Thalassa Ali

Dragulj Indije
A Singular Hostage

U znak sjeanja na
Saida Ablaka Husaina Tauhidija,
koji mi je pokazao put prema miru kroz razasute bisere

POVIJESNA BILJEKA
Radnja ove prie smjetena je na sjever Indije (dananji Pakistan) u razdoblje od
1838. do 1839. godine, prve godine vladavine kraljice Viktorije. Britanija je
posredovanjem svoje zastupnice Istonoindijske kompanije do te godine zavladala
najveim dijelom indijskog potkontinenta. Na sjeveru se zahuktavala velika igra
borba Britanije i Rusije za prevlast u sredinjoj Aziji.
Do 1838. godine Britanci su strahovali od ruske prijetnje njihovu indijskom
teritoriju. Odluan u namjeri da nadmudri Ruse stjeui politiki nadzor nad
Afganistanom, lord Auckland poslao je svoju vojsku u Kabul, u vojni pohod poslije
poznat kao Prvi afganistanski rat.
Prije no to je otpoeo pohod na Afganistan, Auckland je nainio neobian korak
prevalivi gotovo dvije tisue kilometara Indije kako bi zatraio pomo umirueg
jednookog pandabskog maharade Randita Singa, ija se neovisna vojna drava
nalazila izmeu britanskog teritorija i Afganistana. Putovanje dugo godinu dana
na kojemu su lorda Aucklanda pratile njegove dvije sestre usidjelice, cijela vlada i
deset tisua vojnika kulminiralo je velikim durbarom, sastankom dravnih elnika
Firozpuru, na granici izmeu britanske Indije i Pandaba.
Njihov je sporazum bio odluujui za britanski vojni pohod. Maharada Randit
Sing to je znao pa je mjesec dana odgaao potpisivanje sporazuma, prisiljavajui
Aucklanda da usred zime poalje svoje jedinice preko planinskih tjesnaca u
Afganistan.
Ova se pria dogaa tijekom tog mjeseca.
Lord Auckland, njegove sestre, politiki tajnik i ef protokola povijesne su osobe,
kao i maharada Randit Sing te njegov glavni ministar. Durbar se u najveoj mjeri
odvio onako kako sam ga opisala, a daljnja kretanja britanskog tabora okvirno su
tona.
Mariana Givens, Harry Fitzgerald, mali Sabur i njegova obitelj te Saat Kaur,
maharadina najmlaa supruga, plodovi su moje mate.

Dragulj Indije

Uvod
Nedjelja, 17. studenog 1838.
U dva sata ujutro eik Valijulah Karakoja otvorio je oi. Godine i godine molitve u
odreene sate istanale su njegov osjeaj za protjecanje vremena. Katkad si je
doputao zamiljati kako bi kad bi ga zatvorili u tamnicu bez prozora u tvravi u
Lahoreu, ije zidine ne proputaju poziv na molitvu, ipak znao kad se valja oprati i
stati pred svojega Boga.
Zadrhtao je i posegnuo prema alu. Mjeseina je prodirala kroz reetkastu ogradu
balkona te poput novia padala na molitveni sag koji je ekao spreman, poloen
prema zapadu, prema Meki, s presavijenim vrhom koji odvraa zlo. Drveni prsteni
zavjesa tiho su zveknuli jedan o drugi kad je proao kroz vrata do stolia na kojemu
su bili njegova posuda s vodom i mjedeni umivaonik. Hladnom vodom umio se za
molitvu poslije ponoi, koja je bila obavezna samo za upuene u mistina uenja
islama.
Bog je velik, promrmljao je briui lice.
Okrenuvi se prema zidu tako da nijedno bie ne moe stati izmeu njega i Boga,
eik se uspravio, sklopio ruke i napola zatvorio oi.
U ime Alaha, Milostivog, Samilosnog:
slava Alahu, koji uva i odrava sve svjetove;
Milostivom, Samilosnom, gospodaru sudnjega dana.
Samo se tebi molimo, samo od tebe pomo traimo.
Vodi nas pravim putom: putom onih koji su u tvojoj milosti,
a ne onih koji su izazvali tvoju srdbu, ni onih koji su zalutali.
Dok je izgovarao rijei molitve, prepustio se svojim snovima: mentalnim
predodbama toliko divnim da bi ih teko opisao ak i najnaprednijim lanovima
mistinog bratstva koje je predvodio vie od dvadeset pet godina.
Oiju uprtih u sag koji je bio pred njim, eik je izvodio polagani ples svoje molitve.
Sagnuo se, uspravio i naklonio, poloivi elo na ploe ispod niti molitvenog saga,
kao to su njegova braa muslimani inili tisuu i tri stotine godina, uz ritmian apat
staroga arapskog jezika na mjeseini.
Kia koja je obilno lijevala do svitanja je gotovo prestala, ostavljajui samo slabanu
svjetlost koja je obasjavala eikovu kuu te trg prekriven kaldrmom na kojemu se
nalazila.
Svjedost je ojaala te se probila kroz uske ulice i bazare grada Lahorea. Prekrila je
vlane paviljone i dvorita tvrave maharade Randita Singa, velike mramorne kule
koja je s gradom dijelila zatitu svojih starih, utvrenih zidina.
U osmokutnoj kuli na sjeverozapadnom uglu tvrave maharadin je najmlai talac
odbijao loni mlijeka.
Sabur nije elio piti iz lonia koji mu je slukinja nudila. Stisnuo je usne i okrenuo
glavu.
O, Sabur baba, njeno je rekla djevojka, oprezno se osvrui uokolo dok mu je
pruala loni, pij, slatko je.
Ne, odluno je rekao djeak i odskakutao, a mala su mu ramena pritom takoer
poskakivala. Stigavi u sigurnost kreveta u kojemu je njegova majka sjedila i rasplitala

kosu, unuo je pokraj nje te radoznalim pogledom okruglih oiju pratio slukinju.
to je, duo? Njegova je majka napuila usne i cmoknula. Zato ne eli mlijeko?
Inae voli mlijeko. Nagnuvi glavu, Mamtaz Bano promotrila je Sabura i
nasmijeila se. Kestenjasta kosa padala joj je preko ramena i leala u krilu poput
sjajnog klupka.
O, Rema, nije li Sabur najdraesnije dijete u cijelom Lahoreu? upitala je djejim
glasom.
Jest, bibi, promrmljala je slukinja i kimnula glavom u znak slaganja. Loni koji je
drala zadrhtao je, nainivi valie na mlijeku.
Ali Sabur nije elio piti mlijeko. Otpuzao je pod krevet i njegova su bosa stopala
nestala s vidika. Ondje je ostao i tvrdoglavo odbijao doruak.
Pa, tada e ga tvoja ammi morati popiti umjesto tebe, rekla je njegova majka.
Ammi voli toplo, slatko mlijeko.
Mamtaz Bano pruila je ruku prema loniu, a teka, izvezena svila pala je prema
laktu i otkrila njeno zapee. Slukinja joj ga je pokuala uzeti, razrogaivi oi. Ne,
bibi. Ovo mlijeko je za Sabura, pobunila se, ali Mamtaz Bano nije popustila.
Nainila je pristojnu, ali zapovjednu gestu.
Kad je njegova majka Remi uzela loni, Sabur je urno ispuzao iz svojega
skrovita, otvorenih usta, ubrzano diui. Kad se izvukao ispod ruba kreveta,
uspravio se uhvativi se za majino koljeno, rumena lica, i ugledao kako je ona
prinijela loni usnama i popila mlijeko.
Na trenutak je zavladala tiina. A tada je Sabur poeo vritati.
to je, duo? upitala je Mamtaz Bano, pruila slobodnu ruku i pomilovala mu
obraz, ali on nije mogao odgovoriti. Mogao je samo vritati i mahati glavom
naprijed-natrag, otvorivi usta koliko je god mogao te vrsto stisnuvi oi.
Slukinja je nepomino stajala pokrivi rukama ui kako bi se zatitila od djeakova
glasa. A tada ga je, promrmljavi pozdrav, zgrabila i pobjegla.
Ne zastavi pred vratima kako bi nazula papue, Rema je trala s djetetom koje joj
je vritalo na boku pokraj drugih soba iji su tromi stanari jedva i podizali glave.
Teko diui uspela se kamenim stubama do vanjskih vrata te istrala i prela preko
vlanog dvorita do enskog vrta.
Bili su sami. Oblinji je vodoskok uborio. Rema je posjela Sabura na njegov hladan
mramorni rub te mu obrisala suze i sluz s lica. Muan, oajan prizvuk njegova
vritanja govorio joj je da mu se srce slama.
Zato plae? upitala ga je drhtavim glasom. Nita se nije dogodilo. Nita.
Straari su zajedno pili iz slavine pokraj ulaza u kulu. empresom zatiena od
njihovih pogleda, Rema je skinula neisti veo s glave i unula pokraj djeteta molei
ga da uuti. Sada kad se njezin straan in izjalovio, mogla je samo ekati da
Saburova majka nesvjesno utone u smrtonosan san. Kasnije, kad pronau tijelo i kad
Remu budu ispitivali, zaklet e se da su ona i dijete cijelo vrijeme bili vani.
Saburova su usta i dalje bila irom otvorena, iako je isputao samo jedan, otegnut
krik. Rema je pruila ruku prema njemu, a tada ju je povukla natrag.
Dananje zlo zapoelo je prije godinu dana, u ljubomori i aputanjima, nakon to je
stari maharada zapovjedio da Sabur i njegova majka dou u tvravu iz njihova
doma u kui eika Valijulaha, udaljenoj jednu milju. Maharada je tvrdio da ga samo
Saburova prisutnost moe zatititi od bolesti i smrti. Naposljetku, Sabur je bio unuk
eika Valijulaha, ovjeka ije su tajanstvene sposobnosti bile opepoznate.

U empresu iznad njih kriknuo je vorak. Rema je prstima obuhvatila koljena.

Saburova majka, kojoj je Rema neko zavidjela na ljepoti i poloaju, sada je leala
nasmrt otrovana u svojoj odaji. Ako je Sabur nije mogao spasiti, kako moe koristiti
maharadi?
Rema je pogledala djeaka. Ako je doista posjedovao osobite moi, kao to su ljudi
tvrdili, nisu mu koristile: samo su ga dovele u izgon meu brojne maharadine
kraljice, te do gubitka njegove lijepe majke.
Tada je utihnuo. Rema ga je podignula u svoje krilo gdje je beivotno leao i tucao
ne elei je pogledati. Zagrizla je usnu. to e maharada uiniti kad dozna da je
Mamtaz Bano mrtva? Hoe li, znajui za ljubomore koje su se kovitlale u njegovu
domu, pretpostaviti istinu: da loni otrovanog mlijeka nije bio namijenjen majci,
nego njezinu djetetu, njegovu miljeniku, njegovu malom arobnjaku, njegovu biseru
nad biserima?
Rema je pogledala iza tri straara koji su tada drijemali ispod trijema, zaklanjajui
oi podlakticama. Barem je maharada bio daleko, utaboren na granici sa svojim
kienim dvorom ekao je sastanak s Englezima. Rema se vie plaila njegove
najmlae kraljice Saat Kaur, ije dijete nije uspjelo osvojiti maharadinu ljubav. Ta je
kraljica u odajama u prizemlju ekala krike koji e objaviti Saburovu smrt. Kako e
Rema objasniti svoju pogreku?
Vrhom vela obrisala je Saburovo vlano lice. Kako li je sada izgledao drugaije,
njegova je vedrina nestala, a njegov blagi, upitan pogled zamijenila je pusta
iscrpljenost. Ako se izuzme stari maharada s njegovim neprestanim zahtjevima,
Saburovo jedino drutvo do tada bila je njegova ljupka mlada majka. Kako e sada
preivjeti, sam i bez prijatelja?
Rema je zatvorila suzne oi, ali suze su se slile ispod njezinih kapaka i potekle
obrazima. Zato je ona, koja nikada nikome nije hotimice naudila, pristala odnijeti
otrov? Zbog straha od gnjeva mlade kraljice? Jesu li je njezina vlastita prikraenost,
njezino ropstvo, uinili bezosjeajnom?
Oprosti mi, Sabur, apnula je. Oprosti mi.
A tada ju je uhvatio novi strah. Sabur nije elio popiti mlijeko. A kad je njegova
majka uzela loni, ispuzao je ispod kreveta koliko je god brzo mogao. Je li elio
sprijeiti Mamtaz Bano u pokuaju da popije otrov? Je li znao?
Pogledala je tihog djeaka. To nije mogue. Naposljetku, Sabur babi bila je samo
godina i pol.

1. poglavlje
Nedjelja, 17. studenog 1838.
Blijeda svjetlost prodirala je u njezin ator kad se Mariana Givens prenula iz sna.
Kia je aputala nad njezinom glavom kropei po atorskom platnu.
Mariana se uspravila i odmaknula kosu s lica. Zato se probudila toliko naglo? Je li
izvana dopro kakav neobian zvuk ili glas?
Kad je posegnula za izmama, poznati zvukovi koraka pred njezinim ulazom najavili
su da joj Dittu donosi kavu. Ispustila je izme, zlovoljno se sruila natrag na krevet i
navukla pokriva do brade. Samo ju je glumljenje sna moglo potedjeti Dittuova
brbljanja. Dittu je ak i meu indijskim slugama mogao osvojiti nagradu za brbljanje.
Disala je lagano i kroz trepavice gledala kako ulazi, odmie teku zavjesu koja je
sluila kao vrata te donosi val vlane studeni i miris ognjita. Njegova bosa stopala
ljapkala su po prugastoj prostirci sve glasnije dok se pribliavao njezinu krevetu,
blago hripajui i nosei posluavnik koji mu je zveckao u rukama.
Pazila je da se ne trgne kad je posluavnik glasno zazveao na njezinu nonom
ormariu. Dittu se nakaljao stojei nad njom. Mariana je bila razmiljala o tome da
dvije sestre generalnoga guvernera upita za savjet u pogledu Dittuove navike da stoji
nad njom dok je u krevetu, ali suzdrala se znajui da bi one samo zatraile da ga se
odmah otpravi. to god sestre mislile, Mariana je bila uvjerena da Dittuovo
ponaanje nije ni u kakvoj vezi s injenicom da je njoj dvadeset godina i da nije
udana.
Kad se okrenuo, otvorila je oi i gledala kako vukui noge odlazi prema vratima,
ramena pognutih pod uobiajenim nevidljivim teretom, a tada se sjetila to ju je
probudilo. Bila je to tiina izvan njezina atora. Gdje su kuliji koji su svakodnevno
rastavljali zid od crvenog atorskog platna u njezinu kutku dravnikog tabora? Gdje
su povici ljudi i frktanje njihovih tovarnih ivotinja?
Pod njezina atora bio je mokar, a zrak vlaan i svje. Sjetila se nonog tropotanja
kie po krovu. To je bilo to, kia!
Dittu, pozvala ga je i istog trena podsjetila samu sebe da to vie nikada ne smije
uiniti, putujemo li danas?
Dittu se naglo okrenuo i nasmijeio. To sam vam elio rei, memsahib. Jo ne
znaju. Sve ovisi o velikom slonu. uo sam da govore...
Hvala, Dittu, rekla je i mahnula mu neka ode.
Zavjesa se zatvorila za njim. Mariana se uspravila. Dohvatila je izme te njima,
okrenutim naopako, udarila o stranicu kreveta, a potom pogledala na pod, kao to je
to uvijek inila kako bi vidjela je li kakvo zanimljivo stvorenje ispalo iz njih.
Crveni zid ispred njezina atora bit e uklonjen samo ako je najvei tovarni slon u
taboru sposoban nositi svoj teret. Ako pouri, mogla bi vidjeti tog slona.
Skoivi prvo na jednu nogu, a potom na drugu, jedva je navukla izme, vrisnuvi
kad je hladna voda trcnula kroz rupe na prugastoj pamunoj prostirci pod njezinim
nogama. Svukavi spavaicu i zavrivi borbu s korzetom, odjenula je i zakopala
svoju omiljenu haljinu od tartana, a potom ugurala aku smeih kovra pod eiri
od tartana istog uzorka te vrpce nemarno svezala ispod brade. Nije se obazirala na

vr i lavor koji su ekali na svojemu stalku. Nije imala vremena za umivanje: morala
je posjetiti jednog slona.
Ostavivi kavu da se pui nekuana, pourila je preko natopljene prostirke dok joj je
u uima odzvanjao glas gospoice Emily. Draga, koliko te puta moram upozoriti,
gospoica Emily rekla joj je juer poslijepodne, strogo je gledajui preko naoala za
itanje, da ne smije zaboraviti svoj poloaj. Nipoto nemoj dopustiti da te netko od
domaih ljudi vidi zbunjenu, uzrujanu ili u trenutku kad nisi besprijekorno odjevena.
Mariana je nestrpljivo udahnula i izala u maglicu ranog jutra.
Njezin je ator bio na dobrom poloaju. Sklonjen po strani, u prednjem kutu tabora
generalnoga guvernera, omoguavao je jasan pogled na atore i dobar, iako udaljen,
pogled na glavna vrata, sklopivi ulaz u zidu od crvenog atorskog platna, koji se
pruao oko cijelog tabora. S druge strane zida u njezin su ator esto dopirali
zanimljivi zvukovi zbog kojih je mnogo vremena provodila zamiljajui odakle
potjeu ljudi i ivotinje koji su prolazili putom.
Glatko, sjajno blato, na kojemu su bili vidljivi samo otisci Dittuovih stopala,
prekrivalo je udaljenost od njezina skromnog ulaza do sredita tabora. Ondje su se
na ranojutarnjem povjetarcu lagano nadimala tri kieno ukraena atora rasporeena
u obliku kvadrata, atori lorda Aucklanda i njegove dvije neudane sestre te ator za
blagovanje, dovoljno velik da primi dvadeset osoba.
Zid od crvenog atorskog platna pokraj Marianina atora pruao se prema uvanim
vratima. Podignuvi suknju podalje od blata urno je krenula du zida.
Trebala je ekati u atoru do pokreta. To je bilo pravilo za dame koje su putovale u
taborima. Ako pokreta nije bilo, dama je ekala do devet sati i tada je odlazila na
doruak u ator za blagovanje. Potom se vratila u svoj ator te ondje do ruka itala
ili pisala pisma. Nakon ruka ila je u posjete, u ovom sluaju gospoici Emily ili
njezinoj mlaoj sestri Fanny, u njihove atore. Prije veere odlazila je na jahanje.
Mariana je znala ta pravila jer joj ih je gospoica Emily ponovila nebrojeno mnogo
puta.
Ali Mariana nije eljela ostati zatvorena iza atorskog platna. Damska besposlenost
nedvojbeno bi je izludjela. Osim toga, propustila bi sve, a bila joj je dunost doznati
sve o taboru, i o Indiji. U suprotnome njezina pisma, koja je dva puta tjedno pisala
tati, ne bi bila dovoljno dobra.
Odvaila se baciti pogled prema stambenim atorima. Nije bilo znaka aktivnosti: ni
brbljavih slukinja koje su nosile stvari po taboru ni domaih sluga koji su govorili
engleski, nitko je nije vidio. Ako uspije neopazice proi kroz vrata, a zatim preko
puta i natrag, za dorukom e biti poteena ljutitih pogleda gospoice Emily.
Drala se zida izbjegavajui vrstu uad, klinovima privrenu za tlo na svakih
osam stopa. Vlana uad i naleti vjetra podsjeali su je na san iz kojega se probudila.
Sanjala je kako drhti na pramcu nepoznatog broda koji je plovio kroz gustu maglu,
prema odreditu koje nije mogla naslutiti.
Doimalo joj se udnim to to je sanjala brod leei u atoru na ravnici
sjeverozapadne Indije, tisuama milja daleko od mora, ali koliko god se taj san
doimao udnim, ve ga je bila sanjala dva, ili moda tri puta.
Crveno atorsko platno pokraj nje bilo je prekriveno mrljama koje je nainila kia.
Mariana je smatrala da taj visok, alosno teak crveni zid, kojemu je svrha bila zatita
od lopova, blokira njezin pogled na uzbudljiv ivot u putujuem taboru. ak su i
sestre Eden bile istog miljenja. Gotovo bi se isplatilo pod krevetom uasnuto
zatei divljaka koji vitla noem u zamjenu za mogunost da vidimo vei dio naeg

putovanja, rekla je gospoica Emily proli tjedan dok su ona, gospoica Fanny i
Mariana prolazile kroz vrata tabora.
Do est sati ujutro sklopivi je ulaz, kao i zid, trebao biti sputen na tlo, a kuliji su
trebali namotavati uad i komade atorskog platna. Vrata su i dalje bila na svojem
mjestu, kao i zid.
Ne obazirui se na pozdrave straara, Mariana je prola kroz vrata i izala na put.
Podignuvi ruku iznad oiju, pogledala je niz put u oba smjera, prema ravnici na
jednom dalekom kraju te mirnom redu konja i slonova na drugom.
iroki put izgledao je gotovo jednako kao i sino, obrubljen nadstrenicama i
atorima visokih dunosnika. Samo je veliki ator za prijeme nedostajao na svojemu
mjestu nasuprot uvanom ulazu, zamijenjen praznim pravokutnikom izgacanog blata
u kojemu je nekoliko stotina kulija stajalo i gledalo neto to ona nije vidjela.
Pourila je prema njima.
Dittu joj je bio rekao da je veliki slon visok gotovo dvanaest stopa. Bio je najvei od
stotinu dvadeset sedam tovarnih slonova pridruenih britanskom taboru te jedina
ivotinja dovoljno snana da nosi durbar ator, veliki ator za prijeme, koji je lordu
Aucklandu bio izuzetno vaan za primanje domaih prineva. Dittu je rekao da je
slonu ime Motu. Dodao je da se slon poput njega raa samo jednom u stotinu
godina.
Kia je bila Motuov jedini neprijatelj. ator, silno teak dok je suh, postajao je
neizdrivo teak kad bi ga natopila kia. Kako je bilo nezamislivo da generalni
guverner bude bez atora za primanja i kako ga je Motu mogao nositi samo jedan
dan bez odmora, tog slona nikada nisu ostavljali. Ako Motu nakon kie nije mogao
nositi svoj teret, lord Auckland i njegove sestre usidjelice, britanska vlada Indije,
deset tisua vojnika, vie od trideset tisua dravnih dunosnika, trgovci, sluge i kuliji
te nebrojene tovarne ivotinje ekali su u blatu dok on ne postane sposoban za to.
Mariana je stigla do blata i naglo stala, isteui vrat kako bi vidjela iznad polugolih
kulija koji su se naguravali. Nekoliko ih se okrenulo kako bi je pogledali. Oh, da je
barem veliki slon sposoban nositi svoj teret! Kako bi mogla podnijeti daljnje
odgaanje putovanja kad je bila na iglama od iekivanja susreta s Randitom
Singom, glasovitim sikhom, vladarom Pandaba?
S mjesta na kojemu je stajala nije vidjela nita. Oklijevajui samo trenutak, zala je u
gomilu.
Hattho, hattho, maknite se, zapovijedala je, a kuliji su je sluali te gurali jedan
drugoga kako bi joj otvorili uzak prolaz meu sobom.
Gotovo je stigla. Netko ispred nje izvikivao je zapovijedi. ivotinja je frktala. U
blizini je zapoelo otro vikanje. Slonova surla izvinula se u zrak. Mariana nikada nije
izbliza pogledala toga slona. Koliko je dvanaest stopa visoko? Hoe li biti dovoljno
jak da podigne vlaan ator ak i nakon...
Gospoice Givens! Gospoice Givens!
Mariana se ukoila usred koraka. Englez svijetle kose stajao je na hrpi prtljage malo
dalje. Na sebi je imao plavu odoru i mahao joj je.
Nije ga mogla izbjei. Pribrala se i mahnula mu. Maglica se pretvorila u laganu kiicu
koja je promoila ramena njezine haljine. Ako ve mora biti zateena vani, meu
polugolim kulijima u est sati ujutro, zato je mora zatei porunik Fitzgerald iz
bengalskog konjikog topnitva, prvi mukarac u cijelom taboru koji joj se sviao?
Pribrala se i krenula prema njemu, putem uguravi vlaan pramen kose pod eiri.

Treba li okrenuti svoje neumiveno lice na drugu stranu kad stigne do njega? Ne, za
to je bilo prekasno.
Fitzgerald i jo dvanaest mladih asnika, redom prikladnih kandidata za brak, tri
veeri prije pozvani su u guvernerov ator za blagovanje.
Fitzgerald je za veerom sjedio nasuprot njoj. Mariana je odmah vidjela da je
kandidat: lice mu je bilo pravokutno, naoito, nos visok, rimski, a kosa staromodno
zalizana kremom. Nakon juhe zabacio je glavu dok se smijao neijoj opasci, a ta joj
je kretnja zbog kuta pod kojim je nagnuo glavu i zbog oblika njegovih usana, zapela
za oko. Kasnije se odvaila pogledati i uhvatila ga je kako je sa zanimanjem gleda
preko pileeg frikasea.
Izraz njegova lica nije nita odavao, ali njegov ju je pogled uzbudio i uznemirio. Do
kraja veere trudila se razgovarati s mukarcem koji je sjedio pokraj nje, ograniivi
poglede na drugu stranu stola, ali im se pogledi vie nisu sreli.
Gospoice Givens, ponovno ju je pozvao Fitzgerald nadglasavajui buku gomile i
mrtei se dok je silazio s prtljage, naoit u odori, nedvojbeno ne biste trebali biti
ovdje. Ako biste priekali trenutak, otpratio bih vas u va ator.
Hvala vam, porunice, viknula mu je Mariana, ali dola sam vidjeti slona.
Kad mu je prila, pogledao je njezinu haljinu, a tada brzo odvratio pogled. Ona je
spustila glavu i ugledala izdajniki jastui tkanine koji je virio na mjestu na kojemu
nije zakopala gumb.
Vjerojatno je cijelu haljinu pogreno zakopala. Kosa joj je ispadala iz eiria.
Zagrizla je usnu i podignula pogled te vidjela kako se porunik smijei.
Pruio joj je ruku. Ako ste doli vidjeti slona, rekao je, bolje se popnite ovamo k
meni. Ovo bi moglo biti zanimljivo.
Mariana se popela k njemu, udahnuvi kiom natopljen ustajao miris njegove vunene
odore te osjeajui topao pritisak njegovih prstiju.
Uhvativi je za lakat kako bi joj pomogao uspostaviti ravnoteu, Fitzgerald je
pokazao: Ondje je.
Mariana je pogledala preko gomile i ostala bez daha.
Okruen kulijima, golemi slon mukotrpno je pokuavao ustati pod guvernerovim
sloenim atorom za durbar koji mu se ljuljao na leima.
Na vratu mu je sjedio mahut te ga udarao eljeznom ipkom po golemoj glavi, viui
na bengalskom, dok je gomila ve obilno poprskana blatom raspravljala, nagaala i
kladila se. Slon je ne obazirui se na sve to uspostavio ravnoteu traei oslonac u
skliskom blatu, a tada je plaho i drhtei podignuo zaljuljani teret.
Ali u posljednjem trenutku velika je stranja noga popustila. Mariana je osjetila kako
se Fitzgerald ukoio pokraj nje. Kuliji su uzdahnuli. Preoptereen mokrim platnom
slon se riknuvi prevrnuo na bok, rastjeravi kulije kao pilie i izbacivi mahuta iz
ravnotee.
Kakav savreni prizor za dananje pismo ocu! Mariana se ozarena lica okrenula
prema Fitzgeraldu. To mi se svia u Indiji: prave indijske stvari, a ne imitacije
engleskih stvari. Mi se silno trudimo biti Englezi, sa svojim atorima, hranom i
namjetajem, ali to ne...
Oprostite, gospoice Givens, prekinuo ju je Fitzgerald, pustio njezin lakat te
pogledao pokraj nje kao da trai nekoga, ali generala Cottona moram odmah
obavijestiti o slonovu neuspjehu. Skoio je na tlo i pruio joj ruku, izgledajui
istodobno vojniki i pokajniki. Dopustite mi da vam pomognem sii.
Ona je jo jednom pogledala slona, utiskujui njegovu sliku u sjeanje, a tada je

prihvatila ponuenu ruku.

Kad je sila, on je podignuo lakat kako bi ga uhvatila pod ruku. Moram vas otpratiti
do vaeg atora, gospoice Givens. Predaleko je da biste ili sami.
Kosa mu se sjajila kad se sagnuo prema njoj. Pri brijanju mu je promaknulo jedno
mjesto na obrazu. Oi su mu bile zelene, kao i njezine. Vragolasto se nasmijeio.
Iako je bila u iskuenju da prihvati njegovu ponudu, Mariana je oklijevala. U deset
minuta koliko bi bilo potrebno da stignu do atora, nedvojbeno bi razgovarali. U
deset minuta mogla bi doznati mnogo o njemu; ali to je s klonulim slonom koji je
teko disao u blatu iza nje, sa atorom i dalje svezanim za drveni okvir na leima?
Hoe li moi ponovno ustati? Je li ozlijeen? O tome mora obavijestiti dragog tatu,
koji kod kue u Sussexu eka njezina pisma.
Ljubazno od vas, porunie, odgovorila je, ali jo u malo ostati ovdje. Voljela bih
porazgovarati s goniem tog slona.
Fitzgerald je povukao ruku. Razgovarati s njegovim mahutom? ponovio je
namrtivi se. Ali, kako biste mogli... ah, dakako, vi govorite njihove jezike.
Oklijevao je. Ali nipoto vas ne bih smio ostaviti ovdje samu. Pogledao je preko
ramena kao da trai pomo.
Mariana se ukopala u blatu. Sama sam dola ovamo, porunice Fitzgerald,
odgovorila je. Ali uvjerena sam, dodala je gledajui ga ravno u oi, da emo se
uskoro opet vidjeti. Odvratila je pogled zakljuivi da ga je predugo gledala.
On je ponovno oklijevao, a tada se naklonio. Polaskan sam time to ste upamtili
moje ime, gospoice Givens. I bit ete dobro ovdje?
Mariana je kimnula stisnutih usana, a potom mu uputila irok, spontani osmijeh.
On joj je uzvratio osmijehom. Tada nikome neu rei da sam vas vidio.
Kad se ona osvrnula preko ramena, on je nestao.
Slon je i dalje leao na boku optereen mokrim atorom, kao siva planina s jednim
vidljivim, zakrvavljenim okom. Mahut je hodao oko njega i pjevuio drei velik,
naizgled opasan no u ruci, kojim je rezao uad i remenje, struno oslobaajui
ivotinju tereta.
Prenuo se kad se Mariana nakaljala.
Bio je nii od nje, i ilav. Ramena su mu se udno pomaknula kad ju je pozdravio,
kao da nije bio naviknut razgovarati s neznancima.
Kako je ime tvojem slonu? oprezno je upitala na urdskom jeziku. Kao Engleskinja
imala je pravo nastupiti oholo. Ali izabrala je uljudnost.
Ime mu je Motu, memsahib, odgovorio je preko slonova hripanja, napustivi
vlastiti jezik kako bi joj odgovorio. Lice mu je bilo puno dubokih oiljaka.
Bjeloonice su mu bile boje stare slonovae.
Kimnula je. Motu. A tebi?
Hira Lal.
Slon se iza Hire trgnuo i podignuo surlu. Mahut se bez isprike okrenuo i vratio
svojemu poslu.
Pa, tada e razgovarati s njegovim leima. Podignula je glas. Zato ree svu uad?
Nee li se ljutiti na tebe?
to ja imam s njihovom uadi? Hirini su prsti drhtali dok je rezao debeo koni
remen. Rekao sam im da danas ne bismo trebali podizati ator. Podignuo je glas.
Rekao sam im da e Motu pasti. Upozorio sam ih da je to opasno za Motua.
Opasno? Mariana je nainila korak prema njemu. Zato?

Hira je prerezao zadnje ue i teret je pao poput goleme, hladne kobasice. Motu je jo
na trenutak mimo leao, a tada se okrenuo na koljena, s praznim okvirom i dalje
svezanim za lea.
Maleni se ovjek okrenuo prema Mariani. Nije joj bilo jasno kako je podnosio
hladnou samo s komadom tkanine oko struka i s trakom iznoenog pamuka. Od
nemarno svezanog turbana do bosih stopala bio je prekriven prodornim vonjem
slona. Slon ima krhku kraljenicu, rekao joj je. Ako se teret zbog neega
pomakne, okvir se moe pomaknuti i pritisnuti kraljenicu. Takve nezgode mogu
slona onesposobiti ili ga usmrtiti. Slon nipoto ne smije pasti dok je natovaren. Kad
mu se lice opustilo, Mariana je vidjela koliko je bio uplaen.
Motu se na Hirinu zapovijed teko uspravio i nadvisio ih oboje. Neuobiajena
duljina nogu, poput etiri velika debla, inila ga je toliko visokim. Mariana je gledala
kako je savinuo prednje noge i pognuo glavu prema svojemu mahutu. Hira Lal
rairio je ruke i uhvatio dva velika uha, a tada stopalom upro visoko u slonovu surlu,
spretno se popeo i sjeo dvanaest stopa iznad tla.
Koliko si dugo njegov mahut? Mariana je zabacila glavu, pridravajui eiri, ne
elei da odu.
Otkako je bio malen, odvratio je Hira. U ruci mu se pojavila teka ipka za tjeranje
slona. Nadam se, rekao je, da emo umrijeti u isto vrijeme. Navikli smo jedan na
drugoga.
Zadrhtavi od te pomisli, okrenula se prema putu.
Dakle, Dittu je bio u pravu u pogledu slonova imena, Debeljuko. Moda je Motu
bio okruglast dok je bio malen, poput njezina malenog neaka Freddieja. Kakav god
tada bio, izrastao je u golemu sivu ivotinju, izboranu i prekrivenu grubom crnom
dlakom. Mariana je uzdahnula. Slonova se nikada nije mogla zasititi.
Freddie se zacijelo promijenio u godinu dana otkako je ona napustila Englesku. Bio
je ivahno stvorenje musavog lica, bucmastih nogu i stopala te s aureolom zlatne
kose. Sada je ve blizu treeg roendana.
Na putu joj se nala velika lokva sjajnog blata. Mariana je stala i zamislila se nad
njom kad je vjetar donio lagani pljusak na njezinu povrinu. Freddieju e za dvije
godine biti pet godina, koliko je bilo njezinu bratu kad je umro.
Jadan mali Ambrose. Jednoga se dana igrao, sutradan je bio vreo i u mukama, a
nedugo potom zauvijek je otiao.
Dugo nakon njegove smrti smatrala je da se nikada nee oporaviti.
Od trenutka njegova roenja Ambrose je bio na njezinoj skrbi. Kao
osmogodinjakinja je, s odvezanim vrpcama koje su joj visjele niz tijelo, hodala
poljunanim stazama vrta nosei ga u naruju. Kad je progovorio, ona je prevela
njegove prve rijei. eli jo jedan krumpir, mama, rekla je. eli pomilovati psa.
Kasnije je Ambrose bio njezin stalni kovravi drubenik. Slijedio ju je posvuda i
nikada joj, za razliku od drugih, nije govorio da je neuredna, previe glasna ili da
previe govori. Ona mu je pokazala svoja skrovita u vrtu i zajedno su uali ispod
grmlja, s icima na odjei, dok mu je ona ispredala prie o abama koje govore i o
vilama koje ive u donjem dijelu vrta.
Pomaknuvi suknju na stranu, obila je blatnu lokvu ne obazirui se na hladan
povjetarac. Bilo joj je dvanaest, a njezinoj sestri Charlotte etrnaest godina kad je
Ambrose umro. Kad god bi pomislila na to vrijeme, sjetila bi se kako su njezina
majka i teta Rachel ozbiljnih lica i iserpljene stajale na vratima sobe u kojoj je
Ambrose leao, tih, u snu koji prethodi smrti.

Uite, rekla je mama Mariani i njezinoj sestri, i pozdravite se s bratom.

Djevojice su zajedno na prstima prile njegovu krevetu i zatekle ga kako hre
otvorenih usta, majunog iscrpljenog lia te glave obrijane zbog trbunog tifusa,
rune na jastuku. Uvjerena da e Ambrose zbog nje otvoriti oi, Mariana ga je
primila za ruku, ali on se nije probudio, a u njegovim prstiima kao da vie nije bilo
ivota. Uvidjevi istinu te izmuena patnjom i strahom, pala je na koljena i zagrlila
njegovo tjelece.
Nemoj umrijeti, Ambrose, molim te, vapila je dok je Charlotte tiho jecala pokraj nje.
Mariana je uvukla hladne ruke u rukave dok je hodala putom. Ambrose nije bio prvi
koji je umro. Dvoje djece u obitelji Givens umrlo je od ospica kad su Mariani bile
etiri godine: dvogodinji Colin i estomjesena Janet. Njih nije dobro upamtila, iako
se sjeala panike koju je osjetila kad je nakon vlastita polaganog oporavka opazila
tiinu u djejoj sobi.
Izgubljenu djecu vie se nije spominjalo, a Mariana nikada nije vidjela da njezina
majka plae za njima. Blijeda i uzdrhtala, njezina majka nije plakala ni za
Ambroseom. Njezina je tiina prestravila Marianu, koja je smatrala da je ona kriva za
to. A zato i ne bi bila? Ona je, brbljiva i nespretna, nastavila ivjeti dok su sva
dragocjena djeica poumirala.
Ali zato moramo biti hrabri? Sklupana na stolcu pred kaminom u dnevnoj sobi,
Mariana je na majinu ukoenom licu traila utjehu i oprost. Zato ne smijem
plakati za Ambroseom kad mi je srce slomljeno?
Zato, Mariana, rekla je njezina majka odvraajui pogled, jer se u ovakvim
trenucima moramo pomiriti sa situacijom i biti jaki. Od plakanja emo se samo
razboljeti. Njezin se otac, ovjek upalih oiju, usiljeno nasmijeio. Moramo se
odrati, dodao je, pomou spoznaje da je Bog dobar.
Od toga su dana malokad spominjali Ambrosea. Dok se Charlotte pokuala ponaati
normalno, Mariana je sama polagano hodala vrtom, bolno plaui u sklonitima u
kojima su se ona i Ambrose igrali, Ambrose za kojega je bila savrena, koji je
mljackao gledajui kako mu mae svje dem od jagoda na pecivo.
Zadrala je njegova omiljenog drvenog vojnika, kojega je danju skrivala, a nou je
spavala s njim. Kad bi ugledala dem od jagoda, u jecajima bi odlazila od stola.
Poela je opaati bol drugih ljudi. Dojurila je u kuhinju i bacila se u zagrljaj
sudoperki kojoj je umrla sestra. esto je otkrivala neugodne istine.
Mama i teta Rachel ljutile su se zbog njezina neobinog ponaanja. Samo joj tata
nikada nije uputio runu rije, dragi tata za kojim je njezino srce eznulo dok je
stajala ondje pokraj puta, na kii, miljama daleko od njega. Zaokupljen poslom, on
nije predvidio pogubnu hitrost Ambroseove bolesti. Nije oekivao da e njegov
sini umrijeti.
Ali sada je tu bio Freddie. Moda e Charlottein sin zauzeti Ambroseovo mjesto u
tatinu srcu. Moda e njezina djeca jednoga dana uiniti to za nju.
To bi, dakako, bilo skoro, kad bi se pitalo njezinu majku u Engleskoj, njezinu tetu
Claire u Calcutti i branu posrednicu gospoicu Emily.
Fanny, naumila sam upoznati Marianu sa svim neoenjenim asnicima u taboru,
povjerila je gospoica Emily svojoj mlaoj sestri dok su tjedan dana prije ekale da
budu uvedene u ator za blagovanje, nesvjesne da je Mariana stala iza njih.
Naizmjence e sjediti pokraj nje. Ako bude po mojemu, do kraja prosinca imat
emo vjenanje.

Gorljivost gospoice Emily, koja je Marianu izluivala, zacijelo je godila mami koja
je kod kue u Sussexu strpljivo ekala vijesti.
Ima samo godinu dana, rekla joj je mama dok je stavljala netom saivenu haljinu u
najveu od njezine tri krinje, do stizanja sljedee skupine neudanih djevojaka u
Calcuttu. Nadam se i molim da e u tom razdoblju pronai odgovarajueg partnera.
Ako ga ne pronae, ljudi e misliti da si okaljana. Tada e biti prekasno.
Put joj je preprijeila povorka deva, koje su zveckale mjedenim zvoniima
privrenima oko nogu. Mariana je nemirno tapkala, elei to prije prijei put i ui
kroz uvani ulaz prije no to je jo netko vidi.
Otkako je dola iz Engleske, njezinu pozornost nije zaokupljao brak, nego Indija.
Sada kad je njezina godina bila na izmaku, mora pronai supruga. Kako to ne bi
zaboravila, pisma upozorenja na predstojeu propast stizala su svaki trei dan u
maloj torbici, od njezine tete Claire iz Calcutte.
Mariana je bila i te kako svjesna uspjeha drugih potencijalnih nevjesta koje su prole
zime stigle zajedno s njom. Teta Claire u svojemu je zadnjem pismu opisala zaruke
najneuglednije od njih, stanovite gospoice Finchley, koja je pronala neoekivano
dobrog budueg supruga, dok je jedna od najljepih djevojaka oboljela od voenih
kozica pa se oekuje da e zbog oiljaka zauvijek ostati unakaena.
alju je kui. Gospoica Emily odmahivala je glavom dok je Mariana spremala
pismo tete Claire. Kakva teta. Koliko sam ula, gospoica Ranier bila je lijepa
djevojka, s velikim izgledima za uspjeh. A sada e, ako bude imala sree, ivjeti iz
krinje selei se kao teta usidjelica iz jedne obitelji u drugu. Ako ne bude imala sree,
morat e se zaposliti kao guvernanta.
Gospoica Emily uzdahnula je. Kako se situacija odjednom promijeni.
Deve su i dalje prolazile. Mariana se mekoljila na rubu puta. Njezina je godina bila
pri kraju, a ona jo nije bila ni zaruena, ali unato tome bila je u najzavidnijem
poloaju. Veliki putujui tabor, njezin dom protekla tri tjedna, bio je i privremeni
dom vie od pola britanske vlade te gotovo svih britanskih vojnih asnika u Calcutti,
mahom mladih i neoenjenih. Bila je to rijetka prilika, to su isticale i gospoica
Emily i teta Claire. Da je Mariana bila jedna od stotinu djevojaka uz samo jednog
raspoloivog mukarca, ne bi imala izgleda, zbog svoje radoznalosti, neurednosti i
neusiljenog ponaanja. Da, mama je u svojim pismima iz Sussexa ponavljala kako
Mariana nema osobito velike izglede zbog svojih neposlunih kovra, preirokog
osmijeha i kvadratnih ramena.
Ali injenica da je bila jedina mlada dama meu tolilkim strastvenim mukarcima
imala je i svojih nedostataka. Mariani su odavno dojadili eljni neznanci. Izmorena
prevelikim izborom, opaala je samo zube koji su im nedostajali, klempave ui, elju
da joj ugode. Njezin sinonji partner za veerom bio je toliko nalik bijelom zecu da
je jedva uspijevala razgovarati s njim.
Gospoica Emily i njezina sestra su, dakako, imale svoja miljenja. Doimalo se da
njih vie zanimaju vrline tih mukaraca nego Marianina naklonost. Kandidat
gospoice Emily bio je ivahan mukarac ija je glava bila neobinog oblika, a obitelj
mu je navodno bila vrlo velikoduna. Mariana, moramo imati na umu da su ti
mukarci uglavnom drugi ili trei sinovi. Favorit gospoice Fanny bio je visok,
alostan mukarac koji je imao naviku briznuti u pla. U supruga nita nije vanije
od dobrog srca, primijetila je gospoica Fanny.
Objema se sviao Bijeli Zec.
Deve su prole. Mariana je podignula suknju i potrala preko puta upravo kad se

izmeu dva atora pojavio jedan Europljanin.

Odmah je stala. Bojnik Byrne, zapovjednik tabora, doao joj je uz bok, krupan,
uspravan u sedlu. Njegova crna izma zasjala je u razini njezinih grudi. iljaste
mjedene mamuze uhvatile su sunevu svjedost.
Znakovito je pogledao niz crveni nos, najprije slona na odlasku, a potom Marianu.
Dobro jutro, gospoice Givens, otegnuto je rekao. Jutros ste izali u etnju?
Pogled mu je pao na prednji dio njezine haljine.
Doista jesam, bojnie Byrne, odgovorila je. Usiljeno se nasmijeila dok joj se
vruina uspinjala u lice. S oboda njezina eiria kapala je kia.
On joj je kimanje uzvratio otrim kimanjem, a tada je podbo konja i odjahao putom,
a rep njegova konja leprao je.
Udarila je prstima izme o tlo i podignula luk blata. to je Byrnea briga za to to je
njezina haljina pogreno zakopana? Visoko je podignula bradu i pourila preko
puta. Ona e prelaziti put kad joj se prohtije. Ona e gledati slonove ili razgovarati s
mahutima kad to poeli. Oni mogu oekivati da e cijelo jutro sjediti u svojemu
vlanom atoriu i zuriti u atorsko platno, ali ona to nee uiniti. Gledanje kroz
otvore na atorskom platnu, u Dittuov hodnik, u skueni prostor za kupanje, u
prostor u kojemu je, strahujui da e Dittu ili ista nenadano doi, drala unutarnju
i vanjsku zavjesu zatvorenom dok je koristila nonu posudu, nee joj donijeti nova
otkria za nju i tatu.
Tko je bio debeli bojnik Byrne da bi se drao oholo? Mariana nije isputala zvukove
nalik trubljenju kao to ih je on isputao dok je mislio da ga nitko ne uje. Nije joj
promaknulo da je taj zvuk ispustio maloprije, kad je odjahao. I to je s njegovim
prijateljem Williamom Macnaghtenom, koji joj je dao zadau prevoditeljice, i s onim
njegovim upavim obrvama te s njegovom navikom prouavanja vlastita jezika u
depnom ogledalu? to je svima njima? Zar ne uviaju kako je ovo velika
pustolovina?
Barem ju je porunik Fitzgerald razumio. Odlunim korakom prola je pokraj
straara na vratima, takoer dignuvi nos pod otrim kutom. Dittu, Ijutito je rekla
banuvi u svoj ator, donesi mi odjeu za jahanje i reci konjuarima neka osedlaju
jednu kobilu.

2. poglavlje

ospoica Emily rekla je Mariani neka povede barem dva konjuara sa

sobom kad god poe jahati. Iako nije voljela da je pjeice slijede miljama,
Mariana svoj trojac neuhranjenih mladia nije odmah otpravila, nego im
je iz potovanja prema gospoici Emily dopustila da trkaraju za njom
sve dok nije prola velike atore visokih dunosnika, asnika i veterinara te stigla do
vezova za konje na kraju puta. Ondje je zaustavila svoju kobilu i otpravila pratnju.
Na vezovima su stotine ivotinja bile svezane u dugim, urednim redovima, na brizi
mnogih domaih ljudi. Kokoi biserke, prirodne neprijateljice zmija, meu konjima
su kljucale po blatu.
Mariana je gledala kako tamnoputi konjuari obavljaju svoj posao, na hladnoi
omotani dugim komadima tkanine. Njezin miljenik, visok stariji konjuar koatog
lica, pozdravio ju je prolazei pokraj nje i vodei kobilu s posjeklinom na sjajnom
vratu. Mariana je uvijek pogledom traila toga visokog konjuara kad god bi dola do
vezova. On nikada nije urio i malokad je govorio, ali neto je na njemu privlailo
njezinu pozornost. to god to bilo, ni drugim konjuarima nije promicalo. Svi su mu
pristupali s velikim potovanjem, iako se doimalo da on to ne opaa.
Uzdahnula je. to bi moglo biti drugaije od doma nego ovo mjesto? Koliko god se
trudila, u svojim pismima nije mogla doarati ni desetinu svega to je vidjela i
onjuila u Indiji. Ovdje je sve bilo egzotino, iznenadna svitanja i sutoni, okus svega,
pa ak i osjet zraka.
Po uzoru na legendarne tabore mogulskih vladara koji su putovali sa svojim
vladama, vojskama, suprugama i robovima, britanski tabor bio je istodobno
grandiozan, sloen i prljav. Mariana se nije mogla zasititi bezbrojnih prolaza i atora,
arenih i bunih bazara. Sa samo neto vie od etrdeset tisua stanovnika, jedva se
mogao mjeriti s taborima mogulskih vladara, koji su, kako je doznala, bili tri puta
vei. Unato tomu, britanski atori protezali su se nekoliko milja preko trenutanog
oceana blata koji su prekidale samo pokoja ruevina ili skupina bagrema.
Tabor je prema kraljevstvu sikha krenuo prolog listopada iz Calcutte. Mariana, nova
lanica pratnje generalnog guvernera, propustila je taj uzbudljivi dogaaj kao i prvih
est mjeseci putovanja tabora. Sve to je znala o tom putovanju ula je iz razgovora
uz veeru te od sestara lorda Aucklanda, koje su istaknule da nakon to su ve
pretrpjele to putovanje, nemaju potrebu trpjeti i drugi put prisjeajui ga se.
Tabor je putovao, kao i mogulski tabori, brzinom od deset milja dnevno. Svakog
jutra tono u est sati, dok su se posljednji sanduci tovarili na kola i tovarne
ivotinje, lord Auckland i njegove sestre kretali su prema sljedeem taboritu,
putujui koijom za lijepog vremena te u zatvorenim nosiljkama ako se oekivala
kia. Nakon otprilike tri sata napornog putovanja stigli bi do sljedeeg taborita gdje
ih je, ako nije bilo kakve nesree, u priuvnom atoru za blagovanje ekao doruak
poslan veer prije.
Plavi dim ognjita zadravao se u zraku. Odjednom gladna, Mariana je njukala
uivajui u mirisu ugljena i nepoznatih zaina. Ali, gladna ili ne, u devet sati ujutro ne
bi trebala oekivati fin doruak. Kola s dorukom, ijim su koijaima teklii prenijeli
obavijest, do tada su ve kripala daleko dolje s brioima i dimljenom paetinom pa
je bilo prekasno da Mariani budu od koristi.
Budui da je Mariana putovala s pratnjom generalnoga guvernera, nije se morala

sama snalaziti ii velikoj povorci koja je ila za njima, poticana profesionalnim

taborskim bubnjarima. Bolesni ili zdravi, kakva god vozila pronali, svi drugi u
taboru, od najvieg dunosnika do najnieg istaa, urili su kako bi bili ispred
praine ili blata koje je podizalo deset pjeadijskih pukova te povorka kola s
prtljagom i napregnutim volovskim zapregama, natovarenim devama, hitrim
magarcima te sporijim slonovima koji su vukli topove i kola krcata krupnom
samom te topovskim kuglama.
Zahvaljujui radu tisua kulija, tabor je na svakom novom taboritu nastao nekoliko
sati nakon dolaska, sa svakom radnjom i dijelom za sluge na prethodno odreenom
mjestu te s velikim putom koji je, kao udom, bio dug i irok tono koliko i dan
prije.
Tabor je od listopada 1837. do kraja oujka 1838. godine putovao od Calcutte do
sjeverozapadnog dijela Britanske Indije. Kad se u atore uvukla vrelina ljeta, lord
Auckland, njegove sestre i visoki dunosnici napustili su povorku vojske i prtljage te
sami putovali uzbrdo do postaje u Simli, kako bi se od putovanja odmorili u
kolibama prekrivenim ruama i uivali u veerama, sveanostima i predstavama.
Mariana ih je ondje upoznala te su je pozvali da se pridrui pratnji generalnoga
guvernera.
A tada je stigao studeni donijevi hladnije dane i tople veeri, a tabor je ponovno bio
na putu. Njegovo konano odredite Firozpur na britanskoj strani rijeke Sutlej
bilo je samo pedeset milja daleko. S onu stranu rijeke Sutlej, koja je oznaavala
sjeverozapadnu granicu Britanske Indije, bilo je neovisno Kraljevstvo Pandab,
domovina starog Lava Pandaba, maharade Randita Singa, koji je sa svojim
raskonim taborom na granici ve ekao dolazak Britanaca.
Za manje od tjedan dana dugo e putovanje zavriti i zapoet e veliki durbar:
sastanak dravnih elnika zbog kojega su lord Auckland, njegova vlada i vojska preli
cijeli taj put. Na kraju durbara, nakon njegovih mnogih sveanih vojnih smotri,
veera i zabava, doi e trenutak kad e lord Auckland i maharada potpisati vaan
sporazum te na taj nain potvrditi obeanje da e udruiti britansku vojsku i vojsku
sikha te zajedno, ili ruku pod ruku, kao to je to rekao maharada, pokoriti
Afganistan.
Pokoriti Afganistan... Mariana je coknula svojoj maloj kobili. Ostavljajui vezove za
konje za sobom, krenula je preko ravnice duge dvije milje koja je razdvajala vladin i
vojni tabor. Sljedeih nekoliko tjedana njezina e pisma tati biti ispunjena vijestima o
durbaru i o pohodu na Afganistan, dok e pisma majci i sestrama biti ispunjena
opisom dogaanja vezanih za lorda Aucklanda i njegove sestre te njezinih izgleda za
brak.
Zijevnula je. Njezina obitelj. Sve topliji zrak bio je vlaan. Podignula je ruku i
otkopala gornji gumb jakne. Pomislivi na dom, pomiljala je na nedjelju, nedjeljni
ruak u blagovaonici vikarijata, s visokim prozorima i svima za stolom.
Wilfrid, molim te, tanke krike, rekla bi njezina majka prodornim glasom dok je
tata rezao ovetinu, dok su se Marianina sestra Charlotte i njezin suprug pogledavali
na kraju stola i dok je mali Freddie pokraj njih ciao u svojemu malom stolcu.
Moda je prizor Charlotte i Spencera, sretnog branog para s djetetom, potaknuo
Marianinu majku da je poalje u Indiju.
Gotovo joj je devetnaest, Lydia, rekla je teta Rachel prije godinu i pol, utei
taftom dok su ona i mama privatno razgovarale u maloj dnevnoj sobi. Ovaj kutak

Sussexa ne moe ponuditi nikoga osim jadnog gospodina Bertrama s njegove etiri
djevojice i s onim, kako mu je ve ime, koji strano muca. Drugdje nemamo veza,
kao druge obitelji. Svi znamo da je Marianin izgled daleko od pomodnog, a njezin
otac, koliko god ga volim, ne moe joj dati miraz. Indija je puna ambicioznih
mladia. Poalji Marianu u Calcuttu, Claire i Adrianu. Njezine e loe navike ondje
biti manje vane.
Vjerojatno si u pravu, Rachel. Mama je progovorila tiim glasom. Mariana je na
svojemu prislukivakome mjestu u hodniku zadrala dah.
Novo utanje znailo je da se teta Rachel uspravila u svojemu omiljenom
naslonjau s ravnim naslonom. Dakako da sam u pravu. Ta je djevojka sada ve
poznata po nedostatku profinjenosti. Tko moe zanemariti njezinu primjedbu u
crkvi, pred njihovom bakom, o blizancima tvoje roakinje, >dva izobliena zrna
graka u jednoj mahuni<. I kako nas je prestraila? Primjerice, onaj put kad je u
esnaestoj godini nestala i vratila se dva sata poslije sva blatnjava, tvrdei da je pala u
rijeku?
Molim te, Rachel, tiho je rekla mama. Vjerujem kako smo se sloile da taj strani
dogaaj vie neemo spominjati.
Dakako, Lydia. Mariana je zamislila kako njezina teta nestrpljivo odmahuje rukom.
Ali to je s njezinom radoznalou? Zna li da Mariana prislukuje iza vrata?.
Da, Rachel, znam. Uzdah njezine majke preplavio je Marianino skrovite.
Mariana je doista prislukivala iza vrata. inila je to od onog ljeta kad su pokopali
Ambrosea, kad je otila u oevu radnu sobu kako bi mu rekla da je veera gotova.
Bilo je kasno, a njega jo nije bilo za stolom. Marianu su poslali po njega, ona je
projurila hodnikom uobiajeno nesmotreno, a tada je naglo stala uasnuta
zvukovima koji su dopirali iza zatvorenih vrata njegove radne sobe. Oduvijek je
vjerovala da njezin otac nikada ne plae: a tada ju je njegovo potajno, prigueno
jecanje zasjeklo do kosti. Moj sin, moj jadni, mali Ambrose, ula je kako ponavlja
jecajui.
Mariana je tiho otila rei majci da tata ima posla i da e uskoro doi, ali odjek
njegovih jecaja zauvijek je ostao s njom. Od toga dana vie nije ulazila ni u jednu
sobu bez prethodnog sluanja izvana.
U tjednu nakon razgovora s tetom Rachel njezina je mama naela temu Indije,
strogo pogledavajui Marianu izmeu brzih poteza noem dok su zajedno rezale
stabljike kokotia za vazu u predvorju.
Ne znam to u bez tebe, dijete moje, unato svim jadima koje mi zadaje, izjavila
je svojim uobiajenim prodornim tonom, zbog ega su dva mukarca u povrtnjaku
podignula pogled sa svojih motika, ali tvoja je teta Rachel u pravu. Mlade dame u
dananje vrijeme odlaze u Indiju, s odgovarajuom pratnjom, dakako. To je doista
najbolje za tebe s obzirom na tvoje izglede ovdje. Odmahnula je glavom. Da ima
plave oi i lijepe usne nalik ruinom pupoljku, kao tvoja sestra, moda bi bilo
drugaije. Znam da je tvojem ocu tvoj iroki osmijeh oaravajui, ali u dananje se
vrijeme trai profinjenost. A to se tie tvoje kose... Ako ostane ovdje, Mariana,
cijeli e ivot mijenjati cvijee u vazama i knjige u knjinici. Claire i Adrian nisu te
vidjeli otkako si bila Freddiejeve dobi. Bit e im drago primiti te. Naposljetku, oni
nemaju svoje djece. Poi u Indiju, draga.
Indija. Istok. Unato svim savjetima tete Rachel, Mariana se do tog trenutka jo nije
bila zamislila na brodu kojim plovi u Indiju kako bi se ondje udala za nekoga i
moda zauvijek ostala tamo. Ali sada kad je to bilo izvjesno, Indija ju je mamila.

Ondje e zapoeti novi ivot, potpuno iznova, slobodna od nevolja iz prolosti te od

ogranienja seoskog ivota u Engleskoj.
Tijekom sljedeih est mjeseci, dok su ekali odgovor tete Claire i tetka Adriana na
pismo njezina oca, Mariani je njezina obitelj ve nedostajala pa je nenadanim
poljupcima obasipala mamu, Charlotte i maloga Freddieja.
Zaboga, djevojko, rekla je mama, prestani navaljivati na sve. Jo nisi otila.
Ali, koliko god ih je sve voljela, Mariana e istinski tugovati za svojim dragim,
dobrim tatom.
Draga moja, silno e mi nedostajati, rekao joj je njezina zadnjeg dana u Sussexu,
uzevi njezine ruke i tuno gledajui tri krinje spremne za ukrcavanje na kola.
Mora upamtiti da smo ovdje i da emo te uvijek voljeti.
Kako e tata bez nje? Tko se osim nje, nakon Ambroseove smrti, trudio
razveseljavati ga? Ne mama, koja je svoj gubitak podnosila u potpunoj tiini. Ni
Charlotte, koja se silno trudila biti hrabra, ali bila je previe zaokupljena drugim
pitanjima da bi opaala njegovu tugu. Mariana si je uzela u zadatak razveseljavati
svojega oca.
Put do njegova srca pronala je u njegovoj strasti prema vojnoj strategiji: svemu to
je preostalo od osujeene vojne ambicije, koju je prije dvadeset pet godina uguio
njegov otac duhovnik.
U njegovoj je radnoj sobi itala knjige te mozgala nad planovima bitki. Kad bi ga
zatekla blijedog i odsutnog, brbljala je o velikim bitkama: bitki kod Maratona,
Hastingsa i Waterlooa. Kasnije, kad su na tom podruju uspostavili vezu i kad je
njezino zanimanje poraslo, uila je o drugim bitkama. U petnaestoj godini zgrozila je
tetu Rachel kad je s ocem i susjedom u vrtu raspravljala o bitki kod Agincourta.
Mariana je cijenila oeve propovijedi.
Wilfrid, kako oekuje, upitala je teta Rachel nakon propovijedi na Marianinu
zadnju nedjelju kod kue, da e ljude poput gospoice Pringle i gospoice
Brownley nadahnuti na kranska djela citirajui Aleksandra Velikog? to si imao na
umu upuujui ih uvijek >napadati neprijateljevu najjau toku<?
Dok je teta Rachel odmahivala glavom, Mariana i tata zadnji su put izmijenili onaj
osobiti pogled.
A kad joj je bilo esnaest godina, tata je uvao njezinu tajnu nakon to se Jeremy
Harfield zamalo utopio u rijeci.
Jeremy, visoki djeak u radnom odijelu iz kune radinosti, rasplitao je ue kad je
nabasala na njega za jedne od svojih samotnih etnji rijenom obalom.
uperim amac, odgovorio je kad ga je upitala to radi. Pokazao je ami koji se
ljuljao pokraj njega u travi. Punim rupe nitima kako voda ne bi prodirala u njega.
Jeremy je bio tek priprost seoski mladi, ali Mariani je bilo drago vidjeti ga s vremena
na vrijeme, godio joj je osmijeh koji bi joj uputio kad bi se bez eira pojavila na
putu.
Rekao je da mu ne smetaju njezina pitanja. Doimalo se da uiva u njezinu drutvu.
Meutim, jednoga dana podignuo je pogled kad je dola, ali nije se nasmijeio.
Sino mi je umrla sestra, hrabro je rekao nakon kratke tiine.
Mariana je rukom pokrila usta. Uspjela je rei samo: Oh, prije no to ju je
upamena bol preplavila pa je zaplakala, uvjerena da e je Jeremy smatrati slabom, ali
nesposobna obuzdati se.
On je pognuo glavu. Prije tri dana jako ju je uhvatilo, dodao je. Emma je imala

osjetljiva plua, zna. Lijenik je doao, ali uzalud.

Umrla je u maminu krilu. Bila je majuna. Znao sam je zamatati u svoj al kad bi joj
bilo hladno.
Mariana je mrcala. Zao mi je to ovako plaem, osobito kad si ti toliko hrabar, ali
ne mogu se oteti mislima o svojemu bratu Ambroseu. Umro je kad mu je bilo pet
godina. Jako sam ga voljela.
ao mi je zbog tvojega brata. Usiljeno se nasmijeio. Ne smeta mi to plae.
Moda plae umjesto mene.
Nakon toga sastajali su se svaki dan. Tjedan dana poslije amac je bio spreman.
Mariana je pomogla Jeremyju gurnuti ga u rijeku, a tada je ula i sjedila gledajui kako
povlai vesla.
Svijet se sa sredine rijeke doimao drugaijim. Dok je veslao, razgovarali su o raju,
zamiljajui ga prepunim bucmastih beba i vesele djece te krcatim svim moguim
slasticama i uicima. Nadam se da u ondje jednoga dana sresti Emmu, tiho je
rekao Jeremy.
A ja svojega brata Ambrosea, odgovorila je.
Izgubivi pojam o vremenu, predugo su ostali u amcu. Sunce je zalazilo kad je
Jeremy doveslao do objeenih grana tune vrbe i ustao kako bi Mariani pomogao
izai na obalu. Mariana je u urbi poremetila ravnoteu amia, koji se jako
zaljuljao. Jeremy je kriknuo i tada, maui rukama, pao u vodu.
Toplinu i uivanje zamijenio je samo kaos. Zato je toliko opasno skoila iz amca?
Zato nije pretpostavila da on, siromani radnik, ne zna plivati?
Grana vrbe protezala se iznad vode, izvan njegova dosega. Priekaj, viknula je.
Srce joj je lupalo kad se popela na granu i nesigurno puzala, dok se on iskolaenih
oiju borio est stopa od obale. Mariana od straha gotovo nije mogla disati, ali puzala
je po grani borei se sa suknjama koje su joj smetale i ostajui bez daha kad god bi
skliznula postrance.
Kad se pribliila Jeremyju, grana se opasno spustila, prijetei da e je baciti u rijeku k
njemu. Evo, apnula je pruajui mu ruku, a suknje su joj pale u vodu i gotovo je
povukle. Primi se za moju ruku!
Nekako se uhvatio. Drei se jednom rukom za granu, povukla ga je prema sebi, a
potom puzala unatrag dok ju je on slijedio, pribliavajui se sigurnosti obale.
Zadihani, sjeli su meu korijenje vrbe i a. Odjea im je bila mokra i prljava, ali
Mariana je bila oamuena uspjehom. Spasila mu je ivot. Kako li e tata biti
ponosan kad mu to kae!
Nakon to ju je majka zaprepastila briznuvi u silovito jecanje olakanja kad je stigla
kui blatnjava i pothlaena, otac ju je pozvao u svoju radnu sobu.
Veeras, rekao je ozbiljno dok je zatvarao vrata, jedan od mojih upljana etao je
pokraj rijeke i uinilo mu se da uje kako se netko utapa. Pourio je pomoi, ali
ustanovio je da je spaavanje ve obavljeno. rtva, radnik u mokroj odjei, kleala je
i povraala u rijeku. Ti si sjedila pokraj njega.
Mariana, rekao joj je otac kad mu je ispripovijedala svoju priu, esnaest ti je
godina i izlazi u drutvo. Krajnje je nedolino da te viaju s mladim radnicima.
Tvojoj majci neemo rei za to, dodao je. Rei emo samo da si pala dok si
pokuavala dohvatiti svoj eiri. Ali mora mi obeati da se vie nikada nee sastati
s Harfieldom.
Vie nikada? Ali, tata, zamolila je, Jeremy je moj prijatelj. Molim te, ne tjeraj me da
ga napustim.

Uzdahnuo je. Prirodno si radoznala, Mariana, i lako suosjea s drugima, ali

postupa previe nepromiljeno. Trebala si znati da e takvo prijateljstvo zavriti
samo gubitkom.
Prema ovome to si mi rekla, nastavio je njezin otac, tvoj je nepaljivi izlazak iz
amca zamalo usmrtio tog mladia. Ali moram priznati da si se pokazala
domiljatom u krizi. alosno se nasmijeio. Ne bih imao nita protiv da u bitki
bude pokraj mene.
Mariana je dala obeanje i vie nije odlazila na rijeku. Nekoliko mjeseci poslije
zatekla je Jeremyja na koljenima, dok je obnavljao jedan kameni zid u selu. Oprezno
je kimnula; on joj je uzvratio kimanjem.
Tada nije pomislila prekriti obeanje, ali kad se vratila kui, bila je toliko ljuta na
sebe da je do kraja dana jedva i s kim prozborila koju rije.
Te se noi u krevetu zavjetovala da vie nikada nee okrenuti lea nekome do koga
joj je stalo.
Dok je kobila klipsala pokraj presuenog bunara, Mariana je otresla prainu sa svoje
jahae suknje. Tri godine nakon toga nemilog dogaaja s Jeremyjem naslonila se na
ogradu broda Markiza od Elyja i gledala kako engleska obala promie pokraj nje te se
pitala kako e podnijeti alosnu invalidnu gospou koja e je pratiti na njezinu
putovanju. Nakon to je vie od tri mjeseca sluala kako gospoa Sumter opisuje
svoje migrene, osjetila je silno olakanje kad je sila s broda i bacila se u zagrljaj tete
Claire...
Nakon Sussexa, Calcutta se doimala primamljivom, svjetskom i uzbudljivom.
Unato sve toplijem vremenu te odsutnosti lorda Aucklanda i njegova tabora,
uobiajena druenja u gradu nisu usporila. Kao jednu od desetak netom pristiglih
engleskih djevojaka, Marianu su pozivali posvuda.
To je zbog tvoje koe, draga, objasnila joj je teta Claire pregledavajui je prije
odlaska na bal. Svjeoj, ruiastoj koi ovdje se dive vie nego iemu. Vidi, naa
koa na ovoj klimi pouti. Nekoliko dobrih napadaja groznice i puf, postane jaglac!
Naa susjeda, gospoda Warrenton, ovdje je preivjela ve pedeset godina. Zato je
jadnica naranasta. Napuila je usne. Moramo ti kupiti koju novu haljinu. Ljudi e
poeti govorkati bude li preesto nosila iste.
Odluna u namjeri da oca opskrbljuje zanimljivim pismima, Mariana se posvetila
istraivanju Indije. Rasplamsale mate, svakoga je ispitivala o domaim ljudima i
njihovim obiajima, ali zapanjila se ustanovivi da joj nitko ne eli rei nita.
Ubrzo je otkrila da je Calcutta ukoena kao i selo Weddington. Njezin novi ivot bit
e potpuno isti kao i prije, samo e ga ivjeti na vrelini i vlazi Istoka.
Uzaludno je, teta Claire, ljutito je rekla mjesec dana poslije, prije tree veere u
etiri dana. Mrzim zabave u Calcutti. Upoznala sam sve slobodne mukarce miljama
uokolo. Nijedan od njih ne zna nita o Indiji. Razgovaraju samo o svojim konjima i
promaknuima. Glava me zaboli od pomisli na brak s bilo kim od njih.
Mariana, ne budi luda. Drugim se mladim damama sviaju. Teta Claire se
namrtila. Misli li da bi veeras trebala nositi plavo? Ovaj si tjedan ve nosila
ruiasto.
... a te mlade dame samo ogovaraju.
Teta Claire je podignula obrve. A zato ne bi? to e drugo? Dakako da mora ii
na zabave. Ondje e biti drugih mukaraca. Kako e ih upoznati ako ostane kod
kue? I, Mariana, prestani se mekoljiti jer u te inae ubosti ovim broem.

Dva dana poslije, kad je Mariana zamolila da je odvedu u dio grada u kojem ive
domai ljudi, teta Claire je naglo je podignula ruku na grudi. Dijete moje, onamo ne
ide! viknula je. Neakinja gospoe Warrenton zahtijevala je da vidi taj dio grada.
Sljedei put viena je na palubi broda koji je odlazio kui, sva u zavojima!
Drag, proelav tetak Adrian izvadio je zemljovid Bangalorea i pokazao Mariani put
koji je preao kao mladi okruni inovnik na jugu, putujui od sela do sela sa
atorom i stoliem za pisanje, rjeavajui sporove, ali nije elio uzrujati suprugu
vodei Marianu meu domae ljude.
Njezin revni trud da dozna neto o crnoj rupi Calcutte takoer se izjalovio. Kad je
jednoga starijeg generala zamolila da joj opie taktike pogreke koje su dovele do te
katastrofe, on se sablaznio. Prema meni se ponio, poalila se tetku Adrianu, kao
da sam poinila ubojstvo.
Stotinu dvadeset troje ljudi uguilo se te noi u toj uasnoj sobici, odvratio je
njezin tetak. Bilo je to davno i do sada smo se ve trebali oporaviti, ali nismo. Da
sam na tvojem mjestu, ne bih to vie spominjao.
Ali, gotovo je viknula Mariana, ako ih izriito elimo zaboraviti, kako moemo
uiti iz svojih pogreaka?
Na rubu vojnog tabora stala je nedaleko od reda polutopova i zaklonila je oi,
prouavajui teke cijevi. Koliko je ona znala, mogli su biti i Fitzgeraldovi.
Jedinica domae konjice zastala je kako bi se odmorila u sjeni topovskih kola, a
konje su svezali za njihove kotae. upavi asnik izboenih prednjih zuba zurio je u
Marianu kao da je privienje.
Pomaman pogled tog asnika u njoj je izazvao veu nelagodu nego radoznalo
zurenje domaih konjanika. Povukla je uzde i krenula natrag prema vezovima za
konje u svojemu taboru.
Podignula je ruku ispod tankog vela i obrisala elo. Kakva li je to bila pustolovina, a
sve zbog onoga to se jednoga ljetnog poslijepodneva dogodilo tisuu i dvije stotine
milja dalje, u Calcutti.
Besposleno sjedei pred prozorom tetkove kue jednoga sparnog jutra, Mariana je
primijetila komad tkanine koji je leao na tlu nedaleko od ulaznih vrata. Budui da je
bio potpuno jednake boje kao i zemlja na kojoj je leao, bio je gotovo nevidljiv, ali
kad se blago pomaknuo, taj je pokret privukao njezin pogled. Odmah je izala
pogledati.
Kad je stigla do njega, vidjela je da je velik otprilike kao runik. Podignuvi jedan
ugao, pod njim je ugledala bie koje je neko zacijelo bilo ljudsko. Nije mogla
ustanoviti je li bilo muko ili ensko. U tom uasnom trenutku vidjela je samo
zgrene crne udove i mrtvaku glavu, usne uvuene u bezubu grimasu.
Uznemireno bie pogledalo ju je suznim oima i nainilo gestu, oitu molbu da mu
se prui vode.
Mariana se okrenula i odjurila u kuu potraiti slugu kojega e poslati van s kakvim
napitkom, ali u kuhinji nije bilo nikoga. Lupajui po smonici pronala je veliku
staklenu au, napunila je vodom i odjurila natrag prema vratima.
Ali nije bila vidjela u kakvom su stanju ruke toga stvorenja. Kad mu je ponudila
vodu, vidjela je da su beskorisne, savijene, prstiju uvijenih prema unutra. No ipak se
jedva uspravilo te pokualo zapeima uhvatiti teku staklenu au. Taj se napor
pokazao prevelikim: uz tihi jecaj bespomono se sruilo natrag na tlo.
Nakon to je stigla toliko daleko, Mariana nije eljela odustati. Ispruila je ruku u
kojoj je drala au i gestom pokazala stvorenju neka pije.

Ono je istegnuta vrata naizgled cijelu vjenost gutalo vodu. A tada je, dok mu se
voda cijedila niz bradu, leglo na sivosmeu zemlju i progovorilo. Govorilo je neko
vrijeme, nerazgovijetno, na nekom domaem jeziku glasom koji je bio poput tihog
cviljenja. Naposljetku je, zadovoljno, prestalo govoriti i zatvorilo oi.
Mariana je osjeala da ju je njegov glas uinio nepokretnom. Pognuta kao da mu i
dalje nudi vodu, odjednom je osjetila silnu elju da dozna to je to stvorenje upravo
reklo. Otrgnula se i pojurila, i dalje s aom u ruci, prema odajama za sluge iza
tetkove kue gdje je stala u praini i viui pozvala ivjija, slugu koji je govorio
engleski, da odmah doe pomoi joj.
Kad je ivji izaao i otiao s njom do vrata, ondje vie nije bilo ni traga tkanini, kao i
jadnom stvorenju koje je lealo pod njom. Na njezin zahtjev ivji ga je bezvoljno
potraio na ulici, ali po povratku je rekao kako nema ni traga stvorenju koje je
opisala.
Teta Claire zapovjedila je da se aa razbije. Uasavam se pomisli, rekla je drhtei
na jastuku, nakon to je u salonu klonula pa su je morali odvesti u krevet, da su
usne domaeg ovjeka a osobito ovjeka u stanju koje si opisala dodirnule
jednu od mojih engleskih aa. Razboljela sam se od pomisli da bi ta aa mogla biti
pomijeana s drugima i da bih ja mogla piti iz nje. Kako si mogla, Mariana?
ak je i tetak Adrian pokuao zvuati ljutito. Znam da si to uinila samo zbog
dobrote, s nelagodom je rekao Mariani, ali mora biti svjesna opasnosti prevelikog
zbliavanja s domaim ljudima. Nekima moemo dopustiti da nam se priblie, kao
to su nai sluge, ali takav ti je polumrtav jadnik mogao prenijeti neopisive bolesti.
Obeaj mi da vie nikada nee uiniti neto toliko nerazborito.
Mariana je te veeri stajala na stubama i sluala kako teta Claire i tetak Adrian u
salonu raspravljaju o tome da je udalje iz loeg ozraja Calcutte.
Da, u Simlu, ponovila je teta Claire glasom koji je, poput glasa Marianine mame,
lako stizao u sve kutove kue. Ti, Adriane, uvijek moe svoj posao obavljati i u
brdima. Zna koliko ja ne volim putovati, osobito na tako velike udaljenosti, ali na
ovoj vruini u Calcutti ne moemo ostati vie nijedan dan. To ne prilii djevojci.
Zna kakva je u svojemu najboljem izdanju, a sad se poela ponaati jo neobinije.
Nikada si neu oprostiti ako uini kakvu ludost i uniti svoje izglede.
Jo neobinije? Uniti svoje izglede? Mariana se uspela stubama i zalupila vratima
svoje sobe.
etiri djevojice hodale su jedna za drugom pokraj neravnog puta, svaka s naizgled
tekim zaveljajem na glavi. Mariana ih je gledala sa svoje kobile, zavidei im na
spretnosti.
Kako je, kad je s tetkom i tetom prije sedam mjeseci krenula za Simlu, mogla
pretpostaviti da e ljeto u brdima uroditi toliko zanimljivim plodom?
Jednog poslijepodneva nekoliko dana nakon dolaska, dok su Mariana i teta Claire
sjedile i pile aj u njihovu ugodnom, malom vrtu s pogledom na duboku dolinu,
tetak Adrian siao je s verande rumen od zadovoljstva, trljajui ruke.
Dogodilo se neto sjajno, objavio je privlaei sklopivi stolac. Ponovno sam
pronaao starca koji me pouio ovdanjim jezicima dok sam bio mladi u
Bangaloreu. Prolazio je ispred crkve. Odmah sam ga prepoznao. Izgleda potpuno
isto, iako je prolo gotovo dvadeset godina otkako sam ga zadnji put vidio. Dobar je
ovjek. Bez njega ne bih nauio jezike. Trepnuo je i nakaljao se. Mariana, rekao
je blago namrteno, bi li eljela uiti indijske jezike s mojim starim uiteljem dok

smo ovdje?
Mariani se pred oima pojavilo stvorenje iz vrta tetka Adriana koje joj je govorilo
neto nerazumljivo dok mu se voda slijevala iz usta. Ostala je bez daha.
Ali, dragi Adriane, pobunila se teta Claire pogledavajui supruga i Marianu
naizmjence, drei ipkasti suncobran, djevojku ne zanima uenje bilo kojeg
predmeta, a kamoli ovdanjih jezika, zar ne, draga?
Mariana se nije usudila pogledati tetu Claire. Da, o, da, molim, apnula je.
Tetak Adrian nasmijeio se supruzi. To je prilika, draga, rekao je, da djevojka
stekne stvarno znanje umjesto besmislica koje posvuda sluamo. Nagnuo se
naprijed i poloio ruku na Marianin rukav. Taj starac nee te pouiti samo
jezicima, ozbiljno je rekao. Pouit e te poeziji. Donekle e ti objasniti kako
ovdanji ljudi razmiljaju. Znam da vie nitko ne vjeruje u to, ali od najboljih
domaih ljudi moemo, i trebali bismo, nauiti mnogo.
Mariana je kimnula, zanijemjevi. Njezin se tetak zagledao u dolinu. Situacija se
promijenila otkako sam doao ovamo, dodao je. Ne svia mi se ovaj novi,
snobovski stav prema domaim ljudima. Ne bismo im smjeli bez razmiljanja
pristupati kao manje vrijednima, bez obzira na njihov drutveni poloaj ili
izobrazbu.
Ustao je. Moram ti jo neto rei. Urdska rije za uitelja je muni. Svojemu uitelju
uvijek se mora obraati s >muni sahibe<. On nije sluga i tako mu se ne smije
obraati.
Otiao je odlunim korakom, ostavljajui tetu Claire uzdrhtalu i gnjevnu u jednom
stolcu od prua te nasmijeenu Marianu u drugom.
Dok je sljedeeg jutra sjedila u salonu, Mariana je ula kako njezin tetak pozdravlja
nekoga pa je shvatila da je njezin novi uitelj upravo uao na prednja vrata, a ne na
kuhinjska.
Trenutak kasnije njezin je tetak uao u sobu s oduevljenim osmijehom na licu, a za
njim je uao krhki starac.
Mariana, duo, ovo je tvoj muni sahib, sveano je rekao njezin tetak Adrian, a
potom uzmaknuo.
Muni, koji je pred vratima izuo cipele, stao je pred nju u arapama. Njegove oi,
kojima se zagledao u njezine, doimale su se dobroudnima. Izlizan vuneni al, kojim
je ogrnuo uska ramena, pokrivao je gornji dio snjenobijele koulje koja mu je
dopirala do koljena te padala preko pomno izglaanih platnenih hlaa. Bijele dlake
njegove brade na neijem bi licu moda izgledale neuredno, ali inilo joj se da on
zbog njih ostavlja dojam uenosti. Njegovo lice bilo je ujednaeno smee nijanse,
iste kao i ruke.
Mir s vama, bibi, rekao je na engleskom. ujem da elite nauiti indijske jezike.
Mariana je ispustila dubok uzdah zahvalnosti.

***

Muni sahib od toga je dana Marianu posjeivao dva puta dnevno, jednom nakon
doruka i jednom poslijepodne. Motivirana strastvenom eljom za uenjem, Mariana
je uila danonono te vjebala zvukove urdskog jezika kad god je bila sama. Isprva je
bila bespomona poput malog djeteta, ali za tri je mjeseca ve donekle teno
govorila urdski, zapanjivi ujaka.
Moramo pronai nain da iskoristimo tu tvoju darovitost, izjavio je jednoga dana
za rukom.

I doista su ga pronali. Poetkom studenog iznenada se pojavila potreba za

prevoditeljicom za dvije sestre lorda Aucklanda. Ponosni tetak i uplakana teta
Marianu su sutradan predali na skrb gospoici Emily i gospoici Fanny Eden pa je
ona napustila brda Simle u pratnji muni sahiba i svojega sluge Dittua, te krenula
prema velikom britanskom taboru u ravnici.
Njezina je kobila naglo uzmaknula na blatnjavom putu. I dalje na njezinim
uzdrhtalim leima, Mariana je pogledom traila opasnost, ali nije ju opazila. Je li je
uplaila zmija? akali? Nagnula se naprijed kako bi je pogladila po vratu, a tada
kriknula uplaivi se kad je strailo od ovjeka izalo iza velikog bagrema i stalo joj
na put.
Kosa mu je bila upava, a pogled uaren i nestvaran. U jednoj je ruci drao teak
drveni tap, a drugom je upro kvrgavi prst u njezinu smjeru. Vi, memsahib, rekao
je drhtavim glasom, ljuljajui se, sluajte to vam govorim!
Mariana se oajniki osvrnula uokolo. Zar joj nema tko pomoi? Zato je otpravila
svoje konjuare? Gdje su bili zubati asnici kad su joj bili potrebni?
Pa dobro, morat e sama pobjei. Srce joj je lupalo kad se sagnula u sedlu,
pripremajui se udariti kobilu mamuzama.
ovjek je s krikom ispustio tap. Poeo je mahati rukama iznad glave pa se uplaena
kobila trgnula na stranu. Put kojim ete krenuti iziskuje hrabrost, promuklo je
viknuo, ali donijeti e vam mir. Budite oprezni, oprezni! To je sve.
Prije no to se Mariana stigla pomaknuti ili progovoriti, ovjek je uzeo svoj tap i bez
rijei otiao hitrim korakom te nestao medu bagremima.
Mariana je u vrtoglavici straha zurila u nijema stabla, a tada je teko diui podbola
kobilu.
Indija je puna vidovnjaka i arobnjaka, jednom ju je upozorio tetak Adrian. Svi koji
dou ovamo, jednom se susretnu s njima.
Plaei se osvrnuti, laganim je galopom prola pokraj pranjavih stabala i ruevina,
pokraj naputenog bunara, sluajui samo topot kobilinih kopita u ritmu brzog
kucanja njezina srca.
Stigavi u sigurnost vezova za konje, konjuaru koji ju je ekao dala je znak da je
slijedi do njezina atora.
Domai su ljudi praznovjerni, dodao je tetak Adrian. Veina ih vjeruje u te besmislice. Ali
ti, Mariana, mora uvijek imati na umu tko si. Ne sluaj domae proroke. Ako ih poslua, vie
nikada nee biti ista.
Bijeli Zec od sino revno joj se naklonio kad je na putu prola pokraj njega. Duboko
zamiljena, jedva mu je kimnula u znak odgovora. O kojem je putu onaj luak
govorio? Zato bi krenula takvim putom ako bi ondje pronala samo mir? I zato bi
put prema miru iziskivao hrabrost? Sjahala je pred svojim atorom i predala uzde
konjuaru. eljela je mnogo toga: oevu sreu, uzbuenje i pustolovinu,
upoznavanje Indije i supruga Engleza. Ali nedvojbeno nije eljela mir.
Memsahib, va muni stie.
Dittuov glas prodro je u Marianine misli dvadeset minuta poslije dok je sjedila za
svojim stolom, na svjetlosti otvorenih vrata. U sigurnosti atora susret s onim
luakom vie joj se doimao kao san nego kao stvarnost. Kako li su domai ljudi
tajanstveni, pojavljuju se i nestaju bez upozorenja te nude zbunjujue savjete na
neobinim jezicima! Je li ono izoblieno stvorenje pod runikom takoer bilo
vidovnjak?

Gospoica Emily zahtijevala bi da svee napola ovjeenu kosu prije munijeva

dolaska. I dalje osjeajui uareni luakov pogled,
Mariana je podignula ruku, a tada ljutito uzdahnula kad se njezina omiljena haljina
od tartana rasparala ispod pazuha.
Tiho komeanje pred ulazom reklo joj je da je prekasno za presvlaenje. Bude li ruke
drala sputene, starac nee ni primijetiti. Uite, viknula je.
Pojavila se smea ruka, uhvatila platno i njezin je uitelj u arapama uobiajeno
paljivo uao u ator. S prostirke se zaulo tiho ljapkanje.
Oh, muni sahibe, brzo je rekla Mariana, molim vas, pazite. Prostirka je vrlo
mokra.
Doimalo se da je uitelj nije uo. Uao je i stao pokraj nje, stabilno stojei na
dugakim stopalima. Es-selamu alejkum, bibi, mir s vama, otpjevao je kao da ona
nije rekla ni rije.
I s vama, odgovorila je uzvraajui mu pozdrav. Jako mi je ao, muni sahibe,
dodala je na svojem najboljem urdskom, ili gornjem hindustanskom, kako ga je
nazivao tetak Adrian. Kako li je glupo to to je pouku zapoela pogrekom. Koliko
god situacija bila kritina, uvijek se najprije pozdravi. Samo sam...
Njezin je muni podignuo ruku. Nije vano, blago je rekao. Voda je promoila
prugastu prostirku. Engleske arape, koje je imao na nogama, ve su poprimale
tamnu boju. Nije vano.
Vie nije smjela spomenuti njegove arape.
Podignuo je bradu i sklopio ruke iza lea, dajui znak da je pouka zapoela. Bibi,
danas emo razgovarati o Lahoreu. Mogli biste ga posjetiti pa biste trebali znati
neto o tom gradu.
Mariana se razvedrila. Oh, da, muni sahibe. Jedva ekam da posjetim Lahore!
Lahore je, dakako, prijestolnica Pandaba. Muni se nagnuo unatrag, ruku i dalje
sklopljenih iza lea, i zagledao se u zaobljeni svod atora. Bibi, to znate o
Lahoreu?
Mariana je poravnala svoje suknje. Grad Lahore toliko je star da nitko ne zna kad je
osnovan. Okruuje ga debeo zid, u kojemu je dvanaest vrata. Tvrava, koja je
maharadina palaa i utvrda, i damija Badahi zauzimaju sjeverozapadnu etvrt
podruja okruenog zidom. Preostali dio zauzima sm grad.
Muni se ljuljao na petama. To je tono. Znate li da se Lahore neko protezao
daleko izvan svojih dananjih granica? Prije dva stoljea, prije no to su uljezi doli
kroz sjeverozapadne tjesnace, Lahore se protezao daleko izvan svojih utvrenih
zidina, s vrtovima, bazarima i bezbrojnim kuama. Rairio je ruke. Taj grad danas
ima devet guzara, ili etvrti, a neko ih je imao trideset est. Izvan njegovih zidina bio
je veliki bazar dragulja zvan Palaa bisera. Ondje se ak i danas nakon obilnih kia u
blatu mogu pronai mali komadii nakita i zlata.
Kia. Voda. Mariana je ponovno pogledala munijeva stopala. arape su mu sada
bile umrljane sve do glenjeva.
To je bilo neprihvatljivo. Muni sahibe, molim vas, oprostite mi, zavapila je
stavljajui ruku na elo, ali odjednom me je zaboljela glava. Molim vas da odete
kako bih se odmorila.
Izraz stareva lica nije se promijenio. Bibi, rekao je, ao mi je to vam nije dobro.
Vratit u se kad budete u stanju primiti me. U meuvremenu, dodao je gledajui je
u oi, molim vas da imate na umu kako nema vremena za traenje. Sastanak vaega
generalnog guvernera s maharadom uskoro e zapoeti. Morate biti spremni.

Nasmijeio se.
Znao je da je izrekla neistinu o glavobolji.
Posegnuo je u nabore svoje odjee i izvadio papir savijen dva puta. Prevedite ovu
pjesmu. Molim vas da je pripremite za na sljedei sastanak.
Odravajui uobiajenu udaljenost, stavio je papir na kut njezina stola, a tada nainio
korak unatrag. Ona je otvorila papir i ugledala etiri retka ispisana njegovim glatkim
urdskim pismom zdesna nalijevo.
Mariana je izvela selam dodirnuvi elo desnom rukom kad je muni, okrenut leima,
uhvatio zaslon od trstike i izaao iz njezina atora u svoje cipele. Zamiljeno je
gledala kako bez osvrtanja odlazi prema uvanom ulazu.
Muni sahib dobro je poznavao tetka Adriana, iako nisu mogli biti razliitiji. Nijedna
gesta njezina uitelja, ni okretanje glave, ni pogrbljenost ramena, nije bila nalik gesti
Engleza.
Tko je on zapravo? Starac tijekom njihovih sastanaka nije doputao avrljanje. Kad
ga je upitala gdje je roen u Indiji, rekao je kako e sama pronai odgovor na to
pitanje kad upozna razne narode Indije. Kad ga je upitala o njegovoj obitelji, rekao je
da njegova obitelj nije vana za njezino uenje jezika. Kad ga je upitala kako se
poput duha naao u Simli, gdje ga je tetak Adrian sreo, nije rekao nita.
Ponovno se okrenula svojem stolu i uzela papir. Ona, Mariana Givens, prevest e
pjesmu koja tako izgleda na engleski.
Zijevnula je, proteui ruke iznad glave, a tada ih je naglo spustila, prekasno da
sprijei nepopravljivo paranje haljine od tartana.
Prokletstvo! Namjeravala je upitati muni sahiba o luakovoj poruci... Put kojim
ete krenuti, rekao joj je, iziskuje hrabrost...

3. poglavlje

Nedjelja, 17. studenog

akon to je otrovano mlijeko obavilo svoj zadatak u maharadinoj
tvravi, glas o smrti Mamtaz Bano brzo je stigao do staroga grada koji je
upirao u zidine tvrave, irei se od usta do usta kaldrmom poploenim
ulicama sve dok nije stigao do havelija Kamar, doma triju narataja
najblie obitelji eika Valijulaha te brojnih lanova njegove ire obitelji.
Naricanje se odmah prolomilo u gornjim, enskim odajama kue, a u prizemlju
naglo su se otvorila visoka izrezbarena vrata kako bi prve muke goste ozbiljnih
izraza lica propustila u dvorite. Kako je dan odmicao, sluge iz susjednih kua
prelazili su uske uliice, donosili posude hrane na stranji ulaz havelija, potujui
tradiciju prema kojoj se u kui oaloenih nije kuhala hrana. Mirisni dim, svima
bolan, bremenit asocijacijama, s povjetarcem je stigao do krovova oblinjih kua.
Snaha eika Valijulaha je mrtva, objavljivao je miris s vie konanosti nego bilo koji
ljudski glas. Mamtaz Bano, majka maharadina djeteta taoca, mrtva je.
Kad su se vrata havelija otvorila, jedan je konjanik izjahao praen zveckanjem oruja
koje mu je visjelo o boku te odjecima konjskih kopita na poploenom ulazu.
Pognute glave jahao je zavojitim ulicama sve dok nije stigao do jednoga od dvanaest
izlaza iz grada Lahorea. Vidjevi ga kako prolazi kroz Kamirska vrata, jedan mu je
trgovac eljezom doviknuo: Sretno, eikov glasnie! Jusuf Bati salutirao je iz sedla,
ali nije odgovorio.
Jahao je prema sjeveru, starim putem za Peavar, a potom prema Khyberskom
prolazu i tada u smjeru Afganistana, udaljenog tri stotine milja. Jahao je klonulo,
kaljui od praine koja se uzdizala s tla, ramena pognutih pod teretom vijesti koje je
nosio. U tri sata stao je samo dva puta, kako bi zamolio vodu u selima kroz koja je
prolazio. Promatrao je suputnike na prometnom putu, traei poznato lice koje je
jahalo na jug.
Nedaleko od Gujranwale Jusuf Bati pronaao je ovjeka kojega je traio. Prolazei
selom pokraj puta, ugledao je supruga Mamtaz Bano kako uzjahuje svojega konja
nedaleko od tanda prodavaa voa, s naranom u ruci te bradom i dugim izvezenim
ogrtaem prekrivenim prainom napornog putovanja.
Stisnuvi zube, Jusuf je podbo konja.
Pametno, dobroudno lice Hasana Alija Kana ozarilo se od radosti kad se nagnuo u
sedlu kako bi zagrlio svojega najboljeg prijatelja. Jusufe, iv mi bio! viknuo je.
Upravo sam mislio na tebe. Kakvo je ovo bilo putovanje...
Kad se Jusuf bez rijei odmaknuo, Hasanov je osmijeh izblijedio. Uspravio se i
oprezno ekao, zagledan u prijateljevo lice, dok je njegov konj nemirno tapkao pod
njim.
Jusuf je spustio pogled.
Ramena Hasana Alija Kana tada su se objesila. Napola je udahnuo. Moj otac?
upitao je.
Ne, nije Lalaji. Jusuf je podignuo glavu i pogledao Hasana u oi. Nije tvoj otac,
rekao je dok su mu se oi punile suzama. Tvoja supruga.
to? Kada? Hasanov glas zvuao je poput suhog lia.
Jusuf je odvratio pogled i rukavom obrisao oi. Jutros.
Par magaraca upregnut u kolica natovarena opekama sitnim je koracima proao

pokraj dvaju jahaa. Vidjevi blijedo lice jednog ovjeka te drugo u suzama, njihov je
goni progovorio naglas, sam za sebe. I tako, rekao je, loe vijesti na ovom svijetu
pristiu i velikima i malima.
Jedan je trgovac u prolazu gunanjem izrazio slaganje.
Kako? Hasan je vrsto stisnuo oi.
Jusuf je oklijevao, a tada mu je rekao istinu. Kau da se uguila hranom. Nama se ta
pria ne svia.
Nama se ta pria ne svia? Uzde su drhtale u Hasanovim rukama. Misle da ju je
netko ubio? Da je netko ubio moju Mamtaz Bano?
Nemamo dokaza, rekao je, ali mislimo da je u Jasminovoj kuli bilo ljubomore.
Jedna od njegovih supruga...
to je sa Saburom? prekinuo ga je Hasan. Gdje je moj sin?
Sabur je i dalje u tvravi. Jusuf je govorio grubo kako bi prikrio dodatnu bol za
koju je znao da e ta vijest izazvati. Ljudi ondje nisu ga eljeli pustiti bez
maharadina doputenja, a maharada je ve otiao na jug, sastati se s Britancima.
Oni u tvravi kau da su poslali poruku u njegov tabor.
Poznajem ljude s dvora. Nee se usuditi prenijeti tu vijest maharadi zbog straha da
e ih optuiti. Hasan je prstima obrisao lice. Moje je dijete samo ondje. O, Alae!
Jusufov je ma zazveckao kad se Jusuf nagnuo prema prijatelju. Sam u odjahati u
maharadin tabor. Odmah kreem. Trait u da Sabura puste kui.
Hasan je podignuo ruku i pogledao u daljinu. Kui, ponovio je. O, Jusufe, zato
sam prole godine odveo Sabura u posjet maharadi? Zato sam bio toliko ponosan
na svojega sina da nisam obraao pozornost na rizik?
Zato optuuje sebe? upitao je Jusuf. Ni po emu nisi kriv za ovu tragediju.
Kako si mogao predvidjeti maharadinu silnu ljubav prema Saburu ili da e mu
zapovjediti ivot u tvravi?
Taj trenutak nisam zaboravio. Svakodnevno ga vidim: Sabur na maharadinu krilu,
okree glavu gledajui arenilo i nakit dok ga stari maharada promatra jednim
zdravim okom, miluje ga i pjevui mu. >Ovo dijete ima svjetlost u srcu<, svima je
govorio maharada, >jarku, ugodnu svjetlost. Ovo e dijete ostati sa mnom te mi
donijeti zdravlje i sreu.< Mojemu je Saburu bilo samo est mjeseci.
Uzdahnuo je. Jadna moja Mamtaz Bano bila je prisiljena napustiti nas i ivjeti s
maharadinim suprugama. Plaile su je svojom prijetvornou i okrutnou. A sada
su je ubile. Iznevjerio sam je, Jusufe, oboje sam ih iznevjerio. Spustio je glavu i
dlanovima pokrio lice.
Jusuf je sjedio u tiini. Jadni Hasan. U proteklih godinu dana mnogo je puta, svaki
put sve oajnije, pokuao izbaviti suprugu i sina iz Jasminove kule. Hasan je bio vjet
dvoranin i imao je dobre veze, ali maharada zbog sve slabijeg zdravlja nije htio
pustiti Sabura. Umjesto toga, uhvatio ga se kao samog ivota.
Sabur i dijamant Kob-i-Noor moja su najvrjednija imovina, rekao je bezbroj puta.
Jusuf je posegnuo prema prijateljevu ramenu, ali Hasan se uspravio nestrpljivim
trzajem i uhvatio svoje uzde.
Moramo pouriti kui u Lahore, rekao je. Ne smijemo propustiti Mamtazin
pogreb.
Gotovo su sat vremena jahali u tiini. Jusuf se mekoljio u sedlu. Kako se Hasan
osjeao? to je vidio u tom stranom trenutku? Jesu li sela u daljini svjetlucala pred
njegovim oima? Je li se put pred njim uspinjao i sputao kao ivo bie? arko elei

zagrliti oaloenog prijatelja, Jusuf ga je pogledavao, ali vidio je samo Hasanovo

smrknuto lice.
Sabur je zacijelo nesretan u tvravi, iako e tom jadu najvjerojatnije uskoro doi kraj,
kad doe zapovijed da ga dovedu u kraljevski tabor ezdeset milja juno od Lahorea.
Ali tko je znao to e se tom djetetu ondje dogoditi, samom i nezatienom?
Jusuf je pljusnuo muhu. Ako Hasanov otac, unato svim njegovim duhovnim
moima, nije uspio zatititi snahu, bilo je malo vjerojatno da e moi pomoi unuku.
Ljudi su govorili da je eik
Valijulah trebao arolijom spasiti Hasanovu suprugu. Ljudi su govorili kojekakve
besmislice. I oni su, kao i maharada, tvrdili da Hasanov sini posjeduje moi, da
pet minuta Saburova drutva ovjeka moe osloboditi i najmranijeg raspoloenja.
Hasanov ozbiljan glas prekinuo je tiinu meu njima. Mrzim maharadu, tiho je
rekao. Oi su mu bile napola zatvorene, a lice blijedo iznad brade.
Jusuf je zurio u svoje ruke. Maharada Randit Sing, slavni vojnik i dravnik, bio je
omiljen meu veinom, ako ne i meu svim svojim podanicima. Jusuf, takoer
vojnik, cijelog se ivota divio starome jednookom maharadi.
Nikome nisam rekao, ak ni tebi, Jusufe, to sam propatio tijekom protekle godine,
nastavio je Hasan tihim glasom, iako je put bio gotovo pust. Radio sam za
maharadu, putovao u daleke gradove za njega, skupljao njegov porez, svaao se s
njegovim neprijateljima i cijelo sam ga to vrijeme sm mrzio vie nego svi njegovi
neprijatelji zajedno. Stisnuo je aku na koljenu. Sve ovo vrijeme mislio sam da u
poludjeti ako to kaem naglas, ako si dopustim izraziti svoju mrnju. On mi je
oduzeo duu, ali ne mogu mu se suprotstaviti zbog straha da e jo vie nauditi
mojoj obitelji. Danas se i to dogodilo, unato svem mojem trudu. Upalim je oima
pogledao prijatelja. Tako mi Alah pomogao, Jusufe, nikada nisam mislio da bih
prema ikome mogao osjeati takvu mrnju.
Jusuf je potegnuo jedno, a potom drugo uho. U tom sluaju, Hasane, rekao je,
Bog nam pomogao obojici.
Dva sata poslije stigli su u Lahore.
Suosjeanje probija kroz suzdranost. Na prvi alostan pozdrav indijskog kovaa
blagih oiju pokraj vrata Masti, Hasanovo se lice zgrilo. Jusuf je potjerao svojega
konja naprijed, doputajui Hasanu da ga slijedi, koliko god slijepo, do kue njegova
oca.
Na rubu grada proli su pokraj uara i kotlara. Blie sreditu proli su pokraj
trgovaca tkaninom, odgovarajui na ozbiljne pozdrave svih koji su znali njihovu
priu. Vodili su konje zakrenim ulicama, pokraj prodavaa zaina i zlatara, trgovaca
draguljima i tkalaca najmekih svila. Napokon su stigli do Vazir Kanove damije, u
kojoj se uvaju najvee dragocjenosti: mirisi za paljenje, parfemi i iluminacijama
ukraene knjige.
Nasuprot damiji nalazio se pradjedovski dom obitelji Valijulah.
Visoka vrata havelija bila su otvorena. Muki lanovi eikove obitelji stajali su vani i
doekivali goste. Svi su uvedeni, svaki je gost usmjeren k eiku ili u glavno dvorite,
ovisno o razini bliskosti s obitelji. Nosiljke vrsto zatvorenih vrata prolazile su
prema enskim odajama. Gomila promatraa izvijala je vratove u nastojanju da vidi
svakog novog gosta.
Odmaknite se, viknuo je glas iz gomile kad su dva jahaa prila vratima. Doao je
Hasan sahib!
Gomila ljudi upiljenih pogleda razmaknula se kako bi proli.

Neka vam Alah da strpljenja, netko je doviknuo. Gomila se amorom pridruila toj
elji.
Pokoj dui njezinoj, rekao je drugi glas.
Da, da, neka joj je pokoj, odgovorili su ljudi pokraj vrata.
Kopita njihovih konja uplje su odjekivala dok su Hasan i Jusuf proli kroz visok,
nadsvoen ulaz u haveli. Sjahali su i proli pokraj skupina ljudi, a potom kroz vrata s
izrezbarenim drvenim nadvojem. Ondje je, u malom dvoritu ispred ukraenog
trijema, eik Valijulah ve bio ustao s jastucima prekrivenog podija, na kojemu je
svakodnevno sjedio meu svojim najbliim drubenicima. Rairio je ruke kako bi
doekao sina.
Jusuf je stajao u pozadini. Imao je svoje zapovijedi. Neposredno nakon pogreba
Mamtaz Bano ponovno e odjahati iz grada te krenuti na jug prema maharadinu
taboru. Kad stigne onamo, mora pronai nain da maharadu nagovori na vraanje
malog Sabura njegovoj tugujuoj obitelji.
Lice mu se zgrilo u grimasu od te pomisli. Jusuf, vojnik brz s talvar sabljom, ali
nespretan s rijeima, nije bio rjeit i uvjerljiv poput dvoranina Hasana, ali posao je
potrebno obaviti i nitko ga drugi nee obaviti umjesto njega.
Ne smije podbaciti.

***

Dva dana poslije u maharadinu taboru Jusuf je sporo napredovao jaui putem kroz
guvu. Maknite se, maknite se, vikao je suspreui nestrpljivost dok je nastojao
silom otvoriti put za svojeg konja kroz gomilu trgovaca i promatraa. Probio se
pokraj skupine jahaa odjevenih u svilu, koji su se mrtili i aputali dok je prolazio
pokraj njih. Budalasti kicoi, neka govore to god ele.
Obiao je niz kolica visoko krcatih crvenim naranama. Trebao bi potraiti hranu, ali
bio je previe gnjevan i razoaran da bi jeo. urei prijei udaljenost izmeu Lahorea
i maharadina tabora, proao je pokraj malog, zidinama ograenog grada Kasura.
Tada je njegovo raspitivanje iznjedrilo loe vijesti: maharadin glavni ministar fakir
Azizudin, koji je ujedno eiku Valijulahu prijatelj iz djetinjstva te Hasanov zatitnik
na dvoru, bio je u Kasuru dok je Jusuf prolazio onuda. Nitko osim fakira Azizudina
ne bi bio sposoban omoguiti Jusufu razgovor s maharadom. Nitko nije znao kad
e se ministar vratiti.
Fakir Azizudin bio je njegova najvea nada.
Jusuf se okrenuo prema maharadinim vezovima za konje. Barem bi njegov konj
trebao jesti i odmoriti se. Kad bi on i Hasan barem mogli sami spasiti dijete nakon
to Hasan obavi svoje pogrebne dunosti... Jusuf je, ne nadajui se, razmiljao o
tome cijelim putem do Lahorea. U tvravu nitko nije mogao ui neopaeno. ak i
kad bi uspjeli neopazice stii do unutarnjeg vrta, kako bi uli u enske odaje?
Jasminova kula u kojoj su ivjele maharadine kraljice bila je ograena od ostatka
palae. Jedini nizak ulaz uvali su naoruani straari. Samo je Alah znao koliko je
eunuha unutra koji su uvali pripadnice maharadina harema.
Ne, Hasanovo dijete bit e spaeno mudrou, a ne silom.
Gol indijski prosjak hodao je uz rub glavnog puta kroz tabor, sa zdjelicom za
pronju u jednoj ruci, tijela prekrivenog pepelom. Jusuf ga je kratko pogledao i tada
okrenuo glavu.
Hasanovu suprugu nikada nije vidio. Ni Hasan, njezin daleki roak, nije vidio
Mamtaz Bano prije no to su spisi o vjenanju potpisani i blagoslovi izrueni. Tek se

tada donosilo ukraeno ogledalo, koje se dralo pod odgovarajuim kutom kako bi
mladoenja posredno vidio lice nevjeste koja je sjedila pokraj njega, edno pognute
glave pod grimiznim vjenanim velom. to god je Hasan toga dana vidio, sada nije
bilo vano.
Jusuf je protrljao oi. Prisilit e se jesti, a tada e uzdajui se u Alaha krenuti u
obavljanje sljedeeg zadatka.
Napustivi maharadin tabor, nastavit e prema jugu preko rijeke Sutlej, i ui
duboko u britanski teritorij u potrazi za britanskim taborom koji je putovao prema
sjeveru i granici. Ondje e, medu britanskim atorima, pronai ovjeka koji je kao i
fakir Azizudin eikov prijatelj iz djetinjstva. Tom ovjeku, kao i fakiru, mora osobno
prenijeti vijest o tragediji u Jasminovoj kuli.
Bude li imao sree, na povratku se nee i drugi put mimoii s fakirom.
Gusti oblaci skrivali su Mjeseevu etvrt dok je Jusuf jahao prema jugu na
posuenom konju, ne obazirui se na nelagodu putovanja bez odmora. Dok se sve
vie mrailo, slijedio je neravnu stazu pokraj obraslog drvea i pustih polja do
utvrenog sela koje su inile kolibe od blata na breuljku, koje je vanjskom svijetu
pokazivalo zidove bez prozora. Prema uputama djeaka koji je vodio koatu kravu,
naao se, pranjav i izgladnio, u kui seoskoga glavara.
Nakon to je uz vatru od kravlje balege pojeo apati pogaice s kuhanom leom,
legao je spavati na pleteni leaj u glavarevu dvoritu. Zagledan u tamu, sluao je
glasanje ivotinja.
Kako je Hasan izlazio nakraj sa svojim gubitkom? I on noas zacijelo lei budan.
Mamtaz Bano nedugo su nakon smrti pokopali pokraj Hasanove majke, koja je
umrla kad je Hasanu bilo samo devetnaest godina. Devet godina prije Jusuf je bio
meu ljudima koji su iznijeli tijelo supruge eika Valijulaha kroz izrezbarena vrata
havelija, omotano mrtvakim pokrovom i ukraeno cvijeem, dok su iza njega
naricale ene iz obitelji. Prije dva dana isti su prijatelji i lanovi obitelji Valijulah na
ramenima nosili Mamtaz Bano, dok su se za njima ula posljednja molitva.
to e biti s jadnim Hasanovim djetetom? Koliko Sabur moe preivjeti sm u
tvravi?
Alahu akbar, rekao je naglas, tjeei samoga sebe. Alahu akbar. Bog je velik. Ako
to bude Boja volja, djetetu e pomo stii na vrijeme.
Jedini pravi vrt u tvravi Lahorea bio je Kraljiin vrt.
Dvadeset godina prije po elji maharadine druge supruge tome je vrtu, kvadratnom
prostoru pokraj enske kule, vraena skladna formalnost njegovih mogulskih dana.
Tada je bio simetrian perzijski vrt, podijeljen na etiri kvadrata s mramornim
vodoskokom u sredini. U svakom kvadratu, zasjenjenom empresima, staze su
vodile do manjeg vodoskoka izmeu jasmina, gardenija, narani i rua, ije je mirise
povjetarac nosio s jednoga kraja vrta na drugi.
Sredinji vodoskok nalazio se na mramornoj terasi na kojoj su maharadine kraljice
uivale za ugodnih dana, zatiene od pogleda redom empresa koji su bacali sjenu
na poljunane staze. Mlae su se dame za toplog vremena igrale pokraj vodoskoka,
smijuljile se i pokuavale jedna drugu gurnuti u vou, dok su njihove slukinje ekale
u sjeni oblinjih stabala.
To je jutro oito bilo prehladno za takve igre. Trideset sedam maharadinih supruga
doimalo se zadovoljnima na ilimima u vrtu, naslonjene na jastuie jarkih boja
poput leptira koji se odmaraju, a njihove su iroke haljine u svilenim naborima
padale niz njihova tijela.

Najstarija supruga leala je nedaleko od vodoskoka, s bezizraajnim pogledom

zasjenjenih oiju, rairenih nogu, koje su ritmiki gnjeile slukinje, dok su druge
kraljice bile u blizini, diskretno gurkajui jedna drugu nadmeui se kako bi bile to
blie sreditu utjecaja.
Stara je maharani nainila grimasu. Ne tako grubo, otro je rekla jednoj slukinji.
ena je kimnula i nastavila svoj posao. Maharani je zatvorila oi ne obazirui se na
nadmetanje koje je tiho kipjelo oko nje.
Malo dalje od drugih slukinja, pod jednim je drvetom uala mlada slukinja te
pogledavala raupano dijete koje je ualo pokraj nje i pogledom prelazilo s jedne
kraljice na drugu, kao da trai nekoga.
Je li traio svoju majku? Rema je mislila da nije. Bila je uvjerena da je znao da je
mlijeko otrovano. Bila je uvjerena da je Sabur znao da e Mamtaz Bano umrijeti kad
je uzela loni. Sada je znala da je njegov pla u vrtu bio pla zbog gubitka.
to je, ili koga, tada traio? Da barem nije toliko blijed. Da su mu obrazi barem i
dalje jedri.
Pogledaj Saat Kaur, rekla je jedna kraljica, ena ukoenog lica, bradom pokazujui
Reminu gospodaricu, esnaestogodinjakinju sivih oiju koja je sjedila podalje od
drugih, sa slabanim djetetom na krilu. Taj e njezin sin zasigurno uskoro umrijeti.
Toliko slabo i boleljivo dijete ne moe dugo ivjeti.
Maharani je nakratko otvorila oi te nezainteresirano pogledala bolesno dijete, ali
drugu kraljicu nije udostojila odgovora. Ova je zagrizla usnu i zautjela. Nedaleko od
nje u gomili, druga se ena strogog lica jetko nasmijeila.
Rema je zadrhtala. Kako li su te kraljice mrzile jedna drugu! Koliko li su strahovale
za svoju budunost!
Saat Kaur nije podizala pogled, iako je boja zarumenjela rosne obraze koji su prvi
privukli maharadin pogled. Hotimice zijevnuvi, mala je kraljica podignula svoje
dijete, ija je koa bila uta poput kurkume, poloila ga pokraj sebe i okrenula glavu
prema redu empresa. Rema se uvukla u svoju iroku odjeu i pokuala sakriti
Sabura iza svojih lea. Oh, neka ga Saat Kaur ne vidi...
Mala je kraljica stisnula oi, a tada se trgnula i tijelo joj se ukoilo. Posegnuvi prema
srebrnom pladnju, uzela je eerni slatki. Poalji djeaka ovamo, Rema,
zapovjedila je.
Sabur je prestao promatrati lica i pogledao mladu maharani. Uzdrhtala Rema
gurnula ga je prema njoj.
Saat se nasmijeila i njeno pozvala dijete dok joj je naranasti slatki svjetlucao
meu prstima. Doi, uzmi.
Sabur je oklijevao, a tada je plaho priao mladoj kraljici. Kad je pruio ruku prema
slatkiu, ona ga je naglo povukla i otro ga udarila po prstima.
Eto, rekla je odgovorivi na njegove suze grimasom gnuanja. To e dobiti zato
jer si maharadin miljenik. Nita nee dobiti. Prezrivim je pokretom bacila slatki u
vodoskok, a slatki je potonuo i ostao pod vodom, i dalje primamljiv.
Glas joj je bio otar poput otrice noa. Tko ti je dopustio sare i sate provoditi s
maharadom dok njegov sin ovdje eka neprimijeen?
Sabur je obraza vlanih od suza zbunjeno gledao njezino lice.
I kakva je to >svjetlost< koju navodno posjeduje? Ja ne vidim nikakvu svjetlost,
dodala je Saat dok se Sabur posrui udaljavao. Pih! Vidim samo prljavog,
smrdljivog djeaka kojeg nitko ne voli. Pomno oslikanom rukom mahnula je za

djeakom. Rema, zato ga dovodi ovamo? Nije mu mjesto meu lanovima

kraljevske obitelji. Nosi mi ga s oiju i ne daj mu hrane. Zato bismo ga hranili?
Podignula je glas. Druge su kraljice gurkale jedna drugu. On nije nae dijete, dodala
je Saat Kaur.
Rema je ustala i povukla veo prema naprijed kako bi sakrila bol na svojem licu.
Uhvatila je Sabura i podignula ga na svoj bok. Nipoto, bibi, promrmljala je. Ne
moramo ga hraniti.
Odnijela ga je podalje od oiju svoje gospodarice, podalje od bezobzirnih lica oko
vodoskoka. Kad je vie nisu mogle vidjeti, zagnjurila je lice u njegovo malo rame. Na
njegovoj se koulji pojavila vlana mrlja.
O, Sabure, apnula je. Kako da te ostavim samoga i sluim samo Saat Kaur? Kako
da tada okajem svoje nedjelo? Tko e se brinuti za tebe? zabrinuto se osvrnula.
Hajde, nemoj toliko plakati. Pronai u ti malo suhog apatija dok se kraljice
zabavljaju u vrtu.

4. poglavlje

Srijeda, 20. studenog

ajbolji konji u britanskom taboru bili su na vezovima generalnoga
guvernera. Stotinu jarda dalje od konja niih pripadnika tabora, te su
ivotinje stajale svezane u sjajnim redovima odmarajui se od dnevnog
putovanja, a za njih su se brinuli samo najiskusniji konjuari u taboru. Na
drugom kraju drugog reda Jar Muhamed, vii konjuar, uspravio se nakon to je
pregledao ozlijeenu nogu jedne od kobila te ugledao zanimljiv prizor.
Ugledao je vatru, prilino nalik onoj iju je toplinu mogao osjetiti na licu, ali iz
plamena pred njegovim oima uzdizao se veliki oblak praine i dima. Na trenutak
nije vidio nita osim toga. A tada je iz oblaka izala lavica i nastavila prema njemu.
Kretala se paljivo jer je u njuci nosila neto teko. Udaljivi se od vatre, zastala je i
osvrnula se uokolo kao da se eli uvjeriti da je sigurna, a tada je spustila svoj teret na
tlo.
Jar Muhamed tada je vidio da je ta velika maka nosila dijete, djeaka iste dobi kao
to je i njegova najmlaa ki. Djeakovo lice bilo je svijetlo, iroko i draesno.
Djeak je sjedio na tlu, a lavica je zatitniki stajala nad njim. Nakon nekoliko
trenutaka njezino se dugako tijelo ukoilo. Jednim brzim pokretom ponovno je
uhvatila djeaka i otila, izvijajui rep, a njegovo je tjelece visjelo iz njezinih
opreznih eljusti. Trenutak nakon to ga je odnijela, gust novi oblak dima i praine
obavio je mjesto na kojem su bili.
Jar Muhamed otvorio je oi. Pred njim je pucketala vatra nad kojom je visio kotli za
kuhanje. Mukarci su neobavezno avrljali pruajui ruke prema toplini vatre, tijela
uredno uurenih poput njegova, stopala cijelom duljinom poloenih na pod i ruku
oslonjenih na koljena. Ali kad je ponovno zatvorio oi, oblak praine i dima
ponovno se pojavio, a iz njega je ponovno izala smee ukasta maka, nosei
dijete blagih oiju.
Jar Muhamed pognuo je glavu, doputajui da mu turban sakrije lice od pogleda
drugih konjuara. Komad neporubljenog domaeg platna, koji mu je sluio kao al,
pomaknuo se za njim na tlu kad se pribliio vatri.
Upamene rijei u njegovim su se mislima pojavile jasno kao da su izreene trenutak
prije. Ako vidi ili uje neto neobino, mora to rei svojem muridu, svojem duhovnom vodiu.
Takvi dogaaji esto sadre pouke ili vane podatke. Pogreno je govoriti o tome svima, ali velika
je pogreka i skrivati ih od svojeg duhovnog uitelja.
Iako je upamtio tu uputu, nije mogao postupiti u skladu s njom. Jedini duhovni
uitelj kojega je poznavao, ovjek koji mu je svojedobno uputio te rijei, bio je
nedostupan, osamdeset milja daleko.
Jar Muhamed podignuo je glavu i zagledao se u daljinu. Usne su mu se stisnule.
Tako mu Alaha, ipak je mogao neto uiniti. Mogao je rei velikom ovjeku.
Nije mu znao ime; ali kad je tri dana prije ugledao tog nepoznatog muslimana na
putu, Jar Muhamed stao je toliko naglo da ga je tesar, koji je iza njega nosio ljestve,
zamalo sruio. Neznaneve oi toliko su ga upeadjivo podsjetile na dalekog
duhovnog uitelja da mu je dah zastao u grlu.
Svojega je uitelja sreo samo jednom, ali taj mu je sastanak ostao u ivom sjeanju.
Oi tog ovjeka bile su duboke, prepune vanog znanja. Zraio je dobrotom i
snagom. Bio je to eik Valijulah, voa bratstva Karakoja, jednoga od pet tajnih

bratstava Indije iji su lanovi pouavali i prakticirali mistine tradicije islama. Neto
je na tom starijem neznancu toliko podsjealo na eika da je Jar Muhamed zaboravio
zob po koju je doao te je slijedio neznanca po taboru, gledajui kako obavlja svoje
poslove i udei se njegovu umirujuem utjecaju na druge, ljubaznosti s kojom se
obraao prodavau voa, pisaru, djetetu koje je prosilo na putu. Kad se starac vratio
u svoj ator, Jar Mumamed vratio se konjima, zadovoljan jer je taj neznanac kao i
eik Valijulah dobro poznavao tajne srca.
Jar Muhamed privukao je svoj al i tiho se udaljio od vatre. Iako nije promijenio svoj
dug, miran korak, iao je najkraim putom, prolazima izmeu klimavih atora, pokraj
malenih bazara na kojima su se mukarci svaali oko hrpica voa, sve dok nije stigao
do urednog atora ija je vrata u tom trenutku otvorenim drao maleni djeak.
Je li cijenjeni sahib na raspolaganju? upitao je.
Gestom mu pokazavi neka prieka, djeak je nestao u atoru, ali prije no to je Jar
Muhamed stigao sjesti, ponovno je provirio iz njega i pozvao ga podignutom rukom.
Stojei bos i nesiguran na ulazu, Jar Muhamed vidio je da u atoru nema niega osim
limene kutije u jednom kutu i pletenog leaja na kojemu je veliki ovjek sjedio te
perom i tintom pisao po papiru. Podignuvi pogled sa svojeg posla, starac je
pokazao na tlo pokraj sebe.
Jar Muhamed ponovno je osjetio da je u blizini neobinog ovjeka. Iako su njegovo
lice i odijelo bilo uobiajeni, zraio je smirenou koja se preko Jara Muhameda
slijevala poput meda.
Jar Muhamed unuo je pokraj leaja i progovorio, bez uvoda, o svojoj viziji lavice i
djeteta.
Starac je sluao bez rijei, kimajui s vremena na vrijeme. Kad je Jar Muhamed
zavrio, starac je neko vrijeme sjedio u tiini, zatvorenih oiju. Kad je napokon
otvorio oi i progovorio, u njegovu tonu nije bilo ni traga nadmenosti. Dobro je da
si mi to odmah doao rei.
Srce Jara Muhameda preplavila je radost. Veliki se ovjek nije obraao njemu kao
konjuaru, nego njegovoj dui. Prole su godine i godine otkako mu se netko tako
obratio.
Ova tvoja vizija obuhvaa oblak praine i dima, koji oznaava svojevrsnu
opasnost. Starevo se lice zamiljeno naboralo kad je uzeo tespih od kuglica crnog
oniksa s kvadrata pamune tkanine koja je stajala pokraj njega. Iako se odnosi na
opasnost, nastavio je, a pogled mu je skakao po atoru dok je prstima prebirao
kuglice, doima se da vizija ne daje upute, nego samo prenosi informaciju. A sada mi
reci zato si mi doao ispripovijedati tu priu.
Jar Muhamed razmiljao je o odgovoru pogleda uprtog u pod. Kad sam vas vidio
na putu, oprezno je poeo, sjetio sam se nekoga u Lahoreu, koga iznimno
potujem. Ponadao sam se...
A kako je ime tom gospodinu?
Sahibe, ime mu je eik Valijulah Karakoja.
Starac je nekoliko puta kimnuo. Potom je pozvao maloga slugu. Kalid, donesi aj
ovom ovjeku, rekao mu je, a tada se ponovno okrenuo prema Jaru Muhamedu i
ozbiljno ga pogledao. Poznajem eika Valijulaha, rekao je, vrlo dobro. Srce Jara
Muhameda zakucalo je bre. Nema dvojbe da je ova tvoja vizija zapravo poruka
eiku, nastavio je starac ponovno kimajui. Zato bi ti inae bio poslan
ispripovijedati mi je? Stoga mora, dodao je, a pogled mu se vratio licu Jara
Muhameda, s vezova posuditi snanog konja koji nee nikome nedostajati, odmah

krenuti te jahati prema sjeveru sve dok ne stigne do Firozpura na obali rijeke Sutlej.
To e biti putovanje od dvadeset milja. Vidi je li maharadin novi most od amaca
dovren. Ako ga zatekne nedovrenog, brija po imenu Karim, koji ivi nedaleko
od velike damije, omoguit e ti prelazak rijeke brodom. Nakratko je stao, a usne
su mu se pomicale dok je prstima prebirao kuglice jednu po jednu, a tada je nastavio
klimajui sam za sebe. Kad stigne na drugu obalu, mora bez odmora prijei
ezdeset milja do grada Lahorea. Ondje mora svoju viziju u cijelosti ispripovijedati
eiku Valijulahu Karakoji, ne izostavljajui nita. Jesi li shvatio?
Jar Muhamed je kimnuo.
Reci mu, dodao je starac, da sam te ja poslao. Ime mi je afiudin.
Uzeo je svoj papir i pero. A sada, rekao je lagano kimnuvi, Kalid e ti vani
donijeti aj. Popij ga prije polaska.
Jar Muhamed otpravljen je jednim jedinim odmjerenim pokretom stareve ruke.
Kad je Jar Muhamed iskapio aj koji mu je djeak donio, pred oima su mu se
pojavili prizori pobjede i sramote njegova drugog, davnog susreta s eikom
Valijulahom. On i njegov prvi uitelj, dobroudni Abdul Raid, tada su obojica bili
mladi. Da je Abdul Raid bio pametniji, svoje bi manjkavo znanje zadrao za sebe te
ne bi pokuavao svojem roaku iz istog sela otkrivati dubokoumne misterije Puta, ali
on je pokuavao pouavati Jara Muhameda, a znanje koje je toliko velikoduno
dijelio uinilo je Jara Muhameda nespretnim praktiarom, kakav je bio u to davno
vrijeme. Bez Abdula Raida ne bi imao viziju koja je njih dvojicu odvela na dugo
putovanje u Lahore iz njihova planinskog doma, est mjeseci nakon to je Jar
Muhamed primio svoju prvu pouku.
Jar Muhamed odloio je loni i ustao, drui u odjei. Mora krenuti u Lahore.
Proavi pokraj redova atora i njihovih pletenih leajeva koji su stajali na suncu, Jar
Muhamed osjetio je dobrodoao miris vezova za konje. Proao je pokraj jama u
kojima su kovai zagrijavali eljezne ipke u uarenom ugljevlju. Dva oznojena
kovaa pozdravila su ga. On im je odzdravio ne podiui pogled.
Kad se prije mnogo godina pojavila ta vizija, bio je mlad. Jo nije shvaao potrebu za
tajnovitou u pogledu duhovnih pitanja. Preplavljen zbunjenou i osjeajem
vlastite nedostojnosti, rekao je supruzi to je vidio. Vana osoba, ije se ime nije
usudio izustiti, pojavila se pred njim i dala mu keramiku boicu koja je, kako se
doimalo, toplo i savreno pristajala u njegov dlan. Njegova je supruga u svojoj
prostodunosti odjurila svojoj obitelji prenijeti vijest o tome da je njezin mladi
suprug imao viziju proroka Muhameda. Uslijedili su skandal i tekoe. Neki su
seljani uvjereni da je Jar Muhamed stekao velike moi doli k njemu oekujui uda i
razoarali se. Drugi su ga proglasili laljivcem. Naposljetku su on i Abdul Raid
krenuli u Lahore kako bi otkrili istinu.
eik je sjedei na podiju prekrivenom jastuiima sasluao njihovu priu. Tad im je
obojici ljubazno, ali vrlo odluno, objasnio koliko je vano o duhovnim doivljajima
govoriti samo primjerenim ljudima. Naposljetku je svoj prodoran pogled usmjerio
prema licu Jara Muhameda.
Vjerujem, rekao je, kako tvoja vizija znai da si dobio dar. To nije malen dar, Jaru
Muhamede. Moda jo ne zna to je posrijedi, ali kad doe, znat e. Budui da
dolazi od toliko uzvienog izvora, doista je posrijedi golemi dar. Sretan si ovjek.
Jar Muhamed nije pokuao prikriti suze koje su mu se slile niz lice i kapale po odjei.
Premda je s Abdulom Raidom uvijek postupao s ljubavlju i potovanjem, pa ga je

vjerno njegovao u smrtnoj bolesti, od tog je trenutka eika Valijulaha smatrao svojim
istinskim muridom.
Dok je promatrao vezove birajui konja, priao mu je jedan konjanik. Jar Muhamed
uzrujao se kad je ugledao ivotinjinu pognutu glavu i neujednaen korak. Jaha je bio
snaan mukarac irokih ramena, moda imuan Kamirac. Takav ovjek trebao bi
znati da se konja ne smije jahati do iserpljenosti. Jar Muhamed priao mu je i otvorio
usta kako bi mu skrenuo pozornost na vanost primjerene skrbi za konja, ali putnik
se njemu prvi obratio.
Traim stanovitog afiudina koji je poznat i kao afi sahib, rekao je hladnim
glasom. Kosa i strea brada bile su mu prekrivene prainom. Imam vanu vijest,
dodao je ukoeno sjahavi te odsutno trljajui lice debelom akom.
Jar Muhamed promatrao je iscrpljenog neznanca koji je pitao za velikog ovjeka.
Treba li mu pokazati put i tada bez daljnjeg odgaanja slijediti upute koje je sam
dobio te brzo uzjahati i krenuti u Lahore? Treba li priekati i odvesti tog ovjeka
putom kojim je doao?
Dojahao sam, uz malo odmora, ravno iz grada Lahorea. Neznanac je izgledao kao
da bi mogao na mjestu zaspati.
Ne oklijevajui vie, Jar Muhamed posegnuo je za ovjekovim uzdama. Odvedi
ovog konja, rekao je drugom konjuaru kimajui prema redovima miiavih
ivotinja. Pobrini se za njega kao da pripada samom generalnom guverneru.
Okrenuo je glavu prema neznancu. Poite sa mnom, hazur. Odvest u vas afi
sahibu.
Skrativi korak kako bi se prilagodio koraku ovjekovih umornih nogu, krenuo je
putem kojim je doao.
Kad su stigli do atora, neznanac je kimnuo slugi afi sahiba. Ja sam Jusuf Bati.
Molim te, reci svojem sahibu da sam doao iz Lahorea, iz kue eika Valijulaha.
Iz eikove kue. Kad je ovjek uao, Jar Muhamed uao je za njim, oprezno
pogledavajui prema pletenom leaju dok se nepozvan sputao na pod nedaleko od
otvorenog ulaza u ator. Nepomino je ekao, obuzdavajui uzbuenje.
Gost je pozdravio starca. Iz njegova irokog pojasa virio je drak velikog bodea.
Mir s vama, gospodine, rekao je.
afi sahib odgovorio je spokojno, gledajui gosta.
Donosim loe vijesti. Gost je pogledao svoje ruke, a potom ih stavio iza lea.
Snaha eika Valijulaha Karakoje iz Lahorea mrtva je.
Ta je vijest poput tekog udarca stigla do prsa Jara Muhameda. Jeza koja je uslijedila
rekla mu je da je ta tragedija vea od toga.
Jadan Valijulah, jadan mladi Hasan, blago je rekao afi sahib, odmahujui glavom.
Neka Bog podari mir njezinoj dui te strpljenje svima njima.
Gost je upro pogled u pod. Stari gospodin gledao ga je s oekivanjem. To nije sve,
blago je rekao.
ovjek po imenu Jusuf znojio se. Uzdahnuo je. Naalost, nije umrla kod kue, nego
u tvravi gdje je maharada nju i njezina sina drao kao taoce. Djetece nije vraeno,
jo je na dvoru.
Ah. Stari gospodin zamiljeno se zagledao u Jara Muhameda, a tada su se njegove
oi vratile gostovu licu. Je li maharada jo u Lahoreu? upitao je.
Otiao je iz Lahorea, gospodine. U taboru je, priprema se za sastanak s britanskim
dunosnicima.
Tada moda jo ne zna za taj alostan dogadaj. A vi ste doli ravno iz Lahorea?

upitao je.
Jusuf je odmahnuo glavom. Nisam, gospodine, odgovorio je. Svratio sam u
maharadin tabor zamoliti za pomo u djetetovu oslobaanju.
Ah. Starac je tapkao prstima o prste. Koga si ondje vidio?
Nikoga, gospodine. Trebao sam se sastati s fakirom Azizudinom, ali nije bio ondje.
Otiao je u Kasur.
Dakle, niste se sastali s glavnim ministrom. Jeste li ikoga drugoga zamolili za pomo
u pogledu tog djeteta?
Nisam, gospoine, takve su bile moje upute. Jo nisam uspio pomoi toj obitelji.
Uslijedila je tiina, a afi sahib zatvorio je oi. Usne su mu se pomicale bez glasa.
Napokon je progovorio, ali nije se obratio svojem gostu. Kalide, idi, odluno je
rekao djeaku koji se stvorio iz sjene, i donesi ovome ovjeku vode i hrane. Donesi
mu mnogo vode i mnogo hrane. A tada mu pokai gdje e se okupati. Jar
Muhamed!
Nije pogrijeio doavi nepozvano. Slava Alahu!
Pobrini se za potreptine i za tri konja. Krenut emo im se ovaj gospodin odmori i
pojede.
Okrenuvi se svojem gostu, afi sahib progovorio je blago ali s autoritetom. Sada u
vas napustiti. Za nekoliko sati, kad budete spremni, krenut emo u Lahore.
Prije no to se njegov gost stigao uljudno pobuniti, stari je gospodin ustao i izaao.
Sluga se vratio nosei mjedenu posudu za umivanje i posudu s vodom. Jusuf je
nerazgovijetno zahvalio dok je djeak lijevao vodu preko njegovih ispruenih ruku.
Neto kasnije djeak je unatrake uao nosei krcati pladanj.
Jusuf je pogledao hranu pred sobom. Bila je to prinevska hrana, a ne jednostavan
obrok od kuhane lee kakav je oekivao. Debela, maslacem namaena pogaa
visjela je preko rubova slamnatog tanjura, u sredini nakrcana komadima zainjenog
mesa. Po pladnju su se pokraj kruha kotrljale narane, guave i narovi. Na pladnju je
bila ak i glinena posuda s jogurtom. Uzdahnuvi od iekivanog zadovoljstva, Jusuf
je otrgnuo komad kruha i njime uzeo komad mesa. Jeo je brzo, samo desnom
rukom, spretno hvatajui hranu prstima. Unato svem skromnom siromatvu atora
afi sahiba, starac je imao svoje izvore.
Kad je Jusuf pojeo koliko je mogao, ponovno je oprao ruke. Ostavivi oruje
djeaku, iznio je pleteni leaj van. Ondje je zahvalno legao, jednom rukom pokrivi
oi.
Zvukovi tabora lebdjeli su oko njega. Sada e zaboraviti oskudicu svojega putovanja
na jug, neuspjenu potragu za fakirom Azizudinom, dugo nono putovanje iz
britanskog tabora koje je dijelom propjeaio instinktivno vodei konja kroz gotovo
mrkli mrak.
Sada je preostalo samo odjahati na sjever sa afi sahibom, u maharadin tabor.
Inalah, ako Bog da, glavni ministar bit e ondje. Ako im itko moe pomoi
osloboditi dijete, to je eikov prijatelj iz djetinjstva koji je ujedno, prema svim
priama, bio i maharadin najblii savjetnik. Kad obave tu dunost, Jusuf i afi sahib
krenut e za Lahore, nastojei putovati to bre.
Zijevnuo je. Ako se to izjalovi, uinit e to god bude bilo potrebno da vrati Sabura
njegovu ocu. Ako e biti potrebno ubiti da bi se spasilo Sabura, Jusuf e ubiti. Zato
ne bi? Jusuf je za razliku od Hasana bio borac i lovac. Hasan se nikada nije borio s
maharadinom neredovitom konjicom, poput Jusufa, ili odlazio u brda loviti bijelog

leoparda. Nikada nije lovio svinje u umama nedaleko od Chhangamange.

Jusuf se nasmijao odsjeeno, nalik tektanju. Hasan, njegov pametni prijatelj iz grada
koji nosi svilu u lovu na svinje? Dobro bi platio da to vidi.
Uzdahnuo je. Bi li Hasan ubio za njega? Zar je to vano? Hasan nije bio vojnik, ali
bio je Jusufov prijatelj. Hasan bi nedvojbeno umro za njega.
Umro za njega umro za njega. Jusuf je bez oruja lebdio nad tvravom, s malim
taocem u naruju. Eunusi na konjima skakali su u zrak pod njim. Hasan se pojavio s
velikim maem u ruci i poveo konja u zrak kako bi zatitio svojeg sina.
Dva sata poslije, kose jo mokre od kupanja, Jusuf je s odmornog konja gledao kako
Jar Muhamed afi sahibu pomae uzjahati. Konjuareva brinost bila je oita, kao i
izbor stare kobile za starog gospodina. Ako je starac ikada jahao, od toga su prole
godine. Zato je odluio krenuti na to putovanje na kojem je urba izuzetno vana?
Jusufu pristojnost nije doputala iskazati osjeaje. Bezizraajnog lica promatrao je
kako se afi sahib uz kripu penje u sedlo, a potom sjeda hvatajui se za njegov
prednji dio dok Jar Muhamed uzima uzde, uzjahuje svojeg konja i vodi kobilu
starijeg putnika prema putu.
Kad su se njih dvojica udaljili toliko da ga nisu mogli uti, Jusuf si je dopustio
ogoreno puhnuti, a tada im se pridruio grubo podbovi svojeg konja. Putovanje
prema maharadinom taboru sada e iziskivati este odmore. Tih dvadeset milja koje
je sam preao u jednoj noi sada e prelaziti dva dana. Preostali put u Lahore mogao
bi iziskivati jo ak etiri ili vie dana, koji e u njemu izazivati gnjev.
Put kojim su ili bio je duboko izbrazdan kiama. Glina pod kopitima njihovih konja
popucala je u nepravilnim uzorcima dok se suila. Praina je visjela u tiini, bojei
udaljena sela njenim bojama. Vegetacija je bila oskudna, samo pokoji razrasli
bagrem. Ta je zemlja bila dobra samo za lovce na gutere i za kradljivce stoke.
Jar Muhamed jahao je pokraj afi sahiba vodei njegovu kobilu. Uz njegovo sedlo
bila je privrena mala sjekirica. O pojasu mu je visio teak gurka no. Barem e biti
koristan ako ih napadnu. Toliko spori, bili su savrena meta.
Kako je Sabur postao maharadin talac? upitao je afi sahib odostraga. Jesu li
obitelj Valijulah i dvor u zavadi?
Nisu, gospodine. Jusuf je usporio svojeg konja, dopustivi da ga Jar Muhamed
prestigne. To je vezano za dijete.
Ah. Starac je kimnuo, ljuljajui se u sedlu.
Jusuf je pljusnuo muhu. Moda ve znate da je Hasan pomonik fakira Azizudina,
glavnog ministra. Na taj je poloaj imenovan zbog prijateljstva izmeu fakira i eika
Valijulaha.
Da, odgovorio je afi sahib. To sam znao.
Nakon Saburova roenja, nastavio je Jusuf, Hasan je iz pristojnosti otiao
pokazati sina maharadi. Maharada se, naalost, na prvi pogled zaljubio u Sabura.
Uzdahnuo je. Od tog mu dana nije doputeno napustiti maharadu.
Dva sata poslije Jusuf je pogledom prelazio preko obzora, pogrbljenih ramena.
Nakon toliko vremena nisu jo preli ni pola puta do rijeke Sutlej. afi sahib nije
progovorio otkako su proli pokraj zadnjega straara u britanskom taboru. Bilo je
vrijeme da se odlui o planu djelovanja.
Hoemo li kad prijeemo rijeku poi ravno u maharadin tabor? upitao je Jusuf
pristojno se okrenuvi u sedlu.
afi sahib nije odgovorio. Jusuf je pokuao jo jednom. Kad prijeemo rijeku,
ponovio je glasnije, moemo obavijestiti fakira Azizudina o tragediji i zamoliti ga da

nam pomogne osloboditi unuka Valijulah sahiba.

I dalje tiina. Je li stari gospodin ogluio? Nije, ali kad je progovorio, njegov je ton
sprijeio sve daljnje razgovore. Vidjet emo, odgovorio je afi sahib jednolinim
tonom, kao da govori sam za sebe. Sjedio je pognut na svojoj kobili, zglobova prstiju
blijedih na jabuci sedla te je zatvorenih oiju pomicao usne.
Neka tako bude. Taj je stari gospodin bio drag eiku Valijulahu. To i njegova dob
inili su ga viim lanom skupine, osobom ije se elje moraju potovati. Ali, to je
mislio kad je rekao: Vidjet emo? Je li mogue da bi odbio dopustiti im da uu u
maharadin tabor? Ne, to nije bilo upitno. Jadni starac zacijelo oajniki eli stii u
ator i u blizinu vatre; jedva je uspijevao sjediti uspravno na svojoj kobili.
Jusuf je kiljio gledajui u daljinu prema sjeveru, nadajui se kakvom znaku zelenog
pojasa stabala uz rijenu obalu, ali vidio je samo ravnicu i po njoj ratrkana sela.
Trebali bi putovati jo sat vremena prije no to se odmore i pomole. Kad se Jar
Muhamed odjednom glasno nakaljao, Jusuf se osvrnuo i vidio kako mu konjuar
oima pokazuje prema afi sahibu. Starac se ljuljao u sedlu, a lice mu je bilo sivo.
Uplaeni je Jusuf stao. Kad su zadnji put popili vode? Ba je bio bezobzirna budala!
Stali su u sjeni bagremova umarka ije su grane visjele po tlu. Starac nije bio kriv za
to to je jedva znao jahati. Bio je siromaan. Siromani ljudi nemaju konje, i ne jau
ih. Siromani ljudi hodaju. Jusuf je nestrpljivo vukao mjeinu s vodom dok je Jar
Muhamed afi sahibu pomagao sjahati.
afi sahib je, glave podignute na jedno sedlo, nakon nekog vremena poeo dolaziti k
sebi.
Nemojte se ispriavati, rekao je slabanim glasom, maui dugim prstima prema
Jusufu. Trebao sam neto rei. Kapi vode drale su se za dlake njegove brade te
ostavile tragove na njegovoj snjenobijeloj koulji.
Prije no to je Jusuf stigao odgovoriti, iz grma najblieg afi sahibovoj
improviziranoj postelji zaulo se buno komeanje. Pranjave grane kao da su se
same razmaknule i na sunevu je svjetlost izbila otrcana ljudska prilika. Maui
tapom, okretao je glavu s jedne strane na drugu kao da nekoga trai, a tada je, drei
tap visoko u zraku, grevitim koracima krenuo prema afi sahibu koji je opruen
leao na zemlji.
urno zamolivi Boga da se Jar Muhamed zna sluiti svojim noem, Jusuf je
posegnuo za svojim talvarom, dok mu je pogled ubrzano skakao izmeu napadaa i
grmlja. Gdje je ostatak bande? Koliko ih je ?
Ti si taj, viknuo je uljez tajanstvenim, hrapavim glasom, koji moe rei strankinji,
koji joj moe rei...
Stani! viknuo je Jusuf ovjeku iza lea, pokuavajui osloboditi teku, zakrivljenu
sablju iz korica. Ne mii se!
Ne obazirui se na upozorenja, neznanac je nainio jo jedan korak prema afi
sahibu.
Jusufova se otrica oslobodila. Kad je zamahnuo spreman presjei uljeza popola,
neiji su ga prsti uhvatili za podlakticu.
ekaj, rekao mu je Jar Muhamed u uho. Pogledaj afi sahiba.
Stari gospodin nije se ni pomaknuo kako bi se zatitio. Naprotiv, sa zanimanjem je
promatrao ovjeka u dronjcima koji je stajao nad njim. Govori, zapovjedio je.
Stap je pao na pod kad je neznanac podignuo ruke iznad glave. Mora rei
strankinji, rekao je, iji konj na sebi ima pet znakova sree, da e joj put kojim

kree donijeti mir.

Kojoj strankinji? afi sahib podignuo se na lakat.
Luak nije obraao pozornost na njega. Reci joj neka bude oprezna. Glas mu je
zvuao poput kotrljanja kamenja nizbrdo. Reci joj, Khabardar, Khabardar...
Ne dovrivi ono to je zaustio, uzeo je svoj tap i otiao u grmlje. Ne obazirui se
na dugake okrutne trnove, golim je rukama razmaknuo grane, okrenuo se i natrake
uao u grmlje. Grane su se zanjihale i potom se zatvorile za njim.
Zbunjeni Jusuf zurio je u nijemo grmlje. Ne vidjevi nita, okrenuo se odmahujui
glavom i ugledao afi sahiba na nogama.
Sada moramo poi, rekao je. Njegovo lice, koje je bilo sivo kad su stali, sada je bilo
svjee i ivo.
Jusuf i Jar Muhamed netremice su gledali u njega.
Moramo odmah krenuti za Lahore, ustrajao je afi sahib glasom ovjeka
naviknutog zapovijedati.
Ali, pobunio se Jusuf, idemo u maharadin tabor, zar ne? Moramo pronai fakira
i...
Ne, odluno je rekao stari gospodin. Glavni ministar nam nije potreban. Hajde,
nemamo vremena za gubljenje.
Ponovno je bilo potrebno pomoi mu uzjahati staru kobilu. Kad je uzjahao, mahnuo
je prema sjeveru. Lahore, viknuo je, moramo krenuti za Lahore!
Kad su dva dana poslije putovali prometnim putom, Jusuf je okretao glavu od svojih
suputnika. Bilo bi beskorisno dopustiti im da vide njegov gnjev. Zato, o, zato je
afi sahib zahtijevao da zaobiu maharadin tabor?
Potpuno je izdahnuo kroz stisnute usne. Dao je sve od sebe kako bi objasnio
neodgodivu potrebu za susretom s fakirom Azizudinom, ali njegov je trud bio
uzaludan. Ah, da je Alah u svojoj mudrosti Jusufu dao dar rjeitosti, mogao je
urazumiti toga starog gospodina. Ali Jusufovi darovi, u ovom sluaju beskorisni, bili
su sigurna ruka i snano koljeno konjanika.
Nagnuo se i pljunuo u prainu. Ta promjena plana valjda nije zbog luaka sa
tapom? afi sahib valjda nije povjerovao u tu besmislicu? Jusuf je nestrpljivo vodio
konja oko volovske zaprege koja je vukla kola visoko krcata drvom za ogrjev te se
kripei vukla prema maharadinu taboru, taboru koji e neposjeen ostaviti za
sobom.
Kad bi to bilo sigurno, najradije bi se okrenuo i sam odgalopirao prema atorima
koji su se jo vidjeli u daljini. Ondje bi maharadina glavnog ministra zamolio za
pomo u oslobaanju maloga Sabura, a potom bi pourio pridruiti se svojim
suputnicima. Ali Jar Muhamed nije bio profesionalni vojnik, a bilo je opepoznato
da taj put nije siguran. Meu gomilom trgovaca i putnika izmeu Lahorea i
maharadina tabora nedvojbeno ima i ubojica te lopova. Kad bi bili preputeni sami
sebi, afi sahib i konjuar bili bi opljakani i ubijeni deset puta prije no to bi se on
vratio.
Ne, injenice nije bilo mogue promijeniti. Vie nije bilo nade da Jusuf obavi zadatke
koji su mu povjereni. Ako je Hasanov jadni sini jo iv, netko e ga drugi morati
spasiti.
Jusuf je obiao dubok kolotrag na putu. Sve se to dogodilo zato jer je afi sahib,
eikov pouzdani prijatelj, uslijed zle sree prilino poludio. Jusufa su suze pekle u
oima. Kako e s tom vijeu izai pred Hasana, svojega najdraeg prijatelja?
afi sahib je progovorio. Obraa li se njemu? Jusuf se okrenuo i pogledao.

Jusuf sahibe. U umornom glasu staroga gospodina ulo se zadirkivanje. Zato sve
pokuavate uiniti sami? Zar ste zaboravili
Alaha Svemonoga? Ako je njegova volja da dijete bude spaeno, nitko ga ne moe
zadrati u tvravi. Ako mu nije volja potedjeti to dijete, tada na ovom svijetu nema
moi koja e ga spasiti. Nije li tako?
Jusuf je ukoeno kimnuo. Starac se nakaljao. U svakom sluaju, dobri i estiti
vojnie, dodao je sa spokojnim osmijehom, nema potrebe za zabrinutou. Tvoje
su molitve ve usliane.

5. poglavlje

Ponedjeljak, 25. studenog

edinica bengalskih kopljanika s ekinjavim crnim brkovima kasom je prola
pokraj Mariane. Iz daljine se ula topovska paljba. Mariana je usporila svoju
kobilu i pogledom pratila kopljanike. Njezin bi otac jednako kao i ona uivao
u pripremama za taj pohod na Afganistan. Zamiljala ga je pognutog za
zemljovidom za njezinim radnim stolom, kako razrauje razne uloge
britanskih jedinica i jedinica sikha u tom pohodu, a blago mu se lice ozaruje kad
govori o tekoama prenoenja tekih britanskih topova preko planinskih tjesnaca u
Afganistan te o vjerojatnosti afganistanskog otpora vladaru naklonjenom Britancima,
koji e zamijeniti sadanjeg kralja.
Generalni guverner se, kao i svi drugi, veselio trenutku kad e ah uja, afganistanski
princ kojeg su izabrali, ui u Kabul na elu pobjednike vojske sikha i Britanaca,
kako bi bio ustolien na prijestolje strateki najvrjednije zemlje u sredinjoj Aziji.
Mariana se pitala kako e zavriti taj uzbudljivi pohod za koji se vojske pripremaju
ve dvije godine. Britanska vlast u Afganistanu nedvojbeno e zauvijek uguiti
ambiciju ruskog cara da zavlada sredinjom Azijom, ali nedvojbeno e biti i drugih
promjena. Zasigurno e nastati nov, gotovo britanski Afganistan s engleskim
asnicima na ulicama, a engleske konjske utrke odravat e se u dalekim gradovima
divnih imena: Kandahar, Jalalabad, Kabul...
Jednog dana i sama e vidjeti Afganistan, jesti njegovo legendarno voe, udisati
njegov zrak i itati njegovu poeziju.
Britanski asnik pred njom jahao je prema crvenim vratima. Mariana je gledala kako
se straari uspravljaju u pozoran stav dok je prolazio pokraj njih. Da je tata ovdje,
razumio bi njezinu strast prema jezicima kao to je ona razumjela njegovu strast
prema ratu. On bi cijenio muni sahiba.
Kimnula je straarima dok je prolazila kroz ulaz. Od njezine zadnje pouke prolo je
nekoliko dana. Je li muni bolestan? Nije izgledao dobro od onoga dana kad je doao
k njoj dok je kiilo. Mora nagovoriti bojnika Byrnea da joj da jo jedan stolac. Jadni
starac ne bi trebao stajati tijekom pouka.
Ljudi su se poeli okupljati na ulazu u ator za blagovanje. Ona ponovno kasni. Ve
je bilo vrijeme ruka, a ona je jo bila u odjei za jahanje.
ovjek u plavoj odori razgovarao je s Bijelim Zecom. Je li to bio Harry Fitzgerald?
Mariana se napregnula kako bi vidjela, nespretno se nagnuvi u sedlu, i vidjela da je
to doista on upravo kad je njezina kobila posrnula, izbacila je iz sedla i njezino
stopalo iz stremena. Ne mogavi se zadrati, Mariana je naglavce pala na tlo.
Netko joj je priao. Ona se uspravila i ostala bez daha od otre boli u ramenu.
Suknje su joj se tada edno slegnule oko nje, ali noge su joj bile poletjele u zrak pred
svima. Mora odmah otii. Gdje joj je jahai eir?
Srea da joj je stopalo kliznulo iz stremena, rekao je muki glas. Konj ju je mogao
odvui. Pogledaj to otro kamenje. Moda je ozlijeena. Pozovite lijenika.
Ne, Mariana je pokuala nadjaati zvuk neijeg treeg odlaska.
Vrtjelo joj se, ali prisilila se ustati, kriknuvi kad je neija ruka uhvatila njezinu
ozlijeenu ruku. Bio je to Bijeli Zec. Gledao ju je, a njegovo je lice uvuene brade
bilo vrlo zabrinuto. Moramo vas smjestiti u sjenu, gospoice Givens. Dopustite mi
da vam pomognem ui u ator za blagovanje.

Pred pogledima cijelog tabora? Nipoto. Povukla je ruku i odmahnula glavom. Ne,
hvala vam, porunie Sotheby, urno je rekla. Molim vas, pomognite mi ponovno
uzjahati.
Ali va konj je odveden, gospoice Givens.
to? Mariana se osvrnula. Bila je to istina. Njezine kobile nije bilo. Pa, porunie
Sotheby, rekla je pruivi neozlijeenu ruku, zuba stisnutih u osmijeh unato
iznenadnoj elji da zaplae, tada me morate otpratiti do mojeg atora.
Dakako, gospoice Givens, rekao je Zec, koji je potom cijelim putom do atora
hinio da nije vidio suze stida koje ona nije uspjela sakriti.
Memsahib, memsahib!
Dittuov glas prodro je u Marianin san. Uspravila se. Na sebi je i dalje imala odjeu za
jahanje. U ustima je osjeala kiseo okus. Glava ju je boljela zbog pada. Koliko je sati?
Gospoe vas zovu, memsahib! ele da im se pridruite ispred njihovih atora prije
veere.
Ozlijeena ili ne, nije mogla odbiti. Ustala je i poela otkopavati gumbe. Posljednje
to je eljela bilo je suoavanje sa svima njima. Trgnula se i izvukla ozlijeenu ruku iz
uskog rukava. Uasavala se pomisli o tome to se vidjelo kad su joj noge poletjele
iznad glave.
Izvadila je svoju drugu najbolju haljinu iz svoje krinje i uvukla se u nju. Bila je
razmiljala o tome da zamoli gospoicu Emily da je sutra ili preksutra za veerom
smjesti pokraj Fitzgeralda, ali bi li taj porunik elio sjediti pokraj nekoga tko nije
mogao ostati na konju ili pravilno zakopati odjeu?

***

Zastala je s ustima punim ukosnica. On je, dakako, nestao nakon njezine nezgode.
Vjerojatno nije odjurio nakon to je vidio kako je pala. To ne bi bio dobar znak za
budueg supruga.
Nisam namjerno povrijedila jadnog malog Radu. Gospoica Fanny namjetala je
svoje alove kad je Mariana u vrtlogu suknji dojurila na kvadrat prostora izmeu
stambenih atora. Ali budui da nitko od nas ne moe podnijeti taj vonj...
Ah, stigli ste, gospoice Givens. Lord Auckland ustao je iz pletenog stolca i nadvio
se nad Marianu, a obrazi su mu se pritom zatresli.
Fanny, uvjerena sam da e se Mariana sloiti sa mnom, rekla je gospoica Emily sa
svojeg sklopivog stolca. Nisi ih trebala poslati natrag. Kut njezinih tankih usana
podignuo se. Nema dovoljno ivotinja u svojem atoru. Dvije deve bile bi
dobrodole kad bi tvoj pjegavi jelen uginuo, iako bismo dakako trebale i vei leaj
ako bi poeljele lei.
Sunce je bilo gotovo na zalasku. Mariana je sjela i prihvatila aicu erija dok je par
paunova gospoice Fanny kljucao pokraj njezina atora, vukui sjajne repove za
sobom.
Gospoica Fanny nagnula se naprijed. Mariana, uli smo da si poslijepodne imala
nezgodu. Jesi li ozlijeena? Ah, ovdje je doktor Drummond, ovjek kojeg upravo
trebamo. Kimnula je kad se lijenik slubeno naklonio skupini, drei pete jednu uz
drugu.
Lijenik je sjeo uzdahnuvi i odloio tap na tlo pokraj sebe. Je li vam sada dobro,
gospoice Givens? Skinuo je naoale i namrteno pogledao Marianu. Pokuao sam
vas posjetiti, ali va sluga mi je rekao da spavate.
Sasvim sam dobro, hvala vam, doktore. Nije eljela misliti na svoje rame.

Odmah mi je laknulo. Kimnuo je nekoliko puta, a tada se okrenuo. Pa, gospoice

Emily, veselo je izjavio, danas ne kii!
Razgovor je s vremenskih prilika skrenuo na skupljanje leptira. Mariana je odluila
da e, im lijenik ode, upitati gospoicu Emily o Fitzgeraldu. Kad bi lijenik barem
otiao...
Nije li tako, gospoice Givens? Lijenik ju je s oekivanjem gledao preko
pranjavog prostora izmeu stolaca. Podignuo je obrve.
to je rekao? Neto o leptirima? Da, dakako, doktore, sloila se s osmijehom.
Mislim da to nije neto emu bismo se smijeili. Zlatne naunice gospoice Fanny
lagano su se zaljuljale. Meni se osobno domai ljudi gade. Ne podnosim njihove
udne navike i njihove nasmijeene idole. ujem ak i za rtvovanje ljudi... Glas joj
je zamuknuo.
S ime se sloila? Mariana se uspravila. Ali ne vjerujem, ula je samu sebe kako
govori, da bismo prema domaim ljudima trebali osjeati gaenje, osim ako su ludi
ili bolesni. Dakako, dodala je kad je malo bolje razmislila, tada bismo im moda
mogli pomoi.
Gospoica Fanny ostala je bez daha. Doktor Drummond glasno se nasmijao. Draga
moja mlada eno, kakva neuvena primjedba!
Dok je Marianino lice preplavljivala vruina, lord Auckland, koji naizgled nije sluao
nagnuo se u svojem stolcu. Dopustite da vam ponudim savjet, gospoice Givens.
Govorio je polako i razgovijetno, kao da se obraa slaboumnom biu. Dokle god
ste u ovoj zemlji, morate se svim silama truditi izbjegavati domae ljude. Ne
obraajte im se ako to nije krajnje neophodno. To su neobrazovani pogani i tako im
moramo pristupati.
Ali, gospodine, mene pouava domai ovjek. Muni sahib dolazi svaki...
Muni sahib? Doktor Drummond prezrivo je puhnuo. Muni sahib? O domaem
ovjeku govorite na nain na koji se govori samo o Europljanima? Okrenuo se
gospoici Emily. Moram rei da je gospoica Givens krajnje neobina mlada osoba.
Mariana je ispruila ruku i s treskom odloila svoju aicu erija na posluavnik.
Draga moja djevojko, rekla je gospoica Emily nakon lijenikova odlaska,
pogledavi Marianu otrim pogledom plavih oiju, malokad sam vidjela neto toliko
prozirno kao tvoje ponaanje maloprije. to si eljela rei udarivi aicom?
Mariani je poelo pulsirati u glavi. Nije odgovorila.
Sestra gospoice Emily mrcnula je. Nije mi jasno ime te jadni doktor uvrijedio.
On se trudio prouavati domae ljude pa o njima zna mnogo vie od nas. Izrekla si
besmislicu i on je imao potpuno pravo ispraviti te.
Toplo se nadam da e se za veerom ponaati pristojno, rekla je gospoica Emily,
promijenivi temu prije no to je Mariana stigla odgovoriti. Netko me zamolio da
veeras sjedi pokraj tebe.
Richard Sotheby, dakako. Mariana bi trebala biti zahvalna. Sjediti pokraj ljubaznog
zeca i nije najgore to se moglo dogoditi.
Uvjerena sam da ga se sjea. Prije deset dana doao je na veeru. On je mlai od
dva brata koji su ovamo doli s nekoliko godina razlike. Bojnik Byrne opisuje ga kao
>mladog topnika koji obeava<, to vjerojatno znai da je u konjikom topnitvu.
Ime mu je Fitzgerald.
Gospoica Emily uzela je svoj suncobran i ustala praena utanjem suknji. Uimo.
Svi ekaju.
Mariana se sasvim sluajno doista potrudila urediti kosu, iako je imala samo malo,

runo ogledalo pa nikada nije znala kako zapravo izgleda. Nekoliko kovra ve joj je
palo na ramena. O, da joj se kosa barem jednom ne otme ukosnicama...
Porunik Fitzgerald je uao, na svjetlosti svijea jo naoitiji nego na kii. Njegov
gajtan i gumbi blistali su, a bijele hlae od srnee koe savreno su mu pristajale.
Mariana je primila ruku koju joj je ponudio i uspostavila ravnoteu otimajui se sve
jaoj vrtoglavici.
Tanak neznanac za stolom pokraj nje, nalik pauku, zduno joj se naklonio. Nagnula
je glavu prema njemu, osjetivi kako je Fitzgerald s druge strane privukao svoj stolac
toliko blizu njezinoga da su im se koljena dodirnula. Okrenula se od neznanca i
otvorila usta kako bi progovorila, ali nala se pred ramenom u plavom.
Ah, Peter, rekao je Fitzgerald nekome s druge strane stola, a njegov se ivahan
bariton uo toliko daleko da je gospoica Fanny uhvatila pogled gospoice Emily,
cijeli dan te traim. Neu te pustiti dok ne rijeimo nau raspravu.
ovjek po imenu Peter, okrugla lica i kovrave crne kose, iroko se nasmijeio.
Grijei, mladiu. Francusko topnitvo nikada ne bi odnijelo pobjedu. Presudili su
nai pjeadijski karei, koji su se suprotstavili njihovoj konjici. Iscrpili smo ih i na taj
nain porazili.
Kojeta. Porunik Fitzgerald mahnuo je nad juhom. Francuzi su imali vie
topova, gotovo tri naprama dva. Da su pravilno branili svoje prve topove...
Bitka kod Waterlooa!
Izgubili bismo, dobacila je Mariana, glasnije no to je namjeravala.
Doktor Drummond, etiri stolca dalje i sa licom u zraku, pogledao ju je kao da je
papagaj koji govori. Gospoica Emily se sledila.
Netko u blizini kucnuo je licom o zube. Fitzgerald se u tiini okrenuo prema
Mariani. Molim?
Slaem se s tobom. Ozbiljno je kimnula. Da su Francuzi odbili napad zdruene
brigade iz Ponsonbyja i sauvali sedamdeset etiri topa koje smo zaplijenili na
poetku bitke, izgubili bismo.
Fitzgerald je spustio licu za juhu.
Dakako, vano je bilo i to to maral Grouchy nije uao u bitku... Glas joj je
utihnuo pod njegovim zaprepatenim pogledom. Je li shvatio koliko joj se svia? to
joj je sada initi?
Razgovor je ponovno zapoeo oko njih. Mariana je jasno ula kako se njezino ime
spominje za stolom. Gledala je u svoj tanjur i osjeala kako joj se korzet neugodno
urezuje u rebra.
Fitzgerald je ubrusom pokrio usta. Doimalo se kao da se gui, ali nije se guio.
Mariana se nakaljala. Moj otac, rekla je odgovarajui na pitanje koje on nije
postavio, zanima se za vojnu povijest. Sve to proitala sam u knjigama.
Zato se Fitzgerald smijao?
Spustio je ubrus. Oprostite, rekao je. Drago mi je da imam vas i vaeg oca na
svojoj strani kad je posrijedi Waterloo. Nadam se da ete mi oprostiti moju
nepristojnost. Svi uskoro kreemo za Afganistan. Nisam pri sebi. Doima se da ne
mogu razmiljati ni o emu osim o vojsci.
Oh . Mariana je okrenula glavu.
Kakav li sam bezobzirni neotesanac! Nagnuo se prema njoj. Trebao sam vas pitati
jeste li se oporavili od pada. Otiao sam po lijenika, ali kad smo se vratili, vi ste ve
bili otili u svoj ator. Otili smo onamo, ali va nas je sluga otpravio. Jeste li

ozlijeeni?
Ni najmanje, hvala vam. Spustila je pogled. Ona stopala u trku bila su njegova, ali
to je vidio kad je pala?
elim rei i, dodao je, da mi je bilo veoma ao ostaviti vas onaj dan kod slona.
Propustio sam sjajnu priliku. Mogli ste prevesti moja pitanja.
Vi volite slonove?
Volim sve u ovoj zemlji, ali nisam doznao mnogo, osim o vojsei. Ali elio sam vas
pitati kako to da vi putujete s nama?
Mariana je gledala kako maslacem mae komad kruha. Fitzgeraldove ruke bile su
kvadratnog oblika i ostavljale su dojam spretnosti. Drugi kandidati nikada nisu
postavljali pitanja. Samo su je pokuavali zadiviti ili joj ugoditi. Moj tetak Adrian
doao je na tu zamisao, odvratila je. Bili smo u Simli, a ja sam poela uiti urdski i
perzijski od njegova starog munija. Lord Auckland i svi vi trebali ste sii s brda i
ponovno krenuti na put kad se prava prevoditeljica razboljela. Kad smo obavijeteni
o tome, tetak me usred veere odvukao k politikom tajniku kako bi ponudio moje
usluge. Smatrao je da e mi taj poloaj omoguiti da bolje upozna Indiju.
Prava prevoditeljica? Fitzgerald se vragolasto nasmijeio. Ali to je Macnaghten
rekao kad ste se na njegovim vratima pojavili s ubrusom ispod brade?
Zurio je u nas kao da smo poludjeli, ali je moj tetak Adrian toliko divan da ga nitko
ne moe odbiti pa nas je gospodin Macnaghten pozvao unutra, a tada me vrlo
ukoeno, kao da mojem tetku ini golemu uslugu, zamolio da na urdskom opiem ono
to vidim kroz njegov prozor, to ba i nije bilo poteno jer je vani bio mrkli mrak.
Rekla sam neto o mirisu rua ispod prozora i o planinama u daljini i gospodin
Mcnaghten dao mi je posao. Nasmijeila se. Zapravo nije imao izbora. Tisuu milja
uokolo nije bilo ene koja bi govorila urdski, perzijski ili bilo to.
Fitzgerald je ozbiljno kimnuo. Vi ste novi u prevoditeljskom poslu, a meni je ovo
prvi vojni pohod. Sve je novo, zar ne Uzdahnuo je. Ne znam kad u sljedei put
dobiti dopust. Moglo bi biti jo dugo do toga.
Dolo je vrijeme da ljudi za stolom promijene sugovornike. Uputivi osmijeh isprike
generalu s bradom na donjem dijelu obraza, koji joj je sjedio s lijeve strane,
gospoica Emily veselo se okrenula generalu otrih crta lica koji joj je sjedio zdesna.
Na drugom kraju stola lord Auckland kimnuo je Macnaghtenu, a potom se okrenuo,
uz slabaan osmijeh, prema sitnom, ivahnom strancu s njegove desne strane. Sva su
se tijela za stolom okrenula. Zapoeli su novi razgovori.
Lice Harryja Fitzgeralda odjednom se zacrvenjelo kad je kimnuo Mariani prije no to
se okrenuo. Ona je odjednom poeljela dodirnuti ga pa se pokuala oeati o
njegovo rame, ali bio je predaleko.
Pa, gospoice Givens, veliko mi je zadovoljstvo sjediti pokraj vas ove divne veeri.
Paukov osmijeh otkrio je da mu nedostaje nekoliko zuba.
Dok se kasnije razodijevala prije spavanja, ukoenost ramena inila je svaki pokret
bolnim, ali Mariani to nije smetalo. Porunik Fitzgerald nakon veere nekako je
preduhitrio Pauka i otpratio ju je do njezina atora. Kad su stigli do njezina ulaza, on
se pristojno naklonio, a tada se zagledao ne u njezino lice, nego u njezina usta.
Njegov pogled klizio je po prednjem dijelu njezine haljine, ali ne kao prije kad je bila
pogreno zakopana, nego kao da gleda ono to je bilo ispod svile njezina steznika.
Poela je otkopavati haljinu prisjeajui se divnog osjeaja koji ju je u tom trenutku
preplavio. Ne bi imala nita protiv da ga ponovno doivi. Ne, uope ne bi imala
nita protiv.

Povukla je haljinu preko glave. Nemoj se udati za prvog koji te zaprosi, rekla joj je
mama dok je vrtlar nosio njezine krinje u koiju. Nitko je nije zaprosio osim
sedamdesetogodinjeg pukovnika Davenporta u Calcutti, koji je zaprosio sve. Do
tog trenutka Mariani je bilo svejedno. Od dolaska je bila previe opinjena Indijom i
previe zaokupljena pismima ocu da bi ozbiljno razmiljala o braku.
Unato stotinama upozorenja, uope nije razmiljala o svojoj buduoj srei.
Preostalo je jo vrlo malo vremena. im lord Auckland i maharada potpiu
sporazum, Fitzgerald e krenuti za Afganistan, a ona e krenuti na dugo putovanje
povratka u Calcuttu. Kad e to biti? Je li Macnaghten doista rekao tri tjedna? Tri
tjedna?
Zato nije prije upoznala Fitzgeralda? Sjela je na krevet i poela otkopavati izme,
sjetivi se da je samo dva dana prije treperila od nestrpljivosti i elje da to prije
stignu u Firozpur. Kako li je bila u krivu! Taj put mora trajati to je due mogue.
Neka se dogodi kakva katastrofa, neka kia lijeva mjesec dana ili, ako bude potrebno,
neka se kuga proiri meu devama i volovima. Da, kuga bi bila prihvatljiva, dokle
god nema opasnosti za slonove.
Hoe li biti dovoljno vremena za udvaranje, i ak brak, prije no to bude prekasno?
U umu su joj se kovitlale mogunosti kad je spustila drugu izmu, legla i navukla
pokriva do brade.

6. poglavlje

Ponedjeljak, 25. studenog

ovaev sin, maleno bosonogo stvorenje, prepoznao je Jusufa Batija i
odjurio odnijeti vijest o njihovu dolasku u eikovu kuu. Dok je trao,
njegovi prodorni povici probijali su amor napuenih ulica toliko
uspjeno da su izrezbarena vrata havelija ve bila otvorena kad su trojica
stigla do njih.
Nakon to su mu pomogli sjahati, afi sahib polaganim je korakom krenuo prema
unutarnjem dvoritu, maui rukama kako bi se obranio od neznanaca koji su ga
salijetali. Jar Muhamed e mi pomoi, govorio im je, a njegov je nestrpljiv glas
odjekivao oko njega u nadsvoenom ulazu. Netko drugi moe se pobrinuti za
konje.
Srce Jara Muhameda ispunilo se radou. Podignuo je pogled prema izrezbarenim
balkonima nad glavnim dvoritem i prema arabeskama oslikanim visoko na zidovima
dvorita. Na tom je mjestu bio samo jednom, prije mnogo godina, ali tu kuu nije
zaboravio. A dok je tada vodio afi sahiba kroz gomilu ljudi koji su sjedili, vidio je da
se ni eik Valijulah nije promijenio, kao ni njegova kua. I dalje je nosio svoje visoko,
utirkano pokrivalo za glavu, a izraz njegova lica i dalje je bio varljivo spokojan,
poput ograene vatre.
Mukarci koji su sjedili utihnuli su kad su se eik i afi sahib zagrlili. Jaru Muhamedu
koljena su klecala od uzbuenja pa se naslonio na zid. Doimalo se da ga eik nije
primijetio.
afi sahiba zagrlio je i jedan mladi mukarac. Jar Muhamed gurnuo je ovjeka koji je
stajao pokraj njega. Tko je to? upitao je.
To je Hasan Ali Kan, odgovorio je ovjek, suprug preminule i otac malenog
Sabura.
Hasan je bio visok i vitak poput oca, ali njegovo je lice pripovijedalo drugaiju priu.
Dok je eik bio tamnoput i izboran poput groice, ivahnog i otrog lica, Hasan je
bio svijetle puti, a lice iznad brade bilo mu je glatko. Dok su sjedili zajedno, sin na
pletenom stolcu pokraj oeva podija, eik je pogledom polako prelazio preko gomile,
pomno promatrajui lice po lice, dok su Hasanove oi skakale s jednog lica na drugo
prikupljajui kimanja u znak prepoznavanja i blage osmijehe u znak pozdrava.
Jusuf Bati progurao se do Hasana. Jar Muhamed gledao je kako eikov sin ustaje i
grli prijatelja. Unato svoj ljubaznosti, Hasan se doimao bolesnim. Usne su mu bile
ispucane, a kosa bez sjaja i suha. Doimao se kao ovjek koji trpi vie od jedne
tragedije.
Tvoje su molitve ve usliane, rekao je afi sahib Jusufu dok su jahali prema Lahoreu.
Ako su molitve za djetetovu sigurnost ve bile usliane, pomislio je Jar Muhamed,
djetetovu ocu to jo nitko nije rekao. Uhvativi pogled Hasanovih crvenih oiju, Jar
Muhamed pomislio je da je osjetio kako je neto skoilo iz Hasanova srca u njegovo.
Prije no to je uspio pretpostaviti to je to bilo, eik je ispruio noge preko podija i
potraio papue.
Ako ne grijeim, rekao je obraajui se gomili dok je ustajao, uskoro e poziv na
molitvu. Stoga doi, prijatelju, dodao je pruajui ruku afi sahibu. Ti i ja emo
moliti u mojoj odaji.
Dok je eik Valijulah odlazio, a afi sahib blago epao za njim, njegov se glas uo

preko cijelog dvorita. Govori, afi, stiglo je do uiju Jara Muhameda. Reci mi to
si doznao. Poui me onome to ne znam.
Odgovor afi sahiba lebdio je nad njim kad su dva starca krenula uza stube. Vali, ja
ne znam nita. Neuk sam poput bivola koji okree vodeniko kolo na krovu ove
kue. Ali sa sobom sam doveo konjuara kojemu je ime Jar Muhamed...
Alahu akbar, Alahu akbar, Bog je velik, Bog je velik, viknuo je mujezin s visokog
minareta Vazir Kanove damije, obujmivi usta rukama kako bi ga se ulo na
ulicama. Na molitvu, na molitvu!
Jar Muhamed zatvorio je oi i odmah se naao u pustoj ravnici daleko od pretrpanog
dvorita. eik Valijulah stajao je pred njim, nijemo upitnog pogleda. Jar Muhamed na
svojem je dlanu osjeao glatkou i teinu male keramike boice, iste one koju je
primio prije mnogo godina, u svojoj prvoj viziji. Otvorio je oi i pogledao prizor
pred sobom. Visoki, oslikani zidovi eikove kue, izrezbareni balkoni, uskovitlana
gomila. Otvorio je ruku i opazio da je prazna. To je bila stvarnost. Ali to je bio san?
Ponovno je zatvorio oi i ponovno se naao na istom pustom mjestu iz svoje vizije.
eikov pogled nije silazio s njegova lica dok je Jar Muhamed poeo otvarati malenu,
plosnatu boicu.
to mu je dao? Je li to bio dar koji je mogao dati drugima, ak i uzvienima poput
eika Valijulaha? Pomisao da bi doista mogao pomoi tom velikom ovjeku orosila
je elo Jara Muhameda. Posegnuo je iza svojih lea za repom turbana i obrisao lice.
Ali moda je eiku doista bila potrebna pomo. Kako, unato svoj svojoj snazi, ne bi
plakao za svojom ubijenom snahom? Kako ne bi strahovao za svojega malenog
unuica?
Gomila u dvoritu polako je krenula kroz vrata prema damiji. Nedaleko od Jara
Muhameda Jusuf Bati podignuo je glas kako bi nadjaao mujezinov poziv. Zacijelo
su pronali nekoga da se brine za Sabura.
Hasan se blijedo nasmijeio prijatelju. Ti dvorani ni najmanje ne mare za mojeg
sina, odgovorio je. A sada, tako nam Bog pomogao, stigla je vijest da se maharada
juer razbolio u svojem taboru. Sve je to zacijelo prouzroilo nemir meu enama
ovdje u tvravi.
Nemir? Jusuf je podignuo obrve.
Tko zna koja e kraljica umrijeti na maharadinoj pogrebnoj lomai? Starija kraljica
bira koja e od njih biti sati. Neke e eljeti umrijeti. Neke nee. Sve e se truditi
ugoditi joj. Nitko nee misliti na mojega sina. Hasan je odmahnuo glavom. Ne
mogu zamisliti to guranje, laganje, okrutnost meu dvoranima. Moemo biti
sigurni, dodao je kad su se on i Jusuf okrenuli kako bi poli za gomilom, da e
maharada sada poslati po Sabura kako bi ga izlijeio od njegove najnovije bolesti.
Jusuf je prezrivo puhnuo. Kakva ludost! Kako to jadno dijete moe ikoga izlijeiti?
Poloio je debelu aku na Hasanov izvezeni rukav. Ne brini, prijatelju. Pronai
emo nain da Sabura udaljimo od maharade. Uinit emo to tijekom zbrke oko
durbara. Budemo li ti, ja i drugi ondje i budemo li suraivali...
Ali, Jusufe, prekinuo ga je Hasan zaarenih oiju, odgurujui Jusufovu ruku
zatitnicu, kako sam mogao zaboraviti tvoje putovanje? Ispriaj mi o posjetu fakiru
Azizudinu u maharadinu taboru. Nedvojbeno ima dobre vijesti za mene?
Jar Muhamed imao je dovoljno vremena da vidi kako se Hasanovo lice alosno
zgrilo prije no to je njegovu pozornost privukao jedan od eikovih slugu, koji se
progurao do njega, ovjek ija je kanom obojena kosa bila plameno crvena.

im se pomoli, otii u odaje eik sahiba, rekao mu je crvenokosi ovjek. Kad

bude spreman, pokazat u ti put.
Nedugo potom Jar Muhamed slijedio je tog ovjeka istim stubama kojima se eik
uspeo sa afi sahibom, i naao se pred ulazom zastrtim zavjesom. Kad je otro
sandale, zauo je tih glas iznutra.
Pa, dragi moj afi, rekao je glas, moram priznati da se to to govori doima
nevjerojatnim. Naposljetku, maharada i njegovi ljudi nastoje izgledom oponaati
lavove. Zato bi spasiteljica bila Engleskinja, a ne sikhinja? Ali ti si tuma snova, a ne
ja.
Crvenokosi sluga nestrpljivo je mahao prema pragu. Napeti Jar Muhamed uao je u
prostoriju.
Kad su dva ovjeka u prostoriji podignula pogled, Jar Muhamed primijetio je da je
eik svoje visoko, izvezeno pokrivalo za glavu zamijenio malom kapom. S
pokrivalom se doimao uoljivijim i monijim. Premda su bili iste visine, doimao se
viim od afi sahiba.
Kako bi Jar Muhamed trebao pozdraviti svojega pravog murida, svojega duhovnog
uitelja? Treba li mu dodirnuti koljena, stopala? Krenuo je prema njemu, ali neto ga
je na njegovu uskom licu zaustavilo i potaknulo ga da pozdravi na uobiajeni nain,
pognute glave, savijene ake poloene nasred ela.
Es-selamu alejkum, eik sahibe, rekao je gledajui u pod.
Valejkum selam, i s tobom mir. eik je pokazao prema tlu. Jaru Muhamedu srce je
lupalo dok je sjedao malo dalje od perzijskog ilima na kojem su njih dvojica sjedili
leima okrenuti prema zidu.
Reci nam, zapovjedio je eik, pet znakova sree na konju.
Pitanje je bilo toliko neoekivano da ga Jar Muhamed isprva nije shvatio.
eik se namrtio. Ne zna znakove?
Dakle, eik Valijulah i afi sahib samo su eljeli razumjeti buncanje luaka koji je
iskoio iz grma bagrema. Zato je Jar Muhamed bio razoaran? Je li doista oekivao
da e ga se sjeati nakon toliko mnogo godina?
Znam, hazur, rekao je ponovno doavi do glasa. Nije elio te velike ljude ostaviti
u uvjerenju da je neuk. Pet znakova sree jesu etiri bijele arape do koljena i bijela
njuka koja se nastavlja u lisu na elu.
Dvojica na ilimu pogledala su se. Postoji li takva ivotinja na vezovima u
britanskom taboru? upitao je eik.
Jar Muhamed je kimnuo. Dva su takva konja.
Jae li ijednoga od njih ena?
Ne, hazur. Zaboravivi napetost, Jar Muhamed teno je progovorio. Prvi je
pastuh, vrlo divlji, nepogodan za ene. Plai ga se ak i njegov vlasnik, kapetan
Britanske vojske. Svakodnevno pronalazi novi razlog zato ga ne moe jahati.
A drugi?
Drugi je stara kobila, slabih nogu. Bila je u krdu koje smo kupili kad je vruina
usmrtila neke od naih kobila za jahanje. ene jau te bolje konje. Pretpostavljam da
e ta kobila uskoro biti usmrena. Ne isplati se hraniti je.
Ah. eik se okrenuo prema svojem drubeniku. A u britanskom su taboru tri
ene?
Da, tri su. afi sahib uzeo je aku sjemenki ipka, koje mu je ponudio sluga koji je
tiho doao kroz zastrti ulaz. Najmlau sam ve opisao. Preostale dvije sestre su
generalnoga guvernera.

eik je kimnuo, ekajui.

afi sahib prebirao je po sjemenkama u aci, a sok crven poput rubina ostavljao mu
je mrlje na prstima. to rei o tim strancima? Imaju udne navike, to je nedvojbeno,
i neobino se odijevaju. Nose usku odjeu, ak i za vrueg vremena. Ali vjerujem da
su obje gospoe dobroudne. Jedna od njih, dodao je podignuvi pogled sa
sjemenki, u svojem atoru ima par pjegavih jelena i jo nekoliko drugih ivotinja.
Jar Muhamed pogledao je zaprepatenog eika, a potom afi sahiba. Kako je afi
sahib to doznao? Zacijelo nije esto sjedio oko taborskih vatri?
eik Valijulah okrenuo se i zagledao u zid, a lice mu je omekalo. Na trenutak se
doimalo da iz njega isijavaju udnja i tuga. Jar Muhamed spustio je pogled. Da, eik
doista strahuje za svojega unuka i tuguje za svojom snahom.
Rekao sam eiku Sahibu za tvoju viziju lavice, blago je rekao afi sahib. Reci nam,
jesi li praktiar poput nas, sljedbenik Puta?
Napokon e razgovarati o duhovnim pitanjima. Jar Muhamed duboko je udahnuo.
Jesam, hazur.
I izvodi obavezne duhovne obrede?
Da, sahibe. Jar Muhamed nije mogao obuzdati uzbueno drhtanje glasa. Nastojim
biti estit i milosrdan kako najbolje mogu. Pet puta dnevno molim i uz to jednom
neobavezno. Izvodim zikr, ponavljanje Bojeg imena. Zazivam Alahove blagoslove
na proroka Muhameda nou i danju.
A kako je ime tvojem bratstvu? I tvojem muridu tko te duhovno vodi?
Kako da pogleda uitelju u oi? Pripadam ovom bratstvu, Karakoja, hazur. Jar
Muhamed zurio je u svoje ruke. Grube i uljevite, to nisu bile ruke mistika. Vi ste
moj istinski murid. Do te sam spoznaje doao prije mnogo godina, nakon to sam
vas prvi put upoznao.
eik Valijulah, duhovni voa brojnog bratstva Karakoja, uvukao je dugaak prst
ispod svoje izvezene kape. Stisnuo je oi. Reci nam o tome kada si me prvi put
posjetio.
Jar Muhamed se nakaljao. Ako to ne kae sada, moda mu se vie nikada nee
pruiti prilika. Jednom sam doao k vama sa svojim roakom. Doputovali smo iz
svojeg sela kako bismo vam ispripovijedali o dogaaju vezanom za mene, koji se
nedugo prije dogodio.
afi sahib se uspravio. eik Valijulah nagnuo se naprijed na perzijskom ilimu.
Imao sam viziju naeg proroka, nastavio je Jar Muhamed, kojem neka su Alahovi
blagoslovi i mir. U toj viziji dao mi je malu keramiku boicu, za koju sam mislio da
sadri parfem ili mirisno ulje. Moda se ne sjeate.
eik i afi sahib dugo su bez rijei zurili jedan u drugoga. Razoaran i uvjeren da je
njegovo primanje zavreno, Jar Muhamed pomaknuo se u namjeri da ustane. eikov
glas pogodio ga je poput udarca.
Ti si ovjek koji je dobio tu boicu? Ti? Budalo! eik je podignuo glas. Ako si ti
ovjek kojem je dana boica, zato to nisi rekao afi sahibu kad si prvi put doao k
njemu u britanskom taboru?
Jar Muhamed svaku je rije doivljavao kao udarac bodea. eik je upro prst u njega.
to ti je bilo da si preutio tu informaciju?
Jaru Muhamedu grila se utroba dok je zurio u poploeni pod, nesposoban
odgovoriti.
afi i ja pretpostavili smo da je san o lavici tvoja prva vana vizija. A sada mi kae

da si ti primio keramiku boicu. To si trebao rei afi sahibu. eik je povukao

jastuk i naslonio se na njega uzdahnuvi od nestrpljenja.
Jar Muhamed sjedio je pred eikovim pogledom punim optuivanja, a iz oiju su mu
tekle suze stida. Zacijelo se dogodila pogreka.
Boica je zacijelo bila namijenjena nekom drugom, nekome tko bi znao to e s
njom, tko nee uporno grijeiti u pogledu pripovijedanja te prie.
afi sahib ispustio je tih, utjean zvuk. Uzdah. Jar Muhamed podignuo je glavu i
vidio kako eik Valijulah iznenaeno zuri u njega.
Jesam li te uplaio? eikov glas ponovno je bio normalan. Nisam trebao biti toliko
grub, ali ne zna koliko smo te dugo traili.
Traili? Um Jara Muhameda ispraznio se. Traili?
Primio si vanu viziju. Zanimalo me tko si i gdje ivi. Tog dana nisam se sjetio da
tvoj roak vie nije vezan za ovu kuu. Kad sam doznao da se s tobom vratio u
nepoznato selo na sjeveru, poslao sam ljude u potragu za tobom, ali nisu te pronali.
Od tada ekamo da se vrati, nadajui se da e te jo jedna vizija potaknuti na
traenje mojeg savjeta. Ponovno je uzdahnuo. Od tada je prolo jedanaest godina.
Kako bilo, ne brini, dodao je obraajui se izravno strahu Jara Muhameda, nije se
dogodila pogreka. Vizije alje Alah Milostivi. On je, za razliku od nas, savren.
eikov se pogled doimao odsutnim. esto sam razmiljao o tvojoj viziji, odsutno je
rekao. Pitao sam se je Ii moje tumaenje tono. Pogled mu se naglo vratio u
sadanji trenutak i nestrpljivo je mahnuo rukom. I prestani brinuti o bilo emu, Jaru
Muhamede. Mora jo mnogo nauiti. Upamti da nije dobro biti previe ponizan.
Jar Muhamed, koji je raspolagao samo skromnim znanjem to mu ga je prenio
njegov roak, zagnjurio je lice u rukav. Puhnuo je i zapitao u odjeu.
afi sahib, rekao je eik sputajui ruku na afi sahibovo koljeno, najbolji je tuma
snova i vizija u pet bratstava. Glas mu je bio gotovo njean. Poui nas, afi. Reci
nam to znai san o boici.
Nas. Srce Jara Muhameda zatreperilo je.
afi sahib lagano se nakaljao. Vizija o boici, poeo je, znai samo jedno: da je
primatelj izabran za obavljanje posebnog zadatka te da je dobio sve to mu je
potrebno kako bi ga obavio. Ovaj je zadatak nedvojbeno iznimno vaan te je
povezan sa ivotima mnogih ljudi.
Jar Muhamed je trepnuo. Njegov e zadatak biti od velike vanosti? Sanja li?
To nije moje precizno tumaenje, ali prilino je blizu. eik je zvuao zadovoljno.
Nastavi, afi.
afi Sahib uzeo je jo jednu aku sjemenki ipka i zagledao se u njih, a njegovo blago
lice otkrivalo je zamiljenost kao da e na dlanu svoje ruke pronai mudrost. Druga
vizija o lavici odnosi se na vano spaavanje u kojem e ti, Jaru Muhamede, imati
kljunu ulogu.
A dijete? tiho je upitao eik.
afi sahib zatvorio je oi. U viziji, rekao je, dijete oznaava budunost bratstva.
Vjerujem da nam vizija Jara Muhameda nudi dvije poruke: prvo, da je Sabura
potrebno spasiti i drugo, da e on biti sljedei eik bratstva Karakoja.
Podignuo je pogled i okrenuo prste kako bi dao do znanja da je zavrio.
eik je ispustio dug uzdah.
Jar Muhamed nije se mogao pomaknuti. Osjeao se kao da mu je srce prestalo
kucati.
Nakon nekoliko trenutaka eik se okrenuo prema Jaru Muhamedu. Shvaa li sada

koliko su tvoje vizije vane? Neobrazovan si, a cilj je jo vrlo daleko, ali na svojem si
putu prema Bogu odmaknuo mnogo dalje no to pretpostavlja.
Podignuo je prst u znak opomene. Upamti da o svakoj viziji, koliko god se doimala
neznatnom ili nevanom, mora odmah rei meni, svojemu muridu.
Svojemu muridu. Jar Muhamed poelio je zaplakati od olakanja, ali imao je potrebu
jo neto rei. eik sahibe, rekao je mekoljei se, vidio sam jo neto.
Izgovorio je to brzo, strahujui od jo jedne pogreke. Upravo sada vidio sam sebe
kako stojim na pustom mjestu, s keramikom boicom iz moje prve vizije u ruci. Vi
ste, eik sahibe, stajali preda mnom i gledali kako pruam ruku kako bih izvukao ep
iz boice.
Je li to sve? Doimalo se da eikov glas drhti.
To je sve, hazur.
Dakle, tiho je rekao afi sahib, tvoj e posao uskoro zapoeti.
Jar Muhamed odjednom je osjetio da mu je glava teka poput topovskog zrna.
Stisnuo je zube kako bi sprijeio zijevanje koje nije mogao suspregnuti.
eik se pomaknuo na ilimu. Iako sam tvoj murid, mora znati da su dar koji si
primio i zadatak koji e obaviti samo tvoji. Samo e ti, i nitko drugi, znati kad je
vrijeme za djelovanje. Mi ti moemo samo ponuditi na savjet.
Na savjet. Dakle, i afi sahib bit e mu na raspolaganju. Jar Muhamed jedva je
obuzdavao svoju radost. eik Valijulah sjedio je u tiini, a tada se okrenuo prema
vratima. Tarik, pozvao je.
Sluga je odgurnuo zavjesu.
Pozovi Alahjara.
Dolje e jesti, eik je ivahno rekao Jaru Muhamedu kad se na ulazu pojavio sluga
plamene kose koji ga je doveo gore. Alahjar e ti pokazati gdje e spavati. Sutra e
nakon molitve uzeti svojega konja i konja afi sahiba te se vratiti u britanski tabor.
Sreom, tabor je sada blie no to je bio kad si krenuo ovamo.
Ali to je s...
eik je podignuo ruku, itajui pitanje prije no to se oblikovalo. afi sahib dovoljno
je jahao. On e u va britanski tabor u jednoj od naih nosiljki.
Ve si obavio dobar posao, dodao je kimajui Jaru Muhamedu. Oekujem da e
vrlo skoro ustanoviti kako jo ima posla. U meuvremenu slijedi upute luaka s
puta. Dva konja u britanskom taboru na sebi nose pet znakova sree koje si opisao.
Jedan e od njih, inalah, biti dan jednoj memsahib na jahanje. Kad se to dogodi,
prenesi joj poruku. I ostani u vezi sa afi sahibom. Sretno.
Stigavi do ulaza, Jar Muhamed osvrnuo se i pogledao dvojicu mukaraca. eik
Valijulah i afi sahib ve su rukama izvodili lukove i arabeske, duboko u raspravi o
Biti Ljubavi.
Crvenokosi sluga kriom ga je radoznalo pogledao dok su silazili kamenim stubama
prema kuhinjama. eik sahib nijednome od svojih sljedbenika ne posveti vie od
nekoliko trenutaka, rekao je kad su stigli do vrata kuhinje pred kojima su bile visoko
naslagane debele pogae, netom pristigle iz pekarnice.
Jar Muhamed je trepnuo. Koliko je dugo bio u onoj prostoriji? Vidite, pristojno je
rekao, zbog neuobiajenih okolnosti eika sahiba nisam vidio vie od deset godina.
Bilo je potrebno neko vrijeme da mu kaem to se sve u meuvremenu dogodilo.
Sluga je sumnjiavo kimnuo. Shvaam.

7. poglavlje

Srijeda, 27. studenog

ariana je za radnim stolom s perom u ruci gledala kroz ulaz u svoj ator,
promatrajui sluge kako urno hodaju amo-tamo izmeu atora. Stado
ovaca prolo je na putu u stranji dio tabora, a svaka je ivotinja bila
ukraena upadljivim mrljama naranaste boje.
Na stolu je lealo napola napisano pismo ocu. Napokon smo stigli do Firozpura, pisalo
je.
Budui da su preostala samo dva dana do sveane povorke kojom e zapoeti durbar, u taboru je
vrlo ivo, na terenu za smotru uvjebavaju se sloeni pokreti, lupaju se ilimi, ureuju se mjesta za
sjedenje. Doima se da sve pripreme iziskuju galamu, a budui da se mnoge obavljaju nou, uz
svjetlost baklji, nitko ve danima nije dobro spavao. Kad samo pomislim kako smo se alili na
sluge koji svake noi kalju!
Dravni posjet trajat e oko sedamnaest dana, uz parade, jahake akrobacije, plesaice i stotine
divnih slonova, a sve e se dogaati u duhu revnog nadmetanja kako bi se ustanovilo jesmo li mi ili
sikhi bogatiji i velianstveniji.
Jedan se guter drao za motku njezina atora i promatrao je. Gdje je Fitzgerald?
Zato je dopustio da prou dva dragocjena dana bez njegova posjeta?
Kako se ini, ni nai najnaoitiji mukarci nee se moi mjeriti sa sikhima. Sikhi su navodno
iznimno zgodni i divno dotjerani finim alovima te mogulskim nakitom. Jedini meu njima koji
nije ni naoit ni raskono odjeven sam je maharada, sitan ovjek sa samo jednim okom jer je
drugo izgubio u bitki. On navodno nosi samo najskromniju odjeu te vrlo malo nakita, ako se ne
rauna njegov golemi dijamant, Koh-i-Noor, ili planina svjetlosti. Za njega se govori da je
izvrstan konjanik i da ima potpunu odanost svojeg naroda. Njegova je vojska, nakon nae,
najbolja borbena sila u Indiji.
A netko tko nije konkurencija sikhima, debeli bojnik Byrne, postao je opsjednut maharadinim
atorima. ujemo da su od svile i kamira, dok je na tabor, nakon svih njegovih putovanja, more
otrcanog, blatnjavog platna. Bojnik Byrne juer je za rukom bio toliko napet da je zatrubio pred
svima! Ali kae da e barem nai darovi biti vrjedniji od darova Randita Singa.
Budui da Randit silno voli konje, bojnik je zapovjedio da se svi nai najbolji konji dre po strani
te da se za durbar dotjeraju i otimare do visokog sjaja. Mi emo jahati samo na onima koji
preostanu. Budui da sam ja prilino nisko na popisu, uvjerena sam da u dobiti konja starog
tisuu godina.
Odloila je pero. Uzalud. Bila je previe rastresena da bi pisala, ak i tati. Pismo
mora priekati. Budui da je Fitzgerald nije posjetio, ona mora posjetiti njega.
Dittu, pozvala je. elim jahati.
Jueranje jahanje bilo je mukotrpno za ivce. Sjetivi se luaka koji se pojavio pred
njom i zaprepastio je, povela je svoje konjuare sa sobom i krenula drugim putom,
podalje od vojnog tabora. Uvjerena da je promatraju pourila je trzajui se na svaki
zvuk, zurei u svaki grm bagrema. Potom je, vrativi se u sigurnost tabora, toliko
silno eljela izbjei ponovni pad da je konj hodao sve do njezina atora. I, najgore od
svega, Harry Fitzgerald nije se pojavio ni na ruku, ni na veeri.
Spremila je napola napisano pismo i zatvorila kutiju s priborom za pisanje. Svi koji
su jahali konje, s vremena na vrijeme su padali, ak i lord Auckland koji je prije samo
dva mjeseca slomio nekoliko rebara. Put kojim ete krenuti iziskuje hrabrost, rekao je
ludi prorok. Domai proroci, to oni mogu znati o njezinoj budunosti, o njezinim

osjeajima?
Ne zaboravi tko s i , rekao joj je tetak Adrian.
Dakako, da se ta pustolovina s luakom dogodila nekome drugome, ona bi arko
eljela doznati svaku pojedinost o tom susretu, sve do dronjaka koje je imao na sebi
kad je iskoio iz grmlja. Ne bi se doimao zastraujuim, nego uzbudljivim, ne bi bio
neugodan, nego egzotian. To je naposljetku bilo vrlo indijsko iskustvo. Ali zakljuila
je da je uinak poneto drugaiji kad se pustolovina dogodi tebi.
Zauvi zvukove konjskih kopita, Mariana je brzo svezala jahai eir i izala na
sunevu svjetlost, a tada se prenula u iznenaenju. Umjesto uobiajenog djeaka, na
ulazu ju je ekao njezin omiljeni konjuar, njegovo koato lice bilo je napeto ispod
labavo svezanog turbana, a u rukama je drao uzde malene kobile.
Do tada ga je vidjela samo iz daljine. Nasmijeila se, bilo joj je drago da je on doao.
On se naklonio kako bi je pozdravio, prislonivi ruku na srce. Mir, rekao je
snanim glasom.
Kobila koju je doveo bila je stara i rebra su joj vidljivo virila, ali bila je srana.
Udarila je u tlo slabim kopitom noge u bijeloj arapi kad je konjuar Mariani predao
uzde, te ga gurnula u rame njukom s koje se bijela dlaka uspinjala prema oima i
irila.
Strpi se, prijateljice moja, promrmljao je konjuar.
Kad se smjestila u sedlu, Mariana je osjetila kako se visoki konjuar zagledao u nju.
Imam poruku za vas, memsahib, rekao je pogledavi je, a onda skrenuvi pogled u
stranu. Promekoljio se kao da oklijeva progovoriti, a ruke su mu se uzaludno
uvlaile u nevidljive depove i izvlaile iz njih.
Put kojim ete krenuti, nastavio je, vodi miru. Morate biti oprezni, vrlo oprezni.
Zaprepatena Mariana pogledala ga je irom otvorenim oima. Ja sam Jar
Muhamed, dodao je. Poslat u dvojicu da vas prate na vaemu jahanju.
Otiao je, naizgled bez urbe, prije no to je ona uspjela progovoriti.
Mariana je zapovjedila rukama da prestanu drhtati kad je dala znak kobili i krenula
prema vratima, s uskovitlanim mislima. to ti domai ljudi ele od nje?
Dok je kasnije prolazila otvorenim prostorom izmeu dravnikih i vojnih atora,
pogledala je preko ramena. Tko joj alje te poruke? Promatra li je i sada?
U vojnom taboru izbjegavala je poglede britanskih vojnika koji su sjedili pred svojim
atorima i ekali poziv na poslijepodnevnu vjebu te odluno jahala prema netom
raienom prostoru za paradu, praena dvama konjuarima.
Ne znajui kako da pronae Fitzgeralda u golemom, ivom vojnom taboru, obilazila
je njegov rub pitajui se to joj je initi.
Pedeset jarda iza nje domai su pjeaci marirali na zapovijedi koje su izvikivane, u
otrcanim crvenim kaputima tijesno zakopanim na prsima, lica oznojenih na suncu.
Onuda su hodala i dva slona, a svaki je na leima nosio po estoricu.
U veterinarskom atoru na drugom kraju jedan je Englez u visokim izmama trljao
lea lijepog rieg konja. Kad je projahala pokraj njega, poela se znojiti. Moda se
Fitzgeraldu ne svia onoliko koliko je mislila. Moda je za veerom rekla neto
nepromiljeno to ga je odbilo, neto ega se nije mogla sjetiti. Moda ju je ak u
tom trenutku i izbjegavao te se smijao sa svojim prijateljima ekajui da ode.
Odsutno je potapala malu kobilu po vratu. Mama i teta
Rachel nebrojeno su je mnogo puta upozorile na njezinu nepromiljenost.
Kapetan Britanske vojske projahao je pokraj nje u suprotnom smjeru. Ona mu je

ukoenim kimanjem uzvratila pozdrav. Ako je itko upita, rei e da je dola samo
vidjeti pripreme za pohod.
Netko ju je prestizao na putu. Okrenula se u sedlu i ugledala Fitzgeralda kako
galopira prema njoj na sivom konju. Jedva izbjegavi njezine konjuare, priao joj je
crven u licu. Oprostite mi, gospoice Givens, rekao je teko diui, upravo sam
doznao da ste ovdje.
Doimao se iskreno uznemirenim. Marianine ruke u rukavicama popustile su uzde.
Jahali su jedno pokraj drugoga, a njegov je sivac nadvisivao njezinu malu kobilu.
Od nae veere nadao sam se da e vas jahanje dovesti ovamo, rekao je. Imao
sam previe, oajniki mnogo posla sa svojim ljudima pa vas nisam mogao posjetiti.
Ne stignem otii ak ni na obroke.
Skrenuli su s puta i krenuli poljem. On je jednom rukom drao uzde, a druga mu je
leala na bedru. Noge su mu bile duge i miiave. Vjebe odnose vrlo mnogo
vremena, dodao je, a tada se okrenuo kako bi je pogledao u oi. Nadam se da ete
opet doi.
Mariana je ugurala kovru ispod jahaeg eira. Samo ako obeate da ete mi opisati
sve svoje pripreme za pohod.
Obeavam da u vas obasuti svim nezanimljivim pojedinostima. Zatitniki joj se
nasmijeio.
Snovi su joj se ostvarili pa se Mariana smijeila ispod vela.
Ratovi traju dulje no to mislimo, odjednom je rekao. Pogledajte. Pokazao je
prema obzoru. Pljake stotinu godina prije no to je Randit Sing doao na vlast
ovu su zemlju pretvorile u pusto. Nikada se nije oporavila. Vjerujem da nasilje
moe proeti tlo i postati dio odreenog mjesta. Ovdje ga osjeam.
Ovdje osjeate nasilje? Mariana je pogledala prema mirnom prostoru koji je
pokazao, prema dalekim selima koliba od blata i ovjeku u dronjcima koji je vodio
crnog bivola. Proroci nisu spominjali nasilje, ali spomenuli su hrabrost. Na koju su je
buduu nevolju pokuali upozoriti?
Stigli su do umarka perjastih stabala. Fitzgerald je zaustavio svojeg konja. Hoemo
li na trenutak stati u sjeni? Ne vjerujem, dodao je kad je vidio njezino oklijevanje,
da itko zna da smo ovdje. A osim toga, stat emo samo nakratko.
Prije no to je stigla odluiti, doviknuo je njezinim konjuarima: Ostavite nas.
Vratite se na vezove.
Ne bih rekao da biste trebali jahati sami s domaim slugama, ozbiljno je dodao
Fitzgerald dok su gledali kako njezina pratnja odlazi prema dravnikom taboru.
Takvi ljudi mogli bi biti opasni.
Mariana je sjahala. Ljudi poput konjuara? upitala je dok je Fitzgerald vezao
njihove konje. Zar ta jadna, neuhranjena stvorenja smatrate pljakakom hordom?
Sjela je na kamen ispod stabala i otresla pauka sa svojih suknji. Bilo bi gore jahati
bez ikakve pratnje, dodala je sjetivi se ludog proroka. A osim toga, vii konjuar
izabrao ih je za mene.
Pa ipak, tiho je rekao Fitzgerald kad je doao sjesti pokraj nje, oni jesu domai
ljudi. Trebali biste biti oprezni. Glas mu je zvuao promuklo, kao da bi trebao neto
popiti.
Njegovo se lice pribliilo njezinu. elio sam nasamo razgovarati s vama, rekao je
spustivi pogled, jer moram znati...
Njezine su ruke sklopljene leale u krilu. On ih je brzo uhvatio, a njegovi su se
pravokutni prsti oeali o njezina bedra kroz vunenu tkaninu njezina jahaeg odijela.

Ne bih ovo trebao rei, gospoice Givens, promrmljao je okrenuvi njezine prste,
ali od one veere mislim samo na vas.
Dok je govorio, pogled mu je prelazio po njezinu licu i prednjem dijelu njezina tijela,
kao i prije dva dana. Nesposobna suzdrati se, ona se nagnula prema njemu, a kapci
su joj se spustili.
On je u trenu ostavio njezine ruke i podignuo veo s njezina lica. Uhvativi je za
ramena, pritisnuo je usne u njezine.
Vonjao je na konje. Stisak njegovih prstiju na njezinim ramenima i vlaan pritisak
njegovih usana odnijeli su je daleko od svega to je poznavala. Kad se stisnula uz
njega, njegove su ruke, najprije jedna, a potom druga, kliznule niz njezina lea.
Vrelina iz sredine njezina tijela uspela joj se u lice.
Oh, Mariana. Stisnuvi obraz uz njezin, ljuljao se s jedne strane na drugu, ubrzano
diui kao da je trao uza stube.
Obratio joj se imenom. Poeljela je podignuti ruke i prstima dodirnuti njegove usne.
U daljini je prasnuo hitac iz topa. Povici iz blizine govorili su da se netko pribliava.
Mariana se nagnula unatrag. to je uinila? Vidjet e da zajedno izlaze iz umarka,
ak bez njezinih konjuara koji bi osigurali dolinost! Odgurnula ga je i skoila na
noge.
I on je ustao. Sve je u redu, uvjerio ju je dok je odvezivao konje. Moemo
odjahati na drugu stranu ovog umarka. Nitko nas nee vidjeti.
Nakon toga gotovo nisu progovorili ni rije, ali dok su se rastajali, on ju je ponovno
promotrio sjajnim oima na uglatom licu.
Prije odlaska rekao joj je samo: Mariana.
Kasnije je, i dalje rumena i zadihana, stajala nad svojim lavorom te vodom prskala
obraze prisjeajui se trenutka kad su se Fitzgeraldove usne sastale s njezinima.
Njezina odjea za jahanje leala je kao crna hrpa ondje gdje ju je ostavila kad se
presvukla u istu haljinu.
Memsahib! Dittu je viknuo i dojurio u ator prekinuvi je u sanjarenju, vaa
odjea! Ako ostane leati na podu, zmija ili korpion mogu ui u nju!
Zmije i korpioni ni najmanje je ne zanimaju! Mariana je pipajui traila runik kad je
Dittu uhvatio njezin kaputi i energino ga protresao, zasiujui zrak prainom.
Zmija, ak i malena, moe vas usmrtiti jednim ugrizom, memsahib, brbljao je
tresui njezinu suknju. U ator se moe uvui i kroz najmanji otvor. A ubod
korpiona i najjaeg e mukarca natjerati da krikne. Zato druga memsahib nije pola
s nama kako bi prevodila za gospoe guvernera sahiba. Ubo ju je korpion koji joj se
uvukao u odjeu. Zar joj nee dopustiti ni trenutak mira? Mariana je bacila runik
na stolac i pokazala prema ulazu. Nosi tu odjeu van, Dittu! otresla se.
Dittu je nimalo uznemiren uzeo njezinu odjeu i nehajno mahnuo rukom. Trebali
biste se pripremiti, memsahib, rekao joj je. Va muni sahib stie.
Ako je muni sahib bio bolestan, oporavio se. Njezina pouka! Kako je mogla
zaboraviti pjesmu koju joj je dao, proetu osjeajima koji su odraavali njezine?
Mariana je blago pogledala Dittua.
Zamoli ga da malo prieka dok ne budem spremna primiti ga, zapovjedila je.
Vratila se za stol, otvorila kutiju s priborom za pisanje i izvadila papir na koji je on
prije deset dana zapisao pjesmu na perzijskom i vei komad papira na koji je
prepisala svoj prijevod. Paljivo ih je izravnala na stolu.
Jeste li sada dobro, muni sahibe? upitala je nekoliko trenutaka poslije, promotrivi

uiteljevo lice i opazivi da izgleda pomalo blijedo. Pazei na slubeni odnos meu
njima, nije spomenula njegovu novu kapu od janjee vune.
Prilino sam dobro, bibi, odvratio je ozbiljno kimajui. A sada, da vidimo kako
ste preveli pjesmu.
Mariana je sino do kasno radila na toj pjesmi, uz svjetiljku koja je treperila pokraj
nje, sanjarei o Harryju Fitzgeraldu dok je birala rijei. A sada ju je poljubio. Glas joj
je blago drhtao kad je poela itati.
Ja, svijea, izgaram za tobom,
plamenom zorom, eljom srca moga.
U vrelini udnje za tvojim licem,
od tvoga prvog pogleda ginem u tvojoj vatri.
Daleko, a ipak blizu, umirem za tobom,
ije blistavo bie pali moju pogrebnu lomau.
Podignula je glavu, oduevljena svojim postignuem.
Njezin se muni neko vrijeme u tiini ljuljao na petama, pogledom prelazei preko
tkanine atora.
Bibi, napokon je rekao upirui dugakim prstom u papir u njezinoj ruci, uzeli ste
rijei s papira koji sam vam dao i napisali svoju pjesmu. Niste preveli onu pjesmu,
dodao je pokazujui prema papiru na stolu.
Mariana je uzela papir ukraen njegovim finim perzijskim pismom. Ali, muni
sahibe, prevela sam je. Eto... >Main sharna jan gudazan...<
Ne, Bibi. Odluno je odmahnuo glavom. Pjesma koju sam vam dao govori o
svijei i o jutarnjoj svjetlosti, to je tono, ali ne spominje osjeaje koje ste izrazili.
Osjeaje? Ali, muni sahibe...
Osim toga, vatre nema u izvornoj pjesmi, a nipoto se ne spominje ni pogrebna
lomaa. ao mi je, bibi, to sam vam tu pjesmu dao kada niste bili u stanju napraviti
dobar prijevod. Ja sam pogrijeio. Ne uzrujavajte se. Vau pjesmu vie neemo
spominjati.
Njezinu pjesmu. Njezino stanje. Odjednom ju je preplavila vruina i odvratila je
pogled. to je otkrila? to je on naslutio?
Sad u vam otkriti bolji prijevod, nastavio je poslovnim tonom. Ovaj nije u
pjesnikom obliku, ali ipak je bolji.
Sklopio je ruke iza lea te uz neobine naglaske izrecitirao na engleskom:
Ja sam svijea koja samu sebe prodire.
Ti si sjajna zora koja privlai srce.
Ja gorim od elje da te vidim,
ali nestajem pred tvojim sjajem.
Blizu sam ti i neizmjerno daleko.
Odvojenost od tebe nalik je umiranju,
ali u tvojoj prisutnosti ne mogu preivjeti.
Mariana ga je jedva ula, zagledana u svoje ruke. Znao je. Lako ju je proitao. Bio je
gori od gospoice Emily. Oh, muni sahibe, rekla je, mislim da nisam...
Ovo, prekinuo ju je uitelj ozbiljnim tonom, nije jednostavna pjesma. Ne govori o
vatri i o gorenju. Govori o boli razdvojenosti. Tema joj je tenja due da se sjedini s
Bogom.
Oh, promrmljala je u nelagodi.
Da, nastavio je muni, ova pjesma opisuje bol udnje. Govori da je dua svijea
koja gori u tami, udei za jutrom. Ali kad Sunce izae, svjetlost svijee postaje

neznatna. Kao i svijea na Sunevoj svjetlosti, dua u prisutnosti Boga postaje nita.
Zato se i svijea i dua najvie plae onoga za ime najvie ude. A to e nauiti,
rekao je dok su njegove stare oi promatrale Marianino lice, prevodei ovu pjesmu.
Njezin je muni imao neobinu sposobnost usredotoenja njezine pozornosti.
Njegove su rijei, protiv njezine volje, stigle do nje i ovladale njezinim umom,
privremeno odagnavi ak i Fitzgeraldov poljubac.
Kimnula je. Svijea i dua, ponovila je, strahuju od onoga za ime ude. To je
tuno, ali prelijepo, muni sahibe. Ali, upitala je odjednom osjetivi potrebu da to
dozna, kojoj vjeri pripadate, muni sahibe? Jeste li hinduist?
Ne, bibi, nisam hinduist, premda u Indiji ima mnogo plemenitih i bogobojaznih
hinduista. Zapravo, u Indiji ima plemenitih ljudi svih vjera. Ali ja sam musliman.
Nasmijeio se. Toliko smije znati o meni.
Kad je otiao, Mariana je jo jednom proitala svoju pjesmu, a tada je precrtala
njezin izvorni naslov, Svijea ljubavi, i umjesto njega napisala Za H. F. Paljivo je
presavinuvi, gurnula ju je ispod papira, na samo dno svoje posude s priborom za
pisanje.
Zadrhtala je. Toliko se toga danas dogodilo, ali unato svoj ljepoti munijeve pjesme,
unato svoj uzbudljivosti Fitzgeraldova poljupca, nije mogla zaboraviti konjuarevu
tajanstvenu poruku. Konjuar, luak i ak Fitzgerald upozorili su je neka bude
oprezna. Ali u emu?

8. poglavlje

Srijeda, 27. studenog

iina je zavladala tvravom u Lahoreu. Na vanjskom dvoru nije bilo
uobiajene guve u kojoj su se naguravali dostojanstvenici, trgovci,
vojnici i sluge jer su svi otili pokloniti se maharadi u njegovu dalekom
taboru, ostavljajui vodoskoke da ubore publici sastavljenoj od istaa,
koji su stajali do koljena u vodi, visoko svezane odjee, i prali sluz iz vodotokova.
Samo je u Jasminovoj kuli, domu maharadinih trideset sedam kraljica, bilo ivahno
kao i inae. Slukinje su cijelo poslijepodne prelazile udaljenost od kuhinja do kule,
nosei enski obrok dvadeset jedno jelo od kozjeg mesa, riba iz rijeke Ravi,
prepelica, divljai, paetine, umskih gljiva, jela od rie kuhana sa afranom te
posipana bademima, pogae i brda voa. Straari eunusi ljenarili su ekajui u
mramornom dvoritu, dok su djeca sluge u odjei boje praine promatrala iz sjene
oblinjih trijemova.
U dugakoj prostoriji s fino izrezbarenim prozorom na kraju, obrok je zavrio.
Svileni kvadratni podmetai jo su u redu leali na ilimu, ali tanjuri i pladnjevi koji
su ih prekrivali ve su bili odneseni. Kraljice su i dalje sjedile te, drei masne prste
podalje od odjee, ekale da robinje dou te ruinom vodicom poliju svaki par
kraljevskih ruku.
Ostatak poslijepodneva kraljice e se odmarati. Obrisale su prste, a potom su i dalje
brbljajui pole prema hladnim zidovima kako bi se smjestile na jastucima, a
slukinje e ih potom pokriti satenskim pokrivaima. Protezale su se, sklupavale i
uzdisale, a njihove su narukvice milozvuno zveckale u namirisanom zraku.
Dok su kraljice drijemale, slukinje koje nisu ostale lepezama tjerati muhe i same su
zaspale na prostirkama od trstike baenim na gole ploice odaja za slukinje. Ondje
e leati sve dok ih zvonak glas dvorskog dozivaa ne pozove natrag, sluiti
kraljicama.
I one su jele. Straari eunusi su kao i uvijek navalili na delicije preostale u kuli,
ostavljajui samo mrvice najviim slukinjama, a drugima nita osim rie i kae od
kuhane lee.
Nakon to je Rema progutala zadnji zalogaj svojeg suhog kruha, u veoj od dvije
enske odaje pronala je prostirku. Voljela je spavati u kutu, ali je, kao mlada i
nevana, malokad mogla ostvariti svoju elju. Danas su je gurnuli nasred prostorije,
tako da joj je par neijih stopala bio tik do lica.
Poslijepodne je bilo vedro i ne prevrue za poinak, a jutarnji posao bio je lak. Saat
Kaur bila je previe zaokupljena svojim mislima pa nije gnjavila Remu neka joj
donese ovo, ne, ono, ne, neka sve odnese.
Ali Rema je imala ozbiljnijih briga od bavljenja aama koje izgledaju napuklo i
zametnutim brokatom. Oprezno je pruila prste i opipala tjelece koje je s njom
dijelilo prostirku. Da, Sabur je jo bio ondje. Kad se odvaila kratko ga pogledati,
vidjela je da su mu oi otvorene, a pogled uprt u pauinu koja je visjela s greda nad
njihovim glavama.
On, koji je inae po cijele dane neprestano brbljao sa svojom majkom, nije
progovorio otkako su ih uzbueni glasovi iz enske kule pozvali da izau iz njihova
skrovita u vrtu. Slukinje u trku bile su previe zadihane da bi joj objasnile, ali
Remi nije bilo potrebno rei za uas koji se dogodio. Okruena zadihanim enama,

odnijela je Sabura niza stube, u prepunu prostoriju u kojoj je njegova majka leala
mrtva i on je od tog trena utonuo u teku, neprekinutu tiinu. Njegovo slabano
tijelo u utirkanoj pamunoj pidami takoer se promijenilo, vedru energiju
zamijenila je olovna tuga. Ruke su je boljele dok ga je odvlaila od prizora njegove
majke.
Mrtva se ena doimala usnulom. Samo je tekuina koja se cijedila iz kuta njezinih
usana i kapala na grimiznu krevetninu davala naslutiti da neto nije u redu, da se
nee svaki tren uspraviti i posegnuti za svojim eljem od kornjaevine, ukraenim
biserima. Srebrni loni, ispao iz njezine ruke, otkotrljao se po podu. Taj je loni
otkrivao izvor otrova.
Rema je podignula glavu i oprezno se osvrnula prije no to se okrenula na lea i
takoer se zagledala u grede. Doimalo se da nije bilo trenutka u kojem nije bila
promatrana.
Sabur je bez maharadine zatite trpio otkako mu je majka umrla. Njegova utirkana
odjea sada je bila ovjeena i neista, a glava, obrijana kako bi mu kovre postale
gue, prekrivena krastama. Jeo je samo zalogaje koje je Rema odvajala od svojih
skromnih obroka te ga hranila uurbano, osvrui se preko ramena, plaei se da e
je vidjeti. Pretrpio je udarce.
I najgore od svega, sve to vrijeme nitko ga nije zagrlio. Prije majine smrti Sabur nije
bio vie od jedne ruke udaljen od nekoga tko ga je volio, ali sada je imao samo
Remu da ga nosi amo-tamo, a ona se nije usudila zagrliti ga blagonaklono ili
pokazati tugu zbog onoga to je uinila. Kako je mogla kad su sve oi bile uprte u
nju, kad je Saat Kaur, strana ubojica, ponudila naunice s rubinima slukinji koja ga
prva vidi mrtvog?
Sve je to bilo zato jer je maharada bio star i boleljiv. Neke su kraljice eljele nakon
njegove smrti ive gorjeti na njegovoj lomai, ali ne i Saat Kaur. Strahujui za svoj
ivot, pokuala je stei vanost pomou svojega malog, boleljivog princa, ali
maharadinu ljubav nije osvojilo njezino dijete, nego Sabur. Zbog toga je Remi
zapovjedila otrovati Sabura.
Sabur je uzdahnuo. Rema ga je ula, ali nije se pomaknula. Djeca navodno brzo
zaboravljaju. On je do sada ve trebao zaboraviti svoju majku, ali Rema je znala s
potpunom sigurnou da je nije zaboravio. Znala je da od smrti njegove majke nije
bilo ni trenutka u kojem nije arko elio uti njezin glas, osjetiti njezine ruke oko
sebe. Rema je vrsto stisnula oi kako bi se zatitila od panike koja joj je prijetila u
svakom trenutku.
eljela je da je pogleda. Laknulo bi joj kad bi osjetila da on shvaa njezin trud da mu
pomogne, ali on je, ak i dok ga je hranila, gledao u daljinu, kao da sanjari o kakvom
dalekom mjestu. Dok je gutao vodu koju mu je donosila, okretao je glavu od nje ne
elei pogledati njezine oi prepune tuge. Je li mislio na slatke erbete koje mu je
majka dodavala u napitke?
Doimalo se da ga zanima samo jedno: kraljice u Jasminovoj kuli. Kad god bi im se
pribliio, sa zanimanjem je promatrao lica, jedno po jedno, a nakon potrage utonuo
bi u mranu, razoaranu tamu.
Sada je sjedio iz dana u dan sam u sjeni trijema i promatrao ene u vrtu. Iz dana u
dan bio je sve slabiji.
Rema se uspravila na prostirci. Doi, glasno je rekla trudei se zvuati nehajno.
Mora na zahod prije no to me zaprlja.

Ustala je i podignula djeaia na svoj bok. Ruke su joj drhtale. Trebala bi pozvati
istaicu da to uini, ali njezine su ruke vonjale, a i ona je, najsiromanija od svih
slukinja koja je najvie udjela za naunicama, bila najokrutnija od svih.
Izbjegavajui poglede drugih slukinja, Rema je odnijela Sabura do smrdljivog
sobika iza pljesnivog zida.
Kad su se vratili, na vratima se pojavio eunuh.
Nije bio obian eunuh, nego dvorski dunosnik. Njegovo visoko, krukoliko tijelo
nije bilo odjeveno u pamuk, nego u svilu. Turban mu je bio sloeno omotan, a oko
zapea nosio je zlatnu narukvicu.
Maharada je zatraio, beivotno je najavio, da mu se odmah dovede mali Sabur.
Potrebno je poslati i njegovu najbolju odjeu, onu koju nosi na dravnim
sveanostima.
Slukinje su netremice gledale u njega. Eunuh se namrtio.
Nemojte zuriti kao krdo deva. Idite po dijete. Mora odmah krenuti. Maharadina
nosiljka eka pokraj vrata. Ti, upro je prstom u jednu od starijih slukinja, prenesi
starijoj kraljici ove upute. I reci joj da, budui da u taboru nema smjetaja za ene,
djetetova majka mora ostati ovdje do njegova povratka.
Maharadi nitko nije rekao za smrt Mamtaz Bano. Kroz skupinu ena proao je
amor. Ponovno su se zagledale u Remu kad je iz dvorita odjeknuo mukao glas.
Rema, Rema, idi k Rani Saat Kaur.
Boe, pomogni joj, bio je to doziva. Malena se kraljica probudila.
Rema je zgrabila Sabura, progurala se kroz gomilu i otrala u ensku kulu.
Nosila ga je uz kamene stube do pranjavog spremita na vrhu, visoko iznad odaje u
kojoj su kraljice spavale. Ondje ga je teko diui spustila te poela razbacivati krinje
svih vrsta u potrazi za koaricom u koju je njegova majka spremila njegovu izvezenu
dvorsku odjeu.
Moramo pouriti, Sabur, apnula je. Moramo pobjei prije no to Saat Kaur
dozna da ide maharadi. Ruke su joj drhtale. Zamiljala je kako mlada kraljica lica
zgrenog u bijesu dolazi na vrh stuba, uzima djeaia i baca ga kroz prozor kule.
Jadni Sabur. Tvoja ti svjetlost, ako je ima, nije donijela sreu.
Preslab da bi dugo stajao, Sabur je sjeo tih i prljav na vrh stuba, otvorenih dlanova
poloenih na tlo.
Kako li su nai ivoti malo vani, Sabur, rekla je Rema dok je prevrtala limene
sanduke i kone kutije. Tim smo vanim ljudima potpuno beznaajni. Kraljice nisu
ni rekle maharadi da je tvoja majka mrtva, iako njihova utnja moda proizlazi iz
straha. Ali ako pourimo, moemo te barem spasiti od Rani Saat Kaur. Sad e poi
maharadi, koji e ti dati najbolju hranu. Zatitit e te od zla. To e biti bolje, vidjet
e. To e biti bolje.
Kad je Rema pronala njegovu koaru i uzela je, daleki glas dozivaa poeo se
uspinjati kamenim stubama.
Rema, o, Rema.
Drei Sabura na boku, Rema je tankom rukom uhvatila koaru i krenula stubama,
preskaui po dvije odjednom, do vrata gdje je ekala nosiljka.
Prije no to ga je iznijela na svjetlost, djeak se ozbiljno okrenuo i pogledao je u oi
prvi put nakon majine smrti. Remine oi ispunile su se suzama.
U mramornom dvoritu pokraj enskog vrta stajala je velianstvena, izrezbarena
nosiljka navuenih zavjesa, a duge motke za noenje virile su s prednjeg i stranjeg
kraja zaobljenog svoda. Dvanaest nosaa u grimiznim odorama maharadine slube

stajalo je spremno dok su straari konjanici ekali na nestrpljivim konjima, a otrice

njihovih ceremonijalnih koplja blistale su na suncu. Eunuh je stajao naslonjen na
drugu, skromniju nosiljku i noktom palca akao zube. Malo dalje sjedila je druga
skupina nosaa i u tiini promatrala.
Rema je smjestila Sabura u veliku nosiljku i za njim stavila koaru s odjeom.
ekaj, glupa eno, sovina keri. Eunuh je stajao pokraj nje. Kakva je to glupost?
Kakvo to prljavo derite eli podmetnuti umjesto maloga Sabura? Za to e biti
kanjena.
Rema! Mukao glas dozivaa postao je nestrpljiv. Odmah idi k Rani Saat.
Remin pogled skoio je s eunuha na vrata. Uzmaknula je od nosiljke. To jest mali
Sabur, rekla je.
to? upitao je eunuh, u iznenaenju podignuvi svoj sumoran glas.
Molim vas. Majka mu je umrla prije deset dana. Molim vas, vodite ga brzo.
Eunuh je razrogaio oi. Majka je mrtva? Doavi k sebi, udario je prstima u
nosiljku. Nije vano. Nije vrijeme da se bavimo pojedinostima. Moramo pouriti.
Pogledao je Remu. ene, rekao je i pljunuo na mramorni pod.
etiri su nosaa uz ceremonijalan uzvik podignula maharadinu nosiljku na ramena.
Glavni nosa izdao je zapovijed i svih dvanaestero ljudi krenulo je. Nosiljka je sa
svojim zamjenskim nosaima i straarima na konjima zala za ugao dvorita koje je
vodilo prema
Slonovskim stubama. Odmah za njom prola je eunuhova nosiljka sa svojim
nosaima i straarima te nestala iz Remina vidnog polja.
Neka mi Bog oprosti moj zloin, apnula je kad su otili, i mojem Saburu
omogui sigurno putovanje.
Okrenula se i potrala, koliko je najbre mogla, k Rani Saat Kaur.
Dijete Saat Kaur kaljalo je kad je Rema ula, a zvuk njegova kalja bio je slabaan i
neugodan.
Gdje si bila? ljutito je ispalila Saat Kaur sa svojeg kreveta. Gdje je derite Sabur?
Otiao je, bibi. Remino grlo bilo je suho. Kad je zatvorila usta, praina iz
spremita pucketala joj je meu zubima. Maharada je poslao nosiljku po njega.
Otiao je u kraljevski tabor u maharadinoj palki.
Saat Kaur se uspravila, razrogaivi oi. U maharadinoj vlastitoj palki?
Kad je Saat Kaur ustala, Rema je nepomino stajala, iako joj je srce gromovito
lupalo i eljela je pobjei. Ali kamo bi pobjegla u toj zatvorenoj kuli? Trenutak
poslije glava joj je poletjela na stranu kad ju je Saatina ruka pljusnula ostavljajui
uaren otisak na njezinu obrazu.
Taj put jedna pljuska nije bila dovoljna. Daui od bijesa, Saat Kaur uzela je svoju
cipelu.
Rema se pokuala spasiti od sljedeeg udarca, ali nije bila dovoljno brza. Udarac je
bolno stigao do njezina uha. Pokrila je glavu rukama i pognula ramena pod udarcima
koji su uslijedili.
Je li me za ovo, apnula je Saat Kaur, zadihana u poslu mlaenja slukinje, moj
otac kao jedanaestogodinjakinju odveo trati pokraj maharadine nosiljke, kako bi
me maharada primijetio? Za ovo sam zavodila maharadu kako bi me uzeo za svoju
najmlau suprugu?
Rema je tiho plaui ekala da se ruke Saat Kaur umore. Nju su njezine ruke boljele
i arile. Udarci po njezinu tijelu odzvanjali su u malenoj odaji. Kad su napokon

oslabjeli, potrala je prema vratima, ali prsti su uhvatili njezinu pletenicu i povukli je
natrag.
Crvena boja izvezene odjee Saat Kaur oznaava radost. Oi su joj bile podbuhle.
Mala je kraljica plakala i prije no to je ula vijest o Saburovu odlasku. Tada je pruila
ruku, prstiju savijenih u kande, a glas joj je bio promukao apat kad je njezin sin na
krevetu poeo razdraeno plakati.
Ljudi e rei maharadi to sam uinila! to e sada biti sa mnom?
Ne, Saat bibi, usprotivila se Rema, nee doznati, on...
Laljivice! Iz lijepog tijela Saat Kaur izbijao je kiseo miris. Uhvatila je Remu za
izudarana ramena. Vidjet e u kakvom je stanju derite. Drugi e mu rei za otrov.
Naslutili su. Osjeam to.
Zato nisi oprala loni?
Pustila je Remu i pokrila lice rukama. to e me sada spasiti od lomae? Majku
voljenog sina ne bi spalili, ali maharadi je stalo samo do derita Sabura. Moj sin, moj
sin je trebao biti u onoj palki! Ti si kriva za to. Ubit u te zbog toga! Ubit u te...
Bacila se na krevet pokraj svojeg uplakanog sina. Rema je otpuzala u kut i sklupala
se ondje, rukama obuhvativi svoje tijelo. Suze bespomonosti sustizale su jedna
drugu du njezina nosa i kapale na prednji dio njezine duge, iznoene koulje.
Saat Kaur uzdahnula je na krevetu. Doi ovamo, Rema, zapovjedila je okrenuvi
se na trbuh. elim da mi masira lea.
Tijelo joj je i dalje drhtalo od oka i straha, ali Rema je uinila kako joj je
zapovjeeno. Nagnula se nad krevet i ritmino pritiskala kraljiina lea gore-dolje
sve dok Saat Kaur nije zaspala.

9. poglavlje

vije nosiljke brzo su prelazile put do maharadina tabora. Za tri sata

prele su neto vie od dvanaest milja. Glavni maharadin nosa oglasio
je stanku pa su trkai i njihova pratnja sili s puta.
Spustili su nosiljke i unuli pokraj njih dok su naoruani vezali svoje konje. Uskoro
e im stii zamjena. Budu li imali sree, prije mraka prijei e jo jedanaest milja.
Nosai su se protegnuli. Otkako su krenuli na put, iz kraljevske se nosiljke nije ulo
nita.
Kao da nosimo praznu palki, primijetio je jedan. Zijevnuo je. Da barem uvijek
imamo tako malene putnike.
U loem je stanju, primijetio je drugi. Iznenadit u se ako iv izdri ovo
putovanje.
Stanje tog djeteta ne tie te se. Eunuh se progurao pokraj ljudi koji su tada sjedili
oko tihe nosiljke. Vi ga samo trebate preksutra donijeti na odredite. Pokaite mi
ga.
Nosa je odmaknuo zavjesu s resama. Eunuh je gurnuo glavu u nosiljku i istog je
trena izvukao. Smrdi, viknuo je i nainio grimasu. Nije smio danima ostati
neokupan.
Nosai i straari provirili su u nosiljku. Saburova umrljana koulja podignula se dok
je spavao otkrivi ispupena rebra. Tijelo i odjea vonjali su mu. Pogledao ih je
beivotnim oima.
Ovo zlo djelo je ene, rekao je jedan od straara, odmahujui glavom. Tko bi
osim ljubomorne ene naudio ovoliko draesnom djetetu?
Ha, ha, ha. Dva dana poslije zavrna je skupina nosaa teko, ritmino disala samo
pet milja od maharadina tabora. Stii e i prije no to ih se oekuje.
Nosiljke su obile uginulog akala na putu, rastjeravi jato vrana. Nilu, glavni nosa,
okrenuo se prema ovjeku koji je hodao iza njega. Dijete je previe tiho. Zabrinjava
me njegovo stanje. Na putovanje je poao bez hrane i pia. Prijanji nosai hranili su
ga od svojih obroka, ali on od jutros nije jeo.
Gdje je njegova hrana? upitao je Niluov suputnik. Zato putuje kraljevskom
nosiljkom bez jela i pia?
Moda umire, pretpostavio je drugi.
Nilu nije odgovorio.
Iza navuenih zavjesa uli su se tihi, prigueni zvukovi. Nilu je dao znak da se stane,
a tada je unuo pokraj kraljevske nosiljke i razmaknuo zavjese. Sabur je leao na
satenskim plahtama i tiho plakao, a ake su mu se pokraj tijela otvarale i zatvarale.
to je? Zato smo stali? Eunuh je izaao iz svoje palki.
Drei ruku na malom putniku, Nilu je podignuo pogled. Djetetu je potrebna
hrana.
Hrana? Sada? Ne budi glup. Krenimo.
Odvrativi pogled od eunuha koji se vraao u nosiljku, Nilu je ponovno pogledao
dijete, a tada prema selu pokraj puta. Gupta, rekao je mladom nosau, donesi
neto balege odande. Moramo zapaliti vatru i skuhati neto djetetu.
Drugi nosai netremice su gledali u njega. Bili su to Kahari iz Farrukhabada. Ti
nosai, koji su nasljeivali svoj posao, nisu donosili balegu iz sela te danju nikada
nisu kuhali ni jeli.

to? Kuhati za dijete? Eunuh se naglo okrenuo. Jeste li poludjeli?

Nilu je rairio ruke. To je dijete maharadi vrijedno. U tabor mora stii ivo.
Eunuh je koraao amo-tamo mrmljajui za sebe dok su palili malu vatru i mijeali
leu u kotliu. Naglas je bjesnio te gnjevno gledao kako dijete otvara usta poput
ptia kako bi primilo hranu.
Vrlo je gladan, rekao je nosa.
Takve se okrutnosti dogaaju zbog smrti i brakova, sloio se straar, odmahujui
glavom dok je Nilu trgao pogau na djeje zalogajie i njome grabio male koliine
ute kaice.
Ali doimalo se da hrana i pie nee zadovoljiti Sabura. im su ponovno krenuli, iz
zastrte nosiljke zauo se pla. Nastavljao se bez prestanka te se samo nakratko
utiavao s poskakivanjem nosiljke; zastao bi kako bi dijete udahnulo, tada se
nastavio.
Nosai su u trku izvikivali rijei ohrabrenja. Budui da pla nije prestao, Nilu i
slobodni nosai razmaknuli su zavjese i trali pokraj nosiljke, suprotstavljajui se
djeakovim suzama.
Hajde, dijete, nemoj plakati, vikali su i gurali ruke u nosiljku kako bi potapali
djeakovo prljavo tjelece. Pogledaj, toliko se toga moe vidjeti. Razmaknut emo
zavjese i na drugoj strani. Nema jo mnogo puta. U maharadinu taboru bit e
mnogo toga za jelo!
Ali Sabur je i dalje plakao vrsto stisnutih oiju i irom otvorenih usta.
Zbog tebe kasnimo! viknuo je eunuh kad je Nilu ponovno stao i podignuo dijete s
maharadinih satenskih plahti. Zapovjedio sam da krenemo!
Nilu nije podignuo glavu. Stisnuo je Sabura na krilu kao to je to inio i sa svojom
djecom dok su kao i on plakala zbog neimatine i bijede. Priekat emo da prestane
plakati, izjavio je briui Saburovo vlano lice uljevitom rukom. Nijedno dijete ne
bi trebalo biti ostavljeno da samo plae.
Drugi su kimali u znak slaganja.
Eunuh je bjesnio, ali je unato svem svojem autoritetu bio sam s dvadeset etvero
nosaa i naoruanih straara. Svi su leima okrenuti eunuhu ekali pokraj prelijepo
izrezbarene nosiljke sve dok Sabur nije jecajui zaspao u Niluovu naruju.

10. poglavlje

etvrtak, 28. studenog

ospoica Fanny lagano se ljuljala na uskom sjedalu dok su se ona, gospoica
Emily i Mariana na slonovim leima vraale s terena za paradu. Moram
rei da su nae jedinice jutros izvele uzbudljivu predstavu, primijetila je.
Gospoica Emily, koja je u groznici pognuta sjedila pokraj sestre, na
jutarnjoj se vruini vre umotala u al. Jesi li ti uivala u naoj probi, draga?
Pogledala je Marianu iz sjene velikog, purpurnog svilenog eira.
O, da, uzviknula je Mariana, bilo je divno! to mislite, kako postiu da se tovarni
slonovi na paradi ponaaju toliko dobro?
Za nju je najbolji dio predstave izvelo konjiko topnitvo, a osobito porunik
Fitzgerald na visokom sivom konju, s mjedenom kacigom na glavi, koja je bljetala
dok je predvodio zapregu koja je vukla top za zrna teka dvadeset funta.
Nadam se da e biti jednako dobri i na pravoj smotri. Gospoica Fanny je
uzdahnula. Uvijek mislim da sam se naviknula gledati britanske vojnike u Indiji, ali
kad je kraljiina istonokentska pukovnija jutros prola pokraj mene... Glas joj je
zadrhtao.
Da, doista, Fanny, dodala je gospoica Emily kroz zube koji su blago cvokotali,
uvijek plae kad vidi tu pukovniju. Mene uvijek ushite gajde. im ujem taj
otegnuti zvuk, poelim zgrabiti kakvo oruje i napasti nekoga.
Gospoica Fanny povukla je eir nie preko oiju. A koga bi napala? Ja mogu
zamisliti samo da napadam pomahnitale domae ljude.
Dvije ene utonule su u tiinu, zagledane u obzor. Mariana se s druge strane
mekoljila u svojem sjedalu.
Gospoice Fanny, upitala je nakon nekog vremena, zar vam se domai ljudi
doista ne sviaju?
Na odreeni mi se nain ne sviaju, Mariana, odgovorila je gospoica Fanny
vadei rupi. Neto je previe strano u njima: neto tajanstveno i uznemirujue.
Pokazala je prema skupini mukaraca tamne koe koji su hodali pokraj slonova, na
sebi su imali samo prljavu tkaninu svezanu oko struka, a kosa im je bila zamrena i
nepoeljana. Pogledaj ih. Kako ovjek ne bi osjetio gaenje?
Puhnula je drei rupi na nosu.
Ali nedvojbeno nisu svi takvi. Slon je premjestio teinu svojeg tijela pa se otvorena
koara, u kojoj su gospoe sjedile, nagnula na stranu, a Mariana se stisnula o ogradu.
Neki domai ljudi nedvojbeno zasluuju potovanje. Moj muni kae da u Indiji
ive plemeniti i bogobojazni ljudi svih vjera, i...
Mariana, nije rije o njihovoj vrijednosti ili o njezinu nedostatku, prekinula ju je
gospoica Emily iz svojeg kuta. Rije je o tome da ti iskazuje uistinu previe
zanimanja za njihov ivot. Viena si kako obilazi slonove i mahute. Govori o
pomaganju bolesnim domaim ljudima. Zabrinjava me taj tvoj muni. Plaim se da ti
je napunio glavu neprimjerenim idejama. Jedini pristup domaim ljudima jest ne
obraati pozornost na njih. Nemoj ih voljeti, nemoj ih mrziti, nemoj ih se plaiti.
Oni koji postupe suprotno, plaaju visoku cijenu. Naa prijanja prevoditeljica,
nerazborita ena, stekla je strah od domaih ljudi. ujem da nou postavlja barikade
ispred vrata svoje spavae sobe u strahu da e netko od njih ui dok ona spava.
Gospoica Fanny stavila je ruku na svoj eir. Zna, neto joj se dogodilo. Ljudi

kau da vie nikada nee biti kao prije.

Ta se ena, rekla je gospoica Emily, jednog jutra probudila kad joj je sluga donio
kavu. Kad je spustio posluavnik, ugledao je korpiona na njezinoj krevetnini. Ako
se ne varam, gmizao je po njoj, prema licu.
Okrenula se prema Mariani. Kao to zna, planinski su korpioni veliki, crni i vrlo
opasni.
Mariana se sjetila kako je Dittu tresao njezinu odjeu za jahanje. Ubod korpiona,
ponovila je, moe i najjaeg mukarca natjerati da krikne.
Gospoica Emily nije se doimala zadivljenom Marianinim znanjem. Rukom u
rukavici pokazala je u zrak. Sluga je razmaknuo mreu, pruio golu ruku i bacio
korpiona na pod te ga ondje ubio. Gospoa je poela vritati iz svega glasa. Kad su
ljudi dojurili u njezinu sobu, zatekli su je kako pada u nesvijest od straha, ali ne,
rekla je zatvorivi oi dok se sjedalo kripei nagnulo na stranu, zbog straha od
korpiona.
Nego od ega? Mariana je sa zanimanjem promatrala sestre, jednu, pa drugu. To je
bilo savreno za njezino sljedee pismo tati. ega se ta ena toliko plaila? Zato se
onesvijestila?
Gospoica Emily stisnula je usne. Onesvijestila se jer ju je domai ovjek dodirnuo.
Sluga je otputen. A ta ena od tada ne moe ostati sama ni pet minuta.
Kako li je nerazborita! uskliknula je Mariana.
Da, nerazborita je jer je dopustila da je strah svlada. Gospoica Emily se namrtila.
Dakle, Mariana, mora postupiti kako mi kaemo. Domai ljudi znatno se razlikuju
od nas, iako najee ne bih ila toliko daleko da ih nazovem >divljacima<, kao neki
nai Englezi.
Divljaci? Njezin dragi, stari muni sahib? Njezin dosadni, nespretni, bezazleni Dittu?
Mariana je otvorila usta kako bi se suprotstavila, a tada ih je zatvorila.
A sada, draga moja, nastavila je gospoica Emily zagledana u Marianino lice,
ujem da te zanima porunik Fitzgerald.
Do sada su ve zacijelo svi znali. Mariana je osjetila kako rumeni.
Dok su se juer vraali u svoj umarak, Mariana i Fitzgerald ivahno su razgovarali o
sloenosti topnikih vjebi, o pohodu na Afganistan i o imanju njegova strica u
Sussexu, ni deset milja udaljenom od njezina sela. Kad su ostali sami, ponovno su se
poljubili. Taj put on je poloio ruku na njezine grudi. Porumenjela je sjetivi se
njezine vreline i udnje koju je u njoj pobudila.
ao mi je to moram rei da smo uli loe o njemu. Gospoica Emily obzirno je
izgovorila te rijei.
Loe? Mariana se nasmijeila ne shvaajui. Gospoice Emily?
Porunik Fitzgerald navodno je prije godinu dana bezobzirno ostavio jednu mladu
damu u Calcutti. Bili su zarueni mjesecima kad je on bez objanjenja prekinuo
njihovu vezu ostavivi je da se neudana vrati u Englesku. Gospoica Emily je
uzdahnula. Znatno je naruio svoj ugled u Calcutti. Ispreplela je prste u
rukavicama. ao mi je, Mariana. Voljela bih da smo to prije doznale.
Na slonu ispred njih gospodin Macnaghten glasno se nasmijao neemu to je bojnik
Byrne rekao. Mariana se uhvatila za ogradu. Naruio ugled? Ali, gospoice Emily,
zacijelo postoji objanjenje za to. Ne mogu vjerovati da bi uinio neto toliko
okrutno.
Doima se, nastavila je gospoica Emily, da je to uinio nakon to je upoznao
drugu mladu damu s veim imetkom. Ona je bila dovoljno pametna da ga odbije. Od

tada ga ne primaju u fino drutvo. Imao je sreu da je njegov puk, u kojemu je jo

bio omiljen, nedugo potom napustio Calcuttu kako bi se pridruio ovom taboru.
Gospoica Fanny kimnula je iz svojeg kuta. Dakako, uskoro e cijeli tabor doznati
za to.
Ali, gospoice Emily, gospoice Fanny, moramo uti i njegovu stranu prie!
Ne, Mariana. Gospoica Emily gledala je Marianino lice iz dubine svojeg eira.
Prekasno je za objanjenja. Ponovno je uzdahnula. Tvoja veza s Fitzgeraldom
mora zavriti. Uvjerena sam da ti je to sada bolno, ali s vremenom e biti zahvalna.
Mariana se sjetila oeva ozbiljnog lica dok joj je govorio da vie ne smije viati
svojeg prijatelja Jeremyja. Kako se to moglo dogoditi drugi put? Kako joj moe biti
zabranjeno viati jedinu osobu koju je eljela, jedinu osobu u Indiji ija ju je
prisutnost veselila?
Gospoica Emily nagnula se naprijed. To prijateljstvo nee morati sama raskinuti,
brzo je dodala. Ja u razgovarati s generalom Cottonom. Fitzgeraldov nadreeni
sutra e ujutro razgovarati s njim. Nakon toga vie ti nee prilaziti, moe biti
sigurna u to. Ljubazno se nasmijeila. Ne brini, draga. U ovom je taboru nekoliko
primjerenih mukaraca besprijekornog ugleda. Uvjerena sam da e te jedan od njih
uiniti vrlo sretnom.
Gospoica Fanny potapala je Marianu po koljenu. Moja je sestra u pravu.
Naoitost je u redu, ali ne traje. Dobrog supruga ine dobro srce i dovoljan prihod.
Gospoice Emily, relda je Mariana koliko je god odluno mogla, ne mogu
prekinuti svoju vezu s porunikom dok sama ne porazgovaram s njim.
Ne smije razgovarati s njim. Gospoica Emily uspravila se na svojemu sjedalu.
Vjeruj mi, draga, mukarci poput Fitzgeralda veliki su armeri, sposobni dovesti
mlade ene poput tebe u kojekakve nevolje.
Marianine misli odletjele su u umarak drvea perjastog lia, k Fitzgeraldovoj ruci
na njezinim grudima. Nije mogla podnijeti nepravednost svega toga. Prela je cijeli
put iz sela Weddington kako bi ustanovila da je sve isto kao i ondje.
Gospoica Emily napuila je usne. A sada zavrimo ovaj neugodan razgovor. O
tom mladiu vie nemamo potrebu razgovarati.
S Marianina ulaza doimalo se da je iz neba iscijeena sva boja. U Sussexu bi bilo
hladno i kiovito. Da je ondje nosila svoju plavu prugastu haljinu, bila bi joj
potrebna kapuljaa za ogrta kad bi se ona i Fitzgerald vozili k njegovu stricu, gdje
e ih primiti kao suprunike.
Uronila je pero u tintarnicu kao da lagano ubada.
A ja, napisala je majci, neprestano gledam u svoje krinje kako bih se uvjerila da se mojim
haljinama nije dogodilo nita strano. Nekoliko njih posueno je od gospoa iz Simle, koje jedva i
poznajem, i silno se plaim da u izgubiti ili unititi koju od njih.
Otrla je pero. Nije mogla nastaviti pisati te besmislice. Budui da je vijesti o
Fitzgeraldu tajila do trenutka kad e biti sigurna u njega, sada je mogla pisati samo o
svojoj povrijeenosti i bijesu, a to je bilo previe bolno da bi se iznosilo na papir.
Skoila je sa stolca i prila krevetu, a tada se naglo okrenula i prila radnom stolu.
Potom je naglo otvorila svoju krinju i izvukla odjeu za jahanje. Dittu, viknula je,
dovedi mi kobilu i dva konjuara.
Tihi neznanac doveo joj je malu kobilu, to je znailo da je poteena daljnjih
poruka konjuara Jara Muhameda. To je bilo dobro. Daljnje savjete proroka ne bi
podnijela.

U vojnom taboru jahala je prema terenu za paradu, svjesna da je ljudi gledaju i da bi

netko to mogao rei generalu Cottonu. Nije marila za to. Tko je uope bio general
Cotton, staro zanovijetalo grimizna lica i upavih zalizaka, koji je za veerom sjedio
pokraj gospoice Emily?
Oko Mariane bilo je ivahno dok je jahala pokraj redova atora. Vojnici, domai i
Europljani, latili su oruje i krpali odore. Volovska zaprega vukla je topovska kola.
Engleski asnici naginjali su glave dok je jahala pokraj njih.
Teren za paradu objahala je samo dva puta prije no to je Fitzgerald maui dojahao
prema njoj izmeu dva atora.
im ga je ugledala, poela se znojiti.
Kad je stigao do nje, veselo se smijeei, ona mu je pokuala odgovoriti osmijehom,
ali nije mogla.
Zar neto nije u redu? Zagledao se u nju.
Nije, protisnula je znajui da e sve zauvijek upropastiti. Gospoica Emily jutros
mi je neto rekla. U Calcutti se loe govori o tebi.
to se govori? Glas mu je bio miran, ali koljeno mu je poskakivalo u sedlu. Je li
rekla da sam ostavio djevojku, da sam unitio njezine izglede za brak?
Netko je u blizini zapalio vatru. Do njih je dopro miris gorenja drva. Marianina kosa
pod velom lijepila se za njezino elo. Jesi li to uinio? upitala je.
Da. Ne. Fitzgerald je pogledao u stranu, a tada ponovno u nju. Nisam je
bezobzirno ostavio. Odbio sam oeniti se njome kad sam doznao to je bila. To je
sve.
To nije moglo biti sve. Mariana se ugrizla za usnu. Molim te, reci mi to je uinila.
Zna da u ti vjerovati, Harry. arko je eljela dodirnuti ga. Na oblinjem stablu
cvrkutale su ptice.
Odmahnuo je glavom. Kakve bi koristi bilo od toga? Ta je djevojka upropatena,
kao i ja. Zagledao se pokraj Mariane, u daljinu. Nisam mislio da e njezine lai stii
sve do Pandaba. Je li ti gospoica Emily zabranila viati se sa mnom?
Mariana je drhtavo udahnula. Tvoj nadreeni sutra e ujutro razgovarati s tobom.
Pribliavali su im se konji. Mariana se pribrala te kimnula dvama asnicima koji su
projahali pokraj njih, a tada se ponovno okrenula prema Fitzgeraldu.
Izgledao je toliko bespomono, gledao je u stranu, a ramena su mu bila pognuta, da
je Mariana pruila ruku ne marei za posljedice. Uvjerena sam da postoji razlog za
to to si uinio. Ne mora mi sada rei, dodala je kad on nije odgovorio. Hou rei,
moemo se sastati sutra, kad nitko...
Ja sam asnik Bengalskog topnitva, grubo ju je prekinuo. Ako mi zapovjede da
se ne smijem viati s tobom, ne mogu se ogluiti na tu zapovijed. Zagnjurio je lice u
dlanove. O, Boe, zato su vojsku uvlaile u to?
Mariana se mora vratiti u tabor prije no to naslute da je otila. Ali, rekla je elei
znati, ukoena u oekivanju odgovora, jesi li... bi li mene oenio? Okretala je uzde
meu prstima.
Dakako, Mariana. Podbo je svojeg konja. to si mislila? dobacio je preko ramena
dok je odlazio.

***

Ona nee raskinuti vezu s Fitzgeraldom. Nije ju zanimalo to drugi govore. Kad je
gnjevno sjahala pred svojim atorom, s onu stranu crvenog zida zauo se silovit,
uzrujan glas.

Ni najmanje me ne zanima to tesari misle, izjavio je buan glas. Stube e biti

podignute ondje, i bit e podignute smjesta.
Zvualo je kao da je to bojnik Byrne.
I, nastavio je glas grubo poput turpije, pronai ete tepihe za stube i pribit ete ih
na njih.
To je doista bio bojnik Byrne. Mariana je skinula eir i protresla kosu. Zar i on
mora vikati dok su njezine emocije toliko uzburkane?
I, Sotheby, dodao je bojnik, mora se pobrinuti da darovi budu predstavljeni
odgovarajuim redom. Ponovi mi upute koje si primio.
Stube? Darovi? Durbar. Nesposobna oduprijeti se prislukivanju, Mariana je prila
crvenom zidu i pogledala kroz rupu u platnu.
Bojnik Byrne stajao je kao ukopan na putu, okrenut joj leima, i obraao se Bijelom
Zecu koji je ukoeno stajao u stavu mirno. S druge strane puta skupina domaih
radnika pokazivala je prema hrpi dasaka.
Da, bojnie. Zeeva grimizna jakna bila je umrljana znojem. U napetosti je bio
sklon vikati. Dok je sjedio pokraj Mariane za veerom, govorio je toliko glasno da je
gospoica Fanny tijekom juhe drala ubrus pred ustima.
Gledajui kroz rupu, Mariana je odmahnula glavom. Kako su sestre Eden uope
mogle zamisliti da bi se ona mogla udati za Bijelog Zeca?
Portret Njezina Velianstva, vikao je Sotheby, daruje se prvi, poloen na
barunasti jastui...
Je li zlatar ve vratio okvir? prekinuo ga je bojnik nestrpljivo tapkajui izmom.
Zlatar...
Doista se nadam da si rekao Johnstonu da ne skida pogled s draguljara pri umetanju
dijamanata u okvir. Bojnik je morao podignuti glas do urlanja kako bi i drugi put
prekinuo Sothebyja.
Tesari su zurili u njih. Svi oni kradu, zna. Potrebno ih je neprestano drati na oku.
Gospodine, okvir je spreman, viknuo je Sotheby izbuljenih oiju na licu s
uvuenom bradom.
Da, da. Nastavi, ovjee, ponovi upute. Bojnik je izvadio sat. Nemam cijeli dan.
Zauvi Dittuov glas iza lea, Mariana ga je uutkala mahnuvi rukom.
Nakon iznoenja manjih darova bit e dovezena dva topa i...
Zaboga, Sotheby, zaurlao je bojnik s puta, jasno sam ti rekao da ti howitzeri moraju
biti spremni za izlaganje do trenutka kad se dvije slonovske povorke sastanu nasred
puta, ondje.
Howitzeri! To je neto u emu bi tata uivao: top kratke cijevi namijenjen
ispaljivanju zrna pod visokim kutom poignutosti. Nikada ga nije vidio izbliza...
Tata. Da je ovdje, uvidio bi da je ona u pravu u pogledu Fitzgeralda, koji ju je volio,
koji je volio Indiju koliko i ona. Taj put ne bi zatvorio vrata i natjerao je da obea da
e ostaviti svojega jedinog prijatelja, jedinu osobu koju je eljela. Uvidjet e da je
Fitzgerald zacijelo s razlogom ostavio svoju djevojku.
Bojnik Byrne i dalje je govorio. ... rekao sam ti najmanje dva puta da ih moraju vui
kuliji, a ne ivotinje. Teren pokraj atora bit e pometen i neu dopustiti da ga krdo
ivotinja uneredi. I ne smije zaboraviti da je potrebno blizu posloiti streljivo kako
bi ga maharada mogao vidjeti. elim dvije stotine zrna ondje, i moraju biti pravilno
sloena. Ako ustanovim da su nehajno pobacana po tlu, ti e odgovarati za to.
Shvaa li me? Bojnik je upro prstom u Sothebyjeva prsa. I pobrini se da doe

konjuar Jar Muhamed. Ne elim da s konjima poalje onu budalu Gulaba Dina. I
pazi da konjuari koji e dovoditi ivotinje budu u istoj odjei. Proli put loe smo se
pokazali. Ne bih te trebao podsjeati da britansku Istonoindijsku kompaniju u
ovakvim prilikama ne bi trebali nadmaiti domai prinevi, bez obzira na to kakve su
njihove ambicije. Imaj to na umu, mladiu.
Odjednom se nasmijeivi, tresnuo je Sothebyja po ramenu. Razvedri se, mome,
pokazat emo mi Randitu Singu. Vidjet e!
Okrenuo se na peti i otiao pranjavim putom, a iza njega u zraku ostao je jedva
ujan zvuk trubljenja. Trenutak poslije straari na ulazu su uz zveckanje i tapkanje
stali u stav mirno.
Pet milja dalje dva su jahaa jahala preko irokog terena za paradu u maharadinu
taboru.
Budui da nemam ni etvrtinu tvoje rjeitosti, rekao je Jusuf Bati, drago mi je da
ovo inimo zajedno.
Rjeitosti? Hasan je nainio gestu oaja. U ovom sluaju rjeitost nema nikakvu
vrijednost. Eno ga. Pokazao je ator nainjen od ute vunene tkanine postavljen
nedaleko od irokog stabla, na samom rubu terena.
Ovdje nema nikoga osim straara. Jusuf se namrtio dok su prilazili tihom atoru.
Hasan je odmahnuo glavom. Vani je svezan osedlan konj. To znai da je maharada
ovdje. Njegov je konj uvijek spreman za njega, ak i dok je bolestan. ujem da je
vrlo slab. Moramo samo priekati ondje. Pokazao je nekoliko stolaca od trstike
pred atorom. Ako stric Azizudin nije s njim, uskoro e biti. Malokad ga ostavlja.
Nedugo potom iz atora je izala pognuta bradata prilika. Jusuf i Hasan su ustali.
Ah, dragi moj, uskliknuo je fakir Azizudin, glavni ministar, pruivi ruke prema
Hasanu. Silno mi je ao to smo se mimoili u Lahoreu. Upravo si bio otiao kad
sam stigao. Srce mi se para zbog strane vijesti o tvojoj supruzi.
Hasan je prihvatio zagrljaj svojeg zatitnika, ali nije odgovorio.
Molim te, sjednimo. Drei ruku na Hasanovim ramenima, fakir Azizudin poveo
ga je prema stolcima. Ne elimo uznemirivati maharadu.
Jusuf je promatrao glavnog ministra kako sjeda. Njegov dugaak vuneni ogrta bio je
izguvan, a brada nepodrezana. Izgledao je kao da danima nije spavao. Maharada je
zacijelo vrlo bolestan, moda i vie nego bolestan.
Fakir je dao znak slugi da donese vode. Okrenuo se prema Hasanu. Doao si,
rekao je, traiti da ti se Sabur vrati.
Hasan je kimnuo. Njegovo lice ispod finog turbana bilo je mirno poput kamena.
Ne mogu ti lagati, djeae. Fakir Azizudin izvadio je izguvan rupi iz nabora
ogrtaa i obrisao lice. Maharadi je potreban tvoj sin. Znam da to ne zvui
razborito, osobito u ovoliko alosnom trenutku, ali doista mu je potreban.
Pogledao je prema utom atoru. Maharada osjea nadu dok je Sabur pokraj njega.
Oivi. Sposoban je vladati. Bez Sabura je slab. Podlijee bolesti, napadajima
oduzetosti i oaja. Tko to moe objasniti?
Vratio je rupi na njegovo skrovito mjesto u ogrtau. A to se tie pitanja gdje je
tvoj sin, mogu ti rei samo ovo juer je napustio tvravu. Ako Bog da, sutra
ujutro stii e ovamo, na vrijeme za poetak durbara. Kad stigne, ostat e s
maharadom sve do zavretka durbara.
Hasan se ukoio. Jusuf je pokraj njega razgibao ramena, a njegovo je oruje
zazveckalo.
Fakir je nakratko pogledao Jusufa. Ne brini, nastavio je okrenuvi se prema

Hasanu. Pobrinuo sam se da se pouzdani sluga brine o Saburu. Obeavam ti da po

zavretku dravnog posjeta moe odvesti sina kui, u haveli Kamar.
Fakir sahibe, moram prije vidjeti Sabura.
Dakako da hoe, sine. Fakir je mahnuo ivahnom rukom. Dakako da hoe. A
sada, Hasane, ivahno je nastavio, svi znamo da maharadin posao ne staje zbog
durbara. Voe Kasura ponovno su odbili maharadi platiti danak. Mora otii
onamo i naplatiti to. Za to ti nee trebati vie od nekoliko dana. Nakon toga vidjeti
e Sabura. Kimnuo je prema Jusufu. I povedi prijatelja sa sobom. U ovako tekim
trenucima trebao bi imati prijatelje uz sebe.
Fakirov je glas omekao i postao barunast dok su njegove oi prelazile od Jusufova
oruja do lica. Uvjeren sam, dodao je, da nee biti pokuaja da se Sabur odvede
prije zavretka durbara, za petnaest dana. Trebao bi znati da onaj tko to pokua,
riskira vlastiti ivot.
Jusuf nije pogledao Hasana. Obojica su ustali kad je glavni ministar ustao i krenuo.
Dok su se vraali prema svojim konjima, Jusuf je pljunuo na tlo. Dakle, ak i sada
mora ekati petnaest dana da bi zagrlio svojeg sina dok fakir ugaa maharadinim
hirovima!
Gnjevno je povukao uzde. Kako je fakir mogao ne stati na tvoju stranu? Je li to
zbog sela koja mu maharada daje? Kako mu tvoj otac moe biti prijatelj? Osobno
bih ga drage volje ubio zbog njegove pohlepe.
Hasan je iserpljeno uzdahnuo. Koliko god se okrutnim doimao, fakir ne zasluuje
mrnju. Moj otac i ja znamo ono to ti ne zna. Maharada umire i jo nije izabrao
svojega nasljednika. Fakir Azizudin samo ga pokuava odrati na ivotu dok ne
imenuje nasljednika, jer ako umre ne izabravi ga, tko zna kakvo e nas zlo snai?
Fakir ugaa maharadi zbog Pandaba, a ne zbog sebe. Kako mu se mogu
usprotiviti kad su toliki ivoti u pitanju?
Odmahnuo je glavom. Ne, maharadu ne mogu voljeti. A sada moramo obaviti
posao za njega, ali ubrzo emo se vratiti. Barem e ovdje moj sin biti siguran od
kraljica.

11. poglavlje

Petak, 29. studenog

svako doba dana, rekao je muni Mariani dok su jednog poslijepodneva
stajali pred njezinim atorom, nad glavama nam lete leinari. Izgledaju
kao crne toke koje krue nebom. Mahnuo je ilavom rukom. Vidi li
ih?
Mariana je podignula ruku iznad oiju i pogledala prema nebu. Trae mrtva i
umirua stvorenja na tlu, objasnio joj je muni. Neki vjeruju da leinari nisu uvijek
bili ovdje. Kau da je mogulski kralj Babur, kad je prvi put uao u Indiju, bio okiran
vidjevi kako trupla ivotinja lee ondje gdje su pala, a njihovo raspadajue meso
odnose samo mravi i vrane. >Zar u Indiji nema leinara?< upitao je kralj Babur. Kad
mu je reeno da ih nema, poslao je po nekoliko parova, da ih se uhvati i dopremi iz
njegove domovine u sredinjoj Aziji. Prema toj prii, od tada su ovdje. Kad god
pogleda gore, vidjet e ih kako polagano krue nebom.
Leinari koji su letjeli u svojim uobiajenim krugovima visoko iznad rijeke Sutlej
gledali su dva tabora koja su ondje niknula u samo nekoliko dana.
Juno od rijeke, koja tee u smjeru istok-zapad, nalazio se velik, uredan tabor
podijeljen na dva dijela. U jednom su vojnici u crvenim jaknama i bijelim poprenim
pojasevima marirali na izvikivane zapovjedi po netom raienom terenu za
paradu, dok su redovi tekih topova na kotaima ekali s cijevima okrenutim prema
sjeveru.
Drugi dio ponosio se irokim putom, taborom ograenim crvenim zidom i
prostranim atorima. S puta su kretale stazice koje su se pruale u svim smjerovima.
Tisue atora okruivale su ognjita iji se dim sastajao inei vodoravni oblak nad
taborom. Mukarci i djeaci brinuli su se o dugim redovima konja, slonova, deva i
volova. Na tri zasebna bazara, koji su sami po sebi bili maleni gradovi, mukarci,
ene i djeca bavili su se raznim zadacima kuhanjem, ivanjem, izradom glinenih
posuda, kovanjem mjedi, ienjem uiju, brijanjem.
Nasred puta kroz tabor, izmeu crvenog zida i velikog atora s lepravim
zastavicama, dvanaest okienih slonova klealo je na tlu, a njihovi barunasti
ukraeni pokrivai leali su u praini. Na drugom kraju puta nekoliko je jedinica
konjanika u sveanim odorama ekalo na blistavim konjima.
S druge strane rijeke bio je drugi grad atora. Bio je slian prvome, ali kieniji, s
prostranim vrtom koji je cvjetao u njegovu sreditu i s morem svile, kamirskih
alova i atora od prugastog platna koji su se kienoj raskoi protezali u daljinu.
Ondje su drugaiji pjeaci u domaoj odjei vjebali sloene pokrete na svojem
terenu za paradu. Howitzeri su pokusno ispaljivali zrna u udaljene umarke.
ivopisno odjeveni konjanici napadali su zamiljene neprijatelje.
Napredujui prema jugu iz tog tabora, prema netom nainjenom mostu na amcima
preko rijeke Sutlej, oslikani su slonovi hodali za detamanom jedinica u utoj svili i
oklopima od pletene ice, netom prokrenim putom prema obali rijeke. Pokraj i iza
njih konji su nestrpljivo cupkali na jutarnjoj svjetlosti, a njihovi su jahai blistali.
Mukarci golih prsa s tkaninom oko bokova i rasputenom kosom do struka pjeaili
su za njima. Bubnjari su jednolino bubnjali dok se povorka pripremala za prelazak
rijeke na putu u veliki tabor na drugoj strani.
Kad je prvi slon stao na most, trkai koji su nosili dvije nosiljke prili su

maharadinu taboru sa sjevera. Za njima je jahalo dvanaest naoruanih konjanika.

Stenjui od umora, stigli su do sredita tabora, napokon proavi ispod izrezbarenog
nadsvoenog ulaza na veliki trg prepun ljudi, na kojem su iroki putovi vodili
izmeu mnotva krizantema u loncima. Straari na konjima vikali su odgurujui
uzbuenu djecu i mukarce koji su nosili pladnjeve prekrivene tkaninom.
Nosiljke su sputene pokraj svilenog atora, najveega na prednjem dijelu trga. Mirisi
mousa i ambre iz atora stapali su se s drugim mirisima s mirisom jasmina,
cvjetova narane, zaina, konja i slonova.
Ali ondje je bio samo jedan slon. Kleao je dvadeset jarda dalje, a njegove kljove
pozlaenih vrhova blistale su na svjetlosti dok su se dvorani jedan po jedan penjali u
njegovu nosiljku. Mukarci na fino ukraenim konjima odlazili su prema svodu u
daljini. Kraljevskoj povorci nije bilo traga.
Eunuh je, glasno zastenjavi, ispruio noge iz manje nosiljke, a potom i ruke, drei
ih u zraku sve dok ga jedan od straara nije povukao na noge. Osvrnuo se uokolo.
Gdje je maharadina povorka? Gdje je?
Znoj mu se slijevao niz uplaeno lice. Zakasnili smo! Njegova svilena odjea
zaleprala je kad je pojurio prema nosaima koji su uali. Ovo je tvoje djelo, Nilu.
Zahtijevao si da se dijete nahrani! Ti si kriv!
Kad je dlanom zamahnuo prema licu glavnog nosaa, na ulazu u svileni ator
pojavio se sjedokosi mukarac s potpuno sijedom bradom.
Stani, rekao je.
Zaustavljena u zraku, eunuhova ruka spustila se uz tijelo kad je fakir Narudin,
upravitelj maharadina velikog kuanstva, krenuo prema nosiljkama. Maharada je
cijelo jutro ekao da mu dovedete dijete, Ijutito je rekao. Nisam li vam rekao da
Sabura dovedete prije podneva?
Eunuh je visokim glasom zaustio odgovor, ali je ovjek sijede brade mahnuo rukom
koja ne oprata. Nemam vremena za tvoje lai, Gurbaan. Gdje je dijete?
Nilu je pokazao prema izrezbarenoj nosiljci, iz koje je ispod zavjese virilo maleno
stopalo.
Eunuh Gurbaan naklonio se gotovo do tla. Visoko potovani...
Djeakov je sluga ondje, prekinuo ga je Nurudin, pokazujui niskog ovjeka rijetke
brade koji je uao u sjeni oblinjeg atora. Ime mu je Ahmad. On e odjenuti dijete
i odvesti ga maharadi.
Neveselo se nasmijeio. Imate sreu da je jedan od slonova zadran.
Kad mu je pozornost privukao drugi problem, Nurudin je otiao, a eunuh je skoio
prema slugi koji je ekao.
... maharadi vrlo vaan. Gurbaan je energino gestikulirao urei natrag, a
Ahmad je iao za njim dugim koracima nalik klizanju. To je sin Hasana Alija Kana s
maharadina dvora i unuk eika Valijulaha iz Lahorea.
Kad je maleni sluga uo ta imena, nakratko je razrogaio oi.
Stigli su do nosiljke. Gurbaan je odmaknuo zavjese, pokrio nos i sagnuo se.
A tada je uzmaknuo, lica zgrenog u gaenju kad je slatkasti vonj neoprane ljudske
koe izbio iz nosiljke. Ne zanima me to e s njim, rekao je Ahmadu, samo to
uini brzo. Dosta mi je tog derita.
Gladan je, rekao je glavni nosa kad je sluga unuo i pogledao u nosiljku. Zadnji
smo ga put nahranili...
Tiina! to ti ima s tim? viknuo je eunuh na Nilua. Bit e kanjen jer smo zbog

tebe zakasnili. Nemoj misliti da e izbjei moj gnjev. A ti, Ahmade, rekao je
okrenuvi se prema slugi, odjeni ga u njegovu dvorsku odjeu i to brzo. I nemoj
zaboraviti njegovu ogrlicu od smaragda i bisera, dar koji je dobio od maharade.
Nakratko je spustio pogled kad je sluga Ahmad uzeo dijete iz nosiljke. Imamo
sreu. Vjerojatno je previe bolestan da bi plakao. Nadajmo se, brzo je dodao, da
nee umrijeti do kraja dana. Ali ako umre, podignuo je ruke otvorenih dlanova, ja
neu biti kriv za to.
Nilu i drugi nosai bez rijei su otili pronai vodu, hranu i odmorite.
Misli li, poput mene, napokon je upitao najstariji nosa, da dijete u nosiljci nije
kao druga djeca?
Nilu je kimnuo. Da, uvjereno je odgovorio, drugaiji je.
Sabur je nepomino sjedio na tlu dok ga je bradati sluga pomno promatrao te
pregledavao podljeve na koi i krhke udove.
Pogledaj ovoga malog, unuka eika Valijulaha, naglas je rekao Ahmad. to mu je
potrebno? Prevrtao je po Saburovim stvarima. Potrebna mu je njegova odjea i
potrebna mu je njegova ogrlica. Ali njegovo je stanje vrlo loe.
Zabrinuto je odmahivao glavom, osvrui se i pogledavajui ljude koji su trkarali
stazicama maharadina vrta od lonanica. Vodonoa je zamahnuo mijehom od kozje
koe, poprskavi tlo kapima vode kako se praina ne bi podizala. Mali je sluga ustao i
pozvao ga. O, bisti, doi ovamo!
to treba? upitao je ovjek s prizvukom dobroudnosti svojstvene vodonoama.
Pun mijeh na njegovim leima pritiskao mu je rame prema dolje. Taj je bisti bio
nizak i ilav, ali korak mu je bio karakteristino irok i teak, svojstven vodonoama.
Pogledao je dijete. Ali, rekao je shvativi, djeaka je potrebno okupati.
Pripremio je mijeh, a Ahmad je svukao Saburovu prljavu koulju i hlae, da bi mu
potom lijevao vodu po glavi sve dok mu kosa vie nije bila zapletena i dok mu je
koa prestala vonjati na zanemarenost. Ahmad je skinuo koru koja se stvorila na
Saburovu nosu i oprao tragove suza s njegovih obraza, a potom ga je obrisao i
odjenuo u fine satenske hlae te izvezenu satensku tuniku sa zlatnim gumbima. Bisti
je, s praznim mijehom objeenim preko ramena, sa zanimanjem promatrao kako
Ahmad stavlja Saburovu izvezenu kapicu na njegove vlane kovre te mu oko vrata
stavlja nisku smaragda i bisera.
Ima podljeve, primijetio je vodonoa dok su se divili svojemu djelu. Neka onaj
tko je ozlijedio ovo divno dijete zauzvrat pretrpi deset tisua puta jau bol.
Bog je velik, alosno je odgovorio Ahmad kad je privukao Sabura i ustao.
Pokraj njih proao je ovjek s tekim pladnjem slatkia. Stani, doviknuo mu je
Ahmad i potrao za njim s djetetom koje mu je poskakivalo u naruju.
Nekoliko trenutaka poslije Ahmad se ljestvama penjao u punu slonovsku nosiljku,
jednom rukom drei Sabura uz svoje rame, a u drugoj mlijeni slatki. U nosiljci je
slatki kvadrat razbio na manje komadie koje je jedan po jedan stavljao u djetetova
usta.

12. poglavlje

emsahib, memsahib, morate pouriti! viknuo je Dittu, promukao od

uzbuenja. Maharada Randit Sing je stigao. Na poetku je puta sa svim
svojim dostojanstvenicima, priprema se za povorku!
Mariana je umetnula i posljednju ukosnicu u kosu, zgrabila eiri i potrala
prema glavnom ulazu.
Gospoica Emily i gospoica Fanny sjedile su ispred velikog atora, u prvom od dva
reda zauzetih stolaca. Kad je Mariana prela put pokraj novih stuba bojnika Byrnea,
gospoica Fanny gestom joj je pokazala neka pouri, a potom pokazala na jedino
prazno mjesto pokraj nje.
Iza stolaca bio je ator za prijam, a tlo u njemu bilo je prekriveno bijelom tkaninom.
Netko je uza zid smjestio komode, stolove i stolce u nastojanju da doara engleski
salon. U drugom, manjem atoru bila je sofa gospoice Emily i stolci za blagovanje
koji su najmanje oteeni na putu, sloeni u polukrug.
Gospoica Emily okrenula se i pogledala raspored. ao mi je jadnog Georgea,
rekla je s uzdahom. Pokraj ulaza vidim njegov noni ormari. Mogli su mu barem
ostaviti neto da ima kamo odloiti knjigu.
Drago mi je da nisu uzeli moj krevet, odvratila je gospoica Fanny hinjenim
apatom.
Pokraj puta okupila se velika gomila. Mariana se mekoljila na svojem stolcu. Gdje je
oni Vojnici u crvenim odorama preko puta pripadali su pjeadiji. Vojnici topnitva, u
plavim odorama, a meu njima i Fitzgerald, zacijelo su negdje drugdje.
Gospoica Fanny povjerljivo se nagnula prema njoj. Jadna Emily cijelo je jutro
imala strane greve u trbuhu. Ne znam hoe li biti sposobna izdrati urbar.
Gospoica Emily puhnula je s druge strane gospoice Fanny. Nedvojbeno hou
izdrati ovaj durbar. Ako bude potrebno, zatrait u da se moj krevet donese na
svaku smotru i svaku veeru. Nisam prela cijeli ovaj put da bih...
Gomila je poela uzbueno klicati. Djeca su odjurila s druge strane atora, a tada se
ponovno pojavila, uzbueno pleui, kad je lord Auckland na velikom slonu doao
iza ugla, sam s mahutom.
Ah, dahnula je gospoica Fanny, jeste li ikada vidjeli slona poput Georgeova?
Domai ljudi pravi su umjetnici!
Raskoni pokriva na slonu, rubinski crveni barun gusto izvezen zlatom, padao je
ispod njegovih koljena. Njegova golema glava iznad pozlaenih kljova bila je
ukraena indigom i karminom. Baldahin od zlatnog brokata s resama, na etiri zlatna
stupa, zasjenjivao je zaobljenu, zlatnu nosiljku.
Gospoica Emily napuila je usne. aroban dojam, kao u bajci. Georgea jo nisam
vidjela potpuno odjevenog u zlatnu tkaninu i brokat. Kakva teta, dodala je kad ju
je brat pogledao i uputio joj osoban, nahereni osmijeh. Mislim da mu se ne svia biti
princ iz bajke.
Europski i domai vojnici tada su ve stajali pokraj puta te u oekivanju izvijali glave
u oba smjera. Djeca trgovaca i slugu trala su meu gomilom viui od uzbuenja.
Iza vojnika stajali su sluge na krinjama, smijeei se i gurkajui jedni druge.
Gdje je Fitzgerald? Mariana je nekoliko minuta bez daha gledala gore i dolje, sve dok

jedan britanski asnik nije galopom proao pokraj nje u punoj brzini te maui
eirom iznad glave davao do znanja da je maharadina povorka krenula. Zapovijedi
su odjekivale na sve strane. Redovi vojnika naglo su se uspravili u stav mirno i stavili
oruje u pozdravni poloaj.
Maharada je bio sam u svojoj nosiljci ukraenoj draguljima, a njegov visoki slon
nadvisivao je konje njegovih straara. Iza njega je, meu dostojanstvenicima, bio
njegov jedini zakoniti odrastao sin Karak Sing, koji je grizao nokte i nezainteresirano
zurio u rasko i sjaj, dok je mali sluga u kutu nosiljke jednom rukom drao slabano
dijete, a drugom se pridravao za ogradu.
Na drugim slonovima slijedili su ih maharadini najvii ministri i savjetnici, takoer
okrueni uskovitlanom gomilom ljudi i konja. Jahai u maharadinoj povorci plesali
su na svojim konjima, dok je za svakim konjem, drei se za njegov rep, trao
polugoli mukarac duge kose koja je vijorila iza njega. Seoska djeca skakala su pred
slonove i uzmicala, riskirajui ivot za novie koje je maharada bacao gomili,
grabei ih iz koare koja mu je stajala pokraj nogu.
Maharadin ilavi mahut na zapovijed se nagnuo i obratio se svojoj ivotinji. Kad je
slon odgovorio ubrzavanjem koraka, maharada je iz nosiljke bacio posljednje
novie te se nasmijeen uhvatio za rukohvat. Djeaci su se oteli iz gomile koja se
naguravala i trali pokraj glomazne povorke, kaljui u oblacima praine koji su se
podizali pod slonovskim nogama.
Na drugom slonu brzog koraka sluga Ahmad poeo je bez rijei moliti zatvorenih
oiju, dok je dijete u njegovim rukama klonulo.
Kad se maharadina povorka ljuljajui pojavila u vidnom polju, mahut lorda
Aucklanda pourio je svojeg slona. Za njim su jednako ubrzali okieni slonovi
drugih dunosnika. Pokraj ivotinje na elu ljuljale su se lepeze od paunovih pera,
zastave ukraene resama i srebrni tapovi u obliku kuke, a njihovi su nosai tada
trali kako bi drali korak sa slonovima.
Lord Auckland se, sam na elu, drmusao na svojem slabanom zlatnom sjedalu,
blijed od straha. Uspori, uspori, kaem! vikao je jednom rukom pridravajui svoj
zlatni trorogi eir.
Mahut nije znao engleski pa je povike lorda Aucklanda protumaio kao poticaje te je
slonu zapovjedio trati jo bre.
Gajde su poele zavijati. Mariana je pogledom pretraivala put. Gospoica Fanny
pruila je jednu ruku prema gospoici Emily, a drugom je uzela rupi.
O, Emily, rekla je drhtavim glasom, silno sam ponosna na Georgea, i na
Englesku!
Glazba je zasvirala glasnije. Vojnici pokraj puta klicali su dok su se dvije strane
pribliavale, predvoene olujom praine.
Neto nije u redu, rekla je gospoica Fanny kad su na put dojahala dva britanska
asnika viui i maui maevima. Mislim da idu prebrzo.
Pogledaj! gospoica Fanny pokazala je nadesno kad se pojavio prvi maharadin
slon, kao iz pranjavog sna, dvije stotine jarda dalje.
Dolazio je iznenaujue brzo, s jednim putnikom zatienim od sunca velikim
suncobranom ukraenim resama. Za njim su ili drugi slonovi te vrtlog prateih
konjanika i stjegonoa. Mreasti oklopi blistali su na suncu.
Trenutak poslije lord Auckland izronio je iz vrtloga praine s lijeve strane, vodei
svoje brze slonove i etiri ete bengalskih kopljanika ravno prema maharadinoj
povorci.

Sada se vie ne mogu zaustaviti, apnula je gospoica Fanny.

Gospoica Fanny i gospoica Emily ukoeno su sjedile u svojim svijetlim svilenim
haljinama, nepomine i nijeme. Mariana je zadrala dah te pogledavala na jednu i
drugu stranu, dvije povorke. Kako e sprijeiti sudar? Osvrnula se i ugledala doktora
Drummonda, vikara, i jednoga starijeg, gostujueg uenjaka, stisnute u drugom redu
stolaca. Svi su se doimali opinjenima predstojeim sudarom.
Dok su se dvije povorke ubrzano pribliavale jedna drugoj, elni mahuti stajali su na
vratovima svojih slonova i mahali eljeznim ipkama, izvikujui zapovijedi koje su se
gubile u buci koju su proizvodili vojni orkestri. Trkai i pratei konjanici naputali su
obje povorke, odbacivali zastave i paunova pera te urno silazili s puta. Vojnici i
gledatelji bjeali su dok su ovi dolazili prema njima.
Ustaj, ovjee, spaavaj glavu! viknuo je doktor iza stolca gospoice Fanny. Tri
mukarca iza Mariane skoila su kao jedan i poela preskakati stolce. Mariana je
napola ustala, a tada je shvatila da u est jarda suknji s plavim prugama ne moe
prijei preko stolca s visokim naslonom. ekala je predugo da bi istrala na put.
Stoga se sagnula na stolcu kako bi bila to manja.
Mahuti su napokon odustali od jezika i poeli sumanuto mahati rukama. Maharadin
slon skrenuo je ulijevo. Uz glasan zvuk paranja projurio je pokraj slona lorda
Aucklanda, odnosei desetke jarda barunastog prekrivaa i rub britanske nosiljke.
Ahhhhh! panino je povikao jadan stari uenjak, kojega su doktor i vikar napustili.
Praina je ispunila Marianin nos i usta. Valovi kaosa preplavljivali su je dok su
preostale ivotinje, i dalje brzo napredujui, traile izlaz iz izvjesne katastrofe, a
njihovo uplaeno glasanje pratili su povici domaih ljudi i buka orkestara koji su se
nadmetali. Neki su uspjeli skrenuti, ali neki nisu mogli izbjei sudar dok su se njihovi
mahuti hvatali za ormu, a putnici iz nosiljki letjeli su uokolo poput krpenih lutki.
Je li itko ispao iz nosiljke? Ako jest, nedvojbeno je poginuo. Mariana je vrsto
uhvatila gospoicu Fanny za ruku dok je slon lorda Aucklanda drui od straha, s
oteenom i oito praznom nosiljkom posrtao prema njihovu redu stolaca.
Shabash, bravo! veselo je viknuo njegov mahut, pljeskajui svojeg slona po glavi
kad se lord Auckland odjednom, nekim udom pojavio i uspravio u nosiljci,
ravnajui udubljenja na svojem trorogom eiru. Bravo!
Pokraj Mariane gospoica Fanny ostala je nepomina, pogleda uprtog ravno pred
sebe, poput kipa u pranjavoj svili i vrpcama.
Mahuti su vodili dva elna slona sve dok se nisu nali jedan pokraj drugoga. Mnogo
ruku prebacilo je malo maharadino tijelo, odjeveno u crveno, naglavce u nosiljku
generalnoga guvernera. Cijeli roj konjuara odveo je uplaenog slona lorda
Aucklanda do posebnih stuba gdje su se lord Auckland i Randit Sing, jedan visok i
blijed, a drugi sitan i tamnoput, zagrlili maharada s oduevljenjem, a lord
Auckland sa sveanom ozbiljnou.
Tek se tada gospoica Fanny ozarena lica okrenula prema Mariani. Nije li ovo
udesno, draga? uzviknula je. Nije li ovo divan spektakl? Sklopila je ruke.
Moemo se samo pitati to je sljedee!

13. poglavlje

dalje drei malog Sabura u naruju, sluga Ahmad pogledao je sa slona koji je
kleao. Sudar ih je bacio na dno nosiljke pri emu je Ahmad ozlijedio zapee, ali
doimalo se da dijete nije ozlijeeno.
Bili su sami na slonu. Kad se kaos stiao, njihovi su suputnici po ljestvama sili
na tlo i krenuli za maharadom u ator za durbar. ak je i mahut nestao.
Bujica ljudi prolazila je putem, vojnici i promatrai kruili su oko reda slonova koji
su kleali. Ahmad je trljao svoje oteklo zapee dok mu je dijete tiho lealo na
ramenu. Baba nije dobro, naglas je rekao pogleda uprtog u ator za durbar. Ne bi
trebao ii u tu guvu.
Obrisao je elo neozlijeenom rukom. Baba mora jesti. Tko zna kad e ovaj
sastanak zavriti?
Drei Sabura, oprezno je siao niz ljestve, a tada ostao stajati na mjestu, pogledom
pretraujui bujicu vojnika i promatraa kako bi opazio nekog korisnog.
O, kuharu, doviknuo je ovjeku ija je odjea mirisala na dim drva i zaine, bi li
mi pripremio hranu za ovo dijete?
Kuhar, ovjek okrugla lica, doao mu je blie. Pogledao je dijete koje je nepomino
lealo na Ahmadovu ramenu. Ja sam siromaan ovjek, ozbiljno je odgovorio, a
ovo je dijete roeno u bogatoj obitelji. Zacijelo moe platiti za ono to u mu dati?
Kad mu Ahmad nije odgovorio, ovjek je debelim prstom dodirnuo Saburovu finu
odjeu.
Daj mi zlatni gumb s ovog odijela i pripremit u ti finu veeru dostojnu samog
maharade.
Mariana se prepustila bujici koja ju je odnijela u ator za durbar. Tamnoputi
mukarci sa svilenim turbanima, naunicama i ogrlicama, mukarci s raskonim
bradama i brkovima, bili su posvuda. Horda britanskih vojnika iza nje odgurivala je
straare i pobonike urei kako bi bili primljeni u ator.
U atoru je bujica ljudi nastavila dalje, nosei Marianu kroz glavni ator prema
unutarnjem atoru u kojem su bili sofa i stolci. Netko je izviknuo zapovijed i platno
na glavnom ulazu uz utanje se odmotalo do tla, preplavivi prepune atore gotovo
mrklim mrakom.
Ulaz u manji ator takoer je zatvoren, ime je kruenje zraka onemogueno.
Mariana je u amoru pipala put do polukruga stolaca i sjela. ekala je da se njezine
oi prilagode na tamu, a tada je s olakanjem trepnula kad je pokraj sebe razabrala
gospoicu Fanny, koja se borila sa svojim alovima jer joj je odjednom bilo
zaguljivo vrue, i gospoicu Emily, kako se na kraju sofe hladi lepezom.
Stolac joj se zaljuljao kad ga je netko gurnuo odostraga. Gdje je maharada? Dok se
Mariana naprezala kako bi vidjela, pojavio se lord Auckland, koji je jednom rukom
drao lakat jednookog domaeg ovjeka sijede brade odjevenog u crvenu svilu, a
drugu je ispruio pred sobom probijajui se do sofe. Kad su stigli, bez ceremonije
gurnuo je starog maharadu pokraj gospoice Emily i potom sjeo s druge strane.
Vreli zrak bio je sve tei. Jedan je Englez viknuo zapovijed i gomila se pomaknula
unatrag dok se tama vanjskog atora pretvarala u sivilo. Netko je ponovno otvorio
glavni ulaz, hvala nebesima, promrmljala je gospoica Fanny, ali, to je s
Georgeom?
Mariana se okrenula i vidjela kako lord Auckland nepomino sjedi pokraj maharade

i razrogaenih oiju zuri u nekoga iza nje.

Ne, neto nije u redu s malim maharadom. Njegova glava pod crvenim turbanom
klonula je na prsa, a dugaka sijeda brada leala je na redu krupnih bisera oko
njegova struka. Doimalo se da nije svjestan naoitog mladia, okienog smaragdima,
koji je sjeo pokraj njegovih nogu i stao ih masirati zabrinuto promatrajui njegovo
lice.
Uznojena se gomila mekoljila. Skupina sikha progurala se prema sofi, oiju uprtih u
svojeg klonulog kralja, s rukama na drcima bodea koji su im virili iz pojaseva.
Nedaleko od Mariane taj su prizor napeto promatrala dva britanska asnika. Bojnik
Byrne uhvatio je mladog asnika iz trinaeste pjeadijske, apnuo mu neto i potom
ga gurnuo prema ulazu. Curak znoja krenuo je s pregiba Marianina koljena i slio joj
se niz stranju stranu potkoljenice. Sikhi iza nje mrmljali su meu sobom. Svatko od
njih nosio je barem dva oruja. Lord Auckland polako se udaljio od maharade i sjeo
na rub sofe, uzdrhtalih obraza.
Napokon je zrak poeo strujati. Vanjski ulaz maloga atora bio je otvoren.
Stari maharada podignuo je glavu i pogledao ravno u Marianu. Ne obazirui se na
iznenadnu omaglicu, ona je gledala u njega, revno pamtei kako izgleda: njegovu
dugu, zailjenu sijedu bradu, zatvoreno slijepo oko, blistavo, inteligentno zdravo
oko, aljivost na njegovu licu.
Kad je val opeg olakanja preplavio ator, pokraj maharadina koljena sjeo je ovjek
lukavog lica s gustom crnom bradom, u grubom vunenom ogrtau, pozdravio lorda
Aucklanda i poeo bez ironije na urdskom izgovarati niz velikodunih pohvala koje
su obuhvaale mirisne vrtove i pjev slavuja, dok je gospodin Macnaghten, politiki
tajnik, brzo prevodio sa svojeg stolca nedaleko od sofe.
ovjek na podu koji je govorio toliko teno, naglaavajui rijei pokretima ruku,
zacijelo je bio fakir Azizudin, maharadin glavni ministar. Muni sahib rekao joj je da
njegova titula fakira oznaava poniznost, iako su na koulji koju je nosio ispod
skromnog ogrtaa blistale siune koljke. Mariana je kriom brisala znoj s lica. Bilo
je zapanjujue da na tom zaguljivom, bunom mjestu itko moe govoriti o
vrtovima.
Kad se gomila ponovno razila kako bi asnik donio portret kraljice Viktorije na
barunastom jastuiu, nov, neugodan osjeaj u Marianinu trbuhu pridruio se
neugodnom osjeaju u glavi. Zatvorila je oi, procjenjujui koliko joj je nelagodno.
To je bilo previe nepravedno. Gospoica Emily cijelo je jutro imala greve. Pa ipak,
ona je sada sjedila na rubu sofe i smireno se smijeila. Mariana, koja je mjesecima
ekala taj trenutak, tada je shvatila da e, ako odmah ne izae iz atora, pasti sa stolca
u nesvijest ili povraati na tepih, ili oboje.
Kad je maharada posegnuo prema kraljiinu portretu, vani se zaula zagluujua
buka koja je nadjaala zvukove oko Mariane. Bol u glavi pojaala se. Mariana je
naglo ustala drei ruku pred ustima.
Nadam se da tu poasnu paljbu ispaljuju podalje od konja, ula je kako jedan
Englez govori dok se probijala prema ulazu. Visok, bradati domai ovjek ispred nje
takoer je izlazio iz atora pa joj je nesvjesno pomagao otvarajui joj put, a njegov je
dug izvezeni ogrta bio poput svjetionika koji ju je vodio kroz polumrak. Stigavi do
ulaza, na trenutak je stao kao da trai nekoga, a tada je brzim korakom preao preko
puta.
Jar Muhamed pogledom je prelazio po putu dok je pokraj atora za durbar ekao s

konjima koje e bojnik Byrne darovati maharadi. Kad mu je afi sahib rekao neka
meu lanovima maharadina dvora pronae eikova unuka, mislio je da e to biti
lako; ali malenom djeaku nigdje nije bilo ni traga. Moda je Sabur baba ve bio u
atoru, moda je u guvi neopaeno proao pokraj njega.
Pokraj Jara Muhameda jedan je mladi konjuar tresao prainu sa svoje nove odjee.
Kakvo bogatstvo, kakve smo dragulje vidjeli! divio se.
Jar Muhamed je kimnuo. ak se ni haveli Kamar, najvanija kua koju je do tada
posjetio, bogatstvom nije mogla mjeriti s ovime. ak ni eik Valijulah, unato svoj
njegovoj slavi, nije posjedovao ivotinju nalik pokrivenim i oslikanim slonovima koji
su bili svezani s druge strane puta, ili ak konjima ije je uzde u tom trenutku drao.
Nagli pokret privukao mu je pogled. Iz atora za durbar izaao je poznati ovjek,
osvrnuo se uokolo i potom pourio preko puta, prema slonovima.
Iza njega jo je jedna prilika doteturala na svjetlost, drei ruku na glavi. Bila je to
mlada memsahib.
Jar Muhamed ponovno se okrenuo prema putu upravo na vrijeme da vidi kako je
Hasan stigao do svezanih slonova i poeo gestikulirajui razgovarati s nekim tko je
uao u sjeni.
Hasan je jo teko disao kad je Jar Muhamed stigao k njemu. Doimao se manje
bolesnim nego kad ga je vidio u kui njegova oca, ali je jo imao podonjake.
Gnjevno je gledao ovjeka koji je ustao.
Kae da je dijete ovamo dolo na slonu, ali sada ga nema?
Kao to sam vam rekao, hazur, odgovorio je mahut, sluga je zacijelo odnio dijete.
Nisam vidio u kojem je smjeru otiao. Da sam znao... Slegnuo je ramenima.
Hasan je pogledao Jara Muhameda ne prepoznavi ga, a tada se ponovno okrenuo
prema mahutu. Opii mi tog slugu, zapovjedio je.
Hoda dugakim korakom, rekao je ovjek, i stoji ovako. Pognuo je ramena i
uvukao prsni ko. Ime mu je Ahmad, susretljivo je dodao.
Jar Muhamed se pomaknuo. Mir, sahibe, rekao je.
Hasan se okrenuo. Izbliza je bio visok gotovo kao i Jar Muhamed. Reci,
nezainteresirano je zapovjedio, a njegove su oi nestrpljivo gledale preko ramena
Jara Muhameda, u ljude na putu.
Jar Muhamed pokazao je slonove i konje koji su trebali biti darovani. Ako je istina
to taj ovjek govori, Sabur baba nije proao pokraj onih konja. Da jest, ja bih ga
vidio.
Prije no to je Jar Muhamed stigao dodati jo neto, pridruio im se Jusuf Bati, lica
crvenog od urbe, i uzeo Hasana za ruku.
ekao sam pokraj topova otkako su dole povorke, rekao je bez uvoda. Nisam
vidio Sabura. Zacijelo nije doao s povorkom.
Doao je. Hasan je ljutito mahnuo prema ivotinji koja je kleala, i dalje s
privrenim ljestvama. Bio je na ovom slonu, a sada ga nema i nitko ne zna gdje
je.
Jusuf Bati je trepnuo. to emo sada?
Sabur nije izgubljen.
Sva etvorica okrenula su se prema blagom glasu koji je progovorio iza njih. afi
sahib, prijatelj eika Valijulaha i tuma snova, pokazao je prema uvanom ulazu u
zidu od crvenog platna. I ja sam ekao, rekao im je. Iako nije vien, uvjeravam
vas da Sabur nije izgubljen. Budi strpljiv, dragi Hasane, Bog je dobar.
afi sahibe, rekao je Hasan otvarajui dlanove, glavni ministar zapovjedio mi je

poslijepodne otii u Kasur. Ako sada ne vidim Sabura, kad u ga vidjeti? Zatvorio je
oi. Molite, afi sahibe, da svojeg sina uskoro vidim ivoga.
Jadan ovjek. Jar Muhamed pomislio je na Nasrat, svoju ozbiljnu kerkicu, zjenicu
oka svojega, koja ga je ekala u njegovu planinskom selu. Kako bi on podnio njezinu
odsutnost kad bi nestala?
afi sahib je kimnuo. Tvoj otac i svi u haveliju Kamar mole za tebe. Inalah, ako
Bog da, svi emo uskoro vidjeti Sabura.
Pogledajte! Jusuf je pokazao na drugu stranu puta.
S jedne strane atora za durbar kuliji su s uadi preko ramena vukli dva topa prema
piramidi topovskih zrna.
Plemeniti sikhi i britanski asnici poeli su izlaziti iz atora za durbar i krenuli prema
topovima.
Jesi li dobro, Mariana? hladan glas prenuo je Marianu koja je sjedei pognuta na
stolcu za goste gurala uvojke kose pod eiri.
Zaprepatena sam tvojim ponaanjem, dodala je gospoica Emily kad je Mariana
nesigurno ustala. Zato si izjurila iz atora upravo kad su donijeli kraljiinu sliku?
Svi su te vidjeli.
Odjednom mi je bilo vrlo loe. ao mi je, gospoice Emily, gospoice Fanny.
Mariana je izguvanim rupiem tapkala po gornjoj usni.
Gospoica Emily je puhnula. Ne zanima me kako si se osjeala. Vie se ne smije
tako ponaati. Pruila joj je sveanj alova. I uzmi ovo. Ne mogu ih nositi vie ni
trenutka.
Zrak je pomogao Mariani. vrsto drei alove, pola je za sestrama s druge strane
atora, gdje su gledale darivanje ivotinja. Ali ona je zapravo eljela vidjeti topove,
posve nove i sjajne, s cijevima ukraenim maharadinim grbom. Teki su topovi
najee odluivali o ishodu bitke. Mogla je imenovati nekoliko vanih...
Naglo je udahnula. Pred njom su ispred dva topa u stavu mirno stajala dva reda
mukaraca u odorama bengalskog konjikog topnitva. Na jednom kraju prvog reda
stajao je porunik Harry Fitzgerald, sa sabljom o pojasu i pogledom uprtim u zrak
iznad njezine glave.
Oh, zaboga, promrmljala je gospoica Fanny.
Nema potrebe da gledamo poasnu strau. Gospoica Emily vrsto je uhvatila
Marianu za nadlakticu i povela je prema hrpi topovskih zrna. Odavde se sasvim
dobro vidi, izjavila je kad je stala. Pogledajte, dolaze moj brat i maharada!
Zauvi neto sa strane, Mariana je okrenula glavu. Visoki, bradati dvoranin koji je
ispred nje izlazio iz atora sada je stajao pokraj nje. Umornim pogledom eljao je
gomilu, kao da trai neto to je izgubio.
Doimalo se da iz njega isijava tuga. Kad se pomaknuo, njegov lijepi ogrta zamirisao
je na sandalovinu.
Muni sahib jednom joj je donio boice mirisnih ulja: rue, ambre i mousa. A njoj je
najdrai bio topao, primamljiv, sloen miris sandalovine.
Fitzgerald je mogao nositi sandalovinu da ga je zamolila.
Gomila se razmaknula kako bi lord Auckland i maharada prili topovima. Obojica
su izgledala iscrpljeno nakon toliko opsene ceremonije. Lord Auckland hodao je
oznojena lica u svojoj ovjeenoj raskoi, a mali maharada polako je koraao pokraj
njega.
Bojnik Byrne i Sotheby stajali su iza piramide topovskih zrna, bojnik crvena lica i

zadovoljan sobom, a Sotheby je pokraj njega uzrujano treptao.

Kad se maharada pribliio topovima kako bi ih pogledao, gomila je krenula
naprijed. Jedan je glas izviknuo upozorenje kad je netko udario u paljivo sloenu
piramidu. Mariana je, i dalje drei alove gospoice Emily, gledala kako se najvie
zrno polako odvaja i kotrlja niz piramidu, prema maharadi.
On ga je prekasno vidio. Zrno je ubrzalo, udarilo ga u glenjeve i izbacilo iz
ravnotee. Prije no to ga je itko stigao uhvatiti, Randit Sing, maharada Pandaba,
opruio se u praini pred britanskim topovima.
Ruka gospoice Emily pribliila se Marianinu zapeu kad su uznemireni straari
sikhi ponovno posegnuli za orujem. Tuni ovjek pokraj Mariane skoio je naprijed
pri emu je njegov fini ogrta zaleprao, ali prije no to je stigao do maharade,
bojnik Byrne i Bijeli Zec podignuli su starca na noge, dok je lord Auckland zurio u
daljinu hinei da nije vidio nita od toga.
Lo znak, vrlo lo, promrmljao je netko na pandapskom. Britanci e ovoj zemlji
donijeti samo zlo.
Mariana je pogledala tko je to rekao, ali uspjela je vidjeti samo stranji dio grubog
ogrtaa glavnog ministra lukavog lica dok je odvodio maharadu.

14. poglavlje

Nedjelja, 1. prosinca
ismo trebali toliko brinuti zbog maharadina tabora, primijetila je
gospoica Fanny dvije veeri poslije, nadglasavajui bubnjanje
maharadinih sviraa, dok je promatrala izvezeni baldahin iznad njihovih
glava. Njegovi su atori vrlo fini, to je istina, ali jednako su pranjavi
kao i nai. I jeste li primijetile biljke? Zacijelo ih danima nitko nije zalio.
Stotine malih uljanica treperile su na ograenom prostoru na kojem su sjedili
omotani na veernjoj hladnoi, maharada podvijenih nogu na svojem zlatnom
prijestolju u obliku zdjele, s Koh-i-Noor dijamantom koji je s teke narukvice na
njegovoj nadlaktici odbijao svjetlost uljanica.
Iza srebrnog stolca lorda Aucklanda stajao je Harry Fitzgerald i gledao iznad
Marianine glave, neizdrivo naoit sa zlatnim gajtanom. Prije nekoliko trenutaka
uhvatio je njezin pogled i kimnuo joj krajnje neznatno.
Maharada je razgovarao s lordom Aucklandom pomou svojega crnobradog
glavnog ministra, podiui i sputajui ruke. Ranije te veeri i on je uhvatio Marianin
pogled, ali pogled staroga vladara nije otkrivao toplinu, nego samo procjenjivanje,
kad se nagnuo s prijestolja i obratio se svojemu ministru. Tada je osjetila da je
ponovno gleda jedinim okom i s nelagodom je shvatila da se zagledao u njezin
dekolte i gola ramena, otkrivene lijepim izrezom posuene haljine. Prije no to je
uspjela okrenuti glavu, maharada joj je uputio pogled pun neskrivene pohote.
Ako bi me se pitalo, rekla je gospoica Emily priguenim glasom kad su glazbenici
zasvirali bre, rekla bih da nam je plesaica bilo dovoljno za jednu veer. Vjerujem
da sam vidjela sve lelujanje i udaranje nogama koje mogu podnijeti. Evo, stie jo
jedna, upravo kad sam pomislila da je gotovo. I Mariana, dodala je podiui obrve,
zato si se umotala u taj al poput mumije? Mislim da si izgledala sasvim lijepo u
plavo-bijeloj haljini.
Djevojka s desetak zlatnih narukvica na svakoj ruci stala je pred lorda Aucklanda.
Dok je on gledao iznad njezine glave, ona je zapjevala njenu, uzvienu pjesmu,
praena zvukovima glazbala. Glas joj je bio njean, mek i toliko proet enjom da
je Mariana zadrhtala.
Traei tvoj lik
moja je rastresena misao
lutala posvuda,
poput siromahove svjetiljke.
O emu ta debela djevojka krii? upitala je gospoica Emily. Doima se da se
zaljubila u Georgea na prvi pogled.
Mariana je uzdahnula. Je li i ta pjesma opisivala udnju za Bogom, ili joj je bilo
doputeno pridati joj vlastito znaenje?
Kae da su njezine misli lutale posvuda traei njezinog voljenog. To je pjesma.
Gospoica Emily je puhnula. Doista pretjeruju. Bilo bi sasvim dovoljno rei kako
joj je drago da vidi Georgea.
Kako li je Mariana dobro razumjela te tune rijei! Iako je bio sasvim blizu,
Fitzgerald kao da je bio tisuu milja daleko od nje.
Blizu sam ti, govorila je njezina pjesma, i neizmjerno daleko....
Ah, kasnije je rekla gospoica Emily, zadovoljno kimajui plesaicama i njihovim

glazbenicima, to je zacijelo bila zadnja pjesma. Vidite, svi dolaze. Uskoro emo
krenuti, hvala nebesima!
Kad je i posljednji zabavlja nestao, pokraj maharade pojavio se maleni sluga s
djeakom u naruju. Slijedio je maharadu prema slonovima koji su ekali. Mariana
je gledala za njima. Kako li su ti ljudi udni kad doputaju da tako maleno dijete
ostane budno do ponoi! Zato bi maharada u ovo doba elio da to dijete bude
pokraj njega? Djeakovi su kapci bili napola sputeni od iscrpljenosti, ali je neobino
okretao glavu i promatrao lica u gomili kao da trai nekoga vanog.
Mariana, pozvala sam porunika Marksa na veeru, najavila je gospoica Emily
sljedee veeri, dlanom ravnajui svoje suknje od bljedoutog satena, u nadi da e
uvidjeti potrebu da iznese svoje namjere. Nije preostalo mnogo vremena do
potpisivanja sporazuma i polaska vojske za Afganistan.
Mariana je osjetila kako joj se noni prsti kvre u izmama. Da iznese svoje
namjere, gospoice Emily?
Gospoica Emily s laganim je praskom otvorila lepezu. Ako je zainteresiran, trebao
bi to rei. A budui da bi malo konkurencije moglo biti poticajno, s druge strane
sjedit e ti Peter Edwardes. Edwardes mi ve danima dodijava s tim.
Struja zraka pokrenuta lepezom gospoice Emily donijela je lagan miris vodice
ljubiica. Mariana je zagrizla usnu. Colin Marks, Peter Edwardes, Bijeli Zec njoj
su svi bili jednaki. Neka se gospoica Emily uda za njih.
Djevojci je potreban poticaj, naglas je apnula gospoica Emily dok je s
gospoicom Fanny ila prema atoru za blagovanje, a Mariana hodala nedaleko iza
njih. Marks je najprikladniji od njih. Poznajem mu strica. Nema smisla da eka, sada
kad je Fitzgerald iskljuen. Trebala bi izabrati nekoga prije no to svi krenu za
Afganistan. Nekoliko njih prilino je zainteresirano...
Dok su ulazile u ator, nekoliko mladih asnika prestalo je razgovarati i naklonilo im
se.
Eto, draga. Gospoica Emily okrenula se praena utanjem suknji. Zacijelo se
sjea porunika Colina Marksa iz istonokentske pukovnije. Ona je kimnula prema
malenom ovjeku koji se zduno naklonio pokraj nje. Veeras sam ga smjestila s
tvoje lijeve strane.
Marksove ui nisu bile samo velike, nego i dlakave. Iza njega takoer se naklanjao
Fitzgeraldov kovravi prijatelj koji je sudjelovao u raspravi o bitki kod Waterlooa.
Petnaest minuta poslije, dok je razgovor za stolom oivljavao i zamirao, Marks se
nagnuo prema njoj drei licu za juhu. Bojim se, gospoice Givens, rekao je
uputivi joj ljubazan osmijeh, da ovdje sjedim u lai.
U lai, porunie Marks? Bila je to prava muka. Mariana je kriom pogledala Petera
Edwardesa sa svoje desne strane. On je bio Fitzgeraldov prijatelj. Koliko je znao o
prolosti?
Da. Marks je stiao glas i progovorio povjerljivo. Ime mi nije Colin, nego zapravo
Bartholomew Colin. elim da znate sve o meni.
Dlake koje su virile iz njegovih uiju doimale su se guima no ikada. Njegova
cjevanica bila je na dosegu Marianine izme. Pod stolom je odluno prekriila noge u
glenjevima.
Proao je puni sat prije no to su mogli promijeniti sugovornike za stolom. Napokon
se, lica ukoenog u nastojanju da se smijei, okrenula nadesno upravo kad je
porunik Edwardes zabacio glavu i u jednom gutljaju iskapio pola ae vina.
Dobra veer. Nagnuo je glavu. Drago mi je sjediti pokraj ene koja poznaje vojnu

strategiju. Prije nekog vremena uo sam kako govorite o bitki kod Waterlooa. Sloili
ste se s Fitzgeraldom. Dobar ovjek, taj Fitzgerald. Kimnuo je nekoliko puta.
Mariana je vilicom gurala komadie povra po tanjuru. Odavno je izgubila apetit.
Poznajete li se vi i porunik Fitzgerald dugo? oprezno je upitala.
Otkako sam doao ovamo. Tome sada ve mora biti tri godine. Najbolji smo
prijatelji, dodao je Edwardes znakovito kimajui.
Tri godine! Mariana je odloila no. A jeste li prije godinu dana bili u Calcutti?
Jesam.
Tada zacijelo znate to se dogodilo s onom mladom damom, njegovom
zarunicom? Zadrala je dah.
On se nagnuo prema njoj, crvenook na svjetlosti svijea. uli ste loe o njemu,
rekao je hinjenim apatom, i elite doznati istinu. Glava mu se ljuljala gore-dolje. I
mislio sam da ete me pitati o tome.
To je bilo suludo. Taj je ovjek oito previe popio.
Tada u vam rei, ali vi, gospoice Givens, to morate zadrati za sebe. Edwardes
joj je zaprijetio prstom. Ljudi znaju da vam se Fitzgerald svia. Ako nekome
prenesete ovu priu, taj e, oprostite, misliti da ste zalueni ljubavlju.
Zaluena ljubavlju! Mariana je zgrabila no i vilicu i navalila na peenu srnetinu.
Prije dvije godine, zapoeo je Edwardes ne obazirui se na njezino mrtenje,
jedna je mlada dama dola iz Engleske. Bila je iznimno lijepa. Gospoica Owen.
Nekoliko mukaraca zagledalo se u nju, a meu njima i Fitzgerald. U to doba nisam
bio u Calcutti pa sam propustio njegovu pronju.
Edwardes ju je pogledao. Jeste li dobro, gospoice Givens ?
Jesam, otresla se toliko glasno da ju je Bijeli Zec pogledao s druge strane stola.
Harry i gospoica Owen zaruili su se, nastavio je Edwards, ne slubeno, dakako,
jer jo nisu imali doputenje njegova zapovjednika ni njezina skrbnika. Za to smo
znali samo jedan ili dvojica od nas.
Otpio je jo jedan gutljaj burgundca, a tada obrisao usta te pritom povukao ubrus po
umaku na svojem tanjuru. Kad sam se vratio u Calcuttu i poeo se sastajati s
Harryjem i gospoicom Owen na veerama i balovima, ona se ve bila zagledala u
drugog mukarca. Vidite, taj je mukarac trebao naslijediti neto novca, dok
Harry nema takve izglede. Kad ih je Harry zatekao zajedno, prozreo je njezinu igru i
raskinuo zaruke.
Igru? ponovila je Mariana.
Gospoica Owen iskoritavala je Harryja kao osiguranje dok je nastojala osvojiti
drugog mukarca, koji ju je, dakako, ostavio kad je uo to radi. Stoga se bez supruga
vratila u Englesku. Prezrivo je puhnuo. Tako joj i treba.
Na sredini stola pred Marianom stajao je par srebrnih paunova. Ona je zurila pokraj
njih, prema otvorenom ulazu u ator. Ta je ena bila pustolovka! Kako je Fitzgerald
mogao nasjesti?
Bijeli Zec smijao se neijoj ali. Edwardes je zijevnuo iza svojega umrljanog ubrusa.
Kasnije je gospoica Owen rekla da ju je Harry ostavio zbog druge djevojke s
boljim prihodom kako bi sauvala obraz.
Mariana je uzela svoju au s vinom, a tada ju je ponovno spustila.
Harry je to dobro primio, dobar ovjek, i nije otkrio istinu, ali ivot mu je u Calcutti
nakon toga bio tei. Pohod na Afganistan za njega je bio dar s neba. Izvukao ga je
odande. Ali sada, dakako, i ovdje svi znaju pa je isto. Edwardes je slegnuo

ramenima.
Zar svi u Calcutti znaju?
O, da. Njezinu inaicu. Uzdahnuo je. Jadan Harry.
Mariana je odgurnula svoju nepojedenu hranu. U njezinim je mislima Fitzgerald
jahao svojega sivog konja, straario kod topova i ljubio je. Zato sada ne otkrije
istinu?
Tko bi mu vjerovao. Prekasno je.
Voe je odneseno. Mukarci su ustali kad su sestre Eden i Mariana ustale od stola i
krenule prema stranjem ulazu u ator, ostavljajui gospodu njihovu konjaku.
Dakle, Mariana, zapoela je gospoica Emily kad se spustila u pleteni stolac
izmeu atora, primijetila sam da si se uz ribu udubila u razgovor s porunikom
Marksom.
Marks je uz ribu Mariani krajnje podrobno opisivao kako je sa svojim bogatim
stricem pecao pastrve u Galwayu.
Colin Marks je vrlo dobar za tebe, draga, ljubazno je rekla gospoica Fanny. Svi
kau da je sposoban mladi asnik, a trebao bi i naslijediti imanje. Smatra se da e u
vojsci daleko dogurati.
Gospoica Emily otresla je svoje suknje. Sada emo vidjeti hoe li ti ponuditi da te
otprati do tvojeg atora.
Nesposobna obuzdati se, Mariana je ispustila dug, glasan uzdah. Obje sestre su se
namrtile.
Sat vremena poslije zvukovi u atoru za blagovanje utihnuli su kad su gosti poeli
izlaziti na glavni ulaz. Sluge su se dovikivali preko tabora. Dimand, sluga psa
gospoice Emily, izaao je iz njezina atora nosei Chancea pod rukom. Gospoe
Eden tiho su zautale.
Ah, netko dolazi, zadovoljno je rekla gospoica Emily.
Netko je izaao na stranji ulaz atora za blagovanje.
Mogu li zamoliti za ast da gospoicu Givens otpratim do njezina atora? upitao je
zaljuljani Peter Edwardes.
Bit e poteena Colina Marksa. Mariana nije ni pokuala obuzdati svoj irok,
oduevljeni osmijeh.
Kad je krenula s Edwardesom, pogledala je preko ramena i vidjela kako sestre Eden
u polutami gledaju za njima.
Oprostite to me tako dugo nije bilo, promrmljao je Edwardes kad su zali iza
atora. Morao sam nadmudriti onoga ludog Marksa. Imam iznenaenje za vas,
gospoice Givens.
U sjeni atora za blagovanje stajao je Harry Fitzgerald, drei prst na usnama.
Jesi li iznenaena? tiho je upitao dok su gledali kako Edwardes vijuga prema
glavnom ulazu.
Jesam, apnula je. Pogledala je preko ramena dok joj je srce lupalo. Ovo je velik
rizik!
To nije vano, rekao je. Izgledao je napeto, ali ruka mu je bila topla i snana kad je
stisnuo njezine prste. Ne mogu to vie podnijeti. Juer naveer nisi bila ni sedam
stopa od mene, a ja te gotovo nisam mogao ni pogledati u strahu da e me
gospoica Emily vidjeti. A Marks se danima napuhavao.
Mrzim Colina Marksa, apnula je.
Okovratnik Fitzgeraldove odore bio je otkopan. Mariana je upijala njegov profil
dok je hodao pokraj nje. to ti je Peter rekao< upitao je nakon nekoliko trenutaka.

Sve, odgovorila je.

Srce joj je i dalje jako lupalo kad su stigli do njezina atora. Stala je oekujui
Fitzgeraldov zagrljaj, ali prije no to je stigla zatvoriti oi, on ju je uhvatio za ramena
i nespretno je poljubio, udarivi zubima o njezine zube.
O, Mariana... Poeo je ubrzano disati petljajui po prednjoj strani njezine haljine.
Stani! to to radi? Nainila je korak unatrag i ljutito ga pogledala. Ovo mi se
nimalo ne svia.
I dalje teko diui, Fitzgerald ju je gledao iz sjene. Spustio je ruke. Ba sam
nespretna budala, promrmljao je. Oprosti mi, Mariana. Bio sam oajan bez tebe.
Njegovi mjedeni gumbi blistali su na svjetlosti zvijezda. Doista je bio nespretan i
gospoica Owen doista ga je izigrala u Calcutti, ali nju nije ostavio i Peter Edwardes
nazvao ga je dobrim ovjekom. I, to je najbolje od svega, bio je oajan bez nje.
Pa, rekla je, i drugi ljudi mogu biti nespretni. Ja sam proli ponedjeljak pala s
konja pred svima.
Uzvratio joj je osmijeh, a tada ju je zagrlio i dao joj poljubac koji je eljela.

15. poglavlje

Ponedjeljak, 9. prosinca
evet dana, Macnaghten. Lord Auckland stao je na ljestvama kojima se
penjao na slona kako bi alosno pogledao dolje, u svojega politikog
tajnika. Devet dana i noi opijanja, plesaica, besramnih ala,
vatrometa, raskonih kostima i lonanica. Devet dana davanja i primanja
darova, a nijedan sat stvarnih injenica. Nijedan trenutak rasprave o pohodu na
Afganistan. Moramo uvjeriti Randita Singa da se sloi s nama u pogledu tog pohoda
i potpie ovaj sporazum.
Uao je u nosiljku, sjeo na usko sjedalo pokriveno satenom te ruku oprezno poloio
na jaknu. Sino nakon njegove veere uope nisam spavao. Zaboravite otrovnu
hranu onoga tko je sastavljao propise o durbarima i domaim prinevima trebalo
je upozoriti na njegovo vino. Englezima bi trebalo biti izriito zabranjeno piti ga.
Uzdahnuo je. Popio sam najmanje tri ae. Cijelu sam no morao drati jednu nogu
na podu kako mi se krevet ne bi okretao. Pretpostavljam, Macnaghten, dodao je
kad se njegov politiki tajnik daui uspeo i sjeo, da ste vi, dok ste sjedili s
maharadine slijepe strane, uspjeli svoje vino izliti na tlo.
Jesam, gospodine, jesam, odgovorio je Macnaghten opravdavajui se. Izlijevao
sam ga cijelu no.
Lord Auckland sumorno je gledao poasnu strau. Stari jarac nije skidao pogleda s
moje ae. Netko mi je rekao da je njegovo vino od groica i mljevenih bisera. Reci
mi, Macnaghten, kad si ga izlio, je li doista nainilo rupu u tepihu?
Politiki tajnik radije bi putovao sa svojim dragim prijateljem bojnikom Byrneom,
kao i inae, ali taj put nije mogao umaknuti generalnom guverneru. Gospodine,
rekao je drei se za ogradu nosiljke nepotrebno vrsto, iskuao sam svaku moguu
lukavtinu kako bih nagovorio maharadu da se sloi. Iserpio sam svoju zalihu
pohvala. Dananji sastanak zapoeo sam besmislicom o tome kako e sunce za
stotinu godina sjati na velianstvenost Engleske i Pandaba kad me je taj starac
doista prekinuo kako bi na onaj svoj neugodan nain rekao da e te dvije zemlje
zajedno pokoriti Afganistan i da e to biti >sjajna predstava<.
Lord Auckland usiljeno se nasmijeio. >Sjajna predstava<! Kakvo traenje
vremena!
Sutranji sastanak ve je bio odnio dva sata. Pred maharadinim velikim atorom za
prijeme sunce se pomaknulo. Gotovo je okomito sjalo na redove krotona i
krizantema u loncima poslaganim du stazica, skraujui sjene ljudi i konja u
prolazu.
Sjedei pokraj lorda Aucklanda, mali je maharada ivahno govorio kombinacijom
urdskog i pandapskog, gledajui zdravim okom bezizraajno lice lorda Aucklanda.
Iza njegova su prijestolja sikhistiki uglednici, njih etiri reda, amorili u znak
odobravanja.
Shvaam, bezizraajno je preveo William Macnaghten. Boje svile trebale bi
otkrivati identitet vlasnika. Ajme, ajme kako mudro!
Lord Auckland pristojno se nasmijeio maharadi, a potom se okrenuo svojemu
politikom tajniku. Macnaghten, ovo mora prestati. Ne elim raspravljati o
konjskim utrkama.
Dijete na maharadinom koljenu bezvoljno ih je slualo. Na tepihu kod

maharadinih nogu sjedio je glavni ministar Azizudin i znalaki se smijeio.

Opazivi izraz njegova lica, lord Auckland trepnuo je i uspravio se. Pitaj maharadu
kad e njegova vojska krenuti na Afganistan.
Maharada je na Macnaghtenovo pitanje odgovorio tihim, brzim govorom praenim
mahanjem ruku.
Politiki tajnik isprepleo je prste na svojemu sivom prsluku. Kae da e to biti
uskoro, ali da e kad pou prijei rijeku. On e, dakako, za prijelaz izgraditi mostove
na amcima. Zanima ga koliko Engleska ima kamenih mostova i kako su izgraeni.
Ne znam! Obrazi lorda Aucklanda zatresli su se. Reci mu bilo to. Ne mogu ovo
vie podnijeti. Jo se nikada u ivotu nisam ovoliko guio od dosade. to stara
budala sada kae?
Zanima ga, odgovorio je Macnaghten, razlika izmeu sikhistikog hrama i
kranske crkve.
Macnaghten, mora ga pitati koliko vojske namjerava poslati u pohod, kasnije je
rekao lord Auckland, koristei priliku dok je maharada razgovarao sa svojim
glavnim ministrom. I pitaj kad ih namjerava poslati. Uzrujano se promekoljio. To
mora biti uskoro. Nije mogue da vojsku namjerava poslati u Kabul usred zime kad
su planinski tjesnaci zatrpani snijegom. Nai vojnici, izuzev Gurki, nisu navikli na
hladnou.
A sutra, odluno je dodao, razgovarat emo o postavljanju naih opskrbnih linija i
o kretanju naih jedinica preko njegova teritorija.
Slabano dijete zaspalo je potrbuke na maharadinu krilu. Ono dijete izgleda ak
slabije od maharade, promrmljao je Macnaghten.
Zato su svi toliko slabog zdravlja? mrzovoljno je upitao lord Auckland.
Maharada hini da je u vrhunskoj formi, ali svi vide da je slab poput make. A to
dijete... nainio je grimasu prikrivajui je hinjenim kaljem. Kako li je neugodno
imati posla s toliko jadnim ljudima. A glavni ministar, dodao je gledajui fakira
Azizuina, to je ovjek kojemu se ne smije vjerovati.
Izvan atora ljudi su hodali amo-tamo. Dijete na maharadinu krilu lealo je
nepomino. Drei jednu ruku na njegovim malenim leima, maharada je drugom
pozvao jednoga od svojih dvorana.
Nadam se, promrmljao je lord Auckland dok se maharada ivahno obraao
mravom, tamnoputom mukarcu koji je stajao pred njim s rukom na srcu, da
starac ne alje po vino!
Kad je tamnoputi ovjek otiao, maharada je upro malen i smei prst prema lordu
Aucklandu u odori. Guverner sahibe, izjavio je prenuvi lorda Aucklanda, imam
sjajnu vijest!
Naslonivi se na svojem prijestolju, srdano je pruio ruku. Sutra, izjavio je dok je
Macnaghten prevodio, poi emo u Amritsar. elim vama i vaim ljudima pokazati
Zlatni hram, sjedite nae sikhistike vjere, prije no to otputujemo u Lahore kako
bismo nastavili uivati i zabavljati se.
Amritsar, Lahore. Lord Auckland se uspravio. Je li to dobar znak? apnuo je
Macnaghtenu.
Jest, gospodine, odvratio je Macnaghten, vjerujem da jest!
Lord Auckland vrsto je stisnuo rukonaslone.
Da, da, gledat emo sjajnu predstavu. Maharada se smijeio, a njegovo zdravo
oko blistalo je. Nakon to vidimo Zlatni hram, poi emo u moju riznicu i

oruarnicu u Gobindargu.
Meu sikhima je zautala svila. Dvojica visokih mukaraca gurkala su jedan
drugoga.
Maharada se nagnuo naprijed i zagledao se u lice lorda Aucklanda. Englezi su naa
draga braa s kojom se nikada ne smijemo razii. Stoga nam je dunost podijeliti s
njima najvee tajne naega kraljevstva. Moraju vidjeti Gobindarg te svojim oima
pogledati moju tvravu, moje bogatstvo i moje oruje. Iznenada se slasno nasmijao
i pljesnuo, probudivi dijete koje mu je lealo na krilu.
Gospodine, on sve svoje topove dri u Gobindargu, ivahno je objasnio
Macnaghten. Neemo vidjeti samo blago maharade Randita Singa, nego i njegove
topove. Na durbar je zacijelo dopremio samo mali dio svojeg topnitva. Kakva sjajna
prilika za generale! To zacijelo neto znai, gospodine, mora znaiti!
Lord Auckland neveselo se nasmijeio. A sada, Macnaghten, promrmljao je,
mora probuditi svoju matu i sastaviti jednako razmetljiv odgovor. Moda je sve
ovo vrijeme protraeno na Sutleju bilo kakav tajanstveni uvod domaih ljudi u stvarne
pregovore. Moda se pravi pregovori nisu ni trebali dogoditi dok ne stignemo u
Amritsar.
Svoju ete vojsku, dakako, ostaviti u Firozpuru, rekao je maharada, te povesti
dame i svoju vojnu pratnju. Mahnuo je rukom u smjeru Lahorea. Kad sa svojom
pratnjom prijeete moj most na amcima i uete na moj teritorij, to e biti sjajna
predstava, sjajna predstava!
utanje meu sirdarima pretvorilo se u amor. Pogledi stotinu tamnih oiju
premjestili su se s maharade Randita Singa na Macnaghtena i Lorda Aucklanda.
Macnaghten se nakaljao. Zvjezdani nebeski svod, izjavio je pokazavi prema
vedrom nebu, pokriva nae dvije zemlje, sada zauvijek povezane u bratstvu ljubavi.
Ajme, ajme, odgovorio je maharada pljeui. Izvrsno! I nikada se nee razii.
Kae se, Macnaghten je kasnije rekao lordu Aucklandu, dok su ih maharada i
njegov glavni ministar pratili do njihova slona, da ako nasljednik nije izabran, nakon
smrti Randita Singa Pandabom e vladati onaj tko dri Gobindarg. Njegovo blago
i oruje temelj su njegove moi.
Doista, Macnaghten, odgovorio je lord Auckland zadovoljno se smijeei kad se
ljestvama poeo uspinjati na slona. Doista.
Mali sluga stajao je s unutarnje strane ulaza u raskoan ator za prijame, uprijevi
bose none prste u debeli ilim. Maharado, rekao je prekinuvi maharadin
razgovor s fakirom Azizudinom, baba mora jesti. Pokazao je dijete.
Randit Sing podignuo je zbunjeni pogled s djeteta na svojem krilu. Sada?
Pomilovao je dijete po obrazu. Moj mali Sabur, zapjevuio je, moj biser nad
biserima! Koliko mi je drag!
Ahmad se nije pomaknuo. Maharado, vrijeme je za njegov obrok. Moram ga
odmah uzeti.
Da, da, u redu. Maharada je podignuo ruke. Smije ga odvesti u kuhinju, rekao
je kad mu je Ahmad priao i uzeo dijete, ali mora mi ga vratiti im pojede.
Sjedei pokraj maharadinih nogu, fakir Azizudin tiho je progovorio. Maharado,
sjeate li se da smo odluili nakon petnaest dana poslati Sabura njegovoj obitelji?
Dakako da se sjeam. Maharada je nehajno odmahnuo. Ali sada ne idemo u
Lahore; idemo u Amritsar. Poslije toga moe k svojoj obitelji.
Zato, promrmljao je sluga dok je nosio Sabura prema kuhinjskom atoru,
maharada ne uvidi koliko je baba slab? Potapao je Sabura po leima, lica

namrtenog u zabrinutosti.
Kod kraljevske kuhinje stao je pred ulazom u prvi ator i gledao kako red kuhara na
velikoj kamenoj povrini ree luk te drobi enjak, umbir i zaine.
Kuhar obrijane glave podignuo je pogled te opazio Ahmada i dijete. Ah, tu ste,
rekao je. Rukavom je obrisao elo i nagnuo se kako bi se nasmijeio u Saburovo
ozbiljno lice. Spremni smo za tebe, baba. Danas za tebe imamo peenu prepelicu.
Doi vidjeti to e jesti! Pogled mu se sreo s Ahmadovim. Je li se nasmijeio?
Ne, jo nije. Ahmad je uzdahnuo. Samo gleda, kao da eka neto. Moda eka da
umre. Iz dana u dan je sve slabiji. Nije mu ni do ega.
Nedostaje mu njegova obitelj. Pridruio im se kuhar ispupenog trbuha. Tuguje
za svojima.
Kad e baba vidjeti svojeg oca, svojeg djeda? upitao je Ahmad kleknuvi u sjenu i
posjevi Sabura u krilo. Kad e vidjeti gospoe iz eikove obitelji? Maharada babu
eli neprestano uza sebe. Obeao je da e ga uskoro vratiti, ali mislim da nee
odrati obeanje.
Kuhar obrijane glave otiao je, a tada se vratio nosei pogau i malenu peenu pticu
na tanjuru od lia. Nemoj mu jo dati prepelicu, upozorio je, prevrua je.
Zar ga ne moemo sami odvesti i poslati njegovoj obitelji? Kad je Ahmad otrgnuo
komad pogae za dijete, drugi se kuhar spustio k njima pokraj zatitnog zida kuhinje.
Odmaknuo je masnu kosu s oiju. Toliko mnogo trgovaca odlazi u Lahore i vraa
se odande. Meu njima je zacijelo netko dobrog srca.
elavi kuhar je slegnuo ramenima. Tko moe razlikovati dobro srce od loeg, Rana?
A osim toga, tko bi se izloio opasnosti da ga uhvate s jednim od maharadinih
taoca?
Debeli je kuhar kimnuo. Ali to je sa strancima koji su se doli sastati s
maharadom? On ne bi ubio svoje goste, ak ni ako ih zatekne s djetetom. ujem da
je meu njima ena koja govori urdski. Ako nju zamolimo, mogla bi odvesti Sabur
babu njegovoj obitelji.
Mogla bi biti zla prema njemu. Ahmad je stavio komadi prepeliinih prsa u
Saburova usta. Mogla bi ga prodati.
Nee prodati Sabur babu, rekao je obrijani kuhar. Englezi ne trguju djecom. Ali
to se tie ljubaznosti, tko zna? Ponovno je slegnuo ramenima.
ena je. Debeli je kuhar zijevnuo. ena e znati s djetetom. Svaki je ivot bolji od
ovoga kojim sada ivi. Maharada voli babu, ali ne vidi njegov jad. Ako baba jo
neko vrijeme ostane ovdje, umrijet e.
Sabur nije elio jogurt, ali popio je vodu iz ulupljenog lonia koji su mu ponudili.
Kuhar je odmahnuo glavom. Jadno stvorenje. Trebao bi pokuati uhvatiti priliku da
ga preda Engleskinji. Kad to uini, pronai emo nain da obavijestimo njegovu
obitelj, da im kaemo gdje je baba. S njom nee morati dugo ostati.
Za koji trenutak Ahmad je kimnuo.

16. poglavlje

Nedjelja, 15. prosinca

stavljajui vojsku te sve njihovo oruje i ivotinje u Firozpuru, znatno
smanjen britanski tabor koji su inili lord Auckland i njegova pratnja, vii
dravni dunosnici, konjika pratnja i vojna poasna straa, krenuo je za
Amritsar. Putovanje od ezdeset milja trajalo je est dana. Prvi je iao
aren i buan tabor Randita Singa. Kad god su stali, Britanci su gledali smotru
maharadine vojske, jahake akrobacije i topove. Naveer su sjedili pod njegovim
izvezenim baldahinom i gledali njegove predstave.
estoga dana bili su pet milja daleko od Amritsara, za sikhe najsvetijeg grada.
Nedugo nakon deset sati ujutro u britanskom taboru doruak je bio pri kraju.
William Macnaghten sjedio je na jednom kraju stola i mijeao kavu koja se brzo
hladila. alosno je pogledao svojeg drubenika.
Jeste li sino ita postigli? upitao je bojnik Byrne.
Nita. Macnaghten je crtao prstom po stolnjaku. Sve je kako je i bilo. Maharada
govori o pokretima pjeadije, o Bogu ili o utrci s preponama, o bilo emu samo ne o
pohodu na Afganistan.
Nos bojnika Byrnea bio je crveniji nego inae. mrcnuo je i poeo traiti rupi.
Neuobiajeno je da se uvodne ljubaznosti otegnu ovoliko dugo, ali glavu gore,
Williame. Njegova ponuda da nam pokae svoje oruje i blago zacijelo neto znai.
Bog zna koliko troi na nau hranu, da ne spominjem vree rupija za nau pratnju i
sve one masne slatkie. Zato bi radio sve to ako ne namjerava potpisati sporazum?
Zato bi nam pokazivao svoje blago i oruje? Macnaghten je pogledao preko
ramena i potom se pribliio bojniku Byrneu. Bojim se da neto nije u redu, Byrne.
Bojim se da smo pogrijeili, da maharada, unato svoj svojoj ljubaznosti, pravi
budale od nas. Doveli smo vojsku od deset tisua vojnika ak iz Calcutte vjerujui da
e naa vojska i Randit Sing za nekoliko dana zajedno krenuti na Afganistan, ali
Randit Sing ne pokazuje zanimanje za pohod. Smije se kad pokuamo razgovarati o
sporazumu. Lord Auckland poinje mene smatrati krivim za maharadino ponaanje.
Prsti su mu lagano zadrhtali na drku alice.
Bojnik Byrne energino je ispuhao nos. To je istina, ali mi imamo glavnu rije. Stari
zna to je prava vojska. Njegove jedinice izgledaju dovoljno dojmljivo za paradu, ali
kladim se da bi u pravoj bitki pobjegli. Mi imamo Europljane, najbolje od nae
pjeadije, te najbolje konjanike i topnitvo Indije. Maharada Randit Sing nipoto
nee naljutiti Indijsku vojsku.
Macnaghten je uzdahnuo kad je sluga odnio njegovu alicu. Jeste li razmiljali o
mogunosti zamke?
Bojnik Byrne se namrtio. to to govorite. ovjee?
Naa skupina, ukljuujui tri dame, sada je ezdeset milja duboko u maharadinu
teritoriju. Imamo samo poasnu strau i konjiku pratnju. Okruuje nas
maharadina golema vojska, na to nas svakodnevno podsjea svojim beskrajnim
smotrama i pokazivanjem topova. Ostatak nae vojske i sve nae teko oruje izvan
je dosega, u Firozpuru, alosno je rekao Macnaghten. Kad bi dolo do borbe,
bojnie, kakvi su nai izgledi?
Slonovska povorka prema Zlatnom hramu nakon doruka trebala je biti neslubena,
omoguujui generalnom guverneru da putuje sa svojim politikim tajnikom.

Oiju napola zatvorenih na jakom suncu, lord Auckland trgnuo se kad je njihov slon
premjestio tjelesnu teinu i zaljuljao nosiljku. Macnaghten je pokraj njega povukao
svoj okovratnik. Gospodine, rekao je prelazei pogledom s ravnodunih oiju
lorda Aucklanda prema mahutu na slonovu vratu, imam jedan ili dva prijedloga u
pogledu naega poslijepodnevnog razgovora s maharadom. Ako maharada i danas
odbije razgovarati o pridruivanju njegove vojske pohodu, mislim da moramo
pretpostaviti kako to i ne namjerava. U tom sluaju, gospodine, predlaem da na
Afganistan krenemo bez njega.
Lord Auckland bez rijei je pogledao svoju konjiku pratnju dok su ekali da se
maharadini slonovi pridrue povorci. Slaem se. Ne smijemo vie ekati starca.
Uzdah je protresao njegovo krupno tijelo. Sve je ovo veliko razoaranje. Bit e mi
veoma ao izgubiti maharadinu vojsku, iako je naa vojska nedvojbeno dovoljno
jaka da osvoji Kabul i bez njega. Ali moramo dobiti pisano doputenje prolaska do
Khybera. Moramo imati potpisani sporazum prije no to proe jo jedan tjedan.
Macnaghten je obrisao lice. Vjerujem da hoemo, gospodine.
Tada nam ga pribavi. Lord Auckland povukao je svoju jaknu od brokata preko
trbuha. Obian maharada ne moe drati Istonoindijsku kompaniju kao taoca.
Macnaghten je s naporom progutao. Ne, gospodine, nipoto.
Tri slona iza lorda Aucklanda dvije su sestre Eden sjedile na svojim sjedalima poput
ptica sa eirima. Nasuprot njima sjedila je Mariana i pogledom traila Fitzgeralda
koji je trebao jahati s poasnom straom. U posljednje vrijeme slabo ga je viala
naveer jer su dame bile iskljuene iz nonih pijanici Randita Singa, po svim
priama orgija krajnje neprimjerenih za ene.
Ta je iskljuenost bila olakanje. Pohotni pogledi koje je stari maharada upuivao
Mariani bili su dovoljno neugodni i danju, dok je bio trijezan. Samo nebesa znaju
kako bi se ponaao pripit.
Kao da joj ita misli, Randit Sing se poput privienja pojavio sa svojim slonovima
na ravnici, najavljen velikim oblakom praine.
Gospoice Emily.odvaila se Mariana, uvjerena sam da postoji objanjenje za
raskidanje zaruka porunika Fitzgeralda. Zar ne moemo njega upitati to se
dogodilo? Moda je ta pria preuveliana uslijed ogovaranja.
Kad bi barem njih dvije razgovarale s Peterom Edwardesom...
Gospoica Emily pogledala je Marianu strogim plavim oima. Dijete drago, svi
bismo voljeli dobro misliti o tom mladiu, ali ne vjerujem u dim bez vatre. Iako se
slaem da su neke pojedinosti te prie moda preuveliane, ne mogu ti dopustiti da
ugrozi svoju budunost zbog nekoga tko je na takvu glasu. Zaslueno ili ne,
porunik Fitzgerald je iskljuen.
Maharadina se povorka pribliila. Neskladni zvukovi njegove glazbe, urlanje
njegovih ljudi, kruenje konja njegovih dostojanstvenika, sve se razabiralo kroz
prainu. Mariana je zagrizla usnu. To bi trebao biti jedan od najvanijih trenutaka u
njezinu ivotu. Vie nikada nee doivjeti takav durbar. Okrenula je glavu od
povorke domaih ljudi koja im se pribliavala i nadlanicom obrisala suze
ogorenosti.
Indija je za nju upropatena.
Seljani su se svaali oko maharadina pljuska novia. Prosjaci su trali pokraj
slonova viui i maui rukama. Njegov orkestar svirao je Boe, uvaj kraljicu,
izostavljajui neke dijelove melodije. Slonovi sikha i Britanaca polako su se i buno

stopili u jednu povorku.

Jadni George, uzdahnula je gospoica Emily dok su gledale kako se lord Auckland
penje u kraljevsku nosiljku i grli Randita Singa. Vjerujem da bi gotovo mogao
podnijeti ovaj durbar kad ne bi morao neprestano grliti maharadu.
Lepeze od paunovih pera, repovi jakova i svilene zastave podignuti su. Slubeni
bubnjari na znak su zapoeli ujednaeno bubnjanje i orkestar je zasvirao koranicu.
Slonovi su, jedan po jedan, premjetali svoju tjelesnu teinu. Usiljena, kiena, buna
povorka krenula je. Put prema Zlatnom hramu napokon je zapoeo.
Kad su krenuli prema gradu i hramu ija je kupola sjala u daljini, Mariana je ugledala
jednoga od poasnih straara koji je jahao pred slonovima. Na sebi je imao plavu
odoru bengalskog topnitva i sjajnu kacigu s perjanicom od crvene konjske dlake
koja je vijorila na suncu. Kratko se osvrnuo, rukom zaklanjajui oi, a tada se
okrenuo i nastavio prema Amritsaru.
Deset milja iza povorke slonova istim putom ila je mala karavana konjanika i
natovarenih deva.
Jusuf Bati okrenuo se prema Hasanu, a njegovo je sedlo pritom zakripalo. Ako ne
stanemo zbog jela, do rane veeri trebali bismo stii u Amritsar. U tom sluaju
veeras moemo vidjeti maharadu.
Ne, Jusufe, moramo jesti, rekao je Hasan pokraj njega. Ako Bog da, moj e me
Sabur ekati kad god stignemo.
Jusuf je kimnuo bez rijei. Nije bio strpljiv poput Hasana. Taj je ovjek ak i u svojoj
patnji obavljao svoju dunost. Nakon vie dana i noi provedenih u raspravljanju s
voama Kasura uspio je prikupiti pola danka koji mu je zapovjeeno prikupiti. A
sada su on i Jusuf, s povorkom natovarenih deva svezanih iza njih, osjeali nadu.
Saburovih petnaest dana isteklo je. Maharada e nedvojbeno odrati svoju rije i
vratiti dijete, osobito kad vidi deve natovarene blagom koje su mu doveli. Ali Jusuf
se pitao je li sve u redu, zato je Hasanov otac poslao ono zagonetno pismo koje je
iscrpljeni tekli iz Lahorea prije tri dana isporuio u njihov tabor u Kasuru?
Sine, napisao je eik, ovo ti jo nisam rekao, ali afi sabib kae da e Sabura spasiti osoba
iji identitet jo nije utvren. Kako afi sabib malokad grijei, vjerujem da se moe utjeiti ovom
vijeu.
Jusuf je i sam vidio to pismo. Znao je da se sada nalazi u depu na Hasanovu srcu.
Spasiti. eik ni jednu rije nije koristio olako. Zacijelo je mislio da maharada ne
namjerava vratiti Sabura. Vjerojatno je mislio i, premda to Jusuf nije naglas izrekao,
da je Saburovo stanje loije no to su pretpostavljali. Tko e se to uplesti i dijete ivo
vratiti njegovoj obitelji?
Hasane, oprezno je rekao Jusuf, ako ne daj Boe neto poe po zlu, tu je pismo.
Zahladilo je. Da, rekao je Hasan i navukao al oko ramena. Tu je pismo.

17. poglavlje

nutranjost Zlatnog hrama, duhovnog sredita sikhizma, bila je prozrana

i svjea, ali nije bilo stolaca. Tri Engleskinje spustile su se koliko god su
dolino mogle na veliki ilim koji je prekrivao pod.
Mariana je prekriila noge ispod suknji i pogledala mukarce koji su sjedili
jedni nasuprot drugima u sreditu toga golemog prostora. Lordu Aucklandu oito je
bilo krajnje neugodno na jastuiu bez naslona. I Fitzgerald je zacijelo ondje, ali
njega nije vidjela.
Ne znam koliko u jo dugo moi ovako sjediti, promrmljala je gospoica Fanny
trgnuvi se dok je premjetala noge ispod suknji s uzorkom rua. Koljena me
strano bole.
Gospoica Emily se mrtila, ali nije rekla nita.
Vidim lijep zidi koji izgleda udobno, tugaljivo je dodala gospoica Fanny, ali
miljama je daleko.
U zraku iznad njihovih glava zadravao se miris stotina mirisnih tapia, osvijetljenih
svjetlou koja je dopirala kroz visoke prozore hrama. Iz smjera oltara iana su
glazbala zasvirala tugaljivu melodiju, kojoj su se pridruili nazalni glasovi. Du
zidova stajali su maharadini kieni glavari s turbanima na glavama i aputali u
skupinama.
Mariana je pozorno upijala prizore oko sebe. Sestre Eden upropastile su njezinu
sreu s Fitzgeraldom, ali uvidjela je da joj nisu upropastile Indiju. Indija e joj uvijek
pripadati, sa svim svojim osobitostima, i uvijek je mora dijeliti s ocem. Barem joj to
nisu mogle oduzeti.
Maharada je sjedio na svojem jastuiu i govorio bez prekida, rukama tkajui slike.
Lord Auckland sjedio je nasuprot njemu s izrazom napregnute ljubaznosti na licu i s
vremena na vrijeme kimao dok je gospodin Macnaghten prevodio, ela namrtenog
od usredotoenosti. Lord Auckland je s vremena na vrijeme zaboravljao maharadu i
zagledao se prema ulazu.
Izgleda kao da se nada da e netko doi na vrata i spasiti ga, apnula je gospoica
Fanny.
, odvratila je gospoica Emily ne pomaknuvi usne.
Maharada ih je pogledao i opazio izraze lica sestara Eden. Vaim damama postaje
dosadno, izjavio je i pogledao propovjednika sijede brade, koji je kimnuo. Neka
pogledaju Grant sahib, zapovjedio je, a tada se ponovno usredotoio na lorda
Aucklanda.
Na mramornom oltaru, ispod zlatnog baldahina, na srebrnim potpornjima leala je
sveta knjiga sikha pod mnogim finim pokrovima. Duhovnik je gestom pozvao dame
da mu priu.
Gospoica Emily i gospoica Fanny zahvalno su ustale i podupirui jedna drugu
nesigurnim korakom praenim utanjem krenule prema oltaru i redu starijih
propovjednika. Mariana je ila za njima.
Kad je zala za sjenoviti ugao, iz sjene je odjednom izaao malen bradati ovjek. Na
ramenu mu je lealo dijete s okruglom, kruto izvezenom kapicom, usta otvorenih u
snu. Mariana je ostala bez daha.
ovjek joj se tiho obratio na urdskom. Memsahib, rekao je ne gledajui je u oi,
gledajui u tlo, u strop, preko njezina ramena: Memsahib, vi govorite naim

jezikom.
Dijete je slinilo, ostavljajui mrlju na ovjekovoj koulji. On ga je blago zatresao.
Ovaj je djeai maharadin talac. U loem je stanju.
Bilo je to iscrpljeno dijete koje je vidjela s maharadom u Firozpuru. Talac? upitala
je, pomislivi da moda nije razumjela.
Da. Kako bi bio siguran u odanost svojih dvorana, maharada katkad njihovu djecu
dri u tvravi. Baba je najvei dio svojeg ivota proveo ovdje, sa svojom majkom.
Ali majka mu je umrla i jadni je baba sam s maharadom. Ne moe vidjeti oca ni
djeda, ni bilo koga od onih koji ga vole.
Sestre Eden stigle su do oltara. Nagnute nad njega, uzdisale su u uljudnom divljenju.
Propovjednik je govorio pokraj njih glasom nalik potmuloj grmljavini. One su se, ne
shvaajui, okrenule oekujui da im Mariana prevede njegove rijei.
U tvravi ima osoba koje su zavidne zbog naklonosti koju maharada iskazuje
babi. Sluga je podignuo djetetov grimizni rukav. Na slaboj svjetlosti hrama Mariana
je na maloj podlaktici vidjela blijede podljeve. Osjetila je kako joj se srce stee.
Gdje mu je obitelj? Njezin zvonak apat odjeknuo je od kamenih zidova.
U Lahoreu, osim oca koji je poslan na put.
Kakva li je to neobina, okrutna zemlja, ali to je ona mogla? Rairila je dlanove.
ao mi je.
Dame su je dozivale. Mariana je krenula, ali sluga je ponovno zakoraio postrance i
stao joj na put. Maharada voli babu, nastavio je drhtavim glasom, ali o djeci ne
zna nita. Ne vidi koliko je baba tuan, koliko ezne za svojom preminulom majkom
i za ocem koji ga voli. Baba se nikada ne smijei. Bojim se da e umrijeti od tuge.
Glazba, njena i neprestana, dopirala je iz oltara i okruivala Marianu. Prvi pokrov
Grant sahiba, s golemim biserima i smaragdima na resama, zautao je i zazveckao
kad ga je najstariji propovjednik podignuo s knjige. Sestre su je ponovno pozvale.
to mogu ja, promrmljao je ovjek, koji sam samo sluga? Kako ga ja mogu
spasiti? Trepnuo je i podignuo pogled prema stropu. Kuhari mu pripremaju
najbolju hranu, drugi mu izrauju igrake, ali on eli samo svoju obitelj. Maharada
mu daje dragulje, ali to jadnome babi znae takvi darovi? Pogledao ju je u oi, a
ona je u njegovu pogledu opazila duboku ozbiljnost. Babin djed, eik Valijulah,
plemenit je ovjek, memsahib. Jednom je spasio ivot mojem bratu. Odvedite dijete
odavde prije no to umre. Uzmite ga sa sobom kad krenete odavde, memsahib.
Poaljite ga eiku Valijulahu u Lahore. To je jedina nada za babu.
Plemenit. U Indiji ima plemenitih ljudi svih vjera, rekao je njezin muni. Rado bi
upoznala tog eika. Ali, koliko je djece u Indiji izgubljeno, koliko ih je zlostavljano?
Nije li to dijete bilo jedno od stotina tisua malih rtava indijskog siromatva i
neobinih obiaja?
Djetetove oi bile su vrsto stisnute. Promekoljilo se na sluginu ramenu. Mariana je
teko odvojila pogled od njega. Nije trebala pokazati zanimanje. Veoma mi je ao,
odluno je apnula, ali ja vam ne mogu pomoi. Kako mogu ukrasti dijete
maharadi Randitu Singu? Uhvatila je svoje suknje. Pomaknite se, pustite me da
proem.
Obila je slugu i dijete te krenula prema oltaru. Propovjednik je poeo itati iz knjige
visokim, hipnotikim, pjevnim glasom. Gospoica Fanny pokazala joj je neka
pouri.
Slugin ju je glas slijedio. Alah e vam pomoi, memsahib. Alah Milostivi e vam
pomoi.

Osvrnula se i vidjela kako je smeim prstom obrisao oi. Dijete na njegovu ramenu i
dalje je spavalo. Neodluno je stala, a tada nastavila prema oltaru.
Posjet hramu zavrio je. Dame su se s osmijesima na licima vratile od oltara.
Gospoda su ustala sa svojih sjedala na tlu prekrivenom ilimom.
Maharada se odmotao na svojem sjedalu i ustao prihvativi ruku generalnoga
guvernera. Mrai se, izjavio je i dalje drei lorda Aucklanda za ruku. Imat emo
vatromet. Osvrnuo se uokolo sjajnim okom. Gdje je moj baba?
Mariana je zadrhtala i odvratila pogled kad je bradati sluga istupio i predao usnulo
dijete maharadi.
Omotavi se kako bi se zatitili od hladnoe, maharada i njegovi gosti proli su kroz
vrata ukraena intarzijom. Na drugom kraju puta uspeli su se uskim stubama do
balkona, gdje su se osvrnuli na hram u njegovu kvadratnom jezeru.
Zalazee sunce proaralo je zapadni dio neba nad Amritsarom. Mariana je sa svojeg
mjesta vidjela baklje koje su se kretale ispod balkona. U prozorima oblinjih kua
svijetlile su svjetiljke.
Od prvog praska zastao joj je dah. Zaljuljao je zrak pred njom i odjeknuo joj u
uima. Velika kia iskri obasjala je zlatnu kupolu hrama, njezine ukraene vanjske
zidove i vodu velikog jezera na kojemu se nalazi. Kako su se rakete rasprskavale
jedna za drugom hram je postao vilinsko mjesto, sada zasljepljujue svijetlo, sada
obavijeno sjenama, osvjetljivano iz svih kutova iznenadnim bljeskovima i kiom
iskri.
Pogledaj, biseru moj, rekao je starev glas izmeu praskova, vide se ribe koje
plivaju u jezeru.
Mariana se okrenula. Maharada je na susjednom balkonu bio okruen svojim
draguljima optoenim glavarima i uivao u predstavi kao da nikada do tada nije vidio
vatromet, dok se dijete izvijalo u njegovim rukama. Lica uvuenog oko palca u
ustima, dijete je izgledalo kao da se pokuava ukopati u maharadina prsa. Slugi nije
bilo traga. Maharada se smijao zabaene glave. Dijete na njegovim prsima okrenulo
se i pogledalo Marianu u oi.
Tijelo mu se smirilo. irom otvorenih oiju netremice se zagledao u nju tunim
pogledom prepunim oekivanja.
Ona je u nelagodi odvratila pogled. Kad ga je ponovno pogledala, dijete je i dalje
zurilo u nju, naizgled nesvjesno zagluujuih zvukova i pljuska svjetlosti oko njih.
Doimalo se da upija njezino lice dok su njegova usta sisala palac. I maleni je Freddie
sisao palac, ali Freddie je bio bucmast i rumen kad ga je zadnji put vidjela, a svijetla
je kosa poput aureole strala oko njegove glave, nimalo nalik ovom tamnoputom
djetetu u neobinoj sjajnoj odjei. Maleni Freddie nikada je nije gledao kao to ju je
gledao taj maleni neznanac, kao da je najvanija osoba na cijelom svijetu.
Glave poloene na maharadino rame, zagledao joj se u oi.
Jesi li dobro, draga? upitala ju je gospoica Emily. to gleda?
Mariana je zadrhtala. Nita, gospoice Emily.
Dijete je spavalo kad je taj udan maleni sluga iz sjene izaao pred nju i zamolio je za
pomo. Zato ju je sada gledalo toliko pozorno, kao da je prepoznaje?
Bilo je prekasno da ga spasi. U hramu je to bilo vrlo teko, a tada nemogue. Nije
mogla pruiti ruke sa svojeg balkona na maharadin i starcu uzeti dijete iz ruku.
Zagledala se u blistavu vodu jezera, znajui da dijete ne skida pogled s nje.
Sudbina tog djeteta ne tie je se. Koliko je puta upozorena da ne smije ulaziti u

odnose s domaim ljudima? Taj e put posluati savjet koji je primila. Naposljetku,
ak i ako maharada sebino dri to dijete podalje od njegove obitelji, bilo je oito
da voli to jadno stvorenje. Zasigurno se pobrine da ga netko poljubi za laku no, da
ga netko grije na hladnom nonom zraku. vrsto se omotala alom. Plaila se da e
je to malo lice puno oekivanja proganjati do kraja ivota.
Vatromet je zavrio posljednjim pljuskom svjetlosti. Kad je gomila poela polako
silaziti niza stube, Mariana je maharadu izgubila iz vida. Okrenula se kako bi sila,
osjeajui olakanje jer dijete vie ne zuri u nju, ali se visok, oajan jauk prolomio iz
smjera gradskih vrata, a ona je instinktivno znala da potjee od njega. Bespomono
je slijedila sestre Eden niza stube dok je djetetov pla nadjaavao buku gomile i
ispunjavao njezine ui.
Pod svjetlou baklji polako su napredovali prema redovima nosiljki. Macnaghten je
pred njom tiho govorio bojniku Byrneu.
... sutra ujutro, rekao je. Ne mogu ga nagovoriti da se s maharadom sastane vie
od jednom dnevno, ali on to mora uiniti. Ne moemo biti sigurni da e maharadino
zdravlje biti dobro. Glas mu se utiao do nerazgovijetnog utanja.
Bojnik Byrne potapao je gospodina Macnaghtena po ramenu. Dakako, Williame,
utjeio ga je, a potom dugim korakom otiao pozdraviti jednoga nieg asnika, dok
su prsti gospodina Macnaghtena petljali i izvijali se iza njegovih lea.
Dva britanska asnika pokraj Mariane pomagala su treemu, koji se vukao izmeu
njih pognute glave kao da e se onesvijestiti.
Ubrzala je korak. Njezina je nosiljka ekala na tlu, a njezini nosai, anonimni pod
alovima, uali su pokraj nje.
Kad je sjela i pripremila se zamahnuti nogama u zastrtu nosiljku, mali bradati ovjek
dojurio je prema njoj kroz gomilu, okreui glavu kao da trai nekoga, s malenim,
uzbuenim djetetom u naruju. Slugino teko disanje bilo je vidljivo na hladnom
zraku, a uredno omotan turban nakoen na glavi. Dijete u njegovim rukama jahalo je
svojeg slugu poput kralja koji odlazi u bitku, udarajui aicama u njegovo rame
pourujui ga.
Dijete, sluga i mlada ena ugledali su jedni druge u istom trenutku.
Mariana je otvorila usta. ovjek se u trku okrenuo i dotrao ravno prema njoj,
pomiui usne kao da razgovara sam sa sobom, ali prije no to je stigao do nje, dijete
u njegovim rukama opasno se bacilo prema njoj. Ona je, ne razmiljajui, pruila
ruke kako bi sprijeila njegov pad. Uzela ga je na krilo i podignula pogled, spremna
ukoriti slugu zbog drskosti. Ali na njegovu mjestu bio je samo prazan prostor.
Drei dijete, ustala je i osvrnula se uokolo, ali meu bunom gomilom britanskih
asnika i sikha sirdara slugi nije bilo ni traga. Ostvarivi svoj cilj, malen, pognuti
ovjek rijetke brade nestao je meu gomilom.
Dijete u njezinu naruju vonjalo je blago kiselo. Mariana je nainila grimasu i
odmaknula ga. U toj krajnje neobinoj odjei, oiju obrubljenih crnim prahom,
doimalo se neugodno strano. Prije nekoliko trenutaka eljela je drugu priliku da ga
spasi, ali kad je ta prilika dola, nije ju eljela, kao ni njega. Stran ili ne, on je opustio
svoje prljavo tjelece u njezinu naruju te ju je ozbiljnim oima punim oekivanja
pogledao preko palca u ustima.
Njezine su ga ruke stisnule. Potrebno ti je kupanje, rekla je.
Bilo mu je potrebno kupanje i bila mu je potrebna toplina. Djetetova je koa ispod
raskonog satena bila ljepljiva, a njegova zgrena stopala ledena. Zato za njega nije
bilo vunenog ala? Zato je njegova udobnost naveer zaboravljena? to joj je to u

tim tamnim, umornim oima, pitala se Mariana uzimajui ga pod svoj al, obeavalo
netraenu radost, zbog ega se osjeala mono i dobro?
Ljudi su prolazili pokraj njih. Nosiljke su se polako probijale kroz gomilu, a njihovi
su nosai vikali kako bi si raistili put. Jedan sikh s kopljem i skupocjenim
kamirskim alom nehajno svezanim oko struka, probijao se na nemirnom konju
opasno blizu, a njegove zlatom ukraene uzde blistale su na svjetlosti baklji.
Koga god bi pitala, rekao bi da joj je dunost zaustaviti kojega od britanskih asnika
ili dvorana sikha te mu predati dijete objasnivi da nema pravo na njega te da pripada
maharadi. Oni bi se sloili kako je pogreno uzeti neije dijete.
Bijeli Zec i dva pobonika proli su pokraj nje razgovarajui meu sobom.
Odustavi od premiljanja, Mariana se sagnula i zamotala dijete u svojoj nosiljci,
molei se da je ne vide, ali doimalo se da je nisu opazili. Proli su ne gledajui u
njezinu smjeru, i dalje razgovarajui, te nestali s vidika.
Doimalo se da ak ni Marianini nosai nisu vidjeli nita neuobiajeno. Kad je ula u
nosiljku za djetetom, pogledali su je ravnoduno kao i inae, a tada su bezvoljno
ustali.
Svi su odlazili. Kiena nosiljka lorda Aucklanda prola je prije no to se sluga pojavio
s djetetom. Konjanici su odjahali u tamu, praeni slugama pjeacima koji su nosili
zastave i lepeze na dugim motkama.
Preostala je samo jedna nosiljka, visoka, od obojenog stakla, pedeset jarda dalje,
okruena domaim ljudima koji su mahali rukama.
Krenite, Mariana je zapovjedila nosaima, umotavi dijete do oiju u svoj najbolji
plavi al.
Tko je zapravo bilo to maleno stvorenje? Nije obratila pozornost na ime koje joj je
sluga rekao u hramu, ime djetetova djeda. Ali, ak i da se potrudila sluati, kolika je
vjerojatnost da pronae tog ovjeka? U tom utvrenom gradu zacijelo ivi deset
tisua djedova kojima je ime Vali Muhamed, Vasif ili Vahid.
Spasila sam te od maharade, apnula je kad ga je smjestila u pregib svojeg lakta,
ali ti ne znam ni ime.
Ako ju je i razumio, doimalo se da ga to ne zanima. Leao je sklupan uz nju i
netremice promatrao njezino lice ispod okrugle kapice koja je nekim udom u cijeloj
zbrci ostala na njegovoj glavi.
Mora odluiti to e uiniti. Pokucala je po krovu pourivi nosae.
Doimalo se da putovanje traje cijelu vjenost. U sat vremena koliko su prelazili
udaljenost do engleskog tabora, Mariana je leala oslonjena na lakat, drei ruku
nadomak djetetovih usta kako bi mu ih pokrila ako zaplae i otkrije ih. Bakljonoe su
trali pokraj nje, a otvoreni plamen baklji bacao je sablasnu, treperavu svjetlost na
zavjese. Otro, ritmino disanje nosaa otkrilo joj je da je druga nosiljka blizu.
Ponadala se da u njoj nije bojnik Byrne. Juer je ula kako je gnjevno vikao na
jednoga od svojih podreenih zbog mjedenoga gumba odore. Trudila se ne
zamiljati to bi rekao kad bi je zatekao s maharadinim malim taocem.
Dijete se stisnulo uz nju . Je li itko vidio da ga je uzela?
Odvoenje maharadina taoca zacijelo je teak zloin. to bi se dogodilo da ih
uhvate? Bodljice straha neugodno su je bockale.
Promekoljila se u skuenom prostoru nosiljke. U redu. Kad bi je doista uhvatili,
koliko god to bilo poniavajue, ne bi se ispriala. Ako dijete nije pripadalo njoj, nije
pripadalo ni maharadi, a maharada oito nije primjereno skrbio o njemu. Prstom je

dodirnula djetetov obraz. Kako je mogue da je u cijelom tom ivahnom taboru

samo jedan sluga mislio na njegovu dobrobit ili opazio njegov jad?
Kroz zavjese napokon su doprli poznati noni zvukovi s puta. Nekoliko minuta
poslije njezini su nosai usporili. Kad su spustili nosiljku, Mariana se u tami
nespretno izvukla iz nje s umotanim djetetom u naruju. Pognuta kako ga njezini
nosai ne bi vidjeli, pojurila je u svoj ator i izdahnula tek kad se zaslon od trstike
sigurno zatvorio za njom.
Dittu joj je na nonom ormariu ostavio upaljenu uljanicu. Mariana je odnijela dijete
u krevet, paljivo ga smjestila izmeu dva jastuka i upravo je bila posegnula za
svjetiljkom kad se dosjetila neega.
Potrala je prema ulazu i odmaknula zavjesu. Munnu, pozvala je.
Na svjetlosti zvijezda jedna se prilika odvojila od skupine nosaa koji su odlazili i
vratila se prema njoj. Idi po Dittua, zapovjedila je. Trebam ga smjesta.
Vratila se u ator te se visoko drei svjetiljku nagnula nad dijete na krevetu.
Svjetiljka je iscrtala velike sjene na platnu atora i bacila sjaj na smei saten njezine
haljine te na djetetovo lice. Zakljuila je da mu je koa boje jutarnje kave s mlijekom,
ali s primjesom zlatne nijanse. Zavijene trepavice bacale su sjenu na obraze koji su
trebali biti puniji no to su bili.
Vidjela je domau djecu kako gola tre po selima pokraj kojih je tabor proao, ali je
promatrajui svojega malog gosta bolno uvidjela da o ivotu domae djece ne zna
ba nita. to je radio cijeli dan? Koje je igrake imao? Je li na sebi imao uzice dok su
ga izvodili u vrt?
Jedno je bilo izvjesno. im voda za kupanje bude donesena, obrisat e crni prah oko
njegovih oiju.
Skinula je slamnati eiri i protresla kosu sve dok nije ispala iz ukosnica i ostala
zapetljana leati na njezinim ramenima, a tada je sjela pokraj njega na krevet.
Dakle, ti udno stvorenje, rekla je poloivi ruku na njegovo tijelo, to emo
sada?
Djetece je, i dalje zamotano u njezin al, uzdahnulo, a kapci su mu zatreperili.
Kad je zadnji put jeo? Potrebna ti je veera, odluno je rekla. Gdje je taj aavi
Dittu?
U atoru nije bilo niega za jelo, ali na njezinu je nonom ormariu stajao vr vode.
Natoila je malo u svoju au i paljivo podignuvi dijete u sjedei poloaj prinijela
au njegovim ustima. Ono je odjednom ivnulo, nagnulo se naprijed irom
otvorenih oiju i poelo piti u velikim, zadihanim gutljajima. Nisu mu dali piti! Ruka
u kojoj je drala au zatresla joj se od gnjeva.
Kad je popio koliko je elio, Mariana je odloila au i promotrila ga. to ako je
doista bolestan? Odagnala je sjeanje na drugog bespomonog domaeg ovjeka i
drugu au vode.
Ugurala je njegove ruice pod al i ustala, ostavivi ga na krevetu. Na ulazu je
podignula zaslon i pogledala van. Na svjetlosti zvijezda vidjela je samo poznato
prostranstvo ilovae, koje se protezalo od njezina atora do crvenog zida tabora, te u
daljini atore lorda Aucklanda i njegovih sestara.
Gdje je Dittu?
Taj ju je sluga uzrujavao govorio je bez prestanka, brisao je prainu s njezina
majunoga nonog ormaria ba kad je ona najvie eljela da je se ostavi samu,
uzrujavao se zbog nevanih stvari i zaboravljao vane, ali bio je dobrog srca. No dok
je bila sama sa svojim ukradenim djetetom, Mariana je jedva ekala da zauje njegove

otegnute korake oko atora.

Dijete je lealo nepomino, a lice mu je bilo obrubljeno plavom bojom. Dok ga je
promatrala, ono je pokuavalo osloboditi ruice, ali nije moglo jer je al bio previe
vrsto omotan oko njegova tijela. Cvilio je borei se s tkaninom koja ga je sputavala,
a oi su mu se punile suzama. Kad je Mariana skoila k njemu, njegova se izvezena
kapica oslobodila i otkotrljala, otkrivi glavicu. Bila je elava, izuzev tanke, mlade
kose crne poput ugljena.
Ugledavi tu okruglu, obrijanu lubanju, Mariana se odmah nala u drugom vremenu i
na drugom mjestu. I Ambrose je u svojoj bolesti, takoer obrijane glave,
bespomono cvilio: Ambrose koji ju je oboavao, kojega je ona voljela vie no ikoga
na svijetu.
Povukla je djetetovo maleno, ozlijeeno tijelo na krilo i odmotala al. No, no,
apnula je ljuljajui ga, pritisnuvi lice uz njegovo, kao to je ljuljala i Ambrosea dok
je bio beba. Ne plai, duo, janjece moje.
Plaila se da e zaplakati jednako prodorno kao i ranije te veeri, kad je njegov glas
nadjaao buku gomile i stigao do nje, ali on je umjesto toga tucnuo i stavio palac u
usta.
Oh , povikala je s olakanjem, samo si elio sisati palac!
Suze su se, poput rose, drale za njegove trepavice i leale mu na obrazima.
Dodirnula mu je lice. Kad mu bude bolje, hoe li pljeskati ruicama kad se bude
smijao, kao to je to Ambrose inio? Hoe li trati k njoj vritei od veselja kad ona
rairi ruke? Hoe li umrijeti?
Kad su njezine tuge nabujale i izlile se iz njezinih oiju, s onu stranu ulaza u njezin
ator zauli su se zvukovi nespretnog kretanja. Pomo je napokon stigla, makar u
obliku Dittua.

18. poglavlje

a tajanstven nain na koji vijesti putuju, glas o djetetovu nestanku stigao

je do engleskog tabora i prije no to je nosiljka mlade prevoditeljice
prola pokraj straara koji su je pozdravili te ula u tabor generalnoga
guvernera. Za pola sata vijest je ve bila oko ognjita u svim dijelovima tabora.
Kad je vodonoa stigao do redova ognjita du crnog zida tabora, Dittu i tri prijatelja
ve su bili pojeli veeru. Najmlai od etvorice bio je na nogama pred svojim
ognjitem, vitka silueta u pokretu udarala je nogama u tlo, drei ruke iznad glave.
Pjevao je i plesao uz svoju vedru melodiju trilera i stanki. Bisti ga je gledao i kimao
glavom.
Gledaj, Sonu, rekao je Gaggan, najstariji od etvorice, pozdravivi na taj nain, te
pokazao ugodno mjesto pokraj ognjita, Mohan misli da plesaica tako pomie
ruke. Pokazao je, dlanovima okrenutim prema gore, priliku koja se ljuljala pred
njim. Pogledaj ga. Dittu kae da nijedna prava nach djevojka ne bi...
Dakako da je to u redu. Mohan je nastavio plesati isteui prste kako bi bili nalik
pupoljcima lotosa. Tko je gledao kroz rupu u atoru za durbar dok su plesaice
zabavljale generalnoga guvernera i maharadu? Ti to ne bi znao, Gaggan, dodao je,
bio si previe lijen da bi se udaljio od vatre. Sonu je sumnjiavo odmahnuo
glavom. Jedno je izvjesno, Mohane, rekao je, moda zna pjevati, ali plesati ne
zna. Ali, dodao je okrenuvi se prema svojim prijateljima, k tvojem ognjitu nisam
doao kako bismo razgovarali o plesaicama. Doao sam ti rei vanu vijest.
Maharadin je najdrai talac nestao.
Nagnuo se blie vatri. Taj je talac djeak koji posjeduje udesne moi.
Mohan je prestao pjevati. Sva etvorica zagledala su se u vodonou.
Djed toga djeteta eik je Valijulah iz Lahorea, ovjek koji posjeduje velike moi,
nastavio je pomalo dramatino. Na taj je nain dijete steklo svoje sposobnosti.
Navodno donosi sreu gdje god se nae. Zbog toga ga maharada dri. Pronaao je
tap i proakao vatru. Zapravo, maharada ga neprestano ima na oku. To dijete
naziva svojim biserom nad biserima.
Njegova se publika pogledavala meu sobom.
Veeras je maharada pripremio velianstveni vatromet kako bi zabavio britanske
sahibe. Kad je nakon toga bilo vrijeme da se u svojoj nosiljci od obojenog stakla
vrati u tabor, poslao je po svojega malog taoca da putuje s njim. Sluga je doao i
donio dijete. Gotovo je bio stigao do nosiljke kad je ono iznenada, samo tako,
nestalo iz njegovih ruku. Voonoa Sonu dramatino je zastao. Svi su to vidjeli.
A sada, nastavio je prevrui po ugljevlju, kad je to dijete nestalo, svi strahuju da
e kakva strana nesrea zadesiti kraljevstvo. Zato maharada nudi veliku nagradu za
vijest o tome gdje je dijete.
Stap mu se zapalio. Prinio je njegov kraj usnama i ugasio ga puhnuvi. Nitko ne zna
zato je dijete nestalo. Dobivao je sve, dragulje, sve.
Dok su njegovi prijatelji razmiljali o tome, iz smjera atora dopro je glas glavnog
nosaa s neeljenom porukom. Dittu, memsahib te zove.
etiri lica udruila su se u razoaranju.
Taj djeak posjeduje moi, zamiljeno je rekao Sita. Granicom je akao zube.
Moda je taj nestanak preveliki pothvat za toliko malo dijete, pretpostavio je Sonu.
U tom sluaju njegov je nestanak izveo njegov djed.

Sva etvorica su kimnula. Da, sloili su se, djed je to uinio.

Munnu je doao iz sjene i nestrpljivo stao nad njih. to radi, Dittu? Memsahib te
zove.
U svakom sluaju, govori se da svaka osoba u gradu, sve do najskromnijeg istaa,
trai to dijete, zakljuio je Sonu kad se Dittu pribrao i ustao. Prepoznat e ga po
odjei, jer je od crvenog satena, izvezena srebrnim koncem. Nosi izvezenu kapicu te
nisku smaragda i bisera oko vrata, koja mu dopire do struka.
Njihova nagaanja slijedila su Dittua dok je posrui odlazio prema engleskim
atorima.
Koliko god se elio drati na udaljenosti od Europljana kojima je sluio, Dittu se
trudio razgovarati sa svojom memsahib.
Kad se prvi put sastao s njom, odluio je prenositi joj svoju mudrost. Kad je u zadnji
tren odveden sa skromnog mjesta u sjeditu Vlade kako bi sluio mladoj memsahib
na putu u Lahore, odjenuo je svoju najiu odjeu i krenuo za oholim slugom
generalnoga guvernera u urednu kolibu na jednom od boljih puteva u Simlu.
Kad su stigli, sluga ga je ostavio stajati na jakoj kii, ne na trijemu, nego pod stablom,
gdje je ekao sluajui kako majmuni krie na njega i osjeajui kako mu kia natapa
odjeu, sve dok iz kue nije izala Engleskinja s plavim kiobranom i prila mu.
Engleskinja ga je odmjerila od glave do pete usredotoenim pogledom nalik maki, a
tada ga je, na njegovo iznenaenje, uljudno pozdravila na njegovu jeziku. Dittu je u
tom trenutku zakljuio da bi ta osoba, za razliku od drugih stranaca, mogla biti
sposobna nauiti neto o stvarnom ivotu.
Od prvoga dana svoje slube govorio je kad god je bio sa svojom memsahib,
savjetovao je i prenosio joj svoje znanje. Nedugo nakon to su otili iz Simle, rekao
joj je kako za ruak nee biti leda s naranom jer nitko nije pokrio plitke glinene
posude u kojima se led stvarao preko noi pa su ga mogli polizati psi i druge
ivotinje, ili mu uiniti neto jo gore. Drugog jutra upozorio ju je da e doruak biti
hladan jer je jedan od pomonih kuhara ubo drugoga noem za kruh, pokazujui
koliko je opasno posuivati novac. Njegova memsahib nije pokazivala mnogo
zanimanja za njegove prie. Sumnjao je da katkad hini san kako bi ga izbjegla, ali on
je ipak govorio, uvjeren u svoju misiju.
Mora napustiti svoje prijatelje i Sonuovu uzbudljivu priu, ali barem e veeras imati
zadovoljstvo pouiti memsahib neemu. Uvjeren u njezino zanimanje za njegovu
vijest, proao je kroz tabor i priao njezinu atoru. Memsahib, zapoeo je i prije no
to je pred ulazom izuo cipele, dogodilo se neto krajnje udno!
Odgovora nije bilo. Zavjesa na vratima pljusnula je na svoje mjesto kad je uao.
Memsahib je bila ondje, bez rijei je sjedila na rubu svojega kreveta, okrenuta mu
leima, savijena kao u boli. Svjetiljka je bacala dugu, treperavu sjenu preko kreveta.
Je li bolesna?
Ona je grevito mrcnula. Pitajui se je li ga pozvala kako bi joj pomogao podnijeti
kakvu tragediju, svojim je nejednakim korakom priao krevetu tiho, u vunenim
arapama koje mu je ona darovala, po prugastoj prostirci. Stigavi do ruba njezina
kreveta, oprezno se nagnuo naprijed.
Ona je sjedila nagnuta nad zamotuljkom koji je drala u krilu, ljuljala ga kao da ljulja
dijete. Trepnuo je. To je doista dijete, umotano u njezin al, a njegova malena smea
ruica lei na njezinim grudima. Odakle joj domae dijete u njezinu atoru? Djeca i
razgovori o djeci te su veeri oito bili posvuda.

Ji, memsahib? Bilo je bolje hiniti da nije vidio. Odvratio je pogled sa zamotuljka na
njezinu krilu.
Ona ga je pogledala, zatitniki drei ruku na djetetovim prsima. Mora mi
pomoi, Dittu, rekla je moleivo. Oi su joj bile crvene, ali joj je izraz lica otkrivao
silovitu odlunost. Ovom je malianu potrebna hrana, topla voda za kupku i
skromna, obina odjea. Ne smiju ga vidjeti u ovome.
Odmaknula je al. Pod njim je bio domai djeak, star upravo dovoljno da prohoda.
Njegov kostim od crvenog satena bio je krut od srebrnog veza, a na prsima mu je
leala teka niska bisera i smaragda. I dijete je takoer plakalo.
Dittuova su se prsa podizala i sputala pod tankim alom, kao da je trao cijelim
putem od ognjita. Uplaeno je pogledao prema ulazu.
Memsahib je progovorila stroim glasom. Donesi mu hrane, vae hrane, s jednoga
od vaih ognjita. Sumnjam da je ikada jeo europsku hranu. I pouri. Vrlo je gladan.
Zaroor, svakako. Dittu je kimnuo kao da sanja.
I Dittu, nastavila je prenuvi ga iznenadnom strogoom, ako o ovome progovori
ijednu rije, otpustit u te i pjeice e se vratiti u Simlu. Jesi li me razumio?
Ji, memsahib. Unatrake je izaao iz atora i krenuo prema crvenom zidu,
osvrnuvi se jednom ili dva puta kako bi se uvjerio da ne sanja da njegova memsahib
stoji na ulazu, drhtei na nonoj hladnoi, i dri maharadina nestalog taoca u
naruju.
Dittu je, zaokupljen uzburkanim mislima, pourio pokraj velikog atora kuhara
guverner sahiba te pokraj masnih kuhinjskih atora. Koliko je nagrada bila velika?
Dovoljna da mu omogui vratiti se u svoje selo i izgraditi pravu kuu za svoju
obitelj?
Pomislio je na otre rijei memsahib. Kad bi ustanovila da je otkrio njezinu tajnu,
otpustila bi ga istog trena; ali kako je mogao propustiti priliku da dobije kraljevsku
nagradu? Ili, s druge strane, kako da toliko uzbudljivu vijest sakrije od svojih
prijatelja? Dijete, talac iju su priu upravo uli, bio je u atoru njegove memsahib!
Gotovo da ni sam nije mogao vjerovati u to. Ne samo to je ta pria bila dobra, nego
je on imao i ulogu u njoj!
Tijekom proteklog mjeseca ti su ljudi oko ognjita postali poput brae. Pourio je,
zamiljajui kako e reagirati na njegovu priu. Da im odmah kae ili da sam uiva u
svojoj vijesti?
Stigao je zadihan. Je li gotovo s veerom? brzo je upitao. Pria mu je uala u grlu,
spremna iskoiti iz usta. Progutao je.
Prijatelji su ga iznenaeno gledali.
Da, rekao je Mohan, gotovo je. Zato eli jo hrane?
Netko je traio da mu donesem. Nije vano. Brzo u se vratiti. Nije bilo vremena
za zastajkivanje. Mora pronai hranu za dijete, i toplu vodu. A tada, kad obavi svoj
posao, vratit e se k ognjitu te im polako ispripovijedati sve zanimljive pojedinosti
njegove prie. Pourio je osjeajui poglede svojih prijatelja na leima.
I druga su ognjita u taboru generalnoga guvernera bila ugaena. Obgrlivi se rukama
kako bi se zatitio od hladnoe, Dittu je izaao na put u potrazi za ognjitem oko
kojega su ljudi jo jeli. Uzrujano je puhnuo kad mu je s noge od urbe spala njegova
iskrivljena cipela. Bilo je kasno. Kamo god se okrenuo, ljudi su sjedili i razgovarali o
nestalom djetetu, ali za to dijete nije bilo hrane.
Dittu je bio daleko od dijela tabora ograenog crvenim zidom kad je pronaao ono
to je traio, skupinu muslimana koji su jo jeli i nehajno razgovarali. Poignuo je

bradu. Ne smije odati svoju tajnu. Ne bi bilo dobro kad bi netko drugi prijavio gdje
se dijete nalazi te preuzeo zaslugu i nagradu.
Otiao je ravno k ovjeku za kojega je zakljuio da je glavni kod tog ognjita.
Trebam hrane, rekao je nakon to su se pozdravili.
Hrane? Branin kojeg je Dittu upamtio kao vieg konjuara uputio mu je
zainteresirani pogled s mjesta na kojem je uao i vakao.
Dittu je odvratio pogled. Da, odgovorio je ne objanjavajui.
Osjeajui kako ga njegove oi prouavaju, Dittu se nemirno mekoljio pod teretom
svoje tajne. Prsti su mu se trzali. Zabacio je ruke iza lea.
Nisi li ti sluga mlade memsahib? ovjek je drao komad kruha na pola puta do
usta, kao da je zaustavljen usred misli.
Dittuove ruke vrsto su drale jedna drugu iza njegovih leda. Moram pouriti,
rekao je. Ako imate hrane, molim vas, dajte mi. Konjuar je protegnuo svoje
dugako tijelo i ustao. Sagnuo se i prevrtao po loncima sve dok nije pronaao
okrugao poklopac, a tada je bez rijei poeo grabiti ostatke veere na njegovu ravnu
povrinu. Oko hrpica rie i lee poloio je savijeni apati te kimnuo i predao
poklopac Dittuu.
urno krenuvi, Dittu je zastao kako bi se osvrnuo. Konjuar je ponovno uao
ondje, zamiljeno zagledan u vatru. Dittu je s olakanjem nastavio dalje. ovjek nije
posumnjao.
Da je Dittu bio prvorazredni sluga, cipele bi mu pristajale. Odjea bi mu bila
besprijekorna, na sebi ne bi imao poluisti doti i koulju jer bi mu njegov sahib kupio
mnogo odora. Prvorazredan ovjek brijao bi se svaki dan, a turban bi mu bio
utirkan poput turbana slugu guverner sahiba. Ali Dittu je roen kao drugorazredni
sluga mlaim ljudima poput njegove memsahib te e zajedno sa svoja dva preivjela
sina zauvijek ostati drugorazredni sluga. Proao je pokraj etiri vojnika koji su se
vraali s veere u ator. Bili su to brahmini, pripadnici visoke kaste iz Oudha ili
Bihara, koji su s visoka gledali na njega i njegove prijatelje. utnuo je kamen koji mu
se naao na putu pazei da ne prospe hranu.
Pomislio je na svoju obitelj. Njegova supruga rodila je jedanaestero djece. Od njih
jedanaestero osmero je preminulo, mahom zbog neimatine i bolesti u vrijeme kad
su slabe etve iscrpile zalihu hrane u njegovu malom selu. Dittuu nije bilo teko
prepoznati potrebu na djetetovu licu.
Izaao je na put. Za dijete u skupocjenoj odjei, koje je bilo u atoru njegove
memsahib, oito se nije dobro skrbilo. Ta je pria bila mnogo vie od one koju je
ispripovijedao vodonoa.
Ubrzao je korak. Nije ga iznenadilo to to je djeak pred oevicima nestao iz sluginih
ruku. Za takvo to ve je uo. Bilo mu je teko povjerovati da je dijete arolijom
preneseno u ator njegove memsahib.
Ona, neuka strankinja, sudjelovala je u velikom nadnaravnom pothvatu. Zacijelo
posjeduje goleme moi kad ih je prepoznao djetetov djed arobnjak, koji je
vjerojatno bio miljama daleko, u gradu Lahoreu.
Dok je na ulazu prolazio pokraj straara u odorama, prisilio se razmisliti o prijanjim
mjesecima, ali nije se mogao sjetiti nijednog dogaaja koji bi imalo dao nagovijestiti
da je njegova memsahib arobnica. Nikada se ne zna kome takve moi mogu biti
dane, ali jednoj oci njih? I, to je jo udnije, jednoj od njihovih ena?
Englezi su bili runi, nosili su udnu odjeu i jo udnije frizure. Cesto su bili grubi,

zahtjevni, nerazumni i bijesni ako bi ih se pogreno shvatilo. Koa im je utjela, imali

su odbojne navike, a njihova glazba bila je muenje za osjetila. Kad je jednom sluio
u sjeditu vlade, uo je glasne zvukove i ritmiko lupanje koje je dopiralo iz glavnog
salona pa je kriom proao kroz vrt i provirio unutra. Kroz prozor je vidio
Europljane, mukarce i ene, kako zajedno pleu u nespretnim skupinama, pritom se
zalijeu jedni u druge te se glasno smiju zabaene glave kad njihova glazba stane.
Ti stranci upravljali su najveim dijelom Indije; pa ipak, unato svoj njihovoj moi,
veina njih o ivotu je znala jednako malo kao i o plesu. Kad je memsahib jednom
bila bolesna i Dittu joj je satima sluio bez slobodnog vremena za podnevni obrok,
ona mu je ponudila svoju nepojedenu veeru meso, moda ak i meso krave,
natopljeno smeom tekuinom, i druge stvari, povre, jednako odbojno.
Zar nije znala kakvu mu je neist ponudila?
Memsahib je dane provodila jurei s jednog mjesta na drugo strahujui da e
zakasniti, nepotpuno odjevena, s kovravom kosom koja je bjeala ukosnicama.
Doimalo se da ima vremena samo za munija koji ju je pouio mnogim jezicima, ali
nije bio hinduist poput njega pa je stoga bio neuk poput Britanaca.
Sada ga je ekala u svojemu malom, iljastom atoru ije su stijene bile slabano
osvijetljene svjetlom svjetiljke. Ako ona jest arobnica i ako on svojim prijateljima
otkrije tajnu, ako im kae gdje je dijete i ako uzme nagradu, ona e to odmah znati.
Dittu e tada izgubiti i svoje mjesto i mogunost da promatra to udno bie
stranu arobnicu izbliza.
Namrtio se. Njezino plakanje nad djetetom bilo je neoekivano. Kao arobnica
morala je znati u kakvom je dijete stanju i prije no to je stiglo u njezin ator. Zato
ju je tada njegov jad toliko potresao? Bi li njezine suze, kao i ponuda njezine
nepojedene hrane, mogli biti znakovi velikodunog srca? Bilo je doista neuobiajeno
vidjeti Engleskinju kako indijsko dijete dri u naruju kao svoje.
Moda je Dittuov poriv da je pouava bio primjeren. Moda je prepoznao njezino
srce kad ju je prvi put vidio onoga kinog jutra u Simli.
Pred ulazom u njezin ator izuo je cipele. Bilo je teko vjerovati Engleskinji, doista
vrlo teko, ali tko zna? Moda bi bez obzira na nagradu mogao proi i gore od
sluenja toj neobinoj osobi i uvanja njezinih tajni. Moda je ona, bila Engleskinja
ili ne, zasluila najvrjedniji dar koji joj je mogao dati, njegovu odanost.
Sjedio je na podu te prstima stiskao riu i kuhanu leu u kuglice veliine zalogaja,
dok su mu djetetove noice visjele s krila. Glavica mu je bila prljava i krastava. Kad
su ga zadnji put okupali?
Dobar djeak, rekao je mislei na svojega najmlaeg sina dok je gurao kuglicu
hrane u djetetova otvorena usta.
U tom je djetetu bilo neto silno. Doimalo se da ak i u tom slabom stanju isijava
svjetlost koja je privukla Dittua, podsjeajui ga na svetita i na prinoenje darova.
Nije li se sm Krinaji pojavio kao dijete, mona sila dobra, sposobno izvoditi
arolije? Moda je ta ista divna snaga djetetu dala takvu vrijednost u maharadinim
oima.
Dittu, rekla je memsahib sa stolca, nema nagovjetaja kie pa sutra neu putovati
nosiljkom. Babu nipoto ne mogu uzeti sa sobom u koiju generalnoga guvernera i
njegovih sestara. Ti ga mora ponijeti sa sobom. Glumi da je tvoj neak, ili tvoje
dijete.
Dittu je sjedio prilino mirno. Kako li je malo znala! Kako se on odjednom mogao
pojaviti s djetetom i besmisleno tvrditi da je u srodstvu s njim? I to ako bi njegova

la bila razotkrivena? U najmanju bi ga ruku otpustili bez plae. A moda bi ga

maharadini ljudi ak podvrgnuli kakvom stranom muenju. Zato ona jednostavno
ne izvede kakvu aroliju?
Bit e mi teko ponijeti ga s prtljagom, odgovorio je pjevnim preklinjanjem koje je
koristio samo kad bi neto odbio. Nasmijeio se pognuvi ramena. Svi ga u taboru
trae. Svi znaju njegovu priu.
Dijete je odgurnulo Dittuovu ruku. Njegovi zgreni prsti leali su na Dittuovu
koljenu. Dittu je krpom obrisao mala usta. Dijete ga je ozbiljno pogledalo, pruilo
ruicu i potapalo ga po licu, a tada se okrenulo i stavilo prst u usta.
Memsahib ga je gledala netremice. Priu? Kakvu priu?
Dittu je izbjegavao njezin pogled. Njegovu priu da je sreonoa maharadi
Randitu Singu, da je nestao iz ruku sluge pred svima. Pogledao ju je krajikom oka.
Cijeli tabor zna da je njegov nestanak djelo njegova djeda koji je slavni arobnjak u
Lahoreu te da je za njegov povratak ponuena golema nagrada.
Mariana je zinula, a tada brzo zatvorila usta. Kakva besmislica. Odmaknula je kosu
s lica i pokazala dijete. Bio je... zastala je, kratko puhnula i podignula bradu. Pa,
otresla se, nije vano kako se naao ovdje, zar ne? U svakom sluaju, ja u ujutro
putovati s drugim Engleskinjama. Ti e, molim, povesti dijete. Ne zanima me to
e rei drugima u taboru. I kasno je. Donesi mi vrue voe za njegovu kupku.

19. poglavlje

ar Muhamed tiho je uao u sjeni pred ulazom u ator mlade memsahib,

glave i gornjeg dijela tijela umotanih u pamunu tkaninu, tako da mu je iz nje
virio samo nos. Iz atora je dopirao tih i blag glas memsahib. Nitko nije
odgovarao, sjene se nisu pomicale na stijenama. Njezin je sluga zacijelo

otiao.
Dolazak tog ovjeka k njegovu ognjitu Jaru Muhamedu isprva je bio zagonetka.
Hinduistika pravila u pogledu prehrane ne doputaju mu prii muslimanskom
ognjitu kako bi jeo. Njegova memsahib nije mogla poeljeti dal roti s ognjita Jara
Muhameda, obian kruh i leu, hranu skromnih ljudi. Samo bi stranac u velikoj
potrebi bio nahranjen s nasumice izabranog ognjita. I tada mu je sinulo u taboru
moe biti samo jedan stranac ija je potreba dovoljno velika da Engleskinjin sluga
bude poput prosjaka poslan u potragu za hranom.
Jar Muhamed zatvorio je oi sluajui umirujui enski glas. Da, unuk eika
Valijulaha je unutra. Elhamdulilah, slava Alahu.
Sat vremena prije kod svojeg je ognjita ekao da Engleskinjin sluga ode s hranom
prije no to je krenuo k afi sahibu.
Kuglice stareve brojanice tiho su kuckale dok je Jar Muhamed pripovijedao svoju
priu. Vjerujem da je tvoja pretpostavka tona, Jar Muhamede, sloio se afi sahib
kimajui kad je konjuar zavrio. Sada idi, dodao je, i prenesi poruku memsahib.
Jar Muhamed doao je izravno od afi sahiba, uao u crveni tabor kroz uski ulaz za
sluge na visokom stranjem zidu te u prolazu pozdravio pandapske straare u
odorama na vlastitu jeziku, i bez tekoa proao taborom. Obiao je usnule sluge i
ograena ognjita, a potom preao preko otvorenog prostora prema velikim
atorima generalnoga guvernera i njegovih sestara. Kreui se tiho od sjene do sjene,
neopaeno se pribliio atoru mlade memsahib.
Dobio je uputu odmah prenijeti tu novu poruku, ali kad je stigao, nije ju pozvao
strahujui da e je uplaiti. Umjesto toga navukao je al preko glave i oko koljena.
Priekat e.
Nije dugo ekao. Pribliili su mu se koraci, a tada se kod atora pojavio sluga te
mlade ene mrmljajui za sebe, nosei dva mjedena vjedra. Iz jednoga se puilo.
Kupka za dijete.
Sluga nije vidio Jara Muhameda. Ne podiui pogled, odloio je jedno vjedro i
pruio ruku kako bi odmaknuo zaslon od trstike na ulazu. Svjetlost svjetiljke izlila se
kroz ulaz. Jar Muhamed jednim je brzim pokretom ustao i iskoraio iz sjene.
Hai-ai-ai! Uplaeni sluga viknuo je u iznenadnoj panici. Vjedro mu se zaljuljalo i
vrua je voda poprskala prainu.
Kad je sluga teko diui posegnuo prema zaslonu, Jar Muhamed zakoraio je prema
njemu i pogledao u ator.
Duboko je udahnuo. Mlada memsahib sjedila je licem okrenuta prema ulazu,
satenske suknje boje lavlje dlake rairile su se oko nje, a smee su kovre uokvirile
njezino blijedo lice kad se zatitniki nagnula nad dijete svijetle koe i iroka lica. Na
atorskom platnu iza nje skakale su sjene. Na trenutak je pogledala Jara Muhameda
irom otvorenim oima i neustraivim pogledom.
Sluga je povukao zaslon kako bi zatvorio ulaz i urno je stao pred Jara Muhameda, a
njegova su vjedra stajala na tlu pred njim. Zato si doao? upitao je promuklim

glasom.
Imam poruku za memsahib.
Prekasno je za donoenje poruka. ovjek se trudio zvuati mono. Jar Muhamed
uo je utanje s onu stranu zaslona. Moda je memsahib pokuavala sakriti dijete.
Ova je poruka vana. Glas Jara Muhameda zvuao je uzbueno. Moram je odmah
prenijeti. Recite joj da joj ja, Jar Muhamed, moram osobno prenijeti tu poruku.
Vidio je da ga ovjek eli otjerati vikanjem i psovkama, ali plaio se ponovno
podignuti glas, vjerojatno kako radoznali sluge ne bi doli postavljati pitanja. Jar
Muhamed stajao je mirno, nadvijen nad slugu, i ekao.
Sluga se doimao kao da e zaplakati. Podignuo je drhtavu ruku i odmaknuo zaslon te
nakaljavi se uao u ator. Vani je ovjek po imenu Jar Muhamed, rekao je
uplaenim glasom, priguenim zaslonom. Kae da ima poruku za vas.
Opet se zaulo utanje. Memsahib je pruila ruku preko zaslona i tada izala te stala
pred Jara Muhameda, a lice joj je na mjeseini bilo blijedo poput slonovae.
Da, to je? Drei dovratak bijelim prstima, pomaknula se kako bi onemoguila
pogled na unutranjost.
Mir s vama, memsahib, zapoeo je Jar Muhamed. Donosim vam poruku. Poruka
glasi: >Dobro ste uinili. Nemojte nikome rei to ste uinili. Priekajte upute.<
Ostala je nepomina, koa joj je bila bijela i sjajna, a tada se kratko nasmijala visokim
glasom i obrisala ruku o suknju. Hvala vam, Jaru Muhamede, iako ne shvaam to
vaa poruka znai.
Priekajte. Jar Muhamed podignuo je ruku kad je krenula. Imam neto za vas.
Iznutra se zaulo cviljenje. Memsahib je pogledala preko ramena, a tada ponovno
Jara Muhameda. Idite, zapovjedila je, a pogled joj se zamraio. Idite.
On je bez odgovora unuo te iz svoje odjee izvadio paketi grubog smeeg eera
umotanog u muslin, koji je uvijek nosio sa sobom za konje. Dok ga je promatrala,
uspravnog vitkog tijela, Jar Muhamed izvadio je malen zakrivljeni no i odrezao
kvadrat muslina te u njega umotao dvije grude sirovog eera i pruio joj ga.
Djeca ga vole, rekao je. Konjima nee nedostajati.
Uzela je eer i okrenula se, a njezine su sjajne suknje zautale u tami.
Jar Muhamed na odlasku je razmiljao o tome kako je ta mlada ena zacijelo bila
uplaena kad joj je predao dar. Pa ipak, jasno je vidio da bi mu se usprotivila ona, a
ne njezin sluga, da je pokuao ui u ator.
Osvrnuo se preko ramena i pogledao maleni ator ije su stijene slabano sjale,
iznutra osvijetljene svjetiljkom. to su mu dva starca rekla u haveliju eika Valijulaha?
Tvoj posao uskoro e zapoeti, rekao mu je afi sahib.
Samo e ti, i nitko drugi, znati kad je vrijeme za djelovanje, rekao je eik.
Mariana je odmaknula zaslon i vratila se u ator, nosei paketi eera koji joj je visio
s prstiju. Ti si rekao Jaru Muhamedu, rekla je optuujui slugu. Dittu, to si
uinio?
Dittu je nepomino stajao na sredini atora, drei dijete u naruju. Kad ga je
Mariana pogledala, blijedog lica, nagnuo se nad dijete. Kunem se, promrmljao je, a
suze su mu potekle iz oiju, kunem se da nisam rekao. Taj je konjuar udan ovjek.
Ne znam kako je pogodio. O, preklinjem vas, memsahib, govorim vam istinu!
Molim vas, o, molim vas, memsahib, nemojte me otpustiti!
to to znai, Dittu? Znaju li svi u taboru da je to dijete ovdje, u mojem atoru? Zna
li maharada?

Dijete je pruilo ruice prema njoj. Uzela ga je od Dittua i sjela za stol. Mislila sam
da smo sigurni, ali nismo. Odvezala je paketi, odlomila komadi eera i stavila ga
djetetu u usta.
I prestani plakati, Dittu, strogo je dodala. Dakako da mora ostati. Uzdahnula je
kad je svojim dronjkom otro suze. Ne mogu ostati posve sama s domaim
djetetom.
Konjuar je donio poruku, nije li? upitao je Dittu. Kako je glasila njegova
poruka?
To nije bilo nita, Dittu, odgovorila je. Njegova je poruka nevana.
Nije bila nevana. Ta trea poruka ju je uplaila. To upozorenje, koje vie nije bilo
neodreeno i nije ga mogla samo tako odbaciti, dokazivalo je da je netko doista
promatra. Nemojte nikome rei, rekao je Jar Muhamed. Priekajte upute. Obavila je
dijete rukama i vrsto ga stisnula.
Ne smije se predati strahu. Jar Muhamed joj je uz tu poruku donio i dar. Koliko god
ju je poruka uplaila, Jar Muhamed joj se nije doimao prijetee.
Dittu, rekla je, da nas Jar Muhamed namjerava odati, ne bi dao babi eer. Rekao
bi nam da zna, a tada bi pokuao uzeti babu. Mislim da za babu ne zna nitko osim
Jara Muhameda i moda jo jedne ili dvije osobe. Ali mislim da nam ne ele nauditi.
Preplavilo ju je olakanje. I, o, Dittu, dodala je ozarena lica, kad je taj ovjek
doao, nisi li se uplaio da e nam uzeti babu?
Potapala je djetetovo lice. Nisi li u prvom trenutku pomislio da Jar Muhamed
namjerava odnijeti nae dijete i uzeti maharadinu nagradu?
Nasmijala se pa se i Dittu nasmijao, a tada se dijete, vidjevi ih, razvedrilo i
nasmijeilo, oi su mu postale dva polumjeseca na njegovu irokom licu, a ona je
tada ustala i zavrtjela ga ukrug tako da joj se ukastosmea suknja vrtjela oko nje,
nasred atora osvijetljenog svjetiljkom.

20. poglavlje

Nedjelja, 15. prosinca

jesec je bacao slabanu zraku svjetlosti na maharadin uti ator i na visoku
nosiljku od obojenog stakla koja je prazna stajala pred njegovim ulazom.
Straari su tiho razgovarali medu sobom dok je fakir Azizudin vodio
maharadu Randita Singa gore-dolje, zatitniki ga obgrlivi oko ramena.
Jusuf je pogledao Hasana dok se njihova karavana deva pribliavala. Neto doista
nije bilo u redu. Zastraujua vijest, koju su uli kad su stigli u maharadin tabor,
zacijelo je tona.
Da, Sabur je nestao. Hasanov glas zvuao je ravnoduno, kao da je sa svojim
sinom izgubio i osjeaje. Ali, zato, Jusufe? Tko bi ukrao mojeg sina maharadi?
Nemoj strahovati, Hasane. Jusuf je pruio ruku kako bi ga umirio kad su stali pred
utim atorom. Uz toliko lou vijest on e morati misliti za obojicu. Sabur e biti
pronaen. Sjeti se oeva pisma.
Gdje je Sabur? ak i prije no to je sjahao, maharada je odgurnuo svojega glavnog
ministra i pourio prema njima. Gdje je moj mali biser? povikao je. to si uinio s
njim, Hasane, ti i tvoj otac arobnjak?
Prije no to je Hasan stigao odgovoriti, fakir je uhvatio starca za lakat i poveo ga
natrag prema atoru. Doite, maharado, umirio ga je uputivi Hasanu i Jusufu
pogled upozorenja. Unutra razgovarajte s Hasanom. Sada se morate odmoriti.
Kad su uli u ator, Jusuf je gledao kako Hasan prilazi maharadinom krevetu.
Maharado, poeo je Hasan stojei pokraj svojeg kralja, pogleda uprtog u ilim,
veeras sam stigao iz Kasura, dok ste vi bili u Zlatnom hramu. Dopremio sam vam
prvi dio...
to e mi zlato i dragocjenosti? Stari glas je drhtao. Vaan mi je samo moj Sabur.
Jusuf se znojio na svojemu mjestu pokraj vrata. Barem ih straar nije razoruao; nisu
bili uhieni. Ali svi ti dani i noi u Kasuru rasprave, upozorenja, laskanje, svi
Hasanovi strpljivi pokuaji da prikupi maharadin danak, njegove molitve da im
maharada napokon dopusti povesti Sabura kui, njegova tiha tjeskoba na putu
onamo sve je to bilo uzalud, ili moda nije?
Je li netko ve spasio Sabura? Ako jest, tko se izloio smrtnoj opasnosti i moguem
kraljevom gnjevu da bi spasio njegovo dijete? Kamo je ta osoba odvela Sabura?
Maharado, umilno se ubacio fakir, Hasan ne moe imati prste u tom stranom
dogaaju. Bio je u Kasuru vaim poslom. Veeras je doao odanle, donijevi vijesti i
dio danka. On nije kriv.
Maharada je rukom dao znak da eli svoj pokriva. Dovedite mi moje Sabura,
jednostavno je rekao poseui za fakirovom rukom kad je sluga podignuo crveni
satenski pokriva na njegova ramena.
Fakir Azizudin neznatnim je pokretom glave otpravio Hasana i Jusufa. Dok su njih
dvojica natrake izlazili iz atora, Jusuf je vidio suze na licu svojeg kralja.
Bilo je jo mrano kad je Marianu iz sna prenulo promukao, nestrpljiv apat.
Memsahib, memsahib, govorio je Dittu, moram izvesti babu.
Babu, tko je baba? Zar Dittu mora govoriti ak i nou? Okrenula se uzdahnuvi, a
tada ju je blago mekoljenje naglo probudilo.
Oteto dijete!
Ali, Dittu, apnula je u tamu, poloivi ruku na maleno tjelece pokraj sebe, jo je

no!
Nije, memsahib, rano jutro je. Baba mora izai kako bi napravio soo-soo.
Soo-soo?
Pishab!
Pishab? Kojoj je to vanoj rijei muni nije pouio?
Pomokrit e vam se u krevet, siktao je Dittu stigavi do njezina kreveta i pipao
traei dijete. Djeca moraju raditi soo-soo u odreeno vrijeme, izjavio je prijekornim
glasom dok je otvarao zaslon nosei dijete u naruju.
Mariana je dodirnula toplo mjesto na kojem je dijete spavalo te kroz stijenu atora
sluala Dittuovo prigueno tepanje. Mnogo je toga bilo potrebno uiniti. Do
Lahorea su bila jo etiri dana putovanja. Kako e etiri dana skrivati dijete?
Odbacila je pokrivae i ne zamarajui se paljenjem svjetiljke pipala traei izme.
Nije bilo vremena za traenje iste odjee; odjenut e ono to je veer prije imala na
sebi.
Ponovno je sanjala brod. Petljajui s kukicama i gumbima, pokuala se sjetiti sna, ali
uspjela je prizvati samo nejasnu predodbu napete snasti iznad glave i vjetrom
noenih kapi koje su je pekle na licu.
Taj ju je san podsjetio na jueranju pjesmu.
Ne tuguj, srce,
jer Nuh e biti tvoj vodi:
tvoj kormilar kroz potop.
Pruila je ruku kako bi upalila svjetiljku. Kad bi Nuh barem vodio nju. Kad bi
vjerovala u to, mogla bi izdrati bilo to. Ali, moda je doista bila navedena oteti
maharadina taoca. Kako to drugaije objasniti?
Dijete je eljelo da ga ona otme, u to nije sumnjala. Pruilo joj je ruice iz sluginih
ruku, gledalo ju je s izrazom oekivanja na licu. Ali, zato?
Dobro ste uinili, sino joj je rekao konjuar.
Jar Muhamed. On nije bio obian konjuar kad joj je donio te tajanstvene poruke.
Iako je to porekao i on je zacijelo prorok, poput luaka na cesti i bia u vrtu.
Doimalo se da su proroci posvuda, da joj pruaju savjete o hrabrosti i o putu koji je
navodno izabrala...
Kad se Dittu vratio s djetetom, zakljuila je da barem on nije prorok.
Previe je hladno, zabrinuto je rekla malo poslije, hodajui amo-tamo. Kako ga
moe odnijeti van bez odjee? Razboljet e se i teta je uprljati ga nakon fine
kupke.
Gledajui Marianu okruglim oima, dijete je drui stajalo pred Dittuom koji je
uao, a jedna ruica bila je u vrstom smeem stisku dok je Dittu mazao hladno
blato po njegovu golom tijelu. Oko djetetova palca izlazili su zvukovi
nezadovoljstva.
Trae bogato dijete, objasnio joj je Dittu maui ga. Ako je baba gol i prljav,
mogu rei da sam ga pronaao na putu. Takvo to se neprestano dogaa.
Vjerojatno si u pravu, ali ekaj... Mariana je prila svojoj krinji s odjeom i iz nje
izvukla unitenu haljinu od tartana. Pronala je poderotinu, a tada grandioznom
gestom poderala vunenu suknju od ava do ava, ispunivi zrak prainom. Umotaj
ga u ovo. Reci im da sam vidjela to dijete i saalila se nad njim.
Nekoliko trenutaka poslije, nosei dijete koje mu se umotano u tartan otimalo pod
rukom, Dittu je iao prema crvenom zidu, a Mariana ga je gledala s ulaza dok joj je
srce uplaeno lupalo.

Bilo je hladno, ak i uz vatru. S Dittuova krila dijete je mirno promatralo lica, jedno
po jedno, uzvraajui radoznale poglede Dittuova tri prijatelja, dok se jedno majuno
stopalo, slobodno od poderane haljine, ritmiki ljuljalo amo-tamo.
Kako da ga ostavim samoga na putu, akalima i hijenama? pitao je Dittu, gurajui
uvjebanom rukom komadie krulia u djetetova otvorena usta.
Dakako da si ga mogao ostaviti ondje. to te briga za njega? upitao je Sita s mjesta
na kojem je sjedio te trijeskom crtao krugove u praini. I kojoj kasti pripada? Moda
na krilu dri nedodirljivog i stavlja prste u njegova usta.
Mladi Mohan udaljio se uz uzdah opravdavanja, ostavljajui znakovit prostor izmeu
sebe i djeteta.
Gaggan je zamiljeno vakao granicu nima. Djeca koju povremeno nalazimo na
putu nisu nita drugo doli nevolje. Dakako, dodao je promijenivi ton, ako je on
maharadin talac...
Znam da e donijeti nevolje, urno ga je prekinuo Dittu, obrisavi djetetova usta.
Ali to sam mogao? Prsti su mu se tresli dok je vre umatao dijete u krpu od
tartana.
Srce ti je previe meko, Dittu. Sita je pruio ruke iznad glave kako bi se tapom
poeao po leima. Dakako, uvijek ga moe prodati. Mogao bi dobiti dobru cijenu
od krojaa Siroa ili od kovaa, kako mu je ono ime...
Ne, nemoj to uiniti. Gaggan je promatrao djetetovo pozorno lice. Naposljetku,
sada je ovdje. Moemo se brinuti za njega. Kova pah! Tko moe kovau
povjeriti dijete?
Drugaiji je, zna, dodao je zamiljeno. Nije poput veine djece. Pljunuo je
komadi kore u vatru i debelim prstom upro u tartan. Trebao bi imati odjeu.
ovjek iz mojeg sela ije za vojsku. Pitat u ga.
Dittu je kimnuo i prinio loni djetetovim usnama. im je to uinio, djetetovo se
tijelo ukoilo. A tada je jednim iznenadnim pokretom podignuo ruicu i izbacio
loni iz Dittuovih prstiju. etvorica su promatrala kako pada na tlo i kotrlja se,
kako kapi mlijeka prskaju u vatru.
Zaboga, Mariana, to me ve drugi put pita, gospoica Emily primijetila je nakon
doruka, zaklanjajui oi rukom u rukavici. Nikada nema nikakve koristi od pitanja
gdje su nae stvari. Ja oekujem da u se sa svojim suncobranom ponovno sastati
tono u vrijeme zalaska sunca. Ali, moram rei da jo nisam vidjela nekoga tko toliko
arko eli vidjeti blatnjavi ator i nesposobnog slugu.
Ja to dobro razumijem, blago je rekla gospoica Fanny. Promekoljila se u svojem
sklopivom stolcu. I ja elim nakon svakog putovanja znati gdje su sve moje stvari,
osobito pjegavi jelen. Uvijek sam zabrinuta do trenutka dok sve nije onako kako bi
trebalo biti.
Iako u Indiji nikada nita nije onako kako bi trebalo biti, dodao je lord Auckland.
Zijevnuo je gledajui na sat. Hvala nebesima da do etiri sata ne moramo zabavljati
nijednog domaeg ovjeka. S uzdahom se naslonio na naslon svojega pletenog
stolca.
Draga, zato kasnije ne bismo izale na jahanje? upitala je gospoica Emily
prouavajui Marianu pronicavim plavim okom. Aktivnost e ti goditi. Vjerojatno si
malo napeta nakon sveg jueranjeg uzbuenja.
Uzbuenja. Mariana je osjetila kako joj se grlo sui.
Doista je bilo uzbudljivo, nije li? ivahno je upitala gospoica Fanny. Hram i

jezero uz vatromet su se doimali kao palaa iz bajke!

Gospoica Emily nije skidala pogled s Mariane. Doista si blijeda, dijete. Zatrait u
da ti pripreme jednoga od boljih konja. Vidjela sam jadnu ragu koju su ti dali. Nije
udo da ne jae.
Uzavrela u svojoj utosmeoj svili, Mariana je sat vremena poslije stajala pred svojim
sputenim atorom te promatrala kako kuliji polau uad i atorske klinove. Gdje je
u tom kaosu podizanja tabora bilo dijete koje joj je povjereno na skrb?
im je njezin ator podignut i namjetaj rasporeen, pojurila je u njega i nestrpljivo
stala nasred prugastog tla iekujui poznat, ali sada uzbudljiv zvuk Dittuova
tapkanja prema njezinu atoru.
Napokon je stao pred nju, lica izboranog u osmijeh, s djetetom koje mu se migoljilo
ispod ruke.
Oh, hvala nebesima da ste se vratili, apnula je zagnjurivi lice u djetetov vrat.
Polegnula ga je na krevet i oduevljeno tepala njegovu polaganom, ljupkom
osmijehu. Potrebno ga je jo jednom okupati. Jesu li vas vidjeli?
Nisu, memsahib. Sijede dlake na Dittuovoj bradi bile su proarane blatom, inei
ga ak otrcanijim no inae. Bili smo...
! upozorila ga je uvi izvana razgovor dvaju mukaraca, praen topotom
konjskih kopita. Njezini konjuari stigli su s jednim od konja gospoice Emily.
Idi, poslala je Dittua mahnuvi prema ulazu, i otpravi ih. Reci im da danas ne
elim jahati.
Kad je Dittu provirio kroz ulaz, Mariana je spustila dijete i gledala ga kako hoda
uokolo. Stao je, oprezno uspostavljajui ravnoteu, a tada je unuo te pruio njene
prstie kako bi podignuo neto s poda.
Ne, duo, ne Marianinu ukosnicu, apnula je podignuvi ga i otvorivi njegovu
aicu.
Sve tii topot kopita gotovo je odjednom zamijenio zvuk neijeg nakaljavanja pred
atorom. Dittu je naglo uvukao glavu u ator. Memsahib, promuklo je apnuo,
zaboravili smo vaeg munija!
Mariana je gurnula dijete Dittuu i otvorila platnenu zavjesu na vanjskoj stijeni atora,
ali kad je pokazala Dittuu neka ue u njezin maleni prostor za kupanje, zvukovi
vjedara izvana rekli su joj da e ista ui svakog asa. Zar su se svi odjednom sjatili
u njezin ator? Brzo je uvrstila zavjesu, onemoguivi istau ulazak, a tada se
okrenula drei prst na usnama i poela oajniki traiti drugo skrovite.
Drugo nakaljavanje izvan atora otkrivalo je blagu nestrpljivost.
Kako da otpravim muni sahiba? moleivo je apnula Dittuu.
Njezin je sluga slegnuo ramenima, drei dijete u naruju.
Bilo je prekasno da sakriju dijete. Mariana je ispruila ruke kako bi ga uzela. Doi,
pozvala ga je glasom koji se lomio.
Njezin je uitelj paljivo uao, pognut kao i inae, trepui na slaboj svjetlosti.
Ugledavi dijete u Marianinu naruju, nainio je korak unatrag.
Muni nije bio ovjek kojem bi se lagalo. Mariana mu je prila prije no to je stigao
progovoriti. Muni sahibe, apnula je dok je ista iza zavjese udarao vjedrima
jednim o drugo, ovo je dijete sin vanog ovjeka iz utvrenoga grada Lahorea.
Nitko ne smije doznati da je ovdje.
Ah, odgovorio je muni.
vrsto obavivi jednu ruicu oko Marianina vrata, dijete je bistrim oima gledalo
starijeg gosta.

Mariana se uspravila. Ukrala sam ga maharadi. Ljudi su bili bezobzirni prema

njemu. Pogledajte.
Ozlijeen je. Uzela je djetetov dlan i pritisnula ga o svoj obraz.
Kako ste ga ukrali? upitao je starac s nedokuivim izrazom na licu.
Njegov mi se sluga obratio u Zlatnom hramu te mi pokazao njegova jadna rebra i
podljeve. Tada mu nisam mogla pomoi.
Zadrhtala je od sjeanja. Ali na kraju veeri isti je ovjek dotrao k meni i
jednostavno mi ga predao. Ja sam ga uzela u svoju nosiljku i dovela ovamo.
Je li vas itko vidio? Munijevo lice bilo je ozbiljno.
Nije. To je bilo prilino neobino, polako je odgovorila. Osjeala sam se gotovo
nevidljivom. Svi su prolazili pokraj mene kao da me nema. Nitko me nije pogledao,
ak ni Indijci.
Pogladila je djetetov obraz. Sve je bilo vrlo jednostavno i dogodilo se vrlo brzo
mogla sam ukrasti nekoliko djece i nitko ne bi mario za to.
U tome grijeite, bibi. Stavivi ruke iza lea, muni se uspravio. Veoma grijeite.
Nekim je ljudima i te kako stalo do ovog djeteta. Pomaganje bilo kome da pobjegne
iz maharadina doma, a osobito ako je to jedan od njegovih talaca, teak je zloin.
Da ste otkriveni, dodao je stisnuvi oi, savez izmeu vaih ljudi i maharade bio
bi na velikoj kunji. Dijete bi bilo vraeno maharadi, a vi biste bili neasno poslani
natrag u Calcuttu.
Mariana je vre stisnula dijete.
Kad je muni vidio njezinu reakciju, izraz njegova lica omekao je. Ali niste vieni.
Priao joj je, slubeno se naklonio i zagledao se u djetetovo lice. Sine, kako ti je
ime?
Dijete je udahnulo i tada progovorilo prvu rije koju je Mariana ula. Tabur, rekao
je mekoljei se u njezinim rukama.
Starac se nasmijeio. Sabur, zar ne? Dobro, dobro.
to da uinim, muni sahibe? upitala je Mariana. Trnci straha proli su joj niz
kraljenicu. to je uinila? to da uinim?
Jasno je da je spaavanje zlostavljanog djeteta milosrdno djelo. Jasno je i da je sve
to se do sada dogodilo bilo djelo Alaha Svemilosnog, koji je slugu nadahnuo da
vam preda dijete i koji vas je zatitio nakon to ste ga uzeli. Pitate me to da uinite.
Predlaem vam da molite.
Da molim? Mariana je gledala kako se Sabur gega prema Dittuovim rairenim
rukama.
Vi se molite Bogu Svemoguemu, zar ne, bibi? blago ju je upitao muni.
Da, odgovorila je, ali zacijelo...
Moram si uzeti vremena da razmislim, prekinuo ju je uitelj podignuvi prst
upozorenja. A vi, bibi, cijelu ovu stvar morate predati u ruke Alahu Samilosnom.
Kad je Mariana tuno uzdahnula, muni sahib nainio je neodreenu gestu kojom je
dao do znanja da je razgovor o toj temi zavren.
A u pogledu nae pouke, dodao je smijeei se Saburu, dan je krajnje neobian,
nepogodan za pouku. Danas e biti praznik. S vaim doputenjem, memsahib,
rekao je naginjui glavu, naputam vas. Ako vam zatreba moja pomo, Dittu zna
gdje e me pronai.
Izaao je iz atora bez osvrtanja. Mariana je sjela na rub kreveta, pomalo oamuena,
drei ruku na grudima.

Kad je muni otiao, doimalo se da su u zraku ostali slabani pramenovi magle. U

prvim trenucima koje su proveli zajedno, mali je Sabur udesno osvojio njezino srce.
Bio je njezin i ona je sada bila njegova. Nitko je nije mogao uvjeriti u suprotno.
Moda je izabrala odreeni put kad ga je uzela, kao to je prorok predvidio. Ali bez
obzira na to je li krenula odreenim putom, bit e oprezna jer je Saburov ivot
ovisio o njoj, u to je bila sigurna. Da, svakako e biti oprezna.

21. poglavlje

Utorak, 17. prosinca

apola budna pod pokrivaima, Mariana je sluala kako kia pada po
atorskom platnu iznad njezine glave.
Ali, memsahib, on mora spavati sa mnom, sino je zahtijevao Dittu
dok je dijete u njegovu naruju nestrpljivo plakalo pruajui ruice
prema njoj. Drugi sluge ga oekuju. Ako ne bude sa mnom, postavljat e pitanja.
Bio je u pravu. Kako su mogli hiniti da je Sabur izgubljeno dijete ako bi nou
nestajao u neiji tui krevet?
Ne mogavi se suprotstaviti, mahnula je rukom otpravivi ih, a potom je loe
spavala, uvjerena da Dittu Sabura nije dobro omotao na toj hladnoi.
Okrenula se na lea i navukla jastuk preko lica. Unato upozorenjima muni sahiba,
kako li je bilo lako najprije oteti, a potom u tajnosti drati Sabura...
Samo su Dittu, muni i Jar Muhamed znali gdje je dijete, a doimalo se da nijedan od
njih nema namjeru odati ga. Englezi nisu znali za njega. Da jesu, nipoto ne bi
pomislili da ga je oteo netko od njih.
Jo je netko znao. Mariana je odgurnula jastuk i otvorila oi. Kako je mogla zaboraviti
poruku Jara Muhameda? Ne, ne smije misliti na to. Mora misliti kako da dragog,
malog Sabura dri u sigurnosti te kako da ga udeblja i usrei.
Pribliili su joj se neiji koraci. Memsahib, doveo sam babu, apnuo je Dittu.
Poelo je kiiti pa ete vi do sljedeeg taborita putovati u nosiljci. Prijateljima sam
rekao da sam babu poslao putovati s brijaevom obitelji u natkrivenim kolima.
Shabash, Dittu, dobro si to uinio, rekla je uz irok osmijeh kad je ustala kako bi ih
doekala. Doista dobro.
>Matej, Marko, Luka i Ivane<, tiho je pjevala sat vremena poslije, a glas joj je
odjekivao u zatvorenoj nosiljci, >blagoslovite krevet na kojemu leim...<
Naleti vjetra bacali su kine kapi u tanke stijene njezine nosiljke. Ujednaeno
dahtanje nosaa izvana, ha, ha, ha, govorilo joj je da je sve u redu.
Kako li je vrijeme ljubazno kad nam je dopustilo putovati zajedno, apnula je.
Nije li Dittu mudro sruio pribor za kavu i odvratio pozornost naim nosaima dok
sam te ja unosila u nosiljku!
Djetece obrijane glave koje je lealo na njezinoj ruci nije imalo ruiastu kou
poput njezina brata Ambrosea, a oi su mu bile smee, a ne duboko plave, ali
njegova je malena tjelesna teina na njoj ublaavala njezin stari osjeaj gubitka. Kapci
su mu se sputali i nije se osobito trudio sjesti, ali doimao se zadovoljnim u njezinu
drutvu. Promatrao je njezino lice i doputao joj da ga mazi i miluje koliko je god
eljela. Mariana se uspravila, naslonila na jastuke iza svojih lea i podignula ga na
krilo.
Eto, tiho je rekla kad se Sabur naslonio na njezine grudi. Zatvorila je oi. Kad bi ga
barem mogla pokazati svojoj obitelji, osobito tati...
Bilo joj je drago da se malian nije mekoljio. Prostor nosiljke bio je dovoljno dug,
protezao se dalje od njezinih stopala, ali bio je jedva dovoljno irok da se pomakne, a
kad god bi se uspravila, strugala je glavom po stropu.
Sluaj kiu na krovu, maleni, apnula je. Danas volimo kiu, zar ne, zlato moje?
Nosom je protrljala Saburov obraz. Vidi, apnula je kad je Sabur posegnuo prema
medaljonu koji je nosila na zlatnom laniu oko vrata, ti i ja prilino smo sigurni i

sretni zajedno!
Putovanje je zbog kie trajalo due no inae. Doruak, koji je najee bio posluen
im bi svi stigli na novo taborite, toga je dana kasnio i bila je guva. asnici i
lanovi osoblja, koji bi inae dorukovali vani, odluili su pridruiti se generalnom
guverneru i njegovoj pratnji u natkrivenom prostoru. ator za blagovanje bio je
potpuno ispunjen. Ne mogavi sjediti za stolom, mlai su mukarci jeli stojei,
onglirajui glinenim posuem i liicama.
Jedan je sluga Mariani privukao stolac pokraj gospoice Fanny. Mariana je sjela i
sloila svoje suknje, pogledom prelazei po stolu krcatom dorukom. Predavanje
Sabura Dittuu na kraju putovanja bilo je zahtjevno, ali uspjeno i ona je sada bila
slobodna uivati u doruku. Uzela je brio i posegnula prema nou za maslac.
U gomili se pojavio Harry Fitzgerald. Ona ga je kratko pogledala i poeljela pribliiti
mu se te mu, dok nitko ne gleda, rei sve o djetetu.
Porunik Marks koji je zahvaljujui gospoici Emily takoer bio u poasnoj strai,
drao se gospoice Fanny i jeo jaja te pokuavao uhvatiti Marianin pogled. Pozvali
su ga da sutra doe na au vina, a gospoica Emily oekivala je da i ona bude
prisutna i uljudna, iako je ve dva puta sasvim jasno izrazila svoje osjeaje. Drugi je
put ak nesmotreno spomenula Marksove ui.
Porunikove ui, odgovorila je gospoica Emily, nisu vane. S vremenom e ih
prestati primjeivati.
Mariana ih nikada nee prestati primjeivati. Te su ui simbolizirale sve njezine
osjeaje o prisiljavanju na brak iz koristi. Dok joj se Marks toga jutra smijuljio preko
vilice, zamiljala je kako mu ui rastu i rastu sve dok mu nisu pale na ramena.
Iza iscerenog Marksa Fitzgerald je drao alicu na tanjuriu, a Mariana ga je gledala iz
profila. Kosa mu je izgledala nakostrijeeno, kao da nije dobro spavao. Sutra bi
pobjegla s njim kad bi na maharadinu teritoriju imala kamo pobjei ili kad on ne bi
za koji dan odlazio u Afganistan.
Namjerno se okrenula, izbjegavajui Marksovo zurenje, i hinila zadivljenost slugom
koji je vjeto nosio posluavnik pun prljavog posua. Sada je mogla samo otputovati
natrag u Calcuttu s lordom Aucklandom i njegovom pratnjom te cijelim putom
moliti da Fitzgerald obavi svoju dunost u Afganistanu i vrati joj se. Njegova e
istina prije ili kasnije stii do gospoice Emily. Prije ili kasnije sve mora biti u redu.
Gdje je bojnik Byrne? glas gospoice Fanny prodro je u Marianine misli.
Otiao je dogovoriti se za ovce, odgovorio je porunik Marks.
Ovce? Gospoica Emily prestala je rezati janjei bubreg. to e nam ovce?
Za sutranji ruak, gospoice Emily. Marks je kimnuo s ozbiljnim izrazom lica.
Gospoica Emily podignula je obrve. Kakve ovce oekujemo za ruak? Nadam se
da nitko nije pozvao one vulgarne s naranastim mrljama.
Marks je zbunjeno zinuo. Na kraju stola lord Auckland sloio je svoj ubrus. Da sam
na tvojem mjestu, Emily, rekao je, a kutovi usana su mu se podignuli, sutra za
ruak ne bih odjenuo vunu.
Gospoica Fanny povjerljivo se nagnula prema Mariani. Ovce je jedna od omiljenih
rijei moje sestre.
A sada, draga Mariana, rekla je gospoica Emily mijenjajui temu, mora uti
najnoviju uzbudljivu vijest s maharadina dvora. Uz zveket je odloila porculansku
alicu za kavu. Upravo smo doznali da dok smo prije dvije veeri bili u Zlatnom
hramu i gledali vatromet, netko je izveo zanimljivu aroliju.
Doista, dodala je gospoica Fanny. Ba teta da to nismo vidjeli. Prava fantastina

orijentalna pria.
Gospoica Emily lagano je ubrusom obrisala usta. Zacijelo si vidjela, poela je,
boleljivo dijete koje maharada neprestano dri uza sebe. To je dijete politiki
talac, zadran kako bi se osigurala odanost njegova oca, mladia koji pomae
tajanstvenom fakiru Azizudinu, maharadinu glavnom ministru.
Mariani je zastao dah.
Taj je mali talac, nastavila je gospoica Emily maui noem nad posudicom za
maslac kad se gomila koja je stajala utiala kako bi je uli, bio prisutan na vatrometu.
Mariana, moda si ga primijetila kad ga je maharada podignuo kako bi vidio
vatromet.
Mariana je kimnula bez rijei.
Dijete je oito nestalo odmah nakon toga, iako su sve mjere predostronosti bile
poduzete kako bi bilo sigurno.
Gospoica Fanny nagnula se naprijed ozarena lica. Domai ljudi kau da je dijete
isparilo dok ga je sluga nosio u maharadinu nosiljku. Od tog trenutka djetetu nema
traga. Maharada je navodno prilino shrvan gubitkom djeteta, koje mu prema
njegovu vjerovanju donosi sreu.
Mariana je primijetila da je Fitzgerald zamiljeno promatra s druge strane atora.
Plave oi gospoice Emily blistale su. I kao da to nije bilo dovoljno, ujemo da je
djed toga djeteta glasoviti arobnjak. Domai ljudi vjeruju da je on potajno oteo
djeaka, ali toj teoriji ne ide u prilog injenica da djed u vrijeme djetetova nestanka
nije bio u Amritsaru, sa svima nama, nego etrdeset milja dalje, u Lahoreu.
Mladi asnici prasnuli su u smijeh. Colin Marks je iza stolca lorda Aucklanda neto
apnuo drugom asniku, koji je zabacio glavu suspreui smijeh.
Gospoica Emily spustila je alicu na tanjuri, a podignuti kutovi usana inili su je
vrlo slinom bratu. To je objanjenje smijeno, dakako, ali uivam zamiljati kako
taj starac nakon veere u svojoj sobi mrmlja arolije dok maharadin talac miljama
daleko nestaje.
Mariana se pokuala smijeiti zajedno s drugima. Djed maloga Sabura bio je
arobnjak. to bi to moglo znaiti? Zatvorila je oi i vidjela kako sluga tri prema
njoj obasjan svjetlou baklje, kako mu se usne pomiu i kako Sabur poskakuje u
njegovu naruju.
Dva stolca dalje od nje doktor Drummond se nakaljao. Imajui u vidu nehajnost
domaih ljudi, rekao je polako i ozbiljno, iznenaujue je samo to da dijete ve
prije nije izgubljeno. Vjerojatno im je oteto pred nosom dok su gledali na drugu
stranu.
Val smijeha proao je oko stola. Mariana je osjetila kako blijedi.
Jesi li dobro, draga? Gospoica Emily se namrtila. Uzmi komad voa.
Oh, ne, hvala vam. Lijepa guava bila joj je nadohvat ruke, ali Mariana se nije mogla
pouzdati da e njezine drhtave ruke biti sposobne baratati noem za voe.
Za djetetov povratak ponuena je golema nagrada. Gospoica Fanny uvukla je
ubrus u njegov srebrni kolut i potapala ga. Za ne, gospodine Macnaghten?
Politiki tajnik naslonio se i pokretom ruke odbio slugu koji je nosio kavu.
Nadajmo se, rekao je pogledavajui prema elu stola, da e dijete biti vraeno
prije no to se maharadi ita dogodi. Ako bi sada obolio, za to bi mogao optuiti
djetetovu odsutnost. Ako bi ozbiljno obolio, to bi moglo utjecati na sporazum.
Lord Auckland prestao se smijeiti. Misli li, otro je upitao, da bi nestanak ovog

djeteta mogao nepovoljno utjecati na nae pregovore, da bi maharada ak mogao

odbiti potpisati sporazum o pohodu na Afganistan?
Dvije su mogunosti, gospodine, odgovorio je Macnaghten. Jedna je da bi
maharada mogao oboljeti, to bi odgodilo potpisivanje sporazuma. Druga je mnogo
ozbiljnija.
Ljudi oko stola ukoili su se. Mariana je uvrtala rupi u krilu.
Kao to svi znamo, domai su ljudi podmukli, nastavio je Macnaghten podiui
teke obrve. Postoji mogunost da je dijete oteo netko tko se protivi sporazumu te
da ga je podmetnuo u ovaj tabor.
Podmetnuo ga ovamo? gospoica Emily irom je otvorila oi, a njezina je alica
ostala na pola puta do usta.
Gospodin Macnaghten je kimnuo. Da je doista tako i da dijete otkriju ovdje,
maharada bi nedvojbeno zakljuio da smo ga mi oteli.
Oteli ga? Zato bismo mi uinili takvo to? Glas gospoice Fanny povisio se u
iznenaenju.
Na kraju stola lord Auckland je okretao no za maslac. Gospodin Macnaghten
spojio je prste u oblik tornja. Zato, gospoice Fanny, odgovorio je, jer je
maharada prilino uvjeren da je taj talac zasluan za njegovu trenutanu sreu.
tovie, nakon slavnog dijamanta Koh-i-Noor, to je dijete navodno najvea
dragocjenost koju Randit Sing posjeduje. Naziva ga biserom nad biserima. Logino
bi pretpostavio da smo mu mi oteli dijete kako bismo si osigurali njegovu sreu. U
takvim okolnostima moda ne bi potpisao sporazum. Tada bismo mogli biti
prisiljeni odustati od pohoda na Afganistan.
Odustati od pohoda? Trnci panike uspinjali su se Marianinim rukama i nogama.
Lord Auckland se namrtio. Noem je blago ubadao stolnjak. Jeste li sigurni u to,
Macnaghten?
Gospoin Macnaghten nije izgledao dobro. Gospodine, odgovorio je, moramo
imati na umu golemu mo praznovjerja domaih ljudi. Najudnijim stvarima pridaju
iznimnu vanost. Kako postoji mogunost da je dijete ovdje, nastavio je ivlje,
preporuio bih svima u taboru da ga potrae.
Mariana se usredotoila na udisanje i izdisanje, udisanje i izdisanje. Nije se usudila
nikoga pogledati u oi.
Lord Auckland je kimnuo. U pravu ste. Moramo se pobrinuti da ta situacija s
djetetom ne omete nae planove. Kao to svi znamo, u pogledu potpisivanja
sporazuma ne smijemo gubiti vrijeme.
Pogledom je preao preko krcatog atora i podignuo glas. Svjestan sam koliko je to
malo vjerojatno, ali ako itko od vas dozna bilo to o tome gdje je to dijete, odmah to
recite gospodinu Macnaghtenu. Je li to jasno?
Svi su kimnuli. Pobonici, nii asnici i Harry Fitzgerald mrmljali su u znak slaganja.
Mariana to vie nije mogla podnositi. Ustala je. Ispriavam se, lorde Auckland,
gospoice Emily, gospoice Fanny, ali upravo sam se sjetila da moj uitelj danas
dolazi ranije.
Muki glas pratio ju je dok je urno odlazila iz atora za blagovanje. Nisu li ti
domai ljudi krajnje neobini, rekao je porunik Marks. Zamislite koliku strku
podiu zbog maloga crnog djeteta!
Mariana je sjedila na rubu svojeg kreveta, u mislima koje su se vrtloile. Sada kad svi
budu traili Sabura, koliko e vremena proi prije no to ga pronau te poput
izgubljenog paketa predaju uasnom starom maharadi da umre od tuge i

zanemarenosti dok ona to bespomono promatra?

Ali, ona to ne bi bespomono promatrala. Nekoliko sati poslije bila bi na putu za
Calcuttu, u krajnjoj nemilosti. Maharada bi nedvojbeno tvrdio da je izgubio
povjerenje i odbio bi potpisati sporazum. Britanci ne bi mogli uspostaviti opskrbne
linije i vojska se ne bi mogla kretati po njegovu teritoriju pa bi bili prisiljeni odustati
od planiranog pohoda na Afganistan. Ako na prijestolje Afganistana ne bi mogli
postaviti svoju marionetu, kakvi su im izgledi za ovladavanje sredinjom Azijom?
Svi bi optuili nju.
Spustila je lice u ruke i tiho zavapila u uasu.
Tko bi ih izdao? Tko je znao da je Sabur u njezinu atoru? Je
ista znao? Je li uo Saburov glas dok je praznio nonu posudu? Je li je uo njezin
razgovor s Dittuom? A to je s nosaima nosiljke? Oni su tri puta imali priliku vidjeti
Sabura. to je s Dittuovim prijateljima kod njegova ognjita? Jesu li naslutili tko je
dijete koje svaku no spava s Dittuom?
I to je s tajanstvenim ljudima koji su takoer znali, ali nisu se otkrili?
Ustala je i poela koraati amo-tamo. Zacijelo postoji neto to moe uiniti kako bi
Saburovu prisutnost u taboru zadrala u tajnosti. Ne smije si dopustiti paniku. Dittu
je doista dobro postupio kad ga je preruio u izgubljeno seosko dijete. Ta la mogla
bi pomoi. Mora pomoi.
Koraci pred atorom prekinuli su njezine uskovitlane misli i Sabur je, umotan u
poderanu haljinu od tartana i smjeten ispod Dittuove ruke, oduevljeno zacvrkutao
kad se zaslon za njima zatvorio te se mekoljio kako bi ga Dittu spustio i ve se
pruao prema njoj.
to se dogodilo, memsahib? upitao je Dittu, a topla smea boja njegova lica
pretvarala se u zagasitu sivu.
Englezi su naslutili, odgovorila je kad je Sabur obavio ruke oko njezina vrata.
Naslutili su da je Sabur ovdje, u taboru lord Auckland svima je naloio traiti
ga.
Dittu je u oaju isplazio jezik, a tada se nasmijeio. Ali, memsahib, veselo je
odgovorio, vi samo morate izvesti svoju aroliju i sve e biti u redu, zar ne?
Ne, Dittu, nee, otresla se. Ne budi glup.
uvi njezin ton, dijete na njezinu boku podignulo je pogled te poloilo svoj malen,
ljepljiv, umirujui dlan na njezin obraz.
I tako, muni sahibe, rekla je neto kasnije, zagledana u uniteni rupi koji je
drala meu prstima, doima se da je Sabur u stranoj opasnosti da ga otkriju.
Njezin uitelj stajao je ondje gdje se zaustavio kad mu je poela iznositi svoju priu.
Kad je zavrila, okrenuo se i zagledao se kroz ulaz, u pranjavi tabor i njegov ovjeen
platneni zid.
Bibi, vi i Sabur ete, ako Bog da, uskoro biti na sigurnom, rekao je kimajui s
ozbiljnim izrazom lica.
Na sigurnom? Oboje? Mariana ga je pogledala sa sumnjom, a tada je pogledala
Sabura koji je gledajui ih poskakivao na Dittuovu krilu. Ali kako, muni sahibe?
Kad se Sabur u Amritsaru naao u vaim rukama, odgovorio je muni gledajui
dijete, bili smo etrdeset milja daleko od Lahorea. Od toga dana dva smo puta
putovali. Lahore je sada udaljen samo dvadeset milja. Sutra emo, nakon to
prijeemo jo deset milja, biti dovoljno blizu utvrenoga grada da biste vi ondje
vratili Sabura njegovu djedu. To moete uiniti nou, dok svi spavaju.

Vratiti ga? Mariana je skoila sa stolca. Dakako! Sakrit emo ga do sutra naveer, a
tada u ga nakon veere kriom odvesti iz tabora i predati ga njegovoj obitelji. Nidco
nikada nee doznati. Pljesnula je. Kakva e to biti pustolovina! A tabor e do
sljedeeg jutra stii u Lahore, ja u se jednostavno neopazice vratiti u svoj ator i
nitko nee znati za to. Sabur e ponovno biti na sigurnom. O, muni sahibe, silno mi
je laknulo!
Upravo tako, bibi.
A tada joj se lice rastuilo. Ali kako u pronai eikovu kuu?
Muni je zamahnuo rukom, obuhvativi tim pokretom sebe, nju i Dittua. Jo netko
osim nas troje zna da je Sabur s vama?
Konjuar Jar Muhamed zna. Mariana je oklijevala. I neki tajanstveni ljudi koji su
mi slali poruke, ali ne znam tko su oni.
Njezin je uitelj prstima nainio neznatnu kretnju odbacivanja. Tada e, rekao je,
Jar Muhamed pronai djeda i pobrinuti se za vae putovanje.
Nakon dva dana na njihovoj skrbi Sabur se poeo igrati. Dok je Mariana razmiljala
o razgovoru sa svojim uiteljem, on je sjedio na podu pokraj nje, slagao njezine etke
i pokusno udarao njima u prugastu prostirku.
Nakon sastanka s munijem Marianino je olakanje zamijenila neoekivana bol koja
se obavila oko njezina srca. Sutra naveer vratit e Sabura njegovim ljudima, kako bi
izrastao u mukarca i ivio ivotom domaih ljudi. Vie ga nikada nee vidjeti. Kad
bude stara gospoa s ipkastom kapicom na glavi, prisjeat e se njegova sjaja,
njegova polaganog, prelijepog osmijeha, sretnih uzdisaja koje je isputao kad bi ga
podignula, divnog pritiska njegovih ruica oko vrata.
Njegovo ugodno drutvo tjeilo ju je otkako je izgubila Fitzgeralda. A sada mora
izdrati mjesece putovanja natrag u Calcuttu bez Sabura, bez Fitzgeralda, samo s
blijedom nadom u sretan brak u budunosti. Zamislila je blagovaonicu vikarijata za
dvadeset godina i oca kako joj starim, drhtavim rukama ree komad ovetine.
Dijete je ustalo te se tucajui uhvatilo za njezino koljeno. Ona je dlanom obujmila
njegovu meku bradu. Moram li te sutra vratiti tvojoj obitelji? upitala ga je.
Oporavljao se i silno ju je zavolio. Dittu e ga nedvojbeno moi jo jedan dan
skrivati meu engleskim atorima. Naposljetku, ve su ga tri dana uspjeno skrivali.
Za dva dana stii e u Lahore. Zato ne bi priekala do tada barem do tada?
Zacijelo ga mogu skrivati ako budu mudri...
Muni sahibu nee se svidjeti to to e dulje zadrati Sabura, ali muni sahib ne
shvaa koliko joj je njezin maleni suputnik potreban.
Nedugo nakon to je Sunce poelo zalaziti, mujezin Sohani Kota stigao je u svoju
damiju. Polako se uspinjao uskim stubama njezina jedinog minareta te nekoliko
puta stao kako bi doao do daha. Stigavi do ograde, obrisao je lice prije no to se
nagnuo i drei otvorene dlanove pokraj usta zapjevao ezan kao to ga je dvadeset
godina pjevao pet puta dnevno, podsjeajui na molitvu sve koji su uli njegov glas.
Glas mu je i dalje bio pjevan i snaan. Sezao je preko zidina toga maloga grada, do
vezova za konje u britanskom taboru, gdje je Jar Muhamed sjedio duboko zamiljen
i latio ormu.
Podignuo je glavu, odloio ormu, ustao i krenuo prema damiji.
U dvoritu je zasukao rukave te uronio ruke u hladnu vou esme. Usne su mu se
pomicale dok se prao za molitvu.
Kad je zavrio, osjetio je neiju ruku na ramenu. Nije se okrenuo kako bi vidio tko je
to nego je ekao, bez rijei, dok se afi sahib pokraj njega takoer pripremao za

molitvu.
Zajedno su promatrali ljude koji su dolazili na molitvu, prali se i stvarali redove
okrenuti prema Meki. Jar Muhamed pokazao je prema zdepastom ovjeku koji je
stajao u blizini, razmaknutih nogu, zatvorenih oiju i sklopljenih ruku. afi sahib
odmahnuo je glavom.
Jar Muhamed jedva je primjetno pokazao drugog ovjeka. Taj je put afi sahib
kimnuo.
Tresui ruke kako bi ih osuili, afi sahib i Jar Muhamed pridruili su se vjernicima
koji su stajali, saginjali se i klanjali u ritmu svojih molitvi.
Do izlaska iz damije izabrali su dvadesetetvoricu.

22. poglavlje

o nemamo informacija. Fakir Azizudin pokazao je svojem pomoniku

prema dvama stolcima od trstike koji su ekali u sjeni. Da znam gdje je tvoj
sin, ve bih poslao nekoga po njega. Mahnuo je glavom prema maharadinu
tihom utom atoru dvadeset jarda dalje, pred kojim je bio svezan osedlani
konj.
Poslao bi nekoga da ga dovede ovamo? Hasan je umorno sjeo. Zato, fakir sahibe?
Sabur je bolestan. Mora mu biti doputeno da nam se vrati kui.
Fakir je navukao ogrta preko koljena. Znam, djeae, znam da bi tvoj sin trebao
biti s tobom. Mnogo sam puta pokuao uvjeriti maharadu neka ga poalje kui, ali
sada nije vrijeme za to. Potapao je Hasana po ruci. Nemoj se bojati. Pronai emo
Sabura, brinut emo se za njega i vratit emo ga nakon durbara. To sam ti obeao.
Hasanov pogled nije silazio s fakirova lica. Ljudi govore kako je po dolasku u ovaj
tabor bio toliko slab da nije mogao stajati.
Fakir je kimnuo. Da, Sabur je bio slab kad je doao, potvrdio je, ali ojaao je. Ima
pouzdanog slugu. Kuharima je zapovjeeno pripremati mu svjeu hranu. Nagnuo
se naprijed. Hasane, ti zna koliko volim tebe i tvojeg oca. Oajan sam zbog tvoje
boli i zbog Saburove usamljenosti, ali i maharada zasluuje nau naklonost. Tko
drugi posjeduje toliku energiju, radoznalost i hrabrost? Tko bi drugi mogao Panab,
uniten i osiromaen nakon stotina godina pljake i razaranja, pretvoriti u ovo
velianstveno kraljevstvo?
Otvorio je dlanove. Kao i svi ljudi, i on ima mane. Pije previe vina, premalo jede i
spava. Te ga mane unitavaju. Katkad ne moe pomaknuti ruke ni noge, ni
progovoriti. Ne eli uzimati svoj lijek od mljevenih bisera. eli samo Sabura. Znam
da zbog oaja, a ne zbog razboritosti, vjeruje da Sabur ima mo iscijeliti ga, ali ne
mogu stajati postrance i gledati kako moj kralj umire a da mu ne pokuam dati ono
to eli. Da mu u ovom trenutku mogu dovesti Sabura, uinio bih to.
Hoe li maharada umrijeti zato jer je bez mojeg Sabura ili e Sabur umrijeti zato jer
je s maharadom? Hasanov ton bio je blag, ali lice mu je ostalo hladno.
Fakir Azizudin nije odgovorio. Obojica su podignula pogled kad je s terena za
paradu doao mladi sluga i priao im. Gospodine, jeste li vi maharadin glavni
ministar? upitao je djeak razgovijetnim glasom kad je stao pred fakira.
Jesam, odgovorio je fakir.
Tada je ovo pismo za vas. Djeak mu je pruio presavijeni papir.
Kad je djeak otiao, fakir Azizudin okrenuo je pismo. Moj stari prijatelj afiudin,
razdragano je rekao. Kako pamtim njegov rukopis! Bilo mi je silno ao jer smo se
mimoili dok je bio kod tvojeg oca. Nasmijeio se Hasanu. Nae je prijateljstvo
staro koliko i nae djetinjstvo. afi je bio najbolji u putanju zmajeva. Kako li je tada
bio odvaan, daleko se naginjao s krovova kako bi povukao svojeg zmaja te arenom
uzicom s umetnutim staklom u zraku presijecao uzice drugih zmajeva! Ah, to su bili
divni dani, tranje po krovovima Lahorea sa Safijem i Valijulahom!
Otvorio je papir i proitao pismo, a tada Hasanu uputio procjenjivaki pogled. Zna
li, upitao je, to pie u ovom pismu?
Ne znam, gospodine.
Tada u ti proitati. >Valijulahov unuk u britanskom je taboru. Trebao bi znati da ga sutra
naveer namjeravamo vratiti u haveli Kamar. Ako se moe pobrinuti da dijete ondje ostane bez

uznemirivanja, bili bismo ti veoma zahvalni.<

Fakir je presavinuo papir. Podignuo je glavu. To su mi? upitao je glasom mekim
poput svile. Tko se Safiju pridruio u njegovoj molbi osim tebe i mojeg prijatelja
Valijulaha?
Hasanovo se lice opustilo. Oi su mu zablistale. Nije odgovorio.
Fakir se zagledao u daljinu. Dakle, napokon je rekao, ostao sam sam sa svojim
kraljem. Moja dva najstarija prijatelja stala su na stranu tvojeg sina. Jadni Sabur, jadni
maharada. Odmahnuo je glavom. Uzmi ga, otresito je rekao pruivi pismo.
Hasan je gurnuo savijeni papir u dep na svojem srcu, gdje je zaukao dodirnuvi
drugo, starije pismo.
Jo je netko doao. Nedaleko od utog atora upadljivo odjeveni eunuh praen
trojicom slugu poeo se glasnim, apatom svaati s naoruanim straarom. Straar je
podignutom rukom dao znak fakiru.
Fakir Azizudin je uzdahnuo. to ta budala eli? Uh, kako ne volim te kune
eunuhe!
Eunuh je izveo sloeni pozdrav dok su mu dvojica prilazila. Ja sam Gurbaan,
uznosito je rekao. Doao sam vam rei da znam gdje je mali Sabur.
Zabacio je glavu i nasmijeio se fakiru, koji je trepnuo, ali nije odgovorio. Hasan je
pokraj njega zurio u eunuha, a tijelo mu se napinjalo.
Prepoznao bih ga bilo gdje, dodao je eunuh maui rukom. Ja sam ga pratio u...
Doista, blago ga je prekinuo fakir. A kako si ga pronaao?
Eunuh se nasmijeio ire, otkrivajui jadne zube. Fakir sahibe, ljubazno je od vas to
to pitate, ali, ako mi oprostite, doao sam prenijeti ovu vijest samo maharadi.
Maharadini su uvari uli. Dvojica su pourila u ator, putem razgovarajui. Iznutra
se zauo visok, napukao glas.
Ovamo, zapovjedio je. Aziz, odmah doi ovamo!
Sluga je odmaknuo zavjesu na ulazu i pokazao im neka uu.
U malom je atoru bilo hladno. Fakir je navukao ogrta oko ramena kad je sjeo na
ilim pokraj maharadina jastuka. Eunuh se progurao kako bi stao pokraj kreveta.
Hasan je gledao iz sjene.
Podstavljen satenski pokriva bio je baen na stranu, a maharadino se potpuno
odjeveno tijelo znojilo na tankoj strunjai. Kosa, nepodrezana od roenja, bila mu je
svezana u vrst, elinosivi vor na tjemenu. Brada mu je, rairena i zapetljana, leala
na prsima. Zdravo oko bilo mu je otvoreno i sjajno od vruice. Na izrezbarenom
nonom ormariu pokraj njegove glave stajala je kiena srebrna aa.
Da, da, dakako da se sjeam Gurbaana, nestrpljivo je graknuo kad je fakir
zapoeo svoj uvod. Okrenuo se eunuhu. Govori, ovjee, govori.
Eunuh je ponovno izveo sloeni pozdrav. Dijete je u engleskom taboru,
maharado, izjavio je sumornim glasom. Vidio sam ga kad sam ondje posjetio
jednoga od svojih prijatelja.
A po emu si ga prepoznao? Fakir je isprepleo prste.
Ja sam, fakir sahibe, osobno pratio dijete iz tvrave u ovaj tabor. Prepoznao bih ga
bilo gdje.
Da, da, znam. Stari maharada gnjevno je gledao sa svojeg jastuka. Zbog tebe
smo cijelo jutro ekali Sabura prije povorke. Hajde, reci nam koji Englez dri mojeg
Sabura. Boja mu se ve vraala u lice. Ha, Aziz, dodao je, a ti si mi jutros rekao
da nema novosti!

Eunuh je dramatino zastao. Dijete se, izjavio, nalazi u crvenom taboru, u dijelu
gdje su atori britanskoga guvernera i njegovih pratilja.
Maharada je naglo udahnuo to je izazvalo toliko snaan napadaj kalja da su
dvojica slugu morala prii, posjednuti ga i tapati po leima.
Kad je maharada ponovno utihnuo, eunuh je izvadio malen srebrni no iz svojeg
pojasa. Sagnuvi se pokraj kreveta, otricom je na nitima ilima iscrtao veliki
pravokutnik.
Ovo je, rekao je pokazujui sredite pravokutnika, dio tabora u kojem su atori
guvernera i njegovih pratilja. Okruen je visokim crvenim zidom u kojem su tri
ulaza.
Maharada se oslonio na lakat i teko disao promatrajui oznake na ilimu.
Hasane, viknuo je podiui pogled, tvoj je sin pronaen! Kako si ga otkrio,
Gurbaane?
Eunuh je ponovno pokazao zube. Jedan ovjek iz tvrave nedavno je primljen u
slubu meu kuhare generalnoga guvernera.
Fakir se promekoljio na podu. Znamo, Gurbaane, rekao je pomalo umorno.
uvani glavni ulaz je ovdje, na putu. Eunuh je ubadao sredinu duge stranice svojeg
pravokutnika. Dva su ulaza za poslugu ovdje i ovdje. Pokazao je krajeve duge
stranice. atori lorda Aucklanda i njegovih pratilja smjeteni su ovdje, ovdje i ovdje,
a ovdje je njihov ator za blagovanje. U sreditu je nacrtao tri pravokutnika, a tada
je, uz dramatian zamah, nacrtao etvrti pravokutnik te njime zatvorio kvadrat.
Maharada je znatieljno pokazao prema ilimu. A moj mali Sabur u jednom je od
ovih atora?
Ne, maharado. Pognuti eunuh stavio je prst u lijevi kut kod puta. Dijete je ovdje,
u atoru mlade ene koja prevodi za sestre generalnoga guvernera.
Hasan je ujno udahnuo.
Eunuh se uspravio, a njegova je svila pritom zautala. Moj je prijatelj rekao kako je
vidio da se to dijete u protekla dva dana tri puta nosilo u taj ator i iz njega.
Kako je Sabur dospio u tabor generalnoga guvernera? viknuo je maharada. Zar
su ga Britanci oteli?
Eunuh je slegnuo ramenima. Ne znam, maharado, ali mogu vam rei sljedee.
Du stranjeg zida iscrtao je kriie. Dijete je vieno ovdje, meu ognjitima slugu,
i ovdje, kako ulazi u ator prevoditeljice. Ponovno je pokazao u kut.
Djevojka? Otela ga je djevojka? Djevojka koju su doveli... Maharada se hripajui
spustio natrag na svoj jastuk. Aziz, reci mi to ovo znai!
Hasan se povukao u sjenu, drei ruku na depu pokraj srca.
Fakir Azizudin se nakaljao. to god bilo istina u ovoj situaciji, polako je rekao
ministar, moramo dobro razmisliti prije no to neto uinimo.
Dobro razmisliti? viknuo je maharada. Zato bismo razmiljali? Djeak do veeri
mora biti u mojem naruju!
To se moe lako urediti. Eunuh je mahnuo njegovanim prstima. U gradu postoje
ljudi vjeti u otimanju djece. Platit emo jednome od njih da to uini, dodao je kad
se fakir Azizudin ukoio. Idem odmah i...
Otmiari djece! Hasan je skoio iz sjene i uhvatio eunuha za koulju. Uhvatio je
aku satena pod njegovim vratom. Zmijo, prosiktao je zgrena lica izvijajui sjajnu
tkaninu. Sine sramote!
Eunuh je kriknuo od straha i uhvatio se za grlo. Maharada je irom rairenih oiju
hripao na krevetu. Ne skidajui pogleda s maharade, fakir je pruio ruke, uhvatio

rub Hasanove koulje i snano ga potegnuo.

Maharado, umilno je rekao glavni ministar, putajui izvezenu tkaninu kad je
Hasan spustio ruke, Gurbaan je vrlo lukavo otkrio gdje je mali Sabur, ali moram
vas odvratiti od svakog plana da otmete dijete.
Ali zato, Aziz, kad ga je toliko jednostavno oteti? Maharada se ponovno pokuao
uspraviti, ali nije uspio. Leao je na jastuku i teko disao. Oiljci preostali od
prijanje bolesti isticali su se na sivoj koi.
Maharado, dunost mi je, blago je rekao fakir, podsjetiti vas na Britance, na
njihovu pohlepu i lukavost te na nau potrebu da budemo krajnje oprezni s njima i u
pogledu njihovih namjera. Ako su doista oteli to dijete, nainili su neobian korak
koji im nije svojstven. Zbog toga moramo oekivati zamku.
Hasan je ispustio tih zvuk.
Eunuh je otvorio usta, ali maharada je podignuo ruku i uutkao ga. Govori, Aziz,
rekao je.
Mogue je, nastavio je fakir, da nas Britanci Saburovom otmicom ele potaknuti
da uinimo ono to je Gurbaan predloio da poaljemo otmiare u njihov tabor.
Ako to uinimo, doekat e nas i brzo razotkriti otmiare. Britanci e tada imati
izgovor da prekinu pregovore i tako se potede suludog napada na Afganistan.
Maharada je trepnuo.
Fakir je nagnuo glavu. Bez sporazuma njihova velika vojska nee poi na
Afganistan. Umjesto toga ostat e unutar naih granica, usmjerena na nas.
Naposljetku, koja je nagrada vea jalovi Afganistan, koji ima samo suho voe i
deve, ili ova plodna ravnica sa svim njezinim bogatstvima, ukljuujui va
neprocjenjivo vrijedan dijamant Koh-i-Noor?
Eunuh je gotovo skakao gore-dolje na svojemu mjestu pokraj kreveta. Ali,
maharado, ja...
Fakir je podignuo glas iznad eunuhova. Koliko god se uasavam te mogunosti,
dunost mi je odjahati u britanski tabor s viim dvorjanima i zatraiti otvorenu
pretragu dijela tabora ograenog crvenim zidom.
Otvorenu pretragu? Eunuhov je glas puknuo. Ako je dijete oteto, nee biti
pronaeno pretragom! U atorima postoje razni zakuci. Toliko maleno dijete moglo
bi satima preivjeti omamljeno i skriveno u kakvoj krinji, ili odneseno u vrei!
ukanje izvan atora otkrilo im je da su straari uli njihove poviene glasove i
pribliili se ulazu.
U redu, mirno je odgovorio fakir, u tom sluaju moemo urediti iznenadan posjet
taboru i svojevrsno iskuenje kako bi se otkrilo tko je oteo dijete: moda test riom.
Daj mi lijek, Aziz. Maharada je uzeo kienu srebrnu au iz fakirove ruke, buno
je iskapio, obrisao usta i ponovno legao na jastuk.
Gurbaanovo lice bilo je prekriveno gracima znoja. Ali zato bi test riom...
Ne pogledavi eunuha, maharada je pokazao prema izlazu. Sluga je ustao i
odmaknuo zavjesu.
Test riom, zamiljeno je rekao maharada dok je eunuh ovjeenih ramena
natrake izlazio iz atora. Kako e to izvesti?
Prii u jednom od viih britanskih asnika, odmah je odgovorio fakir. Ako su
doista oteli Sabura, odmah e ga vratiti s kakvim izgovorom, strahujui od testa. Ako
ga nisu oteli, pobunit e se, ali podvrgnut e se testu kako bi dokazali svoju nevinost.
Ujedno e se potruditi pronai dijete kako bi nam dokazali svoje dobre namjere. U

svakom smo sluaju na dobitku.

Maharada je kimnuo. Da, rekao je smijeei se utom stropu dok su se Hasan i
fakir pripremali napustiti ga, test riom. Veeras emo to uiniti.
Sutra naveer, maharado, u pono, blago je rekao fakir s izlaza. Prekasno je da
danas razgovaram s Britancima. Vidite, dodao je kad je sluga ponovno odmaknuo
zavjesu otkrivajui nebo koje se brzo mrailo, ve je veer. Spavajte, maharado.
Sutra naveer izvest emo test.
Dok su Hasan i fakir zajedno prelazili maharadin teren za paradu, Hasan se
nakaljao. Fakir sahibe, zapoeo je, ao mi je jer sam bio toliko...
Nemoj govoriti, Hasane. Fakir je stavio prst na usta kad su ostavili uti ator za
sobom. Otprati me do mojeg atora, ali nemoj govoriti.
U tiini su preli put do glavnog tabora, fakir odlunim korakom, ruku sklopljenih
iza lea, a Hasan tiho za njim, pogleda uprtog u tlo.
Fakir je na ulazu u svoj ator rairio ruke kako bi mu dvojica slugu skinula grub
smei ogrta. Imam mnogo posla, rekao je. Neko vrijeme nee me vidjeti. U
meuvremenu, upozorio je, a pogled mu je skoio prema Hasanovu depu na
prsima, bilo bi pametno da spali Safijevo pismo.

23. poglavlje

Srijeda, 18. prosinca

est riom, ponovio je fakir Azizudin sljedeeg jutra iz svojeg pletenog
stolca u britanskom taboru. Ozbiljno je kimnuo dvojici s kojima je sjedio,
a potom pogledao pokraj njih, prema prostranom atoru politikog tajnika
ija je zavjesa na ulazu bila poduprta bambusovim tapovima.
Volovska zaprega kripala je na irokom putu, neopaena. Maharada ne zahtijeva
da test izvedem sam, dodao je fakir. Pogledao je Williama Macnaghtena i stisnuo
oi. Drugi maharadini ministri i ja samo emo promatrati.
Bojnik Byrne se pokraj Macnaghtena mrtio u neshvaanju. Macnaghten se okrenuo
prema njemu. Oni misle da je netko toga jadnog taoca doveo ovamo, promrmljao
je. ele izvesti test pomou kojeg e otkriti krivca.
Macnaghten je udahnuo, prijetei gumbima svojeg aketa, te preao s engleskog na
urdski. A kada namjeravate izvesti taj test, fakir sahibe?
Fakir Azizudin uputio im je ohrabrujui osmijeh. U pono. Test riom uspjean je
samo ako iznenadi one koji mu se podvrgavaju.
Sunce jo nije bilo dosegnulo zenit. Sjalo je, bezbojno i oku neugodno, na zaobljeni
krov atora te bljetalo na crveni zid iji je prednji lijevi kut trideset stopa dalje
graniio s Macnaghtenovim prostorom.
Znao sam da e pokuati neto takvo, promrmljao je Macnaghten Byrneu. Bio
sam uvjeren da e nas optuiti za otmicu tog djeteta.
Major Byrne kratko je zatrubio i taj zvuk samo djelomino prikrio kaljem. Misli li,
Williame, rekao je pokrivi usta rukom, da starac to ini namjerno, kako bi
odgodio potpisivanje sporazuma? Zna da e se tjesnaci uskoro zalediti. eli li da ne
uspijemo u svojem pohodu?
Macnaghtenovo stopalo, ne posve skriveno ispod stolca, poelo se trzati. Fakir
sahibe, ako smijem pitati, ljubazno je rekao, kako ste doli do zakljuka da je to
dijete dovedeno ovamo?
Fakir se urotniki nagnuo naprijed. Ah, odgovorio je s osmijehom, ovo je najbolje
mjesto! Onaj tko je oteo dijete, morao je sam sebi postaviti dva pitanja. Prvo pitanje
je: koji je tabor sigurnije mjesto za malog taoca? Odgovor je oit. Ovaj je tabor
sigurniji jer je manja vjerojatnost da ljudi u njemu prepoznaju to dijete. Nadalje,
dodao je maui rukom prema zidu, ima li u ovom taboru boljeg skrovita od
ograenog dijela generalnoga guvernera?
Macnaghtenovi prsti stisnuli su rukonaslone.
Drugo pitanje, smireno je nastavio fakir, glasi: to bi se dogodilo ako bi dijete bilo
otkriveno? Podignuo je ramena i dlanove. Ako bi dijete bilo pronaeno u ovom
taboru, njega, pravog otmiara, ne bi se teretilo za to. Nipoto. Kad bi dijete bilo
pronaeno u ovom taboru, za njegov nestanak teretilo bi se Vrhovnu vlast Indije,
Britansku vladu!
Zabacivi glavu, nasmijeio se zatvorenih oiju otkrivajui savreno zadovoljstvo.
Stoga dolazimo u pono kako bismo uhvatili tog otmiara. Nakon toga vie nita,
ne, doista nita nee sprijeiti trenutano potpisivanje sporazuma.
Zavrivi govor otvorio je oi i naslonio se dok je politiki tajnik, napokon
nasmijeen, mucao traei primjerene pohvale.
Nakon mnogih izraza uglaenosti fakir Azizudin otiao je putom na svojem slonu,

okruen pratnjom. Meutim, kad ga se vie nije moglo vidjeti iz Macnaghtenova

atora, zapovjedio je da se stane te dao znak svojoj konjikoj pratnji, na to se jedan
od njih, vol od ovjeka iz Mianwalija, odvojio od skupine i dojahao k njemu.
Fakir se nagnuo u svojoj nosiljci. Mirza, odnijet e poruku ovjeku po imenu
afiudin. Njegov je ator navodno u onom smjeru. Pokazao je kraj puta i britanske
vezove za konje. ovjek je kimnuo. Poruka je sljedea, nastavio je fakir, >Noas,
u pono, u crvenom dijelu tabora bit e izveden test riom<. Mora rei da ta
poruka potjee od mene. Shvaa li, Mirza?
ovjek je ponovno kimnuo, podbo konja i odjahao.
Pronali su umarak bagrema pola milje daleko od tabora te sjahali iza njega.
Mariana je gledala kako Fitzgerald svlai svoju jaknu i prostire je po tlu. Mariana,
rekao je kad je ona sjela, nestrpljiva u elji da uje zato je uredio taj hrabri sastanak.
Moram ti neto rei.
Osjetila je kako rumeni. Zamolit e je da ga eka u Calcutti. I ja moram tebi neto
rei, odvratila je urotniki, zamiljajui to e on odgovoriti kad mu kae da je
maharadin mali talac u tom trenutku u njezinu atoru.
Tek kad je sjeo pokraj nje, vidjela je izraz njegova lica. to je? apnula je, a u elucu
joj se stvorio neugodan osjeaj.
Kvadratne, pjegave ruke, koje su jednom uhvatile njezina ramena, leale su na
njegovim koljenima. Nije ju ni pokuao dodirnuti. Ne smijemo se vie viati,
Mariana.
Ali, Harry, promucala je, mi...
Odmahnuo je glavom i napokon je pogledao bistrim, zelenim oima. Razmiljam o
tome otkako sam te pratio s veere. Kad stignemo u Lahore, lord Auckland e
potpisati sporazum. Ja odmah nakon toga odlazim. Ako ne poginem u borbama u
Afganistanu, poslat e me nekamo u Bengal. Sumnjam da emo se ponovno sresti.
Ali, zato? Nagnula se prema njemu osjeajui bol u srcu, elei da je pogleda, da
se bori za oboje, da je zaprosi. Mogu te ekati u Calcutti. Moe poslati po mene
kad se vrati. Zato se ne bismo ponovno sreli?
On se pomaknuo i udaljio od nje. Molim te, Mariana, ovo je silno teko.
Uzdahnuo je. Nikada neu dobiti doputenje da te oenim, nakon svih onih uasnih
stvari koje ljudi govore. A ako bih ga i dobio, ne bih te mogao usreiti. Mora
pronai drugoga.
Harry, ne mogu to podnijeti. Nisi uinio nita loe. Uinila bih bilo to...
I pronai e nekoga, Mariana. Ustao je prije no to ga je stigla dodirnuti. Do
kraja godine pronai e si supruga. Uputio joj je neveseo osmijeh. I, zna, to ne
mora biti Marks.
Zaklanjajui oi od svjedosti zalazeeg Sunca, Mariana je promatrala lica u skupini
koja je sjedila pred atorom gospoice Emily.
Zato mora biti uljudna prema poruniku Marksu kad je toliko oajniki eljela biti
sama? Kako moe planirati osvajaki pohod na Fitzgeralda ako se mora baviti tom
iscerenom budalom?
Slaem se, porunice Marks, rekla je gospoica Emily. Nipoto ne smijemo
zaboraviti jaz izmeu nae dvije rase.
Gospoica Fanny posegnula je za svojom aom vina. Ali zato bi Engleskinja s
domaim ovjekom ikada provela vie od nekoliko trenutaka? Naposljetku, jedini
koje mi viamo jesu sluge.
Ali, gospoice Fanny, ubacila se Mariana jedva prikrivajui nestrpljivost,

nedvojbeno ste upoznali maharadine supruge. Zar vam se nisu svidjele?

Promatrala je gospoicu Fanny, svjesna da Marks pokuava privui njezin pogled.
Gospoica Emily otvorila je lepezu uz prasak. Fanny i ja, odgovorila je, vidjele
smo dvanaest maharadinih supruga i ustanovile smo da su beznadno neuke.
Dakako, kad su neprestano zatvorene, jadnice, i nemaju s kim razgovarati, ali ipak,
ne mogu zamisliti da bih s takvim ljudima mogla provesti vie od nekoliko mjeseci.
Potpuno se slaem, zadovoljno je rekao porunik Marks sa svojeg sklopivog
stolca. Nakon nedavnog ianja ui su mu stiale vie no inae. Prema mojemu
miljenju, Engleskinja ne bi smjela pokazivati zanimanje ni za kojeg domaeg ovjeka,
ak ni za domau kraljicu.
Ali, ako se neemo zanimati za njih, upitala je Mariana ne poputajui, kako emo
nauiti ita o Indiji?
Gospoica Fanny ispustila je tih zvuk neodobravanja.
Marksovo lice naboralo se u oholi osmijeh. Ah, gospoice Givens, ne moemo se
zanimati za domae ljude a da se pritom ne upletemo u njihove ivote. Nevjerojatno
je, dodao je kimajui gospoici Emily. Kad god je netko od mojih poznanika
pokazao i najmanje zanimanje za nekoga od domaih ljudi, taj je domai ovjek istog
trena prekoraio granice pristojnosti te postao neugodno nesluben i ak prisan.
Mahnuo je rukom koja se doimala vlanom. Doista izazovu gaenje.
A znate li za mnogo takvih pria?
U Marianin glas uvukao se prijezir. Gospoica Emily ljutito ju je pogledala te
zatvorila lepezu, ponovno s praskom. Dakako, porunice, ubacila se, nitko zdrave
pameti ne bi...
Pogledajte!
Macnaghten je, pognut u oitoj boli, dolazio iz smjera atora za blagovanje, jednom
rukom pritiui trbuh. Lice mu je bilo mrtvaki blijedo.
Porunice, apnula je gospoica Emily.
Marks je skoio, uhvatio tajnika pod ruku i doveo ga do stolca.
Dragi moj gospodine Macnaghten, rekla je gospoica Emily naginjui se sa svojeg
stolca i pruajui ruku, mogu li pozvati doktora Drummonda?
Macnaghten je isprekidano udahnuo. Ne, hvala vam gospoice Emily. To su samo
probavne tegobe. Do veeri u biti savreno dobro. Sastanak s fakirom Azizudinom
esto tako djeluje na mene.
Porunik Marks naklonio se sestrama Eden, a potom Macnaghtenu. Ispriavam se
zbog urnog odlaska, ali moram se vratiti svojim ljudima. Naklonio sa Mariani.
Mogu li vas otpratiti do vaeg atora, gospoice Givens?
Ne, hvala vam, porunice, hladno je odgovorila. Ostat u ovdje.
Sat vremena poslije govorila je odluno, ne elei raspravljati sa svojim uiteljem.
Zamolila sam vas da me posjetite u ovo neuobiajeno doba, muni sahibe, jer sam
odluila ne voditi Sabura veeras u Lahore.
Njezin je uitelj stajao pred njom, a suneva je svjetlost bacala njegovu sjenu pokraj
stolca na kojem je sjedila. Dijete je na njezinu krilu mahalo ruicama kao da
pokuava poletjeti.
Ne vidim razlog, nastavila je Mariana, da Sabur ne ostane sa mnom dok ne
stignemo u Lahore. Naposljetku, sutra emo biti ondje. Kad tabor bude postavljen,
lako ga mogu vratiti njegovoj obitelji budui da ive unutar zidina toga grada.
Odluno je kimnula kako bi mu dala do znanja da je razgovor o toj temi zavren.

Kako je mogla predati Sabura ba taj dan, kad je sve krenulo toliko loe?
Ali njezin muni nije odustao. Bibi, juer poslijepodne, rekao je mirno, doimali ste
se oduevljenom kad ste doznali da je Jar Muhamed uredio da noas poete vratiti
Sabura njegovu djedu. Koliko se sjeam, silno ste se plaili da e biti pronaen u
vaem atoru.
Tada sam moda bila uplaena, odluno je odgovorila dok je Sabur poskakivao na
njezinim koljenima, ali sada uviam da ne mogu sama u noi prijei svu tu
udaljenost bez pratnje.
Sabur je spuznuo s njezina krila, lijepo odjeven u novu vojniku odoru, bijele hlaice
i majunu crvenu jaknu s poprenim pojasevima. Teturao je, iroko se smijeei
muniju, a tada je sjeo na pod uz tup udarac.
I kako da primim upute od Jara Muhameda? dodala je Mariana. Ja sam
Engleskinja. On je domai konjuar.
Domai konjuar, blago ju je podsjetio uitelj, koji je voljan riskirati vlastiti ivot
kako bi vas i Sabura dopratio u sigurnost.
I osim toga, muni sahibe, rekla je malo preglasno kad je Sabur ustao i nesigurnim
koracima pourio prema Dituu, Sabura nitko nee prepoznati sada kad su mu
Dittuovi prijatelji nainili novu odjeu.
Muni nije odgovorio.
Doista je bilo suludo i opasno prelaziti cijeli put do Lahorea samo s Jarom
Muhamedom. Tvrdoglavo pognuvi ramena, zurila je u prostirku na podu elei da
njezin uitelj neto kae.
Kad je tiina postala preduboka, napokon mu je rekla istinu. Muni sahibe, ne elim
ga vratiti.
Lice njezina uitelja uozbiljilo se. Odgovorio joj je ne obazirui se na suze u njezinim
oima. Bibi, jedno je spasiti dijete u nevolji. Drati to dijete podalje od njegove
obitelji znajui da ga oni vole i silno ga ele vidjeti, to je neto posve drugo. Bila je
to najstroa izjava koju je ula od njega.
Ako mi dopustite, bibi, ispripovijedat u vam jednu priu. Ne ekajui njezin
pristanak sklopio je ruke iza lea i zapoeo. Jedan je ovjek, zapoeo je pjevno,
pogleda uprtog u stijenu atora, cijeloga ivota sanjao o tome da pronae put u raj.
Potican tim snom, svakoga koga je sreo pitao je gdje je taj put.
Jednoga dana sreo je mudraca koji mu je pokazao obina vrata iza kojih se pruao
obian put. >Ono je put koji trai<, rekao mu je mudrace.
Mariana je mrcnula i obrisala oi. Kako da slua bajke kad je samo eljela biti sama
kako bi osjeala svoje gubitke i svoju tugu?
Slijedei taj put, nastavio je muni, ovjek je stigao do bunara. Povukao je ue
nadajui se vodi za pie, ali kad je vjedro stiglo na povrinu, zapanjio se ugledavi da
u njemu nije voda, nego dragulji dijamanti i rubini, smaragdi i biseri. Odmahujui
glavom, spustio je vjedro u bunar. >Kako li je budalasto skrivati blago na ovakvom
mjestu<, rekao je.
Sabur je vrisnuo cupkajui prema Mariani, koja ga je zgrabila i poljubila u tjeme.
Tiho, mili, promrmljala je.
ovjek je krenuo dalje, nastavio je muni, i pokraj puta ugledao velik svileni
kiobran sa zlatnim drkom i zlatnim resama.
>Ovaj kiobran<, rekao je u prolazu, >zacijelo pripada istoj budali koja je u bunaru
sakrila svoje dragulje jer na ovom svijetu samo jedan ovjek moe biti dovoljno
budalast da ostavi svoje blago na vidjelu<.

Nakon nekog vremena put se poeo uspinjati uz planinu, vijugajui do vrha

mnogim otrim zavojima...
Jedna se muha uporno zalijetala u motku atora. Muni sahibe, prekinula ga je
Mariana s usiljenim osmijehom, doimate se pomalo umornima. Zato ostatak vae
divne prie ne bismo uli neki drugi put?
Nipoto, bibi.
Njezin se muni promijenio u proteklih nekoliko dana. Zato joj je zapovijedao:
moliti, vratiti Sabura? Zato je odjednom bio toliko zadivljen zvukom svojega glasa?
Put je bio strm i sklizak na zavojima, rekao je, ali taj je ovjek bio odluan u
namjeri da ga slijedi. Penjao se cijelo poslijepodne sve dok iscrpljen nije stigao na
irok greben. Ondje je, na velikoj stijeni sjedio div. Plakao je pokrivi lice dlanovima.
>to te mui?< upitao je ovjek.
>Cijeloga ivota<, kroz suze je rekao div, >traim put u raj. Poveselio sam se kad
sam ga pronaao, ali, jao, dok sam putovao njime, naiao sam na bunar pun dragulja.
Pokleknuo sam pred iskuenjem i stavio maleni rubin u dep.<
Maleni rubin drei Sabura u zagrljaju, Mariana je osjetila ubod kajanja.
Muni se blago zaljuljao na svojim malim stopalima i nastavio. >Dok sam se penjao
uz tu planinu<, nastavio je div, >rubin je postao teak. Bio je sve tei i tei, toliko da
sam sada, iako jak, previe umoran da bih nastavio i nikada ne mogu stii u raj.<
Ostavivi diva za sobom, nastavio je, ovjek se nastavio penjati sve dok ga iza
strmog zavoja nije doekao snaan nalet vjetra. U strahu od pada uhvatio se za
planinu i drao sve dok vjetar nije prestao jednako naglo kao to je zapuhao.
Kad je vjetar prestao, ovjek je opazio malu priliku koja je sama sjedila pokraj puta.
I ona je, kao i div, plakala.
Mariana je spustila Sabura na pod pripremajui se za jo jednu ilustraciju svojih
mana.
>Putujui ovim putom<, rekao je maleni ovjek, >vidio sam prelijep kiobran koji
je leao na tlu. Posudio sam ga samo kako bih si zasjenio glavu i kako bih druge
uvjerio da sam princ, jer kiobran simbolizira kraljevsku ast. Nisam mislio nita
loe.<
Kako bih druge uvjerio da sam princ. Kad bi barem mogla povui svoje nepromiljene
rijei o Jaru Muhamedu...
>Ali zapuhao je vjetar i odnio kiobran. Pokuaji da ga sauvam potpuno su me
iscrpili. Sada sam slab i ne mogu dalje pa nikada neu vidjeti raj.< Maleni je ovjek
zajecao i zagnjurio lice u dlanove.
Muni se nasmijeio. Ostavivi malog ovjeka u suzama, ovjek se penjao koliko
god je daleko mogao. Oi su mu se zamutile od umora pa nije vidio to je pred njim.
Naputajui svoju tenju, posljednjim se snagama dovukao do ruba puta i pogledao
dolje. Pred njim se prostrla zelena i velianstvena dolina, a povjetarac mu je donio
blag miris jasmina i rua. Bio je to rajski vrt.
Uitelj je zavrio svoju priu, ali nastavio se smijeiti gledajui Marianu.
Njezin bi se otac sloio. Vrati dijete, odluno bi rekao nakon to bi zatvorio vrata
svoje radne sobe. Samo na taj nain moe postupiti asno.
Uzdahnula je. U redu, muni sahihe, tiho je rekla, noas u odvesti Sabura u
Lahore.

24. poglavlje

ekao sam im da sam babu prodao krojau Sirou, Dittu je odgovorio Mariani
dok joj je dva sata poslije veere predavao usnulo dijete.
Prodao ga? Krojau? Na sebi je i dalje imala ruiastu haljinu za veere i
alove, iako je vrijeme njezina odlaska na spavanje ve odavno prolo. Njezin
je dah bio vidljiv u atoru.
Dittu je odluno kimnuo. Da, memsahib. Moji prijatelji misle da sam ga prodao
Sirou za osam anna. Iznenadilo ih je samo to to nisam priekao da se baba udeblja.
Misle da sam loe proao.
Kad je Dittu otiao smijuljei se, Mariana je smjestila Sabura pod svoje pokrivae i
sjela pokraj njega i dalje umotana u alove.
Jar Muhamed uskoro e doi po njih.
Uljanica je bacala sjene na zidove atora. Mariana je milovala lice usnulog Sabura.
Voljela bih da smo u Sussexu, ljubavi. Uskoro e Boi, zna. Kako bi nam bilo
lijepo ti u kaputiu s malim krznenim ovratnikom, s desecima kolaia koje
moe sam pojesti, i nitko te ne bi prodao kao boinu puricu!
Ali to nije bilo sueno. Nita od onoga to je oajniki eljela nije bilo sueno. Sabur
e je napustiti; Fitzgerald ju je ve napustio,
Fitzgerald koji ju je poljubio samo dva puta, koji joj je ostavio divne, uurbane,
ukradene poljupce. Ti e poljupci biti sve to e imati kad se u Englesku vrati bez
djeteta i bez supruga. Ali dovoljno je plakala. Legla je pokraj Sabura, navukla
pokriva i zatvorila oi.
Memsahib, memsahib, pono je. Zvonak apat probudio ju je iz dubokog sna.
Moramo pouriti.
Mariana je, drhtei, kroz tamu pipala put do izlaza i odgurnula zavjesu. Pred njom je
na svjetlosti zvijezda stajala nosiljka sa stranicama od pletene trstike. Oko nje ekala
su dvanaestorica mukaraca koji su svojim dahom stvarali bijele oblake. Dijete iza
nje tiho je uzdisalo u snu.
Jar Muhamed pojavio se pokraj nje. Ovi ljudi, tiho je rekao, odnijeti e te kroz
stranji ulaz, na put za Lahore. Nakon tri milje prijei e u drugu nosiljku. Ta e
druga biti iz kue eika Valijulaha, babina djeda. Samjay memsahib, razumijete li?
Kimnula je a srce joj je zakucalo bre. Konjuar koji je voljan riskirati vlastiti ivot... Je li i
ona riskirala svoj ivot da odvede Sabura u sigurnost? Bilo je prekasno za
postavljanje tog pitanja.
Ja neu nositi nosiljku, ali bit u s vama. Ozbiljan apat Jara Muhameda pratio ju je
kad je u tami pola po Sabura. Pourite, memsahib, pourite!
Netko je glasno govorio na putu kad je Mariana povukla suknje u udnu nosiljku i
pruila ruke kako bi uzela Sabura. Svjetlost baklje u daljini treperila je kroz rupe u
crvenoj tkanini zida. Glas je zvuao poput glasa bojnika Byrnea, ali zato bi bojnik
zapovijedao ondje usred noi? Smjestila je Sabura pokraj sebe, zatvorila stijenu
nosiljke i spustila glavu na tanak jastuk koji je mirisao na ulje za kosu. Aktivnosti u
taboru vie je se nisu ticale. Bilo je vano to da u tami nije mogla pronai svoj eiri.
to e eik Valijulah pomisliti o njoj, pitala se, kad u njegovu kuu stigne bez eira?
Nosiljka je krenula s trzajem. Izvana su se uli glasovi, napregnuti i bez daha.
Rekao sam najprije lijevom nogom, Daved.
alim, podigni motku vie.

Otvorila je oi. Mukarci koji su stajali pokraj nosiljke na sebi nisu imali dotije.
Omotani dotiji hinduistikih nosaa ostavljali su noge gole pri kretanju. Ovi
mukarci nisu nosili dotije, nego salvare, muslimanske nabrane duge hlae. Drei
jednu ruku na tijelu usnulog Sabura, drugom je posegnula kako bi se uhvatila za
neto kad se nosiljka nagnula na stranu. Tko god bili ti ljudi, bilo je oito da nijedan
od njih do tada nije nosio nosiljku. etvorica su nosila, a osmorica ila pokraj njih,
ekajui svoj red. Kako e na taj nain prijei tri duge milje?
Stali su. Netko je uplaeno progovorio. Band hai. Zatvoreno je.
Mariana se uspravila, odmaknula stijenku od trstike i pogledala van.
S desne strane ario se red ognjita na kojima se plamen ugasio. Nedaleko od njih
nepomino su leale umotane prilike. Negdje medu njima bio je Dittu. S njezine
desne strane bio je pust kuhinjski ator. vrsto se drei, oprezno je izvila vrat iz
nosiljke kako bi pogledala naprijed. Pred njom, ondje gdje je trebao biti ulaz za
kuhare, bilo je samo prazno crveno platno. Gdje je bio irom otvoren ulaz, dovoljno
irok da propusti volovsku zapregu punu namirnica?
Znali su. Netko je otkrio gdje je Sabur i postavio im zamku. Zbog toga je Jar
Muhamed urio. Ono je doista bio glas bojnika Byrnea na putu!
Jaru Muhamede! apnula je koliko se god glasno usudila i opazila kako se odmah
odvojio od skupine nosaa te priao pospanim kulijima koji su stajali pokraj ulaza.
Nije ula to je bilo reeno, ali se uz mrmljanje ulo i zveckanje novia, a tada je
nosiljka ponovno krenula. Mariana je ula kako u prolazu stranicama strue o platno.
Ne bojte se, memsahib, rekao je tihi glas pokraj nje kad su izali. Vi i Sabur baba
uskoro ete biti daleko odavde.
Srce joj je lupalo. Doista je riskirala svoj ivot, kao i Jar Muhamed te drugi mukarci.
Tako je zacijelo i u bitki, osim to, dakako, ona nije bila naoruana. Ali zaudo, nije
osjeala strah.
Ocu e ispripovijedati cijelu priu o Saburu kad napusti Pandab i kad bude mogla
pisati bez straha da e njezino pismo ispasti iz potanske torbe u opasne ruke.
Tata bi bio ponosan na nju.
Uto. Ustani. Vojnik iji su bijeli popreni pojasevi sjali na svjetlosti zvijezda po
drugi je put nogom gurnuo Dittua u rebra.
Dittu je otvorio oi. Posvuda oko njega te u redu ugaenih vatri ljudi su sjedili
otpetljavajui se iz alova i plahti. Vojnici su stajali pokraj njih sa spremnim orujem.
Gaggan je gunao pokraj njega. Dobro, dobro. Stiem. Sita Ram psovao je
navlaei cipele.
Ljudi su ustajali, pogledavajui se u nelagodi. Vojnici su ih usmjerili prema slugama
koji su u grupicama ili prema glavnom ulazu, pokraj atora engleskoga generalnog
guvernera i njegovih sestara. Dittu se osvrnuo i vidio kako straari stiu te staju u
stav mirno pokraj zatvorenog ulaza za kuhare.
Konjuar Jar Muhamed izriito je zahtijevao da memsahib i baba krenu te noi.
Zacijelo je predvidio tu vjebu, ili to god to bilo. Dittu je zijevnuo. Ali to nije bilo
vano. ak i uz vojsku koja e im pomoi pronai babu, Britanci su zakasnili. Da,
doista. Znao je to jer se prisilio ostati budnim dovoljno dugo da vidi zatvaranje ulaza
za kuhare, a potom otvaranje dovoljno dugo da proe nosiljka koji su nosili
neiskusni nosai. Slijedei Gaggana, pridruio se redu slugu.
Test riom. Posrijedi je test riom. Glas se prenosio s poetka reda, a Dittu se
spotaknuo kad ga je uo. Znao je za taj test, za njegovu nepogreivost, za paniku

krivca, ekanje da bude otkriven, oajnike pokuaje stvaranja sline u ustima.

Je li taj test bio vezan uz Sabur babu? Jesu li traili one koji su ga oteli? Zadrhtao je.
Moda nisu. Moda je posrijedi neto drugo, dijamanti nestali iz kutija za nakit u
atorima Engleskinja. Tijelo mu se opustilo, a tada ukoilo. Ne, zacijelo je posrijedi
baba. Memsahib je bila uvjerena da e ga otkriti. Silno se plaila.
Trae maharadina taoca, rekao je glas iza njega.
Pitat e ga je li vidio babu. Osvrtao se uokolo traei nain da umakne. Nije ga bilo;
pobrinuli su se za to. Brahminski vojnici u crvenim jaknama hodali su du kolone i
gurali sluge u red kao da su stoka.
Za djeakovu otmicu platit e se strana cijena. Vodonoa mu je rekao da je babin
sluga platio nosom samo zato jer je drao Sabur babu u trenutku kad je nestao. Dittu
je uinio mnogo vie od toga skrivao dijete, hranio ga i odijevao, spavao s njim,
mazao ga blatom kako bi sprijeio prepoznavanje.
Uasnuto je zamiljao teak udarac maa koji e odrezati nos s njegova lica. Trudio
se normalno hodati naprijed, iako je ruke i noge osjeao kao da pripadaju nekome
drugome. Gledao je druge u redu nadajui se da e se zaokupiti poznatim licima.
Stari kroja Siro, pognut kao i uvijek, hodao je uz pomo zeta. Pred njima je bio
Dimand, sluga maloga crnog psa gospoice Emily, uspravan, uznosit kao i uvijek,
kao da i u tom trenutku hoda nekoliko koraka iza gospoice Emily, nosei pod
rukom psa koji mu je povjeren na brigu. Za njim se alosno vukao debeli djeak koji
je skrbio o psima i ije dunosti nisu bile toliko profinjene.
Nastavite, progunao je vojnik.
Hoe li ga pogubiti? Hoe li mu odrezati ake, stopala? Javno ga bievati ?
to je s tobom, apnuo je Mohan iza njega. Hoda kao Englez.
Kolona slugu prolazila je kroz glavni prolaz i izlazila na put. Ondje su, na svjetlosti
desetaka baklji, ekali drugi vojnici, stojei rame uz rame kao neprobojna prepreka
bijegu.
Dittu je gledao u tlo. Ako bi podignuo glavu i pogledao u oi kojega od Engleza u
crnim jaknama koji su stajali pokraj zida, ili kojega nepoznatog dvoranina s
turbanom na glavi, ne bi bilo potrebe za testom.
Najprije bi ga mogli muiti, ili ispitivati; ili oboje istodobno. to bi im rekao o svojoj
memsahib? Zaboravio je umotati se u svoju pamunu plahtu prije no to se
pridruio drugim slugama, ali nije bilo potrebe za time. Znoj mu se cijedio niz lea i
u nabore njegova dotija.
Zato ga nije zatitila od tog uasa? Zato je pobjegla, napustila ga ne izvevi aroliju
koja e ga spasiti? Suze su se pridruile znoju na njegovu licu i tekle meu dlakama
njegove brade.
Jedan vojnik odvojio ga je od Gaggana i Site te ga uputio sjesti u prainu pokraj
djeaka koji se veselo smijeio kao da igraju kakvu igru. Drugi su se pokraj njega, uz
povike i psovke vojnika, saginjali i razvrstavali u pet paralelnih redova.
Debeli, rumeni bojnik Byrne sahib pljesnuo je rukama i buno zakaljao. Mrmljanje
u redovima istog je trena utihnulo. Pokraj njega bio je Macnaghten sahib, ovjek s
brkovima umjesto obrva, i takoer se nakaljao. Dva su Engleza nekoliko trenutaka
razgovarala.
Ovdje smo, najavio je Macnaghten, jer vjerujemo da je u proteklih nekoliko dana
netko u ovom taboru poinio vrlo teak zloin. Nainio je korak naprijed i ruku
sklopljenih iza lea poeo hodati izmeu prva dva reda. Taj je zloin toliko teak da
se ispostavilo kako je potrebno izvesti test riom ne bi li se otkrio identitet zloinca.

Iza njega dva su uglaena stranca, jedan u grubom vunenom ogrtau, promatrala lica
ljudi koji su uali.
Ljudi pokraj Dittua poeli su razgovarati meu sobom. To su ljudi s maharadina
dvora, rekao je jedan. Doli su po otmiara.
Vojnici su im viknuli neka uute.
Svatko od vas dobit e malu aku rie. Macnahgten je ljutito gledao redove ljudi
kao da su svi redom krivi. Potom u svakome postaviti jedno pitanje. Pitanje je
jednostavno. Iziskuje >da< ili >ne< odgovor. Kad postavim to pitanje, doi u k
svakome od vas kako bih uo odgovor. Kad mi odgovorite, stavit ete riu u usta,
provakati je i tada pljunuti na dlan te mi je pokazati. Je li to jasno?
Pokazao je prema vojnicima koji su poeli hodati meu redovima nosei pladnjeve
na kojima je ria leala u blijedim, sablasnim hrpicama.
Dittu je bio previe uplaen da bi molio. Ukoen je ekao dok mu se vojnik
pribliavao u redu, dijelei ake rie. Vojnikova visoka vojnika kapa i uska odora na
svjetlosti baklji inili su ga slinim stvorenju iz none more.
Isprui ruku. ovjekov glas bio je nazalan i nabusit. Dittu je ispruio obje ruke,
pazei da ne zadrhte. Vojnik je dramatinim pokretom zagrabio malu koliinu rie i
usuo je u Dittuove otvorene dlanove.
Doimalo se da dijeljenje rie traje cijelu no. Kad je napokon zavrilo i kad su ih
vojnici ponovno uutkali, Dittu je poalio jer nije uivao u tom predahu. Sada je bilo
prekasno za njega. Macnaghten je ponovno progovorio.
Dakle, kad vam postavim pitanje, svi ete paljivo sluati te imati spreman odgovor
kad stignem do vas. Podignuo je ruku. Mnogi od vas ve znaju za ovaj test. Onima
koji ne znaju mogu rei sljedee: posrijedi je test iskrenosti. Bez obzira na to hoete
li na moje pitanje odgovoriti s >da< ili >ne<, odmah u znati laete li. ovjek koji
govori istinu imat e sline u ustima. Njegova provakana ria bit e vlana. Ali,
dodao je nadglasavajui amor gomile, ovjek koji lae, imat e suha usta. Njegova
e ria, kad je pljune, biti prah. Stoga nemojte lagati. Ponavljam, nemojte lagati. Onaj
tko bude lagao, bit e strogo kanjen. Je li to jasno? A sada pitanje. Tiina, ujete li?
Zahtijevam potpunu tiinu!
Vojnici su hodali meu ljudima prijetei im podignutim akama.
Dva su dvoranina stala pokraj Macnaghtena i bojnika Byrnea, promatrajui lica
najbliih slugu. Gomila se utiala.
Znate li ili ne znate, zagrmio je Macnaghten, gdje je mali Sabur, talac maharade
Randita Singa? Ponavljam: znate li gdje je mali Sabur?
Kako je to mogue? Obamrli Dittu uao je ne opaajui riu u svojim rukama.
Gaggan se nagnuo iz drugog reda i pogledao ga irom otvorenih oiju. Kad je Dittu
pokuao slegnuti ramenima, Gaggan se naglo okrenuo. Dittuove su se oi ispunile
suzama. Sada ga ak i njegovi prijatelji moraju iznevjeriti. Ako su naslutili istinski
identitet njegova nahoeta, i oni e loe proi. Kako je mogao biti toliko
nepromiljen? Kako je mogao vjerovati memsahib?
Macnaghten je, s bojnikom Byrneom za petama, zakoraio u prvi red. Kretao se
odmjereno, sluajui odgovor svakog ovjeka, promatrajui kako vau i potom
pljuju. Vojnici su visoko drali baklje, osvjetljavajui svakog slugu dok su ga
ispitivali.
Stigli su do Dittuova reda i prilazili mu odmjerenim tempom, a za njima dvorani,
svaki s po dva vojnika s obje strane, spremna zgrabiti laljivca, zloinca, Dittua.

Dittu je pokuao oblizati usne, ali jezik mu je bio suh poput stare koe.
Kako je glasilo pitanje? Je li on, Dittu, znao gdje je mali Sabur? Dakako da je znao
gdje je baba jer, nije li to dijete u tom trenutku bilo na putu izmeu njegova tabora i
grada Lahorea, s njegovom memsahib?
Ako bi odgovorio potvrdno, ne bi bio kanjen za laganje, ali bi nedvojbeno bio
kanjen za sudjelovanje u skrivanju babe u crvenom dijelu tabora. A to je sa
zavjetom koji je dao sam sebi? Koliko bi njegova odanost vrijedila, i koliko bi
vrijedila njegova dua, ako bi izdao memsahib i Sabur babu? Moda to nije bilo
vano. Nije Ii memsahib, naposljetku, bila arobnica sposobna umaknuti svakoj
zamci, i po potrebi ak nestati? Jest, bila je, a on, Dittu, obian ovjek, ostao je
suoiti se s tom stranom odlukom. mrcajui obrisao je oi, a potom polizao prste.
Sva slina koja mu je bila potrebna slila se s njegovih obraza.
Djeak pokraj njega odgovorio je nijeno, provakao riu i tada, nainivi grimasu,
ispljunuo sluzavu bijelu grudu u prainu.
Na redu je bio Dittu.
Plitko je udahnuo. Da, znao je odgovor, ali zapravo moda i nije jer nije znao rei
gdje se memsahib i Sabur baba tono nalaze na tom putu. tovie, budui da sm
nikada nije preao put od Amritsara do Lahorea, nije ni slutio gdje su.
Dakle? upitao je Macnaghten.
Dakle? ponovio je bojnik Byrne.
Doimalo se da je zapuhao mirisan povjetarac koji je odnio Dittuov strah, osuio mu
suze i znoj na licu te mu omoguio ponovno duboko udahnuti dok se slina slijevala
u njegova usta i leala pod njegovim jezikom u slatkoj lokvici.
Ne, sahibe, odluno je odgovorio, ne znam gdje je mali Sabur.
Ria koju je provakao i ispljunuo u velikoj, divnoj vlanoj grudi bila je prepuna
praine i drugih stvari, moda ak i uginulih kukaca, ali Dittu nikada do tada nije
kuao nita slasnije od te aice rie.

25. poglavlje

Utorak, 19. prosinca

osiljka je naizgled cijelu vjenost teturala mranim putom u Lahore. Mariana
je u njoj, suspreui muninu te nesposobna obuzdati jauke, uzvike i
povremene psovke, zvukove koji su pratili svako naginjanje i svaki trzaj
nosiljke, drala Sabura u naruju i drala se za sve za to se mogla uhvatiti,
zahvalna jer je barem dijete uspjelo spavati tijekom tog muenja.
To e muno putovanje zasigurno uskoro zavriti. Nije mogla procijeniti koliko su je
daleko njezini nosai donijeli, ali do tada su zacijelo preli najvei dio od tri milje
puta do sastajalita s nosiljkom Saburove obitelji. Oprezno pruivi ruku preko
Sabura, odmaknula je bonu stranicu.
Iznutra se doimalo da jure putom. A tada je s oajem uvidjela da su jedva
napredovali. Doimalo se da nosai svu svoju energiju ulau u ljuljanje i treskanje
nosiljke.
Bilo bi uzaludno koriti ih i sami su se doimali oajnima ali bila je iscrpljena, a
u glavi joj je toliko jako pulsiralo da je osjeala kao da e puknuti, a i uskoro e
zauvijek izgubiti Sabura. Zatvorila je stranicu i ne marei uju li je ljudi vani ili ne
zajecala dubokim, bunim, silnim jecajima.

***

Ljudi su napokon, s bunim zajednikim uzdasima, spustili njezinu nosiljku na tlo.

Mariana je, oamuena, pogledala van i vidjela drugu nosiljku koja je stajala pokraj
puta. Pokraj nje ekala je skupina ljudi koji su se doimali uinkovitima i na sebi su
imali pravu odjeu nosaa.
Kad je krenula prema drugoj nosiljci, uhvatila je pogled Jara Muhameda i pokretom
ruke uvaila njegov pozdrav, koji je ujedno bio i isprika.
Stavila je Sabura u drugu nosiljku te ula za njim. Nekoliko minuta poslije utonula je
u san, iscrpljena i umirena ljuljanjem udobne nosiljke eika Valijulaha.
U snu nije ula lai koje je eikov sirdar nosa rekao straarima na Delhijskim
vratima te zvuk okovanih vrata koja su kripala dok su se nerado otvarala
proputajui nosiljku i njezinu dvanaestoricu u zavojite ulice grada opasanog
zidinama. Nije ula kripu vrata eikova havelija, koja su se irom otvorila kako bi
propustila nosiljku, ni apat slugu koji su ekali dok je nosiljka prolazila pokraj dva
dvorita, pokraj prozora na kojima su sjale svjetiljke i prilike se tiho kretale iza
reetkastih zaslona.
Probudila se tek kad je nosiljka stala. Kad je otvorila stranicu i pogledala van,
okruili su je enski glasovi, prigueni i uzbueni.
Nosiljka je sputena pokraj zastrtog ulaza. Iza zavjesa pomicala se i svjetlucala
svjetlost svjetiljke. Tanka ruka posegnula je za njezinom i pomogla joj ustati.
im je Mariana stala na noge, pokraj njezinih suknji protrala su djeca i uzbueno se
sjatila oko nosiljke u kojoj je Sabur i dalje spavao, gurala glavice unutra i govorila sva
odjednom.
irin-jan je najstarija. Ona ga moe nositi.
Ali ja sam mu praaaava sestrina. Ja bih ga trebala nositi.
Tiho, probudit ete ga!
Zato su djeca bila budna u to doba noi? Nije bilo vremena za uenje jer su je

dvije slukinje sa svjetiljkama vodile uza uske, kamene stube. Djevojka koja joj je
pomogla penjati se, sada ju je vodila za ruku, a druge su se ene nagurale na stube,
upirale prstom i aputale, dok se ona penjala podalje od uzbuenih glasia u
podnoju stuba.
Stube su ih dovele na hodnik. S desne strane, pokraj zastrtog ulaza, nalazila se hrpa
cipela. Djevojka je izula svoje izvezene papue te znakovito pogledala u Marianina
stopala. Sjetivi se da muni sahib nikada nije nosio cipele u zatvorenom prostoru,
Mariana je izula izme i tada su je uvele u sobu prepunu ena.
Uljanice postavljene u niama zidova bacale su zlatnu svjetlost na lica mnogih ena
koje su, poput ptica u gnijezdima, sjedile na podu prekrivenom bijelim plahtama.
Duge koulje i fini, mekani alovi prekrivali su njihova tijela i kosu. Ispod rubova
irokih hlaa virili su noni prsti. Dvadeset pari oiju zagledalo se u Marianinu
haljinu s uskim steznikom, lepravim rukavima i est jarda irokih, nabranih suknji,
posve drugaijih od njihove iroke, okomito usmjerene odjee.
Jedine domae ene koje je Mariana do tada vidjela bile su plesaice ili seljanke, a
njihova su lica bila obojena i svjetovna ili izbrazdana tekoama. Ove su bile
drugaije. ene u obitelji eika Valijulaha odmah su ostavljale dojam finih dama.
Iako je veina lica, koja su Marianu gledala s neskrivenom radoznalou, bila krupna,
nekoliko ih je bilo njenih i svijetlih.
Mlada voditeljica pustila je Marianinu ruku i urno otila sjesti meu djevojke svoje
dobi. Sve su zurile u Marianu prije no to su se nagnule jedna prema drugoj, gotovo
se dodirujui elima kako bi aputale meu sobom.
Olabavljeni velovi na nekim glavama otkrivali su kosu, razdijeljenu tono na sredini
glave i upletenu u pletenicu.
Zato su sve bile budne toliko kasno? Dodirnuvi svoju kosu, Mariana je shvatila da
je izgubila mnogo ukosnica. Kovre su joj padale preko lica i gladile stranju stranu
vrata. Dvadeset pari smeih oiju gledalo ju je preko savijenih koljena i preko
ramena. Kako li izgleda?
Krupna ena u bijelom mahnula joj je s drugog kraja prostorije. Mir, rekla je
dubokim glasom. Mahnula je rukom prema prostoriji prepunoj ena. ekale smo te.
Ja sam sultanija Safija, sestra eika Valijulaha. Pokazala je slobodno mjesto na podu
pokraj sebe.
Mariana je porumenjela dok ju je ena promatrala. Lice sultanije Safije moglo je biti
muko. Dakle, ti si Mariam, rekla je.
Mariam?
Hai, jadnica, rekao je suosjeajan glas, sama je putovala usred noi.
Mariana se smjestila pokraj Safije kako je najbolje mogla, prekriila noge i osjetila
kako je steznik ulja po rebrima.
Zauvi kako djeca tre uza stube, sultanija Safija pogledala je prema vratima. I
dovela si unuka mojeg brata, Sabura?
Mariana nije stigla odgovoriti jer je zavjesa na ulazu u tom trenutku odmaknuta, a u
prostoriju je pobjedonosno ula bucmasta djevojica, daui od napora, sa Saburom
u naruju. Njegovo izguvano lice lealo je na okruglom ramenu, a noice su mu
visjele ispod njezinih koljena. Jo je spavao. Druga su se djeca okupila oko njega,
dodirivala ga i prepirala se apatom dok su ene uzdisale i ljuljale se na svojim
mjestima na podu.
Ah, doao je moj Sabur, doao je! Zagnjurivi lice u al, jedna je ena poela glasno
plakati.

Njezin Sabur? Mariana je netremice gledala u nju.

To mu je baka, dubokim je glasom rekla sultanija Safija, kimajui u znak
odobravanja. Dugo je ekala da se vrati.
Nijema pozornost ena ponovno je usmjerena na Marianu, koja ih je promatrala sa
zanimanjem, pamtei svako lice i svaki nabor njihove odjee. Znala je da je vrlo
malo Europljanki posjetilo takvu kuu. Ondje je bilo jo mnogo toga za vidjeti osim
ena: strop s vidljivim gredama, pod prekriven ilimom i pamunim plahtama. to
dre u onom oslikanom ormaru u kutu?
Netko je pokraj prozora glasno udahnuo. Zena nalik ptici pokazala je kroz filigranski
ukraene kapke prema dvoritu. Netko je doao, netko je doao!
Zar su ih slijedili iz engleskog tabora? Mariana gotovo nije disala kad su se ene oko
nje uskomeale.
Sultanija Safija podignula je ruku kako bi ih smirila. Vidjet emo to je, izjavila je i
ustala. Vidjet emo.
Mariana je krenula za njom prema prozoru, previe nestrpljiva da bi ekala. Druge su
je ene okruile, pritisnule i oslanjale ruke na njezina ramena pokuavajui vidjeti to
se dogaa na dvoritu.
Mariana se isprva stisnula kako bi se zatitila od tijela koja su je okruila, ali tada se,
nesposobna izbjei ih, pokusno opustila. Stara ena sa iroko razmaknutim zubima
nasmijeila joj se i potapala je po ruci.
U dvoritu se skupilo mnogo ljudi. Sluge su stajali uokolo, a plamen njihovih baklji
obasjavao je oslikane zidove havelija. Netko je na zapovijed otvorio niska vrata
izmeu dvorita i naoruani ljudi uli su pjeice, a za njima je iao konj na kojem su
bila dva jahaa.
im je konj proao kroz vrata, straari su pruili ruke i spustili jednog jahaa iz sedla.
Kad su ga ispruili na tlu, Mariana je u svjetlosti baklji ugledala sjaj ruiastog satena.
Ljudi su trali amo-tamo po dvoritu. Kroz vrata je dotrao ovjek nosei pleteni
leaj te ga spustio nasuprot Marianinu prozoru. U sjeni trijema, pokraj pletenog
leaja, ekao je slobodan podij.
Mariana je vidjela da haveli nije obina kua, nego dvokatnica oko toga malog
dvorita punog ljudi i drugog, moda veeg, iza niskih vrata. Na malo dvorite
izlazilo je nekoliko vrata. Je li sve to eikova kua? Jesu li doista bili u utvrenom
gradu? Izvinula je vrat kako bi pogledala gore. Ljudi su se okupili i na krovu
nasuprot njezinu prozoru. Naginjali su se preko zidia te odozgo gledali prizor na
dvoritu.
Ah, rekla je sultanija Safija tapajui Marianinu ruku, to je samo sluaj ugriza
zmije. Nije ni u kakvoj vezi sa Saburom ni s tobom, draga. Uzdahnuvi sa
zadovoljstvom, odmaknula se od prozora.
Ugriz zmije? Mariana je ula za strane posljedice ugriza zmije bol, naticanje,
krvarenje iz usta, neizbjenu smrt. Je li ovjeka koji je leao na tlu doista ugrizla
zmija? Gledala je u njega, nesposobna odvratiti pogled, dok su dva lana naoruane
pratnje uhvatila ovjeka odjevenog u saten i podignula ga. Pognuti pod njegovoj
teinom, vodili su ga preko dvorita, njegova su se stopala vukla za njim kao da je
osuenik, a potom su ga polegnuli na pleteni leaj, pri emu je on trzao nogama.
Sultanija Safija glavom je pokazala prema drugom prozoru. Ako eli vidjeti, doi
ovamo, rekla je i povela Marianu kroz guvu ena.
S tog se prozora pruao bolji vidik na jastucima obloen podij i pleteni leaj te

ovjeka koji je leao na njemu i trzao se. Podij vie nije bio slobodan na njoj je
bio ovjek mravog lica u lepravoj bijeloj odjei, s visokom cilindrinom kapom. U
blizini su se skupili drugi ljudi u bijelom. Drugi, kieni jaha bio je siao pa je stajao
nad svojim nesretnim suputnikom i krio ruke, dok su naoruani ljudi hodali uokolo.
Doimalo se da svi osim ovjeka na podiju govore u isti glas.
Je li to eik Valijulah? apnula je Mariana.
Sultanija Safija je kimnula.
Dakle, to je bio slavni arobnjak o kojem je gospoica Emily govorila. S visokom,
snjenobijelom kapom doista je izgledao poput arobnjaka.
Mariana je ostala bez daha.
Prizor osvijetljen bakljama, ionako sablastan, postao je jo sablasniji uslijed
iznenadne tiine koja je zavladala im je eik podignuo koatu ruku.
Premda pleteni leaj i njegov teret ljudskoga jada nisu bili ni jednu stopu udaljeni od
podija, eik nije ni pokuao dodirnuti svojega pacijenta. Umjesto toga sjedio je
gotovo nepomino, ravnih lea, pogleda uprtog u priliku u ruiastoj odjei. Grenje
ovjeka na leaju nekoliko je minuta bilo jedini pokret u dvoritu. Mariana je stisnula
oi kako bi bolje vidjela, elei da je njezin prozor blie podiju. Je li svjetlost stvarala
taj privid ili je znoj doista poeo sjajiti na eikovu licu?
Govori li neto? apnula je sultaniji Safiji u uho. ak se i na toj udaljenosti doimalo
pogrenim ispustiti zvuk.
Da, odgovorila je sultanija Safija te vrsto stisnula usne u ravnu crtu.
Mariana je promatrala, opinjena.
Doimalo se da se izmeu arobnjaka i njegova pacijenta uspostavila mona veza.
Doimalo se gotovo kao da ih je povezala druga zmija dobra, blagotvorna,
nevidljiva zmija koja je ponitavala razorne uinke otrova.
Ali za ugriz otrovnice nikada nije bilo lijeka. Od njezina prvog trenutka u Indiji
upozorili su je da na otvorenom, pa ak ni na ulicama Calcutte, nikada ne smije
hodati bez zavezanih izama. Na njezin prvi dan u taboru bojnik Byrne uputio ju je
da uvijek nosi izme, ak i u svojem atoru. Od tada je ula prie o slugama i ak
vojnicima koje su usmrtile kobre, ljutice i druge zmije.
Doktor Drummond nedavno je ispripovijedao priu o niem asniku u vojnom
taboru koji je volio hodati u papuama. Upozorio sam ga nekoliko puta, rekao je
doktor odmahujui glavom, ali kad ga je zmija ugrizla, bilo je prekasno. Kako li je
strano izgledao noga mu je bila golema i plava. Jadnik je silno patio.
>Doktore<, rekao mi je prije no to je izgubio svijest, >da sam posluao va savjet,
sada ne bih umirao. <
Odozdo se zauo amor. Tijelo na leaju prestalo se trzati. Mariana je zapanjeno
gledala kako se pomie, sjeda, kako vie nije bie koje strano pati, nego raskono
odjeven ovjek s gustom, kovravom bradom koji je protrljao lice i potom se
nasmijeio.
Sultanija Safija je uzdahnula, uzela je za ruku i odluno odvela od prozora. Pa, to je
rijeeno, rekla je ivahno. A sada, Mariam, moj te brat eli vidjeti, ali najprije mora
jo malo sjesti. Proi e jo neko vrijeme prije no to svi ti mukarci odu.
ene su ponovno sjele kao da su oekivale da e zauvijek sjediti na istim mjestima.
Koliko je sati?
Dolazi jo ljudi, dolazi jo ljudi. Pogledajte, pogledajte! Djevojka od petnaestak
godina, kojoj je duga, crvenkasta pletenica visjela do koljena, pritisnula je lice o
prozorski kapale.

Sultanija Safija teko je uzdahnula spustivi se na ilim pokraj Mariane. Reci mi to

vidi, Meherin.
Trojica konjanika ulaze u dvorite ooh, kako su lijepo odjeveni, bhaji. Imaju
maeve, a jedan ima veliko pero u...
Sultanija Safija odmahnula je rukom. Reci mi samo to rade, Meherin.
Doveli su sluge koji nose pokrivene pladnjeve. Otkrivaju ih i, o, ima alova, mnogo
alova, iako ne vidim koliko su dobri, i dovode konja, a na jednom pladnju hrpa je
zlatnog nakita. Lala-ji je zacijelo spasio nekoga vrlo vanog, nekoga vrlo bogatog!
Sjajnih oiju okrenula se od prozora. to to znai, bhaji? Jesu li ti darovi za nas?
To ne znai nita, vidjet e. Sultanija Safija odmahnula je glavom. Ba nita.
Ali djevojka je ponovno gledala van. ekajte! Zato Lala-ji ne gleda darove? Zato
ne pokazuje zahvalnost? Ljudi izgledaju vrlo razoarano i odlaze. Uzimaju svoje
darove i odlaze. Zato, bhaji?
Njezin umilan glas odjednom se toliko raalostio da je Mariana osjetila silnu elju da
je utjei. Sultanija Safija potapala je ilim sa svoje druge strane. Draga, svi znamo
da Lalaji nikada ne prihvaa naknadu za ono to uini. Doi sjesti pokraj mene,
Meherin-jani, rekla je. Okrenula se Mariani. Djeca mojeg brata zovu Lala-ji,
objasnila je.
Ali, to ako su ti darovi bili od maharade? ustrajala je djevojka. Nee li biti
povrijeen? to ako se...
Meherin, ne smije postavljati pitanja. A sada kad su ti ljudi otili, nastavila je
sultanija Safija stroim tonom, vrijeme je da Mariam sie i upozna mojeg brata te da
sve mi poemo na spavanje.
Krajnje je neuobiajeno, obavijestila je Marianu, da se sastaje sa enom. tovie,
nikada nije upoznao nijednu strankinju, ali izriito je rekao da te eli upoznati prije
no to se vrati u svoj tabor. Njegov sluga Alahjar eka u podnoju stuba da te
odvede k njemu. Ustavi jo jednom, sultanija Safija oslonila se na rame mlade
Meherin. A sada, laku no i neka te Bog uva, dijete. Spasivi Sabura uinila si
veliku uslugu naoj obitelji.
Naslonivi se na Meherin, krenula je prema zastrtim vratima na drugom kraju
prostorije i nestala.
Bez sultanije Safije prostorija se doimala neto hladnijom. Mariana se osvrnula
uokolo i vidjela da je ostalo samo nekoliko slukinja koje su zijevale.
Protrljala je lice pitajui se o emu e ona i eik razgovarati. Moda e je samo kratko
pozdraviti te je poslati u britanski tabor u svojoj nosiljci. Drei se za zid, sila je
zavojitim stubama do podnoja, gdje ju je ekao najavljeni sluga.
Njegov grm kose bio je uoljivo crven, ali koliko god se sluga Alahjar njoj doimao
neobinim, ona se njemu zacijelo doimala jo neobinijom, jer je zapanjen irom
otvorio oi dok mu se pribliavala. Ali to su mogli oekivati od nekoga koga su tri
milje nosili najnespretniji ljudi u Indiji, a potom se probudio usred noi kako bi ga
skupina nepoznatih ena ispitivala i promatrala?
Podignula je ruke i svezala kovre u vor, ali je tada odustala od tog truda, odjednom
previe umorna da bi marila za to to e eik misliti o njoj.
Osim nekoliko bakljonoa, dvorite je bilo pusto kad ju je crvenokosi sluga poveo
prema oslikanom trijemu, gdje je stari eik i dalje sjedio, uspravan na svojem podiju.
Pacijentu i njegovu okienom pratiocu nije bilo ni traga, kao to nije preostao
nijedan al ili sitnica s pladnjeva darova koji su ponueni tek nekoliko trenutaka

prije.
Bilo je vrijeme da primijeni domaa pravila lijepog ponaanja kojima ju je muni
sahib pouio. Pognula je glavu i pozdravila starca dodirujui elo prstima desne ruke.
Es-selamu alejkum, eik sahibe, rekla je.
Kad je podignula glavu, eik se nasmijeio, naizgled ne opaajui njezinu izguvanu
haljinu i neposlunu kosu. Mir s tobom, keri, odvratio je.
Potapao je svoj podij. Sjedni.
Ona mu je uzvratila osmijehom. Keri. Jo joj se nitko nije tako obratio.
Glas mu je bio lagan i ugodan, to ju je iznenadilo jer je njegovo staro lice bilo
mrano i naborano poput suhe ljive. Prila je podiju, koji je takoer bio pokriven
bijelom plahtom, i pristojno sjela na rub.
Prvi dio tvojeg putovanja zacijelo je bio neugodan, rekao je. Oi su mu otkrivale
mo kakvu do tada nije vidjela. Ljudi koji su te nosili nisu bili nosai. To su brijai i
konjuari. Jedan je bio vojnik. Ali svi su dobri, hrabri ljudi.
Kimnula je, nesposobna skinuti pogled s njegovih oiju. Voljni riskirati svoj ivot...
A sada, nastavio je, elio bih ti zahvaliti jer si spasila mojeg unuka. Svima nam je
jasno da si u ovoj tekoj situaciji postupila iznimno hrabro i suosjeajno te s ljubavlju
kakva je vrlo rijetka na ovom svijetu.
Prije no to je stigla porumenjeti od sree, eik je podignuo smei prst. A sada bih ti
rado postavio tri pitanja.
Nije ekao njezin odgovor. Prvo, poeo je, jesi li u Indiji vidjela sve to si eljela
vidjeti?
Doimalo se da njegove oi uvaju vane tajne. to je elio da kae?
Nisam, oprezno je odgovorila, jo ne. Ali preda mnom je jo putovanje povratka
u Calcuttu. Vidite, to e putovanje trajati etiri mjeseca, nakon to stanemo u
Simli...
Uskoro e svanuti, prekinuo ju je nepromijenjenim tonom glasa, a ti si zacijelo
vrlo umorna. Moda bi voljela iskreno odgovoriti na moje pitanje.
Mariana se uspravila. ... zapravo, promucala je, da ne, nisam vidjela sve to sam
eljela vidjeti u Indiji.
Zato je pokuala zavarati arobnjaka? Pod njegovim prodornim pogledom osjetila
je kako se njezina mata raspiruje unato dubokoj iscrpljenosti. Jo nisam vidjela
utvreni grad, osim ove kue, dodala je glasom koji je otkrivao njezino uzbuenje.
Do sada jo nisam razgovarala s domaim enama, ili...
Hvala ti, ponovno ju je prekinuo, taj put odluno. Odgovorila si na moje prvo
pitanje. A sada drugo. Kad se nagnuo prema njoj, doimalo se da se njegova kapa
prua prema zvijezdama. Jesi li upoznala mojeg sina Hasana, Saburova oca?
To pitanje nije bilo zbunjujue. Nisam, odgovorila je.
U redu, a sada moje posljednje pitanje. Skinuo je kapu i stavio je na podij pokraj
sebe. Bila je od utirkanog bijelog pamuka, fino izvezena. Na glavi je imao
priljubljenu izvezenu kapicu. Bez visoke kape doimao se posve drugaijim.
Jesi li ikada voljela kao to sada voli mojeg unuka Sabura?
Pogledala je preko mranog dvorita prisjeajui se vala silnog osjeaja koji ju je
preplavio kad je prvi put uzela Sabura u naruje, svoje boli dok je plakao zapleten u
njezin al. Prepoznavanje i nada, osjeaji koje je osjetila s Fitzgeraldom, koliko god
ugodni i neodoljivi bili su posve drugaiji. ak se ni njezina ljubav prema Ambroseu,
koliko god bila velika, nije mogla usporediti s time. Nisam, rekla je.
Vrlo dobro, ivahno je rekao eik. Dobro si odgovorila na moja tri pitanja.

Mahnuo je prema sjeni. Alahjar, crvenokosi sluga, izaao je i ekao.

eik je pokazao prema niskim vratima iza kojih je drugo dvorite bilo prekriveno
tamom. Na ulazu eka jedna od naih nosiljki, rekao je slugi. Otprati ovu mladu
damu onamo i reci ljudima da ju je potrebno odnijeti sedam milja odavde, putem za
Amritsar. Na sedmoj milji doekat e je druga nosiljka. To je sve.
Iako je znala da je otpravljena, Mariana nije ustala s podija. Umjesto toga je, drei
ruku na bijeloj plahti, pogledala izborano lice eika Valijulaha.
eik sahibe, ono to ste maloprije uinili, izlijeili zmijski ugriz....
eik ju je ponovno prekinuo svojim jasnim, laganim glasom. To to si vidjela, dijete,
duhovni je trik, pitanje vjere i prakse. Mi, koje ljudi nazivaju sufijima, povremeno
iscjeljujemo i inimo druge sline stvari.
Podignuo je ruku prije no to je stigla odgovoriti. Ali trebala bi znati da smo mi
sljedbenici Puta, a ne opsjenari ili arobnjaci. Oni koji imaju doputenje, iscjeljuju
kako bi pomagali ljudima, ali to je tek malen i nevaan dio nae duhovne prakse.
Promatrao ju je kao da joj ita duu. O tome ne smije govoriti, shvaa li? Oni
kojima se kae za takvo to, esto ne vjeruju u ono to uju. Nikada, ak ni
pogrekom, ne smijemo produbiti nevjerovanje.
Nebo iza njega poelo je blijedjeti. Laganim pokretom dao joj je do znanja da je
njihov razgovor zavren.
eik sahibe, rekla je.
Izraz njegova lica otkrivao je odsutnost. Ponovno e vidjeti Sabura, rekao je ne
pogledavi je u oi i tako odgovorio na njezino neizreeno pitanje, ali ne noas.
Dok je Mariana slijedila Alahjara kroz niska vrata, s druge strane zida zaula je
tugaljiv glas koji se probijao kroz hladnou dvorita.
La ilahe illa Allah. Nema boga osim Alaha. La ilahe illa Allah...
Visoka vrata havelija Kamar zalupila su se za njom. Mariana je zatvorila oi.
Britanski e tabor za sat vremena krenuti na put. Putujui prema njoj uobiajenim
puevim korakom, u Lahore e stii ujutro. Muni sahib bio je u pravu. Hvala
nebesima za Dittua, poiljatelja nosiljki i ovjeka koji obavlja mnoge teke zadatke!
Sigurna u svojoj nosiljci, ekat e da tabor stigne na svoje mjesto nekoliko milja
izvan grada. Tada e mu se lako pridruiti, neopaena meu drugim putnicima
zaokupljenima podizanjem atora i istovarivanjem planina prtljage.
Do pola devet bit e na doruku u atoru za blagovanje, sa sestrama Eden, lordom
Aucklandom i svima drugima.
Zijevnula je. Kakva je udna no. Kad je pogledala sve svjetlija polja du puta, noni
prizori uz svjetlost baklji sve su se vie doimali daleko i nestvarno.
Ali praznina u njezinu naruju bila je stvarna, muila ju je i kvarila sve izglede za
ugodan odmor.

26. poglavlje

Petak, 20. prosinca

pavala si u svojoj nosiljci? Spavala si u jednom od tih pljesnivih sprava za
muenje? Zacijelo ti nije bilo dobro. Gospoica Emily podignula je obrve
toliko da su nestale ispod njezina eiria. Nagnuvi suncobran, pozorno je
prouavala Marianu iz dubina svojeg sklopivog stolca. Ne mogu ni zamisliti da
u nosiljci spavam toliko vrsto da ne ujem desetke ljudi koji me trae. Porunik
Marks bio je izvan sebe.
Mariana je pokuavala ostaviti dojam nevinosti. ao mi je, gospoice Emily. Moji
me nosai nisu eljeli probuditi pa su me ostavili spavati u nosiljci dok su kuliji
podizali moj ator. ao mi je i to sam propustila doruak.
Dakako, koliko god je bila umorna, zapravo nije spavala. Dittu se pobrinuo za to.
im je stigla, dojurio je do njezine nosiljke i ne obazirui se na njezine zatvorene oi
iznosio sve pojedinosti svoje none pustolovine.
Memsahib, rekao joj je najmanje tri puta, a glas mu se svaki put uzbueno podizao,
aik dum, odjednom, voda mi se slila u usta i bio sam spaen!
Tada, u jedanaest sati ujutro, jedva je drala oi otvorenima.
Iscrpljena je, Emily. Gospoica Fanny napuila je usne. Ta djevojka izgleda kao
da je danima u toj haljini. I pogledaj joj kosu! Mariana, doista mora lei.
U svakom sluaju, ustrajala je gospoica Emily nepokolebana sestrinom
ljubaznou, smatram da je krajnje netaktino od tebe to to si se razboljela,
Mariana. Sada u biti prisiljena posve sama gledati borbu slonova. Smrcnula je.
Vezanost moje sestre uz ivotinjsko carstvo zacijelo je jaa od vezanosti uz mene
jer danas ne eli sa mnom prisustvovati toj borbi. Kae da ona ne gleda kako
ivotinje ubijaju jedna drugu radi zabave.
Gospoica Fanny podignula je bradu, ali nije rekla nita.
Upozoravam te, Fanny, dodala je gospoica Emily maui suncobranom u sestrinu
smjeru, da u se, kad sljedei put budemo pozvane na kakvu stranu prigodu,
potruditi napustiti te. A kad smo ve kod stranih prigoda, Mariana, molim te da se
oporavi do ponedjeljka naveer. Pozvani smo na veeru kod maharade u njegovu
tvravu. Od mene e se oekivati da razgovaram s njim pa e mi trebati da mi
ponovi svaku njegovu rije.
Mariana se trgnula. Maharada Randit Sing koji je naudio njezinom Saburu
radije bi razgovarala sa zmijom.
Gospoica Fanny je uzdahnula. Zar doista moramo veerati s njim? Oh, Emily, to
e nedvojbeno biti poput veera koje je jadni George izdrao sati i sati
besmislenog razgovora, plesaica, ljute hrane, uasnog vina...
Znam, Fanny, sloila se gospoica Emily. Ali, to moemo?
Ah, dakle, gospoica Givens je pronaena! Lord Auckland sagnuo se dok je
nasmijeen izlazio iz atora za prijmove. Kimajui u Marianinu smjeru, privukao je
svoj omiljeni pleteni stolac. Kakvo olakanje za sve nas. Pretpostavljam da ste
dobro?
Nije, odgovorila je gospoica Fanny. Toliko je iscrpljena da je do maloprije
spavala u svojoj nosiljci. Zacijelo ti je, dodala je gledajui Marianu, sino bilo vrlo
loe.
Mariana je gledala svoje ruke. Bi li ikako mogli razgovarati o neemu drugom?

Moda je gospoica Givens zbog toga propustila sinonje uzbuenje, rekao je lord
Auckland odgovarajui na njezinu nijemu molbu na najgori mogui nain.
Pognula je glavu kako bi izrazila pristojnu radoznalost. to se dogodilo, lorde
Auckland? upitala je.
Upravo ono to je gospodin Macnaghten predvidio, odgovorio je uz blag osmijeh
zadovoljstva, maharada je zakljuio da smo mu oteli onoga njegovog malog taoca i
da ga skrivamo u naem taboru.
Nakon to smo svi legli, pridruila se gospoica Fanny, otprilike u pono, stiglo je
izaslanstvo maharadinih dvorana iz tvrave. Bojnik Byrne pozvao je sve nae sluge
na put, gdje je odrao takozvani >test riom <. Svi sluge morali su vakati riu, a
potom je pljunuti na put, nakon to im se postavilo pitanje koje je za tu prigodu
osmislio tajanstveni fakir Azizudin.
Lord Auckland se trgnuo. Gospoica Fanny stavila je ruku na bratovu. Samo su
dragi George, bojnik Byrne i gospodin Macnaghten znali da e biti izveden, rekla je,
a ukrasne ruice na njezinu eiriu zatresle su se od njezina ponosnog kimanja. To
se dralo u tajnosti kako krivci ne bi pobjegli. Kakav li su ok jadni sluge zacijelo
doivjeli kad su ih vojnici probudili usred noi!
Dakako, to je bilo uzaludno. Lord Auckland otresao je mrava sa svojeg rukava.
Dijete nesumnjivo nije bilo ovdje. Onaj tko bi bio dovoljno lud da dijete dovede
ovamo, odmah bi bio otkriven.
Zna li, George, polako je rekla gospoica Emily, Jimmund mi je rekao da je
sino, dok je bio s Chanceom u njegovoj kasnoj etnji, pokraj njega prola nosiljka.
Rekao je da mu je privukla pozornost jer je poskakivala i ljuljala se kao da nijedan od
nosaa nikada do tada nije nosio nosiljku. I tvrdio je da su nosai zbog neega
izgledali udno, iako nije shvaao to je posrijedi.
Ba udno. Gospoica Fanny pristojno je kimnula kad je bojnik Byrne proao
pokraj nje. Nosiljka usred noi. Je li ti rekao gdje ju je vidio?
Rekao je da je dola iz smjera Marianina atora i da je ila prema stranjem ulazu za
kuhare. Rekao je da je prola pokraj njega ni pet minuta prije no to su svi sluge
okupljeni zbog testa.
Kakva besmislica, drage moje. Lord Auckland blagonaklono se nasmijeio svojim
sestrama dok je Mariana u krilu urno ispreplitala drhtave prste. Odmahnuo je
glavom. Ne shvaam zato uope doputa svojim slugama da ti se obraaju, a
kamoli da te zabavljaju tim besmislenim priama. Nita takvo nije se dogodilo, zar
ne, gospoice Givens?
Sklopio je ruke na trbuhu. Iako to nije vano, zadovoljno je dodao, sada kad e
sporazum napokon biti potpisan.
Ja nisam vidjela nikakvu nosiljku, odluno je rekla Mariana. Ako je takva nosiljka
prola pokraj mojeg atora, ja je nisam vidjela.
Zanima me, rekao je Randit Sing gledajui glavnog ministra sa svojeg zlatnog
stolca, tko je odgovoran za neuspjeh testa riom.
Lupkao je prstima po rukonaslonu svojeg prijestolja. Tko je izbjegao moj test riom
i mojeg Sabura sino vratio u haveli Kamar? Jesu li to bili isti ljudi koji su oteli
Sabura iz Zlatnog hrama?
Stisnuo je oi. I, Aziz, kako zna da je Sabur u kui svojeg djeda?
ilim na mramornim ploicama mramornog paviljona titio je kosti fakira Azizudina
od hladnoe, ali nije usporio svje povjetarac koji je puhao kroz izrezbarene prozore

iza njega. vre je stisnuo ogrta oko svojih ramena. Maharada se bio oporavio, ali
je fakir, nakon to mu je danonono sluio, i sam podlegao groznici.
Jedan je pastir danas poslijepodne vidio Sabura u eikovu dvoritu, maharado,
rekao je drugi put. Tako znam. Glasnik je tu vijest donio to je bre mogao. A kako
su njegovi otimai izbjegli test riom, to ne znam. Moda su cijelo vrijeme
namjeravali zadnju veer krenuti za Lahore pa su sasvim sluajno umaknuli iz tabora
generalnoga guvernera.
Maharada je prezrivo puhnuo. Privukao je nogu, na kojoj je imao arapu, i stavio je
na sjedite svojeg prijestolja. A ti, Aziz, upitao je promatrajui lice svojega glavnog
ministra, ne zna tko su otmiari?
Fakir Azizudin mogao je odgovoriti samo rjeitom gestom, naginjanjem glave i
alosnim osmijehom. Ne brinite, maharado, rekao je uvlaei ogrta ispod svojih
ledenih stopala, onaj tko je oteo djeaka, nedvojbeno e biti otkriven.
Ne svia mi se to to su mi dva puta umaknuli. Maharada se okrenuo prema
mladiu koji je uao s njegove desne strane. to ti misli, Hira, tko su oni?
Hira Sing, dvorski miljenik, prestao je gladiti starevu nogu. Njegove teke
smaragdne ogrlice zazveckale su kad je podignuo naoitu glavu. Mislim da je to
uinila Saburova obitelj, maharado, odgovorio je kratkovidno promatrajui kralja.
Pravi otmiari ne bi vratili Sabura u njegovu kuu. Zadrali bi ga kako bi uzeli
nagradu. Da je potpuno nestao, optuio bih zloince. Slegnuo je ramenima.
Rub maharadina jednostavnog turbana odmotao se. Mahao je iza njega kad se
maharada ponovno nagnuo prema fakiru. Ali, zato test nije uspio? Sabur je bio u
crvenom dijelu tabora. Tamonji sluge zacijelo su ga vidjeli. Svi su znali za nagradu.
Zato nisu doli po novac? Budui da nisu, kako test riom nije otkrio tko su?
Azizudin je suspregnuo kihanje. Pitanje je pogreno postavljeno, maharado,
odgovorio je. Engleski asnik koji je bio zaduen za to pitao je sluge samo znaju li
gdje je Sabur. Budui da je dijete ve bilo odvedeno iz tabora, to je pitanje bilo
beskorisno. Nitko od njih nije mogao tono znati gdje se dijete nalazi. Da je bojnik
Byrne pitao je li tko vidio to dijete, imali bismo prave rezultate.
Maharada je nezadovoljno progunao.
Znamo i, dodao je fakir, da je Sabur sino vraen u haveli Kamar nakon to su
gradska vrata zatvorena. Jedina vrata koja su nou mogla biti otvorena bila su
Delhijska, a ta su, dakako, najblia eikovoj kui. Otvorena su dva puta, jednom da
propuste nosiljku u kojoj je navodno bio umirui roak eika Valijulaha...
Ali to nije bio umirui roak, nego Sabur, ljutito ga je prekinuo maharada.
Namrtio se i oslonio bradu na koljeno.
... i jednom, neto poslije, da propuste radu Sukaita Singa, koji je pogrijeio
olakavi se na sklupanu zmiju nakon veernje zabave izvan grada.
Da. Maharadin glas postao je otriji. Kad sam uo da je tvoj prijatelj eik iscijelio
Sukaita, odmah sam poslao darove, kako bih mu iskazao potovanje. Iako je bila
no, poslao sam alove, zlato ak i konja. Ubo je zrak kaiprstom. Tvoj prijatelj
Valijulah sve je to vratio.
Glas mu se podignuo i puknuo. Ne svia mi se da se tako ponaaju prema meni,
Aziz. to eli rei odbijanjem mojih darova? Misli li da zasluuje bolje darove od
onih koje sam izabrao poslati mu? Moji ljudi rekli su da ih nije ni pogledao.
Okrenuo je uareno oko prema svojemu glavnom ministru. Kaem ti, Aziz, ne
svia mi se taj posao. Prema meni se ne bi smjeli ponaati toliko uvredljivo. Taj je
ovjek previe siguran u sebe. Uvjeren sam da on stoji iza otmice mojeg djeteta.

Mora mi danas vratiti Sabura. elim tog djeaka. Potreban mi je. Stari je glas postao
alostan.
Fakir je pomaknuo svoje bolne udove. Maharado, rekao je mijenjajui ton u
pomirljivo moleiv, zato Sabura neko vrijeme ne biste ostavili s njegovom obitelji?
Nakon toga samo morate zamoliti i vratit e vam ga. Sjetite se, maharado, kako ste
se uspravili, potpuno se oporavivi, kad ste od eunuha uli da je Sabur pronaen?
Maharada nije odgovorio, pa je fakir nastavio. Dijete je postalo boleljivo od
tolikog putovanja i uzbuenja. Biti neprestano uz vas prevelika je ast za toliko
maleno dijete. Nekoliko dana u vlastitoj kui bit e dobro za njega.
Fakir je malokad pribjegavao moljenju. Kad se maharadin izraz lica neznatno
promijenio, fakir je iskoristio tu priliku da promijeni temu. A sada, maharado,
dodao je normalnim glasom i s ohrabrujuim osmijehom, to kaete za Britance?
Za njihov plan?
Maharadino se lice ozarilo. Ah, Aziz, ti me zna nasmijati. Ti e Britanci napasti
Afganistan; postavit e svojega kralja na tamonje prijestolje uvjereni da e upravljati
sredinjom Azijom koliko malo znaju, koliko malo razumiju!
Ramena su mu se tresla od nijemog smijeha. Kakav su nam dar dali kad su stigli sa
svojom vojskom prekasno da bi krenuli na sjever, bez sporazuma koji bi im
omoguio prijei moj Pandab!
Pokorili su pola Indije, a mi smo ipak nainili budale od njih prisiljavajui ih da
ekaju moje doputenje, prisiljavajui generalnog guvernera da plee poput crnog
medvjeda na lancu! Kakva tamaa, kakva je to bila predstava!
Fakir je kimnuo. Maharado, doista ste majstor za odugovlaenje.
Maharada se smijeio. Zima stee tjesnace, ali zato bismo se mi zabrinjavali? Neka
engleski vojnici generalnoga guvernera, te njegovi Marati i Bengalci, trpe na putu u
Kabul. Neka im vojska oslabi. Lice mu je poprimilo izraz nemilosrdnosti. Ta
slabost samo moe koristiti nama, koji ekamo trenutak kad e Englezi istu vojsku
okrenuti protiv nas. Ti Englezi sanjaju o osvajanju sredinje Azije, ali jednoga e
dana uvidjeti da je moj Pandab vea nagrada.
Fakir je njeno poloio ruku na kraljevsko koljeno. Doite, maharado, umilno je
rekao. Ovdje je hladno. Poi emo u vau sobu gdje je toplije i nastaviti razgovor o
Britancima.
Starac je posluno ustao, primio glavnog ministra pod ruku i polagano, blago
hripajui, krenuo prema svojim privatnim odajama. Fakir se tada sagnuo i apnuo
mu u uho. Djevojka, tiho je rekao. Hajde da ustanovimo to emo s onom
Britankom.
Maharada se uspravio. Da, Aziz, apnuo je pljesnuvi, a lice mu se odjednom
pomladilo. Ah, da, mnogo toga moramo isplanirati.
vrsto je stisnuo fakirovu ruku. to misli da e Englezi uiniti nakon moje izjave o
djevojci? Ostavit u ih u uvjerenju da je to moj uvjet za potpisivanje sporazuma. To
e biti sjajna predstava, da, i te kako sjajna predstava!
Kad su zali za ugao i uli u njegovo privatno dvorite, maharada je veselo kimnuo
glavnom ministru, a osloboeni kraj turbana leprao je za njim poput male bojne
zastave.
Sluge su trkarali dvoritem eika Valijulaha pazei da ne smetaju eiku na njegovu
podiju. Jedna arena maka njuila je grm u kutu. Iz drugih dijelova havelija dopiralo
je tropotanje i zvuk djejih glasova.

eik se nasmijeio Hasanu. Drago mi je, sine, da si sino uspio doi toliko brzo.
Zacijelo je bilo divno ponovno drati Sabura u naruju, slava Alahu.
Sjedei pokraj Hasana, Jusuf je sluao polagano kripanje vodenikog kola na krovu.
U eikovoj blizini uvijek se osjeao nespretnim. To mirno dvorite nije bilo mjesto
za njega. Ljudi koji su ondje sjedili u tiini, pomiui samo oi, nisu bili njegovi ljudi.
Koliko bi bio sretniji kad bi s Hasanom galopirao izvan grada, viui i slavei
Saburov povratak!
Hasanu se, dakako, nije urilo otii od kue. Kreui se od jednoga do drugoga, sve
je oeve drubenike pozdravio s potovanjem. Kako i ne bi? Bio je sin eika
Valijulaha, unuk glasovitog eika Abdula Delala Vel-ikrama. Kao potomak velikih
ljudi, Hasan e jednoga dana takoer biti velik, unato svim njegovim parfemima i
skupocjenoj odjei. Jusuf je bio siguran u to.
Jusufe, rekao je eik ugodnim glasom, kao da Jusufu ita misli, priekaj malo.
Uskoro e galopirati sa svojim konjem.
Jusuf je spustio pogled.
Hasane, pozvao sam te ovamo kako bih ti rekao neto vrlo vano, rekao je eik i
zastao.
Jusuf je shvatio da eika nikada nije vidio toliko umornog, ili moda toliko tunog.
Izvezena kapica nahereno mu je leala na glavi. Njegova lea, inae ravna poput
tapa, bila su pogrbljena dok je promatrao svojeg sina.
U pismu koje sam ti poslao, oprezno je nastavio, napisao sam da dogaaji govore
kako e Sabura spasiti nepoznata osoba izvan naih krugova.
Oi drugih mukaraca zatreperile su. Iako mu se eik nije obratio, Jusuf je kimnuo.
Kako je mogao zaboraviti ono izlizano pismo? Kako afi sahib malokad grijei, vjerujem
da se moe utjeiti ovom vijeu.
Prvi dogaaj dogodio se nedugo nakon to je Mamtaz Bano otrovana, rekao je
eik. ovjek po imenu Jar Muhamed doao je iz britanskog tabora. Opisao je viziju
koju je imao i u kojoj je lavica spasila dijete iz velike opasnosti. Zakljuili smo da je
to dijete Sabur, ali njegovu spasiteljicu nismo uspjeli prepoznati sve dok afi sahib
nije primio poruku koja je upuivala na zakljuak da je lavica Engleskinja,
prevoditeljica u taboru britanskoga generalnog guvernera. ak ni tada nismo znali
kad e se spaavanje dogoditi.
Vizije, poruke Jusufovo koljeno poelo je poskakivati.
Jusufe, rekao je eik ne gledajui ga, trebao bi sluati. Moe mnogo nauiti.
Pomaknuo je kapicu jo vie u stranu i poeao se po glavi. Hasane, danima smo
ekali i molili. Molili smo kad smo uli da je Sabur nestao iz maharadina tabora.
Molili smo sve do sino, kad je, kao to je Jar Muhamed vidio i kao to je afi sahib
pretkazao, mlada engleska prevoditeljica dola, izloivi se velikoj opasnosti, i dovela
nam Sabura.
Engleskinja Jusuf se trgnuo na svojem stolcu od trstike. Nakon toliko mnogo
nada i oekivanja kako to da je spaavanje izvela ena, a ne on?
A sada, dragi moj sine, rekao je eik, suoeni smo s ozbiljnim problemom za koji
postoji samo jedno rjeenje.
Nitko se nije pomaknuo. Moda je eikov ozbiljan ton utiao dvorite. Osim amora
grada izvan zidova havelija, nigdje se nije ulo nita. ak je i maka nestala.
eik je pogledom preao preko svoje publike. San Jara Muhameda nije zavrio kad
je lavica spasila dijete, nastavio je govorei u tiinu svoje platforme. Nakon to je
iznijela dijete izvan opasnosti, lavica je ekala stojei nad njim, a kad se pojavila

druga opasnost, uhvatila ga je zubima i odnijela, nestavi Jaru Muhamedu s vidika.

Prema afi sahibu i drugima, ozbiljno je zakljuio eik, to znai da ta skrbnica
mora biti sa Saburom i uvati ga, moda dugo, dok ne odraste.
Nebo je bilo bijelo. Ptice su kruile visoko iznad Jusufove glave. ena, e uvati
Sabura? Moda je eik Valijulah toliko star i umoran da je siao s uma. I zato
pripovijeda tu dugu priu? Zato nije preao na stvar, on, koji i najneugodniju istinu
uvijek govori bez oklijevanja? Pogledao je Hasana, koji je zurio u ploice izmeu
svojih nogu.
Hasane, napokon je rekao eik, ne mogu spoznati dubinu tvoje tuge za jadnom
Mamtaz Bano. Ali koliko god duboka bila tvoja patnja, mora poduzeti neto kako
bi zatitio Sabura od daljnjih opasnosti. Mora oeniti strankinju koja ga je spasila.

27. poglavlje

Nedjelja, 22. prosinca

ariana je sjedila pred svojim atorom, leima okrenuta suncu, kose
rasputene u vlanom slapu preko naslona stolca. Pitala se gdje li je Sabur u
tom trenutku.
Moda se igra sa svojim roacima u prostoriji na katu, u kojoj je provela
nekoliko sati prije jueranje zore, a njegov visoki, cvrkutavi smijeh odzvanja
dvoritem njegova djeda.
Je li mu nedostajala? Zacijelo jest.
Rastresla je kovre. Netom oprane, veeras na maharadinoj veeri nipoto nee
ostati u glatkom voru.
Cijela pria o Saburu bila je neodoljiv misterij. Zato je nju izabrao da ga spasi? Zato
ga je toliko zavoljela? Naposljetku, bio je domai djeak, jedno od tisua i tisua
domae djece, ali ipak, kad je skvrio malene none prstie ili je gledao preko palca,
jedva je susprezala elju da ga zgrabi i prekrije poljupcima od glave do pete.
Kad je posegnula za etkom, priao joj je Dittu. Memsahib, rekao je, na glavna
vrata isporueno je pismo. Za vas. Pruio joj je presavijeni papir. To pismo,
izjavio je, nije od engleskog sahiba.
Bio je u pravu. Lijep natpis na vanjskoj strani nije bio engleski.
Uzela ga je mrtei se. Ali, tko bi mi pisao na urdskom?
Natpis na vanjskoj strani nije bio ispisan u urednim redovima po irini papira, kao
kod engleskog pisma, nego u zaobljenoj dijagonali, to mu je davalo blago
umjetniki dojam. Otvorila je list i nagnula se nad njega, zataknuvi vlanu kosu iza
uiju.
Molim se da je, ako je Boja volja, tvoje putovanje natrag u britanski tabor bilo sigurno i
ugodno, pisalo je. Saburov povratak svima nam je donio veliku radost, a osobito njegovu ocu i
baki po majci, koja je mnogo propatila. Spasivi Sabura, pokazala si da ima toplo srce te da si
vrlo hrabra, i duboko smo ti zahvalni.
Lijepo. Pismo zahvale od eika Valijulaha.
Imajui u vidu injenicu da ste u Indiji bez svoje obitelji, teko je urediti vana pitanja vezana uz
vau budunost. Meutim, molbu koju elimo izraziti, vjerojatno moemo uputiti starijoj sestri
generalnoga guvernera.
Vidjeli smo koliko volite naega Sabura i uviamo kako je za njega najbolje da ostane u vaoj
blizini, ali da bismo osigurali vau stalnu, ljubaznu prisutnost, moramo obaviti primjerene
formalnosti.
Stoga e ene iz moje obitelji sutra posjetiti stariju sestru generalnoga guvernera kako bi ponudile
mogunost vae udaje za mojega sina Hasana.
Pismo je ispalo iz Marianinih prstiju i palo na pod, a preostali redovi ostali su
neproitani.
Dittu je zurio u papir koji je leao u praini. Zar neto nije u redu, memsahib? Jeste
li primili lou vijest? Je li Sabur baba bolestan?
Nesposobna odgovoriti, ustala je i potrala pokraj njega u ator, zamiljajui sina,
mlau inaicu eika, ije ui poput oevih stre ispod visoke kape, dok karikatura
eika iza njega sugestivno namiguje.
U glavi su joj odzvanjale rijei porunika Marksa. Taj je domai ovjek istog trena
prekoraio granice pristojnosti te postao neugodno nesluben i ak prisan...

To je bilo vrlo loe. to e svi pomisliti kad eta domaih ena doe zaprositi je? to
li je uinila?
Netko je doao. Kad se okrenula, njezin je uitelj uao u ator nosei eikovo pismo.
Bibi, rekao je pozdravivi je, ovo sam pronaao na tlu.
Znam, muni sahibe. Ne elei pogledati pismo, podignula je bradu. Molim vas,
proitajte ga.
Dok je ekala osjeajui kako joj srce lupa, on je polako otvorio list, pogledom
preao po rijeima na njemu, a tada ga odloio na njezin stol, zakoraio unatrag i
ekao.
Ona je promotrila njegovo lice. Gdje je suosjeanje? Muni sahibe, to mi je initi?
eik Valijulah eli da se udam za njegova sina! eli poslati svoje ene gospoici
Emily s branom ponudom! Pritisnula je dlanove o obraze. Moram ga zaustaviti,
muni sahibe. Molim vas, pomognite mi napisati pismo kojim u ga sprijeiti!
Muni je nekoliko trenutaka utio. Ako elite, bibi, napokon je rekao, pomoi u
vam odgovoriti na eikovo pismo. Ali danas ne mogu. Pismo ete napisati kad se
sutra ujutro vratim na nau pouku.
Prije no to je Mariana stigla rei bilo to, ispriao se i otiao.
Moram rei, povjerila se gospoica Fanny te veeri kad je njihov slon zaljuljavi se
skrenuo na put od alimara u tvravu, na maharadinu gozbu, da mi je veoma
drago to to na slon ima plavu glavu.
Prstima u rukavicama uhvatila se za ogradu srebrne nosiljke. Ne misli li, Emily, da
plava boja pristaje slonu?
Doista, odgovorila je gospoica Emily iz kuta u kojem je sjedila, napola skrivena
ispod nekoliko alova.
Pred njima su, iza poasne strae, ili generalni guverner i njegovi asnici te domai
maharadin izaslanik, na drugim ukraenim slonovima, okrueni brojnim slugama u
odorama te neizbjenom gomilom mjesne djece koja su prkosila oblacima praine
kako bi vidjela taj spektakl.
Mariana se u svojem kutu nosiljke molila da je dame potede svojeg razgovora. Imala
je potrebu razmisliti o proteklih osam dana, o svemu to joj se dogodilo u tom
razdoblju.
Sabur je doao k njoj i osvojio njezino srce. Tri dana poslije, nakon to ga je
nevoljko vratila u haveli njegova djeda u utvrenom gradu, vidjela je potpuno izljeenje
ugriza otrovne zmije. Upoznala je eika, slavnog mistika, a potom, toga jutra, primila
branu ponudu od istog eika, u ime njegova sina. I, to je jo udnije, nitko od
Engleza nije znao za te dogaaje.
Barem je prevladala paniku zbog eikove ponude. Sutra e mu ona i muni napisati
pismo kojim e uljudno odbiti njegovu ponudu i koje e mu biti isporueno sutra
poslijepodne. Tada vie nee morati brinuti zbog posjeta domaih ena gospoici
Emily.
Zijevnula je. Juer je pokuala pisati ocu, i tetku Adrianu i teti Claire u Calcutti, ali
nije znala to bi napisala jer joj je glava pucala od dogaaja koje nije smjela otkriti.
Dragi tata mora ekati, iako e njezina pisma njemu, kad ih doista napie, svakako
nadoknaditi vrijeme tijekom kojeg mu nije pisala.
ao mi je to gospodin Macnaghten i bojnik Byrne moraju putovati na onom
runom, utom poput sumpora, rekla je gospoica Fanny kimajui prema slonu
ispred njih, ali budui da mi je bojnik Byrne rekao kako e sporazum napokon biti

potpisan, sumnjam da bi im smetalo putovati i na magarcu.

Ja mislim, rekla je gospoica Emily mrtei se rasplesanoj gomili djeaka iz sela,
da bi Macnaghtenu i Byrneu veoma smetalo putovati na magarcu.
Mariana se okrenula kako bi pogledala unatrag, prema njihovu taboru u glasovitim
vrtovima Salimara. Uz zvuk poziva na molitvu, iji su posljednji odjeci jo lebjeli
oko njih, nebo na zapadu preplavilo je kiene graevine vrtova ruiastom
svjedou, pretvarajui vodopade i jezerca u prizor iz snova.
Snovi. Fitzgerald nije bio san. Ona e pronai nain da ga uvjeri kako ne smije
odustati.
Emily, odjednom je rekla gospoica Fanny, zaboravila sam borbu slonova. Je li
bilo strano?
Bilo je uasno. Gospoica Emily lagano se uvukla u svoje omote; vre se
omotala smeim alom s naranastim zavijucima. Jedan je mahut poginuo. Leao je
na tlu poput zdrobljene lutke, a njegov je slon stajao nad njim i trubio. Mislim da je
jadna ivotinja bila oajna. Ne mogu ni govoriti o tome.
Dok je gospoica Fanny isputala zvukove suosjeanja, Mariana je gledala pred sebe
i meu straom traila poznata lea u odori. Kako li je bilo ironino to to njezina
eljno iekivana brana ponuda nije stigla od Fitzgeralda, nego od domaeg
ovjeka...
Glas gospoice Emily prekinuo je njezine misli. Mariana, budui da e sporazum
biti potpisan, uvjerena sam da e se porunik Marks uskoro izjasniti.
Mariana se nije mogla sjetiti primjerenog odgovora.
Mnogo sjajnih zvijezda pojavilo se do trenutka kad je generalni guverner s pratnjom
stigao do visokog oslikanog zida tvrave.
Likovi ivotinja, ptica i ratnika visoko na ziu kao da su plesali na svjetlosti baklji,
dok je pod njima ekala skupina maharadinih dostojanstvenika na slonu, praena
konjanicima u oklopima od pletene ice i svili.
Kad je gospodin Macnaghten krenuo prema fakiru Azizudinu, iji je slon na sebi
imao par golemih naranastih resa, gospoica Emily okrenula se Mariani.
Kao to vidi, draga, rekla je nevino, bit e upravo kako smo opisale, skromna
veera s naim prijateljima sikhima.
Nakon uobiajene stanke tijekom koje su slonovi i konji polako hodali uokolo, a
bojnik Byrne i gospodin Macnaghten izmjenjivali srdane pozdrave s nasmijeenim
fakirom Azizudinom, slonovi su stali u red i sjajna je povorka s lordom Aucklandom
na elu prola kroz uvani prolaz koji vodi do uskih, zatienih vrata tvrave.
Zaboga! Pogledajte! Gospoica Emily stisnula je sestrinu ruku.
iroko kameno stubite s njihove lijeve strane vodilo je gore, zavojito, prema jarkoj
svjetlosti i ritmu orijentalne glazbe u daljini.
Umjesto da stanu, slonovi su ili ravno prema niskom stubitu najprije slon lorda
Aucklanda, a za njim izaslanikov srebrni slon i potom, ljuljajui stranji dio tijela,
uti slon gospodina Macnaghtena i bojnika Byrnea.
eiri gospoice Emily skakutao je od straha. Fanny, mora me smjesta uvjeriti,
moleivo je rekla, da se na plavom slonu neemo penjati stubama.
Ali slijedilo je upravo to. Kad je njihov mahut poveo veliku ivotinju prema
stubama, jasan glas kraljevskog najavljivaa poeo je izvikivati njihove titule iz nie u
visokom zidu.
Oh, ovo je silno uzbudljivo, apnula je Mariana kad su se poele penjati, kad se
njihova nosiljka zaljuljala, a pokriva njihova slona zasjao na svjetlosti stotinu baklji.

Maharada Randit Sing sjedio je pod baldahinom od kamirskih alova nasred

pjeskovitog dvorita osvijetljenog svjetiljkama, na tepihu do njegovih nogu sjedio je
njegov glavni ministar, a pred njim su stajali njegovi dostojanstvenici. Sa strane
maharadina zdravog oka, na zlatnom stolcu sjedio je lord Auckland s ukoenim
osmijehom, pokraj gospodina Macnaghtena koji je trebao prevoditi. Obojica su
taktino ignorirala maharadine podignute noge i par arapa koji je leao na
raskonom ilimu ispred njegova zlatnog prijestolja.
Sa strane maharadina slijepog oka, iza gospoica Eden, Mariana je gladila svoju
suknju s plavim i bijelim prugama te sluala amor gomile.
Maharadini glavari bili su divan prizor. Izgledali su ak romantinije od poasne
strae, koja je stajala iza britanskih stolaca, sjajno dotjeranih perjanicama i zlatnim
gajtanima. Blijedi Harry Fitzgerald, blistav sa zlatnim gajtanom te crnom kacigom s
perjanicom od crvene konjske dlake, okretao je glavu od Mariane.
Koliko dugo bojnik Byrne i gospodin Macnaghten ljutito gledaju u nju? Izdahnula je.
Ta dvojica nipoto ne smiju doznati za eikovu ponudu.
Ispaljivan iz nekog dalekog dvorita, vatromet se buno rasprskavao iznad njih.
Bubnjevi su postali upadljiviji i pojavili su se redovi plesaica. Kad je glazba ivnula,
Mariana je osjetila kako njezino srce hvata ritam bubnjeva.
U tom prizoru mora uivati dok je jo no. Danju je tvrava zacijelo ruevina koju
su sikhi opljakali nakon velianstvenog Mogulskog carstva, prepuna prljavtine,
prosjaka i izgladnjelih pasa.
Moda je sve u Indiji bilo poput eika Valijulaha oaravajue samo u tami.

28. poglavlje

Ponedjeljak, 23. prosinca

ariana, molim te da za veerom ima na umu kako mi Britanci nikada ne
primjeujemo darove koje nam daju istonjaki vladari.
Plesaice su odleprale. Pokraj maharade pojavio se sluga u odori, drei
pladanj prepun dragulja. Mariana je okrenula glavu te nekoliko sekundi bez
razmiljanja zurila u sikha sirdara omotanog zeleno-bijelim alom i ukraenog
smaragdima, koji joj se oduevljeno smijeio.
Dok su Englezi prouavali zrak, Randit Sing smeim je prstima prebirao po blagu
na pladnju. Mariana je krajikom oka vidjela kako je iz hrpe izvadio dvije dijamantne
narukvice i dijamantni prsten te pruio ruku prema gospoici Emily.
Njezin brzi pogled nagraen je prizorom gospoice Emily zagledane u prazno, s
narukvicama ve zakopanim na koatom zapeu, dok je maharada, kao u
kakvom bizarnom obredu vjenanja, gurao prsten na njezin prst.
Potom se okrenuo prema pladnju i ponovno poeo nagnute glave revno prebirati po
draguljima.
Nakon dueg vremena izvukao je nisku bisera, ustao i stao iznad gospoice Fanny,
oekujui da e joj ogrlicu navui preko glave.
Bilo je oito da niska srednje veliine ne moe prijei preko velikog eira gospoice
Fanny. Mariana se odvaila jo jednom kratko pogledati i vidjela je kako maharada
sjaji od zadovoljstva dok njegove ruice petljaju blizu ravnodunog lica gospoice
Fanny, mrsei bisere meu svilene boure i vrpce od baruna. Doimalo se da petlja
cijelu vjenost. Mariana ga je netremice gledala postrance, suspreui elju da prasne
u smijeh, zahvalna to e biti poteena te igre.
im je taj obred zavrio, stigao je novi pladanj, koji je onio lijep djeak. Kad je
poloio pladanj pred maharadu, uzdah je poput naleta vjetra proao kroz britanske
asnike.
Maharada je zadovoljno pljesnuo rukama. Ajme, ajme, guverner sahibe, stiglo je
vino, veselo je izjavio.
Pogledaj jadnoga Georgea, rekla je gospoica Emily hinjenim apatom. Izgleda
kao da je osuen na premjetaj.
Nekoliko trenutaka poslije netko je Mariani u ruku tutnuo au za vino.
Napuivi usne preko njezina ruba, ispila je pokusni gutljaj. Gorko i aree ljuto vino
natjeralo joj je suze na oi. Prisiljena progutati, bila je uvjerena da je opekla utrobu.
Ovo smo vino probali u Simli, povjerljivo je rekla gospoica Fanny, opetovano
izlijevajui svoje na ilim. Ima okus po gorkim, fermentiranim crvenim paprikama.
Oh, draga, vidim da si ga ve kuala. Treptala je promatrajui Marianino uareno
lice. Jesi li dobro? Jadni George je nakon posljednje takve zabave cijelo jutro
proveo u krevetu. Nismo li sretne to sjedimo s maharadine slijepe strane! Onaj
jadni asnik iza bojnikova stolca danima je na strogoj dijeti od prepeenca i vode, ali
ak ni on nije uspio izbjei to vino.
Sljedea dva sata, dok su se britanski asnici mekoljili i zijevali, maharada je polako
pio te u ruci neprestano drao zlatnu bocu, spreman ponovno toiti.
Fitzgerald, koji je stajao u maharadinu vidnom polju, takoer je bio prisiljen piti.
Podbuhlog lica ljuljao se na svojemu mjestu iza stolca lorda Aucklanda, a kapci su
mu se sputali.

asnik koji je ivio o prepeencu i vodi ve je bio odnesen.

Nisu li moj brat i gospodin Macnaghten hrabri? apnula je gospoica Fanny
kimajui prema gospodinu Macnaghtenu, koji je bio ukoena lica, i prema lordu
Aucklandu. Znaju da ne smiju uvrijediti maharadu sada kad je potpisivanje toliko
blizu.
Napokon je nekoliko slugu donijelo zlatan stol i postavilo ga pred maharadu.
Gospoica Fanny gurnula je Marianu i pokazala na svoj sat dok su sluge donosili jela
i stavljali ih na stol. Bila je pono.
Previe umorna da bi bila gladna, Mariana je prebirala po svojem tanjuru dok su
pred njom i iza nje Britanci i sikhi jeli stojei. to je to jela, divlja? Patku? Koje je
ono povre udnog oblika? uta ria imala je okus kao da je kuhar u nju umijeao
sve zaine za boini puding. Sve je bilo takvo, aromatizirano neobinom
mjeavinom poznatih i nepoznatih okusa.
Od crvene paprike cijedilo joj se iz nosa. Prinijela je rupi licu i vidjela kako se
maharada saginje, promatrajui je jedinim okom, i govori neto crnobradom
glavnom ministru koji je sjedio do njegovih nogu.
Pogled fakira Azizudina postao je sumnjiav. Mariana je s nelagodom pogledala
svoju odjeu. Je li prosula hranu po haljini? U to su zurili?
Fanny, draga, tiho je rekla gospoica Emily, pojela sam koliko god sam mogla, a
Randit me ne prestaje hraniti. Pod stolac sam ve spremila dvije prepelice, etiri
kuglice zainjenog mesa i jednu pogau i plaim se da vie nama mjesta. Mogu li do
kraja veeri koristiti ilim ispod tvojeg stolca? Moram pronai smjetaj za dvije
kruke i veliki slatki ukraen zlatnim listiem.
Dakako, Emily, odgovorila je gospoica Fanny hinjenim apatom. Nadam se da
ova veer nee jo dugo trajati, tuno je dodala. Vino mi je natopilo najbolje
cipele.
Maharda je, i dalje govorei, jeo jednom rukom, ak i riu, te glasno sisao prste.
Nakon to je gotovo sat vremena razgovarao s lordom
Aucklandom i gospodinom Macnaghtenom, napokon se okrenuo prema gospoici
Emily.
Bio je to Marianin trenutak.
Zar guverner sahib ne voli ene? upitao je kralj, a oko mu je blistalo od veselja.
Zar se zato nije oenio?
S osmijehom je posegnuo u posudu, zagrabio aku sjemenki ipka i ispustio ih na
tanjur gospoice Emily. Moda bi lord Auckland elio izabrati koju od mojih
plesaica? Ili moda mojeg peharnika?
Mariana je osjetila kako joj lice rumeni. Kako je mogla prevesti tako nedolino
pitanje? Osim toga, zacijelo nije ozbiljno mislio na onoga peharnika, jer je oito
posrijedi bio mladi.
Pogledala je gospodina Macnaghtena oekujui pomo, ali on je pognute glave
razgovarao s lordom Aucklandom.
Pitaj je, bibi, potaknuo ju je maharada kimajui.
Gospoica Emily podignula je obrve? to govori, draga?
Pita sviaju li se lordu Aucklandu plesaice, odluno je rekla Mariana. Molim vas,
nemojte rei da mu se sviaju.
Pa, rekla bih da se generalnom guverneru sviaju, oprezno je zapoela gospoica
Emily, lordu Aucklandu plesaice se doista sviaju. Zastala je i napuila usne. Ali

ne kao sve ovo.

Gospoica sahib kae da guverner sahib uiva u vaim zabavama, ukoeno je rekla
Mariana, ali ima vrlo mnogo posla i ne moe odvojiti vrijeme da ih ponovno vidi.
Sikhi sirdari njezin su odgovor doekali gromkim smijehom.
I maharada se nasmijao zabaene glave, vrsto zatvorenog oka, dok se fakir kod
njegovih nogu nasmijeio poput sfinge.
Vaa je sestra vrlo slubena dama, rekao je maharada lordu Aucklandu.
Sirdari su u smijehu pljuskali jedni druge.
I, dodao je kralj ispruivi ruke na pranje, u pogledu dama veseli me spoznaja da
u napokon imati suprugu Engleskinju.
Suprugu Engleskinju? Mariana je trepnula. Kakvu igru maharada sada igra?
Gospodin Macnaghten i lord Auckland zbunjeno su se pogledali. S druge strane
gospodina Macnaghtena bojnik Byrne zijevnuo je u rupi.
Fakir se okrenuo prema lordu Aucklandu. Maharada, rekao je ministar
barunastim tonom, kae kako je posve zaboravio da su prole tri pune godine
otkako je vaoj Vladi poslao zahtjev za engleskom suprugom.
Nasmijeio se ire. Ali sada kad je ta dama stigla, maharada shvaa da kanjenje
nije posljedica nevoljkosti Vlade, nego duga i pomna potraga za primjerenom
kandidatkinjom.
Dama? Mariana je teko progutala. Zato svi sirdari zure u nju?
ene su potrebne, zar ne? Maharada je veselo okrenuo glavu od lorda Aucklanda
i pogledao sestre Eden. Brak izmeu dviju obitelji osigurava ljubav i prijateljstvo,
zar ne? Otresao je kapi vode s prstiju. Sada e nae dvije obitelji biti zauvijek
povezane, a slavuji nikada nee prestati pjevati u vrtu naeg prijateljstva! Naslonivi
se na svojem prijestolju, otvorio je dlanove.
Gospodin Macnaghten je posivio.
Lord Auckland pokraj njega je trepnuo. O emu je rije, Williame? upitao je
promuklim glasom. to taj ovjek govori?
Vaa je dunost bila, rekao je maharada maui prstima prema Mariani, dovesti
ovu mladu damu u Lahore, a moja je dunost zaprositi je.
Gospodin Macnaghten zatvorio je oi.
Mariana je zinula? Ne i on! Druga brana ponuda u dva dana, ova od prastarog,
jednookog maharade ije joj je tjeme dopiralo do brade! to je svima njima?
Gospoica Emily se namrtila. to to govore, Mariana?
Iza stolca lorda Aucklanda Harry Fitzgerald je, staklenih oiju, drijemao na nogama.
Slua li uope? Brada bojnika Byrnea spustila se do prsa. Gdje je odbojni porunik
Marks? Je li itko dovoljno trijezan da zaustavi tu ludost?
Mariana se okrenula gospoici Emily. Maharada je...
A sada slijedi dobra vijest, nastavio je maharada, a njegov je piskavi glas ubrzavao.
Proricanjem je ustanovljeno da je pogodan dan za obred dvadeset peti prosinca, za
samo dva dana!
to? Prekosutra? Na Boi? Mariana se zgrila na svojem stolcu promatrajui lica
britanskih asnika. Zato ga nitko nije zaustavio?
Maharada je pozvao nekoga tko je stajao u sjeni. Stoga u, guverner sahibe,
ceremoniju zapoeti zasipajui vas noviima.
Gospoica Emily nagnula se prema Mariani. to govore? to je gospodinu
Macnaghtenu?
Macnaghten se ljuljao. Mariana se gnjevno zapiljila u njega, elei da progovori.

Odgovorite, preklinjala je bez rijei. Priberite se i odgovorite!

Macnaghten je bio kriv za to. Tko je traio od njega da maharadi obea vjenu
ljubav i prijateljstvo? Marianine su se misli vrtloile. Svi su znali da je lord Auckland
ve prije nekoliko dana napustio nadu da e se Randit Sing pridruiti britanskom
planu za Afganistan. Unato svoj njegovoj rjeitosti, bilo je oito da e taj starac
pohodu pruiti vrlo slabu potporu te da nee poslati vojsku da se bori uz Britance.
Ali, to je stari kralj sada inio? Zar e odbiti popisati ak i ogranieni sporazum koji
bi zajamio stabilnost regije i siguran prolaz Britanaca kroz Pandab? Zar se samo
poigravao njima, prisiljavao ih da se dokau i zabavljao se? Zar je doista elio
suprugu Engleskinju?
Bi li odbio potpisati sporazum ako ona odbije udati se za njega ?
Sirdari su mrmorili. Macnaghten je trepnuo i podignuo ruke otvorenih dlanova.
Maharado, poeo je drhtavim glasom, molim vas, priekajte trenutak. Guverner
sahib...
Ne, ne, prekinuo ga je maharada maui laganom rukom prema lordu Aucklandu
kad je sluga stigao sa srebrnim pladnjem, vie nema potrebe za ekanjem, nipoto.
Dobro ste odluili. Dakako, potrebno ju je udebljati, ali ima dobre zube. Sviaju mi
se lijepi, bijeli zubi.
to govori? gospoica Emily lepezom je kvrcnula Marianu po koljenu. to se
dogaa?
Oh, Emily, zabrinuto je rekla gospoica Fanny, nadam se da je Mariana...
Jedva skinuvi pogled s maharade, gospodin Macnaghten pogledao je tri dame.
Gospoice Eden, rekao je pomalo nerazgovijetno, govori o zubima gospoice
Givens. Ponovno je zatvorio oi, oito elei da je negdje drugdje. Sviaju mu se.
Gospoica Eden se uspravila. Sviaju mu se Marianini zubi? Njezini zubi? Doista,
ovi su ljudi krajnje neobini. Nagnula se preko sestre. Zaboga, Mariana, mislila sam
da si s maharadine slijepe strane!
Lord Auckland se, lica blijedog poput pergamenta, ljuljao na svojem drvenom stolcu
kao da se na svojem slonu ve vratio u britanski tabor. Namrtio se kad se gospodin
Macnaghten okrenuo prema njemu.
Mariana se naprezala kako bi ga ula. ... ako odbijemo, ula je kako kae, ...
mogao bi izraziti nepovjerenje... opskrbni put kroz Pandab...
Slutei nevolju, asnici iza Mariane poeli su se nervozno mekoljiti.
Stari maharada pruio je ruku prema pladnju s noviima i poeo petljati s
prekrivaem.
to je, zaboga, s Harryjem Fitzgeraldom? Zato ne poduzme neto? Zar je ne voli?
Zato je stajao ondje i drijemao na nogama dok se odvijao taj neuveni prizor, ne
inei ba nita kako bi je spasio? Mariana je poeljela ustati i viknuti njegovo ime.
Za kakvu se to budalu eljela udati?
Jesi li dobro, draga? gospoica Fanny pruila je ruku preko prostora izmeu
njihovih stolaca.
Mariani se jo cijedilo iz nosa od paprike. Jednom je rukom pri tiskala rupi o nos, a
drugom je uhvatila malenu, dobronamjernu ruku gospoice Fanny.
Maharada je podignuo kut tkanine.
Sikhi sirdari pribliili su se uivajui u maharadinoj predstavi. ovjek sa
smaragdnom ogrlicom smijao se gledajui Marianu.
Zato lord Auckland uti? Zar e doista dopustiti maharadi da je uzme kako bi

postigao taj sporazum?

Da, da, govorio je maharada kao da je planirao piknik, dok je bradati fakir pokraj
njegovih nogu oduevljeno kimao. Imat emo velianstveno vjenanje, prekosutra,
s vie vina no ikada, i s jo mnogo vie zabave.
Lord Auckland apnuo je neto gospodinu Macnaghtenu, koji se oajniki osvrnuo
oko sebe, a tada udahnuo. Preuzvieni maharado, poeo je, krajnje je... krajnje...
Uzdahnuo je, mahnuo tekom rukom i utonuo u tiinu. Bojnik Byrne pokraj njega
hrkao je pogrbljen, s bradom na prsima.
Stari prsti tada su bili zaokupljeni zlatnicima na pladnju. U Marianinim mislima
stvorila se predodba njezina stola te na njemu eikova pisma.
Je li eik poslao ponudu kako bi je spasio ovog muenja? Je li joj, znajui za
maharadin plan, pisao kako bi je upozorio, ali je pismo sroio toliko fino da je ona
zamalo previdjela njegovo istinsko znaenje?
Teko je, pisalo je u poruci, urediti vana pitanja vezana uz vau budunost...
Novii su padali kroz maharadine prste kad se nagnuo i podignuo aku zlata iznad
glave lorda Aucklanda.
Tko bi shvatio obiaje domaih ljudi? Ako starac ispusti novie, znai li to da su
zaruke zapeaene? Bi li tada bilo nemogue uzmaknuti? to e njezina obitelj rei
na to?
Mariana vie nije mogla ekati. Stanite! viknula je, a tada nespretno ustala
prevrnuvi stolac.
Krenula je ilimom, zagledana u maharadinu podignutu ruku, i stala pred njegovim
prijestoljem.
Gomila koja se mrmorei razmaknula kako bi je propustila, sada se sa zanimanjem
nagurala naprijed. Mahardina ruka stala je u zraku kad mu se Mariana naklonila
duboko i bez daha, drhtavih koljena spojenih ispod haljine. U uima joj je zvonilo.
Nije znala to bi rekla.
>Kako da vam govorim o sebi?< I dalje u dubokom naklonu, poela je citirati iz
legende kojoj ju je muni pouio. >Ne znam to me je snalo. Tugujem danju i
nou. Glad i e posve su me napustile. Danju nema radosti; san mi ne dolazi na oi.
Teka je moja zebnja...<
to radi? to govori? glasno je upitao generalni guverner.
Shabash! Pouili ste je pandapski! I dalje drei novie, maharada se nasmijao
visokim glasom, hripajui. Zagledao se u dekolte njezine duboko izrezane haljine.
Mariana se, uzavrelih obraza, naglo uspravila. Ostatak prie, i ono to je njome
eljela postii, ispario joj je iz uma, izgubljen u magli straha i srameljivosti.
Prebirui po pamenju u potrazi za neim drugim, pronala je perzijski katren i
ponovno progovorila, ne obazirui se na zapiljeni pogled generalnoga guvernera i
odjednom pozornog Harryja Fitzgeralda.
Sino sam u gostionici naruio au.
>Koji ljubavnik <, zavapio sam, > ostavlja preostalo vino?<
Dok sam leao na pragu plamtei od radosti,
ivot je doao s darovima, vidio me pijanoga, i pobjegao.
Uplaeno je podignula glavu i vidjela kako stari kralj otvorenih usta zuri u nju.
Gospoica Emily pokraj njega ljutito se mrtila, maui prema Marianinu
prevrnutom stolcu.
Gospoica Fanny promatrala je lica jedno po jedno, kao da je u kazalitu. Prisiljen
prevoditi Marianine rijei lordu Aucklandu, gospodin Macnaghten muio se s

njezinom perzijskom pjesmom.

Govori jasno, bibi, zapovjedio je maharada nestrpljivo, zveckajui noviima u
aci. to eli rei?
Mariana se uplaeno osvrnula kad se skupina sikha pomaknula naprijed. Kako da
vam kaem da sam ve zaruena za drugoga? promrmljala je.
Eto, rekla je to. to god se dogodi, maharada e morati odustati od nje.
Iza stolca lorda Aucklanda, tono pred njom, Harry Fitzgerald izbuljenih se oiju
ljuljao s jedne strane na drugu.
Maharadina se brada trznula. to je to? Za koga si zaruena? Okrenuo se prema
lordu Aucklandu i uhvatio ga za nadlakticu.
Jedan od asnika iza lorda Aucklanda brzo je prevodio. Mora li im rei?
Govori! zapovjedio je maharada.
Dvorani su utali iza nje, ekajui bez rijei.
Zaruena sam, rekla je razgovijetno, za Hasana, sina eika Valijulaha iz grada
Lahorea.
Fitzgerald se trgnuo toliko naglo da se doimalo kao da je odskoio.
Svjetiljke su treperile bacajui sablasnu svjetlost na taj prizor. U gomili iza stolca
gospodina Macnaghtena Mariana je ugledala uasnuto lice porunika Marksa. Svim
se silama potrudila ne zatvoriti oi. Zacijelo e se uskoro probuditi i ustanoviti da je
to bio ruan san.
Teko je progutala i pogledala preko ramena. Doimalo se da svi dvorani zure u
nekoga tko je stajao iza gomile.
Lord Auckland se pred njom poeo vidljivo nadimati. U lice mu se vratila boja,
opasna crvena.
Emily, moramo uiniti neto s Georgeom. apat gospoice Fanny lako je stigao do
Mariane.
Guverner sahibe, rekao je maharada glasom koji do tada nisu uli, doveli ste mi
djevojku i prihvatili drugu ponudu za nju? Je li to ala?
Lord Auckland poloio je ruku na elo i zatvorio oi. Znoj se slijevao na njegov
utirkani ovratnik.
Britansko izaslanstvo komealo se i amorilo kako se razumijevanje irilo njihovim
redovima.
Strah je Marianu uinio nesmotrenom. Nastavila je upravo kad je gospodin
Macnaghten udahnuo kako bi progovorio. Maharado, ja sam prihvatila tu ponudu,
sama u svoje ime. Nisam pitala guverner sahiba.
Maharada se okrenuo otvorenih usta prema lordu Aucklandu.
Gospodin Macnaghten je sreom prepoznao tu mogunost. Ako je dama dala svoju
rije, rekao je, naa Vlada nema mo prisiliti je da je pogazi. Meutim, maharado,
dodao je ljutito gledajui Marianu, moete biti uvjereni da e ta mlada ena biti
primjereno kanjena za tu pogreku.
Pogreku. Mariana se ukoila. Je li pogrijeila progovorivi, spaavajui se kad to nitko
drugi nije namjeravao uiniti, preuzimajui na sebe krivnju za odbijanje braka sa
starim, slijepim maharadom i spaavanje njihovih obraza?
Pokuala je uhvatiti Fitzgeraldov pogled, ali on je okrenuo glavu.
Maharada je sjedio bez rijei. Bradati fakir kod njegovih nogu poigravao se svojim
ogrtaem, a njegove tamne oi skakale su amo-tamo.
Ostavi bez usluga prevoditeljice, sestre Eden uzbueno su mahale Mariani neka se

vrati i sjedne. Ona je nakon zavrnog drhtavog naklona prola pokraj sikha i vratila
se do svojega prevrnutog stolca.
Draga djevojko, kako si samo tako ustala i odrala govor? Gospoica Emily
nagnula se pokraj sestre, stisnuvi oi. to si rekla? to se, zaboga, dogaa? Oito je
da si uzrujala sve, a osobito mojeg brata.
Prije no to je Mariana stigla odgovoriti, maharada je prekinuo tiinu hripavim
smijehom koji se odjednom pretvorio u napadaj kalja. Pruivi ruku nadesno,
pljusnuo je generalnoga guvernera po nozi i pruio ruku dlanom okrenutim prema
gore.
Lord Auckland nije obratio pozornost na njegovu ruku pa je stari kralj obrisao oko.
Kakva ala, viknuo je. Kakva ala za sve nas! Kaem vam, guverner sahibe, o
enama je bolje ne raspravljati. Imam mnogo supruga i, kaem vam, to ih vie
imate, to vie nevolja trpite. Ne moete ni zamisliti kako mi se moje supruge
suprotstavljaju.
tucnuo je potapavi crbnobradog ministra po ramenu. Moda ste vi bili mudri,
guverner sahibe, apnuo je veselo upirui prstom u lorda Aucklanda, to nemate
nijednu suprugu!
A sada, nastavio je poslovnim tonom, prekinuvi gospodina Macnaghtena koji je
pokuao neto rei, budui da smo svi braa, na vjenanju emo imati sjajnu
predstavu. Vi niste vidjeli nae vjenanje, guverner sahibe, zar ne? Imat emo sjajnu
predstavu, sjajnu predstavu.
Vjenanje?
Vjenanje, maharado? Macnaghten je trepnuo.
Dakako, odgovorio je maharada rairivi koate ruke. Djevojka i Hasan su
zarueni. Zato bi planovi za vjenanje propali? Za dva emo dana ovdje u tvravi
proslaviti njezino vjenanje s Hasanom. Poznajem tog mladia, dodao je, a izraz
njegova lica odjednom je postao zagonetan. Imat emo sjajnu predstavu, sjajnu
predstavu.
Stojei iza njega, jedan dravni tajnik uzdahnuo je i onesvijestio se.

29.poglavlje

ariana je sjedila na rubu svojeg stolca, skrivajui vlane ruke meu

naborima svojih suknji, dok su dva asnika odnosila unesreenoga. Kad su
otili, gospodin Macnaghten nakaljao se nekoliko puta i tada, pomalo
nerazgovijetno, damama preveo njezin govor. Govorio je hladno,
pretvarajui njezinu poeziju u neobinu englesku prozu, prevodei njezinu izjavu
maharadi tonom kojim bi itao popis rtava nakon bitke.
Gospoica Fanny pokraj nje udahnula je drhtavo, ujno. Maharada je gledao sa
svojeg zlatnog prijestolja, pogledom oka prelazei s lica na lice.
Nitko nije gledao Marianu, ak ni maharada, koji je oito izgubio zanimanje za nju.
Lord Auckland staklenim je pogledom gledao pred sebe, usana stisnutih u tanku
crtu, lica crvenog poput ara na maharadinu ilimu. Gospodin Macnaghten, koji je
zavrivi prevoenje potonuo u svojem stolcu, izbjegavao je njezin pogled. Bojnik
Byrne, napokon budan, glasno je zatrubio.
Iz usta politikog tajnika njezin je govor zvuao posve pogreno prisno, dajui
naslutiti doputanje i iskoritavanje slobode. Mora objasniti svoje ponaanje prije no
to pomisle loe o njoj, ali um joj se vrtloio, a misli se nisu eljele smiriti.
Dakle, veselo je rekao maharada, imamo mnogo posla i pred nama je mnogo
uitaka! Ali moramo obaviti posao. Sutra emo potpisati va sporazum. Prekosutra
emo proslaviti vjenanje.
Dakle, sporazum e biti potpisan prije vjenanja! Mariana se ponadala. Lord
Auckland i gospodin Macnaghten pogledali su se. Kad sporazum bude potpisan, ona
e moi hiniti bolest i ak smrt, te izbjei vjenanje. Za dva dana vojska e biti na
putu prema pobjedi u Kabulu, a ona bi Boi trebala proslaviti s pratnjom
generalnoga guvernera na putu za Calcuttu, sigurna od pijanki sa starim kraljem.
Uspjela je! Preuzevi krivnju, onemoguila je maharadi da zbog prevrtljivosti
Britanaca odustane od sporazuma. Poeljela je rashladiti se lepezom u olakanju, ali
suzdrala se ne elei privui jo pozornosti.
Odlino, maharado. Glas gospodina Macnaghtena kolebao se, ali njegovo je
olakanje bilo oito. Sporazum emo, kao to kaete, potpisati sutra. Dok je
govorio, doimalo se da uiva u svakoj rijei.
Ona je bila junakinja, zar ne?
Nakon njezina govora maharada je vie nije pogledao, ali nije joj promaknuo
sumnjiavi pogled bradatog ministra pokraj njega. Zato bi je to zanimalo? Vie nije
bilo potrebe da tim domaim ljudima posveuje pozornost.
Mora pisati eiku, zahvaliti mu za njegovu ponudu i objasniti zato je progovorila na
toj veeri. Kako li je bio dobar i ljubazan kad joj je ponudio toliko lak nain da
izbjegne maharadinu zlobnu zamku!
Veer je napokon zavrila. Doputenje da gosti napuste maharadu zatraeno je i
dobiveno. Dame su ustale.
Moram vam rei, gospoice Fanny, promrmljala je Mariana dok su odlazile
pozdraviti se, to mi se dogodilo neku veer u Amritsaru, dok smo...
Gospoica Fanny uutkala ju je neznatnom, ali jasnom gestom. Draga, rekla je
podignuvi ruku, nemoj govoriti o tome. to god rekla, samo e pogorati svoju
situaciju.
Pogorati? Gospoica Emily pokraj nje je koraala prema naprijed, a njezin je strog

profil bio miran kao da je izrezbaren iz bjelokosti. Na njezinu licu nije bilo ni traga
boje. Mariana se najeila.
Privukla je suknje pripremajui se za uspinjanje u nosiljku za gospoicom Fanny.
Sve e zacijelo biti u redu. Kad doznaju za Sabura, eika i test riom...
Mariana, poela je gospoica Emily kad je sjela, tvoje veeranje neuobiajeno
ponaanje mogu pripisati samo loem uinku maharadina vina.
Kad je Mariana zaustila, gospoica Emily uutkala ju je pokretom ruke. Osramotila
si sebe i ponizila porunika Marksa. Od svih nas napravila si budale.
Porunika Marksa! Ali, gospoice Emily, rekla je Mariana glasom koji je i u
njezinim uima zvuao neobino, uinila sam to kako bih spasila sporazum. Sada
kad e sporazum biti potpisan, mogu vam rei to se u Amritsaru doista dogodilo
nakon vatrometa. Jedan od maharadinih slugu dotrao je i predao mi dijete, a ja...
Dijete? Obje su je pogledale.
Da, dijete, malog taoca. Odvela sam ga u svoj ator i drala ga ondje do noi u kojoj
je izveden test riom.
Gledala je njihova lica na kojima se itala nevjerica. Nisu mu ni dvije godine,
dodala je, i zlostavljao ga je...
Ali, draga moja Mariana, uskliknula je gospoica Fanny, to je ludost! Mi smo
neprestano bile ondje! Kako ne bismo vidjele da iz Zlatnog hrama nosi veliko
dvogodinje dijete? Mora odustati od te neuvene prie. to maharadin talac moe
imati s tvojim tajnim zarukama s domaim ovjekom u vrijeme dok si ohrabrivala
porunika Marksa?
Ohrabrivala Marksa? Ali, gospoice Fanny, ja...
Tiho, Mariana. Rekla si dovoljno. Glas gospoice Emily odjekivao je hladnom
konanou.
Ostatak putovanja u britanski tabor proao je u dubokoj tiini, a obje sestre Eden
zagledale su se u daljinu, visoko podignutih brada.
Gospoica Emily progovorila je tek kad su stigli do ulaza u crveni dio tabora.
Mariana, rekla je kad je njihov plavi slon s trzajem kleknuo kod stuba, tvoje
ponaanje sve nas je dovelo u vrlo teak i neugodan poloaj. Ima sreu da je moj
brat dobar ovjek. to god mislio o tebi, uvjerena sam da e pronai nain da te
potedi uasa stvarnog >braka< s domaim ovjekom. Veoma u se iznenaditi ako
do sutra poslijepodne ve ne bude na putu za Calcuttu. Ali sada vie neemo o toj
alosnoj stvari. Laku no.
Ne rekavi vie nita, otila je u svojoj najboljoj ukastoj svili, ostavljajui Marianu i
gospoicu Fanny da same u tiini silaze iz srebrne nosiljke.
to se dogodilo, memsahib? Dittu je krio ruke. to se dogodilo?
Mariana je podignula pogled sa svojeg kreveta, na kojemu je potrbuke leala. O,
Dittu, zavapila je, strano je. ele me poslati u Calcuttu, a sve zbog onoga to sam
uinila kako bih spasila njihov sporazum!
Otpraviti vas, memsahib? Dittuova brada poela je drhtati.
Nitko me ne eli sluati. Ne mogu im objasniti. akom je udarila u jastuk. Ako su
toliko pametne, zato one nisu progovorile kad se uasni maharada pokuao
zaruiti sa mnom? Zato Fitzgerald nije uinio nita?
Maharada se zaruio za vas? Dittu je rairio oi toliko da je bjelina potpuno
okruila smee arenice. Zaruio?
Nije, ali zamalo jest. Ja sam se dosjetila dobrog izgovora kako maharada ne bi bio
uvrijeen i kako ne bi odbacio sporazum. A sada me svi preziru. Uspravila se i

rukavom obrisala lice.

Jedno znam, nastavila je dok je Ditu prevrtao po odjei u njezinoj krinji traei
isti rupi, eik je velik ovjek. On shvaa tu opasnost i poslao je svoju branu
ponudu kako bih je iskoristila kao izgovor. Uzela je kvadrat istog lana iz Dittuovih
ruku. Dakako, dodala je ispuhujui nos, on nema namjeru vjenati me sa svojim
sinom.
Vjenati sa svojim sinom? Izraz Dittuova lica tada je bio karikatura zapanjenosti.
eik eli da se udate za njegova sina?
Ona ga je ljutito pogledala. Dakako da ne eli. Njegova snaha nedavno je umrla.
Sam si mi to rekao. eik oekuje da s nekim izgovorom raskinem zaruke.
eik je divan, osobit domai ovjek, rekla je ustavi kako bi se umila vodom iz
lavora. Nisam smjela sumnjati u njega.
Drei runik u ruci, krenula je prema otvorenom ulazu. Oh, Dittu, rekla je
zagledavi se u sjajnu mreu zvijezda iznad tabora, zato nisam u Sussexu, zato ne
slavim Boi s tatom i mamom?
Dakle, mlada e se dama udati za tvojeg pomonika. Maharada je rairio ruke
kako bi mu sluga skinuo prsluk. Brzo je kimao, a brada mu se tresla dok je govorio.
Tako izgleda, maharado. Fakir Azizudin ozbiljno je kimnuo.
Sluga je pomaknuo maharadinu bradu i poeo skidati zlatne gumbe s njegove
svilene tunike.
Je li to tvoje djelo, Aziz? Ne obazirui se na ovjeka koji je radio na njegovoj
odjei, maharada je gledao fakira. Ako jest, dat u ti mnogo sela. Kad su gumbi
uklonjeni, maharada je podignuo ruke i sluga mu je svukao koulju preko glave.
Nisam oekivao da e ta budalasta ponuda uroditi toliko slatkim plodom!
Gol do pojasa, stari je kralj sjeo na rub kreveta. Ah, Aziz, zadovoljno je dodao,
koliko je lako poigravati se s Britancima. Jesi li vidio Macnaghtenovo lice veeras?
Kakva tamaa, kakva predstava! Oekivao sam da u zbuniti Britance, ali je govor
one dame zbunio ak i mene! No, tada sam shvatio to je uinila; uvidio sam kako
mi njezine zaruke s Hasanom mogu koristiti.
Fakirovo se lice umirilo. Maharada se iroko smijeio dok mu je sluga navlaio
utirkanu pamunu tuniku. Ti su Englezi djeca! Aziz, zar ne vidi kakav mi je dar ta
Engleskinja dala? Nakon vjenanja poslat u po svojeg Sabura. Dakako, dodao je
nehajno maui rukom, kad doe, s njim mora doi i netko iz obitelji, kako bi se
brinuo za njegove potrebe. To e, dakako, biti Engleskinja, njegova nova pomajka.
Podignuo je glavu kako bi mu sluga izvadio bradu iz utirkane tunike. Tvoj prijatelj
Valijulah moda misli da e dobiti Engleskinju u svoje enske odaje, ali se vara. Ja u
je imati u svojoj Jasminovoj kuli!
Ne smijemo zaboraviti, maharado, blago je rekao fakir, da e Britanci uiniti sve
to budu mogli kako bi je izvukli iz tog braka.
Nakon to je sama objavila svoje zaruke pred stotinu svjedoka? Ne boj se, Aziz,
maharada je zijevnuo kad se opruio na svojem krevetu. Englezi moda misle da
su pametni, ali i ja sam pametan.
Doista jeste, maharado, ozbiljno se sloio Aziz kad je sluga odnio maharadin
satenski ogrta. Doista jeste.
Lord Auckland i drugi muki lanovi njegove pratnje sjedili su skutreni, u munini i
omaglici, u atoru za blagovanje britanskog tabora. Prola su dva sata u noi.
Sada nema izlaza iz toga. Bojnik Byrne podignuo je ovratnik svojeg aketa. Mora

se udati za tog momka, tko god on bio. ao mi je, ali sama si je to uinila.
Udati se za domaeg ovjeka! Lice lorda Aucklanda blistalo je na svjetlosti svijea.
Jesi li poludio? Zar su svi poludjeli? S treskom je spustio ruku na stol.
Bojnik Byrne i William Macnaghten su, jedan pokraj drugoga, obrisali ela, ali nisu
rekli nita.
Vjenanja nee biti. Obrazi lorda Aucklanda su se zatresli. Neu sudjelovati u
toliko odvratnom inu.
Promatrao je lica jedno po jedno. Koliko god njezini postupci bili niski, gospoica
Givens je kranka i Engleskinja. Premda je istina da se ponijela sramotno, dunost
nam je zatititi ono to je preostalo od njezine asti.
Nedvojbeno nije izgledala poput djevojke koja bi se nudila domaim ljudima,
Byrne je ispod glasa rekao Macnaghtenu, ali to je zacijelo inila cijelo vrijeme.
Doista je zapanjujue pred svima nama i stotinom domaih ljudi izjaviti da je
potajno pristala udati se za jednoga od njih!
Dopustiti da se taj >brak< ostvari bila bi najgora mogua nedolinost. Lord
Auckland osvrnuo se uokolo, crvenih oiju. A najgore je to to nas je nakon toga
drskog govora ostavila bespomonima. Sumorno je uzdahnuo. A sada nas je taj
prljavi, mirkavi stari maharada pozvao na obred. Zamislite koliko se veseli tome
to e je vidjeti kako odlazi konzumirati navodni >brak<.
Byrne je ponovno obrisao elo. Ali sama se izloila tome, istaknuo je.
Lord Auckland duboko je disao. Doista jest, odgovorio je. A sada Randit Sing
namjerava proslaviti njezinu propast dok mi to bespomono gledamo. Ali, ne smije.
Nipoto, gospodine. Macnaghten se pribrao i progovorio umirujuim glasom.
Cijela ova predstava ve je krajnje neukusna. Ne smije ii dalje.
Netko je tucnuo. Macnaghten se namrtio. Djevojka se ponijela krajnje runo.
Sada znamo kakva je. Dakako, mora platiti za ono to je uinila. Ali postoji izlaz.
Pokuat emo dobiti na vremenu. Sutra u ujutro Randitu Singu poslati poruku da
se djevojka tijekom noi razboljela i da vjenanje mora biti odgoeno do njezina
oporavka. im sporazum bude potpisan, jednostavno emo raskinuti zaruke i poslati
je natrag u Calcuttu. Naposljetku, zakljuio je, starcu jo nije preostalo mnogo
ivota. Kad umre, sve e ovo biti zaboravljeno.
A to je, pitao je lord Auckland ljutito gledajui ljude za stolom, bilo s onim
pismom? Maharada je rekao kako nam je prije tri godine poslao pismo traei
suprugu. Nitko mi nije rekao nita o tome. to se dogodilo s tim pismom? Glas mu
se uzrujano podignuo. Zato mi to nije reeno?
Macnaghten je odmahnuo glavom. Nisam vidio takvo pismo, gospodine. Moda
nikada nije ni postojalo.
Nikada nije postojalo? Kako to misli, Williame? Taj stari jarac doista bi mogao
uiniti takvo to. Zar ne vidite mogunost koju smo mu pruili? Zbog tog pitanja
supruge Engleskinje mogli smo izgubiti sve. Takva nesposobnost uzrok je najgorih
nevolja.
Ako je takvo pismo i stiglo prije tri godine, onaj tko ga je proitao, zacijelo je
pomislio kako je posrijedi ala, promuklo je rekao tajnik, i bacio ga u ko za
smee.
U kutu atora netko se sagnuo.
Zaboga, Fitzgeralde, viknuo je generalni guverner okrenuvi se na stolcu, ako e
povraati, izai iz atora za blagovanje. Sjeti se doruka, ovjee.
Ne mogu misliti na doruak, gospodine, bilo je sve to je Harry Fitzgerald uspio

rei prije no to je posrui izaao.

Lord Auckland je uzdahnuo. Vrijeme je, najavio je, da svi poemo na spavanje.
Ustao je i odlunim korakom izaao, proao pokraj Fitzgeralda koji je povraao, te s
tek nagovjetajem nestabilnosti preao otvoreni prostor do svojeg atora.

30. poglavlje

veketanje je reklo Mariani da je Dittu stigao s njezinom jutarnjom kavom.

Bila je nemirna i budna do kasno u no, a kad je napokon zaspala, sanjala je
zavretke i gubitak dragocjenosti.
Memsahib, rekao je Dittu kad je buno spustio posluavnik na njezin noni
ormari, kad ete se udati za Saburova oca? Kad e biti vjenanje?
Mariana je otvorila oi. Vlastiti mozak osjeala je kao olovo. Ne govori gluposti,
Dittu. Pipala je pokraj posluavnika, traei sat. Nipoto se ne mogu udati za
Saburova oca. On je domai ovjek.
Dittu je slegnuo ramenima. Memsahib, ovo do sada nisam elio rei, ali ako vas
Saburov otac eli oeniti, trebali biste...
Dittu, dosta. Bilo je est i petnaest. Jo je bilo vremena. Uspravila se i posegnula za
alom. Donesi mi kutiju s priborom za pisanje, rekla je. Moram napisati pisma
prije doruka. Najprije u pisati gospoici Emily i sve joj objasniti. Potom u
zahvaliti eiku Valijulahu za njegovu ponudu te ga obavijestiti da u hiniti bolest
kako bih izbjegla vjenanje s njegovim sinom...
Ali, zato biste izbjegli taj dobar brak, memsahib? Mnoge bi se ene rado udale za
sina eika Valijulaha. Dittu je odmahnuo glavom stavljajui na stol njezinu kutiju s
priborom za pisanje, ukraenu intarzijom. Oprostite to u ovo rei, ali vrlo ste stari
za udaju. Jo vas nijedan Englez nije zaprosio, ak ni onaj visoki, svijetle kose, koji
nosi plavu jaknu.
Sagnuvi se kako bi navukla izme, Mariana se trgnula. Ne elim tvoj savjet, Dittu,
otresla se.
Kad je napokon otiao, Mariana je sjela za stol te iz kutije ukraene intarzijom uzela
pero i tintarnicu. S nelagodom se sjetila kako su drugi asnici izbjegavali Fitzgeraldov
pogled dok je prijevod njezina govora apatom prelazio od jednoga do drugoga u
maharadinom prostoru pod baldahinom.
I Fitzgerald je vjerovao da se upropastila s domaim ovjekom.
Uzela je list papira. Nakon to napie pismo eiku, sve e objasniti gospoici Emily.
Bit e teko do doruka napisati cijelu priu o Saburu i o njegovu djedu, ali to mora
uiniti. Bez oprosta gospoice Emily vie ne bi smjela doi u ator za blagovanje.
Nakon toga e, ako bude vremena, poslati poruku Fitzgeraldu. On ju je volio. On e
shvatiti.
Kad je uronila pero u tintarnicu, Dittu se vratio. Memsahib, viknuo je bez daha,
doao je straar. Kae da su ene na slonu dole po vas. Kau da vas ele pripremiti
za vjenanje.
ene? Slon? Dittu, kako je to mogue? Vjenanje je tek prekosutra. Netko je
pogrijeio. A osim toga, eik oekuje da u rei kako sam u groznici ili bolujem od
neke druge bolesti te otkazati vjenanje. Zato bi danas poslao slona po mene?
Dittu je mahnuo prema crvenom zidu. Ne znam, memsahib, ali slon eka na putu
sa enama, naoruanom pratnjom i mnogim slugama!
Kad je Dittu otiao istraiti, ona je odmahnula glavom, a potom se ponovno nagnula
nad papir. Draga gospoice Emily, bojim se da su sinonji dogaaji ostavili krajnje lo dojam...
Dittu se vratio gotovo istog trena, zadihaniji no ikada. Memsahib, rekao je bez
daha, straar kae da ene zahtijevaju da smjesta poete s njima. Kau da su prele
dalek put te da ionako imaju vrlo malo vremena za pripreme za vjenanje. Pogledao

sam kroz poderotinu u zidu i vidio da straar govori istinu. Jeste li sigurni da se ne
udajete za maharadu Randita Singa? Njihov slon je vrlo...
Mariana je zalupila poklopcem kutije s priborom za pisanje. Zaboga, Dittu, viknula
je, ne udajem se ni za koga!
Dittu je izgledao toliko okirano da je promijenila ton. Molim te, Dittu, pronai
gospodina Macnaghtena. Reci mu da je eik Valijulah poslao slona po mene. Reci da
moram razgovarati s njim.
Kad je Dittu otiao urnim koracima, Mariana je izala. U taboru je bilo tiho, osim
nekoliko slugu koji su radili nedaleko od kuhinjskog atora. U atoru lorda
Aucklanda nije bilo znakova ivota, kao ni u atorima gospoice Emily i gospoice
Fanny.
Mariana je brzo prila crvenom zidu. I gospodin Macnaghten i bojnik Byrne su je
nakon veere gledali kao da je najprostija plesaica. Ali gospodin Macnaghten
nedvojbeno e odgovoriti na njezinu molbu da joj pomogne.
Pogledala je kroz svoju poderotinu u zidu. Bile su ondje, ekali su na putu kao to je
Dittu opisao raskono ukraen slon sa zastrtom nosiljkom, sluge u odorama,
pratnja koja se doimala opasnom.
atori dravnih tajnika du puta bili su tihi, obavijeni hladnom maglom jutra.
Mariana je osjetila paniku. Molim vas, budite budni, gospodine Macnaghten,
apnula je kad se Dittu pojavio na putu, urei prema atoru politikog tajnika.
Molim vas.
Ali gospodin Macnaghten nije bio budan, a mali sluga koji je sjedio i drhtao pokraj
njegovih vrata dobio je, kako joj je Dittu rekao za nekoliko trenutaka, strogu
zapovijed da ga probudi samo ako ga zove generalni guverner.
ene kau da morate pouriti, memsahib, rekao je Dittu trljajui ruke.
Moda eik samo eli razgovarati sa mnom o vjenanju, rekla je dok ju je Dittu
slijedio natrag u njezin ator. Odgurnula je zaslon i nesigurno stala na ulazu.
Naposljetku, potrebno ga je otkazati to je ljubaznije mogue.
eik. Unato svoj nelagodi naputanja tabora na neobinom slonu, Mariana se
veselila ponovnom susretu sa eikom Valijulahom. Vidjela ga je samo jednom, pri
svjetlosti baklje, ali jo je osjeala njegov prodoran pogled na sebi.
Jo je netko bio u eikovoj kui, a ona bi dala sve kako bi ga vidjela. Ponovno e
vidjeti Sabura, rekao joj je eik dok se svjetlost zore uvlaila u njegovo dvorite.
Dittu, rekla je zakljuivi razmatranje, daj mi plavo-bijelu haljinu. Idem s tim
enama u kuu eika Valijulaha. Vratit u se do deset sati. Ako itko bude pitao za
mene, reci da sam bolesna i da dorukujem u svojem atoru.
Umjesto da napie dugako pismo gospoici Emily, jednostavno e joj poslati
poruku kojom e je zamoliti da je posjeti poslijepodne, kad mukarci odu potpisati
sporazum. Taj je plan bio mnogo razboritiji. Njezina e objanjenja nedvojbeno
zvuati bolje kad ih osobno iznese.
Slon je kleknuo kako bi je primio, a barunasta zavjesa nosiljke zatresla se i zaljuljala.
Kao da promatra nekoga u snu, Mariana je gledala kako se uspinje ljestvama, preko
ograde i ulazi kroz razmaknute zavjese.
Unutra su na crvenim barunastim jastuiima uspravno sjedile tri ene, okrenute
jedna prema drugoj. Jedna od njih, privlana ena neodreene dobi s neobino
crnom kosom i mnogo prstena na prstima, ljubazno je pozdravila Marianu na
urdskom i pokazala prazno mjesto nasuprot njoj. ena pokraj nje, neugledna, s

oiljcima na irokom licu, netremice je gledala Marianu. Vitka djevojka namrtenog

lica s golemom rojtom od bisera i rubina, koja joj je visjela s nosa, gledala je van
prema malom komadiu puta vidljivom izmeu zavjesa, ne pokazujui da je
primijetila Marianu.
Gdje je sultanija Safija, eikova sestra dubokoga glasa?
Mariana je sjela, sloila suknje oko svojih stopala i dodirnula urno privrenu kosu.
ena crne kose imala je obojene oi, moda ak i usne. Na prstima izmeu prstena
imala je iscrtan sloeni uzorak nalik smeoj ipki.
Kad emo stii do kue eika Valijulaha? upitala je Mariana kad je slon ustao.
Do kue eika Valijulaha? Tri su ene netremice gledale u nju.
Ne, ne, keri. ena crne kose nagnula se prema njoj i potapala je po koljenu. Ne
moemo te odvesti u eikovu kuu. To je kua mladoenje. Vodimo te u tvravu
kako bismo te pripremile za vjenanje.
Ne. Mariana je odmahnula glavom. Posjetit u eika Valijulaha u utvrenom
gradu.
Nee. ena s oiljcima progovorila je glasom koji je odjekivao konanou. Ovo
je maharadin slon, a ti ide u tvravu.
U tvravu? Mariana je rukom pokrila usta. Ne!
Da, dakako. Crnokosa se ena nasmijeila te izvjebanom gestom zagladila kosu.
Mi smo od sada tvoja obitelj. Uljepat emo te za tvoje vjenanje.
Mariana je skoila na noge kad je slon krenuo. Ne, viknula je drei se za zavjesu
kako ne bi pala, dogodila se pogreka. Ne mogu ii u tvravu. elim sii. Molim
vas, pustite me da siem...
Tri su se ene odmaknule podignuvi ruke kako bi se zatitile. Sjedni, zapovjedila
je crnokosa. Past e.
Ali ne razumijete. Morate zaustaviti slona. Moram sii. Vjenanja nee biti. Sve je to
pogreka! Uhvativi aku plavo-bijele svile, ena krupnog lica naglo ju je povukla i s
treskom spustila Marianu natrag na barunasti jastui.
Namrtena djevojka okrenula se od otvora u zavjesama, a nosni joj se ukras zaljuljao
poput klatna. Njezina se lijepa usna podignula. Nema pogreke. Ni najmanje.
Maharada je izdao svoj hukm svoju kraljevsku zapovijed da te njegove ene
pripreme za sutranje vjenanje. Gdje moe biti pogreka? Ton joj je bio neugodno
otar.
U pravu si, Saat, kimnula je crnokosa ena.
Ne! Strah je potiskivao svjesno razmiljanje i Mariana je ponovno skoila na noge.
Zahtijevam da mi se dopusti sii, viknula je visokim glasom koji je zvuao kao da
nije njezin. Posegnula je prema rukohvatu, promaila ga i zateturala prema uspravnoj
motki skrivenoj meu zavjesama. Ponovno su je povukle prema dolje, ali taj je put
crnokosa ena dlanom zamahnula prema Marianinu licu.
Pljuska je na Marianinu obrazu ostavila otisak svakog prsta okienog prstenom.
Sjedni, rekla je promuklim glasom, prije no to ozlijedi koju od nas.
Mariana se spustila na svoje mjesto, a suze oka vlaile su joj uareno mjesto na
obrazu. Kako li je bila nerazborita! Koliko su je puta upozorili na njezino
nepromiljeno ponaanje? ak su joj i proroci rekli da bi trebala biti oprezna.
Trebala je znati da to nije slon eika Valijulaha. Samo bi kraljica imala toliko
raskono okienu ivotinju, ili toliko veliku svitu slugu.
Kako li je bila nesmotrena i nerazborita jer je ula u tu nosiljku!
Ali sada ne smije paniariti. Kad stignu, nedvojbeno e pronai nain da izae iz

tvrave.
Maharada je izdao kraljevsku zapovijed. to je to znailo? Moda vjenanja nee
biti. Moda je stari kralj znao istinu o Saburovu nestanku i namjerava je na jo gori
nain kazniti za njezino sudjelovanje u tome.
U nosiljci je bilo zaguljivo. Znoj joj se cijedio niz vrat. Jesu li to bile kraljice koje su
ubile jadnu Saburovu majku? Je li im zapovjeeno kazniti je? Ako jest, to e uiniti?
Hoe li je tui, izgladnjivati, muiti kao to su muile Sabura?
Rekla je Dittuu neka lae o njezinu odlasku. Nitko drugi ne zna gdje je ona.
Ljuljajui se na jastuiu u ritmu s kraljicama, Mariana je poignula bradu, a drhtave
ruke sakrila u naborima suknje dok je slon, praen maharadinim slugama i
naoruanim konjanicima, sveano napredovao putem. to god se dogodi, ona e
postupiti kako ju je tetak Adrian uputio imat e na umu tko je.
Kroz procjep u zavjesama vidjela je crveni zid tabora, tihi ator bojnika Byrnea,
atore du puta, vezove za konje i potom ravan, pranjav krajolik.

31. poglavlje

Neu svui haljinu.

ariani se doimalo da njezin glas dopire s nekog drugog mjesta u prostoriji.
Neu svui svoju haljinu i neu to odjenuti, izjavila je uspravivi se i
pokazavi satensku odjeu boje senfa koju joj je pruila crnokosa kraljica. I
zahtijevam da me primi fakir Azizudin!
Mariana se ukoila dok se ena krupnog lica, sa slona, i jedna mrava upave kose,
gurkale jedna drugu.
Gdje se eli sastati s njim? upava joj je prila podrugljivo je gledajui. Ovdje u
Jasminovoj kuli, kamo ne dolazi nitko izvana? Ili e sjesti meu njegove muke
goste, u njegovoj kui u gradu?
Uinit e kako joj se kae. Prva se kraljica okrenula prema eni krupnog lica. Hai,
Karan, poalila se, zato sam ja zaduena za ovu strankinju? Zato takve stvari
uvijek zapadnu mene, dok druge uivaju, dok im se kosa mae uljem i masiraju
noge?
Karan je s pladnja uzela maleni, zeleni trokutasti paketi. Kaem ti, Moran, ni u
jednom trenutku nisam povjerovala u priu da je maharada eli oeniti. Gurnula je
paketi u usta i ujno vakala neto to joj je zube obojilo crvenom bojom. On
nipoto ne bi oenio jednu od tih neistih ena, rekla je punim ustima.
Glupost, otresla se crnokosa kraljica. Svi znaju da ve godinama pokuava dobiti
suprugu Europljanku. Okrenula se prema. Mariani. Skini tu plavo-bijelu stvar.
A ako odbijem? Marianu je obraz jo pekao od pljuske kraljice Moran. Zato su
eljele da se svue? Gdje je zapravo bila u tom labirintu odaja u kuli? Niska vrata na
koja je ula zacijelo nisu jedini izlaz iz toga zloslutnog mjesta?
ene su se pogledale.
Moran je glasno uzdahnula. Poslat emo po eunuhe pa neka te oni razodjenu.
Uivat emo u tome. Njezin osmijeh otkrio je red savreno bijelih zuba.
Mariana je teko progutala. A ako odjenem tu odjeu, to ete tada uiniti?
Tada emo te pretvoriti u lijepu nevjestu.
Za koga se udaje? Tko je mladi? upitala je ena grubog lica.
Za sina eika Valijulaha, osorno je odgovorila Moran.
O, da, dakako, rekla je ena, za onoga ija je supruga otro...
Mariana je vidjela kako je ena porumenjela i uutjela pod Moraninim zastraujuim
pogledom. Njezin se strah donekle smirio. Da su kraljice znale da je ona otela
Sabura, do sada bi to ve rekle. Stoga je onamo nisu dovele kako bi je muile, nego
samo kako bi se udala.
Karan krupnog lica ozbiljno je pogledala Marianu. Nee biti lijepa nevjesta, izjavila
je. Prestara je. Kosa joj je uasna.
Bit e dobra. Moran se ponovno okrenula prema Mariani. Dakle, hoe li to svui
ili da pozovem eunuhe?
Ne bismo to sada trebale initi, Moran. Prekasno je.
Odjevena u duge hlae i koulju boje senfa koje joj je Moran dala, Mariana je sjedila
na krevetu dok su je crnokosa kraljica i neznanka u crvenom gledale, a njihovi su
glasovi odjekivali u maloj prostoriji. Njezin steznik i koulja, arape i haljina, izme i
eiri, sve je nestalo, sluga je sve odnio na njoj nepoznato mjesto. Pokuala je
shvatiti to govore izrazi njihovih lica.

U usporedbi s muenjem i smru, brak sa strancem joj se prije sat vremena doimao
kao mala cijena koju mora platiti za svoju nepromiljenost. Ali dok je sada gledala te
dvije ene ne znajui to ele od nje, pitala se je li ta cijena doista mala kako je
mislila.
Nee zacijeljeti na vrijeme. Nos e joj sutra biti crven i nateen. Izgledat e runo.
ena u crvenom bila je visoka. Obrve su joj svedene na dvije tanke, zaobljene crte.
Ne budi luda, Vidaja, odgovorila je Moran. Kako emo staviti nhut ako ne
probuimo kou? Tiho je frknula. Kako moe biti nevjesta bez prstena u nosu?
Nee natei. Stavit u granicu nima u ranu.
Ranu? Prsten u nosu? Mariana je ustala, ali odmah je gurnuta natrag. Dok se borila,
pojavile su se druge ene pa ju je pritisnulo vie ruku. Oslobodila je jednu ruku i
zamahnula naslijepo, dohvativi neiju dojku. Zaula je jauk iznad vora ruku koje su
je obuzdavale.
Moran je strogo izustila zapovijed i u trenutku su se pojavila dva mukarca. elite li
da joj drim glavu? upitao je jedan visokim, grlenim glasom.
Par ruku pokraj Marianina lica turpijicom je otrio komad zlatne ice. Zatvorila je
oi kad je pred njom iznenada bljesnula svjetlost. Snana ruka pritisnula joj je elo.
Netko joj je opasno stisnuo vrat.
Drite je mirno, elim je uvesti, rekao je netko. Mariana je u tom trenutku osjetila
jaku bol na jednoj strani nosa. Udahnula je i otimala se, osjeajui kako joj neiji
prsti upiru u rebra. Stisak se na vratu pojaao. krgutala je zubima i mirno leala.
Dajte mi granicu nima, zapovjedio je isti glas, a tada je ponovno osjetila bol kad je
neto novo i grubo ugurano u netom nastalu ranu.
Tada su se povukle ruke koje su je sputavale. Bilo je gotovo. Mariana je privukla
noge i teko diui unula na krevetu, oslonjena na filigranom ukraen prozor,
rukom titei ozlijeeni nos.
Bijesna na svoje muiteljice i gnjevna zbog vlastitih suza bespomonosti, ljutito je
gledala gomilu znatieljnih ena koje su se okupile na vratima. ene nisu govorile.
Gledale su je, a neke su drale velove preko lica kao da je se plae. Kad su se
nagledale, u tiini su otile, bosonoge, pogledavajui preko ramena.
Popijte ovo. Slukinja je kleknula pokraj nje drei au crvenog soka od ipka u
ruci. Ne smijete se bojati, promrmljala je djevojka. Morate biti lijepa nevjesta.
Lijepo je imati nhut, rekla je tugaljivo.
To je tono, Rema, sloila se Moran, opruena na podu prekrivenom bijelim
plahtama. Uljepat emo je, zar ne? Zijevnula je i ustala graciozno poput make.
Neka se odmara dok se ne vratim.
Mariana je vrhovima prstiju opipala nos. Jako ju je bolio i neto tvrdo virilo je iz
rane. Na gornjoj usni osjetila je okus krvi. Rekla je Dittuu da e se vratiti u deset sati.
To je vrijeme zacijelo ve prolo. Zato nije ponijela svoj sat? U taboru e zasigurno
primijetiti da je nema. Britanci e zasigurno, prije ili kasnije, doznati da je odvedena
u tvravu. to e se tada dogoditi? Hoe li poslati potragu? Hoe li njezina otmica
izazvati sablazan? Suosjeanje?
Prinijela je au usnama, a tada se zagrcnula sokom. Kako je mogla zaboraviti? Pa
oni dolaze! Sporazum e biti potpisan ovdje, u tvravi! Mora samo preivjeti do
poslijepodneva i tada e je spasiti.
Osvrnula se po prostoriji. Vrata s odmaknutom zavjesom vodila su u kameni
hodnik. Vani je vidjela muku ruku i bijeli rukav: eunuh, postavljen onamo kako bi

sprijeio pokuaj bijega. Da je u drugaijoj situaciji, zanimala bi je svaka pojedinost

ivota u toj kuli, na njezinu uskom, zavojitom stubitu te meu njezinim stanarima,
enama i eunusima.
Dok je ekala spaavanje, doimalo se da posla ima mnogo. Moran je dolazila i
odlazila praena umom, usmjeravajui ene koje su nosile lonie mirisnog blata,
saginjui se kako bi prebirala po sjemenkama i mahunama koje su joj na pladnjevima
donesene na pregled.
Odnesi to, otresla se na dijete koje je tiho ualo pokraj pladnja. Zar misli da ne
prepoznajem prologodinje rite?
Jedna punana ena dola je mekanim prstima umasirati ulje u Marianinu kosu i
tjeme. Dok ju je ena masirala, Mariana je osjeala kako joj kapci postaju ugodno
teki. Kad je slukinja otila, spustila je glavu omotanu tkaninom na jastuk i zatvorila
oi. Zato se ne bi odmorila dok lord Auckland ne doe spasiti je?
Tanka strunjaa bila je prilino udobna, a kroz njezin prozor puhao je svje
povjetarac pa je zrak strujao. Bila je gotovo zaspala kad je zaula tih zvuk pokraj
svojeg leaja. Mala slukinja, koju su zvali Rema, sjedila je sklupana na podu i
ekala, a Mariana joj je vidjela samo koljena i lice.
Djevojka je povukla obojeni veo preko svoje kose i osvrnula se. Memsahib,
apnula je, jeste li vidjeli malog Sabura?
Mariana je prestala disati. Sabur. Kako je ta slukinja znala kad ona nije rekla nita
ime bi se odala? Zato je ta djevojka plakala?
Ne, nisam vidjela nikakvo dijete po imenu Sabur, otresito je odgovorila prije no
to se okrenula prema prozoru.
Gospodin Macnaghten uspravio se na svojem sklopivom stolcu dok su ga generalni
guverner, gospoice Eden i bojnik Byrne promatrali. Gospoica Givens u zoru je
napustila tabor, ukoeno je izjavio, prije no to sam se probudio. Nije bilo
vremena da se maharadi poalje poruka o njezinoj bolesti.
Pripremio se za odgovor lorda Aucklanda.
eli li rei da je ta djevojka nestala prije no to se itko probudio?
Jest, dometnula je gospoica Emily, ali prije toga mi je pisala zamolivi me da je
primim poslije ruka. Zato se nisam zabrinula kad nije dola na doruak. Njezin mi
je sluga tada rekao da je boli glava i da e dorukovati u svojem atoru.
Ne udi me da je odluila ne doi na doruak, mrano je dodao doktor
Drummond sa svojega pletenog stolca.
Gospoica Emily se namrtila. Tek kad nakon toga nije dola, poslala sam slugu da
se raspita i doznala da je u est sati ujutro otila na slonu, obeavi da e se odmah
vratiti, ali da se od tada od nje nije ulo nita. Stisnula je ruke u krilu.
Lord Auckland povukao je svoj prsluk od crnog brokata. Izgledao je kao da mu nije
dobro. to je rekla, kamo ide?
Gospoica Emily napuila je usne. Njezin je sluga rekao da je namjeravala posjetiti
oca mukarca za kojega je >zaruena< onoga arobnjaka, eika Valijulaha.
eika? Lord Auckland je prezrivo puhnuo. eljela je u est sati ujutro posjetiti
domaeg eika?
Ali sluga to nije povjerovao. Rekao je kako joj je pokuao dati do znanja da taj slon
nije doao od eika, nego od maharade, ali ona ga nije sluala. Gospoica Emily je
uzdahnula. Na slonu su navodno bile domae ene koje su je eljele pripremiti za
njezino >vjenanje<; Mariana je rekla da se nee udati i da e se vratiti do deset sati.
Je li mogue da ju je netko drugi oteo? Gospoica Fanny podignula je pogled sa

svojih igli. Taj je slon mogao pripadati bilo kome, zar ne?
Ne, gospoice Fanny, odvratio je bojnik Byrne. Pratnja je nosila oklope od
pletene ice. To iskljuuje sve osim maharade. Djevojka je naivno povjerovala da
ide u eikovu kuu. Doista je mogla...
Tada je ondje, bez uvijanja prekinuo ga je lord Auckland. Pogledao je na svoj
depni sat. Uskoro emo krenuti pa moemo sami provjeriti. Ljutito je pogledao
Byrnea i Macnaghtena. Neprihvatljivo je da enske lanice moje pratnje nestaju bez
upozorenja.
Ne shvaam, rekao je doktor otjeravi muhu sa svoje jakne, zato je djevojka to
uinila. Odgojena je i relativno dobro izgleda. Svi smo oekivali da e se udati za
mladoga Marksa. Zato je odjednom osjetila tu strast prema domaim ljudima?
Gledao je lica u krugu stolaca. Kako je to uinila, i kada? Kako je taj ovjek uspio...
Jedan je nii asnik doao i apnuo neto bojniku Byrneu, koji se iroko nasmijeio.
Slonovi su spremni, rekao im je. Generali su krenuli.
Sporazum! Lord Auckland je ustao. Napokon sporazum! rairio je ruke. Za
nekoliko tjedana vladat emo Afganistanom i itavom sredinjom Azijom. Kakvo
dino vrijeme za Englesku!
Dva sata poslije lord Auckland sjedio je na zlatnom stolcu u maharadinoj lijepoj,
malenoj dvorani ogledala. Nakaljao se. Prije no to potpiemo dokumente, rekao
je malo preglasno kimajui Macnaghtenu neka prevodi, moram pitati gdje je
stanovita lanica naega tabora.
Kapi znoja tekle su niz lice lorda Aucklanda, od njegova zlatnog trorogog eira do
brade. Ispod pazuha njegova tekog brokatnog ogrtaa pojavili su se tamni krugovi.
Koa mu je poprimala sivu boju. Na maharadin znak dva su se nosaa lepeza
provukla kroz gomilu i poela mahati paunovim perjem u smjeru lorda Aucklanda.
Lice gospodina Macnaghtena porumenjelo je dok je prevodio pitanje, a boja se
pojaala kad je uo fakirov odgovor.
Smijem li pitati tko je nestao iz vaeg tabora? Fakirov glas bio je umilan.
Kako mrzim tog ovjeka, promrmljao je Macnaghten lordu Aucklandu. Nitko nije
nestao, kao to vi kaete, fakir sahibe, rekao je podignuvi glas. Zapravo bismo
eljeli provjeriti je li stigla gospoica Mariana Givens, naa prevoditeljica, koja je
rano jutros napustila na tabor i krenula prema tvravi.
Maharada je sa svojega zlatnog prijestolja sa zanimanjem promatrao lica, jedno po
jedno. Nekoliko se njegovih sirdara smijeilo.
Fakir je gladio svoju bradu. Tada bi bilo dobro ustanoviti krasi li ta mlada dama
Jasminovu kulu svojom prisutnou. Na pokret njegove ruke pred njima se stvorio
eunuh krukolikog tijela. Pozovi jednu slukinju, zapovjedio je fakir.
Uskoro emo ustanoviti gdje je gospoica Givens, rekao je Macnaghten
normalnim tonom, kako ne bi ostavio dojam tajnovitosti, kad je eunuh otiao. Ali,
gospodine, dodao je tie kad se maharada sagnuo kako bi razgovarao sa svojim
glavnim ministrom, u pogledu naega odvoenja te dame i zabrane sklapanja toga
>braka<, mue me teke sumnje. O domaim obiajima vezanim za ene ne znam
nita, ali nakon to sam uo nekoliko maharadinih ivopisnijih primjedbi o njima,
zakljuio sam da nisu tema pristojnog razgovora. Budui da se o enama ne govori,
ne znam kako bih naeo pitanje otkazivanja tog vjenanja.
Lice lorda Aucklanda poprimilo je ukastosivu boju. Pa, Macnaghten, sumorno je
odgovorio, morat e smisliti neto.

Macnaghten je duboko izdahnuo u tiinu. Dakako, i dalje postoji vrlo malena

opasnost da ne potpie sporazum ako ga uzrujamo.
Ponovno se pojavio eunuh. U daljini ga je slijedila malena, neuredna slukinja. Ovo
je Rema, izjavio je stavi ispred prijestolja i prezrivo mahnuvi rukom.
Ah, Rema. Fakir je ljubazno progovorio sa svojeg mjesta kod maharadinih nogu,
gestom pozivajui slukinju da im se priblii. Doi blie, dijete. Reci nam je li koja
Engleskinja dola u posjet enskim odajama.
Djevojka je oklijevala, poigravajui se sa svojim otrcanim velom. Da, hazur, rekla
je drhtavim glasom, u zenani je jedna Engleskinja.
Dobro. Smjesta poaljite po nju. Lord Auckland brisao je lice dok je Macnaghten
prevodio njegovu zapovijed.
Djevojka nije odgovorila nego je samo gledala u svoja stopala.
Govori, dijete, potaknuo ju je fakir. Shvaa da mora pozvati Engleskinju, zar
ne?
Ali ne mogu je dovesti. Rijei su se slile iz Reminih usta. Ne smije se pokazati.
to? Kakva glupost! Macnaghten se namrtio i obratio izravno djevojci. Reci joj
neka smjesta doe ovamo!
Djevojka je i dalje netremice gledala u ilim pred fakirom. Hazur, apnula je, ona
je ve odjenula utu odjeu. Kosa joj je nauljena. Ne smije se pokazati. Uskoro e joj
staviti ubtan na kou.
U emu je problem s kosom ili odjeom? otro je upitao Macnaghten. to taj
>ubtan< ima s tim?
to djevojka govori? Maharadino oko blistalo je od radoznalosti. Nagnuo se
naprijed. Reci djevojci neka govori glasnije.
Djevojka je bila nadomak suza. Ubtan je, apnula je, ulje sa zainima i
miomirisima koje se nanosi na kou nevjeste kako bi bila meka i lijepa za...
Dovoljno. Macnaghten se, crvena lica, glasno nakaljao.
Lord Auckland pokraj njega je ponovno brisao svoje oznojeno lice. to govori?
Kad e djevojka doi? Glas mu je poprimio mrzovoljan ton.
Macnaghten je polako disao. Ona, odnosno, gospoica Givens, navodno u ovom
trenutku ne moe doi. Izbjegavao je pogled maharade i njegova fakira. Nije u
mogunosti doi.
to? Pa, kasnije emo poslati po gospoicu Givens. Nastavimo sa sporazumom.
Maharadin zlatni stol donesen je i sveano postavljen. Dvorani sikhi su se pribliili,
a britanski generali i vii asnici u sveanim odorama stajali su u stavu mirno.
Govor lorda Aucklanda bio je prepun pohvala, ali kratak. Dok je govorio, izgledao je
kao da e se onesvijestiti, ali nije. Izdrao je do itanja i prijevoda dvaju spisa
reenicu po reenicu, jednoga na engleskom i drugoga na slubenom perzijskom.
Preivio je maharadin govor, koji uope nije bio govor, nego hvalospjev njemu,
sluajui ga s neveselim osmijehom, dok su se tamne mrlje irile njegovom
sveanom odjeom.
Macnaghten ga je cijelog preveo.
Naposljetku je lord Auckland uzeo pero s barunastog jastuia, koji je drao asnik
ukoena lica, i potpisao ugovor. Potom je maharada uinio isto, zagrlili su se i sve je
bilo gotovo.
Gospodine, promrmljao je Macnaghten nakon to je generalnoga guvernera malo
udaljio od gomile, sumnjam da emo danas uspjeti odvesti gospoicu Givens iz
Jasminove kule.

Pusti sad tu djevojku, Macnaghten, odgovorio je lord Auckland drhtavom rukom

uhvativi politikog tajnika za nadlakticu. Vodi me odavde. Povraat u.
Osjetivi miris hrane, Mariana se probudila, otvorila oi i ugledala Remu kako ui
pokraj nje. Na podu pokraj nje nalazio se pladanj, a na njemu kruh, naranasto-uta
ria i neto jakog mirisa, to je izgledalo poput pileeg variva.
Sada biste trebali jesti, promrmljala je djevojka podignuvi pladanj.
Svjetlost se promijenila. Stabla ispod prozora bacala su duge sjene preko irokog,
suhog opkopa. Mariana se uspravila. Moji ljudi, Britanci! Jesu li ovdje? Jesu li doli?
Moram razgovarati s njima! Oslobodivi se pamunog povoja, kosa joj je u masnim
rezancima leala na ramenima.
Rema je trepnula. Britanski sahibi s mnogo vojnika i udnom odjeom?
Da. Jesu li ovdje? Zato nitko u ovoj zemlji na pitanja ne odgovara izravno?
Ne, bibi, otili su. Bili su ovdje, ali su otili.
Otili? Kako su mogli otii? Moraju biti ovdje. Moraju pitati za mene.
Rema je okrenula glavu. Pitali su za vas, ali rekli smo im da se ne smijete pokazati.
Nakon toga su otili.
Mariana je ustala. to? viknula je Remi u lice. Rekli ste im da se ne smijem
pokazati, a oni su otili i ostavili me ovdje?
Straar eunuh provirio je kroz vrata. Djevojka je uzmaknula i podignula ruku.
Mariana je porumenjela. Ne boj se, Rema, rekla je iscrpljeno. Ja ne udaram
ljude.
Bibi, pogledajte se. Djevojina je brada drhtala. Nevjesta ste. Nevjesta mora ostati
u krevetu, u svojoj utoj odjei, do dana vjenanja. Ne smijete ak ni jesti gore, s
drugim enama. Kako biste mogli otii onamo da vas vide mukarci?
Je li jela? upitala je Moran uavi u pratnji slukinje kosih oiju. Sada emo joj
urediti obrve i druge dlake. Doi, zapovjedila je i gestom pozvala drugu slukinju.
Prije no to je Mariana stigla uiniti bilo to, Moran ju je ponovno gurnula na krevet.
Dok su joj Moranini prsti okieni prstenjem drali glavu i dok su joj druge ruke
bolno pritiskale tijelo, Mariana se ponovno uzalud borila, a suze bijesa i boli slijevale
su joj se iz oiju dok joj je kosooka ena okrutno upala obrve savinutom uzicom.
Druge nevjeste ne ponaaju se kao ti, otresla se Moran kad joj se Mariana drugi put
otela. Znaju da se ovo radi za njihovu ljepotu. Obrisala je vlano elo dok ju je
Mariana gnjevno gledala sa strunjae. One se nikada ne ale.
Marianino je srce gromovito lupalo i krgutala je zubima dok su joj ene
pregledavale dlaice na rukama. Tek kad su joj ovezale iroke, nabrane hlae i
svukle ih, vrisnula je i vritala dok nije promukla, dok vie nije mogla vritati. Dok su
se Moran i jo nekoliko ena svaale s njezinim vritanjem, govorei kako je to
potrebno, kako je lijepo, tiha slukinja pritisnula je kuglu neega tvrdog i ljepljivog
na Marianinu njenu kou, a potom povukla. Do veeri je, pred nijemom publikom
koja je gledala s vrata, ta ena poupala sve dlake s Marianina tijela, od glenjeva do
brade.

32. poglavlje

Srijeda, 25. prosinca

uneva je zraka pod kutom sjala kroz prozor i vrela padala na njezine kapke.
Mariana se, i dalje u polusnu, okrenula od prozora i povukla satenski pokriva
preko lica.
Brod iz njezinih snova vratio se prole noi, brzo je nosei kroz sve guu
maglu, sigurno kao da njime doista kormilari sam Noa.
Zato u takvom stanju sanja o smirenosti? Zato ne sanja kako se prestravljena dri
za prednji jarbol dok valovi zapljuskuju palubu, osloboena snast vitla zrakom, a
munja para maglu i otkriva sablasnu, krevitu obalu?
Veeras. Njezino vjenanje je veeras na boinu veer.
Otvorila je oi i dodirnula nos iz kojega je virila granica.
Stresla se od sjeanja na malene kapi krvi koje su se pojavile na njezinim najmekim
mjestima dok su joj ene upale dlake.
Nije bila nevjesta. Bila je janje koje su pripremali za klanje, prizor u koji se zuri, koji
se pipka i o kojem se govori. Nakon to je slukinja juer podignula Marianinu
koulju boje senfa, ene i djevojke okupile su se oko kreveta i zurile u nju.
Ali, viknula je jedna ena gladei Marianin trbuh obojenim prstima, ubtan joj nije
potreban. Koa joj je ve bijela, i meka poput svile. Nijedna ena u Jasminovoj kuli
nema toliko bijelu, toliko finu kou!
Ima i duge noge, dodala je ena tankih obrva.
Moran je prezrivo puhnula. Sve je dobro, rekla je pokazujui Remi neka joj
donese jo jedan loni paste, ali pogledaj kolika su joj stopala.
Mariana je odbacila pokrivae i uspravila se. Poludjet e ako ne zadri zdrav razum.
Ako eli izbjei taj straan brak, mora domisliti plan.
Pokazala si se domiljatom u krizi, rekao joj je otac nakon to je Jeremyju spasila
ivot. Kad bi joj mozak barem ovaj put radio domiljato...
Odupirui se kraljicama do sada nije postigla nita. Mora uvati snagu i hiniti da
pristaje dopustiti im da je probadaju, upaju, ulje i boje koliko god ele. Tim
uasnim pripremama uskoro mora doi kraj, moda poslijepodne.
A to tada? Kako e pobjei prije veeranjeg vjenanja? I dalje je vidjela eunuha koji
je uao pred njezinim vratima, ali ipak mora pobjei. Pobjei e. Nema te sile koja
e je prisiliti da se uda za eikova sina. Udat e se za nasmijanog, poznatog Engleza,
a ne za tamnoputog domaeg ovjeka.
Kakav je taj eikov sin? Je li debeo poput djevojice koja je u eikovoj kui donijela
Sabura uza stube? Je li mu lice izborano poput oeva? Ne, nee misliti o tome. Do
toga ne smije doi. U kovitlacu misli spustila je glavu u mirisne dlanove.
Brii joj taj mendi s lica! Imat e smee mrlje! Moranina ljutita zapovijed do
Mariane je stigla odozgo, dok je dva sata poslije leala na leima, dok joj je skorena
kosa visjela preko ruba kreveta i dok joj se na rukama suilo blato kojim je bio
iscrtan ipkasti uzorak.
Nije se protivila nanoenju mirisnog blata na kosu niti drugim stvarima finim
tragovima istoga blata koji su se suili na njezinim akama i stopalima, vjedru
sluzavih, kuhanih sjemenki kojima su joj isprale ulje iz kose.
Bibi, rekao je tihi glas kad je Moran otila. Pogledajte, donijela sam vam hranu.
Bila je to Rema. Spustila je pladanj na pod i unula pokraj njega.

Mariana je gledala preko ruba svojeg podija. Iz velike, masne pogae na pladanj su
padale kocke krumpira koje su se doimale prilino zainjenima. Odmahnula je
glavom i vrsto stisnula oi.
eljela je puretinu, i svoju majku i oca, i maloga Freddieja, i Fitzgeralda.
Molim vas, jedite, apnula je djevojka. Hrana e vam danas biti potrebna.
Mariana je nevoljko otvorila oi. Rema je ostavljala dojam da je neto proganja. S
vremena na vrijeme odavala je dojam alosti, ranjenosti. Kako li je krhka, kako
neuhranjeno izgleda, kao da sam zrak u tvravi cijedi ivot iz nje.
Ne mogu jesti. Mariana je odmahnula glavom i gestom odbila hranu. Ti je uzmi,
rekla je odluno. Pojedi to.
Djevojine su se oi ozarile. Vi ste dobri, apnula je pogledavi najprije pladanj, a
potom oprezno vrata, vi ste dobra ena. Zato mi je, dodala je toliko tiho da se
Mariana morala nagnuti s podija kako bi je ula, drago da ete se udati za oca Sabur
babe.
Mariana se naglo uspravila.
Bit ete dobri prema Sabur babi, zar ne, bibi? promrmljala je djevojka savijajui
pogau s krumpirom. Podignula je glavu i oblizala masnou s prstiju. On je vrlo
dobar djeak.
Njezino maleno lice, toliko veselo zbog obroka, odjednom je preplavila tuga.
Na kamenom hodniku ispred vrata zauli su se koraci. enski glasovi svaali su se u
udaljenoj sobi. Gdje je sada mali Sabur u djedovoj kui? Je li gore, sa enama, ili
dolje u dvoritu, s djedom arobnjakom?
Mariana je pogledala krhku priliku koja je uala u kutu i urno jela. Pogledom je
izmjerila udaljenost do vrata. to je izvan uvanog ulaza u tu kulu? Dvorite, vrt,
trijemovi? Straari? Kad je ljestvama sila sa slona, pri emu ju je kraljica s oiljcima
grubo drala za ruku, nosiljka u koju su je gurnule prolazila je kroz mnoge zgrade.
Ako pobjegne, hoe li pronai otvorena vrata i izai iz tvrave prije no to je uhvate?
Ako je uhvate, koliko e patiti?
Tiho je ustala i unula pokraj Reme, a teka kosa visjela joj je niz lea. Koliko je
eikova kua daleko odavde? apnula je.
Nije daleko, brzo je rekla djevojka. Mislim da eik ivi kod Vazur Kanove
damije.
Rema, nestrpljivo je promrmljala Mariana, vodi me onamo. Pronai nain da
pobjegnem iz tvrave i potom me odvedi u eikovu kuu.
Rema je prestala jesti. Mariana je uhvatila njezin pogled i zadrala ga. Rema, mora
to uiniti.
Ne mogu, bibi. Djevojini masni prsti su drhtali kao i njezin glas. Ne smijete to
traiti od mene.
Ali zato? Zato ne?
Bibi, odgovor je bio toliko tih da je Mariana jedva razabrala rijei, ako vi
nestanete kao to je Sabur nestao, mene e kazniti kao to su kaznili Saburova
slugu.
to su mu uinili?
Uzeli su velik, zakrivljeni ma i jednim udarcem odrezali mu nos s lica.
Slonovi na elu britanske povorke su, jedan po jedan, usporili i potom stali. Orkestar
je utihnuo. Lord Auckland nagnuo se iz svoje nosiljke, nestrpljivo lupkajui prstima
po ogradi. Zato svako putovanje u tvravu mora biti zaustavljeno? Uzdahnuo je.

Da je to uasno vjenanje barem za nama, rekao je Macnaghtenu, koji je sjedio iza

njega. Ve sam umoran, a tek je est sati naveer.
U blizini je odjednom odjeknula otra vika. Lord Auckland se uspravio, odustavi od
nastojanja da vidi to se dogaa. S njegova mjesta nije se vidjelo nita osim konjike
pratnje, besciljne gomile slugu u odorama te uobiajenog mnotva uzbuenih
djeaka iz oblinjeg sela, koji su opasno naganjali jedni druge pod nogama slonova u
hodu.
Namrtio se. Ponadao sam se da e jueranje potpisivanje sporazuma biti na
posljednji posjet tvravi. Kakav straan nain da se proslavi Boi!
Zadihani nosa protrao je pokraj njihova slona s lepezom od paunova perja u
ispruenoj ruci. Lord Auckland se s jo jednim uzdahom opustio na svojem sjedalu.
Bilo mi je ao kad sam uo da je otac mladoenje odbio razgovarati s nama do
sutra, ljutito je rekao. To je vrlo nezgodno, Macnaghten. Taj se ovjek ponaa kao
da mi nemamo drugog posla, kao da je pohod na Afganistan sitnica. Netko nam je
mogao rei da toga starca smatraju svojevrsnim vjerskim autoritetom, da u svojoj
kui redovito odrava okupljanja. Koja nam je budala rekla da je arobnjak? Ali, zar
je to sada vano? Vano je samo da je na posljednji pokuaj sprjeavanja toga
nesretnog braka bio uzaludan.
Povorka slonova ponovno je krenula sa alobno odjevenim lordom Aucklandom i
Macnaghtenom na elu. Iza njih su, u mekoj svjetlosti sutona, gospoice Eden
sjedile pognutih glava, a njihovi eirii od crnog krepa gotovo su se dodirivali.
Bilo bi mi mnogo drae da veeras odvedemo djevojku, rekao je lord Auckland
Macnaghtenu, ali budui da nismo u vezi sa eikom, gospoicu Givens morat emo
ostaviti ondje do sutra ujutro.
Nakaljao se, a tada utihnuo. Macnaghtenovo elo osulo se gracima znoja.
Upozorio sam je. Lord Auckland je odmahnuo glavom. Kad je dola u tabor,
najstroe sam je upozorio. Rekao sam joj: >Nikada ne pokazuj zanimanje za domae
ljude<.
Orkestar je ponovno zasvirao. Macnaghten se nagnuo naprijed kako bi ga se ulo.
Tko bi pretpostavio da e se toliko odueviti domaim ljudima? Strano je i
pomisliti kako e veeras patiti.
Lord Auckland odgovorio je utnjom.
Napredujui sporo zbog gomile domaih gledatelja koji su skakali i naguravali se,
du gradskih zidina stigli su do Slonovskih vrata. Lord Auckland se pridravao te po
podu izrezbarene nosiljke traio svoj tap sa srebrnim vrhom.
Kakve god bile namjere gospoice Givens, rekao je kad se ponovno uspravio sa
tapom u ruci, njezino je priznanje spasilo situaciju. Sluajno, dakako. Njegove su
svijetle oi zablistale. Kakvu li je pomutnju stvorila nakon maharadine prosidbe!
Ni sami to ne bismo bolje uinili.
Doista, gospodine, sloio se Macnaghten klimajui glavom. tovie, jo se nisam
dosjetio zadovoljavajueg odgovora na to neuveno pitanje. Svako odbijanje, koliko
god fino sroeno, uvrijedilo bi starca i lako bi razvrgnulo na savez. Um domaeg
ovjeka nije mogue shvatiti. Ali najvie me zbunjuje kako je gospoica Givens
uspostavila savez s Valijulahovom obitelji. Kad je to mogla uiniti? Neprestano nam
je bila na oku.
Lord Auckland pomno je poravnao svoj eir. Nemam pojma, Macnaghten, ali sada
ne elim razmiljati o takvim stvarima. Uivajmo u olakanju jer ne moramo
sudjelovati u veeranjem obredu. Ne mogu ti rei koliko mi je bilo drago kad si mi

rekao da e taj barbarski postupak izvesti domai ljudi, u skladu sa svojim obiajima,
te da moemo damama prepustiti mogunost da se pridrue gospoici Givens kao
svjedokinje njezina >pristanka<.
Macnaghten se namrtio. Moram rei da sam ja bio krajnje neugodno iznenaen
kad je djevojin muni doao objasniti njihov postupak vjenanja.
Zato? Lord Auckland nemirno je ubadao vrh svojega tapa u pod nosiljke.
Ustanovio sam da je taj ovjek previe hladnokrvan za slugu, gospodine. Nije mi se
svidio.
Lord Auckland je kimnuo. Pa, Macnaghten, sve je to pri kraju, hvala Bogu. Samo se
nadam da e moje sestre ostati pri zdravoj pameti. Dole su na zamisao da
gospoicu Givens nagovore neka glumi nesvjesticu, a one bi je tada urno odvele s
izlikom da je previe bolesna za davanje pristanka. Ukoeno se nasmijeio. Nije im
palo na pamet pitati se kako bi to izvele ako bi njihova jedina prevoditeljica
>onesvijetena< leala meu njima.
alosno je odmahnuo glavom. Zato veeranji spektakl nazivamo >vjenanjem<?
Zato ga ne nazovemo onime to e zapravo biti orijentalna pijanka? Mogu tono
predvidjeti kako e se odvijati, od zagluujueg vatrometa do krieih plesaica,
otrovnog vina i naposljetku ljute hrane.
Pravo vjenanje obavlja se u crkvi, sloio se Macnaghten. Kako se dobro sjeam
svojeg vjenanja, koliko sam bio napet, kako je moja supruga lijepo izgledala.
Nasmijeio se sam za sebe i prekriio noge.
Jedno je izvjesno, izjavio je lord Auckland s prednjeg sjedala, gospoica Givens
nikada nee imati pravo vjenanje. Dali smo sve od sebe kako bismo je spasili i sada
je prekasno. Sutra e nam se vratiti u krajnjoj sramoti. Iako je sama kriva za svoju
nesreu, ne mogu se oteti saaljenju prema toj djevojci.
Ve je bilo prilino mrano kad se slavni oslikani zid tvrave napokon pojavio pred
njima sa svojim arenim ploicama uoblienim u likove borbenih slonova, konja i
ratnika, koji su treperili na svjetlosti baklji.
Dobrodoli, dobrodoli, uvaeni generalni guverner sahibe! Dobrodoao, generalni
guverneru i njegova pratnjo! Maharadin izaslanik, nasmijeeni ovjek s prugastim
turbanom, krenuo je prema njima kako bi ih pozdravio, a nosai baklji trali su
pokraj njegova slona pokrivenog barunastim pokrivaem.
Kad je Macnaghten izgovorio svoj pripremljeni odgovor, iz malih otvora u zidu
odjednom je izletjelo jato bijelih goluba. Njihova krila lepetala su poput nenadane
oluje dok su zajedno u zavojitom bijelom oblaku letjeli u luku, a potom u krug iznad
Engleza, prije no to su ponovno nestali u zidu.
Ljubazni pozdravi od generalnoga guvernera i njegove pratnje, oprezno je
odgovorio Macnaghten dok mu se izaslanikov slon pribliavao.
Lord Auckland pogledao je prema zidu. Da sam domai ovjek, ozbiljno je
primijetio, pomislio bih da je pojava tih ptica svojevrstan predznak. Ali nisam
domai ovjek. Hvala Bogu, Englez sam.

33. poglavlje

utnjava topovske paljbe doprla je do njih kroz prozor ukraen filigranom.

Moran ih je otro uutkala.
Stigli su, najavila je u prepunoj prostoriji kad su se trube i bubnjevi
pridruili zvukovima topova. Poaljite po odjeu.
Tko je doao? Mariana se uasnula nad slabanim zvukom svojega glasa.
Tvoj suprug, njegova obitelj. Doli su po tebe. Moran je nagnula glavu i nasmijeila
se. Tvoj je suprug doao po tebe, odjeven u lijepu odjeu, na bijelom konju.
Mariani se stegnulo grlo. Kroz zvonjavu u uima ponovno je ula uputu tetka
Adriana. Uvijek imaj na umu tko si.
Moran se zagledala u Marianino lice. Namrtila se. Rema, donesi mi svjetiljku.
elim vidjeti kako joj nos zacjeljuje.
Mrzovoljna djevojka iz nosiljke sjedila je naslonjena na zid. Ovo je vjenanje
jadno, rekla je zlobno, a ukras u nosu zaljuljao joj se poput rojte na uzici zvonca.
Ona nema svojih roaka, dragulja, pa ak ni bakrenu posudu za miraz. Kako
moemo znati da je mladoenja doista odjeven u lijepu odjeu? Ona mu nije poslala
nita za odjenuti. amor slaganja ispunio je prostoriju.
Moran je prestala zuriti u Marianin nos te je u djevojku uprla prste okiene
prstenima.
Saat, nisi li ti bila nevjesta iz duli nosiljke, donesena u maharadin ator bez
svadbene veere? uti, otresla se kad je djevojka otvorila usta. O tvojim smo
djelima ule dovoljno.
Kad se djevojka po imenu Saat Kaur povukla, u prostoriju je ula slukinja nosei
sjajan sveanj odjee, a za njom je doao eunuh koji je na ispruenim rukama drao
barunasti jastui. Na njemu je leala bogata ogrlica od smaragda i bisera, par tekih
zlatnih naunica i drugi nakit, sve privreno crnim koncem.
Ovo je tvoja odjea za vjenanje i tvoj nakit, rekla je Moran pokazujui prema
arenim svenjevima. Hajde, doi, zapovjedila je rairivi veo boje senfa, velik
poput plahte. Oni e sada obaviti nikah, brani ugovor. Vodimo te gore.
Sada? Ovakvu? Mariana se vrsto obujmila rukama oko struka. Ali, odjea mi je
sva masna i...
Moran ju je povukla na noge. Jo nee odjenuti odjeu za vjenanje. Spusti zaslone
gore, viknula je preko ramena eunuhu kad je prebacila veo preko Marianine glave i
lica poput atora, i pobrini se da sjedala budu spremna. Doi, brzo, i glavu dri
pognutu. Stavila je ruku na Marianin potiljak i gurnula joj glavu naprijed. Ne hodaj
ponosno.
Ne! Mariana se uspravila i skinula uti veo. Ve sam vam rekla da se dogodila
pogreka. Rekla sam vam kako eik ne eli da se ovaj brak doista sklopi. Drala je
veo ispruenom rukom, a tada ga ispustila na pod. Ne mogu me vjenati protiv
moje volje, izjavila je i ukopala se na ploicama. Neu sudjelovati u tom tvojem
vjenanju. Prekriila je ruke.
Sve su poele govoriti u isti glas.
Moje vjenanje? Protiv tvoje volje? Moran se unijela Mariani u lice i progovorila
glasno, uvjerljivo pjevno. Protiv tvoje volje nakon to si na dvoru pred stotinu ljudi
izjavila da si zaruena?
Podignula je veo i ponovno ga prebacila Mariani preko glave. A to se tie eika,

podsmjehnula se, grijei. Upravo je sa sinom doao po tebe. Ti se samo srami.

Podignula je glas kao da govori gluhoj osobi. Nevjeste su uvijek srameljive. Iz gomile
se zaulo mrmorenje slaganja i smijuljenje.
Recite eunusima neka priekaju, dodala je Moran preko ramena. Moda e nam
biti potrebni da je odnesu gore.
Tijela su se nagurala oko Mariane. Ruke su joj gurnule glavu prema dolje. Pognula se
i bespomono teturala prema stubama.
Brbljive ene vodile su je uza stube. Nije morala pogaati gdje je; im je stigla do
vrha stubita, zapljusnula ju je iznenadna buka. Kroz veo je vidjela svjetlucanje
svjetiljki kad su je gurnuli van te preko ilima, a potom na podij poput onoga koji je
upravo bila napustila, ali ovaj je bio prekriven grubom, metalnom tkaninom.
Dah joj je vlaio lice dok je sluala kroz veo.
Njezine su pratilje odlazile. Kad je njihov apat utihnuo, utanje je najavilo dolazak
druge dvije ene koje su sjele pokraj nje, svaka s jedne strane.
Nakon kratke tiine poznati glas progovorio joj je u uho. Mariana, jesi li to ti?
upitao je na engleskom.
Mariana je strgnula sputavajui veo s lica. Pokraj nje su sjedile gospoice Eden,
poput dva zakanjela anela spasitelja. Obje su bile u crnom, kao da su u alosti.
Gospoica Emily trgnula se i razrogaila oi kad je ugledala Marianino lice.
O, gospoice Emily, gospoice Fanny, protisnula je Mariana, silno mi je drago da
vas vidim. Molim vas, pomognite mi. Uinile su mi toliko toga...
Treba li dvjema usidjelicama opisati svoje muenje?
Gospoica Emily izvadila je rupi i bez rijei ga pritisnula u Marianinu ruku.
Ali, Mariana, apnula je gospoica Fanny zurei u nju, to su ti uinile s nosom, s
rukama? Zato su te umotale kao paket? Moram rei da ti uta ne pristaje. Zato ti je
lice toliko sjajno?
Gospoica Emily uspjela je progovoriti. Neke je stvari, rekla je pjevno, moda
bolje ne spominjati.
Mariana se osvrnula oko sebe. Ona i sestre Eden sjedile su u zamraenom odjeljku
koji je natkrivenim prolazom bio povezan s vratima enske kule. Bone i stranja
stranica odjeljka bile su od debelog platna, dok je stranica koja je gledala na dvorite
bila tanak zaslon od trske, prekriven finim muslinom. Kroz zaslon je jasno vidjela
jarko osvijetljeni skup mukaraca, udaljen ne vie od deset jarda.
Je li ono lord Auckland na srebrnom stolcu?
Vide li nas? apnula je.
Ne, draga, to je udno, odgovorila je gospoica Fanny. Dok smo dolazile, nismo
vidjele nita. Nismo imale pojma to je u ovom prostoru, ali odavde ipak savreno
dobro vidimo dvorite.
Silno mi je drago da ste dole, gospoice Emily, uvjerljivo je rekla Mariana.
Strahovala sam da nitko nee doi spasiti me. Ali, zato nosite crninu? Zar je netko
umro?
Gospoica Emily stisnula je ruke u crnim rukavicama na krilu i progovorila ustro,
ne doputajui daljnja prekidanja. Nitko nije umro, draga, ali ao mi je to ti moram
rei da te nismo dole spasiti, iako su moj brat i gospodin Macnaghten doista dali sve
od sebe kako bi sprijeili ovu strahotu.
to je gospoica Emily rekla? Marianin se um kovitlao.
To tvoje >vjenanje<, hladno je nastavila gospoica Emily, otilo je predaleko da

bismo ga sprijeili. Mora se udati za ovjeka za kojega kae da si zaruena. Crne

vrpce podrhtavale su joj ispod brade. Ne mogu zamisliti kako u to objasniti tvojoj
teti i tetku nakon to su mi povjerili zadatak da skrbim za tebe i za tvoj ugled...
Ali, gospoice Emily, ne mogu se udati za eikova sina. To nije bilo, eik Valijulah
nije...
Gospodin Macnaghten sutra e poslijepodne posjetiti eika Valijulaha, odluno ju
je prekinula gospoica Emily. Dao je sve od sebe kako bi sastanak dogovorio za
danas, ali eik je imao previe obaveza i nije ga mogao primiti.
Previe obaveza da bi primio gospodina Macnaghtena i otkazao vjenanje?
Nemogue! Mariana je energino odmahivala glavom. Gospoice Emily, nipoto se
ne mogu udati za...
Gospoica Emily nije se obazirala na njezinu upadicu. Koliko god mi je to teko
rei, nastavila je, sama si stvorila ovu stranu situaciju. Svi smo te upozoravali da se
kloni domaih ljudi. Najeim se od pomisli to si to mogla uiniti da bi ijednoga od
njih potaknula na prosidbu.
Grmljavina u Marianinu umu pridruila se lupanju njezina srca. Gotovo nije mogla
disati. Gospoice Emily, viknula je, nisam potaknula ni ovu prosidbu, ni
maharadinu!
U oaju se okrenula na drugu stranu. Gospoice Fanny, ja...
Gospoica Emily podignula je prst. Nemoj se aliti mojoj sestri. Fanny se u velikoj
mjeri slae sa mnom. Ti, draga moja, nisi stala samo na mamljenju brane ponude.
Svoje si zaruke objavila pred cijelim maharadinim dvorom, a potom si otila na
njegovu slonu. Da to nisi uinila, moda bi bilo izlaza. Poravnala je crne suknje. A
sada nita nije mogue uiniti do sutra ujutro kad e gospodin Macnaghten otii k
eiku po tebe i vratiti te, jadniju, ali uvjerena sam, pametniju, u na tabor u Salimaru.
Mariana je vrsto stisnula zube kako ne bi vrisnula od bijesa i pogledala je van,
gomilu svjetlucavih sikha te Europljana u crnini.
Kakav to miris nosi, Mariana? upitala je gospoica Fanny. Pokrila je nos
rupiem. Promekoljila se na podiju pokraj Mariane, a njezin je taft pritom
zautao. Zaboljela me je glava od njega.
Drugo to smo ti dole rei, ubacila se gospoica Emily strogim tonom, jest da ni
rije o ovome ne smije izai iz britanskog tabora. Moj brat izdao je uputu svima koji
su bili prisutni na maharadinoj veeri i svima koji su veeras prisutni da se ovaj
>brak< nipoto ne smije spomenuti ni u osobnim pismima ni u slubenim
dopisima. to se nas tie, nita od toga nije se dogodilo. Tiho se nakaljala. Moj
brat odluio je sauvati tvoj ugled koliko god bude mogao. Ali uvanje tvoje asti,
dakako, nije u njegovoj moi.
Mariana nije mogla skinuti pogled s gomile koja se vani okupila. Dakako da e
ogovarati. Svi e govoriti o njoj. Kako li prezire gospoicu Emily, gospoicu Fanny,
gospodina Macnaghtena, sve njih! Da je Fitzgerald ovdje, i njega bi mrzila.
Iz hodnika se zauo glasan uzdah.
Bila je to muiteljica Moran, sada sjajna od nakita, u slojevima smee svile koji su
leprali oko nje. Ne stavi kako bi pozdravila goe Engleskinje, urno je ula i trei
put prebacila uti veo preko Marianina lica.
Bestidnice, prosiktala je. Dvorski odvjetnik dolazi uti tvoj pristanak! A ti se
nerazborito otkriva!
Sjela je na podij, zveckajui nakitom. Gospoica Emily je, pokraj pokrivene Mariane,
zautala i mrcnula.

Ne elim znati to je ta prosta ena rekla, izjavila je gospoica Emily, i bit u vrlo
sretna kad ovaj besmisleni obred zavri.
Mariana je podignula rub vela i pogledala ispod njega. Stariji, bradati ovjek s
pletenom kapicom na glavi vukao se prema enskim odajama uz pomo zdepastog
ovjeka u skromnoj odjei.
Gospoica Fanny gurnula je Marianu. Je li taj zdepasti mladi mladoenja? apnula
je.
Mariana je suspregnula vapaj. Mladoenja.
Za prvom dvojicom krenuo je jo jedan mukarac. On je na glavi imao visoku kapu.
eik Valijulah. Mariana se ukoila, a oaj je poeo bujati u njoj. Zato je eik govorio
o njezinoj hrabrosti i o ljubavi koju je osjeala prema Saburu, a tada joj na prijevaru
oduzeo ast i ivot?
Tri su mukarca nesigurno ekala pred zaslonima sve dok se nisu pojavila dva
eunuha, nosei stolce.
Ah, izjavila je Moran glasno uzdahnuvi kad su trojica sjela pred zaslon, vrijeme
je.
eik Valijulah podignuo je ruku. Iako je nije mogao vidjeti, Mariana je na trenutak
osjetila kako njegov moan pogled prodire kroz zaslon i probada njezino srce.
Ovo se vie doima kao kostimirana zabava nego kao vjenanje, promrmljala je
gospoica Fanny. Moram rei da, kad bih imala ui poput otvorenih vrata koije, ne
bih izabrala kostim s valjkastom kapom visokom jednu stopu.
Mariana je pustila veo da joj padne u krilo i prstima zaepila ui.
Tijela pokraj nje su se promekoljila. Neto se govorilo. Pritisnula je prste jae u ui.
Izvadila ih je kad je osjetila udarac laktom. Odgovori mu, prosiktala je Moran.
Je li ona prisutna? upitao je starev glas.
Jest, odgovorila je Moran. Ja, Moran bibi, izjavljujem da je prisutna.
Pristaje li Mariam bibi, rekao je promukao stari glas, bez prisile udati se za Hasana
Ali Kana Karakoju?
Bez prisile?
to pitaju? upitala je gospoica Fanny svojim hinjenim apatom.
Govori, zapovjedila je Moran.
Mariana je udahnula. Ne, rekla je kroz veo, otro i razgovijetno. Ne pristajem.
to znai >nay<? upitala je gospoica Emily. Mariana, zar odbija udati se za tog
ovjeka?
Gospoica Fanny naglo je udahnula. Mislim da je vrlo hrabra, nakon svega to su
joj ti ljudi...
Pristat e. Prijetei prsti utipnuli su Marianu za ruku.
Mariana je trepnula. Kad je malo bolje razmislila, odbijanje bi bilo pogreka. Moran
bi je samo vratila dolje u odaje te je nastavila kanjavati. Ali ako pristane, za nekoliko
sati krenut e u eikovu kuu. Nije li planirala po svaku cijenu pobjei iz tvrave?
Pristajem, rekla je promuklim glasom.
to si rekla, Mariana? jednoglasno su upitale gospoica Emily i gospoica Fanny.
Mariana nije odgovorila.
Pognuta u svojoj masnoj odjei, napola je sluala upute i molitve na otegnutom
arapskom. Kad je u dvoritu zasvirala neskladna glazba, Moran je povukla Marianin
veo. Reci svojim damama da se pridrue drugim Englezima, zapovjedila je, dok te
mi odijevamo za vjenanje.

Osjeajui bol u srcu, Mariana je ponovno posrtala niza stube. to je starac rekao?
Kako je ime njezinu suprugu?
Nakon to su je napokon okupale, osuile joj kosu, obojile oi i u kou utrljale
bademovo ulje, jedva je stajala od umora. Moran, ije su oi takoer bile okruene
tamnim krugovima umora, svezala je uzicu Marianinih grimiznih vjenanih hlaa te
joj preko glave navukla koulju od istog brokata.
Eto. Moran je uzmaknula. Jo malo pa smo spremne.
Promatraice su kimnule.
Ne, kosa nije dobra. Karan, ena krupnog lica, vakala je dok je govorila.
Pogledaj. Izgleda kao upava griva.
upava griva! Hoe li se ikada oporaviti od uvreda koje su joj upuene u protekla
dva dana?
Moran je preko Marianine brokatne koulje spustila grimiznu haljinu od fine
izvezene tkanine. Zato svi kritiziraju? promrmljala je trgajui privremene avove
koji su teak veo s resama drali u urednom kvadratu. Pah! Zar misle da jo nikada
nisam odijevala nevjestu?
Prekinuvi konac, oslobodila je ogrlicu od bisera i smaragda s barunastog jastuia.
Budi mirna, zapovjedila je stavljajui ogrlicu preko Marianine glave i poteui uzice
za privrivanje.
Pretraivi drvenu kutiju za nakit, izvadila je dvanaest ravnih niski bisera, od kojih je
svaka na jednom kraju imala omu, a na drugom velik, sjajan biser.
Eto. Ovo e pomoi, rekla je povukavi Marianu za kosu. To e biti na vjenani
dar.
Odmaknula se i stisnula oi. Izgleda kako valja. Kimnula je. Lijepa si nevjesta.
Odjea koju su poslali dovoljno je dobra. Nije osobito raskona, ali naposljetku,
imali su smrtni sluaj u obitelji.
to je Moran mislila rekavi da odjea nije osobito raskona? Mariana nikada do
tada nije nosila toliko raskonu odjeu.
Jedan komad nakita ostao je priiven za jastui. Moran ga je oslobodila i prila
Mariani, zagledana u njezin nos.
Mariana je pokrila lice rukama i uzmaknula odmahujui glavom. Ne, viknula je.
Ne!
Moran je glasno uzdahnula. Zar ne uje zvukove odozgo? Nestrpljivo je pokazala
prema prozoru, a njezini su prsteni bljesnuli. Sada te moramo odvesti onamo.
Nemamo vremena za traenje. Uhvativi Marianu za bradu, izvukla je granicu
nima te joj jednim odlunim pokretom ugurala nosni prsten kroz nos. Obavivi taj
posao, odmaknula se i nagnula glavu.
Sad smo gotove, rekla je.
Mariana je gledala smee ukrasne uzorke na svojim rukama, sloene poput
mramornog filigrana prozora prostorije u kojoj je stajala. Promotrila je svoja etiri
prstena, dva s rubinima i biserima te dva sa smaragdima i biserima, ocaklinom
ukraene narukvice na jednom zapeu, teke zlatne kolute na drugom, majune
bisere i zlatni konac kojim su bili ukraeni rukavi. Preostali nakit leao joj je na elu.
Nos, koji ju je jako pekao kad joj je stavljen prsten, sada ju je samo bolio.
Upamti jedno, noas mora obilno krvariti, nehajno joj je savjetovala Moran dok je
odmatala teak veo s resama i prebacivala ga preko Marianina lica. Krvari koliko
god moe, po svim plahtama. To obitelj ini vrlo sretnom.
Kad se ponovno nala na podiju u enskim odajama, Mariana je klonula od umora.

Vie se nije trudila vidjeti kroz novi, crveni veo. Vani su glazbenici gotovo nadjaali
zvukove mukih razgovora.
Gospoica Fanny progovorila je iz blizine. Jedna krupna ena dolazi ovamo. Tko je
ona?
Ne znam, ljutito je odgovorila Mariana elei da svi odu.
Tijela na podiju pomaknula su se stvarajui mjesto za pridolicu, koja se odmah
ugurala u premaleni prostor pokraj Mariane.
To nije bila kraljica. Mir, keri, mirno je rekao bariton. Debeli prsti uhvatili su
grimizni veo s resama i podignuli ga. Mariana je pogledala prema gore u
zadovoljno lice sultanije Safije.
Lijepa si, kao to sam znala da e biti, rekla je eikova sestra spustivi veo.
Moda jest bila lijepa, kao i udana, barem po njihovu miljenju, ali odluila je da e
toj orijentalnoj predstavi doi kraj im ona sigurno napusti tvravu. Njezina majka
nije spomenula krv kad je iznijela svoj turi, ruan opis podrijetla djece. Mariana nije
imala namjeru sa eikovim sinom obaviti ijednu branu dunost, a kamoli odvratan
obred koji su imali na umu za nju. To e odmah dati do znanja sultaniji Safiji.
Kad je otvorila usta kako bi to rekla, progovorila je Moran pokraj nje. Trebali
bismo dopustiti strancima da vide nevjestu.
Moran je bila ondje! Mariana je ponovno zatvorila usta, ne elei se izloiti opasnosti
od kraljiina prijezira, koji bi nedvojbeno izazvala svojom izjavom. Njezina izjava
eikovoj sestri morat e priekati.
Netko je ponovno podignuo njezin veo. Gospoica Emily i gospoica Fanny
stisnule su glave u crnim eiriima jednu uz drugu i pogledale je kroz tunel od
grimizno-zlatne tkanine, a njihova su usta oblikovala savrene krugove nijemog
iznenaenja.
Mariana ih je mirno gledala. Vie nikada nee razgovarati s njima, nikada.
Kurpno tijelo sultanije Safije pomaknulo se pokraj nje. Kad je Mariana dovela
Sabura u haveli, eikova sestra nije ju povrijedila ni ponizila, nego joj je samo
zahvalila za uinjenu uslugu. Barem se sultanija Safija doimala ljubaznom i
razboritom, iako Mariana nije mogla pretpostaviti kakve bi okrutnosti mogla
usmjeriti prema nevjesti u obitelji.
Obavit emo formalnosti i odvesti te kui im to bude mogue, keri, rekla je
sultanija Safija blago hripajui. Nije nam namjera provoditi vrijeme ovdje. Mukarci
mogu imati svoju pijanku bez nas.
Dolazi mladoenja, netko je najavio.
Doimalo se da su otili svi osim sestara Eden i sultanije Safije. Mariana je usred
umornog zijevanja osjetila naglu promjenu ozraja.
Krajnje neobino, izjavio je glas gospoice Emily. Kako vidi kroz sve te perle i
bisere?
Kad je netko sjeo pokraj Mariane, sultanija Safija poela je tiho govoriti pjevnim
glasom. Sada nevjesta i mladoenja moraju vidjeti jedno drugo, rekla je eikova
sestra kad je zavrila.
Gospoica Fanny ispustila je priguen zvuk kad je Marianin veo ponovno podignut,
taj puta potpuno, i kad joj je lice otkriveno.
Netko je pred nju stavio ogledalo sa sloeno izrezbarenim okvirom. Mariana se
nagnula, vidjela se i zinula, zapanjena svojim odrazom.
Iscrtane crnom surmom, oi u ogledalu bile su lijepe i strane. Na elu, izmeu

nepoznatih, izvijenih obrva, imala je zlatan privjesak s draguljima, a njegova biserna

uzica bila joj je skrivena u kosi. Njezina kosa vie nije bila smea, ve tamna
kestenjasta, a u meke kovre, koje su joj padale na ramena, bile su upletene niske
bisera. Kroz nos bio joj je provuen irok prsten od zlatne ice, a biseri i rubini na
njemu dodirivali su joj usne.
Je li to stvorenje doista bila ona? Pokusno je nainila grimasu i isplazila jezik upravo
u trenutku kad je ogledalo nagnuto pa nije vidjela samo sebe, nego i par okiranih
smeih oiju. Odmaknuvi vlastite niske zlata i bisera, ovjek s kapom na glavi
nakratko je pogledao njezino lice prije no to je netko spustio njezin veo.
Neka vas Alah Milostivi oboje blagoslovi i podari vam dug ivot, ozbiljno je rekla
sultanija Safija.
Sat vremena poslije Mariana je, ukoena od zebnje, sjedila na katu havelija Kamar,
okruena enama iz eikove obitelji. ene iz obitelji Valijulah, vrlo dobroudne kad
ih je zadnji put vidjela, sada su se doimale poput leinara koji zure i ekaju.
To nije djevojka koja je dovela Sabura, izjavila je jedna stara ena te Marianin, sada
ve vlaan veo ponovno prebacila preko njezina lica. Kraljice su poslale nekog
drugoga.
Dakako da je to ista djevojka, istodobno su rekle druge dvije ene. Pogledaj joj
nos, kou.
Veo je ponovno odmaknut. Doista jest, sloila se starica promotrivi Marianu
izbliza. Unato svoj njihovoj zlobi, znaju pripremiti nevjestu. Nikada ne bih rekla
da moe izgledati toliko lijepo. Ta je djevojka bila neugledna poput kuhinjskog
lonca.
Pola sata prije glas gospoice Emily probijao se kroz buku dok su nju i gospoicu
Fanny na kraju veeri vodili prema njihovim nosiljkama.
Kakva nevjerojatna preobrazba, Fanny, rekla je glasom koji je dopirao preko
mramornog dvorita. Zapanjuje me da je obinu Engleskinju mogue urediti tako
da izgleda tono poput domaih ena. Mislim na bijele domae ene, dakako. teta
je da mladoenja nije bio vidljiv pod svim onim...
Da, i ja sam pomislila kako kao domaa djevojka izgleda vrlo lijepo.
Doista, Fanny.
Mariana se promekoljila. to su te ene ekale? to god to bilo, zacijelo je stranije i
odvratnije od onoga to joj je mama opisala.
Osjeala je kako je oblijeva hladan znoj. Privukla je koljena prsima. U sobama na
katu nije bilo straara eunuha, na vratima nije bilo naoruanih mukaraca. Zamislila
je kako u vjenanoj odjei tri mranim ulicama i trai put prema britanskom taboru
u alimaru...
Sultanija Safija sjedila je na svojemu uobiajenom mjestu, naslonjena na zid.
Odluivi napokon rei Safiji kako ne eli nastaviti s tom predstavom braka, Mariana
je dopuzala do nje, vukui teak vez i rese za sobom.
Moram razgovarati s vama, poela je, a meu drugim enama zauo se amor
iznenaenja. Moram vam rei da...
Safija se namrtila. Ne sada, keri. Vrijeme je da krene.
Ne, molim vas, moram vam sada rei...
Prije no to je Mariana stigla zavriti, sultanija Safija kimnula je skupini djevojaka
koje su ustale, dole k njima i ispruile ruke prema Mariani. Kako li su se sve
doimale nevinima, te ene iz obitelji Valijulah, djevojke su rumenjele, a sultanija
Safija zadovoljno je kimala sama za sebe, naslonjena na zid.

Bilo joj je preostalo samo otimati se, ali Mariana vie nije imala snage prosvjedovati
ili otimati se smeim rukama koje su je sputavale. Napokon poraena, krotko je
ustala i dopustila da je djevojke odvedu u sobu u kutu, na kraju verande.
U toj su sobi bila dva pletena leaja, oba namjetena, a plahte su bile obilno posute
ruinim laticama. Na izrezbarenom stolu gorjela je uljanica. Mariana je pod njezinom
svjetlou gledala kako djevojke odlaze trei, osvru se preko ramena i smijulje kroz
prste.
Sjela je. Uljanica je izgledala kao prilino opasno oruje, ali, dakako, bila je upaljena i
prouzroila bi poar ako bi je pokuala upotrijebiti. Tko e ui u sobu i krenuti
prema njoj? to e joj uiniti?
S vrata se zauo zvuk. Mariana je poput noja urno povukla veo te kroz njegove rese
vidjela kako se zavjesa pomie i kako prilika u bijelom zastaje prije no to je ula.
Krevet je zakripao kad je ta osoba sjela pokraj nje. Mariana nije okrenula glavu.
Jedva je disala. Miris sandalovine ispunio je zrak. Gdje je ve osjetila taj miris?
Nisi izgledala strano kad sam te vidio, ali u ogledalu nisam mogao vidjeti mnogo.
Glas mu je bio ugodan poput eikova, ali bez modulacije, kao da samo izraava
injenicu. Ruka se pomaknula pokraj nje, na njegovu koljenu. Bila je lijepa, savreno
oblikovana, zaobljenih prstiju. Podignula se i pokazala kut sobe.
Trebala bi skinuti te teke stvari i nakit, rekao je. Stavi ih onamo, na krinju.
Kad vie ne bude optereena sloenom odjeom, mogla bi doista pruiti otpor. U
kutu je, okrenuta leima prema njemu, uklonila prsten iz nosa te uz grimasu povukla
niske bisera iz kose. Hoe li biti sami? Koliko e dugo moi izbjegavati pogledati ga?
Drago mi je da mogu lei, rekao je. Danas sam projahao etrdeset milja, iz
Kasura.
Mariana je spustila veo i haljinu izvezenu biserima na krinju. I dalje u grimiznoj
tunici te hlaama, skupila je hrabrost i okrenula se. eikov sin leao je opruen na
jednom krevetu, zatvorenih oiju, s rukama ispod glave, usana razmaknutih pod
brkovima. Brada mu je bila gusta i uredno podrezana.
Bio je to visoki mukarac u izvezenom ogrtau kojega je prije mjesec dana slijedila iz
atora za durbar, ovjek koji se kasnije, u suzama pojavio pokraj nje nedaleko od
topova, koji je ak i tada mirisao na sandalovinu.
Nije bio nimalo slian eiku.
Oi su mu i dalje bile zatvorene. Mariana se jedva diui douljala do drugog kreveta.
Tiho je legla, pokrila se pokrivaem i potom se nagnula kako bi ugasila svjetiljku.
Krevet pokraj nje pomaknuo se i zastenjao. Mariana se ukoila, i dalje ispruene
ruke, molei da se on samo okree u snu.
On nije spavao. Pogledi su im se sreli kad se on dignuo i sjeo na rub kreveta.
Ustao je ne rekavi nita. Kad je krenuo prema njoj, ona se okrenula na drugu stranu
te svoje pomno pripremljeno i namirisano tijelo sklupala na drugom kraju kreveta,
vrsto zatvorenih oiju, pokrivi usta akom. Doimalo se da njezino isprekidano
disanje ispunjava cijelu sobu.
Izvana se nije ulo nita.
Njegova se teina spustila pokraj nje. Pokai mi lice, rekao je.
Kad se ona nije pomaknula, uhvatio ju je za ramena i okrenuo prema sebi.
Ona je samo mogla podignuti glavu, tijela zgrenog u obrani, previe uplaena da bi i
trepnula.
On ju je promatrao, i dalje drei prste na njezinim ramenima, a kapci su mu bili

teki kao i Saburu kad je bio pospan. Bili su u pravu, rekao je. Ne izgleda strano.
Oi su mu bile ocrtane tamnim mrljama kao i kad ga je prvi put vidjela. Sada se izraz
njegova lica promijenio. Poeo je bre disati.
Gledajui njezina usta, nagnuo se prema njoj, a tada se odmaknuo kad se ona naglo
trznula i odmaknula irom otvorenih oiju.
Dakle, tiho je rekao, boji me se.
Maknuo je ruku s njezina ramena i okrenuo se. Nema potrebe za strahom, rekao je
priguenim glasom, okrenuvi joj lea. Spasila si mojeg sina. Dugujem ti.
Ustao je. Spavaj, bibi, tiho je rekao i vratio se u svoj krevet. Spavaj.

34. poglavlje

etvrtak, 26. prosinca

ariana je kroz gustu maglu doplivala do svijesti. Kad se sjetila dogaaja
prethodne noi, ostala je mirno leati zadravi dah, i oslukivala. Je li on jo
ondje, na drugom krevetu?
Tiina.
Otvorila je oi i prinijela je ruku vratu. Dok je skidala drugi nakit, zaboravila je
ogrlicu koja je sada slobodno leala, njezina gruba uzica bila joj je obavijena oko
vrata, a biserne i smaragdne perle bile su joj zapletene u kosi.
Suneva svjedost prodirala je u sobu kroz zatvorene kapke. Na krinji u kutu leao je
njezin veo s resama i preostali nakit kako ih je ostavila. Njezina izvezena haljina pala
je sa krinje pa je leala na podu, a biseri i vez sjali su na prugama svjetlosti s
prozora.
Oprezno je okrenula glavu. Na krevetu pokraj nje nije bilo nikoga, plahte su bile
izguvane, a pokriva baen na stranu.
Privukla je koljena uivajui u svjeem zraku na licu i u toplini ispod pokrivaa. Kad
ju je Hasan prole noi ostavio da spava, bila je previe iscrpljena da bi osjeala
olakanje koje ju je tada preplavilo od glave do pete. Kakva srea! Bila je na
sigurnom i neozlijeena. Danas dolazi gospodin Macnaghten. Nadomak je slobodi.
Netko je odmaknuo zavjesu na ulazu. Malena djevojka stidljivo je ula nosei uredno
sloenu odjeu.
Tragovi ruinih latica, zgnjeenih do duboke ljubiaste boje, bili su na ploicama
poda, Marianinu jastuku i na plahtama oba kreveta. Djevojka ih je pogledala, a
potom je upitno pogledala Marianu.
Ne sjetivi se to bi rekla, Mariana se nasmijeila.
Doite, bhabi, rekla je djevojka visokim glasom i uzvratila joj osmijeh. Pokazat u
vam gdje ete se okupati. Pruila joj je paketi crvenosmee boje te mekani al iste
boje. Ovo ete odjenuti na sastanak sa enama. ekaju vas u velikoj sobi. Lice joj
se uozbiljilo. Dakako, morate shvatiti da se u naoj kui i dalje tuguje za jadnom
Mamtaz bha... Stisnula je usne. O tome ne bih trebala govoriti vama, nevjesti,
dodala je.
Mariana je poela otpetljavati ogrlicu. Radije bih nosila svoju odjeu. Molim te,
zamoli nekoga da mi donese moje stvari iz tvrave. To je moja najbolja odjea.
Da, njezina koulja, njezin steznik, arape, plavo-bijela svilena haljina. Kad ponovno
odjene svoju odjeu, potpuno e se osjeati svojom. Mora ponovno izgledati kao
Engleskinja kad se sastane s gospodinom Macnaghtenom.
Djevojka je bila nalik ptici, a debela, sjajna pletenica padala joj je ispod struka.
Bhabi, vae stvari nisu stigle iz tvrave.
Mariana je mahnula rukom. Zar je to vano? Odjea joj je bila najmanji razlog za
zabrinutost. U protekla tri dana izgubila je vie od posuene haljine i dobrog
steznika.
Safija bhaji pripremila vam je ovu odjeu, rekla je djevojka. Bit e joj drago kad
vas vidi u njoj. Pruila joj je svilenu torbicu s uzicom. I vidite, poslala vam je lijepu
zlatnu ogrlicu.
Sultanija Safija. Mariana je okrenula fino izraenu zlatnu ogrlicu. Je li eikova sestra
znala to se dogodilo ili to se nije dogodilo prole noi?

Mariana je drhtala dok je posudom nalik ajniku lijevala toplu vodu po svojim
ramenima. Kad se Hasan sino nagnuo nad nju, koa mu je ispod mirisa sandalovine
mirisala vrelo, kao da je oprena.
Odloila je ajnik. Zacijelo je smatrao kako ima pravo uiniti s njom to god eli, ali
nije uinio nita. Samo ju je zamiljeno pogledao i potom ju je ostavio na miru. Tu
e ljubaznost zauvijek upamtiti, kao i ugodan, opren miris njegove koe.
Nedugo potom napeto je odravala ravnoteu na ulazu u veliku sobu izuvajui nove,
izvezene papue s zavijenim prednjim dijelom. Porumenjela je kad ih je pridruila
hrpi pokraj vrata.
Kako li je udno stidjeti se zbog neega to se nije dogodilo.
Sultanija Safija pozvala ju je pokazavi slobodno mjesto pokraj nje, na podu
prekrivenom tkaninom.
ene su aptale kad je Mariana prola izmeu njih i unula pokraj eikove sestre.
Poznata ena s razmaknutim zubima potapala ju je po koljenu. Jedna vrlo stara ena
sa sultanijine druge strane smijeila se u prazno.
Mariani je njezina nova odjea bila neobina i putena. Bez steznika i podsuknji
njezino se tijelo osjealo nesputano i izloeno. Podignula je ruku kako bi dodirnula
nepoznatu glatkou svoje kose koja joj je padala niz lea u svilenoj pletenici, toliko
razliita od njezine neposlune kose da je mogla pripadati nekoj drugoj djevojci.
Koa joj je, nauljena i bez dlaka, bila bestidno glatka.
U sobi je bilo djece. Pogledom je potraila Sabura i ugledala ga nedaleko od ulaza, sa
skupinom druge djece, predaleko da bi je opazio. Njegov je veseli smijeh dopro do
nje dok ga je djevojica stara est ili sedam godina sjajnih oiju vukla po podu drei
ga ispod pazuha.
An-nah! Vidio ju je. Skoio je viui u naruju djevojice i pruajui ruke prema
Mariani. An-nah!
U sobi je zavladala tiina.
Kako li je bilo divno ponovno zagrliti Sabura! Poljubila ga je u tjeme i eljno udisala
njegov djeji miris kad je on pruio ruke kako bi se igrao zlatnim gumbima njezine
duge svilene koulje.
Zapahnuo ju je skupni uzdah.
Sultanija Safija je mrcnula. Zar plae? I dalje ljuljajui Sabura, Mariana je podignula
glavu i vidjela kako Safija brie suze svojim bijelim pamunim velom.
Njezin je uzdah ispunio sobu. Ovo su teki trenuci, dubokim glasom rekla je
eikova sestra. Teki trenuci. Svi se sjeamo kako je, kad je naa draga Mamtaz
Bano umrla, njezino dijete ostalo samo meu neznankama u tvravi, u ivotnoj
opasnosti.
Pogledala je Marianu. Znamo i da je, nakon to je ova hrabra strankinja spasila
Sabura, moj brat prepoznao njezinu hrabrost te njezinu ljubav prema naem djetetu i
zakljuio kako je Alahova volja da ona ostane uz Sabura, kako bi ga titila i kako bi
nam pomogla podignuti ga. Zastala je i nakaljala se. Zbog toga smo je vezali u
brak s Hasanom.
Mi smo je vezali u brak.
eikova je ponuda bila istinska! Mariana je pustila Sabura i okrenula se prema zidu
kad se munina podignula iz njezina trbuha prema grlu. Moran bibi je bila u pravu.
Gospoica Emily je bila u pravu. Ta je ponuda doista bila istinska, a ona ju je
prihvatila pred stotinu ljudi, ukljuujui Harryja Fitzgeralda, njezinog Fitzgeralda u
plavoj odori koji ju je poljubio i usreio.

Sve si je to sama uinila.

Zabrinuti glas progovorio je pokraj nje. Je li nevjesti loe?
Nevjesti. Suspreui suze, Mariana je gledala kako Sabur trkarajui odlazi od nje.
Kako e izai na oi gospodinu Macnaghtenu i britanskom taboru? Kako e ih
uvjeriti da je doista vjerovala kako je taj brak varka? I to s njezinom obitelji? to s
jadnima mamom i tatom koji kod kue i dalje ekaju vijesti o njezinim zarukama za
Engleza?
Samo Alah zna, rekla je sultanija Safija, koliko nas je zaboljelo i koliko smo bile
zbunjene kad je toliko brzo nakon smrti nae drage Mamtaz Bano slijedio Hasanov
brak s ovom strankinjom. Sve suosjeamo s patnjom njezine majke.
Malo dalje nijemo se ljuljala mala ena u bijeloj odjei.
Mariana je teko progutala. Ti ljudi nisu je eljeli. Kako bi je i eljeli? Jedini koji ju je
meu njima istinski elio bio je Sabur.
On je tada bio u rukama svoje debele roakinje koja ga je drala podalje od mnogih
malenih, ispruenih ruku. Gledajui
Marianu, Sabur se migoljio kako bi ga spustila, a tada je pourio k njoj te joj
draesno, uz tup udarac, sjeo u krilo.
Ona ga je zahvalno zagrlila i pritisnula obraz o njegovu glavicu. Kad bi ga barem
mogla odvesti odatle, bili bi silno sretni sami...
Sultanija Safija ponovno je uzdahnula. Ali moramo imati na umu koliko Hasanova
nova supruga voli naeg Sabura. Njezina ljubav prema njemu oita je. Vidjele smo
kako joj lice omekava dok joj prilazi, vidjele smo kako zablista. Tjei nas njezina
ljubav prema naemu djetetu koje je ostalo bez majke. Svima su nam poznate ene
koje hine ljubav prema udovevoj djeci kako bi ule u njegovu obitelj. Saalijevamo
djecu bez majke koja moraju trpjeti mrnju oeve druge supruge.
Mariana je mrcnula, poeljevi da ima rupi. Ona nedvojbeno nikada nije eljela
ui u tu domau obitelj.
Moda e ova strankinja, tiho je rekla jedna ena kimajui prema eni koja je
drhtei od starosti sjedila pokraj sultanije Safije, voljeti Sabura kao to je bhaji
Temina voljela Safiju i Valijulaha kad su kao djeca ostali siroad. Takva je ljubav
uistinu rijetka.
Sabur je ponovno otiao, privuen dozivanjem druge djece. Mariana je rukama
obujmila noge i zagledala se kroz prozor, u oblano nebo, zamiljajui da je
ponovno u britanskom taboru. Zamiljala je kako se tabor priprema za povratak u
Calcuttu, njegovu ivu aktivnost toliko drugaiju od mira te sobe u eikovoj kui.
Gospodin Macnaghten uskoro e stii u posjet eiku. Nije se trebala plaiti da e se
mimoii s njim jasno e ga vidjeti jer e sjediti pokraj eikova podija u dvoritu, a
ene e se sjatiti na prozore kako bi vidjele stranoga gospodina. Ona e sii kako bi
se sastala s njim i tada e zahtijevati da je odvede u britanski tabor. Osramoena ili
ne, do veeri e biti u svojem atoru, stajat e nad svojim krinjama prije no to se
odjene za veeru, govorit e Dittuu koje haljine da joj spakira.
ene su utonule u kontemplativnu tiinu. Vani je poelo kiiti, kia je prskala po
prozorskim klupicama i kropila po ravnom, poploenom krovu nad njihovim
glavama.
Poasna straa ve je otila pridruiti se pohodu na Kabul. Fitzgerald je sada zacijelo
mrzi.
Mariana je poravnala svilu preko jednog koljena. to ako se gospodinu Macnaghtenu

neto dogodilo pa uope ne doe? Zadrhtala je. to ako doe, ali ona nekako bude
sprijeena otii s njim? Bi li je Britanci jednostavno ostavili? Ne, zacijelo ne bi. Ne bi
je zauvijek ostavili ovdje, da nikada vie ne jede svoju hranu ili uje poznatu kadencu
vlastita jezika.
No bili su je ostavili u tvravi i otili.
Kad bi barem vidjela budunost!
Ali netko je ovdje u haveliju znao njezinu budunost. Kako je mogla zaboraviti? to
god osjeala o eikovoj branoj ponudi, bila je uvjerena da taj starac posjeduje
duboko znanje. Kad su se njezine oi sino sastale s njegovim kroz zaslon od trstike,
doimalo se da je u njima obeanje koje ona nije shvatila.
Nagnula se prema sultaniji Safiji. Smijem li, molim vas, rekla je to je ljubaznije
mogla, poi pozdraviti eika Valijulaha?
to? Sultanija Safija doimala se zaprepatenom. Pa, keri, danas ga ne moe
vidjeti. Kui dolazi tek poslijepodne, a tada e imati goste.
Nani, nani! Sve su ene podignule glavu kad je visoki djeak s rijetkim poecima
brkova dojurio i teko diui stao na ulazu te pogledom pronaao Marianu i Sabura.
Naoruani ljudi doli su iz tvrave! uplaeno je promumljao. ekaju u dvoritu.
Kau da su doli po Sabura i Europljanku. Vi morate spakirati njihovu odjeu. Kau
da e Sabur i ta ena zauvijek ivjeti u tvravi kao maharadini gosti!
Mariana je osjetila kako joj se krv iscijedila iz lica.
U zraku je visjelo nepostavljeno pitanje. Djeak je odgovorio na njega prije no to je
postavljeno. U kui nema mukaraca osim ujaka Bilala, Alahjara i mene.
Jedna je ena odmahnula glavom. Samo Safijin unuk, sluga i Bilal, nespretni sanjar,
pripovjeda. To nije dobro, nimalo dobro.
Djeca koja su se igrala na podu odjednom su zinula gledajui visokog djeaka, a
njihovo je brbljanje naglo utihnulo. Djevojica koja je Saburu recitirala besmislene
pjesmice zautjela je i podignula pogled.
Iz kuta sobe progovorila je jedna ena. Nije u redu, glasno se pobunila, da odvedu
Sabura. Kako moe otii u tvravu? On nije maharadin rob!
Sultanija Safija uutkala ju je ljutitim pogledom. Jahja, zlato, rekla je djeaku
nadjaavajui zvuk kie, poi dolje. Reci maharadinim ljudima da e nam biti
potrebno neko vrijeme da pripremimo Sabura i tu enu. Reci im i da Sabur ima
vruicu. Reci im da smo imali sluaj boginja meu slugama u staji.
Djeak je oklijevao. Ali, nani...
Uplaeni glasovi aputali su oko Mariane. Zato ih ne sakrijemo? U ovoj je kui
mnogo skrovitih mjesta. Moja djeca ih sve znaju. Zacijelo moemo...
Sultanija Safija otro je kimnula. Idi, Jahja.
Sve oi bile su uprte u djeaka. On je porumenio, a tada se ukoeno okrenuo. Bez
osvrtanja preao je preko mokre verande i zaklepetao niza stube.
Sultanija Safija mirnim je pogledom prela preko sobe i zaustavila ga na jedinoj eni
koja je bila odjevena poput slukinje. Bina, donesi nam voe, zapovjedila je uz
izraz lica kojim je pitala usudi li se koja progovoriti.
Kad je stara slukinja ugurala stopala u svoje cipele i otila tekim korakom, sultanija
Safija se nakaljala. pijuni, grubo je rekla. U ovoj kui ima pijuna. Podignula je
ruku, utiavajui uzvike iznenaenja.
Mariana je promatrala lica jedno po jedno. pijuni?
Ne znamo koliko se naih slugu okrenulo protiv nas, nastavila je Safija, ali ne
smijemo ih previe kriviti. Moda su namamljeni zlatom, a moda se plae za svoj

ivot ili za svoju obitelj. Ali znamo da e meu naim slugama uvijek biti onih
kojima moemo vjerovati, kojima ak moemo povjeriti svoj ivot.
Sada imamo samo nekoliko dragocjenih trenutaka da spasimo Sabura. Nipoto ne
smijemo dopustiti da ponovno padne u ruke dvora. Kao to smo svi uli, maharada
moe svaki as umrijeti. Ako umre, Saburov ivot bit e bezvrijedan.
Mariana je osjeala lupanje u sljepoonicama. Pogledom je potraila Sabura i
ugledala ga u rukama tanke djevojke koja je otvorenih usta gledala sultaniju Safiju.
Safija je promatrala lica oko sebe. Kad je Mamtaz Bano umrla, nastavila je, mi
nismo mogle pomoi Saburu. Mogle smo samo ekati ovdje i svim silama moliti za
njegov siguran povratak. Nismo znale odakle bi nam mogla stii pomo. A sada kad
je on ponovno u stranoj opasnosti, nae su okolnosti drugaije. Ovaj emo ga put
mi spasiti, uz pomo Alaha Samilosnog.
Nesiguran uzdah puhnuo je kroz sobu.
Ovaj put, nastavila je Safija privlaei svoju publiku, naa nevjesta, mlada Angrezi
ena koja je, ne obazirui se na opasnost za vlastiti ivot, uzela Sabura iz ruku
njegova sluge u Zlatnom hramu te ga sama sigurno vratila kui, nama.
Glave su zaklimale u znak slaganja. Stidljiva djevojka nedaleko od Mariane prvi put
ju je pogledala u oi.
Safija je bucmastim prstom probola zrak. Samo je ona meu nama u stanju
napustiti ovu kuu kako bude bilo potrebno. Naa je nevjesta iskusila vanjski svijet,
dok mi imamo samo znanje. Ona e uiniti ono to e biti potrebno zar ne,
keri?
To posljednje zapravo nije bilo pitanje, nego zapovijed izreena dubokim glasom. Pa
ipak, Safija je Mariani ostavila mogunost da je odbije. Misli su joj bile munjevite.
Napustiti kuu kako bude bilo potrebno. to je Safija time mislila? Budui da nikada nije
vidjela ulicu izvan havelija, nije mogla znati koliko ljudi neprestano prolazi ispred
velikih izrezbarenih vrata havelija. Ako je koji prolaznik vidio kako maharadini ljudi
ulaze, ondje su se ve zacijelo okupila tri ili etiri reda zainteresiranih ljudi.
Mariana je obrisala vlane dlanove o koljena. Ona i Sabur ne mogu neopaeni izai
iz havelija.
to e im se dogoditi ako ih uhvate? Nije trebala pitati. O Jasminovoj kuli znala je
dovoljno. Sabura nitko nee zatititi od gnjeva ljubomornih kraljica. Nju nitko nee
spasiti od maharadina gnjeva.
Kia je ula u kutu oblinjeg prozora i slijevala se niz zid. Sultanija Safija je ekala,
zagledana u Marianino lice.
Sabur ju je gledao s drugog kraja sobe s istim pogledom oekivanja u okruglim
oima, kojim ju je osvojio pred Zlatnim hramom. Zar je to bilo prije samo jedanaest
dana? Zbog tog se pogleda osjeala sposobnom za bilo to.
Da, odgovorila je drugi put od juer. Hou. Udahnula je. Uinit u to god vam
bude bilo potrebno.

35. poglavlje

ultanija Safija okrenula se prema djevojci koja je dola u Marianinu sobu.

Zarin, donesi mi najstariju burku koju pronae. Ah, evo Bine s voem,
dodala je tonom upozorenja kad je starija slukinja polako ula nosei
pladanj s naranama i guavama. Sav je amor umuknuo. pijuni, prosiktao
je netko ispod glasa.
Uzevi jednu guavu i otar no s pladnja, sultanija Safija vjetim je rukama izrezak
kriku ruiastog mesa, dodirnula njome hrpicu soli na pladnju i pruila je starijoj
eni pokraj sebe. Jedi, Amidan, viknula je starici u uho.
Starica je ukoenom rukom uzela voe i posluno ga stavila u usta.
Lice sultanije Safije nije otkrivalo tjeskobu. Mariana joj se polako pribliila nadajui
se upiti neto njezine smirenosti.
Ostavi nam pladanj, Bina, rekla je Safija slukinji, i pozovi Alahjara. Reci mu neka
odmah doe ovamo. Neka na vratima eka moje upute. Idi i navuci zavjesu za
sobom.
Nagnula se prema Mariani. Pogledaj ene koje su pred tobom, tiho je rekla
mukim glasom. To je moja obitelj. Neke su mudre, neke nisu, ali sve su
dobroudne, svaka na svoj nain. Stavila je ruku na Marianino koljeno. Zajedno
emo krenuti na putovanje koje e od naeg iskustva biti daleko koliko i oceansko
putovanje koje je tebe donijelo ovamo. Neke od naih ena nee vjerovati da moe
uspjeti u bijegu koji imam na umu. Druge e vidjeti da je taj plan razborit i vjerovat
e u njega. U svakom sluaju, nae molitve i naa srca bit e s tobom.
Mariana je teko progutala nastojei ne misliti na opasnost.
Doista se nadam, dodala je sultanija Safija glasnije, namrteno gledajui po
prepunoj sobi, da nijedna od vas nee rei ni rijei o ovome to namjeravamo
uiniti. Djeco, ustanite.
Mariana je gledala kako djeca nevoljko ustaju i staju u ozbiljan smeokoi red.
Sultanija Safija strogo ih je pogledala. Sada svi morate izai iz ove sobe, rekla je.
uvanje tajni moe biti teko. Ako ne budete ovdje, nitko od vas ne moe sluajno
izdati vaega malog brata.
Izdati. Mariana je zadrhtala. Sultanija Safija pokraj nje zraila je postojanom
smirenou.
Djeca su apui i ukajui izala, vea nosei manju, i ostao je samo Sabur. ene su
ekale, pomiui samo oi, sve dok dubok kaalj s onu stranu zavjese nije najavio
prisutnost mukarca.
Sultanija Safija zatraila je pozornost. ene su se nagnule naprijed kako bi je ule
preko pljutanja kie.
Tko je, viknula je Safija.
Ja sam, Alahjar, begum sahib, odgovorio je muki glas.
Ovo je Lala-jijev osobni sluga, Mariani je apnula djevojka njezine dobi.
Alahjar, idi k svojem stricu, uvaru ostave, i uzmi malu kuglicu opijuma,
zapovjedila je sultanija Safija.
Mariana je trepnula. Opijum?
S onu stranu zavjese zauo se nerazgovijetan odgovor.
Ne mora me pokuavati uvjeriti da tvoj stric ne uzima opijum, odluno je rekla
sultanija Safija nadjaavajui bubnjanje kinih kapi. Uzima ga ve trideset godina.

ene su se nasmijeile.
Ji, begum sahib, rekao je muki glas nakon stanke.
Donesi opijum ovamo, nastavila je sultanija Safija, i iz ostave donesi koaru,
najveu koju imamo. Potom e ekati vani dok iz ove sobe ne izae ena koja e ti
se pridruiti. O ovim uputama ne smije rei nikome. Razumije li?
Ji, sahib.
Sada idi.
Sultanija Safija promatrala je Marianu kao da trai neto. Keri, rekla je, a njezin se
duboki glas smekao, evo to e uiniti.
Mariana je kimnula. Za razliku od zlobnih kraljica u tvravi, Safija je s njom doista
postupala kao s keri. Preplavljena zahvalnou, Mariana je osjetila iznenadan poriv
da poloi glavu na mekano rame sultanije Safije.
Poslala sam po staru burku, dodala je eikova sestra pomalo hrapavo, dugaak
veo koji nae ene u Pandabu nose izvan kue. Njome emo te pokriti kako bismo
ti sakrili lice, kosu i odjeu.
Pod burkom e sii dolje. Kad proe kroz kuhinje, na stranja e vrata izai iz
ove kue, rekla je sultanija Safija. Stoga Sabur nee biti s tobom dok bude izlazila
iz kue. Njega e ti spustiti kroz onaj prozor.
Pokazala je preko poploene verande, prozor koji je gledao na ulicu. U koari.
Sve su ene progovorile u isti glas. Sultanija Safija podignula je zapovjedniki dlan.
Ne sputamo li koaru Vikramu Anandu, prodavau slastica? upitala je sve u sobi,
kad se poelimo poastiti njegovim dalebijima, laduima i gulab damunima? I nije
li ta prodavaonica slatkia ve tri narataja pod naim prozorom?
Mrava ena nedaleko od Mariane nasmijeila se kad su svi u sobi utihnuli. Dakako,
Safija je Vikramova najbolja muterija, apnula je.
Vjerujem da e nam Vikram pomoi, rekla je Safija Mariani. U gradu je poznat po
milosru i po razboritosti.
Mariana je zurila u kiu ispred prozora koji je Safija pokazala. Kako je sultanija Safija
znala to ljudi u gradu govore o slastiaru?
Safija je kimnula. Alahjar e uzeti Sabura iz koare. On e ga nositi prema
Delhijskim vratima, a ti e ii za njim. Potom e za njim proi kroz vrata i izai na
cestu. Ondje e te preuzeti jedna od naih nosiljki.
ena razmaknutih zuba podignula je ruke. Kamo e poi?
Sultanija Safija se namrtila.
Trebala bi poi u Kasur, k Hasanu, dakako, dodala je druga ena. On joj je
suprug. Kamo bi pola nego onamo?
Val slaganja proao je kroz okupljene ene.
Ali, alimar je ovdje. Mariana je odmahnula glavom dok joj je srce lupalo. Kasur
je miljama daleko. Svakako moram odvesti Sabura u britanski tabor.
Umjesto odgovora sultanija Safija dala je znak stidljivoj djevojci. Alia, donesi mi
pero, tintu i neto papira.
Okrenula se prema Mariani i neveselo se nasmijeila. Ovaj svijet je udan, Mariam,
a Alah Samilosni ne eli da znamo. Kamo god ti eljela otputovati, ovaj put e, ako
bude volja Boja, poi u Hasanov tabor u Kasuru.
Mariam. Odvjetnik u tvravi nazvao ju je Mariam. Mariana je zaustila ispravan
izgovor svojeg imena, ali je sultanija Safija ve bila zauzeta pisanjem pisama.
Burka je stigla. Zarin je skupila jarde pamune tkanine koji su inili burku i paljivo

smjestila njezinu izvezenu kapicu Mariani na glavu.

Pranjavi nabori pali su joj do stopala izazvavi takav napadaj kihanja da nije ula to
se govori kroz zavjesu. mrcajui pogledala je kroz izvezenu mreu u pamunoj
tkanini i ustanovila da nudi sueno, ogranieno vidno polje. Dakle, toliko su ene
mogle vidjeti dok su bile vani. Jesu li mogle vidjeti dovoljno da bi izbjegle nezgode?
Sa strane nisu vidjele nita. Pokusno je pomicala glavu amo-tamo i vidjela kako ene
kimaju u znak odobravanja.
Sada nitko nee znati da je strankinja, rekla je jedna od njih.
Mariana je ponovno kihnula u svojemu pamunom atoru. Pomislila je kako nitko
nee ni znati da je ona ensko.
Pogledom je potraila Sabura. Spavao je u krilu jedne od svojih teta, oputenog tijela,
s obrubom od neega smeeg i ljepljivog oko usta.
Sultanija Safija ustala je drei pisma u ruci te iz izrezbarenog ormara u kutu uzela
knjigu prekrivenu tekim svilenim omotima. Stala je pred Marianu blago se njiui,
napola zatvorenih oiju, i mrmljala neto. Kad je zavrila, duboko je udahnula i tri
puta puhnula u Marianinu smjeru.
Uzmi ovo, rekla je. Posegnuvi ispod burke, gurnula je pisma Mariani u ruku.
Ovo su pisma naim roacima koji ive na putu do Kasura. Oni e primiti tebe i
Sabura te vam dati nove nosae. Doi.
Uhvativi Marianinu ruku kroz nabore pamuka, povela ju je do vrata i pruila knjigu,
i dalje omotanu. Poljubi Kuran arif, zapovjedila je.
Mariana nije ni najmanje eljela poljubiti tuu svetu knjigu, ali ju je sultanija Safija
kroz veo pritisnula na njezine usne, a potom je podignula kako bi, izlazei iz sobe,
prola ispod nje. Mariani bi bilo drae da je Safija zagrli, ali za to nije bilo vremena.
Nije bilo vremena za strah ili ak za pozdravljanje ena.
Neka te Alah Samilosni vodi. Duboki glas sultanije Safije slijedio je Marianu du
poploene verande.
Mariana je kroz svoj otvor za gledanje razabrala mravu figuru ovjeka naranaste
kose, sluge koji ju je doveo eiku kad je prvi put dola. Kimnuo joj je i krenuo prema
uskom stubitu koje je vodilo u kuhinje u prizemlju. Stubite je bilo mrano. Mariana
je silazila oprezno pipajui oko sebe, drei pranjavu burku podalje od stopala.
U kuhinjama je bilo vrue i vonjalo je na zagrijanu masnou te na polukuhane
zaine. ene su uale na podu, podalje od vreline pei, te rezale luk i drobile utu
pastu izmeu dva kamena. Mariana je kroz otvorena vrata vidjela kako kia pljuti po
malom dvoritu poploenom opekama. Bio je to izlaz koji je Safija opisala.
Alahjar joj je dao znak. Mariana je ula u dvorite za njim i za nekoliko je trenutaka
bila mokra do koe.
Niska vrata s druge strane dvorita vodila su u usku, poploenu ulicu s prepunim
jarkom s jedne strane. Da je mogla osloboditi ruke ispod mokre burke, istodobno bi
mogla dodirnuti kue s obje strane uliice.
Ledena voda slijevala se niz njezinu kapicu i cijedila s otvora za gledanje. Vidjela je
kako Alahjar prolazi pokraj naoruanog ovjeka koji se besciljno vukao na pola puta
do kraja uliice. Je li to jedan od maharadinih ljudi? Kad je pourila kako bi sustigla
Alahjara, nije vidjela kamen na tlu. U padu je pruila ruke kako bi se zatitila i u
trenu se savinula kad su njezine sputane ruke povukle teku burku i njezinu glavu.
Jarak pokraj nje vonjao je. Jedna strana burke pala je u vodu i bila je natopljena
prljavtinom. Dok je hvatala papire koji su joj ispali, neije su je ruke uhvatile za
nadlakticu preko mokre tkanine. Alahjarovo lice, na kojem je bila grimasa gaenja,

nalo se blizu njezina dok ju je podizao, a tada je nestalo kad je otiao.

iv, poznati britanski tabor nikada se nije doimao toliko dalekim, ali Mariana vie
nije marila za to. Ako je sultanija Safija ostvarila drugi dio svojeg plana, Sabur je
drogiran i bespomoan ekao u slastiarnici ispod prozora Safijine verande, dok su
drugi naoruani ljudi obilazili gradske ulice spremni zaskoiti ga i odnijeti u tvravu.
Mora pouriti. Ne obazirui se na vlagu, hladnou i vonj otpadnih voa, mukotrpno
je prola uliicom i pokraj naoruanog mukarca, drei se za zid nasuprot jarku,
cijelim biem usredotoena na bijeg. Kad je napokon stigla do kraja uliice, tekim
koracima izala je na iru, poploenu ulicu i nala se pokraj male prodavaonicu u
kutu zida havelija obitelji Valijulah.
Ne bih imao nita protiv da u bitki bude pokraj mene, jednom joj je rekao tata. to bi
sada mislio o njoj?
Vikram Anand, proizvoa i prodava slastica, naviknuo je vidjeti koaru koja se
sputa s gornjih prozora havelija Kamar. ene s kata uivale su u njegovim
slasticama, a osobito sama sultanija Safija, koja je barem jednom tjedno na taj
jednostavan nain nabavljala njegovu robu. Pouzdano je znao da je ta vana ena
njegove dalebije opisivala kao najbolje u gradu. Stoga se nije iznenadio kad se
odozgo pojavila koara i ljuljala se pokraj njegova lakta.
Odgurnuo je zdjelu brana i obrisao ruke o odjeu.
O, Vikrame, viknuo je dubok, poznati glas odozgo. Nemoj besposleno sjediti dok
ima posla. Uzmi nau koaru i uini to je potrebno.
Vikram se nagnuo ispod svoje nadstrenice i povukao promoenu koaru. Bila je
teka. Razmaknuo je poklopce i pogledao unutra. U njoj je, s kinim kapima kao
suzama na licu, leao Sabur baba, dijete kojega je traio cijeli Lahore.
To dijete nije bilo mogue zamijeniti s drugim. Vikram je znao za sve zaruke,
vjenanja i roenja u gradu. Nije li sam pripremao laduje, pojedinano omotane
tankim srebrnim listiima, koji su stigli u sve vane kue objavljujui roenje upravo
tog djeteta?
Je li ga itko vidio? Zabrinuto se osvrnuo uokolo, a potom iz svoje prodavaonice
uzeo list banane i brzo pokrio teku koaru, skrivajui njezin opasan sadraj.
Petljajui s mokrim uetom to je bre mogao, odvezao je koaru i urno je stavio
iza lea, sakrivi je. Potom se vratio na svoje uobiajeno mjesto i duboko disao.
U gradu se govorilo da je unuk eika Valijulaha maharadi donosio sreu. Moda je
to objanjavalo neobian oaj koji je nestanak tog djeteta izazvao u toga starca.
Koliko je puta od nestanka Sabur babe maharada poslao visoke dunosnike na
ulice, kako bi istraivali njegov nestanak, kako bi svaki put postavljali ista pitanja?
Vikram je promijeao lonac kipueg mlijeka. Ti posjeti nisu prestali ak ni nakon to
su svi znali da se dijete nekako vratilo kui u haveli. ak je i jutros doao upadljivo
odjeveni eunuh i pitao o djetetu.
Vikram tada nije bio sklon odgovarati. A sada je znao istinu. U planu je odvaan
bijeg. Kimnuo je sam za sebe. Znao je da je dijete u koari omamljeno im ga je
pogledao. Za to je bio zahvalan.
Nije mogao znati koliko e dugo morati ekati. Ponosno se namrtio mijeajui
mlijeko, osjeajui teret povjerenja obitelji Valijulah na svojim mravim ramenima.
ovjek koji cijeli dan sjedi i na jednoj vatri pri slatkie, a na drugoj iskuhava
mlijeko, posjeduje vrlinu strpljivosti, ali je Vikram Anand morao ekati vrlo kratko
prije no to se pojavio ovjek naranaste kose i stao pred njegovu tezgu, pod

nadstrenicu s koje se cijedila kinica. Alahjar je Vikramu bio dobro poznat.

Nekoliko puta mjeseno dolazio je po slastice za muki dio kuanstva. esto je
svraao kako bi mu prolo vrijeme i uivao promatrajui kako gradski ivot prolazi
pokraj te male prodavaonice.
Imate li paket za mene? oprezno je upitao Alahjar, bez uvoda.
Vikram je prvi put primijetio enu u prljavoj burki koja je stajala iza Alahjara.
Zbunio se i bez rijei pogledao svoje ruke. Uini to je potrebno, rekao je glas sultanije
Safije.
Alahjarov pogled skoio je prema gomili koja se naguravala pred glavnim ulazom u
haveli, ni trideset stopa dalje. Moda je sultanija Safija poslala neto za mene?
upitao je.
Vikram Anand je odluio. Ah, da, sultanija Safija doista je poslala neto. Da vam to
dam u koari?
Napeto lice pred njim malo se opustilo. Ne, ne elim koaru.
Vikram se okrenuo i podignuo list banane s usnulog Sabura. Alahjarovo lice
razvuklo se u osmijeh.
Moram vam rei, rekao je slastiaru kad je podignuo usnulo dijete iz koare i
poloio ga na rame, da je u koari neto za vas, za va trud.
Kad je Alahjar otiao, a ena za njim, Vikram Anand opipao jedno koare. Njegovi
prsti pronali su novi. Bio je to zlatni mohur.
Ozbiljno kimnuvi, spremio je tu dragocjenost u svoju odjeu. Obitelj Valijulah
znala je procijeniti situacije, za razliku od drugih obitelji u Lahoreu. Nekoliko
bakrenjaka bilo bi dovoljno s obzirom na neznatan posao koji je obavio. Ali time bi
obezvrijedile dijete. Da su novi vidljivo stavile na Saburovo tijelo, obezvrijedile bi
Vikrama. Sakrivi zlatnik ispod djeteta, sultanija Safija jednim je inom zahvalila
Vikramu i dokazala ljubav svoje obitelji prema tom djetetu.
Oh, Vikrame, zar namjerava zadrati moju koaru? viknuo je duboki glas dva kata
iznad.
Trebao je znati da ga netko promatra.

36. poglavlje

ad su maharadini naoruani ljudi na silu uli u haveli Kamar, konjuar Jar

Muhamed ve je gotovo tri sata ekao u vei nasuprot Vikramovoj
slastiarnici.
Maknite se, maknite se! Sa zaboravljenim, nezadovoljavajuim obrokom
suhog kruha u ruci, Jar Muhamed gledao je kako mokri konji klopou pokraj njega, s
jahaima iji su povici prekidali njegove misli. Gledao je kako njihov voa lupa na
vrata havelija te zahtijeva da se otvore njegovim ljudima i izrezbarenoj nosiljci koju
su nosili nosai s grimiznom tkaninom oko struka i turbanima na glavi.
Znao je da ti naoruani ljudi nisu doli dobrotvornim poslom. Sjetio se jueranjeg
poslijepodneva u britanskom taboru, kad je urio od vezova za konje do urednog
atora afi sahiba.
Vidio sam neto, rekao je kad je uao i ugledao novu stvar u atoru afi sahiba,
pleteni leaj u kutu, na kojem je leao ovjek i teko disao, lica prekrivenog oblogom
od kuhanog lia.
Govori, rekao je afi sahib sjedei na svojem krevetu nedaleko od ulaza. Brojanica
mu je visjela s prstiju kad je pokazao prema ovjeku na krevetu. Moe govoriti
pred njim. To je Ahmad, Saburov sluga.
Jar Muhamed trudio se ne zuriti u ozlijeenog koji e, ako preivi, na licu zauvijek
nositi znak sramote. Zamislio se na njegovu mjestu, kako ga grube ruke dre
potrbuke, a druge ga vuku za kosu podiui mu glavu dok se ovjek s maem
priprema za udarac. Tko ne bi potovao ovjeka koji je rtvovao toliko mnogo?
Vidio sam kako veliki oblak praine ulazi u grad i okruuje haveli eika Valijulaha,
poeo je Jar Muhamed.
afi Sahibove kuglice prestale su kuckati. Nastavi.
Nakon toga vizija je postala nejasna. Doimalo se da neto izlazi iz havelija i prolazi
kroz oblak. Gotovo sam siguran da je u blizini bila zmija, ali izvjesno je samo da sam
vidio oblak praine.
afi sahib namrtio se zagledan u stijenu svojeg atora, a oi su mu se pomicale kao
da trai neto to Jar Muhamed ne vidi. Jar Muhamed dopustio si je pogledati
ovjeka u kutu. Bi li on, kao i Saburov sluga, odbio govoriti kad bi se suoio s
takvom kaznom?
Kao to zna, rekao je afi sahib, oblak praine oznaava opasnost. Zatvorio je
oi i protrljao elo. eik Valijulah sutra e cijelo prijepodne biti odsutan. Predlaem
da u zoru poe u grad i straari pred vratima havelija dok se eik sahib ne vrati.
Jar Muhamed se ukoio. Hoe li biti opasno?
To ne znam, odgovorio je afi sahib. Ali, Jaru Muhamede, dodao je s
osmijehom, ti si primio boicu, a ne ja. Alah Samilosni e te uvati, ako je to
Njegova volja.
Gomila se poela skupljati na kii dok su konjanici lupali na izrezbarena vrata
havelija Kamar.
Stezanje u grudima otkrilo je Jaru Muhamedu da je to doista opasnost iz njegova
sna. Ti su ljudi doista doli pronai maloga Sabura te ga kao taoca odvesti u tvravu.
Zacijelo namjeravaju odvesti i memsahib, jer je ona sada djetetova pomajka. Zato bi
inae za konjanicima ula fina nosiljka s prateim nosaima?
Konjanici su nosili maeve i puke fitiljae. On bi, naoruan samo zakrivljenim kukri

noem, bio beskoristan.

Gomila na vratima bila je sve vea. Podignuti glasovi svaali su se oko toga kako e
ta obitelj odgovoriti na novu krizu. Hoe li eik ponovno izvesti aroliju? Hoe li ga
maharada kazniti? Dok ih je Jar Muhamed sluao, strah se obavijao oko njegova
srca. Koji mu je nepoznat, opasan zadatak povjeren? to ako je, ne znajui svoj
zadatak, nainio toliko veliku pogreku da ih je sve ugrozio?
Pokraj njegovih vrata proli su kuliji, pognuti pod tekim teretom ugljena i krpa.
Konji su kaskali s jahaima omotanim u mokre alove. U zamagljenom umu Jara
Muhameda pojavila se slika eika Valijulaha i afi sahiba kako sjede jedan pokraj
drugoga u sobi na katu havelija Kamar. Samo e ti, i nitko drugi, rekao mu je eik
dok je afi sahib kimao u znak odobravanja, znati kad je vrijeme za djelovanje.
Jar Muhamed izaao je na mokri kamen i krenuo prema Delhijskim vratima. Vratit
e se u alimar, afi sahibu. Jednoga e dana moda biti hrabriji, znat e kako i kada
djelovati, ali ovaj put mu je bio potreban savjet.
Nije nainio ni tri koraka prije no to je pokraj njega projurio poznat crvenokosi
ovjek, za kojim je posrtala prilika u prljavoj burki. Crvenokosi je gledao na sve
strane dok je hodao, kao da se plai da ga promatraju. Na njegovu vlanom ramenu
lealo je usnulo dijete.
Bio je to Alahjar, sluga koji je Jara Muhameda odveo eiku i afi sahibu onoga dana
koji jo odzvanja u njegovu sjeanju. Usnulo dijete nedvojbeno je bio Sabur baba. A
ako nije pogrijeio u pogledu njezina hoda, prilika koja se muila pod prljavom
burkom bila je engleska memsahib.
Dok je urila pokraj njega prema velikim kamenim vratima, podignula je rub burke
podalje od para unitenih cipela. O, da, bila je to memsahib. Ni jedna ena iz toga
grada ne bi na taj nain otkrila glenjeve. Mora je upozoriti da se ne smije odavati!
Uvjeren da je to ona, zagledao se u njezina lea i produio korak.
Ljudi i ivotinje naguravali su se na ulici nedaleko od javne kupelji, zaprijeivi mu
put. Plaei se da bi mogao izgubiti iz vida neobian trojac, laktovima je odguravao
ljude, udario potkoljenicu u tezgu s voem, pomaknuo slijepevu ruku s ramena
njegova vodia.
Potom je proao kroz vrata i pokraj uzbibane gomile na ulazu u prenoite za
putnike. Gomila se prorijedila pa je ponovno ugledao crvenokosog mukarca, enu i
usnulo dijete.
Kad je Jar Muhamed udahnuo kako bi pozvao Alahjara, naglo ga je odgurnula
ispruena ruka kad je pokraj njega prola iroka, stara nosiljka, iji su nosai u trku
izvikivali upozorenja. Ponovno uspostavivi ravnoteu, pogledao je pred sebe
upravo na vrijeme da vidi kako nosiljka staje i kako memsahib pod burkom ulazi u
nju. Kad je daui krenuo sustii je, vidio je kako Alahjar stavlja dijete u nosiljku i
zatvara je.
I dalje trei, bespomono je gledao kako nosai podiu motke na ramena i
ponovno kreu u smjeru Delhijske ceste. Oajno je promatrao gomilu u potrazi za
Alahjarom, ali crvenokosi je ovjek nestao. Ledena kia namakala mu je odjeu kad
je odluno krenuo cestom za brzom nosiljkom, pognutih ramena kako bi se zatitio
od hladnoe.
Jar Muhamed bio je toliko usredotoen na slijeenje triju prilika da nije opazio
dvojicu koja su stajala u prepunom sklonitu kod Delhijskih vrata te gledala Alahjara
i njegovu pratnju. Nije vidio kieno odjevenog eunuha kako se okree prema
visokom, mravom mladiu blijeda lica i dugakim rukama pokazuje prema usnulom

zamotuljku na ovjekovu ramenu.

Poznajem to dijete, uzbueno je rekao Gurbaan ne obazirui se na kinicu koja
mu je kapala s vrha nosa. Prepoznao bih ga bilo gdje.
Pribliio je usta mladievu uhu. Nije vano kako se naao na toj cesti u drutvu
slugu, apnuo je. To je dijete Sabur. Kaem ti da je to on. Kako ga ne bih
prepoznao nakon to sam ga etiri dana vodio u maharadin tabor? Ve sam ga
jednom prepoznao, to god oni rekli, i sada sam ga ponovno prepoznao.
Hoemo li ih slijediti? sumnjiavo je upitao mladi, gledajui enu koja je posrtala.
Ne, odgovorio je eunuh. Znam kamo idu. Zato bismo dali samo informacije kad
maharadi moemo donijeti samoga Sabura i uzeti cijelu nagradu? Tono znam kako
da doem do tog derita. Doi.
Bilo je kasno poslijepodne kad su se eunuh Gurbaan i blijedi mladi raspitivali u
jednoj uskoj uliici u gradu. Sada su stajali na maglici, pokraj niskih vrata, meu
bunim strancima koji su se naguravali, i ekali su ovjeka kojega su traili dok je iz
susjednih kua dopirala glazba i prodoran miris parfema pomijean s vlanom
prljavtinom ulice.
Ne svia mi se ovo, rekao je mladi nervozno tapkajui stopalima po kamenu.
Nimalo mi se ne svia.
Ako ti se ne svia, ljutito je rekao Gurbaan i osvrnuo se, odlazi. Sam u uzeti
cijelu nagradu.
Mukarac uskog lica stao je pred njih i pogledao ih beivotnim oima. Iako nije bio
star, nije imao prednjih zuba. Iza njega je stajao djeak ije je okruglo lice bilo
rumeno ispod sloja prljavtine. Obojica su bila odjevena u dronjke. ovjek uskog
lica i djeak ekali su bez rijei, poudno gledajui eunuhovu odjeu.
ujem, rekao je Gurbaan uspravljajui se, da si vjet u otimanju djece.
ovjek nije odgovorio. Djeak iza njega netremice je gledao.
Zanima me koliko si dobar. Eunuh je spustio glavu i sandalom strugao po tlu.
Potrebna nam je usluga nekoga tko moe uiniti ono to elimo.
ovjek je razvukao usne, otkrivajui bezube desni. Kosa mu je bila zamrena i
pranjava. Djeak rumenog lica se smijuljio.
Oteo sam vie od tridesetero djece, odgovorio je ovjek. Njegov ukavi glas bio je
beivotan kao i oi. Prodajem ih za rad ili na ova mjesta, osobito djevojice.
Glavom je pokazao prema nizu kua s otvorenim prozorima, jedinima u gradu u
kojima ene nisu bile skrivene, nego izloene.
Neku, dodao je, prodajem prosjacima.
Znoj je sjao na blijedom elu eunuhova drubenika.
ovjek beivotnih oiju slegnuo je ramenima i okrenuo ruku dlanom prema gore.
Zato se tvoj prijatelj toliko boji? Prestar je za moje usluge. A osim toga, ja ne
deformiram tu djecu. Palcem je pokazao nevjerojatno izvijenog ovjeka koji je leao
u jednoj vei. Drugi im lome kosti kako bi izazvali samilost pobonih. Oni znaju...
Eunuh je urno podignuo ruke. Kako radi?
Ovaj posao iziskuje vjetinu, odgovorio je ovjek. Znam neujno ui u kuu, u
mraku. Mogu omamiti dijete tako da ga ne usmrtim. Poluosmijeh je nestao s
njegova lica. Djeca koju otmem ne viu.
Gurbaanov drubenik ujno je progutao. Eunuh se poeao po glavi, gledajui u
tlo. Nakon nekog vremena je kimnuo. U redu, pristao je, ali imaj na umu da
novac nee dobiti ako to dijete ne bude isporueno u savrenom stanju.

Rekao si mi da e otmiare djece uplaiti prijetnjama, pobunio se blijedi mladi

kad ga je Gurbaan poveo obavivi dugu ruku oko njegovih ramena. Rekao si da
e ih upozoriti da e ih maharadini vojnici muiti do smrti ako Sabur baba umre.
Kad sam to rekao? Nikada nisam rekao takvo to, otresao se eunuh i brzo se
osvrnuo kad su doli do kraja uliice i zali za ugao, na iroku ulicu.
to? Lice lorda Aucklanda, odraeno na srebrnim ukrasima stola, poprimilo je
grimiznu boju. Kae da ta djevojka nije bila ondje kad si posjetio eikovu kuu?
Kae da je otila bez rijei, obaviti kakav domai posao, iako je sasvim dobro znala
da dolazi po nju?
Obrazi su mu drhtali dok je ljutito gledao Macnaghtena. Zacijelo su je sakrili negdje
u kui. Zato se nisi pobunio i zahtijevao da je dovedu? Ako nije bila ondje, zato
nisi zahtijevao da te netko odvede k njoj?
Macnaghten je nabo komad ribe na vilicu prije no to je odgovorio. Vae
gospodstvo moda je zaboravilo, rekao je smireno, da domai ljudi eikova stalea
zatvaraju svoje ene. Stoga ja nikako nisam mogao otii k gospodici Givens.
Doimalo se i da eik govori istinu, iako se u tome moram osloniti na svoje iskustvo s
domaim ljudima.
To je bila istina. Koliko god je bio iznenaen djevojinom odsutnou, nije
posumnjao u eikovo obeanje da e gospoica Givens, ako bude Boja volja, za
etiri dana doi u britanski tabor. Taj je ovjek oito bio vaan meu domaim
ljudima. Govorio je s oitim autoritetom.
eik Valijulah dao mi je svoju rije da e gospoica Givens posjetiti vas i vae sestre
za etiri dana, kad ovaj tabor stigne u grad Kasur. Macnaghten je gledao kako lord
Auckland gnjevno gura krumpir na svoju vilicu. Stoga prihvaam punu
odgovornost za njezin siguran dolazak, osim ako se, dakako, na cesti ne dogodi
kakva nepredviena nesrea. Podignuo je ruke. Pretpostavljam da e tada ostati s
taborom i vratiti se u Calcuttu.
Pobonici su amorili na drugom kraju stola. Za etiri dana, ozbiljno je rekao lord
Auckland, ti nee biti u ovom taboru. Ti e biti s vojskom, na putu za Kabul.
Macnaghten je izgubio tek. Bilo je uzaludno razgovarati s lordom Aucklandom; taj je
ovjek bio magarac. Odloio je no i vilicu te odbio preostala jela. Migoljei prstima
u cipelama ekao je da veera zavri.
afi sahib blago je uzdahnuo. Jaru Muhamede, ponovio je, mora krenuti u
Kasur. Pleteni leaj zakripao je pod njim. Uvjeren sam da je memsahib odvela
Sabur babu njegovu ocu. Zacijelo je to uinila u ovom taboru nema joj ni traga.
Jar Muhamed nije rekao nita. Zbunjen, nesposoban drati korak s memsahibinom
nosiljkom, konjuar ju je slijedio sve do alimara, a tada je stao u britanskom taboru
nadajui se da e je ondje zatei. Satima je ekao nedaleko od uvanog ulaza u crveni
dio tabora. Kad je pala no, otiao je na stranji ulaz crvenog dijela i uao na vrata za
kuhare te zatekao Dittua kako spava pokraj ognjita.
Ne, rekao je Dittu odmahujui glavom, memsahib se nije vratila.
Jar Muhamed bio je iscrpljen. Glava ga je boljela od nastojanja da odlui to e
uiniti.
Idi, brate, rekao mu je afi sahib. Idi sada. Mora putovati cijelu no. Bude li
imao sree, srest e volovsku zapregu koja e te povesti. Ali mora poi. U
suprotnom ih sutra ujutro nee zatei na putu.

37. poglavlje

Petak, 27. prosinca

sobi u kutu tvrave maharada se nagnuo sa svojeg niskog kreveta i
pljunuo u izrezbarenu srebrnu zdjelu.
Govorio je s naporom. to bih trebao vjerovati, Aziz? Je li Sabur u
njegovoj kui u gradu i boluje od boginja, kao to tvri njegova obitelj, ili
je u britanskom taboru, kao to tvrdi eunuh?
Samo Alah zna, blago je odgovorio glavni ministar.
Maharada se zatvorenih oiju slabano iskaljao. Azizudin se pribliio krevetu.
Nadam se da nije u svojoj kui, rekao je maharada. Ako je igdje na putu ili ak u
britanskom taboru, Gurbaanovi otmiari djece nedvojbeno e ga pronai.
Otmiari djece? Vrat glavnog ministra se ukoio. Dopustili ste eunuhu da
angaira otmiare?
Star sam, Aziz. Umoran sam od svega. Maharada je drhtao. Danas nisam mogao
ak ni zadirkivati Britance. Potreban mi je moj Sabur.
Ah, maharado, blago je rekao Aziz drei ruku na pokrivau, umorni ste samo
zato jer ste bolesni. Pa, prije samo dva dana bili smo...
Ostavi to, Aziz, prekinuo ga je kralj i okrenuo glavu. Bez svojeg Sabura neu
poivjeti ni tri mjeseca.
Starevo se disanje nakon nekog vremena ujednailo. Aziz je dao znak slugi da ga
zamijeni pokraj kreveta te tiho otiao.
Stanite, stanite! Mariana je udarila akom u krov nad svojom glavom. Morala je to
prije obaviti nudu. Sii s mene, Sabur, ljutito je rekla odgurnuvi djeaka s krila.
Zbog tebe je Mariani jo tee.
O, joj, promrmljala je kad je Sabur otpuzao lica namrtenog u djejoj ljutnji.
Osjetivi grizoduje zbog nestrpljivosti, otvorila je stranicu nosiljke i pogledala van.
Prolazili su dijelom na kojemu je put s obje strane bio gusto obrastao bagremom.
Upravo joj je to bilo potrebno. Kaem vam, stanite, ponovila je i ponovno lupila.
Stanite!
Odmaknula je zamrene kovre s lica. Juer je nakon bijega iz havelija Kamar skupila
svoju burku i bacila je iz nosiljke u pokretu. Od tada je, odjevena u svilu boje hre
koju joj je dala sultanija Safija, zabavljala Sabura u kripavoj nosiljci bez pogleda na
krajolik kojim prolaze i ne znajui gdje e napokon stati. To nije bilo nimalo nalik
dugom putovanju od Calcutte do Simle s tetkom Adrianom i tetom Claire.
Nedostajao joj je raspored tetka Adriana aj i kava te redovita mogunost da se
dame diskretno povuku u grmlje uz put.
Dragi tetak Adrian. Toliko se toga dogodilo otkako mu je zadnji put pisala. to e
njezina teta i tetak rei kad doznaju istinu? Zamiljala je kako tetu Claire
onesvijetenu nose u njezinu sobu, a tetak Adrian ostaje sam sjediti i odmahivati
glavom, drei Marianino pismo objanjenja u ruci.
Ali unato svem strahu i nelagodi, kakvo li je to razdoblje bilo! Tetak Adrian
nedvojbeno e shvatiti kakva je to pustolovina. Ni jednu Engleskinju jo nisu za
brak pripremale indijske kraljice, niti je ijedna vidjela kako eik lijei smrtonosan
ugriz zmije. Mariana nije poznavala nikoga tko je odsjeo s domaim ljudima dok je
putovao Indijom, ali ona jest, Safijine rodakinje sino su se okupile oko nje u velikoj
seoskoj kui u koju je odvedena. Neke su postavljale nepristojna, znatieljna pitanja

o njezinoj odjei i navikama, a neke su zurile u nju s velovima navuenim preko usta
i nosa, kao da je ona kakva zla vila. Jedna ena uskih oiju ak je otjerala svoju djecu
te uplaeno gledala preko ramena kao da je Marianina prisutnost dovoljna da otruje
sve u kui. Kako je mogue da je sultanija Safija u rodu s takvim ljudima?
Nosiljka je napokon stala. Mariana je ponovno pogledala van. Njezini su nosai
shvatili njezine potrebe i dobro su izabrali. Bilo joj je ao da nema to dati
bezimenom nosau sirdaru jer je stao na lijepoj istini, na kojoj su podignuti kameni
bilo sloeni pokraj hrpice hladnog pepela. Bagremi i grmlje oko istine nudili su joj
zatitu.
Idi nosaima, ondje je aneo, rekla je potapavi Sabura po leima dok je za njom
izlazio iz nosiljke. Odvedite ga da napravi soo-soo, zapovjedila je i krenula prema
grmlju.
Kao i svi drugi nosai na putu, ljudi su joj okrenuli lea im je izala, ali spremno su
prihvatili Sabura kad je doskakutao do mjesta na kojem su unuli kako bi se
odmorili. Mariana je paljivo koraala, obilazei najvee grmove, traei dobro
sklonite.
Glasovi nosaa, koje je ula kroz grmlje, bili su sve tii.
Zahvalno je unula. Ako sve prode dobro, te e veeri stii u Kasur. Ondje e
zamoliti nosae da priekaju, poljubit e Sabura za rastanak i potom ga predati
njegovu ocu.
Pomaknula je noge meu liem. Nee biti potrebe da razgovara s Hasanom, ili da
se dugo pozdravljaju. Jednostavno e ponovno ui u nosiljku i vratiti se u britanski
tabor. Ondje e nekako ivjeti bez Sabura i bez Harryja Fitzgeralda.
Tabor ne bi trebalo biti teko pronai. Po odlasku iz alimara vjerojatno je, kao i
ona, krenuo putem za Kasur. Kreui se po prometnom podruju, bez kie od
pljuska na dan kad je pobjegla sa Saburom, tabor e vjerojatno stii kad i ona, za tri
dana. Samo nebesa znaju to e Britanci rei kad se pojavi, niotkuda, s etiri dana
zakanjenja, nakon to se mimoila s gospodinom Macnaghtenom u eikovoj kui.
Vjeverica iznad njezine glave skakala je s grane na granu. Bilo je prekasno da se
zabrinjava oko toga to e joj rei kad se ponovno pridrui taboru. eikova obitelj,
dakako, oekuje da e ona samo posjetiti sestre Eden kako bi sve uvjerila da je
dobro, a potom e se vratiti u haveli bez Sabura. Ali kad se sigurno vrati u tabor,
nema namjeru naputati ga. esnaest dana pustolovine bilo je i vie nego dovoljno.
ak ni Safija ne bi je mogla nagovoriti da ostatak ivota provede u zidom ograenoj
kui u gradu, s domaim enama.
Nasmijeila se. Njezin odlazak iz havelija nije bio uglaen, ali bio je uspjean. Da,
kraljice, eik Valijulah, sultanija Safija i njezine ene, svi su oni sada za njom.
Uskoro e ak i njezin draesni mali Sabur biti samo sjeanje. Uzdahnula je.
Mravi su prolazili pokraj nje prema uginulom kukcu. Kakvo e biti putovanje u
nosiljci bez nemirnog Sabura koji je neprestano gura laktovima i nogama, penje se
preko nje, pokuava otvoriti nosiljku, zahtijeva da joj skakue na krilu?
Kad je napola ustala petljajui s uzicom turskih hlaa, s istine se zaula vika.
Podignuti, otri glasovi doprli su do nje kroz grmlje.
Neto nije bilo u redu. Brzo se vratila istim putem, a srce joj je sve bre kucalo. Stala
je pokraj ruba grmlja.
ovjekov glas govorio je s grubim autoritetom. elimo njezino zlato. To je sve.
Razbojnici! Gdje je Sabur? Nagnula se, oajniki se plaei da e proizvesti zvuk.
Progovorio je drugi ovjek, neto blie. Svoje je rijei pratio upljim udarcima, kao

da otvorenim dlanom udara po krovu nosiljke.

Ne elimo vam nauditi, rekao je plaljivim tenorom. elimo samo va novac i va
nakit. Ako nakit i novac izbacite iz nosiljke, ostavit emo vas na miru. Dajte nam
svoje zlato. To je sve to traimo, nita vie.
Budalo, dreknuo je prvi glas, ona nije u nosiljci. Razgovara sam sa sobom, Suraj.
Mariana je zadrala dah.
Oh, begum sahib, promuklo je rekao prvi, podignuvi glas, izaite iz grmlja.
Po njegovu se tonu doimalo da je vidi, da zna gdje je. Napregnula je oi gledajui
kroz grmlje, ali nije vidjela nita. Stajala je mirno, potpuno usredotoena na
utiavanje disanja.
Izaite. Neemo vam nauditi.
Nakon zvukova povlaenja nogu po tlu i stenjanja uslijedio je otar muki krik. Ako
odmah izaete, dodao je prvi, a grubost u njegovu glasu pretvorila se u otrov,
neemo nauditi djetetu.
Saburov krik poeo je nisko i ubrzo se uzdignuo do visokog tona, gdje je ostao
otegnut, treperei poput djeje inaice poziva na molitvu.
Alahu akbar, Bog je velik. Pod Marianinim nogama leala je bodljikava grana. Bila je
preduga. Povukla ju je, stala na nju i prelomila je jednim otrim pokretom. To nije
bilo osobito oruje, ali e posluiti.
Podignuvi granu iznad glave, vritei je izjurila iz svojeg skrovita na istinu kad je
bolan krik jednog razbojnika nadjaao Saburovo vritanje.
Nosai su se uplaeni skutrili u krugu na tlu, rukama titei glave. Nizak ovjek u
prljavoj odjei pokraj nosiljke okrenuo se prema kriku sa Saburom u rukama, a
njegovo je oruje pritom zazveckalo.
Jo su dva razbojnika, jedan krvav i uplakan, uzmicali prema putu maui rukama
kao da tjeraju nevidljivog demona. Ozlijeeni je poeo grevito trati, pognut, drei
se za nogu. S ramena su mu visjele poderotine umrljane krvlju. Krv se s unutarnje
strane njegova koljena slijevala na prainu.
Spusti dijete, viknuo je glas koji je Mariana dobro poznavala. Spusti dijete i
odlazite! Sinovi sramote. Svinje! Bijednici!
Razbojnici su uinili kako im je reeno. Nizak ovjek pokraj nosiljke spustio je
Sabura na tlo i odjurio, a njegova je odjea leprala dok je bez zastajkivanja jurio
preko istine, prema putu, kako bi pomogao prijateljima. Trei se ovjek okrenuo i
krenuo za njim, vukui svojega brbljavog drubenika.
Mariana je bacila granu, kleknula u prainu i uzela Sabura, koji je i dalje vritao, u
naruje. Kad je podignula glavu, razbojnika nije bilo. Nosai su zurili u nekoga tko je
sjedio na jednom okrenutom kamenu, lica zaronjenog u ake.
Bio je to nitko drugi doli Jar Muhamed, visoki konjuar iz britanskog tabora. Pokraj
njega na tlu leao je teak, opasan no, a krv na njegovoj zakrivljenoj otrici bila je
prekrivena slojem praine. Plakao je.
Jar Muhamed nije podignuo glavu kad je uo da mu se netko pribliava, ali vidio je
zablaene cipele memsahib, Saburove skrbnice, koju je posljednji put vidio prije
nekoliko dana na Delhijskim vratima, odjevenu u prljavu burku, i koja je upravo
vritei i s divljim izrazom na licu istrala iz grmlja s velom koji joj je pao na ramena
i s trnovitom granom u ruci. Cipele su bile okrenute prema njemu. ekale su.
Nee plakati pred enom. Pod teretom stida, pristojno je ustao, pogleda uprtog u tlo.
Moda e uskoro otii i ostaviti ga njegovoj alosti. Imao je potrebu zaboraviti

muan osjeaj noa koji zasijeca u razbojnikovo rame i odvaja mii od kosti. Taj mu
se in doimao poput pogubljenja. I to je jo gore, kad je uasnut postrance
zamahnuo noem, ponovno je posjekao tkivo i taj put prerezao tetive na stranjoj
strani ovjekove noge.
Memsahib je sjela na kamen pred njim. Kratko ju je pogledao i opazio da se njezino
lice, i dalje blijedo od straha, ispunjava radoznalou. Sabur baba pozorno ga je
gledao s njezina krila.
Postupio si hrabro, Jaru Muhamede, rekla je na urdskom, mrtei se, ali kako si se
naao ovdje? Zato nisi u taboru, kod vezova za konje?
Slijedim vas od juer, rekao je, a tada zastao. Mislio sam da sam vas izgubio sve
dok nisam vidio nosiljku, a potom babu.
Memsahib se doimala zbunjenom. Zato si nas slijedio? Kako to da poznaje
nosiljku eika Valijulaha?
Kako da joj odgovori? Hodao je najvei dio noi i dio jutra, traei upravo tu
nosiljku.
Ona je pokazala na tlo. Sjedni, rekla je. Govori.
Jar Muhamed spustio se na tlo i ispruio ruke preko koljena.
Gledao je kako njegovi prsti neodluno dodiruju jedni druge. Ona je bila skrbnica. U
tu istinu nije mogao sumnjati nakon onoga to je upravo uinila kako bi spasila
Sabura. Moda mu je bila dunost rei joj o svojim snovima, o svojemu udesnom
sastanku sa eikom.
Uzdahnuo je. Tu bi priu dugo pripovijedao, a on nije bio pripovjeda. Mnogo je
toga..., poeo je.
Imamo vremena, ljubazno je rekla memsahib. Poni od poetka.
Nee poeti od poetka jer mu je eik Valijulah zabranio govoriti o viziji u kojoj je
primio malenu keramiku boicu.
Jednog jutra u britanskom taboru, poeo je gledajui kako kukac uri preko suhog
lista, sanjao sam dim, i lavicu...
Kad je zavrio, Engleskinja je dugo bez rijei zurila u daljinu.
Lavica, napokon je rekla glasom koji je zvuao kao da dolazi iz daljine. afi sahib,
tuma snova. Zato sam se osjeala kao da me netko promatra... Glas joj je utihnuo.
Reci mi jo neto, rekla je uspravivi se. Zato si plakao?
Jar Muhamed ugrizao se za usnu. Nisam elio toliko jako ozlijediti onog
razbojnika. Bacio je pogled prema svojem kukri nou, koji je leao u praini. Vie
nikada nee hodati. Da konj ima takvu ranu, morao bih ga zaklati.
Britanski tabor bio je zavrio putovanje za taj dan. Kuliji su prije nekoliko sati
podignuli ator za durbar i crveni zid. ovjek mrtvih oiju i djeak musava lica od
tada su ekali, uei pokraj puta u sjeni atora za durbar, motrei ulaz u crveni dio
tabora.
Djeak je pljunuo u prainu. Onaj je eunuh trebao poi s nama, Jagu. On bi lako
prepoznao to dijete. Kako znamo da nam nije promaknuo?
uti. Jagu je ravnoduno pogledao djeaka. Nije nam promaknuo. Eunuh se
zakleo da je ovdje. Prestani savjetovati i trai onoga pognutog slugu kojega je eunuh
opisao. On e nas odvesti do tog derita.
Od juer su putovali s taborom, neznani hodali prema Kasuru, izgubljeni meu
gomilom radnika i tovarnih ivotinja. im je tabor podignut, smjestili su se u
stranjem dijelu i promatrali kuhinjski ulaz. Dijete nisu ugledali ni na trenutak.
Moda je bolestan, rekao je Jagu. Onaj tko ga dri, oprezan je i skriva ga.

Danju su krali hranu, a nou spavali na otvorenom, palei svoju malu vatru od
ukradenog ugljena. I dok su tako ekali pokraj atora za durbar, putem pokraj njih
prolazili su zanimljivi ljudi. Bilo je djece zrele za otmicu, ali nijedno nije odgovaralo
Saburovu opisu, za kojega je eunuh bio voljan platiti toliku cijenu.
Promaknuo nam je, ponovio je djeak.
Ti ne zna nita. Jaguov glas nije zvuao uvjereno kao prije.
Djeak se poeao. Znam neto, rekao je dok su gledali volovsku zapregu u
prolazu. Znam da je Hasan Ali Kan, Saburov otac, poslan iz Lahorea maharadinim
poslom. I znam gdje je.
Jagu je prestao vakati sveanj betela i duhana. to je to? to mi nisi rekao?
Otac tog djeteta je u Kasuru. Prije no to smo otili iz grada, dok si ti spavao, ljudi
su govorili pred naim vratima. Rekli su da je Hasan sahib, sin eika Valijulaha,
otiao u Kasur prikupiti danak za maharadu. Nije vie od deset milja odavde.
Jaguov udarac grubo je dohvatio djeakovu sljepoonicu i sruio ga na tkaninu
atora za durbar.
Eunuh je budala, rekao je promuklim glasom kad se djeak podignuo na koljena i
rukom dodirnuo glavu, kao i ti!

38. poglavlje

Nedjelja, 29. prosinca

e se bilo smrailo kad je Marianina nosiljka stala pred malenim utvrenim
gradom Kasurom. Napola je sluala, zijevajui, kako nosai pitaju prolaznike
gdje su Hasanovi atori.
An-nah! Sabor joj je promrmljao u uho povlaei jednu od ocakljenih narukvica na
njezinu zapeu.
Uskoro e ponovno biti u britanskom taboru, ponovno u poznatoj odjei, iako
ondje vie nita nee biti kao prije.
Kako joj se jo nedavno i najdosadniji dan u taboru doimao uzbudljivim i prepunim
obeanja! Sada e, nakon skandala, ak i Bijelom Zecu biti teko podrati je. Znala je
da je naklonost lorda Aucklanda zauvijek izgubila. Sa sestrama Eden nije
razgovarala. Ako bude imala sree, bojnik Byrne i doktor e je ignorirati. Ako ne
bude imala sree, iznosit e neugodne primjedbe. Gospodin Macnaghten je, hvala
nebesima, ve otiao za Afganistan. Ali bilo je besmisleno zabrinjavati se zbog toga.
Unato svim neugodnostima koje je obeavao, nije mogla porei da joj je mjesto u
britanskom taboru.
Sada e joj napokon prestati govoriti neka izbjegava domae ljude.
Uvijek je mogla raunati na Dittua, Jara Muhameda i muni sahiba. A bila je tu i jo
jedna zraka nade. Prema Jaru Muhamedu, u taboru je bio slavni afi sahib. Izluivalo
ju je to to joj te taj tuma snova itavo vrijeme bio toliko blizu, na neki udan
domai nain vezan uz vojsku ili vlast, a ona to nije znala. Ako ga zamoli, moda e
joj protumaiti njezin san o vodenom brodu. Moda e joj dati nadu za nevesele
dane koji su pred njom.
Doi ovamo, Sabur, rekla je pozivajui dijete koje je dopuzalo do nosiljke. Vidi?
Kad se vratio, ona mu je spustila tanak srebrni veo preko lica i potom ga brzo
povukla gledajui kako se njegov osmijeh iri i ekajui njegov veseli smijeh.
afi sahib joj je, dakako, poslao poruku koju joj je Jar Muhamed donio one veeri
kad je prvi put uzela Sabura. Dobro ste uinili. Priekajte upute. Nemojte nikome rei to ste
uinili. Pokuala je zamisliti njegovo lice. Je li i on, poput eika Valijulaha, zraio
kakvom tajanstvenom moi?
Prema Jaru Muhamedu, afi sahib bio je Pandabac i stari eikov prijatelj iz
djetinjstva. Mogue je da je on ve napustio tabor kako bi u Lahoreu bio sa eikom.
Kakvo bi to razoaranje bilo!
Nosiljka je krenula. Umoran od igre, Sabur joj se popeo u krilo kako bi vukao njezin
zlatni lani. Ona mu je, gugutajui, odmaknula prstie s lania, prisjeajui se kue
eika Valijulaha i pogleda s prozora enskih odaja. Moda su eik i afi sahib, obojica
s visokim kapama na glavama, u tom trenutku razgovarali u dvoritu pokraj
obojenog trijema, dok su eikove rodakinje zajedno sjedile na plahtom prekrivenom
podu odaje na katu.
Uzdahnula je. eikova sestra bila je vrlo jaka, vrlo majinski nastrojena. Mariani bi
bilo drago da je mogla barem jednom zagrliti krupno tijelo sultanije Safije.
A u pogledu eika, tada je shvatila da je ona vie kriva za nepromiljeni brak s
Hasanom nego on. Ali ak ni to vie nije bilo vano.
Moda je bilo dobro to to e biti potrebni mjeseci i mjeseci da se tabor bez vojske
vrati u Calcuttu. Bilo joj je potrebno vrijeme da odlui o svojoj budunosti. Vezana

uz domaeg neznanca i u nemogunosti da se uda, treba li se vratiti u Englesku i

mirno ivjeti sa svojom obitelji? Ili bi trebala ostati u Calcutti i hrabro podnositi
ogovaranja te se nadati da e ponovno vidjeti Fitzgeralda, ovjeka za kojega se ne
moe udati?
Nosiljka je tupo pala na tlo.
Mariana je lagano uzdahnula i zabacila noge kroz otvorenu stranicu te ustala,
ekajui Sabura, koji je volio sam izlaziti.
No je bila hladna, a zrak otar. Zvijezde su inile blistavo tkanje nad njihovim
glavama. Pred njima je bio velik ator sa zaobljenim krovom. Vani, pokraj treperave
vatre, dva su ovjeka bila naslonjena na jastuie i puila nargilu. Jedan od njih
prestao je govoriti u pola reenice kad ju je ugledao. Sluge razliitih visina stajali su
oko njezine nosiljke. Kad je Mariana podignula Sabura na bok, svi su zinuli u
trenutanoj zaprepatenosti, a tada su joj okrenuli lea, kao to su to mukarci
posvuda inili otkako je napustila Lahore.
Sabur baba, ula je kako je jedan od njih promrmljao. Memsahib je dovela Sabur
babu.
Zapovjedivi nosaima da priekaju, zastala je na ulazu, a tada se nakaljala kako bi
se najavila, odmaknula zaslon na vratima i ula.
ator je bio prazan i ledeno hladan. U zraku se osjeao miris sandalovine, raspirujui
njezino sjeanje. Oklijevala je. Netko je uao za njom sa svjetiljkom u ruci. Okrenula
se.
Gledajui dijete u njezinu naruju, Hasan Ali Kan odloio je svjetiljku i priao joj
ispruenih ruku kako bi uzeo Sabura, s izrazom njenosti na licu.
Sabur je odmah obavio ruice oko oeva vrata. Hasan ga je nekoliko puta poljubio, a
potom se namrtio Mariani, jednom rukom milujui sinova mala lea. Zato si ga
dovela ovamo? to se dogodilo?
Pogled mu je bio prodoran kao i u noi njihova vjenanja. Koa mu je bila svjetlija
no to je upamtila. Vidjela je da mu je nos iskrivljen, kao da je bio slomljen. Vidjela
je da su njegova bosa stopala dugaka. Nisu bila lijepa kao njegove ruke.
Prije etiri dana, nakon to si otiao iz havelija, odgovorila je drui od hladnoe,
naoruani ljudi doli su iz tvrave kako bi odveli Sabura. Tvoja strina u koari ga je
spustila s prozora na katu, kako bi ga spasila.
U jednom kutu atora bio je pleteni leaj. Hasan je posjeo Sabura na njega, a potom
se nagnuo nad krinju u njegovu podnoju. Uspravio se drei izvezeni vuneni al u
rukama. Pruio ga je. S prozora? A tada?
al je na njezinim ramenima zamirisao na listove duhana. Koara je s prozora
sputena u slastiarnicu, gdje je Sabura preuzeo Alahjar, sluga tvojeg oca. Ja sam ih
slijedila kroz Delhijska vrata, glumei Alahjarovu suprugu. Tada je dola nosiljka
tvoje obitelji pa sam sa Saburom ula u nju.
Hasan je ponovno uzeo Sabura u naruje i pokazao krevet. Zato ne sjedne?
Ne. Uzmaknula je. Neka sve to brzo zavri. Kasnije e imati vremena tugovati za
Saburom, sjeati se. Moram poi.
I Hasan je bio ogrnut alom. Prebaen preko njegova dugog ogrtaa, u lijepim je,
fino izvezenim naborima padao s njegovih ramena niz lea. Lagano je podizao i
sputao Sabura, priljubivi obraz uz njegov. Trebala bi se odmoriti, rekao je kao da
je nije uo. I moram te pitati to se dogodilo s tvojom burkom? Zato maloprije,
kad si izala iz nosiljke, nisi imala veo na glavi?

Moj veo? Moja burka? Netremice ga je gledala. Zato je njezina odjea vana?
U tonu njegova glasa pojavila se neugodna otrina. Nisi bila primjereno skrivena.
Moji sluge su te vidjeli. Moj prijatelj te je vidio.
Ona na tom putovanju nije nosila burku. Zbog toga su ene toliko zurile u nju, a
mukarci se okretali od nje. Nosai i sluge vidjeli su je bez nje. Prijateljice sultanije
Safije, njezine rodakinje, njezini rodaci, svi su je vidjeli otkrivenu.
Bilo je prekasno za raspravu oko obiaja. A osim toga, nitko od tih ljudi vie je nee
vidjeti. Pala sam dok sam izlazila iz grada, rekla je odsjeno. Posegnula je ispod
posuenog ala i povukla pletenicu koja se rasplitala. Burka je bila mokra i prljava.
Bacila sam je iz nosiljke.
Njegova se sjena nadvila na nju, izduena pod svjetlou svjetiljke. Ne moe
otkrivena hodati uokolo. Zagledao se u njezine oi kao da je pouava neemu
vanom. Ti si moja supruga. Bude li se ponaala poput strankinje, osramotit e
mene, mojeg oca i moju obitelj.
Osramotiti? Ali ja jesam...
Stranci svojim enama doputaju nositi nedolinu odjeu, poput one koju si nosila
na maharadinoj veeri kad si cijeli dvor prenerazila svojom izjavom. Ljudi se jo
smiju... Glas mu je utihnuo.
Marianini su se obrazi zaarili kad se sjetila kako se u svojoj duboko izrezanoj haljini
duboko naklonila pred maharadom. Ne zanima me to ljudi misle o meni, otresla
se podiui bradu. Zanima me samo Sabur.
U tom je trenutku eljela samo da je se ostavi na miru. Nainila je korak prema
Hasanu i dodirnula Saburov obraz. Zbogom, janjece moje, promrmljala je.
Iste je rijei rekla svojem bratu kad ga je zadnji put poljubila. Ambrose je spavao kao
i Sabur, ali njegovo je lice bilo suho i vrelo, a ne zdravo i sjajno poput Saburova.
Potisnuvi tugu, pogledala je Hasana.
Srce joj je bilo teko. mrcnula je i poeljela velom obrisati nos, svjesna da joj je lice
prljavo od praine s puta. Sada idem, rekla je ukoeno. Vie me nee vidjeti.
Kad je krenula, on je nainio korak prema njoj i uhvatio je za ruku. No je, otro je
rekao te je jednom rukom odvukao od ulaza. Ne moe sada putovati. Gledao ju je
preko Saburove glave, kao da ne zna to bi ona mogla uiniti. Sutra moe na putu
u Lahore posjetiti svoje ljude.
Lahore? Ne! Mariana je povukla ruku. Pletenica joj se rasplela. Prstima je zabacila
kosu unatrag. Ne vraam se u Lahore, glasno je rekla uz gnjevan pogled. Smjesta
odlazim u britanski tabor!
Nemoj ni pokuati napustiti ovaj ator. Glas mu je postao hladan, a pogled
nedokuiv poput zatvorenih vrata. Otpravit u tvoje nosae i vani postaviti straara.
Do sutra ujutro ne ide nikamo. Uzdahnuo je, a potom podignuo zaslon na ulazu.
Sluga e ti donijeti hranu i vruu vodu.
Ne moe me prisiliti da ostanem dok se moji ljudi vraaju u Calcuttu! Ti...
Zaslon se s pranjavim udarcem zatvorio za njim.
Mala svjetiljka ispunjavala je ator slabanom svjetlou. Marianu su ak i kosti
boljele od etiri dana putovanja u nosiljci. Omotana Hasanovim alom, sjela je na
krevet.
Kako se usuuje kritizirati je i zapovijedati joj?!
Nadala se da e otii prije no to stigne osjetiti gubitak Sabura, ali bol ju je tada
preplavila, podsjeajui je na patnju koju je pretrpjela nakon smrti maloga
Ambrosea. Zato je, poznajui taj rizik, dala svoje srce djetetu koje nije i nikada ne

moe biti njezino?

Ispred atora mrmljali su glasovi. Hasan je zacijelo odveo Sabura k svojem prijatelju.
Nipoto nee dopustiti da uje njezin pla. Gurnula je aku u usta i zagrizla zglob na
prstu, lica zgrenog kao to je Saburovo bilo zgreno one prve veeri u njezinu
atoru.
U Sussexu je bilo zeleno. Ondje bi se imala ime baviti. Pomagala bi tati s njegovim
propovijedima, posjeivala bi Charlotte, Spencera i maloga Freddieja. Crtala bi ili
uila pjevati, ili svirati klavir. ak nee imati nita protiv mijenjanja cvijea u vazama
ili brojenja srebrnine. Poluudana za nekoga koga nikada nee upoznati, nauit e
ivjeti bez finog supruga Engleza i bez svoje svjetlokose djece.
Memsahib, memsahib! Izvana se zauo promukao poziv sluge praen zvukom
odlaganja pladnja. Vaa hrana je stigla!
Jusuf Bati nije podignuo glavu kad se Hasan vratio k ognjitu s djetetom u rukama
niti je spomenuo podignut enski glas koji se uo iz Hasanova atora. Jadnik, po
oevoj zapovijedi morao je oeniti tu udnu strankinju koje se ve vrlo nedolino
ponijela pred dvorom. Svi su znali za tu enu, za njezin govor maharadi. Kako je to
mogla uiniti?
A tada je vikala na Hasana, dovoljno glasno da je uju Jusuf, straar i svi sluge.
Kad je ulazila u Hasanov ator otkrivena lica i sa sputenim velom, dok joj se tijelo
sugestivno kretalo ispod svile, Jusuf je odvratio pogled, uasnut zbog svojeg
prijatelja. ak ni tada nije mogao pogledati Hasana u oi.
Ali jedno bi trebao rei. Kao Hasanov prijatelj, mora mu rei to je doznao.
Jesi li vidio branina koji vani eka? Bradom je pokazao prema visokom ovjeku
koji je u tiini uao pokraj ulaza.
Hasan, koji je do tada mrmljao svojem sinu, podignuo je glavu.
Ime mu je Jar Muhamed. Konjuar je u britanskom taboru. Poznaje afi sahiba i
tvojeg oca.
Doista? Hasan se okrenuo kako bi ga pogledao.
Jusuf je privukao jastui i naslonio se. Nakon to su Sabur i strankinja prije etiri
dana napustili tvoju kuu, netko je poslao Jara Muhameda da ih titi na putu. Kae
da je slijedio nosiljku u kojoj su bili Sabur i ah ta ena od Lahorea do Kasura.
Okrenuvi glavu, Hasan se nagnuo nad dijete u svojem krilu i prstom povukao du
uzorka na ilimu.
Jusuf je udahnuo. Hasan zacijelo misli na trag uenja i sramote koji je njegova
supruga strankinja ostavila na tom putu. Zato se nije sjetio izostaviti je iz prie sve
do kraja?
Na putu je Jar Muhamed zauo povike koji su dolazili s istine, nastavio je. Poao
je pogledati to se dogaa i vidio kako tri naoruana razbojnika pljakaju nosiljku
tvoje obitelji. Jedan od njih je drao Sabura i prijetio je da e ga ozlijediti ako mu
ena ne preda svoj nakit, ali ona nije bila u nosiljci, kao to je on mislio.
Hasanov prst stao je na ilimu.
Jusuf je suosjeajno uzdahnuo. Druga dva razbojnika stajala su leima okrenuta
prema putu. Jar Muhamed potrao je prema njima izvukavi no. Dok se bavio
njima, ena je vritei napala razbojnike iz grmlja, maui trnovitom granom iznad
glave. Bez oklijevanja je pojurila ravno prema ovjeku koji je drao Sabura.
Hasan je objema rukama vrsto stisnuo sina. Odmahnuo je glavom. Nisam
iznenaen, promrmljao je.

Kad je dola hrana, jeli su bez rijei dok je dijete drijemalo pokraj oca. Kasnije, dok
je dijete spavalo, a Hasanovi su kapci oteali, Jusuf je slugi dao znak neka ih ondje
pokrije pokrivaem.
Jusuf je zurio u vatru. Bilo je jasno da Engleskinjin hrabar in uzimanja Sabura u
Zlatnom hramu nije bio sluajan. Njezino je ponaanje moda bilo neuveno, ali bila
je hrabra. Ta bi ena, poput divlje ivotinje, bila spremna ubiti kako bi zatitila one
koje voli.
Poslao je po jo jedan pokriva. Pa ipak, pomislio je kad se opruio poloivi glavu
na jastui, doimalo se nevjerojatnim da ast uvanja malog Sabura nije pripala
njemu, Hasanovu prijatelju vojniku, nego toj neciviliziranoj eni.
Stranci, tiho je rekao odmahujui glavom. Stranci.
Ustani!
Neto je udarilo u pleteni leaj, trgnuvi Marianu iz sna. Mora ustati. Glas iznad
nje bio je nestrpljiv. Neto se dogodilo.
Osim svjetlosti zvijezda koja je sjala kroz otvoreni ulaz, u atoru je bio mrkli mrak.
Odlazi, promrmljala je vrsto stiui oi. Ostavi me.
Hasan je sjeo na rub kreveta, stisnuvi je ispod pokrivaa. Sluaj, rekao je gotovo
prebrzo da bi ga razumjela. Dva neznanca iz Lahorea raspitivala su se za moj tabor.
Jedan seljanin uo je kako govore o otmici djeteta. Kae da izgledaju opasno. Doao
je zamoliti nas da zatitimo njegovu djecu, ali oni ne ele dijete iz tog sela. ele
Sabura.
Mariana se, sada budna, ukoila ispod pokrivaa. Kako je to mogue? Nitko ne zna
da je on ovdje. Svi misle da je u haveliju Kamar i da boluje od boginja.
Ne svi, grubo je rekao Hasan. Zato bi inae otmiari djece traili moj tabor?
Izvukla je ruke ispod pokrivaa i tada ih brzo prekriila na prsima kako ga ne bi
dodirnula. Ali zato se zabrinjava kad je tvoj tabor pun naoruanih ljudi?
U tami je osjetila njegov pogled na sebi. Otimai djece danju se skrivaju, a nou
rade. Tihi su i opasni. Mora noas odvesti Sabura. U britanski tabor, dodao je
nakon stanke.
U britanski tabor? Osjetila je val nade. Da ostane ondje? Koliko dugo?
Okrenuo se prema ulazu osvijetljenom svjetlou zvijezda. Ne znam. Ako ovi
otmiari ne uspiju, doi e drugi. Dolazit e dokle god je maharada iv.
Sjetila se kako je prvog dana durbara tiho plakao pokraj nje kod topova.
Hasan se nagnuo preko nje. Moj sin, tiho je rekao, vrjedniji mi je od vlastita
ivota.
Lice mu je bilo blizu njezinih grudi. Vrtjelo joj se od njegove napete teine i
oprenog mirisa njegove koe. Ne boj se, ula je kako govori i paljivo poloila
ruku na njegov izvezeni rukav. Odvest u Sabura u britanski tabor.
Hasan se uspravio i uhvatio je za ramena, a njegovi lijepi prsti vrsto su stisnuli
njezine kosti. Idi sada, prije no to dou otmiari. Odvedi Sabura preko Sutleja, na
britanski teritorij. ak i ondje ga sakrij, osobito dok je tabor u pokretu. Shvaa li?
Lice mu je ak bilo vrlo blizu njezinom. Isprekidano je udahnula i tada kimnula.
On je ustao i krenuo prema vratima. Mariana je pronala cipele i krenula za njim u
svojoj prljavoj svili, ogrnuta alom s mirisom duhana. Vani je tlo bilo osvijetljeno
jakom mjeseinom. Drei ispruenu ruku na njezinim leima, Hasan je izdao
zapovijed, a potom krenuo po Sabura.
Vojnici i sluge stajali su u stavu mirno, okrenuti joj leima. Okrenuli su se ak i
nosai koji su uali pokraj eikove nosiljke. Tihu, mranu priliku pokraj ulaza

prepoznala je kao Jara Muhameda.

Pokuat u te posjetiti, rekao joj je Hasan kad je za nekoliko trenutaka opet doao.
I, dodao je dajui joj Sabura u naruje, ovaj put imat e pravu pratnju pa nee
morati tapovima i granama napadati drumske razbojnike.
Ispustio je zvuk koji je mogao biti smijeh. Mariana nije mogla proitati izraz njegova
lica. Krenite, rekao je nosaima.
Vatra ispred Hasanova atora odavno je bila hladna kad su Jagu i rumeni djeak
stigli. Bilo je nadomak svitanju. Nepomini djeak naprezao je oi u tami, ekajui da
se Jagu vrati sa svojeg posla.
Trgnuo se kad ga je ledena ruka uhvatila za vrat. Jagu je bez rijei pokazao prema
istini na kojoj su zapalili svoju malu vatru.
Jaguove su ruke drhtale od hladnoe dok je palio vatru. Vonjao je po ueglosti. Na
odjei je imao nove masne mrlje. Podignuo je svoje beivotne oi do djeakovih.
Dijete nije ondje. Kao ni ena.
Za tog je djeaka svaki neuspjeh bio bolan, bez obzira na to tko je kriv. Zgrio je
ramena pripremivi se na udarac.
Ali Jagu se umjesto toga pribliio vatri. Kad ga nisam zatekao s njegovim ocem,
rekao je trljajui ruke, pretraio sam ator. Rastegnuo je usne i pokazao kroz
grmlje. Idi pogledaj spava li to dijete sa slugama.
Djeak je nevoljko ustao i navukao otrcani al preko ramena. A ako dijete nije u
ovom taboru?
Vatra je zaiskrila. Pronai emo ga. Jagu je govorio ne podiui pogled. Ne sutra,
ali uskoro. Znamo gdje je otac. To je sve to trebamo znati.
Sve to trebamo znati? Zato?
Jagu je pljunuo u vatru. Postavlja previe pitanja. Idi. Ako dijete nije ovdje, ujutro
odlazim. Dok sam odsutan ti e motriti naputa li tko ovaj tabor.
Ne rekavi vie ni rijei, opruio se na tlu i zatvorio oi.

39. poglavlje

Utorak, 30. prosinca

to e sada rei svojim prijateljima? upitala je Mariana sat vremena prije svitanja kad
je Dittu sa irokim osmijehom posegnuo u nosiljku kako bi uzeo Sabura.
Naposljetku, rekao si da si ga prodao krojau Sirou.
Rei u im, begum sahib, da je baba neprestano plakao i uzrujavao Siroevu
suprugu. Dittuov osmijeh jo se vie rastegnuo kad je Sabur pruio ruicu kako bi
ga potapao po licu. Rei u kako me je Siro prisilio da uzmem babu i vratim
mu novac. Moji prijatelji nee sumnjati u mene samo e me nazvati
budalom.
Budi oprezan, upozorila ga je Mariana kad je Dittu sa Saburom krenuo prema
ognjitima slugu.
Mariana se uspravila, zamahnula nogama van te ih spustila na tlo. Dittu joj se obratio
izrazom begum sahib, kako se obraa samo udanim enama. Jo ga nikada nije
vidjela toliko sretnog. Je li bio sretan zbog Sabura ili zbog nje?
U jedan sat tog poslijepodneva stajala je nasred svojeg atora i nespretno se uvlaila
u jednu od svojih haljina.
Stigavi podosta nakon ponoi, u est sati ujutro krenula je s taborom, to je bilo
dovoljan razlog da prespava doruak. Ali sada, koliko god se uasavala toga, mora
poi na ruak. Vie ne moe odgaati susret s taborom.
Ukoeno se sagnula kako bi svezala izme, a steznik joj se pritom zarezao u kou.
Sino je u nosiljci, uz Sabura, sanjala da ga je prije samo nekoliko trenutaka otela
maharadi. U snovima je u svoju budunost gledala s neustraivom smirenou. Kad
bi tu smirenost barem mogla pretoiti u boicu, svakog jutra uzela bi po jednu licu.
Poravnavi suknju i svezavi eiri izala je i odluno krenula prema atoru za
blagovanje. Sve e biti u redu. to god govorile meu sobom, sestre Eden u javnosti
nikada nisu bile neugodne prema njoj. A ona e biti uljudna iako se zavjetovala da
vie nikada nee razgovarati s njima nakon to je nisu eljele spasiti vjenanja.
Gospoice Givens, kako mi je drago da vas vidim! Bijeli Zec nije izgledao
oduevljeno kao to se trudio zvuati. Vidljivo je progutao, Adamova jabuica mu se
pomaknula, dok se uspravljao iz naklona. Mogu li vas otpratiti do atora za
blagovanje? Ponudio joj je ruku.
Vladini dunosnici mrmljali su i laktom gurkali jedni druge dok je Mariana prilazila
stolu. Kad joj je Zec izvukao stolac, bojnik Byrne naglo je ustao i ljutitim korakom
otiao, poprativi svoj odlazak tihim, ali ujnim trubljenjem.
Sjedei nedaleko od jednog kraja stola, Mariana je sa sve veom nelagodom
promatrala prisutne. Doktor Drummond bio je ondje, kao i lord Auckland; ali
gospodici Emily i gospodici Fanny nije bilo ni traga.
Nekoliko sjedala dalje doktor Drummond kratko je pogledao u njezinu smjeru, ali
nije ju pogledao u oi. teta, izjavio je, da je objema sestrama Eden toliko loe
zbog kalja i groznice.
Loe! Dakle, ona e, parija, biti jedina ena za stolom. Tko zna kako e se svi ti
mukarci ponaati u odsutnosti sestara Eden? Mariana je promatrala lica koja su je
okruivala. Pogledi su se brzo udaljavali od njezina.
Sluga joj je ponudio pladanj. Sretna to se moe neime baviti, uzela je komad
ovetine. Kakvi su ti ljudi kukavice!

Lord Auckland glasno se nakaljao na elu stola. Gospoice Givens, rekao je

napokon joj se obrativi, govorei kroz nos, biste li navukli rukavice kad sljedei put
doete za stol? Teko mi je uivati u ruku u prisutnosti toliko prljavih ruku.
Mariana je pogledala svoje ruke. Fino izraeni crtei s njezina vjenanja jo su bili
vidljivi, iako su izblijedjeli do rune ute boje koja se nije slagala s ipkastim
rubovima njezinih rukava. Bila je potpuno zaboravila na to.
Netko se podsmjehnuo.
Njezin se komad mesa pretvorio u otrov pa je izblijedjelim ubrusom obrisala usta.
Svakako, lorde Auckland, rekla je razgovijetno prije no to je odgurnula stolac.
Bijes joj je dao snagu. Jednim je pokretom ustala i visoko podignute brade izala iz
atora.
Jusuf je ispruio noge na ilimu pazei da ne prevrne posue od poslijepodnevnog
obroka. Podignuo je masnu ruku. Hasane, tvoj je kuhar bio snalaljiv, kao i uvijek.
Pojeo sam previe. Pohvala je esto izmamila istinu.
Njegova radoznalost u pogledu ene eljela je biti zadovoljena. Uzeo je naranu.
Barem je Sabur na sigurnom, nastavio je. Doima se, paljivo je dodao, pljujui
kotice narane u ruku, da neki od tih stranaca imaju dobro srce.
Hasan je pokraj njega gledao prema jugu, prema rijeci Sutlej. Da, odgovorio je
odsutno, neki od njih imaju dobro srce. Uspravio se. Jusufe, moram posjetiti
svojeg sina.
Hasan je sino vidio svojeg sina. Jusuf je progutao zalogaj narane. Pa, odgovorio
je, onda idi danas. Do sutra e Englezi sa svojim taborom prijei Sutlej. Ve je i
dvadeset milja dug povratak kad uspjeno zavri pregovore u Kasuru. Naposljetku,
ima ih u aci.
Hasan je, ruku ispruenih preko posude s vodom, kimnuo svojem slugi. to meni
znae Kasurci i njihovo blago? Otresao je vodu s prstiju. Sabur moe mjesecima
ostati u britanskom taboru.
Ve je patio u rukama stranaca. Moram se uvjeriti da mu je ugodno i da je na
sigurnom.
Jusuf je kimnuo. On moda jest vojnik, ali nije glup. Hasan je oito elio ponovno
vidjeti svoju novu suprugu, iako to nikada ne bi rekao. Dijete e nedvojbeno biti
sigurno s onom divljom enom. A to se tie ugode, djeca se naviknu na sve. On,
Jusuf, nedvojbeno se naviknuo jer su ga u hladnom Kamiru odgojila dva strica i
djed nakon to mu je majka umrla, a otac je sluio u maharadinoj vojsci.
Kreem, rekao je Hasan. Ako Alahu bude po volji, do sumraka u ui u britanski
tabor. Ustanovit u da je djetetu ugodno i da je na sigurnom, poeljet u mu sreu i
vratiti se ovamo.
Jusuf je protrljao lice i suspregnuo uzdah. Budi oprezan, prijatelju. Kloni se cesta.
Ako te netko bude slijedio, odvest e ga ravno k svojemu sinu.
Nitko me nee slijediti, odgovorio je Hasan pogledavajui Jusufa iskosa, ako
budem nosio tvoju odjeu i jahao tvojeg konja.
Jusuf se nasmijao s nevjericom. A ako ti bude nosio moju odjeu i jahao mojeg
konja, iju u odjeu ja nositi i kojeg u konja jahati kad te budem pratio?
Hasan se napokon nasmijeio, pruio ruku i uhvatio Jusufovu ispruenu ruku.
Sat vremena poslije, sunce je zalo iza grana pranjavog stabla. Pod njim su Jago,
djeak rumena lica i mravi neznanac zamrene kose sagnuti promatrali zbrku
otisaka konjskih kopita i ljudskih stopala na ispucanoj zemlji.

Neznanac se uspravio i kiljei pogledao u daljinu. I to su tragovi koje eli da

slijedim?
Jagu je okrenuo svoje mrtve oi prema djeaku, koji je kimnuo. Da, rekao je djeak
neznancu. Ovdje su njih dvojica uzjahala prije no to su krenuli. Pokazao je na jug,
u smjeru rijeke.
Pa? Jagu se okrenuo prema neznancu. Moe li ih pronai?
Dakako, odgovorio je neznanac. Mogu pronai i ukradenu kravu u utvrenom
gradu Lahoreu. To sam vam rekao. Nitko na ovom podruju ne slijedi tragove poput
mene.
Dok je Jagu promatrao, neznanac je ponovno unuo iznad tragova. Mogu vam
rei ovo, rekao je podiui pogled. Dva su konjanika. Obojica su gospoda. Cipele
im nisu pokrpane, a otisci su im pravilni. To nisu ljudi iz nie kaste, navikli nositi
teak teret. Prvi ima tanko stopalo. Mraviji je od svojeg prijatelja, koji je krupan.
Desno stopalo krupnog ovjeka okrenuto je prema unutra. A to se tie konja, jedan
ima malu pukotinu u stranjem desnom kopitu, a drugi ima poseban korak, s
vremena na vrijeme sklon je krenuti postrance.
Jagu i neznanac su u pratnji djeaka rumenog lica brzim korakom krenuli prema
jugoistoku, pogleda uprtog u tlo, a njihova neista pamuna odjea lagano je vijorila
oko njih.

40. poglavlje

etom prije zalaska sunca Hasan i Jusuf zaustavili su svoje konje. Hasan je
gledao pred sebe rukom zasjenivi oi, a potom pribliio svoju kobilu
Jusufuvoj. Ondje, rekao je pokazujui vodoravan oblak dima i praine
nad ravnom crtom obzorja.
Obojica su bili naoruani. Hasanov je pitolj bio upotrebljiv, ali njegov je ma vie
sluio ostavljanju dojma, nego borbi. Jusuf je imao svoj pitolj, bode s trokutnom
otricom na kojoj je bio izrezbaren lovaki sokol i teak zakrivljeni ma koji mu je
visio o boku. U pogledu borbe bio je skloniji boriti se prsa o prsa.
Hasan je duboko udahnuo kad su podboli konje i ponovno krenuli.
Najprije emo pronai afi sahiba, rekao je, a potom u posjetiti svojeg sina.
I tako, pristojno je rekao Hasan kad su, pronaavi ator afi sahiba, pozvani ui,
doao sam se uvjeriti da je Sabur na sigurnom.
Hasan, koji je poeo govoriti im je uao u ator, i dalje je stajao pred pletenim
leajem i starijim ovjekom koji je sjedio na njemu. Jusuf je iza njega nastojao ne
gledati slobodan leaj pokraj stijene atora.
afi sahib proitao mu je misli. Saburov sluga Ahmad je izaao, rekao je. Dobro
se oporavlja od ozljede.
Unato svoj svojoj hrabrosti, Jusuf nije mogao suspregnuti jezu od pomisli to je taj
ovjek pretrpio.
Kad je njegov maleni sluga uao dovukavi platneni stolac, afi sahib ustao je s
kreveta i sjeo na njega. Teko da e slobodno ui u ograeni dio, blago je rekao
Hasanu. Ondje, naalost, nisi dobrodoao.
Prekriio je noge i posegnuo za svojom brojanicom kad su njegova dva gosta sjela
na pleteni leaj.
Hasan se ukoio. Zato, afi sahibe?
Bojim se, odgovorio je starac, da su duboko nezadovoljni vaim brakom. Stisnuo
je usne. Ne smatraju nas sebi ravnima.
Tvoja supruga, nastavio je ne obazirui se na Jusufov prezrivi uzdah, moda trpi
zbog toga, iako njezina patnja nee utjecati na Sabura. Englezi ne znaju da je on
ovdje. Podignuo je bradu upozoravajui Jusufa da ne progovori. U svakom sluaju,
uobiajeni ulaz u tabor generalnoga guvernera nee ti uskratiti niiji osjeaji. Uskratit
e ti ga dva naoruana straara koji neznancima ne smiju dopustiti ulaz.
to tada? Hasanov je glas postao hladan. Zar moramo ubiti oba straara da bih
vidio svoje dijete?
O, ne, djeae, to nee biti potrebno. afi sahib se naslonio. Kuglice njegove
brojanice tiho su kuckale. Okrenuo se Jusufu. Ako dopusti, uljudno je rekao i
pogledao prema vratima.
Jusufu je bilo potrebno nekoliko trenutaka da shvati kako afi sahib eli nasamo
razgovarati s Hasanom. A tada je urno ustao, pitajui se hoe li Hasan upravo
nauiti koji od Safijevih duhovnih trikova, i uz ispriku napustio ator.
Traga je stajao pognut nad prainom puta. Previe je mrano, rekao je uspravivi
se. Vie ne vidim otiske kopita. im se razdani, vratit emo se i nastaviti odavde.
Pokazao je dim koji se uzdizao iz tronog bazara jedva vidljivog iza zavretka puta.
Idem po hranu.
Djeak rumena lica slegnuo je ramenima. Dijete nije u ovom taboru. Ve smo bili

ovdje. Mi...
Tiho! viknuo je Jagu. A to ako su konji ondje? Pokazao je bradom prema
vezovima. Kako e sutra meu tolikim konjima pronai njihove tragove?
Traga se nasmijeio, a iskrzani zubi istaknuli su se na njegovu ispijenom licu. Ne
poznaje moju vjetinu. Ton njegova glasa otkrivao je samouvjerenost, ali pogled
mu je postao oprezan.
Njih su trojica prelazili put kad su se na vidiku pojavila dva konjanika koji su
prolazili izmeu tegleih ivotinja i kulija, te visoki konjuar koji je pjeice iao
pokraj njih.
Traga se prenuo i tada uhvatio Jagua za koulju. Pogledaj! prosiktao je.
Jedan od konjanika okrenuo se u sedlu kako bi ih pogledao, drei ruku na mau.
Jedan ovjek je vitak, a drugi krupan, promrmljao je traga svojim drubenicima
kad su dva jahaa nastavila putem. Obojica su gospoda. Jedan konj s vremena na
vrijeme rado krene postrance. Sada je s njima konjuar, ali to je jedina razlika.
Pozvavi drugu dvojicu da ga slijede, preao je preko puta.
Put je bio irok i prometan. U zraku se osjeao miris gorenja ugljena i kuhanja.
Pokraj njih prola je volovska zaprega krcata ogrjevnim drvom, a djeak koji je
njome upravljao pjevao iz sveg glasa. Mladii u skupinama smijali su se i gurkali jedni
druge. Proli su i Englezi nosei izrezbarene drvene tapove za hodanje, napuenih
usana, u crnoj odjei uprljanoj prainom.
Dva jahaa i konjuar nastavili su putem sve dok nisu stigli do istog visokog zida od
crvenog platna kod kojega su Jagu i njegov drubenik samo etiri dana prije
uzaludno ekali.
Ne skidajui pogled s konjanika, traga je koraao rubom puta, a za njim su ili Jagu i
djeak. Kad su konjanici stali pred uvanim ulazom, trojica su se sakrila u sjenu zida.
Straari u odorama pozorno su stajali pokraj ulaza, ne obazirui se na ivahnu
aktivnost pred sobom. Jagu se progurao pokraj svojih drubenika i pribliio se
crvenom zidu, blie dvama konjanicima koji su stali malo dalje od straara. Kad im
se pribliio, pognuo se i hinio napadaj kalja. Dvojica konjanika poela su
razgovarati. Jagu je prestao kaljati i sluao ih.
Rekao je da na ulazu skrenemo lijevo, govorio je Jusuf Bati. Njezin je ator
odvojen u kutu, ondje. Pokazao je nalijevo, prema mjestu trideset stopa dalje, na
kojem se crveni zid udaljavao od puta.
Hasan je kimnuo i sjahao.
Neka te Samilosni vodi, rekao je Jusuf posegnuvi za Hasanovom rukom. Ja u
ostati ovdje za sluaj da, ne daj Boe, neto pode po zlu.
Hasan je mahnuo i tada krenuo prema ulazu, a usne su mu se pomicale dok je
hodao.
Kad je Hasan otiao, Jusuf se nagnuo iz sedla. Ti smije proi kroz ta vrata, zar ne,
Jaru Muhamee? upitao je konjuara.
Ji, sahib.
Tada poi unutra i uvaj memsahibin ator.
Jagu se priuljao dovoljno da bi uo njihove rijei. Kad se okrenuo i pogledao prema
putu, ukoio se i razrogaio oi. Jar Muhamed se pokraj konja Jusufa Batija takoder
ukoio na mjestu. Jusuf se uspravio u sedlu i trepnuo, pa jo jednom.
U vremenu koje je promatraima bilo potrebno da odvrate pogled Hasan je trebao
prijei deset ili dvanaest stopa od svojeg konja do crvenog zida. Ali njega nije bilo.
Jusuf, Jar Muhamed, traga, Jagu i djeak rumena lica pogledom su pretraivali put.

Hasanu nije bilo ni traga.

Jusuf se nasmijeio za sebe. Sada je bio siguran. afi sahib rekao je Hasanu jednu od
tajni bratstva Karakoja. Bio je i posve uvjeren da on nikada nee doznati tu tajnu.
Upali svjetiljku, Dittu, previe je mrano za itanje.
Mariana je sjedila u atoru naslonjena na nekoliko jastuka, s otvorenim pismom u
jednoj i Saburom u drugoj ruci.
Sabur, duo, sjedni, zamolila ga je kad se pokuao oteti. Vidi, moe se igrati
mojim vrpcama. Ondje su, na krevetu.
An-nah. Zadnji dio njezina imena izgovorio je paljivo, zagledan u njezine oi, a
tada se spustio i oduprijevi se akama i koljenima o njezino krilo otpuzao prema
malom nonom ormariu. Ona ga je povukla natrag, drei pismo podalje, kad je
posegnuo prema kutiji za kresivo.
Njegovo je maleno tijelo bilo vrlo meko pod odjeom. Uzela ga je k sebi i poljubila
ruicu koja je mirisala na rano djetinjstvo i prainu. On je povukao ruicu i uhvatio
njezinu zlatnu ogrlicu.
I uzmi Sabura! rekla je Dittuu, odvajajui prstie od ogrlice. Posvuda je
odjednom.
Dittu se dogegao iz hodnika i odmah poeo tepati. A-jao, baba, dodi, pronai u ti
neto jako lijepo, da, jako lijepo.
An-nah, hou An-nah! poalio se Sabur i poeo se ritati dok ga je Dittu nosio u kut
atora.
Zdravlje mu se oito poboljalo. Mariana je cmoknula. , baba. No, no, ljubavi,
odlazi samo nakratko.
Podignula je pismo prema svjedosti dok je Dittuovo pjevno brbljanje lebdjelo
atorom. Stare tri mjeseca, ali Mariani nove, mamine odluno ispisane rijei bile su
proete ozrajem doma.
Svima si strano nedostajala na proslavi Freddiejeva roendana. Dolo je nekoliko susjeda i
Freddie je jurio uokolo s njihovom djecom sve dok se nije pretjerano uzbudio pa smo ga morali
staviti na spavanje.
Sve vie vremena provodi s tatom. Molim se da s vremenom zauzme Ambroseovo mjesto u srcu
tvojega oca.
A ti, draga, imaj na umu da se ne mora udati u Indiji. Ako te nijedan mladi ne usrei, doi
kui. Nemoj srljati u lou vezu zato da bi nam ugodila.
Ako se vrati neudana, naa su ramena dovoljno iroka da bi podnijela ono to e drutvo rei.

***

Te utjene rijei nisu mnogo pomogle ublaavanju potresne boli koju je Mariana
osjetila kad je proitala drugo pismo koje je stiglo zajedno s majinim. Silno me
rastuuje, napisao joj je Fitzgerald iz vojnog tabora, spoznaja o tome kakvim si se
skandalom obiljeila i koliko si se teko osramotila. Svake veeri odlazim odmah nakon obroka
kako ne bih sluao sramotne stvari koje nai asnici govore o tebi. Kako si se mogla toliko
nepromiljeno, toliko nedolino povezati s domaim ovjekom? Tko e se sada usuditi biti tvojim
prijateljem?
Bilo je uzaludno nadati se. Fitzgerald je zauvijek otiao. Doista, tko e joj biti
prijatelj? Posjet gospoici Emily bio je neugodniji no to je oekivala.
Nisi upropastila samo sebe, Mariana, hladno joj je rekla gospoica Emily sa svojih
jastuka, nego si i teko naudila poruniku Marksu. Neemo ti lako oprostiti. Vie to
neemo spominjati, nastavila je poravnavi vrpce svojega nonog ogrtaa, ali rei

u sljedee. Mora prihvatiti ono to si zasluila. Na obroke dolazi s rukavicama i ne

pokuavaj se pridruiti razgovoru. Moli se samo da ti jednog dana bude oproteno.
Nakon to je obavila svoju dunost, Mariana je odluila da vie nee posjeivati
mrsku gospoicu Emily. Ni gospoica Fanny nije bila od velike pomoi. Bilo bi
bolje da nisi dola u Indiju, Mariana, rekla je alosno. Previe si pustolovna za ovu
zemlju.
Ne, vie nee traiti njihovo odobravanje.
Premda sestre Eden i lord Auckland, pa ak ni svi drugi asnici zajedno, nisu mogli
uplaiti Marianu, jedna ju je pomisao esto iznenada ispunjavala panikom. Kad glas o
tom skandalu stigne do Engleske, bit e to bolan udarac za njezinu obitelj. U Indiji je
mogla podnijeti injenicu da je izopena, ali pomisao da njezina obitelj kod kue pati
zbog njezinih pogreaka bila je neizdrivo bolna.
Dakako, lord Auckland zapovjedio je da se njezina pria ne prepriava, ali stotinu je
ljudi svjedoilo njezinoj izjavi pred dvorom, njezinu vjenanju...
Ta je pria bila previe tajanstvena, previe uzbudljiva da je se ne bi prepriavalo.
Zacijelo e se ve nekoliko dana po dolasku u Calcuttu oteti cenzuri lorda Aucklanda
te zaas stii u svaki salon u gradu, gdje e joj se dodavati lane, optuujue
pojedinosti o njezinu otvorenom zavoenju domaih ljudi. Odatle e se iriti noena
svakim novim brodom za Englesku.
Njezino je pismo lealo na krevetu pokraj nje. Mama i tata su je voljeli. I dalje e je
voljeti to god uinila, to god drutvo mislilo. arko je eljela sa svima njima sjesti
za nedjeljni ruak, ak i s tetom Rachel koja uvijek kritizira...
Zato ne bi odmah krenula? Zato ne bi uredila da nosiljkom krene prije tabora?
Lord Auckland i njegove sestre namjeravali su na povratku u Calcuttu nekoliko
mjeseci ostati u Simli. ak i nakon to nastave putovanje, putem e mnogo puta stati
kako bi lokalni rade ugostili lorda Aucklanda. Mogla bi proi i godina dana prije no
to tabor stigne u Calcuttu. Ako Mariana krene za nekoliko dana i ako bude putovala
bez stajanja, stii e mjesecima prije svoje prie. Ako bude imala sree, putniki brod
ekat e na rijeci Hooghly. Mogla bi biti daleko na puini prije no to se o tom
skandalu prouje u Calcutti.
Tetak Adrian bi sve uredio, dakako! Pisat e mu im tabor prijee rijeku Sutlej i ue
na britanski teritorij.
U Engleskoj e imati vremena objasniti, pripremiti svoju obitelj i njihove prijatelje.
Moda je bilo prekasno da se zabrinjava zbog drutva, ali svoju obitelj moe zatititi
od sluanja zlobnih lai s tuih usana.
Smireni Sabur u kutu je ciao od zadovoljstva. Mariana je odagnala tugu. Uvijek je
znala da ga mora napustiti. Bit e sretan bez nje. Ukoliko bude imao nekoga tko e
ga uvati i voljeti, bit e prilino siguran. Hasanov je strah zacijelo pretjeran.
Netko je strugnuo po zaslonu vrata. Dittu je prestao pjevati i stao je pred njih sa
Saburom u rukama.
An-nah. Zbunjeni Sabur zagledao se u vrata kad se Dittu okrenuo i pojurio prema
krevetu, tapkajui nogama po prugastoj prostirci, i gurnuo dijete Mariani.
Doao sam vidjeti Sabur babu, rekao je muki glas izvana.
Tko je to bio? Tko je znao da je Sabur ondje? Mariana je zadrala dah i gurnula
Sabura na krevet pokraj sebe te ga pokrila svojim alom. Tiho! blago ga je
upozorila stavivi prst na usne. Chup. Nemoj govoriti. Kimnula je Dittuu.
Tko je? upitao je Dittu glasom koji je pucao od strepnje.
Hasan Ali Kan, rekao je glas pomalo uzrujano. Otvori zaslon.

Mariana je naglo udahnula. Sabur se pokraj nje pokuavao uspraviti.

Dittu je odmaknuo zaslon. Hasan je uao iz mraka.
Abba! Abba! Kad se Dittu odmaknuo s ulaza, Sabur je siao s kreveta i odskakutao
k ocu. Podignuo je glavu i uhvatio se za koljeno u turskim hlaama.
Neto na Hasanu podsjetilo je Marianu na Sabura. Moda iskrenost njegova lica, ili
mekoa u njegovim oima. Izgledao je napeto. Ogrta mu je vonjao na konje.
Prsteni su blistali na njegovim rukama. Mamino otvoreno pismo iza lea dozivalo ju
je s prekrivaa.
Iskljuila je osjeaje prema njemu. Da, Sabur je ovdje siguran. Ali moram ti neto
rei.
Hasan je nije pogledao. Umjesto toga gledao je po atoru. Kako moe ivjeti
ovako? Upro je dug prst u njezin skroman namjetaj. Gdje sjedi?
Pokazala je svoj stolac, tada ve raskliman od putovanja. Ondje, ali to nije...
Gdje ti je namjetaj? ilimi? Moj sin ne moe ivjeti u ovakvim uvjetima. Koliko
znamo, u ovom bi taboru mogao ostati mjesecima.
Ja...
Potrebni su ti bolji uvjeti, prekinuo ju je mrtei se dok je podizao Sabura u
naruje. Moram se noas pobrinuti za to.
Sabur je obavio ruice oko Hasanova vrata. Otac i sin gledali su Marianu jednakim
pogledima.
Dobila sam pismo, rekla je odluno, promijenivi temu. Moram se odmah vratiti
u Calcuttu.
Hasan je odmahnuo rukom kao da odbacuje njezine rijei. Kasno je, Mariam,
kratko je rekao. Spustio je sina. Moram pouriti.
Ali to nisi...
Zaslon na vratima zatvorio se prije no to je dovrila.

41. poglavlje

abur je gledao pokraj Marianina zabrinutog lica, ne elei je pogledati u oi ili

pokazati da doivljava njezine poljupce. Zato je postao takav? zavapila je
dok ga je predavala Dittuu. Nije mogao odjednom ogluiti. to mu je?
Ne znam, begum sahib. Dittu je protresao bezvoljno, nenasmijeeno dijete, a
potom odmahnuo glavom. Nikada do sada nisam vidio takvo to.
Saburova nagla promjena raspoloenja dogodila se u trenutku kad ih je njegov otac
napustio. Kad se zaslon zatvorio za Hasanom, Sabur se umirio. Doimalo se kao da
se odjednom cijelim biem okrenuo unutra, izvan Marianina dosega.
Sat vremena ga je ljuljala, pjevuila mu i prebirala po pamenju traei razlog.
Pregledala ga je zabrinutim prstima, traei znakove ugriza pauka ili uboda
korpiona koji su ga moda nekako paralizirali. Ne naavi nita, pjevuila je njegovo
ime i pokuavala ga prisiliti da je pogleda, ali on je samo zurio pokraj nje, a ivahnog
djeaka koji je spremno izraavao osjeaje zamijenio je ukoen, hladan neznanac.
Bila je zbunjena. to su mogli rei ili uiniti da su ga toliko promijenili? Nije valjda
shvatio da ga namjerava ostaviti i vratiti se kui? Ako nije, zato se povukao u tiinu
kao da mu je srce slomljeno?
Molim te, Dittu, zamolila ga je, uini neto.
Kupka nije pomogla, kao ni Dittuovo uvjeravanje ili Marianini zagrljaji.
Kasnije te noi Mariana je sjedila i ekala, i dalje odjevena, a Sabur je spavao pokraj
nje. Hasan e se uskoro vratiti. Kad se vrati, ona e pronai rijei kojima e mu
objasniti svoj odlazak. Za sada moe samo sjediti dok sat pokraj njezina kreveta
otkucava vrijeme koje prolazi.
Mariam, nazvao ju je Mariam.
Na mjeseinom osvijetljenom putu Jagu je kimnuo djeaku i krenuo du crvenog
zida do mjesta koje su jahai pokazali. Na tom je mjesto platno visjelo i lepralo.
Ponovno je sjeo i protegnuo se kao da se priprema za spavanje. Ali nije spavao.
Umjesto toga poeo je polako, neopazice, uklanjati kamenje, granice i male
prepreke s tla ispod zida.
Bila je gotovo pono. Promet na putu je zamro. Nad glavama su im letjeli imii. Iz
oblinjih prostorija za sluge uo se mukao kaalj. Mukarci su se smijali u daljini.
Netko je pjevao.
Traga je zijevnuo. elim jesti, apnuo je djeak iza njega. Odande osjeam miris
kuhane hrane. Bradom je pokazao prema vezovima za konje.
Gledali su kako Jagu vadi stvari iz platnene torbe. Najprije je izvadio neto nalik
masnoj konoj torbici. Potom je izvadio no dugaak deset ina.
Jagu je nijemom, znakovitom kretnjom dao znak djeaku. Potom je, sakrivi torbicu
u svojoj odjei i stavivi no meu zube, jednim glatkim pokretom kliznuo ispod
zida i nestao.
Putem su se pribliavali konji. Traga se istog trena ukoio, a dah mu se pretvorio u
pitanje kad su se dva konjanika ponovno pojavila, taj put praena natovarenim
kolicima koja je vukao magarac.
Visoki konjanik sjahao je i krenuo prema uvanom ulazu. Traga je sa svojeg mjesta
uspio razabrati da se ovjekove usne pomiu.
Okrenuo je glavu i pogledao djeaka koji ga je uhvatio za ruku, irom otvorenih,
zabrinutih oiju. Kad se traga ponovno okrenuo kako bi pogledao mjesto na

kojemu se visoki konjanik trebao nalaziti, ondje nije bilo nikoga.

Traga je otresao djeakove prste s ruke i ustao. Hodajui pripijen uza zid, oduljao
se ostavljajui uvani ulaz, natovarena kolica s magarcem i drugog konjanika za
sobom. Teko diui od straha, pourio je prema kutu na kojemu se zid od crvenog
atorskog platna udaljavao od puta. Kad je zaao za ugao, potrao je kroz tamu tako
da je odjea vijorila i leprala oko njega, a sandale pljuskale po tvrdoj ilovai.
Poavi obaviti nudu, Dittu je unuo iza spleta uadi koja su podupirala ator
njegove memsahib, licem okrenut prema crvenom zidu. Osvrnuo se preko ramena,
drei doti oko nogu, i po stoti put se usredotoio na nevjerojatnu injenicu da se
memsahib udala za tog Hasana.
Kako e se njegov ivot promijeniti nakon tog dogaaja? Vrijeme e pokazati.
Jedno je bilo izvjesno. Supruzi Hasana Ali Kan sahiba nee biti doputeno imati
mukog slugu. Ali budui da memsahib nema slukinje, kako Dittu moe izbjei
odlazak u njezin ator? Kako e bez njega popiti jutarnju kavu, tko e joj pospremiti
krevet, upaliti svjetiljku ili obrisati prainu sa stolia?
atorsko platno pokraj njega se zatreslo. Dittu je pogledao prema zidu u trenutku
kad se ispod njega, nedaleko od atora memsahib, pojavila ruka, potom noga i
naposljetku itav ovjek.
urno je popravio odjeu i pribliio se. Kad je bio dovoljno blizu da jasno vidi tog
ovjeka, stao je i zaustavio dah.
ovjek njega nije vidio. Ustao je, kao sjena na mjeseini, te brzim pokretom
posegnuo ispod duge koulje. iroke pamune hlae pale su mu na pod.
Iskoraio je iz njih i tada, gol ispod koulje, poeo po nogama i stranjici mazati
neto masno. Kad je zavrio, svukao je koulju.
Jar Muhamed prije nekoliko je sati doao uvati memsahibin ator. Nalik sablasti u
svojem sivom alu, sjedio je pred ulazom u njezin ator i gledao u prazno, ne
opaajui golog uljeza koji si je tada ve namazao prsa i lea. Dittu je iz sjene gledao
kako se saginje, a koa mu pritom blago sjaji, i uzima neto iz baene odjee.
Bio je to dug, oito okrutan no. Dittu se sledio.
Previe uplaen da bi se i pomaknuo, uao je pokraj platnenog zida dok se uljez
tiho i polako, pogleda uprtog u Jara Muhameda, uljao prema njemu s noem u ruci.
Dittu je doao do glasa. Na njegov povik upozorenja Jar Muhamed je naglo
podignuo glavu. Vidjevi ovjeka, brzo je posegnuo za svojim orujem.
U tom se trenutku pojavio trei ovjek. Prije no to je Dittu stigao ponovno viknuti,
ovjek je potrao prema njima. Dittu je zadrao dah. Tko god to bio, zacijelo je
vidio prizor pokraj ulaza u ator. Je li to straar ili drugi napada?
Taj ovjek nije bio ni jedno ni drugo. Bio je to sm Hasan Ali Kan sahib koji je,
teko diui, punom brzinom pojurio prema uljezu.
Dittu je, rukama obujmivi lice, gledao kako Hasan sahib nasre pokraj Jara
Muhameda. Ne obazirui se na podignuti no, bacio je uljeza na ulaz u memsahibin
ator, pri emu je zaslon pao i odmotao se na tlu.
Daui i pljujui, hrvali su se u praini punoj kamenja. Pokuavajui uhvatiti
namaeno tijelo, Hasan sahib je viknuo kad je goli ovjek kliznuo iz njegovih ruku i
pojurio prema crvenom zidu.
Uljez se bacio na tlo, jednom rukom uhvatio tkaninu zida i poeo poput gutera
gmizati ispod nje, i dalje drei no, ali je Jar Muhamed bio prebrz za njega. Bacivi
se na njega, uhvatio je jedan, a potom drugi namaeni gleanj te, stenjui od napora,

za stopala povukao uljeza ispod zida te ga dovukao do atora.

Gol, krvav i prekriven prainom, ovjek je glasno zaplakao kad ga je Hasan sahib
uhvatio za kosu.
Smee, promuklo je rekao Hasan sahib udarivi uljezovom glavom o tlo. Moju
suprugu, mojeg sina!
O, sahibe, smilujte se! zavapio je ovjek. Ja sam samo sitan lopov u potrazi za
sitnicama. Da sam znao da je to vaa obitelj...
Svinjo! Sine srama! Znam tko si, znam to eli. Jaru Muhamede, daj mi njegov
no!
Dittu je drhtao gledajui kako Jar Muhamed grubo okree ovjeka na trbuh i
koljenom mu pritie lea. Kakva teta to je prestar da bi pomogao!
S ulaza se zaulo vikanje. Netko se prepirao sa straarima i pokuavao ui. Trenutak
poslije pojavio se straar, a za njim krupan ovjek koji je vukao oito uplaenog
djeaka.
Ne znam nita, hazuri, ba nita. Podignuvi ruke iznad glave, djeak se uurio
pred straarom, brbljajui od straha.
Umukni. Vidi, straaru, rekao sam ti da ih ima jo, rekao je krupni ovjek. Samo
mi je ao to nisam uhvatio onoga koji je pobjegao.
Dok je straar bajunetom bockao namaenog, Dittu se odjednom sjetio memsahib i
Sabur babe. Prekoraio je preko palog zaslona i uao u ator.
Memsahib, memsahib, apnuo je, neugodno svjestan da e Hasan sahib vjerojatno
vikati na njega jer je uao, jeste li dobro?
Pipao je uokolo u tami, obiao krevet, stigao do stolia u kutu i upalio svjetiljku.
Probuena Dittuovim uplaenim krikom, Mariana je posegnula prema izmama.
Potom je, uz lupanje srca, uzela svjetiljku te kleknula pokraj kreveta. Ako ti je netko
doao nauditi, apnula je usnulom Saburu omatajui ga jednim od svojih alova,
najprije moraju ubiti mene. O, Sabur, da barem imam ma...
Dok je uspravno sjedila na rubu kreveta, rairivi suknju kune haljine oko sebe,
kroz otvoreni ulaz vidjela je Hasana koji joj je bio okrenut leima, te kako mu se
ramena podiu.
Progovorio je autoritaran muki glas. Ti ih preuzmi. Reci da si ih sm uhvatio. Da,
da, dakako, to je posao straara. A sada idi i laku no.
Najprije je Dittu visoko podignuo svjetiljku, a potom se odjednom stvorio Hasan,
vonjajui, lica i odjee iarane masnoom i prainom. Pogledao ju je bez rijei, a
njegova je dua pitala za Sabura.
Jar Muhamed iza njega je izvijao vrat kako bi vidio unutra.
Mariana je odmaknula suknju i kleknula. Dok je Dittu drao podignutu svjetiljku,
ona je podignula rub prekrivaa. Pod krevetom je leao Sabur, ondje gdje ga je
sakrila, omotan u gnijezdo njezinih alova, glave okrenute prema njima, otvorenih
oiju.
An-nah.
Eto, duo, sada je sve u redu.
Kad je uhvatila alove i povukla ga prema sebi, osjetila je kako ju je netko snano
udario odostraga. Lea su joj se spontano izvinula, pustila je alove i uhvatila se za
kraljenicu.
Zato, zato? mucala je i lica zgrenog u boli gledala etiri iznenaena lica nad
sobom.
Daui od oka pokuala je otpuzati dok joj je u uima odzvanjao uznemireni glas

Jara Muhameda. Zacijelo ju je ugrizla zmija. To se dogaa nakon ugriza otrovnice.

ovjek pomisli da ga je netko udario s lea pogledajte joj ruke!
Zmija! Pokuala je progovoriti, rei im da je pogledala ispod kreveta, da je ak
spustila svjetiljku, ali glas ju je izdao.
I dalje na sve etiri, gledala je Hasana koji je ispruenih ruku vadio sina iz jezivoga
gnijezda alova. Dok joj se vid mraio, vidjela je krevet s etiri stupa prevrnut i Jara
Muhameda kako skae s tekom otricom koja mu je bljesnula u ruci.
Netko ju je uhvatio za zapea. Evo. Dva uboda.
Ugrizena joj je ruka gorjela. Osjeala je kako je vuku po podu. Podignite je s druge
strane, netko je rekao. Moramo je odnijeti afi sahibu.
Ne, rekao je drugi glas, uskoro e se onesvijestiti. Jar Muhamed e dovesti afi
sahiba. Poi, Muhamede, uzmi mojeg konja.
afi sahib. Prijatelj udotvornog eika, tuma snova. Zato bi slavni afi sahib doao
k njoj? Tko joj sie zapea, pljuje i psuje? Tko je glasno molio dok je dijete
beznadno plakalo?
Neznano bie zaposjelo je njezino tijelo i palilo je iznutra. Preslaba da bi zavapila,
nije im mogla rei za svoju muku ili ih zamoliti da je ne diraju. Bacakala se i grgljala,
a tada se zaulo utanje, pa tiina i potom je netko poeo prigueno recitirati.
Utonula je u tamu.
Brod se ljuljao. Nije vidjela snast iznad svoje glave, ali osjeala je ljuljanje palube.
Naprezala se pokuavajui vidjeti pred sebe i kroz maglu opazila svjetlucanje sjajne
svjetlosti. Valovi pod njom mrmorili su neto to nije mogla shvatiti. arko elei
dosegnuti svjetlost, pokuala je ispruiti ruke. Brod ju je nosio onamo, nosio ju je
onamo.
Mogla je disati. Iako je arenje bilo jako, popustilo je pa je mogla disati, isprva plitko,
a potom dublje, ugodnije. Dok je upijala zrak, glas je i dalje govorio, umirivao je i
iscjeljivao. Djeji pla nije se uo. Svjetlost joj je prodirala kroz kapke.
Kad je otvorila oi, ugledala je lica pretopljena jedno u drugo. Potom se svjetlost
ugasila, a pjevno je mrmorenje prestalo. Donesite drugu svjetiljku, rekao je netko.
Moram je vidjeti.
Je li poznavala taj glas?
Tko me mora vidjeti? promrmljala je u tami. to je bilo to mrano mjesto? Kojim
su jezikom svi govorili?
Nekoliko je glasova progovorilo odjednom. Jesi li dobro? Jesi li dola k sebi?
Moe li disati?
Da. Glas joj je zvuao neobino daleko. Neto neugodno cijedilo joj se iz kuta
usana. Kosa joj je bila mokra. Bol u ruci gotovo je nestala.
Moe li se uspraviti?
Mogu, ali ne elim, rekla je slabano.
Netko je uzdahnuo. ula je utanje nekoga tko je ustajao. Budui da je sada
dobro, rekao je poznati glas, idem natrag. Jar Muhamed e me otpratiti do mojeg
atora.

***

Kad je sljedei put otvorila oi, svjetiljka je bila ponovno upaljena. Unutranjost
atora doimala se prilino neobino s mjesta na kojemu je leala na podu, nedaleko
od svojeg stola. Kuna haljina neugodno joj se omotala oko nogu. Njezin stolac bio
je nekoliko koraka dalje. Krevet je sada leao na boku, a posteljina se prostrla po

prugastom podu. Dittu je nepomino sjedio u kutu i drao Sabura. Hasan je uao
pokraj nje, drei ruku na glavi. Blizu ulaza sjedio je krupni neznanac, zagledan van,
u nebo.
Mislim, rekla je, da bih voljela lei u krevet.
Kad je Dittu skoio i poeo skupljati posteljinu, Sabur se dogegao do nje. Sjeo je
pokraj nje, lagano udarivi u tlo, a tada pruio ruicu, irom otvorenih oiju, i
pogladio je po ruci. Ona se pokuala nasmijeiti.
Zauvi utanje izvan atora, podignula se na jedan lakat. Na ulazu, na palom
zaslonu, stajale su gospoice Eden, uasnutih lica, kao da su iznenada naile na
kakvu stranu nesreu ili prizor muenja.
Na trenutak je zavladala tiina. Da suknje gospoice Emily nisu podrhtavale,
Mariana bi povjerovala da su prilike na ulazu privienje izazvano delirijem.
Nadam se da nisam nikoga uznemirila, paljivo je rekla Mariana.
Hasan je znakovito pokazao svoja, a potom njezina usta. Mariana je obrisala bradu
rubom kune haljine i ustanovila da je na njoj bilo neto ruiasto i sluzavo.
Zatvorila je oi i spustila se na pod, osuena na propast, ali previe slaba da bi joj to
bilo vano.
Gospoica Emily uspjela je progovoriti. Mariana, pozvali su nas sluge, rekla je ne
obazirui se na druge, koji su iz tvojeg atora uli vrlo neoekivane zvukove.
Smjesta ustani. Ide s nama.
Ruke su je podignule. Pod svjetlou baklji koje su nosili sluge gospoice Emily,
napola su je odnijeli, a napola odvukli pokraj Hasana, Dittua i Jara Muhameda.
Fanny, ula je kako gospoica Emily govori, reci jednom slugi neka pozove
straare.

***

Neemo te traiti da sada objanjava, odrjeito je rekla gospoica Emily dok je

spremala Marianu u njezin krevet, urno sastavljen u njezinu velikom salonu. Za to
e biti vremena kad se dovoljno oporavi. Ovdje e spavati dok sutra ne krenemo.
Mariana je kroz poluotvorene kapke uspjela razabrati maleni kau gospoice Emily,
policu za knjige i nekoliko stolia na kojima je bila po jedna uljanica. Netko joj je
stavio hladan oblog na elo. Gospoica Fanny stajala je pokraj sestre, vrsto
stisnutih usana.
Moja sestra i ja, izjavila je gospoica Emily okrenuvi se prema gospodici Fanny
koja je bez rijei kimnula, odluile smo nikome ne rei o ovome, barem za sada. Od
tebe zahtijevamo isto, sve dok se neto ne odlui. U meuvremenu trebala bi se
odmoriti. to god si radila, tajanstveno je dodala, oito je bilo krajnje iscrpljujue.
Mariana je utonula u san.

42. poglavlje

etvrtak, 1. sijenja 1839.

e budi lud, Jaru Muhamede, rekao je afi sahib s posuene mazge
nedugo nakon svitanja. Kako je mogue da ne vidi koliko je vano to
to radi?
Konjuar je bez rijei hodao pokraj mazgine glave, a uzde su bile u
rukama afi sahiba. Oko njih zveckali su i zvonili mjedeni zvonii oko nogu deva.
Moda je trebao utjeti i ne zamarati afi sahiba svojim nevoljama, ali njegov je
osjeaj neuspjeha bio silno jak. Cime je zasluio onu malu keramiku boicu koja mu
je dana u ruke? to je mogao dati onima koji su ga okruivali u tom neobinom, ali
vanom razdoblju?
Dakako da je vano ono to radi, nastavio je starac putajui sedlo jednom rukom
kako bi potraio neto meu naborima svoje odjee. to bi se dogodilo da nisi bio
ondje i sprijeio Jusufa Batija u pokuaju da ubije luaka na putu za Lahore kad su
ovi dogaaji zapoeli? Bez tvojeg uplitanja taj bi ovjek umro, ja ne bih primio
njegovu poruku i ne bismo naslutili tko je Skrbnica.
Ohrabreni Jar Muhamed podignuo je pogled.
Ti si, dodao je afi sahib s jednom rukom na sedlu, a u drugoj hrabro drei
brojanicu, nae poruke prenio mladoj Skrbnici memsahib, ti si djetetu osigurao prve
zalogaje hrane nakon to je spaeno. Ti si se borio za njih na putu za Kasur i uvao
Saburovo utoite kad ga je otmiar djece doao oteti. Ti si prepoznao ugriz
otrovnice i pozvao me kako bih Skrbnici spasio ivot.
Starac se nasmijeio sa svojega zaljuljanog sjedala. Tebi je, Jaru Muhamede, rekao
je podignutim glasom, povjerena dunost uvanja Skrbnice. Tvoja je boica bila
puna kad si je u snu pokazao eiku Valijulahu. Mislim da je i sada puna.
afi sahib bio je umoran. Glava mu je klonula. Jar Muhamed nastavio je dalje,
duboko udiui jutarnji zrak.
ujem da je sino bilo uzbudljivo, primijetio je jedan pobonik dok je u atoru za
blagovanje grabio omelette aux herbes Indiennes1 Navodno su dvojica pokuala
opljakati ovaj dio tabora.
Lord Auckland podignuo je glavu i namrtio se. Mariana je zurila u svoj tanjur.
Sestre Eden odluile su ne gledati ni jedna drugu, ni Marianu.
Da, rekao je drugi pobonik. Jedan od njih iskuao je stari trik blago se
nakaljao mazanja vlastitog tijela mau.
Prvi se pobonik iroko nasmijeio iznad svojeg prepeenca s maslacem. uo sam
da je jedan ak proao pokraj straara i pokuao doi do atora, i...
Glupost! Bojnik Byrne je pocrvenio. Buno se nakaljao. Nita takvo, nita
takvo. Izbjegavajui pogled generalnoga guvernera, kavalirski je nagnuo glavu
prema sestrama Eden. U va dio tabora nije mogue ui. Toga se ne smijete bojati.
Straari su obojicu uhvatili mnogo prije no to su pokuali ui.
Gnjevno je pogledao pobonike. Nemojte dopustiti da vas ovi ljudi uplae. Nemaju
pojma o emu govore. A sada, moje dame, lorde Auckland, zakljuio je odluno
kimnuvi, molim vas da me ispriate.
Gospoica Emily je preko ruba svoje alice bez rijei gledala kako bojnik odlazi.

1 francuski, omlet s indijskim travama; op. prev.

Lord Auckland je neodreeno kimnuo u Byrneovu smjeru, a tada odgurnuo svoj

stolac. Emily, draga, doima se da emo jutros biti relativno sigurni od domaih
ljudi. Mislio sam da bismo se mogli provozati prije ruka. Na putu za Kasur moglo
bi biti zanimljivih ruevina.
S nadom se nasmijeio sestri ispod pranjavih obrva.
ao mi je, George, rekla je gospoica Emily prijekorno gledajui Marianu, ali
gospodici Givens sino je bilo prilino loe. Ne mogu otii dok je doktor
Drummond ne pregleda.
Mariana je gurnula komadi dimljene ribe na vilicu. Gospoice Emily, bez rijei joj je
zapovjedila, poite na vonju, poite na vonju!
Nadala sam se, rekla je gospoica Emily dok su u njezinu salonu ekale doktora
Drummonda, da vie neemo uti za tvoje ispade.
Mariana je dodirnula ubode na zapeu koji su zacjeljivali. Nee objanjavati niti se
ispriavati to god joj rekli.
Ali, ne. Gospoica Emily ustala je i prola kroz ator, do svoje malene police za
knjige. Od tada, nastavila je okrenuvi lea Mariani i prekriivi ruke na grudima,
ne prestaje nas zapanjivati. Ima li smisla da te pitam zato smo te sino nali na
podu, u nonoj odjei, u drutvu ne jednoga, nego dva udna domaa ovjeka?
Marianin krevet, sada besprijekorno pospremljen, stajao je na jednoj strani atora.
Nitko ga nije gledao.
Ako silazi s uma, rekla je gospoica Emily sjedajui na kau pokraj sestre, tvoje
je ponaanje mogue objasniti, iako ga, dakako, nipoto nije mogue opravdati.
Otvorila je ruke. Zato, Mariana? Zato smrdljivi domai ljudi? Zato neobjanjeno
dijete? Zato preokrenut krevet, opi kaos?
Pod mojim krevetom, rekla je Mariana hladno koliko joj je uljudnost doputala,
bila je otrovnica.
Zato se uope trudila rei im bilo to?
Sluga se naklonio na ulazu u ator. Doao je doktor sahib, rekao je uglaenim
engleskim s domaim naglaskom.
Doktor Drummond stao je nad nju u staromodnoj odjei, vonjajui na duhan.
Dakle, gospoice Givens, rekao je saginjui se kako bi je oprezno pogledao preko
naoala, kako se danas osjeamo?
Napuio je usne. ujem, nastavio je kimajui prema kauu i uspravnim
gospoicama Eden, da vas je pravodobni dolazak ovih dama u va ator sino
spasio krajnje neugodne sudbine. Ali, nitko od nas ne moe shvatiti kako vam se
takve stvari neprestano dogaaju. Znate li vi, gospoice Givens? Hmmm?
Ve su povjerovali da je poludjela. to god im rekla, nee promijeniti njihovo
miljenje. Okrenula je zapee. Sino me ugrizla zmija. Pokazala je tragove. Tada
mi je bilo vrlo loe, ali sada mi je mnogo bolje.
Ali, gospoice Givens, prijekorno je rekao doktor ne gledajui nju, nego gospoicu
Emily, svi znamo da za ugriz otrovnice nema lijeka.
Da, doktore Drummond, ali...
Uope nema lijeka, ponovio je odlunim tonom, s prijetvornim osmijehom. Sino
ste se za dlaku izvukli, to je istina, ali svi znamo da se niste izvukli od ugriza
otrovnice. Kako bilo, ako e vam zbog toga biti lake, pogledat u te tragove.
Dakako, mogao ju je ozlijediti jedan od tih ljudi, rekao je gospoicama Eden
uzimajui Marianino zapee. Gospoice Givens, biste li doli na svjetlo?
Da, ozlijedio ju je jedan od tih ljudi! Da je gospoica Fanny nije gledala, Mariana bi

nainila grimasu iza lijenikovih lea.

On joj je okretao zapee amo-tamo i gledao dva mala traga. Nakon nekog vremena
je kimnuo. Sada moete sjesti, gospoice Givens. Oito su posrijedi ubodne rane,
izjavio je oteui rijei te upirui kratkim prstom u Marianino zapee. Doista
nalikuju tragovima koje ostavljaju zmijski zubi, ali kad bi to bili tragovi ugriza,
posrijedi bi bila rijetka, neotrovna vrsta zmije. U svakom sluaju, nastavio je,
budui da su gotovo zacijelili, ti tragovi nisu ni u kakvoj vezi sa sinonjim
dogaajima. Odmahnuo je glavom. Doista ne znam kako bih sve to shvatio.
Molim vas, mogu li vam, upitala je Mariana trudei se da joj ton ostane hladan,
ispripovijedati istinu o tome to se sino dogodilo?
Izazvavi nijemo iznenaenje, duboko je udahnula i poela. Razbojnici o kojima
smo jutros razgovarali za dorukom, rekla je, bili su otmiari djece. Doista su uli u
crveni dio tabora. tovie, zamalo su uli u moj ator.
Gospoica Fanny je zinula. Zamalo su uli? Ali, Emily i ja smo ih jasno vidjele!
Ne, gospoice Fanny, strpljivo se suprotstavila Mariana. To je bio mladoenja s
vjenanja, a drugog ovjeka jo nisam vidjela.
Lice gospoice Emily poprimilo je ruiastu boju. eli li nam rei, viknula je, da
je prljavo stvorenje pokraj tebe bio tvoj suprug?
Mariana ju je gnjevno pogledala. Ne, gospoice Emily. Rekla sam da se neu udati za
njega. Uvjerena sam da ste to uli. U svakom sluaju, bio je prljav jer se borio s
otmiarom koji je uao u crveni dio tabora elei oteti njegovo dijete iz mojeg
atora.
Dijete? Doktor Drummond je zinuo.
Lice gospoice Emily tada je ve bilo grimizne boje. Mariana, tako nee
razgovarati sa mnom, otresla se.
ije dijete? Lijenik je radoznalo gledao lica, jedno po jedno.
Doktore Drummond, rekla je gospoica Emily stisnuvi oi, tonom koji je bio
snana mjeavina arma i sile, mislim kako vie nema potrebe da tratimo vae
dragocjeno vrijeme.
Ali, gospoice Eden, jo nismo otkrili...
Gospoica Emily slabano se nasmijeila. Mnogo vam hvala, doktore Drummond.
Fanny, molim te, isprati doktora.
Mariana je preko ramena uspjela vidjeti lijenikov razoarani pogled dok ga je
gospoica Fanny, nijema i vrlo blijeda, izvodila iz atora.
Pogled gospoice Emily bio je neizbjean. Mariana, to dijete glavni je element cijele
ove sramotne prie, zar ne? Tvoj >svekar< je eik Valijulah, djed arobnjak koji je
navodno potajno odveo maharadina malog taoca iz Zlatnog hrama.
Mariana je kimnula.
Dakle, to nestalo dijete sada je tvoj posinak.
Mariana je ponovno kimnula.
Glas gospoice Emily zvuao bi pobjedniki da nije bio toliko poguban. U tom
sluaju, dijete u tvojem atoru bilo je talac maharade Randita Singa, dijete zbog
ijeg je nestanka maharada obolio i zbog toga odgodio nae pregovore. I zapravo
odgodio sam pohod na Afganistan, zbog kojega smo svi putovali toliko daleko i
trudili se toliko silno.
Zapiljila se u Marianine oi. Dijete nije nestalo arolijom, zar ne, Mariana? Bila je to
zavjera u kojoj si i ti sudjelovala. Jesi li, ili nisi, otmiarka koja je otela to dijete iz

Zlatnog hrama?
Gospoica Fanny naglo je udahnula.
Bilo je besmisleno poricati tu istinu. Ja sam otela Sabura, gospoice Emily, ali nije
bilo zavjere. Mariana je podignula bradu. Pokuala sam vam to rei nakon
maharadine veere, nakon to sam ustala i progovorila...
Potom si nam opetovano lagala o tome. Kad su ti postavljena pitanja, obmanula si
nas i iznevjerila.
To je bila istina. Doista im je lagala.
Trebala sam ve naslutiti. Gospoica Emily odmahnula je glavom. Sve se to
dogaalo preda mnom. Tvoji nestanci i tvoje iznenadne glavobolje, sve je to
zapoelo kad je to dijete nestalo. Spavala si u nosiljci jutro nakon testa riom. Kad se
sjetim onog sinonjeg uasnog prizora...
Zatvorila je oi. Pozovi slugu, Mariana, rekla je odmahujui glavom. Neu rei
vie ni rijei dok ne popijem aj.
Ja mislim, plaho je rekla gospoica Fanny dok je mijeala eer u svojoj alici aja,
da bismo Mariani trebale dopustiti da ispripovijeda cijelu priu.
Gospoica Emily podignula je ruku. Nipoto, Fanny. Ne bih podnijela nove uase.
Moda postoje pojedinosti koje nismo shvatile, ustrajala je gospoica Fanny. A
ak i ako ne postoje, voljela bih uti Marianinu stranu. Naposljetku, pria je iznimno
zanimljiva.
Gospoica Emily je mrcnula, ali nije se suprotstavila.
Djetetu je ime Sabur, poela je Mariana kad joj je gospoica Fanny kimnula.
Njegovu majku otrovale su maharadine kraljice. Kraljice i maharada loe su
postupali s njim. Nenadano mi ga je silom dao njegov sluga, koji je strahovao za
njegov ivot. Ja sam ga kriom vratila njegovoj obitelji u noi testa riom.
Dame su netremice gledale jedna drugu. Mariana je otpila gutljaj aja kako bi se
smirila. eik je tada predloio da se udam za njegova sina. To me je, dakako,
uasnulo, ali kad je maharada rekao da me eli oeniti, eikovu ponudu iskoristila
sam kako bih ga odbila. Doista sam vjerovala da eikova ponuda nije ozbiljna, da me
je njome samo elio spasiti od maharade. Na prijevaru su me odveli u tvravu.
Gospoica Emily sjedila je nepomino, drei alicu na putu do usana. Mariana je
nastavila. Jutro nakon obreda maharada je poslao naoruane ljude u eikovu kuu
po dijete i po mene. Bila sam prisiljena odvesti dijete po kii, preruena. Zadrhtala je
od tog sjeanja. Tada su doli otmiari kako bi ga oteli. Onaj koji je gotovo uao bio
je premazan mau. Imao je no.
Mau? Zar je bio...? Oi gospoice Fanny nestano su skakale iznad ruke kojima
je pokrila usta.
Fanny! Gospoica Emily naglo je odloila alicu.
Saburov otac uhvatio ga je u zadnji as, ali borba je bila prljava zbog masti. Zato je
toliko strano vonjao. Mariana je uzdahnula. Na sebi je imao lijepu odjeu.
Gospoica Emily bubnjala je prstima po rukonaslonu kaua. Tko je, dakle, bio
zdepasti ovjek bez vrata?
Ne znam. Vjerojatno Hasanov prijatelj. Ne bi me smio pogledati jer sam udana.
On, konjuar i jo netko doli su mi pomoi kad me je ugrizla zmija.
Ah, zmija. Gospoica Emily znakovito je uzdahnula.
Doista me je ugrizla, nakon te borbe. Mariana je dodirnula zapee. Mislila sam da
u umrijeti od boli. Pala sam, neto strano izlilo mi se iz usta i tada sam se
onesvijestila. Poslali su po nekoga tko lijei zmijske ugrize recitiranjem stihova...

Shvaam. Gospoica Emily podignula je ruke. Sva kavalirtina nestala je im su te

vidjeli kako se valja po podu i kako ti pjena izlazi na usta. Pozvano je jo domaih
ljudi, izrecitirane su besmislice i ti si se oporavila. Spustila je ruke u krilo.
Mariana nije eljela okrenuti glavu. Znam da zvui nevjerojatno...
Gospoica Fanny je izdahnula. A mi smo svi mislili da je ivot u taboru dosadan!
Ja sam kriva. Gospoica Emily odmahnula je glavom. Trebala sam zahtijevati da
tvoj ator postave blie mojemu. Nisam smjela dopustiti da te samu odgurnu u kut
crvenog dijela, samo s domaim slugom, bez ene kojoj bi se povjerila. Upravo se
tako mlade djevojke nau u nevolji. A ti, Mariana, ti ima dar za privlaenje nevolja.
Sklopila je ruke u krilu. To razuzdano ponaanje mora smjesta prestati.
Ali, Emily, pobunila se gospoica Fanny, ona je samo...
Gospoica Emily nije obraala pozornost na svoju sestru. Prije svega, najavila je,
to dijete mora smjesta biti vraeno maharadi. Njegova dobrobit nas se ne tie. Ne
namjeravam odvesti maharadina taoca iz Pandaba poput kradljivice u noi. A to
se tebe tie, Mariana, nemamo drugog izbora doli odmah te poslati u Calcuttu.
Opasna si sama za sebe i za sve nas. Poslijepodne u razgovarati s bratom.
Doimalo se da se zrak oko Mariane sledio. Zaboravivi pouku i pristojnost, skoila je
na noge. Ne, Sabur ne moe natrag! Ako ga poaljete maharadi, umrijet e od tuge
i vi ete biti krivi za t o ! Okrenula se na peti i bez osvrtanja krenula prema vratima.
Nije bilo vremena. Mora pobjei sa Saburom prije no to gospoica Emily ode k
lordu Aucklandu. Budui da e s njima biti samo Jar Muhamed i Dittu i da se
nemaju kamo skloniti, ona i
Sabur moraju postati nomadi, putovati nou, skrivati se od ljudi kojima nije stalo do
njih, koji misle samo na nagrade ili na politiku.
Postidjela se jer je i veer prije dala prednost Engleskoj nad Indijom. elei sprijeiti
vlastitu propast, svojim je nevoljama dala prednost pred Saburovim. U satima prije
no to je doao otmiar djece i prije no to se zmija sklupala ispod njezina kreveta,
dala je prednost mami i tati pred eikom i sultanijom Safijom, Freddieju pred
Saburom, kolonjskoj vodi pred attarom sandalovine.
Kako je mogla previdjeti da je svaki od tih izbora donijela kao da je doista na brodu
kojim kormilari netko drugi? Tada, kad je bila nadomak rastanku s njim, bila je
potpuno uvjerena da je ona Saburova istinska skrbnica, kao to su pretkazali snovi
Jara Muhameda.
Kako je uope mogla pomisliti da napusti Indiju?
Mariana, sjedni. Emily, preneraena sam.
Mariana jo nije ula da gospoica Fanny govori tim tonom.
to god mi mislili o njoj, Mariana jest pomajka tom djetetu. Ona e odluiti to e
biti s njim.
Prije no to je zapanjena gospoica Emily stigla odgovoriti na sestrinu izjavu i prije
no to se Mariana stigla vratiti na svoje mjesto, izvana se zaulo komeanje.
Nije mi dao mira. Neobrijan i neuredan kao i uvijek, Dittu je kimnuo u znak
isprike kad je uao izguvan, oito odudarajui od otmjenog atora gospoice Emily,
s netom okupanim Saburom koji mu se vrpoljio u naruju.
Nitko nas nije vidio, dodao je spustivi Sabura na ilim. Nehajno je pognuo glavu
pred damama. Ve su ga vidjele sino, nisu li?
An-nah, An-nah. Sabur je cvrkuui doskakutao k njoj. Uhvativi joj se za suknje,
pokuao joj se popeti u krilo i pritom se zadihao od napora. Mariana je osjetila kako

rumeni od zadovoljstva kad se sagnula prema njemu.

Odjea mu je bila utirkana, a obrazi rumeni. Uspravno joj je sjeo na krilo i drei
palac u ustima pogledao dva engleska lica pred sobom.
To su Angrezi dame, pouno je rekla Mariana poljubivi mu tjeme.
Rezi, ozbiljno je ponovio, a potom skliznuo s njezina krila i krenuo, ne gospodici
Fanny koja je ve ispruila ruke, nego ravno gospodici Emily, koja je sjedila mirno,
ruku vrsto sklopljenih u krilu.
Naslonio joj se na suknje i pogledao je u oi, nagnuvi malu glavicu i naguvavi
crvenu jaknicu te poloivi malenu, poznatu aicu na njezino koljeno.
No, napokon je rekla gledajui ga, a tanke usne poele su se izvijati prema gore,
no, no, no.
Mora doi u moj ator i pomilovati pjegavog jelena, izjavila je gospoica Fanny
kad je gospoica Emily uzela Sabura, i dalje s palcem u ustima, ispod ruku i
podignula ga na svoje krilo.
Mariana je u pono leala u svojem atoru i uivala u samoi, u olakanju jer je
njezin krevet vraen u njezin ator, jer je napokon sigurna od ispitivakog
promatranja sestara Eden, njihovih slukinja i pomonica slukinja.
Glava joj je bila teka, ali tijelo je osjeala lakim poput zraka. Sestre nisu pokazale
suosjeanje, ali bile su pravedne.
Za sada neemo, kasnije je rekla gospoica Emily, i naglaavam za sada
nikome spominjati gdje je Sabur ili to se sino dogodilo.
Nemoj joj rei da sam to rekla, promrmljala je gospodici Fanny dok je Mariana
sluala hodajui za njima na ruak, ali plaim se da smo joj odmogle. Naposljetku,
mlada je, a dijete je doista vrlo raesno.
Mariana je pogledala svoj ator. Namjetaj koji je Hasan dao unijeti nakon borbe
izgledao je prilino dobro, posloen uz jedan zid debeo ilim iz kojega je Dittu
istresao hrpe praine, nekoliko jastuia, nizak izrezbareni stol.
Ustala je i uvjerivi se da uokolo nema zmija nesigurno sjela na ilim, raspustila kosu
i naslonila se na ljubiasti jastui. Hasan joj je donio i satenski pokriva. Navukla ga
je do brade.
Kakva udobnost! teta da do sada jo nije imala svoj domai namjetaj.
Zijevnula je. eljela je danas posjetiti afi sahiba, ali nije imala vremena traiti njegov
ator. Muni sahib odrao joj je divnu pouku. Donio joj je lijepu pjesmu koju je bilo
teko prevesti.
Dala sam svoje srce trima vrlinama koje sam
pronala u tebi.
Udaljavanje od njih nanijelo je bol mojemu
slomljenom srcu.
Ali ako ti pati, meni je jo tee.
Ne bojim se za tebe,
samoga na bojnom polju.
Dittu, pozvala je, podigni zaslon na vratima.
Taj je trenutak bio dovoljno savren da zaeli zauvijek putovati. Kroz otvorena vrata
ugledala je nebo posuto zvijezdama. Iz daljine je dopirala tugaljiva melodija. Sabur je
mirno spavao na krevetu.
Kroz ista vrata vidjela je Hasana prije no to ju je zmija ugrizla, okrenutog leima,
dok su mu se ramena podizala, u lijepom ogrtau, tada umrljanom i poderanom.
Nije se pozdravila s njim, nije mu ni zahvalila jer joj je spasio ivot. Osvrnuvi se

dok su je odvodili, nakratko je opazila njegovo iscrpljeno lice. Pogledao ju je u oi, a

tada okrenuo glavu.
Odmaknula je zamrene kovre s lica. On sada ve zacijelo putuje prema sjeveru,
prema Kasuru. Britanski tabor sada putuje prema jugu i sutra e prijei rijeku Sutlej.
Udaljenost meu njima rast e iz dana u dan.
Dittu je pozdravio nekoga, a tada urno otiao.
Hasan je tiho uao kroz vrata. Ondje je stao i pogledom pronaao Sabura koji je
spavao na krevetu, a potom je pogledao nju. Imao je posjeklinu na jagodinoj kosti.
Uniteni ogrta zamijenio je alom.
Sjeo je pokraj nje na ilim. Pokai mi ranu, rekao je bez uvoda, odgurujui
pokriva i poseui za njezinom rukom. Nebrueni smaragd na zlatnom prstenu
zablistao je na njegovu prstu kad je podignuo njezino zapee prema svjetlosti.
Moram ti zahvaliti za ono to si sino uinio, rekla je pomalo slabano,
zaokupljena pritiskom njegovih prstiju. Mogla sam umrijeti. Jesi li mi ti isisao
otrov?
Nije odgovorio. Umjesto toga je pustio njezino zapee i sjeo naslonivi se na
jastui, okrenuvi lice od njezina. al na njegovim prsima podizao se i sputao.
Primio sam hitnu poruku iz Kasura, rekao je. Noas moram krenuti natrag.
Nadao sam se da u prijei Sutlej s tvojim taborom, ali ne mogu.
Jesi, ti si to uinio, apnula je prelazei prstima po zacijeljenim ranama, prisjeajui
se boli u zapeu i glasa koji je molio pokraj nje.
Nije rekao nita, nije je ni pogledao, ali doimalo se kao da od njega dopire val
osjeaja, kao da joj govori bez rijei. Val je prelazio prostor meu njima, jaao,
mijeao se s mirisom sandalovine i dopirao do svih dijelova Marianina tijela. Poela
je dublje disati.
Sabur je u snu ispustio tih zvuk. Hasan je pogledao prema krevetu. Kad nas ljudi
budu pitali gdje si, tiho je rekao okreui se prema Mariani, rei emo im da si
otila k svojim roacima.
K svojim roacima, ponovila je Mariana dok je on promatrao njezino lice. To bi
znailo da je pobjegla od njegove obitelji, od njega. Ali odjednom je sve to bilo
mnogo sloenije. Ne, promucala je. Prela je rukama preko satenskog pokrivaa,
traei prave rijei. Ne.
Hasan je ustao. Po njegovu je dranju znala da e je uskoro napustiti.
Maharada e vjerojatno uskoro umrijeti, rekao je. Nakon toga e nasljeivanje,
ako bude volja Alahova, proi glatko. Priao je krevetu i podignuo Sabura. Ako ne
bude, postoji mogunost da nas vie nee vidjeti. U tom sluaju budi hrabra, i
upamti mene i moju obitelj. Zatvorio je oi i zagrlio sina.
Svjetlost zvijezda, koja je dopirala kroz vrata, leala im je pred stopalima. afi sahib
e ostati s tobom i s mojim sinom. Hasan joj se pribliio i predao joj dijete. Sabura
je ve zarana potrebno pouavati shvaanjima Bratstva. Jednoga e dana, ako bog
da, biti velik ovjek.
Mariana nije mogla progovoriti.
I Jar Muhamed e ostati s tobom. Sada ga plaa moja obitelj. Uvjeren sam da e
pronai nain da skriva Sabura tijekom vaeg putovanja. Zastao je. Kad vie ne
bude opasnosti, doi u po vas ako budem mogao. Glas mu je postao dublji.
Doi e po mene? ponovila je.
Da. Naglo je udahnuo i nagnuo se, usnama dodirnuvi njezine.

Nije se pokuala oteti. Stajala je i drhtala, s usnulim djeakom u naruju. Usne su mu

bile tvre od Fitzgeraldovih. Oi su mu bile otvorene.
Zauli su se koraci koji su prekinuli tiinu oko njih. Hasan ju je pustio i pogledao
kroz vrata. Dolazi afi sahib, rekao je drugaijim glasom. Zacijelo se dolazi
pozdraviti sa mnom i razgovarati s tobom o tvojem putovanju. Nasmijeio se u
znak isprike. Moram izai i doekati ga.
Izaao je, a tada se okrenuo i pogledao je. Khuda hafiz, rekao je. I neka te Bog
uva. Podignuo je ruku kao to je to njegov otac uinio kad je, vrativi Sabura,
odlazila iz havelija Kamar.
Mariana je mirno stajala drei dijete u naruju.
Trenutak poslije u ator je dopro Hasanov pozdrav pun potovanja. Pogledala je oko
sebe. afi sahib, tajanstveni tuma snova, bio je nadomak njezinim vratima. Mora
uiniti neto. Poloila je Sabura na krevet i obrisala dlanove o suknje. to e mu rei
kad se sastanu? Nije mu mogla dodirnuti koljena ili stopala, kao to to domai ljudi
ine, ali mora pokazati svoje potovanje kakvom gestom, koliko god malom.
Prijatelju eika Valijulaha nipoto ne smije pristupiti kao da je obian ovjek. Sve dok
ponovno ne vidi Hasana, afi sahib bit e njezina veza s njim i s njegovom obitelji.
Netko je izuvao cipele pred vratima. Smei prsti uhvatili su zaslon od trstike i
odmaknuli ga. Njezin je muni stao pred nju, lagano trepui u polutami.
Mir s vama, bibi, blago je rekao. Pretpostavljam da ste dobro.
Te se noi probudila jer je lagani vjetar uzdisao oko atora. Magla njezina
opetovanog sna napokon se razila. Njezin je brod sada plovio uz stjenovitu obalu, u
vodi koja je svjetlucala i sjala, dok je iza nje na valovima poskakivao ivahan ami,
privezan za krmu.
Nisu bili sami. Jednostavna i vrsta arapska dova pred njima je odluno sjekla vodu, a
njezino je latinsko jedro kripalo na vjetru. Pokraj dove i malo iza nje valove je
glatko sjekao uzak amac nalik gondoli, kojega su pokretali veslai, a pramac mu je
bio izrezbaren tako da nalikuje ptici. Izmeu Marianina broda i naizgled opasne
obale plovila je duga, korisna teglenica krcata koom i slamom.
Mariana je gledala u daljinu. Iznad obzorja uzdizali su se skladni jarboli indijske
rijene jedrilice.
Zapravo je Dittu, a ne Jar Muhamed pronaao nain kako skrivati Sabura na
putovanju. Nitko ga nee traiti toliko visoko, izjavio je energino kimajui kako bi
naglasio lukavost svojeg rjeenja. Morat emo paziti samo da ga nitko ne vidi dok
ga budemo nosili preko puta.
Sutradan je otiao dogovoriti uvjete Saburova putovanja, nosei netom porubljen
pamuni al kao mito.
Dok se Mariana kasnije vozila pokraj gospoice Emily u jednoj od koija, ugledala je
slona Motua iza njih u daljini, golemu ivotinju koja se ljuljala meu pranjavim
morem kola i tovarnih ivotinja, s malenim Hirom Lalom koji mu je sjedio na vratu,
i u Calcuttu nosila veliki ator za durbar te unuka eika Valijulaha iz bratstva
Karakoja.

RJENIK URDSKIH RIJEI KOJE NISU OBJANJENE U TEKSTU

A
abba
umanjenica pojma otac
Alah
Bog
ammi
umanjenica pojma majka
angrez
engleski
anna
novi, esnaesti dio rupije
attar
mirisno ulje
B
baba
begum sahib
bhabi
bhaji
bibi
burka

umanjenica pojma djeak

pristojan oblik obraanja udanoj eni
pristojan izraz koji oznaava mlau roakinju
pristojan izraz koji oznaava stariju ensku
roakinju
pristojan oblik obraanja mladoj eni
ensko pokrivalo za cijelo tijelo, nainjeno od vie
metara pamuka

apati

tanke, okrugle pogae od peninog brana, bez

kvasca; puki kruh

D
dal
duli
doti
durbar

lea
nosiljka za ene
tkanina koju hinduisti nose omotanu oko bokova
sastanak dravnih elnika

D
dalebi

naranasti slatki u obliku pereca

E
ezan

muslimanski poziv na molitvu, upuuje se pet puta

dnevno

F
fakir

indijski ili islamski asket koji na putu

usavravanja ovladava tijelom na nain koji se
protivi uobiajenom poznavanju prirodnih zakona

G
gurka no
Grant sahib
gulab damun

teak no s otricom zakrivljenom prema dolje;

koriste ga vojnici Gurke
sveta knjiga sikhizma
ljepljiv smei slatki

H
haveli
hazur
I
inalah
J
jan ili jani
ji
K
Kamar
kamiz
khabardar
Kuran
M
mahut
maharada
maharami
mendi
memsahib
moguli
mujezin
muni
murid

velika, zidom ograena gradska kua sa

sredinjim dvoritem
pristojan oblik obraanja, jednak obliku
gospodaru

uzvik, ako Bog da

dragi ili draga

da; koristi se i kao nastavak za ime kao izraz
potovanja

Mjesec
duga
tunika,
najee
pamuna,
koja se nosi preko irokih hlaa (alvar)
budi oprezan!
sveta knjiga islama

goni slonova
titula velikih indijskih knezova
maharadina ena
pasta od kane, koristi se za bojenje koe i kose u
crvenosmeu boju
pristojan oblik obraanja Europljanki
indijski carevi u esnaestom i sedamnaestom
stoljeu, zasluni za veliki dio najbolje indijske
arhitekture i dizajna
ovjek koji muslimane poziva na molitvu
uitelj, osobito jezika
duhovni voa ili uitelj

N
namaste
nim

tradicionalni pozdrav hinduista

stablo ija kora ima adstringentno svojstvo, koristi
se za ienje zuba te za ubrzavanje zacjeljivanja
rana

P
palki

nosiljka koju nose nosai, esto se koristila za

duga putovanja

R
rite

mahune sa sjemenkama koje se kuhaju, a potom

se koriste za pranje kose

S
sahib
sati
selam
sikh
sirdar
sufi
surma

u Indiji poasna titula i naziv za bijelca: Englez,

Europljanin, gospodin
obiaj po kojem ivu enu spaljuju s umrlim
muem
tradicionalni muslimanski pozdrav u znaenju
mir
pripadnik indijske monoteistike sljedbe sikhizam
plemi (kao sikh sirdar) ili voa (kao sirdar
nosa)
musliman koji slijedi odreeni duhovni put
crni prah koji se koristi za ocrtavanje oiju

ah
alvar
eik

titula vladara u Iranu, Afganistanu

i nekim zemljama srednje i june Azije
iroke, nabrane pamune hlae koje se nose ispod
tunike duge do koljena
voa muslimanskog duhovnog bratstva

T
tespih
talvar

niska kuglica koja se koristi za brojanje molitvi

ili Bojega imena
zakrivljeni ma

Z
zenana

dio kue (u Indiji i Iranu) u kojem su izdvojene

ene koje pripadaju porodici

zikr

sufijska praksa ponavljanja Bojeg imena uz

posebne pokrete glave, izvodi se s ciljem duhovnog
postignua

ZAHVALE
Meu onima koji su mi pomogli napisati ovu knjigu bili su Arthur Edelstein, koji me
pouio pisati prozu, i moja spisateljska skupina, iji su mi lanovi davali sjajne
prijedloge te su imali strpljenja sa mnom na svakom koraku ovoga puta. Moja
prijateljica i agentica Jill Kneerim, urednica Danelle McCafferty, Peter Scholl, Lois
Ames i Bill Bell prvi su ozbiljno shvatili ovu knjigu. Gillo Afridi, Tony Mahmood,
Samina Quraeshi i mnogi drugi prijatelji u Sjedinjenim Amerikim Dravama, Indiji i
Pakistanu takoer su mi davali savjete i hrabrili me. Kate Miciak, moja pomnjiva
urednica u izdavakoj kui Bantam Dell, odravala je moju usredotoenost. Ne
postoje rijei kojima bih je dovoljno pohvalila i dovoljno joj zahvalila. Zahvaljujem i
Sophie te Tobyju, svojim najbliim saveznicima.