SAKRAMENTI

Potvrda
Odgovornost i snaga
Anselm Grn
Kranska sadanjost
Zagreb, 2003.
Sadraj
Uvod ........................................................................................................................................... 2
I. Potvrda kao inicijacija............................................................................................................. 2
Uvoenje u umijee ivota ..................................................................................................... 2
Preuzeti odgovornost .............................................................................................................. 4
Nadarenost novim sposobnostima .......................................................................................... 5
II. Duhovski dogaaj u Ivana i Luke .......................................................................................... 6
Duh Sveti u Ivanovu evanelju .............................................................................................. 7
Duh Sveti u Luke.................................................................................................................... 8
III. Red potvrde i znaenje obreda ............................................................................................. 9
Credo: "Vjerujem" .................................................................................................................. 9
Polaganje ruku ........................................................................................................................ 9
Pojedinano polaganje ruku ................................................................................................. 10
Pomazanje krizmom ............................................................................................................. 10
Kum ...................................................................................................................................... 11
Pozdrav mira ........................................................................................................................ 11
Molitva vjernika ................................................................................................................... 12
IV. ivjeti iz potvrde ................................................................................................................ 12
ivjeti iz slobode Duha ........................................................................................................ 13
ivjeti snagom Duha ............................................................................................................ 13
ivjeti iz darova Duha Svetoga ............................................................................................ 14
Slijediti Duha........................................................................................................................ 15
Uspomena na potvrdu ........................................................................................................... 16
Zakljuak .................................................................................................................................. 17

Uvod
Zacijelo ni jedan sakrament ne ostavlja u vjernika danas toliko nesigurnosti i nelagode
koliko sakrament potvrde. Mnoge upe imaju iskustvo da je mlade jako teko motivirati da
pristupe sakramentu potvrde. Mladii i djevojke postavljaju pitanje to im taj sakrament uope
donosi. Kod Prve priesti oni jo imaju neku slutnju to bi to moglo znaiti. Ali kod potvrde si
vie nita ne mogu zamisliti. Mnogim voditeljima/cama krizmanikih skupina vrlo je teko
protumaiti mladima to se pod potvrdom zapravo misli.
Ve se godinama u upama raspravlja o prikladnoj dobi za krizmu. I ve prema tome
koji stav zauzimaju zajednice, odnosno pastoralni teolozi, vidljivo je i razliito shvaanje
potvrde. Jedni potvrdu vide kao dovrenje krtenja. Prema njima moglo bi se podijeliti
potvrdu ak i prije Prve priesti, kao to je dugo bilo uobiajeno. Za druge je potvrda
"sakrament na pragu izmeu djetinjstva i odrasle dobi" ili "sakrament zrelosti", sakrament
kranskog razvijanja, odgovornosti, ulanjenja u Crkvu, poslanja u svijet. Shvati li se potrdu
kao obred inicijacije u odrastanje, tada se dob za potvrdu uzima izmeu 14-te ili 18-te godine.
Jedno zborovanje duobrinika u oujku 2000. pokazalo je kako se razliito priprema na
potvrdu i kako se gleda razliito na dob. Odgovorni u upnim zajednicama razvijaju mnogo
matovitosti i kreativnosti da bi mlade motivirali za potvrdu i otajstvo ovoga sakramenta
uinili privlanim. Pastoralni referent poziva mladie i djevojke na jednosatni razgovor o
vjeri. Organizira se taborovanje. Bilo je jasno da nema patentiranih recepata, nego da se
uvijek radi o snazi uvjerljivosti onih koji prate mlade u pripravi na ovaj sakrament (usp.
Christ in der Gegenwart od 19.3.2000., str. 94.).
Nije mi namjera, u ovoj knjizi, vrbovati za neki odreeni model priprave na potvrdu.
Hou se, naprotiv obratiti roditeljima i potvrenicima i pozvati ih da razmiljaju o potvrdi, da
se pitaju to ovaj sakrament za njih danas znai, mogu li iz njega ivjeti. I elim ih ohrabriti
da sa svojom djecom o tome razgovaraju. Mislim i na one mukarce i ene koji prate mlade
na ovome putu do potvrde, na sve koji su zauzeti u radu s mladima, na duobrinike koji vode
teajeve za potvrdu i zajedno s mladima pripremaju oblikovanje potvrde. Njima dajem
poticaje da obrede potvrde vre tako da smisao sakramenta postane jasan i da ljudi budu
dirnuti u svome srcu.
Svaki je kranin zacijelo potvren. Ali malo njih razmilja o tome to to za njih znai
da su potvreni. Kako mogu danas ivjeti iz sakramenta svoje potvrde? Govori li mi taj
sakrament neto ili bih mogao ivjeti isto tako dboro kao kranin bez njega? Ako je potvrda
sakrament poslanja, to je onda danas moje poslanje? Imam li ja neki poslanje? Ili je za mene
dostatno da se kao kranin drim zapovijedi Bojih? to ini osobitost potvrde? U ovoj
knjizi elim razmiljati o tome kako moemo ivjeti iz potvrde, moe li ona za nas biti
stvarnost koja daje oblik naemu ivotu?

I. Potvrda kao inicijacija

Uvoenje u umijee ivota
Potvrda je sakrament inicijacije. U svim kulturama postoje takvi obredi inicijacije.
Veina naroda postavila je ove obrede na poetak odrastanja. Pubertetska inicijacija sadri niz
dramatinih ispita kojima se moraju podvrgnuti mladi. Odvoji ih se od majke, povede u gutik
i ondje izolira. U nekih australskih plemena mladiu se izbije zub u znak da kao dijete umire,
da bi kao odrasli opet uskrsnuo. Ponekad se mlade sasvim premae blatom, da bi izgledali kao
utvare. U nekih naroda mladie se obrezuje i uzima im se krv. Stavlja ih se u kolibe od iblja
u ikaru gdje moraju postei provesti nekoliko dana. Ove kolibe od iblja shvaalo se kao

3
zmajeve koji progutaju mlade, da bi po smrti prispjeli do uskrsnua. Neki vide izolaciju u
kolibama od iblja i kao povratak u majinsko krilo, da bi se ponovno rodili.
Kad je jedan mladi Berlinac koji je trebao biti potvren itao moj rukopis o potvrdi,
zanimao se prije svega za obrede inicijacije. Htio je poblie znati kako je to bilo s onom
pljuskom koja je prije na potvrdi davana. On je mislio da je potvrda dosadna: Pa tu se ne
dogaa nita uzbudljivoga! Oito je imao osjeaj za to da potvrda ima neku slinu zadau kao
esto vrlo izazovni i bolni obredi inicijacije. Pljuska podsjea na obrede inicijacije. Ildefons
Herwegen izvodi ovaj obred iz germanskog pravnog obiaja. U Germana je bio obiaj, pri
nekome pravnom inu, kao to je premjetanje kamena medaa, povesti sa sobom mlade i
ondje ih istui. Ovo batinanje imalo je smisao da se mladi kasnije mogu sjetiti onoga mjesta
gdje je bila pomaknuta mea. Slino je i zaunica trebala potvrdeniku pomoi da se sjeti da
mu je dan Duh Sveti, da shvati znaenje Duha Svetoga. Buduci da je Duh Sveti toliko
neshvatljiv, bilo je potrebno neto dojmljivije od rijei, neko tjelesno iskustvo. Tako
srednjovjekovni teolog Durandus von Mende (+1296.) obrazlae pljusku time, da
"potvreniku tako ostane dublje u sjeanju da je primio taj sakrament" (Schnitzler 103). Ova
simbolika je ula i u jedan drugi obred potvrde. Kum je prema starome obredu potvrenika
udario nogom. Oito je bolna uspomena na ovo "udaranje nogom" trebala probuditi osjeaj za
to da se primilo sakrament potvrde i da je tu jos jedan drugi duh u nekome, osim svakodnevne
jednolinosti. Ovi stari obredi potvrde, koji jo podsjeaju na obrede inicijacije naroda, znali
su da je bolno ici putem oovjeenja i da je bolno izdrati napetost izmeu Duha Svetoga i
vlastitoga duha.
Pitanje je kako moemo potvrdu i pripravu na ovaj sakrament danas oblikovati kao
inicijaciju u odrastanje. Ne bi imalo smisla opet uvoditi stari obred pljuske koja je dokinuta
nakon Drugoga vatikanskog koncila. Jer to bi bio samo jedan nerazumljiv ostatak iz staroga
vremena. Ali ova dva obreda pokazuju da se prema mladim ljudima ne trebamo odnositi
previe oprezno i bojaljivo. Mi ih, dakako, smijemo izazvati. Mladi hoe zahtjevnost. To
sam uvijek iznova doivljavao u svojih 25 godina rada s mladima.
Kad smo na teajevima od mladih zahtijevali i povjerili im da ujutro ustanu oko 5.15,
ustali su i to im je bilo jako zanimljivo. Ideja taborovanja u gorju nije dakle tako loa kao
priprava na potvrdu. Konstantin Wecker tuzio se u jednome radio-interviewu da mladi ljudi
danas nemaju obreda inicijacije. Zato mnogi pue. Drugi oevim automobilom jure cestom
brzinom od preko 180 na sat. To su nadomjesni obredi, jer mladima ne nudimo primjerene
obrede inicijacije. Zanimanje upravo ove dobne skupine za okultne prakse pokazuje na
deficitarnost pravih praksa inicijacije. Crkva bi morala ponovno razmisliti kako primjereno
odgovoriti na ovu deficitarnost.
Sociolozi govore danas o "Drutvu doivljaja" (G. Schulze). "Doivi svoj ivot!"
maksima je mnogih mladih (usp. Biemer 201 i dalje). Crkva bi potvrdu trebala shvatiti kao
priliku da mlade uvede u umijee ivljenja, u umijee istinski intenzivna ivota, umjesto da
trebaju uvijek novi "kiks" da bi sebe jos uopce osjetiti. Ali ovo uvoenje u ivot moralo bi ii
preko dubokih "doivljaja", a ne preko previe oprezna govorenja o ivotu.
Ima ve mnogo pokuaja da se potvrenike u vrijeme priprave uvodi u umijee
ivljenja. Tu su zajednika potvrenika taborovanja. Ali ovdje je jako vazno to da se prema
mladima bude zahtjevan. To bi moglo biti rano ustajanje ili uvoenje u meditaciju. Mladima
nije lako samo mirno sjediti i sama sebe izdrati. No to spada u odrastanje, da se u utnji i
samoi sebe upozna i prihvati. Vjezba koja u mladih sigurno ostavlja velik dojam, bio bi jedan
dan samoe za vrijeme potvrenikoga taborovanja. To bi bio dan kad bi svatko ovisio sam o
sebi, sam se morao hraniti onime sto nae u prirodi, dan kad ni s kime ne smije razgovarati,
nego ide sam svojim putem i uvijek iznova naini stanku da jednostavno bude tu i svojim
osjetilima zapaa to je oko njega. Mnogi mladi danas ne dolaze u dodir sa svojim tijelom.

4
Oni uvijek iznova trebaju poticaj izvana da bi sebe uope osjetili. Tu bi bilo vano da otvore
osjetila i njima pogledaju ivot koji im se nudi u prirodi, da ga uju, miriu, kuaju i opipaju.
U naoj opatiji imamo dobra iskustva s time da grupe potvrenika dou na nekoliko
dana u samostan. Kad ondje iz radoznalosti prihvate ritam redovnika, onda je to za mlade
velik izazov. Ali mnogi se rado uputaju u ovaj izazov. Oni tada stvarno ustanu dvadeset prije
pet da bi sudjelovali na prvoj molitvi u koru. Doivljavaju pritom da ovi muevi pokuavaju
svjesnije doivjeti svoje kranstvo. To je izazov za njihova esto povrna iskustva kranstva
i izmamljuje u njima pitanja kako je mogue tako ivjeti, to je smisao ivota, to nekoga
moe stvarno usreiti. Mjesta s duhovnom tradicijom imaju u sebi snagu da grupu
potvrenika oplode u njihovu duhovnome traganju.
Drugi izazov bio bi da budemo naistu sa svojim vlastitim identitetom: Tko sam? Jesam
li samo sin ili ki ovih roditelja? to je moj pravi identitet? to je jedinstvena slika Boja koja
se hoce u meni ostvariti? to osjeam? to mislim kad se ne ravnam prema drugima? to je
moj ivotni san? to bih elio izraziti svojim ivotom, to bih elio pokrenuti u ovome
svijetu? I bilo bi vano zapaati osjeaje koji se u nama javljaju kad smo sami. Kako se
odnosim prema svojoj samoi? Jesam li netko kad su drugi oko mene, kad me drugi
potvruju? Mogu li stajati uza se, zauzeti se za sebe? Kako je s mojim samopouzdanjem?
Ovo stati-uza-se moglo bi se vjebati i tijelom. esto sam s mladim ljudima radio
sljedeu vjebu: Stojimo, noge odvojene otprilike u irini kuka, ruke vise oputeno dolje.
Stojimo uspravno. da pritom govorim rijei kao: "Imam stajalite. Imam sposobnost stajanja.
Ja mogu neto prestajati. Mogu se zauzeti za sebe. Ja stojim iza sebe ..." Mladi mogu istraiti
mogu li ovu reenicu osjetiti u ovome stavu. Zatim stojimo svjesno stisnuto i s gore
izvuenim ramenima. Mladi smjesta spoznaju da tako nije moguce stajati. Zatim stanemo
svjesno rairenih nogu, kako je to esto prikazano u western-filmovima. U ovome stavu
pretjerujemo, hocemo se dokazati. Ali moemo lako pasti.
Rije "potvrda" dolazi od "firmare" a znai "uvrstiti, ojaati, uiniti prikladnim, dovesti
do stajanja, podariti sposobnost stajanja". Potvrda eli ojaati mlada ovjeka u njegovu
kranskom ivotu i posredovati mu po Duhu Svetome sposobnost stajanja, da bi u ovome
svijetu nauio stati iza sebe, da bi pronaao svoje stajalite i u esto bezdunu svijetu mogao
ivjeti snagom Duha Svetoga. U krtenju smo kupelju vode nanovo roeni iz Duha Svetoga.
U potvrdi se jaamo u naemu novom ivotu kako nas ne bi vodio duh ovoga svijeta, nego
Duh Boji. Primamo udio na snazi Duha kako svijetu ne bismo dali mo nad nama, nego ga
oblikovali voljom Bojom.

Preuzeti odgovornost
Potvrdu se moe shvatiti kao sakrament preobrazbe mladia u odrasla ovjeka. Mladi
ovjek sebe vise ne shvaa samo kao dijete svojih roditelja. On novim raanjem iz Duha
Svetoga treba pronai svoj vlastiti identitet i preuzeti odgovornost za sebe i svoj ivot. Danas
je moderno odbiti odgovornost za svoj ivot. Roditeljima se pripisuje krivnju to smo od njih
dobili premalo samopouzdanja, to smo premalo nadareni, to nismo dorasli svomu ivotu.
Pascal Bruckner, francuski filozof, opisao je kao dva istaknuta stava naega vremena,
infantilizaciju i viktimizaciju. Mnogi zaostaju u stavu djeteta, koje samo oekuje od drugih,
od majke, od drutva, od Crkve. Ostaju infantilni, ele da se za njih uvijek brinu kao za dijete,
ne preuzimaju odgovornost za druge. Svi se trebaju brinuti samo za jednoga. Ovaj stav je u
paru s viktimizacijom. "Victima" znai rtva. ovjek se osjea u ulozi rtve. Krivci za moju
bijedu uvijek su drugi. Roditelji su krivi to sam depresivan i to ne mogu gospodariti svojim
ivotom. Uitelji su krivi to ne mogu razviti svoje sposobnosti. Crkva je kriva to nemam
volje u vjeri. Drutvo je krivo to nemam koristi od zvanja svojih snova. Ostanem li stajati u
ovome stavu viktimizacije, ja se ustruavam preuzeti odgovornost za svoj ivot. Jer danas

5
mnogi ne preuzimaju odgovornost ni za sebe, a nisu pripravni preuzeti odgovornost ni za
druge u Crkvi ili drutvu.
Ali u odrastanje spada i to da sam preuzmem odgovornost za svoj ivot. Nije odluujue
kakav sam postao, to sam, koje su utjecaje imali roditelji i uitelji na moj odgoj, nego to ja
iz toga inim. Moram prihvatiti da sam postao takav i zatim preuzeti odgovornost za svoj
ivot. Inae u uvijek ostati u ulozi tuitelja i upozoravati na pogreke drugih. Ili pak i dalje
ostati u ulozi promatraa koji samo gleda kako se ivot pred njim odvija, a sam nita ne
poduzimati. Zato bi u pripravi na potvrdu bilo vano vjebati odgovornost na razliitim
podrujima.
Prva odgovornost jest odgovornost za sama sebe. Odgovoran sam za svoj osobni razvoj,
za svoj izgled, za svoje nutarnje raspoloenje. Odgovoran sam za to kako mi je iznutra,
odluujem li se za nesreu ili za ivot. Odgovoran sam za misli kojima se bavim, za red u
svojoj sobi i za osmiljeno koritenje svoga vremena.
Kad su moje neakinje i moj neak bili potvrivani, moja je sestra razgovarala s njima o
tome to bi odgovornost koju oni vjebaju u potvrdi mogla znaiti sada za zajedniki ivot u
obitelji. Ona je na dan potvrde predala djeci klju kue, i svatko je od toga dana preuzeo
odgovornost za neko podruje u kuanstvu. Tako su djeca osjetila da se s potvrdom
promijenila i njihova uloga kod kue. Malo smisla ima potvrenike u zajednici uvoditi u
odrastanje, ako kod kue moraju i dalje igrati stare uloge. Zato bi bilo dobro da roditelji uzmu
potvrdu kao povod da sa svojim sinovima i kerima razgovaraju o njihovoj odgovornosti za
zajedniki ivot u obitelji i o tome to svatko od njih podrazumijeva pod pojmom odraslost i
zrelost.
Mladi mogu i u grupi potvrenika vjebati odgovornost. Tu bi svatko mogao biti
odgovoran za neko podruje. Mladi bi uz to trebali nauiti preuzimati odgovornost jednih za
druge. To moze biti u grupi potvrenika, kao i u razredu. Gdje su slabiji koji trebaju pomo?
Ima li rubnih koje svi zadirkuju, kojima se svi rugaju? Ima li u razredu stranaca koji nisu
integrirani? Tada bi se svatko tko se priprema na potvrdu zauzeo za jednoga uenika ili
uenicu.

Nadarenost novim sposobnostima

U novo raanje iz Duha Svetoga spada razvijanje novih moralnih i duhovnih
sposobnosti. U Lukinu evanelju uvijek se iznova govori o tome kako Isus snagom (dynamis)
Duha prolazi svoj put i vri svoje poslanje. Luka shvaa krtenje kao Isusovu nadarenost
Duhom Svetim. Ispunjen Duhom Isus odlazi u pustinju gdje ga kua avao. Ondje on
doivljava svoju inicijaciju u mesijansku slubu. Nakon kunje stoji: "A Isus se u snazi Duha
vrati u Galileju" (Lk 4, 14). U nazaretskoj sinagogi ita zatim ono mjesto iz proroka Izaije:
"Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sunjima osloboenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlaene, proglasiti godinu
milosti Gospodnje" (Lk 4, 18-19).
U sakramentu potvrde prima mladi ovjek Duha Svetoga, da bi sada ispunio svoje
poslanje u svijetu i u Crkvi. Duh osposobljava potvrenika za vjebanje jednog novog
ponaanja i razvijanje novih sposobnosti. Zato na pripravu za potvrdu spada i izazov da mladi
Ijudi samostalno razvijaju ideje to bi u svome ivotu mogli zapoeti i gdje bi sami svoj ivot
uzeli u ruke. Mladi ljudi trebaju otkriti svoju vlastitu karizmu: to ja mogu? to mi lei? Na
to se osjeam pozvan? to je moje poslanje? Potvrda hoe odvratiti pogled mladoga ovjeka
od ispunjenja njegovih vlastitih potreba, da se uvijek ne pita: "Sto mi to donosi?" On se mora,
naprotiv, pitati: "to ja mogu donijeti? Na to sam poslan? Koja zadaa eka na me?" Ova
promjena smjera gledanja dobra je za mlade ljude. Oslobaa ih od neprestana vrtenja oko
samih sebe i izaziva ih da razviju svoje snage i zauzmu se za zadau koja ih oarava.

6
Potvrdi kao jaanju kranskoga ivota pripada i vjebanje zdrave askeze. To zapoinje
time da mladi ljudi smisleno rasporede svoj dan, da dobro pospreme svoju sobu i sami je
urede. Ovamo spada i razmiljanje kako su u svome ponaanju ranije samo slijedili stare
modele preuzete od roditelja. Gdje samo kopiraju svoje roditelje ili svoje idole, a gdje
razmiljaju i djeluju samostalno? to je njihov osobni trag koji ele utisnuti u ovaj svijet? to
je za njih ispravno? Askeza znai vjebanje nutarnje slobode. Gdje sam ovisan o
konzumiranju, o miljenju drugih, o potvrivanju od strane drugih? Gdje mogu rei ne? Mogu
li se odrei ili moram svaku potrebu odmah zadovoljiti? Tko se ne moe odricati, nikada nee
moi razviti snano Ja.
Duh nam daje nove sposobnosti da ih zaloimo za dobro ljudi. Isus shvaa svoje
poslanje u Duhu Gospodnjemu kao zadau i poslanje za svijet. Svaki ovjek ima poslanje.
Svatko moe neto uiniti u ovome svijetu, nesto to moe uiniti samo on. to je moje
poslanje, prepoznat cu pogledam li svoje jake i slabe strane. to mogu dobro? to imam volje
oblikovati, izmijeniti, pokrenuti? Umjesto jadati se da je svijet tako teak, bilo bi dobro
pruati mladima osjeaj da ne samo trebaju uzeti svoj vlastiti ivot u ruke, nego da se mogu
nositi i s problemima svijeta oko sebe. Oni mogu pridonijeti da svijet oko njih postane
ovjeniji i nastanjiviji. to bi mogla uiniti grupa potvrenika da bi djeli okoline u zajednici
bio prirodniji i ovjekoljubiviji? S kojim projektom bismo mogli zajedno zapoeti? U jednoj
zajednici to mogu biti projekti zastite okoline, u drugoj oblikovanje liturgije, u treoj pak
briga za azilante, obitelji izbjeglica, za beskunike ili otputene iz zatvora. Kako e izgledati
odgovornost potvrenika u zajednici, ovisit e o socijalnoj strukturi zajednice. U jednoj
zajednici su to vie stari i bolesni koje se zapostavlja, u nekoj drugoj vie iseljenici. Za jedne
bi prikladno polje bilo brinuti se za kune zadatke, za druge konkretna pomo pri kupovini i
ienju stana. Mladii i djevojke trebali bi pritom svakako potporu odraslih kako sa svojim
projektima ne bi pretjerali i ve se kod prvih potekoa predali.
No isto je tako vano da svatko sanja o svome vlastitome ivotnom prostoru. U Junoj
Americi sam doivio kako mladi optimistino gledaju u budunost. Makar su izvanjski odnosi
ondje oajniji nego ovdje u Europi, mladi ljudi ipak imaj u dojam da se isplati ivjeti, da hoe
doprinijeti da svijet bude ovjekoljubiviji. Ovdje se esto osjea rezignacija: "Sve to nema
nikakve svrhe. Svijet je u rukama velikih korporacija ili nekoliko utjecajnih grupa." Vano je
znati da se mogu pouzdati u to, da je sa mnom u ovaj svijet dolo neto to je jedinstveno i da
po meni moe u ovaj kozmos i u drutvo biti utisnut trag koji e trajno promijeniti izgled
ovoga svijeta. Naravno, bit e to samo jedan mali trag. Ali ako zaponem drukije razmiljati
i djelovati, uinaka e biti. Ako sam jednom izrekao jednu misao, ona e se iriti. Ja sam ne
samo roen u svijet, ja sam iz njega i poslan. Ja imam odreenu zadau, neko poslanje.
Izotriti tu svijest o poslanju svakoga pojedinog bila bi zadaa priprave na potvrdu.

II. Duhovski dogaaj u Ivana i Luke

U potvrdi prima potvrdenik dar Duha Svetoga. Mnogi si pod pojmom Duh Sveti ne
mogu zamisliti puno. Neki s Duhom Svetim povezuju sliku goluba. Ali to jedva da ita
govori. S Isusom ih moe neto povezati. Ali Duh Sveti im je suvie apstraktan. S Duhom
Svetim nije ak mogue izgraditi ni osoban odnos kao s Isusom ili s Bogom Ocem. Pa ipak je
Duha Svetoga mogue iskusiti kao snagu koja tjera, kao Ijubav koja ispunjuje. Kako shvatiti
Duha Svetoga? Najbolje pitajmo evanelja kako ona vide Duha Svetoga. Pritom se elim
ograniiti na Ivanovo i Lukino evanelje.

Duh Sveti u Ivanovu evanelju

Ivan pod Duhom Svetim shvaa osobnoga Isusova Duha koga posreduje nama. Na
Uskrs uveer dahne Isus u svoje uenike i kae im: "Primite Duha Svetoga!" (Iv 20, 22). Kad
se dijete povrijedi, majka puhne na njegovu ranu i kae: "Sve ce biti u redu." Kad ona dahne u
dijete, uvijek je to njezina ljubav koju ona ivo eli posredovati djetetu. Slino si moemo
zamisliti Isusov dah. On hoe u nas udahnuti svoju ljubav, da bismo je ivo osjetili, da bismo
je zapazili u svakom dahu.
Ljubav je, tako nam govori Ivanovo evanelje, zapravo Isusov dar. A ljubav je
istovjetna s Duhom Svetim. Zato za Ivana nema prikladnijega mjesta da na nas izlije ovu
ljubav od otvorena srca. Kad vojnik na kriu probada Isusov bok, iz njega poteku krv i voda.
To je za Ivana slika Duha Svetoga koji se izlijeva na sve nas. I ovaj Duh Sveti je ljubav koja
struji iz Isusova Srca. Ljudi - tako je to dozivio Ivan - su jedva sposobni za pravu ljubav.
Njihova je ljubav uvijek pomijeana sa eljom za posjedovanjem, s uzajamnim oekivanjima i
zahtjevima. Ivan shvaa Duha Svetoga kao ljubav, koju nam udahnjuje Isus da bi otvorio naa
zatvorena vrata (usp. Iv 20, 19). Mi se zatvaramo pred ljudima. Bojimo se nekoga pustiti k
sebi unutra. Plaimo se da nas ne povrijedi. Mogli bismo se opet razoarati u svojoj ljubavi.
Mladi eznu za tim da vole prijatelja ili prijateljicu. Ali kad se razoaraju u svojoj ljubavi,
zatvaraju se i ostaju sami sa svojom enjom za ljubavlju. Duh Sveti je obeanje da se smiju
pouzdati, da smiju otvoriti svoja vrata i dopustiti drugima da uu k njima i s njima iskuse
tajnu ljubavi.
Osim u ljubavi Duh Sveti se izraava i u pratanju. Kad je Isus na Uskrs naveer dahnuo
u uenike Duha Svetoga, rekao im je: "Primite Duha Svetoga! Kojima otpustite grijehe,
otputaju im se..." (Iv 20, 22 i dalje). Kad uspijemo oprostiti nekomu ovjeku koji se o nas
ogrijeio, tada je to djelo Duha Svetoga. Jedan akon iz vicarske pripovijedao mi je da u
svojoj upi ovaj vidik Duha Svetoga u pripravi za potvrdu konkretizira na sljedei nain: on
pozove potvrenike zajedno s roditeljima, braom, sestrama i kumovima na pokorniko
bogosluje. Nakon uvoda pozove zatim potvrenike da stanu zajedno sa svojom obitelji i
svojim kumovima. Tada jedni s drugima razgovaraju o onome za to se ele ispriati, to im
nanosi bol. Zatim svatko na svakoga poloi ruke, najprije otac na potvrenika, zatim obratno,
zatim majka na potvrenika i obratno, itd., i moli u utnji za Boje oprotenje. To je dojmljiv
obred koji ova zajednica slavi. akon je najprije strahovao hoe li se potvrenici i njihova
pratnja upustiti u to. Ali on svake godine ponovno ima iskustvo da ovaj obred popravlja
odnose u obitelji i proiuje ozraje iskustvom uzajamna pratanja.
Jedna druga slika Duha Svetoga u Ivana jest izvor. Tko prima, Duha, iz njegove e
nutrine "potei rijeke ive vod" (usp. Iv 7, 38). Duh Sveti struji u nas kao izvor koji nikada ne
presuuje. Iz njega pijemo snagu koju nam dariva Bog. Tko crpi iz ovog izvora, nikada nee
biti iscrpljen, jer ovaj izvor je beskrajan. Izvor Duha Svetoga hoe nas osposobiti da svoj
ivot prihvatimo bez straha i upustimo se u zadatke, ne plaei se ve na poetku da bi nam
moglo ponestati snage. Tko pije iz ovoga izvora, ima volju za ivot i volju za rad i za svoje
zadatke. I ostaje ivahan i svje. Nee biti odreivan ogorenou i razoaranjem, ljutnjom ili
strahom, emocijama, koji danas mute duh tolikih ljudi. On vidi jasnije i ima volju donijeti ovu
jasnou u ovaj svijet. Tko ivi iz izvora Duha Svetoga, u njemu struji ivot. Danas se ponekad
uplaim koliko otvrdnuli mogu biti ve mladi ljudi. Tu ne struji nikakva ivahnost. Tu nema
nikakve matovitosti, nikakve kreativnosti, nikakve duhovitosti. Tu jedva jo ima
komunikacije. Duh Sveti hoe da u nama tee ivot.
etvrta slika je u Ivana vana: Duh Sveti je Branitelj koji stoji uz nas. Mi nismo
ostavljeni sami u ovome svijetu kad nas napuste roditelji ili kad iziemo iz roditeljske kue.
Tu je Duh Sveti koji nas prati, koji se za nas bori i za nas zauzima. I ovaj Duh govori nama.
Mi nismo bez pouke kad vie ne razumijemo zahtjeve roditelja i od njih se okrenemo. Duh
govori u naoj nutrini i pokazuje nam to je za nas ispravno, to je za nas dobro, to ce nas

8
dovesti u ivot. Isus je svojim uenicima obeao Branitelja upravo u tjeskobama njihova
ivota. ivot je i borba. To doivljavaju mladi u pubertetu. Oni upravo u ovoj borbi nisu
ostavljeni sami. Tu se netko za njih zauzima. Tu netko staje pokraj njih i pristaje uz njih. Tu je
netko iza njih i osigurava im zalee. To je obeanje, koje mladi jako dobro mogu razumjeti.

Duh Sveti u Luke

Sliku Branitelja uzima i evanelist Luka. On u Djelima apostolskim opisuje kako Duh
Sveti kao olujni vjetar silazi u zaplaenu zajednicu uenika i hrabri ju da izie van i ljudima
navijesti ono to im je Bog uinio u Isusu Kristu. Duh Sveti tjera strah i ispunja uenike
povjerenjem. Tako je Duh Sveti prije svega povjerenje. On eli ohrabriti mlade ljude da stanu
iza sebe, da imaju povjerenja u sebe, da razviju samopouzdanje. Tko u sebi osjeti snagu Duha
Svetoga, njemu nije potrebno prema van graditi fasade samosigurnosti. U mnogih mladi ljudi
osjea se iza njihove hladne fasade velika nesigurnost i jak osjeaj manje vrijednosti. Duh
Sveti oslobaa uenike od mozganja to ce drugi o njima misliti i hoe li im se rugati. Oni
jednostavno govore ono sto im Duh daje. Tko ivi iz Duha Svetoga, slobodan je od
neprestanih usporeivanja sebe s drugima. Ne govori ono to drugi od njega oekuju, nego
govori "iskreno otvoreno" (Naa uzreica "to na umu, to na drumu" dobro izraava
iskrenost bez spekuliranja. - op. prev.). Govori slobodno ono sto osjea i misli. ivi iz sebe, a
ne od potvrivanja od strane drugih.
Duh Sveti postaje u duhovskoj Lukinoj pripovijesti vidljiv po daru novih jezika. Uenici
"poee govoriti drugim jezicima, kako im ve Duh davae zboriti" (Dj 2, 4). Duh Sveti
osposobljava mlade ljude za to da pronadu svoj vlastiti jezik. Grka rije "lalein" zapravo
znai: "brbljati, avrljati, govoriti povjerljivo". Uenici ne razmiljaju o svakoj rijei da bi ona
imala uspjeha. Oni govore jednostavno iz sebe. A budui da govore iz srca, njihove rijei
diraju sluatelje. Duh Sveti treba mlade ohrabriti ne za bojaljivo ponavljanje onoga to kau
drugi, onoga to se danas toliko govori, nego za to da s potpunim povjerenjem izraavaju
svoje vlastite osjeaje i potrebe. Tada e stei iskustvo da e odrasli shvatiti njihove rijei.
Govor koji dariva Duh Sveti uspostavlja odnos, ohrabruje, uspravlja. Plaim se ponekad kad u
nekih mladih doivim nijemost. Drugi pak mogu zadivljujue dobro izraziti svoje osjeaje i
svoja zapaanja. Govor koji dolazi iz srca govor je Duha Svetoga. On dira i srce drugih i
pokree neto u njima. Duha koji ini nijemim Biblija naziva zloduh, demon (usp. Mk 9, 17).
Tko za svoju nutarnju stvarnost nema rijei, tko ne moe izraziti svoje strasti i izraziti
emocije, postaje bolestan. Njime - kako pripovijeda Marko o nekom djeaku zloduh potresa i
on se ... stane valjati i pjeniti (Mk 9, 20). Vana zadaa priprave na potvrdu bila bi stoga, u
pojedinanu razgovoru ili u grupi stvoriti prostor u kojemu bi mladi ljudi mogli govoriti o
sebi i svojim osjeajima. esto nije nimalo lako u jednoj grupi koja je puna straha i zato
govori samo o povrnim stvarima, proiriti ozraje povjerenja koje e razrijeiti sponu jezika
tako da se moe govoriti pravo (usp. Mk 7, 35 i dalje).
Tko je obuzet duhom nijemosti, nijem je i onda kad se oko njega dogaa nepravda. On
ne govori nita kad se nekoga pokraj njega prostaki napada. Duh Sveti nas hoe ohrabriti da
podignemo svoj glas za one koji nemaju glasa, da progovorimo u prilog onima koji su nijemi.
Jako dobro polje vjebanja u pripravi za potvrdu bilo bi razmisliti o tome gdje pojedinac a
gdje grupa treba podii svoj glas. Moda grupa osjeti da neke stvari u upi ne idu dobro, da su
tu ljudi prikraeni. Ili bi bilo vano u razredu posuditi glas onima koji nikada ne dou do
rijei, onima koje se uutkalo. Dobra bi vjeba bila, odluiti jedan tjedan zauzimati se za
nekoga, zatim i otvoriti usta i reci ono to u sebi zapaamo. esto nas, od toga da kaemo
rijei koje bi bilo potrebno rei, zadravaju kojekakvi izgovori: "Pa to nema nikakve svrhe.
Radije u paziti da ne nakodim nepromiljenim rijeima. Moje rijei ionako nitko ne slua.
Ja tu nita ne mogu uiniti. Samo u izazvati ljutnju.

9
Duh od prestraene zajednice uenika oblikuje Crkvu. Kad Duh side na ljude, on tada
stvara zajednitvo, tada nastaje Crkva, zajednica ljudi koja Isusovom vlau ini isto ono to
je inio Isus. To postaje jasno kad Luka apostolima Petru, Ivanu i Pavlu daje initi ista uda
ozdravljenja kao Isus, a akon Stjepan umirui oprata svojim neprijateljima isto onako kao i
Isus. Duh Sveti nam omoguuje djelovati kao i Isus. Mi moemo kao i Isus prilaziti ljudima i
otvoriti im oi za istinsku stvarnost.
U potvrdi se radi o tome da se ispunjamo Isusovim Duhom, da bismo u ovome svijetu
svjedoili za njega, u snazi Duha inili udesa ozdravljenja i bodrenja i raskrinkali zloduha
ovoga svijeta. Moda ovo zvui kao previsok zahtjev. Ali kad god netko od nas pripovijeda o
svojim uvredama i ranama, a mi jednostavno samo sluamo, dogaa se udo ozdravljenja Tu
ljudi odlaze od nas zdraviji nego su doli. Jedan ozdravlja svojim humorom, drugi svojim
sluanjem, trei nainjui problem i hodei konkretnim putem s ranjenim prijateljem. Potvrda
nam hoe dozvati u svijest da se i danas, po nama, dogadaju znakovi i udesa. Ova udesa ne
moemo iznuditi silom. Ali bismo trebali biti zahvalni ako se poneki nerjeiv sukob rijei, ako
se barijere srue, ako ivot uspije.

III. Red potvrde i znaenje obreda

Credo: "Vjerujem"
Potvrda se po pravilu podjeljuje u euharistijskome slavlju i to nakon biskupove homilije.
Obred predvia da netko od pratitelja (pouzdanika, op. prev.) potvrenika svakoga pojedinoga
prije biskupove homilije pozove imenom. I svaki zatim izlazi pred biskupa i zauzima mjesto u
svetitu. Dobro je da on ili ona - slino kao i na sveenikome reenju - pritom kae: "Evo
me." Tada bi postalo jasno da je to aktivna odluka dopustiti da se bude potvren i od Duha
Svetoga poslan. Slino kao kod sveenikoga reenja biskup dri nagovor prije svega
potvrenicima. Nakon propovijedi potvrenici ispovijedaju svoju vjeru. Mlade ljude jedva
dira ako Credo-Vjerujem mole zajedno s drugima. Vano bi bilo da prije toga razmiljaju o
Vjerovanju. Moda mogu ak i sami formulirati jedan Credo. To bi ih izazvalo da razmiljaju
kako bi danas svojim jezikom ispovjedili svoju vjeru pred drugima.
Jedan akon mi je pripovijedao da je svakomu potvreniku dao zadatak da napie,
obrazloi i osobnim rijeima preformulira onaj lanak iz Vjerovanja koji mu najvie govori i
od kojeg polazei eli ivjeti. Za mlade je to bio izazov, izraziti svoju vjeru vlastitim rijeima
na temelju ve unaprijed formulirana Vjerovanja. Ali to to je iz toga proizilo, bilo je
svjedoanstvo vjere koje je zajednicu zadivilo i ganulo. Mnogi odrasli uope nisu vjerovali
mladima da ozbiljno razmiljaju o svojoj vjeri.

Polaganje ruku
Nakon Vjerovanja polaze potvrditelj svoje ruke nad sve i zaziva na potvrenike Duha
Svetoga. Polaganje ruku stara je gesta prema onome koji je dostojan potovanja. A znai da
Duh Sveti eli sii, zatititi ljude i preobraziti ih. Kod pretvorbe polae sveenik svoje ruke
nad kruh i vino i zaziva Duha Svetoga da postanu Kristovo tijelo i krv. Tako biskup zaziva
Duha Svetoga na mlade ljude da se nanovo rode, da se kao u euharistiji preobraze, da se
napune Kristovim Duhom, njegovom ljubavlju i njegovom snagom. Da po polaganju ruku
postanu kruhom s neba, kruhom za druge, koji e ih uistinu hraniti na njihovu putu, i vinom
koje razveseljuje srca ljudi.
Kod sveenikoga reenja polaze biskup na sveenika ruke da ga ojaa u njegovu
poslanju. I za potvrenike znai ovaj obred to da ih se alje u svijet da snagom Duha Svetoga
oblikuju ovaj svijet i daju svjedoanstvo za Krista. Polaganje ruku znai nadalje da sam Bog

10
dri nad mladim ovjekom svoju zatiujuu ruku i da e ga pratiti na njegovu putu. Ali
obredom ispruanja ruku izraava se i zaposjednue. "Ti pripada meni", govori Bog ovom
gestom. Ako pripadam Bogu, onda to znai i da sam slobodan, da ne pripadam ni kojemu
ovjeku, da ni jedan ovjek nema nada mnom mo, da ni kralj ni car ne mogu o meni
odreivati, nego jedino Bog. To daje osjeaj vlastitoga dostojanstva. Mladi ljudi nisu tu za to
da ispunjuju oekivanja svojih roditelja ili uitelja ili prijatelja. Oni pripadaju Bogu. Oni su
jedinstveni. Oni su slobodni. Nitko nema nad njima mo. Tako trebaju ivjeti u ovome svijetu
kao slobodna djeca Boja, uspravno, svjesni svoga dostojanstva, uspravljeni Duhom Svetim.

Pojedinano polaganje ruku

Zatim svaki pojedini potvrenik pristupa pred biskupa, sada praen krizmenim kumom.
Nakon to je biskup prije toga blagoslivljajui ispruio svoje ruke nad sve, sada ih kao kod
sveenikoga reenja polaze pojedinano na glavu i tiho za njega moli. Sve veliko dogaa se
u utnji. Tako je Duh Sveti u utnji zazvan nad pojedinca da bi u svakome prouzroio
(proizveo - op. prev.) ono to odgovara za njega. Duh Sveti e u svakome djelovati drukije.
Molitva u utnji za silazak Duha Svetoga ne odreuje pojedinca za sasvim odreeno
ponaanje. Svatko dobiva onaj dar Duha Svetoga koji treba. Svatko prima onu snagu koja mu
je potrebna da ravna svojim ivotom i na svoj osoban nain svjedoi u ovome svijetu za ivot,
za Krista, "Zaetnika ivota" (Dj 3, 15). Polaganje ruku u utnji intenzivan je obred i svakoga
se doimlje koji se u njega upusti. Potvrenik si pritom moe zamisliti da Duh Sveti misli na
njega osobno, da prihvaa njega, takva kakav jest, s njegovim slabim i jakim stranama, s
njegovim vlastitostima i posebnostima. Duh Sveti struji preko biskupovih ruku u tijelo
potvrenika. Proima ga svojom snagom. Ispunja ga svojom ljubavlju. Rasvjetljuje tamne
prostore njegova ivotnog doma. Ozdravlja njegove rane. Preobraava sve to je u njemu.

Pomazanje krizmom
Nakon polaganja ruku i molitve u utnji mae biskup mlada ovjeka krizmom, govorei
pritom: "N.N., primi peat Dara Duha Svetoga." Mazanje krizmom u obredu potvrde opisano
je kao "opeaenje". To je biblijski izraz. U poslanici Efezanima stoji: "U njemu ste i vi, poto
ste uli Rije istine - evanelje spasenja svoga - u njemu ste, prigrlivi vjeru, opeaeni
Duhom obeanim, Svetim, koji je zalog nae batine: otkupljenja, posvojenja - na hvalu Slave
njegove." (Ef 1, 13-14). Ljude se u starini u Grka i Rimljana oznaavalo uarenim peatom da
se pokae da su postali Boje vlasnitvo i da stoje pod njegovom zatitom. I idovi su
poznavali peat kao znak zatite. U jednome starom idovskom tekstu govori se o tome da se
oni koji nose peat obrezanja ne trebaju bojati zlih duhova i da su jaki kao mu s opasanim
maem oko boka. Prvi krani su poznavali peat kria. Neki su utetovirali znak kria na elo
da bi ispovjedili da pripadaju Bogu i da ni jedan ovjek nema nad njima nikakve moi. Tako
je peat Duha Svetoga u potvrdi znak da potvrenik ne pripada vie roditeljima, nego Bogu, i
da ga Bog jaa peatom Duha Svetoga da izdri u ivotnoj borbi. Tko je opeaen Duhom
Svetim, ne treba se vie bojati ugroavanja ivota, zloga duha koji e ga prilino esto
okruiti, nutarnjih blokada koje ga ele zadrati od ivota.
Potvrenika se pomazuje krizmom. Krizma se sastoji od maslinova ulja i balzama.
Maslinovim uljem se zainja hrana. Ulje ozdravlja rane. Milosrdni Samarijanac izlio je ulje i
vino u rane onoga ovjeka koji je bio zapao medu razbojnike. U starini je sporta uljem mazao
svoje udove. Njegovo je tijelo postajalo tako gipkije, sposobno za vee napore. Sva ova
znaenja igrala su i kod potvrde ulogu. Tu ivot po Duhu Svetome dobiva jedan novi ukus, tu
se ozdravljaju rane ivotne povijesti, tu se mladi ovjek pomazuje za ivotnu borbu, da bi
novom snagom i novim elanom iao u borbu da pobijedi. Ulje je pomijeano s balzamom.

11
Balzam se sastoji od mirisave smole razliitih biljaka. Balzam je u starini ulje inio
kozmetikim sredstvom. Ulje tek po balzamu postaje "krizma", rije koja podsjea na Krista.
Krizma treba posredovati miris Kristove ljubavi, ispuniti mlada ovjeka Kristovim
miomirisom, podariti mu neto od njegova ljubeega iaravanja. Obredi mogu svoje
djelovanje razviti u svojoj punini samo onda ako ih se i protumai. Zato je vano razmijeniti
misli o ovim sredinjim obredima potvrde i tako ih protumaiti da se mladi njima raduju i da
ih mogu doivjeti intenzivno.

Kum
Potvrenik pri biskupovu polaganju ruku i mazanju ne stoji sam. Iza njega stoji krizmeni
kum i stavlja mu na rame svoju desnu ruku. Krizmeni kum bitno spada u obred potvrde. Za
mlade je dobro znati da tu uz njega stoji netko od odraslih i da ga podupire. U krizmenome
kumu postaje vidljiv Duh Sveti kao potpora. Kum podupire potvrenika da se moe i sam
drati. On mu uva lea da se odvai na ivot. U zadau kuma spada da poloi desnu ruku na
potvrenikovo rame. Rame je sredite snage. Ratnik s ramena odapinje koplje. Prema
njemakoj uzreici, pokazati nekomu hladna ramena znai: ograditi se, odbijati. Kum,
stavljajui ruku na potvrenikovo rame, posreduje mu: "Dobro je da si tu. Ti ima snage. Ti
ovladava ivotom. Pouzdaj se u se! Idi svojim putem!" Ujedno polaganjem ruke izraava da
e snaga koja se u njemu krije i esto nije dostatna biti proeta snagom Duha Svetoga, da e
mu Duh Sveti dati snagu i on e sljedee korake moi ii uspravno i pun pouzdanja.
U nekim zajednicama s potvrenikom ne pristupa samo kum, nego i njegovi roditelji,
braa i sestre, prijatelji. Svi oni zatim poloe na potvrenikovo rame ruku, ili naine grozd od
ljudi, stavljajui jedan drugomu ruke na rame. Tako dolazi do izraaja da potvrenik nije sam,
da ih ima mnogo koji tite njegovo zalee, koji idu s njim kroz ivot, i na njih moe raunati.
On je potvrdom primljen u krug odraslih, u krug ljudi koji su ve uinili korake do zrelosti
koji njemu tek prethode. I on je primljen u zajednicu vjernika koji su pripravni podijeliti s
njime svoju vjeru i pratiti ga na njegovu putu vjere. U ljudima koji idu zajedno s njim
njegovim putem, on uvijek iznova moe osjetiti jaajuu snagu Duha Svetoga, upravo onda
kad je sam obeshrabren i naputen.

Pozdrav mira
Nakon mazanja krizmom daje biskup potvreniku pozdrav mira. Pozdravlja ga i grli kao
jednakovrijedna lana Crkve. Pozdrav mira se izraava kao zagrljaj. Ranije se pri pozdravu
mira davao pomalo zagonetan "udarac po obrazu", takozvani "alapa". Tumailo ga se tako da
je potvrenik sada ojaan Duhom Svetim i da se ne treba vie crvenjeti kad ispovijeda
Kristovo ime. Jedno drugo tumaenje odnosi se na prizor u kojemu sveti Benedikt oslobaa
udarcem po obrazu od zloga duha. Udarac po obrazu treba tada pokazati da se vie ne treba
bojati zlih duhova, zloduha, nepoznatih snaga u njegovoj nutrini. Snaga Duha Svetoga jaa je
od svakoga zlog duha koji bi htio na njega utjecati. Drugi tumae udarac po obrazu kao
viteku posvetu ili kao proglaivanje zrelim. Ve mnoga tumaenja pokazuju da je taj obred
prilino esto bio povodom nesporazuma. Koncil ga je iz toga razloga dokinuo. Neki obredi
moraju odumrijeti da bi ih se ponovno otkrilo. Obred se danas sigurno ne moe ponovno tako
vriti kao prije Koncila. To ne bi bilo mogue posredovati. Ali moda bi se smisao ovoga
starog obreda moglo tako izraziti da biskup mladia ili djevojku ne samo njeno zagrli, nego
da ga/ju vrsto uhvati za ramena i zajami mu/joj snagu Duha Svetoga. Time on posreduje
mladim ljudima da su sada odrasli, da imaju snage i da on od njih neto trai. Ponekad se
pozdrav mira samo naznai. Tada se on javlja kao prazan obred koji nita ne uzrokuje. U

12
pozdravu mira se treba izraziti da je taj drugi posve prihvaen, dobrodoao u zajednicu Crkve,
ozbiljno uzet u njegovoj jedinstvenosti, zapaen kao mukarac i ena.

Molitva vjernika
S pozdravom mira zapravo zavrava obred potvrde. Kao odgovor na primanje
sakramenta mole potvrenici svoju molitvu vjernika. Ovdje oni imaju prostora za kreativnost.
Mogli bi pokazati da su shvatili smisao potvrde. Ima razliitih mogunosti da se oblikuje
molitvu vjernika. Jedan od puteva bio bi da mladi svojim rijeima izraze svoje brige i enje u
odnosu na svijet i Crkvu. To se moe dogoditi rijeima, ili traei simbole koji e snove
mladih uiniti vidljivima. Njih bi se moglo pokazati zajednici, protumaiti i staviti pred oltar
kao znak nade da e se potvrdom zajednica i drutvo preobraziti. Druga mogunost bila bi da
svaki od potvrenika pred zajednicom kae to on shvaa kao svoje poslanje, i kojom i
kakvom zadaom eli preuzeti konkretnu odgovornost. Tako bi poslanje pojedinoga postalo
javno. On bi tako odluio kroz odreeno vrijeme initi neto konkretno. A moda bi
svjedoanstvo mladih pokrenulo zajednicu i potaknulo druge da ih nasljeduju.
Mjesto molitve vjernika bilo bi prikladno i za to da se potvrenici zahvale zajednici za
ono to su doivjeli u njoj i s njom, ali i da formuliraju svoje elje i ponude svoj doprinos,
koji ele unijeti u ivot zajednice. Jedan drugi lijep obred bio bi da svaki potvrenik prie
jednoj osobi u zajednici, ili k svojim roditeljima ili nekomu koga svjesno sam pronae, i
znamenuje njegovo elo znakom kria. Mogao bi znak kria nainiti u utnji ili pak osobnom
eljom blagoslova ili nekom formulom koju je ve ranije smislio, recimo: "Znamenujem te
znakom kria. Ti pripada Bogu. Dobro je da postoji. ivi u slobodi Duha Svetoga." Budui
da potvrda ne sadri mnoge obrede, bila bi to dobra prilika za stvaranje novih obreda izmeu
potvrenika i zajednice. Obredi nam daju mogunost izraziti osjeaje koje inae skrivamo i
stvarati novu kvalitetu odnosa. Najprije se mora prekoraiti prag sputanosti da se upusti u
jedan takav obred. Ali tko ima hrabrosti, bit ce nagraen dubokim iskustvom. Takvih
iskustava mladi e se jo dugo sjeati.
Nakon obreda potvrde nastavlja se euharistijsko slavlje s prinoenjem darova. Ovdje bi
potvrenici trebali na oltar donijeti darove zajednice. Kao to su oni Duhom Svetim
preobraeni, neka se dogodi i pretvorba darova. U kruhu donose mladii i djevojke pred Boga
trud i radove zajednice, ali i razdrtost i enju za jedinstvom. A u kaleu donose na oltar
nevolju i radost svijeta, da ih Duh preobrazi. Vano je dobro uvjezbati ovaj jednostavan
obred, da mladi posve polagano i svjesno donesu posude s hostijama i kale na oltar, u ime
zajednice. Tada e naslutiti da se u euharistiji potvrda nastavlja, da se darovi koje donose
preobraavaju u boanske darove koji hrane ljude i krijepe ih na njihovu putu.

IV. ivjeti iz potvrde

Mnogi odrasli mogu se jo sjeati svoje potvrde. Ali kad ja mislim na svoju potvrdu,
onda to nije bio neki trajan dozivljaj da bi moj ivot bio njime proet. Tako je vjerojatno bilo i
veini. Ja dakle ne mogu ivjeti iz uspomena na svoju potvrdu. Ali mogu, polazei od
stvarnosti svoje potvrde, iznova gledati i oblikovati svoj ivot. Tada sebi posvjeujem da sam
pomazan Duhom Svetim, da je Duh u meni. ivot iz potvrde za mene je istovjetan sa ivotom
po Duhu. Ali to to znai: ivjeti po Bojemu Duhu?

13

ivjeti iz slobode Duha

Pavao je u svojim poslanicama na mnogim mjestima opisao to to znai ivjeti po Duhu,
a ne po tijelu. Po tijelu ivjeti za njega znai ivjeti iz pritiska da moram imati uspjeh i
priznanje. Najvanije iskustvo koje imaju oni koji ive po Duhu, za Pavla jest sloboda:
"Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! Ta zakon Duha ivota u Kristu Isusu
oslobodi me zakona grijeha i smrti" (Rim 8, 1-2). Duh Sveti nas oslobaa zarobljenosti u stare
modele nase psihe u koje uvijek iznova upadamo.
Mi u sebi uvijek iznova osjeamo iste ivotne modele i mehanizme: Na ljude koji nas
ranjavaju reagiramo mrnjom i jarou. Doputamo da nam drugi nametnu pravila igre naega
ponaanja. im nastupe sukobi, traimo krivnju u sebe. Pavao takve modele ivota naziva
zakonom grijeha i smrti. Oni vode k tomu da promaimo svoj ivot. Ta grijeh znai: Ciljati
mimo cilja, promaiti. A grijesi za nas znae smrt. Zadravaju nas od stvarnoga ivota.
Dopustiti Duhu da nas vodi, to ini iznutra slobodnim. To je zacijelo bilo najintenzivnije
iskustvo koje je imao Pavao u susretu s Isusom Kristom: "Gospodin je Duh, a gdje je Duh
Gospodnji, ondje je sloboda" (2 Kor 3, 17).
Sloboda koju nam dariva Duh, pokazuje se za Pavla prije svega u tome da vie nismo
robovi, nego slobodni sinovi i keri Bozje. "Svi koje vodi Duh Boji, sinovi su Boji. Ta ne
primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kliemo:
'Abba! Oe!'" (Rim 8, 14-1S). Pavao shvaa ljude koji se moraju ravnati prema drugima, koji
ive u neprestanu strahu da nee moi drugima initi pravo, kao robovi, kao sluge. Krist je
prema Pavlu slobodan ovjek. On moe ii uspravno kroz ivot. On ima nedodirljivo
dostojanstvo. Ne mora svoju vrijednost kupovati ostvarenjima, niti obljubljenost stvarati
prilagodljivou. Tko neprestano mora ispunjivati oekivanja drugih, da se uope moe
osjeati kao ovjek, rob je. On daje drugima mo nad sobom. Tko ivi iz Duha, taj drugima
vise ne daje mo. Duh, koji je u nama, oslobaa nas od moi onih koji nam ele ubrizgati
nemirnu savjest, koji nas ine ovisnima o sebi, koji nas ugnjetavaju i ele nas utisnuti u svoju
sliku o nama.

ivjeti snagom Duha

Kako moemo ivjeti snagom Duha, pokazuje nam Luka u Djelima apostolskim. Izloit
u samo jedno kratko mjesto iz Djela apostolskih da pokaem kako bi ivot iz "dynamis",
snagom Duha Svetoga mogao nama konkretno izgledati. Uenici mole u Djelima
apostolskim: "...'i daj slugama svojim sa svom smjelou navjeivati rije tvoju! Prui ruku
svoju da bude ozdravljenja, znamenja i udesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa'. I poto se
pomolie, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napunie Duha Svetoga te stanu
navjeivati rije Boju smjelo" (Dj 4, 29-31). Snaga Duha pokazuje se za uenike u tome da
oni smjelo navjeuju Boju rije. Grka rije za smjelost glasi "parresia". Parresia je sloboda
govorenja, odvanost slobodno rei ono to osjeam u svome srcu. Mi se u svojim
govorenjima esto ravnamo prema oekivanjima drugih. Ne govorimo ono to je u nama,
nego to se drugima svida, to nas ini obljubljenima, to nas dovodi pod ruiasto svjetlo
(pred povoljno svjetlo, op. prev.). Zato iz naih rijei vise ne izlazi snaga. Nae rijei nisu
djelotvorne, one se samo prilagouju. ivjeti snagom Duha znailo bi slobodno rei ono to u
svome srcu osjeamo i to nam Bog nadahnjuje, bez lanoga obaziranja na miljenja drugih.
Snaga Duha pokazuje se za Luku u ozdravljenjima, znakovima i udesima. Snaga Duha
je u nama. I po nama se moe dogoditi ozdravljenje. Ali mi smo ili preskromni pa uopce ne
vjerujemo sebi, ili se pak osjeamo kao veliki ozdravitelji i pomonici i mislimo da moemo
vlastitom snagom lijeiti rane drugih. ivjeti snagom Duha znai da postajemo propusni za
Duha Svetoga. Kad ulazim u razgovor s nekim tko trai savjet, ne moram biti pod pritiskom
da sada dajem posebno pametne savjete ili da u svojom inteligencijom rijeiti probleme

14
drugih. Ja sasluam drugoga i uzdam se u Duha koji me nadahnjuje kako trebam reagirati i sto
reci. To me rastereuje moje optereenosti uspjehom. I to vodi dotle da se uvijek iznova mogu
diviti udima ozdravljenja. Tada drugi od mene odlazi s novim pouzdanjem i nadom. Nisam
djelovao ja, nego snaga Duha koji kroz mene djeluje. Uspomena na potvrdu eli nas ohrabriti
da dadnemo prostora djelovanju Duha u nama. I danas se dogaaju mnogi znakovi i udesa
kad vjerujemo: kad uspije susret, kad srce odjednom bude dirnuto, kad oaloeni doivi
utjehu od nekoga tko je uza nj, kad onaj koji je sam sebe ranio i prezreo, otkrije svoje
dostojanstvo i ponovno se moe radovati svomu ivotu. Duh Boji djeluje pritom ne samo
preko naih jakih strana, nego isto tako i preko naih slabosti. ak i kad se u razgovoru
osjetim zbunjen i bespomoan, Duh moe preko mene djelovati ako mu se ponudim i stavim
na raspolaganje. To me rastereuje od optereenosti uspjehom. Jedino to moram uiniti jest
biti propustan za Duha Svetoga.
Uenici su doivjeli snagu Duha kad se potreslo mjesto na kojemu su bili (Dj 4, 31).
Grka rije "saleuo" ne znai samo potresti, uzdrmati, tresti, nego i zanjihati se, zaljuljati se.
Snaga Duha moe i nas ponekad dovesti u zanos, kad u bogosluju zavlada raspjevano
ozraje, kad se u svih odjednom osjete iste vibracije. Od takva zajednikog zanosa izlazi
velika snaga. Ponekad doivimo ovaj zanos i kad zajedno utimo. No takav zanos nije
mogue proizvesti svojom voljom. Ono nam se dariva. Ako je ono tu, osjeamo da zajedno u
sebi imamo snagu oblikovati ovaj svijet i neto u ovome svijetu pokrenuti. Kad nas Duh stavi
u zanos, u nama se pokrenu i stari modeli struktura nase due. Tada se probije poneka
otvrdnulost i nastaje novi ivot. Mi smo uzdrmani, istrgnuti iz svoje zanesenosti. Otkrivamo
da smo se smjestili samo na povrsini svoga ivota. Zanos, koji Duh Sveti u nama stvara,
dovodi nas u dodir s vlastitom dubinom. I mi osjeamo da ovaj zanos dopire i do drugih. U
nama i medu nama se odjednom neto pokrene. I mi pokreemo neto u ovome svijetu. ivot
snagom Duha znai za mene da uvijek iznova dopustim Duhu Svetomu da me dovede u
zanos, da se pouzdam u Duha Svetoga da e me ispuniti svojom snagom i pokrenuti na
djelotvorno djelo.

ivjeti iz darova Duha Svetoga

Pavao govori u Prvoj poslanici Korinanima o mnogim darovima Duha. Svaki ovjek
ima drugi dar. Ali uvijek je to isti Duh koji nam dariva ove darove. "Doista, jednom se po
Duhu daje rije mudrosti, drugomu rije spoznanja po tom istom Duhu; drugomu vjera u tom
istom Duhu, drugomu dari lijeenja u tom jednom Duhu; drugomu udotvorstva, drugomu
prorokovanje, drugomu razluivanje duhova, drugomu razliiti jezici, drugomu tumaenje
jezika" (1 Kor 12, 8-10). Tradicija je, nadovezujui se na Pavla i na obeanje Duha u Izaije
11, 2 i dalje, vidjela sedam darova Duha Svetoga: Duh mudrosti, razuma, savjeta, znanja,
jakosti, straha Bojega i pobonosti. Sedam je uvijek broj preobrazbe zemaljskog u boansko.
Ovih sedam darova opisuju ovjeka koji ivi po Duhu Svetomu. To je ovjek koji prozire,
koji stvarnost vidi onakvu kakva jest, koji shvaa unutarnju povezanost svoga vlastitog ivota
i kozmosa, koji ima i sposobnost razumjeti druge ljude i savjetovati ih, pokazati im put koji je
za njih ispravan. To je ovjek pun mudrosti, koji je iskusio tajnu svega bitka, osjetio ju i
kuao. I to je ovjek koji ivi iz Boga, koji uvijek racuna s Bogom i usmjeren je na Boga u
svemu svome razmiljanju i djelovanju.
Svaki ovjek ima svoj vlastiti dar. to je moj osobni dar, prepoznat u ako pogledam
svoju ivotnu povijest. I moje rane mogu postati darovi. One me ine osjetljivim za druge.
Moje jake strane mogu mi pokazati moje darove. Jedan moe dobro sluati, drugi sam
preuzima inicijativu, ima ideje, kreativan je, pokree neto. Drugi se neega ustrajno dri,
vjeran je, u njega se moe pouzdati. Jedan se laa sukoba dok ih ne rijei. Jedan drugi je
sposoban pomiriti zavaene strane i povezati podijeljeno.

15
Mnogi se ljudi ne pouzdaju u sebe. Usporeuju sebe s drugima i imaju dojam da su
prikraeni, da nemaju to doprinijeti zajednitvu i dobru ovoga svijeta. Osvjedoiti se u svoju
potvrdu znai vjerovati naim darovima, oslukivati u sebe da bismo prepoznali koje nam je
darove Duh darovao. U nekim zajednicama je obiaj da na Duhove izvuku neki dar Duha
Svetoga, s kojim pokusavaju zatim ivjeti jednu godinu: Za vrijeme bogosluja proe uokolo
koarica nakon priesti u koju smo stavili ceduljice s pojedinim darovima. Svaki sudionik je
smio uzeti jednu ceduljicu i zatim je trebao razmisliti o daru koji je njemu pripao. To je u
sudionicima pokrenulo puno toga. Mnogi bijahu vrlo pogoeni i dirnuti da su ba izvukli ovaj
dar. Jedan covjek je izvukao dar lijeenja.On bijae za njega izazov, s vie povjerenja se
odnositi prema depresijama svoje ene. Jedna ena koja se nije pouzdavala u sebe dobila je
dar voenja. Nakon poetna oklijevanja osjetila je da moe aktivnije ui u nerijeene sukobe u
svojoj rodbini. Smijerno se pouzdati u to da je uvijek Duh Sveti taj koji nam povjerava upravo
ovaj dar. On e nas dovesti u dodir s novim sposobnostima i mogunostima. I mi emo nakon
jedne godine zahvalno gledati unatrag na ono to je Duh u nama prouzroio.

Slijediti Duha
Za Pavla ivot po Duhu znai usmjeriti se prema zahtjevima Duha: "Ako ivimo po
Duhu, po Duhu se i ravnajmo! Ne hlepimo za tastom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne
zaviajmo jedni drugima!" (Gal 5, 25-26). ivot po Duhu ima dakle posljedice za nae
ponaanje. Izazov je vjebati nove naine ponaanja. Pavao govori o plodovima Duha. Oni su
s jedne strane darovi Duha nama, a s druge izazovi da snagom Duha uvjebavamo ove
stavove: "Plod je pak Duha: Ijubav, radost, mir, velikodunost, uslunost, dobrota, vjernost,
blagost, uzdrljivost" (Gal 5, 22-23). Ovi darovi predstavljaju vaan kriterij za to ivim li po
Duhu. Pokazuju mi gdje se u moj ivot uvukao zao duh. ak i moj religiozni ivot moe biti
iskrivljen zloduhom straha i uskoe, tvrdoe i nekritinosti prema sebi. Potreban je dug put
preobrazbe dok itavom svojom egzistencijom ne ponem zaista zraiti ljubav, srdanost,
dobrotu i blagost.
Duh Sveti je izazov da radim na sebi. Jer potrebna je zdrava askeza da se postigne
samosvladavanje, da se ima osjeaj da ivim sam umjesto da me tjeraju strasti i potrebe.
Samosvladavanje znaci takoer preuzeti odgovornost za svoj ivot. Potvrda je uvoenje u
ivot odraslih. Uspomena na potvrdu hoe me sauvati od toga da se ponaam infantilno i da
druge drim odgovornima za moje probleme. Izaziva me da sam ivim, umjesto da se osjeam
rtvom svoga odgoja ili drutvenih odnosa.
Da urastem u Isusov Duh koji se izraava u naprijed spomenutim plodovima Duha,
potrebna mi je svakodnevna meditacija. Za mene je molitva Isusu postala vaan put
uvjebavanja u Isusov stav. Pokuavam u svoju srdbu, u svoj nemir, u svoju krutost, u svoje
osuivanje izgovoriti rije: "Gospodine Isuse Kriste, Sine Boji, smiluj mi se!" Tada smijem
esto doivjeti da se moj zloduh isti, da u sebi osjecam neto od Isusova milosra i ljubavi.
Molitva Isusu povezana s disanjem, preobraava moju ravnodunost u ljubav, moju razdrtost
u mir, moju nestrpljivost u velikodunost, moju ogorenost u srdanost, moju okrutnost u
dobrotu, moju nevjernost u vjernost. Ove stavove ne moram postii vlastitom snagom. Ako
dopustim da Boji Duh potee kroz meditaciju u moje osjeaje i strasti, on preobraava moju
duu. Ona postaje sposobna ivjeti te stavove i kreposti. Ali ja takoder znam da uvijek ivim u
napetosti izmeu Duha i zloduha, da sam uvijek iznova odreivan i duhom ovoga svijeta.
Uspomena na potvrdu daje mi pouzdanje da je Duh jai od zloduha. Ja nisam tek tako izloen
svojoj prolosti. Nisam osuen na to da ponavljam rane svoga djetinjstva. Duh me moe
preobraziti. Ja mu se samo moram uvijek iznova izloiti i staviti preda nj svoj neotkupljeni
udio da me on moe proeti i preobraziti.

16

Uspomena na potvrdu
Postoje razliiti obredi koji nas uvijek iznova podsjeaju na stvarnost nae potvrde.
Veina (njih) vjerojatno vie ne zna kad su potvrdeni. Zato niti ne mogu svetkovati svoj
krizmeni dan. Tko za njega zna, mogao bi na svoj krizmeni dan upaliti svijeu i u sebi opet
zapaliti oganj Duha. Za sve nas je blagdan Duhova uvijek iznova povod misliti na to da smo
potvreni i da hoemo ivjeti iz stvarnosti Duha. Ako Duhove slavimo kao uspomenu na
vlastitu potvrdu, tada bi dobar duhovski obred mogao biti da izvuemo jedan dar Duha
Svetoga. Mogli bismo to uiniti u krugu svoje obitelji. Blagdan Duhova dobio bi tada svoj
vlastiti peat. U mnogih Duhovi produ netragom, jer ovaj blagdan jedva poznaje neke
obiteljske obrede kao Boi ili Uskrs. Druga mogunost bila bi da na kraju upne mise svatko
iz koarice uzme jednu ceduljicu s nekim od darova Duha. Ovaj bi nas dar trebao pratiti do
sljedeih Duhova. Mogli bismo ispitati to on na nama uzrokuje, kako mijenja na pravac
gledanja i kako nas dovodi u dodir sa stavovima koje smo ranije bili zapostavili.
Jedan obred da se sjetim stvarnosti Duha Svetoga za mene se sastoji u tome, da se
izloim vjetru. Ve prema tome koliko je jak vjetar, zamiljam da Duh Bozji ispuhuje iz mene
sve pranjavo, da tjera iz mene ustajala duha praznih razgovora i ispranjenih oblika
ponaanja i osvjeuje me, ili pak da me njeno miluje i posreduje mi nesto od svoje ljubavi. I
svjesno disanje moe mi dati iskusiti Duha Svetoga. Ako sam svjesno u svome disanju,
zamiljam si da disem ne samo zrak, nego da u disanju u mene prodire Duh Sveti i ispunja me
svojom ljubavlju. Augustin je bio uvjeren da disanjem udiemo Duha Svetoga kao to je
izrazio u onoj poznatoj molitvi: "Dii u meni ti, Duse Sveti da sveto mislim." Svjesno disanje
dovodi me u dodir sa samim sobom. Ja sam kod sebe. Ali u ovom biti-kod-sebe nasluujem
ujedno da je u meni Boji Duh, da je u meni jedna druga snaga.
Jedan drugi obred za mene je svjesno stati na sunce i dopustiti da sunane zrake promu
itavo tijelo. Duh Sveti je vatra, ar koji me grije. Ja nisam sagorio, nego je u meni ar koji u
meni uvijek iznova pali oganj ljubavi. Duhovni ivot znai za poznata duhovnog autora
Henrija Nouwena, uvati nutarnju vatru, sacuvati Duha Svetoga u sebi kao ar. Meni pritom
pomae gesta da svoje ruke prekriim na prsima i zamislim si da u meni gori oganj Duha i da
me proima boanskom ljubavlju.
Duh Sveti je prije svega u Ivanovu evanelju izvor koji u nama tee. Kad sjednem
pokraj potoka ili rijeke i jednostavno promatram vodu kako tee, nasluujem da u meni tee
izvor koji nikada ne presusuje. Duh Sveti me uvijek iznova osvjeuje i ini me ivim. On isti
ono mutno u meni i daje da moja nutrina opet postane ista i bistra. On je u meni voda koja
tee, koja sa sobom sve nosi, sve to stoji na mome putu, voda koja razrjeuje blokade, i daje
da otvrdnulo opet potee. Tekua voda relativizira sve uza to sam vrsto privezan. A prije
svega nasluujem da u meni tee izvor koji je neiscrpan, jer je boanski. Kad sam u dodiru s
ovim izvorom Duha Svetoga, mogu puno raditi a da ne budem iscrpljen. Tada rad tee iz
mene. ini mi zadovoljstvo. Ne moram se dokazivati.
ivjeti iz potvrde za mene znai ozbiljno uzeti stvarnost Duha Svetoga. Ako uza sve to
inim sebi uvijek iznova posvijestim da je tu u meni i Duh Sveti, u mome disanju, u mojim
mislima, u mome govorenju, u mome djelovanju, tada me to oslobaa od moje optereenosti
uspjehom da sve moram uiniti sam. I u meni postoji osjeaj da ivim iz neke druge
stvarnosti. Ja nisam sam u procesu svoga samonastajanja. Ne moram sam svladavati borbu
svoga ivota. Ne moram rijeiti sve svoje probleme. Ne moram vlastitom snagom
nadvladavati svoju alost. Nije to beskrajna borba dok u sebi pobijedim negativne emocije.
Naprotiv, u meni se bori Duh Sveti. On ne rjeava sve probleme. Niti jednostavno rjeava
moje depresije. Ali ako se u svojoj depresiji sjetim Duha Svetoga, tada je to kao otvor koji on
izbija u zidu moje depresije. Ona tada mnome vise ne ovladava. Ja se vie ne usredotoujem
na nju. Ona smije biti isto to i moje povrede i rane. Ne moram je vie obnavljati. Ali znam da
tu u meni struji Duh Sveti koji moe preobraziti rane. Ako vjerujem ovomu Duhu u sebi,

17
usred moje psihike labilnosti, ja tada ne gledam otvrdnuto na svoju psihu, nego se
pouzdajem da e me Boji Duh voditi kroz sve hridi ovoga ivota.
Vjera u Duha Svetoga koji mi je u potvrdi neopozivo obean, kojim sam pomazan i
opeaen, dariva mi pouzdanje i sigurnost da e moj ivot uspjeti. On nee bezuvjetno
odgovarati oekivanjima moje okoline, ni mjerilima ovoga svijeta. Ali e uspjeti. Jer Duh
Boji je "zalog nae batine" (Ef 1, 14), on je obeanje da kao Boje vlasnitvo vie neu
ispasti iz njegove dobre i zatiujue ruke, sve dok ne budem zauvijek pjevao pjesmu
njegovoj Slavi (usp. Ef 1, 14).

Zakljuak
Kreativnost kojom mnoge zajednice pripremaju mlade na potvrdu, odraava neto od
biti ovoga sakramenta. Budui da se u potvrdi pomazuje Duhom Svetim, samo je logino da
je Duh ve i kod priprave potvrenika na djelu. Iskustvo pokazuje da nije jedino ispravan put
pripravljati mlade ljude na potvrdu. Odluujue je da kako mladi, tako i oni koji ih
pripravljaju, trebaju dopustiti da ih vodi Duh Boji i da se matovito i kreativno daju na djelo.
Sakrament potvrde tada nee proi netragom mimo mladih ljudi. Dodirnut e ih i osposobiti
ivjeti na drugi nain, odraslije i zrelije, odvanije i kreativnije, odgovornije i u svijesti
vlastita poslanja.
Tko je ve potvren, dobro je da se uvijek iznova sjea svoje potvrde ili da razmilja o
biti ovoga sakramenta, da bi danas mogao ivjeti snagom Duha Svetoga. Tko Duhu Bojemu
dade prostora u svome ivotu, doivjet e da ga Duh oplouje, da ga vodi u ivahnost i dariva
mu istinsku slobodu. Najvanija oznaka Duha jest sloboda. A ona nam je danas svima nuno
potrebna jer znamo koliko nas odreuju mnoge ovisnosti. Naa nas sloboda hoe uvijek
iznova podsjetiti na onu reenicu svetoga Pavla: "Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji,
ondje je sloboda" (2 Kor 3,17).