasplakala.
Oduvijek sam bio nagao. Moj mozak obino funkcionira
prilino dobro, ali ga uvijek ukljuujem poslije jezika u trenutku do kojeg sam obino unitio svaki temelj za daljnju
konverzaciju.
to je jedan od razloga zbog kojeg imam sposobnu ekipu,
dobar radio, i zbog kojeg veinu vremena provodim na ispai.
Ali ipak postoje neke stvari za koje ne moete nikoga ovlastiti.
I tako rekoh: "Vidi, i ti ima u sebi neto od prave marke.
Utroio sam etrdeset godina da bih shvatio kako nemam etrdeset godina. Moda je i s tobom isto. Ja sam samo klinac iz
susjedstva..."
"Zna li za jo koji sluaj poput tvojega?"
"Ovaj..."
"Dakle ne zna."
"Dakle ne znam."
Sjeam se kako sam tada poelio da se ponovno naem na
svom brodu. Koji nije bio nikakva velika minkerska broduljina. Naprosto staro korito, Zlatna ispraznost, vani u luci.
Sjeam se kako sam poelio da ga ponovno uvodim u luku, da
je ponovno vidim ondje po prvi blistavi put, i da mi je mogue
sve jo jednom poeti izpoetka pa da joj odmah ondje sve
mogu kazati, ili da naprosto pustim prolaznom vremenu da
protjee i da o svojim godinama drim jezik za zubima.
Bio je to lijep san, ali do avola, medeni je mjesec doao
kraju.
Priekao sam dok se nije isplakala i dok nisam na sebi ponovno osjetio njen pogled. Tada sam poekao jo malo.
"Dakle?" upitao sam naposljetku.
"Sasvim mi je dobro, hvala najljepa."
Potraio sam njenu bezvoljnu ruku i uhvatio je, pa je podigao do usana. "Rodos dactylos", dahnuo sam a ona je odvra-

tila: "Moda je to dobra zamisao da ode bar privremeno...", i tu je vjetar koji je obirao paru zapuhao ponovno,
najeurio nam kou i natjerao moju ili njenu ruku da se strese nisam
ba siguran koju. On je potresao i liem, i ono je
istreslo kapi na nae glave.
"Jesi li bar malo pretjerao kad si mi rekao za svoje godine?" upitala. "Bar jednu malu mrvu?"
Ton je njena glasa sugerirao da bi potvrdni odgovor bio
ujedno i najmudriji.
I tako rekoh "Da", istinoljubivo.
Tada mi je uzvratila smijeak, opet neto malo uvjerenija da
sam ipak Ijudsko bie.
Ha!
I tako smo sjedili ondje, drei se za ruke i promatrajui
raanje jutra. Zatim je, malo potom, zapjevuila. Bila je to neka tuna pjesma, stara ve stoljeima. Balada. Priala je priu o
mladom rvau koji se zvao Temokle, o rvau kojega nitko
nikad nije pobjedio. Tako da je naposljetku doao do uvjerenja da je najvei ivi rva. Na koncu je svoj izazov doviknuo s
vrha brda, pa su, obzirom da im je to bilo preblizu pragu, bogovi reagirali brzo: sutradan je u grad ujahao nekakav kljakavi
djearac na uvijenim leima golemog divljeg psa. Rvali su se
tri dana i tri noi. Temokle i djeak, da bi mu etvrtog dana
djeak prebio kimu i ostavio ga tako na bojitu. Gdje god je
pala njegova krv iznikao je strigefleur (vjetiji cvijet) kako ga
Emmet naziva, cvijet krvopija, koji nou puzi neukopan korijenjem i trai izgubljenu duu palog prvaka u krvi svojih
rtava. Ali je Temoklova dua otila sa Zemlje, i tako ti cvjetovi moraju puzati i traiti do vjenosti. Jednostavnije je to od
Eshila, ali mi smo i tako jednostavniji ljudi no to smo neko
bili, osobito mi kontinentalci. A osim toga, to se u stvarnosti i
nije tako dogodilo.
"Zato plae?" upitala me iznenada.
"Razmiljam o slici na Ahilejevu titu", rekoh, "i kakva je
to uasna stvar kad je ovjek obrazovana ivina a osim toga, ne plaem. To se s listova cijedi po meni."
"Skuhat u jo kave."
Dok se ona bavila time ja sam isprao alice, pa sam joj rekao neka mi pripazi na Ispraznost dok me ne bude bilo, i neka
je izvadi na suho ako poaljem po nju. Rekla mi je da e
uiniti kako sam rekao.

Sunce je odlutalo jo vie u nebo,a nakon nekog vremena

do nas je dopro zvuk ekianja iz dvorita starog Aldonesa,
majstora za lijesove. Ciklame su se ve bile razbudile i vjetri
su nam s polja donosili njihove bujne miomirise. Visoko iz
nad nas, poput crnog predskazanja, klizio je preko neba pauk-netopir u dubinu kopna. Osjetio sam bolnu elju da ovijem
prste oko kundaka moje tridesetestice, napravim veliku halabuku i gledam ga kako pada. Jedino je, meutim, vatreno
oruje za koje sam znao bilo na Ispraznosti, i tako mi nije preostalo drugo no da gledam kako mi nestaje iz vida.
"Vele da oni zapravo i nisu autohtoni na Zemlji", rekla mi
je gledajui ga kako odlazi, "i da su ih ovamo donijeli s Titana, za zooloke vrtove i takve stvari."
"Pravo kau."
"... i da su za tri dana pobjegli pa podivljali, i da su izrasli
vei no to su ikada bili u svom svijetu."
"Jednom sam vidio jednoga koji je imao raspon krila od
blizu deset metara."
"Moj mi je prastric ispriao priu to ju je bio uo u Ateni",
prisjetila se Cassandra, "o nekom ovjeku koji je ubio jednoga
od njih bez ikakva oruja. Ovaj ga je zgrabio s mola na kojem
je bio stajao u Pireju i ovjek mu je rukama zakovmuo
vrat. Pali su u zaljev s oko trideset metara visine. ovjek je
preivio."
"Bilo je to davno, davno", prisjetio sam se, "davno prije
no to je Ured poeo kampanju za njihovo istrebljenje. Bilo ih
je mnogo vie po svijetu, i bili su drskiji. A sada se klone gradova."
"Taj se ovjek zvao Konstantin, koliko se sjeam iz prie.
Da to moda nisi bio ti?"
"Prezime mu je bilo Karaghiosis."
"Jesi li ti Karaghiosis?"
"Ako ba eli. Zato?"
"Zato to je on kasnije pomogao da se osnuje Povratniki
Radpol u Ateni, a ti si vrlo jak u rukama."
"Jesi li ti Povratnik?"
"Da. A ti?"
"Ja radim za Ured. I nemam nikakvih politikih uvjerenja."
"Karaghiosis je podmetao bombe na skuptine."
"A to u mu ja."
"Je li ti ao to je podmetao bombe?"

"Ne."
"Ja o tebi ba ne znam mnogo, zar ne?"
"Ti zna sve o meni. Samo pitaj. Ja sam zapravo jako jednostavan. Evo mi zranog taksija."
"Ja ne ujem nita."
"Sad e uti."
Trenutak kasnije pojavio se klizei niz nebo prema Kosu,
navoen emiterom to sam ga postavio na rub terase. Ustao
sam i digao se na noge kad je ovaj nisko zazujao bio je to
Radsonov Kliza: estmetarska Ijuica sazdana od refleksa i
prozimosti; ravnoga dna i zatupljena nosa.
"Hoe to ponijeti sobom?" upitala me je.
"Ti zna to bih rado, al ne mogu."
Kliza je polegao i bona su mu vrata kliznula u stranu. Pilot u zatitnim naoalama okrenuo je glavu.
"Imam osjeaj", rekla je, "da srlja u opasnost."
"Ne bih ba rekao, Cassandra."
Ni tlak ni osmoza nee Adamu vratiti izgubljeno rebro,
hvala budi bogu.
"Zbogom, Cassandra."
"Zbogom, moj kallikanzaros."
A ja sam uao u Kliza i poskoio u nebo, apui molitvu
Afroditi. Ispred mene, Cassandra mi je mahala. Iza mene,
sunce je stezalo svoje mree ispletene od svjetlosti. Pohitali
smo na zapad, i to je mjesto za glatki prijelaz, ali toga nema.
Od Kosa do Port-au-Princea bila su etiri sata, sive vode, blijede zvijezde, i ja izbezumljen. Samo pazi na obojene lampice...
Dvorana je vrvjela ljudima ko uima, golemi tropski mjesec
pokazivao je spremnost da se rasprsne, a razlog zbog kojeg
sam mogao vidjeti i jedno i drugo bio je to mi je napokon
uspjelo izvabiti Ellenu Emmet na balkon i to su vrata bila
raskriljena i uvrena u tom poloaju.
"Jo jedan povratak iz mrtvih", tako me bila pozdravila, lagano se smijeei. "Otiao na godinu dana, i nita vie od razglednice s Cejlona."
"Jesi li bila bolesna?"
"Mogla sam biti."
Bila je sitna, i poput svih nonih ptica, blijeda ispod svoje
polupocrnjelosti. Podsjetila me na kompliciranu plastinu lutku kojoj se pokvario mehanizam hladna milostivost i sklo-

nost udaranja Ijudi u goljenicu kad se ovi tome najmanje nadaju; a osim toga je imala i preobilno obilje naranastosmee
kose, spletene u gordijski vor tijesno pripijene pune koja me
dovodila do bjesnila dok sam je raspetljavao, mislim, u mislima; oi su joj bile one boje koja se boanstvu njenog efa tog
dana prohtjela sad se vie ne sjeam koje, ali su uvijek
negdje duboko dolje unutra bile pomalo plave. Sve to god bi
nosila bilo je smeezeleno, a bilo je toga dovoljno da bi je omotalo nekoliko puta i dalo joj izgled bezobline motke, to je
bila krojaka la kojoj nije bilo ravne, ukoliko opet nije bila
trudna, o emu sam dvojio.
"Mislim", rekoh, "ovjek je zdrav ako mora biti. Nije mi
uspjelo do Cejlona. Veinu sam vremena proveo na Sredozemnom moru."
Unutra su zapljeskali. Bilo mi je drago to sam vani.
Glumci su upravo bili dovrili Graberovu Demetrovu masku,
napisanu u pentametru u ast naega veganskoga gosta; stvarica je bila dva sata duga, i loa. Phil je bio bogat naobrazbom
i siromaan kosom, i s te se strane sve inilo u redu, a bili
smo i u ljutoj potrebi za laureatom onog dana kad smo ga pokupili. Bio je sklon napadajima Rabindranatha Tagorea i Chrisa Ishenvooda, pisanju uasavajue dugih metafizikih spjevova, priao je mnogo o prosvjetiteljstvu i svaki dan izvodio
na plai vjebe disanja. No ako se sve to zanemari, bio je prilino podnoljivo Ijudsko bie.
Pljesak je zamro, a onda sam zauo staklasto zveckanje telinstre i ponovno raanje glasova.
Ellen se naslonila leima na ogradu.
"ula sam da si se ovih dana pomalo oenio."
"Istina", suglasio sam se, "poneto sam se oenio i takoer
pomalo oednio. Zato su me pozvali?"
"Pitaj efa."
"I jesam. Rekao mi je da u biti vodi. Ali ono to me zanima to je zato? Stvarni razlog. to sam vie razmiljao o tome,
postajalo je sve zapetljanije."
"Kako bih onda ja mogla znati?"
"Ti zna sve."
"Duo, nemoj me precjenjivati. Kako izgleda?"
Slegnuo sam ramenima.
"Kao sirena, moda. Zato?"
Sad je ona slegnula ramenima.

"Samo znatielja. to veli ljudima, kako ja izgledam?"

"Nikad ne velim ljudima da si nalik iemu."
"Ovo me vrijea. Ja moram neemu sliiti, ukoliko nisam
jedinstvena."
"To je upravo to, ti jesi jedinstvena."
"Zato me onda nisi lani poveo sa sobom?"
"Zato to si ti javna osoba i zato to stoga mora imati oko
sebe itav grad. Ti moe biti sretna samo ovdje u Portu."
"Ali ja nisam sretna ovde u Portu."
"Manje si nesretna ovdje u Portu no to bi bila bilo gdje na
itavom planetu."
"Mogli smo bar pokuati", rekla je pa mi okrenula lea da
bi pogledala niz padinu prema svjetlima luke sekcije.
"Zna to", rekla je nakon nekog vremena, "tako si prokleto ruan da to postaje privlano. To mora da je to."
Zaustavio sam ve napola ispruenu ruku, nekoliko centimetara od njezina ramena.
"Zna to", nastavila je potpuno bezizraajnim glasom,
istim od svake emocije, "ti si nona prikaza to hoda svijetom u ljudskom obliju."
Pustio sam ruku da padne i zasmijuljio se u stegnutim prsima.
"To znam", rekoh. "Slatko sanjaj."
Upravo sam se poeo okretati od nje kad me je uhvatila za
rukav.
"ekaj!"
Pogledao sam odozgo na njenu ruku, pa podigao pogled na
njene oi, da bih ga ponovno spustio na ruku. Ispustila me je.
"Ti zna da ja nikad ne govorim istinu", rekla je. Potom se
nasmijala svojim krhkim, sitnim smijehom.
"... A palo mi je na pamet i neto to bi ti morao znati u vezi tog proputovanja. Ovdje je Donald Dos Santos, i mislim da
i on ide s vama."
"Dos Santos? To je vic."
"Eno ga gore u knjinici, s Georgeom i nekakvim krupnim
Arapinom."
Pogledao sam mimo nje i spustio pogled prema lukoj sekciji; promatrao sam sjene kako, poput mojih misli, promiu
tamnim ulicama, mrane i spore.
"Krupni Arapin?" rekoh nakon nekog vremena. "Izbrazdane ruke? ute oi? Ime je Hasan?"

"Da, upravo tako. Zna ga?"

"Jednom je za mene obavio nekakav posao", toliko sam
priznao.
I tako sam se nasmijeio unato tome to mi se krv poela
lediti, a to zato to nisam volio da ljudi znaju to mislim.
"Sad se smjeka", rekla i je. "A to misli?"
Sasvim u njenom stilu.
"Razmiljam o tome kako ti stvari shvaa mnogo ozbiljnije no to sam mislio da ih shvaa."
"Glupost. Koliko sam ti puta rekla da sam uasna laljivica.
Nije prola ni sekunda i samo sam se spomenula jednog
beznaajnog susreta u jednom velikom ratu. I ima pravo kad
veli da sam ovdje manje nesretna no bilo gdje na Zemlji. Mogao bi, dakle, moda porazgovoriti s Georgeom navuci ga
da se pozabavi Talerom, ili Bakabom. Moda bi moglo? Ha?
"Da", rekoh. "Sigurno. Moe se okladiti. Naprosto tako.
Nakon deset godina pokuavanja. Ima li to nova s njegovom zbirkom kukaca?"
Ona se kao tobo nasmijeila.
"Raste", odvratila je, "i to na skokove. Sad su na redu i ui
i zunzare a neke su od tih uiju radioaktivne. Lijepo sam
mu rekla: George, zato malo ne potri za suknjama umjesto
da sve vrijeme troi na te kukce? Ali on samo odmahuje
glavom i pozira posveenost poslu. Tada mu velim: George,
jednog e te dana koja od tih nakaza ujesti i liiti te spolne
moi. I to tad? A on mi objanjava da se to ne moe dogoditi, pa mi dri predavanje o kukakim toksinima. Moda je on u
stvari jedna velika buba, samo dobro preruena. Mislim da on
doivljava nekakvo seksualno zadovoljstvo dok ih gleda kako
se kote u tim njegovim kotlovima. Nije mi jasno zato bi
inae..."
Odvrnuo sam oi od nje i pogledao u dvoranu, zato to njeno lice vie nije bilo nalik njezinu. Kad sam je trenutak kasnije
zauo kako se nasmijala, okrenuo sam se i stisnuo je za rame.
"O-kej, sad znam vie no to sam znao. Hvala najljepa.
Vidimo se."
"Da priekam?"
"Ne. Laku no."
"Laku no, Conrad."
I nije me bilo.

Proi kroz prostoriju bila je kakljiva i dangubna operacija:

ako je prostorija puna ljudi, ako te svi ti ljudi poznaju, ako svi
dre ae u ruci, i ako si u najmanjoj mjeri sklon epanju.
Bila je, oni me jesu, oni su i ja sam bio. I tako...
Prevrui po glavi neupadljive misli, probio sam se uza
zid, po periferiji opinstva, sve dok nakon nekih est metara
nisam stigao do enklave mladih dama kakve se uvijek roje oko
starog neenje. Bradu mu je bio pojeo podbradak, usana nije
nikad ni imao, a kosu je naglo gubio; a izraz to je neko ivio
u tkivu to je pokrivalo lubanju sad se ve bio povukao u tamu njegovih oiju, i oi su ga i imale u trenutku kad su se
susrele s mojima smijeak uzviene uvrijeenosti.
"Phil", rekao sam kimnuvi, "siguran sam da ne bi ba
svakom uspjelo napisati takvu stihovanu dramu. uo sam kako vele da je to umjetnost na izdisaju, ali sad sam promijenio
miljenje."
"Jo si iv", rekao je glasom sedamdeset godina mlaim od
ostatka njegove osobe, "i opet kasni, kao i obino."
"Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh", rekoh, "ali
sam sve zadrao na roendanskoj proslavi jedne dame sedam
godina stare, a u kui jednog starog prijatelja." (to je bila sve
suta istina, ali koja nije imala ba nikakve veze s ovom priom.)
"Svi su tvoji prijatelji stari prijatelji, zar ne?" upitao me je, i
tu me je udarao ispod pojasa, a samo zato to sam jedno poznavao njegove roditelje kojih se sad jo malo tko iole sjeao,
i zato to sam ih poveo na junu stranu Erehteja da bih im pokazao Karijatide i istaknuo to je Lord Elgin uinio s ostatkom, i to sam sve to vrijeme na ramenima nosio njihove bistrooke maliane i priao im prie koje su bile stare ve u vrijeme kad je sve ovo bilo graeno.
"... I potrebna mi je tvoja pomo", dodao sam, odluivi
se ne obazreti na alac i njeno se pritom probijajui kroz meki
i prodorno miomirisni krug enstva. "Bit e mi potrebna itava
no da bih preao preko dvorane i doao do Sandsa koji s Vegancem upravo dri audijenciju oprostite, gospoice a
itava mi no ne stoji na raspolaganju. Oprostite, gospoo.
Volio bih da mi poslui kao izvor smetnji."
"Vi ste Nomikos!" dahnula je jedna ljupka mala, zapiljivi
se u moj obraz. "Oduvijek sam eljela da..."

Dohvatio sam joj ruku, pritisnuo je na usne, opazio kako

joj se Camillov prsten ruiasto ari i rekao: "... A osim toga i
negativni kismet, ha?" pa joj ispustio ruku.
"Dakle, to veli?" upitao sam Grabera. "Odvedi me odavle
donle za minimum vremena, na svoj tipini dvorjaniki nain.
pomou tekue konverzacije koju se nitko nee usuditi prekinuti. Okej? Trk!"
ustro mi je kimnuo.
"Moje dame, oprostite na trenutak. Odmah se vraam."
Udarili smo preko prostorije, svladavajui ulice ljudi. Visoko iznad nas lusteri su se micali i okretali poput izbruenih
satelita izgraenih od leda. Telinstra je u neku ruku inteligentna Eolova harfa, to baca u zrak krhotine pjesme poput raznobojnog stakla. Ljudi su zujali i migoljili poput izvjesnih kukaca Georgea Emmeta, a mi smo izbjegavali njihove rojeve
sve bez predaha stavljajui nogu pred nogu i proizvodei svoje vlastite zvukove. Nismo nagazili ni na koga tko bi nam se
prilijepio.
No je bila vrua. Veina je mukaraca nosila crna odijela-uniforme, lagane poput perca, koje im je, kao slubenom
osoblju, protokol nametao da ga trpe u ovakvim zgodama.
Oni koji ga nisu imali, nisu ni pripadali osoblju.
Neudobna unato svojoj lakoi, Crna Odijela su se zakapala niz bokove, tako da su prsa ostajala glatka da bi se na
njima izloile zeleno-plavo-sivo-bijele oznake Zemlje, promjera kojih osam centimetara, visoko gore s lijeve strane; ispod toga nosio se simbol odjela, iza kojeg je slijedila znaka s
oznakom ina; na desnoj se strani shrpala svaka blaena zamisliva vrsta kokojeg dreka to se uope mogla i zamisliti, da
bi se stvorilo nekakvo kobajagi dostojanstvo a sve je to
smislio visokimaginativni Ured za spomenice, medalje, ordene i grbove (skraeno USMOG njegov je glavni direktor
znao cijeniti svoj poloaj). Ovratnik je pokazivao sklonost da
nakon prvih deset minuta postane oma; u najmanju se ruku
tako ponaao moj.
Dame su nosile ili ne nosile sve to bi im bilo po efu, no
obino neto svijetlo ili u kombinaciji s pastelnim priguenim
bojama (ukoliko nisu pripadale osoblju, u kom bi ih sluaju
spakirali u Crne Kostime s kratkim suknjicama, no s podnoIjivim ovratnicama), to je sve olakavalo razlikovanje uvara
od uvanih.

"uo sam da je Dos Santos ovdje", rekoh.

"Dobro si uo."
"Zato?"
"Niti znam niti me je briga."
"C-c. to je ostalo od tvoje udesne politike svjesnosti?
Razred za knjievnu kritiku zbog nje te je obino hvalio."
"U mojim godinama, zadah smrti svakom zgodom uznemiruje sve vie."
"A Dos Santos odie?"
"On upravo zaudara."
"ujem da je uposlio jednog naeg biveg poznanika
jo iz dana Madagaskarskog sluaja."
Phil je nakrivio glavu i ispalio na mene ispitivaki pogled.
"Onda uje jako brzo. Ali molim, ti si Ellenin prijatelj. Da,
Hasan je ovdje. Eno ga gore s Donom."
"Kome e on pomoi da olaka breme svoje karme?"
"Kao to ve rekoh, o tome nita ne znam niti me je briga
da doznam."
"Da pokuamo pogoditi?"
"Ni do toga mi nije posebno stalo."
Uli smo u prorijeeni dio ume, pa sam zastao da dohvatim rum s neim s pladnja to se sputao i koji nas je sve vrijeme slijedio odozgo, sve dok mi nije postalo nepodnoljivo
trpjeti njegovu patnju, pa sam mu se naposlijetku smilovao i
pritisnuo bombicu to mu je visjela na kraju repa. Na to se
ovaj posluno spustio, otvorio se gestom slinom smijeku,
da bi nam otkrio bogatstva svoje ledene unutranjosti.
"O veselja! Da te astim piem, Phil?
"Mislio sam da ti se uri."
"I uri mi se, ali bih volio stei nekakav pregled nad situacijom."
"U redu onda. Ja bih simokoku."
Prikiljio sam na njega i dao mu je. A tada, kad se okrenuo, proslijedio sam za njegovim pogledom koji se usmjerio
prema dubokim naslonjaima postavljenim u nii to ju je s
dvije strane tvorio sjeveroistoni kut sobe a s tree glomazna
masa telinstre. Na njoj je svirala neka stara dama sanjarskog
pogleda. Zemaljski direktor Lorel Sands sjedio je i puio lulu...
Mislim, ta lula je jedan od najzanimljivijih detalja Lorelove
osobe. Bila je od prave stive, a takvih jo nije ostalo mnogo

na svijetu. to se tie ostatka njegove osobe, njegova je funkcija bila poput funkcije kakvog antikompjutera: nakljuka ga
svim moguim paljivo sloenim podacima, brojevima i statistikim veliinama, a on ih prevede u smee. Prodorne crne oi
i polagani, klepetavi nain govora dok te dri pogledom; rijetko se preputa gestikulaciji, ali i tada je vrlo promiljen dok
pili zrak irokim zamahom desnice ili lulom nabada zamiljene
dame; bijelo na sljepooicama i crno povie njih; ima visoko
izbaene line kosti i ten u skladu sa svojim suknenim odijelom (obzirom da paljivo izbjegava Crno Odijelo) i neprestano
se trudi da eljust izbaci palac vie i dalje no to bi ovjek rekao da je udobno. On je politiki savjetnik, imenovao zemaljskom upravom na Taleru, i svoj posao shvaa krajnje ozbiljno, ak do te mjere da svoju revnost demonstrira povremenim
napadima ira. On nije najpametniji ovjek na Zemlji. Moj je
ef. I ujedno jedan od mojih najboljih prijatelja.
Kraj njega je sjedio Cort Myshtigo. Mogao sam gotovo osjetiti koliko ga Phil mrzi od blijedoplavih potplata njegovih
esteroprstih stopala pa sve do ruiaste boje, karakteristine
za viu kastu, njegova injona to mu se bio napeo izmeu
sljepooica. Mrzi ne njega kao njega, ve mrzi zato, u to sam
bio siguran, to je najblii ivi roak to jest unuk Tatrama Yshtiga, koji je prije etrdeset godina poeo dokazivati da
je najvei ivi pisac na engleskom jeziku zapravo Veganac.
Sterina se jo time zabavlja, i ja ne vjerujem da mu je to Phil
ikad oprostio.
Kutkom oka (onog plavog) vidio sam Ellen kako silazi niz
veliko, raskono stepenite na drugoj strani dvorane. Drugim
kutkom drugog oka vidio sam Lorela kako gleda u mom smjem.
"Vidim", rekoh, "da sam detektiran, pa moram poi da se
poklonim Williamu Seabrooku s Talera. Ide sa mnom?"
"Dobro... no dobro", odvratio je Phil; "svako je trpljenje
za spas due."
Produili smo prema nii i zastali ondje ispred dva naslonjaa, izmeu muzike i buke, okrenuti prema sreditu moi.
Lorel je polakno ustao i rukovao se. Myshtigo je ustao jo
sporije, i nije se rukovao; zurio je svojim jantarskim oima, a
Iice mu je, dok smo se upoznavali, bilo posve bez izraza. Njegova se slobodno ovjeena narandasta koulja neprestano vijorila, dok su mu plua podijeljena na komore neprestano izdi-

sala kroz prednje nosnice pri dnu irokog prsnog koa. Kratko je kimnuo i ponovio moje ime. Potom se okrenuo Philu s
neim to je nalikovalo smijeku.
"Biste li imali ita protiv toga da vau stihovanu dramu prevedem na engleski?" upitao je glasom koji je nalikovao zamiranju glazbene viljuke.
Phil se okrenuo na peti i otiao.
Tada sam na trenutak pomislio da je Vegancu pozlilo, no
onda sam se prisjetio da veganski smijeh podsjea na glasanje
jarine kad se zagrcne. Ja se pokuavam drati podalje od
Veganaca tako to izbjegavam sva drutvena sijela.
"Sjedi", rekao je Lorel; njegovo lice iza lule odavalo je nelagodu.
Privukao sam naslonja i postavio ga njima suelice.
"Okej."
"Cort pie knjigu", rekao je Lorel.
"To si mi ve rekao."
"O Zemlji."
Kimnuo sam.
"Izrazio je elju da mu ti bude vodi pri obilasku nekih
starina..."
"Velika mi je ast", rekao sam prilino ukrueno. "A takoer sam i radoznao to je to pogodovalo mom izbom za vodia."
"A jo radoznaliji u vezi onoga to bi on o tebi mogao znati, ha?" upitao je Veganac.
"Da, jesam", suglasio sam se, "i to za nekoliko stotina postotaka."
"Upitao sam stroj."
"Bravo. Sad znam."
Zavalio sam se i dovrio svoje pie.
"Kad sam prvi put zamislio taj projekt poeo sam s provjerom vitalno-statistikog registra za Zemlju traio sam naprosto openite podatke o Ijudima i tada, kad sam naletio
na jednu vrlo zanimljivu natuknicu, pokuao sam doznati vie
iz banke podataka kadrovske slube zemaljskog ureda..."
"Mm-hm", rekoh.
"... i vie me se dojmilo ono to o vama nisu rekli od onoga to jesu."
Slegnuo sam ramenima.

"U vaoj karijeri ima mnogo praznina. ak ni sada nitko

zapravo ne zna ime se bavite veinom vremena.
... I sasvim usput, kad ste roeni?"
"Pojma nemam. Dogodilo se to u siunom grkom seoce
tu i ba su te godine svi bili ostali bez kalendara. Ipak, bilo je
to na Boi, to su mi rekli."
"Prema vaem osobnom dosjeu, sad vam je sedamdeset sedam godina. Prema vitalnim statistikama, sad vam je ili sto i
jedanaest ili sto i trideset."
"Fulirao sam za godine da bih dobio posao. Kriza je ba
bila u toku."
"... I tako sam sastavio Nomikos profil, koji je neto prilino upadljivo, pa sam namjestio vitalne statistike da mi love
sve fizike analoge, sve do faktora 0.001 po svim svojim bankama podataka, ukljuujui tu i one zatvorene za javnost."
"Neki skupljaju stare novce, neki prave modele raketa."
"Otkrio sam da biste vi mogli biti koja od tri ili etiri ili pet
drugih osoba, od koje su sve bile Grci, s tim da je jedna bila
zaista izuzetna. Ali naravno, Konstantin Korones, jedan od
starijih, bio se rodio prije dvije stotine trideset i etiri godine.
Na Boi. Plavo oko, smee oko. Hrom na desnu nogu. Ista
visina ela, u dobi od dvadeset tri godine. Ista visina, isti Bertillonovi parametri."
"Isti otisci prstiju? Iste are na mrenici?"
"Toga nema u mnogim starijim dosjeima registra. Moda
su u to doba bili nemarniji? To ne znam. Moda mnogo neoprezniji kad je trebalo nekome dati pristup do javnih kartoteka..."
"Vama je jasno da u ovom trenutku na ovom planetu postoji vie od etiri stotine milijuna Ijudi. Usudio bih se kazati,
ako biste pretraili zapise iz protekla tri ili etiri stoljea, tada
biste za mnoge od njih mogli nai ne samo duplikate, nego
moda ak i triplikate. I to s tim?"
"To vas ini poneto zanimljivim, i to je sve, neim nalik
duhu nekog mjesta vi ste isto tako zanimljiva ruevina kao
i sve u ovome kraju. Nema sumnje da ja nikad neu dostii
vae godine, bez obzira koliko ih bilo, a mene je posebno zanimala ta nekakva senzibilnost to je ovjek moe uzgojiti ako
mu se dade mnogo vremena pogotovo u vaoj poziciji velikog majstora za svjetsku povijest i umjetnost. I eto, to je ra-

zlog zbog kojeg sam zamolio za vae usluge", zakljuio je Veganac.

"I sad kad ste me upoznali, sveg u ruevinama i tako dalje,
mogu li kui?"
"Conrad!" Lula se okomila na mene.
"Ne, mister Nomikos, postoje tu i praktini razlozi. Ovaj je
svijet prilino gadan, a va potencijal za preivljavanje prilino
je visok. elim vas imati uza se naprosto zato to elim preivjeti."
Ponovno sam slegnuo ramenima.
"U redu, to je ve sreeno. to sad?"
Zasmijuljio se.
"Opaam da vam se ne dopadam."
"Otkud vam ta ideja? Zar samo zato to ste mi uvrijedili
prijatelja, postavljali mi bezobrazna pitanja, stavili me sebi na
slubu tek tako, iz efa..."
"... eksploatirao vae zemljake, pretvorio va svijet u javnu
kuu i dokazao potpunu provincijalnost Ijudske rase u usporedbi s eonima starijom galaktikom kulturom..."
"Ja ne govorim na liniji moja rasa vaa rasa. Ja razgovaram na osobnom nivou. I ponavljam, uvrijedili ste mi prijatelja, postavljali bezobrazna pitanja, stavili me sebi na slubu tek
tako, iz efa."
"(Jaree hunjkanje)\ Ovo sve troje! Uvreda je sjenama
Homera i Dantea pustiti tog ovjeka da pjeva u ime ljudske
rase."
"U ovom trenutku nemamo nikog boljeg."
"U kojem biste sluaju mogli lasno proi i bez njega."
"To nije razlog da se prema njemu ponaate onako kao to
ste se ponijeli."
"Ja mislim da jest, jer inae ne bih bio tako postupio. A
drugo, ja postavljam sva pitanja koja mi se svide, a vaa je
povlastica da na njih odgovorite ili ne odgovorite, ve kako
naete za shodno dakle upravo onako kao to ste uinili.
I naposljetku, nitko vas nije ni na to natjerao. Vi ste javni
slubenik. Dobili ste svoju zadau. Raspravljajte sa svojim
pretpostavljenima, ne sa mnom. Na koncu da dodamo,
dvojim da raspolaete dovoljnim brojem podataka da biste tu
rije ef smjeli upotrijebiti tako slobodno kao to ste upravo
uinili", zavrio je Veganac.

Sudei po Lorelovu izrazu, inilo se da njegov ir daje nijemo svoje komentare dok sam ja opaao:
"Nazovite onda svoju prostotu otvorenim pristupom, ako
vas je volja ili proizvodom jedne druge kulture i opravdajte svoj utjecaj sofizmima, i dodajte na kraju to vam drago u
svakom sluaju, poastite me svim moguim nakaradnim
prosudbama, da zauzvrat ja mogu prosuditi vas. Ponaate se
poput Kraljevskog Namjesnika u Krunskoj Koloniji", zakljuio sam jasno izgovarajui sva velika slova, "i to mi se ne svia. Proitao sam sve vae knjige. A proitao sam i knjige vaeg djedice poput Suza keri razbludnie i mogu vam
rei da vi nikad neete biti ovjek njegova kalibra. On ima
neto to se zove suut. Vi nemate. Sve to osjeate za staroga
Phila ja u udvostruiti prema vama, u svojoj knjizi."
Onaj dio sa djedicom mora da mu je nagazio na ulj, zato
to je ustuknuo kad je u nj udario moj modri pogled.
"I moete mi popuiti palac", rekao sam, ili moda neto
slino tome, na veganskom.
Sands nije dovoljno poznavao veganski da bi registrirao
sva znaenja, ali je odmah poeo isputati pomirljive zvukove,
osvrui se na sve strane kako bi se uvjerio da nas nije tko
sluajno uo.
"Conrad, molim te, pokuaj se prisjetiti svog profesionalnog dranja i ponovno ga prihvatiti. Srin Shtigo, zato da
ne nastavimo s planiranjem?"
Myshtigo se nasmijeio svojim modrozelenim smijekom.
"I svoenjem na minimum razlika u miljenju?" upitao je.
"U redu."
"Povucimo se onda u knjinicu gdje je mnogo mirnije i
gdje se moemo posluiti ekranskim kartama."
"Vai."
Kad smo ustali da krenemo osjetio sam se poneto okrijepljen, zato to je gore bio Dos Santos a taj je mrzio Vegance,
a gdje god je bio Dos Santos bila je uvijek i Diana, cura s
crvenom vlasuljom, a ta je mrzila sve ivo; a znao sam da je
gore i George Emmet, a takoer i Ellen a George je pravo
mrtvo puhalo kad su stranci u pitanju (a i prijatelji, kad smo
ve kod toga); a moda kasnije doluta i Phil pa ispali prve plotune; a tu je i Hasan on ne govori mnogo, on samo tako
sjedi i pui svoje trave i djeluje sasvim neprozirno i ako mu
ovjek stane suvie blizu u udahne nekoliko dubokih udisaja,

onda mu puca prsluk za to to e kazati Vegancima ili bilo

kome drugome.
Bio sam se ponadao da se Hasanovo pamenje negdje nasukalo ili da je, ba naprotiv, negdje visoko u oblacima.
Sve su moje nade umrle kad smo uli u knjinicu. Sjedio je
uspravno i pijuckao limunadu.
Imao je osamdeset ili devedeset ili jo vie, izgledao je kao
da je u etrdesetim, a mogao je i dalje funkcionirati kao tridesetogodinjak. Sprung-Samserova terapija nala je u njemu
vrlo podatan materijal. To se ne dogaa ba poesto. Gotovo
nikad, u stvari. Ona neke Ijude, a bez vidljiva razloga, dovodi
do ubrzanog anafilaktikog oka, iz kojeg ih ne uspijeva vratiti ni interkardijalna konjska doza adrenalina; ostali, veina ostalih, zaustave se na petom ili estom deceniju ivota. Ali neki
rijetki pojedinci, kad se podvrgnu toj seriji, uistinu se pomlade dogodi se to otprilike jednom izmeu stotine tisua.
Malo me je okiralo da je na velikom strelitu sudbine ba
ovaj morao uspjeti, i to na takav nain.
Prolo je vie od pedeset godina od Madagaskarskog
sluaja, u kojem je Redpol uposlio Hasana kao orue svoje
krvne osvete protiv Talerita. Bio je na platnom spisku (blagopoiveg) velikog K. iz Atene, koji ga je bio poslao da na
brzinu sredi kompaniju za promet nekretnina zemaljske vlade.
On je i to obavio. I valjano. Jednom malom fisijskom spravicom. Puf. Trenutna obnova stare gradske jezgre. Zvan Hasan
Ubojica meu Nekolicinom, on je posljednji plaenik na ZemIjiUz to, uz Phila (koji nije uvijek tako vitlao maem bez
otrice i balaka), Hasan je bio jedan od Male Nekolicine koja
se sjeala starog Karaghiosa.
I tako, uzdignute brade i hrabro izbaenog gljivinog oboIjenja, pokuao sam mu ve na prvi pogled zamagliti svijest.
Ili su tu u akciji bile drevne i tajanstvene sile, u to dvojim, ili
je bio vie u oblacima no to sam mislio, to je mogue, ili mi
je bio zaboravio fizionomiju to bi moglo biti mogue ako i
ne ba jako vjerojatno ili je sve to bilo uvjebavanje profesionalne etike ili niske ivinske lukavosti. (Od ovo posljednje
dvoje, oboje je posjedovao u promjenjivom stupnju, no
akcent je bio na ivinskoj lukavosti.) Niim se nije bio odao
dok su nas upoznavali.

"Moj tjelohranitelj, Hasan", rekao je Dos Santos, bljesnuvi svojim magnezijskim smijekom dok sam ja drmao ruku
koja je jednom, da se tako izrazim, prodrmala svijet.
Ruku koja je i dalje bila vrlo jaka.
"Conrad Nomikos", rekao je Hasan, mirkajui kao da ga
ita s kakve stare listine.
Sve sam ostale u sobi poznavao, tako da sam zabrzao prema naslonjau najdaljem od Hasana, gdje sam sve vrijeme drao
svoje drugo pie pred licem, tek toliko da budem siguran.
Diane od Crvene Vlasulje stala je blizu mene. Pa je progovorila. I rekla: "Dobro vam jutro, mister Nomikos."
Kimnuo sam joj aom.
"Dobro vee, Diana."
Visoka, vitka, odjevena veinom u bijelo, stajala je kraj
Dos Santosa poput svijee. Znam da je to to ima na glavi vlasulja, jer sam je od sluaja do sluaja znao vidjeti kako je kliznula prema gore, otkrivajui dio zanimljive i gadne brazgotine
koju obino skriva niska granica kose, onako kako je nosi.
esto sam razmiljao o toj brazgotini, ponekad kad bih leao
na sidru i zurio kroz oblake u dijelove zvijea, ili kad bih iskapao oteene kipove. Grimizne usne utetovirane, rekao
bih koje nikad nisam vidio da bi se nasmijeile; njeni
eljusni miii uvijek imaju izbaene tetive jer su joj zubi uvijek stegnuti; a meu oima joj je mali izvrnuti "v", kao posljedica svega tog mrgoenja; brada joj je mala i visoko uzdignuta
izazivaki? Ona jedva da i mie ustima kad govori na svoj
stegnuti, odsjeni nain. Ja joj zaista nisam sposoban procijeniti godine. Preko trideset i to je sve.
Ona i Don bili su zanimljiv par. On je cm, blagoglagoljiv,
uvijek s cigaretom u ustima, nesposoban da sjedi mimo due
od dvije minute. Ona je via za oko dvanaest centimetara, i izgara bez pucketanja. Ja jo ne znam itavu njenu priu. I
sumnjam da u je ikada znati.
Prela je preko prostorije i stala do mog naslonjaa dok je
Lorel upoznavao Corta i Dos Santosa.
"Ti", rekla je.
"Ja", rekao sam.
"... e biti voa turneje."
"Svi o meni znaju sve, samo ja ne znam", rekoh. "Bih li se
mogao nadati da biste mi milostivo udijelili malo svog znanja o
tom predmetu?"

"Ne znam nita ni o kakvom predmetu."

"Kao da ujem Phila", rekoh.
"Nije bilo namjerno."
"Ali je bilo. Dakle zato?"
"to zato?"
"Zato ti? Don? Ovdje? Noas?"
Dodirnula je jezikom gornju usnu pa je vrsto pritisla, kao
da je iz nje htjela istisnuti limunadu ili zadrati rijei. Zatim je
preko prostorije potraila Dona, no ovaj je bio predaleko da bi
ita uo, a i tako je gledao u drugom smjeru. Bio je uposlen
nalijevanjem prave Coca-Cole Myshtigu iz vra u njegovu pliticu s dugakom drkom. Pronalazak njezine formule bio je,
prema Vegancima, arheoloki nalaz stoljea. Ona se bila izgubila za Tri dana da bi je ponovno stekli tek prije moda deset
godina. Na svijetu je bilo mnogo simokoka, ali nijedna od
njih nije imala takvo djelovanje na veganski metabolizam kao
ona prava. "Zemljin drugi doprinos galaktikoj kulturi", nazvao ju je jedan od njihovih suvremenih povjesniara. Prvi je
doprinos, naravno, bio krasni novi socijalni problem na koji
su prezasieni veganski filozofi ve generacijama ekali da se
stvori.
Diane je vratila pogled.
"Jo ne znam", rekla je. "Pitaj Dona."
"I hou."
I jesam. Ali kasnije. Nisam se ni razoarao, utoliko to nita nisam ni oekivao.
Ali dok sam sjedio tako, pokuavajui, koliko sam mogao,
togod prislunuti, iznenada je dolo do preklapanja jave i vizije, od one vrste koju je moj psihi jednom klasificirao kao
pseudotelepatsko ispunjenje elje. A to ide ovako:
Hou znati to se negdje zbiva. Raspolaem informacijama
gotovo dovoljnim da bih pogodio. I zbog toga u tome i uspijevam. Samo to to dolazi kao da ja to i vidim i ujem oima i
uima kojeg od sudionika. Ipak, rekao bih da to nije prava telepatija, jer koji put zna omanuti. Ali to ipak djeluje sasvim
stvarno.
Psihi mi je znao rei sve, osim zato je to tako.
A to je bilo da sam stajao posred sobe,
gledao u Myshtiga,
bio Dos Santos,
i govorio:

"... ide s vama, radi zatite. Ne kao Radpolov tajnik, naprosto kao privatna osoba."
"Ja vas nisam salijetao da mi date zatitu", rekao je Veganac, "no svejedno vam hvala. Prihvatit u vau ponudu da bih
izbjegao smrt od ruku vaih sudrugova" tu se, izgovarajui
to, nasmijeio "ako bi je oni poeljeli za mojih putovanja.
Sumnjam da hoe, no bio bih lud kad bih odbio da se zatitim
Dos Santosom."
"Vi ste mudri", rekli smo, lagano se naklonivi.
"Poprilino", odvratio je Cort. "A sada mi recite" tu je
kimnuo glavom prema Ellen, koja je upravo dovrila prepirku
s Georgeom tko bi ga znao o emu i sad se ustrim korakom
udaljavala od njega "tko je ova?"
"Ellen Emmet, supruga Georgea Emmeta, direktora Odjela
za ouvanje divljine."
"Koja je njena cijena?"
"Nije mi poznato da je u posljednje vrijeme koju istakla."
"No dobro, kolika je obino bila?"
"Nikad nije bilo nikakve."
"Sve na Zemlji ima cijenu."
"U ovom sluaju, pretpostavljam da ete je morati sami
utvrditi."
"I hou", rekao je Veganac.
Zemaljske su ene oduvijek za Vegance imale nekakvu
udnu privlanost. Jednom mi je jedan vegi rekao da se uz
njih osjea sasvim kao zoofil. to je zanimljivo, jer mi je jednom neka cura iz nekog odmaralita na Zlatnoj obali ispriala,
hihoui se, da se uz Vegance ona osjea kao une zoophiliste.
Pretpostavljam da zrana strujanja zacijelo kakljikaju ili tako
neto, pa uspaljuju i jednu i drugu zvjerku.
"Usput", upitasmo, "jeste li prestali mlatiti svoju enu?"
"Koju?" odgovorio je Myshtigo.
Zamraenje, i evo me natrag u mom naslonjau.
"... to", pitao je George Emmet, "vi mislite o tome?"
Zablenuo sam se u nj. Sekundu prije ovdje ga nije bilo. Iznikao je iznenada i posadio se na iroki oslon moga naslonjaa.
"Ponovite, molim vas. Malo sam zadrijemao."
"Rekoh da smo pobijedili pauk-netopire. to mislite o
tome?"

"U rimovanju jesmo", bila je moja opaska. "A sad mi samo

ispriajte kako smo ih to pobijedili."
Ali on se smijao. Bio je to jedan od onih frajera kod kojih
je svijet bio neto posve nepredvidljivo. Taj e se danima etati svijetom kisela lica, a onda e ga neka sitnica natjerati u grohot. On se kao gui dok se smije, poput dojeneta, a taj se dojam jo vie pojaava njegovom ruiastom mlitavou i prorijeenom kosom. I tako sam poekao. Ellen je bila gotova s
vrijeanjem Lorela, a Diane se dala na itanje naslova na
knjinim policama.
I naposljetku: "Razvio sam novu sortu slishija", povjerljivo
je zadrhtao.
"to ne velite, to je velianstveno!"
A potom: "A to su to slishil" upitao sam tiho.
"Slish je bakabijanski parazit", objasnio je, ovaj, "neto
posve nalik velikom krpelju. Moji su dugaki oko centimetar", rekao je gordo, "i ti se zakapaju duboko u meso i isputaju visoko otrovne otpadne produkte."
"Smrtonosne?"
"Moji da."
"Biste li mi mogli posuditi jednoga?" upitao sam ga.
"Zato?"
"Spustio bih ga nekome za vrat. Ali kad bolje promislim,
neka ih bude nekoliko desetaka. Imam mnogo prijatelja."
"Moji nee napadati Ijude, nego samo pauk-netopire. Oni
su kontraindikovani s ljudima. Ljudi bi otrovali moje slishije."
("Moje slishije" izgovorio je to vrlo posesivno.) "Domar
mora imati metabolizam utemeljen na bakru, a ne na eljezu",
pourio mi je objasniti, "a pauk-netopiri spadaju u tu kategoriju. To je razlog zbog kojega elim s vama poi na taj put."
"Htjeli biste da vam naem pauk-netopira pri ruci prolog sam tjedna potroio sve svoje ali ja sam se ve uvjerio
da e to sa slishijima funkcionirati. Htio bih poi s vama da
zametnem poast."
"Kakvu poast?"
"Meu netopirima. Slishiji se u zemaljskim okolnostima mnoe prilino brzo, samo ako imaju prikladnog domara, i
mogli bi biti ekstremno zarazni ako bismo poeli u pravo doba
godine. Ono to mi je na pameti, to je kasno doba parenja jugozapadnih pauk-netopira. Ono poinje za est do osam tjedana na teritoriju Kalifomije, na jednom starom mjestu koje,

meutim, nije vie ba jako vrue zvanom Capistrano.

Shvatio sam da e vas vaa ruta navesti na to mjesto ba nekako u to vrijeme. Kada se pauk-netopiri vrate u Capistrano,
volio bih da ih ja ondje ekam, ja i moji slishiji. A ujedno bih
iskoristio i godinji odmor."
"Mm-hm. Jeste li o tome porazgovorili s Lorelom?"
"Jesam, i on misli da je to dobra ideja. U stvari, on bi se
ondje volio s nama susresti i uslikati ih. Moglo bi se dogoditi
da za to vie ne bude prilike, da ih se vie nee moi vidjeti
kako svojim krilima zamrauju nebo, kako se gnijezde po
ruevinama kao to sada ine, kako jedu divlje svinje i ostavljaju zelene izmetine po ulicama sve je to prilino lijepo,
znate."
"Aha, neto nalik na no vjetica. A to e biti sa svim tim
divljim svinjama ako pobijemo pauk-netopire?"
"O, bit e ih vie po svijetu. Ali ja raunam da e ih pume
sprijeiti da se ne razmnoe poput kunia u Australiji. No u
svakom sluaju, bolje da su svinje nego pauk-netopiri, nije li
tako?"
"Ba ni jedne posebno ne Ijubim, ali kad pravo promislim,
drae bi mi bile svinje od pauk-netopira. U redu, dobro,
moete s nama."
"Hvala vam", rekao je. "Bio sam siguran da ete mi poi
na ruku."
"Nema na emu."
Ba nekako u tom asu Lorel je negdje duboko u grlu
poeo proizvoditi zvukove ispriavanja. Stajao je za velikim
pisaim stolom negdje u sredini prostorije, ispred kojeg se poIako sputao iroki ekran. Bio je to debeli dubinski projektor,
tako da se nitko nije morao premjetati u potrazi za boljim
mjestom. Lorel je pritisnuo dugme sa strane stola pa su svjetla
neto potamnijela.
"Ovaj, sad bih vam prikazao seriju zemljopisnih karata",
rekao je, "ako mi uspije s tim sinhro... Evo. Evo ga."
Gornji dio Afrike i najvei dio Sredozemlja pojavili su se u
pastelnim bojama.
"Jeste li prvo eljeli ovu?" upitao je Myshtiga.
"Jesam, vjerojatno", rekao je krupni Veganac, okrenuvi
se od Ellen s kojom je bio u priguenu razgovom, i koju je
bio stjerao u kut u nii za francusku povijest, a ispod Voltaireova poprsja.

Svjetla su se jo malo smraila i Myshtigo se premjestio do

stola. Pogledao je na kartu, a onda ni u koga posebno.
"elio bih posjetiti neka kljuna mjesta koja su, zbog ovih
ili onih razloga, vana za povijest vaega svijeta", rekao je.
"Volio bih poeti s Egiptom, Grkom i Rimom. A onda bih
volio na brzinu proi kroz Madrid, Pariz i London." Dok je
govorio, karte su se micale ali ipak ne dovoljno brzo da bi s
njim drale korak. "A onda bih se volio vratiti na Berlin, dotaknuti Bruxelles, posjetiti Lenjingrad i Moskvu, preskoiti
Atlantik i zaustaviti se u Bostonu, New Yorku, Washingtonu,
Chicagu", (Lorel je do tada ve bio obliven znojem) "spustiti
se na Yucatan i onda preskoiti na teritorij Kalifomije."
"Tim redom?" upitao sam.
"Ba tim", odvratio je on.
"A to fali Indiji Srednjem Istoku ili Dalekom, kad smo
ve kod toga?" upitao je glas u kojem sam prepoznao Phila.
On je doao nakon to su se svjetla sasvim priguila.
"Ne fali nita", odgovorio je Myshtigo, "osim to je ondje
uglavnom mulj i pijesak i vruina, i to ondje nema ba nita
od onoga to traim."
"A to traite?"
"Priu."
"Kakvu priu?"
"Poslat u vam primjerak s potpisom."
"Hvala lijepo."
"Nema na emu."
"Kad biste eljeli krenuti?" upitao sam ga.
"Prekosutra", odgovorio je on.
"Okej."
"Nabavio sam detaljne karte odreenih mjesta, izraene
specijalno za vas. Lorel veli da su danas popodne dostavljene
u va ured."
"Jo jednom okej. Ali postoji jo neto ega moda niste
posvema svjesni. To se tie injenice da je sve to ste do sada
spomenuli pripadalo unutranjosti kontinenta. A u dananje je
doba naa kultura prilino otonog tipa, i to zbog valjanih razloga. Za vrijeme Tri dana kontinente su dobrano iscijedili, i
veina mjesta to ste ih spomenuli i danas je poprilino vrua.
To, meutim, ipak nije jedini razlog zbog kojih se smatraju
opasnima..."

"Vaa mi povijest nije posve nepoznata i svjestan sam svih

mjera prevencije protiv radioaktivnosti", prekinuo me Veganac. "Takoer mi je poznata i raznolikost mutantnih ivotnih
oblika koji nastavaju Stara mjesta. To drim na umu, ali nisam
zabrinut."
Slegnuo sam ramenima u umjetnom sumraku.
"to se mene tie, to je okej..."
"Bravo." Ispio je jo jedan gutljaj Coca-Cole. "Onda vas
molim za malo svjetla, Lorel."
"Odmah, Srin."
Ponovno se rasvijetlilo.
Dok su ureaji usrkivali ekran ispred njega, Myshtigo me
je upitao: "Je li istina da ovdje u Portu poznajete ponekog od
mamboa i houghana ?"
"Ovaj, da", rekoh. "Zato?"
Priao je mome naslonjau.
"Koliko sam shvatio", rekao je u lakom konverzacijskom
tonu "voodoo ili voudoun magija preivjela je stoljea u priIino nepromijenjenom obliku."
"Mogue", rekoh. "Ali me nije bilo u blizini kad je sve to
poelo, tako da vam ne mogu kazati nita odreeno."
"Koliko sam shvatio, sudionicima ba nije jako drago prisustvo stranaca..."
"I to je ispravno. Ali e za vas upriliiti lijepu predstavu,
samo ako izaberete pravi hounfor i dobacite im koji darak."
"Ali ja bih jako volio biti svjedokom pravog obreda. Kad
bih mu mogao prisustvovati s nekim koji sudionicima nije
stranac, moda bih mogao doi do prave stvari."
"A zato vam se to hoe? Morbidna radoznalost u vezi barbarskih obiaja?"
"Ne. Nego se bavim komparativnim studijom religija."
Sad sam ja malo studirao njegovo lice, ali na njemu nisam
mogao proitati nita.
Nije prolo ba mnogo vremena otkako sam jedan od
houn fora posjetio s tatom Joeom i mamom Julie ili s bilo kim
drugim, a taj i nije bio ba tako daleko, ali nisam znao kako bi
primili da im dovedem Veganca. Razumije se, kad sam im
dovodio Ijude, nikad nisu imali nita protiv.
"Ovaj..." ba sam bio poeo.
"Volio bih samo gledati", rekao je. "Drat u se po strani.
Jedva da e i znati da sam ondje."

Malo sam mrmljao pa popustio. Mamu Julie poznavao sam

prilino dobro i nisam vidio kakva bi stvama teta iz toga mogla nastati, bez obzira na bilo to.
I tako, "Okej", rekoh, "odvest u vas na jedan. Jo
veeras, ako vam je po volji."
On je prihvatio, zahvalio i udaljio se u potrazi za jo jednom Coca-Colom. George, koji nije ni mrdnuo od oslona
mog naslonjaa, nagnuo se prema meni i zapazio kako bi bilo
vrlo zanimljivo secirati kakvog Veganca. S tim sam se suglasio.
Kad se Myshtigo vratio, uz njega je bio Dos Santos.
"Kakve su to prie da e mistera Myshtiga odvesti na paganski obred?" upitao je dok su mu se nosnice irile i drhtale.
"Prie su istinite", rekoh. "Upravo se spremam."
"Ne, bez tjelohranitelja nee, bogami ne."
Okrenuo sam oba dlana prema gore.
"Ja sam sposoban izai na kraj sa svime do ega bi moglo
doi."
"Hasan i ja idemo s tobom."
Ba sam htio prosvjedovati kad se meu njih ubacila Ellen.
"I ja bih htjela poi", rekla je. "Nikad nisam bila ni na jednom."
Slegnuo sam ramenima. Ako Dos Santos poe, onda e
htjeti i Diane, to znai da e nas biti poprilino.
I tako jedan vie ili manje nee znaiti nita, niti bi smio
znaiti. Sve je propalo prije nego to je i poelo.
"Zato ne bi?" odgovorio sam.
Hounfor se bio smjestio dolje u lukoj sekciji, mogue i
zato to je bio posveen Agueu Woyou, bogu mora. Mnogo
vjerojatnije, ipak,zato to je narod mame Julie oduvijek pripadao luci. Ague Woyo nije bog ljubomoran, tako da je po zidovima bilo spomena i na mnoga druga boanstva, sve u blistavim bojama. Dublje u kopnu postoje mnogo paljivije izraeni hounfori, no oni su se pomalo komercijalizirali.
Agueova velika reprezentativna brodurina bila je plava i narandasta i zelena i uta i crna, a i meni je djelovala pomalo
plovno nesposobna. Damballa Wedo, grimizne boje, previjala
se i uvijala itavom duinom preko gotovog itavog nasuprotnog zida. Papa Joe je ritmiki udarao po nekolicini velikih rada bubnjeva, smjetenih ispred i desno od vrata kroz koja smo

uli a koja su ujedno bila i jedina. Razliiti krianski sveci

zurili su kroz svoje nedokuive izraze, s plamenih srdaca i izdanaka i grobljanskih krieva, barjaka, maeta i kapelica to
su se pripili uz gotovo svaki palac zidova oko njih ukoeni
u postkatastrofalnom nadrealizmu amfoterinim bojama s Titana a o tome odobravaju li sveci ili ne sve to to se pred njima zbiva nitko ne bi mogao nita kazati: oni su zurili kroz
svoje jeftine okvire kao da su ovi prozori otvoreni u nekakav
vanzemaljski svijet.
Na malom su oltam bile bezbrojne boice alkoholnih pia,
tikvice, posveene posudice za destilate loe, talismani, lule,
zastavice, dubinske fotografije nepoznatih osoba i, meu svim
ostalim stvarima, kutija cigareta za Papa Legbu.
Sluba je ve bila u toku kad nas je uveo mladi hounsi zvani Luis. Prostorija je imala kojih osam metara u duinu i pet u
irinu, visoki strop i pod od nabijene zemlje. Plesai su se
kretali oko sredinjeg stupa sporim, ukoenim korakom. Put
im je bila mrka i presijavala se u sumranom svjetlu drevnih
petrolejki. Naim je ulaskom prostorija postala pretrpana.
Mama Julie me je uhvatila za ruku i nasmijeila se. Odvela
me do mjesta kraj oltara i rekla: "Erzulie je bila ljubazna."
Kimnuo sam glavom.
"Ti si joj drag,Nomikos. Ti ivi dugo, mnogo putuje ali
se vraa."
"Uvijek", rekoh.
"A ti ljudi..?"
Pokazala je prema mojim pratiocima jednim treptajem svojih crnih oiju.
"Prijatelji. Nee biti na smetnju..."
Nasmijala se kad sam to izrekao. Nasmijao sam se i ja.
"Drat e se po strani ako nam dopusti da ostanemo. Ostat
emo u sjeni sa strane. Ako i kae da ih odvedem, tako u i uiniti.
Vidim da ste ve mnogo plesali, ispraznili mnogo boca...
"Ostani", rekla je. "I doi jednom do mene danju pa da porazgovaramo."
"Doi u."
Tada se odmakla, a plesai su joj stvorili mjesto unutar
svoga kruga. Bila je to krupna ena, iako joj je glas bio siuan. Kretala se poput goleme gumene lutke, ne bez ljupkosti,
stupajui po monotonoj grmljavini bubnjanja Papa Joea. Na-

kon nekog vremena taj je zvuk ispunio sve moju glavu,

zemlju, zrak moda ba onako kao kucanje kitovog srca
napola probavljenom Joni. Promatrao sam plesae. A promatrao sam i one koji su promatrali plesae.
Ispio sam pola litre ruma u pokuaju da uem u igru, ali mi
nije uspjelo. Myshtigo je i dalje pijuckao Coca-Colu iz boce
to ju je bio donio sobom. Nitko nije opazio da je on plav, ali
molim, doli smo ovamo prilino kasno kad su stvari ve poprilino odmakle u kom god da bilo smjeru.
Crvena Vlasulja stajala je u kutu i djelovala naduto i uplaeno. Uz bok je drala bocu, no ona je tu i ostajala. Myshtigo
je uz bok drao Ellen, no ona je tu i ostajala. Dos Santos je
stajao uz vrata i pazio na svakoga ak i na mene. Hasan je
uao uz desni zid i puio lulu dugaka kamia i male glave.
inilo se kao da je naao svoj mir.
Mama Julie, rekao bih da je to bila ona, poela je pjesmu.
Ostali su je glasovi prihvatili:
Papa Legba, ouvri baye!
Papa Legba, Attibon Legba, ouvri baye pou pou passe!
Papa Legba...
I to se nastavljalo, i nastavljalo, i nastavljalo. Poelo mi se
drijemati. Popio sam jo ruma, osjetio se jo edniji, pa popio
jo ruma.
Ne bih ba mogao sigurno kazati koliko smo bili ondje kad
se ono dogodilo. Plesai su Ijubili stup i pjevali i egrtali tikvicama i izlijevali vodu, a nekoliko se hounsia ponaalo kao
obuzeto i govorilo nesuvislo, a branom ucrtani crte na podu
sav se ve bio zamutio i u zraku je ve bilo mnogo dima, a ja
sam se bio naslonio na zid i rekao bih da su mi oi ostale zatvorene na minutu ili dvije.
Zvuk je doao iz neoekivanog smjera.
Hasan je kriknuo.
To neto to me je gurnulo naprijed bio je dug plaljiv krik;
nakon ega sam u muteu izgubio ravnoteu, pa se vratio na
zid, uz mukli udarac.
Bubnjanje se nastavilo, a da se nije izgubio ni jedan jedini
udarac. Pa ipak su neki od plesaa zastali i zagledali se.
Hasan je ustao na noge. Zubi su mu bili ogoljeli oi suene
na proreze, a lice mu je ispod sjajne prevlake znoja bilo puno
brda i dolina izazvanih naporom.

Brada mu je bila iljak usijanog taneta.

Njegov ogrta, zahvaen visokim zidnim uresima, pretvorio se u crna krila.
Njegove ruke, u hipnozi usporenog snimka, davile su nekoga tko nije postojao.
Iz njegova su grla dopirali ivotinjski zvukovi.
Nastavio je daviti nikoga.
Napokon se zagrcnuo i njegove su se ruke strelovito rastvorile.
Dos Santos se gotovo u trenutku stvorio uz njega i poeo
mu neto govoriti, no oni su oito bili stanovnici dva razliita
svijeta.
Jedan je od plesaa poeo tiho jeati. Drugi mu se pridruio pa
zatim i ostali.
Mama Julie se odvojila od kruga i pola prema meni ba
u trenutku kad je Hasan poeo sve iz poetka, no ovaj put s
mnogo teatralnijom gestikulacijom.
Bubanj je nastavljao svoje jednolino glasanje u ritmu plesa
po utabanoj zemlji.
Papa Joe nije ak ni podigao pogled.
"Lo znak", rekla je Mama Julie. "to zna o tom ovjeku?"
"Mnogo toga", rekoh, silei istom snagom volje glavu da
se razbistri.
"Angelsou", rekla je Mama Julie.
"to?"
"Angelsou", ponovila je. "On je mrani bog jedan od
onih koji se treba bojati. Tvog je prijatelja opsjeo Angelsou."
"Objasni, molim te."
"On dolazi rijetko u na hounfor. Ovdje ga ne ele. Oni koje on
opsjedne postaju ubojice."
"Rekao bih da je Hasan iskuao novu smjesu za svoju lulu
mutantni limundik ili tako neto."
"Angelsou", rekla je ona jo jednom. "Tvoj e prijatelj postati ubojica, jer je Angelsou bog smrti, i on posjeuje samo
svoje."
"Mama Julie", rekoh, "Hasan ve jest ubojica. Kad bi za
svakog ovjeka to ga je on ubio dobila vaku, i kad bi ili pokuala savakati, izgledala bi kao vjeverica. On je profesionalni ubojica koji ostaje u granicama zakona, bar veinom.
Obzirom da u unutranjosti prevladava veinom zakon dvobo-

ja, on svoj posao obavlja veinom ondje. uka se da je nekom

zgodom ubio i protuzakonito, no to se nikad nije dokazalo.
I tako, reci mi", zakljuio sam, "je li Angelsou bog svih koji
ubijaju ili samo mukih ubojica? Tu bi trebalo biti razlike, nije
li tako?"
"Za Angelsoua je nema", odgovorila je ona.
Tada je Dos Santos, u pokuaju da prekine predstavu, dohvatio Hasana za obadva zglavka. Pokuao mu je razdvojiti
ruke no... no dobro, pokuajte jednom svinuti reetke svog
kaveza pa ete stei pravu sliku.
Preao sam preko prostorije, to je uinila jo nekolicina.
To je bila sretna zamisao, obzirom da je Hasan napokon opazio da ispred njega netko stoji, pa je pustio ruke da klonu i
razdvojio ih. A onda je ispod svog ogrtaa izvukao stilet duge
otrice.
Bi li ga on ili ne bi li stvarno primijenio na Donu ili bilo
kome drugom tema je o kojoj bi se dalo beskonano raspravljati, jer je u tom trenutku Myshtigo zaepio svoju bocu Coca-Cole palcem i pogodio ga njome iza uha. Hasan je pao prema
naprijed i Don ga je dohvatio, ja sam mu istrgnuo no izmeu
prstiju a Myshtigo je dovrio svoju Coca-Colu.
"Zanimljiva ceremonija", zapazio je Veganac. "Nikad ne bih
ni pomislio da u srcu toga velikog klipana postoje tako snana
vjerska uvstva."
"To vam je onda samo pokazalo da nikad ne moete biti ni
u ta suvie sigurni, zar ne?"
"Da." Zatim je gestom pokazao na publiku. "Svi su oni
panteisti, zar ne?"
Odmahnuo sam glavom: "Primitivni animisti."
"U emu je razlika?"
"Ovako, ta boca od Coca-Cole to ste je upravo ispraznili
nai e svoje mjesto na oltaru, il peu, kako ga zovu, i to kao
posudica za Angelsoua, zato to je doivjela intimni mistini
odnos s tim bogom. Animist na to gleda na taj nain. No,
panteist bi se mogao samo malo zbuniti zato to mu je netko
nezvan doao na obred i pritom napravio incident kakav smo
mi stvorili. Panteista bi to moglo nagnati da rtvuje uljeze
Ague Woyou, bogu mora, i to tako da ih mlatne po glavi na
slian ceremonijalan nain i onda ih frkne u more s kraja doka. I tako ja neu morati objanjavati Mami Julie da su svi ti

ljudi koji stoje oko nas i zure stvarni animisti. Oprostite na

trenutak."
Nije to bilo ba tako gadno, ali sam ga htio malo uzdrmati.
I mislim da mi je uspjelo.
Nakon to sam se ispriao i poelio laku no, pokupio sam
Hasana. On je bio izvan igre i hladan, a ja sam bio jedini dovoljno krupan da ga ponesem.
Osim nas na ulici nije bilo nikoga, a veliki je reprezentativni brod Aguea Woyoa sijekao valove ba negdje pod istonim
mbom svijeta i zapljuskivao nebesa svojim omiljenim bojama.
Tada je Dos Santos, stojei mi s boka, rekao: "Moda ste
imali pravo. Moda i nije trebalo da dolazimo."
Nisam mu se potrudio odgovoriti, ali se Ellen, koja je hodala naprijed s Myshtigom, okrenula i rekla: "Gluposti. Da
nismo doli, promakao bi nam sobarev udesni dramski monolog." U tom trenutku ve sam joj se bio naao na dohvatu,
pa su joj ruke sunule naprijed da bi mi ih ovila oko vrata. Nije
pritiskala ali je pravila uasne grimase i stavljala opaske u stilu: "Grr! Mm! Hrg! Obuzeo me Angelsou i sad e dobiti
svoje." A onda se nasmijala.
"Pusti mi vrat ili u na tebe baciti Arapina", rekoh dok sam
usporeivao narandastosmeu boju njene kose s narandastoruiastom bojom neba iza nje i smjekao se.
"A osim toga je i teak", dodao sam.
Tada, trenutak prije nego to me ispustila, malo me pritisnula mrvicu suvie da bi bilo kao u igri a onda je ponovno uzela Myshtiga za ruku da bismo ponovno zakoraali.
Mislim, ene me nikad ne pljuskaju jer im uvijek odmah na
poetku okrenem drugi obraz, a one se boje gljivica, zato mislim da im je brzo davljenje jedina altemativa.
"Strahovito zanimljivo", rekla je Crvena Vlasulja. "Osjeam se udnovato. Kao da je neto u meni plesalo zajedno s
njima. Neobian osjeaj, zaista. A ja zapravo ne volim ples
ni jedne vrste."
"Kakav vam je to izgovor?" prekinuo sam je. "Pokuavam
vas negdje smjestiti."
"Nemam pojma", odgovorila mi je. "Ja sam nekakva irska
Francuzica. ivjela sam na Hebridima a takoer i u Australiji, Japanu sve do svoje devetnaeste..."
Upravo je u tom trenutku Hasan zajaukao i napeo miie pa
sam u ramenu osjetio otar bol.

Spustio sam ga na nekakvu ulinu stepenicu i pretresao ga.

Naao sam dva noa'za bacanje, jo jedan stilet, vrlo fino izraen skakavac, jedan nazubljeni bowie, ice za davljenje i
metalnu kutijicu to je sadravala kojekakve prakove i fiole s
tekuinama za koje nisam osjetio elju da ih poblie istraim.
Skakavac mi se dopao pa sam ga zadrao. Bila je to coricama
vrlo precizno izraena.
U kasne sate sutranjeg dana nazovimo to poveerjem na
prijevara sam zavrbovao staroga Phila, odluan da se
njime posluim kao cijenom za ulazak u Dos Santosov apartman u Royalu. Radpol jo i sad tuje Phila kao nekakvog
povratnikog Toma Painea, unato tome to se ovaj poeo
proglaavati nevinim od toga ima tome pola stoljea, u ona
doba kad je poeo stjecati osjeaj za misticizam i drutveni
ugled. Dok je njegov Zov Zemlje vjerojatno najbolja stvar to
ju je ikad napisao, on je nabacio i Pravilnik o povratku, koji je
zapravo pokrenuo guvu za koju sam elio da bude pokrenuta.
Danas moe poricati koliko ga je volja, no onda je bio majstor
za sve frke, i ja sam siguran da on i dalje pohranjuje sve Ijupke poglede i sve laskave rijei koje mu to i dalje donosi, da ih
s vremena na vreme vadi, brie s njih prainu i gleda ih s
neim to bi se dalo opisati kao zadovoljstvo.
Uz Phila, uz mene je bio i povod da hou vidjeti kako
se osjea Hasan nakon onog aljenja vrijednog praska u glavu
to ga je bio primio u hounforu. A u stvari, ono to mi se
prohtjelo, bila je ansa da porazgovorim s Hasanom i otkrijem
koliko je voljan, ukoliko uope jest, da mi pria o svom posljednjem zapoljenju.
I tako smo se Phil i ja odetali. Od kompleksa Ureda do
Royala nije bilo daleko. Otprilike sedam minuta, etnjom.
"Jesi li ve gotov s pisanjem moje elegije?" upitao sam.
"Jo radim na njoj."
"Govori mi to ve dvadeset godina. Volio bih da pouri,
tako da je mogu itati."
"Mogao bih ti pokazati nekoliko vrlo lijepih... Lorelovu,
Georgeovu, ak i jednu za Dos Santosom. A imam i svakovrsnih za opu upotrebu meu svojim spisima onih na
ispunjavanje za manje znaajnike. Ali tvoja je malo problematina, zna."
"Kako to?"

"Moram je stalno renovirati. A ti samo ide naprijed, srca

puna radosti i ivi, i bavi se kojeim."
"To mi predbacuje?"
"Veina ljudi dovoljno je pristojna da obave to to su naumili za pola stoljea i onda se maknu. Elegije za njih ne pred
stavljaju nikakav problem. Imam ih pune ormare. Ali bojim se
da e tvoja biti neto pisano u zadnji as i s neskladnim zavretkom. Nije mi drago tako raditi. Drae mi je pomnjivo razmatrati kroz dugi niz godina, paljivo procjenjivati neiji ivot,
i bez presije. A vi koji ivite kao narodna pjesma muku mi
zadajete. Rekao bih da me pokuava prisiliti da o tebi napiem itav ep, a ve sam prestar za to. I ponekad mi klone
pero."
"Mislim da to nije poteno od tebe", rekao sam mu. "Drugi
ljudi dobivaju svoje elegije na itanje, a ja bih se zadovoljio i s
nekoliko stihova kakve rugalice."
"U redu, osjeam da mi nee trebati jo dugo da dovrim i
tvoju", kimnuo je glavom. "Pokuat u ti na vrijeme dostaviti
primjerak."
"O? Iz ega izvire taj osjeaj?"
"Tko da odredi izvor nadahnua?"
"Ti mi reci."
"Dolo mi je dok sam meditirao. Ba sam bio u toku slaganja jedne za Vegance isto za vjebu, razumije se pa
sam se zatekao kako mislim: Uskoro u zavriti i onu za onoga Grka." Zastao je na trenutak, pa nastavio: "Ovako si to
konceptualiziraj: ti se sastoji od dva ovjeka, od kojih je svaki vii od onog drugog."
"To se moe izvesti ako stanem pred zrcalo i prebacujem se
s noge na nogu. Ova mi je noga kraa. I tako, uspio sam to
konceptualizirati. I to sad?"
"Nita. Ti tome ne prilazi kako treba."
"To je kulturna tradicija protiv koje mi nikad nije uspjelo
stei pravi imunitet. Poput vorova, konja Gordije, Troje.
Zna i sam. Iznutra smo zapleteni."
utio je iduih deset koraka.
"Dakle, perje ili olovo?" upitao sam ga.
"Molim?"
"To je gatalica kallikanzarosa. Odaberi jedno."
"Perje?"
"Pogreno."

A da sam rekao olovo..?"

"Ah-ah. Imao si samo jednu ansu. Ispravan je odgovor
onaj koji kallikanzaroi ele. Ti gubi."
"ini mi se malo samovoljno."
"Takvi su kallikanzaroi. To je prije grka negoli istonjaka
lukavtina. I lake odgonetljiva. Jer o odgovoru esto ovisi
ovjekov ivot, a kallikanzaroi openito ele da ovaj promai."
"A zato tako?"
"Pitaj idueg kallikanzarosa na kojeg naleti, ako ti se ikada
ukae prilika. To su ti podle due."
Doli smo do prave avenije i skrenuli njome.
"Zato se opet tako naglo zanima Radpolom?" upitao je.
"Proteklo je mnogo vremena otkako si otiao."
"Otiao sam u pravom trenutku, i sve to me zanima jest
hoe li ponovno oivjeti kao u stara vremena. Hasan je isplivao na povrinu zato to on uvijek uruuje, a ja bih elio
znati to je u paketu."
"Brine li te to su te razotkrili?"
"Ne. To bi moglo biti neugodno, no sumnjam da bi mi to
moglo oduzeti slobodu djelovanja."
Royal se velianstveno uzdizao nad nama kad smo ulazili u
nj. Otili smo ravno do apartmana. Dok smo hodali predsobljem pokrivenim debelim sagom, Phil je, u trenutku inspirirane moi opaanja, zapazio: "Ponovno sam izvor smetnji."
"Moglo bi se i tako kazati."
"Okej. Deset naprama jedan da nee otkriti nita."
"Ne bi bilo. Vjerojatno si u pravu."
Pokucao sam na vrata od tamnog drveta.
"Haj svima", rekao sam kad su se otvorila.
"Naprijed, naprijed."
Bilo mi je potrebno deset minuta da razgovor skrenem na
aljenja vrijedno praskanje beduina u glavu, zato to me je
Crvena Vlasulja dekoncentrirala svojom prisutnou i svojom
sposobnou da dekoncentrira.
"Dobro jutro", rekla je.
"Dobro vee", odvratio sam.
"Ima to nova meu umjetninama?"
"Ne."
"Spomenicima?"
"Ne."
"Arhivima?"

"Ne."
"Mora da ti je posao uasno zanimljiv!"
"A, nekolicina neoromantika iz Odjela za informacije dala
mu je prevelik publicitet i previsok sjaj. A u stvari, sav se na
posao sastoji od pronalaenja, restauriranja i konzerviranja
zapisa i artefakata to ih je ovjeanstvo ostavilo da lei razbacano po Zemlji."
"Neke vrste kulturolokih smetlara?"
"Mm, da. Rekao bih da je to prava rije."
"Ovaj, a zato?"
"to zato?"
"Zato to radi?"
"Netko mora, jer je to smee kulturno smee. Zbog toga je
vrijedno skupljanja. Ja poznajem svoje smee bolje od ikoga
drugog na Zemlji."
"Koliko si odan poslu toliko si i skroman. I to je dobro."
"A osim toga, nije nas bilo ba mnogo na biranje kad sam
potraio taj posao a ja sam znao za mnogo toga smea gdje
je zbacano." Ona mi je pruila au, popila gutljaj i pol iz
svoje, pa upitala: "Jesu li zaista jo u blizini?"
"Tko to?" upitah.
"Boanska korporacija. Stari drugovi. Poput Anelsoua.
Mislila sam da su svi bogovi napustili Zemlju."
"Ne, nisu. Sama injenica da nam nalikuju ne mora znaiti
da se slino i ponaaju. Kad su ljudi otili, nisu im bili ponudili da ih povedu sobom, a i bogovi imaju svoj ponos. Ali
molim, moda su i tako morali ostati zbog onoga to se
zove ananke, ili smrtna sudbina. Nitko protiv toga ne moe
nita."
"ak ni napredak?"
"Aha. Ali kad smo ve kod napretka, kako napreduje Hasan? Poslednji put kad sam ga vidio posve je stagnirao."
"Nabolje, pomalo. Velika kvrgetina. Debela lubanja. Nema
tete."
"Gdje je sad?"
"Gore uz hodnik, lijevo. Igraonica."
"Mislim da u mu poi izraziti suut. Oprata na trenutak?"
"Opratam", odgovorila je ona i kimnula, pa otila sluati
Dos Santosa kako neto govori Philu. Phil je, razumije se, radosno doekao taj dodatak drutvu.

Kad sam otiao, nitko nije podigao pogled.

Igraonica je bila na drugom kraju dugakog hodnika. Kad
sam prilazio, zauo sam pum iza kojeg je uslijedila tiina pa
zatim jo jedan pum.
Otvorio sam vrata i pogledao unutra.
Bio je sam u prostoriji. Bio mi je okrenut leima, ali je
zauo otvaranje vrata pa se naglo okrenuo. Nosio je dugaak
purpurni kuni haljetak, a u desnici je balansirao no. Na tjemenu mu je bio veliki jastui plastine vate.
"Dobro vee, Hasane."
Kraj njega je stajao pladanj s noevima, a metu je postavio
na suprotni zid. U nju su bile zabodene dvije otrice jedna
u sreditu a druga petnaestak centimetara mimo, u poloaju
koju zauzima mala kazaljka u devet sati.
"Dobro vee", odgovorio je polako. I tada, prethodno dobro promislivi, dodao: "Kako je?"
"ivi se. Doao sam ti postaviti nekoliko pitanja. Kako tvoja glava?"
"Boli jako, ali prolazi."
Zatvorio sam vrata za sobom.
"Mora da je ono sino bila prava halucinacija."
"Je. Mister Dos Santos veli mi da sam se borio s duhovima. Ja se ba niega ne sjeam."
"Sigurno nisi puio ono to bi debeli doktor Emmet nazvao
Cannabis sativa?"
"Ne, Karagee. Puio sam onaj stirge-cvijet koji je pio
ljudsku krv. Naao sam ga u blizini Starog mjesta zvanog
Konstantinopol i paljivo mu osuio cvijet. Jedna mi je starica
rekla da u pomou njega vidjeti budunost. Lagala mi je."
"... A vampirska krv nagoni na nasilje? Dakle, ovo je neto
novo to bi trebalo zapisati. Sasvim usput, upravo si me nazvao Karageeom. Bilo bi mi drae da nisi. Zovem se Nomikos, Conrad Nomikos."
"Tako je, Karagee. Iznenadio sam se to te vidim. Mislio
sam da si umro jo davno, kad ti se jahta raspala u zaljevu."
"Karagee je tada i umro. Nisi rekao nikome da sam mu
slian, ha?"
"Ne; ne bavim se praznim brbljarijama."
"To je dobar obiaj."
Preao sam preko sobe, odabrao no, odvagnuo ga, bacio i
posadio otprilike pedalj od sredita.

"Radi li ve dugo za mistera Dos Santosa?" upitao sam ga.

"Otprilike mjesec dana", odgovorio je on.
Bacio sam njegov no. Pogodio je etiri prsta ispod sredita.
"Ti si mu tjelohranitelj, ha?"
"Tako nekako. A takoer uvam i onog plavog."
"Don veli kako se boji da bi netko mogao napasti na Myshtigov ivot. Je li netko stvarno prijetio ili je to tek toliko da
bude siguran?"
"Mogue je i jedno i drugo, Karagee. Ja o tome ne znam
nita. Plaa me samo da ga uvam."
"Ako ti ja platim vie, hoe li mi rei za koga su te to unajmili da ga ubije?"
"Unajmili su me samo da uvam, ali ti ne bih rekao ak ni
kad bi bilo ono drugo."
"Ne bih ba rekao. Idemo pokupiti noeve."
Otili smo do mete i izvukli iz nje otrice.
"Vidi, ako je sluajno rije o meni to je mogue", iznio
sam svoju ponudu, "zato da to odmah ne sredimo? Svaki od
nas dvojice ima po dva noa. Onaj koji bude iziao kazat e da
ga ej onaj drugi napao i da je bila rije o samoobrani. Svjedoka
nema. A obojicu su nas sino vidjeli kako stvaramo guvu."
"Ne, Karagee."
"Ne, to ne? Ne, ja nisam taj? Ili ne, tebi se to nee ova- ko?"
"Mogao bih rei, ne, to nisi ti. Ali ti ne bi znao govorim li
istinu ili ne."
"To je istina."
"Mogao bih rei da mi se nee ovako."
"Je li to istina?"
"Ne velim nita. Ali da te zadovoljim nekakvim odgovorom, evo to u ti kazati: Da sam te mislio ubiti, ne bih to pokuao s noem u ruci, a niti bih se s tobom akao ili rvao."
"A zato to?
"Zato to sam jo prije mnogo godina, dok sam bio djeak,
radio u hotelu na Keru, gdje sam za stolovima posluivao bogate Vegance. Tada me jo nisi poznavao. Upravo sam bio
doao odnekud iz Pamira. A ti i tvoj prijatelj pjesnik doli ste
na Ker."
"Sad se sjeam. Da... Te godine su Philu umrli roditelji
a oni su mi bili dobri prijatelji i ja sam doao odvesti Phila

na studij. Ali postojao je izvjesni Veganac koji je Philu odveo

prvu enu, odveo je na Ker. Da, onaj zabavlja zaboravio
sam mu ime."
"Bio je to Thrilpai Ligo, boksa shajdpa stila, i taj je sliio
brdu na kraju velike ravnice visok, nepomian. Taj se boksao s veganskim cestusima konatim remenima s deset
otrih okova koje bi omotao oko itave ruke i tukao se otvorene ake."
"Da, toga se sjeam..."
"Nikad se prije toga nisi boksao u shajadpa stilu, ali si se s
njim potukao zbog te cure. Skupila se velika gomila veganskih i zemaljskih cura, a ja sam se popeo na stol da bih sve vidio. Nakon minute itava ti je glava bila krvava. On ti je krv
pokuao zatjerati u oi, no ti si i dalje tresao glavom. Ja sam
tada imao svega petnaest godina i do tada sam bio ubio samo
tri ovjeka, pa sam pomislio da e odapeti jer ga nisi ni dodimuo. A onda je tvoja desnica poletjela prema njemu poput
baenog ekia, kojom brzinom! Pogodio si ga ravno u sredite one dvostruke kosti to je plavci imaju u grudima a
oni su tu ilaviji od nas i razlupao ga kao jaje. Ja to nikad
ne bih mogao uiniti, u to sam siguran i eto zato se bojim
tvojih aka i ruku. Kasnije sam doznao da si takoer slomio i
pauk-netopira. Ne, Karagee, ja bih te ubio iz daljine."
"Bilo je to tako davno... Mislio sam da se toga nitko vie
ne sjea."
"Dobio si curu."
"Da. Zaboravio sam kako se zvala."
"Ali je nisi vratio pjesniku. Zadrao si je za sebe. To je
vjerojatno razlog zbog kojega te mrzi."
"Phil? I ta cura? Ja sam ve zaboravio i kako je izgledala."
"On nije nikada. Eto zato mislim da te mrzi. Ja mogu nanjuiti mrnju, njuei otkriti njen izvor. Odveo si mu prvu
ensku. Ja sam bio ondje."
"To je bila njezina ideja."
"... I on stari a ti ostaje mlad. alosno je to, Karagee, kad
prijatelj ima razloga da mrzi prijatelja."
"Istina."
"I ja ne odgovaram na tvoja pitanja."
"Mogue je da su te unajmili da ubije Veganca."
"Mogue je."
"Zato?"

"Rekoh samo da je to mogue ali ne i da je tako."

"Onda u ti postaviti samo jo jedno pitanje, pa da smo s
tim gotovi. Koje dobro od Veganeve smrti? Njegova bi knjiga mogla biti sasvim lijepa stvarca u smislu ljudsko-veganskih odnosa."
"Ja ne znam kakvo bi dobro ili zlo moglo od toga nastati,
Karagee. Hajde da jo malo bacamo noeve."
I bacali smo ih. Stekao sam napokon osjeaj za udaljenost i
ravnoteu pa sam smjestio dva u sredite mete. Tada je Hasan
utisnuo jo dva odmah do njih, s tim to je posljednji ispustio
metalni krik bola kad je titrajui udario o jedan od mojih.
"Rei u ti neto", rekao sam kad smo ih izvlaili. "Ja sam
voa puta i ja odgovaram za sigurnost svih suputnika. I ja u
uvati Veganca."
"To e biti vrlo sretna okolnost, Karagee. Jer mu je zatita
potrebna."
Vratio sam noeve na pladanj i krenuo prema vratima.
"Kreemo u devet, sutra ujutro. ekat e nas konvoj Klizaa na prvom polju zgrade Ureda."
"U redu je. Laku no, Karagee."
"... I zovem se Conrad."
"U redu."
Ba je bio pripremio no da ga baci u metu. Zatvorio sam
vrata i krenuo natrag hodnikom. Dok sam iao,zauo sam jo
jedan pum, i taj je zazvuio mnogo blie od ostalih. Odzvanjao je oko mene, ondje u hodniku.
Dok je est velikih Klizaa letjelo preko oceana prema
Egiptu, ja sam svrnuo misli najprije na Kos i Cassandru da
bih ih potom, uz dosta muke, povukao i poslao ih ispred nas,
do zemlje pijeska, Nila, mutantnih krokaa i ponekog mrtvog
faraona kome je koji od mojih tekuih projekata remetio vjeni
mir. ("Smrt dolazi na hitrim krilima onome tko oskvrne..."
itd.), a tada sam pomislio na ovjeanstvo, grubo sklonjeno u
usputnu stanicu na Titanu, kako radi u Uredu za Zemlju, kako
se poniuje na Taleru i Bakabu, kako se nekako snalazi na
Marsu, kako mu ide tako-tako na Rylpahu, Divbahu, Litanu i
desecima ostalih svjetova Veganskog skupa. A onda sam
poeo razmiljati o Vegancima.
Ta plavokona raja sa smijenim imenima i jamicama na
obrazima nalik oiljcima od boginja ogrijala nas je kad nam je

bilo studeno i nahranila nas kad smo bili gladni. To da. Uzeli
su u obzir injenicu da su nae kolonije na Marsu i Titanu
pretrpjele gotovo itavo stoljee izolacije nakon incidenta
zvanog Tri dana prije nego to im je uspjelo razviti upotrebljivo meuzvjezdano vozilo. Ba poput pamukova cvjetara
(veli mi Emmet) mi smo naprosto traili dom zato to smo potroili onaj koji smo imali. Jesu li Veganci potraili insekticid?
Nisu. Mudra stara rasa, kakvi jesu, dopustili su nam da se
smjestimo meu njihove svjetove, da ivimo i radimo u njihovim gradovima na kopnu i na mom. Jer je ak i jedna kultura
razvijena poput veganske osjeala izvjesnu potrebu za manualnim radom vrsnih strunjaka koji se potpisuju palcem. Dobra
se domaa posluga ne moe nadomjestiti strojevima, kao to
se ne mogu nadomjestiti ni nadglednici strojeva, dobri vrtlari,
ribarska eljad, radnici koji nose glave u torbi pod zemljom ili
pod vodom, kao ni folklorni zabavljai inozvjezdanog tipa.
Mora se priznati da prisutnost ljudskih stanita smanjuje vrijednost okolnih veganskih nekretnina, ali molim, Ijudi to sami
poravnavaju pridonosei veem blagostanju.
Ta me misao vratila na Zemlju. Veganci nikad prije nisu
vidjeli potpuno razorenu civilizaciju, tako da ih je na zaviajni planet fascinirao. Fascinirao dovoljno da bi tolerirali
nau izbjegliku vladu na Taleru. Dovoljno da bi kupovali
Zemljatransove karte kako bi se nagledali ruevina. ak dovoljno da bi ovdje kupovali terene i podizali hotele. Sasvim je
sigurno da u planetu kojeg vode poput muzeja ima neto fascinantno. (to ono James Joyce ree o Rimu?) No u svakom
sluaju, mrtva Zemlja i nadalje svojoj ivoj praunuadi donosi
malen no opipljiv prihod svake veganske fiskalne godine.
Eto, to je razlog Ureda, Lorela, Georgea, Phila i svega toga.
Pa ipak ono "zato ba ja".
Duboko ispod nas ocean je bio modrosivi sag koji su nam
izvukli ispod nogu. Zamijenio ga je tamni kontinent. Brzali
smo prema Novom Kairu.
Spustili smo se izvan grada. Nije bilo nikakve prave sletne
staze. Naprosto smo bacili svih est Klizaa na nekakvo prazno polje koje nam je posluilo umjesto nje i postavili Georgea
da uva strau.
Stari je Kairo jo i sad vru, no ljudi s kojima se dade poslovati ive veinom u Novom Kaim, tako da je sve bilo pri-

lino okej, bar to se tie ove turneje. Myshtigo je elio vidjeti

Kait-begovu moeju u Mrtvom gradu, zgradu koja je
preivjela Tri dana; ipak smo se nagodili da ga povezem svojim Klizaem u niskom letu,j)a da sporo kruim neko vrijeme
dok se on naslika i nazuri. Sto se tie spomenika, ono to je
zaista elio vidjeti bile su piramide, Luksor, Karnak, Dolina
Kraljeva i Dolina kraljica.
Bilo je dobro da smo damiju pogledali iz zraka. Ispod nas
bi znale mugnuti tamne siluete koje su se zaustavljale samo
zato da bi se na na brod nabacile kamenom.
"Tko su ovi?" upitao je Myshtigo.
"Vrui", odgovorio sam. "Ljudska sorta. Variraju veliinom, oblikom i opakou."
I Nakon to smo neko vrijeme kruili, njegova je radoznalost
bila zadovoljena pa smo se vratili na polje. tako, nakon to smo
prizemljili pod uarenim suncem,
osigurali smo i toga posljednjeg Klizaa pa se iskrcali i krenuli
preko plonika izmijeanog s pijeskom u jednakom omjeru
dva privremena pomonika, ja, Myshtigo, Dos Santos i Crvena Vlasulja, Ellen, Hasan. Ellen je u posljednjem trenutku odluila da svoga supruga prati na putovanju. S obadvije strane
ceste prostirala su se polja visoke, sjajne eerne trske. Malo
nam je trebalo da ih ostavimo za sobom i nastavimo hod mimo
niskih perifernih kua. Cesta se proirila. Tu i tamo kakva bi
palma bacila sjenu. Dvoje krupnooke tamnooke djece podiglo
je pogled kad smo prolazili. Gledala su kako umorna,
estoronoga krava okree veliki kota sakieha, manje-vie na
isti nain na koji su ga krave oduvijek okretale u ovim predjelima, samo to je iza ove ostajalo vie otisaka papaka.
Moj pokrajinski nadzornik, Rameses Smith, doekao nas
je u hotelu. Bio je krupan, zlaeno mu je lice bilo vrsto obuhvaeno sitnom mreom bora; imao je tipine tune oi, no
njegovo bi ih stalno zasmijavanje brzo liavalo izraza.
Pijuckao je pivo u glavnoj sali hotela dok smo svi ekali
Georgea. Lokalni su policajci bili poslani da ga zamijene.
"Posao dobro napreduje", rekao mi je Rameses.
"Bravo", rekao sam, poneto obradovan to me nitko nije
upitao od ega se taj "posao" sastoji. elio sam ih iznenaditi.
"Kako ena, kako djeca?"
"Jako dobro", ustvrdio je.
"A novo?"

"Preivjelo je i nema mana", rekao je gordo. "Poslao

sam enu na Korziku dok se ne rodi. Ovo je njegova slika."
Pretvarao sam se da je paljivo prouavam i pritom isputao zvuke divljenja. A tada: "Kad smo ve kod fotografije", rekoh, "treba U vam jo togod od opreme za snimanje?"
"A ne, imamo dobre zalihe. Sve ide kako treba. Kad biste
eljeli vidjeti dokle smo doli s poslom?"
"im neto pojedemo."
"Jeste li vi musliman?" upao nam je u rije Myshtigo.
"Ja sam koptske vjere", odgovorio je Rameses, bez smijeka.
"O, stvarno? To je monofizistika hereza, zar ne?"
"Mi sebe ne smatramo hereticima", rekao je Rameses.
Sjedio sam tako i pitao se jesu li Grci uinili ba ono to je
trebalo kad su logiku pustili s lanca u zlosretni svijet, dok se
Myshtigo nadao u zabavno (barem za nj) katalogiziranje
kranskih hereza. U napadu ojaenosti to moram biti voda
puta, zapisao sam ih sve u na putni dnevnik. Kasnije mi je
Lorel rekao da je to lijep i dobro voen dokument. to samo
moe pokazati koliko sam se gnusno osjeao u tom trenutku.
Ubacio sam unutra ak i onu caku o sluajnoj kanonizaciji
Bude u esnaestom stoljeu, a pod imenom svetog Jozafata.
No naposljetku, dok je Myshtigo sjedio tako i smijao nam se
u brk, shvatio sam da bih mu morao ili zavrnuti vratom ili
promijeniti temu. Obzirom da sam nisam bio kranin, njegova me teoloka komedija zabluda nije podbadala u vjerski
pleksus. Iritiralo me je, meutim, to je pripadnik jedne druge
rase uloio toliki trud samo zato da nas prikae kao opor idiota.
Danas kad o tome ponovno razmiljam znam da sam bio u
krivu. Uspjeh videovrpce na kojoj sam tada radio (to je onaj
"posao" o kome je s Ramesesom bilo rijei) izbacuje na vidjelo moju kasniju hipotezu u vezi Veganaca: oni su ve sami sebi bili toliko krvavo dosadili, a mi smo bili tako novi, da su se
odmah prihvatili naih popularnih vjenih pitanja i klasinih
problema, ba kao to su se prihvatili i onoga koji predstavljamo vlastitim postojanjem. Oni su se dali u orijake spekulacije o
tome tko je zapravo napisao Shakespeareove drame, je li
Napoleon stvarno umro na Sv. Heleni ili nije, tko je bio prvi
Evropljanin koji je stupio nogom na Sjevernu Ameriku, i da li
knjige Charlesa Forta upuuju na to da je Zemlju posjetila ne-

ka njima nepoznata inteligentna rasa i tako dalje. Visoke

kaste veganskoga drutva takoer pue i nae srednjovjekovne
teoloke debate. Zgoduno.
"U vezi vae knjige, Srin Shtigo.." ubacio sam im se u
rije.
Zaustavilo ga je to to sam se posluio poasnim naslovom.
"Da?" odgovorio je.
"Moj je dojam", rekoh, "da o tome u ovom trenutku ne
biste eljeli nadugako raspravljati. Ja, razumije se, potujem
takav stav, ali me on kao vou puta dovodi u poneto nezgodan poloaj." Obojica smo znali da sam ga to trebao upitati u
etiri oka, napose nakon onoga to je na prijemu bio odgovorio Philu, ali sam bio zajedljivo raspoloen i elio sam da on to
opazi, a osim toga sam elio i skrenuti razgovor u novo korito. I tako, "Jako me zanima", rekoh, "hoe li to biti prvenstveno putopis koji e opisivati mjesta koja emo posjetiti, ili
bi vam bila potrebna pomo u usmjeravanju panje na specifine lokalne uvjete bilo koje vrste recimo politike ili na
tekue kulturne teme."
"Mene prvenstveno zanima da napiem opisni putopis",
odgovorio je Veganac, "ali u znati cijeniti vae komentare tijekom putovanja. Zapravo sam mislio da vam je to ionako posao. Kako sada stvari stoje, ja imam nekakvu openitu predodbu o zemaljskim tradicijama i tekuim zbivanjima, i to me
zapravo ba jako mnogo ne zanima."
Dos Santos, koji se bio uetao i uspuio dok su nam pripremali jelo, zaustavio se usred koraka i rekao: "Srin Shtigo,
kakav je va odnos prema Povratnikom pokretu? Imate li
simpatija za nae ciljeve? Ili smatrate da je to ve unaprijed izgubljena trka?"
"Da", odgovorio je, "ono drugo. Ja vjerujem da je ovjekova jedina dunost, kada je mrtav, da zadovolji svoje potroae. Ja potujem vae namjere, ali ne vidim naina kako
biste ih mogli ostvariti. Zato bi se vai odrekli sigurnosti koju sada uivaju da bi se vratili ovamo? Veina pripadnika
dananje generacije nije Zemlju ak nikad ni vidjela, osim na
vrpcama a morate priznati da one jedva mogu biti veleohrabrujui dokument."
"Ne slaem se s vama", rekao je Dos Santos, "i nalazim da
je va stav uasno patricijski."

"Dakle je takav kakav i treba da bude", odgovorio je MyshtigoGeorge i hrana stigli su ba nekako u isti as. Konobari su
poeli posluivati.
"Bilo bi mi drae da jedem sam za malim stolom", uputio je
Dos Santos konobara.
"Ovdje ste zato to ste zamolili da budete ovdje", pripomenuo sam mu.
Zaustavio se usred leta i dobacio potajni pogled Crvenoj
Vlasulji koja mi je sluajno sjedila zdesna. Rekao bih da sam
detektirao jedan gotovo neprimjetan pokret njene glave, najprije nalijevo, zatim nadesno.
i
Dos Santos je svoj izraz doveo u sklad oko sitnog smijeka
zatim se lagano naklonio.
"Oprostite mi zbog moga junjakog temperamenta", rekao
je. "Teko da bih mogao oekivati da u nekoga za pet minuta
obratiti u pristalicu Povratnikog pokreta a uvijek sam vrlo
teko skrivao svoje osjeaje."
"To je manje-vie oito."
"Gladan sam", rekoh.
Sjeo je suelice nama, odmah do Georgea.
"uvajte se sfinge", rekla je Crvena Vlasulja pokazavi
gestom prema gravuri na nasuprotnom zidu, "iji govor varira
izmeu dugih razdoblja utnje i povremene zagonetke. Stara
koliko i vrijeme. Duboko potovana. Bez sumnje senilna. Dri
jezik za zubima i eka. Na to? Tko bi znao! Je li va umjetniki ukus sklon monolitima, Srin Shtigo?"
"Ponekad", odgovorio je on, meni slijeva.
Dos Santos je bacio hitri pogled, samo jedan, preko njegova ramena, pa ga vratio na Dianu. Nije rekao nita.
Zamolio sam Crvenu Vlasulju da mi doda soljenku i ona je
to i uinila. A u stvari sam je elio sasuti na nju, da se ukoi
na neko vrijeme kako bih je mogao na miru prouiti, ali sam
se umjesto toga posluio njome da posolim krumpire.
uvaj se sfinge, zaista!
Visoko sunce, kratke sjene, vruina eto kako je bilo.
Nisam elio da Klizai ili pustinjski automobili pokvare scenu,
pa sam natjerao sve da se poslue cipelcugom. Nije ni bilo tako daleko, a ja sam ih poveo pomalo zaobilaznim putem da
bih postigao eljeni efekt.

Propjeaili smo zeznutu milju, malo se pentrajui, malo lijui znoj. Dok smo prolazili kraj nekoliko polja djeteline to
su nam leala uz put, konfiscirao sam Georgeovu mreu za
leptire da bih izbjegao stvaranje bilo kakvih neugodnih stanki.
Pjeaenje u prolost, eto kako je to bilo dok su plamene ptice prolijetale u bljesku (kra! kra!) a par se deva pojavljivao na dalekom nebosklonu kad god bismo se uspeli na
malu uzvisinu. (Obrisi su im, u stvarnosti, bili izraeni drveninim ugljenom; no to je posve dovoljno. Koga briga za devin
izraz lica? ak ni druge deve zapravo ni njih. Odvratne
ivotinje...) Nekakva je onia, suncem opaljena ena proklipsala mimo nas s visokim vrem na glavi. Myshtigo je tu injenicu prokomentirao svom depnom tajniku. Ja sam eni klimnuo i izgovorio pozdrav. ena mi je uzvratila pozdrav ali ne i
klimanje glavom, to je i prirodno. Ellen se, ve sva mokra,
hladila velikim zelenim pernatim trokutom; Crvena Vlasulja je
hodala uspravno, dok su joj na gornjoj usni sazrijevale siune bobice znoja a oi joj bile skrivene iza sunanih naoala
koje su i same pocrnjele koliko su god to mogle. I napokon,
evo nas. Uspeli smo se uz posljednji, niski breuljak.
"Gle", rekao je Rameses.
"Madre de Dios !" rekao je Dos Santos.
Hasan je groknuo.
Crvena Vlasulja se hitro okrenula prema meni pa od mene.
Nisam joj, zbog sunanih naoala, mogao deifrirati izraz lica.
Ellen se nastavila hladiti.
"to to rade?" upitao je Myshtigo. Bilo je to prvi put da
sam ga vidio nepatvoreno iznenaenog.
"A to, demontiraju veliku Keopsovu piramidu", rekoh.
Nakon nekog vremena Crvena Vlasulja je upitala to je trebalo upitati.
"Zato?"
"Eh, zato", rekoh, "ovdje vlada neto kao nestaica
graevnog materijala, jer su kamenine iz Starog Kaira radioaktivne i tako do njega dolaze razbijajui u komadie tu
komadinu masivne geometrije."
"Oni skrnave spomenik stare slave ljudskog roda!" uzviknula je.
"Nita nije tako jeftino kao stara slava", zapazio sam.
"Sadanjost je ono to nas zanima, i njima graevni materijal
treba sada."

"Kako dugo to ve traje?" upitao je Myshtigo, kome su

rijei nalijetale jedna na dragu.
"Prola su tri dana", rekao je Rameses, "otkako smo poeli
razgradnju."
"to vam daje pravo da inite neto takvo?"
"Stvar je dobila odobrenje od Odjela za umjetnine, spomenike i arhive pri Zemaljskom uredu, Srin."
Myshtigo se okrenuo prema meni dok su mu jantarske oi
udnovato gorijele.
"Vi!" rekao je.
"Ja", priznao sam, "ja jesam komesar za ta pitanja to
odgovara istini."
"Zato nitko drugi ne zna nita o tom vaem postupku?"
"Zato to ovamo ionako dolazi jo malo tko", objasnio
sam. "to je jo jedan valjan razlog da se ta stvarca demontira.
U dananje je doba ba mnogo i ne gledaju. Ja imam ovlasti
da mogu odobriti takav postupak."
"Ja sam doao ovamo s drugog svijeta samo da je vidim!"
"No dobro, onda je pogledajte na brzinu", rekoh. "Jo malo pa nestalo."
On se okrenuo i zapiljio.
"Vi oito nemate ni pojma o njenoj unutranjoj vrijednosti.
Ili ako imate..."
"Ba naprotiv, ja znam tono koliko ona vrijedi."
"... a ta zlosretna stvorenja to vam dolje rade" glas mu
se digao dok je prouavao prizor "pod arkim zrakama
vaeg odvratnog sunca ta stvorenja kulue pod najprimitivnijim uvjetima! Jeste li ikad uli za graevinske strojeve?"
"Naravno da jesam. Ali su skupi."
"A vai predradnici nose bieve! Kako se moete prema
vlastitim ljudima odnositi na takav nain! To je nastrano!"
"Svi su se ti ljudi dobrovoljno javili na posao, i za simbolinu plau a Sud asti Udruenja glumaca ne doputa nam
upotrebu bieva unato tome to su se ljudi zaloili za njih.
Doputeno nam je samo da njima pucketamo po zraku."
"Udruenje glumaca?"
"Njihovo udruenje. Hoete vidjeti strojeve?" Pokazao
sam gestom. "Onda pogledajte na ono brdace."
to je i uinio.
"A to se tamo zbiva?"
"Snimamo to na videovrpcu."

"Za kakvu svrhu?"

"Kad budemo gotovi. srezat emo je na duinu koja se
dade gledati i odvrtjeti unatrag. lzgradnja Velike piramide,
tako emo to nazvati. Bit e dobro za zasmijavanje a i za
lovu. Vai povjesniari, sve do dana kad su za nju uli, nagaaju kako nam je zapravo uspjelo da je sklopimo. Ovo ih
moda malo usrei. Zakljuio sam da operacija GSNN ima
najvee anse da proe."
"GSNN?"
"Gruba sila i neizmjerno neznanje. Pogledajte ih kako
brljaju, no dajte... Idu za kamerom, lijeu i ustaju kad skrene
u njihovu smjeru. U finalnom produktu kolabirat e preko
itavog gradilita. Ali molim, to je prvi zemaljski film nakon
toliko godina. I zato su stvarno uzbueni."
Dos Santos je pogledao ogoljele zube Crvene Vlasulje i
skupljene miie pod njenim oima. A onda je razrogaio oi
na piramidu.
"Vi ste umobolni!" izvolio je izjaviti.
"Ne", odvratio sam. "I nedostatak spomenika, na svoj specifian nain, moe biti nekakav spomenik."
"Spomenik Conradu Nomikosu", izvolio je ustvrditi.
"Ne", rekla je tada Crvena Vlasulja. "Kao to postoji kreativna umjetnost, tako sasvim sigurno postoji i destruktivna.
Pretpostavljam da moda pokuava tako neto. Igra se Kaligule. A moda mi je ak i jasno zato."
"Hvala lijepo."
"Nemate na emu zahvaljivati. Rekla sam moda. Ako
je ovjek umjetnik, onda to radi s Ijubavlju."
"Ljubav je negativna forma mrnje."
"Umirem, Egipte, umirem", rekla je Ellen.
Myshtigo se nasmijao.
"Tvri ste, Nomikos, no to sam mislio", zapazio je. "Ali
niste nezamjenjivi."
"Pokuajte iznuditi otkaz javnom slubeniku posebice
ako sam to ja."
"Moglo bi to biti lake no to mislite."
"Vidjet emo."
"I hoemo."
Ponovno se okrenuo prema devedesetpostotnoj Keops
Kufuovoj piramidi. I jo je jednom poeo praviti biljeke.

"Radije bih da to zasad promatramo odavde", rekoh. "Naa

bi prisutnost unitila dragocjene metre i metre. Mi smo anakronizam. Spustit emo se za ik-pauze."
"S tim se slaem", rekao je Myshtigo, "i siguran sam da
anakronizam mogu raspoznati im ga vidim. I odavde sam vidio sve to me je zanimalo. Vratimo se u hotel. Htio bih razgovarati s mjesnom upravom."
Trenutak kasnije: "Saharu u onda pogledati prije reda", rekao je zamiljeno. "Jo niste poeli razgradnju svih spomenika u Luksom, Kamaku i Dolini kraljeva, niste li?"
"Ne, jo nismo."
"Bravo. Onda emo ih posjetiti prije vremena."
I "Onda nemojmo ovdje stajati", rekla je Ellen. "Na ovoj
pasjoj ezi." tako smo se vratili.
"Jesi li zaista mislio ozbiljno sve to si rekao?" upitala je
Diane dok smo se pjeice vraah.
"Na moj nain."
"Kako ti uope razmilja o takvim stvarima?"
"Na grkom, razumije se. Zatim prevedem na engleski. U
tome sam stvarno vjet."
"Tko si ti?"
"Ozimandij. Gledajte djela moja, vi monici, i drhtite."
"Ja nisam mona."
"Pitam se..." rekoli sam pa odoh od one strane njena lica
to sam je mogao vidjeti dok smo hodali jedno uz drugo,
strane koja je imala vrlo neobian izraz.
"Dajte da vam priam o boadilima", rekoh.
Naa se feluka polagano micala onim blistavim kanalom
to je sebi progorio put ispred velikih sivih kolonada Luksora.
Myshtigo mi je bio okrenut leima. Zurio je u to stupovlje i
povremeno diktirao dojmove.
"Gdje pristajemo?" upitao me je.
"Otprilike jo jednu milju dalje. Ali je moda bolje da vam
priam o boadilima."
"Znam ja to je boadil. Rekao sam vam da sam prouio va
svijet."
"Ah-ah. itati o njima je jedno...
"Ja sam njih i vidio. U Zemaljskom vrtu na Taleru imaju ih
ravno etiri."

"... a vidjeti ih u bazenu je neto sasvim drugo."

"S vama i Hasanom mi smo pravi plutajui arsenal. Izbrojao sam tri granate za vaim pojasom i etiri za njegovim."
"Kad se koji stvori na tebi granata ne pomae to jest, ne
ukoliko ne elite ponititi samu svrhu samoodbrane. Ako je 1
malo dalje, ne moete ga pogoditi njome. Kreu se i suvie
brzo."
Napokon se okrenuo.
"A ime se onda vi sluite?"
Posegnuo sam pod svoju galabiju (jer sam se pretvorio u
domoroca) pa izvukao oruje za koje uvijek nastojim da mi se
nae pri mci kada doe to to doe.
Paljivo ga je razgledao.
"Kako se to zove?"
"Automatski pitolj. Ispaljuje meta-cijanidna zrna udarac od tone kad pogodi. Nije ba jako precizan, ali to i nije
nuno. Oblikovan je prema vatrenom oruju iz dvadesetog
stoljea, zvanom majser."
"Prilino je nezgrapan. Hoe Ii zaustaviti boadila?"
"Ako imate sreu. Imam ih jo nekoliko u kovezima.
Hoete jedan?"
"Ne, hvala." Zastao je. "Ali mi moete ispriati jo neto o
boadilima. Taj dan sam ih zapravo samo dotaknuo pogledom,
a i tada su bili poprilino pod vodom."
"Dakle... Glava poneto nalik krokaevoj, samo to je
vea. Oko dvanaest metara u duinu. Sposobni da se smotaju
u golemo klupko sa zubima. Hitri u vodi i na suhu i
avolski mnogo sitnih noica sa svake strane..."
"Koliko nogu?" prekinuo me.
"Hm." Zastao sam. "Da budem sasvim iskren, nikad ih
nisam brojao. Samo as. Hej, George", zazvao sam prema
mjestu na kojem je taj vrhunski i eminentni zemaljski biolog
dremuckao u sjeni jedra. "Koliko je nogu na boadilu?"
"Ha?" Glava mu se okrenula.
"Rekoh: Koliko je nogu na boadilu?"
Ustao je na noge, lagano se protegnuo pa doao do nas.
"Boadili", rekao je zamiljeno pa zabio prst u uho i dao se
na listanje kartoteke u glavi. "Definitivno je zakljueno da spadaju u klasu reptilia to se toga tie, tu smo sigurni. A sad,
pripadaju li redu crocodilia, i vlastitom podredu, ili pak redu
squamata, podred lacertilia, porodica neopoda na emu je-

dan moj prijatelj na Taleru pola u ali pola u zbilji inzistira

u to nismo sigurni. Mene osobno poneto podsjeaju na predtridnevnu fotoreprodukciju umjetnike rekonstrukcije mezozojskog phytosaumsa sa, razumije se, prekobrojnim nogama i
sposobnou konstrikcije, karakteristinom za udave. I zato
sam osobno sklon redu crocodilia."
Naslonio se na ogradu i zagledao preko ljeskave vode.
Tada mi je postalo jasno da ne namjerava kazati nita vie, i
tako, "Koliko je nogu na njemu?" upitah ponovno.
"A? Nogu? Nikad ih nisam brojao. Budemo li, meutim,
imali sree,mogla bi nam se ukazati prilika da to uinimo.
Ovdje ih je sva sila. Jedno mladune koje sam imao nije
ba dugo poivjelo."
"to mu bi?" upitao je Myshtigo.
"Pojeo ga je moj megadonaplaty."
"Megadonaplaty?"
"Jedna vrst platypusa s pajim kljunom i zubima", objasnio
sam mu, "tri metra visoka. Predoite si to. Koliko nam je poznato, do sada su ih vidjeli tri ili etiri puta. Australijanska
vrsta. Mi smo ih stekli sretnim sluajem. Vjerojatno nee
poivjeti, kao vrsta mislim onako kao to to boadili hoe.
Oni su jajonosni sisavci i njihova su jaja prevelika a da bi
gladni svijet dopustio nastavljanje vrste ukoliko je to uope
prava vrsta. Moda su oni samo izolirani aberanti."
"Moda", rekao je George, mudro kimajui glavom, "ali s
druge strane moda ne."
Myshtigo se okrenuo od nas, tresui glavom.
Hasan je djelomino raspakirao svog robotskog golema
Rolema i sad mu je mrdao po komandama. Ellen se napokon odluila odrei lagane preplanulosti i sad je leala na suncu da je itavu opali. Crvena Vlasulja i Dos Santos kovali su
neto na drugom kraju broda. To se dvoje nikad nije naprosto
susretalo; uvijek je to bilo po nekakvom zadatku. Naa se feluka lagano micala onim blistavim kanalom to je progorio put
ispred velikih sivih kolonada Luksora, a ja sam zaldjuio da je
doao trenutak da je usmjerim prema obali i vidim to je nova
meu grobovima i ruevnim hramovima.
Iduih je est dana bilo poprilino bez dogaaja i pomalo
nezaboravno; bili su to izuzetno aktivni dani, na neki nain
odvratno-krasni onako kao to to zna biti cvijet, sa svim

laticama netaknutim i s tamnim, balavim truleom u sredini. A

evo kako...
Mora da je Myshtigo porazgovorio sa svakim kamenim ovnom na sve etiri milje Puta za Karnak. I u bljesku dana i pri
svjetlu baterijskih svjetiljki, plovili smo meu ruevinama i
uznemiravali takore, imie, zmije i kukce, sluajui pritom
monotono Veganevo diktiranje biljeaka na njegovom monotonom veganskom jeziku. Nou bismo se utaborili na pijesku,
postavili bismo elektrini alarmni sistem u opsegu od dvije
stotine metara, kao i dva straara. Boadili su hladnokrvne
ivotinje; noi su bile studene. Dakle je bilo malo opasnosti izvana.
Goleme su logorske vatre rasvjetljavale noi, sve uokrug
mjesta koje bismo odabrali,zato to je Veganac htio da sve
bude primitivno zbog stvaranja atmosfere, rekao bih. Nai
su Klizai bili dalje na jugu. Odvezli smo ih na meni poznato
mjesto i ostavili ih ondje pod paskom uvara iz Ureda, a za
povratak smo unajmili feluku za put koji je bio analogan
putovanju Kralja-boga iz Karnaka u Luksor. Myshtigo je
elio da to tako bude. Nou bi Hasan ili vjebao s assagaijem
to ga je stekao trampom od nekog krupnog Nubijca, ili bi se
svukao do pasa i satima se rvao sa svojim neumomim golemom.
A golem je bio dostojan protivnik. Hasan ga je bio programirao da ima dvostruko uveanu snagu statistiki prosjenog
ovjeka, a osim toga mu je i za pedeset posto nabio brzinu refleksa. Njegovo je "pamenje" sadravalo stotine rvakih zahvata, a njegov ga je upravljaki mehanizam inio teoretski
nesposobnim za ubijanje ili sakaenje protivnika a sve to
pomou kemoelektrinih analoga aferentnih ivaca koji su mu
doputali da do grama odvae pritisak potreban da bi prebio
kost ili pretrgnuo tetivu. Rolem je bio visok sto ezdeset pet
centimetara i teio je sto i deset kila; proizveden na Bakabu,
bio je prilino skup, imao je boju tijesta i karikaturalno oblije, a mozak mu je bio smjeten negdje dolje, gdje bi pupak
trebao biti ako ga golemi uope imaju da bi se njegov
organ za razmiljanje zatitio od grko-rimskih udaraca. No
unato svemu, nesree bi se znale dogoditi. Znale bi te stvarce
i ubiti nekoga kad bi im togod podilkilo u mozgu ili ivcima,
ili naprosto zato to bi se ovjek okliznuo ili se pokuao otrgnuti i tako stvorio jo onih nekoliko potrebnih grama. Ja sam

jednom jednoga, gotovo itavu godinu, programirao za boksanje. Obiavao bih s njim provesti kojih petnaest minuta svakog popodneva. Ulo mi u krv da o njemu razmiljam kao o
ivoj osobi, zamalo. A onda me je jednog dana faulirao, pa
sam itav sat mlatio po njemu dok mu nisam odbio glavu. A ta
se stvarca i dalje nastavila boksati, a ja sam ga prestao promatrati kao prijateljskog sparing-partnera. To je malo nastran osjeaj, kad se ovjek boksa s bezglavim golemom,zar ne? Kao
kad se ovjek probudi iz lijepog sna i zatekne nonu mom kako mu ui u dnu kreveta. On u stvari ne"vidi" svog protivnika tim svojim svaokolikim spravicama; on je zapravo optoen piezoelektrinim radarskim mezanterijskim ureajima, i on zapravo "gleda" svakim djeliem svoje povrine. Pa ipak, smrt iluzije znade dekoncentrirati. Ja sam svoga utrnuo i nikad ga vie
nisam ukljuio. Prodao sam ga nekom trgovcu devama za prilino dobru cijenu. Ne znam jesu li mu ikada vratili glavu. Ali
trgovac je bio Turin, i koga onda za to briga?
No u svakom sluaju Hasan bi se spleo s Rolemom, i
obojica bi se presijavala u odsjaju vatre, a mi bismo svi sjedili
na pokrivaima i gledali, imii bi znali povremeno zapikirati, nalik na goleme, brze pahulje pepela, a istroeni bi oblaci
prekrili mjesec, slini velovima, da bi se potom ponovno nastavili gibati. Tako je to bilo tree noi, kad sam podivljao.
Sjeam se toga onako kako se ovjek moe prisjeati krajolika u prolazu to ga je mogao vidjeti kroz kasnu ljetnu
veernju oluju kao serije odvojenih, gromovitim bljeskom
ispunjenih,zaustavljenih filmskih sliica...
Nakon to sam dobar dio sata priao s Cassandrom, zakljuio sam obeanjem da u sutra popodne zdipiti Klizaa i
no provesti na Kosu. Tono se sjeam naih posljednjih
rijei.
"Pazi se, Konstantine. Sanjala sam ruan san."
"Kojeta, Cassandra. Laku no."
I tko bi sad mogao znati da njeni snovi nisu bili posljedica
kratkotrajnog udarnog vala to se rasprostirao od centra potresa, jaine 9,6 po Richterovoj skali?
Dok mu je neki okrutni sjaj prodirao u oi, Dos Santos je
pljeskao Hasanu kad je ovaj, uz gromovit tresak, bacio Rolama na zemlju. No to potresanje zemlje nastavilo se, meutim,
i dugo nakon to se golem uspravio na noge i zauzeo novi

borbeni stav, dok su mu se ruke izvijale poput zmija u Arapovom smjeru. Zemlja se tresla i tresla.
"Kakva silina! Jo se osjea!" uzviknuo je Dos Santos.
"Ole!"
"To je seizmiki poremeaj", rekao je George. "Iako nisam
geolog..."
"Potres!" kriknula je njegova ena i ispustila nepasteriziranu datulju kojom je upravo bila hranila Myshtiga.
Nije bilo razloga da se bjei, a nije bilo ni mjesta na koje bi
se moglo pobjei. U blizini nije bilo niega to bi se moglo
sruiti na nas. Tlo je bilo ravno i prilino golo. I tako smo naprosto sjedili dok nas je potres bacao amo-tamo i ak nas nekoliko puta opruio. Vatre su izvodile udesa.
Tada je Rolemu isteklo vrijeme i on se ukoio, a Hasan je
doao i sjeo do Georgea i mene. Podrhtavanje je potrajalo vei
dio sata da bi se ponovilo, no sad ve slabije, mnogo puta u
toku noi. Nakon to je onaj prvi gadni ok protrao svoje,
stupili smo u vezu s Portom. Tamonji su instrumenti pokazali da centar svega toga lei lijep komad puta sjeverno od nas.
Gadan komad puta, u stvari.
... Na Sredozemlju.
U Egejskom bazenu, da budemo odreeniji.
Osjetio sam kako mi se muti, i najednom mi je bilo slabo.
Pokuao sam se telefonski probiti do Kosa.
Nita.
Moja Cassandra, moja ljupka gospa, moja kraljevna...
Gdje je sad? Dva sam sata pokuavao otkriti. A tada je Port
nazvao mene.
Bio je to Lorelov glas, ne glas nekog tunjavog deurnog u
smjeni.
"Ovaj Conrad, ne znam zapravo kako da ti kaem, ovaj,
to se dogodilo..."
"Samo priaj", rekoh, "i prestani kad zavri."
"Jedan je promatraki satelit prije otprilike dvanaest minuta
proao smjerom koji te zanima", zakrao je njegov glas preko
valnih duina. "Nekoliko egejskih otoka ne postoji vie na
slikama to ih je odaslao...""Ne", rekoh.
"Bojim se da je Kos jedan od njih."
"Ne", rekoh.
"ao mi je", kazao je, "no eto tako to izgleda. Ne znam to
bih jo mogao rei..."

"Bilo je dovoljno", rekoh. "To je sve. To je to. Zbogom.

Kasnije moda vie. Ne! Ja mislim... Ne!"
"akaj! Conrad!"
I tu sam podivljao.
imii, koje je no prodrmala iz drijemea, sunovraivali
su se oko mene. Sunuo sam desnicom i ubio jednoga kad je
ovaj jurnuo u mome smjeru. Priekao sam nekoliko trenutaka
pa ubio jo jednog. Tada sam sa obe ruke podigao veliku kameninu i ba sam se spremao njome smrskati radio kad mi je
George poloio ruku na rame: ispustio sam kameninu i nadlanicom ga opalio po zubima. Ne znam to je s njime dalje
bilo, no kad sam se bio pognuo da jo jednom podignem kamen, zauo sam za leima zvuk koraka. Bacio sam se na koljeno i zakrenuo se na njemu, skupivi pritom aku pijeska da
je bacim nekome u oi. Svi su bili ondje: Myshtigo i Crvena
Vlasulja i Dos Santos, Rameses, Ellen, tri mjesna javna
slubenika i Hasan i svi su mi oni prilazili u grupi. Netko
je povikao "Rasprimo se!" kad su mi ugledali lice, i uas su
se razili u lepezi.
I onda su se oni pretvorili u sve ljude koje sam ikada mrzio
mogao sam to osjetiti. Vidio sam druga lica i uo druge
glasove. Svi oni koje sam ikada poznavao, mrzio, elio
smoditi, smodio, stajali su sada uskrsli pokraj vatre, i kroz
sjene to su im prelazile preko lica vidjela se samo bjelina njihovih zubi dok su se smijeili i prilazili mi, donosei mi u mkama svaki drugu sudbinu, dok su im na usnama bile umilne
rijei uvjeravanja i tako sam bacio pijesak na eonog i nasrnuo na njega.
Moj ga je aperkat bacio natrake, a onda su se dva Egipana bacila na mene svaki sa svoje strane.
Otresao sam ih sa sebe pa kutom svog hladnijeg oka ugledao krupnog Arapina s neim nalik crnom avokadu u ruci. Zamahnuo je time prema mojoj glavi pa sam se bacio prema dolje. Dolazio je u mom smjeru, i ono to sam mu uinio s trbuhom bilo je vie od prostog odgurivanja, tako da je naglo
sjeo. Tada su se ona dvojica to sam ih bio odgurnuo od sebe
ponovno bacila na mene. Nekakva je ena vritala negdje u
daljini, no ja nisam vidio nikakvu enu.
Istrgao sam desnicu iz zahvata i njome raspalio nekoga, i
ovaj se sruio, ali je drugi zauzeo njegovo mjesto. Nekakav
plavi mukarac to je stajao ravno ispred mene bacio je na

mene kamen koji me pogodio u rame: to me samo jo vie

razbjesnilo. Podigao sam u zrak neije tijelo to se ritalo i obacio ga na nekog drugog, a onda sam nekoga pogodio akom.
Moja galija bila je sad ve sva izderana i zamazana, tako da
sam je oderao do kraja i zbacio je sa sebe.
Ogledno sam se uokrug. Prestali su nasrtati i to nije bilo
poteno nije bilo poteno da su prestali ba u trenutku kad
sam tako udno elio vidjeti kako se neto lomi. Zato sam
podigao ovjeka to mi je leao pod nogama i pljuskom ga ponovino bacio na zemlju. Tada sam ga ponovno podigao a netko je dreknuo: "Hej! Karaghios!" i poeo me astiti na nekakvom traljavom grkom. Pustio sam ovjeka da padne na tlo
pa se okrenuo.
Ondje, pokraj vatre, bila su dvojica: jedan visok i bradat,
drugi zbijen i masivan i elav i izliven iz smjese staklarskoga
kita i zemlje.
"Moj prijatelj veli da e te slomiti, Grino!" doviknuo je
onaj visoki dok je ovom drugom radio neto s leima.
Krenuo sam prema njima, i ovjek je od gline i zemlje
ipnuo na mene.
Uspjelo mu je da me svali, no ja sam se hitro podigao,
dohvatio ga pod pazuha i odbacio u stranu. On je, meutim,
ponovno naao oslonac nogama jednako brzo kao to sam to i
ja maloas uinio, pa me rukom uhvatio za iju. Ja sam to isto
uinio njemu, no takoer sam ga i stegnuo za lakat i tako
smo ostali u klinu, a on je bio snaan.
Ba zato to je bio snaan, neprestano sam mijenjao zahvat,
da provjerim njegovu snagu. On je uz to bio i brz i prilagoavao se svakom pokretu to bih ga bio izveo gotovo istog
asa kad bih na nj pomislio.
Izbacio sam svoje ruke uvis izmeu njegovih, vrlo estoko,
pa otkoraio onom podloenom nogom. Na trenutak slobodni,
kruili smo jedan oko drugoga, u traganju za novom prilikom
za napad.
Drao sam ruke nisko i sav sam se bio povio prema naprijed zbog toga to je ovaj bio nizak. U jednom trenutku
moje su ruke bile preblize bokovima, i on se primakao bre no
to sam ikad ikoga vidio da je to uinio, pa me uhvatio u klin
koji mi je iz pora istisnuo velike plosnate cvjetove vlage i
prouzroio snaan bol u bokovima.

Njegove su se ruke i dalje stezale, i ja sam znao da mu,

ukoliko se ne oslobodim njegova zagrljaja, nee trebati dugo
da me slomi.
Skupio sam ake, prislonio ih na njegov trbuh i gurnuo.
Njegov se stisak pojaao. Otkoraio sam i stao dizati skupljene
ake. One su se podigle vie meu nama i meni je uspjelo staviti desnu aku na dlan ljevice, pa sam ih stao gurati zajedno i
podizati ih miicama. Dok su mi se ruke dizale, glava mi je bila sva na valovima a bubrezi na ivoj vatri. Tada sam stegao
sve miie u leima i ramenima i osjetio kako mi se snaga slijeva niz ruke da bi se ponovno ujedinila u sutoku aka, i ja
sam mlatnuo njima uvis prema nebu i sluaj je htio da im se
njegova brada nae na putu, ali ih ni ona nije zaustavila.
Ruke su mi sunule povrh glave i ja sam se svalio na lea.
ovjeku bi to moralo slomiti vrat, ta silina velikog praska
do kojeg je dolo kad su moje ake udarile u njegovu bradu i
natjerale ga da s lene strane baci ogled na vlastite pete.
Ali on je smjesta poskoio i ja sam tada shvatio da taj rva
nije smrtnoga roda, ve jedan od onih stvorova koje nije rodila ena; umjesto toga, znao sam, njega su, poput Anteja, istrgli iz utrobe same Zemlje.
Spustio sam mu silovito ake na ramena pa je on pao na
koljena. Tada sam ga dohvatio preko grkljana, otkoraio mu
na desnu stranu i stavio mu lijevo koljeno pod donji dio lea.
Nagnuo sam se naprijed i naslonio mu se na ramena, u pokuaju da ga slomim.
Ali nisam mogao. On se naprosto nastavio savijati sve dok
mu glava nije dodirnula tlo, tako da ga vie nisam imao kamo
gurati.
Nikome se lea ne mogu tako svinuti a da ne prsnu, no njegova su mogla.
Tada sam podigao koljeno i ispustio ga, i on je ponovno
bio na meni ba takvom brzinom.
Sada sam ga pokuao zadaviti. Moje su ruke bile mnogo
due od njegovih. Objema sam ga rukama uhvatio za grkljan i
palevima otro pritisnuo mjesto na kojem se morao nalaziti
dunik. On je, meutim, stavio svoje rake preko mojih, s unutranje strane i uhvativi me za laktove, pa poeo potezati prema dolje i prema van. Nastavio sam stezati, sve ekajui da
mu potamni lice i da izdrelji oi. Moji su se lakti poeli povijati pod njegovim prema zemlji usmjerenim pritiskom.

Tada su njegove ruke premostile razmak meu nama i uhvatile me za grkljan.

I tako smo stajali i uzajamno se davili. Samo to njega nije
bilo mogue zadaviti.
Njegovi su palevi bili poput dva klina to su se zabijala u
miije moga vrata. Osjetio sam kako mi lice oblijeva rumenilo. U sljepooicama mi je poelo kuckati.
Daleko iz daljine zauo sam vrisak:
"Prekini to, Hasane! Nismo ga zato poslali!"
Zazvualo je kao glas Crvene Vlasulje. U svakom sluaju,
Crvena Vlasulja je bilo ime to mi je dolo u glavu. to je
znailo da je Donald Dos Santos negdje u blizini. I ona je izgovorila "Hasan", ime ispisano na jednoj drugoj slici koja se
najednom jasno pojavila.
to je znailo da sam ja Conrad i da sam u Egiptu, i da to
bezizraajno lice to leluja preda mnom pripada onom golemu-rvau, Rolemu, stvoru koji se moe namjestiti da bude pet
puta jai od ljudskog stvora i koji je vjerojatno tako bio i na
namjeten, stvoru kojemu se mogu dati refleksi adrenalizirane
make, i kojemu oni sada zacijelo rade punom parom.
Jedino to nije bilo predvieno da golem ikoga ubije, osim
sluajno, a Rolem me je pokuavao dokrajiti.
to je znailo da njegov glavni upravljaki mehanizam ne
funkcionira.
Ispustio sam mu grkljan, videi da iz toga nema nita, pa
stavih lijevi dlan pod njegov desni lakat. Tada sam posegnuo
povie njegovih ruku i dohvatio njegov desni zglavak desnicom, pa unuo to sam nie mogao i upro prema gore na njegov lakat i povukao prema gore njegov zglavak.
Kad je on izgubio ravnoteu i posrnuo ulijevo, i kad sam se
tako oslobodio njegova zahvata, nisam inu ispustio zglavak
ve sam ga izvinuo tako da se lakat okrenuo prema gore.
Ukrutio sam lijevi dlan, zasjekao njime pokraj uha i spustio ga
silovito na lakatni zglob.
Nita. Nije se zauo zvuk pucanja. Ruka je naprosto popustila i svinula se prema natrag u neprirodnoin kutu.
Ispustio sam mu zglavak i on se bacio na koljeno. Tada se
ponovno uspravio, vrlo hitro, i dok je to inio, ruka mu se sama od sebe izravnala i zatim svinula prema naprijed u svoj prirodni poloaj.

Ako sam sposoban pogoditi Hasanove misli, tada je Rolemov programer bio namjeten na maksimum na dva sata.
to je bilo poprilino dugo vrijeme kad se sve uzme u obzir.
Ali nekako u to vrijeme ja sam ve znao tko sam ja i to to
radim. Osim toga, znao sam i kakve je grae taj golem. Ovaj
je golem bio namijenjen rvanju. On se, dakle, nije znao boksati.
Bacio sam hitar pogled preko ramena, prema mjestu na kojem sam stajao kad je sve to poelo ondje kod atora s radio-stanicom. Taj je bio kojih petnaest metara daleko.
I tad me je gotovo dobio. Ba za vrijeme tog djelia sekunde dok je moja panja bila skrenuta prema pozadini, on je
bio ispruio ruku i njome me dohvatio za iju,dok me je drugom uhvatio ispod brade.
Tad mi je mogao slomiti vrat, samo da je mogao nastaviti,
no ba je u tom trenutku zemlja jo jednom zadrhtala
zadrhtala divlje, tako da nas je obojicu bacila na tlo a takoer me i oslobodila njegova zahvata.
Iskoprcao sam se nekako na noge, ve za koju sekundu,
dok se zemlja jo tresla. Meutim je i Rolem ve bio na nogama, i ponovno mi je stajao suelice.
Bili smo nalik na dva pijana mornara to se tuku na brodu
bacanom olujom...
On se bacio na mene a ja sam se povukao.
Pogodio sam ga lijevim direktom, i dok je on posezao za
mojom rukom, opalio sam ga u trbuh, pa se povukao.
On je ponovno poao na mene, a ja sam nastavio odailjati
udarce. Boksanje je za njega bilo to i za mene etvrta dimenzija on to naprosto nije mogao vidjeti. Nastavio je napredovati otresajui moje udarce, a ja sam se nastavio povlaiti u
smjeru atora s radio-stanicom, dok se tlo nastavljalo tresti,
neka ena negdje vritati; uo sam kako je netko uzviknuo
"Ole!" ba kad sam mu spustio jedan odmah ispod pojasa, sve
u nadi da u mu malo uzdrmati modane.
I tad smo ve bili ondje i ja sam ugledao ono to sam trebao veliku kameninu s kojom sam namjeravao srediti radio. Fingirao sam ljevicom a zatim ga dohvatio, za ramena i
stegna, i digao ga visoko iznad glave.
Savio sam se natrag,zategao miie i bacio ga dolje na onaj
kamen.
Ovaj ga je dohvatio po trbuhu.

Ponovno je poeo ustajati, no sporije nego ranije, i ja sam

ga tri puta ritnuo u trbuh, svojom velikom podloenom desnom cokulom, da bih ga vidio kako je ponovno splasnuo.
U sredinjem dijelu njegova trupa poelo je udno fijukanje.
Zemlja se ponovno zatresla. Rolem se sklupao, opruio,
da bi se potom jedini znak gibanja mogao opaziti u prstima
njegove lijeve ruke. Ovi su se stali skupljati i iriti podsjeali su me, udnog li opaanja, na Hasanove ruke one noi
u hounforu.
Tada sam se polako okrenuo, i svi su stajali ondje: Myshtigo i Ellen, i Dos Santos s nadutim obrazom, Crvena Vlasulja,
George, Rameses i Hasan i tri Egipana. Napravio sam korak
prema njima i oni su se poeli spremati da se ponovno ratrkaju, dok su im se lica punila strahom. Ali sam ja odmahnuo
glavom.
"Ne", rekoh, "sad je sa mnom sve u redu, ali me pustite s
mirom. Idem do rijeke, okupati se". Napravio sam sedam koraka, no tada mora da mi je netko izvukao ep, jer sam se
zagrcnuo, sve se zavrtjelo u viru i itav je svijet otekao uiz. odvodne kanale.
Dani to su uslijedili bili su od pepela a noi od eljeza.
Ono to mi je od due bilo otkinuto bilo je zakopano dublje od
ijedne mumije to lei i gnjije pod svim tim pijeskom. Vele da
se u kui Hada mrtvi ne sjeaju mrtvih, Cassandra, no ja se
nadam da to nije tako. Ja sam nastavio voditi turneju no Lorel
mi je predloio da imenujem nekoga da je dovri a sam da uzmem odsustvo.
Nisam mogao.
to bih tada radio? Sjedio preputen mranim mislima u
kakvom Starom mjestu i muktaio pie od neopreznih putnika? Ne. Kretanje bilo koje vrste uvijek je bitno u ovakvim
zgodama; njegov oblik na koncu stvori sadraj u ovjekovoj
praznoj nutrini. I tako sam nastavio turneju i usmjerio panju
na male misterije koje su se u njoj krile.
Rastavio sam Rolema na dijelove i prouio njegov upravlja. On jest bio pokvaren, razumije se to je ili znailo da
sam ga ja pokvario u ranim fazama naeg sukoba, ili da je to
uinio Hasan kad ga je frizirao da u meni ubije volju za
tuom. Ako je to uinio Hasan, onda on nije elio da me Ro-

lem naprosto prebije, ve da me ubije. A ako je to bio sluaj,

onda je pitanje zato ? Pitao sam se je li njegov poslodavac
znao da sam ja jednom bio Karaghiosis. Ako, meutim, jest
znao, zato bi elio ubiti osnivaa i prvog sekretara svoje vlastite partije? ovjeka koji se bio zakleo da nee dopustiti da se
proda Zemlja na kojoj stoji, kako bi je opor plavih vanzemaljaca pretvorio u svoje zabavite da to bar nee dopustiti
bez borbe pa je oko sebe organizirao masoneriju koja je
sistematski obarala na nulu vrijednost svih zemaljskih nekretnina u vlasnitvu Veganaca, i koja je ak pola tako daleko da
sravni sa zemljom reprezentativnu zgradu teleritske kompanije
za trgovinu nekretninama na Madagaskaru dakle ovjeka
ije je ideale deklarativno prihvatio, iako su ovi momentalno
bili skrenuli prema miroljubivijim, legalnijim formama obrane
vlasnitva nad Zemljom zato bi elio smrt takvog ovjeka?
Prema tome, ovaj je ili prodao Partiju, ili nije znao tko sam
ja, ili mu je na umu bio neki drugi cilj kad je naredio Hasanu
da me ubije.
Ili je Hasan postupio po zapovijedi nekoga drugog.
No tko bi taj drugi mogao biti? I opet, zato?
Odgovora nisam znao. A zakljuio sam da bih ga volio
znati.
Prvi je izraz suuti doao od Georgea.
"ao mi je to se to dogodilo, Conrad", rekao je, pogledao
mimo mog lakta pa spustio pogled na pijesak, da bi ga potom
hitro podigao i zirnuo mi u lice.
Kad bi rekao neto ljudski posve bi se smeo i poelio otii.
To sam mogao ustvrditi. Vrlo je dvojbeno da je parada to
smo je prethodnog ljeta izveli Ellen i ja ba jako privukla njegovu panju. Njegove su strasti prestajale na pragu bilokog
laboratorija. Sjeam se kako je secirao posljednjega psa na
Zemlji. Nakon to ga je etiri godine ekao po uima, ieIjavao mu buhe iz repa i sluao ga kako laje, Georg je jednog
dana pozvao Rolfa. Rolf je ukaskao, nosei sobom onaj stari
priljak s kojim su uvijek igrali povuci-potegni, a George ga je
zagrlio vrlo vrsto, dao mu injekciju i rasporio ga. elio ga je
izuiti dok je jo u punoj snazi. Jo i sad ima njegov preparirani kostur u svom laboratoriju. I vlastite je klince Marka,
Dorothy i Jima elio uzgojiti u Skinnerovim kutijama, specijalnim kavezima za eksperimentalne ivotinje, no Ellen bi

svaki put lupila nogom (pras! pras! pras! tako nekako) u

postnatalnim napadima majinskih osjeaja koji su potrajali
najmanje mjesec dana to je bilo taman dovoljno da upropasti poetne ravnotee stimulansa koje je George elio uspostaviti. Tako ba nisam mogao stei uvjerenje da bi on imao
mnogo elje da mi uzme mjeru za drvenu vreu za spavanje od
one podzemne vrste. Kad bi poelio moju smrt, onda bi to izveo neim profinjenim, brzim i egzotinim neim nalik na
otrov divbanskih kunia. Ali ne, njemu to nije bilo toliko
vano. U to sam bio siguran.
to se pak tie Ellen, ona, koliko god bila sposobna da intenzivno osjea, uvijek je nalikovala pokvarenoj lutki na navijanje. Neto uvijek uini vonk prije nego to je osjeaji navedu na ikakvo djelo, da bi ve sutradan jednakom snagom osjeala neto drugo. Na smrt me bila pridavila ondje u Portu, i
to se nje tie, itava je ova veza bila iscrpljena tema. Njena je
suut izgledala otprilike ovako:
"Conrad, naprosto nema pojma koliko mi je ao! Zaista.
Iako je nikad nisam upoznala, ja znam kako se mora osjeati", dok joj je glas iao gore-dolje po tonskoj ljestvici, i ja
sam znao da ona vjeruje u to to govori, pa sam i njoj zahvalio.
Hasan je, meutim, doao do mene dok sam stajao i zurio
preko iznenada nabujalog i muljevitog Nila. Stajali smo tako
neko vrijeme zajedno, a onda je rekao: "Tvoje enske vie nema i tvoje srce pritie teina. Rijei nee podii teret, i to je
pisano, pisano je. Ali neka takoer bude zapisano i to da tugujem zajedno s tobom." Zatim smo jo neko vrijeme stajali
ondje nakon ega je on otiao.
Za njega se nisam pitao. On je bio jedina osoba koju se
moglo otpisati, iako je mainu u pokret stavila njegova ruka.
On nikad nije biljeio u crnu knjigu on nikad nije ubijao badava. On nije imao osobnog motiva da me ubije. Da je njegovo
izraavanje suuti bilo iskreno, u to sam bio siguran. To to bi
me ubio nije imalo nikakve veze s iskrenou njegovih osjeaja u ovakvoj situaciji. Pravi profesionalac mora znati gdje
je granica izmeu njegova privatnog ivota i posla.
Myshtigo nije izrekao ni rijei suuti. To bi bilo strano
njegovoj naravi. Meu Vegancima smrt je prilika za veselje.
Na spiritualnom nivou zona znai sagl zavravanje fragmentiranje psihe u male marce koji tee uitku i koji se rasipa-

ju posvuda da bi sudjelovali u velikom svemirskom orgazmu;

na materijalnoj razini ona je predstavljena ansakundabadtom
ceremonijalnom inventurom najveeg dijela pokojnikova
imetka, itanjem njegove elje kako da se ovaj raspodijeli, i
podjelom njegova bogatstva, popraenog s mnogo goenja,
pjevanja i ispijanja.
Dos Santos mi je rekao: "To to ti se dogodilo, prijatelju,
vrlo je tuno. Izgubiti enu, isto je kao i izgubiti krv iz vlastitih
ila. Tvoja je tuga golema i tu utjehe nema. To je poput zapretane vatre koja se ne gasi, i to je neto i tuno i strano.
Smrt je i opaka i mrana", zavrio je, a oi su mu bile
vlane jer bio ovjek Ciganin, Zidov ili Maur, ili ve to
bio, za panjolca je rtva rtva, neto to valja potovati na
jednom od onih mistinih tamnih nivoa koji meni nedostaju.
Tada se kraj mene pojavila Crvena Vlasulja i rekla: "Uasno... ao mi je. Nita se ne moe ni rei, ni uiniti, nego
aliti."
Kimnuo sam glavom.
"Hvala."
"A postoji jo neto to te moram pitati. Iako ne sada. Poslije."
"Naravno", rekao sam, i nakon to su otili, vratio se na
promatranje rijeke, pri emu sam razmiljao o ovo posljednje
dvoje. Stvarali su dojam kao da im je ao kao i svima ostalima, no inilo se nekako da su oni sigurno imali svoje prste u
toj pripovijesti s golemom. Bio sam, meutim, ipak siguran
da je Diane bila ta ena koja je vritala dok me je Rolem davio,
vritala na Hasana da ga zaustavi. Ostaje, dakle, Don, a ja
sam dotad ve ozbiljno posumnjao da bi on uinio ita a da se
prethodno ne posavjetuje s njom.
Nakon ega nije ostajao nitko.
A nije bilo ni realnog, vidljivog motiva...
I sve je to moglo biti samo nesretan sluaj...
Ali...
Ali sam imao onaj osjeaj da me je netko elio ubiti. Znao
sam da Hasan nije iznad toga da bi istovremeno preuzeo dva
posla, i za razliite poslodavce, ukoliko pri tome ne bi bilo
konfliktnih interesa.
I to me usreilo.
Jer mi je dalo nekakav cilj, neto ime da se bavim.

Uistinu nema niega to bi bilo sposobno pobuditi elju za

ivotom poput spoznaje da ti netko radi o glavi. Ja u ga pronai, otkriti razlog i sprijeiti ga.
Druga pojava Smrti bila je brza, i koliko god da sam je
eljeo pripisati ljudskoj ruci, ne bi mi uspjelo. Bila je to naprosto jedna od onih psina nijeme sudbine koje se ponekad
pojavljuju poput nezvanih gostiju u doba ruka. Njen me je finale, meutim, poprilino zbunio i ispunio mi glavu novim,
smuujuim mislima.
A bilo je to ovako...
Dolje uz rijeku, tu veliku oploujuu poplavnjau, uz tog
brisaa mea i oca planarne geometrije, sjedio je Veganac i
crtao skice suprotne obale. Da se nalazio na suprotnoj obali,
pretpostavljao sam, tada bi crtao onu na kojoj sada sjedi, no
taj je zakljuak bio posljedica cininog nagaanja. Ono to me
brinulo bila je injenica da je otiao sam, dolje do tog vrueg,
movarnog mjesta, da nije nikome rekao kamo ide i da sa sobom nije ponio nita ubojitije od HB olovke.
I onda se dogodilo.
Jedna stara, iarana klada to je plutala, noena vodom,
kraj obale, iznenada je prestala biti jedna stara, iarana klada.
Dugaka, zmijolika lea pucnula su poput bia put nebesa, na
drugom se kraju pokazao vagon zubi, mnotvo je sitnih noica
pronalo vrsto tlo i stalo se ponaati poput kotaa.
Viknuo sam i posegnuo za pojas.
Myshtigo je ispustio blok i poskoio.
No tad je ve bila na njemu, tako da nisam mogao opaliti.
I tako sam poletio, no u trenutku kad sam stigao ve se bila
dva puta omotala oko njega, a on je bio za otprilike dvije nijanse modriji, a oni su mu se zubi pribliavali.
E sad, postoji jedan nain da se bilo koja vrsta udava prisili
da popusti stisak, pa makar i na trenutak. Dograbio sam joj visoko dignutu glavu, ije se kretanje mrvicu usporilo dok je
prouavala svoj doruak,pa mi je uspjelo ubaciti prste ispod
Ijuskavih nabora negdje oko obraza.
Zakopao sam joj prste u oi to god sam jae mogao.
Tada me je taj gorostas u grevima udario biem.
Pribrao sam se i otkrio da sam koja tri metra od mjesta na
kojem sam bio stajao. Myshtigo je bio odbaen jo vie uz
obalu. Uspio se pridii ba kad je ponovno napala.

Samo to je ovaj put napala mene, a ne njega.

Povukla se neka dva i pol metra iznad zemlje i onda se
stutila na mene. Bacio sam se u stranu i ta me je velika, plosnata glava promaila za dlaku, glava iji me je udarac obasuo
pljuskom mulja i ljunka.
Zavaljao sam se dalje i poeo se uspravljati, no onda je rep
zakruio i ponovno me oborio. Tada sam se uspetljao prema
natrag, no bilo je ve prekasno da bi se izbjegla petlja koju je
bila nabacila. Zahvatila me je nisko oko bokova i ja sam ponovno pao.
Tada su se oko dijela tijela to je virio iznad petlje obavile
dvije modre ruke, ali se tu nisu mogle odrati dulje od nekoliko sekundi. A onda smo se oboje nali uvezani u vorove.
Ja sam se opirao, no kako se boriti protiv debelog, klizavog oklopljenog kabla s oporom sitnih noica koje te bez prestanka razdiru? U tom mi je trenutku desnica ve bila prikovana uz bok, a ljevicom nisam mogao dosegnuti dovoljno daleko da bih se ponovno zabavio dubljenjem. Petlje su se stegle.
Glava je krenula prema meni i ja sam poeo derati tijelo. Udarao sam po njemu i grebao ga da bi mi na koncu uspjelo istrgnuti desnu ruku, pri emu sam se morao odrei i neto koe.
Kad se glava poela sputati, pokuao sam je zablokirati
desnicom. Ruka mi je zala pod donju eljust, uhvatila je i
zadrala tako, ne doputajui glavi da se priblii. Velika mi se
petlja stegla oko struka, monija od ijednog golemovog zahvata. Tada je odmahnula glavom u stranu, dalje od moje
ruke, a onda se glava spustila irom razjapljenih vala.
Mora da ju je Myshitigovo koprcanje pomalo rasrdilo i zato
usporilo, to mi je dalo vremena da pokuam s posljednjom
obranom.
Gumuo sam joj ruke u usta i zadrao joj vilice tako razjapljene.
Nepce joj je bilo slinavo pa mi je dlan poeo njime klizati,
polako. Upro sam ee o donju vilicu, najee to sam mogao. Usta su se otvorila jo za pedalj i tu kao da su se zablokirala.
Pokuao sam se tada povui, da je se oslobodim, no njezine su nas petlje povezivale i suvie vrsto a da bi mi dale
potreban manevarski prostor.
I tako se ona malo razmotala, poneto izravnala i povukla
natrag svoju glavu. Domogao sam se kleeeg poloaja.

Myshtigo je bio u iskrivljenom unju oko dva metra od

mene.
Moja je desnica kliznula jo malo, gotovo do take na kojoj
bi izgubila sav oslonac.
A onda sam zauo silan krik.
Drhtaj je doao gotovo simultano. Trzajem sam oslobodio
ruke kad sam osjetio kako joj je snaga na trenutak zgasnula.
Uslijedilo je uasno tuckanje zubi i finalno grenje. Na trenutak mi se smrailo.
A onda sam se borio da se oslobodim, ispetljavao sam se.
Glatko drveno koplje to je nakoeno virilo iz boadila liavalo
ga je ivota, i njegovi su pokreti najednom postali prije
greviti negoli agresivni.
To me je bievanje uokrug dva puta zbacilo s nogu, ali mi
je uspjelo osloboditi Myshtiga, pa smo se povukli petnaestak
metara i gledali ga kako umire. To je potrajalo poprilino.
Tu je stajao i Hasan, bezizraajna lica. Assagai, na vjebu s
kojim je utroio toliko vremena, valjano je obavio svoj posao.
Kad je George kasnije rasporio kreaturu, doznali smo da se
koplje bilo smjestilo tri prsta od srca i presjeklo aortu. Sasvim
usput, imala je dva tuceta nogu, ravno rasporeenih s obadvije
strane, kako se moglo i oekivati.
Dos Santos je stajao do Hasana a Diane do Dos Santosa.
Tu su bili i svi ostali iz logora.
"Krasna ekshibicija", rekoh. "Fin pogodak. Hvala."
"Ma nita", odvratio je Hasan.
Ma nita , rekao je on. Nita osim smrtnog udarca mojoj
pretpostavci da je on izveo tos sa golemom. Ako me je Hasan onda pokuao ubiti, zato bi me sada spaavao od boadiIa?"
Ukoliko ono to je onda rekao u Portu nije bila ona najglavnija istina da su ga unajmili da titi Veganca. Ako mu
je to bio glavni posao a moje ubojstvo tek sporedni, tada bi
me morao spasiti, jer je to bio nusprodukt Myshtigovog
spaavanja.
Ali tada...
K vragu. Zaboravi.
Bacio sam kamen najdalje to sam mogao, a za njim i drugi. Na e Kliza sutra doletjeti do logorita pa emo poletjeti
/.a Atenu, zaustavljajui se pri tome samo u Novom Kairu da

bismo izbacili Ramesesa i onu trojicu. Bilo mi je drago to odlazim iz Egipta sa svom njegovom pljesnivou i prainom, i
mrtvim, poluanimalnim boanstvima. Ve mi je bila muka od
tog mjesta.
A onda je Phil nazvao iz Porta, i Rameses me pozvao u radio-ator.
"Daa?" rekao sam u radio.
"Conrad, ovdje Phil. Upravo sam joj napisao elegiju pa bih
ti je elio proitati. Iako je nikad nisam upoznao, uo sam te
kako pria o njoj, a vidio sam i njenu sliku, tako da mislim
da sam prilino valjano obavio posao..."
"Molim te, Phil. U ovom me trenutku ba pretjerano ne
zanima utjeha poezije. Moda nekom drugom zgodom..."
"Ovo nije jedna od onih s rubrikama za popunjavanje.
Znam da ti takve ne voli, i ja ti na neki nain i ne zamjeram."
Ruka mi je lebdjela nad sklopkom za iskljuivanje, no onda
je zastala i umjesto toga posegnula za jednom od Ramesesovih
cigareta.
"Bravo, samo naprijed. Sluam."
I tako je on i uinio, a nije bilo ni loe. Mnogo se toga ni
ne sjeam. Sjeam se samo tih reskih, istih rijei to su dolazile preavi pola svijeta, i sebe kako stojim ondje, nagnjeen
iznutra i izvana, sluam ga. Opisao je vrline Nimfe koju je Posejdon pokuao osvojiti, no koju mu je preoteo njegov brat
Had. Zatraio je od elemenata da sudjeluju u opoj alosti. I
dok je 011 govorio, moja se svijest vraala, putujui kroz vrijeme, na ona dva sretna mjeseca na Kosu, i sve to se dogodilo u meuvremenu bilo je zbrisano; i mi smo bili ponovno na
ispraznosti,brodei prema otoiu naih piknika, otoiu s napola svetim maslinikom, i tu smo se zajedno kupali i zajedno
leali na suncu, drei se za ruke i ne govorei nita, ve naprosto osjeali kako se na nas slijeva sunev slap, bistar poput
vodenog a topao i njean, kako se slijeva na nae ruiaste i
gole due.
On je dovrio i nekoliko puta proistio grlo, i moj je otok
potonuo iz vida, povukavi sa sobom i dio mene, jer ga je
inilo to vrijeme to je bilo.
"Hvala, Phil", rekoh. "Bilo je vrlo lijepo."
"Drago mi je to smatra da je bilo dolino", odvratio je
on. I tada: "Danas popodne letim za Atenu. elio bih ti se pridruiti na tom dijelu puta, ako ti to odgovara."

"Razumije se", odgovorio sam. "No mogu li ipak pitati zato?"

"Zakljuio sam da bih jo jednom morao vidjeti Grku.
Budui da e ti biti ondje, mogla bi bar malo vie nalikovati
onom to je bila u davne dane. I volio bih baciti posljednji pogled na neka od Starih mjesta."
"Kako si to izgovorio, zvui kao neto prilino konano."
"Ovaj... Izgurao sam sa SS serijama vjerojatno najvie
to se moglo. Umiljam si da mogu osjetiti kako mi jo pogonskom peru malo nedostaje da se posve razmota. Moda jo
izdri nekoliko okretaja, a moda ne. U svakom sluaju, elio
bih ponovno vidjeti Grku i osjeam da mi je ovo posljednja
prilika."
"Siguran sam da si u krivu, no sutra svi veeramo u
Vrtnom rtveniku, negdje oko osam."
"Bravo. Onda se vidimo ondje."
"Vai."
"Zbogom, Conrad."
"Zbogom."
Otiao sam i istuirao se pa se istrljao mau, a onda obu
kao istu odjeu. I dalje me je boljelo na nekoliko mjesta, ali
sam bar bio ist. Zatim sam otiao i potraio Veganca, koji je
upravo dovrio to isto, pa sam ga stao fiksirati svojim zatornim pogledom.
"Ispravite me ako sam u krivu", izjavio sam, "ali jedan od
razloga zbog kojeg ste eljeli da ja vodim predstavu bio je to
imam visoki potencijal preivljavanja. Je li to tako?"
"Tako je."
"Sve do sada, ja sam davao sve od sebe da ta sposobnost
ne ostane samo potencijal, ve da se aktivno uposli u cilju
promicanja ope dobrobiti."
"To ste, dakle, radili, kad ste napali itavu grupu sami
samcati?"
Poeo sam pruati ruku da mu se doepam grkljana, no onda bolje promislio o tome i pustio ruku da padne. Nagrada mi
je bio bljesak straha koji mu je proirio oi i zatrzao mu kutovima usana. Otkoraio je jedan korak.
"Prei u preko ovoga", rekao sam mu. "Ja sam ovdje samo zato da bih vas odveo onamo gdje elite poi, i da se brinem da se vratite s itavom koom. Jutros ste mi stvorili mali
problem stavivi se na raspoloenje kao mamac za boadila.

Primite, dakle, prijateljsko upozorenje, da nije pametno sputati se u pakao samo zato da bi se pripalila cigareta. Svaki put
kad poelite otii sami, provjerite prethodno jeste li u sigurnom kraju." Pogled mu je izgubio hrabrost. Oi su mu skrenule u stranu. "Ako niste", nastavio sam, "onda povedite sa sobom naoruanog pratioca s obzirom da sami odbijate nositi
oruje. To je sve to sam imao rei. Ako ne elite suraivati,
recite mi to sada, i ja se kupim i dovodim vam novog vodia.
Lorel je ve i tako predloio da to uinim.
"Dakle, to velite?" upitao sam.
"Je li to Lorel zaista rekao?"
"Je."
"Vrlo neobino... Ovaj, naravno, da. Pokorit u se vaem
zahtjevu. Vidim da je razuman."
"Bravissimo. Rekoste da danas popodne elite ponovno
posjetiti Dolinu kraljica. Odvest e vas Rameses. Nisam raspoloen da to sam izvedem. Kupimo se sutra ujutro u deset.
Budite spremni."
I tada sam otiao od njega, sve u oekivanju da e mi neto
kazati makar samo jednu rije.
Ali nije.
Na svu sreu, kako preivjelih tako i jo neroenih generacija, kotska nije bila ba prejako pogoena za vrijeme Tri dana. Iz nae sam hladnjae izvadio kabli leda a iz blagovaonice
pod atorom bocu sode. Ukljuio sam rashladnu spiralu kraj
svog leaja, otvorio petu iz svoje privatne zalihe i proveo ostatak popodneva razmiljajui o jalovosti svih ljudskih nastojanja.
Kasnije te veeri, kad sam se rastrijeznio do prihvatljive
mjere i popalio zalogaj, naoruao sam se i poao u potragu za
malo svjeeg zraka.
Kad sam se pribliio istonom kraju alarmnog perimetra,
zauo sam nekakve glasove pa sam sjeo u tami, naslonivi se
leima na poveliku stijenu i pokuao prislunuti. Prepoznao
sam titravi diminuendo Myshtigovog glasa pa sam poelio uti
to to govori.
Ali nisam mogao.
Bili su malo predaleko, a akustika u pustinji nije ba uvijek
najbolja na svijetu. Sjedio sam tako napreui onaj dio mene
namijenjen sluanju, a onda se dogodilo ono to se ponekad
dogaa:

Sjedio sam na gunju kraj Ellen i moja joj je ruka bila na ramenu. Moja plava ruka...
Sve je izblijedilo kad sam se trgnuo od pomisli da sam
Veganac, makar i u tom pseudotelepatskom ispunjenju elja,
pa sam se ponovno naao kod svoje stijene.
Bio sam, meutim, usamljen, a Ellen mi se inila mekom
od stijene, a osim toga sam jo uvijek bio radoznao.
I tako sam se jo jednom zatekao ondje, jo jednom se dao
na promatranje.
... ne vidi odavde", govorio sam, "ali je Vega zvijezda
prve veliine, smjetena u dijelu neba koji tvoji nazivaju
zvijeem Lire."
"Kako je na Taleru?" upitala je Ellen.
Uslijedila je duga stanka. A potom:
"Smislene stvari esto spadaju u one koje ljudi najtee mogu opisati. Ponekad, meutim, problem lei u prenoenju
neega za to ne postoji odgovarajui element u osobi kojoj
govorite. Taler nije nalik ovome kraju. Na njemu nema pustinja. itav je planet ureen kao vrt. Ali... Dopusti mi da ti
uzmem taj cvijet iz kose. Evo. Pogledaj ga. Sto vidi?"
"Krasni bijeli cvijetak. Zato sam ga i ubrala i stavila u kosu."
"Ali to nije krasni bijeli cvijetak. Bar za mene nije. Tvoje
oi opaaju svjetlo valne duine otprilike izmeu 4000 i 7200
angstrema. Oi Veganaca vide dublje u ultraljubiasto podruje, to je jedno, sve dolje do oko 3000. Mi smo slijepi na
ono to vi nazivate crvenim, pa na tom bijelom cvijetu ja
vidim dvije boje za koje va jezik nema rijei. Moje je tijelo
prekriveno arama drugih iz obitelji, tako da bi drugi Veganac, koji poznaje pleme Shtigo, mogao odrediti kojoj obitelji
pripadam i kraj iz kojeg sam potekao. Neke nae slike zemaljskim oima djeluju kriavo ili se ak ini da su sve u jednoj boji plavoj, najee - zato to su njima nevidljive
fine nijanse. Lijep dio nae muzike vama bi djelovao kao isprekidan velikim dionicama tiine, dionicama koje su u stvari
ispunjene melodijom. Nai su gradovi isti i logino rasporeeni. Oni hvataju svjetlo dana i zadravaju ga do duboko u
no. Oni su mjesta polaganoga kretanja, ugodnih zvukova. To
za mene znai mnogo, ali ne znam kako da to opiem
ljudskom biu."

"Ali Ijudi mislim Zemljani ive i na vaim svjetovima..."

"Ali oni ih stvarno ne vide niti ih uju, a niti osjeaju onako
kao mi. Postoji jaz koji moemo i shvaati i uvaavati, ali ga
ne moemo uistinu prijei. To je razlog zbog kojeg ti ne mogu
kazati kako izgleda Taler. Za tebe bi to bio sasvim drukiji
svijet nego za mene."
"Pa ipak bih ga voljela vidjeti. I to jako. Mislim da bih ak
voljela ivjeti ondje."
"Ne vjerujem da bi ondje bila sretna."
"Zato ne?"
"Zato to su doseljenici neveganci doseljenici neveganci.
Ovdje ne pripada nioj kasti. Ja znam da se ne slui tim izrazom, no to se na to svodi. Osoblje Ureda i lanovi njihove obitelji pripadaju na ovom planetu najvioj kasti. Zatim dolaze
imune osobe koje ne pripadaju Uredu, pa zatim one koje rade
za ove, iz ega slijede svi oni koji svoj kruh privreuju sa
Zemlje; i zatim, na dnu, tu su oni nesretnici koji nastavaju Stara mjesta. Ovdje si na vrhu. Na Taleru bi bila na dnu."
"Zato to mora ba tako biti?" upitala je.
"Zato to vidi bijeli cvijet." Vratio sam joj ga.
Uslijedila je duga utnja i studeni vjetar.
"Ipak sam sretna to si doao ovamo", rekla je ona.
"Ovo je zaista zanimljivo mjesto."
"Drago mi je to ti se dopada."
"Je li ti taj to ga zovu Conrad zaista bio Ijubavnik?"
Ustuknuo sam od nenadanosti pitanja.
"Sto ti ima u to zabadati svoj plavi nos", odgovorila je
ona, "no odgovor je da."
"A vidim i zato", rekao je on, a ja sam se osjetio neugodno i moda poneto poput voajera ili rafinman nad rafinmanom poput nekoga koji promatra voajera kako promatra.
"Zato?" upitala je.
"Zato to ti tei neobinom, snanom, egzotinom; zato
to nikad nisi sretna tamo gdje jesi ni s onim to jesi."
"To nije istina... A moda i jest. Da, jednom mi je rekao
neto takvo. Vjerojatno je istina."
U tom sam trenutku osjetio samilost prema njoj. I tada, i ne
shvaajui to radim, obzirom da sam je htio nekako utjeiti,
posegnuo sam i uhvatio je za ruku. Samo to je ta ruka to se

pokrenula pripadala Myshtigu, a on je nije poelio pomaknuti.

Ali ja jesam.
Iznenada me je obuzeo strah. Obuzeo je, meutim, i njega.
Mogao sam to osjetiti.
Bio je to snaan osjeaj nalik na pijanstvo, ono pijanstvo u
kojem se ljulja prostorija, osjeaj koji me je obuzeo kad sam
osjetio kako se on osjea okupiranim, kao da je outio neiju
tuu prisutnost u vlastitoj svijesti.
Tada sam se poelio naglo udaljiti, i vratio sam se do svoje
stijene, ali ne prije nego to je ona ispustila cvijet i prije no to
sam je uo kako veli: "Zagrli me!"
Do avola i to pseudotelepatsko ispunjenje elja! Pomislio
sam. Jednog dana u prestati vjerovati da je to sve.

A ja jesam u tom cvijetu vidio dvije boje, boje za koje nemam izraza...
Vratio sam se do logora. Proao sam kroza nj i nastavio
hodati. Dosegao sam drugi kraj alarmnog perimetra, sjeo na
zemlju, pripalio cigaretu. No je bila hladna, no je bila mrana.
Dvije cigarete kasnije za sobom sam zauo glas, ali se ni
sam okrenuo.
"U Velikoj kui i u Kui vatre, na Veliki onaj dan kad sve
godine i svi dani budu zbrajani, o, neka im se vrati moje
ime", rekao je glas.
"Utoliko bolje po tebe", odgovorio sam tiho. "Prikladan citat. Razaznajem kad se Knjiga mrtvih uzima u usta uzalud."
"Ja je nisam uzela u usta uzalud, ve kao to si rekao
u prikladnoj zgodi."
"Utoliko bolje po tebe."
"Na veliki onaj dan kad sve godine i svi dani budu zbrajani, ako ti vrate ime, kakvo e ti onda ono biti?"
"Nee mi ga vratiti. Namjeravam zakasniti. I na koncu, to
je u imenu?"
"Ovisi o imenu. De pokuaj s Karaghiosis."
"Pokuaj sjesti ovdje da le mogu vidjeti. Ne volim da mi
ljudi stoje za leima."
"U redu ovdje. Dakle?"
"Dakle to?"
"De pokuaj s Karaghiosis."
"Zato bih?"
"Zato to ono neto znai. Ili je bar neko znailo."

"Karaghiosis je lik iz starih grkih lutkarskih predstava,

neto nalik Punchu u engleskim predstavama s Punchom i Judy. Bio je slinea i luda."
"Bio je Grk, i bio je lukav."
"Ha! Bio je napola kukavica i pomalo ljigav."
"Ali je bio i napola junak. Premazan svim mastima. Pomalo neotesan. Smisao za humor. Takav bi zaista razgradio piramidu. A takoer je bio i snaan, kad je to elio biti."
"Gdje je on sada?"
"To bih eljela znati."
"Zato mene pita?"
"Zato to je to ime kojim te Hasan nazvao one veeri kad si
se tukao s golemom."
"Ah... shvaam. Dakle, bio je to naprosto uzvik, ope ime,
sinonim za ludu, nadimak kao kad bih ja tebe zvao Crvena. I sada, kad ve razmiljam o tome, pitam se kako izgleda Myshtigu? Veganci su slijepi na boju tvoje kose, to
zna?"
"Nije me ba jako briga kako izgledam Vegancima. Pitam
se, meutim, kako im ti izgleda. Koliko sam shvatila, Myshtigov dosje o tebi poprilino je debeo. Veli neto kako si ve
nekoliko stoljea star."
"Pretjerivanje, bez sumnje. No ini se da zna dosta o
tome. Koliko je debeo tvoj dosje o Myshtigu?"
"Ne jako, ne jo."
"ini se da ga mrzi vie nego ostale. Je li to istina?"
"Da."
"Zato?"
"Zato to je Veganac."
"I onda?"
"Mrzim Vegance, to je sve."
"Ne, ima tu jo."
"Istina. Ti si prilino jak, to zna?"
"To znam."
"U stvari, ti si najsnaniji ljudski stvor to sam ga ikad vidjela. Dovoljno snaan da pauk-netopiru slomi vrat, potom
padne u Pirejski zaljev i ispliva na obalu da bi dorukovao."
"Odabrala si udan primjer."
"Ne ba, ne u stvari. Jesi li?"
"Zato?"
"elim doznati, moram doznati."

"Oprosti."
"Ispriavanje nije dovoljno. Priaj jo."
"Sve reeno."
"Ne. Mi trebamo Karaghiosisa."
"Tko to mi?"
"Radpol. Ja."
"Jo jednom: zato?"
"Hasan je upola mlai od Vremena. Karaghiosis je stariji. Hasan ga je poznavao, sjea ga se, nazvao te Karaghiosis.
Ti jesi Karaghiosis, ubojica, branitelj Zemlje i sada si nam
potreban. Krvavo potreban. Sudnji dan je doao ne uz prasak, ve preko ekovne knjiice. Veganac mora umrijeti. Nema alternative. Pomozi nam da ga sprijeimo."
"to hoete od mene?"
"Pusti Hasana da ga uniti."
"Ne."
"Zato ne? to ti on znai?"
"Nita, zapravo. On mi je, u stvari, vrlo odbojan. Ali to
on znai tebi ?"
"ovjek koji e nas unititi."
"Onda mi reci zato, i kako, i onda ti moda dadem bolji
odgovor."
"Ne mogu."
"Zato ne?"
"Zato to ne znam."
"Onda ti elim laku no. To je sve."
"ekaj! Ja uistinu ne znam ali je s Talera stigla vijest,
od tamonje Radpolove veze: On mora umrijeti. Njegova knjiga nije knjiga niti je on on, ve mnogo njih. Ja ne znam to to
znai, no nai agenti nikad prije nisu lagali. Ti si ivio na Taleru, ivio si na Bekabu i tucetu drugih svjetova. Ti si Karaghiosis. Ti zna da nai agenti ne lau, zato to si ti Karaghiosis i
zato to si sam uspostavio tu pijunsku mreu. A sada uje te
rijei i ne haje. Velim ti da vele da on mora umrijeti. On predstavlja kraj svemu za to smo se borili. Vele da je on izvia
kojemu se ne smije dopustiti da izvia. Shema ti je poznata.
Novac protiv Zemlje. Jo gora veganska eksploatacija. Dalje
od toga nisu mogli specificirati."
"ao mi je. Zakleo sam se da u ga braniti. Reci mi bolji
razlog i ja u ti moda dati bolji odgovor. A Hasan me je
pokuao ubiti."

"Bilo mu je reeno samo da te sprijei, da te onesposobi tako da bi mogao unititi Veganca."

"To nije dovoljno; nije dovoljno, ne. Ne priznajem nita.
Idi svojim putem. Ja u sve zaboraviti."
"Ne, mora nam pomoi. to je za jednog Karaghiosisa
ivot jednog Veganca?"
"Ja neu pridonijeti njegovu unitenju bez pravedna i jasno
specificirana razloga. A do sada mi od toga nisi dala nita."
"Ali to je sve to imam."
"Onda laku no."
"Ne. Ti ima dva profila. S desne strane ti si polubog, s lijeve si demon. Jedan e nam od te dvojice pomoi, jedan nam
od te dvojice mora pomoi. Nije me briga koji e to biti."
"Nemoj ni pokuavati da Vegancu uini to naao. Mi
emo ga zatititi."
Sjedili smo tako. Uzela je od mene cigaretu pa smo nastavili sjediti i puiti.
"... Mrzim te", rekla je nakon nekog vremena. "Bilo bi tako jednostavno, ali ne mogu."
Nisam nita odgovorio.
"Vidjela sam te toliko puta kako se kooperi u svom
Crnom odijelu, kako pije rum kao da je voda, samouvjeren
zbog neeg to ni s kim ne dijeli, arogantan u svojoj snazi.
Ti bi pobijedio bilo kojeg protivnika svoje teine, pa bez
obzira kakav bio, nije li tako?"
"Ne ako bi bio u obliku crvenih mrava ili bumbara."
"Ima li kakav plan nad planovima o kojem ne znamo
nita? Reci nam, i mi emo ti pomoi oko njega."
"To je tvoja ideja da sam ja Karaghiosis. Bio sam ti objasnio zato me je Hasan njime zazvao. Phil je poznavao Karaghiosisa, a ti zna njega. Je li ti ikad govorio ita o tome?"
"Ti zna da nije. On ti je prijatelj i nikad ne bi iznevjerio
tvoje povjerenje."
"Postoji li ikakva druga identifikacija ili indikacija osim to
me je Hasan sluajno poastio pogrdnim imenom?"
"Ne postoji zabiljeeni opis Karaghiosisa. Bio si zaista temeljit."
"Onda u redu. Idi za svojim poslom i nemoj me gnjaviti."
"Nemoj. Molim te."
"Hasan me je pokuao ubiti."

"Da; sigurno je pomislio kako te je lake ubiti nego te stalno micati s puta. Na koncu konca, on o tebi zna vie od nas."
"Zato me je onda danas spasio od boadila, zajedno s
Myshtigom?"
"Radije bih preutjela."
"Onda zaboravi."
"Ne, kazat u ti. Assagai je bilo jedino oruje koje mu
se nalo pod rukom. On mu jo nije vjet. On nije ciljao u
boadila."
"O."
"Ali nije gaao ni u tebe. Zvijer se i suvie izvijala. elio je
ubiti Veganca, i onda bi naprosto rekao da vas je pokuao
obojicu spasiti jedinim sredstvom koje mu se nalo pri ruci
i da se dogodio uasan nesretni sluaj. No na nesreu, do
uasnog nesretnog sluaja nije dolo. Promaio je cilj."
"Zato nije naprosto pustio boadila da ga on ubije?"
"Zato to si ti ve bio uzeo zvijer u svoje ruke. Pobojao se
da bi ga jo mogao spasiti. On se boji tvojih ruku."
"to mi je drago uti. Hoe li on i dalje nastojati, ak i ako
ja odbijem da suraujem?"
"Bojim se da hoe."
"To je onda vrlo nesretna okolnost, duo, zato to ja to
neu dopustiti."
"Ti ga nee sprijeiti. A niti emo ga mi opozvati. Unato
tome to si ti Karaghiosis, i makar ti trebali nanijeti zlo, i makar se moja tuga za tobom razlila do horizonta, Hasana
neemo zaustaviti ni ti ni ja. Hasan je Hasan zvani Ubojica.
Jo nikad nije omanuo."
"Nisam ni ja."
"Ne, ti jesi. Upravo si omanuo u svojoj dunosti prema
Radpolu i prema emlji, i prema svemu to ita znai."
"Tui mi savjeti nisu potrebni, enska. Idi svojim poslom."
"Ne mogu."
"A zato to?"
"Ako ne zna, onda je Karaghiosis uistinu luda, spadalo i
lik iz kazalita lutaka."
"Jednom je jedan ovjek, imenom Thomas Carlyle pisao o
herojima i njihovom oboavanju. Onda je i on bio luda. On je
vjerovao da postoje takva stvorenja. Heroizam je naprosto
stvar okolnosti i praktine svrsishodnosti."
"U tu sliku povremeno ulaze ideali."

"to je ideal? Duhovog duha duh, i to je sve."

"Nemoj mi tako govoriti, molim te."
"Moram jer je to istina."
"Lae, Karaghiosis."
"Ne laem, a ako i laem, onda je to za tvoje dobro, curo."
"Dovoljno sam stara da svakome osim tebi budem baka, pa
te lijepo molim da me ne naziva curom. Ti zna da je moja
kosa zapravo vlasulja?"
"Znam."
"Zna li da sam jednom pokupila nekakvu vegansku zarazu i
da je to razlog zbog kojeg moram nositi vlasulju?"
"Ne. Jako mi je ao. Nisam znao."
"Kad sam jo bila mlada, a bilo je to davno, radila sam u
nekakvom veganskom hotelu. Bila sam cura za zabavu. Neu
nikad zaboraviti dahtanje njihovih jezivih plua pritisnutih uz
moje tijelo, niti dodir te puti kadaverine boje. Ja ih mrzim,
Karaghiosis, na nain koji samo netko poput tebe moe razumjeti netko tko je izmrzio sve velike mrnje."
"Zao mi je, Diane. ao mi je to te to jo i sada boli. Ah ja
jo nisam spreman za akciju. Nemoj me forsirati."
"Ti jesi Karaghiosis?"
"Da."
"Onda si me zadovoljio donekle."
"Ali Veganac e ivjeti."
"To emo vidjeti."
"De, to emo vidjeti. Laku no."
"Laku no, Conrad."
I onda sam ustao, i ostavio je ondje, i vratio se u svoj
ator. Kasnije je te noi dola k meni. Zaulo se ukanje
atorskog krila i posteljine i najednom je bila ovdje. I kad
zaboravim sve drugo o njoj crvenilo njene vlasulje i malo
iskrenuto "v" izmeu oiju, i stegnutost njenih eljusti i
isprekidani govor, i sve te sitne afektacije u gestama, i njeno
tijelo toplo poput zvjezdane jezgre, i njeno neobino predbacivanje ovjeku koji sam jedno mogao biti, kad sve to zaboravim, sjeat u se ovoga da je dola k meni kad mi je bila
potrebna, da je bila topla, njena, i da je dola k meni...
Sutradan ujutro, poslije doruka, namjeravao sam potraiti
Myshtiga, no on je prije naao mene. Bio sam dolje kraj rijeke
i razgovarao s Ijudima koji e preuzeti feluku.

"Conrad", rekao mi je tiho, "mogu U razgovarati s vama."

Kimnuo sam glavom i rukom pokazao prema nekakvom
kanalu za navodnjavanje.
"Idemo se proetati onamo. Ovdje sam gotov."
Poli smo.
Minutu kasnije on mi je rekao: "Vi znate da u mom svijetu
postoji nekoliko sistema mentalne discipline, sistema koji
povremeno izazivaju ekstrasenzorne sposobnosti..."
"Naravno da sam uo", odgovorio sam.
"Veina je Veganaca, jednom ili drugom zgodom, s njima
imala nekakva iskustva. Neki u tom smislu imaju odreene
uroene sposobnosti. Mnogi nemaju. Pa ipak gotovo svi mi
posjedujemo nekakav osjeaj za to, sposobnost raspoznavanja
tih sila kada djeluju."
"Daa?"
"Ja osobno nisam telepat, ali sam svjestan da vi tu sposobnost posjedujete, jer ste je sino demonstrirali na meni. Mogao sam to osjetiti. Ona je prilino neuobiajena medu vaima,
tako da je nisam predvidio i nisam se unaprijed osigurao da
bih se od nje zatitio. A osim toga, zakaili ste me u savreno
odabranom trenutku. Kao rezuiltat toga, moj se mozak rastvorio pred vama. Morao bih znati to ste sve doznali."
Dakle je ovdje oito bilo neeg ekstrasenzornog u vezi tog
preklapanja vida i vizija. Sve to bi to inae sadravalo svodilo
se na neposredno percipiranje subjekta, uz dodatak jasnog pojaanja svih misli i osjeaja koje bi ovaj odailjao u svijet to
ga je stvorio a ponekad bih i to krivo registrirao. Myshtigovo je pitanje upuivalo na to da nije znao dokle see moja
sposobnost, a bio sam douo da se neki profesionalni veganski duebrinici uspijevaju ak progurati nekako i do same
podsvijesti. Zato sam se odluio na blef.
"Shvatio sam da ne piete naprosto putopis", rekao sam.
On nije nita odgovorio.
"Na nesreu, ja nisam jedini koji je toga svjestan", nastavio
sam, "to vas dovodi u pomalo opasnu situaciju."
"Zato?" upitao je brzo.
"Moda su krivo shvatili", odluio sam riskirati.
Odmahnuo je glavom.
"Tko su oni?"
"ao mi je."
"Ali ja moram znati."

"Oprostite jo jednom. Ako se elite izvui iz svega toga,

jo vas danas mogu vratiti u Port."
"Ne, to ne mogu. Moram nastaviti. to da radim?"
"Ispriajte mi malo vie o tome, pa vas onda mogu savjetovati."
"Ne, vi ve ionako znate odvie...
"To je onda sigurno pravi razlog zbog kojeg je Donald Dos
Santos ovdje", rekao je hitro. "On je umjerenjak. Aktivistika
frakcija Radpola zacijelo je doznala neto o ovome i, kao to
rekoste, neto krivo shvatila. On sigurno zna za opasnost koja
mi prijeti. Moda bi mi valjalo poi do njega..."
"Ne", odvratio sam brzo, "mislim da ne bi trebalo. Time se
uistinu nita ne bi izmijenilo. A to biste mu ionako kazali?"
Stanka. A tada je "Znam to mislite", rekao. "I ja sam pomislio da on moda i nje tako umjeren kao to sam vjerovao...
Ukoliko je to tako, tad..."
"Daa", rekoh. Hoete se vratiti?"
"Ne mogu."
"Okej, plave, tada ete se morati pouzdati u mene. Moete
poeti time da mi ispriate sve o tom pregledu..."
"Ne! Ja ne znam koliko toga znate i koliko toga ne znate.
Oito je da od mene pokuavate iznuditi to vie informacija,
pa stoga ne mislim da ba znate jako puno. To na emu radim
jo je uvijek povjerljivo."
"Pokuavam vas zatititi", rekoh, "i zbog toga mi je potrebna svaka informacija do koje mogu doi."
"Tada titite moje tijelo a meni prepustite svu brigu oko
mojih motiva i misli. Ubudue e moja svijest za vas biti zatvorena, tako da vam nema smisla tratiti vrijeme na pokuaje
da je sondirate."
Dao sam mu automatski pitolj.
"Savjetujem vam da za sveg trajanja turneje nosite sa sobom oruje da biste zatitili svoje motive."
"Sasvim u redu."
Pitolj je nestao pod njegovom lelujavom kouljom.
Puf, puf, puf, glasao se Veganac.
K vragu, k vragu, k vragu, glasala se kompozicija mojih
misli.
"Idite se spremiti", rekoh. "Jo malo pa kreemo."

Dok sam se pjeice vraao u logor nekom drugom stazom,

zabavljao sam se analizom vlastitih motiva. Jedna knjiga, sama po sebi, ne bi mogla slomiti ni Zemlju ni Radpol ni Povratniki pokret. To nije uinio ak ni Philov Zov Zemlje, ne
u nekom stvarnom smislu. Ali ta Myshtigova stvarca morala
bi biti neto vie, a ne naprosto knjiga. Pregled neega?
to bi to moglo biti? Stimulans u kojem smjeru? Nisam znao a
morao sam doznati. Jer nije se moglo dopustiti da Myshtigo
ivi ukoliko bi nas to moglo unititi a opet ne bih mogao
dopustiti njegovu likvidaciju ako bi nam njegova misija mogla
biti od ikakve koristi. A mogla je biti.
I tako, netko bi morao odsvirati tajm-aut dok ne postaneino sigurni.
Netko je povukao konac. I ja sam poao za njim.
"Diane", rekao sam dok smo stajali u sjeni njena Klizaa,
"Ti kae da ti ja neto znaim, ja kao ja, kao Karaghiosis."
"ini se da to iz toga slijedi."
"Onda me uj. ini mi se da si moda u krivu kad je rije o
Vegancu. Nisam ba siguran, no ako si u krivu, ubiti ga bila
bi vehka pogreka. I to je razlog zbog kojega to ne mogu odobriti. Odgodite sve to ste isplanirali dok ne stignemo u Atenu. Tada zatraite dodatne obavijesti o toj Radpolovoj poruci."
Pogledala me je ravno u oi pa rekla:" Vai."
"to emo onda s Hasanom?"
"On vreba."
"On sam odluuje o mjestu i trenutku, zar ne? On samo
eka priliku da udari."
"Da."
"Onda mu treba rei da se suzdri dok sve tono ne doznamo."
"Vai."
"Ti e mu rei?"
"Bit e mu reeno."
"Sasvim u redu."
Okrenuo sam se od nje.
"A kad se vrati odgovor", rekla je, "i ako kae to isto, to
onda?"
"Vidjet emo", odgovorio sam ne okrenuvi se.
Ostavio sam je ondje kraj njezina Klizaa i vratio se do
svojega.

Kad stigne odgovor, i ako bude rekao ono to sam mislio

da e rei, tada e se, znao sam, na moju glavu sruiti jo vea
nevolja. I to zato to sam ja ve bio donio svoju odluku.
Daleko na jug i istono od nas dijelovi su Madagaskara jo
i sad zagluivali gajgerae svojim radioaktivnim bolnim krikovima hvalospjevom u slavu vjetine jednoga od nas.
Hasan je, u to sam bio siguran, jo i sad bio sposoban
suoiti se sa svakom preprekom bez jednog treptaja svojih
suncem promoenih, na smrt naviklih utih oiju...
Moglo-bi biti teko zaustaviti ga.
Ono. Duboko dolje.
Smrt, vruina, muljevite plime, nove obale...
Vulkanizam na Hiosu, Samosu, Ikariji, Naksosu...
Odgrieni Halikamas...
Zapadni kraj Kosa ponovno se moe vidjeti, no to onda;
... Smrt, vruina, muljevite plime.
Nove obale...
Skrenuo sam itavim konvojem s puta da bih pregledao
scenu. Mystigo je pravio biljeke a takoer i snimao fotografije.
Lorel je bio rekao: "Nastavite s turnejom. Materijalna teta
nije suvie ozbiljna jer je Sredozemlje uglavnom ispunjeno
starudijom. Ljudske su rtve ili smrtno stradale ili se ve netko
pobrinuo o njima. Dakle nastavite."
Nisko sam kliznuo iznad onoga to je preostalo od Kosa preko
zapadnog rta otoka. Bio je to divlji, vulkanski predio, i na njemu su bili svjei krateri koji su se jo dimili usred
nove, blistave morem ispunjene ipke to se ispreplitala preko
zemljita. Ovdje je neko stajala drevna prijestolnica Astipalaia. Tukidid nam veli da ju je razorio snaan potres. Trebalo
je da vidi ovaj. Sjeverni je grad na Kosu, moj grad, bio naseljen jo od 366. prije nove ere. Sada je svega nestalo osim
vlage i vruine. Preivjelih nije bilo i Hipokratova platana i
Logijina damija i zamak rodskih vitezova, i fontane, i moja
kuica, i moja ena kakvi su sve to plimni valovi pomeli i u
kakve je to morske bezdane odneeno, to nisam znao a sve
je to otilo putovima mrtvog Teokrita njega, koji je prije toliko godina uinio sve to je bilo u njegovoj moi da bi ovome
mjestu podario besmrtnost. Otilo. Od mene. Daleko... Be-

smrtno i mrtvo za mene. A dalje na istok, nekoliko vrhunaca

onog visokog gorskog lanca to je prekidao sjevernu priobalnu ravnicu jo je virilo iz vode. Bio je tu moni vrhunac Dikaios, vrhunac Krista Pravednoga, s kojeg je pucao pogled na
sela na sjevernim obroncima. Sada je to bio siuni otoi, i
nitko se jo nije bio potrudio da mu se popne na vrh.
Mora da je to bilo upravo tako, u ono vrijeme tako davno,
kad se more kraj moje domovine, ogranieno poluotokom
Halkidika, uzdiglo da bi nasrnulo na kopno; u ono doba kad
su vode toga unutranjeg mora probile sebi ispust kroz tjesnac
Tempe, kad je to mono grenje ostavilo traga ak i na planinskim bedemima doma samih bogova, Olimpu; i kad su bili
poteeni samo gospodin i gospoa Deukalion, koje su bogovi odravali na povrini u cilju stvaranja mita i ouvanja nekolicine Ijudi koji bi ga mogli prenijeti.
"Ovdje ste ivjeli", rekao je Myshtigo.
Kimnuo sam glavom.
"Ah ste se rodili u selu Makrinitsa, u tesalskim brdima?"
"Da."
"Ali ste se tu udomili?"
"Na neko vrijeme."
"Dom je univerzalan pojam", ree on. "Potpuno vas shvaam."
"Hvala."
Nastavio sam zuriti dolje, osjeajui se jadno i gadno, i
potom nita.
Atena se, nakon izbivanja, vratila u svijest s onom naglom
bliskou koja uvijek osvjeava, esto obnavlja, ponekad pobuuje. Phil mi je jednom zgodom proitao nekoliko stihova
jednog od posljednjih velikih grkih pjesnika, Georgiosa Seferisa, tvrdei da je ovaj mislio na moju Grku kad je rekao;
"... Zemlja koja vie nije naa, ali nije ni vaa" a sve zbog
Veganaca. Kad sam mu ukazao na injenicu da u Seferisovo
vrijeme nije bilo nikakvih Veganaca na raspolaganju, Phil je
odvratio da poezija postoji nezavisno od vremena i prostora i
da ona znai upravo ono to znai itatelju. Osim to nikad
nisam mislio da je licentia poetica prikladna i za putovanje
kroz vrijeme, imao sam i drugih razloga da se ne suglasim i da
je ne itam kao nekakvu opu tvrdnju.

Ona jest naa zemlja. Goti, Huni, Bugari, Srbi, Franci,

Turci i odnedavno Veganci nikad je nisu udaljili od nas. Ja,
narod, sve sam ih nadivio. Atena i ja poneto smo se promijenili, zajedno. Sredinja Grka, meutim, ostaje sredinja
Grka, i ona se za mene ne mijenja. Pokuaj je se odrei, ma
gdje bio, i moji e klefti pregaziti brda, poput htonskih osvetnika iz davnina. ovjek moe otii, ali grka brda ostaju, ostaju nepromijenjena, s mirisom paljevine jareih goljenica, uz
mijeanje krvi i vina, s okusom ueerenih badema, hladnim
nonim vjetrovima i nebesima danju tako svjetlomodrim kao
oi boga. Samo ih dodirni, ako se usuuje.
To je razlog zbog kojeg sam osvjeen svaki put kad se vratim, zato to sada, kad sam ve ovjek s mnogo godina iza
sebe, osjeam to isto za itavu Zemlju. To je razlog zbog kojeg sam se borio, zbog kojeg sam ubijao i podmetao bombe i
zbog kojeg sam iskuao i sve pravne trikove sa spiska da bih
sprijeio Vegance da pokupuju Zemlju, sve parcelu po parcelu, od izbjeglike vlade gore na Taleru. To je razlog zbog kojeg sam sebi prokrio put, pod jo jednim novim imenom, u
veliku dravnu inovniku mainu koja upravlja ovim planetom i zato ba u Umjetnine, spomenike i arhive. Tu sam
se mogao boriti da sauvam jo ono to je preostalo, sve u
oekivanju novog razvoja dogaaja.
Krvna osveta Radpola zastraila je podjednako iseljenike
koliko i Vegance. Ovi nisu shvaali da potomci onih koji su
preivjeli Tri dana nee dragovoljno prepustiti najbolje dijelove obale da se na njima izgrade veganski hoteli, niti se odricati svojih sinova i keri da bi oni u njima radih, a niti e voditi Vegance kroz ruevine svojih gradova, pokazujui im za zabavu zanimljiva mjesta. Eto, to je razlog zbog kojeg je Ured,
sudei po udjelu osoblja time uposlenog, uglavnom odjel nekakve slube za strance.
Mi smo bili odaslali poziv za povratak potomcima stanovnika kolonija na Marsu i Titanu, no nikakvog povratka nije bilo. Omlohavili su ondje, omlohavili od parazitiranja na kulturi
koja je pred nama imala dobranu prednost. Izgubili su svoj
identitet. I napustili nas.
Pa ipak, oni su bili Zemaljska vlada, de iure, legalno izabrana odsutnom veinom a moda bi to bila i de facto, ako
bi ikada do toga dolo. I to vrlo vjerojatno. Toplo sam se nadao da do toga nee doi.

Ve preko pola stoljea vladala je pat-pozicija. Veganci nisu gradili nove hotele, Radpol se suzdrao od novih teroristikih napada. Ali nije bilo ni Povratka. Uskoro e doi do
novog razvoja. Visjelo je to u zraku ukoliko je Myshtigo
odista doao u izvianje.
I tako sam se vratio u Atenu u tmurni dan, u studenu kiu
to se polako cijedila, u Atenu uzdrmanu i ispremijeanu nedavnim buntom Zemlje, i mada su mi u glavi bila pitanja a na
tijelu masnice, osjeao sam se osvjeen. Narodni muzej jo je
stajao na svome mjestu izmeu Tossise i Vasileos Irakliou,
Akropola je bila jo ruevnija no posljednji put kad sam je vidio, a gostionica hotel K vrtnom rtveniku negdanji
stari kraljevski dvorac ondje na sjeverozapadnom uglu Narodnog perivoja, preko Trga Syntagme, bio je uzdrman, no
unato svemu stajao je na svome mjestu, otvoren za goste.
Uli smo i upisali se.
Kao komesaru Umjetnina, spomenika i arhiva, posveena
mi je posebna panja. Dobio sam Apartman: broj 19.
Nije ba bio u stanju u kojem sam ga napustio. Bio je ist i
uredan.
Mala je metalna ploica na vratima kazivala:
Ovaj je apartman bio glavni tab Konstantina Karaghiosisa
za vrijeme osnivanja Radpola i za najveeg dijela Povratnike
pobune.
Unutra je na okviru kreveta bila markica na kojoj je pisalo:
Na ovom je krevetu spavao Konstantin Karaghiosis.
U dugakoj, uskoj dnevnoj sobi, zapazio sam jo jednu na
nasuprotnom zidu. Ta je rekla:
Ovu mrlju na zidu prouzroila je boca estokog pia to ju
je preko sobe bacio Konstantin Karaghiosis, u znak slavlja
zbog bombake diverzije na Madagaskaru.
Tko u to vjerovat voli, samo nek izvoli.
U ovom je naslonjau sjedio Konstantin Karaghiosis, inzistirala je jo jedna.
Bilo me je uistinu strah ui u kupaonicu.
Kasnije te noi, dok sam hodao vlanim i krem posutim
plonicima moga gotovo naputenoga grada, stare uspomene
i tekue misli ule su u sutok poput dviju rijeka. Ostavio sam
ostale da unutra hru, siao irokim stepenitem ispod rtvenika, zastao da proitam jedan od natpisa iz Periklova pogreb-

nog govora "itava je Zemlja grobnica velikana" ondje

na jednoj strani Spomenika neznanom junaku, i dao se na
trenutak u prouavanje masivno miiavih udova toga arhajskog ratnika, poloenog na odar sa svim orujem, svega u mramoru i bareljefu no ipak nekako gotovo toplog, jer je no bila
kakva pripada Ateni i zatim nastavio hodati dalje, prolazei
du Leoforos Amaliasa.
Bila je to lijepa veera: ouzo, uve, Kokkineli, jogurt,
Metaxa, mnogo crne kave i Phil koji s Georgeom raspravlja o
evoluciji.
"Zar ne vidi spajanje ivota i mita, ovdje, za vrijeme posljednjih dana ivota na ovom planetu?"
"to time misli?" upitao je George, tamanei brdo narandi i namjetajui naoale da bi bolje vidio.
"Mislim da je ovjeanstvo, izniknuvi iz mraka, donijelo
sobom legende i mitove i sjeanja na stvorenja iz bajki. A mi
sada tonemo u taj isti mrak. ivotna sila slabi i gubi stabilnost,
i tu dolazi do povratka tim prvotnim oblicima koji su tako dugo postojali samo kao mutna sjeanja jedne rase..."
"Besmislice, Phil. ivotna sila? U kojem si se to stoljeu
smjestio? Govori kao da je itav ivot nekakvo jedinstveno
bie obdareno osjetima."
"On to i jest."
"Dokaz, molim."
"U svomu muzeju ima kosture triju satira, a ima i fotografije ivih. Oni ive u brdima ove zemlje."
"Ovdje su, takoer, bili vieni i kentauri a postoje i
vampirski svjetovi, i konji s rudimentarnim krilima. Morske
su zmije po svim morima. Uvezeni pauk-netopiri paraju nae
nebo. Postoje ak i zakleta svjedoanstva ljudi koji su vidjeli
tesalisku Crnu zvijer, to prodire ljude s kostima i svim ostalim a oivljavaju i svakovrsne druge legene."
George je uzdahnuo.
"Sve to si do sada rekao ne dokazuje ba nita drugo doli
to da se u beskonano dugom vremenu moe pojaviti svaki
oblik ivota, samo ako postoje odgovarajui evolucijski faktori i trajno povoljan okoli. To to si spomenuo, a to je na
Zemlji autohtono, to su samo mutacije, stvorenja potekla iz
neposredne blizine Vruih mjesta po itavom svijetu. Jedno
takvo postoji gore u tesaliskim brdima. Kad bi u ovom trenutku kroz ova vrata provalila Crna zvijer, sa satirom uzjaenim

na leima, to ne bi niti promijenilo moje miljenje a niti potvrdilo tvoje."

U tom sam trenutku pogledao prema vratima, ali ne u nadi
da u ugledati Crnu zvijer ve kakvog neupadljivog staria
koji bi se mogao plaho pribliiti, spotaknuti se i produiti, ili
konobara koji bi Diani donio nenarueno pie s pisamcetom
umotanim u ubrus.
Ali se nita od toga nije dogodilo. Dok sam prolazio du
Leoforosa Amaliasa, pokraj Hadrijanovih vrata i mimo O1ympieiona, ni tad jo nisam znao kakva e biti poruka. Diana je
bila stupila u vezu s Radpolom, ali odgovora jo nije bilo. Jo
trideset i est sati i mi emo kliznuti iz Atene u Lamiju, pa zatim krenuti dalje pjeice kroz predjele udnog novog drvea
dugakog, blijedog, crvenim ilicama isproaranog lia, s
ovjeenim povijuama i neim to se gore grana, i punim rascvatom vjetijeg cvijeta, strige-fleura, dolje pri korijenu; i
zatim dalje, preko suncem umivenih proplanaka, uz vijugave
kozje staze, kroz visoke, stjenovite predjele, niz duboke
klance, kraj poruenih manastira. Bila je to aava zamisao,
no Myshtigo je, jo jednom, poelio da bude upravo tako. Jedino zato to sam se ovdje bio rodio, mislio je da e ovdje biti
siguran. Pokuao sam mu rei neto o divljim zvijerima, o Ijudoderski nastrojenim Kouretima pripadnicima plemena to
je lutalo onuda. Ali on je elio postupiti poput Pausanija i sve
to obii pjeice. Okej onda, zakljuio sam, ako ga ne sredi
Radpol, sredit e ga fauna.
Ali ipak, za svaki sluaj, otiao sam do prve pote Zemaljske vlade, ishodio dozvolu za dvoboje i uplatio smrtnu taksu.
Zakljuio sam da s tim u vezi sve mora biti strogo po slovu
zakona, obzirom da sam komesar i sve to.
Ako Hasan osjea potrebu da ga ubijem, ubit u ga na zakonit nain.
Zauo sam glasanje buzukija iz male kavane na drugoj strani ulice. Djelimice zato to sam to elio, no djelomice i zato to
sam osjeao da me netko slijedi, preao sam ulicu i uao u
lokal. Otiao sam do maloga stola gdje sam lea mogao okrenuti zidu a oi vratima, naruio tursku kavu, zatraio kutiju
cigareta, posluao pjesme o smrti, izgnanstvu, katastrofi i
vjeitoj nevjernosti mukaraca i ena.
Iznutra je bila jo manja no to se inila izvana niska
stropa, prljava poda, uistinu mrana. Pjevaica je bila nabita

ena odjevena u utu haljinu i s mnogo maskare na licu. ulo

se zveckanje aa; kroz mrani se zrak neprestano slijevao
slap praine; piljevina pod nogama bila je mokra. Moj je stol
stajao na bliem kraju anka. U lokalu se moglo opaziti moda
jo desetak ljudi: tri cure pospanih oiju to su sjedile i pile za
ankom, i neki ovjek s prljavim fesom na glavi, i jo jedan
kome je glava poivala na ispruenoj ruci dok je hrkao; za
stolom nasuprot meni etvorica su se smijala; jo nekolicina
osamljenika pila je kavu i sluala, gledala u nita odreeno i
ekala, ili moda ne ekala, da se neto il netko pojavi.
Ali se nita nije dogodilo. I tako sam, nakon tree alice kave, platio debelom, brkatom vlasniku ceh pa otiao iz lokala.
Temperatura vani kao da je bila spala za nekoliko stupnjeva. Ulica je bila pusta i vrlo mrana. Skrenuo sam desno u
Leoforos Dionysija Areopagita i nastavio sve dok nisam stigao do izubijane ograde to je tekla du june padine Akropole.
Zauo sam zvuk ljudskog koraka, dobrano iza mene, iza
ugla. Ostao sam tako stajati pola minute, no oko mene je bila
samo tiina i vrlo crna no. Stresao sam se i uao kroz dveri
pa otiao do tenemosa Dioniza Elefteriosa. Od samoga hrama,
osim temelja, nije preostalo nita. Nastavio sam dalje, usmjerivi korake prema Teatru.
Phil je tada izrazio miljenje da se povijest kree u velikim
krugovima, nalik velikim kazaljkama sata to dan za danom
prelaze preko istih brojeva.
"Povijesna biologija dokazuje da si u krivu", rekao je
George.
"Nisam mislio doslovno ", odvratio je Phil."Onda se, prije
no to nastavimo razgovor, moramo dogovoriti o jeziku kojim
govorimo."
Myshtigo se nasmijao.
Ellen je dodirnula Dos Santosu miicu i upitala ga o sirotim
konjima koje jau pikadori. Ovaj je slegnuo ramenima, natoio joj jo Kokkinelija, popio svoj vlastiti.
"To je dio toga", odvratio je ovaj.
A poruke nema, poruke nema...
Nastavio sam hodati kroz kr to ga vrijeme stvara od veliine. Zdesna mi je prhnula preplaena ptica,ispustila ustraeni
krik, nestala. Nastavio sam hodati da bih napokon dolutao do
starog Teatra, pa se poeo sputati niz gledalite...

Te glupave ploice to su resile moj apartman nisu Dianu

zabavljale ni upola onoliko koliko sam se nadao.
"Ali njima je tu i mjesto. Zaista jest."
"Ha!"
"U neko drugo doba bile bi to glave ivotinja to ih je
ovjek ubio. Ili titovi poraenih neprijatelja. Ali danas smo
civilizirani. To je to isto samo na nov nain."
"Ha! Jo jednom." Promijenio sam temu. "Ikakva poruka
u vezi Veganca?"
"Ne."
"Ti eli njegovu glavu."
"Ja nisam civilizirana. Reci mi, je li Phil oduvijek bio
tako blesav, jo u davna doba?"
"Ne, nije bio. A nije ni sada. Njegovo je prokletstvo prokletstvo polutalenta. Sada ga smatraju posljednjim od romantiarskih poeta i tu se iznucao. On tjera svoj misticizam do
iste besmislice zato to je, poput Wordswortha, nadivio
svoje vrijeme. On sad ivi u iskrivljenim dobrim starim vremenima.
Ba kao i Byron, i on je preplivao Helespont, no sada mu
je, vie nalik Yeatsu, jedino zadovoljstvo drutvo mladih dama koje moe gnjaviti filozofiranjem ili povremeno armirati
dobro isprianom uspomenom. Star je. Njegovi tekstovi
bljesnu povremeno prijanjom snagom, no njegov stil nisu
inili samo njegovi tekstovi."
"Kako to?"
" Vidi, sjeam ga se jednog oblanog dana kako je stajao u
Dionizovu kazalitu i recitirao himnu Panu to ju je sam bio
sloio. Bilo je moda dvije-tri stotine ljudi u publici i samo
bogovi znaju zato su se i ovi pojavili no on je poeo recitirati.
Njegov grki jo nije bio dobar, no glas mu je bio vrlo impresivan i itava njegova pojava prilino karizmatska. Nakon
nekog vremena poelo je kiiti, pomalo, no nitko nije ustao da
ode. Pri kraju se zauo tutanj grmljavine, strano slian smijehu, i nagli je drhtaj proao mnotvom. Ne velim da je bilo nalik onome u Tespisove dane, no mnogi su ga, kad su odlazili,
gledali preko ramena.
I mene se to veoma dojmilo. A onda sam, nekoliko dana
kasnije, proitao poemu bilo je to nita, bilo je to stihoklepstvo, bio je to rot. Nain na koji je sve to bio izveo

eto to je bilo vano. A taj je dio svoje moi izgubio s mladou, a ono to je preostalo od onog to bi se moglo nazvati
umjetnikom snagom nije bilo dovoljno jako da ga uini velikim,da odri na ivotu njegovu legendu. On zbog toga ali i
sam sebe tjei opskurnom filozofijom, ali da odgovorim na
tvoje pitanje ne, nije on uvijek bio tako blesav."
"Moda je poneto od te njegove filozofije ak i ispravno."
"to time misli?"
"Veliki ciklusi. Doba neobinih zvijeri uistinu je ponovno
dolo. A takoer i doba heroja, poluboanstava."
"Ja sam vidio samo neobine zvijeri."
"U ovom je krevetu spavao Karaghiosis, evo, to tu veli.
ini se da je udoban."
"I jest. Vidi?"
"Da. Da uzmem ploicu?"
"Ako eli..."
Otiao sam do proscenija. Reljefna skulpturalna kompozicija poinjala je na stepenicama i priala prie iz Dionizova
ivota. Svaki turistiki vodi i svaki pripadnik turistike skupine mora, po pravilu koje sam ja propisao, "... nositi sa sobom u toku putovanja bar tri magnezijske svjetlosne bombe."
Izvukao sam iz jedne sigurnosnu iglu i bacio je na tlo. Njen se
bljesak nee vidjeti odozdo zbog nagiba padine i zidova koji
pregrauju pogled.
Nisam gledao u blistavi plamen ve gore, u srebrom ocrtane likove. Bio je tu prikazan Hermes kako Zeusu prikazuje
novoroenog boga, dok su s obadvije strane prijestolja poskakivali Koribanti u pirskom, ratnikom plesu; zatim je tu
bio Ikar, koga je Dioniz nauio kako se sadi loza on se
upravo pripravljao rtvovati kozu, dok je njegova ki nudila
bogu kolae (bogu koji je stajao postrance i komentirao je sa
satirom); bio je tu i pijani Silen koji je pokuavao drati nebo
poput Atlasa, samo to u tome nije imao toliko uspijeha; a bili
su tu i svi ostali bogovi drugih gradova koji su se doli pokloniti ovom kazalitu tako da sam opazio Hestiju, Tezeja i Eirenu s rogom izobilja...
"Prinosi bogovima rtvu paljenicu", doprla je do mene
tvrdnja izreena negdje u blizini.
Nisam se okrenuo. Glas je doao odnekud iza mog desnog
ramena, no ja se nisam okrenuo zato to sam ga prepoznao.
"Moda i prinosim", rekoh.

"Prolo je mnogo vremena otkako si kroio ovom zemljom, otkako si kroio Grkom."
"To je istina."
"To je zato to nikad nije bilo besmrtne Penelope
strpljive poput planina, pune pouzdanja u povratak svog kallikanzarosa Penelope koju tka, strpljiva poput gora?"
"Da danas nisi seoski pripovjeda?"
Zasmijuljio se.
"Ja runogonoge ovce u visokim ovim predjelima pasem,
gdje prsti Aurore dolaze najprije, da svod nebeski umau
ruama."
"Da, ti si pripovjeda. Zato sad nisi u visokim predjelima,
kvarei mlade svojom pjesmom?"
"Zbog snova."
"A-ja."
Okrenuo sam se i zagledao u prastaro lice i njegove
bore, u svjetlu zamirue svjetlosne bombe crne poput ribarske
mree izgubljene na dnu oceana, u bradu bijelu poput snijcga
to ga zapusi donose s planina, u oi u skladu s modrinom
marame to mu je bila ovijena oko sljepooica. Na svoj se
tap nije naslanjao vie no ratnik na svoj ma. Znao sam da je
bio stariji od stoljea i da se nikad nije bio podvrgao SS seriji.
"Nema mnogo vremena kako sam sanjao da stojim u sreditu crnog hrama", rekao mi je, "i onda je doao Gospodar
Had i stao do mene, uhvatio me za ruku i pozvao da poem s
njim. Ali ja sam mu rekao Ne i probudio se. I to me mui."
"to si jeo te veeri? Jagode s Vrueg mjesta?"
"Molim te, nemoj se smijati A onda, jedne noi poslije toga, sanjao sam da stojim u zemlji pijeska i tame. Snaga starih junaka bila je u meni, i ja sam se borio s Antejem, sinom Zemlje, i potukao ga. Tada je Gospodar Had ponovno doao do
mene, uzeo me za ruku i rekao: Sada poi sa mnom. No ja
sam ga ponovno odbio i probudio se. Zemlja je podrhtavala."
"To je sve?"
"Ne. A tada, jo kasnije, ali ne nou ve dok sam sjedio
pod stablom i pazio na svoje stado, usnio sam budan san na
javi. Borio sam se poput Feba s udovitem Pitonom i ovo me
je gotovo potuklo. Gospodar Had ovaj put nije doao, no kad
sam se okrenuo, u blizini je stajao Hermes, njegov sluga; srnijao se i upirao prema meni, poput puke, svoj kaducej. Ja sam

odmahnuo glavom i on ga je spustio. Onda ga je on podigao

jo jednom, jasnom gestom, i ja sam pogledao u smjeru koji
mi je bio naznaio.
Tu je preda mnom leala Atena ovo mjesto, ovaj Teatar
ti a ovdje su sjedile starice. Ona koja je mjerila nit ivota
puila je usne jer je tvoju obavila oko horizonta i kraj joj se
nije mogao nazrijeti. Ali ona koja je tkala bila ju je podijelila u
dvije vrlo tanke niti. Jedan je struk tekao natrag preko mora i
ponovno nestajao u nedogledu. Drugi je vodio gore u brda.
Na prvome je stajao Mrtvac, koji je tvoju nit drao u svojim
bijelim, bijelim rukama, iza njega, na iduem brdu, bila je polegla preko usplamtjele stijene. Na brdu iza te stijene stajala je
Crna zvijer, tresla se i gnjavila zubima tvoj konac.
A itavom duinom konca stupao je stranac ratnik, i ute
mu bijahu oi i gola mu bijae otrica u rukama, i tu on otricu
nekoliko puta podie s prijetnjom.
I tako sam se vratio dolje u Atenu da sretnem te ovdje,
na ovome mjestu da kaem ti da se vrati preko mora da
te upozorim da se ne uspinje u brda gdje smrt na tebe eka.
Jer ja znam, kad je Hermes podigao svoj arobni tapi, da ti
snovi nisu bili moji ve tebi namijenjeni, o, oe moj, i da te
moram ovdje nai i upozoriti te. Idi sad odavle, dok jo
moe. Vrati se. Preklinjem te."
vrsto sam ga uhvatio za rame.
"Jasone, sine moj, ja ne odustajem. Preuzimam punu odgovornost za ono to inim, pa bilo dobro bilo krivo i u tu
odgovornost ukljuujem i vlastitu smrt, bude li tako moralo
biti no ovaj put ja moram ui u brda, uspeti se do Vrueg
mjesta. Hvala ti na tvom upozorenju. Naa je obitelj oduvijek
imala tu vezu sa snovima, no oni esto vode na pogrean put.
I ja sam ponekad imam snovienja snovienja u kojima
gledam oima drugih ljudi ponekad bistro, ponekad i ne tako bistro. Hvala ti na upozorenju. Zao mi je to se na nj ne
smijem obazrijeti."
"Tada se ja vraam svome stadu."
"Poi sa mnom do hotela. Sutra emo te odbaciti zrakom
sve do Lamije."
"Ne. Ja ne spavam u velikim zgradama a niti ne letim."
"Onda je vjerojatno vrijeme da krene, no sad u ti ugoditi.
Noas moemo ovdje logorovati. Ja sam komesar ovog spomenika."

"uo sam da si ponovno vaan u Velikoj vladi. Hoe li biti

jo poginulih?"
"Nadam se da nee."
Pronali smo ravno mjesto i opruili se na njegovu ogrtau.
"Kako ti tumai te snove?" upitao sam ga.
"Tvoji nam darovi dolaze svake godine, no kad je bio posljednji put da si nas sam posjetio?"
"Bilo je to moda prije devetnaest godina", rekoh.
"Onda ne zna za Mrtvaca?"
"Ne."
"On je vei od veine ljudi i vii, i deblji a put mu
ima boju ribljega trbuha, a zubi su mu kao u ivotinje. Poeli
su o njemu priati ima tome petnaestak godina. On izlazi samo
nou. I pije krv. Smije se smijehom djeteta dok tumara predjelom traei krv ljudsku ili ivotinjsku, svejedno. On se
smijei kasno u noi kroz prozore spavaonica. On spaljuje
crkve. Grua mlijeko. Strahom izaziva pobaaje. Danju vele
da spava u lijesu, dok ga uvaju pripadnici plemena Kourete."
"Zvui gore od kallikanzarosa."
"Oe, on zaista postoji. Prije nekog vremena neto mi je
ubijalo ovce. To neto bi ih bilo djelomino pojelo i popilo im
mnogo krvi. I tako sam si iskopao skrovite i pokrio ga granjem. Te sam noi straario. I nakon mnogo sati on je doao, a
ja sam se bio i suvie uplaio da bih stavio kamen u praku
jer je bio onakav kakvim sam ti ga opisao: krupan, krupniji
ak i od tebe, i tust, i imao je boju svjee iskopanog lea. Prelomio je rukama ovci vrat i napio se krvi iz njena grkljana. Zaplakao sam kad sam to vidio, ali sam se bio odvie uplaio a
da bih ita uinio. Sutradan sam preselio stado i vie nisam
imao briga. Sluim se tom priom da plaim svoje praunuke tvoje
prapraunuke kad god su zloesti. A on eka,
gore u brdima."
"Mm, da... Ako veli da si ga vidio, to je onda sigurno istina. A svakakva udesa izviru iz tih Vruih mijesta. Mi to znamo."
"... Gdje je Prometej prolio i suvie vatre stvaranja!"
"Ne, nego gdje je neki mamlaz pljucnuo kobaltnu bombu,
na to bistrooke cure i deki kriknue Eloi radioaktivnom otpadu. A to je s Crnom zvijeri?"
"I ona stvarno postoji, u to sam siguran. Ipak, nju nisam
nikad vidio. Veliine slona, i vrlo brza i hrani se mesom,

tako vele. Ona opsjeda doline. Moda se jednog dana Mrtvac i

ona sretnu pa jedno drugo unite."
"Obino tako ne ispadne, ali je zamisao lijepa. To je sve
to zna o njoj?"
"Da, jer ne znam nikoga tko je na nju bacio vie od pogleda."
"No dobro, ja u pokuati da ne bude ni toga. "
"... A onda ti moram ispriati i o Bortanu."
"Bortan? To mi je ime poznato."
"Tvoj pas. Dok sam bio dijete jahao bih mu na leima i
udarao ga nogama po velikim, oklopljenim bokovima. Tada bi
on zareao i uhvatio me za stopalo, ali njeno."
"Moj je Bortan mrtav ve tako dugo da ne bi mogao glodati
ni vlastite kosti kad bi se sada reinkarnirao pa ih iskopao."
"I ja sam tako mislio. Ali dva dana nakon to si otiao poslije svog posljednjeg posjeta, on se stutio u kolibu. Oito je
slijedio tvoj trag preko pola Grke."
"Siguran si da je to bio Bortan?"
"Je li ikad postojao neki dragi pas veliine ponija, a oklopnim ploama na bokovima i raljama nalik stupici za medvjede?"
"Ne, ne vjerujem da jest. To vjerojatno i jest razlog zbog
kojeg je vrsta izumrla. Psima nisu potrebne oklopne ploe ako
se misle drati ljudi, a i ne razvijaju im se dovoljno brzo. Ako
je jo iv, onda je to vjerojatno posljednji pas na Zemlji. On i
ja bili smo tenii zajedno, to zna, i tako davno da se bolno
toga sjeati. Onoga dana kad je nestao u lovu, pomislio sam
da mu se dogodila nesrea. Traio sam ga pa zakljuio da vie
nije iv. U to je doba bio ve nevjerojatno star."
"Vjerojatno je bio ranjen, i vjerojatno je tako lutao godinama. Ali je ostao onaj stari pa poao za tvojim tragom, tom
posljednjom zgodom. Kad je vidio da si otiao, zatulio je i ponovno poletio za tobom. Od onda ga vie nismo vidjeli. Pa
ipak ponekad, kasno u noi, ujem njegov lovni poklik u
brdima..."
"Taj bi prokleti ludi mjeanac morao znati da nije dobro ni
do ega toliko drati."
"Psi su bili udna stvorenja."
"Da, bili su."
I tada me je noni vjetar, hladan od prolaenja kroz arkade
godina, sustigao poput opora pasa. I dodirnuo mi oi.

I one su se, umorne, sklopile.

Grka vrvi legendama, Grka je prenabijena prijetnjom.
Veina predjela oko Vruih mjesta u unutranjosti povijesno je
opasna. To je zato to se Ured, iako teoretski upravlja Zemljom, brine samo o otocima. Njegovi slubenici, kad odu u
unutranjost, posve su nalik poreznicima iz dvadesetog stoljea koji bi zalazili u izvjesne brdske predjele. U sva su godinja doba slobodna lovina. Za vrijeme Tri dana otoci su
pretrpjeli manje tete od ostatka svijeta, pa su, sukladno tome,
bili logine lokacije za predstrae Ureda za zemaljska pitanja
kad su Telerijanci zakljuili da bi nam dobro dolo malo administracije. Povijesno gledano, kontinentalci su se tome oduvijek protivili. Osim toga, uroenici u regijama oko Vruih mjesta nisu ba uvijek potpuno ljudska bia. To sjedinjuje povijesnu nesnoljivost s abnormalnim vidovima ponaanja. To je
razlog zbog kojega Grka plai.
Do Volosa smo mogli otploviti uz obalu. Do njcga snio
mogli i odletjeti kao to smo mogli odletjeli i bilo kamo
drugamo, kad smo ve kod toga. Myshtigo je, meutim, htio
klipsati ve od Lamije, klipsati i uivati u osvjeenju to ga daju legende i krajolik njemu stranog svijeta. To je razlog zbog
kojeg smo ve u Lamiji izali iz Klizaa. To je razlog zbog kojeg smo prema Volosu udarili pjeice.
To je razlog zbog kojeg smo se sreli s legendom.
Jasonu sam poelio zbogom jo u Ateni. On je odluio ploviti uz obalu. Mudro.
Phil je inzistirao na tome da s nama proe itavo to
pjeaenje, umjesto da nam klizne iznad glava i doeka nas
negdje na ruti. to je dobro, mislim, u neku ruku, na neki
nain, moglo bi se kazati...
Cesta prema Volosu, to se tie vegetacije, luta i kroz gusti i kroz goleti. Prolazi kraj golemih gromada, rijetkih skupina daara, makovih polja; prelazi preko potoka, zavija oko
brda, ponekad ih i prelazi, iri se i suuje bez vidljiva razloga.
Bilo je jo rano jutro. Nebo je bilo nekako nalik modrom
zrcalu, jer se inilo da sunevo svjetlo dolazi odasvud. Na sjenovitim mjestima zaostalo je jo vlage to se drala trave i
niih dijelova kronji.
Dogodilo se to na jednom zanimljivom proplanku kraj ceste
za Volos tu sam sreo svog poluimenjaka.

Tu je nekada bilo nekakvo svetite, jo onda u Stvarne

Stare Dane. U mladosti sam prilino esto dolazio do njega jer
mi se svialo neto mislim da bi se to moglo nazvati
mirom ega je u njemu bilo. Ponekad bih se ovdje susreo
s poluljudima ili neljudima, ih sanjao slatke snove, ili nalazio
staru keramiku ili ruke kipova, i neto tome slino, to bih
mogao prodati dolje u Lamiji ih Ateni.
K njemu ne vodi nikakva staza. ovjek mora ba znati gdje
se ono nalazi. Ne bih ih onamo bio ni poveo da s nama nije
bio Phil i da nisam znao da on voli sve to mirii aditonu, to
ima nekakvo skrovito znaenje, to nalikuje pogledu kroz
kljuanicu na stvari davno prole, i tako dalje.
Otprilike pola milje od ceste, kroz umicu, samozadovoljnu
u svom neredu zelenila i sjene i svojim kaotino razbacanim
hrpicama stijenja, ovjek se naglo sputa nizbrdo, pronalazi
put zagraen gustom ikarom, probija se kroz nju, da bi potom otkrio goli zid peine. Ako se pogne, dri tik uza zid i
skrene desno, onda e doi na proplanak, gdje je esto bolje
zastati prije nego to se krene dalje.
Tu je kratak, otar pad, i duboko dolje jajolika istina, dugaka pedesetak i iroka dvadesetak metara, pri emu se
iljasti kraj jajeta sastaje se s odgrizenim mjestom u stijeni; tu
je, u najdubljem dijelu, plitka spilja, obino prazna. Okolo je
nekoliko napola utonulih, gotovo etvrtastih kamenova, razbacano kao nasumce. Uokolo po obodu raste divlja loza, a u
sredini je gorostasno, drevno drvo kojem se grane ire poput
suncobrana nad gotovo itavom povrinom, inei je sumranom kroz itav dan. To je razlog zbog kojeg je teko u to
mjesto prodrijeti pogledom s istine.
Ali smo u sredini mogli vidjeti satira kako kopa po nosu.
Vidio sam kako je Georgeova ruka pola prema pitolju za
uspavljivanje to ga je nosio sobom. Uhvatio sam ga za rame,
uhvatio mu pogled i odmahnuo glavom. Slegnuo je ramenima, kimnuo glavom pa spustio ruku.
Izvukao sam iz pojasa pastirsku sviralu za koju sam bio
zamolio Jasona da mi je dade. Dao sam znak ostalima da
unu i ostanu gdje jesu. Poao sam naprijed jo nekoliko koraka i podigao sviralu do usta.
Moji su prvi tonovi bili samo isprobavanje. Prolo je i suvie vremena otkako sam posljednji put svirao u sviralu.

Njegove su se ui naulile prema naprijed i on se oglednuo

svuda uokolo sebe. Krenuo je hitro u tri razliita smjera
poput preplaene vjeverice koja ne zna prema kojem drvetu da
bjei.
A onda je zastao, uzdrhtao,kad sam uhvatio jednu staru
melodiju i ukucao je u zrak.
Nastavio sam svirati, prisjeajui se, prisjeajui se svirale,
melodija, i gorkih, i slatkih, i pijanih stvari kojih sam zapravo
uvijek bio svjestan. Sve mi se to vraalo dok sam stajao tako i
svirao tom sitnom prijanu upavih nogu: rad prstiju i kontrola
izdisaja, male dionice, bodljika zvukova, sve ono to uistinu
samo svirale mogu izrei. Ja u gradovima ne znam svirati, no
iznenada ja sam ponovno bio ja, i vidio sam lica u liu i ponovno zauo topot papaka.
Krenuo sam naprijed.
Kao u snu, opazio sam da stojim lea naslonjenih na drvo,
i da su se svi oni skupili oko mene. Prebacivali su teinu s
papka na papak, ne stojei na miru ni trenutka, a ja sam im
svirao kao to sam tako esto inio ranije, prije mnogo godina, ne znajui jesu li to oni isti koji su me tada sluali ili se,
u stvari, to niti ne pitajui. Oni su se uzipali oko mene. Smijali su se svojim bijelim, bijelim zubima a oi su im plesale;
kruili su nabadajui zrak rogovima, ritajui se svojim kozjim
nogama visoko iznad tla, naginjui se daleko naprijed, poskakujui u zrak, nogama nabijajui zemlju.
Zastao sam i spustio sviralu.
To to me je gledalo tim divljim, crnim oima, kad su se
smrzli u kipove, naprosto stojei tako, i zurili u mene, nije bila ljudska inteligencija.
Jo sam jednom podigao sviralu, polako. Ovaj put sam
zasvirao posljednju pjesmu to sam je ikada sloio. Sjeao
sam je se tako dobro. Bila je to pjesma nalik na tualjku, pjesma to sam je svirao one noi kad sam odluio da Karaghiosis mora umrijeti.
Uvidio sam jalovost Povratnikog pokreta. Oni se nee
vratiti, nee se vratiti nikada. Zemlja e umrijeti. Otiao sam
dolje u Vrtove i odsvirao tu posljednju melodiju to sam je bio
nauio od vjetra a moda ak i od zvijezda. Sutradan se velika
Karaghiosisova jahta potopila u zaljevu kod Pireja.
Posjedali su po travi. Povremeno bi po koji otro suzu profinjenim pokretom. Svi su bili oko mene, i sluali.

Kako sam dugo svirao, nije mi poznato. Kad sam bio gotov, spustio sam sviralu i sjeo. Nakon nekog vremena, jedan
je od njih ispruio ruku, dodimuo sviralu i naglo se povukao.
Podigao je pogled na mene.
"Hajde", rekoh, no nije se inilo kao da je razumio.
Zato sam podigao frulu i ponovno odsvirao nekoliko posljednjih taktova.
Zemlja mre i mre. Uskoro bit e mrtva... Kui, idu kui,
svemu doe kraj. Prekasno je, kasno, kasno, tako kasno...
Najkrupniji od njih odmahnu glavom.
Odavde idi, odavde idi, idi, idi, idi. Tiinu cijeni. Nakon
gambita najsmjenijeg to ga ivot stvori, cijenit naui tiinu.
Kakvom se dobitku nadahu bogovi, bogovi? Nikakvom ba.
Sve bilo je tek igra, ala. Sad idi, idi, idi. Prekasno je, kasno,
kasno, tako kasno...
Jo su sjedili tako, pa sam ustao, pljesnuo rukama i viknuo: "Hajte!" i hitro otkoraao od njih.
Skupio sam svoje suputnike i krenuo natrag prema cesti.
Od Lamije do Volosa ima otprilike ezdeset pet kilometara,
raunajui tu i zaobilaenje Vrueg mjesta. Prvog smo dana
svladali moda petinu te udaljenosti. Te smo veeri logor podigli na istini kraj ceste, a onda je Diane dola do mene i rekla: "Dakle?"
"Dakle to?"
"Upravo sam nazvala Atenu. Nita. Radpol uti. Tvoja mi
je odluka potrebna sada."
"Vrlo si odluna. Zato ne bismo mogli jo malo priekati?"
"I ovako smo predugo ekali. Pretpostavimo da odlui
dovriti turneju prije roka? Ovaj je predio savren. Do tolikih bi nesrea ovdje moglo doi tako lako... Ti zna to e
Radpol kazati isto to i ranije i to e znaiti isto to je i
znailo: Ubij."
"I moj je odgovor isti kakav je i bio: Ne."
Brzo je zamirkala pa oborila glavu.
"Molim te razmisli jo jednom."
"Ne."
"Onda uini bar toliko", rekla je. "Zaboravi. Sve to. Operi
ruke to se ovog sluaja tie. Uhvati Lorela za rije i pribavi
nam novog vodia. Moe ujutro zbrisati odavde."
"Ne."

"Jesi li onda zbilja mislio ono to si rekao da e tititi

Myshtiga?"
"Da."
"Ne bih eljela da te netko ozlijedi ili uini neto jo gore."
"Ni meni se ta misao ba posebno ne dopada. I tako nam
oboma moe pritjedeti mnogo nevolje ako itavu stvar naprosto otkae."
"To ne mogu."
"Dos Santos ini ono to mu ti kae."
"Problem nije administrativan Do avola! ao mi je to
sam te ikad upoznala!"
"Oprosti."
"itava je Zemlja u pitanju a ti si na krivoj strani."
"Ja to mislim za tebe."
"to ti misli uiniti u vezi svega toga?"
"Obzirom da te ne mogu uvjeriti, ne preostaje mi drugo nego da te sprijeim."
"Ti ne moe odaslati na vjena lovita Radpolovog sckretara i njegovu suprugu ako ne raspolae dokazima. U politikom smislu mi smo i suvie kakljivi."
"To znam."
"I tako ne smije Donu uiniti nita naao, a ne vjerujem da
e ni meni."
"Ima pravo."
"Ostaje, dakle, Hasan."
"Opet si pogodila."
"A Hasan je Hasan. to misli uiniti?"
"Zato mu sad odmah ne bi dala otpusnicu i pritjedjela mi
gnjavau?"
"Ne pada mi na pamet."
"Nisam ni mislio da hoe."
Ponovno je podigla pogled. Oi su joj bile vlane, no ni
lice ni glas nisu joj se promijenili.
"Ako se ispostavi da si ti imao pravo a mi krivo", rekla je,
"bit e mi jako ao."
"I meni", rekoh. "I to vrlo, vrlo."
Te sam noi drijemao na dohvatu noa ljuta od Myshtiga,
ali se nita nije niti dogodilo ni pokualo dogoditi. Idue je jutro bilo bez dogaaja, kao to je to bio i najvei dio popodneva.

"Myshtigo", rekoh im smo se zaustavili da bi ovaj fotografirao obronke, "Zato se ne vratite kui? Vratite na Taler?
Otidite bilo kamo? Otidite od svega ovoga? Napiete neku drugu knjigu? to dublje zalazimo, sve je manja moja mo da vas
zatitim."
"Dali ste mi automatski pitolj, ne sjeate se?" upitao je.
Desnicom je napravio pokret kao da puca.
"U redu samo sam elio jo jednom pokuati."
"Ono to stoji na korijenu onog drveta, to je koza, zar ne?"
"Da; vole jesti te zelene izdanke to niu po granama."
"Htio bih i to slikati. Maslina, zar ne?"
"Da."
"Bravo. elio sam samo znati kako da nazovem sliku.
Koza koja brsti zelene izdanke na maslini", izdiktirao je: "to
e biti potpis."
"Izvrsno. Slikajte dok imate priliku."
Samo da nije bio tako nekomunikativan, tako stran, tako
bezbrian za vlastitu sigurnost! Mrzio sam ga. Nisam ga mogao razumjeti. On ne bi ni govorio ukoliko ne bih traio kakvu
informaciju ili odgovarao na pitanje. A kad bi god odgovarao
na pitanja bio je jezgrovit, izbjegavao bi pravi odgovor, govorio uvredljivo ili sve to troje zajedno. Bio je samodopadan,
nadut, modar i osoran. Zaista me bio natjerao da se ponem
pitati kako se to slae s tradicijom filozofije, filantropije i prosvijeenog urnalizma to vlada u rodu Shtigo. Naprosto mi
se nije dopadao.
Ali sam te veeri porazgovorio s Hasanom, nakon to sam
ga itav dan drao na oku (onom plavom).
Sjedio je kraj vatre, nalik Delacroixovoj skici. Ellen i Dos
Santos sjedili su u blizini i pili kavu, tako da sam iz naftalina
izvadio svoj arapski pa mu priao.
"Pozdrav."
"Pozdrav."
"Danas me nisi pokuao ubiti."
"Ne."
"Moda sutra?"
Slegnuo je ramenima.
"Hasane pogledaj me u oi."
Pogledao me.
"Unajmili su te da ubije onog plavog."
Ponovno je slegnuo ramenima.

"Ne mora to zanijekati, a niti potvrditi. Ja to ve znam. Ne

mogu ti dopustiti da to uini. Vrati novac to ti ga je Dos
Santos dao i idi svojim putem. Do jutra ti mogu nabaviti Klizaa. Odvest e te na bilo koje mjesto na svijetu koje poeli."
"Ali, Karagee, ja sam ovdje sasvim zadovoljan."
"Vrlo brzo nee vie biti samo ako se plavom dogodi kakvo zlo."
"Karagee, ja sam tjelohranitelj."
"Ne, Hasane, ti si sin gastritine deve."
"to je to gastritian, Karagee?"
"Ja ne znam arapsku rije, a ti ne bi znao grku. ekaj malo
dok naem drugu uvredu. Ti si kukavica koja se gosti
crkotinama, i bijedno se unja sokacima jer si nastao sparivanjem majmuna i akala."
"To moe biti istina, Karagee, zato to mi je otac rekao da
sam roen za to da me iva oderu i raetvore."
"A zato to?"
"Zato to nisam iskazao potovanje Sotoni."
"Da?"
"Da Jesu li oni kojima si juer svirao bili avoli? Imali
su rogove, imali su papke..."
"Ne, nisu bili avoli. To su na Vruim mjestima roena
djeca koju su nesretni roditelji izloili da umru u divljini. Ona
su, meutim, preivjela, jer je diviljina njihov pravi dom."
"Ah! A ja sam se ve bio ponadao da su avoli. I jo mislim da su bili, jer mi se jedan nasmijeio dok sam se molio da
mi oproste."
"Oproste? to?"
U njegove je oi uao pogled iz velike daljine.
"Moj je otac bio vrlo krepostan i blag i poboan ovjek",
odgovorio je Hasan. "On je slavio Malaka Tawusa, koga krivovjemi iiti" (tu je pljunuo) "zovu Iblisom ili ejtanom ili
Sotonom i uvijek je iskazivao potovanje alaj-begu i ostalima iz sandaka. Bio je iroko poznat zbog svoje pobonosti,
svojih mnogobrojnih dobrih djela.
Ja sam ga volio, ali dok sam bio mali, u mene je uao neki
avao. Bio sam nevjernik. Nisam vjerovao u avola. I bio
sam zlo dijete, jer sam uzeo crknuto pile, nabio ga na tap i
nazvao ga Aneoskim Paunom, pa sam se nabacivao na nj kamenjem i upao mu perje. Jedan se od vrnjaka uplaio pa sve
rekao ocu. Tada me je otac iibao, i to na ulici, a onda mi re-

kao da sam roen da me iva odem i raetvore zbog moga

svetogra. Natjerao me da odem na brdo Sanar i molim za
oprost, i ja sam onamo i otiao no avao je jo bio u meni,
unato ibama, i dok sam molio, i ja nisam stvarno vjerovao.
Sada, kad sam odrastao, avao je pobjegao, no ni moga
oca vie nema ve toliko godina i ja mu ne mogu rei:
Zao mi je to sam se sprdao s Aneoskim Paunom. Kad sam
odrastao, osjetio sam potrebu za vjerom. I nadam se da Sotona, u velikoj svojoj milosti i mudrosti, sve to razumije i prata
mi."
"Hasane, tebe je teko dolino uvrijediti", rekoh. "Ali te
upozoravam onom plavom ne smije se dogoditi nikakvo
zlo."
"Ja sam samo skromni tjelohranitelj."
"Ha! U tebi je lukavost zmije i njen otrov. Prijetvoran si i
spreman na izdaju. I opak."
"Ne, Karagee. Hvala ti, ali to nije istina. Ja se samo ponosim time to uvijek izvravam preuzete obaveze. To je sve. To
je zakon po kojemu ivim. A osim toga, ne moe me uvrijediti toliko da te izazovem na dvoboj, i da ti dopustim da bira izmeu golih ruku, bodea ili sablji. Ne. Ja se ne vrijeam."
"Onda se uvaj", rekoh mu. "Tvoj prvi korak prema Vegancu bit e i tvoj posljednji."
"Ako je tako pisano, Karagee..."
"Zovem se Conrad!"
ustrim sam se korakom udaljio, obuzet opakim mislima.
Sutradan, budui da smo svi jo bili ivi, sruili smo atore
i nastavili, prevalivi nekih osam kilometara prije nego to je
dolo do novog prekida.
"ini se kao da dijete plae", rekao je Phil.
"Ima pravo."
"Odakle dolazi?"
"S lijeve strane, tamo odozdo."
Proli smo kroz nekakvo grmlje, naili na korito presuenog potoka pa poli njime sve do iza okuke.
Dijete je lealo meu stijenjem,djelomino umotano u prljavu ponjavu. Ruke i lice ve su mu bili pocrvenjeli od sunca,
pa je dakle moralo biti ovdje lijep dio jueranjeg dana. Na
njegovom siunom, vlanom licu bili su tragovi ugriza mnogih insekata.

Kleknuo sam i namjestio ponjavu da ga bolje pokrije.

Ellen je kratko kriknula kad se ponjava rastvorila s prednje
srane pa je tako ugledala dijete.
Na djetetovim je prsima bila uroena fistula i neto se u
njoj micalo.
Crvena Vlasulja je kriknula, okrenula glavu i zaplakala.
"to je to?" upitao je Myshtigo.
"Jedno od naputenih", rekoh. "Jedno od obiljeenih."
r je Crvena Vlasulja.
"Kakav uas!" rekla
"Njegov izgled? Ili injenica da je naputeno?" upitao sam.
"I jedno i drugo!"
"Daj mi ga", rekla je Ellen.
"Ne dotiite ga", rekao je George i pognuo se. "Pozovite
Kliza", zapovjedio je. "Moramo ga smjesta otpremiti u bolnicu. Ja nemam opreme da ga ovdje operiram. Ellen, pomozi
mi."
Tad je ve bila uz njega, pa su zajedno proli kroz njegovu
medicinsku torbicu.
"Pii to radim i privrsti ceduljicu za istu plahtu tako
e doktori u Ateni znati."
Tada je Dos Santos ve telefonirao u Lamiju da ga pokupe
jednim od Klizaa.
I tada je Ellen ve punila injekcije za Georgea, ispirala rane
i premazivala opekline mastima pa to zapisivala. Napunili su
bebicu vitaminima, antibioticima, opim adaptivima i jo
kojeim. Nakon nekog vremena prestao sam i brojati. Prekrili
su mu prsa gazom, neim ga potrcali, umotali u istu plahtu i
iglom za nju privrstili ceduljicu.
"Kakav uas!" rekao je Dos Santos. "Napustiti dijete s fizikom manom, ostaviti ga da ovako umre!"
"To se ovdje stalno radi", rekao sam mu, "A posebno oko
Vruih mjesta. U Grkoj je oduvijek postojala tradicija edomorstva. I mene su izloili na vrhu brda istoga dana kad sam
se rodio. Ondje sam proveo i no."
Upravo je pripaljivao cigaretu, ali je zastao i zagledao se u
mene.
"Tebe? A zato?"
Nasmijao sam se pa ovla spustio pogled na svoje stopalo.
"Komplicirana pria. Ja nosim specijalnu cipelu zato to mi
je ova noga kraa od druge. A onda, kako shvaam, bio sam

vrlo dlakavo dijete a osim toga, boja oiju mi se ne slae.

Pretpostavljam da bih unato svemu tome mogao proi da je
to bilo sve, ali mi je dolo da se rodim na Boi i takve zeznute stvari."
"to nije u redu s tim ako se ovjek rodi na Boi?"
"Bogovi, prema lokalnom vjerovanju, dre to pomalo drskim. Zbog tog razloga, djeca roena u to vrijeme nisu ljudske
krvi. U njima je krv razoritelja, izazivaa metea, iritelja panike medu ljudima. Zovu ih kallikanzarosima. U idealnom
sluaju, oni izgledaju poput onih momaka s rogovima i papcima i svim tim, ali to ne mora biti. Takvi mogu izgledati i poput mene,zakljuili su moji roditelji ukoliko su mi oni bili
roditelji. I tako su me ostavili na planinskom vrhuncu, da me
vrate."
"I to se tada dogodilo?"
"U selu je bio jedan stari pravoslavni sveenik. uo je za
to pa otiao do njih. Rekao im je kako je smrtni grijeh uiniti
tako neto, i da e biti bolje da dijete vrate kui, i to brzo, i
pripreme ga za sutranje krtenje."
"A! I tako si spaen i krten?"
"Ovaj, na neki nain." Uzeo sam od njega jednu cigaretu.
"Oni su se vratili sa mnom, to da, ali su uporno tvrdili da ja nisam ono isto dojene koje su ondje bih ostavih. Ostavih su nekakvog dvojbenog mutanta a vratili se s jo dvojbenijim podmetnutim djetetom, tako su govorili. Uz to i runijim, kako su
tvrdili, i zauzvrat su dobili dijete takoer roeno na Boi. Njihovo je dojene satir, govorili su, pa su pretpostavljali da je
moda koje od Vruih stvorenja rodilo kakvo ljudsko dijete pa
ga napustio isto onako kao to mi naputamo njihovuda su
se u stvari trampili. Prije toga me nitko nije bio vidio, tako da
njihovu priu nije bilo mogue provjeriti. Sveenik, meutim, o
tome nije htio ni uti, pa im je rekao da su sada vezani uz
mene. Ah su oni prema meni bili jako dobri, jednom kad su se
pomirili s injenicama. Prilino sam se rano razjaao, i bio
sam vrlo snaan za svoje godine. To im se dopadalo."
"I krstili su te...?"
"Ovaj, zapravo nekako napola."
"Napola?"
"Taj je sveenik na mom krtenju dobio srani udar. Umro
je nedugo potom. U tom asu nije bilo nikoga dragog, tako da
ne znam je li sve to obavljeno kako treba."

"Jedan propust bio bi dovoljan."

"I ja mislim. I odista ne znam to se dogodilo."
"Moda bi bilo bolje da sve to obavi ponovno. Cisto da
bude siguran."
"Ne, ako me Nebo nije tada eljelo, ja ga neu moliti jo
jednom."
Postavili smo orijentir na oblinju istinu i priekali Kliza.
Tog smo dana prevalili jo desetak kilometara to je bilo
sasvim lijepo kad se uzme u obzir zastoj. Preuzeli su dojene i
otpremili ga ravno u Atenu. Kad je Kliza posjeo na tlo upitao
sam vrlo glasno eli li se jo tkogod vratiti. Zaintresiranih,
meutim, nije bilo.
I ba se te veeri dogodilo.
Bili smo polegli oko vatre. O, bila je to vesela vatrica to je
leprala svojim jarkim krilima na pozadini crne noi, grijala
nas, mirisala po drvetu i gurala u zrak stup dima... Krasno.
Hasan je sjedio i istio svoju samaricu aluminijske cijevi.
Imala je plastini kundak i bila uistinu lagana i spretna.
Dok se njome zabavljao, ova se nagnula pa polako poela
svoj kruni put da bi se naperila ravno u Myshtiga.
Izveo je to vrlo vjeto, mora mu se priznati. Proteglo se to
kroz itavo razdoblje od vie od pola sata, i cijev je napredovala u gotovo neopazivim pomacima.
Ipak sam zareao kad je moj cerebrum napokon registrirao
njen poloaj, i u tri se skoka naao kraj njega.
Izbio sam mu je iz ruku.
Ona je zveknula o nekakav kamen tri metra od nas. Kroz
ruku su mi prolazili ubodi od udarca to sam ga bio zadao.
Hasan je bio na nogama, a zubi su mu letjeli poput unka u
okviru brade i kresali jedni o druge kao kremen o ognjilo. Gotovo da sam mogao vidjeti iskre.
"Izreci!" povikao sam. "Samo naprijed, reci neto! Bilo
to! Ti avolski dobro zna to si to radio!"
Ruke su mu se trzale.
"Samo naprijed!" rekoh. "Udari me! Ili me samo dodirni.
Tada e ono to s tobom budem uinio biti u samoobrani, odgovor na napad. Ali te onda ni George nee vie skrpiti."
"Samo sam istio samaricu. Sad si je otetio."
"Ti nikad sluajno ne uperuje oruje na ljude. Htio si ubiti
Myshtiga."

"Vara se."
"Udari me. Ili si kukavica?"
"S tobom nisam ni u kakvoj zavadi."
"Ti si zaista kukavica."
"Nisam."
Zatim se nasmijeio, nakon nekoliko sekundi.
"Ili se ti boji izazvati mene ?" upitao je.
I to je bilo to. Jedini nain.
Taj potez mora biti moj. Nadao sam se da nee morati biti
tako. Sve sam se nadao da u ga moi dovoljno razljutiti ili
postiditi ili izazvati tako da me udari ili izazove.
I tada sam shvatio da ne mogu.
to je bilo loe, jako loe.
Bio sam siguran da bih ga mogao potui svime to bi mi
moglo pasti na um. Ali ako bi bilo po njegovu, sve bi moglo
biti drukije. Ope je poznato da postoje ljudi skloni muzici.
Oni mogu, nakon to su uli kompoziciju samo jednom, sjesti
pa je odsvirati na glasoviru ili telinstri. Takvi mogu uzeti kakav novi instrument i njihova e svirka nakon nekoliko sati
djelovati kao da ga sviraju ve godinama. Oni su u tome dobri, vrlo dobri, zato to imaju taj talent sposobnost da koordiniraju izuzetnu pronicljivost s novim nainom djelovanja.
Hasan je bio takav to se ticalo oruja. Moda ima jo takvih Ijudi, ali se takvi ne eu svijetom i bave se time ne
bar desetljea i desetljea sluei se svime, od bumeranga
do puhalice s otrovnim strelicama. Duelantska pravila prepustila bi Hasanu izbor oruja, a on je bio najvjetiji ubojica to
sam ga ikad upoznao.
Ipak, morao sam ga sprijeiti, a bilo mi je jasno da je to jedini nain na koji to mogu izvesti, ukoliko se, naravno, izuzme umorstvo. Morao sam ga potui pod njegovim uvjetima.
"Amen", rekoh. "Pozivam te na dvoboj."
Smijeak mu je ostao na usnama i proirio se.
"Prihvaeno pred svim ovim svjedocima. Imenuj svog
sekundanta."
"Phil Graver. Imenuj svojega."
"Mister Dos Santos."
"Jako dobro. Ja sluajno u torbi imam dozvolu za dvoboje
i registracijske formulare i ve sam platio smrtnu taksu za jednu osobu. Dakle ne moramo mnogo odlagati. Kada, gdje i
kako to eli?"

"Kilometar nie niz cestu proli smo kraj jedne lijepe istine."
"Da, sjeam je se."
"Moemo se sresti sutra u zoru."
"Vai", rekoh. "A to se tie oruja..?"
Dohvatio je svoju naprtnjau i otvorio je. Ova se jeila zanimljivim otrim stvarcama, sijala ovalnim zapaljivim granatama, u njoj su se izvijala klupka metala i koe.
Izvukao je dva predmeta i zatvorio vreu.
Osjetio sam kako mi srce tone.
"Davidova praka", sveano je izjavio.
Paljivo sam ih pregledao.
"Na kojoj udaljenosti?"
"Pedeset metara", odvratio je Hasan.
"Dobro si odabrao", rekao sam mu,jer njome nisam baratao ve vie od stoljea. "Volio bih uzajmiti jednu da noas
malo vjebam. Ako mi ne eli posuditi, mogu je i sam napraviti."
"Moe uzeti koju hoe i itavu no vjebati s njom."
"Hvala." Uzeo sam jednu i objesio je za pojas. Zatim sam
uzeo jedan od naa tri elektrina fenjera. "Ako me tko bude
trebao, dolje sam niz cestu, na istini", rekoh. "Nemojte zaboraviti noas postaviti strae. Ovo je gadan predio."
"Hoe da poem s tobom?" upitao je Phil.
"Ne. Hvala kao da i jesi. Idem sam. Do vienja."
"Onda laku no."
Klipsao sam cestom dok nisam stigao na istinu. Fenjer
sam postavio na jedan kraj, tako da je ovaj obasjavao skupinu
sitnog[drvea,a zatim sam se povukao na drugi.
Skupio sam neto kamenja i onda jedan pranuo prema
drvetu. I promaio.
Pranuo sam jo desetak i pogodio etiri puta.
To se i odralo. Nakon otprilike jedan sat pogaao sam
neto malo uestalije. Pa ipak, na pedeset metara, vjerojatno
se ne bih mogao mjeriti s Hasanom.
No je istjecala a ja sam nastavljao vjebati. Nakon nekog
vremena dosegao sam, ini se, plato u uenju to se tie preciznosti. Moda je pogaalo est od sedam mojih hitaca.
Ali je neto ipak govorilo u moju korist; shvatio sam to dok
sam vrtio praku da bih jo jedan kamen zaprio u drvo. Ja

sam svoje hice odailjao strahovitom snagom. Svaki put kad

bih pogodio cilj u udarcu je bila velika silina. Ja sam ve bio
raznio nekoliko stabalaca, a bio sam siguran da to Hasan ne bi
mogao izvesti ni s dvostrukim brojem pogodaka. Ako ga
uspijem dohvatiti, sve u redu: no sva je snaga na svijetu bezvrijedna ako ga ne mogu njome zahvatiti.
A bio sam siguran da on mene moe. Pitao sam se koliko
udaraca mogu primiti a da ne ispadnem iz stroja.
To e zavisiti, naravno, od toga gdje me pogodi.
Ispustio sam praku i trgnuo iz pojasa automatski pitolj
kad sam uo kako se prelomila grana, daleko negdje zdesna.
Na istinu je iziao Hasan.
"ta hoe?" upitao sam ga.
"Doao sam pogledati kako napreduje u vjebanju", rekao
je promatrajui izlomljeno drvee.
Slegnuo sam ramenima, vratio pitolj u futrolu i podigao
praku.
"Skoro e zora pa e doznati."
Preli smo preko istine pa sam pokupio fenjer. Hasan je
paljivo prouavao stabalce djelomice pretvoreno u akalice.
Nije rekao nita.
Vratili smo se u logor. Svi osim Dos Santosa otili su u
krpe. Don je bio na uvar. etao je oko alarmnog perimetra s
automatskom pukom u ruci. Hasan mu je mahnuo i uao u
logor.
Hasan je uvijek podizao gauzy: jedan molekulski sloj
debeo ator, neproziran, lagan poput perca i vrlo otporan.
Nikad, meutim, nije u njemu i spavao. Sluio mu je da u njega zbaca svoje krpice.
Sjeo sam na kladu kraj vatre, a Hasan se bio sakrio u svom
gauzyju. Pojavio se trenutak kasnije s lulom i komadom nekakve otvrdle, smolaste tvari, koju je stao ljutiti i strugati. Izmijeao je strugotinu s malo kilje pa onda time napunio lulu.
Poto ju je pripalio granicom izvaenom iz vatre, ostao je
sjediti i puiti kraj mene.
"Karagee, ja te ne elim ubiti", rekao je.
"Dijelim tvoje osjeaje. Ni ja ne elim biti ubijen."
"Ali se sutra moramo boriti."
"Da."
"Ti bi mogao povui svoj izazov."
"Ti bi mogao otii Klizaem."

"Neu."
"Niti u ja povui svoj izazov."
"alosno je to", rekao je nakon nekog vremena. "alosno
je da se takva dvojica, kao to smo mi, moraju boriti zbog toga plavog. Ne vrijedi on ni tvog ivota, ni moga."
"Istina", rekoh, "no tu nije rije samo o njegovu ivotu.
Budunost je ovoga planeta na neki nain povezana s tim
neim to on radi."
"O tome ja nita ne znam, Karagee. Ja se borim za novac.
Ja nemam drugog zanata."
"Da, to znam."
Plamen se snizio. Dometnuo sam granja.
"Sjea li se doba kad smo podmetali bombe na Zlatnoj
obali, u Francuskoj?" upitao je.
"Sjeam se."
"Uz plavce, pobili smo jo mnogo ljudi."
"Da."
"Budunost se planeta nije time izmijenila, Karagce. Jer
evo gdje smo, tolike godine poslije toga, i nita nije drukije
no to je bilo."
"To znam."
"A sjea U se dana kad smo uah u rupi u brdima, iz koje
se vidio Pirejski zaljev? Ponekad bi ti meni dodavao redenike
a ja bih potezao po jahtama, a kad bih se umorio, onda bi ti
preuzeo komandu nad mitraljezom. Imali smo mnogo municije. Vojska Ureda nije se iskrcala taj dan, a nije ni idui. Nisu
okupirali Atenu i nisu slomili Radpol. I dok smo tako sjedili,
priali smo, ta dva dana i tu jednu no, ekajui dolazak vatrene kugle i ti si mi priao o Nebeskim velesUama."
"Ne sjeam se..."
"Ja se sjeam. Priao si mi kako su to ljudi, nalik nama,
koji ive gore, u zraku, kraj zvijezda. A takoer da postoje i
oni plavi. Neki od tih Ijudi, govorio si, ele se umiliti plavima, ti bi im
prodali Zemlju da je ovi pretvore u muzej. Drugi, rekao si, ne ele to uiniti, ali ele da sve ostane kao to je sada da
Zemlja bude njihovo vlasnitvo kojim upravlja Ured.
Plavi se meusobno oko toga razilaze jer se postavlja pitanje je
legalno i etiki uiniti tako neto. Dolo je do kompromisa i
plavima su prodani neki prazni krajevi, gdje su izgradili svoje
hotele i odakle obilaze ostatak Zemlje. Ali ti si eleo da Zemlja
pripadne samo ljudima. Ti si govorio, ako damo plavima samo

prst terena, da e je poeljeti itavu. elio si da se ljudi sa zvijezda vrate i ponovno izgrade gradove, zaspu Vrua mjesta,
pobiju zvijeri koje vrebaju na ljude.
Dok smo tako sjedili ekajui kuglu, ti si govorio kako
smo u ratu ne zbog neega to bismo mogli vidjeti ili uti ili
napipati ili okusiti, ve zbog Nebeskih velesila koje nas nikad
nisu vidjele i koje nikad neemo vidjeti. Nebeske su velesile
sve to uinile, i zbog toga ovdje na Zemlji moraju ginuti ljudi.
Govorio si kako to umiranje ljudi i plavaca moe vratiti Velesile na Zemlju. To se, meutim, nikad nije dogodilo. Samo se
ginulo.
A na koncu, Nebeske velesile bile su ono to nas je spasilo, zato to je trebalo traiti njihovo odobrenje prije nego to bi
se nad Atenom zapalila vatrena kugla. A ove su podsjetile
Ured na jedan stari zakon,proglaen jo u doba nakon Tri dana, a koji veli da se vatrena kugla vie nikad ne smije zapaliti
na zemaljskom nebu. Ti si mislio da e je oni svejedno zapaliti, ali nisu. To je bio razlog zbog kojeg smo ih zaustavili u Pireju. Za tebe sam, Karagee, spalio Madagaskar, ali Velesile
nisu nikad sile na Zemlju. A kad ljudi steknu novaca, onda
se kupe odavde i nikad se vie ne vraaju s neba. Nita to
smo u to doba uinili nije dovelo ni do kakve promjene."
"Zbog onog to smo inili stvari su ostale kakve jesu umjesto da se pogoraju", rekao sam mu.
"to e se dogoditi ako plavi umre?"
"Ne znam. Moda bi moglo postati jo gore. Ako on pregledava krajeve kroz koje prolazimo kao mogue parcele,
koje bi mogli pokupovati Veganci, onda je to sve Jovo nanovo."
"I Radpol e se ponovno boriti, ponovno im podmetati
bombe?"
"Mislim da hoe."
"Onda daj da ga ubijemo sada, prije nego to ode dalje i
vie toga vidi."
"To moda i nije tako jednostavno a oni bi samo poslali
drugoga. A dolo bi i do reperkusija moda masovnih
hapenja pripadnika Radpola. Radpol ne ivi vie, kao u onim
danima, u sreditu zbivanja. Ljudi su nespremni. Potrebno im
je vrijeme da se pripreme. A ovog plavca, u najmanju ruku,
drim u aci. Mogu ga promatrati, proniknuti u njegove namjere. I tada, bude li nude, mogu ga i sam likvidirati."

Povukao je iz lule. Njunuo sam. To to sam nanjuio bilo

je neto nalik sandalovini.
"to to pui?"
"To je neto od kue. Bio sam ondje nedavno. To je jedna
od novih biljaka koja ondje nije rasla nikad prije. Probaj."
Uvukao sam nekoliko dimova u plua. Isprva nije bilo
niega. Nastavio sam uvlaiti, i nakon minute u meni je poeo
rasti osjeaj hladnokrvnosti i smirenosti koji se irio prema
dolje, kroz udove. Imalo je gorak okus, ali je oputalo.Vratio
sam mu je. Osjeaj je potrajao, pojaao se. Bilo je vrlo ugodno. Nisam se osjeao tako staloeno, tako oputeno, ve mnogo tjedana. Vatra, i sjene, i zemlja oko nas postali su najednom mnogo stvarniji, a noni zrak i daleki Mjesec i zvuk
Dos Santosovih koraka dopirali su do mene nekako mnogo bistrije nego na javi, zaista. Borba se uinila smijenom. Na
koncu emo je izgubiti. Zapisano je da e se ovjeanstvo
pretvoriti u pse i make i dresirane impanze stvarnih ljudi,
Veganaca a na neki nain, to i nije tako loa zamisao.
Moda nam je uistinu potreban netko mudriji da na nas pazi,
da upravljaju naim ivotima. Mi smo na svijet rasuli u iverje
za vrijeme Tri dana, a Veganci nikad nisu iskusili nuklearni
rat. Oni su upravljali efikasnom meuzvijezdanom upravom
to je radila bez zastoja i obuhvaala desetke planeta. Sve to
su radili bilo je u estetskom smislu dopadljivo. Njihovi su
vlastiti ivoti bili dobro regulirani, o sretna stvorenja. Zato im
ne dopustiti da uzmu Zemlju? U tom bi poslu imali vjerojatno
vie uspjeha no to smo ga mi ikad imali. A zato da ne budemo i njihovi kmetovi? Taj ivot ne bi bio lo. Dajmo im tu stam grudu blata, punu radioaktivnih rana i napuenu bogaljima.
Zato ne?
Jo sam jednom prihvatio lulu i udahnuo jo malo smirenja. A osim toga, bilo je tako ugodno ne misliti uope o svim
tim stvarima. Ne misliti ni o emu ako tu ionako ne moe
nita uiniti. Dovoljno je naprosto sjediti tako,udisati no i biti
jedno s vatrom i vjetrom. Svemir je pjevao svoju himnu opeg
jedinstva. Zato otvarati vreu kaosa tu u katedrali?
Ali ja sam izgubio svoju Cassandru, svoju crnoputu
arobnicu s Kosa, oduzee mi je bezumne sile to pokreu
kopno i vode. Nita ne moe unititi moj osjeaj gubitka.
inilo se kao da je sada dalji, nekako izoliran iza stakla, ali je
jo bio ovdje. Ni sve lule Istoka ne bi to mogle ublaiti. Ja

nisam elio mir. elio sam mrnju. elio sam udariti po svim
obrazinama koliko god da ih ima u svemiru po zemlji, vodi, nebu, Taleru, Zemaljskoj vladi, Uredu da iza jedne od
njih moda pronaem silu koja mi ju je oduzela, i natjeram je
da i ona osjeti neto od bola. Ja nisam elio upoznati smirenje.
Nisam elio biti zdruen u jedinstvu ni sa im to je ranilo to
neto to je bilo moje, i krvlju i ljubavlju. ak sam, ne samo
pet minuta, poelio da ponovno budem Karaghiosis, i da na
sve to gledam kroz nitni kri i samo povlaim otponac.
O Zeuse, boe crveno usijanih munja, poeo sam molitvu,
daj mi da slomim Nebeske velesile!
Ponovno sam se vratio luli.
"Hvala, Hasane, al jo nisam spreman za nirvanu."
Tada sam ustao i otiao do mjesta gdje sam bio bacio svoju
naprtnjau.
"ao mi je to u te ujutro morati ubiti", doviknuo je za
mnom.
Kad sam jednom pijuckao pivo u planinskoj kuici na planetu Divbah, u drutvu veganskog trgovca informacijama
imenom Krim (koji vie nije iv), pogledao sam kroz iroki
prozor pa zatim uz najviu planinu u poznatom svemiru. Zove
se Kasla, i nitko se nikad nije na nju uspeo. Razlog zbog kojeg sam je spomenuo je u tome, to sam tog jutra kad je trebalo odrati dvoboj osjetio iznenadno aljenje to je nikad nisam
pokuao svladati. To je jedna od onih aavih stvari o kojima
ovjek razmilja i obeava sebi da e jednog dana pokuati, i
onda se jednog dana probudi i shvati da je sad vjerojatno prekasno: nikada to nee izvesti.
Tog su jutra sva lica bila bez izraza.
Svijet izvan nas bio je vedar i jasan i ist i ispunjen cvrkutanjem ptica.
Ja sam odluio zaboraviti emu slui radio sve do poslije
dvoboja, a Phil je u depu kaputia nosio neke najvanije dijelove njegove utrobe, isto sigurnosti radi.
Lorel nee doznati. Radpol nee doznati. Nitko nee doznati, sve dok ne bude gotovo.
Nakon to je bilo gotovo s uvodom, odmjerena je udaljenost.
Zauzeli smo svoja mjesta na nasuprotnim krajevima istine.
Sunce koje se dizalo bilo mi je s lijeve strane.

"Gospodo, jeste li spremni?" doviknuo je Dos Santos.

"Da", i "Jesam", bili su odgovori.
"Ja vas posljednji put pokuavam odvratiti od toga to ste
naumili. Da li i jedan od vas eli jo jednom razmisliti o
tome?"
"Ne", i "Ne."
"Svaki od vas ima deset kamenova sline veliine i teine.
Prvi hitac pripada, razumije se, izazvanome: Hasanu."
Obojica smo kimnuli glavom.
"Dakle otponite."
On je otkoraio i sad nas, osim pedeset metara zraka, nita
vie nije dijelilo. Obojica smo stajali okrenuti bokom u nastojanju da izloimo najmanju moguu metu. Hasan je u svoju
praku namjestio prvi kamen.
Vidio sam ga kako je brzo vrti kroz zrak iza sebe, i onda je
njegova ruka naglo krenula naprijed.
Za leima sam zauo zvuk lomljave.
Nita se drugo nije dogodilo.
Promaio je.
Stavio sam kamen u svoju praku pa njome mahnuo straga
i ukrug. Zrak je jeao dok sam ga sijekao na komade.
Tada sam hitnuo projektil prema naprijed svom silinom
svoje desnice.
Okrznuo mu je lijevo rame, jedva ga i dodimuvi. Ono u
to je zaorao bila je uglavnom odjea.
Kamen je poeo rikoetirati od drveta do drveta iza njega
prije no to je naposlijetku iezao.
Tada je ponovno sve bilo mimo. Ptice su odustale od svog
jutarnjeg koncerta.
"Gospodo", doviknuo je Dos Santos, "svaki je od vas
imao po jednu priliku da izgladi nesuglasicu. Moe se kazati
da ste se jedan s drugim suoili asno, da ste dali oduka
svom gnjevu i dobili zadovoljtinu. elite li da se dvoboj prekine?"
"Ne", rekoh ja.
Hasan je protrljao rame i odmahnuo glavom.
Stavio je svoj drugi kamen u praku, razradio je snanim
zamasima, pa ga otpustio prema meni.
Ba izmeu boka i prsnog koa, to gdje me je dohvatio.
Pao sam na zemlju i sve se zacrnjelo.

Sekundu kasnije svjetla su se ponovno upalila, ali ja sam

se bio sav presavinuo, i neto s tisuu zubiju dralo me je za
bok i nije me isputalo.
Potrali su prema meni, svi koliko ih je god bilo, no Phil
im je mahnuo da se vrate.
Hasan je ostao na svome mjestu.
Priao je Dos Santos.
"Je li to to?" upitao je Phil tiho. "Moe li ustati?"
"Da. Potrebna mi je minuta da povratim dah i ugasim tu vatru, ali onda ustajem."
"Kakva je situacija?" upitao me je Dos Santos.
Phil mu je rekao.
Stavio sam dlan na bok i ponovno ustao, polagano.
Da je udarilo koji prst vie ili nie moda bi se slomila kakva kost. A ovako, samo je boljelo ko sam vrag.
Protrljao sam to mjesto, napravio desnicom nekoliko krugova da provjerim kako mi rade miii na toj strani. Okej.
Tad sam podigao praku i stavio u nju kamen.
Ovaj put e dohvatiti. Imao sam osjeaj.
Poao je u krug i u krug i onda hitro izletjeo.
Hasan se svalio, steui desno bedro.
Dos Santos je otiao do njega. Neto su govorili.
Hasanova je odjea ublaila udarac, djelomino ga skrenula. Noga nije bila slomljena. Nastavit e im bude mogao stajati.
Utroio je pet minuta na masiranje noge a onda se ponovno
digao. Za to vrijeme moj je bol splasnuo do tupog kuckanja.
Hasan je odabrao svoj trei kamen.
Namjestio ga je polako, paljivo...
Zatim me je odmjerio. Zatim je poeo ibati zrak prakom...
Za sve sam to vrijeme imao osjeaj koji je postajao sve
jai da bih se morao nagnuti malo vie nadesno. Tako sam
i uinio.
Zavrtio je, izbacio.
Okrznulo me po gljivicama i zaderalo lijevo uho.
Iznenada mi je obraz bio vlaan.
Ellen je vrisnula, kratko.
Jo malo vie prema desno, i ja je vie ne bih ni mogao
uti.
Ponovno je bio red na meni.

Gladak, siv, kamen je irio predosjeaj smrti...

To e biti to, kao da je govorio.
Bilo je to jedno od onih sitnih proroanskih potezanja za
rukav, od onih prema kojima sam gajio poprilino potovanje.
Otro sam krv s obraza. Namjestio kamen.
U mojoj je desnici bila smrt, kad sam je podigao. I Hasan
je to osjetio, jer se trecnuo. Mogao sam to vidjeti preko
itavog polja.
"Ostat ete svi gdje jeste i baciti oruje", rekao je glas..
Rekao je to na grkom, tako da to nitko osim Phila, Hasana i mene nije razumio, to sigurno. Moda su jo razumjeli i
Dos Santos i Crvena Vlasulja. Jo nisam siguran.
Ali svi smo razumjeli automatsku puku to ju je ovjek
nosio, kao i maeve i toljage i noeve tridesetak ljudi i poluljudi to su stajali iza njega.
Bili su to Koureti.
Koureti su bili zli.
Uvijek su dobivali svoju funtu ljudskog mesa.
Obino peenu.
Ponekad i prenu, doputam.
Ili kuhanu, ili sirovu...
inilo se da je taj koji je progovorio bio jedini koji je imao
vatreno oruje.
...A ja sam imao punu aku smrti to mi je kruila visoko
iznad ramena. Odluio sam da mu je darujem.
Glava mu se rasula kad sam mu je izruio.
"Ubijte ih!" rekoh i odmah se dadosmo na posao.
George i Diane bili su prvi koji su otvorili vatru. Onda je i
Phil pronaao pitolj. Dos Santos je potrao prema svojoj
naprtnjai. I Ellen je pola onamo, hitro.
Hasanu nije bila potrebna moja zapovijed da bi poeo ubijati. Jedino oruje to smo ga i on i ja imali bile su prake.
Osim toga, Koureti su nam bili blii od naih pedeset metara i
bili su u zbijenoj formaciji. Svalio ih je dvojicu svojim dobro
naciljanim kamenovima prije nego to su nagrnuli u bijeg. A i
ja sam skinuo jo jednoga.
I tada su ve bili na pola puta preko polja, skakali su preko
svojih mrtvih i svojih palih, i vritali kao i kad su ili na nas.
Kao to rekoh, nisu svi meu njima bili ljudi: bio je tu jedan visoki, tanki, s metar dugakim krilima prekrivenim ranama, a bilo je tu i nekoliko mikrokefaliara s dovoljno kose da

bi se inilo kao da uope nemaju glave, i bio je tu jedan tip koji je vjerojatno trebao biti par blizanaca, i zatim nekoliko steatopigiara, stvorenja s golemim zadnjicama, i tri golema, glomazna klipana zvjerskog izgleda koja su se pribliavala unato
rupama od metaka u grudima i trbusima: jedan je od ovih
posljednjih imao ake sigurno pola metara dugake i trideset
centimetara iroke, a za drugog se inilo da pati od neega nahk elefantijazi. to se tie ostatka, neki su bih donekle normalni oblijem, no svi su djelovali opako i ugavo, i svi su bili ili
u prnjama ili bez prnja, i svi su bili neobrijani i svi su gadno
zaudarali.
Izbacio sam jo jedan kamen, no nisam imao prilike vidjeti
gdje je udarilo jer su se ve bih bacih na mene.
Poeo sam mlatiti uokolo rukama, akama, laktima: nisam se ponaao ba pretjerano pristojno. Pucnjava se stiala,
stala. ovjek mora ponekad stati da bi napunio oruje, a ovo
znade i zakazati. Bol u boku bila je vrlo gadna stvarca. Pa
ipak, bilo mi je uspjelo oboriti trojicu od njih prije nego to
me neto veliko i tupo zakailo sa strane po glavi, pa padoh
kao to mrtvo tijelo pada.
Dolaziti k svijesti na zaguljivo vruem mjestu...
Dolaziti k svijesti na zaguljivo vruem mjestu gdje zaudara
kao u tali...
Dolaziti k svijesti na mranom, zaguljivo vruem mjestu
gdje zaudara kao u tali...
...ne vodi ba k miru due, urednoj probavi ili povratku
senzornih aktivnosti na vrstoj i sigurnoj, normalnoj podlozi.
Unutra je zaudaralo i bilo je paklenski vrue, i nisam imao
stvarne elje da suvie paljivo pregledavam prljavi pod
uinio sam to samo zato to sam bio u izvanredno dobrom poloaju da to uinim.
Zajeao sam, prebrojio sve svoje kosti i uspravio se u
sjedei poloaj.
Strop je bio nizak, da bi se koso spustio jo nie prije nego
to se sastane s crnim zidom. Jedini je vanjski prozor bio malen i zagraen reetkama.
Bih smo u stranjem dijelu drvene barake. Na nasuprotnom
je zidu bio jo jedan prozor s reetkama. On, meutim, nije
gledao ni na to vani: on je gledao unutra. Iza njega je bila neka vea prostorija, i George i Dos Santos razgovarali su kroza

nj s nekim to je stajao s te druge strane. Hasan je leao bez

svijesti ili mrtav moda metar i pol od mene: na glavi mu je bila skorena krv. Phil, Myshtigo i djevojke tiho su razgovarali u
udaljenom kutu.
Protrljao sam sljepooicu, s tim da se to odmah registriralo
unutra. Lijevi me je bok uporno bolio, a igri su se odluili pridruiti i drugi mnogobrojni dijelovi moje anatomije.
"Probudio se", rekao je Myshtigo iznenada.
"Haj svima", suglasio sam se. "Evo me opet s vama."
Oni su poli prema meni, a ja sam se uspio dii u stojei
stav. Bila je to ista egzibicija, no uspjelo mi je da je izvedem.
"Zarobljeni smo", rekao je Myshtigo.
"O! Zaista? Stvarno? Nikad ne bih pogodio."
"Takve se stvari ne dogaaju na Taleru", zapazio je on, "a
ni u jednom drugom svijetu Veganskog kompleksa."
"Kakva teta to niste ostali ondje", rekoh. "Ne zaboravite
koliko sam vas puta molio da se vratite."
"Ovo se ne bi ni dogodilo da nije bilo tog vaeg dvoboja."
I tad sam ga pljusnuo. Nisam se mogao natjerati da ga raspalim akom. Djelovao je i suvie jadno. Udario sam ga nadlanicom i odbacio ga na zid.
"Hoete li rei da ne znate zato sam jutros stajao ondje poput ive mete?"
"Zbog svae s mojim tjelohraniteljem", ustvrdio je on dok
je trljao obraz.
"... oko toga hoe li vas ubiti ili ne."
"Mene? Ubiti...?"
"Zaboravite to", rekoh. "To ionako nije vano. Vie ne. Vi
ste jo negdje na Taleru, i bilo bi vam bolje da na njemu provedete i svoje posljednje sate. Bilo bi lijepo da ste doli na
Zemlju samo da nas malo posjetite. Ali nije tako ispalo."
"Ovdje emo i umrijeti, zar ne?" upitao je.
"To je mjesni obiaj."
Okrenuo sam se od njega i dao se u prouavanje ovjeka
koji je s druge strane reetaka prouavao mene. Hasan je u
tom trenutku ve stajao naslonjen na nasuprotni zid i drao se
za glavu. Nisam ni opazio kad je ustao.
"Dobar dan", rekao je ovjek iza reetaka: izrekao je to na
engleskom.
"Ve je dan?" upitao sam.
"Prolo podne", odgovorio je on.

"Zato smo jo ivi?" upitao sam ga.

"Zato to sam vas elio ive", ustvrdio je ovaj. "O, ne vas
osobno Conrada Nomikosa, Komesara Umjetnina, spomenika i arhiva i sve vae ugledne prijatelje meu koje spada i
jedan poeta laureatus. Traio sam da mi sve na koje naiu dovedu ive. A to to jeste to to jeste, to je, smijem li se tako izraziti,u neku ruku zain svemu."
"S kim imam ast govoriti?" upitao sam.
"To je doktor Moreby", rekao je George.
"Njihov magijski lijenik", rekao je Dos Santos.
"Drai su mi izrazi poput amana ili iscjelitelja", ispravio ih je Moreby uz smijeak.
Primakao sam se blie reetki i opazio da je sugovomik prilino vitak, lijepo pocrnjeo, uredno izbrijan i da mu je sva kosa spletena u golemu pletenicu koja mu se poput kobre ovila
oko glave. Imao je nablizu smjetene oi, i to crne, visoko
elo i poprilino iznadplansku eljust to mu je sezala dolje
sve do iza Adamove jabuice. Nosio je sandale s remenjem,
isti zeleni sapi i ogrlicu od koica s ljudskih prstiju. U
uima su mu bili veliki srebrni kolutovi oblikovani kao zmije.
"Va engleski je prilino dobar", rekoh ja, "i Moreby nije
grko ime."
"O, nebesa!" napravio je Ijupku gestu, posprdno se kobajagi udei. "Ja nisam domorodac! Kako ste me ikad i mogli
zabunom takvim smatrati?"
"Oprostite", rekoh. "Sad mogu vidjeti da ste i suvie dobro
odjeveni."
Zahihotao je.
"Ah, te stare tralje... Samo sam ih nabacio na sebe. Ne,
ja sam s Talera. Proitao sam neto udesno uzbudljive literature po pitanju Povratnitva, pa sam se odluio vratiti i potpomoi obnovu Zemlje."
"Da? I to se onda dogodilo?"
"U Uredu tada nije bilo slobodnih radnih mjesta, a kad sam
potraio posao u okolici, naiao sam na tekoe. I tako sam
odluio da se angairam u istraivanju. A ovdje za to ima mnogo prilike."
"Kakvom istraivanju?"
"Imam dvije diplome iz kulturne antropologije, diplome
Novog Harvarda. Odluio sam dubinski prouiti Vrue pleme i nakon
malo umiljavanja postigao sam da me prihvate. A

poeo sam ih i obrazovati. Uskoro su mi se, meutim, posvuda poeli klanjati kao boanstvu. udesno lijepo za ego. Nakon nekog vremena moj socijalni rad, moj studij, sve je to
postalo manje vano. Ovaj, usuujem se pretpostaviti da ste
itali Conradovo Srce tame znate na to mislim. Lokalni su
obiaji tako ovaj, iskonski. Otkrio sam da je mnogo stimulativnije u njima sudjelovati nego ih promatrati. Preuzeo sam
na sebe da neke od njihovih nezgrapnijih obiaja preoblikujem
po stroem estetskom kriteriju. I tako sam ih, na koncu konca,
ipak obrazovao. Otkako sam ja ovdje, oni sve to rade sa sve
vie i vie stila."
"to to sve?"
"Ovaj, kao prvo, prije su to bili tek prosti Ijudoderi. Kao
drugo, bili su prilino nerafinirani u upotrebi zarobljenika
prije nego to bi ih poklali. Takve su stvari prilino vane.
Ako se izvedu kako valja, onda vam daju drutveni ugled, ako
znate na to mislim. Ovdje sam se naao s itavim bogatstvom
obiaja, praznovjerica, tabua poteklih iz mnogih kultura,
mnogih era i sve to pod nosom, nadohvat ruke." Ponovno
je napravio iroku gestu. "A ovjek pa ak i poluovjek,
Vrui ovjek stvorenje je koje voli rituale, a ja znam toliko
tih rituala i njima slinih stvari. I tako sam sve to upotrijebio
na pravi nain i tako stekao poloaj velike asti i visokog
uvaavanja."
"A to biste nam rekli o nama ?" upitao sam.
"ivot ovdje postaje poprilino dosadan", odgovorio je on,
"i uroenici su dobili crve od nestrpljivosti. I tako sam zakljuio da je sazrelo vrijeme za novu ceremoniju. Razgovarao
sam s Prokrustoru, ratnim poglavicom, i predloio mu da nam
pribavi kojeg zarobljenika. Mislim da je to na 577. stranici
skraenog izdanja Zlatne grane gdje Frazer veli: Tolalaki, zloglasni lovci na glave iz sredinjeg Celebesa, piju krv i jedu
mozak svojih rtava da bi postali hrabri. Italoni s Filipinskog
otoja piju krv ubijenih neprijatelja i jedu sirove dijelove njihovih zatiljaka kao i iznutricu da bi stekli njihovu hrabrost.
Dakle, tu sad imamo jezik jednog pjesnika, krv dva vrlo impresivna ratnika, mozak vrlo uglednog znanstvenika, uljivu
jetru estokog politiara i na zanimljiv nain obojeno meso
jednog Veganca i sve to ovdje, u jednoj prostoriji. Dobra
lovina, moglo bi se rei."
"Bili ste izuzetno jasni", zapazio sam. "to je sa enama?"

"O, za njih emo razraditi produeno posveenje plodnosti

koje e zavriti produenim prinoenjem rtve."
"Shvaam."
"... Hou rei, to u sluaju ako vam svima ne dopustimo
da produite svojim putem, bez prethodnog zlostavljanja."
"O?"
"Da. Prokust voli dati ljudima priliku da se usporede s nekakvim standardom, da se testiraju i da se eventualno iskupe.
U tom je smislu vrlo kranski nastrojen."
"I vjeran svom imenu, pretpostavljam?"
Hasan je priao i stao do mene, pa se kroz reetku zagledao
u Morebyja.
"O, bravo, bravo", rekao je Moreby. "U stvari, volio bih
vas jo neko vrijeme zadrati ovdje, znate? Imate smisla za humor. Veini Koureta nedostaje to sitno obiljeje u njihovim u
svakom drugom smislu egzemplarnim linostima. Mogli biste
mi se poeti dopadati...."
"Nemojte se truditi. Ali mi recite neto o nainu iskupljenja."
"Hou. Mi smo uvali Mrtvaca. On je moja najzanimljivija
kreacija. Siguran sam da e to jedan od vas dvojice shvatiti za
vrijeme svoga kratkog druenja s njim." Preletio je pogledom
s mene na Hasana i s Hasana na mene pa opet na njega.
"Znam za njega", rekoh. "Recite mi to treba uiniti."
"Pozivam vas da izmeu sebe izaberete prvaka koji e s
njim podijeliti megdan, jo noas, kad ovaj ustane iz mrtvih."
"to je on?"
"Vampir."
"Drek. to je on zaista?"
"On je pravi pravcati vampir. Vidjet ete."
"Okej, neka bude po vaem. On je vampir i jedan e se od
nas s njim boriti. Kako?"
"Catch-as-catch-can, golim rukama a njega ba i nije
teko uhvatiti. Naprosto e stajati na svome mjestu i ekati na
vas. Bit e vrlo edan, a i vrlo gladan, siroti ovjek."
"I ako bude poraen, dobivaju li zarobljenici slobodu?"
"Takvo je pravilo, kako sam ga prvotno nabacio ima tome
esnaest ili sedamnaest godina. Razumije se da do takvog
sluaja jo nije dolo..."
"Shvaam. Hoete rei da je ilav."

"O, on je nepobjediv. U tome i jeste itav tos. Ne bi bilo

dobro za ceremoniju kad bi se moglo zavriti na bilo koji drugi nain. Ja ispriam itavu ;priu o bici prije nego to do nje i
doe i onda se moj narod oima osvjedoi. To uvruje njihovu vjeru u sudbinu i moju usku povezanost s mehanizmom
njenog djelovanja."
Hasan mi je dobacio pogled.
"to je mislio time, Karagee?"
"To je namjeteni me", odgovorio sam mu.
"Ba naprotiv", rekao je Moreby, "on to nije. Ne mora biti.
Na ovom je planetu jednom postojala stara uzreica, a u vezi
jednog drevnog sporta: Nikad se ne kladi protiv prokletih Jenkija jer e izgubiti novac. Mrtvac je nepobjediv zato to se
rodio s poprilinom mjerom uroenih sposobnosti koje sam ja
onda poprilino razradio. Imao je za ruak ve mnoge ampione tako da je, naravno, njegova snaga jednaka ukupnoj snazi
sviju njih. To zna svatko tko je itao Frazera."
Zijevnuo je i pokrio usta pernatim tapom poglavice.
"A sad moram u peenjarnicu, da nadzirem prekrivanje
dvorane posveenim granama. Odluite tko e biti va prvak
jo danas popodne, pa se svi vidimo veeras. Do vienja."
"Dabogda vrat slomio."
On se samo nasmijeio i iziao iz barake.
Sazvao sam sastanak.
"Okej", rekoh, "imaju nekakvog vampira Vrueg zvanog
Mrtvac, za kojeg se oekuje da je vrlo ilav. Veeras u se s
njim boriti. Ako ga uspijem pobijediti, navodno bismo mogli
na slobodu, ali ja do Morebyjeve rijei ne drim ba nita.
Zbog toga moramo smisliti plan bijega ukoliko ne elimo da
nas poslue na gradelama.
"Phil", upitao sam, "sjea li se ceste za Volos?"
"Mislim, da. Proteklo je mnogo vremena... Ali gdje smo
mi zapravo sada?"
"Ako to moe biti i od kakve pomoi", odgovorio je Myshtigo, koji je stajao kraj prozora, "vidim nekakvo arenje. Ono
ima boju za koju ne postoji rije u vaem jeziku, no ono je
negdje u ovom smjeru." Upro je prstom. "To je boja koju ja
normalno vidim u blizini radioaktivnih materijala ako je atmosfera oko njega dovoljno gusta. Rasprostrto je preko prilino
velikog prostora."

Otiao sam do prozora i zagledao se u tom smjeru.

"To bi moglo biti Vrue mjesto", rekoh. "Ako je zaista tako, znai da su nas odveli jo dalje prema obali, to je dobro.
Je li itko bio pri svijesti kad su nas ovamo donijeli?"
Nitko nije odgovorio.
"U redu. Onda emo djelovati pod pretpostavkom da je to
uistinu Vrue mjesto i da smo mu vrlo blizu. Onda bi cesta za
Volos morala biti tamo negdje otraga." Pokazao sam prstom u
suprotnom smjeru. "Obzirom da je sunce na ovoj strani daare i da je popodne, udarite u dragom smjeru nakon to
doete do ceste dakle od mjesta na kojem zalazi sunce.
Moda nema vie od dvadeset pet kilometara."
"Ii e za naim tragom", rekao je Dos Santos.
"Ali postoje konji."
"to?"
"Gore uz ulicu, u obora. Ranije sam vidio tri uz ogradu.
Sada su se vratili iza ugla zgrade. Moglo bi ih biti i vie. Iako
ba ne izgledaju jako snani."
"Znate li svi jahati?" upitao sam.
"Nikad nisam jahao na konju", rekao je Myshtigo, "ali mu
je thrid donekle slian. Na thridu sam jahao."
Svi su dragi ve jahah na konju.
"Onda noas", rekoh. "Jaite po dvoje ako morate. Ako ih
bude vie no dovoljno, onda ostale pustite i rastjerajte. Dok
me budu gledali kako se borim s Mrtvacem, vi se probijte do
obora. Zgrabite oruje koje vam se nae pri ruci i pokuajte se
silom probiti do konja. Phil, odvedi ih do Makiynitse i potrudi se posvuda spomenuti ime Korones. Om e te prihvatiti i
zatititi."
"Jako mi je ao", rekao je Dos Santos, "ali tvoj plan nije
dobar."
"Ako ima kakav bolji,daj da ujemo", odgovorio sam mu.
"Kao prvo od svega", rekao je, "mi se ne moemo stvarno
pouzdati u mistera Grabera. Dok si ti jo bio u nesvijesti, on
je imao vrlo jake bolove i vrlo je slab. George vjeruje da je on
za vrijeme bitke s Kouretima ih kratko nakon toga pretrpio
srani napad. Ako se njemu ita dogodi, mi smo izgubljeni.
Ako nam uspije da se probijemo, onda e nam ti biti potreban
da nas izvede odavde. Mi ne moemo raunati na mistera
Grabera."

"A drugo", nastavio je, "ti nisi jedini koji je sposoban tui
se s tom egzotinom opasnou. Hasan e na sebe preuzeti
borbu s Mrtvacem."
"Ne mogu od njega traiti da to uini", rekoh. "ak i ako bi
pobijedio, vjerojatno bi se razdvojio od nas, pa bi ga bez
sumnje brzo dostigli. A to bi najvjerojatnije znailo da bi ga liili ivota. Vi ste ga unajmili da za vas ubija, ne da bude ubijen."
"Borit u se s njim, Karagee", rekao je on.
"Ne mora."
"Ali elim."
"Phil, kako ti je sada?" upitao sam.
"Bolje, mnogo bolje. Mislim da sam samo malo uznemirio
eludac. Ne brini o tome."
"Osjea li se dovoljno dobro da izdri do Makrynitse,
jaui?"
"Nema frke. Bit e lake nego hodati. Praktiki sam se i
rodio u sedlu. Sjea se."
"Sjea se" upitao je Dos Santos. "to ste time mislili,
mister Graber? Kako bi se Conrad mogao sje..."
"... Sjea li se njegovih znamenitih Balada u sedlu ", rekla
je Crvena Vlasulja. "Na to nas to navodi, Conrad?"
"Ovdje ja imam komandu, hvala najljepa", rekoh ja. "Ja
izdajem nareenja i upravo sam odluio da u taj boj s vampirom izvesti ja."
"U ovakvoj situaciji mislim da bismo morali biti malo demokratiniji kad su u pitanju takve odluke koje se tiu ivota i
smrti", odgovorila je ona. "Ti si roen u ovome kraju. Bez
obzira kako Phila dobro sluilo pamenje, ti e biti vjetiji da
nas odavde odvede u urbi. Ti ne zapovijeda Hasanu da pogine niti ga naputa. On se javio dobrovoljno."
"Ja u ubiti Mrtvaca", rekao je Hasan, "i onda u poi za
vama. Ja znam naine kako da se sakrijem od ljudi. Poi u
vaim tragom."
"To je moj posao", rekao sam mu.
"Onda, budui da se ne moemo dogovoriti, prepustimo
odluku fatumu", rekao je Hasan. "Bacimo novi."
"Neka bude. Jesu li nam uzeli novac kao to su nam uzeli i
oruje?"
"Ja imam neto sitnia", rekla je Ellen.
"Baci ga u zrak."
Tako je i uinila.

"Glava", rekoh dok je padao prema podu.

"Pismo", odgovorila je ona.
"Ne diraj ga!"
Bilo je pismo, u redu. A s druge je strane bila glava.
"Okej, Hasane, srekoviu", rekoh. "Upravo si dobio sam-svoj-majstor komplet za pravljenje heroja, zajedno s udovitem. Sretno."
Slegnuo je ramenima.
"Bilo je pisano."
Tada je sjeo, naslonio se leima na zid, izvadio siuni
noi iz potplata svoje lijeve sandale pa poeo rezuckati nokte.
On je oduvijek bio paljivo njegovani ubojica. Mislim da je
smisao za istou vrlo blizak atanizmu, ili neto tako.
Dok je sunce polako tonulo na zapadu, Moreby je ponovno
doao do nas praen kontingentom Koureta oboruanih
maevima.
"Kucnuo je as", konstatirao je. "Jeste li se odluili u vezi
prvaka?"
"S njim e se boriti Hasan", rekoh.
"Jako dobro. Onda poite s nama. I molim,ne pokuavajte
praviti gluposti. Bilo bi mi mrsko dopremiti na festival oteenu robu."
Koraajui u krugu maeva, napustili smo daaru i poli
ulicom prema selu i usput proli kraj obora. Unutra je stajalo
osam konja pognute glave. ak i pri svjetlu to je tmulo moglo se vidjeti da to nisu neki ba posebno dobri konji. Bokovi
su im svima bili prekriti krastama i bili su vrlo mravi. Svi
smo ih preletjeli pogledom dok smo prolazili mimo.
Selo se sastojalo od tridesetak koliba, nalik onoj u kojoj
smo bili zatoeni. Hodali smo cestom od nabijene zemlje, cestom punom tralja i smea. Sve je zaudaralo po znoju i mokrai, trulom vou i dimu.
Preli smo osamdesetak metara pa skrenuli lijevo. Bio je to
kraj ulice pa smo krenuli nizbrdo prema velikom, raienom
prostom meu zgradama. Nekakva debela, elava ena golemih dojki, s licem koje je karcinom uinio slinim polju skrutnute lave, odravala je sitnu no uasavajue sugestivnu vatru
na dnu goleme peenjarske rupe. Kad smo prolazili, nasmijeila se i vlano mljacnula ustima.
Oko nje su leali veliki, zailjeni ranjevi...

Jo dalje bio je poravnani prostor od dobro nabijene gole

zemlje. Na jednom kraju terena stajalo je golemo drvo tropskog tipa, napadnuto divljom lozom, to se prilagodilo naoj
klimi, a svuda po obodu stajali su redovi dva i pol metra visokih baklji s kojih su se ve vili dugi jezici ognja nalik na perjanice. Na drugome kraju bila je drvenjara, najpomnjivije izraena od sviju. Bila je visoka oko pet metara i deset iroka u
fasadi. Bila je obojena u jarko crveno i sva prekrivena pensilvanijskim maginim znakovima. itav su srednji dio fasade
tvorila visoka posmina vrata. Dva su naoruana Koureta
drala pred njim strau.
Sunce je jo bilo samo tanki komadi naranine kore na zapadu. Moreby nas je poveo u paradi itavom duinom terena
sve do drveta.
Nekih osamdeset do stotinu gledalaca bilo je posjedalo po
zemlji s druge strane baklji, s obadvije strane terena.
Moreby je napravio gestu kojom je pokazao crvenu kolibu.
"Kako vam se dopada moja kua?" upitao je.
"Cakano", rekoh.
"Imam ja i cimera, samo to taj danju spava. Upravo ete
se s njim upoznati."
Stigli smo do podnoja velikog drveta: Moreby nas je tu i
ostavio, okruene njegovom gardom. Otiao je do sredita
polja i obratio se Kouretima na grkom.
Mi smo se bili suglasili oko toga da emo priekati dok se
borba ne priblii kraju, pa na koji god to nain bilo, kad e se
uroenici posve uzbuditi i koncentrirati na finale prije nego to
se pokuamo probiti. ene smo gurnuli u sredite nae grupe,
a ja sam se uspio nai s lijeve strane jednom denjaku s
maem kojeg sam namjeravao brzo ubiti. iva teta to smo
bili na unutranjem kraju polja. Da bismo doli do konja, morali smo se silom probiti itavim putem kojim smo doli, a
pokraj peenjarnice.
"... i tada, te noi", govorio je Moreby, "Mrtvac je ustao,
ustao i smodio tog monog ratnika, Hasana, slomio mu kosti
i razbacao po svem ovom polju za svetkovine. Na koncu on
zaista ubi svog velikog dumana, i zaista se napi krvi iz njegova grkljana i zaista mu pojede jetru, jo sirovu, to se jo
puila na nonome zraku. Sve je to on ve izveo te noi. Vehka je sila njegova."

"Silni, o silni!" zakriala je gomila a netko je poeo udarati o

bubanj.
"A sad, hoemo li ga ponovno dozvati u ivot...?"
Gomila je stala klicati.
"U ivot ponovno!"
"U ivot ponovno."
"U ivot ponovno.!"
"ivio!"
"ivio!"
"Otri bijeli zubi..."
"Otri bijeli zubi!"
"Bijela, bijela koa..."
"Bijela, bijela koa!"
"Ruke koje lome..."
"Ruke koje lome!"
"Usta koja piju..."
"Usta koja piju!"
"Krv ivota!"
"Krv ivota!"
"Veliko je nae pleme!"
"Veliko je nae pleme!"
"Velik je Mrtvac!"
"Velik je Mrtvac!"
"Velik je Mrtvac!"
"VELIK JE MRTVAC!"
Na koncu su to urlali. Grla Ijudska, poluljudska i neljudska
bibala su kratku litaniju preko polja, litaniju nalik na plimni
val. I nai su je straari vritali. Myshtigo je zaepio svoje osjetljive ui a na licu mu je bio izraz agonije. I meni je odzvanjalo u glavi. Dos Santos se prekriio, na to je jedan od straara
odmahnuo glavom i prijetei podigao otricu. Don je slegnuo
ramenima i ponovno okrenuo glavu prema poljani.
Moreby je otkoraao do kolibe i triput akom kucnuo po
posminim vratima.
Jedan ih je od straara gurnuo i tako ih otvorio.
Unutra je bio postavljen golemi crni odar, okruen lubanjama ljudi i ivotinja. Taj je na sebi nosio divovski lijes izraen
od tamnog drveta i ureen jarkim, izvijenim linijama.
Na Morebyjev znak, straari su podigli poklopac.
Iduih je dvadeset minuta davao injekcije neemu to je bilo u lijesu. Pokreti su mu ostali polagani i ritualni. Jedan je od

straara odloio ma i stao mu pomagati. Bubnjari su nastavljali ustrajnim, sporim ritmom. Gomila je bila vrlo tiha, vrlo
mirna.
Tada se Moreby okrenuo.
"A sada se Mrtvac die", najavio je.
"Die", odgovorila je gomila.
"Sada dolazi da prihvati rtvu."
"Sada dolazi..."
"Mrtvae, doi", zazvao je, okrenuvi se odru.
I Mrtvac je doao.
Vrlo polako.
Jer je bio krupan.
Golem i tust.
Zaista velik bijae Mrtvac.
Moda sto i sedamdeset kila ive vage.
Sjedio je u svom lijesu i ogledavao se posvuda okolo.
Trljao je prsa, pazuha, vrat, stegna. Iskobeljao se iz svoje
velike kutije pa stao kraj odra. Moreby je kraj njega djelovao
poput patuljka.
Nosio je samo pregau i velike sandale od kozje koe.
Njegova je koa bila bijela, mrtvaki bijela, bijela poput
ribljeg trbuha, poput mjeseca... mrtvaki bijela.
"Albino", rekao je George i njegov se glas pronio itavim
poljem zato to je bio jedini zvuk u noi.
Moreby je dobacio pogled u naem smjeru i nasmijeio se.
Uhvatio je Mrtvaca za ruku s kratkim, zdepastim prstima pa
ga izveo iz kolibe na poljanu. Mrtvac je skrenuo pogled s
plamena baklji. Dok je kroio, studirao sam mu izraz lica.
"Na tom licu nema inteligencije", rekla je Crvena Vlasulja.
"Vidi li mu oi?" upitao je George mirkajui. Njegove su
se naoale bile slomile negdje u guvi.
"Da: ruiaste su."
"Ima li na oku mongolski nabor?"
"Mm...Da."
"A-ha. To je mongoloid idiot, kladio bih se to je i
razlog zbog kojeg je Morebyju bilo tako lako da uini s njim
to to je uinio. I pogledaj mu zube! Izgledaju kao da su turpijani."
Pogledao sam. Ovaj se cerio jer je ugledao jarko obojeno
tjeme Crvene Vlasulje. Izloio je gomilu krasnih, otrih zubiju.

"Njegov je albinizam razlog koji stoji iza skonosti nonom

ivotu to mu ga je Moreby nametnuo. Vidi! On mirka ak i
na svjetlost baklji! On je superosjetljiv na sve vrste svjetlosnog, zraenja."
"Sto je s njegovim nainom ishrane?"
"Steen, pod vanjskim prisilnim utjecajem. Mnogi primitivni narodi piju krv svoje stoke. Kao Kozaci sve do dvadesetog stoljea, a isto tako i Tode. Vidio si rane na onim konjima
u oboru kraj kojih smo proli. Krv je uistinu vrlo hranljiva, samo ako se ovjek moe nauiti da je guta a ja sam siguran
da je Moreby regulirao idiotov jelovnik jo od najranijeg djetinjstva. I tako je on uistinu vampir uzgojen je da to bude."
"Mrtvac je ustao", rekao je Moreby.
"Mrtvac je ustao", suglasila se gomila.
"Velik je Mrtvac!"
"Velik je Mrtvac!"
Tada je ispustio mrtvaki bijelu ruku i krenuo prema nama,
ostavivi jedinog nepatvorenog vampira za koga smo znah da
se ceri na sredini poljane.
" Velik je Mrtvac", rekao je dok se i sam cerio pribliavajui
nam se. "Uistinu velianstven, zar ne?"
"to ste to uinili sirotom stvoru?" upitala je Crvena Vlasulja.
"Vrlo malo toga", odvratio je Moreby. "Rodio se prilino
dobro opremljen."
"Kakve ste mu to injekcije dali?" propitao se George.
"O, prije susreta nalik na ovaj napricam mu centre za bol
novokainom. Nedostatak reakcija na bol pojaava dojam o
njegovoj nepobjedivosti. A osim toga, dao sam mu i injekciju
hormona. Odnedavno se malo razdebljao pa postao poneto
trapav. To se onda kompenzira time."
"Govorite o njemu i ponaate se prema njemu kao da je
mehanika igraka", rekla je Diane.
"On to i jest. Nepobjediva igraka. A osim toga i neprocjenjivo vrijedna. A vi tamo, Hasane, jeste li spremni?"
upitao je.
"Jesam", odgovorio je Hasan pa skinuo svoj plat i bumus
i predao ih Elleni.
Veliki su se miii u njegovim pleima napeli, prsti su mu
se lagano svinuli, razigravajui se, a onda je krenuo naprijed i
iz kruga golih otrica. Na lijevom mu je ramenu bila masnica i

jo ih je nekoliko bilo po leima. Svjetlost baklji zahvatila je

njegovu bradu i prevratila je u krv, i ja se nisam mogao ne
prisjetiti one prole noi u hounforu kad je on nekoga tobo
davio i kad je Mama Julie rekla: "Tvog je prijatelja opsjeo Angelsou", i "Angelsou je bog smrti i on posjeuje samo svoje."
"Velik je Ratnik, velik je Hasan", najavio je Moreby okrenuvi se od nas.
"Velik je ratnik, velik je Hasan", odgovorila je gomila.
"Njegova je snaga snaga mnogih."
"Njegova je snaga snaga mnogih", ponovila je gomila.
"No jo je vei Mrtvac."
"No jo je vei Mrtvac."
"On mu lomi kosti i razbacuje ga okolo po poljani za svetkovine."
"On mu lomi kosti..."
"On mu jede jetru."
"On mu jede jetru."
"On mu pije krv iz grkljana."
"On mu pije krv iz grkljana."
"Silna je snaga njegova."
"Silna je snaga njegova."
"Velik je Mrtvac!"
"Velik je Mrtvac!"
"Noas", rekao je Hasan tiho, "on zaista postaje Mrtvac."
"Mrtvae!" uskliknuo je Moreby kad je Hasan stupio naprijed i stao pred njega. "Prinosim ti ovog ovjeka, Hasana,
na rtvu!"
Tada se Morebu sklonio s puta i dao znak straarima da nas
prebace iza unutranjeg kraja granice poljane.
Idiot se nacerio jo irim smijekom pa polako ispruio ruku prema Hasanu.
"Bismilah", rekao je Hasan i onda uinio kao da e se okrenuti od njega, pa se povio prema dolje i u stranu.
Dograbio ga je s tla i podigao ga i zakruio brzo i otro,
kao da udara biem valjani udarac bridom dlana koji se
spustio Mrtvacu na lijevi kraj eljusti.
Bijela se, bijela glava pomakla moda za pola pedlja.
A on se nastavio ceriti...
Tada su se ispruile obadvije njegove kratke, masivne ruke
i dohvatile Hasana ispod pazuha. Hasan je njega dohvatio za
ramena, ostavljajui za prstima njene crvene brazde, a gdje su

mu se prsti zakapali u snijegom prekrivene miie, izvlaili su

kapljice krvi.
Kad je ugledala Mrtvaevu krv, gomila je zavritala. Moda
je njen miris uzbudio i samog idiota. Ili to ili vritanje.
Zato to je uzdigao Hasana pola metra iznad tla i potrao
naprijed s njim.
Na putu se nalo ono veliko drvo i Hasanova je glava klonula kad je njime udario.
Tada se Mrtvac zabio u njega, polako odstupio, stresao se
pa ga poeo udarati.
Bilo je to istinsko mlaenje. Mlatio je po njemu svojim gotovo groteskno kratkim, debelim rukama.
Hasan je podigao ruke ispred lica i zakopao lakte u svoj
oit.
No unato tome Mrtvac ga je nastavio udarati po bokovima
i po glavi. Njegove su se ruke naprosto dizale i sputale.
I nije se nijednom prestao ceriti.
Napokon su Hasanu pale ruke i on ih je stegnuo na trbuhu.
...A iz uglova ustiju navrla mu je krv.
Nepobjediva igraka nastavila je svoju igru.
I tad iz daljine, iz velike daljine, s druge strane noi, iz takve daljine da sam ga jedino ja mogao uti, dopro je glas koji
sam prepoznao.
Bio je to veliki lovni pokli moga sotonskog psa, Bortana.
Negdje je bio naiao na moj trag i sad je dolazio, trei
kroz no, skaui poput koze, jurei poput konja, tekui poput rijeke, sav onako pjegav s oima uarenim ugljevljem i
zubima cirkularnim pilama.
Nikad se nije umorio od tranja, moj Bortan.
Takvi poput njega roeni su bez straha, predani su lovu i
sjedinjeni sa smru.
Moj je sotonski pas dolazio i nita ga nije moglo zaustaviti
na njegovu putu.
Ali on je bio daleko, tako daleko, s druge strane noi...
Gomila je vritala. Hasan vie nije mogao podnijeti mnogo. Nitko ne bi mogao.
Kutkom oka (onog smeeg) opazio sam sitnu Elleninu gestu.
Bilo je to kao da je desnicom neto bacila...
I onda se dogodilo, dvije sekunde kasnije.
Brzo sam skrenuo pogled od te sjajne toke to se stvorila,
itava, idiotu iza lea.

Mrtvac je zaleleknuo, ispustio rtvu.

Dobro staro pravilo 237.1 (to sam ga ja uveo):
"Svaki turistiki vodi i svaki pripadnik turistike skupine
mora nositi sa sobom u toku putovanja bar tri magnezijske
svjetlosne bombe."
To znai da su Elleni preostale jo dvije. Blagoslovljena bila.
Idiot je prestao mlatiti po Hasanu.
Pokuao je utnuti bombu. Vrisnuo je. Pokuao utnuti
bombu. Prekrio je oi. Zavaljao se po tlu.
Hasan ga je gledao, krvarei, teko diui...
Svjetlosna je bomba gorjela, Mrtvac je vritao.
Hasan se napokon pokrenuo.
Ispruio je ruku i dodirnuo jednu od debelih vitica to su
visjele s drveta.
Povukao ju je. Ona mu se oduprla. Povukao je jae.
Ona se oslobodila.
Pokreti su mu ve bili mirniji kad je oba njena kraja ovijao
oko aka.
Bomba je zatreperila kao da tme a onda joj je sjaj ponovno
porastao...
Pao je na koljena do Mrtvaca i hitrim mu pokretom obavio
viticu oko vrata.
Bomba je zatreperila jo jednom.
Stegnuo je viticu naglo i vrsto.
Mrtvac je s mukom pokuao ustati.
Hasan je stegnuo jae.
Idiot ga je zgrabio oko pojasa.
Veliki miii u ubojiinim pleima izrasli su u planine. Znoj
mu se na licu mijeao s krvlju.
Mrtvac je ustao podiui sa sobom i Hasana.
Hasan je povukao jae.
Idiot, ije lice vie nije bilo bijelo ve iarano pjegama, i
kome su po vratu i elu iskoile ile nalik na konopce, podigao je Hasana sa zemlje.
Ba kao to sam ja bio digao golema, tako je Mrtvac digao
Hasana, dok mu se sve dublje u vrat zasijecala vitica koju je
Hasan natezao svom svojom nadljudskom snagom.
Gomila je lelekala i pjevala posve zbrkano. Bubnjanje, koje
je doseglo ritam transa, nastavilo se na tom vrhuncu bez predaha. I zatim sam ponovno zauo zavijanje, jo i sad vrlo
daleko.

Svjetlosna je bomba poela zamirati.

Mrtvac se zaljuljao.
...I tada, u velikom gru koji ga je htio rastrgnuti, odbacio
je Hasana od sebe.
Vitica se oko njegova vrata olabavila pa se istrgla iz Hasanova stiska.
Hasan je primio ukemi i skotrljao se na koljena. Tako je i
ostao.
Mrtvac je krenuo prema njemu.
Onda mu je korak zateturao.
Sav se poeo tresti. Glasno je zakrkljao i zgrabio se za
grkljan. Lice mu je potamnjelo. Zateturao je prema drvetu i ispruio ruku. Naslonio se na nj teko diui. Uskoro je vrlo
buno hvatao zrak. Ruka mu je kliznula niz deblo i on se svalio na tlo. Ponovno se podigao u poluuanj.
Hasan je ustao i digao komad vitice s mjesta na koji je bio
pao.
Krenuo je prema idiotu.
Ovaj put je njegov zahvat bio nesalomljiv.
Mrtvac je pao i nije se vie digao.
Bilo je to nalik iskapanju radija koji svira najglasnije to
moe:
Klik...
Zatim velika tiina sve se to dogodio tako brzo. I blaga
je bila no, jest odista, i ja sam kroz nju ispruio ruku i slomio
vrat maonoi koji je stajao do mene i dohvatio njegov ma.
Zatim sam se okrenuo nalijevo i njime presjekao lubanju
iduem koji ga je imao.
Zatim ponovno klik, i ponovno je radio navijen najglasnije,
samo to se ovaj put uje samo kranje. No se proderala po
sredini.
Myshtigo je oborio svojega opakim udarcem po iji, da bi
drugoga ritnuo u goljenicu. Georgeu je uspjelo izvesti hitri
udarac u prepone nad onim koji mu je bio najblii.
Dos Santos, koji nije bio tako brz ili naprosto nije imao
sree zadobio je dvije gadne posjekotine, po prsima i po
ramenu.
Gomila, razbacana po tlu, ustala je brzo. Nalikovalo je to
klijanju graha na ubrzanom filmu.
Krenula je prema nama.

Ellen je nabacila Hasanov bumus na glavu maonoe koji

joj se upravo spremao rasporiti mua. Tada je poeta laureatus
planeta Zemlja estoko spustio kameninu na taj bumus, zbog
ega je besumnje nakupio mnogo loe karme, ali zbog toga
nije djelovao pretjerano zabrinuto.
Za to se vrijeme Hasan ve bio pridruio naoj maloj skupini, posluivi se rukom da bi otklonio zamah maa: udario je
otricu pljotimice jednim starim samurajskim udarcem za koji
sam mislio da je za svijet zauvijek izgubljen. Zatim je ve i
Hasan imao ma nakon jo jednog hitrog pokreta i
njime se sluio veoma vjeto.
Uspjeli smo to pobiti to osakatiti sve nae uvare prije
nego to je gomila prevalila i pola puta do nas, a onda je
Diane, inspirirana Elleninom gestom, ubacila tri svoje magnezijske granate preko poljane ravno u gomilu.
Tada smo potrali, a Ellen i Crvena Vlasulja pridravale su
Dos Santosa koji je posrtao.
Ali su nam Koureti presjekli put, pa smo trali na sjever,
udaljujui se po tangenti od naeg cilja.
"Ne moemo uspjeti, Karagee", doviknuo je Hasan.
"Znam."
"... Ukoliko ih ti i ja ne zadrimo dok ostali budu bjeali."
"Okej. Gdje?"
"Tamo kod peenjarske jame, gdje je drvee oko staze gusto. To je usko grlo. Nee moi udariti po svima odjednom."
"Ispravno!" Okrenuo sam se ostalima. "uli ste nas? Probijte se do konja! Phil e vas voditi! Hasan i ja emo ih
zadravati koliko budemo mogli!"
Crvena Vlasulja je okrenula glavu i spremala s neto rei.
"Bez diskusije! Idite! elite ivjeti, zar ne?"
eljeli su. Otili su.
Hasan i ja smo se okrenuli, tu kod peenjarske jame, i
poekali. Ostali su ponovno udarili natrag, kroz umu, prema
selu i oboru. Rulja je nastavila dolaziti, ravno na Hasana i
mene.
U nas je udario prvi val pa smo poeli s ubijanjem. Bili
smo na mjestu u obliku slova V gdje se staza izlijevala iz ume
u ravnicu. Nama s lijeva bila je jama iz koje se puilo, s desna
nam je bila gusta nakupina drvea. Ubili smo troje i raskrvarili
jo nekolicinu prije nego to smo ih odbili, na to su oni zastali pa se pokrenuli da bi nam zali s boka.

Tada smo se postavili lea uz lea i stali ih sjei kad su nam

se primakli.
"Ako samo jedan ima puku, mi smo mrtvi, Karagee."
"To znam."
Jo mi je jedan poluovjek pao na otricu. Hasan je poslao
jednoga koji je vritao u jamu.
Tad su bili posvuda oko nas. Jedna je otrica kliznula mimo moga garda i zasjekla me po ramenu. Druga me zarezala
po bedru.
"Odbijte, ludi stvorovi! Velim povucite se, nakaze!"
Na to su ovi to i uinili i pomaknuli se izvan dohvata maa.
ovjek koji je to izgovorio bio je visok otprilike sto i sedamdeset centimetara. eljust mu se micala kao eljust marionete, kao da je na arkama, a zubi su mu nalikovali redu domina svi pocrnjeli, a uz to su jo i zveckali kad su se otvarah i zatvarah.
"Da, Prokruste", uo sam jednoga kako veli.
"Donesite mree! Sapnite ih ive! Ne primiite im se! Ve
su nas stajali i suvie!"
Moreby je bio uz njega i cmizdrio.
"... ja nisam znao, gospodaru."
"Tiina, ti varioe odvratnih bukuria! Stajao si nas boga i
mnogo ljudi!"
"Da navalimo?" upitao je Hasan.
"Ne, ali budi spreman na rezanje mrea kad ih donesu."
"Nije dobro da nas ele ive", zakljuio je on.
"Poslali smo mnoge u pakao da nam poravnaju put", rekoh ja, "pa ipak jo stojimo s maevima u rukama. to hoe
vie?"
"Ako navalimo, mogli bismo sobom povesti jo dvojicu,
moda ak etvoricu. Budemo li ekali, ulovit e nas u mreu
pa emo umrijeti bez njih."
"Kad si mrtav, to ti to znai? Daj da priekamo. Sve dok
smo ivi postoji veliki paunov rep vjerojatnosti to izrasta iz
slijedeeg trenutka."
"Kako ti kae."
No oni su pronali mree i bacili ih. Isjekli smo ih tri prije
nego to su nas spleli u etvrtu. Stegli su je vrsto i primakli
se.
Osjetio sam kako su mi istrgli ma iz ruke i kako me je netko udario nogom. Bio je to Moreby.

"A sad e umrijeti kao to je malo tko umro", ree on.

"Jesu li ostali pobjegli?"
"Samo na trenutak", odgovorio je. "Poi emo im po tragu,
pronai ih i vratiti."
Nasmijao sam se.
"Gubi", rekoh. "Uspjet e."
Ponovno me je udario nogom.
"Tako se primjenjuje tvoje pravilo?" upitao sam. "Hasan je
pobijedio Mrtvaca."
"Varao je. Ona je ena bacila svijetleu granatu."
Prokrust je doao do njega dok su nas vezivali unutar mrea.
"Odvedimo ih u Dolinu sna", rekao je Moreby, "da ondje
vidimo to emo s njima i da ih sauvamo za idue slavlje."
"To je dobro", rekao je Prokrust. "Da, tako emo uiniti."
Mora da je Hasan sve to vrijeme pokuavao provui ruku
kroz mreu, zato to ju je kratko izbacio i noktima zagrebao
Prokrustovu nogu.
Prokrust ga je ritnuo nekoliko puta a onda jo jednom i
mene da prepuni mjeru. Protrljao je ogrebotine na svom listu.
"Hasane, zato si to uinio?" upitao sam nakon to se Prokrast okrenuo od nas i zapovjedio da nas veu za ranjeve kako bi nas mogli nositi.
"Moda mi je pod noktima jo ostalo neto meta-cijanida",
objasnio je on.
"Odakle on tu?"
"Od zrna u mom pojasu, Karagee, koja mi nisu oduzeli.
Premazao sam njima nokte nakon to sam ih danas naotrio."
"A! Dakle si ogrebao Mrtvaca jo na poetku odmjeravanja
snaga..."
"Tako je, Karagee. Dalje se sve svelo samo na to da ostanem iv dok se on ne svali."
"Hasane, ti si jedan uzorni ubojica."
"Hvala najljepa, Karagee."
Vezali su nas za ranjeve, dok smo jo bili u mreama. Zatim su nas podigla etvorica na Prokrastovu zapovijed.
Dok su Moreby i Prokrast stupali na elu, odnijeli su nas
kroz no.
Dok smo se kretali neujednaenim puteljkom, oko nas se
mijenjao svijet. Uvijek je to tako kad se ovjek pribliuje
Vruoj toki. To je kao da se vraa kroz geoloke ere.

Drvee kraj puta poelo je varirati, sve vie i vie. Naposljetku smo se stali kretati vlanim prolazom izmeu mrkih
tornjeva s liem paprati: a izmeu njih su izvirivala stvorenja
s prikiljenim, utim oima. Visoko iznad glava no je bila cerada to se poput atora protezala iznad vraka drvea, izbuena slabanim piknjicama zvijezda, sa iljatim utim mlaakom kao poderotinom. Krikovi nalik na ptije to su
zavravali u brektanju nicali su iz velike ume. Dalje ispred
nas nekakav je tamni obris preao preko staze.
Kako smo napredovali putem, drvee je postajalo sve
manje i praznine meu njima sve ire. Ali ono nije bilo nalik
drveu to smo ga ostavili za sobom kod sela. Bili su to svinuti oblici (i oblici koji su se svijali!) s virovitim kronjama
nalik na morsku travu, ogoljelim deblima i otkrivenim korijenjem koje je puzalo, polagano, u blizini povrine zemlje. Siuna nevidljiva stvorenja mugnula bi uz zvukove grebanja iz
kraga svjetla Morebyjevog elektrinog fenjera.
Kad bih okrenuo glavu mogao sam detektirati slabani,
pulsirajui ar, taman na rabu vidljiva spektra. Dolazio je od
naprijed.
Pod nogama se pojavilo izobilje tamnih vitica. One su se
izvijale kad god bi koji od nosaa ugazio na njih.
Drvee se pretvorilo u jednostavnu paprat. A onda je i ona iezla. Zamijenile su ih velike koliine liaja boje krvi. Rastao
je posvuda po stijenama. Bio je lagano svjetlucao.
Nije vie bilo glasanja ivotinja. Vie uope nije bilo glasanja ukoliko se izuzmu dahtanje naa etiri nosaa, udarci
koraka i povremeni prigueni zvek kad bi Prokrustova automatska puka udarila o pojastuenu stijenu.
Nai su nosai nosili jatagane za pojasom. Moreby ih je
nosio nekoliko, a uz njih i mali pitolj.
Staza je naglo skrenula prema gore. Jedan je od naih nosaa opsovao. Netko je u tom trenutku potegao dolje jedan od
kutova nebeskog atora: taj se spajao s horizontom i sad se
ispunio slutnjom purpurne izmaglice, slabanije od izdahnutog cigaretnog dima. Polagano, vrlo visoko, i pljuskajui zrak
poput ribe avolka to se skija po povrini vode, tamna je silhueta pauk-netopira prela preko mjeseeva lica.
Prokrast se sruio.
Moreby mu je pomogao da se pridigne, no Prokrast se
zanjihao i naslonio na nj.

"to mui vas, gospodaru?"

"Iznenadna omaglica neka, i tupost udova svih... Ti uzmi
puku moju. Ona teka posta."
Hasan se zasmijuljio.
Prokrust se okrenuo prema Hasanu: marionetska mu je
eljust pala i otvorila usta.
A onda je pao i on.
Moreby je upravo bio uzeo puku, tako da su mu ruke bile
pune. uvari su nas spustili, prilino uurbano, i potrali do
Prokrusta.
"Da 1 malo vode ima?" upitao je i zatvorio oi.
Vie ih nije otvorio.
Moreby mu je oslunuo prsa, a zatim mu stavio pod nosnice pernati kraj svoga poglavikog ezla.
"On je mrtav", izjavio je naposljetku.
"Mrtav?"
Jedan od nosaa, onaj pokriven Ijuskama, udario je u pla.
"On je bijo dobar", jecao je. "On je bijo veliki ratni poglavica. t8 mo sad?"
"On je mrtav", ponovio je Moreby, "i dok se ne proglasi
novi ratni poglavica, ja sam vam voa. Umotajte ga u svoje
plateve. Ostavite ga na onoj ravnoj stijeni. Ovdje ne zalaze ivotinje tako da ga nitko nee uznemiravati. Uzet emo ga kad se
budemo vraah. A sad, ne zaboravite, moram izvriti nau osvetu nad ovom dvojicom." Napravio je gestu ezlom. "Dolina
sna je ve posve blizu. Uzeli ste pilule koje sam vam dao?"
"Da."
"Da."
"Da."
"Da."
"Vrlo dobro. A sad uzmite plateve pa ga umotajte."
Tako su i uinili, pa su nas ubrzo ponovno podigli i odnijeh na vrh hrpta od kojeg je staza tekla dolje u fluorescentnu mpetinu, boginjavu od kratera. Velike stijene to su se tu nalazile izgledale su gotovo kao da gore.
"Ovo je", rekoh Hasanu, "moj sin opisao kao mjesto na
kojem nit moga ivota prelazi preko plamtee stijene. Vidio me
je ugroena od Mrtvaca, no sudjenice su promislile jo jednom
i tu opasnost svalile na tvoja lea. Onda jo dok sam bio tek
san u svijesti Smrti, ovo je mjesto bilo odreeno kao jedno od
onih na kojem bih mogao umrijeti."

"Pasti iz Shinvata znai ispei se", rekao je Hasan.

Ponijeli su nas niz procijep pa bacili na kamenje.
Moreby je otkoio puku pa otkoraio.
"Oslobodite Grka pa ga veite za onaj stup." Pokazao im je
put pukom.
Tako su i uinili pa mi vrsto vezali ruke i noge. Stijena je
bila glatka, vlana, ubojita bez ikakva vanjskog znaka.
Isto su uinili i s Hasanom, otprilike dva i pol metra meni
zdesna.
Moreby je spustio fenjer tako da je ovaj bacao oko nas uti
polukrug. etiri su Koureta bili demonski kipovi to su stajali
kraj njega.
Nasmijeio se. Poloio je puku na stjenoviti zid iza sebe.
"Ovo je Dolina sna", rekao nam je. "Oni koji ovdje zaspu,
ti se vie ne bude. Ona, meutim, konzervira meso i tako nas
titi od mravih godina. Ipak, prije nego to vas ostavimo..."
Njegove su se oi okrenule prema meni. "Vidi li gdje sam
stavio puku?"
Nisam mu odgovorio.
"Vjerujem, komesaru, da e se tvoja crijeva moi razvui
tako daleko. No u svakom sluaju, namjeravam to tono utvrditi." Iz pojasa je izvukao bode,i krenuo prema meni. etiri
poluovjeka krenula su s njim. "to misli, tko ima vie petlje,
vie petlji u crijevima, mislim? Ti ili Arapin?"
Nijedan od nas nije odgovorio.
"Bit e vam obojici dano da se vlastitim oima uvjerite", rekao je kroza zube. "A prvo ti!"
Trzajem mi je izvukao koulju i rasjekao je po itavoj
prednjoj strani.
Zakruio je otricom u polaganom, znaajnom krugu neka
tri prsta od mog trbuha, sve mi vrijeme prouavajui lice.
"Ti se boji", rekao je. "Tvoje lice to jo ne pokazuje, ali
hoe."
Zatim: "Pogledaj me u oi i ugurat u ti otricu vrlo polako. Jednog u te dana ruati. to misli o tome?"
Nasmijao sam se. To je najednom postalo vrijedno smije- ha.
Njegovo se lice zgrilo a zatim izduilo u kratkotrajni izraz
zbunjenosti.
"Zar si ve poludio od straha, komesaru?"
"Perje ili olovo?"

On je znao to to znai. Krenuo je da neto kae, no onda

je koja etiri metra alje zveknuo ljuni. Glava mu se tmula
u tom smjeru.
Posljednju je sekundu svog ivota utroio na vritanje, jer
ga je silina Bortanova skoka zdruzgala o tlo prije nego to mu
je otkinuo glavu s ramena.
Moje je sotonsko pseto stiglo.
Koureti su zavritali, jer su njegove oi uareno ugljevlje a
njegovi zubi cirkularne pile. Njegova je glava iznad zemlje koliko i glava visoka ovjeka. Iako su dograbili maeve i udarili
po njemu, trud im je bio uzaludan jer su njegovi bokovi kao
bokovi nosoroga. etvrt tone psa u mom Bortanu... Nije ba
bio od onih o kojima je pisao Albert Payson Terhune.
Radio je gotovo jednu minutu kad je zavrio svi su oni bili
u komadima i niti jedan iv.
"to je to?" upitao je Hasan.
"tenac to sam ga bio naao u vrei to ju je more izbacilo
na plau, i suvie ilav da bi se utopio moj pas", rekoh,
"Bortan."
Na mekem dijelu njegova ramena bila je posjekotina. To
nije bio stekao u ovoj borbi.
"Najprije nas je potraio u selu", rekoh, "i oni su ga pokuali zaustaviti. Mnogo je Koureta danas izginulo."
Dokaskao je do mene i liznuo mi lice. Mahao je repom,
cvilio, izvijao se poput teneta i trao u uskim krugovima. Onda je skoio prema meni i ponovno mi liznuo lice. Zatim je
ponovno poeo poskakivati od veselja gazei pri tom po komadima Koureta.
"Dobro je to kad ovjek ima psa", rekao je Hasan. "Ja sam
ih uvijek jako volio."
Kad je to izrekao, Bortan ga je upravo njukao.
"Vratio si se, vratio, stari zamazanko", rekao sam Bortanu.
"Zar ti ne zna da su psi izumrli?"
Uzmahao se repom, ponovno mi priao i liznuo mi ruku.
"ao mi je to te ne mogu ekati po uima. Ti, meutim,
ipak zna da bih to rado uinio, zar ne?"
Mahnuo je repom.
Otvorio sam i zatvorio desnu aku koja mi je bila vezana.
Dok sam to inio okrenuo sam glavu u odreenom smjeru.
Bortan je gledao; nosnice su mu bile vlane i treperile su.

"Ruke, Bortan. Potrebne su mi ruke da me oslobode. Ruke

da razveu moje spone. Mora ih nabaviti, Bortan, i donijeti ih
amo."
Dohvatio je jednu ruku to je leala na tlu i poloio mi je
pred noge. Tada je podigao pogled i mahnuo repom.
"Ne, Bortan. ivu ruku. Prijateljsku ruku. Ruke koje e
me razvezati. Shvatio si, zar ne?"
Liznuo mi je ruku.
"Idi i nai ruke koje e me osloboditi. Koje su jo prikaene uz tijelo i ive. Ruke prijatelja. A sad brzo! Idi!"
Okrenuo se od mene i poao, pa zastao, jednom se okrenuo pa se uspeo stazom.
"Je li shvatio?" upitao je Hasan.
"Mislim da jest", odgovorio sam mu. "Njegov mozak nije
obian psei, a imao je na raspolaganju mnogo mnogo vie
godina no to ih ima ak i u ljudskom ivotu da naui razumijevati."
"Onda se nadajmo da e brzo nai nekoga, prije nego to
zaspemo."
"Da."
Visili smo tako, a no je bila hladna.
ekali smo dugo vremena. Na koncu smo izgubili osjeaj
za nj.
Miii su nam bili zgreni i bolni. Bili smo prekriti sasuenom krvlju iz bezbrojnih sitnih rana. Posvuda su po nama
bile masnice. Bili smo oamueni umorom, nedostatkom sna.
Visjeli smo tako dok su se u nas usijecali konopi.
"Misli h da e uspjeti stii do sela?"
"Dali smo im lijepu prednost. Mislim da imaju pristojnu
ansu."
"S tobom je uvijek teko raditi, Karagee."
"Znam. To sam i sam opazio."
"... Kao onog ljeta kad smo tmuli u kazamatima na Korzici."
"Je."
"... Ili na maru prema ikakoj stanici, nakon to smo u
Ohiu izgubili svu opremu."
"Da, bila je to loa godina."
"Da. Bila je to loa godina."

"Ali ti si uvijek u guvi, Karagee. Roen da tigru vee rep

u vor", rekao je, "to je uzreica za Ijude poput tebe. Teko je
biti s njima. to se mene tie, ja volim mir i hladovinu, knjigu
pjesama, svoju lulu..."
"Pst! ujem neto!"
Bilo je to kloparanje papaka.
Iza kiljavog svjetla sruenog fenjera pojavio se satir. Kretao se nervozno, njegov je pogled skakao s mene na Hasana i
zatim natrag, pa gore, dolje, okolo i mimo nas.
"Pomozi nam, mali rogati", rekao sam na grkom.
Prilazio je oprezno. Ugledao je krv, raskomadane Kourete.
Okrenuo se kao da e pobjei.
"Vrati se! Potreban si mi! To sam ja, svira u frulu."
Zastao je i ponovno se okrenuo, dok su mu nosnice podrhtavale, irile se i skupljale. Njegove su se uiljene ui zatrzale.
Vratio se s bolnim izrazom na svom gotovo ljudskom licu
dok je prelazio preko toga krvavog razbojita."Ma. Do mojih
nogu", rekao sam pokazujui mu oima. "Podigni ga."
Nije ba izgledalo kao da mu se dopada ideja da dodirne
ita proizvedeno ljudskom rukom, najmanje od svega oruje.
Otfukao sam posljednje stihove svoje posljednje melodije.
Prekasno je, kasno, kasno, tako kasno...
Njemu su se ovlaile oi. Otro ih je svojim kosmatim nadlanicama.
"Podigni ma i presijeci mi spone. Podigni ga. Ne tako,
porezat e se. Za drugi kraj. Da."
Podigao ga je kako treba i pogledao me. Mrdnuo sam desnom rakom.
"Konopi. Presijeci ih."
Tako je i uinio. Potrajalo je to dvadeset minuta i ostavilo
mi na raci krvavu narukvicu. Morao sam stalno micati raku da
mi ne presijee kakvu arteriju. Ali ju je na koncu oslobodio i
pogledao me pogledom punim oekivanja.
"Sad mi daj taj ma i ja u se pobrinuti za ostalo."
Poloio mi je otricu u ispruenu ruku.
Uzeo sam je. Nekoliko sekundi kasnije bio sam slobodan.
Zatim sam oslobodio Hasana.
Kad sam se ponovno okrenuo, satira vie nije bilo. U daljini sam uo sumanuti topot.
"ejtan mi je oprostio", rekao je Hasan.

Udaljili smo se od Vrue toke to smo bre mogli, tek

okrznuli selo Koureta pa nastavili prema sjeveru sve dok nismo naili na stazu u kojoj sam prepoznao put za Volos. Je li
satira pronaao Bortan i nekako ga naveo da doe do nas, ili
nas je stvorenje samo opazilo pa me prepoznalo, bilo je neto
u to nisam mogao biti siguran. Bortan se, meutim, nije vratio, tako da sam imao osjeaj da je rije o ovom drugom.
Najblii je prijateljski grad bio Volos, vjerojatno dvadeset
pet kilometara na istok. Ako je Bortan otiao onamo, gdje bi
ga prepoznali mnogi od mojih roaka, proteklo bi ipak mnogo
vremena prije nego to bi se vratio. To to sam ga bio poslao
po pomo bilo je ono to se radi kad vie nema nikakve anse.
Ako je pokuao negdje drugdje a ne u Volosu, onda zaista
nemam pojma kad bi se mogao vratiti. Ipak e nai moj trag i
ponovno poi za njim. Mi smo samo ili naprijed, pokuavajui ostaviti za sobom to je mogue vei komad puta.
Nakon desetak kilometara poeli smo posrtati. Znali smo
da neemo uspjeti otii jo mnogo dalje bez odmora, i zato
smo traili pogledom mogue prenoite.
Naposljetku sam prepoznao strmo, stjenovito brdo na kojem sam kao djeak uvao ovce. Mala ovarska spilja, tri
etvrtine puta uzbrdo, bila je suha i slobodna. Drvena fasada
koja ju je zatvarala bila je preputena propadanju, ali je jo
sluila svrsi.
Navukli smo neto iste trave za leaj, utvrdili vrata pa se
opruili unutra. Hasan je zahrkao u sekundi. Moja se svijest
vrtjela jo trenutak prije nego to je otplovila, i u tom sam trenutku shvatio da od svih zadovoljstava gutljaja hladne
vode kad si edan, rakije kada nisi, seksa, cigarete nakon
mnogo dana bez nje nema ba niti jednog koje bi se moglo
usporediti sa snom.
Najslae je spavati...
Mogao bih rei, da je naa druina krenula duim putem iz
Lamije za Volos obalnom cestom sve se ovo ne bi dogodilo tako kao to se dogodilo i danas bi Phil mogao biti iv.
Ali ja ne mogu uistinu suditi o svemu to se u ovom sluaju
dogodilo: ak i sada, kad gledam u prolost, ne bih znao kazati kako bih sloio dogaaje kad bi se sve moglo ponoviti.
Snage konanog razdora ve su stupale paradnim korakom izmeu ruevina, uzdignuta oruja...

Do Volosa smo stigli idueg popodneva, i zatim uz brdo

Pilion do Portarije. Preko duboka klanca leala je Makrynitsa.
Preli smo preko njega i nali ostale.
Phil ih je odveo do Makrynitse, zamolio bocu vina i primjerak Shelleyjeva Raskovanog Prometeja, pa zasjeo s jednim
i drugim duboko u no.
Ujutro ga je Diane nala kako se smijei, i ve hladnog.
Podigao sam mu pogrebnu lomau meu cedrovima kraj
ruevne episkopije, jer nije elio biti pokopan. Nasuo sam po
njoj tamjana i mirisavih trava, i bila je dva puta via od ovjeka. Te e noi gorjeti i ja u rei zbogom jo jednom prijatelju. inilo se, kad bih pogledao u prolost, kao da je moj
ivot bio uglavnom niz dolazaka i odlazaka. Velim "zdravo". I
velim "zbogom". Samo Zemlja traje...
K vragu.
I tako sam se tog popodneva proetao s drutvom, sve do
Pagase, luke drevnog Iolkosa, smjeteno na rtu nasuprot Volosu. Stajali smo u hladovini badema na brdacu s kojeg je
pucao lijep vidik i na morske predjele i na kameniti hrbat planine.
"Eto, ba su ovdje Argonauti digli jedro i poeli svoje traganje za Zlatnim runom", rekao sam nekom neodreenom.
"Tko su oni uope bih?" upitala je Ellen. "Tu sam priu
proitala u koli, ali sam zaboravila."
"Bili su tu Heraklo i Tezej i pjeva Orfej, i Asklepije, sin
Sjevjerca, i Jason, kapetan, koji je bio uenik kentaura Heiriona ija je spilja ba sluajno gore, blizu vrha Piliona, eno
ondje. "
"Zaista?"
"Pokazat u ti je jednoga dana."
"Bravo."
"Ovdje su se u bhzini takoer borili bogovi i titani", rekla je
Diane priavi mi s druge strane. "Nisu h titani iupali Pilion
i postavih ga na Ossu u pokuaju da se uspnu na Olimp?"
"Tako veli pria. Ali su bogovi bili milostivi pa su nakon
krvave bitke vratili krajolik u prvobitno stanje."
"Jedro", rekao je Hasan i pokazao napola oguljenom narandom to ju je drao u ruci.
Pogledao sam preko voda i gle, na obzoru je bila siuna
tokica.
"Da: ovo ovdje jo slui kao luka."

"Moda je to pun brod heroja", rekla je Ellen, "koji se vraa s jo malo runa. Ali to e im sve to runo?"
"Nije runo ono to je vano", rekla je Crvena Vlasulja,
"vano je dolaenje do njega. To zna svaki dobri pripovjeda.
enski je rod uvijek sposoban iz runa napraviti zapanjujuu
odjeu. ene su navikle da skupljaju ono to ostane iza velikih
pustolovina."
"To runo ne bi bilo ni sluga tvojoj kosi, duo."
"Niti tvojoj, mali."
"To bi se moglo izmijeniti. Naravno, ne tako lako kao u
tvom sluaju..."
"Preko puta", rekao sam glasno, "nalazi se ruevna bizantijska crkva Episkoipija koju sam predvidio za restauraciju u idue dvije godine. To je prema tradiciji mjesto svadbovanja, dakle jednog od Argonauta, i morske nimfe Tetis. Moda ste uli priu o tom piru? Svi su bili pozvani osim boice
nesloge, no ona je svejedno dola i bacila zlatnu jabuku na kojoj je pisalo Najljepoj. Gospodar Paris presudio je da vlasnika prava na nju polae Afrodita i tako je sudbina Troje bila
zapeaena. Kad su posljednji put vidjeli Parisa, ne bi se ba
moglo kazati da je bio jako sretan. Ah, odluke! Kao to esto
govorim, ova je zemlja upravo uljiva od mitova."
"Kako dugo ostajemo ovdje?" upitala je Ellen.
"Volio bih provesti jo nekoliko dana u Makrynitsi", rekoh, " a onda idemo na sjever. Recimo jo tjedan dana u
Grkoj, a onda se selimo dalje, u Rim."
"Ne", rekao je Myshtigo, koji je sjedio na kamenu i neto
govorio svojoj maini zurei pri tom preko voda. "Ne, turneja
je gotova. Ovo je posljednja postaja."
"Kako to?"
"Naao sam to sam traio i sad se vraam kui."
"A ta je s vaom knjigom?"
"Ja imam svoju priu."
"Kakvu priu?"
"Poslat u vam primjerak s autogramom kad bude gotova.
Moje je vrijeme dragocjeno, a ja ve imam sav materijal koji
sam elio. No, u svakom sluaju, bar sav koji mi je potreban.
Jutros sam nazvao Port i oni mi veeras alju Kliza. Vi, ljudi, idite dalje kamo god vam bilo drago, no za mene je gotovo."
"Neto nije u redu?"

"Ne, sve je u redu, ali je vrijeme da odem. Imam mnogo

posla."
Ustao je i protegnuo se.
"Moram se pobrinuti za pakiranje, pa se povlaim. A ova
vam je zemlja, Conrad, uistinu lijepa, unato svemu. Vidimo se svi za veerom."
Okrenuo se i poao nizbrdo.
Napravio sam nekoliko koraka u njegovu smjeru i gledao
ga kako odlazi.
"Pitam se to ga je tako potjeralo?" glasno sam pomislio.
Zauo se zvuk koraka.
"On umire", rekao je George tiho.
Moga sina Jasona, koji nas je bio pretekao nekoliko dana,
nije vie bilo. Susjedi su nam ispriali da je otiao u Had
veer prije naeg dolaska. Patrijarha je na leima odnijelo nekakvo sotonsko pseto ognjenih oiju to je razvalilo vrata njegova stanita i odvuklo ga u no. Svi su moji roaci eljeli da
k njima doem na veeru. Dos Santos je jo morao poivati;
George mu je obradio rane i nije drao potrebnim da ga prebaci u bolnicu u Ateni.
Svuda je lijepo ali je doma najljepe.
Proetao sam se do Trga i proveo popodne u razgovoru sa
svojim potomcima. Hou li im priati o Taleru, o Haitiju, o
Ateni? Da. Hou, i jesam. Hoe li oni meni priati o protekla
dva desetljea u Makrynitsi? Kao gore.
Odnio sam tada malo cvijea na groblje, malo ondje ostao
pa otiao do Jasonove kue gdje sam popravio vrata s ono
malo alata to sam ga naao u upi. Onda sam naiao na bocu
njegova vina i sve popio. Popuio sam i cigaru. Skuvao sam i
loni kave i ispio ga do kraja.
No i dalje sam bio potiten.
Nisam znao to se iza brda valja.
George je, meutim,znao sve o bolestima pa je rekao kako Veganac pokazuje nesumnjive simptome neurotskog poremeaja
od one E.T. vrste. Neizljeivo. Beziznimno smrtonosno.
A to se nije moglo ak ni pripisati u zaslugu Hasanu.
"Etiologija nepoznata" bila je Georgeova dijagnoza.
I tako se sve preokrenulo.
George je to znao o Myshtigu sve od doeka to ga je
navelo na trag?

 Phil ga je bio zamolio da promatra Veganca kako bi

utvrdio znakove fatalne bolesti.
Zato?
Dakle, on mi nikad nije rekao zato, a u ovom trenutku nisam mogao otii do njega i upitati ga.
Evo mi problema.
Myshtigo je ili obavio svoj posao, ih mu vie nije preostalo
dovoljno vremena da ga dovri. On je rekao da ga je dovrio.
Ako nije, onda sam sve vrijeme titio mrtvaca, bez ikakva cilja
i svrhe. Ako uistinu jest, onda moram znati rezultate kako bih
mogao vrlo brzo donijeti odluku u vezi preostatka njegova
ivotnog vijeka.
Veera nije nita pomogla. Myshtigo je bio rekao sve to
mu se bilo prohtjelo rei i sad je ih ignorirao ih otklanjao naa
pitanja. I tako, im smo popili kavu, Crvena Vlasulja i ja izih
smo van da zapahmo cigaretu.
"to je bilo?" upitala je.
"Ja ne znam. Mislio sam da moda ti zna."
"Ne. I to sad?"
"Ti reci."
"Da ga ubijemo?"
"Moda da. Ali prvo: zato?"
"Dovrio je."
"to? to je zapravo dovrio?"
"Odakle da znam?"
"Do avola! Ja moram znati! Volim znati zato nekog ubijam. Moja mala nastranost."
"Nastranost? I jest. Oito, zar nije? Veganci ele ponovno
kupovati zemaljske terene. On se vraa da im podnese izvjetaj o parcelama za koje su zainteresirani."
"Zato ih onda nije sve obiao? Zato je sve prekinuo nakon Egipta i Grke? Pijesak, kamenjar, prauma i iroki asortiman monstruma eto, to je sve to je vidio. Teko da moe
posluiti za stimulativnu procjenu."
"Znai da se uplaio, a ima i zato, i da je sretan to je iv.
Mogli su ga pojesti boadili ili Koureti. Daje petama vjetra."
"Bravo. Onda ga pustimo neka bjei. Pustimo ga neka podnese nepovoljan izvjetaj."
"Ali to ne pali. Ako se oni zaista ele ubaciti, onda nee
nita kupovati na buf. Naprosto e nam poslati nekog drugog nekog
ilavijeg da to obavi do kraja. Ubijemo li Myshti-

ga, onda e znati da jo uvijek mislimo ozbiljno, da i dalje

protestiramo i da smo to i dalje oni stari ilavi mi."
"... Ali on se ne boji za svoj ivot", glasno sam promozgao.
"Ne? Onda to?"
"Ne znam. Ali moram otkriti."
"Kako?"
"Mislim da u ga pitati."
"Ti si lud." Okrenula se od mene.
"Po mojem ili nikako", rekoh.
"Onda neka bude kako god hoe. Nije ni vano. Ionako
smo ve izgubili."
Uhvatio sam je za ramena i poljubio u vrat. "Ne jo. Vidjet
e.
Stajala je ukoeno.
"Idi kui", ree; "ve je kasno. Prekasno je."
Tako sam i uinio. Vratio sam se u veliku staru kuu Jakova Koronesa u koju smo se bili smjestili i ja i Myshtigo, a u
kojoj je bio odsjeo i Phil.
Zastao sam u pokojnikovoj sobi, u prostoriji u kojoj je Phil
posljednji put spavao. Njegov je Raskovani Prometej jo bio
na pisaem stolu, poloen kraj prazne boce. Kad me je bio
nazvao u Egipat govorio je o svom odlasku, a u meuvremenu
je pretrpio srani udar i proao mnogo toga. inilo se da bi u
takvom sluaju mogao ostaviti starom prijatelju kakvu poruku.
I tako sam otvorio taj Shelleyev bezvezni spjev i pogledao
unutra.
Bila je ispisana na praznim stranicama na kraju knjige, na
grkom. Meutim, ne na modemom grkom. Na klasinom.
Ila je nekako ovako:
Dragi prijatelju, iako se uasavam pisati ita to kasnije ne
bih mogao popraviti, osjeam da bih uinio najbolje da ovo
uinim to urnije. Nije mi dobro. George bi da se prebacim u
Atenu. I ja bih, i hou, ujutro. Ali prvo, u vezi tekueg problema...
Mii Veganca sa Zemlje, i to ivog, pod svaku cijenu.
To je vano.
To je najvanija stvarna svijetu.
Bojao sam ti se to prije rei jer sam mislio da bi Myshtigo
mogao biti telepat. To je razlog zbog kojega nisam iao s va-

ma itavu turneju, iako bi mi bilo uasno drago da sam to mogao. To je razlog zbog kojeg sam se pretvarao da ga mrzim;
tako sam se mogao drati podalje od njega koliko je god to bilo mogue. Tek nakon to mi je uspjelo utvrditi kao injenicu
da on ne posjeduje telepatske sposobnosti, odluio sam vam
se pridruiti.
Slutio sam, to po Dos Santosu, Diani i Hasanu, da bi
Radpolu moglo biti do njegove krvi. Da je bio telepat,zakljuio
sam, on bi to brzo doznao pa uinio sve to je potrebno da se
pobrine za svoju sigurnost. A da nije bio, preostala bi tvoja
sposobnost, u koju sam polagao veliku vjeru, da ga zatiti od
gotovo svega, u to ukljuujem i Hasana. Ali nisam elio da
on zna da znam. Ali ja sam te ipak upozorio, ako se sjea.
Tatram Yshtigo, njegov djed, jedan je do najboljih najplemenitijih stvorova to jo ive. On je filozof, veliki pisac,
nesebini djelatnik u javnim slubama. Upoznao sam se s njim
za svog boravka na Taleru, ima tome trideset i etiri godine, i
kasnije smo postali bliski prijatelji. Ostali smo u vezi sve od
tog vremena, a jo tada on mi je bio otkrio planove Veganskog kompleksa u vezi disponiranja Zemljom. I ja sam se bio
zakleo da u uvati tajnu. ak ni Cort nije smio znati da ja
znam. Stari bi bio izgubio obraz, katastrofalno, da je to izalo
na vidjelo prije vremena.
Veganci se nalaze u vrlo nezgodnom poloaju. Nai iseljeni
zemljaci nametnuli su Vegancima ekonomsku i kulturnu ovisnost. Veganci su postali svjesni i kako ivo! u dane radpolske pobune, injenice da tu postoji autohtona populacija
koja posjeduje snanu organizaciju i koja udi obnovi naeg
planeta. I Veganci bi takoer voljeli da do toga doe. Oni
Zemlju ne ele. A i zato bi? Ako bi eljeli eksploatirati ljudsku
rasu, onda vie ljudi imaju na Taleru nego to ih mi imamo
ovdje na Zemlji a oni to ne ine; u svakom sluaju ne masovno i ne zlonamjerno. Naa ex-populacija odabrala je sve
ono to eksploatacija rada donosi sobom, radije to negoli da
se vrati ovamo. Na to to upuuje? Povratniki je pokret
mrtav. Nitko se ne vraa. To i jest razlog zbog kojeg sam ga
napustio. Zbog kojeg si to, vjerujem, uinio i ti. Veganci bi
voljeli da taj svjetski problem skinu s vrata. Razumije se, oni
nas ele posjeivati. Za njih je vrlo pouno, rastrenjujue, pogodno za poticanje skromnosti i upravo zastraujue da dolaze
ovamo i vide to se sve moe uiniti sa svijetom.

Ono to bi po njihovu trebalo uiniti, bilo bi nai naina kako da se zaobie vlada nae ex-populacije na Taleru. Talerijanci ba nisu bili oduevljeni da se odreknu onog jedinog to
im je davalo pravo i na poreze i na postojanje, to jest Ureda.
Nakon mnogo pregovaranja i mnogo ekonomskog pritiska u
to je bila ukljuena i ponuda punog veganskog dravljanstva
naoj ex-populaciji, ini se da se ipak nalo naina. Provedba
plana bila je predana u ruke Shtigoalcima, posebice Tatramu.
A on je napokon pronaao nain, kako je vjerovao, kako
da Zemlji u uem smislu vrati njen autonomni poloaj i ujedno
sauva njen kulturni integritet. To je razlog zbog kojeg je poslao svog unuka, Corta, na ovo izvianje. Cort je udan
stvor: njegov je glavni talent glumaka sposobnost (ime su
svi iz Shtiga prilino obdareni) a osim toga on voli pozirati.
Vjerujem da je on udno elio odigrati ulogu vanzemaljca i siguran sam da je to izveo vjeto i efektno. (Tatram me je takoer obavijestio da e to ujedno biti i Cortova poslijednja uloga. On umire od drinfana, koji je neizljeiv; vjerujem takoer
da je to i razloga zbog kojeg je odabran upravo on.)
Vjeruj mi, Konstantine Karaghiosisu Koronesu Nomikose
(i sve ostalo, za koja ne znam), Conrade, kad kaem da on ne
izvia nekretnine. Ne.
No dopusti mi posljednju bajronsku gestu. Vjeruj mi na
rije da on mora ivjeti i dopusti mi da odrim zakletvu i
sauvam tajnu. Nee ti biti ao kad sve dozna.
ao mi je to mi nikad nije uspjelo dovriti tvoju elegiju i
proklet bio to si mi bio preoteo Laru, onaj put u Keru!
PHIL
No onda dobro, odluio sam neka bude ivot, a ne
smrt, za Veganca. Phil je progovorio, a ja nisam sumnjao u
njegove rijei.
Vratio sam se za stol Mikara Koronesa i ostao s Myshtigom sve dok nije bio spreman za odlazak. Otpratio sam ga natrag do Jakova Koronesa i gledao ga kako pakira neke zadnje
stvari. Za sve to vrijeme izmijenih smo moda pet rijei.
Njegove smo stvari iznijeli na mjesto gdje je trebao sletiti
Kliza, ispred kue. Prije nego to su ostali (u koje ukljuujem i Hasana) doli da mu kau zbogom, on se okrenuo
prema meni i rekao: "Recite mi, Conrad, zato razgraujete
piramidu?"

"Da podbodemo Vegu", rekoh. "Da vam stavimo do znanja, ako elite Zemlju i ako vam je uspije preoteti, da ete je dobiti u gorem stanju no to je bila nakon Tri dana. Nee ostati
nita u to biste mogli gledati. Spalit emo sav ostatak nae
povijesti. Nee za vas ostati ni mrve."
Zrak to je izlazio iz dna njegovih plua sad je to uinio s
visokim cvileem to je bio veganski ekvivalent uzdaha.
"Hvale vrijedno, rekao bih", odgovorio je Veganac, "ali ja
sam je tako elio vidjeti. Mislite li da biste je ikad vie mogli
nanovo sloiti? Moda u bliskoj budunosti?"
"to vi mislite?"
"Opazio sam kako mnogi od vaih ljudi obiljeavaju dijelove."
Slegnuo sam ramenima."Onda imam samo jo jedno ozbiljno pitanje u vezi vae sklonosti k destrukciji..." izjavio je
on.
"A to je?"
"Je li to zaista umijee?"
"Idite do avola."
Tada su se pojavili i ostali. Diani sam lagano odmahnuo
glavom, a Hasana zgrabio za zglavak i drao ga tako dovoljno
dugo da bih mu odlijepio siunu iglu to ju je bio flasterom
uvrstio na dlan. Onda sam i njemu dopustio da se nakratko
rukuje s Vegancem.
Kliza se zujei spustio sa sve tamnijeg neba i ja sam pomogao Myshtigu da se ukrca, a osobno sam mu natovario i
prtljagu, kao to sam osobno i za njim zatvorio vrata.
Uzletio je bez incidenta i nestao za nekoliko sekundi.
Konac bezveznog izleta.
Vratio sam se u kuu i presvukao se.
Bilo je vrijeme da spalim prijatelja.
Naslagan visoko u no, moj je zigurat od klada nosio sve
to je preostalo od pjesnika i prijatelja. Raspirio sam baklju i
utrnuo elektrini fenjer. Uz mene je bio Hasan. Pomogao mi
je odnijeti le do kola i preuzeo uzde. Ja sam lomau podigao
na empresima obraslom brdacu iznad Volosa, kraj ruevina
crkve koje sam ve spomenuo. Vode u zaljevu bile su mirne.
Nebo je bilo isto i zvijezde jasne.
Dos Santos, koji nije odobravao kremiranje, odluio je ne
prisustvovati pa rekao da ga mue rane. Diane je izabrala da

ostane s njim u Makrynitsi. Sa mnom nije progovorila ni rijei

sve od naeg posljednjeg razgovora.
Ellen i George sjedili su na kolima, koje smo natrake ugurali pod veliki empres, i drali se za ruke. Oni su, osim nas,
bili jedini nazoni. Phil ne bi volio da moji roaci nad njim na'riu svoje alopojke. Jednom je bio rekao da bi elio neto veliko, sjajno, brzo i bez muzike.
Primakao sam baklju uglu lomae. Plamen je zahvatio pa
polagano poeo zagrizati u drvo. Hasan je vatru pokrenuo jo
jednom bakljom pa je zabio u zemlju, otkoraio i zagledao se.
Dok su plamenovi progrizali svoj put prema gore, ja sam
molio stare molitve i izlijevao vino po zemlji. Nabacio sam na
ar mirisne trave. A onda sam i ja odstupio.
"...Gdje god da bio, smrt je odnijela i tebe", rekao sam
mu. "Otiao si vidjeti kako se uz Aheront vlano cvijee otvara, sred sjena pakla kako bodro nie, Da si umro mlad, tvoj
bismo odlazak oplakivali kao propast velikog talenta prije nego to je doivio svoje ispunjenje. Ali ti si proivio, i sad se to
ne moe kazati. Neki odabiru kratki i uzvieni ivot pred zidinama neke svoje Troje, drugi ivot dui i s manje muka. I tko
moe rei koji je bolji? Bogovi su odrali svoje obeanje zadano Ahileju, da e mu podariti besmrtnu slavu, tako to su nadahnuli pjesnika da mu spjeva besmrtni pean. No je li on zbog
toga sretniji, sada kad je mrtav kao i ti? Ja o tome ne mogu suditi, prijatelju moj stari. Sjeam se rijei to si ih ti, kao manji
bard, napisao o najveem od Argivaca i o tom dobu snano
odapetih smrti: Mrak razoaranja na stjecitu tom bjesni: Prijetnja predznakova, pogibelj vremena... No pepeo vie u drvo
ne izgara. Ognja nevidljiva glazba u toplinu oblikuje zrak, no
dana vie nema. Zbogom mi ostaj, Phillipe Graveru. Neka te
gospodari Feb i Dioniz, koji ljube i ubijaju svoje pjesnike,
preporue svom crnom bratu Hadu. I neka ti njegova Perzefona, Kraljica noi, udijeli svoju milost i podari ti visoko mjesto
u elizeju. Zbogom."
Plamenovi su gotovo dosegli vrh.
Tada sam ugledao Jasona kako stoji kraj kola, dok je do
njega sjedio Bortan. Odmaknuo sam se jo vie. Bortan je
doao do mene i sjeo mi zdesna. Liznuo mi je ruku, samo jednom.
"Silino od lovca, opet smo izgubili jedan drugoga", rekoh
mu.

On je kimnuo svojom velikom glavom.

Plamenovi su dosegli vrh i poeli grickati no. Zrak se ispunio miomirisima i huanjem vatre.
Priao mi je Jason.
"Oe", rekao je, "odnio me je do mjesta gdje gore stijene,
no ti si ve bio utekao."
Kimnuo sam.
"Oslobodio nas je prijatelj neljudskog lika. Prije toga, ovaj
tu, Hasan, likvidirao je Mrtvaca. I tako su se tvoji snovi do
sada pokazah koliko istiniti toliko i neistiniti."
"Oh je taj utooki ratnik iz mog vienja", odgovorio je Jason.
"Znam, ali i to je ve prolost."
"to je s Crnom zvijeri?"
"Ni ija ni vrat."
"A nita."
Gledali smo tako dugo, dugo vremena, dok se no povlaila u sebe. U nekoliko navrata Bortan je naulio ui prema
naprijed a nosnice bi mu se rairile. George i Ellen nisu se pomakli. Hasan je sve motrio svojim udnim oima, lienim izraza.
"A to misli sad, Hasane?" upitao sam.
"Ponovno poi na brdo Sinar", odgovorio je, "na neko
vrijeme"
"A potom?"
Slegnuo je ramenima. "Bilo kamo gdje mi je pisano", odvratio je.
I tada je do nas doprlo uasno glasanje, nalik na stenjanje
kakvoga gorostasnog kretena, popraeno zvukom lomljenja
drvea.
Bortan je skoio na noge i zatulio. Magarci koji su dovukli
kola nelagodno su se odmaknuli. Jedan je od njih kratko zarevao.
Jason je stegao zailjen tap to ga je bio podigao s hrpe
ugaraka i sav se ukrutio.
I tada je nasrnuo na nas, ondje na istini. Velik i ruan i sve
ostalo kakvim su ga ikad nazvali.
Onaj, koji se hrani ljudima...
Onaj, pod kojim se trese zemlja...
Onaj silni, onaj gnusni...
Tesalska Crna zvijer.

Napokon je netko mogao rei to on uistinu jest. To jest,

ukoliko se izvue pa da moe priati.
Mora da ga je k nama privukao vonj spaljenog mesa.
Bio je uistinu velik. Kao slon, barem toliki.
' Koji je ono bio Heraklov etvrti podvig?
Divlji vepar Arkadijski, eto to.
Naglo sam poelio da je Herko jo negdje u blizini, pa da
nam pomogne...
Veliki krmak... S grebenastim leima i kljovama dugakim
kao ruka... Male svinjske oice, crne, koje kolutaju u odbljesku vatre, divlje...
Ruio je drvee pred sobom...
Pa ipak je zaskviao kad je Hasan izvukao plamteu glavnju iz eravice i zatjerao mu je u rilo, zaskviao i naglo se
okrenuo od nas.
A takoer je i zakrivudao, to mi je dalo vremena da pograbim Jasonov tap.
Potrao sam i zgodio ga njime u lijevo oko.
Tada je ponovno zakrivudao i zapitao kao parni kotao koji
puta.
...I na njemu je ve bio Bortan i razdirao mu pleku.
Nijedan od moja dva napada na njegov grkljan nije izazvao
nita vie od povrinskog ranjavanja. On se rvao, pleem protiv onjaka, dok napokon nije otresao Bortana i oslobodio se
njegova zahvata.
Do tada je Hasan ve bio do mene i mahao svojom zapaljenom glavnjom.
Jurnuo je na nas.
Odnekud sa strane George je u nj ispraznio itav arer
automatskog pitolja. Hasan je hitnuo glavnju. Bortan je ponovno skoio, ovaj put sa slijepe strane.
... I sve je to prouzroilo da jo jednom skrene u svom jurianju, da se zabije u sad ve prazna kola i ubije oba magarca.
Tada sam potrao na njega i gurnuo tap prema gore kod
njegove lijeve prednje noge.
Stap se prelomio nadvoje.
Bortan je nastavio ujedati i njegovo je reanje preraslo u neprekinutu grmljavinu. Kad god bi ovaj zamahnuo prema njemu svojim kljovama, Bortan bi ga isputao i odskakivao gotovo plesnim korakom; zatim bi se ponovno primicao da ga jedi.

Bio sam siguran da se moje smrtonosno koplje od elika,

zailjeno kao igla, ne bi bilo slomilo. Ono je, meutim, bilo na
Ispraznosti...
Hasan i ja kruili smo oko njega s najotrijim i ranju najsliniji magarcima to smo ih mogli nai. Nastavili smo ubadati
da bismo ga natjerali da se nastavi vrtjeti u krugu. Bortan mu
je i dalje pokuavao napipati grkljan, ali je velika glava s rilom
ostajala pognuta, jedno je oko kolutalo a drugo krvarilo, a
kljove su mlatarale naprijed-natrag i gore-dolje poput maeva. Rascijepljeni papci veliki poput hljebova iskapali su velike
rupe u zemlji dok se ovaj okretao, u pokuaju da nas sve pobije, u naranastom plesu plamenova.
Napokon je stao i okrenuo se vrlo naglo za stvora te veliine i njegova su plea udarila Bortana u bok i odbacila ga
mimo mene neka etiri metra. Hasan ga je raspalio po leima
svojom batinom a ja sam krenuo prema drugom oku, ali sam
promaio.
Tada je krenuo prema Bortanu, koji je jo traio oslonac
glava mu je bila sputena a kljove su se presijavale.
Kad je on nasrnuo na moga psa odbacio sam batinu i skoio.
Ve je bio spustio glavu da mu zada smrtonosni udarac.
Kad se njegova glava spustila gotovo do zemlje, uhvatio
sam ga za obadvije kljove. Nita nije moglo zadrati taj zamah
nalik grabljenju, shvatio sam to dok sam ga pritiskao dolje
svom snagom to je bila u meni.
Ali sam pokuao a moda nekako i uspio, makar na trenutak...
U najmanju ruku, dok sam letio, odbaen kroz zrak, ruku
razdrtih i krvavih, vidio sam kako je Bortanu uspjelo povui
se s puta.
Bio sam oamuen padom jer me je bio odbacio visoko i
daleko, a zauo sam i bijesno skvianje velikog krmeta. Hasan je zakriao, a Bortan je jo jednom svojim gromoglasnim
grlom zaurlao svoj izazivaki bojni pokli.
...I do crvenog usijane Zeusove munje dva puta su sile s
neba.
... I posvuda je mir.
Uspeo sam se polako, ponovno na noge.
Hasan je stajao kraj ugljevlja lomae dok mu je zapaljeni
tap jo stajao u ruci podignut kao koplje spremno na bacanje.

Bortan je njukao drhtavu planinu mesa.

, Cassandra je stajala pod empresom kraj mrtvog magarca,
lea naslonjenih o deblo; nosila je kone hlae, modru vunenu
koulju na licu joj je bio slabani smijeak a u ruci moja
puka za slonove iz koje se jo dimilo.
"Cassandra!"
Ispustila je puku: djelovala je vrlo blijedo. No ja sam je ve
drao u zagrljaju i prije nego to je puka udarila o tlo.
"Pitat u te za mnogo toga, ali kasnije", rekoh. "Ne sada.
Nita sada. Daj da naprosto sjednemo pod drvo i gledamo vatru kako gori."
Tako smo i uinili.
Mjesec dana poslije toga Dos Santos je bio iskljuen iz
Radpola. Od onda se nije ulo ni za njega ni za Dianu. Glasine
su govorile da su se odrekli Povratnikog pokreta, preselili na
Taler i da sada ondje ive. Nadam se da to nije istina, a zbog
dogaaja za onih pet dana. Nikad nisam doznao punu priu o
Crvenoj Vlasulji i vjerujem da je nikad neu ni doznati. Ako
ovjek vjeruje u nekoga, ah stvarno vjeruje, mislim, i ako mu
je stalo do nekoga, kao to je njoj moda bilo stalo do mene,
onda mi se ini prilino ostati u blizini da bi se vidjelo da li je
imala pravo ih krivo u naem finalnom velikom razilaenju
miljenja. Ona to, meutim, nije uinila, i pitam se nije li joj
sada ao zbog toga.
Zapravo i ne mislim da u je ikad vie sresti.
Nedugo nakon reorganizacije u Radpolu, Hasan se vratio
sa Sinara, ostao neko vrijeme u Portu, a onda kupio nekakav
brodi pa se jednog ranog jutra otisnuo a da se prethodno nije
ni oprostio niti iim dao naslutiti svoje odredite. Pretpostavljalo se da je negdje naao novi posao. Dolo je, meutim, do
uragana, nekoliko dana kasnije, i ja sam u Trinidadu uo glasine da su ga bih izbacili valovi na obalu Brazila i da je
doekao smrt od ruke divljih uroenika koji ondje ive. Pokuao sam provjeriti tu priu ali mi nije uspjelo.
No bilo kako bilo, dva mjeseca potom, Ricardo Bonaventura, predsjednik Saveza za borbu protiv progresa, Radpolove
frakcijske gmpe koja se razila s Atenom, umro je od kapi pri
vrenju svoje partijske dunosti. Neto se govorkalo o otrovu
kunia s Divbana primijeanom sardelama (to je izuzetno
smrtonosna kombinacija, kako me uvjerava George, a sutra-

dan je misteriozno nestao novi kapetan dvorske garde zajedno

s Klizaem i zapisnicima posljednje tri tajne sjednice SBPP-a
(a da i ne spominjemo sadraj male zidne blagajne). Za nj su
rekli da je bio krupan mukarac utih oiju s neim blago istonjakim u crtama lica.
Jason i dalje pase svoje mnogonoge ovce po uzvisinama,
tamo gore gdje Aurora najprije dolazi da umrlja nebo ruama, i
nema sumnje da svojim pjevanjem kvari mlade.
Ellen je ponovno u drugom stanju, sva onako lomna i iroka u pojasu, i ne eli razgovarati ni s kim osim s Georgeom.
George bi volio pokuati izvesti jedan fantastian operativni
zahvat nad embrijem, i to odmah, prije nego to bude prekasno, da tako svog idueg klinca osposobi i za disanje vode, a
ne samo zraka, a sve zbog one goleme djevianske granice
divljine to se stere pod povrinom oceana a koju bi njegovi
potomci mogli osvajati, tako da on postane otac nove rase pa
da o tome moe napisati zanimljivu knjigu, i tako to. Ellen,
meutim, nije suvie oduevljena tom zamisli, pa njuim da bi
oceani mogli jo neko vrijeme ostati djeviansko podruje.
O da, prije nekog vremena odveo sam Georgea u Capistrano da gleda povratak pauk-netopira. Bilo je to zaista impresivno kako svojim letom zamrauju nebo, kako se gnijezde
po ruevinama, kako jedu divlje svinje i ostavljaju zelene izmetine posvuda po ulicama. Lorel je dobio toga sate i sate na
3D coloru, i sad to pokazuje na svakom prijemu u Uredu. To
je sad na neki nain povijesni dokument, obzirom da smo do
sada pauk-netopire ve maknuli s puta. Vjeran svojoj rijei,
George je meu njima pokrenuo poast slishija, i sad padaju
kao muhe. Ba prolog tjedna jedan od njih pao nasred ulice
uz veliki pljas! ba dok sam bio na putu Mami Juliji, s bocom
ruma i kutijom okoladnih bombona. Kad je tresnuo, bio je
ve sasvim mrtav. Ti su slishiji vrlo podmukli. Ubogi pauk-netopir ni ne sluti to se dogaa: on leti sav sretan, ogledava
se za nekim koga bi pojeo, i tada ok! strefi ga, i on pada
usred vrtne zabave ili nekome u bazen za plivanje.
Odluio sam zadrati Ured jo neko vrijeme. Sazvat u
nekakav parlament nakon to zbriem jednu stranku u opoziciji prema Radpolu Nezob ili moda neto slino tome: neto
kao Nezavisni obnovitelji ili tako neto.
Dobre stare zavrne sile razdora... bile su nam potrebne
ovdje dolje meu ruevinama.

A Cassandra moja kraljevna, moj aneo, moja ljupka

gospa ona me voli ak i bez gljivica. Sredila ih je ona no u
Dolini sna.
Ona je, naravno, bila teret onog broda krcatog herojima to
ga je Hasan bio vidio onog dana na Pagasu. Na njemu ipak
nije bilo zlatnog runa, ve samo moja soka s pukama i tako.
Bila je to Zlatna ispraznost, koju sam izgradio vlastitim rukama
i koja je bila dovoljno solidna, to mi je bilo milo doznati, da
izdri ak i tsunami koji je uslijedio nakon one stvarce oznaene brojem 9,6 na Richterovoj ljestvici. Bila je vani na jedrenju kad se Kosu provalilo dno. Poslije toga je uzela kurs
prema Volosu, zato to je znala da je Makrynitsa puna moje
rodbine. I, lijepe li stvari da je imala onaj osjeaj da prijeti
opasnost i da je zato sa sobom na obalu ponijela teku artiljeriju. (Lijepa je stvar i to to je znala kako se njome rukuje.) Morat u se priviknuti da njene predosjeaje shvaam mnogo ozbiljnije.
Kupio sam tihu vilu na kraju Haitija nasuprot Portu. Ona je
samo nekih petnaest minuta klizanja daleko od njega i ima veliku plau i hrpu dungle oko sebe. Ja moram imati neto, na
primjer itav otok, izmeu sebe i civilizacije,zato to me mui
taj, ovaj lovaki problem. Jednoga dana, kad su pravni
zastupnici poeli pristizati, ti ba nisu sasvim razumjeli znak:
PAZI OTAR PAS. Sad ga razumiju. Onaj koji je momentalno u gipsu nee od mene sudski traiti odtetu, a u Georgeovim e rukama biti kao nov dok kae britva. Ostali nisu proli
tako ozbiljno.
Dobro je ipak da sam se bio naao u blizini.
I evo me, kao i obino, u neobinoj situaciji.
itav je planet Zemlja otkupljen od vlade na Taleru, otkupljen od velikog i imunog klana Shtigo. Najvea veina iseljenika i tako je eljela vegansko dravljanstvo radije nego da ostane pod bivom vladom na Taleru i da radi u Kompleksu sa
statusom registriranih stranaca. To se bilo valjalo ve dugo
vremena, tako da se otuivanje Zemlje svelo uglavnom na pronalaenje najpovoljnijega kupca zato to je naa izbjeglika
vlada izgubila svaki drugi razlog postojanja onog trenutka kad
je prolo to s dravljanstvom. Dok je gore jo bilo Zemljana,
mogli su nai opravdanje za svoje postojanje, no sad su svi
postali Veganci i tako vie nisu mogli glasati za njih, a sasvim
je sigurno da bismo to jo manje uinili mi dolje.

I tako, prodaja prilino velikog nepokretnog dobra a jedini interesent bio je klan Shtigo.
Mudri se stari Tatram meutim pobrinuo da Zemlja ipak ne
postane vlasnitvo klana Shtigo. itava je transakcija provedena u ime njegova unuka, pokojnog Corta Myshtiga.
A Myshtigo je ostavio svoju elju o raspodjeli, oporuku ili
testament, u veganskom stilu...
... u kojoj je spomenuo i mene.
I tako sam, ovaj, naslijedio jedan planet.
Zemlju, da budem toniji.
Ovaj...
Do avola, ja je ne elim. Mislim, sigurno da sam zbog toga na trenutak zapanjen, ali u ve neto smisliti.
Bilo je to zbog toga paklenskog vitalno-statistikog stroja i
jo etiri velika vrela mudrosti kojima se stari Tatram posluio. Traio je nekog lokalnog upravljaa koji bi uzeo Zemlju u leno i postavio demokratsku, predstavniku vladu koja bi
zastupala stanovnike, i koji bi se potom odrekao vlasnitva u
korist onih koji na toj zemlji ive kad bi se jednom stvari pokrenule. Traio je nekoga tko je sve vrijeme bio u toku, tko bi
imao sve upravljake kvalitete i tko ne bi elio zadrati itavu
Zemlju samo za vlastito uivanje.
Izmeu ostalih, stroj mu je dao i jedno od mojih imena, pa
zatim jo jedno, s tim to je to drugo bilo oznaeno s mogue
je da jo ivi. Zatim je pregledan moj osobni dosje i stroj je
vrlo brzo iskopao jo nekoliko imena, od kojih su sva bila
moja. Poeo je prebirati po nesuglasnostima i neobinim slinostima, nastavio pipati i davati zbunjujue odgovore.
Nije prolo mnogo i Tatram je zakljuio da bi me bilo dobro "izviditi".
Cort je doao da napie knjigu.
On je u stvari elio vidjeti jesam h Dobar, estit, Plemenit,
ist, Lojalan, Vjeran, Pouzdan, Nesebian, Blag, Vedar,
Pouzdan i Bez Osobnih ambicija.
to znai da je bio razroki umobolnik jer je rekao: "Da, on
je sve to."
Lijepo sam ga nasadio.
Moda je ipak imao pravo to se tie nedostatka osobnih
ambicija. Ja sam lijen u tri materine i nije mi ba ni malo stalo

da si natovarim na vrat glavobolje za koje vidim da niu iz izmuene Zemlje pa da me kolju iz dana u dan.
No ipak sam spreman na izvjesne ustupke to se tie mojih
osobnih udobnosti. Vjerojatno u svoj godinji odmor skresati ne samo est mjeseci.
Jedan od pravnih zastupnika (ne onaj u gipsanoj kadi
onaj s udlagom) uruio mi je pisamce od onog plavog. A to
mi je reklo, u izvatku:
Dragi Kakvo-vam-god-do-avola-bilo-ime,
vrlo je nezgodno ovako zapoeti pismo, tako da u
potovati Vau elju i zvati Vas Conrad.
"Conrad", do sad ste ve zacijelo upoznati s pravom naravi
mog posjeta. Osjeam da sam napravio dobar izbor kad sam
Vas imenovao nasljednikom zemljita koje se uobiajeno naziva Zemljom. Vaa se Ijubav prema njoj ne moe porei; kao
Karaghiosis nadahnjivali ste Ijude da prolijevaju krv branei
je; vi obnavljate njene spomenike, konzervirate njene umjetnine (i, usput, kao jedan od uvjeta moje oporuke, ja inzistiram
da Keopsovu piramidu vratite na njeno mjesto!), a Vaa domiljatost ba kao i ilavost, kako tjelesna tako i mentalna, jedinstvena je i zaprepaujua.
Takoer se ini da ste Vi od svih raspoloivih ljudi najblii
idealu besmrtnog nadglednika (dao bih mnogo da doznam koliko Vam je zapravogodina?), i to Vas, zajedno s Vaim visokim potencijalom preivljavanja, ini zaista jedinim kandidatom. Ako Vas Vaa mutacija ikad pone izdavati, onda jo
uvijek preostaje S-S serija da nastavi povezivati veliki lanac
Vaih dana. (Mogao sam rei "zakivati"lanac, ali tone bi bilo
pristojno jer znam da ste zbog svog silnog falsificiranja zasluili da Vas zakuju debelom laninom. Svi ti stari zapisi!
Siroti je stroj zamalo poludio od tolikih neslaganja. Sad su ga
programirali da nikad vie ne prihvati matini listni jednoga
Grka kao dokaz o godinama starosti!)
Ja predajem Zemlju u ruke Kallikanzarosa. Sudei prema
legendi, to bi morala biti teka pogreka. Ipak, spreman sam
se okladiti da ste Vi ak i kallikanzaros samo na temelju lanog
predstavljanja. Vi unitavate samo ono to elite ponovno izgraditi. Moda ste Vi Veliki Pan, koji se samo pretvarao da
umire. No u svakom sluaju, stajat e Vam na raspolaganju
dovoljno velika sredstva kao i sva potrebna teka oprema koja

e Vam biti poslana jo ove godine i hrpa formulara kojima

ete traiti jo od Zaklade Shtigo. Dakle idite, plodite se i

mnoite, i ponovno stecite Zemlju. Klan e biti u blizini i sve
to promatrati. Ako Vam treba pomo, samo viite i pomo e
stii.
Nemam vremena da Vam napiem itavu knjigu. Oprostite.
Ali evo Vam ipak bar autogram:
CORT MYSHTIGO
P.S. Ja jo ne kopam je li to umijee. Idite do avola Vi.
To je sukus toga.
Pan?
Strojevi ne govore tako, zar ne?
Bar se nadam da ne...
Zemlja je divlje obitavalite. Gruba je i kamenita.
Kr e se morati poistiti, sekciju po sekciju, prije nego to
se uzmogne poeti izgraivati nekakav anti-kr.
to znai da treba raditi, i to mnogo.
to znai da e mi biti potrebno sve ime Ured raspolae
ba kao i organizacija Radpol, da ponemo s tim.
Ba sada donosim odluku da li da prekinem ili ne tu me je
kroz ruevine. Mislim da u dopustiti da se nastave jer emo
uskoro, bar jednom, moi pokazati neto dobro. Postoji taj
izvjesni element ljudske radoznalosti koji zahtijeva od ovjeka
da zaustavi korak i vime kroz rupu na svakoj ogradi iza koje
se neto gradi.
Mi sad imamo novac i ponovno smo vlasnici nae vlastite
imovine, to korjenito mijenja situaciju. Moda ak ni Povratniki pokret nije posve mrtav. Ako postoji vitalni program obnove Zemlje, moda nam uspije privui ponekog iz ex-populacije, ili upecati kojeg od novih turista.
Ili, ako svi oni ele ostati Veganci, onda mogu i to. Oni
nam mogu biti dragi, ali nam nisu potrebni. Naa e vansistemska emigracija opasti, osjeao sam to, jednom kad ljudi
shvate da i ovdje mogu napredovati; a naa e populacija rasti
i bre nego samo po geometrijskoj progresiji, i to zahvaljujui
produenom fertilnom razdoblju koje se postie u ovom asu
vrlo skupom S-S serijom. Ja namjeravam tu seriju potpuno

socijalizirati. A postii u to tako to u Program narodnog

zdravlja dati u ruke Georgeu, osnovati klinike u unutranjosti
i svima ponuditi S-S seriju.
Izvui emo se. Ve sam se umorio od toga da budem
uvar groblja, i zaista mi nije do toga da svo vrijeme od sada
do Uskrsa provedem prosijecajui kroz Drvo svijeta, makar i
bio crnoroeni sa sklonou za guvu. Kada zvona zazvone,
elio bih da mogu kazati, "Alethos aneste", uskrsnu odista, radije nego da moram baciti pilu i potrati (bing-a-bong, to
zvona, klomp-klomp, to kopita i tako dalje). Sad je as da svi
dobri kallikanzaroi... Znate i sami.
I tako...
Cassandra i ja imali smo tu vilu na Zaaranom otoku. Njoj
je tu bilo lijepo. Meni je tu bilo lijepo. Nije je vie smetala moja neodreena starost. to je dobro.
Ba tog ranog jutra, dok smo leali na plai i gledali kako
sunce izgoni zvijezde, okrenuo sam se prema njoj i pripomenuo kako e to biti velik posao, jedan od onih koji nabijaju
ireve na eludac, pun glavobolja i tako.
"Ne, nee", odgovorila je ona.
"Ne minimaliziraj to je imanentno", rekoh. "To dovodi do
inkompatibilnosti."
"Ni jedno od toga."
"Cassandra, ti si preveliki optimist."
"Ne. Ja sam ti onda bila rekla da srlja u opasnost, i tako je bilo, a
ti mi tada nisi vjerovao. Ovaj put osjeam da e sive
poi po dobru. To je sve."
"Svaka ast tonosti tvojih dosadanjih predvianja, no ja i
dalje mislim da ti potcjenjuje to to lei pred nama."
Ustala je i lupila nogom o pod.
"Ti meni nikad ne vjeruje!"
"Naravno da vjerujem. Samo evo, ovaj put si sluajno u
krivu, duo."
Tada je otplivala od mene, moja gnjevna sirena, otplivala u
tamne vode. Nakon nekog vremena doplivala je natrag.
"Okej", rekla je uz smijeak i otresla sitnu kiicu iz kose.
"Ima pravo."
Uhvatio sam je za gleanj, povukao ga, oborio je do sebe i
poeo kakljati.
"Prestani!"

"Hej, ali ja ti vjerujem, Cassandra! Zaista! uje to ti

kaem? Ha, to veli na to? Zaista ti vjerujem. Do avola! Sigurno da si u pravu!"
"Ti si jedan obini dupeglavi kallikanz... Au!" bila je tako ljupka
na morskoj obali, tako da sam je ostavio da se kuha sve dok nas nije
odkruio dan, i bilo mi je lijepo.
to je krasno mjesto da se zavri pria, sic :