Socijalna medicina istorijski razvoj i savrmena shvatanja
Termin socijalna medicina prvi put se pojavio u francuskoj literaturi. Uveo ga je francuski ortoped il Rene Gerin 1848.godine u asopisu ''Medicinske novine'' sa eljom da u medicinu uvede neto od progresivnih tekovina franuske buroanske revolucije. Znaaj socilane medicine prvi put biva prepoznat u Nemakoj krajem 17.veka od strane Johana Peter Franka, mladog lekara koji je vladi predloio niz mera i aktivnosti u oblasti zdravlja smatrajui da je to njena nadlenost. Taj koncept su posle njega prepoznali i unapredili Rudolf virhof i Edvard edvik, istiui vezu izmedju socijalno ekonomskih determinanti i javnog zdravlja. Pod njihovim uticajem su doneti i prvi zakoni iz ove oblasti. U naoj zemlji se koreni javnog zdravlja mogu pratiti od 12.veka. Vezuju se za Rastka Nemanjia Svetog Savu, kao osnivaa i organizatora prvih srpskih bolnica i pisca dokumenata o njihovom organizovanju i uredjenju; a srpski srednjevekovni manastiri poput Studenice pominju se kao prve bolnice. Najznaajniji reformator u istoriji srpskog zdravstva i utemeljiva njegovih zakonskih i organizacionih postavki bio je dr vladan Djordjevi (1847-1930). On je tvorac prvog godinjeg izvetaja ''Sanitarni odnoaji u dravi'' i prvog zdravstvenog zakonodavstva u Srbiji: Zakon o samostalnom fondu o uvanju zdravlja ljudi (1879) i zakon o uredjenju sanitetske struke i uvanja zdravlja ljudi (1881). Posebno mesto pripara Milanu Jovanoviu Batutu (1847-1930) pripada posebno mesto u medicini Srbije, naroito socijalnoj. On je irio zdr.kulturu, bio predsednik drutva za uvanje narodnog zdravlja, osniva i urednik asopisa Zdravlje, osniva, profesor i prvi dekan Medicinskog fakulteta u Beogradu. Dr Andrija tampar jedan je najznaajnijih socijalnomedicinskih umova u Evropi koji stvara autentian koncept socijalne medicine. Osnivao je higijenske ustanove i zavode, osmislio i realizovao ideju o domovima zdravlja. Za njegovo ime vezuje se i uvena definicija zdravlja u ustavu SZO. Sa Batutom i drugim strunjacima okupljenih oko ministarstva zdravlja osniva se 1923.godine Institut za Socijalnu medicinu koji kasnije ulazi u sastav centralnog higijenskog zavoda. Ne postoji jedna univerzalna definicija socijalne medicine. Po nekim stranim autorima: -
To je primena epidemiologije i socijalnih nauka na istraivanje, kao i na
atitu zdravlja pacijenata i to kako pojedinaca, tako i celokupnog stanovnitva. (Susser, 1996) Socijalna medicina je oblast medicine koja prouava uticaj kolektivnog ponaanja organizovanog drutva na pojedince koji pripadaju razliitim, esto depriviranim grupama (McGraw Hill...)
Po domaim autorima definicija socijalne medicine glasi:
-
Nauka koja se bavi ispitivanjem medjusobnih uticaja socijalnih odnosa i
patolokih pojava u narodu i pronalaenjem mera socijalnog karaktera za unapredjenje narodnog zdravlja. (Stampar Andrija, 1923) Socijalna medicina znai organizovanu brigu zajednice, drave i drutva kao celine za zdravlje i dobrobit itavog naroda.
2. Javno zdravlje definicija i uesnici
Javno zdravlje je nauka i umetnost preveniranja bolesti, produenja ivota,
unapredjenja fizikog zdravlja i efikasnosti kroz organizovane napore zajednice za sanaciju okoline, kontrolu infekcija u zajednici, edukaciju individua o principima line higijene, organizovanje zdravstvene slube za ranu dijagnozu i preventivnu terapiju i razvoj socijalnih mehanizama koji e obezbediti da svaka individua ima standard ivota koji e joj omoguiti da ouva zdravlje. Po SZO Javno zdravlje je nauka i umetnost prevencije bolesti, produenja ivota i unapredjenja zdravlja kroz organizovane napore drutva. Vodei principi koji vae u javnom zdravlju su: -
Jednakost i solidarnost Odrivost Efikasnost Uestvovanje Pravda i mir
Principi jednakosti i solidarnosti se odnosi na jednakost za sve uesnike u
zdravlju, solidarnost sa ranjivim populacionim grupama, pravinost u pruanju usluga tj obezbedjivanju jednakih usluga za jednake potrebe. Princip odrivosti prepostavlja razvoj kojim se garantuje da trenutna upotreba sredstava ne ugroava zdravlje buduih generacija. Princip efikasnosti podrazumeva raspodelu resursa izmedju razliitih progrmama ili intervencija da bi se postigla kombinacija ciljeva koji su drutveno najvie poeljni u odnosu na dostupne resurse; podrazumeva postizanje max rezultata uz minimalna ulaganja, dostizanje ciljeva uz ekonomsku isplativost i optimalnu upotrebu resursa u pruanju ili formiranju jedne zdr.intervencije.