1

Morfologija
Morfologija ili oblikoslovlje

Nauk koji se bavi oblicima rijei

Nauk koji prouava kako se morfemi slau u ovjerene oblike rijei
Prouava morfoloku strukturu rijei
Prouavanje oblika koji se pojavljuju u indoeuropskim jezicima(?)
Tumaenje razliitih naina tvorbe razliitih oblika jedne te iste rijei

Inkorporativna morfologija- reenica se formira kao sloena rije

Aglutinativna morfologija- gramatike se kategorije izriu aglutinacijom tj.
lijepljenjem prefiksalni ili sufiksalnih morfema
Flektivna morfologija
1. Analitika- gramatiki odnosi izraavaju se posebnim esticama
( lanovima,prijedlozima,veznicima,pomonim glagolima i dr.)
2. Sintetika- morfemi leksikog znaenja veu s morfemima
gramatikog znaenja pri emu se mogu pojaviti glasnovne i naglasne
promjene
Oblici rijei
Morfemika- nauka o morfemima
Morfem- najmanji odsjeak rijei kojemu je pridruen kakav sadraj
Izraz morfema zove se MORF,zbog glasovnih promjena na granici
morfema,ista morfemska jedinica moe poprimiti vie inaica koje
nazivamo ALOMORF(razliiti ostvaraji morfema).
Alomorfizam se pojavljuje zbog glasovnoh promjena koje su
fonotaktiki zakoni (zvunost,mjesto tvorbe,ispadanje) i zbog
povijesnih promjena
Glasovne promjene povijesnog podrijetla pomau pri razlikovanju
padea
Navezak se vodi kao alomorfizam
-razlikuju se rjeotvorni(leksiki) i oblikotvorni(gramatiki) morfemi
Oblikotvorni morfemi: 1. Korijenski (sastoji se od samog korijena rijei) i
2. Afiksalni (oni se predmeu domeu ili umeu korijenskome morfemu)
Gramatiki morfemi jo se zovu i nastavani a razlikuju se to u imenica
dolaze PADENI morfemi, a u glagoli OSOBNI morfemi.

-znaenje pridrueno nastavanom morfu zove se GRAMATEM daje

obavijest o rodu,broju,padeu,osobi,vremenu,nainu, a LEKSEM utjee na
znaenje prefiksima i sufiksima.
- gramatem zavisi od leksema

Morfologija izmeu fonologije,sintakse i leksikologije

nauk koji se bavi oblicima rijei ispreplee se i si viim i niim jezinim
razinama
dio jezika kojemu su predmetom veze fonologije i morfologije naziva se
FONOMORFOLOGIJA,ako je usredotoena na uporabne osobitosti fonolokih
opreka radi izraavanja morfolokih razlika ili MORFOFONOLOGIJA, ako eje
isredotoena na prouavanje fonoloke strukture morfema.
u nauk o oblicima rijei ne uvrtavamo RJEOTVORBU premda se nove
rijei tvore razliitim morfemima pa postoji i MORFOLOGIJA TVORBE
RIJEI. Razmatrajui rjeotvorne ili leksike ili oblikotvorne ili gramatike
oblike, ve u samim nazivima zapaamo bitnu razliku: rjeotvornima
oblikujemo novu rije ili joj mjenjamo znaenje, gramatikima pak
pridruujemo samo gramatikoj obavijest odabranoj rijei.
Znaenje i sastav rijei
rije se sa stajalita ope lingvistike teko moe definirati
Mogue definicije:
rije je skup glasova koji je povezan jedinstvenim akcentom, a moe
dolaziti samostalno izmeu dviju pauza (ili praznina) i obino kao
cjelina ima neku funkciju te izraava (jednostavno ili sloeno )
znaenje.
Rije je najmanja govorna jedinica koja moe stajati kao kompletan
izriaj
po fonemskom sastavu rijei se mogu sastojati od dviju,triju,etiriju,pet ili
vie glasova.
po morfemskom sastavu rijei se mogu sastojati od jednog,dvaju triju ili
vie morfema.
pojam rije nije istovjetan pojmu jezinog znaka,jer jezini znak moe biti
sastavljen i od vie rijei da bi imenovao oznaeno
Npr. Stambena zgrada (dvije rijei-jedan jezini znak)
rije nije istovjetna s leksemom,koji se u leksikologiji definira kao
ukupnost svih oblika punoznanih rijei

Vrste rijei
1. IMENICE su rijei kojima se imenuju bia,stvari i prirodne pojave te
imaju stalan rod,a u reenici se mjenjaju po padeima i mogu biti
subjekt,imenski dio predikata,apozicija ili jezgra prilonih oznaka i
atributnih skupova
2. PRIDJEVI su rijei koje poblie oznauju imenice izriui razliita
obiljeja stvari,bia i prirodnih pojava,odgovarajui na pitanje koji?
iji? Kakav? Te imaju posebnu sklonidbu u tri roda,slau se s
imenicom u rodu,broju i padeu,dio njih moe se stupnjevati,a u
reenici slue koa atribut ili dio imenskog predikata.
3. ZAMJENICE su rijei koje zamjenjuju druge rijei,najee imenice i
pridjeve,pa su i po sklonidbi i po slubi dvovrsne: imenike i pridjevne
a po znaenju se osobne,posvojne,povratne,povratno-posvojne,upitnoodnosne i neodreene.
4. BROJEVI su rijei, dijelom sklonjive, dijelom nesklonjive,koje izriu
tono koliko je ega ili koje je to po redu te najee poblie oznauju
imenice.
5. GAGOLI su rijei koje izriu radnju,stanje i zbivanje te se spreu
izriui osobu i vrijeme ili nain radnje stanja i zbivanja,a u reenici
im je temeljna sluba izricanje predikata.
6. PRILOZI su su nepromjenljive rijei koje se najee dodaju glagolim
za oznaku mjesta,vremena,naina,uzroka,koliine,poredbei drugih
okolnosti, a katkad se prilau i drugim rijeima. Nainski prilozi
nastali preobrazbom pridjeva pojavljuju se u komparativu i
superlativu, ali ih ne svrstavamo u promjenjive rijei jer su nastali
preobrazbom komparativa i superlativa ve postojeih pridjeva.
7. PRIJEDLOZI su nepromjenjive pomone rijei koje izriu meusobne
odnose rijei u reenici.
8. VEZNICI su nepromjenjive pomone rijei koje povezuju rijei u
reenice ili sureenice u reenici.
9. ESTICE su rijece,takoer nepromjenjive, koej slue za
preoblikovanje reeninog ustrojstva i za mjenjanje znaenja rijei uz
koju stoje. Po svom postanku estice mogu biti
prilozi,veznici,zamjenice pa i druge rijei.
10.
USKLICI su nepromjenjive rijei koje slue za izricanje
osjeaja,duevnih raspoloenja,poticaja,doziva i za oponaanje
prirodnih zvukova.
Slavko Pavei u prvom izdanju ove gramatike Glasovi i oblici pravi
istu ralambu sa jednom promjenom: 1.rijei za pojave naega

vanjskog i unutarnjeg svijeta- imenice 2. Nazivi zamiljeni kao osobine

ili
obiljeja
samostalnih
pojavaglagoli,pridjevi,prilozi,brojevi,zamjenice i 3. Rijei koje se odnose na
sadraj rijei s kojima su povezane prijedlozi,veznici, estice,usklici;
jedina mu je kritika to je zanemario gramatike osobine
11.
MODALNE RIJEI su rijei kojima se izrie misaoni ili osjeajni
odnos prema cijeloj reenici,stav govornika. Prepoznatljva u reenici jer
je odvojena zarezom.

Imenice
Imenice kojima imenujemo pojave vanjskog i unutarnjeg svijeta imaju
svoja leksika,morfoloka i sintaktika znaenja
Prema PREDMETU imenujemo dvije vrste imenica:
1. OPE IMENICE koje se odnose na svako bie,svaki predmet ili svaku
pojavu iste vrste.
2. VLASTITE IMENICE odnose se na samo jedno bie,stvar ili pojavu.
Preobrazbom ope imenice mogu postati i vlastite i obrnuto.
Prema SADRAJU imenice se dijele na:
1. STVARNE (KONKRETNE) imenice koje imenuju bia,predmete i pojave
u iju se stvarnost moemo uvjeriti pomou svojih osjetila. Trovrsne
su.
2. POJEDINANE imenice imenuju svakog ili bilo kojega pripadnika ove
vrste: ovjek,prijatelj,ovca, ptica...
3. ZBIRNE imenice imenuju skup istovrsnih bia ili predmeta zamiljenih
kao jedna cjeli uz neke zbirne imenice na ad koje oznauju
mladunad,supostoji i mnoina npr. Guad-guii janjad-janjii
telad-telii jarad-jarii; uz zbirne imenice rabi se i obina mnoina npr.
Brod-brodovi-brodovlje
4. ZAJEDNINE imenice po svojim obiljejima mogu biti podvrste i
zbirnih i pojedinanih imenica,jer oznauju skup bia ili predmeta to
ine cjelinu prema nekoj srodnosti,ali se u tom skupu ne pomilja na
njezine lanove kao uzbirnim imenicama niti se razabire od kojih se
pojedinaca ili primjeraka sastoji npr. Rod rodbina narod porodica
obitelj puk publika rulja jato roj gaj uma ikara. Za izdvajanje iz
zbirnih imenica dva su razloga: ne tvore se sufiksima tipinim za
zbirne imenice i veina tih imenica ima normalnu mnoinu.

5. GRADIVNE (MATERIJALNE) imenice imenuju grau ili materijal, to

jest tvari krute,zgusnute,sipke,rasute,tekue,plinovite i druge. Npr.
Bakar okolada kruh led lim maslac repa sir slanina zlato eljezo
brano tua zob. Mnoina gradivnih imenica ne znai vie istovrsnih
predmeta ni veu koliinu, nego vie vrsta iste tvari ili vie tvari na
razliitim mjestima.
6. MISLENE (APSTRAKTNE) imenice izraavaju pojmove,oznauju radnju
ili oznake, apstrahirano od vritelja radnje ili nositelja oznake te se
stavljaju nasuprot stvarnim imenicama. Npr. Bijeg borba brzina jad
ljubav mrnja radost rije savrenstvo
Za gramatine potrebe korisna je podjela imenica po tome znae li to ivo
ili neivo :
1. Imenice za IVO obuhvaaju imena koja znae to ivo, bilo stvarno
bilo izmiljeno: ovjek djevojka patuljak itd. Ovamo idu imenice mrtvac
i pokojnik iako znae neiva ovjeka
2. Imenice za NEIVO obuhvaaju imena koja znae to neivo i
nestvarno (apstraktno): bijes bol cesta dan... Meu imenice za neivo
ubrajaju se i dijelovi ljudskoga,ivotinjskog ili biljnog tijela
(zatiljak,nos...) Iako znae ivo ovamo se uvrtavaju imen akoja znae
biljke i skup drvea: bob,bor,borik,grab...;a tako i imenice koje znae
skup ivih bia (narod,puk,opor...)
Ta je podjela vana u sklonidbi imenica mukoga roda,i to samo za
AKUZATIVE JEDNINE, jer je akuzativ imenica za ivo A=G;a akuzativ
imenica za neivo A=N (sinkretizam nastavaka)
Neke imenice mogu znaiti ivo i neivo pa se to odraava i na akuzativ
jednine: npr. Traim nosaa za prtljagu. Kupujem nosa zvuka.
Imenice koje znae ivo bie ako oznauju kakvu udrugu mogu imati u
akuzativu bilo nominativni bilo genitivni nastavak. Npr. Varteks je
pobijedio Hajduk/a.
Iako znai knjigu ili film, neivo, imenica za ivo ponaa se prema
osnovnom pravilu A=G npr. itao sam i gledao Mora.

Gramatika obiljeja imenica

za utvrivanje morfolokoga sustava imenica vana su i njihova
obiljeja:ROD BROJ PADE
ROD
Imenice se razvrstavaju u tri skupine po tome znae li muko,ensko
ili pak neutralno,to nema spola ili to mlado gdje spol nije vaan
Razlikuju se imenice mukog,enskog i srednjeg roda
O rodu imenice ovisi i oblik rijei koji ih poblie oznauju
(pridjevi,pridjevne zamjenice,redno brojevi)
Odreeni gramatiki rod razlikuje se od prirodnog spola pa tako
imenice mogu biti bilokojega roda
Nerazlikovanje spola gramatikim rodom osobito je esto u nazivima
ivotinja
Imenicom mukog roda esto se imenuju ivotinje obaju spolova;

npr. Bizon,crvenda,uk,dabar,obad,pauk
Oba spola istovrsne ivotinje imenuju se i imenicom enskoga roda;

npr. Antilopa, aplja, kuna,lasica

Kad je lako raspoznati spol ivotinje, postoje i imenice za mujaka i

za enku npr. Konj-kobila-drijebe

Za mladunad este su imenice u mukom rodu npr.

Lavi,labudi,mii
Mukom rodu pripadaju imenice koje znae muko bie,ali i druge
koje imaju morfoloke osobine mukog roda
Imenice mukog roda u nominativu jednine mogu imati ove nastavke:
- (nitini zaetak)
-o
-e
-a
Imenice s nastavcima a i e ,premda su morfoloki izjednaene s
imenicama enskog roda,zbog toga to imenuju pripadnike mukog
spola, ipak pripadaju imenicama mukog roda te su im pridjevne rijei
i sintagme mukog roda
Najvei dio imenica mukog roda ima nastavak , to znai da
zavravaju na zatvornik

Nulti nastavak u nominativu jednine imaju i neke imenice

mukoga roda sa zavrnim o koje je nastalo vokalizacijom l>o

Nulti je nastavak i u rijeima tueg podrijetla posuenima u
novije vrijeme sa zavrnim otvornikom i (hobi) e (sie) u (gnu)

ili u manjem broju imenica na o (bistro)

Imenice na i i sklonidbi proiruju osnovu s j-, a ostale tvore

padene nastavke a sklonidbe

Posuenicama za zavrnim io u N.jd. nastavak je o ,te one u
svim padeima osim u N i A jd za neivo, i V i I jd. Za ivo

proiruju osnovu sa j- (radio,radija,Dario,Darija)

enskom rodu pripada veina imenica koje znae ensko bie i veoma
velik broj imenica koje ne znae enski spol, ali imaju morfoloka
obiljeja enskoga roda.
Nastavci u N.jd.
-a: unuka ujna glava kkia oluja
-e: sele neve Jele
-: blagost milost alost
-i: ki mati
Osjeajno obojene imenice na ica (izjelica,kukavica,propalica)
oznauju i muku i ensku osobu
Imenice bol ar i jad pojavljuju se u mokom i enskom rodu; bol
prelaskom iz jednog roda u drugi jedini mjenja znaenje (u mukom
rod je tjelesna bol,a u enskom duevna patnja)
enama se gdjekad naziv zanimanja ili titule neopravdano navodi u
mukom rodu. Opravdana je imenica u mukom rodu ako su osim
ene u skupu i mukarca. Npr. Ona je bila najbolji lijenik u toj
bolnici.
U srednje rodu imenice su koje esto znae neto mlado,malo i milo
(odmilice i umanjenice),orue,radnju (glagolske imenice),osobinu,skup
istovrsnih stvari(zbirne imenice),razliite neutralne stvari i
pojmove,katkad i odraslu osobu obiljeenu kakvom negativnom ili
pozitivnom osobinom.
Nastavci u N.jd.
-o: bedro rebro blago
-e: dijete dojene unue
Umanjenice na e i osjeajno obojene imenice na lo mogu oznalavati
i muku i ensku osobu (unue,klepetalo)

BROJ
U mnotvu istovrsnih bia,predmeta i pojava zapaamo i jedinku iste
vrste. Stoga imenice i svojim obliom oznauju broj primjeraka.
Jednim oblikom moe se imenovati samo jedan primjerak bia,
predmeta ili pojave ili vie primjeraka.
Tako imamo jedninu,dvojinu,paukal,malinu i mnoinu.
Dvojina (dual) ili malina (paukal) oblikom se ne razlikuje od genitiva
jednine u mukom i srednjem rodu ili nominativa mnoine u enskom
rodu. Od jednine i mnoine dual se razlikuje po tom to dolazi samo uz
brojeve dva,dviju,oba,obje,tri,etiri ( ne zaboravimo da uz imenicu i
njih sklanjamo)
Neke imenice pojavljuju se samo u jednini pa ih stoga nazivamo
singularia tantum. Najee su to zbirne,neke apstraktne,gradivne
imenice i najee vlastita imena.
Neke se imenice rabe samo u mnoini pa se nazivaju pluralia tantum
PADE
Imenice ne mijenjaju oblik samo u rodu i broju nego i u padeu,ovisno
o njezinu poloaju i slubi u reenici
Sedam je takvih gramatikih funkcija i sintaktikih odnosa u kojim se
rije mijenja nastavkom,a katkad i naglaskom i glasovnom promjenom
na granici osnovnoga i padenog morfema.
Pade takoer jo izriemo i prijedlozima te odnosnim atributima
Sinkretizirani padeni nastavci su:
D i L jd.
N i A za neivo
N i G za ivo
D,L,I mn.
( sinkretizirani oblik je oblika jednak nastavkom,prijedlogom i
naglaskom)

Postoji tzv. Priloni nominativ (Nita kao ljeto!)

Glasovne promjene koje ine temeljne razlike meu nekim padeima
Vok,jed.mr. : ak.mn.mr mom-e : momk-e (palatalizacija)
D,L,I jd : G.mn..r majc-i : majk-i (sibilarizacija)
Gen.jd. : gen.mn.m.r lonca : lonaca ( nepostojano a)
Gen.mn..r sestara (nepostojano a)
Nominativ i vokativ nikada ne dolaze s prijedlogom,dok ostali padei
mogu a i ne moraju doi.

Obvezni atributi
Ne mogu se ispustiti iz reenice jer reenica postaje nevaljala
1. Kvalitativni genitiv
opisni atribut + imenica u genitivu koja se odnosi na neku drugu imenicu

ovjek sijede kose ovjek sa sjedom kosom

-

Izrie intergralni ili sastavni dio predmeta

Svaki se kvalitativni genitiv moe prebaciti u instrumental,ali se ne

moe svaki instrumental prebaciti u kvalitativni genitiv

2. Genitiv vremenski/akuzativ vremenski
Na razini sintakse prilona oznaka vremena
Prolog ljeta bili smo na Zru.
Prolo ljeto bili smo na Zru.

Imenika vrsta- nastavak u Gen.jd. (-a, -e, -i)

Imenika promjena- nastavak u Nom.jd. (-, -a, -e. o)
Imeniki rod/kongruencijiski pokazatelj (m,,s/m,f,n)

Imenice vrste a (u genitivu jednine imaju nastavak a)

1. Imenice mukog roda
Imenice s nastavkom
Imenice s nastavkom o
Imenice s nastavkom e
Najvie imenica a vrste imaju u Nom.jd. nulti ili nitini nastavk :
sa zavrnim zatvornikom ( bor,in,ovjek )
imenice sa zavrnim o koje je nastalo vokalizacijom protonika l

(aneo,dio,pepeo)
posuenice sa zavrnim dugim o (bistro,biro)
posuenice sa zanaglasnom duinom na zavrnim otvornicima e i

u (atelje, bife, Dante, sie)

imenice s nastavkom o
osobna imena prezimena i odmilice s viesuglasnikim osnovnim
zavretkom (debeljko,deko,ujko,Zlatko,zloko)
imenice tueg podrijetla (auto,kakao,loto,video)
nastavak e
imaju osobna imena i prezimena na je (Hrvoje,Maroje,Vukoje)
nominativni nastavak i
imaju ope imenice i vlastita imena neslavenskog podrijetla
(Bambi,Gandhi,Bobi,remi,Zagi)
imenice s nastavkom u
imenice tueg podrijetla (emu,iglu,intervju)
Sklonidba imenica a-vrste
jednina
Nom.
Gen.
Dat.
Ak.
Vok.
Lok.
Instr.

orao

panj

Be

duh

zvonar

bogac

mozak

Alomorfizam nastavaka
izricanje istoga padea dvama nastavcima
Vokativ jd. u/e (nenepanik/nepanik)
Nastavk e uvjetuje alomorfizam osnova na k g h c z pa tako u
vokativo imamo palataliziranu osnovu
Od pravila odstupamo ako je vokativna osnova zbog
palatalizacije izrazom toliko razliita od nominativa da bez

napora ne moemo dovesti svezu

Imenice na ar oznaavaju vritelja radnje,mogu imati oba

nastavka u vokativu (povijesno r nekada bilo nepano)

Instrumental jednine gdje alomorfizam nastavaka uvjetuje PRIJEGLAS
i RAZJEDNAENJE
Alomorfizam osnova
iz genitiva dobivamo pravu osnovu
u Nom,jd. mogua vokalizirana osnova (l/o) i proirena osnova
(nep. A)
u kosim padeima obezvuena osnova
u vokativu jednine palatalizirana osnova
mnoina

Nom.

konj

Gen.
Dat.
Ak.
Vok.
Lok.
Instr.

Alomorfizam nastavaka
samo u Gen.mn. a i iju

( -i imaju imenice za mjerne jedinice, -iju

zub,gost,nokat,mrav,deko,prst)
Alomorfizam osnova
u genitivu mnoine proirena osnova
imenice stranog podrijetla kao keks,bend,dirigent,akt,jogurt u genitivu
mnoin eneke imaju proirenu osnovu a neke ne
D,L i I mnoine imaju sinkretizirane padene nastavke
Prisutna sibilarizacija s obzirom na zavretak osnove pa imamo
sibilariziranu osnovu (ispred i ima)
mogu imati dugu i skraenu mnoinu (-ov,-ev) prijeglas uvjetuje
nastavku
duga mnoina
skoro sve jednoslone,dvoslone i neke troslone rijei
(stol-ov-i ; panj-ev-i) dosljedno se izmjenjuju prema prijeglasu
Golub-(ov)-i alomorfizam jer ima i kratku mnoinu
dugu mnoinu nemaju:
1. jednosloni nazivi pripadnika naroda (kot,ved,eh)
2. imena novanih jedinica (cent,jen)
3. tuice koje obino zavravaju na dl, -cl
(knedl,krmenadl,nicl)
4. neke imenice koje promjenom u dugu mnoinu mjenjaju
znaenje
sati satovi
akti - aktovi
skraena mnoina/produljena jednina
akovani/akovanin (-in gramatiki morfem koji znai jedninu)

2. imenice srednjeg roda (a-vrsta)

od sklonidbe mukog roda s-vrste razlikuju se po tome to su mu

Nominativ,Akuzativ i Vokativ sinkretizirani

Neke imenice u mnoini proiruju osnovu sa n- (vrijeme) ;sa t(dijete); i sa v- (podne), sa s- (udo,nebo,tijelo)
Nastavci u Nom.jd. o za nenepanik i e za nepanik
Nastavak e
Imenice kojima osnova zavrava na nepanik,slivenik c,

treptajnik r te skupom t ( bie,djelce,dvorite,granje,jajace)

Imenice koje proiruju osnovu sa et- ; -en- ; -ev-

( dijete,janje,pile,breme)
Nastavak a ima imenice DOBA (starije gramatike proglaavale su je
nesklonjivom
Ako osnova zavrava na dva suglasnika pojavljuje se neproirena
osnova (nep. a)
Imenice koje proiruju osnovu sa et- i znae mlado najee nemaju
mnoine od iste osnove ,nego ju zamjenjuju zbirnom imenicom
(djeca,drvee,guad) ili mnoinom tvorenom na sufiks i
(maii,pilii)
Specifine mnoine
udesa
udo

kolo

uda
kola
kolesa

nebo

neba
nebesa

uha
uho

ui
uesa

oko

tijelo

oka
oi
oesa
tijela
tjelesa

Sklonidba a-vrste imenica srednjeg roda

Nom
Gen
Dat
Ak
Vok
Lok
Instr

Mnoina

Nom
Gen
Dat
Ak
Vok
Lok
Instr

Sel-o

Polj-e

Tele-

Dob-a

Jednina

Imenice enskoga roda (i-vrsta)

Ovoj vrsti pripadaju imenice enskoga roda koje u NA.jd. imaju nulti ili
nitini nastavak , a u G.jd. i svim ostalim padeima nastavak i
U ovu slonidbu spadaju mnoge apstrektne imenice izvedene sufiksom
-ost,zbirne imenice izvedene sufiksom ad te imenica ki, koja
produuje osnovu umetkom er
Mnoina imenica srednjeg roda oi i ui takoer pripada ovoj promjeni
Ovamo spadaju i imenice enskoga roda s nepostojanim a i zavrnim
samoglasnikom nastalim vokalizacijom l>o (misao,pomisao,pogibao)
Imenice sa viesuglasnikim zavretkom u G.jd,osim onih na t i
d,u Nom.jd imaju nepostojano a (bojazan,misao,ravan,sablazan)
Veina padea ove sklonidbe sinkretizirana
U nominativu i akuzativu jednine l se zamjenjuje s o na kraju rijei
(misao-misli)
U instrumentalu jednine veina imenica moe imati dva nastavka i
ju (ispred nastavka ju imenika osnova se jotira)
Zbirne imenice na ad ne mogu imati nastavak ju
U genitivu mnoine sve imenice mogu imati nastavak i, a samo neke
nastavak iju ( kostiju,kokoiju,grudiju,prsiju,oiju,uiju)
Uzorak sklonidbe imenica i-vrste
Nom Kost-
Gen
Dat
Ak
Vok
Lok
Instr
Nom
Gen
Dat
Ak
Vok
Lok
Instr

Misao-

Ravan-

Ljubaznost-

Sklonidba imenica e-vrste

Imenice enskoga rod s nastavkom a u Nom.jd; ali toj vrsti pripadaju i
imenice mukoga roda s nastavkom a i sve ostale imenice koje imaju
u Gen.jd. nastavak e (zeko,ujo,medo)
Ovdje pripada i imenica mati
U dativu i lokativu jednine imenica kojima osnova zavrava na k,g,h
ispred nastavka i moe provesti sibilarizaciju tako da je esta
sibilarizirana osnova (ovo se pravilo ne provodi dosljedno- u
imenicama enskih imena i imenica koje znae stanovnice naseljenih
mjesta;u mnogim opim imenicama:
liga,kolega,psiha,papiga,juha,baka,seka)
Vokativ jednine moe imati razliite nastavke o e i a
U genitivu mnoine samo tri imenice imaju nastavak u
(ruka,noga,sluga),nastavak mohu imati sve imenice
Imenice s oblikom genitiva sa esto imaju nepostojano a ako
ima osnova zavrava na dva suglasnika, pa tu imamo pojavu

proirene osnove
Nep. a esto se ne umee u imeniku osnovu te ako se ono ne

umetne moemo imati nastavak i

PREDNOST TREBA DATI OBLIKU S NEPOSTOJANIM A
Uzorak sklonidbe imenica e-vrste

Nom en-a
Gen
Dat
Ak
Vok
Lok
Instr

PRIDJEVI
Promjenjiva vrsta trorodnih rijei sa sklonidbom i
stupnjevanjem(kvalitativni),odreenim i neodreenim oblikom
Prema znaenju:
Kvalitativni (opisni) kakvo je to ?
Relacijski (odnosni) kakvo je to u odnosu na koji pojam ?
(posvojni i gradivni) ;odnos prema pripadnosti,prema
vremenu,prema prostoru,prema grai
GERUND : glagolski pridjev radni,glagolski pridjev trpni,glagolski
pridjev sadanji i glagolski pridjev proli
Glagolski pridjev proli i sadanji u suvremenim se gramatikama ne
spominju kao posebna vrsta rijei. Danas se u gramatikama ta vrsta
rijei naziva popridjevljeni glagolski prilozi,a time sugerira da su
pridjevi nastali naknadno poslije priloga
Gramatika svojstva pridjeva
Osobitost je pridjeva u hrvatskom knjievnom jeziku da se
nastavanim morfemom iskazuju 4 gramatika obiljeja:

rod,broj,pade i odreenost/neodreenost
Odreenost i neodreenost moe se izrei gramatiki
kvalitativnim i gradivnim pridjevom,a posvojni pridjev uvijek

odreuje predmet- pa je on ve sam od sebe odreen

Neodreen pridjev samo svojim leksikim sadrajem kvalificira

predmet ne odreujui ga nego istiui samo njegovo svojstvo

Neodreeni pridjev upotrebljava se u obliku imenskog predikata

i predikatnog proirka
Neodreeni pridjev moe se oekivati uz kvalitativni genitiv,te uz

nainske i koliinske priloge

Upotreba odreenog oblika moe se oekivati uz vlastita imena,
razne biljne i ivotinjske vrste,pridjevi na ski ki ki nji ji i

uz pokazne zamjenice
Pridjevi na ov ev in sklanjaju se kao neodreeni
Sklonidba (ne)odreenih pridjeva
1. Neodreeni pridjevi
Neodreeni se pridjevi mukog i srednjeg roda u jednini
sklanjaju prema imenikoj sklonidbi

Padeni su nastavci enskog roda i svih triju rodova u

mnoini ne razlikuju od padenih nastavaka za odreeni

oblik pridjeva
Neodreeni pridjevi mukog roda imaju u nominativu jednine
(i akuzativu) nepostojano a, i to pridjevi koji zavravaju na

ak, -an, -ar

U oblicima bez nepostojanog a moe doi do dodira dvaju
umnika koji su razliiti po zvunosti pa se provodi

jednaenje po zvunosti
2. Odreeni pridjevi
Sklanjaju se po sklonidbi koja se zove pridjevna sklonidba

(pridjevno-zamjenika)
Ima posebne nastavke u genitivu,dativu i lokativu jednine
mukoga i srednjega roda, a nastavci za enski rod i i za
mnoinu svih triju rodova jednaki su kao u neodreenih

pridjeva
Pridjevi srednjeg roda na nenepanik u N.jd. imaju nastavak

o ,a na napanik nastavak e
Ako osnova m.r i s.r zavrava na nenepanik, pridjev e u
G,D,L jd imati nastavke oga omu om, a ako osnova

zavrava na nepanik ega emu em (prijeglas)

Stupnjevanje pridjeva
Samo se opisni pridjevi stupnjuju, a gradivni ako su u ulozi

opisnog pridjeva;ako su u prenesenom znaenju

Nije apsolutna kategorija to znai da se ne mogu ni svi opisni

stupnjevati
POZITIV je temeljni oblik pridjeva
KOMPARATIV nam kazuje da odreeni pojam ima osobine vie

nego drugi, pa je zato uvijek upotrebljavan uz genitiv.

Za tvorbu komparativa koristimo nastavke -i (i)ji
SUPERLATIV oznauje pojam koji ima najviu osobinu
Za tvorbu superlativa koristimo dometak naj- koji stavljamo na

komparativ
Oba stupnja tvore se sintetiki tj. od nastavaka
Stupnjevanje je leksika kategorija
Postoji tzv. Analitika kompozicija koja se tvori pomou priloga
manje-vie-najvie-najmanje. Stilski je i razgovorno obiljeena.
Uzorak sklonidbe odreenog i neodreenog pridjeva (jednina)

m.r

s.r

.r

Nom
Gen
Dat
Ak
Vok
Lok
Instr

m.r

s.r

Nom
Gen
Dat
Ak
Vok
Lok
Instr

Brojevi
Gramatiki se ne mogu definirati u potpunosti
Vrsta rijei koje znae tono zbrojivu koliinu ili redoslijed
Postoje glavni i redni brojevi,brojevne imenice i brojevni pridjevi
Glavni brojevi

Brojka (1,2,3,4...)
Broj (jedan, dva, tri...)
Jednostavni su brojevi oni do 20 i oni koji znae stotice, desetice
Sloeni su oni kombinirani (1548)
Pisanje: dvadeset i jedan ili dvadeset jedan (samo u bankovnom
prometu piemo sve zajedno)

Jedan,jedna,jedno,jedni,jedne,jedna

Sklonidba kao odreeni pridjev,osim stupnjevanja

Dva,dvije,oba,obadva(tautologija),obje,obadvije
Tri
etiri
Sklonidba broja dva( po ovom uzorku i obadva,obadvije....)
Jd.
Nom
Gen
Dat
Ak

m.rod

s.rod

.rod

.r

Vok
Lok
instr
Sklonidba broja tri ( po istom uzorku i etiri)
Jd.
Nom
Gen
Dat
Ak
Vok
Lok
Instr
Brojevi s prijdlogom se ne sklanjaju
Pet,est... gramatiki su prilozi; dolazi uvijek imenice u genitivu
mnoine
Brojevne imenice (slue za brojenje OSOBA i BIA)

Tvorbeni dometci: -ica ; -oje ; -ero

Dvojica,trojica- osobe mukog roda
Dvoje,troje- brojanje osoba,bia ali i ivotinja razliitog spola
Petero,estero,sedmero

Brojevni pridjevi
Uz pluralia tantum i imenice koje znae par npr. Dvoje hlae, dvoji
svatovi
Redni brojevi
Koje je to po redu u nekome nizu
Ponaaju se kao odreeni pridjevi,ali nemaju stupnjevanje

Zamjenice
U reenici se ponaa gramatiki kao pridjev ili imenica
Semantiki prazne
Imenike ili pridjevne zamjenice temeljna je podjela
Promjenjiva vrsta rijei s padeima,a ovisno o tome jesu li jednorodne
ili trorodne,dijele se na imenike ili pridjevne

ZAMJENICE

IMENINE

OSOBNE- imenuju
govornika sugovornika
i negovornika
(ja,ti,mi,vi)
POVRATNA (sebe,se)

PRIDJEVNE

OSOBNE
(on,ona,ono,oni,one,
ona)
POSVOJNE(moj,tvoj,njegov,njezi
n...)

POVRATNO-POSVOJNA
(svoj)
POKAZNEovaj,taj,onaj
UPITNO-ODNOSNE
(tko,to)

UPITNO-ODNOSNE(koji,iji,kakav,kolik)

NEODREENE
(netko,neto)

NEODREENE(ikoji,iiji,ikakav,sveko
ji...)

Osobne zamjenice
Oznauju sudionike u komunikacijskome procesu
Budui da njima oznaujemo govornika (ja,mi), sugovornika (ti,vi)i
negovornika (on,ona,ono...) te zamjenice LEKSIKI izriu kategoriju
osobe
Neke imaju nenaglaene oblike(zanaglasnice) u GDA jd. i mn.
Naglaeni oblici upotrebljavaju se: (pozicijski odreeni)
Na prvome mjestu u reenici
Iza suprotnih i sastavnih veznika
Kada izriemo suprotnost
Iza prijedloga,zbog toga lokativ nema zanaglasnih oblika
Uz akuzativne oblike prijedloge proirujemo s a (uza nj)
Povratna zamjenica
Oznauje da su vritelj i trpitelj ista osoba
Budui da su vritelj i trpitelj ista osoba to se dokazuje metodom
supstitucije tako da umjesto SE postavimo rije koja je
subjekt,odnosno vritelj
Isti izraz ima i estica se ali u posve drugome znaenju nego li
zamjenica
Formalno (oblikom) se razlikuju jer se estica se ne moe zamijeniti sa
sebe
Uzorak skolonidbe osobnih i povratne zamjenice
Nom ja
Gen
Dat
Ak
Vok
Lok
Instr

ti

on

ono

ona

Mi

vi

oni
sebe,se

Kako se upotrebljavaju neodreene zamjenice s prijedlogom?

Sloene su zamjenice u veini sluajeva prave sloenice pa ih treba
pisati zajedno
Zamjenice se esto zdruuju s prefiksima i to:
S prijedlogom PO piu se zajedno u znaenju neodreenih

zamjenica (pokoji,poneki,poneto
Ako prefiks PO uva svoje dijelno znaenje,onda se pie

rastavljeno od zamjenice
Kada se prijedlog PO zdrui sa zamjenicom moe tvoriti u prilog

(poto,potom,poneto)
S predmetcima I,NI,NE nastaju sloene neodreene zamjenice

(itko,ita.iiji,ikoji)
Rijece se I NI NE piu se odvojeno u sluajevima : 1. Kad
predmetak I slui za pojaanje i 2. Kad kakav prijedloga razdvaja
NI od zamjenice 3. Kad estice NI i NE stoje uz zamjenicu,ali

slue za nijekanje (ne tko govori,nego to govori!)

Kad sloenica nita ima zamjeniko znaenje,ne odvaja se
Zamjenice se mogu zdruivati sa esticom GOD i to dvojako: 1.
Kad je estica GOD naglaena,pokazuje neogranienost jer se
odnosi na svaku osobu ili predmet iste skupine i tada se pie
odvojeno,ono ak moe biti rastavljeno i zanaglasnicom. I 2.
estica GOD moe postati drugi dio sloene zamjenice koja
pokazuje ravnodunost prema izboru,tada god nema svog
naglaska i pie se zajedno s prethodnom rijei,takoer se i u

sklonidbi dodaje osnovnom obliku zamjenice.

Zamjenike se sintagme mogu tvoriti rijeicama put,bilo ili mu
drago koje se piu odvojeno od zamjenice (koji put,svaki put, koji

mu drago)
Odvojeno od prijedloga piu se zamjenike zanaglasnice
nj,me,te,se i instrumental mnom

Upitno-odnosne zamjenice-imenine
TKO, TO
Imaju jedan oblika za rod i broj,ali poseban oblik za ivo i neivo
Slue ili kao upitne ili kao odnosne,esto su veznici pa su tada
odnosne
Sklanjaju se po pridjevno-zamjenikoj sklonidbi,imati na umu naveske
Od upitno-odnosnih zamjenica izvode se neodreene zamjenice npr.
netko,neto,itko,ita,svatko,svata
Posvojne zamjenice i povratno posvojna zamjenica-pridjevne
Gramatiki pridjevi,trorodne i imaju broj
Sklanjaju se po pridjevno zamjenikoj sklonidbi
Izriu pripadnost govorniku,sugovorniku odnosno negovorniku
Povratno posvojna zamjenica izrie pripadnost svim govornim
osobama,a u reenici je to vritelj radnje (subjekt)
Povratno posvojna zamjenica ima 4 oblika:
dulji mojega
krai mojeg
Ovisno o navesku
stegnuti moga/mog
nestegnuti mojega/mojeg
Prisutnost meuglasnikog j
upotreba povratno-posvojne zamjenice svoj
ja moj
ti tvoj
on njegov
Doao je na autobus.
mi na
vi va
oni njihovo
svoj Imam svoj auto/moj
Ima svoj auto/tvoj
Ima svoj auto/njegov ? onemoguena komunikacija
svoj se ne moe upotrijebiti u genitiv jer ima DISTRIBUCIJSKO
OGRANIENJE, ona u nominativu gubi svoje zamjeniko znaenje
zamjenica svoj upotrebljava se u pravom pridjevnom znaenju:
vlastit,roeni;srodan,blizak,prisan;slobodan,nezavisan;naroit,original
an
znaenje u pasivnim reenicama je bitno i subjekt i objek moraju imati
leksiku povezanost,te to moramo imati na umu kada prebacujemo u
aktiv

pokazne zamjenice
pokazuju udaljenost govornika od onoga o emu se govori
ovaj neposredna udaljenost
taj dalje malo
onaj najdalje
tu se ne ubraja ovakav, takav, onakav jer su to pridjevi,a ne ni
ovako,tako,onako jer su to prilozi
DEIKSIJA je kategorija koja pokazuje udaljenost
1.stupanj proksimal najblie
2.stupanj medijal srednja udaljenost
3.stupanj distal najudaljenije
Skljanja se po pridjevno-zamjenikoj sklonidbi
One su upuivake rijei
Upitno-odnosne-pridjevne
znae neodreenost ili su reenini veznici
koji,iji,kakav,kolik
sve odnosne zamjenice zamjenjive su nekom imenicom
od njih dakako tvorimo neodreene pridjevne zamjenice u koje takoer
ubrajamo zamjenicu sav

Glagoli
promjenjiva vrsta rijei s osobnim oblicima
promjenjive rijei kojima se izriu pojmovi promatrani u procesu su
kao radnja,stanje i zbivanje (semantika def.)
za radnju je znaajna svjesna i namjerna upotreba energije vritelja
radnje
pri zbivanju se energija troi nesvjesno i nenamjerno proizvodi
nesvjesni uinak;uzronici su prirodni zakoni
kod stanja nema vidljivog procesa ni promjene
granica meu ovim kategorijama nije apsolutna
odreeni morfoloki oblici glagola su rijei koje oblicima izriu oprjeke
vremenu,vidu,stanju,nainu,osobi i broju
sprezivi,osobni ili finitni oblici jer imaju kategoriju osobe
bitno je napomenuti da je vid semantika kategorija jer nije vidljiva u
gramatinom nastavku glagola kao ostale,nego je vidljiva u osnovi
sprezivi glagolski
oblici:prezent,aorist,imperfekt,perfekt,pluskvamperfekt,futur(I. i II.),
imperativ,kondicional(I, i II.)
nesprezivi oblici:infinitiv,glagolski prilog sadanji i proli, glagolski
pridjev radni i trpni
infinitiv
oznauje radnju bez oznake gramatike osobe,vremena i naina i po
tome se pribliava imenicama,ali glagolske kategorije vida i stanja
sadrane su i u infinitivu i po tome infinitiv pripada sustavu glagolskih
oblika
infinitiv je neodreeni glagolski oblik
uglavnom zavravaju na ti i na i
svaki glagolski oblik hrvatskog knjievnog jezika odreen je dvjema
kategorijama: vidom i stanjem jer svaki pripada jednom
vidusvrenom ili nesvrenom i stanjuaktivu ili pasivu. Te glagolske
kategorije obuhvaaju sve glagolske oblike i tako ih objedinjuju u
jedan glagolski sustav. Ostale su kategorije svojstvene samo nekim
glagolskim oblicima.

GLAGOLSKI VID
leksika kategorija kojom se izrie traje li glagolska radnja u
prolosti,sadanjosti ili budunosti
svi glagoli imaju svreni i nesvreni vid,samo neki imaju drugaije
oblike za oba vida,a o vidu nekih glagola zakljuujemo iz konteksta
vid je dvojan(binaran):
svreni vid izraava radnju kao cjelinu,obuhvaenu jednim

pogledom
nesvreni vid ostavlja to obiljeje neizraeno,tj. radnja se obavlja
u procesu bez obzira na poetak i kraj (mogue prepoznati u

sintagmama jo uvijek+glagol,stalno+glagol)
glagoli jednog vida imaju obino parnjake drugoga vida vidski
parnjaci
glagoli svrenog i nesvrenog vida ne podudaraju se potpuno u svim
oblicima
veina se glagolskih oblika tvori od jednog ili drugog vida
(aorist,imperfekt)
prezent svrenih glagola ne upotrebljava se za izricanje prave
sadanjosti; negirani imperativ ograniava se na samo nesvrene
glagole... (gradivo sintakse)
neki glagoli imaju oba vida pa se zovu dvovidni, ti glagoli nemaju
vidske parnjake
glagoli na irati
glagoli koje znae objedovati
GLAGOLSKA OSOBA
odnos izmeu govornika,glagolskog znaenja (radnja,stanje,zbivanje) i
subjekta
trostruki obavijesno odnos
1.osoba govornik=subjekt
2.osoba sugovornik=subjekt
3.osoba negovornik=subjekt (osoba o kojoj se govori)
Mnoina samo upuuje na vie govornika,sugovornika i
negovornika
GLAGOLSKO VRIJEME
Prolost(perfekt,aorist,imperfekt,pluskvamperfekt),sadanjost(prezent)
i budunost(futur I. i II.) (svevremenost)
Morfoloki je odreeno prolo,sadanje i budue glagolsko vrijeme
izreeno nastavcima,a semantiki u kontekstu
Izrie proces

KATEGORIJA STANJA
Kategorija stanja izraava usmjerenost ili neusmjerenost glagolske
radnje prema subjektu u reenici
Aktiv i pasiv
Pasiv ili trpno glagolsko stanje izraava usmjerenost glagolske radnje
na subjekt
Aktiv ili djelatno glagolsko stanje ne izraava usmjerenost glagolske
radnje na subjektu pa se glagolski oblici koji ne pokazuju taj odnos
nalaze u aktivu; subjekt je vritelj radnje
KATEGORIJA NAINA
Nain je glagolski oblik koji oznauje odnos izricatelja reenice prema
vrenju glagolske radnje
Indikativ,imperativ,kondicional,optativ
Prva tri naina izriu se sprezivim glagolskim oblicima
Indikativ ili izjavni nain oznauje radnju kao stvarnu tako to izrie
prisutnost radnje u stvarnosti ili joj tu prisutnost nijee. Nijekanje
prisutnosti radnje mijenja znaenje izjavnog naina jer se govori o
odsutnosti radnje u odreenom vremenu. Znaajna je osobina izjavnog
naina obvezatna povezanost s vremenom.
Imperativ ili zapovjedno nain prikazuje djelovanje kao takvo koje se
treba ili ne treba ostvariti po volji druge osobe kao potreba,poticaj ili
odluna molba. Zbog naravi izricanja volje, imperativ se izrie u 2.os
jednine i u 1.os i 2.os mnoine,a iznimno u 3.os jednine (neka rade !)
Kondicional ili pogodbeni nain prikazuje radnju kao
moguu,pretpostavljenu ili poeljnu. On se izrie sloenim oblicima. (2
kondicionala)
Optativ ili eljni nain izrie elju da se glagolska radnja dogodi ili ne
dogodi. On nema svojega morfolokoga izraza, nego se izrie
glagolskim pridjevom radnim i zato se posebno ne ukljuuje u
morfologiju glagolskih oblika hrvatskog knjievnog jezika.
GLAGOLSKI ROD (DIJATEZA)
Nije rod u smislu imenikog roda
Semantiko-sintaktiki odnos vritelja i subjekta
Tri odnosa izmeu vritelja i subjekta
Aktiv S=V Uitelj hvali uenika.
Pasiv SV ; S=T Uenik je hvaljen od uitelja.
Medij S=V=T Hvalim se.

TVORBA GLAGOLSKIH OBLIKA

Glagolski sustav hrvatskoga knjievnoga jezika ima 17 kategorija
oblika
Jedan neodreeni oblik: infinitiv
Sedam vremena:

prezent,aorist,imperfekt,perfekt,pluskvamperfekt,futur I. i II.
Tri naina: imperativ,kondicional I. i II.
Dva glagolska pridjeva: radni i trpni
Dva glagolska priloga: sadanji i proli
Dva glagolska stanja: aktiv i pasiv
Jedni su oblici jednostavni (nesloeno,sintetski), a drugi sloeni

( perifrastiki)
Infinitivna osnova dobiva se tako da od infinitiva glagola maknemo
infinitivni nastavak ti
Prezentska osnova tvori se tako da glagol postavimo u 3.os mnoine
te joj oduzmemo nastavak za dato lice

TVORBA JEDNOSTAVNIH GLAGOLSKIH OBLIKA

1. PREZENT
Prezentska osnova + nastavci em e e emo ete u
-jem je je jemo jete ju
-im i i imo ite e
-am a a amo ate aju
glagoli htjeti i moi imaju 1.os jednine nastavak u ( mogu,hou)
duina prezentskih nastavaka katkada ima razlikovnu ulogu
(prezent i imperativ)

2. IMPERFEKT
tvori se od nesvrenih glagola i po tome je komplementarno prolo
vrijeme s aoristom,koji se tvori od svrenih glagola
Prezentska osnova + nastavci ah ae ae asmo aste ahu
-jah jae jae jasmo jaste jahu
-ijah ijae ijae ijasmo ijaste -ijahu
nastavke ah ae... dobivaju glagoli s nastavkom ati
nastavke jah jae... dobivaju glagoli s nastavcima nuti,-jeti.ljeti,-njeti
i iti
nastavke ijah ijae.... dobivaju glagoli kojima prezentska osnova
zavrava na zatvornik

3. AORIST
tvori se od svrenih glagola i po tome je komplementarno prolo
vrijeme s imperfektom
Infinitivna/aorisna osnova + nastavci h smo ste e
-oh e e osmo oste oe

4. IMPERATIV
nema oblika za sve osobe,nego samo za one kojima se moe
zapovijediti neposredno a to su 2.os jd. i 1. i 2.os mn.
Za 3.os upotrebljava se neka + prezent
Prezentska osnova + nastavci mo -te
-i imo ite
-ji -jimo jite
-aj ajmo ajte

5. GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI

Infinitivna osnova + nastavci o la lo li le la
-a(o) la lo (a)li le la

6.GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI

tvori se od prijelaznih glagola,a katkada i od neprijelaznih i povratnih
Infinitivna/prezentska osnova + nastavci en ena eno
-jen jena jeno
-n na no
-t ta to

7.GLAGOLSKI PRILOG SADANJI

tvori se od nesvrenoh glagola
3.os. prezenta + -i

8.GLAGOLSKI PRILOG PROLI

Infinitivna osnova + -avi av
-vi v

TVORBA SLOENIH GLAGOLSKIH VREMENA

Perfekt
prolo glagolsko vrijeme,koristi se za izricanje prolosti
Glagolski pridjev radni + nesvreni prezent glagola biti (sam,si,je,smo,ste,su)

Pluskvamperfekt
pretprolo glagolsko vrijeme
Glagolski pridjev radni + perfekt/imperfekt pomonog glagola biti(bila
sam,bijah,bjeh)

Futur ili futur prvi

budue glagolsko vrijeme
Infinitiv + nenaglaeni prezent pomonoog glagola biti

Futur egzaktni ili futur drugi

predbudue vrijeme
Glagolski pridjev radni + dvovidni prezent pomonog glagola
biti(budem,bude...)

Kondicional prvi ili kondicional sadanji

pogodbeni nain,izrie uvjet ostvarenja radnje
Glagolski pridjev radni + aorist pomonog glagola biti (bih,bi,...)

Kondicional drugi ili kondicional proli

pogodbeni je nain
Glagolski pridjev radni + kondicional prvi pomonoga glagola biti (bila bih...)

NEPROMJENJIVE RIJEI
Prilozi
Adverbi
Nepromjenjiva vrsta rijei koje oznauju neko obiljeje,odreenje pojma
tp ga izrie glagol,pridjev ili koji drugi prilog
Prilozi mogu izblie oznaavati i imenice ako ona znai radnju (skitanje
nou...)
Meutim, budui da se prilozi tvore od opisnih pridjeva popriloenjem,
ili sufiksima o ili e, to se moe rei da se tvore i od komparativa i
superlativa pridjeva pa nije potrebno prilozima pripisivati ni
djelominu promjenjivost
Prilozi najee imaju okolnosno znaenje, oznauju razliite okolnosti
vrenja glagolske radnje pa prema tome razlikujemo
mjesne,vremenske,uzrone,nainske i koliinske priloge (mogu
imati i neka druga obiljeja namjerni i iskljuni)
Neki prilozi kao blizu,prije,poslije imaju i vremensko i mjesno znaenje
(mogue je dakle da prilozi imaju i dva znaenja)
Neki pak prilozi imaju posebna znaenja
(vjerojatno,jamano,moda,valjda,navodno) njima iskazujemo
vjerojatnost,doputanje,nesigurnost,opravdano
oekivanje,pretpostavke ili sumnju
Prilozi s posebnim znaenjima pripisuju se esticama,a neke je priloge
teko razgraniiti od estica iako je kriterij za razgraniavanje u naelu
jasan: prilog ima ulogu reeninog lana ili je odredbeni dio u okviru
kojeg reeninog lana, a estice ne mogu imati tu sintaktiku ulogu
Upuivako zamjeniko znaenje imaju prilozi koji zamjenjuju druge
priloge i prilono upotrebljene padene izraze pa se po tome smatraju
prilonim zamjenicama. To su prilozi koji izriu odnos prema osobi,
pokazuju da je to u blizini pojedine osobe
U odnosu sa zamjenicom
ProstorPitanje
ja
mjesto gdje ovdje
cilj
kamo ovamo
smjer kuda ovuda

ti
tu
tamo
tuda

on
ondje
onamo
Onuda

Prilozi van i vani razlikuju se time to VAN dolazi kao cilj kretanja,a
vani oznauje mjesto glagolske radnje
Prilozi ovdje ondje znae mjesto radnje i nisu preporuljivi za
koritenje kada elimo izrei cilj kretanja

Prijedlozi
Prepozicije
Pomone gramatike rijei koje oznauju podreenost jedne
punoznane rijei drugoj i time izriu meusobni odnos predmeta ili
radnji koje izriu punoznane rijei ( otiao je na livadu )
S prijedlozima dolaze samo zavisni padei,najee genitiv,najrjee
dativ,a lokativ se upotrebljava samo s prijedlozima
Prijedlozi radi,nasuprot,unato,usprkos mogu iz stilskih razlog doi
poslije imenica ili zamjenica POSLIJELOZI
Prijedlozi
Netvorbene rijei (bez,do,iz,iza,pred,preko,prema,protiv....)
Sloeni od dvaju prijedloga to je rijetko vidljivo

(ispod,iznad,nasuprot,izmeu,nasred,spram...)
Sloeni od prijedloga i imenice

(dovrh,nadno,namjesto,naoko,usprkos..)
Poprijedloenjem samih imenica i priloga

(elo,du,kraj,mjesto,nie,okolo,)
Prijedlog GLEDE glagolskog je postanja
Popis prijdloga poprilino je otvoren, ali se pravim prijdlozima nazivaju
oni iz prve i druge skupine
Prijedlozi su obino prednaglasnice,nenaglaene rijei koje se
izgovaraju zajedno s naglaenom rijei iza sebe kao izgovorna cjelina,a
naglasak dobivaju samo kad silazni preskoe na njih
Prijedlozi bez,iz,k,kroz,nad,niz,nuz,od,pod,pred,s,uz dobivaju navezak
a
Likovi s naveskom upotrebljavaju se iz glasovnih ili morfolokih
razloga,kako bi se izbjegla glasovna skupina teka ili nemogua za
izgovoriti
Prijedlog S dobiva navezak kada rije iza njega poinje sa s z i
ispred zamjenice mnom i sa rijeima koje poinju sa ks- ps Prijedlog K upotrebljava se s naveskom ako rije iza njega poinje sa ki g Neki se prijedlozi upotrebljavaju i u okrnjenom obliku, bez posljednjeg
otvornika (naspram,pram,porad,me..)
Genitiv: od, do, iz, s(a), ispred, iza, izvan, van, unutar, iznad, ispod,
vie, povie, nie, prije, uoi, poslije, nakon, za, tijekom, tokom, dno
(podno, nadno, odno), vrh (povrh, navrh, uvrh, zavrh), elo, nakraj,
onkraj, krajem, potkraj, sred (nasred, posred, usred), oko, okolo, blizu,
kod, kraj, pokraj, pored, nadomak, nadohvat, i, u, mimo, du, uzdu,

irom, diljem, preko, bez, osim, mjesto (umjesto, namjesto), uime,

putem, (s) pomou, posredstvom, izmeu, (na)spram, put, protiv,
nasuprot, usuprot, usprkos, unato, zbog, uslijed, radi (zaradi, poradi),
glede, prigodom, prilikom, povodom
Dativ: k(a), prema, naprama, nadomak, nadohvat, nasuprot, usuprot,
usprkos, unato, protiv
Akuzativ:kroz, niz, uz, na, o, po, u, mimo, meu, nad, pod, pred, za
Lokativ:na, o, po, prema, pri
Instrumental:s(a), pred, za, nad(a), pod(a), meu
Dativ tei osamostaljenju od padea. Neki padei koji mogu doi i s
genitivom, prvenstveno se koriste s dativom (nasuprot, unato,
usprkos...).
Prijedlozi izrii u druga znaenja:
dodavanje,doputanje,drutvo,izluivanje,izuzimanje,lienost,mjera,na
in,namjena,oznaka,
pripadanje,red,sredstvo,svrhuuzrok,zaklinjanje,zamjenu

Veznici
Konjukcije
Nepromjenjive pomone rijei koje slue za povezivanje rijei i
sureenica u sloenim reenicama i reenica u diskursu
Prema tome veu li nezavisne ili zavisne sureenice,razlikujemo zavisne
i nezavisne veznike.
Nezavisni veznici su: i,pa,te,ni,nit,a,ali,dok,nego,no.ve,kad li.kad
ono,samo,samo to...
Nezavisnim se veznicima veu i rijei koej u reenici imaju istu slubu
tj. veu se subjekti,objekti i prilone oznake
Zavisni veznici izriu odnos zavisnosti izmeu dviju sureenica,tj. oni
odreuju sureenicu kao zavisnu
Zavisni veznici: da,da li, kako , e, im, dok, poto,nakon to, jer,
budui da
Zavisni se veznici ne upotrebljavaju u povezivanju rijei
Veznici mogu biti jednolani i dvolani,a vezniku ulogu mogu imati i
neki skupovi rijei pa tu govorimo i o vielanim veznicima
Veznici se dijele:
Prave- oni koji slue samo za povezivanje reenica i rijei
Nepravi- pripadaju i drugim vrstama rijei,a slue i za
povezivanje reenica (neodreene zamjenice- tko to koji iji kakv

kolik odnosne zamjenice i prilozi)

Rije TO moe biti i pravi veznik
Veznici sstoje ispred rijei ili na poetku reenica koje povezuju
Veznici a i ni uvijek su prednaglasnice,a ostali su naglaeni
Veznici da,kad mogu biti i prednaglasnice,ali mogu biti i naglaeni kad
izanjih dolaze zanaglasnice: da je,kad je... ili se ovi vezniki skupovi

mogu pridruiti naglaenoj rijei iza sebe

Jedino je veznik li nenaglaen, i dolazi iza prve naglaene rijei ili
drugih nenaglasnica koje tada dobivaju naglasak i prestaju biti
nenaglasnice
prema znaenju jedni su veznici semantiki odreeni jer u knjievnom
jeziku imaju samo jedno znaenje
tako veznici a,ali izriu suprotnost; dakle zakljuivanje; osim
izuzimanje; im neposrednu prijevremenost; budui da,jer uzronost;
iako,premda,makar doputanje
takvih veznika je malo,veina je veznika semantiki prazna tj. oni
nemaju odreeno znaenje, nego samo slue za povezivanje, a znaenje
dobivaju od reenice koju povezuju

neki nezavisni veznici upotrebljavaju se i za isticanje tj. ne povezuju

rijei ili reenice nego ih samo istiu,to se vidi po tome to dolaze na
poetak teksta ili odlomka

estice
rijece,partikule ili modalne rijei
nepromjenjive rijei koje slua za oblikovanje ili preoblikovanje
reeninog ustrojstva, za isticanje ili davanje drugaijega znaenja
pojedinim rijeima, a slue i za subjektivno modalnu ocjenu reenice
kao cjeline
za oblikovanje pitanja slue estice li,zar
estica li upotrebljava se u neutralnom pitanju,iza drugih
upitnih rijei estica li upotrebljava se gotovo tautoloki,iz
stilskih razloga,da pojaa upitnost,nesigurnost
estica li upotrebljava se iza nijenoga prezenta kada se oekuje
potvrdan odgovor
estica zar upotrebljava se u reenicama kada se pita sa
sumnjom,nevjericom,uenjem,odbijanjem,poricanjem
estica zar zajedno s nijenicom ne na kraju reenice upotrebljava se
kad se oekuje da e se n apitanje odgovoriti potvrdno
za nijekanje slui estica ne,nijenica ili negacija
za posebno isticanje slue reenice bar,ba,ak,ma,takoer,upravo,ta..
za ono to je blizu 1.osobi evo;2.eto;3.eno ; naravno ovo uzimamo u
obzir koliko kontekst doputa
estica god kao drugi,naglaeni dio opih zamjenica istie da iskaz
vrijedi za svaku osobu predmet ili pojavu iste skupine,a uz uz
zamjenike priloge i vremenske veznike da iskaz vrijedi za
svako,odnosno najvee ostvarnje onoga o emu se u reenici govori
estica put,puta u vezi s pridjevima i rednim brojevima i pokaznima
zamjenicama pokazuju mjesto u nizu radnja dogaaja
rije neka,osim to je veznik,kao estica slui za iskazivanje
zapovjedi,elja,blagoslova,proklinjanja,doputanja,mirenja s ime, a
udvojena prijetnje i prijekora
estica je i da kad nije u slubi veznika,nego se dodaje da oznai
slobodni,neupravni govor ili nesigurnu tvrdnju
da je estica i u prilonim vezama i u zapovjednom prezentu
drugu skupinu estica ine nepromjenjive rijei kojima se izriu
razliita subjektivna-modalna obiljeja i ocjene reenica kao
cjeline,asintaktiki ne pripadaju toj cjelini,nego ine cjelinu za sebe. To
su nepromjenjive rijei kao npr.
da,dabome,dakako,data,doista,zaista,tovie,meutim,naprotiv
kao to proizlazi iz reenoga,estice kao vrsta rijei imaju u reenicama
dvojaku ulogu: jedne slue za preoblikovanje reenica ili znaenja

pojednih rijei,a druge su jednakovrijednice reenici;esto ista estica

moe doi u objema ulogama

usklici
uzvici
nepromjenjive rijei koje nemaju izrazitijeg logikoga znaenja,nego
slue kao kompleksni izraz za izricanje osjeaja,duevnih
raspoloenja,za dozivanje ili poticanje ili za oponaanje prirodnih
zvukova
odreenija znaenja imaju i usklici koji su onomatopejski izrazi za
oponaanje neartikuliranih zvukova to ih ovjek isputa u raznim
prilikama,usklici za ivotinjske glasove i za ostale prirodne zvukove
usklici imaju glasovni sklop kao i ostale rijei,ali esto imaju i
osebujan,koji nije uobiajen i mogu u drugih
rijei(hmmm,thjaa,pssst);katkada oznauje i glas koji ne postoji u
jeziku kao fonem,a esto im i naglasak odudara od opih naglasnih
pravila koja vrijede za ostale rijei
usklici su otvoren skup rijei jer se mogu tvoriti novi i neprestano se
tvore,ali tvorbeno na sasvim osebujan nain
tvorba usklika ima samo neka opa obiljeja koja se ne mogu
obuhvatiti odreenijim tvorbenim pravilima,pa se postanak novih
usklika i ne smatra tvorbom,nego jezinim stvaranjem
usklici su sintaktiki potpuno samostalne rijei,moe se rei da su
zapravo nesinatktike rijei
ulazei u tekst i reenice,usklici se sintaktiki ne povezuju s drugim
rijeima u reenici,pa se odvajaju zarezom ili usklinikom;jedino se ne
odjeljuju uz vokative jer su im oni po sintaktikim obiljejima potpuno
srodni pa se neki spremni i vokative ubrojiti u usklike
meu usklike mogle bi se ubrojiti i potapalice,rijei dodue s
odreenim znaenjem,ali koje se u govoru upotrebljavaju bez toga
znaenja kao znak da govornik ne zna to bi rekao,pa ubacuje da
popuni stanke