Professional Documents
Culture Documents
459
S AV R E M E N E M U S L I M A N S K E D I L E M E
Pluralizam, ljudska prava, demokratija, pravda, dihad, ekstremizam, terorizam
SAVREMENE
MUSLIMANSKE DILEME
Pluralizam, ljudska prava, demokratija,
pravda, dihad, ekstremizam, terorizam
3. IZDANJE
PRIREDILI
Ahmet Alibai i
Muhamed Jusi
SARAJEVO, 2015.
PREDGOVOR
Nakon iskuenja agresivnog ateizma, agresije i genocida, bosanski muslimani nisu ostali poteeni jo jedne savremene poasti, vjerskog ekstremizma i terorizma u njihovim razliitim izdanjima. Medijski najprisutniji je onaj ekstremizam koji se poziva na islam i mi se ovdje elimo
njime baviti. Dijelimo miljenje da terorizam nije najvei problem ove
zemlje, ali vjerujemo da ga ne smijemo zanemariti. Posebno nas zanima
jedan aspekt itavog ovog fenomena. Zapaeno je, naime, da su muslimanski ekstremisti povremeno uspjeni u pridobijanju umova i srca
mladih evropskih muslimana u borbi ideja koja se ve decenijama vodi
u muslimanskom svijetu. Ovo natjecanje za umove i due relativno je
novo na prostorima Bosne i Hercegovine i Evrope i otuda su ekstremisti
esto u prednosti.
Lokalni muslimani, mladi aktivisti i imami ranije nisu bili izloeni
militantnim interpretacijama islamskih izvora i aktuelne stvarnosti, te
su zbog toga slabo ili nikako pripremljeni da odgovore na te argumente. Konani rezultat je da ekstremisti esto pobjeuju u sueljavanju
argumenata sa umjerenim muslimanima. To ne znai da su njihovi argumenti jai ili da kontraargumenti ne postoje. Jednostavno, ekstremisti su bolje pripremljeni za debatu i vjebaju svoje argumente iz dana
u dan, dok umjereni muslimani nemaju pristup kontraargumentima
zbog jezike barijere ili zbog nedostatka adekvatnog obrazovanja i literature. uli smo mnoge bosanske imame i omladinske voe kako se
ale na tu pojavu i trae pomo. Eto, to je i razlog izlaska ove knjige.
Ova kolekcija je pokuaj da se makar djelimino odgovori na izazov
islamskog ekstremizma kroz nuenje alternativnih pogleda. Ovdje smo
5
sakupili dio odgovora na teoloke i drutveno-politike argumente muslimanskih ekstremista i militanata a koji mogu pomoi da se razumiju
greke tih tumaenja. Autori tekstova su razliitih geografskih, obrazovnih, institucionalnih i orijentacionih pozadina. Neki su poznati liberalni muslimani, drugi su predstavnici islamskog centra, trei su konzervativni, dok su etvrti pokajnici koji su shvatili zabludu pretjerivanja u
vjeri i odluili javno progovoriti protiv projekta u kome su nekad i sami
uestvovali. Ovakav izbor autora nainili smo u nadi da e neko od
njih biti dovoljno autoritativan za nae itaoce. Svi oni alju istu antiekstremistiku poruku polazei sa razliitih pozicija. Uglavnom je rije o
savremenim autoritetima islamske misli, dok smo manji broj tekstova
preuzeli od klasinih mislilaca. Ova publikacija doprinosi irem cilju
sprjeavanja radikalizacije muslimana kroz osiguravanje lahkog i brzog
pristupa odgovorima koji rasvjetljavaju greke ekstremistike argumentacije.
Analizom ekstremistikog diskursa uoava se da njegovi autori
imaju problema sa meumuslimanskim pluralizmom, iskljuivosti i
netolerancijom spram drugaijih miljenja, suivotom sa nemuslimanima, demokratijom i ljudskim pravima, potivanjem pozitivnih zakona, poimanjem svete islamske dunosti dihada, anatemisanjem drugih
muslimana (tekfirom), odnosom prema vjerskim autoritetima i konano s nelegalnom upotrebom sile.1 Kao ilustraciju navest emo samo
nekoliko stavova koje zagovaraju bosanski pripadnici ove grupe. Tako
je po njima zabranjeno ulaziti u parlament nevjernika koji sude po ljudskim zakonima, osim radi njihovog unitenja. Glasanje i izbori su haram i kufr. Ne mogu postojati dva ili vie ispravnih miljenja u islamu.
Ako se desi da i poslije vie upozorenja neka ena i dalje nastavi da se
pojavljuje u javnosti otkrivenog lica, onda emir moe da naredi da se
ona pogubi.2 U djelu izvjesnog Ebu Muhammeda Moe li se opravdati
1
Salahuddin Abu Hudhayfah Al-Rozaji, Zbirka lanaka iz Serije Govori Hak, www.geocities.
com/govorihak, 76, 54, 30.
PREDGOVOR
UVOD
Sukob ideja
namijenjeni prije da imaju uinak vakcine nego seruma. Cilj nije, kako
se to esto kae, deradikalizacija ve imunizacija na ekstremizam.
A prevencija je visoko na listi svih programa i strategija borbe protiv
terorizma i ekstremizma, ukljuujui strategije Vijea EU, britanske i
amerike vlade.2 Sve je vie onih koji su uvjereni da uspjena borba protiv terorizma mora imati najmanje sljedea tri aspekta. Prvo, angaman
sigurnosnih snaga s obzirom da jedino one mogu osigurati kratkorone
mjere da se teroristiki napadi ne ponove. Drugo, vlade i meunarodne
organizacije moraju revidirati unutranje i meunarodne politike koje
generiraju nepravdu i beznae i tako guraju ljude u ekstremistike kampove. U tom smislu je Peter Bergen, solidan poznavalac El-Kaide, u intimnoj atmosferi savjetovao Ameriku vladu da, ako eli uspjeti u svojoj antiteroristikoj kampanji, ne napada nijednu muslimansku zemlju,
makar ne uskoro. (Njegov kolega je dodao: i ne koristiti rije krsta i
krstaki). Jasno je da su nepravedne socijalne, kulturne i vanjske politike movara u kojoj se legu teroristi. Osjeaj nepravde i ponienja je ono
to pojedince gura u ekstremizam. Ono to ih privlai je ideologija, u
ovom sluaju nakaradno, redukcionistiko poimanje islama. Zato terorizam i nasilje moraju biti vjerski osueni i delegitimizirani, i to je trei
aspekt otpora terorizmu. Bez te i takve diskvalifikacije prijeti opasnost
da e teroristi u oima muslimana postati heroji i ehidi. Valja razumjeti
da je ovo i rat ideja i da ga sigurnosne slube i bombe, ma kako pametne
bile, same ne mogu dobiti. Svakako, ne treba preuveliavati, ali ni minimizirati i zanemarivati vanost ove tree dimenzije. Ona nije cjelovito
rjeenje, ali ne bude li dio rjeenja, dugorono svaka takva borba protiv
terorizma osuena je na neuspjeh jer, kako kae jedan autor: Islam e
poraziti El-Kaidu, mi neemo.3
Upravo na ovom polju lei jedan od najveih izazova za evropske
muslimanske zajednice. U maju 2007. godine na traenje Komiteta za
2
3
The Council of the EU, The European Union Strategy for Combating Radicalisation and
Recruitment to Terrorism, Brussels, 24 November 2005, 3 i Countering International
Terrorism: The United Kingdoms Strategy July 2006, 1-2.
Panel Introductions by Andrew Cochran, Co-Chairman, Counterterrorism Foundation &
Founder & Site Editor, Counterterrorism Blog, September 23, 2008, 2, http://counterterrorismblog.org/BOIM%20PANEL%20INTRO.doc, posjeeno 25. dec. 2008.
11
12
sti, jer nijedan od njih ne zahvata bit problema. Neki, pak, nepravedno,
makar podsvjesno, uspostavljaju vezu izmeu svete islamske dunosti
dihada i jednog od najodvratnijih zloina savremenog doba ili jednostavno olahko preputaju monopol ekstremistima nad inae prihvatljivim
pojmovima (radikal, npr.). Termini koji su po naem sudu prikladniji su:
militanti, militantni radikali, militantni islamisti, teroristi, ekstremisti i
nasilni ekstremisti. Kako tekstovi ukljueni u ovu zbirku potiu od razliitih autora, terminologija nije mogla biti ujednaena. No vanije i od
samog termina je otkrivanje i identificiranje onoga to uistinu jeste problem, a to su govor mrnje i nasilje. Tako ameriko zakonodavstvo jasno naglaava nasilje kada definira radikalizaciju, pa kae da je to proces
prihvatanja ili promoviranja ekstremistikog sistema uvjerenja u cilju
promoviranja ideoloki utemeljenog nasilja kako bi se postigla politika,
vjerska ili drutvena promjena5. Govor mrnje i nasilje svakako nisu jedini problematini oblici ponaanja ali jesu najopasniji.
Neki e itaoci sigurno postaviti pitanje: zato se fokusirati na jednu ipak marginalnu pojavu i nekoliko dogaaja koje je izvela relativno mala skupina muslimana a u kojima jedva da je poginulo ukupno
nekoliko hiljada ljudi u cijelom svijetu u zadnjih desetak godina, kad
su u isto vrijeme u muslimanskom svijetu stradale stotine hiljada nevinih muslimana od Guantanama, do Abu Garaiba, Palestine, eenije,
Kamira, Afganistana i Tajlanda. Prvo, o tim temama treba da govorimo i to i inimo, i to esto. Drugo, jedno zlo ne opravdava drugo ni
po ljudskim ni po Boijim zakonima, jer dva zla ne ine jedno dobro.
Tree, pravo na odmazdu istom mjerom ima svoje granice i nije apsolutno. Nema situacije u kojoj musliman moe silovati ili ubiti nevinu
osobu iz druge zajednice zato to su pripadnici njene zajednice nanijeli
zlo njemu ili njegovoj zajednici. Tu nikakve tefsirske ni hermeneutike
tehnike ne pomau. I upravo se tu zapravo i pokazuje razlika izmeu
muslimana i humanista na jednoj i kriminalaca, zloinaca i terorista na
drugoj strani.
Kad su neki Bosanci u posljednjoj agresiji na BiH tvrdili da agresoru treba uzvraati istom mjerom, makar to znailo injenje zloina
5
13
drugih 28, ukljuujui Alir, Egipat, Libiju, Bahrejn, Iran, Irak, Oman,
Katar, Saudijsku Arabiju, Siriju, Ujedinjene Arapske Emirate, Jemen,
Bruneje i Pakistan, proglaeno neslobodnim zemljama. Mada se kriterijima i procjeni Kue slobode moe prigovarati u nekim njenim aspektima, sveukupni zakljuci predstavljaju sramnu optubu o stanju politike
uprave u dobrom dijelu muslimanskog svijeta.
Izvjetaj UNDP-a o humanom razvoju u arapskom svijetu istie tri
deficita prisutna u arapskim zemljama a koji bi takoer bili primjenjivi
za neke nearapske muslimanske zemlje. To su nedostatak slobode, gdje
su arapske zemlje u poreenju sa drugih est regiona (Sjeverna Amerika, Okeanija, Evropa, Latinska Amerika i Karibi, jugoistona Azija i
Subsaharska Afrika) krajem 1990-ih imale najnie pokazatelje sloboda
kao i prava glasa i odgovornosti organa uprave; zatim defi u osnaivanju ena, gdje se arapski region nalazi na pretposljednjem mjestu; te
defi u ljudskim vjetinama/znanju u odnosu na visinu prihoda, gdje
arapski region ima veoma slab stepen obrazovanosti, visok procenat nepismenosti i najnii stepen pristupa informacijskim i komunikacijskim
tehnologijama od svih regiona u svijeta, pa ak nii i od Podsaharske
Afrike.
U Indeksu percipirane korumpiranosti iz 2002. Transparency Internationala (a koji mjeri percepciju stepena korumpiranosti na osnovu
miljenja poslovnih ljudi, intelektualaca i analatiara rizika) najviom
ocjenom ocijenjena (u smislu da je najmanje korumpirana) muslimanska zemlja Malezija zauzela je tek 33. mjesto meu 102. zemlje
analizirane u izvjetaju. Maleziju slijede Tunis (36.), Maroko (52.), Egipat (62.), Turska (64.), Senegal (66.), Malavi (68.), Uzbekistan (68.),
Pakistan (77.), Kazahstan (88.), Azarbejdan (95.), Indonezija (96.),
Nigerija (101.) i Banglade (102.) kao posljednji.6
ta svjetska urota, krstaki ratovi i agresija imaju sa svim ovim?
Ako pak govorimo o meunarodnim politikama velikih sila i njihovoj
samovolji koju optuujemo za sve nae nedae, onda je pouno zadrati
6
Salwa Bakr i drugi, Zapad i muslimanski svijet: Jedno muslimansko gledite, preveo Aid
Smaji, Sarajevo, CNS i Goethe Institut Bosne i Hercegovine, 2008, 6. poglavlje. Izvor:
www.cns.ba.
17
MUSLIMANI I DRUGI
Bog vam ne prijei da dobro inite i pravedni budete prema onima koji
ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz domova vaih ne protjeruju.
Allah, zaista, voli one koji su pravini. On vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg
izgone i koji pomau da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju
sami sebi nepravdu ine. (Kuran, 60:8)
A da je tvoj Gospodar htio uistinu bi svi koji su na Zemlji vjernici bili.
Pa zar da ti ljude prisiljava da vjernici budu!? (Kuran, 10:99)
Tekst koji slijedi sastoji se iz dvije logike cjeline. Prva tretira ope islamske principe i presedane iz rane, uvjetno reeno, normativne povijesti islama koji mogu posluiti za teorijsko fundiranje suivota u islamu. Drugi
dio se vie bavi normama islamskog prava koje se odnose na nemuslimane a kojima se eli pokazati da je i u klasinom islamskom pravu, iako je
formulisano stoljeima ranije i iako mnoge njegove odredbe smatramo
podlonim promjeni, mogue bez odve nategnutih reinterpretacija, nai
sasvim dovoljno elemenata za vrsto utemeljenje suivota muslimana i
nemuslimana sa visokim stupnjem tolerancije. Ovaj dio utemeljen je na
djelima savremenih muslimanskih autora dr. Jusufa el-Karadavija, dr. Fet1
Koristim se ovom prilikom da zahvalim dr. Fikretu Kariu, dr. Mati Zovkiu, dr. Samiru
Begleroviu, Christianu Moeu i Sevretu M. ehajiu, na miljenjima i sugestijama. Odgovornost za bilo koji propust je, svakako, samo moja.
21
Drugo, kao to je poznato, izvori islama su Kuran (objava Muhammedu, mir na Njega) i Sunnet (rijei i djelo poslanika Muhammeda). Sve
ostalo (kao npr. konsenzus islamskih uenjaka i pravna analogija) su pomoni izvori ili, bolje kazano, metode za derivaciju normi iz temeljnih
izvora. Ovo je ubjeenje s kojim ivi veina muslimana, pa je stoga vrlo
vano da svaki stav o suivotu bude potkrijepljen ne samo racionalnim ve
i skripturalnim argumentima.
Tree, kada smo ve kod izvora islamskog uenja, ima smisla naglasiti
da kuranska struktura jeste vrlo neobina za savremenog itaoca. Kuran je
neposloeni mozaik. Zato je za razumijevanje kuranskog uenja o nekom
pitanju vano njegovo tematsko tumaenje koje e obuhvatiti sve kuranske
tekstove na tu temu, posloiti ih vremenski, zatim po obuhvatnosti (opi
i specifini), po vanosti (centralni i ostali) Mi smo pokuali tako neto
uiniti u ovom sluaju.
etvrto, povijest islama uglavnom nije normativna i mjerodavna,
osim djelimino u prve tri generacije, pa emo zato najee navoditi
primjere i presedane iz tog razdoblja. Kasnija povijest dokaz za ili protiv
muslimana ali ne i protiv islama, pa smo se njome zato mnogo manje
bavili.
Prvenstveni cilj ovoga dijela je ukazati na neke ope principe i precedente iz rane povijesti islama koji nikako ne bi smjeli biti isputeni iz
vida pri razmatranju mjesta drugoga i teorijskog utemeljenja suivota
religija u islamu.2 I dok su neki od ovih principa i precedenata dobro
poznati i esto citirani, drugi su, reklo bi se, nepravedno zanemareni.
2 Iako je u savremenom svijetu, pa i na Balkanu, drugi obino pripadnik druge etnike
skupine ili nacije, pa je suivot nacija i etnikih skupina, vie nego suivot vjera, stvarni
problem, valja podsjetiti da su, sa islamskog stanovita, diskriminacija, mrnja i ubijanje
drugih ljudskih bia zbog pripadnosti drugoj etnikoj skupini, rasi ili naciji, najblae reeno, alosni i izvan pameti. Moglo bi se rei da je islam (ali ne i muslimani) etniki, nacionalno i rasno slijep. I dok ne prezire svaku identifikaciju sa plemenom, etnikom zajednicom
ili nacijom, islam, za razliku od identificiranja sa vjerom takvo identificiranje nikad ne
dri razlonom osnovom za znaajnije podjele meu ljudima. Otuda emo ovdje i govoriti
samo o suivotu religija.
23
Od ovog napisa, ipak, ne treba oekivati da iscrpno elaborira sve aspekte naznaenog pitanja.
3
24
Ima muslimanskih mislilaca koji prednost u ovom sluaju daju 62. ajetu iz sure El-Bekare
i 69. ajetu iz sure El-Maide. koji, doslovno i izolovano shvaeni, kau da oni krani, jevreji
i sabejci koji budu vjerovali u Boga i Sudnji dan nemaju od ega strahovati.
25
26
27
28
29
uvjetuje time da se mora vjerovati u ispravnost stavova i ubjeenja drugoga. tavie, islam priznaje drugog i kad kategoriki tvrdi da nije u
pravu u islamu teoloki pluralizam nije preduvjet za drutveni pluralizam.15 Razloga za ovakav stav je vie. Jedan od njih, moda presudan,
jeste islamsko priznavanje ogranienosti ljudskog rasuivanja i nemogunosti da ljudi na ovom svijetu donesu konani sud o pitanjima u kojima se razilaze, kako je ve spomenuto u ranije citiranom kuranskom
stavku. Islam ui da je sam kuranski nauk dovoljno jasan, no sredina
i nedovoljno poznavanje Boije poruke mogu predstavljati objektivne
prepreke spoznaji Istine i u sluaju onoga koji ima najistije namjere.
Doda li se ovome da Kuran ui kako jevrejske i kranske svete knjige
sadre dio izvorne boanske poruke, te da nije iskljueno da i svete knjige drugih vjera sadre dio objavljene istine (s obzirom na to da islamska
tradicija govori o 12.000 vjerovjesnika odaslanih ovjeanstvu), onda
nam postaje jasno zato Kuran priznaje drugoga, posebno kad je rije
o Batinicima Knjige, odnosno jevrejima i kranima, po opem shvatanju, koje poziva na okupljanje oko zajednike rijei, a muslimanima
nareuje da s njima na lijep nain raspravljaju.
Ne treba zaboraviti ni to da Kuran ui da je posljednji Boiji poslanik samo posljednji u nizu donosilaca Boije milosti ovjeanstvu.
Islam je i vjera kontinuiteta. Sam Poslanik u jednoj izreci kae da je
primjer njega i ostalih vjerovjesnika i poslanika kao primjer lijepog
zdanja kome je nedostajala samo jedna cigla pa da bude savreno. Poslanik za sebe kae da je on ta cigla. U tom smislu brojni su primjeri
iz islamskog prava i teologije koji uz svu novinu islama naglaavaju i
kontinuitet Muhammedove misije u odnosu na one prethodnih poslanika. Prema Kuranu, Poslanik i muslimani vjeruju u sve poslanike
15 Legitimnost drugog unutar same muslimanske zajednice se temelji, izmeu ostalog, i na
teoriji idtihada (nastojanju da se ulaganjem vlastitog truda spozna Boija nakana) prema
kojoj Bog nagrauje prema trudu i namjerama a ne prema ispravnosti zakljuaka, i koja
legitimizira pogreno miljenje kako bi se dolo do ispravnog. Drugim rijeima, pluralizam
i ekumenizam unutar muslimanske zajednice ne zavise nuno od agnosticizma ili relativizma. O legitimnosti drugog u islamu vidi opirnije u Ahmet Alibai, The Right of Political
Opposition in Islamic History and Legal Theory: An Exploration of an Ambivalent Heritage, Al-Shajarah: Journal of the International Institute of Islamic Thought and Civilization
(ISTAC) 4, no. 1 (1999), pp. 231-95.
30
31
gore reenog, priznavanje prava drugom na postojanje ne znai njegovo odobravanje, niti odricanje od svojih ubjeenja, kao ni odustajanje
od nastojanja da se drugi pridobije za njih. Zabranjivati misionarstvo u
svim oblicima pozivajui se na potrebu tolerancije je nonsens, jer samo uz
prisustvo misionarstva tolerancija kao priznavanje, a ne trpljenje drugog
dobija potpuni smisao.
Povijesno govorei, dokument sainjen izmeu Posanika i nemuslimana Medine, poznat kao Medinska povelja, jedan je od najranijih
drutvenih ugovora koji utjelovljuju princip tolerancije. Ukratko, dokument koji neki smatraju i prvim pisanim ustavom uope, nemuslimanima je garantovao slobodu savjesti, vjeroispovijesti i suenja prema
zakonima vlastite vjere20, ili savremenim rjenikom kazano, kulturnu,
vjersku i pravnu samostalnost/autonomiju u okrilju islamske drave.
Bez namjere da glorifikujemo islamsku prolost, recimo da je
osmanski nain ureenja odnosa meu razliitim vjerskim zajednicama
poznat kao millet-sistem druga, vremenski i prostorno blia instanca primjene ovog naela. Nemogue je u par redaka saeti sve ono to je millet-sistem bio, a posebno ne sve njegove prednosti i mahane u odnosu
na savremena ureenja multireligijskih drutava. Valja samo kazati da
i povjesniari kakvi su Bernard Lewis i pokojni Elie Kedouri smatraju
da je prelazak iz osmanskog millet-sistema, u kome su formalno nemuslimani bili diskriminirani, u sistem nacionalnih drava, gdje su svi
graani formalno jednaki pred zakonom, znaio stvarni korak unazad u
pogledu prava nemuslimana.21
Interesantno je navesti zapaanje profesora Muhammeda Hamidullaha da su se dvadeset godina nakon Poslanikove smrti muslimani pobili
20 Poglavlje El-Maide, 5:47.
21 Vidi npr. B. Lewis, Islam and the West (New York: Oxford University Press, 1993), Benjamin
Braude i Bernard Lewis, eds., Christians and Jews in the Ottoman Empire, 2 vols., New
York: Holmes and Meier, 1982, Elie Kedouri, Minorities, u The Catham House Version
and Other Middle-Eastern Studies (Hanover, N.H.: University Press of New England,
1984). O poloaju Srpske pravoslavne crkve pod osmanskom vlau vidi Mirko Mirkovi,
Pravni poloaj i karakter Srpske crkve pod turskom vlau (1459-1766) (Beograd: Zavod za
izdavanje udbenika SR Srbije, 1965) i Boris Nilevi, Srpska pravoslavna crkva u BiH do
obnove Peke patrijarije (Sarajevo: Veselin Malsea, 1990). U Mirkoviu itamo i miljenje
da je SPC u Osmanskoj dravi u jednu ruku bila drava u dravi.
32
33
34
35
36
37
stavnik muslimana u ugovoru sa nemuslimanima Hire (Irak) preuzeo obavezu oslobaanja od dizje i pomo iz dravne kase za socijalne sluajeve
meu nemuslimanima.39 To se desilo u vrijeme Ebu Bekra i uz njegovo
znanje, te uz prisustvo i znanje velikog broja ashaba od kojih niko nije izrazio protivljenje. To se u islamskom pravu smatra preutnim konsenzusom.
U drugom sluaju, halifa Omer je proao pored jevreja koji prosi i
upitao ga za razlog. Kada je saznao da zbog starosti i slabosti vie nije kadar
zaraivati za sebe i svoju porodicu, odveo ga je do blagajnika dravnog trezora (bejtu mali l-muslimin) i naredio mu da tome jevreju i njemu slinim
vri isplatu u iznosu koji e im omoguiti pristojan ivot kazavi: Nismo
pravedni prema njemu ako u mladosti od njeg uzimamo dizju a kad ostari pustimo ga da bude ponien.40 Kada mu je drugom prilikom stigao
poreski slubenik iz Damaska, proao je pored skupine leproznih krana
kojima je odmah odredio dio iz ukupljenog zekata (sadeqat), te naredio da
im se odredi stalno primanje iz dravne blagajne u visini koja e zadovoljiti
njihove potrebe. Na osnovu ovog primjera i prakse samog Poslanika islamski pravnici dozvoljavaju troenje i zekata, vjerskog poreza muslimana, na
siromanenemuslimane.41
afijski pravnik imam En-Nevevi u svom enciklopedijskom djelu
El-Minhad kae da u kolektivne obaveze muslimana (furud kifaje) spada
otklanjanje nevolja od muslimana kao to su odijevanje golog, hranjenje
gladnog, oslobaanje zarobljenog i sl. ako te potrebe ne moe podmiriti
zekat i dravna blagajna. Komentator ovog djela emsuddin er-Remli e-afii u Nihajetu l-muhtad ila erhi l-minhad kae da su u ovom pogledu
zimmije i muslimani jednaki.
Zatita imovine
Pored ivota zatiena je i imovina nemuslimana ukljuujui i onu koja
nije dozvoljena muslimanima kao to su alkohol i svinjsko meso. Naime, alkohol i svinjsko meso po islamskim pravnicima ne mogu biti
39 Ebu Jusuf, El-Kharad, 144. Vidi: El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 16.
40 Ebu Ubejd, El-Emval. El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 47.
41 El-Karadavi, Gajru l-muslimin, 17.
38
predmet kupoprodaje od strane muslimana, jer nemaju upotrebnu vrijednost, pa stoga se i ne tretiraju kao imovina. Tako neki klasini islamski pravnici smatraju da kada bi neko muslimanu prosuo alkohol, ne
bi mu bio obavezan nadoknaditi tetu. tavie, za takav in bi imao
nagradu. Hanefijski pravnici, meutim, smatraju da musliman mora
nadoknaditi takvu tetu nanesenu nemuslimanu jer njima njihova vjera
dozvoljava konzumiranje tih proizvoda, pa im islam doputa da njima
trguju pod uvjetom da ih ne prodaju muslimanima, te da ih ne prodaju
javno u muslimanskoj sredini.
U skladu sa jednakopravnou muslimana i nemuslimana erijatska
kazna za krau ista je, svejedno da li je kraa poinjena u imovini muslimana ili nemuslimana.
Sloboda vjere
Pored prava na ivot i imovinu, nemuslimani po islamskom pravu uivaju slobodu vjerovanja i vjeroispovijedanja, kao to smo djelimino ve
vidjeli. Kljuni kuranski stavak u ovom pogledu je Boija odredba U
vjeru nema prisile!. Povrh toga, nemuslimane nije dozvoljeno vrijeati
i runo se o njihovim ubjeenjima i svetinjama izraavati: Ne grdite one
kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne mislei ta
govore Allaha grdili. Tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavili (El-Enam, 108). Od nemuslimana se oekuje ista senzitivnost
spram osjeanja muslimana.
Islamski pravnici takoer jasno odreuju da se jevrejima ne smije
nareivati da rade subotom, niti kranima nedjeljom ako vjeruju da
im je to zabranjeno a na temelju izreke poslanika Muhammeda: Samo
vama jevrejima nije dozvoljeno raditi subotom.42
39
40
povijest. Tako El-Maqrizi u djelu El-Hitat meu graevinama Kaira navodi veliki broj crkava i kae da nema nikakve sumnje da su sve one sagraene nakon dolaska islama u Egipat.46 U svakom sluaju, podjela zemalja
na one osvojene silom i one druge danas je irelevantna.
Bilo bi, svakako, besmisleno i smijeno tvrditi da zuluma nije bilo.
Njega je bilo i spram muslimana47 i spram nemuslimana. Ipak, taj zulum
najee nije bio vjerski motiviran i stoga je esto bio ispravljan prije ili
kasnije. Tako povjesniar El-Beladhuri biljei da su emevijske halife pokuavale udobrovoljiti krane na razliite naine da im daju sruiti crkvu sv.
Jovana kako bi proirili Emevijsku damiju. Ovi su sve ponude odbili, pa
ju je El-Velid ibn Abdulmelik silom sruio nakon to su mu krani rekli
da e ga snai zlo ako to uini. Kada je na vlast doao Omer ibn Abdulaziz,
krani su mu se obratili sa zahtjevom za povrat crkve. Omer je naredio
svome upravitelju da to uini ako ih ne moe drugaije udobrovljiti. On je
ipak uspio postii dogovor tako da damija nije sruena.48 Ann Elizabeth
Mayer sumirajui nalaze orijentalistike historiografije s tim u vezi konstatira: Uprkos incidenata nekorektnog odnosa spram nemuslimana, fer
je kazati da je muslimanski svijet, mjereno standardima tadanje evropske
prakse, bio generalno daleko tolerantniji i humaniji u svom postupanju sa
vjerskimmanjinama.49
Sam Poslanik je kranima dozvoljavao da obavljaju svoju molitvu u
njegovoj damiji u Medini koja je drugo najsvetije mjesto u islamu dok
su drugi muslimani poli da ih sprijee.50 Na osnovu ovog i najkonzervativniji islamski pravnici poput Ibnu l-Kajjima doputaju kitabijama da
ulaze u damije i u njima obavljaju svoje molitve pod uvjetom da im to
ne postane obiaj.51
41
Pravna autonomija
Opepoznato je da su multireligijska drutva vrlo zahtjevna kada je u pitanju njihova administracija koja nee dovoditi u pitanje slobodu vjere pripadnika razliitih vjerskih skupina. Moderna drutva su zadatu jednainu
rijeila progonom vjere iz javne sfere, dakle, sekularizacijom, zakonskim
monizmom i postavljanjem zakona na racionalne osnove bez uzimanja u
obzir volje skupina graana da budu podvrgnuti ovom ili onom zakon42
52 Vidi Vil Kimlika, Multikulturalno graanstvo: liberalna teorija manjinskih prava (Novi Sad:
Centar za multikulturalnost, 2001).
53 Will Kymlicka, Zapadna politika teorija i etnike relacije u istonoj Evropi, Odjek LX
(Jesen-zima 2002), br. 3-4, str. 77.
43
Kolektivno kanjavanje
Islamsko pravo takoer ne dozvoljava kolektivno kanjavanje nemuslimana, makar takva praksa i danas bila uobiajena meu civiliziranim narodima. Zloini i prekraji pojedinaca meu nemuslimanima
ne mogu dovoditi u pitanje ugovorni odnos izmeu muslimana i nemuslimana, koji se prema islamskim pravnicima sklapa na neodreeno
vrijeme, ili kako kau, jednom zauvijek. Hanefijski pravnici biljee da
je Poslanik dao uputstvo svojim izaslanicima u Nedran (gdje su ivjeli
krani) da ne kanjavaju nekog od njih zbog zloina drugoga.54 U
praksi je svakako bilo suprotnih nastojanja kojima se ulema estoko suprotstavila. Tako u povijesnim muslimanskim analima itamo o reakciji
sirijskog pravnika El-Evzaija na postupak abasijskog valije u Libanu
Saliha ibn Alija ibn Abdullaha ibn Abbasa koji je zbog pobune grupe
krana protiv njegovog poreznika prognao sve stanovnike tog dijela
Libanskog gorja. El-Evzai mu je napisao dugo pismo u kome je izmeu
ostaloga pitao valiju: Kako se mogu kazniti svi za grijehe pojedinaca,
pa da ih iz njihovih domova i sa njihovih imanja progoni kada je Allah
odredio da Niko nee snositi odgovornost drugoga! i kad je Poslanik, a.s., rekao: Ko nanese nepravdu nemuslimanu pod ugovorom ili
ga optereti preko njegovih mogunosti, ja u takvoga tuiti na Sudnjem
danu? A na kraju pisma je zakljuio: Oni nisu roblje, pa da ih moe
po svojoj volji preseljavati iz mjesta u mjesto. Naprotiv, oni su slobodni
ljudi s kojima imamo ugovor.55
Par stoljea kasnije muslimanska je historiografija zabiljeila slian
spor izmeu ejhu l-islama Ali ef. Zenbilija i osmanskog sultana Selima I,
koji je u znak osvete protiv progona muslimana iz panije htio prisilno na
islam prevesti krane svoga carstva. ejhu l-islam mu je zaprijetio da e,
uini li to, izdati fetvu kojom ga razvlauje. Ne treba napominjati kakve
bi posljedice provoenje sultanova nauma imalo po dananju demografsku
kartu Balkana.
54 Ebu Jusuf, Kharad, 72-73.
55 El-Beladhuri, Futuhu-l-buldan, 222; Ebu Ubejd, El-Emval, 170 171; El-Karadavi, Gajru
l-muslimin, 28.
44
45
muslimanima. Upozorava vjernike da za prisne prijatelje ne uzimaju nemuslimane koji su se dokazali kao njihovi neprijatelji, jer bi time radili
u korist svoje tete, to je svakako nedopustivo. U tom svjetlu treba tumaiti kuranske ajete koji zabranjuju prijateljevanje sa nemuslimanima
(Npr., Ali Imran, 118). Ti ajeti dakako nisu opeg karaktera jer kako
bi onda, recimo, bilo zamislivo da musliman stupi u brak sa nemuslimankom. (Vie o ovim rezervama vidi u nastavku pod naslovom Sporni
tekstovi.)
Obaveze nemuslimana
Nasuprot pravima i slobodama stoje obaveze nemuslimana spram drutva i muslimana. Tu prije svega spadaju uzvratno potivanje vjerskih
osjeanja muslimana i potivanje ustavnog poretka, to je i muslimanska
obaveza.
Tekstove koji izazivaju najvie polemike ine oni koji nareuju dihad i
oni koji zabranjuju prijateljevanje sa nemuslimanima.
to se tie prvih, oni su sasvim jasno ratno islamsko pravo i tako ih
treba razumijevati, uz napomenu da je dihad pravedni a ne sveti rat, dakle
onaj rat koji se vodi radi samoodbrane, radi pomoi ljudima pod tiranijom ma koje vjere bili (humanitarna intervencija) i radi zatite slobode
vjere (promoviranje ljudskih prava i demokratije).59 O naravi rata u islamu, njegovom cilju i motivima na najprecizniji nain govori stav veine
islamskih pravnika (hanefija, malikija, veine afija i hanbelija ukljuujui
Ibn Tejmijju i Ibn Kajjima) da je razlog (menat) ratovanja/ dihada agresija odnosno napad sa druge strane, a ne nevjerstvo.60 Nijedna osoba ne
moe biti ubijena samo zbog nevjerstva, ve zbog agresije na muslimane ili
59 Vehbe ez-Zuhajli, El-Alaqatu d-duvelijje fi l-islam: Muqarene bi l-qanuni d-duvelijji l-hadith
(Bejrut: Muessesetu r-risale, 1981), 29 36.
60 Ez-Zuhajli, El-Alaqat, 25.
46
V. Zakljuak
48
50
Pitanje (skraeno): Ja sam student u Njemakoj. Problem koji vam elim izloiti jeste slijedei: Na koji nain nam je dozvoljeno, a na koji
nije estitati nemuslimanima njihove razliite praznike, kao to su nacionalni i vjerski praznici od kojih je najpoznatiji Boi? Je li nam dozvoljeno da iz kurtoazije svome kolegi na studijama ili mentoru ili kolegi
na poslu ili komiji estitamo te praznike uobiajenim frazama? Naime,
uo sam neku brau kako govore da je to zabranjeno i da ak spada u
velike grijehe jer time potvrujemo kufr i neistinu u koju nemuslimani
vjeruju, i odobravamo im da tako nastave, te da time uestvujemo u
njihovim vjerskim propisima.
Svakakao, kada im estitam ili poklonim poklon, ja nikako ne odobravam zabludu ili kufr u kome su, ve samo slijedim upute islama o
lijepom ophoenju sa nemuslimanima. To posebno stoga to oni nama
estitaju nae blagdane a ponekad nam neto i poklone. Lino nalazim
da nikako ne prilii muslimanu da na takav pozitivan gest musliman uzvrati smrknutim licem i zanemarivanjem njihovih praznika. To e samo
dodatno ocrniti sliku muslimana u njihovim oima i dati im jo jedan
argument da nas napadaju.
Odgovor: Hvala Allahu i neka su mir i blagoslov na Boijeg poslanika. Nema sumnje da je pitanje koje postavlja brat vrlo vano i osjetljivo, kako je i sam opisao. O njemu su me pitali mnoga braa i sestre
1
Jusuf el-Karadavi, Fi Fiqhi-l-eqallijjati-l-muslime (Kairo: Daru--uruq, 2001), 145 150. Preveo Ahmet Alibai.
vanje najvee ljudske obaveze nakon obaveze prema Allahu: dobroinstvo prema roditeljima.
El-Buhari i Muslim od Esme bint Ebi Bekr prenose da je dola Poslaniku, a.s., i pitala ga: O Boiji poslanie, dola mi je mati, a ona je
mnogobokinja, i eli imati lijepe odnose sa mnom. Hou li je paziti?
Odgovorio je: Pazi svoju majku!
Tako je odgovorio u sluaju mnogobokinje, a poznato je da je
stav islama prema sljedbenicima Knjige blai od njegovoga stava prema
mnogobocima. ak je dozvolio da jedemo ono to zakolju i da se od
njih enimo: i vama je dozvoljena hrana onih kojima je Knjiga data, a i vaa
hrana njima je dozvoljena! I dozvoljene su vam estite vjernice, i estite ene onih
kojima je Knjiga data prije vas (El-Maide, 5).
A ono to se podrazumijeva u braku i to iz njega proizilazi jeste ljubav izmeu suprunika, kao to kae Allah, d..: I od Njegovih Znakova i
to je da On za vas, od samih vas, ene stvara, da se uz njih smirite i meu vas ljubav i
samilost dao je (Er-Rum, 21). A kako moe ovjek da ne voli svoju enu,
i domaicu, i saputnicu, i majku svoje djece? Opisujui odnose meu
suprunicima Allah, d.., kae: One su vaa odjea, i vi ste njihova odjea
(El-Beqare, 187).
Ono to takoer neminovno dolazi uz takav brak i to iz njega proizilazi jesu tazbinske veze izmeu dvije porodice, to je jedna od dvije
osnovne prirodne veze meu ljudima, kao to kae Kuran: I On je Taj
Koji je od vode ovjeka stvorio i potomstvo mu po krvi i tazbini dao!
(El-Furqan, 5). U neminovnosti takvog braka spada i majinstvo i prava
koja majka ima u odnosu na svoje dijete u islamu. A moe li se u dobroinstvo i lijep odnos ubrojati da joj proe jedan tako veliki blagdan a da
joj ga dijete ne estita? I kakav odnos e u tom sluaju dijete iz takvog
braka zauzeti prema svojoj rodbini sa majine strane kao to su djed ili
nana, dajde i tetke, dajdii i dajdine, teii i teine, a svi oni imaju
pravo na lijepe rodbinske veze. Kae Allah, d..: A roaci su, po
Allahovoj Knjizi, prei jedni drugima, (El-Enfal, 75), te: Allah zapovijeda
pravdu i dobroinstvo i potpomaganje blinjega, (En-Nahl, 91).
Prema tome, ako obaveze prema majci i rodbini od muslimana i
muslimanke zahtijevaju da paze svoju majku i rodbinu na nain koji e
53
pokazati ljepotu ponaanja muslimana, i njegovu irokogrudnost, i lojalnost njegovoj rodbini, isto tako druge obaveze obavezuju muslimana
da se lijepo ponaa. A Poslanik, a.s., je savjetovao Ebu Zerraa: Boj se
Allaha ma gdje bio! Kad uini grijeh, uini dobro koje e ga izbrisati! I s ljudima
se lijepo ophodi!2 Dakle, odnosi se prema ljudima, a nije rekao prema muslimanima.
Poslanik, a.s., je, takoer, podsticao na blagost u postupanju sa nemuslimanima i upozoravao na grubost i nasilje prema njima. Kada su
mu doli neki jevreji i izigravajui nazivanje selama kazali Es-Sammu
alejke, Muhammede!, to je znailo: Umro ti, Muhammede!, i kada
ih je ula Aia, odgovorila je: Vi umrli i prokleti bili, neprijatelji Boiji. Poslanik, a.s., ju je ukorio zbog toga, pa mu je rekla: Nisi li uo ta
su rekli, Boiji poslanie? On joj dogovori: uo sam i rekao: I vi!. (tj.
umrli i vi, da Bog da!) Aia, Allah voli blagost u svemu.3
Legitimnost estitanja ovih praznika nemuslimanima se samo potvruje kada oni kako navodi pitalac prvi estitaju muslimanu njegove
islamske blagdane jer nam je nareeno da dobro dobrim uzvratimo, a
da pozdrav boljim ili makar istim uzvratimo. Kae Allah, d..: Kada
pozdravljeni budete, ljepim ili istim pozdravom uzvratite! (En-Nisa, 86)
A ne prilii muslimanu da bude manje plemenit i manje utiv prema drugome. Naprotiv, on treba biti boljeg i savrenijeg ophoenja kao
to se kae u hadisu: Najpotpunijeg imana je onaj ko je najljepeg ponaanja.4
Ili kao to se kae u drugom hadisu: Poslan sam da usavrim plemenite udi
kod ljudi.5
A prenosi se da je vatropoklonik nazvao selam Ibn Abbasu sa Esselamu alejkum, pa mu je Ibn Abbas odgovorio Ve alejkumusselam
ve rahmetullah. Na to su ga neki ashabi upitali: Kae mu i milost
Boija (ve rahmetullah)? na ta je Ibn Abbas odgovorio: Zar u Boijoj
milosti ne ivi?
Dodatan razlog (za estitanje) moe da bude naa elja da ih pozovemo u islam, da im ga pribliimo i da im omilimo muslimane, to
2
3
4
5
54
nije mogue postii hladnim odnosom prema njima. Sam Poslanik, a.s.,
je bio lijepog ponaanja i prijatan u odnosu sa mnogobocima Kureja
tokom cijelog mekanskog perioda uprkos nevolja koje su mu zadavali,
i spletki protiv njega i njegovih ashaba. tavie, zbog povjerenja koje
su imali u njega, a.s., kod njega su ostavljali vrijedne stvari za koje su
strahovali tako da je Poslanik, a.s., kada je iselio u Medinu ostavio Aliju,
r.a., i naredio mu da vrati povjerene mu stvari njihovim vlasnicima.
Prema tome, nema prepreke da im u takvim prilikama musliman ili
islamski centar estita usmeno ili estitkama koje ne sadre simbole ili
vjerske fraze koje su suprotne naelima islama kao to je krst, jer islam
negira samu ideju krsta: Oni ga nisu ubili, niti su ga razapeli, ve im se samo
uinilo. (En-Nisa, 156) Uobiajene fraze estitanja u slinim situacijama ne sadre nikakvo odobravanje njihove vjere, niti izraavaju zadovoljstvo njome. To su rijei kurtoazije koje ljudi obino razmjenjuju.
Takoer, nema prepreke da se prime pokloni od njih i da im se na
njih uzvrati istom mjerom. Poslanik, a.s., je primao poklone od nemuslimana kao to je poklon od El-Muqavqisa, voe egipatskih Kopta, pod
uvjetom da ti pokloni ne sadre neto to je zabranjeno muslimanima
kao to su alkohol i svinjsko meso.
Znam da su neki islamski pravnici, kao to je ejhu-l-islam Ibn
Tejmijje, zauzeli strog stav prema praznicima mnogoboaca, krana i
jevreja, i prema uestvovanju u njima i to u svom djelu Iqtidau-s-sirati-l-musteqim, mukhalefet ehli-l-dehim. Slaem se s njim u zabrani muslimanima da slave praznike mnogoboaca i sljedbenika Knjige. Naime,
neki muslimani slave Boi kako se slave bajrami, pa i vie. To nije dozvoljeno. Mi imamo svoje blagdane, a oni svoje. Ali, ne mislim da ima
prepreke da nemuslimanima njihove blagdane estita onaj koga s njima
veu rodbinske veze, ili komiluk ili studije ili neke druge drutvene veze
koje podrazumijevaju ljubav i lijep odnos koji potvruju zdravi obiaji.
Nema sumnje da je ejhu-l-islam svoju fetvu o ovome dao u svjetlu
okolnosti svoga vremena. Da on, Allah bio zadovoljan njime, ivi danas
sa nama, i da vidi meuovisnost ljudi jednih o drugima, i povezivanje
svijeta dotle da je postao kao malo selo, i da vidi potrebu muslimana
da sarauju sa nemuslimanima, i da su naalost nemuslimani postali
55
56
Mnogi muslimani kao i nemuslimani dananjice vjeruju da su demokratija i ljudska prava u temeljnoj suprotnosti sa islamskom vjerom. Rasprava o tome da li islam moe podrati i uvrstiti demokratski poredak
koji potuje prava pojedinca je, po mom miljenju, jedan od najvanijih
izazova za muslimane dananjeg svijeta. Nema sumnje da postoje razliiti
modeli za uspjeno demokratsko upravljanje, i bila bi zabluda vjerovati da
se svi ljudi irom svijeta slau o odreenim pravima koja bi trebalo da se
prihvate kao fundamentalna i univerzalna za sva ljudska bia. Meutim,
skup kljunih pitanja s kojima se suoavaju umjereni kao i puritanski2
muslimani je da li ljudi, u principu, treba da imaju kolektivno pravo da
biraju ili izglasaju svoju vladu i da odrede zakone koji e njima vladati.
Preciznije reeno, pitanje je da li se poboni muslimani mogu obavezati
sistemu koji priznaje suverenitet ljudskih bia nad njihovim poslovima.
Drugim rijeima, da li su muslimani obavezni da priznaju da je Bog suveren i da Boiji suverenitet onemoguava ljudskim biima da budu slobodni i da rukovode svojim poslovima kako njima odgovara? Ukratko, da
li islamska teologija i pravo izriito zabranjuju muslimanima da vjeruju u
demokratski sistem vladavine i njegovu primjenu?
Pitanje ljudskih prava izaziva sline probleme, i injenica je da je u veini sluajeva sami izazov ljudskih prava nerazmrsivo isprepleten sa izazovi1
2
Iz knjige The Great Theft: Wrestling Islam from the Extremists (Velika kraa: Izbavljanje islama
od ekstremista), San Francisco, Harper, 2005, str. 180-202, preveo Harun Kari.
Autor puritancima naziva muslimane koji imaju apsolutistika i beskompromisna uvjerenja
i netolerantni su u ondosu na drugaija miljenja. Obino ih drugi nazivaju ekstremistima,
fanaticima, radikalima, itd. Urednik.
ma demokratije. Veoma je upitno da li je bilo koji sistem vladavine, osim demokratije, sposoban podrati proceduralne garancije neophodne za zatitu i
promociju individualnih ljudskih prava. Meutim, kada razmiljamo o pitanju islama i ljudskih prava, potrebno je razlikovati nekoliko relevantnih
pitanja, od kojih svako otvara novi skup problema. Jedno od pitanja je
da li islamsko pravo samo nudi odreen skup individualnih prava koja se
podudaraju u nekim odnosima ili se ak sukobljavaju sa ljudskim pravima
priznatim u meunarodnoj zajednici. Drugim rijeima, ako ve islamsko
pravo ne nudi svoj spisak individualnih prava, da li je mogue da savremeni tumai istrae islamsku intelektualnu tradiciju i izdvoje i artikuliraju
jedan skup prava koji su spojivi sa islamskom vjerom? Drugaije formulisano, da li savremeni itaoci islamskih tekstova mogu da ih tumae na nain koji podrava reim individualnih ljudskih prava koji je u potpunosti
novina u islamskoj historiji?
Ipak, postoji druga mogunost s kojom muslimani moraju da se suoe, a to je pitanje da li je islamska tradicija temeljno suprotstavljena ideji
individualnih prava. Drugim rijeima, postoji li neto u islamskoj tradiciji to ne dozvoljava muslimanima da prihvate ili vjeruju u individualna
prava? Neto malo drugaije pitanje je da li izvjesna islamska pravila naprimjer, pravila koja se odnose na udio ene u nasljedstvu, na svjedoenje
ene u krivinim postupcima, na razna pravila vezana za brak i razvod,
ili u naroitim krivinim prekrajima stoje u nesaglasnosti sa sadanjim
standardima meunarodnih ljudskih prava, i ako je tako, da li je mogue
promijeniti islamsko pravo ili meunarodno ljudsko pravo, tako da se
nedosljednosti izmeu spomenute dvije oblasti mogu rijeiti?
Djelimino, ono to ini demokratiju i ljudska prava kontroverznim, ne samo u islamu nego i u mnogim kulturama irom svijeta, jeste
da su oba koncepta izrasla iz jedinstvenog historijskog iskustva Zapada.
Duboko osporavana tema jeste da li je poeljno ili ak mogue presaditi
demokratiju i individualna prava iz njenih historijskih i prirodnih domovina na Zapadu u nezapadni svijet. Iako postoje brojni meunarodni
ugovori i deklaracije koji nose prilino dugaku listu prava koja sadrinski pripadaju svim ljudskim biima, mnogi muslimani i nemuslimani
insistiraju da ne postoji odreen skup prava koji je prihvaen od strane
svih kultura i naroda. Ovi pisci tvrde da bilo koji pokuaj da se razjasni
spisak odreenih prava za koja se pretpostavlja da su transkulturalna i
58
Izmeu ostalih, Samuel Huntington se koristio izrazom lani univerzalizam tvrdei da je zapadno vjerovanje u univerzalnost zapadnih vrijednosti nemoralno i opasno. Vidi Samuel Hungtington, The Clash of Civilizations: Remaking of World Order (New York: Touchstone Press,
1996), 310.
59
60
Kuran, 3: 65.
61
samo ustavni demokratski sistem vladavine moe ispuniti sve ove uslove.
U nedemokratskim sistemima, veoma je teko traiti odgovornost drave
zbog zloupotrebe njene ovlasti, takoer je veoma teko garantovati pristup
institucijama koje bi mogle ispraviti ili naknaditi drutvene nepravde i
neravnotee. tavie, iskustvo nam uveliko pokazuje da je samo sistem
vladavine koji je osnovan na ustavno odreenim i priznatim pravima pojedinca sposoban za potivanje dostojanstva ovjeka.
Kuran i predaja poslanika Muhameda jasno pojanjavaju da ljudska
bia imaju pravo na odreena prava i zatite u ivotu. U tradiciji islamske
jurisprudencije, klasini uenjaci su izgradili emu ljudskih prava zasnovanu na onome to su oni nazivali zatienim interesima ljudskih bia. Klasini uenjaci su izdvojili pet kljunih interesa: ivot, intelekt, potomstvo,
dostojanstvo i imovina. Prema ovoj teoriji, zatieni interesi su interesi
koje je politiki i pravni sistem po dunosti obavezan da titi, potuje i
unapreuje. Stoga, islamski politiki i pravni sistemi moraju tititi i unapreivati ivote naroda (ivot); sposobnost naroda da misli i da iskazuje
svoje miljenje (intelekt); pravo na brak, raanje, i odgoj djece (porijeklo);
pravo da ne budu ogovarani, ocrnjeni i oteeni (dostojanstvo); i njihovo
pravo da raspolau imovinom i da budu zatieni od otimanja imovine
bez potene i pravedne nadoknade. Neki klasini uenjaci su smatrali da
potomstvo i dostojanstvo oznaavaju pravo na privatnost. Kao podrku
tome, ovi uenjaci su citirali presedan drugog halife Omera koji je presudio da se nezakonito steeni dokazi koje drava dobije o nekome putem
pijunae moraju iskljuiti iz krivine optube. Iako su klasini uenjaci
govorili o pet zatienih interesa, veina umjerenih muslimana se zalae da
se ove kategorije oznaavaju kao pet prava, umjesto interesa.
Klasini uenjaci nisu vjerovali da su pet zatienih interesa (prava)
sainjavali cijeli i kompletni spisak svih prava koja pripadaju ovjeku.
Ovih pet interesa ili prava sainjavali su osnovna ali ne sveobuhvatna
prava koja bi trebalo da budu priznata kao neto to pripada ljudskim
biima. Drugaije reeno, ovih pet priznatih interesa nisu krajnji rezultat razmiljanja o pravima ljudskih bia, oni su samo poetne take.
U cilju da se unaprijedi zatita spomenutih pet interesa, klasini
uenjaci su izradili trodijelnu kategorizaciju, tvrdei da se pitanja vezana
63
nagradi ili kazni koga god On eli na Buduem svijetu. Drugi su tvrdili da
su ljudi suvereni to se tie pitanja ljudskih prava. Bog je suveren kada je
vjeno pravo u pitanju. Poto je dunost ljudskih bia da rukovode ljudskim pravima, a ne vjenim pravom, ljudska bia su slobodna da donose
zakone sve dok zakonodavstvo pokuava postii boanstvenost na Zemlji (to jest, dok pokuavaju ispuniti vjeno pravo). Ako zakonodavstvo
ne uspije postii boanstvenost na zemlji, takav zakon se mora proglasiti
neustavnim. Drugi pogled umjerenih muslimana je da su ljudi suvereni
zato to su Boija pitanja preputena Bogu, a dravna pitanja preputena
ljudima. Ovaj zadnji pristup se najvie postie u sekularizmu.
Jo jedno pitanje koje je bilo predmet znaajne debate meu umjerenim muslimanima je oekivana uloga erijata ili vjerskog prava u muslimanskoj demokratiji. Ispostavilo se da je ovo pitanje veoma izazovno,
i prema tome postoje znaajne razlike u pogledima. Ja sam sve poglede
kategorizovao u etiri glavne skupine.
Neki umjereni muslimani tvrde da bi veina zakona trebalo da bude
u rukama naroda, osim jedne kljune skupine zakona nazvane hudud. Hudud je odreeni skup prava koja su izriito navedena u Kuranu. Meu
njih, naprimjer, spadaju kazne za blud i krau. Iako u hudud zakone spadaju veoma otre krivine kazne, oni su ublaeni injenicom da su dokazni uslovi za primjenu ovih zakona veoma formalni i zahtjevni. Ovo ini
primjenu kazni veoma tekim i ak rijetkim. Naprimjer, da bi se dokazalo
injenje bludne radnje, koja je kanjiva sa stotinu udaraca biem, potrebna
su etiri svjedoka da svjedoe da su izriito vidjeli spolni odnos. Ovo je
samo po sebi ve zahtjevan dokazni standard, ali ono to ga ini jo zahtjevnijim je pravilo da ako neko od etiri svjedoka svjedoi da je izriito
vidio spolni odnos, dok ostatak tvrdi da ga nije izriito vidio, onda se oni
koji tvrde da su vidjeli kompletan in kanjavaju za klevetu. Stoga, ako
iko podigne optubu koja nije potkrijepljena dokazima ostalih, onda on/
ona to ini prema vlastitom riziku. Ovo slui kao prirodna prepreka protiv
podnoenja nepotkrijepljenih optubi za nodolino seksualno ponaanje.
U bilo kojem sluaju, prema ovom pristupu, narod je slobodan da se odrekne hudud zakona glasajui za neislamsku vladu, ali islamska vlada, ako je
izabrana, mora primijeniti hudud zakone.
Drugi umjereni muslimani su odbacili ovo stanovite i tvrde da
muslimanska demokracija ne treba pokuati primijeniti bilo koji dio
68
MEUMUSLIMANSKI ODNOSI
U prvom dijelu svoje knjige La inkare fi mesaili l-idtihad (Nema osuivanja u pitanjima idtihada) pojasnili smo ta poznavaoci metodologije
erijatskog prava podrazumijevaju pod pojmom idtihad kao i polja
koja pokriva idtihad, pojasnili smo logiku povezanost pojma idtihad
sa pitanjima neslaganja. Ukazali smo i na vrste pitanja koja u pravnoj
islamskoj misli oznaavamo zajednikim imenom pitanja idtihada.
Ovdje elimo ukazati na poziciju pitanja idtihada u islamskoj pravnoj
misli izmeu odobravanja i osude. Drugim rijeima, elimo razmotriti erijatski stav prema osobi koja ima drugaije miljenje u pitanjima
idtihada. Treba li mu odobriti pravo na drugaije miljenje, ili ne treba? Moe li osoba koja je dala prednost jednom miljenju osporiti pravo
drugoj osobi na drugaije miljenje u onim pitanjima koja nazivamo
pitanjima idtihada.
Tano definiranje ovog pitanja zahtijeva da se malo zadrimo na znaenju oba pojma, osporavanja i odobravanja, nakon ega emo navesti
erijatske argumente za odobravanje ili osporavanje. Potom emo zavriti
studiju navoenjem opasnosti osporavanja u pitanjima idtihada.
Ovo poglavlje se sastoji iz sljedea tri dijela: 1) openito znaenje
odobravanja i osporavanja u pitanjima idtihada, 2) stav erijata prema
osporavanju u pitanjima idtihada i 3) ponori osporavanja u pitanjima
idtihada.
1
Kutb M. Sano, La inkare fi mesaili l-idtihad: Ruje menhedijje tahlilijje (Bejrut: Dar Ibn
Hazm, 2006), 75-103. Preveo Senad eman.
75
Konsultirajui rjenike arapskoga jezika2 uoit emo da je termin ikrar infinitiv glagola ekarre, ije je osnovno znaenje priznati neto i to odobriti. Ponekad ovaj glagol moe znaiti sloiti se sa neim i to prihvatiti, ne osporavati
rijei i postupke drugih. Na osnovu navedenih znaenja moemo zakljuiti
da odobravanje u pitanjima idtihada znai da jedan mudtehid prihvati
miljenje do kojeg je doao drugi mudtehid prouavajui odreenu problematiku iz polja idtihada. Prvi mudtehid ne osporava niti se suprotstavlja
miljenju drugog mutehida zato to vjeruje da svaki mudtehid u pitanjima idtihada nudi ispravno rjeenje, ili, pak, zato to vjeruje da Allahovi
propisi nisu sasvim jasni u tim pitanjima, pa je onda jednako mogue da
u tim pitanjima bude ispravno ili njegovo ili rjeenje drugog mudtehida.
Stoga, kada kaemo da je princip ophoenja prema pitanjima idtihada odobravanje, time elimo ukazati na praksu da jedan mudtehid
ne osporava miljenje drugog u pitanjima idtihada, kao ni metodologiju kojom se koristio prilikom interpretacije erijatskih propisa u realnom ivotu.
76
Lisanu l-areb, pod pojmom: kaf-ra-ra; El-Misbahu l-munir, pod pojmom karrere.
Lisanu l-areb, pod pojmom: nekere; El-Misbahu l-munir, pod pojmom nekere.
Sve rijei ili djela koja erijat smatra nevaljalim i zabranjenim, kao i sva djela koja zdrav
razum doivljava kao nevaljala.
Kutb Mustafa Sano / OSPORAVANJE DRUGAIJIH MILJENJA U PITANJIMA KOJA SU PREDMET IDTIHADA
Posmatrajui spomenuta tri oblika osporavanja u pitanjima idtihada, uoit emo da se ono u potpunosti uklapa u savremene pojave koje
svakodnevno gledamo, iji smo svjedoci i o kojima stalno sluamo. Radi
se o pravoj bujici bunog i grubog negodovanja upuenog onima koji postupaju po miljenju priznatog mudtehida u odreenim pitanjima idtihada, ukoliko to miljenje nije preferirajue, ili je, po ocjeni osobe koja
ga osporava, slabo. To, onda, navede takvu osobu da zabrani postupanje
po suprotnom miljenju datog mudtehida i uini sve kako bi primorao
drugu osobu da odustane od takvog miljenja i postupa po onome to on
smatra pretenim i jaim miljenjem. Osporavanje u pitanjima idtihada
u vremenu u kojem ivimo moe imati i znaenje da se ospori pravo na
izbor onog rjeenja koje je lake primjenjivo u pitanjima idtihada, bez
obzira na to to oponent takvog miljenja smatra da treba postupiti po
teem i zahtjevnijem rjeenju. Danas se osporavanje moe definirati i kao
osporavanje prava da se slijedi miljenje jednog priznatog imama i insistiranje da se po istom pitanju treba slijediti drugi priznati imam, samo zato
to oponent smatra da je njegovo miljenje pree odabrati i slijediti.
Ovo su samo neke mogue forme osporavanja miljenja u odreenim
pitanjima iz oblasti idtihada, a ima ih mnogo vie. Zajedniko im je to
da osporavaju drugima pravo na drugaiji stav. Bez obzira na razliitost
i stepen osporavanja, svi oblici neslaganja, neprihvatanja, prigovora, zabranjivanja, proglaavanja drugih grjenicima, razvratnicima, novotarima
i naivcima imaju za cilj osporiti pravo na drugaije miljenje u pitanjima
iz oblasti idtihada. S obzirom da se takav stav prema neistomiljeniku u
pitanjima idtihada smatra postupkom, neophodno je pojasniti erijatski
stav prema takvoj praksi, odnosno da li je ona dozvoljena, zabranjena ili
pokuena. Upravo to e biti zadatak sljedee studije.
Kutb Mustafa Sano / OSPORAVANJE DRUGAIJIH MILJENJA U PITANJIMA KOJA SU PREDMET IDTIHADA
79
80
Kutb Mustafa Sano / OSPORAVANJE DRUGAIJIH MILJENJA U PITANJIMA KOJA SU PREDMET IDTIHADA
81
82
Kutb Mustafa Sano / OSPORAVANJE DRUGAIJIH MILJENJA U PITANJIMA KOJA SU PREDMET IDTIHADA
prei. Kad je to ve tako, onda niko nema pravo da takvu osobu kori i
kanjava. Meutim, ukoliko ovjek sazna da je istina suprotna onome
to on radi, onda mu nije dozvoljeno da ostavi istinu sa kojom je doao
Poslanik radi toga da bi slijedio nekog ovjeka. Takav je erijat objavljen
od Allaha, a to je Kuran i sunnet.18
Imam Ibnu l-Mufaddal el-Makdisi je zabiljeio rijei imama Ibnu
l-Devzija: Ibnu l-Devzi je u svom djelu Es-Sirru l-mesun rekao: Vidio sam ljude koje ubrajaju u uene kako se ponaaju poput neukog svijeta. Kada bi hanbelija predvodio demat u namazu u afijskoj damiji
i ne bi naglas prouio kunut-dovu, naljutile bi se afije. A kada bi afija
klanjao u hanbelijskoj damiji i prouio naglas, ljutile bi se hanbelije. A
radi se o pitanju iz oblasti idtihada. Pristrasnost u ovakvim pitanjima
nije nita drugo do slijeenje prohtjeva i spreava razvoj ilma (znanja). A
Ibn Akil je rekao: Vidio sam ljude koje je u neinjenju nepravde zaustavila samo sopstvena nemo. Ne kaem da su to inili obini ljudi, nego
je to inila ulema. Za vrijeme Ebu Jusufa hanbelije su bile dominantne,
pa su nepravedno napadali afije i silom im zabranjivali da naglas ue
kunut-dovu. A radi se o pitanju koje spada u idtihad pitanja. Zatim
je dolo vrijeme Nizama, kada su afije postale dominantnije, pa su se
poeli ponaati kao voe silnici. Obian svijet bi kanjavali zatvorom i
torturom, a ulemu su optuivali za tedsim (pripisivanje Allahu ljudskih osobina, antropomorfi Dugo sam razmiljao o razlozima takvog
ponaanja. Shvatio sam da su tako postupali jer nisu poznavali ljepote i
manire na koje obavezuje znanje. Tako mogu postupati samo vojnici u
svojim dravama i rastjerati ljude iz damija. Ranije smo pojasnili da
nije dozvoljeno osporavanje u pitanjima idtihada.19
Uenjak Arapskog poluostrva, imam Muhammed ibn Abdulvehhab je naglasio ovaj princip govorei o pitanju tevessula (uzimanje dobrih osoba kao posrednika kod Allaha), rekavi: Neki islamski uenjaci
doputaju zauzimanje dobrih ljudi kod Allaha, dok drugi dio uleme
smatra to iskljuivim pravom Poslanika, a.s. Veina islamskih uenjaka
ne doputa tevessul i smatra ga pokuenim djelom. Radi se o jednom
18 Ibn Tejmijje, Medmuu l-fetava, 35: 366 367.
19 Muhammed ibnu l-Muflih el-Makdisi, El-Furu, Bejrut, Daru l-kutubi l-ilmijje, 2: 14.
83
fikhskom (pravnom) pitanju. Smatramo ispravnim miljenje veine uleme, koja to smatra pokuenim djelom. Ali ne osporavamo pravo onima
koji to ine da to ine, jer nema osporavanja u pitanjima idtihada.20
ejh Jusuf Kardavi se potrudio da nam ovo pitanje lijepo pojasni:
Kada se ulema razie u miljenju u pogledu dozvoljenosti slikanja, pjesme sa instrumentima ili bez njih, otkrivanju enskog lica i dlanova,
postavljanju ene za kadiju, utvrivanja poetka i kraja ramazana putem raunanja vremena a ne vienjem mlaaka i tome slino; onda nije
dozvoljeno nijednom pojedincu ili muslimanskoj zajednici da prihvati
jedno od ponuena dva miljenja, a da isto pravo grubo ospore onima
koji su prihvatili drugo miljenje. Makar se radilo i o miljenju veine
islamskih uenjaka. Ne moe se oboriti miljenje manjine, niti mu se
moe oduzeti pravo na sopstveno miljenje, makar se radilo i o samo
jednom pojedincu, ukoliko je sposoban da se samostalno bavi pitanjima
idtihada. Koliko se samo puta dogodilo da naputeno miljenje nekog
vremena postane poznato u nekom drugom vremenu. Nevaljalo djelo
(munker) koje se mora silom promijeniti ili ukloniti mora biti takvo
da ga svi islamski uenjaci smatraju nevaljalim. Ako to ne bi bio sluaj
otvorila bi se vrtaa nevolje kojoj nema kraja, jer svako bi elio silom
natjerati ljude da misle isto to i on.21
Ovo su samo neki stavovi islamskih uenjaka zabiljeeni od vremena
2. hidretskog stoljea do danas. U svima njima se jasno vidi da osporavanje u pitanjima idtihada nije erijatom doputeno. Naprotiv, ono
se smatra otvorenim neprijateljstvom prema drugim ljudima. Smatra se,
takoer, jasnim skretanjem sa puta prvih muslimana; ashaba, tabiina, tabitabiina i imama idtihada. Paljivo prouavanje navedenih citata vodi
ka potpunom ubjeenju da su svi oni odbacili svaki oblik osporavanja
prava na drugaije miljenje. Sasvim je nebitno da li se radi o nematerijalnom osporavanju, u vidu vrijeanja, omalovaavanja, proglaavanja grjenikom, razvratnikom, novotarom; ili se radi o materijalnom osporavanju,
u vidu fizikog neprijateljstva, zatvora, progona i drugih oblika vidljivog
materijalnog neprijateljstva.
20 Muellefatu -ejh Muhammed ibn Abdilvehhab, trei dio, Fetava, 68.
21 Fetava muasire, 2: 685.
84
Kutb Mustafa Sano / OSPORAVANJE DRUGAIJIH MILJENJA U PITANJIMA KOJA SU PREDMET IDTIHADA
Pomenuti imami ele jasno ukazati na to da je osporavanje u pitanjima idtihada samo po sebi loe djelo. Zbog toga ga treba ukloniti i zamijeniti, shodno veliini samog ina osporavanja. Ako se radi o velikom obliku
osporavanja i ako ga nije mogue ukloniti osim silom, tada treba iskoristiti
silu. Ako se to moe postii rijeima, tada treba iskoristiti rijei u postizanju
tog cilja. Pravi razlog erijatske zabrane osporavanja u pitanjima idtihada
nalazi se u injenici da je osporavanje zapravo vid kazne i nanoenja tete
drugima. Mudri erijat doputa kanjavanje samo onda kada smo potpuno sigurni da je ono opravdano, to potvruju rijei Uzvienog. Onaj koji
ide pravim putem, od toga e samo on koristi imati, a onaj ko luta na svoju tetu
luta, i nijedan grijenik nee tue grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok
poslanika nismo poslali! (El-Isra, 15). Gotovo da se poslanika zadaa svela
na objanjavanje onoga to erijat zabranjuje, shodno rijeima Uzvienog:
Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im pitajte sljedbenike
Knjige ako ne znate jasne dokaze i knjige. A tebi objavljujemo Kuran da bi objasnio
ljudima ono to im se objavljuje, i da bi oni razmislili (En-Nahl, 3 ).
Pored toga, u pitanjima idtihada nije kristalno jasna elja Zakonodavca, te se otuda zbog nepostojanja vrstog ubjeenja u ispravnost
sopstvenog stava ne moe govoriti o kanjavanju oponenta. Sva miljenja nastala kao pokuaj da se ponudi ispravno rjeenje utemeljena su na
pretenom uvjerenju i ne mogu se nikako uzdii na stepen apsolutne
ubjeenosti i sigurnosti. Sve to ne moe drugaija miljenja dovesti u
poziciju da budu osporena, a njeni nosioci zbog toga kanjeni. Sankcionisanje drugaijeg miljenja predstavlja nanoenje tete u onome to je
po sebi predmet pretpostavljanja i sumnje, a nanoenje tete drugima
i sama teta u naem erijatu je neprihvatljiva, osim u sluaju vrstog
ubjeenja. Tako, ako nema sigurne spoznaje, nema ni sankcije.
Pored toga, miljenje da je drugaiji stav po sebi grijeh i nevaljalo
djelo koje treba promijeniti i ukloniti, u sebi, zapravo, krije kaznu za
onoga ko preferira takav stav. Zato to je sada miljenje onoga ko osporava pravo na drugaije miljenje, zapravo, ve kao takvo drugaije.
Ovdje oponent dolazi u priliku da ospori miljenje suprotno onome to
on smatra preim, boljim i ispravnijim. Naravno, jasno je kako bi to
unedogled odvelo u raspravu i nered.
85
Kutb Mustafa Sano / OSPORAVANJE DRUGAIJIH MILJENJA U PITANJIMA KOJA SU PREDMET IDTIHADA
kao zakonodavca ili Boijeg glasnogovornika. Poznato je da nakon Poslanikove, a.s., smrti vie nema objave i da niko poslije toga nema pravo
tvrditi da njegova rjeenja u sebi sadre dio objave. Samo su Allahova
Knjiga i Poslanikov, a.s., sunnet nepogrjeivi.
Vidjeli smo da osporavanja prava drugome da drugaije misli u pitanjima idtihada u sebi nosi istina na indirektan nain tvrdnju poznavanja iskonske Allahove namjere u odreenom propisu u pitanjima idtihada, koju je erijat namjerno ostavio tekstualno nedefiniranom.
Mogue je ustvrditi da se stepeni osporavanja u pitanjima idtihada
razlikuju. Najtei oblik osporavanja je u onim pitanjima koja ne tretira
nijedan tekst, zbog toga to takvo osporavanje u sebi nosi znaenje navodnog poznavanja gajba (nevidljivog) i ogromnu potvoru na namjeru
Zakonodavca u tim pitanjima, koju je Zakonodavac iz Svoga oprosta
i milosti, a nikako iz zaborava, ostavio neiskazanom. Onaj koji ospori
pravo drugome na drugaije miljenje u pitanjima idtihada kao da time
javno tvrdi da mu je poznat gajb i da ga je Allah ovlastio da ljudima
obznani namjeru Njegovih propisa u tim pitanjima. Zato je obaveza
svakog ovjeka da se krajnje distancira od osporavanja u ovim pitanjima
koja su u sferi Boanskog oprosta.
Detaljnim prouavanjem ove tematike uoit emo da je Mudri Zakonodavac u ovim pitanjima dao potpunu slobodu i iroko polje mudtehidima. To znai da je ostavljen ogroman prostor za mnogobrojnost miljenja i neslaganje u ovim pitanjima, kao i za neobavezivanje ljudi na nunost slijeenja samo jednog rjeenja, ma kakav bio njegov izvor. Osnov za
raspoznavanje propisa ove vrste pitanja lei u rjeenjima koja su prikladna
za trenutno stanje ljudi, uvjete u kojima ive, njihovu praksu, obiaje i
tradiciju; kao i u distanciranju od mijeanja propisa ove vrste pitanja sa
propisima novotarstva u vjeri. Ova pitanja se u erijatu smatraju ostavljenim22, a preciziranje propisa koji se odnosi na njih mora biti izvreno,
22 Pod pojmom ostavljenim u erijatu se misli na ona pitanja iji propis nije detaljno pojanjen. To
su ona pitanja za koja se jasno zna da o njima ne postoji tekst, kao i pitanja koja su na indirektan
nain po svojoj prirodi kategoriko-plauzibilna (el-katijjetu z-zannijje). Nazvane su ostavljenim
(turukun) zato to je erijat ostavio, odnosno preutio, pojanjenje njihovih propisa.
88
Kutb Mustafa Sano / OSPORAVANJE DRUGAIJIH MILJENJA U PITANJIMA KOJA SU PREDMET IDTIHADA
koji o Allahu govore neistine nee uspjeti (En-Nahl, 116). Bolje bi bilo
da se mudtehidi i oni koji slijede njihova pravna rjeenja distanciraju
od svih oblika osporavanja na pravo izbora drugaijeg miljenja mudtehida i onih koji slijede njegova rjeenja. Samo na taj nain e se ouvati
jedinstvo islamskog saff sprijeit e se podjele i razdor meu muslimanima. Tako e se pridravati modela na kojem je Mustafa, s.a.v.s., odgajao ashabe; da se potpomau u onome oko ega se slau, a preu jedni
drugima preko onoga oko ega se razilaze. Nadati se da e nam Allah
dati mo razumijevanja Njegove vjere, pridravanja principa propisa i
morala te vjere. Nadamo se da e ova studija biti doprinos razvoju svijesti o vanosti objektivnosti i sistematizacije odnosa prema pitanjima
idtihada. Nadamo se, takoer, da e biti doprinos jaanju islamskog
misionarstva, posebno onog segmenta koji se odnosi na savremena pitanja i izazove nastale promjenom vremena, mjesta, stanja i prilika. Nema
nam uspjeha bez Allahove pomoi, na Njega se oslanjam i od njega
pomo molim!
Zakljune misli
Ako bi bilo mogue saeti najznaajnije rezultate ove studije, onda bismo mogli rei da se oni ogledaju u sljedeem:
Prvo: Studija je pokazala da teoretiari erijatskog prava za pitanja
idtihada upotrebljavaju vie termina sa istim znaenjem. Pitanja idtihada za veinu teoretiara erijatskog prava su praktine erijatskopravne norme za koje ne postoji kategorian dokaz, ni u argumentaciji ni u
utemeljenju. Kod veine njih ova pitanja znae sve praktine erijatskopravne norme o kojima ne postoji jedinstven stav ummeta, pa se onaj ko
u njima pogrijei nikako ne moe smatrati grjenikom.
Drugo: Studija je pokazala da stav imama Gazalija, prema kojem
teoloka (kelam) pitanja ne ulaze u pitanja idtihada a da je osoba koja je
u njima pogrijeila grjenik, moe biti predmet rasprave i kritike. Smatramo da su teoloka pitanja u osnovi prava idtihadska pitanja. Njihova
priroda je po svojoj argumentaciji i utemeljenju spekulativna. S obzi90
Kutb Mustafa Sano / OSPORAVANJE DRUGAIJIH MILJENJA U PITANJIMA KOJA SU PREDMET IDTIHADA
Kutb Mustafa Sano / OSPORAVANJE DRUGAIJIH MILJENJA U PITANJIMA KOJA SU PREDMET IDTIHADA
Kutb Mustafa Sano / OSPORAVANJE DRUGAIJIH MILJENJA U PITANJIMA KOJA SU PREDMET IDTIHADA
95
O PRINCIPIMA SARADNJE
MEU PRIPADNICIMA RAZLI ITIH
ISLAMSKIH KOLA
Kutb Mustafa Sano1
Iz knjige Kutb M. Sano, Kejfe neteamelu maa l-mezahibi l-islamijjeti l-akadijje, ve l-fikhijje,
ve s-sufijje: Mealim ve davabit (Kuala Lumpur, Daru t-teddid, 2006), 113-183. Preveo Senad
eman.
97
polemici sa oponentima u islamskom uenju openito, a posebno u pojedinanim erijatskim propisim (furu).
Do ovih principa smo doli studioznim prouavanjem brojnih tekstova Mudre Knjige i istog Poslanikovog sunneta te izjava ashaba i tabiina o pitanjima idtihada. Hajdemo ukazati na ono to bismo mogli
nasloviti kao norme ponaanja prema islamskim akaidskim, pravnim i
tesavvufskim pravcima, koje smo uredili u formi deset principa. Na samom poetku priznajemo da e uvaeni italac svakako uoiti tijesnu povezanost meu njima.
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
proglaava nevjernicima znatan broj imama iz reda ashaba, tabiina i tabitabiina. Takoer je stroga dunost svih muslimana koji lica okreu kibli da
vjeruju kako je zabranjeno proglaavati nevjernicima sljedbenike priznatih
islamskih mezheba jer je to zabranjeno initi i prema imamima tih mezheba.
Na osnovu svega toga, islamski mislioci i muslimanske voe duni
su u svakom dijelu svijeta uputiti tu mladu generaciju koja moe olahko
prihvatiti proglaavanje nevjernicima onih sljedbenika kible koji imaju
drugaije miljenje o pitanju odreenih akaidskih, fikhskih ili odgojnih
pitanja. Njihova obaveza je i da toj mladoj generaciji pojasni sutinu
ovih mezheba i poloaj imama i uleme kod Allaha, d.., na Sudnjem
danu i kod obinog svijeta, kojem su oni cijeloga ivota pojanjavali
sutinu i propise ove uzviene vjere.
Dunost svih pripadnika mezheba je da osude one snage koje proglaavaju nevjernicima druge muslimane, da pokau svu njihovu neukost i bahatost, da raskrinkaju njihov nemar i da svakog od njih upoznaju sa ogromnom tetom koju time nanose islamu. Ukoliko pripadnici mezheba ne
budu saraivali u usmjeravanju omladine i osudi onih koji grijee, zasigurno
e ih zadesiti patnja i zlo, a njihov grijeh e zahvatiti sve mezhebe. U tom
sluaju e svi imami biti kafiri, zbog neznanja, zablude i potvora onih koji
ih tako proglase; a svi muslimani koji slijede mezhebe postat e, neznanjem
ovih neznalica i glupou ovih maloumnika, otpadnici od milleta. Molim
Allaha da nas ne kazni zbog onoga to ine maloumni, da se smiluje naim
imamima i ulemi, te da sve nas obuhvati Svojim pratanjem i oprostom.
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
to eka jedna nagrada. Otuda se namee pitanje kako neko moe nepriznavati i sumnjati u ispravnost vjerovanja imama, kada e im Allah,
d.., na Sudnjem danu za njihov idtihad od Sebe dati nagradu.
Ne postoji zabrana u erijatu, niti je nerazumno da kasniji muslimani proire polje idtihada ranijih muslimana u oblastima konstruktivne
naune kritike, objektivne revizije, pojmljive valorizacije i valjane metodologije. Naprotiv, obaveza mudtehida u svakom vremenu i teritoriju
je da iznova razmotre ranije donesena miljenja, posebno ukoliko su
utemeljena na ouvanju odreene naslijeene norme, obiaja, tradicije
ili zateenog stanja. Ukoliko se ta norma promijeni, ili obiaj zamijeni
drugim, ili doe do promjene stanja, obaveza mudtehida je da iznova proue ranije donesena rjeenja po tim pitanjima. Najbolja potvrda
takvom odnosu prema idtihadu ranijih mudtehida jeste sama praksa
imama-mudtehida, koji su iznova analizirali brojna rjeenja (idtihad)
ashaba, tabiina i tabitabiina; kao i to da su ponudili rjeenja koja nisu
prenesena od njih. Tako su imami poput afije, Ibn Hanbela, Taberija,
Tusija i drugih proirili polje idtihada ranijih uenjaka u oblasti objektivne naune kritike i odbili postupiti po brojnim rjeenjima svojih savremenika, bez obzira na injenicu da su vrlo dobro bili upoznati sa
njihovom argumentacijom ponuenih rjeenja.
Ovdje se mora insistirati na distanciranju od nepriznavanja ispravnosti vjerovanja (akide) imama i njihove odanosti Allahu, Kuranu i Poslaniku; njihove sauvanosti od irka, nevjerovanja, negiranja i neposlunosti
Allahu. Pa i ukoliko se desi da neki musliman uoi greku u idtihadu
imama po odreenom akaidskom ili odgojnom pitanju, nije ispravno da
taj stav uzme kao osnov po kojem e dotinog imamamudtehida optuiti za neispravno vjerovanje ili posumnjati u njegovu odanost i sauvanost.
Sumnjienje u ispravnost vjerovanja imama je bolest sa loim i opasnim
posljedicama. To se, zapravo, smatra uvodom u proglaavanje imama novotarima, zatim grjenicima a onda i nevjernicima. To se, takoer, smatra
prolazom kroz koji se provlae bolesnici koji naruavaju dignitet uleme i
oduzimaju im legalno pravo na idtihad u onome u emu je Allah, d..,
dozvolio idtihad. Takva sumnja se jezikom onih koji se bave ienjem due
naziva sranom boleu iji je uzrok loa pomisao, pijuniranje, skrbnitvo i
105
106
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
imao za cilj sluiti vjeri, obian svijet poduiti propisima vjere i precizirati krajnje namjere erijata u odreenim teolokim, praktinim i
odgojnim pitanjima.
Kada je ve opeprihvaeno da samo Allah zna ko je bogobojazniji,
ueniji i poteniji, onda je krajnje pogreno da ovjek sam sebe tjera u
potragu za Bogu najodabranijim imamom. Sasvim je neprihvatljivo po
slovu erijata i mjerilima razuma da bilo koji musliman tvrdi ili vjeruje
da je samo njegov mezheb u vjerovanju, razumijevanju ili prakticiranju
islama ispravan i primljen kod Allaha, d.. Tvrdnja poput ove moe
samo odvesti u zabranjenu tvrdnju da ovjek poznaje gajb (nevidljivo),
kada je dobro znano da nijedan ovjek tako neto za sebe ne smije tvrditi.
Zbog toga je obaveza sljedbenika svih mezheba da izbjegavaju nepotrebno davanje prednosti odreenim imamima mezheba. Obaveza je
ponositi se svim imamima islama, sve ih potovati, uvaavati i nastojati
za sebe uzeti ono to je korisno u njihovom uenju. Imami vjerovanja,
razumijevanja i prakticiranja islama zasluuju svako potovanje, uvaavanje i poasti za sav velianstveni trud koji su dali za vjeru. Pored svega
toga, oni polau pravo na to da ih se svi muslimani sjete u dovama zbog
toga to su im olakali puteve znanja, spoznaje i razumijevanja vjere.
Otuda nema potrebe ni za kakvim nepotrebnim poreenjem imama,
zato to su svi oni imami upute, svjetiljke istine i velikani koji su svoj
ivot zavjetovali sluenju, poduavanju i pojanjavanju vjere.
Ovaj princip obavezuje sljedbenike svih mezheba na saradnju u sputavanju onih mladia koji runo govore ili vrijeaju imame kod kojih
nau pogrenu procjenu (idtihad) u oblasti vjerovanja, razumijevanja ili
prakticiranja vjere. Ovaj princip takoer obavezuje na upozorenje da se
zlo naneseno bilo kojem priznatom imamu ima smatrati zlom nanesenim svim imamima. Tako je onaj koji ne ukae duno potovanje imamu
Dafer Es-Sadiku jednak onome ko ne bi ukazao takvo potovanje imamima afiji i Maliku; a onaj koji ne ukae duno potovanje imamu Ebu
Hasenu El-Eariju jednak je onome ko ne bi ukazao takvo potovanje
imamu Ebu Abdullahu Ahmedu ibn Hanbelu. Isti je sluaj i sa onima koji
omalovae i ne cijene neke imame zuhda i odgoja (terbije), poput imama
azilija, Tidanija, Senusija i drugih.
107
Izbjegavanje davanja prednosti mezhebima i imamima mora obuhvatiti i izbjegavanje besmislenog poreenja meu ashabima, zato to ih je
Uzvieni Allah pohvalio u brojnim ajetima: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela inei, a i
oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio dennetske bae kroz koje e rijeke
tei, i oni e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. (At-Tawba, 100);
Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom putu, i oni koji daju sklonite i pomau, oni su, zbilja, pravi vjernici njih eka oprost i obilje plemenito. (Al-Anfal, 7);
Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a
samilosni meu sobom; vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju elei Allahovu
nagradu i zadovoljstvo, na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su
opisani u Tevratu. A u Indilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda
uvrsti, i on ojaa, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajui divljenje sijaa, da bi On s
vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ine Allah obeava
oprost i nagradu veliku. (Al-Fath, 29)
Pored toga, u brojnim hadisima stoji jasna zabrana vrijeanja i povrede prava ashaba u pogledu obaveznog iskazivanja potovanja, uvaavanja i divljenja prema njima. U jednom od tih hadisa, koji biljee
Buhari i Muslim, kae se: Ne vrijeajte moje ashabe! Tako mi Onoga
u ijoj ruci je moj ivot, kada bi neko od vas udijelio koliko brdo Uhud
zlata, ne bi postigao ni koliko pregrt ili pola pregrta njihove dobrote.
Poslanik, s.a.v.s., je preselio sa ovog svijeta zadovoljan njima. Stoga,
obaveza pripadnika ummeta je da se ugledaju na Poslanika, a.s., i da
budu zadovoljni njima. Obaveza i ispravan put je i da u potpunosti
openito i pojedinano izbjegavaju iznoenje linog suda o onima
koji su pogrijeili ili su ispravno postupili u tom stranom iskuenju
(fitni) nastalom nakon ubistva dvojice halifa, Osmana ibn Affana i Alije
ibn Ebi Taliba, radijallahu anhuma. Dobro je znano svim uenim da
plemeniti erijat nikoga ni prije ni poslije nas nije obavezao da sudi ili
presuuje o tom bolnom iskuenju, a kamoli da okrivljuje bilo koga od
tih odabranika koje Milostivi uini savremenicima Najodabranijeg stvorenja, s.a.v.s. Zbog toga je erijatom i razumom zabranjeno vrijeati ih,
proglaavati grijenicima, razvratnicima ili nedoraslim. Oni zasluuju
svako potovanje, divljenje i uvaavanje zbog svega to su dali za ovaj
108
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
din, za uslugu koju do Sudnjeg dana ne mogu vratiti svi ljudi zajedno.
Allah se smilovao pravednom, uenom i neumornom halifi Omeru ibn
Abdulazizu, kada je odgovarajui na pitanje o nesporazumu meu ashabima, iji je epilog bilo krvoprolie, rekao: To je krv kojom je Allah
oistio nae ruke, pa zar da njome uprljamo svoje jezike.3
Ukratko reeno, svi pripadnici mezheba su obavezni potovati sve ashabe bez izuzetka kao to su obavezni predati rahmet (rijeima rahmetullahi alejhi) svim tabiinima i tabitabiinima. Obavezni su upoznati se sa
poastima koje su date ovim imamima i obavezni su cijeniti njihov trud
i doprinos. Dalje, duni su za sve njih u dovama moliti da im trud bude
primljen i da im bude oproteno onoga dana kada sinovi i imeci od koristi
nee biti i kada e samo onaj koji Allahu srca ista doe spaen biti.
Principu izbjegavanja davanja prednosti imamima nuno je pridodati i princip izbjegavanja davanja prednosti bilo kojem akaidskom,
fikhskom ili sufijskom pravcu, zbog toga to takvo favoriziranje uglavnom ima za posljedicu slijepu gorljivost za odreenim mezhebom i umanjenje doprinosa imama koji su osnovali druge mezhebe. Kada se zna da
je opeprihvaeno miljenje islamskih uenjaka da su svi mezhebi utemeljeni na uputi i dobru, jer svi tee postizanju istih ciljeva i istovjetnih
namjera, te zbog jednakosti u pripadnosti plemenitom erijatu; onda se
favoriziranje bez nepobitnog dokaza smatra izlaskom sa kolosijeka i
atak na ono to je Allah, d.., iskljuivo za Sebe zadrao, a to je poznavanje tanijeg, pravednijeg i boljeg kod Allaha na Sudnjem danu. Uz to,
favoriziranjem se oduzima raznovrsnost razumijevanja i spoznaje kojom
je Allah, d.., ovaj umet uinio jedinstvenim. Allah se smilovao imamu
Sujutiju koji je upozorio na opasnost favoriziranja mezheba i imama,
ubrajajui ga u oduzimanje Allahove blagodati ljudima, rekavi: ...Znaj
da je razliitost mezheba u ovom ummetu velika blagodat i vrijednost.
U tome se krije predivna tajna koju otkrie ueni, a neznalice je ne vide.
ak sam uo neke dahile kad kau: Poslanik, a.s., je doao sa jednim
erijatom, pa otkud onda etiri mezheba? udno je i to da onaj koji daje
prednost nekom mezhebu time umanjuje i rui ugled onoga sa kime ga
poredi, to e moda dovesti do svae meu maloumnim, i izazvati fana3
109
110
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
Na osnovu toga, nije razborito niti je erijatom doputeno smatrati sljedbenike islamskih mezheba grijenicima, zato to njihovi imami,
koji su grijeili u ponuenim rjeenjima, nisu kod Allaha grijeni, nego
ih kod Allaha eka nagrada za njihov idtihad, kako to jasno stoji u sahih-hadisu koji smo ranije citirali.
Kada znamo da osoba koja pogrijei u ponuenom rjeenju po
odreenom parcijalnom pitanju nije kod Allaha grijena za to, nego je,
in aallah, nagraena za to; onda niko nema pravo smatrati grijenim
onoga koga je Allah od toga sauvao, kao to niko ko vjeruje u Allaha,
Njegovog Poslanika i Sudnji dan nema pravo smatrati nevaljalim alima
koji se iskreno i Allaha radi bavio idtihadom u odreenom parcijalnom pitanju, pa nije imao potpuni uspjeh u tome. Zaista je nedolino
ponaanje razumom obdarene osobe koja proglaava novotarom onoga
iji se idtihad ne slae sa njegovim miljenjem u odreenim parcijalnim
akaidskim, fikhskim programskim pitanjima. Na osnovu toga, smatrati grijenim imama-mudtehida, ija je pogreka u idtihadu mogua,
moe imati za posljedicu suprotno miljenje, tako da bi grijeni mudtehid imao pravo smatrati grijenim onoga ko njega smatra grijenim. Isto
bi se moglo odnositi i na onoga ko mudtehida smatra razvratnim ili
novotarom, a u svemu tome je tako oita krajnost i pretjerivanje.
Pored ovog principa koji odobravaju erijat i razum, sve upuuje
na nemogunost ljudske nepogrijeivosti u idtihadu. Nepogrjeivost ni
prije ni poslije Kurana i hadisa nee biti zastupljena kao rezultat ljudskog nastojanja. Kada se zna da je ljudska nepogrjeivost nemogua,
otkuda onda pravo nekome da ljude sa drugaijim idtihadom, u svojim
sumnjivim nastojanjima, zamiljenom fanatizmu i zajaljivom pretjerivanju smatra grijenicima, razvratnicima i novotarima.
Zbog toga razilaenja sljedbenika mezheba po odreenim akaidskim, fikhskim ili programskim pitanjima ne moraju nuno biti grijesi
i runa djela koja se moraju osporiti i negirati. Zna se da se neto ne
moe proglasiti haramom ukoliko za to ne postoji jasan i nedvosmislen
dokaz. Iz svega navedenog moe se zakljuiti da su pripadnici svih mezheba obavezni sva svoja razilaenja podlona idtihadu i vieznanosti
izvesti iz zone grijeha, razvrata, novotarstva i ruenja; jer se svaka od tih
111
Zna li se da je proglaavanje drugih novotarima, grijenicima i razvratnicima praksa suprotna tekstovima erijata i njegovim nepromjenljivim normama; zna li se da je svako optuivanje drugih i stavljanje u obavezu onoga to Allah nije uinio obaveznim takoe suprotno tekstovima erijata i
njegovim nepromjenljivim normama, onda se negiranje prava sljedbenika
mezheba da izaberu odreena miljenja i idtihad u pojedinim parcijalnim
pitanjima treba ubrojati u izlaenje iz okvira onoga to je islamska ulema
usaglasila i prihvatila. To se onda treba smatrati otvorenim oduzimanjem i
negiranjem poznatog erijatskog pravila da pitanja iz oblasti idtihada ne
podlijeu negaciji i osporavanju. Ovo pravilo su potencirali mnogi imami
akaida, fi i odgoja. Sve to jaa dogovor islamskih uenjaka o obaveznosti
postupanja po njemu i pozivanju na njega u procesu saradnje sa neistomiljenicima po odreenim parcijalnim pitanjima iz vjerovanja, prakse i
odgoja. Jedan od imama koji je pozivao sljedbenike akaidskih, praktinih i
odgojnih mezheba na potivanje ovog pravila bio je i pravedni halifa Omer
ibn Abdulaziz, koji je govorio: Ne bih volio da su svi ashabi Allahovog
Poslanika isto mislili, jer bi to ljudima samo otealo vjeru. Oni su bili imami koje treba slijediti. Kada jedan ovjek postupi po jednom, a drugi po
drugom miljenju, onda je to zaigurno laki put.5 Ovaj princip je imam
Medine Malik ibn Enes, r.a., halifi Harunu Er-Reidu, koji htjede imamovo djelo El-Muvetta proglasiti ustavom Abasijske drave, iskazao rijeima:
Vladaru pravovjernih, zaista je razilaenje uleme milost za ovaj ummet, jer
svi slijede ono to pouzdano znaju, svi su na uputi i svi to rade Allaha radi.6
Poznati erijatski pravnik Iraka Sufjan es-Sevri je govorio: Kada
vidi nekog da u pitanjima oko kojih se ulema razila postupa suprot5
6
112
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
7
8
9
113
114
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
Islamski uenjaci su jednoglasni u ocjeni da u svakom mezhebu ima neprihvatljivih rjeenja. Objektivnost ukazuje na zakljuak da u svim mezhebima ima pogrenih i netanih idtihada. Kao rezultat svega toga imamo
to da su nepogreivost i svetost nespojivi sa ljudskim idtihadom. Svaki
13 Kejfe neteamelu maa t-turas, 133.
117
118
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
119
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
X. Nunost saradnje na implementaciji rjeenja oko kojih postoji saglasnost ili se podrazumijevaju u islamu
Postoji saglasnost o tome da se islam sastoji od glavnih i sporednih elemenata, nepromjenljivih i promjenljivih dijelova, preciznih i dvosmislenih tekstova, krajnjih ciljeva i odreenih metoda za njihovo ostvarenje.
125
126
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
islamskim mezhebima. Njihovom primjenom e se postii jedan civilizacijski nivo i pozitivna klima meu islamskim grupacijama. Primjenom navedenih principa okonat e se primitivni frakcijski okraji u islamskom svijetu. Njihovom primjenom e se ublaiti misaona i metodoloka stagnacija,
koja je kao posljedica poremeenih vrijednosti zahvatila veliki dio ummeta.
Oekujemo da e ovi principi nai put do njihove praktine primjene, da e jednog dana nestati mentalnih, socijalnih, kulturolokih i
pedagokih barijera meu islamskim grupacijama. To Allahu, d.., nije
teko, jer On sve moe, ali veina ljudi to ne zna.
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
se vie nije moglo govoriti o samo jednom moguem znaenju tih tekstova u erijatu. Svijest o programskoj dimenziji i snazi argumentacije
ovog momenta moe pobuditi vrsto ubjeenje u legitimnost nastanka i
brojnosti mezheba. Takva svijest moe pomoi da se nadvlada razmiljanje prema kojem postojanje mezheba treba ograniiti samo na one koji
su nastali u predveerje straha od brojnosti idtihadskih mezheba. Ona
e pomoi da prevlada ono razmiljanje koje vjeruje da samo pjena nestaje, a da ono to koristi ljudima ostaje na zemlji. Pouka (ibret) nikada
nije bila, niti e ikada biti u brojnosti; bila je i bit e u vrsti.
Osmo: Krajnjim ciljevima koje su mezhebi htjeli postii svojim nastankom smatra se hizmet vjeri, poduavanje obinog svijeta islamu i dolazak do odabira najispravnijeg znaenja. Islamski mezhebi meusobno
dijele ove uzviene ciljeve. Zbog toga je pogreno optuivati te mezhebe
i njihove pripadnike, sumnjati u njihovu odanost Allahu i sauvanost od
injenja irka. Prava je nepravda dovoditi u pitanje iskrenost nijjeta ovih
velikana, koje je samo iskrena elja da pomognu vjeru pokretala ka osnivanju mezheba. Nadali su se da e na taj nain pomoi obinom svijetu da
shvati sutinu islamskog uenja, te da e na osnovu toga njihovi postupci
biti lijepi i ispravni.
Ovo je stalno potrebno imati na umu kako bismo nali opravdanje
za odreena posrnua, omake i greke imama i sljedbenika. Na taj nain
emo biti u prilici da inimo dove za ove imame, da ih potujemo i cijenimo zbog njihovih plemenitih namjera koje vrsto stoje iza njihovog
idtihada.
Deveto: Pojedini islamski uenjaci su prihvatili koncept razlikovanja
pitanja u kojima je doputeno izriito oponaanje stava uleme (taklid) od
pitanja u kojima to nije doputeno. Veina islamskih uenjaka smatra da
taklid nije dozvoljen u pitanjima vezanim za vjerovanje, a da je to dozvoljeno u detaljnim propisima vjere (furu). Ova studija je pokazala da je
polje taklida omeeno preciznou i objektivnou, zbog toga to pitanje
dozvoljenosti ili zabrane taklida ne treba poivati na tome da li je neko
pitanje iz oblasti vjerovanja (akaida) ili propisa (fikha).
Potrebno je voditi rauna o samoj prirodi tekstova, odnosno da li
su oni konani (kati) ili hipotetiki (zanni); bez obzira na to da li su ta
132
Kutb Mustafa Sano / O PRINCIPIMA SARADNJE MEU PRIPADNICIMA RAZLIITIH ISLAMSKIH KOLA
pitanja akaidska, fikhska ili odgojna. Sutina je u prirodi tekstova navedenih u pitanjima. Ukoliko su oni hipotetiki (zanni), taklid je mogu,
bez obzira na to jesu li ta pitanja iz oblasti vjerovanja, propisa ili odgoja.
Potrebno je vidjeti koje pitanje moe biti predmet taklida, jer je taklid
mogu samo u pitanjima nastalim kao rezultat idtihada. Taklidom se
oznaava miljenje preuzeto od imama o onim pitanjima u kojima se do
rezultata dolazi iskljuivo idtihadom. Ukoliko to nije sluaj, taklid je
nemogue sprovesti. Jednostavno nije mogue da jedan priznati islamski uenjak ponudi sopstveno rjeenje na upitanost o onome o emu
postoji direktan Tekst. Pretpostaviti mogunost taklida o upitanosti o
kojoj imamo direktan Tekst, samo je teorijska i nju je nemogue sprovesti u stvarnosti.
Kada je to ve tako, neophodno je prevazii podjelu na pitanja u
kojima je mogu i pitanja u kojima nije mogu taklid. to se tie dileme
da li je sa stanovita erijata taklid doputen ili nije; ova studija je pojasnila da se radi o istovjetnom principu pet obavezujuih propisa (el-ahkamu t-teklifijje hamse). To znai da teklif moe biti obaveza (vadib),
ali i da moe biti zabranjem (mahzur). Obavezan je svim osobama nemonim da samostalno spoznaju cilj erijata u odreenom erijatskom
pitanju. Zabranjen je svim osobama koje samostalno mogu doi do tog
znaenja. Tako je i sa ostalim obavezujuim propisima.
Prema tome, stav erijata o taklidu je uvjetovan sposobnou ili
nesposobnou muslimana da samostalno doe do onoga to erijat eli
postii odreenim idtihadskim pitanjem. Doputena granica izriitog
oponaanja stava uleme (taklid) zavisi od moi razumijevanja ciljeva erijata u pitanjima fleksibilne prirode. Od jaine ili slabosti te moi zavisi
doputenost upotrebe taklida.
Deseto: Ova studija je osvijetlila i stavove uenjaka o eklekticizmu,
odnosno pozajmljivanju iz razliitih mezheba (telfik). Dolo se do zakljuka da je ovo pitanje jednako pitanju taklida. Osoba koja je sposobna samostalno i uz pomo jasnih programskih instrumenata komparirati snagu
tih dokaza, obavezna je to initi. Osobi koja to nije sposobna initi zabranjeno je da se time bavi, kako se ne bi poigravalo sa propisima erijata i
poremetilo postupanje po njima.
133
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
136
REZOLUCIJA O PITANJU
ISLAMSKIH MEZHEBA
U elji da dodatno argumentiramo najprikladnije principe saradnje sa islamskim mezhebima, u ovom poglavlju donosimo historijsku
rezoluciju najznaajnije akademije u islamskom svijetu. Rije je o Meunarodnoj akademiji erijatskog prava, nastaloj u okrilju Organizacije
islamske konferencije. Sadraj ove rezolucije potvruje ono to smo detaljno spomenuli govorei o navedenim principima.
Ubjeenja sam da rezolucija ove renomirane akademije predstavlja
onaj osjeaj koji se u metodologiji erijatskog prava definira kao konsenzus veine (idmau l-ekserijje). To je ona vrsta konsenzusa koja ne
dozvoljava muslimanu da izlazi iz njegovih okvira, niti da se ne slae sa
njim; s obzirom da se radi o velikoj veini najboljih alima, mislilaca i
poznavalaca islama sadajeg vremena.
Allah me je poastio time da budem jedan od uesnika i kreatora
ove historijske rezolucije o islamskim mezhebima. Nadam se da e svi
islamski uenjaci, pregaoci i iskreni vjernici, ma gdje se nalazili, postupati po njoj prilikom saradnje sa drugim mezhebima. To moe doprinijeti samo dobru, ispravnosti, racionalnosti i jedinstvu umeta.
Zastanimo kod ove rezolucije, molei Uzvienog Allaha da oprosti
imamima mezheba, koji su cijeli svoj ivot proveli sluei vjeri, te da ih
uini od onih koji e stei nagradu idtihada i nagradu za ispravnost na
Sudnjem danu. Tekst rezolucije glasi:
137
4.
5.
6.
7.
8.
140
kvalificiranosti daje fetve, niti je to dozvoljeno initi bez uvaavanja mezhebske metodologije. Nikome nije dozvoljeno izdavati fetve i ustvrditi
da je idtihad ono to on prvi misli, a to bi muslimane izvelo iz okvira
erijatskih pravila i nepromjenljivih normi njegovih mezheba.
Najvaniji dio Ammanske poslanice, obznanjene u dvadeset sedmoj
noi blagoslovljenog ramazana 1425. godine po Hidri i proitane
u Haimijskoj damiji je pridravanje mezheba i njihove metodologije. Priznavanje mezheba, insistiranje na dijalogu i susretljivosti
meu njima u sebi nosi jaku poruku umjerenosti, tolerancije, srednjeg puta i milosti prema drugima.
Pozivamo odbacivanju razlika a ujedinjenju rijei i djela muslimana.
Pozivamo da jedni druge potuju i pokau solidarnost muslimanskih
naroda i drava. Pozivamo jaanju veza bratstva i ljubavi prema Allahu. Pozivamo da ne ostave prostora smutnji (fitni) i zavadi meu
njima. Uzvieni Allah je rekao: Vjernici su samo braa, zato pomirite vaa
dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala. (Al-Hudurat, 10)
Uesnici Meunarodne islamske konferencije, okupljeni u jordanskoj prijestolnici Ammanu, nedaleko od blagoslovljenog Mesdidul-aksaa i okupirane palestinske teritorije, insistiraju na nunosti
zatite Mesdidul-aksaa, prve kible i treeg svetog harema, od svih
opasnosti i neprijateljstava kojima je izloen. To je mogue postii
prestankom okupacije i osloboenjem svetinja. Oni takoer insistiraju na ouvanju svetinja u Iraku i na drugim mjestima.
Uesnici insistiraju i na sveobuhvatnijem razumijevanju znaenja
slobode, potivanja sopstvenog i tueg miljenja na prostoru itavog nam islamskog svijeta. Neka je hvala Allahu Jedinom.
Tree: Podrava se Rezolucija Akademije br. 98 (1/11) o islamskom
jedinstvu i njene preporuke za aktiviranje predloene platforme u
cilju postizanja islamskog jedinstva. U zakljuku rezolucije je zatraeno od Sekretarijata Akademije formiranje komisije u ijem sastavu bi bili njeni istaknuti lanovi i eksperti, a koju bi verifikovala
Meunarodna islamska konferencija, sa zadatkom izrade operativne studije za postizanje jedinstva na kulturnom, drutvenom i ekonomskom polju.
prihvatanju svakog poziva, pa i onog sumnjivog. Moraju se jasno pokazati pravila ponaanja, kako bi se sauvalo naelo da neko prvo treba da
zaslui pa tek onda ponese epitet islamski.
Deseto: Akaidski, fikhski i odgojni mezhebi ne mogu biti odgovorni za pogrenu praksu ubijanja nevinih, vrijeanje asti, unitavanje
imovine i privatne svojine, koja se eventualno u njihovo ime poini.
Preporuke:
1. Vijee daje preporuku Akademiji da organizira simpozije i susrete
s ciljem uklanjanja razloga koji vode bilo kojem obliku meusobne
netrpeljivosti pripadnika razliitih mezheba. Postoji bojazan da e
ova netrpeljivost prerasti u elemente podjele ummeta. Zato je neophodno jo jednom prouiti ona pitanja koja su pogreno shvaena,
primijenjena ili se na njih na pogrean nain poziva, kao to su
pitanja:
a) Ljubav i mrnja u ime Allaha;
b) Hadis o spaenoj skupini i svemu to je na tome zasnovano;
c) Pravila o proglaavanju drugih muslimana nevjernicima, tekim grijenicima i novotarima, bez pretjerivanja ili poputanja;
d) Odmetanje od vjere (riddet) i uvjeti za primjenu sankcije za
takvo djelo;
e) Poinioci velikih grijeha i posljedice za osobu optuenu da ih
je poinila;
f ) Proglaavanje nevjernikom osobe koja u potpunosti ne primjenjuje odredbe erijata, bez detaljnog analiziranja stanja.
2. Vijee preporuuje svim odgovornim instancama u islamskim zemljama da zabrane tampanje, distribuiranje i razmjenu materijala
koji svojim sadrajem produbljuju meumuslimansko neslaganje,
ili odreenu grupaciju muslimana etiketira kao nevjernike i zabludjele, bez navoenja usaglaene argumentacije za to.
3. Vijee preporuuje svim odgovornim instancama da nastave ulagati napor u postizanju primjene erijata u svim zakonima i praksama, to je Akademija pojasnila u svojim rezolucijama i preporukama sa ranije odranih zasijedanja.
142
EKSTREMIZAM
U VJERI I TEKFIR
Niko veu tetu nije nanio islamskom ummetu od grupe koja zbog grijeha
muslimane proglaava nevjernicima, tj. ini tekfir. Jedna zalutala skupina
muslimana proglaava druge muslimane nevjernicima a da za to nemaju
nijednog valjanog dokaza u erijatu i vjeri, pa ni u rijeima naih dobrih
prethodnika iz prvih generacija islama. Shodno tome, oni smatraju dozvoljenim atak na ivote i imetke muslimana koje proglaavaju nevjernicima.
Do izraaja dolazi vjerovjesnika dalekovidost u vezi s opasnom novotarijom zvanom tekfir. Dok je Poslanik, a.s., dijelio ratni plijen, dolazi mu ovjek i kae: Muhammede, pravedno dijeli! Allahov Poslanik, a.s., mu ree:
Teko tebi, a ko je to pravedan ako ja nisam!? Omer b. el-Hattab, r.a., ree: Pusti me da ga ubijem! On ree: Ne, ostavi ga na miru. On e imati pristalice koji
e se posvetiti vjeri a kroz nju e samo prolaziti a da ona na njih nee ostaviti nikakvog
traga, kao to ne ostane traga na strijeli koja proleti kroz ulovljenu ivotinju!
1
145
3
4
Hadis biljee Buhari (6531) i Muslim (1066/154). Alija, r.a., je rekao: Kada vam prenosim
hadis od Poslanika, a.s., tako mi Allaha, drae mi je da padnem s neba, nego da na njega
slaem. A kada vam govorim o neemu to je izmeu mene i vas, neka znate da je rat varka.
uo sam Allahova Poslanika, a.s., da kae: U posljednje doba e se pojaviti mladii sa neutemeljenim postupcima, govorit e najbolje to ljudi govore, a izlazit e iz islama kao to strijela
prolazik kroz ulov. Gdje god ih sretnete, ubijajte ih, a za njihovo ubijanje postoji nagrada na
Sudnjem danu.
Ovo je samo dio hadisa koji biljei Tirmizi (6236) od Sabita b. Ed-Dahhaka, r.a. Albani ga
svrstava u sahih hadise.
Hadis biljee Buhari (5753) i Muslim (154/60). Doslovan tekst je iz Muslimove predaje
koju prenosi Abdullah b. Omer, r.a.
146
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
tebe, pa da ti kua gorinu ae koju si spremio za svog brata i padne u jamu koju
si za njega iskopao.
Pojava tekfira zaeta je ezdesetih godina u egipatskom vojnom zatvoru
zbog svirepog muenja pripadnika pokreta Muslimanska braa. Postavljala
su se pitanja od kojih su neka za zatvorenike bila logina i razumna, ako se u
vidu imaju strahote kroz koje su prolazili i njihovo psihiko i fiziko stanje.
Prvo pitanje koje se pred njih postavljalo bilo je: emu sve ovo? Zato se
prema nama odnose s tolikim divljatvom i koji smo to mi grijeh poinili?
Odgovor na tu zapitanost glasi: Na jedini grijeh je to vjerujemo da nam
je Allah Gospodar, Kuran zakon i islam ivotni put. Zatim su preli na
drugo pitanje: Ovi to nas zlostavljaju, mue i vrijeaju nau vjeru, da li su
oni muslimani? Mogu li oni biti muslimani, kada njihov ef kae: Dovedite mi svog Gospodara da i njega okujem u lance i bacim u zatvor?! Odgovor je, naravno, glasio: Ne, ovo su nevjernici. Potom se nametalo tree
pitanje: Ako su ovo nevjernici, ta je onda s njihovim pretpostavljenim koji
izdaju naredbe i donose zakone i u ijim su rukama naredbe i zabrane?
Njihovi umovi su urno zakljuili a potom pokrenuli jezike koji su izricali,
za njih jedini logian, sud: Naravno, i oni su nevjernici.
Nakon to su bili uvjereni u ispravnost prethodnih odgovora, preli su na
etvrto pitanje koje glasi: A ta je s narodom koji podrava ovakve vladare i
pokorava mu se. Ko su oni? Odgovor na ovo pitanje je bio spreman. Te mase
ljudi koje se mire s nevjerstvom voa i koje im aplaudiraju su, takoer, nevjernici, a onaj ko je zadovoljan nevjerstvom i sam je nevjernik. Slijedom takve
logike u cijelom drutvu se pojavila skupina zvana tekfir, do te mjere da smo
uli za super optube za nevjerstvo. Ta skupina je najslinija rasprskavajuoj
bombi. Kada god se pojavi neslaganje jednih s drugim po bilo kom pitanju,
pa i u sekundarnom fikhskom, odmah jedni druge proglaavaju nevjernicima. Kada se ne sloe u proglaavanju odreene osobe nevjernikom, iznova
dolazi do meusobnog optuivanja i novog razilaenja...
Navodimo historijat ove ideje kako bismo vidjeli kako je ta sekta
nastala. Ti ljudi bi trebalo da poznaju najvelianstveniji ajet koji govori
o pravednosti i prema onima koji nepravdu ine. To su Allahove rijei:
O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite! Neka vas
mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete!
Pravedni budite, to je najblie estitosti...! (El-Maide, 8).
147
Dio hadisa koji biljee Buhari (El-Feth, hadis br. 3344) i Muslim (134/1064), a prenosi ga
Ebu Seid el-Hudrij.
Ovdje donosimo izbor iz ovog teksta. Uskoro bi se on u integralnom izdanju trebalo da
pojavi na bosanskom jeziku. Prireiva.
148
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
7
8
9
10
149
150
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
151
152
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
153
154
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
155
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
Allah kae: ... zato se ne hvaliite bezgrjenou svojom On dobro zna onoga koji se
grijeha kloni (En-Nedm, 32). Njihova bolest se krije u njihovom runom
miljenju o drugima, i ona je pohranjena duboko u njihovim srcima. A da
se vrate Kuranu i sunnetu, vidjeli bi da se od njih trai da o ljudima lijepo misle, ako pri njima vidi kakav nedostatak, da ga sakriju ne bi li Allah
pokrio njihove mahane na ovom i buduem svijetu28, a ako kod njih vide
kakvo dobro, da o tome druge obavijeste. Uzvieni Allah je rekao: O vjernici, klonite se mnogih sumnjienja, neka sumnjienja su, zaista, grijeh (El-Hudurat,
12). Allahov Poslanik, a.s., je rekao: Klonite se sumnjienja jer sumnjienja sadre
najlaniji govor.29 Kao osnova za zabranu takvog postupanja nam je dovoljan
vjerodostojan hadis u kome se kae: Kada ovjek kae: Propali su ljudi, on je
taj koji ih je unitio (ili u drugoj verziji on je najgori od njih A.A.).30
Mnogi od tih fanatika su na oi stavili crne naoale kroz koje na
sve gledaju crno i ne vide nita osim mahana. Oni ljude samo kritikuju
i za njih niko nije dobar. Ako pred njima spomene nekoga, oni e se
sjetiti samo njegovih nedostataka i uveavat e ih, a o njegovim dobrim
djelima nee ni rijei rei. A ako neko dobro djelo i spomenu, pokuat
e ga umanjiti. To je zastranjivanje i udaljavanje od pravog puta, jer je
Uzvieni Allah rekao: O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite! Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede
da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti, i bojte se Allaha,
jer Allah dobro zna ono to inite! (El-Maida, 8); O vjernici, budite uvijek
pravedni, svjedoite Allaha radi, pa i na svoju tetu ili na tetu roditelja i roaka,
bio on bogat ili siromaan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite
strasti kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedoili ili svjedoenje
izbjegavali, pa, Allah zaista zna ono to radite (En-Nisa, 135); ... svjedoite
Allaha radi, tj. neka ta vaa pravednost bude samo radi Allaha, a ne radi
nekakve dunjaluke koristi. Ako je onaj protiv koga svjedoi bogat,
neka te to ne navede da protiv njega nepravedno svjedoi, ali mu zbog
toga nemoj dati vie prava nego to mu pripada. Ako si svjedok siromanom, neka te to ne navede da protiv njega nepravedno svjedoi, niti da
mu da vie prava nego to mu pripada.
28 Dio hadisa koji biljee Buhari (4849) i Muslim (28/2563) a prenosi Ebu Hurejre, r.a.
29 Hadis biljei Muslim (139/2623) a prenosi ga Ebu Hurejre, r.a.
30 Hadis biljei Muslim (32/2564) a prenosi ga Ebu Hurejre, r.a.
157
158
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
upropastila i dunjaluk i ahiret. Ovaj ovjek je vidio svoga brata u grijehu i vjerovao je da mu Allah nikada nee oprostiti i da ga nee uvesti u
Dennet, a takvo vjerovanje je pogreno. Allahova milost obuhvata sve i
niko nema pravo da je ograniava.
6. Oekivanje od zajednice da bude idealna
Pretjerivanje se manifestuje i tako to neko zamilja da zajednica u kojoj ivi
treba da bude idealna i on drugaiju ne prihvata. Oekuje da muslimansko
drutvo bude drutvo meleka u kome vladaju ljubav, samilost i trajna poslunost u dobru bez ikakvih manjkavosti. I ako je drutvo takvo kakvim
ga on zamilja, to je za njega zajednica muslimana, a ako se u njemu ine
grijesi, za njega je to neislamska i dahilijetska (neislamska) zajednica. To
je zastranjivanje (guluvv) u razmiljanju i nerazumijevanje stvarnosti. Insan
(ovjek) je nazvan insanom zbog zaborava (nisjana). Allahov Poslanik, a.s.,
je rekao: Svi sinovi Ademovi su grjenici....32 Kada vi ne biste grijeili, Allah bi
stvorio one koji grijee i trae oprosta za grijehe, da bi im opratao.... 33
U svim narodima i meu sljedbenicima svih poslanika je bilo grijeenja, pa je neosnovano da dolazee generacije ne grijee?! Navodimo neke od
grijeha koji su poinjeni u vrijeme ashaba neka je Allah s njima zadovoljan
kako bi svim ljudima pokazali da ni najbolje stoljee, stoljee Allahova Poslanika, a.s., nije bilo poteeno od injenja grijeha; velikih i malih. Moda
e to one koji na zajednicu gledaju kao na uzorito drutvo malo osvijestiti
i vratiti u stvarnost u kojoj su prisutni slabost i manjkavosti. Eto, takvi su
ljudi, a Uzvieni kae: ... a ovjek je stvoren kao nejako bie (En-Nisa, 28).
Navodimo dokaze koji pokazuju da su ashabi bili ljudi. I u njihovo
doba su se mogli desiti grijesi kao to su; ubistvo, kraa, preljuba, pijenje
alkohola, i sl. Ne elimo da kritikujemo ashabe Allah je s njima zadovoljan. Oni su najbolja generacija i najbolji ljudi. Samo elimo da pojasnimo
da ovjeanstvo nikada nee biti poteeno grijeenja. Ako je grijeenja
bilo u najboljim vremenima, u kasnijim vremenima e ga, posigurno, biti
vie, ali to, samo po sebi ne znai da su ljudi zbog tih grijeha izali iz islama
32 Dio hadisa koji biljei Tirmizi (2499) a prenosi Enes, r.a. ejh El-Albani kae da je ovaj
hadis hasen.
33 Dio hadisa koji biljei Tirmizi (2499), a prenosi ga Enes, r.a. ejh El-Albani kae da je ovaj
hadis hasen.
159
i niko nema pravo da to za njih kae. Niko ne smije rei da je narod zbog
tih prestupa otpao od islama niti da je u istom dahilijetu kao to je bio
predislamski. Evo nekih grijeha, koji su se desili u vrijeme ashaba.
(1. ...)
2. Neki muslimani su, u prvo doba islama napustili islam zbog terora i
muenja kojima su bili izloeni. Ibn Ishak u svojoj Siri (Poslanikovoj
biografiji) pie: Protiv muslimana se diglo cijelo pleme. Hapsili su
ih, tukli, muili glau, eu i na razne druge naine. Izlagali su ih
estokom mekanskom suncu, pa bi, kada oslabe, dolazili i tjerali ih
da napuste islam. Jedni su pod estinom terora popustili, a drugi su
sve to strpljivo podnosili. 34
3. Kada je Allahov Poslanik, a.s., ashabe obavijestio o nonom putovanju (isra) i uzdignuu na nebo (mirad,) neki muslimani su napustili
islam. Ibn Ishak pie: Kada im je Poslanik, a.s., prenio vijest o tome,
mnogo ljudi je reklo: Allaha nam, ova stvar je potpuno jasna. Karavana iz Mekke u am u jednom pravcu putuje mjesec dana a da se
vrati nazad treba jo jedan mjesec. Zar da Muhammed ode na tako
dug put i vrati se nazad u samo jednoj noi?! Veina onih koji su
prihvatili islam, otpade od islama.35
4. Aja b. Ebi Rebia je prihvatio islam i odselio u Medinu. Iz njegovog
mjesta su doli ljudi i obavijestili ga da se njegova majka zavjetovala da se
nee eljati niti u hlad skloniti sve dok njega ne vidi. On se saalio, otputovao majci i njegovi su ga odvratili od islama, pa se povratio u dahilijet.
5. Alkama b. Vail prenosi od svoga oca da je rekao: Sjedio sam s Vjerovjesnikom, a.s., kada mu je doao ovjek vodei sa sobom konim kaiom
vezanog ovjeka. Rekao je: Allahov Poslanie, ovaj je ubio moga brata.
Allahov Poslanik, a.s., ga upita: Jesi li ga ubio? Ako ne prizna, trait u od
ovoga da donese dokaz da si ga ubio. ovjek ree: Jesam. Poslanik, a.s., upita:
Kako si ga ubio? On ree: Brali smo plodove drvea, pa me poeo vrijeati i naljutio me, pa sam ga udario sjekirom u glavu i ubio ga....36
6. Ebu Hurejre, r.a., prenosi: Dvije ene iz plemena Huzejl su se pobile, pa je jedna na drugu bacila kamen i ubila drugu i dijete koje je
u stomaku nosila. Parnica je dola do Poslanika, a.s., pa je presudio
34 Er-Revdu-l-enif (2/84).
35 Er-Revdu-l-enif (2/190).
36 Dio hadisa koji biljei Muslim (32/1680).
160
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
161
da je hrana na dnu vlana. Upitao je: ta je ovo, vlasnie hrane? ovjek je rekao: Nakvasila je kia, Allahov Poslanie! On ree: Zato
vlano nisi stavio na vrh da ljudi vide? Onaj ko nas vara nije od nas!43
Ako su ovakvi grijesi injeni u vrijeme Vjerovjesnika, a.s., a njegovo
vrijeme je, bez sumnje, najbolje vrijeme, kako da se ne ine u nae
vrijeme. Zato niko nema pravo da za zajednicu muslimana kae da
je to dahilijetska ili ateistika zajednica. Nema bezgrjene zajednice
i tako je to u svim vremenima.
U vrijeme druge generacije muslimana (tabiina) neki muslimani
su na zajednicu muslimana gledali kao na idealno drutvo, pa su
zakljuili da se ni u njoj ne radi po svim odrednicama Kurana. Bilo
je to u vrijeme Omera b. el-Hattaba, r.a. Prezirali su to i eljeli da
o tome razgovaraju sa Vladarem pravovjernih, Omerom, r.a. Pogledajte kako je tekao razgovor izmeu njih.
Ibn Derir prenosi od Hasana da su ljudi namjesniku Egipta Abdullahu b. Amr b. el-Asu rekli: Primjeujemo da u Kuranu ima propisa
po kojima se ne radi, pa smo o tome htjeli razgovarati s Omerom, r.a.
On je sa njima otputovao do Omera, a Omer ga pita: Kada si stigao? Odgovorio je na to pitanje, a Omer ga ponovo pita: Jesi li doao
s doputenjem? On je odgovorio: Vladaru pravovjernih, ljudi me u
Egiptu pitaju o stvarima za koje ne znam odgovor. Kau da u Kuranu
nalaze stvari po kojima se ne radi, pa su htjeli da s tobom razgovaraju.
Omer, r.a., ree: Sakupi ih. Sakupio ih je pa je jednog po jednog pitao:
Reci mi, tako ti Allaha, jesi li proitao cijeli Kuran? ovjek bi odgovorio da jeste. A on ga dalje pita: A jesi li ga primijenio u cijelosti na
sebi? ovjek bi rekao: Ne, nisam. A da je rekao da jeste, ja bih s njim
raspravljao. Kazuje Omer: A jesi li ga primijenio u svom gledanju, u
svom govoru, svojim postupcima? Tako ih je sve do posljednjeg pitao.
Zatim je rekao: alosna ti majka, Omere... Zar da toliko optereuje
ljude. Zar ljudi ne ive po Kuranu?! Na Gospodar je znao da emo mi
initi grijehe, pa je rekao: Ako se budete klonili velikih grijeha, oni koji su
vam zabranjeni, Mi emo prei preko manjih ispada vaih i uvest emo vas u divno
mjesto (En-Nisa, 31). Zatim je upitao: Da li Medinelije znaju zato ste
vi doli? Oni rekoe da ne znaju, a Omer, r.a., im ree: Da znaju, ja bih
vas u svom obraanju naveo kao primjer da uzmu pouku.44
43 Ibn Kesir kae: Ova predaja je vjerodostojna a lanac njenih prenosilaca je dobar (hasen).
44 Hadis sa ovim znaenjem smo ve navodili.
162
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
Ta skupina ljudi je htjela da cijeli islamski ummet u cijelosti primijeni Kuran i sunnet u ivotu bez izostavljanja i najmanje stvari, pa
im je Omer, r.a., u svom obraanju donio dokaze da ni oni sami to
nisu kod sebe uinili. Rekao im je: Ako vi niste u stanju u cijelosti
primijeniti Kuran i sunnet u svojim djelima i rijeima, kako moete
traiti da cijeli islamski ummet to uini? Uzvieni Allah je znao da
e se desiti neki grijesi i manjkavosti i da drugaije ne moe ni biti.
Zato na zajednicu muslimana ne treba gledati kao na zajednicu u
kojoj se ne ine nikakvi grijesi. To nikada nije bilo tako i nee nikada biti. Treba biti realan, objektivan i svjestan da su sva Ademova
djeca grjenici, a da su najbolji od tih grjenika oni koji se kaju. 45
13. Najekstremniji oblik pretjerivanja je proglaavanje drugih muslimana
nevjernicima (tekfir). Vrhunac tog zastranjivanja se dostie kada se ponu
ubijati muslimani i kada se dozvoli prisvajanje njihovih imetaka. Tada
su sva prava pogaena i dovedena u pitanje. To se deava kada ovjeka
ponesu talasi tekfira, nakon ega poinje veinu muslimana optuivati
da su izali iz islama, ili pak, da nikada nisu ni uli u islam. Tako razmiljaju neki, a to je vrhunac zastranjivanja u vjeri zbog koga osoba ostaje
u jednoj dolini a itav preostali islamski ummet u drugoj. To se desilo s
haridijama u prvo doba islama. Oni su bili najdosljedniji u obavljanju
vjerskih propisa; posta, namaza i uenja Kurana. Njih nije unitila pokvarenost srca, nego iskvareni svjetonazori i pogledi. ejtan im je njihove
postupke prikazao lijepim i oni su ih smatrali dobrim, pa su zalutali na
dunjaluku, smatrajui da su na pravom putu i da ispravno postupaju.
Za njih Vjerovjesnik, a.s., kae: Vi ete svoj namaz, post i uenje Kurana, u
poreenju s njihovim, smatrati slabim.... I pored toga Poslanik, a.s., za njih
kae: Kroz vjeru e prolaziti a da ona na njih nee ostaviti nikakvog traga, kao to
ne ostane traga na strijeli koja proleti kroz ulovljenu ivotinju!. Za njihovu vezu s
Kuranom Poslanik, a.s., kae: Uit e Kuran a Kuran ne dopire dalje od njihovih grla.46 Poslanik, a.s., ih je precizno opisao: Borit e se protiv muslimana,
a ostavljat e na miru idolopoklonike.47
Ono to se desilo s haridijama u davna vremena, to se sada deava njihovim potomcima, sektama koje prakticiraju tekfir i pozivaju na
45 Prethodno je navedeno ko biljei ovaj hadis.
46 Biljei ga Ibn Derir Et-Taberi od Ebu Seida El-Hudrija, r.a., kao to stoji u djelu El-Feth
(12/302).
47 Hadis biljei Buhari (5638).
163
164
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
Manifestacija neznanja
165
166
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
Ali kada ste duhom klonuli i o svom poloaju se raspravljati poeli, kada niste
posluali... (Ali Imran 152).
Pod izuavanjem historije ne mislimo samo na islamsku historiju,
nego na historiju cijelog ovjeanstva od vremena od kada se ona biljei. Mislimo na historiju ljudi ma gdje, i u bilo kojem vremenu ivjeli,
bez obzira kojem narodu pripadali, bili oni muslimani ili nemuslimani.
Pouke se ne uzimaju samo iz ivotopisa pravovjernih, nego se uzimaju i
od vjernika i nevjernika, od grjenika i pobonjaka. Na sve njih se jednako odnose Allahovi zakoni bez dodvoravanja nekima od njih. Sluaj s
tim zakonima je kao sluaj sa svim drugim prirodnim zakonima, poput
zakona o toploti i hladnoi, kljuanju vode, pritisku i eksplozivnosti.
Mi blagodati Kurana ne moemo dovoljno razumjeti ako ne poznajemo kakvo je stanje bilo u dahilijetu i u kolikoj zabludi se nalazilo ovjeanstvo. Na to ukazuje Uzvieni Allah: ... jer su prije bili u oitoj zabludi (Ali
Imran, 16). ... i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio (Ali Imran,
103). U tome se nalazi tajna rijei koje je izrekao Omer, r.a.,: Sjaj islama
e malo postupno blijediti kada u islamu porastu oni koji ne poznaju dahilijet. Historijski dogaaji se ponavljaju i uveliko jedni drugima lie, jer
su iza njih zakoni koji ih pokreu i oblikuju. Zato je neko rekao: Historija se ponavlja. Kuran ukazuje na slinost dogaaja, situacija, rijei i
postupaka kao posljedicu slinosti u razmiljanju i shvatanju. Posluaj rijei Uzvienog Allaha: A oni koji ne znaju govore: Trebalo bi da Allah s nama
razgovara ili da nam kakvo udo doe! Tako su, gotovo istim rijeima, govorili i oni
prije njih, srca su im slina! (El-Bekare, 118). I tako je bilo, ni onima prije ovih
nije doao ni jedan poslanik, a da nisu rekli: arobnjak je!, ili: Lud je! Zar su to
jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru
bili prevrili (Ez-Zarijat, 52 53).
Dakle, postoji slinost u ponaanju ranijih naroda i ovih danas prema Allahovim poslanicima. I jedni i drugi su urili da ih optue da su
arobnjaci ili da su ludi. Nisu oni raniji ostavili oporuku ovim dananjim
da na isti nain optuuju poslanike, nego se radi o slinosti izmeu njih.
I jedni i drugi su nepravedni silnici, a poto su njihovi razlozi slini, i
njihov kraj je slian. Onaj ko poznaje historiju i Allahove zakonitosti koje
vladaju svijetom a razuman je, on e uiti na grekama ranijih naroda i
uzimati pouku. A sretan je onaj ko pouku uzme prije no to na svojoj
171
koi sve iskusi i ko se dobrom koje vidi kod drugih okoristi. Mudrost je
izgubljeno blago koje vjernik uzima ma gdje ga nae, jer on ima najvee
pravo na nju.55
U zakone koje neki od ekstremnih mladia zanemaruju, spada i
postupnost. Postupnost je zakon koji vlada svemirom a to je i erijatski
zakon. Uzvieni Allah je nebesa i Zemlju stvorio u est dana a bio je u
stanju da samo kae: Budi i svemir bi u jednom trenu nastao. Meutim, On je nebesa i Zemlju stvarao u est vremenskih razdoblja, a koliki
su ti periodi kod Allaha, to samo On zna. Nisu to dani poput naih
dana jer oni su bili prije stvaranja Sunca i Zemlje i noi i dana, a no i
dan su vezani za Zemlju i Sunce. Isto tako je stvorio ovjeka, ivotinju
i biljke postupno i u odreenim periodima, kako bi se u tim periodima
razvijali i napredovali. To je vezano za svemirska zbivanja. A to se tie
postupnosti u erijatu, primjeujemo da se u islamu prvenstveno poziva
ispravnom vjerovanju, a kada se to vjerovanje uvrsti, tada se postupno
poinje s pojanjavanjem erijatskih propisa. I farzovi su postupno propisivani kao to su i harami postupno zabranjivani. Tako je prvo propisan namaz, zatim post, pa zekat, itd.
Kada je Omer b. Abdulaziz, nakon preuzimanja hilafeta, pokuavao
da, po uzoru na etvericu prvih halifa, organizuje ivot zajednice, njegov
plemeniti i poboni sin Abdulmelik korio ga je zbog sporosti u ispravljanju iskrivljenog i ispravljanju nepravde koju su njegovi prethodnici uradili, pa mu kae: ta je s tobom, oe moj? Zato ne rjeava ove probleme?
Tako mi Allaha, svejedno mi je to bismo se ja i ti u loncu kuhali ako je
to zbog borbe za pravdu i istinu. Odgovor uenog vjernika je glasio: Ne
pouruj me, sine. Uzvieni Allah je dva puta u Kuranu ukorio alkohol, a
tek trei puta ga je zabranio. Ja se bojim da pred ljude svu pravdu i istinu
iznesem najedanput, pa da je u cijelosti napuste i da to ne postane za njih
teko iskuenje.
55 Hadis biljee Tirmizi (2687) i Ibn Made (4169) a prenosi ga Ebu Hurejre, r.a. ejh Albani
kae da je ovaj hadis veoma slab (daif didden).
172
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
Uzvieni Allah kae: I tako smo od vas stvorili umjerenu zajednicu... (El-Bekare,
13). Islam je umjerena vjera. Zbog te osobine je Uzvieni Allah pohvalio
ovaj ummet. Umjerenost islama je u sredini izmeu dva zla; pretjerivanja
i zanemarivanja. I jedno i drugo je zlo, a musliman se dri umjerenosti i
kada govori i kada radi, ne pretjeruje i nije nemaran. On slijedi uputu Poslanika, a.s., koji se uvijek drao sredine izmeu te dvije krajnosti i linim
primjerom pokazao da je mogue u sebi objediniti sva dobra, pa je i nama
naredio da ih inimo a zastranjivanja i zla zabranio. Kada musliman posmatra ljude oko sebe, on se u donoenju suda o njima i ponaanju prema
njima dri umjerenosti, i ne prelazi granice erijata i vjere, nego staje uz
ono to je propisao Poslanik, a.s., onako kako nam to pojanjava iskrena
ulema ovog ummeta koja slijedi sunnet Vjerovjesnika, a.s. To je granica
na kojoj zastaje musliman, i on tu granicu nikada ne prelazi pretjerujui,
ali ni zapostavljajui.
Poto je pitanje tekfira postalo aktuelno i problem u koji je, zbog
neznanja i slijeenja vlastitih prohtjeva, zapala skupina mladih ljudi, potrebno je ukazati na opasnost od ove pojave i da se radi o zastranjivanju
u vjeri, pretjerivanju i estini u donoenju nepravednog suda o ljudima.
Umjerenost muslimana se ogleda u njegovoj pravednosti i spremnosti
da stane na granicama koje je Allah uspostavio. Pravi musliman, tj. onaj
ko vjeruju u Allahovu jednou, nikada druge ne proglaava nevjernicima, ali ni svojstvo vjerovanja ne pripisuju onome ko ne vjeruje u Allaha
i Poslanika, a.s.
Ovdje mislimo na manju skupinu koja sebe smatra islamskim pokretom a islam je ist od nje koja je pri donoenju suda o drugima estoka. To su oni koji za sljedbenike islama tvrde da su izali iz islama i proglaavaju ih nemuslimanima zbog neke sumnje, slijeenja hirova ili nekog ko
je zalutao i druge u zabludu odvodi, ili pak, iz nekog drugog razloga. Prije
govora o njihovim otrovnim idejama i odgovora na njih treba ukazati na
opasnost: 1) tvrdnje da su neki sljedbenici kible nevjernici, 2) ishitrenog
proglaavanja ljudi nevjernicima, i 3) neodgovornog preuzimanja uloge
173
sudije (kadije) i muftije od strane onih koji nisu dorasli tim zadaama,
pa onoga koga hoe proglaavaju muslimanom a koga hoe nevjernikom,
to znai uzimanje u zatitu ivota i imetaka jednih a ugroavanje ivota i
imetaka drugih, zbog slijeenja vlastitih poriva i hirova. Imam El-Gazali
je rekao: Savjetujem ti da pazi na svoj jezik kada su u pitanju sljedbenici
Kible, sve dok izgovaraju la ilahe illellah, Muhammedun resulullah, i ne
ine ono to je u sutoj suprotnosti s tim, jer se u proglaavanju drugih nevjernicima krije velika opasnost, a u utnji nema nikakve opasnosti.56Dr.
Jusuf el-Karadavi kae: Taj ekstremizam dosee svoj vrhunac kada se izgubi svijest o nepovredivosti prava drugih ljudi i kada se krv i imetak
drugih proglase dozvoljenim. Kada se zaroni u talase tekfira, gube se sva
prava ljudi i veina se osuuje za otpadnitvo od islama, ili se pone tvrditi
da ti ljudi nikada nisu ni bili muslimani. Upravo to tvrde neki od njih.
1. tetne posljedice proglaavanja ljudi nevjernicima zbog grijeha
Onaj ko drugog muslimana nepravedno proglasi nevjernikom, dovodi
sebe u opasnost da postane nevjernik. Pojasniemo to u kratkim crtama.
Prvo: erijat onome ko drugog muslimana nepravedno proglasi nevjernikom upuuje teku prijetnju. Mnoge predaje hadisa ukazuju na zabranu
vrijeanja muslimana rijeima nevjernie ili kafire, pa ta onda rei za
onoga ko muslimana proglasi nevjernikom i iskljui ga iz zajednice muslimana!? Ibn Omer, r.a., kae da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Kada
ovjek kae bratu muslimanu: Nevjernie, ta rije se vraa na jednog od njih dvojice.
Ako je izgovori s pravom, tako je, a ako ne bude u pravu, vratie se na njega samog.57
U predaji koju prenosi Sabit b. ed-Dahhak kae se: Ko prokune
mumina, kao da ga je ubio. Optuba mumina za nevjerstvo je ravna njegovom
ubistvu.58 Ko vjernika optui da je nevjernik, kao da ga je ubio!59 Imam
En-Nevevi kae: Ovaj hadis se moe razumjeti na vie naina. Prvo,
da se ova prijetnja odnosi na onoga ko smatra da je dozvoljeno drugog
56 Fejsalu et-tefrikati bejne el-islami ve ez-zindikati, Huddetu-l-islam Ebu Hamid el-Gazali,
1/14-15, Kairo 1907. g., preneseno iz lanka dr. Muhammeda Ammare.
57 Hadis biljei Muslim (92) a prenosi ga Ibn Omer, r.a.
58 Hadis biljei Buhari (5640) a prenosi ga Sabit b. ed-Dahhak.
59 Hadis biljei Tirmizi (2560) a prenosi ga Ed-Dahhak.
174
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
muslimana proglasiti nevjernikom. Drugo, na njega se vraa poniavanje muslimana i grijeh zbog njegovog proglaavanja nevjernikom. I
tree, prijetnja se odnosi na haridije koji vjernike proglaavaju nevjernicima. Ovo miljenje je slabo. etvrto, hadis ukazuje na to da ga takav
postupak moe odvesti u nevjerstvo, jer je adresa svih grijeha nevjerstvo
i postoji bojazan da bi onaj ko to esto ini, mogao da zavri kao nevjernik. Peto, proglaavanje drugih nevjernicima vraa se na njega. Ne
vraa se na njega nevjerstvo, nego se na njega vraa proglaavanje drugog muslimana nevjernikom, zato to je mumina poput sebe proglasio
nevjernikom, pa kao da je i samoga sebe na to osudio, ili pak, zato to
je proglasio nevjernikom onoga koga ne bi nevjernikom prozvao niko
osim onoga ko ne priznaje vjeru islam.60
Prema tome, spomenuta tumaenja ovog hadisa se odnose na onoga
ko bratu muslimanu kae nevjernie ako ne bude u pravu, i on je, bez
sumnje, grjenik. Ako kaemo da taj ne postaje nevjernik ako proglaavanje drugih ne smatra dozvoljenim, on i pored toga zasluuje dunjaluku
kaznu zato to to osuenu osobu uznemirava i to mu je tee od bilo
kojeg drugog vrijeanja. Neki to smatraju veim prestupom od potvore
za blud. Zato su islamski pravnici napravili itave studije o kaznama koje
zasluuje osoba koja muslimanu kae: Nevjernie!. Neka od miljenja
ovdje navodimo.
Autor djela Ed-Durru-l-muhtar kae: Onaj ko drugu osobu uvrijedi
rijeima nevjernie, bie kanjen diskrecionom kaznom od strane sudije
(tazirom). Ako vjeruje da je musliman koga on optuuje nevjernik, moglo bi se desiti da on postane nevjernik, a ako ne vjeruje u to, onda ni on
zbog tih rijei ne postaje nevjernik. U djelu Et-Tatarhanije se kae: Nee
se kazniti ako nije rekao: O nevjernie u Allaha, zbog mogunosti da je
time htio rei: Nevjernie u taguta (tj. ejtana).61 Ibn Abidin u djelima
En-Nehr i Ez-Zehire kae: Fetva koju treba izdvojiti glasi: Ako on time
eli samo da ga uvrijedi i ne vjeruje da je on nevjernik, u tom sluaju on
nee zbog te optube postati nevjernik, ali ako vjeruje da je osoba koju
optuuje zaista nevjernik pa ga zato tako oslovljava, onda on zbog tih rije60 Komentar Sahihi Muslima od Imama En-Nevevija (2/50).
61 Ed-Durru-l-muhtar, komentar djela Tenviru-l-ebsar (3/69).
175
176
Nadih Ibrahim Abdullah i Ali Muhammed Ali e-erif / ZABRANA EKSTREMIZMA U VJERI
177
178
Jednom prilikom, ejh je upitan o ovjeku koji je postavljen za namjesnika ili veleposjednika na dijelu zemlje na koji se odnose uobiajeni
nameti vlasti, pa odabere da pokua ukloniti nepravdu i potrudi se koliko to bude u njegovoj moi, znajui da ukoliko napusti posjed pa on
bude dodijeljen drugom nee biti uklonjeno nita od nepravde i zla
nego e se moda uveati. On je dakle u mogunosti da ublai porez na
svom posjedu ukidanjem polovine, mada drugu polovinu ne moe ukinuti jer te doprinose mora prikazati stranama koje su ga postavile i radi
kojih se uzimaju, a on to u ovom sluaju ne bi bio u mogunosti. Da
li je u ovom sluaju njemu dozvoljen ostanak na ovakvom posjedu ili
poloaju? Njegov nijet je poznat kao i njegov pokuaj i trud da otkloni
zlo u okviru svojih mogunosti. Treba li dii ruke od ovakvog poloaja
i posjeda iako se time nee ukloniti nepravda, ve e naprotiv ostati ili
se poveati? Da li je grjean za ovakvo djelo ili nije? Treba li napustiti
poloaj iako narod zahtjeva njegovo ostajanje zbog oite koristi u tome
kroz smanjenje nepravednih nameta koje je bio u mogunosti otkloniti,
a koji bi njegovim odlaskom sigurno bili vraeni ili ak poveani?
179
ejh je odgovorio:
Hvala Allahu... ako on nastoji da bude pravedan i umanji zlo shodno svojim mogunostima njegovo namjesnitvo je bolje i ispravnije za
muslimane od nekoga drugog, kao to je i zaposjedanje dodijeljenog
zemljita bolje od neijeg drugog. Ve je poznato da mu je dozvoljeno
ostajanje na tom poloaju i posjedu i nema za to grijeha, ak je njegov ostanak bolji od naputanja ukoliko ga ne naputa radi poloaja na
kome je prei. To mu moe biti vadib ukoliko nema niko drugi ko je u
mogunosti da to uradi. irenje pravde i uklanjanje zla i nepravde spram
mogunosti je fard-kifaje, gdje svaki ovjek mora uraditi koliko moe,
ako nema nikoga drugog da to uradi, ali se nema pravo od njega to zahtijevati u ovakvom sluaju, jer nije u stanju potpuno otkloniti zlo. Ako
vladari postavljaju odreene zahtjeve koje on ne moe odbiti, onda se
od njega ne moe zahtijevati da prihvati taj poloaj. Ali, ukoliko vladari
i njihovi zastupnici trae imetak koje namjesnik ne moe isplatiti osim
sprovodei neke od tih dekreta, a ukoliko ih ne isplati, bit e postavljen
neko drugi koji e podrati ili poveati nepravdu, a ne nastojati da je
smanji, onda je uzimanje jednog dijela tih nameta i isplaivanje vlastima
korisnije za muslimane od uzimanja cijelih iznosa.
Onaj ko to uradi radi pravde i dobroinstva bolji je od ostalih jer on
spreava zlo zulumara, uzimajui dio onoga to se od njega trai, dio ije
se uzimanje moe sprijeiti on je dobroinitelj muslimana, a ne nasilnik
i zato to uzima pomenuti dio ima nagradu, a ne grijeh. On nije dunik onome od koga je uzeo niti ima grijeha na dunjaluku ili ahiretu radi
pokuaja uspostave pravde i dobroinstva prema svojim mogunostima.
Ovo je slino primjeru staratelja jetima, nadzornika vakufa ili uesnika u
suvlasnikim preduzeima, tj. dioniara koji su na tim poloajima u svojstvu opunomoenog ili postavljenog, pa ne mogu ostvariti interese onih
koje zastupaju ako dio tog imetka ne daju nepravednom vlastodrcu. U
ovom sluaju neemo smatrati da je ova osoba otetila tienika. Takvi su
i ovi ubirai poreza na putevima. Takoer, dio imetka o kome se brinu
moraju izdvajati za redovne poreze na nekretnine, redovne poreze na robu
u prometu... Svako ko upravlja svojim ili imetkom drugoga u ovom vremenu i u ovoj zemlji mora plaati poreze.
180
183
su bolji raznorazni bogovi ili Allah jedini, svemoni? Oni kojima se mimo
Njega klanjate samo su imena, koja ste im nadjenuli vi i preci vai...
Sigurno je i to da su pored svoga nevjerstva imali i neke obiaje i
pravila za uzimanje i troenje imetka na dvoru vladara, njegove porodice i svite. Sigurno nije bilo po pravilima poslanika i pravde, a Jusuf nije
mogao initi sve to je htio ili kako mu je to nalagala Allahova vjera, jer
to je bio narod koji mu se nije bio odazvao, ali je on postupao pravedno i
sa dobroinstvom i isposlovao je kod vladara prihvatanje vjernika iz svoje
porodice, to mu bez ovog poloaja ne bi bilo mogue. A sve ovo ulazi u
rijei Uzvienog Allaha: Zato se Allaha bojte koliko god moete... Pa
ako se nae vie farzova, a nema naina za ispunjavanje svih biraj ono to
je potvrenije. U tom sluaju ono ostalo prestaje biti obaveza i ne smatra
se ostavljanjem farza radi preeg od njega, stvarnim naputanjem toga,
kao to se ni injenje manjeg zla u situaciji kada je neminovno da bi se
izbjeglo vee ne smatra stvarnim zlom. Prvo e se i dalje zvati proputanje
farza, a drugo injenje harama. U ovim sluajevima to moemo nazvati
proputanjem farza sa razlogom i injenjem harama radi veeg interesa,
potrebe ili spreavanja onoga to je gore.
Podruje fikhskih oprenosti je dosta iroko, pogotovo u vremenima i
mjestima gdje nedostaju predaje od Poslanika s.a.w.s. i pravednih halifa, jer je
dosta ovakvih pitanja, a to je manje predaja vie je ovakvih situacija. Prisustvo
ovih sluajeva razlog je razdora u Ummetu, jer kada su dobro i loe pomijeani
otvara se prostor za nedoumicu i nejasnou, pa jedni gledaju na dobra djela i
kod njih prevagne ova strana ma koliko zla to sa sobom nosilo, a drugi gledaju
na lou stranu i ona prevagne, iako bi time postigli mnoga dobra.
Umjereni su oni koji uzimaju u obzir obje stvari. Uenjak mora razumjeti vrstu problema. Moe se desiti da bude farz kao to je prethodilo
pojanjenje u nekim sluajevima prei preko naredbe ili zabrane, a ne
ohalaljivanje ili zapostavljanje. Kao kada nareujui dobro podstie na
grijeh koji je vei onda ga nee nareivati, izbjegavajui tako taj grijeh.
Primjer toga je da prijavi nepravednim vlastima grenika, pa mu presude kaznu koja je vea od poinjenog grijeha ili primjer kada u njegovom
odvraanju od zla postoji proputanje korisnog dobroinstva od samog
ostavljanja tog loeg djela. Onda e preutjeti samo odvraanje, bojei se
da ne izazove proputanje onoga to su Allah d.. i Njegov Poslanik naredili i to je kod Njega vee od samog runog ina koji bi se mogao desiti.
186
ouvanje ovjekove asti i ugleda, ouvanje ovjekovog digniteta i slobode, insistiranje na vladavini drutvene pravde i eliminisanju nepravde
u svakom obliku, ne samo one politike nego svih vrsta nepravde, bez
obzira u kojem obliku bila i s koje strane dolazila.
U procesu obezbjeivanja sree i blagostanja panju treba obratiti
na socijalnu reformu, jer je to prioritetna oblast reformisanja. Ne elimo
da neka shvatanja zaogrnuta platom vjere budu uzrok odvraanja od
Allahovog, d.., puta niti da zaustave proces socijalne reforme u naim
ivotima, zajedno s pojavom religioznosti i zanimanja za vjeru od strane
ljudi te njihove ljubavi i naklonosti prema islamu. Ako erijatskopravno
rjeenje predstavlja matematiku formulu koja se sastoji od (vjerskih)
tekstova i erijatskih dokaza te njihovog svoenja na stvarnost i realnost, onda se i za ovaj (sluaj) vezuje jedno takvo rjeenje. Prema tome,
ignorisanje stvarnosti i realnosti grijeh je koji nije manji od grijeha zbog
ignorisanja (vjerskog) teksta. To dvoje je izjednaeno. A (pravilno) razumijevanje univerzalnih vjerskih propisa i ispravno poimanje parcijalnih
(pojedinanih) normi meu najznaajnijim su obiljejima savremenog
idtihada kojem teimo.
Jedan od najznaajnijih instrumenata idtihada jeste vraanje komentarima uenjaka u vezi s razumijevanjem vjerskih tekstova, kao i
ulaganje vlastitog truda u njihovom razumijevanju. A u vezi s hadisom
koji ukazuje na zabranu putovanja samoj eni i u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: eni koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan
nije dozvoljeno da bez mahrema ide na putovanje koje traje jedan dan i
jednu no (prenosi Ebu Hurejre, a biljei El-Buhari), autor komentara
hadiske zbirke El-Muvetta kae: Ovaj hadis moemo razumjeti na dva
naina. Jedan od njih je da ena ne smije prei (proputovati) razdaljinu
od jednog dana i jedne noi samo s jednim ovjekom, osim ako joj je
on mahrem, jer je on za nju bezopasan i pouzdan. To bi znailo da joj
je dozvoljeno putovati samoj sve dok s njom nije neki stranac, zato to
je putovanje same ene sa strancem pretpostavka zapadanja u grijeh.
Isto tako, u hadisu se navodi putovanje od jednog dana i jedne noi, a
put od Demmama do Rijada ne traje toliko, to bi znailo da je u ovom
konkretnom sluaju argumentovanje spomenutim hadisom, imajui u
191
192
TERORIZAM:
ZNA ENJE, HISTORIJA I VEZA S RELIGIJOM
Fikret Kari1
Glasnik Rijaseta islamske zajednice u BiH, vol.LXIV, no. 3-4 (mart-april) 2002, 253-284.
195
Tragajui za odgovorima na ova pitanja koristiemo dva glavna metoda konceptualnu analizu i historijsko-komparativni pravni pristup.
Political Terrorism: A New Guide to Actors, Authors, Concepts, Data Basis, Theories and Literature (Amsterdam: Nort Holland Publishing Company, 1988).
Leonard B. Weinberg i Paul B. Davis, Introduction to Political Terrorism (McGraw Hill Publishing Company, 1989), 4-5.
Leonard B. Weinberg, op. cit, 3-4.
196
The Oxford English Dictionary, second edition, prepared by J. A. Simpson and E. S. C. Weiner (Oxford: Clarendon Press, 1989), 17: 820-821.
197
termin terorist obino oznaava lana neke tajne ili strane organizacije koja
ima za cilj da izvri prinudu na odreenu ustanovljenu vladu putem akata
nasilja protiv te vlade ili njenih graana.
Dakle, terorizam je u modernoj historiji zapoeo kao nain vladavine koju jedan reim provodi nad svojim graanima. Vremenom je
drava kao akter terorizma ustupala mjesto pod-dravnim organizacijama. Isto tako, terorizam je zapoeo kao unutranji fenomen pojedinih
drava da bi preao dravne granice i poprimio meunarodni karakter.
Ovaj historijski razvoj naao je odraz u akademskim razmatranjima sutine terorizma, njegove prirode i vrsta, te naporima da se on pravno
definie i inkriminira.
198
pravi razlika izmeu neposrednih rtava nasilja, koje su stvarno napadnute, i ire publike koja je cilj zastraivanja i kojoj teroristi putem nasilja prenose odreenu poruku.
(4) Teroristi ele publicitet. Teroristiko nasilje nema za cilj da zastrai
ili ubije neposredne rtve nego da utie na iru publiku. Zato terorizam trai publicitet.
(5) Teroristi imaju politike ciljeve. Teroristi ne ele jednostavno da zastrae svoje rtve. Oni ele da postignu odreene ciljeve. Ti ciljevi
mogu biti lina dobit (kriminalni terorizam), manifestacija mentalnih bolesti i problema (psihopatski terorizam) ili politiki (politiki
terorizam). Politiki ciljevi mogu biti nacionalno osloboenje, nametanja odreenih ideologije i slino.
(6) Terorizam posjeduje veliku fleksibilnost. Terorizam moe da koristi
svako vlade, grupe ili pojedinci i moe se koristiti protiv svakoga.
Ova fleksibilnost se vidi u trasformaciji terorizma od unutranjeg
problema pojedinih zemalja (domai terorizam) do meunarodnog
problema (meunarodni terorizam).
(7) Terorizam je veoma kompleksno pitanje. Terorizam obuhvata brojne
oblike nasilja, razliite motive i nema dokazanih rjeenja. Kompleksnost ovog fenomena vidi se u neslaganju oko toga kada se i za koga
ova etiketa moe koristiti.
Isti autor navodi i jednu definiciju sintetikog karaktera o ijim
elementima postoji iroka saglasnost. Ta definicija glasi:
199
Terorizam je metod ponovljenih akcija nasilja koji podstie uznemirenost, koriten od strane (polu) tajnih pojedinaca, grupa ili dravnih
inilaca, zbog idiosinkrazijskih, kriminalnih ili politikih razloga, gdje
nasuprot atentatuneposredni ciljevi nasilja nisu i glavni ciljevi. Neposredne ljudske rtve nasilja su openito izabrane nasumice (ciljevi anse)
ili selektivno (predstavniki ili simboliki ciljevi) iz okvira ciljane populacije, i slue kao proizvoai poruke. Prijetnja i proces komunikacije
izgraen na nasilju izmeu teroriste (organizacije), (ugroenih) rtava i
glavnih ciljeva koriste se radi manipulacije glavnog cilja (publike), preobraavajui je u cilj terora, cilj zahtijeva ili cilj panje, zavisno od toga
da li se prvenstveno eli postii zastraivanje, prinuda ili propaganda.8
Razliite definicije terorizma odraavaju napore strunjaka da identitfikuju sutinu ovog fenomena, njegove manifestacije, te da ponude
njegovo teorijsko objanjenje.
U nauci, terorizam se generalno smatra vrstom politikog nasilja.
To nije ideologija ve strategija koja moe biti koritena od strane pojedinaca, grupa ili drava za razliite ciljeve.9 Kao takav terorizam je
instrumentalno nasiljeon nije sam sebi cilj. On je takoe i besmisleno
nasilje u smislu da kida uobiajene veze izmeu uzroka i posljedice, krivice i kazne (npr. ubijanje turista koji obilaze antike spomenike i nemaju nikakvih veza sa politikom situacijom koja inicira teroristiki akt).
S obzirom na to ko su izvrioci teroristikog akta postoje dvije vrste
terorizma: terorizam odozdo (terorizam privatnih pojedinaca i grupa, odnosno pod-dravnih organizacija), i terorizam odozgo (dravni
terorizam). Moe se govoriti i o treoj kategorijipomaganju privatnih
teroristikih grupa od strane drava (dravno sponzorisanje terora).
Prva i trea vrsta terorizma privlae glavninu panje strunjaka i
vlada kako u pogledu izuavanja, dokumentacije, teorijskog objanjenja
tako i u pogledu zakonske regulative, spreavanja i kanjavanja. U brojnim sluajevima danas se cijeli fenomen terorizma svodi na ove dvije
vrste, iji primjeri ispunjavaju hronologije ovog zloina.
8
9
Alex. P. Schmid, op. cit., 28. Prevodi svih definicija i citata dati u ovom lanku su autorovi.
Leonard B. Weinberg, op. cit, 6-10.
200
Kao primjeri ove vrste terorizma mogu se navesti bombake kampanje Irske republikanske armije (IRA), napadi Ermenske tajne armije
za osloboenje Ermenije (ASALA) na turska diplomatska predstavnitva
1970tih, bombake kampanje ETA (Baskijska domovina i sloboda) protiv
panske vlade, postavljanje bombi i kidnapovanje javnih linosti od strane
Frakcije Crvene armije (RAF) u Njemakoj 1978., otmice civilnih aviona, napad na izraelske sportiste na olimpijadi u Minhenu 1972., te otmica
broda Achille Lauro 1986 od strane palestinskih organizacija i tako dalje.
Pomaganje privatnih teroristikih organizacija od strane drava naziva se dravno sponzorisanje terorizma.10 Ta pomo se moe, izmeu
ostalog, iskazivati u politikoj, finansijskoj i diplomatskoj podrci, pruanju utoita teroristima, davanju vojne ili paravojne obuke i slino. Drave koje pomau teroristike organizacije nazivaju se teroristike drave
(terrorist state), na osnovu prakse SAD od 1979. da Dravni sekretar podnosi godinji izvjetaj Kongresu o terorizmu radi uspostavljanja sankcija
prema dravama koje ponovljeno pruaju podrku akterima meunarodnog terorizma. Teroristike drave su takoe i one koje putem svojih agenata direktno uestvuju u aktima meunarodnog terorizma.
Druga vrsta terorizma dravni terorizam (state terrorism) postoji u
sluaju kada jedna drava koristi nasilje u irokom obimu s ciljem da promijeni ponaanje onih koji nisu direktni cilj napada.11 U ovom sluaju
pojedini reimi koriste dravnu maineriju sile za zastraivanje pojedinih
grupa vlastitog stanovnitva. Primjeri ove vrste terorizma su veoma brojni:
nacistiki teror u Njemakoj (1933-1945), komunistiki teror u Sovjetskom Savezu (1929-1956), prljavi rat u Argentini protiv subverzivnih
elemenata (1976-1983) i tako dalje.12 Dravni terorizam je posebno
ubojit: poto drava posjeduje monopol sile nastaju katastrofalne posljedice kada se ta sila upotrijebi kao sredstvo terora. Meutim, i pored ubojitosti dravnog terorizma, rairena je tendencija u nae doba da se on ne
uzima u obzir ukoliko ne prouzrokuje meunarodne implikacije. Reimi
koji praktikuju dravni terorizam maskiraju svoju aktivnost orwelianskim
10 Adrian Guelike, The Age of Terrorism and the International Political System (London, New
York: Tauris Academic Studia, 1995), 148.
11 Ibid, 8.
12 Donna M. Schlagheck, op. cit, 47-50.
201
izrazima kao to su borba protiv subverzivnih elemenata, kontra-terorizam, ciljana ubistva i tako dalje.
Postoji jo jedna podjela terorizma na domai i meunarodni s obzirom
na to da li su svi poinioci teroristikog akta iz jedne ili vie zemalja. U sluaju
domaeg terorizma svi relevantni elementi poinioci, rtve, mjesto izvrenja i
ciljana populacija su u istoj zemlji. S druge strane, meunarodni terorizam je
onaj gdje je jedan ili vie relevantnih elemenata inostranog karaktera.
Kada se pristupi praktinoj primjeni ove klasifikacije javljaju se tekoe kako zbog nedostatka preciznog razgranienja izmeu razliitih kategorija tako i zbog prisustva politikog faktora u kvalifikovanju odreenih akata. To je manje sluaj u pogledu pod-dravnog terorizma nego
u sluaju dravnog terorizma. Na primjer koja je granica izmeu meunarodnog dravnog terorizma i agresije? U tom sluaju odgovor se
obino nudi u stavu da je dravni meunarodni terorizam (state directed
international terrorism) koritenje nasilja niskog intenziteta koje ne dostie nivo agresije.13 Ili, koja je granica izmeu meunarodnog dravnog
terorizma i odmazde odnosno legitimne odbrane drave koja je predmet
napada? Mogui odgovor na ovo pitanje je teorija pravednog rata o
kojoj e biti kasnije govora.
Konano vano pitanje koje se raspravlja u literaturi o terorizmu
jeste njegova pravna priroda. I u ovom sluaju nude se razliiti odgovori.
Tri teorijske pozicije o terorizmu (shvaenom kao nasilje pod-dravnih grupa) se posebno istiu.14
Prema prvoj poziciji, terorizam je zloin kanjiv po zakonima svih
drava. Teroristi su kriminalci. Oni imaju politike motive ali ti motivi
ne opravdavaju pribjegavanje nasilju niti mijenjaju njegov karakter, nasilje u sutini ostaje kriminalno. Teroristima se bavi krivino pravosue
odgovarajuih zemalja.
Prema drugoj poziciji, terorizam je oblik ratovanja (konfl niskog
intenziteta). Terorizmom se zato bavi vojska i njene specijalne jedinice.
Prema ovom stanovitu, teroristi su ratni zloinci odgovorni za krenje
13 Vidi na primjer, Noam Chomsky, International Terrorism: Image and Reality in Western
State Terrorism ed. Alexander George (Cambridge, UK: Polity Press, 1991), 14.
14 Leonard B. Weinberg, op. cit, 152; Paul Gilbert, op. cit, 47-51.
202
ratnog prava ili za zloine protiv mira zato to su nepravedno poveli rat.15
Meutim, teroristi ne vode rat jer operiu u doba mira i izbjegavaju vojni
odgovor. Iako se esto ele predstaviti kao vojnici, te u nazivima svojih
organizacija koriste vojnu terminologiju (na primjer, armija, brigada,
snage, itd), oni nisu vojna formacija jer nemaju jasnu politiku kontrolu, uniforme, lanac komandovanja i ne nose otvoreno oruje. Osim
toga, ta je rat stvar je definisanja nacionalnog i meunarodnog prava,
a to znai prava ustanovljenih drava a ne pod-dravnih organizacija. U
veini sluajeva napadnute drave odreuju da li se smatra da teroristi
vode rat ili ne, te se teroristima redovno odbija status zaraene strane.
Trei stav je da je terorizam manifestacija dubokih socijalnih i politikih problema. Na meunarodnom planu to moe biti borba protiv
kolonijalizma i strane okupacije, rasizma, diskriminacije, nezaposlenosti, drutvenih razlika i tako dalje. Terorizam se takoe vidi kao oruje
slabih, pratilac modernog industrijskog i postindustrijskog doba, rezultat demokratizacije nasilja i slino.
Za neke autore, kao to je Leonard B. Weinberg, ima elemenata
istine u sve tri ove pozicije. Kako e se odgovoriti na terorizam zavisi
od procjene pojedinih vlada s kakvom vrstom izazova, odnosno prijetnje se suoavaju.16 Za druge autore, kao to je Paul Gilbert, terorizam
ima dvojnu prirodu on je i rat i zloinali se tako ne moe istovremeno
tretirati od strana ukljuenih u konflikt. Drava ne moe istovremeno
koristiti i civilno i ratno pravo protiv terorista. Ona treba da odlui koju
opciju e da koristi. Teroristi, sa svoje strane, ne mogu odravati svoju
politiku ulogu i priznavati da su kriminalci. Ako ele da se prihvate kao
zaraena strana moraju u najmanju ruku pretendirati da se pridravaju
pravila ratovanja.17
Stav o pravnoj prirodi terorizma odreuju nain na koji e se odgovoriti na ovu prijetnju. Ako se terorizam smatra za zloin onda, kako navodi britanski politolog Paul Wilkinson, odgovor treba da slijedi pravilo
vladavine zakona (rule of law). To znai da: (1) prekrioci prava mora
15 Leonard B. Weinberg, op. cit, 152; Paul Gilber, op. cit, 7, 43.
16 Isto, 153.
17 Paul Gilbert, op. cit, 57.
203
204
205
206
208
(B) pokae se da su uinjena s namjerom (i) da zastrae ili prinude civilno stanovnitvo;
(ii) da izvre uticaj na politiku vlade putem zastraivanja ili
prinude; ili
(iii) da utiu na ponaanje vlade putem masovnog razaranja,
atentata ili kidnapovanja;
(C) izvre se prvenstveno unutar teritorijalne nadlenosti Sjedinjenih Drava.
Izmjene u definisanju djela meunarodnog terorizma sastoje se,
uglavnom, u dodavanju masovnog razaranja kao naina izvrenja teroristikog akta. Naime, razmjere teroristikog akta poinjenog protiv
SAD 11. septembra, promijenile su uobiajenu predstavu teroristikog akta kao ina koji prouzrokuje srazmjerno mali broj rtava. (Od
meunarodnog terorizma je u periodu od 1960tih do 2001. godinje
stradalo do hiljadu osoba).25 Novim amerikim antiteroristikim zakonodavstvom uvedeno je novo krivino djelo domai terorizam definisano na osnovu koncepta meunarodnog terorizma (izostavljen je izraz
nasilna djela u opisu bia krivinog djela a mjesto izvrenja vezano
za teritorijalnu nadlenost SAD). Uvoenjem krivinog djela domaeg
terorizma u zakonodavstvo SAD i domae amerike organizacije moi
e se karakterisati kao teroristike.
U kontekstu vanjskih poslova te prakse da Dravni sekretar SAD podnosi Kongresu godinji izvjetaj o terorizmu (US Code, titulus 22, glava
38, sect. 2656 f ) termin meunarodni terorizam definie se kao terorizam koji ukljuuje graane ili teritoriju vie od jedne zemlje. Terorizam
znai umiljajno, politiki motivisano nasilje izvreno protiv neborbenih
ciljeva od strane pod-dravnih grupa ili tajnih agenata. Teroristika grupa oznaava svaku grupu koja praktikuje ili koja ima znaajne pod-grupe
koje praktikuju, meunarodni terorizam. Ove definicije koriste se prilikom izrade godinjeg izvjetaja Dravnog sekretarijata SAD o vidovima
globalnog terorizma.26
25 Adrian Guelke, op. cit, 17.
26 Vidi, US Department of State, Patterns of Global Terrorism 2000, http://www.state.gov/s/ rls/
pgtrpt/2000/2419.htm
209
Na osnovu ovog kratkog prikaza nacionalnog zakonodavstva Zapadnih zemalja moe se zakljuiti da je opta tendencija da se terorizam definie kao djela koja po nacionalnom zakonodavstvu predstavljaju obina
krivina djela ali koja zbog ciljeva izvrenja zastraivanje i prinuda civilnog stanovnitva, naruavanje ustavnog poretka, javnog mira i nezakonit
uticaj na vladu ili stanovnitvo postaju teroristikim. Kao poinioci ovog
djela pojavljuju se pojedinci ili grupe pod-dravnog karaktera.
Meunarodno pravo
Aktivnost OUN, i njene prethodnice Drutva naroda, u posljednjih est decenija da se formulie meunarodni odgovor na izazov terorizma odvijala se
u dva pravca: (1) postizanje saglasnosti o definisanju terorizma (normativni
odgovor) i (2) formulisanje saglasnosti o inkriminaciji pojedinih aspekata
ukupnog problema (pragmatini odgovor).27 Prva vrsta odgovora nije donijela rezultate tako da danas ne postoji meunarodno prihvaena definicija
terorizma.
Prvi meunarodni napor u pravcu definisanja terorizma zapoeo
je daleke 1937 kada je Drutvo naroda, nakon atentata hrvatskih separatista na kralja Aleksandra Karaorevia u Marseju 1934. kojom
prilikom je ubijen i francuski ministar vanjskih poslova Bartho, izradilo nacrt dvije konvencije o spreavanju i kanjavanju terorizma i o
uspostavljanju meunarodnog krivinog suda.28 U prvom dokumentu usvojenom 16. novembra 1937. u enevi pod naslovom Konvencija
o spreavanju i kanjavanju terorizma, kreirano je novo krivino djelo u
meunarodnom pravu djelo terorizma. Ovo djelo obuhvatalo je ubistvo
ili pokuaj ubistva efova drava, lanova njihovih porodica, ostalih javnih
slubenika i lanova opte publike. Krivina odgovornost za ova djela pada
na pojedinca a dravama je zabranjeno da takvim osobama pruaju utoite. Meutim, ove konvencije nije ratifikovao dovoljan broj drava, uskoro
je nastupio Drugi svjetski rat i stvar je zaboravljena.
27 Rosalyn Higgins, The General International Law of Terrorism, u Terrorism and International
Law, ed, by Rosalyn Higgins and Maurice Flory (London New York: Routledge/LSE, 1997), 14.
28 Tekst ovih konvencija vidi u Control of Terrorism: International Documents, ed. by Yonah
Alexander, Marjorie Browne and Allan Nanes ( New York: Crane Russak, 1979), 31-42.
210
Sljedei pokuaj za definisanje terorizma bio je uinjen od strane Komisije za meunarodno pravo koja je za OUN izradila Nacrt Zakonika
o prestupima protiv mira i sigurnosti ovjeanstva. U lanu 2 (6) ovog
nacrta meunarodni terorizam je opisan kao preduzimanje ili ohrabrenje
od strane vlasti neke drave teroristikih aktivnosti u drugoj dravi, ili tolerisanje od strane vlasti neke drave organizovanih aktivnosti usmjerenih
ka izvoenju teroristikih akata u drugoj dravi.29 Meunarodni terorizam je u ovom dokumentu i rezolucijama Generalne skuptine koje su
slijedile, karakterisan kao prestup protiv mira i sigurnosti ovjeanstva,
uziman u oba vida u kome se pojavljuje kao dravni i pod-dravni. (Nacrt
ovog zakonika ponovo je razmatran tokom perioda 1985-1991., kada je
dravni terorizam postao predmet zasebnog paragrafa.)
Saglasnost koja je o razumijevanju meunarodnog terorizma postignuta meu lanicama meunarodne zajednice poela je da nestaje kada
se 1972, nakon masakra izraelskih sportista na olimpijskim igrama u
Minhenu, u OUN poela voditi rasprava o meunarodnom terorizmu.
Tadanji generalni sekretar OUN Kurt Waldheim postavio je pitanje
terorizma u Generalnoj skuptini a vlada SAD podnijela je Nacrt Konvencije o kanjavanju nekih akata meunarodnog terorizma.
Generalna skuptina je 2. novembra 1972. ustanovila Ad hoc Komitet
za meunarodni terorizam koji je imao zadatak da definie terorizam, ispita njegove uzroke i predloe mjere za njegovo spreavanje. Diskusije koje
su u ovom komitetu voene pokazale su postojanje dubokog jaza izmeu
Zapadnih zemalja predvoenih SAD i zemalja Treeg svijeta i Varavskog
pakta.30 Centralno pitanje bilo je uspostavljanje razlike izmeu terorizma i rata za nacionalno osloboenje, odnosno koncept opravdanog
politikog nasilja. Naglasak prve grupe zemalja bio je na spreavanju i
kanjavanju teroristikih akata, dok je druga grupa bila zainteresovana za
bavljenje uzrocima nasilja.31
Rezultat ovih razlika bilo je odbijanje Nacrta Konvencije za kanjavanje odreenih oblika meunarodnog terorizma koje je podnijela vlada
29 Donna M. Schlagheck, op. cit, 121.
30 Za detaljniji uvid u ove diskusije vidi, Rosalyn Higgins, op.cit., 16-17.
31 Donna M. Schlagheck, op. cit., 122.
211
212
213
7. Preutni pristanak ili propust, da se kontrolie takva ne-dravna akcija. Ovo podrazumijeva indirektnu odgovornost drave i
spada pod dravni terorizam.34
Od sedam prestupa navedenih u ovom citatu, est su prestupi drava a samo jedan (t. 6) je prestup ne-dravnih inilaca. Autor to obrazlae injenicom da se meunarodno pravo bavi normama koje reguliu
ponaanje drava a pojedincima odnosno ne-dravnim iniocima samo
onda kada se radi o odgovornosti za meunarodne zloine.
Meutim ovakvo shvatanje terorizma, koje bi moglo biti pravno i etiki
valjana osnova najire mobilizacije radi eliminisanja, spreavanja i kanjavanja ovog zloina u sadanjem svijetu vjerovatno ne bi bilo predmet konsenzusa. Ako bi se i postigao konsenzus, sljedei problem bila bi dosljedna
primjena ove definicije na sve akte uesnika u meunarodnim dogaajima
bez obzira na politike i ideoloke razloge, ekonomske i druge interese.
Neuspjeh meunarodne zajednice da pravno definie terorizam
predstavlja politiki a ne tehniko-pravni neuspjeh.35 Ovaj neuspjeh, te
neuspjeh u izgradnji meunarodnog mehanizma za suzbijanje meunarodnog terorizma doveo je do toga da drave koje su rtve teroristikih
napada preduzimaju jednostrane akcije i esto pribjegavaju metodima
upitnog pravnog i moralnog karaktera.
214
215
uspostavile kontrolu nad Jerusalemom i razruile Jevrejski hram 70. godine N.E. Zeloti su bili prisiljeni da se povuku u tvrave u unutranjosti
zemlje. Konfrontirani sa rimskom vojskom na otvorenom Zeloti vie nisu
mogli koristiti svoju taktiku zasnovanu na tajnosti, iznenaenjima i izazivanju straha, te su gubili tvravu za tvravom. Posljednja tvrava Masada
pala je 73. godine N.E. Prije ulaska rimske vojske u tvravu, Zeloti su izvrili masovno samoubistvo u kome je nestalo 960 ljudi, ena i djece. Nakon
toga Rimljani su nastavili progone i egzekucije preostalih zelotskih grupa.
Pedeset godina kasnije, kada je dolo do obnavljanja antirimskih pobuna
(116-117 N.E. i 132-135 N.E.) Rimljani su se odluili na drastinu mjeru
progona Jevreja iz Palestine.
Assassin (ar. haiin, oni koji uzimaju hai) je termin koriten da
oznai pripadnike ijske grupe ismailija, ogranak nizarije, koji su bili aktivni u Iranu i Siriji izmeu 1090. i 1256. godine.41 Naime, nakon smrti
fatimijskog vladara al-Mustansir billah (1094.), postavilo se pitanje njegovog naslijea. Oni koji su dali izjavu lojalnosti Mustansirovom sinu
Nizaru, postali su poznati kao nizarije. Ova grupa uzela je pod svoju
kontrolu dio teritorija sadanjeg Irana i Sirije sa centrom u planinskoj
tvravi Alamut. Teorijsko uenje grupe i temelje organizacije grupe dao je
Hasan-i Sabbah (u 1124.). Propagirano je povlaenje (hidra) u izolovana mjesta i organizovanje ivota prema ismailijskom uenju u oekivanju
Mehdije. U naporima da uspostave, konsoliduju i ouvaju svoju teritoriju, te da ire svoje uenje, Nizarije su vodile borbu, koristei teroristike
metode protiv sunijskih Selduka, evropskih krstaa i Mongola, koji su ih
na kraju brutalno unitili.
Jedan od centralnih koncepata u nizarijskom uenju bio je fidai, odnosno rtvovanje vlastitog ivota za nekog drugog.42 Uobiajen nain ovog
rtvovanja u nizarijskoj praksi bilo je slanje dobrovoljaca ili posebno uvjebanih lanova (fidai) da ubiju neprijatelja grupe. Fidai bi se pribliili svojoj
potencijalnoj meti, proveli odreeno vrijeme u njenoj blizini a zatim u pogodnom momentu izvrili asasinaciju. Mete su mogli biti selduki slubenici, krstaki vitezovi, sunijski uenjaci koji bi se izjasnili protiv Nizarija i
41 Vidi, The Encyclopaedia of Islam, new edition (Laiden: E.J. Brill, 1995), 8:84, s.v. Nizariyya.
42 The Encyclopaedia of Islam, 2: 882, s.v. Fidai.
216
217
koju je napisao Ziauddin Barani u 1. vijeku. Tek u 19. vijeku, kada je grupa usmjerila napade protiv predstavnika britanske vlasti, uslijedila je energina dravna akcija. Tokom kampanje koju je vodio Sir W. H. Sleeman
(1788-1856) oko 3000 lanova ove organizacije je pogubljeno ili poslato
u zatvore a sama organizacija je efektivno dokinuta.
Osim ovih sluajeva terorizma pojedinih grupa koje su se pojavile u okviru jevrejstva, islama i hinduizma, historija biljei i pojavu religijski inspirisanog institucionalizovanog terora. Primjer za to je Inkvizicija Katolike crkve
u doba srednjeg vijeka.44 Inkvizicija je bila pravna institucija uspostavljena od
strane pape sa zadatkom da pronalazi, optuuje i osuuje lica osumnjiena
za herezu (odstupanje od slubenog crkvenog uenja). Protiv osumnjienih
osoba bila je dozvoljena upotreba torture. Kazne koje su izricali sudovi Inkvizicije varirale su od religijskih sankcija (obavljanje hodoaa, noenje krsta i
slino) do predaje osuene osobe svjetovnim vlastima, to je faktiki znailo
zahtjev za pogubljenje. Uobiajen nain egzekucije bilo je spaljivanje na lomai. U doba Inkvizicije u paniji tokom 15. i 16. vijeka, spaljivanje na lomai bilo praeno ceremonijom poznatom kao auto-da-fe (in vjere). rtve
Inkvizicije bili su krani optueni za herezu kao i pokrteni Jevreji (Marranos) i muslimani (Moriscos), za koje se sumnjalo da nisu iskreno prihvatili
novu vjeru. Progon i pogubljenje ovih osoba, prema uvjerenju inkvizitora,
trebalo je da pomogne spaenju due osuenog i da zaplai ostale.
Ono to je zajedniko za Zelote, Asasine, Tagove i Inkviziciju jeste da je
nasilje vreno u ime religije i opravdavano pozivanjem na religijsko uenje.
Ovakva situacija dominirala je pred-modernim dobom iz jednostavnog razloga to je u to vrijeme dominantni pogled na svijet bio religijski te su sve
aktivnosti opravdavane pozivanjem na religiju. Meu ovim vrstama terora,
takoe postoje znaajne razlike koje proizlaze iz doktrinarnih posebnosti
pojedinih religija. U nekim sluajevima teror je bio odgovor na religijski imperativ a u drugim religijski izraen odgovor na historijsku poziciju grupe.
Moderno doba, koje je zapoelo graanskim revolucijama u Evropi i proglaenjem sekularizma kao principa ureenja odnosa izmeu
religijskog i politikog autoriteta, donijelo je sekularnu inspiraciju i
44 Vidi, Dictionary of Middle Ages, ed. Joseph R. Strayer (New York: Sharles Scribners Sons,
1985), 6:483-489, s.v. Inquisition.
218
opravdanje terorizma. Ulogu religije u tom pogledu preuzele su svjetovne ideologije. Najilustrativniji primjer u tom pogledu je Francuska revolucija u vrijeme Vladavine Terora. Dana 5. septembra 1793.
francuska revolucionarna vlada je proglasila: Teror je dnevna zapovijed.45 Vlada je to opravdala potrebom da zatiti zemlju i revoluciju od unutranjih i vanjskih neprijatelja. U tom smislu teror je institucionalizovan i provoen sistematski: iza njega je stajala dravna
politika i dravni mehanizam. Po rijeima lana revolucionarne vlade Hippolyte Carnot, teror je diktatura nevoljnika. Diktatura je
ukljuivala donoenje odgovarajuih zakona (Zakon o sumnjivim osobama, 1793), razraen sistem dounika, sudove neoptereene pravnim
obzirima (revolucionarni sudovi), te brzo i efikasno sredstvo pogubljenja (giljotina). Rezultat godinu dana Vladavine Terora bilo je hapenje
izmeu 150 000 i 300 000 osumnjienih te smrt izmeu 35 000 i 0 000
osoba koje su ili pogubljene ili umrle u prenatrpanim zatvorima.
Prevladavanje sekularnog terorizma nastavilo se tokom 19. i u prvoj polovini 20. vijeka bilo da se radi o reimskom teroru ili o teroru
pod-dravnih grupa i pojedinaca. Razliiti motivi i razlozi opravdanja
terorizma u ovom periodu mogu se svesti na dvije iroke kategorije: (1)
etnonacionalistiki/separatistiki i (2) ideoloki. U oba sluaja radi se o
referiranju na ideje ili ideologije svjetovnog karaktera.
Etnonacionalistiki/separatistiki terorizam je terorizam motivisan idejama nacionalnog osloboenja ili uspostavljanja odnosno homogeniziranja nacionalnih drava. U ovu vrstu terorizma spadaju, na
primjer: aktivnosti Unutranje makedonske revolucionarne organizacije (VMRO) protiv osmanlijske vlasti i muslimanskog stanovnitva u
Makedoniji poetkom 20. vijeka;46 ubistvo austro-ugarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegove supruge Sofije u Sarajevu 28.
juna 1914.;47 aktivnosti organizacija Irgun Zvai Leumi i Lohamei Herut
Israel, protiv britanske vlasti u Palestini i palestinskog stanovnitva, ukljuujui podmetanje bombe u Britanski tab u hotelu Kralj David
45 Donna M. Schlagheck, op. cit., 18.
46 Funk and Wagnalls New Encyclopaedia, 25: 247; Roland Gaucher, The Terrorists from Tsarist
Russia to the OAS, tr. from French Paula Spurlin (London: Secker-Warburg, 1968), 155.
47 International Terrorism: Political and Legal Documents, IX.
219
220
53
54
55
56
221
222
islamskom samo-identifikacijom na listama grupa umijeanih u terorizam. Na primjer Sveobuhvatna lista terorista i grupa identifikovanih
Izvrnom uredbom broj 1322 (Comprehensive List of Terrorists and
Groups Identified Under Executive Order 1322) predsjednika SAD od
23. septembra 2001. godine, ukljuujui i dezignacije od 26. februara
2002. godine, obuhvata 189 grupa, entiteta i pojedinaca.60 Od tog broja
19 ukljuenih ima muslimanski identitet, vidljiv po linom imenu ili
nazivu grupe ili entiteta. To je injenica koja po sebi mora izazvati zabrinutost i ozbiljno promiljanje svih muslimana a posebno onih koji se
bave islamskom religijom i naukama.
Kako se moglo desiti da se religija uope, a islam posebno, dovede
u vezu sa terorizmom, odnosno da se koristi kao sredstvo motivacije ili
opravdanja teroristikih akata? Svjesni da ovaj autor sam i jedan kratki
lanak ne mogu dati sveobuhvatni odgovor na jedno tako sutinski vano
i kompleksno pitanje, elimo se ograniiti na nekoliko optih napomena:
1. Jedna od centralnih ideja svih objavljenih odnosno svjetskih religija
jeste mir, briga za ovjekom i upuivanje kako da se postigne srea
na ovom i buduem svijetu. Ove religije takoe ue da je sloboda od
straha jedna od temeljnih ljudskih sloboda. Samim tim, nasilje nije
inherentno uenjima ovih religija, niti koritenje nasilja radi zastraivanja ljudi.
2. Prikaz historijskih manifestacija terorizma, koji je dat u ovom lanku,
pokazuje da je religijsko motivisanje i opravdavanje terorizma bilo
izuzetna pojava, da je bilo povezano ili za manjinske grupe unutar
velikih religija ili za posebne historijske prilike u kojima se odreena
grupa nala. U tim sluajevima odreeno tumaenje religije preuzimalo je funkciju ideologije. Historija takoe pokazuje da manjinske
religijske grupe koje su pribjegavale nasilju nisu imale uspjeha.
3. U savremeno doba, nakon 1970-tih, dolo je do globalnog irenja nasilja koje se pozivalo na religiju. Taj fenomen koincidirao je sa jednim
60 http://www.state.gov/s/ct/rls/fs/2001/6531.htm
223
224
226
227
Situacija se radikalno mijenja 1970-tih.3 Poniavajui poraz arapskih zemalja u ratu sa Izraelom 1967. godine i paljevina damije Al-Aksa,
treeg islamskog svetog mjesta, dovode do razoarenja muslimanskih masa
u vladajue ideologije i vostva, posebno u arapskom svijetu. Javljaju se
brojne militantne grupe koje proglaavaju vladajue muslimanske reime
nelegitimnim i opravdavaju njihovo uklanjanje s vlasti nasilnim putem
prikazujui to kao preduslov efikasnog muslimanskog suprotstavljanja
Izraelu i drugim neprijateljima muslimanskog svijeta. Ove grupe proglaavaju dihad protiv muslimanskih vlada i poinju vriti napade na vladine
predstavnike, institucije, strance i slino, vrei na taj nain djela koja po
svojim obiljejima potpadaju pod kvalifikaciju terorizma. Takvom nasilju
(unf), na primjer u Egiptu, pribjegavaju Hizb al-tahrir al-Islami (Partija
islamskog osloboenja), poznata po napadu na Vojno-tehniku akademiju u Heliopolisu 1974., zatim grupa poznata pod imenom Damaat
al-takfir wa l-Hidra (Grupa koja proglaava muslimane nevjernicima i
poziva na seobu), poznata po kidnapovanju i ubistvu ejha Muhammeda ez-Zehebija, ministra vakufa i islamskih poslova Egipta 1975-76., te
grupa Tanzim al-dihad (Organizacija dihada), koja je izvrila atentat na
predsjednika Muhammeda Envera Es-Sadata 6. oktobra 1981., kao i organizacija Al-Damaa al-islamiyya (Islamska grupa), poznata po najveem
broju akata politikog nasilja nakon 1981., ukljuujui napad na grupu
stranih turista u Luxoru 17. novembra 1997. kada je ubijeno 66 osoba.4
Sline grupe pojavile su se i u drugim arapskim, odnosno muslimanskim zemljama, suoavajui ove zemlje sa fenomenom domaeg
terorizma koji se poziva na islam kao opravdanje. Rije irhab, arapski
prevod termina terorizam, postala je dio svakidanjeg medijskog, politikog i akademskog diskursa. Poto su se militanti pozivali na islam i
koritenje nasilja opravdavali vlastitom interpretacijom koncepta dihad, islamske institucije i uenjaci osjetili su se pozvanim da deligitimiziraju te interpretacije. U brojnim knjigama, brourama i fetvama ulema
3
4
228
Takva je npr. veoma detaljna fetva Dadd al-Haqq Ali Dadd al-Haqq, muftije Republike
Egipta (1978-1982) od 3. januara 1982. kojom se pobija, sa islamskog stanovita, valjanost
argumenata u manifestu Organizacije dihad pod naslovom Al-Farida al-Ghaiba (Zanemarena dunost). Vidi, Dar al-Ifta, Al-Fatawa al-Islamiyya (Cairo: Wizarat al-Awqaf, 1980-1993),
10: 3726-92.
Za ilustraciju ovog stava moe se uzeti Umar Abdullah Kamil, autor knjige Al-Mutatarrifun:
al-khawarid al-dudud istabahu dima al-muslimin wa qatalu al-nisa walatfal walmustaminin
(Ekstremisti: nove haridije dozvoljavaju prolijevanje krvi muslimana i ubijaju ene, djecu i
nemuslimane kojima je garantovana sigurnost) (Cairo: Maktabat al-turath alIslami, 1998), p.
248.
Devid J. Whittaker (ed.), Th Terrorism Reader (London and New York: Routledge, 2001), 46.
229
Yoginder Sikand, The Changing Course of the Kashmiri Struggle: From National Liberation to Islamist Jihad, The Muslim World, 91 (Spring 2001), 229-256.
Vidi, dokument pod nazivom Tekst izjave Svjetskog islamskog fronta kojom se poziva na
dihad protiv Jevreja i krstaa poslate faksom i objavljane u Londonskom Al-Quds al-arabi,
23. februara 1996., koju su potpisali Usama bin Muhammad bin Laden, Ayman al-Zawahiri, emir grupe Dihad u Egiptu, Abu Yasir Rifai Ahmad Taha, voe (egipatske) Islamske
grupe, ejh Mir Hamzah, sekretar Damiat-ul-ulema-i Pakistan i Fazlul Rahman, emir
Dihad pokreta u Bangladeu, kod Magnus Ranstorp, Interpreting the Broader Context
and Meaning of Bin Ladens Fatwa, Studies in Conflict and Terrorism, 21 (1998): 321-330.
230
231
Tijela Islamske konferencije su: Konferencija kraljeva i efova drava i vlada (Islamski Samit, Vrh Islamske konferencije), kao najvia
vlast koja se sastaje svake tri godine da formulie politiku Organizacije,
Konferencija ministara vanjskih poslova, koja se odrava jednom godinje
radi ispitivanja izvjetaja o primjeni odluka donijetih u okviru politike
koju definie Islamski Samit, i Generalni sekretarijat, koji je izvrni organ
konferencije, zaduen da izvrava odluke prethodna dva organa.
Konferencija posjeduje brojne specijalne komitete i druga tijela,
meu njima i Akademiju za islamski fikh (IFA). Ova akademija osnovana
je na osnovu rezolucije br. 8/3-c (is) od 25-28. januara 1981. kao zajedniki forum za interpretativnu refleksiju (idtihad) islamske pravne nauke, uenjaka i filozofa sa zadatkom da prui Ummetu autentini islamski
odgovor na svako pitanje koje moe donijeti razvoj savremenog ivota.11
Prvo zasjedanje IFA odrano je 19-22. novembra 1984. koncentriui se
na organizaciona pitanja i planove. Akademija ima slijedea tijela: Savjet
akademije (0 lanova), Sekretarijat i tri sekcije: za planiranje, istraivanje
i davanje fetvi. Akademija ima na svojoj listi 60 strunjaka iz vie od
dvadeset zemalja. Najvie strunjaka je iz Saudijske Arabije (14). Iz Bosne
i Hercegovine, odnosnog ireg regiona Balkana, nema na listi ni jednog
strunjaka, dok je Turska zastupljena samo sa jednim ekspertom.
OIC se poela posebno baviti pitanjem terorizma od 1991. kada je
na estom zasjedanju Islamskog Samita u Dakaru osuen terorizam kao
suprotan islamu.12 Islamska konferencija ministara vanjskih poslova na
11 IFA in brief, http://www.fiqhacademy.org.sa/brief.htm.
12 Report of the Secretary General on the OIC Role in Combating Terrorism, ExICFM/1-20002/Rep.SG.
232
svom 21. zasjedanju u Karaiju 1993. pozvala je na saradnju u borbi protiv meunarodnog terorizma u svim njegovim oblicima. Takoe je zakljueno da se izradi Etiki kodeks u ovoj oblasti. Taj dokument pripremio
je Generalni sekretarijat a odobrio ga je Islamski Samit na svom sedmom
zasjedanju u Kazablanci 1994. No Osmom zasjedanju Vrha Islamske
konferencije u Teheranu 1997. otilo je korak dalje donijeta je odluku o
potrebi izrade obavezujueg ugovora meu dravama lanicama o borbi
protiv terorizma. Na osnovu ove odluke, grupa eksperata drava lanica
(ne navodi se da li je IFA u tome uestvovala) izradila je nacrt dokumenta
koji e postati poznat kao Konvencija Organizacije islamske konferencije
o borbi protiv meunarodnog terorizma (The OIC Convention on Combating International Terrorism). Ova konvencija usvojena je na 26. zasjedanju Islamske konferencije ministara vanjskih poslova u Ouagadougou
(Burkina Faso) jula 1999. i podnijeta OUN na registraciju.
Konvencija OIC o borbi protiv meunarodnog terorizma najvaniji je
pravni akt koji izraava odnos muslimanskog svijeta prema terorizmu.13 Ova
konvencija po svojoj prirodi je ugovor regionalnog karaktera ona ureuje
pravila i postupak borbe protiv meunarodnog terorizma meu zemljama
lanicama OIC. Ona je obavezujua samo za one muslimanske zemlje koje
konvenciju ratifikuju ili prihvate i deponuju elemente ratifikacije ili prihvatanja kod Generalnog sekretarijata organizacije. Za stupanje na snagu ove
konvencije dovoljna je njena ratifikacija od sedam lanica (lan 40.).
U preambuli, Konvencija se poziva na propise eriata, intelektualno naslijee Ummeta, Povelju OIC, i druge relevantne dokumente ove
organizacije, principe meunarodnog prava, Povelju OUN i relevantne
rezolucije OUN o eliminisanju meunarodnog terorizma. Po ovim izvorima inspiracije Konvencija nastoji da naglasi pripadanje muslimanskog
svijeta vlastitom pravnom horizontu ali i nuno pripadanje meunarodnoj zajednici i njenom pravu. U preambuli se takoe istie nekoliko
stavova koji su se mogli ranije identifikovati u raspravama o terorizmu
u okviru OUN. To su: (1) terorizam predstavlja teku povredu ljudskih
prava, posebno prava na slobodu i sigurnost, kao to predstavlja prepre13 Za tekst ove konvencije na engleskom vidi http://www.ciaonet.org/cbr/cbroo/video/cbr_
ctd/cbr_ctd_25.html.
233
ku slobodnom funkcionisanju institucija i drutveno-ekonomskom razvoju poto ima za cilj destibilizaciju drutva; (2) terorizam se ni na koji
nain ne moe opravdati, i kao takav, treba biti nedvosmisleno osuen
u svim njegovim oblicima i manifestacijama, u svim djelima, metodama i praksi, bez obzira na izvor, uzroke i ciljeve, ukljuujui direktne
ili indirektne akcije drava; (3) potvruje se legitimitet prava naroda
na borbu protiv strane okupacije, kolonijalnih i rasistikih reima svim
sredstvima, ukljuujui oruanu borbu za osloboenje svojih teritorija i
postizanje prava na samo-odreenje i nezavisnost u saglasnosti sa ciljevima i principima Povelje i rezolucijama OUN.
Sa ova tri principa, Konvencija OIC stoji na poziciji koju su zauzele
zemlje Treeg i Drugog svijeta u raspravama u Generalnoj skuptini OUN
i njenim specijalnim komitetima nakon 1970-tih kada se bezuspjeno pokuala postii opteprihvatljiva definicija meunarodnog terorizma.
U dijelu I (Definicije i opte odredbe) l. 1(2) Konvencija daje slijedeu definiciju terorizma:
(2) Terorizam znai bilo koji akt nasilja ili prijetnju nasiljem bez obzira na
motive ili namjere izvrene radi ostvarenja pojedinanog ili kolektivnog
zloinakog plana s ciljem zastraivanja naroda ili prijetnjom da mu se
nanese teta ili ugroavanjem ivota, asti, slobode, sigurnosti ili prava
ili izlaganjem opasnosti okoline ili bilo koga objekta ili javne ili privatne
imovine, njihovim okupiranjem ili zauzimanjem ili ugroavanjem nacionalnih resursa, ili meunarodnih objekata, ili dovoenjem u opasnost
stabilnosti, teritorijalnog integriteta, politikog jedinstva ili suvereniteta
nezavisnih drava.
(3) Teroristiki zloin znai bilo koji zloin koji je izvren, zapoet ili
u kome se uestvovalo radi ostvarenja nekog teroristikog cilja u
bilo kojoj dravi ugovornoj strani ili protiv njenih dravljana, prihoda ili interesa ili stranih objekata ili dravljana koji borave na
njenoj teritoriji kada je taj zloin kanjiv po unutranjem pravu.
U taki 4. ovog lana navodi se da se zloini kvalifikovani kao teroristiki akti u odgovarajuim meunarodnim konvencijama takoe
smatraju teroristikim zloinima po konvenciji OIC, izuzev onih koji su
iskljueni zakonodavstvom drava ugovornica ili drava koje nisu ratifi234
kovale te konvencije. Ista taka taksativno nabraja o kojim meunarodnim konvencijama je rije. To su poznate konvencije koje ine okosnicu
meunarodnog prava o suzbijanju terorizma: Konvencija o prestupima i
drugim aktima poinjenim u zrakoplovima (Tokio, 1963), Konvencija o
suzbijanju nezakonitog zauzimanja zrakoplova (Hag, 1970), Konvencija o
suzbijanju nezakonitih akata protiv sigurnosti civilne avijacije (Montreal,
1971) i njen protokol (Montreal, 1984), Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina protiv osoba koje uivaju meunarodni imunitet, ukljuujui diplomatske agente (Njujork, 1973), Meunarodna konvencija
protiv uzimanja talaca (Njujork, 1979), Konvencija OUN o pravu mora iz
1988. i njene odgovarajue odredbe o piratstvu na moru, Konvencija o fizikoj zatiti nuklearnog materijala (Be, 1979), Protokol o suzbijanju nezakonitih akata nasilja na aerodromima koji slue meunarodnoj civilnoj
avijaciji (Montreal, 1988), Protokol o suzbijanju nezakonitih akata protiv
sigurnosti fiksiranih platformi na kontinentalnom grebenu (Rim, 1988),
Konvencija o suzbijanju nezakonitih akata protiv sigurnosti pomorske navigacije (Rim, 1988), Meunarodna konvencija o suzbijanju teroristikog
podmetanja bombi (Njujork, 1997) i Konvencija o oznaavanju plastinog eksploziva u cilju njegovog otkrivanja (Montreal, 1991).
U lanu 2, Konvencija stipulira:
(a) narodna borba, ukljuujui oruanu borbu protiv strane okupacije, agresije, kolonijalizma i hegemonije, koja ima za cilj osloboenje
i samo-odreenje u skladu sa principima meunarodnog prava nee se
smatrati teroristikim zloinom.
Definicija terorizma i teroristikog zloina u Konvenciji OIC ima
elemenata slinosti sa Evropskom konvencijom o suzbijanju terorizma iz
1977., odnosno Okvirnom odlukom Evropskog savjeta o borbi protiv terorizma iz 2001.14 Osnovu obje definicije predstavlja shvatanje da veina
teroristikih akata ine obina krivina djela koja postanu teroristikim
zbog motiva poinilaca. Glavna razlika izmeu Konvencije OIC i evropskih dokumenata je to Konvencija OIC ne smatra terorizmom oruanu
borbu naroda za osloboenje ili samo-odreenje u skladu sa principima
14 Uporedi, Fikret Kai, Terorizam: znaenje, historija i veza sa religijom, Glasnik Rijaseta
islamske zajednice u BiH, vol.LXIV, no. 3-4 (mart-april) 2002, 253-284.
235
236
237
Akademija za islamska istraivanja (Madma al-buhuth al-islamiyya) je najvie tijelo za islamske studije u Egiptu osnovano na temelju Zakona o reorganizaciji Al-Azhara br. 103/1961.20 Ovo tijelo je zamiljeno kao forum
19 Vidi na primjer govor ministra vanjskih poslova Irana dr. Kamala Kharazija i dr. Nizar ibn
Ubej Medenija, pomonika ministra vanjskih poslova Kraljevine Saudijske Arabije; Moinuddin Haidara, ministra unutranjih poslova Pakistana. Uz to, drave lanice su pojedinano
istakle svoj stav o napadu na SAD od 11 septembra putem zvaninih vladinih izjava.
20 Jakob Skobgaard-Peterson, Defining Islam for the Egyptian State (Laiden-New York-Koln: E.
J. Brill, 1997), 186-188.
238
za preporod islamske kulture. Kao takva Akademija je pozvana da formulie stavove o svim drutvenim i mezhebskim problemima koji se odnose
na vjeru. Akademija je zamijenila ranije najvie tijelo uleme Egipta Hayat
kibar al-ulama. Broji 50 lanova od kojih najvie 20 mogu biti stranci,
ukoliko su diplomirali na Al-Azharu. (Jedan od lanova ove akademije bio
je rahmetli Husein efendija ozo). U redovima Akademije zastupljene su
sve islamske pravne kole. lanove imenuje predsjednik Republike Egipta
svojim ukazom. Akademija radi u obliku godinjih konferencija koje traju
etiri sedmice i mjesenih sastanaka egipatskih lanova. Akademijom rukovodi Predsjednik, koji je rektor Al-Azhara, a stalni sekretarijat publikuje
odluke akademije.
Akademija je od 1964. do 1972. odravala redovne godinje konferencije a nakon toga sa prekidima. Osnivanje ovog tijela doekano je
s velikim entuzijazmom koji je vremenom splasnuo. I pored toga to
Akademija nakon 1970-tih nije uspjela da ukljui u svoje redove vane
meunarodne muslimanske linosti, njeni stavovi imaju odreenu teinu i uvaavanje meu muslimanskim uenjacima i vjernicima izvan
granica Egipta.
Neposredno nakon 11. septembra 2001. Akademija se oglasila Deklaracijom o islamskom stavu prema fenomenu terorizma. Tekst deklaracije donosimo u cjelini u prevodu autora ovog rada.
Deklaracija Akademije za islamska istraivanja pri Al-Azharu o fenomenu terorizma21 (Kairo, 15. aban 122./1. novembar 2001.)
Hvala Allahu Gospodaru svjetova, salavat i selam na onoga koji je
poslan kao milost svjetovima, naeg uitelja Muhammeda, na njegovu
porodicu i drugove i na ostale Boje poslanike a nakon toga
Akademija za islamska istraivanja pri asnom Al-Azharu, s obzirom na
svoju odgovornost u islamskom svijetu i Ummetu, i s obzirom na amanet
koji ima u pogledu uvanja islamskog eriata i njegovih nauka, i s obzirom
na dunost kojom je obavezana u pogledu obznanjivanja istine cijelom svijetu, pratila je intenziviranje medijske kampanje usmjerene ka povezivanju
onoga to se naziva terorizam sa islamom i muslimanima, koja je putem
21 Bayan Majma al-buhuth al-islamiyya bil Azhar bi shan zahira al-irhab, http:// www.islamonline.net/Arabic/doc/2001/11/article3.shtml, wathaiq wa bayanat.
239
Drugo, suivot nacija i naroda i napredak ovjeanstva vezani su za vladavinu sistema vrijednosti i morala utemeljenog na vjeri, u prvom redu na
vrijednosti pravde, potovanju principa meunarodnog prava i autoriteta
meunarodnih institucija, a ne, kao to je to sluaj sa dananjim svjetskim
poretkom, koji ignorie principe meunarodnog prava i pretvara svijet u
dunglu u kojoj moni ugnjetavaju slabe; stanje koje gura skupine potlaenih prema upotrebi nasilja kao odgovor na tiransku i arogantnu silu.
Tree, neophodno je da se ogranii, u miljenju, kulturi i informisanju, namjeravano znaenje termina koji se uestalo koriste u ovoj
grozniavoj kampanji protiv Islama i muslimana. Terorizam je zastraivanje osoba kojima se garantuje sigurnost, unitavanje njihovih dobara
i sutinskih uslova za ivot, napad na njihovu imovinu, ast, slobodu i
ljudsko dostojanstvo to po svojoj prirodi predstavlja prestup i irenje
nereda na zemlji. Drava na ijoj teritoriji je izvren ovakav zloinaki
teroristiki akt ima pravo da traga za poiniocima i da ih privede sudskim vlastima koje e im izrei presudu u skladu sa pravom. Islamski
dihad je ulaganje napora u cilju podravanja istine i prava, otklanjanja
nasilja i uspostavljanja pravde, mira i sigurnosti u svim oblastima ivota.
Oruanoj borbi koju je Islam propisao mogue je pribjei samo u izuzetnoj nudi i u dvije situacije:
- odbrana domovine protiv okupacije i pljakanja dobara, protiv kolonijalizma koji protjeruje muslimane iz njihovih domova, protiv
onih koji podravaju protjerivanje, te protiv onih koji kre ugovore.
- uklanjanje smutnje u vjeri muslimana, onoga to ih prisiljava da
mijenjaju vjerovanje ili im onemoguava slobodu da mirno pozivaju Islamu, jer Allah d.. kae: Allah vam ne zabranjuje da inite dobro
i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji
vas iz zaviaja vaeg ne izgoneAllah zaista voli one koji su praviniali vam
zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas
iz zaviaja vaeg izgone i koji pomau da budete prognani. Oni koji s njima
prijateljuju sami sebi ine nepravdu. (El-Mumtehina: 8-9)
ak i kada su muslimani prinueni da ratuju radi odbrane domovine i zatite slobode vjerovanja, islam postavlja jasna pravila i moralnost
koja zabranjuju ubijanje ne-boraca, zabranjuju takoe ubijanje nevinih
starih osoba, ena i djece, kao to zabranjuju progonjenje onih koji se
241
povlae, ubijanje onih koji su se predali, muenje zarobljenika, nakaenje tijela ubijenih, ili unitavanje objekata, mjesta i zgrada koje nisu
vezane za borbu.
etvrto, svi razumni ljudi u svim vjerama i civilizacijama slau se
da bavljenje uzrocima problema i bolesti dolazi prije bavljenja simptomima. U svijetu u kome se rairio fenomen koritenja nasilja nemogue
je izjednaavanje nasilja nasilnika koji nasilno zaposjedaju zemlje, rue
dostojanstvo, skrnave svetinje i pljakaju dobra.
Ujedinjeni u pogledu ovog principa pravde cijelog ovjeanstva i odluka meunarodne zakonitosti kaemo: ne moe se izjednaiti nasilje ovih
agresivnih nasilnika i koritenje zakonitog prava na odbranu, putem koga
se bore potlaeni za povrat svojih zakonitih prava koje im je dalo prirodno
pravo prilikom odreivanja sudbine uz dodatna prava koji im je odredila meunarodna pravda. Cionistika vojna maina bespravno je zaposjela
palestinsku zemlju i oskrnavila svetinje na oigled nekih velikih sila, dok
se palestinski otpor bori za primjenu odluka nedjelotvornih Ujedinjenih
Nacija. Rat protiv terorizma koji podrava Akademija ovom deklaracijom
ne opravdava napad na siromani i nemoni narod Afganistana iji su gradovi, sela, damije, starci, ene, djeca, i sutinski uslovi ivota postali meta
napada arogantnog tiranina, bez razumnog ili prihvatljivog razloga, i prije
istraivanja dogaaja od septembra 2001.
Zbog toga:
A. Akademija za islamska istraivanja pri asnom Al-Azharu smatra, nakon odreivanja koncepata na prednjem osnovu, da je nuno razlikovati dihad koji je ne samo zakonit nego i obavezan za oslobaanje
domovine i odbijanja agresije i nasilja agresora, koji okupira tuu
zemlju ili nastoji da promjeni sistem vlasti brutalnom i agresivnom
silom, ili oduzima nacionalnim vladama suverenitet nad vlastitom
teritorijom, ili terorie mirne graane i pretvara ih u jadne izbjeglice.
B. Odbacuje (Akademija za islamska istraivanja pri asnom Al-Azharu) navode o sukobu civilizacija, vjerskim ratovima i borbi kultura,
koji daju ideoloko pokrie za nasilje silnika nad nemonim; to su
bili navodi zbog kojih je ovjeanstvo propatilo u prolim stoljeima,
te ih treba odbaciti i upozoriti na njihove katastrofalne posljedice po
savremeni ivot.
242
C. Akademija takoe smatra da je vraanje potovanja principima pravde ovjeanstva, obraanje principima meunarodnog prava i meunarodnim institucijama, pridravanje jedinstvenih kriterija u pitanjima nezavisnosti naroda i njihovog prava na samoodreenje, te uvaavanje sistema vrijednosti utemeljenih na vjeri u emu se ne razlikuju
nebeske religije sve to garancija za lijeenje uzroka ove bolesti od koje
pati na savremeni svijet; poto je nasilje arogantnih tirana ono to
stvara i razvija nasilje potlaenih i potinjenih.
S pozicije vjerske i ljudske odgovornosti (Akademija za islamska
istraivanja pri asnom Al-Azharu) upuuje svim razumnim ljudima
svijeta ovu Deklaraciju, nadajui se ostvarenju pravde i svjetskog mira,
molei Gospodara (Slavnog i Uzvienog) da da svima razboritost u voenju poslova. A naa posljednja molba je Hvala Allahu, Gospodaru
svjetova.
Veliki Imam
ejh Al-Azhara i predsjednik Akademije
Prof. Dr. Muhammed Sayyid Tantawi22
Definicija terorizma koju je dala Akademija za islamska istraivanja pri Al-Azharu ukljuuje nekoliko elemenata izraenih u jeziku koji
kombinuje tradicionalnu terminologiju Fikha i modernog prava.
Terorizam je definisan kao akt izvren s ciljem zastraivanja osoba
kojima se garantuje sigurnost (aminun). Termin amin u Fikhu oznaava
osobu koja posjeduje pravo na sigurnost (haqq al-aman).23 To pravo se
posjeduje ili na osnovu vjere (din) ili na osnovu teritorije (dar), odnosno
drave u kojoj odreena osoba ivi. Prema ova dva kriterija, svi muslimani su zatiene osobe na osnovu vjere. Nemuslimani su zatieni na
22 Muhammad Sayyid Atiya Tantawi, roen je 1928. u Salim Sharqi, Gornji Egipat. Zavrio je Al-Azhar 1958. a doktorirao na Tefsiru i Hadisu 1966. disertacijom Izraeliani u
Kuranu i Hadisu. Od 1986. do imenovanja za Rektora Al-Azhara 1995. Bio je na poziciji Muftije Republike, vrhovnog dravnog muftije Egipta, koji stoji na elu institucije Dar
al-ifta. Nauni opus prof. Tantawija ukljuuje, izmeu ostalog, 15-tomni komentar Kurana
pod naslovom AlTafsir al-Wasit li al-Quran al-Karim (1970-1986). U pogledu ope orijentacije, prof. Tantawi sebe smatra uenikom ejha Muhammada Abduhua. (Vidi, Wizarat
al-ilam, Al-Mawsua alqawmiyya li al-shakhsiyyat al-misriyya al-bariza, Cairo, 1989, 310).
23 Vidi Al-Mawsua al-fiqhiyya (Kuwayt: Wizarat al-awqaf wa al-shuun al-islamiyya,
1406/1982), 6: 277-278 s.v. amn.
243
244
245
Islam i terorizam
Savjet27 potvruje da ekstremizam, terorizam i nasilje nemaju nikakve
veze sa islamom. To su, u stvari, opasni akti koji nedvojbeno dovode do
tetnih posljedica, poto predstavljaju agresiju protiv ovjeka i nanose mu
nepravdu. Osim toga, ako paljivo prouavamo dva glavna izvora islamskog eriata asni Kuran i Sunnet Poslanika (mir neka je na njega) neemo nai nita to podrava ekstremizam, nasilje ili terorizam, koji jednostavno znai poduzimanje agresije protiv drugih bez legitimnog razloga.
Imajui u vidu da su lanovi Savjeta opredijeljeni da razviju jednu
islamsku definiciju terorizma oko koje e se objediniti muslimanski pogledi i stavovi, i imajui u vidu da je sutinski vano naglasiti opasnost
povezivanja islama sa ekstremizmom i terorizmom, Savjet daje slijedeu
definiciju terorizma i stav islama prema ovom fenomenu, da bi ta definicija bila od koristi kako muslimanima tako i nemuslimanima.
Definicija terorizma
Terorizam se moe definisati kao nepravedni napad izvren od strane pojedinaca, grupa ili drava protiv ljudskog bia bilo da se radi o njegovoj
vjeri, ivotu, razumu, imovini ili asti. To ukljuuje sve akte zastraivanja,
nanoenje tete, prijetnje, nezakonitog ubistva, sve akte koje ukljuuju oruano razbojnitvo, napad na putnike, te izvrenje bilo kog nasilnog djela ili
prijetnju da e se izvriti pojedinani ili kolektivni zloinaki plan s ciljem
zaplaivanja i prinude stanovnitva ili ugroavanja ljudskih ivota, slobode
26 Resolution and Recommendations: Muslim Scholars Define Terrorism, Flay Anti-Islam
Campaign, The Muslim World League Journal, vol. 29, no. 12 (February 2002) str. 30-34.
27 Autor engleskog prevoda zavrne izjave imenuje Akademiju za Fikh kao Savjet za islamski
fikh (Islamic Fiqh Council).
246
247
kolonizacije, koja izbacuje ljude iz njihovih domova, protiv onih koji podravaju ovaj tip kolonizacije, protiv onih koji ne izvravaju svoje obaveze
i protiv onih koji navode muslimane da napuste svoju religiju, ili ih liavaju mogunosti da mirno vre dawa aktivnosti. Uzvieni Allah d.. kae
u Kuranu: Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema
onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg ne izgone Allah,
zaista, voli one koji su pravini ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju
protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg izgone i koji pomau da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi ine nepravdu. (60:8-9)
Islam postavlja jasna pravila i instrukcije za zakoniti dihad te zabranjuje ubijanje ne-boraca i nanoenje tete nevinim ljudima kao to
su stari, ene i djeca. Ova pravila takoe zabranjuju progonjenje onih
koji se povlae, ubijanje onih koji se predaju, zlostavljanje zatvorenika,
nakaenje tijela ubijenih, te unitavanje javnih objekata i mjesta koja
nisu ukljuena u borbena dejstva.
Nema naina da se porede akti teroristikog nasilja koje vre ugnjetai to uzurpiraju tue domove, napadaju na ast, skrnave sveta mjesta
i pljakaju imovinu sa vrenjem prava na zakonitu odbranu od strane
potlaenih koji ele da povrate svoje legitimno pravo na samoodreenje.
Zbog toga Savjet eli da skrene panju svim dravama, narodima i
meunarodnim organizacijama na vanost razlikovanja izmeu zakonitog dihada protiv tlaenja i za uklanjanje nepravde i agresivnog nasilja,
koje se vri radi okupacije tue zemlje, povrede suvereniteta nacionalnih
vlada na vlastitoj teritoriji, teroriziranju civilnog stanovnitva i pretvaranju tog stanovnitva u izbjeglice.
Pozivajui meunarodna udruenja i organizacije da se suoe sa agresivnim nasiljem i zaustave dravni terorizam koji se praktikuje sa izgradnjom naselja u Palestini, Savjet osuuje sve izraelske opresivne radnje protiv Palestine, njenog naroda i islamskih svetinja koje se tu nalaze, i poziva
sve miroljubive drave da pomognu palestinski narod i podre ga u proglaenju nezavisne palestinske drave sa El-Kudsom kao prijestolnicom.
Savjet takoe eli da naglasi da je ignorisanje pravde u rjeavanju
ljudskih problema i prihvatanje sile i arogancije u meunarodnim odnosima jedan od uzroka brojnih ratova i sukoba: indiferentnost prema
248
249
U dananjem muslimanskom svijetu ne postoji opteprihvaeni autoritet za tumaenje islamskog uenja. Posljednji autoritet takvog karaktera u sunijskom muslimanskom svijetu do 1924. bila je Kancelarija
ejhul-islama (Meihat-i Delile-i Islamiyye) u Istanbulu. Nakon toga u
okviru muslimanskih nacionalnih drava formirana su nacionalna tijela
za tumaenje islamskog uenja. Posljednjih decenija 20. vijeka formirane su islamske institucije i tijela regionalnog karaktera, pa ak i ona
30 Vidi npr. Khaled Abou El-Fadl, Islam and the Theology of Power, Middle East Report, no.
221 (Winter 2001), 4, http://www.merip.org/mer/mer221/221_abou_el_fadl.html; Sherman A. Jackson, Domestic Terrorism in the Islamic Legal Tradition, The Muslim World,
vol. 91 (Fall 2001), 293-310.
31 Vidi djela navedena u fusnoti 29.
250
vrijednosti dijele i u razvoju ijeg prava ele da uestvuju. Sva tri dokumenta muslimanskih institucija spominju odreena glavna obiljeja
bia krivinog djela terorizma. To su: terorizam je akt nasilja ili prijetnja
nasiljem, teroristiki akt ima za cilj zastraivanje naroda ili iznuivanje
odreenog ponaanja, teroristikim aktom napadaju se ili ugroavaju
sutinske ljudske vrijednosti neophodne za odravanje ljudske zajednice, teroristiki akt je usmjeren protiv ljudi, odnosno stanovnitva kome
se garantuje sigurnost (krug zatienih osoba ne obuhvata samo muslimane), terorizam se kvalifikuje (u dokumentima dvije akademije) kao
oblik irenja nereda na zemlji, jednog od najteih krivinih djela u
islamskom pravu, izvrioci terorizma mogu biti pojedinci, grupe ili drave. Po ovim elementima definisanje terorizma je blisko definisanju ovog
fenomena u savremenoj zapadnoj pravnoj nauci i zakonodavstvu.
Analizirani dokumenti iskljuuju iz definicije terorizma oruanu
borbu radi odbrane od agresije i borbu naroda za osloboenje i samoodreenje. Po ovom elementu definisanje terorizma od strane muslimanskih institucija razlikuje se od stava zapadnih zemalja izraenog u
odgovarajuem nacionalnom zakonodavstvu ili u raspravama u meunarodnim institucijama. Dokumenti dvije akademije na identian nain
uspostavljaju razliku izmeu dihada i terorizma. Dihad je definisan
na nain koji se moe identifikovati kao pravedni rat, te se preciziraju
uslovi kada se ima pravo na rat i pravila kojih se muslimani moraju
pridravati prilikom voenja rata (pravo u ratu). Pri tome, meutim
obje akademije proputaju da adresiraju jedno vano pitanje vezano za
dihad: Ko ima pravo da proglasi dihad? Ovo pitanje je od sutinskog
znaaja za svaku teoriju pravednog rata, i, konsekventno, za razlikovanje
legitimnog dihada od nasilja koje se poziva na religiju. Za prilike dananjeg muslimanskog svijeta nacionalnih drava trebalo bi odgovoriti
na pitanje ko je zakoniti autoritet za proglaenje dihada i, sljedstveno
tome, da li je dihad dravna prerogativa ili privatni poduhvat da se ne
bi desilo da grupe ili pojedinci proglaavaju dihad u ime vie od milijarde muslimana i svojim samoproglaenim aktima utiu na sudbinu
cjelokupnog Ummeta i njegovih pojedinih dijelova. Takoe je potrebno
dalje elaboriranje ratnog prava koga se moraju muslimani pridravati u
252
253
254
Nijedan aspekt islamske religije nije svakodnevno toliko prisutan u javnosti i medijima kao to je pitanje dihada i terorizma. Pitanje dihada
u islamu zapravo se nalazi u temeljima mnogih tvrdnji o mogunosti
koegzistencije i saradnje islama sa nemuslimanima. Uprkos brojnim
studijama o ovoj temi, zbunjujue je zapravo koliko mnogo muslimana
razliito razumije ovu doktrinu. Nema sumnje da veina onoga to je
napisano o dihadu potie iz loih izvora. Ali isto tako je nesporno da
su, pogotovo u moderno doba, muslimanske izjave i ponaanja uinili
koncept dihada zbunjujuim i ak haotinim. Dihad, pogotovo kako
je prikazan u zapadnim medijima i zloupotrijebljen od strane terorista,
je esto povezan sa idejom svetog rata koji se vodi u ime Boga protiv
nevjernika i esto je izjednaen sa najvulgarnijim odrazima vjerske netolerancije. Najgore od svega, pitanje terorizma je naruilo reputaciju
druge najvee svjetske religije.
Nije iznenaujue da su stavovi umjerenih muslimana i puritanaca
o ovome pitanju jako razliiti. Problem je u tome to su stavovi puritanaca mnogo izraeniji nego stavovi umjerenih muslimana. Puritanci
govore orujem; a koje oruje imaju umjereni muslimani?
Bilo bi mnogo lake pojasniti ove savremene rasprave imajui na
umu klasino nasljee. Ne slaem se sa uenjacima koji misle da prolost odluuje o budunosti, ali u odreenim pitanjima, kao to su dihad i ratovanje, klasina tradicija je igrala jako vanu ulogu.
1
Iz knjige The Great Theft: Wrestling Islam from the Extremists (Velika kraa: Izbavljanje islama
od ekstremista), San Francisco, Harper, 2005, str. 220-49, preveo Harun Kari.
255
nedostajala slina institucija papinskog autoriteta koja je mogla donositi odluke o uzvienom statusu rata. Kljuna razlika je u tome to je
u kranstvu postojala institucija koja je mogla na odluan i konaan
nain dodijeliti vojnoj sili status krstaa ili hodoasnika u Boijoj vojsci
i garantovati iskupljenje tim vojnicima. Niko u islamu, ak ni halifa
niti visoko pozicionirani pravnik nije imao takvu mo da bi mogao
garantovati spas svojim vojnicima, ili proglasiti vojni pohod svetim ili
uzvienim. Dihad je samo oznaavao mukotrpni rad ili borbu za postizanje pravdenog cilja.
Izrazom sveti rat (na arapskom el-harb el-mukaddese) ne koristi
se ni Kuran ni muslimanski teolozi. U islamskoj teologiji, rat nije nikada svet; on je ili opravdan ili nije ako je opravdan, onda su ubijeni u
borbi smatrani muenicima/ehidima. Meutim, muenitvo je u Boijoj vlastitoj nadlenosti; samo Bog moe ocijeniti namjere pojedinaca i
pravednost njihovih namjera, i konano, da li oni zasluuju status muenika. Kuranski tekst ne prepoznaje ideju neogranienog ratovanja, i
on ne smatra da je za uspostavu pravednosti rata dovoljno da jedna od
ratnih strana bude muslimanska. Drugim rijeima, Kuran prepoznaje
mogunost da muslimanski ratnik moe djelovati i nepravedno, ali u
tom sluaju taj musliman ne sudjeluje u dihadu. Prema Kuranu, rat
moe biti potreban, i moe ak postati obavezujui i obligatoran, ali on
nikada nije moralno i etiko dobro.
Kuran se ne koristi rijeju dihad da opie ratovanje ili borbu; takva djela se nazivaju kital. Dok je kuranski poziv na dihad bezuslovan
i neogranien, to nije sluaj sa kitalom. Dihad je dobro samo po sebi,
dok kital nije. Dihad je jedno dobro samo po sebi, kao to je protestantska radna etika: mukotrpan rad prema dobroj namjeri. Kitalrat
je, meutim, sasvim druga pria. Svako kuransko obraanje na kital
je ogranieno odreenim uslovima; ali podsticanje na dihad, koji se
odnosi na pravdu i istinu, apsolutno je i bezuslovno. U svim moguim prilikama u kojima upuuje muslimane da se bore, Kuran ujedno
postavlja i uslove za te upute nareujui vjernicima da ne prekorauju
granice, da oprataju i da trae mir. Iako je ova injenica prepoznatljiva
samim itanjem Kurana, ova tekstualna realnost je neobino izmakla
257
Mnogi muslimanski pravnici su podijelili svijet na dvije zemlje ili teritorije: zemlju islama (daru l-islam) i zemlju rata (daru l-harb ili ponekad
nazvanu daru l-kufr, zemlja nevjernika). Historijski gledano, koncept zemlje islama bio je vrlo slian papinskom konceptu zemlje kranstva u dvanaestom vijeku.2 Iako je rije zemlja doslovan prijevod rijei dar, namjeravano znaenje se odnosilo na teritorije i podruja jurisdikcije muslimanskih
autoriteta protiv teritorija i jurisdikcije nemuslimana. Prema tome, u sutini, znaajan broj muslimanskih pravnika je zamiljao svijet podijeljenim na
muslimanske zemlje ili teritorije i nemuslimanske zemlje ili teritorije.
Prema ovom bipolarnom pogledu, podrazumijeva se da su muslimani
i nemuslimani u neprekidnom stanju rata, sve dok muslimani jednom zauvijek ne pobijede nemuslimane. Na osnovu miljenja znatnog broja muslimanskih pravnika koji su o ovome pisali u periodu formiranja islamskog
prava, muslimani su morali ponuditi nemuslimanima jednu od tri opcije:
prihvatanje islama, plaanje poreza, ili borbu.3 Nije se smatralo potrebnim
da cijelo ovjeanstvo prihvati islam, ali se smatralo imperativnim da muslimani pokuaju postati vrhovni vladari svijeta. Stoga, prema zagovornicima bipolarnog stanovita, vjerske razlike i raznolikost su tolerisani sve dok
postojanje ovih razlika nije predstavljalo konkurenciju muslimanskoj politikoj nadmoi i dominaciji. Konsekventno tome, smatralo se da je rat uvi2
Kranstvo, ili preciznije Zapadno kranstvo je, kao pravni i teoloki koncept definisan
papinskim autoritetom u Rimu, igralo kljunu ulogu u etiri kriarska pohoda, odobrena
od strane pape, i takoer u onome to se nazivalo vojnim misionarstvom paganskih plemena
i regiona sjevernoistone Njemake, podruja slavenskih, livskih, i letskih plemena, kao i
ostatka Istone Evrope. Vojno misionarstvo je bio ljubazan izraz smiljen od strane historiara da se opie, od strane pape odobrena, rasprostranjena praksa prinudnog pokrtavanja
paganskih plemena. Ovo prinudno pokrtavanje su kasnije papinski autoriteti i katoliki
apologete opisali kao odbranu i proirenje podruja Zapadnog kranstva. Vidi Geoffrey
Hindley, The Crusades: Islam and Christianity in the Struggle for World Supremacy (New York:
Caroll and Graf, 2003), 159-67
U srjednjovjekovnom svjetskom poretku, ova miljenja nisu bila neobina. Plaanje danka
da se izbjegne vojni sukob je bila prihvaena praksa, ak do te mjere da je 1147. god.,
borei se protiv paganskih Slavena, Bernard od Klairvauksa naredio kranskim vojskama
da ne prihvate danak, govorei: Mi strogo zabranjujemo da se bilo koga razloga sklopi
primirje sa ovim narodom, bilo za novac, ili za danak, sve dok se, uz Boiju pomo, svi
oni ne preobrate ili ne poubijaju historiari i kranski teolozi smatrali su ovu izjavu
veoma ekstremnom i problematinom. Kao i u islamskom kontekstu, plaanje novanog
doprinosa od strane slabije drave monijoj dravi bila je uobiajena praksa ak i u toku
sklapanja mirovnih sporazuma. Vidi Jonathan Phillips, The Crusades, 1095-1197 (London:
Pearson Education, 2002), 71-72
259
sklapani su ak i sa kriarskim dravama u dvanaestom i trinaestom stoljeu. Prema tome, izuavajui historijsku praksu, protivnici bipolarnog
stanovita su tvrdili da je trodijelna ili trostrana podjela svijeta preciznije
opisivala realnost meudravnih odnosa.
Meutim, vano je spomenuti da, to se tie tree teritorije, smatralo se potrebnim postojanje ugovora ili obiajne prakse koja e garantovati uzajamno neratovanje i nenasilje. Prijateljski ili srdani odnosi nisu
bili potrebni. Prema tome, grupa muslimana nije mogla upotrijebiti
nedostatak prijateljskih odnosa kao izgovor da prekri ugovor ili status
neratovanja i da napadne nemuslimansku dravu. Stoga, naprimjer, Sjedinjene Drave danas imaju sporazume o neratovanju sa brojnim muslimanskim dravama, ukljuujui i Saudijsku Arabiju. Prema klasinom pravu, grupa saudijskih dravljana ne moe napade na Sjedinjene
Drave opravdati odreenim brojem navodnih nedaa sve dok postoji
sporazum o neratovanju.
Kako je vrijeme prolazilo, dvodijelni i trodijelni pogledi na svijet postajali su sve vie neodrivi i nerealni. Mnogi pravnici irom islamskog
svijeta, pogotovo oni koji su pisali nakon dvanaestog stoljea, odbacivali
su podjelu na dvije ili tri teritorije i poeli su iznositi teoriju da je svijet
podijeljen na vie vrsta teritorija. Tako su mnogi klasini pravnici, naprimjer, tvrdili da bez obzira na politiku afilijaciju odreene teritorije, prava
ili istinska teritorija islama je gdje god postoji pravda (daru l-adl), ili gdje
god muslimani mogu slobodno i otvoreno praktikovati svoju religiju. Na
osnovu toga, ako muslimani mogu ivjeti sigurno i otvoreno praktikovati
svoju religiju u Sjedinjenim Dravama, naprimjer, onda bi se Sjedinjene
Drave mogle smatrati dijelom muslimanske teritorije. Stoga, mogue je
da se teritorija kojom vlada nemusliman sa muslimanima kao manjinom
smatra dijelom muslimanskog svijeta. Ovo bi znailo da se protiv te teritorije ne moe ratovati i nasilni dihad protiv te teritorije ne bi bio legitiman.
Neki klasini pravnici su ak tvrdili da je postojala teritorija formalnog islama i teritorija istinskog islama. Drugim rijeima, ako je teritorija
pod vlau nepravednog muslimanskog vladara, ona bi se smatrala teritorijom formalnog islama. Meutim, teritorija koja je slobodna od vlada262
O ovome pitanju, vidi Khalid Abou Fadl, Islamic Law and Muslim Minorities: The Juristic
Discourse on Muslim Minorities from the Second/Eight to the Eleventh/Seventeenth Centuries, Islamic Law and Society 1, no.2 (1999): 141-87
263
O ovome pitanju, vidi Khaled Abou El Fadl, The Rules of Killing At War: An inquiry into
classical sources, The Muslim World 89, no. 2 (1999): 144-57; Khaled Abou El Fadl, Holy
War versus Jihad: A Review of James Johnsons The Holy War Idea in the Western & Islamic
Traditions, Ethics and International Affairs 14 (2000): 133-40.
264
Neslaganje izmeu puritanaca i umjerenih muslimana je veoma duboko i rasprostranjeno u svim pitanjima vezanim za ratovanje, dihad
i terorizam. Neslaganje se odnosi na nepovredivost i vrijednost ivota
i na pitanja vezana za to kakav primjer Bog eli da muslimani postave
ovjeanstvu. Ono se odnosi na pitanje da li postoji otvoreni, beskrajni
rat izmeu islama i nemuslimana, i pod koju cijenu se ovaj rat moe
voditi. Ovdje se suoavamo sa osnovnim i fundamentalnim razlikama o
tome kako treba itati kuranski tekst o ratu. Pitanje u ovom sluaju je
moralne naravi poeljnost nasilja i cijena rata.
Umjereni muslimani i puritanci e uoiti da je selam (mir) kljuni moralni uslov koji je vie puta naglaavan i u obrednoj praksi, kao
u molitvi, i u skoro cjelokupnoj islamskoj drutvenoj praksi, kao to
su razmjene pozdrava meu ljudima. Ali Kuran ne govori o ritualnim
pozdravima kao ljubaznom nainu ignorisanja ili izbjegavanja drugog.
Kuran povezuje molitvu mira sa opratanjem i milou on savjetuje
muslimane da oprataju i kau: Mir, ili ih savjetuje da kau: Mir i
onda pojanjava da je Bog proglasio milost nad Samim Sobom.6 I opratanje i samilosno postupanje prema drugima bilo da su oni nemuslimani ili muslimani koji pripadaju drugim sektama neophodno je za
koegzistenciju ljudskih bia u miru. Znaajno je da se i u kuranskom
diskursu i islamskoj teologiji selam, ili mogunost ivljenja u stanju mira
i bezbrinosti, smatra potpunim Boijim blagoslovom, koji treba njegovati i obazrivo slijediti svaki musliman. Klasine teoloke rasprave koje
sumiraju sutinsku prirodu islama esto navode da je islam ne samo
vjera predaje, nego i vjera mira.
Ali na osnovu Kurana, da bi postojalo stanje mira, muslimani moraju
aktivno njegovati pratanje i samilost. Stoga, Kuran odluno upozorava
muslimane da ne dozvoljavaju mrnji i neprijateljstvu da prodire u njihova
srca i da ih kvari. To je razlog zbog kojeg Kuran upuuje muslimane da ne
6
Kuran, 6: 54; 43: 89; 36: 58. Izraz Bog je proglasio milost nad Samim Sobom je vieznaajna i izazvala je znatnu raspravu u islamskoj tradiciji. Muslimanski uenjaci su se sloili
da ovaj izraz u najmanju ruku treba oznaiti kljunu vanost milosti u islamu. Ako je Bog
odluio biti milostiv u svim pitanjima, onda i oni koji nastoje postii Uzvienost u svojim
ivotima moraju initi isto. Suoeni sa bilo kojim problemom ili izazovom, oni moraju
nastojati da djeluju na najmilostiviji nain, i oni ne treba da dozvole da ih mrnja, neprijateljstvo, ili osvetoljubivost, navedu da napuste milost kao pravedni put u bilo kojim djelima
i bilo kojim situacijama.
267
dozvole da nepravda poinjena od strane drugih izmijeni odnos muslimana prema njihovim moralnim obavezama podsticanja pratanja i milosti.
Ova taka je naglaena vie puta u Kuranu. Kuran navodi: O vjernici,
dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite! Neka vas mrnja
koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete!
Pravedni budite, to je najblie estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro
zna ono to inite!7 ak i nakon to je kolektivni muslimanski ego preivio teak udarac, postalo je naroito imperativno muslimanima da budu
dodatno obazrivi u pridravaju svojih moralnih principa. Kuran je izriit u
vezi s ovim pitanjem i upuuje muslimane na slijedei nain: ... I neka vas
mrnja koju prema nekim ljudima nosite, zato to su vam sprijeili pristup
asnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomaite u dobroinstvu i estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i
bojte se Allaha, jer Allah strano kanjava. 8
Kuran ponovno naglaava da Bog ne voli nasilje i nasilnike, i upozorava muslimane da moraju kritiki razmiljati o nainu na koji postupaju
prema drugima da se nesvjesno ne bi nali u poziciji da budu nepravedni.
Jasno je da Kuran poznaje pravo na odmazdu, i daje do znanja da u nekim trenucima moe biti potrebno djelovati na kazneni nain. Budu li
napadnuti, muslimani mogu odgovoriti na isti nain, ali ako neprijatelj
prestane sa napadom, onda se i muslimani moraju suzdrati od daljih
napada. U ovom kontekstu, Kuran navodi: Onima koji vas napadnu
uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih
koji se grijeha klone9 U ovom kontekstu, Kuran govori o pravu na samoodbranu pogotovo u situacijama u kojima bi zbog izostanka efektivnog
reagovanja u cilju zatite muslimani prekrili kuransku zapovijed: ..., i
sami sebe u propast ne dovodite,...10 Drugim rijeima, u nekim sluajevima, izostanak samoodbrane je jednak doputanju unitavanja samog sebe
ili izvrenju samoubistva. Ali, takoer treba spomenuti da, u odreenim
situacijama, insistiranje na injenju agresije i izazivanju sukoba sa drugima isto tako predstavlja dovoenje samog sebe u propast.
7
8
9
10
Kuran, 5: 8.
Kuran, 5: 2.
Kuran, 2: 194.
Kuran, 2: 195.
268
269
270
je islamska civilizacija napredovala u nauci, umjetnosti, pravu, arhitekturi i trgovini, i to je takoer razlog zbog kojeg se islamsko historijsko
iskustvo primarno odnosilo ne na ratovanje, ve na graenje civilizacije.
U namjeri da se bolje shvate kuranski principi vezani za pitanje rata,
postoji par znaajnih presedana koje treba uzeti u obzir. Rani muslimani koji
su ivjeli kao manjina u Mekki nisu imali pravo uzvratiti orujem mekkanskom ugnjetavanju sve dok im Bog nije uputio izriitu dozvolu da to uine.
Muslimani u Mekki su trpjeli ugnjetavanje vie godina. Uprkos nestrpljivom
urgiranju muslimana, Poslanik im nije dozvolio da uzvrate nasiljem. U jedno vrijeme, Poslanik je dopustio skupini svojih najugnjetavanijih i najslabijih
slijedbenika da migriraju i potrae utoite kod Nedaija, kranskog kralja
Abesinije.
Boije doputenje muslimanima da migriraju iz Mekke i da uzvrate
silom u samoodbrani dolo je u obliku kuranske objave upuene Poslaniku i njegovoj muslimanskoj zajednici. Kuran je paljivo zabiljeio da
je muslimanima dato odobrenje da se bore (sudjeluju u kitalu) samo zato
to su postali rtve agresije.19 Nadalje, Kuran je uputio muslimane da se
bore samo protiv onih koji su njih napali, i da ne ine prijestup borei se
protiv onih koji ele mir s njima.20 Prema kuranskim objavama, ako je
neprijatelj prestao sa nasiljem i zatraio mir, onda su i muslimani duni
zatraiti mir. Kuran pojanjava da Bog nikada ne zabranjuje muslimanima da uspostave mir sa onima koji ne ratuju protiv muslimana, ali Bog
zabranjuje muslimanima da uspostave mir sa onima koji su protjerali
muslimane iz njihovih kua i koji nastavljaju da progone muslimane.21
Na drugom mjestu, Kuran je naglasio jae ovlatenje govorei: Ako
oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve uje i sve zna.22 tavie, Kuran upuuje muslimane da ne odbijaju bahato nevjernike koji ele uspostaviti mir sa muslimanima, i napominje muslimane: ... A da Allah hoe, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi
se, uistinu, protiv vas borili. Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju
vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv
19
20
21
22
271
Kuran, 4: 90.
Kuran, 4: 94.
Kuran, 4: 90.
Za one koji su zainteresovani za pitanje abrogacije i njenu logiku, vidi Abid Ullah Jan, The
Limits of Tolerance, u The Place of Tolerance in Islam, ed. Joshua Cohen i Ian Lague (Boston:
Beacon Press, 2002): 42 50.
272
zemlju. U islamskom pravu, samoodbrana nije izgovor za otvoreno ratovanje irom svijeta bez ikakvih ogranienja ili suzdravanja. Naravno,
uenja i ogranienja islamskog prava su od direktnog znaaja za mnoge
sukobe u koje su muslimani ukljueni, kao to su Kamir i eenija,
izmeu ostalih.
Umjereni muslimani veoma ozbiljno uzimaju Poslanikova uputstva o zabrani ubijanja civila i ostala organienja u voenju rata. Stoga,
umjereni muslimani prepoznaju sluaj da, iako je povod pravedan, ako
ogranienja nisu potovana, povod ostaje pravedan, ali rat moe postati
nepravedan ako se vri agresija. Drugim rijeima, agresiju ne odreuje
samo pitanje zato se rat vodi, nego, takoer, kako se rat vodi. Tako
naprimjer, ako su civili i molitvena mjesta namjerno ciljani, onda rat
postaje nepravedan.
Ali ovdje postoji jo jedna dimenzija vezana za nered na zemlji, kako
Kuran to opisuje. Klasini pravnici su, skoro bez izuzetaka, tvrdili da su
oni koji u potaji napadaju civile, terorizirajui stanovnike i putnike, oni
koji ire nered na zemlji. Svaki napad na stanovnike i putnike, to je
bio pravni izraz za narod u naseljenim mjestima ili putnike koje napadai
teroriziraju, izaziva nered na zemlji. Pravni termin kojim se nazivaju ljudi
koji tako postupaju je muharibun (oni koji vode rat protiv drutva), a
zloin se naziva hirabe (voenje rata protiv drutva). Zloin hirabe bio je
tako ozbiljno i odvratno djelo da su, prema islamskom pravu, oni koji poine ovo djelo smatrani neprijateljima ljudskog roda i nije im dozvoljeno
utoite ili boravak bilo gdje.
Klasini pravnici su ponavljali da je nedostojno da muslimani napadaju bespomone, i da se izvoenjem napada u tajnosti i bez upozorenja
neizbjeno iri teror, naruava mir i suprotstavlja Boijoj volji. Rezultat e
biti razaranje Boije zemlje zato to narod nee moi da gaji dobrotu ili
da radi zajedno na uspostavi samilosti. Ovaj zloin se smatrao naroito
odbojnim zato to ljudi koji to ine ne cijene bilo kakva pravila i svetosti.
Kao krivino dijelo, ono ozbiljno prijeti svim formama mirne saradnje
i potpuno potkopava etike obaveze da narodi treba da tee meusobnom upoznavanju. Kao to klasini pravnici formuliu, ovaj zloin rastae
strukturu ivota, i irei teror vodi apsolutnom razaranju Boije zemlje.
274
275
bio nedvosmislen: Kakav grijeh je ono poinilo? Kuran nam ne dozvoljava da kaznimo osobu za grijehe drugih. Naalost, nevjernici Mekke
su ga ubili sljedeeg dana.
Uprkos ovim nekompromisnim predajama, primijetili smo, naprimjer,
da je nekoliko grupa u nedavnom sukobu u Iraku istiui razne vrste islamskih zastava kidnapovalo i muslimanske i nemuslimanske taoce. Jo je gore
to to su ove grupe sakatile i patile svoje rtve, tvrdei da je to ponaanje na
neki nain islamsko. Takav stav je nepomirljiv i neobjanjiv za umjerene
muslimane jer su svi elementi hirabe, ukljuujui kidnapovanje, uzimanje
talaca, sakaenje, torturu navedeni u Kuranu i u Poslanikovoj predaji kao
jasni primjeri ponaanja koje kvari zemlju i skrnavi Boije stvaranje.
Pitanje terorizma i nereda na zemlji osvjetljava jednu od kljunih razlika izmeu umjerenih muslimana i puritanaca: umjereni muslimani bi
radije sauvali zemlju kao Boije djelo neiskvarenu, ak i ako njome vladaju
nemuslimani. Puritanci bi radije iskvarili zemlju, nego da vide kako njome vladaju nemuslimani. Osnovna razlika u stavovima izmeu umjerenih
muslimana i puritanaca u tijesnoj je vezi sa odnosom islama prema vlasti.
Da bi islam bio pobjedniki, smatraju puritanci, muslimani treba da osvoje
i pokore ostale. Tek e tada biti uspostavljen Boiji suverenitet, i tek tada
Boija Rije moe prevladati. Jaz izmedu muslimana i nemuslimana je toliko dubok zato to, u puritanskom miljenju, jedna strana sadri neupitnu
i neiskvarenu istinu, a druga strana je apsolutno izgubljena u tami. U puritanskom miljenju, nemuslimani, bez obzira ime se bave, ne mogu nimalo
zakoraiti u svjetlost; dok muslimani, ako su pravi muslimani na osnovu
puritanske definicje, posjeduju izvornu svjetlost i istinu. Za puritance, istina ili vrlina se ne mogu dijeliti niti se za njima moe tragati; njih jednostavno posjeduju oni koji ih prihvataju. Stoga, ne postoji nita na ijem bi
postizanju muslimani i nemuslimani mogli saraivati. Odnos muslimana
i nemuslimana moe biti neratoboran u nekim vremenima, ali neprijateljstvo uvijek treba da postoji, i moe se oekivati da se pretvori u rat kad god
postoji mogunost za dominaciju, poraz, ili nanoenje tete drugome.
Umjereni muslimani pozivaju nemuslimane da vole Boga i da kroz
predaju dozvole Bogu da ih oisti od grijeha i neistoe. Ali ako je poziv
odbijen, to nije kraj angaovanja. Prema umjerenim muslimanima, Bo276
Koliko god logika vojne nunosti bila uvjerljiva za neke muslimane, ona je bijedno nedovoljna u pojanjavanju nekih dinamika izmeu
korienja terorizma i oslanjanja na islamsku tradiciju u opravdavanju
terorizma. Mogue je za teroriste da otvoreno citiraju logiku nunosti
dok javno poriu bilo kakvo oslanjanje na islamsku tradiciju. Teroristika grupa bi mogla rei, naprimjer: Mi radimo ono to moramo raditi
bez obzira ta islam kae o bilo emu. Nunost nedovoljno tretira neka
od karakteristinih ponaanja terorista, pogotovo u smislu kako se oni
odnose prema islamu ili kako se njime koriste u procesu.
Naprimjer, postoji jedna zabrinjavajua praksa koja potie neka udna i zbunjujua pitanja o interakciji nasilnih puritanaca sa islamskom
etikom tradicijom. Mislim na praksu odrubljivanja glava taocima u Iraku, praksu koja je utemeljena sa mnogo ponosa, kao da poinioci izvravaju islamsku pravdu Za mnoge ljude u moderno doba, odrubljivanje glava je u njamanju ruku okantno odbojno, a mi imamo pravo
da pitamo: ta je islamsko u odrubljivanju glava? U predmoderno doba,
odsijecanje glave je bio najbri nain da se ubije osoba, i najee, bio je
to najmilostiviji nain. Danas postoji mnogo razliitih, manje okrutnih
naina da se pogubi neka osoba.
Kao to je ranije spomenuto, islamsko pravo je zabranilo mrcvarenje. Takoer je zabranilo metode egzekucije koji su nepotrebno bolni
i okrutni, kao to je smrt ubadanjem, vatrom, trovanjem, guenjem,
i bilo koji drugi metod koji se koristio u srednjem vijeku. Stoga, nije
iznenaujue da je odsijecanje glave bilo najtolerantnija forma pogubljenja. Ironija je u tome da je jedina povjerljiva i autentina Poslanikova predaja vezana za tu temu ona u kojoj on savjetuje da se ak i prilikom klanja ivotinja obavezno naotri no ili sablja kako bi se smanjila
patnja ivotinje. Naravno, u to vrijeme vitezovi su vei dio svojih ivota
trenirali ratovanje sabljama, tako da nije bilo teko pronai ovjeka koji
moe jednim udarcem odsjei glavu
Najvanije od svega je da nema nita islamsko u pogubljenju ovjeka
sabljom. Uzimajui u obzir sve ranije spomenute injenice, kako se sve ovo
moe transformisati u ubjeenje da je odsijecanje glave islamska stvar, ak i
ako je to najokrutniji i najmorbidniji nain? Jedina stvar koja se zaista moe
278
opisati kao islamska je nalog da se, ako je ono uope potrebno, za ubijanje
izabere najmilostiviji i najhumaniji metod, a moderna nauka je izumila vie
humanijih naina za ukidanje ivota od odsijecanja glave. ak i smrtna
kazna kamenovanjem, propisana od strane puritanaca za blud, nije spomenuta u Kuranu. Ona je preuzeta iz Starog zavjeta, i umjereni muslimani su
je veoma osporavali.28
Unato tome, neosporno je da se u puritanskoj nauci bez sumnje
tvrdi da je odsijecanje glava dio islamske pravde. Ovo slui kao podsjetitelj kompleksnosti puritanskog sistema proizvoenja znaenja i simbola. Kao to je esto sluaj, puritanci nisu u interakciji sa islamskom
etikom niti razmiljaju o sutini islama. Vie puta, oni su zainteresirani
za formu, u vanjskom izgledu, i u simbolinoj asocijaciji. Onda, zato sablja i odsijecanje glava? To je bez sumnje strah i predrasuda koju
svijet ima o islamu. Puritanci su svjesni da u glavama mnogih postoji
stereotipna asocijacija o islamu i sablji, i takoer o odsijecanju dijelova
tijela. Umjesto da se bore protiv stereotipa i da ih razbiju, oni ih uvruju i eksploatiu. inei to, oni dobivaju mo mo koja proizlazi
iz konstrukcije straila, a zatim podsjeaju ljude na to strailo kad god
im puritanski smisao nesigurnosti daje osjeaj da gube mo. Ovo se,
naprimjer, osjetilo kad je 1977. god. puritanska organizacija Et-Tekfir
ve l-hidra kidnapovala i odsjekla glavu ejh Muhammedu ez-Zehebiju, (bivem) ministru za vjerska pitanja i vakufe i rektoru Univerziteta
Al-Azhar u Egiptu.29
U sutini, terorizam je nain zadobijanja moi irenjem straha. Bilo
da je ta mo postignuta kroz puritansku vladavinu nad graanima ili
utjecajem puritanskih grupa na vlade, metod i efekat su isti. Ali, esto
rtve puritanaca i njihove dinamike moi nisu samo ubijeni nevini ljudi
nego takoer i islam i integritet njegove etike tradicije.
28 Danas su Saudijska Arabija i u manjoj mjeri Iran i Nigerija jedine muslimanske zemlje
koje primjenjuju kaznu kamenovanjem. Veina muslimanskih zemalja smatraju kamenovanje okantnom i okrutnom kaznom za moderno doba. Puritanci ovo smatraju moralnom
slabou, dok umjereni muslimani to smatraju vrstom moralnog jaanja.
29 Koliko nam je poznato rahmetli ejh Ez-Zehebi nikada nije bio rektor Azhara. Prireiva.
279
281
Ponueno je mnogo definicija koncepta daru l-harba6 i znatne su razlike meu ulemom u pogledu najbolje od njih. Ipak, uenjaci se slau da
4
5
Takoer nazvan daru l-adl (teritorija pravde) ili daru t-tevhid (teritorija vjere u jednog i
jedinog Boga).
Na ovaj nain Ed-Dusuki uspostavlja razliku izmeu muslimana ije prisustvo i broj u stvarnosti izraavaju ideju vlasnitva nad zemljom (el-milkijje li l-muslimin) i vladara koji mogu
biti nemuslimani. V. studiju Ikametu l-muslim fi beled gajr islami (Boravak muslimana u
nemuslimanskoj zemlji) koju je napisao ejh Menna el-Kattan (Islamska fondacija za informiranje, Pariz, 1993).
Takoer nazvan daru -irk (teritorija politeizma) nasuprot daru t-tevhidu.
283
je jedna zemlja daru l-harb kada njen pravni sistem i vlast nisu islamski. Postignut je konsenzus da opis ne ovisi o stanovnitvu, koje moe
biti u veini, nego o karakteru prava i politikog sistema. Za hanefijsku
pravnu kolu, nasuprot daru l-islamu, daru l-harb je zemlja u kojoj
muslimani nisu niti zatieni, niti mogu da ive u miru. Ali, kao to
razliite definicije pokazuju, postojanje teritorije rata ne znai nuno i
postojanje ratnog stanja izmeu dvije suprotstavljene teritorije.
Detaljnije analiziranje ove dvije definicije (iako ovdje ne mogu biti detaljno i potpuno predstavljene) pokazuje da kriteriji kojima se odreuje
karakter jedne teritorije nisu striktno suprotstavljeni. Veina uleme insistira
na vlasnitvu nad zemljom i primjeni islamskog prava kao indikatorima za
utvrivanje postojanja daru l-islama, dok su karakter vlade i pravnog sistema relevantni za odreivanje teritorije rata. U prvom sluaju naglasak je na
stanovnitvu, a u drugom na vladi. Ova asimetrija, ustvari, uzrok je snanog razilaenja meu savremenim uenjacima koji priznaju da se islamski
pravni sistem (koji je drugi uvjet za klasificiranje odreene teritorije kao
teritorije islama) danas nigdje istinski ili u potpunosti ne primjenjuje.
Zbog toga, neka ulema uzima u obzir stanovnitvo i smatra da se savremene muslimanske zemlje mogu i dalje smatrati daru l-islamom, dok drugi,
koji uzimaju u obzir karakter vlasti, koje oigledno, po svim pokazateljima,
ne potuju islamsko uenje, dre da se ove zemlje ne mogu vie nazivati daru
l-islamom. Meutim, ako u obzir uzmemo kriterije sigurnosti i mira, na
emu insistiraju neki pravnici hanefijske kole, zakljuak ne samo da e biti
razliit nego i potpuno suprotan: muslimani su nekada sigurniji na Zapadu
u pogledu slobodnog prakticiranja njihove vjere nego u nekim tzv. muslimanskim zemljama. Ova nas analiza dovodi do zakljuka da je, s obzirom
na kriterije sigurnosti i mira, opis daru l-islama primjenljiv na gotovo sve
zapadne drave, dok to nije sluaj sa velikom veinom muslimanskih zemalja u kojima muslimani ine 60, 70, 80, pa i 95 posto stanovnitva. Ova
zamjena u opisima zapadnih i muslimanskih zemalja je zasigurno nemogua, smatra ejh El-Mevlevi, jer osim u pogledu sigurnosti, sve ukazuje na
injenicu da mi uistinu nismo u muslimanskoj zemlji.7
7
Fejsal el-Mevlevi, El-Usus e-erijje li l-ilakat bejne l-muslimin ve gajri l-muslimin (Islamski
principi o odnosima izmeu muslimana i nemuslimana), Menilmontat, Unija islamskih
organizacija u Francuskoj (UOIF), 1987, p. 104-5.
284
Ova debata, zajedno sa problemima definiranja koje je iznijela na povrinu, zasniva se na starim konceptima koji su daleko od naeg vremena.
Primijeniti ove koncepte, razvijene prije vie od deset vijekova, na savremenu
stvarnost jeste metodoloka greka. U Svijetu koji je postao jedno selo, gdje je
stanovnitvo u stalnom pokretu i gdje smo svjedoci procesa rastue kompleksnosti u pogledu finansijske i politike moi kao i raznolikosti u stratekim
savezima i zonama utjecaja, nemogue je da se drimo jedne stare, jednostavne i udvojene vizije stvarnosti. To bi bilo neadekvatno i moglo bi odvesti do
pojednostavljene i u svakodnevnici tetne predstave o naem vremenu.
ak i dodavanje treega koncepta, koji je uveo E-afi, a to je teritorija ugovora (daru l-ahd), nedovoljno je da nas izvede iz ove dvopolarne vizije Svijeta. Ova kategorija izraava ideju da su neke zemlje, iako
neislamske sa politikog stanovita, potpisale ugovor o miru i saradnji
sa jednom ili vie islamskih drava. Taj ugovor moe biti privremeni
ili stalni te izgleda da nam kategorija daru l-ahda otvara interesantno
podruje za istraivanje u savremenom meunarodnom politikom scenariju. Tako, postojanje ustanova kao to su Ujedinjene nacije ili Organizacija afrikog jedinstva te brojnih ugovora izmeu drava moe biti
jasan izraz i ostvarenje ovog specifinog stanja stvari. Ovo je miljenje
Mannaa el-Kattana koji kae da je ovo danas odgovarajua kvalifikacija
za veinu zemalja u pogledu njihovih odnosa sa muslimanima.8 Oigledno je da ovaj koncept osvjetljava nain na koji posmatramo svijet
oko nas, ali blia analiza takoer pokazuje da ova kvalifikacija nije u stanju da nam da odgovarajuu viziju nae sadanje situacije. Ustvari, daru
l-ahd ima specifino znaenje samo u odnosu na ostala dva koncepta
o kojima smo diskutirali ranije. Da bi se definirao ugovor, potrebno je
da znamo prirodu zemalja koje su se saglasile o njegovim klauzulama; a
to znai da imamo jasnu ideju ta daru l-islam jest, a ta nije. Mi smo
se ve osvrnuli na tekoe koje ova identifikacija nosi te izgleda da, ako
je koristimo za opisivanje naeg savremenog Svijeta, daru l-ahd postaje
jednostavan opis stanja bez rata prije nego odgovarajua definicija prostora u kome muslimani ive. Kao takva, ova kategorija je interesantna i
korisna, ali ne i potpuno adekvatna, i to zbog najmanje tri razloga.
8
285
Ova debata je isto tako vana poto je putem nje ulema esto pokuavala da odredi ta je
temeljni princip (asl) za boravak muslimana. Kada se definira daru l-islam, princip (asl) je,
izgleda, da muslimani moraju tu ivjeti izuzev u vrlo specifinim sluajevima. Tekoa u odreivanju razliitih podruja takoer doprinosi odreivanju asla, pa je to ono pitanje kojim se
mi trenutno bavimo.
286
289
Vrjednovanje podruja Zapada moglo bi biti osnova za komparativnu analizu dva seta razmiljanja u vezi sa prethodno reenim: na jednoj
strani, uvjeta koji su esencijalni za proirenje muslimanskog personaliteta,
i na drugoj strani, pet opih i fundamentalnih prava koja se uglavnom
potuju na Zapadu. Otprve je jasno da su mnogi pravni uvjeti koje smo
upravo naveli na Zapadu ispunjeni te da muslimani, u dobroj mjeri, uivaju pravo da ive kao muslimani u Evropi i Sjevernoj Americi, premda
ne smijemo zaboraviti da tu ima mnogo vanih pitanja o kojima moramo
razmiljati, tim prije to se ona javljaju kao prepreke za istinsku i punu
egzistenciju muslimana na Zapadu. Na primjer, ne smijemo minimizirati
tekou koju imamo u zatiti ivog vjerovanja u industrijaliziranim zemljama podvrgnutim zakonitosti proizvodnje i potronje. Duhovnost je jedna od velikih znaajki islama, i neutralnost javne sfere u sekulariziranim
drutvima esto moe da se uzme u smislu potpunog odsustva religioznosti (ak i njezina kategorikog odbijanja), ili preimustva ateistike ideologije, ne ba pod tim njezinim izravnim imenom. To nije sfera gdje su
muslimani u konfliktu sa legislativom, zakonima ili propisima; to je fundamentalni problem koji je svugdje ukorijenjen. To je, onda, povezano
sa jednim pitanjem koje je vitalno za muslimanske zajednice na Zapadu:
na koji nain zatititi vitalnost duhovnog ivota u drutvu koje je postalo
moderno moderno u popularnom smislu te rijei, to e rei: koje je
sekularizirano i industrijalizirano i na koji nain proi kroz neophodno
obrazovanje koje je jedino u stanju da osigura autentinu slobodu, taj nezaobilazni uvjet da bi se pristupilo bilo kakvom izboru. Ovakvo gledite
otkriva jednu drugu seriju fundamentalnih problematinih podruja,
problema povezanih sa pitanjima obrazovanja u opem smislu i islamskog obrazovanja posebno u sekularnom okruenju, pitanja drutvene i
politike participacije te kulture, na ta emo se vratiti u Poglavlju II. Bilo
kako bilo, mi ovdje moramo dodati i problem koji svakodnevno postaje
sve akutniji, a to je imid islama, imid koga oblikuju dogaaji koji imaju
meunarodni karakter.
Ozraje politike situacije iz muslimanskih zemalja, aktivni interes,
a ponekad i manipulacije nekih vlada bacaju vrlo negativno svjetlo na
muslimane koji ive na Zapadu i uspostavljaju cijeli niz predrasuda i isfabriciranih ideja o islamu i muslimanima. Posljedica ovoga je da se zakoni,
290
291
292
294
2.
3.
4.
5.
17 Kuran, 2: 3.
18 Kuran, 17: 34.
19 Kuran, 23: 8.
295
296
Za muslimane koji ive u srcu Zapada ne moe doi u pitanje odbacivanje stare binarne vizije (sl. 3.1) i izbjegavanje neprijatelja; bolje je snagu troiti u traenje povjerljivih partnera koji su im slini i koji e napraviti selekciju u zapadnjakoj kulturnoj proizvodnji kako bi promovirali
njezine pozitivne doprinose i odustali od njezinih destruktivnih tvorevina
nastalih na humanoj i ekolokoj razini. Openitije, to je i rad na promociji istinskog religijskog i kulturnog pluralizma u meunarodnom omjeru.
Mnogi evropski i ameriki intelektualci bore se kako bi osigurali pravo
civilizacijama i kulturama da egzistiraju u meusobnom potivanju. Pred
Bogom, zajedno sa svim ljudima, evro-ameriki muslimani moraju, zajedno sa tim misliocima, biti svjedoci koji su angairani u podrci ovakvoj
viziji, za pravdu i za sve ljude svejedno koje su rase, porijekla ili religije.
Pojam ehadeta titi i uva esencijalne osobine muslimanskog
identiteta, u njemu samom i u njegovom drutvu; taj pojam nanovo
oivljava stalnu relaciju prema Bogu (er-rebbanijje) i izraava obavezu
muslimana da ivi meu ljudima i da nosi ehadet, djelom i rijeju, kao
poruku islama pred cijelim ovjeanstvom. Ovo bi trebalo da se dogodi
u svakom drutvu zato to je to polazina osnova u naim odnosima sa
drugima.
Zemlje Zapada, nazvane daru -ehade ili alemu -ehade (podruje, ili svijet svjedoenja, ehadeta), predstavlja okruenje u kome
se muslimani podsjeaju na bitna uenja islama i pozivaju da odigraju
svoju ulogu: smatrajui sebe uheda ale n-nas, svjedocima pred svim
ljudima, u skladu sa kuranskim rijeima, trebaju te ljude povesti u
odbacivanje svih reakcionarnih i fanatiziranih gledita, u razvijanje samopouzdanja utemeljenog na dubokom osjeaju za odgovornost, koji
bi u zapadnjakim drutvima morao biti praen realnom i konstantnom akcijom za pravdu. Ovaj pristup iznutra otvara mogunost da
se evropsko okruenje definira kao region odgovornosti za muslimane.
Ovo je precizno znaenje podruja ehadeta koje mi ovdje predlaemo
i koje u potpunosti prua ivotnu perspektivu. Ukoliko muslimani u
narednim godinama sami sebi budu postavljali pitanje da li i na koji
nain e biti prihvaeni, ozbiljno razmatranje i usavravanje zapadnjakog pravnog okruenja e im ii naruku, u svjetlu njihova islamskog
298
299
301
302
El-Maide, 2.
El-Bekare, 168, 169.
En-Nahl, 116, 117.
303
El-Isra, 36.
304
305
306
FETVA O NAPADIMA
NA NEBODERE U AMERICI
ejh Abdulaziz ibn Abdullah Alu ejh,
muftija Kraljevine Saudijske Arabije1
307
En-Nahl, 90.
El-Hadid, 25.
En-Nedm, 38.
El-Maide, 8.
308
309
311
Nepravda je napasti na nedune ljude, ubijati one koji nisu krivi; Allahov Poslanik, s.a.v.s., je Poslanik milosti i pravde poslan cijelom ovjeanstvu, svim ljudima i pored njih dinima. Poslanik, s.a.v.s., je uvijek nalagao muslimanskoj vojsci koja ide u rat protiv neprijatelja slijedee:
Nemojte ubijati djecu, ene, civile, sveenike ili monahe koji su se povukli
radi molitve. Drugim rijeima islam dozvoljava da se ubijaju iskljuivo
oni koji napadaju i ubijaju muslimane.
Kriminalna djela kojima se neselektivno ubijaju ene, djeca, stari,
bolesni, izaziva teta i slino se tretiraju u uenju islama kao postupci
kojima se na Zemlji iri nered, unitavaju usjevi i potomstvo. Sve navedeno islam zabranjuje. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio ubijenu
enu na bojnom polju kazao je: Ova se nije borila, pa zato je ubijena?
Navedeno nam govori da je takva vrsta ubijanja zabranjena. Prizori
koje smo vidjeli prilikom napada na tornjeve u Americi: ljude kako panino bjee kao da je Sudnji dan nastupio usljed oka izazvanog napadima, apsolutno su neprihvatljivi u islamu i smatraju se kriminalnim djelima. Samo najgori ljudi bi mogli podrati zloine ove vrste. U zabludi
je svaka osoba koja misli da meu islamskim autoritetima ima onih koji
odobravaju ovakva djela. Musliman se ne smije radovati muci drugih
ljudi, pa ak i kada se radi o najljuim neprijateljima. Nepravda i individualni in napada nisu odobreni od islama, a kamoli da se moe tvrditi
da islam podrava navedeno. Uzvieni Allah kae: Neka vas mrnja koju
prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to inite!2
Uenje islama kae da su nebesa i Zemlja uspostavljeni na pravdi,
te da je bilo koja vrsta kolektivnog kanjavanja nepravda jer je ubiti
nedunoga veliki grijeh. Kakav je tretman kada se napad usmjeri na
neku grupu koja ukljuuje ene i djecu? Musliman koji praktikuje svoju
vjeru nee podrati slian postupak, a Kraljevina Saudijska Arabija sa
svojim uenjacima ranije je osudila otmice aviona prije nego to se to
desilo u Saudijskoj Arabiji. Nadalje, nema razlike izmeu aviona koje
koriste muslimani ili nemuslimani, svaka otmica je zloin i neprihvatljiv
postupak. Terorizam i napadi na ljude bez opravdanja je veliki grijeh, pa
2
El-Maide, 8.
312
En-Nedm, 38.
313
314
Nie potpisane voe islamskih pokreta su uasnute dogaajima od utorka, 11. septembra 2001. god. koji su izazvali masovno ubijanje, ruenje
i agresiju na nevine ivote. Izraavamo svoje duboke simpatije i alost.
Najsnanije osuujemo ove dogaaje koji su suprotni svim humanim i
islamskim normama. Na je stav utemeljen na asnim propisima islama koji zabranjuju sve oblike napada na nevine ljude. Uzvieni Allah u
Kuranu kae: I niko nee nositi grijehe druge osobe (El-Isra 17:15).
Mustafa Mehur, Muslimanska braa (Egipat); Kazi Husejn Ahmed,
emir Demaat-i islamijje (Pakistan); Muti Rahman Nizami, emir Demaat-i islamijje (Banglade); ejh Ahmed Jasin, Islamski pokret otpora
(Palestina); Raid Gannui, Pokret za preporod Nahda (Tunis); Fazil
Nour, Svemalezijska islamska stranka (Malezija) i etrdeset drugih muslimanskih uenjaka i politiara, 1. septembar 2001.
Iz perspektive islamskoga prava teroristiki akti predstavljaju zloin drumskog razbojnitva (hirabe).
ejh Jusuf el-Karadavi (Katar); Tarik el-Biri (Egipat), Dr. Muhammed S. el-Avva, (Egipat); Dr. Hejsem el-Hajjat, (Sirija); Fehmi Huvejdi
(Egipat), ejh Taha Dabir el-Alvani (SAD), 27. septembar 2001.
Otimanje aviona, teroriziranje nevinih ljudi i prolijevanje krvi
predstavljaju oblik nepravde koju islam ne tolerira ve ih karakterizira
kao velike zloine i grijehe...
ejh Abdulaziz Al ejh, Veliki muftija Saudijske Arabije,
15. septembar 2001.
315
Grijeh je ubijati nevine ljude. Takoer je grijeh hvaliti one koji ubijaju nevine ljude.
Muftija Nizamuddin emzai, Pakistan, New York Times, 28. sept.
2001.
Naa srca krvare zbog napada na Svjetski trgovinski centar i druge
institucije u SAD. Izriito sam protiv da predani muslimani ine takve
poduhvate. Islam nikada ne doputa muslimanu da ubija nevine i nemone ljude.
ejh Jusuf el-Karadavi, IslamOnline.com, 13. sept. 2001.
316
Brate Usama!
Koliko je krvi proliveno? Koliko nevine djece, ena i starih ljudi je
ubijeno, osakaeno i protjerano iz svojih domova u ime El-Kaide? Da
li si sretan sresti Allaha sa ovim tekim bremenom na svojim ramenima?
Ono je zaista teko breme, najmanje stotine hiljada nevinih ljudi, ako
ne miliona. Kako moe to eliti kad zna da je Allahov Poslanik rekao:
Ko ubije vrapca bezrazlono, nai e ga na Sudnjem danu kako se ali Allahu:
Gospodaru moj! Ta osoba me je ubila bez razloga. Nije me ubila iz opravdanog razloga (iz potrebe).?
Naa vjera koja je dola da zatiti ivot vrapca, nikad ne moe prihvatiti ubijanje nevinih ljudi, bez obzira koje je navodno opravdanje
dato za to. Zar nisi itao da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Jednom je jedan od
poslanika sjedio pod jednim drvetom pa ga je ujeo mrav. Zbog toga, on je zapalio
itav mravinjac. Uslijed toga, Allah mu je objavio: Zato ne ubi samo jednog mrava? (Sahih Muslim). Allah je objavio tom poslaniku: ta? Samo zbog toga
to te je jedan mrav ujeo, ti si zapalio cijelu skupinu koja slavi Allaha! (Sahih
Muslim, 221). Ako je ovako u sluaju mravinjca, razmisli koliko mora
biti gore nanijeti tetu ljudskim biima?
Ko je odgovoran za sve one mlade muslimane, koji su u cvatu svoje
mladosti, noeni arom svoga uzrasta, zalutali na put za kojeg ne znaju
kuda vodi? Slika islama je danas iskrivljena. Ljudi irom svijeta govore
kako islam poduava da one koji ga ne prihvataju treba ubiti. Oni takoer
1
317
320
PLATFORMA ISLAMSKE
ZAJEDNICE U BiH ZA DIJALOG1
NACRT
1 Izvor: www.rijaset.ba.
321
322
profesori koji bi predstavili uenje svoje vjere, zajednice ili crkve odoktrinarnim pitanjima i pitanjima drugih u vlastitoj vjeri
i praksi;
IZ e nastaviti afirmirati vrijednosti meuvjerskoga suivota,
tolerancije, potivanja drugaijih uvjerenja, uvjerena da je to
putkoji BiH i njene graane moe pribliiti zemljama koje imaju visoknivo sigurnosti, stabilizacije i potivanja razliitosti u
drutvu.
IZ BiH se zalae za mir u svijetu i rjeavanje svih sporova meudravama mirnim putem. Polazei od islamskog stava da sviljudi ine jednu zajednicu, IZ odluno osuuje svaku agresiju,
hegemoniju i iskoritavanje siromanih od strane monih.
Kao to u okviru pojedinih drava smatra kljunim osiguranje
vladavineprava, IZ, isto tako, naglaava potrebu da meunarodni
odnosibudu podvrgnuti meunarodnom pravu. Oekujemo da
muslimanskinarodi svijeta daju svoj puni doprinos daljem razvoju
meunarodnogprava i u njega unesu principe i vrijednosti islamskog uenja.
IZ takoe podrava potrebu ubrzanog rada na globalnoj zatitiljudske okoline, kao zajednikog dobra koje je Uzvieni Bog
dao ljudskoj zajednici kao amanet.
Zatita ljudskih prava predstavlja jednu od najznaajnijih tekovina savremenog pravnog razvoja a meunarodne kodifikacije
visokadostignua koja treba da se prevedu u nacionalna zakonodavstva i stvarni ivot. IZ posebno naglaava neophodnost
punogostvarivanja i zatite slobode vjere ili uvjerenja i uklanjaju
svihoblika diskriminacije, posebno na ovom osnovu.
U toku napora za ostvarivanje ljudskih prava i sloboda neophodno je nastupati principijelno a ne da se ova borba pretvori u
323
sredstvo vanjske politike pojedinih drava i selektivno primjenjuje radi vlastitih interesa.
IZ odbacuje i osuuje upotrebu nasilja. Ovo je posebno vano podcrtati u nae doba kada se pojedinci, grupe i drave, nekada i sa
pozivanjem na vjeru, koriste terorizmom radi ostvarivanja svojih
politikih ciljeva. Terorizam, shvaen kao ilegalna upotreba sile
usmjerena protiv zabranjenih ciljeva ili uz koritenje zabranjenih
metoda, predstavlja u miru ono to je ratni zloin u ratu. Sve ove
vrste nasilja IZ odbacuje i smatra zloinima kanjivim i po Bojemi
po ljudskom pravu. IZ takoe osuuje i dravni terorizam, koji
sobzirom na dravni monopol sile, moe imati teke posljedice.
IZ posebno osuuje pojedince ili grupe koje se pozivaju na islamu vrenju teroristikih akata. Oni ne predstavljaju islam niti
muslimane svijeta i svojim aktima pored nasilja nad rtvama
svojih akata vre i nasilje nad muslimanima i islamom. Uzroke
terorizma ove vrste treba utvrditi i njima se baviti u borbi protiv
terorizma.Sama ta borba mora se voditi zakonitim sredstvima.
IZ osuuje i pojave islamofobije koje generiraju neodgovorni
politiari ili mediji na Zapadu. Poznato je kakve su katastrofalne posljedice u prolosti proizvedene putem predrasuda, teorijazavjere i navodima o odgovornosti cijelih etnikih ili vjerskih grupa. Neophodno je uvijek individualizirati odgovornost
i initi razliku izmeu jednog uenja i njegovog iskrivljavanja.
324
Interes muslimana Bosne i Hercegovine bilo je njeno ouvanje unutar konfederativne Jugoslavije i zato su njihove voe do
krajapokuavali spasiti Jugoslaviju. U rat su uli preko volje, nespremnii velikim dijelom iznenaeni i zateeni, to objanjava
veliki broj rtava meu njima posebno u prvim mjesecima rata.
326
kva su odvoenje ostataka miniranih i zapaljenih vjerskih objekata, izmjetanje masovnih grobnica, izgradnja vlastitih na mjestu
tuih vjerskih objekata, i sl.
Ruenje vjerskih objekata posebno je sramna stranica protekloga
rata. Iako su objekti rueni na sve tri strane nesumnjivo je da su
najvie stradali objekti IZ i to na nain koji se ne moe ni sa im
porediti. Njihovo ruenje, posebno u RS bilo je sistematsko tako
da je u tom entitetu Dejtonski sporazum uspravno doekala samo
jedna damija. Ukupno je od 1992.-1995. porueno 832 damije
i mesdida i oteeno jo 350 njih od ukupno 1700 damija i mesdida koliko je bilo 1990. godine. Brojni su i drugi islamski vjerski objekti porueni ili oteeni. Razmjere i sistematino struenja
damija, nain na koji je to injeno, pokuaji uklanjanja tragova,
izmjene urbanistikih planova, pokuaji brisanja sjeanja i historije, te ruenje damija u podrujima nezahvaenim ratnim dejstvima, govore o vrsti zloina: ruenje damija je bilo dio sistematskog
plana zatiranja muslimana BiH, odnosno genocida. Jedan ovjek
moe neopaeno zapaliti ili minirati damiju ili crkvu, ali ne moe
neopaeno i sam odvui ostatke ruevina, izmijeniti urbanistiki
plan i na tom mjestu sagraditi parking ili objekat svojevjere. Svi
pokuavaju preuveliati vlastito stradanje ali je nepobitna injenica da se 1995. pravoslavac imao gdje pomoliti i u Travniku, iu
Zenici, i u Tuzli i u Sarajevu, a da musliman nije imao gdje obaviti
dumu-namaz u Banjoj Luci, Prijedoru, Bijeljeni, Foi, Viegradu,... zapravo ni u jednom gradu u RS-u. Takoer, nije svejedno
dali su ti objekti rueni u zonama rata ili tamo gdje rata praktino
nije ni bilo: Banji Luci, na primjer. alosno je to pojedine vjerske
voe piu predgovore za knjige o sruenim vjerskim objektima
ukojima se iznose neistine ili poluistine iz kojih se moe razumjeti
da su crkve u Tuzli i Sarajevu granatirali muslimani, ba kao to
su sami napravili masakr na Markalama u Sarajevu ili na Kapiji u
Tuzli... Dezinformacije ove vrste grijeh su i zloin spram vlastitih
sljedbenika i uvreda za pripadnike drugih vjerskih zajednica.
Opstrukcija obnove vjerskih objekata je posebno sramotna i
327
328
Suenje ratnim zloincima je preduvjet da se zloini ne ponove. Ne budu li zloinci osueni, i ne bude li zloin neutralisan
povratkom ljudi na njihova ognjita i ponovnom izgradnjom
imovine i vjerskih objekata, budue generacije potencijalnih
zloinaca bi mogle zakljuiti da se zloin isplati i ponovo posegnuti za istim metodama. Jedino pravedno kanjavanje zloina moe prekinuti zaarani krug zla koji nam donosi nasilje
svakih par decenija. Zarad budunosti zloin iz prolosti mora
biti kanjen. Molitve i verbalna izvinjenja pravdu ne mogu nadomjestiti.
Bilo koja komisija za istinu mora poi od injenica utvrenih u
Hagu i masovnih grobnica i njen rad mora biti komplementaran,
a ne alternativan, radu Hakoga i drugih sudova za procesuiranje
ratnih zloina.
Verbalno izvinjenje nije dovoljno za pomirenje. Njemu moraju
prethoditi ili ga propratiti obeteenje rtava, povratak raseljenih,povratak i obnova oduzete i sruene imovine i vjerskih objekata, te obnova mostova meu ljudima i uzajamno pratanje.
Pomirenje i pratanje ne smiju biti na tetu prava na sjeanje.
Otuda su sramni zahtjevi da se iz udbenika vjeronauke izbace
slike poruenih damija Ferhadije u Banjoj Luci i Alade u Foi.
Pomirenju, dijalogu i suivotu u multikulturalnoj Bosni nema alternative i u tom je uloga vjerskih zajednica i crkava iznimno velika. Dijalog i suivot nisu naa taktika niti intelektualna nasladave strateko
opredjeljenje jer u njima vidimo jedini nain svoga opstanka. Za pomirenje je potrebna hrabrost iji je prvi znak prestanak nijekanja zloina. alimo to je genocid u Srebrenici nijekan sve dok OHR nije
na silu iznudio priznanje da se ondesio. Akcija pravosudnih i drugih
organa i institucija RS i BiH po Izvjetaju komisije za Srebrenicu tek
treba da uslijedi.
IZ-u zabrinjava to to i dan-danas neki visoki vjerski zvaninici
koriste jezik mrnje. Jo uvijek ujemo visoke crkvene zvaninike kako govore da muslimani smrde, da su Turci, teroristi, itd.
Mnogo je govora o islamizaciji Sarajeva i Bosne, te o eksploziji iz329
330
IZ je svojim dosadanjim radom i angamanom pokazala dase zalagala i da e se zalagati za multireligijsku, multietniku, demokratsku Bosnu koja jeste graanska sa punim potivanjem slobode
vjere, nezavisnosti i odvojenosti vjerskih institucija oddrave te graanskim statusom koji nije vezan za vjersku pripadnost. IZ ne prihvata interpretaciju po kojoj se sekularna drava svodi naodvajanje
vjerskih institucija od drave bez garantiranja vjerskih sloboda kako
pojedinanih tako i kolektivnih i praktikovanja vjere u privatnom
i javnom ivotu. IZ se otvoreno protivi svakom fundamentalizmu
pa i onom islamskom, katolikom, pravoslavnom, sekularistikom
i liberalnom.
e. Ostala pitanja
Bismillahi-rrahmani-rrahim!
Svjedoci smo da se Bosna i Hercegovina, kao i ostali dijelovi Balkana
u toku posljednjih ratnih zbivanja, kao i u postratnom periodu, nala
na udaru razliitih razumijevanja vjere islama i prakticiranja vjerskih
propisa. To je donekle i razumljiva pojava s obzirom na prisustvo muslimana iz drugih podneblja koji su svojim prisustvom eljeli pomoi
muslimanima u najteim danima. Ti ljudi su uglavnom bili pripadnici
drugih islamskih pravnih kola (mezheba) i njihovo mijeanje sa naom
omladinom rezultiralo je zbunjenou i nejasnoama u razumijevanju
pojedinih vjerskih propisa. Vjerovatno je, u tom kontaktu sa naom
sredinom, nedostajalo mudrosti i primjenjivanja opepoznatih pravila u
pozivanju u islam, davetu. Trebalo je imati na umu da islam ovdje postoji nekoliko stoljea, da je tu bilo i uleme, uenjaka, medresa i ostalih
vjerskih institucija koje su uvale i njegovale emanet vjere, koji su preuzeli od svojih prethodnika. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu
kae: Stanovnici Meke najbolje poznaju svoje podruje i svoje prilike. Tako isto
i muslimani naih podruja bolje poznaju nae podneblje, nae prilike i
nae probleme, kao i mogua rjeenja za njih.
Takoer se morao uzeti u obzir i period razliitih sistema koji su
vladali ovim prostorima, pogotovo onih pedesetak godina nakon Drugog svjetskog rata, kada je vjera marginalizirana i stavljana u drugi plan.
Svjesni smo da su se tokom tog tekog perioda u vjeru moda i uvukle
neke novine koje nemaju osnovu u vjeri, ali to razumijevamo kao rezultat truda na ouvanju bilo ega to ima veze sa vjerom, nainom ouva333
nja veze izmeu ljudi i Boga, koji moda i nije bio najadekvatniji, ali je
u tim prilikama vjerovatno bio jedini, da bi se vjera sauvala.
Treba imati na umu i to da je unoenje razdora meu muslimane, njihovo meusobno zavaanje i razbijanje njihovog jedinstva i sloge taktika njihovih neprijatelja, koji ih na drugi nain ne uspijevaju
nadvladati. Naalost, u tome su nekad manje, nekad vie i uspijevali.
Tako su se pojavili novi pravci, nove sekte i nova tumaenja islamskih
propisa, koji i danas egzistiraju meu muslimanima. Njihovi pogledi i
tumaenja ponekad ne samo da nisu bili u skladu sa glavnim izvorima
nae vjere, Kuranom i Hadisom, ve je bilo i oprenih stavova i raznih
novotarija koje su se uvukle u propise nae vjere. Te nalete i pokuaje
udaljavanja od glavnih izvora svoje vjere, muslimani su, hvala Bogu, u
najveem broju odbacili i ostali na kursu pravog puta i ivota u okrilju
svoje iste vjere.
Jedna od muslimanskih skupina koje su se pojavile u posljednjem
ratu i iza njega u Bosni i na Balkanu je ona koja je prihvatila stavove
drugih mezheba, ili bolje reeno formirala vlastiti mezheb, koji uveliko
odstupa od tradicionalnog hanefijskog mezheba, koji je ve ustaljen i
stoljeima prihvaen na ovim prostorima. Sve to izazvalo je brojne probleme, polemike, uznemiravanja i razdor ionako krhke zajednice muslimana. O tome se mnogo pisalo, prialo, polemisalo i sukobljavalo i
tako su se irili smutnja i nered meu muslimanima. Sve ta deavanja
meu nama, koja jo uvijek traju, nisu doprinijela jaanju i irenju islama. Naprotiv, izazvala su nove podjele i razilaenja, te sukobe i najee
verbalne obraune meu muslimanima, naalost ak i u damijama.
U ovim skupinama ima veliki broj estitih, pobonih i dobronamjernih mladia muslimana, koji se maksimalno pridravaju propisa svoje vjere islama i uvaju se zabrana, harama. Radi njih, radi ouvanja zajednice
muslimana je i ovo obraanje i pisanje, krajnje dobronamjerno i samo u
ime Allaha, da pomognemo savjetom jedni drugima, jer je vjera savjetovanje, kako je rekao i poslanik Muhammed, s.a.v.s. elimo da naoj omladini ukaemo da nije ispravno samo ono to im se iz takvih krugova nudi,
nego da je naa vjera vjera samilosti, blagosti i uzajamnog uvaavanja,
kako nas je uio onaj koji je poslan cijelom ovjeanstvu, a na iju praksu
334
336
ljudi ine dobro, ini ga i ti sa njima, a ako oni ine loe, ti se kloni njihovih loih djela.5 Ibn Hader kae: Iz ovoga vidimo da Osman nije
tog imama spomenuo ni po emu loem, nego je rekao da je to njegovo
klanjanje najbolji posao... Takoer, njegova izreka ukazuje na vanost
zajednikog klanjanja, pogotovo ako ima smutnje i nereda, da se demat ne bi jo vie razjedinjavao.6 Ove izreke i postupci nam dovoljno
govore o vanosti uvanja demata, zajednikog klanjanja, pa ak ako bi
i bilo nekih nedostataka kod imama.
Poznat je sluaj ashaba Ebu Seida el-Hudrija sa Mervanom, Mauvijinim namjesnikom u Medini, koji je htio da bajramsku hutbu odri
prije klanjanja bajram-namaza, kako bi natjerao ljude da sluaju njegovu hutbu. S obzirom da sluanje hutbe nije vadib, po miljenju nekih
uenjaka, ljudi bi se razilazili odmah nakon namaza i ne bi sluali hutbu.
Ovaj namjesnik je na ovaj nain htio natjerati ljude da sluaju hutbu.
Ebu Seid ga je upozorio i rekao mu da je ispravno prvo klanjati bajram,
pa onda drati hutbu. Mervan se na to ogluio i uradio je onako kako
je naumio.7 Takoer emo navesti i sluaj drugog ashaba, Velida ibn
Ukbeta, Osmanovog, r.a., namjesnika u Kufi, koji se napio i tako u
pijanom stanju klanjao sabah-namaz kao imam ljudima. Kada je nakon
dva rekata predao selam, upitao je prisutne: Hoete li jo koji rekat da
vam dodam? Velid je bio Osmanov brat po majci i njegov namjesnik
u Kufi pet godina. Kasnije su ljudi obavijestili Osmana o tom sluaju i
kada je naao nekga da to posvjedoi, naredio je da se Velidu udari etrdeset udaraca biem zbog tog prekraja.8
Ove primjere sam naveo da ukaem na situacije u kojima su se nalazili ashabi i tabiini, koji su prisustvovali ovim dogaajima a ni za jednog
se ne kae da je napustio namaz i da nije klanjao za imamom, niti da
je ponovo klanjao dotini namaz. Kod nas se, pak, nekada zbog nebitne sitnice prigovara imamu, njegovom vjerovanju (akaidu), o njemu se
svata pria, pa to sve uzimamo kao opravdanje da za njim ne klanjamo.
Hvala Bogu, jo nigdje se nije ulo da je neko imamio a bio u pijanom
5
6
7
8
337
stanju, niti je neko pokuao da odri hutbu prije bajram namaza. Ako
su ashabi, r.a., sve ove postupke tolerisali i za tim ljudima klanjali, elei
na taj nain da ouvaju demat i zajednicu, kako mi sebi onda uzimamo
za pravo da ne klanjamo za naim zvaninim imamima!?
Evo jo jednog primjera iz kojeg vidimo da su ashabi uvali demat
i zajednicu muslimana. Poslanik, a.s., je najavio da e doi vrijeme pa e
halife kasniti sa ikindijskim namazom. Na to ga ashabi upitae kako e
tada postupati. On im ree: Kod kue klanjajte ikindiju na vrijeme, a kada
zaui ezan, idite u damiju i klanjajte skupa sa svijetom. Nikom od njih Poslanik nije rekao da ne klanja za takvim imamima, niti da prestane odlaziti
u damiju, nego ih savjetuje da ouvaju zajednitvo javnog klanjanja u
damiji. Drati se zajednice i ne razdvajati se od svoje odabrane skupine
je kuransko naelo koje je izraeno u slijedeem ajetu: vrsto se drite za
Allahovo ue i ne razjedinjujte se!9
Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Imat ete emire (pretpostavljene) sa kojima e vaa srca biti zadovoljna i njima ete teiti, a zatim e nad vama zavladati emiri koje e vaa srca prezirati a od
njihovih postupaka e vam se koa jeiti. Neki ovjek upita: Hoemo li se
boriti protiv njih?10 Poslanik, s.a.v.s., odgovori: Neete dok god obavljaju
(i ne spreavaju) namaz. Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko kod svoga emira (pretpostavljenog) vidi neto to ne
valja, neka se strpi (osaburi), jer ko god napusti zajednicu (demat) koliko je jedan
pedalj, pa tako umre, umro je dahilijetskom smru.11
U svim situacijama treba uvati zajednitvo i biti pokoran svome
pretpostavljenom. U jednom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kae:
Treba da bude posluan svome pretpostavljenom, kada si raspoloen i kada si
neraspoloen, kada si u tekoj i u lahkoj situaciji i trebada mu daje prednost nad
sobom.12 Enes, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Budite posluni i pokorni pa makar va pretpostavljeni bio abesinski rob, sa
malom crnom glavom!13 Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovu obavezu je spome9
10
11
12
13
338
339
340
341
Safovi u namazu treba da budu ravni, popunjeni i ne smije ostati praznina meu klanjaima. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: Poravnajte vae safove, jer ja vas uistinu vidim iza svojih lea. Dalje
Enes, r.a., kae: I mi bismo doticali jedan drugog naim ramenima i
naim nogama. Na kraju ove izreke u Meamerovoj predaji se dodaje i
ovo: ...a kada bi danas sa nekim tako postupio, odmaknuo bi se od tebe
kao neposluna mazga.23 Ovaj primjer sam naveo zbog toga da vidimo
koliko su ljudi jo u vrijeme ashaba i tabiina bili osjetljivi na ovakve
postupke (prislanjanje noge uz nogu), pa kakva je tek situacija sa naim
svijetom danas. Moramo razumjeti ljude i ne smijemo ih niim uznemiravati niti iritirati. Pogotovo vrlo esto vidimo da pojedinci toliko pretjerano pridaju vanost prislanjanju nogu jedne do druge, a istovremeno
naprave razmak izmeu njihovih ramena po desetak centimetara, to je
svakako pogreno.
Zapravo se esto deava da ljudi, kada se neko previe gura i stie
ih u safu, jednostavno izau iz safa i onda se opet nije nita korisno postiglo. Dakle, saf treba poravnati i niko ne smije nikog drugog na ovaj
23 Ovo je zabiljeio Buhari u svome Sahihu. Pogledaj El-Feth 2: 211 (725), Kitabul-ezan.
343
nain provocirati i izazivati u namazu. Pokuajmo se to bolje skoncentrisati dok smo u namazu, jer nam se od tog namaza prima samo ono u
emu smo bili skrueni i skoncentrisani.
Forsiranje drukijeg naina klanjanja nije donijelo nikakve pozitivne rezultate u naoj sredini, nego je samo unijelo zabunu meu naim narodom. Treba imati na umu meusobno uvaavanje i potivanje uenjaka
razliitih mezheba. Prenosi se da je imam afi klanjao u Bagdadu, u blizini kabura Ebu Hanife, pa nije uio kunut-dovu na sabah-namazu, kao
to je to bila njegova uobiajena praksa i njegov stav. Kada su ga upitali
o tome, on je odgovorio: Pa zar ne zasluuje vlasnik ovog kabura (misli
na Ebu Hanifu) da bude potovan!? Imam afi je znao da je to sredina
u kojoj ljudi klanjaju po hanefijskom mezhebu i zbog toga je tako postupio, ne elei da unosi razdor i nesporazume meu ljude.
Ponekada vidimo pojedince koji, elei primijeniti neke hadise u
namazu, koji se koriste kao argumenti u drugim fikhskim pravcima, na
taj nain unose zabunu i remete ustaljeni nain klanjanja. Zaboravljaju
da je sloga i zajednitvo farz, a da su to stvari koje su sunnet, ili ak mustehab, samo pohvaljene. Od tih shvatanja je dizanje ruku prije i poslije
rukua, koje ima hadisku podlogu u drugim mezhebima, ali je ouvanje
nae sloge pree i vanije od toga.
Nekada pojedinci u damijama pokuavaju sve nas poduiti kako
se klanja vitr-namaz, da treba kunut-dovu uiti diui ruke i to poslije
rukua i tome slino. Oni zaboravljaju da je to samo jedan od naina
klanjanja vitr-namaza. Pa zar je to jedini ispravan nain, a ono kako su
nai dragi djedovi klanjali i kako danas milioni ljudi irom svijeta klanjaju, nije ispravno? Na ogranienost ovakvog razumijevanja vjere, kao
i upitnost ovakve namjere ukazuje i to da su zaboravili da je vitr-namaz
bolje klanjati kod kue i to na nain kako oni smatraju da je to najbolje,
a ne da ovako javno zbunjuju narod u damiji.
344
345
Obaveza nas vjernika je da cijenimo i uvaavamo nau ulemu, nae pretpostavljene i kada bismo kod njih zapazili neke greke. Nai prethodnici
su o tome vodili toliko rauna da su ak napisali i posebna djela u kojima
su govorili o potivanju i ophoenju uenika prema svojim uiteljima,
mlaih prema starijima itd. Pojedinci su sebi umislili da svijet poinje
od njih i da jedino oni pravilno primjenjuju islamske propise, a do tada
su to, kako oni kau: ...bili samo dahili i neznalice i tome slino. Ti
pojedinci nisu svjesni niti znaju cijeniti ono to su nai prethodnici, naa
ulema, uradili i koliko su se rtvovali na putu ouvanja emaneta vjere.
ta su sve podnosili kroz razliite sisteme koji su prohujali ovim naim
podnebljem. Vrlo esto se u zatvor ilo bez ikakvog razloga, ili zbog neke
izreke koja se mogla dvojako razumjeti. ivjeli su u sistemu u kojem se
zbog obinog dizanja ruku prilikom uenja Fatihe svojoj majci na denazi ilo na odgovornost, jer je to znailo opredijeljenost za vjeru islam.
A danas sreemo one koji smatraju da je dizanje ruku prilikom uenja
dove bidat, novotarija.
Ovakve osobe ne znaju uvaavati ni nae prethodnike, niti nau dananju ulemu i nae vjerske predstavnike. Oni smatraju da ine najvei
dihad kada o naim vjerskim predstavnicima svata govore. Zaboravljaju da im je vjerska obaveza poslunost i pokornost pretpostavljenom,
346
pa makar on bio abesinski rob, kako to u hadisu stoji. Na taj nain samo
ire smutnju i unose razdor meu muslimane. Allah, d.., nas poduava
kako se treba ophoditi prema onima koji su nas u vjeri pretekli i koji
su nam prenijeli emanet vjere, pa kae: Oni koji poslije njih dolaze,
govore: Gospodaru na, oprosti nama i brai naoj koja su nas u vjeri
pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru na, Ti si, zaista, dobar i milostiv.28
Koliko se u islamu uvaava i potuje ulema i oni koji se bave naukom,
govore slijedei navodi. Ebu Derda, r.a., kae: uo sam Allahova Poslanika,
s.a.v.s., kako kae: Ko bude slijedio put traenja nauke, Allah e mu olakati put prema Dennetu. Zaista meleki postavljaju i prostiru svoja krila onome koji trai nauku
iz zadovoljstva s tim njegovim inom. Prednost uenog ovjeka nad pobonim ovjekom
je kao prednost punog mjeseca nad ostalim zvijezdama. Za oprost grijeha uenjaku moli
sve to je na nebesima i na zemlji, pa ak i ribe u morskoj dubini. Uenjaci su nasljednici
Allahovih poslanika, a poslanici nisu u nasljedstvo ostavili ni zlatnika ni srebrenjaka,
nego su ostavili znanje, pa ko se toga prihvati, prihvatio se onoga to je najvrjednije.29
Osman ibn Affan, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da
je rekao: Na Sudnjem danu za ljude e se zauzimati (efaat initi) poslanici, a.s., zatim uenjaci a zatim ehidi.30 Dabir ibn Abdullah, r.a.,
pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ueni i pobonjak e biti proivljeni, pa e se pobonjaku rei da ue u Dennet, a
uenjaku e se rei da saeka dok se zauzme za druge ljude koje je poduavao dobru.31 Ebu Bekrete, r.a., prenosi da mu je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: Budi uen, ili onaj koji trai nauku, ili onaj koji slua ili
onaj koji voli nauku, i nemoj biti peto, pa da bude upropaten.32 U
drugoj predaji jedan od prenosilaca kae drugom (Ubejd ibn Hammad
kae Atau): Teko onome kod koga ne bude ni jedna od tih osobina.
Ibn Mubarek je kazao: Za ispravno traenje nauke potrebno je
etvero: slobodno vrijeme, novac, pamenje i bogobojaznost.33 Katade
28
29
30
31
32
33
347
kae: Od mudrosti je zapisano: Blago uenom koji govori i blago onome koji pomno slua.34 Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ko bude traio nauku koja se trai u ime Allaha,
a on je bude traio radi dunjalukih interesa, nee osjetiti dennetskog mirisa.35
Dabir ibn Abdullah, r.a., pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da
je rekao: Ko bude traio nauku da bi se time ponosio pred uenjacima, ili raspravljao sa neznalicama, ili time izraavao svoju pristranost nekom medlisu (halki),
taj je zasluio vatru.36 Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: Najteu kaznu na Sudnjem danu imat e onaj uenjak od ijeg
znanja nije bilo koristi.37
Hasan Basri, rahimehullah, kae da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Ko god od ljudi odri hutbu (govor), Allah, d.. e ga pitati ta je time elio postii?
Malik ibn Dinar, kada bi god prenosio ovaj hadis, gorko bi zaplakao, tako
da nije mogao dalje govoriti. Nakon toga bi rekao: Mislite da je meni
lahko kada vam neto govorim, a ja znam da e me Allah, d.., za to pitati
na Sudnjem danu, ta sam time elio postii.38 Kako kod traenja nauke,
tako isto i kod njenog prenoenja na druge ljude, ovjek mora voditi rauna
da mu bude ispravan nijjet i da svakim svojim poslom eli postii Allahovo, d.. zadovoljstvo. Prema tome, vjernik uvijek mora kontrolisati svoje
srce i uvati ga od ejtanskog djelovanja. Dabir ibn Abdullah, r.a., kae:
Uenjak treba preiavati svoje srce kao to ovjek isti svoju odjeu od
prljavtine.39 Malik ibn Dinar, rahimehullah, kae da je u Tevratu proitao:
Pravi uenjak je onaj ije znanje pobijedi njegove hirove i prohtjeve.40
Umjerenost u svemu
348
bili oni muslimani ili nemuslimani, uistinu je primjer i olienje te milosti koja je hodila zemljom. Njega su uvaavali kako njegovi sljedbenici
tako i njegovi protivnici ili neistomiljenici. Nakon tako lijepih primjera
blagosti i susretljivosti sa ljudima, ko ima pravo da ovog ovjeka, a.s.,
prikazuje kao nekog ko je bio grub, odnosno, ko sebi uzima za pravo da
njegovu praksu, sunnet prikazuje svijetu kao neto tako naporno, komplikovano i skoro neprihvatljivo u mnogim sredinama!? U narednim
redovima nastojat emo ukazati da je njegova praksa, sunnet, prilagodiva i primjenjiva za sva vremena i sva podneblja gdje ive muslimani,
samo je treba istinski i pravilno razumjeti, kako bi se kao takva mogla i
primijeniti.
Poslanik, a.s., je za sebe rekao: Ja sam milost koja vam je poklonjena.41
Poslan sam s milou.42 Dalje Poslanik, a.s., savjetuje, pa kae: Smilujte
se drugima, pa e se i vama smilovati!43 Allah me nije poslao sa potekoama niti
naporima, nego me poslao kao uitelja i onoga koji e olakavati.44 Poslanik je
bio blag i milostiv i brinuo se za svoje sljedbenike. Allah, d.., za njega
kae: Doao vam je Poslanik, ...a prema vjernicima je blag i milostiv.45 Njemu
njegov Gospodar ukazuje da je bio drukiji i ishod njegove misije je bio
drukiji: Samo Allahovom milou ti si blag prema njima; a da si osoran
i grub, razbjeali bi se iz tvoje blizine. Zato im prataj i moli se da im bude
oproteno i dogovaraj se s njima.46 Takoer ga Allah upuuje, pa kae:
Ti sa svakim lijepo! I trai da se ine dobra djela, a neznalica se kloni!47 Pa
koliko smo mi daleko od ovih kuranskih uputa, koliko smo daleko od
Poslanikove prakse?!
Blagost je osobina koja treba da krasi svakog muslimana, a pogotovo
onog koji poziva u vjeru. To je osobina koja sva druga djela krasi, a njen
gubitak sve ostalo kvari. Na to nas upuuje Allahov Poslanik, a.s., pa kae:
U emu god se nae, blagost to ukrasi, a gdje god je nema, to je pokvareno.48 Po41
42
43
44
45
46
47
48
349
slanik, a.s., poziva svoje sljedbenike ovoj osobini, pa kae: Zaista je Allah
Blag i voli blagost, i On za blagost daje ono to ne daje za grubost, niti za bilo to
mimo toga.
Poslanik, a.s., je bio najblae naravi i najmilostiviji prema ljudima.
Tako ga je Allah, d.., odgojio. Poznat je sluaj beduina koji je izvrio
malu nudu u damiji. Poslanik ga je zatitio od ashaba svojom blagou, a ashabima je nakon toga rekao: Vi ste poslani da olakavate, a
niste poslani da oteavate.49 Upeatljiv je i primjer Poslanikovog, a.s.,
pedagokog pristupa mladiu koji je od njega traio dozvolu da ini zinaluk, pa ga on lijepo savjetuje i na kraju stavlja ruku na njegove grudi
i moli Allaha, d.., ovom dovom: Allahu moj, oprosti njegove grijehe, oisti
njegovo srce i uini ga moralnim! Nakon toga ovaj mladi nije ni pomiljao
na nemoral.50 Na nama je da se upitamo kako bismo se mi ponaali i
kako bismo postupili u ovakvim i slinim situacijama.
Poslanik, a.s., je ak uio dovu za one koji su samilosni prema ljudima, pa u jednom hadisu stoji da je ovako uio: Allahu moj, ko god bude
nadreen ljudima iz moga ummeta, pa bude prema njima milostiv i Ti se njemu
smiluj!51 U islamu nema zastranjivanja, pretjerivanja, nema bjeanja
ni u jednu krajnost. Mi smo zajednica srednjeg puta i kao takve nas je
Allah, d.., u Kuranu opisao: ummeten vesetan52 ummet sredine, to
se takoer moe prevesti i kao umjeren. Ibn Kesir ovu rije vesetan
objanjava kao: najbolji i najplemenitiji. Prema tome, svako zastranjivanje u vjeri (guluvv) znailo bi skretanja sa ovog ispravnog, srednjeg
puta na koji nam je Allah, d.., u Kuranu ukazao i Poslanik, s.a.v.s.,
svojom praksom pojasnio.
Umjerenost u svakodnevnim poslovima
Kada pogledamo ivot naeg uzora Muhammeda, s.a.v.s., vidimo da
je on u svemu bio umjeren; u jelu i piu, jer je prakticirao kuranski ajet:
Jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.53 Poslanik, a.s.,
je takoer bio umjeren u smijanju: Poslanik se nikada ne bi (glasno, groho49
50
51
52
53
350
Onaj ko poziva u vjeru, ili pojanjava neke vjerske propise, uvijek mora
imati u vidu gdje se nalazi, kome se obraa i da li je skupina kojoj se
obraa u stanju da razumije njegov govor, odnosno da li je to o emu
govorimo odgovarajua i najvanija tema o kojoj u toj sredini treba da
govori. Ako ne budemo imali sluha i osjeaja za sredinu u kojoj se nalazimo, moemo postii potpuno suprotan efekat od onoga koji smo
eljeli. Posluajmo izreke nekih ashaba koji nas na to upozoravaju.
Ebu Derda, r.a., kae: Na svakom mjestu treba znati ta e se rei.
Alija, r.a., kae: Ljudima govorite onoliko koliko su oni u stanju da razumiju, zar elite da oni zanijeu vjeru u Allaha i Njegova poslanika. Ibn
Mesud, r.a., kae: Kada god ljudima pria neto to njihovi umovi ne
mogu razumjeti, taj govor e neke od njih odvesti u iskuenje (smutnju
ili zabunu).57 Pogledajmo kako Poslanik, a.s., upozorava Muaza na sredinu u koju e doi i upuuje ga kako e se ponaati. alje ga u Jemen i
upozorava ga da se dri postepenosti u pojanjavanju vjerskih propisa, pa
mu kae: Zaista e ti doi meu ljude kojima je ve ranije objavljena
nebeska knjiga, pa ih pozovi da priznaju da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov poslanik. Ako oni od tebe to prihvate, onda ih upoznaj
da im je Allah propisao pet namaza dnevno. Ako od tebe to prihvate,
onda ih obavijesti da im je Allah propisao zekat, koji bogati daju siroma54
55
56
57
351
Kada ovjek klanja sam, moe da ui koliko hoe dugo, ali ne smije na
to prisiljavati druge ljude. Poznat je sluaj kada je Poslanik, a.s., klanjao
teravih-namaz, pa su se ljudi narednih noi poeli sve vie i vie sakupljati i povoditi za njegovim namazom. Nakon toga sljedee noi nije
nikako izaao klanjati i rekao je: Vidio sam ta ste uradili, pa nisam htio
da vie izlazim klanjati jer sam se pobojao da vam se to ne propie kao obavezan
namaz, a vi to ne mognete izdrati.59
U pouzdanim hadisima preneseno je da se Poslanik, s.a.v.s., naljutio na neke ashabe koji su predvodili demat zbog toga to su previe
dugo uili poslije El-Fatihe kao to je to bilo sa Muazom ibn Debelom i Ubejjom ibn Kabom, r.a. Tako se neki ovjek poalio Poslaniku,
s.a.v.s., da ne moe prisustvovati sabah-namazu zbog toga to imam
previe dugo ui. Tada je Poslanik rekao: O ljudi, zaista meu vama ima
onih koji razgone demat. Ko od vas bude imam ljudima, neka bude umjeren u
uenju Kurana, jer zaista iza vas ima slabih, starih i ljudi sa potrebama.60 Poslanik, s.a.v.s., upozorava da se ne smije oduljiti sa namazom, pogotovo
kada je neko imam drugim ljudima. Na to ukazuje slijedei hadis. Ebu
Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Kada
neko od vas klanja kao imam ljudima, neka bude umjeren u namazu jer zaista
meu njima ima slabih, bolesnih i ljudi sa potrebama, a kada neko od vas klanja
samo za sebe, onda neka odulji koliko hoe.61 U ovom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., trai od imama koji predvode namaz da budu umjereni
u uenju nakon sure El-Fatiha znajui da iza njih ima slabih, bolesnih,
58
59
60
61
352
353
Pogrene metode su veoma esto prisutne u pozivanju u vjeru, odnosno davi. Pravilo je da, ako e pokuaj izmjene nekog postupka dovesti
do situacije gore nego to je bila, onda je bolje da se u to ne dira. Jedan od
najboljih primjera za to je Poslanikov, a.s., hadis, u kojem se on obraa
Aii, r.a.: O Aia, da tvoj narod nije skoro izaao iz dahilijeta, naredio bih da
se Kaba porui, pa bih izgradio na njoj ono to je uklonjeno. Vratio bih njen ulaz
na visinu zemlje, napravio na njoj dvoja vrata, istona i zapadna, i vratio bih je na
Ibrahimove, a.s., temelje.64
O nainu obraanja ljudima govori nam i kuranski ajet u kojem
Allah, d.., nareuje Musau i Harunu da odu Faraonu, koji se uzoholio
i za sebe rekao da je bog: Idite Faraonu, on se uistinu osilio, pa mu se blagim
govorom obratite ne bi li se pobojao i podsjetio.65 Kada Allah nareuje Svome
Poslaniku da se ovom oholom i obijesnom ovjeku blago obrati, kako
onda mi treba da se obraamo naem narodu, koji eli neto da naui,
ali da mu se to na lijep nain objasni. U komentaru ovog ajeta pojedini
uenjaci spominju sluaj jednog ovjeka koji je bio previe grub u svom
nastupu, pa je uao kod tadanjeg halife i poeo da galami, ukazujui mu
na nedostatke i teku situaciju u drutvu. Tada ga mudri halifa posjeti na
gore spomenuti ajet i ree mu: Ti zna kako je Allah rekao Musau da se
obrati Faraonu!? Niti sam ja gori od Faraona, a nisi ni ti bolji od Musaa, molim te
da se udostoji i da lijepo kae to eli!
Od primjera koju ukazuju da treba uvaavati starije i paziti da se
njihovi osjeaji ne povrijede je sluaj kada su Poslanikovi, a.s., unuci
64 Hadis su zabiljeili Buhari, Muslim, Nesai i Ahmed.
65 Sura Ta ha, 43-44.
354
Hasan i Husejn vidjeli nekog starijeg ovjeka koji nije znao ispravno
uzeti abdest. Tada su mu se mudro obratili: Amida, ako ti nije teko da
ocijeni ko od nas dvojice ispravnije uzima abdest? Kada je ovjek vidio
kako oni to lijepo rade, sam u sebi je rekao: Ne zna se ko od vas dvojice
to ljepe obavlja, ali uistinu ne valja kako ja to radim. Na taj nain je
poruka stigla onome kome treba, a niko se nije naao uvrijeen.
355
od sebe razgoniti!71 Ve smo spomenuli hadis u kojem Poslanik, a.s., upozorava svoje ashabe i kae im: Vi ste poslani da olakavate, a niste poslani
da oteavate.472 Pogledajmo ta nam Poslanik, a.s., kae: Allahu najdraa
vjera je ona koja je blaga i lahka.73 Ova vjera je lahka i nee se niko natjecati
sa njom a da ga ona nee nadjaati, pa budite umjereni i zbliavajte.74 Zaista je
ova vjera jaka, pa u nju ulazite s blagou, jer onaj koji previe brzo tjera svoju jahalicu (pretjeruje u vjeri) niti e stii tamo gdje je krenuo niti e mu jahalica ostati u
ivotu.75 Poslanik, a.s., upuuje na olakicu skraivanja namaza na putu
i u drugim situacijama i za tu olakicu kae: To vam je dar koji vam je dao
Allah, pa primite sadaku od Njega.76 Enes, r.a., pripovijeda da je Poslanik,
a.s., vidio nekog ovjeka kako ide pjeice, oslanjajui se na dvojicu ljudi
oko sebe. Kada je upitao za njega, rekoe mu da se on Bogu zarekao da
e pjeaiti. Tada mu Poslanik naredi da uzjae jahalicu i ree: Zaista,
Allahu ne treba ovo to taj ovjek sam sebe kanjava.77 Jednom prilikom dok
je drao hutbu, Poslanik je ugledao nekog ovjeka kako stoji izloen
suncu. Upitao je za njega, pa mu odgovorie da je to ovjek zvani Ebu
Israil, koji se zarekao da e postiti i tako stajati, nee nikako sjedati, niti
e ii u hladovinu, niti e s kim razgovarati. Tada Poslanik ree: Recite
mu neka razgovara, neka sjedne u hlad i neka dovri svoj post.78
Ukbe ibn Amir, r.a., kae da se njegova sestra zerekla da e do Kabe
otii pjeice, bosa, pa mu je rekla da o tome upita Poslanika, a.s., pa
kada ga je upitao, on mu ree: Neka malo pjeai, pa onda neka uzjae
na jahalicu.79 Iz ovih hadisa se razumije da namjerno izazvana patnja i
izlaganje tekoama nema nikakve podloge u propisima nae vjere i njenoj
blagosti. Imam El-Izz ibn Abdusselam kae: Nije ispravno initi ibadet
sa potekoama, jer ibadet u sebi sadri velianje Allaha, d.., a patnja
nije ni velianje ni potivanje.80 Ibn Hader kae: Ovo ukazuje da
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
356
sve ono to teti ovjeku i nanosi bol nije vjerom propisano niti ima
potporu u Kuranu, niti u sunnetu, kao to je izloenost suncu, hodanje
pjeice bez obue i tome slino. Ibn Tejmijje, pak, kae: Ako neko sam
sebe, beskorisno, kanjava i nanosi bol, to nema nikakve veze sa naom
vjerom, jer nam je Allah naredio ono to nam koristi, a zabranio nam je
ono to nam teti.81
Jednom prilikom je Poslanik, a.s., uao u damiju, pa je ugledao konopac vezan izmeu dva stupa. Kada je upitao za to to slui, ashabi su
mu odgovorili da to jedna ena koristi kada joj se zadrijema dok klanja
noni namaz, pa se ona onda uhvati za taj konopac da ne padne. Tada
je on naredio da se to smakne. Poslanika preporuka je da onaj ko je
pospan, u tom stanju ne treba da klanja nafile, da ne bi dove pogreno
uio. U ovakvim prilikama bi Poslanik, a.s., rekao: Izvravajte od ibadeta ono to moete, jer zaista Allahu nee dojaditi da vas nagrauje sve
dok vama ne dojadi da inite dobra djela.
I ashabi su se razlikovali
357
358
uistinu tako iskreno pokajala, kada bi se njena tevba razdijelila na sve stanovnike
Medine, svima bi doteklo.86
Poslaniku, a.s., se navodi primjer pobone ene koja danju posti a
nou klanja. On na to kae da e ona u Dehennem zato to je nou
obilazila komijska vrata, prislukivala njihov razgovor, prenosila tue
rijei i time zavaala komije. Takoer Poslanik, a.s., upozorava da e
jedna ena u Dehennem zato to je zatvorila maku i nije joj dala ni
hranu ni pie. Nasuprot tome navodi sluaj ene koja je inila zinaluk,
pa je napojila ednog psa i bit e joj oproteno.
Pogledajmo Poslanikov, a.s., nain poduavanja ashaba i ukazivanja
na greke. Muavija ibn Hakem, r.a., pria: Jednom prilikom dok sam
klanjao sa Poslanikom, jedan ovjek je kihnuo, pa sam mu u namazu rekao: Jerhamukellah! (Allah ti se smilovao!) Prisutni su me presjekli svojim
otrim pogledima. Ja sam tada rekao: Teko mojoj majci, to me tako
gledate? Tada su mi oni svojim rukama pokazali da utim, pa sam uutio.
Kada je Poslanik zavrio sa namazom, ja nisam vidio boljeg i paljivijeg
odgajatelja i uitelja od njega. Tako mi Allaha, niti me je kritikovao, niti
me udario, niti mi je ta runo rekao, nego mi je na lijep nain rekao: Zaista u namazu ne prilii da se ita govori, osim Subhanallah, Elhamdulillah
i uenja Kurana.87
359
361
Zabrana ubijanja
Allah, d.., u Kuranu kae: Onome koji namjerno ubije vjernika, kazna e biti
Dehennem, u kome e vjeno ostati; Allah e na njega gnjev Svoj spustiti i proklet e
ga i patnju mu veliku pripremiti.91 Burejde, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ubistvo vjernika je kod Allaha, d.., tee od propasti itavog
dunjaluka.92 Abdullah ibn Mesud r.a. pripovijeda od Allahova Poslanika,
s.a.v.s., da je rekao: Prvo za to e ovjek polagati raun na Sudnjem danu je
namaz, a prvo to e se meu ljudima presuditi jesu ubistva i prolijevanje krvi.93
Abdullah ibn Abbas, r.a., je smatrao da ubica nema pravo na pokajanje,
pojanjavajui to hadisom u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kae: Doi
e ubijeni ovjek na Sudnjem danu, u jednoj ruci nosei svoju glavu, a drugom rukom
vukui onoga koji ga je ubio a krv e iktati iz njegovog vrata pa e obojica stati pred
Allaha, d.., i ubijeni e rei: Gospodaru, ovaj je mene ubio. Tada e Allah, d..,
rei ubici: Teko tebi, i bie baen u dehennemsku vatru.94
Hasan prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nisam ni zbog
jednog grijeha toliko puta molio svoga Gospodara, kao to sam ga molio
da oprosti ubici, pa mi nije usliao molbu.95 Ebu Derda, r.a. pripovijeda
od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Nadati se da e Allah oprostiti svaki grijeh, osim irka i namjernog ubistva muslimana.96 Abdullah
ibn Omer, r.a., pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:
Vjernik je u prostranstvu svoje vjere sve dok ne ubije nekoga koga nije smio ubiti.
A Abdullah ibn Omer, r.a., kae: Od najgorih situacija u koje ovjek
moe zapasti a iz kojih nema izlaza je da nekoga bespravno ubije. 97 Abdullah ibn Mesud, r.a., pripovijeda od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je
rekao: Nije dozvoljeno ubiti onoga ko svjedoi da nema drugog boga
osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, osim u tri sluaja: oenjenu osobu koja uini zinaluk, osobu koja bespravno ubije drugu osobu i osobu
koja napusti svoju vjeru i zajednicu.98
91
92
93
94
95
96
97
98
362
99 El-Muhalla, 10/342.
100 Buhari 8/90 i Muslim 1/97.
363
365
366
MILITANTNI EKSTREMISTI:
HARID IJE NA EG DOBA
Ahmet Alibai1
Ovaj tekst pokuava odgovoriti na tri pitanja koja se ovih dana esto
postavljaju u naoj javnosti: Ko su ljudi koji su poinili teroristiki akt
u Bugojnu? Ko je odgovoran za njihovo zaustavljanje? Je li Islamska
zajednica uinila dovoljno? On se svojim prvim dijelom obraa prije
svega muslimanskoj javnosti u nas a drugim i treim naoj iroj javnosti.
Njegov cilj nije da dekonstruira ni ekstremistiki diskurs ni politizaciju
bugojanskog sluaja, mada i za tim ima potrebe.
Eksplozija u Bugojnu ponovo je aktuelizirala raspravu o ideologiji
koja je taj zloin izrodila. Naime, nije sporno da odgovornost, posebno
krivinu, treba individualizirati. Ali kao i kod drugih drutvenih pojava
legitimno je pitati se ta je to to je ovaj zloin uinilo moguim, a da bi
ga se bolje razumjelo i onda uspjenije lijeilo. Ovdje svakako govorimo
uopeno o ljudima koji koriste silu za ostvarenje svojih ideolokih ciljeva
i odailjanje poruka i to pravdaju islamskim argumentima. ta se tano
desilo u Bugojnu jo ne znamo. Ne zna to ni nadlena parlamentarna komisija. Zato ovdje govorimo u povodu teroristikog akta u Bugojnu a ne
o njemu. Sve to se moe rei, ako bude potvreno da su uhapeni poinili
ovaj teroristiki akt, jesu dvije stvari. Prvo, po ko zna koji put e se pokazati da su muslimani najee direktne i indirektne rtve muslimanskih
militanata. I drugo, njima samima bie srea da im sudije nee suditi po
kodeksima klasinog islamskog prava.2
1
2
367
I. Terminoloko odreenje
Ovo nisu vehabije. Kao i obino, prvooptueni ideoloki krivac i ovoga puta je vehabizam. Meutim, ini se netanim pa i kontraproduktivnim ovaj teroristiki in nazivati vehabijskim. Vie je tome razloga.
Prvo, taj pojam u nas nikad niko nije precizirao ili makar ponudio neku
posuenu definiciju. Definicija ili poblie odreenje su ovdje vani jer
potpuno neodreenim terminom vehabija nita ne pojanjavamo, niti
nam ta neodreena kvalifikacija moe pomoi u rasvjetljavanju bilo
ega, razumijevanju bilo koje pojave ili uzajamnom sporazumijevanju.
Jedan lini pokuaj da odredim ovaj pojam doveo me do zakljuka da su
osnovne karakteristike vehabija u kontekstima u kojima se taj pojam
u nas koristi sljedee: 1) vjerska revnost i puritanizam, 2) literalizam i
nepotivanje mezheba, 3) sklonost samoinicijativi, da ne kaemo anarhizmu u organizaciji vjerskih poslova, i ) iskljuivost prema drugaijim
miljenjima, koja ponekad granii sa njihovim anatemisanjem. Neki bi
ovdje dodali i nasilje, ali to nije tano za veinu vehabija, kao to emo
vidjeti.
Nita, meutim, od navedenoga nije ekskluzivna osobina vehabija.
Revnosnih muslimana, hvala Bogu, ima i meu sufijama, modernim i
tradicionalnim muslimanima. Svako ko smatra da Kuran mukim nasljednicima odreuje duplo vie nego enskim je literalista. Odstupanje
od etabliranih mezhebskih rjeenja je neminovno. I organi i slubenici
IZ-a odstupaju od hanefijskog mezheba u obredima ali je vano da u tim
odstupanjima postoji red u smislu da ta odstupanja dobiju sankciju Vijea
za fetve ili nekog drugog foruma u Zajednici. Tako se izbjegavaju brojni
problemi to je i bila svrha uspostave mezheba. Dalje, ima i tradicionalnih
bosanskih muslimana koji su iskljuivi u svojim gleditima, pa i nasilni. Primjer su dematlije koji su parmacima premlatili skupinu vehabija
jer su ovi htjeli zasebno klanjati teraviju. Podsjeanja radi, prije nekoliko
godina rukovodioca Vjerskoprosvjetne slube Rijaseta IZ-a, sarajevskog
muftiju i glavnog imama nisu usred dana u Sarajevu prebile vehabije.
Konano, sklonosti anarhizmu u vjerskim poslovima ima i meu finim
368
bosanskim muslimanima, od obinih dematlija koji ne ele predati kurbanske koice u IZ-u do intelektualaca. O tome najbolje mogu govoriti
Rijaset i muftije koji svakodnevno svoju energiju dobrim dijelom troe
na sluajeve nepotivanja autoriteta IZ-a od strane njenih lanova. Na
osnovu svega moglo bi se zakljuiti da su svi muslimani pomalo vehabije.
Ipak, vjerujem da su nenasilne vehabije bile i ostale sporne za IZ upravo
zbog ove drugaije administrativne kulture koja se opire sistemskoj organizaciji vjerskih poslova, o emu vie rijei moe biti neki drugi put. No,
da se vratimo drugom argumentu o neadekvatnosti pojma vehabija za
oznaavanje nasilnih ekstremista.
Ukoliko prihvatimo ovaj pojam kao legitiman za oznaavanje saudijskog selefizma, to je najea implikacija, onda nalazimo jo jedan
vaan razlog za neadekvatnost kvalificiranja nasilja u ime vjere pojmom
vehabijski. Naime, velika veina saudijske uleme, kako one provladine
(rahmetli Bin Baz, Ibn Usejmin, sadanji muftija Abdulaziz Alu ejh,
itd.) tako i one disidentske (Avde, Havali itd.) odluni su protivnici nasilja. Ovi prvi su uz to i politiki kvijetisti, ija totalna lojalnost vlastima
esto iritira reformatore jer ne dozvoljavaju ni njihovu javnu kritiku.
Dakle, ako je iko vehabija, onda je to saudijska ulema, a ako su oni
davno digli glas protiv ovakvih grupa, osudili ih i upozorili na njihovu
opasnost, onda nije opravdano smjetati ih u istu kategoriju. S druge strane ni militanti ne priznaju vjerski autoritet ove uleme. Prema
tome, distanciranje je obostrano i treba ga uvaiti. Tano je da postoje
slinosti, ali one nisu dovoljne da se ove grupe izjednae, jer slinosti
postoje i izmeu El-Kaide i ostalih muslimana pa ne prihvatamo da nas
izjednaavaju. To to su razlike izmeu nas i El-Kaide jasne nama, ne
znai da su i prosjenom Zapadnjaku. Oni vide da svi mi uimo Kuran,
klanjamo, postimo i idemo na had. Stoga, kako god oekujemo od
Zapadnjaka da razlue El-Kaidu od ostalih muslimana i mi moramo odvojiti militante od ostalih konzervativaca, radikala i slinih ali razliitih
grupa. Kad ve govorimo o slinostima, moglo bi se slobodno kazati da
su militanti vehabije u mjeri u kojoj su talibani hanefije.
Ko su onda militanti? Ako, dakle, militanti nisu vehabije, postavlja se pitanje ko su? Mislim da je najadekvatniji klasini islamski pojam
369
Ameriko zakonodavstvo jasno naglaava nasilje kao problem kada definira radikalizaciju,
pa kae da je radikalizacija proces prihvatanja ili promoviranja ekstremistikog sistema uvjerenja u cilju promoviranja ideoloki utemeljenog nasilja kako bi se postigla politika, vjerska
ili drutvena promjena. http://www.gpo.gov/fdsys/pkg/BILLS-110hr1955ih/html/
BILLS-110hr1955ih.htm
370
371
372
Ebu el-Hasen el-Maverdi (u. 450), El-Ahkam es-sultanijje ve el-vilaje ed-dinijje (n.p.: Merkez
en-ner Mekteb el-ilam el-islami, 1985), 58.
373
374
nije cjelovito rjeenje, ali ne bude li dio rjeenja, dugorono svaka takva
borba protiv terorizma osuena je na neuspjeh jer, kako kae jedan autor:
Islam e poraziti El-Kaidu, mi neemo.9 Svakako, vjerski autoriteti, u
naem sluaju IZ ne moe i ne treba raditi posao drave i obratno. Zapravo,
kad bi se IZ poela baviti onim to se od nje nekad trai, naruila bi princip
sekularnosti. Istu bi greku poinila i drava kad bi se poela baviti tekfirom.
Konano i graansko drutvo ima svoju ulogu. Zakonska tolerancija je jedno, a graanska osuda neto sasvim drugo i one mogu ii pod
ruku. Postoji, naime, potreba da se irenju ekstremistikih stavova odupre i sredstvima graanskog drutva: edukacijom, drutvenim ukljuivanjem, pritiskom i osudom, itd., zavisno od konteksta.
376
Ona se uvijek odluno suprotstavljala nasilju i svakom pokuaju preuzimanja damija, mektebske pouke, obuke imama, organiziranja hadda
itd. od strane bilo koga pa i vehabija i neoharidija. Pri tome i ono
to je uradio neki demat, ili imam ili glavni imam, i to je uradila IZ. I
kad je muftija razgovarao ili pokuavao razgovarati sa rahmetli Jusufom
Bariem ili zajednicom u Maoi, i to je IZ. I kad mediji IZ-a ekstremistima ne daju medijski prostor kao neki sedminici i javni servisi, i to
je reakcija IZ-a. (Svakako, i kad je jedna medresa iskljuila jednu svoju
uenicu zbog nikaba, i to je IZ). Brojne su i druge mjere uvedene u cilju
suzbijanja infiltracije ekstremistikih stavova. Tako, naprimjer, u pravilu niko ne moe raditi u zajednici kao imam ako nije zavrio medresu.
Odstupanja su vrlo rijetka.
Na svu sreu IZ nije zajednica jednoumlja i diktata, ve otvorena
zajednica koja batini i njeguje islamski pluralizam. Zagovornici raznih
istki, pak, treba da imaju na umu da postoje i drugaiji prijedlozi za
istke od onih njihovih. I dok bi oni istili Zajednicu od vehabija, neki
bi istili umale tradicionaliste, drugi ultramoderniste, trei dervie, etvrti iije itd. Sasvim logino, istkama obino nema kraja. Uz to, istke
su haridijsko-mutezilijska, a ne sunnijska praksa. Sunnizam je uvijek
bio inkluzivan. Zapravo to je i jedina opcija ako se eli ouvati jedinstvo
zajednice. I zato su sunnije uvijek i imali najinkluzivniju definiciju muslimana od svih muslimanskih sekti: ehl-i kible, ko god se okree Kibli
u namazu, musliman je. Nije nepoznato da je i u ummetu i u IZ-u u
prolosti bilo ideolokih istki. Danas gotovo da postoji konsenzus da
na taj dio svoje historije ne moemo biti ponosni. IZ ne moe, ne treba
i ne smije biti inkvizicija.
Islamska zajednica i nasilje. Tano je i to da su neke izjave i saopenja IZ-a ponekad tumaena kao uskraivanje njene podrke dravnim organima u suoavanju sa terorizmom. Ali sveukupno, svakome ko
prati poziciju IZ-a sasvim je jasno da ona nikada nije stajala iza nasilja i
govora mrnje. Tako u Platformi IZ u BiH za dijalog iz 2005. godine
izmeu ostaloga stoji: Islamska zajednica odbacuje i osuuje upotrebu
nasilja. Ovo je posebno vano potcrtati u nae doba kada se pojedinci, grupe
377
i drave, nekada i sa pozivanjem na vjeru, koriste terorizmom radi ostvarivanja svojih politikih ciljeva. Terorizam, shvaen kao ilegalna upotreba
sile usmjerena protiv zabranjenih ciljeva ili uz koritenje zabranjenih metoda, predstavlja u miru ono to je ratni zloin u ratu. Sve ove vrste nasilja IZ
odbacuje i smatra zloinima kanjivim i po Boijem i po ljudskom pravu.
IZ takoe osuuje i dravni terorizam, koji s obzirom na dravni monopol
sile, moe imati teke posljedice. IZ posebno osuuje pojedince ili grupe koje
se pozivaju na Islam u vrenju teroristikih akata. Oni ne predstavljaju
Islam niti muslimane svijeta i svojim aktima pored nasilja nad rtvama
svojih akata vre i nasilje nad muslimanima i Islamom. U borbi protiv
terorizma treba utvrditi uzroke terorizma ove vrste i njima se baviti. Sama
ta borba mora se voditi zakonitim sredstvima.11 Takvima je porueno da
idu odakle su doli ako im se ne svia bosanski komunistiki islam.
Ukoliko se neko pita zato to nije uraeno tako jasno mnogo ranije,
podsjetit emo da mnoge stvari ranije nisu bile izdiferencirane i jasne
kao to su danas.
Islamska zajednica, meutim, opravdano izraava zabrinutost za
sluajeve poput Alirske grupe ili humanitarnih organizacija koje su
pomagale jetime a sad su neopravdano zatvorene bez dokaza i suenja.
Sveukupno, mi kao drutvo ne smijemo reagovati u afektu. Islamska
zajednica, kao i Katolika i Anglikanska crkva, Amnesty International ili
Human Rights Watch, treba da upozorava na mogua krenja ljudskih
prava ma ko oteeni bili. Niko od Amnesty Internationala ne oekuje
da podstie sigurnosne slube ove ili one zemlje da hapsi, niti da se
pravda to nam se ini da igra ulogu avoljeg advokata, jer evo, esto
se ispostavi da onaj koga smo osumnjiili i nije avo. Briga za ljudska
prava je dio misije IZ-a. U ve spominjanoj Platformi IZ-a za dijalog
stoji: Zatita ljudskih prava predstavlja jednu od najznaajnijih tekovina
savremenog pravnog razvoja a meunarodne kodifikacije visoka dostignua
koja treba da se prevedu u nacionalna zakonodavstva i stvarni ivot. U
toku napora za ostvarivanje ljudskih prava i sloboda neophodno je nastu11 Platforma se moe nai na www.rijaset.ba. Udruenje ilmijje je organiziralo seriju javnih
rasprava sa imamima i predsjednicima medlisa na kojima je Platforma predstavljena i o
njoj raspravljano. To to se nekada ni uposleni u Zajednici ni javnost mnogo ne osvru na
ovakve dokumente je pria za sebe.
378
Prve haridije
Rekao je Ebu Seid el-Hudri: Poslao je Alija ibn Ebi Talib, r.a, iz Jemenamalo zlata umotanog u kou Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., paga je
on podijelio etverici i to: Zejdu el-Hajlu, el-Akrai ibn Habisu, Ujejnetu
ibn Hisnu i Alkami ibn Ulasetu (ili Amiru ibn el-Tufejlu, prenosilac nije
siguran). Neki od ashaba, ensarija i drugih, kao da su mu zbog toga prigovorili, na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Zar ne vjerujete meni,
kome Onaj iznad nebesa vjeruje? Vijesti mi stiu s nebesa i ujutru i naveer.A onda je ovjek upalih oiju, visokih jagodica, izboenog ela, guste
brade i obrijane glave ustao i rekao: O Allahov Poslanie, boj se Allaha!
Poslanik, s.a.v.s., je podigao glavu prema njemu i rekao: Teko
tebi! Zar ja nisam osoba koja se najvie Allaha boji? ovjek je onda
otiao, a Halid ibn Velid, je skoio i rekao: O Allahov Poslanie, hou
li mu odsjei glavu? Moda on obavlja namaz ree Poslanik, a Halid odgovori: Moda onaj koji obavlja namaz govori svojim jezikom
ono to nije u njegovom srcu.Allahov Poslanik, s.a.v.s., na to ree:
Nije mi nareeno da otvaram srca ljudi, niti da rascjepljujem njihove
utrobe. A onda je on pogledao ka ovjeku koji je odlazio i rekao: Od
potomaka ovog ovjeka pojavit e se ljudi koji e uiti Kuran, ali on
nee prelaziti njihove grkljane; oni e izlaziti iz vjere kao strijela iz luka
(Buhari i Muslim).
1 Preuzeto u neto skraenom obliku iz djela Telbisu Iblis (Bejrut, Dar Ibn Zejdun), str. 136145.
381
Sljedbenici ovog ovjeka bili su ljudi koji su kasnije oruano ustali protiv halife
Alije ibn Ebi Taliba, keremellahu vedhehu. Kada se borba izmeu Muavije i
Alije, r.a., oduila, Muavijini sljedbenici podigli su Mushafe vezane za krajeve
svojih kopalja pozivajui tako Alijine sljedbenike da im presudi ono to je u
Kuranu. Rekli su: Odredit emo jednog ovjeka od nas, a vi odredite jednog
ovjeka od vas da ih zaduimo da postupe po onome to je u Knjizi Allaha,
Slavljenog i Uzvienog. Zadovoljni smo (prijedlogom) povikae ljudi.
Muavijini sljedbenici poslali su Amra ibn el-Asa da ih predstavlja, dok su Alij
i njegovi sljedbenici predloili Ebu Musau. Alija je rekao da misli kako Ebu
Musaa nije najprei, nego je htio umjesto njega poslati Ibn Abbasa. Meutim,
njegovi sljedbenici rekoe da ne ele nikoga od Alijinih roaka, pa Alija ipak
posla Ebu Musau, a arbitraa bi odloena do mjeseca ramazana. Tada Urve
ibn Udhejneh ree: Preputate da ljudi presuuju o onome to je u Allahovoj
nadlenosti?! Sud pripada samo Allahu! Kada se Alija vratio sa Siffina i uao
u Kufu, oko dvanaest hiljada njegovih sljedbenika nije ulo u grad s njim.
Umjesto toga, oni su se ulogorili u mjestu Harura tvrdei kako sud i vlast (ar.
hukm) pripadaju samo Allahu.
Ovaj incident obiljeava prvu pojavu haridija kao sektakog pokreta. Oni su nakon toga postavili ebiba ibn Ribija et- Temimija kao svog
emira za borbu (komandanta), a Abdullaha ibn el-Kavvaa el-Jekerija kao
382
svog emira za namaz (imama). Upoetku su ove haridije bili vrlo poboni
i predani u obavljanju razliitih ibadeta. Meutim, njihovo vjerovanje da
su oni ueniji nego Poslanikov ashab Alija ibn Ebi Talib, keremellahu vedhehu, postalo je osnova teke bolesti koja ih je zadesila i odvela u zabludu.
Prenosi se kako je Abdullah ibn Abbas rekao: Kada su se haridije odmetnule, oko est hiljada njih sakupilo se na imanju jednog ovjeka i
sloilo se da se pobune protiv Alije ibn Ebi Taliba. Za vrijeme njihovih
susreta, neki ljudi su doli do Alije i obavijestili ga da ova grupa kuje
zavjeru protiv njega. Meutim, Alija je svojim sljedbenicima rekao da ih
ne napadaju sve dok ovi njih ne napadnu, a to e ovi sigurno uraditi.
Kada je doao taj dan, otiao sam do Alije prije podne namaza i rekao
mu: O Voo pravovjernih, pomjeri podne-namaz dok malo ne zahladni kako bih ja otiao do njih i porazgovarao s njima. Alija je odgovorio
da se plai za mene, a ja sam mu rekao da sam ja ovjek dobre udi koji
nikome nije nita naao uinio, te mi je naposljetku dozvolio. Otiao
sami obukao svoju najbolju jemensku odjeu i sandale. Kod njih sam
stigao usred dana. Kada sam uao u njihov kamp, naao sam ljude ija je
skruenost u namazu bila onakva kakvu nikada nisam vidio. Na njihovim elima bili su oiljci (tragovi) od stalnog i produenog padanja na
seddu, a dlanovi su im bili uljeviti kao koljena deva. Njihova odjea
je bila natopljena (od suza koje su ronili iz bogobojaznosti), a lica su im
bila blijeda i izborana od noi koje su probdjeli obavljajui dobrovoljne
namaze. Na moj selam (pozdrav) odgovorili su pitanjem: Dobro doao,
Ibn Abbase. ta te je dovelo ovdje? Ja sam odgovorio: Dolazim od muhadira, ensarija i Poslanikovog zeta, meu kojima je Kuran objavljen i
koji znaju njegovo tumaenje (ar. t`evil) bolje od vas. Neki meu njima
povikae: Ne prepirite se s Kurejijama, zar Uzvieni nije rekao o njima:jer su oni narod svaalaki( Ez-Zuhruf: 58).
Njihovi argumenti za pobunu protiv Alije, r.a. Ipak, dvojica ili trojica pristadoe da razgovaraju sa mnom. Ja rekoh: Recite mi ta imate
383
384
385
Takoer se prenosi da su Aliji, r.a., kada se sloio s arbitraom, dola dvojica haridija i to Zerah ibn el-Berd et-Tai i Hurkus ibn Zubejr es Sadi,
i da su nakon to su uli kod njega rekli: Sud pripada samo Allahu. Alija
je odgovorio: Sud pripada samo Allahu, pa mu je Hurkus rekao: Pokaj
se za svoj grijeh i povuci svoju odluku da prihvati ljudsku presudu. Onda
nas vodi naprijed da se borimo protiv naih neprijatelja sve dok ne sretnemo naeg Gospodara. A ako ne odustane od ljudskog suda u nadlenosti
Allahove Knjige, ja u se sigurno boriti protiv tebe, traei time Allahovo
Lice.
386
Kada je Alija, r.a., haridijama poslao izaslanika da predaju ubicu Abdullaha ibn Habbaba, oni su mu odgovorili da su ga svi oni ubili. Zahtjev
je ponovljen tri puta i oni su svaki put odgovorili isto. Alija, r.a., je onda
rekao svojim sljedbenicima da otponu bitku protiv njih. Tokom borbe
haridije su jedan drugom govorili: Pripremi se da sretne Gospodara,
idemo, idemo u Dennet!
387
Druga se grupa sljedee godine pobunila protiv Alije, pa je on poslao vojsku da ugui njihovu pobunu (koja ih je i porazila). Meutim,
za vrijeme ovog perioda Abdurrahman ibn Muldem i njegovi prijatelji
sreli su se u Nehrevanu da spominju i ale gubitak svojih saboraca, gdje
su isplanirali svoju osvetu. Rekli su da ne mogu biti zadovoljni da ostanu na ovom svijetu nakon pogibije svoje brae, koja nisu marila hoe li
im biti prigovoreno za ono to su uradili traei Allahovo zadovoljstvo.
Dogovorili su se da ioni prodaju svoje due Allahu (da se rtvuju),
ciljajui one koje su smatrali voama zablude, ime e, smatrali su, osvetiti krv svoje brae i osloboditi muslimane.
Ibn Muldem je otiao u Kufu u zakazanoj noi. Kada je Alija napustio svoju kuu da bi predvodio sabah-namaz, Ibn Muldem ga je udario u elo estokim udarcem koji je prodro do njegovog mozga. Alija
je povikao ljudima da ga ne puste da pobjegne i on je bio uhvaen.
Kada mu je Ummu Kulsum povikala: O Allahov neprijatelju, ubio si
emirul-muminina nepravedno, on joj je odgovorio: Onda plai. Zatim je rekao: Ja sam otrovao svoj ma, pa ako me on nadivi, molim
Allaha da ga udalji i uniti. ... Ibn Muldem je nakon smrti Alije, r.a.
javno pogubljen.
388
Kada je El-Hasan ibn Alija, r.a., elio sklopiti mirovni sporazum s Muavijom, haridija po imenu El-Derrah ibn Sinan pobunio se protiv njega.
El-Derrah mu je tada rekao: Ti si poinio irk (oboavanje nekog pored
Jedinog Boga), kao to je i tvoj otac uinio, a onda ga je ubo u gornji dio
butine.
Stavovi El-Azarika
DUHOVNI TERORIZAM
Velika prijetnja javnom zdravlju
Halit Yerebakan
Danas se popularna tema duhovnog zlostavljanja javlja u religijskim kontekstima, ali se taj pojam zapravo pojavio u medicinskoj literaturi 1998, u dodatnom citatu naslovljenom sa Duhovni terorizam.
Da, to se smatra nekom vrstom terorizma zbog snage utjecaja, koji
je vjerovatno takav da je mnogo opasniji od masovnog ubistva! Religijsko ili duhovno zlostavljanje odnosi se na zlostavljanje koje se provodi
pod krinkom religije, a ukljuuje uznemiravanje ili poniavanje, koje
moe rezultirati dubokom psiholokom traumom.
Duhovno zlostavljanje deava se kada linost sreligijskim autoritetom ili s posebnom religijskom praksom zavodi i maltretira drugu osobu u ime Allaha ili tajnosti kakvog drugog duhovnog koncepta.
Osim toga, pod religijsko zlostavljanje moe se podvesti i zloupotreba religije u sebine, svjetovne ili ideoloke ciljeve, kakva je zloupotreba
sveenikog poloaja, bilo da se radi o umirovljenom ili aktivnom propovjedniku. Zapravo, osoba za koju se misli da je propovjednik moe biti
neko ko taj autoritet zloupotrebljava izmiljanjima, laima, obmanama,
zbog halucinacija ili ulnih doivljaja izazvanih modanim poremeajem.
Duhovno zlostavljanje esto podrazumijeva da zlostavlja koristi svoj
duhovni ili religijski rang kako bi iskoristio duhovnost rtve, dovodei je u
stanje neupitne pokornosti njegovom nemilosrdnom autoritetu ili kultu.
Dr.Purcel je 1998. u jednom medicinskom asopisu pisao o ovome i duhovno zlostavljanje definirao kao in prisiljavanja ljudi da vjeruju preutno ili oitujui se o tome da e biti kanjeni u ovom ivotu i / ili zauvijek
mueni u paklu zbog toga to nisu ivjeli dovoljno ispravan ivot kojim bi
zasluili mjesto u raju.
Osim ovoga, najekstremniji oblik duhovnog zlostavljanja jeste duhovni terorizam, koji je sm po sebi vrlo ozbiljan problem mentalnog
zdravlja. Neselektivno zlostavljanje i zloupotreba religijskog autoriteta
sutinski je dio kako smih osnova, tako i djelovanja sve veeg broja
religijskih grupa iz svake religije dananjice, koje su hiperautoritarne na najpodmukliji nain, te dominiraju nad svojim sljedbenicima,
kontroliraju ih i manipuliraju njima, a u svrhe line dobiti i izgradnje
privatnog kraljevstva.
Veoma je vano stei iru sliku ovog fenomena i odvojiti religijsku
od politike vlasti. Naime, religijske vlasti bi se, zbog svog mentaliteta,
392
Duhovna iskrenost
Poput malarije, ono je uestalije i opasnije u nekim regijama. Duhovno zlostavljanje ugroava zdravlje, pa, umjesto da ga zanemarujemo,
moramo ga izuavati.
Izvor: http://www.dailysabah.com/health/2014/03/31/a-major-threat-on-public-health-spiritual-terrorism-1396267413
OTVORENO PISMO
EBU BEKRU EL-BAGDADIJU1
U najkraim crtama:
1. U islamu nije dozvoljeno donositi fetve sve dok osoba koja donosi fetve ne ispuni uslove za mudtehida koje definie Usuli
fikh (Temelji erijatskog prava). Nije dozvoljeno uzimati pojedinano neke ajete asnog Kurana za donoenje odreenog
suda bez uzimanja u obzir svih tekstova koji su u vezi s tim.
2. U islamu nije dozvoljeno donoenje eriatskih odluka bez dobrog poznavanja arapskog jezika.
3. U islamu nije dozvoljeno olahko bavljenje eriatskim pitanjima
bez uvaavanja eriatskih znanosti.
4. U islamu je doputeno razmimoilaenje u pitanjima koja nisu
jasno vjerom definisana.
5. U islamu nije dozvoljeno neuvaavanje realnog stanja.
6. U islamu nije dozvoljeno ubiti nevinu osobu.
7. U islamu nije doputeno ubijanje izaslanika, a time i ubijanje
novinara.
8. Dihad u islamu ima odbrambeni karakter; njegov razlog mora
biti opravdan eriatom, mora se voditi na eriatski definisan
nain i imati eriatski cilj.
9. U islamu je dozvoljeno kazati da je kafir samo onom ko jasno
izrazi nevjerovanje.
1 Ovo je skraena verzija Otvorenog pisma dr. Ibrahimu Avvadu el-Bedriju, poznatom kao Ebu
Bekr el-Bagdadi, i svim borcima i pripadnicima onoga to nazivate islamskom dravom koje
je potpisalo 126 alima, intelektualca i muftija iz itavog muslimanskog svijta. Meu njima su i
bivi reisu-l-ulema IZ u BiH dr. Mustafa ef. Ceri i prof. dr. Enes Kari. Pismo je skraeno jer se
neki argmenti i stavovi ponavljaju u nekim drugim studijama ovog zbornika.
397
10. Nije dozvoljeno nanositi zlo kranima na bilo koji nain, ili
sljedbenicima Knjige.
11. Jezidije je neophodno posmatrati kao sljedbenike Knjige.
12. U islamu nije dozvoljeno ropstvo, nakon to je po jednoglasnom miljenju svih muslimana zabranjeno.
13. U islamu nije dozvoljeno vriti prisilu u vjeru.
14. U islamu nije dozvoljeno uskraivati prava enama.
15. U islamu nije dozvoljeno uskraivati prava djeci.
16. U islamu nije dozvoljeno izvravanje eriatskih kazni (hudud)
bez procedura koje garantuju pravednost i milosre.
17. U islamu nije dozvoljeno muenje.
18. U islamu nije dozvoljeno mrcvariti mrtve osobe.
19. U islamu nije dozvoljeno pripisivati zabranjena i runa djela
Allahu Svevinjem.
20. U islamu nije dozvoljeno unitavanje grobova poslanika i ashaba.
21. U islamu nije dozvoljena oruana pobuna protiv vladara iz bilo
kojeg razloga, osim otvorenog nevjerovanja, sve dok uspostavlja
namaz.
22. U islamu nije dozvoljeno proglasiti hilafet bez konsenzusa muslimanskog ummeta.
23. Iskazivati pripadnost domovini je dopustivo u islamu.
24. U islamu nema hidre nakon Poslanika, s.a.v.s.
398
.
.
.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, milost i mir na Posljednjeg vjerovjesnika i poslanika. Tako mi
vremena, ovjek, doista, gubi, - samo ne oni koji vjeruju i dobra djela
ine, i koji jedni drugima istinu preporuuju i koji jedni drugima preporuuju strpljenje. (El-Asr, 1-3.)
OTVORENO PISMO
399
Ibn Tejmije u djelu Medmuu-l-fetava (28/270) kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Poslat sam sa
sabljom pred Sudnji dan kako bi se jedino Allahu koji nema sauesnika robovalo. On je Taj koji
je moju opskrbu dao da bude u sjeni moga koplja i koji je dao ponienje i niskost onome ko se
usprotivi mojoj naredbi. Onaj ko oponaa neki drugi narod on i pripada njima. Hadis prenosi
Ahmed (2/50) u Musnedu sa slabim senedom od Ibn Omera, a kao argument ga navodi i Buhari.
400
Zar u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete...?! (El-Beqare,
85.)
Allah Svevinji kazje:
... Oni su rijei s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio
onoga ime su opominjani izostavili (El-Maide, 13.) Allah Svevinji
kazuje:
One koji Kuran na dijelove dijele. (El-Hidr, 91.)
5
401
402
Jezik
.
Allah obeava da e one meu vama koji budu vjerovali i dobra
djela inili sigurni namjesnicima na Zemlji postaviti, kao to je postavio
namjesnicima one prije njih, i da e im zacijelo vjeru njihovu uvrstiti,
onu koju im On eli, i da e im sigurno strah bezbjednou zamijeniti;
oni e se samo Meni klanjati, i nee druge Meni ravnim smatrati. A oni
koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grjenici. (En-Nur,
24:55.)
Nedopustivo je da se bilo koji kuranski ajet navodi da se ono
posebno odnosi na dogaaj koji se desio 1400 godina nakon objave
Kurana. Kako onda moe Ebu Muhammed el-Adnani da kae da je
navodni hilafet koga ste proglasili to to je Allah obeao? ak i da je
njegova tvrdnja ispravna bio je duan da kae: Ovo je od onoga to je
Allah obeao. Postoji druga isto jezika greka jer on kuranski izraz
el-istihlaf tumai kao navodni hilafet. Dokaz da to nije tano je sljedei
kuranski ajet:
...
Ree (Musa): Gospodar va e neprijatelja vaeg unititi, a vas
nasljednicima na Zemlji uiniti, da bi vidio kako ete postupati. (ElEraf, 7:129.)
403
Olahko pojednostavljivanje
ejh Ibn Tejmije u djelu Medmuu-l-fetava (13/341) kae: Sinonimije u jeziku ima malo, a
kada su u pitanju kuranski termini onda je to veoma rijetko, ili nikako. Er-Ragib el-Isfahani
u djelu Mufredatu-l-Kurani, str. 55. kae: Iza ove knjige slijedi knjiga o sinonimima, to
jest izrazima koji imaju istovjetno znaenje i o skrivenim razlikama izmeu tih izraza. Na
taj nain se utvruje zato je odreena rije upotrebljena u odreenoj situaciji a ne njen
sinonim.
7 Tefsir Ibn Derir Et-Taberi (9/28).
404
...
A pouku samo razumom obdareni primaju. (Er-Rad, 19.)
Poslanik, s.a.v.s., kae: Ko kae neto o Kuranu bez znanja neka sebi
spremi mjesto u vatri.8 Neprimjerene su rijei: I mi smo ljudi i oni su
ljudi. Razumijevanje onih koji tako govore nije kao razumijevanje onih
na koje se ovdje ukazuje, a to su ashabi i estiti predvodnici ummeta.
Razilaenje (u miljenju)
405
Koji Kuran sluaju i slijede ono najljepe u njemu; njima je Allah
na pravi put ukazao i oni su pametni. (Ez-Zumer, 18.)
Stroiji stav ne smatra se i Bogu draim stavom, i strogost nema vei
stepen sluenja i predanosti Allahu Svevinjem. U stroijem stavu ima
pretjerivanja, a Allah Svevinji kazuje:
Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe imate (El-Beqare,
185.)
Poslanik, s.a.v..s., kae: Nemojte prema sebi biti prestrogi pa
da se prema vama bude prestrogo. Bilo je naroda koji su prema sebi
bili prestrogi pa im je Allah dao prestrogost9 U prestrogosti ima
umiljenosti, stoga to prestroga osoba po prirodi stvari kae sebi: Ja
sam strog, i on koji nije strog kao ja ima u sebi neki nedostatak. I ja
sam poptuniji od njega. U prestrogosti postoji i skrivena doza loeg
miljenja o Allahu Svevinjemom, kao da je On objavio Kuran da ljude
mui:
9
406
.
Ta-ha. Nismo spustili Kuran na tebe da se mui. (Ta-ha, 2-1.)
Vano je napomenuti da je veina ljudi kroz istoriju primila islam
putem pozivanja na lijep nain. Allah Svevinji kazuje:
Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima
ne najljepi nain raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s
puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu. (En-Nahl, 125.)
Iako se islam politiki proirio usljed islamskih osvajanja, stanovnici
osvojenih podruja od Horasana do Arapskog magreba ostali su krani
stotinama godina, dok nisu postupno pod uticajem lijepog pozivanja
u islam, a ne strogou i prisilom, primili islam. Postoje velike drave
i cijela podruja poput Indonezije, Malezije, Zapadne Afrike i drugih
koji su primili islam pozivanjem u islam na lijep nain, a ne osvajanjem.
Prestrogost nije mjerilo pokornosti Bogu, niti nain irenja islama.
407
Ubijanje nevinih
I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda
zahtijeva ! (El-Isra, 33.)
Reci: Doite da vam kaem ta vam Gospodar va propisuje; da
Mu nita ne pridruujete, da roditeljima dobro inite, da djecu svoju,
zbog neimatine, ne ubijate - Mi i vas i njih hranimo - ne pribliujte se
nevaljatinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio
ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, - eto, to vam On preporuuje da
biste razmislili. (El-Enam, 151.)
Ubijanje bilo koga je zabranjeno (haram) i spada u najtee grijehe.
Allah Svevinji kazuje:
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije
nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini - kao da
je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se neiji ivot sauva, - kao
da je svim ljudima ivot sauvao. Nai poslanici su im jasne dokaze donosili,
11 Djelo Ilamu-l-muqiine an Rabbi-l-alemin od Ibn Kajjima el-Devzije (4/157).
408
ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili. (ElMaide, 32.)
A vi ste ubili mnoge nevine koji su imali drugaije miljenje od
vaeg, a koji se nisu borili protiv vas i nisu bili naoruani.
Ubijanje izaslanika
U svim vjerama je poznato da ubijanje izaslanika je zabranjeno (haram). Pod izaslanicima se ovdje misli na osobe koje su poslane od drugih
naroda radi obavljanja poslova kao to su postizanje mira, ili dostavljanje poruke. Izaslanik ima svoju posebnu zatitu (nepovredivost). Ibn
Mesud kae: Postala je ustaljena praksa da se izaslanici ne ubijaju12
Novinari su izaslanici istine, jer je njihova zadaa da, generalno, ljudima
pokau istinu. Vi ste bez milosti ubili dvojicu novinara: James Foley i
Steven Sotloff. Steven Sotloffa ste ubili nakon to vas je njegova majka
ponizno molila da pokaete samilost. Uposlenici koji su angaovani u
humanitarnoj pomoi su takoer izaslanici: izaslanici milosti i dobra. Vi
ste ubili radnika koji je bio angaovan u humanitarnoj pomoi (David
Haines). To to ste uradili je haram i u tome se slae sva ulema.
409
...
... Pa ako se pokaju i budu klanjanje obavljali i zekat davali, ostavite
ih na miru, jer Allah zaista prata i samilostan je. (Et-Tevbe, 5.) A Allahov
poslanik, s.a.v..s., kae: Teko vama, nemojte da se nakon mene vraate
nevjerstu i da jedni druge ubijate.13 Allahov poslanik, takoer, kae: Ko
kae LA ILAHE ILLALLAH (NEMA BOGA OSIM ALLAHA) od mene
je sauvao sebe i svoj imetak osim onoga na koga postoji pravo, i Allah e s
njim sviati raun.14 Ibn Omer i Aia, neka je Bog zadovoljan s njima, su
govorili: Ne moe se optuivati za nevjerstvo onaj ko klanja prema Kibli.15
b) Ovo pitanje je jedno od najopasnijih pitanja, stoga to ono
podrazumijeva proljevanje krvi muslimana, unitavanje njihovih ivota,
krenje njihovih svetosti, imovine i prava. Allah Svevinji kazuje:
...
Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam
ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih. (EnNisa, 90.) Allah Svevinji, takoer, kae:
O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte
i onome ko vam nazove selam ne recite: Ti nisi vjernik! - kako biste se
13
14
15
16
410
411
Pitaju te o dui. Reci: ta je dua - samo Gospodar moj zna, a
vama je dato samo malo znanja. (el-Isra, 85.)
Ali, Allah Svevinji prihvata taj ibadet, dok ljudi ne shvataju pravu
istinu o Allahu stoga to ...
... ... Nita nije kao On...
Pogledi do Njega
(E-ura, 11.) i ...
ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire (El-Enam, 103.) O
Njemu, Uzvienom, ne znamo nita drugo osim onoga to je On kazao
o Sebi putem objave i to je o Njemu rekao na Poslanik, Muhammed,
s.a.v.s. On (Svevinji) ...
...
alje Objavu, rijei Svoje - kome hoe od robova Svojih (Gafir,
15.) Kako onda moe bilo koja osoba da potegne sablju protiv drugih
osoba kada vidi da oni ne robuju Svevinjem Allahu kako to On zasluuje?
Jer niko ne moe robovati Svevinjem Allahu koliko to On zasluuje ako
to Allah Svevinji ne dopusti. U svakom sluaju, pitanje mnogobotva
u Arapa na Arapskom poluotoku nije mogue jer je Allahov poslanik,
21 Prenosi Ibn Madde (4204), Kitabuz-zuhd.
413
Sljedbenici Knjige
Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg
ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravini. (El-Mumtehane, 8.)
Kada je u pitanju dizja (glavarina), u erijatu postoje dvije vrste
dizje: dizja koja se uzima od onih koji su se borili protiv islama, kako
se to razumije iz rijei Svevinjeg:
22 Prenosi Muslim, (2812), Sifetu-l-qijameti vel-denneti ven-nar.
414
Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u
Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono to Allah i Njegov
Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru - sve dok ne daju
glavarinu posluno i smjerno. (Et-Tevbe, 29.)
Ovaj ajet se odnosi na one koji su pokrenuli borbu protiv muslimana,
to potvruje ajet koje se nalazi u istoj suri malo prije ovog ajeta:
Zar se neete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekrili i
nastojali da protjeraju Poslanika, i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Pree
je da se Allaha bojite, ako ste vjernici. (Et-Tevbe, 13.)
Kada su u pitanju oni koji se nisu borili protiv islama od njih se uzima
dizja po sporazumu bez okrutnosti. Omer ibnul-Hattab, r.a., saglasio se da
se dizja naziva sadakom i uzima se umjesto zekata u procentu koji je manji
od zekata i ide u Bejtu-l-mal iz kojeg se daje i kranima graanima kada
za to ima potrebe, kako je to radio Omer, neka je Bog zadovoljan s njim.
Porobljavanje
415
... i ispunjavajte ogovorom preuzete obaveze, jer e se za obavezu,
zaista, odgovarati. (El-Isra, 34.)
Snosit ete odgovornost za taj veliki zloin koji u budunosti moe dovesti do porobljavanja muslimanki u podrujima u kojima su drugi dominantni, a koji mrze islam, i snosit ete odgovornost za silovanje ena muslimanki
i njihovo prisiljavanje na blud, kao reakciju na ono to ste radili Jezidijkama.
Prisila
...
U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti - pravi put se jasno razlikuje
od zablude!... (El-Beqare, 256.);
Da Gospodar tvoj hoe, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa
zato onda ti da nagoni ljude da budu vjernici? (Junus, 99.);
...
I reci: Istina dolazi od Gospodara vaeg, pa ko hoe - neka vjeruje,
a ko hoe - neka ne vjeruje... (El-Kehf, 29.), i On kazuje:
...
...Vama - vaa vjera, a meni - moja! (El-Kafirun, 6.)
U vjeru nije dozvoljeno
Poznato je da je ajet ...
silom nagoniti objavljen nakon osloboenja Mekke i niko ne moe
kazati da je taj ajet dokinut, a vi ste prisiljavali ljude u vjeru, kao to ste
prisiljavali muslimane da prihvataju vaa miljenja. Vi prisiljavate sve
koji ive pod vaom vlau da izvravaju i najsitnije i najkrupnije stvari
koje su pitanje odnosa izmeu ovjeka i njegovog Gospodara. U Riqqi,
Diriz-zuru i drugim podrujima pod vaom kontrolom naoruane osobe
se kreu meu svijetom i nazivaju sebe el-hisbe / vrioci obrauna koji
raune sviaju sa svijetom kao da su zadueni od Svevinjeg Allaha da
sprovode Njegove naredbe. Nije poznato da je bilo koji ashab to radio
i to se ne moe smatrati nareivanjem da se ini dobro i odvraanjem
od zla. To to vi radite je prisila, obijest i neprekidno utjerivanje straha
kako ko hoe. Da Allah Svevinji hoe da se tako radi prisilio bi ljude da
izvravaju najsitnije detalje Njegove vjere. Allah Svevinji kazuje:
...
...
A zar ne znaju vjernici da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude
na pravi put uputio. (Er-Rad, 31.) On, Allah Svevinji, takoer kae:
Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred
kojim bi oni vratove svoje pognuli. (E-uara, 4.)
ene
Ovo je duga tema koja se moe saeti u to da ste vi ene pretvorili kao
da su u logoru, ili zatvoru, da se oblae po vaem miljenju, da ne izlaze,
ne obrazuju se, ne rade i ne zarauju, niti se slobodno kreu. ene
prisiljavate da se udaju za vae borce, a Allah Svevinji kazuje:
417
O ljudi, bojte se Gospodar svoga, koji vas od jednog ovjeka stvara, a
od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge mukarce i ene
rasijao. I Allaha se bojte - s imenom ijim jedni druge molite - i rodbinske
veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi. (En-Nisa, 1.) Poslanik,
s.a.v.s., je rekao: U oporuku vam ostavljam da sa enama lijepo postupate.
Djeca
A zato se vi ne biste borili na Allahovu putu za potlaene, za
mukarce i ene i djecu, koji uzvikuju: Gospodaru na, izbavi nas iz
ovog grada, iji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zatitnika i Ti
nam podaj onoga ko e nam pomoi! (En-nisa, 75.)
kazne u nekim sluajevima. Omer ibnul-Hattab nije sprovodio erijatske kazne u godini gladi, - kako je to zabiljeeno. U svim mezhebima
erijata postoje jasne procedure sprovoenja erijatskih kazni kojih se
mora pridravati i uz koje se treba pokozati samilost. Uslovi za primjenu erijatskih kazni su takvi da je njihova realizacija veoma teka. Ako
postoji sumnja, onda se erijatske kazne ne izvravaju. To znai da ako
postoji bilo kakva sumnja erijatska kazna se ne izvrava. erijatske kazne se ne izvravaju nad onima koji su siromani i nita nemaju, niti za
krau voa i povra. erijatske kazne se ne izvravaju za krau imetka
ispod odreenog iznosa, Vi ste pourili sa izvravanjem erijatskih kazni
dok je kod vjerski svjenih ljudi primjena erijatskih kazni jedno od najteih pitanja. Nema potrebe da govorimo o uslovima koji su neophodni
da bi se dokazala prostitucija i o etiri pravedna svjedoka koji moraju
svojim oima vidjeti in spolnog odnosa.
Muenje
Neki koji su bili pod vaom vlau, ili zarobljenici kod vas ale se da ste
ih muili strahom, prebijanjem, ubijanjem i razliitim vrstama muenja
u koja spada i zakopavanje ivih ljudi. Odsijecanje glava noevima spada
u najtee vrste muenja i erijatski nije dozvoljeno. Ako postoji zakonom
utvren razlog za smaknue ono se vri sabljom i to jednim udarcem. Na
masovnim pogubljenjima, koja su u osnovi strogo zabranjena (haram),
kako je to naprijed objaenjeno, vai borci se ismijavaju koga e pogubiti,
raduju se tuoj nesrei i izgovaraju glasove kao ivotinje, govorei poklat
emo vas kao stoku, a zatim to i urade. Vai borci se ne zadovoljavaju
samo ubitstvima nego uz ubitstva potcjenjuju, poniavaju i izruguju se, a
Allah Svevinji kazuje:
...
O vjernici, neka se mukarci jedni drugima ne rugaju, moda su
oni bolji od njih (El-Hudurat, 11.)
419
A kada urade neko runo djelo, govore: Zatekli smo pretke nae
da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio. Reci: Allah ne zapovijeda da
se rade runa djela! Zato o Allahu govorite ono to ne znate? (El-Eraf,
28.)
420
421
Hilafet
Hilafet je obaveza (vadib) ummeta o emu ulema ima jedinstven stav. Ummet nema hilafeta od njegovog ukidanja 1924. g. Ali za novi hilafet potreban je konsenzus muslimana (idma) i to ne samo jedne grupe koja zauzme
jedan oak, ili odreenu povrinu zemlje. Omer ibnul-Hattab, r.a., kae:
Ko izabere nekoga za halifu bez kosultovanja sa muslimanima takav halifa
nee biti prihvaen, niti onaj ko ga je birao iz opreza da ne bi bi obojica
bili ubijeni.24 Proglaavanje hilafeta bez konsenzusa muslimana (idma)
predstavlja smutnju (fitnu) stoga to mase muslimana koji nisu birali ostaju
izvan hilafeta. To, takoer, moe dovesti do proglaavanja mnogih hilafeta i
smutnje e se tako namnoiti. Poetak takve smutnje prepoznali su sunnijski
imami u Mosulu koji vam nisu dali prisegu. U vaem nastupnom govoru
citirali ste dio govora Ebu Bekra es-Siddika, neka je Bog zadovoljan s njm:
Ja sm postavljen da vladam nad vama, a nisam najbolji od vas. Postavlja se
pitanje ko vas je postavio da budete halifa ummeta? Da li je to vaa skupina?
Na taj nain dolazi grupa koja broji desetine hiljada ljudi i postavlja sebe kao
vlast nad vie od milijardu i pet stotina miliona muslimana. Postoji jedan
pokvaren, zatvoren krug ljudi koji kau: samo smo mi muslimani i mi emo
odluiti ko e biti halifa. Mi smo odluili ko e biti halifa i ko ne prihvata
onoga koga smo mi postavili on je nemusliman. U tom sluaju halifa je
samo glavni u jednoj skupini koja kae da su 99% muslimana kafiri? Sa druge strane, ako priznajete milijardu i pet stotina miliona muslimana koji sebe
smatraju muslimanima zato ih ne konsultujete o pitanju vaeg navodnog
hilafeta? U pitanju je jedna od dvije mogue stvari: Ili priznajete da su oni
muslimani koji vas nisu birali za halifu i vi niste halifa, ili ne priznajete da
su oni muslimani, pa zato onda koristite izraz halifa? U tom sluaju muslimani ine malu grupu kojoj halifa nije ni potreban. Hilafet mora nastati
na konsenzusu islamskih drava, konsenzusu udruenja uleme u islamskim
dravama i konsenzusu muslimana iz svih dijelova svijeta.
422
Pripadnost dravama
U govoru ste rekli da Sirija ne pripada Sirijcima i da Irak ne pripada Iraanima25, i u istom govoru ste pozvali muslimane iz svih dijelova svijeta da
uine hidru u podruja dominacije islamske drave u Iraku i amu. Vi
ste na taj nain uzeli prava i dobra ovih zemalja i podijelili ih stranim ljudima, makar oni bili iste vjere, isto kao to je uradio Izrael traei od idova
izvan Izraela da naseljavaju Izrael uzurpirajui prava Palestinaca na njihovu
zemlju i progonei ih sa njihove zemlje i zemlje njihovih pradjedova. Gdje
je u tome pravda?
Ukratko, ljubav prema domovini i pripadnost domovini nije u
suprotnosti sa islamom, nego je, upravo, ljubav prema domovini dio
vjere- imana. Ljubav prema domovini je neto prirodno u svakom ovjeku, i sunnet je da musliman voli svoju domovinu. Poslanik, s.a.v.s.,
naputajui Mekku obraa joj se rijeima: Kako si ti samo dobra zemlja
i koliko si meni draga! Da me moj narod nije istjerao iz tebe ne bih selio
nigdje.26 U Kuranu i Sunnetu postoji mnogo primjera ljubavi i pripadnosti domovini. U asnom Kuranu stoje rijei:
A da smo Mi njima naredili: Poubijajte se! - ili: Iselite se iz zaviaja svog! malo ko od njih bi to uinio.... (En-Nisa, 66.)
El-Fahrur-Razi27 izjednaava protjerivanje sa ognjita sa ubitstvom
osobe. Enes ibn Malik, r.a., prenosi da kada bi Poslanik, s.a.v.s., dolazio
sa puta i ugledao zidove Medine da bi pourivao devu, a kada bi bio
na nekoj drugoj jahaoj ivotinji da bi je poticao da ide bre iz ljubavi
prema Medini.28 El-Hafiz ibn Hader kae29 da hadis upuuje na
dobrote Medine i ne legitimitet ljubavi prema domovini i tenji prema
njoj.
25
26
27
28
29
423
Hidra
Pozvali ste muslimane iz svih dijelova svijeta da uine hidru (da se presele u podruja uticaja islamske drave): Hajte, doite (u Siriju) prije
nego to vrata budu zatvorena.30 Ukratko, Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
Nema hidre nakon osloboenja Mekke, nego dihad i nijjet, a ako
budete pozvani u borbu, odazovite se.
ZAKLJU AK
.
Milostivi. Pouio Kuranu. Stvorio ovjeka. (Er-Rahman, 3-1.)
Allah Svevinji je stvorio ovjeka iz Svoje milosti.
.
...
A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere
uinio. Meutim, oni e se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio... (Hud, 119-118.)
Rije zato odnosi se na rije milost, a ne zato da bi se razilazili. To je
miljenje i Ibn Abbasa koji kae: Iz milosti je stvorio ljude.31
Najbolji nain za sticanje Allahove milosti jeste robovanje Allahu.
Allah Svevinji kazuje:
Dine i ljude sam stvorio samo zato da Meni robuju. (Ez-Zarijat, 56.)
.
Ja ne traim od njih opskrbu niti elim da Me hrane. Opskrbu
daje jedino Allah, Moni i Jaki! (Ez-Zarijat, 58-57.) Allah Svevinji je
objavio Kuran iz Svoje milosti.
30 Video isjeak na internetu za Hayat Media Centar, avgust 2014. g.
31 Vidi: Tefsirur-Razi (18/412).
424
...
Mi objavljujemo u Kuranu ono to je lijek i milost vjernicima, ...
(El-Isra, 82.) Islamska vjera je milost i njene osobine su milost. I Poslanik, s.a.v.s., koji je poslat kao milost svjetovima ukratko opisuje kakav
odnos muslimana treba biti prema drugim ljudima: Budite milostivi
da bi se prema vama bilo milostivo.32 Ali vi ste islamsku vjeru kroz sve
naprijed navedeno prikazali kao vjeru terora, ugnjetavanja, muenja i
ubijanja, a to je iz naprijed iznesenog pogreno, i nanoenje zla vjeri,
muslimanima i cijelom svijetu. Preispitajte sve vae postupke, proite ih
se i pokajte se. Prestanite sa nanoenjem patnje ljudima i vratite se vjeri
milosti. Allah Svevinji kazuje:
Reci: O robovi Moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite
nadu u Allahovu milost! Allah e, sigurno, sve grijehe oprostiti; On,
doista, mnogo prata i On je milostiv. (Ez-Zumer, 53.)
A Allah najbolje zna!
24. zul-kade 1435. h.g. 2014/9/19. g.
425
kao u ena. Poet e se meusobno razilaziti. A zatim e Allah dati istinu kome On hoe.33
Neki se pitaju da li se ove rijei koje je izgovorio Ali ibn Ebi Talib,
r.a., i koje prenosi Buharijin ejh i uitelj Nuajm ibn Hammad u knjizi
Fiten (Smutnje) napisanoj prije skoro 1200 godina odnose na nosioce
islamske drave?
Da li je mogue ove rijei razumijeti na sljedei nain:
Kada vidite crne zastave: a zastave islamske drave su crne.
Ostanite na zemlji: Ostanite muslimani na svojim mjestima i nemojte initi hidru u tu dravu.
Ne pokreite vae ruke, niti noge: Ne pomaite ih novano, niti
opremom.
Zatim e se pojaviti ljudi slabii na koje se ne treba osvrtati: Misli
se slabi u poznavanju vjere i morala i njihovom praktikovanju.
Njihova srca e biti kao komadi eljeza: To jest, ubijat e zarobljenike i muiti ljude vrlo grubo.
Oni e imati dravu: Ima gotovo stotinu godina kako niko nije nazvao
svoju dravu dravom islama do ove sadanje islamske drave u Siriji i
Iraku.
Nee ispunjavati dato obeanje i obavezu: Islamska drava nije,
na primjer, ispunila obeanje dato uajzatu nakon to su im dali prisegu, ili nije uvaavala imunitet izaslanika koji su joj poslati kao to su
novinari.
Pozivat e istini: Islamska drava poziva u islam.
A nisu dostojni istine: Oni koji su dostojni istine su milostivi. Allahov poslanik s.a.v.s., kae: : Budite milostiivi da bi se prema vama bilo
milostivo.
Imena e im biti nadimci: kao to su: Ebu Muhammed, Ebu Musenna, Ebu Muslim itd.
A pripadat e mjestima: El-Bagdadi, Ez-Zerkavi, Et-Tunisi, El-Jemeni, El-Kanadi.
Kose e im biti duge kao u ena: Takve su kose boraca islamske
drave.
33 Prenosi Nuajm bin Hammad, Kitabu-l-fiten (573).
426
O sinko moj, dobro ili zlo, teko koliko zrno goruice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah e na vidjelo iznijeti, jer Allah zna
najskrivenije stvari, On je Sveznajui. (Lukman, 16.)
Sa arapskog preveo: Ahmed Halilovi
427
CHARLIE HEBDO:
KO JE UVRIJEDIO POSLANIKA?
Ebrahim Rasool1
Na samom poetku njegova poslanstva Poslaniku Muhammedu, suoenom s tekim provokacijama i neprijateljstvom, Bog je Kuranom zapovijedio kako da reagira: Otrpi ono to ti govore i kloni ih se na dostojanstven nain (73:10). Ovakva reakcija esto e biti na probi za ivota
Poslanika i prvih muslimana, a najupeatljivije onda kada je otiao u
Taif: stanovnici i poglavari toga grada na svaki nain, verbalno i fiziki,
napadali su ga i vrijeali. Poslanik je odbio mogunost da se itavim nizom prirodnih i Boanskih reakcija ovi ljudi kazne i umjesto toga molio
se da u buduim generacijama bude manje neprijateljstva i mrnje, da
ti narataji budu otvoreniji. Duh trpeljivosti i dostojanstva vidjet e se i
u Poslanikovoj toleranciji prema nekoj starici koja je otrov svoje mrnje
prema njemu prosipala tako to je svakodnevno svoje smee ostavljala
pred njegovim vratima. Jednog dana kad ne nae smee pred svojim
vratima, on iz saosjeanja ode do nje da vidi je li iva i zdrava.
Ako je poslanik Muhammed ovako odgovarao na ponienja i uvrede, onda, kako to da neko u nae ime prisvaja pravo da trai osvetu,
da poini ubistvo, da inkriminira 1,6 milijardi muslimana, da toboe
brani Poslanikovu ast od nekog karikaturiste, da ga brani ak i od
onog establimenta koji zloupotrebljava nau nelagodu zbog slikovnog
prikazivanja Boga ili Poslanika. Kako to da je vostvo globalne muslimanske zajednice opet primorano dvosmisleno govoriti, okoliati, dok
vaga teinu grijeha prikazivanja (lika Poslanika, a.s.) i zloin ubistva?
1 Bivi ambasador Junoafrike Republike u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Tekst je objavljen10. januara 2015.
429
Ako okoliati znai indirektno govoriti, izbjegavati neugodnu istinu, glumiti komunikaciju, istupati dvosmisleno do take kada se poinje
vrdati i obmanjivati, onda u muslimanskom svijetu ono podrazumijeva
uglavnom zbunjenost i utnju, smetene govore tipa da, ali i obraanja
u kojima se osuuje ubistvo ali i izraava nada da se karikaturisti nee
opet kaiti s nama. Meutim, ohrabruje to sve vie i vie muslimana
osuuje napad na Charlie Hebdo, poinjen s predumiljajem, to ih sve
vie i vie izraava sauee i distancira se od onih koji tvrde da djeluju
u nae ime. Ohrabruje i to to oni ine uprkos namjernoj provokaciji
Charlie Hebdoa. Ohrabruje i to je sve vie globalnih, nacionalnih i lokalnih politikih i vjerskih lidera spremnih da uoe nijanse u muslimanskom svijetu, iako bi im moglo biti oproteno ako bi bili zaslijepljeni
bijesom.
Meutim, utnja, konfuzni odbrambeni stav i bljeskovi hrabrosti nee
biti dovoljna protivtea trijumfalizmu ekstremista. Nakon Charlie Hebdoa,
nakon napada u australijskom kafiu, nakon kanadskog Parlamenta, nakon
odrubljivanja glava u Iraku, nakon nigerijskih otmica, nakon pakistanskog
horora u koli, ekstremisti bi mogli povjerovati da su uspjeno iskoristili
tranzicijski trenutak u vanjskoj politici SADa, pa time i Zapada, koja se
povlai nakon tri decenije nekontroliranog militarizma; da su prosperirali u
meteu regionalnih borbi za prevlast i posrednike snage ukljuujui neke
od ekstremista izrasle u tom procesu; da su popunili politiki vakuum
nastao sukcesijom krhkih i propalih drava; da su se dobro okoristili kontrarevolucijama koje su okonale kratki arapski pokuaj slobode i demokratije, te da su stvorili prostor za ostvarivanje svojih ciljeva time to vraaju
diktatore na vlast, a gue glas svih onih koji se usude razmiljati, makar i
pogreno, o mogunosti demokratije.
Ekstremisti bi se ponadali i da ima anse za uspjeh njihovog plana
da postanu glavni predstavnici muslimana, da kontroliraju muslimanski
narativ, da definiraju njihove odnose s drugima i da od muslimanske zajednice naprave dunglu za svoj agresivni dihad. Taj plan poiva na dvjema metodama: ulijevanju straha i izvrtanju istine. U sreditu svakog fundamentalizma jeste potencijal da paralizira glavninu sljedbenika time to
gradi i brani neto poznato i blisko njihovom vjerovanju i identitetu. U
Iraku i Siriji to bi mogao biti povratak ideji hilafeta u cilju odbrane od
kastracije koju uzrokuje globalizacija. U sluaju karikatura u Danskoj ili
430
433
435
Kriza identiteta
436
5 Ibid.
437
iako je jo uvijek teoretski revnosno zastupaju. Tako su i demati i damije meu bosanskim muslimanima postali sve vie oblici iskljuivo
institucionalnog organizovanja vjernika, a sve manje duhovna utoita
onima koji u svijetu otuenosti tragaju za pripadnou. To ponovo otvara prostor za djelovanje onih koji su pokazali da svojim sljedbenicima
mogu ponuditi ljudsku toplinu, panju i podrku, te osjeaj zatite i
sigurnosti.
Situacija je utoliko tea u sluaju zemalja i drutava u tranziciji, u
kojima su u krizi sve drutvene institucije i u kojima je dolo do izmjene
drutvenog identiteta (npr. zemlje nastale raspadom komunizma).
U tom smislu bosanskohercegovaki muslimani u izrazito su tekoj
situaciji jer se nalaze u fazi prelaska iz drutva i drave u tranziciji u
individualistiko postmoderno evropsko drutvo, a ne zna se koje je od
njih plodnije za procvat svih oblika ideolokih pokreta i vjerskih sekti.
Dodamo li jo tome i injenicu da se bosanski muslimani- Bonjaci nalaze u fazi nationbuildinga ili izgradnje nacije, za koju je simptomatina
konfuzija oko nacionalnog i vjerskog identiteta, onda jedino moemo
oekivati da e se stepen zbunjenosti vlastitim identitetom, naroito stasavajuih generacija, samo produbiti, to stvara plodno tlo za bujanje
artificijelnih identiteta koje pokreti i sekte promoviu.6
U ovom kontekstu, a posebno u sluaju islamistikih pokreta, kljunim bi se pokazala stabilizacija bonjake tradicije, odnosno posebno i
jasno definisanje i artikulisanje islamske tradicije Bonjaka7.
Na pitanje o razlozima irenja vjerskih pokreta i sekti po itavom svijetu, to ga je predstavilo papinsko vijee, stiglo je 75 odgovora nacional6 O navali novih vjerskih uenja olienih u razliitim sektama u bosanskom drutvu (ne samo meu
bosanskim muslimanima) vidi intervju sa mr. Muharemom ef. Omerdiem u sarajevskom magazinu Start (Spasitelji ili lovci na due, razgovarao Ekrem Tinjak, Start - Magazin Bosne i
Hercegovine)
7 Prof. dr. Fikret Kari je nakon niza incidenata u kojima su uestvovali pripadnici pokreta
selefija, ili tzv. vehabija, u islamskim informativnim novinama koje izdaje Rijaset IZ BiH aktuelizirao upravo pitanje islamske tradicije Bonjaka, termina koji se koristi i u Ustavu IZ-a
u BiH iz 1997. Vidi: prof. dr. Fikret Kari, ta je to islamska tradicija Bonjaka, Preporod,
br. 23/841, 1. decembar 2006.
438
439
441
442
444
445
PREPORUENA LITERATURA
Taha Dabir el-Alvani, Etika neslaganja u islamu, Sarajevo, Visoki saudijski komitet za pomo BiH, 1996. Etika neslaganja je objanjenje normi
koje islam postavlja za uesnike u intelektualnim raspravama i dijalozima.
Ona nam izlae vie principe i intencije erijata koje muslimanima otvaraju mnogo ire vidike nego li to ine sitniave debate o detaljima zakona
i sitnim razlikama izmeu razliitih teolokih argumenata. Kako je knjiga
prvotno bila namijenjena suprotstavljenim islamskim politikim strujama
u jednom dijelu muslimanskog svijeta, autor je veinom navodio primjere
iz klasine povijesti pravne nauke islama. Posebnu panju je posvetio analizi primjera neslaganja ranih pravnika islama; razlika koje su bile zadrane
unutar akademskih okvira i kojima nije dozvoljeno da evoluiraju u neprijateljstvo meu uesnicima u raspravi. Razlike nikad nisu zaslijepile rane
uenjake u toj mjeri da previde osnovne namjere erijata ili svoju odgovornost. U poglavljima o nekim od najveih linosti muslimanske znanstvene
i politike povijesti savremeni musliman moe nai praktine primjere suzdranosti i razumijevanja. U tome lei i vrijednost ovoga djela. Ponovno
oivljavanje duha tolerancije i razumijevanja omoguit e dananjim muslimanima da s nadom gledaju u budunostnavodi se u predgovoru knjige
koja bez sumnje moe posluiti kao korisno tivo svim onim islamistikim
pravcima koji promoviu iskljuivost i koji trebaju izgraditi vlastiti platformu za meumuslimanski dijalog i duh islamskog pluralizma.
Louay M. Safi, Mir i granice rata, Sarajevo, Bemust, 2004. Ovo kratko
djelo dr. Safija daje odlian klasini pregled stvarnog znaenja pojma
dihad u islamskoj tradiciji, kao i historijski kontekst nastanka nekih od
propisa koji se veu za propise dihada u islamskom pravu.
Ibn Tejmijje, Opravdanja za greke velikih uenjaka i imama. Ova knjiga
jednog najveih autoriteta ehlu hadiske kole miljenja odlian je primjer kako su ranije generacije muslimana batinile islamski pluralizam.
Autor u ovom djelu pokazuje kako smatra da je prirodno da se uenjaci
razlikuju u miljenju i da postoje razliiti stavovi o istom pitanju, a sve
to zbog razloga koje je pisac naveo u ovoj knjizi. Ibn Tejmijje naglaava
kako razliiti pristupi istom problemu meu ulemom nisu bili razlozi
446
PREPORUENA LITERATURA
za meusobnu netrpeljivost, vrijeanje i iskljuivost. Ova knjiga je znaajna i zbog toga to brojni mladi islamisti koji se danas pozivaju na Ibn
Tejmijju pokazuju sklonost ka netrpeljivosti prema svakome onome ko
ima drugaije miljenje od njih.
Jusuf el-Karadavi, Razumijevanje Sunneta, Sarajevo, Bemust, 2001. Knjiga pojanjava osnovne principe ophoenja sa vjerovjesnikom tradicijom,
i to iz perspektive pravnika, ali i daija (misionara islama). Druga tema
ovoga rada je definisanje nunih principa i smjernica za ispravno razumijevanje sunneta daleko od skuenosti doslovnjaka koji se zaustavljaju kod
vanjskih znaenja, a zanemaruju intencije; koji dre do forme sunneta a
zapostavljaju njegov duh, ali i od pretjerane fleksibilnosti nemarnih priuenjaka koji u kuu ne ulaze na vrata; koji se uputaju u ono to ne znaju
raditi, i o Bogu i Njegovu poslaniku govore ono to ne znaju. Ova knjiga
na jedan vrlo konstruktivan nain trasira smjernice srednjeg i umjerenog
puta u jednoj jako bitnoj temi kakva je razumijevanje sunneta.
Ali M. e-erif i drugi, serijal knjiga o revidiranim stavovima egipatske
El-Demaa el-Islamijje: 1) Zabrana pretjerivanja u vjeri i proglaavanja
muslimana nevjernicima (Hurmetu l-guluvv fi d-din ve tekfiri l-muslimin), 12) Rasvjetljavanje greaka koje su se desile u dihadu (Taslitu l-adva
ala ma vaka fi l-dihad mine l-ahta), 3) Savjet i pojanjenje o ispravljanju shvatanja onih koji podstiu na dobro i odvraaju od zla (En-Nushu ve
t-tebjin fi tashih mefahimi l-muhtesibin) i ) Inicijativa obustavljanja nasilja: erijatska vizija i realan pogled (Mubaderetu vakfi l-unf: ruje erijje
ve nazre vakiijje), sve izdate u Kairu, Mektebetu t-turasi l-islami, 2002.
Autori ovog serijala su lanovi tzv. historijskog rukovodstva egipatske
El-Demaa elIslamijje ili lanovi Medlisu -ura (Savjetodavnog tijela
koje je upravljalo pokretom) koji su revidirali svoje stavove: Zuhdi Kerem, emir Organizacije, Nadih Abdullah Ibrahim, njen glavni ideolog,
Ali M. e-erif, jedan od najutjecajnijih lidera, Osama Ibrahim Hafez,
daleko najpopularniji lider meu sljedbenicima Organizacije, Asim Abdulmadid Muhammed, lan Medlisu -ura.2
1
2
447
PREPORUENA LITERATURA
PREPORUENA LITERATURA
PREPORUENA LITERATURA
PREPORUENA LITERATURA
od 1.000 puta; izvedenica ili glagol rekao je (qala) vie od 300 puta;
imperativna izvedenica reci! (qul!) vie od 300 puta itd., a zato!? Zbog
toga to se dijalog, ako se prakticira na nain kako se zapovijeda, odvija
lijepom rijeju, bistrim razumom, blagim srcem, istom intuicijom poteenom mrnje, zavisti i pritvornosti. Kad dijalog dolazi iz zdravoga
srca, on ostavlja plodonosne tragove. Uzvieni Stvoritelj otvorio je podruje dijaloga sa Svojim melekima i poslanicima, a poslanici su otvorili
podruje dijaloga sa svojim narodima. Postoji i dijalog izmeu dobrih
i zlih ljudi kao i dijalog loih s loima, a sve to da bi ljudi meusobno
saraivali i putem razgovora i dijaloga pronali Pravi put.
Grupa autora, Srednji islamski put drutvene implikacije, Centar za
dijalog Vesatijja, El-Kalem, Sarajevo 2013.
Ovo je zbornik radova u kojem su objavljeni referati Prve i Druge meunarodne konferencije o vesatijji. Prva konferencija odrana je
u Londonu od 26. do 28. maja 2006, a druga u Washingtonu od 17.
do 19. novembra 2006. Tu su radovi brojnih autora, poput: Abdulazita
el-Humejdija, Salaha es-Savija, ejha Muhameda ed-Devevija, Muhameda el-Bejanunija, Demala Bedevija, Muzammila Siddikija, Hadia Mubaraka, i brojnih drugih.
U zborniku je objavljen i rad Demala Bedevija o relacijama izmeu muslimana i nemuslimana, u kojem je on, izmeu ostalog, napisao: ovjeanstvo danas ivi u globalnom selu, gdje ljudi ili narod
ne mogu ivjeti u izolaciji i biti ravnoduni prema onome to se deava
negdje drugdje. Svijet u kome ivimo uzajamno je ovisan i toliko meusobno povezan da je mirni dijalog postao ve odavno imperativ. Uprkos
opoj eroziji privrenosti religiji, interpretiranje ili pogreno tumaenje
ipak jo uvijek igra kljunu ulogu u oblikovanju stavova pojedinaca i
ima utjecaj na svekoliko ponaanje.
Uprkos ozbiljnim sluajevima zloupotrebe razliitih religija od strane njihovih sljedbenika, kako bi opravdali ili podsticali na akt brutalnosti i krvoprolia, postoje pozitivne i korisne zajednike teme u tim religijama. Stoga, miroljubivi i iskreni unutarvjerski i meuvjerski dijalozi
mogu biti od koristi u rjeavanju krucijalnih pitanja od interesa za sve.
Ovaj rad je skroman doprinos tom dijalogu iz jedne perspektive unutar
451
PREPORUENA LITERATURA
velike svjetske religije koju ispovijeda jedna petina ljudskog roda; koja
se ponajvie pogreno razumijeva u odnosu na bilo koju drugu vjeru,
ponekad ak i od strane njenih sljedbenika.
Grupa autora, Ustanova fetve u globariziranom svijetu, Centar za dijalog
Vesatijja, El-Kalem, Sarajevo, 2013.
Ova knjiga zbornik je radova uesnika meunaordne konferencije
Metodologija tumaenja islamkih propisa (ifta`) u otvorenom svijetu
realnost i oekivanja, koju je od 26. do 28. marta 2007. godine u
Kuvajtu organizovao Svjetski centar za islamski srednji put (El-Vesatijja). Govorei o problemu koji je tretiran na ovoj konferenciji, istaknuti savremeni muslimanski pravnik Vehbe Mustafa ez-Zuhajli kae: U
proteklom i ovom stoljeu pojavio se veliki broj teorijskih i praktinih
znanosti, a neke od njih su i erijatske znanosti, a istodobno su se pojavili i univerziteti i fakulteti na kojima se izuavaju razliiti aspekti erijata,
poput tefsira, hadisa, fikha, akaida, ahlaka te islamske filozofije. Kada
se ova pojava malo razmotri, d se uoiti da s ovih fakulteta sa erijatskim predznakom izlaze svrenici koji su u osnovi slubenici, a u manjoj
mjeri profilirani obnovitelji sa stavom koji bi bili kadri dublje zahvatiti
naslijee prolosti i odgovoriti na zahtjeve savremenog doba. Neki od
tako priuenih svrenika pohitali su da izdaju fetve na medijima i televizijskim stanicama, usuujui se da daju odgovore na brojna pitanja.
U svim ovim fetvama uoava se nekonzistentnost u miljenju, meusobno suprotstavljanje samih fetvi, dok su neke izreene povrno, bez
prethodnog studioznog pristupa, a uz to jo i nepotkrijepljene valjanom
tekstualnom argumentacijom Kurana ili asnog sunneta.
U ambijentu pojave ovakvih fetvi, mnogi od onih koji su uli za njih
ostali su zateeni i nuno odbacili ovakav neodgovoran pristup. Zato
je bilo nuno da se ukratko osvrnemo na osnovna pravila za izdavanje
fetve, potrebne kompetencije za muftije, pripreme koje je potrebno poduzeti da se preuzme emanet izdavanja fetvi, te zadobijanje povjerenja
u izreene fetve. U knjizi se moe proitati njegov cjelovit rad Kompetencije za izdavaje fetvi ali i radovi. Sejfudina Ismaila, dr.Musfira
el-Kahtanija, Abdulkahira Kamera, Alija Karadagija i Selmana el-Avde.
452
PREPORUENA LITERATURA
U radu spomenute konferencije uestvovao je veliki broj islamskih pravnika te istaknutih uenjaka iz islamskih i drugih zemalja . Konferencija je okupila preko stotinu i dvadeset strunjaka i istraivaa u oblasti
islamkskog prava i zakonodavstva iz etrdeset i tri drave, to je znatno
obogatilo prezentovane radove te doprinijelo boljoj eloboraciji glavnih
tema konferencije. Na kraju su prisutni usaglasili zakljuke i preporuke
konferencije, koji su takoer objavljeni u ovom izdanju Centra.
Grupa autora, Zajednica srednjeg puta teorija i praksa islamske umjerenosti (knjiga 1 i 2), Centar za dijalog Vesatijja, El-Kalem, Sarajevo,
2013.
U dvije knjige na preko hiljadu stranica urednik izdanja, muftija
travniki, Ahmed ef. Adilovi sabrao je desetine radova koji se bave teorijom i praksom islamske umjerenosti. Uglavnom su to izdanja Svjetskog centra za islamski srednji put (El-Vesatijja) iz Kuvajta i predstavljaju sukus djelovanja alima i intelektualaca okupljenih oko ovog centra.
Jusuf el-Karadavi, Dihad - vrste i implikacije (saetak), Centar za dijalog Vesatijja, El-Kalem, Sarajevo, 2013.
U ovom vremenu, napisao je prireiva bosanskog izdanja knjige,
vremenu ope satanizacije i stigmatizacije islama u svijetu, moda se nita toliko ne zloupotrebljava, ili pogreno poima, kao dihad ili, kako ga
nemuslimani obino nazivaju muslimanski sveti rat protiv nevjernika.
S obzirom na to te na injenicu da se o ovom segmentu islama kao cjelovitog sistema za ureenje linog i drutvenog ivota pie svata, izvan
konteksta mjerodavnih izvora i bez elementarnog poznavanja sutine
onoga o emu se pie, ova knjiga se daje kao prijeko potreban izvor za
sve one koji e se ubudue baviti ovim pitanjem.
Autor knjige, jedan od najveih muslimanskih vjerskih uenjaka
dananjice, Jusuf el-Karadavi, nairoko zahvata ovo pitanje i razmatra
ga u irokom spektru njegovih znaenja. Pritom se poziva na relevantna
djela o ovoj temi, pisana tokom historije, i raspravlja o stavovima mnogih ranijih uenjaka, iznosei i njihove i svoje argumente za ili protiv
njih. Na taj nain, knjiga se moe smatrati i svojevrsnim zbornikom
453
PREPORUENA LITERATURA
stajalita muslimanskih pravnika tokom historije te na neki nain i hronologijom razvoja erijatskog prava u ovoj oblasti. Naime, iz sadraja
knjige uviamo da su mnoga ranija rjeenja erijatskih pravnika bila
uvjetovana okolnostima vremena u kome su oni ivjeli.
Ova knjiga bi, prema tome, trebala omoguiti i muslimanima i
nemuslimanima jedan iri i dublji uvid u pitanja islamskog dihada.
Nadamo se da e korist od nje, iako se radi o saetku dvaju obimnih
svezaka, biti svekolika i da e se njome rasvijetliti mnoge nedoumice
koje su do sada stajale na putu jasnog razumijevanja ovog pitanja i da
e nesporazuma o njemu biti mnogo manje napisali su prireivai
knjige.
454
SADR AJ
PREDGOVOR.......................................................................................... 5
UVOD / Sukob ideja ...................................................................... 9
MUSLIMANI I DRUGI ....................................................................... 19
MJESTO ZA DRUGE U ISLAMU........................................................ 21
Ahmet Alibai
SADRAJ
456
SADRAJ
457
SADRAJ
458