Anarhizam

Za to se on zapravo zalae

Emma Goldman
1910.

ANARHIJA
Neshvaenoj, oklevetanoj, porugu ti sriu,
strana si jeza naega doba.
Propast svakoga si reda, svjetine viu,
rat si i ubojstva, beskrajna zloba.
Nek viu. Oni to im nije misao
istinu iza rijei doznat
ne znaju njezin pravi smisao
ko slijepca me slijepima moe ih spoznat.
Al u tebi je, rijei, jasnoj, istoj, tako na snazi,
u tebi je mojega cilja cijeloga plam.
Budunosti te dajem da te pazi
dok se svak na kraju ne osvijesti sam.
Nosi li je sunce? Il olujno blato?
Ne znam al svijet e vidjet k tome:
Anarhist ja sam! Nikad zato
Vladat neu, nit e vladat mnome.
John Henry Mackay (18641933)
Povijest ljudskoga uspona i razvoja istodobno je i povijest strane borbe svake nove ideje koja je
navjetala dolazak svjetlije zore. U svojem tvrdoglavom dranju za tradiciju, staro nikad nije oklijevalo
posluiti se najneasnijim i najokrutnijim sredstvima da bi zaustavilo dolazak novoga, ma u kakvom
se obliku ili razdoblju pojavilo. Ne trebamo se vratiti u daleku prolost da bismo shvatili kolike su se
opreke, potekoe i tegobe nale na putu svakoj naprednoj ideji. Muilo, vijak za muenje palaca i
knuta i danas su tu; a tu su i kanjenika odjea i drutveni gnjev, sve se to udruilo protiv duha koji
mirno koraa dalje.
Anarhizam se ne moe nadati da e izbjei sudbinu drugih inovativnih ideja. Dapae, kao najrevolucionarniji i najbeskompromisniji inovator, anarhizam se mora suoiti sa zdruenima neznanjem i
pakou svijeta koji eli rekonstruirati.
Da bih se ak i maglovito bavila svime to je reeno ili uinjeno protiv anarhizma, morala bih
napisati cijelu knjigu. Zbog toga u se osvrnuti samo na dva glavna prigovora. A time u pokuati
razjasniti za to se anarhizam zapravo zalae.
udan je fenomen suprotstavljanja anarhizmu da ono iznosi na svjetlo dana odnos takozvane inteligencije i neznanja. A opet to i nije tako udno kad razmislimo o relativnosti svih stvari. U prilog
neukoj masi ide to da se ne pretvara da zna ili da je snoljiva. Ponaa se, kao i uvijek, prema istom nagonu, razmilja poput djeteta. Zato? Zato. Ipak, protivljenje neobrazovanih anarhizmu zasluuje
da mu se obrati jednaka panja kao i protivljenju inteligentnoga ovjeka.
O kojim je prigovorima, dakle, rije? Prvo, da je anarhizam nepraktina, premda lijepa ideja. Drugo,
da se anarhizam zalae za nasilje i destrukciju, pa ga se zbog toga treba odrei kao opakoga i opasnoga.
Ni mudar ovjek ni neuka masa ne prosuuju na osnovi podrobnoga znanja o predmetu, nego na
osnovi rekla-kazala ili pogrenoga tumaenja.
Praktina je shema, kako kae Oscar Wilde, ili ona koja ve postoji ili shema koju se moe provesti
u postojeim uvjetima; ali upravo su postojei uvjeti ono emu ovjek prigovara i svaka shema koja
moe prihvatiti te uvjete ili je pogrena ili nerazborita. Zbog toga pravo mjerilo praktinosti nije moe
li shema odrati nedirnutima pogrenost ili nerazboritost, nego ima li shema dovoljno ivotnosti da
2

napusti ustajalu vodu staroga i gradi, ali i odrava, novi ivot. U svjetlu tog poimanja, anarhizam je
doista praktian. On pomae vie od bilo koje druge ideje da se prekine s pogrekama i nerazboritou;
vie od bilo koje druge ideje on gradi i odrava nov ivot.
Osjeaji neukih ljudi neprekidno se odravaju priama o anarhizmu koje lede krv. Ne postoji takva
podlost koju se ne bi moglo primijeniti protiv te filozofije i njezinih pobornika. Zbog toga je anarhizam
za nerazborite isto ono to je poslovino zao ovjek za dijete crno udovite koje sve guta; ukratko,
destrukcija i nasilje.
Destrukcija i nasilje! Kako da obini ovjek shvati da je najnasilniji element u drutvu neznanje;
da je upravo njegova mo destrukcije ono protiv ega se anarhizam bori? A isto tako nije svjestan
da anarhizam, iji su korijeni, kako stvari stoje, dio prirodnih sila, ne unitava zdravo tkivo, nego
parazitske izrasline koje se hrane ivotnom sri drutva. Zdrav e plod niknuti tek kad se isplijevi
korov i kukolj.
Netko je rekao da je mnogo manje napora potrebno da se neto osudi nego da se o tome promisli.
irom rairena lijenost uma, to tako prevladava u drutvu, dokazuje da je to odve istinito. Veina
e ljudi prije neto posve osuditi ili osloniti se na neku povrnu ili pristranu definiciju onoga to je
nebitno, nego ui u sr neke ideje, istraiti je do njezina korijena i znaenja.
Anarhizam tjera ovjeka da misli, da istrauje, da analizira svaku postavku; ali da ne bih mozak
prosjenoga itaoca preopteretila, i ja u poeti s definicijom a zatim u razraditi posljednje.
ANARHIZAM: Filozofija novog drutvenoga poretka zasnovana na slobodi koju ne ograniavaju
ljudski zakoni; teorija o tome da svi oblici vlasti poivaju na nasilju te su zbog toga pogreni i tetni,
a onda i nepotrebni.
Novi drutveni poredak poiva, naravno, na materijalnoj osnovici ivota; no, dok se svi anarhisti
slau da je danas glavno zlo ekonomsko zlo, smatraju da se to zlo moe rijeiti samo ako se razmotri
svaku fazu ivota individualnu i kolektivnu; unutarnju i izvanjsku fazu.
Pomno prouavanje povijesti ljudskoga razvoja otkrit e dva elementa to su u meusobnom ljutom
sukobu; to su elementi koje tek sada poinjemo razumijevati kao elemente koji nisu jedan drugome
strani, nego su usko povezani i uistinu usklaeni, samo ako su u primjerenoj okolini: pojedinani i
drutveni nagon. Pojedinac i drutvo vodili su nemilosrdan i krvav boj stoljeima, borei se za nadmo,
jer je svaki bio slijep za vrijednost i vanost onoga drugoga. Pojedinani i drutveni nagon prvi
je najutjecajniji imbenik za pojedinani napor, za rast, htijenje, samoostvarenje; drugi je jednako
utjecajan imbenik za uzajamno pomaganje i drutvenu dobrobit.
Objanjenje oluje to bjesni u pojedincu te izmeu njega i njegova okruenja, ne treba daleko traiti.
Primitivan se ovjek, nesposoban razumjeti svoje bie, a jo manje jedinstvo svega ivota, osjea posve
ovisan o slijepim, skrivenim silama to su uvijek spremne izrugivati mu se i ismijavati ga. Iz tog
stajalita izrastaju religiozna poimanja o ovjeku kao o pukoj estici praine ovisne o nadmonim
silama na vrhu, silama koje se mogu udobrovoljiti samo potpunom predajom. Sve prve sage poivaju
na toj zamisli koja se nastavlja kao leitmotiv biblijskih pria to se bave odnosom ovjeka s bogom,
dravom, drutvom. Uvijek iznova isti motiv, ovjek je nita, a sile su sve. Tako e Jehova podnijeti
ovjeka pod uvjetom da mu se ovaj posve pokori. ovjek moe ponijeti svu slavu na zemlji, ali ne
smije postati samosvjestan. Drava, drutvo i moralni zakoni pjevaju isti napjev: ovjek moe ponijeti
svu slavu na zemlji, ali ne smije postati samosvjestan.
Anarhizam je jedina filozofija koja ovjeku daje njegovu samosvijest; to znai da Bog, drava i
drutvo ne postoje, da njihova obeanja ne vrijede i isprazna su, jer se mogu ispuniti samo ovjekovim
podreivanjem. Anarhizam je dakle uitelj ivotnoga jedinstva; ne samo u prirodi, nego u ovjeku.
Nema sukoba izmeu pojedinanog i drutvenoga nagona, nita vie nego to bi ga bilo izmeu srca
i plua: jedno je prebivalite dragocjene ivotne biti, drugo je spremite elementa koji odrava bit

istom i snanom. Pojedinac je srce drutva i uva bit drutvenoga ivota; drutvo su plua koja razdaju
element koji odrava ivotnu bit to jest, pojedinca istom i snanom.
Jedina je vrijedna stvar na svijetu jest, kae Emerson, djelatna dua; a nju svaki ovjek u sebi nosi.
Djelatna dua vidi apsolutnu istinu te izrie i stvara istinu. Drugim rijeima, pojedinani je nagon
vrijedna stvar na svijetu. Upravo istinska dua vidi i oivljuje istinu, iz koje e potei jo vea istina,
preporoena drutvena dua.
Anarhizam je veliki osloboditelj ovjeka od fantoma koji ga dre zarobljenoga; on je arbitar i mirotvorac dviju sila u svrhu pojedinanog i drutvenoga sklada. Da bi to izveo, anarhizam je objavio rat
pogubnim utjecajima koji su dosad sprjeavali skladno stapanje pojedinanoga i drutvenoga nagona,
pojedinca i drutva.
Religija, podruje ljudskoga uma; vlasnitvo, podruje ljudskih potreba; vlada, podruje upravljanja
ljudima, predstavljaju uporite ovjekova ropstva i svih strahota koje ono namee. Religija! Kako samo
ona vlada ljudskim umom, kako poniava i srozava njegovu duu. Bog je sve, a ovjek je nita, kae
religija. Ali iz toga je niega Bog stvorio kraljevstvo tako despotsko, tako tiransko, tako okrutno, tako
strano tegobno da su svijetom od njegova postanka vladali samo mrak, suze i krv. Anarhizam podie
ovjeka na pobunu protiv toga crnog udovita. Slomite svoje umne okove, kae anarhizam ovjeku,
jer sve dok ne budete sami mislili i prosuivali, neete se osoboditi vlasti mraka, najvee prepreke
svem napretku.
Vlasnitvo, podruje ljudskih potreba, porie ovjeku pravo da zadovolji svoje potrebe. Neko se
vlasnitvo pozivalo na boansko pravo, kad se obraalo ovjeku istim napjevom, ak kao i religija,
rtvuj se! Odrii se! Pokoravaj se!. Duh anarhizma izdignuo je ovjeka iz njegova bespomonoga
poloaja. On sada stoji uspravno, lica okrenutog prema svjetlu. Nauio je da je narav vlasnitva nezasitna, prodrljiva, razorna i spreman je zadati udovitu smrtni udarac.
Vlasnitvo je kraa, rekao je veliki francuski anarhist Proudhon. Da, ali bez opasnosti po kradljivca.
Monopoliziranjem ovjekovih akumuliranih napora, vlasnitvo mu je ukralo pravo steeno roenjem
i pretvorilo ga u siromaha i izopenika. Vlasnitvo ak nema ni vremenom istroenu ispriku da ovjek
nije dovoljno stvorio da bi zadovoljio sve svoje potrebe. Student poetnik ekonomije zna da radna
proizvodnost u posljednjih nekoliko desetljea daleko nadmauje normalnu potranju. Ali to znai
normalna potranja za jednu abnormalnu instituciju? Jedina potranja koju vlasnitvo priznaje jest
vlastita pohlepna glad za jo veim bogatstvom, jer bogatstvo znai mo; mo da se podjarmljuje, satire,
izrabljuje, mo da se porobljava, zlostavlja, poniava. Amerika se osobito ponosi svojom velikom moi,
svojim golemim nacionalnim bogatstvom. Jadna Amerika, od kakve je koristi sve njezino bogatstvo,
kad su joj pojedinci koji tvore dravu prezreno siromani? Kad ive u prljavtini, nemoralu, zloinu,
bez nade i uitka, beskunika, bezemljaka vojska ljudskog plijena.
Openito se priznaje da je steaj neizbjean osim ako prihod nekog poslovnog pothvata ne nadmai
troak. Ali oni koji se bave proizvodnjom bogatstva jo nisu nauili ak ni tu jednostavnu lekciju.
Svake je godine troak proizvodnje u ljudskom ivotu sve vei (pedeset tisua ubijenih, stotinu tisua
ranjenih u Americi prole godine); prihod mase, koja pomae stvarati bogatstvo, sve je manji. A ipak je
Amerika i dalje slijepa na neizbjean steaj naeg bavljenja proizvodnjom. A nije to njezin jedini zloin.
Jo je kobniji zloin to pretvara proizvoaa u puki djeli stroja, koji ima manje volje i odlunosti
nego to njegov gospodar ima eljeza i elika. ovjeku nisu oduzeti samo proizvodi njegova rada, nego
je lien i snage slobodne inicijative, originalnosti te zanimanja za stvari koje radi ili elje za njima.
Stvarno se bogatstvo sastoji od korisnih i lijepih stvari, stvari koje pomau da se stvori snano,
lijepo tijelo i okruenje koje nadahnjuje da se u njemu ivi. Ali ako je ovjek osuen trideset godina
svojega ivota namatati pamuk na pulu, ili iskapati rudu, ili graditi ceste, nema govora o bogatstvu.
Svijetu on daje samo sive i rune stvari, zrcalo je sumornoga i runoga ivota odve je slab da bi
ivio, odve kukavica da bi umro. udno je rei, ali ima ljudi koji uzdiu tu umrtvljujuu metodu
4

centralizirane proizvodnje kao najponosnije postignue naega doba. Do kraja ne uspijevaju shvatiti
da e, ako nastavimo svoju podlonost stroju, nae ropstvo biti potpunije od naeg ropstva u kraljevsko
doba. Oni ne ele znati da centralizacija nije samo pogrebno zvono slobodi, nego i zdravlju i ljepoti,
umjetnosti i znanosti, jer sve je to nemogue u mehanikom ozraju koje otkucava poput sata.
Anarhizam ne moe drugo nego odbaciti takvu metodu proizvodnje: njegov je cilj najslobodniji
mogui izraz svih prikrivenih moi pojedinca. Oscar Wilde odreuje savrenu linost kao linost
koja se razvija u savrenim uvjetima, koja nije ranjena, osakaena ili u opasnosti. Savrena linost
je, prema tome, mogua jedino u drutvu u kojemu je ovjek slobodan izabrati kako e raditi, izabrati
uvjete u kojima e raditi i slobodu da radi. To je ovjek kojemu je izraditi stol, sagraditi kuu ili
obraivati zemlju isto to i slikanje za umjetnika i otkrie za znanstvenika naime, rezultat nadahnua,
ustrajne elje i duboka zanimanja za rad kao stvaralaku silu. Da bi to bio ideal anarhizma, njegovi
se gospodarski ugovori moraju sastojati od dobrovoljnih proizvodnih i distribucijskih udruga, koje e
se postupno razviti u slobodan komunizam, kao najbolje sredstvo proizvodnje s najmanjim utrokom
ljudske snage. Anarhizam tako priznaje i pravo pojedinca, ili nekoliko pojedinaca, da se u svako doba
dogovore o drugim oblicima rada, u skladu s njihovim ukusima i eljama.
Takvo slobodno iskazivanje ljudske energije mogue je jedino pod uvjetom potpune pojedinane
i drutvene slobode, a anarhizam upravlja svoje sile protiv treeg i najveeg neprijatelja cjelokupne drutvene jednakosti; naime, protiv drave, organizirane vlasti ili ustavnoga zakona podruja
vladanja ljudima.
Ba kao to je religija sputala ljudski um, ili kao to je vlasnitvo, ili monopol nad stvarima, podredilo
ili uguilo ljudske potrebe, tako je drava zarobila njegov duh, nalaui svaku fazu vladanja. Svaka
je vlada u biti, kae Emerson, tiranija. Nije vano je li rije o vladi izabranoj boanskim pravom ili
veinskim pravilom. U svakom je sluaju njezin cilj potpuno podrediti pojedinca.
Osvrui se na ameriku vladu, najvei je ameriki anarhist, David Thoreau rekao: to je vlast
drugo do tradicija, premda novijega datuma, koja nastoji sebe neumanjeno prenijeti na potomstvo, ali
svakim trenom gubi svoj integritet; ona nema ivotnost i snagu ijednog ivog bia. Zakon nije uino
ovjeka ni truku pravednijim; a oni koju su ga potovali, bili mu ak skloni, svakodnevni su posrednici
nepravde.
Uistinu, temeljna je odrednica vladavine nepravda. Arogancijom i samodostatnou kralja, koji je
nepogreiv, vlade nareuju, sude, osuuju i kanjavaju i najnevanije prijestupe, dok se odravaju
najveim prijestupom, unitavanjem pojedinane slobode. Tako Ouidaova ima pravo kad smatra da
drava jedino eli usaditi u svoj puk one osobine kojima se provode njezini zahtjevi i puni njezina
blagajna. Njezino je najvee postignue to to je svela ovjeanstvo na to da radi poput satnog mehanizma. U takvu ozraju sve tananije i istananije slobode, koje zahtijevaju poseban tretman i vie
prostora, neizbjeno presuuju i nestaju. Drava zahtijeva porezni aparat koji radi glatko, blagajnu
bez manjka, i javnost, jednolinu, pokornu, bezbojnu, malodunu, koja se ponizno kree poput stada
ovaca du ravne ceste izmeu dvaju zidova.
ak bi i stado ovaca odoljelo dravnim smicalicama, kad drava ne bi rabila pokvarene, tiranijske i
tlaiteljske metode za svoju svrhu. Zbog toga Bakunjin odbacuje dravu jer za njega je ona istoznanica za odricanje od slobode kako pojedinca tako i manjina ona znai unitenje drutvenoih odnosa,
uskratu ili ak potpuno nijekanje samoga ivota, zbog vlastita uzdizanja. Drava je rtvenik politike
slobode i poput vjerskoga rtvenika, ona slui ljudskoj rtvi.
Zapravo, teko da postoji suvremeni mislilac koji se ne slae s time da je vlada, organizirana vlast,
ili drava potrebna samo za to da bi se odrali ili zatitili vlasnitvo i monopol. Samo se u toj ulozi
drava pokazala uinkovitom.
ak i George Bernard Shaw, koji se nada udu od drave pod fabijancima, ipak priznaje da je ona
trenutano golema mainerija koja slui za potkradanje i porobljavanje siromanih okrutnom silom.
5

Ako je tako, teko je razvidjeti zato mudri uvodniar eli da se drava odri i nakon to siromatvo
nestane.
Naalost, jo se mnogi ljudi dre kobnoga uvjerenja da vlast poiva na prirodnim zakonima, da
odrava drutveni poredak i sklad, da umanjuje zloin i da prijei ljeninu da operua svoje blinje.
Zbog toga u preisptitati te tvrdnje.
Prirodni je zakon onaj imbenik u ovjeku koji se uvruje slobodno i spontano, bez uporabe izvanjske sile, u skladu sa zahtjevima prirode. Primjerice, potreba za hranom, za spolnim zadovoljenjem,
za svjetlom, zrakom i vjebom, prirodni je zakon. Ali da bi se izrazio on ne treba maineriju vlasti, ne
treba toljagu, puku, lisiine ili zatvor. Pokoravanje takvim zakonima, ako to moemo nazvati pokoravanjem, zahtijeva jedino spontanost i slobodnu priliku. Vlade se ne odravaju takvim skladnim
imbenicima kao to pokazuje strana vrsta nasilja, sile i prinude to ih sve vlade rabe kako bi preivjele. Prema tome Blackstone ima pravo kad kae da su ljudski zakoni nevaljani, jer su suprotni
prirodnim zakonima.
Teko je pripisati vladama bilo kakvu sposobnost da uvode red ili drutveni sklad, osim ako nije rije
o uvoenju reda poput onoga u Varavi nakon pokolja tisua ljudi. Red koji nastaje upokoravanjem
i odrava se terorom nije neko sigurno jamstvo; ali ipak je to jedini red koji je vlast ikad odrala.
Istinski drutveni sklad prirodno izrasta iz zajednitva interesa. U drutvu u kojemu oni koji uvijek
rade nikad nemaju nita, ne postoji zajednitvo interesa; pa je tako drutveni sklad mit. Jedini nain
na koji organizirana vlast izlazi na kraj s tom tekom situacijom jest da proiri jo vie povlastice onih
koji su ve ionako monopolizirali zemlju i da jo vie porobi izvlatene mase. Tako je cijeli arsenal
vlasti zakoni, policija, vojska, sudovi, zakonodavna tijela, zatvori revno ukljuen u usklaivanje
najsuprotstavljenijih elemenata u drutvu.
Najapsurdnije je opravdanje za vlast i zakon da oni slue kako bi se smanjio zloin. Osim to je
drava sama najvei zloinac, jer kri pisano i prirodno pravo, krade u obliku poreza, ubija u obliku
rata i smrtne kazne, na mrtvoj je toki to se tie borbe sa zloinom. Posve je zakazala kad je rije o
unitenju ili ak smanjenju strane poasti koju je sama stvorila.
Zloin je bezvrijedna, ali pogreno usmjerena energija. Sve dok se bilo koja dananja institucija,
gospodarska, politika, drutvena i moralna, udruuje kako bi usmjerila ljudsku energiju u pogrean
smjer; sve dok veina ljudi neumjesno radi ono to mrzi raditi, vodi ivot koji prezire, zloin e biti
neizbjean i svi zakoni propisani odredbama mogu samo poveati, ali nikad ukinuti, zloin. to drutvo,
kakvo postoji danas, zna o oaju, siromatvu, strahotama, stranoj borbi koju ljudska dua mora proi
na svojem putu u zloin i ponienje? Kako onaj koji zna taj straan proces moe ne uvidjeti istinu u
ovim Kropotkinovim rijeima:
Oni koji e odravati ravnoteu izmeu prednosti koje su pripisane zakonu i kanjavanju i poniavajueg uinka koji zakon ima na ljudski rod; oni koji e procijeniti bujicu izopaenosti to su je
prokazivai izlili u ljudsko drutvo, a skloni su joj ak i suci, koje vlasti plaaju zveketavim novcem,
pod izgovorom da pomau raskrinkati zloin; oni koji zau meu zatvorske zidine i ondje vide to od
ovjeka biva kad mu je uskraena sloboda, kad je podvrgnut skrbi okrutnih uvara, grubim, okrutnim rijeima, tisuama bolnih, probojnih ponienja, sloit e se s nama da je cijeli zatvorski i kazneni
sustav sramno djelo koje treba dokinuti.
Da bi zakon trebao zastraiti lijenoga ovjeka, odve je besmisleno da bi zasluilo da se razmotri.
Kad bi se drutvo moglo osloboditi gubitka i troka koji rasipa na odravanje klase lijenina i jednako
velikog troka na stvari nune za zatitu te klase lijenina, na drutvenom bi stolu bilo obilja za sve,
pa ak i za pokojega ljenjivca. Osim toga, dobro je uzeti u obzir da je lijenost rezultat ili posebnih
povlastica, ili tjelesnih ili mentalnih nakaznosti. Na trenutani suludi proizvodni sustav potie oboje i
najvie zapanjuje fenomen da ljudi uope jo ele raditi. Anarhizam nastoji ogoliti rad njegova svojstva

koje umrtvljuje, otupljuje, njegova mraka i prisile. On tei uiniti rad uitkom, snagom, podariti mu
boju, stvaran sklad, tako da i najsiromaniji ovjek u radu nae i okrepu i nadu.
Da bi se tako uredio ivot, vlast mora nestati, zajedno sa svojim nepravednim, proizvoljnim i represivnim mjerama. U najboljem sluaju ona je svima nametnula samo jedan jedini oblik ivota, bez
obzira na pojedinane i drutvene mijene i potrebe. Unitenjem vlasti i propisanih zakona, anarhizam
smjera razrijeiti samopotovanje i neovisnost pojedinca svake prisile i svakog napada vlasti. Samo u
slobodi moe ovjek izrasti do pune zrelosti. Samo e u slobodi nauiti misliti, kretati se i dati najbolje
od sebe. Samo e u slobodi shvatiti istinsku silu drutvenih spona to povezuju ljude i koje su istinski
temelj normalnoga drutvenoga ivota.
Ali to je s ljudskom prirodom? Moe li se ona promijeniti? A ako ne moe, hoe li izdrati pod
anarhizmom?
Jadna ljudska prirodo, koji li su strani zloini poinjeni u tvoje ime! Svaka luda, od kralja do policajca, od blesastog upnika do znanstvenog diletanta bez vizija, uzima sebi za pravo da govori autoritativno o ljudskoj naravi! to je vei mentalni arlatan, to vie ustrajava na pokvarenosti i slabosti
ljudske prirode. A ipak, kako itko moe govoriti o njoj danas, kad je svaka dua u zatvoru, kad je svako
srce sputano, ranjeno i osakaeno?
John Burroughs je izjavio da su eksperimentalna prouavanja na ivotinjama u zarobljenitvu posve
beskorisna. Njihov znaaj, njihove navike, njihove sklonosti posve se preobrauju kad ih se istrgne s
njihova polja ili iz ume. Kad je ljudska priroda zatoena u uskom prostoru, svakodnevno stjerana na
pokoravanje, kako moemo govoriti o njezinim potencijalima?
Samo nas sloboda, mogunost irenja, povoljne prilike i, iznad svega, mir i spokoj, mogu poduiti
stvarnim dominantnim imbenicima ljudske prirode i svim njezinim udesnim mogunostima.
Anarhizam se, dakle, stvarno zalae za osloboenje ljudskoga uma vlasti religije; za osloboenje
ljudskoga tijela vlasti vlasnitva; za osloboenje od okova i ogranienja vlasti. Anarhizam se zalae
za drutveni poredak zasnovan na slobodnom udruivanju pojedinaca kako bi proizvodili stvarno
drutveno bogatstvo; za poredak koji e jamiti svakom ljudskom biu slobodan pristup zemlji i puno
uivanje u ivotnim potreptinama, prema individualnim eljama, ukusima i sklonostima.
Nije to kakva divlja mata ili skretanje s uma. To je zakljuak do kojega su doli mnogi mudri
mukarci i ene diljem svijeta; zakljuak koji je rezultat temeljitog i pomnog promatranja sklonosti
modernoga drutva: pojedinane slobode i ekonomske jednakosti, blizanakih sila iz kojih e se roditi
ono najbolje i najistinskije u ovjeku.
A sad o metodama. Anarhizam nije, kako bi neki mogli pretpostaviti, teorija o budunosti koja
se treba ostvariti boanskim nadahnuem. Ona je ivi duh naega svakodnevnog ivota, to stalno
stvara nove uvjete. Zbog toga anarhistike metode ne ukljuuju kakav vrsti program koji bi se morao
provesti pod svakim okolnostima. Metode moraju izrastati iz ekonomskih potreba svakoga mjesta
i svakog podneblja, iz intelektualnih potreba pojedinca te potreba njegove udi. Spokojni, smireni
Tolstojev znaaj trebat e drugaije metode za drutvenu rekonstrukciju od estoke, iznimne osobnosti
Mihaila Bakunjina ili Petra Kropotkina. Isto tako treba biti jasno da e ekonomske i politike potrebe
u Rusiji diktirati drastinije mjere nego u Engleskoj ili u Americi. Anarhizam se ne zalae za vojni dril
i uniformnost; ali se, ipak, zalae za duh pobune, u bilo kojem obliku, protiv svega to prijei ljudski
razvoj. Svi se anarhisti slau u tome, kao to se slau i u tome da se treba opirati politikoj maineriji
kao nainu na koji bi se provela velika drutvena promjena.
Svako je glasanje, kae Thoreau, neka vrsta igre, poput kockica, ili trik-traka, poigravanja pravim
i pogrenim; obveza glasanja nikad ne nadrasta obvezu korisnosti. ak ni kad je rije o glasanju za
ispravnu stvar. Mudar ovjek nee prepustiti pravo na milost i nemilost sluaju, niti e eljeti da ono
prevlada putem moi veine. Temeljito istraivanje politike mainerije i njezinih ostvarenja potvrdit
e Thoreauovu logiku.
7

to nam povijest parlamentarizma pokazuje? Nita drugo do neuspjeh i poraz, ak ni jednu jedinu
reformu koja bi smanjila ekonomski i drutveni pritisak na ljude. Zakoni su izglasani i donesene
zakonske odredbe kojima bi se trebalo provesti poboljanje i zatita uvjeta rada. A opet, prole se
godine pokazalo da su se u Illinoisu, koji ima najstroe zakone za zatitu rudnika, dogodile najvee
rudarske nesree. U Sjedinjenim je Dravama, gdje je zakonom zabranjen djeji rad, izrabljivanje djece
dosegnulo vrhunac, i premda u nas radnici imaju mogunost punog politikog djelovanja, kapitalizam
je dosegnuo najbesramniju toku.
ak i kad radnici mogu imati svoje zastupnike, koje nai dobri socijalistiki politiari glasno zahtijevaju, kakve su anse da e oni biti iskreni i dobrih namjera? ovjek mora imati na umu cijeli politiki
proces da bi shvatio da je put dobrih namjera pun zamki: politikih smicalica, intriga, dodvoravanja,
lai, prevara; zapravo, smicalica svake vrste, s pomou kojih politiki aspirant moe poluiti uspjeh.
Tome se moe pridodati malodunost znaaja i uvjerenja, sve dok ne ostane nita to bi moglo natjerati ovjeka da se iemu nada od takva ljudskog rasapa. Uvijek su iznova ljudi bili dovoljno glupi
da povjeruju ambicioznim politiarima i podupru ih svojim posljednjim noviem, da bi onda otkrili
kako su ih ovi izdali i prevarili.
Moglo bi se ustvrditi da ljude s integritetom nee pokvariti politiki mlin. Moda i nee; ali takvi e
ljudi biti posve bespomoni da iskau i najmanji utjecaj u ime rada, kao to se ve u nebrojenim sluajevima i pokazalo. Drava je ekonomski gospodar nad svojim slugama. Dobri e ljudi, ako takvih ima,
ili ostati vjerni svojem politikom uvjerenju i izgubiti ekonomsku potporu, ili e se prikloniti svojem
ekonomskom gospodaru i biti posve nesposobni uiniti i najmanje dobro. Politika arena ovjeku ne
ostavlja izbora, mora biti ili glupan ili hulja.
Politiko praznovjerje jo vlada srcem i umom mase, ali istinski zaljubljenici u slobodu s njim vie
nee morati imati posla. Umjesto toga, oni vjeruju zajedno sa Stirnerom da ovjek ima onoliko slobode
koliko je voljan uzeti je. Anarhizam se dakle zalae za izravnu akciju, otvoreni prkos i otpor svim
zakonima i ogranienjima, ekonomskim, drutvenim i moralnim. Ali prkos i otpor su nezakoniti. U
tome je ovjekov spas. Sve to je nezakonito zahtijeva integritet, oslanjanje na vlastite snage i hrabrost.
Ukratko, trai slobodan, neovisan duh, ljude koji su ljudi i koji imaju kimu koju ne moete samo
tako rukom savijati.
Smo ope pravo glasa duguje svoje postojanje izravnoj akciji. Da nije bilo pobunjenikoga duha,
prkosa amerikih revolucionarnih otaca, njihovo bi potomstvo i dalje nosilo kraljevsko odijelo. Da
nije bilo izravne akcije Johna Browna i njegovih drugova, Amerika bi i dalje trgovala crnim robljem.
Istina, trgovina bijelim robljem i dalje se nastavlja; ali i to e nestati izravnom akcijom. Sindikalni
sustav, ekonomska arena modernoga gladijatora, duguju svoje postojanje izravnoj akciji. Jo su nedavno zakon i vlast pokuali skriti sindikalni pokret i osuditi borce za ljudska prava na zatvor kao
zavjerenike. Da su se za svoj cilj borili molitvama, plediranjem i kompromisima, sindikati bi danas bili
zanemariva brojka. U Francuskoj, panjolskoj, u Italiji, Rusiji, pa ak i u Engleskoj (svjedoci smo uspona engleskih radnikih sindikata), izravna, revolucionarna, ekonomska akcija postala je tako snana
sila u bitci za industrijsku slobodu da je natjerala svijet da shvati silnu vanost radnike moi. Nedavno su u Americi ismijali opi trajk, najvii izraz ekonomske svijesti u radnika. Danas svaki veliki
trajk mora, kako bi pobijedio, shvatiti vanost solidarnog opeg prosvjeda.
Izravna je akcija, budui da se pokazala djelotvornom kad je rije o ekonomskim problemima, podjednako vana i za pojedinca. Stotine sila posee za njegovim biem i samo e ga trajni otpor tim silama konano osloboditi. Izravna akcija protiv vlasti u poslu, izravna akcija protiv vlasti zakona, izravna
akcija protiv napadake, nametljive vlasti naeg moralnoga zakona, logina je, dosljedna anarhistika
metoda.

Nee li to voditi u revoluciju? Doista, hoe. Ni jedna se stvarna drutvena promjena nije provela
bez revolucije. Ljudi ili ne znaju svoju povijest, ili nisu nauili da revolucija nije nita drugo no misao
provedena u djelo.
Anarhizam, veliki misaoni poticaj, danas proima svaku fazu ljudskih nastojanja. Znanost, umjetnost, knjievnost, drama, napori za poboljanje gospodarskoga stanja, zapravo svako pojedinano i
drutveno protivljenje postojeem neredu stvari, osvijetljeno je duhovnim svjetlom anarhizma. Anarhizam je filozofija suverenosti pojedinca. On je teorija o drutvenom skladu. On je velika, uzburkana,
iva istina koja rekonstruira svijet i koja e najaviti zoru.

Anarhistika biblioteka
Anti-Copyright

Emma Goldman
Anarhizam
Za to se on zapravo zalae
1910.
Emma Goldman, Anarchism: What It Really Stands For, Anarchism and Other Essays, Mother
Earth Publishing Association 1910.
Emma Goldman, Anarhizam i drugi ogledi, DAF, Zagreb 2001. Prijevod Biljana Romi.
http://elektronickeknjige.com/goldman_emma/anarhizam_i_drugi_ogledi/index_page_000.htm
anarhisticka-biblioteka.net