ANZELMO KATI TREBINJSKO-MRKANSKI

BISKUP (1760.-1792.)

U Dubrovniku je umro 15. lipnja 1760. trebinjsko-mrkanski biskup

Sigismund Tudii. Dubrovaki senat je predloio fra Anzelma Katia,
dubrovakog franjevca,da ga naslijedi1. Nakon te odluke dubrovakog
senata fra Anzelmo je otiao u Rim da taj izbor potvrdi Sveti Otac. Bio je u
Rimu po ustaljenim pravilima ispitan, a onda ga je Klement XIII (1758.1740.) 15. prosinca 1760. imenovao trebinjsko-mrkanskim biskupom2.
Njegov tadanji boravak u Rimu trajao je 8 mjeseci budui da je tom
prigodom i posveen za biskupa 3. Vratio se u Dubrovnik 7. oujka 1761.
Koji dan kasnije, 19. oujka, u Dubrovnik je doao i bivi generalni vikar
trebinjsko-mrkanske biskupije Andrija Lazarevi da upozna novoga
trebinjsko-mrkanskog biskupa o prilikama u biskupiji i preda mu je na
upravu. Biskup Anzelmo Kati je sasluao njegov izvjetaj o biskupiji i
odmah mu je tom prigodom produio slubu generalnog vikara u
trebinjsko-mrkanskoj biskupiji4.
1. Djetinjstvo i mladost Anzelma Katia
Fra Anzelmo Kati je roen 23. rujna 1715. u Konavlima, u mjestu
Jasenica upe Strava. Ocu mu je bilo ime Miho, a majci Stana Pavi-Koli
(Pavlikoli). Krten je 28. rujna 1715. Na krtenju su mu dali ime Nikola5.
Kao djeak uio je u Isusovakom kolegiju u Dubrovniku, a kad je dolo za
to vrijeme stupio je u Franjevaki red. Filozofiju i teologiju zavrio je u
talijanskom gradu Melfi-ju, u Bazilikati, gdje je 7. veljae 1740. od
nazaretskog nadbiskupa, koji je imao sjedite u Barletti, zareen za
sveenika6.
1

B. Rode, Necrologium Fratrum Minorum de Observantia provinciae S. Francisci Ragusii, Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1914,

96,br.766,2 Vatikanski Arhiv, Acta Camerarii. vol. 35 f.212r.3 Arhiv Propagande, Scritture riferite nelle congregazioni generali, vol
805, f.112r.4 Isto mjesto, Scritture riferite nei congressi, Dalmazia, vol 12, f. 24r-25r.5 Dumo i njegov narod, Vjesnik upe Hrasno,
br. 16,svibanj 1973, 21-22.6 Vatikanski arhiv, Processus consistoriales, vol. 149, f. 331r-339v.

Nakon zavrenih nauka u Italiji vratio se u Dubrovnik gdje je djelovao

kao profesor filozofije i teologije, odgojitelj franjevake mladei i
propovjednik, a cijenjen je bio i kao pjesnik latinskom i hrvatskom jeziku 7.
2. Teka prolost trebinjsko-mrkanske biskupije
Imenovan trebinjsko-mrkanskim biskupom fra Anzelmo je kao
Dubrovanin uglavnom znao stanje biskupije koja mu je dana da se o njoj
brine i za nju djeluje. Poznato mu je bilo da ta biskupija ima dugu povijest ,
da je njezina prolost bila teka i naporna , a da i njezino tadanje stanje
nije bilo zavidno. Ukratko, imao je pred oima njezinu munu prolost.
a)Trebinjsko-mrkanska biskupija. Trebinjsko-mrkanska biskupija
potjee iz devetog stoljea kada je osnovana za slavensku kneevinu
Travunju, a spominje se prvi put 27. rujna 1022. u jednomu papinskom
pismu, kojim ju je papa Benedikt VIII (1012.-1024.) proglasio podlonom
biskupijom dubrovakog nadbiskupa8.
Sudbonosno je utjecao na kneevinu Travunju i njezino vjersko stanje

raki vladar Stjepan Nemanja kad je god. 1189. zauzeo Travunju. Iako
Stjepan Nemanja (1186.-1195.) nije bio prekinuo odnose s katolikom
crkvom, kao pristaa istonog obreda omoguio je da se istoni crkveni
obred iri i u Travunji. Tim vie kada se Uro I (1242.-1276.) zaratio s
Dubrovnikom i god.1252. protjerao travunjskog biskupa Salvija koji je bio
Dubrovanin9. God 1284. papa Martin IV (1281.-1285.) je dozvolio

dubrovakom nadbiskupu da bira i posveuje trebinjskog biskupa10.

S vremenom, kako trebinjski biskup nije mogao u svoju biskupiju, dobio
je benediktinski samostan na otoku Mrkanu, po kojem se trebinjski biskup
zvao i mrkanski biskup, i u njemu s poetka preteno stanovao. U dosada
poznatim dokumentima prvi put se spominje naslov mrkanski biskup god.
1322. kad mu je dana neka milostinja od dubrovake republike 11.
Dubrovaka republika god. 1423., 28. srpnja, dala je trebinjsko-mrkanskom
biskupu otok Molunat i time svojatala pravo imenovati trebinjske
biskupe12. A prvi put god. 1436. u papinskom pismu trebinjski biskup ima
naslov trebinjski i mrkanski13.
7

B. Rode Necrologium, 96-97, br.766; M.Brlek, Rukopisi knjinice Male Brae u Dubrovniku, Zagreb 1952,172.8 I. Kukuljevi,

Codex diplomaticus I, Zagreb 1874, 104-105 br.115.9 B. Pandi, De dioecesi tribuniensi et mercanensi, Romae 1959, 16.
10

T.Smiiklas, Codex diplomaticus, vol. VI, Zagreb 1908, 488-449, br. 405.11 B.Pandi De dioecesi, 17.

13

Vatikanski arhiv, Regesta Lateranensia, vol. 337, f.289v-290v.

12

Isto mjesto, 23.

Kako je svaki biskup morao boraviti u svojoj biskupiji, trebinjski biskup

mogao je rei da stoji u svojoj biskupiji, jer je katkada boravio na otoku
Mrkanu koji je pripadao trebinjskoj biskupiji, iako na Mrkanu nije bilo
stanovnika.
b) Zahumska biskupija. Slinu sudbinu kao trebinjski biskup doivio je
i biskup susjedne kneevine Huma, Humske zemlje ili Zahumlja, koji je
imao sjedite u Stonu. God. 1219. Sava Nemanji imenovao humskog
biskupa istonog obreda sa sjeditem u Stonu. Ondje je taj biskup istonog
obreda boravio do god. 1252. kada je preselio u samostan sv. Petra i Pavla
na Limu. Stonski biskup latinskog obreda prenio je god. 1300. svoje
sjedite na Korulu. Kad je god. 1420. Korula pala pod venecijansku vlast,
biskup s Korule nadzirao je stonsku biskupiju pod dubrovakom vlau. To
je smetalo upravu dubrovake republike pa je traila da se obnovi stonska
biskupija. Uspjela je to postii tek 1541. Te godine papa Pavao III (1534.1549.) je obnovio stonsku biskupiju sa sjeditem u Stonu koja je opstojala
do 182814.
c) Hercegovina. Stare kneevine Travunja i Hum postale su god. 1448.
dio nove graanske ustanove nazvane Hercegovina, koja je god. 1482.
zauzeta od Turaka. Ve prije dolaska Turaka obje kneevine, koje su prije
imale svaka svoga biskupa, ostale su bez biskupa. Trebinjski biskup stao je
na Mrkanu, a zahumski u Stonu, koji je dubrovaka republika dobila 1333.,
pa su se oni malo ili nimalo mogli baviti vjernicima svojih biskupija pod
Turcima. A vjernici tih biskupija u tako tekim prilikama nastojali su spasiti
svoje ivote. Neki su pobjegli na dubrovako podruje i onda u Italiju, drugi
su prihvatili istoni obred koji je pod Turcima bio u boljem poloaju ili su
preli na islam da bi se tako osigurali; samo je mali dio uza sve potekoe

nastojao sauvati svoju vjeru15 .

d) Poetak novog doba trebinjsko-mrkanske biskupije. Nakon
tridentskog sabora (1545.-1563.), na kojem je jasnije istaknuto to krani
moraju vjerovati i kako po vjeri moraju ivjeti, Sveta Stolica okrenula je
posebno zanimanje i za katolike na balkanskom poluotoku pod Turcima. To
je pokuala u prvom redu preko fra Bonifacija Drkolice , stonskog biskupa,
koji je uspjeno djelovao s Turcima kad je bio kustos Svete Zemlje, i malo
kasnije preko Tome Medvjedovia rodom iz Orahova Dola, kojega je 1599.
imenovala barskim nadbiskupom16.
Nadbiskup Toma Medvjedovi obiao je barsku nadbiskupiju i okolne
krajeve i o svemu izvijestio Svetu Stolicu. Posebno je uzeo u obzir
nekadanje biskupije u Travunji i Humskoj zemlji. Njemu je papa Klement
VIII (1592.
14

Don Ante Draevac. Srednjovjekovna stonsko-zahumska biskupija, u Studia Vrhbosnesnia 2, Sarajevo 1988,83-89. 15
B.Pandi, De dioecesi, 33-35; Trebinjska biskupija u tursko doba, u Studia Vrhbosnensia, Sarajevo 1988,91-92. 16 Isti ,
De dioecesi, 35-36.

1605.) dao dozvolu 10. srpnja 1604. da moe u te zaputene krajeve

poslati bilo kojeg sveenika koji je spreman tamo otii 17.
Na temelju papine dozvole Toma Medvjedovi osnovao je 10. prosinca
1604. dvije upe za katolike u blizini dubrovake granice - jednu u Popovu,
a drugu u mjestu Gradac - koje je trebinjski biskup smatrao upe svoje
biskupije18.
3. Prve godine biskupskog djelovanja Anzelma Katia
Kad se vratio iz Rima u Dubrovnik kao biskup, Anzelmo Kati ozbiljno je
poeo baviti se svojom biskupijom. Budui da je dotadanji svoj ivot
proveo uglavnom na podruju dubrovake republike, znao je donekle
prilike u kojima se ona nalazila. Osim toga poblie ga je o svemu izvijestio
generalni vikar Andrija Lazarevi pa je nekako pripravljen mogao se s njom
na licu mjesta susresti i sve bolje upoznati.
U mjesecu svibnju zaputio se u svoju biskupiju. Ona se nalazila pod
turskom vlau, osim jednog dijela koji su drali Venecijanci. U njoj su bile
etiri upe: Gradac koja je imala 17 sela, a glavna su Moevii i Gradac;
Dubrave u kojoj se nalazilo 50 sela, a glavna su Pobre, Glumina i Crnii;
Trebinja s 18 sela, a glavna su Rupni do i Trebinja; Ravno s glavnim
mjestima Orahovi do, Belenii i Ravno. Kako je upa Dubrave bila prevelika
razdijelio ju je god. 1761. na dvije upe ,na Dubrave i Hrasno.
Za vrijeme prvog pohoda biskupiji naao je katolike crkve u Beleniima
sv. Ilije i sv. Brune, u Ravnom Roenja Bl. Djevice Marije te sv. Evarista i sv.
Demetrija muenika, u Rupnom Dolu sv. Nikole. U Gracu je bila glavna
crkva Uznesenja Bl.Djevice Marije,a upa je imala i drugu crkvu pod
nazivom sv. Ane. Sedam ih je bilo sruenih od potresa ili od starosti.
Uz dubrovaku granicu nalazile su se tri katolike upe: Ravno, Trebinja i
Gradac, u kojima se ivjeli samo katolici, jedino su se u Trebinji nalazile tri
muslimanske kue. Katolici su mogli ivjeti po svojoj vjeri, ali im je bilo
zabranjeno je propovijedati Turcima, tj. muslimanima.
Nakon to je obiao svu biskupiju vratio se u Dubrovnik i poslao u Rim
Kongregaciji de Propaganda fide 5. kolovoza 1761. pismeni izvjetaj o

tomu svome pohodu biskupiji 19.

17

Vatikanski Arhiv, Secretaria Brevium, vol. 347, f.208r-209r.18 Toma Medvjedovi, a posebno Dominik Andrijaevi i Benedikt

MedvJedovi, mislili su da ove dvije upe ne pripadaju trebinjskoj biskupiji, ali nisu znali kojoj. Kako je u blizini,u Gabeli, bila crkva
sv. Stjepana, mislili su da se ona morala zvati Stjepanska. I Sveta Stolica jedno vrijeme je mislila da je opstojala ta stjepanska
biskupija, jer je u svojim popisima nala
stjepansku biskupiju pod dubrovakom nadbiskupijom. Ali kako je, bolje istraujui, nala tu stjepansku biskupiju u Albaniji,
promijenila je miljenje. Usp. R. Peri, Da im spomen ouvamo, Mostar 2000,384-399.19 Arhiv Propagande,Scritture riferite nelle
congregazioni generali, vol. 790, f.163r-168v.

Od svoga imenovanja za trebinjsko-mrkanskog biskupa fra Anzelmo je

bio stalno optereen milju svoga boravka. Bilo mu je jasno da svaki
biskup mora boraviti u svojoj biskupiji kako bi se mogao za nju dostatno
brinuti. Ali udna je bila prolost trebinjske biskupije budui da njezin
biskup kroz stoljea nije boravio na njezinom podruju nego je ivio u
Dubrovniku i samo povremeno na otoku Mrkanu. Kada je god. 1667. potres
sruio Dubrovnik, sruio je i dvije kue koje trebinjski biskup imao u
Dubrovniku i gdje je stanovao. I zbog toga nastalo je pitanje gdje e
trebinjski biskup boraviti. Iako ga je pitanje boravka osobno muilo , zbog
onih prilika nije se moglo ni misliti da bi se nastanio na podruju svoje
biskupije. Nije imao kue gdje bi stanovao, nije imao novca da bi iznajmio
kakvu kuu, a teko je bilo misliti da bi za to dobio dozvolu od turskih
vlasti. Dolo se onda na misao da bi naao kakav boravak na dubrovakom
podruju, ali u blizini biskupije. Tako je tadanji trebinjski biskup Anton Prvi
(Primi, Primovi ) dobio 17. rujna 1669. dozvolu da stanuje u Ombli,
Dubrovakoj Rijeci20. Ali kako je zbog zemljopisnog poloaja bila nezgodno
da bi tu trebinjski vjernici mogli dolaziti do svoga biskupa, na prijedlog
tadanjeg predstavnika Propagande u Dubrovnika Franje Ricciardija,
Propaganda je odobrila 14. sijenja 1679 . da trebinjski biskup moe
stanovati u Slanom21. Meutim ni Slano nije bilo pogodno za boravak
biskupa, pa mu je Propaganda dala dozvolu17. travnja 1684. da boravi u
Dubrovniku i da u njemu moe vriti kroz tri godine biskupske obrede
(pontificalia). Tom prigodom obeala mu je 50 skuda godinje ako posjeti
biskupiju22.
I slijedee godine biskup Kati poao je u pohod svojoj biskupiji. I ovaj
put ga pratila misao o dunosti boravka na njezinom podruju. Ali ovaj put
mu je izgledalo da e rijeiti to pitanje. Sa upnikom Trebinje Matom
Aniem dogovorio se da e kod njega boraviti. Iako je upnikova kua u
Trebinji bila malena, ali kako su obojica bila od malih zahtijeva, izgledalo
mu je da e kod njega nai rjeenje pitanja boravka koje ga je stalno
muilo, to jest da e stalno moi boraviti u biskupiji koju mora voditi kao
biskup23.
Tako je biskup Kati poeo stalno boraviti na podruju svoje biskupije. Ali
ubrzo muslimanskom upravitelju u Stocu postalo je sumnjivo to radi
biskup ondje toliko vremena. Odluio je to ispitati. Priliku mu je dao upnik
Hrasna Mijo Nikoli koji se zamjerio turskim vlastima svojim ponaanjem.
Stoga je pozvao biskupa da doe na razgovor u kulu u Hutovo kako bi s
njim razgovorio. Biskupu Katiu bio je taj poziv sumnjiv, ali ipak mislei da

nije previe opasan odazvao se pozivu i i 18. prosinca 1763. otiao Hutovo
na razgovor. Naao
20

D. Mandi, Acta franciscana Hercegovinae, I, Mostar 1934, 185-186 br.188.21 Isto mjesto, 224-225 br.212,

22

Arhiv Propagande, Udienze, vol. 2, f. 210rv.23 Isto mjesto, Scritture riferite nelle congregazioni generali, vol. 805, f.111v-112r.

je muslimanskog upravitelja vrlo ljuta i stroga. Pitao ga je nainu

djelovanja Mije Nikolia i to on kao biskup radi toliko vremena u ovom
kraju, gdje se nalazi godinu dana i sedam mjeseci. Naravno biskup je
nastojao obrazloiti svoj boravak i svoje djelovanje, ali upravitelj nije
dozvoljavao obranu i prijetio se da e biskupu odrezati jezik, stavio ga u
zatvor od podne do ponoi i kaznio ga da u roku od 10 dana mora platiti 40
cekina24 .
Kad je puten iz zatvora, biskup Kati je uvidio da njegov boravak na
podruju biskupije nije siguran. Stoga je 23. prosinca 1763. pjeice
pobjegao na podruje dubrovake republike s namjerom da poradi kod
vlasti te republike kako bi one u Carigradu isposlovale trebinjskom biskupu
slobodan boravak u njegovoj biskupiji25.
U Dubrovniku je nastojao da se za njegov poloaj zauzme dubrovaka
republika i od turskih vlasti u Carigradu dobije odluku kojom se trebinjskom
biskupu dozvoljava slobodno djelovanje meu katolicima trebinjske
biskupije. Ali to nije ilo. Dubrovaka republika nije smatrala da je bilo
vrijeme to traiti. Tek u kolovozu 1777. dobili su jedan turski ferman kojim
se trebinjskom biskupu dozvoljava slobodno djelovanje meu katolicima
trebinjske biskupije26.
Meutim biskup Kati nije ni ekao to rjeenje nego je osobno traio
nain kako slobodnije vriti biskupsku slubu u svojoj biskupiji. Na granici
biskupije upoznao je nekog Ivelju Ohmuevia iz Slanog koji je imao kuu u
mjestu epikue. Budui da je to mjesto na podruju dubrovake republike
i gotovo na granici trebinjske biskupije, biskupu Katiu bilo je zgodno u tom
mjestu stanovati i odatle od vremena do vremena otii u biskupiju ili tu
primiti vjernike iz biskupije koji su k njemu dolazili. Kako vlasnik te kue
nije u njoj stanovao nego samo povremeno, biskup Kati ga je najprije
zamolio da bi mu dozvolio katkada u njoj proboraviti. Uz tu kuu Ivelje
Ohmuevia jedan od njegovih seljaka, uro Lali, imao je svoju kuicu.
Biskupu Katiu je izgledalo da bi pomou te kuice mogao rijeiti pitanje
svoga boravka. Iako je kuica bila malena,imala je samo jednu prostoriju,
smatrao je da bi kao siromani franjevac u njoj mogao rijeiti svoje ivotno
pitanje boravka i odatle dostatno se brinuti o svojoj biskupiji. Stoga ju je
iznajmio, malo je daskama preuredio i u njoj se nastanio 27- U toj kuici
ostao je do smrti.
24
25
26
27

Isto mjesto, f.99rv; Scritture riferite nei congressi, Dalmazia, vol. 12, f. 474rv
Isto mjesto, Scritture riferite nelle congregazioni generali, vol. 805,f.97r.
Isto mjesto, Scritture riferite nei congressi, Dalmazia ,vol .14, f.19r-21r.
Isto mjesto, f.31r-32r. God. 1780. kae da je to uinio pred 12 godina (Isto mjesto, Scritture riferite nelle congregazioni

generali,
vol. 857, f.449r).

4. upe i upnici trebinjsko-mrkanske biskupije za vrijeme

Anzelma Katia
Na podruju trebinjske biskupije, kad je biskup Anzelmo Kati god.1761.
poao prvi put da je slubeno pohodi, bile su etiri crkvene upe: Ravno,

Gradac, Trebinja i Dubrave. Na tom prvom pohodu biskupiji dali su mu o

upama glavne vijesti:
upa Ravno imala je oko 900 vjernika u 14 sela, a glavna sela su Ravno,
Belenii i Orahovi Do. upa Gradac imala je oko 740 vjernika u u 17 sela, a
glavna su Gradac i Moevii. upa Trebinja imala je oko 744 vjernika u 17
sela, a glavna su Rupni Do i Trebinja. upa Dubrave imala je 1400 vjernika
u 20 sela, a glavna su Pobre, Glumina i Crnii28 .
U tim upama odvijala se biskupska sluba biskupa Katia. Na njih je
stalno kao biskup mislio, za njih radio i nastojao osigurati sve to je mogao
da vjernici njegove biskupije ive pravim kranskim ivotom.
a) Ravno. U selu Ravnom jedan franjevac rodom iz tog mjesta, fra
Bazilije iz Ravnog, pozvao je god. 1579. stonskog biskupa Bonifacija
Drkolicu da blagoslovi crkvu koji su stanovnici onog mjesta sagradili 29.
Barski nadbiskup fra Toma Medvjedovi uspostavio je 10. prosinca 1604.
upu Popovo sa sjeditem u Ravnom i postavio za upnika fra Filipa
Dobrosaljia, franjevca dubrovake provincije30.
Kad je biskup Anzelmo Kati doao prvi put u posjet svojoj biskupiji,
naao je upnika u Ravnom Petra Bukvia. On je roen u Ravnom po svoj
prilici 1716., jer krten te godine 31, a trebinjski biskup Sigismund Tudii

kae god. 1749. da Bukvi ima 33 godine 32. kole je zavrio u Fermu, u
koji je otiao
10. lipnja 1731. i ostao do 5. kolovoza 1739., kad ga je napustio kao
akon. Nije ekao u Fermu na sveeniko reenje da ne bi izgubio brod koji
je polazio u Dubrovnik33. Nakon sveenikog reenja bio je jednu godinu
upnik u Dubravama, a god. 1742. premjeten je u Ravno gdje je neko
vrijeme dobro djelovao dok ga je zdravlje sluilo. Ali ve god. 1768. biskup
Kati je doao do uvjerenja da je Bukvi oslabio i ne uspijeva obavljati
svoje dunosti kako treba. Stoga mu je htio nai pomonika koji bi ga od
vremena do vremena pomogao. U tu svrhu molio je Propagandu neka
dobije dozvolu od Generala franjevakog reda da dubrovaki franjevac
Feliks Amadio Nona doe kao pomonik upniku Bukviu u Ravno34.
28

Isto mjesto, Scritture riferite nelle congregazioni generali ,vol. 790, f. 165r; vol. 805, f.96r.

29

D. Mandi, Acta franciscana Hercegovinae I, Mostar 1934, 41 br.29.30 Arhiv Propagande. Scritture riferite nelle congregazioni

generali. vol. 263,f.317r.

31

Isto mjesto, Collegi, vol. 19 Tavola 55.32 Isto mjesto, Scritture riferite nelle congregazioni generali ,

vol. 742, f. 191v33 Isto mjesto, Collegi, vol. 19, Tavola 55.
34

Isto mjesto, Scriture riferite nelle congregazioni generali, vol. 823, f.342r

Ta molba nije uspjeno zavrena i Bukvi i nadalje nastavio vriti slubu

koliko je mogao. Tek kad Bukvi nije mogao obavljati dunost i dubrovaki
nadbiskup Gregorije Lazzari zamolio 20. kolovoza 1778. Propagandu 35, da
bi Feliks Amadio Nona doao zamijeniti Petra Bukvia.
Kao upnik upe Ravno Amadio Nona je boravio u Beliniima. Djelovao je
u toj upi nekoliko godina, a onda i on obolio. U svibnju god. 1784. otiao u
Dubrovnik na lijeenje, a u kolovozu iste godine ve zdrav odluio se na
put u Rim da Propagandu izvijesti o stanju u trebinjskoj biskupiji. U Ankoni
se morao zadrati neko vrijeme u lazaretu da dobije dozvolu proslijediti put

u Rim. Tu je doznao da kao franjevac mora dobiti dozvolu od Generala reda

da doe u Rim. Stoga se 6. kolovoza 1784. obratio na Propagandu da mu
dobije tu dozvolu od Generala franjevakog reda36.
Tajnik je Propagande zatraio od franjevakog Generala traenu dozvolu,
oito pod prezimenom Nona. Generalov zamjenik poslao je dozvolu, ali je
upozorio da se u franjevakim spisima ne nalazi nikakav fratar s
prezimenom Nona. Ne poznaju ga ni dva franjevca dubrovake provincije
koji se nalaze u kuriji37.
Amadio Nona doao je u Rim 2. rujna 1784. i htio odmah ii u urede
Propagande, ali mu je zamjenik Generala reda naredio da ne izlazi iz kue
bez njegove dozvole jer treba najprije rijeiti neku albu protiv njega38.
Kad se pitanje tko je franjevac s prezimenom Nona povoljno rijeilo , on je
otiao u urede Propagande gdje je izloio stanje u trebinjsko-mrkanskoj
biskupiji i svoje potekoe u njoj39.
Nona se vratio u Dubrovnik 6. studenog te godine i odmah otiao u
Ravno jer je uo da je obolio upnik Trebinje Josip Cvjetkovi kurla, koji ga
je savjetovao da ode u Rim i zamjenjivao ga dok je bio odsutan40. Nona je
ostao je kao upnik u Ravnom sve do 1788. Te godine, 2. veljae, zatraio
je od Propagande da ga oslobodi od dunost upnika u Ravnom41. Umro je
27. veljae 1796.42
Fra Feliksa Amadei Nona zamijenio je Ivan Kristi, rodom iz Trebinje,
kojega je biskup Kati poslao 28. kolovoza 1777. u kolegij Urbanum u Rimu
35

Isto mjesto Scritture riferite nei congressi, Dalmazia, vol. 14, f. 101rv -103rv.36 Isto mjesto, f. 611rv

37

Isto mjesto, f.612r

38

Iasto mjesto f. 617r.

39

Isto mjesto, f.630r-631v.

40

Isto mjesto, f, 638rv.

41

Isto mjesto, Scritture riferite nei congressi,Dalmazia, vol 15, f.259r.42 R. Rode,Necrologium, 493,br. 777.

da se pripravi za sveenika 43. Nakon zavrenih studija vratio se u

biskupiju. Imenovan je god. 1788. upnikom u upi Ravno44.
b) Gradac. Toma Medvjedovi, barski nadbiskup, osnovao je god. 1604.
upu u Gracu. Prvi upnik bio je fra Bla iz Graca. Na njegov poziv
trebinjsko-mrkanski biskup Krizostom Antica posvetio je god. 1620. tri
crkve: 10. lipnja 1620. crkvu Uzneenja Bl.Dj. Marije u Gracu, i crkvu sv
Ivana Krstitelja u Vidonje, a 12. lipnja te godine crkvu Roenja B.Dj.Marije
u mjestu Dobranje45.
Oko god. 1675 trebinjsko-mrkanski biskup Prvi (Primi, Primovi)
odijelio je od upe Gradac jedan dio i uspostavio novu upu sa sjeditem u
Dobranje. Nakon bekog rata 1683-1699. dio upe Dobranje ostao je pod
Venecijancima (Slivno, Vidonje, Dobranje) pa je upa Dobranje, svoje
sjedite prenijela god. 1704. najprije u Gluminu, a onda u Crnie i nazvala
se upa Dubrave46.
Biskup Anzelmo Kati u Gracu je naao Andriju Lazarevia. On se je ve
godine 1758. odrekao dunosti upnika, jer je bio slaba zdravlja, ali je
ostao generalni vikar biskupa Sigismunda Tudiia. U toj ga je dunosti

potvrdio i biskup Kati kad su se god 1761.prvi put susreli u Dubrovniku47.

Kad je biskup Anzelmo Kati prvi put pohodio upu Gradac, upnik je bio
Petar Miloevi. On je god. 1737. imenovan kapelanom Andrije Lazarevia,
a kada se je Lazarevi god. 1758. odrekao dunosti upnika, naslijedio ga
je na toj dunosti. Biskupu Katiu nije se sviao nain djelovanja upnika
Miloevia, posebno nije mogao podnijeti da on nikada ne propovijeda pa
ga je nastojao uvjeriti da on kao upnik mora narodu propovijedati
evanelje. upnik Miloevi ubrzo se umorio od biskupovih opomena. Taj
svoj umor htio je pokazati. God. 1763. biskup Kati najavio je svoj slubeni
pohod upi Gradac. upnik Miloevi pomislio je da mu je to dobra
prigoda. Nikomu nije kazao za dolazak biskupa, a sam se sakrio. Kad je
doao biskup, nitko ga nije ekao. S kim je uspio govoriti, svatko se pravio
da nije uo za njegov dolazak. Kako se pribliavala veer, nije znao gdje e
prenoiti pa je pjeice ostavio tu upu i otiao preko brda na dubrovako
podruje da nae prenoite48.
To ponaanje upnika Miloevia biskup Kati nije mogao shvatiti, a
pogotovo nije ga mogao trpjeti. Odmah mu je oduzeo upu i poslao ga da
bude pomonik u upi Dubrave, to on nije primio nego je otiao u
Dubrovnik i ostao bez posla do god. 177449 .
43

Arhiv Propagande, Scritture riferite nelle congregazioni generali, vol. 848, 179r.44 Isto mjesto, Scritture riferite nei congressi,

Dalmazia , vol. 15, f. 385r; usp. R.Peri, Da im spomen ouvamo, 143.45 Isto mjesto,Scritture riferite nelle congregazioni generali,
vol. 263,f.346v.46 Isto mjesto vol.538,f.44r.
47

Usp. B. Pandi, Tragom don Andrije Lazarevia (1692.-1775.), u Krni Zaviaj, br. 20, Hercegovina 1987, 13-15.48 Arhiv

Propagande, Scritture riferite nelle congregazioni generali, vol. 805, f. 97v-100r.49 U srpnju 1774., s preporukom Propagande
doao je u Trebinju da bude pomonik upniku Mati Aniu. A kad je 19. oujka
1775. Mate Ani umro, Petar Miloevi postao je upnik. Tu slubu upnika napustio je 19. oujka i780., a naslijedio ga je neak
uro (Isto mjesto, Scritture riferite nelle congregazioni generali,vol. 857, f.444r).

Petra Miloevia zamijenio je god. 1763. Josip Pain koji se rodio u

Glumini oko 1719. kole je zavrio u Dubrovniku. Od trebinjskog je biskupa
Tudiia dobio 20. studenog 1748. potrebne dozvole da se redi za
sveenika50. Kao sveenik djelovao je dosta na podruju trebnjskomrkanske biskupije, ali je vie djelovao na podruju dubrovake
nadbiskupije God. 1761. bio postavljen kao prvi upnik u novoosnovanoj
upi Hrasno .
Jedno vrijeme djelovao je u kui biskupa Tudiia51 pa biskup biskupije
Skoplje, koji je tada boravio u Dubrovniku, Toma Tomii kae 22. prosinca
1768. da je Pain bio sluga biskupa Tudiia52. Na upi u Gracu je ostao do
1776., kad je biskup Kati primio njegovu ostavku53.
Nakon odreke Paina u Gradac je doao za upnika Ilija Rai, ali je ostao
samo godinu dana, jer je 1777. premjeten za upnika u Dubrave54.
upnik je u Gracu god. 1777. postao Mate Bogojevi i ostao do smrti
1803. Prije upnike slube u Gracu bio je upnik u Dubravama gdje je
slubovao 1762. do 177755.
Mate Bogojevi roen je u Moeviima 7. oujka 1728. Ujak mu je bio
Andrija Lazarevi koji ga je krstio 28. oujka te godine. kole je zavrio u

Dubrovniku. upnikom je u Dubravama imenovan je 12. svibnja 1762. i

ostao do 177756.
c) Trebinja. Zapadno od upe Ravno biskup Prvi uspostavio je upu
Trebinja, koja se katkada zove Trebimnja. Biskup Anzelmo Kati misli da je
Trebinja nastala od izbjeglica iz grada Trebinja. Kada su Tatari razorili taj
grad, njegovi su stanovnici pobjegli i osnovali na zapadu svoje naselje koje
su nazvali Trebinja57. Bila je to trea upa trebinjske biskupije, jedno
vrijeme zvana Rupni do, a od god. 1728. zvana obino Trebinja,jer je to
mjesto bilo sjedite upe58.
Biskup Kati naao je Matu Ania upnika u Trebinji, koji je roen u
Jasou, mjestu upe Dubrave, oko god. 1705. U svojem prvom pohodu
biskup Franjo Jerko Buni (1828.-1831.) susreo s njim. U tom susretu Mate
Ani je rekao biskupu da bi elio biti sveenik. Biskup ga je povjerio
Andriji Lazareviu da ga podui i nakon godinu dana dao mu nie redove.
Poetkom god. 1731. dao mu dozvolu da se redi za sveenika, a zbog kuge
on ga nije mogao rediti pa ga je redio dubrovaki nadbiskup59.
50

Isto mjesto, Scritture riferite nelle congregazioni generali, vol. 790, f.171r.51 B. Pandi, De dioecesi, 155.52 Arhiv Propagande,

Scritture riferite nelle congregazioni generali, vol. 823, f.348r.53 R.Peri, Da im spomen ouvamo. 131 n.9.54 Isto mjesto, 135.
55

Isto mjesto,132-133.

56

Isto mjesto.

57

Arhiv Propagande, Scritture riferite nelle congregazioni generali, vol. 857, f. 433rv.58 Isto mjesto, vol. 681, f.493v.

59

Isto mjesto, vol. 670, f.527r-530v.

Malo nakon reenja Mate Ania umro je 8. lipnja 173l. upnik u

Dubravama Pavao Jeli60. Kako tadanji administrator trebinjsko-mrkanske
biskupije Marko Andrijaevi nije mogao nai nekoga da ga postavi
upnikom Dubravama , god. 1732. imenovao je na to mjesto Matu
Ania61. U Dubravama je ostao preko 20 godina, bilo kao upnik bilo kao
kapelan, a 10. prosinca 1753. biskup Sigismund Tudii premjestio ga je na
upu u Trebinju62. I tu je ostao sve do smrti koja je bila po svoj prilici 19.
oujka 177563.
U srpnju 1774 za pomonika Mati Aniu imenovan je Petar Miloevi ,
koji se nakon smrti Mate Ania obvezao da e ostati 5 godina u Trebinji
kao upnik. I stvarno slubu je napustio 19. oujka 1780. Na upi u Trebinji
ga je naslijedio njegov neak uro64.
uro Miloevi je roen u Prijevoru. Kao mladi doao je u Dubrovnik i
poao u kolu. Kad je zavrio zapoetu kolu, zamolio je biskupa Katia da
ga primi za sveenika. Biskup je vidio njegove razloge i zakljuio da ima
pravo zvanje. Stoga ga je poslao da se pripravi kao to se pripravljaju
dubrovaki sveenici. Redio ga je za sveenika dubrovaki nadbiskup god.
177865.
Ubrzo nakon to je uro Miloevi imenovan upnikom Trebinje, vratio se
god.1780. iz Italije Josip Cvjetkovi kurla, gdje uio od 1771. na
papinskom kineskom uilitu u Napulju. Iako je on roen u Dubrovniku,
njegov je otac roen u Trebinji, pa je smatrao da on kao pitomac papinskog
uilita ima pravo biti upnik u Trebinji. To njegovo pravo priznala je i

Propaganda pa ga je biskup Kati morao staviti za upnika u Trebinji, a uri

Miloeviu dao je upu Hrasno66.
d) Dubrave. Biskup Prvi ve na prvom pohodu uvidio je da je upa
Gradac prevelika za jednoga upnika i da je treba razdijeliti. Stvarno je
tako uinio i god. 1683. osnovao upu Dobranje i za prvog upnika te upe
postavio Petra Radunovia67. Nova upa imala je mjesta, Dobranje, Crnovo,
Danica i Svitava. A kada se god 1685. vratio iz Ferma Jure Senti i bio
zareen za sveenika, njega je biskup Prvi poslao za upnika u Dobranje.
Mautim kao upnik upe Dobranje Senti nije ostao dugo jer su u svibnju
1687. doli Venecijanci i odveli gotovo sav svijet upa Gradac i Dobranje
na venecijansko podruje. Sa svijetom su otila i oba upnika, upnik
Graca Petar Dragobratovi i upnik Dobranja Jure Senti68.
60

Isto mjesto, vol. 670A, f. 220r.

61

Isto mjesto, Acta, vol. 102, f.139v-144r, br.21.62 Isto mjesto, Scritture riferite nei congressi, Dalmazia, vol. 11,f.71r.63 Isto mjeto,

Scritture riferite nelle congregazioni generali,vol. 857, f.438v.64 Isto mjesto, f. 444r.
65

Isto mjesto, f.438rv.

66

Isto mjesto, Scritture riferite nei congressi, Dalmazia, vol. 13, f. 370r-375v; vol.14, f.395r.67 M. Vidovi, upa Dobranje-matica

upe Dubrave,u 300 godina upe Dubrave, Aladinii 2006,62.68 Isto mjesto, 64.

Nakon Karlovakog mira 1699. neko vrijeme je izgledalo da e u upi

Gradac vladati mir. Za upnika je doao Andrija umanovi i zapoeo
djelovati u napola opustjeloj upi. Nju je ipak zbog ratnih prilika god. 1714.
morao napustiti69 .
U mjesta upe Dobranje koja su ostala pod Turcima trebinjsko-mrkanski
biskup poslao je mladog sveenika Savu Vukia (Lupi) im je doao iz
Ferma. Napustio je kolegij u Fermu 28. svibnja 1704. 70, a ve 5. srpnja
1704. javlja se Propagandi kao upnik u Zaablju, nastanjen u selu
Glumini71. Slijedee godine 29. rujna 1705 pie Propagandi iz upe
Dubrave72. I u god. 1710. piui
3. lipnja te godine Propagandi svoju upu naziva Zaablje73.
Kad je osnovana upa Dobranje, zvala se i Zaablje. Tako biskup Prvi
pie Propagandi 18. srpnja 1701.da je u biskupiji naao samo dvije upe :
Popovo i Zaablje. Od te dvije upe on je napravio etiri: Ravno, Trebinja,
Gradac i Zaablje74 .
Dobiva se dojam da je Savo Vuki spoetka nastavio zvati svoju upu
Zaablje premda se je nalazio u Glumini ,mjesto blizu Zaablja, ali na
podruju upe Dubrave. Tek kada je otiao daleko od Zaablja i premjestio
se u Crnie, svoju upu stalno naziva Dubrave.
Kad se Anzelmo Kati 7. oujka 1761. vratio se iz Rima ve posveen
biskup, doao je k njemu u Dubrovnik 19. istog mjeseca Andrija Lazarevi,
generalni vikar biveg biskupa Tudiia, da izvijesti novog biskupa o stanju
u biskupiji. Tom prigodom biskup Kati produio je Andriji Lazareviu slubu
generalnog vikara u biskupiji trebinjsko-mrkanskoj i poeo se pripravljati za
posjet svojoj biskupiji.
Prvi pohod biskupa Katia biskupiji bio je u svibnju i lipnju 1761. Pratila
su ga 4 sveenika i njegov tajnik Ivan Kiriko, brat Luke Kiriko dubrovakog

konzula u Carigradu. upu Dubrave naao je bez sveenika. A kako je ta

upa je bila prostorno najvea, imala je 50 sela, odluio je razdijeliti je.
Osim toga ona je bila i najtea jer se nalazila u unutranjosti, daleko od
dubrovake granice koja drugim upama, koje su se nalazile uz
dubrovaku granicu, davala neku
69

Roen je god. 1672. u selu Dobrovo u upi Gradac. Pripravio se za sveenika u kolegiju Fermo, u kojem je bio od 17. srpnja

1690. do 2. srpnja 1698. U Dubrovniku je zareen za sveenika i odmah nakon reenja postavljen upnikom upe Gradac. Ali
god.1714. zbog rata izmeu Mleana i Turaka morao ju je napustiti jer je njegova upa ostala pusta pa je i on otiao sa svojim
svijetom u blizinu tvrave Kleka (Arhiv Propagande, Scritture riferite nelle congregazioni generali, vol. 601,f. 464r). Umro je u
franjevakom samostanu Zaostrogu (V. Vri,Neretvanske upe, Metkovi 1974,189)
70

Arhiv Propagande, C ollegi, vol. 19, Tavola, 13).

71

Isto mjesto,Scrittureriferite nelle congregazini generali, vol.549,f.44r.

72

Isto mjesto, Scritture riferite dei congressi, Dalmazia, vol. 4 f.249r.73 Isto mjesto, Dalmazia, vol.5, f. 81r.74 Isto mjesto, Dalmazia

,vol. 4, f. 159r-160v. Pojam imena Zaablje nije u dokumentima jasno izraen. Fra Dominik Andrija
god. 1629.razlikuje Zaablje i Gradac. Za Zaablje kae: Zazabia cosi detta dal castello Zabiach, destrutto da Turchi, nel quale
vi una parrochia buona che comprende queste ville: Dobranni, Cernovo, Dasniza et Suitava, dove sono pi di 50 famiglie de
cattolici. Hanno la chiesa con titolo S. Maria Nativit(Isto mjesto, Collegi e visite, vol. 8, f.230rv).Po njemu upu Gradac
sainjavaju mjesta Gradac, Dubravica, Zelenikovac, Hutovo, Papratnica, Broanac, Drien, Vlaka i Moevii (Isto mjesto).

sigurnost. Od upe Dubrave odcijepio je sela koja se nazivaju Hrasno i od

njih napravio novu upu. Iako je on imao pravo napraviti podjelu, ipak je
zatraio
5. kolovoza 1761. od Propagande da mu dozvoli tu podjelu uiniti 75. Oito
tim je htio upozoriti Propagandu da novom upniku treba dati i novanu
pomo, kako to daje drugim upnicima.
Bjskup Kati imao je na raspolaganju dva sveenika, Andriju Zvonia i
Josipa Paina. Za upnika u Hrasno imenovao je 30. studenog 1961. Josipa
Paina, a za Dubrave imao je samo Andriju Zvonia. Kako se Zvoni
skanjivao uzeti upu Dubrave jer je elio dobiti upu Trebinju, u kojoj je
roen i u kojoj je prije bio upnik 12 godina, nerado je primio Dubrave i
ostao samo nekoliko mjeseci76.
Kad je Andrija Zvoni napustio upu Dubrave, biskup Kati je imenovao
12. svibnja 1762. za upnika u Dubravama Matu Bogojevia , koji je kole
zavrio u Dubrovniku kod Dominikanaca77.
Za vrijeme svoga boravka u Dubravama Mate Bogojevi je mnogo trpio
od Turaka. God.1772. bio je 5 sedmica u zatvoru. Morao je dobro platiti da
bude osloboen78. Optuili su njegovu brau da su ubili nekog Turina. Da
spasi svoju brau od Turaka, Bogojevi je imao mnogo muke. Za njih je
Turcima morao mnogo plaati pa je potroio sve to je imao i to je uspio
dobiti od drugih. Zbog toga je dosta vremena smatran kao puka
sirotinja79.
U svojoj upnikoj slubi bio je revan i nastojao svima udovoljiti. Imao je
velikih potekoa i zbog toga to upa Hrasno ponajvie nije imala upnika
pa je morao biti na uslugu i vjernicima te upe.
Stjecajem prilika nauio se vjeto braniti svoja prava. To se pokazalo
posebno god. 1777. Grki patrijarha u Carigradu dobio je dozvolu od
turskih vlasti da svi krani moraju davati novanu pomo za potrebe
kranske crkve. Prema toj odredbi i katolici su morali davati tu novanu
pomo Grkom patrijarhu i grkim vladikama. S tom namjerom
pravoslavne crkvene vlasti traile su od turskih vlasti u Stocu da prisile

katolike upnike pokoravati se toj odredbi turskih vlasti u Carigradu po

kojoj katolici moraju pomagati grke biskupe kao i pravoslavni. upnici
trebinjske biskupije trebali su se braniti u Stocu. Za tu obranu izabrali su
Matu Bogojevia da on ide u Stolac braniti katolike upnike od tog
zahtjeva. Na sudu je vjeto pobio sve zahtjeve pravoslavnih vladika: 1)
katolici nisu nikada ovisili o grkim vladikama; 2) nije istina da katoliki
sveenici sile pravoslavne djevojke da prijeu na katolicizam i udaju
75

Arhiv Propagande, Scritture riferite nei congressi, Dalmazia, vol. 12, f. 90rv.76 Isto mjesto, f.44rv+47rv; f.169r-170r; f.175r-176r;

f.481rv.
77

Isto mjesto, Scritture riferite nelle congregazioni generali, vol. 742, f.191rv.78 Isto mjesto, vol. 837, f.743v.

79

Isto mjesto, Scritture riferite nei congressi,Dalmazia, vol. 15, f. 226rv.

ih za katolike; 3) nije istina da trebinjski sveenici pripadaju rimskoj dravi i

da kupe novac i alju ga Papi80.
God. 1778. Mate Bogojevi premjeten je za upnika u Gradac, a na
njegovo mjesto je doao sa upe Gradac u Dubrave Ilija Rai. Vrio je
upniku slubu ne samo u Dubravama nego takoer i u upi Hrasno kad
ona nije imala svoga upnika. Zbog toga se spominje katkada kao upnik u
Dubravama, a katkada u Hrasnom. Tako ga na pr. Josip Pain god. 1778.
zove upnik u Hrasnom: biskup je bio u pohodu biskupiji, ali nije se
usuivao ii u Dubrave zbog nemira, nego je poslao upnika iz Hrasnog da
mjesto njih pohodi upu Dubrave81. God. 1783. vladala je u Dubravama
kuga. Ilija Rai, upnik upe Dubrave-Rasno, doao je u Dubrovnik da se
lijei. Nakon 4 mjeseca izbivanja nije se usuivao vratiti u upu bojei se
kuge. To o njemu pie 6. rujna 1783. iz Dubrovnika Josip Pain 82.
Skopljanski nadbiskup Toma Tomii, tada nastanjen u Dubrovniku, pie 24.
srpnja 1786. da je Ilija Rai ve nesposoban za upnika83.
e) Hrasno. Na prvom pohodu biskupiji, izvrenom u svibnju i lipnju
1761., biskup Anzelmo Kati se uvjerio da je upa Dubrave preteka za
jednoga sveenika. Odluio je odcijepiti od upe Dubrave kraj koji se zove
Hrasno i u njemu osnovati novu upu. Za upnike te nove upe imenovao
je 30. studenog 1761. Josipa Paina 84. Kao upnik Hrasna Pain je ostao
godinu dana. Nakon toga bio je premjeten na upu Gradac85 A za upnika
u Hrasno postavljen je
18. svibnja 1763. Mijo Nikoli iz eljara.
Djelovanje Mije Nikolia nije se svidjelo turskom zapovjedniku u Stocu.
Zbog njegova djelovanja pozvao je biskupa Katia u Hutovo i estoko
protiv njega postupio. Naprotiv Mijo Nikoli je ostavio Hrasno otiavi u
svoju kuu koja nije bila pod upraviteljem Stoca nego pod upraviteljem
Ljubinja. Odluio je ostaviti trebinjsku biskupiju i ii u Bugarsku86.
Odlaskom Mije Nikolia sa upe Hrasno upa je ostala dugo bez
sveenika. Za nju se brinuo upnik iz Dubrava. Samo katkada dolazio je
koji sveenik da bi bio kroz neko vrijeme na raspolaganju vjernicima one
upe.
Posebno je ostavio dojam dolazak Mate Raia u studenom 1772. koji je
ondje umro ubrzo nakon dolaska: appena giunto morto kae

dubrovaki nadbiskup87. Mate Rai je roen na podruju trebinjske

biskupije i kao dijete
80

Isto mjesto, vol. 14, f . 19r-21r; f. 31v. Vidi Dumo i njegov narod, br.24 (977),27.81 Arhiv Propagande, Scritture riferite nei

congressi, Dalmazia, vol. 14, f.59r-60r.82 Isto mjesto , f. 536rv.

83

Isto mjesto, vol. 15, f.122rv.

84

Isto mjesto, vol. 12, f. 138r-139v, 380rv

85

Isto mjesto, f.359rv

86

Isto mjesto, Scritture riferite nelle congregazioni generali, vol. 805, f.102v.87 Isto mjesto, vol. 837, f. 745r. Umro je 31. prosinca

1772. ((Usp. R. Peri,Da im spomen ouvamo,135,bilj.10).

oko 1744. otiao u Dubrovnik. Sluio je u kui Mije Bunia, koji ga je i

kolovao. Za vrijeme kolovanja odluio je postati sveenik. A kako je
roen na podruju trebinjske biskupije, traio je dozvolu od trebinjskog
biskupa. Kao sveenik djelovao je uglavnom na podruju dubrovake
biskupije88.
God. 1778. Dubrovaki nadbiskup redio je za sveenika uru Miloevia
koji je bio rodom iz Prijevora. Biskup Kati malo nakon njegova reenja
postavio ga je za kapelana upniku u Trebinji. A kada je tadanji upnik
napustio god. 1780. upu Trebinju, biskup Kati je imenovao uru
Miloevia za upnika te upe89.
Malo vremena nakon to je uro Miloevi postao upnik upe Trebinje,
vratio se iz Italije Josip Cvjetkovi kurla,sveenik trebinjsko-mrkanske
biskupije, koji je bio na naukama od 1771. na papinskom kineskom
sveuilitu u Napulju. Iako je on roen u Dubrovniku, njegov je otac bio iz
Trebinje, pa je smatrao da ima pravo kao papin gojenac postati upnikom u
Trebinji90. Biskup Kati nije ga mogao odmah zadovoljiti, jer je malo prije
ondje postavio upnikom uru Miloevia i smatrao je da ga nije mogao
premjetati i tako brzo, pa je nudio Cvjetkoviu upu Hrasno. Ali Cvjetkovi
nije bio zadovoljan takvim rjeenjem. Iznio je sluaj Propagandi koja je
naredila biskupu Katiu da postavi Cvjetkovia upnikom u Trebinji91. Iako
nerado uro Miloevi je primio promjenu i preuzeo upu Hrasno 26.srpnja
178292. Djelovao je kao upnik pun poleta nastojei zadovoljiti vjernike,ali
njegovo djelovanje nije dugo trajalo jer je poetkom 1784 umro93.
Ubrzo nakon smrti ure Miloevia doao je kao upnik u Hrasno Grgo
Matukovi, roen 1755. u Moeviima upe Gradac. Redio ga za
sveenika biskup Kati u crkvi sv. Martina upe Lisac94. Umro je god.
182495.
4. Djelovanje iz epikua
Biskup Anzelmo Kati je znao za pravilo da svaki biskup mora boraviti u
svojoj biskupiji. Bilo mu je ipak poznato da usprkos toga pravila biskupi
trebinjske biskupije kroz etiri stoljea nisu boravili u svojoj biskupiji nego
u Dubrovniku i katkada privremeno na otoku Mrkanu, dapae da je u
prolosti 8 biskupa trebinjske biskupije obnaalo slubu generalnog vikara
dubrovake
88

Isto mjesto, vol.790, f.169r.

89

Isto mjesto, vol. 857, f.438rv.

90

Isto mjesto, Scritture riferite nei congressi, Dalmazia, vol. 13, f.370r-375v.91 Isto mjesto, vol 14, f. 395r.

92

Isto mjesto, f.551r.

93

Isto mjesto, f. 595r.

94

Isto mjesto, Scritture riferite nelle congregazioni generali, vol. 873, f. 123v- 124r.95 Isto mjesto, Scritture riferite nei congressi,

Dalmazia, vol. 19, f.59r-60v.

nadbiskupije96. Ipak imenovan biskupom trebinjsko-mrkanske biskupije

odluio je traiti naina da u biskupiji stanuje. Ali to mu nije uspjelo.
Prigodom tih pokuaja da stanuje u biskupiji osam je puta bio u pogibelji
da bude ubijen,a da ga Turci puste u miru, morao im je plaati . God. 1764.
ponadao se da e dubrovaka republika rijeiti u Carigradu to njegovo
pitanje kad su njezini predstavnici god. 1765. 97 ili slubeno u Carigrad,
ali republika smatrala da joj nije uputno u ono vrijeme zanimati se tim
pitanjem.
Nakon neuspjelog pokuaja da mu se preko dubrovake republike
osigura boravak u biskupiji, biskup Kati je shvatio da mu ne preostaje
drugo nego osobno rijeiti to pitanje. Odluio je nastaniti se na granici
biskupije odakle e moi lake po potrebi otii u biskupiju ili e oni koji ga
trebaju lako k njemu doi. Kad se naselio u epikue, mislio je da je
nekako rijeio pitanje svoga boravka98. Osjeao se slobodnim jer nije
uvijek strepio da li e doi koji turski predstavnik traiti novac mislei da
ga on ima premda se on uvijek bojao da nee moi s onim to ima
udovoljiti potrebama koje su ga neprestano muile. Izgledalo mu je da e
iz epikua moi bolje koristiti biskupiji i da e donekle upravljati svojom
biskupijom kako to mora initi biskup99.
a) Briga za upnike
U prvom redu nastojao je da upe imaju svoje upnike. Na poetku
svoje biskupske slube bio je zadovoljan to su sve upe imale vlastitog
upnika. Meutim kako je upa Dubrave bila prostorno velika, bilo je teko
jednom upniku zadovoljiti svim potrebama vjernika. Stoga je razdijelio tu
upu na Dubrave i Hrasno. Ali u izboru upnika nije bio uvijek sretan .
Stoga je dosta dugo jedan upnik sluio obe upe.
Biskup Kati bio je dosta zadovoljan s nainom ivota sveenika na
trebinjskim upama. ivjeli su u nezavidnim prilikama pa nije udno da su
te prilike utjecale na njihov ivot koji se poneto razlikovao od ivota
sveenika koji su ivjeli u boljem ozraju kranskog i ljudskog ivota.
Shvaao je da se oni nisu mogli odijevati kao sveenici u kranskim
mjestima svijeta, nego su se odijevali kao i drugi ljudi tih mjesta. Nije mu
se svialo to su se neki sveenici igrali s drugim ljudina na nekim
sveanostima, natjecali se u skakanju, bacali
96

Isto mjesto, Scritture riferite nelle congregazioni generali, vol. 823, f. 342rv.

97

Te godine dobio je nalog od Generala franjevakog reda da slubeno posjeti dubrovaku franjevaku provinciju (Isto mjesto, f.

338r).98 God. 1780 kae da je to uinio prije 12 godina (Isto mjesto, vol. 857, f. 449r).
99

Isto mjesto, Scritture riferite nelle congregazioni generali, vol. 873, f. 120rv.

se kamena s ramena, isticali se u pijankama. Iako nije smatrao da su takve

igre sablazne, ipak je mislio da ne pristaju sveenicima pa bi ih trebalo
izbjegavati100.
b) Odgoj novih sveenika

Za njegove slube uglavnom su sve upe bile popunjene. Ali stalno mu

je bila velika briga imati na raspolaganju kojeg sveenika vie. U prvom
redu, jer su i tadanji upnici katkada su trebali zamjenu, a to nije mogao
uvijek imati. Osim toga i oni koji su bili tada u dobrom tjelesnom stanju s
vremenom su malo po malo starjeli pa je trebalo misliti tko e uzeti njihovo
mjesto.
Meu sveenicima trebinjske biskupije razlikovali su se pitomci (alunni),
oni koji su se odgojili u papinskim uilitima i koji su se obvezali biti na
raspolaganju trebinjsko-mrkanskom biskupu, i dobrovoljci (volontari), koji
su se odgojili vlastitim sredstvima i dobivali dozvolu da postanu sveenici
od trebinjsko-mrkanskog biskupa pa su katkad dobrovoljno uzimali
dunosti u trebinjsko-mrkanskoj biskupiji.
Odmah na poetku svoje biskupske slube doavi u biskupiju Anzelmo
Kati je odluio razdijeliti upu Dubrave, jer je bila prostorno velika za
jednoga sveenika. Dosta je teko nagovorio dva sveenika , koje je imao
na raspolaganju, Andriju Zvonia i Josipa Paina, da preuzmu upe
Dubrave i Hrasno.
U to vrijeme u Dubrovniku bila su tri sveenika ili sveenika
pripravnika na koje je trebinjsko-mrkanska biskupija kao dobrovoljce mogla
raunati budui da im je on dao dozvolu da postanu sveenici101.
U prvom redu je bio Filip Koncul (Cunzuo) , ve sveenik . Da se zaredi
za sveenika dobio je dozvolu 10. veljae 1752. od trebinjsko-mrkanskog
biskupa. Redio ga je dubrovaki nadbiskup Hijacint Miljkovi. Bio je
pomonik u upi Gradac 1753.-1757. Odatle je pobjegao iz straha pred
Turcima i nije se vie vraao. ivio je u Dubrovniku u kui jednog graanina
kao odgojitelj njegove djece102. Umro je god. 1771103.
Drugi je bio Mate Rai , moda ve zareen. Kako je roen na podruju
trebinjske biskupije, dozvolu za reenje dao mu je trebinjsko-mrkanjski
biskup Tudii. On je prigodom reenja izjavio da eli biti pod vlau
dubrovakog nadbiskupa. Od vremena do vremena dolazio je u trebinjsku
biskupiju, u kojoj je 31. prosinca 1772. umro104.
100

Isto mjesto, vol. 857, f. 439v.Stanno in terra de Turchi, abitano tra Turchi, convivono con Turchi, succede ancora che alcuni

sacerdoti sono in parentela con Turchi. Questo male comune tanto agli alunni quanto alli volontari (Isto mjesto, vol. 873,
f.131v).
101

Isto mjesto, Scritture riferite nei congressi, Dalmazia, vol. 12, f.24r-25r.102 Isto mjesto, vol. 13, f. 274r-275r.103 Isto mjesto,

f.373v.
104

R.Peri, Da im spomen ouvamo, 135, bilj.10.

Trei je bio Nikola Bokovi Bokov. On je ve od Sigismunda Tudiia

dobio dozvolu za reenje , ali jo nije bio reen pa je Anzelmo Kati 5.
kolovoza 1761. obnovio dozvolu105. Poznat je jer je bio unuk sestre
nadbiskupa Marka Andrijaevia i Tome Bokovia. Kad je Marko
Andrijaevi god. 1740. umro, ovaj Nikola imao je 8 godina. Nadali su se
da e mali Nikola postati sveenik. U oporuci nadbiskup Andrijaevi mu je
ostavio zlatni prsten i neto knjiga106. Sestra Boka Bokovia predala
1786. prsten i knjige zastupniku Propagande u Dubrovniku Pakalu
Vodopiu. Propaganda je odredila da se prsten i knjige prodaju, a iznos od
prodaje poalje Petru Fabbri , sofijskom apostolskom vikaru107. Nikola je

postao sveenik. Djelovao je preteno na podruju dubrovake republike, a

katkada i u trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. Umro je 1797108.
Sveenici trebinjsko-mrkanske biskupije odgajali su se ponajvie u
kolegijima u Italiji. Jedno vrijeme bio je poznat kolegij u Fermu koji je
odgajao sveenike iz hrvatskih krajeva 1663.-1746., i kolegij u Loretu, a za
vrijeme biskupske slube Katia bilo je predvieno da njegova biskupija
moe odgajati po jednog sveenika u kolegiju Urbanum u Rimu i jednoga u
kineskom kolegiju u Napulju. U kineskom kolegiju u Napulju odgojio se
Josip Cvjetkovi kurla 1771. do 1780109 , a u rimskom kolegiju Urbanum

Ivan Kristi 1777.-1784110.

c) Imovinske mogunosti
Kad se nastanio u epikuima, biskup Anzelmo Kati je bio uvjeren da se
samo odatle moe sigurnije brinuti za biskupiju i u njoj kao biskup
djelovati. Iako takav boravak ne odgovara propisima biskupske slube pa
je morao dobivati svake tree godine papinsku dozvolu da moe tu
boraviti, nije mogao drukije urediti pitanje svog boravka da bi mogao
vriti svoju slubu kako treba. Ondje se nije morao uvijek bojati da e doi
kakav Turin uznemirivati ga i od njega nemogue stvari traiti. Ali bio je
svjestan potekoa koje mu je taj boravak nanosio. Morao je na sve misliti i
sve osigurati. Iako je osobno je bio od malih zahtjeva, za takav nain ivota
nije se mogao provoditi bez posebnih briga: stao je u tuoj kui za koju je
trebalo plaati, a morao je imati nekoga koji bi mu pripravljao potrebno za
ivot. Usto, kako je bio biskup siromanog naroda,
105

Arhiv Propagande,Scritture riferite nelle congregazioni generali, vol. 790, f.171v.106 B. Pandi,Bosna Argentina, Bhlau Verlag

Kln Weimar Wien 1995, 430.107 Arhiv Propagande , Lettere, vol. 248,f. 559v-560r.108 M. Sivri, Oporuke sveenika trebinjskomrkanske biskupije, u Hercegovina, broj 1(9), Mostar 1995,131-133.109 Kad je on zavrio uenje , poslan je u taj kolegij Baltazar
Drakovi iz Dobrog Dola upe Trebinje. Ali on je ostao u kolegiju

nekoliko godina i napustio ne osjeajui se pozvan biti sveenik (Arhiv Propagande, Scritture riferite nelle copngregazionu
generali, vol.873, f.144v).110 Isto mjesto, vol. 848, f.179r.

mnogi su mislili da on kao biskup mora imati i velike imovinske mogunosti

pa su se u svojim potrebama na nj obraali uvjereni da ih on moe pomoi
111.
Stvarno, kao biskup imao je 36 skudi od iznajmljene kue koju je
biskupija posjedovala u Dubrovniku112. Uz to rimska kongregacija
Propaganda davala mu je 50 skudi za svaki obavljen slubeni pohod
biskupiji 113. To je bila sva glavna imovina biskupa Katia. Tokom vremena
moda mu je netko neto dao. Ali tko mu je mogao dati? Njegov narod, za
koji se kao biskup brinuo, bio je siromaan pa mu nije imao to dati i kad je
to htio. Dapae, mnogi su pritisnuti raznim potekoama k njemu dolazili i
od njega traili pomo. I on je stvarno od onoga to je imao esto
pomagao.
Ali bilo ih je koji su ga zbog takvog njegova ponaanja smatrali krtim.
Pa i sami sveenici. Kad su imali kakvu potrebu, obratili bi se biskupu da ih
pomogne. On im je koliko je mogao izlazio ususret. Ali je zahtijevao da mu

ono to su od njega dobili vrate kad budu imali. Kako su upnici od

Propagande dobivali pomoi preko biskupa po 20 skudi, biskup bi od te
pomoi uzeo ono to je posudio. To se upnicima nije svialo pa su uredili
da im pomo od Propagande dolazi preko dubrovakog nadbiskupa114.
d) Slubeni pohodi
Najvidljiviji posao biskupa Katia za biskupiju bili su slubeni pohodi
biskupiji. Nastojao je da to uini svake godine. Nekada je pohodio sve
upe, a nekada samo neke. Prema potrebi i dogovoru. U te pohode nije
iao sam. Pratili su ga i drugi sveenici da bi lake mogli obaviti sve to se
obino ini u tim prigodama. Nakon obavljena pohoda o njemu bi napisao
izvjetaj i poslao u Rim Propagandi. Tom prigodom kongregacija bi mu
poslala 50 skuda.
Kao primjer moemo uzeti pohod iz god. 1781. U tom pohodu s
biskupom su ila 4 sveenika. Zapoeo je poetkom lipnja u Trebinji.
Sveenici su propovijedali, ispovijedali, drali vjeronauk djeci, slavili svete
mise. Usto biskup je dijelio krizmu, svaki dan slavio zadnju svetu misu i na
koncu davao papinski blagoslov.
U Trebinji su zavrili svoj rad 6. lipnja i preli u Velju Meu. I tu su
obavljali iste poslove pa su 8. lipnja otili u Prijevor, u kojem su se nalazile
3 katolike kue.
Nakon to su izvrili obrede u Prijevoru, 9. lipnja doli su u Ravno. U
njemu su nali 40 katolikih kua. I tu su izvrili sve predviene radove i
12.
111

Isto mjesto, vol.873, f.134v.

112

Arhiv Propagande, Scritture riferite nelle congregazini generali, vol. 823, f. 337r.113 Isto mjesto, vol.837, f.741r.

114

Isto mjesto, f. 325v.

lipnja preli u Belinie, gdje je neko vrijeme boravio upnik Fra Feliks
Amadei Nona. I u ovom mjestu su obavili sve obrede i 15. lipnja preli u
Golubinac, u kojem su nali takoer 12 katolikih kua. U njemu su izvrili
sve to je trebalo i zaputili se u Orahovi do, u kojemu je bilo 15 katolikih
kua. Nakon to su i tu obavili predvieni posao zavrili su pohod biskupiji
s namjerom da slijedee godine pohode ostale tri upe115.
Slijedee godine biskup Kati zapoeo je pohod svojoj biskupiji 18.
svibnja 1782. doavi u selo Moevii upe Gradac. Pratila su ga etiri
sveenika: Josip Pain, Josip Cvjetkovi kurla, fra Feliks Amadei Nona i
uro Miloevi. S njima je poao i klerik Nikola Andrijaevi. Zapoeli su
pouavajui djecu vjerske istine, ispovijedajui svijet, slavei svete mise,
propovijedajui i prieujui narod.
Iz Moevia preli su u glavno mjesto upe Gradac, tj. u sam Gradac. U
tom su mjestu bile dvije crkve. Jedna je posveena Uznesenju Bl. Djevice
Marije, a druga sv. Ani. U mjestu se skupilo mnogo svijeta s tri graanska
podruja: turskog, venecijanskog i dubrovakog. U mjestu su ostali etiri
dana. Biskup i sveenstvo obavljali su sve one obrede koji se obiavaju
vriti u ovakvim sluajevima.
Iz upe Gradac pohoditelji su se zaustavili u mjestu Hutovo, koje se
nalazi na granici upe Gradac. Tu su ostali samo jedan dan, a onda su

krenuli prema mjestu Hrasno (Rasno). Odsjeli su u Grge Maslaa. Kako u

ovom kraju nema crkve, svete mise slavljene su pod atorom ili kakvoj
kui. Tu su obavljani i svi drugi obredi koji se u ovim sluajevima ine.
Iz Hrasna biskup i njegovi pratioci krenuli su prema upi Dubrave. Prvo
mjesto te upe u kojem su se zaustavili jest Banik. Zaustavili su se u
obitelji Josipa Ragua (Aragusc). Odatle su otili u Crnie, sredite upe
Dubrave, i odsjeli u obitelji Bokovi. U Dubravama su ostali 7 dana
obavljajui stalno predviene crkvene obrede, a kad su zavrili preko
Hrasna doli su u Lastvu. Ondje su odsjeli u kui Ivana Ragua (Aragusc). I
tu su obavili sve crkvene obrede,a onda, kako je Popovo bilo pod vodom, iz
Lastve laom su preli na drugu stranu i zaustavili se u Veljoj Mei, mjestu
upe Trebinja. Odsjeli su u kui Andrije Drakovia. On je otac malog
Baltazara Drakovia koji je nekoliko godina bio sjemenitarac u kineskom
kolegiju u Napulju, a onda ga napustio.
U Veljoj Mei ostali su dva dana, a onda su otili u mjesto Tarnina. Kad
su i tu obavili crkvene obrede, preli su u Trebinju i odsjeli kod upnika. Tu
su zavrili slubeni pohod116.
115

Isto mjesto,vol. 873, f.122r-123v.

f.136r+140r-143r.

116

Isto mjesto,vol. 873,

Ove godine zavladala je kuga u biskupiji i van nje. Mnogo je svijeta

umrlo od te bolesti. Biskup je nabavio za upnike mala limena klijeta
(tanagliette dottone indorate) i poslao upnicima da bi pomou njih mogli
prieivati zaraene osobe117.
Opisujui podruje trebinjske biskupije biskup Kati kae da se na tom
prostoru nalaze mnogi gradovi. U njima su preteno Turci, tako se u ono
vrijeme nazivalo muslimane, manje je pravoslavnih, koje naziva izmatici,
a najmanje katolika. Katolici su preteno naseljeni van gradova po selima i
poljima gdje ih slobodnije upnici mogu pohoditi i posluivati. Rad upnika
je otean i zbog toga to su ceste slabe, a mjesta su udaljena jedno od
drugog118.
Katolici su izloeni tekim pritiscima sa strane Turaka, a i pravoslavni
pokazuju ljutu mrnju prema njima119.
Iako katolici nastoje ivjeti po volji Bojoj, i oni imaju svojih pogreaka
koje sveenici gledaju iskorijeniti. Prema biskupovim izvjetajima narod
biskupije je po naravi narod je tvrdoglav, postojan u svom miljenju, lako
se kune Bogom, duom i vjerom , lano obeava, znade se estoko naljutiti
i u ljutnji estoko psovati. Posebno je biskup htio da ih od tih pogreaka
odui pa je naredio javnu pokoru za te prekraje. Naroito je htio da se
odue od kletve pa je naloio da prekritelji za svaku kletvu uine na zemlji
kri jezikom. Neki previe piju pa ih treba stalno opominjati da to ne
ine120.
5. Konac djelovanja i ivota (1792.)
Kad je fra Anzelmo Kati postao biskup, bio je pun snage i s uvjerenjem
gledao u dobru budunost svoga djelovanja u biskupiji premda mu
okolnosti nisu mnogo obeavale. Imao je 45 godina, zavrio kole teologije
i filozofije, istakao se kao uitelj bogoslovnih nauka, vrlo rado sluan kad je
po raznim crkvama propovijedao, bavio se pisanjem, posebno pjesnitvom

na hrvatskom i na latinskom jeziku. Iako biskupska ast po sebi otvara

mogunost vidljivog i korisnog djelovanja u svijetu, bilo mu teko priznati
da u ovoj biskupiji, koja je pod turskom vlau i u kojoj nije imao ni kue ni
kuita, nee moi mnogo dobra uiniti kako je elio. Ipak bio je odluan za
dobro biskupije dati sve to moe, a nadao se i u posebnu Boju pomo.
Pun poleta poao je na prvi slubeni pohod svojoj biskupiji da je bolje
upozna i da vidi to joj kao biskup u njezinim tekim prilikama moe pruiti
i kako joj moe najbolje pomoi. Sa svojom pratnjom na konju iao je od
117

Isto mjesto, f.144r.

118

Isto mjesto, vol. 857, f. 432r-441v.

119

conservano odio implacabile contro i Latini (Isto mjesto, vol. 790, f.165v).

120

Isto mesto, vol.805, f. 102r; vol.857,f. 441r.

mjesta do mjesta, razgledao je zemljopisni poloaj i razgovarao s ljudima

koje je susretao nastojei upoznati to se od njega oekuje i kako moe tim
oekivanjima najbolje odgovoriti. Dok je upoznavao svoju biskupiju
dogodio mu se jedan sluaj koji nee nikada zaboraviti: pao je s konja i
slomio ruku pa je trebalo ekati dosta vremena da slomljena ruka
ozdravi121.
Nakon to je slomljena ruka ozdravila biskup Kati je po obiaju nastavio
svoj rad. Nije pokazivao da je onaj nezgodni sluaj ostavio posljedica u
njegovu svakidanjem djelovanju. Spremno se odazivao u svim potrebama
biskupije i od sebe davao sve to je mogao i znao. Jedino je god. 1772.
ozbiljno obolio; od jeseni te godine pa do ljeta 1773. smatrao se
bolesnim122.
Meutim i ta je bolest prola. Nastavio je kasnije raditi i obavljati svoje
biskupske dunosti. Iako je sve obavljao, s vremenom se poeo osjeati
umorniji i tee mu je bilo vriti ono to je trebao. Poeo je slabije vidjeti,
ruke su mu se nekako udno od vremena do vremena tresle, a i noge nisu
ga sluile kao prije. Bilo mu je nejasno to se s njim dogaa. Jedno je
vrijeme mislio da drugi ne vide te njegove tjelesne manjkavosti pa je
nastavio raditi kao da nema nikakvih potekoa.
Zadnji put je pohodio biskupiju 1782. Kasnije se nije usuivao bilo zbog
kuge koja je vladala na podruju njegove biskupije bilo to se nije osjeao
sposobnim obaviti pohod kao to je to prije inio. God. 1787. otiao je u
Trebinju i ostao u njoj samo 24 sata123.
Budui da se ta tjelesna slabost sve vie poveavala, shvatio je da ne
smije vie tako ekati i da bi netko drugi morao posjetiti biskupiju mjesto
njega. Stoga je 26. oujka 1791. zamolio Propagandu neka imenuje
stonskog biskupa Franju Sorgo Bobali da slubeno pohodi trebinjskomrkansku biskupiju mjesto njega124. Neto kasnije, po svoj prilici jer se
osjeao malo bolje, javio je Propagandi 23. svibnja 1791. da je odluio
osobno pohoditi biskupiju pa se stonski biskup radi toga ne treba muiti 125.
Ali to nije uinio. Bio je to posljednji izraz dobre volje da svojoj biskupiji
uini to mu biskupska dunost zahtijeva. Nakon toga poeo je iz dana u
dan vie slabiti. Nije vidio, ruke su mu se tresle, a noge nisu sluale, pa
nije mogao ni iz kue izai. Na koncu nije preostajalo drugo nego da se

njegova dua rastane s tijelom. To se dogodilo 24. sijenja 1792. nakon to

ga je upnik upe Lisac po crkvenom obredu na to
121

Arhiv Propagande, Scritture riferite nelle congregazioni generali, vol. 290, f.174v).122 Isto mjesto, vol. 837, f. 741.

123

Isto mjesto, Scritture riferite nei congressi , Dalmazia, vol.15, f. 246rv.124 Isto mjesto, Dalmazia, vol. 16, f. 11rv.

125

Isto mjesto, f.13rv.

pripravio. Njegovo mrtvo tijelo preneseno je sutradan u franjevaku crkvu

u Slanom i u njoj pokopano126.
Opi pogled na ivot Anela Katia
Kad je trebinjsko-mrkanska biskupija 15. lipnja 1760. smru Sigismunda
Tudiia ostala bez biskupa, tadanje odgovorne vlasti smatrale su da bi fra
Anzelmo Kati, dubrovaki franjevac, mogao uspjeno djelovati u onoj
biskupiji koja je bila pod turskom vlau. On je nakon zavrenih nauka u
Italiji uspjeno djelovao u Dubrovniku i s vremenom je smatran uglednim
profesorom i cijenjenim propovjednikom. A 15. prosinca 1760. imenovan je
biskupom trebinjsko-mrkanske biskupije.
Anzelmo Kati je iskreno htio svojim radom odgovoriti namjeri onih koji
su ga predloili za biskupa. I kad je imenovan biskupom, odluio je u
prvom redu nastaniti se na podruju biskupije kako mu je kao biskupu bila
dunost, da bude na raspolaganju svojim vjernicima , premda njegovi
predasnici kroz nekoliko stoljea nisu to inili. Kako u tomu nije uspio,
nastanio se na granici biskupije, u epikuima, odakle je lake prema
potrebi mogao unii u biskupiju ili su njegovi vjernici lake k njemu mogli
doi. Iznajmio je u epikuima jednu seljaku kuicu, koja je imala samo
jedan prostor, malo je daskama preuredio i u njoj proveo ostali dio ivota.
Iz epikua biskup Anzelmo Kati upravljao je svojom biskupijom od
1768. do smrti 1792. Dok ga je zdravlje sluilo radino je odgovarao svim
potrebama i u biskupiji sve dunosti marljivo obavljao. Ali s vremenom,
kako to biva u ljudskom ivotu, njegove snage su poele slabiti: malo po
malo gubio je vid, ruke su mu se tresle, slabije je hodao. To ga je sve sililo
da smanjuje svoj rad dok ga nije potpuno zaprijeilo u djelovanju. Umro je
24.sijenja 1792. i pokopan u franjevakoj crkvi u Slanom.
Bazilije Pandi