You are on page 1of 261

MIN@

AYAAN HIRSI ALI

Nomatkinja
OD ISLAMA DO AMERIKE

Osobno putovanje kroz sukob civilizacija


PREVELA Davorka urkovi
Ayaan Hirsi Ali NOMAD
Imena likova i nazivi mjesta u ovoj knjizi uglavnom su
promijenjeni, kao i pojedine osobine ili znaajke koje bi olakale
identifikaciju.
Chrisu DeMuthu, mojemu zamjenskom abehu1, prijatelju,
mentoru, vodiu u amerikom ivotu, s potovanjem i ljubavlju
2

UVOD
Nomatkinja sam cijeli svoj ivot. ivim kao repa bez korijena. Kad
god sam se negdje skrasila, natjerali su me da pobjegnem; odbacila
sam sve istine kojima su me ikad nauili.
Roena sam 1969. godine u Mogadiu, u Somaliji. Bila sam tek
malo dijete kad je moj otac uhien i odveden u zatvor zbog svoje uloge
u politikoj oporbi brutalnoj diktaturi. Onda je pobjegao iz zatvora i
otiao u izgnanstvo. Kad sam imala osam godina, majka je povela
brata, sestru i mene u Saudijsku Arabiju da se pridruimo ocu. Godinu
dana kasnije protjerani smo iz Saudijske Arabije pa smo se preselili u
Etiopiju, gdje je oporbena skupina mojeg oca imala svoj stoer. Nakon
osamnaest mjeseci ondje opet smo se preselili, taj put u Keniju.
Svaka promjena drave bacila bi me nepripremljenu u potpuno nov
jezik i radikalno drugaije navike uma. Poput umornog djeteta
pokuala bih se prilagoditi, ali najee uzalud. Jedina stalnost u
mojem ivotu bila je majina nepokolebljiva privrenost islamu.
Otac je napustio Keniju, i nas, kad sam imala jedanaest godina.
Sljedei put kad sam ga vidjela, imala sam dvadeset i jednu godinu. U
njegovoj odsutnosti pod utjecajem jedne vjerouiteljice postala sam
gorljiva i pobona muslimanka. Meu ostalim, provela sam osam
mjeseci u Somaliji, gdje sam svjedoila izbijanju graanskog rata te
kaosu i brutalnosti velikog egzodusa 1991. godine, kad je polovica
stanovnitva zemlje raseljena, a ivot izgubilo 350.000 ljudi.
Imala sam dvadeset i dvije godine kad mi je otac zapovjedio da se
udam za nekog roaka, potpunog neznanca, koji je ivio u Torontu, u
Kanadi. Putujui iz Kenije u Kanadu, trebala sam se zaustaviti u
Njemakoj i preuzeti vizu za Kanadu, zatim nastaviti putovanje.
Umjesto toga, neka vrsta nagonskog oaja natjerala me je u bijeg.
Otputovala sam vlakom u Nizozemsku. Meu svim mojim
putovanjima ovo je bilo najtjeskobnije; srce mi je htjelo iskoiti od
uzbuenja pri pomisli na posljedice mojeg ina i na mogui odgovor
mojeg oca i klana kad otkriju da sam pobjegla.
U Nizozemskoj sam otkrila dobrotu neznanaca. Tim ljudima nisam
bila nitko i nita, a ipak su me nahranili i dali mi krov nad glavom,
nauili me svoj jezik i dopustili mi da uim to god elim. Nizozemska
nije bila nimalo nalik ijednoj dravi u kojoj sam dotad ivjela. Bila je
miroljubiva, stabilna, bogata, snoljiva, velikoduna i puna dobrih
3

ljudi. Uei nizozemski, poela sam oblikovati gotovo nemogue


ambiciozan cilj: studirat u politike znanosti da saznam zato je to
drutvo uspjeno unato svojoj prividnoj bezbonosti, dok su sva ostala
drutva u kojima sam ivjela, unato hvalisanju velikom privrenosti
islamu, bila trula od korupcije, nasilja i samosaaljenja.
Dugo sam se vremena lomila izmeu istih ideala prosvjetiteljstva,
koje sam upoznala na sveuilitu, i podinjenosti podjednako istim
diktatima Alaha, o koje sam se bojala ogluiti. Radei za vrijeme
studija za nizozemsku socijalnu slubu kao prevoditeljica za somalski
jezik, upoznala sam mnoge muslimane u tekim ivotnim okolnostima,
u sklonitima za ene rtve obiteljskog nasilja, u kaznionicama, u
kolama za osobe s posebnim potrebama. Nikad nisam spojila dva i
dva, tonije, svjesno sam zatvarala oi, da ne bih vidjela vezu izmeu
njihove vjere u islam i njihova siromatva, izmeu njihove vjere i
potlaenosti ena odnosno nepostojanja slobodnoga, individualnog
izbora.
Ironino je da mi je oi otvorio upravo Osama bin Laden. Nakon
11. rujna nisam vie mogla prijei preko njihovih tvrdnji da Kuran
odobrava prolijevanje krvi (makar i nevjernike). Provjerila sam u
Kuranu i zakljuila da je zaista tako kao to kae. Za mene je to bio
znak da ne mogu vie biti muslimanka. Iako, ruku na srce, tad sam
spoznala da sam to ve odavno prestala biti.
im sam progovorila javno o tome, poela sam primati prijetnje
smru. Dobila sam ponudu da se kandidiram za nizozemski parlament
na izbornoj listi slobodnotrine Liberalne stranke. Kao parlamentarna
zastupnica, mlada, crna i ena, k tome esto okruena tjelohraniteljima,
postala sam vrlo uoljiva. Ali ja sam imala zatitu; moji prijatelji i
kolege nisu. Nakon to smo filmski redatelj Theo van Gogh i ja snimili
film u kojem smo pokazali kako islam unitava ene, Theo je poginuo
kao rtva fanatinog muslimana, dvadesetestogodinjeg Marokanca
koji je jo kao dijete stigao s roditeljima u Amsterdam.
O svojim sam iskustvima napisala knjigu pod naslovom
Nevjernica. U njoj sam opisala koliko sam sretna to sam pobjegla iz
zemlje u kojoj ljudi ive u plemenima i u kojoj ureduju svoj ivot
prema vjerskim propisima i obiajima, koliko mi je drago to ivim u
zemlji u kojoj oba spola ive kao ravnopravni graani. Ispripovijedala
sam sluajne dogaaje koji su moje djetinjstvo uinili toliko nestalnim:
hirovitu ud moje majke, odsutnost mojeg oca, muice raznih diktatora
te kako smo se nosili s bolestima, prirodnim nepogodama i ratovima.
4

Opisala sam svoj dolazak u Nizozemsku i prve dojmove o ivotu u


zemlji u kojoj ljudi nisu ni podanici tirana niti taoci klanovskih krvnih
podjela, ve graani drave iju vladu sami biraju.
Dotaknula sam se, ali uistinu samo dotaknula, svojega usporednog
i podjednako vanog misaonog putovanja. Opisala sam neka pitanja
koja su se uobliila u mojem umu, poetnike i nesigurne korake
kojima sam pokuala samoj sebi rastumaiti taj novi svijet u koji sam
ula, kao i iskustva koja su me navela na propitivanje moje
muslimanske vjere i obiaja mojih roditelja.
U vrijeme pisanja Nevjernice vjerovala sam da je mojim putovanjima
doao kraj. Vjerovala sam da u u Nizozemskoj ostati zauvijek, da sam
u njezinu plodnom tlu pustila korijen koji nikad vie neu morati
iupati. Ali pogrijeila sam. Opet sam morala otii. Otila sam u
Ameriku, kao i mnogi prije mene, u potrazi za prilikom da zaponem
novi ivot i zaradim koru kruha u slobodi i sigurnosti, da izgradim
ivot koji bi bio svjetovima udaljen od svih sukoba kojima sam
svjedoila i unutarnjih borbi koje sam proivjela. U ovoj knjizi,
Nomatkinji, objanjavam zato sam izabrala Ameriku.
itatelji Nevjernice sa svih strana svijeta ponudili su mi veliku
podrku i ohrabrenje. Ali postavili su mi i brojna pitanja na koja u toj
knjizi nisam dala odgovor. Pitali su mc o ostatku moje obitelji. Pitali su
me o iskustvima drugih muslimanki. Bezbroj puta su me pitali:
Koliko je vae iskustvo tipino? Moete li govoriti u ime veine?
Nomatkinjom odgovaram i na to pitanje. U njoj ne pripovijedam samo
o svojemu lutalakom ivotu na Zapadu, ve i o ivotima mnogih
useljenika na Zapadu, o filozofskim i vrlo stvarnim problemima ljudi,
osobito ena, koji ive u vrsto zatvorenoj, tradicionalnoj
muslimanskoj kulturi zaahurenoj unutar jedne vrlo otvorene kulture.
U njoj opisujem kako se islamski ideali sudaraju sa zapadnjakim
idealima. Govorim o sukobu civilizacija koji smo ja i milijuni drugih
proivjeti i koji i dalje nastavljamo proivljavati.
Kad sam se preselila u Sjedinjene Amerike Drave i iznova bacila
sidro u novoj zemlji, nakon oeve smrti u Londonu preplavila me je
nova i snana enja za domom. Obnovivi veze sa svojom irom
obitelji, sestrinama i vlastitom polusestrom, koji ive u Sjedinjenim
Amerikim Dravama, Velikoj Britaniji i drugdje, zatekla sam ih u
tragino nesreenim okolnostima, jedna sestrina ima AIDS, druga je
optuena zbog pokuaja ubojstva supruga, dok na brati sav novac
koji ovdje zaradi alje natrag u Somaliju da prehrani klan. Svi oni tvrde
5

da su i dalje vjerni Alahu i vrijednosnom sustavu naeg plemena. Imaju


stalno boravite i dravljanstvo Zapadnih zemalja u kojima ive, ali
njihovi srce i um pripadaju nekamo drugdje. Sanjaju o vremenu u
Somaliji koje nikad nije postojalo, o vremenu mira, ljubavi i skladnog
suivota. Hoe li se ikad udomaiti ondje gdje ive? Mali su izgledi za
to. Moja spoznaja o njihovim nevoljama jedna je od tema Nomatkinje.
Pa to, mogli biste pomisliti. Nema li svaka kultura svoje
disfunkcionalne obitelji? tovie, za filmae u Holywoodu
disfunkcionalne idovske i kranske obitelji neiscrpan su izvor dobre
zabave. Ali ja sam uvjerena da disfunkcionalna muslimanska obitelj
predstavlja realnu prijetnju samim temeljima zapadnjakog ivota.
Obitelj je radionica u kojoj se kuju ljudske vrijednosti. U obitelji se
djeca odgajaju na nain da primjenjuju i promiu standarde roditeljske
kulture. U obitelji se oblikuje onaj ciklus odanosti koji se prenosi s
narataja na narataj. Stoga je izuzetno vano razumjeti dinamiku
muslimanske obitelji jer ona je klju (meu ostalim) prijemivosti tako
velikog broja mladih muslimana za islamski radikalizam. Upravo preko
obitelji teorije urote iz damija i medresa* Saudijske Arabije i Egipta
dolaze do dnevnog boravka obiteljskih domova u Nizozemskoj,
Francuskoj i Americi.
U Europi i Sjedinjenim Amerikim Dravama mnogi osporavaju
tezu o tome da svjedoimo civilizacijskom sukobu islama i Zapada. Ali
radikalna manjina muslimana vrsto vjeruje da je islam pod opsadom.
Ta manjina odluna je pobijediti u svetom ratu koji je objavila Zapadu.
Njezin je cilj iznova uspostaviti teokratski kalifat u muslimanskim
zemljama, a zatim ga nametnuti i ostatku svijeta. Vei broj muslimana,
uglavnom u Europi i Americi, vjeruje da e teroristiki napadi brae
muslimana izazvati slijepu odmazdu Zapadnjaka, koji nee praviti
nikakvu razliku meu muslimanima. (Nema dokaza da je takva
odmazda u tijeku, ali unato tome, ta je percepcija rairena meu
muslimanskim useljenicima a raspiruju je radikali.) Uz takav kolektivni
osjeaj progonjenosti mnoge muslimanske obitelji na Zapadu izoliraju
se unutar geta koje su same izgradile. Po tim getima agenti radikalnog
islama pronose svoju poruku mrnje i trae topovsko meso koje e se
mueniki boriti za njihov izopaeni svjetonazor. Nesretna, izgubljena
mlade iz disfunkcionalnih useljenikih obitelji savrena je meta za
____________________________

* Muslimanske vjerske kole internatskog tipa s odvojenom nastavom za djeake i djevojice


6

novaenje u ime te ideje. Uz stalan priljev useljenika iz muslimanskog


svijeta i bitno vii natalitet muslimanskih obitelji, rije je o pojavi pred
kojom zatvaramo oi na vlastiti rizik.
Kao netko tko je odrastao u takvoj obitelji mislim da u baciti
dovoljno svjetla na taj problem ako vam ispriam o svojim
formativnim godinama, o svojoj brai i roacima. U Nomatkinji
pokuavam opisati vezu, ili nedostatak iste, u najintimnijoj sferi obitelji
odnosno izmeu mojih oca i majke, oekivanja koja su imali od nas,
njihovu filozofiju odgoja, krizu identiteta koju su nam ostavili u
naslijee, njihove suprotstavljene nazore na spolnost, novac, nasilje te
prije svega ulogu vjere u trovanju naega obiteljskog ivota.
Ima trenutaka kad se pitam to bih bila uinila da nas moj otac nije
napustio u Keniji. Da je ostao, bila bih se udala mnogo ranije i nikad ne
bih bila iznala snagu ili priliku pobjei u potrazi za boljim ivotom.
Da moja obitelj nikad nije napustila Somaliju ili da je moja majka
provela svoju volju i zadrala me u kui umjesto da me poalje u kolu,
sjeme moje pobune moda ne bi bilo urodilo nikakvim plodom, sjeme
koje me je nadahnulo na matanje o drugaijem ivotu od onoga na
koji sam bila navikla i drugaijem od ivota kakav mi bijahu namijenili
moji roditelji. Toliko okolnosti i odluka u mojem ivotu nisu bile pod
mojom kontrolom da tek sada, gledajui unatrag, prepoznajem prilike
koje su mi dopustile da preuzmem kontrolu nad vlastitim ivotom.
Nauila sam na vlastitoj koi da kolebanje izmeu dva vrijednosna
sustava, balansiranje izmeu Zapada i islama, neopredijeljenost, tako
da se prema vani projicira modernost i samodostatnost, a iznutra
grevito prianja uz tradiciju i ovisnost o klanu, spreava proces
individualnog sazrijevanja. Pomisao da svojim bijegom ostavljam oca
da se sam suoi s gnjevom naeg klana izazivala je u meni stranu
tjeskobu. Bila sam u agoniji zamiljajui posljedice mojeg otpadanja
od islama, znajui da ih neu iskusiti ja, ve moji roditelji i ostala
rodbina. Imala sam brojne trenutke slabosti, kad sam pomiljala na to
da odustanem od svojih potreba i rtvujem vlastitu sreu za duevni
mir svojih roditelja, brae i klana.
Moje je nomadsko putovanje, drugim rijeima, bilo ponajprije
misaono, ukljuujui i njegovu posljednju etapu, od Nizozemske do
Sjedinjenih Amerikih Drava. Nije to bilo samo putovanje od
nekoliko tisua milja, ve i putovanje kroz vrijeme koje je trajalo
stotinama godina. Put me je odveo iz Afrike, gdje ljudi pripadaju
plemenima, u Europu i Ameriku, gdje su ljudi graani (iako se u svakoj
7

dravi taj pojam tumai drugaije). Moje je putovanje bilo ispunjeno


nesporazumima, oekivanjima i razoaranjima, ali i vrijednim
spoznajama. Nauila sam da je jedno rei zbogom ivotu u plemenu, a
neto posve drugo ivjeti kao graanin, to brojnim lanovima moje
obitelji nikako ne polazi za rukom. I u tome nisu sami.
Gotovo etvrtina svjetskog stanovnitva danas smatra se
muslimanima, a deset najveih proizvoaa izbjeglica muslimanske
su drave. Veina tih raseljenih osoba na putu je za Europu i Sjedinjene
Amerike Drave. U godinama koje slijede stopa migracije iz
muslimanskih drava gotovo e zajameno rasti jer je stopa nataliteta u
tim zemljama znatno via od one na Zapadu. Problematine obitelji
ljudi poput moje rodbine, bit e sve ea pojava ako Zapadne
demokracije ne nau bolje rjeenje za problem integracije
novopridolica u naa drutva, odnosno ako ne nadu odgovor na pitanje
kako ih pretvoriti u graane.
Smatram da postoje tri glavne prepreke takvom procesu
integracije, od kojih nijedna nije specifina za moju obitelj. Prvi je
odnos prema enama u islamu. Islam gui volju djevojica. Prije nego
to ponu menstruirati ostat e bez prava glasa. Odgajaju ih da postanu
pokorni roboti koji slue u kui kao istaice i kuharice. Od njih se
zahtijeva da se podine oinskoj volji kad je rije o izboru ivotnog
partnera, dok nakon udaje smisao njihova ivota postaje spolni uitak
supruga i raanje djece. Njihovo obrazovanje esto se prekida i prije
puberteta, tako da su kao ene potpuno nesposobne pripremiti vlastitu
djecu da postanu uspjeni graani modernih, Zapadnih drutava.
Njihove keri slijede isti obrazac.
Neke se djevojke pokoravaju. Ostale vode dvostruki ivot. Neke
bjee od kue i upadaju u zamku prostitucije i droge. Manjina se
probija vlastitim snagama, kao to sam to uinila ja, te se s vremenom
moda ak i pomiri sa svojom obitelji. Iako je svaka pria drugaija,
zajedniki je nazivnik da muslimanke moraju otrpjeti mnogo stroiju
kontrolu obitelji nad njihovom spolnou u usporedbi sa enama iz
drugih vjerskih zajednica. To je po mojem miljenju najvea prepreka
uspjenoj preobrazbi u graanina, ne samo za ene, ve i za sinove koje
one odgajaju i mukarce u koje ti sinovi odrastu.
Druga je prepreka, koja se nekim zapadnjakim itateljima moe
uiniti banalnom, nesnalaenje mnogih useljenika iz muslimanskih
drava u pitanjima novca. Islamski stavovi prema zajmu i zaduivanju
te neobrazovanost muslimanki kad je rije o financijskim pitanjima
8

znae da veina novih useljenika stie na Zapad potpuno


nepripremljena za izludujue velik raspon mogunosti i obveza koje sa
sobom nosi moderno potroako drutvo.
Trea je prepreka socijalizacija muslimanskog uma. Svi su
muslimani odgojeni da vjeruju da je Muhamed, zaetnik njihove vjere,
bio savreno krepostan i da se vjerski zakoni koje je ostavio za sobom
nikad ne smiju dovoditi u pitanje. Kuran se u obliku koji je objavljen
Muhamedu smatra nepogreivim; to je izvorna Alahova rije i sve
njegove zapovijedi moraju se izvravati bez pogovora. Muslimani su
zbog toga ranjivi na indoktrinaciju na nain na koji pripadnici drugih
vjera to nisu. tovie, nasilje koje je endemsko u mnogim
muslimanskim drutvima, poevi od obiteljskog nasilja pa do
neprekidnog glorificiranja svetog rata, dodatno oteava preobrazbu tih
ljudi u graane Zapada.
Spomenute tri prepreke integraciji ljudi kao to su moja vlastita
obitelj mogu se opisati trima rijeima: seks, novac i nasilje.
U posljednjem dijelu Nomatkinje ponudila sam neka rjeenja.
Zapad je sklon na drutveni neuspjeh muslimanskih useljenika
odgovoriti neime to bi se moglo nazvati rasizam niskih oekivanja.
Takav stav Zapada temelji se na zamisli da se na ljude obojene koe ne
smiju primjenjivati uobiajene norme ponaanja. Dobronamjerni
ljudi smatraju da manjine ne bi smjele sudjelovati u svim obvezama
veine. U liberalnim, demokratskim dravama veinsko je stanovnitvo
bjelako, dok manjinu uglavnom ine ljudi obojene koe. Ali kao ni
ostali useljenici muslimani ne migriraju na Zapad zato da bi ih netko
zatoio unutar granica manjine, ve u potrazi za boljim ivotom,
sigurnijim i predvidljivijim, koji nosi u sebi obeanje boljih primanja i
mogunost kvalitetnog obrazovanja za njihovu djecu. Da bi to postigli,
smatram da moraju odustati od nekih od svojih navika, dogmi i
obiaja, a prihvatiti nove.
Mnogo je dobrih mukaraca i ena na Zapadu koji pomau
izbjeglicama da nau smjetaj, kritiziraju svoje sugraane zbog toga
to ne ine vie, daruju novac dobrotvornim udrugama i bore se za
iskorjenjivanje diskriminacije. Ti ljudi lobiraju u vladama svojih
drava kako bi manjine bile izuzete od normi ponaanja koja vrijede u
Zapadnim drutvima, bore se kako bi pomogli manjinama da zadre
svoju kulturu i izuzimaju njihovu vjeru od kritikog preispitivanja. Ti
ljudi imaju dobre namjere, u to ne dvojim. Ali smatram da je njihov
dobronamjerni aktivizam sada dio problema koji pokuavaju rijeiti.
9

Da budem iskrena, njihovi su pokuaji da pomognu muslimanima i


ostalim manjinama uzaludni jer odgadajui ili u najboljem sluaju
usporavajui proces njihove tranzicije u modernitet, stvarajui privid
da se netko moe istodobno drati plemenskih zakona i postati
uspjean graanin, pobornici multikulturalizma osuuju sve budue
narataje roene na Zapadu na ivotarenje na niijoj zemlji moralnih
vrijednosti. Ono to nude upakirano u suosjeajni jezik prihvaanja
zapravo je okrutan oblik rasizma. I to je okrutniji to je izraen
slatkastim rijeima vrline.
Vjerujem da u Zapadnim drutvima postoje tri ustanove koje bi tim
milijunima nomada iz plemenskih kultura mogle olakati preobrazbu u
graane Zapada. To su ustanove koje se mogu natjecati s agentima
dihada za srca i umove muslimana.
Prva je javno obrazovanje. Europsko prosvjetiteljstvo 18. stoljea
iznjedrilo je kole i sveuilita koji su svoje uenike uili prije svega
kritikom razmiljanju. Obrazovanje je bilo osmiljeno tako da
razvojem kognitivnih sposobnosti pojedinca pomogne masama da se
rijee siromatva, praznovjerja i tiranije. irenjem demokracije u 19. i
20. stoljeu pristup takvim ustanovama utemeljenim na razumu
nastavio se liberalizirati. Djeca iz svih drutvenih slojeva nisu uila
samo matematiku, geografiju, znanost i umjetnost, ve i drutvene
vjetine i disciplinu koji su potrebni za postizanje uspjeha u svijetu
izvan uionice. Knjievnost je irila i iskuavala granice njihove mate
kako bi mogli suosjeati s likovima iz drugog vremena i mjesta. Takvo
javno obrazovanje bilo je prilagoeno odgoju graana, a ne ouvanju
specifinosti nekog plemena, svetosti vjere ili neke druge ondanje
predrasude.
No, danas mnoge kole i fakulteti na Zapadu nastoje biti
obzirniji prema vjeri, obiajima i navikama useljenike djece u
svojim uionicama. Voeni pogreno usmjerenom pristojnou oni se
suzdravaju od otvorenog propitivanja vjerovanja muslimanske djece i
njihovih roditelja. Temeljna nepravednost islamskih propisa u
udbenicima se prikriva, a islam prikazuje kao miroljubiva religija.
Institucije razuma moraju odbaciti takve samonametnute sljepake
naoale i reinvestirati u razvoj sposobnosti kritikog razmiljanja bez
obzira to rezultate takvog razmiljanja netko smatra uvredljivim.
Druga institucija koja moe i mora uiniti vie je feministiki
pokret. Zapadne bi se feministice trebale otvoriti prema patnjama
muslimanskih ena i prihvatiti njihovu borbu kao vlastitu. Trebale bi
10

raditi na tome da pomognu muslimankama da nau svoj glas. Zapadne


feministice raspolau golemim iskustvom i resursima. Tri su cilja
kojima bi trebale teiti ako ele pomoi svojim muslimanskim
sestrama, prvi cilj mora biti da se mladim muslimankama omogui tla
ostanu u koli do svjedodbe ili diplome. Drugi je cilj pomoi im da
steknu vlast nad vlastitim tijelom, a time i nad vlastitom spolnou.
Trei je cilj da se muslimankama ne omogui samo ulazak na trite
rada, ve i da se ondje zadre. Nasuprot muslimankama u
muslimanskim dravama i zapadnjakim enama u prolosti,
muslimanke na Zapadu suoene su sa specifinim ogranienjima koja
im nameu njihove obitelji i zajednice. Njihove probleme nije dovoljno
svesti pod nazivnik nasilja u obitelji jer iako se ti problemi moda
pojavljuju u obitelji, oni su prije svega pravne i kulturoloke prirode.
Potrebne su nam kampanje posveene razotkrivanju posebnih
okolnosti, ogranienja i opasnosti kojima su izloene muslimanke na
Zapadu, obrazovanju muslimana o vanosti emancipacije i obrazovanja
njihovih ena, kanjavanju nasilnika medu njima te zatiti muslimanki
od fizike opasnosti.
Trea i zadnja ustanova koju pozivam da se odazove ovom izazovu
jest zajednica kranskih crkava. Iako sam osobno postala ateistkinja,
upoznala sam velik broj muslimana koji kau da im je u ivotu
potrebno neko duhovno sidro. Imala sam zadovoljstvo upoznati
krane iji se pojam Boga razlikuje od Alaha kao dan od noi.
Njihova je religija reformirano i djelomice sekularizirano kranstvo,
koje bi moglo biti vrlo koristan saveznik u borbi protiv islamskog
fanatizma. Takav je moderni kranski Bog sinonim za ljubav. Njegovi
agenti ne propovijedaju mrnju, nesnoljivost i neslogu; taj je Bog
milosrdan, ne zanima ga svjetovna vlast i ne smatra znanost svojim
takmacem. Njegovi sljedbenici vide Bibliju kao knjigu punu parabola,
a ne izravnih zapovjedi kojima se moraju pokoravati. Ovog trenutka
postoje dva oblika ekstremizma u kranstvu i oba su opasnost za
Zapadnu civilizaciju. Postoje oni koji proklinju postojanje drugih
skupina. Dre se doslovnog tumaenja Biblije i, slijepo odani teoriji o
boanskom postanka svijeta, odbacuju znanstvena objanjenja za
postanak ovjeka i prirode. Takve fundamentalistike kranske
skupine ulau mnogo vremena i energije u prozelitiranje. Ali velik dio
onoga o emu propovijedaju u suprotnosti je s osnovnim naelima
prosvjetiteljstva. Na drugom su polu oni koji bi htjeli smekati islam,
primjerice duhovni poglavar Anglikanske crkve, nadbiskup
11

Canterburyja, koji smatra da je uvoenje erijata* u Velikoj Britaniji


neizbjeno. Oni koji se smatraju dijelom umjerenoga, miroljubivog,
reformiranog kranstva nisu toliko aktivni kao prva skupina, niti
toliko glasni kao druga. A trebali bi biti. Kranstvo ljubavi i
snoljivosti ostaje jedan od najpotentnijih zapadnjakih protuotrova za
islam mrnje i nesnoljivosti. Bivi muslimani nalaze da je Isus Krist
mnogo privlaniji i humaniji lik od Muhameda, osnivaa islama.
Moje se vrijeme kao nomatkinje blii kraju. Pokazalo se da su
moje konano odredite Sjedinjene Amerike Drave, ba kao i
milijunima lutalica ve dvije stotine godina. Amerika je sada moj dom.
U dobru i u zlu dijelit u sudbinu ostalih Amerikanaca; elim im se
oduiti za velikodunost kojom su mi zaeljeli dobrodolicu u svoje
jedinstveno slobodno drutvo i podijeliti s njima spoznaje do kojih sam
dola kao pripadnica muslimanskoga nomadskog plemena.
Nomatkinja ima jasnu poruku koja se nazire ve od samog
poetka: Zapad se hitno mora poeti boriti sa dihadistima,
zagovornicima svetog rata, za srca i umove svojih useljenika. Zapad
mora ponuditi obrazovanje kojim e razbiti ini nepogreivog Proroka,
zatititi ene od ugnjetavakih kuranskih propisa te promicati
alternativne izvore duhovnosti.
Kao i Nevjernica, i Nomatkinja je uglavnom subjektivnog sadraja.
Ne tvrdim da sam jedina osoba koja zna kako se postaje uspjean
graanin. Ljudska priroda, takva kakva jest, ne da se uredno utrpati u
ladice oznaene s asimilacija mogua ili asimilacija nemogua. Ne
postoji nikakav prirunik s gotovim receptima za laku i jednostavnu
prilagodbu modernom ivotu. Svaki je pojedinac drugaiji i mora se
zadovoljiti s vlastitim jedinstvenim skupom mogunosti i ogranienja.
Isto vrijedi i za obitelji i zajednice pred kojima je dvostruki izazov
usvajanja novog naina ivota i ostajanja vjernih tradicijama i vjeri
njihovih predaka.
U konanici je to, dakle, vrlo osobna knjiga, neka vrsta obrauna s
vlastitim korijenima. Moglo bi se rei da je knjiga upuena Sahri,
mlaoj sestri koju sam ostavila u svijetu iz kojeg sam pobjegla. Ali ova
_____________________________
* Vjerski zakon islama kojim je propisan svaki aspekt ljudskog ivota: obiteljski ivot, stavovi
i ponaanje pojedinca, politika, ekonomija, bankarstvo, trgovina, itd. Za nemuslimane
vjerojatno najsporniji dio erijata predstavljaju pogubljenja ili sakaenja kojima se kanjavaju
ne samo teki zloini poput ubojstva i pljake, ve i pojave koji se u zemljama judeo-kranske
tradicije, pa i drugdje, mogu i ne moraju smatrati grijehom, a zloinom nikako npr. spolni
odnosi prije i izvan braka te homoseksualizam nap. prev.
12

je knjiga takoer i razgovor koji se nikad nije dogodio izmeu mene i


moje obitelji, a voljela bih da jest, osobito izmeu mene i mojeg oca,
koji je neko razumio i, tovie, promicao moderni ivot kakvim sada
ivim prije nego to ga je iznova obuzeo zanos pokornosti Alahu.
Voljela bih da sam takav razgovor mogla voditi i s bakom, koja me je
nauila da pod svaku cijenu astim nau krvnu lozu.
Dok sam pisala ovu knjigu, na umu su mi stalno bili Jacob, sin
mojeg brata, koji ivi u Nairobiju, i Sahrina beba Sagal, roena u
somalskoj enklavi u Engleskoj. Nadam se da e narasti uspravni i
snani i zdravi, i prije svega slobodni.

13

1. DIO
PROBLEMATINA OBITELJ

1. Poglavlje - Moj otac

Ulazei na odjel intenzivne skrbi u Kraljevskoj londonskoj bolnici


da vidim oca, bojala sam se da sam dola prekasno. Leao je ispruen
na bolnikoj postelji sablasno otvorenih usta, tijela prikljuenog na
brojne i zastraujue aparate. Dok su aparati pitali i tik-takali, krivulje
na monitoru ubrzano su se dizale i sputale, i sve je ukazivalo na brzo
pribliavanje smrti.
Abeh! povikala sam punim glasom. Abeh, to sam ja, Ayaan!
Stisnula sam njegovu ruku i sa strahom ga poljubila u elo, nato
su se njegove oi naglo otvorile. Nasmijeio se, obasjavi cijelu sobu
toplinom svojeg pogleda i osmijeha. Kad sam svojim dlanovima
pokrila njegovu desnu ruku, on ih je stisnuo i pokuao mi neto rei,
istisnuti barem rije ili dvije. Ali mogao je samo glasno uzdisati i
hvatati zrak. Pokuao se uspraviti, ali u njegovu tijelu nije bilo snage za
to.
Bio je pokriven bijelim plahtama, ali ispod njih su se otkrivali
remenii kojima je bio privezan za postelju. Oelavio, inio se mnogo
manjim od slike koja mi je ostala u sjeanju. Iz njegova grla strala je
strana cijev kroz koju je dobivao kisik iz ventilatora. Drugom je cijevi
njegov bubreg bio spojen sa strojem za dijalizu, dok je trei snop
cjevica zavravao negdje u njegovu zglobu. Sjela sam uza nj, gladei
njegovo lice, i govorila mu,
Abeh, abeh, sve je dobro. Abeh, jadni moj abeh, tako si
bolestan.
Nije mogao odgovoriti. Pokuao bi neto rei, ali brzo bi pao
nauznak uzbibanog prsnog koa, dok je stroj koji mu je davao kisik
pitao i uzdisao hvatajui zrak. Odmorivi se trenutak ili dva, otac bi
iznova pokuao. Svojom desnom rukom dao mi je znak da eli olovku
za pisanje, ali gotovo da je nije imao snage drati: njegovi su miii bili
previe slabi tako da je na papiru uspio ostaviti samo trag ili dva.
Toliko se naprezao da zadri olovku u ruci da je poeo kliziti s kreveta.
Odjel je bio velik i sestre su urile ovamo-onamo mijenjajui
posteljinu i donosei lijekove. Primijetila sam da lijenik ima strani
naglasak i na trenutak pomislila da je iz Meksika. Na moje pitanje
14

odakle je, odgovorio je da je iz panjolske. Odjelom su upravljali


gotovo sami useljenici. Nisam mogla razlikovati medicinske sestre od
lijenika i dok sam se tako ogledavala, pokuala sam pogoditi porijeklo
medicinskog osoblja, tehniara i istaa: ljudi s indijskog
potkontinenta, crnci za koje sam pretpostavljala da su iz Istone ili
Zapadne Afrike, ljudi koji su nalikovali Sjevernoafrikancima, nekoliko
ena u slubenoj odori ali glave pokrivene maramom. Ako je na odjelu
i bilo zaposlenika iz Somalije, nisam ih vidjela, a nasreu nisu ni oni
mene.
Jedna od sestara razmotala je plastinu pregau, opasala se njome i
zatim me zamolila da se maknem u stranu, ali otac nije htio pustiti
moju ruku tako da sam je morala silom izvui iz njegova stiska. Sestra
ga je uspravila u sjedei poloaj presloivi jastuke ispod njegovih
leda, pogledavajui me pri tom udnim pogledom. Jedna od sestara
rekla mi je da je proitala lanak o meni u asopisu, tako da su neki od
njih oigledno znali tko sam. Bacila sam pogled na njegov bolniki
karton; otac je bio upisan kao Hirsi Magan Abdirahman, iako je
njegovo ime bilo Hirsi Magan Isse.
Neki mladi lijenik rekao mi je da otac ima leukemiju. Da nije
dobio infekciju koja je postala septina, mogao je poivjeti barem jo
godinu dana. Ovako, iako je iziao iz kome u koju je bio upao prije
nekoliko dana, na ivotu su ga odravali jo samo strojevi. Nekoliko
sam puta pitala osjea li otac ikakvu bol, ali lijenik me je uvjeravao da
otac osjea neugodu, ali da boli nema.
Upitala sam lijenika smijem li se slikati sa svojim ocem. Odbio je.
Rekao je da za to moramo zatraiti doputenje pacijenta, a pacijent nije
bio u stanju donijeti takvu odluku.
Kad sam ga ostavila u Nairobiju 1992. godine, moj je otac bio
snaan i vitalan mukarac. Znao je biti estok, ak i straan, bio je lav,
predvodnik.
Dok sam bila dijete, otac je bio moj gospodar, moj junak, netko
ija su izbivanja bila obavijena tajnom, netko za ijim se dolaskom
eznulo, netko ije je odobravanje znailo sve na svijetu i ijeg sam se
bijesa bojala.
Sad su nas razdvajale brojne svae. Nanijela sam mu veliku uvredu
1992. godine svojim bijegom od Somalca kojeg mi je bio izabrao za
mua. To mi je oprostio; razgovarali smo poslije telefonom, iako oboje
pomalo ukoeni. Desetljee kasnije iznova sam ga uvrijedila
proglasivi se nevjernicom i otvoreno kritizirajui poloaj ena u
15

islamu. Na zadnji i najgori sukob izbio je nakon to sam 2004. godine


zajedno s Theom van Goghom snimila film o zlostavljanju i
ugnjetavanju muslimanki pod naslovom Pokoravanje. Poslije toga otac
vie nije odgovarao na moje pozive; nije vie htio sa mnom
razgovarati. Ubrzo nakon toga Theo je ubijen, a ja sam se morala
poeti sakrivati. Tad su mi oduzeli telefon i ja sam ga prestala nazivati.
Kad bi me ljudi upitali, sve to sam mogla rei bilo je da smo se
meusobno udaljili.
Za njegovu sam bolest saznala u lipnju 2008., samo nekoliko
tjedana prije njegove smrti. Moj bivi momak, Nizozemac Marco, javio
mi je da me hitno trai moja roakinja Magool iz Londona. Magool je
ki majine najmlae sestre i nije bliska s obitelji mojeg oca, ali je
oigledno snalaljiva. Kad je moja polusestra Sahra postala svjesna
koliko je otac bolestan, zamolila je Magool da me pokua nai pa je
Magool nazvala Marca, jedinu osobu koju je poznavala meu osobama
s kojima sam bila bliska u vrijeme naega posljednjeg razgovora prije
pet godina.
Nazvala sam oev stan u naselju Tower Hamlets, u londonskoj
etvrti East End. Ondje je bila kasna veer, dok je na istonoj obali
Amerike, gdje sam se tada nalazila, bilo sunano poslijepodne. Tresla
sam se. Kad je doao do telefona, inilo se kao da je onaj stari, snaan i
uzbuen. Osjetila sam da su mi se na zvuk njegova glasa u oima
poele skupljati suze pa sam izgovorila ono jedino to sam mu htjela
poruiti, a to je da ga volim, a zatim sam ga ula kako se smije tako
snano da se inilo kao da dopire kroz telefon.
Naravno da me voli! prasnuo je glasno. I naravno da i ja volim
tebe! Nisi li nikad vidjela kako se roditelji ljube i veu sa svojom
djecom? Nisi li nikad bila u prirodi i vidjela kako ivotinje tetoe i
oblizuju svoju mladunad? Naravno da te volim. Ti si moje dijete.
Rekla sam ocu da ga jako elim vidjeti, .ili da hi moglo hiti teko
organizirati osiguranje za moj posjet Tower Hamletsu, etvrti
naseljenoj uglavnom useljenicima, i to u najveem broju muslimanima.
Posjetiti takvo mjesto bez zatite bilo bi kao da neki siuni kukac
riskira let kroz sobu punu velikih paukovih mrea, ako ga nitko ne
opazi, mali bi se kukac mogao ak i provui; ali ako ga uhvate,
posljedice su unaprijed poznate. S druge strane, ako odem onamo u
pratnji policije, to e neizbjeno izazvati zlovolju, kao da ne vjerujem
ni vlastitoj obitelji.
16

Osiguranje! povikao je otac. to e ti osiguranje? Alah e te


zatititi od svih koji ti ele nauditi! Nitko u naoj zajednici nee te ni
taknuti. A osim toga, nikad nismo bili na glasu kao obitelj kukavica!
Dapae, neki dan jedan od najistaknutijih lanova naeg klana rekao je
da eli polemizirati s tobom. Ako eli, mogu ih zamoliti da sastave
izaslanstvo i povedu te u Dedu, tako da moe polemizirati s njime u
Saudijskoj Arabiji! Zato ne organizira tiskovnu konferenciju i ne
kae da vie nisi nevjernica? Reci im da si se vratila islamu i da e
odsad biti poduzetnica!
Tiho sam se nasmijala ocu i nakratko samo uivala sluajui ga
kako govori. Zatim sam ga upitala za zdravlje. Rekao je:
Ne smije zaboraviti, Ayaan, da su nae zdravlje i na ivot u
rukama Alaha. Na putu sam za onaj svijet. Drago moje dijete, elim da
proui samo jednu suru* Kurana. Laauq-sim Bi-yawmi-il-qiyaama..
Izgovorio je na arapskom, naravno, iako smo razgovarali na
somalskom, poglavlje pod naslovom Uskrsnue : Kunem se Danom
kad Smak svijeta nastupi i kunem se duom koja sebe kori. Zar ovjek
misli da njegove kosti neemo sakupiti? Hoemo, Mi moemo stvoriti
jagodice prsta njegovih ponovo. Ali, ovjek hoe dok je iv da grijei
pa pita: Kad e Smak svijeta biti?**
Rekla sam ocu da mu neu lagati i da vie ne vjerujem u Prorokov
primjer. Prekinuo me je, a njegov je ton postao najprije strastven i
nestrpljiv, a zatim optuivaki. Nastavio mi je navoditi stihove iz
Kurana, prevodei ih na somalski, i nabrajati primjere ljudi poput
mene, koji su bili napustili islam, a zatim mu se vratili. Govorio je o
hordama nemuslimana koji se preobrauju na islam irom kugle
zemaljske i o jedinome pravome bogu. Upozorio me je da se ne
kockam sa svojim vjenim ivotom.
Sluajui ga, govorila sam samoj sebi da je ovo dociranje izraz
ljubavi jednog oca koji je izraava na jedini nain na koji to zna.
eljela sam vjerovati da mi je, samim time to mi dri predavanje, u
nekome dubljem smislu poeo opratati to sam postala osoba kakva
jesam. Mogue je, meutim, da je to bilo neto drugo. Mogue je da je
samo izvravao svoju dunost. Time to ivim kao Zapadnjakinja,
odbacila sam svoju ast; odijevala sam zapadnjaku odjeu, to je za
____________________________

* poglavlje Kurana
** 75. sura, Al-Qiyamah, prijevod B. Korkut, izvor: http://www.kuran.putvjemika.com - nap.
prev.
17

mojeg oca bilo kao da hodam naokolo bez ijedne krpice na sebi. to je
najgore od svega, odrekla sam se islama i napisala knjigu drskog,
slavodobitnog naslova Nevjernica kojom sam oglasila svijetu svoje
otpadnitvo. No moj je otac znao da se njegov ivot blii kraju i elio
se uvjeriti da su sva njegova djeca, unato svojim grekama, sigurna na
putu za nebo.
Pustila sam ga da govori. Nisam davala lana obeanja o
preobraenju. Da jesam, to bi mu moda bilo pomoglo da ode u miru,
ali jednostavno nisam mogla lagati o tome. Uspjela sam mu samo
njeno rei da u nastaviti uiti* Kuran iako se vie ne slaem s
islamom. Preutjela sam misao da svaki put kad ga iznova itam,
postajem sve kritinija prema njegovim porukama.
Razgovor se pretvorio u niz zaziva: Alah te zatitio, izveo te
natrag na pravi put, poveo te u Nebo nakon smrti, Alah te blagoslovio i
drao u zdravlju! Poslije svakog zaziva, ja bih odgovorila po
propisanoj formuli: Amin, neka bude tako .
Nakon nekog vremena rekla sam ocu da se moram pouriti na let.
Nije me pitao kamo putujum, niti zato; bilo je jasno da ga detalji
zemaljskog ivota vie ne zanimaju. Zatim sam prekinula vezu, iako je
medu nama ostalo jo mnogo neizgovorenih misli, gotovo zakasnivi
na let kojim sam trebala otputovati u Brazil na konferenciju o
multikulturalizmu.
Potkraj lipnja, nakon konferencije u Brazilu, trebala sam otputovati
u Australiju na skup posveen prosvjetiteljstvu. Namjeravala sam
potkraj ljeta otii u London i posjetiti oca. No pri povratku iz Australije
sredinom kolovoza, ekajui sljedei let u Los Angelesu, primila sam
novi Marcov poziv. Otac je bio u komi.
Nazvala sam opet Magool i uzela od nje broj mobilnog telefona
moje polusestre Sahre. Posljednji put kad sam vidjela oevo najmlae
dijete, godine 1992., Sahra je imala osam ili devet godina i bila je
ilavo i energino djetece. Upoznala sam je na proputovanju kroz
Etiopiju kad sam se nakratko zaustavila na putu iz mojeg doma u
Keniji u Njemaku. Prema naredbama mojeg oca odatle sam trebala
otputovati u Kanadu i pridruiti se mukarcu kojeg praktiki nisam ni
poznavala, dalekom roaku koji je postao moj mu. U to je vrijeme
Sahra ivjela sa svojom majkom u Addis Ababi. Kao i moja majka, i
Sahrina je ostala u braku s mojim ocem unato njegovoj odsutnosti.
__________________________
* uiti Kuran = itati Kuran

18

Igrala sam se sa tom svojom polusestricom cijelo poslijepodne s


mukom natucajui amharski, jedini jezik kojim je Sahra tada govorila,
a koji sam i sama nauila kad sam bila njezinih godina i ivjela s ocem.
Sada, u ljeto 2008., Sahra je imala dvadeset i etiri godine. Bila je
udana i imala ker od osam mjeseci. ivjela je u Tower Hamletsu sa
svojom majkom, treom enom mojeg oca.
Sahri nisam rekla da namjeravam posjetiti oca u bolnici. Grozno je
to napisati, ali stvarno nisam znala mogu li joj povjeriti takvu
informaciju. Pretpostavljam da me najblii lanovi moje obitelji ne ele
ba ubiti, ali ruku na srce, osramotila sam ih i povrijedila; oni su ti koji
ispataju zbog sablazni koju izazivaju moji javni istupi; nimalo ne
sumnjam da u mojem klanu ima ljudi koji me zaista ele ubiti.
Sahra je sama predloila da izbjegavam vrijeme posjeta ako ipak
odluim posjetiti oca jer u to vrijeme masa Somalaca dolazi u
Kraljevsku londonsku bolnicu traiti blagoslov mojeg oca ne bi li
poboljali vlastite izglede za odlazak u raj. Abeh je za mnoge bio
simbol borbe protiv vojnog reima predsjednika Siada Barrea, ovjek
koji je najvei dio svojeg ivota posvetio svrgavanju tog reima. U
londonskom East Endu bit e potpuno isto kao i u Somaliji: bit e tu
brojne ene, djeca i unuad, starjeine klana i potklana i bratskih
potklanova, rijeke roaka koji su doli iskazati potovanje mojem ocu.
Za mnoge meu njima ne bih bila dobrodola uz uzglavlje mojeg oca
jer sam nevjernica, zakleta ateistkinja, prljava otpadnica i, to je
najgore, izdajica svojeg klana i svoje vjere. Neki zacijelo smatraju da
zasluujem umrijeti, dok ih jo vie vjerojatno misli da bi moja
prisutnost ukaljala samrtniku postelju mojeg oca, i moda ga ak i
liila zasluenog mjesta u vjenosti.
Sa Sahrom nisam imala taj osjeaj odbaenosti. Bila je slatka i
tiha, pomalo zavjerenikog dranja, kao da sam je telefonskim
razgovorom ukljuila u neto tajno i opasno.
Morala sam smjesta poi u London. Budui da je to bilo hitno,
neplanirano, potpuno privatno putovanje, organizacija osiguranja bila
je sloenija nego to bi to bio sluaj s nekom konferencijom, gdje se
sve koordinira s policijom tjednima unaprijed. Znala sam da nije mudro
poi bez pripreme, u pratnji gospode koja me inae tite u Americi. Ti
su ljudi u Velikoj Britaniji bili na tuem terenu i nisu smjeli nositi
oruje. Ako budem brzopleta pri planiranju, mogla bih izloiti
opasnosti ne samo sebe, ve i druge.
19

MIN@

Nazvala sam vie prijatelja u Europi za koje sam smatrala da su


dovoljno utjecajni i zamolila ih da mi pomognu organizirati zatitu
kakva mi je potrebna za to putovanje. Pokuali su mi pomoi, ali inilo
se bezuspjeno. Jednom je prijatelju britanski dunosnik odgovorio da
bih se kao roena Somalka za pomo trebala obratiti Veleposlanstvu
Somalije, koje bi zatim Ministarstvu vanjskih poslova Ujedinjene
Kraljevine moglo poslati zahtjev za organizaciju osiguranja. Ta
apsurdna birokratska logika bila bi komina u nekim drugim
okolnostima, ali ne i uoi mojeg putovanja u London da vidim
umirueg oca.
Moj je zrakoplov ve bio poletio za London a jo uvijek nisam
imala pojma hou li imati ikakvu zatitu kad sletim. Ali to vie nije
bilo vano; nakon viednevnog ekanja sad sam se samo bojala da neu
stii na vrijeme. Znala sam da mi nee dopustiti da vidim oevo tijelo
ako on u meuvremenu umre. Roaci bi pourili preuzeti njegovo tijelo
kako bi ga oprali i pokopali u roku od dvadeset i etiri sata. ene ne
smiju biti prisutne prilikom muslimanskoga pogrebnog obreda. Vjeruje
se da je njihova prisutnost smetnja; mogle bi postati histerine ili se
ak baciti za tijelom u grobnu raku. Bilo bi neprilino pojaviti se na
groblju.
Moj je otac imao proturjean stav prema enama. Prihvaao je
neke moderne zamisli o opismenjavanju, poticao svoju prvu enu da
zavri fakultet i inzistirao da moja sestra Haweya i ja pohaamo kolu
u vrijeme kad se moja majka tome protivila. Vjerovao je u ensku
snagu i uvijek tvrdio da je uloga ene vrijedna i vana. Ali kako je
stario, postajao je sve ortodoksniji i skloniji islamskim uvjerenjima da
se moramo pokriti, udati i pokoriti svojim muevima. Unato esto
ekscentrinim stavovima, ni on ne bi otrpio prisutnost ene na
sprovodu.
Po dolasku u zranu luku Heathrow u Londonu doekao me je veliki
crni automobil Veleposlanstva Nizozemske; u drugome, manjem ali jo
sigurnijem, sjedili su ljudi iz Scotland Yarda. Odvezli smo se ravno u
bolnicu. Sada je, na moje veliko olakanje, otac leao iv preda mnom.
Jadni abeh. Bio je svezan za bolniku postelju, star, ranjiv i bolestan.
Nasmijeio mi se iroko, a zatim zadrijemao. Probudio se hvatajui
isprekidano zrak, uporno pokuavajui progovoriti, ali iz njegovih
ustiju nije se ulo nita osim glasnog hroptanja. Tad bi mi svojim
usnicama slao bezglasne poljupce i drao moju ruku onoliko vrsto
koliko je mogao.
20

Osjeala sam se potiteno zbog svega onog to ocu nikad nisam


rekla i zbog svih godina razdvojenosti. Jedine rijei koje sam smogla
bile su skruene poruke ljubavi i ja sam ih bez prestanka ponavljala.
Bilo je prekasno za bilo to drugo.
Nisam otila u bolnicu radi oprosta. Prestala sam vjerovati u to da
e moji grijesi biti isprani samo ako postupim ispravno, primjerice, ako
ispunim svoju dunost i zatraim i dobijem oprost svojih roditelja.
Naposljetku, moja mu prisutnost ondje moda i nije bila osobito
ugodna, budui da je mogao vidjeti da je njegova ki odjevena u hlae i
nepokrivene glave. Otila sam onamo iskljuivo zbog onog svjetla u
njegovim oima, zbog njegovog pozdrava, njegove ljubavi za mene i
moje za niega, zbog naega uzajamnog priznanja da smo jedno
drugome oduvijek bili dragocjeni.
Otac je troio zadnje zalihe snage pokuavajui mi neto poruiti.
Nikad neu saznati to. Za mojeg je oca Bog bio stvoritelj i davatelj
ivota, ali i estok i osvetoljubiv. Negdje u sebi znala sam da je otac
prestravljen to se izlaem Alahovu bijesu odbacujui njegovu vjeru.
Otac nas je uvijek uio da e oni kojima Bog ne oprosti najprije ivjeti
bijedno na zemlji, a zatim gorjeti u vjenoj vatri. No, iako su naa
uvjerenja bila meusobno nepomirljiva, i takva e zauvijek ostati jer se
razlikuju kao dan i no, mislim da mi je otac ipak oprostio. U konanici
je dopustio svojoj oinskoj ljubavi da se izdigne iznad njegove
pokornosti zahtjevima njegova neopratajueg Boga.
Bliilo se vrijeme posjeta. Uskoro e rijeke Somalaca na koje me
je Sahra upozorila poeti stizati u posjet mojem ocu, a ja nisam mogla
podnijeti pomisao ni na kakvo sueljavanje. I tako sam se s bolom u
srcu oprostila od abeha.
Kad su me ljudi iz Scotland Yarda ispratili iz bolnice, nala sam se
u Ulici Whitechapel, okruena najbrojnijom muslimanskom
populacijom u Velikoj Britaniji. Na suprotnoj strani ceste nalazila se
buna ulina trnica pod atorima puna tijesno stisnutih tandova na
kojima su se prodavali sariji, meunarodne telefonske kartice i sendvii
sa zainjenom janjetinom. U mojoj blizini, na autobusnoj stanici ispred
bolnikih stepenica, stajala je skupina ena odjevenih u cijeli spektar
muslimanskih pokrivala za ene, od pastelnih marama za glavu do
debeloga crnog nikaba* koji pokriva cijelo tijelo i dodatnog vela od
_________________________

* hidab (arap. hijab) pokriva cijelo ensko tijelo osim lica i ruku ispod runih zglobova, dok
nikab (arap. niqab ili niqaab) pokriva i lice nap. prev.
21

crne tkanine kojim se pokrivaju ak i oi i lice. Bile su to mlade,


snane ene, a ne drhtave stare dame; neke su bile trudne, veina je uza
se imala nekoliko male djece, i bile su vani, na suncu, kupovale
potreptine za svoju obitelj. Nekoliko ih je bilo odjeveno na nain koji
mi je bio novost: osim dugakog ogrtaa i marame za glavu, imale su i
dodatni veo za lice koji je iza glave bio uvren ikom, s dvije debele
crne trake od tkanine koje su bile stegnute na nain da tik iznad
trepavica ostave otkriven samo centimetar ili dva.
Iako su telefonske govornice i oznake za podzemnu eljeznicu bile
britanske, nikad ne bih bila pomislila da smo u Engleskoj. Namirisala
sam uinu svojih kolskih kolegica iz Muslimanske srednje kole za
djevojice u Nairobiju, teki spoj zaina, hrane i miriljavih ulja za
kosu. I ovdje sam naila na bunu ivost ulice i mjeavinu rasa; trnica
je bila prepuna Somalaca i, rekla bih, Pakistanaca i Bengala.
Ve su i ti mirisi bili dovoljni da me preplavi enja djetinjstva. Ne
znam je li u drugim zajednicama taj osjeaj pripadnosti tako snaan, ali
za nekoga tko je odrastao u klanu, taj osjeaj, taj miris obitelji ima
veliku mo. Pa ipak, moja je enja bila pomijeana sa strahom od
sukoba. to ako me netko u svjetini prepozna, kao to se to ponekad
dogaa, i odlui zapodjenuti svau? Za mnoge od njih ja sam
nevjernica i izdajica koja eta naokolo nekanjena.
Moji tjelohranitelji i ja vratili smo se natrag u automobil i polako
se odvezli kroz gusti promet niz Ulicu Whitechapel. Ispred halal*
trgovine brzom hranom sjedila je enica u dugakome crnom ogrtau
nosa i usta pokrivenih crnim izvezenim kljunom od tkanine na nain
alirskih ena. Dvoje male djece plakalo je u djejim kolicima
parkiranim uz njezin bok, a ona ih je pokuavala zagrliti i utjeiti
istodobno podiui svoj kljun od tkanine kako bi smjerno zagrizla
svoje pecivo. Starije od njezino dvoje tek prohodale djece takoer je
nosilo veo. Nije to bio veo kojim se pokriva lice, ali pokrivao je kosu i
ramena; bio je bijele boje i izvezen, s elastinom, tako da je tijesno
prianjao uz djetetovu glavu. Dijete nije moglo biti starije od tri godine.
Dvije trgovine nie nalazila se golema damija, najvea damija u
Londonu, kako su mi rekli moji pratitelji. Ispred nje stajala je mala
skupina mukaraca odjevenih u preiroku odjeu, dugih brada, glava
_______________________________

* halal (arap.) - doputeno ili isto (npr. hrana pripremljena u skladu s muslimanskim
propisima).
Suprotno je haram (arap.) nedoputeno ili neisto nap. prev.
22

prekrivenih bijelim kapicama. Svi ti ljudi napustili su svoju domovinu


samo da bi se ovdje iznova vratili u svoje jato, nespremni ili
nesposobni odbaciti taj identitet, drei se svoje kulture ovdje ak i
grevitije nego u Nairobiju. Damija je stajala ondje poput nekoga
simbolikoga magnetskog sjevera, sile koja je natjerala njihove ene da
se tako temeljito pokriju ne bi li se to bolje izolirale od stranog
utjecaja kulture i vrijednosti drave u kojoj su odluili ivjeti.
Iako je to bio tek letimian pogled, ipak sam osjetila trenutanu
navalu panike i guenja. Opet sam se nala usred toga svijeta velova i
pokrivala, svijeta u kojem ene moraju sakrivati svoju kosu i svoje
tijelo, u kojem se moraju pogrbiti da bi jele na javnom mjestu i u
kojem moraju hodati ulicom nekoliko koraka iza svojih mukaraca.
Mrea vrijednosti, asti i srama i vjere, i dalje me je povezivala sa svim
tim enama na autobusnoj stanici i sa gotovo svakom drugom enom
na Ulici Whitechapel tog jutra. Iako smo sve bile vrlo daleko od mjesta
gdje smo roene, samo sam ja ostavila iza sebe tu kulturu. One su
svoje mree vrijednosti donijele sa sobom na drugi kraj svijeta.
Osjeala sam se kao jedina prava nomatkinja.

2. Poglavlje - Moja polusestra

Na povratku u zranu luku Heathrow prisjetila sam se prvog


susreta s mojom polusestrom Sahrom u Etiopiji 1992. godine, kad je
ona imala osam godina, a ja, netom udata i na putu za Europu, dvadeset
i dvije.
Naposljetku smo se sporazumjele na jeziku znakova, smjeei se
jedna drugoj, drei se za ruke, zanemarujui brojne nesporazume.
Sahra je bila armantna djevojica puna bistre djeje znatielje i s
oevim darom za izraavanje fizike bliskosti. Sprintala je okolo s
istom vrstom energije, poleta i zaigranosti kao nekada moja sestra
Haweya. Tog dana bila je odjevena u haljinicu bez rukava, poderanu i
zakrpanu na toliko mjesta da nisam mogla suspregnuti sram to joj
nisam donijela novu.
Nisam bila sigurna je li stanje njezine odjee bilo odraz siromatva
ili prihvaanja etiopskog pristupa odgoju djece. Kad smo ivjeli u
Addis Ababi, veina djece bila je odjevena u dronjke i esto izgledala
kao da ih roditelji zanemaruju. U djetinjstvu sam to etiopsko
zanemarivanje smatrala izrazom slobode. eljela sam da me ostave na
miru, da se igram danju i nou onoliko dugo koliko ja to elim umjesto
23

da me tjeraju da radim. Popustljivost Sahrine majke bila je naizgled


razmjerna krutosti i strogosti moje.
Ali nije samo Sahrina haljinica bila otrcana. Takav je bio i njihov
stan. Nalazile smo se u polovici sobe odvojenoj od ostatka prostorije
samo tankom pamunom plahtom koja je neko bila bijela, a sada
prljava od dima i praine. Betonske povrine stambene zgrade neko su
bile glatke i ravne, a sada su, kao i mnoge druge zajednike povrine,
imale pukotine i velike i male rupe ispunjene lokvicama vode. Nitko od
stanara pojedinano si nije mogao priutiti popravke, ali nitko ih nije ni
okupio da udruenim snagama prikupe novce za odravanje i ienje
zajednikih prostorija. Do poslijepodneva debeli komari oblijetali su i
zujali oko mojih uiju. Odluila sam prizvati u pomo moj najbolji
arapski i amharski te lobirati za isuivanje tih lokava vode.
Moja je pomajka slegnula ramenima izraavajui armantnu
bespomonost. Onako je kako Alah eli, rekla je. Lokve e se isuiti
kad prestane kia. Alah alje kiu i Alah donosi sunce.
Trea supruga mojeg oca prihvaala je ivot onakav kakav je bio.
Bila je pasivna poput moje majke, s time da je njezina pasivnost ipak
bila drugaija od majine. Obje su ene bile obuzete samosaaljenjem,
obje su se pomirile s okolnostima u kojima su se nale. Ali dok je moja
majka proklinjala, pozivala na red, galamila, zahtijevala i vrijeala one
koje je smatrala krivcima, Sahrina se majka smijeila i blago korila;
obarala bi pogled i djelovala pomireno, gotovo zadovoljno. to god bi
donio sljedei dan, bila je to Alahova volja, i ako se nju pita, nije imalo
nikakva smisla prkositi dogaajima, suprugu ili Bogu. Svaka reenica
zavravala je s inalah, ako Bog da. To je bio njezin nain
preivljavanja.
Nisam imala ni energije niti jezinu vjetinu da joj objasnim da
bismo kiu i sunce moda i mogli prepustiti Alahu, ali da bismo
lokvice vode moda ipak trebali sami isuiti. Kao dijete sam bila
dvaput oboljela od malarije, i nauila sam na satovima zdravstvenog
obrazovanja i prirodoslovnih predmeta, kako u Ulici Juju tako i u
Muslimanskoj srednjoj koli za djevojice, da je taj nametnik uzronik
malarije i da polae jajaca u stajaoj vodi. Ako se ne elimo razboljeti,
komarce moramo pricati, a mi spavati pod mreama. Takoer,
moramo isuivati sve male i velike lokve u blizini nae zgrade, pa ak i
rupe na cesti u okolnim ulicama. Nikad nismo uspjeli isuiti sve lokve
u susjedstvu, naravno, ali u djetinjstvu sam isuivala nae naselje u
24

Nairobiju kao da mi ivot ovisi o tome, propovijedajui somalskim


roacima o nevidljivim ivotinjicama koje se mnoe u vodi.
Mala Sahra i njezina majka ivjele su praktiki u zajednici. Cijelog
dana ljudi su ulazili i izlazili iz zgrade i naselja. U jednom kutu
dvorita nalazio se veliki kameni vr za vodu. Mukarci bi uli,
zahvatili vode velikom zaimaom od aluminija i pili izravno iz nje.
ene su uzimale vodu iz tog vra kako bi pripremile aj ili napunile
svoje lonce za kuhanje. U jednom trenutku netko je spomenuo
higijenu:
Operi ruke prije nego to upotrijebi vr. Vidi da svi pijemo iz
njega.
ime?, odgovorio je mladi sa zbunjenim osmijehom. ime da
operem? Nema vie vode.
I doista, metalna je zaimaa uz zveket udarila o dno kamenog vra,
dajui do znanja da je prazan, a stare su gospode poele kumiti i moliti
mlade ene da donesu jo vode. U nastaloj se pomutnji izgubila i briga
za higijenu.
Svi su govorili uglas, irio se prijateljski eret ogovaranja i kritika
na raun habasha, to je somalska rije za Etiopljane. Nakon svake
reenice govornik bi obvezno dodao ako Alah tako eli ili u ime
Alaha.
Sjedei u automobilu kojim sam se udaljavala od mjesta jamano
posljednjeg susreta s ocem, razmiljala sam o tome to me je tako dugo
dralo razdvojenom od obitelji i od njega: propis prema kojem
mukarac mora zahtijevati poslunost svojih ena odnosno svojih
supruga i keri, prema kojem mu se one moraju pokoriti. Ako neije
ene skrenu s tog puta pokornosti, nanose njemu tetu: njegovu ugledu,
njegovu autoritetu, njegovu osjeaju da je odan i snaan i da dri do
svoje rijei. Takvo vjerovanje dio je sveobuhvatnijeg vjerovanja prema
kojem je pojedinac nevaan, a njegove odluke i elje beznaajne,
osobito ako je taj pojedinac ena.
Taj osjeaj asti i muke nadmoi enama drastino suava prostor
za bilo kakvo odluivanje. Cijela kultura i njezina vjera djeluju kao
uteg oko nogu svakog muslimana, ali najtei i nesrazmjerno velik teret
pada na ramena muslimanki. Alah i Prorok i nai oevi i muevi, koji
su i nai skrbnici, obvezuju nas na pokornost, krepost i srameljivost.
ene u Ulici Whitechapel ne nose nita manji teret obveza i vjerskih
zakona, koji su u islamu tako opsesivno usredotoeni na ene, od
svojih sestara u Istonoj Africi.
25

Jo uvijek osjeam bol zbog sramote kojom sam ukaljala oevo


ime. Budui da sam otpadnica, nevjernica, budui da ivim kao
Zapadnjakinja, povrijedila sam ga i nanijela mu tetu, tovie, uprljala
ga svojom pobunom. No bila sam svjesna da je moja pobuna nuna i da
je bitna.
Sahra je krenula suprotnim putem. Nije se pobunila. Magool mi je
rekla da je Sahra duboko pobona i da nosi jilbab*, dugaki crni ogrta
kojim se pokriva kosa i cijelo tijelo, ukljuujui stopala i ruke, ali ne i
lice. Sahrin crni pokrov sezao je preko vrhova njezinih prstiju i vukao
se za njom po tlu; svakom svojom rijei i gestom Sahra je nastojala
izraziti svoju pokornost Alahu i autoritetu mukarca.
Muslimanski veo, razliite vrste maski, kljunova i burki**, sve su
to stupnjevi mentalnog suanjstva. Da biste izili iz kue morate
zatraiti doputenje, a kad iziete morate se sakriti iza debelog
pokrivala. Sramei se svojeg tijela, potiskujui svoje elje, koji to
malen prostor u svojem ivotu moete nazvati svojim?
Veo svjesno oznaava ene kao privatnu imovinu s ogranienim
pristupom, kao neosobe. Veo razdvaja ene od mukaraca i od svijeta;
on ih sputava, zatvara ih unutar etiri zida, odgaja ih da budu krotke.
Um moe biti u gru ba kao i tijelo, a muslimanski veo ne ograniava
samo enin vid, ve i njezinu sudbinu. On je simbol neke vrste
aparthejda, ali ne kao dominacije jedne rase, ve jednog spola.
Vozei se niz Ulicu Whitechapel, osjetila sam bijes zbog toga to
se takvo podjarmljivanje, ak i ako se ne potie aktivno, ipak potiho
doputa ne samo u britanskom ve i u brojnim drugim zapadnjakim
drutvima, u kojima je ravnopravnost spolova ugraena u najvii red
zakona.
Telefonirala sam Sahri iz zrane luke da joj kaem da sam posjetila
oca i da se sad vraam u Sjedinjene Amerike Drave.
Stvarno si sretnica! rekla mi je na somalskom, smijui se svojoj
igri rijei na raun mojeg imena, Ayaan, sretna. Otkako si
razgovarala s njime telefonom prije nekoliko tjedana, nije prestao
govoriti o tebi.
Razgovarale smo malo o obitelji. Pazila sam da ne kaem nita to bi
______________________________

* jilbab ili jilbaab (arap.)


** burka (arap. burqa) - sastoji se od dilbaba (pokrivalo za cijelo tijelo), hidaba (pokrivalo za
glavu), nikaba (pokrivalo za lice) i guste mree kojom su prekrivene oi koja eni dodue
ograniava vid, ali joj ipak doputa samostalno kretanje. U Afganistanu te dijelovima Pakistana
i Indije rije je o jednodijelnom pamunom pokrivalu - nap. prev.
26

Sahra mogla smatrati uvredljivim. Upitala sam sestru zato je bolnica


upisala oca pod lanim imenom, a ona je odgovorila,
O, to je ime pod kojim je zatraio azil u Velikoj Britaniji.
Razgovarale smo o bolnici i Sahra mi je ispripovijedala jednu
smijenu priu. Kad su oca doveli u bolnicu, njezina se majka
predstavila medicinskim sestrama kao njegova supruga; zatim je stigla
njegova prva ena, Maryan Farah, jer i ona sad ivi u Whitechapelu, pa
im se i ona predstavila kao njegova supruga. inilo se kao da se cijela
bolnica zabavlja na raun nevjerojatnog broja ljudi koji su tvrdili da su
oeva braa i roaci. Zahihotala sam.
Zacijelo misle da smo ludi, rekla je Sahra. Rekla sam joj da
bolnici to vjerojatno nije prvo takvo iskustvo.
Kao i njezina majka, i Sahra je gotovo svaku reenicu zavravala s
inalah, Ako Alah tako eli. Isprva je time ostavila dojam pristojnosti
i uljuenosti, ali nakon tolikog broja uzdaha pomirenja sa sudbinom i
voljom Alaha, i kie blagoslova kojom me je obasipala, sramim se
priznati da mi je poela ii na ivce. Osjeala sam prema njoj
suzdranost i nepovjerenje; Sahra nije vie bila ono razigrano, veselo
dijete koje sam upoznala 1992. godine.
Prije nego to smo zavrile na prvi pravi razgovor u ivotu, Sahra
se pridruila oevim pokuajima da me vrati na pravi put, uvjeravajui
me da odbacim svoj izabrani nain ivota i pridruim joj se u tradiciji i
pokornosti Alahu. Sluajui je, zamiljala sam tu svoju sestricu koju
sam dotad srela samo jednom u ivotu, prije esnaest godina, kako
sjedi sa svojom majkom i svojom malom djevojicom u stanu u
opinskom naselju u blizini Ulice Whitechapel, odjevena u tko zna
koliko slojeva crne tkanine.
Sahra ve godinama ivi u Londonu, ali nije krenula mojim putem;
putem koji me je oslobodio poslunosti i tradicije i odveo me u
Nizozemsku i u slobodu na zapadnjaki nain. Iako fiziki ivi u
modernom drutvu, ona se i dalje dri starih, krutih vrijednosti kojima
su je pouili u djetinjstvu, a koje pobonost i pokoravanje autoritetu
stavljaju iznad svega ostalog. Time je samu sebe osudila na siromatvo,
rasipajui prilike koje joj je slobodno drutvo pruilo. Da nisam
pobjegla od svoje obitelji, da sam se udala za mukarca s kojim je moj
otac sklopio brani ugovor, i ja bih sada vjerojatno ivjela u
useljenikoj etvrti Toronta ili Vancouvera, u kanadskoj inaici Tower
Hamletsa. I ivjela bih vjerojatno ba kao i Sahra: u zatvoru usred
drutva koje je slobodno.
27

Dovoljno je da se moli, govorila je Sahra, revno se trudei da


me vrati na pravi put. Vidjet e da e Alah otvoriti tvoje srce, a um
e ga slijediti.
Zatomila sam potrebu da upoznam svoju mladu polusestru sa
zaslugama prosvjetiteljske filozofije, osnovom zapadnjake slobode
koja joj je bila nadohvat ruke. Osjeala sam se emocionalno iscrpljeno,
fiziki umorno zbog dugog niza letova, a osim toga idejno
sukobljavanje nije bilo razlog mojeg dolaska u London.
Draga, odgovorila sam, razmislit u o tome.
Sljedeih nekoliko dana esto sam razgovarala sa Sahrom. Na
koncu sam o njoj, odjevenoj u njezin dilbab u Whitechapelu, poela
razmiljati kao o nekoj vrsti neobinog zrcala u kojem sam vidjela
samu sebe odjevenu u dilbab u Nairobiju prije mnogo godina. Tako je
malo nedostajalo da podijelimo istu sudbinu. Svjetonazor koji ju je
oblikovao oblikovao je i mene, i ponekad se pitam je li uope mogue
da ovjek pobjegne od takvoga temeljitog mentalnog programiranja.
Meu svom svojom djecom otac je najvie vremena i panje
poklonio upravo Sahri. Ona jo uvijek ivi kao baari*, na nain na koji
sam i ja trebala ivjeti i kako mora ivjeti svaka dobra Somalijka.
Sahra je posluna i pokorna, ali je istodobno i razapeta; s jedne strane
eli odobravanje naeg oca, svoje majke i zajednice, dok s druge strane
zacijelo eli ivjeti ivotom kojim ive ostale djevojke njezinih godina
u Londonu.
Taj osjeaj razapetosti dri je ni na nebu ni na zemlji. Sahra upie
strukovni teaj, ali ga ne zavri; pone uiti engleski, ali na pola puta
odustane. Postupa tako jer ako zavri te kole i dobije svjedodbu,
mogla bi nai posao. A posao znai rad izvan kue; izbivala bi satima i
vjerojatno bila prisiljena dolaziti u dodir s mukarcima. Mogla bi ak
doi u napast i naminkati se, ili sudjelovati u drutvenom ivotu
svojeg ureda. Takav je ivot previe opasan: njime se napadaju temelji
njezinog identiteta.
Pa ipak, budui da nije stekla svjedodbu Sahra je prisiljena ivjeti s
vlastitom ovisnosti i sramotom. No takvim odbacivanjem intelekta i
vjetine Sahra e zasluiti bizarnu nagradu: pohvalu svojoj pokornosti.
_____________________________

* ena koja je baari nalik je pobonom sunju. Ona tuje muevu obitelj i hrani je bez pitanja
ili pritube. Nikada se ne ali i ne postavlja nikakve zahtjeve. Stalno je na usluzi, ali uvijek
pognute glave. Ako je njezin mu okrutan, ako je siluje i zatim joj se zbog toga ruga, ako
odlui dovesti drugu enu ili je tue, ona sputa pogled i krije svoje suze. I radi naporno, bez
greke. Ona je privrena, gostoljubiva, dobro uvjebana radna ivotinja. To je baari.
28

Rijeila sam se svoje ovisnosti o toj vrsti odobravanja. Budui da


vie nisam muslimanka, oslobodila sam se tereta straha od pakla i
mogu se valjati u svim grijesima svijeta ako tako poelim. Sahra uiva
u udobnoj izvjesnosti koja proizlazi iz osjeaja pripadnosti, no to za
sobom povlai strahotu osobne potinjenosti. Ja se osjeam usamljeno
jer sam udovoljila svojem individualizmu; Sahra zbog toga to se
odrekla same sebe i pokorila skupini.
Teret Sahrinog samoodricanja zacijelo je pregolem. Ovih dana
muslimanke u Velikoj Britaniji, kao i irom Europe, zahtijevaju da im
bude doputeno nositi hidab na radnom mjestu. Sve vie ih nosi cijeli
nikab, kojim pokrivaju ak i svoje lice i oi. Te ene vjeruju da njihova
tijela imaju tako snano toksian uinak, da je grijeh ve i susret s
tuim parom oiju. Nemogue je preuveliati razmjere samoprezira
koji se time izraava i koji je potrebno pobuditi svaki put kad se osjeti
nedoputena elja za zapoljavanjem, izlaskom iz kue ili susretom s
vanjskim svijetom.
Sahra mi je rekla da eli postati odvjetnica. Kako to pobogu
zamilja? U Londonu su odvjetnice modno osvijetene i izuzetno
enstvene, i ne prezaju od suprotstavljanja mukarcima. Sam britanski
pravni sustav za pravog je muslimana bogohulan jer tei zamijeniti
Alahove zakone onima koje je napisao ovjek. Spomenula mi je i
zanimanje za psihologiju. Pitala sam se kako bi pomirila uenja Freuda
s obvezom da ostane vjerna Muhamedu.
To to je nauila jezik nevjernika zacijelo je bilo ve dovoljan
grijeh. Sjeam se prizora u damiji 1990. godine, kad smo moja sestra
Haweya i ja nakratko ivjele u Mogadiu. Bilo je to tijekom mjeseca
Ramazana, dok smo klanjale teraviju*, vrlo dugi niz molitava iza kojih
slijede zazivi. Na vrelini Mogadia, sjedei na tvrdim hasurama od
vlakana agave u odjeljku za ene, Haweya i ja smo izmeu zaziva
razgovarale meusobno na engleskom. ene oko nas bile su istinski
zgranute to smo to sveto mjesto oskvrnule jezikom sotone. Rekle su
nam da nae molitve ne znae nita i da nam nee donijeti nagradu na
nebu jer naim razgovorom na jeziku sotone nanosimo tetu njihovoj
pobonosti.
Naa dva svijeta, Sahrin i moj, supostoje na istim gradskim ulicama, ali
jednog uokviruje prije svega podjarmljenost pojedinaca, osobito ena,
dok drugi slavi individualnost.
_____________________________
* taraweh ili taraweeh (arap.) molitva tj. namaz koji muslimani klanjaju tijekom mjeseca
Ramazana

29

Mogu li se ta dva skupa vrijednosti ikad pomiriti u Sahri, izmeu


nje i njezine keri, ili uope na ulicama Londona i drugih europskih
gradova? Hoe li Sahra ikad razumjeti da je dom ondje gdje jesi, a ne u
izmiljenoj prolosti u Somaliji koja ovako rastrgana ratovima nije vie
ak ni cjelovita drava? Koliko e jo dugo Zapadna drutva, iji se
korijeni napajaju na racionalnim izvorima prosvjetiteljstva, trpjeti
irenje Sahrina naina ivota poput brljana na svojim deblima, tu
stranu i potencijalno smrtonosnu izraslinu?
Moda je i Sahra bila ondje, u svjetini ena na autobusnoj stanici
ispred bolnice. Skrivenu pod njezinim dilbabom, nikad je ne bih
prepoznala.
Sahrina djevojica Sagal roena je u somalskoj mikroenklavi, u
blizini Ulice Whitechapel. Moda izraste u uspjenu, neovisnu enu s
karijerom. Uz malo sree, dobre kole, strpljive nastavnike i osobnu
snalaljivost i odlunost, to je mogue, iako, bojim se, malo vjerojatno.
S koliko e godina Sagal staviti svoj prvi veo za etnju ulicama
Londona i s koliko e je godina obrezati? Hoe li i njezino spolovilo
osakatiti i zaiti kad joj bude pet ili est godina, kao to to ine gotovo
svakoj somalskoj djevojici? Na se otac protivio takvoj barbarskoj
praksi, ali moja baka s majine strane inzistirala je na tome za moju
sestru i mene. Opasnost koja zbog takve prakse prijeti Sagalinu tijelu i
zdravlju dolazi od njezine vlastite bake, a ne od nekoga mukog lana
obitelji. Iako je zabranjeno zakonom, sakaenje spolovila dogaa se u
Britaniji, ba kao to se dogaa i u drugim zapadnjakim zemljama.
Samo po sebi ono ne spreava enu da naui misliti svojom glavom.
Ali oiljak joj slui kao stalan podsjetnik na kazne koje ekaju
buntovnice.
Moda Sahra odlui upisati Sagal u muslimansku kolu, gdje e
biti odvojena od vrijednosti koje su pretpostavka uspjeha u Velikoj
Britaniji.
Veina njezinih kolskih kolegica dolazit e iz domova u kojima je
engleski drugi jezik. Neki od njezinih nastavnika bit e izabrani vie
zbog svoje pobonosti nego zbog svoje pedagoke vjetine, a drugi
zbog spremnosti na prilagodbu pravilima muslimanske kole. Neki e
se nastavnici kandidirati za posao zbog snanog osjeaja idealizma,
dok e druge vie motivirati spoj nekih drugih imbenika. Obrazovanje
e se svesti na bubanje napamet i pokoravanje, a ne na propitivanje i
otvaranje uma.
30

Moda je poalju u neku od dravnih kola u susjedstvu. S obzirom


na etniki sastav Whitechapela u tim kolama veinu nedvojbeno ine
djeca iz useljenikih obitelji, esto poligamnih ili jednoroditeljskih, u
kojima se engleski najvjerojatnije ne govori. Takve se kole esto
nalaze u podrujima koja su nesigurna za djecu, kojima vladaju
preprodavai droge i besprizorna mlade koja se klatari po ulicama ne
birajui rtve svojih nasilnikih pohoda. U takvim ete etvrtima
vidjeti istetovirane i pirsane djevojke, odjevene u tako oskudnu odjeu
da se ponekad zapitate nisu li zaboravile suknju ili hlae kod kue, a
rame uz rame uz njih djevojice ogrnute u crne burke, koje skrivaju
svoja lica i oi poput nekih turobnih krianaca Dartha Vadera i ninda
kornjae. Ako ijedna kola moe biti gora od muslimanske, tad su to te
kole u sreditima velikih gradova. U njima su nastavnici esto
dovedeni do ruba iscrpljenosti i ravnodunosti uslijed disciplinskih
problema s kojima se moraju boriti. Djeca su ili nasilnici ili rtve
nasilja; ili sama preuzimaju inicijativu postajui nasilna, ili trpe nasilje.
Grafiti su ondje jedina umjetnost, hip-hop je glazba, a zelotizam vjera.
Djeca koja odrastaju u takvom ozraju vrlo vjerojatno nikad nee
dobro svladati engleski jezik i ostat e nezapoljiva jer nemaju radnu
etiku koja je svojstvena srednjem sloju.
Stoga nije nikakvo udo da se useljenike zajednice u takvim
podrujima okreu vjerskim kolama. Zgaene dravnim kolama iz
kojih djeca izlaze s ispodprosjenim obrazovanjem, one trae
alterativni i udobni sustav vjerovanja i morala koji razumiju. Pa ipak,
muslimanske su kole gotovo podjednako loe jer se ondje djeci ispire
mozak kako bi prihvatia nain ivota koji dodatno umanjuje njihove
izglede za uspjeh. Takva djeca bit e potpuno odsjeena od drutva u
kojem su njihovi roditelji odluili ivjeti.
Mogue je da se Sahra i Sagal uspiju nekako pribliiti redovima
britanskoga srednjeg sloja. Uz privremene poslove, pomo prijatelja,
kolarinu, to je mogue. Mislim da bih im i ja mogla pomoi. Ali znam
da bi moja ponuda bila odbaena kao nemuslimanska, nevjernika i
stoga odbojna. Jer, nije li istina da e Alah nagraditi one koji trpe u
njegovo ime, koji podnose bol i sramotu i ismijavanje jer su mu
odluili sluiti?
Naposljetku, ulazak u srednji stale Velike Britanije ili neke druge
Zapadne demokracije potpuno je prizemna ambicija u usporedbi s
ulaskom u raj, s njegovim rijekama, izvorima i kaskadama, s
plodovima voki i trsja koji su tisuu puta ukusniji od onih na zemlji.
31

Umotana u svoj dilbab nalik mrtvakom pokrovu, Sahra vrsto


vjeruje, ba kao to je vjerovao moj otac, da e njezina patnja na ovom
svijetu biti bogato nagraena u sljedeem. Moda e i njezina ki
morati platiti cijenu na zemlji, no ipak se nadam da e nai neki
prozori koji vodi do slobode, kao to je odveo mene.

3. Poglavlje - Moja majka

Otac je umro tjedan dana nakon to sam ga posjetila u bolnici.


Neposredno prije smrti izgubio je svijest. Aparati su ga odravali na
ivotu sve dok ih lijenici nisu iskljuili. Iako sam znala da e se to
dogoditi, ipak sam osjetila bol koja je bila iskonska po svojoj silini.
Morat u izostati s pogreba. Cijeli sam dan zamiljala prizor u
njegovu stanu u naselju Tower Hamlets: okupljanje ena iz klana,
njihovo sjedenje na podu, ispijanje aja, prepriavanje pria,
meusobno tjeenje, naricanje i iekivanje povratka mukaraca s
groblja gdje su ga pokopali.
Nemirno sam koraala po svojem stanu u Americi i opsjednuto
istila, pokuavajui ne razmiljati. Mogla sam posjetiti oca i ranije;
svjesno sam odredila drugaije prioritete i sada me zbog toga muila
grinja savjesti. Mogla sam otkazati putovanje u Brazil ili Australiju i
jednostavno odletjeti onamo nakon prvoga telefonskog poziva u lipnju.
Mogla sam bez tekoa nazvati i otkazati svoje obveze, ali nisam jer mi
to nije bilo zgodno, jer se moj osjeaj pripadnosti premjestio s dunosti
prema mojem ocu, s mirisa Somalije i Nairobija, na novo pleme.
Donijela sam sebinu odluku. Nisam otila jer sam na prste obje
ruke mogla izbrojiti koliko sam puta razgovarala s ocem otkako sam se
izmigoljila iz njegova stiska prije esnaest godina i svaki je taj
razgovor bio isti: propovijed koja me ne bi samo izmorila ve i
deprimirala.
ak i nakon to sam pobjegla od oca i njegovih planova za mene i
dalje sam ga gledala kao vodu, kao nekoga tko je ustao protiv nepravde
i tiranije u Somaliji, koji se borio kako bi svojoj obitelji, plemenu i
narodu osigurao demokratsku dravu.
Prve pukotine u takvoj oevoj slici vidjela sam 2000., kad sam ga
susrela u Njemakoj kamo je otiao na operaciju oka. Bio je to na prvi
susret nakon osam godina mojeg izgnanstva. Jo uvijek sam bila
studentica na sveuilitu u Leidenu, glava mi je bila puna razliitih
ideja i iako sam se bojala onoga to e mi rei, ipak sam eznula za tim
da ga opet vidim. Unato tome, kad mi je otac poeo govoriti o
32

islamskom pravu, uvjeravajui me slabanim, tovie smijenim


argumentima, ostala sam gotovo nijema. To je bio moj otac. I dalje je
bio briljantan mislilac i voda, nepobjediv i snaan, pa sam izmislila
opravdanja; to nikako nije mogao biti pravi on. Meutim, nakon tog
susreta svaki na razgovor zavravao je na isti nain; ak i kad smo
posljednji put razgovarali telefonom prije mojeg odlaska u Brazil,
najradije bih nekako bila izbjegla taj osjeaj razoaranja zbog
nedosljednosti i iracionalnosti njegovih zamisli i uvjerenja.
Ba kao to sam ja lagala o svojem identitetu kad sam zatraila azil
u Nizozemskoj, tako je, ini se, i moj otac lagao da prevari sustav i
dobije dozvolu boravka u Velikoj Britaniji. Taj plemenski junak, uvar
nae islamske i klanovske kulture, uzeo je milostinju od nevjernika
sluei se lanim izgovorom i lanom putovnicom, iako, za razliku od
mene, nije osjeao nita do prezira za njihove vrijednosti i nain ivota.
tovie, prije svoje smrti uspio je podnijeti zahtjev i dobiti pozitivno
rjeenje za primanje u britansko dravljanstvo, ali ne zato to je htio
postati britanskim podanikom, ve zbog korisnih povlastica,
besplatnog stanovanja i zdravstvene skrbi. U isto to vrijeme drao mi je
predavanja o tome kako ne smijem biti odana svjetovnoj dravi, stalno
me zaklinjui da se vratim pravoj vjeri. Da sam ostala s njime tjedan
dana, njegova bi propovijed bila trajala najmanje isto toliko. Bio bi
traio od mene da se vratim obitelji, njegovim enama i njegovim
kerima, iako neke od njih vjerojatno misle da bi me trebalo ubiti i
nesumnjivo me smatraju kurvom.
Mi koje smo roene u islamu ne govorimo mnogo o boli,
napetostima i podvojenim osjeajima koje prate mnogoenstvo.
(Mnogoenstvo je, naravno, starije od islama, ali prorok Muhamed ga
je izdigao na razinu zakona, ba kao i sklapanje braka s djevojicama.)
enama i djeci u takvoj zajednici zaista je vrlo teko glumiti da ive
slono i sretno. Mnogoenstvo stvara ozraje neizvjesnosti,
nepovjerenje. Kuju se zavjere. Koliko panje dobiva druga ena Koje
najdrae dijete? Tko e se sljedei oeniti i kako moemo njime ili
njom najbolje manipulirati? Rivalitet tjera ene i njihovu djecu da
smiljaju razliite strategije pa ak i da bacaju ini jedni na druge. Ako
su sigurnost, povjerenje i predvidivost recept za zdravu i sretnu obitelj,
tad je mnogoenstvo sve ono to jedna sretna obitelj nije. Takva obitelj
znai sukob, neizvjesnost i stalnu borbu za prevlast.
Moja baka, koja je i sama bila druga ena, znala je govoriti da je
naa obitelj previe plemenita da bi osjeala ljubomoru. Plemenitost je
33

u kulturi somalskih nomada istoznanica za sposobnost


samosvladavanja i izdrljivost. Klan vieg statusa je samosvjesniji,
dakle njegovi pripadnici dostojanstvenije podnose iskuenja. Izrazi
ljubomore ili bilo kakve druge vrste osjeaja izazivaju negodovanje.
Moja je baka govorila da je imala sree, a ljudi su je smatrali
razmaenom, jer nakon smrti prve ene bakin mu dugo godina nije
doveo kui nijednu novu enu, sve dok mu moja baka nije izrodila
devetero djece. A i tad se oenio samo zato to je od tih devetero djece,
bilo osam djevojica.
Moja je baka smatrala svoj poloaj sigurnim, jer iako je raala
jednu ker za drugom njezin mu godinama nije doveo kui novu enu.
A zatim se ipak iznova oenio. I ta je trea ena, na vjenu sramotu
moje bake, rodila tri djeaka. Moj je djed imao ukupno trinaestoro
djece.
Moja baka nije mogla nita uiniti niti rei, tako da nije ni
prosvjedovala. Ali nakon toga u njoj se pobudilo ono najgore: postala
je zlobna i sitniava, sklona izljevima bijesa iji su teret najvie
podnosila njezina djeca.
Dugo nakon to sam postala odrasla ena shvatila sam da je upravo
ljubomora naposljetku natjerala moju baku da napusti svojeg mua.
Nakon to je djedova nova ena rodila drugog sina, moja baka vie nije
mogla sakrivati svoju sramotu i zavist te je napustila svoj dom u
pustinji, navodno kako bi se brinula za svoju odraslu djecu, ukljuujui
i moju majku.
Majina je pria bila slina. Iako je bila oeva druga ena, od dana
kad je saznala da je otac uzeo treu enu i da s njom ima dijete, Sahru,
moja je majka postala hirovita, sklona povremenim napadima boli, tuge
i bijesa. Imala je nesvjestice, kone bolesti, simptome potisnute
ljubomore. Snana, sposobna ena pretvorila se u olupinu, a mi,
njezina djeca, bili smo najvee rtve njezinog jada.
Od estero oeve djece koja su doivjela odraslu dob, troje su teki
duevni bolesnici koji jedva funkcioniraju. Moja sestra Haweya umrla
je nakon tri godine depresije i psihotinih epizoda, moj brat Mahad
boluje od manino-depresivnog poremeaja i ne moe zadrati nijedan
posao, jedna od naih polusestara ima psihotine epizode od svoje
osamnaeste godine. Meu tetkama, strievima i ujacima s obje strane
moje obitelji esti su sluajevi ivaallija odnosno generikog ludila,
kako na somalskom nazivaju sve duevne poremeaje.
Moda mnogoenstvo pogoduje ludilu, ili je pak rije o sukobu
34

elja i stvarnosti. Svi moji roaci oajniki su eljeli biti moderni.


eznuli su za slobodom, ali onog trenutka kad bi je stekli, ona bi ih
izbezumila i slomila. Mentalna nestabilnost oigledno ima i bioloke
imbenike, ali na nju imaju utjecaja i kultura u kojoj nas odgajaju,
taktike i strategije preivljavanja koje primjenjujemo, odnosi koje
gradimo s drugima i nepodnoljivi nesklad izmeu svijeta koji nam je
nareeno vidjeti i svijeta u kojem zapravo ivimo.
U razgovoru s Magool nakon oeve smrti palo mi je na um da je
poruka koju mi je abeh tako oajniki pokuavao prenijeti na samrti
vjerojatno bila da se pobrinem za njegove ene: njegovu prvu enu,
koja takoer ivi u Whitechapelu, njegovu drugu enu, moju majku,
koja ivi u Somaliji, njegovu treu enu, Sahrinu majku, te njegovu
etvrtu enu, s kojom se oenio u Somaliji nakon Sahrina roenja i s
kojom nije imao djece. Gotovo da sam smetnula s uma postojanje
etvrte ene.
Kad sam o tome konano bolje razmislila, to si nikad nisam
dopustila dok je bio iv, shvatila sam da je moj otac povrijedio mnogo
ljudi enei se enama i pravei djecu a zatim ih naputajui manjevie nezbrinute. Sudei o ocu prema mojim usvojenim zapadnjakim
standardima, rekla bih da je podbacio u svojoj dunosti i prema svojim
enama i prema svojoj djeci.
Nikad nisam osuivala svojeg oca niti sam si doputala da osjetim
pravi bijes prema njemu. Ali da sam se odvaila da razgovaram s njim
iskreno prije nego to umre, vjerojatno bili bila prisiljena otvorili
krinju s osjeajima koju sam odavno zakucala avlima. Sad kad je
mrtav osjeala sam prezir prema samoj sebi i aljenje zbog svega to
smo i on i ja mogli uiniti drugaije.
S Magool sam se jo vie zbliila u tjednima nakon oeve smrti.
Moja mlada sestrina izrasla je u pametnu djevojku neovisnog i
slobodnog duha, vrstu ali suosjeajnu, s odlunim stavom prema
ivotu. Sad je iznenada postala moja jedina i dragocjena spona s
obitelji. Poetkom 1990-ih Magool je preko est mjeseci ivjela sa
mnom u Nizozemskoj. Suprotno od Sahre, prihvatila je zapadnjaki
pojam odgovornosti pojedinca u ljubavi, prema obitelji i ivotu uope.
Budui da su je svi u njezinu okruenju pokuavali vratiti u okrilje
islama, znala je koliko to uporno insistiranje moe biti iritantno i
naporno i nikad me nije pokuavala vratiti vjeri. Magool je bila i moja
jedina veza sa somalskom krvnom lozom kojoj sam, svidjelo se to
meni ili ne, i dalje pripadala.
35

Jednog sam dana upitala Magool za vijesti o mojoj majci, a ona mi


je ispriala neto to me je ugodno iznenadilo.
Svih tih dugih godina nakon to je moj otac ostavio moju majku
samu u Keniji s troje djece, mama nikad vie nije progovorila s njime
vie od rije ili dvije. Njezin nijemi, uasni bijes bio se isprijeio
izmeu njih i prije nego to nas je otac napustio. Njezina je utnja
ispunjavala nau kuu u Ulici Park u Nairobiju sve dok on to vie nije
mogao podnijeti. Kad se vratio u Keniju deset godina kasnije, okrenula
je glavu od njegovih ispruenih ruku i preula rijei njenosti kojima
joj se obratio, ne obazirui se na prisutnost obitelji i prijatelja.
Nakon to sam pobjegla od svoje obitelji i otac se preselio u
London, Magool mi je rekla da je mama pozorno pratila sve vijesti o
njemu. Saznavi da umire i pati, bila je uvjerena da je to zato to
njegovoj dui nije doputeno da ode tiho i spokojno. Bubrezi mojeg
oca bi zakazali, a zatim bi iznova poeli raditi. Neko bi vrijeme
samostalno disao, a zatim bi ga iznova prikljuili na ventilator. Mami
to nisu bili uinci leukemije ili sepse koja je razdirala njegovo tijelo i
ubijala njegove organe, ve naznaka i nagovjetaj muka koje ga ekaju
na onom svijetu, a koje u islamskom uenju zauzimaju toliko vano
mjesto.
U paklu koji Kuran opisuje plameni e jezici oblizivati meso
grenika, pod nogama e im biti eravica, a kou lubanje zalijevat e
im kljuala voda dok im se mozak ne skuha. Tim mukama nema kraja,
jer kad grenicima koa izgori Alah e je nadomjestiti novom, koja e
poeti iznova gorjeti. Moja je majka vrsto vjerovala da su oevim
patnjama na samrti Alah i njegovi meleci* ocu dali da okusi djeli
muka koje ga ekaju kao kazna za njegove prijestupe.
Pretpostavljala sam da je majka zakljuila da se otac nije mogao ni
o koga ogrijeiti vie nego to se ogrijeio o nju. Koga je drugog
napustio, varao, vukao po stranim zemljama osim nje? Tko je, osim
nje, gladovao i gledao kako njezina siroad otpadaju od nje i izdaju je
nakon njegova odlaska? Tko je mogao propatiti vie od nje zbog
grijeha Hirsi Magana Issea? Moja je majka osjeala da dri klju oeve
posljednje prilike za spas prije smrti i zato je odluila djelovati.
Moda je pomislila da bi dobroinstvom i sama mogla dobiti oprost za
vlastite grijehe. Ili ga je moda ipak iskreno voljela. (To je ono u to
elim vjerovati.) Moda je kao ker uglednog suca meu
__________________________
* aneli

36

nomadima, njezin osjeaj za moral i pravdu nikad nije ni bio napustio,


ili je moda njezin in bio obina demonstracija moi. Kakvi god bili
njezini razlozi, moja je majka zakljuila da joj je mjesto uz oevo
samrtniko uzglavlje zajedno s ostalim oevim enama. Njezina je
prisutnost, meutim, bila drugaija od njihove. Nagovorila je Magool,
ker svoje mlade sestre, da ode u bolnicu i u njezino ime ocu preda
poruku.
Nisam sigurna kako, ali Magool se sprijateljila s mojom
polusestrom Sahrom. Od Sahre je saznala da se otac nalazi u
Kraljevskoj londonskoj bolnici u Whitechapelu, kao i odjel na kojem
lei te ga je otila posjetiti nosei poruku moje majke. Za razliku od
mene, Magool nije odmah progovorila, ve se isprva motala po sobi
nekoliko minuta, sve dok nije smogla hrabrosti proaputati njegovo
ime. Magool je rekla da je otvorio oi i podigao glavu kako bi vidio tko
mu se obraa. Kad su im se pogledi sreli, po uputi moje majke prenijela
mu je poruku ne izostavivi ni rije:
Dragi ujae Hirsi, ovdje sam u ime Ashe Artan limar, moje tetke, majke tvoje
djece. Njezina je elja da ti kaem da ti oprata za svu zlu krv je meu vama
postojala. Od tebe trai oprost za sve zlo to ti ga je
nanijela i eli ti lak prijelaz na ahiret*. Moja se tetka predano moli za tvoju
vjenu sreu i za milost Alaha od danas pa do dana kad e Ga susresti.
Kad mi je Magool to ispriala, upitala sam je kako je abeh
reagirao.
Ne znam je li me uo, odgovorila je. Nakratko je podigao gavu,
a zatim je pao natrag na jastuke. Najprije je naas zatvorio oi a onda
ih opet otvorio. Pretpostavljam da je uo. Tako sam barem
rekla tvojoj mami.
to si joj tono rekla?
Rekla sam joj da me je uo, da sam vidjela da je razumio. Nisam
sigurna je li tome stvarno tako, ali ona je stara i usamljena i init e joj
dobro da vjeruje kako je otac njezine djece primio njezinu poruku.
Majku ne pamtim kao osobu sklonu opratanju, ali znala sam
koliko e joj to znaiti, a i ja sam se osjeala bolje zbog toga. Bez
obzira njezine razloge, majina je poruka ocu bila velikoduna i prava i
sigurno joj je donijela malo spokoja.
______________________
* onaj svijet

37

Jednog poslijepodneva, manje od tjedan dana nakon to je otac


preminuo, nazvala me je Magool.
Ayaan, abaajo, rekla je, upotrijebivi izraz koji se najbolje
prevodi kao draga sestro.
Da, abaajo, draga, to je? Zar ima jo loih vijesti? pitala sam se.
Abaajo, Ayaan...
Reci, abaajo Magool.
Abaajo Ayaan.
Abbbaaajjo. Daaaa. Pokuala sam sakriti svoju razdraenost, a
nisam uspjela.
Hoe li mi uiniti uslugu, abaajo, molim te, abaajo?, upirata me
je Magool. Samo ovaj put?
Abaajo, o emu je rije?
Molim te, abaajo, najprije mi reci da hoe.
Oklijevala sam. Nisam mogla ni zamisliti to bi Magool mogla
zatraiti i nisam se eljela obvezivati na neto to ne mogu ispuniti. Iz
ranijih sam iskustava znala da somalski roaci mole, ili bolje rei
zahtijevaju novac, papire za useljenje, krijumarenje ljudi i dobara. Ili
trae vae doputenje da prespavaju tri noi u vaoj kui, a zatim se to
protegne u vjenost. Svemu tome prethodi rijeka slatkih rijei poput
draga sestro i draga roakinjo te svih onih posebnih somalskih
rijei kojima se opisuju sve nijanse meusobnih odnosa povrh
spomenuta dva.
Ovisi, abaayo, odgovorila sam. Rei u 'da' ako ono to me
moli nee ugroziti moju sigurnost, ako nije protuzakonito i ako si to
mogu priutiti.
Magool se nasmijala.
Nema problema, abaayo.
Moja je znatielja sada nadjaala moju razdraenost.
Dakle?
Abaayo, nazovi svoju majku.
Ostala sam nijema nekoliko sekundi, kupujui vrijeme dok ne
naem pravi odgovor, a kad sam sljedei put progovorila moj je glas
bio tako tih da me je zamolila da ponovim.
Magool, ne znam eli li mama vie razgovarati sa mnom.
Abaayo suosjeanje u Magoolinu glasu sad je bilo kristalno
jasno dat u ti njezin broj telefona. Da, ona eli razgovarati s tobom.
Sad je potpuno sama. Moja je mama bila s njom do prije nekoliko
mjeseci. Ali mama je otila u Tanzaniju s mojim bratom. Tvoja je
38

majka sasvim sama i stalno pita za tebe. Molim te, nazovi je. Obeaj
mi da e je nazvati.
Isprva sam osjetila provalu djetinjeg uzbuenja. Zatim sam osjetila
strah; bojala sam se konfrontacije koja je bila neizbjena im
razmijenim prve rijei s majkom. Ali te je osjeaje brzo potisnuo
osjeaj dunosti koji je usadila u mene, kao i grizoduja to sam je
zanemarila. Moj je otac netom preminuo. to ako se majka razboljela?
Hou li je ikad vie vidjeti? Znala sam odgovor: moja je majka bila u
Somaliji, u kojoj bi me ubili istog trenutka kad bih se ondje pojavila.
Kad bude umirala, nee me biti uz njezino uzglavlje.
Ali razgovarati smo mogle. I tako sam pokuala nazvati broj koji
mi je Magool dala. Dobila sam signal da je broj neispravan, da je linija
zauzeta, automatsku sekretaricu s porukom na engleskom i
panjolskom jeziku da su...sve linije zauzete. Molimo pokuajte
kasnije. Magool me je upozorila da e biti teko dobiti vezu sa
Somalijom, ohrabrujui me da ne odustanem. Zvala sam toliko esto,
kad god bih nala malo slobodnog vremena, da mi je to ve postalo
navikom. I ba kad sam poela vjerovati da me je Magool nagovorila
na nemoguu misiju i da nikad neu uspostaviti vezu, napokon sam
jednog poslijepodneva, sjedei na prednjem sjedalu prijateljiina Land
Rovera na putu u predgrae da kupim namjetaj za svoj novi stan,
dobila vezu s majinom kuicom u Las Anodu, mjestu izmeu
Somalilanda i Puntlanda, dvije autonomne regije koje su nekad bile dio
Somalije.
Halo, rekao je tihi glas s druge strane. (Taj je pozdrav stigao u
Somaliju kad su Britanci uveli telefon u nau zemlju. Otad se Somalci
javljaju s halo kad odgovaraju na telefonski poziv.)
Halo, hooyo, mama. Ja sam, Ayaan. Zadrala sam dah, sigurna
da e me poeti proklinjati i spustiti mi slualicu.
Halo, jeste li rekli Ayaan? Sad sam bila sigurna da je to moja
majka. Nisam joj odmah prepoznala glas.
Hooyo, majko, majko. Da, Ayaan je ovdje. Ja sam. Molim te,
nemoj prekinuti.
Alah mi te je vratio. Neu prekinuti.
Majko, kako si? Zna li da je otac nedavno preminuo?
Znam. Mora znati, keri moja, da je smrt jedina izvjesna stvar.
Svi emo umrijeti. Koja si dobra djela uinila da ti se upiu u zasluge
na onom svijetu?
39

MIN@

Uzdahnula sam. Mama se nije promijenila. Kao da se pet godina


utnje nije ni dogodilo. Njezin je glas bio isti, s naglaskom njezina
klana Dhulbahante, a isti su bili i stalno spominjanje smrti i ahireta,
njezina oekivanja i zahtjevi, i njezina oigledna, jasna razoaranost
mnome, njezinom najstarijom keri. Pokuala sam promijeniti temu:
Mama, mislim da je bilo vrlo velikoduno od tebe to si poslala
Magool ocu s porukom o oprotenju.
Je li predala moju poruku? upitala je ustro. to je rekao?
Majka je oajniki eljela znati kako je Magool obavila zadau;
jamano je ula glasine o bezbonim Magoolinim navikama, jer me
odmah potom upitala je li njezina glasnica bila dolino odjevena
prilikom posjeta bolnici.
Mama, odgovorila sam, Magool je odgovorna i asna mlada
ena. Sve je uinila upravo onako kako si traila. Rekla mi je da je
abeh reagirao, da ju je razumio, i sigurna sam da ti je utjeno saznanje
da je tvoja poruka stigla na vrijeme.
Ayaan, jesi li ga posjetila?
Da, mama, jesam. I drago mi je da jesam. No bilo je teko.
Nastavile smo tako razgovarati, ukoene i napete gotovo kao dva
neznanca, optereene neizgovorenim rijeima i strahovima. Mama mi
je ispriala o bakinoj smrti 2006. godine, otprilike u vrijeme kad je
Saddam Hussein suen i pogubljen, kao to je rekla Magool. Baka je
bila izgubila sluh, postajala sve manja i nepokretnija, sve dok jednog
dana ta mona, strana starica eljezne volje nije prestala disati.
Ispriala mi je o svojem ivotu otada. ivjela je sama u Soolu, u
okrugu koji se nalazio na nekadanjoj zemlji Dhulbahantea, njezinoga
klana nomadskih uzgajivaa deva. Zastala sam nakratko nad
zamiljenom slikom: mali zaselak kua od cementnih blokova,
nepoploane ceste, draa i sveprisutna praina. Zacijelo mora donositi
drva kako bi napravila eravicu za svoj mangal. Moda joj je utjeha to
ivi meu narodom svojih predaka.
A onda je moja majka vratila razgovor na pitanje o tome to inim
kako bih zasluila raj.
Moli li i posti, i ui li Kuran, keri moja?
Odgovor sam smiljala toliko dugo da je majka upitala jesam li jo
na vezi. Odluila sam joj rei istinu.
Mama, ne molim se niti postim, a Kuran uim samo povremeno.
Ne svia mi se ono to nalazim u njemu.
40

Poalila sam im sam izrekla te rijei. Majka je oekivano


pobjesnila.
Nevjernice! povikala je. Napustila si Boga i sve to je dobro,
napustila si svoju majku! Izgubljena si!
Zatim mi je spustila slualicu.
Tresla sam se, pokuavajui zadrati suze. Mojoj prijateljici Lindi,
koja je sjedila uza me na vozakom sjedalu, cijeli je taj razgovor bio
niz neobinih emotivnih tonova s jo udnijim zvukovima somalskog
jezika. Sad me je zaueno gledala dok sam ja bjesnila, suzdravajui
se da ne zaplaem na prednjem sjedalu njezinog automobila.
Moja majka nikad ne slua i nikad me nije ni sluala, provalilo
je iz mene. Zar bih joj trebala lagati? Zato eli da je obmanjujem?
Nije li to obino samozavaravanje? Kakve joj koristi od toga da joj
kaem da molim i postim? Pokuava me zastraiti tjerajui me da
povjerujem u to da e jednog dana svi mrtvi odjednom tisi.iti i
tiim.u.iiui i n.mknlo ekati izricanje presude na nekome golemom
sudu, gdje n ili razdvajati na dobre i loe, to je jednostavno idiotarija!.
Nisam si mogla zaustaviti, najednom potpuno nalik svojoj majci u
nesuvislosti svog monologa.
Drei volan jednom rukom i smirujui me drugom, Linda me je
molila da je posluam.
Ayaan, molim te, pokuaj suosjeati sa svojom majkom. Ona je
sasvim sama...
Moja je majka uplaena. To je gore od samoe: ona je uplaena,
rekla sam. Vjeruje u Boga zbog kojeg je paralizirana strahom.
Zabrinuta je da e me na onom svijetu njezin Bog muiti i priti. To za
nju nisu bajke; njoj je to stvarno i istinito kao i semafor kojem se sada
pribliavamo, i osim toga nita joj drugo nije vano. Nikad nee
odustati.
Linda je usporila i zaustavila automobil sa strane, a zatim me
pustila da to izbacim iz sebe. Rekla mi je da kao majka moe osjetiti
bol moje majke. Rekla mi je da bih je odmah trebala ponovno nazvati,
iako je ona prekinula razgovor, a ne. ja.
Tako sam i uinila.
Bila sam gotovo sigurna da neu dobiti vezu, a ako je i dobijem da
se mama nee javiti. Bila sam uvjerena da bjesni, da saalijeva samu
sebe i proklinje me. Ali ipak se javila, i prije nego to me je imala
priliku pozvati na red povikala sam iz svega glasa, prestraena da e
me pokuati prekinuti ili spustiti slualicu:
41

Hooyo, ao mi je to sam te povrijedila! Oprosti mi to se ne


molim i ne postim! Obeavam da u se jako potruditi da mi to ue u
glavu, uit u Kuran otvorenog uma! Molim te, oprosti mi...
Prestani laprdati i posluaj! ubacila se mama jo glasnije. elim
da me poslua.
Zadrala sam dah i jo jednom je zamolila da ne spusti slualicu.
Neu spustiti slualicu, rekla mi je. Ti si ta koja se izgubila
svih ovih godina, koja me je ostavila samu s tvojim jadnim bratom
Mahadom, koji je, kao to zna, bolestan. Tvoja je sestra umrla, tvoj
me je otac napustio, a moja je majka preminula. Ti si sve to imam.
Neu spustiti slualicu.
Mama, stvarno mi je ao, zamucala sam. elim ti pomoi.
Imam neto novca za tebe. elim ti ga poslati. Kako da to uinim?
Ovdje u Sjedinjenim Amerikim Dravama ne poznajem nijedno
hawala* poduzee koje bi moglo pouzdano prebaciti novce u Somaliju.
Osim toga, mnoga od njih su pod istragom slubenih amerikih organa
zbog pomaganja A1 Qaide...
Ne elim razgovarati o novcu, rekla je moja majka. Alah daje i
uzima ivot i hranu. elim razgovarati s tobom o Alahu. On me dri na
ivotu; on me je drao na ivotu sve ove godine kad tebe nije bilo.
elim da me saslua, slua li me?
Posluno sam odgovorila da sluam, iako sam pritom prkosno
stisnula usnice.
Nezadovoljna sam to si odustala od vjere u Alaha. Sjea li se
kad smo bili u Somaliji, dobila si groznicu, imala si malariju. Bila sam
uvjerena da u te izgubiti. Nekoliko mjeseci ranije bila sam izgubila
Quman, tvoju najmlau sestricu. Bila sam oajna, oajniki te eljela
zadrati, i molila sam Alaha i On ti je dao da poivi.
Sjea li se kad smo bili u zranoj luci u Dedi, kad se tvoj otac
nije pojavio? Vi djeca bili ste previe mali da biste to razumjeli, ali
________________________

* hawala (arap.) - podzemni bankarski sustav (arapski transfer). Nastao da bi zatitio trgovce
od kriminalaca i lopova u Junoj Aziji i Srednjem Istoku, taj sustav je, kao uspjean poslovni
model, jo i danas u primjeni, to zbog vjerskih, kulturolokih, socijalnih, politikih ili
ekonomskih razloga... Sustav funkcionira tako da stranka hawaladaru u New Yorku preda
novac i zahtijeva njegov prenos stranci u npr. Kandaharu. Hawaladar u Kandaharu, kojega
pozove hawaladar iz New Yorka isplati traeni iznos stranci u Kandaharu. To je sustav bez
banaka, bez zabiljenih financijskih transakcija i bez stvarnog prenosa novca preko granice izvor: Prof, dr.sc. Saa Segvi, Antiterorizam u kontekstu borbe protiv organiziranog
kriminala, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, God. 46 (2009.), Broj 4 (94)
42

Saudijci su nas umalo vratili prvim zrakoplovom natrag u Somaliju,


gdje bi na bijeg bio otkriven i gdje smo svi mogli zavriti iza reetaka.
Molila sam se Alahu, molila se za Njegovu milost. Znala sam da me
iskuava i nikad nisam izgubila vjeru u Njega.
eljela sam joj rei da smo se iz Somalije izvukli zahvaljujui
nedjelotovornosti zastraujue saudijske birokracije i istoj srei.
Kombinacija svih tih svjetovnih imbenika spasila nas je od uhienja, a
ne njezin jednostrani razgovor s Alahom. No samo sam napuila usnice
i rekla:
Hmmm, da, majko.
Sjea li se naeg ivota u Etiopiji? Ti i Mahad ste se jednog dana
izgubili i svi su Somalci bili uvjereni da e vas Etiopljani vratiti
sasjeene u komadie. Cijele sam se noi molila i drugo jutro su oboje
doveli k meni ive i zdrave. Ni tih uasnih sati oaja nikad nisam
izgubila vjeru u Njega.
Vrlo sam se dobro sjeala maminih predrasuda protiv Etiopljana,
kako nikad nije izgubila taj uskogrudni stav prema njima, ak ni kad su
nas doveli natrag ive i zdrave. Daj prijei na stvar, pomislila sam.
U Etiopiji sam rodila mrtvu bebu. Plakala sam i plakala i
proivjela sve to a da ni u jednom trenutku nisam izgubila vjeru u
Stvoritelja i Uzdravatelja.
Hm. To je zato to si borac, mama. Tvoja je vjera doprinijela
tvojem preivljavanju, u to ne dvojim. Crpila si snagu iz svoje vjere u
Alaha, ali ona te je istodobno uinila slijepom za prilike koje su ti se
ukazale a koje nikad nisi iskoristila.
Ostavio me je na cjedilu s vas troje u Keniji. Va me je otac
napustio u stranoj zemlji ostavivi me bez iega. Stoiki sam podnosila
sva ponienja kojima me je njegova odsutnost izloila. Gledala sam
kako tvoj brat poputa u koli. Sluala sam vijesti od kue i od roaka
u Somaliji koje je masakrirao Siad Barr. Razboljela sam se, preivjela
gubitak doma, gledala svoju najmlau ker kako gubi razum i trpjela
sramotu koju mi je nanijela. Trpjela sam tvoje udaljavanje i tiinu, a
sada sjedim ovdje bez iega. Moj jedini sin nije mi nikakav oslonac.
Svi ste me napustili. Na nozi imam otvorene rane, iz njih curi tekuina
koja nije ni krv niti voda. Svrbi me. Ne mogu spavati. Ali ni jednog
trenutka nisam izgubila vjeru u Alaha.
eljela sam joj rei: Mama, abeh je otiao jer vas dvoje niste bili
jedno za drugo. Razmazila si Mahada pretvorivi ga u maminog sinia
bez kime; odrastao je u strahu od abeha, a Haweyu si sustavno tukla i
43

proklinjala. Bila si dogmatina i zatvorenog uma. Donijela si odluke


koje su uinile tvoj ivot jadnim, a zatim za to okrivljivala druge.
Iznenadio me je vlastiti bijes, moje unutarnje svetogre. Ali naglas sam
rekla samo:
Da, majko.
Svi emo doi pred Stvoritelja, rekla mi je majka. I ti e
umrijeti.
Da, majko, rekla sam, sjetivi se rijei britanskog filozofa
Bertranda Russella: Kad umrem, istrunut u.
Reci mi molim te..., kazala je, i znala sam da se bori sa suzama,
odrasla sam uz njezin vjeni osjeaj naputenosti i samosaaljenja,
...to je to to te tjera da propituje Svemogueg? Zato je tvoja vjera
tako slaba? emu si onda predana? to ti se dogodilo? Jesi li zaarana?
Kako moe sumnjati u Njega? Sve mogu podnijeti, samo ne mogu
podnijeti pomisao da odbacuje Alaha i priziva Njegov gnjev. Ti si
moje dijete i ne mogu podnijeti pomisao na tebe u paklu.
Pomislila sam: Moja je vjera slaba jer je Alah enomrzac.
Nelogian je i nesuvisao. Vjera u njega trai da odustanem od svoje
odgovornosti, da postanem dio stada. On mi uskrauje zadovoljstvo,
pustolovinu uenja, prijateljstva. Moja je vjera slaba, majko, jer je tebe
tvoja vjera u Alaha svela na prestraenu staricu, jer ne elim biti poput
tebe. Ali rekla sam samo:
Kad umrem, istrunut u.
Odmah sam zaalila. Rei joj takve stvari bilo je isto kao i muiti
je, ak i ako vjerujem da je to istina. Mamu nisu zanimale moje misli
ili moji odgovori. Njezina pitanja nisu traila potvrdu, samo
poslunost. eljela je da joj laem.
Ponovila sam da mi je ao.
Majko, pokuat u, obeavam ti da u iskreno pokuati,
promrmljala sam. Bilo je to licemjerno i bila sam toga svjesna.
Isprva sam zvala majku svakog dana, zatim svaki drugi dan pa
svakog vikenda. Nai su razgovori postali nepodnoljivo
obeshrabrujui. S vremenom sam se naviknula da ju zovem otprilike
jednom mjeseno.
Nai su razgovori uvijek bili nategnuti. Mama je eljela oprost od
Boga. Ja sam eljela njezin oprost. Ona je eljela oprost za sebe jer,
budui da sam skrenula s puta, Bog bi je mogao kazniti to je podbacila
uei me da slijedim njegove zapovijedi. Tako dugo dok smo
razgovarale bile smo korisne jedna drugoj, ublaavajui vlastite
44

predodbe o sebi, uvajui jedna drugoj ponos. Nisam joj htjela


ispriati nikakve pojedinosti o svojem ivotu; sve to bih joj rekla ona
bi protumaila kao nevjerniko, svetogrdno ili nemoralno. Pokuavala
sam izbjei temu vjere, ali to nije lako u somalskom jeziku, gdje svi
pozdravi u dolasku i odlasku zavravaju s Alahovom voljom,
milosrem i blagoslovima. U svakom naem razgovoru majka bi
pribjegavala svim moguim taktikama ne bi li me uvjerila da se vratim
njezinoj strategiji preivljavanja vjeri u islam iako islam za mene
predstavlja izvor svih jada n njezinu ivotu.
S vremenom sam se vratila staroj navici: nakon svake njezine
reenice izgovorila bih primjereni odziv kao potvrdu da je sluam, iako
sam u mislima bila miljama daleko, i tako sve do trenutka dok je ne bih
uspjela prekinuti nekim pitanjem. Nakon nekog vremena na tipini
razgovor poeo je slijediti sljedei obrazac:
Halo, mama. Ayaan ovdje.
Selam alejkum. (Neka je Alahov mir i blagoslov na tebe.)
Kako si, majko? Jesi li dobro spavala?
Alah je milostiv. On se brine za mene. Dobro spavam i dobro
jedem jer Svemogui tako eli. A ti, Ayaan, moli li se?
Ne jo, majko.
Napustila si svoju majku i napustila si Boga. Zar ti to uope nije
vano? Molim te, samo se operi, stani na prostirku i pogni glavu... Tko
zna na to e te Alah nadahnuti.
Osjeala sam sram i krivnju, i ljutnju zbog toga to se sramim i grizem. Kako li je lako bilo vratiti se staroj navici poputanja majinu
bijesu. Zato bih pokuala skrenuti razgovor u neke druge vode: Je li
primila moju posljednju bankovnu doznaku da plati lijekove i hranu?
Zatim bih se pokuala nabrzinu oprostiti od nje.
Majko, nazvala sam samo da te pozdravim, moram se pouriti,
nazvat u te kad budem imala vie vremena.
Za ime tri? Sto te to proganja? Ne zaboravi se moliti i zahvaliti
Alahu...
Mama, moram ii. Razgovarajui s njom uvijek se uhvatim kako
nesvjesno potujem somalski bonton prema kojem dijete ne smije
prekinuti razgovor. Ne mogu samo spustiti slualicu. Moram priekati
njezin znak otpusta.
Nije dobro uriti se. Zato si me nazvala ako nema vremena?
Udaljila si se od Alaha i od nas, na rubu si, mora se vratiti, mora se
moliti...
45

Mama, moram ii na posao, molim te, pusti me.


Idi onda, dijete moje, neka te Alah blagoslovi i zatiti od dina* i
od Sotone.
Amin, amin, amin, i tebe. Zbogom. Spustila bih slualicu
osjeajui se nedoraslom, izgubljenim sluajem.
Osjeala sam se kao izgubljeni sluaj jer bi razgovor s njom
pobudio u meni uspavane osjeaje grinje savjesti i dunosti da sluim
svojim roditeljima i budem im posluna. Tako dugo dok nisam bila u
izravnoj vezi s mamom ili drugom rodbinom, ili ljudima iz nae
kulture, mogla sam ih drati potisnutima. Ali im sam ula njezin glas i
saznala o uvjetima u kojima ivi u zabaenom selu u Somaliji, osjetila
sam kako valovi grizoduja razdiru moju duu. Osim toga, jo od mojih
malih nogu mama je uvijek znala vjeto manipulirati mojim
osjeajima. Dok je tako jadikovala nad sobom jer su je napustili i
zanemarili moj otac, Mahad i Haweya, nad graanskim ratom, svojim
problemima s koom, svojim godinama i zdravljem uope, ja sam se
muila s pitanjima to bi bilo da sam....? to bi bilo da sam bila
dovoljno snalaljiva da joj poaljem novac, da je nazovem, da joj
poaljem slike, da sam joj jednostavno dala do znanja da mi je stalo, da
sam njezina ki?
Pitala sam se jesam li bila dobra. Dunost je bila temeljna vrlina
kojom su me zadojili jo kao dijete. Ali znala sam odgovor na to
pitanje. Iz perspektive mojeg odgoja, sudei prema standardima moje
majke, bilo mi je jasno da sam je iznevjerila.
Bilo je teko zaustaviti bujicu nostalgije koja me je preplavila
nakon oeve smrti. Moje pamenje najjasnije biljei boje mjesta, tako
da mi ak i sjeanje na neke boje moe donijeti mir. Moj se um i dalje
vraa bojama, jo dugo nako to zaboravim sve prie i ulice, pa ak i
ljude.
Sjeam se prljavobijelog pijeska ispred nae kue u Mogadiu i
plavetnila savreno vedrog neba, obijeljenih kua s griljama koje su
bile ponekad plave, ali najee zelene boje, i to cijelog spektra zelenih
boja izblijedjelih pod udarima vjetra i sunca. Bugenvilije su bile
eksplozija grimizne, ruiaste i lila boje, kao i svih moguih njihovih
nijansi, pod jarkim, vrelim, neumoljivim suncem. Sjeam seboje stabla
papaje i smeih mrlja na bokovima bijelih koza, i kako ih se ak i s
velike udaljenosti moglo razlikovati od ovaca jer su glave ovaca bile
_______________________
* zli duhovi

46

crne, a njihova tijela bijela. Sjeam se kobaltnoplave boje moje prve


kolske odore i utih koulja djeaka kojih sam se uasavala. Jarke
boje marama i razliitih haljina u koje su se omatale ene te tamnije
nijanse sive i zelene mukih saronga podjednako su svjee u mojem
pamenju, kao da sam ih vidjela tek juer. Sjeam se stroge palete
sivih, bijelih i crnih boja u Saudijskoj Arabiji, a zatim iznenadne
raskoi i sudaranja ivih boja kad smo se preselili u Keniju. Moje
uspomene iz Nizozemske sastoje se od niza blijedih ali prekrasnih
harmonija, kamena boje priguene slonovae i blagog zelenila polja i
sivila neba.
Dva mjeseca nakon oeve smrti kroz prozor svoje sobe u kui
mojih poznanika na sjeveru drave New York promatrala sam jesenski
krajobraz ispunjen visokim drveem, za koje su mi rekli da su hrast i
javor. Njihovo je krupno lie mijenjalo boju praktiki pred mojim
oima, od crvenosmede do ute i crvene. Lie bi zatim padalo na tlo
stvarajui beskrajan, prekrasan tepih izvezen zlatnim, smeim i
krvavocrvenim arama.
Nijansa nebeskog plavetnila u Americi nije onako jarka i kristalno
ista kao nad Mogadiom, niti je prigueno i sivo kao nad Leidenom.
eznula sam za toplinom kamina u iju bih se vatru zagledala, na ijoj
bih vatri grijala svoje none prste zamiljajui kako bi to bilo da sam
jo uvijek okruena svojom obitelji.
Kad je 1998. godine umrla moja sestra Haweya, i ja sam htjela
umrijeti. Osjeala sam da su me sva ona kompromisna rjeenja koja
sam skrpala da bih sauvala tradicionalne vrijednosti kojima su nas
pouili i pritom uspjela izgraditi uspjean ivot u modernoj dravi
uinila bezvrijednim beskimenjakom. Smatrala sam da su najbolji
meu nama otili i da ne zasluujem ivot kad ga ve ona nije mogla
imati.
Kad je umro otac, nije mi toliko nedostajao on sam koliko iluzija
sigurnosti, djetinjasti osjeaj voljenosti. eznula sam za ureenim,
stabilnim ivotom u kojem moje ambicije i ponaanje koje se od mene
oekuje ne bi bili meusobno suprotstavljeni. Na neki sam nain
potpuno razumjela to Sahra i ostali vide u religiji: priliku da iznova
budu poput djece, da ih netko vodi, uzme ih za ruku i kae im to je
dobro a to loe, to da ine i to da ne ine, da se odmore od
razmiljanja.
Osjeala sam grinju savjesti zbog toga to sam se svjesno otuila
od Sahre i ostatka moje obitelji. Sagledavajui stvari iz nepristranog
47

kuta (ili barem mojeg), Sahra je moda doista potlaena, ali ona se tako
ne osjea. Ima ker i supruga; zatiena je od samoe. Ona pripada.
Ima sigurnost, snagu, jasne ciljeve koji proizlaze iz vjerovanja. Ona je
s mojim ocem proivjela njegovu starost i umiranje. Ja nisam.
Imala sam trideset i osam godina i tek mi je sad postalo jasno zato
ljudi ele pripadati i koliko je teko raskinuti sve veze s kulturom i
vjerom u kojima ste roeni. Izvana sam bila uspjena osoba. Ljudi su o
meni pisali lanke, pitali me koje knjige itam i to mislim o Baracku
Obami. Publika je moje govore nagraivala pljeskom. Ali moj je
privatni ivot bio u rasulu. Pobjegavi od obitelji, dola sam u Europu
jer nisam eljela biti uhvaena u zamku braka s antipatinim
mukarcem kojeg sam jedva poznavala. Sada, u Americi, osjeala sam
se kao repa bez korijena, izgubljena. ivot nomada, uvijek u pokretu,
oduvijek se inio romantinim. Stvarnost je ipak drugaija: biti
beskunik i ivjeti s kovegom u ruci vie je nalik nagovjetaju onoga
to nas eka u paklu.
Zagledala sam se u bakinu crno-bijelu fotografiju koja visi na zidu
mojega dnevnog boravka. Osjetila sam probadajuu bol i pokuala
izbjei njezin prodorni pogled, ali njezine su se rijei usjekle u moje
pamenje: Svijet izvan klana je okrutan, a ti si u njemu sama.

4. Poglavlje - Pria o mojem bratu

Mama mi je rekla da je moj brat Mahad, koji ivi u Nairobiju,


neprestano salijee traei moj broj telefona. Nije mu ga dala.
Upozorila me je da e Mahad traiti moju pomo kako bi se dokopao
vize za Europu ili Ameriku i preklinjala me da mu ne pomaem.
Uasno se bojala da e joj ga preoteti neka nevjernika zemlja, kao to
je po njezinu sudu otela Haweyu, otjeravi je u ludilo i smrt, a mene u
jo goru sudbinu: u otpadnitvo, nemoral i vjeno prokletstvo. Zapad
joj je oteo keri i Mahad je sada bio sve to joj je ostalo. Zamolila me
je da mu poaljem novaca kako bi mogao doi ivjeti s njom u sjevernu
Somaliju.
Razmiljala sam o kompliciranim i proturjenim osjeajima koji su
Mahada zacijelo obuzeli na vijest o oevoj smrti. Kad smo moja mlada
sestra Haweya i ja bile male, inilo nam se da na brat dri kljueve
povlatenog odnosa s naim ocem. Dok je otac amio u zatvoru u
Mogadiu, Mahad ga je redovito posjeivao. Mama je svojeg
prvorodenca uvijek vodila sa sobom na mjesta na koja keri ne bi
pustila ni mrtva.
48

A onda je abeh pobjegao i napokon je i nama djevojicama bilo


doputeno da se ukljuimo u pustolovinu. Kad smo pobjegli iz
Somalije i preselili se u Saudijsku Arabiju, Mahad je imao deset
godina, ja osam, a Haweya est i pol. Mama nam je govorila da emo u
Saudijskoj Arabiji napokon upoznati oca. Ali kad bismo molile
Mahada da nam kae neto vie o abehu, on bi zauzeo pompozni
profesorski stav opisujui nam lik mitskih razmjera: strano visok,
beskrajno snaan, nezamislivo blag i dobar.
Naglas sam se upitala hoda li abeh uope po zemlji ili pak lebdi
zrakom. Mahad je rekao da sam glupa. Mahad mi je uvijek govorio da
sam glupa. Upotrijebio bi rije doqon, naivna, budala, i to bi me
uvijek povrijedilo. Ali bila sam previe uzbuena milju na susret s
abebom da bih se predugo zadravala na negativnim osjeajima.
O, Mahade, prekidala bi ga mala Haweya, hoe li me podii na
ramena, kao na ujak?
Mogao bi, Mahad je odgovorio. Doi, malena, daj da te ja
posjednem na ramena. Sagnuo se, a nespretna se Haweya uzverala na
njegova lea vukui ga za kosu tako da je zavritao.
Ula je mama; opet smo previe galamili. U naemu dvosobnom
stanu u Mecci bilo je vrue, prevrue, i previe tijesno za sve nas. Bili
smo navikli na kuu u Mogadiu, na vrt po kojem smo mogli trati i
stablo talala po kojem smo se mogli verati. Mama je strahovala da
emo uznemiriti susjede pa e nas izbaciti iz stana. Zato bi zapovjedila
Mahadu da preuzme odgovornost za svoje mlae sestre i natjera nas na
tiinu. Ovaj ga je put Haweya malo prejako povukla za kosu pa je on
bio taj koji je zagalamio. Oitala mu je bukvicu.
Opet si me iznevjerio! povikala je. Preputena sam samoj sebi!
Hou li poi nabaviti hranu da nou ne zavijate poput gladnih vukova
ili da sjedim uz vas i pazim da se ne ponaate kao ivotinje? Reci mi!
Mahad se pravdao moleivim glasom:
Ali povukla me je za kosu.
Kako je dosegnula tvoju glavu? obrecnula se mama.
eljela je znati hoe li je abeh posjesti na ramena.
Mama je zaurlala kao da zgrada gori.
Ti uia'al, kopile! Sve troje ste prokleti, udovita, prokletnici! Daboga
doekali smrt kao usirci! Dabogda vas preci sasjekli u komadie!
Mahad ju je uvjeravao planim i oajnim glasom:
Ali, mama, jedna je htjela znati hoda li abeh po zraku, a druga mi
se eljela uzverati na vrat. to sam trebao uiniti?
49

Izuvi s noge cipelu, mama ju je bacila u smjeru Mahadove glave i


prijetei se stutila prema njemu.
elim da bude mukarac, ti izdajnie! elim da bude mukarac!
Kakav si ti to slabi da se ne moe oduprijeti dvjema djevojicama?
Kako e se ikad suprotstaviti mukarcima? Kako e se hrvati? Kako
e odati poast svojim precima, boriti se s lavom, zaraditi svoj dio
devinih enki? Moja je nesrea, moja je tragina sudbina da imam
samo jednog sina a taj je nesposoban obuzdati ak i vlastite sestre.
Kako e ikada zapovijedati vojskom? Nametnuti stegu vojnicima?
Vladati narodom? Ne moe vladati ni dvjema djevojicama, ima li ita
za to si dobar?
Suspreui suze, Mahad je pobjegao u kupaonicu.
Nijedno od nas troje djece nikad nije vidjelo lava. Vidjela sam
deve, krave, koze, ovce, gutere i gmaza kojeg zovu abbeso, koji je u
meni izazvao takav strah da me i sama pomisao na njega do dana
dananjeg spreava da provjerim njegov engleski naziv. Kako bilo,
nisam razlikovala mujaka deve od enke. Mahad je moda bio
neznatno bolje upuen, ali sumnjam da je ijednoj devi priao dovoljno
blizu da joj utvrdi spol.
Bio je to rijedak trenutak u kojem sam bila zahvalna to sam
ensko. Nikad se neu morati hrvati s lavovima, ni stvarnima niti
izmiljenima.
Budui da je uivao vie slobode od svojih sestara, Mahad bi esto
sudjelovao u pustolovinama, ali i prolazio mnogo tea iskuenja od
nas. Prema saudijskim zakonima ene moraju biti pokrivene i ne smiju
izlaziti iz kue bez pratnje mukog skrbnika. Naa se majka oslonila na
Mahada, svojega desetogodinjeg sina, da nastupi kao taj zakoniti
muki skrbnik kad god bi na otac bio odsutan, to je u konanici bilo
praktiki stalno. Zasipala ga je darovima koje nikad ne bi rasipala na
djevojice, ali ga je isto tako tjerala da preuzme odgovornost, ne samo
za svoje ponaanje, ve i za Haweyino i moje. Bio je mamin
prevoditelj s arapskog, koji smo nauili u koli. Iako mu je bilo samo
deset godina, od njega se oekivalo da joj odgonetava svijet, i da bude
njezin i na zatitnik. Ponekad bi uo Saudijce da mami dobacuju
prostake i rune rijei. Ponekad bi joj govorili da je abda (ropkinja) ili
aswad (crnkinja). Mahad bi glumio da ih nije uo; te rijei nikad ne bi
prevodio.
Nazvati Mahadov odnos s abehom problematinim bilo bi
preblago. Od onog trenutka kad je napokon stigao u Saudijsku Arabiju,
50

abeh me je oboavao: ispunjavao mi je elje, opratao mi moje


pogreke, mazio me i gladio mi kosu. Haweyi je doputao da mu se
uzvere na vrat, da ga vue za kosu, a zatim bi sprintao gore-dolje po
naemu malenom stanu izvikujui drevne ratnike poklike kojima nas
je nauila baka. Abehov stav prema Mahadu bio je upravo suprotan od
opisane njenosti prema nama djevojicama. Nije mu iskazivao gotovo
nikakvu njenost ni privrenost. Nareivao bi mu da ustane i podigne
bradu te da ga pogleda u oi. Oekivao je od njega da bude
besprijekoran u ponaanju, odijevanju, molitvi, u obavljanju zadataka
za mamu.
Mahad nikad nije bio dorastao oevim oekivanjima. Kad ne bi
uspio ispuniti oeve uzviene i esto dvosmislene zahtjeve, abeh bi ga
gnjevno probadao pogledom. Poniavao ga je i esto ga amarao.
Nakon nae selidbe u saudijsku prijestolnicu Rijad, doao nam je u
posjet jedan oev roak. Vozio je bijeli kamionet marke Toyota. Prije
nego to je parkirao automobil, iziao je pozdraviti moje roditelje,
ostavivi klju u kontakt-bravi. Dok smo ga mi gledali kako ulazi u
kuu rairenih ruku, Mahad je mugnuo kraj njega i potrao prema
kamionetu. Pokrenuo je motor i stisnuo najprije papuicu gasa a zatim
konicu, udarivi glavom o upravlja. Automobil je na Mahadovo
rukovanje odgovorio bunim kripanjem, privukavi pozornost
odraslih koji su bili usred sloene razmjene pozdrava. Vrisnuvi od
oka, mama je izletjela iz kue bez svojega crnog hidaba. Vikala je da
je Mahad ozlijedio glavu. Moj je otac iziao iz kue, otvorio vrata
kamioneta, izvukao Mahada van, podigao ga uvis objema rukama, a
zatim ga bacio na tlo. Udario ga je nogom. Zatim je jednim
neprekinutim zamahom izvukao remen iz svojih hlaa i poeo njime
tui mojeg brata, koji je bespomono leao na tlu.
Kao i uvijek kad bi abeh tukao Mahada, mama se bacila na oca
izvikujui kletve, preklinjui Alaha da ga uini jalovim i zazivajui
nae pretke da ga zaustave. Poela je tui mojeg oca po leima i
ramenima, isprva se sluei golim rukama, poslije bacajui na njega
svoje cipele. Otac je ispljunuo na Mahada jo nekoliko prezirnih rijei,
neto o asti, a zatim se vratio u kuu kako bi se pobrinuo za svojeg
roaka.
Mahad se previjao od bolova dvostruko ponien, jer nismo samo
mi djevojice svjedoile cijelom prizoru, ve i djeaci iz susjednih
kua. Nastojao je svim silama zadrati suze, a zatim odustao i poeo
zavijati kao vuk.
51

Svake veeri abeh bi nam naredio da se prije nego to odemo na


spavanje umijemo i operemo zube. Haweya i ja bismo ga obino
posluale, ali Mahad bi iskoristio tu rutinu da tihom pobunom iskua
abehovo strpljenje. Uao bi u kupaonicu, zakljuao vrata i ostao ondje
satima. Majka bi oslukivala uje li se zvuk tekue vode, ali nikad ne bi
ula nita. Niko nije znao to je Mahad ondje radio, ali tu nikad nije
ukljuivao. U meuvremenu na bi odlazak u postelju bio odgoen.
Mama bi spreavala oca da ne provali vrata. Nakon, inilo se, sati i sati
Mahad bi iziao suh kao i prije, odjeven kao i prije. Moji bi se otac i
majka glasno svaali; mama bi nazivala oca pogrdnim imenima, a abeh
bi uzvraao nazivajui Mahada pogrdnim imenima. Bila su to sramotna
imena: usporeivao bi ga s djevojicama, nazivao ga kukavicom,
prijetio da e ga izbievati remenom, govorio kako on nije njegov sin.
Ako je abeh bio kod kue, u trenucima prije molitve ponekad bi
prezirno upitao Mahada:
Ti, prljavi djeae, ili bih te moda trebao nazvati djevojicom,
jesi li uzeo abdest*?
Mahad bi spustio pogled i protisnuo kroza zube
Da, oe.
Abeh bi povikao:
Gledaj u mene, gledaj me u oi!
Mahad bio podigao bradu i pronaavi neku toku na oevu elu
usredotoio se na nju.
Jesi li uzeo abdest? otac bi zareao. Mama bi se postavila
izmeu svojeg sina i svojeg mua.
Da, oe, Mahad bi rekao drhtavim glasom.
Ali suh si. Gdje je mokrina?
Brzo se suim, promucao bi Mahad.
Abeh bi podigao glas:
Laljive! Laljive! Prljavi mali laljive, nikad nee biti
muko! Nisi tome dorastao! Makni se od mene! Sakrij se iza majinih
skuta, ondje ti je mjesto!
Iz Mahadovih oiju i niz obraze kliznule bi suze. Stajao bi i gledao
oca kako se okree od njega i naputa sobu. Sljedeeg jutra abeh bi
prodrmao Mahada da ga probudi, a zatim bi ga odvukao do umivaonika
u kupaonici, gdje bi stajao nad njim dok je Mahad obavljao obredno
pranje. Ili bi abeh demonstrirao kako se to moe brzo obaviti.
_________________________

*uzeti abdest = obaviti propisano obredno pranje prije molitve - nap. prev.
52

Operete ruke, isperete usta grgljajui tri puta, a zatim nos. Abeh bi
skupio dlan svoje ruke, napunio ga vodom, a zatim ga brzo prinio
nosnicama i naposljetku duboko udahnuo, in koji je, kad bi Mahad to
pokuao ponoviti, zavravao Mahadovim grcanjem, kaljanjem i
kihanjem kao da je janje koje se utapa.
Nakon niza prijekora i uvreda otac bi odveo Mahada do molitvene
prostirke, gdje bismo Haweya i ja ve ekale. Poslije bismo svi
mugnuli natrag u postelju; molitva je bila u 5 sati ujutro, a u kolu
nismo morali poi prije 7. Zato bi otac morao opet drmati Mahada da
ga probudi, odvui ga da opere zube, umije lice, odjene kolsku odoru i
spremi se, potiui ga da se pri tome pouri. Mahad nikad ne bi
posluao. Ba kad bismo se spremali krenuti u kolu, oev bi pogled
pao na Mahada na drvenoj stoliici, napola odjevenog, kako rukama
stie obje arape i drijema, usana malo razdvojenih, zatvorenih oiju,
glave nagnute na stranu kao da e svakog trenutka spasti s njegova
vrata. Abeh bi se priuljao, prinio lice u istu ravan s Mahadovim,
odvalio mu pljusku i zaurlao:
Probudi se, eno! Onjuio bi Mahadov dah i viknuo: Smrdi ti iz
usta, nisi oprao zube! Ti nisi moj sin, ti si stvarno iva'al, kopile!
Dok bi abeh vukao Mahada sa stoliice, umijeala bi se mama.
Nekako bi se ugurala izmeu njih dvojice i kad bi abeh na koncu
odustao pomogla bi Mahadu navui arape.
Kad bi abeh izbivao tjednima, ja bih eznula za njegovim
povratkom, Haweya bi ga naglas dozivala, dok bi mama vikala kako ju
je mu napustio i ostavio samu na svijetu. Mahad nikad nije pitao za
oca. Klatario se naokolo s djeacima iz susjedstva. Kad god bi mama
objavila da je abeh na putu kui, ja bih skakala od sree. Mahadovo bi
se lice objesilo u turobnu i mrgodnu masku koja bi ostala na njegovu
licu sve do oeva odlaska.
Haweya i ja praktiki nismo izlazile iz kue, osim odlaska u kolu,
vjersku kolu i rijetkih posjeta roacima. Nama nije bilo doputeno
odjenuti se i izii van. Bile smo prisiljene ostati meu etiri zida,
dosaujui se do besvijesti u malom, vruem stanu u Mecci, a kasnije u
mnogo prostranijoj kui u Rijadu. Ali Mahad bi se odjenuo i odlazio s
ocem na muka mjesta, kao to su damija ili suk*, ili na neki
slubeni somalski ruak ili veeru.
______________________
* gradska trnica

53

Molitva petkom bila je jo jedan izvor suparnitva meu nama


djecom. Svakog etvrtka uveer onih tjedana koje bi na otac proveo s
nama, mama bi glaala oev i Maliulov tube, dugaku bijelu halju
kakvu traicionaluo odijevaju saudijski mukarci. Pripremila bi im
gutru, pokrivalo za glavu, te crni igat* koji se nosi povrh gutre, a abeh
bi tijekom veere pouavao Mahada kako se treba ponaati i koga treba
pozdraviti. Mama bi nazvala Mahada svojim princom i rekla mu da e
njegovo ponaanje biti odraz abehova ugleda i ugleda nae obitelji.
Haweya i ja bismo molile da nas puste poi s abehom u prekrasnu
damiju, da promatramo kako se mukarci vani okupljaju kako bi
razgovarali o politici i plemenskim problemima i kako se slono
naginju perui se na javnim esmama. Zaklinjale bismo se da emo se
besprijekorno ponaati i da neemo nanijeti sramotu obitelji. Odgovor
je bio uvijek isti: djevojaka se ast najbolje uva kod kue.
Svakog petka ujutro gledale smo Mahada i oca kako izlaze iz kue,
osjeajui se prikraenima za svijet s druge strane vrata koja su se
svakog dana zatvarala nama pred nosom. Vanjski je svijet bio za
mukarce. Mi smo se rodile kao djevojice. Alah o tome odluuje.
Naa uloga petkom, odnosno moja, budui da je Haweya bila previe
mala, bila je pomoi pripremiti bogati ruak. Posluile bismo ga nakon
to bi mukarci napustili damiju i otpjeaili do Trga pravde,
popularno nazvanog Sjeckalite**. Ondje bi mukarci i djeaci zauzeli
svoja mjesta i gledali kanjavanje grenika kamenovanjem, bievanjem
ili odsijecanjem udova ili glave. Abeh se ondje rijetko zadravao, ali bi
Mahad onako u prolazu vidio dovoljno.
Mahad petkom nikad nije bio gladan. Nije bio veseo ili uzbuen
kad bi se vratio iz tjednog posjeta damiji i Sjeckalitu. Postajao bi jo
tii i povukao bi se u sebe. Njegovo se ponaanje prema abehu stalno
pogoravalo. inilo se kao da svjesno sabotira svaku oevu uputu.
Takoer, sve ee je bio nasilan prema meni, pa ak i prema Haweyi
prema kojoj se uvijek postavljao blago i zatitniki. Tukao nas je.
__________________________________

* izvorno pletenica od devine dlake koja je sastavni dio mukoga tradicionalnog pokrivala za
glavu to ga nose Arapi i Sjevernoafrikanci, osobito Saudijci, Palestinci i Jordanci. Pletenica
(iqat) se stavlja na glavu pokrivenu maramom (imamah ili gutra) sloenom u trokut, a sve
zajedno zove se kufija (khufiya). nap. prev. (izvor: Male Headwear, www.raqs.co.nz)
** Chop Chop Square (chop engl. = rezati, sjeckati) trg u Rijadu na kojem se izvravaju
kazne odsijecanja glave, ruku, nogu, kamenovanja i ostale kazne izreene prema erijatskom
pravu nap. prev.
54

esto smo se tukli dok smo bili mali, ali njegovi su udarci nogama
i rukama sada postali mnogo okrutniji, a poeo nas je i gaati svime to
bi mu dolo pod ruku. inilo se da je izgubio svaki osjeaj
samokontrole.
Drugi djeaci koje smo upoznale u djetinjstvu bojali su se svojih
oeva jednako kao Mahad svojega. Sinovi somalskih roaka koji bi
nam doli u posjet i oni koje smo sami posjeivali bili su puni
strahopotovanja prema svojim oevima i uope starijim ljudima. Isti je
sluaj bio i s naim saudijskim i palestinskim susjedima u Rijadu i
Dedi. Djeaci bi izlazili u oporima i igrali se na ulici sve dok se ne bi
pojavio neiji otac. Tad bi se svi na mjestu zaledili, a onda pokunjenih
glava brzo mugnuli kuama. Oinski autoritet uspostavljao se fizikim
nasiljem i otrim prijekorima zbog svake pogreke koju bi sin poinio.
Ostalo vrijeme djeak bi bio obasut pohvalama, uglavnom majinim,
no ponekad i oevim, na nain koji bi se ak i nama inio nerazumnim
i pretjeranim.
Na primjer, abeh bi rekao Mahadu:
Vladat e narodom. Somalski e narod osloboditi njegova
jarma. Bit e pravedan vladar. Mama bi ga nazivala svojim princom i
govorila o njemu kao o Izabranom. Govorila bi mu da je njezin otac
bio sudac i da je njegov djed pokoravao zemlje i narode, tako da je
Mahadu bilo sueno da postane veliki voda.
Mahad bi reagirao s oduevljenim uzbuenjem. Mogao je sebe
lako zamisliti kao princa. I Mahadovim su vrnjacima s kojima se
najee igrao, palestinskim djeacima od deset i jedanaest godina koji
su zavrili u izbjeglitvu nakon palestinsko-izraelskog sukoba, takoer
govorili da e postati junaci koji e manje-vie vlastitim rukama
istjerati zle idove iz njihove zemlje. Kad bi djeaci izili van igrali bi
se ratnih igara, istjerujui zle idove sve dok ih majke ne bi pozvale na
ruak ili molitvu ili im naredile da ne stvaraju toliku buku.
U koli Mahadove su ocjene bile izvrsne, ali njegovi su saudijski
uitelji govorili da se svjesno izdvaja od drugih i da ne eli sudjelovati
u skupnim aktivnostima. Isprva je Mahad znao traiti od nas sestara da
objasnimo majci da ga u koli zovu abid, crni rob. Abehov je
odgovor bio:
Djeaku koji te nazvao abidom mora dati dobar razlog da to vie
nikad ne ponovi. Rekao bi Mahadu da je on, abeh, osobno porazio
velik broj protivnika u borbi te da e nauiti Mahada da se i sam bori.
55

Udario bi Mahada glavom, a Mahad nije smio pokazati da ga boli


ili zaplakati, ak ni kad bi abehova tvrda glava udarila o njegovu
djeju.
Nakon nekog vremena Mahad je prestao govoriti roditeljima to se
dogaa u koli. Za vrijeme objeda uzeo bi tanjur i bacio ga preko sobe
uz urlik od kojeg se ledila krv u ilama. Udarao bi akama o stol bez
prestanka. Izazivao bi svau s drugim djeacima. Njegove su ocjene
ostale izvrsne, ali njegova bi se tmurna raspoloenja smjenjivala s
divljim bijesom koji je iskaljivao uglavnom na meni. Zatim bi
mjesecima bio toliko pasivan da bi ga morali fiziki izvlaiti van iz
postelje i tek bi uz mnogo nagovaranja i prijekora pristao i na najmanji
napor.
Kad smo se odselili u Etiopiju, ondje nije bilo sputavajue
saudijske segregacije mukaraca i ena. U Etiopiji su se mukarci i
ene slobodno druili, kao i djeaci i djevojice u koli, i to nas je
uinilo mnogo sretnijima. No najsretniji meu nama bio je na otac.
Abeh je bio potpuno u svojem elementu. Zgrada u kojoj se nalazio
stoer njegova somalskoga oporbenog pokreta bila je golema. Imala je
stotine soba, neke za vojnike, druge za politiare i intelektualce koji su
sudjelovali u proizvodnji radijskog programa u izgnanstvu kojim su
novaili Somalce da se pridrue naem pokretu. Otac se nalazio na
vrhu te hijerarhijske piramide. Provodio je sate na sastancima
raspravljajui o strategiji, pronalazei resurse, odravajui na visini
moral vojnika. Takoer je sastavljao prie pod zajednikim nazivom
Izvor iscjeljenja, i svakog ih tjedna emitirao na radiju.
Najmanje sretna osoba u cijeloj Etiopiji bila je moja majka. Za nju
su Etiopljani bili grenici (jer nisu muslimani), uz to inferiornog stalea
i porijekla. Osim toga, bili su u ratu sa Somalijom. (I abeh je bio u ratu
sa Somalijom, ali iz nekog razloga to nije bilo isto. On se borio protiv
diktatora, govorila je, dok su mrski Etiopljani bili najgori neprijatelj
naeg naroda jo od davnina.).
Mi djeca bili smo prilino zadovoljnim preseljenjem u Etiopiju,
naroito Mahad, koji se mogao druiti sa Somalcima iz naeg klana,
koji su izgledali poput njega, koji su govorili naim jezikom i koji mu
se nisu rugali da je abid. Kao sinu utjecajnog oca iskazivali su mu
potovanje. Bili su ljubazni i velikoduni. Moja se majka trudila
nahraniti te mladie hranom koju nisu kuali dugo vremena,
janjetinom, riom, razliitim vrstama pageta, zainima poput
korijandera i umbira, to ih je podsjealo na dom.
56

Veina tih mladia vakala je kat*. Sjedili bi zajedno u krugu


ispijajui crni aj s mnogo eera, drei u ruci granicu kata i
prebirui po njoj, odbacujui suhe listie dok su one meke i sonije
ubacivali u usta. Drali bi grude te droge u svojim ustima, isisavajui
njezin sok. Kako bilo, Mahad je redovito bio prisutan prilikom takvih
okupljanja, a esto bismo tome svjedoile i Haweya i ja.
Mama je ocu prigovarala zbog toga:
Pogledaj to si uinio! Svojega si jedinog sina izloio ovisnosti.
Ugledat e se na te ljude. Postat e ovisan o katu.
Abeh bi je pokuao smiriti.
Mahad je moj sin. On je Magan. Ne podcjenjuj mojeg sina. On to
nikad nee uiniti. U cijeloj obitelji Magan nitko ne vae kat.
Mama bi na to krenula nabrajati potomke nae obitelji koji
redovito vau kat. Preklinjala bi ga da se vratimo u Saudijsku Arabiju
jer je bilo jasno da se u Somaliju vie ne moemo vratiti.
Nae ime, tradicije naih predaka, ne tite nas vie od tih zala,
podsjetila bi abeha. Potraila sam zatitu u Bojoj kui. eljela sam
da ivimo u Mecci, gdje nas podsjeaju da se molimo pet puta dnevno,
gdje moemo ostati isti. Ti si nas doveo u ovu zlu zemlju. Ovi se ljudi
nikad ne peru. Jesi li vidio juer, hodala sam sa svojom majkom i neka
ena je iznenada unula na nogostup i pomokrila se! Uinila je to pred
nama! U ovoj zemlji piju alkohol i ope ee od jaraca. Mahad je na
jedini sin. Ovdje e ga pokvariti. Ovo je mjesto preveliko. Trim za
njim, ali on je bri od mene. Ima ve gotovo dvanaest godina, uskoro
e biti vii od mene.
Mahad je sad imao na izbor deset kupaonica u kojima se mogao
skrivati. Zgrade su bile izduene, s mnogo soba. Kad bi mu naredili da
se istuira, on bi rekao:
Da, otii u u sobu toga i toga.
Mama bi dotad ve bila iscrpljena, a abeh bi u pravilu bio na
nekom kasnoveernjem skupu pa bi Mahad istrao van i ne bi se vratio
dok svi nismo pozaspali, a moda ni do jutra, spavajui gdje god zaeli.
Mama je bila rastrgana izmeu elje da ga tui ocu i straha od stroge
kazne koju bi ovaj odredio Mahadu. Najee ga u to nije uvlaila.
Ujutro bi stigao voza koji nas je Land Roverom vozio u kolu, a
Mahad bi sjedio na prednjem sjedalu jo uvijek odjeven u istu odoru
koju je nosio danima, izgledajui kao da je ne skida ni nou.
_____________________
* qat, khat (arap.) (Catha edulis), psihoaktivna biljka koja sadri aktivnu tvar katin, vae se i
pije kao aj u zemljama Arapskog poluotoka i istone Afrike nap. prev.
57

Oi bi mu bile crvene i pospane, a obrazi umrljani sasuenom


slinom. Kosu nije htio iati, pa je u meuvremenu izrasla u golemu
afro-frizuru, a kako je spavao uvijek na istom boku izgledalo je kao da
na jednoj strani ima eernu vunu umjesto lijepe okrugle afro- frizure.
esto je gubio vezice za cipele ili kolsku torbu, i imao doista odvratan
zadah iz usta.
Sav taj nered nije se odraavao loe samo na Mahada, ve u
znatnoj mjeri i na mojeg oca. Voza Haile Gorgeus gledao bi Mahada s
prezirom, zabranjujui mu ponekad da tako neuredan ude u njegov
automobil. Mama bi nam prila onglirajui s naim kutijicama s
uinom, a zatim bi spazivi Mahada vrisnula iz sve snage. Mahad bi
plakao i preklinjao je:
Molim te, molim te, nemoj rei ocu!
Mama bi tada zamolila vozaa da prieka i urno odvukla Mahada
natrag u stan, gdje bi ga ona i baka skinule, a zatim ga same izribale,
ignorirajui njegovo zavijanje od boli i srama. Moja bi ga baka drala
za kosu i prala mu zube sve dok mu iz desni ne bi potekla krv.
Njih je troje urotniki skrivalo te dogaaje od oca. Haweya bi esto
znala odlutati, tjerajui Hailea Gorgeusa u oaj, dok bih se ja, uzorna i
posluna gospoica, alila svakome tko bi me htio sluati kako emo
zakasniti u kolu.
Mahad bi se naposljetku pojavio ist, crvenih oiju i mrzovoljan do
neba. U automobilu bi zahtijevao potpunu tiinu. Bila je to apsolutna
tiranija. I zaista smo esto kasnili u kolu, ali nitko od nas to nije rekao
abehu. Svi smo bili sudionici urote da se pod svaku cijenu zatiti na
stariji brat, obiteljski princ.
Mahad se zbliio s nekim mladim vojnicima abehove vojske u
izgnanstvu prije nego to su ih poslali u borbu na etiopsko-somalsku
granicu. Neki se od njih nikad nisu vratili, drugi su se vratili bez jedne
ili obje noge, ili bez oka. Neki bi poivjeli krae vrijeme, a zatim
podlegli ranama. Haweyi i meni nije bilo doputeno da idemo na
pogrebe, ali Mahad je morao prisustvovati. Kad Haweya i ja
odrastemo, postat emo neije supruge i majke; kad Mahad odraste
morat e ii na bojinicu. Ako je njegova sudbina da bude voda, slat e
svoje ljude u smrt. Ali nitko ne poinje kao voda; svi poinju kao
obini vojnici, a tu pomisao Mahad nikako nije mogao prihvatiti.
Mahadove su ocjene i dalje bile izvrsne. Bio je uvjerljivo najbistriji
medu nama. S lakoom je nauio amharski jezik. Njegov govor,
58

njegovo pisanje, njegova gramatika, njegov rukopis, njegove ocjene iz


matematike, geografije i znanosti, bili su uzorni. Ali njegovi uitelji u
Etiopiji, ba kao i njegovi uitelji u Saudijskoj Arabiji, alili su se da je
nedrueljubiv i turoban.
Kad je mama rodila mrtvoroene, kua je bila preplavljena
tugom. Mamino nezadovoljstvo je raslo ispunjavajui cijelo kuanstvo
nijemim, ogorenim neprijateljstvom. Naposljetku je abeh popustio i
pristao maknuti nas iz Etiopije.
U Keniju smo se preselili mjesec dana prije Mahadova dvanaestog
roendana. Ja sam imala deset godina. Abeh je izbivao veinu
vremena. Iziao bi iz kue nakon jutarnje molitve, u zoru, i rijetko se
vraao prije nego to bismo svi ve bili u postelji. Ponekad bi otiao na
put i ne bi ga bilo po tjedan dana. Njegov se odnos s Mahadom
nastavio pogoravati; njegov odnos s mamom bio je jo gori.
Abeh je elio da svi pohaamo Muslimansku osnovnu kolu za
djevojice u Nairobiju, kojoj ime nikako nije odgovaralo jer je vei dio
te kole imao mijeane razrede. kolarina je bila paprena, a prije upisa
valjalo je proi prijemni ispit i razgovor. Abeh nas je odveo sve troje
da polaemo prijemni. Samo je Mahad proao. Ne samo da je imao
izvrsne ocjene, ve su pohvalili i njegovo ponaanje tijekom usmenog
ispita. Haweyi je reeno da obeava; mogla je iznova pokuati sljedee
godine. Ja sam potpuno podbacila, ostvarivi vrlo lo rezultat u svim
predmetima. Tog jutra kad smo primili rezultate mama me udarila po
glavi i zasula me uvredama na koje sam se odavno naviknula. Ali
abehovo se ponaanje prema meni nije promijenilo. Zagrlio me je,
pogladio me po glavi i nazvao me svojim jedinim sinom. Igrao je
ah s Haweyom i sa mnom. Vodio nas je na vonju brodom. Dodue,
nije se promijenilo ni njegovo ponaanje prema Mahadu; rekao mu je
da je rezultat dobar, ali je mogao biti i bolji. Prema oevom sudu
Mahad jednostavno nije stajao kako treba, nije gledao kako treba, ak
je i olovku drao pogreno. Nita to bi Mahad uinio nije bilo
dostojno poloaja abehova sina jedinca.
Abeh je poeo sve vie vremena provoditi u Etiopiji. U rijetkim
prilikama kad je bio s nama, nikad ne bi propustio upozoriti Mahadu da
mu je dunost obavljati ulogu muke glave u kui.
Ti si glavni. Tvoje e sestre uskoro postati ene. Ako osramote
obitelj, to je tvoja odgovornost. Oduzet e ti ast. Ako tvoja majka
provede jednu nesretnu no u svojoj postelji, to je tvoja odgovornost.
59

MIN@

Budi uz nju. Sluaj je. Pokoravaj joj se. Ne stvaraj joj dodatne
tekoe.
Mahad je kimao glavom, i kimao i kimao. Ako i nije razumio to
otac trai od njega, nije to niim pokazao. Ako je i osjeao da je
nepoteno da otac pred njega postavlja takve ogromne, odrasle
zahtjeve, nije to niim pokazao. Samo je nastavio kimati i govoriti:
Da, abeh. Da, abeh. Da, abeh.
Otac je od Mahada zahtijevao da zauzme neku vrstu vojnikog
stava prilikom takvih razgovora: stopala razmaknutih u irini ramena,
ruku poloenih smireno ispred sebe, pogleda praznog i usmjerenog u
neku toku iza abehovih oiju. Nisam sigurna je li Mahadu u takvim
prilikama ikad dolo do mozga ono to mu je otac govorio. Svaki put
kad bismo vidjeli abeha drilao je Mahada na opisani nain. Na koncu,
nakon posljednje uasne svae s majkom, abeh se odselio u Etiopiju.
Mahad je imao malo manje od trinaest godina.
Abeh se nije vraao punih deset godina. Nakon njegova odlaska
Mahadovi problemi s autoritetom postali su jo izraeniji. Jednog se
dana vratio kui namrgoen, pokunjene glave utajui kamenie po
ulici, a zatim se bacio na madrac rairenih ruku i nogu, to je moja
baka, koja je pola s nama u Keniju, smatrala vrlo nepristojnim.
Potjerala ga je s madraca. Otiao je u kut, izvukao roman i stao ga
itati. Na naslovnici romana bila je narisana dugokosa bjelkinja u
bikiniju irom rairenih nogu; lice joj je drao mukarac, takoer
bijelac, zagledan u njezine oi. Ta je slika uvrijedila moju baku ak i
vie od Mahadove poze na madracu pa je vritei odjurila po moju
majku.
Nakon abehova odlaska svae izmeu Mahada i majke i bake
postale su konstantom u naim ivotima, iritantne i neizbjene gotovo
koliko i praina na ulicama Nairobija.
Nakon uobiajenog korenja, vikanja i vrijeanja majka je ponudila
Mabadu hranu, no on je odbio jesti.
Mama: to ti je? to se dogodilo?
Mahad: Mislim da e me izbaciti iz kole.
Mama: Zato? to si uinio?
Mahad: Imam devedeset i sedam posto iz testa iz matematike.
Mama: Nemoj mi rei da e te izbaciti zato to si rijeio devedeset
i sedam posto testa iz matematike? Imao si i loijih rezultata. (Mama
nije imala pojma o sustavu ocjenjivanja u koli. to se nje tie, ako si
imao ijednu pogreku, znai da si napisao loe.)
60

Mahad: Ovaj put je drugaije. Zapalio sam kolu.


Mama je bacila na njega obje cipele. Zazivala je svoje pretke.
Jadikovala je nad svojom sudbom.
Tvoj me je otac napustio! Stigla ga kletva mojih predaka! Neka
stigne i tebe! Dabogda te Alah zgromio!
Podigla je tanjur s hranom kojom je nutkala Mahada i zavitlala ga
preko cijele sobe. Promatrala sam ih unaprijed se uasavajui nereda
koji u kasnije morati poistiti. S druge strane zagolicala me je ideja o
paleu kole. Kakav je to bio osjeaj? Kakav je osjeaj biti izbaen iz
kole? Pomislila sam da je to neto najgore to se moglo dogoditi.
Moje su ui izgarale od znatielje za dodatnim pojedinostima. Ali na
stranu cijela drama, znala sam da svjedoim traginoj injenici: mama
vie nije imala nikakav autoritet nad Mahadom. Abeh je otiao, i ako je
ovo izbacivanje znailo da Mahad sada vie nee ii u kolu, odrast e
na ulici kao skitnica.
Mama je pokupila svoje cipele i otila roacima. Sljedeih
nekoliko tjedana razgovaralo se sa kolskim vlastima i prikupljalo
novac za naknadu tete u uionici koju je Mahad zapalio. Nije mu bilo
doputeno da se vrati u razred, ali uporno nagovaranje i mito urodili su
kompromisom: dopustit e mu da pristupi zavrnim ispitima, to je bila
vana ulaznica za upis u dobru srednju kolu.
Kad su se majin bijes i razoaranje zbog incidenta stiali, postalo
je jasno zato je Mahad zapalio kolu. Njegova nastavnica matematike
organizirala je probni ispit kao oblik pripreme za zavrne ispite. Ta je
nastavnica imala vie sukoba s Mahadom u prolosti. On je nije sluao;
razgovarao bi za vrijeme nastave, bio je osoran i drzak. Kad je primio
rezultate svojega probnog ispita i otkrio da je njegov rezultat 67 posto,
priao je njezinu stolu i zahtijevao od nje da ispravi ocjenu. Nastavnica
ga je otpravila. Mahad joj je uporno pokuavao dokazati da su njegovi
rezultati toni. Ona ih nije htjela pogledati, ve mu je naredila da se
udalji. Mahad je potom otiao svojemu omiljenom uitelju, ovjeku
velika ugleda; taj je uitelj pogledao brojke i potvrdio Mahadu da je u
pravu, da je u stvari postigao skor od 97 posto.
Mahad je ravnateljici pokazao razliku izmeu svojih rezultata i
ocjene koju je dobio, no ravnateljica mu je ravnoduno rekla:
Nemam se ovlasti umijeati. Mora to rijeiti sa svojom
uiteljicom.
Mahad je zatim opet otiao svojoj uiteljici matematike, koja ga je
opet otpravila, korei ga zbog drskosti i neposlunosti. Sljedeeg dana
61

urotio se s jo jednim uenikom koji je kao i Mahad openito imao


problema s autoritetom, osobito kad je taj autoritet enski: jednog dana
nakon zavrene nastave provalili su u ormari te uiteljice i zapalili
testove svih uenika u razredu.
Kad je dolo vrijeme zavrnih ispita, Mahad je opet izveo
akademsko udo. Ispitu su pristupile tisue kenijske djece, ali iako je
engleski nauio samo dvije godine ranije, i iako tri mjeseca uope nije
pohaao kolu ili pisao bilo kakve zadae, Mahad se uvrstio meu
deset najboljih uenika u cijeloj dravi.
Zahvaljujui takvim izvrsnim rezultatima Mahad se prijavio u
najbolje kole i gotovo svagdje bio primljen. Mama se naposljetku
odluila za Djeaku kolu Starehe, koju je neki Englez otvorio za
djecu koja su ivjela na ulici. Da bi pokrili trokove voenja takve
kole primali su i nadarenu djecu iz imunih obitelji. Djeca poput
Mahada, koja su dolazila iz obitelji s niskim primanjima ali su imala
izvrsne rezultate u koli, plaala su manju kolarinu.
Svi nai roaci, moja majka i nai vjerski voe stalno su podsjeali
Mahada: Sto god da se dogodi, nemoj se odrei nae kulture i slavnih
tisuljetnih obiaja naih predaka. U meuvremenu kenijske su
obrazovne vlasti poele provoditi afrikanizaciju nastavnog plana i
programa. Umjesto engleskih klasika, poput Dickensa i Trollopea, na
Mahadovu popisu lektire nali su se afriki pisci poput Chinue
Achebea. Ti su autori bili opsjednuti beutnou s kojom je britanski
kolonijalizam poremetio ivote njihovih predaka. Bilo je meutim
ironino da je Mahad itao o Achebeovu plemenu i drevnim obiajima
na engleskom, jeziku imperijalistikog ugnjetaa kojeg smo trebali
osuditi. Mahad je redovito dobivao najvie ocjene iz engleskog.
Natjerali su ga da nosi kolsku odoru (s kravatom), slua kolske
odgojitelje i igra kriket i neku vrstu djejeg bejzbola, u svakom sluaju
strane sportove. Sve to je inio i u emu se isticao donijelo mu je s
jedne strane obilje pohvala zbog uspjeha u koli, a s druge obilje
prezira to je izdao obiaje svojeg plemena i njegove vjerske dogme.
Isprva je Mahad odlazio u kolu od kue, ali kako je uvijek kasnio
majka ga je u dogovoru s ravnateljem odluila premjestiti u kolski
internat. Ondje je poeo izostajati s nastave po nekoliko dana zaredom,
iako je mama bila uvjerena da je u koli. Njegovi nastavnici isprva nisu
primjeivali njegove izostanke. Udruio se s nekoliko djeaka koji su
redovito markirali. Nikad nisam ula da bi uinili neto posebno
nevaljaloj mislim da su dane uglavnom provodili klatarei se,
62

razgovarajui o djevojkama i kujui planove za upad u diskoteke. Kod


kue je Mahad Haweyi i meni stalno drao predavanja: moramo se
ponaati moralno, moramo ostati djevice. Kad bismo ga upitale zato
provodi vrijeme s loim djevojkama, rekao bi:
Tako je kako je. Neke su djevojke loe da bi se mi djeaci
zabavljali s njima. Neke djevojke su asne i one se udaju.
Mama je od Mahada htjela tri stvari. Prvo, htjela je da joj pomogne
u nametanju stege Haweyi i meni. Ta se suradnja najee
manifestirala time da bi nas svezao i tukao. Mrzila sam ga zbog boli
koju mi je nanosio, ali gledati ga kako tue Haweyu bilo je
nepodnoljivo. Haweyu bi redovito kanjavali zbog izlazaka, zbog toga
to je dokasna itala romane ili zakasnila kui na povratku iz kole.
Kako je postajala starija, poeo ju je zanimati odlazak u diskoteku.
Mama bi traila od Mahada da je pronae i vrati kui, gdje bi je
izvrijeao nazvavi je kurvom, vezao je a zatim istukao. Mene su
kanjavali jer bih propustila obaviti kuanske poslove, skuhati,
poistiti, urediti, oprati odjeu i nabaviti namirnice. Kanjavali su me i
zbog toga to sam izazivala baku. Nauila sam napamet njezine kletve i
naricaljke, a onda stala pred nju, zavrtjela stranjicom i oponaala
nain na koji ih je izgovarala. Osim toga, zadrala bih se poslije
nastave s prijateljicama, a zatim bih se opravdavala laui da sam bila
u damiji.
Drugo to je mama eljela od Mahada bilo je da ostane u koli.
Rekla mu je da ne moe zamisliti nita gore nego da on, njezin sin,
prekine kolovanje. Znailo bi to da je podbacila u svemu, i kao majka
i kao ena.
Samo je njegova sudbina bila vana ne njezina, i svakako ne i
Haweyina ili moja. Pokuala je udobrovoljiti Mahada pripravljajui mu
ukusna jela, podmiujui ga malim iznosima novca. Naalost, nita nije
pomoglo. Mahad je toliko esto izostajao s nastave da je njegov
ravnatelj pozvao mamu u kolu i rekao da nema drugog izbora, ve da
ga mora izbaciti.
Mama je poela provoditi dane i noi tragajui za Mahadom po
mranim prolazima i ulicama. Kucala je na vrata djeacima za koje je
vjerovala da su njegovi prijatelji, molei ih da pretrae svoju kuu i
provjere je li njezin sin kod njih. Ponekad bi se obratila za pomo
somalskim roacima. Danima ne bismo radili nita drugo ve samo
traili Mahada. Kad bi se pojavio nakon tih dugih razdoblja izbivanja,
mama bi ga poslala u sobu i stavila na dvorina vrata goleme katance
63

kako bi ga sprijeila da opet ode. Kad bi joj panja popustila, Mahad bi


se uzverao preko zida, ne marei za krhotine stakla kojima je bio
obloen njegov vrh radi odvraanja kradljivaca.
Jednom prilikom mama ga je uhvatila u dvoritu dok se spremao
iuljati van i bacila se na njega. Visok gotovo kao odrastao mukarac
iako je imao tek petnaest godina, Mahad je nastavio koraati naprijed.
Mama se bacila na tlo i zgrabila ga za gleanj plaui i vritei; nije ga
htjela pustiti. Ukoen od neugode pred susjedima to su se poeli
pojavljivati na pragovima svojih kua da vide to se dogaa, Mahad je
popustio i vratio se u kuu. Ostao je tako dugo dok je mama bila na
strai, ali za nekoliko dana iznova je nestao.
Trea stvar koju je mama eljela od Mahada bila je da bude
poboan: da ita Kuran, moli se i da jednog dana moda postane
vjerski voa. Mene je poeo privlaiti nauk sestre Azize, islamske
vjerouiteljice u naoj koli. Pokrivala sam se hidabom i ee se
molila; gledajui unatrag, vidim da sam polako ali sigurno poela
prihvaati doktrinu Muslimanskog bratstva, dihadskog pokreta. Ali
Mahadu su ari ulice bile privlanije. Poeo je puiti kao Turin;
govorkalo se i da pije pivo, a moda i otrija pia. (U to vrijeme nisam
znala razliku.) Prialo se da vae kat.
Bilo je opepoznato da bi djeaci poput Mahada, koji bi prekinuli
kolovanje i iji su oevi otili a majke nad njima vie nisu imale
nikakav autoritet, odrasli u mukarce koji su bez posla, bez ene i bez
djece. Ponekad bi imali sree pa bi im roditelji dogovorili brak da ih
zbrinu i maknu s ceste. Ali takvi bi se brakovi uvijek raspali. Po
nairobijskom kvartu astleighu lutali su opori takvih izgubljenih
somalskih mladia. Dane bi provodili spavajui u tijesnim unajmljenim
sobicama, a veeri vaui kat. A zatim bi s posuenim novcem krenuli
u potragu za prostitutkama. Neki od njih odali su se kriminalu; zbog
njih su ulice postale nesigurne.
Neki od tih mladia kasnije su se pokajali i pristupili
Muslimanskom bratstvu. Otili bi u Saudijsku Arabiju uz pomo
islamskih stipendija i vratili se natrag propovijedajui islam koji danas
nazivamo radikalnim. Njihove su prie bile uvjerljive jer su i sami bili
izbavljeni od zla, od pozapadnjaenog ponaanja, kad im je Alah
pokazao pravi put. Moja je majka aktivno pokuavala povezati Mahada
s takvim mladiima. Ali inilo se da lijeka nema.
Dok je Mahad tonuo sve dublje u kal, mamina sljedea strategija
bila je mobilizacija suplemenika kako bi ga u posljednjem pokuaju
64

spaavanja odveli u Somaliju. Imao je otprilike sedamnaest godina kad


je otiao upoznati nae strieve i strine, ak je otputovao u Ayl na
sjevernoj obali, gradi koji je upravo zauzela vojska oevoga
oporbenog pokreta. Nije vie bio samo Mahad: bio je sin Hirsija
Magana, ako ne princ, a onda barem mukarac s dugom i asnom
krvnom lozom i uzvienom sudbinom. Vlast nad ljudima bila je
njegovo pravo. Zacijelo ne bi izdao klan i samoga sebe ponaajui se
kao ulini huligan?
Dok je boravio u Somaliji, Mahad je majci redovito slao prekrasna
pisma na engleskom jeziku. itala bih joj ih, prevodei ih simultano na
somalski. Srce me je boljelo zbog toga to je prekinuo kolovanje.
Mahad je bio tako nadaren; mogao je postati pisac. Naalost, nitko ga
nije nauio kako da postavi realne ciljeve i radi na njihovu ostvarenju.
Od najranijih dana njegovu su glavu punili maglovitim pojmovima
asti, hrvanja s lavovima i pokoravanja naroda, ciljevima koji nisu
imali nikakve veze s njegovom stvarnou i koji su ga samo zbunili u
doivljavanju vlastitog identiteta.
Zatim je i Haweya napustila kolu, a 1990. godine i nas su dvije
poslali u Somaliju. Kad sam sljedei put vidjela Mahada, bio je visok i
zgodan, dranja koje je odraavalo novosteeno samopouzdanje.
Upisao se u studijski program jedne somalsko-amerike poslovne
kole, to su prema mojim spoznajama financirali Ujedinjeni narodi jer
smo bili izbjeglice. Rekao je da razmilja o pokretanju posla zajedno s
nekim naim roacima. Ali iako sam ga vidjela da razgovara s brojnim
ljudima, nikad ga nisam vidjela da obavlja bilo kakav posao; u svakom
sluaju nismo vidjeli nita to bi nagovijestilo da zarauje bilo kakav
novac.
Haweya i ja zavrile smo kolu za tajnice i nale posao u
Ujedinjenim narodima manje od mjesec dana nakon naeg dolaska u
Mogadi. Na je posao bio tipkati, raditi stenograme i javljati se na
telefonske pozive. Imale smo razmjerno dobre plae. Mahad nije traio
posao ni u jednoj lokalnoj ili meunarodnoj organizaciji pa ga nije ni
naao. Nije znao tipkati ili pisati stenograme, i odbijao je to nauiti,
smatrajui da mu je takav posao ispod asti. Mahadu je svaki fiziki
posao bio ispod asti. Odabrao je put poduzetnitva, ali nije elio raditi
kao skromni pripravnik. Mnogi nai roaci bavili su se prijevozom, ali
nitko od njih nije poeo karijeru na direktorskom poloaju; veinom su
isprva radili kao vozai na duge peuge ili kao mehaniari. Mahad nije
elio raditi nita slino. Bistar kakav je bio, brzo bi pohvatao konce, ali
65

bio je emocionalno nezreo i nediscipliniran. Njegov doivljaj samoga


sebe bio je istodobno krhak i grandiozan. Oito je mislio da bi se
ponizio prihvaajui sluganski poloaj pripravnika. Prinevi to ne ine.
To je rezultat pogrenog odgoja i tragedija mukih lanova
muslimanskih plemena, osobito ako su k tome prvoroenci: pretjerana
oekivanja, razorna tatina, nestabilan osjeaj identiteta koji poiva na
tlaenju jedne skupine, ena, ime druga skupina hrani nadmonu sliku
o sebi. Umjesto da ui iz iskustva, umjesto da radi, Mahad se utjecao
cijelome spektru obrambenih mehanizama ukljuujui aroganciju,
samozavaravanje i traganje za rtvenim jarcem. Za njegove je
probleme uvijek bio kriv netko drugi.
U Somaliji je mirisalo na nevolje: svakog asa izbit e graanski
rat. Bio je studeni 1990. i moja majka, koja je i dalje ivjela u
Nairobiju, zahtijevala je da se Haweya i ja vratimo jer je ula brojne
prie o tome kako paravojne bande siluju djevojke. Mahad se vrlo
dobro snaao u ulozi skrbnika. Organizirao je sastanke s naim mukim
roacima i prikupio dovoljno novca da cestom poalje Haweyu i mene
u Keniju. Pronaao je mukog roaka, naeg neaka, da nas prati na
putovanju u svojstvu skrbnika. Otprilike mjesec dana nakon naeg
povratka u Nairobi pojavio se i Mahad, a odmah nakon njega i cijela
rijeka izbjeglica.
Meu njima je bio i moj stric, koji je htio da se Mahad s njim vrati
na granicu izmeu Somalije i Kenije i pomogne mu potraiti obitelj.
Bila je to dunost suplemenika. Ali Mahad je stalno odlagao polazak
ponavljajui sutra. Kako vie nisam mogla trpjeti to njegovo
odugovlaenje, ponudila sam se da ja otpratim strica. Kad je stric
prihvatio moju ponudu, Mahad je to doivio kao da ga je netko udario
nogom u trbuh. Podsjetilo me je to na one prilike kad bi ga otac nazvao
djevojicom, govorio mu da se sakrije iza majinih skuta, gdje mu je i
mjesto. Kad smo stric i ja ve bili na granici u potrazi za njegovom
enom i djecom, pojavio se i Mahad. Doveli su ga osjeaj dunosti i
asti te strah od zlih jezika klana Osman Mohammud ako ne izvri
svoju dunost.
Nekoliko mjeseci kasnije otac je stigao u Nairobi. Haweya i ja
nismo ga bile vidjele deset godina i ja sam bila presretna to se vratio.
Ali napetost izmeu njega i Mahada bila je opipljiva. Mahad se uvijek
hvalio da e se usprotiviti abehu, ali kad bi dolo vrijeme za to on bi se
bez rijei pokorio. Otac bi nas budio u pet sati ujutro radi molitve.
Mahad inae nikad nije ustajao prije podneva; do etiri ili pet
66

poslijepodne ne bi stigao uiniti nita, pa iako ga je majka gurkala i


molila i zaklinjala svakog dana da se moli, nije je sluao. Ali kad bi
abeh pozvao na molitvu u cik zore, Mahad je skakao iz postelje kao
uboden, trao u kupaonicu, obavljao obredno pranje i urio stati na
molitvenu prostirku uz bok ocu, ba kao to je to inio kad je bio
maleni djeak. I, kao i abeh, prije odlaska u postelju sjedio bi i sat
vremena itao iz Kurana.
Da bi izbjegao te obrede, Mahad je stekao naviku spavanja po
hotelima, a ponekad i po domovima svojih kenijskih prijatelja. Ali ocu
se nikad nije usprotivio. Nikad mu nije rekao:
Ne, neu se moliti. Ili: Ostavi me na miru, ostat u u postelji.
Nije imao hrabrosti.
Jednom zgodom Mahad je nabasao na abeha u blizini velike
damije u sreditu Nairobija dok je u drutvu prijatelja Kenijca puio.
im je Mahad spazio abeha, poklopio je uarenu cigaretu dlanom i
brzo je ugurao u dep, i dok je cigareta progorijevala rupu u njegovim
hlaama stajao pred mojim ocem stoikog izraza lica.
Ocu nikad nije dosadilo prepriavati tu anegdotu i svaki bi je put
popratio uvredama na Mahadov raun, prozivajui ga za kukaviluk i
zahtijevajui od njega da kae zato se jednostavno nije suoio s njim
kao mukarac. Ako mukarac ini neto to zna tla ne bi smio, trebao bi
biti dovoljno hrabar da to otvoreno prizna.
Kad mi je otac dogovorio brak s dalekim roakom koji je ivio u
Kanadi, Mahad je vidio koliko sam nesretna. Govorio je kako e se
usprotiviti ocu i uvjeriti ga da promijeni miljenje. Vjerovala sam mu;
bila sam toliko oajna da sam mislila da e mi Mahad stvarno pomoi
da uvjerim oca kako je taj brak pogrean izbor za mene. Ali kad se
prilika za to ukazala, Mahad nije rekao nita. Nije ak ni spomenuo tu
temu. Moj otac je tih dana bez prestanka priao o tome kako je
dogovorio sjajan brak, a Mahad je samo kimao glavom.
I tako sam otila. Poela sam novi ivot u Nizozemskoj. Iz
sporadinih pisama koje je mi je slala Haweya saznala sam da se
Mahad potajno oenio dobrom enom po imenu Suban, koja je bila
visoka, lijepa i pripadnica uglednog klana. Bila je izbjeglica. Njezina je
obitelj nekad bila imuna, ali je u graanskom ratu ostala bez iega. To
je bila sretna okolnost za Mahada, jer je znaila da nee morati platiti
visoku cijenu za svoju nevjestu, moda ak ni novia. Haweya je
natuknula da je abeh odobrio brak, ali rekla je da mu se mama
protivila: djevojka nije bila dovoljno dobra. Mislim da ju je mama
67

mrzila jer je osjeala da joj je Suban otela Mahada. Mama je oduvijek


eljela da njezin sin oeni djevojku iz klana Dhulbahante. Dodue,
mogue je da bi majka, kao i mnoge druge majke irom svijeta,
zamrzila bilo koju enu koju bi oenio njezin sin.
Mahad je mami rekao za brak tek kad je Suban ostala trudna.

5. Poglavlje - Sin mojega brata

Mahada sam sljedei put vidjela tek 1998. godine, kad je umrla
Haweya. U to sam vrijeme ivjela sa svojim nizozemskim dekom,
pohaala sveuilite u Leidenu i pripremala magisterij iz politikih
znanosti. Radila sam kao prevoditelj i bila ve u postupku stjecanja
nizozemskog dravljanstva. Mahad je jo uvijek bio u Nairobiju. Iako
je njegova ena, Suban, trebala svaki as roditi, on je jo uvijek ivio s
majkom.
Haweya je pokopana dok sam ja bila negdje u zraku izmeu
Amsterdama i Nairobija. Mahadov sin rodio se deset dana nakon
njezine smrti, manje od tjedan dana nakon mojeg dolaska u Keniju.
Kad je Mahad stigao kui i rekao majci:
Mama, Suban je rodila, majino je lice ostalo kameno. Nije
pomaknula ni mii.
Mama, dobio sam djeaka, dobio sam djeaia, rekao je
Mahad.
Mama je odvratila lice; oi su joj se napunile suzama, a usnice su
joj zadrhtale. Mahadu je rekla:
On nije tvoj, on je kopile.
Mahad nije znao je li mama tuna, ogorena i smetena zbog
Haweyine smrti, ili je samo pokazivala svoju uobiajenu teku narav.
Kad sam otila posjetiti djeaia, imao je tek tri dana. Suban ga je
pokuavala utjeiti prinosei ga svojoj dojci, ali on bi odvraao svoje
malo, crveno, naborano lice od njezine bradavice; kiljio je i plakao.
Moj posjet Suban bio je u neku ruku tajan. Kad sam spomenula
mami i Mahadu da elim vidjeti bebu i upoznati njegovu enu, mama
je eksplodirala.
Zar me i ti eli izdati kao to me je izdala Haweya? Kao to me
je izdala ta bezvrijedna nitarija od tvojeg brata?
Znala sam da mama ne odobrava Mahadov izbor ene; Haweya mi
je to rekla. Ali mislila sam da je prirodno da se ena obraduje roenju
unueta, osobito mukog. Umjesto toga mama se durila na svojem
madracu, zaogrnuta svojom garbasaar odjeom, utuena i ispijena.
68

Uvijek je bila mrava, ali sada je izgledala tako izgladnjelo da bi me pri


svakom pogledu na nju preplavilo saaljenje i grizoduje.
Ali njezin stav prema novoroenetu izazivao je u meni zbunjenost
i ljutnju. Mama je upravo bila izgubila dijete, a Mahad i ja sestru. Zato
bi je oneraspoloio dolazak novog bia na svijet?
Sad e kao i obino rastrubiti moju sramotu drugim enama,
alila se.
Prosvjedovala sam; samo elim vidjeti bratovu bebu. Ali mama me je
prekinula.
To dijete je tua'al, kopile, to nije Mahadovo dijete. Ta bludnica se
podaje svakome tko joj dobaci iling.
Mahad nije mogao utjeti.
Prestani, mama, molim te, preklinjem te.
Dabogda vas svemogui Alah odnio oboje! vikala je, tresui se.
Uzeo je Haweyu da me zatiti od njezine sramote.
Ostala sam bez rijei. Bilo je to naglo i neugodno vraanje u
stvarnost, te mamine kletve i valjanje u samosaaljenju. Nije me bilo
pet godina. Bila sam ve zaboravila ili barem potisnula u pamenju
njezinu osvetoljubivost, njezinu gorinu, njezine beskrajne monologe,
koji su u naoj mladosti obino bili usmjereni protiv mene. Bilo je
jasno da je mama nala novoga rtvenog jarca: Mahadovu enu Suban.
Mahad je predloio da kriom posjetim Suban i bebu, tako da ne
uznemirim nau majku dok oplakuje smrt svoje keri. inilo mi se
ironinim i bizarnim to to je Mahad osjeao da ne smije slaviti roenje
vlastita sina.
Sada, dok sam sjedila na madracu nasuprot Suban i sluala kako
povienim glasom, zbog kojeg je njezino novoroene prestraeno
mirkalo u njezinu krilu jadikuje nad svojom sudbinom, udila sam se
slinosti izmeu mame i moje ogorice; obje su bile visoke i mrave,
obje zatrovane gorinom. Zacijelo je teko nositi se s roenjem prvog
djeteta, osobito u ovakvim okolnostima. No oaj koji je Suban osjeala
zbog toga to ju je moj brat iznevjerio poticao je u njoj onaj isti bijes i
ogorenje koje je osjeala moja majka kad je moj otac zanemario svoje
odgovornosti prema njoj i njihovoj djeci. A i njezin je odgovor bio isti:
pripisivanje odgovornosti za vlastitu sudbinu vanjskim imbenicima.
Ayaan, tebe i tvoju obitelj drim odgovornima to ste me
napustili, zapoela je. Sad si ovdje u Nairobiju, ali ne zbog mene, ne
zbog jedinog mukog nasljednika, ovdje si zbog toga to ti je umrla
sestra. A to si mi donijela? to si donijela za svojeg neaka? Dola si
69

iz bogate zemlje a ipak dolazi ovamo praznih ruku. Zna li kako se


tvoja majka odnosi prema meni? nastavila je. Zna li za njezinu
urotu da me odvoji od tvojeg brata? Ona misli da mi time nanosi bol,
ali nanosi bol tvojem neaku, tvojoj krvi i mesu. Svemogui Alah mi je
svjedok da u ovom djeaku, mojem sinu, ispriati sve o zaplotnjakim
igrama tvoje majke.
Njezin glas postajao je sve glasniji dok je istraivala mogunosti
osvete koju je pripremala obitelji Magan.
U krilu mi lei jedino muko dijete koje e nastaviti lozu Hirsija
Magana, vritala je. Beba se migoljila i vrtjela svojom glavicom
slijeva nadesno. I dalje me probadajui pogledom, pokuavala je
ugurati svoju bradavicu u djeakova usta. On je zaplakao jo glasnije.
Sobu je slabo osvjetljivala feynoos, parafinska svjetiljka koja je
bila uobiajena u Somalaca. Opazila sam prekida i arulju na kraju
ice koja je visjela s krova, ali sam zakljuila da je struja iskljuena. U
mirkavom svjetlu mogla sam vidjeti da se na nekim mjestima boja sa
zidova poela guliti. Pod izmeu Subaninog madraca i madraca na
kojem sam sjedila bio je betonski, obojan u crveno; i ta se boja
mjestimice gulila. U jednom kutu sobe stajao je mangal s vodom za
aj, a da bi suzbila mirise hrane i pelena, Suban je postavila dab-qaad,
ili nosa plamena, kupolasti komad grnarije s izbuenim rupama u
kojem su stajali komadii tamjana.
Soba nije bila mnogo vea od ormara, s jednim siunim
prozoriem; stropovi su bili crni od dima iz pei. Nije bilo potrebe za
vikom; u tako malenoj prostoriji ula sam je bez ikakvih tekoa.
Suban me je vidjela kako promatram sobu.
Odrasla sam u vili u Mogadiu, rekla je glasom koji je iznenada
postao oajno patetian. Da itko od vas Magana doe k nama, moj bi
vam otac iskazao ast, odnosio se prema vama kao prema kraljevima.
Pogledaj ovu bijednu sobicu u koju su me smjestili tvoj brat i tvoja
majka. Ja ovamo ne bih stavila ni ivotinje. Dala sam tvojem bratu
svoju ast, svoju utrobu, podarila mu sina. A ti, moja roakinja, moja
ogorica, ti si bogata. Znam cijelu priu. Vozi se naokolo u lijepom
automobilu, zarauje na bijedi izbjeglica u Nizozemskoj prevodei za
nevjernike. A ipak se nisi potrudila donijeti nikakvu sitnicu ovom
djeaiu. Bogata si, a ne eli podijeliti s drugima ni novia.
Sjedei tako nasuprot Suban prisjetila sam se izvjea koja sam
prevodila za roditelje somalske djece u Nizozemskoj. Ta su izvjea
sastavljali nizozemski psiholozi i pedijatri u socijalnim slubama kako
70

bi analizirali djecu s razvojnim tekoama. Neka su imala motorike


probleme jer bi ih njihove izmuene majke predugo ostavljale u
kolijevci ili vezane u djejim kolicima. Bilo je djece koju roditelji nisu
dovoljno poticali u njihovu kognitivnom i socijalnom razvoju, osobito
kad je rije o jezinim vjetinama. Mnoga od te djece prvi su put
vidjela igrake i pribor za pisanje i crtanje kad su se s etiri ili pet
godina upisala u predkolski program. Nisu bila odgojena na nain da
se suoavaju s izazovima suvremenog svijeta. Njihovi im roditelji nisu
dali potrebne alate.
Kakva sudbina eka mojega siunog neaka uz njegovu majku?
Njezine pritube da su je njezina svekrva i mu zanemarivali bile su
opravdane. Suban je jedva znala itati i pisati, ali inila se snanom,
izdrljivom i sposobnom. Ali kao i moja majka, Suban nije govorila
nijedan jezik osim somalskog, i kao i mama prezirala je Kenijce. Koju
e kolu ovo djetece pohaati? Suban je odrasla uz sluge, somalske
pripadnike plemena Bantu koje smo nazivali sabi, i koji su za
pripadnike viih klanova radili gotovo kao sunjevi. Hoe li se ona
moi skrbiti o svojem sinu? I kako e jadno dijete proi u Nairobiju uz
takvog oca? Bilo je malo vjerojatno da e Mahad ispuniti ulogu
zatitnika i skrbnika.
Mahad i Suban nisu se slagali ni oko ega, poevi od toga ijom
je krivnjom zanijela pa do djetetova imena. Mahad je izabrao ime
Yaqub; Suban je eljela nazvati djeaka Abdullah, Alahov rob. Suban
je dijelila fanatinu pobonost moje majke, kao i njezinu privrenost
arapskim imenima i svemu to je bilo povezano s Arapima.
Dok mi se neak migoljio u rukama, sinulo mi je da je iz
perspektive dugog niza narataja moja obitelj po prvi put nazadovala
umjesto da grabi naprijed. Moj djed Magan zaradio je svoj nadimak
Zatitnik onih koje je pokorio osvajajui i pripajajui zemlje koje su
pripadale drugim klanovima. Moj otac, njegov sin, uspjeno je proao
preobrazbu iz legendarnoga somalskog ratnog voe u modernog
politiara. Studirao je talijanski u Rimu i engleski u Americi, a zatim se
vratio u Somaliju kako bi dao svoj doprinos izgradnji nacije. Ali
njegov jedini sin, Mahad, bio je otpadnik iz kole, nesposoban zaraditi
koru kruha. Mahadov jedini sin odrast e u ovoj siunoj prostoriji
nalik zatvorskoj eliji u somalskoj enklavi u Nairobiju, gdje su se ceste
raspadale ostavljajui vidljivima rupetine ispunjene prainom po
suhom vremenu i blatom po kinom.
71

Nita od toga ne bi mi se prije uinilo udnim. Sada, meutim,


gledajui kroz moje nove nizozemske naoale, cijela etvrt bila je
poput gubavog kotla ispunjenog boletinom i bijedom. Vratila sam se u
maminu kuu pjeice. Eastleigh je pucao po avovima pod priljevom
novih stanovnika, izbjeglica koji su i dalje dolazili iz Somalije ili iz
velikih izbjeglikih kampova uz granicu. Sa sobom su donijeli ui,
svrab i tuberkulozu.
Veer nakon to sam posjetila Suban Mahad mi je rekao da e se
razvesti od nje. Upitala sam ga zato. Pomislila sam da e mi rei:
Ne volim je, mrzim je, ne elim biti s njom. Oekivala sam da e
rei: Ona je loa ena, inatljiva je i zlonamjerna i ja je ne mogu
podnijeti. Umjesto toga rekao je: Obeala je da nee zatrudnjeti, a
zatrudnjela je.
Bila sam okirana.
to eli time rei? upitala sam ga.
Objasnio sam joj kako moe pratiti menstrualni ciklus, rekao je.
Rekao sam joj kojeg dana poinje, kojeg dana zavrava, i kada moe
ostati u drugom stanju. Obeala mi je da e se toga pridravati. Izdala
me je.
Tekom mukom uspjela sam obuzdati bijes zbog Mahadova
ponaanja. Rekla sam da je neodgovoran, da je dobio zdravog djeaka
sa enom koja pripada uglednom klanu. Rekla sam mu:
Ti se se s njom samo htio zabaviti. Sada kad si upao u probleme
pokuava se kao i obino izvui, ne eli preuzeti odgovornost,
iznevjerit e tu jadnu djevojku i iznevjerit e svoje vlastito dijete.
Mahad je stiskao pesnice i krgutao zubima. Posljednji put me je
udario 1986., prije nego to je otiao u Somaliju. Pomislila sam da bi
me opet mogao udariti. Ali nije; samo je otiao.
Nije to bilo pravo vrijeme za svau. Morala sam izbjegavati
nevolje. Mahad i moja majka mogli su mi uzeti putovnicu ako su to
eljeli. Mogli su me zatoiti na ovome uasnom mjestu kako bi me
nauili pameti, a bez putovnice nikad se ne bih uspjela vratiti u
Nizozemsku i u svoju slobodu.
Nakon nekoliko tjedana u Nairobiju vratila sam se u Nizozemsku i
nastavila s poslom prevoditeljice za nizozemske socijalne slube koje
su radile sa somalskim izbjeglicama i useljenicima. Vidjela sam mnoge
somalske majke s bebama koje su izgledale ba kao Mahadov sin, koje
su napustili mukarci ba kao to je moj brat. Maltretirale su ih svekrve
koje su bile ba kao moja majka, i ba kao i moja obitelj svi su bili
72

usredotoeni na prolost, na mitski i odavno iezli ivot nomada u


somalskoj pustinji. Priali bi svojoj djeici o somalskim junacima, o
munji deva i usaivali u njih mrnju prema drugim klanovima.
Emocionalno bi ucjenjivali svoju djecu traei od njih da ne postanu
previe Nizozemci, da govore somalski umjesto nizozemskog te da
se ne odriu svoje kulture.
Ta su djeca postizala slab uspjeh u koli. Prilikom testiranja dali bi
im da rjeavaju slagalice, zahtijevali od njih da kau molim i
hvala te da se za stolom ponaaju pristojno. U Nizozemskoj su to
vani pokazatelji jesu li djeca dobro prilagoena. Ali sva somalska
djeca za koju sam prevodila, koja su u svojim domovima jamano jela
s poda, golim rukama, uvjerljivo bi pala na takvim testiranjima. To je
znailo da se ne mogu upisati u normalnu kolu, ve samo u posebnu
kolu s korektivnim programom. Nizozemska drava potroit e
mnogo novca da im pomogne uhvatiti prikljuak.
inilo se da obrazac za takav nesrazmjer izmeu roditeljskih
oekivanja i stvarnosti u kojoj djeca ive postoji u mnogim obiteljima
useljenika u Nizozemskoj, ne samo somalskih, ve i useljenika iz
Maroka, Turske, Iraka, Afganistana i bive Jugoslavije. Nisam se
mogla dovoljno nauditi injenici da su slubene osobe u toliko
razliitih ustanova, socijalni radnici, nastavnici, policajci, slube za
zatitu djece, agencije za suzbijanje nasilja u obitelji, pretpostavile
postojanje neke dubokoumne kulturoloke zagonetke koju oni ne
razumiju. Takva pretpostavka sama po sebi nije bila kriva, no krivo je
bilo, to to su zatim nastavili tititi te udne kulturne standarde. To su
im savjetovali antropolozi, arabisti, islamolozi, strunjaci za kulturu i
etnike organizacije, koji su svi uglas uporno tvrdili da su takva
ponaanja neto posebno i jedinstveno i vrijedno ouvanja na razini
useljenikih domova.
Bojala sam se za bratovo dijete. Kako e ikad postii uspjeh u
ivotu okruen takvim obiteljskim sukobima?
Nakon kraeg razdoblja, ba kao to mi je i nagovijestio, Mahad se
razveo od Suban. Unato svim svojim priama o plemenitom porijeklu
i obiteljskoj asti, unato svim svojim uzvienim zabludama o
prinevskom poloaju, nije se mogao ponijeti dostojno ni u privatnom
ivotu.
Odluila sam uvjeriti moju majku da se vrati u Somaliju. Oduvijek
se alila na to da ju je moj otac liio drutva njezine obitelji i prisilio je
da ivi medu neznancima. eljela je poi kui pa sam joj ponudila da
73

u joj platiti put. Bit e sa svojim bratom i njegovom djecom, svojim


sestrama i njihovom djecom. Vratit e se zvukovima i mirisima
dhulbahantske zemlje u kojoj je roena.
Iako sam poticala mamu da se vrati onamo gdje je roena i iako je
zemlja Dhulbahantea bila daleko od nemira u Mogadiu, ta me je
selidba ipak zabrinjavala. Mama je bila navikla na prednosti ivota u
velikom gradu. Nairobi nije najbolji grad na svijetu, ali ondje ste
zatieni od najgorih hirova majice prirode i gotovo uvijek imate
struju i tekuu vodu. Lijenici su pri ruci. Mlijeko se kupuje u
kartonima; ne morate sami musti krave. Ne morate klati ivotinje da
biste imali mesa; kupite ga u mesnici. Da biste doli u stan moje majke
u Nairobiju, morate se uspeti na etvrti kat bez dizala. Ali ne prijete
vam divlje ivotinje poput zmija, korpiona i drugih gmazova. Imala je
WC i kupaonicu.
Sve sam to rekla mami. Odgovorila mi je:
elim se vratiti. Sama sam, usamljena. elim biti sa svojom
obitelji.
I tako sam 1998. majci i njezinoj pratilji platila trokove dugog
putovanja u Las Anod. Suban i Mahad ve su bili razvedeni; prema
erijatskom zakonu bilo je dovoljno da Mahad okupi aicu svojih
kompanjona i izgovori talak, formulu za razvod koja glasi:
Razvodim se od tebe i Alah mi je svjedok.
Sada se Suban barem nije mogla aliti da se mama mijea u njezin
odnos s Mahadom, a Mahad se nije mogao aliti da ga naa majka
ucjenjuje. Vjerovala sam da sam rijeila problem.
U tom razdoblju Mahad i ja smo se rijetko dopisivali. Nazvao bi ili
sastavio popis zahtjeva, nabrajajui odjevne predmete koje bih mu
trebala poslati i poslovne kontakte koje bih mu trebala omoguiti. Bio
je bahat, u svojem filmu: njegov se temperament uvijek inio na rubu
eksplozije. Potanko bi objanjavao kako planira okupiti dobrovoljce da
zatiti somalsku obalu od zagaivaa. Po cijeni od pet guldena po
minuti bili su to skupi razgovori i dobro ih se sjeam. Iako se njegov
ponos nije temeljio ni na kakvom oiglednom postignuu, Mahad je
esto spominjao ast.
Misli na nae ime, korio bi me, tumaei mi kako sam mu duna
pomoi u ime obiteljske asti.
Nekoliko mjeseci nakon to je majka otputovala u Puntland primila
sam poziv od oca, koji se u to vrijeme nalazio na suprotnom kraju te
iste pokrajine. Njegov je glas bio tuan.
74

Ayaan, dijete moje, ovog te puta zovem zbog Mahada.


Osjeala sam kako mi suze naviru u oi tjerane osjeajem potpune
bespomonosti. Bila sam uvjerena da e mi abeh priopiti da je Mahad
mrtav. Umjesto toga rekao je:
Mahad je siao s uma. To je gore od smrti. Morali su ga svezati.
Molim se Alahu da ga ozdravi.
Na temelju onoga to mi je otac rekao u telefonskim razgovorima
koji su uslijedili, inilo se da Mahad boluje od manine depresije.
Od nas troje djece, Mahad je bio predodreen za uspjeh u ivotu.
Bio je najpametniji, imao je uvjerljivo najvie mogunosti. Stalno su ga
uvjeravali da ima pravo na uspjeh i poticali ga da vjeruje kako je
najvei, najbolji, najnevjerojatnije ljudsko bie. ak i kao dijete,
Mahad je uvijek bio izuzetno osjetljiv na pitanje asti. Mrgodio bi se na
prijestupe svojih sestara i tukao nas. Ali im bi se pojavio neki
posjetitelj, bilo Kenijac ili netko ugledan iz naega klana, bio bi
armantan i odmjeren i ulagao bi mnogo truda u demonstraciju
profinjenih i plemenitih manira nae obitelji.
No nakon somalskoga graanskog rata Mahad je shvatio da su mu
oeve ambicije za budunost Somalije postale nevane. Naa je majka
bila naputena i ogorena; naa je sestra poludjela i umrla nakon
nekoliko pobaaja, a ja sam ivjela nevjenana s nevjernikom. Kako je
oduvijek teio veliini i bogatstvu, a nije razvio nikakve vjetine niti je
uspio zadrati posao koji bi mu omoguio da to postigne, Mahad je
jamano sve to vidio kao propast nae obitelji. Naa je obiteljska ast
bila unitena. A budui da su svi uvijek govorili Mahadu da je na
njemu, sinu jedincu, da ouva i obrani ast obitelji, moda je vjerovao
da je ta propast dola njegovom krivnjom, da nije bio dorastao
ambicijama i dunostima dobroga muslimanskog sina.
Budunost mojeg neaka odsad e biti iskljuivo u rukama njegove
majke. Vjerovala sam da sam rijeila probleme izmeu dvoje odraslih
odgovornih za toga djeaia, ali Mahad sada nee biti u stanju pomoi
svojem sinu. inilo se da ne mogu uiniti nita, barem ne iz
Nizozemske.
Nastavila sam odravati sporadian telefonski kontakt s ocem i
majkom. Unato mojim strahovima, inilo se da je mama procvjetala u
svojem selu u Puntlandu. Novac koji sam joj slala bio je dovoljan da
plati za svoje uzdravanje i hranu. Ponekad bi ga podijelila sa svojim
roacima. Njezine neakinje donosile su joj vodu iz oblinjih bunara u
vjedrima i plastinim spremnicima. Mele su joj prednje dvorite,
75

donosile joj ugljen i kuhale za nju. Rekla je da nikad nije sama. Nou
bi sjedila sa svojim bratom i sestrama i njihovom djecom, i razgovarala
s njima o njihovu djetinjstvu i razliitim smjerovima u kojima ih je
odveo ivot, o graanskom ratu i stvarima koje su ih dovele natrag u
mjesto gdje su roeni. Oko njih nije bilo nieg do pustinje, drae,
ovaca i kilometara pranjavih puteva po kojima su prometovali
kamioni natovareni eerom, riom i ostalim osnovnim namirnicama.
Mama mi je rekla da se Mahad razbolio jer ga je Suban zaarala.
Ponekad bi rekla da ga je zaarala oeva prva ena. Mahad je provodio
duga razdoblja u bolnici, i jo dulja u sobici u Eastleighu, jedva
uzdravajui samoga sebe, a kamoli svoje dijete. Abeh je rekao da je
Suban bijesna i usamljena i da je djeaia im je napunio dvije godine
poslala k njemu u Qardo, u blizini sjeverne granice Somalije. Djeai
se isprva odazivao na ime Abdullah, ali nakon to je povjeren brizi
mojeg oca prozvali su ga Yaqub. Odluila sam ga zvati Jacob. Molila
sam oca da ga poalje natrag u Nairobi kako bi mogao pohaati dobru
kolu. Nakon nekog vremena abeh je nagovorio Suban da djeaka
primi natrag.
Izmeu 2001. i 2006. moja je obitelj prekinula svaku vezu sa
mnom. Nisam znala to se dogaa s Mahadovim sinom, niti pohaa li
uope kolu. Godine 2006. iznova sam uspostavila vezu s Mahadom,
koji je i dalje ivio u somalskoj etvrti Nairobija Eastleighu. Njegovo
tjelesno i duevno zdravlje i dalje su bili krhki. Ponekad bi se inilo da
je sve u redu, dok bi drugih dana buncao i tvrdio da uje glasove. Tih
bi dana rijetko izlazio iz postelje. Iako su bili razvedeni, Suban ga je
redovito posjeivala, prala njegovu odjeu, kuhala mu hranu, pozivala
rodbinu kad bi Mahad postao psihotian.
Nakon abehove smrti iznova sam uspostavila vezu s Mahadom.
Njegov glas vie nije bio isti; govorio je nerazgovijetno i sporo, kao da
mu je jezik bio prevelik za njegova usta. Prvi razgovor s njime
pretvorio se u jedan dugi monolog: napustila sam ga, nije me briga za
njega, eto to uspjeh ini ovjeku, udalji te od obitelji, otui te od
vjere, dug popis optubi. Dva konkretna zahtjeva koje je imao bili su
novac (koji sam mu poslala) i viza za odlazak u Ameriku (koju mu
nisam poslala).
Mahad je odbijao priznati svoju duevnu bolest. Pitala sam ga
odlazi li lijeniku. Molila sam ga da ode na lijeenje. Ali on je uporno
tvrdio da je s njime sve u redu.
76

Samo razgovaram sam sa sobom, to je sve, rekao je. Moram


esto prilei i odmoriti se. Ali ue Kuran nada mnom i od toga mi je
bolje.
Poznavala sam taj postupak. Skupina ljudi ita odlomke iz Kurana
i pljuje u vjedro vode kojom onda krope bolesnika. Ili pljuju na
njegovu posteljinu nakon svakih nekoliko odlomaka. Ne velike
koliine, ve kapljice sline, pri emu se jezik brzo vraa u usta nakon
to kapljica klizne niza nj, za to je potreban vrlo uvjeban pokret.
Upitala sam ga za vijesti o Jacobu. Bio je dobar u koli, rekao je
Mahad; dobro je, zdrav je i veseo. Pokuala sam ga zamisliti kao
desetogodinjaka, tek malo starijeg od sina jednih mojih prijatelja.
Vidjela sam ga visokog poput njegova oca i izraenih jagodica poput
njegove majke. Pretpostavljam da sam matala kako e upravo Jacob
uspjeti razvrgnuti sputavajue okove nae obitelji i vjere te ostvariti
postignua koja njegov otac i djed nisu.
Ali Jacob e uskoro biti tinejder. Vrlo se dobro sjeam koliko se
Mahad promijenio u svojim pubertetskim godinama u Nairobiju, kako
je protratio godine koje je trebao provesti uei u srednjoj koli. Znala
sam da radikalne islamske elije koje vrebaju one marginalizirane i
razoarane danas krstare Eastleighom u mnogo veem broju nego kad
smo Mahad i ja bili mladi.
Nala sam utjehu u razgovoru koji sam jednog dana vodila sa
Suban. Kao i obino, traila je od mene novac, ali je takoer zamolila
da joj poaljem odjeu. Kad sam je upitala da mi opie kakvu odjeu
eli, rekla je suknje i bluze. To mi je dalo nadu, jer sam smatrala da
nikad ne bi traila takvu odjeu da joj je pomisao na to da se zamota u
dilbab i dalje bila privlana.
Poela sam slati novac Mahadu, a takoer i Suban. Kad je Jacob
zavrio osnovnu kolu, sredila sam da jedan moj prijatelj ode u Nairobi
i nade za njega stvarno dobru srednju kolu, s knjinicom i
laboratorijima i dobrim nastavnicima. Ponudila sam da platim
kolarinu. To je glatko prolo, i Jacob sada pohaa zavrni razred u toj
koli. U danima kad nije previe deprimiran ili manian, Mahad
pokazuje odreeno zanimanje za svojeg sina. Pohvalio mi se da je
djeak vrlo uspjean u koli, da ima izvrsne ocjene iz itanja i
engleskog, kao i odline socijalne vjetine.
Vano mi je da Jacobova incijacija u moderni svijet bude laka od
Mahadove. Ne mogu utjecati na njegove obiteljske okolnosti, no mogu
zamisliti s ime se suoava: zbunjujue zadae, nostalgini snovi o
77

nomadskom ivotu, o ratnim vodama kao junacima i jaka doza islama.


Vjerojatno su ga nauili kako da obavi obredno pranje, stane na
prostirku, okrene se prema Meki i pomoli pet puta dnevno. Pouili su
ga pojmovima grijeha, pakla i onog svijeta.
Nemam pravu strategiju za Jacobovu zatitu. Pokuala sam uvjeriti
Suban da poalje djeaka k meni, da ga odgojim u zapadnjakom
okruenju, ali bez uspjeha. Svu svoju nadu uloila sam u njegovo
kolovanje. Nadam se da e ga u koli nauiti da se posveti ivotu na
zemlji umjesto da razmilja o paklu i raju te da e mu pomoi da
razvije vjetine koje e mu omoguiti da se nosi sa suvremenim
svijetom. elim da otkrije mislioce i pisce koji e ga nauiti koliko je
ivot sloen, da je pun prepreka, i da se umijee ivljenja krije u tome
da ovjek pronae svoj put koji ga vodi preko tih prepreka. ivot se ne
bi smio svoditi na prebacivanje odgovornosti na druge ljude za vlastitu
nemo i nesnalaenje, ili poticanje mrnje nakon koje esto slijedi
samounitenje ili elja za unitenjem onih koji su u ivotu uspjeniji od
tebe.
Imam vjere u Jacobovu budunost, budunost koja je skromna, s
manje herojstva i vie usamljenosti u usporedbi s budunou kakvoj je
teio moj brat, ali koja je svakako ovjenija.

6. Poglavlje - Moji bratii i sestrine

U mjesecima nakon oeve smrti, dok su vijesti o majci i Mahadu


izazivale u meni nemir, uhvatila sam se kako aktivno ispitujem
sestrinu Magool o sudbini ire obitelji. Nisam bila tek pristojna kad
sam je molila za vijesti. Prela sam velik put, kako tijelom tako i
umom, od plemena do Zapada, ali sada sam se osjeala kao da su se
preda mnom otvorila vrata u svijet s druge strane zrcala iz kojeg sam
dola. Bilo mi je potrebno da bacim pogled unatrag i saznam to se
dogodilo s mojim roacima, i moda uspijem dokuiti to su to
obiteljski korijeni uinili od mene.
Magool mi je najprije govorila o jo jednoj naoj sestrini, Ladan,
godinu dana mlaoj od mene. Moja ju je baka uvijek spominjala kao
najzloestije dijete koje je ikad upoznala i upozoravala me da se drim
dalje od nje, da se nikad ne igram s njom i, to je najvanije, da nikako
ne zabludim oponaajui je.
Nakon onoga to Somalci jednostavno zovu Qabta, apokalipsa,
kad je izbio graanski rat i zapoeo veliki somalski egzodus u prosincu
1990., Ladan i njezina majka pobjegle su najprije u Kismayo, a zatim u
78

Keniju, gdje je Ladan upala u nevolje. Zanijevi, nije znala gdje da


nade ilegalnu kliniku za pobaaje, a nije imala novca da ode u pravu
bolnicu. Otprilike u to vrijeme, zabrinuta da e se njezina trudnoa
uskoro vidjeti, ukazala joj se prilika da uz pomo lane putovnice
otputuje u Veliku Britaniju, gdje je kao i svi ostali podnijela zahtjev da
joj se odobri status izbjeglice. Nekoliko mjeseci nakon dolaska rodila
je djevojicu.
Saznala sam to putem standardne somalske tra-mree, ba kao to
sam ve onda znala da Ladan vae kat, drogu blago opojnog uinka
zbog koje se moja majka toliko brinula dok smo ivjeli u Etiopiji.
Godine 1998., kad sam i ja ivjela u Europi, otila sam posjetiti Ladan i
ula iz prve ruke najpotresnije prie o njezinu ivotu. Saznala sam za
djelatnost organiziranu u skrivenim kutevima nekih etvrti Mogadia,
gdje su ene zaivale vagine djevojkama koje su napravile pogrean
korak i imale novca da to isprave. Te iste ene bi uz naknadu razrezale
i otvorile nevjestu iji je oiljak od sakaenja u djetinjstvu previe
odebljao da bi ga mladoenja mogao silom probiti. (Kao to se
sakaenje obavlja bez anestetika, vrlo esto je to sluaj i kad enu
otvaraju za potrebe njezinog mladoenje.) Te iste ene potajno
izvode pobaaje i poraaju djecu za koju se zna da su iva'al, kopilad.
ivot te djece i njihovih nevjenanih majki zaista je straan.
Kad sam je posjetila, Ladan je bila nevjenana, a njezina ker Suad
imala je pet godina. Suad je bila pretila, tepala je i inilo se da ne moe
hodati ravno, dok su joj oi imale izraz stalnog uasa. Ladan je preda
mnom podvikivala na nju, proklinjala je, a ponekad bi je i udarila.
Su'ad je bila usamljena; rekla mi je da nema prijatelja i da se djeca u
koli odbijaju igrati s njom te joj se smiju iza lea i nazivaju je
debelom. Nastavnici su je zanemarivali. Ladan ili nije uoavala nita
od toga ili joj se to nije inilo vanim.
Danas, 2008., Suad je tinejderica. Magool mi je rekla da je Ladan
opet trudna, ali ovaj put s drugim ovjekom. S obzirom na to to sam
znala o Ladan, upitala sam je je li spremna za jo jedno dijete budui
da je i dalje ivjela od socijalne pomoi. Magool je mlada od mene, ali
njezin je odgovor zvuao kao da je siao s usana starice umorne od
ovog svijeta.
Planiranje nije neto to Ladan ide od ruke, rekla je.
Magool je rekla da je Ladan sad potpuno ovisna o katu i da Suad
odrasta u okruenju ovisnosti, nasilja i emocionalnog zanemarivanja.
Moda se njezina sudbina nee razlikovati od sudbine njezine majke.
79

MIN@

Naravno, bijeg je mogu, ali okolnosti ne idu u prilog tome da e Suad


zavriti kolu ili biti sretna. U sluaju da se vrati u Somaliju, ta rije
je krivotvorina iako je Somalci upotrebljavaju, jer Suad nije roena u
Somaliji, ve u Velikoj Britaniji, i ima britansko dravljanstvo, ne bi
ondje dugo opstala. U Somaliji je klanovski mentalitet moje bake
sveprisutan, a Suad ne zadovoljava ak ni najnie standarde moje bake:
ona je waal.
Magool mi je priala i o naoj sestrini Anab, koja je stigla u
Ameriku 2006. godine, malo prije mene. Bila je mlada od mene, i iako
je nikad nisam upoznala, ula sam za nju. Svi smo uli za nju.
Navodno je izbola do smrti svojeg supruga negdje u Keniji ili
Tanzaniji, gdje je ivjela kao izbjeglica.
Na brati Hassan takoer se doselio u Sjedinjene Amerike
Drave. Bio je poboan, pristojan i dobar. Hassan je radio kao taksist.
Gotovo svaki cent koji bi zaradio iao je njegovoj obitelji. Njegov je
otac tad imao ve sedamdesetak godina, ali nastavio se eniti mladim
enama i imao je vie od etrdesetero djece.
Hassan je uzdravao veinu te djece i njihove majke. (Mnogi su od
njih bili odrasli, ali Somalija ima manjak radnih mjesta i visoku
nezaposlenost. Budui da nikad nisu stekli nikakve vjetine, veina
njegovih brae i sestara imali su niske ili nikakve prihode i bili su bez
vize.) Hassan je u ime nekolicine njih podnio zahtjev za ulazak u
Sjedinjene Amerike Drave u statusu izbjeglice. alila sam ga. Kao i
Farah Gour, na ugledni suplemenik u Nairobiju koji je godinama
pomagao moju majku i ostale somalske izbjeglice, Hassan si je
uskraivao plodove vlastitog rada, iscrpljivao se do krajnjih granica da
bi zadovoljio beskrajan niz tuih potreba.
Kad je Anab u svai ubila svojeg supruga, obitelj je molila
Hassana da d svoj prilog za odtetu obitelji njezine rtve. Zbog
vlastite asti klan mora kolektivno platiti za zloin nekoga svojeg
lana. Nakon toga su preklinjali Hassana da je povede u Ameriku, kako
bi sprijeili obitelj njezina supruga da je ubije iz osvete i zapone
krvavi obraun.
S mojega zapadnjakog gledita s mukom sam pokuavala
razumjeti to to ujem, ali mojem je starom plemenskom misaonom
sklopu cijela stvar imala savreno smisla. Prema erijatu, koji je
ugraen u somalsko klanovsko pravo, ubojstvo se namiruje na jedan od
sljedea tri naina. Pokree se lanac osvetnikih ubojstava koji moe
potrajati naratajima pa ak i izazvati graanski rat. Druga je
80

mogunost da obitelj zloinca isplati odtetu obitelji rtve bilo u novcu,


ivotinjama ili nevjestama, bez isplate nevjestnine. Trea je mogunost
da starjeine dogovore da se ubojica ubije i time sprijei svaka
mogunost krvne osvete.
Kad je na koncu stigla u Ameriku, Anab je imala dvadeset godina i
ve je bila majka. Ubrzo nakon toga sklopila je erijatski brak sa
Somalcem po imenu Shuayb koji je ivio u Americi. (Navodno se
nikad nisu potrudili vjenati se prema amerikim zakonima, tako da to
erijatsko vjenanje zapravo nije bilo pravno valjano.) Ali sad sam
saznala da je samo dvije godine nakon dolaska u Sjedinjene Amerike
Drave Anab optuena za pokuaj ubojstva; ini se da je pokuala ubiti
Shuayba kad ga je zatekla u telefonskom razgovoru s drugom enom s
kojom je bio vrlo prisan, moda ak i vjenan. Dok je njezina beba
spavala u svojoj sobi, Anab je prislukivala muev razgovor. Obuzeta
bijesom, izvukla je no i poela ga ubadati.
Klan je prikupio dovoljno novca da joj plati jamevinu. Anabin
mu je preivio napad, ona je ekala suenje, a njezina je ki bila
povjerena skrbi socijalnih slubi.
Satima sam razmiljala o tim priama. Hassan je i dalje radio za
krvnu lozu, posluno se pokoravajui stalnim zahtjevima da poalje
obitelji jo novca i spasi je od izazova stalne gladi, bolesti i ope
nesigurnosti ivota u njegovu zaviaju. On je time pokazivao
suosjeajnost i dobrotu: to pravilo ponaanja bilo je organsko, usaeno
u samu sr njegova bia. U plemenskom kontekstu njegov je postupak
bio ispravan. Ali sagledajmo na trenutak posljedice.
Kad netko zatrai dozvolu boravka u Sjedinjenim Amerikim
Dravama, mora predoiti potvrdu o nekanjavanju iz svih zemalja u
kojima je ivio. Ono to ameriki dravni slubenici vjerojatno ne
razumiju jest da u Keniji i Tanzaniji takvu potvrdu moe kupiti od
policije, dok je na mjestima poput Somalije nemaju ak ni od koga
kupiti. Moda ne razumiju neke temeljne zakonitosti; primjerice, to je
neka etnika zajednica povezanija, to su njezini pripadnici vjerniji
ogranienjima koja im nameu njihov klan i vjera, i to je manje
vjerojatno da e uspjeti u Americi, jer srodstvo i erijatsko pravo
stavljaju iznad svjetovnog prava za koje osjeaju da je strano njihovom
nainu ivota.
Nekoliko dana kasnije, u dugom kasnoveernjem razgovoru,
Magool mi je ispripovijedala sudbinu jo jedne nae sestrine, Hiran,
koja je boravila u duevnoj bolnici. Hiran je bila sila s uma. Magool
81

mi je rekla da je 2003. Hiran saznala da je HIV pozitivna. Ali onda je


upoznala mladia koji je bio dobar prema njoj, koji ju je navodno
uistinu volio. Hiran mu nikad nije rekla da ima virus niti je poduzela
ikakve mjere opreza. Sad vie nije mogla skrivati svoju dijagnozu jer je
u meuvremenu oboljela od AIDS-a.
Strahota tih Magoolinih pria odvela me je natrag u godine koje
sam provela kao prevoditeljica u Nizozemskoj, i bezbrojnim
djevojicama koje bi upale u nevolje zbog nepoznavanja zapadnjakih
obiaja kad je rije o seksu i pitanjima srca. Jedna oajna djevojka
odbijala je prihvatiti pozitivan test na trudnou i tvrdila da je djevica
usprkos svim dokazima koji su govorili suprotno. Histerino je
zahtijevala da lijenik obavi drugi i trei test. Tri je tjedna test za
testom pokazivao da je uistinu trudna, a njezina se mjesenica nikako
nije pojavljivala. Kad se naposljetku suoila sa stvarnou, prihvativi
da je trudna i da je uistinu imala snoaj, lijenik joj je ponudio pobaaj.
Na spomen te rijei, koja je na somalskom jeziku manje tehnika i
prevodi se kao izvlaenje ili ispiranje bebe, poela je jecati.
Nazivala je samu sebe grenicom i bludnicom i vikala da zasluuje da
ju biuju i kamenuju jer za nju vie nee biti mjesta u raju. Rekla je
lijeniku da ne moe pogorati svoje grijehe dodajui im i ono to
smatra ubojstvom nedunog djeteta. Naposljetku je odluila roditi,
znajui da e je roaci nazivati kurvom i da e dijete zauvijek biti
obiljeeno kao ivaal.
Takva je tragedija djevojaka i ena kojima pravila njihovog odgoja
i kulture zabranjuju da ak i samima sebi priznaju da njihovo tijelo ima
svoje elje i potrebe. Ali taj stav nije ogranien na ene. Mnogo sam
puta bila u prilici prevoditi putem telefona za Somalce koji su pristali
na krvne pretrage kako bi se utvrdilo jesu li HlV-pozitivni. Kad bih
ula nizozemskog lijenika kako izgovara te dvije strane rijei:
Seropozitivni ste, u glavi sam mahnito traila nain da to prevedem
na somalski jezik.
Kad se to prvi put dogodilo, priznala sam svoje neznanje. Rekla
sam lijeniku:
Nemamo rije za seropozitivan na somalskom. Kako to mogu
najbolje opisati?
Rekao je:
Nalaz krvnih pretraga pokazuje da se u vaem imunom sustavu
nalazi virus.
82

Muila sam se da pronaem somalsku rije za imuni sustav, ili ak


virus, te sam naposljetku rekla Somalcu:
Krvnim pretragama pronaena su nevidljiva iva bia koja e
polako unititi vojsku branitelja u tvojoj krvi. Nastavila sam tumaiti
tla se krv sastoji od bijelih krvnih zrnaca iako nemamo rije za zrnca, i
crvenih krvnih zrnaca. Bijela krvna zrnca su vojska koja te brani od
neprijatelja koji ulaze u tvoje tijelo i ine te bolesnim. Ali neke su tvari,
kao to je ona otkrivena u tvojoj krvi, previe jake za tvoje vojnike bez
pomoi medicine.
Moje je objanjenje trajalo neko vrijeme i nizozemski lijenik me je
prekinuo:
Je li sve to uistinu potrebno?
Objasnila sam mu:
Somalski jezik nema rijei za seropozitivnost, bijela krvna zrnca,
crvena krvna zrnca, viruse, bakterije i AIDS.
Somalac je dreknuo glasom koji je zvuao vrlo uznemireno:
AIDS? Izgovorio je tu rije kao ajdis. Ajdis?! Nemam ja ajdis!
Ja sam musliman! Ja sam Somalac! Mi nemamo ajdis!
Zbunjena, posramljena, ali s olakanjem to me je moj klijent
razumio, uhvativi se za rije ajdis rekla sam mu:
Da, u tvojoj su krvi nali tu stvar od koje e kasnije dobiti ajdis,
ali sad ga jo nema. Jo ne.
Lijenik me ponovno prekinuo.
Zasad nema AIDS. Samo je seropozitivan. Moemo mu dati
lijekove koji e sprijeiti da virus HlV-a izazove AIDS.
Ne sluajui lijenika, Somalac je i dalje vikao:
Ajdis! Reci mu da ja nemam ajdis! Muslimani nemaju ajdis!
Imala sam nekoliko slinih razgovora poslije toga. Danas, 2003.
godine, zamiljala sam svoju sestrinu Hiran kako prolazi kroz ista
iskuenja. Bez obzira na izbor rijei kojima su joj pokuavali objasniti
od ega je oboljela, jedino to je ona ula u svojoj glavi bilo je: Umrijet
e, a to od ega e umrijeti rezultat je grijeha, bludnienja i krenja
Alahovih zakona. Nakon to se na koncu ipak pomire s time da imaju
ajdis ili neto od ega e ga jednog dana dobiti, velik broj oboljelih
smatra tu bolest Alahovom kaznom, unutarnjim bievanjem ili
kamenovanjem. esto odbijaju lijeenje jer bi time samo pogorali
svoji prvobitni grijeh kad su se ogluili oAlahov sud. Drugi odbijaju
prihvatiti istinu i nastavljaju se uputati u spolne odnose ugroavajui
svoje nedune brane i izvanbrane partnere prenosei im virus.
83

Potpuno razumijem okolnosti u kojima ivi moja roakinja. Islam i


plemenska kultura mistificirali su i uskratili joj razumijevanje neega
potpuno prirodnog kao to je njezina vlastita spolnost. Sad kada ivi u
dijaspori, taj mehanizam vjerske kontrole moe je dovesti samo do
poricanja i licemjerja, samounitenja i unitenja.
Razmiljala sam o tome to Hiranin mladi misli o cijeni koju je
platio zato to joj je poklonio svoje povjerenje. Nisam s njime
razgovarala; ne poznajem ga. Ali zamiljam to je mogao pomisliti kad
ju je upoznao: Ona je muslimanka, pokriva glavu maramom, osuuje
svaki oblik spolne aktivnosti prije braka, jamano je djevica.
Kad zagovornici kozmopolitskih, multikulturalnih ideala
propovijedaju o snoljivosti i pruanju srdane dobrodolice stranim
useljenicima, previaju ovakve posljedice zbog kojih u konanici trpe
ljudi poput Hiranina mladia. Takvi e ljudi zaaliti zbog dobrodolice
s kojom su pozdravili ulazak ljudi poput nas u zapadnjako drutvo.
Kako da sudimo o Hiraninim postupcima, odnosno njezinoj utnji?
Znala je da je HlV-pozitivna. Znala je da je zaraena spolnim putem i
da bi mogla prenijeti virus dalje. Nije nita rekla svojem mladiu jer je
istina bila previe teka da bi je ikome priznala, ak i samoj sebi. Nije
zatraila od svojeg mladia da upotrijebi kondom jer je ak i samoj
sebi poricala svoje stanje. Uinila ga je nestvarnim.
Bio je to susret dvoje ljudi iz razliitih kultura. Jedno je pripadalo
drutvu koje naglaava individualnu odgovornost (u ovome sluaju,
spolnu), dok je drugo odgajano da uvijek razmilja kao lan skupine.
Hiran su odgojili da se boji vlastite spolnosti, da prezire samu sebe
zbog toga to se uputala u spolne odnose izvan braka, da ne vjeruje
nevjerniku. Ali on je bio taj koji je poklonio povjerenje, a ona je bila ta
koja ga je iznevjerila.
Kad je Hiran na koncu dijagnosticiran AIDS, nije se mogla nositi s
time i ula je u kratkotrajnu psihozu. Tek je tada njezin mladi saznao
za njezinu bolest i odmah se podvrgnuo pretragama. Otkrio je da je i
sam zaraen. Magool kae daje, preboljevi poetni ok i oaj, nastavio
posjeivati Hiran u bolnici. Ako je vjerovati Magool (koja je bila
ondje), kad se Hiran osjeala dovoljno dobro da bi mogla razgovarati,
upitao ju je zato mu je zatajila bolest. Hiran je odgovorila:
To si mi ti dao. Od tebe sam to dobila.
Tek ju je tada prestao posjeivati.
U sreditu sukoba vrijednosti izmeu plemenske kulture islama i
zapadnjakog moderniteta lee tri univerzalne ljudske strasti: seks,
84

novac i nasilje. Iz zapadnjake perspektive rasprava koja bjesni o tome


kako asimilirati manjine (itaj, muslimane) u Europi i kako voditi rat
protiv terorizma pokrenut u Americi kao odgovor na napade 11. rujna,
svodi se na temeljno razliite poglede na seks, novac i nasilje, ili, da se
izrazim uzvienijim rjenikom, demografiju, kupovnu mo i vojnu silu.
Kao netko tko je prouavao retoriku radikalnog islama, i kao netko
tko je u mladosti pokuao ivjeti prema njegovim naelima, znam da su
te tri teme metar kojim islamisti mjere ono to smatraju dekadencijom i
moralnom pokvarenou Zapada.
Kao i brojni drugi pojedinci u globaliziranom svijetu, ukljuujui i
mene samu, moji su roaci razapeti izmeu dva svijeta. Nikad nisu bili
spremni za ivot na Zapadu. Europska i sjevernoamerika drutva iz
temelja su preoblikovale prosvjetiteljske vrijednosti osamnaestog
stoljea, to je dovelo do promjene odnosa snaga izmeu kolektiva i
pojedinca u korist ovoga potonjeg. U tih par stotina godina mislioci i
aktivisti razvili su i usavrili nain da se dopusti to je mogue vie
individualne slobode na spomenuta tri polja a da se pri tome ne rtvuje
zajedniko dobro. (Tko zapravo odreuje to je to zajedniko dobro
uvijek je pitanje oko kojeg se lome koplja, u otvorenim drutvima kao i
u onim drugim.)
Te tri strasti bitno odreuju prelazak muslimana iz plemenskog
ivota u zapadnjaka drutva koja se temelje na vrijednostima
prosvjetiteljstva. Useljenici iz tradicionalnih drutava, kojima su
stoljeima vladale krvne loze i vrijednosti klana i plemena, danas stiu
na Zapad u roku od nekoliko sati. Vrlo esto ih na to tjera potraga za
boljim ivotom, kad dom postane okrutno i negostoljubivo mjesto. Pa
ipak, i useljenici i zapadnjaki zagovornici opeg prosperiteta dijele
zajedniku zabludu: vjeruju daje mogue proi tu tranziciju i pri tome
ne biti prisiljen izabrati izmeu dva skupa vrijednosti. Jedna strana eli
drugaiji ivot, ali tvrdoglavo pristaje uz svoje tradicije; druga, shrvana
grizodujem i saaljenjem, eli pomoi pridolicama da ostvare eljenu
promjenu materijalnog poloaja, ali se ne usudi zahtijevati od
pridolica da izbace iz svojeg svjetonazora tradicionalne, zastarjele
vrijednosti.
Ladan, Hiran, Hassan i Anab su, kao i ja, uspjeli doi na Zapad s
nadom u bolji ivot te, barem kad je rije o Hassanu, u bolji ivot za
svojeg oca, svoje strine, svoje strieve, svoje majke i cijeli buljuk
brae, bratia, sestrini i roaka. Mi smo izdrljivi i domiljati; mi
opstajemo ili ak (u sluaju Anab) odluujemo o ivotu i smrti drugih.
85

Ali neodlunost kad je rije o odnosu prema temeljnim pitanjima seksa,


novca i nasilja, i propust da se shvati kako promjena geografskog
poloaja nuno mora dovesti do promjene ideolokog poloaja, dovela
je do brojnih ljudskih tragedija poput bolesti, zaduenosti i smrti. I ja
sam bila nespremna za Zapad. Jedina je razlika izmeu mene i mojih
roaka u tome to sam ja prepoznala potrebu za promjenom.
Ladan i Hiran su odrasle u obiteljima koje pripadaju trgovakom
staleu. Nisu ih povlaili od nemila do nedraga kao Mahada, Haweyu i
mene. Njihove obitelji bile su meu najbogatijima u Somaliji i imale
poslovne interese i u zemlji i u inozemstvu. Zahvaljujui bogatstvu i
trgovinskim vezama sa stranim dravama te su si obitelji mogle
priutiti moderan nain ivota. Te su djevojke bile navikle na
automobile, televizore, video rekordere i ostale moderne stvari.
Krug ljudi s kojima su se druile u Mogadiu oponaao je
zapadnjaki stil ivota i isticao (moda ak i previe glasno da bi bilo
iskreno) svoje zapadnjake svjetonazore. U tome je prednjaila Ladan,
koja je provela vei dio svojih tinejderskih godina u drutvu enskih
uzora koji su se bolje snalazili s Valentinom, Armanijem, Pradom,
Guccijem ili Chanelom, nego s Kuranom ili Prorokovim izrekama.
Natjecale su se meusobno u tome koja e izgledati izazovnije, jer je
izlaganje enskog tijela sutina zapadnjake mode.
Ladan i Hiran su se minkale, nosile moderne frizure, ak se
druile s mladiima. Pa ipak, njihova je modernost bila tek povrinska.
I jedna i druga imale su uspjene i skromne oeve, koji su ipak
dopustili svojim kerima da se povedu za najispraznijim aspektima
zapadnjake kulture. U svakom sluaju njihovi ih oevi nisu nauili
zaraivati novac, kamoli tedjeti ili ulagati. A prividna lakoa s kojom
su nosile vidljiva obiljeja zapadnjakoga ivotnog stila nije bila
utemeljena u stabilnom osjeaju identiteta ili dosljednom, ustrajnom
odnosu prema nestalnosti ivota.
Mnogi su Zapadnjaci prigrlili ope uvjerenje da su ne-Zapadnjaci
odrasli u velikim gradovima, u imunim obiteljima s dobrim vezama sa
Zapadnim dravama, nekako bolje pripremljeni za ivot u modernom
drutvu. Ali Ladan i Hiran nisu odrasle s cjclovitim skupom moralnih
vrijednosti, ni islamskih niti zapadnjakih. Izgledale su moderno,
glumile su i matale da su moderne djevojke, ali njihove uloge i
matarije nisu bile usidrene u zapadnjakim seksualnim obiajima.
Udovoljavale su svojim eljama kao da su doista mlade zapadnjake
djevojke, ali kulturi srama nisu izbjegle. Umjesto toga zakopale su svoj
86

sram pod brojne slojeve tajnosti i licemjerja; krile su, ak i od samih


sebe, golu i bestidnu injenicu da su spolno aktivne.
Dok sam sluala o nevoljama svoje obitelji, iznova su me
preplavili grizoduje i aljenje. Ali nije to vie bilo ono ranije
grizoduje zbog bijega od dogovorenog braka, niti onaj al zbog izdaje
oca i kaljanja njegove asti; nije to bilo ni grizoduje zbog toga to sam
majku dovela u poloaj da zbog mojih postupaka u nju upiru prstom.
Nije vie bilo onoga neprekidnog kajanja, onoga neprekidnog
grizoduja zbog svega to sam mogla uiniti za svoju obitelj svih tih
godina utnje i bijesa nakon to sam pobjegla od svojeg klana u drutvo
koje je bilo slobodno, obrazovano i bogato, u novi svijet u kojem sam
nauila opstati.
Moja je krivnja sada izvirala iz novog osjeaja: da sam barem neke
od tih vjetina preivljavanja trebala podijeliti s najbliim lanovima
moje obitelji. Umjesto da prekinem veze s njima, trebala sam iro se
ee javljati. Da sam sauvala kontakt s Hiran i Ladan, moda sam im
mogla pomoi da odbace svoja vjerska i plemenska uvjerenja, da naue
ono to trebaju znati o kontroli zaea, na primjer, i da se suoe sa
svojom spolnou, umjesto da glume (ak i pred samima sobom) da
nisu spolno aktivne i da zato ne moraju poduzimati nikakve mjere
opreza.
Moji su postupci bili sebini, ali nisu bili zlonamjerni. Bili su
sebini jer sam odluila nai bolji ivot za sebe, nai sreu na svoj
nain. Bili su izdajniki jer sam bila svjesna da ostvarujui svoje
osobne ciljeve krim stoljetne tradicije svoje obitelji, kao i zakone moje
vjere.
Jedne veeri, otprilike tri mjeseca nakon oeve smrti i razgovora s
majkom i Magool, bila sam na veeri s jednim amerikim parom s
kojim sam se vrlo blisko sprijateljila. Moja pria o razorenoj obitelji
usmjerila je razgovor na knjige Edwarda Banfielda, koji tvrdi da strogo
introspektivna usredotoenost tradicionalnih drutava spreava uspjeh
njihovih pripadnika u modernom svijetu jer im onemoguuje da
uspostavljaju odnose izvan klana.
Poslije sam se pitala: to je to u naoj somalskoj kulturi to nas
tako sputava? Moda dio odgovora lei u injenici da nam je preostalo
vrlo malo toga to bismo mogli nazvati kulturom. Somalskih
povjesniara nema, pisaca je malo, a umjetnika bilo koje vrste tek
aica. Staro se drutvo uruilo, dok novo poznaje samo nasilje i nered.
87

Kao pleme smo rascjepkani, kao klanovi raspreni, a kao obitelj


disfunkcionalni.
Polako sam krpala svoj odnos s obitelji, ali sa svakom
obnovljenom vezom osjeala sam sve veu otuenost i sve jau tugu
zbog spoznaje koliko je brzo i nepovratno naa obitelj propala. Haweye
vie nije bilo. Mahad je bio samo sjena samoga sebe. Hiran, slomljena.
Moja polusestra Sahra, odbacujui suvremeni svijet, svojom voljom
zakopana pod vlastitim adorom. Ladan, ne osvrui se na cijele police
knjiga, video-materijala i DVD-a o roditeljstvu, spremna donijeti na
svijet jo jedno dijete bez obzira na rizike kojima njezina ovisnost i
bijeda izlau njezinu ker. Moj savjesni brati Hassan, hranitelj i
skrbnik ljudi koji se i dalje dre prevladanih vrijednosti.
eljela sam rei Hassanu:
tedi svoj novac, kupi kuu, obrazuj se, prije svega, budi kritian
prema vrijednostima nae bake i poui svoju djecu novoj etici. Pomozi
im da steknu potrebne vjetine kako bi uspjeli i napredovali u Americi.
Naa je baka bila disciplinirana i odluna, ali njezine pouke o tradiciji
i krvnoj lozi ne mogu nas voditi kroz ovaj novi krajolik. Ako im
pokuamo ostati vjerni, propast emo jer su propali i stari obiaji. ak
i Somalci mogu nauiti kako da se prilagode vrijednostima liberalne
demokracije.
Jedne veeri, zagledana u bakinu fotografiju koju sam stavila iznad
kamina, poela sam razmiljati o prvom putovanju koje ju je odvelo iz
zemlje njezinih predaka. Nije mogla imati vie od etrdesetak godina
kad je u gumenom amcu prela Crveno more, putujui iz somalske
luke Berbere u Aden. Trea, vrlo mlada ena njezinog mua upravo je
bila rodila svojega drugog sina. Sram i ljubomora koji su gorjeli u njoj
nagnali su je da sa svojom najmlaom keri, koja jo uvijek nije bila
udana, napusti mua i svoj pustinjski zaviaj.
Zamiljala sam je moda i uplaenu, ali svakako uzbuenu zbog
plovidbe morem i putovanja u nepoznato. Moda je potajno eljela
pobjei od monotonije nomadskog ivota, kratkovjenog i izloenog
prirodnim katastrofama i ratovima.
Moja je baka obiavala razgovarati s mrtvima. Razgovarala je s
naim praocima, obraajui im se imenom. Bezbroj nas je puta
upozorila da ih ne ljutimo, da ne izazivamo njihov bijes. Dok mi je
pogled poivao na bakinoj slici, zaudila sam se otkriu da se vie ne
bojim svojih predaka. Gledala sam njezine tamne, prodorne oi, tako
kritike i nepratajue, i u sebi zapodjenula razgovor s njom. A onda,
88

budui da me je pismenost liila bakinoga besprijekornog pamenja,


uinila sam ono to uvijek inim kad je rije o neemu vanom.
Posegnula sam za biljenicom.
Isprva su to bili ulomci, djelomice na engleskom, djelomice na
somalskom. Nije to bila svjesna kompozicija, poput lanka ili rukopisa.
Nisam bila svjesna da se slubeno opratam, da piem posljednje
zbogom svim sponama koje su me ikad povezivale s mojom obitelji,
kao i svakom pravu koje su moj klan, pleme, vjera i kultura ikada
polagali nada mnom. Ali postupno sam postala svjesna da kao i baka
razgovaram s precima. Pisala sam pismo baki.

7. Poglavlje - Pismo baki

Draga bako,
Ne nariem nad tvojom smru. Bila si spremna za odlazak. Mama
je rekla da si stalno molila svoje praoce da te uzmu. Tvoje su te noge
bile izdale. Tvoji su se zglobovi bili ukoili. Ako su bili ispravljeni,
boljelo je kad si ih pokuala svinuti. Ako su nekoliko minuta bili
svinuti i zgreni, odbili bi se ispraviti. kripali su od napora. Tvoja su
leda bila bolna od sjedenja i leanja. Tvoja se koa bila smeurala u
nabore koje je teko istiti; svrbio te je znoj nakupljen u njima. Tvoji
su se dugi, tanki, prekrasni prsti bili zgrili u ukoene i iskrivljene
kvrge. eala si njima svoje svrbljive bokove, no tvoji bi ih nokti samo
raskrvarili. Tvoje su te ui odbijale sluati; tvoje oi vie nisu vidjele.
Tvoje su te keri i unuke pokuale utjeiti koliko su mogle, ali nisu
mogle ublaiti bol koju donosi starost.
Ne nariem nad tvojom smru, ali sam ispunjena osjeajem
krivnje: voljela bih da sam i ja mogla biti uz tebe. Kad sam bila mala, ti
si me drala u svojem naruju kad bi me boljelo, aputala mi rijei
utjehe kad bi me tresla zimica koja napada tijelo previe mlado da bi se
samo obranilo. Zbog mene si zazivala pomo svojih praotaca, grdnjom
me tjerala da ne odustanem. Odvela si me vrau koji je najprije uzeo
tvoj novac, a zatim dugim avlom za potkivanje spalio meso na mojim
grudima drei ga klijetima da se ne opee. To me je boljelo vie od
zimice, bako, i jo uvijek imam oiljke. Oni su simbol tvoje ljubavi
prema meni. Ti si me, a ne vra, potaknula da se suprotstavim
demonima u krvi i ozdravim.
ao mi je, bako, to nisam bila uz tebe u tvojoj starosti kao to si ti
bila uz mene u mojem djetinjstvu. Bila bih prizvala za tebe duhove
svojega novog svijeta. Ovdje imaju meleme kojima iste i ublaavaju
89

svrbe naborane koe, imaju sluna pomagala, imaju hodalicu na


kotaima koja bi ti pomogla da se bez napora kree. Imaju sva ta i
druga pomagala, kao i sredstva protiv bolova. ao mi je, bako, to sam
te napustila iako sam mogla biti tvoj izvor utjehe u starosti.
ivim s nevjernicima ve gotovo dva desetljea. S vremenom sam
poela uiti, potovati i prihvaati njihove obiaje. Znam da bi te to
rastuilo. Prije nego to je umro otac me je pokuao uvjeriti da
promijenim miljenje, a mama to i dalje pokuava svaki put kad
razgovaramo telefonom. Mislim da bi i ti isprva inila to i moji
roditelji, zahtijevajui da potujem tradicije naih otaca i praotaca. Ali
imam taj udan osjeaj da bi ti, bako, naposljetku vidjela stvari mojim
oima.
Ipak, ne nariem nad tvojom smru.
S tobom su nestali i strogi obiajni zakoni. Ponovi za mnom: ja
sam Ayaan, ki Hirsija, sina Maganova, sina Guleidova... S tobom je
nestala i ta krvna loza, nasreu ili naalost, kao i idiotska tradicija
prema kojoj si kobile i deve cijenila vie od svojih keri i unuka.
Kad bi se u obitelji rodio djeak, radovala si se. Tvoje bi se oi
iskrile, smijeila bi se, i noena plimom energije isplela bi nevjerojatne
koliine prostirki od rogoine za darove. Dok si ih plela, priala bi nam
svoje ratnike legende, o hrabrosti, otporu, osvajanju, ponavljajui
sharaf, sharaf, sharaf. ast, ast, ast.
Kad bi stigla vijest o roenju djevojice u obitelji, coktala bi
jezikom, durila se i bila zlovoljna danima. uei pod kronjom talala
u Mogadiu, na golemoj prostirci od rogoine, prstima naranastim od
kane plela si neumorno svojom muda iglom. Otjerala bi nas,
nagovjetavajui zlokobne dogaaje. A zatim bi nakon viednevne
utnje poela pripovijedati o beskonanim tragedijama i nevoljama
koje zadese obitelj s previe djevojica, ogovaranje, izdaja, kopilad i
a'yb, a'yb, a'yb. Sramota, sramota, sramota.
kiljila si napreui vid i krgutala zubima vrsto upliui vlati
trave u prostirke i koare, proklinjui i zbog najmanje nesavrenosti
uzorka. Bako, bila si tako marljiva i tu istu marljivost propovijedala si i
nama. Hajde, djevojko, pometi ovu prainu! Otresi prostirke! Idi,
pomuzi koze! Zapali vatru! Oisti meso, narei ga i skuhaj! Proberi
riu!
I danas mi u uima odzvanjaju tvoje beskonane naredbe. Umjesto
abecede, nauila si nas naizust kazivati oevu krvnu lozu. Znam da e
te silno raalostiti vijest da je abeh mrtav i da ima samo jednog sina,
90

mojega brata Mahada, koji moe nastaviti lozu. I iako Mahad ima vie
od etrdeset godina, ima samo jedno dijete, Jacoba, koji se rodio dva
tjedna prije Haweyine smrti, prije gotovo jedanaest godina.
Starjeine naeg klana ne mogu Jacoba pouiti njegovoj kulturi, jer
vrijednosti koje e pokuati usaditi u njega vie ne vrijede za vrijeme i
prostor u kojem Jacob ivi. Njemu e se te pouke initi jo
nepovezanijima i jo besmislenijima nego to su se prije mnogo,
mnogo godina inile meni.
Daleko sam sada od sjene onog stabla talala. Kao i horde naih
roaka i brae muslimana, i ja sam se zauvijek nastanila u zemlji
nevjernika.
Teko mi je, kao to mi je uvijek bilo teko, objasniti ti pojam
drave. Sjeam se kako sam ti stavila u krilo svoj kolski atlas u
Nairobiju kad smo se doselili u Kariokor. Rugala si se Haweyi i meni
to smo se previe zbliile s naim kenijskim kolegicama iz razreda;
nazivala si ih ropkinjama. Govorila sam ti da moramo potovati ljude u
ijoj dravi ivimo. udila si se toj rijei drava, ba kao to si se
udila pomisli na dravu zvanu Somalija. Pitala si kako bi ponosni
sinovi velikih klanova, Isaqa i Daroda, mogli prihvatiti neku nevidljivu
crtu koju nisu smjeli prekoraiti. Odgurnula si atlas iz svojeg krila i
rekla da trikovima i arobnim obmanama kao to su te slike nevjernik
uvjerava nae ljude da prihvate glupe ograde i zamiljene granice.
Uporno si zahtijevala da ostanemo vjerni prije i iznad svega Bogu i
svojoj krvnoj lozi.
Bako, drave postoje. Ali tvoji te nagoni nisu prevarili kad je rije
o razjedinjenosti ponosnih sinova Daroda i Isaqa. Somalija vie ne
postoji. Sad smo poznati po bezakonju i svirepom nasilju; poznati smo
kao morski razbojnici i vjerski fanatici, po naoj spremnosti da
ubijamo i umiremo bez razloga.
Muslimani danas svugdje ive u tekim uvjetima. U veini
muslimanskih drava vladaju nasilje i prijetnje; nisu sposobne
proizvoditi ni materijalna dobra, niti plemenite umove. U takvim
dravama ne postoji sloga, ne postoji osjeaj potrebe da se izgradi bolja
budunost.
Ali u zemljama bijelih nevjernika ivot je drugaiji. Ovdje zastave
znae istinsku slogu. Nauila si me diviti se snazi, prepoznavati
uspjene strategije preivljavanja. Bako, nevjernike su strategije
preivljavanja bolje od naih.
91

Sjea li se kako bi mljekarice u Mogadiu satima uale navlaei


i stiui vimena onih mrzovoljnih krava ne bi li izmuzle to vie
mlijeka? Kako bih samo voljela da si bila sa mnom onog dana kad sam
posjetila farmu u Nizozemskoj na kojoj je odrasla Ellen, moja prva
nizozemska prijateljica. Njezina je obitelj imala manje krava od
mogadikih mljekarica, ali su bile mnogo deblje i strpljivije. Kad bi
dolo vrijeme za njihovu munju, Ellenin bi brat skinuo s kuke tanke
cjevice sline onima kojima smo prelijevali vodu iz spremnika u naa
vjedra. Privrstio bi ih na vimena svojih debelih krava, dok bi ove
nastavile vakati slamu. Zatim bi pritisnuo elektrini prekida, slian
onome kojim smo palili i gasili svjetla u Saudijskoj Arabiji. I na moje
iznenaenje i uenje, cjevice su poele usisavati i prenositi slatko
mlijeko iz njihovih nabreklih vimena u prazna vjedra. U roku od
jednog sata Ellenin je brat imao vie mlijeka nego sve ene na
trnicama Hodan i Hawlwadag.
udesni izumi nevjernika nisu ogranieni samo na munju krava.
Vidim iz prve ruke njihov nain ivota i mislim da bi i tebi, samo da si
imala priliku, bilo drago svjedoiti tome, i da bi bila zahvalna to
moe nauiti od njih nekoliko trikova za preivljavanje.
Tajna Nizozemeva uspjeha krije se u njegovoj sposobnosti da se
prilagodi, da izmisli neto novo. Nizozemev pristup rjeavanju
tekoa potie ga da podinjava prirodu svojoj volji umjesto da se on
podini njoj. U naem vrijednosnom sustavu, bako, svi smo mi, kao i
draa, kao baobab, kao zora i sumrak, vrsto zatvoreni i ukotvljeni u
postojee stanje. Prigibamo koljena pred Bogom koji kae da ne
smijemo nita mijenjati jer je on taj koji je ve sve uredio. Kad je na
narod lutao pustinjom od oaze do oaze, nismo stvorili stalna pojilita,
nismo podvrgnuli rijeke i jezera svojoj volji niti iskopali u zemlji
duboke jame za bunare.
Bako, sjea li se kad si putovala iz Soola, iz zemlje Dhulbahantea,
preko mora u Jemen? Jamano si danima hodala kroz pustinju do ceste,
pitajui se to e ondje nai. Moda si dala novac nekom ovjeku sa
zapregom ili kamionom da te poveze preko pustinje do berberske luke.
Zatim si brodiem preplovila more. Putovala si vremeplovom. Sjela si
u arobnu barku koja te je ponijela u drugo vrijeme. Nisi bila toga
svjesna, ali u jednom si potezu bila otplovila stotinama godina u
budunost.
Nisi bila usamljena u toj pustolovini. Tisue ljudi preselile su se iz
svojih koliba izgraenih u sjeni gloga, napustivi svoje tisuljetne
92

izvore, bunare, oaze i rutine, svoje roake i poznanike, svoje bogove,


svoje duhove, svoje prie o tome to je ivot, emu se nadati i koje
zamke izbjei. Tisue ljudi sa svih strana svijeta uinilo je taj nagli
skok u budunost.
Ali ak i da nisi uinila nita i da si ostala u svojoj kolibi od granja,
ili da si cijeli svoj ivot proivjela rastavljajui kolibu, prtei granje na
lea strpljivih deva, putujui karavanom do sljedeega zelenog
panjaka sa svojim muem i svojom djecom, i njihovom djecom, i
enama i djecom muevih roaka i poznanika, ak bi i u tom sluaju,
bako, moderni ivot doao k tebi. U obliku metaka i cigli, uredbi, ljudi
u uniformama, moderni ivot prodire u svaki kutak svijeta.
Bako, usporedila sam moral nevjernika s onim kojem si nas
pouila i moram te izvijestiti da njihov moral u praksi ima
blagotvorniji utjecaj na ljude od morala tvojih predaka.
Pouila si nas da su sumnjiavost i nepovjerenje vrline, a islam nas
je nauio preivjeti prakticirajui taqqiyah*, pretvarajui se da smo
neto to u stvari nismo. Izgrdila si me kad me je Mahad bacio u crnu
jamu punu izmeta jer je u tvojim oima povjerenje, ak i u vlastitog
brata, bilo jednako gluposti. Budi oprezna! bio je tvoj moto. Ali
oprez iscrpljuje. Iscrpljujue je stalno drati gard da te netko ne bi
iskoristio. To znai da ne moe nekome iskreno vjerovati, i da si ne
moe dopustiti javnu pogreku zbog straha da ne bude osramoena.
Nevjernik inzistira na iskrenosti i povjerenju. Kamo god se
okrene, ovdje mora nekome vjerovati: pilotu koji upravlja
zrakoplovom kojim putuje, uitelju koji pouava tvoje dijete, lijeniku
koji te lijei, proizvoau hrane. I to je povjerenje svugdje opravdano.
Nevjernik ne gleda na ivot kao na iskuenje, kartu za onaj svijet,
ve kao na neto to je samo po sebi cilj i samo po sebi uitak. Svi
njegovi resursi, novani, umni i organizacijski, usmjereni su na to da
ivot ovdje, na Zemlji, uini udobnim i zdravim. Opsjednut je
istoom, kvalitetnom prehranom, dovoljnom koliinom odmora.
Lojalan je svojoj eni i djeci; moe se brinuti o svojim roditeljima, ali
mu nije potrebno pamenje ispunjeno beskrajnim nizom predaka. Sve
plodove svojega rada troi na vlastitu djecu, a ne na djecu svoje brae
ili strieva. Ljudima s kojima se odlui sprijateljiti na temelju
zajednikih interesa, a ne diktata krvnog srodstva, iskazuje posebnu
ljubav, velikodunost i suosjeajnost.
_______________________

* doputena la kojoj je cilj zavarati nevjernika


93

Kako nevjernik ima povjerenja u novotarije i prouava ih, u zemlji


nevjernika vlada obilje. U takvim uvjetima mira, znanja i
predvidijivosti roenje djevojice nije nikakav problem. Nema potrebe
za durenjem i zlovoljom, ve je i to razlog za slavlje i veselje. U koli
djevojice sjede tik uz djeake; ne igraju se nita manje od njih, ne
dobiju nita manji obrok od njih, ne dobiju nita loiju skrb kad se
razbole, a kad odrastu imaju pravo sami odabrati partnera, ba kao to
to smiju i mladii.
Bako, znam da e te to isprva okirati i uvrijediti, ali kad se smiri i
razmisli o tome hladne glave priznat e da nema potrebe odgajati
jedno dijete da bude posluno i pokorno drugom djetetu. I nema
potrebe rezati i ivati spolovila djevojica da ih se sauva za mukarce
koji e kupiti pravo na njihovo tijelo.
Nevjernik cijeni skrbnost, ba kao i ti, bako, ali ovdje se
pokazivanje bogatstva smatra toliko vanim da se ljude dijele na
stalee ovisno o tome koliko su bogati ili siromani. Dijele se i prema
idejama i ideologijama. ovjek e uvijek imati potrebu za
raspravljanjem, i zato su te podjele praktinije od lanog obeanja o
bratstvu u ime zajednikog pra-pra-pra- pradjeda. Udruivanje
organizirano oko stvarnih i praktinih zajednikih interesa iskrenije je i
izravnije od odglumljenog zajednitva izmeu mukaraca koje spaja
samo davni zajedniki predak.
Sjea li se Faraha Gourea, koji se brinuo za nas u Nairobiju samo
zato to smo iz istog klana? Radio je, privreivao, ulagao i poveavao
svoj imetak, ali prema tvojoj etici on je to bio duan dijeliti s drugima,
troiti svoj novac uzdravajui obitelj mukarca koji se lijeno izleavao
u postelji, mukarca koji nije elio raditi, mukarca koji je napustio
svoju enu i djecu. Svi su oni ivjeli na grbai Faraha Gourea sve dok
ga nisu doveli do prosjakog tapa. To se sada dogaa tvojemu
najdraem unuku Hassanu koji ivi u Americi, zemlji u kojoj je abeh
pohaao fakultet prije nego to je upoznao mamu.
Abeh je sada mrtav, mrtva si i ti, ali ja ne nariem nad tobom, niti
nad nestankom tvojeg svijeta.
Recitirala si nam drevne pjesme i pokuavala me natjerati da ih
zapamtim. Nisam ih zapamtila. Iznevjerila sam i tebe i sljedei
narataj. Nisam ih nauila naizust; nisam ih zapisala. Tebe vie nema, a
s tobom su nestale i sve te pjesme o nedaama i pobjedama, o enji i
ljubavi, o strahu i asti, o ponosu i ponienju, o velikodunosti i
uskogrudnosti. Kad su te poloili u jamu iskopanu u pijesku, zajedno s
94

tobom zakopali su i te parabole o davno nestalim vremenima i drevnoj


mudrosti.
Iako nariem nad njihovim gubitkom, te pjesme vie nemaju mo
da nam pomognu u snalaenju u ovome novom svijetu. Somalski su
klanovi sada bespomoni brodolomci preputeni hirovitoj i neizvjesnoj
budunosti iji valovi donose nagle i radikalne promjene. Preputeni
smo sami sebi, bez ikakva oslonca, bez ikakvih orua ili amaca u
kojima bismo mogli potraiti spas. Krvna je loza umorna i nemona;
pristajanje uz nju vodi samo dublje u nasilje. To nije nikakva strategija
za jedinstvo i napredak.
Tvoja su djeca i unuad preputena suoavanju sa ivotom bez
ikakvih temelja ili vodstva. Pogledaj samo Ladan! Bila si uvijek puna
prezira prema njoj zbog onog to si smatrala njezinom jogunastom
udi, zbog njezine sklonosti glazbi i zabavi nevjernika. Ona je sada u
Velikoj Britaniji, a ljudi koji su se jednom saalili nad njom i dali joj
hranu, krov nad glavom i milostinju danas su i sami puni prezira prema
njoj. Ona ne moe zadovoljiti tvoje standarde, niti moe zadovoljiti
standarde nevjernika. Osjea se dijelom klana, ali on joj ne znai nita.
Izgubljena je.
Spas lei u nainu ivota nevjernika, bako. Oni piu i objavljuju
brojne knjige ispunjene predajom. Uz pomo lea promatraju svijet
siunih bia koja ive u nama i na nama, i tako trae i pronalaze
lijekove koji ta strana bia napadaju i brane nae tijelo. Bako, groznice
i bolest ne uzrokuju dini i praoci koji su ustali iz mrtvih kako bi nas
muili, ili neki gnjevni bog, ve nevidljiva stvorenja koje nevjernik
zove paraziti, bakterije i virusi. Nevjernika medicina bolje lijei od
nae, jer se temelji na injenicama, ispitivanju i stvarnom znanju.
to prije usvojimo nevjerniki stav prema radu, novcu, potomstvu i
slobodnom vremenu, to e nam ivot biti laki i bolji. Znam to misli
o lagodnom ivotu: on dovodi do gubitka discipline i moralne vrstine.
Strastveno si osuivala ak i stroj za pranje rublja. Ti strojevi peru nau
odjeu i posue, mladim bi djevojkama i enama ostalo previe
slobodnog vremena. To bi nas izloilo napasti da se prepustimo
nedoputenim uicima i da postanemo kurve.
Na neki si nain imala pravo o strojevima za pranje rublja, a
istodobno i nisi. Najbolji je lijek protiv dekadencije usredotoenost na
ciljeve. Ti bi moda dodala, i molitva, ali ja nisam sigurna da od nje
ima ikakve koristi. Otkako sam stigla u zemlju nevjernika, gdje strojevi
peru nau odjeu i sue, gdje hranu naruujemo internetom i tako
95

svakog dana utedimo sate i sate, nisam besposliarila. Bila sam


korisnija i vie sam uivala. A uitak je dobar.
Bako, ne vjerujem vie u stare obiaje. Svijet se poeo mijenjati
jo za tvojeg ivota, i sada mi tvoji drevni obiaji vie nisu ni od kakve
koristi. Volim te i volim neke svoje uspomene iz Somalije, ali neu se
vie pokoravati ni krvnoj lozi niti Alahu. tovie, gledajui kako stari
obiaji upropatavaju ivot tolikim pripadnicima naega nomadskog
naroda, pokuat u uvjeriti to vei broj njih da prihvate obiaje
nevjernika.

96

2. DIO
OPET NOMATKINJA

8. Poglavlje - Opet nomatkinja

Nakon oeve smrti preplavile su me nepozvane uspomene. Neke su


bile bolne, druge slatke, ali zaudo, veinom su to bile uspomene na
Nizozemsku, zemlju koju sam nedavno napustila.
Nizozemska je bila najsigurnije mjesto na kojem sam ikad ivjela,
kao i mjesto gdje sam bila najsretnija. S osobitom se nostalgijom
prisjeam ljeta 2001. Bila sam upravo obranila svoj magistarski rad na
sveuilitu u Leidenu. Radei za socijalne slube kao prevoditelj za
somalski, zaraivala sam dovoljno da zajedno s najboljom prijateljicom
kupim vlastiti stan. Nauila sam jezik drutva u koje sam se uselila i
upravo sam bila pronala zanimljiv posao u institutu koji je radio za
vanu nizozemsku politiku stranku. Imala sam prijatelje s kojima sam
mogla podijeliti plime i oseke svojeg ivota.
Tih dana, razmiljajui o tome to sam postigla i u kojem pravcu
moj ivot ide, osjeala sam se kao da sam postigla neto vano. Da,
ogluila sam se o brojne Alah ove zakone i izloila se ogromnom riziku
uznemirivi svijet mojeg klana. Da, jasno je da sam povrijedila svoje
roditelje i time se prepustila na milost i nemilost osvetoljubivom Bogu.
Da, izgubila sam svoju sestru i osjeala duboku bol. Ali sam isto tako
osjeala da sam nadomak vanog ostvarenja, neega u emu mi je
vlastita obitelj oduvijek predviala neuspjeh.
U svakoj prii koju su mi ikad ispriali djevojka koja napusti svoju
obitelj, ili, to je jo gore, svoj klan, kako bi ostvarila vlastite ciljeve
vrlo brzo zaglavi u zamci strane bijede i gorkog kajanja. Ja nisam
napustila samo svoju obitelj i klan, ve i muslimanski svijet. Ali
osjeala sam da i dalje mogu drati glavu visoko. Nisam se dala
uhvatiti u zamku bijede; podigla sam se i postavila na put napretka. I
smatrala sam da sam u sutini i dalje vjerna islamu, samo da sam malo
posustala. Nisam se molila, pila sam alkohol i imala sam spolne odnose
izvan braka, ali sam smatrala (ili se moda vie nadala) da u sutini i
dalje potujem glavne Alahove zakone te da u se jednoga dana u
dalekoj budunosti vratiti na njegov uski put.
Bila sam se pomirila s ocem. tovie, priznao mi je da je bilo
pogreno prisiljavati me da se udam protiv svoje volje. Smatrala sam
97

da je to dokaz da mi nije samo oprostio, ve i da je prihvatio moj


izabrani put u ivotu. Bila sam u stalnoj vezi sa svojom mamom i slala
joj mjesenu apanau. Mahad se bio razbolio, to me je rastuilo, ali
kad god bi se osjeao neto bolje razgovarali bismo telefonom. S
vremena na vrijeme dopisivala bih se elektronikom potom ili
razgovarala telefonom sa svojim sestrinama i bratiima: Hassanom,
Magool, Ladan, Hiran i ostalima. Obiteljski me krug nije ba bio
privinuo na grudi, ali kako je vrijeme prolazilo osjeala sam da su
poeli prihvaati moju razliitost. Moj profesionalni uspjeh u
Nizozemskoj donio mi je potovanje i osjeala sam se kao da iznova
pripadam svojoj obitelji, samo ovaj put pod vlastitim uvjetima.
Moj ivot u to vrijeme jo uvijek nije bio ispolitiziran. Bilo je to
prije mojih javnih istupa o islamu koji e me izvesti na zao glas i
donijeti mi slavu, mjesto u nizozemskom parlamentu, misiju da
poboljam ivote milijuna ena koje nikad nisam upoznala, ali i dramu,
prijetnje smru i tjelohranitelje. Moja najbolja prijateljica Ellen i ja
esto smo odlazile na vonju s prijateljicama, skupinom mladih ena, s
kojima bismo se odvezle desetak kilometara do plae, jurei niz cestu
prema odreditu i planiranom pikniku. Brkale bismo se u valovima
ledenoga Sjevernog mora i uspinjale se pjeanim dinama do
prodavaa zainjenoga patat-oorlog, ratnog pomfrita,* odjevene
samo u kupae kostime u koje se uvukao pijesak. Bila sam ispunjena
radou, slobodnija nego ikad u svojem ivotu. Veselila sam se
budunosti koja nije obeavala nikakve prevrate, ve samo sigurnu,
stabilnu i predvidivu egzistenciju u drutvu brinih prijatelja, zasad
nepoznatog ali zacijelo predivnog mukarca mojeg ivota, i djece,
moda ak i znatieljne djevojice koja bi mi bila nalik.
Ali moj ivot u Nizozemskoj iznenada je zavrio u svibnju 2006., u
ozraju visoke drame i patetine farse. Iako sam u to vrijeme bila
razmjerno istaknuta lanica zakonodavnog tijela, nizozemska
ministrica za useljenika pitanja, Rita Verdonk, oduzela mi je
dravljanstvo, a onda mi ga pod pritiskom vratila samo nekoliko
tjedana kasnije, nakon rasprave u Parlamentu koja je dovela do pada
vlade i novih nacionalnih izbora.
Kad sam tek stigla u Nizozemsku, pravnici koji savjetuju izbjeglice
rekli su mi da ako elim dobiti dozvolu za ostanak u zemlji, nee biti
_____________________________

* pomfrit s majonezom i umakom od kikirikija; patat na nizozemskom znai krumpir, a


oorlog rat, u ovom sluaju rat izmeu okusa majoneze i umaka od kikirikija - nap. ur.
98

dovoljno rei da bjeim od prisilnog braka. Da sam to rekla, bili bi me


poslali natrag u Afriku. Da bih dobila dozvolu za ostanak u
Nizozemskoj, morala sam izjaviti da sam u Somaliji bila progonjena
zbog svojih politikih uvjerenja ili pripadnosti klanu. I tako sam u
svojem zahtjevu izjavila neto to nije bila istina i uredno dobila
izbjegliki status.
Godinama kasnije, kad su mi ponudili da pristupim liberalnom
WD-u, politikoj stranci utemeljenoj na naelima individualne slobode,
ograniene vlasti drave, slobodnog trita i snane nacionalne
sigurnosti, i kandidiram se za Parlament, predsjednik stranke me je
upitao imam li kakvih mranih tajni.
Da, imam, rekla sam. Po dolasku u Nizozemsku promijenila
sam ime, promijenila sam godinu roenja i slagala manje-vie sve
ostalo to je bilo potrebno. Ispriala sam mu cijelu priu.
Predsjednik moje stranke razgovarao je s nekolicinom pravnih
savjetnika i odvjetnika stranke, ali svi su se ponaali kao da je taj
dogaaj neto nevano, sitna la izreena prije mnogo godina.
Naglaavali su da sam se uspjela integrirati u Nizozemsku i to je,
koliko sam razumjela, bilo vanije od jednokratne lai. eljeli su me
pokazati kao primjer: ako se useljenici ozbiljno potrude usvojiti
nizozemski model, naue jezik, koluju se i zaposle, tada bi i oni mogli
uspjeti kao ja. Osim to sam trebala posluiti kao uzor, stekla sam
ugled strunjakinje za drutvene i kulturoloke prepreke integraciji,
odnosno za njihovo rjeavanje.
Rita Verdonk bila je moja kolegica iz Liberalne stranke; tovie, i
nju i mene unovaili su za predloenu izbornu listu gotovo u isto
vrijeme. Prije toga bila je upraviteljica zatvora te direktorica Uprave za
dravnu sigurnost pri Ministarstvu unutarnjih poslova. Ja sam u
meuvremenu poela pisati o islamu. Bilo je to vrijeme previranja u
nizozemskoj politici, Pim Fortuyn, izuzetno karizmatian govornik i
neskriveni homoseksualac, upravo se bio probio do politike
prepoznatljivosti i doao na korak do preuzimanja vlasti kad ga je ubio
pomahnitali aktivist za prava ivotinja. Time to je Ritu i mene stavila
na svoju listu kandidata, Liberalna stranka poslala je jasnu poruku da
trai ljude koji bi mogli privui dio Fortuynova birakog tijela.
Ja sam trebala predstavljati primjer muslimanke koja je u
Nizozemsku dola u potrazi za slobodom i ondje je nala. Nasuprot
bijelim analitiarima koji su drhtali od straha da e im nalijepiti etiketu
rasista, ja sam mogla glasno kritizirati feudalne, vjerske i represivne
99

MIN@

mehanizme koji dre u zapeku ene iz muslimanskih zajednica. Rita


Verdonk je pak trebala predstavljati one Nizozemce i Nizozemke koji
su glasovali za Pima Fortuyna jer su se osjeali graanima drugog reda
u vlastitoj dravi, ugroeni useljavanjem imigranata koji su
nizozemsko drutvo gurnuli u kaos.
Tamne, kratko oiane kose koja je uokvirivala njezino lice, ne
skrivajui svojih pedesetak i neto godina, Rita je bila punana ali
vrsto graena ena i djelovala snano a istodobno toplo i majinski.
Bila je savreno utjelovljenje nizozemske estitosti, slika i prilika
marljivog i strunog radnika. Imala je onaj izravan, bistar, pomalo
ispitivaki pogled tipian za neke Nizozemce. Fortuynovim biraima to
je ve samo po sebi bilo privlano. tovie, dok je Fortuyn bio
neobuzdani, akademski obrazovani homoseksualac, u ijem su se
govoru jasno prepoznavali unjkavi samoglasnici tipini za vii stale,
Rita je bila blia manirizmima i vrijednostima njegovih glasaa,
dijelei mnoge njihove nazore. Plan je oigledno bio taj da nas dvije
zajedno iza zatvorenih vrata, korak po korak, naemo konsenzus. Dio
establimenta smatrao nas je buntovnicama, ostali lutkama na koncu.
Ali cilj je bio sprijeiti daljnje fragmentiranje na zasebne, buntovne
stranke bliske Fortuyn ovoj politikoj opciji i okupiti njegove sada
pitome glasae pod stabilnim okriljem Liberalne stranke
besprijekornog imida, i sve bi se svrilo dobro, na nizozemski nain:
konsenzusom.
Tko su bili Fortuynovi glasai? Policajci, nastavnici, dravni
slubenici, vlasnici malih obiteljskih poduzea, pekari, mesari,
cvjeari, koji su se osjeali ugnjetenima uredbama i porezima i koji su
useljenike iz Maroka i Turske smatrali i svojim konkurentima (zbog
njihovih malih trgovina koje su zapoljavajui ilegalnu radnu snagu
mogle prodavati jeftiniju robu) i loim radnicima (nepouzdanim i
drskim besposliarima koji natucaju nizozemski). Useljenike su
smatrali verloedering, primitivnim i koruptivnim utjecajem u drutvu:
ljudima koji svoje smee ne odvajaju na reciklani i nereciklani otpad,
ljudima ija djeca ne voze bicikl po za to predvidenoj traci. Koja ne
potuju ni javno niti privatno vlasnitvo. Koja vandaliziraju trgovine,
ine kaznena djela, napastvuju ene i dosauju im pretvarajui nekad
besprijekorne etvrti u podruja koju nisu samo nesigurna ve i neista.
Kad bi policija te huligane privela, suci bi ih oslobodili jer su bili
maloljetni. Izostajali su iz kole. Njihove bi se obitelji laima uvukle u
velikoduni sustav socijalnih potpora, odnosno izvukle iz obveze
100

pravednog plaanja poreza. Preko reda bi dobivali socijalne stanove.


Nijedna od spomenutih generalizacija nije potpuno ili uvijek istinita,
ali u njima je bilo dovoljno istine da bi se takva percepcija rairila.
Izmeu Ritine klase glasaa i vladajuih elita vladala je snana
napetost. Fortuynovi glasai nisu vie vjerovali svojim politikim
voama jer su ovi otvorili strancima granice Nizozemske. Budui da su
si pripadnici srednjeg i visokog stalea mogli priutiti da se presele u
zelene i skupe etvrti i da poalju svoju djecu u sigurnije kole, i
budui da su mogli lobirati za neslubene povlastice da bi izbjegli
useljeniku smetnju, Ritina je klasa glasaa smatrala da je teret u
najveoj mjeri pao upravo na njih. Meutim, kad god bi izrazili svoje
bojazni naglas, korili su ih kao provincijalce i nesnoljive bigote.
Kao biva upraviteljica zatvora, eljezna Rita bila je bez dlake
na jeziku gotovo do razine uvredljivosti i izuzetno savjesna u
potivanju zakona. Bila mi je prilino draga. Postala je najomiljenija
politiarka medu glasaima moje stranke. Kao ministrica nadlena za
useljenitvo i integraciju, bila je moan lan kabineta vlade. Ja sam bila
tek parlamentarna zastupnica, ali me je vodstvo stranke imenovalo za
glasnogovornicu stranke za pitanja integracije i emancipacije. (Nisu
pojasnili integracija u to i emancipacija od ega.)
Bilo je opepoznato da su moji pogledi na useljavanje bili drugaiji
od Ritinih. Na primjer, ja sam podravala amnestiju za dvadeset i est
tisua traitelja azila kojima je nakon vie od pet godina ivota i rada u
Nizozemskoj odbijen zahtjev za izbjeglikim statusom i koji stoga nisu
imali vie pravo na ostanak u dravi. Ali u drugim smo se pitanjima
slagale. Obje smo podravale useljenike kvote na temelju kojih bi
useljenici iz zemalja poput Poljske i ostalih istonoeuropskih zemalja
imali prednost pred onima iz Maroka i Turske. Na je stav bio da
Nizozemska treba privlaiti useljenike koji rade: potrebne su nam
medicinske sestre, njegovatelji za starije, berai voa, povra i cvijea,
radna snaga za restorane i hotele, elektriari, soboslikari i graevinski
radnici. Useljenicima iz sjeverne Afrike i Turske boravak je u pravilu
odobravan zbog zasnivanja obitelji ili ujedinjenja s obitelji. Oni bi
istog trenutka uli u socijalni sustav, ili bi nakon manje od godinu dana
na tritu rada podnijeli zahtjev za naknadu za nezaposlene. Veina je
bila nezapoljiva ili nekvalificirana, ili su imali radnu etiku koju su
poslodavci smatrali neprimjerenom.
Kao i ja, Rita se eljela uhvatiti ukotac s problemom poloaja
ena u islamu. Zapljeskala sam joj 2004. kad je ula u damiju i pruila
101

ruku imamu, znajui da je on nee prihvatiti. Ta je slika izazvala


mnogo ljutnje i zbunjenosti u Nizozemskoj, ali gesta koju je iznudila,
neskriveni izraz prezira prema jednoj ministrici u vladi, nije samo
pokazala to pojedini imami u Nizozemskoj misle o enama, ve i
njihov prezir prema nizozemskim vrijednostima, drutvu i zakonu. Kao
i Rita, smatrala sam da ljudi to trebaju vidjeti, jer nakon to tome budu
svjedoili vie se nee moi pretvarati da se to ne dogaa.
I tako smo Rita i ja imale topao kolegijalni odnos. Ponekad bismo
avrljale telefonom, razmjenjivale informacije prije rasprave, zajedno
objedovale ili se nale na piu.
Kad je predsjednik nae stranke Gerrit Zalm 2006. godine dao
ostavku, Rita se odluila kandidirati za njegovo mjesto. Njezin
protukandidat bio je Mark Rutte, djeaki zgodan i mnogo mlai
mukarac, koji je u stranci uivao ugled zvijezde u usponu. Uoi
zavretka proljetne sjednice parlamenta bila sam s njom u uredu, gdje
smo razgovarale o politikom programu. Razgovor je uskoro skrenuo
na puno osjetljiviju temu: Rita je zatraila moju javnu podrku. Taj je
zahtjev izazvao u meni neugodu. Gerrit Zalm i Jozias van Aartsen,
drugi stranaki voda, zatraili su od svih lanova stranke da se suzdre
od otvorenog svrstavanja bilo uz jednog bilo uz drugog kandidata,
kako bi se sprijeilo javno produbljivanje podjela koje su se poele
iriti u redovima stranke. Konsenzus je u Nizozemskoj svetinja i iako
mediji skau i na najmanji znak nesloge radosno ga preuveliavajui,
svaki oblik javnog neslaganja unutar iste politike stranke izaziva
mrtenje stranakih voda, koji to smatraju neprofesionalnim i tetnim
za ciljeve stranke.
Rekla sam Riti:
Ne namjeravam nikome dati javnu potporu. Zna to bi na to rekli
Gerrit i Jozias.
Ritin mi se smjeak uinio usiljenim.
Ma, daj, Ayaan, potedi me! Otkad se ti to dri onoga to kau
Gerrit i Jozias?
Prebacivi teinu na drugu nogu, posegnula sam za svojim piem.
Zna, izmeu mene i Joziasa je ionako dovoljno napetosti. Gerrit
je bio vrlo strpljiv sa mnom. Ne elim izazivati nevolje.
Rita je odgovorila:
Ayaan, zna da tu nije rije o meni. Rije je o ljudima. Ljuti su.
Kad putujem po zemlji, primaju me u svoje domove i govore mi o
svojim tekoama. Ne radi se samo o socijalnoj dravi i globalizaciji,
102

svim tim uzvienim temama. Radi se o smeu na cesti. Radi seo o


neijoj silovanoj keri. Radi se o tome da ljudi bespomono promatraju
kako im se oduzima zarada. Ti ljudi pate. To su mukarci i ene koji su
glasovali za Pima Fortuyna i koji su nakon njegove smrti postali
politiki beskunici. Jozias i Gerrit to nee rei javno, ali oni
podravaju Ruttea. Misli li da je Rutte sposoban privui te glasove za
nau stranku?
eljela sam joj rei to stvarno mislim, a to je da ni ona ni Rutte
nemaju kvalifikacije za taj posao. Oboje su bili poetnici u politici (kao
i ja) i inilo mi se da nijedno nema jasnu zamisao o tome kakve
promjene ele provesti u zemlji; inilo mi se da ih oboje tjera osobna
ambicija i nita vie. ovjek kojem sam bila sklona kao kandidatu,
Henk Kamp, imao je desetljea politikog iskustva i dvaput bio na elu
dravnih ministarstava. Bio je mnogo vjetiji politiki lisac od Rite, a
ipak je u sebi nosio odreenu poniznost i tihu inteligenciju. Smatrala
sam da je velika teta to se odbio kandidirati. No nisam htjela
uvrijediti Ritu takvim priznanjem. Upustila sam se u prilino neugodan
monolog o prirodi nizozemske politike kad me je Rita prekinula, ovaj
put gledajui me ravno u oi:
Ja ovdje ivim cijeli svoj ivot. Poznajem ovu zemlju bolje od
tebe.
Kimnula sam glavom, uspjeno prikrivajui trenutanu hol zbog
osjeaja odbaenosti koji je ta primjedba izazvala. Rita nije bila jedina
koja mi je to rekla. Ljudi koji se nisu slagali sa mnom esto bi se
pozivali na svoje autohtono nizozemstvo, njihovo nagonsko bolje
razumijevanje svih nizozemskih problema. To je jednostavno rjeenje:
ti si stranac, ja sam domai, ja pobjeujem.
Sad kad sam odbila popustiti i dati joj svoju podrku, njezino se
ponaanje preobrazilo iz armantne zavodljivosti u srditu nestrpljivost.
Taj se posao mora obaviti, ponovila je tu frazu nekoliko puta, a ja je u
tome spreavam.
Postajala je sve neugodnija. Povjerila mi je da postoji napetost
izmeu nje i kolege Pieta Donnera, ministra pravosua, i ljeviarskog
gradonaelnika Amsterdama Joba Cohena, koje je smatrala
pripadnicima nekakve male, uglavnom muke klike, koji su pohaali
ista sveuilita, pripadali istim bratstvima, govorili istim naglaskom i
koji u konanici, iako se moda poistovjeuju s razliitim politikim
ideologijama, slue iskljuivo interesima zajednikog stalea. Rita je
esto odbacivala svaki antagonizam izraen prema njoj kao
103

snobovski, bahati prezir vie klase prema eni koja se nije bojala
zaprljati ruke stvarnou, tako da sam taj argument ula i prije. Nije bio
posve bez osnove.
Pim Fortuyn nizozemsku je politiku elitu nazvao regenten,
namjesnicima, stvarnom politikom vlasti koja vue konce iz pozadine.
Namjesnici novae svoje pripadnike iz elitnog trokuta: vieg stalea i
kraljevske obitelji (iako Nizozemci vole nazivati svoju zemlju
besklasnim drutvom, to je daleko od stvarnosti), voa sindikata te
direktora korporacija. Te tri skupine imaju razliite interese, ali njihovi
se istaknuti voe redovito sastaju po hotelima od pet zvjezdica, elitnim
klubovima i dravnim ustanovama, a s vremena na vrijeme otvore im
se i vrata kraljiina dvora. Ti mukarci i ene, uglavnom mukarci,
zadojeni su kulturom proslavljene nizozemske politike konsenzusa.
Kad god se medu njima pojave razmirice, njihove se pozicije
razgranie sa sigurne udaljenosti, iz medija, tako da novinari uzbueno
izvjetavaju o pat-poziciji. A zatim, nakon toga obrednog mahanja
sabljom, suprotstavljene se stranke povuku u prvi raspoloivi prostor i
iz njega izrone nekoliko dana kasnije slavodobitno maui
sporazumom: razdor je zacijeljen! Moni lanovi iz svakog kuta ovog
trokuta odgajaju se na akademijama i u medijima: nije neobino vidjeti
da dekan fakulteta postane ministar u vladi, da glavni urednik novinske
kue postane dekan fakulteta, a zatim bude imenovan
gradonaelnikom.
Kao sveuilini profesor u Rotterdamu koji je izgradio karijeru
piui knjige i lanke, Pim Fortuyn je i sam pripadao namjesnikom
staleu. Rita nije, i oni su je zbog tog prezirali. Ni ja im nisam
pripadala, ali sam imala odredeni stupanj podrke visokih dunosnika
stranke, kao i njezinog mudraca, Fritsa Bolkesteina. To je vjerojatno
uinilo Ritu sumnjiavom.
Bilo je vrijeme da krenem.
Rita, rekla sam, dopusti da razmislim o tome.
Osjeala sam se izuzetno neugodno jer smo obje znale da u
nizozemskoj politici te rijei imaju vrlo jasno znaenje: Ve sam
donijela odluku i ne namjeravam te poduprijeti.
Palo mi je na um da bih mogla izgubiti njezinu politiku podrku,
ali to nije bilo osobito vano. Ve sam bila odluila napustiti politiku:
tovie, ve sam se bila povjerila Riti da se na sljedeim opim
izborima ne namjeravam kandidirati.
Prije izlaska iz ureda poljubile smo se tri puta u obraz, kao to je to
104

obiaj u Nizozemskoj, zaeljevi jedna drugoj ugodne proljetne


praznike.
Sigurna sam da je Rita znala, i da je to znala ve odavno, da sam
lagala u svojem zahtjevu za izbjegliki status kad sam imala dvadeset i
dvije godine. ak i da nije proitala nijedan od mojih brojnih intervjua
i izjava u razliitim lokalnim, nacionalnim i meunarodnim dnevnim
listovima i asopisima u kojima sam otvoreno priznala tu injenicu, nas
dvije smo razgovarale o tome nekoliko puta, a posljednji put samo
nekoliko dana prije onoga neugodnog razgovora u njezinom uredu.
Nazvala sam je da je zamolim da promijeni svoju odluku o deportaciji
osamnaestogodinje djevojke s Kosova, Taide Pai, koja se spremala
polagati veliku maturu.
Lagala je, Rita mi je rekla. Moje su ruke vezane.
Ali Rita, ne razumije, uvjeravala sam je, gotovo svi traitelji
azila lau. Takav je sustav. I ja sam lagala.
Rita nije htjela ni uti. Rekla je, i pretpostavljam da sam to trebala
shvatiti kao upozorenje:
Da sam ja bila ministrica kad si podnijela zahtjev za azil, bila bih
i tebe deportirala.
Nekoliko tjedana kasnije, tijekom proljetne stanke u zasjedanju
parlamenta, televizijski program Zembla prikazao je dokumentarni film
u kojem su istaknuli injenicu da sam lagala u svojem zahtjevu za
izbjegliki status. Samo dva tjedna uoi izbora za vodstvo nae stranke
Rita je pustila glas da sada istrauje spis o mojem useljenju te da je moj
status u Nizozemskoj, ne samo kao lanice parlamenta, ve i kao
dravljanke, pod znakom pitanja. Nekoliko dana kasnije objavila je da
mi oduzima nizozemsko dravljanstvo. Da budem preciznija, tvrdila je
da nikad nisam ni bila nizozemska dravljanka jer sam dravljanstvo
stekla na temelju lai.
Odluku eljezne Rite da me uini apatridom mnoge moje kolege
parlamentarci (ak i oni koji su se rijetko slagali s mojim politikim
stavovima) protumaili su kao arbitrarnu, osvetoljubivu i jednostavno
udnu. U cijelom je inu u svakom sluaju bilo neto to podsjea na
banana republiku. Nakon vie tjedana vrlo ne-nizozemske graje u
parlamentu, mediji, ira javnost, i premijer, zajedno s ministrima i
uvjerljivom veinom parlamentarnih zastupnika, prisilili su Ritu da mi
vrati dravljanstvo. Napost- ljetku je to i uinila, ali pod uvjetom da
potpiem pismo kojim priznajem da sam joj preutjela da sam lagala u
svojem zahtjevu za azil. Svojim sam potpisom po drugi put izrekla
105

javnu la, ali nisam imala izbora; to je bio jedini nain da Rita spasi
svoj obraz.
Ali konsenzus nije bilo tako jednostavno vratiti. Stranka D66, mala
pseudo-slobodnjaka stranka koja je bila lanica vladajue koalicije,
smatrala je taj postupak besramnim, zatraivi da Rita ponudi ostavku
ili e D66 u suprotnom napustiti koaliciju, to vlada nee moi
preivjeti. Rita nije htjela dati ostavku. U takav ju je tjesnac stjerala
crta njezina karaktera koja je u nekim drugim okolnostima bila izvor
njezine snage: njezina nefleksibilnost, koja je istodobno svjedoila i o
nesposobnosti te osobe da se prilagodi okolnostima ili prizna vlastitu
pogreku.
Dolo je do pada vlade. Odreen je datum novih opih izbora. Rita
je izgubila utrku za predsjednicu stranke. Nekoliko mjeseci kasnije na
novim izborima WD je proao razmjerno loe; vie nisu imali pravo na
mjesto u kabinetu vlade. U rujnu 2007., nakon to je kritizirala
nevidljivi stav svoje stranke prema imigracijskoj problematici,
iskljuena je iz Liberalne stranke na poticaj svojega starog rivala
Marka Ruttea, koji je sada bio predsjednik stranke, i uz podrku
aramantnoga, uglaenog trokuta koji ini nizozemski politiki
establiment. Osnovala je vlastitu stranku koju je nazvala Ponosni na
Nizozemsku. Meutim, podrka javnosti Riti Verdonk nastavila se
topiti. Rita je postala politika izopenica.
Tad sam izvukla vanu pouku o prirodi nizozemske politike. Rita
je, zakljuila sam, prekrila najsvetiji tabu namjesnike politike elite,
ne toliko time to je govorila, ve nainom na koji je to inila. Drutvo
koje se temelji na konsenzusu, kao to je to sluaj s Nizozemskom,
zahtijeva visok stupanj konformizma: ton, prizvuk, vrijeme i kontekst
koji izabere da bi sroio neku poruku uinit e od tebe pobjednika ili
gubitnika. Kad regenten pozovu u svoje redove pojedince iz skupina
koje povijesno gledajui nikad nisu imale mo, ti pojedinci naue
izraavati svoje elje i pritube na isti nain na koji to ine i regenten.
U Nizozemskoj morate pregovarati i pristajati na kompromise; vaa je
sloboda govora omeena granicama onoga to regenten smatraju
prihvatljivim. To je neizbjeno moralo biti teko za nekog s Ritinim
porijeklom i temperamentom, jer ona jednostavno nije mogla podnijeti
pomisao na kompromis i bila je potpuno slijepa za spomenuto podruje
konformiteta i njegove nevidljive granice. Njezina kritika useljenika,
neovisno o pravdama i krivdama svakoga pojedinanog sluaja, inila
106

se neprihvatljivo nepristojnom, uskogrudnom ili jednostavno


rasistikom.
Druga pouka koju sam izvukla bila je da je kucnuo trenutak da jo
jednom spakiram svoje kovege i krenem na put. I tako sam napustila
Nizozemsku ubrzo nakon krize s mojim dravljanstvom. Trljajui sol u
moje rane, moji susjedi iz zgrade u kojoj sam tada ivjela uspjeli su
ishoditi sudski nalog za moje prisilno iseljenje, jer je prema njihovim
tvrdnjama moje osiguranje bilo nametljivo, a prijetnje smru koje sam
dobivala ugroavale su i njihov ivot. Nisam vie bila samo bez
drave; ostala sam i bez doma. Umjesto da prepoznaju moj prilog
rjeavanju problema koje stvaraju ti nepresuni valovi stranih
useljenika u nizozemsko drutvo, koji sam pokuala dati, u njihovim
sam oima sada i ja postala dijelom problema.
Istina je da sam zbog vlastite dobrobiti poela razmatrati
mogunost odlaska iz Nizozemske i prije nego to me je Rita napala. U
Nizozemskoj sam postala previe poznata za vlastito dobro. Ranije te
godine donijela sam odluku da se pokuam preseliti u Sjedinjene
Amerike Drave, gdje bih, smatrala sam, imala vie slobode te sam
zamolila prijatelja, bivega amerikog diplomata koji je sada radio kao
sveuilini profesor, da mi pomogne nai posao. Ve sam bila
dogovorila posjet Sjedinjenim Amerikim Dravama za vrijeme
proljetnog rasputanja parlamenta radi promocije knjige eseja koju sam
bila netom objavila pod naslovom Djevica u kavezu, i moj je prijatelj
predloio da me predstavi ljudima iz nekoliko instituta razliitih
usmjerenja na Istonoj obali, ukljuujui institute Brookings i RAND
te sveuilita John Hopkins, Georgetown i George Washington.
Svi koje sam ondje upoznala bili su nevjerojatno pristojni, ali
osjeala sam da je njihova podrka meni i mojim idejama suzdrana.
ovjek koji me je intervjuirao u Institutu Brookings inio se pretjerano
zabrinutim da bih mogla uvrijediti arapske muslimane i tako potkopati
niz programa koje su upravo pokrenuli u Dohi, u Kataru. A zatim me je
moj prijatelj odveo na razgovor u Ameriki institut za poduzetnitvo.
Ulogu amerikih trustova mozgova kao to je AEI javnost najee
tumai potpuno pogreno. Kao i njihovi kolege u liberalnim i
slobodnjakim ustanovama, kao to su Brookings i CATO,
znanstvenici iz AEI-ja ne piu politike programe, ve objavljuju svoje
miljenje o tuim programima. Ti su pogledi esto vrlo disonantni. Ali
tijekom godina upoznala sam mnoge ljude u medijima koji AEI
smatraju superkonzervativnim klubom, a ja sebe uope ne smatram
107

konzervativnom. (Moji razlozi zato ne elim biti konzervativka isti su


oni koje je tako uvjerljivo izloio Friederich Hayek u knjizi Narav
slobode: ukratko, ja ne elim zamrznuti status quo, nego poticati
promjene, i to radikalne.) I tako sam na razgovor u AEI otila
oboruana vlastitim sumnjama.
Na moje iznenaenje odmah su mi ponudili punu potporu. Nije
bilo rasprave o tome to smijem i to ne smijem rei. Naglasili su
koliko je vano da svoj rad temeljim na empirijskim podacima i
dosljednim argumentima, kao i da temeljito odvagnem mogue koristi i
mane svojih prijedloga. Pitala sam hoe li moje zastupanje prava na
izbor kad je rije o pobaaju i pravima homoseksualaca predstavljati
bilo kakav problem, a predsjednik AEI-ja Christopher DeMuth
odgovorio mi je da sam slobodna misliti to god elim. Nije bilo
nikakvih ogranienja u odnosu na to to smijem misliti, rei ili napisati.
Bila je to jo jedna politika lekcija, jedna od prvih koje u nauiti u
Sjedinjenim Amerikim Dravama. Moja je osuda loeg poloaja ena
u islamu izazivala veu nelagodu medu amerikim liberalima nego
medu veinom konzervativaca. Umjesto da se zauzmu za zapadnjake
slobode i protiv totalitarnoga islamskog sustava vjerovanja, mnogi
liberali radije premjetaju teinu s noge na nogu i gledaju u vrhove
svojih cipela kad je rije o kulturolokim razlikama. Poela sam
shvaati da liberalan moe znaiti mnogo toga, ovisno s koje se strane
Atlantika nalazite. Ono to bi Europljani nazvali ljevicom, ovdje se
zbunjujue oznaava liberalnim, s malim poetnim slovom l, dok
su u Europi liberali ono to Amerikanci danas nazivaju klasinim
liberalima: zalau se za slobodno trite, potovanje prava vlasnitva,
vladavinu prava, ogranienu vlast drave, i osobnu odgovornost svakog
pojedinca. Europski konzervativci i sami podravaju sve spomenute
vrijednosti. Ali ameriki e konzervativci tom popisu dodati i
drutvene i kulturne vrijednosti povezane sa svojom kranskom
vjerom. Iako su njihovi prethodnici neko agitirali za prava radnika,
prava ena i prava crnaca, ameriki liberali danas oklijevaju javno
govoriti protiv krenja prava koje se ini u ime islama. I tako sam iz
Brookingsa dobila odbijenicu, a iz AEI-ja pozivnicu.
Nakon naega prvog susreta 2006. godine Chris DeMuth me u rujnu i
slubeno pozvao da postanem stalni lan tima istraivaa u AEI-ju.
Kad mi je Rita iznenada oduzela nizozemsku putovnicu, ta ponuda jo
nije bila formalizirana; DeMuth se jo nije imao priliku posavjetovati
sa svojim upravnim odborom. Ali bilo je jasno da vie ne mogu biti
108

zastupnica nizozemskog parlamenta jer vie nisam bila Nizozemka.


Onog jutra kad je odrana tiskovna konferencija na kojoj sam odluila
objaviti da dajem ostavku na mjesto parlamentarne zastupnice primila
sam poziv iz dnevnog lista Volkskrant. Je li istina da u prihvatiti
posao ba u AEI-ju?
Nisam mogla odgovoriti. Nisam mogla biti sigurna da AEI sada
nee povui svoju ponudu sa stola. Nazvala sam Chrisa da mu kaem
da me novinari gnjave i da im moram odgovoriti; rekao mi je da se
mora posavjetovati s lanovima upravnog odbora prije nego to
slubeno objavi moj dolazak. Srce mi je potonulo jer sam pomislila da
e lanovi upravnog odbora jamano pomisliti Treba li nam ovakav
skandal? Ali poslije samo trideset minuta Chris je uzvratio moj poziv i
rekao da sam dobrodola u AEI-ju od 1. rujna.
Kad su nizozemske novine objavile da je moje odredite AEI,
mnogi su me upozorili da inim najveu pogreku u svojem ivotu.
Proguglali su AEI, rekli su mi, i zakljuili da je rije o organizaciji
opasnih namjera, gnijezdu neokonzervativaca koji su se urotili kako bi
Busha uinili predsjednikom i smislili povod za rat protov Iraka. Zato
bih se zaboga uope odluila prihvatiti drutvo te opake rulje?
Odgovorila sam im da sam, izgubivi svoj dom, svoju koru kruha, a
gotovo i dravljanstvo, spremna jo jednom riskirati i prepustiti se
dobroti stranaca.
Bila sam javna osoba. Prije odlaska iz Nizozemske u moju su ast
organizirane tri oprotajne zabave, jer je najmanje 150 ljudi tvrdilo da
se smatraju mojim bliskim prijateljima. Govor nekih mojih prijatelja
gotovo je izbrisao bol koju sam osjeala. Pomogli su mi da se prisjetim
da u Nizozemskoj ipak ima ljudi koji se sa mnom slau i iji pogled
see dalje od mojega nekonformistikog tona i stila. Bila sam duboko
ganuta, jer su me ti ljudi jo jednom podsjetili zato volim tu zemlju
koju sada naputam.
Rodila sam se u obitelji politiara i oduvijek sam znala da u politici
stvari nisu uvijek onakve kakvima se ine. U usporedbi s mojim
iskustvima iz Somalije, Etiopije, Saudijske Arabije i Kenije, moj sraz s
centrima moi u Nizozemskoj bio je vrlo benigan. Nitko me nije
muio, niti me bacio u zatvor. tovie, jedna od oprotajnih zabava
organizirana je u zgradi parlamenta, a medu uzvanicima su bili neki od
mojih najstrastvenijih kritiara. Tipino za Nizozemsku, dobila sam
skroman dar i tri zvuna poljupca u obraz od svakog uzvanika. Bilo je
to vrlo konsenzualno opratanje.
109

I tako sam se jo jednom vratila nomadskom ivotu.

9. Poglavlje - Amerika

Nekoliko dana kasnije probudila sam se u hotelu u Washingtonu i


odjenula se za svoj prvi radni dan u Amerikom institutu za
poduzetnitvo. Ali otkrila sam da je ured zatvoren: bio je Praznik rada.
Prvi ubod nostalgije za nizozemskim domom stigao je sa spoznajom da
se Praznik rada ne slavi 1. svibnja, kao to je to sluaj svugdje u
Europi, ve prvog ponedjeljka u rujnu. Morala sam jo mnogo toga
nauiti.
Nije to bio samo novi posao, ve i nova zemlja: nova kultura, novi
praznici, nova povijest. ak se i moj stari prijatelj iz Kenije, engleski
jezik, inio potpuno razliitim na ulicama Washingtona. Hou li se
ovdje ikad osjeati kao kod kue?
Vratila sam se u hotel razmiljajui o tome. Prvo i najvidljivije
obiljeje Amerike njezina je etnika raznolikost; bilo je to prvo to sam
uoila u zranoj luci prilikom mojega prvog posjeta New Yorku. Kamo
god bih pola, vidjela sam Afrikance, Azijce, Latinoamerikance te vie
etnikih kombinacija nego to sam ih sposobna prepoznati. Takoer,
primijetila sam njihov pozitivan odnos prema Americi. Useljenici su
spremno tvrdili da im je drago da su bili prisiljeni doi u ovu zemlju,
da se nemaju namjeru vraati kui jer je Amerika nudila njihovoj djeci
mogunosti koje su bile nezamislive ondje odakle su doli. Bilo je to
bitno drugaije od stalnih alopojki o Nizozemskoj koje sam bila
navikla sluati od useljenika koji svoj novac alju natrag kui i koji
kulturoloki i emocionalno naratajima ostaju stranci u zemlji u koju se
se doselili.
Za razliku od brojnih useljenika u Nizozemskoj, kad sam se ja
doselila u Sjedinjene Amerike Drave ve sam govorila jezikom svoje
nove domovine i poznavala nekolicinu ljudi. Imala sam vizu u svojoj
putovnici koja je bila namijenjena ljudima koji su izvanredno
daroviti, koji su nezamjenjivi u Sjedinjenim Amerikim Dravama,
vizu za izuzetne strance. Uivala sam u toj frazi, ali sam se i pitala:
Koje su to bile moje izvanredne sposobnosti? Ta je viza znaila vrlo
udoban, povlateni ulazak u naciju kojoj bi se mnogi pojedinci irom
svijeta eljeli pridruiti ne pitajui za cijenu. Ostali useljenici prolaze
mnogo muniji i dugotrajniji postupak odobravanja boravka.
Rekla sam samoj sebi da moram biti dostojna te vize. Dali su mi je
jer sam muslimanka koja je pronala svoj put u slobodu i neovisnost,
110

koja aktivno zagovara ideale demokracije.


Vrlo brzo sam stekla osjeaj pripadnosti u AEI-ju. Onog tjedna kad
sam stigla u Washington upoznali su me s ovjekom kojeg sam ve
dugo eljela upoznati, Charlesom Murrayjem, koji je 1994. napisao
Zvonoliku krivulju. U vrijeme izlaska te knjige iz tiska ja sam jo
uvijek bila studentica na sveuilitu u Leidenu, gdje su svi samo priali
o toj stranoj, rasistikoj knjizi, iji autor tvrdi da crni ljudi genetski
imaju niu inteligenciju od bijelih ljudi. Proitala sam je, naravno, i
zakljuila da je sve samo ne rasistika; naprotiv, to je suosjeajno
napisana knjiga o urbanim izazovima s kojima se crni ljudi suoavaju
tee od bijelih. Svi bi je crnci trebali proitati.
Kad su me predstavili Murrayju, nisam mogla ne primijetiti da je
ak i njegova glava oblika precizne zvonolike krivulje. Dok smo
razmjenjivali pozdrave, spomenula sam da prepoznajem njegovo ime
jer sam itala njegovu knjigu, na to je Murray stisnuo zube,
nedvojbeno prikupljajui snagu za obranu od jo jedne uvrijeene
crnkinje. Kad sam rekla da mi se njegova knjiga jako svidjela, njegov
je osmijeh bio irok koliko i iznenaen. Odmah smo se sprijateljili.
Unato mojim prvobitnim sumnjama i predrasudama mojih
nizozemskih prijatelja protiv AEI-ja, moji su kolege istraivai bili
naitani i obrazovani te vrlo prijateljski raspoloeni. Posve netipino za
dogmatske ratne hukae, pokazali su se posve sposobnim za kritiku
Bushove administracije. Chris DeMuth pokazao se ovjekom
izvanredne intelektualne dubine i irine, koji je postavljao inteligentna
pitanja o temama u rasponu od iranskoga nuklearnog programa do
moralne krize feminizma.
Ukratko, u sreditu je AEIjeva zanimanja ekonomija, a glavna
naela prema kojima istraivai nalaze zajedniki nazivnik jesu
odgovornost pojedinca i ograniena vlast drave. Rad u AEI-ju nije bio
nimalo nalik radu u politikom institutu neke stranke u Europi, gdje su
ljudi opsjednuti pripremom izbora i izbjegavanjem kontroverzi. Mogla
sam pisati, itati i sudjelovati u raspravama koje su moderirali drugi
istraivai, a koje su se bavile raznim pitanjima, poevi od nacionalne
sigurnosti do religije, genetike, amerikog sustava zdravstvenog
osiguranja, globalnog zatopljenja i razvojne pomoi drugim zemljama.
Moje zadovoljstvo mojim novim ivotom u Washingtonu bilo je
tim vee to je rije o gradu u kojem je snalaenje udesno lako: tlocrt
mu je pravocrtan, s ulicama ija imena idu redom kroz abecedu, a
111

kuni brojevi zavravaju brojem dvadeset i est. Osjeala sam da se


ovdje nikad ne bih mogla izgubiti.
Kad je u veljai 2007. u Sjedinjenim Amerikim Dravama
objavljena moja autobiografska knjiga Nevjernica, krenula je i
promidbena turneja koja me vodila irom drave. Bilo je to vrlo
pouno iskustvo. Na moje zaprepatenje let iz jednoga grada u drugi
mogao je trajati i pet do est sati, zemlja je bila podijeljena u etiri
vremenske zone (pet, ukljuujui i Havaje) te u brojne klimatske zone.
Naravno, te su mi injenice bile poznate jo od kolskih dana, ali tek
sam sada napokon pojmila zapanjujue fizike razmjere Sjedinjenih
Amerikih Drava.
U Nizozemskoj vas je ve i dvosatna vonja mogla odvesti preko
granice. Zemlja je ondje ravna i sva polja izgledaju poput manikiranih
kvadrata; svaki hektar Nizozemske dotaknula je i oblikovala ljudska
ruka. Za razliku od toga, u velike amerike savezne drave poput
Teksasa ili Kalifornije mogle su stati cijele europske nacije. Divlji
ameriki krajolik s dolinama, planinama, potocima, provalijama i
kanjonima, gotovo je jednako neukroen i izazovan kao i somalski.
Letei s kraja na kraj zemlje, navirujui se kroz prozore zrakoplova,
polako mi je postajalo jasno zato ljudi u ruralnim krajevima
Sjedinjenih Amerikih Drava vjeruju da imaju pravo nositi oruje.
Uvijek osjetim strahopotovanje kad se suoim sa zemljopisom
Amerike. Putovala sam punih sat vremena od Santa Fea do
Albuquerquea a da nisam vidjela nijedno ljudsko bite. Zemlja je bila
mjeseev krajolik udnih stjenovitih formacija i kratera naikanih
kaktusima, i iako je u automobilu bilo toplo, u daljini su se izdizali
snijegom pokriveni vrhunci planina.
U Nizozemskoj nema nita divlje. Ondje su zatiene vrste
bizamski takor i neki slabo poznati kukci; sve vee od toga
iskorijenjeno je prije vie stoljea. U Sjedinjenim Amerikim
Dravama obina etnja po brdima ponudila mi je priliku da vidim
drvee tako visoko da se ini iskonskim, a meu drveem kojote i
losove.
Divila sam se golemome novom krajoliku Amerike i uivala u
svojemu novom poslu u Washingtonu, ali sam se najbolje osjeala u
New York Cityju, koji esto posjeujem kako bih bila s prijateljima.
Jednoga prekrasnog vikenda potkraj lipnja 2007. proetala sam Central
Parkom. Ljeto samo to nije bilo poelo, vidjelo se to u grmljavinskim
olujama i prolomima oblaka koji su se smjenjivali, ali to je jutro bilo
112

fantastino: vedro i sunano, gotovo bez daka vjetra. Bio je to jedan


od onih dana kad poelite potrati parkom u bikiniju.
Prola sam kraj bronanog kipa Anela voda i njegova etiri
kerubina i produila prema jezeru. Pretekao me je par na rolama; ena s
dvoje djece smjetene u kolica za blizance dolazila mi je ususret.
Svugdje oko mene Europljani su razgovarali na poznatim jezicima:
talijanskom, francuskom, skandinavskim jezicima. Vrijednost je dolara
bila niska, a vrijeme prekrasno.
Netko me je potapao po ramenu i ja sam zamalo odskoila.
Simpatian nizozemski par u trapericama i konim jaknama srdano se
smjeio, drei u ruci fotoaparate. Bio je to podsjetnik na posljednji
dom koji sam izgubila. Bio je to i podsjetnik na moju trajnu
nesigurnost. Moji su tjelohranitelji prili blie, ali sam im dala znak da
je sve u redu.
Mevrouvu Hirsi Ali, rekao je mukarac na nizozemskom,
smijemo li se slikati s vama? Mevrouw na nizozemskom znai
gospoa ili gospoica.
Naravno, uzvratila sam im iroki osmijeh, a jedan od
tjelohranitelja ponudio je da nas slika njihovim fotoaparatom. Dok smo
pozirali, ena me je upitala:
Hoe li ovome ikad doi kraj? Mislila je na moju potrebu za
tjelohraniteljima.
Ne znam. Ne znam kaci e tome doi kraj.
Primate li i dalje prijetnje smru?
Teko je prepoznati stvarnu prijetnju. Prijetnje stiu
elektronikom potom. Ali oni koji mi stvarno ele nauditi nee gubiti
vrijeme na slanje e-maila.
Tijekom promidbene turneje s Nevjernicom trebala sam odrati
govor u Philadelphijskoj javnoj knjinici. Tjedan dana ranije moje me
je osiguranje obavijestilo da su na jednoj muslimanskoj internetskoj
stranici presreli prijetnje protiv mene. Izrijekom se spominjalo mjesto i
pojedinosti mojega nastupa te nairoko najavljivalo planove da me se
sprijei da odrim govor. Sjedila sam u restoranu u Los Angelesu kad
su mi priopili te vijesti i savjetovali da otkaem dolazak. Bez
oklijevanja sam povikala:
Ne mislite valjda ozbiljno! Ovo je slobodna, demokratska zemlja!
Odrat u taj govor, a to je mogue zato to imam zatitu. Upravo je to
svrha ovog osiguranja!
113

Nakon to sam se smirila nazvala sam Chrisa DeMutha u AEI da


ga pitam za savjet. Nisam eljela dovoditi druge u opasnost. Bez
oklijevanja je rekao:
Idi i uini ono to mora.
Govor je odran kako je i planirano zahvaljujui usklaenim
naporima veeg broja sigurnosnih slubi, ukljuujui i lokalnu policiju.
Ljudi me esto pitaju kako je to ivjeti s tjelohraniteljima. Krai bi
odgovor glasio da je to bolje nego biti mrtav. Bolje je i od pokrivanja
maramom ili velom, koji su za mene simbol intelektualnih i tjelesnih
ogranienja koja su mnoge muslimanke prisiljene trpjeti. Pa ipak, bila
sam svjesna ironije mojeg poloaja: ja sam navodno ta velika ikona
enske slobode, ali zbog prijetnji smru koje primam moram ivjeti na
nain koji je u odreenom smislu neslobodan. Nije jako zabavno kada
te uvijek i svugdje prate naoruani mukarci zastraujueg izgleda.
Pomalo je to nalik noenju astronautskog odijela, zatitnog oklopa koji
spreava va dodir s elementima. Usporava vas i ini svako kretanje
promiljenim i nespontanim. Ne uivam u tome to me danonono
uvaju.
No tjelohranitelji me tite od opasnosti. Ublaavaju moj strah. Kad
ivite sa stalnim prijetnjama smru, bojite se i ponekad imate uasne
none more. Kad se neki automobil zadri predugo pred mojom
kuom, pitam se promatraju li me. Ako se ovjek u novinskom kiosku
zagleda u mene, pitam se zna li tko sam. Ako dostavlja pozvoni,
oklijevam: Je li on doista onaj za kojeg se izdaje? Trebam li otvoriti?
Pokuavam ostati na oprezu. Klonim se rutine. Ali odluila sam da
neu prestati pisati i da neu prestati privlaiti pozornost na patnje
muslimanki i prijetnju koju ekstremisti predstavljaju slobodi miljenja,
slobodi govora i demokratskim dravama. I da prestanem, time
vjerojatno ne bih popravila svoj poloaj, jer jednom neprijatelj,
zauvijek neprijatelj. Uvijek e se nai netko tko e biti sretan da me
poalje na drugi svijet.
Te me prijetnje na neki nain motiviraju. One su mojem glasu dale
dodatni legitimitet.
Tog poslijepodneva u Central Parku zadrala sam se na trenutak u
razgovoru s nizozemskim parom, uivajui na suncu. Rekli su mi
koliko ih je uzrujao nain na koji se sa mnom postupalo u Nizozemskoj
i da imam njihovu podrku. Susret je bio vrlo ugodan, kao to je to
esto sluaj kad naiem na Nizozemce; neki su prema meni
neprijateljski raspoloeni, ali veina je vrlo ljubazna i izuzetno topla.
114

Taj sluajni susret izazvao je u meni val enje za domom u


Nizozemskoj. Zvuk nizozemskog jezika na Manhattanu izazvao je u
meni dobro poznat, njeni, gotovo bezuvjetni osjeaj povezanosti koji
ljudi dijele kad dolaze iz istog mjesta. To je osjeaj za kojim nomad
uvijek ezne: taj neuhvatljivi osjeaj pripadnosti obitelji.
Do Boia 2009., tri godine nakon mojeg dolaska u Ameriku,
ivjela sam ivotom nomada vie nego ikad. Nisam provodila mnogo
vremena u Washingtonu. Moj je posao bio mjeavina istraivakog
rada i aktivizma. Istraujui, otkrila sam da su rasprave o islamu,
multikulturalizmu i enama bile iscrpljene potkraj 1980-ih i 1990-ih,
mnogo prije 11. rujna 2001. Koliko sam mogla vidjeti, nisam mogla
dati nikakav izvorni doprinos postojeem opusu znanstvenih radova.
Prema mojem tumaenju moj je akademski posao bio pratiti nove
napade u ime islama. Aktivistiki dio mojeg posla vodio me irom
Amerike. To je znailo da sam velik dio vremena provodila putujui iz
jednoga grada u drugi, drei predavanja i sudjelujui na skupovima.
Globalizaciju i prijetnju terorizma najlake je doivjeti u zranoj
luci. Veina amerikih zranih luka kroz koje sam prola bolje su od
onih u Africi i znatno loije od onih u Europi, uz izuzetak londonskog
Heathrowa. Zrane su luke u Dallasu, Denveru i Los Angelesu izvrsne,
dok je O'Hare u Chicagu podjednako teak za snalaenje kao i pariki
Charles de Gaulle, iako ne ba na razini horora kao to su to Dulles i
JFK. Sto se vie udaljavate od obale prema mjestima kao to su Aspen,
Beaver Creek i Sun Valley, to su zrane luke manje i efikasnije.
Osjetim pravo olakanje kad moram proi kroz jednu od tih manjih
zranih luka.
Moj prvi susret s nekom amerikom zranom lukom dogodio se
2002. godine. Sletjela sam u njujorku zranu luku JFK na
proputovanju u Los Angeles. Nakratko sam pomislila da je dolo do
neke greke, da sam sjela na pogrean let i zavrila negdje u Africi.
Masa ljudi tiskala se u velikim skupinama, neki u tranzitu, dok su drugi
upravo sletjeli na odredite. Sluba za useljenike imala je altere do
kojih su vodile trakom oznaene staze to su vijugale stotinama metara
kako bi se osiguralo uredno pomicanje reda. Dravni slubenik koji je
pregledao moju putovnicu govorio je jedva razumljivim engleskim
jezikom i djelovao prilino nervozno, vjerojatno zato to je zaglavio u
tako tijesnoj kuici. Redovi su bili naizgled beskonani, a s pokretnih
traka padale su putne torbe koje je onda aica mukaraca bacala natrag
na preostalih nekoliko praznih mjesta na traci. Ljudi u odori vikali su
115

na putnike, a iz razglasa je odjekivala kakofonija glasova koji su


izdavali stroga upozorenja, ba kao i televizijski ekrani na svakom
terminalu:
Ne ostavljajte svoje torbe bez nadzora. Na snazi je naranasti
stupanj opasnosti od terorizma.
Uskoro sam se navikla na takve prizore u najveim zranim
lukama. Prostor za putnike u odlasku bio je u najmanju ruku jo gori:
beskrajni redovi ljudi koje su usporavala nova sigurnosna pravila. Iz
njihovih su torbi uklanjana prijenosna raunala, a svoje su cipele i
remenje, pa ak i jakne, morali gurati u sive plastine posude. Letovi
zranih prijevoznika koji su se nalazili pred steajem gotovo su uvijek
znatno kasnili u polasku. Nepredvidivo ameriko vrijeme, grmljavinske
oluje, uragani, naleti vjetrova i snjene oluje, povremeno bi izazvali
sveopi kaos.
U Ameriku sam dola u potrazi za novim domom, ali sam ubrzo
otkrila da ivim s kovegom u ruci, putujui od jedne zrane luke do
druge, od hotela do hotela. Poela sam usporeivati prepreke
modernom putovanju s onima koje su svladavale karavane o kojima je
baka esto pripovijedala.
U njezino vrijeme opasnost je prijetila od pljakakih pohoda
raznih gospodara rata i njihovih vojski, od ekstremnih sua ili poplava,
od radnih ivotinja koje su bile pretovarene i pothranjene. U modernoj
Americi ekvivalenti su bili uzbune zbog opasnosti od terorizma i
snjene oluje.
Nakon vie mjeseci takvoga nomadskog ivota moji su se ameriki
prijatelji saalili nada mnom. Kucnulo je vrijeme, rekli su, da otkrijem
da rad nije jedini smisao ivota u Sjedinjenim Amerikim Dravama.
Jedna me je prijateljica upitala jesam li ikad bila u Las Vegasu. Moja je
prva asocijacija bila kockanje. To je bio jedini grijeh koji jo nisam bila
poinila a koji muslimanska vjera izrijekom zabranjuje.
Ne Las Vegas, promucala sam. To je leglo kriminala, kocke i
zasljepljujuih neonskih svjetala. Mislim da ne elim ii onamo.
Ma, daj, odgovorila je moja prijateljica Sharon. Ne zna to
proputa. To je tako tipian dio Amerike, mora ga vidjeti.
I tako me je jednog vikenda povezla iz Los Angelesa u Las Vegas.
Iako se rasprostranjenost Los Angelesa ponekad ini beskonanom,
dok smo jurili autocestom graevine su se ipak s vremenom prorijedile,
a krajolik postajao sve manje zelen, sve dok nije ostalo nita osim
pustinje, jalove zemlje s planinama, tvrdim stijenama, mekim humcima
116

pijeska prljavo-bijele, ali i smee i sive boje. Proli smo kraj mjesta s
neobinim imenima kao to je Zzsyk. Moje je zanimanje privukao znak
koji nas je upozoravao na Cestu za Grad duhova.
Sablasno, rekla sam pokazujui na znak.
Moda bismo mogli zastati u nekom od tih mjesta u povratku,
odgovorila je moja prijateljica.
Nakon nekoliko sati vonje kroz pustinjski krajolik naposljetku
smo stigli u Las Vegas. Bila sam zaslijepljena. Skretanje udesno u
Zaljev Mandalay bilo je poput iskrcavanja na arobni otok s
nadrealistinim replikama New Yorka, Pariza i Rima. Hotel Wynn, u
kojem smo odsjele, nije nudio samo spavae sobe i restorane, ve i
cijele trgovake centre, ekskluzivne europske trgovine s najnovijom
modom, draguljarnice u ijim su izlozima sjali zlato, platina, dijamanti
i ostalo drago kamenje, a u sreditu svega tog sjaja, stajali su redovi i
redovi aparata za kockanje i kockarskih stolova. I, naravno, striptiz
klubovi za mukarce i wellness centri za ene.
Sharon me nagovarala da iskuam jedan od aparata. Na jednome
sam izgubila osam dolara a zaradila dolar i dvadest i pet centi, dok sam
na drugome zaradila deset dolara a izgubila dvadeset. Na stolu smo
odigrali igru koja se zove blackjack. Sharon i ja uloile smo stotinu
dolara. Izgubile smo ezdeset. Bilo je udno. Morale smo svaka kupiti
etona u vrijednosti od pet i deset dolara; poetni ulog iznosio je
petnaest. Djelitelj bi vam dao dvije karte i istodobno sam zadrao dvije.
Mogli ste zatvoriti krug ili zatraiti jo jednu kartu. Ako bi zbroj vae
tri karte bio dvadeset i jedan vi ste bili pobjednik, to jest, zaradili biste
jo nekoliko etona.
Bit e da sam izgledala kao da sam tog trenutka izila iz dungle.
Tijekom igre morate davati suptilne znakove kao to su pomicanje
kaiprsta naprijed i nazad ili mahanje dlanom polako kao da gladite
stol ne dodirujui ga. Djelitelj bi kimnuo glavom, a moja bi prijateljica
i sama odgovorila neobinim kimanjem. Iako je blackjack navodno bio
najjednostavnija kartaka igra, meni se inilo da bih teko nauila sve
tajne znakove, a jo tee pogodila koju e mi kartu sljedeu podijeliti.
Dotad bih ve bila ostala bez gotovine. I tako smo prestale igrati.
Da upotpunimo doivljaj, otile smo u hotel Palace da pogledamo
mjuzikl Momci iz Jerseyja, priu o bendu siromanih klinaca koji
odrastaju u New Jerseyju. Ta klasina amerika pria o cijeni slave
vrlo me je brzo oarala. Isprva se bend ini dobrom idejom, iako je
njihov put do uspjeha posut trnjem. Kad uspjeh na koncu stigne, ne
117

samo da se bend razie, ve se raspadne i brak glavnog protagonista,


njegova ga ena ostavi, a njegova se ki oda drogi. On tuno pjeva o
tome kako su ga svi napustili. Predstava zavrava solo nastupima sve
etvorice mukaraca dok se osvru na svoj ivot.
Na povratku u L.A. zaustavile smo se na benzinskoj pumpi u
neposrednoj blizini znaka za cestu prema Gradu duhova, koja je
vijugala kroz brda obojanih stijena.
eli li baciti pogled na grad? upitala je Sharon, prisjetivi se
moje ranije znatielje.
Zato ne? Bila sam raspoloena za novu pustolovinu. Odvezle smo
se u grad duhova Calico.
Na ulasku u nekadanji grad nalazi se kiosk sa slamnatim krovom i
uvarom koji turistima naplauje simbolinu ulaznicu. Grad duhova
zapravo je muzej na otvorenom. Prije stoljea i pol Calico je bio poznat
po rudnicima srebra i privlaio masu kopaa koji su se eljeli brzo
obogatiti. Gradi je imao par trgovina potreptinama, nekoliko trgovina
odjee i stvari za dom te salun i javnu kuu u sklopu saluna. Jedna je
obiteljska kua obnovljena kako bi se turistima pokazao autentini dom
prvih doseljenika na Divlji Zapad.
Moju je pozornost privukla pe iz devetnaestog stoljea, jer je bila
daleko bolja od pei na ugljen kojima smo se mi sluili u naim
domovima u Mogadiu i Nairobiju, i koje su jo uvijek u uporabi u
mnogim afrikim domovima. ak je i rustikalni namjetaj u ovome
starom i naputenom domu bio boljeg dizajna i dugovjeniji od naeg.
Stanovnici Calica morali su pjeaiti gotovo tri kilometra po vodu, kao
to to moraju i mnogi Afrikanci; svoju su odjeu (neobino slinu
odjei koju mnogi jo uvijek nose u Africi) prali runo. Njihove
pletene prostirke za pod, zdjele i podmetai vratili su me natrag u
Mogadi, Addis Ababu i Nairobi. Baka bi potroila sate i sate na
pletenje takvih prostirki.
Grad duhova ivo je ilustrirao razliku izmeu tradicije moje bake,
prema kojoj stvari moraju ostati onakve kakve jesu, i amerikog
svjetonazora u koji je ugraena potreba za stalnim inoviranjem.
Amerikanci stalno trae novi, bolji i uinkovitiji nain kuhanja, pranja i
nalaenja goriva, obavljanja najosnovnijih i univerzalnih aktivnosti u
ljudskom ivotu. U tradiciji moje bake ljudi se kao zatvorenici cijeli
ivot vrte u istome krugu traganja za hranom, njezine pripreme i
njezine konzumacije. Ne mogu se sjetiti niega korisnog to su neki
Somalac ili Somalka izumili kako bi taj ciklus olakali.
118

ak je i taj odavno naputeni grad duhova na niijoj zemlji izmeu


Nevade i Kalifornije svojedobno nudio razmjerno vei luksuz od kue
moje majke. Na povratku iz Calica u L.A. postala sam svjesna
nevjerojatne brzine kojom su grabili naprijed ti prvi doseljenici u
Ameriku.
Par mjeseci prije puta u Vegas bila sam na Istonoj obali, u
Muzeju umjetnosti Metropolitan u New Yorku. Ravnatelj
Rijksmuseuma u Amsterdamu Wim Pijbes i Udruenje uzgajivaa
tulipana odluili su organizirati malu sveanost u moju ast. Trebali su
mi uruiti stotinu lukovica Crnog tulipana kao simbola (tako je to
barem objasnio Pijbes) raznolikosti u Nizozemskoj. Pozvala sam
nekolicinu najbliih amerikih prijatelja, dok je Pijbes pozvao nekoliko
nizozemskih uzvanika. Spomenula sam da Chris DeMuth oboava
slikara Vermeera. Stjecajem okolnosti u Metu je upravo bila
postavljena velika izloba Vermeerovih radova.
Chris je kasnio pa sam otila pogledati slike u pratnji Pijbesa.
Zadrali smo se neko vrijeme ispred Vermeerove Mljekarice. Pijbes se
upustio u dubinsku analizu slikarove genijalnosti koja se oituje u toj
maloj slici, govorei o preciznosti, svjetlima, bojama, sjenama i izboru
mljekarice kao objekta. Dok sam netremice promatrala sliku, ono to je
privuklo moju pozornost bila je soba: siromana, mrana i tijesna.
Mnoge su sobe u mojem djetinjstvu bile podjednako tijesne.
Nakon kraeg obilaska izlobe nala sam se u razgovoru s jo
jednom nizozemskom uzvanicom. Bila sam razoarana uvi je kako
izgovara uobiajene predrasude o tome da su Amerikanci plat. Tu je
rije jako teko prevesti; ona znai neto poput plebejski,
neprofinjen odnosno onaj koji nema nikakvu (znaajnu) povijest
umjetnosti ili kulture. Prema toj koli miljenja sve je u Americi pop,
ako ne i und, i namijenjeno masama. Tono je da se u Americi tota
podvodi pod nazivnik kulture, ukljuujui i opsjednutost slavnim
osobama svih vrsta. Ali teko bi se moglo rei da je to reprezentativan
uzorak golemog bogatstva izvanredne umjetnosti, knjievnosti i glazbe
koje su Amerikanci stvorili u gotovo dva i pol stoljea postojanja
njihove drave.
Kao stranac u Americi ponekad se osjeam iskljuenom iz
razgovora, jer se sugovornici vrlo esto pozivaju na mjuzikle i filmove
za koje nikad nisam ula. Jednom prilikom u Bostonu, dok sam
neobavezno razgovarala s prijateljima, pobjeglo mi je da ne razumijem
119

MIN@

neke od kulturolokih odrednica u razgovoru koji smo vodili o


predrasudama.
Jesi li gledala juni Pacifik? upitala je jedna prijateljica.
Iz nekog mi je razloga naslov zvuao poznato, ali nisam. (esto
vam mnoge amerike reference zvue poznato, iako o njima zapravo ne
znate nita.) Ona i njezin suprug odmah su me pozvali da ih posjetim u
New Yorku kako bismo ga pogledali zajedno.
Kao ljubavna pria smjetena u ratno doba, ispriana na pozornici
kroz pjesme i glumu koji gledatelja razgale uspjenije nego komedija,
Juni Pacifik me je oarao. Bilo je to pravo olakanje nakon europske
opere.
Operne ljubavne prie gotovo uvijek zavravaju nesretno, iako
ljubavnike u njihovu propast prati najveliajnija mogua glazba.
Nasuprot tome, parovi u amerikim mjuziklima mogu pjesmom i
plesom pobijediti goleme prepreke kao to su rat i rasizam i okonati
svoju ljubavnu priu obaveznim hepiendom. Na kraju predstave
uhvatila sam se kako pjevuim melodiju Moraju te dobro nauiti.
Moraju te nauiti
Da mrzi i da se boji,
Moraju te tome uiti
Iz godine u godinu,
Moraju to utuviti,
U tvoju dragu malu glavu,
Moraju te dobro nauiti.
Moraju te nauit' da se boji
Da kose oi udno gleda,
Da drugoj boji koe ruku ne da,
Moraju te dobro nauiti.
Mora nauit' dok nije kasno,
Bar sa est il' sedam da bude jasno,
Da u mrnji slijedi primjer obitelji,
Moraju te dobro nauiti!
Ta predstava i razgovori koji su uslijedili otvorili su mi prozor u
naizgled beskonanu borbu Amerike s rasnom problematikom. Vie od
brojnih propovijedi politiara ili analitiara, takve pjesme za masovnu
konzumaciju sluile su da oslabe rasne predrasude izlaui ih poruzi.
Drugi me je par odveo u New York na gala koncert povodom
devedesete obljetnice roenja Leonarda Bernsteina. Bilo mi je pomalo
neugodno priznati da ne znam tko je Bernstein. Nema problema, rekli
su uglas. Dananja e veer biti dobar uvod. U jednom od songova koji
120

je pobudio moje osobito zanimanje dvojica siromano odjevenih


tinejdera pjevaju o susretu s policajcem iz svojeg kvarta:
Dragi, dobri narednile Krupke
Mora vam bit'jasno
Na nas odgoj na to tjera
Na ponaanje nedoraslo
Kad je majka ovisnica
Kad je otac pijanica
to mo' bit' neg propalica!
Nakon predstave upitala sam svoje prijatelje za tu pjesmu koju su
izvodili tinejderi. Bili su zaprepateni.
Zar nisi gledala Priu sa Zapadne strane?
Nekoliko dana kasnije gledala sam je na DVD-u uivajui u
napadima libretista na mekanu psihologiju kojom se malodobne
delinkvente uvruje u uvjerenju da su samo rtve drutva.
Takoer, ula sam prvi put i nezaboravnu pjesmu useljenika pod
naslovom Amerika. To je opjevani razgovor izmeu mukih i enskih
useljenika iz Puerto Rica. U nastavku sam navela nekoliko stihova za
koje smatram da su vjeni i koji ilustriraju razliite poglede ljudi iz
istog mjesta, tovie iz iste obitelji, na Ameriku. Za ene je to zemlja
slobode i neogranienih mogunosti, dok je za nostalgine mukarce
ona mjesto siromatva i zatucanosti ako nisi bijelac.
Svia mi se bit' u Americi...
Besplatno je sve u Americi....
Kupnja na kredit je prava stvar.
Nama uvijek naplate dvaput bar.
Odsad mi pere moj vlastiti stroj.
A to e ti uzet' da ostane ist?
Industrijski bum u Americi.
Dvanaestoro u sobi u Americi.
Nove kue grade mnogo prostranije.
S novih nas vrata tjeraju jo pristojnije...
ivot je u redu u Americi.
Ako si skroz bijel u Americi.
Ovdje mo' ivit' slobodno i ponosno.
Tako dugo dok zna gdje ti je mjesto.
Slobodan da bude to god eli.
Slobodan da isti i konobari.
Posvuda prljavtina u Americi, .
Organizirani kriminal u Americi,
121

Uasno vrijeme u Americi....


Mislim da u se vratit' u San Juan.
Ukrcat u se na brod i neu bit' sam.
Svi e me ondje glasno pozdraviti!
Svi e se ondje ovamo ve iseliti!
Taj dijalog i danas zvui istinito. Za veinu useljenika dolazak u
Ameriku znai nezaposlenost, nasilje i beznae stare domovine
zamijeniti amerikim paketom u kojem se prilike za bolji ivot
mijeaju sa prljavtinom, bandama i organiziranim kriminalom.
Za razliku od tih ljudi ja sam imala izvanrednu sreu da su se
mnogi moji ameriki snovi ostvarili gotovo odmah po dolasku.
Protekle godine nisam bila samo u Las Vegasu, ve i na krstarenju
Aljaskom, gdje sam vidjela visoke planine, ledenjake, crne i smee
medvjede te kitove koji su izbacivali vodu metar uvis, a zatim zaranjali
izlaui naim pogledima svoje repne peraje.
Uoi Dana zahvalnosti jedna druga prijateljica predloila mi je,
kao da mi nudi alicu aja, putovanje terenskim vozilom po teksakom
ranu. Na koncu sam dobila ak i poduku iz jahanja na kaubojskom
konju. Sudjelovala sam na skupovima gdje je program
poslijepodnevnih aktivnosti ukljuivao igranje golfa, kolu tenisa i
rafting na divljim vodama.
Imam sree to sam dola ovamo na nain na koji sam dola. Imam
sree to imam prijatelje koje imam. Ali to ne znai da podcjenjujem
priu ilegalnih useljenika, da ne razmiljam o tome to znai
prebacivati se kradom preko meksike granice, ili roditi se u
getoiziranim etvrtima u sreditu velikih gradova kao to su Chicago,
L.A. ili New York.
Prilikom mojih posjeta Bronxu vidjela sam da zaista postoje
depovi Amerike u kojima ljudi jedva imaju dovoljno hrane, gdje
djevojice ostaju trudne s trinaest godina, gdje stariji djeaci lako
dolaze do oruja i meusobno se ubijaju, gdje ulaz u kolu mora biti
blindiran, a uenici na ulazu prolaze kroz kontrolu detektorima metala.
U nekim getoima oekivani ivotni vijek crnih djeaka procjenuje se
na samo osamnaest godina.
To su nedvojbeno ozbiljni drutveni i politiki problemi. U nekim
sluajevima ti su problemi oigledno ozbiljnije prirode nego u
sreditima europskih gradova. Ali ti problemi ne utjeu na
srednjostrujaku Ameriku onako kao to takvi problemi u Africi utjeu
na taj kontinent.
122

to je to po emu se Amerika razlikuje od Europe i Afrike? Jasno


je da to nije samo stopa ubojstava u siromanim crnakim etvrtima.
Da bih odgovorila na to pitanje, moram vas povesti sa sobom na jedno
vjennje. U Stanfordskoj memorijalnoj crkvi u Palo Altu, u Kaliforniji,
tjedan dana prije mojeg etrdesetog roendana, svjedoila sam
vjenanju mojih prijatelja Margaret i Johna.
S trideset i jednom godinom Margaret je izgledala fantastino.
John je izgledao kao ovjek koji se sprema poi u ozbiljnu misiju.
Nikad ranije nisam bila na nekom sveamerikom vjenanju. U
filmovima koje sam gledala mladenke su uvijek plavue, dok
mladoenje uvijek imaju tamnu kosu.
Margaret je plavua, John ima tamnu kosu, ali izuzimajui ta dva
detalja njihovo vjenanje nije bilo nimalo nalik filmskim vjenanjima
koje sam gledala. Filmska su vjenanja obino komedije: sveenik
pobrka zavjete (etiri vjenanja i sprovod), mladenka bjei (Odbjegla
nevjesta) ili roditelji upadaju u nevolje (Upoznajte roditelje).
Ovo vjenanje nije bilo komino. Obred je bio besprijekoran.
Hrana je bila obilna i dobra, vino izvrsno, crkva velianstvena, nevjesta
odjevena u bakinu vjenanicu imala je suzne oi, dok je mladoenja
bio oigledno svladan emocijama. Sveano su razmijenili svoje
zavjete. Upitala sam se moe li ijedno ljudsko bie odrati takvo
obeanje:
Da te imam i uvam u dobru i u zlu, u bogatstvu i siromatvu, u
bolesti i zdravlju, da te volim i skrbim se za tebe u sve dane ivota
poevi od dananjeg dana pa sve dok nas smrt ne rastavi.
Bila sam zateena uzvienom ozbiljnou obreda pa sam uzvanicu do
sebe upitala:
Prilino ozbiljne rijei za tako mlad par, zar ne?
Da, odgovorila je. No za brak nisu bitne godine; bitna je
obitelj. A ovdje u Americi obitelj je ozbiljna stvar.
Tog sam dana nauila da je obitelj doista temeljna jedinica
amerikog drutva. U teoriji, naravno, temeljna jedinica svakog uistinu
slobodnog drutva je pojedinac, koji je ishodina toka u
demokratskom ustavu i zakonu. Odgovornost pojedinca trai se i potie
u svakom trenutku. Ali vrlo brzo postanete svjesni da taj pojedinac, ako
eli biti sretan i ispunjen, mora biti uklopljen u obitelj.
Amerikanci stalno zapitkuju jedan drugoga o obitelji.
Amerika
obitelj nije toliko irok pojam kao u plemenskoj kulturi u kojoj sam ja
odrasla, niti je tako usko nuklearna kao u Nizozemskoj. Niti tu vrijedi
123

ijedan od eksperimenata na koje sam naila u Nizozemskoj.* U


Americi sam upoznala brane parove, neudane i neoenjene koji su se
htjeli vjenati, zaruene parove koji se spremaju vjenati i razvedene
ljude koji su neprekidno govorili o tome kako poeti cijeli proces iz
poetka. Osim u pojedinim krugovima, izvanbrana zajednica se ne
smatra dugoronim rjeenjem, tako da su parovi koji ive zajedno
najee zarueni. Samo se u New Yorku ini prihvatljivim dugorono
ostati sam.
Druga je stvar koju sam nauila u Stanfordu da je obitelj temelj
amerikog drutva, jer zajednice od kojih je sastavljena amerika
nacija izrastaju upravo iz obitelji. Vjenanje Margaret i Johna za mene
je bilo utjelovljenje nekih bitnih amerikih obiljeja koje sam nauila
cijeniti.
Amerika je zemlja s vlastitom mitologijom postanka, onom o
novoj i kreposnoj republici izgraenoj u djevianskoj zemlji odvanih i
izdrljivih naseljenika. Iako se taj osnivaki mit pripovijeda i ponavlja
na bezbroj naina i kroz sve mogue medije, za mene je ameriko
vjenanje njegova najmonija verzija. U njemu je sve: optimistika
vjera u uspjeh novoga partnerstva, uzvieni kranski ideali i zavjeti i
domoljublje koje nae svoj put u svaki ameriki obiteljski obred. Ono
to najvie privlai pozornost je injenica da amerika vjenanja vrlo
esto utjelovljuju ideal saveza razliitih naroda.
Margaret je odrasla u Koloradu i praunuka je Herberta Hoovera,
predsjednika drave u vrijeme Velike gospodarske krize**, dok su
preci njezina mua doli iz Grke. Gosti su bili jo arenijeg porijekla:
samo su djeverue bile est razliitih nijansi boje koe. to se tie
staleke i vjerske zastupljenosti, raspon uzvanika kretao se od mjesnih
farmera do profesora sa Stanforda. Nije bilo ni traga snobizmu. I svi su
s neskrivenim ponosom isticali taj koktel rasa, vjera i drutvenih
stalea. Pogledaj, kao da su mi govorili, evo tko smo mi: obitelj koja
prihvaa sve ljude spremne prihvatiti nae obiteljske vrijednosti. Za
mene je to Amerika: velika obitelj kojoj svatko moe pripadati, pod
uvjetom da prihvaa spomenute vrijednosti.
_____________________________

* U Nizozemskoj su nakon 1960-ih uli u modu razni modeli obitelji: Bewust Ongehuwde
Moeder (planski neudana majka), Bewust Ongehuwde Vader (planski neoenjen otac),
odvojeni zajedniki ivot, homoseksualna obitelj koju ine dvije lezbijke i djeca kojima je
jedna od partnerica bioloka majka, ili dva homoseksualca s usvojenom djecom, te
eksperimentalne zajednike obitelji koje su se razlikovale po veliini i dugovjenosti, ali su sve
bile suprotstavljene tradicionalnom obiteljskom modelu oca, majke i djece.
** Velika gospodarska kriza ili Velika depresija, 1929.-1933. - nap. prev.
124

Naravno, veliko je pitanje koje su to tono vrijednosti i to ako ih


ne prihvaate, ili ih ak ne doivljavate ozbiljno?
Priznajem da sam dola u Ameriku puna afrikih, ali i europskih
predrasuda. Jedna je od njih da su Amerikanci licemjeri kad hvale
obiteljske vrijednosti, osobito jednoenstvo. Tijekom prve tri godine
mojeg boravka u Americi teko da je prolo mjesec dana a da neka
ugledna javna osoba nije raskrinkana zbog nevjere prema branom
partneru. Stopa razvoda naizgled je potvrivala moju sumnju da su sve
te lijepe rijei o obiteljskim vrijednostima u Americi samo to i nita
vie: rijei.
Ali Sjedinjene Amerike Drave nisu utopija, niti je savrenstvo
ono emu Amerikanci tee. Vie od svega Amerikanci tee biti sretni.
A to znai da ako stvari ne funkcioniraju kako treba, bilo u braku ili u
gradu kopaa srebra, Amerikanci e mnogo bre od ljudi iz
tradicionalnih drutava rei da je dosta i okrenuti novi list uz to manje
negativnih osjeaja.
Neto na to se Amerikanci doista teko odluuju, i to je moda
najvanija razlika izmeu Amerikanaca i Europljana, jest pozvati
dravu (ili vladu kao to Amerikanci radije kau) u pomo kad stvari
krenu po zlu. Naravno, i Amerikanci to ine, i nikad spremnije nego u
vrijeme financijske krize poput one koja je izbila u vrijeme pisanja ove
knjige. Ali za razliku od Europljana, Amerikanci nagonski osjeaju da
je dravna intervencija velikih razmjera pogrena i da u najboljem
sluaju slui samo gaenju poara. U idealnom svijetu Amerikanci bi
zasnivali svoje obitelji i poduzea, gradili svoje domove i radna mjesta,
kupovali i prodavali dobra i usluge, ili na pizzu subotom i u crkvu
nedjeljom, i openito ivjeli svoj ivot uz najmanju moguu mjeru
uplitanja drave.
To Ameriku ini bitno drugaijom metom kad je rije o najveem
izazovu s kojim se Zapadni svijet suoio nakon sovjetskog
komunizma: radikalnom islamu.

1O. Poglavlje - Islam u Americi

to sam vie putovala po Sjedinjenim Amerikim Dravama,


priajui ljudima o svojem ivotu, to sam vie uoavala i druge razlike
izmeu dvije obale Atlantskog oceana. Kao ni Europljani, amerika
publika nije skrivala svoj bijes zbog nepravdi nanesenih djevojicama,
otpadnicima i nevjernicima u ime islama, ali Amerikanci su bili
125

naizgled spremniji traiti rjeenje, dobrovoljno se ukljuiti, mobilizirati


i djelovati.
S druge strane, iako je publika u Americi bila izuzetno znatieljna,
kamo god bih pola bilo je ljudi koji su morali ostati pred vratima jer
su predavaonice bile ispunjene do posljednjeg mjesta, inilo mi se i da
je mnogo manje od Europljana osvijetena o problemima o kojima sam
govorila.
Uzmimo jedan primjer: u Europi je manje-vie svatko uo za
muslimanske obitelji koje kanjavaju i ubijaju svoje ene koje su
prekrile pravila odredena tradicijom i vjerom. Takve prie redovito se
mogu nai na stranicama tiskovina. U gotovo svakoj europskoj publici
pred kojom sam govorila ljudi su uli za najmanje jedno brutalno
ubojstvo mlade djevojke. Tako europska publika u pravilu ve
razumije da muslimanski useljenici u njihovoj zemlji izazivaju
specifine drutvene probleme te da ti problemi esto ukljuuju
ugnjetavanje ena na europskom tlu. Ali u Americi bi me stalno iznova
iznenadila injenica da moja publika povezuje islam gotovo iskljuivo
s vanjskom politikom, koja je moda vrlo vano pitanje za ameriku
nacionalnu sigurnost, ali u osnovi se bavi ljudima koji ive negdje
daleko od Amerike.
Kad god bih govorila o tome, ameriki bi sluatelji srdito i
okirano reagirali ve i na samu pomisao na djeje nevjeste, ubojstva
zbog asti ili obrezivanja ena. Da su mnoge ene i djevojke rtve
takvog zlostavljanja u kuama i stanovima irom Sjedinjenih
Amerikih Drava, nije im gotovo nikad palo na um.
Obrezano je oko 130 milijuna ena irom svijeta. Svakog dana taj
se zahvat izvede na otprilike est tisua djevojica. Ako je obrezano 98
posto Somalki, kao i 95 posto Malijki ili 90 posto Sudanki, koliko je to
ena u svakom vagonu podzemne eljeznice u New Yorku, na svakoj
autocesti u Koloradu ili Kanzasu? Ako je genitalno osakaeno 97 posto
egipatskih djevojica, koliki je postotak obrezanih egipatskih
djevojica roenih u Americi? Nula posto?
Sumnjam.*
Ali moja publika to nije mogla povjerovati.
________________________________

* Svi podaci preuzeti su iz Izvjea specijalne izvjestiteljice za nasilje protiv ena, njegove
uzroke i posljedice, Radhike Coomaraswamy, Integracija ljudskih prava ena i spolna
perspektiva/nasilje protiv ena (2003.), podnesenog u skladu s Rezolucijom Komisije za
ljudska prava br. 2002/52.
126

I ranije sam nailazila na takvu vrstu nevjerice, naravno. Deset


godina ranije, kad sam u Nizozemskoj poela javno govoriti o spolnom
sakaenju, Nizozemci nisu bili nita manje uasnuti od Amerikanaca.
Stalno su mi isticali da doseljenici u Europu znaju da je ta praksa
protivna europskim zakonima te da se takve stvari djeci ne dogaaju
nakon njihova dolaska u Nizozemsku. Nisam vjerovala u to. tovie,
nakon to sam postala parlamentarna zastupnica i potaknula usvajanje
zakona koji je natjerao vlasti da ispitaju stvarno stanje stvari, potvreno
je da se spolno sakaenje djevojica, i to bez anestetika, provodi i na
kuhinjskim stolovima Rotterdama i Utrechta.
U Americi je ve velik broj spolno osakaenih ena i djevojaka, a
mnogim djevojicama sakaenje tek predstoji. Da se posluim
primjerom somalske kulture koju najbolje poznajem, malo je
somalskih obitelji koje e odustati od obrezivanja svojih keri, ma gdje
ivjeli. Svi osim najasimiliranijih roditelja ele da se njihova djeca
oene unutar somalske zajednice i vjeruju da neista djevojka, ona
iji su klitoris i rodnica neobrezani, nee nai mua. Moda e izvesti
manje obrezivanje, koje podrazumijeva rezanje samo koe klitorisa,
ali veina e uiniti ono to su njihovi oevi (i majke i bake) oduvijek
inili: odrezat e klitoris i izrezati usmine rodnice tako da ju oiljak
zatvori, stvarajui neku vrstu pojasa nevinosti. Ne moraju uvijek
otputovati u Afriku kako bi obavili taj zahvat. Svaka somalska
zajednica ima lanove koji mogu pruiti tu uslugu u blizini kue, ili
koji poznaju nekoga, negdje u blizini, tko ju je voljan pruiti.
U Americi ve postoje muslimanske kole u kojima djevojice
cijeli dan ue kako se pokoravati, obarati pogled, pokrivati se u znak
potiskivanja vlastite volje. Ue ih prihvaati muku nadmo i ulaziti u
damiju uljajui se na stranja vrata. U nedjeljnoj koli Kurana
djevojice e nauiti da Bog od njih zahtijeva da se pokore, da su
manje vrijedne od djeaka i da imaju manja prava pred Bogom. To se
dogada i u Americi.
Jednog su se argumenta moji sluatelji najgrevitije drali. Zloini
zbog asti, sustavno premlaivanje ili ak ubojstvo radi kanjavanja
keri ili sestre ili supruge ije ponaanje obitelji nanosi sramotu, to se
jamano ne dogada u Sjedinjenim Amerikim Dravma, zemlji
slobodnih ljudi?
Kao novopridolica u zemlji, nisam mogla znati je li to tono. Ali
uskoro u otkriti da se i taj aspekt disfunkcionalne islamske kulture ve
uvukao u srce Amerike.
127

Iako sam zgranula odreeni broj Amerikanaca priama o


institucionaliziranoj islamskoj mizoginiji, progonio me je strah da sam
ih uspjela potaknuti samo na to da me saalijevaju. Pokuala sam
objasniti da je glavna poanta moje autobiografije da sam ja imala
nevjerojatnu sreu. Uspjela sam se izvui iz mraka dogme i opresije na
svjetlo neovisnosti i slobode misli. Pobjegla sam, i u svakoj fazi tog
bijega imala sam pomo i razumijevanje obinih ljudi, kao to su ljudi
koji su sjedili u publici.
Istina je da moram platiti cijenu jer sam se odrekla islama i javno
progovorila. Na primjer, moram plaati danonono osiguranje zbog
prijetnji smru koje primam. Ali kako islam zahtijeva da svatko tko
napusti tu vjeru bude kanjen smru, taj neprekidni strah u odredenoj
mjeri dijele svi muslimani koji su napustili vjeru, kao i oni koji je
prakticiraju u manje strogom obliku.
Svojim knjigama i govorima elim nadahnuti itatelje i sluatelje
da misle na druge, na one koji su i dalje zatoeni u svijetu iz kojeg sam
pobjegla. Sluim se anegdotama iz vlastitog ivota i priama ena koje
poznajem ili koje su mi se javile elektronikom potom ili mi prile i
zapodjenule sa mnom razgovor. Skicirajui verbalne portrete tih ljudi
pokuavam pomoi publici da ih doivi kao stvarne ljude. Iza velova
diu ljudska bia od krvi i mesa, s umom i duom, i nakon to
prepoznate njihovu patnju iza tog vela bit e vam mnogo tee okrenuti
im leda.
Meu njima su djevojice koje vole uiti, ali koje roditelji ispisuju
iz kole im dobiju prvu mjesenicu jer se boje da e u koli doi u
dodir s neprimjerenim utjecajima i uprljati svoju istou. Djevojice se
udaju za odrasle neznance koje nikad nisu ni upoznale. ene tee
ivjeti produktivnim, radom ispunjenim ivotom, a umjesto toga
prisiljene su ostati medu etiri zida oeve ili mueve kue. Djevojice i
ene dobivaju batine, esto i nemilosrdno, zbog kriom ukradenog
pogleda, nagovjetaja rua za usne ili SMS-a. Nemaju se kome obratiti
jer njihovi roditelji, zajednica i vjerski vode odobravaju takvo strogo
kanjavanje.
Veina sluatelja u Americi reagirala je isprva sa zaprepatenjem, a
zatim sa suosjeanjem na prie o svakodnevnim uasima u ivotu
muslimanki, ak i ako im je bilo teko povjerovati da se to dogada u
njihovoj vlastitoj zemlji. Uoila sam jedan izuzetak kad je rije o
reakciji na moj govor. Dogodilo se to na sveuilinim kampusima,
128

upravo u onoj vrsti okruenja u kojem sam oekivala znatielju, ivu


raspravu i, da, uzbuenje i poletnost angairanih istomiljenika.
Umjesto toga, na gotovo svakom kampusu suoavala sam se s
bijesom i prosvjedima. Bila sam navikla na radikalne muslimanske
studente tijekom svojeg iskustva aktivistice i politiarke u
Nizozemskoj. Svaki put kad bih odrala javni govor, oni bi me okruili
da bi vikali na mene i izvikivali parole na loem nizozemskom u tako
krnjim reenicama da se ovjek morao upitati kako su se uope upisali
na studij.
Za razliku od toga, na sveuilinim kampusima Sjedinjenih
Amerikih Drava i Kanade mladi i rjeiti ljudi iz muslimanskih
studentskih udruga jednostavno bi preuzeli kontrolu nad debatom. Slali
bi prosvjedne elektronike poruke organizatorima prije govora, kao to
je ona (koju je poslao student bogoslovije s Harvarda) u kojoj se
prosvjeduje zbog toga to se proputam pozabaviti sutinskim
problemima koji u stvarnosti dotiu ivote muslimanki te da ja samo
elim blatiti islam. Oblijepili bi kampus posterima i dijelili letke u
publici. Prije nego to bih uope zavrila svoj govor oni bi ve stali u
red za mikrofon, izgurujui sve nemuslimane. Govorili su
besprijekornim engleskim; bili su u veini pristojni i inili se mnogo
bolje asimiliranima od veine njihovih europskih vrnjaka. Meu njima
je bilo mnogo manje bradatih mladia koji su, oponaajui tradiciju
koja kae da su se Prorokovi drubenici odijevali na taj nain zbog
poniznosti, bili odjeveni u vreaste hlae koje otkrivaju glenjeve, i
mnogo manje djevojaka pod odbojnim crnim velovima. U Sjedinjenim
Amerikim Dravama radikalni muslimanski studenti moda imaju
diskretnu kozju bradicu, dok djevojke kosu pokrivaju prozranim,
atraktivnim maramama. Njihovo cjelokupno dranje bilo je bitno
manje prijetee, ali bili su sveprisutni.
Neki od njih zapoeli bi svoj govor izraavajui suosjeanje zbog
mojih uasnih patnji, ali bi odmah zatim dodali da su te moje navodne
traume bile zastranjenje, kulturoloka pojava koja nema nikakve
veze s islamom. Govorili su da, optuujui islam za ugnjetavanje ena,
ocrnjujem i svakog od nj ih ponaosob kao muslimana. Ono to sam
propustila shvatiti jest da je islam religija mira, da je Prorok bio vrlo
dobar prema enama. Nekoliko puta su mi objasnili da je napadanje
islama isldjuivo u slubi neega to se naziva kolonijalni
feminizam, koji i sam navodno samo slui kao izgovor za rat protiv
terorizma i provedbu zloinakih planova amerike vlade.
129

Dobila sam poziv s jednog koleda da odrim predavanje u okviru


niza predavanja posveenih poloaju muslimanskih ena. Bila sam
zauena i ushiena to e jedno ameriko sveuilite toj temi posvetiti
itav ciklus predavanja, ali kad sam primila letak s najavom ciklusa,
moje je ushienje splasnulo.
Pokrivanje velom, ubojstva zbog asti i obrezivanje ena danas se
na Zapadu openito smatraju simptomima ugnjetenosti ena u
islamu.
Poetak je obeavao. Ali zatim nastavlja:
Pitanje osloboenja muslimankih ena posluilo je kao izgovor za
vojne intervencije pod krinkom rata protiv terorizma. Ali to nije nita
novo. Jo od vremena britanskog kolonijalizma ensko je pitanje
sluilo kao opravdanje tuinske vlasti. To je ono to je Leila Ahmed
nazvala kolonijalnim feminizmom, selektivnom brigom za patnje
muslimanki, usredotoenom na veo umjesto na obrazovanje, istodobno
antagonistikom prema sufraizmu kod kue, u imperijalnoj Engleskoj.
Zato veo, a ne obrazovanje ili zdravlje, spolnost, ekonomska i
zakonska prava, vjerska i spolna jednakost? Ta potonja pitanja svakako
su sloenija od kulturolokih, ikonikih. Ona pripadaju sloenoj mrei
povijesnih i politikih dinamika i interakcija, koja nas izaziva, rijeima
Lile Abu-Lughod, da razmislimo o vlastitoj veoj odgovornosti za
ispravljanje onih oblika globalne nepravde koji mono oblikuju svijet u
kojem se [muslimanke] nalaze.
I tako dalje. Onog trenutka kad bi iznio neki zanimljivi argument,
autor ovoga posteria odlutao bi u akademske besmislice. Sve njegove
pretpostavke bile su ili moralno ili injenino prazne. Prvo, izraz
kolonijalni feminizam nosi sa sobom zlobnu implikaciju da ta navodna
vrsta feminizma nekako dovodi ene u podreeni poloaj umjesto da ih
oslobaa. Briga za patnje muslimanki nije ni na koji nain povezana s
izvornom europskom kolonizacijom onoga to danas nazivamo
svijetom u razvoju. Otimaina za Afrikom bila je bestidno nadmetanje
motivirano zlatom, Bogom i slavom, a ne plemenit pokuaj
emancipacije djevojica.
Jedna dobra nuspojava kolonizacije, meutim, bila je ta da su
europske zemlje donijele svoju politiku i zakonsku infrastrukturu u
mnoge muslimanske zemlje, to je doista donijelo bitna poboljanja u
poloaju ena. Zanemarivanje tog argumenta i neprekidna mantra o
kolonijalnoj opresiji i pobonjatvu oslobaaju odgovornosti bive
kolonizirane narode od propitivanja i kritike vlastitih slabosti. Jer
130

nakon odlaska kolonizatora mnoge su drave iznova uvele erijatsko


pravo, uvijek najprije kao obiteljsko pravo (drugim rijeima, kao
zakone za ene), i u svakom pojedinom sluaju poloaj ena se
pogorao.
Zamisao da je neto to se naziva kolonijalni (ili ponekad
neokolonijalni) feminizam bilo povod za rat koji je George W. Bush
objavio terorizmu takoer ne moe izdrati pomnije propitivanje. Ona
ima istu svrhu kao i sumnja u postojanje idovske urote: prebaciti
krivnju na nekoga drugog. U vrijeme amerike invazije na Irak bila
sam parlamentarna zastupnica i lanica stranke na vlasti; prilikom
rasprave o tome trebamo li glasovati za ili protiv rata (ja sam glasovala
za), argumenti su se odnosili na oruje za masovno unitenje i
nespremnost Saddama Husseina da dopusti meunarodnim
inspektorima za atomsko oruje ulazak u zemlju. Ba kao i u sluaju
invazije na Afganistan, nitko nije ni spomenuo muslimanke i njihovo
osloboenje kao razlog za objavu rata. tovie, kad su Sjedinjene
Amerike Drave sponzorirale usvajanje novog ustava kako u
Afganistanu tako i u Iraku, ile su niz dlaku muslimanskim klericima,
prihvativi erijat kao okvir obiteljskog prava.
Argument da kritizirajui islam ocrnjujete muslimanske vjernike
takoer ne stoji. Ako kritiziram Georgea Washingtona, ne ocrnjujem
sve Amerikance; ako osuujem to to je Abraham lagao faraonu
ustvrdivi da je njegova ena zapravo njegova sestra, ne kleveem
ostale idove, ili, kad smo ve kod toga, muslimane koji takoer
priznaju Abrahama kao jednog od svojih praotaca*. Ali religija, islam,
utemeljena na jednoj knjizi, Kuranu, koja odrie eni temeljna ljudska
prava jest zaostala, i kad to kaem ne izriem nikakvu uvredu ve
miljenje. Ako je kritika valjana, tad okretanje glave od stavova koje
promie ta knjiga i od prakse zlostavljanja ena koja proizlazi iz nje
samo poveava tetu koja se nanosi rtvama. Moje miljenje ne
ocrnjuje muslimane koji ne dijele to uvjerenje ili koji i sami ne
ugnjetavaju svoje ene.
Slino tome, mnogi branitelji islama na sveuilitima naglaavaju
grozne primjere krenja graanskih prava tijekom amerike povijesti:
istrebljenje i raseljavanje domorodakih Amerikanaca, trgovinu
robljem, apsurdne i okrutne zakone o segregaciji. Ti su dogaaji
injenica.
_________________________

* muslimani ga tuju pod imenom Ibrahim nap. prev.


131

Meutim, takoer je istina da su, istiui se medu drugim


razvijenim nacijama, Sjedinjene Amerike Drave bile predvodnik
ideje, najprije kod kue, a zatim do dana dananjeg i u stranim
zemljama, da se svi ljudi raaju slobodni i jednaki. Takoer je istina da
je ameriki pokret za graanska prava u konanici uspio mirnim
sredstvima iskorijeniti mnoge oblike diskriminacije protiv
Afroamerikanaca koji su se zadrali jo dugo nakon ukidanja ropstva.
Gledajui oima nekog tko je tek nedavno doao u Sjedinjene
Amerike Drave, rezultati te borbe vrijedni su divljenja. Naalost, ini
se da to nije ono to su mnogi od tih studenata nauili.
Sveuilite za sveuilitem, gledala bih u oaju sve te
samouvjerene mlade mukarce i ene roene u Sjedinjenim Amerikim
Dravama koji su se tako oigledno okoristili svakom prednou koju
im je zapadnjako obrazovanje moglo ponuditi, a koji su ipak bili
vrsto odluili zanemariti duboke razlike izmeu teokratskoga i
demokratskoga misaonog sklopa. Neko sam i ja bila poput njih, u
vrijeme kad sam pokrivala glavu maramom i trudila se sluati i
bespogovorno se pokoravati umjesto da propitujem i iznosim vlastito
miljenje. Ali uvjerena sam da se ti studenti u neemu razlikuju od
mene u mladim danima; njima nedostaje temeljnoga ljudskog
suosjeanja za svoje muslimanske sestre, za ene koje za razliku od
njih ne smiju govoriti u javnosti, ili ak uope pohaati kolu. Da ive
u Saudijskoj Arabiji, prema erijatskom pravu te amerike studentice
sa svojim zgodnim muslimanskim maramama ne bi imale slobodu
studirati, raditi, upravljati automobilom ili uope izlaziti iz kue bez
pratnje. U Saudijskoj Arabiji djevojke njihovih godina zatvaraju meu
etiri zida, prisiljavaju na udaju, a ako su spolno aktivne izvan braka
osuuju na zatvor i bievanje. Prema Kuranu muu je doputeno da ih
tue, i on je taj koji odluuje smiju li raditi izvan kue, pa ak i smiju li
je uope naputati. On se smije eniti drugim enama i bez njihova
pristanka, a ako se poeli od njih rastati, one nemaju nikakvo pravo da
to pokuaju sprijeiti ili zadrati skrbnitvo nad svojom djecom. Zar
nita od toga nije nimalo vano tim pametnim mladim muslimankama
u Americi?
Zaokruila bih pogledom po dobro opremljenim predavaonicama
tih elitnih amerikih koleda, bogatih u gotovo svakom pogledu, i
pomislila na brojne male tragedije koje su u njima kriju. Ti mladi ljudi
koji ne poznaju nita osim osobne slobode, liberalnog obrazovanja i
izvrsnih mogunosti za materijalni napredak, mogli bi postati vektori
132

demokratskih vrijednosti, stjegonoe novoga, modernijeg islama koji


e spojiti muslimanska obiljeja sa zapadnjakom otvorenou. Ali
iako su oigledno izloeni obrazovanju najvie kvalitete, oni odbijaju
pogledati stvarnosti u oi i spoznati da samo zato to je neto zapisano
ne znai nuno i da je istinito. Umjesto toga oni inzistiraju na crnobijelom pogledu na islam. Usredotoeni su na obranu od uvreda
slike o jednome mrtvome ovjeku, proroku Muhamedu. Upitala sam ih
zato se ne organiziraju u obranu drugih, manje povlatenih muslimana
i muslimanki? Iako su mnogi od njih pohaali kolede gdje je
cjelokupni obrazovni etos izgraen na potrebi za pravdom i solidarnosti
sa siromanima i raseljenima, patnje ena u islamu ti mladi ljudi
jednostavno zanemaruju.
Iako na sveuilitima djeluju aktivisti svake fele, nema nijedne
grupe koja bi ustala u obranu djevojaka koje su rtve islamskih zakona,
nijedna se grupa ne bori za prava muslimanskih ena. Kad se ini
nasilje u ime islama, ti studentski aktivisti ute. ak i kad muslimani
diu u zrak druge muslimane, koji njeguju drugaije tumaenje te
navodno miroljubive religije, ak i kada iskoritavaju djecu kao
bombae samoubojice, ak i kad je pobona muslimanka silovana i
obrati se vlastima a one je osude na kamenovanje zbog toga to je
imala spolni odnos izvan braka, ak i tada ti studenti ute.
Islam je problematian. Muslimanskim studentima koji su me
izazivali rekla sam:
Zatvarajui oi pred tim, vi studenti inite medvjeu uslugu
svojoj zajednici. Ako je va cilj tragati za istinom, a obrazovanje bi
trebalo biti potraga za istinom, tad ne moemo nijekati da je strogo
tumaenje islama priprema za pobonjatvo, nasilje i ugnjetavanje. Ne
moete zanijekati da je neuspjeh muslimanskih drutava u suvremenom
svijetu da osiguraju mir, blagostanje i pristojne ivotne uvjete svojim
stanovnicima povezan s tom vjerom. Bilo da ste emigrirali iz
Pakistana, Maroka ili Somalije, postoji razlog zato vie ne ivite
ondje. Molim vas, prihvatite ono zbog ega ste vi i vai roditelji kupili
jednosmjernu zrakoplovnu kartu za Ameriku: pravdu i bolji ivot u
zemlji u kojoj moete biti sigurni od tiranije, uivati u plodovima
svojeg rada i sudjelovati u upravljanju zemljom. A ako vjerujete da bi u
Ameriku valjalo uvesti erijatsko pravo, molim vas otputujte natrag
kui i pogledajte kako to izgleda u stvarnosti.
Citirala bih im iz Kurana suru i ajet gdje se izrijekom nareuje
neravnopravno i okrutno postupanje sa enama. Na primjer, ajet 34.
133

sura IV. pouava mukarce da udare enu od koje mogu oekivati


neposluh. Neki bi se na to razbjesnili, viui kako je i u svetim
knjigama drugih religija mogue nai odlomke koji nisu naklonjeni
enama. Drugi bi apsurdno tvrdili da se ne misli na prave batine, ve
simbolini blagi udarac ibom veliine etkice za zube. Veina bi se
brzo vratila svojem omiljenom motivu: mojoj teko traumatiziranoj
mladosti i osobnoj osveti svim muslimanima.
Takvi susreti s malobrojnim ali glasnim protivnicima bili su rijetko
kada zabavni. Ali s vremena na vrijeme vidjela bih da moji argumenti
nisu ostali sasvim bez uinka. Moda mi i nije polo za rukom
promijeniti miljenje samoproglaenih branitelja islama, ali sam zato
otvorila oi veini nemuslimanskih studenata u publici. esto bih
opazila zgroenost na njihovim licima kad bi shvatili da ta mlade pod
maramama i s bradama, s kojom su godinama dijelili alicu kave,
udbenike i predavaonice, ne potuje ak ni njihove temeljne
vrijednosti.
Prilikom nastupa na Scripps Collegeu, fakultetu drutvenohumanistikog usmjerenja u Claremontu u Kaliforniji, predavaonica je
bila dupkom puna, i prije zavretka mojega govora ispred mikrofona se
poeo formirati dugaak red mladih muslimanki koje su mi htjele
postaviti pitanje. Ali prije nego to je itko uspio progovoriti, neka
pokrivena djevojka iz publike povikala je iz svega glasa
A TKO JE TEBI DO VRAGA DAO PRAVO DA GOVORI O
ISLAMU?
Crvenokosa djevojka koja je stajala u redu pred mikrofonom
odgovorila joj je jednako glasno:
PRVI AMANDMAN!
To je bilo nadahnjujue.
U oujku 2008. godine u New York Timesu je objavljen lanak
pod naslovom Smionost ili moda strah: zato se muslimani okreu
obrazovanju kod kue. Zgranuto sam proitala da je 40 posto obitelji
porijeklom iz Pakistana i jugoistone Azije u distriktu Lodi odluilo
obrazovati svoje keri kod kue. U lanku je navedeno vie moguih
razloga za takvu odluku: zato da muslimanska djeca u koli ne bi bila
izloena zadirkivanju ili ismijavanju, jela svinjetinu, bila iskvarena
amerikim utjecajem, ali uglavnom zato da se djevojice ne bi uputale
u one oblike ponaanja kojima bi obeastile svoju obitelj i postale
nepodoban materijal za udaju.
134

Pomalo vermeerovske fotografije nasmijanih djevojica pokrivenih


maramom kako itaju i igraju se ublaile su ok koji bi ta informacija
inae mogla izazvati. Ali zato ameriki graani, oni koji to ve jesu ili
e tek postati, ue djevojice da moraju skrivati svoju kosu ili lice? Ili
da im djeaci i mukarci imaju pravo zapovijedati? Da je vjernost
nekome drugom, viem zakonu vanija od lojalnosti amerikom
ustavu? Da je minimalno obrazovanje i dogovoreni brak s roakom sve
to je amerikim muslimankama potrebno? Zato ivjeti u Americi ako
eli da djevojice ostanu kulturalno nepismene?
Vano je imati na umu da su muslimanske kole drugaije od
takozvanih regularnih kranskih ili idovskih kola. Pod regularnim
mislim one kole koje su po svojem identitetu kranske ili idovske,
ali rade po svjetovnome nastavnom programu. Muslimanske su kole,
nasuprot tome, manje ili vie sline medresama, koje naglaavaju
vjeronauk vie od drugih predmeta. Uenike u takvim kolama ue da
se distanciraju od znanosti i vrijednosti kao to su sloboda,
individualna odgovornost i snoljivost. Osnivanje muslimanske kole
bilo gdje u svijetu, a osobito na Zapadu, vehabijama* i ostalim
imunim muslimanskim ekstremistima daje priliku da povodljive
skupine djece izdvoje iz drutva i indoktriniraju ih.
U vrijeme mojeg djetinjstva u Keniji imala sam najbolju
prijateljicu, Halwu, koja je bila porijeklom iz Jemena. Njezina je obitelj
ivjela u Nairobiju kao da su jo uvijek u Jemenu. Iako je Halwi bilo
doputeno pohaati kolu, muslimansku, morala se udati za mukarca
iz Jemena koji nije znao ni itati niti pisati i koji za nju nije imao
nimalo potovanja. Njezina sestrina Naema bila je izvanredno
inteligentna, s jedanaest godina osvojila je sedmo mjesto na dravnom
natjecanju, ali kad je navrila petnaest, prisilili su je da se uda za
debelog mukarca dvostruko starijeg od sebe, koji ju je odveo sa
sobom u Saudijsku Arabiju.
_______________________________

* Vehabizam, osebujno tumaenje islamskog uenja i obiaja koje se prvo pojavilo u Arabiji
sredinom osamnaestog stoljea, ponekad se smatra jednostavno ekstremnim ili
beskompromisnim oblikom sunitskog islama. To je krivo, jer su ondanji vodei sunitski
uenjaci na samom poetku pokret obiljeili kao zastranjivanje jer je odbacivao mnoga
tradicionalna vjerovanja i obiaje sunitskog islama i proglasio dopustivim rat protiv svih
muslimana koji dovode u pitanje vehabijski nauk. Vehabizam se ne moe smatrati ni pokretom
,proienja' ili,obnove', niti vrelom istinskih obnoviteljskih gibanja koji su trajali u to vrijeme.
Vehabizam nije imao odjeka izvan Arapskog poluotoka sve dok njegovim promicateljima nije
stavljen na raspolaganje novac od saudijske nafte... Hamid Algar: Vehabizam: kritiki
osvrt, Zlatko Hasanbegovi, Zagreb, studeni 2005.
135

Halwa i Naema, kao i mnoge druge muslimanske djevojice, za


svoje su obitelji tek malo vie od inkubatora za sinove. Same po sebi
nemaju nikakvu vrijednost i nikakav izbor. 'Io je ono to lei iza
benignih fotografija triju djevojica u dilbabima na sofi u njihovom
amerikom domu.
Danas se veina amerikih muslimana nedvojbeno razlikuje od
muslimana koji ive u Europi. Budui da dolaze s vizama, ameriki su
muslimani proli neku vrstu predizbora na temelju stupnja njihova
obrazovanja, financijskog statusa i jezinih vjetina. U Americi je taj
postupak mnogo temeljitiji, vie usredotoen na vjetine useljenika i na
koristi koje oni donose zemlji domainu nego u Europi, gdje je
naglasak na koristima koje e imati useljenik. Ve zbog same
geografske blizine muslimani mogu ui u Europu i ilegalnim putem, a
u svakom sluaju gotovo uvijek uz minimalne trokove, u potrazi za
fizikim poslovima. Ta razlika ne titi nuno muslimanske djevojice
od ugnjetavanja u Americi, ali poveava vjerojatnost da e veina
muslimana ovdje biti obrazovani pripadnici srednje klase koji teno
govore engleski i koji su donijeli svjesnu odluku da prihvate neke
temeljne amerike vrijednosti.
Zbog strogosti postupka odobravanja vize za ulazak u Ameriku
mukim je useljenicima ipak mnogo tee naknadno dovesti nevjestu iz
domovine, kao to se to uobiajeno ini u Europi. I tako je stalni uvoz
krotkih, mladih nevjesta iz marokanske i turske provincije u Ameriku
manje intenzivan nego u Europi. Ameriki muslimani ene se
amerikim muslimankama; to je jo jedan razlog zato je poloaj
muslimanki ovdje bolji.
Zabraene kolarke samo su jedan vidljivi pokazatelj ponovno
probuenoga puristikog islama. U Americi ih je mnogo manje nego u
veini europskih gradova, ali njihov broj naoigled raste. Sad je ve
uobiajeno vidjeti mlade ene pokrivene od glave do pete, u dugakim
ogrtaima i s crnim maramama, kako guraju djeja kolica ulicama
amerikih gradova. Porast broja muslimana (bilo da je rije o turistima,
amerikim rezidentma ili dravljanima) odlunih da javno pokau
svoju pobonost istodobno je i mjerilo snage njihova uvjerenja i
mjerilo sve snanijih pokuaja uvrivanja drutvene kontrole nad
onim muslimankama koje bi mogle doi u iskuenje da skrenu s pravog
puta. Kako raste broj useljenika u Sjedinjene Amerike Drave iz
muslimanskih zemalja, ire se enklave tradicije koje su mnogo snanije
od ostalih usporedivih skupina imigranata.
136

A kako skupine vjerskih obnovitelja financirane saudijskim


novcem sve vie granaju svoje misionarske aktivnosti, odnosno davu*,
muslimani u Americi postaju sve radikalniji.
Barem polovina damija u Americi financira se saudijskim
novcem, a mnogi muslimanski vjerouitelji i propovjednici (ako ne i
veina) primaju potporu saudijskih dobrotvornih organizacija kao to je
Svjetska muslimanska liga. Kroz Islamsko drutvo Sjeverne Amerike,
udruge muslimanskih studenata, Islamski krug Sjeverne Amerike i
Svjetsku muslimansku ligu, iji je pokrovitelj Saudijska Arabija,
Saudijci financiraju ljetne kampove za djecu, institute za obuku imama,
distribuciju islamske literature, izgradnju damija, predavanja i
misionarski rad irom Sjedinjenih Amerikih Drava. Prema
ispitivanju koje je provelo muslimansko lobistiko Vijee za amerikoislamske odnose, 33 posto svih damija u Americi ne doputa enama
da budu lanovi njihovih upravnih vijea, a 66 posto segregira ene
izdvajajui ih u prostor iza zida, odakle mogu sluati propovijed preko
razglasa, ali ne i vidjeti imama kako propovijeda. Ovaj drugi postotak
je u stvari porastao u odnosu na 1994., kad je iznosio samo 54 posto.
Mislim da bi bila velika pogreka zanemeriti bojazni povezane s
islamom u Americi. Prema projektu Istraivanja damija iz 2000.
redovno tjedno pohaanje damije gotovo se udvostruilo u razdoblju
od 1994. do 2000., dok su se aktivne veze s damijama
uetverostruile. Mladi muslimani roeni ili odgojeni u Sjedinjenim
Amerikim Dravama mnogo se ee pridravaju islamske prakse od
svojih roditelja. U Sjedinjenim Amerikim Dravama 50 posto
muslimana u dobi od osamnaest do dvadeset i devet godina kau da
odlaze u damiju svakog tjedna, mnogo ee od starijih narataja.
K tomu, za spomenuto ispitivanje nije bilo bitno u kakvu damiju
odlaze. Nagaam da mlade muslimane u Americi privlae
propovjednici koji su mladi, atraktivni, inteligentni, koji dijele njihovo
iskustvo neshvaenih marginalaca, koji im daju odreenu dozu
samopotovanja i osjeaj posebnog cilja u ivotu, jer su upravo takvi
propovjednici i mene kao tinejdericu u Keniji vrbovali za radikalni
islam. Oni odbacuju islam svojih baka i djedova kojeg utjelovljuju
dini i nerazgovijetno mrmljanje imama, koji je vie folklor nego
kuranska dogma, i tee traganju za intelektualnim purizmom u
tumaenju Prorokova pravog puta.
_________________________

* dawa (arap.) navijetanje muslimanske vjere; prozelitiranje


137

Na koledu pristupaju udrugama muslimanskih studenata koje


nadilaze etnike razlike. Ta mlade mnogo ee klanja u etniki
mijeanim damijama, onima koje nisu samo neka vrsta doma kulture,
ve onima koje pod Prorokovim barjakom okupljaju mlade iz Somalije,
Pakistana, Jemena i drugih muslimanskih zemalja.
Europljani su desetljeima zanemarivali takve trendove u svojim
gradovima, i dok se mlada muslimanska populacija Europe polako ali
sigurno radikalizirala, propustili su poduzeti bilo kakve koordinirane
aktivnosti kojima bi ih odvratili od radikalnih stavova. Sada je ta
mlade praktiki peta kolona.
Je li mogue biti musliman i ameriki domoljub? Jest, ako vam
nije previe stalo do toga da budete musliman. Ako zamirite i
okrenete glavu na drugu stranu, moete izbjei razmiljanje o vrlo
temeljnom proturjeju izmeu poniznih, kolektivistikih vrijednosti
islama i individualnih, slobodnjakih vrijednosti demokratskog
Zapada. U anketi koju je 2007. godine proveo Pew Center 63 posto
amerikih muslimana reklo je da ne vide nikakvo proturjeje izmeu
toga da budu poboni muslimani i da ive u modernom drutvu. Ali 32
posto je priznalo da takvo proturjeje uistinu postoji, a gotovo 50 posto
ispitanih muslimanskih Amerikanaca reklo je da sebe smatraju najprije
muslimanima, a tek onda Amerikancima. Samo 28 posto, malo vie od
etvrtine, smatra sebe najprije Amerikancima.
Na pitanje mogu li se samoubilaki bombaki napadi smatrati
opravdanom mjerom obrane islama, 26 posto amerikih muslimana u
dobi od osamnaest do dvadeset i devet godina odgovorilo je potvrdno.
To je etvrtina punoljetnih amerikih muslimana mladih od trideset
godina, i bez obzira na procjenu broja muslimana u Americi (koja
varira izmeu 2 i 8 milijuna), to je jo uvijek vrlo mnogo ljudi.
Jo uvijek se nalazimo u ranoj fazi radikalizacije muslimanske
mladei u Americi, ali prvi simptomi nereda ve se javljaju, ba kao to
se to dogodilo u Europi. Ve su zabiljeena brojna izvjea o mladim
amerikim muslimanima, veinom Somalcima, koji odlaze iz
Sjedinjenih Amerikih Drava na dihadistiku obuku u inozemstvo,
lako je najmanje dvadesetak mladih Somalaca iz Minnesote otilo u
Somaliju boriti se u graanskom ratu. Nita ne ilustrira jasnije moj
argument da je prijetnja koju predstavlja radikalni islam i unutarnja i
vanjska.
U nekoliko navrata bila sam pozvana da pred raznim tijelima
amerike vlade govorim o kulturnim aspektima islama, onome to
138

profesionalni vojnici u argonu zovu kulturolokim obavjetajnim


podacima. Moji su sugovornici eljeli znati vie o muslimanskim
obiajima i navikama, kako bi mogli razlikovati tradicionalne i
bezopasne obiaje od novih praksi ispolitiziranih muslimana te
prepoznati gdje se kuha neto opasno po amerike interese.
Postavili su mi mnogo pitanja o mojim tinejderskim godinama.
Kad sam imala esnaest godina moja je vjerouiteljica u Nairobiju,
sestra Aziza, poela poticati mene i moje kolske kolegice da odbacimo
islam naih baka i njihove amulete i praznovjerne molitve precima.
Upoznavala nas je s izvornim tumaenjem Kurana. Sestra Aziza
poticala nas je da nosimo veo te da se u svim stvarima ugledamo u
izvornu namjeru i ponaanje proroka Muhameda i njegovih
sljedbenika. U Pentagonu su eljeli znati vie o tome kakav je uinak
taj pokret imao na ljude oko mene, kako su od normalnih muslimana
postali politiki angairani muslimani, aktivno neprijateljski
orijentirani prema idovima i Zapadu. Ti vojni analitiari nisu bili
zainteresirani samo za dihadiste, ve i za sam proces kojim se
radikaliziraju cjelokupne zajednice do stupnja kad su spremne pruiti
pomo, podrku i utoite dihadistikim napadaima, pa ak im se i
pridruiti.
Najprije sam im objasnila promjene do kojih je dolo u damijama.
U tradicionalnim damijama u Nairobiju, u Eastleighu, u Ulici Juja, u
Ulici Park, samo su mukarci dolazili klanjati namaz, a propovijed je
jednom tjedno odravana na arapskom, jeziku koji gotovo nitko nije
razumio, i to monotonim, gotovo uspavljujuim tonom. Tijekom 1980.
ih nova vrsta vjernika i uitelja infiltrirala se u te tradicionalne damije,
istodobno otvarajui nove po dnevnim sobama i podrumima privatnih
kua. Propovijedi vie nisu bile ograniene samo na petak, i
organizirane su studijske grupe za mlade, gdje se uilo i analiziralo
Kuran i hadis.
Ton propovijedi postao je otar i prodoran, uz obnoviteljski zanos i
dramatian raspon od gromkih uzvika do prijeteeg apta. Sadraj
propovijedi postao je politian. Promijenio se i rjenik propovijedi;
novi imami izvikivali bi rijei kao to su jahud (idov), kafir
(nevjernik) i munafik (licemjer) pri emu je ovo potonje bilo
namijenjeno muslimanima neistomiljenicima.
Opisala sam posjet Cipru 2006. godine u svojstvu nizozemske
paramentarne zastupnice. Posjetili smo ured arhiepiskopa
Krizostomosa. Odmah do njega nalazila se damija i im sam ula
139

MIN@

glasne uzvike tijekom propovijedi, znala sam da ondje ne propovijeda


neki normalni, tradicionalni imam, ve politini, radikalizirani
muslimanski uitelj. Kad sam to rekla arhiepiskopu, uzdahnuo je i
objasnio da se promjena dogodila prije mnogo godina. Potvrdio je da
su dotad propovijedi bile miroljubiva mantra, dok su sada glasne i
agresivne.
Objasnila sam da je dodatno obiljeje radikalnih damija da se
ondje u velikom broju okupljaju i ene, koje u tradicionalnu damiju
nisu gotovo nikad odlazile. Kad sam ja bila dijete, prisutnost ena nije
bila ni potrebna niti osobito poeljna, osim u posebne dane kao to je
obiteljski blagdan Ramazanski Bajram. Ali u radikalnim damijama
osmiljavaju se posebni teajevi kojima se ene ukljuuju u manji ili
vei dihad u slavu Proroka. Ako vidite ene da se okupljaju u damiji
na molitvi, moda biste morali postati sumnjiavi.
Dunosnici amerike vlade s kojima sam razgovarala eljeli su doznati
kako se islam koristi kao politiko orue za masovnu mobilizaciju
mladih mukaraca za radikalne ciljeve; eljeli su razumjeti kako
funkcionira dawa, prozelitiranje. Nadali su se da bih im mogla pomoi
da razlikuju miroljubivo, redovno ispovijedanje islama od neega
mnogo zlokobnijeg. Bilo je to pitanje koje sam u Europi ula bezbroj
puta: Kako ljudi prijeu tu crtu? Kako moete razabrati kad su to
uinili?
Moj je odgovor glasio da bi se trebali prestati koncentrirati
iskljuivo na djelovanje nekolicine radikalnih vrbovatelja. Pri tome ne
mislim da vie ne bi trebali obraati pozornost na radikalne pojedince
koji propovijedaju islamizam. eljela sam time rei da ako ele
razumjeti zato tako velik broj mladih muslimana podlegne
argumetima radikalnih agenata za novaenje, valja najprije prouiti
sadraj, okruenje i naine na koje je velika veina muslimana
odgojena ispovijedati islam: agent se slui postojeom memorijom i
iznova pobuuje sjeanje na vjeronauk iz ranog djetinjstva. On ili ona
isprva osnauju to sjeanje, zatim prelaze na sljedeu fazu politizacije,
a tek poslije na nasilje i muenitvo.
Ako ste musliman, va se um priprema od trenutka kad ste se
rodili. Ue vas da se pokoravate, a ne da postavljate pitanja. Dakle, kad
vam propovjednici govore o povratku na isti, pravi put dihada i
osobnog morala koji je propisao prorok Muhamed, oni vam ne govore
nita novo ili nepoznato. Oni samo dograuju na postojee slojeve
misaone graevine koju su u vaem djetinjstvu zapoeli graditi vai
140

roditelji, vaa zajednica, va uitelj Kurana. Zato je razdoblje koje


prethodi radikalizaciji muslimanskog uma, dakle, faza kad se pouava
obini islam, vrlo vana. Iako je nauk isprva usredotoen na molitvu,
dobrotvorni rad i post, nain na koji muslimani ue jest bubanje
napamet; vjernicima nije doputeno propitivati ni svetu knjigu niti
Muhamedove izreke. Nakon viegodinjega nekritikog stava prema
islamskom nauku openito te obveznog pokoravanja, um muslimana
potpuno je spreman za onaj dan kad e mu pristupiti radikalni agent.
tovie, mehanizam nagraivanja i kanjavanja u islamskom nauku,
uvren plemenskim inzistiranjem na neupitnoj odanosti kolektivu,
oteava pojedincu da prui otpor ili ak i prepozna radikalnog
vrbovatelja kao nekoga sumnjivog.
Svi koji se pribojavaju razmjerne lakoe kojom mladi muslimani
pristaju uz radikale moraju se usredotoiti na spomenute prethodne
faze. Budui da veina politiara i akademskih znanstvenika islam
definira kao bezopasnu religiju a radikale kao devijantnu pojavu, oni
zanemaruju vanost prouavanja procesa socijalizacije muslimana.
Amerike ustanove, znanstveni analitiari i socijalni psiholozi ine
veliku pogreku kad pokuavaju razumjeti isprani mozak sagledavajui
iskljuivo vrijeme nakon njegove radikalizacije. Radikalni se islam
prodaje u etapama, i to vrijedi i za Ameriku. Isprva ga stavljaju u
promet kao program za kreposno ponaanje, za dobrotu. Zatim vas
potiu da traite drutvo drugih muslimana, da nemate drugih prijatelja
do muslimana. Cijeli onaj uareni predmet nasilnog dihada ostaje po
strani sve do zavrne faze postupka. Ali predpovijest je radikalizma
lagano ispiranje mozga sve do stanja pokornosti, to je pravo znaenje
rijei islam, jo od roenja.
Poetkom studenog bila sam u New Yorku radi niza sastanaka. Tih
se dana navrilo tono pet godina otkako je mladi dihadist ubio mojeg
prijatelja Thea van Gogha u Amsterdamu. U etvrtak tog tjedna vraala
sam se s poslovnog ruka i sluala radio u automobilu kad su objavili
da je dolo do pucnjave u vojnoj bazi u Teksasu. Ameriki su vojnici
ubijeni u Americi. Vladala je zbrka oko ubojiinog identiteta: je li bio
psihijatar ili psihijatrijski pacijent? Je li ubijen ili je jo uvijek iv?
Zainteresirala me je kombinacija imena, Nidal Malik Hassan, i ina
bojnika u amerikoj vojsci.
im sam zavrila sa sastancima pourila sam se na internet,
nestrpljiva da saznam nove pojedinosti o toj prii. Televizijska su mi
izvjea dosta toga pojasnila. Ubojica je bio uhvaen i nalazio se u
141

bolnici; bila je rije o psihijatru a ne o duevnom bolesniku. rtava je


bilo trinaest. Dok sam gledala izvjea, htjela-nehtjela pomislila sam:
islamsko je muenitvo stiglo u Ameriku. Ne samo da je stiglo, ve je
prodrlo i u amerike oruane snage.
Pria o Nidalu Maliku Hassanu u mnogome je slina onoj o
Mohammedu Bouyeriju, ubojici Thea van Gogha, no postoje i neke
upadljive razlike. Bouyeri je roen u Amsterdamu; njegov je otac
doao u Nizozemsku kao gastarbajter, isprva planirajui povratak
nakon to zaradi dovoljno novca. Maroko je siromana zemlja, ali
razmjerno mirna. Za razliku od njega, Malik Hassan roen je u
Sjedinjenim Amerikim Dravama, u obitelji palestinskih korijena koja
se naselila u Virginiji i otvorila ondje restoran. Palestinski je teritorij u
neprekidnom stanju rata i ljudi su ondje stalno izloeni ratnim
strahotama. Roditelji Malika Hassana odluili su zapoeti novi ivot u
Americi i postati Amerikanci.
Bouyeri je imao samo dvadeset i est godina kad je krenuo u svoju
misiju muenitva, dok je Malik Hassan imao trideset i devet. Ta je
razlika zanimljiva, jer dovodi u pitanje opeprihvaenu teoriju da su
mukarci Hassanove dobi u pravilu organizatori samoubilakih napada,
a ne samoubojice. Bouyerijeva karijera nije dospjela dalje od
podnoenja zahtjeva za dravnu potporu drutvenom domu u kojem je
volontirao, dok je Malik Hassan dogurao sve do ina bojnika i diplome
iz psihijatrije. Malik Hassan ubio je trinaestoro ljudi; Bouyeri je svu
svoju ubilaku strast unio u ubojstvo jednog ovjeka, iako je objavio
spremnost da ubije i mene.
Slinosti su, meutim, jezovite. Obojica su radikalni islam
upoznali u sekularnim demokracijama: Americi i Nizozemskoj, a ne u
nekoj muslimanskoj zemlji (u Maroku, Jordanu ili na Palestinskom
teritoriju). Obojica su nauili prezirati svoje domaine u toj mjeri da su
poeljeli ubijati svoje sugraane. Obojica su zazivali Alahovo ime
ubijajui i obojica su rekli da ih je na ubojstvo potaknula elja da slue
Alahu. Obojica su vjerovali da e i sami biti ubijeni dok budu ubijali i
da e tako postati ehidi, odnosno muenici. Obojica su se probudili u
bolnici u rukama nevjernika. Jedan je sada u nizozemskom zatvoru,
gdje e ostati do kraja ivota, dok e drugi vjerojatno biti osuen na
smrt.
Druga toka slinosti, koja me je ak i vie zaprepastila, bila je
neobina reakcija na te incidente, kako u nizozemskim medijima 2004.,
tako i u amerikima 2009., neobina zato to mi se inilo da su im sva
142

objanjenja uvjerljiva osim onoga koje je ubojica izrijekom naveo,


naime svoju vjeru.
U obje zemlje ubojice su prikazane kao osobe kojima je
dozlogrdilo trpjeti uvredljivo diskriminatorno ponaanje. Bouyerija je
na akciju navodno natjerala primjedba Thea van Gogha, koji je
marokansku mlade nazvao kozojebaima. U Americi je slian
znaaj pripisan izrazu iz vojnog argona kojim ameriki vojnici aste
Arape u Iraku, tonije jahai deva. U obje zemlje analitiari su
pokuali nai odgovor u psiholokoj neuravnoteenosti ubojica. Mnogo
se iitavalo i iz injenice da je Bouyerijeva majka umrla prirodnom
smru samo nekoliko dana prije nego to je on poinio ubojstvo: ok i
tuga koje je osjetio zbog njezine smrti protumaeni su kao mogui
motivi za ubojstvo van Gogha. Slino tome, u sluaju Malika Hassana
mediji su aludirali na posttraumatski stresni poremeaj izazvan
sudjelovanjem u borbama dok se nije utvrdilo da Hassan borbu nikad
nije ni vidio.
U obje zemlje rasprava jc zatim skrenula na pitanje ijom krivnjom
ubojica nije bio sprijeen u svojoj namjeri. U Nizozemskoj je
Nizozemska obavjetajna i sigurnosna sluba istraivala radikalnu
islamsku eliju prozvanu Hoftstadska skupina, ali istraitelji nisu
prepoznali Bouyerijevu ulogu u toj skupini. Tek nakon ubojstva
pokazalo se da je Bouyeri zapravo bio njezin voda. U Americi je
javnost saznala da je FBI presreo elektronike poruke izmeu Malika
Hassana i njegova mentora, imama A1 Awlakija, ali nije poduzeo nita.
Pitala sam se zato su se svi urotili da zanemare vjersku motiviranost
tih ubojstava? A zatim mi se upalila svjeica. Prvo, obavjetajnim je
slubama oajniki potrebno da unovae muslimanske agente i izvore
kako bi se infiltrirali u mree radikalnih islamista. Budui da tvrdnja da
je islam nasilna religija vrijea svakog muslimana, slubena je politika
da se to ne govori. Isto vrijedi i za vojsku: ameriki i savezniki vojnici
ne idu na mjesta kao to su Irak i Afganistan iskljuivo zato da bi se
ondje borili protiv uniformiranih mukaraca koje mogu lako
identificirati kao neprijatelje. Njihova je misija sada sloen spoj
borbenog djelovanja, policijskog posla, socijalnog rada i izgradnje
nacije. I njima je oajniki potrebna suradnja s domaim
stanovnitvom, a to znai u pravilu s muslimanima. Stoga se vojska
dri istih smjernica kao i obavjetajne slube: nije istina da islamski
tekstovi, Prorok ili Kuran predstavljaju dosljednu osnovu za
143

opravdavanje i zagovaranje dihada, ve je aica zavedenih uzurpirala


isti i miroljubivi islamski nauk.
U etvrtak nakon pucnjave urila sam se na let iz New Yorka u
Boston. Televizijskim ekranima na polaznom terminalu dominirala je
slika Nidala Malika Hassana. ena koja je sjedila do mene gledala je
netremice u ekran.
Jeste li zabrinuti zbog terorizma? upitala sam je.
Da, odgovorila je, ali ovaj put su se zakvaili s Amerikom, i
nee uspjeti.
Ali on je bio u vojsci, rekla sam, unutranji neprijatelj.
Promekoljila se, a zatim mi dala izjavu dostojnu glasnogovornice
Bijele kue:
Mi u ovoj zemlji njegujemo svoju raznolikost, rekla mi je netom
prije nego to nas je prekinuo poziv na ukrcavanje u zrakoplov.
Raznolikost je prekrasan koncept, pomislila sam. E pluribus uman,
mnogi ine jednoga, jedan je od slogana koji su ponosno istaknuti na
Velikome dravnom peatu Sjedinjenih Amerikih Drava (i stoga na
svakoj novanici amerikog dolara). Ali jo e mnogo vode protei
ispod mosta prije nego to Amerikanci uistinu postanu svjesni
opasnosti koja njihovoj zemlji prijeti od radikalnog islama, vjere koja
odbacuje ne samo temeljna naela prosvjetiteljstva kojima su bili
nadahnuti oci osnivai*, ve i samu pomisao da bi se raznoliko
mnotvo trebalo ujediniti u jednu naciju.

______________________________

* oci osnivai (engl. founding fathers) je izraz kojim Amerikanci oznaavaju politike voe
koji su predvodili amerike domoljube u ratu za neovisnost od engleske krune i potpisnike
amerike Deklaracije o neovisnosti iz 1777. godine nap. prev.

144

3. DIO
SEKS, NOVAC, NASILJE

11. Poglavlje - kola i spolnost

Kad sam imala oko pet godina, baka bi me ujutro budila ponekad
uz podbadanje tapom, drugi put glasnom vikom. Njezin je cilj bio
nauiti me upaliti jutarnju vatru i pripraviti aj za ukuane.
Probudi se! vikala bi. U tvojim godinama moje bi keri ve
muzle koze i vodile ih van na pau, a ti ne moe ni ustati!
I tako bih palila vatru. Polusnena, otila bih do pei na ugljen koja
se nalazila u sobi koju je majka manje-vie proizvoljno izabrala za
kuhinju. Kroz otvorena vrata i podignute rolete na prozorima jutarnje
bi svjetlo preplavilo sobu iji su zidovi bili crni od adi. Uzela bih
svoju drvenu stoliicu i odnijela je do kamene pei koja je sezala do
visine mojih koljena, oblikovane kao pjeani sat, veliine velikoga
lonca za kuhanje. Donji je dio pjeanog sata bio postolje, dok se u
gornjem dijelu nalazio humak od pepela u kojem je leala zapretena
eravica od prethodne noi. Baka me je nauila kako iskopati eravicu
uz pomo para eljeznih klijeta i eljezne lopatice za smee.
Ona bi obigravala oko mene pourujui me, jer to bi mi vie
vremena trebalo da pronaem i zgrnem eravicu, to bi ona prije
utrnula. Kad bih izvadila svu eravicu, odnijela bih pe nekoliko
metara izvan kuhinje i izbacila vei dio pepela. Zatim bih vratila pe na
njezino mjesto, poravnala preostali pepeo, stavila malo gorue eravice
na vrh humka, napunila pe ugljenom i pokrila ga preostalom goruom
eravicom. Potom je trebalo mahanjem i puhanjem raspiriti vatru.
Budui da pe nije imala ni dimnjaka niti prozoria, bilo je vrlo teko
raspiriti vatru, i zato bi baka vikala da se pourim prije nego to
eravica utrne. Naposljetku bih uzela aluminijski ajnik, napunila ga
vodom, stavila ga paljivo balansirajui na vrh pei i nastavila puhati i
mahati sve dok voda ne prokljua.
Dok se voda bliila toci kljuanja, ja bih uzela paketi Liptonova
English Breakfasta i ubacila liicu ajnih listia u ajnik s
prokljualom vodom. Voda iz ajnika bi vrlo esto prekipjela, guei
vatru koju sam s toliko muke raspirila. Cijelo to vrijeme baka bi me
proklinjala i pljuvala zbog moje nespretnosti. Nerijetko bi preuzela
stvar u svoje ruke zbog straha da ne ugasim vatru ili pokvarim aj.
145

Istina je da sam se toliko bojala da e voda prekipjeti i ugasiti vatru da


bih vrlo esto prerano ubacila listie u ajnik i tako pokvarila aj.
Baka je sve to mogla i sama uiniti, ali bila je uvjerena da
najstarija ki mora svladati vjetinu pripreme jutarnjeg aja prije nego
to napuni est godina.
Nakon to sam manje-vie svladala zakuhavanje vode baka me
uila kako da pomuzem njezinu kozu. Najprije je odrala
demonstraciju: svezala je kozu i postavila drvenu stoliicu tono iza
nje, razdvojila joj noge, stavila vjedro ispod njezinih vimena i stala ih
potezati. Ali kad sam ja prvi put sjela na stoliicu i posegnula za
vimenom, koza me je udarila u elo, zbacivi me sa stoliice. Svakog
bi me dana udarala, sve dok nisam bila sva plava, ukljuujui i moju
stranjicu, zbog brojnih padova. Bilo je jutara kad bih odbila prii blizu
koze. Baka bi me vukla i gurkala, ponekad i pljusnula, ali i to je bilo
mnogo podnoljivije nego jedan udarac te ivotinje.
Bio je to svojevrstan nain vjebanja pokornosti. Baka je
neprekidno jadikovala alei za nestankom naega nomadskog naina
ivota, nae due, kako je ona to vidjela, i nad injenicom da je naa
kultura poela ustupati mjesto novom, dekadentnom nainu ivota.
Pokuala je spasiti ono to se jo moglo spasiti, tjerajui me da ivim
prema njezinoj mudrosti; zato je traila od mene da svladam sve te
vjetine koje e me uiniti dobrom enom. injenica da sam plakala
kad me je koza ritnula, da sam zabrljala pokuavajui upaliti vatru, ili
da me je ujutro jedva uspijevala izvui iz postelje, bila je simptom
moje iskvarenosti, pokazatelj da sam predodredena za propast.
Tko e se ikad oeniti ovom djevojicom kad postane ena?
jadikovala bi. Ayaan je beskorisna.
Sve djevojice koje sam poznavala u Mogadiu morale su svladati
te vjetine. Kad smo ivjeli u Saudijskoj Arabiji, iako su saudijske
djevojice u naem susjedstvu imale poslugu koja je radila umjesto
njih, i one su morale nauiti kuhati. U Etiopiji somalske djevojke i ene
nisu prestajale kuhati, istiti, prati i openito sluiti. Kad smo se
preselili u Keniju, bilo sam sretna kad sam vidjela da su pei ondje
drugaije; bilo ih je lake upaliti i bile su izraene od metala, s
prozoriima, tako da nisam morala mnogo puhati. Osim toga, tad sam
ve bila snanija i mogla sam lake dignuti ajnik trenutak prije nego
to prekipi bez straha da u se opei ili ugasiti vatru.
Ponekad bih razmiljala o tome kako ivot nije poten prema meni,
ali tad bih se sjetila djevojica kao to je Ubah, sirotice koja je ivjela u
146

jednoj od kua u naoj etvrti u Nairobiju. Ubah su doveli u Nairobi iz


Somalije kako bi ivjela s tetom, koja je svake godine bila iznova
trudna i izrabljivala Ubah poput ropkinje. Ubah je morala spavati na
tankoj prostirci u kuhinji koja je bila crna od ai i prekrivena masnim
mrljama od hrane. inilo se da ima samo jednu haljinu, a i ta je bila
puna rupa. Ubah se po cijele dane brinula o djeci, donosila iz trgovine
teke vreice s namirnicama i kunim potreptinama, prala brda pelena,
i sve to pod kiom psovki i uvreda. Mami i baki nikad nije dosadilo
podsjeati me na uvjete u kojima je ivjela Ubah.
Pogledaj! U usporedbi s Ubah ti ivi u pravom luksuzu!
ponavljale bi. Ubah je ropkinja zato to nije sa svojom majkom. Ti
ima najbolju moguu skrb.
to je bilo jo vanije, ja sam pohaala kolu a Ubah nije.
Kad god ujem Zapadnjake da govore da je obrazovanje klju,
dovoljno mi je prisjetiti se tog vremena da prepoznam aposolutnu
istinitost te tvrdnje. ene iz susjedstva okupile bi se i alile jedna
drugoj kako kola kvari djevojice poput mene i potie nas na bunt.
Vidjele su da Ubah i ostale koje ne pohaaju kolu pokorno ine to im
se kae. Te su djevojice bile toliko navikle na pokornost da nikad nisu
dovodile u pitanje svoj status. U nekoliko sam navrata uhvatila Ubah
da pokuava priguiti zvuk svojih jecaja jer se ak i plakanje smatralo
oblikom prosvjeda. I mukarci bi se alili:
Otkako idu u kolu, poele su nam se suprotstavljati. Otkako idu
u kolu, imaju kojekakve zahtjeve, ne potuju tradiciju i zanemaruju
vjeru.
Neke su djevojice roditelji ispisali iz kole odmah nakon prve
mjesenice i zadrali ih kod kue kako bi ostale pokorne, ili ih prisilili
na ranu udaju. Ali nama koje smo se nastavile kolovati obrazovanje je
doista dalo pravo glasa i svijest o vanjskom svijetu. Moja sestra
Haweya i ja meusobno smo razgovarale na engleskom ili na svahiliju;
ni mama niti baka nisu razumjele nijedan od ta dva jezika. To nam je
dalo mo nad njima koju one nisu imale nad svojim roditeljima.
U naim kenijskim kolama uile smo jo neto to djevojice
poput Ubah nisu: spolni odgoj. Nije to bio ni izbliza tako otvoren ili
eksplicitan program u usporedbi s onim to sam kasnije vidjela u
Nizozemskoj, ali bilo je dovoljno da utjera strah u mamine kosti.
Spolni je odgoj bio uklopljen u na udbenik iz biologije. Istini za
volju naa uiteljica, gospoica Karim, pokuala je preskoiti to
poglavlje. Ali kao i moji prijatelji, i ja sam preletjela stranice o
147

amebama, protozoama i razmnoavanju jednostaninih organizama, i


usredotoila se na nastavak ljudske vrste i dijagrame Fallopijevih tuba i
maternice, testisa i penisa. Kako je sve bilo napisano vrlo znanstvenim
jezikom, mehanika seksa uglavnom je i dalje ostala misterij. Pa ipak,
uz pomo tih smo informacija barem poeli shvaati zato nam stalno
govore da se klonimo mukaraca i kako nae tijelo funkcionira. To je
bila jo jedna stvar koja nam je dala razmjernu mo nad naim
roditeljima. Moja je majka odbijala razgovarati sa mnom o tome; kad
sam dobila prvu mjesenicu, udarila me je. Udarila me je zbog iste
bespomonosti, zbog toga to ona sama nikad nije bila naoruana
spoznajom o tome kako tijelo funkcionira i bojala se da me je ve i tih
nekoliko osnovnih injenica na neki tajnoviti nain pokvarilo.
Kao i moja baka, ostale muslimanke u mojem ivotu, majke mojih
kolskih kolegica i drugih somalskih djevojica u mojem susjedstvu,
smatrale su da je najbolja strategija zadrati djevojke kod kue, pokriti
ih, obrezati ih, a ako bi se previe bunile pozvati u pomo njihovu
brau i oeve, pa ak i bratie, da ih kazne. Raspon tih kazni bio je od
batina do prisilne udaje. Bilo je pria i o djevojkama koje su njihove
obitelji ubile.
Davno prije u pustinji nomadi organizirani u klanovska drutva
meusobno su se povezivali obiteljskim vezama kroz drevne krvne
loze koje su im pruale zatitu i pomo dok su prevaljivali golema
pustinjska prostranstva. Izvan zatitnikog okruenja klana vrebali su
opasnost i nered, a ovjek je bio preputen samome sebi. U
klanovskom drutvu svi ljudski meduodnosi okreu se oko
individualne asti svakog pripadnika klana; izvan klana ovjek je nitko
i nita, iskljuen iz svakog oblika smislene egzistencije. Bila je to
najdragocjenija lekcija koju je baka pokuala utuviti u glavu svojoj
unuadi.
Mukareva ast unutar klanovskog drutva, a tim drutvima
vladaju iskljuivo mukarci, poiva na njegovu autoritetu. Mukarci
moraju biti ratnici; sramotan je i najmanji nagovjetaj slabosti. ene
odgajaju mukarce, i njihova ast poiva na enskoj istoi, pokornosti
i poslunosti. Za njih je spolna neistoa sramna i stoga spolni
neposluh najprije prlja samu enu, a zatim i njezine sestre, njezinu
majku, kao i sve muke roake ija je dunost da je kontroliraju.
Nijedan musliman nema nikakav status u drutvu ako nema asti. I
ma koliko ugleda i asti stekao inei mudra i dobra djela, ta e ast
biti unitena ako su njegova ki ili njegova sestra spolno obeaene.
148

To se moe dogoditi ako ona izgubi djevianstvo prije udaje ili ako ima
spolni odnos izvan braka, ak i kao rtva silovanja. Ve i same glasine
o tome da je moda imala spolni odnos dovoljan su razlog da bude
obeaena i da cijela njezina obitelj izgubi svoju ast. Otac koji ne
moe kontrolirati svoje keri, brat koji ne moe kontrolirati svoje
sestre, osramoeni su. Oni bankrotiraju, kako drutveno tako i
ekonomski. Njihova je obitelj unitena. Za djevojku vie ne mogu
dobiti dobru cijenu, kao ni za njezine sestre ili sestrine, jer su i one
uprljane ve i samom sumnjom u postojanje duha enske neovisnosti i
nepokornosti u obitelji. Takvi su mukarci mrtvi za svoje drutvo,
iskljueni iz sustava uzajamne pomoi, lieni svakog potovanja u
klanu, ukratko, doive najgoru moguu kob koja moe ikoga zadesiti,
bilo da je rije o djetetu ili odraslome ovjeku, mukarcu ili eni.
Kontrola enske spolnosti i ograniavanje mukareva pristupa
seksu sa enama u sreditu su kodeksa o asti i sramoti. Muslimanke su
pokretna imovina i svaka mlada muslimanka mora biti djevica u
trenutku svoje udaje. Nakon to se uda (uz vlastiti pristanak ili bez
njega) mora biti vjerna svojem suprugu, kojem se u tradicionalnim
drutvima nikad nee obratiti njegovim imenom, ve uvijek rjeju
rujel, moj gospodaru. U sluaju rastave ili udovitva, dunost provedbe
nadzora nad njezinim spolnim aktivnostima preuzimaju njezini novi
skrbnici: njezini sinovi ako su odrasli, ili otac njezina mua i ostali
njegovi muki roaci. tovie, oni joj mogu izabrati novog mua. Malo
je muslimanki koje su slobodne odluivati o tome s kim e imati spolne
odnose.
Tako snaan i moan element kao to je djevianstvo muslimanske
djevojice takoer ima i veliku robnu vrijednost, to znai da je
djevianstvo prije svega mukarev biznis. Keri su mamac za
privlaenje poeljnih saveznika ili su rezervirane za najboljeg
ponuaa. Mo, imutak i uvrivanje klanovskih odnosa esto ovise o
branim saveznitvima, tako da je sposobnost odgajanja kvalitetnih,
dakle skromnih i krotkih keri vrlo vana. Primjena nasilja da bi se
osigurala njihova poslunost i da bi ih se upozorilo da ne skreu s
pravog puta savreno je legitiman i legalan podsjetnik na sustav
vrijednosti u kojem ene imaju tek malo vie slobodne volje od stoke.
Prve brane noi njezin razderani djevinjak mora prokrvariti ili e biti
osuena kao kurva.
Taj drevni kodeks spolne etike izveden je iz plemenske arapske
kulture. On potjee iz vremena mnogo prije nego to je prorok
149

Muhamed poeo primati objave preko meleka Dibrila*, koje su


njegovi uenici zapisali na stranicama odavno pretvorenim u prah. U
ono vrijeme na onom mjestu, u pustinjskim gradovima Meki i Medini,
ija su udaljena plemena oboavala brojne idole i bogove, ast i
sramota bile su sredinji pojmovi koji su upravljali ivotima mukaraca
i ena. Islam je to zacementirao u bezvremensko pravilo. Kako je
rastao i irio se, donio je sa sobom svoje seksualne obiaje i u druge
zemlje, od Malija do Indonezije. Prema erijatu muslimanka je zapravo
vlasnitvo svojeg oca, svoje brae, svojih ujaka i strieva, svojih
djedova. Ti su mukarci njezini skrbnici, odgovorni za njezino
ponaanje, nadleni za njezine odluke. Najvanije od svega je da
sauva nevinost.
U islam je ugraeno nerazmrsivo klupko tradicionalnih propisa i
obreda, dodatno zamreno djelovanjem islamskih radikalnih pokreta
koji se vrlo brzo ire suvremenim muslimanskim svijetom.
Fundamentalisti su opsjednuti enskim tijelom i neurotino
raspravljaju o tome koji njegov dio mora biti pokriven, sve dok ga
jednog dana cijelog, od glave do pete, ne proglase jednim golemim
intimnim dijelom.
Kada su i zato arapska, a posljedino i muslimanska drutva
postala toliko opsjednuta kontrolom nad enskom spolnou? Moda je
nekad davno u tome i bilo neke logike. Da bi pleme bilo snano,
njegovi su ratnici morali biti odani jedan drugome. Moda bi spolna
neovisnost ena tu odanost ugrozila. Moda je borba za ene bila ak i
vei faktor razdora u mukom drutvu od borbe za deve, pa je tako
nekada davno u pustinji taj problem rijeen tako to je odlueno da se
uspostavi kontrola nad enama, da se ene zatoe medu etiri zida
svojih domova i prognaju iz javnog ivota, ili da se pokriju kako bi
postale nevidljive, da se obreu kako bi se priguila njihova spolna
elja, a zatim da se zaiju kako bi im spolni odnos bio nepodnoljivo
bolan.
Baka se nije zamarala takvim pitanjima. Znala je samo da se tih
pravila moramo pridravati kao da nam ivot ovisi o njima, kao to je
moda neko o njima ovisio njezin ivot. Tumaila je i primjenjivala
taj kodeks u naem kuanstvu. Nikad se nije umorila od ponavljanja:
Sve to pokuavam uiniti jest nauiti vas da preivite.
Djevianstvo je jo i danas sredinji pojam u odgoju muslimanskih
djevojica.
_________________________
* aneo Gabrijel

150

U mojem su me djetinjstvu nauili da je vanije ostati djevica nego


ostati na ivotu; bolje umrijeti nego biti silovana. Spolni odnos prije
braka predstavlja nezamisliv zloin. Svaka muslimanska djevojica zna
da gotovo cjelokupna njezina vrijednost lei u njezinu djevinjaku,
najvanijem dijelu njezina tijela, mnogo vanijem od njezinog uma ili
udova. Kad djevinjak jednom pukne, djevojka je rabljena, potrgana,
prljava, a njezina prljavtina zarazna. To je ono to je osjeala moja
sestrina Hiran kad je podlegla elji a zatim saznala da je zaraena
HlV-om. To je ono to je Ladan mislila o sebi i to je razlog da je
izgubila samopotovanje. Poela je samu sebe gledati oima ljudi koji
su joj najblii, ljudi poput moje bake, osjeajui se kao da je progone ti
duhovi prolosti optuujui je i dovikujui joj: Kurvo!
Muslimanske su kulture razvile razliita sredstva nadzora i
osiguranja djevianstva svojih enskih lanova. U mnogim kulturama
ene zatvaraju u kuu, liavajui se prihoda koje bi mogle zaraditi
izvan doma i opsjednuto pratei njihovo kretanje. To neprekidno
nadgledanje praeno ogovaranjem, stalni nadzor nad svakom
slobodnijom gestom ili podignutim pogledom, takoer je oblik
zatoenosti koji gui svaki pokret. Kad ena izie iz kue, ona se
pokriva velom, to je jo jedan oblik zatoenosti: svaki daak zraka
koji udahne izvan svoja etiri zida priguen je debelom, tekom
tkaninom; svaki je korak otean, svaki centimeter koe sakriven od
sunca. ak i kad je vani, pokrivena je ena stalno unutra. Zrak koji
udie je ustajao, a debeli materijal pritie joj kapke, nos i usnice. Sve
to ini, ini skriveno i kriom. Oslijepljene i podjarmljene, liene
prava na bilo kakav javni kontakt, muslimanke esto gube vjeru u
svoju sposobnost neovisnog djelovanja. ak se i samostalno kretanje
ini udnim. Svaka ena koja je godinama bila tako pokrivena a zatim
odbacila veo, potvrdit e da joj je hod isprva bio otean. Osjeaj je to
kao da se kad si nepokrivena tvoje noge ne pomiu na isti nain.
Nakon to djevojica dobije svoju prvu mjesenicu, svi njezini
kontakti s mukarcima izvan najue obitelji moraju biti svedeni na
najmanju moguu mjeru. U Saudijskoj Arabiji zakon propisuje da ene
moraju biti zatoene u svojim domovima. To nije sluaj u svim
muslimanskim zemljama, no zatoenost je ipak prilino esta u veini
muslimanskih drutava. ak i nakon to se udaju, mnogim je
Arapkinjama zabranjen kontakt s mukarcem s kojim nisu u srodstvu.
Ve je i susret oiju prekraj.
151

Drutva previe siromana da bi mogla preivjeti bez enskog rada


izvan kue moraju drugim sredstvima nadzirati ednost svojih ena:
ona mora biti ugraena u njihova tijela. Otuda vjerojatno vue
porijeklo praksa enskog obrezivanja kao jedinoga mogueg neupitnog
dokaza djevianstva. ednost mora biti usaena i u njihove glave. rtve
silovanja nikad se ne obraaju vlastima ako preive to iskustvo;
neudane ene koje zatrudne mogu oekivati ili protjerivanje ili
pogubljenje. Previe esto djevojke si i same oduzimaju ivot nakon
to izgube djevianstvo na nain koji se smatra zabranjenim.
Iako je muslimanska doktrina zasigurno naglasila i potvrdila takav
stav, gusta mrea ogranienja koja se odnose na ene, a koja je tipina
za arapske i muslimanske klanove, starija je i od vehabijskog islama,
odnosno najrairenije kole islama n Saudijskoj Arabiji. Sama rije
harem, koja oznaava dio kue u kojem prebivaju ene (arapski,
hareem), izvedena je iz rijei haram, zabranjeno. U veini
muslimanskih kultura ljudi jo uvijek uvaju sjeanje na stara,
predislamska vjerovanja u dine i vampire. (Veina islamskih purista
to otro kritizira, jer vjeruju da takva vjerovanja jaaju mo drugih
bogova osim Alaha.) Ti vampiri su esto sparuene stare ene ili
spolno nezasitne mlade ene, koje u podjednakoj mjeri izazivaju i
gaenje i strah. Budui da je svakog mjeseca oneiena mjesenicom,
ena je po prirodi stvari blia zlu.
Dok sam radila kao prevoditeljica za somalski jezik u
Nizozemskoj, esto bi me pozvali na intervenciju kad bi roditelji
reagirali nasiljem na pozapadnjaenje svojih tinejderica. Sjeam se
jedne djevojke u uredu za zatitu djece u blizini Haaga. Imala je oko
esnaest godina, ali izgledala kao da ima dvadeset i pet. Njezina kosa
bila je izravnana i obojena u crveno sa smeim pramenovima. Njezini
nokti su bili izuzetno dugaki, zakrivljeni i lakirani u svjetlucavo
zelenu boju. Bila je odjevena u najpripijeniju moguu majiicu bez
rukava koja je potpuno otkrivala pupak, dok je crna suknjica bila toliko
kratka da je otkrila njezino donje rublje kad je sjela prekrienih nogu.
Na nogama je imala crvene mreaste arape i glenjae.
Oca su morali fiziki sprijeiti da je ne udari. Bez prestanka je
vikao:
Izgleda kao kurva! Pogledajte njezina usta! Izgleda kao da je pala
na grkljan zaklanog janjeta! Ubila me je, ova me je djevojka ubila!
Metaforiki gledano to je bila istina. Znala sam da je s takvom keri on
sada mrtav za klan; postao je predmet poruge i saaljenja. Nije vie
152

mogao ni pomoliti nosa izvan kue niti se pojaviti na javnom mjestu,


osim pognute glave i stisnutih zubiju. Njegova je ki na to samo
slegnula ramenima i odmahnula rukom.
Nizozemski je socijalni radnik rekao ocu:
Mi to nazivamo samoizraavanjem. Vaa ki ne ini nita to nije
uobiajeno za njezinu dob. Djevojina je majka tvrdila da je njezino
dijete opsjednuto pa je socijalni radnik suosjeajno dodao: Podvrgnuli
smo je psiholokom testiranju. Nije luda.
Djevojka je zavrila kod udomitelja. Bio je to vrlo est ishod i vrlo
est scenarij, ne samo u mojem iskustvu, ve i u iskustvu drugih kolega
koji su prevodili s nizozemskog na arapski, turski, berberski ili
perzijski. Svi smo mi esto suraivali sa slubama za zatitu djece,
policijom i drugim ustanovama koje su se bavile odbjeglim
muslimanskim tinejderkama iji roditelji i zajednica nisu prihvaali
njihovo eksperimentiranje s onim to su smatrali zapadnjakom
kulturom.
Kasnije, kad sam ula u politiku i kad je nizozemska javnost
postala svjesna nekih praksi poput ubojstva zbog asti i prisilnih
brakova, esto bih razgovarala s muslimanskim roditeljima koji bi me
zaklinjali da se stavim u njihovu kou. Tvrdili su da muslimanske
djevojke ne naputaju kolu zbog prisilne udaje, ve zato to ih njihovi
ljubavnici namame u prostituciju. Tvrdili su da agencije za zatitu
djece ne mogu zamijeniti obitelj, jer samo roditelji mogu nauiti dijete
da razlikuje dobro i zlo. Govorili su mi da se u nizozemskim kolama
njihova djeca ue samo grijehu i neposluhu. Osim toga, nizozemske ih
kole odvraaju od uenja svojom netrpeljivou prema islamu i
diskriminiranjem muslimana, zato muslimanski studenti postiu tako
lo uspjeh u koli i zato je tako esto naputaju. Rjeenje je, tvrdili su
roditelji, osnivanje muslimanskih kola, tako da se djevojice mogu
obrazovati a da se pri tome ne ue neposluhu.
Bili su u pravu kad je rije o tome da djeca iz muslimanskih
useljenikih obitelji u visokom postotku ne zavravaju kolu te da
postiu vrlo loe rezultate na ispitima. Ali ja ne mislim da je uzrok
tome bila nizozemska diskriminacija. Mislim da je odgovornost za to
ipak na roditeljima koji ne znaju pripremiti svoju djecu za moderno
obrazovanje u modernoj zemlji.
Kao i moja majka i moje tetke, ti su useljenici odbijali prihvatiti
spolni odgoj za svoje keri, razgovarati s njima o tome kako se njihova
tijela mijenjaju ili im objasniti daje zanimanje za djeake prirodno. Za
153

razliku od nizozemskih roditelja, useljenici nisu bili spremni nauiti


svoje keri da je samoizraavanje u redu, ali da mora imati granice,
tako da to ine bez izlaganja genitalija tuim pogledima. Nisu ih
nauili kako da postupno svladavaju izazove slobode i, to je moda
podjednako vano, nisu nauili svoje sinove da potuju ene, a u
nizozemskim su kolama veina nastavnika ene.
Prema mojem miljenju s nizozemskim je kolama sve u redu, jer
te kole svakako ne pripremaju nizozemske djevojke za ivot u
razvratu i bavljenje prostitucijom. Upravo suprotno, veina
nizozemskih tinejderica koje poznajem ine se posve u redu, na
najboljem putu da postanu neovisni, produktivni i odgovorni graani
svoje zemlje. Ali muslimanski roditelji s kojima sam razgovarala nisu
se slagali sa mnom. Najee bi se usredotoili na spolni odgoj u
nizozemskim kolama. Tvrdili su da taj predmet nema za cilj upoznati
djecu s njihovom spolnou i njihovim tijelom, ve ih nauiti kako da
imaju spolne odnose. Nastavnici bi stavili veliki drveni ili plastini
penis na stol pred njihove keri i pokazali im kako da ga pokriju
kondomom. To je odurno, isti poziv na prostituciju.
Nisam bila u kolama u kojima su djeca imala spolni odgoj, ali
sam bila u prihvatilitima za traitelje azila, gdje su postojali
edukacijski programi o higijeni, spolnom obrazovanju, trudnoi,
programi prenatalnog obrazovanja i tako dalje. Vidjela sam koliko
Nizozemci mogu biti eksplicitni i navikla se na izravnost s kojom
pristupaju pitanjima spolnosti. Kad bi se djeca mojih nizozemskih
prijatelja obratila svojim roditeljima s pitanjima o seksu, to me je
isprva obaralo s nogu, osobito kad bih pomislila na reakciju moje
majke da sam ja tako neto uinila, moji bi prijatelji strpljivo i bez
nelagode govorili o seksu znatieljnom djetetu ne izostavljajui nita,
sluei se knjigama s vrlo eksplicitnim slikama tijela.
Nizozemski roditelji imaju isti pristup i kad je rije o alkoholu ili
drogi. Kad dijete upita:
Mama, to je to doint? majka mu objasni kako izgleda cigareta
marihuane, kako se priprema i kakav utjecaj ima na ljudski mozak.
Govori o ovisnicima koji ive na ulici. I mada sve to obrazovanje ne
uspijeva sprijeiti odredeni broj djece da eksperimentiraju s drogama ili
da im se dogodi neplanirana trudnoa, veina nizozemske populacije
razvila je izvanredno zdrav odnos prema seksu, drogi i alkoholu.
S vremenom sam postala uvjerena da je takva staloena i
eksplicitna edukacija o moguim zamkama slobode znatno
154

djelotvornija u spreavanju katastrofe od mistifikacije s kojom sam ja


odrasla. To nije tek moje subjektivno miljenje; te su injenice i
empirijski dokazane. Korist od prosvijetljenog pristupa seksu i drogi
tema je kojoj se Nizozemci stalno i neumorno vraaju. Moje kolege u
parlamentu, ija je odgovornost bila uiniti zdravstvenu skrb
univerzalnom i svima dostupnom, bili su jednoglasni u izraavanju
uvjerenja da je uvijek bolje sprijeiti nego lijeiti.
Glasnogovornica moje stranke za zdravstvenu politiku pokazala mi
je podatke o broju sluajeva spolno prenosivih bolesti, kao to je
AIDS, te koje su populacije njima najvie zahvaene. Homoseksualna
zajednica je bila teko pogoena, a takoer i useljenika. U okviru
homoseksualne zajednice upravo su useljenici bili najtee pogoeni.
Pogledale smo takoer i broj pobaaja koji se obave svake godine. Broj
autohtonih Nizozemki koje su imale pobaaj znatno se smanjio, osim u
malim depovima radikalnih kranskih zajednica iji je stav prema
spolnosti u odreenoj mjeri usporediv s onim mnogih muslimana. (Iako
ti krani brane i mukarcima i enama da budu spolno aktivni prije
braka, esto dolazi do neeljenih trudnoa, u kojem sluaju ene
moraju kriom posjetiti neku kliniku za pobaaj.) Broj ena i mladih
djevojaka meu useljenikom populacijom koje su imale pobaaj bio je
u naglom porastu.
Zloporaba droga slijedila je slian obrazac. U amsterdamskoj
etvrti Crvenih svjetiljki bilo je lako uvjeriti se vlastitim oima da
korisnici usluga tamonjih prostitutki veinom nisu turisti, ve
useljenici. Mnogi su, ako ne i veina, Arapi, Berberi, Turci i Somalci.
Iako ih se statistiki sve svrstava u iroku kategoriju useljenika, ako
proeprkate malo dublje otkrit ete da zdravstveni radnici, istraivai,
lijenici i epidemiolozi ne ele da ih se slubeno citira u izvjeima u
kojima useljeniki u pravilu znai muslimanski. Zahvaeni su bili
i nemuslimanski useljenici iz Kine i kranskih dijelova Afrike, ali
muslimani su bili najtee pogoeni.
Ne vjerujem daje tu rije o pukoj sluajnosti. Openito govorei,
gdje god je spolnost misterij, gdje god su seks i droga izdvojeni kao
teme o kojima se ne smije govoriti, ljudi su skloni zloupotrijebiti oboje.
Kao moja sestrina Hiran, koja je postala HlV-pozitivna, takvi se ljudi
ne mogu suoiti s onim to ine i stoga se ne znaju zatititi od
pogubnih posljedica. Za ene u arapskim islamskim kulturama takvo je
neznanje pitanje asti, neto ime se trebaju hvalisati kako bi mogle
rei:
155

Ne znam nita o temi seksa.


Jer grijeh je znati ak i ono najosnovnije.
Muslimanski roditelji u Europi opravdano su zabrinuti za
budunost svoje djece, ali iz pogrenih razloga. Nepokolebljivi su u
svojem uvjerenju da njihov vlastiti nain ivota nije nikako povezan sa
stranim sudbinama kojih ele potedjeti svoje potomstvo. Nisu
spremni dovesti u pitanje svoje nazore i ne ele prestati inzistirati na
djevianstvu do braka, na segregaciji djeaka i djevojica te na takvom
odgoju djevojica koji ih ini nesamostalnima i neobrazovanima, kao
ni na preuranjenim, dogovorenim brakovima i otrom kanjavanju
neposluha u djevojica. Lake im je okriviti vanjske imbenike nego
dovoditi u pitanje Kuran, Prorokov primjer i viestoljetnu tradiciju. Iz
njihove perspektive najbolja je strategija priguiti glas svojih keri,
odgajati ih da budu pokorne, zatvoriti ih medu etiri zida i udati ih to
je mogue ranije. Takva strategija moda nee usreiti njihove keri,
ali obiteljska je ast ionako vanija od djetetove sree.
Vjerujem daje podreeni poloaj ena u islamu najvea prepreka
integraciji i napretku muslimanskih zajednica na Zapadu. Taj
podredeni poloaj djelo je njihovih najbliih srodnika i to u
najprivatnijem moguem prostoru, kod kue, a sankcionirao ga je
najvii autoritet u moralnom sustavu svakog muslimana: sam Alah.
Mnogi muslimanski roditelji vjeruju da zapadnjako obrazovanje
ima razorni utjecaj na muslimanski nain ivota. Istini za volju, to je
tono. Osposobljavanje djevojaka za samostalno razmiljanje uistinu
predstavlja izazov za islamski nauk, ba kao neko za kranski i za
nauk ortodoksnih Zidova. Program kontinuiranog obrazovanja koji
razvija elju za znanjem i neovisnom misli program je kontinuirane
erozije muslimanskog naina ivota. Razvoj takvog programa u
muslimanskim zemljama zahtijevat e mnogo vremena. Muslimani na
Zapadu moda nee morati toliko dugo ekati.
Nadu da je to mogue ostvariti potie primjer drugih drutava. I
kranstvo je nekad pretvaralo ensko djevianstvo u magini totem.
Djevojke su bile zatvarane, liavane obrazovanja, udavane kao
pokretna imovina. Ali kranska su drutva danas uglavnom slobodna
od takve navike uma. Kulture se mijenjaju i te se promjene nerijetko
dogadaju prilino brzo. One se dogadaju pod utjecajem kritike misli, a
to je neto to se moe pouavati u koli.
Lako je shvatiti da je netko nezadovoljan ako su mu uskraena
prava i slobode za koje smatra da mu pripadaju. Ali ako niste
156

artikulirani, ako ne moete argumentirano objasniti to je to to izaziva


vae nezadovoljstvo, zato to drite nepotenim i traite da se
promijeni, otpisat e vas kao nerazumnog gnjavatora. tovie, poastit
e vas moda kojim predavanjem o ustrajnosti i strpljenju, ivotu kao
kunji, potrebi da prihvatite viu mudrost drugih. To se i meni
dogodilo. Kad me je moj otac odluio udati za dalekog roaka kojeg je
netom upoznao (i kojeg ja nikad ranije nisam vidjela), bio je uvjeren da
je donio sjajnu odluku u mojem interesu. Taj ovjek, moj obeani, bio
je roak (u osmom koljenu) i stoga je vjerojatnost da e me zlostavljati
bila manja (barem je moj otac tako rasuivao), dijelio je iste vrijednosti
kao i na narod (koje god one bile) i pruio bi mi sigurnost u vrijeme
graanskog rata i siromatva. Mojem se ocu takav brak inio pravim
blagoslovom.
Ja sam s druge strane osjeala da mi je otac ukrao mladost i pravo
da raspolaem vlastitim tijelom, nametnuvi mi ivot ene i majke, s
odgovornostima koje nisam bila spremna preuzeti, uz mukarca koji mi
je bio posve odbojan. Ali nisam imala ni rjeitost niti logiku kojima bih
uvjerila oca u valjanost svojeg stava. Iako me je bio poslao u kolu, i
iako sam bila jedna od rijetkih somalskih djevojaka svojeg narataja
koja je nauila itati i pisati na engleskom, nisam imala mentalnu i
verbalnu snagu da sroim suvislo objanjenje. Najjai argumenti kojih
sam se mogla sjetiti bili su da moj budui mu ne ita romane i da je
elav. S gledita mojeg oca te su tvrdnje samo potvrivale potrebu da
budem pod nadzorom nekoga odgovornijeg i zrelijeg.
I tako sam pobjegla. Tek nakon bijega, kad sam se uspjela upisati
na sveuilite u Leidenu, gdje sam sluala predavanja o poimanju
individualne slobode i odgovornosti, bila sam dorasla argumentiranoj
raspravi s ocem. Uspjela sam mu objasniti da time to stjeem visoko
obrazovanje samo slijedim njegov primjer i uim preuzeti odgovornost
za vlastitu sudbinu. Na njegove prosvjede da mu uskraujem
potovanje i izlaem se opasnosti od erozije nae vjere i kulture zbog
vlastitih sebinih ambicija mogla sam odgovoriti da je i on sam tim
stvarima pridavao manje vanosti kad je bio mojih godina. U mojim
razgovorima s ocem u proljee 2000. godine u Njemakoj, gdje sam se
sastala s njime dok se ondje lijeio na jednoj oftalmolokoj klinici,
postala sam svjesna njegova makar i nevoljkog potovanja, a moda
ak i divljenja. Obraao mi se svisoka i drao mi predavanja o
onostranosti u dugim i nezaustavljivim monolozima. Ali nije vie s
lakoom odmahivao na moje elje i prosvjede kao to je to inio 1992.
157

Ako se elite oduprijeti podjarmljivanju i krenju svojih prava,


izraavanje srdbe i bijesa nee biti dovoljno. Morat ete progovoriti
jezikom podjarmljivaa i imati jasnou uma da prepoznate naela koja
opravdavaju podjarmljivanje da biste ih zatim intelektualno oborili.
Robovi moraju biti svjesni injenice da su robovi, i zatim nadii svoj
bijes i bol kako bi uvjerili svojega gospodara u to da je ropstvo
pogreno. Ako ne moete pobijediti silom, moda biste dugorono
mogli izboriti pobjedu obraajui se razumu.
Djevojke poput mojih sestrini Hiran i Ladan, koje se tjerane
snanom eljom za slobodom uspiju otresti kontrole svojih roditelja,
esto zavre u katastrofalnim okolnostima jer nemaju te kljune
vjetine ili svijest. Takve djevojke postanu primjeri kojima mau
tradicionalni muslimanski roditelji kada tvrde da prihvaanje
zapadnjakoga ivotnog stila ima pogubne posljedice. Fundamentalisti,
iji je cilj oivjeti neku imaginarnu prolost istog, izvornog islama,
stjeu mnogo simpatija muslimanskih obitelji upirui prstom u
djevojke poput Hiran i Ladan.
Da su odrasle na Zapadu, moda je sve moglo biti drugaije. U
svim Zapadnim dravama postoje zakoni kojima je propisano obvezno
kolovanje djevojaka i nakon puberteta; ti bi se zakoni mogli
primijeniti i na muslimanske djevojke. Mogue je osmisliti posebne
programe za edukaciju o seksu, drogama i stjecanju financijske
neovisnosti kojima bi se ispunio vakuum koji ostavljaju muslimanski
roditelji. Sto uspjenije budu mlade muslimanke u stjecanju
obrazovanja, to je vea vjerojatnost da e postati financijski neovisne i
uspjene, dokazujui svojim roditeljima da je emancipacija njihovih
keri kroz dobro kolovanje u njihovu materijalnom interesu, ak i ako
je u sukobu s njihovim tradicionalnim vrijednostima.
Kad je rije o seksualnim kompleksima muslimanskih useljenika,
potrebno je spomenuti jo jednu stvar. Tvrditi da ugnjetavanje ena nije
ni na koji nain povezano s islamom te da je rije samo o tradiciji i
obiaju, intelektualno je nepoteno, sraunato da navede na pogrean
trag. Jer ta su dva elementa meusobno isprepletena. Moda je kodeks
asti i sramote doista plemenski i predislamski po porijeklu, ali danas
je on sastavni dio islamske religije i kulture. Ubojstvo radi obrane asti
sugerira isto to i islam: da su ene podreene mukarcima i da moraju
ostati njihovo seksualno vlasnitvo.
U tekstu Kurana i u erijatskom pravu mukarci i ene oigledno
nisu ravnopravni. Muslimanke se smatraju fiziki, emocionalno,
158

intelektualno i moralno inferiornima mukarcima i njihova su prava


pred zakonom manja. Kuran kae da keri nasljeuju polovicu dijela
koji nasljeduju sinovi:
Alah vam nareuje da od djece vae mukom pripada toliko
koliko dvjema enskima (4:11)*.
ensko svjedoenje pred sudom vrijedi dvostruko manje od
mukareva. ak i u sluaju silovanja, svjedoanstvo silovatelja ima
dvaput veu teinu pred sudom od svjedoanstva njegove rtve.
Autoritet muslimanskog oca nad njegovim kerima usporediv je s
onime feudalnih gospodara nad kmetovima. Brakom se taj autoritet
prenosi na djevojina mua, a u konanici na mueva oca. Brak je
savez izmeu mukaraca koji podrazumijeva buduu uzajamnu pomo
i usluge. On moe predstavljati vanu financijsku transakciju i in
sklapanja saveznitva kojim se uvruju klanovski odnosi.
Bespomono blejanje nevjeste koju protiv njezine volje predaju u ruke
neznanca tek je usputna gnjavaa. Kuran i hadis (Prorokove izreke,
koje se smatraju svetim pismom) slau se da prilikom udaje nije nuan
pristanak ene, ve samo suglasnost njezina skrbnika.
Kuran ui da mu ako to poeli moe zatvoriti svoju enu meu etiri
zida njezina doma, sve do njezine smrti:
Kada neka od ena vaih blud poini, zatraite da to protiv nje
etvorica od vas posvjedoe, pa ako posvjedoe, drite ju u kui sve
dok je smrt ne umori ili dok joj Alah ne nae neki izlaz. (4:15)**.
ene koje ive prema islamskim zakonima ne smiju putovati,
raditi, studirati, potpisivati veinu pravnih isprava ili ak izlaziti iz
vlastita doma bez oeva doputenja. Bez doputenja ne smiju ni
sudjelovati u javnom ivotu, a njihovo pravo da odluuju o svojem
privatnom ivotu strogo je, esto i brutalno ogranieno. Te ene ne
odluuju o tome s kim e stupati u spolne odnose a s kim nee, ili kad
e se udati, ili pak kada e i hoe li uope imati spolne odnose. One ne
odluuju o tome to e odjenuti, hoe li raditi, hoe li hodati ulicom.
Pravilo je da se ena mora pokoravati svojem muu, osim naravno ako
zatrai od nje da napusti muslimansku vjeru. On je njezin skrbnik, i
ako ga ne slua on je ima pravo istui: A one ije se neposlunosti
pribojavate, vi posavjetujte, pa ih i udarite; kad vam postanu poslune,
onda im zulum ne inite! (4:34)***.
_____________________________
* prijevod B. Korkut, http://kuran.purvjernika.com nap. prev.
** ibid
*** ibid

159

MIN@

Uvijek je pouno proitati transkripte televizijskih rasprava u


kojima imami tumae koje su to tono vrste kazni prihvatljive
(primjerice udaranje po udovima, ili pak malim tapom), kad muevi
kanjavaju svoje ene.
Kad dobronamjerni Zapadnjaci u elji da promiu potovanje
prema manjinskim religijama i kulturama zatvaraju oi pred praksama
poput prisilnih brakova i zatvaranja u kuu da bi se drutvo sprijeilo
da stigmatizira muslimane, oni uskrauju pravo bezbrojnim
muslimanskim djevojkama da se oslobode i otrgnu iz stiska roditeljske
kulture. Oni kompromitiraju ideale i vrijednosti naega demokratskog
drutva i nanose tetu onoj istoj ranjivoj manjini koju ele zatititi.

12. Poglavlje - Novac i odgovornost

Iskuenja koja mora svladati pojedinac da bi postao graanin neke


drave razlikuju se od iskuenja s kojima je suoen pripadnik lana.
tovie, moglo bi se rei da su ona prva u mnogome laka od
suoavanja sa zamrenim sustavom tabua i praznovjerja tradicionalnih
drutava. Ali ono to modernitet ponekad ini nedohvatljivim, za neke i
opasnim, upravo je to to je uspjeh naizgled zajamen. A nije. Ako
niste pripremljeni, primjerice, ako vas nitko nije nauio iskrenom
pristupu spolnosti, ili novim nainima za upravljanje agresivnim
impulsima koji iskljuuju nasilnu osvetu, tad je prirodno da ete se
vratiti obiajima koje poznajete. Vae su vam navike i stavove usadili
klan i vjera. Ali vrijednosti koje njeguje krvna loza nisu kompatibilne s
onima koje su potrebne graaninu modernog svijeta. Ako netko eli
uspjeti u modernom svijetu, mora se oduiti od anakronih, okruenju
neprimjerenih stavova. To oduavanje odnosi se na novac u jednakoj
mjeri kao i na seks.
Godine 1992. ivjela sam u prihvatilitu za traitelje azila u
Lunterenu, u malom selu u srcu Nizozemske. To je uglavnom
poljoprivredni kraj. Stanovnici su ortodoksni protestanti, pripadnici
Nizozemske reformirane crkve. Smatrala sam da su me poastili
najveim darom koji sam ikad mogla primiti: dobila sam dozvolu za
boravak u Nizozemskoj s takozvanim statusom A. S tim se statusom
moete slobodno kretati zemljom, ispovijedati koju god vjeru elite,
izjanjavati se za koju god politiku opciju elite. S tim sam statusom
mogla pobjei od braka koji je moj otac ugovorio protiv moje volje. S
tim su mi se statusom otvorila vrata nizozemske socijalne drave.
160

Primivi status A, morala sam se javiti u opinsko vijee, sastati se


sa socijalnim radnikom, ispuniti obrasce i podnijeti zahtjev za osobnu
iskaznicu. Isto tako, mogla sam se upisati na listu ekanja za opinski
stan i traiti naknadu za nezaposlene u iznosu od 1.200 guldena
mjeseno. Iznos mi se inio golemim. (U ono vrijeme bilo je to
otprilike 800 dolara). Uinilo mi se da je to mnogo novca, jer mi je
novac bio prilina nepoznanica. Do dolaska u Europu nikad nisam
raspolagala vlastitim novcem.
U prihvatilitu za traitelje azila, gdje sam ivjela dok nizozemska
drava nije rijeila moj izbjegliki status, dobivala sam 150 guldena
svaka tri mjeseca da kupim odjeu, plus deparac od 20 guldena tjedno.
Svakog utorka stala bih u red u centru, pokazala mukarcu ili eni iza
pulta svoju ruiastu iskaznicu, primila dvije jarko plave novanice od
po 10 guldena, a zatim bih priekala da moje prijateljice uine to isto.
Poslije bismo otpjeaile u Lunteren, gdje bi moj novac ispario u roku
od nekoliko minuta. Umjesto dvije jarko plave novanice u povratku
bih drala plastinu vreicu u kojoj je bila teglica mlijeka za tijelo,
moda ampon, tabla okolade i nekoliko narani. Tih 20 guldena
trebalo mi je trajati cijeli tjedan, a nestali su odmah. Nestao bi i
Yasminin deparac, kao i Dahaboin. Bile smo zaprepatene spoznajom
da tih 20 guldena, koji su vrijedili tako mnogo ondje odakle smo dole,
u Nizozemskoj ne vrijede ni priblino toliko. Okupljeni u skupinama
koje su inili ljudi iz razliitih krajeva svijeta, jadikovali bismo kako se
malo toga moe kupiti s 20 guldena.
Kad sam dobila 150 guldena da kupim odjeu, odmah sam kupila
telefonsku karticu za 50 guldena, to mi se u ono vrijeme inilo zaista
ozbiljnim iznosom. Nazvala bih svoju sestru Haweyu i ve nakon
nekoliko minuta ula bih klik, a zatim dugi ton koji je signalizirao da
je moja kartica potroena. U ono vrijeme cijena meunarodnog poziva
iz Nizozemske u Keniju bila je 4,95 guldena po minuti. Nismo se bile
pomakle dalje od razgovora o vremenu a moja je kartica ve bila
potroena.
Nakon to mi je odobren status A nisam vie morala ivjeti u
prihvatilitu za traitelje azila. Prijavila sam se u ured gradskog vijea
u gradiu Edeu kako bi mi dodijelili stan u kojem bih mogla ivjeti s
prijateljicom Yasmin, koja je vlastima tvrdila da je malodobna (ime je
stekla prednost u postupku odobravanja boravka). I ja sam lagala u
svojem zahtjevu za izbjegliki status i osjeala se vrlo nelagodno i
nespokojno zbog toga. Ne samo da sam izmislila priu o svojem
161

iskustvu graanskog rata u Somaliji, propustivi spomenuti da je ono


bilo vrlo kratko, ve sam promijenila i svoje ime i datum roenja kako
bih onemoguila obitelji da mi ue u trag.
ekajui da mi dodijele stan, odluila sam da elim raditi. Nalazila
bih privremene poslove kao istaica ili radnica na pokretnoj traci u
tvornici. Kad bih nala takav posao, bila sam duna obavijestiti
slubenike u centru da radim i primam plau za to. Kao rezultat toga
nisam dobivala nikakav deparac, ve su tovie oekivali od mene da
vratim natrag dio novca od svoje zarade, tako da sam na koncu to god
uinila, ak i kad bih radila pet ili est dana u tjednu, imala na
raspolaganju samo 20 guldena tjedno. Upitala sam jednu socijalnu
radnicu:
Zato da radim cijeli dan ako ne smijem zadrati svoj novac?
Strpljivo mi je objasnila da sam dobivala besplatno hranu i
smjetaj i da je to skupo. Nije dakle rije o tome da mi vlasti
oduzimaju zaraeni novac, rekla je: tim novcem ja zapravo doprinosim
svojem uzdravanju. Za rad sam nagraena time to sam pobijedila
dosadu, nauila nizozemski i osjeala se kao da radim neto korisno.
Ali inilo se da ne postoji nikakva korelacija izmeu broja sati koje bih
odradila i novca koji bih zaradila. Moje je uzdravanje jamano kotalo
vie od par guldena koje bih zaradila povremenim poslovima.
Naposljetku je stiglo pismo povjerenstva za stambena pitanja u
kojem me obavjetavaju da mi je dodijeljen stan te da e malodobnici
Yasmin (u stvari mojoj vrnjakinji) biti doputeno da ivi sa mnom pod
mojom skrbi. Prvi put u ivotu morala sam preuzeti na sebe plaanje
najamnine i reija, kabelske televizije i telefonskih rauna. Morala sam
nabaviti namjetaj. Odrasla sam u zemlji u kojoj je temperatura ista i
ljeti i zimi; ovdje se zimi plaalo grijanje, tako da je u zimskim
mjesecima ivot bio skuplji nego u ljetnim.
Otila sam u mjesni ured Zavoda za socijalno osiguranje, gdje su
ljudi ekali na razgovor s dravnim slubenicima iza dugakog pulta.
Nakon nekog vremena shvatila sam da sam iz automata postavljenog u
jednome od dva kuta ekaonice, trebala izvui papiri s brojem. Kako
bi tko zavrio razgovor, na ekranu bi se pojavio novi broj, a pri svakoj
promjeni broja zauo bi se glasan pisak. Bila sam oarana
domiljatou te naprave. Ljudi nisu morali stajati u redu kao to smo
to inili u Africi; nisu se morali gurati naprijed, uvaljivati drugima
lakat ili se openito agresivno postavljati ne bi li obranili svoje mjesto
u redu. Mogli su ekati sjedei, jer je njihov papiri stajao u redu
162

umjesto njih. Jo me se vie dojmila injenica da su dravni slubenici


radili takvom brzinom da nikad niste morali ekati dulje od deset do
petnaest minuta.
Sljedei! pozvala je plavokosa ena s maramom oko vrata i
krtim smjekom na usnama.
Pourila sam prema pultu. Rekla sam:
To sam ja, Ali!
Pokaite mi vau osobnu, rekla je.
Imala sam na sebi jaknu s pet depova. Otvorila sam zatvara na
desnom depu i gurnula ruku unutra, ali osobnu nisam nala. Pokuala
sam s lijevim depom: nije bila ni u njemu. Provjerila sam depove na
prsima, i naposljetku je pronala u depu na rukavu, u kojem sam
uvijek drala nekoliko kovanica i novanicu od 10 guldena za autobus
u sluaju da mi pukne guma na biciklu. Dep na rukavu moje jakne bio
mi je ono to je Nizozemcima bio sef a mojoj baki jastunica. Svoju
sam osobnu iskaznicu i novanicu od 10 guldena smatrala svojom
najdragocjenijom imovinom i zato sam ih drala ondje.
Uvijek napeta i nervozna u kontaktu s dravnim slubenicima,
napola sam oekivala da mi ena kae da se vratim onamo odakle sam i
dola. Zamiljala sam je kako gubi strpljenje i vie:
to uope radi ovdje? Vrati se kui! Vrati se svojim
roditeljima! Ili da e mi se obratiti urotnikim apatom, emu sam
esto svjedoila u Africi: Ima li neki poklon za mene?, drugim
rijeima, daj mi mito.
Umjesto toga strpljivo je priekala da pronaem svoju osobnu
iskaznicu i predam joj je. Pogledala je mene, zatim fotografiju na
osobnoj, pa opet mene, i na koncu papire iz spisa koji je ini se
sadravao sve pojedinosti mojeg sluaja od trenutka kad sam zatraila
azil.
Recite mi svoje vlastito ime, rekla je.
Ayaan.
A vae prezime je?
Mi nemamo prezime, rekla sam. Mogu vam nabrojati svoju
krvnu lozu.
Je li Hirsi? upitala je.
Jest, rekla sam. On je sin Alijev.
Alijev? upitala je, i kimnula glavom. Dobro, molim vas poite
sa mnom.
163

Zaobila sam pult i pola za njom u maleni ured. Sjela je za radni


stol i upitala me moe li mi donijeti aj, kavu, vodu ili neko drugo pie.
Moje je lice zacijelo odavalo moju napetost.
Donijet u si kavu, rekla je. Nije mi problem donijeti jednu i za
vas.
U redu, rekla sam. Moe kava.
Kad se vratila, nasmijeila se i rekla.
estitam, sad imate stan u Edeu. Trebat e vam neto novca da ga
namjestite. Imate li ikakvu uteevinu?
Uteevinu? vjerojatno sam tada prvi put ula tu rije. Moja je
baka imala obiaj uivati u svoju jastunicu novac koji bi joj dala moja
majka, njezin sin ili moj otac. inilo se da ga nikad ne troi. to je
to? upitala sam.
Jeste li stavili na stranu neto novca kako biste ga potrolili
kasnije?
Primam samo oko dvadeset guldena tjedno, rekla sam, i
ostanem bez njih ve istog dana kad ih dobijem. Nije bila rije o
svjesnoj odluci da novac potroim; on bi jednostavno ietao iz mojeg
depa.
Dakle, nemate nikakvu uteevinu? rekla je.
Ne, promrmljala sam.
Bilo me je sram, iako zapravo nisam znala zato. U Nizozemskoj
su svi bili uvredljivo iskreni kad je rije o novcu, to je u meni
izazivalo nelagodu. Dodatno me je posramila injenica da nisam znala
to znae rijei kao to je uteevina, niti ita o bankovnim raunima ili
o bilo kojem od srodnih pojmova iz bankarskog argona kojim se
sluila. Zamisao o stavljanju novca na stranu i njegovu polaganju na
kamatonosni bankovni raun bila mi je potpuno strana.
Dobro, otpuhnula je. Njezino je dranje prema meni ostalo
pristojno, toplo i prijateljsko. Nije me osuivala. Kako bilo, zbog
njezinoga sljedeeg pitanja gotovo sam se uguila gutljajem kave:
Jesu li vai roditelji utedjeli ikakav iznos za vas?
Bilo je to nevjerojatno pitanje, koje je u potpunosti razotkrilo
goleme razlike izmeu Nizozemske (i Zapada openito) i mjesta odakle
sam ja dola, moje nomadske kulture. Ta je ena uzela zdravo za
gotovo da veina roditelja moe utedjeti novac za svoju djecu,
stavljajui ga na poseban bankovni raun otvoren na djetetovo ime.
Rrrroditelji? zagrcnula sam se.
Zar nemate roditelje? upitala je. Gdje su sada?
164

Znojila sam se; mogla sam osjetiti znoj pod svojim pazusima. Sto
sam se vie trudila sakriti svoju napetost, to mi se ona inila
vidljivijom. Naime, u svojem sam zahtjevu za azil napisala la koja je,
inilo se, prola neopaeno jer mi je odobren status A. Vjerovala sam
da me sada opet iskuavaju. U ono vrijeme nisam znala da razliita
tijela nizozemske drave ne razmjenjuju informacije o takvim
sluajevima.
Gdje sada ive vai roditelji? nastavila je. Vidim da ste dobili
status A. Znam da je u Somaliji rat, sigurno vam je jako teko zbog
toga. Odahnula sam s olakanjem i zapoela pripovijedati dobro
uvjebanu priu o graanskom ratu. Prekinula me je: Nastavimo sa
zahtjevom.
Zahtjevom? upitala sam zbunjeno. Bila sam uvjerena da ve
imam status A.
Da, rekla je, govorim o vaem zahtjevu za zajam. Potreban
vam je da namjestite svoj stan.
Oooh! uskliknula sam. Trebam namjestiti svoj stan.
Namjestiti . . . svoj . . . stan. U glavi su mi istodobno odjeknula tri
golema zasebna pojma.
Koliko vam je potrebno? upitala je.
Onoliko koliko je najnunije, odgovorila sam oprezno.
Rekla je da mogu posuditi bilo koji iznos u rasponu od 1.200 do 5.000
guldena.
Ne znate koliko to kota, zar ne? nastavila je.
Ne, potvrdila sam. Ne znam koliko to kota.
No, dobro, imate li prijatelje? upitala je. Oni bi vas mogli
odvesti u jeftine trgovine. Zauvi rijcc jeftin, preplavio me je duboki
osjeaj posramljenosti, osjeaj da sam na najnioj ljestvici ovog
drutva, da sam pala na najnie grane.
Da, da, imam prijatelje, rekla sam. Bilo mi je teko priznati da
nemam prijatelja.
Nastavila je ispunjavati zahtjev.
Kad mislite da ete moi vratiti novac?
Moram ga vratiti? upitala sam. Mislila sam da mi ga
poklanjate.
Ne, ne poklanjamo vam ga. To je pozajmica. Z-a-j-a-m. Zajam.
to je zajam? upitala sam. Ooh, mislite dug. Uznemirila me je
pomisao na to da budem duna nevjernicima. To jamano znai da
165

moram platiti kamatu, to je neislamski i pokvareno. Bio je to sasvim


sigurno neki nevjerniki trik.
Tono, rekla je. Morat ete platiti kamatu.
Ali moja vjera mi to zabranjuje, zakrijetala sam.
Nitko vas ne sili da uzmete kredit, objanjavala mi je socijalna
radnica. tovie, uope se ne biste trebali zaduivati, to nije dobro za
vas. Vaa je vjera mudra. Ali nemate nikakav namjetaj, ve samo
golu, praznu kuu, a nakon ljeta e vrlo brzo zahladiti. elite li
razmisliti o tome i vratiti se ovamo sljedeeg tjedna?
Odgovorila sam da ne moram razmisliti. Osjeala sam da taj
dodatni grijeh sudjelovanja u lihvarenju ne moe vie nita bitno
pokvariti. Ionako sam ve dovoljno sagrijeila. Uzela sam novac od
nevjernika, spavala u njihovim kampovima, bila neposluna
roditeljima, zapustila molitvu, odrezala kosu i odijevala se u traperice
kao neki mukarac. Bila sam prokleta u svakom sluaju. I istina je da je
bilo hladno, i istina je da sam htjela zgodan stani, a ta mi je gospoda
nudila zaista primamljiv iznos novca, vie od 4.000 dolara.
eljela bih popuniti zahtjev, molim, rekla sam.
Dobro, rekla je. Plan otplate je sljedei: tako dugo dok ste
nezaposleni, primat ete naknadu za nezaposlenost u iznosu od tisuu
dvjesto guldena. Svakog mjeseca oduzet emo stotinu guldena od vae
naknade za nezaposlene na ime otplate duga. init emo to pet godina,
dok ne otplatite dug. Ako se zaposlite, ja ili moja kolegica sjest emo s
vama i dogovoriti s vama novi plan otplate. Razumijete li?
Da, rekla sam, osjeajui se pomalo glupo.
Onda potpiite ovdje, molim. Stavite jo samo datum, i time je
sve rijeeno.
Ali kako u dobiti novac? upitala sam.
Otvorite raun u banci i javite nam njegov broj.
Nikad nisam imala svoj bankovni raun. Volonter iz nizozemske
slube za pomo izbjeglicama morao me je otpratiti u banku da ga
otvorim. ena u banci upitala me je elim li dati polog. Ponudila sam
joj 10 guldena iz depa na rukavu.
Ah, ne, to zadrite, rekla je. U redu je.
Poslali su mi sjajnu, jarkoplavu karticu na kojoj pie iro. Nisam
je mogla koristiti za podizanje novca na bankomatu, bio je to samo
zapis broja mojega bankovnog rauna, ali meni je izgledala
fenomenalno.
166

Volonter je bio vrlo ljubazan i vrlo praktian. Savjetovao mi je da


nabavim novanik umjesto da novac i isprave drim u depu rukava.
Bilo mi je previe neugodno pitati to je to novanik. Razgovarali smo
na engleskom, ali novanik nije bio medu rijeima koje sam potraila u
rjeniku.
Dva tjedna kasnije dogodile su se dvije dobre stvari. Moj zajam od
5.000 guldena stigao je na moj novi novcati bankovni raun i banka mi
je poslala debitnu karticu. Mogla sam podii novac iz bankomata
ugraenog u zid uz autocestu kad god sam to htjela!
Yasmin i ja bile smo u slavljenikom raspoloenju. Pretpostavljam
da smo obje sanjale o tome da postanemo bogate. Baka i mama znale
su spominjati tu mogunost govorei o sestrinoj i mojoj budunosti.
Ali nama je obogatiti se znailo udati se se za imune mukarce koji e
se brinuti za nas i uzdravati mamu i baku. Zato je bogaenje bilo
povezano sa sreom (sretni ste ako vam neki bogati mukarac ponudi
brak), ali i s besprijekornim ponaanjem kakvo prilii jednoj krotkoj,
baari djevojci, djevici koja e se au i istoom isticati medu drugim
enama.
Sada smo, hvala Alahu, Yasmin i ja bile bogate. Razgovarale smo
o ureenju, o zavjesama i tepisima i namjetaju. Govorile smo da
elimo neto zgodno i lijepo, ali nismo znale odreenije definirati
svoje elje. Posljednji sam put ivjela u ureenoj kui u Addis Ababi
kad sam imala osam godina. Izuzevi to iskustvo, majin pojam
unutranjeg ureenja svodio se na to da raspakira nae gambare,
somalske drvene stoliice sa sjeditem od kravlje koe, te rasprostre
tanke madrace po podu. Madraci su bili svenamjenski: na njima smo
sjedili, spavali i jeli. (U jednoj kui u Keniji imali smo stol za
blagovanje i etiri stolice, ali mama ih je porazbijala u nastupu bijesa.)
Prozori su bili pokriveni plahtama ili dugim platnom koje je mama
kupila na ulinom tandu.
Moja je obitelj ivjela nomadskim ivotom ak i kad smo ivjeli u
gradu. esto smo se selili, i svaki put kad bismo unajmili novu kuu,
prozori bi nam privlaili osobitu panju.
Prozori! ushieno bi uskliknuo otac. Mnogo prozora. Noor.
Svjetlo, mnogo, mnogo svjetla.
Majka bi ga sasjekla.
Daah, daah, daah, pokrij, pokrij, pokrij. Trebat e nam zavjese.
Otac bi napravio grimasu. Uslijedio bi sukob.
167

Zato bira kuu s toliko mnogo prozora ako ne eli platiti za


zavjese?
Zato nas eli baciti u tamu? to e ti zavjese? Nemamo to
skrivati. Mi smo isti, mi smo muslimani, mi smo Maganova djeca.
Zavjese su uvijek bile problem.
Yasmin je eljela tamnocrvene svilene zavjese izvezene srebrnim
brokatom. eljela je raskone tepihe, sofe s jastucima u koje moete
duboko utonuti, svjenjake. Yasmin je odgojila imuna baka iz
graanske obitelji u Nairobiju, i Yasmin je ivjela u izgnanstvu, iji je
nain ivota bio upravo suprotan od ivota moje obitelji. Njezina baka
uloila bi dosta novca, truda i vremena kako bi nabavila zavjese prave
nijanse koje odgovaraju boji njezinih presvlaka.
Brokat. Presvlake. to sam ja o tome znala? Bile su to rijei iz
romana Jane Austen, a ja sam ve ivjela u svijetu Alise u zemlji
udesa, sa svojom bankovnom karticom i stanom.
Radnik iz osiguranja zaposlen u prihvatilitu za traitelje azila
ponudio je da nas odveze u trgovine nakon to zavri s poslom. Upitao
nas je s koliko novca raspolaemo, a kada smo mu odgovorile, rekao je
da e nas povesti u jeftinije trgovine. Ali mi onamo nismo htjele poi.
Ponosno podignuta nosa rekle smo mu:
To nam nipoto ne odgovara, mi bismo radije neto skuplje.
Pokuao nas je urazumiti:
Ne moete si to priutiti. Samo tratite vrijeme.
Ne, ne, rekle smo, to je ono to elimo, molim te povedi nas u
skupe trgovine. Nikad ranije nisam bila u trgovini namjetajem, ali
eljela sam brokat, presvlake, kvalitetu, nita runo i jeftino; to bi bilo
nisko.
I tako nas je taj ljubazni ovjek vodio od trgovine do trgovine sve
dok nismo ugledale uzorak tepisona crne, ruiaste i ljubiaste boje.
Prodava nam je rekao da kvadratni metar tog tepisona kota 110
guldena.
Bile smo euforine.
Da, rekle smo uglas. To je ono to elimo, to je ono to
elimo.
Izraz lica naega prijatelja Nizozemca odavao je nevjericu. Stajao
je ondje kao okamenjen.
Zatim smo se zaljubile u jedne tapete. Bile su bijele s uzorkom.
Ruku na srce, nisu nam bile potrebne, zidovi naeg stana nisu se
raspadali, ali ja sam bila opinjena idejom o tapetama. Podsjeale su
168

me na to kako smo nekad umatali kolske udbenike. Imati tapete bilo


je odraslo, imuno.
Dok je uzimao nau bankovnu karticu trgovac se inio vrlo
zadovoljan. Rekao je da netko mora biti kod kue u vrijeme isporuke
tepisona i da e oni ukloniti staru tekstilnu oblogu s poda i postaviti
novi tepison. Ukrcale smo svitke tapeta u automobil. Trebala su nam
etiri dana da uz pomo naeg prijatelja Nizozemca sastruemo stare i
nalijepimo nove tapete u naem dnevnom boravku, hodniku i dvjema
spavaim sobama. Poslije tjedan dana postavljen je i na novih tepison,
od zida do zida.
I gle uda: od zajma od 5.000 guldena ostalo nam je 400. Drugim
rijeima, imale smo tepih, tapete i nita vie. Nije bilo nikakvih
zavjesa, niega na to bismo sjele, nikakve postelje, stolice, nikakvog
suda.
Yasmin i ja isprva smo bile zauene.
Novac ovdje nije vrijedio nita. Zar sam zajam uzela samo zbog
tepisona? Brzo smo zakljuile da je to Boja volja. Nije bilo potrebe da
se grizemo: Alah je tako htio.
Tepih je bio izrezan i zalijepljen za pod. Morale smo ga platiti.
Sljedeeg tjedna dola nam je u posjet Gerda, volonterka koja je
predavala nizozemski kao drugi jezik. im je ula u stan, povikala je:
Oo- ooh, kakav krasan tepih! Meutim, izraz njezina lica nije
mogao biti u veoj opreci s tim rijeima. Izgledala je uasnuto.
Pozvale smo je da ue i sjedne s nama na pod. Gostoljubivo smo
potapale na tepih.
Kako ste dole do ovog... ovog... tepiha? upitala je.
Donijeli su ga, rekla sam.
Tko su 'oni'?
Ljudi iz trgovine.
A tko je izabrao boje? upitala je. Ako elite da vam ga
pomognem vratiti, samo recite.
Ali elimo ga zadrati, rekla sam.
Zaulo se zvono; bio je to Gerdin otac. Pozvala ga je da nam
pomogne ispuniti obrasce za boravak u Edeu; bio je u mirovini, rekla
je, i to e mu biti zadovoljstvo.
Koji veseli tepih! rekao je s vrata. Je li ve bio ovdje kad ste se
uselile? Ako elite, mogu ga iznijeti. Mogao bih nai par mladia da ga
odnesu.
169

Nikako, odgovorila sam. Tepih je nov, na je, elimo da


ostane.
Pokazale smo njezinom ocu nau knjigovodstvenu dokumentaciju
spremljenu u omotnice za pisma koje smo uvale u plastinoj vreici.
Donio je sa sobom dva golema registratora i builicu i pokazao nam
kako da buimo rupice i odlaemo nae dokumente. Ja sam u Keniji
pohaala kolu za tajnice, tako da sam imala neko, iako vrlo
ogranieno iskustvo s odlaganjem dokumenata: barem sam razumjela
to nas pokuava nauiti.
Zatim je pogledao nae raune. Vidio je raun za tepih i uskliknuo:
To je va cijeli zajam, osim etiri stotine guldena! Bio je vidljivo
uzrujan. To nije u redu! povikao je. Skandal! Trgovci su vas
iskoristili! Napisat u im pismo da je njihov postupak nepoten i da to
nisu smjeli uiniti. Moramo to ponititi.
Bila sam bez rijei. Yasmin je pomislila da bi mogla spasiti stvar
nutkajui ih gomilom keksa i ajem.
Uhmmmm, promucala sam. Uhm uhm uhm, ali nama se tepih
svia.
Ali sad nemate nita drugo, rekao je.
Jo aja? upitala sam, nastojei promijeniti temu.
Gerda i njezin otac razmijenili su nabrzinu nekoliko rijei na
nizozemskom. Yasmin i ja smo se bespomono pogledavale. Onda je
Gerda spasila stvar.
Dobro, rekla je, ako vam se tepih stvarno svia, zadrite ga. Mi
emo vam nabaviti neto namjetaja. Potrebni su vam kreveti, potrebne
su vam stolice, i potreban vam je stol, radni stol i televizor.
U roku od tjedan dana Gerda i njezin otac mobilizirali su svoje
prijatelje i roake starije dobi ali nevjerojatno dobre kondicije, koji su
nam pritekli u pomo. Donijeli su namjetaj, krevete, tanjure, vilice i
noeve. Kako sam ja govorila engleski (tad jo nisam govorila
nizozemski), moja je uloga bila javljati se na telefon i otvarati vrata.
Jedine rijei koje sam sljedeih par tjedana stigla izgovoriti bile su:
Hvala vam. Naravno da nam se svia. Hvala vam najljepa.
Plemeniti volonteri ulazili su nosei jo stolica, stolia, keramikih
kipia, pa ak i vrtnih patuljaka, a ja sam samo otvarala vrata i
govorila:
Da, da, uite, molim, hvala vam.
Imale smo etiri kreveta, tri televizora, dvije sjedee garniture za
dnevni boravak, dva stola, desetak stolica; na jednoj od njih bila je hrpa
170

ipkastih akrilskih zavjesa razliitih veliina. Na prostrani trosobni


stan bio je nalik skladitu namjetaja. Praina me je tjerala na kihanje.
Jednog dana Yasmin se rasplakala. Mrzila je na zakreni stan. I
tako smo odnijele sve to nam se nije svialo tri kata nie, u podrum.
Kad bi Gerda ili njezin otac dolazili u posjet uvijek bi se prethodno
najavili telefonom, tako da bismo Yasmin i ja sljedeih par sati provele
nosei sve stvari natrag u stan.
Jo uvijek nismo bile objesile zavjese. Nismo znale kako, a osim
toga one koje smo dobile ba nam se i nisu sviale; izgledale su kao
runi i jeftini restlovi. Jednog dana kad sam se vratila sa sata
nizozemskog, Yasmin mi je rekla da je nala savreno rjeenje za
problem zavjesa. U krilu je drala veliki sjajni katalog s mnogo
fotografija, dok joj se licem razlijevao iroki osmjeh.
Ayaan, pogledaj, sad moemo izbaciti van svu ovu starudiju!
povikala je radosno. Moemo nabaviti nove zavjese, namjetaj, sve
to elimo!
U katalogu je bilo odjee, cipela, kuanskih aparata, pomagala, sve
to biste ikad mogli poeljeti.
Ali kako emo sve to platiti? upitala sam.
Ne moramo platiti! povikala je Yasmin. Prvo kupimo, a
platimo kasnije! Ispriala mi je da je posjetila neke ljude koje je
upoznala u centru za azilante. I oni su nali stan, ali za razliku od nas
oni su ivjeli u prekrasnom stanu, i nisu platili nita.
Dobro, rekla sam, hajdemo naruiti zavjese.
I tako smo naruile teke, prekrasne zavjese, zlatne i smee, s
baruunastim licem i debelim pamunim nalijem. Stigle su dvadeset i
etiri sata nakon to ih je Yasmin naruila, u kutijama koje su nam
isporuene na kunu adresu. To je bila jo jedna arobna stvar kod
kupovine na kredit: trenutano zadovoljstvo.
inilo se da Yasmin zna to joj je initi kad je poela uvlaiti
komadie svinutog metala u depove na zavjesama. Prolo je pola dana
dok ih nismo sve objesile. Ali kad smo zavrile, pokazalo se da su
preduge i da je viak tkanine leao zguvan uza zid. Yasmin je rekla da
bi zavjese bile previe kratke da smo naruili krae mjere iz kataloga. I
tako smo ih ostavile kakve jesu, zahvaljujui Alahu i ovaj put, i
uvjeravajui jedna drugu da je Alah tako htio.
Tjedan dana kasnije stiglo je pismo u kojem su me obavijestili da
sam sada imala dodatnih 4.000 guldena duga. etiri mjeseca kasnije
171

Yasmin je nestala. Nedugo nakon njezina odlaska stigao je raun za


telefonske usluge: Yasmin je nabila troak od 2.500 guldena.
Nekoliko susretljivih nizozemskih poznanika pomoglo mi je
raspitati se za razliite mogunosti dugorone otplate duga. U
mjesecima koji su uslijedili moja prijateljica Johanna, prekrasna ena
koja mi je ponudila poduku iz nizozemskog, pokazala mi je kako
kupovati u velikim, jeftinim supermarketima i pokuala me nauiti da
tedim. Kako sam u meuvremenu dosta dobro nauila nizozemski,
godine 1995. nala sam posao kao prevoditelj i tuma i zaraivala
znatno vie novca nego od usputnih, privremenih poslova.
Poela sam izbjegavati druenje s mojim sunarodnjacima u Edeu,
iako su me mnogi od njih pozivali kad im je trebalo prevoditi. Veina
je njih nastavila kupovati preko razliitih kataloga koji su nudili
odgodu plaanja do neke daleke budunosti. Drugi su posuivali novac
od banaka ili socijalnih slubi, a zatim ga slali svojoj rodbini u
Somaliju ili somalskim zajednicama drugdje u Africi. Prevodila sam za
nekoliko ljudi koji su i sami uzeli zajam od 5000 guldena kao i ja, i
koji su sav taj novac poslali roacima, koji su pak taj novac dali
nekome tko e ih prokrijumariti u Europu.
Da bi vratili takve zajmove neki su Somalci nalazili privremene
poslove, ali obino se ne bi sjetili obavijestiti o tome socijalne slube.
To je znailo da su nastavili primati naknadu za nezaposlene uz plau
za svoj rad. Ali to se smatralo prijevarom, kaznenim djelom koje vas je
moglo uvaliti u velike nevolje. Kad bi vas otkrili, morali ste vratiti
viak novca koji ste primili, i povrh toga platiti kaznu. To je znailo
nova zaduenja i tako ste nastavili tonuti sve dublje u dug. tovie,
mogli ste izgubiti posao jer ste sada bili kanjavani, tako da biste
iznova zavrili u socijalnom sustavu. U takvim sluajevima vlasti bi
zadrale dio vae naknade za nezaposlene na ime pokria duga,
isplaujui vam tek koliko je dovoljno da pokrijete osnovne mjesene
potrebe, kao to su stan i reije. Mnogi su ljudi potpuno zanemarili
plaanje tih rauna i tako zaglibili u dugove iz kojih se vie nisu mogli
izvui. ula sam za nekoliko ljudi koji su pobjegli u Englesku ili
Skandinaviju ne bi li pokuali izbjei plaanje dugova bankama i
agencijama koje su ostavili za sobom u Nizozemskoj.
Gotovo svi koje sam poznavala natovarili su si na vrat velike
dugove. Podnijeli bi zahtjev za kreditne kartice, arobne komadie
plastike s kojima ste mogli ui u trgovinu, potpisati jedan papiri i
zatim ietati iz nje sa svime to vam se svidi. Primali su bezbroj
172

doplataka od socijalnih slubi, naknadu za nezaposlene, doplatak za


djecu, razne zdravstvene olakice, pa ipak, u gotovo svakom razgovoru
jadikovali bi nad mizernim iznosom novca s kojim moraju ivjeti,
potpuno nesvjesni rtve koju podnosi cijelo drutvo kako bi to platilo.
Nisu razumjeli ni ono najosnovnije o graanskoj dunosti, a kamoli o
sloenom funkcioniranju socijalne drave.
Kao prevoditelj za Slubu za useljenitvo i naturalizaciju prevodila
sam mukarcima i enama koji su oajniki nastojali dobiti dozvolu
boravka u Nizozemskoj. Dravni slubenici koji su s njima razgovarali
postavljali su im ista pitanja koja su postavljali i meni kad sam
zatraila azil: Jesu li bili progonjeni? Kako su stigli u Europu? Jesu li
ivjeli u bilo kojoj dravi osim Somalije prije nego to su stigli u
Nizozemsku? Jesu li ikad poinili kazneno djelo?
Sva ta pitanja odnosila su se na prolost. Nikog od aplikanata nisu
pitali kakva oekivanja ima nakon to dobije dozvolu boravka. Njihove
vjetine nisu provjerene. Nisu ih pitali za njihove vrijednosti, obiaje,
navike, kao ni za njihovo poznavanje nizozemskih zakona i obiaja.
Kao i meni, nekima od tih aplikanata odobren je stalni boravak. Ali
nitko od nas nikad ranije nije bio graanin u modernom smislu te rijei.
Nikad nismo osjetili participativnu odanost bilo kojoj dravi. Bili smo
odani svojoj krvnoj lozi.
U plemenskoj kulturi svi moraju dijeliti svoje prihode s lanovima
ue i ire obitelji, koji se ne libe uzimati. Ta je obveza naglaena i u
Kuranu. Siromani lan obitelji koji eli pomo imunog roaka citirat
e stihove iz Kurana i Prorokove izreke kako bi naveo roaka da mu da
novac. Ostatak posla obavit e plemenski kodeks asti.
Pritisak pod kojim se nae veina useljenika, ak i drugi ili trei
narataj, da podijele svoj dohodak s lanovima obitelji koji ive u
zemlji porijekla, izaziva divljenje nekih razvojnih ekonomista i
humanitarnih radnika, ali i to je dio razloga zato ljudi ostaju
siromani. Nikad ne utede dovoljno novca za sebe ili za svoje
potomstvo.
Mojim sunarodnjacima iz Somalije legalni ulazak u Nizozemsku
znaio je prije svega materijalni dobitak. Dio tog dobitka, novac,
odjeu i druge luksuzne predmete, mogli su podijeliti s roacima u
domovini ili paradirati s njima pod nosom drugih Somalaca kako bi se
uzdigli iznad niih klanova. Moja je elja za izbjeglikim statusom bila
motivirana malo drugaije: nisam se eljela udati za mukarca kojeg
nisam sama izabrala. Ali nitko od nas nije bio motiviran eljom da
173

postane dravljanin Nizozemske. Na je dolazak bio neplaniran,


nezgoda ili sluajnost, ovisno o gleditu.
Zamislite da ste Somalac koji je pobjegao pred graanskim ratom i
sada ivite u Nairobiju. Veina Somalaca Keniju smatra samo
usputnom stanicom na putu prema bogatom Zapadu. Zato ete se
obratiti krijumaru ljudi, iji je posao izraditi lane putovnice, vize i
ostale isprave potrebne useljeniku. Kao i svaki drugi poslovni ovjek
krijumar e vam izloiti svoju ponudu: ulazak u Sjedinjene Amerike
Drave kota (recimo) 20.000 dolara, u Kanadu 15.000 dolara, u
Njemaku 10.000 dolara, u Skandinaviju od 5.000 do 10.000 dolara.
vicarska je jako skupa. Ako moete prikupiti dovoljno novca, obino
uz pomo roaka koji su ve u jednoj od tih drava, tad pripadate
sretnoj manjini koja e dobiti ulaznicu za ivot bez gladi, ivot s
besplatnom zdravstvenom skrbi i stanovanjem, te mogunost da
prokrijumarite u zemlju jo vie svojih roaka koji su sada u
izbjeglikom logoru ili nekom drugom istilitu.
Veina ljudi nikad se ne izvue iz takvog istilita. Nalaze
djevojke ili momke, ene se, imaju djecu i preivljavaju kako znaju i
umiju. Neki se vrate u Somaliju, a zatim opet odu u Keniju; neki
priznanu poraz i odustanu. Oni koji si mogu priutiti krijumara ljudi
moi e izabrati izmeu ponuenih zemalja u kojima mogu zatraiti
azil. Neki krijumari nude i vie od isprava ako platite za dodatnu
uslugu; dat e vam cijelu izmiljenu ivotnu priu oblikovanu na
temelju pitanja koja postavljaju birokrati u raznim imigracijskim i
naturalizacijskim slubama svijeta.
Lukavtina, naravno, vrlo esto ne uspije. Dogaa se da ljudi plate
krijumaru da ih uvede u Sjedinjene Amerike Drave, a onda zaglave
u nekoj europskoj zranoj luci. Neke od njih vlasti odmah protjeraju.
Unato tome, mnogi uspiju sprijeiti trenutanu deportaciju grevito se
pridravajui uputa koje im je dao krijumar:
Ako te uhvate bilo gdje u tranzitu, poderi sve isprave koje nosi
sa sobom u kojima su bilo kakvi osobni podaci, baci ih u zahodsku
koljku i pusti vodu. Kad sleti, dok se pribliava kontroli putovnica,
podigni ruke u zrak i zatrai azil.
I tako, dok su europske zrane luke pod stalnim i sve jaim
pritiskom Sjedinjenih Amerikih Drava da pojaaju kontrolu putnika
u tranzitu iz Afrike i Bliskog istoka, sve vie buduih useljenika
zaglavi na odreditima koja nisu izabrali, najee u Europi.
174

Iza svakog zahtjeva za azil slijedi dugotrajan postupak. aici


sretnika poput mene odobre boravak, a s vremenom i dravljanstvo. Ali
oni trae azil, to znai da trae od drave da ih prihvati kao izbjeglice.
Izbjegliki se status odobrava, ako se uope odobri, onim osobama
koje mogu uvjeriti dravu da bi bili progonjeni ako se vrate u svoju
domovinu. Zauzvrat, zemlja domain trai da se nikad vie ne vrate
onamo, a ako se vrate njihov se izbjegliki status ponitava jer vie ne
ispunjavaju uvjete za zatitu. Ljudi koji na taj nain dospiju u neku od
europskih zemalja u pravilu i ostanu ondje, ne zbog toga to ele
dravljanstvo zemlje u koju su dospjeli, ili to shvaaju to to
dravljanstvo znai, ve naprosto zato to imaju tu mogunost. Ti ljudi
stoga nisu apsolutno niim motivirani da prihvate vrijednosti i obiaje
zemalja u koje su izbjegli.
Nitko od nas nije ni izbliza bio spreman usvojiti nove vrijednosti.
Gotovo smo svi upali u nevolje u zemlji meda i mlijeka u koju nas je
sluajnost nanijela. A medu svim iskuenjima s kojima smo bili
suoeni, najvee je bilo novac.
S vremena na vrijeme druila bih se s kolegama koji su prevodili s
arapskog, farsija, darija, berberskog, turskog i drugih jezika, i tad
bismo razmjenjivali iskustva to smo ih imali s klijentima iz naih
zemalja. Novac je bio problem broj jedan. Izbjeglice su se previe
zaduivale, nisu mogli vraati zajmove, zlorabili su kreditne kartice i
slali novac u inozemstvo roacima umjesto da se brinu za vlastitu
financijsku dobrobit. Nai su klijenti esto bili uhvaeni u zamku
siromatva, potonuli u glib zaduenosti toliko duboko da sve kad bi se
ve sutra poeli ponaati odgovorno, bio bi potreban barem jedan
narataj da se iz njega izvuku.
Nitko od nas nije bio spreman prihvatiti razboritu i skrbnu
nizozemsku mantru Zaradi, utedi, uloi pa ponovno uloi. Svi smo
ivjeli bolje nego to smo si mogli priutiti. Kasnije, kad sam poela
prouavati socijalnu politiku, uvidjela sam da je taj obrazac
zaduenosti oigledno povezan s duboko ukorijenjenim siromatvom
useljenika kao drutvenog sloja. Dug hrani siromatvo. Kad sam
analizirala razloge zaduenosti meu Marokancima i Turcima, koji su,
za razliku od izbjeglica iz Somalije, Iraka i Afganistana, u Nizozemsku
doli raditi, otkrila sam da je njihov stav prema novcu (posuivanje
novca, slanje velikih iznosa novca u domovinu, troenje da bi se
ostavilo dojam, kupovanje iz kataloga, pretjerana uporaba kreditnih
kartica) naelno isti kao i moj, Yasminin i ostalih Somalaca.
175

Svi smo mi doli iz zemalja koje su doivjele ratna razaranja ili


bile korumpirane, s golemim jazom izmeu bogatih i siromanih. Ako
ste bili bogati, ivjeli ste raskono, posjedovali automobile i kue i
skupocjen nakit te ostale bogatake igrake. Ostali su ivjeli na raun
svojih bogatih srodnika. Zatim su tu bili i siromasi; oni koji su ivjeli
kao sluge, prosjaci ili lopovi.
Kao dijete nauila sam arapski, amharski i engleski bezbolno i bez
stresa; ne sjeam se da sam morala ulagati veliki trud da ih nauim.
Jednog ih dana nisam govorila, ve sljedeeg dana jesam. Uenje
nizozemskog bilo je drugaije. Sjeam se svakoga pojedinanog
napora; nepravilnih glagola, izuzetaka od pravila, pozicioniranja
glagola na kraju reenice. Sjeam se napornog uenja vokabulara
napamet.
Jasno, ak i ako ste daroviti uenje jezika u odrasloj dobi mnogo je
tee nego u djejoj. Isto je i s upravljanjem osobnim financijama.
Jednostavno to nikad nisam nauila. Moda e zvuati patetino, ali
nitko me nikad nije nauio razliku izmeu deset centi i dvadeset i pet
centi, denominaciju kovanica. Zapanjilo me je otkrie da nizozemska
djeca dobivaju deparac, ne kao dar koji smiju potroiti na to god
poele, ve u okviru svjesne metode uenja upravljanja osobnim
budetom i financijama.
Tek sam u zreloj dobi otkrila da novac igra vanu ulogu. Ako ne
nauite upravljati njime, upast ete u probleme. Novac iziskuje
donoenje odluka i planiranje. Bijeg od oca i mukarca kojeg mi je otac
izabrao otvorio mi je golemi svijet slobode, ali me je istodobno prisilio
da razmislim o novim oblicima ogranienja te slobode: zdravstvenom
osiguranju, porezima, najamnini ili otplati kredita. Morala sam odrediti
prioritete: koliko potroiti i na to. Bila sam izbezumljena, neodluna,
zbunjena.
Godine 1997. preselila sam se k svojem mladiu, Nizozemcu po
imenu Marco. Bio je zgranut otkrivi da sam ja, naizgled neovisna i
razmjerno dobrostojea ena, bila u stvari financijski nepismena. U
depovima mojih opranih koulja i traperica redovito je nalazio vlane
smotuljke guldena (novanice od deset guldena, ili dvadeset i pet ili
pedeset pa ak i stotinu guldena). Nakon vie mjeseci ponavljanja kako
je odjea puno manje vrijedna od novca s kojim je oprana pokuao mi
je objasniti zato je vano nositi posebnu torbicu samo za novac. I
kupio mi je jednu identinu svojoj. Nesvjesna da ono to je Marco
nazvao portefeuille ima i muku i ensku inaicu, uredno sam nastavila
176

nositi muku lisnicu i udila se malenim enskim torbicama (za koje


sam kasnije saznala da su enski novanici) koje sam dobivala na dar.
Jo uvijek se borim ak i sa svakodnevnim novanim
transakcijama. Budui da sam odgojena da uvijek kaem da, ne
mogu se natjerati da trgovkinjama kaem ne. Cijelog ivota neto
potpisujem, ponekad ak i kupujem, samo zato da bih udovoljila
trgovcu. Laem da bih se izvukla iz neugodnih situacija umjesto da
kaem istinu. Ako mi agent za posredovanje u najmu nekretnina
pokae neki stan, previe se sramim da bih mu rekla da mi se ne svia;
izmiljam smijene prie da bih se izvukla iz jedne prilino rurinske i
jasne situacije, a zatim odvodim agenta na skupi ruak u znak isprike.
Napredovala sam vrlo sporo i bolno, spotiui se na svakom
koraku, sve dok nisam otkrila zamrene niti financijske odgovornosti.
Ono to nisam znala, nauila sam. Na temelju tog iskustva mislim da bi
bilo mudro nauiti izbjeglice nekim osnovnim vjetinama prije nego
to im se daju zajmovi, kreditne kartice i katalozi s namjetajem, prije
nego to budu uvueni u supkulturu posuivanja i prijevare.
U modernom, Zapadnom drutvu i financijska i spolna etika
graana temelje se na individualnoj odgovornosti. U plemenskoj se
kulturi etika svodi na poslunost spram klanovskih vrijednosti, a zbog
obveze da se prui pomo potrebitim lanovima obitelji, oni koji su
neodgovorni sa svojim novcem ne snose ba nikakve posljedice.
Odanost suplemenicima na drugom kraju svijeta zahtijeva da se novac
ako je potrebno ak i posudi i poalje roacima u domovini. Zbog toga
je tim ljudima teko zemlju svojega novog dravljanstva doivjeti kao
dom; ta odanost ima svoju cijenu a ona se oituje u rtvovanju
vlastitog blagostanja. Podijeliti svoj novac sa svojom irom obitelji
naizgled je velikoduan in, ali kad se to ini uz zaduivanje, nastaju
ozbiljne i dugorone posljedice.
Ostvarivanje prihoda, upravljanje osobnim financijama i tednja su
nezamjenjive vjetine bez kojih je na Zapadu nemogue opstati. Ali mi
tim vjetinama ne raspolaemo, naroito ne muslimanske djevojke i
ene. Njihovo nepoznavanje novca i financijske problematike uope
svakako ima osobne posljedice, ali istodobno i hrani siromatvo
njihovih obitelji. Te djevojke prebrzo postaju majke, a kao majke ne
znaju pouiti svoju djecu financijskoj neovisnosti. Hvataju se na
mamac lako dostupnih kredita i neodgovornog troenja. To stvara
ovisnost o socijalnoj dravi, koja je ionako ve prenapregnuta u svim
razvijenim dravama svijeta.
177

U Europi raste nezadovoljstvo zbog useljenika, osjeaj da mnogi


od njih ne zasluuju pomo koju primaju od velikodunih socijalnih
drava. Tuno je da razmjerno velik broj useljenika taj sustav
zloupotrebljava, ponaajui se poput parazita. Vano je ne podcijeniti
to nezadovoljstvo, budui da udio stanovnitva plemenskog porijekla
stalno raste.
Moj prijedlog nije da te zemlje izbace useljenike i njihovu djecu,
za to se zauzimaju neki populistiki politiari, ili da Zapadna drutva
zatvore svoje granice ili pristup socijalnoj dravi. Ali moj vlastiti
proces financijskog osvjeivanja i spoznaje o tekoama klijenata za
koje sam prevodila, kao i mnoga istraivanja o siromatvu i
zaduenosti useljenika koja sam dobila na uvid kao parlamentarna
zastupnica, upuuju na to da mnogi ljudi koji dijele porijeklo sa mnom
nisu upoznati s prevladavajuom etikom novca u zemljama koje su ih
prihvatile. Umjesto potovanja koje iskazuju kulturi useljenika,
Zapadnjaci koji suosjeaju s njima zbog njihova siromatva trebali bi
ih potaknuti da prihvate nove stavove, koji e im pomoi da se iz njega
izvuku.

13. Poglavlje - Nasilje i zatvaranje muslimanskog uma

Ne sjeam se prvog dana nastave u koli Kurana u Mogadiu.


Imala sam vjerojatno tri ili etiri godine. Uionica je imala slamnati
krov i pjeani pod prekriven prostirkama od kartona. Bila je sazidana
od granica i upletenih suhih trava. Veina djece bila je mojih godina;
neka su bila malo starija. Bilo je i djeaka i djevojica. Uitelj s dugim
tankim tapom u ruci utjerao nas je u uionicu. Vikao je:
U ime Alaha, Najmilostivijeg, Najmilosrdnijeg, a mi smo uglas
ponavljali za njim. Izvikivao je ajete iz poetne sure Kurana i pozivao
nas da ih ponovimo. Recitirali smo tekst na arapskom jeziku, koji
nismo razumjeli. Vjerojatno ga ni sam imam nije esto govorio. Uio
nas je recitirati tekst ije nam je znaenje svima bilo nepoznato. I nitko
nam nije objasnio zato.
Trebali smo nauiti kazivati etiri ili pet stihova naizust, a zatim ih
zapisati na drvenoj ploici. Upravo sam u toj medresi nauila
pripremiti tintu od ugljena, vode i mlijeka. Dali su nam tapie nalik
onima s kojima sam istila zube. Zvakali bismo taj tapi sve dok vrak
ne bi omekao poput etkice. Ako je etkica bila preduga zbog
vakanja, tad bismo zubima odgrizli viak i ispljunuli ga na pod. Zatim
178

bismo namoili tapi u veliku posudu tinte. Nauila sam napisati alif,
prvo slovo arapskog alfabeta.
Reeno nam je da je sve to smo zapisali na nae drvene ploice
sveto. Te smo ploice prali posebnom, blagoslovljenom vodom; bio je
grijeh spustiti ploicu na tlo.
U sreditu medrese nalazila se velika knjiga na drvenoj katedri:
Sveti Kuran. Bio je otvoren, ali i toliko svet da ga nismo smjeli
dodirivati; samo starija djeca, napredna u uenju, smjela su mu se
pribliiti. Ne samo da je sadraj Kurana bio svet, ve je svet bio i
njegov materijalni oblik. Starija su djeca znala kako uzeti abdest,
oistiti se prije uenja Kurana. Znala su kazivati velik broj stihova
napamet. Mi mladi nismo nita znali o istoi, tako da nismo smjeli
prii ni blizu knjizi. Uiti Kuran u to je vrijeme znailo ekati da se
dosegne dob za uzimanje abdesta, nauiti napamet mnogo sura, nauiti
arapsku abecedu i zapisivati kuranske ajete.
Nakon mnogo sati takvog uenja pustili bi nas kui. Ruali bismo,
a potom bi nas poslali na poslijepodnevni odmor. Poslije buenja sjeli
bismo ispod stabla talala ispred nae kue i molili Alaha da otac bude
puten iz zatvora. Ako bih za vrijeme tih molitvi i zaziva uspjela
izrecitirati i nekoliko kuranskih ajeta koje sam nauila, odrasli bi me
pohvalili.
Kuran je imao i druge namjene. Moja teta Hawa je bila bolesna;
imala je rak dojke. S vremena na vrijeme moja bi mama pozvala
uitelje Kurana koji bi sjeli u krug oko moje tete i kazivali kuranske
ajete, pijuckajui na tetu nakon svakih nekoliko stihova. Kuran se
smatrao ljekovitim: njime se lijei oboljele.
Kuran je koristan i za kanjavanje. Na ulazu u medresu visjela je
mrea za spavanje zategnuta izmeu dva stupa. Rekli su mi:
Ako bude zloesta, ako se bude loe ponaala, ako bude
neposluna, dobit e porciju Itha Shamsu.
Nisam znala to je to sve dok jednog dana nisam vidjela naeg
uitelja kako podie nekog djeaia u mreu. Mrea je bila zapeta
tako visoko da bi se djeak, da je pao, zasigurno bio ozlijedio na
tvrdom tlu. Uitelj je zatim naredio starijim djeacima i djevojicama
da s hrpe u kutu uzmu po jedan dugi tanki tap, stanu oko mree te da
slijedei ritam recitiranja sure kojoj prvi stih glasi Itha Shamsu
Kuivirai*, iibaju dijete. Nikad u ivotu nisam bila tako uasnuta.
_________________________

* 81. sura, At-Takwir: Kad sunce sjaj izgubi..., prijevod B. Korkut


179

MIN@

Itha Shamsu Kuiuirat znai Kad sunce sjaj izgubi, iako ja to


onda nisam znala. Poglavlje je opis kazni Sudnjeg dana, ali to nam
znaenje nitko nije otkrio. U medresi pitanja nisu bila dobrodola;
smatrala su se drskou.
Kao to ste u meuvremenu mogli razabrati, nasilje je bilo sastavni
dio mojeg djetinjstva. No to nije bilo zato to bih ja bila rtva neke
izrazito nasilne obitelji ili nastavnika u kolama koje sam pohaala.
Moje iskustvo vrlo dobro ilustrira nasilje kao drutvenu normu s kojom
ljudi odrastaju irom muslimanskog svijeta. Jednom prilikom u
Nizozemskoj, dok sam jo radila kao prevoditeljica, pozvali su me u
osnovnu kolu u Haagu da prevodim za par iji je sin Muhamed,
sedmogodinjak i prvoroenac, istukao svojega vrnjaka Marka.
Roditelji obojice djeaka bili su uzrujani i osjeali se neshvaenima;
danima su se svaali pa je kola sada pokuala rijeiti sukob
dovoenjem prevoditelja, a to sam bila ja.
Fiksirajui vrstim i neodobravajuim pogledom Muhamedove
roditelje, uiteljica je zapoela govor rijeima:
Muhamed je vrlo agresivan. Udario je Marka. Udario ga je
nogom, udario ga je rukom u lice i prijetio da e ga ubiti.
Muhamedova joj je majka odgovorila podiui glas i zamahnujui
rukom prema njoj:
Mark je kriv. Izazivao je Muhameda nazivajui ga runim
imenima, pokazujui mu poniavajue geste i ismijavajui ga.
To je tono, upala je uiteljica. Ali Muhamed je zadao prvi
udarac!
Na to su Muhamedovi majka i otac uzrujano podigli ruke iznad glave i
povikali uglas:
Naravno, pa nee valjda ekati da ga netko udari! Nauili smo ga
da udari u lice svako dijete koje ga makar samo runo pogleda.
Gotovo skamenjena od zaprepatenja uiteljica je pogledala roditelje,
pogledala mene i upitala u nevjerici:
Zar ga odgajate tako da povjeruje kako se sukobi rjeavaju
nasiljem?
Vidjevi izbezumljenost mojih klijenata upitala sam ih smijem li
nakratko prekoraiti granice svoje neutralne prevoditeljske uloge i
upustiti se u kulturoloko tumaenje.
Objasnila sam somalskim roditeljima da se za razliku od Somalije
u Nizozemskoj sukobi rjeavaju razgovorom, i samo razgovorom sve
180

dok sukobljene strane ne pronau kompromisno rjeenje, a ako to ne


uspije idu na sud, gdje ljudi koji ih predstavljaju, a nazivaju se
odvjetnicima, stvari rjeavaju sluei se opet samo govorom. Svi
razgovori prestaju kad sudac objavi presudu. Nisu potrebne nikakve
posebne vjetine udaranja, cipelarenja, ujedanja, koritenja noeva ili
vatrenog oruja. Osim uobiajenog nastavnog plana koji obuhvaa
poduavanje iz predmeta kao to su matematika, jezik i zemljopis, u
ovim kolama djeake ue vjetinama koje e im pomoi da
razgovorom rjeavaju probleme na fakultetu, na poslu, u vezama i tako
dalje.
Uiteljici sam objasnila da u Somaliji klanovi ue svoju djecu,
kako djeake tako i djevojice, prednostima fizike agresivnosti; kako
prvi zadati udarac, kako odgovoriti ako te netko iznenadi udarcem,
kako zavarati protivnika podmuklim udarcem, kako odglumiti da si
odustao od borbe a zatim iznenada udariti, kako odglumiti da se
ispriava a zatim regrupirati svoje snage, promijeniti taktiku i uzvratiti
udarac. Kad sam imala pet ili est godina, moja starija sestrina
ponekad bi me nakon kole vodila na borbene vjebe. Hukali bi me
da izazovem svau sa kolskom kolegicom, koju su njezini istodobno
ohrabrivali da izazove svau sa mnom. Plazile bismo jezik jedna
drugoj, kreveljile se i nabacivale se uvredama. Govorile bismo jedna
drugoj: Ti si podla, prokleta, besramna, neasna kinteerley*. A onda
bismo se bacile jedna na drugu, ohrabrene navijanjem roaka. Udarale
smo se nogama, grebale, grizle, hrvale se sve dok nismo bile
prekrivene masnicama, nae haljinice poderane, a naa koljena krvava
od padova. Poraeni ste ako prvi odustanete, zaplaete ili pobjegnete.
U sva tri sluaja dobili biste teke verbalne i fizike batine od svojeg
trenera. U mojem je sluaju moj trener bila moja starija sestrina,
jedina ki majine sestre blizankinje.
Tijekom prva dva desetljea ivota navikla sam se na nasilje kao
na savreno normalan dio egzistencije. Kod kue su me tukli mama,
brat i sestra. Kad god je bio s nama, otac bi mojeg brata redovito
amarao i grubo odgurivao, a povremeno bi ga podvrgnuo okrutnom
mlaenju remenom. Zauzvrat, Mahad je tukao Haweyu i mene,
ponekad da bi pomogao mami u njezinoj kriarskoj misiji da nas naui
ponaanju i slomi na neovisni duh, ponekad kao nain da nam pokae
da je on ef, potkralj u kui, zamjenjujui oev autoritet svojim.
________________________________
* ona koja ima klitoris, neobrezana

181

Da bismo ga Haweya i ja ozbiljno shvatile i priznale njegov


autoritet, morao se posluiti fizikim nasiljem. To smo smatrali posve
normalnim. Sve moje kolske prijateljice bojale su se svoje brae i
oeva i povjeravale jedna drugoj kakvim smo sve kaznama bile
podvrgavane. Sve su ukljuivale neki oblik tjelesnog kanjavanja.
I uitelji su nas imali pravo iibati u koli. U mojem se je razredu
gda. Nziani sluila tvrdom crnom cijevi koju smo zvali crna mamba*.
Stupanj boli i veliina krvavog podljeva ovisili su o tome gdje bi vas
udarila i s koliko snage. Njezin omiljeni nain da nas potakne na tono
raunanje, jer gda Nziani nam je predavala matematiku, bio je da nas
udari po glavi svaki put kad bi rezultat bio pogrean. Ponekad bih
imala ispravan rezultat u samo pet od trideset zadataka. To znai da bi
mi odmjerila dvadeset i pet udaraca.
Neki su uitelji primjenjivali metodu olovke i ravnala. Uglavili bi
ueniku olovku izmeu kaiprsta i prstenjaka, a zatim bi uzeli ravnalo i
udarali svom snagom po zglavcima prstiju kojima je uenik drao
olovku.
Bullying, zlostavljanje djeteta od strane druge djece, bio je dodatna
nona mora u koli. Starija bi se djeca ponekad udruila u opor i
napadala mladu ili slabije vrnjake, formirajui krug oko jadnog djeteta
koje bi onda pretukli kao vola u kupusu. Bilo je trenutaka kad sam bila
uvjerena da su djeca okrutnija od odraslih. Svakog tjedna uitelji bi
propovijedali protiv takvog zlostavljanja, upozoravajui da e nasilnici
kad budu uhvaeni biti kanjeni, naravno, kaznom koja je opet
ukljuivala nasilje.
inilo se da me nasilje slijedi kamo god poem. Jednog dana
poetkom 1989. godine kenijska je vlada odluila provesti iroku
akciju privoenja i deportacije ilegalnih somalskih useljenika. Policija
je trebala zaustaviti svakoga tko izgleda kao Somalac i legitimirati ga.
Ako nisu imali osobnu iskaznicu, odveli bi ih u zatvorsku eliju. Moja
majka i ja otile smo izvaditi osobnu iskaznicu za mene u kvart
Pangani, udaljen od naeg kvarta oko dvadeset i pet minuta hoda. Izile
smo iz kue bez osobnih iskaznica, i kako se moglo i oekivati
zaustavila su nas dvojica policajaca. Moda bi nas bili i pustili da smo
im dali novac kojim smo trebale kupiti namirnice. Ali mama je bila
odluila istjerati mak na konac i odbila ih je podmititi. Odveli su nas u
policijsku stanicu Pangani, gdje smo provele dvije noi. Iako su uvjeti
bili jezivi, tvrdi betonski pod uprljan urinom i izmetom te oko etrdeset
_______________________________
* mamba je inae afrika zmija otrovnica nap. prev.

182

ljudi u eliji od 4 puta 5 metara, nisu nas fiziki zlostavljali.


Meutim, u zatvoru sam vidjela nezamislivu okrutnost. Doveli su u
eliju Kenijce optuene uglavnom za sitne prijestupe poput krade
rezervne automobilske gume. Petorica uniformiranih i naoruanih
policajaca zasulo je udarcima jednog od navodnih zloinaca. Udarali su
ga svojim tekim izmama u glavu i u trbuh, i batinali ga po udovima.
Prizor je bio grozan. Nikad neu zaboraviti zvuk pucanja kosti kad su
mu zdrobili koljeno.
U Keniji je to bio najei oblik dravnog nasilja. U svim
dravama u kojima sam ivjela prije dolaska na Zapad, primjena
muenja i tjelesnog kanjavanja bila je toliko normalna da su ljudi bili
iznenaeni ako ste to dovodili u pitanje. Ta naviknutost na nasilje
predstavlja stvaran problem kad se ljudi iz takvih drutava dosele na
Zapad, kao to sam ubrzo i sama otkrila.
Moj prevoditeljski posao esto me je vodio u nizozemske sudnice i
zatvorske ustanove. U gotovo svim sluajevima radilo se o tvornom
napadu ili ubojstvu. Svi su poinitelji bili mukarci. Sjeam se jednog
Somalca koji mjesecima nije plaao stanarinu pa je jednog dana njegov
stanodavac doao zahtijevati da plati i zaprijetio mu izbacivanjem.
Somalac se na to vratio u stan, zgrabio debelu drvenu palicu i svom
snagom udario stanodavca u glavu. rtva je preivjela, ali posljedice su
bile takve da je Somalac optuen za pokuaj ubojstva. U sudnici, gdje
ga je branila odvjetnica po dunosti, Somalac je isprva poricao da je
uope udario gazdu, a zatim ga je okrivio da ga je izazvao i naveo da
izgubi strpljenje. Odvjetnica je dobro branila svojeg klijenta,
naglaavajui graanski rat i njegove posljedice na psihu okrivljenog.
Pozvala je razliite strunjake, psihijatre i sociologe, koji su svi
svjedoili o moguim uzrono-posljedinim vezama izmeu rata i
razloga zato je Somalac napao svojega gazdu.
Somaleva ira obitelj, susjedi i prijatelji posvjedoili su daje
optueni dobar, pristojan i pitom ovjek koji u normalnim okolnostima
ne bi zgazio ni mrava. Sloili su se da se cijela epizoda ne bi bila ni
dogodila da ga stanodavac nije izazvao. Sam optueni nije pokazao
nikakvo kajanje te je osuen na godinu dana zatvora.
U vrijeme mojega zastupnikog mandata u Nizozemskoj ula sam
brojna objanjenja za zabrinjavajue visoku stopu nasilja u
useljenikim obiteljima. Te su obitelji u pravilu dole iz Turske,
Maroka, Somalije, Afganistana, Iraka, Egipta, Sudana ili Nigerije, iako
su ljudi porijeklom s Antila i iz Surinama takoer u velikom postotku
183

sudjelovali u nasilnim zloinima. Medu njima je bilo useljenika prvog,


ali i treeg narataja. Svi koji su bili osumnjieni ili osueni za
poinjenje ili planiranje teroristikih napada bili su muslimani. Osim
terorizma, na vrhu popisa kaznenih djela bio je tvorni napad, ponekad
vatrenim orujem, ponekad noevima i drugim hladnim orujem, a
nerijetko i golim rukama.
Pokuala sam objasniti svojim kolegama zato je tome bilo tako. U
muslimanskoj obitelji, iako ne u svima, granica izmeu nasilnog i
nenasilnog ponaanja vrlo je tanka i krhka. U nekim obiteljima ona
jednostavno ne postoji. Djeci se odgojem ucjepljuje bespogovorna
poslunost. Neposluh, osobito u djeaka, kanjava se nizom strogih
ukora. Ako oni nemaju uinka, vrlo brzo slijedi tjelesno kanjavanje.
Muevi koji se boje neposluha svojih ena smiju pribjei sili. U koli,
osobito u medresi, greke se kanjavaju batinama. Djeake mogu tui
ibom ili ih oamariti; djevojice takoer ibaju, ali ee ih amaraju
ili tipaju, ili im upaju kosu.
Zapadnjaci se ude kad susjedi i roaci opisuju bombaa
samoubojicu kao tihog, obzirnog, pristojnog, ljubaznog i nasmijanog.
Kako isti ovjek moe jedan dan pomagati staricama da prijeu preko
ceste, a drugi dan kovati urotu ili ak osobno poiniti masovno
ubojstvo? Odgovor je da su u muslimanskoj obitelji na cijeni
pristojnost, ljubaznost i velikodunost, tako da sve obitelji nastoje
svojoj djeci usaditi te univerzalne ideale dobrog ponaanja. No na jo
je vioj cijeni pokoravanje Alahovoj volji. A nasilje se ponekad smatra
legitimnim sredstvom njezine provedbe.
Ne elim time rei da su svi ljudi iz muslimanskih zemalja ili
plemenskih drutava agresivni. Nisu. Ali dok se fiziko nasilje danas
na Zapadu smatra barbarskim, i najee povezuje s pijanim
nogometnim huliganima ili bandama preprodavaa droge, u islamskoj
kulturi ono ostaje sastavnim dijelom sustava drutvene stege.
Ako postoji neko nepogreivo obiljeje napredne civilizacije, onda
je to zacijelo marginalizacija i kriminalizacija nasilja. Da bih pojasnila
zato islam promie nasilje i, tovie, terorizam kao politiko orue,
opisat u detaljnije primjer mojeg vjerskog obrazovanja.
Nakon odlaska iz Somalije sljedea kola Kurana koju sam
pohaala bila je u Meki, u Saudijskoj Arabiji. Nastava se odravala u
velikoj prostoriji s ploom za pisanje, a pohaale su je samo djevojice.
Sjedile smo na jastucima na podu, ovaj put cementnom a ne
pjeanom. Pljuvanje nije bilo doputeno i nije bilo pisanja po drvenim
184

ploicama, vakanja pisaljki ili pripremanja vlastite tinte. Ali ovdje


smo se morale pokriti od glave do pete, a za abdest nas nitko nije ni
pitao: pretpostavljalo se da su nas nai roditelji ve bili pripremili.
istoa je bila i pojam i praksa koju su u nas usaivali jo od najranije
dobi. Ali najvea je razlika bila u tome to smo sve imale svoj
primjerak Kurana.
Nije to bio cijeli Kuran, ve samo trideset njegovih najkraih
poglavlja, odnosno sura. Te smo knjiice nazivali duz Amma*, prema
najduljem poglavlju u njima, a uvale su se na visokoj polici. Bilo je
zabranjeno duz polagati na mali stalak koji je stajao ispred svake od
nas; bio je previe svet. Sve bismo otvorile duz na istoj stranici i
zborno recitirale, slijedei vodstvo uiteljice. Svaku smo rije
izgovarale s potovanjem, no, kao i u Somaliji, ni ovdje se nitko nije
potrudio objasniti nam to znae rijei koje smo izgovarale. Svaka
drskost ili propitivanje bili su strogo kanjeni. Prije nego to bismo
knjiice vratile na njihovu posebnu policu poljubile bismo ih i
dodirnule njima elo.
Moja je obitelj ivjela u Saudijskoj Arabiji godinu dana. Osim u
koli Kurana, Kuran smo uili i u redovnoj koli, koja je takoer bila
samo za djevojice, s time da smo imale i poseban predmet gdje bismo
ipak nauile neto o znaenju stihova koje smo itale. Gotovo sve to
smo nauile odnosilo se na onostranost, nagrade i kazne. Drugi
predmet koji smo uile u redovnoj koli bio je hadis, izreke proroka
Muhameda. Kao muslimanke bile smo obvezni slijediti njegov primjer,
ali kao djevojice bile smo prije svega obvezne slijediti primjere
Prorakovih brojnih ena.
Nakon Saudijske Arabije ivjeli smo u Etiopiji, koja je kranska
zemlja. Majka je bila uvjerena da ondje neemo dobivati primjereno
vjersko obrazovanje. Moj otac ju je uvjeravao da hoemo, i bio je u
pravu. Imale smo dodatnu nastavu u koli koja je bila poput medrese,
iako smo sjedili u kolskim klupama. Iz malih smo Kurana uili
stihove naizust, polako ih recitirajui. Ni u toj koli nije bilo rasprave o
njihovu znaenju.
______________________________

* Duz doslovce znai dio. To je jedan od otprilike trideset dijelova jednake duine u koje se
Kuran ponekad dijeli. Ta podjela olakava uenje Kurana napamet. Najee spominjani duz
je Amma, 30. duz, koji se sastoji od 78. sure sve do i ukljuujui 114. suru, dakle, najkrae
sure u Kuranu; to su sure koje se u pravilu ue tijekom redovne molitve, a Amma je prvi duz
koji djeca ue nap. prev. (izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Juz)
185

Sljedeu kolu Kurana pohaali smo u Keniji, gdje smo ivjeli


deset godina: ondje smo Kuran drali u krilu, ali smo ga i dalje uili
naizust. Ali tu su kolu Kurana pohaali i djeaci i djevojice, to je
majci bilo neprihvatljivo. im sam dobila prvu mjesenicu, odluila je
unajmiti privatnog uitelja Kurana, nekog Somalca. On nas je vratio
starim metodama uenja, pa smo morali sami pripremati tintu i pisati
po drvenim ploicama. Pobunila sam se protiv tog zamornog i
zastarjelog naina, no nisam se bunila protiv uenja Kurana. Uitelj me
je svejedno dobro izbatinao zbog moje pobune; jednom je takvom
silinom udario mojom glavom o zid naega dnevnog boravka da sam
zadobila frakturu lubanje.
A onda je kola koju sam pohaala zaposlila novu uiteljicu
islamskih studija, sestru Azizu. Njezina pedagoka metoda bila je
mnogo suptilnija. Nije nas udarala i nije vikala na nas. Razgovarala je s
nama o sadraju Kurana i poticala nas da shvatimo njegovo znaenje.
Sestra Aziza bila je ono to bi Europljani i Amerikanci danas nazvali
fundamentalistkinjom ili islamistkinjom. Iako to u ono vrijeme nisam
znala, ja sam tada prolazila proces koji bi strunjaci danas nazvali
procesom radikalizacije.
Sestra Aziza nije nas prisiljavala na molitvu ili post, ili pak
pokrivanje odjeom od glave do pete kako bismo sakrile nae (jo
uvijek nerazvijene) enske atribute. Umjesto toga ona nas je
nadahnjivala i poticala na unutarnji dihad, stalnu borbu i odupiranje
izazovima svjetovnih stvari, kao to su sluanje glazbe i druenje s
prijateljima. Cilj nae borbe bio je moliti svih pet dnevnih molitvi, kao
i postiti svih trideset dana svetog mjeseca Ramazana kako bismo
nadoknadile onih pet dana kad nam zbog mjesenog pranja post nije
doputen.
Sestra Aziza nam je doputala da postavljamo pitanja. eljela sam
znati zato se ne smijemo druiti s nemuslimankama. Bilo je to
nezgodno pravilo, jer je znailo da moram prekinuti veze s nekima od
mojih najboljih prijateljica. Takoer, eljela sam znati zato je
mukarcima doputena tolika sloboda, dok smo mi, djevojke i ene,
sputane. Sestra Aziza rekla nam je samo:
Tako je Alah odredio. Alah je sveznajui. Iako smo dakle smjele
postavljati pitanja, pravi odgovor nismo dobivale.
Uporno se propitivanje samo po sebi smatra grenim, znakom da
ste pod utjecajem Sotone. Smjeli ste zatraiti pojanjenje o preciznim
186

razlikama izmeu onoga to je doputeno ili zabranjeno, takozvanim


sivim zonama izmeu balala i harama. Mogli ste pitati:
Je li doputeno udati se za roaka ako ga je moja majka dojila u
dojenatvu? Smjeli ste pitati:
Danas sam postila, ali dobila sam krvarenje netom prije zalaska
sunca. Je li taj dan posta valjan ili ga moram ponoviti? Ramazanski
post generirao je neurotinu koliinu takvih specifinih upita kao to je
primjerice ovaj:
Dok sam prala zube, niz grlo mi je kliznula kapljica vode. Jesam
li prekrila post?
Strah od nenamjernoga gutanja vode natjerao je mnoge od nas da
cijeli mjesec izbjegavaju jutarnje pranje zubiju, dok su ostali u strahu
da ne progutaju vlastitu slinu cijeli dan pijuckali na tlo.
U mojem osobnom iskustvu onoga to nazivam zatvaranjem
muslimanskog uma nisu sudjelovali samo fundamentalisti poput sestre
Azize i Boqola Sawma (jedan od mojih kuranskih tutora u Keniji), koji
su i sami bili radikalizirani u saudijskim kolama, ve i neradikalni,
redovni ili, kako bi ih neki nazvali, umjereni nastavnici. Obje te
grupe obeshrabrivale su bilo kakvu raspravu o Kuranu. Rekli bi samo:
Uini tako! ili Suzdri se od toga. Kuran tako kae. Nije bilo
apsolutno nikakve kritinosti prema svetom tekstu, nikakvog
objanjenja zato bismo se morali pridravati kuranskih pravila, a jo
manje mogunosti eventualnog krenja nekog od tih pravila propisanih
Kuranom prije vie od etrnaest stoljea. Veina ljudi koje sam
poznavala u djetinjstvu ili nisu itali Kuran ili su ga znali samo na
arapskom, koji opet veina nije razumjela. Kuran je sveti artefakt, svet
u svojoj ukupnosti, to ukljuuje i njegov jezik. Ne pristupate mu u
duhu znatielje, ve strahopotovanja.
To je najvei nesporazum izmeu muslimana i nemuslimana.
Svatko tko se predstavlja kao musliman vjeruje da je Kuran konana,
nepromjenjiva rije Boja. Valja je slijediti do zadnjeg slova. Mnogi
muslimani zapravo ne potuju svaku od brojnih kuranskih zabrana, ali
vjeruju da bi to trebali. Kad nemuslimani vide muslimane odjevene u
zapadnjaku odjeu, ili kako sluaju zapadnjaku glazbu, ili moda ak
piju alkohol, ljude iji se drutveni ivot ne razlikuje mnogo od
zapadnjakog, zakljue da je rije o umjerenim muslimanima. Ali to je
netona pretpostavka, jer poiva na distinkciji izmeu
fundamentalistikih i umjerenih krana.
187

Umjereni su krani oni koji ne smatraju da je svaka rije u Bibliji


Boja rije. Oni ne pokuavaju ivjeti onim istim nainom ivota kojim
su ivjeli Isus Krist i njegovi uenici. tovie, umjereno kranstvo
podvrgava Bibliju kritikom promiljanju i revidiranju. Umjereni
krani u njoj nalaze dijelove koji ih nadahnjuju, ali i dijelove koje vie
ne smatraju mjerodavnima.
Takvo to nezamislivo je kad je rije o umjerenom islamu.
Umjereni islam ne dovodi u pitanje Muhamedova djela, niti odbacuje
ili revidira dijelove Kurana. Umjereni musliman moda ne ispovijeda
islam na nain na koji to ine fundamentalisti, primjerice pokrivanjem,
ili time to se odbija rukovati sa enama, ali ni fundamentalisti niti
takozvani umjereni muslimani ne dovode u pitanje vjerodostojnost,
istinitost i neupitnost Kurana asnog. I to je razlog zato
fundamentalistima polazi za rukom da bez veih tekoa uvjere
muslimane koji ne dre mnogo do islamske prakse da se ukljue u
unutarnju borbu, u unutarnji dihad.
Od mnogih sam ljudi ula, kako u Nizozemskoj tako i u Americi,
kako komentiraju: Bile smo tako dobre prijateljice. Izlazile smo
zajedno. Imala je odlian posao. Ponekad bi pila alkohol. Bila je poput
nas, a sad nosi maramu. Prestala je jesti svinjetinu i piti vino. Ne eli
vie biti moja prijateljica. Ili: Oduvijek smo znali da je musliman, ali
sad je postao poboniji. Pustio je bradu, odijeva se drugaije i udaljio
se od nas. U proteklom desetljeu, dok se fundamentalistiki islam
irio velikom brzinom, mnogi muslimani koji nisu ivjeli po strogim
pravilima vjere iznenada su doivjeli preobrazbu. Fundamentalistike
su propovijedi bez tekoa izazvale u njima promjenu jer
neprakticirajui muslimani nemaju intelektualna orua kojima bi pobili
ono to fundamentalisti govore, a to je u osnovi: Ako si pravi
musliman i vjeruje u ono to pie u Kuranu, onda poni to i
primjenjivati.
Neki muslimani ne pripadaju nijednoj od te dvije skupine; potuju
vjeru, ali nemaju ekstremnih uvjerenja. A neki su pokuali
modernizirati sveto pismo muslimana kroz proces interpretacije i
reinterpretacije. To je praksa koju zagovaraju i neki muslimani na
Zapadu, i to uglavnom ljudi iz akademskih krugova.
Proitala sam knjige muslimanskih feministica koje ele
reinterpretirati Kuran. Proitala sam razne lanke i sluala rasprave
muslimana koji nastoje reinterpetirati temelje islama, kao to su dihad,
odnos prema enama, odbacivanje znanosti. Fundamentalisti takve
188

modernizatore smatraju hereticima i nevjernicima, koje je zbunio i


korumpirao Zapad. Slavni primjer pripadnika takve grupe je egipatski
uenjak Nasr Abu Zayd. On zagovara da se dijelovi Kurana tumae na
nain koji bi bio kompatibilan s modernitetom. No fundamentalisti su
ga napali, nalijepili mu etiketu nevjernika te ga silom razveli od
njegove ene, profesorice knjievnosti, tvrdei da je otpadnik od vjere
(iako je on uporno tvrdio da je i dalje musliman), a muslimanka ne
moe bili u braku s nemuslimanom. Na koncu je Abu Zayd bio
prisiljen pobjei u Nizozemsku.
Muslimanka iransko-amerikih korijena Laleh Baktiar nainila je
novi prijevod Kurana. Nije to bilo kritiko preispitivanje Kurana, ve
ublaavanje pojedinih njegovih okrutnijih i nehumanijih dijelova tako
to je svjesno izostavljala njihovo izvorno znaenje. I nju su
fundamentalisti doekali s porugama i prijetnjama smru.
Kako bilo, djela tih takozvanih umjerenih tumaa muslimanske
vjere ne postiu svoj cilj: pokazati umjereni islam. Kad ih itam,
osjeam se kao da sam stavila povez preko oiju i pokuavam se snai
u vlastitom stanu nakon to je netko premjestio sav namjetaj; kamo
god krene, naie na prepreku. Jezik je teko razumljiv, logika
nejasna. Zamagljuju se kratke i jasne kuranske zapovjedi kao to su:
Udari neposlunu enu! i Ubij nevjernika!, oko kojih se podiu
brojne ograde. Njihova reinterpretacija najee ide u smjeru: Ne
udaraj je po licu. Ne udaraj je tako da slomi kost. Upotrijebi tanki
tap a nita od toga ne stoji u arapskom izvorniku. U jednom je
tekstu rije tharaba prevedena kao ostavi je, a ne udari je, ako se
boji da e biti neposluna. To poboljanje od ostavi do istui
predstavljeno je ozbiljno, bez i najmanjeg nagovjetaja ironije.
(Usredotoena na neizgovaranje rijei udari, prevoditeljica je nesvjesna
posljedice novog prijevoda ostavi i njegove povezanosti s pravom
mukarca da se u bilo kojem trenutku razvede od svoje ene tako to e
u prisutnosti dva muka svjedoka jednostavno tri puta naglas viknuti u
ime Alaha rijei Razvodim se od tebe. )
Ono to upada u oi u ovoj munoj borbi za reinterpetaciju svete
knjige muslimana jest da nitko meu tim inteligentnim i
dobronamjernim mukarcima i enama ne moe ivjeti s pomilju na
potpuno odbacivanje problematinih dijelova teksta. Tako u njihovim
rukama Alah, Bog jasnoe, postaje Bog dvosmislenosti. Muhameda,
rjeitog prenositelja Alahove rijei, pretvaraju u nekoga tko je iza sebe
ostavio klupko nerazumljivih propisa. Ironino je da je upravo to bila
189

prva reakcija kranskih i idovskih kritiara, Muhamedovih


suvremenika, na njegove rijei. Otkrili su da je ukrao cijele odlomke iz
Staroga i Novog zavjeta i idovskih svetih knjiga te ih uobliio u
proturjenu zbirku za koju je tvrdio da je izvorna. Takva slika o
Muhamedu nije ni blizu onome emu tee reformisti. Po njihovu
miljenju Muhamed je bio dobar; pokuavao je primjerice osloboditi
ene, no njegove su rijei promijenili i izokrenuli i sad ih oni moraju
dodatno mijenjati i izokretati ne bi li stvorili privid snoljivosti i
jednakosti.
Fundamentalisti ne gledaju blagonaklonim okom na te pokuaje da
se Kuran asni preoblikuje u moderan tekst; za njih je to oigledno
vrijeanje Boga i Muhameda. I u tome su, po mojem miljenju,
fundamentalisti u pravu, jer ne pate od onoga to psiholozi nazivaju
kognitivnom disonancom. Fundamentalistiki je Bog svemoan; on je
izdiktirao Kuran i mi moramo ivjeti onako kako je ivio Prorok. Taj je
stav jasan. Pozapadnjaeni teolozi su ti koji su sami sebe uvalili u
zbrku, jer ele prikazati proroka Muhameda kao savreno ljudsko bie
iji primjer valja doslovno slijediti, a Kuran kao savrenu svetu knjigu,
pokuavajui njegove kljune zapovijedi, ubij nevjernike, zaskoi ih iz
zasjede, uzmi njihovu imovinu, preobrati ih silom, ubij homoseksualce
i preljubnike, osudi idove, postupaj prema enama kao prema
pokretnom dobru, prikazati kao nespretne pogreke u prijevodu.
Zatvaranje muslimanskog uma ne proistjee samo iz zabrane
kritiziranja Kurana i Proroka, ili pak odgajanja da se mehaniki i
nekritiki usvajaju kuranska pravila, ve i iz stalne proizvodnje teorija
zavjere koje upozoravaju na opasnost od neprijatelja islama odlunih
unititi jedinu pravu religiju.
idovi su glavni neprijatelji.
Kad sam kao tinejderica bila pobona muslimanka, redovito sam
uzimala abdest. U to sam vrijeme svaki put kad bih zagrabila vodu
proklinjala idove. Pokrila bih svoje tijelo, rairila molitvenu
prostirku, okrenula se prema Meki i zamolila Alaha da me zatiti od zla
koje ire idovi. Pourila bih u nau mjesnu damiju i pridruila se
masama u molitvi. Poredale bismo se, u enskoj sekciji, i slijedile
upute mukog imama, koji nam je bio nevidljiv. Odgovarale bismo
uglas Amin! na sve njegove zazive, a kad bi imam pozvao Alaha da
uniti idove, i ja bih gorljivo uzvikivala: Amin!
Kad sam bila u srednjoj koli, redovito sam itala asopise koji su
izlazili u Iranu i Saudijskoj Arabiji, u kojima su objavljivane
190

eksplicitne fotografije mukaraca i ena prekrivenih krvlju. U potpisu


bi rtve uvijek bile predstavljene kao rtve idova. Iako sam bila
znatieljno dijete, i kao tinejderica jo znatieljnija uenica, nikad
nisam dovodila u pitanje vjerodostojnost slika, potpisa pod njima ili
pria o tome kako su idovi ubijali i sakatili muslimane poput mene.
U Nairobiju sam nakon kole pohaala nastavu u islamskim
centrima velikoduno otvorenim za javnost novcem imunih ljudi iz
Meke i Medine. Vjerovala sam da su ti imuni ljudi damije gradili
potaknuti svojom dobrotom i milosrem; davali su zekat odnosno
milostinju, trei stup islama. Sve moje kolske uiteljice govorile su o
tome da su Zidovi objavili rat islamu. Nauila sam da je prorok
Muhamed, najsvetiji od svih svetih ljudi, ije tragove svi nastojimo
slijediti, upozorio na izdajnike i zle postupke idova. Oni su ga izdali
i pokuali ga ubiti; kad god vidite nekog idova, on kuje urotu i
planove za unitenje islama. On se smijei muslimanu, ali ga duboko u
sebi mrzi. On muslimanu prua svoju ruku u odglumljenoj mirotvornoj
gesti, istodobno ga mamei prema zamci dunitva, razvrata i grijeha.
Povjerovala sam u tu propagandu kao u iskljuivu i potpunu istinu.
Ostali uenici i studenti koji su dolazili na ta predavanja bili su
podjednako arena skupina kao i mnoge druge u velikom gradu kao to
je Nairobi; bilo je tu ljudi porijeklom iz Jemena, Somalije, Pakistana,
Sudana te razliitih kenijskih pokrajina. Ali mi smo se prije svega
izjanjavali kao muslimani; etnika je pripadnost bila manje vana od
nae dublje odanosti vjeri. U ime islama gutale smo antisemitsku
propagandu koja nam je bila ponuena. Bili smo joj izloeni u damiji,
na naim satovima vjeronauka u koli, u islamskim centrima, programu
islamskog radija, asopisima, lecima, televizijskom programu i
audiokazetama (i kasnije posredstvom video-materijala, DVD-ova,
blogova i drugih internetskih alata). idovi su bili krvoedni, smrtni
neprijatelji islama.
Nekima od mojih kolskih kolega, izabranih na temelju njihove
pobonosti i predanosti islamu, ponuene su posebne stipendije za
financiranje njihovog studija islamske teologije u Meki i Medini,
svetim gradovima Saudijske Arabije, ili pak u Lahoreu i Teheranu.
Vratili bi se u Nairobi nakon par godina i poput Jehovinih svjedoka na
Zapadu ili od vrata do vrata po etvrtima u susjedstvu. Propovijedali
su islam, naravno: molitva, dobroinstvo, post te hodoae u Meku
(ako si to moete priutiti). Jednako tako uvjerili su tisue vjernika da
191

se trebaju uvati neprijatelja koji vreba iz sjene uvijek spreman napasti:


Zidova.
Kad odvrtim film unatrag razmiljajui o ovoj specifinoj vrsti
antisemitizma, uoavam tri njezine glavne karakteristike. Prva je
jaanje demografske moi: uvjeravanje sve veeg broja ljudi u to da su
Zidovi njihovi neprijatelji. Druga je uporaba islama kao sredstva
promidbe antisemitizma. Trea je psiholoka: predstavljanje
muslimana kao rtava u borbi protiv monog i beskrupuloznog
neprijatelja.
Somalska pjesnikinja Safi Abdi, koja je oigledno usvojila ovu
propagandu, nedavno je objavila pjesmu na engleskom jeziku kojom je
savreno ilustrirala taj strategijski trokut:
Hamasje rtva amerike politike.
Hamas je Palestina, Palestina je Hamas.
Hamasje roen pod izraelskom opsadom.
Hamasje roen pod cionistikom izmom.
U toj su pjesmi idovi snaga zla, a islam ujedinjujua snaga protiv zla.
Pjesnikinja poziva muslimane da zanemare lokalne probleme rata,
siromatva i tiranije i ujedine se protiv Izraela, cionista, idova. Takav
je antisemitizam dvadeset i prvog stoljea. Musliman koji dovodi u
pitanje postojanje tog neprijatelja ili njegove motive, ili je budala ili
izdajica i heretik.
Dugu europsku tradiciju kranskog i pseudoznanstvenog
antisemitizma Hitler i nacisti doveli su do njezina logikog ishoda uz
dragovoljnu pomo mnogih drugih Europljana koji su sudjelovali u
programu istrebljenja idova. Zloinaki karakter konanog rjeenja
razotkriven je nakon poraza Treeg Reicha; otad se suzbija
reedukacijom Nijemaca, uvanjem sjeanja na strahote holokausta i
stigmatizacijom ili zabranom neonacistikih skupina. Kao rezultat,
potkraj dvadesetog stoljea veina civiliziranih ljudi na Zapadu
vjerovala je da je europski antisemitizam stvar prolosti.
Ali nije. Mutirao je u neto novo: mjesto europskog antisemitizma
zauzeo je arapski islamski antisemitizam. Novi antisemiti posudili su
nekoliko trikova od nacista. Slue se propagandnim alatima kao to su
lani Protokoli sionskih mudraca, koje su stvorili nacisti. Meutim, oni
imaju neto to nacisti nisu imali: svjetsku religiju koja raste bre od
bilo koje druge, ratniku vjeru koju je prigrlilo vie od jedne i pol
milijarde ljudi. Hitler je imao Mein Kampfi mo njemakog
Wehrmachta; dananji antisemiti, poput iranskog voe Mahmuda
192

Ahmadinedada i Osame bin Ladena, imaju Kuran, mnogo vei


demografski potencijal te dobre izglede da se domognu nuklearnog
oruja.
Unato prividu, u sukobu izmeu Izraelaca i Palestinaca na
Bliskom istoku nije vie rije o raspodjeli teritorija. Moda idovi i
Amerikanci i dalje vjeruju u to, ali iz arapske islamske perspektive to je
sveti rat u ime Alaha, i pobjeda e biti ostvarena samo kad Zidovi budu
uniteni ili porobljeni, kad svi nevjernici budu pobijeni, preobraeni ili
pretvoreni u dimije*, pokorne graane drugog reda.
Ratovi se nikad ne vode samo na bojinicima i iskljuivo vojnim
sredstvima. Izrael, Amerika i Europa moda imaju jau vojnu silu, ali
brojke su na strani islama. Mete muslimanske propagande, ene,
homoseksualci, nevjernici, krani, ateisti i idovi, meusobno su
podijeljeni.
to su vee podjele medu tim skupinama na Zapadu, to bolje po
islam. Iako se ijitski i sunitski muslimani moda meusobno mrze,
iako arapski muslimani moda afrike muslimane poniavaju kao
robove, iako Turci i Perzijanci moda gledaju svisoka na Arape, na
kraju dana, kad mujezin pozove na tevhid, jedinstvo u jednoi Alaha, i
izgovori tekbir, Allahu Akbar, Alah je najvei!**., svi su muslimani
sloni kao jedan.
No da bi muslimani ostali ujedinjeni islamu su potrebni
neprijatelji, teorije urote i konkurentska vjera. idovi su najbolji
rtveni jarci, jer teorija urote prema kojoj idovi kontroliraju svijet ima
mnogo zagovornika. ula sam muslimanskog teologa iz Nizozemske
propovijedati da su sve zlo ovjeanstvu donijeli idovi. Prema tom
autoritetu ta zla su komunizam, kapitalizam i individualizam. Istaknuo
je da je Karl Marx bio idov, Milton Friedman idov, Sigmund Freud
idov. Marksizam je ateistika vjera i stoga neprijatelj islama.
Slobodno poduzetnitvo odvraa pozornost od molitve; temelji se na
bezbonoj potrazi za ovozemaljskim imutkom te sustavu uzajmljivanja
novca uz kamatu (lihvarstvo), to je u islamu zabranjeno. Tako je i
kapitalizam neprijatelj islama. Umjesto usredotoenosti na onaj svijet,
psihoanalizom se priznaju potrebe, snovi, svijest i slojevi podsvijesti
pojedinca, dok se njegove vrline i mane ne smatraju posljedicama
______________________________

* nemuslimani koji su sklopili ugovor o zatiti (arap. dhimma) tj. ive u muslimanskoj zemlji
i nisu u ratnom sukobu s muslimanima nap. prev.
** reenica kojom poinje svaka molitva i kojom se odvajaju njezini sastavni dijelovi - nap.
prev.
193

prirodnih i psiholokih uzroka. Tako su i Freud i njegovi sljedbenici


takoer neprijatelji islama.
Islam nije samo vjerovanje; on je nain ivota koji promie nasilje.
Islam je proet nasiljem i potie nasilje.
irom svijeta muslimanska djeca prolaze isto obrazovanje koje
sam prola i ja: pouavani su uz pomo nasilja, ue pribjegavati nasilju,
ue da je protiv nevjernika, idova ili amerikog Sotone nasilje
poeljno.
Pripadam malom broju muslimana koji su zahvaljujui
obrazovanju izbjegli trajno zatvaranje uma. Nauila sam odbaciti
predrasude koje su bile ugraene u mene. Nije bilo lako u koli i na
sveuilitu sluati ideje suprotne islamskom nauku. Nikad se nisam do
kraja rijeila osjeaja krivnje i grijeha. Studirajui politiku teoriju u
Leidenu, osjeala sam se kao usred Sodome i Gomore. Sve to sam
uila bilo je u sukobu s politikom teorijom proroka Muhameda. Ali
polako sam poela uiti nova pravila slobodnog drutva, nove ideje
koje su zamijenile stari skup vrijednosti koji su mi usadili moji
roditelji. Kljuno je pitanje postoji li nain da se pomogne i ostalim
mladim ljudima da ostvare to otvaranje muslimanskog uma.
U posljednjih nekoliko godina Amerikanci koji su uli moja
upozorenja o sve opasnijem utjecaju islama na Zapadna drutva esto
su mi postavljali pitanja: to se moe uiniti? Moemo li ita uiniti?
Sad je trenutak da se pozabavimo najvanijim pitanjem, a to je pitanje
lijeka.

194

4. DIO
LIJEK

14. Poglavlje - Otvaranje muslimanskog uma Prosvjetiteljski projekt

Otvaranje muslimanskog uma temeljno je pitanje, a pritom je


najhitnije promijeniti nekritiki stav muslimana prema Kuranu, jer
predstavlja izravnu prijetnju svjetskom miru. Danas se 1,57 milijardi
ljudi izjanjavaju kao muslimani. Iako je nedvojbeno rije o 1,57
milijardi pojedinaca, zajedniki im je dominantan kulturni trend: ini
se da je muslimanski um danas u stisku dihada. Cijeli niz razliitih
pokreta koji su svoje tumaenje islamskog nauka preuzele od Al'Qaide
uvukao se kako na mala tako i na velika vrata u mnoge aspekte ivota
muslimanske zajednice, ukljuujui i muslimanske useljenike na
Zapadu. Ti pokreti potiu vjeru u nasilje, mobilizirajui ljude tvrdnjom
da je njihov identitet koji poiva na islamu ugroen.
Osoba zatvorenog uma bespogovorno slua i upija nauk fanatika
koji tvrde da Boji zakon nalae muslimanima da se pridrue
zajednikoj borbi. Osoba otvorenog uma, emancipirana osoba, koja se
je rijeila straha od pakla, sposobna je odgovoriti radikalnim
islamistima: Da, istina je da tako pie u Kuranu, ali ja se i time ne
slaem. Da, trai od mene da slijedim primjer Proroka, ali ja smatram
da neki dijelovi njegova primjera nisu mjerodavni za dananje vrijeme.
Osoba otvorenog uma nije imuna, ali nije ni bespomona.
Vjerujem da je otvaranje muslimanskog uma mogue, ali i da je
kljuno sprijeiti zatvaranje uma u ime islama u tako velikog broja
mladih muslimana. No moje je miljenje da postoji mnogo laki i
izravniji nain da se potakne otvaranje muslimanskog uma od
ublaavanja Kurana njegovom reinterpretacijom, a to je kroz kampanju
prosvjetiteljstva.
Intelektualna tradicija europskog prosvjetiteljstva, koje je poelo u
sedamnaestom a svoja najvea djela proizvelo u osamnaestom stoljeu,
temelji se na kritikom razmiljanju. Ona se slui injenicama umjesto
vjerom, dokazom umjesto tradicijom. Etiku u takvom svjetonazoru
definiraju ljudska bia, a ne neka vanjska sila. To je svjetonazor koji je
nastao uglavnom u odgovoru na odredenu religiju, kranstvo, i
odreenu instituciju kranstva, Rimokatoliku crkvu. Proces
oblikovanja tog odgovora bio je vrlo muan i zapravo je poeo
195

nekoliko stoljea prije prosvjetiteljstva, kad Katolika crkva nije samo


ekskomunicirala ljude koji se nisu slagali s njezinim svjetonazorom,
ve ih je i proganjala, protjerivala ih iz njihovih domova i zajednica,
prijetila im smru, a ponekad ih i ubijala.
Muslimanski um nije monolitan, ali muslimani dijele zajednike
ideje i reakcije koje je u doba dihada nuno potrebno poznavati. Na
primjer, nalazim udnovatom injenicu da su se stotine tisua, moda i
milijuni muslimana osjetili potrebu prosvjedovati protiv karikature
proroka Muhameda. Neovisno o tome gdje su roeni, kojim jezikom
govore, jesu li mukarci ili ene, bogati ili siromani, muslimani se vrlo
esto pozivaju na nauk proroka Muhameda. Obrazloenje kojim agenti
radikalnog islama najee mobiliziraju muslimanske mase glasi:
Tako pie u Kuranu, prorok Muhamed je tako rekao.
Nedavno je pokrenut jedan izvanredno vaan znanstveni projekt
koji ima za cilj istraiti povijest Kurana. Kako je Kuran doao do nas?
Kad je napisan i tko ga je napisao? Koje je porijeklo kuranskih pria,
legendi i naela? Kako utvrujemo njihovu autentinost? Taj projekt
okupio je uglavnom svjetovne, nemuslimanske znanstvenike, koji trae
odgovore prikupljajui injenice. Taj projekt nema za cilj diskreditirati
ili napasti islam, niti ak educirati muslimane. Ti znanstvenici nemaju
ni politiki niti vjerski program, samo klasini akademski pristup
identian onome koji se ve odavno primjenjuje u povijesnoj analizi
Starog i Novog zavjeta. No neki od njih strahuju za svoj ivot i moraju
pisati pod pseudonimom. Njihov je rad izvanredno vaan, jer ako je um
muslimana mogue otvoriti za ideju da je Kuran pisao niz islamskih
uenjaka tijekom dvije stotine godina nakon Muhamedove smrti, tad je
mogue oboriti tezu daje asna knjiga dogma koja je jednom zasvagda
zadana jo za Muhamedova ivota.
Kad bi muslimani mogli sebi dopustiti da prepoznaju mogunost
da je sveta knjiga bila potrebna da bi se opravdala arapska osvajanja,
kritiko propitivanje i kulturoloki zaokret ne bi vie bili nemogui.
Ako doe do otvaranja muslimanskog uma, hoe li i dalje postojati
vjerska praksa, molitva, hodoae, pravila prehrane, mjesec posta?
Vrlo vjerojatno. Mogue je da e i dalje biti antisemitizma, velova i
nasilja u obitelji. Tradicija i navika su mone sile. No um iza vela i
brade poeo bi postavljati pitanja. Napokon bi postojala mogunost
legitimnoga i individualnog kritikog pogleda na islamsku dogmu.
Za mnoge e to biti neugodna i bolna mogunost. Ja sam meutim
osjetila snano olakanje kad sam prigrlila mogunost da nakon smrti
196

nema ivota, kao ni pakla, kazne, vatre ili grijeha. Ali u drugima bi
takva spoznaja mogla izazvati tjeskobu i osjeaj praznine. Moja sestra
Haweya i moja prijateljica Tahera, koju sam upoznala u Nizozemskoj,
oslobodile su se straha od krivnje, grijeha i uasa pred vjenom
kaznom, no njihova zla kob na onom svijetu na neki se nain prenijela
na njihov ivot ovdje, na Zemlji. I ja jo uvijek ponekad osjeam bol
zbog odvojenosti od obitelji i od utjene jasnoe islama. Nalik je to na
bol odrastanja i prelaska iz djetinjstva u mladenatvo, ili na bol
opratanja od roditelja kad ostare i umru. To je bol koju donosi teret
osamostaljivanja. Nije lako prilagoavati se ili donositi pametne
odluke; to moe biti teka i muna obveza. Prosvijetljeno razmiljanje
nee nuno donijeti sreu i ekstazu, ali omoguit e pojedincu da
stekne vrstu kontrolu nad svojim ivotom. Svatko od nas bit e
slobodan traiti vlastiti put u ivotu, samostalno donositi pogrene
odluke pa promisliti i ako je potrebno donijeti nove. Grijeit emo, ali
emo imati izglede da ispravimo te pogreke umjesto da im fatalistiki
podlegnemo pozivajui se na nedokuivu Alahovu volju. Muslimani e
napokon postati pojedinci: slobodni i odgovorni za vlastita djela i
uvjerenja.
Zamislimo razgovor izmeu dvije prijateljice, tinejderice Amine i
Jane. Upoznajemo ih ubrzo nakon napada u Mumbaiju u studenom
2008., kad su pakistanski fundamentalisti ubili gotovo dvije stotine
ljudi.
JANE: Ti si muslimanka. to misli o ljudima koji su izveli masakr
u hotelu Taj u Mumbaiju? Dogodilo se to u hotelu, ljudi su bili za
veerom, bezbrini i neduni.
AMINA: Zato me to pita?
JANE: Ubojice su bili muslimani i za vrijeme napada vikali su:
Alah je velik! . Oigledno su vjerovali da to ine u ime islama. A ti
si muslimanka.
AMINA: Kakve to veze ima s bilo ime?
JANE: To je tvoj Bog.
AMINA: Ljudi ubijaju i u ime tvojeg Boga.
JANE: Jesu, ubijali su, prije vie stotina godina.
AMINA: Ne, sada, u Afganistanu, u Iraku i u eeniji.
JANE: To se ne radi u ime kranstva. Moda krani podravaju
te ratove, a moda ih i ne podravaju, ali ti se ratovi ne vode u ime
Biblije.
197

AMINA: O, da, vode se. George Bush je kranin. Na dolaru pie:


Vjera u Boga. Ameriki se vojnici mole prije nego to krenu u
borbu. Sve se to ini u ime Krista; to je kranski rat protiv islama.
JANE: Ali ti muslimani koji su ubijali u ime islama u Indiji, oni
nisu pravili razliku izmeu vojnika i civila. Njihove su rtve bili obini
turisti koji su se zatekli za veerom.
AMINA: Indijci ubijaju muslimane u ime svoje hinduistike vjere.
JANE: Bi li ti ubila za svojeg Boga? Bi li ubila mene, svoju
prijateljicu?
AMINA: Kakvo udno pitanje. Zato pita?
JANE: Zato jer kae da kranstvo tjera ljude da ine ovo,
hinduizam ih tjera da ine ono a muslimani se samo brane u ime
islama. Bi li me ubila? Da neki musliman eli ubiti lanove moje
obitelji, bi li ga sprijeila?
AMINA: Ne svia mi se smjer kojim je krenuo ovaj razgovor.
elim prestati razgovarati o tome.
JANE: Bi li me ubila? Bi li sprijeila tog muslimana da ubije mene
ili moju obitelj?
AMINA: Bi li ti sprijeila kranina da ubije mene u ime
kranstva?
JANE: Svakako. Bez trunke oklijevanja. 1 tako da zna, nisam
kranka. Ne vjerujem u to da bismo trebali primati nareenja od neke
vie sile. ivot je moja religija.
AMINA: Stvarno ne elim razgovarati o tome.
JANE: Ne eli o lome razgovarati jer ne bi spasila moj ivot, ili...
AMINA: (samo to nc zaplae) Ne znam. elim postupiti ispravno.
Alah mi govori to je ispravno. Ja samo elim biti dobra muslimanka,
ne elim nikoga ubijati, ne elim da itko bude ubijen, ja samo elim biti
dobra muslimanka.
JANE: Jesi li sigurna da eli biti dobra muslimanka? Evo! (Vadi
Kuran iz svoje vreice i stavlja ga u Aminino krilo.) Jesi li proitala
Kuran? Zna li to u njemu pie? Pogledaju ovu stranicu; kae: Ubij
nevjernike. Pogledaj, ovdje obeava vjenu kaznu za sve nevjernike,
ovdje, oznaila sam to za tebe. Ovdje kae: Udari neposlunu enu!
Ovdje, okreni stranicu, pogledaj, ovdje kae: Izbiuj preljubnicu.
Jesi li sigurna da eli uiniti ono to Alah eli da uini? Jesi li
sigurna?
AMINA: (u suzama, oajniki plae) Stvarno ne elim razgovarati
o tome.
198

Suoeni s ovim izmiljenim scenarijem, ima onih koji bi rekli da je


Jane previe okrutna, previe beutna, da pokuava natjerati jadnu,
bespomonu Aminu da prijee granicu. Nije Aminina krivnja da neki
muslimani ine zlodjela u ime zajednike vjere. Amina mora zatititi
svoj identitet i svoje tradicije; Jane bi trebala biti snoljivija, pristojnija.
Muslimanske bi organizacije optuile Jane za islamofobiju. Sa svih bi
se strana uli povici suosjeanja, tretirajui Aminu kao rtvu.
Ali upravo je to nain da se otvori um: kroz iskren, otvoren
razgovor. Moda doe do prolijevanja suza, ali ne i krvi. Moda su
Aminini osjeaji povrijeeni, moda je Amina uzrujana ili zbunjena, ali
moda e poeti razmiljati, propitivati svoje neizgovorene stavove u
svjetlu vlastitoga, neposrednog iskustva. Pomisao da e umove ljudi
otvoriti vlada ili neki vii autoritet obian je mit; ak ni nastavnici u
koli nisu toliko uinkoviti kao vrnjaci. kolske kolegice poput Amine
i Jane postavljaju jedna drugoj pitanja u kolskom dvoritu. Kolege se
meusobno suoavaju na radnom mjestu, a susjedi razgovaraju
odlazei jedan drugome u posjet.
Moj prvi susret s prosvjetiteljstvom kao pokretom, dosljednim
skupom filozofskih ideja koje imaju oduevljene zagovornike kao i
strastvene neprijatelje, dogodio se 1996. godine. Imala sam tada
dvadeset i est godina i studirala na sveuilitu u Leidenu, jednome od
prvih velikih svjetionika Doba razuma. ivjela sam meu studentima
kojima su te vrijednosti i ideje bile toliko bliske da ih nisu bili ni
svjesni. Moja neupuenost i zaprepatenost njihovim otkriem
izazivala je u ljudima mjeavinu iznenaenja, dobroudnog uenja, a
u nekima i nelagodu.
Prva vrijednost prosvjetiteljstva bila je vrijednost na koju sam ve
bila naila u Nizozemskoj i koju sam odmah prigrlila: poticanje i
nagraivanje znatielje. Odrasli ljudi u mojem ivotu (majka i baka,
ostali roaci i nastavnici) sustavno su suzbijali i kanjavali znatielju
kao drsko nepotivanje autoriteta. U Nizozemskoj sam smjela
propitivati autoritet i imala sam pravo na odgovor. Taj vrlo jednostavni
pristup za mene je bio pravo otkrie. On je odraavao stav prema
kojem svi problemi imaju fizike uzroke i mogua rjeenja. Bolesti i
nedae svih vrsta nisu bile naprosto Alahova volja, kazna za nepoznate
grijehe koju moe ukloniti samo molitva. Ako uzroci nisu poznati, tad
je pokuaj da ih se otkrije plemenit pothvat; propitivanje nije boghulan
ili drzak in.
199

MIN@

Potajno sam obiavala gledati djeji TV-program pod naslovom


Willem Wever, nazvan tako po voditelju. Djeca bi postavljala pitanja o
stvarima koje su ih zanimale. (Bilo je to prije Googlea). Njihovi bi im
roditelji pomogli, pomogli!, da pitanje sroe na jasan nain. Svakog
tjedna producenti programa izabrali bi dva ili tri pitanja, a djecu bi
pozvali u program da pojasne to su eljela nauiti. Zatim bi krenuli na
put u potrazi za odgovorom. Zato krijesnice nose svjetlo u svojem
tijelu? Zato se planeti okreu oko Sunca u smjeru kazaljke na satu?
Zato ljudi u Engleskoj voze pogrenom stranom ceste? Gosp. Wever i
djeca posjeivali su strunjake i izraivali makete te tako sastavljali
dijelove slagalice; naposljetku, zagonetka bi bila rijeena.
Kad su neki moji prijatelji saznali da ostajem kod kue kako bih
pratila taj program, gledali su me kao dijete u tijelu odrasle osobe. Ali
za mene je to bilo otkrie. Otkrila sam da u ovoj zemlji pitanje
zasluuje odgovor, a ne grdnju!
To me dovodi do druge vrijednosti prosvjetiteljstva, koja mi je bila
nova: uenje je trajno iskustvo i pravo svakog ovjeka. Stjecanje
znanja nije rezervirano samo za odrasle ili samo za mukarce, ili samo
za odreeni klan ili klasu; pretpostavka je da je svatko sposoban uiti.
Trea vrijednost, individualna sloboda, povezana je s drugom. Ako
pretpostavite da svi, neovisno o porijeklu, spolu, etnikoj pripadnosti
ili vjeri, mogu poveati svoje znanje jednostavnim procesom
postavljanja pitanja i traganja za odgovorom, tad ste ve prihvatili
zamisao da su ljudi slobodni, jer sloboda je neodvojiva od ivota
ispunjenog znatieljom. Ako se nekome ne sviaju vaa pitanja ili
odgovori do kojih ste doli, ili ono to inite s tim odgovorima, ili ako
imate naviku da stalno postavljate nova pitanja i tragate za odgovorom
na njih, koliko god ona bila iritantna ili drska, ne izlaete se nikakvoj
opasnosti da vas kazne.
Nitko u Leidenu nije razumio zato mi je to bilo toliko udno,
novo i revolucionarno.
Nekoliko godina kasnije zbog svojeg sam istraivanja (postavljanja
pitanja) i svojih izjava o islamu (odgovora koje sam pronala) poela
primati prijetnje islamskih fundamentalista. Mnogi ljudi, medu
kojima i oni isti profesori i kolege studenti koje sam upoznala na
Sveuilitu u Leidenu, bili su podjednako iznenaeni tada kao i u
vrijeme kad sam ondje studirala. Kako je to mogue? Kako je mogue
da se to dogaa igdje u svijetu, a osobito u Nizozemskoj? Takvi
reakcionarni, nasilni stavovi svakako pripadaju u srednji vijek, zar ne?
200

Danas je Zapadnjacima, batinicima racionalne misli, teko


razumjeti fenomen kolektivnog uma, zahtjeve i ogranienja koje
skupina polae na savjest, vrijeme, novac, spolnost, odanost, pa ak i
ivot svojih lanova. Jer etvrta je vrijednost prosvjetiteljstva (iako nije
bila tako jasno izraena dok je Max Weber nije uobliio potkraj
devetnaestog stoljea) da drava ima monopol na koritenje sile u
drutvu. Ako su pojedinci slobodni traiti odgovor na bilo koje pitanje,
mogli bi na koncu doi do odgovora koji su neprihvatljivi pojedinim
lanovima drutva kojem pripadaju. Te bi skupine mogle pokuati
uutkati one koji postavljaju pitanja. Mogle bi pritom ak pribjei
nasilju. Odgovornost je drave suprotstaviti se vanjskoj agresiji ali i
nasilju medu njezinim graanima, uz pomo sustava kontrole koji
dravu obvezuje da potuje pravila to ograniavaju potencijalnu
zloporabu njezine goleme moi. Ako crkva eli utiati vjernika,
prosvijeena drava staje u njegovu obranu jer artikulirani, obrazovani
i odgovorni graani mogu rei i initi to ih je volja, tako dugo dok ne
nanose nikakvu tetu drugima. Tako su mislioci prosvjetiteljstva
osmislili dinamiki okvir zakonskih i drutvenih instrumenata da bi
pomogli ljudima da sukobe rjeavaju bez nasilja.
Peta je vrlina prosvjetiteljstva zamisao o pravu vlasnitva kao
temelju kako civilnog drutva tako i politikog sustava. Ako se netko
uspije osloboditi siromatva iz kojeg je potekao, ako uspije zaraditi
novac i kupiti nekretninu, vladavina prava titi i njega i njegovu
imovinu.
To je ukratko ono zbog ega se divim prosvjetiteljstvu: slobodno
propitivanje, univerzalno obrazovanje, individualna sloboda,
kriminalizacija nasilja te zatita vlasnikih prava pojedinca. Nije mi
trebalo dugo da prepoznam kako me injenica da su te ideje za mene
bile novost potaknula da se prema njima odnosim s mnogo vie
potovanja od mojih nizozemskih poznanika, koji su ih uzimali zdravo
za gotovo.
Socijalni radnici na Zapadu rei e vam da useljenici moraju
zadrati unutarnju povezanost skupine u interesu svojega duevnog
zdravlja, jer e u suprotnom biti zbunjeni, a njihovo samopouzdanje
uniteno. To nije istina.
Zamisao da useljenici moraju sauvati koheziju skupine temelji se
na pretpostavci da su oni rtve kojima je potrebna posebna
infrastruktura, cijela industrija posebnih oblika usluga i pomoi. Ako
prihvatimo pretpostavku da bi ljudi trebali ivjeti u skladu s kulturom
201

svojih predaka, slijedi da im u tome trebamo pomoi, omoguujui im


njihove vlastite kole, vlastite zajednice koje se financiraju iz
prorauna, pa ak i njihove pravosudne sustave. Rije je o jednoj vrsti
romantinog primitivizma koji je australski antropolog Roger Sandali
nazvao dizajnerskim tribalizmom. Prema toj koli, za sve se
nezapadnjake kulture automatski pretpostavlja da ive u suglasju sa
ivotinjama i biljkama prema dubljim diktatima ovjenosti i da
prakticiraju neku elementarnu duhovnost.
Moje iskustvo koje sam skupo platila, neto to je vrlo teko
prihvatiti mnogim dobronamjernim ljudima na Zapadu, govori
sljedee: Sva ljudska bia jesu jednaka, ali kulture i religije nisu.
Kultura u kojoj je ena ravnopravna mukarcu, i u kojoj se ena smatra
gospodaricom vlastitog ivota, bolja je od kulture u kojoj djevojicama
sakate spolovila i osuuju ih na ivot iza zidova i velova, ili ih biuju i
kamenuju jer su se zaljubile. Kultura koja je zakonom zatitila prava
ena bolja je od kulture u kojoj mukarac moe potpuno legalno imati
etiri ene, dok se enama odrie pravo na alimentaciju i polovinu
njihova vlastita nasljedstva. Kultura u kojoj ene imenuju u vrhovni
sud bolja je od kulture u kojoj ena kao svjedok vrijedi upola manje od
mukarca. Sastavni je dio muslimanske kulture ugnjetavanje ene, a
sastavni dio svih plemenskih kultura institucionaliziranje paternalizma,
nepotizma i korupcije. Kultura zapadnog prosvjetiteljstva jest bolja.
U stvarnom svijetu jednako potovanje prema svim kulturama ne
rezultira bogatim mozaikom ivopisnih i ponosnih naroda koji
miroljubivo supostoje i meusobno komuniciraju, zadravajui
posebnost svojih kuhinja i rukotvorina. Ono rezultira izoliranim
depovima ugnjetavanja, neznanja i zlostavljanja.
Mnogi ljudi doista nalaze bolnom pomisao na smrt cijelih kultura.
Svjedok sam tome svaki dan. Pitaju me:
Zar nema nieg lijepog u tim kulturama? Zar nema nieg lijepog
u islamu?
Da, arhitektura je prekrasna, da, poticanje na dobroinstvo je
predivno, ali islam je izgraen na neravnopravnosti spolova i na
odricanju od individualne odgovornosti i izbora. To nije samo runo; to
je udovino.
Neupitna je injenica da ima neeg poetskog i romantinog u
somalskoj klanskoj kulturi; ljudi to se odijevaju u ivopisnu nonju,
imaju mraan i britak smisao za humor, poznaju strategije
preivljavanja u surovom pustinjskom okoliu koje je svijet moda
202

mogao nauiti od njih. Ali vjerovanje multikulturalista da bi somalska


klanovska kultura trebala biti sauvana ak i nakon to se ljudi ponikli
u toj kulturi presele u zapadnjaka drutva, recept je za socijalni
neuspjeh. Multikulturalizam pomae useljenicima da odgode bolno
suoavanje s potrebom naputanja svog anakronog i neuspjenog
naina funkcioniranja. On dodue uva njihovu tradicionalnu umjetnost
i zanatske vjetine, no ujedno titi i korumpirani, nedjelotvorni i
nepravedni drutveni sustav. On odrava siromatvo, bijedu i
zlostavljanje.
Umjesto da afirmiraju vrijednost plemenskog naina ivota, ljudi
na Zapadu, aktivisti, mislioci, dravni dunosnici, trebali bi pomoi u
njegovoj razgradnji. U najmanju ruku morali bi poticati ljude da ga se
odreknu, moda ak i pruanjem specifinih oblika pomoi onima koji
to uine. Liberali bi trebali povesti aktivnu kampanju civiliziranja, ne
koloniziranjem ljudi, ve njihovom edukacijom, tako to e slobodu
uiniti privlanom svima, ba kao to je to zamiljeno u
prosvjetiteljstvu.
Na Zapadu se ljudi oslobaaju straha potaknutog praznovjerjem i
usmjeravaju svoju energiju na potragu za osobnom sreom. To je
veliko postignue. Naravno, na Zapadu je i velik broj samozadovoljnih
robova navika, ali pojedinci koji ele tragati za sreom pod vlastitim
uvjetima to neometano ine. Zapadnjake vlade esto prakticiraju oblik
rasizma koji se ogleda u teoriji niskih oekivanja: njihova je
pretpostavka da su ljudi iz tradicionalnih zemalja poput djece zaostale
u rastu, koja se ne mogu razvijati i koja se nikad nee osamostaliti. Ali
ja znam da oni to mogu, jer sam i sama prola taj put.
I dalje vrsto vjerujem u mogunost otvaranja muslimanskog uma,
unato tome to sam kritizirajui nauk Kurana onako kao to su
mislioci prosvjetiteljstva neko osporavali objavljene biblijske istine
bila optuena za svetogre. Muhamed kae da me moj mu smije
udariti i da ja vrijedim upola manje od mukarca. Jesam li ja bez
potovanja prema Muhamedu jer kritiziram njegovo naslijee, ili je on
taj koji nema potovanja za mene?
Svaka vana sloboda koju pojedinac na Zapadu uiva poiva na
slobodi govora. Otkrivamo ono to je pogreno i kaemo da je
pogreno, kako bi to moglo biti ispravljeno. To je poruka
prosvjetiteljstva, racionalnog procesa koji je zasluan za razvoj
dananjih zapadnjakih vrijednosti. Pitaj. Saznaj. Imaj hrabrosti znati.
203

Ne boj se onoga to e saznati. Znanje je bolje od praznovjerja, slijepe


vjere i dogme.
Ako kritiku ne smijete izraziti, ili ak ni pomisliti na nju, nikad
neete prepoznati ono to je pogreno. Ne moete rijeiti problem ako
ne znate njegov izvor. A ako se ne smijete pozabaviti korijenima onoga
to je pogreno u suvremenom islamu, tad je u vrlo konkretnom
smislu islam ve porazio Zapad.
Prosvjetiteljstvo tuje ivot. Ne pridaje vanost asti nakon smrti
ili asti na onom svijetu, kao to je to sluaj s islamom, ve
dostojanstvu u ovozemaljskom ivotu pojedinca. Zanima ga razvoj
volje pojedinca, a ne njezino sputavanje. Islam, nasuprot tome, nije
spojiv s naelima slobode koja ine sr prosvjetiteljskog naslijea. Pa
ipak, na Zapad dolazi sve vie ljudi iz zemalja u kojima jc ivot
organiziran prema plemenskim obiajima i sve vie podreen
radikalnom islamu. Oni donose obiaje, navike i dogme koje je
prosvjetiteljstvo davno ostavilo za sobom i koje su po svojoj prirodi
oigledno anti-prosvjetiteljske.
Neki ljudi u Zapadnom drutvu, ne samo multikulturalisti, ve i
socijalisti i krani koji smatraju da u Zapadnom drutvu ima previe
slobode, dive se neemu to smatraju nedunou tih useljenika koji su
doli izdaleka, njihovoj istoi, njihovoj navodnoj predanosti
obiteljskim vrijednostima i kulturnim tradicijama. Kad multikulturalisti
upotrijebe rije raznolikost, oni pretpostavljaju da e useljenici nekako
zadrati svoju tradicionalnu kulturu u okviru zapadnjakog naina
ivota i zapadnjakoga vrijednosnog sustava, poput egzotinog izloka
primitivne rezbarije u atraktivnome novom muzeju. Naalost, radikalni
islam odbacuje raznolikost a opravdava ugnjetavanje ena i razliite
oblike nasilja, ukljuujui prisiljavanje na brak nedoraslih djevojica i
brano silovanje. Zapad bi morao iskorijeniti takve prakse iz vlastitih
drutava i osuditi njihovu pojavu u ostatku svijeta. No mi to ne
moemo uiniti bez spremnosti na priznanje da neto nije u redu s
religijom koja to opravdava.
Osim za svetogre optuivali su me i za nepristojnost. Ali
pristojnost ne bismo smjeli brkati sa slobodom govora. Pristojnost
nalae da kad susretnem prikrivenog islamista kao to je oxfordski
profesor Tariq Ramadan, ne smijem ga zaliti aom vode i nazivati ga
runim rijeima. Sloboda govora pak znai da njegovu knjigu, Stopama
Proroka, mogu nazvati loe napisanim prozelitistikim djelom i rei da
Ramadan ne zasluuje naslov profesora ni sveuilinu profesuru koja
204

mu omoguuje da propagira svoj program srednjevjekovnog pranja


mozga. Sve e to nedvojbeno uvrijediti Ramadana, ali ne moete
izloiti Karla Marxa temeljitom kritikom propitivanju, a proroka
Muhameda dii na pijedestal nedodirljivosti.
Sloboda govora kamen je temeljac slobode i otvorenog drutva. I
da, ona ukljuuje i pravo na bogohuljenje i kritiziranje.
Muslimanski se um moe otvoriti. Tvrdolinijaki islam nudi ideal
muenitva i teko odrivi ivotni stil koji poiva na samoodricanju.
Mnogi se ljudi, a osobito mlade djevojke i ene, osjeaju uhvaenima u
zamku mree pravila i ogranienja koje ekstremni islam namee. Teko
je moliti se pet puta dnevno, udati se za mukarca kojeg niste odabrali i
zatim ivjeti ivotom stalnog samoodricanja. Dugorono to postaje
nepodnoljivo.
Mnogi muslimani prepoznaju slabosti u islamu. Znatan dio
elektronike pote koju mi prosljeuju alju mi muslimani koji se slau
s onime to sam rekla. Ali ne ele mi se pridruiti u ateizmu jer i dalje
vjeruju da Boga mora biti. Ateistu poput mene to nije lako priznati, ali
ini se da bolna i temeljita izgradnja osobne etike mnogim ljudima nije
dovoljna.
Afganistanac koji ivi u Kaliforniji nedavno mi je napisao:
Podravam Vas i Vau misiju. Jedina razlika izmeu Vas i mene jest u tome da
se ja potajno borim protiv islama, a Vi otvoreno ... elim da znate da niste sami.
Postoji tiha masa koja se slae s Vama i koja se bori protiv islama. Imam obitelj
za koju se moram brinuti, ali Vi mi dajete hrabrost da progovorim otvoreno.
Muslimanka iz Kanade mi je napisala:
Ve se dugo vremena borim sa sustavom vjerovanja mojeg naroda, ali bojim se
progovoriti o tome naglas. Glas ima svoju cijenu, zar ne? Voljela bih da mogu
naprosto utke odbaciti taj sustav i ignorirati ksenofobiju, homofobiju i
iracionalnost mojeg naroda, ali sva ta hipokrizija izaziva u meni bol koja me
svakodnevno izjeda. Vi to sigurno znate; cijena za odbacivanje islama je golema.
Sudanka koja ivi u Virginiji napisala mi je:
Smatrala sam svojom dunou da kao muslimanka mrzim Vau knjigu, ali onda
sam je proitala i poistovjetila se s Vama. Svaki osjeaj koji ste pokuali opisati u
ovoj knjizi i ja sam proivjela. Svako unutarnje previranje koje Vas je razdiralo i
ja sam iskusila... elim razumjeti islam, ali mi to ne polazi za rukom. Sto je to to
islam ini toliko zavodljivim i savrenim za moje roditelje, a za mene tako
manjkavim? ... Ne odriem se islama samo zato jer vjerujem da u njemu ipak ima
neeg to vrijedi, a i kad bih to htjela uiniti, ime bih ga nadomjestila? I
nastavlja: Jesam li osuena na pakao zato jer nisam prihvatila sudbinu koju su
mi namijenili moji roditelji? I naposljetku ipak zakljuuje: Ne vjerujem da
205

imam hrabrosti uiniti ono to ste Vi uinili, propitivati islam kao to ga Vi


propitujete.
Takva pisma pokazuju da nisam jedina muslimanka koja se usudila
dovesti pod znak pitanja svoj odgoj i vjeru. Ali nikad nije postojao
jasno definirani pokuaj da sr ideja o kritikom razmiljanju priblii
srcima i umovima muslimana. Temeljita tekstualna analiza Kurana
predstavlja neto od ega se moe poeti, jer e potaknuti sumnju. No
to je tek poetak. Morali bi uslijediti romani, mjuzikli, komedije,
kratke prie, stripovi, karikature i filmovi koji su kritini prema islamu.
Ali danas ih gotovo nitko ne stvara zbog straha da ne izazovu nasilje.
Uzmimo za primjer sluaj Kurta Westergaarda, danskog karikaturista
koji je nacrtao proroka Muhameda s bombom u turbanu. Otkako je
karikatura objavljena ujesen 2005. godine, preivio je dva pokuaja
atentata. U potonjem sluaju u njegov je dom provalio Somalac
naoruan sjekirom i noem. Zgrabivi svoju petogodinju unuku,
Westergaard je potrao u kupaonicu koja je preureena u sigurnu sobu
i uzbunio policiju, koja je stigla na vrijeme da uhvati napadaa. Taj
incident, kao i fatva* protiv Salmana Rushdieja, ubojstvo njegova
japanskog prevoditelja i pokuaj ubojstva njegova norvekog izdavaa,
jamano e obeshrabriti muslimane koji osjeaju potrebu za
propitivanjem islama i Zapadnjake koji ele podvrgnuti kritici naela i
ikone islama. Teror je uinkovit .
Posljednjih je godina progon kritiara islama zbog njihovih ideja
postao dio naega mentalnog krajolika. Salman Rushdie ivi pod
prijetnjom smrti ve dvadeset godina. Taslima Nasreen, koja je imala
hrabrosti rei da islam ne doputa demokraciju i kri ljudska prava,
sada ivi u ilegali, bez mjesta koje bi mogla nazvati svojim domom.
Irshad Manji u Kanadi i Wafa Sultan u Sjedinjenim Amerikim
Dravama, ene koje su se usudile javno kritizirati islam, sad ive s
tjelohraniteljima kao i ja, dok intelektualci poput Ibn Warraqa, autora
Potrage za povijesnim Muhamedom i impresivnog djela Zato nisam
musliman, moraju objavljivati pod pseudonimom.
_______________________________

* miljenje priznatoga islamskog religijskog autoriteta kad se u drutvu pojavi dvojba ili vie
razliitih tumaenja nekoga vjerskog zakona. Najpoznatija je ona iranskoga ajatolaha
Homeinija protiv autora Sotonskih stihova, Salmana Rushdieja, zbog svetogrdnosti tog djela.
U tom je sluaju fatva bila zapravo smrtna presuda jer je ajatolah osudio svetogrdnika na
smrt i pozvao sve vjernike da izvre smrtnu kaznu kad god i gdje god to bude mogue - nap.
prev.
206

Nije zanemariva spoznaja da ete ak i na Zapadu, ako kritizirate


ili samo analizirate odredenu religiju, moda i do kraja ivota trebati
osiguranje i tjelohranitelje, da ako progovorite javno o islamu moete
izazvati pobunu ili masovnu meunarodnu kampanju, te da ete postati
metom uhoenja, izopenja, pa ak i ubojstva. Neugodna je to
mogunost. Svjesno ili nesvjesno veina ljudi to pokuava izbjei.
Strah postie cilj.
I tako se ljudi polako, a ponekad i ne ba tako polako, navikavaju
da ne govore odreene stvari ili da o njima govore, ali ne i da piu.
Pipci autocenzure poinju stezati um pojedinaca, zatim grupe, da bi
napokon uguili same ideje i njihovo izraavanje. Kad se sloboda
govora tako urui, kad se Zapadnjaci suzdravaju od kritiziranja ili
propitivanja odreenih praksi, pojedinih aspekata islama, oni okreu
leda onim muslimanima koji ih i sami ele preispitati. Takoer, okreu
lea vlastitim vrijednostima. Kad se to pone dogaati, drutvo je
suoeno s uruavanjem temeljnih vrijednosti.

15. Poglavlje - Gubitak asti, smrt i feministice

Na Silvestrovo 2007. u jednom od predgrada Dallasa Egipanin


Yaser Said ubio je svoje dvije keri od devetnaest i sedamnaest godina,
hicima iz vatrenog oruja na stranjem sjedalu svojega taksija. Zatim je
parkirao taksi ispred nekog hotela i pobjegao, ostavivi njihova tijela u
vozilu.
Amina, starija djevojka, upravo je bila osvojila stipendiju za
fakultet u iznosu od 20.000 dolara; sanjala je o tome da postane
lijenica. Rekla je svojim prijateljicama da je tata ljut na nju jer se
odbila udati za mukarca kojeg joj je izabrao i koji ivi u Egiptu.
Njezinog je oca, koji je stigao u Ameriku 1983. godine, razbjesnilo
otkrie da obje njegove keri potajice izlaze s amerikim mladiima,
Eddiejem i Ericom, koje su upoznale u koli.
Znalo se da je Yaser Said fanatian kad je rije o ednosti njegovih
keri. Prisilio ih je da prestanu raditi u oblinjoj trgovini ivenim
namirnicama nakon to je mjesecima uhodio njihovo kretanje; njihovi
bivi kolege s posla rekli su da je otac pratio kad djevojke dolaze i
odlaze kao neki luak. Ve je i ranije fiziki zlostavljao obje djevojke.
Neki su lanovi obitelji ispriali da je kerima ve prijetio da e ih ubiti
jer izlaze s mladiima. Njihova majka, Amerikanka iz problematine
obitelji, koja se bila udala za Saida s petnaest godina, rekla je policiji
da su na Boi ona i djevojke pobjegle iz njihova doma u Lewisvilleu
207

jer su se bojale da e ih ubiti. Ja, Mina i mama bjeimo od kue! poruka je


koju je mlaa ki Sarah Said poslala prijateljici sa svojeg mobilnog
telefona. Tata saznao za Minu ubit e nas.
Ali nekoliko dana kasnije njihova je majka popustila. Povela je
Aminu i Sarah natrag u Lewisville i uvjerila ih da pou u restoran sa
svojim ocem, kako bi njih troje mogli razgovarali. Oko sat vremena
kasnije Sarah je nazvala centar za hitne sluajeve sa svojega mobilnog
telefona i rekla da umire.
Sve sam to saznala s interneta. Pria me je ispunila tugom i
bijesom. Pred tim je djevojkama bila obeavajua budunost, no ivot
im je beutno oduzet. Obje su bile dobre sportaice, omiljene u koli.
Njihove stranice na MySpaceu, koje su mi privukle pozornost, otkrile
su mi da su obje bile upadljivo lijepe djevojke iskriava pogleda, tako
razigrane, iako mi se uinilo da u Amininim oima ima i tuge.
Ja sam bila prisiljena napustiti svoju obitelj da bih izbjegla sudbinu
mladih muslimanki. Sama u Europi, odbacila sam ivot u zatoenosti i
pod prijetnjama. Pokidala sam veze s krvnom lozom iako me je baka
odgajala svakodnevno mi utuvljujui u glavu da je to svetinja. Odbacila
sam ideju da je moja jedina svrha da sluim i pokoravam se drugima
cijeloga svojeg ivota, i s vremenom u prestati osjeati bol zbog toga
to me nazivaju izdajnicom. Ali ove su tinejderice bile roene u
Sjedinjenim Amerikim Dravama. Njima je trebalo biti lake. Rekle
su svojim prijateljima koliko su uplaene, predvidjele su to e se
dogoditi. Ali nitko ih nije shvaao ozbiljno, jer nitko nije vjerovao da
se tako neto moe dogoditi u Americi.
U veljai 2008 otputovala sam u Teksas kako bih odrala
predavanje na Sveuilitu Sjevernog Teksasa te na skupu organizacije
World Affairs Council u jednom hotelu u Dallasu. Pomislila sam da u
neto saznati o ubojstvima; pretpostavila sam da e ljudi govoriti o
tome, budui da su se ubojstva dogodila ni desetak kilometara od
hotela u kojem sam odsjela. Svugdje sam se raspitivala, ali gotovo
nitko nije ak ni uo za ubojstvo Amine i Sarah Said. Laknulo mi je
kad je jedan novinar kimnuo glavom na spomen njihovih imena. Ali
ostali su bili zbunjeni. Ubojstvo zbog asti? U Dallasu? U Teksasu? U
Americi? Nisu znali za to. Iskreno su to priznali, uasnuti zbog svojeg
neznanja. (Ako neto ne znaju, Amerikanci e to spremno priznati,
naivno i iskreno, to me jo uvijek iznenauje. Kao Somalka, odgojena
sam da se sramim svojeg neznanja i da ga pokuam prikriti.)
208

Ubojstvo sestara Said izazvalo je doista slabo zanimanje mjesnih


medija. Gotovo svi lanci bili su oprezno sroeni kako bi se izbjegao
zakljuak da je rije o ubojstvu zbog asti, odnosno ako i jest da
ubojstvo zbog asti nije ni na koji nain povezano s islamom. U
svakom lanku navodile su se rijei Amininog i Sarinog brata,
goljavog devetnaestogodinjaka po imenu Islam Said, koji je rekao:
Zato svaki put kad otac Arapin ubije svoju ker to mora biti
ubojstvo zbog asti? To nije imalo nikakve veze s time.
I to je oito bilo dovoljno da novinari odbace mogunost da se radi
o ubojstvu zbog asti. ak je i FBI ustuknuo pred tim pojmom, najprije
oglasivi na svojim internetskim stranicama da se Yaser Said trai zbog
ubojstva zbog asti, a zatim povukavi tu formulaciju nakon prosvjeda
muslimanskih skupina.
To je dobar primjer kako funkcionira autocenzura. Ne elimo
nikoga uvrijediti. Bojimo se percepcije da smo nepristojni. I bojimo se
mogunosti odmazde.
Ali problem nikad ne moete rijeiti ako ga jasno ne sagledate.
Izbjegavajui razmotriti ulogu koju je islamsko poimanje asti gotovo
pouzdano odigralo u ubojstvu sestara Said, samo utiremo put sljedeim
ubojstvima. Ako ne govorimo o tome, drugi ljudi nee moi prepoznati
znakove. Poznavanje obrasca koji s vremenom dovodi do ubojstva
olakava taj zadatak pedagozima, socijalnim radnicima, djelatnicima
policije i pravosua, kao i susjedima i prijateljima potencijalnih rtava.
to je dakle ubojstvo zbog asti? Ubojstvo zbog asti dogaa se kad
djevojka ukalja ugled svoje obitelji pa je jedini nain da ga pokuaju
oprati taj da je ubiju. Njezin je prijestup gotovo uvijek povezan sa spolnou. Bila je nasamo s mukarcem s kojim nije u rodu, ili je pruila
otpor prisilnoj udaji, ili je izlazila s mladiem po vlastitom izboru.
Prijestupi mogu biti i beznaajniji od toga. Djevojka moe biti posve
neduna; dovoljna je ve i sama sumnja da je prekrila kodeks asti
svojeg klana. U kolovozu 2007. neki Saudijac je najprije izbatinao a
zatim ustrijelio svoju ker jer je posjeivala Facebook. Incident je
dobio publicitet tek sedam mjeseci kasnije, kad su prenesene rijei
nekoga muslimanskog klerika koji je taj sluaj spomenuo kao dokaz da
internet kodi islamskom moralu. (Za rtvu nije pokazao nikakvo
zanimanje.) Otac najvjerojatnije nee biti ozbiljnije kanjen za
ubojstvo vlastite keri. U srpnju 2008. sud u Saudijskoj Arabiji osudio
je studenticu kemije na 350 udaraca biem i osam mjeseci zatvora jer
je odravala telefonsku vezu s jednim od svojih profesora.
209

Ubojica je obino otac ili brat, netko s kim je djevojka odrasla i


koga dobro poznaje. Zamislite strahom i skrivanjem ispunjen ivot
djevojke koja zna da joj sudbinu moe zapeatiti ak i pet minuta
nasamo s mladiem. Zamislite uas kad vidite vlastitog oca da vam
prilazi s pitoljem, noem ili konopcem. Zamislite ubojicu: ovjeka
kojeg je sramota njegove keri toliko izbezumila da je prisiljen uzeti u
svoje ruke pitolj ili no i ubiti djevojku koju je othranio, koju je
jednom zibao na koljenima i pomogao joj napraviti prve korake, da bi
se pokazao dostojnim izopaenog poimanja dobra i zla koje mu
namee njegov klan.
Nije rije o drevnom, davno zaboravljenom obiaju, kao to je
srednjovjekovno spaljivanje vjetica. Prema podacima Populacijskog
fonda Ujedinjenih naroda svake se godine u svijetu poini najmanje pet
tisua ubojstava zbog asti, uz ogradu da je rije o opreznoj procjeni.
Ta se ubojstva uglavnom dogaaju u Pakistanu, Saudijskoj Arabiji,
Siriji, Iranu, Iraku, Jordanu, Turskoj, Egiptu, Aliru i Maroku, ili u
zajednicama porijeklom iz tih redom muslimanskih zemalja. Nisu sve
rtve muslimanke, ubojstva zbog asti dogaaju se i meu Sikhima i
nemuslimanskim Kurdima, ali veina jest.
Kljuna sastavnica ubojstva zbog asti, ono to ga razlikuje od
sluajnoga, individualnog zloina iz strasti jest ta da ubojstvo iz asti
najee ima blagoslov ire zajednice. Kao roditelj, bit ete iskljueni
iz drutva ako dopustite svojoj keri loe ponaanje; majke e biti
izloene poruzi, oevi e biti smatrani nemonima, slabiima,
udacima. Iskupljenje je mogue samo ako stanete na kraj loem
ponaanju svoje keri.
U anketi BBC-ja pravednoj 2006. godine na uzorku od pet stotina
mladih useljenika u Velikoj Britaniji (mnogi od kojih su bili muslimani
te manji broj Hindusa i Sikha), svaki deseti je rekao da bi ubojstvo
zbog asti moglo biti opravdano. Nijedna takva anketa nije provedena
u Americi, i ja ne pokuavam rei da bi muslimani koji ive u
Sjedinjenim Amerikim Dravama nuno dali isti odgovor. Ali
nedvojbeno je da se ubojstva zbog asti dogaaju i u Americi.
Pet mjeseci nakon ubojstva Amine i Sarah u gradiu Henrietta, na
sjeveru drave New York, dvadesetdvogodinji Afganistanac po imenu
Waheedailah Mohammad izbo je nasmrt svoju devetnaestogodinju
sestru jer je, kako je pisalo u sudskom spisu, osramotila svoju obitelj i
bila loa muslimanska djevojka. Djevojka je izlazila u klubove i
nosila odjeu koja nije bila dovoljno edna te planirala napustiti
210

roditeljski dom. itajui pojedinosti, saznala sam da je taj sluaj bio


drugi u etiri godine u istom okrugu u kojem je jedan musliman ubio ili
pokuao ubiti lanicu obitelji kako bi povratio svoju ast. U travnju
2004. Ismail Pelter, doseljenik iz Turske, izbo je i pretukao nasmrt
svoju enu te ranio svoje dvije keri u njihovu domu u Scottsvilleu,
desetak kilometara od Henriette. Rekao je istraiteljima da je
pokuavao povratiti ast svoje obitelji nakon to su njegova ena i
jedna ki bile rtve spolnog nasilja, dok je druga ki bila uprljana
lijenikim pregledom.
U srpnju 2008. u Jonesborou, predgrau Atlante, vlasnik mjesne
pizzerije Pakistanac Chaudhry Rashad priznao je da je svoju
dvadesetpetogodinju ker Sandelu zadavio strujnim kabelom od
glaala. Razlog je bio taj to je htjela napustiti mua s kojim je bila
prisiljena stupiti u dogovoreni brak u Pakistanu, a s kojim je sad ivjela
u Chicagu. Prema policijskom izvjeu Sandela je odbila nastaviti
ivjeti sa svojim muem u Chicagu i vratila se u svoju roditeljsku kuu,
gdje je priopila ocu da eli razvod. Prema jednom izvjeu, kad je
stigla policija on je tvrdio da nije uinio nita loe i kasnije je
zahtijevao da mu se za boravka u zatvoru nabavlja halal hrana.
Fotografija rtve na internetu prikazivala je blijedu enu s izrazom
nelagode na licu i s tjeskobom u oima.
U veljai 2009. u gradiu Buffalo, u dravi New York,
etrdesetsedmogodinji muslimanski poduzetnik koji je pokrenuo
kabelsku TV-stanicu kako bi promicao pozitivnije stavove o
muslimanima, odrubio je glavu svojoj eni koja se eljela od njega
razvesti. Muzzammil Hassan je i prije bio vrlo nasilan i Aasiya, majka
njegovo dvoje male djece, upravo se bila izborila za Hassanovu
zabranu prilaska njihovu domu.
U svakom spomenutom sluaju amerika policija, dunosnici i
novinari izvodili su nemogue akrobacije ne bi li izbjegli kune rijei
ubojstvo zbog asti, kao da bi druga etiketa nekako mogla preobraziti
ta uasna ubojstva u obino nasilje u obitelji. Morala sam se upitati:
Zar u Sjedinjenim Amerikim Dravama ne postoje organizacije koje
bi pozornije prouile te sluajeve? U to vrijeme nisam razmiljala o
tome da sama osnujem takvu organizaciju, bila mi je puna kapa
politike. Ali, pomislila sam, netko mora neto uiniti; neki oblik
aktivizma mora postojati, takvi se sluajevi moraju iznositi na vidjelo.
Ubojstvo zbog asti nije nasumini in ludila. Ubojstva Amine i
Sarah Said u Irvingu u Teksasu bila su kazna za prijestup koji su te
211

dvije djevojke navodno poinile protiv kulturolokih pravila. Iako su ta


pravila zastarjela i brutalna, i dolaze izdaleka, ona mogu djelovati u
Dallasu ili u Henrietti ili Atlanti podjednako smrtonosno kao i bilo gdje
drugdje.
Kad itam o ubojstvima zbog asti, progoni me spoznaja da se
neto moglo uiniti, tovie da se tota moglo uiniti. Bilo je dovoljno
znakova koji su mogli alarmirati Irving mnogo prije nego to se Yaser
Said maio svojeg pitolja. U svim spomenutim sluajevima vidi se
jasan i dobro poznat obrazac povezanosti vjere i naina ponaanja.
Postoji li prijeka potreba da se taj obrazac na vrijeme prepozna i
ubojstva sprijee? Da. Govorimo li o tome kako emo to uiniti? Ne.
Zato ne? Zato dovraga ne?
Feministice su upoznate sa injenicom da se muslimanke
suoavaju ne samo s ugnjetavanjem ve i s nasilnom smru. Zato onda
ne izau na ulicu i ne prosvjeduju protiv tih zlostavljaa? Gdje su
velike europske i amerike aktivistice koje su uloile silnu energiju u
suvremeni pokret za ravnopravnost ena na Zapadu? Gdje je, da
spomenemo samo jedan primjer, Germaine Greer, autorica takvih
klasika Zapadnog feminizma kao to je enski eunuha Greer vjeruje da
bismo genitalno sakaenje djevojica trebali sagledati u njegovu
kontekstu. Pokuaj da se to zaustavi, napisala je, bio bi napad na
kulturni identitet. I nastavlja:
Afrikanke koje se podvrgavaju sakaenjenju spolovila ine to prije svega zato to
rezultat tog zahvata smatraju privlanim. Mlada ena koja bez uzmicanja lei
na postelji dok joj obreziva melje klitoris izmeu dva kamena alata time
dokazuje da e biti dobra ena, dorasla svim mukama majinstva i svakodnevnog
rintanja... Naoruane lakom za nokte (koji je nespojiv s fizikim radom), visokim
potpeticama (koje su pogubne za dranje a time i kimu te prilinu neprikladne za
prevaljivanje velikih udaljenosti po loim cestama) i grudnjacima,
Zapadnjakinje... osuuju obrezivanje ena bez i sjenke sumnje da je takvo njihovo
ponaanje apsurdno.
Mogli biste se upitati kakvo je Greeriino miljenje o ubojstvima
zbog asti? U prosincu 2007. u Melbourneu, u Australiji, tijekom
njezina predavanja o Jane Austen, australska spisateljica po imenu
Pamela Bone upitala je Greer vidi li ikakve paralele izmeu poimanja
obiteljske asti u romanu Ponos i predrasude Jane Austen i poimanja
obiteljske asti u bliskoistonim drutvima. Zatim je upitala zato
Zapadne feministice oklijevaju javno osuditi ubojstva zbog asti.
Prema rijeima Pamele Bone Greer je odgovorila:
212

To je komplicirano pitanje. Stalno me pitaju zato ne odem u


Darfur razgovarati sa rtvama silovanja. Sa rtvama silovanja mogu
razgovarati i ovdje. Zato da idem u Darfur razgovarati sa rtvama
silovanja?
Kad je Bone rekla:
Zato to je ondje mnogo gore, Greer je odgovorila:
Tko kae da jest?
Bone je objasnila da je osobno posjetila Darfur i da moe potvrditi
da je stanje ondje neusporedivo gore. Greer je odgovorila:
No, da, ali stvarno je jako nezgodno pokuati promijeniti tuu
kulturu. Iznevjerili smo vlastite rtve silovanja. Nismo postigli da
stvari budu kako treba ni u vlastitim sudovima. Kakva bi bila korist od
toga da odem onamo i da im pokuam rei to da ine? Ja sam samo
dio dekadentne Zapadne kulture, a oni ionako misle da emo svi ubrzo
u pakao, i moda emo uistinu svi ubrzo u pakao. Ali nama je ipak
stalo. Mi se protivimo takvim stvarima. Ovog tjedna svi nosimo bijele
vrpce [referirajui se na meunarodnu kampanju za iskorjenjivanje
nasilja prema enama], zar ne? S tim emo ba mnogo postii.
U svojem lanku o tom dogaaju objavljenom u dnevniku The
Australian Bone je otroumno primijetila:
Iza poletne energije s kojom je Greer odgovarala na pitanja i komentare lei
maloduni kulturni relativizam kojim je natopljeno razmiljanje tako velikog
broja ljudi koji su se neko smatrali ljevicom. Mi nismo nimalo bolji od njih. Ne
bismo im smjeli nametati vlastite vrijednosti. Pometimo radije u svojem dvoritu...
udno je da tako mnogo starih feministica misli da je rasizam gori od seksizma.
Proitala sam vie puta taj lanak koji mi je proslijedila prijateljica
i pomislila: Nezgodno? 'Vrlo je nezgodno mijenjati tuu kulturu?' to
se dogodilo s Greer i njezinim temeljnim vrijednostima? Uistinu je
apsurdno da netko poput Greer, tko ima u filozofsko obrazovanje, ne
vidi da je element izbora presudan za distinkciju izmeu ponaanja
odrasle rtve boli koju izazivaju pomodne cipele i boli djeteta koje je
istinska rtva nasilja. Nesavjesno je od nje izbjegavati javno osuditi
ubojstva zbog asti jer je nezgodno osporiti kulturu koja to
odobrava.
Feminizam je nastao na Zapadu. To je dijete prosvjetiteljstva,
razdoblja koje je promicalo ideju o slobodi pojedinca. Ali ak i prije
prosvjetiteljstva, ak i u svojim najmranijim trenucima, Zapadna
kultura bila je dobrohotnija prema enama od plemenske islamske
kulture Arapa. Svakako, postojale su odreene prakse i u Europi i u
Americi, kao to je proglaavanje nekih ena vjeticama i njihovo
213

muenje, utapanje ili spaljivanje. Obiteljsko nasilje, stigmatizacija i


iskljuivanje ena iz javnih uloga i sudjelovanja u vlasti takoer su bili
uobiajeni. itanje o ivotima ena u prolosti esto me ostavlja bez
rijei zbog bijesa i saaljenja. Uvjerenje da su ene prevrtljive,
nerazumne i nepouzdane bilo je neko gotovo univerzalno, kao to je
to bio i brak kao praktina poslovna transakcija izmeu dvije obitelji
koju su obavljali muki skrbnici. Povijest Zapada puna je traginih
pria o djejim nevjestama.
Ali postoje razlike izmeu Zapadne kulture i kultura drugih
civilizacija. Zene i mukarci u arapskim zemljama, Kini, Indiji i Africi
moda su sanjali o osloboenju od okova koji ih sputavaju. Moda su
raspravljali o tome kako promijeniti svijest svojih ugnjetaa ili se ak i
organizirali i pobunili protiv ugnjetavanja. Ali samo su na Zapadu
ideje, rijei, organizacije i revolucije koje su podizane radi ostvarenja
slobode doista imale uinka.
Povijest feminizma ili barem feministike misli isprva je bila
uglavnom povijest aristokracije. Mladim je mukarcima i enama bilo
doputeno zajedniko druenje (iako po strogim pravilima i uz pratnju
gardedama). U mnogim europskim drutvima nakon srednjeg vijeka
kerima je bilo doputeno da naue itati i pisati, da ue povijest,
glazbu, ak i filozofiju, ako ni zbog ega drugog a ono kako bi bile
sposobne voditi duhovite razgovore u razliitim drutvenim prilikama.
Umjesto da ue naizust tradicionalne prie i pjesme i poto-poto uvaju
obiaje i navike naih predaka, kako su se obrazovale moja baka i
prabaka, Zapadnjakinje su mogle napraviti kljuni iskorak: smjele su
iznositi vlastite argumente i izraavati vlastite misli.
U razdoblju prosvjetiteljstva Zapadnjakinje su mogle iskazivati
nezadovoljstvo svojim podreenim poloajem. Mogle su to initi
sluei se jezikom i metodama koji su bili savreno logini barem
nekim njihovim suvremenicima, primjerice Johnu Stuartu Millu. Keri
prosvjetiteljstva, kao to su Engleskinja Mary Wollstonecraft i kasnije
Amerikanka Margaret Fller, bile su pionirke feminizma na Zapadu.
Meu prvim zahtjevima izvornih feministica bio je onaj da
visokokolske ustanove otvore svoja vrata enama, ili barem da se
osnuju posebni fakulteti i namijene njihovu obrazovanju.
Naalost, neke muslimanke koje danas imaju veliku sreu da
uivaju sve pogodnosti visokog obrazovanja koje mogu ponuditi te iste
ustanove na Zapadu svjesno staju u obranu islama radije nego prava
ena. Takve obrazovane ene (a srela sam ih dosta) i dalje ine samo
214

sretnu manjinu. Kvalitetno obrazovanje nedostupno je milijunima


njihovih sestara. One se hvale svojim povlasticama: svojim
sveuilinim obrazovanjem, svojim iskustvima s liberalnim oevima i
braom, svojom dizajnerskom odjeom i injenicom da slobodno
putuju bez budnog nadzora skrbnika. Ali one zanemaruju one
obespravljene mase s kojima navodno dijele vjeru i kulturu. Neke idu i
korak dalje: tvrde da je potinjenost muslimanskih ena folklor, da
se dogaa samo u udaljenim, zabaenim selima i samo u nekim
zemljama. Tvrde da je sve to na izlaznim vratima, na putu za
ropotarnicu povijesti, nita ozbiljno, da nema razloga za brigu.
Kad je ropstvo podijelilo njihovu naciju, amerike su feministice
prepoznale nemoralnost argumenata kojima su se sluili robovlasnici.
One su osudile ropstvo, ali su u svojim argumentima otile i korak
dalje, osudivi i one vrijednosti koje opravdavaju postupanje sa enama
kao s imovinom. Ironino je da su mnoge obrazovane muslimanke
nedvojbeno sposobne osuditi naela kojima su se sluili strani
imperijalisti prije stotinu godina kako bi dominirali koloniziranim
zemljama, ali se ustruavaju pozabaviti moralnim okvirom koji
podupire nepravde protiv njihovih muslimanskih sestara.
Pokret za graanska prava u Sjedinjenim Amerikim Dravama
pruio je jo jednu priliku amerikim feministicama da stanu u obranu
Afro-amerikanaca kojima su zbog boje njihove koe bila uskraena
graanska prava. I taj put su feministice svojom argumentacijom
zahvatile ire polje diskriminacije, a ne samo ono koje se temelji na
boji koe. Usprotivile su se svojim muevima, oevima, nastavnicima i
propovjednicima; tvrdile su da ako je pogrena diskriminacija na
temelju boje koe, tad je podjednako pogreno diskriminirati i na
temelju spola. Ako se mijenjaju zakoni zemlje i prihvaaju programi
kojima se tite graanska prava crnaca, tad se tim promjenama zakona i
tim programima trebaju zatititi i graanska prava ena.
U strastvenim raspravama o dekolonizaciji u Europi mnoge
europske feministice stale su rame uz rame s borcima za slobodu koji
su teili dr- avotvorstvu i neovisnosti. Njima su razlozi za autonomiju
bili jasni, no nisu propustile priliku istaknuti da, ako se bivim
koloniziranim narodima moe povjeriti da upravljaju svojim
kolektivnim sudbinama, tad se zacijelo moe povjeriti i enama da
upravljaju svojim individualnim sudbinama.
Sve su to bili sukobi naela. Sve te borbe bavile su se posljedicama
uskraivanja slobode mukarcima i enama. Sve te pobjede izborene su
215

u sutini razotkrivanjem nemoralnosti argumenata njihovih protivnika,


bilo da su se pozivali na Bibliju ili na stoljetne feudalistike tradicije.
(Oni koji su eljeli nastavak ropstva, krenja graanskih prava i
enomrstva uvijek su se sluili vjerskim argumentima.) Ti su
argumenti bili raskrinkani, napadnuti i ismijani te su s vremenom
srueni i zakoni kojima je institucionalizirana nejednakost.
Pa ipak, paradoksalno je da su te bitke, budui da su bile izborene
protiv bijelih mukaraca, pomogle uvrstiti u umovima veine ljudi
simplicistiku ideju da crnci, ene i kolonizirani narodi ne mogu biti
rtve nijedne druge vrste ugnjetavaa, osim bijelih mukaraca.
Svrstavi se na stranu pokreta za drutvene promjene, kao to su to bili
pokreti za nacionalnu neovisnost u jugoistonoj Aziji i za manjinska
prava svih vrsta, osobito u borbi protiv aparthejda i za prava
Palestinaca, feministice su poele definirati bijele mukarce kao
konanoga i jedinog ugnjetavaa. Bijeli su mukarci uspostavili
trgovinu robljem, aparthejd i kolonijalizam, i drali ene u podreenom
poloaju. Mukarci druge boje koe gotovo su po definiciji svrstavani
u skupinu ugnjetenih.
Rezultat toga je da patnje muslimanki, tovie, svih ena Treeg
svijeta ugnjetavanih u ime moralnog okvira obiaja ili vjere iji su
osnivai i nositelji obojeni mukarci, nisu dosad dovoljno ozbiljno
shvaene. Dodue, postoji nekoliko neprofitnih organizacija koje ne
okreu glavu od problema: Svjetska banka, primjerice, koja je poela
sustavnije osuivati ugnjetavanje muslimanki. Ali masovna javna
kampanja razotkrivanja, ismijavanja, osporavanja i promjene starih
nazora jo uvijek nije poela.
Jedna vrsta feminizma zapravo je pogorala stanje stvari za rtve
enomrstva obojenih mukaraca. Moja kolegica u Amerikom institutu
za poduzetnitvo, Christina Hoff-Sommers, naziva ga uvrijeenim
feminizmom. To je pozicija feministica [koje] vjeruju da je najbolji
opis naeg drutva [itaj, Zapadnog drutva] 'muka hegemonija,'
sustav u kojem dominantni spol [itaj, bijeli mukarac] nastoji da ene
ostanu obeshrabrene i potinjene. Te uvrijeene feministice odbijaju
priznati napredak koji su ostvarile ene na Zapadu, poevi od prava
glasa do kanjavanja onih koji pokuaju zlostavljati ene na njihovu
radnu mjestu. One vide samo nepravdu koju ini bijeli mukarac i
svode takve univerzalne pojmove kao to su sloboda govora i pravo na
izbor vlastite sudbine na artefakte Zapadne kulture. One time obojenim
mukarcima pokazuju kako da otklone od sebe svaku odgovornost.
216

Ako kralja Saudijske Arabije upitaju o zakonskim propisima njegove


zemlje koji se odnose na ene, on jednostavno zatrai da sugovornik
pokae potovanje za njegovu vjeru, kulturu i suverenost, i taj mu je
argument oito dovoljan.
Budui da Zapadne feministice iskazuju gotovo neurotian strah od
vrijeanja neke manjinske kulture, poloaj muslimanki postavlja pred
njih gotovo nerjeiv filozofski problem.
U Saudijskoj Arabiji ivi 13,5 milijuna ena. Zamislite kakav biste
ivot ondje imali da ste jedna od njih: praktiki biste ga proveli u
stalnom kunom pritvoru.
U Iranu ivi 34 milijuna ena. Zamislite tla ste jedna od njih: ve s
devet godina moete biti legalno udana ena, zbog preljuba moete
dobiti devedeset i devet udaraca biem po nalogu suca, a pet mjeseci
kasnije po nalogu drugog mogu vas kamenovati. To se dogodilo Zoreh
i Azar Kabiriniat 2007. godine u iranskom gradu Sahriaru. Nakon to
su ih izbievali zbog nedoputenih odnosa, na novom su suenju
proglaene krivima za in preljuba dok su bile udane. Osuene su na
smrt kamenovanjem. Presuda je nedavno potvrena u albenom
postupku.
U Pakistanu ivi 82,5 milijuna ena. Zamislite se na mjestu
tamonjih djevojaka: ako obeastite svoju obitelj, ako odbijete brak s
mukarcem kojeg su vam izabrali, ili ako netko pomisli da imate
mladia, znate da ete vjerojatno biti pretueni, izopeni ili ubijeni, a
presudit e vam najvjerojatnije vlastiti otac ili brat, uz potporu cijele
vae najue obitelji. Ili vam prijeti kazna zatvora na osnovi hududa,
kaznenog prekraja u islamskom zakonu.
Zamislite da ste djevojka u Egiptu, Sudanu, Somaliji, bilo kojoj od
dvadeset i est zemalja irom Bliskog istoka, Afrike i Oceanije.
Odrezali su va klitoris i unutarnje usmine, a otvor vae rodnice zaili.
Iako se obrezivanje ne spominje u Kuranu, veina od 130 milijuna ena
irom svijeta koje su podvrgnute tom brutalnom obredu su
muslimanke.
Djevianstvo je opsesija, neuroza islama. Gdje god postoji
muslimanska zajednica, prisilni ili dogovoreni brak, pa ak i brak s
djejom nevjestom uobiajene su pojave ak i u razmjerno
obrazovanim obiteljima. Kao i nasilje u obitelji, veina ljudi to smatra
normalnim. Mukarci su skrbnici svojih keri. Djevojka je stoga
vlasnitvo oca, koji ima pravo prenijeti to vlasnitvo na mua kojeg e
joj sam odabrati. Brak s djejom nevjestom takoer je logina
217

posljedica muslimanske fiksacije na ensku istou: ako ju da nekome


za enu dovoljno rano, odmah nakon to pone menstruirati, nee imati
vremena ukaljati tvoj ugled i obezvrijediti tvoju robu. Stvarnost moe
biti izuzetno gorka: zamislite trinaestogodinju djevojicu predanu u
ruke starca kojega nikad ranije nije vidjela.
Iako je brak s djecom zabranjen u Zapadnim zemljama, ostali
aspekti muslimanskog ugnjetavanja ena bez problema se uvoze i u
Europu i u Sjedinjene Amerike Drave. injenica da se ubojstva zbog
asti dogaaja u Teksasu, New Yorku i Georgiji ine utnju Zapadnih
feministica o tom problemu tim udnijom i alosnijom.
Zapadnjakinje imaju mo. One danas imaju vrst poloaj na tritu
radne snage. Imaju pristup sredstvima za kontrolu zaea, vlastitim
bankovnim raunima, birakim mjestima. Mogu se udati za mukarca
kojeg same izaberu ili mogu izabrati da se uope ne udaju, a ako
priroda to dopusti, mogu imati onoliko djece koliko ele. Mogu
posjedovati imovinu, putovati kamo ele, itati bilo koju knjigu, novine
ili asopis koji ele. Mogu imati miljenje o moralnim izborima drugih
i izraavati ga slobodno, pa ak i objavljivati.
Zloglasni stakleni strop* na Zapadu u veini je profesija probijen;
zacijelo sada moemo nai malo vremena za neka vanija pitanja. Ako
feminizam uope neto znai, ene koje imaju mo morale bi usmjeriti
svoju energiju u pruanje pomoi djevojkama i enama koje trpe bol
genitalnog sakaenja, koje su u opasnosti da izgube ivot zbog toga to
su izabrale zapadnjaki ivotni stil i ideje, koje moraju traiti
doputenje da iziu iz kue, s kojima se ne postupa nita bolje nego sa
sunjevima, igosanima i osakaenima, i koje su predmet poslovne
transakcije dok njihove elje ne znae nita. Ako ste zaista feministica,
te bi ene morale biti va glavni prioritet.
Mi ene u bogatim i razvijenim dravama imamo obvezu
mobilizirati sve snage kako bismo pomogle tim drugim enama. Samo
na ogoreni prosvjed i politiki pritisak mogu dovesti do promjene.
Moramo pogurati poloaj muslimanki na vrh dnevnog reda. Nije
dovoljno rei to je okantno, to je odvratno, i osuditi samo pojedinani
in. Moramo osporiti i sruiti tu plemensku kulturu asti i sramote
kodificiranu islamskom vjerom.
Organizacije ponikle u tim zajednicama lobirat e i iskoristiti sva
_________________________________

* termin kojim se opisuju prepreke koje enama onemoguuju da dosegnu sam vrh
korporacijske ili druge hijerarhije nap. prev.
218

pravna sredstva kako bi promijenile temu, zatim e se pozvati na


ranjivost i status vjene rtve. Podrat e ih njihovi odvjetnici medu
multikulturalistikim intelektualcima i zagovornicima politike
poputanja. Kljuno je da zadrimo svijest da mi, odvjetnice tih ena,
govorimo o dva razliita vrijednosna sustava izmeu kojih kompromis
nije mogu.
Muslimanke nisu jedina potlaena enska populacija. Kao to sam
napisala 2006. u lanku za International Herald Tribune, irom svijeta
demografski nedostaje izmeu 113 i 200 milijuna ena, a svake
godine izmeu 1,5 i 3 milijuna ena i djevojaka izgubi ivot kao rtve
nasilja ili zanemarivanja zbog svojeg spola. Novoroene djevojice i
mlade djevojke u mnogim dijelovima svijeta, ne samo u muslimanskim
zemljama, umiru zbog zanemarivanja u nesrazmjerno velikom broju. U
brutalnoj meunarodnoj trgovini djevojicama kao radnom snagom u
industriji seksa ivot izgubi neutvreni broj ena. Otprilike 600.000
ena godinje umire u porodu, dok je obiteljsko nasilje ponajvei
ubojica ena u svim dravama svijeta. Gendercid odnosno spolom
motivirano ubojstvo javlja se u mnogim oblicima, ali za veinu tih ena
kljuno je pitanje siromatvo.
Za razliku od toga potinjavanje muslimanki stvar je naela.
to se moe uiniti? Prvo, potrebna nam je globalna kampanja
protiv vrijednosti koje doputaju takve vrste zloina. Kulture koje
odriu pravo ena da raspolau vlastitim tijelom i koje ih ne tite od
najgoreg oblika tjelesnog zlostavljanja moraju biti izloene pritisku i
prisiljene na reforme. S njima se ne bi smjelo postupati kao s uglednim
lanovima zajednice naroda. Danas je aktivistima za ljudska prava
teko raditi njihov posao; onemoguen im je pristup podacima, izloeni
su zastraivanjima, ili im se jednostavno ne poklanja nikakva
pozornost. Potrebno je organizirati ozbiljnu meunarodnu akciju kako
bi se zabiljeilo i dokumentiralo nasilje protiv djevojaka i ena, od
drave do drave, i razotkrili razmjeri njihove nepodnoljive patnje.
Ali gorue je pitanje to feministice mogu uiniti ve sada da
sprijee stranu ugnjetavaku kulturu da ne pusti korijenje na Zapadu.
ak i u Americi roditelji ispisuju muslimanske djevojice iz kole,
redovito ih fiziki kanjavaju, opsesivno nad njima bdiju i udaju ih pod
prisilom, pa ak i ubijaju u ime asti. Takvim radikalnim, brutalnim
krenjima enskih prava moramo se izravno suprotstaviti te hitno
osmisliti djelotvorne mjere zatite muslimanskih djevojica. Zatvoriti
oi pred tim problemom znai prepustiti budue rtve njihovoj sudbini:
219

MIN@

jo gore, to znai napustiti temeljne vrijednosti na kojima poiva


Zapadno drutvo. To je pouka koju Amerikanci mogu izvui iz
iskustva Europe s muslimanskom imigracijom: mi jednostavno ne
smijemo kompromitirati vlastita naela tolerirajui ubojstva zbog asti,
genitalno sakaenje ena i ostale sline obiaje.
U Nizozemskoj i Velikoj Britaniji osnovane su organizacije za
educiranje policije, kola i drugih dravnih tijela i ustanova o toj
specifinoj vrsti nasilja u obitelji. Meutim, i obinim graanima i
slubenim osobama jo uvijek je teko razgovarati o tim temama a da
se ne izloe optubama o islamofobiji i rasizmu. U Nizozemskoj sam,
primjerice, zatraila uspostavljanje sustava kontrole genitalnog
sakaenja ena. Sustav je doista i uspostavljen, ali na dobrovoljnoj
osnovi, to je apsurdno, jer majka koja je uvjerena da postupa ispravno
i u skladu s tradicionalnim obiajima svoje kulture jamano nee
istupiti naprijed i rei:
Upravo sam poinila neto zbog ega me moete poslati u zatvor
na petnaest godina.
Dobronamjerni me ljudi ponekad u ovakvom trenutku suutno
pogledaju i uine neki emocionalni ekvivalent gesti tapanja po ruci.
Rijetko su toliko nepristojni da to otvoreno kau, ali oigedno vjeruju
da je ova bitka unaprijed izgubljena: nema anse da muslimanke, koje
ine polovina dananje muslimanske populacije u svijetu, budu
osloboene.
Odbijam prihvatiti takav defetistiki pristup. Vjerujem da je
mogue sruiti kulturu asti i sramote. Vjerovati u suprotno znailo bi
definirati muslimane kao nesposobne za evoluciju i prilagodbu, to je i
omalovaavajue i rasistiki. Da bi dolo do prave promjene,
nedvojbeno e biti potrebni golemi pomaci u stavu, ruenje cijele
infrastrukture vjerske misli i plemenskih vrijednosti. Ali da bi se to
postiglo, oajniki nam je potreban novi feminizam koji e privui u
svoje redove i muslimanke. Militantni diskurs nekih istaknutih
zapadnjakih feministica usmjeren iskljuivo protiv bjelakih
mukaraca nalazim odbojnim i smatram ga izopaenjem poruke Mary
Wollstonecraft. Feminizam dvadeset i prvog stoljea mora ii naprijed,
premostiti jaz izmeu Zapadnjakinja i njihovih potlaenih sestara koje
su ostavile za sobom. Ba kao to su se u prolosti slobodni mislioci i
zaljubljenici u slobodu jednom udruili u podrci borbi protiv
aparthejda, i mi bismo se morali udruiti u podrci borbi za prava ena
u islamu.
220

Pratei 2008. godine predsjednike i potpredsjednike izborne


kampanje Hillary Clinton i Sarah Palin na televiziji, obje su se
natjecale za dvije najmonije funkcije na svijetu eljno sam iekivala
trenutak kad e progovoriti o tome to namjeravaju uiniti za druge
ene, eznula za trenutkom kad e netko postaviti pitanje, nametnuti
ozbiljnu raspravu o pravima muslimanki. To se nije dogodilo.
Hillary Clinton je danas dravna tajnica; prije nje tu su dunost
obnaale Condoleezza Rice i Madeleine Albright. ini se da je u
Washingtonu postignut preutni konsenzus da na elu dravnog
tajnitva mora biti ena. Neki se ale da je to utjena mjera kojom se
nas ene eli primiriti, jer je ono to doista elimo predsjedniki
mandat. Ali ja se ne slaem. Vjerujem da postavljanje ena na elo
dravnog tajnitva predstavlja golemu priliku. To znai da e jedna
Amerikanka sjesti za stol s voama ostatka svijeta, ukljuujui i
arapski i muslimanski svijet, i da se oni prema njoj nee odnositi samo
kao prema sebi ravnoj, ve i kao prema predstavnici jedine svjetske
velesile.
Osloboenje ena moe se usporediti s golemom, nedovrenom
kuom. Zapadno je krilo manje-vie zavreno. Veina nas koji ivimo
u tom krilu uivamo povlastice kao to su pravo na izbor i pravo da
budemo izabrane. Obrazovanje nam je dostupno, i ako elimo moemo
same zaraivati svoj kruh. Uspjele smo uvjeriti veinu zakonodavaca
na ovoj strani kue da su obiteljsko nasilje, spolno zlostavljanje i
silovanje zloini za koje poinitelj mora biti kanjen. Imamo
reproduktivna i seksualna prava; iako roditelji, nastavnici i savjetnici u
lokalnoj zajednici mogu pokuati usmjeriti djevojku, ne smiju je
prisiljavati na vezu s mukarcem (ili, u novije vrijeme, sa enom) ili na
prekid te veze. Potencijalni partneri mogu joj se udvarati i oboavati je,
ali ako ih odbije moraju progutati svoj ponos i prihvatiti odbijanje.
Kao i u svakom drugom domu, ni ivot u zapadnom krilu kue ne
tee bez problema. Ponekad dolazi do krenja kunih pravila.
Zanemaruju se ili nijeu djevojine pritube na nasilje u obitelji, ili se
poinitelj izvue s upozorenjem ili nezaslueno malom kaznom.
Mogue je da neke ene smatraju da ne dobivaju jednaku naknadu za
isti posao kao njihovi muki kolege; druge pak osjeaju da udaraju
glavom o stakleni strop. Zbog toga neke ene pokuavaju uvesti u kuu
dodatna pravila i razbiti taj stakleni strop.
Poite, meutim, u istono krilo i ono to ete ondje zatei gore je
od nedovrenog. Dijelovi zdanja su zapoeti a zatim naputeni i sada se
221

pretvaraju u ruine. U drugim dijelovima krila svaki put kad netko


podigne zid netko drugi ga sravni ga sa zemljom. Ondje gdje je trebao
biti prekrasan vrt lee plitki grobovi bezimenih djevojica koje nisu
smatrali dovoljno vrijednima da ih hrane ili lijee od bolesti. U
istonom krilu djevojice bivaju poput imovine ustupljene odraslima
da zadovolje njihove spolne potrebe. Neke rade na zemlji, donose
vodu, brinu o stoci, kuhaju i iste od zore do mraka bez plae za svoj
rad, dok druge trpe batine najue obitelji, koja za to nikad nee
odgovarati. Mlade ene umiru pri porodu jer im nedostaju najosnovniji
higijenski uvjeti i zdravstvena skrb.
U nekim kutevima istonog krila majke nisu uvijek ushiene kad
otkriju da su trudne. Lijenik e provjeriti je li neroeno dijete
djevojica ili djeak; ako je djevojica, on uzima novac bijedne majke i
obavlja pobaaj, a ako si majka ne moe priutiti pobaaj dijete e
nakon roenja biti ugueno ili ostavljeno da umre. To abortiranje
djevojica toliko je sustavno u pojedinim sobama istonog krila da je
broj djeaka koji se nee imati s kime oeniti nesrazmjerno porastao.
Blie sreditu istonog krila ene su uglavnom prognane iz javnih
prostorija i hodnika, a ako ih i ugledate krajikom oka, bit e pokrivene
od glave do pete crnom i runom odjeom. Mnoge nikad ne naue
itati ili pisati; prisile ih na brak i nakon toga su stalno trudne. Nemaju
nikakva reproduktivna prava. Ako postanu rtve silovanja, moraju
same iznijeti teret dokazivanja, a u nekim sobama ene i djevojke od
trinaest ili vie godina kanjavaju bievanjem i kamenovanjem zbog
nepridravanja strogih pravila o spolnoj istoi. U istonom krilu kue
neki se ljudi toliko boje enske spolnosti da obrezuju spolovila
djevojica, sakatei ih i igoui znakom vlasnitva.
U posljednje vrijeme mnogo ljudi iz istonog krila pronalazi put do
suprotnog krila kue, makar se smjestili i u tijesne odaje za sluinad.
Ovdje u zapadnom krilu sudbina djevojaka iz istonog krila ini se
dalekom. I dok je panja djevojaka u zapadnom krilu zaokupljena
osobnom udobnou i tekim odlukama poput izbora boje za zidove
i veliine lustera, ili pak oblika ivice u vrtu, da ne spominjemo onaj
dosadni stakleni strop, mukarci iz istonog kiila prisvajaju zapadne
sobe za sebe, prakticirajui u njima istone navike.
Sjedila sam u svojem uredu u New Yorku, visoko iznad bunog i
uurbanog mravinjaka zapadnog krila, matajui o tome da e se
povlatene Zapadnjakinje jednog dana udruiti i uprijeti sve svoje
snage u osloboenje svojih sestara iz potleuica na istoku. Prionut e
222

izgradnji novog zdanja slobode, snage i obilja, ruei stare potleuice i


otvarajui vidljiva i nevidljiva vrata tamnica kako bi njihove istone
sestre ugledale svjetlost dana.
To je moj san. Ruku na srce, ne znam imaju li Zapadne feministice
hrabrosti ili jasnou vizije da mi pomognu pretoiti taj san u stvarnost.

16. Poglavlje - Traei Boga, nalazei Alaha

Jedne veeri u srpnju 2007. godine bila sam u Rimu na veeri s


ocem Antoineom Bodarom, nizozemskim sveenikom kojeg mi je
preporuio zajedniki prijatelj. Oca Bodara opisala bih kao prilino
poticajnog sugovornika, mirnog i uglaenog intelektualca ali i ovjeka
koji vrlo dobro poznaje ovaj svijet. Restoran koji je izabrao za nau
veeru nalazio se odmah iza Vatikana i, otpijajui gutljaje vina,
shvatila sam da iskreno uivam u veeri. Pribliavala se veer,
renesansne zgrade kupala je umjetna svjetlost istiui njihovu
nadrealnu velianstvenost i ljepotu, a meni je sinulo da se nalazimo na
vrlo monom mjestu: u kranskom Hijazu *.
Pa ipak, pali su na niske grane, rekla sam samoj sebi, odnosno,
nisu ba pali, ve vie izblijedili. Dok se islam die irom Europe, ini
se da je kranstvo u muslimanskim zemljama u padu. Crkve su
prazne, pretvorene u stanove i urede, ak i none klubove, ili pak
sravnjene sa zemljom, dok damije niu poput gljiva nakon kie.
Velianstvene su francuske katedrale naputene; neki su ljudi ak
predloili da bi male naputene kapelice i crkve trebale biti
prenamijenjene u damije kako bi se sve brojnijoj muslimanskoj
populaciji u Francuskoj dao prostor za molitvu. To bi takoer bio nain
da se islam udalji iz nepreglednih garaa i podruma u kojima se mladi
ljudi radikaliziraju velikom brzinom.
Dok smo ispijali kavu, pokuala sam zamisliti da objedujem u
Meki s lanom uleme**, ili uostalom s bilo kojim imamom bilo gdje.
Dojmilo me se to kao jo jedna demonstracija temeljnih razlika: islam i
kranstvo nisu isti.
Objasnila sam ocu Bodaru zato sam ga zamolila da se sastane sa
mnom.
Nisam kranka i nisam ovdje da mi pomognete da se preobratim
na kranstvo, rekla sam mu. No mislim da bi kranske crkve
trebale initi davu upravo onako kao to to ini islam.
_________________________________
* podruje u Saudijskoj Arabiji u kojem se nalaze sveti gradovi Meka i Medina nap. prev.
** vjerski uenjaci

223

Morate se nadmetati jer biste mogli biti mono sredstvo ponitavanja


islamizacije. Trebali biste krenuti od muslimanskih etvrti u Rimu.
Europa poput mjeseara koraa u vlastitu propast, kulturnu, ideoloku i
politiku propast, jer su crkvene vlasti zanemarile useljenika geta.
Crkve bi mogle krenuti u muslimanske zajednice, pruati usluge
kao to to ine radikalni muslimani: graditi nove katolike kole,
bolnice i drutvene centre nalik onima koji su bili civilizirajua sila u
vrijeme kolonijalizma u Africi. Ne preputajte stvar dravi, preuzmite
aktivnu ulogu. Crkve imaju resurse, autoritet i motivaciju da preobrate
muslimanske useljenike na moderniji nain ivota i modernija
uvjerenja. Pouavajte higijenu, disciplinu, radnu etiku, i sve ono u to
vjerujete. Zapad gubi propagandni rat. Ali moete se natjecati protiv
islama izvan Europe i energino raditi na asimilaciji muslimana u
njoj.
Otac Bodar upravo je zasjao od sree. Rekao je da je to ono to on
pokuava godinama ostvariti i da je esto bio predmet poruge to se
uope usuuje predloiti neto slino. Rimokatolika crkva ima dugu
povijest odolijevanja vjerskim izazovima s ove ili one strane podruja
koje se nekad zvalo kranski svijet. Od najranijih vremena borila se
uspjeno protiv raznih vrsta hereze. Protureformacija je svjedoila
snanoj reakciji crkve u odgovoru na nauk Martina Luthera i ostalih
protestantskih reformatora. I, naravno, Crkva se nije borila protiv
islama samo u vrijeme kriarskih ratova, ve i ne tako davno, 1683.,
kad je muslimanska vojska otomanskog sultana zaprijetila Beu,
prijestolnici Svetoga rimskog cara.
Ali to je s izazovom s kojim je kranska civilizacija danas
suoena, s izazovom radikalnog islama koji je ve prodro u navodno
neosvojivu tvravu Europe?
Islam tvrdi da je najbre rastua religija dananjeg svijeta. Takva
ekspanzija djelomice se ostvaruje razmjerno visokom stopom raanja u
muslimanskim drutvima, ili i kroz davu, kojom se ljudi uvjeravaju da
prihvate njegove vrijednosti i njegov svjetonazor. Milijuni muslimana
sada ive na Zapadu; nije dovoljno pretpostaviti da e ih sjaj
materijalnog obilja kojim su okrueni navesti da se opuste i prihvate
zapadnjaki vrijednosni sustav snoljivosti i individualnih prava. Neki
od njih bi to mogli, ali okrueni smo obiljem dokaza koji kau da e
veina ostati sklona svjetonazoru koji je do grla uronjen u teorije
zavjere i svaljuje svu odgovornost za pogreke muslimana na vanjske
224

imbenike. tovie, taj e svjetonazor biti privlaan i nekim


nemuslimanima na Zapadu, koji e postati preobraenici.
Mogue je (i nuno) oduprijeti se nasilnim i naoruanim
dihadistima vojnim sredstvima. No vojna sredstva ine samo jednu
sastavnicu rata. Iako je vano ne uzmicati ve pruiti otpor, da bi se
utjecalo na iri misaoni sklop koji podupire islamistike ratnike, nije
dovoljno osloniti se na vojna sredstva. Propaganda je mono orue rata
prilagoeno da pridobije mase, da ih uvjeri da prebjegnu na suprotnu
stranu, da slomi njihov moral ili vjeru u njihovu ideologiju.
Pojedini Zapadnjaci doivljavaju muslimane kao masu
tvrdoglavih, iracionalnih, nepromiljenih bia, nesposobnih staloeno
ocijeniti vrijednost novih ideja. Ali um muslimana isti je kao i um
svakoga drugog ovjeka, savreno sposoban upiti nove informacije.
Kad bismo mogli pomoi muslimanima da preispitaju temeljne
postavke islama, moda bi tada priznali da primjer proroka Muhameda
nije nepogreiv, da sve to pie u Kuranu nije savreno ili istinito i da
je tu doktrinu mogue prilagoditi na nain da se ublai patnja koja
proizlazi iz pokuaja njezine primjene u suvremenom svijetu.
Moja je teorija da je veina muslimana u potrazi za otkupiteljskim
Bogom. Oni vjeruju da postoji via sila i da im ta via sila zadaje
moralni okvir, da im daje kompas koji im pomae da razlikuju dobro i
zlo. Mnogi muslimani trae Boga ili koncepciju Boga koji po mojem
miljenju odgovara opisu kranskog Boga. Umjesto toga, oni nalaze
Alaha. Nalaze Alaha uglavnom zato to su roeni u muslimanskim
obiteljima, u kojima je Alah naratajima jedini bog, ili su pak
preobraenici na islam.
Moja se teorija temelji na dva opaanja. Jedna je injenica da
mnogi muslimani, neki bi istraivai rekli veina, nagonski osjete uas
pred nasiljem poinjenim u ime njihove vjere. Taj odgovor na
terorizam uvijek je isti: Ne, to ne moe biti. Teroristi su zloupotrijebili
moju vjeru. Mislim da je pogreno ubijati i sakatiti ljude. Moja vjera
zagovara mir; trai od mene da budem milosrdan. Tebi tvoja vjera,
meni moja, citiraju Kuran, dokazujui time samima sebi da islam
promie slobodu vjeroispovijesti.
Moje drugo opaanje odnosi se na injenicu da veina muslimana
ne zna sadraj Kurana ili hadisa, ili bilo kojega drugog svetog
islamskog teksta. esto citirani edikt kojim se promie sloboda
vjeroispovijesti doista je u Kuranu, ali njegov je autoritet poniten
225

stihovima koje je Bog objavio Proroku kasnije, kad je ovaj bio bolje
naoruan i kad je njegova sljedba postala mnogobrojna.
Muslimani koji kau da je Alah miroljubiv i milosrdan jednostavno
ne znaju za druge koncepte Boga, ili ih pogreno tumae. Reeno im je
da su krani pogreno shvatili pravoga Boga, Alaha, te da su krivi za
irk* (neoprostiv grijeh) pridruivanjem jedinome pravom Bogu
Svetog Duha i Isusa, obinoga proroka, kojeg krani pogreno uzdiu
na pijedestal kao sina Bojeg.
Muslimani koji uju takvo (i jo gore) tumaenje kranstva u
pravilu nee uloiti napor da se bolje upoznaju s tom vjerom. S druge
strane, krani su u meuvremenu prestali pouavati ljude u
muslimanskim zemljama zbog toga to je ogoreni otpor mjesnih
muslimanskih klerika i politikih elita inio tu njihovu zadau sve
teom. Ukratko, muslimanske su mase izolirane od svih alternativnih
religija.
Da bi se to promijenilo, potrebna je neka vrsta duhovnog
nadmetanja. To je bilo moje pitanje ocu Bodaru u Rimu: Ako
Saudijska Arabija ulae milijune dolara u medrese i sustavnu kampanju
dave, iskoritavajui sve institucije slobode na Zapadu, zato Katolika
crkva sa svojim financijskim resursima i svojim milijunima predanih
sljedbenika ne bi uinila to isto?
Nadam se da moji prijatelji Richard Dawkins, Sam Harris i
Christopher Hitchens, uvaeno ateistiko trojstvo aktivista u Velikoj
Britaniji i Sjedinjenim Amerikim Dravama, nee uasnuto ustuknuti
pred idejom strategijskog saveza izmeu svjetovnih ljudi i krana,
ukljuujui i Rimokatoliku crkvu. Priznajem da je zamisao pomalo
paradoksalna. Zagovornici znanstvene revolucije i prosvjetiteljstva
Vatikan su stoljeima smatrali neprijateljem broj jedan. Crkva je
progonila one koje bi osudila kao heretike, a neke od njih i pogubila.
Moji ateistiki prijatelji s pravom istiu da su mnogi krani napustili
biblijski literalizam potaknuti upornom kritikom od strane takvih
slobodnih mislilaca. Isto je tako istina da ni u judeo-kranskoj tradiciji
nije nedostajalo enomrstva. Djela sv. Pavla odiu prezirom prema
enama.
No suvremena Katolika crkva bitno je drugaija i snoljivija
ustanova. Kranima u novije vrijeme valja odati priznanje to su
_______________________________
* pridruivanje neega ili nekoga Bogu. cj. pridavanje Bojih atributa (moi, osobina) nekome
drugom unato tome to muslimani, kao i ostale monoteistike vjere, dre da je Bog samo
jedan nap. prev.
226

prihvatili barem dio kritike koju su im uputili mislioci prosvjetiteljstva.


Upravo je ta otvorenost prema kritici najvanija razlika izmeu
kranstva i islama.
Osim toga kranstvo vie nije razdirano, kao ranije u svojoj
povijesti, ogorenim sektakim sukobima koji su uzeli maha nakon
Reformacije. Danas izmeu Katolike crkve i protestantskih crkava
tzv. glavne odnosno konfesionalne linije, kao to su Anglikanska,
Episkopalijanska, Prezbiterijanska, Unitarijanska i Univerzalistika,
vladaju miroljubivi odnosi. U veem dijelu Zapadnog svijeta te crkve i
njihove pastve ili ostavljaju jedni druge na miru ili imaju dobre
ekumenske odnose. Naposljetku, kranske su crkve ostavile iza sebe
stoljea antisemitizma, koji je toliko uprljao njihov ugled.
Istina je da o irokom rasponu pitanja Rimokatolika crkva ima
gledita s kojima se ja, zajedno s veinom liberala, ne slaem. O
pitanjima kao to su pobaaj, kontrola zaea i zareivanje ena
postoje duboke podjele unutar Zapadnog svijeta. Mnogi ameriki
protestanti, kao i katolici, snano se protive pobaaju; to pitanje snano
polarizira javnost, osobito u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Ali
sve su te razlike predmet rasprave, a ne ratovanja. Ma koliko ogorena,
rasprava se u Zapadnim drutvima odvija u miroljubivoj, iako ponekad
ustroj razmjeni rijei. Izuzetno rijetko dogaa se da neki luak digne u
zrak kliniku za pobaaje ili ubije lijenika koji prua legalnu uslugu
prekida neeljene trudnoe, i to su izuzeci koji potvruju pravilo.
Sukob izmeu islama i Zapada je drugaiji. Da bi porazili Zapad,
agenti radikalnog islama slue se svim moguim sredstvima. Iako je
naa pozornost uglavnom usmjerena na one muslimane koji su se
voljni raznijeti u ime svoje vjere, ne smijemo zanemariti suptilniju
kampanju preobraenja i radikalizacije. Previe dugo Zapad je ostao
pasivan, dopustivi islamu da obraduje ljude koji su prijemivi za
preobraenje. Ponekad mi se ini da su Zidovi jedini ljudi na Zapadu
koji to doista razumiju, vjerojatno zbog toga to su daleko izloeniji
djelovanju radikalnog islama zbog svojih kontakata s izraelskom
dravom.
Pogledajte institucije prosvjetiteljstva, kole i sveuilita irom
Zapadnog svijeta utemeljene na svjetovnim naelima. Da bi obranili
vrijednosti prosvjetiteljstva od nasrtaja islamistike misli, moraju se
probuditi i vidjeti u kojoj su se mjeri ona ve infiltrirala u njihove
redove. Njihovi su resursi ogranieni, a velike donacije saudijskih
227

prineva i katarskih sultana imaju svoju cijenu. Nastavni programi tih


institucija sve su vie polarizirani, i tolerira se, pa ak i potie, rast
raznih vrsta protu-prosvjetiteljskih pokreta pod izgovorom grupne
uvrijeenosti ili statusa rtve. Neki nastavnici ak ohrabruju svoje
studente da se posipaju pepelom zbog nedjela u povijesti Zapada.
Istone, bliskoistone i afrike kulture, koje kompromis i pomirbu
smatraju dokazima slabosti, tumae sve to kao najavu svoje skore
pobjede: to ih ohrabruje.
U sukobu civilizacija Zapad mora poeti kritizirati nebjelake
kulture. Moramo se rijeiti etosa relativistikog potovanja prema
nezapadnjakim vjerama i kulturama ako je potovanje jednostavno
eufemizam za poputanje. Ali ne smijemo se zadovoljiti samo
kritikom. Moramo hitno ponuditi alternativnu poruku koja je
superiorna poruci potinjavanja.
Kad mi kau da se suzdrim od nametanja zapadnjakih vrijednosti
ljudima koji ih ne ele, ja se s time ne slaem. Nisam roena na Zapadu
i nisam odrasla na Zapadu. Ali ushit koji sam osjetila kad sam nakon
dolaska na Zapad mogla pustiti svojoj imaginaciji na volju,
zadovoljstvo zbog toga to sama biram s kim u se druiti, radost to
itam ono to elim i uzbuenje zbog toga to imam kontrolu nad
svojim ivotom, ukratko, svoju slobodu, doivljavam vrlo snano, jer
sam se uspjela osloboditi okova i zidova koje su mi moja krvna loza i
moja vjera nametnule.
Nisam jedina koja tako misli i osjea.
Multikulturalizam i relativizam, koji su uzeli toliko maha u
zapadnjakim obrazovnim ustanovama, podsjeaju me na veliki i lijepi
starinski lakirani ormar za sue moje icte Khadije u Mogadiu. Jednog
dana, kad je teta Khadiji odmaknula od zida tu golemu drvenu vitrinu
kako bi poistila iza nje, cijela se stvar sruila uz zagluujui prasak. U
pozadini vitrine bila se ugnijezdila golema kolonija termita koji su
polako, milimetar po milimetar, pojeli cijelu njezinu unutranjost.
Izvana se nije moglo nita naslutiti, ali kad se uruila unutranjost ostao
je samo goli kostur.
Ne traim nita vie nego da se ti pro-prosvjetiteljski,
slobodnomislei ateisti spontano organiziraju i suprotstave nagrizajuoj
prijetnji radikalnog islama. Naalost, nije jako vjerojatno da e neka
takva organizacija privui znaajniju potporu, jer su djeca
prosvjetiteljstva beznadno podijeljena u svojim stavovima o tome kako
se postaviti prema islamu. Mnogi suvremeni Zapadni mislioci
228

nesvjesno su zajedno s idejama o jednakosti i slobodi govora upili i


toksinu ideju podilaenja i popustljivosti. Apologetima islama daju
profesure na najuglednijim i najboljim visokokolskim ustanovama.
Nema jedinstva, nema zajednikog stava o tome kako se oduprijeti toj
prijetnji. tovie, nas koji je jasno vidimo proglaavaju bukaima.
To je razlog zato mislim da se moramo okrenuti i drugim,
tradicionalnijim izvorima ideoloke snage u Zapadnom drutvu. A ti
izvori moraju ukljuivati kranske crkve. Ima ljudi u Europi i Americi
koji dre da je sekularizam ono to nas je uinilo bespomonima pod
opsadom islama. Ali nisu samo ljeviari popustljivi prema islamu.
Zahvaeni slinim napadajima bjelakog grizoduja, mnogi ugledni
kranski teolozi takoer su postali jataci islama.
Kad sam stigla na Zapad, ono to me je zaista zadivilo bila je
injenica da vjernici, agnostici i nevjernici mogu meusobno
raspravljati, pa ak i ismijavati jedni druge, a da pri tome nitko ne
posegne za nasiljem. To pravo na slobodu izraavanja sada je pod
opsadom. U vrijeme rata svae unutar vlastitih redova, izmeu ateista i
agnostika, krana i idova, protestanata i katolika, slue samo
slabljenju Zapada. Tako dugo dok mi, ateisti i klasini liberali,
nemamo vlastite djelotvorne programe kojima bismo porazili irenje
radikalnog islama, trebali bismo suraivati s prosvijetljenim kranima
koji su ih spremni osmisliti. Trebali bismo zakopati ratnu sjekiru,
promijeniti svoje prioritete te se zajedno suprotstaviti mnogo
opasnijem zajednikom neprijatelju.
Kad bih trebala birati, radije bih ivjela u kranskoj nego u
muslimanskoj dravi. Kranstvo na Zapadu danas je mnogo humanije,
suzdranije, sklonije prihvatiti kritiku i raspravu. Kransko je
poimanje Boga blae, snoljivije prema drugaijem miljenju. Ali
najvanija je razlika izmeu dvije civilizacije u ponaanju prema
otpadnicima od vjere. Osoba koja odlui napustiti kranstvo moe biti
izopena iz crkvene zajednice, ali joj nitko nee nauditi; njezinu
sudbinu preputaju Bogu. Muslimani, s druge strane, nameu jedan
drugome Alahove propise. Apostate, ljude poput mene, koji su otpali
od vjere, valja ubiti.
I krani su ubijali bogohulnike i heretike, ali to je bilo davno, u
mranim danima Inkvizicije. Dana 12. rujna 2006. na Sveuilitu
Regensburg u Njemakoj, gdje je nekad predavao teologiju, papa
Benedikt je odrao predavanje pod naslovom Vjera, razum i
sveuilite, sjeanja i refleksije, rekavi izmeu ostalog da svaka vjera
229

u Boga takoer mora potivati razum; Bog ne moe od vas traiti da


uinite neto nerazumno, jer je Bog stvorio razum. Islam, istaknuo je,
nije kao katolicizam; on poiva na zamisli da Bog moe odbaciti zakon
i ovjekovo rezoniranje. Alah moe zahtijevati nemoralno ili
nerazumno ponaanje jer je svemoan i zahtijeva apsolutno
pokoravanje.
Unato papinom pozivu na dijalog s ljudima iz drugih kultura,
njegov je govor pokrenuo muslimanske prosvjede irom svijeta, a
nekoliko je crkava napadnuto zapaljivim bombama: novi dokazi
nesnoljivosti isla- mista prema bilo kakvoj kritici islama. Taj je govor
i dalje bio prisutan u svijesti mnogih tijekom mojega boravka u Rimu
osam mjeseci kasnije. Naravno, raspravljali smo o njemu i otac Bodar i
ja.
Papa Benedikt XVI, Kristov vikar, nasljednik Svetog Petra,
prvosveenik Katolike crkve i sluga slugu Bojih, poglavar je
najjaega sustava vjerske hijerarhije na svijetu. Nijedan drugi duhovni
autoritet nema pod svojom kontrolom tako dobro ustrojenu mreu.
Sigurna sam da ga njegova piramida sveenika, biskupa i kardinala
redovito obavjetava o tome da drugi duhovni monik, kralj Abdullah
bin Abdul Aziz al-Saud, feudalni vladar Saudijske Arabije i uvar
dviju svetih damija, godinama ulae u prozelitiranje, u ujedinjenje
naroda razliitih jezika i geografskog poloaja u snanu organizaciju
po imenu Organizacija islamske konferencije impresivno i financijski
mono tijelo koje je Komisiju UN-a za ljudska prava pretvorilo u
tragikominu instituciju, organiziralo muslimanski bojkot danskih
kompanija nakon objavljivanja karikature proroka Muhameda te
pokualo utjecati na unutranju politiku nekoliko europskih nacija.
Tako su lanice OIK-a, na primjer, pokrenule dobro organiziranu
kampanju globalne osude vicarske kad je veina biraa podrala
zabranu izgradnje minareta na vicarskom tlu. S druge strane, lanice
OIK-a samo deklarativno tite od progona krane na svojem tlu.
Papa je svjestan toga da radikalni islamisti ponu ugnjetavati druge
vjere gdje god postanu veina. U muslimanskim dravama nema
ravnopravnog nadmetanja za due, srca i umove ljudi, jer su i ateisti i
misionari i kranske zajednice prisiljeni raditi u ozraju fizike
ugroenosti. I iako u Rimu ne manjka damija, u Rijadu nema nijedne
jedine kranske crkve.
Zamislite da papa okupi pedesetak nacija u Organizaciju
kranske konferencije. Mogli bi slati svoja izaslanstva svaki put kad
230

se u nekoj muslimanskoj dravi zabrani gradnja crkve. Dok OIK tei


islamskoj prevlasti i eroziji ljudskih prava, cilj OKK-a bila bi obrana
Zapadne civilizacije i promicanje ljudskih prava.
Obraun izmeu vrijednosti koje njeguje islam i zapadnjakih
vrijednosti jednostavno je neizbjean. Sukob ve postoji, a u nekom
smislu mi ve jesmo u ratu. Zapadna civilizacija nije nadmona samo
zato to ja tako mislim, ve zato to je to stvarnost koju sam iskusila i
na kojoj sam svakodnevno zahvalna. Pretpostavljam da e Zapad
pobijediti. Pitanje je kako.
Mogu li razliite kranske crkve doprinijeti obuzdavanju te
rastue plime nasilnog islama? Moe li dananje kranstvo odigrati
ulogu uvara Zapadne civilizacije? Moe li se Vatikan pridruiti toj
kampanji, ako ne i predvoditi je, ili mu je sueno da postane ukrasni
relikt poput europskih kraljevskih obitelji ili vilice za ribu? Mogu li
etablirane europske crkve uti moj poziv, ili e prevladati kulturni i
moralni relativisti, kranski poglavari poput nadbiskupa Canterburyja,
koji izjavljuje da ima razumijevanja za erijat?
Globalizacija nije samo gospodarski proces u kojem se poslovi
premjetaju u drave s jeftinom radnom snagom, a roba stie u drave
koje imaju novca. U globalizaciji je rije o ljudima.
U razdoblju gospodarskog rasta Zapada nakon Drugoga svjetskog
rata trgovinsko ujedinjenje svijeta dovelo je u Europu milijune ljudi iz
povijesno muslimanskih drava, a stigli su praktiki preko noi, mnogo
bre nego to je trajao proces etabliranja kranstva u europskim
kolonijama ili mar muslimanskih vojski od Arapskog poluotoka do
srca Europe u stoljeu nakon Prorokove smrti. Ti milijuni modernih
muslimana donijeli su sa sobom svoje srednjovjekovne drutvene
obiaje.
Isprva su to bili gastarbajteri bez namjere trajnog naseljavanja u
Europi. Svoje su obitelji ostavljali u zabaenim selima berberskog
Maroka ili anadolijske Turske.
Njihova islamska vjera bila je u osnovi vjera moje bake:
razblaena, tradicija proeta praznovjerjem, vie skup kulturolokih
obreda nego strogih propisa, a u Europi u to vrijeme nije bilo dovoljno
damija koje bi podravale ili uvrivale njihovu vjerniku praksu.
Mnogi su pili alkohol i prihvatili druge zapadnjake navike, dok su se
muslimanskih propisa, kao to je onaj o pet molitava dnevno,
pridravali samo povremeno.
231

No 1980-ih dolo je do novog buenja islama nakon opsade Meke*


i revolucije u Iranu i tad su se cijele obitelji poele doseljavati u
dijelove europskih gradova, primjerice Whitechapel** i AmsterdamWest. Izdvajali bi se u zasebne zajednice koje su, osobito ako nije bilo
zajednike kolonijalne povijesti sa zemljom domainom (pa stoga ni
zajednikog jezika), postupno rasle i postajale sve izoliranije. Kupovali
bi u trgovinama unutar svoje zajednice i gledali satelitski televizijski
program iz Turske ili Maroka. A onda su stigli imami.
Ba kao to su europske drave i organizacije civilnog drutva
podcijenile namjere radikalnih ekspanzionistikih agenata islama, tako
su crkve, i katolika i protestantska, novim muslimanskim useljenicima
propustile ponuditi duhovno vodstvo koje im je bilo potrebno. Istina je,
mnogi su kranski humanitarni radnici volonterski pomagali
zajednicama useljenika, pruajui im uz socijalnu pomo i neutralne i
pragmatine savjete. Islamsko dobroinstvo uvjetovano je vjerom u
islam; spomenuti krani bili su ekumenisti u toj mjeri da nisu ni
pokuali preobratiti ljude kojima su pomagali. Ekumenizam je za
mnoge krane mjera napretka koja omoguuje izbor vjere i naina
vjeroispovijesti i odravanje miroljubivih odnosa medu tim razliitim
vjerama. Islam je bitno drugaiji. Zaeo ga je ratnik koji je osvajao
teritorije bre nego to je mogao domisliti neku teologiju ili politiku
teoriju. Nakon njegove smrti islam je razdirala kriza autoriteta,
ostavivi prazninu na poziciji vlasti koju su, kroz cijelu povijest islama,
popunjavali mukarci koji bi vlast prigrabili primjenom sile.
Koncepcije dihada, muenitva i ivota koji poinje tek nakon smrti
nikad se ne dovode u pitanje. Kranski vode, koji danas trate
dragocjeno vrijeme i resurse na meuvjerski dijalog sa
samoproglaenim vodama islama, trebali bi preusmjeriti svoje napore
na preobraenje to veeg broja muslimana na kranstvo, kako bi ih
upoznali s Bogom koji odbacuje sveti rat i koji je zbog svoje ljubavi za
ovjeka rtvovao svojeg sina da umre i tako otkupi ovjekove grijehe.
_______________________________

* U studenom 1979. samoprozvani Mehdi (spasitelj) i njegovih dvjestotinjak sljedbenika


prokrijumarili su oruje u svetu damiju u Meki i, uzevi mnotvo vjernika za taoce, pozvali
na preobraenje i povratak idejama prvih sljedbenika Muhameda bin Abdulvehaba
(utemeljitelja tzv. vehabizma). Nakon dva tjedna oruanih sukoba kraljevska kua Saud opsadu
je okonala silom; poginulo je 330 talaca, specijalaca i pobunjenika. - nap. prev. (izvor:
Sljedbenici Duhejmana ne doekae Mehdija i Sudnji dan, autor Muhamed Jusi, Start,
Internet magazin BiH, http://www. startbih.info/Tekst.aspx?id= 181)
** etvrt Londona nap. Prev.
232

Da su kranski humanitarci aktivnije propovijedali tim prvim


useljenicima i aktivno ih pokuali preobratiti na kranstvo, moda se
tragedija zvana nemogunost asimilacije muslimana mogla izbjei.
Preobraenici na kranstvo bili bi prepoznali radikale i oduprli se
zavodnikom zovu dihada.
Ali ve 1990-ih radikalni muslimanski propovjednici obilazili su
od vrata do vrata po stambenim naseljima Leedsa, Lillea i Limburga.
tovie, u nekima od tih gradova, u povijesnom srcu kranstva, inilo
se jednostavnijim nai Alaha nego kranskog Boga. Unato
ogromnom asimilacijskom potencijalu europskoga urbanog okolia,
besplatnoga i kvalitetnog obrazovanja koje je svakako znatno bolje od
obrazovanja u zemljama porijekla useljenika, besplatne zdravstvene
skrbi, obilja potroake robe i drangulija te monog kulta materijalnog
blagostanja, zauujui broj djece roene u Europi poeo se okretati
imamima kolovanim u Saudijskoj Arabiji i njihovoj ekstremistikoj
obnovi islama.
To je tragina pria o bezbroj proputenih prilika. Kako je mogue
da ovjek koji je odrastao u kotskoj i ondje se kolovao za lijenika
postane tako predan radikalnom tumaenju islama da se poeli raznijeti
u zrak u zranoj luci okruen masom ena i djece? Kako je to mogue,
nakon toliko dugog razdoblja potencijalne akulturacije, toliko brojnih
potencijalnih kontakata s vrijednostima snoljivosti, svjetovnog
humanizma i individualnih prava?
Dio odgovora glasi da zbog pogrenog naglaska na potovanju
prema kulturi useljenika nije bilo stvarnog, usklaenog pokuaja da se
promijeni njihov tradicionalni misaoni sklop. Unato visokim stopama
kriminala i nezaposlenosti te loim rezultatima u koli, to su sve
pokazatelji neuspjele integracije velikog broja muslimanskih
doseljenika u europsko drutvo, nije bilo svjesnog napora da ih se
potakne na prihvaanje zapadnjakih vrijednosti. Drugi dio odgovora
krije se u svjesnom poricanju Zapadnjaka da postoji sukob vrijednosti
izmeu Zapada i ostatka svijeta, osobito izmeu Zapada i islama.
Desetljeima europski voe, ukljuujui kranske poglavare,
proputaju privesti novopridolice pod svoje okrilje. Oni su naivno
pretpostavili da e vedski stol s materijalnom ugodom i
individualnim slobodama ponuen u europskim gradovima biti
dostatan da namami useljenike iz muslimanskih zemalja na prihvaanje
modernoga ivotnog stila. Pretpostavili su da e uz zabavnu glazbu,
traperice i ozakonjene spolne odnose u dobi iznad esnaest godina,
233

vrijednosti individualnih prava i individualnog izbora, intelektualne


slobode i snoljivosti navesti muslimane da prihvate modernitet i u
svakom drugom smislu. Kranski su poglavari zauzeli pasivan stav da
e ljudi sami po sebi biti privueni crkvi te da nije zadaa crkve da ih
pokuava uvjeriti u nadmo kranskog Boga.
Za razliku od njih, lanovi Muslimanskog bratstva ne tede truda.
Muslimanski propovjednik koji radi u nekoj etvrti Glasgowa ili
Rotterdama osniva sportske klubove, pokree teajeve i debatne
klubove za djecu i tinejdere, radi sa zloincima i ovisnicima, gradi
mree kako bi odrao red u svojoj zajednici. U useljenikim etvrtima
irom Europe pripadnice tzv. enskog muslimanskog bratstva, mlade i
neudane, koje prte od energije i elje da ire radikalizirani islam,
obilaze etvrti sa socijalnim stanovima raspitujui se kako mogu
pomoi preoptereenim majkama. istei stanove, usput nude kasete sa
snimljenim propovijedima i DVD-ove o islamskim mucnicima. Daju
savjete o odgoju djece, o tome kako naplatiti naknadu za nezaposlene,
to uiniti sa zastranjelim klincima. Daju novac i donose lijekove.
Njihovoj dobroti nema kraja; one to ine u ime Alaha.
Ali Alahovo dobroinstvo nije besplatno. On eli potpuno
potinjavanje volje, uma i tijela tako da se djeca spaena s ulice
spremno ukljuuju u dihad protiv nevjernika.
Kao rezultat toga ljudi koji ive u getoiziranim zajednicama ne
osjeaju se vie samima i otuenima. Osjeaj drutvene odbaenosti,
nezaposlenost, slab uspjeh u koli i moda ponajvie strah od toga to
moderni sustav vrijednosti moe uiniti njihovim kerima, sve to
privlai ljude poruci Bratstva o drugaijem, istom i kreposnom ivotu.
Vratite se na put islama i sve e biti bolje: to je vjera koja podrava san
o povratku na stari, sigurniji put.
Za mlade je narataje, koji nisu vezani za domovinu svojih roditelja,
usredotoenost Bratstva na globalnu zajednicu islama takoer mona
privlana sila. Njezina jednostavna poruka o jedinstvu u pokretu protuzapadnjakog dihada san je svakog tinejdera: to je pobuna s
razlogom. Sirom Europe takva mlade ivi u bivim kranskim
etvrtima. U tim su etvrtima nekad bile crkve s pastvom, sveenicima
i starim damama koje su svake nedjelje u crkvu donosile cvijee. No
premalo se ljudi potrudilo pruiti ruku muslimanskim obiteljima koje
su se uselile u socijalne stanove irom Europe. Nijedan sveenik nije
uloio truda koliko marokanski imam naoruan kutijom kaseta.
Sluajne poruke iz Nikeovih oglasa i pop kultura nisu dovoljni da u
234

tom novom, dezorijentiranom useljenikom stanovnitvu stvore osjeaj


pripadnosti dravi i zajednici Europe. Dihadisti nisu imali pravu
konkurenciju; naravno da su se proirili.
Crkve su to zacijelo prepoznale, pa ipak iz nekog razloga nisu
oglasile zvona na uzbunu. Nisu pokuale sprijeiti masovni val
preobraenja tradicionalnih muslimana na fundamentalizam, ili manji
val preobraenja ljudi iz povijesno kranskih zajednica na islam.
Razlozi se ine jasnima: Vatikan i sve etablirane protestantske crkve
sjeverne Europe naivno su vjerovali da e meuvjerski dijalog magino
uvesti islam u okrilje Zapadne civilizacije. To se nije dogodilo, i nee
se dogoditi.
Brojnim useljenikim zajednicama u europskim gradovima danas
eire tri vrste poruka: tradicionalni, blai islam koji je prije neka vrsta
kulturne navike, zatim snani, radikalni islam, koji je oigledno u
usponu, te razliite sheme za brzo bogaenje koje nude efovi
organiziranog kriminala, gospodari krijumarskih kanala kojima putuju
ene, oruje i ilegalni narkotici.
Muslimanima koji prianjaju uz zamisao o stvoritelju i onom svijetu
kao etvrtu bih opciju voljela ponuditi vjerskog vodu kao to je Isus,
koji je rekao: Dajte caru carevo, a Bogu Boje!, umjesto ratnika
Muhameda, koji je od pobonih traio da se laaju maa u borbi za
vlast.
Da bi se tim ljudima pomoglo da prihvate vrijednosti Zapadnog
drutva, Zapadu je potrebno da se kranske crkve iznova aktiviraju u
promicanju svoje vjere. Potrebne su mu kranske kole, kranski
dobrovoljci, kranska poruka. Saudijci nimalo ne oklijevaju JeanFrancoisa i Gustava preobratiti u preporoene muslimane. I papa bi
trebao iriti svoju vjeru. Naposljetku, islam nije genetsko naslijee.
Dijete roeno u Nizozemskoj nije obvezno biti musliman samo zato to
su njegovi roditelji doli iz Maroka.
Zato krani ne bi pokretali izvankolske aktivnosti, osnivali
sportske klubove, nudili sadraje za tinejdere i pomo u pisanju
kolskih zadaa u etvrtima europskih gradova kojima danas haraju
dihadisti. Vjernici su naelno uinkovitiji od socijalnih radnika na
dravnoj plai jer ulau vie vremena, a kad korisnici takve vrste vrlo
praktine pomoi shvate da ona dolazi od dobrovoljaca, to je ve samo
po sebi dojmljivo. Muslimanska kuanica koja osjea da joj se obitelj
raspada, koja nema pojma kako odgajati tinejdere u modernom
drutvu, ija su djeca poela krasti ili razbijati prozore, i koja
235

neprekidno uje samo zahtjeve ili ukore socijalnih radnika, nastavnika i


policajaca, takva e ena osjetiti golemo olakanje ako joj dobrovoljka
koja doe pomoi u ienju kae: Znam kroz to prolazite. i nastavi
je posjeivati. Ta kuanica se vie nee osjeati sama. Vjerujem da
nam je na isti nain potrebna po jedna kranska kola na svaku
medresu ili kolu Kurana u kojoj djeca i mlade ue recitirati stihove iz
Kurana i poruku Bratstva. Kranske su kole esto mjesta izvrsnosti u
inae sivom obrazovnom krajoliku, osobito u siromanijim etvrtima u
sreditima velikih gradova. To su kole u kojima se djecu ne ui samo
recitirati naizust svetu knjigu. U njima ona ue cijeli spektar
prirodoslovnih i drutvenih znanosti, ali ue i o Bogu koji je stvorio
razum i rekao ovjeku da dopusti da razum prevlada. To je nadmetanje
u kojem krani imaju sve izglede za pobjedu. Sustav vjerovanja
Muslimanskog bratstva izrasta iz vrlo uske, arapske kulture; i to je po
mojem miljenju njegova slaba toka.
Moja domovina Somalija je oduvijek bila muslimanska, ali do
1980-ih nikad vehabijska. Veini Somalaca islam je dotad bio najprije
pitanje tradicije i prigodnih obreda nego svakodnevna praksa. ene su
esto hodale otkrivene glave i odijevale se u zapadnjaku odjeu. Ali
kad se ljudi osjeaju otuenima i izgubljenima, kad radikalne promjene
u njihovu drutvu pretvore njihov svijet u neto strano i
neprepoznatljivo, oni postaju ranjiviji i podloni vanjskim utjecajima.
Meu ljudima koji pristaju da budu uvueni u vehabijske
muslimanske skupine mnogo je onih koji zapravo trae duhovnu utjehu
i snaan osjeaj pripadnosti zajednici u okrutnom i problematinom
svijetu; i ja sam prola slino iskustvo kao mlada djevojka. Ali umjesto
toga dobivaju otrovnu mjeavinu arapskog imperijalizma i nasilnoga,
revolucionarnog kulta pod maskom vjere. Ako nekoj Somalki u
Whitechapelu predloite da postane Arapkinja, ona e vas glatko
odbiti. Ali ako pokaete milosre i velikodunost, i pomognete joj da
uvede red i osjeti dobrotu u svojem ivotu, ako je zastraite Bojom
kaznom na onom svijetu, i ako je vaa vjera jedina vjera u ponudi na
tritu, tada bi se i ona mogla nai u iskuenju da pristupi
Muslimanskom bratstvu, da indoktrinira svoju djecu i unovai ih za
dihad. To je uspjena metoda koju je primjenjivao Hezbollah* u
_________________________________
* Hezbollah (Boja stranka) slubeno nastaje 1982. godine kao rezultat utjecaja revolucije
u Iranu pod vodstvom ajatolaha Homeinija te ve spomenute okupacije od strane Izraela.
Vrhovni moralni i vjerski autoritet za Hezbollah je bio i ostat e dugo vremena, a i danas [je]
vrhovni iranski ajatolah kao vrhovni tuma erijatskog zakona koji je osnova islamske
republike ijem osnivanju tei i Hezbollah na podruju Libanona...

236

Libanonu, a koju sada primjenjuju radikalni muslimani irom Europe.


Vjera je dobar drug u nevolji, oslonac koji poiva na utvrenim
pravilima, privlani osjeaj predavanja i pokoravanja. Sjeam se
utjenosti tog osjeaja. Islam vas strahom tjera na pokornost. Sjeam se
i tog straha. Crkve bi trebale poduzeti sve to je u njihovoj moi da
pobijede u toj bitci za due ljudi koji tragaju za milosrdnim Bogom, a
nalaze da im je nesmiljeni Alah mnogo vie pri ruci.
Presudno je pitanje sljedee: Imaju li Sjedinjene Amerike Drave
kranske mree koje se snagom mogu .usporeivati s onom
Rimokatolike crkve, a koje bi se mogle aktivirati u suzbijanju sljedee
faze irenja fundamentalistikog islama po samoj Americi?
Nisam kranka i ne namjeravam se preobratiti. Ali zanimaju me
vjerske ustanove i uloga koju imaju u socijalizaciji mladei, pa sam
tako u nekoliko navrata od mojeg dolaska u Sjedinjene Amerike
Drave prihvatila poziv na odlazak u crkvu. Kad sam bila muslimanka,
dakako da sam odlazila u damiju. Iako su i crkve i damije vjerske
ustanove, uskoro sam nauila da se meusobno razlikuju kao dan i no.
Damija je otok spolnog aparthejda. U Nairobiju sam kao djevojka
odlazila u prekrasnu damiju u sreditu grada, u koju sam morala
ulaziti kroz mraan ulaz na stranjoj strani objekta. Tiho bih se uuljala
zajedno s ostalim djevojkama i uspela se uz uske stube koje su vodile u
enski dio molitvene odaje. Ta odaja nije bila ni do koljena mukoj
odaji s njezinim kaligrafskim ukrasima, mramornim stupovima i
izrezbarenim stropovima s minijaturnim kupolama. Molitvena odaja za
ene bila je oliena u prlja-vobijelo, s podovima prekrivenim
neuglednim prostirkama i tepisima.
Nakon to bismo ule u nau skromnu odaju uzele bismo abdest.
(U to vrijeme vjernice su imale mogunost pokriti se velom u damiji,
a nakom molitve se otkriti. Nakon uvoenja stroge drutvene kontrole i
irenja ortodoksnog islama, to danas vie nije doputeno.) Zatim bismo
se postavile u redove. Glas imama stizao je u nau odaju posredstvom
zvunika. Kleknule bismo. Nakon formalne molitve s brojnim
klanjanjima, sjele bismo da uinimo dovu*. Odgovorile bismo amin
na svaki imamov zaziv Alaha. Petkom i za vrijeme Ramazana**
odravane su propovijedi na arapskom koje bismo odsluale u tiini.
Na kraju molitve i propovijedi napustile bismo damiju jednako tiho
kao to smo u nju i ule.
______________________________
* posebna molitva na arapskom jeziku kojom se zaziva Boji blagoslov - nap. prev.
** mjesec posta i molitve nap. prev.

237

Moj posjet crkvama u Americi bio je posve opreno iskustvo.


Mukarci i ene, djeca i odrasli, ljudi svih rasa, sjede zajedno. Njihova
odjea nije nimalo drugaija od one koju nose na ulici. Nema obrednog
pranja. lanovi pastve zauzimaju svoja mjesta u dugakim drvenim
klupama. S vremena na vrijeme ljudi ustanu kako bi se zahvalili Bogu
ili pomolili, a neki klee pognute glave i sklopljenih ruku. Propovijed
je na engleskom, tako da ju je lako pratiti i razumjeti. Sredinje je
poruka poruka ljubavi.
Prije nego to nastavim, elim razjasniti i maksimalno istaknuti
injenicu da sve amerike prostestantske crkve ne zasluuju takvu
pohvalu. Gledajui neke karizmatine propovjednike na televiziji, ula
sam neprikriveni animozitet prema znanosti, tirade protiv pobaaja, i
slavljenje ignorantskog praznovjerja pod kapom kreacionizma.
Vidjela sam izljeenja vjerom i ljude koji govore na jezicima.*
Naalost, popularnost takvih nakaznih crkvi raste. One nisu ona vrsta
saveznika kojeg bih htjela imati.
Crkve o kojima govorim su srednjostrujake crkve umjerene
denominacije koje naglaavaju osobnu odgovornost i odbacuju zamisao
da su vjera i razum u nekoj vrsti sukoba. Te su crkve ve etablirane u
Americi i ulau dio svojeg vremena i resursa u projekte iskorjenjivanja
siromatva. Neke od njih ve se bave novim doseljenikim skupinama
iz Afrike i drugih dijelova svijeta.
Suprotno islamistima, te umjerene crkve ne nude duhovno vodstvo,
ve samo praktinu pomo. Mislim da bi trebale initi oboje. Trebale bi
prihvatiti izazov i novim muslimanskim useljenicima ponuditi ideju
Boga koji je simbol ljubavi, snoljivosti, razboritosti i domoljublja.
Trebale bi se organizirati, mapirati muslimanske zajednice i zapoeti
bespotednu kampanju uvjeravanja muslimana da je sustav slobode
bolji od sustava pokornosti, da se ivotna iskuenja najbolje svladavaju
tradicionalnim kranskim vrijednostima kao to su marljiv rad,
individualna odgovornost, tedljivost, snoljivost i umjerenost.
Neki su itatelji moda i dalje sumnjiavi prema zamisli da je
pobjedu u sukobu civilizacija mogue izboriti kroz nadmetanje vjera.
Ali ja znam da je to mogue, jer sam se u to uvjerila vlastitim oima.
Prihvatilite za traitelje azila u Lunterenu, gdje sam isprva ivjela
po dolasku u Nizozemsku, nalazi se na rubu malenoga, tijesno
povezanoga gradia Edea.
_______________________________
* tj. na jezicima koje inae ne znaju - nap. prev.

238

Nizozemci iz brojnih protestantskih crkava u okolici esto su


dolazili nuditi pomo u uenju jezika te razne druge oblike pomoi.
Pozivali su izbjeglike obitelji u svoje domove. Nisu to inili za druge
useljenike, ali rije azilant ima snanu, gotovo duhovnu privlanost, s
prizvukom patnje koji rije gastarbajter nema. I tako je marokanskoturska zajednica gastarbajtera u Edeu ostala preputena sama sebi.
Izbjeglice u Edeu imale su satove nizozemskog, sportske
aktivnosti, pomo u bavljenju djecom. Cijele su im kongregacije
dolazile pomoi u rjeavanju razliitih vrsta administrativnih i
praktinih problema, malih i velikih. Nekoliko izbjeglikih obitelji se
ak preobratilo na kranstvo i apsorbirane su u mjesne crkve. Ti su se
ljudi s vremenom pokazali znatno uspjenijima od svojih supatnika u
izbjeglikim zonama. Meutim, volonteri bi u pravilu uzimali pod
svoje kranske useljenike, dok su ostalima, potujui njihovu izvornu
vjeru, pomagali i ne pokuavajui ih preobratiti. Velik broj izbjeglica
odatle je kasnije otiao u velike nizozemske gradove, kao to sam to
uinila i ja, zadravi uspomenu na dobrotu i ljubaznost brojnih
Nizozemaca koji su nam pomogli u prvim kontaktima s nizozemskom
dravom. Kladila bih se da su te izbjeglice i njihova djeca daleko
manje prijemivi za mrnjom nadahnutu poruku dihadista.
Opreka izmeu naeg iskustva kao traitelja azila i iskustva rastue
gastarbajterske zajednice u Edeu otkrila mi je mnogo toga.
Gastarbajterima nije pruena velikoduna individualna pomo kao
nama izbjeglicama jer su njihovu zajednicu dobrovoljnih migranata
domai stanovnici doivljavali kao neto izdvojeno. Voe zajednice, u
pravilu imami, dobili bi novac od nizozemske vlade da otvore
drutvene domove, u kojima bi dihadisti onda propovijedali o
kriarskom pohodu Zapada protiv islama. Drugim rijeima, drava
je plaala za potkopavanje vlastitih temelja. Kao rezultat toga Ede je
bio onaj nizozemski gradi u kojem su kamere ekipe CNN-a, koja se
sluajno upravo 11. rujna 2001. zatekla ondje na snimanju u
useljenikoj zajednici, snimile muslimansku djeicu kako slave
otmiare aviona koji su sruili Tornjeve blizance Svjetskoga
trgovinskog centra.
No bilo je to samo jedno lice Edea.
Kad sam izabrana u nizozemski parlament, drava je slala kui one
traitelje azila kojima je odbijen izbjegliki status. U velikim
gradovima, Rotterdamu i Amsterdamu, bilo je uobiajeno sresti djecu
marokanskog porijekla roenu u Nizozemskoj koja jedva da su
239

MIN@

natucala nizozemski jezik, ak i nakon vie godina kolovanja;


nasuprot tome, mnogi odbijeni traitelji azila, koji su ivjeli u
gradiima poput Edea, bili su potpuno integrirani, ponekad nakon samo
tri do etiri godine. Cijele kongregacije dizale su se na noge u obranu
svojih traitelja azila, pokuavajui sprijeiti njihovu deportaciju.
Govorili su:
Oni su lanovi nae zajednice, njihova su djeca ovdje roena, oni
su asimilirani.
Zahvaljujui kranskim crkvama koje su se za njih tako
velikoduno brinule to je zaista bila istina. U tome se krije pouka ne
samo za Nizozemsku, i ne samo za Europu, ve i za cijeli Zapad,
ukljuujui Sjedinjene Amerike Drave.

240

ZAKLJUAK
MIYE I MAGAALO
Moj je ivot bio putovanje kroz vrijeme u viestrukom smislu:
proputovala sam stoljea koja dijele klanovsku kulturu od modernih,
liberalnih drutava na Zapadu. Ali moja baka Ibaado, ki Hassana, sina
Alijeva i unuka Seedova, takoer je proputovala stoljea. Iz drevne
nomadske kulture dospjela je u moderniju kulturu s kojom se nikad
nije pomirila. U odreenom smislu moja je ivotna misija pomoi duhu
moje bake da nae svoj mir.
im sam progovorila prve rijei, poela sam se obraati baki
njezinim slubenim naslovom, ayeeyo. Nikad je nisam oslovila s ti-, u
svakom trenutku morala sam joj iskazivati potovanje obraajui joj se
rijeju bako. Strogo je zahtijevala potivanje tog pravila, kao i veine
ostalih. I nije trpjela znatielju.
Dok me je baka uz proklinjanje moje nespretnosti uila musti kozu
i paliti jutarnju vatru, ponekad bih smogla hrabrosti da je pitam koliko
je imala godina kad je prvi put zapalila vatru i tko je nju nauio musti.
Kad bi poela jadikovati kako je moj odlazak u kolu grijeh i uasna
pogreka, upitala bih je jesu li u njezino vrijeme postojale kole.
Pitanja o svojem ivotu doekivala bi verbalnim, a ponekad i tjelesnim
kanjavanjem.
Blii se kraj svijeta! vikala bi. Ti drsko dijete, otkud ti pravo da
me ispituje? Praoci ti skratili ivot! Zato eli znati koliko mi je
godina? Prieljkuje li da umrem? Smetam li, moda?
Njezin bi se glas uzdizao od siktanja do vritanja i natrag. Koraala
bi brzo po sobi s ogrtaem skupljenim pod jednom rukom, natkriljujui
me kao jastreb svoj plijen. Zatim bi me svojom slobodnom rukom
zgrabila za kosu ili uho. Nauila sam joj izmicati. Kako sam rasla i
postajala sve via, nisam se vie mogla provlaiti ispod njezine ruke,
ve bih se poela uljati prema vratima im bi se javio njezin bijes.
Ayeeyo, ayeeyo, oprosti mi, oprosti mi, molim te, meketala bih.
Ali baka me je bila vrsto odluila nauiti pameti i suzdranosti.
Nauila sam drati jezik za zubima.
A onda bi, kad bi joj se prohtjelo, bez pitanja poela govoriti o
sebi. Ti su trenuci bili proizvoljni; nikad ih nismo mogli predvidjeti.
Ponekad bi nam pripovijedala prie o nevoljama koje je doivjela, o
241

suama ili epidemijama. Ali veinu podataka o njezinu ivotu, kao i o


veini drugih zanimljivih tema, prikupila sam sama, prislukujui
njezine razgovore s naim roakinjama, ili kad bi aptom korila mamu
zbog maminih odluka i postupaka koje nije odobravala. Tako sam
saznala za napetost izmeu nje i mojeg djeda, to je osjeala prema
djedovim ostalim enama i kako se nosila s time, kao i za najbolnije
razoarenje u njezinu ivotu: godinu za godinom raala je keri,
umjesto da rodi jo jednog sina.
To ju je najvie titalo. Baka bi znala rei kunem se svojim
jedinim djetetom, mislei pritom na svojega jedinog sina. Iako su se
njezine keri uvijek brinule za nju, ona ih je potpuno ignorirala. Meni
bi govorila:
Da si moja ki, ili bi se dovela u red ili bih te sama zakopala
duboko pod zemlju, kako i zasluuju one koje donose sramotu.
Jedine vrijednosti koje je cijenila bile su nomadske vrijednosti.
Jedine osobine karaktera koje je priznavala bile su nomadske osobine.
Istina je: moja je baka bila estoke udi i imala snanu volju. Oduvijek.
Zanemarila je elje mojeg oca i obrezala Haweyu i mene; kad ju je
mama zbog toga pozvala na red, baka je priredila najgoru scenu ikad i
zaprijetila odlaskom, okrenuvi uloge u tren oka, tako da je naposljetku
mama nju molila da ostane.
Baka je imala trinaestak godina kad ju je otac udao za Artana, sina
Umarova, koji je bio sin Ahmedov, koji je bio sin Samakaabov. Ali
njezinu stvarnu dob u vrijeme udaje mogue je procijeniti tek sloenim
izraunom godinjih doba, sua, epidemija i pria koje su usmenom
predajom prenosili njezini roditelji i roaci. Njezinom je ocu isplaena
nevjestnina*: deve, koze, ovce, vree rie, zlatnici i obeanje da e
mogui sukobi izmeu dva klana biti rjeavani raspravom umjesto
ratom. Zaklana je ivotinja; na gozbi je poslueno meso i devino
mlijeko, slijedilo je kazivanje stihova i ritmiko plesanje, a sljedeeg
dana mladoenja je otiao s kupljenom robom, svojom djejom
nevjestom.
Majka moje bake umrla je mlada. Njezin se otac ponovno oenio, a
njegova nova ena, koja moda nije bila mnogo starija od moje bake,
nije se slagala s njegovom keri. Rjeenje je bilo njezina udaja.
Moja je baka isprva pokuavala pobjei od svojega novog mua.
____________________________
* suprotno od miraza; imutak koji mladoenjina obitelj prikupi i daruje nevjesti. Ako se brak
razvrgne, taj imutak pripada eni i njezinoj djeci nap. prev.

242

Spakirala je nekoliko stvari, svoj guntiino*, no koji joj je sluio


za izradu prostirki, moda malo hrane, napunila svoju tikvicu vodom i
krenula preko pustinje u potragu za oevim atorom. Ne znam koliko je
dana trajalo njezino putovanje. Baka tvrdi da je sve zadivila time to se
uspjela iva i zdrava vratiti ocu: nisu je pojele divlje ivotinje,
preivjela je glad i ed, i nisu je silovali gonii deva koji su lutali po
pustinji. Ali njezin otac i njezin klan bili su ljutiti, jer je davala lo
primjer svim ostalim buduim nevjestama svojih godina i obeastila
svoju obitelj.
Odlueno je da e mojoj baki dopustiti da ostane s ocem dan ili
dva kako bi se odmorila, a zatim e biti vraena svojem zakonitom
muu. Ali prije nego to je kucnuo trenutak za polazak, stiglo je
izaslanstvo tragaa na elu s njezinim muem. Obitelj ih je uz obilne
isprike lijepo primila, napojila i nahranila. Zatim su drugi i posljednji
put krenuli na put s mojom bakom.
Dvije sezone kasnije rodila sam vau tetku Hawu, rekla bi nam.
Je li mislila na dvije sezone sue ili na sezonu sue iza koje slijedi
sezona kie? Tko zna? Metoda mjerenja vremena bila je izuzetno
nepouzdana, budui da u sjevernoj Somaliji kia ponekad ne padne
kroz dulja vremenska razdoblja.
Roenje keri bilo je loa vijest, ali bila je mlada i njezin je mu
bio spreman pruiti joj priliku da mu podari sinove. Ali samo je jedan
njezin sin preivio dojenatvo. Nakon to mu je rodila osam keri i
samo jednog sina, moj se djed naposljetku iznova oenio, jer mu je bilo
potrebno jo sinova. Njegova nova ena rodila mu je tri sina jednog za
drugim.
Osramoena i bijesna, baka je spakirala svoje stvari i otila da se
nikad ne vrati. Moj je djed umro godinu ili dvije poslije toga, i baka
nikad nije propustila naglasiti da je umro jer se nije mogao snai bez
nje. Ona je nova ena bila budalasta. Nije mu mogla pomoi u
snalaenju u pustinji njuenjem zraka ili prouavanjem starih tragova.
Moda mu je rodila sinove, ali nije imala pojma kako odravati red u
pustinjskom logoru, kako primati starjeine iz njegova podklana ili
druge goste, uvijek je kasnila s obrocima, a njezini su sinovi bili bez
ikakve stege.
Pod bakinom vrstom rukom karavana njezina mua funkcionirala je
besprijekorno i bila predmet velikog divljenja i zavisti. To su mogli
________________________________
* somalska enska odjea nalik sariju - nap. prev.

243

zahvaliti njezinoj portvovnosti, njezinoj upornosti, marljivosti,


napornom radu i asti. Mueva odluka da dovede drugu enu potpuno
ju je okirala, uvrijedila je, pokazala njegovu nezahvalnost. Sve prie o
plemenskoj asti nisu mogle odvratiti baku od njezinog nauma da drugi
i posljednji put pobjegne od svojeg mua i njegova pustinjskog klana.
Sama injenica da je nakon drugog bijega nitko nije pokuao
prisilno vratiti bila je znak da su se stvari promijenile. Taj je dogadaj
razlog zato mi je bakina ljutnja prema svemu modernom uvijek bila
udna. Tvrdila je da mrzi sve to je moderno: dolazak bijelog ovjeka,
tehnologiju i nadmono oruje kojim je podjarmio slobodne i ponosne
Somalce, propadanje nae nomadske kulture i gubitak korijena. inilo
se da je zaboravila da je dobrovoljno napustila svoj svijet jer se
osjeala izdanom od svojeg mua i osramoenom nizom sinova koje
mu je rodila njegova druga ena. I ini se da je zaboravila da je razlog
zato je mogla otii i preivjeti u novim okolnostima bio taj da su
njezine keri u nekoj mjeri uspjele snai u tim modernijim drutvima
koje je ona toliko mrzila.
ak i dok nam je prenosila znanja i vjetine nomadske kulture,
vjerujem da je i sama postala svjesna da ona vie nisu, a moda nikad
nisu ni bila, vrijedna prenoenja. Uila nas je da e nai muevi biti
nai gospodari, ali da e nas, ako im budemo dobre ene, uiniti svojim
kraljicama. Ako se budemo znale snalaziti u pustinji oslukivanjem
vjetra nai e se muevi s vremenom osloniti na nas. Ako budemo
znale pripremiti muqmad, mesne kuglice od suenog mesa satima
kuhane u ulju i pomijeane s datuljama tako da se ne mogu pokvariti ni
na najjaem suncu, tad e nas zauvijek cijeniti.
Ali mi smo imale hladnjak.
Svaka kultura suoava se sa svojevrsnim sindromom Las Vegasa
on obuhvaa ono to pravi Las Vegas predstavlja na Zapadu: mjesto
gdje moete odbaciti okove tradicionalnog morala i vrijednosti, gdje se
moete kockati i bludniiti. Ondje moete potajno udovoljiti svojim
skrivenim eljama, a zatim se vratiti svojem ivotu uglednoga
graanina. Taj Las Vegas bljetavih neonskih svjetala i modernih
iskuenja koji se javlja u svakoj kulturi neto je to starjeine i uvari
morala ne mogu nadzirati, jer njegova mo lei izvan dometa njihovog
razumijevanja. Taj dodir s modernou smrtni je udarac za njihovu
drevnu kulturu i stari nain ivota.
Kultura je kumulativno ljudsko iskustvo, anatomija prepreka i
tehnika za njihovo svladavanje. Tradicionalna se kultura raspada kad se
244

dogodi njezin prvi dodir s modernitetom. Jer nakon toga dolaze radio,
televizija, stroj za pranje rublja. Slijedi poplava neonskih svjetala,
mobilni telefoni i nove ceste, koji otimaju prostor priama baka i
klanskih starjeina, priama koje su nekad drale zajednice na okupu.
Kad je moja baka napustila nomadski ivot svojeg klana i preselila
se u grad, onaj udbenik povijesti u njezinoj glavi, ona arhiva
pjesnitva i narodnog stvaralatva, onaj muzej drevnih vjetina, jednim
je udarcem izgubio svaku vanost za njezin ivot, kao i za ivote svih
nas.
Kao to je s vremenom i sama shvatila, modernitet nije
kontrolirana zona koju moete posjetiti i zatim otii pa se opet vratiti i
traiti oprost. Modernitet je trajno stanje koje zamjenjuje va bivi
svjetonazor. Moete pokuati pruiti otpor, ali on je neodoljiv. Vrbuje
vae mlade.
Prelazak iz predmodemog drutva u suvremeni svijet uvijek je
bolan. Ali iako asimilacija moe biti odgoena, ona se jednog dana
mora dogoditi. Odgadanje samo stvara tekoe za one koji nisu uspjeli
proi proces tranzicije a istodobno ne mogu nastaviti ivjeti isto
tradicionalnim ivotom. Taj stari svijet je izgubljen.
Zapad je pun znanstvenih odjela, analitiara i intelektualaca koji
piu o raznolikosti i potovanju prema manjinskim kulturama. Oni
imaju jasno definirani osobni interes, profesure, subvencionirane
publikacije, tako da su manjine uklijetene negdje izmeu svojega
izvornog naina ivota i civilizacije pristojan izvor zarade za te
prouavatelje i proroke raznolikosti. Naalost, slavljenje i zagovaranje
ouvanja tradicionalnih kultura ne moe oivjeti san o tradicionalnoj
utopiji; jedini je rezultat da manjine dulje ostaju s druge strane granica
civiliziranog svijeta kao predmet njegova nadmonog pokroviteljstva i
lanog suosjeanja.
Kad govorim o asimilaciji, mislim na asimilaciju u civilizaciju.
Aboridini, Afganistanci, Somalci, Arapi, domorodaki Amerikanci,
sve te skupine nezapadnjaka moraju proi taj put u moderno drutvo.
Kad sam bila dijete u Somaliji, to smo zvali razlikom izmeu miye i
magaalo. Ako ivite na selu, tradicionalnom, ruralnom miye, ivot je
predvidiv: okree se oko utvrenih uloga za mukarce i ene,
uglavnom posveenih preivljavanju, nabavljanju i pripravi hrane,
raanju i podizanju djece i vjerskim obredima. Zajednica je ispred
individualnih elja, poroka, strasti i ambicija. Godinu za godinom svi
su dani nalik jedan drugom. Miye je isti iz dana u dan; ivot ondje
245

prekidaju samo prirodne katastrofe, sue, ratovi i osvajanja, ali to su


pojave s kojima izlazimo na kraj na stari nain, na nain svojih
predaka. One su dio kozmikog plana koji prihvaamo bez
propitivanja, inalah
Najpogubniji utjecaj na tradicionalni nain ivota koji moe
pogoditi rniye predstavlja magaalo, grad. Bilo da urbanizacija zahvati
selo ili se ljudi sa sela presele u grad, utjecaj grada neizbjean je i
nepopravljiv. To je plima povijesti za koju je moja baka znala da se ne
moe zaustaviti, koja je pomela nju i njezinu obitelj, ukljuujui i
mene.
Ljudi sa sela koji bilo nagonski ili racionalno razumiju da je njihov
tradicionalni nain ivota osuen na propast, prou to razdoblje
tranzicije i uspiju se prilagoditi modernom drutvu. Oni koji mu se
odupiru inei korak naprijed pa korak natrag, posuujui dijelove
moderniteta, ali ne sve, prije ili kasnije moraju se suoiti sa stvarnou.
Odgaanjem samo produljuju muenje. Nauiti jezik modernog
drutva, prihvatiti higijenske standarde, usvojiti moderni kodeks
spolnih i drutvenih kontakata, tek nakon to pojedinci ovladaju tim
vjetinama mogu uspjeti u stvarnom ivotu.
Na Zapadu prevladava miljenje da useljenici mogu uspjeti samo
ako se dre sa svojima. To me podsjea na moje prevoditeljske dane u
Nizozemskoj. Tipian je primjer dijalog koji se odvijao izmeu
socijalnih radnika i njihovih somalskih klijenata kojima su pokuavali
nai smjetaj. Klijent bi se grevito drao namjere da nade dom s
odvojenim prostorijama za mukarce i ene. Nakon nekog vremena
socijalni bi radnik rekao (a ja bih prevela) da takav smjetaj nije
mogue nai: u Nizozemskoj se takve kue ne grade.
Ako to doista elite, morat ete zaraditi mnogo novca i sami je
sagraditi, a ak bi i to bilo teko izvesti, jer morate graditi u skladu s
graevinskim propisima.
U uredu bi nastala napetost, glasovi bi se dizali u nastupu bijesa.
Klijent bi optuio socijalnog radnika da ne potuje njegove elje,
njegovu kulturu; tvrdio bi (a ja bih to prevela) da su ga napustili, da mu
ne iskazuju nikakvo potovanje, ne pruaju mu nikakvu uslugu.
Zamisao da useljenici moraju zadrati unutarnju povezanost grupe
odrava na ivotu percepciju tih ljudi kao rtava kojima je potreban
poseban tretman. Ako prihvatimo pretpostavku da bi ljudi trebali
ivjeti u skladu s kulturom svojih predaka, slijedi da im u tome
246

trebamo pomoi, omoguujui im vlastite kole, zajednice koje se


financiraju iz prorauna pa ak i vlastiti pravosudni sustav.
Zato valja jo jednom ponoviti da u stvarnom svijetu jednako
potovanje prema svim kulturama ne rada bogatim mozaikom
ivopisnih i ponosnih naroda koji miroljubivo supostoje i meusobno
komuniciraju, zadravajui posebnost svojih kuhinja i rukotvorina.
Ono raa zaahurenim depovima ugnjetavanja, neznanja i
zlostavljanja.
Evo jedne od pria moje bake.
Bio jednom jedan ovjek, hrva Saleh. Pripadao je tom-i-tom
klanu i podklanu. Svakog tjedna izazvao bi na dvoboj drugoga
istaknutog hrvaa iz ovog ili onog podklana. Izazvani bi, jadan, bio
prisiljen prihvatiti ili u suprotnom nikad ne bi naao enu iz dobrog
klana. No ako bi ga Saleh pobijedio, ni u tom sluaju ne bi mogao
raunati na enu iz dobrog klana. Saleh je izazvao i pobijedio toliko
mukaraca da su uglednije obitelji sada svoje prvorodence slale daleko
od kue da ih Saleh ne bi izazvao. Saleh je bio odlian hrva, ali to mu
nije bilo dovoljno: hvalisao se takoer i svojim pjesnikim darom.
Jednog je dana pjesnik po imenu Burhaan iz klana Dhulbahante
pozvao hrvaa Saleha da izae na dvoboj rijeima, umjesto na dvoboj
miiima. To je izazvalo veliko zanimanje. to e Saleh sada uiniti?
Ako prihvati, morat e poraziti Burhaana ili zauvijek biti obiljeen kao
budala, ovjek koji nije znao ni svoje mjesto ni svoj poziv. Ako odbaci
izazov, otpisat e ga kao gomilu miia bez mozga. No ako pobijedi, bit
e poput Boga. U tom sluaju ne bi se vie morao hvaliti samo snagom
tijela kakvu ne posjeduje nitko drugi, ve i snagom uma. Saleh je
prihvatio izazov. Burhaan je izrecitirao svoju pjesmu (baka bi nam je
cijelu ponovila, od rijei do rijei. Iako sam je ja naalost zaboravila,
sjeam se bljeska bakinih oiju dok je sveano recitirala Burhaanove
stihove.)
Saleh nije mogao parirati jednako vrijednom pjesmom te je
zauvijek izgubio ugled.
Poruka je ove prie da svaka osoba ima svoje mjesto. Znaj svoje
mjesto i dri ga se kakvo god ono bilo. Glupo je upadati u tue
podruje; hvalisati se time da ste dorasli drugima na njihovu teritoriju
vodi vas u sigurnu propast.
No nisam mogla odoljeti iskuenju da ne upitam baku to bi se bilo
dogodilo da je hrva odluio izazvati pjesnika na dvoboj miiima.
247

Glupa djevojice, odgovorila je baka. Pjesnik je rjeit: on bi se


svojom pameu bez tekoa izvukao i odbacio takav glup prijedlog.
Tako sam nauila da su pjesnici vrlo pametni ljudi i da rijei imaju
mo koja moe pobijediti nasilje.

248

POGOVOR
PISMO MOJOJ NEROENOJ KERI
Drago dijete,
Dopusti da ponem time to u ti ispriati o svojem susretu s
hrabrom i izvanrednom enom po imenu Oriana Fallaci. Upoznala sam
je jednog petka poslijepodne na Manhattanu poetkom svibnja 2006.
Mnogo je toga rekla i napisala o prijetnji radikalnog islama, a sa mnom
je stupila u vezu posredstvom zajednikog prijatelja, inzistirajui na
tome da je posjetim. U to vrijeme znala sam samo da je snano
osuivala teologiju totalitarizma.
Kad sam pozvonila, vrata mi je otvorila izuzetno krhka ena. Mala,
vrlo mrava i blijeda, pozdravila me je rijeima:
Draga, ne ostaje mi mnogo ivota, ali divno je to ste mi doli u
posjet. Imam rak. Dok se uspinjala uskim stepenicama, nastavila je
govoriti. Muslimani me nisu mogli poraziti. Mussolinijevi faisti me
nisu mogli poraziti.
Ispripovijedala mi je o incidentu u Junoj Americi, kad je nakon
iznenadne razmjene puane paljbe dospjela medu tijela poginulih te su
tek pukim sluajem u mrtvanici otkrili da je iva. Ispriala mi je o
parnici koju protiv nje vodi talijanski dravni odvjetnik u pokuaju da
uutka njezine kritike islama.
Sve te sile zla nisu me mogle poraziti. Ali rak, rak, rak koji izjeda
moj mozak... Njezina struja rijei tu je presahnula.
U dnevnom boravku Oriana je inzistirala da popijemo ampanjac
kako bismo proslavile moj posjet.
Tako ste mladi, rekla je. Ponudila sam se da donesem bocu i
otvorim je, no rekla je: Ne, to jo uvijek mogu, moram. Kad sam
vidjela kako joj drhte ruke i koliko je sitna u usporedbi s velikom
bocom, inzistirala sam na tome da joj pomognem.
Ne, ponovila je. Ja to elim uiniti zato jer jo mogu. A onda
je poela iznova pripovijedati. I koliko god krhko bilo njezino tijelo,
njezin je duh bio snaan i nesalomljiv. Ja sam sluala.
Nakon to mi je ispriala svoj ivotni put koji ju je vodio preko
Italije, Bliskog istoka i sada Sjedinjenih Amerikih Drava, stigla je do
teme na kojoj se spajaju nai putevi: prijetnje islama. Ali odmah je
promijenila temu.
249

Morate imati dijete, rekla je. alim samo zbog jedne stvari u
ivotu, a to je da nemam djece. eljela sam bebu, pokuala je imati, ali
pokuala sam previe kasno i nisam uspjela. Draga, gotovo da me je
molila, bolno je biti sam. ivot je usamljen. Ponekad mora biti. Pa
ipak, jako bih voljela da sam imala dijete. Voljela bih da sam prenijela
iskru ivota. elim za vas ono to sam eljela za sebe a nisam nikad
dobila. elim da ponete razmiljati o vlastitom djetetu prije nego to
bude prekasno. Vrijeme leti, jednog ete dana zaaliti to ste to
odgadali.
Uruila mi je primjerke svojih knjiga na talijanskom. Znam da je
imala i drugih ivotnih pouka o kojima mi je htjela pripovijedati, ali
bila je vidljivo iscrpljena. Dvaput je rekla:
Draga, ne dajte da ivot proe pokraj vas.
Nije mi dopustila da kaem zbogom i pozvala me je da je uskoro
opet posjetim. eljela sam to. Njezine strastvene oi i istaknute
jagodice, njezina odlunost, podsjeali su me na moju strogu tetu Khadiju. Ali etiri mjeseca kasnije, 15. rujna 2006. ujutro, dok sam sjedila
za svojim radnim stolom u uredu u Amerikom institutu za
poduzetnitvo u Washingtonu, ula sam na radiju da Oriane vie nema.
Sjeam se da mi je rekla:
Draga, kad me rak ubije, mnogi e slaviti.
Ja pripadam onima koji oplakuju njezinu smrt.
Drago dijete, ona me je nadahnula da te imam. U kratkom vremenu
koje sam provela s njom Oriana mi je rekla da je imala spontani
pobaaj, a vie mjeseci kasnije proitala sam njezino Pismo neroenom
djetetu. Njezina je poruka bila dvostruka: da je majinstvo izbor i da je
ljubav izmeu ene i mukarca obmana. Slaem se i ne slaem se s
njom. Majinstvo za ene poput mene doista jest izbor, ali nije izbor za
mnoge druge. A ljubav izmeu mukarca i ene nije obmana.
Najprije, majinstvo. Tvoja praprabaka imala je vrlo malo ili
nimalo utjecaja na to hoe li biti majka. Imala je trinaestak godina kad
su je udali za starijeg mukarca. Prvo je dijete rodila sa etrnaest. Sa
esnaest je rodila blizanke. Uvijek nam je s ponosom govorila kako je
to uinila sama pod kronjom drveta, prerezavi pupane vrpce i
vrativi se kui iste veeri, ne samo s bebama ve i s ovcama i kozama
na broju. Jedino to je pokvarilo taj trenutak koji bi inae bio ispunjen
veseljem i ponosom, bila je injenica da se pojavila s dvjema
djevojicama, a ne dvama djeacima.
250

U njezinu je ivotu bilo malo izbora. Godinja su doba birala


umjesto nje. Kia je bila rijetkost, tako da su se ona i njezina obitelj
selili od pojilita do pojilita. Ponekad bi ih napale divlje ivotinje,
ponekad neprijateljska plemena. ivotinje i ljudi borili su se za zelene
panjake i oaze, ostatke hrane i sklonite. ivot moje bake oscilirao je
izmeu razdoblja preivljavanja koja su se smatrala luksuznima i
razdobljima pothranjenosti i gladi. Epidemije su im dodatno oteale
ivot. esto nam je pripovijedala o sezonama duume, ili malarije,
epidemije koju prenose komari koji siu krv svojih rtava ostavljajui
za sobom parazite. Nakon to bi vruica cijelu no razdirala tijela
malih bolesnika, majke bi se ujutro probudile i pronale svoju djeicu
mrtvu. ene bi nariui otrale u susjednu kolibu po pomo, ali ondje
bi zatekle jo jedno mrtvo dijete, a u sljedeoj kolibi jo dvoje. 1 tako
dalje, i tako dalje, smrt se irila kilometrima uokolo. Mladi mukarci,
djeca, ene, mnogi su se razboljeli i dobili groznicu, i u roku od
nekoliko tjedana ili dana umrli.
Baka nam je pripovijedala te i prie o drugim enama i njihovim
trudnoama, raanju djece, o njihovim patnjama i umiranju, o
zamkama u kojima bi se nale, prisilnim brakovima ili jo gorim
sudbinama. Sve mi se to inilo besmislenim ciklusom boli, tjeskobe i
smrti.
U pismu svojem neroenom djetetu Oriana Fallaci, ta hrabra,
neumoljiva i drska ena, priznaje svoj strah. Ne strah od boli, patnje ili
ak smrti ve strah od svojeg djeteta. Brine se da bi joj njezino dijete
moglo zamjeriti to ga je donijela na svijet u kojem vlada nasilje, smrt,
bol i nesree. Za Orianu je ivot napor, svakodnevna borba, dok su
njegovi trenuci sree samo kratke digresije za koje ovjek plaa
okrutnu cijenu.
Dijete moje, svijet je uvijek bio pun straha, pun boli i patnje.
Svakog dana stiu vijesti o nesreama, steajevima, ratovima i gladi,
prijetnji nuklearnim bombama, usponu diktatura, masovnom egzodusu
djeaka i djevojica, mukaraca i ena iz drava razorenih ratom,
cijelih sela koja sada nose etiketu raseljenih uslijed prirodnih ili
ovjekovim djelovanjem izazvanih katastrofa. Osim tih svakodnevnih
vijesti o razaranju, naoj budunosti prijete i druge nevolje: nestaice
vode u skoroj budunosti ugrozit e ivote milijuna ljudi, dok bi
poveanje razine mora moglo potopiti cijele gradove.
Pa ipak, ja elim da doe na ovaj svijet.
251

Misli mi se vraaju na bakin ivot i upravo me ta sjeanja potiu


da o tvom dolasku na svijet razmiljam s optimizmom. Baka nikad
nije bila sigurna koliko ima godina, ali procijenili smo da joj je
vjerojatno osamdeset i devet. Kad je umrla, bila je okruena svojom
djecom i unuadi. Njoj je ivot bio naporan. Bilo je trenutaka radosti,
ponekad i duljih razdoblja radosti, ali dok je mene odgajala ne pamtim
dana da nije spomenula smrt.
Moja majka, tvoja baka, prola je malo bolje od svoje majke.
Zaela me je u gradu. Nije me rodila pod drvetom i nije morala sama
prerezati pupanu vrpcu; rodila me je u bolnici, uz lijenika i
medicinske sestre. Ali stigla sam prerano. Lijenik, medicinske sestre i
roaci u ekaonici, svi su vjerovali da u umrijeti jer sam teila tek
kilogram i pol. Majka nije imala drugog naina da mi pomogne
preivjeti osim da me polegne na svoj trbuh, pokrije nas obje
bolnikim plahtama, trlja mi lea i pjevui. Jutro za jutrom, no za
noi, moje je malo srce kucalo i ja sam plakala, to su bili jedini znakovi
ivota koje sam davala. Za razliku od Oriane, mama nije razbijala
glavu sloenou problema koje bi ivot mogao postaviti preda me, ili
to bi znailo doi na svijet ispunjen nasiljem, korupcijom, muenjem i
anarhijom, bezbrojnim bolestima i nemirima. Majka je samo htjela da
ivim, to god ivot donio.
Uslijedila je trudnoa za trudnoom. Pobacila je pa ostala trudna i
rodila, izgubila dijete i opet ostala trudna. Kad god bi se majka i otac
iznova sastali, majka bi zanijela. Posljednje dijete bilo je mrtvoroeno.
Zvao se Muhamed. On bi bio tvoj najmlai ujak, roen 1979.
Vrlo mi je vano da poznajem tu povijest zaea i pobaaja.
Upravo to iskustvo tvojih pretkinja daje mi samopouzdanja da riskiram
s tobom. U tom lancu od etiri narataja ena, tebe brojim kao etvrti,
vidim golem napredak u kvaliteti ivota, a takoer i mogunost
daljnjeg poboljanja.
Sad ivim u Orianinom svijetu, svijetu znanosti, gdje te slikaju dok
si jo samo sjeme, prozirno jajace koje visi u maternici i nalikuje bilo
kojem sisavcu. Svaka dva tjedna ene odlaze lijeniku na pregled, a
nakon dva mjeseca lijenik kae: Ovo je vrlo osjetljivo razdoblje.
itam Orianine rijei i borim se s njihovom ironijom. Tvoja bi baka
rekla:
Uza svu znanost, obrazovanje i znanje koje nevjernici skupljaju, ne
razumiju da je svaki djeli ivota osjetljivo razdoblje!
252

Ali to je ono to znanje donosi. Kao trei narataj one ene pod
kronjom drveta, bila sam dovoljno izloena obrazovanju a da bih
olako shvaala odluku o tvojem zaeu. Kao Oriana, i ja moram
razmisliti o tome eli li se roditi. eli li doi na svijet nasilja i
prijevare i korupcije? eli li ivot?
Drugi je izbor, kao to je Oriana istaknula, nitavilo i tiina. Bi li
izabrala nitavilo? Da ostane gdje jesi, u tiini koja nije smrt jer nisi ni
ivjela? Ta prekrasna krhka ena drala me je za ruku u svojem stanu i
rekla mi:
Neka se tvoje dijete rodi.
Znala je. Sama je dola do odgovora koji mi se svidio. Kad je
zanijela, gotovo svi oko nje savjetovali su joj da pobaci, ali ona je
odbila. eljela je svoju bebu.
Oriana mi je ispriala kako je njezina zajednica odbacila njezino
neroeno dijete: mukarac koji je bio otac njezina djeteta, njezin
lijenik i medicinske sestre, njezin ljekarnik, njezin ef, njezina
najbolja prijateljica. Svi su joj rekli:
Rijei se bebe. Pobaci. Misli na svoju karijeru.
Neudanu enu koja je odluila imati dijete smatralo se
neodgovornom. Otac njezina djeteta ponudio je platiti polovinu
trokova pobaaja (samo polovinu, jer je zaee u konanici bilo
dijelom i njezina greka.)
Moja se zajednica ne bi bila sloila s Orianinom. Moj je lijenik
homoseksualac. Obratila sam mu se s pitanjem moe li zamrznuti moja
jajaca ili embrije. Rekao je da moe, ali da mi to ne bi savjetovao.
Jednostavno imajte dijete. Zdravi ste. Snani ste. Ne vidim
razloga zato biste poduzimali takve drastine mjere.
Ni u jednom trenutku nije spomenuo tekoe koje bi dijete imalo
zbog toga to sam samohrana majka. Moj ef, koji se prema meni
odnosi poput pravog oca, podrao bi svaku odluku koju bih donijela da
te nosim pod srcem. Nezamislivo je da bi me ikad nagovarao da te
pobacim. Moji najbolji prijatelji, moji kolege, nitko mi ne bi stajao na
putu.
Borila sam se s odlukom da li da te rodim i odgajam sama, kao to
je pokuala Oriana, ili da se udam za tvojeg oca. Kao to ona kae,
dijete je osobni izbor. Slaem se. No nije to samo osobni izbor; to je
vrlo sebian izbor. elim te imati za sebe, za svoje veselje, da
obogatim svoje postojanje. elim znati kako je to bezuvjetno voljeti i
biti na isti nain voljen. Dok te nosim u svojoj utrobi elim znati kako
253

je to osjeati iglice tjeskobe koje probadaju moju duu izmjenjujui se


s poplavom radosti, kao to je Oriana opisala rano razdoblje svoje
trudnoe. elim te osjetiti kako raste u meni kao novi ivot. elim te
drati u naruju. elim ti dati ivot. elim te. I elim te za sebe.
to u ti dati zauzvrat? Najprije e tu nauiti kako da izabere.
Ponekad se od prevelikog izbora ovjeku zavrti u glavi, dok se u nekim
drugim sluajevima skameni od straha. Ti e za razliku od svojih
pramajki ivjeti u svijetu s prevelikim izborom. S velikim se izborom
ponekad tee nositi nego s ogranienim ili nikakvim.
Obrazovanje, uzbuenje i napor uenja, bit e ti dostupno onako
kako nije bilo dostupno tvojim pramajkama: vrtii i predkolski
programi, osnovna i srednja kola, koled i sveuilite, ljetni kampovi i
programi studentske razmjene, studentska praksa i skupovi
diplomanata. Nauit e itati, pisati i raunati, razvijati svoje vjetine
u sklapanju prijateljstava i nalaenju kompromisa s rivalima, moi e
birati izmeu baleta, slikanja, klasine glazbe, popa, atletike, ekipnih
sportova, itat e Shakespearea iz malenih, zgodnih ilustriranih djejih
knjiga i sluati Mozarta jo u mojem trbuhu. Doi e na svijet
tehnolokih igraaka i koristit e ih, za raunanje, snalaenje, pozive i
slanje poruka, za itanje i sluanje glazbe.
Imat e mene, svojeg oca, svoju dadilju, svoje nastavnike i
proirenu obitelj odraslih koji e te poticati. Nauit e slagati i
preslagivati svoje prioritete sa svakim novim iskuenjem. Ali prije
svega, morat e nauiti izabrati meu svim mogunostima koje ti
osiguramo.
Moje kolovanje bilo je znatno drugaije od onoga koje je pred
tobom. U mojoj koli morali smo nositi bijele koulje i zelene suknje,
bijele arape i crne cipele, zelene veste i zelenu kravatu sa kolskim
amblemom. Moja je kravata uvijek stajala ukrivo, najvii je gumb
uvijek bio raskopan, moja se vesta uvijek negdje gubila. Moje
srednjokolske godine bile su stalna bitka s autoritetom.
Majka mi je nareivala to da odijevam, kada da se igram (gotovo
nikad), to da itam, i s kime da se druim. Nije mi doputala da se
druim s djevojicama, a kamoli s djeacima, iz bilo koje druge
zajednice. Zabranila mi je itanje romana i sluanje glazbe; molba da
me pusti u kino navela bi majku na vrisku i prijetnje batinama.
Pomisao na mladia s kojim bih se zabavljala izazvala bi u njoj
nekontrolirani bijes i kletve.
254

Pa ipak, osim djevojica iz Indije i Jemena, imala sam i


nemuslimanske, kenijske prijateljice. itala sam sve to sam mogla i
inila to praktiki pod njezinim nosom. Samo bih utaknula stranice
svojih romana medu korice Kurana, jedine knjige koju je doputala.
Iuljala bih se iz kue i odlazila u domove svojih prijateljica kako bih
ondje sluala njihovu glazbu ili gledala filmove. Uspjela sam ak imati
i momka. (I to u vrijeme kad nije bilo mobitela, SMS-ova ili
elektronike pote.)
Drago moje dijete, dok bude rasla i prolazila kroz razdoblje kad
djevojka postaje ena, tvoje e se tijelo promijeniti. Narast e ti dojke i
bokovi, a tvoje e se usne popuniti. Mladiima e postati predmetom
elje, i ti e poeljeti njih. To je za moju majku bila zastraujua
pomisao; sigurna sam da svaki roditelj osjeti zatitniki poriv ispunjen
tjeskobom i brigom na pomisao da njegovo dijete ima spolne odnose.
Imam sree to sam ivjela u razliitim kulturama i nauila da je
otvoren odnos prema spolnosti bolji od potiskivanja. Sve kulture koje
potiskuju spolnost ostvaruju suprotno od eljenog cilja: bre se ire
spolno prenosive bolesti i poveava se broj neeljenih trudnoa.
Pobaaji koji se izvode u tajnosti esto zavravaju smru majke.
Umjesto poricanja stvarnosti, Europljani i Amerikanci ue svoju
djecu, im ona dovoljno sazriju i osjete zanimanje za tu temu, sve to
trebaju znati o svojem tijelu: da je seks izvor zadovoljstva, da moe
izabrati kada i s kim e imati spolni odnos, da postoje sredstva za
kontrolu zaea i naini da se zatiti od spolnih bolesti. Tada
preuzima odgovornost za svoju spolnost i za rizik donoenja na svijet
djeteta kada nisi spremna. Preuzima odgovornost da izbjegne zarazu
spolno prenosivim bolestima, kao i mogunost da ih prenese drugima.
Takva otvorenost ohrabruje odgovornost i izbor utemeljen na
informacijama i razumu, umjesto na mistifikaciji spolnog odnosa.
Neu tjerati tvoje mladie kao to je to meni inila moja majka.
Drago moje dijete, nastojat u ti osigurati slobode koje ja nisam
imala. Umjesto besmislenog bubanja napamet i strogih kazni to su
obiljeile moje djetinjstvo, moj e autoritet i autoritet tvoje kole biti
mnogo blai; bit e prilagoen potrebi da naui donositi odluke, da
preuzima odgovornost za posljedice tih odluka i da ui na svojim
pogrekama. To bi u tebi moglo pobuditi ponekad opasan osjeaj da je
savrenstvo dostino: savrena igraka, savrena najbolja prijateljica,
savreni mladi, savren dom, savrena zajednica, savrena drava.
Potreba za inoviranjem, poboljanjem i napretkom zdrava je i
255

pohvalna. Ali, dijete moje, savrenstvo ne postoji. Potraga za njime


vodi samo u frustraciju i podlonost utopijskim idejama. U takvim
trenucima razmisli o tome to se dogodilo i to se i dalje dogaa
drutvu tvojih pramajki, gdje je pleme opsesivno usredotoeno na
teoloko obeanje raja.
ivei u Americi, bit e izloena jo snanijem obeanju
savrenog drutva. ut e za mnoge izme: socijalizam i komunizam
i razne vrste kultova i kolektivizama. Cijena savrenstva koje
obeavaju obino je masovna patnja i smrt.
Osporavanje autoriteta, igranje make i mia s nastavnicima,
dijeljenje tajni s drugom djecom, skrivanje tajni od roditelja i
nastavnika, sve mi je to pruilo obilje uzbuenja. Pitam se hoe li tvoj
ivot biti lien svakog uzbuenja ako ti dam previe slobode. Ako ti
pruim previe, hou li te time liiti neega presudnog u ivotu? Sto
ako tvoj na taj nain oduzmem potrebu za istraivanjem? Rodit e se u
Americi
razliitih
postova:
postratnoj,
postkenedijevskoj,
postfeministikoj Americi. Mnogo toga e uzimati zdravo za gotovo.
Prije vie desetljea Oriana je morala opravdavati injenicu da eli biti
samohrana majka. Sada nema takvih prepreka. Za to e se ti boriti?
Protiv ega e se boriti?
Drago moje dijete, ne zabrinjava me sivilo ivota. Zabrinjava me
sivilo ivota lienog izazova. U Nizozemskoj sam ivjela u
laboratorijskom drutvu iz kojeg su izbrisani gotovo svi izazovi u
ivotu. Bili smo zbrinuti od kolijevke pa do groba. Raspravljali smo o
eutanaziji, pokretu koji je osnovan s ciljem obrane prava smrtno
bolesnih pacijenata da okonaju svoj ivot i koji je zatim metamorfirao
u pokret koji je branio pravo svakog ovjeka na lijeniku pomo pri
samoubojstvu kad mu ivot dosadi. I taj pokret to je zagovarao pravo
na potpomognuto samoubojstvo kad ti ivot dosadi morala je
subvencionirati drava. Na moje zaprepatenje, neki od aktivnih
lanova tog pokreta bili su ljudi u dobi od dvadesetak ili tridesetak
godina. Bili su zatieni od ivota, premalo izloeni bilo kakvim
iskuenjima; za njih su svi dani bili isti. Nisu imali nita za to bi se
borili. Uvjerili su sami sebe da je svijet nepodnoljivo mjesto i
proglasili se umornima od ivota.
Bojim se da se i ti ne umori od ivota i ne mogu se domisliti kako
da to sprijeim, osim moda da te podsjetim na teak ivot tvojih
praotaca i pramajki, tako da moe cijeniti ono to ima. To je tvoj
256

izazov i izazov tvojeg narataja: ne samo kako da sauvate slobode


koje imate, ve i kako da ih podijelite s onima koji ih nemaju.
uvaj se ljudi ispranih mozgova, dijete moje. Alah i promicatelji
islamskog nauka imali su veliku ulogu u mojem djetinjstvu. ovjek po
imenu Boqol Sawm pokuao nas je strahom natjerati na pobonost.
Punio nam je ui prijetnjama da nas sve eka pakao zbog naih grijeha.
U paklu emo gorjeti u vjenom plamenu, plivati u kljualom ulju, biti
iznova oivljeni samo zato da bismo opet mogli izgorjeti od glave do
pete. Svaki put kad umremo u uasnim mukama, Alah e nas iznova
stvoriti, vratiti nam nae tijelo i nau kou, ovaj put jo meku i
osjetljiviju, a potom narediti anelima da nas ponovo bace u plamen. Ti
e se uasi nastavljati sve dok Alah ne odlui da smo pravedno
kanjeni.
Na koncu sam poela cijeniti borbu protiv svakog oblika autoriteta
kao neto bitno u ivotu. Nauila sam vane lekcije o dunosti i
upornosti kojima su me pouile moja majka i moja baka, i razvila strast
za uenjem koju su u mene usadili neki srednjokolski nastavnici.
Nala sam nadahnue u oevu otporu dravnom autoritetu kad se
protivio somalskom diktatoru u razdoblju od 1969. to 1990. Ali i ja
sam pruila otpor njegovu autoritetu, kad je umjesto mene odluio kada
i za koga u se udati. Sada e naravno biti na meni red da se brinem
hoe li ti nai pravog ivotnog partnera. Ali za razliku od mojeg oca,
pustit u te da o tome sama odlui. A ako pomislim da si nainila
pogrean izbor suzdrat u se od osude, ma kako teko bilo, i prihvatiti
tvoju odluku.
Dijete moje, ljubav izmeu tebe i mene je bezuvjetna. Nesvjesno
moemo jedna drugu povrijediti, ne odobravati meusobne odluke,
prijatelje ili ukus, ali to god da se dogodi, sa mnom uvijek moe
raunati. Bez obzira na tvoje godine, tvoja e tuga biti moja tuga, tvoja
srea moja radost. Ljubav izmeu mukarca i ene nije obmana, kao
to tvrdi Oriana, ali jest uvjetna. Ona ovisi o kemiji, kompatibilnosti,
temperamentu, ivotnom stilu, pa ak i imovinskom stanju, ali ako se
zaljubi i ljubav ti je uzvraena, tad je ona vrlo mona sila. Ljubav
izmeu mukarca i ene moe biti velikoduna, i trebala bi biti
velikoduna. Naalost, drago moje dijete, ut e o mnogim ljubavnim
priama u kojima je osnovna elja elja za posjedovanjem onoga
drugog, za promjenom onoga drugog, za kontrolom nad onim drugim.
Upravo te stvari ubijaju ljubav i strast. Nastoj se tome oduprijeti ako
ikako moe.
257

Postoje tri vrijednosti koje sam spoznala na mojem putovanju u


slobodu s kojima bih te htjela upoznati i jedna zamka na koju bih te
htjela upozoriti.
Prvu e ti, sigurna sam, utuviti u glavu u tvojoj amerikoj koli. To
je vrijednost odgovornosti. Poinila sam mnoge pogreke, ali nastojim
preuzeti odgovornost za svoje postupke. Nepromiljena sam i
nestrpljiva i ponekad pristanem uiniti neto to ne elim i ne mogu.
Ali kad naem trenutak da razmislim o pogrenim postupcima ili pak o
svojoj pasivnosti, u veini sluajeva zakljuim da ne mogu kriviti
nikoga osim sebe.
Druga vrijednost, povezana s odgovornou, je dunost. Kako
dosadno, moda e pomisliti. Dunost: koja naporna rije. Postoje
stvari u ivotu koje nisu uzbudljive, koje nisu zabavne, koje nam se
ine poput nepravedno nametnutog tereta. Ali mi ih ipak moramo
uiniti. Podrala sam svoju obitelj kad god sam mogla. Uinila sam to
znajui da oni mene ne bi podrali, i rijetko sam uivala u tim
zadaama. Ali one su mi donosile osobnu satisfakciju, osjeaj ponosa i
postignua. Ispunjavanje dunosti moe se initi nesebinim, ali ishod
je, barem za mene, bio sebino zadovoljstvo.
Trea je vrijednost kritiko razmiljanje. Upoznala sam je na
sveuilitu u Leidenu. Profesori su nam zadavali da prouavamo djela
raznih mukaraca i ena, nazivajuii ta djela teorijama, idejama koje
mogu biti ispravne ili pogrene. Na je glavni zadatak bio da kroz
razdoblje od pet godina razluimo dobre ideje od loih: ne samo da
nauimo odbacivati tude teorije, ve i da sami pokuamo smisliti bolje
teorije od njihovih. Proces je zahtijevao da nas naue razmiljati i
prepoznavati misli, ak i one sloene, kao proizvod ljudskog uma. U
Leidenu nije bilo niega boanskog, osim ovjekove sposobnosti
razmiljanja. Imala sam veliku sreu da sam studirala na sveuilitu, da
sam bila izloena vjebi kritikog razmiljanja. Ako bude imala sree,
i tebe e nauiti toj vrijednoj vjetini. Ali uvaj se zelota svih vrsta.
uvaj se prodavaa vjerskih utopija. 1 uvaj se profesora koji studente
ue to misliti, umjesto da ih ue kako misliti.
Mnogi ljudi u tvojem ivotu govorit e ti o brojnim emocionalnim
zamkama koje vrebaju mlade djevojke. Dopusti da se dotaknem jedne:
zamke ljutnje. To je vjerojatno najgora vrsta duevne tamnice na
svijetu. To je nesposobnost da izbacimo iz sebe bijes zbog osjeaja
nepravde koju smo pretrpjeli. Neki ljudi dopuste da im jedno ili dva, ili
moda deset neugodnih iskustava zagoraju ostatak ivota. Takvi ljudi
258

dopuste da se bijes u njima razgori i proguta njihovu osobnost. Na


koncu se ponu smatrati rtvama svojih roditelja, nastavnika, svojih
vrnjaka i vjerskih uitelja.
Ljudi me esto pitaju jesam li ljuta na majku ili oca, na uitelja
Kurana koji mi je razbio glavu, na nizozemsku politiarku koja mi je
pokuala oduzeti dravljanstvo, na sve one ljude koji su me uvrijedili
ili me svjesno pokuali povrijediti i poniziti. Nisam. Znam da su me
moji roditelji na svoj nain bezuvjetno voljeli. Znam da me oni koji me
ele povrijediti i poniziti ele zatoiti u zamku bijesa i ljutnje te da ih
nema smisla nagraditi za to tako da im ispunim elju.
Otkrila sam da je ivot takav kakav jest dar prirode. Za one koji
vjeruju u milosrdnog Boga, on je Boji dar. No to je dar u kojem
uivamo samo kratko vrijeme. Neki se od nas zadre dulje od drugih,
ali svi na koncu umremo. S obzirom na to kratko vrijeme tragino je
zatoiti svoj um u zatrovanom kavezu ogorenosti i bijesa. Takva
stupica crpi tvoju energiju, pa umjesto da se brine o tome kako da na
najbolji nain proivi ivot, postane osvetoljubiva, apatina rtva.
ivot je pun obeanja. Molim te, zgrabi ga objema rukama i dobro ga
proivi. ivi, smij se, voli i budi velikoduna. Neu te odgajati u
muslimanskoj vjeri, vjeri tvojih praotaca i pra-majki, jer vjerujem da u
sebi nosi fatalnu pogreku. No upoznat u te s razliitim religijama,
njihovim utemeljiteljima i nekim od njihovih sljedbenika. Odgoj it u
te da ima vjere u sebe, u znanost i vlastiti razum i ivotnu energiju. I
nikad ti neu pokuavati nametnuti svoja vjerovanja ili nevjerovanja.
Kad god bih se pobunila protiv majinih vrijednosti, ucjenjivala bi
me ili ak proklinjala zastraujuim somalskim kletvama. elim da
ima dijete koje e odbaciti Boga onako kako si ti odbacila mojeg
Boga! jedna je od njezinih kletvi. Rekla mi je da nikad neu saznati
koliko je bolno to odbacivanje ako ga sama ne doivim. I stoga sam
svjesna da mi nee biti lako prihvatiti tvoju neovisnost. Ali koliko god
mi bilo teko, pokuat u sakriti svoju bol.
Na oevoj samrtnikoj postelji znala sam da se njegove i moje
vrijednosti nikad nee meusobno pomiriti. On nikad nije uspio
razumjeti moje nevjerovanje. Molio se za mene do svojega posljednjeg
daha. A ja se nikako nisam mogla vratiti vjeri u Alaha, u proroke, u
svete knjige, anele i onaj svijet. Ali bezuvjetna ljubav koju smo imali
jedno za drugo, ljubav izmeu roditelja i djeteta, bila je snanija od
svega. Dokaz je nain na koji smo na kraju stisnuli jedno drugom ruku.
Ta zemaljska ljubav moja je vjera. To je ljubav koju u ti uvijek davati.
259

ZAKLADA AHA
Zaklada Ayaan Hirsi Ali osnovana je 2008. godine kao
dobrotvorna organizacija koja pomae zatititi i braniti prava
muslimanskih ena na Zapadu, osobito u Sjedinjenim Amerikim
dravama, od militantnog islama i pogubnih plemenskih obiaja.
Njezin je cilj istraiti, informirati i lobirati protiv nekoliko oblika
zloina protiv ena, ukljuujui uskraivanje obrazovanja
djevojicama, genitalno sakaenje, prisilne brakove, nasilje motivirano
obranom asti te ogranienje slobode kretanja djevojica.
Zaklada AHA tei podii svijest u Americi o tome da se neke od
tih nasilnih praksi usmjerenih protiv ena sve ee dogadaju i u
Sjedinjenim Amerikim Dravama. Zaklada postoji i stoga da bi
djevojicama i enama u nevolji pruila informacije i pomo,
stvarajui bazu podataka o ljudima i ustanovama koje su strune za
rjeavanje sluajeva uznemiravanja i zlostavljanja.
www.theahafoundation.org

260

MIN@

O AUTORICI
Ayaan Hirsi Ali roena je u Somaliji, odgojena u muslimanskoj vjeri, a
djetinjstvo i djevojatvo provela je u Africi i Saudijskoj Arabiji.
Godine 1992. otila je u Nizozemsku kao izbjeglica, pobjegavi od
prisilnog braka s dalekim srodnikom. Nauila je nizozemski i radila
kao prevoditeljica u klinikama za pobaaj i sklonitima za ene rtve
nasilja. Stekavi diplomu iz politikih znanosti, poela je raditi za
Laburistiku stranku. Nakon teroristikih napada 11. rujna odrekla se
islama i postala zastupnica u nizozemskom parlamentu, borei se za
prava muslimanki u Europi, prosvjetljenje islama, i sigurnost na
Zapadu. Odatle je prela na Ameriki institut za poduzetnitvo u
Washingtonu.
Osnovala
je
Zakladu
Ayaan
Hirsi
Ali
(www.theahafoundation.org), iji je cilj borba protiv svih oblika
zloina protiv ena, ukljuujui genitalno sakaenje, prisilne brakove,
nasilje zbog asti, kroz obrazovanje, programe u zajednici i irenje
znanja.
Njezina knjiga Nevjernica bila je na prvom mjestu liste uspjenica u
Europi i Australiji a Ayaan Hirsi Ali i dalje nastavlja primati poasti
irom svijeta. asopis Time uvrstio ju je 2005. godine medu 100
najutjecajnijih ljudi na svijetu, asopis Glamour proglasio ju je 2005.
Junakinjom godine a 2006. godine proglaena je i Europljankom
godine u izboru Reader's Digesta. Primila je i norveku godinju
nagradu za doprinos ljudskim pravima, Nagradu slobode Danske
liberalne stranke, vedsku nagradu za promicanje demokracije, te
nagradu Heroji Martina Luthera Kinga u Syracusi za promicanje
slobode i otvorenog drutva.

261

You might also like