Prikazi knjiga

PRIKAZI KNJIGA

Na tragu uenja pedagogijska perspektiva

U posljednje se dvije godine na njemakome govornom podruju pojavilo vie studija (zbornika)
koji za temu imaju uenje kao predmet pedagogijske znanstvene analize. Odabrao sam pet studija
za prikaz, ponajprije zbog eksplicitnog cilja njihovih urednika/ca i autora/ica pokuati naznaiti
u emu bi se mogao sastojati pedagogijski pristup
fenomenu uenja. U prvoj studiji uenje se tematizira kao temeljni pedagoki pojam, u drugoj se
razmatraju pedagoke teorije uenja, a u treoj diskursi uenja. U etvrtoj je studiji rije o koncepcijama uenja u znanosti, a u petoj autori pokuavaju biti na tragu uenja ocrtavajui pedagogijsku
i pedagoku perspektivu ovog znaajnog pojma i
fenomena.
I. Michael Ghlich, Jrg Zirfas, Lernen. Ein pdagogischer Grundbegriff. Stuttgart: Kohlhammer,
2007. (Uenje. Temeljni pedagoki pojam)
Doivotno uiti danas je nunost. Drutvo je
postalo drutvo uenja i uenje time dobiva sredinje mjesto. U knjizi se razvija sistematika izvornoga
pedagokog pojma uenja, usmjerena protiv reduciranja ovog pojma u (primjeni) psiholokim i, posebice, neuroznanstvenim teorijama uenja. Traganje za pojmom uenja u povijesti pedagogije, u
pedagokoj antropologiji i u praksama pedagokih
institucija, kao i suoavanje s teorijama uenja u
drugim znanstvenim disciplinama slui tome da
se razvije nacrt teorije uenja koja bi bila primjerenija problemima pedagoke prakse.
U uvodu studije autori raspravljaju o aktualnim diskursima o uenju u razliitim znanstvenim disciplinama, ali i o pojmu uenja i nainima
njegova tematiziranja u pedagogiji (povijesno-sustavni pristup). U estome poglavlju studije autori
preciziraju pojam uenja kao temeljni pedagoki
pojam te posebice pokazuju u emu se sastoje e-

tiri najvanije dimenzije uenja. Ono to metodoloki pristup autora ini valjanim i u spoznajnom
pogledu bogatim jest injenica da se knjiga temelji na postavkama ope pedagogije, to dolazi do
izraaja u strukturi i naslovima sredinjih poglavlja (sadraja) studije:
1. Uvod (Pedagoki primjeri, Interdisciplinarno:
aktualni diskursi o uenju, Interdisciplinarno, temeljni pojam pedagogije, Sistematika knjige)
2. Pristupi (Biheviorizam, Konstruktivizam, Bioznanost, Filozofija uenja, Fenomenologija, Teorija
kulture, Istraivanje biografije)
3. Povijest (Antiko doba, Srednji vijek i Renesansa, Prosvjetiteljstvo, Idealizam i Romantizam,
20. stoljee)
4. Antropologija (Prostor, Vrijeme, Fiziko (Krper) i ivo tijelo (Leib), Subjektivnost i stranost)
5. Institucije (Obitelj, Jaslice i vrti, kola, Poduzee, Dom, Savjetovanje i dalje obrazovanje, Mediji)
6. Pedagoka teorija uenja (Uenje kao pedagoki temeljni pojam. etiri dimenzije uenja)
7. Literatura
II. Michael Ghlich, Christoph Wulf, Jrg Zirfas (ur.), Pdagogische Theorien des Lernens. Weinheim und Basel: Beltz, 2007. (Pedagoke teorije uenja)
Uvide u fenomen uenja s pedagokog stajalita
poznati autori (meu ostalima, primjerice: Jerome
Bruner, Micha Brumlik, Klaus Prange, Christoph
Wulf, Hartmut von Hentig, Fritz Oser) predstavljaju kroz znaajne aspekte fenomena uenja i teorije uenja. irina tema protee se od kanona uenja i semiotskog i kulturalnog uenja do uenja iz
pogreaka i organizacijskog uenja. irinu razmatranih tema u ovoj studiji otkriva njezin sadraj:
Uvod - Pedagoki pristupi uenju

PEDAGOGIJSKA istraivanja, 6 (1-2), 203 208 (2009)

203

Prikazi knjiga

UITI ZNATI (Kanon uenja, Uenje i znanje,

Skica semiotike teorije uenja, Uenje sjeanja,
Uenje bez svjetonazora)
UITI UMJETI (Mimetiko uenje, Tjelesno
uenje, Estetsko uenje, Neformalno uenje)
UITI IVJETI (Doivotno uenje, Biografsko
uenje, Interkulturalno uenje, Uenje umijea ivljenja, Uiti preivjeti)
UITI UITI (Uiti iz iskustva, Uiti iz pogreaka, Inovativno i aditivno uiti, Organizacijsko uenje)
Ostaje nejasno zbog ega autori ne navode poznatu knjigu autora Jacques Deloresa (u nas objavljena pod naslovom: Uenje blago u nama. Zagreb:
Educa, 1998) jer se upravo u njoj govori o skoro
identinim dimenzijama, odnosno o etiri stupa
uenja: uiti znati, uiti ivjeti, uiti umjeti i uiti uiti.
III: Kte Meyer-Drawe, Diskurse des Lernens.
Mnchen: Wilhelm Fink, 2008. (Diskursi uenja)
Sadraj studije:
I. Diskursi uenja
II. Novi ovjek
III. Neuronski stroj
IV. Oaranost cjelinom
V. Visokointenzivni uenik
VI. Zahtjev stvari
VII. Uenje kao iskustvo
Na koricama knjige izdava pregnantno predstavlja sadraj knjige i autoriin pristup diskursima uenja: O uenju se trenutno govori posvuda,
u svako doba i u mnogim pogledima. Sustavi, organizacije, programi, regije, drutva, pa tako i ljudi ue. Dovoljnom irenju rijei odgovara isto tako
njegovo opseno znaenje. Uenje, meu ostalim,
znai svako i uporabljivo i time uspjeno prilagoavanje tekuim zahtjevima ali nikakva znaajna
promjena. Prema tome ue neuronske veze, autoradio, raunala, djeca i mozgovi. Posebice su omiljeni posljednji kandidati. Naputci za ljudski mozak,
kao najbolji stroj za uenje, oaravaju pedagoke
djelatnike svojim arenim slikama. Istodobno, ovi
predstavnici vrlo rjeitog savjetodavca zahtijevaju
da se pojmu uenja iznova vrati njegova sloenost.
Ovu zadau ispunjava ova knjiga. S njom se poduzima pokuaj nadovezati se na shvaanja uenja,
koja su isprva u empirijskoj psihologiji gurnuta u
204

stranu, a danas su ih potisnule neuroznanosti ako

ve odavno nisu zaboravljena. Uenje je ipak vie od
pukog prilagoavanja i uinkovite obrade informacija. Ono podrazumijeva iskustvo, kojim se uenici
konfrontiraju sa samim sobom i svojim pretpostavljenim znanjem. Ono poinje ondje gdje je poznato
nesigurno, a novime se jo nije ovladalo. U tom je
smislu ono akrobatski in, vrsta novog stvaranja,
koja ne znai samo napor, nego i uitak.
Napredak spoznaje zahtijeva lom u poznatom
(zdravorazumskom) shvaanju stvari. Neto novo
donijeti u iskustvo znai uiti. Uenje je izvrenje, u kojemu je povjerenje u preracionalne konvencije dovedeno u pitanje i u kojemu strano ulazi u
poznato. To vrijedi ne samo za prijelaz od svakodnevnog iskustva prema znanstvenoj spoznaji. Ljudsko uenje (kako ga shvaa autorica u ovoj knjizi) je
epohalna promjena. Rije je o procesu u kojemu se
otvaraju novi horizonti, u kojemu se staro mora rtvovati do odreenog stupnja. Uenje znai drukiji
pogled na samu stvar, a time i na samoga sebe (ovjeka kao subjekta uenja). Uenje nije samo spoznaja.
Uenje je u pedagokoj perspektivi, u strogom
smislu iskustvo. To je kljuna teza studije: Diskursi uenja. To je shvaanje suprotno onome u tradiciji
empirijske psihologije i neuroznanostima. U ovim
shvaanjima skupljanje (gomilanje) informacija je
odluujua rije, prilagoavanje najuspjenija akcija. To je diktat (odreenosti) stroja, koji odreuje
pogled na stvar.
Meutim, ljudi (putem uenja) mogu, istie autorica, profitirati iz neodreenosti i postati mudriji
nakon teta.
Ono to autorica posebice naglaava jest injenica da se u brojnim suvremenim pristupima uenju
(primjerice u konstruktivizmu) zanemaruje sadraj
uenja. Iz vida se gubi izvorno pedagoko shvaanje da je svako uenje uenja odreeno od neega,
od strane nekog odreenog, odnosno neeg odreenog (str.17-18). Reforme obrazovanja su utemeljene
na potrebi drutva za poticanje mobilnosti. Sva sadrajnost je prema tome prolazna, potrebe lete kroz
svijest, apsolutna je samo metoda. Siromana sadrajnost pojma uenje, ne jami samo visok stupanj
njegove openitosti nego je povezana i s odreenim
drutvenim funkcijama. Zaotravanju situacije znaajno pridonosi reformistika mantra o samodjelat-

PEDAGOGIJSKA istraivanja, 6 (1-2), 203 208 (2009)

Prikazi knjiga

nosti (samoreguliranom uenju). Frontalna nastava

i pouavanje s namjerom se sumnjie da suavaju
aktivnosti onih koje ue i time ugroavaju poduzetnost kolskog uenja. Izravno pouavanje se dovodi
u pitanje. Funkcije nastavnika se mijenjaju, a da se
pritom ne vodi rauna o dijalektici odnosa uenja i
pouavanja u pedagogijskom obzoru.
Kte Meyer-Drawe pie o dvjema vrstama uenja: Na izvrnoj strani mislimo uenje kako se razmatra u ovoj knjizi. Na predmetnoj strani pozivamo
se na iskustvo i metode uenja. Ta razlika nestaje u
formaliziranju procesa uenja (istie Meyer-Drawe)
kao u noi gdje su sve krave crne.
Za razliku od koncepcija menadmenta, fenomenoloka teorija uenja, koju zastupa autorica
ove studije, ukazuje na tamne strane formalizacije i fleksibilizacije (uenja i ovjeka), na riskantnu
egzistenciju. Otuda uenje iz pedagogijske (fenomenoloke perspektive) oznauje isprepletenost u
svijetu u kojemu stalno riskiramo da sebe, stvar,
kao i na odnos prema drugima moramo prestrukturirati. Uenici ne spoznaju samo o stvari nego i
o sebi samima. Uenje razmatrano u ovom smislu
ne poiva na iskustvu ve i jest iskustvo. Kao takvo,
ono ponajprije znai strukturalne promjene (neto
nanovo uiti: drukije, iznova, na novi nain rekonstruirati), a ne samo kumulativno uenje. Uenje se u ovoj perspektivi ne promatra samo kao na
budunost usmjeren projekt prilagoavanja, ali niti
kao akumulaciju informacija nego, ponajprije, kao
akt stvaranja koje posee za vlastitim podrijetlom.
IV. Gabriele Strobel-Eisele/Albrecht Wacket
(ur.), Konzepte des Lernens in der Erziehungswissenschaft. Phnomene, Reflexionen, Konstruktionen. Beitrge zur Theorie und Geschichte der
Erziehungswissenschaft (Bd. 31). Bad Heilbrunn:
Klinkhardt, 2009. (Koncepcije uenja u znanosti
o odgoju. Fenomeni, refleksije, konstrukcije. Doprinosi teoriji i povijesti znanosti o odgoju)
Suvremena drutva karakteriziraju se kao drutva uenja iji lanovi u svakoj ivotnoj dobi trebaju dosegnuti maksimalnu razinu uenja. Pedagogija reagira na pojaana oekivanja drutva glede
uenja (primjerice, nakon rezultata meunarodnih
komparativnih istraivanja postignua uenika
tzv. PISA) s uvijek novim koncepcijama i tehnologijama, kako bi se proces uenja razvio i optimali-

zirao. Fenomen uenja, osim pedagogije, istrauju

i promiljaju i psihologija, filozofija i sve vie neurobiologija. Kritika recepcija rezultata istraivanja
ovih znanosti (posebice neurobiologije) predmet je
i priloga u ovom znanstvenom zborniku. Kritika
se refleksija ne odnosi samo na katkad trivijalne rezultate iz didaktiko-metodike perspektive nego,
ponajprije, na to da rezultati ovih znanosti nisu dosad rezultirali razvojem koherentne i sveobuhvatne
teorije uenja (odnosno pouavanja). Ono to razlikuje pedagogijski pristup uenju od navedenih jest
situiranje koncepcije uenja u iri socijalni kontekst
i naglaavanje sadrajnog aspekta uenja. Stoga je
jedan od razloga to uenje nije domai struni
pojam znanosti o odgoju upravo to to njegovo razmatranje u pedagogiji ima smisla samo u odnosu
prema odgoju, obrazovanju i pouavanju.
Znanstveni prilozi u ovom zborniku tematiziraju razliite metodoloke pristupe opisivanja uenja
s ciljem razvoja i preciziranja pojmovnih kontura
uenja iz odgojno-znanstvene perspektive. Pri tome se uenje razmatra u okvirima uenja u skladu
s pedagokim formama djelovanja, ali ne izdvojeno i objektivirano, jer se odgajatelji u procesu odgajanja djece i mladih suoavaju s vrlo kompleksnim, vieslojnim fenomenima uenja. No odgojna
se znanost ne zatvara u svoje disciplinarne okvire;
naprotiv, ostaje otvorena za nalaze drugih disciplina ako one pridonose spoznaji fenomena uenja
iz pedagogijske perspektive. Pri tome posebno znaenje imaju tri koordinate:
1. Didaktiko-metodike refleksije
2. Sadraji i teme uenja i
3. Temeljna naela pedagoke antropologije
Pedagogijska znanost, osim toga, sama reflektira pedagoke koncepcije uenja, nastoji pojam uenja proiriti i na nov nain konstruirati. Kako se to
ini u ovoj studiji vrijedi proitati.
Knjiga Koncepcije uenja u znanosti o odgoju sastoji se od uvoda (Gabriele Strobel-Eisele, Albrecht
Wacker) i dva velika dijela (sa po pet priloga):
I. Refleksije o pojmu pedagokog uenja
1. Elmar Anhalt: Postoji li pojam uenja u pedagogiji?
2. Klaus Prange: Provocirano uenje. O zadaama odgoja i netransparentnosti uenja

PEDAGOGIJSKA istraivanja, 6 (1-2), 203 208 (2009)

205

Prikazi knjiga

3. Theodor Schulze: Pribliavanje teoriji sloenijih i dugoronijih procesa uenja

4. Jrgen Grzesik: Na putu k teoriji sloenog sustava ljudskog uenja povezivanjem neurolokih i
psiholokih pretpostavki
5. Klaudia Schultheis: Tjelesnost i uenje. K antropolokom utemeljenju pedagokog pojma uenja
II. Refleksije pedagoke koncepcije uenja u razliitim kontekstima
1. Rotraud Coriand: Uenje domai pojam? Prema korelaciji pouavanja i uenja herbartovaca, posebice Otta Willmana
2. Lutz Koch: Uenje i miljenje. Funkcija i povratno djelovanje
3. Harm Paschen: K aktualnim aspektima integralne prirode uenja i pouavanja
4. Michael Ghlich, Jrg Zirfas: Uiti ivjeti.
Prema rekonstrukciji pedagokog diskursa
5. Gerold Scholz: Uenje kao komunikativno dranje. Promiljanja o odgojno-znanstvenom pojmu uenja
V. Konstatin Mitgutsch, Elisabeth Sattler, Kristin Westphal, Ines Maria Breinbauer (ur.), Dem
Lernen auf der Spur. Die pdagogische Perspektive. Stuttgart: Klett-Cotta, 2008. (Na tragu uenja. Pedagoka perspektiva)
U ovoj se studiji razmatraju sljedea pitanja:
Uenje kao rezultat i kao proces?
Putem iskustva, nastave ili odgoja?
Spontano, kreativno, izvana ili samo odreeno?
to moe znaiti uenje iz pedagoke perspektive juer i danas?
Pedagoke perspektive uenja sakupljene u ovoj
knjizi nude znaajne poticaje za razmiljanje o uenju iz pedagogijske perspektive. Spektar priloga
obuhvaa razliite teme i kontekste: one se proteu
od poetaka uenja do uenja umiranja, od elementarnog do (inter-)kulturalnog i (inter-)subjektivnog
uenja. U knjizi 22 autora i autorice razmatraju aktualne drutveno-kulturalne (trendove) uenja kao
i pitanja o iskustvima, odgoju i umijeu uenja. Pedagoka perspektiva se istrauje, razotkriva i ponovno pozicionira na irokoj lepezi tema, koje su
svrstane u tri velika poglavlja:
I. RETOURNIEREN (re-turn)

206

Horst Rumpf: Uenje kao izvrenje i uenje

kao obavljanje. Upustiti se u strano (izvanjsko)
ili: O uenju kao izvrenju bez pritiska
Tobias Knkler: Uenje u meupolju. O povezanosti teorija uenja, koncepcija o subjektu
i izvrenju uenja
Ies Maria Breinbauer: Trajno, postojano uenje. O nemogunosti da se proces i rezultat
uenja opiu istim pojmom
Lutz Koch: K obliku suda uenja. Primjedbe
o logici uenja
Gerold Scholz: Skok preko klupe. Ili: uenje se
moe promatrati
Jutta Ecarius: Elementarno uenje i uenje iz
iskustva. Problematike djelovanja i procesi
uenja u biografskom pripovijedanju
Hennings Schluss: Dobro uenje. Perspektive
moralnog uenja
Pod Retournieren (vraanje, povratnica) nalaze
se tekstovi koji poimaju uenje kao in izvrenja i u
pokuaju odgovora vraaju modificirano shvaanje
uenja. Takav pokret se shvaa kao turn (u smislu
obrata ili zavoja), koji svoju polaznu toku naknadno ponovno odreuje.
II. Unterbrechen (inter-mit)
Johannes Bilstein: Uenje. Lekcije iz umjetnosti
Andrea English: Gdje prestaje doing i poinje learning. John Dewey o uenju i negativnost u iskustvu i miljenju
Kristin Westphal: Uenje kao prekid. Aspekti
fenomenologije utnje u kazalitu/igri
Agnieszka Dzierbicka: Neformalno uenje:
Angaman nepoeljan. O Workloadu i bezuvjetnom interesu
Thomas Metten: Medijalnost kao razlika i posredovanje. Razmiljanja o estetskom pojmu
uenja i posredovanja
Alfred Schirlbauer: 37 slonova ili: Moe li se
pouavati bez teorije uenja?
Ludwig Duncker: Uenje i sjeanje. Uinak
pamenja sa stajalita teorije obrazovanja
Reinhold Stipsits: Uenje stranog. Kad netko
ide na put
U ovom su poglavlju sakupljeni prilozi koji u
svojim odgovorima na pitanje o uenju kao (inu)
izvrenja upuuju na lom ili se usuuju na lom. Po-

PEDAGOGIJSKA istraivanja, 6 (1-2), 203 208 (2009)

Prikazi knjiga

kuaji odgovora otvaraju razliite prostore miljenja

kako bi se progovorilo o uenju, tako to s dobrim
razlozima prekidaju (inter-mit) naizgled linearnu i
homogenu argumentaciju.
III. Verschieben (re-locate)
Klaus Prange: Uenje u kontekstu odgoja. Razmiljanja o pedagokom pojmu uenja
Klaudia Schultheis: Inkulturacija i odgoj. K dimenziji tjelesnosti uenja
Konstantin Mitgutsch: Uenje putem iskustva.
O crtama loma u izvrenju uenja
Malte Brinkmann: Vjebanje elementarno
uenje. Razmiljanja o fenomenologiji, teoriji
i didaktici pedagokog vjebanja
Birgit Althans: Body that matter. O znaenju
pamenja tijela pri uenju
Jrg Zirfas: Uiti umrijeti. Povijesne opaske
o filozofskom i pedagokom ophoenju s konanou
Elisabeth Sattler: Uenje, odrediti se. Alferd
Petzelova subjektivnost u naelu
Pod Verschieben (pomicanje) nalazimo tekstove iji odgovori na pitanje o izvrenju uenja slijede
pokret transformacije. Oni se time nadovezuju na
druga odreenja procesa uenja a da pritom polazno pitanje ne suspendiraju nego ga upravo transformiraju.
itanje ovih studija o uenju iz pedagogijske (i
pedagoke) perspektive prua istinsko intelektualno zadovoljstvo; ono je prava duhovna avantura,
putovanje u svijet novih izvornih pristupa u pedagogiji, kojima kao da se ostvaruje zahtjev koji je
pred pedagogiju postavio Herbart prije 200 godina:
Bilo bi mnogo bolje kada bi se pedagogija prisjetila u veoj mjeri na svoje domae (izvorne) pojmove
i vie kultivirala samostalno miljenje, te se ne bi
izlagala opasnosti da se njome vlada kao udaljenom
osvojenom provincijom s tueg podruja. Samo kada se svaka znanost pokuava orijentirati na svoj
nain i to vlastitom snagom kao i njeni susjedi, moe doi do blagotvornog ophoenja meu njima.
Mozaik sadraja mogue pedagoke teorije ili
teorija uenja pregnantno je predstavljen u ovim
studijama. Smjer prema izradi pedagoke teorije ili
teorija uenja je jasno naznaen. Prvi korak u tom
smjeru je u ovim studijama ve uinjen. Potraga za
pedagokom perspektivom u tematiziranju uenja

u ovim se knjigama razotkriva u razliitim odgojno-znanstvenim pristupima uenju s one strane aktualnih pristupa objanjenju uenja, kao to su oni
koji se danas favoriziraju u neuroznanostima i psihologiji i koji se kadto vrlo agresivno nastoje predstaviti kao posljednja pedagoka mudrost. To je ono
to ohrabruje i zbog ega sam i napisao vie sadrajni prikaz ovih studija. Naime, ne postoji uenje
po sebi, niti metode stjecanja znanja, izgradnje vjetina ili stavova i dranja, nego forme uenja ovise o
tome to se ui, kako to istie Klaus Prange u svom
prilogu. to se ui kada se ui uenje uenja? Kako
tom zahtjevu dati smisleni didaktiki sadraj? Ne
postoji opa kompetencija za uenje. Uenje je uvijek povezano s odreenim sadrajem, odreenim
kontekstom, subjektom uenja i njegovim odnosom
i prema sadraju uenja i prema samome sebi u procesu uenja. Uenje se u empirijskim istraivanjima promatra u ovisnosti o njegovim rezultatima.
Time samo izvrenje uenja ostaje ne tematizirano.
A upravo tom (kako) izvrenju uenja okreu se
neki pedagoki pristupi (primjerice fenomenoloki).
U procesu uenja nije rije samo o usvajanju
odreenog znanja tzv. sadrajna kompetencija
nego, ponajprije, o iskustvima onoga koji ui sa samim sobom (uenje je i bolan proces, ponovno uenje). Uenje nije samo usamljeni proces pojedinca
nego se on dogaa u interakciji nastavnika i uenika, u kojoj se tek uspostavlja zajedniki smisao
uenja, za uenika i za nastavnika.
U pedagogijskom i pedagokom pristupu uenju
(vidjeti prilog Hosrta Rumpfa) ui se razlika izmeu uenja kao izvrenja, ina, procesa povezanog
sa sadrajem onoga to se ui (njemaki: Lernen
als Vollzug) i uenje uenja kao obavljanja neke
aktivnosti ili nekog zadatka (njemaki: Lernen als
Erledigung).
Stoga (ne samo u posljednjoj od prikazanih studija) fokus nije na vrlo aktualnom neurobiolokom
gdje uenja niti (samo) na tipinom sadrajnopredmetnom to uenja, kao niti na klasinom
didaktikom kako uenja, nego upravo na onom
previenom kako izvrenja u procesu uenja. Pod
ovim aspektom uenja (i pouavanja) podrazumijeva se upravo izvrenje, aktivnost, a manje rezultat
ili ishod uenja.

PEDAGOGIJSKA istraivanja, 6 (1-2), 203 208 (2009)

207

Prikazi knjiga

Ljudsko uenje se danas tematizira u razliitim

znanstvenim disciplinama i, shodno tome, iz razliitih perspektiva primjerice bioloke, psiholoke, neuroznanstvene, drutvene, filozofske, pa
se uenje shvaa kao kognitivni i/ili emocionalni
aspekt (promijenjenog) ponaanja, evolucionistiki ili antropoloki, katkad kao informacijsko-teorijski ili drutveno-teorijski pojam. Ostaje pitanje
tematizira li se i kako izvorno pedagoko shvaanje uenja? Je li uenje uope jo izvorni pedagoki pojam? Odatle, po mojem miljenju, i velika
vrijednost ovih studija, jer su se autori odvaili na
to da pokuaju pronai u emu bi se sastojalo izvorno pedagoko stajalite razmatranja fenomena uenja, s onu stranu dosadanjih pokuaja u pedagogiji.
Naime, najmanje tri problemska podruja (vidjeti
uvod u posljednjoj studiji) se otvaraju kad je rije
o odgojno-znanstvenim pristupima uenju do pojave ovih studija:
1. Pitanje o uenju se ve u Platonovu spisu Menon postavilo u modusu pouavanja i njegova sadraja. I danas postoji veliki interes za navodno osigurano posredovanje sadraja znanja;

2. Pedagogija se u svojim razmatranjima pojma

uenje poziva na druge znanstvene discipline (posebice na psihologiju). Problem uenja se pokuava rijeiti uvozom shvaanja i rezultata iz drugih
znanstvenih disciplina i
3. Odgojna znanost se nalazi u podruju napetosti izmeu aktualnih interdisciplinarnih pristupa
i vlastite disciplinarne povijesti.
Temeljem ovog stanja autori u ovim studijama
(posebice u posljednjoj) shvaaju pitanje uenja i
njegova izvrenja kao vaan impuls za disciplinarno
suoavanje s pojmom uenja kao teme u pedagogiji.
Pozicioniranje ove teme u odgojnoj znanosti, temeljem ovih studija, nema i ne moe (barem za sada)
imati za cilj izgraenu cjelovitu pedagogijsku perspektivu (teoriju) fenomena uenja, nego (im) je cilj
razliite pristupe i perspektive u pedagogiji uiniti
vidljivima. Ovo pitanje kako uenja donosi odgovore niza autora, koji se pribliavaju na razliite naine pitanju izvrenja uenja. Otuda ne samo naslov
posljednje studije nego i naslov naeg prikaza: Na
tragu uenja pedagogijska perspektiva.
Marko Paleki

208

PEDAGOGIJSKA istraivanja, 6 (1-2), 203 208 (2009)