ANORGANSKE NEMETALNE PREVLAKE

Klasifikacija anorganskih nemetalnih prevlaka moe se izvriti sa dva aspekta:

- prema metodi dobivanja

- kemijskim
- elektrokemijskim i
- mehanikim putem

- prema sastavu prevlake

- oksidne
- fosfatne
- kromatne
- ostale

Openito se o nemetalnim anorganskim prevlakama moe rei da se primjenjuju ili

kao podloga za nanoenje organskih premaza, ili kao zavrna obrada ili kao meu operacijska
zatita za sve sluajeve kada nije vaan prijenos topline ili elektrine struje.

FOSFATNE PREVLAKE
FOSFATIRANJE
Historijat
Ideja o primjeni fosfatnih prevlaka za zatitu od korozije rodila se kada su u rimskoj
tvravi Saalburg kod Hamburga u prvoj polovini prolog stoljea pronaeni eljezni predmeti
stari oko 1700.god., koji su bili prekriveni eljeznim fosfatom.
Ideju je iskoristio engleski kapetan Ross, koji je eljezne predmete zagrijavao do
crvene ari i zatim uranjao u fosfornu kiselinu u cilju formiranja zatitnog fosfatnog sloja.
Pravi fosfatni proces uveo j tek engleski kemiar T.W. Coslett 1906. godine, kada je
primijenio razrijeenu otopinu fosforne kiseline zasienu primarnim fosfatom za tretiranje
eljeznih predmeta. Ovaj postupak je uskoro doivio znatne promjene u cilju poveanja
stabilnosti otopine, skraenja samog procesa i snienja radne temperature. Dodatkom MnO 2
(1911.g. R.G. Richards) kasnije primarnog Mn-fosfata (1916.g. Allen), zatim dodaci Cu
(1919.g. Tanner i Darsey) te primjena oksidacijskih agenasa (1931.g. Tanner i Lodensen)
dolo se do takovog sastava otopine za fosfatiranje koje rade na sobnoj temperaturi, a vrijeme
samog fosfatiranja iznosi oko 5 min.
Posljednjih tridesetak godina razvio se cijeli niz specijalnih preparata za fosfatiranje
ne samo elinih materijala nego i Al, Mg i sl., npr. 1943.g. razraena su tri postupka:
predobrada u kaloidnoj otopini Trifosfata u cilju dobivanja sitnokristalinih slojeva, zatim
cink-fosfatne prevlake na Al i formiranje vrlo tankih savitljivih Fe-oksi-fosfatnih prevlaka
primjenom NH4-fosfata. 1945.g. primijenjen je tzv. "Alodine-100" postupak za dobivanje
fosfatnih prevlaka na Al; 1950. godine u SAD se pojavio specijalni postupak za dobivanje
mikrokristalnih Zn-fosfatnih prevlaka. Kasnije su razraeni i drugi postupci npr. fosfatiranje
nehrajuih elika, Ti, Zr i drugih metala, postupci koji istovremeno odmauju i fosfatiraju,
postupci za istovremeno fosfatiranje i lakiranje, za stvaranje organofosfatnih prevlaka itd.

Podruje primjene
Otpornost elika prema koroziji koji su prevueni impregniranom fosfatnom
prevlakom je nekoliko puta vea od otpornosti elika s oksidnom prevlakom dobivenom iz
alkalne otopine.
U tablici 1. je dan pregled otpornosti razliitih zatitnih prevlaka na eliku u usporedbi
s fosfatnom prevlakom.
Tablica 1.
Vrsta zatitne prevlake

Vrijeme u slanoj
komori, h

Nezatieni elik
elik zatien uljem
Minizirani elik
elik s premazom na bazi
sintetske smole
Galvanski zatien elik s 5
mikro Cd
Galvanski zatien elik s 10
mikro Cd
elik fosfatiran postupkom
Parker 100 i nauljen

Primjedba

1
10
30

potpuna korozija
slabija korozija
znatna korozija

40

znatna korozija

363

manja korozija

363

slabije korozije

363

bez korozije

Postupci fosfatiranja za pripremu povrine za lienje i/ili za osiguranje privremene

zatite se mnogo koriste u industriji motornih vozila, friidera, maina za pranje, dijelova
kunog i kancelarijskog namjetaja, dijelova raketa i u avio industriji, za zatitu brodske
opreme brodskog trupa u vojnoj industriji. Drugo podruje primjene je elektro i
radiotehnika industrija u cilju dobivanja elektroizolacijskih slojeva.
Takoer se postupak fosfatiranja moe koristiti za zatitu dijelova kod toplinske
obrade cementiranje, nitriranje, spreavanje razugljienja u toku grijanja i sl.).
Konstantirano je Mn-fosfatne prevlake u kombinaciji s MoS 2 mogu uspjeno sprijeiti
pojavu freting-korozije koja se javlja pri istovremenom djelovanju korozijskih i mehanikih
faktora, kod ega je mehaniko troenje metala olakano korozijskim procesom uzrokovan
kisikom iz zraka; pri tom su produkti troenja oksidi metala.

Primjena fosfatnih prevlaka u kombinaciji s organskim premazima

Fosfatne prevlake predstavljaju odlinu podlogu za nanoenje organskih premaza. One
bitno poboljavaju adheziju organskih premaza. Osim toga, kada vlaga, kisik ili drugi
korozijski agenski iz zraka prodru kroz pore organskog premaza, fosfatna prevlaka
spreava put do osnovnog metala. Time se eventualni korozijski procesi, koji bi se
odvijali ispod organskog premaza, a koji bi imali kao posljedicu postepeno smanjenje
njegove adhezije onemogueni. Na ovaj se nain trajnost organskog premaza
mnogostruko poveava. Zbog ovih svojstava, fosfatne su prevlake nale iroku primjenu
kao podloge za boje i lakove i ovo je bez sumnje jedna od najrairenijih primjena
fosfatnih prevlaka.
2

Kao podloga za boje i lakove najpogodnije su tanke i sitno kristalne prevlake ija teina
varira u intervalu od 0,3-7,5 g/m2. Tanke prevlake su poeljnije jer ne smanjuju sjaj
organskog premaza, a posjeduju bolju otpornost na deformacije. Ako se poslije
fosfatiranja i lakiranja vri oblikovanje, teina fosfatne prevlake se ograniava do 1 g/m 2.
Za ovu svrhu se esto koriste Fe-oksifosfatne prevlake.
Kao podloga za boje i lakove se najee primjenjuju Fe-oksifosfatne prevlake, kristalne
Zn-fosfatne i mikrokristalne Zn-fosfatne prevlake. Ove posljednje imaju prednost kada se
prije fosfatiranja primjenjuju alkalno odmaivanje ili dekapiranje u kiselinama, jer ove
operacije uzrokuju krupnozrnatost i poroznost drugih fosfatnih prevlaka, a ne utjeu na
ovaj tip Zn-fosfatnih prevlaka.
Treba takoer istaknuti da se mikrokristalne Zn-fosfatne prevlake koriste za pripremu
povrine za nanoenje lakova za peenje, jer ispunjavaju uvjet prema W. Mach-u da dobre
fosfatne prevlake ne gube vie od 10% od svoje originalne teine zagrijani u intervalu od
100-180 oC, jer u suprotnom uzrokuju mjehuranje organskog premaza u toku peenja.
Fosfatne prevlake uspjeno spreavaju i jedan specijalni oblik korozije koji se naziva
"filiform korozija". To je poseban oblik podslojne korozije koji se javlja ispod lakova u
vidu vlakana koje se ire od ugroenog mjesta npr. od ivica, prijevoja, ogrebotina i sl., a
potpomognuto je visokom vlanou.
Mikrokristane Zn-fosfatne prevlake i ovdje pokazuju odlinu efikasnost. Takoer dobro
djelovanje su pokazali i poznati wash primjeri.
Ako se nanoenje organskih premaza vri elektrostatskim postupkom treba primijeniti to
tanje fosfatne prevlake. Ista ova primjedba vrijedi i ako se organski premazi nanose
postupkom elektroforeze.
Fosfatiranje se koristi i kao postupak za privremenu zatitu poluproizvoda ili gotove robe
na skladitu. Npr. poluproizvodi kao limovi, trake i sl. prvo se fosfatiraju, a zatim prevlae
jednim premazom ili nauljuju i isporuuju potroaima na daljnju obradu,

Primjena fosfatnih prevlaka za olakanje hladne deformacije

Olakanje hladne deformacije metala fosfatiranjem poprima sve vei znaaj. Fosfatni sloj
olakava operaciju deformiranja, jer vrsto prianja za metal koji se obrauje ostaje
postojan tokom cijelog procesa hladne deformacije, a osim toga zbog svojih izvanrednih
apsorpcijskih svojstava djeluju kao odlian nositelj maziva i osigurava kontinuirani film
maziva kod deformiranja, to znatno utjee na smanjenje trenja, koje se javlja izmeu
alata i predmeta koje se obrauje. Iz ovog slijedi da fosfatni film utjee na trajnost alata,
osigurava veu redukciju profila pri jednom prevlaenju i poveava brzinu prolaza
predmeta kroz alate.

Primjena fosfatnih prevlaka za spreavanje troenja

Abrazijsko otporne fosfatne prevlake u kombinaciji s mazivim uljima efikasno smanjuju
ili ak spreavaju troenje frikcijskih povrina. Fosfatni sloj kao razdvojni film razdvaja
strojne dijelove i spreava njihovo meusobno troenje. S druge strane poveava mo
3

podmazivanja, smanjuje hrapavost povrine i omoguuje dobru antikorozivnu zatitu.

Fosfatne prevlake za ovu svrhu trebaju biti krupnozrnate, sa veim brojem pora i kapilara.

Primjena fosfatnih prevlaka za elektroizolacijske svrhe

Poto fosfatne prevlake posjeduju dobra elektroizolacijska svojstva nastale su primjene u
elektrotehnici za elektroizolaciju npr. tzv. transformatorskih linija. Elektroizolacijska
svojstva fosfatnih prevlaka su funkcija njihovog sastava, gradnje i debljine, a odreuju se
mjerenjem probojnog napona. Najbolje kvalitete za ove svrhe su pokazale prevlake na
bazi zemnoalkalnih fosfata (probojni napon pri tlaku od 30 g/cm 2 i debljine prevlake
4-8/...... iznosi 200-260 V).

Osnovi fosfatiranja metala

Postupak fosfatiranja se sa uspjehom izvodi u vodenim otopinama primarnih fosfata
eljeza, Mn i Zn; vrlo tanke fosfatne prevlake u eliku se mogu dobiti i iz vodenih otopina
alkalnih fosfata pa ak i samo otopine H3PO4.
Fosfatne prevlake se mogu nanijeti na ugljine niskolegirane elike, lijevano eljezo,
Al, Mg, Zn i Cd.
Proces stvaranja fosfatnih prevlaka na metalima je elektrokemijske prirode. Na
povrini metala postoje kratko spojeni anodna i katodna mjesta mikrolanci, koji u vodenim
otopinama fosfata stvaraju galvanske mikrolanke. U prvoj fazi fosfatiranja pri radu ovih
lanaka dolazi do slijedeih reakcija:
anoda:

Me Men+ + neo-

katoda:

Ox + neo- Rel

Pri emu je Ox materija s pozitivnim elektrokemijskim potencijalom redukcije od

potencijala oksidacije metala. Prema tome u katodnom procesu mogu sudjelovati sve tvari
koje djeluju oksidacijski na metal koji se fosfatira. Uloga fosfat iona u procesu fosfatiranja se
izjednauje s djelovanjem anodnih inhibitora u ijem se prisustvu metal pasivira i poveava
svoju otpornost prema koroziji. Vodena otopina fosfata sadri H2PO4-, H2PO4= PO4= i slobodnu
H3PO4 prema jednadbi 2H2PO4- H3PO4 + HPO4= PO4= + H3PO4.
Drugu fazu fosfatiranja metala karakteriziraju sekundarni reakcije neioni nastali
anodnim procesom galvanskog elika anioni HPO4= i PO4= stupaju u reakciju.
Budui su sekundarno i tercijarni fosfati metala teko topive soli brzo dolazi do
prekoraenja produkta topivosti i do njihovog taloenja na metalnoj povrini.
Dva istaknuta teoretiara s ovog podruja Vulfsan i Mahn se potpuno slau s dosada
iznesenim elektrokemijskim mehanizmom procesa fosfatiranja, ali se razilaze u pogledu
mjesta deformiranja nastalog fosfata. Prema Vulfsanu to su anodna mjesta, a prema Mahu to
su katodna mjesta. U prilog svoje teorije navodi eksperimentalne injenice da se fosfatiranje
metala odvija bre pri katodnoj polarizaciji u odnosu na kemijsko fosfatiranje ili uz anodnu
polarizaciju metala.
4

Na temelju sastava fosfatnih prevlaka stie se izvjesna slika

Sastav otopine

Sastav prevlake

Fe3(PO4)2 + H3PO4
Mn3(PO4)2 + H3PO4
Mn3(PO4)2 + H3PO4

Fe3(PO4)2 + FeHPO4 + vrlo malo FePO4

Mn3(PO4)2 + Fe fosfati
Mn3(PO4)2 + Fe - fosfati

o njenom obrazovanju. Uslijed izdvajanja vodika na katodnim mjestima metala, dolazi do

slijedee disocijacije:

H2PO4- HPO4= + H+ H+ + PO4

Najvee promjene koncentracije H+ iona je na granici metal-otopina, zbog ega je u

tom graninom sloju najvea koncentracija HPO4= i PO4 iona. Ovi ioni ne reagiraju samo sa
ionima metala koji nastaju anodnom reakcijom, nego i kationima iz otopine i daju i njihove
netopive soli.
U toku fosfatiranja se u fosfatnom mulju poveava ione Fe ++ i Fe+++ iona, odnosno
njihovih fosfata.
Odnos izmeu koliine slobodne fosforne kiseline i ukupnog sadraja fosfata ima
poseban utjecaj na proces fosfatiranja i na kvalitet same prevlake. Iz kiselijih otopina, metal
se bre otapa, zatim smanjena je disocijacija prim i sec fosfata tj. sprijeeno je taloenje
tercijarnih fosfata i fosfatna prevlaka je rastresita i prakasta.
Pri manjem sadraju slobodne fosforne kiseline dolazi do taloenja suneraste
prevlake.
Komercijalne otopine za fosfatiranje sadre i ubrzivae u ijem se prisustvu proces
fosfatiranja znatno skrauje. U svojstvu ubrzivaa se najee koriste oksidacijska sredstva
kao to su NO2-, NO3- , ClO3- i H2O2.
Fosfatne prevlake dobivene iz otopina za fosfatiranje u kojima se nalaze ubrzivai su
glatkije, tanje i manje otporne prema koroziji u odnosu na prevlake dobivene iz kupelji bez
ubrzivaa.
Ubrzivai djeluju kao katodni depolarizatori ime se objanjava smanjena koliina
razvijenog vodika u toku fosfatiranja. Kao ubrzivai slue i ioni metala koji su plemenitiji od
metala koji se fosfatira Ni++, Cu++, Co++, Ag+, Hg++ i sl. su kationi ubrzivai kod fosfatiranja
elinih materijala. Kationi se reduciraju na metalnoj povrini, poveavaju katodnu povrinu,
a time pojaavaju otapanje eljeza i kao posljedica toga ubrzavaju izluivanje netopivih
fosfata.
Izvjesne redukcijske tvari npr. talnidin, kinolin, anilin i sl. mogu imati krajnje
djelovanje kao katodni depolarizatori, jer prevode anodna mjesta u katodna, poveavaju odnos
katodne povrine prema anodnoj, a samim tim i brzinu stvaranja fosfatnih prevlaka.
Koncentracija katodnih depolarizatora i ubrzivaa, kao i vrsta kationa prisutna u
otopini utjeu na debljinu i strukturu fosfatnih prevlaka.

Temperatura otopine u velikoj mjeri utjee na strukturu i kvalitetu fosfatne prevlake

kao i na vrijeme fosfatiranja kod niih temperatura zbog smanjenja disocijacije slobodne
fosfatne kiseline i fosfata, te sporijeg otapanja metala, tee se stvaraju fosfatne prevlake.
Proces fosfatiranja na niim temperaturama se moe ubrzati fosfatiranjem metala iz
otopine vee koncentracije aktivatora i ubrzivaa.
Stanje povrine metala utjee na teksturu i prirodu fosfatnih prevlaka, fino obraena
povrina je manje aktivna i na njoj dolazi do djelominog fosfatiranja, dok se na pjeskarenoj
povrini formira uniforma i homogena fosfatna prevlaka. U procesu fosfatiranja metala koji su
nagrizani u otopinama jakih kiselina i luina, nastaju veliki kristali fosfata koji potpuno ne
pokrivaju metal i stoga osnovni metal ima manju otpornost prema koroziji. Neuklonjena
otopina za nagrizanje sa povrine metala predstavlja barijeru koju nastali ioni otapanjem
metala trebaju savladati da bi doli u kontakt sa fosfatima; u ovakvim uvjetima stvaranja
netopivih fosfata, brzine rasta centara kristalizacije se poveava, a tim i veliina kristala, to
ima za posljedicu ve navedenu injenicu.
Fosfatne prevlake na bazi Zn i Mn gube svoju otpornost prema koroziji na povienoj
temperaturi, to se objanjava gubljenjem vode i stvaranjem upljina i pora na fosfatnoj
prevlaci. Fosfatne prevlake u pravilu nisu neporozne, zbog ega je njihova zatitna mo
ograniena. Naknadnom obradom pasiviranjem, premazivanjem ili siliranjem moe se
zatitna mo fosfatne prevlake znatno poveati. Zatvaranje pora se obino izvodi
nauljivanjem fosfatne prevlake; pasiviranje osnovnog metala u porama fosfatne prevlake
najee se ostvaruje obradom u 0,2% kromnoj kiselini ili smjesi kromne i fosforne kiseline.
Pored kemijskog postupka fosfatiranja primjenjuje se i elektrokemijski postupak
fosfatiranja obojenih i crnih metala. Koristi se izmjenina i istosmjerna struja. Kada se za
fosfatiranje koristi istosmjerna struja, predmet koji se obrauje na negativni pol. Koristei
teoriju Mahna, moemo prikazati i osnovne principe elektrokemijskog fosfatiranja. Na katodi
dolazi do izluivanja vodika 2H + 2eo2H
H2, a u katodnom graninom sloju uz
poveanje koncentracije fosfat iona:
2H3PO4 2H2PO4- + 2H+
2H2PO4 2HPO4- + 2H+

2HPO4= 2PO4 + 2H+

dolazi do taloenja teko topivih fosfata na katodi. Za vrijeme elektrokemijskog fosfatiranja u
izvjesnoj mjeri dolazi i do kemijskog fosfatiranja.

Tehnologija fosfatiranja
Tehnoloki postupak fosfatiranja podeava se u ovisnosti o svrsi primjene fosfatne
prevlake i o sastavu kupelji za fosfatiranje.
Opi i vaan uvjet za postupak fosfatiranja je dobra prethodna priprema povrine prije
fosfatiranja, od koje u velikoj mjeri ovisi i kvaliteta i struktura fosfatnog sloja, a takoer je
vana i neophodna naknadna obrada fosfatne prevlake.
Predobrada metalne povrine se obino sastoji od nekoliko operacija, jer je obino
nemogue sve vrste oneienja ukloniti jednom operacijom.
Najvanije su vrste oneienja metalne povrine korozijski produkti i masne tvari.
Obino se razlikuju tri glavne vrste predobrade u cilju uklanjanja navedenih oneienja:
- mehanika predobrada
- kemijska predobrada
- odmaivanje

Odstranjivanje produkata korozije

Mehanike metode predobrade
Za odstranjivanje korozijskih produkata s metalnih povrina, koriste se grebanje i
etkanje pomou etki od metalne ice ili fibera.
Obrada moe biti runa ili s rotirajuim etkama.
Grebanjem se predmeti iste od korozijskih produkata ili mulja zaostalog nakon
kemijskog dekapiranja. Obrada se moe vriti suho sa ili bez uporabe abraziva, te mokro uz
stalno polijevanje predmeta lunatom otopinom.
Za mehaniko ienje od korozijskih produkata slue i drugi runi i strojni ureaji
tako npr. kovarina se moe odstraniti tzv. ekiarenjem, tj. obradom pomou runih ili
pneumatskih ekia.
Pjeskarenje
Najraireniji nain ienja metala mlazom je tzv. pjeskarenje.
To predstavlja efikasnu i ekonominu metodu pripreme povrine prije fosfatiranja. Za
kvalitetu povrine npr. 6 i 7 (GOST 2789-59) potrebno je koristiti kvarcni pijesak srednje
veliine zrna 28-35 mm.
Pjeskarenje je ienje metala strujom pijeska koju stvara struja komprimiranog zraka
ili centrifugalne sile. Postoje runi aparati za pjeskarenje, kod kojih se mlaz stvara na kraju
savitljivog crijeva, i automatski kod kojih je mlaznica fiksna, a predmeti rotiraju ili su na
transportnoj vrpci.
7

Pijesak, zrak i sami predmeti koji se pjeskare ne smiju biti vlani ili oneieni veom
koliinom masnoa.
Ovaj nain odstranjivanja korozijskih produkata se koristi za dijelove, za koje nije
predviena stroga tolerancija mjera.
Fosfatni sloj nanesen na pjeskarenu povrinu je sitnozrnat. Poslije pjeskarenja je
neophodno odstranjivanje pijeska sa predmeta komprimiranim zrakom.
U novije vrijeme razraeno je tzv. mokro pjeskarenje mlazom, koje ima veliku
prednost jer ne daje prainu i naroito je povoljno za ienje velikih povrina na otvorenom,
gdje bi praina mogla naruiti ne samo zdravlje ljudi, nego i npr. leajeve strojeva.
Za sitne dijelove za koje takoer nisu predviene uske tolerancije mjera sve se vie
koristi hidropjeskarenje u specijalnim ureajima. Ovi ureaji najee su hermetiki zatvorene
rotirajue komore u ijem se donjem dijelu nalazi (pod izvjesnim kutom) reetka za predmete
koji se obrauju. Ispod je rezervoar za smjesu i kvarcnog pijeska, koja se u komoru dovodi
komprimiranim zrakom od 4-5 atm. Zaprljani zrak prainom od ienja se izbacuje iz
komore pomou ventilatora, a otpadni abraziv i voda se isputaju u kanalizaciju. Za sitne
dijelove moe se koristiti i suho pjeskarenje u doboima.
U svrhu odstranjivanja zaostalog abraziva potrebno je ispiranje predmeta tekuom
vodom, a odmah zatim suenje komprimiranim zrakom. Za ienje sitnih dijelova sa strogim
tolerancama i navojem ponekad se koristi postupak skidanja korozije suhim korundnim
pijeskom promjera zrna ne veim od No 50 (GOST 3647-59).
Samarenje je ekonominije, jer se sama moe i regenerirati, a osim toga moe se
izbjei opasnost od silikoze i stvara se i manje praine nego pri suhom pjeskarenju.
Veliina same se kree u granicama 0,4-2,5 mm. Pritisak zraka je 4,5-6 atm. Primjena
je ograniena na dijelove za koje nisu predviene uske tolerance mjera, te koje nemaju stjenke
tanje od 2-3 mm.
Otklanjanje zaostale metalne praine sa predmeta vri se ispuhivanjem komprimiranim
zrakom.
Ovdje treba spomenuti i mogunost ienja elika od kovarine plamenom, koje se
bazira na injenici da metal i korozijski produkti imaju razliite koeficijente toplinske
diletacije. Zavrno ienje se pri tom izvodi ekiarenjem i etkanjem.
Kemijske metode
U novije vrijeme najvanija metoda pripreme metalnih povrina za fosfatiranje je
dekapiranje u razrijeenim kiselinama HCl, H2SO4 ili sa galovim preparatima koji
istovremeno vre i odmaivanje, odstranjivanje korozijskih produkata i daju privremenu
zatitu. elini se materijali obino dekapiraju pomou inhibiranih razrijeenih otopina
mineralnih kiselina, kod sobne ili neto poviene temperature 40-60 oC. Najee se koriste
same ili kombinacije kiselina H2SO4 HCl i H3PO4. Korozijski produkti hra i kovarine
prelaze u obliku topljivih soli u otopinu npr.:
Fe + 2HCl FeCl2 + H2
8

Fe + HSO4 FeSO4 + H2
Fe (OH)3 H2O + 3HCl FeCl3 + (x+3) H2O
Fe (OH)3 n H2O + 3H2SO4 Fe2 (SO4)3 + (n+3) H2O
Fe3O4 + 8HCl FeCl2 + 2FeCl3 + 4H2O
Fe3O4 + 4 H2SO4 FeSO4 + Fe2 (SO4)3 + 4H2O
U cilju spreavanja otapanja samog metala i pojave vodikove krhkosti koriste se
inhibitori. To su najee organske tvari koje spreavaju reakciju metal-kiselina na vie
naina, bilo da termodinamiki onemoguuju reakciju ili povrinskim efektom
onemoguavaju direktni kontakt.
U novije se vrijeme u sredstva za dekapiranje dodaju i preparati za kvaenje, da bi se
omoguilo lake prodiranje kiseline kroz sloj korozijskih produkata, nagrizanje je
ravnomjernije i bolje se ocjeuje kod iznoenja predmeta.
Povrina metala kiseline
Samo dekapiranje se vri u velikim kadama obloenim kamenstinom, tvrdom gumom
ili plast. potapanjem ili ponekad i prelijevanjem.
Vrijeme obrade ovisi o radnim uvjetima i o koliini i vrsti oneienja i iznosi od
nekoliko minuta do par sati.
Za kemijsko ienje velikih povrina primjenjuju se esto paste koje se sastoje od
razrijeenih kiselina i nekog punila npr. gline ili slino.
Nakon zavrenog dekapiranja sa metalne povrine se odstranjuje jedan dio zaostalih
korozijskih produkata i nastali mulj pranjem pod mlazom vode, etkanjem. Preporua se da se
ispiranje vri viekratno. Za prvo ispiranje se esto koriste lunate otopine (10 gNaOH/1 Ko)
kako bi se neutralizirala zaostala kiselina nakon dekapiranja. Radi boljeg efekta ispiranja
esto se koristi topla voda. Nakon toga se predmeti sue u struji komprimiranog zraka.
Ureaji za dekapiranje su obino smjeteni u posebne prostorije koje su opremljene
ventilacijskim ureajima, te ureajem za tretiranje otpadnih voda.
Osim ovog tzv. kiselog dekapiranja, koriste se i postupci odstranjivanja korozijskih
produkata u jako lunatim otopinama uz dodatak organskih spojeva na povienoj temperaturi.
Osim isto kemijskog odstranjivanja korozijskih produkata, koriste se i
elektrokemijski postupci, uz istosmjernu i izmjeninu struju. Elektroliti su najee kisele
otopine kao i kod kemijske obrade. Predmeti su anode ili katode. Kod anodne obrade na
predmetu se razvije kisik, a sam metal se otapa, te se na taj nain slabi veza izmeu metala i
korozijskih produkata, kod katodne obrade na predmetu se razvija vodik, a korozijski produkti
se djelomino reduciraju i time se slabi veza metal-oksid. Kod ovog nagrizanja postoji
opasnost od vodikove krhkosti metala, to se izbjegava kombinacijom anode. Katodno
odstranjivanje produkata ili zagrijavanje obraenog predmeta.

Gustoa struje obino iznosi 5-10 A/dm2, a za to je potreban napon od 3-6 V. Vrijeme obrade
iznosi par minuta.

Odmaivanje
Odmaivanje dijelova se moe vriti na vie naina: pomou organskih otapala,
vodenih emulzija, organskih otapala, lunatim otopinama, otopinama detergenata,
elektrolitiki, spaljivanjem i uz primjenu ultrazvuka.
Pomou organskih otapala vri se fizikalno otapanje masnoa mineralnog i biolokog
porijekla, ali treba odmah naglasiti da se organskim otapalima ne moe izvriti idealno
odmaivanje i da na predmetima zaostaje nekad i vrlo tanak film masnoe. Najvie
primjenjivano organsko otapalo je benzin (Tv 80-1000 oC), zatim benzen i halogeni derivati
ugljikovodika trikloreten, tetrakloreten, tetraklormetan itd.
Odmaivanje organskim otapalima moe se vriti brisanjem krpama, umakanjem
(uranjanjem) predmeta u otapalo jednostepeno ili viestepeno i tzv. parno odmaivanje, tj.
pomou otapala koje iz parne faze kondenzira na hladnim predmetima. Parno odmaivanje je
vrlo efikasna metoda, ali nije pogodno za odmaivanje tankostjene i visokoprofilirane
predmete, te za porozne materijale.
U novije se vrijeme sve vie koristi odmaivanje u vodenim emulzijama organskih
otapala, koje imaju odreene predmete i zbog toga to se izbjegava opasnost od poara.
Odmaivanje se vri uranjanjem u emulziju uz mijeanje i trcanje na sobnoj i povienoj
temperaturi. Nakon odmaivanja vri se ispiranje predmeta vodom i zatim suenje.
Otapanje u lunatim otopinama temelji se na osapunjenju biolokih masnoa i
emulgiranju masnoa, dakle djelovanje je kombinirano fizikalno i kemijsko. Najee se za
pripremu otopine koriste NaOH, KOH, a ponekad Na 2CO3 i K2CO3, te u novije vrijeme
vodeno staklo i H3PO4. esto lunate otopine predstavljaju smjese nekoliko navedenih tvari i
specijalne dodatke za umuljivanje i kvaenje npr. sapuni, sulfonati i sl.
Odmaivanje se vri na povienoj temperaturi (oko 80 oC) uz mijeanje ili sticanjem
otopine po predmetima, te ribanje predmeta etkama namoenim u lunatu otopinu. Postoje i
automati za odmaivanje. Poslije odmaivanja vri se temeljito ispiranje tekuom vodom i
zatim suenje predmeta.
Elektrolitiko odmaivanje vri se takoer u lunatim otopinama i moe biti anodno
ili katodno, a postoje i kombinirani postupci. Kod elektrolitikog odmaivanja proces je
ubrzan razvijanjem vodika, odnosno kisika na predmetima, koji mehaniki odvajaju masnoe
s metalne povrine. Katodno odmaivanje je bre i efikasnije od anodnog, ali je zbog
opasnosti od vodikove krhkosti njegova primjena ograniena. S druge strane je anodno
odmaivanje neupotrebljivo za metale osjetljive na luinama. Tako, ovisno o materijalu i
zahtjevima odabire se najpovoljniji nain odmaivanja. Radni uvjeti su 3-10 A/dm 2 uz napon
4-8 V, vrijeme obrade je par minuta, a optimalna temperatura je oko 60 oC. Elektroodmaivanje se najee koristi u kombinaciji s drugim nainom odmaivanja, tako da
predmeti ne budu jako zamaeni.
Poslije elektro-odmaivanja vri se temeljito ispiranje vodom i suenje predmeta.
U novije vrijeme za odmaivanje se sve ee koriste otopine tzv. industrijskih
detergenata, koji sadre osim aktivne tvari detergenta i sredstva za kemijsko ili mehaniko
ubrzavanje.
10

Aktivna komponenta sniava napetost povrine otopine i omoguava stvaranje pjene u

kojoj se emulgiraju ili suspendiraju neistoe odmaivanja. Otopine su slabo lunate (pH 810) i mogu se koristiti i za amfoterne metale.
Poslije odmaivanja detergentima slijedi temeljito ispiranje vodom. Ako se bilo uz
koji navedeni nain koristi i ultrazvuk, odmaivanje e biti znatno efikasnije i bre.

Fosfatiranje
Postoje nekoliko tehnolokih postupaka fosfatiranja, ali se svi oni mogu uglavnom
svesti na par shema iji redoslijed operacija osigurava kvalitetnu fosfatnu prevlaku.
Fosfatiranje se vri hladnim i toplim postupkom, kemijski i elektrokemijski. Hladno
fosfatiranje se moe vriti uranjanjem ili pricanjem. Kod toplog postupka radna temperatura
iznosi 60-70 oC, a kod nekih je znatno via 95-98 oC.
Kod elektrokemijskog fosfatiranja radni uvjeti su 0,7-3 A/dm2 uz napon od 12 V.
Kod postupaka s uranjanjem mogu se primijeniti posude od debelog elinog lima,
kamenstine ili drveta, ali trajnice su posude obloene nehrajuim elikom, kiselostalnom
keramikom ili tvrdom gumom.
Kade imaju koso dno, da bi se mulj koji nastaje tokom procesa skupljao to dalje od
predmeta. Dno kade je opremljeno ispusnim ventilima za ienje. Grijai moraju biti
smjeteni postrance, kako na njima ne bi dolo do taloenja mulja ili do njegovog
uzburkivanja prilikom grijanja. Kade su opremljene i dovodnim cijevima za vodu kako bi se
odravala koncentracija soli za fosfatiranje konstantnom i odravanja nivoa otopine
konstantnim, naroito kod kupelji koje rade u znatno povienoj temperaturi.
Sve kade koje rade na toplom, te kade iji je sadraj jako otrovan iako se ne grije,
obavezno su opremljene ventilacijskim usisnim sistemom za odvoenje produkata isparavanja
van radne prostorije.
Kade kod kojih se fosfatiranje vri elektrinom strujom, opremljene su noseim
bakrenim armaturama za anode i katode, a ako se u kadi vri samo kemijsko fosfatiranje na
kadi se ugrauje nosea ipka za vjeanje predmeta. Kontaktna mjesta kod vjeanja predmeta
trebaju biti to manja, jer na tim mjestima predmeti ostaju nefosfatirani.
Za male predmete se koriste automati s perforiranim rotacijskim bubnjevima, koji s
unutranje strane imaju punicu za transport robe koja se obrauje.
Pri konstrukciji kada i pri odreivanju reima rada moraju se postaviti slijedei uvjeti:
- udaljenost elektrolita od gornjeg kraja kade iznosi 100-150 mm, a ako se koristi
mijeanje do 200 mm.
- predmeti moraju biti 20-50 mm ispod nivoa elektrolita,
- udaljenost predmeta od dna kade ne smije biti manja od 200 mm od dna kade ili
sistema za mijeanje,
11

- udaljenost elektroda od bonih zidova kade sa nemetalnom izolacijom iznosi 50-100

mm, a od metalnih stijenki oko 150 mm,
- najpovoljnija irina kade s jednousisnom ventilacijom je do 700 mm, a sa
dvousisnom ventilacijom do 1000 mm.
Kao izvori istosmjerne struje kod elektrofosfatiranja su relejski ispravljai.
Potrebna energija izraunava se pomou formule:
KW = V A F
gdje je:

V max izlazni napon

A max struja ispravljaa
F faktor gubitaka

Zagrijavanje kade na radnu temperaturu moe se izvesti elektrinom energijom, parom

ili plinom. Najee se koriste elektrogrijai. Instaliranu snagu grijaa izraunavamo iz
formule:
Kw

gdje je:

m ( t 2 t1 )
f
860

m masa elektrolita
t2 t1 temperaturna razlika konane i poetne temperature, gdje se za t1
uzima sobna od 20 oC.
- vrijeme zagrijavanja
- specifina toplina elektrolita
- koeficijent iskoritenja (obino oko 0,8)
f faktor sigurnosti (1,1 1,3)

Za indirektno zagrijavanje kade uzima se dodatna snaga od 8 Kw/m3.

Kade koje se griju su opremljene sa termostatima za automatsku regulaciju radne
temperature i kontrolirana termometrom za vizualnu kontrolu temperature.
Sve kade za elektrofosfatiranje izolirane su od zemlje i ventilacijskih sistema, a ako se
zagrijavaju opremljene su specijalnim osiguraima za sluaj probijanja izolacije.
Ventilacijski ureaji su predvieni za sve sluajeve kada kupelj radi na povienoj
temperaturi, ili kada se u toku rada i na obinoj temperaturi razvijaju tetna i korozijska
isparenja.
Ventilacijski sistemi su izvedeni od materijala otpornog na djelovanje otpadnih
plinova. Kapacitet ventilacijskih sistema ovisi o temperaturi kupelji i sastavu. Tako se za jake
kiseline uz grijanje uzima oko 45 m3 zraka/min i m2 povrine isparenja, a za razreenije
kiseline uzima se 25-30 m3 zraka/min i m2 povrine isparivanja.

12

Za mijeanje vode u cilju ispiranja nakon fosfatiranja koristi se komprimirani zrak.

Primjena komprimiranog zraka je od posebne vanosti kod suenja predmeta. Prosjena
koliina zraka za mijeanje iznosi oko 0,15 l/min i 1 H2O tj. oko 9 m3 zraka /h, m3 vode.
Posebnu panju treba pokloniti to boljem rasporedu opreme specijalno kadi, obzirom
na raspoloivi prostor, unutranji transport, posluivanje ureaja i tehnologiju rada.
Redoslijed operacija pri vruem fosfatiranju ubrzanim kupeljima na bazi primarnih
fosfata Mn i Fe
1. Toplinska predobrada u cilju odstranjivanja naprezanja poslije mehanike obrade
-

mehaniki i toplinski obraeni dijelovi sa minimalnom vrstoom do 102 kg/mm 2

ne obrauju se toplinski prije fosfatiranja u cilju uklanjanja zaostalih naprezanja,

dijelovi sa minimalnom propisanom vrstoom od 102 kg/mm 2 moraju se tretirati

na 130-140 oC u toku jednog sata.

2. Priprema povrine
-

Odmaivanje jako zamaenih dijelova moe se vriti dva puta:

a) prije odstranjivanja produkata korozije
b) nakon odstranjivanja produkata korozije neposredno prije samog fosfatiranja
- uklanjanje produkata korozije
- pjeskarenje za dijelove za koje nije predviena uska toleranca mjera
- odstranjivanje zaostalog pijeska ispuhivanjem predmeta komprimiranim
zrakom
- odmaivanje
c) hidropjeskarenje
- ispiranje dijelova u hladnoj tekuoj vodi
- suenje dijelova komprimiranim zrakom
- odmaivanje
d) - samarenje
- otklanjanje ostataka metalne povrine komprimiranim zrakom
- odmaivanje
e) - kemijsko odstranjivanje produkata korozije
- ispiranje hladnom tekuom vodom 2-3 min
- neutralizacija i ispiranje
- pasivizacija u razrijeenoj otopini fosfata
- suenje komprimiranim zrakom
- ispiranje vodom

13

Za jako zamaene dijelove preporua se kombinacija grubog odmaivanja brisanjem

krpama natopljenim u odmaiva kao predodmaivanje i npr. parno odmaivanje sa
trikloreten nakon odstranjivanja produkata korozije.

3. Zagrijavanje dijelova prije fosfatiranja u cilju odravanja konstantnom temperaturom

kupelji.
Zagrijavanje se obino vri u vodenim kupeljima na 90-95 oC u toku 1-3 min ili u peima
zagrijanim do 100 oC.
Pri obradi velikih predmeta sloene konfiguracije ova se operacija vri takoer u vodenim
kupeljima koje sadre pogodne pasivatore.
4. Fosfatiranje
Sastav otopine za fosfatiranje se mora odravati u propisanim granicama kako bi se
dobivale kvalitetne prevlake. U tom cilju, ovisno o optereenju kupelji za fosfatiranje, vri
se 1-2 puta dnevno analiza sastava kupelji. Uzorak za ispitivanje prvi put se uzima nakon
postizanja radnih uvjeta kupelji i dotjerivanja nivoa otopine do propisanog. Tek nakon
utvrenog ispravnog sastava kupelji moe se poeti s radom.
U toku rada nivo kupelji se mora odravati dodavanjem vrue vode i temperatura se
takoer mora odravati konstantno u granicama 5 oC. Najpogodnije za odravanje
konstantnosti temperature je regulator.
Kupelj se mora periodino odmuljivati, ali se jedan manji dio mulja uvijek ostavlja u kadi
da se ne bi poremetila ravnotea izmeu taloga i otopine.
Za uspjeno izvoenje fosfatiranja vano je odravanje pravilno optereene kupelji, to
ovisi o sastavu otopine i nainu rada (u stacionarnim kadama, u poluautomatskim ili
automatskim ureajima) i varira 1-6 m2/m3 otopine. Obino podatak o optereenju kupelji
daje proizvoa sredstava za fosfatiranje.
5. Ispiranje u vruoj vodi nakon fosfatiranja u toku 2-3 min
6. Ispiranje u vruoj vodi temperature 70-80 oC u toku 2 min
7. Naknadna obrada fosfatiranih povrina pasivizacija
Pasivacija dijelova vri se u otopinama kromne kiseline koncentracije 0,3-18/l na
temperaturi 60-90 oC u toku 30.60 sec ili u otopini K2Cr2O7 koncentracije 0,5 g/l na
temperaturi 70-90 oC u toku 10 sec.
8. Suenje pasiviziranih dijelova komprimiranim zrakom u cilju postizanja na zraku suhog
stanja
9. Suenje u cilju odstranjivanja higroskopne vlage
Ovo suenje se najee provodi u specijalnim suarama na temperaturi od 105-120 oC.
Na temperaturi iznad 120 oC na prevlaci fosfata stvara se siva prakasta naslaga
10. Nauljivanje fosfatnih i pasiviziranih povrina
Nauljivanje se preporua vriti odmah nakon suenja ili najkasnije 12 h nakon zavrenog
fosfatiranja.

14

Za nauljivanje predmeta koriste se dvije metode:

-

nauljivanje u neutralnom ulju, koje se zagrije na cca 105-110oC metodom uranjanja

dijelova u toku 30-60 sec tj. dok ne prestane pjenjenje na povrini predmeta.
Nauljeni predmet se ostavlja na reetkasti ili perforirani lim da se ocijedi viak
ulja.

nauljivanje u 5-7% emulziji neutralnog ulja i zatim suenje na 70-100 oC.

Tehnoloki postupak fosfatiranja podloge za lienje u vruoj kupelji na bazi primarnih

fosfata Zn i Fe
1. Priprema povrine
- odmaivanje
- odstranjivanje produkata korozije
a) Mehanika metoda
- pjeskarenje
- ispuhivanje komprimiranim zrakom
- odmaivanje
b) Kemijska metoda
- ispiranje vruom vodom
- ispiranje hladnom vodom
- dekapiranje
- ispiranje u hladnoj, tekuoj vodi u toku 2-3 min
- netralizacija
- ispiranje u hladnoj tekuoj vodi
- aktiviranje povrina u otopini oksalne kiseline koncentracije 5-6 g/l na
temperaturi 75-80o u toku 10-30 sec radi dobivanja sitnozrnatih fosfatnih
prevlaka.
2. Predgrijavanje dijelova za fosfatiranje
3. Fosfatiranje
4. Ispiranje u hladnoj tekuoj vodi u toku 2-3 min
5. Ispiranje u vruoj vodi oko 2 min
6. Pasiviranje fosfatnog sloja
- otopini kromne kiseline ili
- u otopini bikromata
7. Suenje pasiviziranih povrina komprimiranim zrakom
8. Suenje u suari na 105-120 oC
9. Lakiranje

15

Tehnoloki postupak brzog, hladnog fosfatiranja iz kupelji na bazi primarnih

fosfata Zn i Fe
1. Priprema povrine
a) mehanikom obradom
b) kemijskom obradom
- odmaivanje u alkalnim otopinama
- ispiranje vruom vodom
- ispiranje hladnom, tekuom vodom
- dekapiranje
- ispiranje
- neutralizacija
- ispiranje
- pasivizacija
2.

Fosfatiranje

3.

Ispiranje u hladnoj, a zatim u toploj vodi

4.

Pasivizacije u otopinama na bazi bikromata ili kromnog antidrioda

5.

Suenje komprimiranim zrakom

6.

Suenje na 105-110 oC.

16

Greke kod fosfatiranja

Obzirom na identinost mehanizma stvaranja fosfatnih prevlaka na raznim metalima,
kao i injenicu da se industrijski postupci fosfatiranja sastoje iz tri faze: priprema povrine,
fosfatiranje i naknadna obrada fosfatnih prevlaka, to su i greke klasificirane po fazama
nastajanja.
1. Greke pripreme povrine
Red.
br.
1

Vrsta greke

Uzrok

Nain otklanjanja

1. Mjestimino ne fosfatirane

Nepotpuno odmaivanje

2. Grubo kristalinina fosfatna

Sredstvo za odmaivanje
je prejako ili visoki pH
Alkalno sredstvo za
odmaivanje osueno na
povrini
Nedovoljno ispiranje
zaostale komponente
odmaivaa
Nepotpuno dekapiranje

povrine, prevlaka slabo

prianja

3.
4.
5.

6.

prevlaka
Bijele fleke na fosfatnoj
prevlaci i kasnije bubrenje i
ljutenje premaza
Stvaranje velike koliine
mulja u kadi za fosfatiranje i
naglo troenje fosfata
Zaostale mrlje
neodstranjenih produkata
korozije a posljedica
neispravno fosfatiranje i
lienje
Pojava mulja u kadi za
fosfatiranje, nejednoliko
fosfatirane povrine

Voda za ispiranje
dekapiranih komada
zaprljana kiselinama
(HCl naroito)

Prekontrolirati kvalitetu
sredstava za odmaivanje i
uvjete rada, te ih dovesti u
optimalno stanje
Smanjiti koncentraciju sredstva
za odmaivanje
Skratiti vremenski interval
zadravanja odmaenog ali
neispranog predmeta
Poveanje koliine protone
vode, poboljanje ispiranja i
produenje vremena ispiranja
Kontrola kvalitete sredstva za
dekapiranje, te uvjeta rada. Iste
dovesti na optimalne
vrijednosti i eventualno
produiti vrijeme obrade
Poveanje koliine protone
vode, poboljanje ispiranja i
produenje vremena ispiranja

2. Greke fosfatiranja
Red.
br.
1

Vrsta greke

Uzrok

Nain otklanjanja

1. Stvaranje veih koliina

Previsoka temperatura
kupelji

2. Dobivaju se vrlo tanki

Preniska temperatura
kupelji

mulja

fosfatni slojevi i vrijeme

obrade se produava
3. Suvie debele prevlake

Previsoka koncentracija
kupelji

17

Odravanje optimalne
propisane temperature za dati
postupak
Odravanje optimalne
propisane temperature za dati
postupak
Kontrola kvalitete kupelji i
podeavanje prema propisima
proizvoaa

4. Pojava bijelih mrlja, koje se

ne mogu odstraniti

Preniska koncentracija soli

u kupelji

5. Pojava nepokrivenih mjesta

Velika koliina mulja u

kupelji

6. Fosfatna prevlaka plave do

Veliki sadraj Al i Cu u
kupelji za fosfatiranje
Veliki sadraj fosfata u
vodi za ispiranje
Upotreba vrlo tvrde vode

moja su bila u mulju

7.
8.
9.
10.

11.

ljubiaste boje
Nastajanje prakastih
prevlaka nakon ispiranja
Taloenje Ca3(PO4)2 i pojava
prakastih prevlaka
Fosforne prevlake ute boje,
posljedica bubrenje boje
Ra se javlja u porama
prevlake posljedica slabo
prianjanje organskog
premaza
Tragovi prstiju na fosfatnom
sloju

12. Ra na predmetima nakon

Otopina za pasivizaciju
zagaenja
Suenje fosfatne prevlake
presporo ili nedovoljno
Zbog velike apsorpcije
moi fosfatnih prevlaka,
lako ostaju tragovi prstiju
Vlane atmosfere

kratkog stajanja

13. Fosfatna prevlaka se

stajanjem razara

Kontrola kvalitete kupelji i

podeavanje prema propisima
proizvoaa

Fosfatirani predmeti su bili

drani u blizini kupelji za
dekapiranje

4
Ispitati sadraj kiseline i
luine, te koliine nastalog Fefosfata
Odstraniti izvor Al i Cu
Kao kod 4 i 6.A
Upotreba kondenzata
omekane ili destilirane vode
Otopina za pasivizaciju se
ee treba mijenjati
Kontrola uvjeta suenja
obzirom na temperaturu i
cirkulaciju zraka
Pri rukovanju s fosfatnim
predmetima potrebna je
upotreba zatitnih rukavica
Fosfatirane predmete treba
drati na istoj i suhoj
atmosferi
Prostorije za dekapiranje i
fosfatiranje preporua se da su
odvojene

Kontrola otopina za fosfatiranje i kvalitete fosfatnih prevlaka

Kontrola kupelji za fosfatiranje
Proces razvoja i usavravanja tehnologije zatite zahtjeva tonu i brzu kontrolu
otopina za fosfatiranje. Kemijskom analizom se moe utvrditi toan sastav otopine, a na
temelju toga se moe izvriti potrebna korekcija otopine. Odravanje konstantnog sastava
otopine svakodnevnim korekcijama omoguuje dobivanje prevlaka ujednaene kvalitete, a
osim toga omoguuje se racionalna potronja kemikalije.
Kod uzimanja uzorka za analizu sastava kupelji treba imati na umu, da uzorak
predstavlja prosjeni sastav kupelji.
- Odreivanje sadraja Zn zasniva se na titraciji s kompleksonom III (trilan B).
Reagensi:

Pufer: 54 g NH4Cl + 300 ml 25% NH4OH na 1 lit. H2O

Indikator:
1 g eriochrom crno T/200 g NaCl
0,1 M komplekson III
K citrat za vezanje Fe++

Sadraj Zn g/l =

a T 100 b
1

18

a ... ml utroenog kompleksona III pri titraciji

T ... 1 ml 0,1 M kompleksona III odgovara 0,006538 g Zn
b ... ml uzetog uzorka ili alikvota (10
100 20)
- Odreivanje sadraja Zn (NO3)2 bazira se na redukciji NO3 u N2O u prisustvu FeSO4 i
H2SO4. Viak FeSO4 se retitrira sa standardnom otopinom KMnO4.
Reagensi:

0,1 N FeSO4
H2SO4 conc
0,1 N KMnO4

Sadraj Zn(NO3)2 g/l =

a b
0,003157 1000
c

a ... ml 0,1 N KMnO4 utroena za titriranje 25 ml 0,1 N FeSO4

T ... ml 0,1 N KMnO4 utroena za retitriranje preostalog 0,1 N FeSO4
b ... ml ispitivanog uzorka ili alikvota
(10
100 20)
0,003157 g Zn(NO3)2 odgovara ml 0,1 N KMnO4
- Odreivanje sadraja Zn (H2PO4)2 sastoji se u odreivanju PO43- taloenjem s NH4
molibdatom, naknadnim otapanjem taloga otopinom i titracijom vika NaOH otopinom
HNO3.
Reagensi:

180 g NH4 molibdat u 640 ml H2O + 160 ml NH4OH conc.

0,05 N NaOH
0,05 N HNO3
1 : 1 HNO3
50% NH4OH
50% NH4NO3

Sadraj Zn(H2PO4)2 g/l =

a 1
T 4,181 100
c

a ... ml 0,05 N HNO3 utroena za neutralizaciju 30-50 ml 0,05 N NaOH

b ... ml 0,05 N HNO3 utroena za titraciju vika ml 0,05 N NaOH
T ... gP/ml 0,05 N HNO3
4,181 gravimetrijski faktor preraunavanja P u Zn (H2PO4)2
c ml uzetog uzorka
- Odreivanje sadraja NaNO2 bazira se na oksidaciji NO2- u NO3- a onda se NO3- odreuje
kako je naprijed izneseno.
- Odreivanje slobodnih i ukupnih kiselina bazira se na titraciji otopine s 0,1 NaOH uz
bromkrezol zeleno a zatim uz fenolftalein kao indikator.
Sadraj slobodnih kiselina izraava se brojem utroenih ml 0,1 N NaOH uz 10 ml uzorka uz
bromkrezol zeleno ili metiloran kao indikator.
Sadraj ukupnih kiselina izraava se brojem ukupno utroenih ml 0,1 N NaOH na 10 ml
uzorka uz bromkrezol zeleno i fenolftalein kao indikatori.
- Odreivanje sadraja eljeza bazira se na titraciji Fe++ iona s KMnO4.
19

Reagensi:

0,18 N KMnO4
50% H2SO4

Sadraj Fe se direktno izraunava iz utroka 0,18 N KMnO 4 jer 1 ml 0,18 N KMnO 4

odgovara 1 g Fe/l.
Metode kontrole fosfatnih prevlaka
Suvremena tehnologija obrade metalnih povrina ne osigurava uvijek fosfatnu
prevlaku ujednaene kvalitete bez greaka. Zbog toga je potrebno osim kontrole otopine za
fosfatiranje i odravanja pravilnog reima rada, vriti kontrolu i dobivenih fosfatnih
prevlaka.
Fosfatne prevlake moraju posjedovati slijedea svojstva:
- odreenu kristalnu strukturu, teinu i debljinu, poroznost i korozijsku postojanost.
Ovisno o podruju primjene fosfatne prevlake pojedina svojstva e imati prednost nad
drugim.
Za odreivanje svojstava prevlaka postoji niz vrlo jednostavnih metoda.
Prvi i najjednostavniji nain kontrole kvalitete fosfatne prevlake je vizualni pregled.
Za ocjenu vanjskog izgleda prevlake esto se koristi lupa sa poveanjem od 10 x. Pri tome se
moe ocijeniti boja i struktura prevlake, te istoa i ujednaenost fosfatne povrine.
- Odreivanje teine fosfatne prevlake vri se otapanjem prevlake u reagensima koji otapaju
samo fosfatni sloj, a ne djeluju na metal.
Reagens 5% kromna kiselina ili 5% NaOH ili 20% CrO3
75 oC 15 min do 100 oC 10-20
70oC 1
Teina fosfatne prevlake G
gdje je:

G1 G 2 g
dm 2
G

G1 teina odmaenog uzorka prije odstranjivanja fosfatne prevlake u g

G2 teina pranog i osuenog uzorka nakon otapanja fosfatne prevlake u g
P povrina koju je prekrivala fosfatne prevlaka u dm2. Podatak o teini
prevlake moe posluiti za izraunavanje prosjene debljine prevlake.

- Odreivanje lokalne debljine fosfatnih prevlaka moe se vriti nekom poznatom metodom
za odstranjivanje debljine nemagnetnih prevlaka na magnetnom materijalu npr. pomou
alkometra ili permaskopa, te pomou mikroskopa ili mjerenjem samoindukcije probne
zavojnice. Debljina prevlake se izraava u ..........., oitana na skali aparata, pri tom relativna
greka odreivanja moe iznositi i 15%.
Podatak o debljini prevlake ujedno govori o njenim zatitnim svojstvima. to je prevlaka
deblja, to e je sporije unititi agresivni medij, a uz to kod debljih prevlaka manja je
poroznost, one su otpornije prema mehanikim razornim utjecajima.

20

- Odreivanje poroznosti fosfatnih prevlaka moe se vriti raznim kemijskim ili

elektrokemijskim metodama, koje su sline metodama za ispitivanje poroznosti metalnih
prevlaka. Kao i kod metalnih prevlaka poroznost i drugi diskontiniteti prevlake znatno
utjeu na njena antikorozivna svojstva. Posebno negativno utjeu pore koje idu do istog
metala. Od vanosti je poznavanje ukupnog broja, ukupne povrine pora, kao i dubinu pora.
Najee se za ovo odreivanje poroznosti fosfatnih prevlaka koristi Walterov test
7,5 g K3 Fe (CN)6 + 20 g NaCl do 1000 ml H2O
Princip rada je slijedei na mjestu pore dolazi do stvaranja galvanskog lanka u kojem je
osnovni metal anoda, a fosfatni sloj katoda. Elektrolit u ovom sluaju je vodena otopina
NaCl. Pri tome dolazi do otapanja anode i stvaranja Fe+2 iona, a kao indikator ove reakcije je
Fe (CN)6-3 koji sa Fe+2 ionima daje Turubulovo modrilo Fe3 (Fe(CN)6 2.
- Tvrdoa prevlake je mjerilo otpornosti prema mehanikom troenju. Problem mjerenja
tvrdoe je u tome, to kod vrlo tankih prevlaka na rezultat utjee i tvrdoa podloge. Zato se
koriste adaptirani aparati po Vickersu, Knoopu ili Martensu s optereenjima od 1-100 g i
dubine prodiranja mjernog ureaja ne veom od 1/3 debljine prevlake.
- Vano svojstvo fosfatnih prevlaka je sposobnost apsorpcije organskih zatitnih sredstava, a
to se mjeri visinom, do koje se nakon izvjesnog vremena diglo ulje iznad svog nivoa u
posudi na povrini jednog uzorka koji je u to ulje djelomino uronjen. to je visina vea to
je apsorpcijska mo prevlake takoer vea.
- Korozijska postojanost fosfatnih prevlaka odreuje se ispitivanjem u korozijskim
komorama, uranjanjem u elektrolite ili djelovanjem jedne kapi.
- Metoda jedne kapi zasniva se na nanoenju kapi agresivnog medija na ispitivanu povrinu i
mjerenju vremena koje protekne od momenta nanoenja do probijanja prevlake, to se vidi
npr. po promjeni boje ispod kapi ili poetku razvijanja mjehuria vodika.
Npr. Reagens: 40 ml 0,5 N CuSO4 x VH2O + 20 ml 10% HCl + 0,8 ml 0,1 N HCl
- Metoda uranjanja u elektrolit je npr. slijedea fosfatirani uzorak se periodiki ili
neprekidno umae u 3% NaCl pa i mjeri vrijeme do pojave korozijskih produkata crvenih
toaka na povrini.
- Ispitivanje korozijske otpornosti se moe izvriti i u slanoj komori u aerosolu od 3,5 ili
20%. NaCl ili u morskoj vodi.
Mjeri se vrijeme do pojave crvenih toaka na ispitivane povrine. Ispitivanje se moe vriti
kontinuirano ili diskontinuirano, kada se prekida proces radi promatranja uzoraka.

21

OKSIDNE PREVLAKE
Mnogi metali imaju prirodne vrlo tanke oksidne filmove koji im osiguravaju
antikorozivnu zatitu. Oksidne prevlake se nanose radi zatite dekoracije ili promjene
fizikalnih karakteristika metalnih povrina.
esto se prirodni oksidni film pojaava ili zamjenjuje debljim i kompaktnijim slojem
dobivenim u drugim uvjetima.

BRUNIRANJE
Dobivanje crnih, plavih i smeih oksidnih filmova na eliku naziva se bruniranje. Ove
oksidne prevlake su smjese Fe3O4, Fe2O3 i FeO.
Bruniranje se4 obino vri u dekorativne svrhe i smanjenja ili potpunog odstranjivanja
metalnog sjaja, a rjee u antikorozivne svrhe.
Bruniranje se vri ve kod zagrijavanja metala na zraku u zranim ili pjeanim
kupeljima na temperaturi ve iznad 200 oC pa sve do cca 900 oC.
Tzv. masno bruniranje vri se zagrijavanjem na 200-400 oC premazanih elinih
predmeta tankim slojem ulja.
Bruniranje se moe izvriti i u lunatim talinama smjese
KNO3, NaNO3, NaNO2, MnO2, Na2O2, NaOH, Na2CO3
na temperaturi 200-600 oC u toku 15 sek 2 min.
Dobivanje oksidnog sloja na eliku elektrokemijskim putem anodnom oksidacijom
nema posebnu primjenu.

ELOKSIRANJE
Najvanije oksidne prevlake su one dobivene Al i njegovim legurama, to su u stvari
pojaane prirodne prevlake kemijskim ili elektrokemijskim putem. Prirodni oksidni film
iznosi do 0,1 mikrona, kemijski dobiveni oksidni sloj je debljine do 2 mikrona, a anodnom
oksidacijom do 25 mikrona.
Karakteristino je da oksidna prevlaka na Al nastaje na raun samog metala Al na
povrini prijelaza u ionsko stanje, dajui Al oksid, svojstva i izgled sloja je prema tome
funkcija svojstava samog metala stanje povrine, prisutnost neistoa i legirajuih primjesa
utjeu na kvalitetu sloja, greke u metalu prenose se na sloj, te se ponekad neuspjeh kod rada
moe pripisati looj kvaliteti metala.

22

Kemijska obrada aluminija u cilju dobivanja oksidnog sloja nema posebnu primjenu,
ali je elektrokemijska obrada daleko vanija, jer daje filmove koji pruaju antikorozivnu
zatitu, poveavaju povrinsku tvrdou i otpornost na troenje, mogu posluiti za naknadno
farbanje ili impregniranje ili u elektroizolacijske svrhe.
Eloksirani aluminij se primjenjuje u arhitekturi, metalopreraivakoj industriji, u
automobilskoj i avionskoj industriji, finoj mehanici, optici i radio industriji.
Za eloksiranje se mogu koristiti osim istog Al i njegove legure, ali koje ne sadre
vee koliine Cu, Si, Mn i sl.
Redoslijed operacija kod povrinske obrade aluminija naveden je nie iako ima jo
znatan broj kombinacija.
antikorozivna zatita
- odmaivanje
- ispiranje
- dekapiranje u NaOH
- ispiranje
- dekapiranje u HNO3
- ispiranje
- anodizacija
- ispiranje
- siliranje
- suenje

dekorativne svrhe
mehaniko poliranje
odmaivanje
ispiranje
elektropoliranje
ispiranje
anodizacija
ispiranje
bojanje
ispiranje
siliranje
suenje
naknadno poliranje

Priprema povrine
Priprema povrine aluminija obuhvaa odmaivanje i dekapiranje. Za odmaivanje
se najee koriste samo organska otapala zbog amfoternog karaktera Al.
Dekapiranjem se povrinski prirodni oksidni sloj otapa. Zbog amfoternog karaktera Al
otapanje se moe vriti u lunatoj ili kiseloj sredini. U otopini NaOh otopi se oksidni sloj i
povrinski sloj Al, a primjese kao to su Fe, Si, Mn itd. ostaju neotopljene kao siva prevlaka,
ako je prisutan i Cu film je crno obojen.
Njihovo odstranjivanje vri se u drugoj fazi dekapiranja u duinoj kiseloj otopini koja
slui i za neutralizaciju.
Dekapiranje se vri uranjanjem. Radni uvjeti su:
- 10-20% NaOH na 40-60 oC obrade 1-5 min
- 30% HNO3 sobna temperatura obrade 10-60 sec
Posude za luinu su od elinog materijala, a za duinu kiselinu od obinog elika ili
Al-legura prevuena zatitnom plast-masom ili od nehrajueg elika. Kako se prilikom rada
razvija H2 koji sa sobom ponese i kapljice sredstva, ureaji za dekapiranje se opremljeni

23

ventilacijskim sredstvima. Za legure Al s veim sadrajem Si koriste se smjese za dekapiranje

koje sadre fluoride (npr. 400 ml conc HNO3 + 20 ml 70% HF + 600 ml dest H2O.

Anodizacija
Industrijska anodizacija se izvodi najee u sumpornoj kiseloj otopini. Inae su
poznata jo dva postupka u oksalnoj i kromovoj kiselini. Sumporno kisela anodizacija daje
vrlo dobre rezultate bezbogne filmove, koji su dosta tvrdi i vrlo lijepo se mogu bojati.
Anodizacija u oksalnoj kiselini se koristi, kada se eli koristiti prirodna ukasta boja
anodnog sloja, a postupak s kromnom kiselinom daje s estetskog gledita najloije rezultate,
ali ima prednost to zaostale kiseline osim kromne uzrokuju koroziju. Zbog kompliciranog
naina izvoenja primjenjuje se samo za specijalne svrhe i to naroito u avio-industriji.
Radni uvjeti:
Sastav elektrolita
temperatura
gustoa struje
napon
vrsta struje
vrijeme obrade

15-25% H2SO4
10-25 oC
0,5-2,5 A/dm2
8-20 V
ili 10-60 mm

20%
18-22 oC
1,5 A/dm2
12
30 min

30-50 g C2H2O4 H2O/1

15-60 oC
0,5-2,5 A/dm2
oko 6 a
-

Elektrokemijski proces stvaranja Al-oksida na Al-elektrodi je inverzibilan proces, pa

kod promjene smjera struje ne dolazi do njegovog otapanja, te se anodizacija moe vriti i s
izmjeninom strujom.
Radni uvjeti se trebaju drati u navedenim granicama, jer utjeu na rast sloja. Tako
npr. to je via temperatura kupelji i koncentracije, rast filma uz istu gustou struje je manji
jer dolazi do kemijskog otapanja elektrokemijski nastalog filma.
Debljina filma je funkcija radnih uvjeta i za 20% H2SO4 se moe izraunati iz formule:
D = 0,4 0,65 T i
T vrijeme obrade u min
i gustoa A/dm2
D debljina sloja u ............
Eksperimentalno je dokazano da iznad 30 min ni znatno produenje vremena
anodizacije ne utjee na poveanju debljine prevlake.
Za vrijeme obrade predmet je anoda, a kao katoda mogu posluiti Pb ili Al-ploe.
Kontaktna mjesta moraju biti vrlo dobra, ali ne smije na njima otpadati znatan dio povrine,
jer ti dijelovi ostaju bez prevlake.
Tokom anodizacije na katodi se izluuju mjehurii H2, dok se na anodi vizualno ne
primjeuje reakcija.

24

Nakon zavrene anodizacije slijedi ispiranje. Teoretski vrijeme ispiranja nakon

anodizacije, odgovara vremenu same obrade. Kao to je priprema povrine i njene istoe od
vitalne vanosti za kvalitetno dobivanje oksidnog filma, tako je vrijeme ispiranja od posebnog
utjecaja na kvalitetu ve dobivene prevlake, jer zaostala kiselina u porama oksidnog filma,
moe posluiti kao agresivni medij i uzrokovati koroziju.
Nakon ovog ispiranja anodizacijska povrina se moe obojati organskim ili
anorganskim bojama.
Bojanje anorganskim bojama je relativno teko i bazira se na talonoj reakciji koja se
odvija unutar pora.
Bojanje s organskim bojama je jednostavnije i bazira se na apsorpcijskoj moi
oksidnog filma, iako i tu im problema oko izbora boje i utvrivanja radnih uvjeta.
Nakon zavrenog bojanja, slijedi ispiranje i zavrne operacije tzv. siliranje tj.
zaepljivanje pora anodnog sloja. Tek siliranjem film postie svoja maksimalna antikorozivna
svojstva. Zaepljivanje pora se moe izvriti na vie naina razliitim sredstvima (vosak,
parafin, lak), ali se najee koristi kuhanje u vodi. Pri tom dolazi do hidratacije Al 2O3 i
stvaranje bemita Al2O3 H2O koji ima najvei volumen i tako dolazi do zatvaranja pora.
Vrijeme obrade je oko pola sata.

KROMATNE PREVLAKE
Kromatiranje je nanoenje kromatnih prevlaka, koje se sastoje od kromata
trovalentnog kroma i metala koji se obrauje. Ovim postupkom se mogu dobiti vrlo tanke 0,10,6 .......... zatitne prevlake koje imaju dobra antikorozivna svojstva u atmosferi i neutralnim
vodenim otopinama, to se moe objasniti inhibitorskim djelovanjem kromat iona.
Kromatirati se mogu Zn, Cd, Mg, Al, Cu i njegove legure. Otopine za kromatiranje
sadre spojeve sa Cr+6 (CrO3, K, Na ili NH4-bikromat) i kiselinu koja otapa obraivani metal
(H2SO4, HNO3). esto u cilju poboljanja procesa dodaju se aktivatori (NaCl, HAc) te
sredstva za kvaenje. Obrada se vri na sobnoj ili neznatno povienoj temperaturi u vremenu
od par sekundi do 5 minuta. Priprema predmeta je ista kao kod fosfatiranja odmaivanje,
dekapiranje, ispiranje. Kromatiranje se moe vriti uranjanjem, prelijevanjem i pricanjem.
Zatim slijedi ispiranje i suenje do temperature od 90 oC. Kromatne prevlake su izvanredna
podloga za organske premaze.

OSTALE ANORGANSKE NEMETALNE PREVLAKE

U grupi ostalih anorganskih nemetalnih prevlaka su:
a kemijskim putem dobivene prevlake:
1. dobivanje sulfidnih prevlaka na eliku u svrhu crnog bojenja,
2. sulfidno patiniranje Cu i njegovih legura u cilju smeeg ili crnog bojenja,
3. stvaranje nitridnih prevlaka na eliku u cilju poveanja korozijske otpornosti
prema industrijskoj atmosferi,
25

4. obrada nehrajueg elika u oksalnoj kiselini,

5. patiniranje Cu i Cn legura,
6. stvaranje kloridnog sloja na Ag radi zatite srebra od oksidacije na zraku.
b mehanikim putem dobivene prevlake
1. emajliranje u cilju zatite od korozije ili u dekorativne svrhe,
2. nanoenje cementnih ili betonskih prevlaka za zatitu metala od korozije u
atmosferi, slatkoj i slanoj vodi, razrijeenim kiselinama i luinama, u tlu, nafti i sl.,
3. premazi na bazi vodenog stakla za zatitu metala od korozije u neutralnom i
kiselom mediju i nafte,
4.

silikatni i karbonatni kamenac za zatitu metala u vodenoj sredini,

5. premazi vapna za zatitu metala od kiselog tla, cementa odnosno betona,

6. primjena grafitne suspenzije u cilju dobivanja grafitne prevlake za zatitu metala
od vruih plinova,
7. oblaganje materijala vatrostalnim kiselostalnim opekama.

26