JANKO

MATKO / DRAGULJI I STRASTl

POPULARNl ROMANI
 UREDNIK
ZLATKO CRNKOVIC
JANK® MATKO
ragulji i
dvadi
•rugi dio

Peto izdanje
1
NAKLADNI ZAVOD ZNANJE, ZAGREB
»OTOKAR KERSOVANI«, OPATIJA
 OPREMIO xxxu
ALFRED PAL U subotu ujutro doktor Purić došao je do Ane Marije
i saopći joj:
— Gospođo, vaša majka, grofica Herber, doći če vam
danas oko tri sata da se dogovori radi bisera.
— Mogli ste, gospodine doktore — reče Ranko — ne
spominjati mladoj gospođi taj bučni naslov. Ona zna tko
joj je majka.
Ana Marija nije rekla ništa, već priđe do Ranka i na-
sloni mu se na rame, te ga upitno pogleda. Ranko, ta-
kođer vrlo zbunjen, zadrži pogled na Ani Mariji. Ne reče
ništa, već licem i ramenima oda da ne zna što bi rekao.
Samo bojažljivo izusti:
— Ona se ipak odlučila!
Profesor Zvonarević, koji je došao da javi konačnu
odluku suda, reče doktoru Puriću:
— Moje kumče je zbunjeno od sreće, te se upravo
ne može snaći da joj uistinu dolazi majka u pohode. Vama
je sigurno poznato, gospodine doktore, da je Ana Marija
dobila bisere.
— To sam javio sinoć grofici, ali vi znate da bi još
danas ili u ponedjeljak mogao doći nalog iz Beča od Mini-
■ ■ sag
.. "■ * ■

-:-^f- ;
^^^^^^^^H^^^B
starstva da se sve obustavi, te cijeli spis dostavi ministru
na mišljenje.
— Kazala sam ja vama, gospodine profesore — reče
Leopoldina — da grofica Regina neće mirovati.
Njezino je pravo, gospodična, da se bori kad je već
započela parnicu. Ali ja se nadam da je tu zakasnila.
— Ne zna se ništa, gospodine profesore. Grofica ne
kaže ništa, ona će se pokoriti nalogu sudskih vlasti. Ja sam
zamoljen što da javim gospođi, te sam udovoljio želji go
spode grofice.
— Hvala vam, gospodine doktore — reče Ana Ma
rija — ja se neobično veselim posjetu svoje majke.
Doktor Purić je otišao, a u sobi je nastala šutnja. Svi
su još bili pod dojmom doživljenog, zato se među njih
uvukla tjeskoba.
— Nemam prava da ti išta savjetujem, drago dijete —
reče profesor — ali držim, kada smo se već upustili u
pravdu i pravdu smo dobili, bilo bi ludo odustati od toga.
— Imate vi, dragi kume, pravo, ja vas dapače molim
za savjet jer sama ne znam mnogo. A onda, shvatite me,
majka, moja majka mi dolazi.
— Shvaćam te, dijete drago.
Ana Marija imala je pune oči suza. Sva uzbuđena
drhtavim glasom reče:
— Ja je volim, dapače, obožavam je kao majku, pa
sam veoma sretna što ću je vidjeti. — Pogleda Ranka,
priljubi se još više uz njega, te ga upita: — Zar ne, mili
moj, da se ti ne ljutiš na mene?
— Rekao sam ti, draga, tko sretniji od mene ako bu
deš imala majku, to jest i roditelje i mene.
— Vi ste, djeco, oboje mladi, dobri i nepokvareni —
reče profesor — a još k tome ste i slijepi jer vidite samo
svoju ljubav i sreću.
— Ja ću biti sretna i presretna — reče Leopoldina —
ako grofica pristane na moj prijedlog, te prizna tebe
i tvoga Ranka za svoju djecu.
— Hoće, bakice, hoće to majka. Pa zašto bi inače
dolazila?
— Dao Bog, Ana Marija, ali ja tebe još jedanput pi
tam bi li ti otišla sama s majkom bez Ranka?
— Kako me smijete to i pitati, bakice! Nikada, ni za
cijeli svijet!
— Onda, Ana Marija — reče profesor — nema smisla
ono što smo već govorili. Ja te ne puštam nasamo s maj
kom, ja ću ti uvijek dati znak ih" ću u tvoje ime govoriti,
a ti potvrdi kako ja kažem. Uvjeravam te da će onako
biti dobro.
— Tvoja je majka dobra — reče Leopoldina — ali
ima i loših strana, kao i svi mi živi ljudi. Zato se treba
držati savjeta profesora Zvonarevića. Parnicu si teško do
bila, moraš biti i dosljedna.
Groficu dočeka na obali doktor Purić, te joj sav potiš-
ten reče:
— Danas nije došlo iz Beča ništa, a ako stigne u
ponedjeljak, bit će kasno.
— Jeste li sasma sigurni, gospodine doktore?
— Siguran sam, gospođo grofice. U subotu su uredi
zatvoreni. Sudac Horvatić već je zatražio izvršnu vlast za
ponedjeljak.
— Do ovoga Časa nadala sam se da će stići nalog,
a sad polazim kćeri.
— Smijem li vas pratiti, gospođo grofice?
— Da, samo do tamo jer mislim da mi za kćerku nije
potreban pravni savjetnik.
Ana Marija je sama izašla pred majku i otvorila joj
vrata. Sva je drhtala, a noge su joj klecale kada je ugle-
**!*;
dala svoju majku kako stoji pred njom u sjaju i raskoši. Uzbuđeno je pozdravi:
— Majko, draga majčice, koliko sam sretna.
Pohrli da je zagrli.

Grofica problijedi, zatvori oči, stisne zube, podigne ruke i raširi dlanove kao na obranu.
Ana Marija se još više preplaši, te jedva rukom dade znak majci da uđe. Ana Marija je okitila sobu, dala je naložiti, te je bilo toplo i ugodno. Ponudi majku da sjedne, i pošto se malo
sabrala, reče joj:
— Bila sam se, majko, obradovala na vijest da ćete
doći, ali vidim da ste još uvijek tvrdi i neumoljivi.
Grofica kao da je prečula ovu primjedbu, pa reče:
— Sada tek vidim da vrlo lijepo stanuješ, mnogo ras-
košnije nego ja.
— Sretna sam, majko.
— Nisam došla da te to pitam.
— Majko, rado bih sve učinila da dobijem vaš blago
slov na svoju sreću.
— O tome ne želim govoriti.
— Majko, draga majčice. Klečim pred vama i molim
vas najskrušenije, oprostite mi što sam vas povrijedila i
ponizila. Ljubim vas, majko mila, draga majčice. Ne tra
žim više one vaše nekadašnje ljubavi jer sam sagriješila
prema rodu i roditeljima, molim samo milostinju kao onaj
posljednji prosjak. Milost, majko, dajte blagoslov meni i
njemu.
— Nikada! Kako se to usuđuješ tražiti!
— Majko, sjetite se da sam krv vaše krvi, nikada vas
neću prestati ljubiti i Štovati, blagoslov mi dajte.
— Tebe priznajem, samo tebe!
Ana Marija podigne ruke kao na molitvu, te kroz plač reče:
 — Draga majko, majčice, zaklinjem vas čedom svojim
koje pod srcem nosim, oprostite! Budite nam majka! Od
ričem se svega blaga svojih pradjedova, neka vam ostanu
dragulji i biseri, ništa neću i ne trebam, samo nam dajte
blagoslov. Blagoslovite nasu ljubav, koja je velika i sveta.
Majko, majčice, uskoro ću i ja postati majkom ljublje
noga Čeda koje sam u ljubavi začela.
Grofica Regina bila je blijeda. Krupne kaplje znoja izbile su joj na čelu. Oči je imala napola zatvorene. Čim je vidjela da Ana Marija kleči i moli, zatvori sasvim oči. Više je puta
dlanovima poklopila uši.
Ana Marija je klečala pred majkom i tiho jecala. Grofica svrne pogled na nju i reče odlučno:
— Ustani, ostavi sve i pođi odmah sa mnom.
— Ne mogu, majko, majčice, čedo mi njegovo živi
pod srcem.
Grofica ustane, pogleda prodornim pogledom Anu Mariju, te ponovi strogim, zapovjednim tonom:
— Ustani, pođi sa mnom. Zar ne Čuješ. Majka ti
nalaže!
— Rekla sam, majčice, ne mogu. Čedo moje pod sr
cem živi i ne dopušta mi da pođem. — Kroz plač nastavi:
— Majko moja, majčice, vama je to tako samo na časak
zaboraviti svoju gordost, ono grofovsko dostojanstvo!
Budite samo čovjek! Postanite opet ona majka koja ste i
bili- Majko, odbacite plašt taštine sa svoga srca, opet ćete
ga osjećati i uvidjeti da kuca za nas. Majčice, smilujte se
za našu sreću i ljubav! Ostanite, majko, u uskom našem
obiteljskom krugu, vaše majčino srce bit će sretno pro
matrajući našu sreću i ljubav.
— Ustani!
— Smilovanje očekujem i oproštenje od svoje majčice.
Ana Marija podigne glavu i pogleda grofićino strogo
 lice. Podigne ruke. Bez riječi je očekivala odgovor. Grofica je disala duboko, lice joj je bilo još uvijek blijedo, a hladan znoj izbio joj po licu i tijelu. Nakon dulje stanke promrsi
kroz zube:
— Ustani!
Ana Marija je još uvijek klečala, te će sva utučena, iznemogla od bola i plača, isprekidano:
— Zašto si dopustio, Bože moj, da je dobro, drago i
plemenito srce moje majke postalo kamenom?
U drugoj sobi nastalo je komešanje. Čuo se Leopol-din glas:
— Ostani tu, ja idem.
Vrata se otvore. Grofica se trgne i prezirno pogleda Leopoldinu. No ona kao da nije vidjela groficu. Potrči do Ane Marije, uzme je pod ruku i podigne:
— Dosta je bilo, dijete, plača i molbe. Ranko je
zdvojan, htio je silom doći po tebe.
Leopoldina je posjedne u fotelj. Grofica je i dalje stajala. Lepoldina je ponovo pozdravi:
— Izvolite sjesti, gospođo grofice.
Grofica odgovori Ani Mariji:
— Neću sjesti dok ne dobijem od tebe odgovor.
— Kakav odgovor, majko?
— Leopoldina, ostavi nas same.
Stara njegovateljica je oklijevala, ali grofica odmahne rukom i reče prema Ani Mariji:
— Sada mi reci: hoće li koristiti ako tu pred tobom
kleknem i molim te? Znaš, ja ću biti ustrajna! Molit ću i
zaklinjat ću te do večeri, ako uspijem da te namolim da
ostaviš njega i pođeš sa mnom.
— To ne tražite, majko, od mene, ja ga ljubim tak
vom ljubavi koja je jača od smrti.
Grofica pogleda kćerku te je strogo upita:
10
 — Da li je to tvoj posljednji odgovor?
— Samo ga Bog može promijeniti, a on neće jer je
stvorio našu veliku ljubav koja će živjeti vječno u nama.
— Ti nećeš da napustiš njega, a od mene zahtijevaš
da zbog njega ponizim pred cijelim svijetom grofovsku
krunu Herberovih.
— Majko, grofovski naslov nema duše ni srca, nema
vjere ni ljubavi, on je mrtav predmet koji su izmislili
ljudi radi prestiža.
— Ja imam više prava, ja branim svoju čast, tvoga
oca, tvoju sestru i slavni rod Herberovih. A ti, koja si od
te plemenite krvi, tražiš milost, oproštenje i zahtijevaš
da slavni grofovi priznaju za sina jednog običnog ribare-
vog sina.
Ana Marija malo se već smirila. Ustane, te će mirno:
— Da, tražim, majko, molim i zaklinjcm za svoga
ljubljenog muža, za oca moga budućeg djeteta.
Grofica sjedne, te također mimo upita:
— Onda, o tome više nema razgovora?
— Ne, majko, ljubim ga više nego samu sebe i neću
ga se nikad odreći.
— Onda, pređimo na drugo.
— Koja je vaša druga želja, majko?
— Koliko novaca tražiš da mi ostaviš bisere?
Ana Marija pogleda majku:
— Ja se u novac ne razumijem, ali mogu da ...
— Ništa ti, Ana Marija, nećeš pitati nikoga — reče
Leopoldina. — Ostani kod toga kako si poručila po Ma
riji Tereziji.
— Tebe nisam ništa pitala, stara svodiljo. Ostavi nas
same, odlazi iz sobe.
— Ne, bakice, ne, ostanite! Ja sam sama izgubljena.
— Ti želiš da ona ostane?
11
 — Da, majko, ona je dio naše obitelji, ona me ljubi,
još viSe nego prije, zar ne, bakice?
— Sada me trebaš, dijete, više nego ikad.
— Dobro! — pokori se grofica, pokloni Leopoldini
i nastavi: — što mogu učiniti da biste mi ostavili bisere?
Ti znaš da ih obožavam, da su oni dio mene same. Oni
su mi duboko prodrli u srce. Znaj, oni su mi zaokupili ne
samo srce nego i dušu. Strast je zavladala mojim tijelom,
znaj, ja ih ne dam od sebe dok sam živa.
— Grofice — opet će Leopoldina — možete ih imati,
uživati, kititi se i ponositi njima, samo uslišajte molbu
Ane Marije.
— Prestani! Grofica Herber duboko se ponizila! Mo
lila je! Ona nije na to navikla. Neće i ne treba moliti. —
Obrati se kćeri: — Kažem ti prvi i posljednji put: Ostavi
mi moje ljubljene bisere!
Ana Marija je zbunjeno šutjela. Osjećala je grofičin pogled, te se nije usudila pogledati u nju. Grofica strogo reče:
— Odgovori, što šutiš!
Ana Marija pogleda Leopoldinu, a ova joj dade znak da ih ne preda. Na koncu Ana Marija sa strahom prošapće:
— Ne mogu ih dati, majko!
— Dakle, ne daš?
— Ne, majko!
— Onda smo svršili. Dobro, neka bude onako kako je
sud odredio, ja ću ih predati sudskim vlastima.
— Ja sam time također zadovoljna.
Grofica je i dalje sjedila u fotelju mirno, bez kretnje. Samo su joj oci pratile svaki pogled i svaku kretnju Ane Marije i Leopoldine. Konaćno reče:
— Dohvati mi krzno, trese me groznica.
 Leopoldini je ogrtač bio pri ruci, te ga dohvati i zagrne groficu. Istodobno reče:
— Vjerovala sam ipak u drugačiji svršetak. Nije tre
balo da uzrujavate ovo jadno dijete u ovom stanju. Nije
trebalo ni da dolazite ovamo!
— Tebe ne pitam za savjet, ti stara svodiljo. Sve je
svršeno. Bisere predajem kako je sud odredio.
Ana Marija uzdahne. Činilo se kao da jeca. U sobi je bilo tjeskobno. Grofica nije ništa pitala. Ana Marija je bila zbunjena i žalosna, a Leopoldina se nije usudila, niti je
znala kakav razgovor da počne.
Nakon dulje Šutnje Ana Marija pogleda majku i reče:
— Ja ću odmah, čim mi sudske vlasti predaju bisere,
dati polovicu Mariji Tereziji.
— Kako si velikodušna!
— Pravo je, majko, sestre smo, pa neka ima svaka je
dan dio.
— Gospođo grofice, vi najbolje poznate zlatno srce
Ane Marije.
— Znala sam dok je bila moja kći, ali otkako sam je
izgubila, zaboravila sam sve njezine vrline.
Grofica ovije krzno jače oko tijela i strese se. Leopoldina ustane:
— Smijemo li vas poslužiti toplim čajem?
— Dobro, možemo, kao posljednji put, ispiti zajedno,
jer ja odlazim da lutam daleko po svijetu kako bih sasma
zaboravila svoju tugu i poniženje što mi je nanijela jedna
kontesa Herberova.
Ana Marija nije rekla ništa, već je slagala šalice i samo je tužno uzdisala, ali je osjećala kako je majka cijelo vrijeme promatra.
Gospoda Duboković donijela je posudu sa Čajem, a Leopoldina je natočila u Šalice. Grofica je promatrala
 I
12
13 '£&»*
 jednu i drugu, a kao izdaleka čula je kako joj šapuće
savjest: »Gledaj ju kako je mila, draga i lijepa. Slika i
prilika tvoje mladosti, kad si bila s njom u blagoslovlje-
nom stanju. Zašto dršćeš, Regina? Zašto se znojiš hlad-
nim znojem? Osvijesti se, osvijesti, Regina!« A odmah
zatim javio se drugi glas u njoj: >Bježi savjesti, dođi vraže,
ne napuštaj me sada!«
Vladala je tjeskobna šutnja.
Grofica pogleda Anu Mariju pa Leopoldinu. Malo se
pridigne, kao da hoće udobnije sjesti. Primakne stolicu
bliže, te rukom sruši šalicu.
Ana Marija i Leopoldina pokupe krhotine šalice. Leo-
poldina reče:
— Krhotine donose sreću.
Ana Marija izvadi iz ormara drugu šalicu i doda:
— Dao Bog, bakice!
Grofica je bila kao nijema i još je više problijedila.
Strelovitom brzinom načini kretnju rukom i sjedne dublje
u fotelj. Promatrala je kćerku i Leopoldinu sa strahom,
kao da nešto vrlo opasno vreba i boji se da joj ne utekne.
Ana Marija stavi drugu šalicu pred majku. Grofica
uzme šalicu, neko je vrijeme mijeSala čaj žličicom, ali je i
dalje upravo napadno bez riječi zurila u obje šalice.
— Ako nije slatko, izvolite zasladiti, grofice.
— Bit ću zadovoljna i ja ako je vama dobro.
Prva ispije Leopoldina i reče:
— Meni je preslatko.
Grofica ju je gledala te se jedva primjetljivo nasmiješi.
Nije skidala očiju s Leopoldine. Ana Marija reče:
— Meni je vrlo prijalo.
Grofica za hip zanijemi, zatvori oči, prinese šalicu do
usta i popije Čaj. Jedva što je položila praznu Šalicu na
stolić, ustane i promrsi:
14
— Vrijeme je da odem.
— Kako bih vas rado zadržala, majko, da vam smi
jem opisivati svoju ljubav i sreću.
— Nikad me nije zanimala sreća tuđih ljudi, a ni
nesreća.
Grofica se bez riječi zaputi prema vratima, a Leopol-
dina reče:
— Zbogom, gospođo grofice.
— Želim vam zdravlje, odgojiteljice.
— Majko, draga majčice, vi odlazite. Možda se nikad
više nećemo vidjeti. Cijelo vrijeme kako ste ovdje niste
me nazvali imenom, niste dopustili da vas se dotaknem.
Majko, ja vas ljubim, ja vas ipak obožavam, dajte da
opet kleknem pred vas. Dopustite, majčice, da vam vaša
kćerka smije poljubiti vrške prstiju vaše ruke, kao najniža
robinja.
Grofica kao da nije čula molbe Ane Marije. Zaputi se
do vrata i reče:
— Nisam našla kćer koju sam tražila.
I otvori vrata te zakorači.
Ana Marija će za njom glasno:
— Pođite, majko, smireno, jer ostavljate kćerku
sretnu. Ona ljubi i ljubljena je. Ja ću ga ljubiti do posled-
njeg daha svog Života.
Grofica se okrene. Bila je blijeda kao sablast. Držeći
u obim rukama kraj od niza bisera, reče kreštavim gla-
som:
— Pred sudskim vlastima u ponedjeljak predat ću ove
bisere, znaj, tebi lično. Drugome ih nikome živa ne pre
dajem, samo tebi!
Grofica je sišla stubama. Ana Marija se povuče u sobu
gdje su bili Ranko i profesor Zvonarević. Poleti Ranku u
naručaj, zaplače, te će kroz suze:
15
 — Sada nemam uistinu nikoga više od svojih. Ti si
mi, mili moj, sve moje na ovom svijetu!
— Milo sunašce moje koliko si se namučila, kako si
bolno jecala, kako si usrdno molila, a sve je bilo uzalud.
Sirotice moja mila, da ti znaš, pa da, ti to osjećaš, kako
te ja silno ljubim, ja te jače i dublje ljubiti ne mogu. Ne
smijem, mila moja, jer bi te moja još jača ljubav mogla
ugušiti.
— Srećo života moga, ja sam zadovoljna. Cuo si što
sam rekla majci koja je izgubila srce.
— Djeco draga — reče profesor — od srca vam že
lim vječnu sreću, ali subota je uskoro pri kraju, treba se
dogovoriti, jer u srijedu ujutro odlazi brod u Italiju. Da
li prihvaćate moj prijedlog?
— Sto dalje odavde i što prije, gospodine profesore
— reče Leopoldina.
— Po savjetu gospodične Leopoldine — reče profe
sor — nitko osim Rankovih roditelja ne treba da zna da
putujemo. Ja odlazim da uredim svoje stvari.
Leopoldina doda:
— Neka vas otprate djeca. Ana Marija, tebi će nakon
svega ovoga dobro činiti da se malo prošetaš,
— Samo ako Ranko hoće.
— Srce moje milo i drago, ako hoćeš, na rukama ću
te nositi kroz cijeli grad.
— Nosit ćeš ti uskoro nekog drugog — reče Leopol
dina — samo mi pazi na nju po tom vašem kamenju.
— Hoću, bakice, hoću. Kako bih mogao inače. Pa
ona je zjenica moga oka.
XXXUI
Grofica je došla na brod. Na palubi su je dočekali
grof i kćerka. Grofica je došla do njih, ali ih nije gotovo
ni pogledala, već samo pognute glave rtkla:
— Nije mi dobro, idem u krevet, zovite liječnika.
Grof pođe za njom te če sav zabrinut:
— Kako te žalim, draga moja, zar si se tako uzrujala?
— Nisam se uzrujala, Antune. Ana Marija neće ni
kako da napusti onog svoga, koga ja neću da priznam za
sina. Rekla sam joj neka dođe u ponedjeljak, da joj pred
sudbenim vlastima predam bisere.
— Mila moja, to mi se sviđa, ti si velikodušna, te
preko toga prelaziš izvisoka. Znam, teško ti je, ali sam
uvjeren da to nisi ničim pokazala.
— Nisam, Antune, mnogo govorila, teško mi je bilo,
ali kad je Ana Marija rekla da ni pod kakvim uvjetom
neće da ide sa mnom, ostala sam naoko mirna.
— Sva dršćeš, Regina. Blijeda si, ruke su ti hladne,
a sva si znojna.
— To su posljedice strašne borbe koja se vodila u
mojoj nutrini. Ostavi me nasamo, zlo mi je, i čim liječnik
dođe, dovedi ga.
Nije prošlo dugo vremena i došao je liječnik. Grof ga
uvede u grofičinu kabinu. Grofica je bila vrlo blijeda.
Liječnik ju je pregledao, te ustanovio živčanu groznicu.
— Da, meni je čas zima, a onda vrućina, ali mene boli
želudac i osjećam da mi sva nutrina gori.
Liječnik ju je ispitivao Sto je sve jela sinoć i danas.
U toku ispitivanja grofica zaviče:
— Jao, jao, strašno me boli, sada mi je užasno vruće.
— Prepisat ću vam lijek, gospodo grofice. Samo mir
i toplina, pa će vam biti dobro.
16 2 Dragulji i strasti II 17
— Samo da mogu povraćati, užasno mi je slabo.
Doktor Pasini, koji je slovio kao prvi liječnik u Ši

beniku, slegne ramenima.

— Pokušajte ovaj lijek, pijte samo toplo, ja sam uvje
ren da će vam biti bolje.
Liječnik je otišao, a s njime se odvezao i mornar da odmah donese lijek. Grofica je ostala sama, te razmišljala: >Moram vješto hiniti bolest. Groznicu imam od straha i uzrujavanja. Neću ni na
što da mislim. Dosta sam o tome razmišljala prije nego što sam se na to odlučila. Ne kajem se, ili smrt sebi, ili, da, tako je moralo biti, dragulji su moji.« Zastane i pokrije oči rukama: »To je
tako moralo biti.« Pritisne rukama grudi, te stade sama sebe umirivati: »Osjećam ih na tijelu, oni su tu, ja ću ih zadržati. To je njezina sudbina, ona sama sve je skrivila. Zarekla sam se
da neću na to misliti, a opet počinjem.« Sjedne na krevet, te će samoj sebi: »Bila je to borba na život i smrt. Podlegla bih ako bih morala predati bisere. Sama sebi zadala sam riječ da ih
živa predati neću. Da, neću! Neću. Oni će ostati moji do moje smrti, ja se od njih dijeliti neću. Ne kajem se, ja sam to svjesno činila, dugo sam razmišljala. Netko se morao ukloniti. Valjda više
vrijedim ja, Regina grofica Herber! Tko je meni ravan?« Spusti glavu na jastuk i prošapće: »Ja sam je rodila. Povrijedila je naš dom, neka nestane!«
Marija Terezija ušla je u kabinu s lijekom, a za njom su došli grof i Elza. Kada je'grofica čula da ulaze, počela je tiho stenjati, a rukama se držala za srce.
— Majko, donijela sam lijek.
— ,Daj, Marija Terezija, daj brzo, meni je veoma zlo.
Popila je lijek, malo mirovala, a onda opet zaviče:
— Boli, veoma boli, Antune, pošalji po liječnika,
meni nije dobro.
 Sam grof otišao je opet po liječnika. Premda je bilo već dosta kasno, doktor Pasini pozvao je jednoga kolegu jer je htio sa sebe otkloniti odgovornost. Nije mogao shvatiti grofičinu bolest.
Kada su došli liječnici, grofica se počela tužiti da je najviše boli želudac, te da joj od toga dolaze slabost i vrućina. Doktor Pasini reče grofu:
— Ja i kolega doktor Franić dogovorili smo se za još
jedan mnogo jači lijek. Ako to ne bude koristilo, onda
će morati gospoda grofica u bolnicu.
— Molim vas, gospodine doktore — reče grof — uči
nite sve Što god možete. Sve ćemo nabaviti jer ne bih rado
da mi supruga mora u bolnicu.
— Oh, jao — a — a — sve mi se diže, osjećam čaj
što sam ga popila još poslije podne.
— Kakav Čaj, majko? Pa mi nismo pili čaja, vi ste
otišli do Ane Marije.
— Tamo smo pili čaj! Jao, jao, strašno me boli.
Liječnici su se pogledali, te su preporučili grofici, kada
dobije lijek, da nastoji sve poduzeti da povraća, ako lijek ne bi djelovao.
Grofica je ležala, duboko disala, stenjala i jadikovala kao da će umrijeti. Kada su joj donijeli lijek, te joj ga Marija Terezija dala, malo se umirila.
— Ostavite me nasamo, smeta mi svaka prisutnost.
— Majko, ja bih rado ostala kraj vas.
— Ne, dijete drago, dođi kasnije.
Još nije pravo ni završila, kad opet zaviče:
— Boli, jao, boli!
Nešto prije ponoći grofica je počela opet jaukati.
— Liječnika zovite, sve liječnike. Antune, ja ću umri
jeti, zovite liječnika iz bolnice.
Opet se gro! s više mornara zaputi do doktora Pasi-
■
18 19
 nija. Nije ga bilo kod kuće. Tražili su ga u bolnici, ali su
doznali, da je maloprije pozvan u kuću gospođe Dubo-
ković. Požuri onamo, te na putu sretne sva tri liječnika
koji su se vraćali.
— Draga gospodo doktori, lijepo vas molim, žrtvujte
se, mojoj supruzi je vrlo zlo.
Liječnici se zapute brzo do čamca koji ih prebaci na
brdo. Grofica je stenjala, le govorila tako liho da su je
jedva razumjeli.
— Malo mi je lakše. Povraćala sam, a i lijek je djelo
vao, ali me ipak strašno boli, kao da će mi sve u želucu
izgorjeti.
Opet su propisali lijek za umirenje, a liječnik Pasini
reče:
— Čudan slučaj! Vašoj bivšoj odgojiteljici je vrlo
slabo, a vala kćerka ne leži, ali ima veliku vrućinu i po
jačan puls.
Grofica naglo digne glavu i upita:
— Onda mojoj kćeri neće biti ništa?
— Nije još ništa sigurno, gospođo grofice, ona je vrlo
mlada i u blagoslovljenom stanju, a priroda je to dobro
uredila da je tada organizam neobično otporan prema
svakoj bolesti.
Grofica spusti glavu na jastuk, pogleda kao preplašena
liječnika, a svojima, koji su stajali oko nje, tiho reče:
— Grčevi me stežu, ali ne osjećam više da mi je
hladno.
— Nas čudi ova razlika. Vama je hladno, uspjeli ste
povraćati, a vaša kćerka ima temperaturu, naročito star.a
gospođa, koja ima bolove i sva je u jednoj vatri.
Cim su se liječnici udaljili, grofica opet zaželi mira i
samoće. Otpremi kćerku i odgojiteljicu i stane razmišljati:
»Sve moje uzrujavanje moglo bi biti uzaludno. Strašno!
Grozno, ako ona stara svodilja umre! Pa da se još usta-
novi od Čega je umrla! Mogu posumnjati na mene! Užasne
grozote i sramote! A nisam postigla cilj.« Sva se strese,
pogne leđa, spusti glavu, pritisne rukama bisere, te pro-
gunđa: »Ona će sutra moći doći, a ja? Sto ću ja? Ja ću
morati dati svoje bisere, to sam sama javno priznala i
rekla.« Podigne glavu, ispruži ruke kao da se brani, te
preplašeno zaviče: »Ne, ne, nikako ne. Ja ih ne dam živa
od sebe. Bacit ću ih u more i uzeti veliku količinu otrova.
Neću da živim bez njih.«
Marija Terezija naglo uđe u kabinu. Grofica se zgrozi.
Zbuni se, te ostade da sjedi na krevetu i bulji u kćerku.
— Majko, draga majko, zar vam je tako zlo da mo
rate vikati od boli?
— Da, teško mi je, peče me, gori mi sva nutrina.
— Uskoro će doći otac s novim lijekom. Bit će vam
lakše, draga majčice.
— Hvala ti, dijete drago, sad su bolovi opet malo po
pustili, ostavi me samu.
XXXIV
Gospođici Leopoldini bilo je sve gore i gore. Lijekovi
koje je uzimala nisu ništa koristili, a grčevi nisu popuštali.
Ana Marija je imala veliku vrućinu. I ona je u nedjelju
počela osjećati smetnje u želucu, ali nije govorila nilta,
već je svu pažnju posvećivala svojoj odgojiteljici.
Ranko je trčao po liječnika i u ljekarnu, te svaki čas
prilazio do Ane Marije. Opipavao joj puls, prislanjao svoje
lice na njezino, pritiskivao čelo na njene oči i govorio:
— Strepim, mila moja, imaš vrućinu. Daj mi, dušo,
reci da li te što boli?
 ■ ."■■< W*
20
21
 : &■ /*■-■•■ i -^f->3S«

■ ;■*.--■ .■'■■r -.-jfl ■-'■*ji!^ *,-. p *.S --li

^Hjj&ucSfc.
 — Ne, mili moj, osjećam vrućinu, ali to je od uzmja-
vanja zbog naše bakice, a onda i pomisao na nju, majku,
sve me to zabrinjuje i uzrujava.
— Čuvaj se, srce moje, čuvaj se ti, ljubavi moja draga.
—■ Hoću, srce moje! No, evo liječnika, da čujemo što
će danas reći.
Ranko je pozvao oba liječnika. Ana Marija ih povede
u sobu do Leopoldine koja je stenjala od bolova.
Dugo su je pregledavali, opipavali puls, mjerili vru-
ćinu, te se zabrinuto pogledavali.
Doktor Pasini pozove Ranka i Anu Mariju na stranu
i reče im:
— Budite spremni na najgore. Starica bi mogla pod
leći. Zar ne, kolega Franiću?
— Meni se čini da se radi o nekoj vrsti otrovanja.
Ranko problijedi, te sa zaprepaštenjem pogleda liječ
nika, a onda Anu Mariju. Iz kreveta zaviće Leopoldina:
— Gospodo liječnici, možete vi meni govoriti otvore
no, ja osjećam da sam veoma bolesna, ali vas molim, spa
site me, želim još živjeti radi mlade gospođe.
— Vi ćete ozdraviti, gospođo, radi se o malom otro
vanju želuca.
— Jao, jao, jao meni, strašno, grozno, užasno, prepu
stite mene sudbini. Ovom milom djetetu posvetite svu
pažnju i sve znanje, gospodo liječnici.
Tako je zajaukala da su oba liječnika pritrčala kre-
vetu. Kada su se svi malo sabrali, doktor Pasini reče:
— Sad ste vi na redu da vas pregledamo, gospođo
Petričić.
— Molim vas lijepo, štovana gospodo liječnici —
reče Ranko — žena mi je u jednoj vatri, a tvrdi da je
ništa ne boli. Strah me hvata, koža mi se sva naježila kad
ste rekli da se radi o nekom otrovanju.
Liječnici su pregledali Anu Mariju, te je začuđeno upi-
tali:
— Ne shvaćam vas, mlada gospođo, kako možete kod
tako visoke temperature i pojačanog pulsa stajati.
— Ja mislim, gospodo, da je od probdjevene noći.
— Moglo bi biti, ali i ne mora biti. Gospođi je slabo,
a i stanje vaše majke je loše. Istina je, vi ste mladi, ali
računajte na svoju visoku trudnoću.
Ranko je stajao kao skamenjen, blijed i preplašen, te
upita s nekim strahom:
— Daj reci, srce moje, iskreno da li osjećaš kakve
bolove osim vrućine?
— Mislim da to nisu bolovi, tek imam neke male
smetnje, ali mislim da je to od moga stanja.
Doktor Franić upita:
— A drugo, gospođo?
Ana Marija pogleda Ranka, te stidljivo reče:
— Jedino je cijelo vrijeme dijete u meni nemirno, na
padno se miče.
— Uzmite opet lijek za umirenje, a vi nas, gospodine
Ranko, obavijestite. Molim vas, pokažite nam čaj i šećer
što ste jučer pili.
Gospođa Duboković dođe, donese čaj i šećer, te sva
zaprepaštena reče:
— Pregledajte onda i mene, gospodo doktori, ja sam
u kuhinji popila od istoga Čaja, te uzela Šećer iz iste po
sude.
— Imate li kakvih smetnji, gospođo Duboković?
— Jo5 nemam nikakvih, gospodine doktore, ali me
strah jer mlada gospođa tek sada opaža da joj nije sasma
dobro.
Iz druge sobe čulo se Leopoldinino zapomaganje.
Ranko otvori vrata, a ona reče:
22 23
 — Požuri se, sinko, po lijek, željela bih da za vas
oboje živim, pozovi gospodu liječnike.
Doktor Franić pođe u sobu, a starica reče:
— Zatvorite vrata, gospodine doktore, nešto ću vam
reći.
Leopoldina je teško disala, te će spokojno:
— Ja ne bih rado umrla, ali ako je količina otrova
bila velika i otrov opasan, morat ću s ovoga svijeta. — Po
gleda značajno doktora te mu reče: — Grofici neće biti
ništa, uvjeravam vas, sve je to samo igra i pretvaranje,
ona je strašna žena, u stanju je učiniti ono najstrašnije! —
Sklopi ruke, bolno zaplače, te će kroz plač: — Spasite
mi drago moje dijete. Premda sam govorila da tigrica ne
jede svoje mlade, grofica bi ipak mogla posegnuti i za
životom rođenog djeteta, da očuva paklenske dragulje.
Doktor Franić presenećeno je promatrao Leopoldinu
koja je jecala od plača. Stavi joj ruku na čelo i reče:
— Sirotice, vi ste u bunilu, uzmite lijek za umirenje.
Leopoldina zaviče sva izvan sebe:
— Ja sam kod potpune svijesti, dragi doktore, molim
vas bdijte nad Anom Marijom, ja sam kriva, trebalo je da
na sve pristanemo.
Na Leopoldinin krik Ranko otvori vrata, tako da su
svi čuli kako Leopoldina preporučuje doktoru Franiću
Anu Mariju.
— Samo se vi, bakice, ne brinite za mene — dovikne
joj Ana Marija. — Zašto ste plakali, meni i nije gotovo
ništa.
Ana Marija priđe Leopoldini. Ova je zagrli, privuče k
sebi i stade ljubiti i milovati.
— Milo moje drago dijete, nosila sam te i tetošila kao
malu, volim te, jače nego ona koja te rodila. Strahota i
grozota! — Prestane je milovati i zavapi: — Zašto sam
te savjetovala da ne daš dragulje! Gospode Bože, gospode
Bože, prebaci na mene sve patnje i boli! Svemu sam ja
kriva! Ona nas je otrovala!
Ana Marija je slala miriti Leopoldinu. Ali je ova za-
boravila na svoje bolove, skupila svu svoju snagu te po-
svetila svu pažnju Ani Mariji.
Doktor Franić izađe smeten od Leopoldine, te uzbud-
ljivo reče:
— Gospodična mi govori neke strahote koje ne
mogu
i ne smijem ponoviti.
Profesor Zvonarević, koji je došao u to vrijeme, pre-
plašeno reče:
— Grozna slutnja progoni i mene, ali radije ne
mojmo misliti na to. Kakvo je vaše mnjenje o mladoj
gospodi, gospodo liječnici?
— Mlada je i njezino stanje može je zaštititi.
Liječnici su se oprostili, a Ranko ih otprati i pođe po
lijek.
Kad su bili na ulici, sa strahom upita doktora Franića:
— Oprostite, gospodine doktore, recite mi samo to
liko: naslućuje li Leopoldina kakvu opasnost za moju
ženu?
— Ona ima veliku vrućinu, pa držim da je govorila
u bunilu. Da, ona se boji za vašu suprugu.
Ranku zaslade dah i problijedi. Doktor Franić ga
pokuša umiriti:
— Sve to može proći bez posljedica. Nema smisla,
gospodine Ranko, odmah se obeshrabriti. Rekli smo da
je vaša žena zdrava i vrlo mlada.
Ranko se brzo vratio iz ljekarne. Ana Marija dala je
lijek Leopoldini, a sama je uzela veću količinu da joj se
snizi vrućina. Reče Ranku:
— Ti, mili moj, pričaj s našim kumom i uz put pazi
24 25
na bakicu, a ja idem do gospode Duboković da joj po-
mognem. Podne je blizu, a naš kum mota nam i danas
biti gost, kraj njega se osjećam uvijek sigurnije.
Rankove oči pratile su svaku kretnju Ane Marije.
Kada je izašla, Ranko reče profesoru:
— Dršćem, strepim i strahujem, kume dragi, da mi se
ne razboli. Strašna sumnja mori mi dušu i izjeda srce.
Oh, bolje je ne misliti, sačuvaj nas Bože!
— Nadajmo se da će vrućina popustiti. Mnogo je
bolje što se bori nego da se odmah prepusti krevetu.
Maio prije podneva svratili su Rankovi roditelji. Bili
su na misi, te su došli pohoditi djecu. Zaprepastili su se
zbog naglog oboljenja bakice, a još više kad su čuli da se
ni Ana Marija ne osjeća dobro.
Luče je odmah otišla u sobu do Leopoldine. Ova ju
je radosno dočekala. Uhvati je za obje ruke, privuče i po-
sjedne na krevet. Luče, onako po običaju, položi joj ruku
na čelo, zabrinuto skrene glavom, te će ozbiljno:
— Vama je slabo, vrlo slabo.
Leopoldina nije razumjela Što je rekla Luče, ali je
osjećala i znala što bi ova htjela reći. Pokaže rukom na
sebe, pokrene rukom kao da ne mari na to. Sklopi ruke,
te će kroz suze:
Ana Marija, Ana Marija.
Luče je pogleda, a ona pokaže rukama. Luče je razu-
mjela da joj govori neka se brine za Anu Mariju. Luče
obeća klimanjem glave, pokaže rukom na srce i reče:
— Volim ja moju Anu Mariju, volim.
— Mama, zar me uislinu volite? — reče Ana Marija
koja je u taj čas ušla.
— Kako te ne bih voljela, dijete drago. Bakica me
nešto moli za tebe, a ja sam je razumjela da mi preporu
čuje tebe.
26
Ana Marija priđe do Leopoldine i upita je da li što
želi. Kada je Ana Marija poljubila Luču, ona je uhvati
za ruke:
— Dijete drago, ti sva goriš, ni tebi nije dobro.
Leopoldina je promatrala Anu Mariju i Luču koja je
opipavala Anu Mariju i klimala glavom, te upita:
— Da li te veoma boli, Ana Marija?
— Ne, draga bakice, samo malo, vrlo malo.
Ana Marija, koja je bila sva u jednoj vatri, te nemir -
na i nervozna, ipak se nasmiješi:
— Majko, ostat ćete s nama vi i otac, pa ćemo podije
liti što imamo, ja nemam volje za jelo.
Poslije objeda gospođa Duboković i Luče dignu se
da ponesu posuđe. Ustala je i Ana Marija, ali opet naglo
sjedne, pogleda sve oko sebe te kao preplašena prošapće:
— Uhvatio me jaki grč. Boli me, boli! Ah, proći će,
mora proći.
Sve je zahvatila strava, a Ranko, koji je sjedio kraj
nje, privine je k sebi. Prestane disati u očekivanju, a Ana
Marija će nakon kratke stanke:
— Malo je popustilo, ali me još uvijek boli, osjećam
potrebu da malo prilegnem.
Ranko je uzme pod ruku, te je više odnese nego li
odvede u njihovu sobu. Začas se vrati i rekne ocu da pođe
po oba liječnika.
— Pođite brzo, dragi oče, zamolite ih da odmah dođu.
Kad ona kaže da je boli, onda su to već strašni bolovi.
— Samo mimo, Ranko, — reče profesor — tvoj strah
i nemir mogu djelovati i na Anu Mariju.
— Bit ću jak, dragi kume, koliko mogu. Idem do nje,
a vi nas ne napustite, kume, ostat će i moji roditelji,
Kada su liječnici došli, Leopoldina je bila očajna i
sva izvan sebe, te je pred svima plakala i govorila:
27
 — Jao
meni, jao!
Otrovala nas
je- Zašto nije
samo
mene? Kako je Bog mogao dopustiti da ona, majka, po
segne za svojim djetetom. Jao, prokletnica! Sirota moja
Ana Marija!
— Gospođice, govorite strašne stvari! Nekoga sumnji
čite, a nemate dokaza!
— Neka me režu, pale i muče kako hoće, ali ja znam
da nas je ona jučer otrovala.
Svi su se zaprepastili, te se pogledavali sa strahom, a Lepoldina nastavi:
— Kako se samo pretvarala da joj je zima, a ja, ku
kavica, ponudila joj čaj. O luda, luda pameti, kako si mi
zatajila! Ona je hotimično prevrnula Šalicu. Ja i ono siroče
izvadili smo drugu šalicu, a ona nam je sigurno u tom
času sasula otrova. Ja sam kriva, spasite nadužno stvore
nje, spasite ga Boga radi. Ne štedite ništa, sve svoje ću
žrtvovati, samo mi nju spasite. Prokletnica, ja te prokli-
njem, zvijeri ogavna, ti nećeš umrijeti, crkavat ćeš, a nećeš
moći krepati.
Naveće je Leopoldini bilo gore. Lijeka nije htjela primati, već je samo govorila:
— Dajte to njoj, mene nije šteta, ona mora živjeti,
Ana Marija, Ana Marija, svrho života moga.
Kasno naveće došli su liječnici, te rekli:
— Stanje mlade gospođe nije tako loše jer je, na sreću,
vrućina popustila.
— Sretna sam, presretna, spasite nju, samo nju, ja
osjećam da mi se bliži kraj. Gospodo liječnici, i vi dragi
svi, ja vam ponavljam: otrovala nas je grofica. Mene iz
osvete, jer sam za veliku ljubav Ranka i Ane Marije znala,

a kćerku zato da ne mora dati bisere. Ogavna ženo! Kako

si joj dopustio, Bože moj, da je smjela osjetiti sreću ma
terinstva?

28
 Obrati se profesoru Zvonareviću i nastavi:
— Sjećate li se kako sam govorila da je grofica opa
sna. Zato sam i postavila zahtjev da ih pred svima prizna
kao svoju djecu. Profesore dragi, vama ih preporučujem,
odvedite ih daleko odavde. Sve svoje ostavljam njima, Ču
vajte ih, oni to zaslužuju. Vole se i ljube, a ta velika lju
bav grije i prisutne oko njih. Neka dođe Ana Marija!
Ranko je doveo svoju ženu, a Leopoldina reče:
— Željela sam te, dijete milo, poljubiti i pozdraviti
prije spavanja.
— Doći ću ja još, bakice, da vas vidim.
— Ne, dijete, ne, Čuvaj se, ne uzrujavaj se, čaj je bio
pokvaren, ja sam stara, pa više trpim, ali tebi neće biti
ništa, tebi, dijete, ne smije biti ništa. Gospodo doktori,..
— Zaprijeti rukom i reče: — Njoj ne smije biti ništa. Da
li ste me razumjeli? Ana Marija, mila Ana Marija, oprosti
mi, dijete. Za to Sto ćeš trpjeti, ili što trpiš, kriva je tvoja
bakica. Da, Ana Marija, kriva sam, nisam ti smjela dati
čaja. Nisam, nisam, ja sam to morala znati, morala sam,
morala. Zbog toga mi oprosti, oprosti, drago dijete. Daj
dođi i poljubi za ovu noć svoju bakicu. Sada brzo idi u
krevet, a ti, Ranko, bdij nad njom, ne štedi truda. Takva
ljubav kakvu Ana Marija osjeća za tebe ne rađa se Često.
Bog vam blagoslovio vašu veliku ljubav.
Kada je Ranko odveo Anu Mariju, Leopoldina reče:
— Ako bih ja umrla prije nego što ona ozdravi, za
tajite tom dragom djetetu moju smrt dok ne bude potpuno
jaka. — Pogleda sve prisutne, te opet ponovi:
— Zavrijedili su da nad njima bdite. Živim već neko
liko mjeseci s njima. Blaženstvo, milje i anđeoske pjesme
čuju se u njihovoj blizini, a rajska ljubav i sreća smješka
se iz svake stope kuda prolaze. Ne, nema ljepše ni u raju.
Bog je njih stvorio, ljepotom, dobrotom i plemenitošću
29
■m
ih obdario, da budu simbol ljubavi ljudima na zemlji.
Dužnost vam je da ih čuvate za primjer drugima.
— Gospođo, sada se vi smirite, vas to uzbuđuje, srce
vam mnogo trpi od toga.
— Hoću, gospodine doktore, hoću, smirit ću se. Ne
bih željela, ali moram, ima nešto jače od naše volje.
Sutradan ujutro Leopoldina je umrla ' u grčevima.
Nije imala veliki sprovod, jer se nije pravo pročulo
da je umrla. Od obitelji grofa Herbera došla je jedino
Marija Terezija sa svojom odgojiteljicom Elzom. Ranko
nije išao već je ostao uz svoju ženu koja je imala grčeve
i bolove, ali je bila mirna u krevetu, te strpljivo podnosila
bolove. On je Ani Mariji, po Leopoldininoj želji, zatajio
njenu smrt.
Sudac doktor Horvatić poslao je po Anu Mariju jer
grofica nije puštala nikoga u kabinu, već je iznutra go-
vorila:
— Ja se pokoravam odluci suda. Predat ću bisere koji
su dosuđeni mojoj kćeri, ali samo njoj u ruke pred sud
skim vlastima.
Profesor Zvonarević rekao je sucu Horvatiću neka
pričeka dok Ana Marija ozdravi.
Grofica je ostala zatvorena u kabini, a kapetan Megler
zabranio je da se na brodu išta silom otvara jer se grofica
pokorava sudu, samo traži način koji joj ni zakon ne
zabranjuje.
Grof je bio sav izvan sebe. Dočekao je izvršnu vlast,
uveo ih u salon, a sam se zaputio do supruge, te će joj
uzbuđeno:
— Regina, budi jaka, doSli su od suda po bisere.
Grofica skoči silnom brzinom iz kreveta, te stane pred
ormarić i raširi ruke. Počela se tresti cijelim tijelom, a
očima je pratila svaku muževljevu kretnju. Usta su joj
bila otvorena i dugo nije mogla izustiti ni riječi. Rašireni
prsti na rukama tresli su se i činilo se kao da vise komadi
kože. Napokon zapita hrapavim glasom:
— Zar je ona došla s njima?
— Regina, razumijem te što misliš. Ali to ne znači
ništa. Predaj bisere sudskim vlastima, a oni će ih predati
njoj, znaš da leži bolesna.
Grofica podigne ruku koja joj se još uvijek tresla.
Ispruži tri prsta, te će kao izbezumljena:
— Kunem se, održat ću riječ! Ali samo onda kad ona
dođe sa sudskim vlastima, samo onda predat ću bisere.
— Potrči do muža: — Odlazi, Antune, iz kabine.
Gurnula je muža na palubu, zatvorila vrata i brzo ih
zaključala.
Grof nije otišao u salon do suca Horvatića, već do
kapetana Meglera, te ga zamolio neka on kaže što poru-
čuje grofica.
XXXV
Profesor Zvonarević došao je da vidi kako je Ani
Mariji, te da kaže što mu je rekao doktor Horvatić. Ranka
je našao uz krevet Ane Marije. Rankovo lice bilo je bli-
jedo, oči upale, a strah mu se odražavao u očima.
— Kako ti je, Ane?
— Malo mi je lakše, kume. Još me boli, ali će bolest
uskoro proći.
Milo se nasmiješi, uzme Rankovu ruku, pomiluje ju te
je prinese na lice. Ranko se prisilno nasmiješi i pogladi
joj drugom rukom Čelo:
— Muči me ovaj moj anđelak, kume. Ona tješi mene,
umjesto da je tješim nju.
30 31
 — Dosta je, mili moj, što ja trpim, pa zašto da tr
pimo oboje? Tjeram ga, kume, da spava, a on neće, već
cijelu noć sjedi kraj mene i pazi da točno pijem lijek.
— Kako možeš, ljubavi moja, od mene tražiti da za
spim kraj tebe bolesne. Nije meni teško, milo moje, samo
me duša boli što tebi još nisu prestali bolovi.
— Djeco draga, sudac Horvatić je došao reći da će
grofica izručiti bisere samo u ruke svojoj kćeri.
— Dobro, kume, neka joj bude. Sutra, najkasnije pre
kosutra, poći ću tamo, uzeti bisere i onda otputovati da
leko, daleko odavle.
Luče uđe u sobu i upita:
— Trebaš li Što, kćerce mila?
— Malo toploga čaja, majko. Opet me boli, a taj vaš
čaj ublažuje mi boli.
— Odmah, odmah, milo dijete. Evo netko dolazi, bit
će liječnici.
Lovre je zamolio doktore Pasinija i Franića da li može
pozvati i doktora Lučića.
— Sin mi je očajan, gospodo liječnici — rekao im je
Lovre. — Od časa kako je umrla Leopoldina, niti što jede,
niti pije. Nemojte zamjeriti, više očiju vise vidi.
Doktor Lučić bio je poznat kao nagao čovjek, alt do-
bar liječnik, a prema bolesniku otvoren.
Pregledali su opet Anu Mariju, a doktor Lučić će
od resi to:
— Gospodo kolege, što vi oklijevate od subote, a da
nas je utorak. Treba poduzeti sve da se želudac očisti.
— Zar niste uočili visoku trudnoću, gospodine ko
lega?
— Ništa ne mari. Radije ćemo staviti na kocku plod
nego život bolesnice. Tu se radi sigurno o otrovanju, o
tome ne treba više dvojiti.
— Grofici je mnogo bolje, dragi kolega, a pila je isti
čaj. '--Z "*>/-.
Ranko je blijedio i crvenio, a krupne kaplje znoja po-
javile su mu se na čelu. Ana Marija gledala je širokim
očima liječnike, Luču i Lovni, te profesora Zvonarevića
a najduže joj se pogled zaustavljao na Ranku.
Na izlasku iz sobe doktor Franić reče:
— Mi vjerujemo da će sve biti dobro, a isto tako i
kolega doktor Lučić. Poduzet ćemo radikalno liječenje.
Ana Marija i Ranko nisu rekli ni riječi. Svatko se
bavio svojim mislima.
Lovre na koncu, ne sluteći ništa zla, reče:
— Kažete, gospodo, da je Leopoldina tvrdila, kako
ih je otrovala grofica. Moralo bi se znati čime. Ja nisam
učen, ali klin se klinom izbija.
Ranko sav očajan poviče:
— Oče, dragi oče, pa tu je bolesnica, što to govorite?
Ana Marija kao da to nije čula, poviče za liječnicima:
— Je li što bolje našoj bakici?
— Nju smo odvezli u bolnicu. Sasma joj je dobro.
— Ranko, mili moj, jesi li čuo, bakici je bolje, ona je
stara, pa je preboljela. Budi veseo, srce moje, samo da mi
vrućina popusti, bit će i meni brzo dobro.
— Sunce moje, milje moje, pa svakako, ja u to ni
malo ne dvojim, samo sam zdvojan što ti trpiš. Tebe ža
lim, srce moje najmilije.
— Ranko, moj Ranko!
— Što želiš, čedo moje?
— Je li da nećeš dopustiti, da me liječe bilo Čime,
da bi mogao stradati naš Miljenko?
— Ne misli na to, mila moja, samo nastoj da ti ozdra
viš. Liječnici će već paziti na tebe. Ti si meni sve, znaš,
ljubavi moja. sve što je bilo i što će doći u našem životu.
32 3 Drapiiji i sira«! n
33
 — Voliš me, dragi moj. Da znaš kako je to ugodno
čuvstvo i ta pomisao da netko bdije nad tobom i strepi
za tvoj život.
— DrŠćem, mila, i strepim jer tvoj je život i moj!
Majko, ostanite kod Ane Marije, idem da govorim s liječ
nicima.
— Pođi, dragi, pođi i reci da čeznem da ozdravim,
ali ih zamoli da to bude što prije jer mi ovaj strah satire
dušu.
— Hoću, mila, hoću, eto me uskoro natrag.
Ranko ode.
— Ana Marija! — zovne je Luče.
— Sto želite, majko?
— Tebi je mučno, dijete drago?
— Sve mi gori, majko, grčevi me stežu i mislim da ću
se raspuknuti, samo trpim i tajim to pred Rankom.
— Pokušaj, draga, silom. Stavi prste u grlo, pa po
vrati, ništa se ti ne ustručavaj preda mnom.
Ranko se brzo vratio. U drugoj sobi zatekao je oca i profesora Zvonarevića, te će im sav zdvojan:
— Otrovana je jadna moja žena.
— Ranko, to je već bila sumnja pokojne Leopoldine,
no ti to, sinko, ne možeš sa sigurnošću tvrditi.
— Liječnici se boje najgorega, kume, te mi savjetuju
da prevezem Anu Mariju u bolnicu. Jadna, ah, jadna moja
mita ženica!
— Ako misliš tako, sinko, onda Sto prije. Dan će se
brzo svršiti, a noću nema smisla prevoziti bolesnu ženu.
— Oče, dragi oče, kako sam tužan! Oh, koliko trpim
zbog nje.
— Neće biti ništa zla, sine. Evo, majka mi sva vesela
kaže, da je Ana Marija povratila i da joj je mnogo lakše.
— Hvala Bogu da je tako. Zamolio sam doktora Lu-
čića da donese iz bolnice sve i pokuša potpuno očistiti želudac Ani Mariji.
Ranko pođe u sobu do žene koja ga veselo dočeka:
— Lakše mi je, mili moj. Majka me naučila, kako ću
prisiliti želudac da izbaci ono što ga muči. Brzo ću ozdra
viti, vidjet ćeš, dragi moj.
— Hoćeš, mila, svakako ćeš ozdraviti. Kako sam sre
tan i veseo da ti je bolje. Baš sam ti došao reći, mila, da
će doći onaj novi liječnik iz bolnice i donijeti neku spravu
da te pokuša očistiti.
— Ništa se ti ne brini, dragi, ja se ne plašim ničega
što bi bilo dobro za moje zdravlje.
— Kako si pametna! Tako i treba. Zdravlje je naj
ljepše blago ovoga svijeta.
— Da, dragi, zdravlje, ali i ti uz zdravlje.
— Razumije se, mila moja, mi se ne smijemo i ne
ćemo dijeliti.
Pogleda Anu Mariju, pomiluje joj čelo, pogladi kosu, pritisne svoje lice na njezino, te joj reče:
— Ako bi bilo potrebno da ideš u bolnicu, ja ću ostati
uz tebe cijeli dan i cijelu noć.
Ana Marija pogladi svojom vrućom nikom njegovo lice:
— Mili moj, koliko si svježine unio u sobu! Kako mi
godi tvoje svježe lice prislonjeno na moje. Ljubavi moja,
je H da me voliš?
— Rastapam se od milja, Ana Marija, samo ne po
pusti, budi jaka, ljubavi moja velika!
— Budi bez brige, dragi, ja sam jaka, bolesti ne dam
maha.
Pogleda ga, pomiluje obim rukama, te malo stegne oči od bola i nastavi:
— Znaš, zbog sebe, onda zbog našeg Miljenka, a naj- >
34
35
■
više me jača i bodri naša ljubav, sve će ona nadvladati, mili moj.
— Ana Manja, srećo moja, ljubavi moja!
— Poći ću, ako je potrebno zbog zdravlja, i u bolnicu,
ali mislim da neće biti potrebno. Na sve sam spremna,

samo da ozdravim, da mogu uživati u tebi, draga ljubavi

moja!
— Samo ti misli na zdravlje, neka ti se misli ničim
ne umaraju, uskoro će doći liječnik. ZnaS, mila, nije obzi
 ran i ugodan, ali je odrješit.
— Ranko!
— Sto želiš, mila?
— Zašto si problijedio i onda se sav uznojio kada je
doktor rekao da se sigurno radi o otrovanju?
— Mila moja, protrnuo sam od straha i bola za tebe.
Ana Marija uzme njegove ruke u svoje, te ih pritisne
na svoje lice i lagano mu reče:
— Na oca si viknuo, mili moj, kada je rekao što. je
Čuo od Leopoldine. Ranko moj, srce moje drago, oprosti
svojoj Ani Mariji! Ali, majka! Pa sama riječ »majka«!
Ona je mene nosila, kao ja našega Miljenka, ona je čula
prvi kucaj moga srca, ona se radovala tome, kako se i ja
radujem. Ranko, mili moj, ti šutiš, je li, dragi, da ne možn
biti to u Sto Leopoldina sumnja?
— Kako si dobro i plemenito dijete, Ana Marija! Pa
razumije se da ne može. To je kod tebe od starog Čaja, sve
će biti dobro umiri se, mila moja.
Luče ude u sobu i reče da je došao doktor Lučić. Liječnik uđe, te će energično:
— Sad ćemo pokušati isprati želudac i crijeva, to je
trebalo učiniti odmah, nema smisla oklijevati.
Luče i gospoda Duboković pomagale su doktoru Lučiću, a Ranko je morao napustiti bolesniČinu sobu.

36
 Sumrak se počeo spuštati kada se doktor Lučić pojavio u drugoj sobi, te rekao Ranku koji je skočio i htio poći
do Ane Marije:
— Pustite je, gospodine Ranko, neka se malo odmori.
A vama kažem, gospodo, radi se o otrovanju. Ako ne
bude koristilo ovo radikalno čišćenje, onda svakako u bol
nicu. Vrućina i grčevi, to nije šala. — Potapša Ranka po
ramenu: — Junak vam je ženica, mučenje je ispiranje i
Čišćenje, ali je ona sve strpljivo podnijela, ruje ni jauk
nula. Dakle, stara gospođa, koja je danas pokopana, sum
nja u groficu! Opasno je to govoriti jer dokaza nemamo,
ali dobro prosuđuje gospodar Lovre, klin se klinom izbija.
Ne bi bilo nikakve opasnosti ako bismo doznali otrov,
odmah bismo dali protuotrov i bolesnica bi bila izvan
svake opasnosti.
Ranko opet problijedi te upita:
— Zar vi možda dvojite u njezin život, gospodine
doktore?
— Dragi moj gospodine Ranko, ne gledajte me pre
plašeno ili začuđeno. Zar niste danas pokopali jednu
žrtvu? Vašu ženu štiti stanje materinstva, ali bi ipak moglo
doći do katastrofe.
— Jao, jao, kako ste bez srca, doktore!
— Dragi sinko, ja nisam zaljubljen, ja sam bio i ostat
ću realan liječnik.
— Sto onda savjetujete? Recite, doktore, sve ću vas
poslušati.
— Tu vam ne znam što savjetovati, jer sumnja nije
dokazana. Pokušajte doznati. Ujedno budite na oprezu
jer bolest može krenuti sasma na dobro, a može se i po
goršati stanje bolesnice. Zovite sve liječnike da se posa-
vjetujemo o stanju bolesnice. Pred nama je zamršen slučaj
jer je bolesnica u visokom stanju trudnoće.

37
 Liječnik Lučić se oprosti. Ranko proviri u sobu, a
majka mu digne ruku i pokaže na Anu Mariju, koja je od
umora malo zaspala.
Vrati se u sobu do oca i profesora Zvonarevića, te će
sav zdvojan:
— Strašan je ovaj doktor Lučić, kako samo on to
lagano i jednostavno kaže: »Moglo bi doći do katastrofe!«
— Nemoj se ti, Ranko, srditi na njegovu iskrenost.
Zar nemamo žalostan primjer?
— Ja sam do danas bio miran za Anu Mariju, ali
otkako ona ima grčeve i bolove, mogu ti reći da me to
strašno zabrinjuje.
— Kume dragi, groza me hvata, a ona moja sirotica
maloprije mi je govorila da to ne bi mogla učiniti majka,
da to njoj ne bi dalo njezino materinstvo i krv koja daje
život, da je Leopoldina krivo sumnjala.
Ranko se prošeta po sobi gore-dolje, priđe do prozora,
pogleda van i reče:
— Skoro će mrak. Sto da radim, kume, oče moj?
Sići ću s uma ako se njoj što dogodi?
— Čekaj, sinko! Poduzet ćemo sve da spasimo to
drago, dobro dijete.
Lovre pogleda profesora Zvonarevića, a onda Ranka:
— Ako je u opasnosti život njezin i djeteta koje nosi,
moramo prisiliti tu zvijer od matere da kaže što im je
dala popiti. — Podigne ruku, raširi prste, te će ljutilo:
— Ja bih je uhvatio za vrat i ne bih je pustio dok mi
ne bi odala, a onda bih je mogao lagano zadaviti. — Spu
sti ruku, te će uzbuđeno: — Oprostite mi, kume, ali krv
mi navre u glavu i na samu pomisao da bi majka mogla
otrovati rođeno dijete.
— Ne treba se nagliti, kume Lovre. Silom se ne bi
dalo ništa postići, možda bi više koristilo utjecati na srce.
— Nemaju oni srca, kumo.
— Imaju, kume Lovro, imaju, samo srce je kod ljudi
različito. Može se katkad dogoditi, da se i okorjelo srce
raznježi i načas popusti u svojoj okorjelosti.
Ranko uzdahne, te će tužno:
— Jadna moja Ana Marija! Zašto da ti, koja si tako
dobra i plemenita, stradaš od ruke rođene matere? —
Pođe bliže profesoru Zvonareviću, te mu reče: — Vi ste
u pravu, kume, silom se tu ne bi dalo ništa, ah' ne dao
Bog da bude trebalo. Poći ću, pokušat ću oživiti u njoj
materinstvo koje je zamrlo u njezinu srcu.
Gospođa Duboković dođe u sobu i pozove ih:
— Dođite nešto založite dok bolesnica spava. Uzdam
se u Boga da će biti dobro. Jao meni, jao! Nestat će me!
Ovakva nesreća pod mojim starim krovom! — Obrati se
Ranku: — Oprostite dragi Ranko, zavoljela sam vas kao
da sam vas oboje rodila, pa zbog toga trpim i zdvajam.
Umiri se, sinko. Znam da ti je teško, ali što mogu, stara
sam. Molit ću skrušeno Boga za skoro ozdravljenje tvoje
Ane Marije.
— Hvala vam, gospođo Duboković. Oh, da sam samo
slutio ovu strahotu, odnio bih je onako mokru u planinu
i čuvao je daleko od ljudi. Jadna, jadna moja Ana Marija!
Poslije osam sati Anu Mariju probudili su grčevi. Bila
je sva u znoju od muke i bolova. Gospođa Duboković i
Luče presvukli su je, a ona ih upita:
— Da li je dobro što sam se uznojila?
— Dobro je, dijete, dobro. Kažu da znojem odlaze
iz čovjeka sve bolesti.
— Kako vi, majko, svašta znate.
— Narod, kćerko, sve zna i dozna, tako kažu pametni
ljudi. Sada, dijete, dođi u svjež krevet. Ranko je otišao
po liječnika.
38 39
^B
 — Siromah moj Ranko, koliko se trudi za mene.
— Nije to njemu ništa, otišao bi on za tebe nebu pod
oblake, toliko te voli.
— Samo kad ozdravim, Čuvat ću se i živjeti samo za
njega.
— Dođi, dijete, dođi, ili ti je lakše sjediti u fotelju?
— Pokrijte me, majko, dočekat ću ovako Ranka,
malko mi je bolje.
Liječnici su došli, mjerili joj vrućinu, brojali puls, a
doktor Lučić tumačio je o čišćenju želuca:
— Vrućina je popustila, to me vrlo zadovoljava, ali
savjetujem da bolesnica sutra pođe u bolnicu.
— Hoću vrlo rado, gospodine doktore. Ranko je već
rekao da će i on sa mnom.
— Sviđate mi se, gospođo. Pa naravno, i Ranko će
dobiti krevet i spavati u vašoj sobi. Vi ste na putu da
postanete majkom, pa vam treba naročita pažnja i oprez,
a to je ipak lakše u bolnici.
Ana Marija je dobila lijek koji umiruje. Položili su je
u krevet. Ranko je sjeo uz nju, a ona je uzela njegove
ruke u svoje i mirno zaspala.
Disala je dosta brzo, ali pravilno, samo joj se više
puta trznulo tijelo. Ranko nije skidao očiju s njezina lica.
Majka ga je nekoliko puta zvala da malo legne, ali je on
samo stresao glavom.
Luče je opet sjela u kut pod kandilo, te molila i molila
skrušeno od srca za zdravlje svoje snahe i sreću svoga
sina. Pogledavala je oboje i dalje sjedila i molila.
Pred zoru Ranku padne glava na grudi. Borio se sa
snom, a onda se digne, te sav sretan šapne majci:
— Spava, počiva, bit će bolje, zar ne, majko?
— Hoće, sinko, hoće, vruće sam molila Boga. Nasloni
se malo, sine. Ja ću bdjeti nad vama.
40
Kad se počelo daniti, Ana Marija se počela micati.
Otvori oči, pogleda Luču i reče:
— Zar sam tako dugo spavala? Dan je. Majko, zar
Ranko nije legao?
— Nije, dijete, sjedio je cijelo vrijeme kraj tebe, sav
radostan da si tako dugo spavala. Evo, maloprije se svalio
na krevet.
— Neka samo spava, majko. Dajte mi vode, suha su
mi usta i u utrobi mi je vruće. Ovaj je lijek dobar, samo
sam još mamurna.
Ana Marija još nije ni izgovorila riječ »mamurna«, a
Ranko se trgne i skoči do nje, te je upita:
— Kako se osjećaš, mila moja?
— Još sam slaba, dragi. Majku sam zamolila vode
jer sva gorim, bit će da je to od ispiranja želuca.
— Nemoj, mila moja, piti previše vode. Uzmi samo
toliko da namočiš usta, liječnik je tako naredio.
— Gorim od žeđe, mili moj. Ali dobro, trpjet ću,
samo da ozdravim. Daj mi vode samo malo, samo da se
osvježim.
Doktor Lučić, idući u bolnicu, svratio je.
— Očekujem vas u bolnici, nadamo se da će biti
dobro. Sinoć sam vam dao malo jači lijek za umirenje.
— Vrlo sam vam zahvalna, tako sam dobro spavala.
Samo da još popusti ta vrućina i ti bolovi u želucu.
— Sve ću poduzeti da ozdravite, draga gospođo, pred
vama je život sa svrhom i zadatkom.
Ana Marija pogleda Ranka te se bolno nasmiješi i s
nadom pogleda liječnika.
Oko deset sati ujutru Ranko je dopremio sa svojima
Anu Mariju u bolnicu. Liječnik Lučić pripremio je naj-
ljepšu sobu za Anu Mariju, sa živom željom, da joj vrati
zdravlje. Tješio ju je:
41
 — Samo strpljenja, draga gospođo, Čim dođe koji od
mojih kolega, odmah ćemo nešto poduzeti.
— Molim vas, dragi doktore, samo požurite, mene
prilično boli, sva će mi utroba izgorjeti, ja imam strplje
nja, ali se bojim za svoju snagu.
— Budi jaka, mila moja — reče Ranko — samo ne
kloni duhom, tad je tijelo mnogo manje otporno. Drži
se, sunce moje milo!
— Daj mi, dragi, malo vode.
Ranko pogleda doktora, a liječnik reče:
— Samo malo, gospođo draga.
Ana Marija će gotovo plačući:
— Pa ja i neću mnogo. Previše volim Život da ne bih
slušala. Ali ja gorim, dragi doktore. Požurite, pomozite!
Ranko pruži u čaši malo vode koju Ana Marija po-
hlepno proguta. Svme oči na Ranka i reče:
— Stavi, mili, svoju ruku ovamo, da čuješ kako je
nemiran naS sinčić. Rastrgat će mi utrobu kako se koprca.
— Obrati se doktoru, te ga upita: — Dragi doktore, naš se
sinčić strašno ljuti na moju bolest. Veoma je nemiran,
bojim se, iskočit će iz mene.
— Evo doktora Franića, sada ćemo se posavjetovati.
Doktori Lučić i Franić povukli su se u drugu sobu.
Za časak se vrate, a doktor Lučić reče:
— Luče, pođite kući i donesite sve, vaša snaha bi
mogla iznenada roditi.
— Varate se, gospodine doktore, nije vrijeme.
— Znam, Luče, znam, ali se bojim.
— Sačuvaj nas, gospodine Bože. Zlo, Luče, zlo, bit
će otrovanje, teško je sa sirotom mladom ženom.
Liječnici su Ani Mariji sa svom pažnjom opet pumpali
želudac i čistili ga. Sirotica je sve strpljivo podnosila, ali
čim je djelovanje lijeka prestalo, bolovi su ponovo počeli.
42
Ranko je sjedio s profesorom Zvonarevićem kraj
Ane Marije, koja je malo zadnjemala sva izmorena.
Nisu govorili ništa, bojeći se, da ne uznemire boles-
nicu. Samo su je promatrali kako brzo diše. Ranko po-
gleda profesora, oči im se sukobe, a Rankove se odmah
napune suzama. Profesor Zvonarević ga potapša po ra-
menima:
— Budi jak i muževan, sinko.
— Kume dragi, kume, ja sam kriv što ona trpi. Da
to nije kazna Božja?
— Nije, sinko, nije to od Boga. Ljudska zloba nani
jela joj zlo, a najstrašnije bi bilo ako se sumnja obistini.
Promišljeno Čedomorstvo!
— Jao, jao, jao meni!
Ranko i profesor skoče do kreveta. Ana Marija je
gledala u Ranka:
— Pomozi mi, pomozi, mili moj, utroba hoće da mi
se rastvori.
— Sve, draga, sve ću ti dati. Dušu, srce i krvi svoje
bih dao da ti ne trpiš.
— Oprosti, dragi, ti plačeš. Ja sam te preplašila, a
meni je već malo lakše, samo mi daj još malo vode.
— Odmah, mila, odmah, samo da se osvježiš.
Ana Marija gucne malo vode, pogleda Ranka, pomi-
luje mu ruku, te mu reče:
— Ne mogu, mili moj, gledati suze u tvojim očima.
Ne zdvajaj, dosta Što trpim ja, ali ti, srećo moja, ne smiješ
patiti. Previše te ljubim, dršćem nad tobom, a da bih
mogla gledati suze u tvojim očima.
— Ti se varaš, mila, to nisu bile suze, ne, ja ne zdva
jam, ja žalim što ti trpiš, baš sam govorio kumu da sam
ja tome uzrok.
Profesor Zvonarević vratio se s liječnikom Lučićem.
43
S njima su ušle Luča i gospoda Duboković, te donijele potrebne stvari za porod.
-— Mlada gospodo, sada ću vam dati cjepivo za umirenje boli, ali vas upozoravam, moglo bi se dogoditi, da se bolovi ponove jer biste mogli dobiti dijete.
— Samo ništa silom, dragi doktore. Hoće 1' ono
moći živjeti?
— Svakako da hoće. Mi ćemo ga njegovati dok v! ne
ozdravite, onda ćete vi sami voditi brigu o njemu.
— Radite kako znate. Čuvajte mene i naše dijete, ali
žurite, vratite mi žuđeno zdravlje.
Liječnik je dao cjepivo, a dok je izlazio, dao je Ranku znak da ga slijedi. Kada su bili napolju, pogleda Ranka i reče mu:
-— Dragi Ranko, ja ne bih rado da mi predbacujete, ali ako se ne dozna čime vam je žena otrovana, badava sav naš napor. Otvoreno vam kažem, mogla bi podleći jer
su se grčevi proširiti po želucu.
Ranko problijedi, pogleda doktora i stade ga moliti:
— Ne dajte, nemojte dopustiti, dragi doktore, da
strada to drago milo dijete. Zaklinjem vas živim Bogom,
spasite je, podijelit ću blago s vama, spasite joj život.
— Ti znaš da je simpatija cijelog grada na vašoj
strani, a tako i moja. Ja sam poduzeo, ja ću još i više
poduzeti, a ti idi i ispitaj što joj je grofica dala da popije.
— Teško će to biti, dragi doktore.
— Poduzmi sve jer o tvom uspjehu ovisi život tvoje
žene.
— Jao meni. jao. Poći ću i pokušati sve, samo, kako
i s kojim uspjehom, to ne znam. Strašne li žene!
— Pođi, ne oklijevaj jer je svaki čas dragocjen.
Ranko se vrati u sobu, svrne okom na ženu, te reče
profesoru Zvonareviću i majci:

44
 — Čuvajte mi je, ja moram do grofice na brod.
— Ranko, srce moje milo — javi se Ana Marija —
jesam li dobro čula?
— Ja sam mislio, mila, da ti spavaš.
— Omamila me injekcija, ali ne spavam. Čula sam
što si rekao. Ne idi, dragi moj, čuvaj svoj život, ljubavi
moja!
Ana Marija pogleda okolo, a oči joj le napuniše sumama.
— Moja je rođena majka, ali se bojim da je Leopol-
dina imala pravo. Jao meni, jao! Možda me ipak nije
majka otrovala.
Doktor Lučić uđe s doktorom Pasinijem u sobu. Bolesnica poviče:
— Nije on ništa kriv, dragi doktore. Slučajno sam
čula, ja neću da on ide na brod, ja ga previše volim. Bo
jim se za njega.
— Želite li ozdraviti, mlada gospođo?
— Od srca želim živjeti, radi sebe same, radi njega
i našeg djeteta.
— Onda neka ide i pokuša doznati što ste popili u
čaju.
Ana Marija pogleda Ranka:
Oh, kako bih rado da ozdravim Što prije, da se riješim ovih strašnih bolova koji su sve teži i teži. Mili moj, kad liječnik kaže, pođi, ali se čuvaj. Budi oprezan, dragi,
ljubljeni moj. — Digne oči i nastavi: — Ali ne idi sam. Povedi svog oca ili kuma. Sam ne idi, pa bilo od mene ne znam što. Znaš, mili moj, odmah bih od boli umrla da se
tebi nešto dogodi.
— Dosta je, gospođo, govora i plača.
— Ranko, pođi.
Ranko poljubi Anu Mariju, a ona digne ruku, te ga

45
čvrsto privine uz sebe. Dugo ga nije pustila, te mu tiho reče:
— Samo da uspiješ doći do nje, mili moj!
— Doći ću, draga, doći. Gledaj, ovim ću rukama
razoriti sve prepreke.
— Kada dođeš do nje, reci: »Krv vaše krvi, zakli
nje vas mlijekom koje je sisala. Dajte joj po drugi put
život!« Ne trebam ništa, mili moj, nego samo zdravlje i
tvoju ljubav.
Ranko se jedva otrgnuo od Ane Marije. Potrči prema vratima sav izvan sebe.
— Čekaj, Ranko, i ja ću s tobom — reče profesor.
— Neka ide i otac i koji od rođaka.
— Dobro, kume dragi, dobro, samo žumo. Jao meni,
jaol Hvata me jeza i strah.

XXXVI

Svi su pošli ravno na obalu i uzeli čamac. Ranko je pozvao svoja dva bratića Antu i Pavu, da ih odvezu do broda. Profesor Zvonarević uspeo se sa Rankom na brod. Odmah
su sreli grofa.
— Kakve nam novosti nosite, gospodine profesore?
— upita grof profesora, kao da Ranka i ne vidi.
Profesor Zvonarević nije još ni dospio odgovoriti, jer je Ranko već progovorio:
— Gospodine grofe, Ana Marija je opasno bolesna,
liječnici su me poslali grofici po lijek.
Grof pogleda Ranka, te će mimo:
— Pametno su vas savjetovali liječnici, majka je naj
bolji lijek svome djetetu. Ako grofica može, ona će joj
sigurno pomoći.

46
 Grof se zaputi prema kabini i pokuca na vrata:
— Regina, otvori, došli su te moliti đa dadeš lijek
za Anu Mariju, njoj je vrlo zlo.
Iznutra se čuo grofičin glas:
— Pusti me, Antune, na miru. Zar sam ja liječnik?
Kakav lijek da joj dadem?
Na palubu su došli i Marija Terezija, gospodična Elza, kapetan Megler, a okolo su na brodu radili mornari. Ranko je čuo što je grofica rekla, dođe do vrata i reče:
— Grofice, Ana Marija je u bolnici. Nema joj spasa i
vi joj jedini možete pomoći. Molim vas, kao Boga vas
molim, recite, napišite od čega se razboljela. Vi to znate,
vi to morate znati.
— Odstranite tog luđaka! — čuo se iz kabine grofičin
glas.
— Nisam lud, grofice, već strašno nesretan. Ljubljeno
biće pati, trpi i stradat će životom. Milost, milost, milost,
ako imate truna dobrote u srcu.
— Odlazi, zavodnice, ti si mi upropastio dijete.
— Jao meni! Ja vas molim, za nju, za vaše rođeno
dijete. Ona vam sa suzama u očima poručuje: »Zaklinji
majku, koja me rodila, neka mi po drugi put dadne život.«
Milost, milost za vašu rođenu kćerku.
Grofica opet zaviče:
— Odvedite ga, ubijte ga ili zatvorite, ne mogu slu
šati njegova glasa.
Svi su stajali kao skamenjeni, a Ranko je zdvajao, te će opet:
— Recite uzrok bolesti Ane Marije. Ona kaže: »Ja
vam potvrđujem: blago, biseri, dragulji, sve je vaše.« Ne
trebamo ništa, ona Žudi samo za zdravljem.
Grofica je šutjela, a Ranko je napeto očekivao odgovor iznutra. Stajao je nagnut tijelom, a rukama držao

47
 ■
j&

. ''.*
r -±. •.
 ručke vrata kabine. Pogled je ustremio na vrata, odakle
bi mogao čuti grofičin glas.
Svi su bili mirni i tihi, sve je zanijelo Rankovo išče-
kivanje. Glas iz kabine nije dolazio, Ranko se osovi te
svom snagom zdrma ručkama. Udari nogom u stijenu ka-
bine, te očajno zavikne:
— Dajte glasa od sebe. Govorite, kazujte, tako vam
Boga jedinoga, čime ste otrovali rođeno dijete. Govorite,
govorite, da spasimo ljubljeno biće.
Svi su ostali kao skamenjeni. Grof je blijedio, a onda
opet pomodrio. Pogleda kćerku koja je stajala i preplašeno
gledala Ranka. Iz kabine se čuo hrapav, isprekidani gro-
fićin glas:
— Zar nećete odvesti tog luđaka?
— Nisam ja lud, opaka ženo! Ti si luda i sva si pro
kleta kad si zbog blještava blaga otrovala vlastito dijete.
Kazuj, govori, otkrij otrov, da spasimo Anu Mariju. Go
vori milom, jer ako te moje ruke dohvate, zakrenut ću
ti vratom.
Ranko se svom snagom i cijelom težinom svoga tijela
navalio na vrat kabine i udario Šakama u nadi da će
razoriti vrata. Upravo očajnički je zapomogao:
— Spasite dijete ako si mati! Vrati život i zdravlje
milom ljubljenom biću! Kazuj čime je otrovano nedužno
dijete što ga pod srcem nosi. Ana Marija, Ana Marija,
ah, draga moja mila, ti trpiš, patiš, a ova žena, tvoja
majka, koja nema srca, zatvorila se i šuti.
Od očaja je plakao i jecao, te drmao vratima, udarao
u stijenu i vrata kabine i ponavljao:
— Otkrij otrov, spasi, spasi rođeno dijete.
Iz kabine se čulo kako grofica preplašeno govori:
— Spasite me, ubit će me, odvedite ga. Ne mogu da
čuJL-m njegov glas.
Ranko skupi posljednju snagu, navali na vrata i željezo
se počelo savijati. On je stenjući govorio:
— Kada nećeš da spasiš svoje dijete ne treba ni ti da
živiš. Ja ću te zagušiti, ubiti i satrti, ogavna zvijeri!
Iznutra se čula strava i vrisak.
Kapetan Megler dao je mornarima znak. Dvojica uh-
vate Ranka i zapriječe mu, da dalje udara i provaljuje u
kabinu grofici.
Ranko uspije još nekoliko puta snažno udariti noga-
ma o vrata koja pod silnom snagom udarca popuste. Bro-
dom se orio grofičin vrisak.
— Jao, jao, spasite me, ubi me, uguši me, jao, jao,
grozna smrti.
Svi su se štrcali na vrata, a Ranko se borio s morna-
rima i molio ih da ga puste.
— Pero, Jože, znaš li za Boga?
— Znamo, Ranko, znamo, ali daj se umiri, ti si raz
jaren, učinit ćeš zlo.
— Pusti me, Jože. Zar je nisam molio? Moram je pri
siliti da mi kaže kojim je otrovom otrovala moju Ženu.
Kroz otvorena vrata čulo se još uvijek grofičino zapo-
maganje.
— Spasite me, spasite, on je tu, čujem njegov glas!
— Jože — vikao je Ranko — tako ti majke tvoje,
tako ti Boga i nebesa, zar ti nemaš srca za mene?
— Imam, Ranko, ali ne smijem.
— Pero, znaš li ti što je ljubav? Ti poznaš moju milu
dragu ženicu! Ona će umrijeti ako me ne pustite da pri
silim zmiju od matere da mi kaže koji je otrov dala mojoj
ženi.
— Ranko, ne budi lud, umiri se.
Ranko divlje zaviče, trgne se divovskom snagom,
istrgne se Peri i Joži iz ruku i potrči prema kabini.
 m
48 4 Dragulji i strani II 49
I
iS"'
¥-v,,'
 Vrata su bila opet zatvorena, pa je u očaju stao lupati
rukama, nogama, tijelom i glavom po vratima, te groz-
nim glasom zapomagati:
— Govori, kleta zvijeri! Vrijeme prolazi, a ljubljeno
biće bori se sa životom. Odaj otrov, prokleta bila!
Mornari su ga opet uhvatili i on se nije više borio, već
je glasno ridao iz svega srca kao malo dijete:
— Jao meni, nesretnom, umrijet će mi mila žena, po
gibe i dijete u njenoj utrobi. Govori, zvijeri, ili zanijemi
zauvijek!
— Sine — zavapi Lovro — sine moj dragi, dosta
je. Pokušao si molbom, a silom nisi uspio, jer je ova zvijer
izgubila dušu i srce.
Lovro je bio gologlav. U desnoj je ruci držao tešku
željeznu motku. Podigne glavu, lijevom rukom pokaže na
Ranka i reče mornarima:
— Pomozite mu da se spusti u čamac, ali pazite da
mu ne padne ni vlas s glave, tu sam ja, Lovre Petričić.
Svom snagom udari željeznom motkom po palubi, da
se sve potreslo. Kapetan dođe do Lovre, ali je stao dosta
daleko od njega, te ga sa strahom upita:
— Ja sam kapetan broda, trebate mene nešto?
Lovro je izgledao kao golijat prema sitnom kapetanu:
— Vas ne trebam, došao sam po svoga sina i želim
govoriti s grofom.
Lovro je stajao kao da je saliven od bronce. Čekao je
da se pojavi grof.
Kapetan je otišao po grofa. Ovaj je došao sav blijed
i uzbuđen. Za njima je išla Marija Terezija. Grof se snađe
te izdaleka reče Lovri:
— Zar vi tako, gazda Lovre? Vaš sin odveo mi kćer,
a maloprije zamalo da mi ne ubi ženu.
Lovro mrko i strogo, kratko odgovori:
50
— Ono prvo je već zastarjelo, grofe. Moj će sin sići
s uma! Čujete li ga kako nariče kao dijete od tuge i boli
za vašim djetetom i svojom ženom?
— Gazda Lovre, govorite što ste me zvali?
— Mirno i sabrano vas molim da pođete odmah ženi,
neka kaže čime je otrovala Anu Mariju.
— Znate li vi što ste rekli, gazda Lovre? To je objeda,
promišljena objeda na moju ženu. To se kažnjava teškom
robijom.
Lovro je ostao uporan i ponovi:
— Pođite, grofe, to je pred svjedocima rekla stara
Leopoldina, a liječnici tvrde da je Ana Marija otrovana.
Pitajte, ja čekam!
Grof posluša Lovru, te se zaputi u kabinu. Grofica se
skupila u fotelju, ruke je držala prekrižene na grudima, te
je govorila više sebi nego Elzi koja je sjedila kraj nje:
— Strašno, grozno, da me je mogao dohvatiti, već
bih bila mrtva, zagušena i iznakažena. Grozna, strašna bi
to bila smrt!
— Regina, umiri se — reče grof — sada si izvan
svake opasnosti, ali tu je njegov otac.
— Sto ti hoćeš od mene? Već ti vidim na licu, ku
kavico! Sto hoćeš? Govori.
— Regina, ako znaš kakvo sredstvo, pomozi, neka
nam živi dijete.
Grofica još jače privine ruke na grudi, te će hropćući:
— Moj muž, grof Herber, vjeruje onim luđacima.
Otrov, otrov! On me pita za otrov! Sto ja znam kakav
otrov? Ja se otrova bojim, ja se smrti bojim, ja hoću da
živim i da uživam. Desnom rukom povuče preko bisera,
te nastavi: — Ja hoću da se kitim i da krasim svoje grudi,
svoju kosu, ja hoću da budem lijepa i zamamna. Moji
biseri, dragi moji dragulji, kraljica nema takvih, već samo
51
 Regina Herber. Otrov, otrov, ja ga se bojim. — Okrene
se prema grofu i zaviče: — Odlazi, kukavico, ti si lud kao
i oni! Mene zvati na odgovornost? Mene, groficu Reginu
Herber?
Grof se udalji, dođe do Lovre, te mu reče:
— Zabuna je to, gazda Lovre. Moja žena ne zna ništa
o otrovanju.
— Grofe, ne nazivajte je preda mnom ženom. Riječ
Žena mnogo znači. Ona je čedomorka, jer ja vjerujem da
je ona otrovala Anu Mariju i njezino dijete.
Lovro to reče i okrene se, te siđe stubama u čamac.
— Ja ću tražiti zaštitu za svoju ženu. Znate li vi Sto
ste rekli Lovre?
Lovro se nije ni osvrtao na grofove riječi, te se sav
žalostan i utučen spusti u čamac. Obrati se Ranku:
— Sine dragi moj, saberi se. Ovo nisu ljudi. Uzaludna
je bila tvoja nada. Pođimo do bolesnice.
— Kako ću doći pred svoju jadnicu? Sirota, sirota
Ana Marija!
— Moramo se, sinko, uzdati u liječničku znanost, a
jo5 najviše.u Božju pomoć.
Ranko bolno zajeca:
— Gospode, Gospode Bože, uslišaj mene bijednika!
Ne zaboravi me, Kriste; Bože moj!
XXXVII
Ana Marija je ležala u bolnici na krevetu. Bolovi joj
nisu popuštali, ali je ona sve strpljivo podnosila. Kada joj
je bilo najgore, govorila je Luci:
— Majko, pogledajte, možda se već vraća Ranko.
52
— Doći će, dijete. Do broda je daleko, još se ne može
vratiti.
Za nekoliko časaka Ana Marija opet reče liječniku
Lučiću:
— Dragi doktore, pokušajte nešto, kao da sam uistinu
otrovana od nekog vama poznatog otrova. Mene strašno
boli, pomozite, dragi doktore.
— Zar vas ništa ne napinje, gospođo, u križima ili
niže, u trbuhu?
— Sve me boli, dragi doktore, jedino me više ne udara
moj sinčić. — Pogleda liječnika te će milo: — On spava,
siroče se veoma izmorilo. — Naglo podigne oči te zaviče:
— Jao meni, jao meni, strašno me uhvatilo. Boli, boli,
doktore dragi. — Obrati se Luci i reče: — Čujem ko
rake, netko ide, vidite, majko, dolazi li možda moj Ranko.
— Oni su, gospođo! Oni! Samo mir i strpljenja, bit
će sve dobro.
Ranko je ušao u sobu. Nastojao je da bude veseo, čak
se i smiješio. Klekne kraj kreveta, poljubi ženu, pogladi
joj rukama glavu, te će umiljato:
— Bit će bolje, mila. Liječnici će učiniti svoje, a i
Bog nas neće napustiti.
Ana Marija nije ništa rekla. Pomakne glavu od Ranka,
pogleda mu u oči, digne pogled na prisutne, te zaprepaš-
teno reče:
— Kako to izgledaš, mili moj? Kume. vama ću vjero
vati. Sto se to zbilo s mojim Rankom?
— Ništa, Ane, ama baš ništa, dugo je trebalo da
sazna razlog tvoje bolesti.
Ana Marija uzme Rankovu glavu među svoje ruke,
pogleda mu u oči i reče:
— Milo moje ljubljeno, ja čitam u dragim tvojim
očima, da je uzaludna bila tvoja nada.
53
 Ranko se sabere, te tvrdo i sigurno reče:
— Nije, sunce moje, ti ćeš ozdraviti, ja sam uspio,
ja znam uzrok tvoje bolesti.
— Mili moj, mene boli sve jače i jače, pomozi dragi,
pomozi!
— Sve ću ti dati, srce, duSu i krv. — Obrati se dok
toru Lučiću: — Poduzmite, doktore dragi, dajte lijek da
mi opet zasvijetli moje sunce.
Liječnik izađe, te se vrati sa Štrcaljkom za injekcije:
— Uskoro će podne, sada ćemo znati jer će bolest
sigurno krenuti nabolje.
— Mili moj, ti nisi saznao ništa. Ona, moja mati, ili
ne zna ili se sada boji govoriti.
— Ali, Ana Marija, mila moja, daj se umiri. Ti ćeš
ozdraviti. Evo, doktor ti je dao onu vrst injekcije koja
će djelovati.
— Da, ona ti nije htjela reći, ona se sada boji, ali
ja želim ozdraviti, mili moj, živjeti, živjeti želim. —
Obrati se profesoru Zvonareviću: — Kume dragi, pođite
i pozovite suca Horvatića. Neka dođe, ja idem na brod,
ja ću je zamoliti. Meni će reći, a ja ću joj dati bisere, dra
gulje, neka ih ona ima, a meni neka vrati život. Živjeti,
živjeti želim! Majko, vi ćete mi dati svoj topli rubac, mogu
i u mojoj dugoj spavaćici. Dajte mi tople kućne cipele.
Pođite, kume, ako mi ne htjedne reći, odmah mi mora
dati bisere, pokušat ću je time prisiliti.
Profesor Zvonarević pogleda liječnika i druge prisutne.
Liječnik slegne ramenima, a profesor reče:
— Uskoro će podne, draga Ane, bolje da ga zamolim
da to bude poslije objeda.
— Ne, kume, ne, meni se žuri, neka odmah dođe.
— Vama neće ništa djelovati injekcija ako se budete
uzrujavali, drago dijete.
54
— Nisam uzrujana, doktore, mirna sam. Ali moram
poći, želim poći, hoću ozdraviti zbog moga Ranka i zbog
moga djeteta.
— Dao sam vam jaču injekciju, bit će bolje.
Ana Marija pogleda Ranka:
— Naš je sinak miran, on se ne praćaka, on spava,
on nuni, haji, on me pusta da počivam, zna on da njegova
majka trpi.
Uzme Rankovu ruku i prinese je lagano na trbuh.
Gladila je njome pokrivač i nježno, milo i bolno, potiho
pjevušila:
— Haji, nuni, čedo milo, snivaj, snivaj slatki san.
A sada, mili moj, pomozi mi da sjednem. Majko, dajte mi
cipele, toplo ću se zamotati. Gospođo Duboković, zagla-
dite mi malo kosu. Sada mi dajte na glavu moju toplu ka
picu. Nju sam nosila po snijegu i ledu. Mili moj, sviđam
li ti se tako?
— Lijepa si, mila si, drago sunašce moje. Kako ćeš
ti, srce moje, poći?
— Mogu ja, mogu, Ranko. Ja hoću, ja moram, ja
želim da mi dugo, dugo živimo sretno.
Luče ustane i reče:
— Evo, mila, cipele sam ti svezala.
— Hvala, majko, ja sam gotova. Evo, kume, i suca
Horvatića.
Ana Marija sjedila je na krevetu, poduprta Rankovim
rukama, te će sucu Horvatiću koji je ulazio:
— Sigurno se niste nadali da ćete ići sa mnom na
brod. Oprostite što smo vas zvali, ali moram tražiti
ili zdravlje ili neka mi se vrate moji dragulji.
— Ja sam spreman, gospođo.
— Ranko, mili moj, ti ćeš sa mnom. Ja ću napreg
nuti sve snage. Pomozi mi, Ranko, da siđem.
55
 Ana Marija siđe s kreveta, napravi dva-tri koraka, ali
padne Ranku u namčaj i gorko zaplače:
— Bože moj, gdje je moja snaga? Doktore, dragi dok
tore, ja sam još jutros mogla hodati.
— Gospođo, to je od maloprijašnje injekcije. Odgo
dite polazak na brod poslije podne.
Ana Marija pogleda liječnika, pa suca Horvatića i
reče:
— Ne, nikako, ne. Ja ću moći, ja idem po zdravlje.
Sto bi rekao gospodin sudac! Pođimo, dajte mi ruku i vi,
kume!
Ana Marija opet pokuša, ali brzo klone. Ranko ju je
jedva pridržan da nije pala na pod.
— Jao meni, jao meni! Ne mogu više, boli me sve,
grčevi me muče, mučno mi je, nemam više ni trunka
snage.
Sjedne na krevet. Luče i gospođa Duboković pod-
metnu joj visoko jastuke. Ana Marija se nasloni i nakon
kratke stanke reče:
— Malo mi je lakše, ali znam da nikad više neću
moći na brod.
— Ana Marija, Ana Marija, mila moja, što ti to go
voriš?
— Oprosti, srce moje milo, previše sam slaba, pa
govorim ono što osjećam. Vi, nebesa znate da želim živ
jeti, alt snaga me napušta.
— Nemoj, mila moja, takvim riječima razdireš mi
grudi.
Ana Marija obrati se doktoru:
— Utroba hoće da mi se rastvori! Pomozite doktore
dragi!
— Umirite se, gospođo, umirite se još malo. Injekcija
će početi djelovati.
— Kako ste dobri! Vi kažete da odgodim polazak na
brod do poslije podne.
— Bit će bolje, gospođo.
— Čekajte, čekajte, gospodine suce, ovaj strogi liječ
nik počeo me tješiti. — Zastane malo, uzme Rankovu
glavu, privine je k sebi, te kroz plač reče: — Moje su nade
propale, ljubavi moja, čuj me, ja više nemam mnogo
snage! Zašto hoćeš da me uzmeš od njega. Bože moj!
— Ana Marija, ljubljena Ana Marija, U to ne smiješ
misliti, a kamoli govoriti. Zbog sebe, zbog mene, mila,
zbog našeg čeda, vjeruj, Ana Marija, vjeruj! Bog je nad
nama, on neće zaboraviti na nas.
— Ali on nas, mili, napušta. — Pogleda ga i opet
reče: — Ljubavi moja, srce moje, ja sam se veselila životu
zbog tvoje sreće, zbog sreće moje i ovog našeg milog čeda.
Tebe ljubim, za tobom žudi moje srce. Da, ja ću živjeti
i otići ćemo daleko, daleko u nepoznati kraj. Bit ćemo
sretni i presretni. Hoćeš li mi ispuniti jednu molbu?
— Ana Marija, mila moja, kakvu to molbu imaš? Go
vori, mila!
— Obećaj, mili moj!
— Obećavam, mila, kunem se, jer tvoje su želje moje
zapovjedi.
— Onda čujte! Gospodine doktore, vidim da se lju
tite, samo malo, onda ću se odmoriti. — Obrati se sucu
Horvatiću i reče: — Na brod ne mogu ići danas, sutra,
ni prekosutra, jer su me izdale snage. Ali imam jednu
želju.
— Kakvu, gospođo, govorite!
— Pišite, gospodine suce, jer sama ne znam započeti.
Je li dobro ovako: »Ako mene preživi moj suprug Ranko
PetriČić, poslije moje smrti sve što je bilo moje ostavljam
njemu. Naročito napominjem nakit. Bisere, koji su po
56 57
 oporuci dopali meni, ostavljam njemu, a on neka s njima
raspolaže po miloj volji. Moja je želja da se on ni po koju
cijenu i nikad ne odrekne bisera. Neka ih traži dok ih ne
dobije. Makar me rodila ona Žena neka ne uživa u njima.«
— Ana Marija, draga moja, mila moja, Što ti to go
voriš?
— Gospodine suce, jeste li sastavili onako da to nitko
ne može prigovoriti. Dajte da potpišem.
Drhtavom rukom, ali s nekim posebnim žarom u
očima, potpisala je svoju oporuku Ana Marija Petričić,
rođena kontesa Herber.
Potpisanu oporuku preda profesoru Zvonareviću:
— Na oporuku moje prababe pazite, gospodine suce.
Dahne duboko: — Sada mi je malo lakše! — Onda se
obrati doktoru: — Osjećam kao da mi je malo hladno.
Sigurno ta strašna vrućina malo popušta.
— Dat ću vam da nešto popijete, drago dijete.
— Ćudi me, ne gori mi tako nutrina, ali svaku teku
ćinu mogu popiti.
Sudac Horvatić, profesor Zvonarević i Lovro udalje se
iz sobe. Liječnik joj dade lijek. Ana Marija ga popije i
upita:
— Da li je već veoma kasno?
— Još nisu ni dva sata.
— Ranko, majko, pa i vi gospođo Duboković, vi ćete
ogladnjeti pokraj mene. Pođite, založite nešto, meni je
sada, poslije ovoga lijeka, sasma dobro.
— Ne mogu jesti, mila moja, ima vremena, kasnije
Ću.
— Ranko — reće gospoda Duboković — ja ću poslati
vama, pa možete dati malo juhe i svojoj ženi.
— Zar ona smije jesti, gospodine doktore? Oh, hvala
Bogu, njoj je sad bolje.
Liječnik nije ništa rekao, već se udaljio da pošalje
hranu. Luče i gospođa Duboković pođu da založe. Tako
je Ranko ostao sam s Anom Marijom. Malo nakon toga
donijela je gospođa Duboković hranu. Ranko je grabio,
davao Ani Mariji onda stavljao sebi. Sav se preobrazio od
sreće i radosno govorio:
— Oh, kako sam sretan, blažen i zadovoljan. Ti smi
ješ jesti. Liječnik zna da si, mila, izvan svake opasnosti.
— Još sam slaba, mili moj, jedi ti, ja sam uzela malo
juhe tebi za ljubav.
— Samo budi jaka, mila moja. Ti ćeš se brzo opora
viti, mlada si, a ja ću te njegovati, tetošiti, ljubiti i bit
ćemo sretni, mila ljubljena moja, bit ćemo sretni.
— Zima mi je, dragi moj, daj mi svoju ruku.
Ranko se prislonio uz Anu Mariju, te je sav sretan
gledao kako je zaspala, jedino ga je svaki put ražalostilo
kada se trznula u snu.
Oko tri sata došao je liječnik s profesorom Zvonare-
vićem i tiho rekao:
— Morao bih joj dati injekciju, ali ako spava, kasnije
ću.
— Dajte mi, doktore dragi, injekciju — reče Ana
Marija — ja ne spavam, ja uživam kraj svoga Ranka.
— Kume, Ana Marija je jela malo juhe. Njoj je bolje,
zar ne, gospodine doktore?
— Zima mi je! — reče Ana Marija. — Pogleda Luču
koja je ušla i reče: — Majko, skinite mi kućne cipele,
zamotajte mi noge da se malo zgrijem. Doktore dragi, ne
boli me tako jako, samo osjećam u svojoj utrobi kao da
nešto teško leži na meni.
Liječnik joj je dao injekciju, profesor Zvonarević ga
pogledao, a Ranko je opazio kako je ovaj slegnuo rame-
nima. Protrne, problijedi, a iz usta mu se ote: ■
58 59
 — Jao meni, jao!
— Mili moj, kako si me preplašio! A meni je bilo
tako lijepo, zbunio si me.
— Govori, mila, govori! Svi Šute, pa govori ti, srce
moje, da čujem tvoj glas.
Preplašeno pogleda liječnika i profesora, te opet
svrne pogled na Anu Mariju:
— Sanjala sam, dragi, da sam bila u našem gaju.
Mirta je sva u cvatu, pčelice zuje i sišu nektar, mrka jela
treperi bodljikama i privija se boru. Zeleni ružmarin mi
luje mi ruke, ja ležim na mahovini, ona me hladi. Tvoj
uzdah priveo me u zbilju. Meni je hladno, veoma hladno,
doktore dragi, veoma mi je hladno!
Ranko sav očajan zamoli:
— Dajte joj nešto da se zgrije, doktore dragi.
— Ranko mili moj, ljubavi moja, ja se bojim da mene
više nikad neće biti u našem gaju, previše je bio lijep
san.
— Ne govori, to me ubija, Ana Marija, mila ljubljena
moja!
— Pođi ti sam u naš gaj, obidi, dragi moj, sve drveće,
sve cvijeće, svaki list, svaku travčicu i svaki kamenčić.
Pozdravi, dragi, sve njih, pomiluj ružmarin, poljubi mirtin
cvjetić, podragaj bor i jelu, ugrij, dragi, mahovinu na ko
joj smo zajedno ležali. Da, ugrij je, mili moj, jer meni je
hladno, veoma hladno, sva dršćem od hladnoće.
— Doktore, pomozite, pomozite, ako Boga znate!
— Ne, dragi, nije potrebno. Meni je lakše, mene ne
boli. On je još uvijek miran, on još uvijek haji, nuni,
dobro čedo naše. Oče naš, koji jesi, budi nam milostiv
na ovom i onom svijetu.
— Majko, gospodo Duboković, oče, kume, doktore,
pomozite, pomozite. Ana Marija, mila moja, želiš li nešto?
60
— Živjeti, živjeti želim, mili moj, ali moje snage pri
miču se kraju. Ugrij me, hladno mi je, dragi.
— Doktore, dajte joj moje tople krvi. Režite, sijecite
me, neka pije krv koju ljubi, ja vjerujem da će
ozdraviti.
— Dobro, Ranko neka bude, čudo se može
zbiti.
Doktor zareže na ruci Ranka. Ana Marija je
gledala
i reče:
— Ljubavi moja, željela sam ti reći, ljubi me vječno,
a ti, mili, krvi mi svoje daješ. Pit ću, jer živjeti želim zbog
tebe, samo zbog tebe ljubavi moja, jer on koji još uvi
jek. . .
Ana Marija je pohlepno sisala krv iz Rankove ruke i
dosta dugo nije prestala. Tek kada joj je ponestalo daha,
odmakne ruku, odahne i reče:
— Osjećam toplinu u sebi, Ranko, ljubavi moja, ne
daj me, oni Šute, mole se za mene, oni su izgubili svaku
nadu! — Zaplače, te će tužno kroz plač: — Neću, da se
odvajam od tebe, ja ne Želim smrti, živjeti, živjeti želim,
spasi me, gospode Bože! — Pogleda Ranku u oči, grčevito
mu stegne obje ruke, te uzrujano nastavi govoriti: — Da
li me shvaćaš, mili? Ja hoću, ja želim živjeti! — Zaplače,
te će jecajući kroz plač, nestrpljivo i brzo: — Ja moram
živjeti, znaš, moram! — Svrne glavu k l^emu, te će umi
ljato: — Obrisi mi, dragi, suze, da te mogu gledati.
— Ruke mi čvrsto držiš, mila.
— Da, mili, da, čvrsto, još čvršće ću ih držati. Ja ih
ne puštam, ja te ne dam, ne dam nikome. Znaj, mili. ne
dam tvoje mile ruke koje su nježno milovale mene. Tvoje
drage crne oči koje su milo gledale u mene. Bujnu tvoju
dragu kosu koja je zanosila mene, lijepo drago tvoje lice
koje je mene očaralo. Ah, krasna rujna usta, koja su lju
bila mene, ljubila, dragi, ljubila i rasplamtjela strasnu
moju ljubav za tebe. Neću, mili, da ostavim tvoje srce
61
koje kuca i bije samo za mene. Zar da ostavim tvoju dušu,
dragu, dobru i oplemenjenu dušu? Ne, ne, ja sve to ne
dam nikome! — Još jače, svom snagom povuče Ranka, te
nastavi kao da se s nekim bori: — Ne, neću, mili moj, ni-
kako, ja ne dam dragog, divnog, vitkog, jakog tvog tijela.
Ne dam ga, ne dam, ono je moje, samo moje. To ljubljeno
tijelo Štitilo je, branilo i žarko grijalo mene. Živjeti, živjeti,
živjeti, ja žudim za životom! — Uzdahne duboko, pusti
Rankove ruke te podigne svoje ruke na molitvu i bolno
zavapi: — Gospode, Gospode Bože! Zdravlje, zdravlje,
samo mi zdravlje vrati. Gospode dobri. Daj se smiluj, da
živim! — Podigne ruku još više iznad sebe i jače za-
vapi: —
— Ljubim ga, Gospode, ljubavlju vrhunaravnom. Ti
si, Gospode, stvorio tu ljubav, molim te ne daj da odem
s ovoga svijeta.
— Ana Marija, Ana Marija, ja te ne dam, ti, živote
moj. Živi, mila, bori se za život, nemoj malaksati, mila,
jedina! — Pruži joj ruku, skine vatu i reče: — Pij još
krvi moje, svu ću je tebi dati, uzmi mene, ljubavi, samo
ti živi.
Ana Marija povuče nekoliko gutljaja, pa odmakne
ruku, svrne pogled na Ranka i tiho reče:
— Ne mogu, ne mogu više. Jao meni, ja moram poći.
Moram, a želim Živjeti! Vodi me, mili! Pođimo, mili moj,
odvedi me posljednji put u lijepi naš gaj. — Podigne ruku,
napravi njome znak kretnje, te nježnim glasom, koji je
srce parao, reče: — Tamo, dragi, kod mirte, ležimo na
mahovinu, položi svoju glavu bliže moje. Ovako, ovako,
mili! — Privuče Rankovu glavu do svoje, te isprekidano
nastavi: — Sasma uza me, još bliže, ljubavi moja! Ovdje
hoću da osjetim miris ružmarina, bliže se priljubi uz mene.
Hladi me mahovina, bliže, bliže, još bliže, ljubavi moja!
62
Srećo moja, živote moj, bliže, bliže, bliže! Lijepo, divno,
krasno, ugodno, toplo, dragi! Toplo mi je kraj tebe! Nosi
me, nosi, bit će nam lijepo, lijepo. Lju-ba-vi-i! Ne uvedi
nas u napast, nego oslobodi nas od zla, sada i u čas smrti
naše A-a-men ...
Posljednje riječi Očenaša trgle su Ranka, te zdvojno
zaviče:
— Ana Marija, Ana Marija, ljubavi moja! Zašto, ah,
zašto? Kako si me smjela i mogla ostaviti? Joj meni, umrla
si u našem gaju. Jao, jao, ja ne mogu i neću da živim.
Doktore, kao Boga vas molim, dajte meni otrova, usmr
tite me! ^Ana Marija, Ana Marija, zašto me nisi povela sa
sobom? Jao meni, ne mogu i neću da živim. Jao meni,
oh, kako si provalila, nesmiljena smrti, da te moje oči
nisu vidjele ni ruke dohvatile? Zašto, zašto si mi otela
ljubljeno biće. Smrti, smrti, smrti, smrti, okrutna, opaka
smrti!
Bacio se preko Ane Marije, ljubio ju je, grlio, milovao
i tako milo zvao da su iz svih soba nagrnuli bolesnici da
čuju i vide nesretnog mladića kako plače i jauče za
umrlom ženom.
Lovro pristupi Ranku:
— Sinko, bila je volja Božja. Dođi da urede Anu Ma
riju za posljednji put.
— Ja se neću micati od nje. Pustite me, oče moj!
Srce će mi pući. Jao meni, jao meni, sudbino moja
nesretna!
— Ranko — reče doktor Lučić — sjedite ovamo dok
vašu ženu presvuku i polože na odar. Onda je čuvajte
dalje. Lovre, ostavite Ranka, a pođite i vi, gospodine pro
fesore, da sve uredite. Sprovod neka se obavi sutra oko
osam sati. Vi me shvaćate, to je otrovanje, a žena je u
drugom stanju. Pustite Ranka neka se dosita isplače, ta
63
■
on je mladić, malo odraslije dijete, bit će mu lakše! Dragi
jadni mladić!
Strogi, surovi doktor Lučić pristupi Ranku i pomiluje
ga po glavi. Prigne glavu, zadrži je neko vrijeme uz Ranka
i reče:
— Vidio sam u svom životu kako umiru mnogi ljudi.
AU ovo je jedinstven slučaj! Ovako rijetka i lijepa velika
ljubav, pa da se umiješa smrt! Ovo je i za moje okorjele
živce previše. — Svrne očima prema krevetu: — Jadni,
jadni dragi mladi i lijepi stvore, ni pjesnici ne bi mogli
napisati ljepše rijeci o tvojoj velikoj ljubavi, nego što si
ih sama izrekla. Da ti znaš kako duboko žalim što nisam
bio u stanju da ti spasim život.
— Jao meni, jao sirotice draga, mila, ljubljena moja!
Daj, mila, daj se moli tamo gore da i ja pođem s tobom.
— Ranko se udari rukama po glavi i zaviče: —Ana Ma
rija, Ana Marija, svjetlo moga života.
— Plači sinko, plači, samo plači, olakšat ćeš patnje
svoga srca.
Strogi liječnik Lučić podigne visoko glavu i brzo ode
jer ga je u srce dirnula smrt Ane Marije i bolni Rankov
jecaj. Dok je odlazio, Ranko ga je molio:
— Donesite otrova, doktore dragi, ne mogu i neću
da ja živim, kad je moja Ana Marija mrtva. — Skoči,
odgurne sve od kreveta Ane Marije, te je stade ljubiti,
grliti i milovati, nježno i milo je dozivati, moliti je i za-
klinjati: —■ Probudi se, probudi, mila, ljubljena moja! Jao
meni! Zar ni ti nemaS srca za mene, moj ugasli živote?
Cijelu noć Ranko je probdio kraj odra Ane Marije.
Nije poslušao ni oca ni majku, ni kuma Zvonarevića.
Ostao je gluh i neumoljiv na sve njihove riječi.
Ujutro je dao da ga urede i obuku za sprovod. Bio je
blijed i požutio od tuge i bola.
64
XXXVIII
Cijeli Šibenik i sva bliža okolica skupila se već rano
ujutro u bolnici. Svi su željeli da vide mrtvu Anu Mariju.
Strašno zaprepaštenje išlo je od usta do usta. Umrla
je mlada žena u visokom stupnju trudnoće, sa živim dje-
tetom u utrobi. Takav se slučaj još nikad nije dogodio.
Bog daje trudnoj ženi snagu i izdržljivost, te ne dopušta,
da ona umre ako je dijete u njoj živo. Bit će to nesreća
jer samo nesretan slučaj može usmrtiti trudnu ženu.
Rankovi bratići, koji su bili s njim na brodu i čuli
njegovu optužbu, povjerili su svojima kao strogu tajnu
da je Rankovu ženu otrovala rođena majka.
Ta se vijest proširila gradom, samo što se svatko bojao
da to javno kaže jer su svi bili u strahu da ih vlast ne
pozove na odgovornost. To se širilo kao tajna:
— Govori se da ju je otrovala rođena mati.
Mladež nije išla u školu, već se skupila oko bolnice.
Trgovci nisu otvarali trgovine, a obrtnici radionice. Svi
ribari bili su na okupu. Činovnici nisu išli u urede, a još
je više bilo pričanja i komešanja kad je javljeno da će
sam šibenski biskup obaviti sprovod. Mjesna glazba svi-
rala je pred bolnicom tužaljke od sedam sati ujutro. Sve
simpatije i sućut svih građana i seljaka bile su uz Ranka.
S mržnjom i prezirom govorili su ljudi protiv okrutne
grofice. Ćule su se kletve naroda, a svi pogledi svraćali
se prema luci gdje je bio usidren brod:
— Prokleta bila, gadna ženo! Zatrlo im se sjeme do
devetog Jcoljena!
Biskup je došao u pratnji velikog broja svećenstva.
Svi su ušli u sobu gdje je ležala Ana Marija. Biskup je
blagoslovio mrtvu ženu i, podižući koprenu, rekao je:
— Lijepa je kao da spava. Čini mi se da je ljepša
i Dragulji 1 tttMti II 65
y x*.
mrtva nego onda kad sam je upoznao na zarukama s kne-
zom. — Priđe Ranku, koji je stajao kraj odra, i reče: —
Umiri se i saberi, sinko. Strašno je, ali i tu je prst Božji. Bog
zna koje prokletstvo prati obitelj grofova Hcrberovih. Bog
je izabrao baš nju, tvoju nevinu ženu, da bude žrtva. Budi
jak, došao sam osobno da je blagoslovim i predam materi
zemlji.
Bolan je bio prizor kada su lijes stavili na zemlju i
htjeli zatvoriti Anu Mariju. Ranko je kleknuo kraj lijesa,
zagrlio Anu Mariju, te joj ljubio hladno lice i milovao
mrtvo tijelo. Kao sulud ljubio je u usta, dugo držao svoje
usne na njezinim, onda dizao glavu i naričući govorio:
— Jao meni, jao! Ana Marija, mila moja! J posljednja
nada propada mi. Tvrdo sam se nadao, čvrsto sam vjero-
vao da ćeš me mrtvim hladnim ustima zatrovati. Ljubljena
draga moja, čuj posljednju molbu moju, posljednji vapaj
srca moga. Daj, draga, daj povrati otrov na usta svoja, da
se ja mogu otrovati, da umrem i pođem s tobom. Jao, lju-
bavi moja, je te ne puštam. Zar ja da živim, a ti, sama i
osamljena, da ležiš u crnoj zemlji? Ana Marijo, Ana Ma-
rijo, mila i draga, ljubljena, uslišaj moj vapaj! — Jedva su
otrgnuli Ranka koji je naricao i govorio: — Kako ste bez
srca, oče moj, kume dragi! Zašto me odvajate od nje?
Imajte srca, pustite me da umrem!
Još je teže bilo s Rankom na groblju kada su lijes
položili u grob. Toliku je silu upotrijebio da zamalo nije
skočio u grob na lijes. Jedva su ga zadržali bratići Ante i
Pave, mladi i jaki momci, jer su Lovro i profesor Zvona-
rević bili izmoreni vodeći ga do groblja.
Nije se dao odvesti od groba, već je klečao i molio
da ga zakopaju s ljubljenom ženom.
Plakalo je staro i mlado, muško i žensko. Starom
biskupu tresla se brada od uzbuđenja dok je govorio po-
66
sljednju molitvu nad pokojnicom. Kada je svršio blagoslov,
pristupi Ranku i reče:
— Znam, sinko, ljubio si pokojnicu s velikom ljubavi,
ona je to i zasluživala jer je sav sjaj, raskoš, blago i bo
gatstvo Čak i roditelje, ostavila zbog velike ljubavi prema
tebi. Baš zbog te velike ljubavi stišaj svoje boli i živi,
poštedi je da joj duša ne pati od boli nad tvojim plačem.
Voliš je, trpjela je, sirotica, tjelesno dosta. Daj, sinko,
poštedi je da joj duša ne pati od boli nad tvojim plačem.
2iv u zemlju ne možeš i ne smiješ. Takva je volja božja.
Riječi velikog svećenika trgle su Ranka, te ga je široko
gledao. Stara Mara Jurić, daljnja Rankova tetka, provuče
se do njega i glasno reče:
— Čuo si, sinko, što presvijetli biskup kaže. Mrtvima
godi naša tuga i plač dok su u kući na odru, ali kada sve
ćenik stavi posljednji križ na njih u zemlji, tada mora pre
stati plač i očaj. Sada joj je potrebna samo molitva jer
joj plač strašno uznemirava dušu.
Profesor Zvonarević pristupi, podigne Ranka i reče
mu:
— Obećao si joj, sinko, da ćeš ispuniti njenu posljed
nju želju. Zakleo si se i drži riječ. Živi zato da bi osvetio
svoju ljubljenu ženu.
Prvi put od jučer Ranko je rekao sabrano:
— Da, kume, ja sam obećaoj ja ću obećanje i održati,
ne smijem umrijeti dok ne osvetim Anu Mariju. — Za
stane pogleda prema moru i reče: — Uzet ću onoj najpo-
gibeljnijoj zvijeri dragulje, uzet ću ih samo zato da ih ona
nema i zakopat ću ih u grob moje ljubljene Ane Marije.
— Okrene se grobu i dugo je gledao u nj. Više nije plakao
ni naricao, već nakon nekog vremena reče: — Spavaj
slatko, srce drago, počivaj vječni san, a našem čedu i dalje
pjevaj pjesmicu: Haji, nuni, čedo drago, snivaj s majči-
67
com vječni san. Do viđenja gore, gdje vlada vječna
pravda, ljubljena moja Ana Marija.
Opet je došao Lovro, uzeo Ranka pod ruku, te ga
poveo kući. Popustila je napetost živaca kod Ranka. On
se svom težinom naslonio na oca i bratića Pavla. Bez riječi
su išli, ali Ranko najednom klone i padne u nesvijest.
Liječnik ga je dao položiti na ista nosila na kojima su
maloprije nosili mrtvu Anu Mariju.
Doktor Lučić je naložio da ga nose u bolnicu, ali Luče
nije to nikako dopustila.
— Ne, ne, nikako ne. Ondje je vidio mnogo tuge i boli.
Kući, samo kući, pod rodni krov, ja njegova majka, privest
ću ga k svijesti, dati mu snage. Mlad je, zdrav je, preboljet
će brzo.
Luče je imala pravo. Cijeli dan i noć Ranko je ležao
i spavao kao bez svijesti. Drugo jutro probudila ga je
tetka Mara Jurić, tarući mu lice i tijelo jakom rakijom
travaricom.
Kad je Ranko opet došao k svijesti, dugo je gledao
oko sebe uskomešane tetke i strine. Luče priđe k njemu,
pomiluje mu lice i upita ga:
— Je si li se ispavao, sine moj?
Ranko ništa ne odgovori majci, već upita:
— Da li je kum Zvonarcvić u kući?
— Nije, sinko, otišao je na sud.
— Dobro, majko, kada dođe, neka mi se javi.
— Hoće on, sine moj, hoće.
Luče, i ne pitajući ništa Ranka, prinese mu ustima lon-
čić kuhana vina koje je cijelo vrijeme držala u pripremi.
Ranko popije jer mu je godila tekućina, okrene glavu
i šuteći ostade dalje ležati, te je za kratko vrijeme opet
zaspao.
Tela Mara Jurić došla je tiho na prstima do Rankova
kreveta, čula je disanje, mahnula rukom prema Luci i
rekla:
— Ja ti više ne trebam, Luče. Ne trza se, živci mu
nisu stradali, a čim se probudi, tražit će da jede. Mladost
i snaga nadjačaju bol i tugu, neće mu biti ništa.
Profesor Zvonarević došao je oko podne. Luče, Lovro
i on sjeli su u kuhinju. Profesor je hotimično vrlo glasno
tumačio Lovri:
— Čitav je sud na Rankovoj strani, naročito sudac
Horvatić. Oporuku je sud prihvatio kao pravovaljanu.
Doktor Purić, koji zastupa groficu Herber, uložio je žalbu,
ali, promislite, Lovre, tu brzinu, već danas je sudac odbio
žalbu i uvažio oporuku. Danas je naš odvjetnik doktor
Benčić sastavio tužbu i traži da se biseri odmah izruče i
pohrane na sudu. Naveo je kao opravdani razlog to što
se ona prokletnica nije držala sudske odluke i predala
bisere. Kažete, kuma Luče, da se Ranko probudio i nešto
popio.
— Jest, kume, jest. Teta Mara otišla je kući i uvjerena
je da je sve dobro prošlo. Hvala Bogu, nije ono čega se
bojao doktor Lučić, nije slom živaca. Siromašno dijete,
koliko je u ovih nekoliko dana prepalio.
XXXIX
Bio je lijep, vedar dan. Bilo je hladno, ali je sunce
obasjavalo prozore Lovrine kućice. Zastalo je u sobici
gdje je ležao Ranko.
— Loži, Luče, štednjak, loži, neka je toplo, možda će
se Ranko probuditi.
— Možda bi bilo dobro da ga ja probudim, kumo.
68 69 ■/>::. ■ .. .,■ \: ,./r*
 — Nemojte, kume Lovre, san za mlada čovjeka znači
što i hrana.
Javio se Ranko:
— Ne treba, oče, ne treba, ja više ne spavam, samo
sam iznemogao.
— Ojačat ćeš ti, sine moj, evo, majka je spremila
krepku hranu za tebe.
—- Hvala, majko, neću ništa.
Profesor Zvonarević ustane i pode u sobu do Ran'.a.
— Potreban ti je bio san, sinko. Drago mi je da si
se probudio, trebaju mi tvoj potpis i punomoć za doktora
Benčića. Sudac Horvatić vjeruje nam da radimo ono što
ti želiš, ali bi mogao staviti prigovor doktor Purić, a bio
bi u pravu jer ti nisi još dao punomoć.
— Posljednje riječi čuo sam, kume, kada ste pričali
ocu. — Ranko stavi ruku pod glavu, zagleda se, te nakon
kratke stanke reče: — Najradije bih da se nisam uopće
probudio, kume.
— Sinko moj, zar tako malo misliš na svoju majku?
— Ništa ne mislim, majko, sav sam bez volje i misli.
— Dao si joj obećanje, sinko, ne smiješ dopustiti, da
ona zvijer posjeduje bisere. — Nema za nju veće kazne
i goreg poniženja! Sve zlo počinjala je uzalud, svoje omi
ljene dragulje, obožavane bisere, morat će predati tebi.
Ranko, mi to moramo urediti. Neka prokleta žena umre
onako kako je i zavrijedila, ali mi popustiti nećemo i ne
smijemo.
— Slažem se s vama, kume. Da, pravo kažete, obe
ćao sam, a ja ću obećanje i održati.
— Takav mi se sviđaš, Ranko moj.
Luče je držala oveću zdjelicu juhe i reče:
— Posrči, sine, nekoliko žlica. Nisi ništa jeo već go
tovo tri dana. Daj, daj, drago moje dijete.
70
— Ne mili mi se ništa jesti, majko, najradije bih ova
ko ležao i snatrio i samo mislio na ono kako je bilo lijepo,
te bih želio samoga sebe uvjeriti da sam snivao ružan i
okrutan san.
— Ljepše ćeš snatriti, sinko, ako što pojedeš.
Cim se Ranko odlučio da jede, njegova zdrava narav
tražila je svoje. Profesor Zvonarević živo mu je opisivao
što je uredio na sudu. Ranko ga je samo pogledavao, sje-
dio na krevetu i jeo, a Luče je neprimjetno dodavala u
tanjur. Ranko upita profesora Zvonarevića:
— Onda ste vi, kume, u moje ime tužili onu zmiju
da mi preda bisere?
— Sud je usvojio oporuku kao pravovaljanu, te sud
ska vlast sada traži u polog bisere. Doktor Horvatić kaže:
»Predat ću odmah bisere Ranku, a oni neka se žale na
koji bilo sud, pogriješio sam prošli put, sada više neću.«
Jedino me upozorio na onih sto tisuća forinti što je grof
ostavio kao polog.
— Ne bojte se, kume — reče Lovro — Ranko i po
kojnica dali su mi ih da ih spremim.
Luče nehotice udari u Rankov tanjur, povuče se, ali
je Ranko to zamijetio i reče:
— U sebi sam se čudio kako to da ne mogu taj tanjur
isprazniti, a taj izvor bio je u vašem loncu, majko. Prejeo
sam se, jedva dišem.
— Evo, sinko, ispij malo vina.
Lovro pruži polić s vinom, a Ranko povuče prilično
jer su meso i riža tražili tekućine. Luče se od sreće smije-
šila što je svojom lukavošću nahranila sina, a Lovro je
pogledavao kuma Zvonarevića i htio ga upozoriti da li
opaža kako Ranku u grlu klokoće vino.
— Sada se, sinko, obuci, pa čeć poći sa mnom do suca
Horvatića.
71
 Ranko ništa ne reče. Sjedio je na krevetu i Šutio. Svrne
pogled na kuma, te tiho i tronuto upita:
— Dragi kume, kad biste vi htjeli sve to za mene ure
diti! Ja ne volim ići među svijet, a i teško mi je kada
Čujem govoriti o njima. Naročito strašno bilo bi mi da se
sretnem s njom. — Lice mu pocrveni i uzbuđeno reče:
— Mogao bih se, znate, kume, zaboraviti, te joj zdrobiti
glavu kao ogavnoj otrovnoj zmiji koja svojim ubodom
uništava ljudski rod.
— Nećemo se sastajati s njima, ali ako želiš održati
obećanje, onda se na tome mora i raditi.
Ranko podigne glavu, uzdahne i reče:
— Da, obećanje! Oh, draga i mila moja Ana Marija!
S tim obećanjem, koje sam ti dao, primorala si me da
živim. Jest, ja sam ti obećao, ja ću obećanje i održati. Bi
sere joj moram oduzeti i kazniti ogavnu zmiju. — Za
stane, zagleda se, te lagano i tronuto reče: — Sto je meni
do tog golemog blaga, do tih predivnih dragulja, blještavih
bisera, kad tebe nema kraj mene, ti najljepši dragulj ži
vota moga!
— Vrijeme je, Ranko, da pođemo na sud. Druge veće
kazne za nju nema!
XL
Na brodu je nastalo zaprepaštenje kad je Ranko sa
svojima otišao. Brodom su odzvanjale njegove vruće
molbe i očajni vapaj, nadčovječne borbe, te gnjevne pri-
jetnje grofici da otkrije otrov.
Grofica se od strave i bojazni grčila u fotelji te kao
suluda ponavljala:
— Zaštitite me, spasite me! Ja se bojim da će me on
ubiti. Otrov? Kakav otrov! Neću da umrem. Spasite me,
čuvajte me, usmrtit će me, mučit će me! On me mrzi i
prezire. Otrov ...
»Otrov, otrov, dajte mi protuotrov da joj spasite
život. Moli vas i zaklinje vas, darujte joj po drugi puta
život! ćula je neprestano.«
— Ja to ne znam — vikala je ona — otrova ne poz
najem, ne znam.
— Regjna, umiri se — govorio joj je grof — otišli su
na obalu.
— Antune, je li da ćeš me ti čuvati? Ili možda njemu
vjeruješ?
— Sav sam izvan sebe, ali te ne bih mogao očuvati.
Kapetan Megler je pojačao stražu na brodu i oko broda.
Umiri se, neće ti nitko ništa.
Grof je bio potišten i zbunjen. Uzbudio ga je Rankov
ispad i potresla njegova objeda što ju je iznio protiv gro-
fice, te su mu cijelo vrijeme zujale u ušima riječi: »Kaži
otrov kojim si otrovala rođeno dijete!« Sam je sa sobom
govorio, premda je svom silom nastojao da ne misli na to.
Ali se toga nije mogao otresti. Pred sobom je vidio Lovru,
kako mu ozbiljno govori: »Pitajte svoju ženu, neka kaže
kakvim je otrovom otrovala Anu Mariju.«
— Grozna je to objeda! Pa to je da siđeš s uma! Moja
žena viče i jauče, moram je miriti, a u glavi mi šumi.
Otrov! Otrovana kći! Otrovala ju je rođena mati!
Grofica se nije usudila nikome dugo gledati u oči, niti
je dopustila da u kabini bude jako svjetlo. Ruke je svaki
Čas dizala prema grudima. Tko bi je pomno promatrao,
lako bi mogao opaziti kako joj nestaje daha, a izraz lica
se preobražava. Usta bi joj se umirivala, a iz očiju joj
sijevala strast i zadovoljstvo. Rukama je pritiskala grudi,
oči je uprla prema vratima, a usta su sa sigurnošću zado-
72 73
' *V n J r i U i . \<i ,

'■%**m
 voljno šaputala: »Tu su! Tu! Oni mi draže tijelo, burkaju
krv, burkaju opojnu strast.« Potrese glavom te progovori
za sebe: »Dogodilo se ne znam što strašno i užasno, ne
marim, neću da znam, glavno je da ste uza me, pre -
dragi dragulji moji!«
— Treba li vam što, gospodo grofice?
— On, vi ste to, Elza! Ne treba mi ništa, ostavite me
nasamo, odlazite da mogu zaključati vrata kabine.
— Nije potrebno, gospođo grofice. Zar ste zaboravili
da je kapetan Megler pojačao stražu.
— Otrov, otrov! Sto se ja razumijem u otrove? Od
lazite, Elza, želim biti potpuno sama.
Grofica Regina zaključa vrata, a usta su joj se grčila
i krivila, te je s prezirom ponavljala: »Protuotrov da dam?
Sto ja znam što može djelovati protiv otrova. Gotovo sam
već bila malaksala i živci su me počeli napuštati. Budila
se nježnost, a materinstvo se grozilo da umire kći, ljub-
ljena kći, krv moje krvi. Strašno, grozno, zamalo da se
nisam upropastila! Bilo mi je na jeziku ime otrova koji
sam sipala u čaj.«
Dršćućim rukama skidala je bisere s vrata i vadila ih
iz njedara. Položila ih je na krevet, gladila ih rukom, sla-
gala i milovala, a licem se prislanjala na njih i saputala:
»Vi ste me osvijestili, sjajni dragulji moji! Vaše čari pratit
će me i držati budnom cijeloga života da ne podlegnem
kajanju, a naročito će me štititi od grižnje savjesti. Vama,
samo vama se povjeravam, s vama smijem razgovarati, jer
sam zbog vaših draži otrovala ljubljeno dijete. Ne dam vas
nikome! Vi ste moji. Vaš sjaj i ljepota, vaši Čari i draži,
to je moj život. Jedva čekam da se vama okitim. Moja
ljepota, ukrašena vašim sjajem, vašim čarobnim svjetlu-
canjem, zapanjit će i osvojiti cijeli BeČ i carski dvor, te će
svi govoriti o meni.« JoŠ više se prikloni k biserima, te ih
74
od milja stade ljubiti. Načas prestane, držeći ih na ru-
kama, te sama sebe poče uvjeravati: »Moja pojava, ukra-
šena vama, djelovat će snažno i na zavidnike i zlobnike,
te će zaboraviti Šaputati i govoriti o mojoj Ani Mariji.«
Glava joj padne na krevet, ruke je ispružila, držeći visoko
bisere, a glas joj je po kabini odzvanjao: »Dijete, dijete,
ljubljeno rođeno dijete, zašto si to učinila? Kad si već to
uradila, zašto si tražila da ti predam ovo blago koje je moj
život!« Trgne se, privuče bisere na grudi, te će zapovjed-
nim glasom sama sebi: »Regina, ni riječi vise! Učinila si
to promišljeno jer se nisi htjela odvajati od bisera.« JoS
jače pritisne bisere na grudi, te će zanosno: »Da, nisam
se htjela i neću se odvajati od vas. Za vaš čar bila sam u
stanju učiniti sve, samo da vas zadržim za sebe.«
Na vrata kabine kucao je već nekoliko časaka grof
Antun i zvao:
— Regina, otvori, Regina, s kim razgovaraš?
— Majko, otvorite! — zvala je i Marija Terezija.
Grofica podigne glavu te srdito zaviče:
— Zašto me ne puštate na miru? Ni časa čovjek ne
može ostati nasamo.
— Regina, otvori, već si više od dva sata sama.
— Otvorite, majko, otvorite, opet strašna nesreća! —
kroz plač će Marija Terezija.
Grofica pohlepno i sa strahom strpa bisere u njedra,
te pođe i otvori vrata:
— Zar već nije svega dosta? Sto plačeŠ, Marijo Te
rezija?
— Da, Regina, nesreća — reče grof. — Mornar Ćiro
došao je maloprije iz grada i donio vijest da je umrla
naSa Ana Marija.
Grofica pođe natraŠke, zaustavi se kod kreveta, po-
digne ruku, te ponovi:
75
 — Što veliš? Umrla Ana Marija? Mrtva je sada!
— Mrtva je, majko, mrtva, draga mila sestra — za-
vapi Marija Terezija. — Njene lijepe oči nikad više neću
gledati, njen mili glas nikad me vise neće zvati. Draga,
mila, nesretna sestrice, otišla si zauvijek.
Grofica naglo skoči i poviče:
— Znala sam da će umrijeti. Da, umrla je! Sto pla
čete, što naričete. Ona je za nas umrla već vrlo dugo. Kad
je osramotila naš rod, tada je već umrla.
— Regina, ne mogu sebi pomoći, utučen sam, sav sam
izvan sebe. Strašna je i tajanstvena njezina smrt.
— Sto ti hoćeš od mene? Zar i ti tražiš otrov? Zar
me i ti sumnjičiš? Prestani mi govoriti, ti mekušče! Daj
plači, jauci nad kćerkom koja ti je okaljala ime i cijeli
rod. Neka je umrla, ne žalim za njom!
— Strašno si okrutna, Regina! Došao sam tu do tebe
sam s preostalim djetetom. Sami sebi ne moramo lagati,
Ana Marija je naše rođeno, ljubljeno dijete.
— Bilo je naše, ali više nije, znaj, ona nije moje dijete,
ako je tvoje. Ona je meni htjela oduzeti bisere, na moje
molbe ostala je gluha. Je li to moje dijete?
Marija Terezija pusti maha placu, te će kroz plač:
— Sirota Ana Marija! Kad pomislim da će te zako
pati u zemlju, onaku mladu, punu životne radosti!
— Sto i ti ne prestaneš? Biseri sad pripadaju tebi.
Kad se udaš, tebi ću ih morati dati na dan vjenčanja.

Grofica je upravo s grožnjom govorila svojoj kćerki. Marija Terezija podigne obje ruke iznad glave kao da se namjerava braniti:
— Ja ih se odričem, ja ih neću nikad poželjeti, niti
nositi, ja ih prezirem, sigurno su prokleti.
Grofica još jače pritisne rukama njedra, te punim glasom sla\ odobitno reče:

76
 — Prezri ih, samo prezri, draga Marija Terezija!
Dobro, nećeš ih! Oni su onda moji, da, moji. Odsada će
biti vječno uz mene. Neću više da išta čujem. Umrla,
umrla! Tako je moralo biti, bilo joj je suđeno jer je pre
zrela rod grofova Herberovih. — Obrati se grofu: — An-
tune, govori s kapetanom jer mi možemo sutra otputovati.
Nas više ne veže tvoje obećanje i sudska odluka. Ana Ma
rija je umrla, a Čim nema tužitelja, ne odgovara ni tuženi.
— Već je kasno, Regina, tamna je noć. Založi nešto,
živci su ti istrošeni, sutra ću sve urediti.
— Neću jesti ništa, ali ću leći i prvu noć ću se od
moriti jer ne moram strahovati za svoje obožavane dra
gulje!
Grof pogleda ženu sažalno. Marija Terezija je pritajeno i dalje jecala. Grofica se držala za vrata i kao da je jedva Čekala da kćerka i muž odu.
— Spavaj, Regina, mirno. Nitko ti više neće uzeti
bisere. Da, nitko, jer je Ana Marija mrtva i zauvijek nas
je ostavila.
— Zašto mi to ponavljaš? Znam da je mrtva. Umrla
je, nestala i nema je više među živima, ne žalim za njom!
I ona zalupi željeznim vratima, tako da je sve zatut-njalo na mirnom brodu.
— Dođi, Marija Terezija — reče grof kćerki — umiri
se. Živci tvoje majke sasma su popustili. Moramo je šted
jeti jer možda ona i nije kriva što je tako zavoljela te
nesretne dragulje!
Grof Antun nije mogao cijele noći spavati. Nije se ni skidao, već je sjedio u svojoj kabini, te razmišljao o tragičnoj smrti svoje kćeri. Cesto mu se javljala sumnja, ali ju je svom
silom tjerao od sebe. »Kako bi ona? Ta majka joj je, ljubila ju je. a sigumo je i dalje ljubi, kako je i ja volim i obožavam. Mila, draga Ana Marija! Zbog svijeta.

77
 zbog prestiža svoga roda ja sam te se prividno odrekao, ali moje je srce uvijek kucalo za tebe. Kukavan sam! Kriv sam ja! Morao sam biti muževan, a ne popuštati u svemu majci. Da, Ana
Marija, oprosti mi, tvoj slabi oiac kriv je tvojoj smrti. Mene bi ti sigurno poslušala, ja sam morao doći i poslušati Leopoldinin prijedlog, poslati te u svijet. Vrijeme bi izliječilo sve rane i sav
ponos, pa i gordost tvoje majke. Ana Marija, milo dijete, oprosti svome ocu! Žalost za tobom pratit će me cijelog života, pa i do hladnog groba!«
Bio je već dan kad je Marija Terezija pokucala na vrata očeve kabine.
— što želiš, dijete moje?
— Tražim dopuštenje, dragi oče, da još jedanput vi
dim sestru.
— Cijelu noć razmišljam o tome, draga kćeri. Ne
znam, savjetujem ti da ne ideš. Ćula si Čiru. da je sav
grad protiv nas, te bi razjarena svjetina mogla navaliti na
tebe. Ne idi, drago dijete, ostani ovdje uz mene, a možda
će te i majka trebati. Nemoj ići mrtvoj sestri, kad smo se
oglušili dok je bila živa. Ostani ovdje!
— Zgriješili smo, oče, veoma smo zgriješili! Pa onda,
ona sumnja na majku! To je strašno! Jadna, jadna Ana
Marija!
— Pusti, kćeri, ne podsjećaj ine. Strašno me progoni
i kori savjest, ali sad više nema pomoći. Siroto dijete, što
bih sve sada dao da ti mogu vratiti život! Ostani, kćeri,
ovdje i pođi do majke te je nastoj umiriti, tebe će jedinu
poslušati. Ja ću malo kasnije otići na sud, a onda ćemo ot
putovati, i to što prije i što je dalje moguće.
Marija Terezija ode. Grof ustane zlovoljan, neispavan, te sam sebe ukori: »Zar sam vrijedan da živim? Ja sam ništica, nisam vidio što mi radi kćerka, a sada sam dopu-
stio da mi je ubiju. Ah, strašna li mene! A i sada puštam da je pokopaju, ne pitam i ne istražujem uzrok njezine smrti. Od početka sam bio i sasma ću ostati pod ženinim uplivom. Slabić, pravi
sam slabić. Pravo ima žena kada me naziva meku scem, bez vlastite volje!«
Izađe na palubu. Hladni zrak i vjetar osvježiše ga. Pritegne kaput, te se zaputi u salon, gdje je našao kapetana Meglera. Popio je nekoliko čašica rakije i tek se onda malo smirio i sabrao.
— Molio bih vas, kapetane, da me pratite na sud.
Rado bih još danas otputovao u Rijeku, Pulu ili Trst, sve
mi je svejedno, samo da nisam više tu.
— Sve je spremno, gospodine, jedino da vas sud ri
ješi obaveze.
— Nadam se da sudska odluka sada gubi moć.
Grof pogleda kapetana, te će upravo stidljivo:
— Sigurno vam je poznato da je naša kćerka umrla.
— Da, znam, gospodine grofe. Moji su mornari svi
pod dojmom njezine smrti. Ja je nisam imao Čast pozna
vati.
— Da, mornari su je voljeli. Bila je s njima vrlo pri
jazna. Ah, jadna Ana Marija, strašan je svršetak tvoje
sudbine!
Momar Ciro dođe na vrata i reče:
— Doktor Purić želi s vama govoriti, gospodine
grofe.
— što on hoće sada od mene? Neka odlazi! — mahne
rukom a da nije ni pogledao mornara.
Još momar nije ni zatvorio vrata, a grof se naglo digne, te pode do vrata i preko svog običaja glasno poviče:
— Doktore Puriću, dođite, trebam vas. Zovite dok
tora Purića.
78 79
 Na to dozivanje trgne se grofica Regina u svojoj ka-
bini i reče kćeri:
— Daj, draga Marijo Terezija, pomozi mi da se ure
dim. Nešto je važno kad je došao naš advokat.
— Ah, što može biti važno, majko? Došao je reći
da je umrla Ana Marija.
— Prestani već o tome! Umrla, umrla! Zašto je tako
uradila? Mi je ne možemo vratiti u život.
— Ah, majko, kako vi okrutno govorite!
Marija Terezija pomagala je majci, ali nije mogla pre-
stati da jeca.
Grofica Regina pogleda zaplakanu kćer i reče:
— Nervozna sam, dijete. Živci su mi pri kraju, a sad
me je uzbudio i taj doktor Purić. Sve se ruši na mene, po
ludjet ću sasma.
Izađe iz kabine. Hodajući palubom, kopčala je halji-
nu, toliko joj se žurilo. Već s vrata vikne:
— Sto vas nosi do nas, doktore Puriću?
— Posao, gospođo grofice, samo posao, inače vas ne
bih uznemirivao.
— Antune, isplati doktoru račun. Možda ste se bojali
da ćemo otići.
— Ali, gospođo grofice, bio sam vaš odani savjetnik.
— Priznajte, doktore, malo je bilo koristi od vašeg
savjeta.
Doktor Purić pocrveni od Ijutine i ne odgovori na
grofičinu primjedbu kako je bio naumio, već odlučno
reče:
— Dolazim sa sprovoda vaše kćerke. Cijeli grad i
okolica bili su na sprovodu. Tragična smrt vaše mlade
kćeri, ta neobična bračna veza i neobično velika ljubav,
sve to privuklo je narod na sprovod.
— To nas ne zanima, doktore. Vi ste naš pravni za-
80
stupnik. Mi želimo danas otputovati. Gospodin kapetan
sve je spremio za polazak.
Doktor Purić nije se dao smesti, već, kao za prkos,
dalje nastavi:
— Cijeli je grad mirovao, čak i uredi nisu radili, i da
se lađari nisu vratili sa sprovoda, ne bih mogao doći ni
na brod. — Pogleda groficu, te će polagano, kao da hoće
izazvati još dulji dojam: —■ Samo jedna osoba nije miro
vala. Sudac doktor Zelimir Horvatić je još jučer poslije
podne otišao na sud, te već danas poslije sprovoda dosta
vio odluku.
Grofica skoči sasma do advokata kao da sluti neko
zlo, te ljuti to poviče:
— Kakvu odluku? Sta on hoće? Zar moja kći koja
nas je tužila nije mrtva?
Doktor Purić reče s pritajenim uživanjem:
— Sud je uvažio oporuku vaše kćeri kao pravovaljanu
i odredio nasljednika vaših dragulja. To je Ranko, muž
Ane PetriČić, rođene kontese Herber.
— Prokletstvo, zar bi tako nešto moglo biti?
Grofica Regina sruši se na stolac, problijedi i ostane
neko vrijeme bez riječi. Samo je očima kružila naokolo,
kao da traži pomoć i spas, te govorila tiho za sebe.
— Ne može to biti! To bi bilo grozno, upravo strašno!
Marija Terezija pokušala joj je pružiti vode, ali ona
rukom otkloni. Doktor Purić nije nimalo žalio groficu, jer
je i on bio uvjeren da je ona otrovala svoju kćer i odgo-
jiteljicu. On nastavi:
— Sud je prihvatio i prijedlog suca Horvatića, da se
biseri imaju bezuvjetno predati u pohranu suda. Nikakva
jančevina ne dolazi u obzir. On će sigurno doći i uzeti ih.
Grofica skoči, krv joj navre u glavu, rukama pritisne
grudi svom snagom, te će duboko i lagano:
6 Dragulji j strMti II 81
 — Ja ih ne dam živa od sebe, jeste li me i vi shvatih?
— Ovaj put hoćete, grofice, jer sudac Horvatić neće
imati obzira, a još manje smilovanja prema vama. On je
bio kod vaše kćerke na samrti i pravio oporuku po nje
zinoj želji. On sumnja i zna mnogo toga!
— Jao, grozno, strašno! Nisam dala svoj obožavani
nakit svome djetetu, a sad da ga izručim razbojniku, vuku!
Neću ih dati, ne, neću nikada, pa bilo ma što!
— Ovaj put morate, grofice, ali umirite se, tek sudu
u polog — dometne mirno doktor Purić.
Grofica, kao da je prečula, uzdahne:
— Ja sam mislila da je smrću Ane Marije sve uređeno
i da su biseri zauvijek moji. Ovakvom preokretu nisam se
nadala.
Grof, koji je cijelo vrijeme Šutio, uzrujano reče:
— Regina, Regina, kako si to rekla?
Grofica mahne nikom prema grofu, kao da ne polaže važnost na riječi svoga muža. Doktor Purić nastavi:
— Posljednja želja pokojnice bila je da njezin muž ni
kad ne prestane tražiti bisere. Rekla je: »Neka ih nema i
ne uživa u njima ona koja me je rodila.« Bila je kod pot
pune svijesti kad je pravila oporuku. Doktor Lučić je
potpisan na oporuci. Da, to je željela i nakon nekoliko sati
je umrla. Liječnici kažu od otrovanja.
Svi su šutjeli pod dojmom riječi doktora Purića, samo je Marija Terezija kroz plač rekla:
— Sirota Ana Marija! Ona je sigurno povjerovala kle
veti da ju je majka otrovala. Kako je to mogla? Ona naj
bolje zna kako je bila velika naša ljubav prema njoj!
Približi se grofici koja je duboko disala, te je pokusa zagrliti. Grofica ustane, privine je jednom rukom i reče:
— To je bila želja moje kćeri? Je si li ćula, dijete?
— Da, grofice, prije nego što je umrla.

82
 — Trebalo je da prije umre! — pogleda oštro dok
tora Purića i obrati se kapetanu: — Ja njima bisera ne
*dam. Kapetane, dajte nalog da putujemo, a ja ću bisere položiti u Beču pred Vrhovni sud.
— Spreman sam da izvršim vašu zapovijed, gospođo
grofice.
Grof Antun naglo ustane i prvi put u životu udari
rukom po stolu i poviče:
— Sto sam ja? Zar da ostanem lažac? Ne, ja to ne
dam. Ja, grof Antun Herber, obvezao sam se kod suda.
Dosta je bilo sramote i tragedije. Kći je umrla, žena obi-
jeđena kao trovačica, a ja da bježim kao varalica! Ne,
ostajem tu, barem da očuvam svoju čast kad nisam znao
bdjeti nad životom svoga djeteta!
Grofica se trgne na riječi svoga muža, te mu mimo ali
odlučno reče:
— Kad je tako, ja znam što ću učiniti. Ti, Antune,
želiš još i tragediju. Ja bisere živa iz ruku ne dam, jesi li
me shvatio!
Grof Antun nije ni pogledao ženu, već nastavi:
— Tragedija je počela, pa neka se i nastavi! — Obrati
se doktoru Puriću: — Hvfcla vam, doktore. Ostajemo
ovdje, u svemu ću se pokoriti sudskom nalogu.
Ostavi salon i povuče se u svoju kabinu. Ćulo se kako se dva puta iznutra zaključao. Grofica povuče kapetana na stranu i reče mu:
— Vi mi morate pomoći, vi valjda nećete dopustiti
moju smrt.
— Gospođo grofice, zakon je vlast, a ja sam državni
službenik i moram se pokoriti vlastima.
— Znam, kapetane, razumijem. Ali zavlačite, sakrijte
me i ne dajte ništa razarati na brodu. Shvaćam vas, ka
petane, vi ste uzbuđeni, bojite se za službu.

83
■j'>: ■ £$?,
 — Tako je, gospođo grofice.
— Ja to sve primani na sebe, a da vam dokažem
svoju naklonost, odlučila sam darovati vašoj majci dva
deset tisuća forinti.
Kapetan problijedi Čuvši za tako ogromnu svotu novaca. Razumio je da je to novac određen za njega, a ne majku, te reče:
— Ne obećajem ništa, ali ću pokušati u formi zakona
sve što je u mojoj moći. Imajte povjerenja u mene, gos
pođo grofice, učinit ću ono što mogu po zakonu.
Grofica je ostala na palubi cijelo dopodne. Premda je puhao hladan vjetar, ona je ostala do jednog sata, te sebe umirivala: »Danas valjda neće doći, barem ne do podne!« Rukom
je držala bisere u njedrima i govorila: »Ja vas ne dam, ne, ja vas ne mogu dati, meni bez vašega cara nema života!« Pogleda niz pučinu prema obali i, polazeći u kabinu,
promrsi kroz zube: »Bez vas, obožavani moji, ubila bi me savjest, progonio njezin duh, ali kad vas os jetim na sebi, a još" više kad vas moje oči gledajući miluju, nestaje savjesti,
nestaje duha Ane Marije. Vi morate ostati kraj mene i moji, vječno moji, obožavani biseri.«
Poslije objeda grofica je opet bila na straži. Hodala je po brodu, gledala na more, sva u strahu da iznenada ne dođe sudac Horvatić. Prije mraka nečega se najedanput
sjetila. Pozove dva mornara i naloži im da žurno pođu po advokata Purića.
Jedva je dočekala odvjetnika. Nije išla s njim ni u salon ni u kabinu, već ga je zadržala na palubi i užurbano mu stala govoriti:
— Vi kažete, doktore, da je odbijena žalba koju ste
u naše ime predali protiv oporuke naše kćeri?
— Odbijena je u cijelosti, gospođo grofice.
— Doktore, molim vas, pođite odmah kući i sastavite
84
tužbu sudu. Ja želim da tužim toga našeg tobožnjeg zeta da je otrovao moju kćerku da bi se domogao bisera.
— Gospođo grofice, kako ćete lo dokazati?
— Ja ću to dokazati, a vi samo podnesite tužbu i sutra
rano predajte je krivičnom sudu. Na taj ću način zavuči
predaju bisera.
— Mislim da nećete, gospođo grofice, jer će sutra u
petak doći sudac Horvatić s izvršnim vlastima po njih.
Grofica kao da je to prečula, te nastavi:
— Do posljednjeg ću se daha boriti. Napišite tužbu
što oštrije. To plaćam posebno ja, grofica Regina Herber.
Odvjetnik Purić razumio je groficu i lakomost mu zaigrala oko srca jer je znao da će biti bogato nagrađen. Ali se umiješala i savjest. Sjetio se prizora s groblja, te mu je
savjest govorila: »Kako ćeš moći sastaviti tužbu i krivičnom sudu predati nevinog mladića, a siguran si da je grofica otrovala kćerku.«
— Što razmišljate, gospodine doktore?
— Pa tako, gospođo grofice, radije bih da ne moram
predati tužbu.
— Dobro, gospodine doktore. Ja ću je sama predati,
samo mi vi sastavite ili koga preporučite. Želim da se
stvar zavuče, razumijete li? Ja sam požurila stvar u Beču,
moji se prijatelji neće oglušiti.
- Dobro, grofice, u vaše ime, svakako vi potpišite.

XLI

Obećani novac, strah pred Bečom i advokatski prestiž uČiniše svoje. Doktor Purić bio je ujutro prvi na sudu. Predao je krivičnom odjelu tužbu protiv Ranka i tražio da se ništa ne
poduzima dok sud ne riješi tužbu grofice Herber.

85
 Sudac Horvatić bio je već sve spremio da ide na brod
s izvršnom vlašću, kada ga je predsjednik suda Milković
pozvao i pokazao mu tužbu. Na njegovu molbu predsjed-
nik je požurio stvar, ali se grofičina tužba može rješavati
tek sutra. Dao je pozvati profesora Zvonarevića, doktora
Purića i liječnika Rosinija. Ranka nisu pozvali jer je ovaj
ležao bolestan kod kuće.
Sutradan je sud odbio tužbu grofice Herber kao neos-
novanu i nikakvim konkretnim dokazima potkrijepljenu,
ali je ostavio pravo grofici da tuži Ranka Petričića što je
nju pred mnogo svjedoka nazvao trovateljicom svoje vla-
stite kćerke.
U subotu prije podne sudac Horvatić pošao je na brod
da zaplijeni i stavi u polog bisere grofova Herberovih.
S njima su bili zapisničar i ekonom suda. Sudac je tražio
od izvršne vlasti da mu dodijele i dvojicu žandara. Bio je
tu i Rankov odvjetnik doktor Benčić, a pošao je i doktor
Purić, ne od potrebe, nego više od znatiželje.
Grofica je s palube izdaleka vidjela žandare. Malo je
problijedila, te će sama sebi: »Sto sam se toliko preplašila?
Čekam ih već treći dan, ali živa im bisere ne dam.«
Uzme neki svežanj, te se neopaženo izgubi s palube.
Grof je gotovo cijelo vrijeme bio u svojoj kabini. Ušao je
u salon, ali ga nitko nije mogao raspoložiti, te je upravo
nestrpljivo čekao da sud dođe i uzme bisere. Govorio je
sebi: »Neka se zbije Sto bilo, ovdje više ne mogu iz-
držati.«
Doktor Horvatić došavši na brod, dao je odmah poz-
vati grofa, te mu saopći razlog dolaska. Grof mimo reče:
— Najavio vas je doktor Purić, gospodine suce. Vršite
svoju dužnost. Moja žena ima bisere. Bila je ovdje, a sad
je sigurno u svojoj kabini. Marijo Terezija, ili vi, Elza, ja-
vite grofici dolazak gospodina cuca.
86
Cim je to rekao, povukao se u salon, da ne čuje viku
svoje žene. Bio je uvjeren da grofica neće tako jedno-
stavno predati bisere.
Sudac Horvatić požuri se za kontesom do kabine, ali
je kabina bila prazna. Pogledaše i druge kabine, ali grofice
nije bilo nigdje. Žandari su obilazili okolo i tražili je po
brodu. Došao je kapetan Megler, te će uslužno sucu:
— Grofica je bila na brodu i nije mogla otići, čamac
je tu, izvolite pretražiti brod.
Vrijeme je prolazilo, ali od grofice ni traga. Sudac
Horvatić otišao je u salon, da upita grofa. Ovaj reče:
— Bila. je tu, gospodine suce. Biseri su kod nje, vršite
svoju dužnost.
Žandari su pozvali sve mornare, te ih upozorili na za-
konske posljedice ako su gdje sakrili groficu.
— Pa nije novac da bismo je mogli staviti u džep!
Bit će negdje na brodu.
Mornar Mate, kivan na groficu, doda:
— Da li si pogledao onu kabinu u brodu pod morem,
što je služila za to vražje biserje?
— Vodi nas u ime zakona do te spremnice! To si
trebao prije da kažeš, a ne da se vrtite po brodu gotovo
dva sata i tražite je ondje gdje ne može biti.
Mornar dođe i pokaže žandaru kajitu. Žandar skine
pušku, te sa sigurnošću uhvati za kvaku. Pogleda sve pri-
sutne, a naročito se njegov pogled zadržao na sucu Hor-
vatiću.
Sudac pristupi vratima i reče:
— U ime zakona, otvorite vrata.
Iz kajite se nije čulo nikakvo micanje i sudac ponovi
nalog još dva puta. Pošalje po kapetana i zamoli ga da
dade otvoriti kajitu. Kapetan se pokazao opet vrlo uslu-
žan, te izjavi:
87
 — Ja bih vrlo rado poslušao nalog suda, ali mi je to
nemoguće, jer je kajita sva od željeza, a brave su joj iz
nutra. To je, po grofovu nalogu, građeno vrlo solidno.
Pošaljite, gospodine suce, u grad po bravare. Možda bi oni
mogli otvoriti, jer moji ljudi ne mogu. Sami vidite, da je
kajita gotovo sva u mom, prozora nema, jedino ima mala
željezna sita kroz koja struji unutra more i nešto zraka.
Na viku i lupanje dođoše Marija Terezija i odgojite-
ljica Elza te gotovo svi mornari. Sudac Horvatić reče još
jednom:
— U ime zakona, nalažem vam, grofice Herber,
otvorite vrata i predajte bisere.
Opet iz kabine nije bilo nikakva glasa.
— Upotrijebit ćemo silu!
I sudac pozove žandare i oba sudska činovnika, te od-
vjetnika BenČića, a i sam prione, te svi upru u vrata, ali
se ona i ne pomaknuše. Kada je vidio da je trud uzaludan,
sudac se okrene Žandaru:
— Vi ostanite ovdje i držite stražu pred tom kajitom.
Uskoro ćemo vam poslati zamjenu, a ja idem da dovedem
bravara. Naći ćemo već načina da se pravdi udovolji.
Marija Terezija zaplače kod vrata i poviče:
— Majko, otvorite, pokorite se odluci suda. Smrznut
ćete se u toj hladnoj kajiti. Sto će nam dragulji ako iz
gubite zdravlje.
Grof Antun ostao je u salonu i nije se ni osvrtao.
Njega kao da se to ništa ne tiče. Jedino se na njemu
moglo primijetiti da je više pio.
Poslije podne, tek oko četiri sata, došao je sudac Hor-
vatić iz grada sa dva bravara. Pokušali su na sve moguće
načine svakovrsnim otpiračima, ali nije išlo jer su ključevi
u bravi bili vješto okrenuti na protivnu stranu, te se nisu
dali ničim odvrnuti.
— Teško će ići, gospodine suce — reče stariji bravar
— vrata su sastavljena od dvostrukog željeza i vezana
klincima, a brave su između njih. Jedino da pokušamo
izbijati klince, ali njih ima mnogo.
— Radite, majstori, kako znate, samo brzo! Evo, sad
se vidi kako hoće Ranka prikratiti, ne dati mu ono što mu
je po zakonu ostavila žena.
Bravari su pokušali željeznim dlijetom skinuti glave
klinaca, te probiti klince na drugu stranu. Već se približa-
vao mrak kada je starijem bravaru uspjelo izbiti tek jedan
klinac.
Lupa je bila tolika da je brodom sve odzvanjalo. Grof
je u salonu čepio uši, a kapetan je otišao na kopno. Prije
nego što je otišao, dao je mornarima strogi nalog da se ne
miješaju u posao, to jest da radom ili savjetom pomažu
bravarima koji rade po nalogu suda.
Oko pola šest sati dođe Marija Terezija u salon i pla-
čući zamoli grofa:
— OČe dragi, uredite nešto. Ako se majka nije smrzla,
ona će poludjeti od tog silnog nabijanja po vratima. Do
đite, zovite majku, savjetujte joj da otvori vrata i preda
bisere.
— Uzalud idem, dijete drago. Ali tebi za ljubav, po
kušat ću. Vidjet ćeš da će biti uzaludno.
Bravari su prestali izbijati kada je grof došao, jedino
je mlađi bravar udario još jednom iz sve snage i veselo
povikao:
— Mučan posao! Nakon toliko muka tek sam jednoga
izbio.
Grof se približi vratima i reče:
— Regina, opameti se i saberi. Vrata će konačno ipak
biti otvorena. Daj poslušaj mene, predaj ono što sud za
htijeva.
88 89
 Svi su napeto slušali, a Marija Terezija opet kroz plač
poviče:
— Majko, draga majko, što će meni sve ako vas iz
gubim! Otvorite, poslušajte oca i mene!
Opet ni riječi iz kabine.
— Majstori, nastavite!
— To je uzaludno gubljenje vremena.
Grof također doda:
— Otvorite što prije. Svršite, gospodine suce, svoj po
sao, samo da mogu zauvijek napustiti ovo nesretno mjesto.
— Da, za vas je, gospodine grofe, uistinu kobno.
Oko Šest sati nije se više vidjelo i bravari su prestali
nabijati. Sudac odredi da žandari moraju naizmjence ču-
vati kajitu cijelu noć, te im naloži:
— Ako slučajno grofica dobrovoljno otvori i ponudi
bisere, neka jedan dođe do mene u bilo koje doba noći.
Ja i gospodin ekonom suda doći ćemo poslije večere
ovamo, a sutra ćemo nastaviti rad, premda je nedjelja.
SkrŠit ćemo moć ohole grofice Herber.
Prvi put kao da se iz kajite čuo neki glas. Grofica je
bila u dobrovoljnom zatvoru već više od devet sati. Kajita
je bila malena i sva od željeza. Dolje je bilo more, a okolo
neka vrsta mostića, gdje je Ranko slagao školjke kad ih je
stavljao u more ili vadio iz njega. I ljeti je bilo hladno iz-
među vode i željeza. A sada je bila veljača.
No grofica nije klonula. Ona je krišom unijela u kajitu
jastuke i svoje krznene kapute, te hrane, ali se nije ni u
snu nadala da će sudac Horvatić biti toliko ustrajan i tako
lukav, te će pokušati silom otvoriti kabinu i postaviti pred
nju stražu.
Glasa nije dala od sebe, ali je gnjevno promrsila kroz
zube kad je sudac Horvatić rekao da će sud skršiti oho-
lost grofice Herber.
— Skršit ću ja tebe! Zapamtit ćeš i ti mene!
Ukori sebe što je dala od sebe glasa i zamota se još
jače u debelo krzno. Stane na jastuk i promrsi u sebi:
»Zima mi je, a ne popuštam.« Privine ruke uz njedra,
te nježno reče: »Vi me držite, samo vi, predragi dragulji
moji! Za vas sam učinila strašno djelo. Ubila sam rođeno
dijete, ah' se ne kajem jer osjećam vaše milovanje na
svome tijelu. Živa vas od sebe ne dam, to sam vam toliko
puta obećala, a grofica Regina održat će riječ. Makar
ovdje unutra umrla, umrijet ću s vama zajedno. Kako je
glup taj kapetan, te dopustio da razvaljuju vrata. Moj je
čovjek, ali glupi Nijemac. Kad čuje riječ »zakon«, odmah
izgubi glavu. Kako je rekao prijašnji kapetan: »Ovo je
državno dobro i silom se ne smije razarati.« Stražarit će
cijelu noć! Neka, ja ću čekati, ali vas, dragi biseri, ne pre-
dajem. Tu, gdje ste vi stjecali svježi sjaj i ljepotu, utopit će
se vaša gospodarica, ali se ne bojte, vas neću ostaviti.
Premda teška srca, jedno po jedno zrno puštat ću kroz ove
rešetke u morske dubine. Ja ću umrijeti, a vi ćete tamo
otkuda ste i došli. Ne dam da se itko kiti vama, a neću ni
da se ispuni želja moje mrtve kćeri.«
Tokom večeri dolazila je nekoliko puta Marija Tere-
zija, te najnježnije nazivala majku, ali grofica nije dala
glasa od sebe.
Oko ponoći došao je sudac Horvatić, te opet pokušao
u ime zakona da ponuka groficu ne bi li otvorila. No sve
badava. Grof je sjedio u salonu s kapetanom, a s njima
gospodična Elza i Marija Terezija. Nitko nije ni pomiš-
ljao na spavanje.
Oko četiri sata ujutru zamoli Marija Terezija oca i
kapetana da pokušaju nagovoriti majku.
— Ako je još živa! Sigurno su joj sile smalaksale, pa
će popustiti.
90 91
 Grof je bio prilično smušen od uzrujavanja i silnog
pića. Dođe pred kajitu, udari rukom po njoj, te poviče:
— Regina, sada ja zapovijedam, otvori! Ja sam ti
muž, mene moraš slušati. Sud je dosudio i imaš se poko
riti. Otvori, bolje je da ih predaš sama nego da te sutra
izvuku odavde i oduzmu ti bisere silom. To nije dostojno
jedne grofice Herber.
Ništa se nije čulo iz kajite.
— Majko, draga majko — zavapi Marija Terezija —
zar hoćete i mene da izgubite? Predajte bisere!
— Gospođo grofice — javi se i kapetan — ja sam tu,
kapetan Megler. Držim da je bolje da se pokorite zakonu.
Sud je izrekao osudu u ime njegovog veličanstva.
Čekali su neko vrijeme. Tišinu je narušavalo samo je-
canje Marije Terezije. Konačno iz kabine progovori gro-
fica promuklim ali još uvijek snažnim glasom:
— Vi ćete, kapetane odgovarati pred zakonom i su
dom njegovog veličanstva jer dopuštate da se oštećuje
državna imovina.
— Hvala bogu! Živa je! Majko draga, majko, čujte
molbe moje. Jedinu mene imate. Otvorite, predajte bisere
sudu, pođite odmah u Beč i tamo tražite zaštitu, upro-
pastit ćete zdravlje.
— Rekla sam, i to je moja posljednja. 2iva se ne pre
dajem. Vrata su još dosta jaka, a ja ću izdržati, uz mene
su moji obožavani dragulji.
Sutradan oko osam sati došao je opet sudac Horva-
tić s tri bravara. Tutnjava snažnih batova odjekivala je na-
daleko. Na brodu je bilo kako u kovačnici, gdje udara
stotinu ruku. Kapetan i svi mornari, osim onih koji su bili
od prijeke potrebe, otišli su na obalu. Grof nije izišao iz
svoje kabine, a isto tako ni kćerka. Pošli su u kabinu oko
Šest sati ujutro, kad ih je poslao mornar da bi mogao uči-
niti reda u salonu. Lupa je bila silna, a bravare je bodrio
doktor BenČić koji im je, kao Rankov zastupnik, obećao
lijepu svotu novaca. Oko podne izbili su jedva devet kli-
naca. Donje Šarke počele su se micati. Uspjeh je bio blizu.
AH vrata su još uvijek čvrsto stajala, a ključanice nisu
popuštale.
Stariji bravar obrati se sucu:
— Gospodine suce, ovako bismo mogli nabijati i mu
čiti se još tri dana.
— Doktor Benčić kaže da će platiti nova vrata.
— Razumije se, majstore, ovo je državni brod, sve "-¥ 'A:
se mora urediti kako je bilo.
— Zašto mi to niste jučer rekli? Poslije podne donijet
ću i svrdla, probušit ćemo vrata i silom izrezati ključanice,
pa eto vama za nekoliko sati ptičice u rukama i vršite i , .!■: '—- i . ■ —
nad njom pravdu.
— Majstore, majstore, to ste nam vi morali predložiti,
stvar bi bila već svršena.
Izmjerite vrata, nabavite odmah tako veliki lim, da se
sve Što prije dovede u red kako je bilo.
— Ima lima, ne vodite brige, gospodine doktore.
Puni nade i zadovoljstva otišli su svi na obalu na ob-
jed, samo je žandar ostao pred kajitom.
Poslije podne došla su još dva bravara, sudac Horva-
tić, zapisničar, ekonom suda i doktor Benčić. Došao je i &;tiA
doktor Purić, izgovarajući se da mora nagovoriti i zašti-
titi svoju stranku.
Sada je išlo bez buke. Svrdla su se vrtjela u jakim ru- ^■:st-
kama bravara, ali željezo je bilo debelo i tvrdo, pa je
sporo išlo. No ipak se micalo. S velikom radošću dočekali
su svi prvu rupu na vratima. Pogledali su svi unutra. Vid-
jeli su neke stvari, ali se grofica sklonila u kut, da je ne
vide.
92
93
 Pila je bila preširoka, pa su morali rupu još proŠititi.
To je išlo lakše. Oko četiri sata počne jedan majstor rezati
oko donje ključanice. Željezne ploče počele su nejednako
cviljeti pod pritiskom pile, ali je bravar oprezno vukao
amo-tamo pilom po ploči oko ključanice.
Oko pet sati bravar, koji je radio oko gornje brave,
veselo će sucu Horvatiću i doktora Benčiću:
— Još malo, pa ću prerezati polovicu.
— Požuri se Ive. Ja sam na gornjoj bravi probušio
jednu nipu.
Bravar Ive rezao je i dalje neumorno. Poviče:
— Hej, Marine, daj da pokušamo, možda bi sada
brava popustila.
Ploča se počela savijati, ali je unutrašnja strana još
držala. Jedino se vidjelo u kajitu i doktor Purić poviče:
— Gospođo grofice, imajte povjerenja u mene. Otvo
rite, jer će prije večeri vrata biti odvaljena.
Grofica je bila očajna jer je vidjela i sama svoj polo-
žaj. Izmorena od zime i vlažnog zraka, a najviše od straha,
ona poviče iznutra:
— Neka se sudac Horvatić ne veseli jer me živu neće
naći. A moje bisere neka traži po morskom dnu.
Doktor Purić otrčao je odmah po grofa i kontesu Ma-
riju TerezLju. Oboje su dotrčali i stali proklinjati groficu:
— Kani se, Regina, ludih misli, nabavit ću ti bisere
ljepše od ovih.
— Ali ove nećeš! Meni bez njih nema života.
Grof se obrati sucu Horvatiću:
— Gospodine suce, dokončajmo stvar. Ja ću platiti
milijun forinti za bisere, javite to nasljedniku.
— Grofe, vi zaboravljate želju pokojnice: »Nikad ne
smiješ odustati od bisera. Traži ih, Ranko, dok ih ne do
biješ, neka ih nema ona koja me je otrovala!«
— Dosta, dosta, gospodine suce, vršite svoju dužnost.
— Gospodine suce, gospodine suce — vapila je Ma
rija Terezija — molim vas, smilujte se mojoj majci.
— Konteso, kome? Vašoj majci? Ovoj ženi koja je
rodila vas i pokojnu ženu Ranka Petričića?
— Poštedite joj život, ona će ga sama sebi uistinu
oduzeti.
— Nije mi mnogo stalo — reče sudac Horvatić —
nitko neće za to odgovarati. Mi joj ga nećemo oduzeti, a
ona ga sama oduzima svojom krivnjom. — Pa se obrati
majstorima: Radite brzo, neka se to što prije svrši. —
Onda se okrene Mariji Tereziji: — Konteso, sud ne smije
odustati pred prijetnjama, pa bile one ne znam kakve!
Okrene se doktoru Benčiću i upozori ga na čamac
koji se primicao brodu. Pođu iza kajite. Sudac Horvatić
će doktoru:
— Slutim zlo, gospodine doktore, i ako bi se moje
slutnje obistinile, sam đavao bi se pobrinuo za sestru đa-
volicu. Strašno, grozno! Ono čega sam se bojao došlo je
po nas u najnezgodniji čas. Gadna, prokleta beštija, na taj
će način biti zaštićena!
Čamac je došao do stuba, a pet muškaraca popelo se
na brod bahato i sigurno, kao da su svoji na svome. Sta-
riji je pošao naprijed a druga četvorica stajala su nešto
dalje iza njega, s rukama u džepovima. Stariji će odmah
na njemačkom jeziku:
— Trebam groficu i grofa Herbera.
Doktor Purić stupi bliže:
— Ja sam njihov pravni zastupnik.
— Sto rade ovdje žandari? Oh, pardon! Ja sam Karlo
Nosek, pristav tajne policije u Beču, a ovo su moji pratioci
i pomagači: Fritz Pichler, Hans Kleblat, Rudi Fein i
August Zart. Mi smo stigli upravo brodom. Poslani smo
94 95
od presvijetloga grofa Trieglera, šefa tajne policije u Beču,
da budemo zaštita grofu, naročito grofici Herber.
— Lijepo da ste nas o tome obavijestili, ali mi smo
redovan sud, te nismo došli da napadamo groficu, već
smo po zakonu došli da plijenimo bisere i da ih spremimo
u sudski polog.
Međutim je došao iz svoje kabine grof koga je dozvala
Marija Terezija.
Pristav Karl Nosek predstavi se grofu. Grof ih pozove
u salon, kadli bravar Ive zaviče:
— Gospodine suce, gospodine suce, jedna je brava
gotova.
Ta vika upozori policajca Noseka, te on upita grofa:
— Zašto su tu žandari?
— Sigurno vam je kazao gospodin sudac. Grofica se
zatvorila u kajitu i neće da izruči bisere, a sudske vlasti
vrše svoju dužnost i hoće silom otvoriti vrata i oduzeti
bisere.
— To vi sada, gospodine suce, ne možete. Sada smo
mi tu da zaštitimo groficu.
— Već sam vam rekao, ja sam predstavnik sudske
vlasti, a vi ste policija. Osim toga, riječi su samo riječi,
sud traži činjenice.
— Evo, evo! — reče pristav Nosek i izvuče iz džepa
dugi službeni omot. — To je za predsjednika suda, ali
otvorite vi, da ne dođe do skandala.
Doktor Purić reče:
— Idem po predsjednika Milkovića.
Kad je doktor Purić otišao u čamac, pristav Nosek
reče sucu Horvatiću:
— Izdajte odmah nalog, da prestanu s lim nesretnim
piljenjem.
— Ja sam ovdje sudska, a žandari sa mnom su izvršna
vlast. Vi ste za mene Karl Nosek, pristav tajne policije
iz Beča. ^
— Odmah ćete vidjeti tko sam ja, gospodine suce.
Izađe iz salona na palubu, a za njim njegova pratnja.
Zastane na sredini broda, a pratnja u istom stavu. Pristav
Nosek zaviče njemački:
— Prestati, smjesta prestati! Nosite se odavle! Jeste
li me razumjeli?
Bravari su se ogledali, ali su dalje pilili, jer niti su
razumjeli, niti su htjeli razumjeti Što viče pristav Nosek. ■r
— Oružje van! — zaviče Nosek opet.
m
Začas su svi revolveri bili upereni prema kajiti i žan-
darima. Bravari su prestali s radom, ali žandari hitro ski-
nuše puške s ramena i uperiše ih prema detektivima. Na- • ?'
stala je grobna tišina, samo se čulo uzbuđeno disanje na
jednoj i drugoj strani, a naročito se to zapažalo na Be-
ćanima.
Karl Nosek bio je prvi. Revolver je držao dosta visoko.
Stajao je pognut, ali je obje noge skupio, tako da nije
stajao mirno, već mu se tijelo uzbuđeno lagano njihalo.
Glavu je digao važno i odlučno uvis, ali kad je vidio od-
lučnost žandara, počeo je mijenjati stav. Njegova svijetla
i lijepo namazana i začešljana kosa razbarušila se, a jedan
čuperak pao mu je na sljepoočicu. Bijelo lice, koje se od
srdžbe zacrvenjelo, počelo je napadno blijedjeti.
Iza njega stajao je jaki i visoki August Zart, a s druge
strane jaki i zdepasti Hans Kleblat. Stajali su i mirno če-
kali nalog starješine. August nije ništa izgubio od svoga
crvenila, a Hans je gledao žandare svojim velikim očima.
Fritz Pichier stajao je sa strane. Malen i sitan, nemirno
je micao tijelom, samo su mu ruka i glava bile na miru.
Živahnošću tijela htio je pokazati borbeni duh u sebi.
Rudi Fein stajao je sasvim straga, kao i uvijek. Malen
96 ^ Dragulji i su-Ml II 97
 tijelom, širi nego duži, okrugao i debeo. Na licu mu se
vidio onaj bečki nehaj, a u očima se moglo čitati: »Samo
neka je meni dobro.« Revolver je držao mimo, ali glavu
je sklanjao iza debeloga Hansa. Iz lica mu se moglo
čitati i pitanje: »Zar sam po to došao ovamo?«
Svi su bili mladi. Nosek je imao oko 30, a ostali oko
25 godina, Stajali su dosta dugo i šutke gledali jedni
druge, kadli mornar Damjan poviče:
— Sto se vraga gledate kao pijetlovi, a nitko ne nava
ljuje! Hajde, juriš, pucajte, neka vidimo i tu borbu!
Svi su na tu Damjanovu viku izišli iz salona, a grof
poviče:
— No, gospodo, još bi mi samo to trebalo.
Ćulo se kako se netko uspinje stubama. Za časak se
pojavi uzrujani lik predsjednika suda Milkovića. Nosek
se preplašio da bi mogao biti tko od pomoći žandarima,
te dade znak da se oružje spremi. Još nije ni dao pravo
znak, a oružje je već bilo u džepovima bečkih policajaca.
Žandari nisu micali puške iz prijašnjeg položaja. Žan-
dar Marko energično dade znak lijevom rukom pristavu
Noseku da se smjesta ukloni.
Doktor Punč, koji je doveo predsjednika, pozvao je
pristava Noseka u salon. Sudac Horvatić dočekao je svoga
predsjednika sav utučen i neraspoložen, te će mu uzgred:
— Mislim da se je moja bojazan obistinila, gospodine
predsjedniče.
— Vidjet ćemo, dragi kolega. Nije potrebno unapri
jed očajavati.
— Gospodine predsjedniče, izvolite dopis koji je pot
pisan od njegove ekscelencije ministra unutrašnjih po
slova.
Predsjednik Milković otvori list i stade naglas čitati:
»Na prijedlog našega šefa tajne policije, grofa Man-
■
freda Trieglera, da je život grofice Regine Herber u opas-
nosti, usvajamo i preporučujemo: Neka se pošalje u Ši-
benik pristav Karl Nosek sa četiri pouzdana detektiva, da
šute život i interese spomenute. Ovom nalogu imaju se
pokoriti sve sudske i upravne vlasti, te smjesta obustaviti
svaki postupak protiv grofice Herber, pod prijetnjom za-
konskih posljedica.
Spor koji vodi grofica na sudu Šibenik—Zadar zain-
■
teresirao je Ministarstvo pravosuđa u Beču.
H
Ministar unutrašnjih poslova
KlementBauer.«
Predsjednik suda pogleda suca Horvatića:
— Ćuli ste sami, dragi kolega, i odlučite.
— Da, vidim! Ministar policije dira u suverenitet
suda. Nepravda, nasilje i protekcija!
— Gospodo — reče grof Antun — sve sam Čuo i vi
dio. Ja nisam tražio tu zaštitu i ne trebam protekcije. Ja
sam još uvijek grof Antun Herber i vama kod suda vezan
riječju i svojini potpisom. — Obrati se sav uzrujan sucu
Horvatiću:
— Gospodine suce, vršite svoju dužnost, uzmite u po
log suda bisere.
Sudac Horvatić stajao je neodlučan. Ali brzo skoči
doktor Purić:
— Gospodine grofe, istina je, vi niste tražili, ali je
tražila gospođa grofica, te mi je tom zgodom napomenula
da ste joj dali na raspolaganje svotu od četrdeset tisuća
forinti.
— Prokletstvo, gospodine Puriću! Nisam znao i nisam
pitao svoju ženu u što će potrošiti taj novac.
 — Činjenica je da je gospodin predsjednik iznimno
u nedjelju vršio službenu sudsku dužnost.
Doktor Purić pogleda predsjednika Milkovića, suca
Horvatića, te svoga kolegu i protivnika doktora Benčića
pobjednički. Reče im;
— Ja se protivim bilo kakvom postupku protiv gro
fice Herber jer je nalog ministra unutrašnjih poslova jasan.
Gospodine predsjedniče, gospodine suce Horvatiću, prija
teljski vas opominjem. Povucite se u miru, da se ne mo
ram obraćati na izvršnu vlast radi zaštite svoje stranke.
Doktor Benčić, da bi umirio suca Horvatića, reče dok-
toru Puriću:
— Jest, kolega, imate pravo. Vi ste pobijedili i mi se
povlačimo.
— Ali ja to neću, gospodo — poviče grof Antun. —
Ja ostajem u vašim očima nitkov. Strašno! Bečka policija
miješa se u moje stvari. Moja je žena obijeđena kao tro-
vateljica vlastite kćeri, a ja da silom protjeram sud.
— Gospodine grofe — reče doktor Purić — morate se
pokoriti nalogu ministra unutrašnjih poslova.
— Kakav ministar? Za mene je nitko i ništa. Znate li
vi, gospodine Puriću, da je obitelj grofova Herber vezana
s kućom Habsburg stotine godina? Zar ste zaboravili da
je ove nesretne bisere dobio moj pradjed od cara I.eo-
polda? Gospodo, ti su biseri bili vlasništvo grofice Kata
rine Zrinjski.
— To više trebalo bi da dođu u ruke Ranka Petri-
ćića — reče sudac Horvatić.
Grof to nije čuo. Ali će odvjetnik Purić onako izvisoka
sucu Horvatiću:
— Ali mi se čini da neće doći, gospodine suce.
Sudac Horvatić nije rekao ništa, već prezirno pogleda
odvjetnika Purića, pljune kraj njega i promrmlja:
— Strvinar!
— Gospodo, Što stojite? — reče grof Antun.
__ Gospodine grofe, ministar policije vezao nam je
ruke, te ne možemo vršiti pravdu.
__ Gospodine suce Horvatiću, onda ja moram platiti
kako sam obećao.
__Vrlo lijepo, gospodine grofe, ali oporuka izričito
traži bisere. Mi od procesa ne odustajemo. Imamo vaš po-
log od sto tisuća i mi ćemo tražiti naše pravo.
— Gospodine doktore Benčiću — reče grof — ne
moćan sam, te perem ruke.
— Da, gospodine grofe, kao Pilat. B
— Osramoćen sam, strašno osramoćen, gospodine
Horvatiću.
Sudac Horvatić, bravari i žandari nisu se ni s kim ru-
kovali. Otišli su s broda u čamac. S palube poviče doktor
Purić predsjedniku Milkoviću:
— Tužba grofice Herber protiv Ranka Petričića ostaje
na snazi. On ju je objedio da je otrovala njegovu ženu.
Predsjednik Milković mahne rukom kao na nešto ne- ■
važno, a sudac Horvatić, i ne gledajući Purića, mahne
obim rukama i poviče:
— Fuj, fuj, strvinaru!
Cim se čamac otisnuo od broda, pristav Nosek zaputi
se odvažno prema kajiti s revolverom u ruci i praćen svo-
jim detektivima. Poviče:
— Gospodo grofice Herber, vi ste sada pod sigurnom
zaštitom Karla Noseka, pristava tajne policije iz Beča,
i njegova četiri vjerna pratioca. Otvorite vrata kajite.
Nosek prodrma vrata i reče svojoj pratnji:
— Barbari, što su uradili od vrata!
Sva četvorica će u jedan glas:
— Da, barbari, što su uradili! Strašno!
100 101
 — Majko, otvorite, svi su otišli! — ponovi Marija
Terezija.
— Grofice, požurite, valjda vam je dosta dan i pol
te torture! — reče gospođica Elza.
Grofica je pokušala otključati, ali nije uspjela uslijed
savijanja vrata. Sva iznemogla i prozebla, ona nije mogla
otvoriti vrata.
Marija Terezija udari u plač i jauk.
— Grozno, strašno! Pomozite, još će mi majka umri
jeti unutra, jer sada ne može izaći.
Kapetan je došao, a plač je domamio i grofa. Došli
su i svi mornari. Mornar Mato reče:
— Bit ćete vi, gospodine grofe, izdašne ruke, pa ćemo
mi brzo otvoriti vrata.
Grof nije rekao ništa, ali Marija Terezija poviče:
— Dat ćemo tijepu nagradu, samo požurite, požurite!
— Hajdemo, dečki, na posao! Bit će i pijace! re5e
doktor Purić.
— Mogli su za jednu uru doći do grofice — reče mor
nar Sime, bravar broda.
Savili su vrata do polovice i grofica Regina provukla
se kao lisica iz duplja. Navukla je krzno na glavu te joj
se lice nije gotovo ni vidjelo. Nije rekla nikome ništa,
samo kada se osovila promrsi:
— Gdje ste bili prije! Ali, važno je da sam spašena!
Bio je već sumrak, pa se grofica pokunjeno povukla
u svoju kabinu. Za njom su trčale kćerka i odgojiteljica.
Kćerka je vikala:
— Majko, majko!
A odgojiteljica:
— Grofice, brzo u krevet!
Grof je samo gledao za ženom i ostao kraj kajite. Karl
Nosek promatrao je sve i bio razočaran što mu grofica
nije zahvalila kao junaku i spasitelju koji je došao u pravi
čas. %;.
Na vratima kabine grofica malo zastane, te će pro-
muklim i drhtavim glasom:
— Ruma, čaja, rakije, vina, brzo, samo brzo.
Kao da se sam đavo uistinu ugnijezdio u toj inače
lijepoj, umiljatoj ženi, dobroj i brižnoj majci. Sva joj se
vanjština promijenila u ovih nekoliko dana. Ovako
okrutna, strašna i opaka, djelovala je upravo sablasno,
a prije je osvajala i, kao velika dama, ulijevala štovanje.
XLII
Sutradan je grofica Regina izišla iz svoje kabine obu-
čena, uređena i dotjerana, a naročito je mnogo truda po-
klonila svojoj kosi da bi što više sličila na kraljicu Jeli-
savu. Došla je iznenada u salon svježa, lijepa, vesela i ras-
položena, kao s najveće zabave. Pozdravila je muža sr-
dačno, kako već dugo nije uradila. Zagrlila je kćerku,
kimnula glavom kapetanu i gospodični Elzi, te veselo
rekla:
— Rado bih se pozdravila s gospodom iz Beča.
— Na službu, gospođo grofice. Ja sam pristav Karl
Nosek iz Beča, a ovo je moja pratnja: Hans, Rudi, August
iFritz.
— Milo mi je, gospodo. Zahvalit ću se gospodinu mi
nistru i mome prijatelju grofu Triegleru. Vrlo ste simpa
tični, pravi bečki dečki! VaŠ dug i naporan put iz Beča
u ovo gnijezdo znat ću cijeniti, a naročito ću vas prepo
ručiti vašem šefu, gospodinu Triegleru.
Karl Nosek bio je sretan Što mu je grofica pružila ruku
102 103
da je može poljubiti, a nije više ni pomišljao da će čuti
od grofice riječi zahvale.
Grofica se obrati kapetanu:
— Gospodine kapetane, sutra rano ujutro krećemo
prema Trstu. Zar ne, Antune, ti si sporazuman? — Ne
Čekajući više na odgovor, ona reče: — Mi nemamo više
Sto ovdje Čekati. Ministarstvo pravosuđa u Beču riješit će
naš spor.
— Da, gospođo grofice — reče doktor Purić — evo
i mene ravno sa suda. Ministar pravosuđa službeno je za
tražio da se svi spisi dostave Ministarstvu, na ruke višem
savjetniku barunu Hugi Kirschneru.
— Lijepa bagaža — srdito će grof Antun.
— Dragi Antune, ti si se prenaglio, sigurno ne misliš
tako.
Grof podigne glavu. Htio je nešto ljutito odgovoriti,
ali kad je vidio svoju ženu vedru, raspoloženu i upravo
Čarobno lijepu, zastane mu riječ u grlu i jedva primjetljivo
mahne rukom, ali da bi i to ispravio, posegne za čašicom
rakije i ispije:
— Vrlo je fina rakija, zar ne, gospodo BeČani?
— Antune, ako ti je što potrebno iz grada, gospodin
doktor Purić sve će ti obaviti-
Grof podigne glavu i reče:
— Meni nije ništa potrebno.
— Da, Antune, znam da i ti želiš što prije otići
odavle. Znala sam da ćeš se radovati kad krenemo. Go
spodine kapetane, još jednom vas lijepo molim, kad bu
dem sa svime gotova, neka brod bude spreman da krene.
— Na službu, gospođo grofice, sve će biti na svom
mjestu.
— Marijo Terezija, daj, dijete drago, pobrini se da
sva gospoda budu poslužena, a naročito pazi da otac bude
dobro raspoložen. — Pogleda grofa, pogledi im se suko-
biše, ali mu se ona milo nasmiješi: — Uskoro ću se vratiti.
Željela bih u miru razgovarati s gospodinom doktorom. :m
Gospodine Nosek, izvolite i vi s nama.
Pošli su u grofičinu kabinu. Idući prema kabini, gro- m
fica upita doktora Purića:
— Treba da i vama podmirimo račun prije nego što
otputujemo. Ali, ovdje vi ostajete i dalje moj zastupnik
u tužbi protiv Ranka Petričića.
— Gospođo grofice, ne znam, sada to nije zgodno.
■
Došli su u kabinu i sjeli, a grofica reče:
— Gospodine doktore, imam na vas jednu molbu, to
jest molim za uslugu.
— Vrlo rado, dapače, gospođo grofice.
— Gospodin Nosek ne poznaje Šibenik, pa vas molim
da mu ga pokažete.
— Šibenik nije teško upoznati. Nekoliko uskih ulica,
lijepa prirodna luka, strma obala. — Obrati se Noseku.
— Mislim da vas, sjevernjake, ne zanimaju toliko more
i njegovi čari.
— Zašto ne, zašto ne, gospodine doktore?
— Spilju ću vam pokazati, ali vas po njoj neću voditi!
— Prekine se i obrati grofici. — Gospođo grofice, pa vi
namjeravate večeras ili sutra putovati. Zar gospoda ostaju
u Šibeniku?
— To još točno ne znam, gospodine doktore. Da, jo5
nešto! Vi znate da su gospoda ovdje da me štite i čuvaju
od napadaja mog tobožnjeg zeta.
— Budite bez brige, gospođo grofice. On je sasma ■
utučen zbog smrti svoje žene. Ali, tako će i njemu biti
poznato kakav je preokret nastao u pogledu ostavštine.
— O njemu me ne zanima ništa, samo vas lijepo mo
lim da ga pokažete gospodinu Noseku.
104 105
 — Gospodo grofice, pa kako vi to sebi zamišljate?
Neću ja valjda voditi gospodina Noseka do Ranka i reći:
»Evo, ovo je zet grofova Herber.«
— Nemojte se uzrujavati, ali sam mislila, ako ga slu
čajno vidite. — Grofica nije dala doći do riječi doktoru
Puriću, već nadoveže: — Koliko onda mi vama dugujemo
za savjete i zastupanje u parnici? — upita, ali sama na
stavi: — Tristo, petsto, šeststo forinti.
Doktor Purić pogleda je ispod oka nimalo zadovoljan,
a grofica reče:
— Učinite mi još ovu malu uslugu, znate, doktore,
kao meni. Pokažite gospodinu Noseku stan gospođe Du
boković, te kuću ribara Petričića, a ja ću reći svome mužu
vas račun, je li tri tisuće forinti dovoljno?
Doktor Purić nije ništa odgovorio, već je pogledao gro-
ficu. Savjest i pohlepa uskomešale se u njemu.
Grofica je već ustala, a oni za njom. Izlazeći iz kabine,
ona na vratima reče:
— Poći ćete, gospodine pristave, s gospodinom u
grad, a gospodin će biti tako dobar, te vam pokazati gdje
stanuje onaj moj neprijatelj.
Okrene se i pode prema salonu, otvori vrata i reče
suprugu:
— Antune, molim te, predaj gospodinu doktoru Pu
riću četiri tisuće forinti, tri za dosadašnje zastupanje, a ti
suću da bdi nad mojom tužbom protiv one lude koja me
potvorila za trovanje.
Grof je bio nemoćan jer je već bio potpuno u rukama
svoje žene. Ustane i pođe u svoju kabinu te donese novac
za odvjetnika Purića.
Čim je primio novac, doktor Purić se oprosti. Vani ga
je čekao pristav Nosek, koji je za svoju pratnju poveo
sitnog ali okretnog i lukavog detektiva Fritza Pichlera.
106
Doktor Purić bio je vrlo neraspoložen dok se vozio
&^£
prema obali. Na pola puta reče veslaču neka skrene na-
lijevo, a kada su izišli iza oveće izbočine, reče Noseku
i njegovu pratiocu na njemačkom, mrko, srdito i preko
J Ti- -
■
volje:
— Neću spominjati imena, a i vi se čuvajte zbog ve
slača. Ovo je pristanište njegova oca, a gore na brdu je
kuća. Vidi se dio krova.
Pošli su obalom. Idući do svoga stana, doktor Purić
pokazao im je kuću gospođe Duboković. Nosek i njegov
pratilac Fritz stali su, kako je to već detektivima u krvi,
da razgledaju kuću, ulaz i prozore.
Doktor Purić pobjegne od njih preplašeno, gledajući
lijevo i desno, kao da ga netko goni, kao da se boji da bi
nešto teško moglo pasti na njega. Savjest i dostojanstvo
uzbuniše se u njemu, a najjače ga je nagnala u bijeg nada
da ga savjest neće pratiti u vlastitu kuću.
Oko kuće gospođe Duboković obilazio je okretni No-
sek. Onda povuče zvono na kući.
Gospođa Duboković izađe na prozor i upita ga zašto
zvoni. Pristav Nosek uljudno pozdravi, te se izvine Što su
je smetali.
— Sto želite, gospodo, ja vas ne poznajem?
— Kako ćete ih poznati, gospođo Marija? — reče
mornar Ive. — Pa to su oni đavli koji su došli na brod!
— Mi bismo željeli stanovati kod vas!
— Odlazite, odlazite! — poviče gospođa Duboković,
te zamahne obim rukama nekoliko puta, i ne gledajući
više Noseka i Fritza. — Ne izdajem stana više nikad ni
kome!
■— Neće oni stana, gospođo Marija. Bio sam jučer na
brodu i rezao ona vrata, a sudac Horvatić nam je rekao
da su te uhode poslane iz Beča protiv Ranka.
107
 — Hvala ti, moj Ive, hvala! Bili oni ne znam tko,
daleko im moja kuća! — reče i preplašeno zatvori prozor.
Nosek je nešto razumio jer je znao češki, a i sjetio se
je Ivina lica s broda. Oko njih se sabralo nekoliko ljudi
koji su ih prezirao gledali, te se oba detektiva žurno uda-
ljiše od kuće gospođe Duboković prema katedrali, kao da
ih zanimaju njezine znamenitosti.
Nosek uz put primijeti Fritzu:
— Ovi ljudi izgledaju ratoborni. Onaj crni bravar ili
kovač izgleda kao div, s njime bi i nas August imao posla
da ga svlada.
— Ne bih se ja bojao, gospodine pristave. Hans ili
August, to je svejedno, jaki su i vješti borbi i rvanju.
Ušli su u katedralu. Bili su iznenađeni njenom ljepo-
tom. Ali revni Nosek nije se dugo zadržavao, već je po-
šao da izvidi kuću Rankova oca, kako je dobio nalog od
grofice.
Zaputili su se lijevo prema obali, onda se popeli na
brežuljak, a kad su bili dosta daleko, Nosek upita jednu
staricu za kuću ribara Petričića.
— Evo vam je tamo na osami, moj dragi gospodine,
sad se i tako ne govori o drugome već o njima i o ne
sreći njihova sina jedinca.
Nosek je od toga vrlo malo razumio, jedino je vidio
kuću, te se nekoliko puta poklonio starici i promrmljao
nešto kao: »Hvala, mnogo hvala!«
Okretni Fritz crtao je okolicu i put, brijeg oko kućice,
tako da je tačno obilježio kućicu Lovre Petričića. Prišli
su dosta blizu, ali nisu ušli, da ne bi pobudili pozornost
i sumnju. Još prije podne vratiše se na lađu.
Grofica ih je odmah pozvala pred sebe. Upita Noseka
je li slučajno vidio Ranka Petričića.
— Ne, nije bilo moguće, gospođo grofice. Onaj go-
spodin pokazao nam je s mora njihovu kuću, a onda u
gradu kuću gdje je stanovao Ranko sa ženom, te smo mi
onda sami našli kuću idući obalom i pitajući. Fritz je bio
sa mnom. On je vrlo spretan i inteligentan detektiv. Tje-
lesno je slab, ali je okretan i dosjetljiv. Sve je nacrtao,
tako da bismo u svako doba noći mogli pogoditi kuću.
— Gospodine Nosek, vas je grof Triegler sigurno
obavijestio zbog kojeg razloga putujete ovamo u Šibenik.
— Gospođo grofice, nas policajce nije potrebno upu
ćivati u srž predmeta. Meni je bilo dosta kada mi je nje
gova ekscelencija povjerila zadatak da štitim vaše go
spodstvo, te da vam budem na službu u svakom pogledu,
dok vi to zahtijevate.
— Vrlo dobro, gospodine Nosek, vrlo sam zadovoljna
da je baš vas zapao taj zadatak jer vidim da imam posla
s vrlo inteligentnim čovjekom, a naročito sposobnim po
licajcem.
— To mi vrlo laska, gospođo grofice. Uvjeren sam da
ćete biti sa mnom i s mojim ljudima potpuno zadovoljni.
— Ja u to ne sumnjam, gospodine Nosek, a znam da
ćete se i vi sjetiti kad ste bili dodijeljeni na uslugu grofici
Herber.
Nosek naglo ustane, te se nekoliko puta nakloni pred
groficom ne govoreći ništa, već se samo od sreće smiješio,
a od zadovoljstva govorio:
— Ehe, ehe, ehe!
— Da, gospodine Nosek, to samo vama povjeravam,
a vi uredite s vašim ljudima kako najbolje znate. Ali, što
ću ja vas upućivati, vi ste školovani bečki policajac.
— Tajni, gospođo grofice, u službi njegove ekscelen
cije grofa Trieglera, moga šefa.
— Radi se dakle o tome, gospodine Nosek. Čovjek
koji meni ugrožava život nije sasma duševno zdrav. On
108 109
 je inače vrlo mlad čovjek, može se reći dječak, ima nešto
preko dvadeset godina. Neobično je lijepe vanjštine i stasa,
te mu je uspjelo da zavede i otme moju nesretnu kćerku
koja je u četvrtak zakopana tu na groblju.
— Nečuveno, upravo drsko, gospođo grofice! Jedan
ribar i kontesa Herber! Strašno! Grozno! Onda smo mi
došli prekasno samo za Četiri dana. Oh, kako mi je žao!
Ali krivnja nije na gospodinu Šefu. Ne, nije, on je stvar
požurivao, ali je u Ministarstvu zapinjalo.
— Da, gospodine Nosek, došli ste, na žalost, prekasno
nekoliko dana, ali sad je već svršeno. To sam vam rekla
toliko da ste u stvar upućeni. Taj je mladić bolestan, sva
kako duševno nije zdrav, to možete biti sigurni.
— Pa naravno, gospođo grofice, to se samo po sebi
razumije, kako bi se inače usudio!
— Shvatite me, gospodine Nosek. Stvar je za mene od
velike važnosti, zbog naše obitelji Herber. Hoćete li me
moći vi shvatiti, gospodine Nosek?
— Ja vas uvjeravam, gospođo grofice, da hoću. Nje
gova ekscelencija, moj šef, uvijek je sa mnom bio zado
voljan, te mi često rekao: »Karl, vama ne treba mnogo
govoriti, vi me shvaćate!«
— Da, da, gospodine Nosek. ali tu se radi i o mojoj
obitelji. Sve sam vam već rekla. Mladić je duševno bole
stan, odveo je, dapače ugrabio kćerku svima ispred očiju.
— Nečuveno, nečuveno, užasna drskost!
— Ne, gospodine Nosek, kažem vam, bolest. Ja želim
da taj mladić bude pregledan u Beču od psihijatra, da
ustanove vrstu njegova ludila i moći koju on posjeduje
s tim ludilom, kako je mogao očarati i, dapače, zavesti
moje drago dijete. Onda, to još nije sve. Otrovao ju je,
a pri tome uspio da ga ona imenuje svojim nasljednikom.
Jeste li me shvatili, gospodine Nosek?
— Vašu grozotu shvaćam, gospođo grofice, ali ne
znam kako da ga domamim ovamo, jer nemam naloga da '"■''W
ga mogu uhapsiti i zatvoriti. — Pogleda groficu, zaokrene
rukom, te će značajno: — Kada bih ga mogao zatvoriti,
onda bi meni bilo lako s njim, našao bih ja već načina. ~m*
— Baš se o tome i radi, da vi ne morate shvaćati
moju grozotu, već ovu zbilju o Čemu vam govorim. Vi, go
spodin Nosek, nađite načina i mogućnosti da ga bilo kako "■ ■.•!*■ -.i:
dovedete ovamo na brod. Ja sam već s kapetanom uredila
da u isti čas kada vi njega dovedete na brod smjesta ot
plovi prema Trstu. Razumijete li, gospodine Nosek?
Iz Trsta ćemo posebnim vlakom putovati ravno u Beč. Vi
ćete već naći načina kako ćete dovesti toga Ranka u naš
vagon.
— To je vrlo zamršena stvar, gospođo grofice. Ja ga
ne poznajem, pa bi se moglo dogoditi da dovedemo sasma
krivog čovjeka.
— Policajcu kao što ste vi to neće biti neizvedivo,
gospodine Nosek. Evo još jedan prijedlog. Vi se sad
odmah poslije podne odvezite čamcem do njegove kuće i
tražite ribara Lovru Petričića, te ga zamolite da vam proda
ljuske od bisernica, a predstavite se kao trgovac iz Beča
ili, još bolje, iz CeŠke.
— Shvaćam, shvaćam, prepustite to meni, gospođo
grofice.
— Ja znam da je to za vas i za vaše ljude malo ne
običan i neugodan posao, no nagrada vam je s moje strane
deset tisuća forinti: četiri za vas, kao šefu, a tisuću petsto
svakom vašem pratiocu. To je samo za tu uslugu. Želim
svakako znati kakvo je njegovo ludilo.
— Gospođo grofice, ja bih vam mogao nešto obećati,
ali kao oprezan policajac radije želim da djela pokažu
naše sposobnosti. Vi me razumijete! Nas je petorica, a njih
110 111
su dvojica i jedna žena, večer je, mrak i tišina, a moj
August, pa Hans, Rudi, Fritz kako tako, ali i ja sam tu.
Mi ćemo ga silom dovesti na brod.
— Dajete mi nade, gospodine Nosek.
— Eto, rekao sam da neću ništa govoriti, ali dajem
nade, i to velike, gotovo sigurne nade.
—. Gospodine Nosek, mi smo saveznici, ali nikome
ni rijeci. Nitko ne smije znati ništa o tome. ni moj muž ni
kćerka, jedino kapetan. — Grofica ustane, te će izvisoka
pristavu: — Uvjeravani vas da svaku odgovornost za taj
čin snosim ja, grofica Regina Herber.
Grofica otvori ladicu svoga ormara, izvadi deset tisuća
forinti i preda ih Noseku.
Ruke su drhtale Noseku dok je slagao modre, zelene
i crvene banknote.
XLIII
Nosek je sav uzbuđen pozvao svoje potčinjene. Sva
petorica povukoše se na kraj broda, gdje im je Nosek
dugo nešto govorio.
Bravar broda šime Dražin prvi ih je opazio, te upo-
zorio na to Matu i Damjana, ali nije mogao ništa ćuti.
Jednom je naišao tamo kao slučajno poslom, ali su de-
tektivi odmah prestali govoriti. Sime je natucao nešto nje-
mački iz vojske, pa su ga Mate i Damjan tjerali da Čuje
što Špijuni govore:
— Idi ti, Sime, možda nešto uloviš od ovih nesreća!
Uh, uh, da smo mi samo slutili da će doći ovi lupeži, ma
ja bih zubima pregrizao vrata i predao onom poštenom
sucu Horvatiću ovog đavla od grofice.
— Kasno je, moj Mate, kasno.
112
Sime se vrtio po brodu, nabijao i ondje gdje nije tre-
balo. Držao se daleko od njih, te jedino primijetio da tr- ■ , * .
paju dosta novčanica u lisnice i da se zadovoljno smiju.
Još nije bilo podne kad se grofica zaputila iz svoje
kabine prema kapetanovoj. Pokuca i uđe govoreći:
— Kapetane, evo vašega dužnika, nosim vam obeća
nih dvadeset tisuća forinti.
— Ali, gospođo grofice, pa ja nisam učinio ništa, ja,
ja sam ...
— Dosta je, gospodine kapetane, bilo to da ste mi
dopustili upotrijebiti sklonište, a još više to Što ste svojim
ljudima zabranili da se miješaju i da ne pomažu ništa.
Grofica izvadi iz omota snop novčanica, te ih preda
kapetanu. Uz put ga upita, kao da na novac ne polaže
nikakve važnosti:
— Onda, mi možemo sigurno večeras otputovati, go
spodine kapetane?
— Gospođo grofice, ako želite odmah sada, sve je
spremno.
Kapetan se sav pretjerano nakloni, dok je odgovarao
grofici, ali je spretno turio novac u džep hlača.
— Da, gospodine kapetane, ne znam je li vam rekao
pristav Nosek da ćemo do Trsta imati još jednog putnika.
— Može ih biti i više, gospođo grofice, brod ih pod
nosi i stotinu.
— Onda vam nije još ništa rekao.
— Ne, gospođo grofice.
— Vrlo je važno da znate, gospodine kapetane, da
će biti s nama i jedan umobolan mladić. A da se ne biste
iznenadili, to je glavom muž moje pokojne kćeri.
Kapetan se sav zbunio i promuca:
— Kako što? Zašto, gospođo grofice?
— Nalog suda iz Beča da ga pregledaju bečki psi-
8 Dragulji i tusmi II 113 ■

hijatri koji su ipak na glasu. Želim da se podvrgne lije -
čenju, pa bilo to i protiv njegove volje!
— Ne znam, gospodo grofice. Momčad broda napra
vit će viku, strku i neugodnosti.
— To prepustite sve gospodinu pristavu Noseku.
— Molim, gospođo grofice, molim.
Ilapetana Meglera počele su već žuljati forinte grofice
Herber, ali kada se sjetio da ima u džepu dvadeset tisuća,
oblio ga je ledeni znoj, te ih još jače pritisne u džepu, da
ne strše tako napadno.
— Gospodine kapetane, možda vi mislite da je to ne
što što se kosi s vašom egzistencijom? Ja za sve snosim
p u n u o d g o v o r n o s t k o d a d mi r a la u B eč u . Pa ja č i n i m
uslugu liječničkoj znanosti, omogućit ću im da ispitaju
ovakav slučaj. Gospodin Nosek ima nalog od ministra
unutrašnjih poslova, razumije se, po mojoj želji.
— Gospođo grofice, pa ja sam to odmah shvatio,
samo sam se u prvi čas malo zbunio, ali ako je to po na
logu gospodina ministra iz Beča, stvar mi je sasma razum
ljiva. — Grofica je šutjela, a kapetan je upita: — Jedino
ne znam gdje da ga smjestim.
— To prepustite gospodinu Noseku i njegovoj pratnji.
Držim da je najbolje dolje u njihovoj kabini.
— Previše je malena, gospođo grofice.
— Sutra smo već u Trstu, a naveČe možda u Beču.
To se dade izdržati. Samo još jednu molbu.
— Na službu, gospođo grofice.
— Neću da moj muž i moja kćerka bilo što znaju o
tome. Vidite kako je moj suprug slabih živaca! A ni osob
lje na brodu ne treba da sluti tko je na brodu.
— Vrlo je teško zbog osoblja, gospođo grofice.
— Nije, kada to hoće zapovjednik broda. — Grofica
se nasmiješi i nastavi: — Kada naveče dovedu . . . — Od-
.-££
jedanput zastane i sva preplašena reče: — Sasma sam za -
boravila, to su ljudi iz Beča, imaju li oni pojma što je
čamac, veslanje! — Otvori vrata kapetanove kabine i po -
viče: — Gospodine Nosek! Gospodine Nosek!
— Ma eto , je du ta m o , na v a lili n a ku har a d a im se
nekamo žuri! — odgovori Damjan dosta otresito grofici.
Nosek istrči iz salona s ubrusom u ruci i žvačući. Ne -
kako proguta jelo dok je dotrčao do kapetanove kabine,
te se sav crven u licu ustoboči pred groficom.
— Znate li vi upravljati čamcem, gospodine Nosek?
— Gospođo grofice, pa ja sam bečko dijete. Gdje je
Dunav ljepši ako ne kod Beča, zar ne, gospodine kape
tane?
— Da, istina je, gospodine pristave, ali more i Dunav,
to je ipak razlika.
— V e ć s a m d a n a s m al o p o k u š a o , a s a d v a s o v o m
zgodo m molim za čamac ko ji nam tr eb a radi pretraži
vanja obale.
— Damjane, uredi sve da Čamac bude spreman kad
ga gospoda zaištu.
— Dolje je vezan kod stuba! — odgovori Damjan, te
se uputi do bravara Sime.
— Gospodine Nosek, izvolite nastaviti s jelom. Ja sam
sa svime upoznala gospodina kapetana.
Nosek se povuče u salon, a grofica reče:
— Od velike je važnosti da znaju upravljati čamcem.
— Da, razumije se, inače bi im trebao mornar.
— Kako sam ono predložila, gospodine kapetane, vi
ćete dati nalog da se momčad načas povuče, te ćete do
čekati gospodu Bečane kada dođu na brod s mojim to
božnjim zetom. Ja ću također biti kod dočeka. Gospodine
kapetane, opet ste zadužili groficu Herber, doduše s ma-
lenkošću, ali ja ću to znati mnogo povećano cijenili.
114 115
 Ona pruži ruku kapetanu, a to učini na tako poseban način da se kapetan osjećao sretnim i počašćenim što je mogao toj lijepoj nasmiješenoj ženi pružiti ruku.
Grofica ode prema salonu lagano kao da ima krila. Veselo i razpoloženo upita Bečane da li su dosta pili, te će mornaru:
— Dajte gospodi nekoliko boca vina u čamac. Zahla
dilo je, a oni žele razgledati obalu, a možda i Spilju.
Došla je do kćeri i njezine odgojiteljice, ali se načas povuče jer ih je zatekla kako tiho i snuždeno sjede u kutu i pregledavaju fotografije Ane Marije.
— Nema smisla prepuštati se sada prevelikoj senti
mentalnosti. Kako samo, Marija Terezija, izgledaš? Sada
tek opažam kako ste vas dvije u crnim haljinama.
— Da, majko, ja sam se ujutro čudila kao ste se vi
danas raskošno obukli, a tek je četvrti dan kako je po
kopana jadna naša Ana Marija.
— Prestani, dijete, svega mi je bilo navrh glave. Da,
pokopana je moja ljubljena kći, ali sad je pokopano i moje
sjećanje na nju! — Pritisne rukom njedra, oči joj zasjaje,
te će oštro: — Spremite smjesta sve to. Zar želite da pa
dnem u očaj sada kada mi sve ide tako od ruke.
Pogleda kćer. Neko ju je vrijeme promatrala kako užurbano i s nekim strahom sprema fotografije. Zatim će joj nježnije:
— Shvati me, dijete moje! Uzrujana sam, ali kad
otputujemo odavde, sva ću se posvetiti tebi, a ti meni.
Hoćeš li, Marija Terezija?
— Hoću, majko, hoću. Uložit ću sve sile da vas ras-
položim.
Grofica izađe, te je i ona sa zanimanjem počela s drugima promatrati kako Karl Nosek upravlja čamcem. Neko je vrijeme gledala, a onda pogleda mornare koji su
se
 posprdno smijali, te će u sebi: »Glavno da se odmiču od broda i primiču cilju, meni je svejedno kako.« Zaputi se do muža u kabinu:
— Još samo danas, dragi Antune, onda ćemo se po
svetiti jedno drugome.
— Ostavi me, Regina. na miru. Sav sam utučen, vjeruj
mi da bih volio biti na mjestu Ane Marije.
— Kak've su to lude misli, Antune? Još si mlad
čovjek, pa nemaš ni pedeset godina. Saberi se. Tako nam
je bilo suđeno da to proživimo. Mora se zaboraviti jer je
život još pred nama.
— Ne prepoznajem te, Regina. — Zastane, pa će
opet: — Ništa, ništa nisam rekao i neću reći ništa.
— Dođi, dragi, na objed, a onda se odmori i naspa-
vaj. Ja ću ti u kabinu donijeti večeru. Jedi, pa popij onog
jakog vina, to će ti umiriti živce, te nećeš ni Čuti kako će
brod krenuti dalje prema Trstu. Idemo zatim u Beć, a na
proljeće kući u naše Zagorje, gdje ćemo sve obnoviti. Po-
ljepšat ćemo dvor, a tebe će zaokupiti tvoja polja, Šume,
livade, lov i sve drugo. Dođi, Antune, dođi.
— Regina, Regina! Ja sam zbilja slabić i mekušac,
kako si pravo rekla. Degenerirana je krv u nama Herbero-
vima. 2ene su vodile kod nas obiteljske stvari. Tako je i
ona moja slavna prababa napisala onu famoznu oporuku
o tim nesretnim biserima. Ah, ti začarani ili prokleti dra
gulji!
— Da, Antune, treba svakako oporuku dobiti natrag
u naše ruke. Još sad mi je zagonetno tko ju je uputio da
uzme oporuku.
— Samo o tome ni riječi, Regina. Zar nisi Čula da to
sve ide u Beč, tome tvom barunu Kirschneru. Vratit će ti
to za nekoliko tisuća forinti, u to budi sigurna.
— Dobro, Antune, neću više ni riječi. No, dragi, za-
116 117
I
boravi sve. Nje nema kao da se nije ni udala, a ja imam
obožavane dragulje.
Grofica je nježno postupala s mužem, kao s bolesnim
djetetom. Znala je kako će njezin muž najlakše zaboraviti
sve jade.
— Jedi, dragi, pij ovo vino. Previše je hladno, a ovo
je vino izvrsno, pa će te ugrijati i raspoložiti!
Poslije dobroga jela i obilnog pića grof je bio raspo-
loženiji. Grofica je bila s njim i s kapetanom u salonu,
sve dok se vani nije počelo mračiti. Kad je čula dolazak
pristava Noseka i njegove pratnje, ustala je i odvela već
dosta mamurnog grofa u njegovu kabinu. Pomogla mu je
da legne u krevet, a onda je pošla da čuje izvještaj go-
spodina Noseka.
Idući iz kabine prema salonu, grofica svrati do kape-
tana, te ga zamoli da mornara Matu pošalje do doktora
Purića neka odmah dođe na brod i donese sve spise koji
se odnose na proces.
Upravo razdragana, vrati se u salon, gdje ju je ne-
strpljivo ali vidljivo raspoložen čekao pristav Nosek.
Još je bila kod vrata, a Nosek joj se već smiješio i
trljao ruke od zadovoljstva:
— Sjajno, gospođo grofice, upravo savršeno.
Njegovi drugovi sjedili su u drugom kutu i častili se
crnim dalmatinskim vinom.
Grofica sjedne, ponudi i Noseku a on se zahvali:
— Ja sam tako radostan zbog sigurno obavljene stvari
da nemam mira sjediti, već izgaram od želja da uskoro
krenemo dalje.
— Samo molim, gospodine Nosek, da me ukratko
obavijestite jer očekujem doktora Purića. Imam za vas još
jedan sjajan posao. Zaradit ćete isto toliku svotu kao što
je i ova prva.
118
Noseka je toliko zanijela radost zbog obećana novca
da je skočio kao zec do svoje pratnje.
— Dečki, računajte s još jedanput tolikom zaradom.
— Potapša malog Fritza po ramenu i za hip se vrati gro
fici: — Dečki su kakve sam mogao samo zaželjeli. Zašto
: I^^^H
da im ne dam nade? Rijetki su takvi kavaliri kao što ste
vi, gospođo grofice. ^M^m
— Dobro, gospodine Nosek, dobro! Da li ste sve ure
dili?
— Računajte, gospođo grofice, kao da je on dolje u
našoj kabini. Zamišljajte već kako ga onesviještena nose
iz broda u vlak za Beč, a onda u sanatorij. Naša je briga
da taj anđeo bude u stanju teškog bolesnika.
— Da, da, ali to mi recite, jeste li bili kod kuće? Da
H ste govorili s kime?
— Pa naravno, gospođo grofice, pa to se samo po sebi
razumije. Došli smo do one male kućice na obali i čamac
dotjerali do kraja. Rudi je ostao u čamcu, a mi smo se
popeli na brijeg. Pred nas je izašao čovjek, visok, krupan,
crnih brkova, velikih očiju, široke brade, visoka čela, a na
glavi je imao malu crvenu kapu.
— Da, da, to je ribar Lovre.
— Odmah nas je surovo i grubo upitao što tu tražimo,
toliko sam ga razumio. Ja sam mu rekao da sam trgovac
iz Češke, te da želim kupiti od njega ljuske od bisernice.
Tamo je ležalo nekoliko ljusaka, pa sam mu pokazao na
njih, a onda izvadio jedno dugme, te me razumio da je to
dugmad. Sumnjivo i srdito nas je promatrao. Pogleda
mene, onda onu trojicu, a Fritz je držao školjku u ruci
i pregledavao je kao da uistinu misli kupiti. Ribar nije
rekao ništa jer je izišla jedna žena, dosta visoka, vitka
tijela, tamna dugoljasta lica, velikih i još lijepih očiju, pri
mjerenih usta, u crnini i sa crnim rupcem na glavi, te po-
119
vikala iz dvorišta: »Riješi ih se, Lovro, Ranko u njih sum-
nja.« Rekavši to, odmah se povukla u kuću. »Ne pro-
dajem ništa«, reče Lovro, te nam dade rukom znak da se
gubimo. Ali baš okretni Fritz dođe mu sasma blizu sa
školjkom, te mu stade govoriti na njemačkom i pokazivati
prstima: »Jednu krunu, komad! Koliko imate?« U tom
Času otvorio se prozor, a taj anđeo od mladića poviče:
»Oče, oni su s broda, točno tako opisao ih je sudac Hor-
vatić!« Stari u hipu zgrabi Školjku Fritzu, baci je u stranu,
te pokaže rukom i zaviče: »Gubite se, propalice!« I još
mnogo drugog je govorio samo ga ja nisam razumio. — Ne mogu, a i neću, gospođo grofice. Vaš sam
— Da, to su oni! I vi kažete, da ste sigurni? — upita pravni savjetnik, advokat sam, to mi je zvanje koje često
grofica. nalaže da branimo i lopova, ako i znamo da su krali. Ali
Još nije grofica ni svršila, kadli uđe sav zadihan dok- provalnik ipak još neću da budem, jer to što tražite slično
tor Purić. je otimačini.
— Zar se nešto dogodilo, gospođo grofice? — Nije ni potrebno vaše objašnjenje, već vas molim —
— Nije, gospodine doktore, već smo zaboravili na prijepis potvrde o novcu. N
vrlo važnu stvar. Mi moramo podići onih sto tisuća fo Odvjetnik Purić pronašao je u spisima potvrdu. Preda i
rinti Sto ih je moj suprug predao sudu. Gdje je uopće taj je grofici, a ova je uzme, te će izvisoka: riječi
novac? pred
— Hvala vam, doktore, na trudu.
— Ja to ne znam, gospođo grofice, ali sam bio svje njima
Čim je doktor Purić zatvorio vrata, grofica preda po-
dokom kad je sudac predao novac vašoj pokojnoj kćeri. ,a
tvrdu Noseku:
A ona ga je odmah predala svome suprugu Ranku. Evo, tamo
— Na temelju toga moraju vam izručiti sto tisuća fo
tu je prijepis potvrde. pazit
rinti. Deset tisuća od te svote ide vama i vašoj pratnji.
— Gospodine doktore, biste li vi bili voljni poći po e! —
Pazite, gospodine Nosek, stari je ribar jak kao medvjed,
taj novac? Vi me razumijete, deset tisuća je vaših za vaš Znač
a nije ni star, ima nešto preko četrdeset. A i mladić nije
trud. ajno
slab, budite zato na oprezu. — Grofica ustane i doda:
— Kako vi to sebi zamišljate, gospođo grofice? Večer ga
— Kada pođete, javite mi se da znam urediti s kapeta
je, na koji način mogu doći u Lovrinu kuću i tražiti no pogle
nom. Razumijete li, gospodine Nosek, ne smije dati ni
vac? Zar mislite da on nije upućen da proces nije gotov da, te
glasa od sebe kada ga budete nosili na brod. Mornari nam
ako spise traže u Beč. tiho
nisu odani!
Grofica ustane, te će uvrijeđeno: doda:
— Ali, gospođo grofice, zar vam nisam rekao da mi
— Nećete! Time je stvar svršena. — V
nismo početnici!
i ste
— Kako ćete sa starim i Ženom? svi
— Možda ćemo mi biti već u Beču kada se oni pro dobro
bude, ili ih netko pronađe. Imajte povjerenja u nas, neće oboru
dizati buke. žani?
Grofica pogleda na vrata na koja su upravo ulazile Meci
Marija Terezija i gospodična Elza, te će Noseku: su
pravi, zar ne,
gospodine Nosek?

m
120 121
 — No, no, gospođo grofice, to se razumije!
Grofica malo zastane, jer je dolazila Marija Terezija,
te će glasno:
— Mi ćemo se povući u našu kabinu do večere.
XLIV
Bravar Šime s kraja je promatrao petoricu policajaca
koji su razdragano izašli na palubu. Cijeli dan progonila
ga je sumnja zbog tog komeŠanja po brodu. Nagli dolazak
odvjetnika Purića, odlazak Bečana čamcem, to nije kako
treba! A brod je u pogonu i može krenuti svaki čas.
Policajci su ga skoro srušili dok su izlazili iz salona.
Ali se on spretno zaklonio iza vrata. Kako su sva petorica
bila opijena od sreće zbog dobre lovine, a i vino ih je raz-
igralo, to nisu mnogo ni gledali oko sebe.
— Dečki, kolosalno, upravo fantastično! Deset tisuća
je sigurno naših!
Nosek uhvati Augusta za rame i reče:
— Grofica se boji da je stari ribar jak.
— No, no, no — reče August — baš meni za papri
kaš. Kad ga ja onako stručno povalim na zemlju, osjetit
će on tko je Augustin.
Sime je napeo uši šuljajući se za njima.
— Što ti kažeš, Hans, a onaj mladi meni za užinu.
— Nemoj, Hans, ne. Mene je grofica upozorila da je
taj Ranko, premda mlad, vrlo jak dečko.
šimi samo da se nije zavrtjelo. Udari se rukom po
čelu tako snažno da je preplašio Noseka i družinu. Okretni
Fritz odmahne rukom:
— Gospodine pristave, mogao je čuti, ali nije razumio.
122
— Nemoj, Fritz, tako misliti!
— No, no, Fritz, li su ljudi pomorci, rafinirani su i
■'■■■■" ' ; 1
j£':*3T" ?!,
." '/'■
putuju svijetom. Mnogi od njih govore više jezika.
— Sve će biti dobro kad Rudi govori. Ali treba biti
ipak na oprezu, jer ptica nije u kavezu, pa dođite dolje
da stvorimo plan.
Sime je samoga sebe počeo koriti zbog svoje neuzdrž-
ljivosti: »Kako sam lud! Trebalo je da se pritajim, možda
bih što čuo i razumio!«
Tako jadikujući, šime dođe do Mate i Damjana koji
su namatali uže, te im reče:
— Ipak sam nešto čuo i razumio. Govorili su o Lovri
i Ranku. Onaj demon od žene opet kuha nekoga đavla.
— Bježi, bježi, moj Šime, pa neće valjda govoriti o
tebi ili o meni. Oni su zbog Ranka i došli, pa što drugo
njih i može zanimati.
— Imaš pravo, Damjane, samo ipak nešto nije kako
treba.
— E, moj Šime, đavao vas Korčulane odnio, zapaljivi
ste kao šibice. Trebalo je da slušaš i miruješ. Da ja znam
njemački kao ti, sve bih doznao.
— A, eto, Mate, prenaglio sam se. — Sime se počeše
za uhom, te kao da ih pita: — Pa gdje bi oni to mogli
biti sa čamcem danas poslije podne?
Kraj broda je prolazio čamac s ribarima, šime se
nagne preko ograde i upita:
— Kamo vi, kamo tako kasno, striče Jura?
— Pa idem da prigledam vrške, a i pustio sam paran-
gale, pa da vidim ako se što miče.
— Hajde, hajde, dobra lovina, striče Jura. A tko je
to s vama u čamcu?
— Pero Repinov i Luka Slanih! Pa s kim bih ja dru
gim? A tko su ovi s broda?
123
■
 — Evo nas više mornara, Damjan, Mate i Sime
D ražin.
— Idem na ribe, idem, a sve razbijam sebi glavu što
mi je Čas prije, kada sam onuda prolazio, rekao Lovre.
— Sto vam je rekao Lovre? A što radi Lovre, striče
Jura?
— Na koje sad hoćeš da ti odgovorim, moj Sime?
— Znate nas, Korčulane, mi brzo s jednoga na drugo!
— Rekao mi je Lovre da su ovi vaši novi s broda bili
kod njega da mu otkupe ljuske od Školjaka. Potjerao ih
je! Eto Sto radi! Bog, mladići, idem po lovinu.
Čamac otplovi dalje.
— Eto moj Mate i Damjane, zar ja nemam dobar
nos?
— Imaš, Sime, imaš, ali ni Lovre nije budala. Vidiš
da ih je najurio.
— Da, da, sada mi je jasno zašto je onaj visoki jaki
rekao da bi mu Lovre bio za gulaš, a onaj jaki zdepasti,
da bi Ranka pojeo za užinu.
— Pa znaš Lovru, nagao je! Cim je Što posumnjao,
natjerao ih je kao đavole. Mogao ih je i namlatiti.
— Sada sam se malo smirio, ali ipak me zanima za
što progone te ljude.
— Ma eto, moj šime, Ranko je njima također skuhao
vruću kasu, pa su povrijeđeni u svom gospodstvu.
— Ne govori, Damjane, tako. Lijep i mlad on, lijepa
i mlada bila ona, pa se mladost spojila bez svoje krivnje.
— Mio je to mladić, bože moj! Kako je milo molio,
zaklinjao, zdvajao i tužno plakao. Strašne one rijeci zuje
mi u ušima: »Reci nam kojim si otrovom otrovala rođeno
dijete!« Onda onaj bijes i snaga. Kako je samo lijepo mo
lio Jozu: »Znaš li što je ljubav? Daj me pusti, Jozo, pusti,
mi ruke da zagušim onu zvijer od majke!« Jozo je još sada
lud kad se toga sjeti, ali se tješi: »Da sam ga pustio, bilo bi još većega zla!«
— Jest, moj Sime, nije to mala stvar, obijediti groficu
da je otrovala svoju kćer. Vidiš da se za nju zauzeo sam
Beč, a znaš da je u BeŽu car.
— Ja se ipak kajem i ne mogu prežaliti što sam po
slušao kapetana i nisam rekao bravaru Ivi kako je mogao
lakše doći do đavola i uzeti one Rankove bisere što mu
ih je žena ostavila. Eno, zove Jozo na večeru, žurimo,
možda uskoro i krenemo.
Damjan se protegne i doda:
— Nama je bilo ovdje prekrasno, samo smo vidjeli
grozote i strahote, silu ljudskih opačina, a sve to uvijeno
u lijepo gospodsko ruho.

XLV

Ranko je otišao s kumom Zvonarevićem do suca Hor-vatića, te potpisao sve punomoći. To je bilo u petak poslije podne. Sudac Horvatić nije mu ništa govorio o tužbi koju je
protiv njega podnijela grofica, da je on otrovao svoju ženu. Sucu Horvatiću bilo je žao mladića koji je izgledao sav slomljen i utučen od bola. Tek u subotu po- sl-je podne kum
Zvonarević pričao je svima:
— Sve je sud riješio u tvoju korist, Ranko, i to s velikom brzinom. Sjajan je sudac Horvatić, a i svi drugi. Već je po drugi put otišao na brod s bravarima. Ona hijena zaključala
se u neku kabinu i neće da otvori. Bravar Ive sa svojim ljudima već će doći do nje! — Zatim se obrati Luci: — Kumo Luče, vi budite spremni s Rankovim stvarima. Ako bog da
zdravlja, mi u utorak krećemo u Zagreb.
124 125
 Ranko je sjedio i ništa nije govorio na obrazlaganje
kuma Zvonare vica. Predao mu se potpuno u ruke. Neka
radi s njim kako misli da je dobro. Bio je mislima od -
sutan.
Profesor Zvonarević opet nastavi, sve u želji da se
Ranko rast rese.
— Sada ti mogu reći, samo se nemoj uzrujavati. Sud
je odbio tužbu. Ona hijena predala je sudu tužbu da si ti
izvršio otrovanje da se domogneš bisera.
Ranko skoči kao da ga je nešto ujelo. Krv mu navre
u lice, te će odlučno:
— Ne, kume, ne, druge nema! Moram ići, jer neću
imati mira dok prokletoj zmiji ne zakrenem vratom. Idem
na brod, naći ću načina kako se otvara kabina, prije nego
Ivo. Ja ću je zagušiti. Zar ona mene na sud? Mene obi-
jediti? Bože, bože gdje si da to ne kažnjavaš? Zašto je
ne satreš u prašinu!
— Bit će kažnjena, sinko, više nego da ti uprljaš ruke.
To bi bilo začas, a ti, sine, a onda i mi, što bi bilo od
nas?
Ranko je ustao i potražio kaput, a Luče će mu kroz
suze:
— Ne idi, sine, nikamo iz kuće, pričaj s ocem i
kumom.
— Onda kažete, kume — reče Lovro — u utorak
biste krenuli na put.
— Ja ću sve urediti — reče profesor — možda će
vrijeme izliječiti rane.
— Majko, majko, nikad neće.
—- Hoće, sine, hoće. Poznat će se da je bila velika
rana, ali će zacijeliti, zarasli. Ogrebotine će ostati, ali rana
će zarasti.
— Neće, oče dragi, neće, previše je duboka i strasno
126
krvari. — Uhvati se za glavu, te s grozom ponovi. — Ona
hijena, ona mene da zatvori!
— Dosta o tome, Ranko — reče profesor. — Obećao
si da ćeš se kloniti toga. Kamo si naumio, Ranko?
— Sutra ću poći na groblje, kume.
— Da, svakako! I ja sam namjeravao.
— Sad bih otišao u naš gaj. Pustite me samoga. Čez
nem da pođem nekamo!
Ranko se zagrcne, a suze mu potekoše niz lice.
— Budi jak, nisi djevojka! Dakle, u vaš gaj želiš poći?
— Da, kume.
— Pođi, sinko, pođi, ali amo ruku i daj poštenu riječ
da se nećeš podavati nikakvim pretjeranim sentimentima.
Je li riječ, Ranko moj?
— Obećajem, kume. Evo rijeci, ali moram poći.
— Natrgaj ružmarina, bora, jele i mirtina lišća, sve
Sto želiš sutra ponijeti na grob. I do sumraka se vrati.
— Riječ si nam dao, sine!
— Bit ću, kume. Gdje bih se mogao sada osjećati
ugodnije ako ne u svome domu.
Ranko izađe.
— Zašto ste mu dopustili, dragi kume, da ide tamo.
Mogu mu doći kakve lude misli, bože me sačuvaj! — Luče
se nekoliko puta prekriži i zgrozi: — One vrleti, pa visoka
obala! Jadna sam i nevoljna!
— Budite, kumo, bez brige. Tamo u osami on će se
isplakati, osvježit će svoje uspomene, te sakupiti što ljepše
zelenilo za pokojničin grob. Nemojte zdvajati.
— Vjerujte da jedva čekam da ode. Sudac Horvatić
i doktor Benčić neka dalje vode stvar, a Ranko mora
odavle!
Lovre ponudi kuma vinom i dometne:
— Kako mislite, dragi kume, tako činite. Sam vas je
127
 bog poslao. Možda bismo već i izgubili Ranka da vi niste
uz njega.
— Ne bi, Lovre, ne. Ranko je pametan mladić, ali Što
se tu može? Pun je dubokih osjećaja, pa se zanese svom
dušom i srcem. Zna se on mnogo veseliti, uživati i rado
vati, ali i tragedija ga se duboko dojmila i zahvatila ga
cijelim bićem.
— Žao mi ga je, kume, a i nju sam zavolio, ma eto,
kao da smo je rodili.
— Bože moj, što je to bilo drago, umiljato, lijepo, pa
zdravo biće, a kako je divna bila u svom materinstvu. —
Lovro uzdahne, te će sam sebi: — Pravo ste, kume, rekli,
ne valja tugu obnavljati.
— Nas to, kume Lovre, ne smeta, jedino ćemo Ranka
čuvati od toga. Treba ga zaokupiti školom!
— Zavoljela sam je kao da sam je pod srcem nosila
— reče Luče. — A tko i ne bi kad je iz nje strujilo milinje
života. Gospođa Duboković plače i nariče, te mi je danas,
kad sam došla po stvari, plačući rekla: »U ovih nekoliko
mjeseci, moja Luče, u mojoj tužnoj kući sjalo je uvijek
sunce i svitalo proljeće zbog onako savršene velike ljubavi
vašega sina i snahe. Ja sam, moja Luče, premda ovako
stara, bila sretna da Živim, da mogu uživati u njihovoj
sreći. Zavoljela sam ih oboje od svega srca. Jadne mene
i tužne! Ovakva strahota dogodila se u mome domu!«
— Poći ću sada u grad, da Čujem uspjeh suca Hor-
vatića. Kumo Luče, reci Ranku neka ne dolazi do mene,
neka me Čeka kod kuće. Doći ću po njega, a vi spremite
dobru užinu. Uz mene će i on jesti.
— Hoću, kume, hoću, ne vodite brige, samo vi dođite.
Lovre, daj otprati malo kuma, ljepše će mu se vidjeti.
— Otpratio bih ga, Luče, i bez tvoje opomene, samo
tražim da obučem svoj haljetak.
Hodali su uskim puteljkom što vodi prema gradu. Išli
su bez riječi jedan uz drugoga. Kada su stigli na širi put,
Lovre reče:
— Znate, dragi kume, nisam govorio ništa Ranku, a
sad i neću. Eto, nije trebalo da do toga dođe.
— Ja vam odobravam, moj kume Lovre. Opominjao
sam Ranka na svu opasnost, ali, eto, nije mogao odoljeti
napasti koja se naziva strast.
— Jadno moje dijete, koliko trpi zbog toga. Da, da,
pravo kažu naši ljudi: »Za jedan časak radosti, tisuću
dana žalosti.«
— Nije to baš tako, kume Lovre, ali je slično. f
— Jest, ono, kume! Ne znam ja izreći ono što bih
želio, ali opet kažem, ne treba trošiti mnogo riječi. Nismo
mi ljudi takvoga kova da se miješamo s njima odabranima.
fj
— U tome se baš ne bih složio s vama, kume^ ali se
siromah naš Ranko namjerio na zle i opake ljude, pa je
užasno stradao. Došla nevolja baš onda kada je bio na
vrhuncu svoje sreće!
— A eto, kume, samo sam to tako napomenuo jer
me ta nesreća progoni i ni na Što drugo ne mislim nego
samo na to. Ja bih htio zaboraviti, ali ne mogu. Sto mogu,
usjekla mi se nesreća moje djece u čitavo tijelo, dušu, srce
i mozak.
— Proći će vas to, kume, kad počnete opet raditi.
Rad je za svaku duševnu bol najbolji lijek.
Lovre se ogleda na nebo, svme očima na more i reče:
— Evo, uskoro će zima proći, pa kad grane proljeće,
prionut ću na rad još više. Neću da moj Ranko bilo u
čemu oskudijeva na visokim Školama.
— Rad je, kume, plemenit, a zdrav je čovjek dužan
raditi. Ali Ranko je dobro osiguran.
- Ima on svoga, a i u mene se skupila lijepa svotica
128 9 Dripiljl i siraal 129
 u ladici. No ta će Škola dugo trajati, a ja želim da mi je-
dinac u velikom gradu ne osjeti oskudicu!
— Vi zaboravljate, kume, da je ostalo lijepih tisuća
i od Leopoldine.
— Zar je to Rankovo, kume?
— Pa nego čije? Ima tu i drugih vrijednosti, a kada
dobije bisere, može kupiti pola Šibenika.
Lovro se sav uzvrpolji od zadovoljstva. Slutio je nešto,
ali nije bio baš sasma siguran da li to pripada Ranku.
— Kume, da vi niste u brizi? Čuvam ja onih sto ti
suća od pokojnice. Spremio sam to u podrum u bačvu,
pa drugu stavio povrh nje.
— Dobro, kume Lovre, da ste me na to podsjetili.
Mislim da će se to morati položiti na sud ili, još prije,
vratiti grofu, jer ne mogu biti i novac i biseri u pologu
kod suda.
— Spremno to držim, kume. Nisam ih ni gledao, bo
jao sam se da rai se zdrava pamet ne pomuti od tolika
novca.
— Hvala vam, kume, na pratnji, poći ću do doktora
Benčića da se o svemu propitam. Pođite vi da dočekate
Ranka.
— Ne zamjerite, kume, što sam vam se onako iz-
jadao.
— Pa kome ćete, dragi kume, ako ne meni? Ja vas
shvaćam, a naročito sam zavolio Ranka.
— Imam brata i nećaka, veoma se volimo i pazimo,
ali strah me da mi ne bi dobacili: »Eto, htio se Ranko
miješati s gospodom, s gospodskom familijom.«
— Neće, dragi kume, neće. Vidjeli ste kako su svi
suosjećali s Rankovom nesrećom.
— Hvala vam, kume, laku noć i sutra do viđenja.
— Laku noć, kume Lovre.
130
XLVT
Sutradan u nedjelju bilo je već skoro podne kada su
se Ranko i profesor Zvonarević vraćali s groblja. Idući
kući svratiSe doktoru Benčiću.
Gospođa Benčić spremala je nešto za jelo svome mužu
kome se žurilo na brod. Doktor je radosno pozdravio pro-
fesora Zvonarevića i Ranka:
— Dođite, založit ćete sa mnom. Zurim se jer ne bih
nikako htio da me mimoiđe užitak kad će otvoriti jazbinu
one lisice. Našao je Ive nov način: probušio je vrata i reže
željezo oko brave. Evo nas predveče sigurno do tebe,
Ranko, da ti predamo to blago. ■
— Ne, meni se, gospodine doktore, dok nije sasma
gotovo kod suda, ne žuri.
— Kako odredi naš vrli sudac Horvatić. To je čovjek.
Sreću imaš, Ranko, toliko je poduzeo za tebe kao da si
mu brat.
Da ne bi uvrijedili domaćine, Ranko i profesor nešto
založiše, a kod rastanka upita doktor Benčić:
— Svakako moram znati gdje te mogu naći poslije
podne. Znaš, ti si nasljednik i tebi treba bisere predati u
ruke, a moraš potpisati ako se položi na sud. Sudac Hor
vatić želi svemu odmah dati pravnu formu.
— Mi ćemo biti kod kuće, dragi doktore. Ja ću ostati
tamo do noći jer bih želio vidjeti to čudo od bisera zbog
kojih majka ubija rođeno dijete.
Doktor Benčić pogleda profesora, a ovaj nastavi:
— Da, rekao sam Ranku za onu tužbu zvijeri od žene!
— Znate da je moj kolega Purić nije predao kao gro-
fičin zastupnik, već ju je dao kao osobnu grofićinu tužbu.
— To nisam znao, ali me zadovoljava ta činjenica.
Nije mu ipak savjest dopustila jer je uvjeren u protivno.
131
 — Naš je protivnik, ali se ipak radujem da nije u srž
pokvaren. Ja sam u boljem položaju. Zar ne, gospodine
profesore? Uz mene su simpatije cijele javnosti, uz mene
su socijalno slabiji, a onda, na koncu, pravda je na mojoj
strani. Dakle, očekujte poruku ili evo nas kod Lovrine
kuće. Do viđenja! Bog!
Istoga dana, već gotovo u sumrak, sudac Horvatić i
odvjetnik Benčić penjali su se do Lovrine kuće. Još s
vrata poviče doktor Benčić:
— Propali smo, izgubili smo parnicu!
— Daleko je još od toga, dragi doktore, samo je na
nečuveno drzak način zaustavljena i odgođena. — Doda
ljutilo i bolno: — Povreda, očita povreda zakona!
Ranko se nije nimalo zbunio na tu vijest, ali profesor
Zvonarević ostao je upravo osupnut. No nije ništa rekao,
već je motrio one koji su ušli. Ovi su im potanko sve is-
pričali, te opisali došljake iz Beča.
Ranko je šutio, ali profesor Zvonarević reče:
— Mi svakako putujemo u Zagreb. Ranko mora na
staviti nauke, a vi, draga gospodo, uzmite stvar i dalje
u svoje ruke. Evo, ja vam pred Rankom kažem, ako uspi
jemo, znat ćemo se odužiti.
— Vi mene vrijeđate, gospodine profesore. Ja vam
se kunem svojom djecom da sam radio iz čiste ljubavi
za stvar, da se zakonu udovolji, te iz velike sućuti prema
Rankovoj nesreći, jer sam bio prisutan u najtežem času.
— Ali, gospodine suce, oprostite, nisam tako mislio.
Znam da maji čovjek, koji se nada najednom dobiti u ruke
veliko blago, osjeća potrebu da i nekoga drugoga njime
usreći, a naročito vas koji ste nam u svemu bili na ruku.
Oprostite, rekao sam to od srca, dobronamjerno.
— Primam tako, gospodine profesore, a tebi, Ranko,
evo ruke da ću se sav posvetiti tom predmetu i neću mi-
132
rovati dok se oporuka tvoje žene ne provede u djelo. Da,
evo, da ne bih zaboravio! Sutra svi spisi odlaze u Beč, .7 r-f-r-i-? '-^M
a sud ima prijepis oporuke. Tebi, evo, ove stare oporuke,
kako je tvoja pokojna supruga napomenula. Čuvaj je,
4OM
Ranko, kod sebe. Ja sam ti rekao, moj će životni cilj biti
ova parnica.
Ranko spremi ženinu oporuku, staru povelju njezine
prababe, te doda:
— Ovu spremam samo po njezinoj želji! Da nije bilo
nje, ne bi ni mene bili zahvatili i zanijeli Čari ovih bisera.
Sjećate li se, kume, kad je došla njezina sestra? Tom je
prilikom moja plemenita pokojnica rekla svojoj sestri:
»Cim dobijem bisere u svoje ruke, onim ću ih časom po
dijeliti, polovica tebi, a polovica meni. Zar mi nismo
ravnopravne sestre?« Hoćete mi vjerovati, gospodo, a ni
kumu nisam to rekao, nešto me steglo, bio sam u duši pro
tivan, te sam gotovo prigovorio svojoj dragoj ženi da to ne
čini. Ali ipak me nešto suzdržalo, jer da sam to rekao, ona
bi me poslušala, a sad bih se gorko kajao. Zanijelo me
bilo da, i to veoma, ali vjerujte, taj je zanos potpuno
zamro u meni sa smrću moje drage vječne ljubavi. —
Ranko se nije mogao suzdržati, te iz njega provali plač.
— Da, gospodo, sad ih mrzim i prezirem, jer su oni, ti
blještavi dragulji, pokopali moju sreću, moj najveći dra
gulj, moju dragu, milu ljubljenu Anu Mariju,
Ranko je zaridao, te će kroz jecaj:
— Mladost, našu mladost i život pokopalo je to blje
štavo blago.
Svi su bili dirnuti provalom boli nesretnog mladića,
ali se profesor snađe:
— Ranko, riječ je riječ! Obećao si mi da ćeš se Čuvati
sentimentalnosti. M
— Ne mogu, kume, nisam se mogao suzdržati.
133
 — Ranko, ti si dao riječ svojoj ljubljenoj ženi u
smrtnom času. Veliku je riječ ona rekla: »Ne smiješ,
Ranko, nikada odustati od toga da ih tražiš. Neka ne
uživa u njima ona, ako me je i rodila.«
— Jesam, obećao sam — reče Ranko već malo smi
ren. — Da, održat ću riječ i neću ih prestati tražiti dok
živim. Gospodine doktore Benčiću, i vi, gospodine suce,
zauzmite se i radite u moje ime sve Što možete. Znam,
teška će biti borba s tom ženom, ali nastavite. — Obrati
se doktoru Benčiću: — Gospodine doktore, mi vama još
nismo ništa platili za vaš trud, a imali ste izdataka za bi-
ljege i slično, pa za čamac i majstore.
— Ja nisam, dragi Ranko, u slabom položaju, no mo
ram priznati da sam se radovao toj stvari jer bi, prema
vrijednosti, i račun bio veći.
Sudac Horvatić se osmjehne:
— Vi, advokati, ravni ste trgovcima. Vi to onako
prema vrijednosti predmeta, te po imućstvenim prilikama
stranke.
— Tako je, gospodine suce, taćno tako.
— A nama, sucima, to je, na sreću, svejedno. Bio
predmet vrijedan ili bezvrijedan, nama je glavno sadržaj
tužbe ili protivno.
— Ipak, ipak, gospodine doktore — reče Ranko —
znam da niste u nuždi, ali navedite barem izdatke.
— Dobro, Ranko.
Doktor BenČić pogleda u spis, te izračuna izdatak od
trideset forinti. Ranko mu to položi, te mu se preporuči.
Sudac Horvatić i odvjetnik Benčić stali su se praštati
od Ranka i njegovih. Kod vrata Ranko uhvati suca Hor-
vatića za obje ruke:
— Dragi gospodine suce, ne dao bog da me u životu
trebate, znajte da ću vam biti zahvalan dok živim. Osje-
134
ćam da u vama kuca pošteno srce, puno osjećaja. Hvala
vam na sućuti koju osjećate prema meni.
— Veseli me tvoje priznanje, Ranko, i budi uvjeren
da ću održati riječ.
XLVII
Sutradan je Luče počela spremati Ranka za put. Do-
nijela je sve stvari od gospođe Duboković, a mnogo je i
njoj dala, naročito Leopoldinine odjeće za koje ona nije
imala potrebe.
Istog dana predveče, kada je došao profesor Zvona-
rević, Lovre je ispričao kako su došli do njega oni novi
s broda.
— Jest, kume, siguran sam da su to oni, prema opisu
suca Horvatića. Htjeli su tobože kupiti ljuske od bisemice.
— Nesreće jedne, što tu njuškaju? Ta mi vijest nije
baš draga, a nije mi ni jasna.
— Baš zbog toga i rekao sam ocu da se ne upušta
s njima u posao — reče Ranko i nastavi dosta raspolo
ženo. — Znate moga oca kako je nagao. Čim sam mu
rekao tko su, zgrabio je jednome iz ruku školjku, te im
dao na znanje da se gube.
— Htio sam, kume, dohvatiti ono veslo, ali sam se
suspregao. Neka ih đavo nosi.
— Otišli su u miru?
— Da, povukli su se prema moru. Malo kasnije sjetio
sam se, te pošao za njima. IŠli su prema obali, ali sam
prepoznao brodski čamac.
— što oni njuškaju? Nešto hoće! Možda ih ipak za
nimaju školjke, kako je rekao onaj koji malo govori hrvat
ski. Navodno trebaju im za puceta.
135
 — Ne vjerujte, kumo Luče. Zašto da se zanosimo?

— Još sam doviknuo Juri Lastavici, kada je polazio

da gleda parangale: »Jura, odsad lovi i ti školjke, evo bili
su tu maloprije kupci, oni novi s broda.«
— Ne mogu shvatiti, nastojat ćemo sutra nešto ispi
tati preko mornara.
— Kumo Luče, dajte nam nešto za večeru i onog
vašeg crnoga iz podruma.
Za večerom govorili su uglavnom o putu i o Rankovu spremanju.
— Hoće li biti, kume — upita Luče — dosta šest ko-
Sulja? Je li dosta dvanaest pari čarapa i toliko rupčića?
— Dosta, kumo Luče, dosta, pa neće preko svijeta,
a ja neću ostati tamo, jer me posao veže ovamo i tamo,
pa ću i ja ponijeti ako mu što uzmanjka.
Bili su svi dobro raspoloženi, jer je Lovro uvijek točio najfiniji dingač kada je kum bio kod njih.
Ranko je pošao u svoju sobicu da potraži neke stvari za put, te ostavio oca i kuma same. Luče je bila u kuhinji kod kamina, u namjeri da opere tanjure. Kada je kum bio kod njih, jeli
su i sjedili u većoj sobi straga nadesno, to jest u svečanoj sobi. Tu je Lovro više puta prilegao nedjeljom. Lijevo je bila Lovrina i ženina spavaća soba, desno naprijed Rankova sobica, a
lijevo sobica ili spremište za sve.
— Da li biste vi, kume, zapušili pravog hercegovačkog
duhana? Čuvam ga tamo u sobi!
— Ako to, Lovre, imate, onda bih poslije tako dobre
večere zapušio.
— Luče, je li kava gotova?
— Ma evo, moj Lovre, sad će zamalo voda zakipjeti.
Lovro pođe kroz kuhinju u drugu sobu po duhan, a
Luče uđe do kuma i reče:
 — Uzet ću samo malo svjetiljku, ne mogu naći svi
jeću.
Iz druge sobe ćulo se kako Lovro otvara ladice i viče:
— Luče, kamo si sklonila onaj lončić s duhanom? —
Još nije to svršio, a već poviče: — Luče, Što odnosiš
svjetlo od kuma?
— Evo, načas, načas, Lov...
Luče još nije dorekla što je namjeravala, kadli u kuhinju banuše dva muškarca. Luče se okrene, spazi nepoznate, sva zadršće i promuca:
— Ajme meni!
Cilinder joj pukne, ali svjetiljku nekako spusti na kamin.
U tom času, kao po dogovoru, uđu Lovre i Zvona-rević, svaki iz svoje sobe, te u hipu zgrabiše obojicu za ruke u kojima su držali revolvere.
Ćulo se s jedne strane:
— No, no, smiješno!
A drugi ulijevo od Lovre reče:
— Baš me spopada smijeh.
On udari Lovru nogom. Sruše se obojica na pod. Lovre, već na podu, udari napadača šakom u oči i zgrabi naglo drugom rukom revolver, te ga odbaci i izusti:
— Sad te imam, u rukama, lupežu.
Profesor ZvonareviĆ još uvijek se borio stojeći u mračnoj sobi. Ćulo se udaranje i rušenje stolaca, kadli najedanput nešto grune. Stol se svali i začu se pucnjava iz revolvera.
Ranko se trgne. Čuo je buku, ali je mislio da njegovi nešto glasnije govore ili premještaju stolce. No kad je čuo štropot i oštar pucanj, protrne i pomisli na najgore. Ugasi svijeću i otvori
vrata. Čuo je zdesna stenjanje. Htio je skočiti onamo, kadli začu kako neko vani razgovara:
136 137
 — Ostanite tu kao straža. Predugo mi to traje! Nema
ni Augusta ni Hansa, a niti nas zovu.
Netko polako otvori vrata i vikne:
— August! Hans!
I ispali dva hica.
Revolver je opalio dosta visoko, kako se to čini radi zaplasivanja. Ali Luče padne pod kamin od straha. Onaj izvana pođe bliže, te opet poviče:
— Hans! August!
Ćulo se sa svake strane:
— Tu! Tu!
— Grozno, što je to? Pa to je iznenađenje.
Došljak nije mogao vidjeti u mraku, pa je tražio po džepovima svjetiljku. Ranko ga je promatrao u sjeni svjetiljke koja je svijetlila s kamina. Stisne zube, skoči do njega, zgrabi ga za
ovratnik i kaput straga, te tresne njime o kamin da je sve prasnulo. Nosek zastaje. Ranko mu skoči nogom na trbuh, tako da se začu hroptanje.
S desne strane začu se pitanje:
— Gospodine pristave, jeste li ga?
— Oče, kume, jeste li živi?
— Ranko, sinko, nadesno, nadesno, kumu!
Ranko podigne za ruku majku. Okretao se tražeći što da uhvati u mke. Luče se bila snašla i uzela mlinac u ruke, te se okrene da pode u pomoć. Ba5 u tom času vrata se otvore i
Ranko spazi dvije ruke i dva revolvera. Tijela su bila još vani. Nešto ga stegne i on prošapće:
— Jao, izgubljeni smo!
— Gospodine pristave, gospodine pristave, hoćemo li
navaliti?
Sa obje strane čulo se stenjanje i udaranje. Odanle gdje je bio Lovro Čulo se:
— Pomoć! Pomoć!
 »Svaki je hip presudan!« pomisli Ranko i skoči, te uhvati obje ruke, napne snagu, povuče ih kroz vrata i za-viče:
— Majko, u pomoć!
Luče se okrene i spretno udari jednog napadača mlincem po ramenima i glavi. Onaj napolju otima se svom snagom iz Rankovih ruku jer je htio svakako imati revolver. Luče ponovo
udari. Ranko je već klonuo, ali skupi još snage, povuče i koljenom se opre o zid. Lijevu mu je ruku vukao drugi napadač, čuo je kako ovaj viče:
— Pomoć, Rudi!
Luče još udari, Ranko jače povuče, a Rudi utrči unutra, te lijevom rukom udari Ranka po ruci kojom je držao napadača. Zbog užasne boli Ranko ispusti ruku. Smatrao je da je sve
izgubljeno i jedva smogao daha. Držao je ruku visoko, stezao napadača, ali je ovaj bio previše debeo, a Rankova snaga bila je već pri kraju.
Drugi napadač je ležao na zemlji, a Luče je pokušala oboriti i prvoga, ali ju je okretni detektiv odgurnuo nogom. Rudi je navaljivao. Ranko se branio, ali sve slabije, jer ga je lijeva ruka
veoma peki a.
Rudi se osovi na prste, te nanišani Ranku u glavu. Ranko se nagne i osovi, te ga metak pogodi u ključnu kost i zahvati malo kosti pod uhom. Zastenje:
— Jao, propadosmo!
Ranko i Rudi borili su se u kuhinji kod vrata, Luče se pridigne, jer su se vani čuli koraci. Ranko zajaukne:
— Jao, propadosmo, ide im pomoć!
U kuhinju se zaleti šime, sruši Luču i razabra u mraku kako dvojica u kutu stenju i bore se.
— Lupeži, to je bila vaša namjera!
— Šime, pomozi, propadoh!
Sime skoči, raširi ruke i skupi ih oko Rudijeva vrata.
■I
I ■

■
I
T38 139
 Detektiv skupi vrat i digne ramena, a Ranko je još dospio
reći:
— Sime, revolver!
Sime pusti Rudijevu lijevu ruku, a svojom desnom Sa-
petinom zgrabi ruku i revolver, te povuče detektiva. Li-
jevom mu pritisne vrat i svali ga na zemlju takvom brzi-
nom i snagom da se Rudi nije ni snašao. Udari ga nogom
po ruci tako da mu je sasma razmrskao palac, kažiprst
i srednji prst.
Ranko se sruši na Fritza onesviješten. Rudi se okrene
licem, a Sime ga udari hitro šakom po ustima, i zahvati
mu i nos i čelo. Brzo se digne, udari ga nogom nekoliko
puta i zaviče:
— Gdje ste naži, da vam pomognem?
Zgrabi od Luče mlinac, te pojuri prema Zvonareviću.
Luče je izlila vina na Ranka, ali se nije gubila u očaja-
vanju, već brzo reče:
— Ovaj u kožnatom kaputu, Sime, ovo je njihov.
Uzme svjetiljku, te je prinese do sobe, a profesor ra-
stenje:
— Pomozi, propadoh!
Sime skoči, uhvati za vrat Augusta, udari ga snažno
nogom u glavu i zaviče:
— Uklonite se, Lovre, ili koji ste!
Sime ga udari još jednom u zatiljak, a profesor poviče:
— Prebi mi prste.
— Ni ovaj više neće!
Profesor se izvuče, sjedne na pod, te jedva digne ruku.
Poskoči prema drugoj sobi i promrsi:
— Lovre!
— Evo začas, još samo malo, lupež se može i pretva
rati — reče Sime i udari Augusta mlincem. Potom skoči
do Lovre. Čuo je, naime, dahtanje i Lovru kako govori:
140
- Izmičeš, gujo, izmičeš, ali nećeš dugo.
— Neće, Lovre, neće, evo ga začas nemoćna.
Sime je dobro opazio Lovru, te odmah udario po
Hansu.
— Pomoć, pomoć!
— Evo pomoći, evo, lupežu jedan!
Sime ponovi svoje strašne udarce. Luče nije gubila
vrijeme, već je izlila vode na Ranka. Ranko se strese i
odmah upita:
— Majko, jesu li naši živi?
— Jesu, sinko, jesu, bogu hvala i Siminoj pomoći.
Eno, mlati posljednjeg.
Ranko skoči, pohrli u sobu i poviče:
— Trebaš li pomoći, Sime?
— Nije više ni ovaj opasan, ali još ću ga ispremi-
jesiti.
— Oče, jeste li ozlijeđeni?
— Oznojila me, sinko, ova neman.
— Luče, svjetla, Luče.
— Ne znam, Lovre, evo, sva drŠćem!
Lovro ustane i uđe do kuma Zvonarevića koji je još
uvijek sjedio i teško disao. ■
— Kume, jeste li veoma ozlijeđeni?
— Ne znam, ali me dobro izudarao. Ali, eto, bogu
hvala, izbjegli smo gotovoj smrti.
Ranko donese iz svoje sobe svjetlo, a Sime je s užit- SMs&l
kom vukao detektive u kuhinju.
Kako je Luče lijevala vodu na Ranka, ova je pala i na
Fritza. Kada je Sime povukao za nogu Augusta, Fritz M
zovne:
— Gospodine pristave!
Sime se okrene, te ga snažno udari po licu, te Fritz
ostade ležati.
141
 — Lovre, donesite mi dosta konopca da ih dobro,
po mornarski, svežem. Živi su još svi, pa bi mogli, kada ih
pobacam u more, pobjeći ribama.
Lovro je htio pomoći Šimi, ali ovaj to otkloni:
— Pustite tu nasladu meni, kume Lovro. Ja ću iu-
pežima pokazati pohlepu. Odmorite se Lovre! Jedino ako
imate što dobro u policu, ugrijao me onaj prvi.
— Idem donijeti iz podruma.
— Ja ću, oče, s vama.
— Ne treba, sinko, ne boj se za mene.
— Budi, Ranko, bez brige. Jesu li tu sva petorica?
Ovaj je, mislim, rekao da će Lovru za gulaš, a ovaj da
će tebe za užinu. Nema na brodu nikoga, a ona guja od
grofice i kapetan Čekaju na njih i, mislim, tebe i oca.
Sve ćemo ispitati poslije.
Sime je bez samilosti vezao detektivima ruke straga.
Onda im je savio koljena, te ruke i noge svezao zajedno.
Lovro je donio vina, a onda pokupio s Rankom revol-
vere. Još su digli stol, te složili klupe i stolice.
Luče se još nije mogla sabrati, već je trčala do Ranka,
kuma i Lovre, te ih po nekoliko puta pitala:
— Jeste li ozlijeđeni? — I uz to zajaukala: — Sto
će biti od nas, jao nama?
— Jeste li svi Živi, kumo Luče?
— Jesmo, jesmo, hvala bogu i vama.
— Onda ne jaučite. Ja ću, evo, ove poklati kao jarce,
pa u more, te nitko neće ništa znati — reče Sime, pa se
obrati napadačima: — Evo vam, ubojice! Ti, mali, da mi se
ne pretvaraš"! — i Sime zavitla nožem kao da će ga zaklati.
— Milost, milost! — zavapi ovaj.
— Tako, sada milost! Tebi i nije ništa!
Fritz ispljune dva zuba koje mu je Sime izbio posljed-
njom pljuskom.
— Gospodine profesore, dođite da znamo i Čujemo.
Ja znam malo po njemački, ali vi ćete sigurno bolje.
— Luče, dajte čabrić hladne vode.
Svi su izgledali strasno. Karlo Nosek ima je razbijenu
čeljust i sve prednje zube gore i dolje. Cijelo jedno oko
bilo mu je u krvi i zatvoreno. Njega je Ranko bacio na
oštri ugao kamina. Iz usta mu je i dalje curila sukrvica
■ m
i smrad. Debeloga Rudija Sime je svega iznakazio cipelom. i- %
■JA- Mi m
Imao je izbijene zube, oguljen nos, bio je sav ispretućen r*
po rebrima, a prsti su mu se držali samo na koži. Visoki
I ^H
■*■■■•■■■■■■ -v?;
August bio je isprebijan po tijelu, te mu je na usta išla
krv. Samo je njegovo lijepo lice ostalo neozlijeđeno; Sime
ga nije mogao tući po glavi jer se bojao da ne udari pro- .:v^;Hf^
fesora. Kada ga je udario nogom u zatiljak, ozlijedio je
profesoru prste. Jaki Hans bio je sav iznakažen jer ga je
Sime udarao mlincem po glavi gdje je dospio. Prednjih
Rs
zubi više nije imao. Mali Fritz bio je Lucina žrtva. Glavu
je imao malo natečenu i manjkala su mu dva zuba koje
mu je Sime izbio, ali je već bio kod svijesti i molio je za
milost.
Sime je počeo vaditi iz džepova sve, te je naišao i na
prijepis potvrde na sto tisuća forinti. Lovro poviče:
— Ah, to je bila njihova namjera! Pa što nam nisu
rekli, već nas htjeli odmah lišiti života.
Kod Noseka su našli četiri tisuće, a kod ostalih po
tisuću i pet stotina forinti.
— Otkuda toliki novac kod vas, a četiri tisuće kod
ovoga?
— On je naš pristav.
— Sto, on četiri, a nama po tisuću i petsto — usklikne
Fritz.
— Govori zašto ste dobili taj novac Što ste ga tako SJ ■-.-.^J'1
veselo spremali još na brodu?
142 143
 — To nam je donio pristav kao nagradu da na brod
dovedemo Ranka i onda ga prevezemo u Beč u ludnicu.
— Jao meni! — ote se Ranku jer je razumio što je
rekao Fritz.
Kada su Lovri to preveli, on će razjareno:
— Daj mi, Sime, nož, poklat ću ih bez grižnje savjesti.
Moje su dijete htjeli živo i zdravo spremiti u grob. — Sav
zdvojan zagrli Ranka, i Živci mu popuste, zaplače, te će
jecajući: — Sine, mili naš sine! Tebe bi, krvi moja, mučili
cijeli život. Jao meni, zvijeri jedne!
Zgrabi snop novaca htijući ih razderati. šime skoči
kao tigar, uhvati ga za ruku i poviče:
— Nećete, kume Lovro, ne!
— To su Judini novci, Sime!
— Briga mene! Zašto da ih poderete, a ja i svi moji
siromašni smo kao miševi. Kupit ću za cijeli rod imanje na
Korčuli, a vi biste derali novce!
Pristav Nosek, August i Hans dođoše k svijesti, samo
se lijeni Rudi ili pretvarao ili doista bio u nesvijesti.
Svi su potvrdili ono što je Fritz rekao. Pristav je dodao
da su opunomoćeni da učine s njima što hoće, samo
Ranka svakako moraju živoga dopremiti na brod.
— Obećano nam je deset tisuća od onih novaca koji
su kod vas kao polog.
— Nas Čekaju kapetan i grofica — promuca nekako
Nosek.
— Oče, pustite me na brod, osvetiti ću joj se tako
što ću je zadaviti.
— Ti si Ranko, lud! — reče profesor Zvonarević. —
Hoćeš da nastradaš i ucviliš svoje roditelje. Dosta je svega
toga! Neće se više nitko usuditi da te dira.
Lovre izusti:
— Sto će još biti od nas?
— Ništa, kume, u obrani smo bili, svi ćemo to posvje
dočiti.
Šime ustane i reće:
— Svukao bih ih dogola i poslao odijela sirotinji.
Šteta što će to trunuti u moru.
Počeo je ogledavati ure i prstenje, no Lovro poviče:
— Sime, pa mi nismo razbojnici.
— Sto vi mislite, Lovre, drugo nego poklati ih i u
more s njima.
Šime nekako ponovi njemački:
— Nož, vrat, kamen, more, ribe.
— Milost, milost!
I svi su se osvijestili, pa i Rudi. Sime se okrene, te
nestrpljivo reče profesoru:
■
— Ja sam ih predveče čuo gdje nešto govore o Ranku.
Onda mi je i Jure rekao da su bili kod vas. Kad su malo
■
prije otišli, a naš se kapetan udaljio s palube, mene je
nhvatila neka strava. Nije mi nešto dalo mira, te sam na
valio na Matu i Damjana, i mi spustili pomoćni čamac,
pa ja za njima prema vašoj kući. Da sam došao malo
kasnije, ne znam što bi bilo.
— Zlo, Sime, zlo. Ti si spasio moje od smrti, a mene
od paklenih muka cijelog života.
— Vjerujte, oče i kume, moje su snage bile već pri
kraju. Spasila me samo moja visina da me nisu zatukli.
To je bio moj spas.
Ranko pokaže na Rudija i doda:
— Ima snagu kao divlji vepar.
— Onda, što ćemo? Ako oni ostanu živi, ja na brod
ne mogu, jer sam vojnik ratnog broda. Neposluh, Čamac
za spašavanje, a i gotovo sam dotukao carske ljude. Meni
ne manjka deset godina robije. Zato ću ja njih poklati,
pa u more. Vrijeme ide.
144 10 Dragulji 1 straiti II
145
 Profesor se malo zamisli i reče:
— Teško mi je reći vama, kume, da Sime ima pravo.
Bit će zla.
— Ali, kume, ja ih klati i ubijati ipak ne mogu. Ono
sam se u jarosti zaletio.
— Da, mi smo kršćani. Nisam vam htio, Lovre, pred
ložiti da ih ubijete, dobro ih je preplašiti. Nego, moj kume
Lovre, htio sam vam reći i predložiti da mi svi zasad pred
silom pobjegnemo.
Lovro problijedi i jedva promrsi:
— Bježati, kamo, kuda, kume moj?
— Prijeko, kume, u daleki kraj, dok se to ne zabo
ravi! — reče profesor.
— Jao meni! Zar ostaviti svoj dom, svoj krov i svoj
zavičaj? Ne mogu, kume. Neka umrem tu na svome.
Profesor otvori vrata i zovne:
— Kumo Luče!
— Evo me, evo, kume!
Luča dođe, pogleda u zdvojnog muža i upita:
— Sto je, opet, strašno?
— Grozno, Luče, užasno! — reče Lovro. — Kum
predlaže da bježimo odavle.
— Zar sa svoga da idem, kume? Da bježim od svoje
kuće? Pa gdje sam sigurnija nego u svome i na svome?
— Kumo Luče, što biste vi dali da spasite Ranku
život?
— Sve, kume! Dušu, srce, krv i glavu!
— Dosta je, kumo, jedno. Kakav bi vaš život bio da
su vam Ranka odveli i spremili u zavod medu luđake?
— Sišla bih s uma, kume! Sačuvaj nas, bože!
— A kad bi vam netko rekao: »Otkupi ga, majko!«
— da li biste dali, Luče, kuću, zemlju i ovo malo barki
i alata?
— Nemojte ni pitati, kume. Da imam deset života,
dala bih sve da spasim sina.
— Sto nije uspjelo danas, može, dragi kumovi, sutra,
ili baš tamo gdje će biti na školama. Ranko nema tu što
tražiti. Njegova je žena mrtva, svijet mu je otvoren, a
vama će valjda biti ljepše s vašim djetetom bilo gdje u
svijetu nego da strahujete za njega. Lovre, uredite veću
jedrilicu, šime će s nama. Uzmite što god možete ponijeti,
to jest što stane u Čamac. Život nam je svima osiguran
s onih sto tisuća u buretu.
— Zar ćete i vi s nama, kume?
— Pratim te, sinko, i ja u novi život! — reče profesor.
Pozvali su Simu, i kad je razumio o čemu se radi,
počeo je skakati od veselja, ali nije zaboravio dodati:
— Oni su novci bili Judini, a sada su moji. Alaj će
se otac začuditi kada mu ih pošaljem. »Otkuda mome
Šimi toliki novci?« pitat će on.
Sime je odvukao detektive u sjenicu gdje su Ranko
i Ana Marija prvi put priznali jedno drugome ljubav. Dok
ih je vukao, govorio im je:
— Malo se rashladite, a zatim ću vas žive baciti u
more.
Lovro i Sime pošli su da urede veliki ribarski čimac,
a Ranko je s majkom počeo spremati stvari.
Profesor Zvonarević prao je lice, te se povukao u sobu
da se presvuče i uredi jer je bio sav poderan, tako da su
s njega visjele same krpice. Kosa mu je bila raščupana,
lice izgrebeno, a na ćelu i glavi bilo je nekoliko kvrga.
Silno su ga boljela rebra, glava i vrat, a najviše prsti. —
Sto ga nije ispremlatio jaki August, udario ga je Sime ci-
pelom dok je tukao Augusta po zatiljku. Profesor se pre-
oblačio u Rankovoj sobici u Rankovo odijelo i rublje, sav
drhtao od uzbuđenja i straha, te sam sa sobom razgova-
146 10*
147
rao: »Samo nas je bog spasio. Bila je to naša najveća sreća
što je Luče odnijela lampu. Inače bi nas lupeži zatekli
zajedno u sobi obojicu i, kako je rekao onaj vođa, ubili bi
nas. Strašna je to i pomisao, a zbilja je bila sasma blizu da
nas malenu s lica zemlje. Jadni, jadni moj dragi Štićenice!
što bi onda bilo od tebe i kakav bi te strašan život Čekao
da si im pao u ruke!?«
Lovro i Sime vratili su se i rekli da je barka spremna.
Zvonarević se bio obukao, te je i on pomagao u no-
Šenju stvari u čamac.
Luče je, začudo, bila mima i sabrana, te je odlučno
i brzo birala stvari koje će ponijeti sa sobom. Govorila je
Ranku:
— Ništa mi nije teško, a i ne boli me sve to ostaviti,
sine moj mili. Tvoj Život i tvoja sreća, to je smisao moga
života.
— Majčice draga, vi to samo tako govorite da mene
umirite, a ja znam kako vam je teško ostaviti rodni kraj.
— Sine moj mili, da, teško je to i strašno: za volju
neke sile, nečije himbe ili spletkarenja ostaviti svoj dom,
svoje toplo ognjište, svoju kuću, svoju zemlju i sve ono
Što ti je oku poznato, sve ono što ti je srcu drago. Da, sine,
teško je to, strašno to boli, ali najviše peče i boli nepravda
koju su stvorili zli ljudi. Polazim, sine, teško. Da, istina
je, jer me za sve ovo veže teški moj rad. Svakoj stvarci ja
sam se radovala i svaki predmet teško stjecala s tvojim
ocem. Da, sine, polazim teško i teška srca ostavljam prag
našega doma.
— Znao sam to, majko draga, ali se ipak čudim vašoj
odluci da ste bez mnogo kolebanja spremni da ostavite
sve to i pođete u daleki nepoznati kraj.
— Spremna sam, sinko, i odlučila sam da idem jer
moja ljubav prema tebi, sine moj, nema granica. Idem,
sinko, na kraj svijeta s tobom i spremna sam, sinko, na
najgore.
— Neće više biti zla, majko draga.
— Ako i bude, sinko, spremna sam na sve. Ovim svo
jim rukama kopala bih u pustoši korijenje i hranila tebe.
Na koljenima bih hodala i molila za tebe, toliko te volim,
milo Čedo moje.
Kada su sve odnijeli u Čamac, Lovro dade Šimi svoje
odijelo da sa sebe skine vojničko, te ujedno reče:
— Pođi, Ranko, po strica Ivu, » ti, Luče, promisli da
nisi još što zaboravila. K*?*
— Sve bih, moj Lovre, htjela ponijeti, sve je to meni
milo i drago.
— Sve se, Luče, ne može, ali te lijepo molim, nemoj
naricati da ne čuju ovi lopovi.
— Zar ih neiemo baciti u more, niste li se predomi
slili, kume Lovre?
— Ne, Šime, nismo, čut ćeš kasnije.
Profesor se vratio iz sobe gdje je pisao sucu Horvatiću,
te mu je tačno prikazao kako se sve dogodilo.
— Evo, Lovre, napisao sam i za vašega brata, samo
ipak vi potpišite.
List Lovrinom bratu glasio je:
»Dragi moj brate Ive!
Da bih sačuvao i obranio život svoga sina Ranka,
moram napustiti svoj dom. Lijepo te molim da mi na
sve pripaziš kao brat na bratovo. Idem tražiti pravo za
svoga sina, pa mislim da ću ići u Beč pred samoga cara.
U kući neka se nastani tvoj stariji sin Ante. Puno pozdravi
sve od svoga nesretnog brata Lovre!«
Zamalo vratio se Ranko sa zbunjenim stricem Ivom.
Njemu je Ranko putem ispričao sve što se dogodilo. Lovre
mu reče:
148 149
 — Strašno je to, moj brate Ive, što smo preživljeli.
Ali, bogu hvala da smo spasili živote. Cuj me, brate! Sutra
dođi ovamo do mene, kao na dogovor za lov. Povedi Juru
Lastavicu, Marka Torčića i Luku Jelića. Ovo je list za
tebe, ti si gospodar ove moje sirotinje dok mene nema.
Ovaj list odnijet ćete sucu Horvatiću. U pismu mu naš
kum opisuje sve što se večeras dogodilo. — Onda doda
tiše: — Tamo u sjenici svezana su ona petorica lopova,
pa ti ne idi da te ne vide, već sutra javite to sudu, a sud
će sve urediti da se prevezu u bolnicu. Oni su nas ipre-
mlatili, ali je njih Sime iznakazio. Zbogom, brate moj.
Bog zna hoćemo li se ikad više vidjeti? Ja ću ti pisati, ako
mi bog dade da dođem živ svome cilju.
Zvonarević pođe sa Šimom u sjenicu, te reče Noseku
i njegovima:
— Odlučio sam da vam poštedim život, ali pazite, ako
do sutra ujutro dadete od sebe glasa, ovaj će vas čovjek
sve ubiti i baciti u more. Jeste li me razumjeli?
— Jesmo, jesmo, i hvala vam što nam štedite živote.
— Ovo neka vam je opomena da se ne lakomite za
novcem, te ne činite nepravde. Sutra danju ja ću doći s
našim vlastima, te neka naša vlast radi s vama po zakonu.
Bio je mrak, jedino su zvijezde osvjetljivale sjenicu,
ali se moglo vidjeti kako u mraku leže sva petorica u
maloj sjenici na zemlji. Bilo je hladno, ali oni nisu ni
pomišljali na to, jer ih je obuzimala strava i užas od po-
misli da će ih šime ubiti i baciti u more.
Profesor Zvnnarević reče:
— Ovo je vaš novac i vaši satovi. To nije naše i sulra
ćete ponijeti to sa sobom. Onih deset tisuća uzeo je ovaj
čovjek jer smatra da vi nemate prava na izdajničke novce.
U sjenici se ćulo okretanje i teško uzdisanje kao znak
olakšanja Što će im život ipak biti pošteđen.
— Kume Lovre, kako je s onim u buretu?
— Jao, moj kume, zamalo da nisam zaboravio.
— Da, da, kume Lovre, i vina Sto više! — reče Šime.
— Bit će svega, Sime.
Lovro se zaputi s Lučom u podrum i preda Luci u nje-
dra svežanj od sto tisuća, a on uzme bocu vina. Nikako
nije želio da Sime dozna za toliku svotu novaca.
Ostavili su svjetlo, to jest petrolejku su postavili na
prozor. Tiho i mimo napuštali su svoj dom.
Prvi je išao Sime, veseo i raspoložen, za njim Zvona-
rević, a u kuhinji su ostali još malo zagrljeni Lovro, Luče
i Ranko. Sve troje tiho je jecalo. Lovro će kroz suze:
— Nikad nisam ni u snu sanjao da ću te ikada na
pustiti, dragi moj dome. A evo, sada te ostavljam, bez
mnogo protivljenja.
— Oče moj, pod silu ga napuštate.
— Da, sinko moj, da! To je još teže, kad silom činiš
ono što svojom voljom i svojim razumom nikad ne bi
Činio. —■ Lovro uzdahne: — Toliko sam se zanosio, sinko
moj dragi, kada sam vidio na tvojoj ženi znakove materin
stva. Ah, kako sam se unaprijed radovao, te sam sebi u
sreći šaputao: »Ovdje, Lovre, pod svojim krovom dočekat
ćeš svoje unuke!« A nešto mi je govorilo u mojoj nutrini:
»Mlad si, Lovre moj, možda ćeš čak i praunuke primati '■■A
u svome domu!« Sve se sad raplinulo u pusti san i od 3^1-
svega toga ništa, već mi bol pritište dušu i srce, a tamna
mi noć prijeti: »Bježi, Lovre, dok te ja prekrivam, bježi, w& ...
osvanut će dan, pa će te progoniti neprijatelji.«
Sve troje bili su zagrljeni, nijedan nije smogao snage
m
da krene iz doma. Izvana se čuo prigušeni glas kuma Zvo-
nare vica:
— Gdje ste, kumovi? Dođi, Ranko, more mi se čini
nemirno.
150 151
 — Da, da, i more, to moje drago more! I ono se buni
što mi moramo poći.
— Kume Lovre, vrijeme je. Noć će se brzo provaliti.
— Evo nas, kume, evo, kume!
Sve troje izađu. Išli su zagrljeni prema malom Lovri-
nom pristaništu. Kada su se spustili na posljednju pećinu,
odakle se još mogla vidjeti kućica, sve troje se kao po
dogovoru okrenuše. Luče je plakala, Ranko ju je hrabro
tješio, a Lovro reče:
— Zbogom, dragi dome moj, zbogom, kršu rodnog
kraja moga, zbogom staze i putići moji uski. — Pogleda
na nebo i uzdahne: — Vi ste, zvijezde, svjedok moga bola,
i ja pred vama izričem ovu kletvu: »Prokletstvo moje neka
stigne onoga tko je krivac ovoj mojoj tuzi!« — Podigne
ruke uvis i zavapi: — Čuješ li me, o gospode Bože! Pravda
je na mojoj strani, a sila na drugoj. Kazni silu, Bože moj,
a čuj mene, gospode! Daj mi zadovoljštinu, da to doživim!
Klekne na zemlju, te poljubi kamen, a za njim to uČi-
niše i svi ostali. Časak su ostali tako. Prvi ustane Lovro,
odlučno pode i sve povede prema barci.
Žurno digne jedra, odveže čamac, snažno se odgurne
od kopna i glasno progovori:
— Ostajte mi čvrsti, dragi moji žali! Čuvajte budno
stražu i Čekajte, jer ja želim opet k vama doći.
Noćni vjetar ponese čamac prema pučini. Lovro je
kormilario, te davao smjer prema izlazu iz Šibenske luke.
XLVIII
Sutradan oko devet sati nekoliko ljudi iš'o je prema
Lovrinoj kući. Jure Lastavica bio je najglasniji, te je go-
vorio;
— Moj Ive, mani se ti lova na ribe, to jest i nije
posao. Lovre je imao sreću s onima tamo na brodu.
— Nije ni nama izišlo krivo, moj Jure.
■
— Istina je, nije, ali da se Ranko nije, kako bih rekao,
svezao s njihovom kćeri, možda bismo mi i sada radili. ■I
— Eto, zbog toga sam vas i molio da idemo do Lovre.
Uskoro će početi lov na spužve i koralje, pa da čujemo
hoćemo li opet svi zajedno.
— Dobro je da se porazgovorimo, ali to nije od po
trebe, tvoj brat Lovre čovjek je od riječi.
— Mogu li ga upitati, striče Ive, što je s onim o čemu
je jučer govorio mome ocu: da oni s broda žele kupiti lju
ske od bisernica?
— Možeš, Ciro, možeš, ali mi ćemo o tome govoriti.
Kada su bili već blizu kuće, Jure reče Ivi, Lovrinom
bratu:
— Čudim se da se Lovre ili Luče nisu već pojavili
u dvorištu, jer mi govorimo tako glasno da se čuje na
daleko.
Ivo je mudro Šutio, te slegnuo ramenima, a Jure po-
viče:
— Ej, kume Lovre, gdje ste, kume Luče? Evo nas na
užinu, lijepi broj, hej, kumo!
Kad su došli gore, Ivo će kao iznenađeno:
— Vrata na kući širom su otvorena.
— Ma, tko će ih ovdje okrasti? Sigurno su na obali.
Ivo ih pczove u kuću, te odmah pokaže pisma koja
su ležala na stolcu u kuhinji. Otvori list upućen njemu,
te ga pročita naglas. Medu svima je nastala strava i za-
prepaštenje. Iziđu na dvorište, te u sjenicu.
U sjenici su ležali svezani ljudi, ali ih nisu mogli razli-
kovati. Krv im se skrutila na licu, rukama i odijelu, lica
su im bila crna od zime, ali još više natečena, a isto tako
152 153
 i ruke. Ćulo se kako stenjajući govore na njemačkom je-
ziku:
— Pomoć! Pomoć! Propadosmo!
Malo su više razumjeli kada je Nosek rekao na češkom
da im pomognu. Stari Jure Lastavica okrene se, te im
reče:
— Mi ne smijemo, ali idemo na sud i policiju, da to
javimo vlastima.
Ivo se okrene Ćiri:
— Evo ti pismo, pa otrči do suca Horvatića. On će
ti reći kamo treba da javiš.
Pogledali su u kuću, te su po razbacanim stvarima i
mnogoj krvi zaključili da se tu vodila borba. Plašljivi Mate
Lulić reče:
— Bilo je tu strašne borbe! Kolika krv i kosa po
zemlji!
— Pa zar je naš Lovre beba da bi se dao samo tako
svladati? A i Ranko je ribario s nama, pa im je također
dao da osjete njegove ruke.
— Tko zna da li su Lovre ili Ranko ranjeni? — doda
opet Jure.
Ivo Petričić, brat Lovrin, zamalo da im nije sve rekao.
Ali se u času snađe, i kad su se svi okrenuli k njemu,
on reče:
— Pođimo na obalu, da pogledamo jesu li tamo.
Dolje su vidjeli dva brodska čamca i preplašili su se.
Kako i ne bi! Čamci su državno vlasništvo, k tome vla-
sništvo ratnoga broda.
Kad su se vratili gore, čuli su glasno zapomaganje i
teško uzdisanje iz sjenice. Dolje na putu sjale su se per-
janice žandara i skupina ljudi koji su dolazili.
Došla su dva žandara, te neki viši činovnik, zatim
sudac Horvatić, sudac krivičnog odjela Marjanović, od-
154
vjetnik BenČić, koji je uz put poveo i s,voga kolegu Purića.
Sudac Horvatić dao je svakome da pročita pismo što mu
je pisao profesor Zvonarević. Svaki je načas prestao čitati
jer ga je zbunio početak lista:
»Nakon strašne borbe na život i smrt, koju su sinoć
započeli s nama agenti grofice Herber, pišem vam, dragi
gospodine suce, ovih nekoliko redaka .. .«
Cim su došli do kuće, žandari najprije odu do sve-
zanih. Svi su bili zaprepašteni i zgranuto su gledali sve-
zane. Vođa žandarski narednik Pero Jelača upita:
— Jeste li svi na životu?
Budući da su svi davali znakove Života, on naredi, da
■
se odvežu. Žandari su ih počeli okretati. Tek tada je počeo
jauk i zapomaganje. Bilo je to užasno čuti, a užasno je
bilo i gledati tu izmrcvarenu gomilu. Ali ni na jednom licu
prisutnih nije se vidio ni trun sućuti prema detektivima.
Doktor Purić stajao je blijed i bez riječi, te će nakon
nekog vremena:
— Mislim da ni ja, a ni vi, kolega Benčiću, nismo tu
potrebni. To je stvar upravnih i policijskih vlasti.
— Istina je, gospodine doktore, mi smo samo pro
matrači. Ali nije naodmet, jer ste vi pravni zastupnik gro-
fičin, a ja Ranka Petričića.
Svezane detektive teško su odvezali jer ih je Šime
čvrsto vezao, kako je rekao, po mornarski. Položili su ih
na dvorište pred kuću da ih sunce malo ogrije. Strašno
ih je biio pogledati jer su svi biSi umrljani od krvi i ve-
ćinom bez zubi.
Žandarski narednik Jelača htio ih je ispitivati, ali to
nije bilo moguće jer su svi odreda drhtali.
— Brzo s njima u bolnicu!
— Kako, gospodine narednice? Sami ne mogu hodati,
a mi ih nositi ne možemo.
155
 — Niti ih možemo, a niti hoćemo. Ta htjeli su nam
ubiti našega vođu Lovru i uspjeli su da ga otjeraju iz nje
gova doma. Zar ne vidite da je pošao tražiti pravdu do
cara u Beč.
Ribari odmahnuše rukom, te se stadoše razilaziti. Od-
lazeći, Jure reče:
— Dolje su dva brodska čamca.
Doktor Purić obrati se sucu Horvatiću:
— Idem sa čamcima na brod. Dužnost mi je da oba
vijestim svoju stranku. Oni sigurno o tome ništa i ne slute.
— To je vaše pravo, doktore Puriću. Grofica sigurno
ne sluti da je takva sudbina snašla njezine bečke policajce,
ali je njoj vrlo dobro poznato što su oni ovdje tražili.
— To ipak ne mogu nikako vjerovati.
— Ja sam sada ovdje promatrač suda. Stvar je suca
Marjanovića da to ispita. Znam dosta iz izvještaja profe
sora Zvonarevića i priznanja ovih policajaca, i meni je
sve jasno. Ali čim sudac istražitelj bude uspio razgovarati
s ovima, te oni ponovo potvrde grofičino sudjelovanje, mi
ćemo je jednostavno zatvoriti. Zar ne, gospodine kolega?
— Samo se po sebi razumije, pa mi smo pravno ure
đena država.
Kad je odvjetnik Purić otišao prema obali, za njim
poviče sudac Horvatić:
— Ako vam ne bude teško, javite kapetanu da je mor
nar Sime Dražin otišao s Lovrom u Beč da se tuže caru
na nepravdu i nasilje.
Ivo Petrićić uputi se u bratovljevu kuću, te poviče Juri
Lastavici:
— Pođi do moje kuće i reci mojoj Kati i Anti da
dođu ovamo, da operemo i uredimo kuću.
Mate Lulić pođe da s odvjetnikom Punčem odveze
čamce do broda. Svi su otišli u grad, samo je jedan žandar
156
ostao kraj policajaca, dok ne pošalju po njih da ih
otpreme u bolnicu.
Cijeli grad ubrzo je doznao za strahotu koja se sinoć
odigrala u kući Lovre Petričića. Na takvu strahotu i na-
silje uzbunili su se mirni građani Šibenika, i kad su na
širokim otvorenim kolima vozili policajce u bolnicu, raz-
jareni ljudi sigurno bi ih linčovali da nije bila pojačana
zaštita žandara.
XLIX
Kad se doktor Purić popeo na brod, prvo je naišao na
prestravljenog kapetana Meglera, te mu reče:
— Bilo je grozno i strašno, ali može doći i do ka
tastrofe.
Kapetan je pozvao groficu. Odvjetnik Purić opisao im
je u kakvom je jadnom stanju vidio policajce. Odmah je
rekao:
— VaŠ mornar Sime Dražin spasio je Lovru i njegove,
te s njima pobjegao. Idu u Beč i tražit će načina da dođu
i do samoga cara, te da prijave nasilje.
Grofica problijedi, a j^tš više kapetan jer se bojao što
se, kao kapetan broda, upustio s groficom u takvu zavjeru.
Doktor Purić još doda:
— Molim da me prevezete na obalu jer ne jamčim za
vaše živote. Građani su uzbuđeni, pa ako se dignu i na
vale na vas, nikakve Željezne kabine nisu tako jake da ih
gnjev naroda ne bi mogao razoriti, te učiniti nezapam
ćeno krvoproliće.
Grofica još više problijedi, te će Puriću:
— Nemojte tako glasno govoriti, dragi doktore, jer ne
želim da moj muž išta dozna. Samo malo pričekajte!
157
 Brzo otrči u svoju kabinu, još brže se vrati, te će pre-
plašeno doktoru Puriću:
— Vi ostajete i dalje moj pravni zastupnik. Evo za
svakoga čovjeka još dvije tisuće forinti, a vama na raspo
laganje također dvije tisuće, da platite bolnicu, a ostatak
za vaš trud, te mi javite o stanju ljudi.
Kad se doktor Punč iskrcao na obali, dočekala ga je
skupina ribara i građana koji su vikali:
— Pođimo po naše sjekire, pa na brod.
Ribari su vikali:
— Dosta su nam osti, lako ćemo mi obračunati s tom
gamadi. Zar su zato došli u naš mirni grad, da ubijaju
naše poštene građane?
Mornar je brzo odveslao Čamce prema brodu, te rekao
kapetanu što ljudi viču i govore.
Nije dugo potrajalo i brod je digao sidra, te isplovio
iz Šibenika. Krenuo je nadesno, prema Zadru, Rijeci ili
Puli. Ljudi su stajali na obali i mahali stisnutim šakama
prema brodu, a ribar Dane Škarica reče:
— Ako ste što htjeli učiniti, niste smjeli govoriti, ali
bolje i tako nego da se još veće nesreće survaju na naš
grad.
Dane također zaprijeti šakom prema brodu i slavodo-
bitno završi:
— Ipak ih je uhvatio strah, a i nije mala stvar kad se
narod digne na noge. Njegova je snaga golema i neobo
riva, i jao onome na koga padne njegov gnjev! Kazna je
strašna i nesmiljena.
Brod je plovio najkraćim putem prema Rijeci. Kape-
tan Megler bio je s groficom i nadalje vrlo učtiv j fin, ali
je jedva čekao da je se što prije riješi. Premda je bio si-
guran za sebe i za sve na brodu, ipak mu je u ušima zvo-
nila poruka koju mu je donio mornar o prijetnji naroda.
Drugog dana ujutro obitelj grofa Herbera iskrcala se
u Rijeci. Već na brodu grof je prihvatio grofičin prijedlog
da iz Rijeke otputuju ravno u Peštu.
Čim su se smjestili u svojoj palaći u Pešti, grofica se
1
dade na posao. Odmah je obavijestila o svemu Šefa tajne w*
policije, grofa Trieglera, ali je na svoj način prikazala što
se dogodilo s detektivima. Ujedno je obavijestila i svoga
zaštitnika baruna Kirschnera, te mu navela naročito ime li
suca Horvatića koji ju je nemilosrdno progonio, a i sada
još poduzima sve protiv nje. Pisma je zavrSila sa željom:
»Bila bih neobično vesela da posjetite mene i moga
supruga. Vi znate da je naša palača i u Pešti dosta velika
■■1
i da ćete se svi udobno osjećati. Dođite svakako, dragi
grofe. Moj suprug nije još uvijek raspoložen da kamo iz-
lazi, pa ćete vi i barun Kirschner dobro djelovati na nje-
govo raspoloženje. U prve dane proljeća dolazimo u našu
palaču u Beč, a do toga vremena uvjerena sam da ćete
izdržati u Pešti uz vašu prijateljicu Reginu.«
Za nekoliko dana u palači grofa Herbera bilo je vrlo %■
bučno i veselo jer je grofica pozvala i svoje znance i ro-
/■> ■
t mm
■ >-J
đake koji su tamo živjeli. Grofica je sudjelovala i pred- ~ * J
".
njačila u svemu. Oblačila se lijepo i skupocjeno, a bisere
ni
je uvijek imala na sebi, ali samo na tijelu, te ih vrlo ne-
■
. '' %■' \
rado pokazivala. No nije ih skidala sa sebe.
Nikome nije ništa govorila o smrti Ane Marije, prem-
da je svima bilo to poznato. No ni jedan gost nije imao
V
i
odvažnosti da pred groficom govori o tom slučaju. S ba-
runom Kirschnerom i grofom Trieglerom razgovarala je
158 159

dugo, ali sa svakim nasamo. Obojica su joj kao dogovo-
reno odgovorili:
— Budite bez brige, draga grofice, to je naša stvar.
Uredit ćemo sve na vaše zadovoljstvo.
Grofa i kćerku grofica je uvukla u zabave, ali oni
nisu s osjećajem sudjelovali. Grof je najvolio sjediti i pi-
sati, te je vrlo suhoparno odgovarao na postavljena mu
pitanja.
Marija Terezija bila je kao preplašena, te se prisilno
smiješila u strahu pred majkom. U toj svojoj pritajenoj
tuzi i bolu bila je još ljepša i privlačnija. U svojoj devet-
naestoj godini izgledala je kao sasma zrela djevojka.
Svaki mladić koji je došao u palaču Herber nastojao
je da joj se svidi. Sin grofa Trieglera, osokoljen od svoga
oca, smatrao je da je pred Marijom Terezijom siguran.
Mladi grof Telekv odmah se zaljubio u nju, te nije po-
slušao savjeta svoje majke ni oca koji su mu govorili:
— Dragi Ferenz, pričekaj malo dok se tačno razjasni
smrt Ane Marije. Ovo je sada samo nagađanje. Kamo se
tako žuriš?
Mladi grof nije za sve to mario, već je odgovorio:
— 2ao mi je tragičnog završetka Ane Marije, ali ne
mogu odoljeti. Marija Terezija mi se toliko sviđa, da mi je
zaokupila srce i dušu.
Marija Terezija bila je sa svima mila i srdačna, a glas
joj je bio tako mio i nježan, upravo bolan, da je svakoga
osvajao.
Nije odbila ni jednog udvarača grubo, niti mu dala
osjetiti da nema nade u njenu naklonost, već je samo go-
vorila:
— Ne, još ne, nikako neću zasad na to misliti. Ka
snije možda, sada nosim u srcu korotu za svojom sestrom,
jer ne mogu javno.
I
Naročito je oprezno i učtivo molila grofa Telekvja da
pričeka sa svojom izjavom. Grofica ju je naveče ili danju,
kada su bile same, oprezno pitala:
— Ne znam, drago dijete, ali držim da ti nisi ništa
ozbiljno obećala grofu Kaltbruneru.
— Ne, nisam, majko, ništa. Grof je bio vrlo mio i lju
bazan, nije mi bio nesimpatičan, ah' obećala mu nisam
ništa.
L
— Kako ti se sviđa naše društvo? ■
— Sjećam ga se, majko, otprije poznajem gotovo sve.
— Da, znam, dijete, grofa Ernesta Trieglera, baruna
Ernesta Kirschnera, ali grofa Telekvja slabo si poznavala.
— Upoznala sam ga prije tri godine, sjećam ga se.
■RH
Vrlo je mio i drag, kao i sva mlada gospoda, ali nisam
raspoložena. Majko, ne mogu, ne mogu, sve je u meni
još tako strašno svježe.
Oči joj se napuniše suzama, te ponikne glavom. Pod
pritiskom bola svoje kćeri grofica načas popusti, ali se
brzo sabere i reče:
— Baš zbog toga, drago dijete, zbog te naše obiteljske
nesreće željela bih da ti što prije osiguraš sebi sretan dom.
Marija Terezija pogleda majku. Nije skidala očiju s
njezina lica. Gledala ju je prodorno, te nije poniknula
očima sve dok se nije susrela s njezinim pogledom.
Grofica se zbuni, ali nije mogla odvrnuti pogleda od
kćeri. Nešto ju je priječilo, premda je željela da počne
govoriti, ali joj to nije uspijevalo.
Marija Terezija još jace otvori oči, a grofica, koja kao
da je čitala u njima kćerkinu namjeru, digne ruku. Marija
Terezija s mnogo čuvstva i boli upita:
— Da li je istina, majko, da je vama stalo do moje
sreće?
Groficu to pogodi jer je dobro znala što misli kćerka.
160 II Drapilji L sirasli II 161
Namjeravala ju je strogo ukoriti, ali se vidljivo trgne i reče:

— Zar ja nemam samo tebe jedinu, dijete moje?

Možda ti dvojiš u veliku ljubav koju osjećam prema tebi?
Marija Terezija odgovori majci oporo:
— Jest, vaša je ljubav za nas bila velika. Vi ste nas
ljubili, majko, ali sam vidjela da to nije bila samo čista
osjećajna ljubav. U njoj je bilo i taštine i gordosti.
— Marija Terezija, ti zaboravljaj da si kontesa
Herber!
— Znam da to jesam. — Pokaže na prsa i doda: —
Sve je tu još bolno i svježe. Ja sigurno nemam u sebi
mnogo očeve krvi i uvjerena sam da je u mojim žilama
najviše Keglevićeve krvi.
— Dijete drago, ti si previše mlada da bi tako duboko
razmišljala. Zabavljaj se i nastoj upoznati što bolje grofa
Telekvja. Ja bih se vrlo veselila da mi on postane zetom,
radije nego Eugen ili Ernest.
— Molim vas, majko, da mi nikad ne govorite ni ri
ječi o udaji. To je moja, samo moja stvar, i neću da mi
tko, pa ni vlastita majka, preporučuje moje utlvarace.
Grofica se naglo uspravi, tako da se čulo kako su se sudarila jedna o druga zrna bisera koja su visila na gro-fićinu vratu. Rukom pritisne bisere, a licem joj preleti blažen,
zadovoljan izraz. Oči joj zasjaše, a iz grudi se ote uzvik:
— Ah, ah, ah!
Marija Terezija pogleda majku, zgrozi se i preplaši. Sve to podsjeti je na ono što je proživljela u Šibeniku. Nastojala je pobjeći od majke i preplašeno zaviće kao da se brani:
— Neću ih, ne, ja ih nikad ne želim imati ni nositi
na sebi. Neću ja, neću nikad vaših bisera.
 Grofica se otrijezni od zanosa i strasti koju je osjećala pri dodiru bisera. U tom je času zahvatiše strah i groza. Njezino dijete dolazi do uvjerenja da je ona otrovala Anu Mariju!
Grofica se jedva usudi progovoriti. Bojala se da još više ne preplaši kćer.
— Marijo Terezija! Marija Terezija! Ostani! Ne viči!
— Ne, ne, ja ih nikada, nikada neću!
Pobjegla je niz stepenice u donji kat palače. Grof otvori vrata svoje radne sobe, te sav preplašen uhvati kćerku na dnu stepenica.
— Sto nećeš dijete? Kako to izgledaš?
Marija Terezija poleti ocu u zagrljaj. Sva je drhtala. Gledajući prema gornjim odajama palače, ponavljala je:
— Neću ih ja, oče moj. Neću nositi te proklete bisere.
— Umiri se, dijete, umiri. Nećeš, ne, ne moraš, ti ih
ne moraš nositi.
— Ne moram? Doista ne moram, oče, zar uistinu ne
moram?
Grof je povede zagrljenu u svoju sobu.
Palača je imala Široko stubište koje je spajalo prizemlje s gornjim prostorijama. Gore je bio hodnik, odakle je grofica, iza jednog stupa, neopaženo promatrala taj pri zor.
Potreslo ju je kćerino ponašanje jer je to bilo prvi put da je Marija Terezija dala samo naslutiti da nešto sumnja u majku.
Grofica se uhvati za stup. Vrućina joj udari u glavu, a usta joj prošaptaše: »Ona sumnja u mene! Ona je odmah povjerovala njemu kad je vikao na brodu. Ah, kako je strašno
bilo čuti njegov glas na brodu: Prokaži, prokleta ženo, otrov kojim si otrovala dijete! Grozno! Moja jedina kći sumnja u mene! Ona valjda i zna da sam je ja otro vala, ona bježi od
mene i neće prokletih . ..«
162 163
 Grofica još nije ni izrekla riječ »bisere«, a već je hitro
pritisnula rukama grudi. Lice joj se naglo preobrazi. Des-
nom rukom izvadi bisere ispod haljine, složi ih na lijevu
ruku, a usta joj prošapću: »Nećeš ih, kćeri, ne, ne boj se!
Tu ste, obožavani moji, kod mene! Zar ne da vam je li-
jepo i ugodno na mojim toplim grudima!« Prinese lijevu
ruku punu bisera do lica. Milovala je lice njima, te sva
zadovoljna ulazila u svoju sobu, šapćući: »Ne dam vas,
ne dam. Učinila sam umorstvo radi vas, priznajem to samo
vama. Ubila sam rođeno dijete zato da vas ne izgubim.
Ubijajući nju, ubila sam i vjerno staro stvorenje, samo da
bude sigurna smrt one kojoj bih vas morala dati.« Gro-
fica je govorila nježno, bez ogorčenja ili bojazni, te na^
stavi dalje: »Biseri moji, obožavam vašu krasotu i radi
vaše draži postadoh prava čedomorka.« Stane u salonu
pred veliko ogledalo, raširi bisere preko svojih grudi i
poče govoriti: »Da vas nemam, moram priznati, grižnja
savjesti imala bi snage da me izjeda, da me kori i da me
grize.« Mahne rukom, te ponovi: »Ah, što dušu? Moje
tijelo, moje divno lice grizla bi ta okrutna savjest. Ona bi
me podsjećala i progonila, te sigurno govorila: Priznaj
meni, savjesti! Još bi bila okrutnija, znam, na svakom
mjestu i svakog časa nazivala bi me: Cedomorko, trova-
teljice, ubojice, ubila si rođeno dijete!« Osovi se pred ogle-
dalom, pomiluje bisere, te će odrješito: »Dok imam vas,
obožavani dragulji moji, dok ovako zavodljivo bi jesti
vaš sjaj, dok osjećam čari vašeg milovanja na mome tijelu
i svojim rukama, dok struji iz vas opojna strast, ja se ne
bojim. Savjest nema te moći da prodre do dubina moga
srca. Zar ne, obožavani moji, vaš čar nikada neće pre-
stati, preživjet ćete mene. Vaš divni sjaj ostat će vječan!
On je za mene najveća snaga, jer on budi veliku, strašnu,
ali i opojnu strast koja gori takvom snagom da uništava
164
i tu neugodnu i nesmiljenu savjest. Ne, ne, ja vas ne dam,
ja vas ne mogu dati, jer bih morala umrijeti, a ja to neću.
Ne, ja hoću da živim i uživam, hoću da se dive meni i
vama. Mene ne smije ništa smesti u tome.« Lagano je pu-
štala bisere na grudi, te šaputala: »Stražarite tu i budite
mi vjerni čuvari.«
Izađe iz sobe, te se zaputi do muža, gdje zatekne Ma-
riju Tereziju. Vladala je nad sobom, te će mirno:
— Pođi, dijete, i obuci se, te javi da kočija bude
spremna. Poći ćeš sa mnom u Ulicu Kosutha LajoŠa, da
CRam
vidim hermelinski ogrtač o kojem mi je govorila grofica «9B
Tetekv.
— Nemoj, Regina, kupovati hermelin. Previše je ras l
košan i rijetko kada upotrebljiv.
— Ja ću ga samo pogledati, dragi Antune, i uzet ću
ga jedino ako mi lijepo pristaje.
— Bijelo krzno, Regina, te dugi ogrtač, to je za glu
mice ili za kraljice, a sad još nije za nas. Doći ćemo pre
više na glas. Znaš i sama da svagdje govore samo o nama
i o našem slučaju.
— Dobro, Antune, dobro. Bolje je da govore o mome
hermelinu nego o našem slučaju.
Stubama je dolazila Marija Terezija u društvu grofice
Triegler i barunice Kirschner.
— Cim idu one s tobom, već znam da ćeš ga kupiti.
Grofica nije na to odgovorila ništa, već će samo:
— Javila sam upravitelju u Beč da uredi sve za naš
doček. Sutra je prvi dan proljeća, a Beč mi je miliji od
Pešte. Osim toga, piše mi tetka, grofica Keglević, da se
njezino veličanstvo zanima za sjaj mojih bisera.
— Dobro, Regina, radi kako želiš, ali polovicom trav
nja ja idem na naše imanje u Zagorje. Mnogo smo novaca
potrošili, vrlo mnogo!
165

— Zar smo već siromašni, Antune?
— Ne, još nismo, ali nekoliko ovakvih poteza moglo
bi načeti i naše bogatstvo.
— Kneževina Macklenburg vratit će ti sigurno novac.
— Ostavi to, Regina, ne govori o tome. Idi, čekaju
te! Kupi hermelin i takmiči se s kraljicom.
LI
Pod konac ožujka u palači Herber bilo je vrlo zabavno.
U Beču je grofica Regina sjala od sreće i zadovoljstva.
Njezina tetka grofica Keglević bila je kod nje na večeri,
a grofičinom pozivu odazvala se i svemoćna prva dvorska
dama Ida Ferenczv. Grofica nije od milja i ushićenja
znala kako da je pogosti, te se najviše brinula za njezinu
udobnost.
Ida Ferenczv poznavala je groficu samo iz viđenja s
dvorskog plesa, te se utoliko više interesirala za nju što se
saputalo da je grofica Herber dvojnik njezinog obožava-
nog veličanstva carice.
Ida Ferenczv bila je po ocu potomak starog mađarskog
plemstva. Njezina baka bila je unuka nesretne grofice Ka-
tarine Zrinjske, kćerka Jelene Zrinjske. Ona se udala za
grofa koji je bio u zavjeri sa Zrinjskim protiv bečkog
dvora.
Majka Ide Ferenczv bila je rođena grofica Janković,
ali već sasvim pomađarene loze. Ida je bila pozvana na
dvor na ogled, jer ju je zapala Čast na može postati po-
časnom damom, a možda i pravom dvorskom damom.
Ida, energična i zrela djevojka, rugala se toj ponudi
te je govorila svome ocu:
166
— Ako vi, oče, dopuštate, ja uopće neću ići u Beč.
Mrzim degenerirane Habsburgovce. Ja, stara mađarska
plemenitašica, pa da budem dvorska dama austrijskoj ca-
rici.
Otac je jedva nagovorio stariju kćerku da pođe u Beč
do carice. Došla je u dvorac Schbnbrunn, te odmah upala
u oči drugim kandidatkinjama koje su čekale da ih carica
primi. Sve su bile obučene otmjeno i raskošno po najno-
vijoj modi. Ida Ferenczv imala je na sebi crnu suknju i
bijelu svilenu bluzu ukrašenu s malo čipaka. Na sebi nije
feta^rj
imala nikakva nakita.
Bila je srednjeg stasa, dosta puna u tijelu, a široko
Čelo resila je sjajna kosa, svijena uz glavu. Puno zdravo •» i
■
lice krasio je pravilan nos, mala rumena usta, bijeli dosta
veliki zubi.
Oči su joj bile velike, crne i žive te je sve oko sebe
gledala posprdno izvisoka, samo da nije progovorila: »Sto
mislite da je meni stalo, kao vama, da mi udijele tu mi-
L
■r
lost da budem malo bolja služavka našoj carici?«
Kad je dvorski meštar prozvao njeno ime, nasmiješila
se, te je, smiješeći se došla i pred caricu Jelisavu. Kada su fc_
I
svršile ono obično upoznavanje, upita je carica, premda
je znala tačno materijalno stanje Ide:
— Zar ste vi Ferenczv siromašni?
— Ne, držim sigurno da nismo, vaše veličanstvo.
— Čudim se, da ste tako Čedno obučeni došli pred
svoju caricu.
Ida pogleda caricu, te glasno odgovori:
— Moj natječaj, vaše Veličanstvo, bio je moj hir. Kad
sam poslala ponudu, te dobila poziv, pristojnost mi na
laže da dođem, ali mi nije nimalo stalo da se svidim vašem
Veličanstvu.
— Zašto ne, Ido?
167
 — Zbog toga što kao Mađarica mrzim Austrijance.
Carica se malo nasmiješi:
— Ja ih, Ido, ne mrzim, ali ih i ne volim. — Pogleda
Idu, te nastavi: — Ti se meni sviđaš. Pokušaj, Ida, možda
ću se i ja tebi svidjeti kad me upoznaš. Ja voliin mađarski
narod.
U Idi Ferenczv nastao je takav preokret da se uopće
više nije vraćala u Mađarsku, već je postala prvom dvor-
sko damom, »moćne mađarske kraljice«, kako je ona do
smrti govorila.
Da bi mogla biti stalno uz svoju obožavanu caricu, od-
bijala je sve odlične prosce, premda nije bila neprijatelj
lijepih udvarača.
Blizu Schonbrunna nabavljena je za nju raskošna vila.
gdje je živjela kao velika dama. Njezine preporuke tražile
su okrunjene glave drugih kraljevstava, a da se i ne govori
o domaćim knezovima, ministrima, generalima i drugima.
Zbog svega toga grofica Regina bila je sva izvan sebe kad
se njezinom pozivu odazvala tako moćna i uvažena dvor-
ska dama! Opet nitko nije bio ravan grofici Regini kad joj
je, na odlasku, Ida Ferenczv rekla:
— Bit ću vrlo počašćena, grofice Herber, ako vas
mognem pozdraviti u svome salonu drugog četvrtka. —
Još doda smiješeći se:
— Možda ćete imati sreću da se sastanete u mome
salonu s njezinim veličanstvom caricom Jelisavom.
Grofica je bila sva izvan sebe od sreće i ganuća, te
pode odmah grofu i reče mu:
— Antune dragi, koje li sreće! Sastat ću se u četvrtak
s njezinim veličanstvom kod prve caričine dvorske dame
Ferenczv.
— Pa što je na tome tako važno, draga Regina, kad
ti već poznaješ njezino veličanstvo.
168
— Da, poznajem s dvorskog plesa. Ah 1 to je samo
onako prolazno. Ovo sada je neusporedivo, Antune, po
misli dragi, kolika sreća što sam uzela onaj ogrtač od
hermelina.
— Dobro, Regino. Glavno da si ti zadovoljna i da te
to veseli. Vidiš, ja se ničem ne radujem i jedva čekam da
se povučem na naše imanje, da nikoga ne vidim, a još
manje da čujem!
— Ja ću također s tobom, dragi, ali ovo je za mene
ugodan doživljaj. — Grofica zastane i doda: — Njezino
će veličanstvo sigurno željeti da vidi moje divne bisere.
Sigurno će se zanimati kako sam im uspjela dati tako li
jep sjaj. Pomisli, dragi, koliko ću moći razgovarati s nje
zinim veličanstvom!
— A ako te što upita za tragediju koju smo doživljeli
prigodom poljepšavanja tvojih bisera?
— Budi bez brige, Antune. Znat ću ja već Sto ću V
odgovoriti njezinom veličanstvu.
Grof je dugo promatrao svoju ženu, a onda zarije obje
ruke u kosu, digne glavu i reče:
— Hoćeš li joj reći i to: »Vaše Veličanstvo, da bih
mogla zadržati ove divne bisere za sebe, bila sam
kadra...«
Grofica digne ruke uvis, kao da se brani, glavu okrene
na stranu i zaviče iz svega glasa:
— Prestani, Antune, prestani! Neću ništa da čujem i
ništa da znam Što si namjeravao reći!
Ruke joj klonuše naglo uz bok, a biseri zazvoniše. U
tili Čas ona se preobrazi, te će prijeteći:
— Ovo ti je bio prvi pokušaj, Antune! Znaj, neka ti
je i posljednji! — Pogleda ga prijeteći i pritisne rukom bi
sere. — Da bih ih očuvala, mogu postati grozna, strašna,
najstrašnija!
169
 — Umiri se, Regina, daj se umiri. Htio sam U samo
reći koliko si bila kadra podnijeti žrtava da bi sačuvala
sjaj svojim biserima.
Grofica se začas opet raspoloži, te će smiješeći se:
— Podnijela sam mnogo toga. — Pogleda ga opet
strogo, kao da se hoće obraniti: — AH ništa ne marim!
Nije mi žao! — Okom nije trenula s muževljeva lica, te
lagano nastavi? — Za sve što sam god uradila, za sve što
sam učinila i počinila, ništa se ne kajem jer su moji obo
žavani dragulji kod mene.
— Pođi, draga, pođi, ja jos" moram pisati upravitelju
u Zagorje.
LII
Grofica se cijeli tjedan spremala, a nekoliko je puta
bila i kod tetke, grofice Keglević, da je upita zna li ona
kako će se obući njezino veličanstvo.
U Četvrtak oko pet sati u salonu Ide Ferenczv našao
se najuži krug znanaca bliskih dvoru. Od vojvoda bio je
pozvan jedino nadvojvoda AIbreht sa suprugom, jer je
on bio prvi znanac i dobar prijatelj njezinog veličanstva.
Grofici je bilo neobično drago jer je našla svoga strica
generala Keglevića, te mladoga grofa Andrasvja koga je
srela prije mjesec dana u Pešti.
Carica je došla u pratnji dvorske dame grofice Kegle-
vić, a s kućedomaćicom se na oči svih poljubila. Zatim je
Ida predstavila svoje uzvanike. Carica je bila u prvi Čas
osupnuta kad je u salonu ugledala groficu Herber. Gledala
ju je dulje nego što se to pristoji jednoj carici.
Ida Ferenczy išla je uz caricu, te joj reče:
— Grofica Herber silno vas obožava, vaše veličanstvo.
— Nasmiješi se i doda: — Nije ona kriva što je dvojnik
našega ljubljenoga veličanstva.
— Milo mi je, grofice — reče carica Regini — vrlo mi
je milo što je vaša lijepa kosa slična mojoj. — Okrene se
dvorskoj dami. — Zar sam ja, Ida, uistinu bila tako li
jepa kao što je sada grofica Herber?
— Vaše veličanstvo, vi ste i danas tako lijepi kao
grofica, a prije ste bih' još ljepši.
Carica će opet grofici:
■
— Zanima me sjaj vaših bisera, razgovarat ćemo kas
nije o tome.
I obrati se drugom uzvaniku koga je predstavila Ida.
Grofica je i dalje stajala smjerno se klanjajući, kako je to
zahtijevao dvorski ceremonijal, sve dok se carica nije ob-
ratila trećoj osobi.
Carica nije zaboravila na groficu, već ju je često pogle-
davala, te će dvorskoj dami, grofici Keglević:
— Moram iskreno priznati da u njoj vidim uistinu
svoga dvojnika, naročito joj je kosa počešljana kako ja to
običavam raditi. Pozovite je, draga grofice.
Regina je jedva čekala taj čas, te pođe prema carici.
— Dođite ovamo, grofice, ovdje svjetlo još ljepše pa
da na vaše divne bisere. — Carica uzme niz u ruku, po
gleda groficu i reče:
— Moram vam iskreno priznati da su poput mojih,
samo im je sjaj ljepši i dublji, te nema ni jednoga da je
blijed.
— Vaše veličanstvo, ja sam u to uložila mnogo truda.
— Čujem, Čujem, grofice. Pričala mi je o vania moja
dvorska dama, vaša tetka. Tragedija, grofice, tragedija,
ali biseri su vam divni. — Carica se i dalje divila, prebi-
rala po biserima, pa doda: — Baš su čarobni, krasan im
je sjaj.
170 171

— Skini ih, Regina, da ih njezino veličanstvo još bolje
vidi.
Grofica pocrveni, ali nije mogla zabraniti tetki dok
joj je skidala bisere, te ih, smiješeći se, prebacila carici
oko vrata.
Carica se malo nasmiješi:
— Ido, gledaj, draga Ido, zar nisu kao moji.
— Da, lijepi su, vaše veličanstvo, prekrasni, ali nisu
ipak tako krupni kakvi su bili vaši! — Obrati se nadvoj
vodi Albrehtu, te ga upita: — Zar ne, Visosti, da nisu sa-
sma slični onima koje ste vi tako teško sabrali kao zaručni
dar njenom veličanstvu?
— Nisu, nisu, ali su prekrasni.
Dok je carica milovala bisere, svi su se okupili oko nje
da joj se dive. Ona reče:
— Grofice, imam sada priliku da vam se zahvalim
što ste imali naklonosti da se odreknete tako divnog na
kita u moju korist.
Grofica problijedi i promuca:
— Vaše Veličanstvo, vaše Veličanstvo, kolika Čast...
kako ... kako sam ...
Sva se zbunila, no carica nastavi:
— Moja draga, prva dvorska dama usprotivila se to
me takvom žestinom koja je samo njoj svojstvena. — Ca
rica pomiluje rukom pred svima Idu Ferenczv i doda:
— Onda se njezino veličanstvo pokorilo odluci svoje prve
drage dvorske dame.
Ida se nakloni pred caricom:
— Kazala sam vašem Veličanstvu, a i sada to po
navljam: Ja sam u dalekoj lozi rođaka obitelji Zrinjskih,
i poznato mi je kako je general grof Herber došao do tih
bisera, pa nisam mogla pristati da naše ljubljeno veličan
stvo nosi bisere slavne žene, hrvatske banice grofice Ka-
172
tarine Zrinjske, kojoj su pređi naše dinastije
napravili veliku nepravdu.
Nastalo je malo zaprepaštenje. Svi su Šutjeli, a carica
će kroz smiješak:
— Moja draga dvorska dama jest i ostat će buntovna
Mađarica, ali mi je neobično volimo, a naročito njezinu
iskrenost. — Carica skine bisere, te ih pruži grofici Re-
gini: — Prekrasni su vam, lijepa grofice. Čuvajte ih pom
no. Ja sam bila vrlo nesretna kad je moje odnijelo more.
— Zastane, pogleda groficu, te joj sama složi bisere: —
Ovako sam ja često vezala svoje. Prekrasno mi pristaju,
zar ne, Visosti? — obratila se nadvojvodi Albrehtu.
— Prekrasno, divno, da, upravo krasno — reče ovaj.
— Sjećam se, da, točno tako kitilo se i vaše veličanstvo
kad sam vam predao bisere.
Carica je držala raku na biserima, te tiho doda:
— Bila sam tada potpuno sretna, dok sam nosila svoje
bisere.
Ida Ferenczv, koja je to čula, a znala je najbolje jade
svoje carice, reče:
— Vaše Veličanstvo dobit će sigurno druge bisere,
samo ne ove, ne, nikako ove, jer je vaše Veličanstvo
plemenito i neće ožalostiti groficu kojoj bi bilo strašno
rastati se od svojih bisera.
— Ne, draga Ido, ne, ja ne želim više bisera. Grofica
mi je postala tako bliska jer je moj dvojnik.
Carica se okrene od grofice Herber i time je dala znak
da je razgovor o tome dovršen. Grofica se povuče, a na
znak domaćice sluge donesoše u salon jelo.
Mimo svih običaja carica se dugo zadržala kod
Ide u krugu odličnoga društva, a svu ugodnost stvorila je
vesela domaćica koja je za svakoga našla dobru riječ i du-
hovitu doskočicu.
173
 Grofica je u tom sretnom raspoloženju proboravila u
Beču još deset dana, te je svima od riječi do riječi pričala
razgovor s njezinim veličanstvom.
Svoje pričanje još više je okitila i dodala Koju frazu.
Ali glavno, ona je bila sretna i presretna sa svojim bise-
rima.
Grof je bilo sav sretan kada se pod konac travnja na-
šao u svome dvorcu u Zagorju. I grofica je došla s kćer-
kom na imanje, te rekla grofu:
— Ja ostajem, dragi, ovdje cijelo vrijeme. Neću ići
nikamo iz našeg dvora do zime, kada opet u Beču i na
dvoru počne život, te sakupljanje društva.
— Veselim se tome, Regina, neobično, jer sam željan
svoga doma, rada i mira. Za njim Čeznem, on mi je po
treban!
— Baš to sam ti željela reći. — Namjeravam još
udobnije urediti naš dom.
— Dobro, Regina. Radi, uređuj, dom je tvoj, u kući
vlada žena.
— Dobar si, dragi, znam da ćeš sve odobriti. Tebi
neću mnogo smetati, no ako bi tko od naših znanaca do
šao do nas, nećeš ga valjda otjerati.
— Ali, Regina pa valjda sam ja gostoljubiv Hrvat.
Samo te jedno molim, Regina. Mene Štedi. Pusti me, ko
liko pristojnost dopušta, po strani jer želim da mnogo
toga zaboravim na radu.
— Dobro, dragi, znat ću već urediti tako da ćeš biti
zadovoljan. Ali moraš shvatiti da mi imamo kćerku, te
ne smijemo dopustiti da padnemo u zaborav.
Grof pogleda ženu, pođe prema gospodarskim zgra-
dama, ali još turobno dometne:
— Imamo, Regina, imamo dragu i milu kćerku. Da,
da, još lani imali smo dvije, dvije prekrasne kćeri!
174
Grofica ga strogo pogleda, te će oštro:
— Znam, znam Antune, imali smo, ali sada znaj da
imamo samo jednu kćerku. Jesam li ti jasno rekla?
Grof nije rekao ništa, već se zaputi prema zgradama,
a grofica pode prema svojoj sobi, govoreći tiho za sebe:
»Neće me ništa zbuniti, Antune, ne. Ja se ne bojim jer uz
mene jesu i ostat će mili, divni, obožavani moji dragulji.«
Pritisne ruku na grudi, te će blaženo: »Vi ćete ostati
vjerna obrana moja. Zar ne da će tako biti dok živim?«
LIII
Sutrad n poslije odlaska iz Šibenika Ranko i njegovi stigli
su u lučki grad na talijanskoj obali. Svi su bili izmoreni, a
lica su im bila išibana od hladnoga vjetra, koji je
nemilosrdno puhao cijele noći i gotovo cijelog dopodneva.
Iskrcali su se u luci i smjestili u hotelu blizu luke. Tek drugi
dan pred pcdne Lovro i Sime otišli su u luku i prodali
čamac, a Ranko i kum Zvonarević da se prijave vlastima.
Naveli su da su ih loše vrijeme i jak vjetar odnijeli na
talijansku obalu, te da će se, čim se malo odmore, a
ujedno i razgledaju znamenitosti Italije, vratiti u domo-
vinu.
Nekoliko dana ostali su u tom lučkom gradu, a onda
je Zvonarević predložio da pođu u Rim. Cim su stigli u
Rim, odmah su otišli na američki konzulat, te se propitali
za mogućnost da posjete Ameriku. Bili su srdačno prim-
ljeni jer je Ranko položio u konzulatu sto i dvadeset
tisuća forinti, te tražio da im se kupe karte i sve ostalo
do New Yorka, a ostatak novca neka se doznači na dr-
žavnu banku u New Yorku.
175
 Dok je Ranko polagao novac za putne kane i putni
trošak, kum Zvonarević mu reče:
— Samo za vas Četvoro, sinko, ja ostajem ovdje. —
Ranko se zbunio, ali mu kum reče: — Uradi, sinko, kako
sam ti rekao, ja ću ti sve razjasniti.
Sutradan, kad je došao po obračun, Ranko je primio
nalog za njujoršku banku na četrdeset i dvije tisuće do-
lara. Sav put bio im je plaćen, a dobio je i petsto dolara
u gotovu. Sam konzul ispratio ga je do vrata, te dodao:
— Ovo je posao za Ameriku, kada tako bogati ljudi
idu tamo. Vi ste rijetkost jer obično idu samo s kartom za
brod. Za petnaest dana krenut ćete iz Genove u Ameriku,
u novi svijet.
U međuvremenu profesor Zvonarević pokazao im je
sve znamenitosti Rima. To je osobito zanimalo pobožnu
Luču: veselila se da upozna sveti grad.
Prije nego Što će krenuti u Genovu, Ranko reče svome
kumu:
— Zao mi je silno, dragi i dobri kume, da nas nećete
pratiti dalje u svijet, te živjeti s nama. Vi znate da sam ja,
unatoč svira ovim prilikama, postao bogat, a uvjereni ste
da bih sve dobro dijelio s vama, jer ste vi sa mnom dije
lili sve moje zlo.
— Vjerujem ti, sinko, ali nikako ne mogu s vama,
premda me cijelo srce vuče uz vas, naročito uz tebe.
— Pođite onda s nama, dragi moj kume.
— Ne, sinko, meni dužnost nalaže, da se vratim u
domovinu. Sad ću ostati ovdje, a kad mi prilike dopuste,
vratit ću se u našu dragu domovinu. Najprije u Zagreb,
a odatle u naš starodrevni Nin. — Profesor uzdahne i na
stavi: — Nisam ti nikad govorio, ali meni je Životni cilj
da tamo tražim iskopine, te time pokažem i dokažem ci
jelom svijetu kulturu nas Hrvata. Kad bih imao sredstava,
što ih na žalost nemam, sam bih na svoju ruku počeo na
pojedinim mjestima kopati, gdje predmnijevam da ima vri-
jednih ostataka naše prošlosti.
— Kume dragi, nemojte misliti da su te vaše riječi
mene ponukale da vam predložim ovo što sam odmah na
umio kad ste mi rekli da ne idete s nama u Ameriku. Ja
to potpuno opravdavam, te pozdravljam sada vaše ple
menite Želje da koristite dragoj našoj domovini. Imao bih
na vas jednu vruću molbu.
— Koju, sinko? Daj mi reci.
Ranko spusti glas, te će turobno:
— Sami znate kako smo prije nekoliko dana morali
naglo napustiti dragu domovinu i mili rodni kraj. — Po
digne oči na kuma, te će još žalosnije: — Kume, vi znate
da je meni tamo ostala polovina moga srca, moja Ana
Marija.
Ranko je prestao govoriti jer kad je izustio ime svoje
žene počeo mu glas drhtati, a jecaj mu se oteo iz grudi.
Profesor ga privine na grudi. Nije ga mirio, već mu je ru-
kom gladio kosu, te mu nakon nekoliko časaka rekao:
— Znam, sinko, znam i pogađam tvoje misli. Ti želiš
da joj se grob dostojno uredi.
— Da, kume, baš to sam vas htio moliti. A isto tako
i grob onoj dobroj Leopoldini. Njoj sam obvezan već i
zbog tih silnih novaca i svega dobra Sto sam od nje na
slijedio.
— Dobro, Ranko, samo mi reci kako želiš.
— Za Leopoldinu solidno i jednostavno, kako se
obično radi, svakako lijep dostojan spomenik. Samo vas
molim, kume, da joj dadete uklesati ova slova: »Ovdje
počiva Leopoldina Zvirn, žrtva zlobne i pokvarene žene,
kojoj je bila vjerna četrdeset godina.« Tako nešto slično,
uvjeren sam da ćete vi to lijepo sastaviti. — Pogleda Zvo-
176 12 Dragulji i KrcKl II 177
narcvića, snizi glas i tiho i bolno nastavi: — Na giob moje
drage sirotice, kume dragi, umjetnici neka prenesu, ako
mogu, cijeli nas lijepi gaj. Neka nastoje snimiti po foto-
grafiji njezin lik, pa neka ga izrade, a tijelo u naravnoj
veličini, i neka ga lijepo polože na mahovinu. Kraj glave
neka izrade mirtin grm u punom cvatu, malo podalje od
mirte mrki bor, a okolo naokolo zeleni ružmarin. Tako bih
želio, kume, i još ljepše nego Što sam vam opisao. A na
stablu bora neka upišu: »Umrla je u cvijetu mladosti, jer
je ljubila žarko, otrovana od rođene matere iz zavisti što
joj je morala predati dragulje.« — Ranko ustane kao da
se nečega boji, te reče kumu: — Sada bih morao ići u
banku. Sime mi je predao onih deset tisuća forinti da po-
šaljem ocu u Korčulu, a i ja imam neke obaveze.
Najprije je poslao novce Luki Dražinu u selo Velu
Luku na Korčuli. Onda je doznačio tri tisuće forinti na
ime profesora Nike Zvonarevića, Prva Hrvatska, Zagreb.
— Ranko, Ranko, što to činiš.
— Pustite me, kume! — odgovori Ranko nadmoćno.
— Tisuću forinti Marku Jeličiću, kapetanu, Pula, zatim
mornarima Damjanu i Mati, svakome po petsto forinti,
te sucu Horvatiću tisuću forinti. — Pošto je to uredio i
izbrojio novac, obrati se kumu: — Možete mi vjerovati da
sam to odlučio onim časom kad sam kupovao dolare. Va
ma, kume, treba novac za iskopine u Ninu, a i za moje
spomenike. Onim sam ljudima obvezan, a sucu Horvatiću
to će trebati, jer je za borbu potreban novac. Ako pak
kada dobijem bisere, bit ću i previše bogat čovjek. A neću
mirovati ni u Americi.
— Sinko moj, svakako svrši tamo u tuđem svijetu
pravne ili tehničke nauke, te eventualno kemiju. Filozo
fija, kako si ti izrazio želju, korisna je i potrebna najviše
u domovini. Poslušaj bezuvjetno moj savjet i svrsi nauke.
— Hoću, kume, hoću! Nastanit ćemo se u blizini New
Yorka, kraj mora, zbog moga oca i Sime.
— Vrlo pametno, Ranko, odobravam tvoju namjeru.
— Vi znate, kume, moj je otac u naponu snage, on bi
se navikao na sve, ali je rođen na moru, i od svojih malih
nogu na moru je radio, on je srastao s morem.
Profesor Zvonarević otpratio ih je do Genove. Sutra-
dan im je bilo najteže jer su se na pristaništu morali ras-
tati. Lucc plačući reče:
— Teže mi je, kume dragi, sada nego što mi je bilo
kad sam išla iz svoga doma. Zašto, kume dragi, ne idete
s nama?
Profesor Zvonarević brisao je suze:
— Rado bih, kumo draga, vrlo rado, ali opet ne mogu
odoljeti glasu koji Čujem i ovdje u tuđini. Domovina me
zove, ona me treba i ja se ne mogu oglušiti.
— Ostanite onda, kume, ostanite. Posjetite kojom
zgodom i naš dom. Neka Ante pazi i gospodari dobro, te
ga ne zapusti.
— Hoću, kume Lovre, hoću! — Obrati se Šimi, te
ga upita: — Imaš li ti, Sime, koju želju?
— Kad pođete na Korčulu, posjetite moga oca u Ve-
loj Luki i recite mu neka sagradi prostranu kuću, svakako
blizu mora, a soba za mene neka bude svijetla i prostrana.
— Svakako, Sime, poći ću i reći ću mu sve.
— Onda još nešto!
Sime se uzvrpolji, te stisne ruke jednu o drugu, da su
članci zapucketali.
— Sto još, Sime?
— Eto, molim vas, gospodine profesore, druga kuća
od crkve nalijevo, tamo potražite Maru Ružićevu i recite
joj da joj poručujem neka me čeka, neću je nikad za
pustiti.
178 12' 179
 — Dobro, šime, evo ti riječi.
S Rankom se profesor dugo opraštao:
— Obećao si mi da ćeš u životu biti jak. Ti znaš da
borbu ne smiješ napustiti. Sad se povlačiš na sigurniji
položaj pred mnogo jačim neprijateljem. Obećanje, zadano
u smrtnom času, sveto je.
— Bit će mi, dragi kume, a vas molim, bdijte i vi sa
sucem Horvatićem. Meni neće biti teško doći preko oce
ana kad im budem trebao.
— Ja ću ti, sinko, sve pisati. Nemam na svijetu nikoga
tako dragog kao tebe i svoj Nin, a ti, tako drag, još si mi
omogućio da mogu znanstveno raditi na svome djelu.
— Kume dragi, ne zahvaljujte meni, to je omogućila
tragedija mog mladog života.
— Preko nje, sinko, preko nje u borbu za pravdu, jer
samo onda će ona potpuno naći mir u grobu kad se mi
budemo osvetili onoj zvijeri od žene.
— Prihvaćam, kume, i borit ću se. Ne mogu zabo
raviti prvo sunce svoga života, divno proljeće u cvatu i
mirisu, toplo ljeto na divnom našem moru. Veliku, neiz
mjerno veliku i žarku ljubav punu pjesme i nade, svu
ukrašenu cvijećem, za koju sam vjerovao da nikad neće
uvenuti, ni izgubiti išta od divnoga opojnog mirisa. —
Ranko prestane u zanosu govoriti, obori još niže glavu i
reče: — Došao je užas, sve mi je razorio, nastala je ledena
zima i velike naslage leda pritište moje srce.
— Razumijem da ne možeš zaboraviti veliku svoju
ljubav. Ali ti ne dopuštani da ikad plaČeš. Tvoja ljubav
mora te jačati u životu.
— Hvala vam, kume, na svemu vam hvala.
— Kako sam rekao, sinko, pisat ću ti sve. Svoj život
posvećujem tebi i našem starom porušenom gradu Ninu,
ali ću ti pisati i zato što me sada to zanima još više nego
180
prije. Pisat ću ti o čarima dragulja, nastojat ću se još više
uputiti u njihovu moć, a onda ću se propitati za moje pri-
jašnje znance iz Zagreba: gospođu Horvat, Bibera, lijepu
Zorku Klarićevu. Pisat ću ti sve, da te još više vežem za
domovinu.
— Čvrste su karike u lancu koji me veže za domo-
vinu, dragi moj kume.
Brod se odmicao od velike denovske luke, a profesor
Zvonatević stajao je na pristaništu, te mahao prema
brodu i sam sa sobom govorio: »Sretan vam put i dobar
život u tuđem novom svijetu. Kako vas žalim, a naročito
tebe, dragi dobri mladiću. Bog zna hoćeš li se ikada moći
vratiti u svoj rodni kraj, a da ti život ne bude ugrožen od
■»
zvijeri od žene, izroda od majke, ali, na žalost, okružene
moćnicima koji štite i prikrivaju njezina zla djela, te ih
ljudska pravda ne može kazniti.«
Brod se već gubio iz vidika, postao je sitan i neznatan
u daljini. Zvonarević, idući od obale, uzdahne: »Nepravda
je nad pravdom, a sve to ozakoniše ljudi. Ali ima druge
pravde, ima je, premda mnogi tvrde da je nema. Postoji
pravda nevidljiva i nečujna, bez suda i sudaca! Dođe na-
jedanput bez buke, neopažena, kažnjava bez riječi i ne-
stane tiho, nevidljivo, tako da je još nitko, tko je od nje
kažnjen, nije vidio, niti uspio da joj se osveti, pa bio vlas-
nik gomile zlata ili okružen četama vojske!«
. i ■?$.
LIV m
Već tri mjeseca profesor Zvonarević krstari po Italiji
nastojeći što više upoznati kulturne vrednote ove zemlje.
Iz Genove se opet vratio u Rim, a odatle otišao u Napulj,
181
 te do Vezuva i Pompeja, nekad velikog i bogatog grada.
Vratio se u Rim, gdje ga je dočekala vijest od Ranka
da su sretno stigli u New York i da su se nastanili u jed-
nom hotelu izvan središta grada.
Lovru i Luču zbunjivala je veličina grada, promet i
buka, te su na svako Rankovo pitanje odgovarali:
— Kako god ti hoćeS, sinko. Ako ti misliš da je to
dobro, učini tako. Nama je pravo, samo ako si ti zado
voljan.
Lovro i Luče nisu gotovo ni napuštali hotelske sobe,
već su većinu dana prosjedili u sobi, pogledavali kroz
prozor, te se brzo odmicali od njega. Lovro je često po-
navljao:
— Ima tu svijeta kao mravi, svi trče, žure se, guraju
jedan drugoga, viču i buče. Sve se trese i grmi od silnoga
prometa.
— Baš tako se i meni čini, moj Lovre. Cesto mislim,
te sama sebe više puta u mislima pitam: »Jesi li uistinu
to ti, Luče?« Toliko se zanesem da se Često čak i za glavu
hvatam, da bih se uvjerila, da li sam ja uistinu ovdje i
tijelom, jer mislim da sve to samo sanjam.
— Tu si ti, moja Luče, u tom velikom gradu Amerike.
Sretno smo izbjegli s našim jedincem, da ne izgubi život.
A sada nema druge, već se moramo prilagoditi i Živjeti
prema prilikama.
— Sve sam ja, moj Lovre, ono naše sirotinje u starom
kraju pregorjela i prekrižila, ali znaš i sam po sebi, zabo
raviti sve ono ipak se ne može, pa makar ne znam kako
nastojiS.
— Priznajem ti, Luče, i dajem ti to za pravo. Nije
moguće lako i jednostavno zaboraviti svoju rodnu grudu.
Mila je i draga ta rodna zemlja, pa makar i sam krš i ka
menje.
— Drag je meni onaj krš i kamen. A Lovre dragi,
sjećaš li se kako je moj vrt bio uvijek bujan, kako nam je
u njemu svega rodilo?
— Sjećam se, Luče, kako da se ne sjećam! I meni je
sve to svakog dana pred očima. Ali, lijepa je i ona kućica
koju će Ranko kupiti za nas. Samo, jesi li zamijetila kakvo
je tamo more? Kao da neprestano kipi, a struja zraka vuče
te kao da si na velikom propuhu.
— Nisam, Lovre, zamijetila da more kipi, a nisam os
jetila ni zračne struje, već sam se sjetila naše kućice i na
šeg lijepog plavoga mora, i toga kako se sve lijepo vidjelo
od naše kuće.
— Ja nisam mislio na to, Luče, već sam pomislio
kako ću po tom tmurnom nemirnom moru moći vršiti svoj
ribarski zanat. Ranko kao da je to zamijetio. Kako je bri
žan i pažljiv prema nama! Sjećaš li se kako je rekao: »Ne
moramo mi to kupiti, dragi oče, samo sam želio da vi po
gledate da li vam je s voljom da tu živite.« Dobar je,
Luče, naš sin, kao da je u ova dva-tri mjeseca postao sta
riji za nekoliko godina. A ja, moja Luče, premda u naponu
snage, sasma sam se izgubio i sve prepustio Ranku.
— Slično je i sa mnom, moj Lovre.
— Drugo si ti, Luče, ti si žena. Ali ja se moram trg
nuti jer nisam došao u Ameriku da tu sjedim i razmišljam,
već da radim i privređujem. Neću da živim od gotovine.
Znaš, Luče, kako je sve nestalo, pa može doći i do toga
da to Ranko mora vratiti. Neću dopustiti da mi tko po
sumnja u sina i mene, da prisvajamo tuđe. Naš kum Zvo-
narsvić tvrdi da je to Rankovo, ali nismo mi vrsta ljudi
kao naš Strne.
— Nemoj, Lovre, dobar je on, bog ga je poslao
do
nas, da spasi sve nas od propasti, a naročito našega
Ranka. — Luče pogleda kroz prozor: — Evo, dolaze
182 183
 Ranko i Strne. Gledaj kako ga vjerno prati na svakom
koraku. Voli Sitne Ranka kao da mu je stariji brat.
— Neka ih, Luče, i treba u tom tuđem svijetu da se
naši paze i slažu, da svi zajedno i složno drže.
Ranko i Sime uđu veselo u sobu, a Sime već s vrata
poviče:
— Kume Lovre, kumo, našli smo naše ribare.
— Kako naše, Sime? Koga od naših? Kako je tko
mogao već prispjeli ovamo? — upita Lovro sav zbunjen.
— Krivo ste shvatili Simu, dragi oče, znam da vi mi
slite na naše ribare iz Šibenika.
— Tako sam u prvi čas pomislio, sinko.
— Ne, oče. To su naši ljudi, Hrvati, ribari iz Hrvat
skog primorja, tamo od Bakra i Crikvenice, ali su naši
ribari jer su Hrvati, iz naše domovine Hrvatske.
— Baš mi je drago, sine, da si ih pronašao. Željan
sam već razgovarati s ljudima.
— Baš smo zato i došli po vas i majku. Tamo blizu
njih nalazi se na prodaju jedna kućica, možda će vam se
svidjeti, da je uzmemo za nas.
Brzo su se spremili i poŠli na stanicu da se odvezu do
mjesta gdje je živjela skupina Hrvata koji su se u Amer-
rici počeli baviti ribolovom.
Za vrijeme vožnje Ranko im je tumačio da je sve to
još okolica New Yorka, grada velike budućnosti. Kad su
stigli do malog naselja, ribari, njih osam na broju, radosno
su ih dočekali. Na morskoj obali imali su drvenu kućicu,
te jedan osrednji čamac, na kome je bila spremnica za
svetiljku, a pred vratima je bila mreža koju je popravljao
najstariji među njima.
Frane Car ustane i pozdravi Lovni i Luču, te ih sve
pozove u njihovu prostoriju.
— Nemojte zamjeriti, ali ovo nam je sve: spavaonica,
kuhinja i magazin. Sami smo to zbili od dasaka. Nije bog-
zna što, a ni osobito udobno, ali potrebe ne pitaju. Život
je nama ovdje težak, a naši tamo u starom kraju očekuju
od nas pomoći.
Luče je sjedila na nekoj škrinjici koja je služila za
spremnicu, a ujedno i kao klupica. Ruke je držala u krilu,
stiskala ramena, promatrala siromašnu baraku i uzdah-
nula:
— Bijedno je kod vas, samo, dobro je ako još ne tr
pite i neimaštinu.
Frane je gledao Luču dok je govorila, a onda svrne
oči na svoje drugove.
— Kako da vam kažem, draga kumo. Bilo je i stra
danja, pa mi danas još ne obilujemo jer nemamo prave
sreće s ribolovom, ali nekako prolazimo. Jure, Ciro i Mate
rade u njujorškoj luci, pa baš ne gladujemo, ali nas boli
vapaj naših žena i djece iz staroga kraja: »Pošaljite, po-
mozite, dolazi zima, treba ovo, potreba je za ono.« Evo
vam najnoviji list moje žene, evo kako mi piše: »Upropa
stio si mene i djecu, moj dragi Frane. Stari Skomerža ište
kamate za posuđeni novac za putni trošak. Kuća prazna,
nemaš Što vrći u se i na sebe, kamo sreće da si me poslu
šao i ostao kod kuće. Živjeli bismo kao i dosada, samo ne
bismo imali duga na koji treba plaćati kamate.« Evo, to
nas je združilo u nadi da ćemo vise zaraditi kao ribari
nego kao radnici na pruzi, u rudniku ili kao ložači u tvor
nicama. — Frane pruži ruke i nastavi: — Nemojte misliti
da smo izbjegavali rad. Ne, nismo. Mi smo radili najteže
poslove, ali nismo pogodili dobro vijeme. Sadašnja borba
radnika s poslodavcima ide nama na štetu. Držimo se s
radnicima i ne nastupamo tamo gdje oni brane rad. Drug
dje nas neće, a mi nemamo zaliha da od nje živimo.
Lovro je slušao, te više puta pogledavao na sve oko
184 185
 sebe. Dva-tri puta je kimnuo glavom, a kada je Frane završio, reče:
— Milo mi je da sam se našao s vama ovdje u tuđem
svijetu. Mili ste mi, osjećam za vas kao da ste svi moji
drugovi ribari iz Šibenika, ali vidim da ste prava sirotinja
u svemu.
— Jesmo, prijatelju Lovre, jesmo, ja ništa ne krijem.
Lovro ustane s klupice, potapša Franu po ramenu, za-
koraĆi prema lezajima i reče:
— Jadni su vam i vaši Iežaji na zemlji! U starom
kraju imali ste svaki čisti krevet i suhu sobicu.
— Pravo govorite. Istina, bilo je čislo i uredno, ali,
eto, želja za još ljepšim natjerala nas je ovamo u Ameriku.
— Ja sam vam jučer rekao, prijatelju Frane — reče
Ranko — da će biti bolje. Ove su prilike časovite, a vi
ste slučajno žrtve toga. Brzo će se to sve urediti, ja sam
uvjeren u to.
— Hvala ti, sinko, na tako uvjerljivoj utjehi. Iz tvojih
usta u božje uši, još jučer si nas razveselio.
Frane priđe Ranku, te ga sav razdragan zagrli, a onda se obrati Lovri:
— Drag je mladić vaš sin, prijatelju Lovre. Kada nam
ga je jučer Šime doveo, čim sam ga opazio, osjetio sam
da nam on nosi neko olakšanje, a kad nas je počeo tješiti,
vjerovao sam da će nam od njega doći ne samo ohrabrenje
nego i preokret nabolje u našem životu.
— Varate se u meni, prijatelju Frane — reče Ranko.
— Ja sam bijedan i nesretan mladić koji je morao bježati
iz svoje domovine da spasi život, a moji dragi roditelji,
meni na ljubav, ostavili su svoj lijepo uređeni dom, te došli
u ovaj tuđi kraj.
— Sve je dobro prošlo, sine. Ne padaj ponovo u tugu.
Evo, nas, dragi prijatelji, odmah zajedno. Združit će nas
tuđina, naša i vaša nevolja, radit ćemo zajedno, pa se ne bojte da neće biti uspjeha.
— Oče dragi, još vas više cijenim i volim kada tako
bez kolebanja pristupate u posao s ovim našim prijate
ljima. Preplašio sam se kada ste počeli spominjati njihovo
siromaštvo.
— Nemoj, Ranko, koriti oca — reče Sime. — Oni
jesu naši zemljaci, ali su puka sirotinja. Čamac im vrijedi
jedva toliko da se smije nazvati tim imenom, mreža im je
trula i malena, nema tu života za njih, a kamoli za sve
nas.
— Nemoj, Sime, tako — reče Ranko. — Ja znam da
ti imaš bolje srce nego Što se želiš prikazati.
— Ne znam, Ranko, kako misliš, ali tu nema kruha.
A onda znaš, meni je do rada i zarade u tuđem svijetu.
— Bit će, šime, svega. Pogledaj ova poštena lica naših
zemljaka. Jesu ispaćena, ali su odlučna, a njihove tvrde
mišice spremne su za rad.
Sva osmorica, kao po dogovoru, dignuše ruke uvis, te gotovo u jedan glas progovoriše:
— Čitaš nam, dragi Ranko, s lica Što nam srca osje
ćaju. Spremni smo i odlučni za svaki pošteni posao.
— Dajte mi svoje ruke, prijatelju — reče Lovro — mi
smo od danas jedna družina.
— Hvala vam na tim riječima, prijatelju Lovre! —
reče Frane i obrati se svojima: — Jesam li vam jučer re
kao da je ovog mladića sam bog namjerio na nas.
— Zar nisam ja prvi nagovorio Čiru — reče Šime
— kad sam čuo da između sebe razgovarate na hrvat
skom.
— Jesi, Sime, jesi — reče Frane — eto, uvjeren sam
da se sve okreće nabolje.
— Ne znam, Frane, hoću li ja dugo izdržati s vama.
186 187
-,.-. ■-i-.j-V.'-'.
s;*si-
 — Hoćeš, Sime, hoćeš — reče Luče — kada to želi
naš Ranko. A sada, da vidimo tu kuću za koju si nam
govorio, sinko.
— Ova vam vrijedi, kumo Luče. I vi kažete da ću
izdržati s našim primorcima iz gornjega kraja?
— Vjerujem da će biti rada i sloge, a ni ja neću stajati
skrštenih ruku, već ću raditi i pomagati vama.
— Živjela, kumo Luče, naša je sreća na vidiku. Ona
je već među nama, jer svi hoćemo raditi.
Svi su pošli prema kući koja je bila nedaleko od ba-
rake Frane Cara i družine. Našli su pravi raskoš prema
baraci iz koje su bih' izašli. Kuća se sastojala od Četiri
sobe, kuhinje i kupaonice. Oko kuće bio je velik vrt, što
je Luču najviše razveselilo. U kući je bio namještaj i nije
manjkala nijedna sitnica potrebna za stanovanje.
Sutradan se obitelj Petričić uselila u svoju novu kuću,
a s njima i Sime. Još istog dana poslijepodne spremila je
Luče dvije sobe za ribarsku družinu, te je Ranko morao
poći da ih pozove u novi stan.
— Pođi, sinko, po one sirote, nek spavaju na čistom
i u suhom.
— Bit će vam previše, majko, brinuti se za tolike
ljude. Dosta će vam biti nas troje.
— Ništa se ti, sine, ne brini. Navikla sam na posao.
Radila sam u svojoj mladosti, pa ću i sada. Nećemo stajati
skrštenih ruku. Bog bi nas kaznio da tako pustimo naše
ljude. Samo ti njih dovedi, sine.
Nekoliko dana nakon toga kraj barake bio je već ve-
zan veliki motorni čamac, a u njemu naslagane gomile
novih mreža. Okretni KorČulanac Sime sve je to pronašao,
a Ranko je u dogovoru s družinom pogodio i platio. Prvi
put išao je u lov na ribe i Ranko.
Velike mreže, brzi čamac, te poznata sposobnost na-
188
ših pomoraca, sve to učinilo je da je lov bio više nego
obilan. Drugog dana nakon lova bilo je živo kraj nekad
mirne barakice. Okolni stanovnici kao da su namirisali
veliku lovinu, te su svi došli i kupili ribe. Trgovac ribom
ponudio se da će prekupiti sve ostalo ako se obavežu samo
njemu prodavati.
Lovro i Frane vrlo su brzo pristali, ali se usprotivio
Sime koji je Frani govorio:
— Nemojte se ni na šta vezati. Ja ću vidjeti kakve su
cijene na tržištu. Osim toga, ne znam kako ćete se vezati
za ribu, koja pliva u moru. Ako ne biste imali sreće, on
može od vas tražiti odštetu za izgubljenu dobit. Zašto nije
htio da se veže uz vas prije, dok niste imali nove mreže?
Ovo ćemo mu prodati, a ja ću poći s njime da vidim i
da se upoznam s trgovinom.
Drugi lov bio je još bolji jer su ulovili plemenitu ribu.
Kod cijele družine nastala je velika radost. Novac su dije-
lili na jednake dijelove, a Lovro je dobio jedan dio više,
na račun mreža i čamca.
Dva mjeseca poslije prvoga lova došla je iz Crikvenice
Franina žena s djecom, pa Cirina žena. Ćiro je ostavio
pristanište, te se posvetio samo ribarenju.
Ranko nije išao na ribarenje, nego je učio jezik, a
imao je i mnogo posla oko vođenja računa. Sime je pro-
davao ribu, a Lovro, kao najstariji, brinuo se oko mreže,
te išao s družinom samo kad je bio željan ribolova.
Za pola godine baraku su morali proširiti. Uz nju
su dogradili dva stana, za Juru i Matu čije su žene bile
već na putu do njih. Frane i Sime kupili su na otplatu
kućice, koje kao da su preko noći izrasle nedaleko od ba-
rake. Sime je pisao svojoj zaručnici na Korčuli, i ona se
odazvala pozivu. Ribarska zadruga evala je na radost svih
zadrugara, a io se vidjelo i po njihovoj vanjštini.
189
 Svi su bili solidno obučeni, dobra i zdrava izgleda.
Gotovo svakome visila je iz usta lulici. Za nepunih go-
dinu dana zadruga je brojila dvadeset pet Članova. Svaki
član mogao je obilno slati novaca svojima u stari kraj.
Osim udobnog života, svaki je imao još i lijepu svoticu
ušteđevine. Sve je to lijepo i zorno vodio Ranko koji je
bio presretan dok je gledao zadovoljne i sretne svoje zem-
ljake. Zadruga se sastojala isključivo od Hrvata.
Ranko se upisao na pravne nauke na njujorškom sve-
učilištu. Kod kuće je imao svoj ured, svoju posebnu sobu,
radio je, a uz to marljivo učio. Bio je tih i miran, uvijek
zamišljen, što je njegovu majku veoma žalostilo. No nije
mu htjela ništa govoriti, da mu još više ne povrijedi
ispaćeno srce.
Ranko je često primao pisma od svoga kuma Zvona-
revića, a i on mu je redovito odgovarao. Ranko je pisao
kumu kako se snašao, te ga zvao neka i on dođe k njima;
još je u pismu dodavao:
»Naša se imovina znatuo povećala. Novac uložen za
ribarski alat već je dvostruko vraćen, te namjeravam po-
sao povećati i proširiti na druge grane. Predložit ću dru-
žini da ribu solimo, na naš način. Uz svoj posao i učenje
pravim planove i pokuse za naročitu mrežu koja će se
moći spuštati u more na svakom mjestu gdje se opazi
riba. Dat ću mrežu patentirati, jer se nadam velikom us-
pjehu. Dođite nam, dragi kume, bit će vam lijepo i dobro
kraj nas, a mi ćemo biti sretni i veseli da ste među nama.«
Kum Zvonarević odgovarao je Ranku i zahvaljivao se
na pozivu, te redovito dodavao:
»Volim te, sinko, kao mlađega brata, a ne bih više
mogao osjećati ni za rođenog sina, ali doći neću jer ne
mogu ostaviti dragu nam domovinu. Ona mene treba, u
njoj ima mnogo rada za mene, a tamo u Americi nisam
190
potreban, a i nema polja rada za mene. Ja se nadam da
ćeš se i ti moći vratiti, a i uvjeren sam da ćeš doći, čim
mine opasnost za tvoj život. Ostat ću ovdje na straži.
Često idem i u naš starodrevni Nin, da iskopinama doka-
žem slavnu hrvatsku prošlost.«
Ranko bi se na takva pisma umirio, te nastavio s uče-
njem i radom na podizanju ribarske zadruge. Naročito je
mnogo truda ulagao u usavršavanje svoga izuma: prak-
tične mreže.
LV
Kada je profesor Zvonarević saznao da su Ranko i
njegovi sretno prispjeli u New York, naumio je da se vrati
u Hrvatsku. Zadržao se još nekoliko dana u Firenci, skre-
nuo u Padovu, te namjeravao krenuti kući brodom iz
Venecije, ali se u Padovi sreo sa znancem iz Hrvatske i
s njim otišao u Milano.
Svidio mu se taj lijepi stari grad koji je na sjeveru
bio najjači trgovački grad Italije. Svidjelo mu se prekrasno
groblje i znamenita milanska katedrala. Pošto ga je Ranko
osigurao novcem, krenuo je iz Milana u Niču, a poslije
nekoliko dana našao se u željenom Parizu. Tek početkom
rujna vratio se u Hrvatsku, to jest u Zagreb, gdje se na-
stanio na Griču blizu Kamenitih vrata.
Čim se vratio, prva mu je briga bila da se propita za
groficu Reginu, a pisao je i sucu Horvatiću i odvjetniku
Benčiću u Šibenik. Bio je upravo ponosan na pronicljivost
svoga Ranka kad je dobio list od suca Horvatića da je
otpušten iz državne službe: isprika je bila nemarno vršene
dužnosti. Horvatić je tražio od Zvonarevića Rankovu
adresu. U listu je naveo:
191
 »Zaprepastio sam se kad sam iz Italije primio ogromnu
svotu novaca od tisuću forinti. To je za mene golemo
blago. Ja i moja žena bili smo u velikoj neprilici i u strahu
da nam ne bi tko ukrao toliki novac. 2ena mi je novac
sašila u podstavu kaputa, pa sam tako nosio novac sa
sobom. Često sam se noću budio da tko ne provali i
odnese moje odijelo s novcem. Sad sam vrlo zahvalan
našem Ranku jer smo ja i moja obitelj osigurani. Novac
sam uložio u štedionicu i trošim ga prema potrebi. Za-
tražio sam dozvolu za advokaturu, što mi je u Zadru obe-
ćano. Tada ću se svom dušom i srcem zauzeti za Ran-
ko vu stvar. Kad mu pišete, javite mu da stvar u pogledu
bisera miruje u Beču, a što se tiče od tajne policije iz
Beča, javite mu da su odležali tri mjeseca u bolnici u
Šibeniku. Ona dva jača teško da će proći bez posljedica
za cijeli život. Doktor Purić platio je bolnicu, te svakomu
dao dvije tisuće forinti. Pomislite koliko ta podla Žena
daje novaca samo da zabašuri svoje spletke kojima je
željela da krivnju zbog trovanja rođenog djeteta prebaci
na našeg siromašnog Ranka. Uvjeravam vas, dragi profe-
sore, da u tome neće uspjeti jer će pravda pobijediti, pa
makar bila ne znam kako spora. Sad moramo biti strpljivi
jer smo još uvijek slabiji.«
Profesor Zvonarević naručio je u Zagrebu, da mu
umjetnici naprave lijepe nacrte za spomenik Ani Mariji
na groblju u Šibeniku. Nacrte je poslao s pismom Ranku
u New York.
Na Gornjem gradu profesor Zvonarević upoznao se s
grofom OrŠićem, kojemu je pričao o nesretnoj smrti Ane
Marije. Grof se propitao za grofa Herbera, te dao profe-
soru Zvonareviću točne obavijesti:
— Moj susjed barun Vranicani sprema u svom dvorcu
veliku svečanost. Pozvano je mnogo velikaša, a među po-
192
znatima bit će i biskup Strossmaver. Ja sam cijelu stvar
pričao svojoj supruzi, i ona se zaprepastila nad jezovitim
i nečuvenim postupkom jedne majke. Ona se nada da će
grofovi Herberovi otkloniti poziv baruna Vranicanija zbog
tog strašnog događaja. Ali ako bi, unatoč tome, ta podla
žena, grofica Regina, došla na svečanost, moja supruga
dat će joj osjetiti, da takvoj ženi, a naročito takvoj majci,
nije mjesto među čestitom hrvatskom aristokracijom.
Kada je posvrŠavao sve pos'ove, sjetio se profesor
Zvonarević svog obećanja da će kod draguljara pratiti
ljudske slabosti prema draguljima.
Jednoga je dana došao opet draguljaru, koji ga je kao
dobroga znanca radosno dočekao. Zgrozio se nad trage-
dijom dvoje mladih ljudi, a naročito je žalio mladu ženicu
koju je ubila vlastita majka da bi mogla za sebe zadržati
rijedak dragocjeni nakit. Draguljar je tješio profesora jer
je opazio koliko je ovaj još uvijek žalostan zbog nesreće
svoga štićenika. I dodao je:
— NaŠ Zagreb je mali grad, ali se u ovo vrijeme do
godio strašan slučaj. Ako vas zanima, ispričat ću vam ga.
— Vrlo rado, dapače vas lijepo molim, samo bih prije
rado znao kako je s onom lijepom djevojkom Zorkom.
— Na žalost, moram vam priznati da su i nju zaveli
blještavi dragulji, no o njoj kasnije. To još nije tragedija,
pa nije tako zanimljivo kao ovaj slučaj koji se nedavno
zbio. Ćujte!
Blizu Svačićeva trga živio je zagrebački obrtnik tesar,
a preuzimao je i gradnju kuća. Tim poslom zaradio je
golem imetak, te sebi sagradio ogromnu kuću. U nasto-
janju da što više steče, sasma je zaboravio na sebe. Kad
je jednoga dana uvidio da nije sreća samo u novcu i blagu,
bilo mu je već preko pedeset godina. Zabrinjavalo ga je
kome će ostaviti toliki imetak. Svoje brige povjerio je
13 Dragulji i sirasi II 193
svojoj znanici gospođi Lang, koja je imala kavanu kamo je on u svojoj osami Češće zalazio. Gospoda Lang predloži mu da se oženi, te ga još iste večeri upozna sa svojim znancima,
savjetnikom Krendlom, njegovom suprugom i kćerkom. Nije mnogo trebalo nagovarali našeg majstora Anića da se oženi prekrasnom gospođicom Elom, koja je bila dvadeset godina
mlađa od njega. Gospođa savjetni-kovica nije baš bila oduševljena zetom koji je bio stariji i od nje, ali kad joj je gospođa Lang počela opisivati golemi imetak koji ima
gospodin Anić, postala je nešto pristupačnija.
Svake večeri društvo se sastajalo u kavani gospođe Lang, a majstor Anić častio je svoje nove znance svime što su samo poželjeli.
Savjetnik KrendI, koji je već bio u mirovini, dolazio je preko dana u poslovnicu Ivana Anića te na svoje oči vidio koliki prihod ima njegov budući zet. Gospođica Ela nije
bila oduševljena Anićem, ali je, kao praktična bečka djevojka, bila vrlo ljubazna s galantnim obrtnikom. Sjećam se kao danas kad su prije nekih osamnaest godina došli do mene da
kupe prstenje. Sretni Anić kupovao je zaručnici prstenje, naušnice, narukvice, pribadače, ogrlice. Mlada Ela bila je kao izvan sebe od blaženstva jer joj je Anić kupio što je god ?
aželjela. Kako je slabo govorila hrvatski, to je samo ponavljala:
»Sto ćeš mi kupiti, Ivane?«
»Sve Što želiš, Ela. Daj izaberi i mami i tati nešto za uspomenu.«
Lijepa gospođica Ela izišla je sva ushićena iz moje trgovine, te sam Čuo kako mu je na izlazu rekla:
»Kako si ti dobar, Ivane!«
Uredili su raskošan stan u prvom katu Anićeve kuće. Često sam viđao gospođu EIu. Uvijek je bila obučena po
najnovijoj modi, a nije bila rijedak gost ni u mojoj trgovini. Kad su dobili kćerku, gospodin Anić bio je spreman kupiti i samu modrinu s neba od velike sreće što mu je obožavana Ela
rodila kćerku. Vrijeme je prolazilo, a Anić je poduzimao još veće poslove, samo da stekne što više novaca za svoju obožavanu kćerku Nadu.
Gospođa Ela postajala je sve ljepšom, pa se kod kume Lang, kavanarke, koju je često posjećivala, upoznala s bečkim oficirima. Ovi su stali udvarati i laskati lijepoj gospođi. U
prvo vrijeme nije se o njoj čulo ništa naročito, jedino što se među ljudima prepričavalo o njezinu raskošnom životu, a još više o napadno lijepom odijevanju.
Kada je kćerki Nadi bilo šesnaest godina, majka ju je stala svakamo sa sobom voditi, jer je i Nada bila vrlo lijepa i osobito mila i dobra djevojčica. Gospođa Ela išla je sama
sa kćerkom na zabave i u kazalište, a gotove svake večeri u kavanu svoje kume Lang.
Anić je pobolijevao, a bilo mu je već preko sedamdeset godina. Obožavao je kćerku Nadu, a ženi je pustio da radi, što ju je volja jer je i sam uvido da je nemoćan i prestar
za tako lijepu ženu i njezinu živu narav. Sve joj je opraštao jer ga je lijepa i lukava Bečanka, kad je kamo odlazila, ili odkuda dolazila, samo rukom pomilovala i umiljato rekla:
»Samo ti, dragi Ivo, počivaj, ja ću odmah doći.«
Te iste jeseni poznati zagrebački obrtnik Ivan Anić umro je nenadano od upale pluća. Jedino je kćeikica Nada iskreno plakala i žalila za svojim dobrim ocem.
Prema oporuci, sve je naslijedila kćerka Nada, a gospođa Ela dobila je doživotno uživanje. No u Gradskoj Štedionici bila je ogromna svota novaca koja nije bila spomenuta u
oporuci, pa je gospođa Ela mogla novcem raspolagati po miloj volji.
194 195
 Još dok je bila u žalosti, ona je dala preraditi svoj
nakit i dokupili najmodernije ukrase za uši, kosu i vrat,
te prstenje, narukvice, pribadače. Cesto je dolazila k meni
u trgovinu dok se to prerađivalo, te po cijeli sat ostati i
kititi se, da vidi kako joj to pristaje. Kćerku Nadu zaručila
je za mladoga poručnika koji je prije kratkog vremena svr-
šio oficirsku školu u Bečkom Novom Mjestu.
Taj mladić bio je vrlo Ujep i pristao. Zvao se Eugen
Kinzel. Bio je sin časnika, a u Zagrebu je imao majku i
dvije sestre koje su bile učiteljice. Svaki je put dolazio
sa svojom zaručnicom i budućom punicom i gledao kako
ona po cijeli sat stavlja i opet skida nakit sa sebe. Divio
se nakitu, uzimao ga u ruke, te sav ushićen zakopčao ili
otkopčao nakit s vrata ili ruke svoje punice.
»Eugene, daj mi zakopčaj ogrlicu! Eugene, izvadi ovu
naušnicu! Stavi mi ovu, Eugene!«
često se čuo Nadin prigovor:
»Ali, majko, zašto time gubiš vrijeme? Sama vidiš, da
je lijepo, a sada ionako ne možeš nositi jer smo u crnini.«
»Znam, Nado, znam, da ne mogu nositi sada, a valjda
smijem pripraviti za onda kada skinem crninu.«
»Dobro, mama, dosta je već, pođimo radije u šetnju.«
»Stići ćemo, Nado, i na šetnju. Eugene, daj mi otkop-
čaj ovu ogrlicu, ti imaš više razumijevanja za lijep nakit
nego Nada.«
»Ja mu se doista divim. Divno ti pristaju ove naušnice,
a ova ogrlica sja ti na prsima kao zvijezda na nebu. Kra-
san ćeš imati nakit, Ela!«
Gospoda Anić naložila je bila svome zetu da je ne
zove majkom, uslijed njene mladosti, već samo imenom.
»Ja bih kupila i za Nadu Što god želi!«
»Mene, majko, ne vesele dragulji. Imam dosta kod
kuće što mi je darovao pokojni tatica.«
»Jesi li čuo Nadu, Eugene?«
»Kako da ne, ali ja joj se na drugi način divim, zbog
toga što je ne zanosi takav krasan nakit i njegov zarob-
Ijući blještavi sjaj.«
Prišao je Nadi, uzeo je za ruku i stao kraj nje. Ja se
još i sada sjećam kako su oboje bili lijepi, skladni i puni
svježine i mladosti, te se nije moglo ni pomisliti da nisu
bili istinski zaljubljeni jedno u drugo.
Gospođa Anić predala mi je nakit, ustala je i prebacila
preko lica svoj žalobni veo, te sa kćerkom i zetom napus-
tila radionicu.
Vrijeme je prolazilo. Ja sam nakit svršio, gospođa Ela
ga je preuzela, te se odmah okitila njime jer više nije no-
sila crninu. Promatrao sam je pomno, te sam opazio da je
to još uvijek lijepa žena. Njezina ljepota bila je puna pri-
vlačljive osvajačke snage.
Svježine više nije imala, ali lijepo dotjerano lice i kosa,
te naročito lijep vitki stas i Živi mladenački pokreti tijela,
sve to dalo je naslutiti da u toj Četrdesetogodišnjoj ženi
ključa život koji je ona kao mlada, bogata i slobodna udo-
vica znala iskoristiti.
Cesto sam gledao isti takav nakit na još mlađoj ženi
od nje, ali sam se čudio kako ga ni jedna nije znala tako
istaći kao pospođa Ela.
Više sam puta sreo na ulici mlade zaručnike Nadu i
Eugena, te su se mnogi, a i ja sam, okretali i pogledavali
lijepi par, kako zaljubljeno hodaju i drže se ispod ruke.
Nekoliko dana prije Uskrsa došli su do mene i oboje
sretni pričali da je od Ministarstva vojske stiglo odobrenje
i da će se drugog dana Uskrsa vjenčati. Još je Nada do-
dala:
»Živjet ćemo u Osijeku, jer je Eugen tamo premješten.
Mami će biti ružno bez mene, ali neka me još više poželi.«
196
197
 Priljubila se uz zaručnika, a on je dodao:
»Osijek nije lijep kao Zagreb, ali će nama svugdje biti
lijepo. Zar ne, Nadice?«
Čuo sam samo sretan šapat:
»Da, Eugene!«
Od tada nije prošlo ni četrnaest dana, kadli u nedjelju
naveče dođe moja sestra, te će sva uzbuđena:
»Pomisli, maloprije skočila je kroz prozor svoga stana
Nada Anićeva. Govori se da će teško preživjeti ozljede.«
Sva utučena dodala je: »Što je najstrašnije, rođena majka
skrivila je njezinu nesreću.«
Te nedjelje poslije podne Nada je pozvala svoje pri-
jateljice u kazalište. Obećala im je ložu u mezaninu, za
omiljenu operu »Nikola Šubić Zrinjski«. Eugen je bio
kod njih, kao i obično, na objedu. Nada je rekla majci i
zaručniku:
»Ja neću piti crnu kavu, idem u kazalište da kupini
karte, te da ih odnesem prijateljicama Veri i Miri.«
»Idem i ja s tobom, Nadice.«
»Kako god želiš, Eugene. No onda nećeš piti crnu
kavu.«
»Pođi ti. Nado, sama. Eugen će te čekati i onda ćete
zajedno u kazalište,« rekla je Ela kćerki.
Nada je veselo otrčala iz stana prema kazalištu, kupila
je karte i svratila se u Gundulićevu ulicu do Mire, predala
joj kartu, te je zamolila:
>Daj ti, Miro, odnesi kartu Veri da se ja mogu što
prije vratiti kući jer sam učinila krivo, što nisam nimalo
nagovarala Eugena da me prati do kazališta i do tebe.
Znaš, Miro, moram to ispraviti. On voli mene, a ja njega,
pa zašto da ga žalostim.«
Veselo je Nada odskakutala do svoga stana prema
Svačićevu trgu. Imala je od stana ključ, ušla je u stan.
a preko svoje sobe došla je nečujno u blagovaonicu. No
tamo je jadna djevojka naišla na jezovit prizor. Svoju
rođenu majku i svoga ljubljenog zaručnika zatekla je u
takvu položaju da je sirota djevojka shvatila da je njezina
sreća time uništena.
Podigla je od zaprepaštenja obje ruke uvis, okrenula
se od divana i kao izvan sebe povikala:
»Jao, jaoo meni, ja-o-o-o!«
Pojurila je prema svojoj sobi. Tamo je bio otvoren
prozor i u tom očaju uz strašan poklik »jao-o-o!« skočila
kroz prozor na pločnik ulice. Odmah se skupilo mnogo
prolaznika, susjedi su pohrlili na prozore. Uz nju se našla
stara kućepaziteljica Barica i počela zapomagati:
»Nado, dušo Nadice, kakva je to strašna nesreća?«
»Barice, Barice, zar ja nisam mrtva? Jao-o-o meni
nesretnoj!«
BariČin muž zgrabi brzo Nadu u naručaj, te je ponese
u kuću. Nada je okrvavljenu glavu naslonila na Stefana i
rekla:
»Molim vas, ne kući, nosite me u svoj stan do Barice!«
Dok je Stefan nosio Nadu u svoj stan, niz stube je
silazila gospoda Ela u svojoj raskošnoj kućnoj haljini, sva
nakićena, te niz stube vikala:
»Nadoj Nado, što je to zaboga miloga?«
Barica je brzo oprala krv s Nadine glave. Netko je
otrčao po liječnika. Začas se pojavila gospođa Ela, te na-
ložila Stefanu da Nadu odnese u njenu sobu. Na Elin
glas Nada je povikala kao izvan sebe:
»Odlazi od mene, odlazi, ti najgora bludnice svijeta!«
»Stefane, nosite je u njenu sobu, ona je sasma polud-
jela.«
Nada je od bolova i uzrujavanja, kad je Čula Elin glas,
pala u nesvijest, te ju je takvu Stefan prenio u njenu sobu.
198 199
 Došao je liječnik, dao Nadi injekciju za pojačanje srca,
te joj pregledao sve ozljede. Nada je od bola opet došla k
svijesti.
Oko kreveta bili su Nadin zaručnik Eugen, Barica,
Stefan i kućna posluga. Otvorivši oči, Nada pogleda zaruč-
nika. Pogled je dugo zadržala na njemu. Eugena je to
potreslo, te klekne kraj kreveta i poviče:
»Nado, oprosti, Nado. Ja nisam vrijedan da više živim.
Ubit ću i sebe i nju. Nado, Nado, ja se veoma kajem!«
»Bijednice, nevjernice! Ne, li nisi dostojan da se ubi-
ješ. Živite ti i ona, neka vas izjeda vaša vlastita savjest,
a moj će vas duh sigurno progoniti do konca života!«
Svi su se zgrozili nad riječima koje je Nada izrekla
lagano, isprekidano, bolno, ali odlučno.
Još je nekoliko puta sve pogledala, pa pokazala liječ-
niku mjesto gdje je najviše boli i dodala:
»Dragi doktore, nemojte se truditi oko mene. Moj je
život skršen, a time i svršen!«
Liječnik je naložio da ga puste samoga s bolesnicom.
Kad su ostali sami. Nada se povjerila starom kućnom li-
ječniku koji ju je vrlo volio i poštovao, kao i njezina oca
koji ga je materijalno pomagao za vrijeme studija.
Kad je liječnik otvorio vrata, svi su stajali zbunjeni u
drugoj sobi. Prva je do vrata Nadine sobe došla Ela, te
sva u neprilici izgovorila:
»Nadice, trebaš li što?«
Nada se nije ni okrenula na Elin glas. Samo je malo
podigla ruku i dala znak kao da je želi otjerati od sebe.
Liječnik se približio Nadi, te jedva čuo njen šapat:
»Zbogom!«
Još iste večeri je umrla sirota djevojka.
Profesor Zvonarević duboko uzdahne i progovori:
— Strašne li, paklenske žene! I to se dogodilo u na
šem Zagrebu?
— Na žalost, jest, gospodine profesore.
— Oprostite, dragi prijatelju, to je, mislim, rijedak
tragičan slučaj, jer takve su majke rijetke. To je niska po
hlepna strast, ali kakve to ima veze s draguljima?
— Baš zbog toga vam to i pričam, jer je to u vezi.
— Molim vas, dajte onda nastavite!
Poručnik Eugen Kinzel dobio je premještaj u Peštu,
a Ela Anić, čim je ozdravila od tobožnjeg silnog uzruja-
vanja zbog tragične smrti kćerke, odmah je otputovala u
Peštu. Još nije prošla ni godina dana od Nadine smrti,
a ona je već bila supruga poručnika Kinzela.
— To nije moguće, pa to je nečuveno! — usklikne
profesor Zvonarević.
— Strašno je i grozno, ali je tako. Redarstvo je nešto
ispitivalo, ali je sva istraga svršila time da je Nada skon
čala sebi život u nastupu ludila. Ela je postala vlasnica
cijeloga imetka.
— Ako tu nije bilo vlasti da kazni oboje, ima nad nji
ma viša sila koja će ih kazniti.
— Ja također vjerujem da svako zlo mora biti kaž
njeno. Ali da nastavim i završim.
— Kako znate, taj mladić ima dvije starije sestre. One
su učiteljice, vrlo poštene i moralne djevojke. Sestre su
strašno osuđivale mlađega brata zbog ženidbe sa ženom
gotovo dvadeset godina starijom od sebe. Taj Eugen od
djetinstva je obožavao svoju sestru Vilmu. Došao je do
nje, te joj se ispovijedio i kazao razlog zašto je pao tako
nisko. Gospođica Vilma je to pričala i meni. Ona osu
đuje brata, te neće ni ona ni cijela obitelj da znaju za tu
ženu. Ali mi je ispričala i to kako je njihov brat još kao
200 201
dijete gledao s nasladom ono malo nakita što su ga imali u obitelji. Od naravi je bio vrlo dobar, ali je uživao ako je mogao zadržati na
svojoj ruci sestrin prsten ili očev sat. Dok je, kao dječak, vezao kravatu, ubadao je u nju staklene igle iz šešira, stajao pred ogledalom i
divio se tome. Kada je svršio akademiju, dobio je mjesto u Zagrebu. Tu se upoznao s Nadom i u nju zaljubio. Cijela obitelj bila je
presretna zbog te veze jer su svi zavoljeli milu i lijepu Nadu. On je svakom prilikom isticao kako je sretan i zaljubljen. Ali je prečesto i
napadno naglašavao svakom zgodom:
»Šteta što ona ne voli lijep nakit kao njezina majka. Ona ima bogovski nakit, sve se ljeska na njoj. Divne naušnice! Ogrlice! Pa ono
prstenje! Upravo je čarobno!«
Obitelj nije tome podavala nikakve važnosti, već je majka znala reći:
»Kada se oženiš Nadom, ti ćeš je već naučiti da se kiti, a ona će to sigurno učiniti tebi za ljubav.«
»Imate pravo, majko, da, ona će morati nabaviti isti nakit kao i njezina majka.«
Jednoga dana došao je sav u nekoj groznici kući i rekao:
»Vilma, danas sam bio s Elom kod draguljara, dala mi je preraditi divan novi nakit.«
Stao je s ushićenjem nabrajati sestri sve, te dodao:
»Ja sam joj prikopčao i otkopčao sav taj bajoslovni nakit.«
Opet je počeo opisivati pojedine predmete, dapače ih je i crtao na papiru. Vilma nije imala prilike, kao siromašna časnička kćerka,
da vidi neki naročiti nakit, pa je i nju zanimalo Eugenovo pričanje. A on nije prestao cijele večeri govoriti o tome, te je na koncu dodao:
»Znaš, Vilma, moja buduća punica je posebna žena.
Upravo nešto drugo nego što si ti, sestra Ema i druge. Na njoj taj nakit živi, govori, pjeva, a ne samo da sja.«
»Prestani, Eugene, ti pretjeruješ. Ti imaš mladu i dragu zaručnicu koja je lijepa i bez dragulja.«
»Da, istina je, Vilma, govoriš pravo. Nada je draga, mila, divna je, ali ta Ela s tim nakitom, to je nešto neopisivo!«
Kad se dogodio onaj žalostan slučaj, Eugen se doista namjeravao ubiti, ali ga je u tome spriječila sestra Vilma. On je mnogo mlađi od nje,
vole ga, premda to nije zaslužio, ali evo, krv je krv, pa se mnogo prašta. Ležao je onako obučen i samo gledao u strop, a Vilma ga
nastojala umiriti, te mu rekla:
»Priznaj meni svoj grijeh, ispovjedi se meni, pa ću ti reći da li da se ubijeS ili da joS Živiš!«
Otac je zdvajao, majka je plakala, a Vilma je navaljivala na njega da govori.
»Dobro, Vilma, ali me ne gledaj u lice. Ti si starija od mene, ali si poštena djevojka, a ja sam nitkov i podlac.«
»Ružnu si stvar učinio, Eugene, ali i nisi svemu kriv.«
»Nisam, Vilma, na takvo Sto ni u snu pomišljao!«
I onda je stao pričati sestri Vilmi o svemu.
Kad je Nada otišla po karte, Eugen je bio ljubomoran što njega nije pozvala da je prati. Donesena je crna kava i posluga se povukla.
Ela se načas izgubila, pa vratila s kutijom u kojoj je imala sav svoj nakit, te rekla:
»Dok se Nada vrati, ja ću tebe malo zabaviti svojim draguljima. Molim te daj me okiti!«
U Eugenu je uskipljela sva krv, počeo je drhtati, neka omaglica skupljala se u njemu. Ela je sjela na divan, a Eugen joj je stavljao
prstenje, narukvice, u kosu ukras, onda naušnice, sve je to blještalo i kao da je čuo šapat: Mladiću, bježi, mladiću, ukloni se! Prikopčao joj
je po-
202 203
 sljeduju ogrlicu, malo se odmaknuo i divio nakićenoj Eli.
Bio je već ošamućen strašću koju je u njemu budio nakit.
Ela mu je rekla:
»Daj mi popravi ogrlicu, da mi bude više u sredini!«
Eugen je to učinio, a ona mu bradom pritisla ruke.
Drhtao je, ali više nije imao snage da povuče ruke jer je
ona probudila u njemu nisku strast, raspaljenu draguljima.
»Strasno je to, Vilma!« jaukao je Eugen, pričajući o
tome sestri: »Ja sam ništarija, ja sam podlegao strasti, ja
sam podlac, izdao sam svoju čistu nevinu zaručnicu!«
»Sve si to ti, Eugene, što navodiš, i još gore. Budi sre-
tan što vlast to neće doznati jer bi vas oboje trebalo kaz-
niti. Da, ti si moj rođeni brat, ali si ništarija, podlac, i to
vrlo veliki.«
»Znao sam, Vilma, da ćeš mi to reći kad sve doznaš,
znao ^am, zato mi ne preostaje drugo već da se ubijem.«
»Za tebe bi bilo najbolje, da. Ti bi se riješio sramote,
ali bi ubio majku, oca i nas sestre osramotio, te nas nitko
ne bi htio pogledati. Poštuj posljednju želju sirote Nade,
živi i trpi, ispaštaj svoj grijeh.«
I tako se Eugen nije ubio, već se oženio s njom, s tom
beštijom od žene. Nije mogao, uza svu grižnju savjesti,
odoljeti čarima Ele. Našao ju je u svome stanu, svu sjajnu
i okićenu. U prvi čas mislio je da će je odmah ubiti ili,
još bolje, zadaviti, ali je bio kukavica i nije to uradio. Čim
ga je dotakla, podlegao je njenoj moći i čarima nakita.
Kraj nje i njenih bajoslovnih dragulja zaboravljao je tko
je, Sto je i što će od njega biti. Znao je da je ona mnogo
starija od njega, no to mu nije bilo važno. On je siguran
da su ga zaveli njezini dragulji, da oni podržavaju njegovu
strast prema njoj. S draguljima i njihovim blještavim sja-
jem štiti se od grižnje savjesti, koja ga je gotovo uništila.
Zna da će ga svi prezreti, ali drugačije ne može.
Cijela mu je obitelj pisala:
»Bolje bi bilo da si mrtav nego Što si još niže pao. Na-
dali smo se da ćeš plemenitim življenjem iskupiti svoju
zabludu. Zaboravi da smo živi, u stranom svijetu možete
sakriti svoj zločin. Pamti, ako te dragulji toliko zanose
da njima možeš zatomiti savjest, znaj, cijeloga svijeta
dragulji, sav njihov sjaj i blještavilo neće zasjeniti onoga
koji će kazniti vas oboje.«
Draguljar završi priču. Profesor Zvonarević reče:
— Paklenska je žena uspjela da taj mladić postane
njezin rob i da ga veže zakonskim putem uza se. Pisat ću
o tome svome štićeniku Ranku da još više zna i čuje za
ljudske opačine, lakše će zaboraviti i preboljeti svoju ne-
sreću. Hvala vam, prijatelju, obojica nismo stari, pa ćemo
pratiti ovo dvoje grešnika kako će prolaziti u životu.
Nekoliko dana nakon toga profesor Zvonarević otpu-
tovao je u Dalmaciju da radi na iskopinama staroga grada
Nina. Svota novaca koju mu je dao Ranko omogućila mu
je da vrši iskopavanje većih razmjera, te da na taj način
upozna javnost sa znamenitostima grada Nina gdje je ne-
kad bilo sijelo hrvatskoga kraljevstva. Tim poslom bio je
zauzet cijele zime jer u to vrijeme narod ne radi na polju,
pa mu je mogao pomagati u iskopavanju.
Rano u proljeće vratio se opet u Zagreb, da svoja za-
pažanja i bilješke znanstveno prouči i sredi.
LVI
Već se navršilo više od godinu dana kako je Ranko
napustio svoj rodni kraj i živio kraj New Yorka. Ribar-
ska zadruga odlično je napredovala i sve se više širila.
Ranko je pisao kumu Zvonareviću:
204 205
 »Ja već dobro vladam engleskim jezikom. Sime je od
svih nas najrječitiji, on dnevno saobraća s Amerikancima
na tržištu kada prodaje ribu. Usavršavanje moje mreže na-
preduje. Prije nekoliko dana pravio sam pokuse sa svojim
modelom. U to su upućeni otac i Sime, ali ni jedan ne pri-
daje tome važnosti. Otac mi je rekao: Veselim se da si
se zanio za posao, pa nećeš toliko misliti na svoju nesreću.
Drag je moj otac, mili kume, ali nije pogodio. Svaki uzao
na mojoj maloj mreži vezan je s mišlju na moju ljubljenu
ženicu, a svaki svršeni redak u mojoj mreži popraćen je
uzdahom koji mi dolazi iz dubine srca. Majka suosjeća i
trpi sa mnom. Zato pred njom, koliko god mogu, krijem
svoju tugu. Moram živjeti jer je takva ljudska sudbina i
vezan sam, prema obećanju dragoj mojoj Ani Mariji. Pi-
šite mi kada ste god za to raspoloženi, mene zanima sve
Sto je vezano za rnilf rodni kraj. Ako uspijem s izumom
svoje mreže, tada ću vam postati najveći dobrotvor kod
iskopavanja slavnog grada Nina. Veseli me i neobićno mi
je drago što sam omogućio doktoru Horvatiću da se može
posvetiti odvjetničkom zvanju i rado ću mu poslati još
sredstava za život. Vi dobro znate, dragi kume, da je on
tražio taj novac kao polog, a moja sirotica Ana Marija
predala ga je meni. Strašno tužnu pozadinu ima taj novac,
ali je donio mnogo dobra. Mnogo naših hrvatskih poro-
dica duguje svoje blagostanje tom novcu. Moj je otac ne-
sretan što sam uložio toliko novaca u ribarsku zadrugu,
te mi sa strahom jednog dana rekao: ,Neću imati mira
dok se taj novac opet ne zaradi, mogli bi oni Čak i ovdje
tražiti taj novac natrag.' No sada se umirio jer vidi kako
svi mnogo zarađujemo u našoj zadruzi. Ovih dana dugo
sam se zadržao sa svojim učiteljem engleskog jezika. Moja
je majka u dva-tri navrata otvarala vrata sobe, onako,
slučajno, u zabuni- A kada je učitelj otišao, došla je k
206
meni, te me kao preplašeno upitala: .Previše se mučiš,
sinko, da li si veoma umoran?' Kad sam joj rekao da sam
se prilično umorio, ona mi predloži: ,ZaŠto se ti toliko
naprežeš, sinko, novom naukom? Vrati se, sinko, u one
Škole iz kojih si izišao.' Začuđeno sam pogledao majku.
Upravo me iznenadio njezin prijedlog jer ja nikad više
nisam ni pomišljao na teološke nauke, a ni vi mi niste to
predložili, dragi kume. Majka me iznenadila, rekavši mi:
,Razmisli, dijete moje, naći ćeš smirenje tijela i duše!'
Draga moja majka! Kako ona lijepo i plemenito misli. Ja
sam, kume, brzo odlučio da ne slijedim majčin savjet, jer
bih time morao prekršiti zadano obećanje Ani Mariji. Du-
žan sam prema njoj, da ne napuštam borbu, ja moram
živjeti zato da osvetim svoju dragu ženicu. Neću ni da
spominjem one divlje zvijeri od ljudi, a!i patnja i tragična
smrt Ane Marije mora na nekoga pasti. Nepravda kume,
mora biti kažnjena, i ja ću čekati i nadati se.«
Profesor Zvonarević nije mogao Ranku ništa pisati jer
je parnica zbog bisera bila još uvijek kod Ministarstva
pravde u Beču. Doktor BenČić je nekoliko puta požurivao
stvar, ali sve bez uspjeha. Profesor je više puta svraćao
do svog znanca draguljara, ali ni tu nije bilo ništa naro-
čito. Jedino mu je ispričao:
— Ako želite, slijedite Zorku Klarić! Postala je dama
iz polusvijeta. Ima svoj raskošan stan, konje i kočiju na
raspolaganju. Kod nje u stanu priređuju se večere o ko-
jima se priča po Zagrebu. Ondje možemo naći vrlo utje-
cajne ličnosti Zagreba, tvomičare, trgovce, novčare, poli-
tičare, a i neki gradski oci našli su načina da budu gosti
Zorke Klarićeve. Sve je to kao slučajno: pozvao ih Jakov
Biber na dogovor ili se bankar Kronfeld morao sastati
s trgovcem Žigrovićem, da se dogovore o doznaci novca
za prekomorsku robu. Sve je to tajno i pod strogom di-
207

skrecijom! Sto znači za njih jedna Zorka Klarić, bivša
prodavačica? Njezin je stan poslovno sastajalište. Zorka je
postala Biberova prijateljica, ona je u svemu pod njegovim
utjecajem. Biber joj je omogućio sve slasti života koje se
mogu nabaviti novcem i nastojao ju je sasma otrovati.
Toliko je skupocjenim briljantoro uspio zaludjeti Zorku
da je ona počela zanemarivati i izbjegavati svoga zaruč-
nika Ivicu Matica. Jedne večeri opazio sam kako mladić
utučeno stoji. Glas mu je zapeo u grlu kada je opazio
kako se Zorka pretvarala da ga ne vidi, već hitro ušla
u kočiju koja ju je čekala pred trgovinom, te se odvezla
naočigled zaprepaštenoga mladića.
Profesor je uzeo adresu kuće u kojoj je stanovala
Zorka Klarićeva. Silno ga je zanimala ta lijepa mlada dje-
vojka koja je postala žrtvom pohlepe za raskošnim i udob-
nim životom.
Nekoliko dana nakon toga profesor je pisao Ranku u
Ameriku. Opisao mu je kako je završila gospođa Ela:
»Poznato ti je da se ona nesreća od žene udala za onog
mladog časnika u Pešti, te tu i ostala. Kako je pričala se-
stra mladoga časnika, Vilma, živjeli su raskošno jer je
Ela bila vrlo imućna. To sve je bez ograničenja naslijedila
poslije Nadina samoubistva. Kako sam ti pisao, mladi
časnik bio je pohlepan za draguljima. Moć toga sjaja i
blještavila zavladala je njime i njegovim osjećajem, te bu-
dila i podržavala u njemu nisku strast prema toj pokva-
renoj i od njega mnogo starijoj ženi. Ela je to znala, pa
se uvijek vješto kitila draguljima i tako držala na uzdi
i uz sebe mladoga muža. Nedavno je, zimi, u njihovu
Oficirskom domu priređen sjajni ples. Oficirske gospode
većinom su imućne jer se siromašna djevojka ne može
udati za Časnika. Svaka mora položiti veliku svotu novaca
kao jamstvo da može živjeti od svoga imetka, a ne od mu-
■
ževljeve plaće. Po svim salonima Pešte šile su se raskošne
haljine. Ela je željela i tu prednjačiti, te je dala sašiti svi-
lenu haljinu koja je bila usko priljubljena uz tijelo, s vi-
sokim Maria Stuart ovratnikom. Obukla je raskošnu hal- ■
jinu, a kosu dala počešljati po najnovijem načinu, te tako
obučena čekala Eugena koji se, mimo običaja, dugo zadr-
žao u vojarni. Kad je došao kući, Ela ga je odmah upitala:
Jesam li ti dosta elegantna, Eugene?* Okrenula se pred
njim, a on je preplašeno pogleda, te dade znak sobarici
da ih pusti nasamo. Kao izvan sebe upita je gdje joj je
njezin lijepi nakit. Ona odvrati: ,Zar ti nisam ovako li -
jepa, dragi moj Eugene?' I približi mu se. On se povuče,
te je opet upita za dragulje. Ela, sigurna u moć svoje lje-
pote, odgovori: .Prodala sam ih da bi mogla nabaviti naj-
ljepšu haljinu za današnji ples.' Nakon toga čulo se Elino
zapomaganje i očajna borba. Kad je sobarica dozvala
drugu poslugu, te ova zajednički s nekim susjedima pro-
valila u sobu, mogli su vidjeti kako Eugen drži obim ru-
kama Elu za vrat i pritište je na salonsku sofu. Svi su na-
valili na Eugena, ali prekasno: Ela je bila zadavljena. Sru-
šila se pred sofu u salonu. Liječnik je mogao samo usta-
noviti da je uistinu zadavljena i mrtva. Eugena su odveli
u bolnicu za duševne bolesti. Došao je do svijesti kada su
mu predali u ruke Eline dragulje. Prevezen je u Zagreb
u bolnicu. Načas mu je dobro, ali liječnici tvrde da nikad
neće potpuno ozdraviti. Kako Ela nije imala nigdje nikoga
od svojih, cijeli je imetak pripao Eugenu. Sve blago i dra-
gulji sad su zabadava jer mu ne mogu vratiti zdravlja. Se-
stra Vilma dala je načiniti imitacije pravih dragulja, da mu if\'f
ih bez straha mogu dati da njima umiruje živce i grižnju
savjesti. U napadu ludila kiti sebe, zaziva Nadu, te joj se
zaklinje na vjernost i neograničenu ljubav. Cas nakon
ushićenja ljubavi provali iz njega bijes i mržnja, te prokli-
208 U Dragulji i Mrasti II
209
nje zavodnicu Elu i nazivlje je svim pogrdnim imenima
koja postoje. Kada prođe bjesnilo, slaže dragulje, briše
ih i miluje, stalno naziva svaki predmet imenom, te obe-
ćava da će sve dati Nadi i pri tome govori: .Dođi, sinko,
vrati se, ja samo tebe volim, ti si mi prva moja ljubav.'
Namješta kutiju u kojoj je poslagao dragulje, okreće je
prema svjetlu, da se Sto više odražava bljesak i sjaj dra-
gulja, te sav ushićen ponavlja po više puta riječi: ,Nado,
Nadice, gdje si, dođi, samo si ti dostojna da se njima
kitiš. Tebi, Nado, samo tebi predat ću sve ovo blago, do-
đi, draga Nadice, dođi!' To ponavlja više puta na dan,
drži dragulje neko vrijeme i Čeka. Onda mu se sigurno
sasma vrati svijest, jer pada u očaj, plače i samoga sebe
nazivlje svim pogrdnim imenima. A sestra Vilma kaže da
svi mnogo trpe, ali najviše njihova majka, koja samo
plaće, uzdiše i govori: ,Kako je mogao podleći čarima dra-
gulja, taj moj mladi, dragi, lijepi sin? Oh, gdje su moji
lijepi snovi o njegovoj budućnosti. Ona gadna žena i nije
zaslužila drugačiji svršetak, ali je upropastila ovo moje
drago dijete, koje je postalo bogalj, i to najstrašnije vrste,
a tek je u cvijetu svoje mladosti!' Eto, to je završetak
priče o Eli, Eugenu i draguljima, dragi Ranko.«
LVU
U dvorcu baruna Vranicanija radi se užurbano na ve-
likom pripremanju. Barun Vranicani, kao hrvatski veli-
kaš, opredijelio se sasma za narodnu stranku, te je u tu
svrhu upriličio i veliku proslavu u svome dvorcu. Da to
ne bi izgledalo kao neki sastanak, imućni je vlastelin po-
zvao gotovo svu hrvatsku vlastelu da mu dođu kao gosti,
ali ne samo na gozbu već i zato da im pokaže svoj park
koji je najljepši i najveći u Hrvatskoj. U tom parku ima
drveća koje je sakupljeno i presađeno iz cijelog svijeta,
a što je najvažnije, vlastelinu je uspjelo da se to drveće
i cvijeće prilagodi klimi u Hrvatskoj i da tu raste i cvati.
Silne svote novaca potrošio je barun na tu svoju strast, \2tr.
:*.'*. ■..;'Vts. i
ali kao vrlo imućan čovjek nije mario za izdatke, samo
da dokaže svoju tvrdnju da drveće i cvijeće, koje raste u
Indiji, Africi, Aziji, Kini i Americi, može uspijevati i u
jfc-. ■■■.#:■
Hrvatskoj. Mnogi manji i siromašniji vlastelin živio je u
tjeskobi i strahu hoće li biti pozvan ili ne.
Barun Vranicani bio je Širokogrudan, te pozivao sve
za koje je slutio da ih nisu uza se vezali Pešta ili Beč.
Dogovorio se bio sa cijenjenim biskupom Jurijem Stross-
maverom da će nastojati pridobiti za Narodnu stranku
hrvatske velikaše. Umni biskup mu je rekao:
— Vašim pozivom mnoge vlastele na svečanost u vaš
dvor nećemo postići da ih vežemo uz sebe, ali sam uvjeren
da će barem otupiti njihova oštrica protiv Narodne
stranke. Vjerujte da će to za nas biti od velike koristi,
jer će već iz učtivosti, kao vaši gosti, slušati naše razla-
m
■ ■ ,- »■ *
ganje i dokazivanje da smo mi, pristaše Narodne stranke,
na ispravnom i korisnom putu za hrvatski narod. ^
Zbog tog dogovora bili su pozvani gotovo svi velikaši,
a među njima i obitelj grofa Herbera.
Grof Antun čuo je od svojih susjeda vlastelina o toj
svečanosti, ali nije mnogo mario hoće li biti pozvan ili ne,
jer grof je još uvijek bio vrlo potišten zbog strašne smrti :/':•:»
svoje ljubljene kćeri, a osobito zbog toga što je sebe sma-
trao glavnim krivcem. Vrlo mnogo je radio na svom go-
spodarstvu, te upravo izbjegavao da bude dugo nasamo
sa svojom ženom. Bio je srdit na groficu kada mu je u više
navrata rekla:
210 14« 211
 — Ja te ne shvaćam, Antune, kako ti ne mariš da
budemo pozvani na tu svečanost. Zar da nas mimoiđu,
a pozvan je vlastelin Pisačić? Pa gdje je on iza nas?!
— Prestani, Regina. mene ne veseli nikakvo društvo.
Gledao je ženu dugim ispitujućim pogledom. Onda
svrne načas pogled od nje, pa je opet značajno pogleda,
ali grofica izdrži taj pogled. Grof mahne rukom i kimne
glavnom:
— Ne znam što je bolje za nas, da mislim na to ili ne,
ali me često progoni slutnja, znaš, Regina, strašna jezovita
slutnja koja me svuda slijedi i svakom mi zgodom Šapuće.
— Neću o tome ništa da čujem. — Grofica ustane,
stavi obje ruke na uši i nastavi: — Znam Sto misliš, ili
ako baš točno i ne znam, a ono slutim. Bas zbog toga,
zbog tebe, zbog svih tih ljudi nastoj da i mi dobijemo po
ziv.
Barun Vranicani, međutim, poslao je poziv jer mu je
grof Herber mogao biti od koristi, barem s materijalne
strane. Politički, grof nije značio ništa jer je bio odan kra-
ljevskom domu.
Grofica se vrlo obradovala pozivu, te Činila velike pri-
preme za sebe i kćerku koju je sada prvi put vodila u tako
veliko društvo hrvatske vlastele. Marija Te režija, prije
vesela i bezbrižna djevojka, nije mnogo marila za društvo.
Susjedni vlastelini dolazili su k njima, i oni su katkad išli
do njih, ali ona je nastojala naći isprike da ne ide s rodi-
teljima. No nikad nije uspijevala to postići kod stroge
majke jer ju je ona upravo napadno vukla u društvo.
Šest mjeseci nakon smrti Ane Marije grofu je došla
obavijest da je maklenburška vlada pristala da knez Sieg-
fried sklopi brak s grofovom mladom kćerkom Marijom
Terezijom. Ako grof Herber na to pristaje, treba naročito
ishoditi pristanak cijenjene odabranice. Vlada Kneževine
Mackienburg moli grofa Herbera da smjesta javi svoj pri-
stanak, kako bi se moglo sve urediti, jer bi njegova visost
došla po odabranicu da se vjenčanje obavi u što kraćem
roku, kako propisi kneževske kuće dopuštaju. Pismo je
glasilo:
»Uvjereni smo da će ponuda naše vlade i našega kneza
razveseliti cijenjenu obitelj. Ako ponuda naše vlade i na-
šega kneza ne bi u ovaj čas naišla na razumijevanje, to će
vlada Kneževine Mackienburg biti prisiljena da vrati sve ■
što je grof Herber poslao kao doprinos svoje kćeri.«
Grof je mirno primio ponudu, te došao do uvjerenja
da je knez Siegfried uistinu dobar i plemenit mladić. Grof
je znao koliko je napora i borbe bilo potrebno knezu da
dobije pristanak svoje vlade da sklopi brak s drugom kćeri
grofa Herbera, pogotovu nakon svega što se dogodilo.
Grofica je bila upravo luda od sreće i zadovoljstva, te je
prepisala ponudu i poslala svima poznatima da vide ko-
liko Kneževina Mackienburg cijeni njezinu obitelj. Poslala
je prijepis svojoj tetki grofici Keglević, te dvorskoj dami
Idi Ferenczy, svakako sa željom da i dvor to dozna. Sma-
trala je to gotovom stvari, te je svima dala na znanje
da će se vjenčanje održati kod njih na posjedu, a ne, kako
to propisi zahtijevaju, u kneževoj prijestolnici.
Grofica nije ni u snu pomišljala da pita svoju kćerku
da li ona pristaje i da li se ona osjeća sretnom.
Marija Terezija bila je zaprepaštena tom viješću i
kneževom porukom, ali, videći veliku radost i ushićenje
svoje majke, zastala je u svojoj namjeri.
Jedva je prošlo nešto vise od godinu dana od smrti
njezine sestre, i sada, nakon tako duge šutnje, javio se
knez i moli njezinu ruku. Kako je i ona s puno osjećaja
proživljala sestrinu tragediju, koja je se duboko kosnula,
nije nimalo pomišljala na udaju. Premda još nije navršila
212 213
ni dvadeset godina, osjećala se mnogo starijom. Još nije
bila pravo zaljubljena, ali nije ni čeznula za tim da se
nekome svidi, već je nakon smrti svoje sestre čeznula za
samoćom. Njegovala je cvijeće i posvećivala mnogo pažnje
životinjama. Cesto su je zatekli kako snatri i razmišlja.
Čim je čula za kneževu ponudu, odmah ju je u sebi od-
bila, ali iz obzira, a osobito zbog straha od majke, nije
odmah izjavila svoje mišljenje, već je pustila neka se
majka time zanosi i pred drugima uzdiže. No u sebi je
čvrsto odlučila da se nikad neće udati za kneza.
U tom je razmišljanju došao petnaesti kolovoza, dan
kad je zakazana svečanost kod baruna Vranicanija.
Neki uzvanici krenuli su na veče uoči proslave, tako
da je već rano ujutro u Vranicanijevu parku i dvorcu bilo
živo. Gostoljubivi domaćin tako je i želio, jer je dan prije
iz Đakova stigao i njegov prijatelj biskup Strossmaver.
Obitelj grofa Herbera stigla je oko devet sati u kras-
noj udobnoj putnoj kočiji, u stilu Ljudevita XIV, koju je
grofica za taj dan nabavila iz Beča.
Domaćin je pozdravio obitelj Herbera srdačno, kao Što
je srdačno pozdravljao i najneznatnijeg zagorskog Šljivara.
To je radio s namjerom da među velikašima osvoji što
više pristaša, jer su njihovi glasovi često odlučivali o iz-
boru kandidata.
Dan je bio prekrasan, što je naročito veselilo domaćine
jer je ogromni park bio pretvoren u blagovaonicu, a nao-
kolo u zelenilu bile su udobne sjenice.
Pogled na park bio je veličanstven, ali danas su tom
lijepom parku podavale draž i zamamljivost prekrasno
obučene i dotjerane uzvanice žene kojih je bilo više nego
muškaraca. Raznobojne svilene odjeće odražavale su se
još više između cvijeća i zelenila, a žive boje svile svjet-
lucale su na suncu.
Pred podne pojavio se i biskup Strossmaver u pratnji
domaćina. Nastalo je živo komeŠanje među prisutnima.
Domaćin je predstavljao biskupu pojedine vlasteline,
a biskup je za svakoga našao ugodnu primjedbu.
Došavši do obitelji Herbera, biskup je zaustavio svoj
pogled na grofici, te će joj:
— Mnogo sličite, grofice, na njezino veličanstvo.
Grofica još više podigne glavu, zauzme dostojanstveniji
stav i odgovori:
■
w
;«■ . ".
— I samo njezino veličanstvo carica rekla mi je da
sam joj dvojnik.
— Veseli me da nisam rekao ništa previše, a mislim
da sam vam time i polaskao, grofice, jer njezino veličan ■ * - .
stvo resi naročita draž i ljepota.
IBH
— Nije mi to ništa novo, preuzvišeni, poznajem lično
caricu, bila sam dapače u njezinu društvu kod svoje pri ■
jateljice prve dvorske dame.
— Veseli me, grofice, vrlo veseli.
Biskup se htio pridružiti drugoj obitelji, kadli kraj sebe
čuje previše glasnu primjedbu na koju se morao osvrnuti.
— Jeste li dobro pogledali, preuzvišeni, prekrasne
■i
grofičine bisere?
— Da, vidim, divno rese Šarmantnu groficu.
— Jest, upravo su predivni, ali ne vrijede toliko da je
zbog njih morala stradati Životom lijepa i dražesna grofi-
čina kćerka.
— Nije mi ništa poznato, grofice Oršić, zacijelo
strašna nesreća.
— Još više nego nesreća, preuzvišeni, kćerka je otro
vana.
Grof Antun problijedi, a isto tako i njegova kćerka,
ali se grofica Regina brzo snađe:
— Otrovao ju je suprug da bi se domogao bisera.
214 215
 — Užasno, grozno! Moje saučesće, grofe i grofice.
Još nisu dospjeli ni odgovoriti biskupu, a grofica Or-
šić naglasi:
— Mi smo informirani od osobe koja je sve to pre
živjela, a i cijeli grad Šibenik je pod tim dojmom, da ste
vi osobno otrovali svoju kćerku samo da joj ne biste mo
rali izručiti bisere.
Grofica Regina ustukne pred tolikom skupinom vlaste-
Unki, zbunila ju je biskupova nazočnost. Pogleda izazovno
muža, a ovaj promuca:
— Grofice Oršić! Kako? Zašto? Ovo nije mjesto.
— Nisam pozvana da branim vašeg zeta, ribareva
sina, koji je bio previše zaljubljen u vašu kćerku, grofice,
a ni buduću majku djeteta. Osim toga, vaša je kćerka do
bila proces, te nije imao razloga da ubija tako bogatu
nasljednicu dok još nema nasljedstvo u rukama.
— Strašno, žalim slučaj, ali moramo dalje do drugih
uzvanika — prekinuo je domaćin razgovor, sav zbunjen.
— Ružno je to, ružno, dragi susjede, jer to je strašna
stvar za nas, majke i hrvatske vlastelinke.
— Grofica Oršić, moja je supruga Hrvatica kao i vi.
— Zbog toga sam, grofe, moralno obavezana da u
našem krugu izneseni taj strašan slučaj. Ako se to dokaže,
kako se govori, onda to osuđujemo bez kompromisa. —
Grofica Oršić, odlazeći od zbunjene grofice Regine, strogo
doda: — Ne pojmim kako majka može nositi bisere zbog
kojih je rođeno dijete platilo životom.
Barunica Vranicani prišla je neopaženo do grofice
Regine, te je iz učtivosti pozvala da pogleda neki posebni
cvijet u cvjetnjaku. Grofica Regina bila je izvan sebe od
srdžbe na groficu Oršić, ali na posljednju riječ >biseri«
trgne se, isprsi, digne glavu, a rukama pritisne na grudima
bisere. Sasma se promijenila, te otvorenih očiju i sva po-
nosna pođe za domaćicom u cvjetnjak. Okrene se prema
ostalim prisutnima, a iz očiju joj je sijevalo zadovoljstvo.
Rukom je nekoliko puta zakuckala biserima i nestala iz-
među cvijeća.
Za stolom je domaćica smjestila uzvanike većinom
prema dobi, tako da je grofica Regina sjedila između ple-
mića Bedekovića i Livadica, oba vatrena narodnjaka.
Grofica Regina nije ništa marila za politiku, već je
jedino znala da je njezina obitelj oduvijek bila slijepo
odana austrijskoj kruni. Danas je grofica došla ovamo u
Oroslavlje samo zbog toga da bude u velikom krugu veli-
kaša. Željela je da se svima sviđa i da sve zadivi svojom
ljepotom, sličnošću sa caricom, a živa joj je bila želja da
zasjeni sve velikašice svojim vrijednim i lijepim nakitom,
naročito tim predivnim biserima koji su digli toliko pra-
šine u cijelom carstvu.
Bila je nemilo pogođena primjedbom grofice Oršić,
dapače toliko je izgubila živce da je namjeravala smjesta
napustiti Oroslavlje, ali ju je u pravi čas iz neprilike izba-
vila domaćica.
Sad je bila mirna između svoja dva susjeda. Bila je
ljubaznija nego što je bilo potrebno. Svaki se čas okretala
jednom pa drugom susjedu, glasno se smijala, često i pre-
više glasno, tako da je svraćala na sebe pozornost.
Ženske haljine sad su još više dolazile do izražaja u
zbijenom krugu muškaraca, a naročito se ljeskao nakit u
sjeni zelenila. Ova svečanost imala je posebnu svrhu: za
Strossmaverovu Narodnu stranku jačanje i prikupljanje
novih snaga, što je bio cilj baruna Vranicanija. Mnoge pak
velikaše vukla je želja da upoznaju Strossmavera, a dosta
njih došlo je i zato, da se nađu zajedno. Najviše je bilo
takvih, koji su htjeli da pokažu svoje bogatstvo.
Prije priredbe nabavljali su otmjene kočije ili u naj-
216 217
 manju ruku bojadisali i tapetirali stare kočije. Kupovali
su čistokrvne konje, a posluga, koja se nalazila u pratnji,
bila je opskrbljena novom odjećom i obućom. Manje iz-
datke smogao je svaki vlastelin iz svojih redovitih prihoda,
ali je tu bilo mnogo krupnijih izdataka za koje je mnogi
od njih prodao sav svoj prihod cijele godine.
Gospode su se natjecale koja će biti ljepše i otmjenije
obučena. Ali ono po Čemu će okolina prosuditi imuć-
stveno stanje pojedinaca, bio je ženin nakit Što će ga ona
toga dana imati na sebi. Ova je priredba zbog toga bila
vrlo poznata, jer se i poslije nekoliko godina prepričavalo
kako su se neki vlastelini uvalili u velik dug, nabavljajući
nakit za svoje supruge. Te godine Zagreb je došao na ve-
liki glas na svjetskom tržištu dragulja, jer su narudžbe bile
tako velike da nizozemski brusači dragog kamenja nisu
jedno vrijeme ni za koga primali narudžbe, već su radili
isključivo za zagrebačke draguljare. One godine silno se
obogatilo pet do šest zagrebačkih draguljara.
Sav taj nakit bio je toga dana izložen na ženama, kće-
rima ili sretnim nećakinjama. I kad su se svi skupili za
stolom, došao je taj krasan nakit do izražaja. Na večer-
njem svjetlu krasno svjetluca drago kamenje, ali nigdje
tako ne svjetluca i ne baca takav svoj sjaj kao usred dana
pod zelenim granjem. Tu dragulj najviše i najljepše dje-
luje, te pruža upravo omamljujući čar.
Biskup Strossmaver, poznat po svojoj galantnosti, če-
sto je dugo zadržavao svoj pogled na pojedinoj gospođi
koja je imala na sebi lijep i upadljiv nakit. Naročitu paž-
nju posvećivale su gospođe naušnicama, pribadačama i
prstenju.
Grofice Oršić, DraškoviĆ, Erdedi, sve potomci velikaša
starih obitelji, imale su nakit velike vrijednosti, ali ipak
nije dolazio toliko do izražaja. Neke su bile od naravi
Domaćin
je sve
pripravio da
uzvanici budu
u svemu
čedne, te ga nisu isticale, a druge su bile u poodmakloj zadovoljni.
dobi, pa su bile i smiješne s previše ukrasa. To su bile ri- Jela i pića
jetke i pojedine, ali ogromna većina nastojala je, dapače bilo je na
se veoma trudila, da istakne na sebi svoje dragulje. pretek.
Pokret glave bio je prilagođen tome da se naušnice Najprije je
u ušima zakrijese. Smijeh je bio tako bučan da su prisutni
morali dignuti glavu, te opaziti ukrase na vratu i prsima.
Uslužnost kod stola bila je upravo napadna, te je svaka
željela bilo Što, samo da može pokrenuti rukom i zasvjet-
lucati prstenjem.
Bilo je divnih žena i djevojaka, prekrasno odjevenih i
ukrašenih lijepim i skupocjenim nakitom.
Naročito se isticala kćerka domaćina, barunica Olga,
te supruga iločkog vlastelina grofica Odeschalchi, koja je
posjedovala skupocjeni nakit. Grofica Odeschalchi znala
je da spada u red najljepših dama, te je svojom ljepotom
i velikim vrijednim nakitom sve zasjenila. No sav taj na-
kit pao je u sjenu pred divnim biserima grofice Herber. do-
Grofica Regina bila je vrlo ljubazna sa svojim susje-
dima. Nastojala ih je očarati, Što joj je brzo uspjelo, a
onda je željela da se istaknu i njezine prekrasne naušnice,
pribadača i vrijedno lijepo prstenje.
Kako je posjedovala prirodnu ljepotu, to joj nije bilo
teško postići da joj se susjedi dive, a kod žena da izazove
zavist.
Ni jedna nije posjedovala tako velike i lijepe bisere
za kojima u potaji čezne i sama kraljica. Još je više po-
rastao interes za njih zbog tajanstvene smrti grofičine
kćerke, a pogotovu su sve oči bile uprte u te bisere kad
je grofica Oršić javno pred svima rekla grofici Regini kako
se priča, da je ona zbog tih bisera otrovala i rođeno dijete.
218 219
 macin prvi pozdravio uzvanike, te naglasio neka se svi
osjećaju slobodno kao u svojoj kući, jer je stari hrvatski
običaj da se gost u ovom domu oduvijek poštuje.
Naročitu pažnju posvetio je biskupu Strossmaveru,
koji je, kao visoki crkveni dostojanstvenik, počastio nje-
gov dom svojim posjetom, a naročito danas, jer se pod
ovim starim hrvatskim krovom nalazi gotovo čitavo hrvat-
sko plemstvo. Mnogi su odvratili oa pozdrav domaćina,
a osobito je lijepo govorio Strossmaver, oprezno podvu-
kavši kako je važno i potrebno baš to da uz hrvatski na -
rod bude i njegovo hrvatsko plemstvo, jer je vrlo pogi-
beljno, dapače i opasno, ako se pravi bilo kakav dogovor,
a naročito sporazum, koji ne bi odobrio narod. Upozorio
je vlastelu da nastoji odvratiti one koji žele bez ispravka
obnoviti savez s Mađarima.
Među ostalima, nekoliko riječi izgovorio je i grof Her-
ber. Zahvalio se domaćinu na lijepom prijemu, te doma-
ćici na obilnoj i dobroj gozbi, ali je naglasio svoju odanost
njegovu veličanstvu. Nakon grofova govora grofica Regina
bila je još veselija upravo obijesno raspoložena, te je
glasno rekla svojoj rođakinji kontesi Keglević;
— Mi smo jedino za carski dom, a drugo se nas ne
tiče ništa. A onda, naša je i dužnost da se ne odalečujemo
od krune. — Regina podigne naglo glavu, biseri zašušte a
ona će još glasnije: — Tebi je sigurno poznato, Renata,
da se Marija Terezija udaje za kneza Siegfrieda?
— Nešto sam čula, tetko, ali nisam vjerovala.
— Da, istina je, prije nekoliko dana došla je službena
ponuda njegove vlade.
— Zbog toga ste vi, tetko Regina, tako raspoloženi.
A Što kaže Marija Terezija?
— Znaš ti nju! Ničemu se ona ne veseli. Pođi do nje,
gledaj kako mirno sjedi uz veselog grofa Draškovića.
Objed je bilo služen u sjeni velikog drveća perivoja.
Na čistini je bio ogroman paviljon načinjen od dasaka, a
na širokom hodniku tog paviljona tiho je svirala glazba,
da ne smeta govornicima. Ona je svojim ugodnim zvucima
lijepo uzveličavala svečani objed.
Kasno poslije podne službeni dio objeda bio je za-
vršen, te se skupina za skupinom povlačila u male sjenice
gdje je bilo u izobilju slatkiša i hladnog pića.
Grofica Regina imala je oko sebe veliko društvo gospode,
a još veći broj žena, unatoč napadu grofice OrŠić. Svojom
ljepotom i sjajnim biserima zasjenila je najmlađe i
najljepše gospođe, te su mnoge iz znatiželje, a mnoge iz
taštine, tražile njezino društvo i njezinu blizinu, željele su i
one biti zapažene, a to su se nadale postići uz lijepu i
uznesitu groficu Reginu.
Premda je grofica OrSić bila poznatija u tom društvu, te
mnogo poštovanija nego grofica Regina, ipak je njezin krug
društva bio mnogo manji nego krug grofice Regine. Sjenica
u kojoj je bila grofica Regina bila je puna mlađih gospođa,
te se moglo točno zapaziti kako se svaka od njih nastoji
približiti grofici Regini, samo da može uzeti u ruke dio
njezinih bisera ili ih samo rukom dotaknuti. Ono što je
grofica Oršić namjeravala postići — da odagna
groficu Reginu iz ovoga društva — nije uspjela, već je, na
svoje ogorčenje, uvidjela da ju je svojom primjedbom
učinila još zanimljivijom. Dosta neraspoložena zbog toga,
ona reče gospođi Livadić:
— Ne čudim se toliko ovom ženskom spolu, koji je
od prirode tašt, a od djetinjstva odgajan protunarodno, te
ne shvaća zadaće hrvatske velikašice. ali se naročito ču-
dim previde ljubaznom ponašanju vašega supruga i ple-
mića Bedekovića. Koliko pažnje i poštovanja posvećuju
toj opakoj ženi i majci.
220 221
 — Moj suprug nije možda ni čuo, a možda ni plemić
Bedeković nije ozbiljno shvatio vašu primjedbu. Kriva je
naša susjeda domaćica, što je između njih posjela tako
lijepu demonsku ženu.
— Da, dobro ste rekli, demonska žena. Taj joj naziv
pripada! Dođite sa mnom, gospođo Livadic", dublje u pe
rivoj, ne mogu podnositi i gledati kako tolike naše dame
prilaze tom demonu od žene.
Glazba je svirala vrlo lijepo. Ćula se nekoliko puta
narodna melodija, ali su većinom odabirani odlomci poz-
natih svjetskih opera znanih skladatelja.
Ćim se sunce spustilo iza planina, mali zastoj učinio
je opraštaj i odlazak poštovanog biskupa Strossmavera.
Njegov četvoropreg bio je već opremljen da ga odveze u
lječilište Rogašku Slatinu, jer je samo za volju svoga prija-
telja prekinuo liječenje.
Poslije Strossmaverova odlaska počela se služiti večera.
Posluga je raznosila na ogromnim pladnjevima jelo i piće
po svim sjenicama, te po cijelom perivoju. Sve je bilo
ukusno i obilno pripremljeno.
Gostoljubivi domaćin mislio je na sve vrsti svojih uz-
vanika, pa i na najmlađe. Nije žalio troška ni truda, te je
za to dao sagraditi veliki drveni paviljon da se u njemu
može održati ples. Nakon zalaska sunca glazba se povukla
u dvoranu paviljona, a nestrpljiva mladež tapkala je no-
gama od uzbuđenja i radosti što će uskoro početi ples.
Dvorac u Oroslavlju vrlo je velik, ali je glavna dvorana
previše malena da bi se u njoj mogli smjestiti toliki uzva-
nici, te na stotine plesačkih parova.
Premda je paviljon bio na brzinu podignut od drveta
i dasaka, nutrina mu je bila raskošno uređena. Stijene su
bile pokrivene lijepim perzijskim ćilimovima, a isto tako
i dijelovi poda, određeni za odmaranje pratnje i gledaoce.
222
Okolo su bili razmješteni srebrni i brončani svijeć-
njaci, te je stotine svijeća osvjetljivalo veliku dvoranu. Do-
maćin je s ponosom pokazivao uzvanicima svoj paviljon,
te s uživanjem govorio da je to sve njegova zamisao. Je-
dino se skromno žalio i dodao je:
— Ta moja drvena kućica ima nedostatak da joj je
uzak ulaz. Znate, ja sam se time zadovoljio, inače bi to
bila palača, a ne hižica, kako sam je nazvao.
Svi uzvanici nagrnuli su u otvorenu »hižicu«. Vrućine
u njoj nije bilo jer je krov bio visoko podignut, te sa strane
otvoren. Glazba je počela, na želju domaćina, hrvatskim
kolom. Mnogi su počeli plesati, ali je mladež većinom
izdržala do kraja jedino iz obzira prema starijim rodolju-
bima. Kad je glazba zasvirala valcer, nastala je gužva jer
se i staro i mlado htjelo okretati u vrtlogu mnoštva po
■■
zvuku i taktu glazbe; mladež zato da pokaže kako znade ■
to plesati, a stariji da pokažu koliko su izdržljivi.
Grofica Regina ušla je u paviljon sa svojim mužem,
kćerkom, rođakinjom Renatom, a pratnja joj je narasla. i v. -■■ ■ ' ■ l i
Izabrali su sjeverni kut od ulaza u »hižicu«. - 4?
; t "
i,-
Hrvatsko kolo grofica nije plesala, ali je Marija Te-
■.
'j
".$
- , " . ■ '
> ^ ■ iffat- ■-!?-!
rezija plesala s grofom Draškovićem. Vidjelo se na većini !
gospođa kako jedva čekaju da glazba prestane svirati. Prvi
/
valcer grofica Regina plesala je s grofom PejaČevićem, ali
je već čekao drugi slavonski vlastelin, grof Janković. Gro- ~T~.'-M:
fica Regina sjala je od zadovoljstva, a tome je dala oduška
'■
i svojim bučnim smijehom i glasnim primjedbama.
Grof Antun sjedio je cijele večeri, te promatrao svoju
raspoloženu ženu, a često je uz njega bila i Marija Tere-
zija, ukoliko su joj dali mira plesači, a naročito mladi
grof Drašković.
Oko jedan sat noću grof Antun jedva je dospio saop-
ćiti svojoj supruzi da bi želio krenuti kući:
223
 — Ti znaš, draga Regina, da nam s našim konjima
treba do kuće Šest sati.
— Ja i ne pomišljam na odlazak, Antune. Još ovaj
ples s našim susjedom grofom Bombellesom, pa ću doći
da se malo odmorim i okrijepim. — Obrati se svojim ka
valirima: — Gospodo, vi ste me lijepo zabavili i plesom
razigrali, te moram priznati da su mi potrebni mali odmor
i okrepa.
Gotovo cijelo društvo pošlo je s Reginom do stola.
Grofica je išla ponosno prva, a za njom velika pratnja u
dobru raspoloženju i smijehu.
Dok je prolazila kraj stola gdje je sjedila grofica Or-
Šic\ podigla je glavu još više, tako da su se nizovi bisera
napadno ljeskali na njenim grudima. Regina je rukom pre-
lazila preko njih, a pogled je izazovno zadržala na grofici
Oršić. Došla je bućno do svoga stola, te će suprugu:
— Došla sam do tebe, dragi, da ne budeš cijelo vri
jeme sam. Mali je odmor, a onda još samo tri plesa, pa
se možemo pomalo spremati. Mislim, dragi Antune, da će
nam biti ugodnije putovati kad se više razdani.
— Dobro, Regina, mene veseli da ti je lijepo, ali mi
slim, bit će prenapomo za na5u dragu Mariju Tereziju.
— Ah, da, sasvim sam zaboravila na našu kćerku. Po
gledaj je, Antune, kako živo razgovara s grofom DraŠko-
vićem. Postat će i ona pravi narodnjak.
— Neka bude, Regina, što hoće, ali danas upravo iz
bjegava i tebe i mene. Sreća da ju je zaokupio taj prijazni
mladić.
Grofica je tek sjela, a uslužni kavaliri su je zaokupili.
Glazba je svirala neku polku. Mnogi su uzvanici u svojim
s'mpinama pratili zvukove glazbe pjevanjem, a neki, s
manje sluha, pjevali su za sebe ono što im je bilo u mi-
slima i u srcu.
Glazba, ples i pjevanje miješali su se uz cilik tanjura i
pribora za jelo i čaša. U svim kutovima bilo je bučno.
Najednom se u tom metežu začuje oštro:
— Vatra! Vatral
Nastalo je strašno zaprepaštenje i očajno zapomaga-
nje: ■ ■ r-.
— Jao meni! Bože pomozi, majko, oče! Vero! Nado!
Eva! Adame!
Svi su potrčali prema ulazu, ali je nastala tolika gužva
da se nitko nije mogao micati sa svoga mjesta.
Nekoliko se svijećnjaka prevmulo, a plamen svijeća
zahvatio je ćilimove i zastore, te se stvorio užasan zadah
od zapaljene tkanine.
U velikom strahu za život, nekolicina je počela uda- ■i
rati stolcima po ogradi paviljona, te su tako ubrzo nači-
nili više izlaza. Uslužnih kavalira odmah je nestalo. Oni
■
koji su bih' već na sigurnom, u perivoju, stali su dozivati
svoje rođake i bližnje. Za tili čas bila je na okupu sva
posluga baruna Vranicanija, te iz susjednog dvorca Oršića,
a i cijelo selo Oroslavlje. Većina njih nosila je posude s
vodom, a mnogi i sjekire ili duge ljestve, pripravni da
pomognu u gašenju vatre. Domaćin je zdvojno vikao:
— Najprije spasite sve ljudi. Radije neka mi sve izgori
nego da strada i jedan ljudski život.
Vidjelo se da neće nitko stradati životom jer je veliki
dio dasaka bio otrgnut od paviljona, a kako je paviljon
bjo sagrađen na zemlji, to nije bilo teško iskočiti iz njega.
Prisutni su počeli polijevati paviljon, ne zato da ugase
vatru, već zato da se ona tako jako ne rasplamsa. Bojali
su se da vatra ne zahvati dvorac, a još veća opasnost pri-
jetila je gospodarskim zgradama i štalama, punima sijena
i slame.
Barun Vranicani zamolio je prisutne seljake neka rade
224 13 Dragulji 1 masti II 225
požrtvovno, te obećao da će nagraditi cijelo selo. To nije
morao ni reći, jer je vatra za svakog čestitog Ćovjeka. a
naročito za gospodara, strašno zlo.
Svi su radili iz sve snage i od srca jer je barun Vrani-
cani bio uz narod i za narod, te zbog toga bio cijenjen i
omiljen.
Uskoro je počela djelovati štrcaljka koja je dopre-
mljena iz Stubice. Skupilo se još više svijeta iz okolnih
sela. Neki oko štrcaljke prepirali su se da je bolje politi
uglove dvorca i gospodarskih zgrada, jer paviljona ionako
nije Šteta kad je već sagrađen samo za današnji dan.
Domaćin se s time složio, ali barunica Vranicani stala
je jadikovati za lijepim ćilimovima, zastorima i slikama,
a naročito je žalila za brojnim svijećnjacima kojih je bilo
mnogo od bronce, ali su većinom bili od srebra.
Svi uzvanici, muškarci i žene, stajali su u perivoju.
Nitko se nije htio udaljiti. Većina mladih muškaraca no-
sila je vodu i polijevala vatru. Krov paviljona još je stajao,
ali su plamen i dim sukljali sa strane. Na časak je izgledalo
kao da će prisutni uspjeti da ugase vatru.
Počelo je svitati. Plamen je osvjetljavao prisutne, a
osobito je neobičan bio pogled na uzvanike. U punom
sjaju i raskoši, oni su stajali u skupu lijepo okićeni. No
ni jedna žena nije ni pomišljala na svoj čar i ljepotu, jer
su blijeda i preplašena lica odavala da je svaka sretna što
je iz vatre spasila goli život.
Usred svjetlucanja plamena, strujanja mlazova vode,
pucketanja vatre, dozivanja, žurbe, vike i dobacivanja
raznih predmeta, te zujanja štrcaljke, najedanput zaori
zdvojan i očajan vapaj. Taj upravo jezoviti vapaj dolazio
je iz skupa gospođa.
— Jao meni! Jao, jao! Pomozite! Pomozite! Spasite!
Jao, jao ...
Podignuvši ruke uvis, grofica Regina jaukala je, pozi-
vala u pomoć, te trčala prema paviljonu kao da s nje žive
odiru kožu:
— Biseri, biseri, jao, spasite moje bisere!
Grof Antun začas se našao kraj žene, a isto tako i
kćerka Marija Terezija. Zbog tog očajničkog vapaja i za-
pomaganja na časak su prestali gasiti vatru i svi su se
štrcali oko izbezumljene grofice.
Kad je grof Antun shvatio da se radi o biserima,
uhvati ženu, te i on poviče, da bi nadglasao buku oko njih:
— Regina, ne zdvajaj! Ako si ih već izgubila u pavi
ljonu, neka izgore tamo! Takva im je sudbina! i"1.' :* ■'*'-"5^/i3
— Da, majko, pravo govori otac. Nestankom bisera " '■'<■ '■■■■ ii-;'^ypq
lakše ćemo zaboraviti sve tegobe koje nas tište! Neka ih
proguta oganj!
Ali Marija Terezija nije dovršila. Zbunio ju je majčin
pogled, koji se na hip okrenuo prema ocu, a onda prema
njoj. Prije nego što je završila, našla se u travi. Ona na
jednoj strani, a grof Antun na drugoj strani. Nastalo je
opet komešanje i zaprepaštenje među prisutnima. Grofica
zapovjednim glasom upita:
—■ Tko će poći da spasi iz vatre moje bisere?
Nastao je tajac. Maloprije učtivi kavaliri grofice Re-
gine uzmicali su jedan za drugim ispred grofičina pogleda.
— Svaki trenutak je dragocjen! Gospodo vlastelini,
plemići, seljaci, spasite moje bisere. Dajem sto tisuća fo
rinti, dvjesta, tristo, dajem palaču u Zagrebu! Brzo, brzo,
neka se netko odluči! — vikala je grofica jetko i hladno,
ali odlučno. — Biseri se nalaze sigurno u kutu na desnoj
strani paviljona. Sjećam se da sam na poklik »Vatra«
zapela! Zumo, žurno spašavajte bisere! — Polijevajte vo
dom samo onaj kut. Nagradit ću svakoga suhim zlatom
tko mi pomogne u spašavanju bisera! — Spašavajte bi-
226 227
sere! Oni su neprocjenjivo blago. U njima je život spo-
jen sa sjajem. Plemići, vlastelini, seljaci, dajem golemo
blago onome tko spasi te bisere!
Ali se nitko nije micao. Svi su šutjeli i gledali razja-
renu groficu. Unatoč polijevanju, plamen se pojavio u
kutu gdje su bili grofičini biseri. Grofica se približila pa-
viljonu, te glasno, ali moleći i plačući stala zaklinjati pri-
sutne:
— Na obećano blago ostali ste nijemi i šutite! Spa-
site bisere, vi. Hrvati, koji ste ujutro tako žarkim riječima
slavili Hrvatsku i Hrvate. Spasite bisere! Ne zbog mene!
Znajte, ovi su biseri resili grudi najveće hrvatske žene i
majke! Ovi su biseri bili vlasništvo grofice Katarine Zrinj-
ske. Hrvati, spasite bisere, spasite ih od propasti! — Pre-
dahne, pa opet zavikne kao zvijer koja se bori na život
i smrt: — Spašavajte što prije! Zar ste slijepi? Gledajte
kako suklja plamen. Zar se ni sada nitko ne javlja? Jao
meni, moji biseri, moje obožavano blago! Oni da izgore!
Ne, ne, to nikad neću dopustiti, neka izgorim i ja s njima!
— Malo snizi glas, te će užurbano: — Ja sam srasla s
njima. Oni su dio mene. Njihov me čar natjerao na stra-
šan ... — Brzo zastane, udahne zraka i nastavi: — Sjaj
bisera, njihova ljepota i zvuk, osjećaj da su na mome ti-
jelu, to je bila hrana mojim osjetilima, to je bilo oklop i
štit mojoj savjesti.
Odlučno se okrene i zaputi dugim koracima prema
dvorcu, ne gledajući nikoga. Okretno prebaci na sebe
mokre ponjave koje su bile obješene na drvenim prozo-
rima prizemlja dvorca. Vrati se trčeći prema paviljonu.
Na rukama je nosila ponjave, te zastala kod ugla gdje je
prije kratkog vremena bila u društvu svojih kavalira.
Munjevitom brzinom skoči kroz otvor u gorući pavi-
ljon. Nasta strava i zapomaganje. Domaćin je dao nalog
da štrcaljka više ne štiti dvor i gospodarske zgrade, ve£
da polijeva onaj dio paviljona gdje je ušla grofica Regina.
Obrati se grofu Antunu, te će mu prijekorno:
— Kako ste mogli, dragi grofe, dopustiti ženi da uđe u
gorući paviljon? Zar ne vidite kakve lijepe i rijetke umjet
nine meni izgaraju u toj vatri, ali nisam ni pomišljao da
bih i jedan život stavljao u opasnost, te da se što spašava.
— Ah, dragi domaćine! Kad se radi o biserima, onda
moja žena nije nikad bila uračunljiva, a to sam i sada uvi
dio. Molim vas, dajte nalog neka Što više ljudi baca vodu
na ovu stranu gdje ona misli da je izgubila bisere.
Barun Vranicani pozvao je sve prisutne da svim silama
nastoje na tom kraju ugasiti vatru, Što su nazočni i pri-
hvatili.
>;.-i'-'i6-'*''*Mi- . >. A
Paviljon je počeo jače gorjeti sa svih strana. Vatra je
počela jenjavati samo na onom kraju gdje je ušla grofica,
jer su polijevali vodom, a mnogi su kopali zemlju i bacali
• -V; ■ ■■ g.-S;.->W#f
je na paviljon. Sve više i više svijeta okupilo se oko mjesta . '».■j./i'^._.vg!H(^
gdje je nestala grofica. Među svima je vladala strava i
užas. Svaki je nastojao da vidi očima ili da barem Čuje
grofičin glas, vrisak ili jauk iz gorućeg paviljona.
Usred tog napetog iščekivanja pojavi se grofica na
istom otvoru, gdje je i ušla. Sa sobom je vukla nadčovječ-
nom snagom goruću gomilu vreća, ćilimova. Od sebe nije
dala glasa, već je, ogrnuta ponjavom, kao avet prilazila
otvoru. S nje se cijedila crna čađava voda. Nisu je mogli
raspoznali, samo su znali da je to ona.
Baš u času kad je stupila nogom na zemlju, okrenuta
prema zavežljaju koji je nastojala izvući, a nazočni prisko-
čili da joj pomognu, nastala je silna lomljavina. Srušio se
krov paviljona čiji su stupovi, na kojima je bio postavljen,
dogorjeli.
Divovskom snagom grofica povuče zavežljaj, te se uz
228 229
 jezoviti vrisak i jauk sruši na nj. Pritisla ju je zapaljena
greda koja se oikinula od krova. Nije izgubila svijest, te je
jaukala, ali joj glas nije nalikovao na ljudski, a ni na ži-
votinjski glas. U njemu je bilo gnjeva, jauka, radosti i
ruganja, kao u nepoznate nemani.
Grof prvi skoči do nje. Kćerka je stajala kao nijema.
Prisutni su sklonili gredu, te htjeli podignuti groficu, ali
nisu mogli jer je ona ležala na zavežljaju i grčevito ga
držala obim rukama. Od sebe je davala glasove koji su
malo ličili na ljudske. Mogle su se razabrati riječi: — Tu,
tu, tu, tu su biseri.
Upotrijebili su silu, te joj oduzeli zavežljaj, koji je
smrdio od nagorjelosti. Brzo su ga razmotali, te vidjeli u
zapaljenom ćilitnu grofičine bisere.
Grofica se otimala, te pružala ruke prema zavežljaju.
Skidali su s nje i odmotavali mokre ponjave. Stenjala je
i nešto tražila. U tom času digao se od paviljona plamen i
jasno osvijetlio mjesto gdje je bila grofica. Svi su se zapre-
pastili kada su ugledali njeno iznakaženo lice.
Grofica je i dalje nešto stenjala, a Marija Terezija
slagala bisere u svoj rubac. Kćerka je bila blijeda i utu-
čena, ali naoko mirna i sabrana, te je prva razumjela da
majka želi bisere. Svezala ih je u svileni rubac i dodala
iznakaženoj grofici.
Grofica nekoliko puta popipa rukom bisere, odnosno
rupčić s biserima, te jedva promrsi:
— Svi, svi biseri?
— Sve sam skupila — reče Marija Terezija — svi su
svi, ti vaši biseri.
Grofica je još smogla snage da ih pritisne rukom na
grudi, a onda izgubi svijest.
Nisu je nikamo polegli, već su je brzo smjestili u
kočiju, te svom snagom potjerali konje prema Zagrebu.
LVIH
■
Groficu su smjestili u bolnicu Milosrdne braće na Je- |pš.
laČićevu trgu. Putem je došla do svijesti, a rana ju je
veoma boljela. Jaukala je i desnom rukom pokušala str- ; V
gati povoj s glave, zderati odjeću od bola i bijesa. Li- — ■*■ i-k?f
jevu ruku držala je cijelo vrijeme Čvrsto prislonjenu na r
iv-.-;
grudi jer su u zavežljaju bili njezini obožavani biseri.
Službujući liječnik isprao je ranu, te dao pozvati pri-
marijusa.fOvaj se, ugledavši bolesnicu, i nehotice zgranuo
nad ozljedom koja je iznakazila cijelu desnu stranu lica.
I po čelu, bradi i nosu bile su opekline, ali je na desnoj
strani meso bilo tako zaderano da je izgorjela cijela strana,
te su se vidjeli zubi i sva usna šupljina. \ Liječnik je znao
tko je grof Herber, a znao je i da on neće štedjeti s na-
gradom. Poduzeo je sve Što je dopuštala njegova liječnička
znanost. Ali je na kraju rekao grofu:
— Ako ne nastane otrovanje, ona će ostati na životu.
Grof se trgnuo i ponovio glasno za liječnikom:
— Zar bi moja supruga mogla umrijeti od otrovanja?
Liječnik dade znak za tišinu zbog bolesnice, ali je
grofica ipak Čula, te pusti od sebe glas pun strave i očaja.
Podigla je ruku uvis, kao da nekoga želi dozvati, a Ma-
rija Terezija joj reče:
— Majko, liječnik traži da budeš potpuno mirna.
Samo bez uzrujavanja, sve će biti dobro.
Grofica mahne jednom rukom, a drugom izvadi zamo-
tak s biserima, te pokretom ruke upita, da li su biseri
sigurno zavezani.
— Dobro su zavezani, majko, ali bi bilo bolje da ih
spremim kod kuće, u palači.
Još nije Marija Terezija ni izrekla svoju namjeru, a
grofica je već povukla bisere, te drugom rukom dala znak
230 231
 da ih ne da od sebe, dapače je nekoliko puta udarila po
krevetu kao da će reći:
— Ovdje, tu, kod sebe, samo uz sebe hoću da ih
imam.
Marija Terezija svrne okom na povezano lice svoje
majke, pogleda oca i liječnika, te će sva zbunjena:
— Mislila sam, majko, da vas umirim. Biseri is biti
sigurni i kod mene.
Grofica opet rukom potapša po zamotku, a onda des-
nom rukom učini kretnju, kao da će nokte zarinuti u zavoj
na glavi i sve trgati.
— Mir, grofice, ako to još jednom pokušate, veza-
ćemo vam obje ruke.
Lice joj je bilo sve povezano, pa ga nisu mogli vi-
djeti, ali je naglo povukla ruku pod pokrivač, te se
umirila.
Grofici je pružena sva njega. Liječnik je već nakon
nekoliko dana izjavio da otrovanja neće biti, ali da će
posljedice biti strasne, te je dodao:
— Vidjet ćemo što će reći kolege liječnici iz Beča,
koji su se zaputili na grofov poziv u Zagreb, da liječe
groficu.
No sve je bilo uzalud. Manje ozljede i opekline lijepo
su zacijelile, ali se izgoreno lice nije moglo stegnuti, već je
ostala velika Šupljina. Ničim se nije dala toliko nategnuti
koža da bi to pokrila, jer je sve izgorjelo.
Groficu su tješili da će biti sve dobro, a bečki su li-
ječnici umovali kako da zatvore Šupljinu. Ali tada liječ-
nička znanost nije jo5 bila na takvoj visini. Sva je sreća
bila za groficu Sto joj je velika vrućina oštetila očne Živce,
te nije dobro vidjela.
Nakon liječenja u bolnici prevezli su je u njihovu gor-
njogradsku palaču. Grofica je bila tijelom potpuno zdrava,
samo joj je desna strana lica bila u zavojima. Bila je još
lijepa topla jesen kada su je dovezli u palaču. Sunce je do-
piralo u odaje, a oko njih Sirio se miris voća i jesenskog
cvijeća.
Grofica nije željela da izađe u vrt palače, već je prvog
dana zamolila kćerku neka joj preslaže bisere. Nekoliko rt- *^-*t ■ **
ih je puta, još dok su bih' zavezani u rupčiću sama pipajući
brojila, te joj se u mutnim očima zrcalila radost i sreća,
a razabiralo se kako šapuće:
— Svi, svi biseri, tristo šezdeset pet, svi, vi svi...
Imala je sreću da joj je jezik ostao nepovrijeđen, i
kad je lagano govorila, mogla se razumjeti. Bila je očajna
zbog vida, ali su je uspjeli uvjeriti da će sigumo još do-
bro vidjeti.
Grofica nije htjela da se biseri nanižu na konac na
verandi, sve od straha da koje zrno ne padne u vrt, već
je željela da to bude u njezinoj sobi.
Marija Terezija bila je, nakon sestrine nesreće, šutljiva,
a događaj s majkom sada ju je sasma dotukao. Nekad živa
i bezbrižna, mlada i lijepa djevojka, ona je sada postala
tiha i mirna, ali i tako odlučna da se ta odlučnost odra-
žavala u ponašanju, a osobito u izražavanju želja i misli.
Nekoliko dana nakon grofičine nesreće ona je iznijela
ocu svoju odluku:
— Odgovorite, oče, jasno i kratko knezu Siegfriedu da
ni u kojem slučaju ne prihvaćam njegovu ponudu. Isto
tako pišite grofu Georgu da ga smatram dobrim znancem
i prijateljem, ali uslijed majčine bolesti ne nalazim vre
mena, a ni potrebe, da podržavam i dalje s njim vezu i da
proširujem poznanstvo. Molim vas, uredite tako, oče.
— Vrlo rado, drago dijete. Potpuno se slažem s tvo
jom odlukom.
— Hvala vam, oče, na razumijevanju. Samo vas mo-
232 233
lim da me u svemu podupirete u mojim odlukama jer sam
toliko toga u svom mladom životu vidjela i proživjela da
ga Želim posvetiti samoći, te hoću da pridonesem samu
sebe za žrtvu.
— Ne, dijete drago, ne, ja se s time neću i ne mogu
složiti. Ti, draga kćeri, živi! Daj, draga, ne ubij mi nade
da ćeš nastojati oživiti naš mrtvi dom.
Grof pogleda kćerku. Pogledi su im se sreli, no grof
je izdržao taj pogled i rekao:
— Dijete drago, dijete milo, ti si previše uzvišena,
plemenita i čista. — Grofov glas počeo je drhtati, te on
nastavi: — Dijete, ti si odviše vrijedna da budeš ičija
žrtva. Da li me shvaćaš, ti ne smiješ biti ni žrtva rođene
matere. Da li me shvaćaš, ljubljeno dijete, zašto ti to
govorim?
— Shvaćam vas, oče, ali neću da vas razumijem i
molim vas ne govorite mi jasnije. Hoću, oče, da budem od
svoje volje žrtva zbog svega toga što se dogodilo. Željela
bih da se na meni sve izvrši, da se sve tegobe, svi preziri,
sve kletve i prokletstva na našu obitelj pokopaju sa mnom.
— Marija Terezija, dijete drago, što u to govoriš? Za
kakvog ti mene čovjeka smatraš?
— Ne mislim baš vas, oče, mislim rod grofova Her-
berovih nakon propasti grofova Zrinjskih. Zar mislite da
prokletstvo Katarine grofice Zrinjske nije na nama? Zar
vi, oče, ovo ne dovodite u vezu? Nije li njezina kletva,
koja je izrečena prije dvije stotine godina, u našem vre
menu došla do izražaja s tim biserima?
— Dijete drago, ne muči time svoju nevinu dufiu.
— Kasno je, oče moj. Dugo sam o tome razmišljala.
Prokletstvo prati rod Herberovih od Katarine Zrinjske.
Zar niste zamijetili kakva se strast u majci razvila prema
biserima?
— Prestani, Marija Terezija, prestani, dijete drago!
— Hoću, oče. Napominjem samo majčinu tragediju.
Polazi u smrt zbog bisera. Strada, bori se sa smrću, njih §&?
traži, za njih pita, njih stišće na srce i ne da ih od sebe,
a osjećaj da ih ima uz sebe podržava je na životu.
— Hvala ti, dijete, da mi nisi dirala u prošlu ranu.
Tebe od srca žalim. Živjeti moramo, a moja je jedina
želja da ti promijeniš svoju odluku što se tiče života.
— Dajem vam nade, oče. Možda živi negdje netko
za čiju bih ljubav promijenila svoju odluku.
— Ulila si mi nešto nade u život, dijete drago.
— Veselim se, oče moj, ali vas molim, budite pra
vedni i recite mi sasma iskreno da li se slažete sa mnom
da nad našim rodom leži prokletstvo grofova Zrinjskih.
— Dijete drago, naš pradjed bio je samo izvršilac na
loga kralja Leopolda.
— Da, možemo se time tješiti, oče, ali naš pradjed
grof Ivan Herber odveo je groficu Zrinjsku u zatočenje.
Vi znate da je on svojom rukom skidao s njenih grudi ove
bisere što su upropastili naš dom. Zar ga, dakle, nije
mogla prokleti Katarina Zrinjska?
— Mogla je, da, uistinu je mogla, imaš pravo, drago
moje dijete. Samo, daj mi malo nade, da nećeš svoj život
vezati sa smrću.
— Nije baš to tako jednostavno umrijeti. Istina je,
time bi bilo riješeno sve, ali ja sebi namećem patnje jer
ću živjeti uz takvu majku.
— Drago dijete moje!
Marija Terezija odmahne rukom, te se lagano ali borno
nasmiješi: V.T * '-■:.
— lest, ja sam njoj dijete, sada njezina jedina oboža
vana kćerka. Majku sam i ja ljubila, uspoređivala je s ido :'V^.- ■ ' .
lom. Naglašavam, to je bilo samo nekada, i da je takva
234
235
ostala, to za mene ne bi bila patnja. Oče moj, vama se is-
povijedam, prema svojoj rođenoj majci osjećam odvrat-
nost i gnušanje. Od njezina dodira podilazi me jeza. Kad
me miluje, hoću da svisnem od strave. Kad čujem njezin
glas, trgnem se od nevoljkosti. A kad me zove, prolaze me
srsi od ogorčenja!
Grof je gledao kćerku otvorenih usta i očiju, te će sav
zdvojan:
— Dijete drago, ti si se veoma razboljela, moraš se
liječiti.
— Varate se, oče moj, ja sam sasma zdrava i vrlo sam
jaka. To sam poduzela i tako će biti.
— Kako sara ja slab i nemoćan, pa i prema tebi,
dijete.
— Jest, slabi ste, oče, bez truna svoje volje i energije.
Bilo bi mnogo ljepše u našem domu da ste imalu čvrstu
mušku riječ.
— Kako bih to mogao popraviti na tebi, Marija Te-
rezija?
— Prekasno je, oče, prekasno. Vi ste morali prije biti
takvi, pa se prokletstvo ne bi moglo izvršiti nad nama.
— Vidim da ću ostati nemoćan, ali mi obećaj, dijete,
da nećeš hotimično vezati uz majku svoj mladi život. Je li,
Marija Terezija, da nećeš odbiti sreću i novi Život ako ti
se nasmiješi?
— Oče moj, već sam vam rekla i time sam završila.
Ali vam još napominjem, možda živi neko biće na zemlji
kome bih sve pružila da mu bude život ljepši i ugodniji.
Zove me dužnost, zar ne čujete kako me nježno zove
majka.
— Pođi, dijete, pođi. Meni tako gori u glavi da ne
znam kako ću je ohladiti.
Marija Terezija pođe u grofičinu sobu, govoreći:
i bljesak nadoknađuje mi
sve, znaš, sve, potpuno
sve, Ma
rija Terezija.
— Ćula sam vas, mama, i evo, došla sam da nanižem
vaše bisere.
— Da, da, dijete, moji mili obožavani biseri! Njihov
dodir jeste moj život. Sigurno bih podlegla za vrijeme bo
lesti da nisam osjećala njihov dodir na svome tijelu. Sada
kada ih nanižeš, milo moje dijete, kad oni budu dragali
moj vrat i moje grudi, ja ću sigurno prije ozdraviti.
Grofica posegne rukom u njedra, te položi bisere na
stol. Ruke su joj drhtale od uzbuđenja dok ih je polagala:
— Kako bih bila sretna da vidim njihov divni sjaj i
bljesak!
— Bit će to uskoro, mama. Zar niste jučer čuli što
je rekao liječnik? — Marija Terezija je govorila i odve-
zivala rupčić, a onda zavikne: — Jao, zaboga, što je to?
— Sto je, dijete? Kako si me prestrašila! Zašto si
zavikala?
— Biseri su prljavi, mama, moram po vodu da ih
operem.
Marija Terezija brzo ustane i donese vode. Grofica je
zdvojno govorila:
— Kako sam luda! Toliko dugo nosim ih uz sebe i
nisam pomišljala gdje su prije toga bili jadni moji biseri.
Spasila sam vas uz opasnost života, zbog vas trpim. Trp
jela sam i trpim strašne boli, a možda ću ostati slijepa i
ne više tako lijepa, no nisam ni pomišljala da vas operem.
Milo moje obožavano blago! — Trljala ih je rukama u
vodi, milovala ih i govorila kćeri: — Da li se smiješe? Ra
duju H se, Marija Terezija? Da li se raduju Što su opet
čisti i sjajni? Ah, da, ti to ne shvaćaš, li njih ne razumi
ješ, to je samo meni dano, ja čujem u njihovu žuboru
riječi, tepanje, milovanje, utjehu i bodrenje, a njihov sjaj
 " :..'--'iSJ-v;" *3i
33&^ %
236 237
 — Cisti su, mama! Sada ih vadite iz zdjelice, sušite i
dodavajte meni, da vam ih nanizan. Svi su jednaki, nema
početka, a ni svršetka.
— Kako ću biti sretna i zadovoljna kada ozdravim.
Tada ću opet gledati svoje divno biserje. Ne znaš gdje
kod njih počinje sreća. Okruglo zrno nema kraja.
— Da, nema! Okrugli su svi! Dodavajte mi brže, da
što prije dovršim. Želim vas izvesti još u vrt.
— Neću danas još ići, dijete moje, danas će za mane
biti opet svečan dan. Za kratko vrijeme moje će tijelo
izravno milovati biseri.
— Da, mama, dobro, mama. Dajte mi brže zrno.
— Kamo ti se žuri, milo dijete? Rekla sam da neću u
cvjetnjak. Danas opet živim. Pomisli, svako zrnce držim
medu svojim prstima, ja ga primam, ja ga milujem, gladim
i ljubila bih ga kada bih mogla. Ja uživam i dršćem od
sreće i zadovoljstva.
— Radite, kako želite, mama, ja ću vam udovoljiti.
— Drago moje, milo dijete.
— Dajte mi opet zrno, mama!
— Evo, Marija Terezija, prihvati Šezdeset i peto. JoŠ
tri stotine i evo niza na mome vratu.
— Da, bit će, mama, ali poslušajte moj savjet! Ne
nosite bisere dok ste bolesni.
— Ne, dijete moje! Odmah će svi oni, svi do posljed
njeg, na moje tijelo. Pa ne smije ni to vječno trajati! Opet
će osvanuti grofica Regina, ja to želim, ja to hoću, a onda
i moram zbog tebe.
— Radite kako god želite, mama.
— Sto osamdeset i dva! Evo trećega, pa smo prešle
polovicu. Daj mi podigni niz, dijete, da prođem rukom po
njemu.
— Stavite ovu polovicu sebi u krilo.
238
3- >
— Da, da, imaš pravo, da su onda bili uza me, ne J
Tv<2* "^ :'- n i ',^
bih ja stradala ovako. r-::y V?
— Nisu mogli, mama, sigurno ste zapeli za stol. W.
— Da, spasila sam ih baš točno na uglu pod stolom.
Gori stol, gori čilim, jer po njemu kaplje loj od otopljenih
svijeća. Najedanput padne veliki mlaz vode na stol, i
ovaj načas prestane gorjeti Ja ga u trenu prevalim i sta
nem okretati ćilim. Mislila sam svisnuti od vrućine, ali
nisam popustila, sve što je bilo na ćilimu dovukla sam
do izlaza, a poslije si sve vidjela.
— Jesam, mama.
— Zbog toga ću ih nositi pod odjećom, neka me mi
luju, neka me griju. Oni će pridonijeti da Sto prije oz
dravim. Tristo šezdeset četvrto. Još jedno, daj ih brzo
veži, dobro ih veži, dijete moje, možda su se onda samo
razvezali.
— Ne, nisu, mama, strgala se svila.
— Daj mi ih, dijete moje.
Grofica primi bisere u naručaj, te dođe pred svoje
ogledalo.
— Spremite ih, mama, vi ionako ne vidite Sto vam
treba ogledalo.
— Neka ono uživa u njihovu bljesku i sjaju, neka se
ono divi, makar je i nijemo, kad mi ti nisi cijelo vrijeme
ni jednom riječu odala udivljenje, tom mome blagu.
— Mene ovi dragulji ne vesele!
— Marija Terezija, da li sam ih lijepo složila?
— Vrlo lijepo, mama, kao i uvijek, to je vama svoj
stveno.
Grofica je jače otvorila haljinu na grudima, te lagano
slagala bisere na tijelo. Više je puta zastala, osluškivala,
puštala bisere da sami kližu niz tijelo, opet ih dizala i
puštala, slušala njihov žubor, te turobno govorila:
239
 — Nisu tako skliski kako su prije bili, a čini mi se,
zvuče nekako suho i oporo.
— To vam se samo čini! Bili su u vodi, malo su se
i zagrijali, a onda, kako vi ono kažete, oni žive, treba i
njima topline i milovanja.
— Ne treba njima, Marija Terezija toga, oni su rođeni
iz morske dubine zato da miliju i dragaju mene. Da, imaS
pravo, ja ću ih toplinom svoga tijela grijati, te će opet biti
kakvi su i bili, vratit će mi zdravlje, u prvom redu vid, da
se divim sjaju i caru njihovu, da opet znam da živim i
osjećam život.
— Ja ću se, mama, brzo vratiti.
— Pođi, dijete, pođi, meni sad neće biti dosadno, če
sto ću se sate i sate zabavljati s njima, reseći sebe i maš
tajući kako sam prije kratkog vremena bila divna. Ja že
lim i žudim da opet budem takva.
Marija Terezija poSla je do oca, te će mu mirno:
— Oče dragi, moja se slutnja obistinjuje. Duh Kata
rine Zrinjske oduzeo je biserima sjaj!
— Sto bulazniš, kćeri? Prije si mi punila glavu o sebi,
a sad opet: Duh te Katarine Zrinjske oduzeo je maminim
biserima sjaj.
— Rekla sam vam, oče, i neću duljiti. Sreća da mama
ne vidi, ali kad progleda i to opazi, znatiželjna sam Što će
reći. Pođite u njezinu sobu, ali njoj ni riječi ne recite.
Divite joj se, a naročito njezinoj mudrosti Sto je odlučila
bisere nositi ispod haljine, sve dok ne ozdravi.
Grof, koji je svakoga rado slušao, pođe do žene, sav
istinski zaplašen. Kako to njegova kćerka misli? Proklet-
stvo? Ta Katarina Zrinjska da je biserima oduzela sjaj?
Uvijek se rado tješio vinom, te i sada ispije ostatak
u Čaši. Zaputi se klimajući glavom i malo gegajući, te ne-
stane iza vrata.
,W
* >■■;■■.■■/ -
Zima je te godine došla vrlo rano. Početkom stude-
noga i grad Zagreb bio je pod dubokim snijegom. Groficu
rana na licu više nije boljela, ali su liječnici bili
nemoćni i nisu mogli otkloniti strašnu brazgotinu na licu.
Oko polovice studenoga došao je osobno primarijus i
radosno rekao grofici da su iz švicarske stigla cjepiva, te
se nada sigurnom uspjehu.
— Ja ću vam uštrcati injekcije, namazati oči, te ih,
prema uputi pronalazača, zaviti. Nakon pet dana rezultat
mora biti povoljan, naravno, ako nisu stradali očni Živci.
Grofica je bila sva izvan sebe od sreće. Radovao se i
grof. Samo je kćerka ostala mirna i razmišljala: »Ne znam
što bi bolje bilo, i kakva bi kazna bila pravednija, da
ostane slijepa ili da progleda. Meni je laganije s njom dok
je slijepa. Mirna je i ne stvara nikakve smetnje, dapače
sluša i oca. Ne znam kako će biti ako progleda. Meni je
sasma svejedno, ja sam se odlučila da trpim i podnosim,
da osjetim i ja dio prokletstva na sebi.«
Osjetila je kako dolazi odgojiteljica Elza. Okrene se,
a ova joj reče:
— Konteso Marija Terezija, grofica Želi cvijeće, sva
je luda od radosti što će za nekoliko dana progledati.
— Ja sam baš o tome razmišljala, draga gospodična
Elza. Ne znam što bi za mamu bilo bolje. Kad vidi svoje
nagrđeno lice, tek tada će teško trpjeti.
— Ja sam se toliko radovala, a vi ste me, konteso,
time dotukli. Pođimo ipak po cvijeće.
— Dobro, gospodična Elza, mama zapovijeda i treba
da je poslušam. Neka Miško zapregne saonice.
— Zlatna moja mila konteso, kad biste vi bili barem
veseli, a ne tako nepristupačni.
240 11 Dragulji i iirasri II 241
 — Pođimo, pođimo, gospodična, čujem zvonca sa-
onica. Evo, tome se veselim, kupovanju cvijeća zimi.
A onda, kad bi se to moglo sipati i sijati, da svakome
niču sreća i radost. Ali Sto sam kriva što sam nemoćna!
Nekoliko latica podigli bi sretnici, osjetili miris. No drugo,
ogromnu većinu, ljudi bi pogazili, prešli preko krasota i
divnog mirisa.
— Marija Terezija, pa vi ste postali pravi filozof.
— Mnogo sam sama, te uvijek razmišljam kako bi
moralo biti svima ljudima lijepo, a ipak nije. Eto, i u na
šem domu, gdje je sve trebalo da bude samo lijepo i ple
menito, zasađen je korov koji se tako naglo širi da će
nas uskoro sve zagušiti.
— Otjerajte te ružne misli od sebe. Mladi ste, tek ste
počeli živjeti, pred vama su život i sreća.
— Os ta rila sam mnogo više od vas, gospodična, zbog
toga sam i životu zabranila da buja, neću mu nikako do
pustiti da procvjeta.
— Evo, saonice su već spremne, dajte nalog, konteso,
da nas Miško provoza preko Cmroka. To je nešto pre
krasno! Mislim da sam u švicarskoj, ili barem blizu svoga
Beča.
— Zelja vam je već ispunjena! Miško, prvo prema
Mesničkoj, pa u grad do cvjećarne, onda Dugom ulicom
na Cmrok! Gospodična moli brzinu.
— Naši su konji najbrži, konteso, to je imala prilike
vidjeti gospodična kada sam za sat i pol došao iz Oroslav-
Ija u Zagreb.
Htio je još nešto reći, ali su konji krenuli, pa mu je
riječ zastala u grlu.
242
LX
Nitko nije nestrpljivije od same grofice očekivao dan
kad će joj liječnik skinuti zavoj s očiju. Od početka je
sama sa sobom govorila: »Koliko sam tjelesnih boli pre-
trpjela, to ne moram svojima ni ponavljati, ali da im Sto
i napominjem, vjerujem da bi me istinski žalili. Samo što
ja ne trpim takve sućuti. Ja, Regina, zapravo i nisam do-
sada nikad trpjela. Kad bih svojima najbližima odala i
rekla da su za sve to vrijeme moje duševne boli bile veće
od tjelesnih, vjerujem da bi me smatrali luđakinjom. Da,
da, ovako u miru treba da razmišljam sama o sebi i o
svojim osjećajima. Mnoge misli koje me žele progoniti i na
koje me često potiče neka viša sila u meni, lagano zaustav-
ljam ili, bolje reći, zatomljujem u sebi.« Uze u ruku bi-
sere, zanjiše rukom, a biseri udare jedan u drugi. Brzo
ih pritisne na grudi te sva blažena prošapta držeći ruke
na grudima: »Samo ja osjećam drugačije nego itko drugi
vaš dodir. Ja čujem i razumijem odajete li radost, sreću,
ushićenost, je li to pjesma veselja i ljubavi. Ti za mene
jaućeš, žališ, naričeš, patiš i snosiš sve moje grijehe, moje
drago biserje! U svom sjaju i blještavilu zadržavaš i za-
ustavljaš moju savjest. Ti joj ne daš da prodre do moga
srca i do moje duše, da me progoni. Da, ti me čuvaš i šti-
tiš, ali sve to meni zauzvrat, jer i ja obožavam samo tvoje
čari i božanski sjaj. Pomisao na tvoje predivno bljeStavilo
ulijeva mi snage za još ljepši život s tobom. Samo se tebi
povjeravam jer jedino ti znaš koliko čeznem, kaVo ne-
strpljivo čekam da opet progledam i da vidim tvoje pre-
divne čari, da ih upijem u cijelo svoje biće, da opijem i
omamim srce i svoju dušu tvojom ljepotom.« Držala je
biserje u ruci, pritiskala ga na grudi i prinosila više puta
na zdravu stranu lica da ga njime draga i miluje. Bila bi,
243
kao i obično, maštala sate i sate da nije ušla gospodična
Elza.
— Gospođo grofice, liječnik je poručio da će vam sva
kako sutra do podne skinuti zavoj s očiju.
— Hvala vam, Elza, hvala! — reče grofica zbunjeno
i užurbano spremi bisere pod haljinu, stežući veo više
oko vrata, pa upita: — Kad se vrati Marija Terezija, neka
dođe do mene!
Tim je riječima dala Elzi do znanja da želi ostati sama.
Kad je čula da je Elza zatvorila vrata, grofica će prije-
korno: »Ah, ta Elza! Tako sam lijepo snatrila, a ona me
zbunila. Ali još samo danas da izdržim ovu žudnju, a onda
ću ih opet gledati i istinski uživati u njima. Ali, slutim da
je nešto strašno s mojim licem. Ništa zato! Od jednog di-
jela bisera načinit ću prekrasan oklop i naći načina da to
stoji na licu. Tko će se usuditi i pomisliti na ozlijeđeno
lice kad bude vidio toliko blještavih zrna na njemu! Ja
sam sa sobom načisto. Za moje obožavane bisere nijedna
žrtva nije prevelika, pa radi li se tu baš i o mojoj ljepoti
na koju sam bila uvijek ponosna.« Opet pritisne obje ruke
na grudi te će sva ushićena: »Ti, moje milo biserje, osje-
ćaš koliko te ljubim. Svako zrnce zna da iskreno tako
mislim a ne samo da govorim. Da, oh, da! Tvoj čar na-
domjestit će mi izgubljenu ljepotu, tvoj bljesak i sjaj za-
sjenit će sve oko mene i nitko neće ni opaziti nedostatke
moje ljepote.« Naglo ustane i ostane stajati te će sama
sebi: »Tijelo mi je toliko zdravo da zaboravljam na oči.
Ah, te oči!« Zastane, a onda nastavi: »Bisere volim, obo-
žavam njihov krasni sjaj kao najveće božanstvo. Da, te
prekrasne bisere volim ludo, ljubim ih najvećom strašću
koja može uopće postojati. Obožavat ću ih istom strašću
i ljubiti do posljednjeg daha svoga Života. Sebi, da, samo
sebi to smijem reći i priznati. Kad bih to rekla bilo kome.
nitko me ne bi mogao shvatiti, i vjerujem da bi me svi
smatrali ludom.«
U tom času začuje korake svoga muža. On joj reče:
— Dakle, sutra će ti sigurno skinuti zavoj. A što je
najradosnije, liječnik nas uvjerava da će ti se vratiti tvoj
vid.
— Radujem se, Antunc, svakako, vrlo se veselim. Ali,
kako si vidio, ja sam za cijelo vrijeme svoje teške bolesti
bila vrlo strpljiva, pa i sad mirno čekam, premda sva
dršcem od sreće što ću opet vidjeti.
— Možda bi, Regina, željela poći na ladanje? Ovdje
u Zagrebu živimo samo po želji Marije Terezije. Možda
bi nam ondje bilo ljepše i ugodnije.
— Kako god ti, Antune, želiš! Meni je svejedno.
— Ja na to nisam navikao, Regina, jer si ti uvijek
odlučivala. A evo, sad se pokoravam odluci naše kćeri i
nikoga ne primamo u našu palaču.
— Ja sam to isto Željela, Antune. Znaš da tvoja Re
gina ne podnosi da je itko sažaljeva. Zar da sažaljevaju
mene kojoj je zaviđalo cijelo društvo, pa i sama carica?
— Neće ti više zaviđati, Regina. Upravo me strah da
ćeš se vrlo ražalostiti kad budeš vidjela svoje lice.
— Ja sam već o tome razmišljala, Antune. Ali me
nije strah, jer koja žena u carstvu ima takve divne bisere
kao ja?
— Ah, ti biseri, ti tvoji biseri! — uzdahne grof.
Grofica se lagano udari po prsima, biseri zažuboriše,
a ona nastavi:
— Da, biseri, biseri, Antune, moji biseri! Moji dragi,
divni biseri, oni će uvijek biti moja obrana od svega!
— Ti se opet uzbuđuješ, Regina, a znaš da ne smiješ.
Čuvaj se! Evo, čuješ li zvonce saonica!? Vratila se Marija
Terezija. — Grof pođe do prozora, pogleda i reče: —
244 245
Kako je lijepa, onako rumena od zime, a u naručju nosi
pregršt talijanskih ruža. Divna je kao nekad ti, Regina,
samo što njoj manjka života i radosti!
— Da, tužna je, opažam to, Antune. Ali ja ću sve
poduzeti da je razveselim.
— Nastoj, Regina, svakako!
— Bezuvjetno, dragi moj! Pa zar misliš da ja hoću
kome za ljubav da se odreknem radosti života u svojoj
Četrdeset prvoj godini? Ne, ne! Ako želim živjeti i uživati
život, poduzet ću sve i za našu kćerku.
Marija Terezija ude te će roditeljima:
— Nakon razgovora s liječnikom opet sam se pro
vezla oko Cm roka, a sad sam za kuću nabavila ruža.
Upravo su stigle iz Italije.
— Hvala ti, Marija Terezija, što si mi opet donijela
ruža. To me od srca veseli. Tebi je u Zagrebu ipak ljepše
nego na našem imanju.
— Kako god vi, mama, želite! Mene dužnost veže da
budem uz vas gdje god vi bili. Konačno, već je odlučeno
da živimo u Zagrebu radi vašeg zdravlja. — Obrati se
grofu: — Vas, oče, nitko ne prisiljava da živite osamljeno.
Imate tu dosta znanaca pa ih posjećujte! Grofa Herbera
svugdje će rado primiti.
— Pokušao sam, kćeri moja, ali se ne osjećam ugodno
jer se uvijek netko nađe da povede razgovor o našim obi
teljskim prilikama. Svi se dive mami zbog njenog junačkog
Čina, ali se odmah i čude, osuđuju je i kažu: »Kako je
mogla stavljati život na kocku zbog tih bisera?«
Grofica naglo upade:
— Ah, što oni znaju Što za mene znače moji biseri?
— Pa to sam i ja htio da kažem, ali me dotukla stara
grofica Patačić svojom primjedbom: »Ja sam jedan dio
svojih bisera prodala i osnovala dobrotvorne zaklade, a u
krugu otmjenih gospođa priča se da je grofica Regina radi
bisera otrovala svoju kćerku.«
Grofica stegne veo oko vrata i prsiju. Htjela je nešto
reći, ali je poniknula glavom. Grof nastavi:
— Strašno je to na mene djelovalo, tako da se nisam
mogao dugo sabrati. Takav strašan, otvoren napad!
— Kad ozdravim, bit će mi prva briga da nađem na
čina da se o meni prestane govoriti.
— Ovo ste, oče, mogli i nadalje zadržati za sebe.
Mama, pođimo u blagovaonicu. Ivan je došao javiti da je
večera gotova.
Grof je pošao prvi, a Marija Terezija uzela je groficu
pod ruku te je bez riječi povela na večeru.
Grofica kao da je prečula grofovo pričanje. Za ve-
čerom ga je ispitivala o gospodarstvu.
Grof je ponosno pričao koliko je novaca primio za
vino, Živo, stoku i svinje, a osobito je dobro prodao neko-
liko mladih čistokrvnih konja koji su kupljeni za svjetske
jahačke trke što se na proljeće održavaju u Engleskoj.
U toku pričanja i nehotice je pogledavao povezanu
groficu, kao da se boji da ona ne plane od gnjeva što joj
je rekao kako se o njoj govori.
Grofica ga je tu i tamo nešto upitala. Ona se još mu-
čila $ jelom, premda su za nju priređivali posebna jela.
Poslije večere Marija Terezija digla je majku i rekla
joj da mora isprati usta prema propisu i uputi liječnika,
uzeti lijek za umirenje te odmah u krevet! Marija Terezija
rekla je to tako odlučno da je to djelovalo i na gordu gro-
ficu, koja je dotad bila naučila da samo ona zapovijeda
i da u svemu samo nju slušaju.
Kad joj je kćerka oprala usta i uredila lice, grofica
pripomenu:
— Ja mislim, Marija Terezija, da meni nije potreban
246 247
lijek za živce. Zar ti i svi vi ne primjećujete kako sam
savršeno mirna i strpljiva, kako strpljivo podnosim svoje
boli i mirno očekujem da mi se vrali žuđeni vid.
— Ja sam to, mama, na vama prva i opazila, ali na
to ništa ne polažcm. To je moralo biti uslijed velike oz
ljede lica, a još više zbog gubitka vida. Vama je i te kako
potreban lijek koji jača živce. Da, mama, zbog toga ja
pazim na to. Ja sam vas u vašoj bolesti pomno promatrala,
u tančine sam vas proučila, upoznala sam, miUim, i vašu
narav i dobre i zle strane.
Grofica se trgla te će lagano ali prijekorno:
— Ti si moja kćerka, i to vrlo mlada, dapače, previše
si mlada da bi uvarala mišljenje o nečemu Što ne znaš,
dapače, ne možeš ni znati jer takvo tvoje mišljenje, stvo
reno na krivoj pretpostavci, može biti pogrešno, a i opa
sno, pogubno za mene kao tvoju majku, a nesretno za tebe
kao kćerku takve majke.
— Ne morate se plašili, mama! ja svoje mišljenje
držim u sebi. Cak ga ni u mislima ne ponavljam u sebi, a
na vašu bojazan da sam previše mlada ponavljam vam ono
što sam već jednom rekla: osjećam se stara, da, u toku
vaše bolesti toliko sam ostarila da sam sad mnogo, mnogo
starija od vas.
— Nemojmo više govoriti o tome!
— Vi morate u krevet, neću da propustim ništa što
je liječnik naredio.
Marija Terezija smjestila je groficu u krevet. Sve je
pripremila i stala kraj kreveta. Gledala je majku i raz-
mišljala.
— Jesi li još tu. Marija Terezija?
— Jesam, mama, kraj vas sam. Upravo mi je palo
nešto na pamet.
— Sto, dijete?
Marija Terezija slegne ramenima i reče u sebi: »Po-
■■%%-
kušat ću, ali ako opazi, mogla bi zauvijek osiati slijepa.«
Pristupi bliže krevetu. Napela je svu snagu da bude što
m
nježnija, te reče:
— Sutra dolazi liječnik da vam skine zavoje i vrati
vid.
— Kako se ja tome veselim, Marija Terezija! Ali, vi
diš, ja to ničim ne odajem. Je li da sam mirna i sabrana?
— Ne radi se o tome, mama, već mislim da nije
zgodno da imate bisere na sebi. — Marija Terezija užur
bano i uzrujano nastavi: — Dopustite, mama, da vam ih
spremim, tu, u vašu blagajnu kraj vas.
Marija Terezija uzbuđeno približi nike grofičinu vratu
u namjeri da joj skine bisere.
Grofica je odgurne od sebe takvom snagom da je Ma-
rija Terezija gotovo pala nauznak. Grofica se jednom ni-
kom uhvati za grudi, a drugom za vrat, te kao izvan sebe
reče:
— Kakva besmislica! Moji biseri, moj ponos, pa da
ih uklanjam sa sebe radi liječnika!
— Nisam vam ih htjela oteti, mama. Radi vas sam
mislila da bi bilo bolje! Vratit ću se! Laku noć!
LXI
Sutradan je u palači bilo sve uzbuđeno. Samo je gro-
fica sjedila u naslonjaču, naoko vrlo mirna, i očekivala
liječnika. Kraj nje su bili grof, Marija Terezija i EIza.
U kaminu je plamsala vatra jer je vani bila velika zima.
Govorili nisu ništa, već je svatko bio zabavljen svojim
mislima.
248 249
 Kad se začuo topot konja i zvuk zvonca, grof ode pred
liječnika. Uvede ga s puno pažnje. Liječnik je u veliki
salon unio vedrine i života.
Pristupi grofici, pozdravi je te će pouzdano:
— Dosta je bilo, gospodo grofice, tri i pol mjeseca
tmine. Za koji čas vraća vam se vid, zahvaljujući napred
noj liječničkoj znanosti, a moram dodati, i vašoj ustraj
nosti te osobitoj otpornosti vašega organizma.
Liječnik je naložio da se zasjene prozori, kako ne bi
blještalo svjetlo izvana dok bude skidao zavoj s očiju.
— Samo mimo, gospođo grofice! Držite oči zatvorene
dok vam ne uštrcam injekciju u svako oko. Tako, a sad
polako otvarajte oči!
— Već vidim, gospodine doktore, jer mi svjetlo dolazi
i kroz zatvorene kapke. Da, sad vidim sasvim jasno sve,
razabirem sve u sobi i po stropu.
— Ostanite tako neko vrijeme dok vam se oči ne na
viknu na svjetlo!
— Poslušat ču vas, gospodine doktore, u svemu. On,
ja vidim, opet ću vidjeti i uživati gledajući.
Liječnik opere ruke i reče:
— Gospodo grofice, vi ste uzoran bolesnik. Ja sam
uzbuđeniji nego vi. Da vi znate koliko je to pridonijelo
vašem ozdravljenju! — Obrati se zatim grofu: — Poslije
podne ću opet doći. Neka se bolesnica ničim ne uzbuđuje!
Grofica je još držala glavu na naslonjaču. Okrenula
se malo prema grofu kad se ovaj vratio pošto je bio
otpratio liječnika.
Ulazeći u salon, grof se okrene kćeri i gospodični
Elzi i reče:
— Ovoga ću liječnika nagraditi kraljevski.
— Da, istina je, gospodine grofe — reče Elza — vid
je najveće blago na ovom svijetu.
Još nije gospodična Elza ni dovršila rečenice kadli se
sa posljednjim njenim riječima izmiješaše uzbuđeni grofi-
čini uzvici.
— Ja ne vidim dobro, ne, ne, pa meni se vid nije
vratio.
Govorila je i sve više i više dizala uvis niz bisera. Grof
i gospodična Elza došli su bliže grofičinu naslonjaču. Ma-
rija Terezija ostala je na svom mjestu.
Grofica iznenada ustane iz naslonjača te pojuri do
ogledala. Digne obim rukama nizove bisera. Ruke su joj
se tresle, a nizovi bisera njihali se i udarili jedan o drugi.
Grofica zdvojno zavapi:
— Strahota! Grozota! Moje oči vide strašno, jezovito.
Zatvori oči te se sruši na stolicu pred ogledalom.
Držala je u zraku ruke koje su joj se još tresle, a biseri
udarati jedan o drugi.
Marija Terezija ustane, pođe do ogledala te će mirno:
— Mama, vi vidite dobro i jasno. Tako je moralo biti.
Pogledajte radije svoje lice!
— Jao, jao, jao meni!
Otvori oči, pogleda u ruke, pa u ogledalo i opet za-
vapi:
— Jao meni! Jao! Kako su crni i gadni moji oboža
vani biseri!
Skine ih s vrata, položi u krilo i pokri rukama, te
stade plakati, naricati i uzdisati. Spusti se na koljena, na-
sloni zdravu stranu lica na bisere i nastavi jaukati.
— Bez sjaja! Mrtvi moji biseri! Jao meni! Zašto ni
sam do smrti ostala slijepa? Kako sam lijepo sanjarila o
vašem sjaju i ljepoti! Ah, radi vas, najviše radi vas, obo
žavani moji biseri, žudjela sam da mi se što prije vrati vid,
no umjesto da ugledaju vaš sjaj, vaše božanske čari, moje
su vas oči našle mrtve, crne, bez sjaja i života. Jao meni!
250 251
 U meni i sve oko mene postalo je mrtvo. Antune, Marija
Terezija, zašto me niste ubili?
— Vi morate živjeti. Takvu vam je sudbinu Bog od
redio. Opet vas upozoravam, pogledajte svoje lice!
— Bog? Bog, kažeš, Marija Terezija!
— Da, mama!
— Jao meni! Živjeti bez svojih bisera! Bez njihova
cara i sjaja! Strašno, grozno! Jao meni! Pomozite mi!
Kako da se molim? Kome? Da klečim, da ponizno pre-
klinjem? Tko mi može vratiti njihov sjaj i njihove božan
ske Čari? Jao meni! Sad sam uvjerena da sam prokleta!
— Sve može biti, mama. Moralo bi se dogoditi čudo
da biseri opet ožive!
— Zašto govoriš, kćeri, tako strogo? Zar nemaš,
kćeri, srca ni duše? Zar ne osjećaš koliko pati tvoja
majka?
— Zamrla mi je duša, ohladjelo mi je srce, ostala je
samo žrtva za vas, i dužnost
— Teško meni! Zašto da i ja odmah ne umrem kad
su oni mrtvi?! — Podigne oči prema grofu te će plačući:
— Antune, ti šutiš! Jesi li čuo Sto mi govori rođeno dijete?
— Nemam riječi, Regina. Ti znaš kako mene zbu
njuju ti tvoji biseri. Pravo ima Marija Terezija, tako je
moralo biti.
Grofica je još uvijek klečala. Ponikne glavom na bi-
sere, opet ih uze u ruku, podigne ih te će zdvojno:
— Znate U vi što su oni značili za mene? Oni su moj
život, bez njih neću moći živjeti. Sigurno ću poludjeti! —
Biseri joj izmaknu i padnu pred nju na pod, ona ih po
gleda i zavapi: — Mrtvi, gadni, cmi, hladni! Jao, gdje
su vam nestali božanski čari? — Položi ruku na čelo bu
ljeći kao luda u bisere, te reče ispod glasa, riječ po riječ:
— Zašto niste prije potamnjeli? Zašto ste zamamno
sjali i svojim me sjajem tako zaveli da sam radi vas po -
stala zla, okorjela grešnica?
— Regina, Šuti! Ti si luda.
— Ne, ne, Antune! Ne, kćeri, nisam luda! Ja sam ■
ubila svoje rođeno dijete radi njihova cara! Ana Marija,
Ana Marija, milo čedo moje, tebe sam otrovala i ti si
umrla strašnom smrću. Jao meni, grešne li matere! Sjaj ■
I i bljesak zarobiše mi srce i dušu. Biseri su bili moja strast,
užitak i moj život. Ubila sam svoje rođeno dijete radi njih,
jao meni! Ubijte me, nisam vrijedna da živim i hodam po
^^
zemlji!
— Dosta je, mama! Ustanite! Vi morate živjeti da
biste ispaštali i oplakivali svoje grešne čine. Otkrili ste
nam da ste počinili jedan od najvećih grijeha, i zato pla-
čite i kajte se! Još prije nekoliko mjeseci bili ste i previše
gordi i oholi, a još ste bili uvjereni da ste i najljepša žena
u carevini. A sad se niste ni pogledali! Postali ste grdoba!
Sad živite za svoje grijehe, a ja ću uz vas, jer se nad nama
vrši prokletstvo Katarine Zrinjski. Gospodična Elza, vi ste
sve čuli, ali ništa ne znate! Moja majka živjet će i trpjeti
sama za svoje grijehe.
Bio je mir i tišina. Dok je Marija Terezija govorila,
grofica je još klečala na podu. Kad je Marija Terezija
svršila, grof pristupi ženi i podigne je. Grofica ga pogleda
i upita:
— Zar me se ne plašiš? Zar me nećeš prezreti, An
tune?
— Ne, Regina, jer se i ja osjećam za sve to sukrivcem.
Bio sam prema tebi slab i plašljiv, previše sam te volio,
a još sam više vjerovao da je sve Što ti Činiš dobro i pa
metno. Trpjet ćemo zajedno!
— Jao, još će mi biti teže! Voljela bih da si me i ti
prezreo. Strašna sam ja grešnica. Ana Marija, dijete moje!
252 253
 Strašna je duša moja. Otrovala sam te, umorila strasnom
smrću. Kazni me, Bože, ako jesi na nebesima!
— Ima Boga, mama, ima, samo je joS prerano obra
ćati se njegovoj milosti. Dugo ćete morati ispaštati za svoj
grijeh!
Grofica nije ništa odgovorila već je pustila da je grof
odvede u njezinu spavaonicu. Ubrzo grof se vratio u salon
i sam pokupio bisere s poda. Obrati se kćerci:
— Ne znam kako će se svršiti s mamom. Plače, uz
diše i dozivlje Anu Mariju. Plače i kaje se. Sad je to
druga osoba, sad odjedanput plače i nariče. Ne ide mi
u glavu da je ona, tvoja majka, odjedanput priznala da je
ubila Anu Mariju. Uvijek sam volio čuti istinu u životu,
ali to što je ona sama priznala taj čin, užasno me potreslo.
Prokleti biseri, kakvu su strašnu moć imali nad njom! Za
robili su joj dušu i srce i sigurno oduzeli na neko vrijeme
i razum. Ja snosim mnogo krivice za sve to. Bio sam slabić
prema tvojoj majci. Jauče i plaće, ali se sjetila bisera, i
hoće da ih ima kraj sebe makar i tako ružna.
— Pravo ste rekli, oče, vi ste sukrivac za nesreću na
šega doma, za strašnu smrt moje sestre.
LXH
Odmah nakon Božića obitelj grofa Herbera tiho je
napustila Zagreb. Otputovali su u Pariz, žarište kulture
cijeloga svijeta. Ondje je grof odveo svoju ženu najboljim
liječnicima svijeta da joj izlijeće lice koje je bilo strašno
unakaženo. Donedavna još lijepa, sad je grofica bila na-
kaza, te bi svakoga uhvatila strava kad bi joj pogledao
u lice.
Za to kratko vrijeme ona je postala sasvim druga žena.
Gotovo preko noći potpuno je posijedjela, a kosu je sa-
vijala jednostavno. Zdrava strana lica postala je blijeda,
čelo se naboralo, a oči su joj bile suzne i zamišljene. Po-
stala je potpuno bezvoljna te je dopustila da je grof vodi
kamo želi, da čini od nje što hoće. "*,. ,
Nekoliko mjeseci ostala je u poznatom pariškom sa-
natoriju jer je jedan znameniti tamošnji liječnik imao
uspjeha s plastičnim operacijama.
Badava su bile sve grofičine muke Sto je nekoliko mje-
seci imala ruku povezanu uz lice. Uspjeha nije bilo. Zato
je dala sebi načiniti koprenu koju je uvijek nosila preko
lica. Svojima je govorila:
— Kad me već trpite medu sobom, zašto da se ne
pokrijem, da ne morate gledati ovu strahotu od moga lica.
— Činite kako god želite, mama!
— Ja nemam nikakve želje, samo želim tebi olakšati,
jer si ti najviše uz mene.
— Ja se nisam nikad tužila i snosim sve strpljivo jer
sam sama sebi dragovoljno nametnula taj teret.
— Previše ste dobri već zato što me trpite u svojoj
sredini, ali to meni ništa ne pomaže. Ja bolujem i pod
nosim neizrecive muke. Ona mi je pred očima danju i
noću, a njeno drago lice progoni me kamo se god okre
nem. Zašto barem ne poludim kad mi Marija Terezija
nalaže da moram živjeti? Oh, grozote, kako me progoni
njegov glas: »Preklinjem vas živini Bogom, recite kojim
ste otrovom otrovali rođeno dijete! Prokleta, prokleta budi
zvjerska mati!« Ja sam i onda šutjela, nisam odala otrova
jer sam se bojala da ću izgubiti svoje bisere. Otrova mi
dajte! Arsena kojim je otrovana Ana Marija.
— Dosta je, Regina! Ne pričaj više o tome jer time đo-
zivaS u pamet sve događaje, pa će nam svima biti još teže.
254
yoitrt\ 255

od
 — Zar misliš, Antune, da meni može biti lakše? Ne,
ja to i neću. U snu mi dolazi njezin muž kako trči prema
meni i hoće me zagušiti. Misliš da ja bježim od njega? Ne,
Antune, ja mu pružam vrat da ga stegne, ali on neće,
gura me nogama natrag i viče: »2ivi, prokletnice, pati,
stradaj, Čezni za smrću, dao li Bog još i tu kaznu da ne
možeš umrijeti!« Grozne kletve, ali za mene previše blage.
Ja sam zaslužila još i gore!
— Prestani, Regina, to slušati ne mogu.
— Zašto, oče, zabranjujete mami da priča? To je vrlo
zanimljivo. Ona svejedno pati, bez obzira, da li Šuti ili
govori. Pustite je neka kori sebe jer savjest joj ne da mira.
— Imaš pravo, Marija Terezija — reče grofica —
meni je svejedno, savjest me peče, svuda me progoni i ne
da mi mira. Strpljivi ste sa mnom, nikad nisam ni u snu
pomišljala da bih mogla na to pasti. — Ustane, prođe po
sobi, digne ruku na Čelo i reče: — Na što si došla? Kako
si sitna, niska i ništavna! Gdje je ona nekadašnja Regina
Herber?
— Sad jtf, Regina, zaista dosta uzrujavanja! Zar ne
vidiš da je od tebe ostala samo sjena. Od čega živiš? Go
tovo ništa ne jedeš, samu sebe izjedaš.
— Antune, na sve vaše prijedloge samo sam potvr
đivala, a sad, kad ste me saslušali, nešto ću te zamoliti.
— Kako zamoliti, Regina? Daj mi naloži kao nekad,
ne mogu te slušati a kamoli gledati, jer te ne prepoznajem.
— Ja jaućem i cvilim danju i noću. Moja kćerka ima
pravo, ispaštani svoj zločin. Ako mi ostane Čas vremena,
onda me salijeću misli, i to opet strašne misu'. Mrvica
nade porodila se u meni i zato te molim, Antune, daj po
traži onoga nesretnog Ranka!
Grof problijedi i zaviče:
— Sto to govoriš, Regina? Ti si na pragu ludila!
— Pusti, oče, mamu neka govori Što joj je na srcu.
Mjesece i mjesece, dok je bila u sanatoriju, nismo ni riječi
progovorili. Govorite mama!
— Kako mi divno govoriš u prilog! Kad bih te bar
smjela zagrliti i pomilovati kao nekad!
— Ne, mama, rekla sam vam da vršim svoju dužnost
prema vama, ali ljubavi više nemam. Ona je zamrla za
cijeli život!
— Marija Terezija, zar te nisam opomenuo? — reče
grof.
— Pusti je, Antune, ja to za svoj Čin i zaslužujem.
Ali čuj me dalje! Nađi Ranka, preklinjem te, ako smijem
i to. Ne zato da ga progonim, ne, ne, ponizit ću se kao
posljednja prosjakinja, priznat ću mu sve. Dat ću mu ci
jelo naše imanje u Hrvatskoj, palaču u Zagrebu, sve što
sam u miraz donijela. Ostavit ću mu u oporuci sve jer bi
on jedini mogao vratiti Život i sjaj mojim mrtvim bise
rima.
— Mama, jeste li vi to opet ona ista osoba otprije
■
dvije godine? Ranka da vam pronađemo? Ne, on vam neće
vjerovati. Vjerovao bi vam jedino kad biste mu mogli
vratiti i oživiti Anu Mariju,
Grofica pogleda kćerku te će zdvojno:
— Ubijaš mi i tu nadu, kćeri! Ali, Antune, daj mi bar
obećaj da ćeš ga potražiti.
— Dobro, Regina, hoću. Ali sad je dosta! Mene je
šatro taj razgovor. — Obrati se kćeri te će joj prijekorno:
— Meni se para srce kad vidim kako si oštra, Marija
Terezija! — Od vas sam, oče, naslijedila crtu da govorim
istinu. — A zatim se obrati grofici zapovjednim tonom:
— Vrijeme je, mama, da odemo do profesora Courtona,
koji je obećao da će vam napraviti masku od voska, da
vam se ne vide zubi.
256 17 Dragulji i urani II 257
 — Pusti me, Marija Terezija! Dosta su me izmučili
ti pariški liječnici i profesori.
— Ne, mama, ja sam preuzela na sebe dužnost da ću
vam pružiti svaku tjelesnu pomoć, a za svoje duševno
ozdravljenje brinite se sami! Tu sam nemoćna. A da i
mogu, ne bih ništa poduzela!
— Kad bih ti barem smjela reći koliko osjećam za
tebe, Marija Terezija, unatoč tvojoj hladnoći!
— Čemu te riječi koje zvuče prazno? Nemojte mi,
molim vas, govoriti o tome! Požurite se da nas profesor
ne čeka!
Grofica je oslabila još više, samo je zadržala siguran
hod i ono svoje ravno držanje, unatoč plaču i uzdisajima,
kajanju, patnjama i strahu, jer joj je neprekidno pred
očima bila mrtva Ana Marija. Duh joj je ostao svjež i
bistar te je često uzdisala i govorila:
— Kako bih bila sretna kad bi mi barem malo po
tamnio duh. Ah, da ga mogu bilo Čime ozlijediti! Zašto ga
ne mogu unakaziti, da me toliko ne muči, peče i izjeda!
Nikoga nije bilo da je tješi jer grof, slabić i mekušac,
nije nalazio riječi ni za utjehu. Svaki put kad bi spomenuo
mrtvu Anu Mariju, zašutio bi.
Na početku kolovoza otputovali su na francusko pri-
morje. Grofica je molila muža neka ne idu u kupalište,
već u neko ribarsko selo. Smjestili su se nedaleko od Mar-
seillea u povelikom ribarskom mjestu. Regina je već nakon
nekoliko dana zamolila grofa neka porazgovara s riba-
rima i neka ih upita ima li među njima netko tko zna va-
diti bisernice.
— Daj, Antune, molim te, upitaj ih! Francuzi možda
znaju i više nego dalmatinski ribari.
— Regina, zar ti nije dosta svega? Pogledaj se kako
izgledaš. Sto će tebi biseri?
258
17«
— Jao, Antune, zašto nećeš da me uslišaš? Kad si
već tako dobar i slab prema meni, ubij me, otruj me,
oduzmi mi život!
— Šuti, Regina, nikad više to nemoj izustiti! Naša ne
dužna kćerka kaže da ti moraš živjeti i ispaštati svoj gri
jeh, sve dok ne dođe vrijeme kad ćeš se moći obratiti
Bogu za oproštenje.
— Onda mi pomozi da se vrati sjaj mojim biserima!
Ah, da znaš što to za mene znači i što ja od toga oče
kujem!
— Badava svi napori, Regina, mrtvome nema više
života.
— Ne ubijaj mi barem nadu, Antune!
Grof je otišao do ribara, ali je ubrzo uvidio, a uvje-
rila se i grofica, da oni znaju o bisemicama mnogo manje
nego dalmatinski ribari.
Grofica je molila grofa da odu u Dalmaciju, te da pod
drugim imenom pokušaju naći ribare koji bi vadili biser-
nice, otvarali ih i stavljali u njih bisere, kao Ranko. B
— Opet sam bez riječi, Regina. Vjeruj mi da ne znam
što bih mislio o tebi. Izgled ti je svakim danom sve gro
zniji, već ti smrt slijedi svaku stopu. Jaučeš noću i danju
jer te progone mrtva Ana Marija i živi Ranko. Kako mo
žeš i pomisliti da ideš tamo gdje si bila sa svojim živim
i sretnim djetetom? Znaš li ti da je ondje još sve svježe,
poznaju se tragovi tvoga umorstva. Strašan, upravo grozan
si ti stvor, Regina!
Grofica je prestravljeno gledala neko vrijeme grofa,
a onda mu reče:
— Svjesna sam svega svoga zla, i nema riječi kojima
bi se mogao osuditi moj zločin. Teško sam se odlučila da
i
te to zamolim, ali ja ne bih prezala ni pred tragovima
grozote, samo da obožavanom blagu vratim njegove čari!
259
 — Ja ću poludjeti, znaš, ja, a ne ti, Regina! Nikad
viSe i ne pomišljaj na Dalmaciju jer ti tu želju neću ispu-
niti, a Marija Terezija pogotovo. Kamo god drugamo že-
liš, pa i nakraj svijeta, vodit ću te, ali da radi tog đavol -
skog blaga obeščastiš siroto i mrtvo dijete, to izbij zauvijek
sebi iz glave!
Grofica je zašutljela te se, kao i obično, povukla u
svoje odaje da nasamo jadikuje i uzdiše.
Grof je ostao dosljedan, pa grofica više nije ni spo-
minjala Dalmaciju. Iduće godine obišli su cijelu Italiju,
zatim su bili u Africi, u Egiptu, a onda su krenuli u južnu
Ameriku te su neko vrijeme proveli u Brazilu. Grofica je
polagala veliku nadu u Indiju, gdje je bila nekad da po-
jača sjaj svojih lijepih bisera.
Sav trošak i trud bio je uzaludan, jer nitko nije ni
znao ni mogao vratiti sjaj grofičinim biserima. Vratili su
se opet u Pariz, gdje je grof kupio kuću jer su prodali
palaču u Zagrebu.
Kako nigdje nije bilo uspjeha s biserima, grofica je
opet stala spominjati Ranka. S nadom se vraćala u Pariz.
Vjerovala je da je možda doktor Purić doznao za njegovo
boravište, ali ni to nije uspjelo.
Marija Terezija postala je zrela i ozbiljna djevojka te
je uzela u svoje ruke i gospodarstvo, tako da je iz ino-
zemstva vodila nadzor nad velikim vlastelinstvom u
Hrvatskoj
Pratila je svuda majku i oca. Otac je, kao dobar
čovjek, mnogo trpio. Vidno se postarao i porušio tjelesno,
a duhom je bio još veći slabić i u svemu je slušao i odo-
bravao kćerkine prijedloge i savjete.
Premda su još bili neizmjerno imućni, živjeli su sami
u svojoj kući u Parizu izbjegavajući poznanstva. Kad bi
grof ili Marija Terezija slučajno susreli kojeg znanca, sa-
stali bi se s njime izvan kuće, a svakome su naglašavali
da ne žele primati nikoga zbog grofičine bolesti.
Grofica, Marija Terezija i gospodična Elza bile su i u
portugalskim vodama, jer je gospodična Elza doznala da
ondje ima stručnjaka koji njeguju bisere, te da ima i oso-
bito dobrih bisernica. Bilo je sve badava. Uz veliki trošak,
■ r-
portugalski su stručnjaci njegovali bisere, ali bez uspjeha.
Već pri kraju jeseni došao je iznenada grof iz Pariza.
On je bio ostao u Parizu jer mu te godine Marija Terezija
nije dopustila da ih prati u Portugal.
Došao je javiti Regini da u Japanu postoji čovjek koji
zna kako se uzgajaju biseri. Kad je to čula, grofica je
uzdahnula:
— Sam se Čudiš, Antune, kako strašno izgledam.
Neka me muči savjest! Ali, da mogu ugledati njihov sjaj,
jao, na to ne smijem ni misliti, jer ne mogu, a niti ću vam
reći, što od toga očekujem.
— Zadržite, mama, sve to za sebe! Poći ćemo u Ja
pan. Nije vaša grižnja savjesti tako velika i strašna kad ni
poslije toliko godina traženja niste izgubili nade da će ti
nesretni biseri opet poprimiti sjaj i one čari koji će za
vas značiti novi Život.
— Kćeri, kćeri, zar ti je srce još jednako ledeno? Zar
ne vidiš što je savjest učinila od mene? Reci mi, kćeri,
smijem li se nadati da ću se uskoro moći obratiti milosti
Božjoj?
— Ne, mama, ne možete, premda je mnogo godina
prošlo od vašega priznanja. Kajanja i patnje nisu još oči ■
stili vašu dušu, a vaše srce čezne više za đavolskim sja
jem tih bisera nego za milošću Božjom. Vodit ću vas u
Japan, tražite lijeka biserima! Znajte, vaš strašan grijeh
pratit će vas i ondje, ali je milost Božja mnogo dalje od
vas nego u prve dane priznanja vašega grijeha.
260 261
 — Jao, jao meni, kćeri, kako me žeže svaka tvoja ri
ječ! Zašto, ah, zašto duh ne ostavlja moje izmoždeno i iz-
nakaženo tijelo?
— Još je previše rano, mama. Treba trpjeti, mnogo
i vrlo dugo trpjeti za tako strašne grijehe.
Čuo se samo grofičin uzdah. Iz takvog položaja, svu
iscrpljenu, obično ju je izbavljao grof.
U Japanu su ostali nekoliko godina. Mladi Japanac
Mikimoto imao je uspjeha s biserima. No uspio je hvatati
sluz od bisemice samo na polovici sedefa, a nikako na
okrugli biser.
Grofica i grof nudili su mu veliku svotu novaca, i on
je pokušao, ali bez uspjeha. Jednom je došao do grofa
i rekao da bi biserima mogao vratiti sjaj, ali samo tako da
se biseri prepolove. Međutim, ni tada ne može ništa jam-
čiti, a pogotovo ne to da će sjaj biti isti kao nekad.
Grofica nije na to pristala već je rekla:
— Prepoloviti moje bisere? Ne, ne, od toga nema ni
šta, čitavima dajte sjaj, pa ću vam platiti suhim zlatom.
Mladi Japanac se smješkao i govorio:
— Ne mogu, ne mogu nikako. Čekajte, čekajte, to je
tek početak, ja sam još mlad, možda ću izumiti i to kad
dokraja upoznam život bisemice.
U Japanu ih zatekne vijest da je u Švicarskoj ubijena
austrijska carica Jelisava. Grof, koji je bio velik štovatelj
carske obitelji, bio je veoma rastužen zbog toga. Osjećao
je da mora biti uz svoga cara. Vratili su se na svoje ima-
nje. Grof je otišao u BeČ, a grofica se sa kćerkom zaputila,
nakon toliko godina izbivanja u inozemstvu, na njihov
posjed na selo.
Kratko vrijeme pošto su bili stigli Marija Terezija po-
pela se na terasu dvorca te će sama sebi: >Lijepo je ovdje
u bilo koje doba godine. Ja ću se prihvatiti posla na go-
spodarstvu, a i rada na dobrotvornom polju. Vidjela sam,
dok sam se vozila kroz selo, da dobra nikad nije previše.
Plemeniti rad podsjećat će me na moju mrtvu sestricu.
Ovdje, gdje smo bili najsretniji kao djeca i odrasle dje-
vojke, svuda u kući, u dvorištu, na putu i u šumici, na
svakom mjestu vidim sirotu Anu Mariju. Ta moja mati!
Plače, jauČe, uzdiše i nazivlje sebe najvećom grešnicom
na svijetu. Ah, ono njeno ponavljanje: »Cedomorka, če-
domorka, zašto mi iz prstiju ne teče krv?« Onda opet kao '■■■■'■■;:.- :S&&l
da nekoga napada te sama sebe tješi i uvjerava: »Kad bi
barem taj pokus uspio i biseri dobili svoje čari, pa makar
i na jedan čas, samo da upoznam moć čari, da pobude
u meni strast te odagnaju od mene savjest. Oh, da mi je
to još prije smrti osjetiti, tu milinu!« Tako govori moja
majka. U sve ove godine vrebala sam neću li majku zateći
kako kleči i moli milost, neću li čuti kako se kaje i traži
neko više biće da joj oprosti njezin strašan grijeh. Ali
je moje uhođenje za toliko godina još uvijek uzaludno,
jer sam se često morala još više nad njom zgražati. Vadi
iz njedara te nesretne bisere, zgraža se nad njima, stiŠće
ih rukama, pa jauće i plače, zaklinje i traži čudo: da se
biserima vrate njihovi čari. Nakon svega, kao preplašena,
sprema ih opet u njedra te sebe naziva najstrašnijim iz-
razima. Strašno ju je gledati tako nagrđenu, tu nekad li-
jepu ženu, a kad oplakuje te svoje dragulje, onda je kao
avet koja bježi od smrti! Sve ću poduzeti da ostanemo sve
vrijeme ovdje na seiu. Neka se susreće sa svim onim li-
jepim iz svoje mladosti! Sretna bih bila kad bi te sve > -- ■-->i Sf
lijepe uspomene djelovale na nju da odbaci te ogavne bi-
sere od sebe! Onda bih vjerovala da će osjetiti onu pravu
istinsku bol i da će je obuzeti pravo, iskreno kajanje. Tek
onda kad budem vidjela i osjetila da je to njezino kajanje
iskreno, iz srca i duše, tek tada, nakon dugog i svestranog
262 263
kajanja, savjetovat ću joj da se skrušeno moli. Neka moli
na koljenima nadzemljsku silu da se prokletstvo tih bi-
sera završi s nama i da bude pokopano s nama. Tek tada
ću biti mirna, smatrat ću to svrhom svoga života. Samo
ako bude to mogla, ta moja mati! Ja ne vjerujem da je
Bog tako dobar da bi joj mogao podijeliti tako veliku
milost, da tako velika grešnica kao Što je moja majka iz-
moli milost i oslobođenje od prokletstva Katarine Zrinjski.
Neka pati, a i mi ćemo s njom, pa će možda naša patnja
bar nešto pridonijeti da se skine s nas to prokletstvo, jer
ja i otac nismo tome krivi.«
Često je tako i slično umovala Marija Terczija. Gazila
je vlastitu sreću, živjela povučeno i bila uvjerena da pod-
nosi pokoru jer živi uz majku koja je od očaja zbog gu-
bitka draži svojih dragulja priznala da je otrovala rođeno
dijete.
Lxm
Nekoliko dana nakon događaja u Oroslavlju profesor
Zvonarević doznao je od grofa Oršića sve potankosti. On
mu je ispričao kako je velika većina hrvatskoga plemstva
držala da je grofica Regina otrovala svoju kćerku radi
bisera. Na zgarištu u Oros'avlju potvrdila je ona sama tu
sumnju, jer je srnula u zapaljeni paviljon da spasi iz vatre
čarobne bisere. Ta, nekad lijepa žena kažnjena je jer joj
je izgorjela cijela strana lica i bit će nagrđena do kraja
života.
— Bila je čarobna ta demonska žena, upravo zavod
ljiva! Ja sam je ondje promatrao, kako su joj divno pri
stajali ti njezini prekrasni biseri!
— Vjerujem, gospodine grofe, da vas je mogla zani-
264
jeti ta žena, ali mislim da imate drukčije mišljenje o njoj
kao o čedomorki.
— Istina je da sam se složio s mnenjem većine, na-
pose svoje supruge, ali oni njezini divni biseri zanijeli su
i mene, jer ih ona zaista divno nosi. Slabić sam, gospo-
dine profesore, a junak je tko svoju slabost priznaje.
Profesor Zvonarević opisao je sav događaj Ranku u
pismu koje je poslao u Ameriku. Sto se zapravo dogodilo
s biserima, to nije znao, pa s tim nije mogao ni Ranka
upoznati. Pisao mu je:
»Čim je napustila bolnicu, svi su oni nestali i žive
negdje u inozemstvu. Jedino me čudi i zabrinjava Sto mi
piše doktor Horvatić. Doktor Purić bio je kod njega i kod
doktora Benčića, te kod svih rođaka. Sve obilazi i traži
da mu dadu adresu tvoga boraviSta. Nudio je vrlo veliko
mito, kune se i zaklinje i govori: »Sigurno grofovi žele
ispraviti nepravdu što su je nanijeli Ranku. Putovat će
kažu, do njega oni sami, pa makar on boravio i na kraju
svijeta.« Tako, sad znaš, dragi moj Ranko, da oni ipak ne
miruju. Kako je dobro što nitko ovdje ne zna gdje si!« Od
Ranka je ubrzo došao odgovor: »Zabrinjava me, dragi
kume, to njihovo traganje za mnom. Nisam to nikome
rekao. Majka i otac bi se preplašili, a Sime me ne bi
puštao nikamo samog tako da bi nastala cijela uzbuna u
našoj zadruzi. Nije lijepo i pristojno da o sebi pišem, ali
vama mogu. Svi me zadrugari vole, nosili bi me na
rukama te me od milja nazivaju dobrotvorom. Pišete mi
da je doktor Horvatić bio u Beču radi parnice i da
vjeruje da će naći vezu da stvar potjera! Ja sam sad treću
godinu na pravu, pa mi je poznato da, po američkom
zakonu stranka ne smije ostaviti postupak da miruje. Vrlo
sam zahvalan čestitom doktoru Horvatiću na trudu. Znam
da je doktor Horvatić imao mnogo iz-
265
dataka za put u Beč, pa zbog toga Šaljem na vaše ime
dvije tisuće dolara. Jednu pošaljite njemu, a druga neka
bude vama da možete i nadalje nesmetano i nezavisno
raditi na znanstvenom polju za dobro naše hrvatske do-
movine. Pišite mi, kume, opet čim Što doznate. Neka me
ostave na miru dok ne svršim pravne nauke, a onda se
namjeravam namjestiti kod najboljeg odvjetnika te pokušati
i odavde zatražiti od bečkog suda da se kazne za-štitnici
nepravde. Inače me veseli svaka vijest iz domovine.
Neobično me vesele vaše pošiljke naših knjiga, s njima
najradije razgovaram i zabavljam se, osobito onda kad me
misao navede na moju nesreću. Šaljite opet, dragi kume,
po više primjeraka od svakog izdanja, jer su naši ljudi
željni knjiga na materinskoj riječi. Zatim, nemojte zabo-
raviti da mi pišete o doživljajima vašeg prijatelje dragu-
ljara. Propitajte se za neke od njih! Osobito me zanima
Zorka Klarić. Zanima me Sto je s onim mladim časnikom
Što je pomjerio umom, je li već ozdravio? Mislio sam često o
njemu te ne mogu nikako shvatiti da jednog mladića
može toliko zanijeti nakit da zaboravi na čast i poštenje.
Došao sam do uvjerenja da je to prirođena bolesna na-
stranost. Žao mi je što je doživio duševni slom, ali me
silno zanima kad je umorio tu svoju zavodnicu ženu, pod
kakvim je dojmom to učinio i zašto? Krivnja je svakako
velika i na njemu, ah' ako je to učinio iz kajanja zbog svoje
zaručnice, ili iz jada zbog svog nemorala i pada s tom
zvijeri od žene, nekako bi se mogao opravdati. Ako se u
njemu porodila odvratnost i mržnja na tu poganu majku i
ženu, te ako je u sebi stvorio odluku da takav stvor treba da
nestane iz ljudskoga društva, tada potpuno odobravam
njegov čin. Ah' me strah da to nije učinio iz razočaranja
Sto mu je rekla da više ne posjeduje nakit. Tada je nju
ubio iz pohlepe i svoje nastrane žudnje za draguljima.
266
U tom slučaju ne bih ga žalio i da je potpuno poludio
i time sam sebe uklonio iz ljudskoga društva, koje u tom
slučaju nije ništa izgubilo.
Vidite, dragi moj kume, o Čemu vaš Ranko razmišlja.
Ta divlja zvijer u spodobi majke strašna je i ničim ne-
ispričana, jer je to sagriješila bludno radi razonode. Prešla
je preko smrti svoga djeteta, te traži načina i progoni žrtvu
i veže je svojom zmijskom spretnošću sasvim uz sebe, da-
pače, traži blagoslov zakona!
Znam, dragi moj kume, vaša je namjera prema meni
dobra jer vi hoćete da mi prikažete sličan tragičan slučaj.
Strašno je to! Sirota ona Nada! Ali meni to, kume, ne
umanjuje boli. To je bludna mati, a zvjerska majka moje
sirotice Ane Marije promišljeno je nju lišila života zbog
običnog predmeta koji bi se mogao nabaviti novcem. Nije
U ona još gora nego majka bludnica? Znam da nećete
to odobriti, ali manje bih trpio da sam i ja nju na brodu
zagušio, kad mi na moja zaklinjanja nije rekla čime je
ubila moju sreću.
Žalostan sam i neutješiv, i nikad neću zaboraviti svoju
ljubljenu ženicu i ono Čedo pod njezinim srcem. Više ne
mogu, kume, pisati, jer mi bol oduzima snagu da na išta
drugo mislim.«
Profesor Zvonarević nije Ranku nikad mnogo spomi-
njao prošlost, osobito je izbjegavao tragičan slučaj Ane
Marije, te mu je najradije pisao o stvarima i osobama
koje su slične njegovima, da ga utješi i dokaže mu kako
nije njegova nesreća jedina na svijetu. Pisao mu je:
»U prvom redu, dragi sinko, zahvaljujem ti na golemoj
svoti novaca koju si poslao meni i doktoru Horvatiću. On
će to znati upotrijebiti. Ima obitelj, ali i njega je zapre-
pastila tolika svota novaca najednom. Ti i ne znaš da ja
ne umijem Čuvati novac, već ga nemilice trošim na isko-
267
 pine, a sad ću to činiti još slobodnije jer mi ti tako prepo- vim životom. To me je toliko zaprepastilo da se nisam
ručuješ. Da samo znaš kako se veselim tome radu, da na mogao dugo sabrati, te slijedeći čin nisam ni pratio,
osnovi starina dokažem kulturu, veličinu i snagu Hrvatske! već su mi se vrzla po glavi ona visoka i utjecajna
Zanima te časnik Kinzel. Propitao sam se. U ovo dvije gospoda koja su pozdravljala Zorku. Oim je svršio taj
godine nije ozdravio, kažu da Često dolazi k svijesti, ali čin, ustao sam i pošao do znanca, profesora, koga sam
da je onda strašno očajan i šutljiv. vidio da je razgovarao s ravnateljem Glazbenog zavoda.
Lijepa Zorka Klarić pošla je sjajnim ali klizavim pu- On se začudio te me upitao:
tem. Već četiri godine živi kao velika dama. ,Zar vi uistinu ne znate?'
Na Jfosipovcu ima lijepu i raskošnu uređenu vilu. Drži ,Vjerujte mi da se tome čudim jer ja Zokru
svoju vlastitu kočiju, ima brojnu poslugu, pretplaćena je
poznajem kao malu prodavačicu.'
u kazalištu na ložu u mezaninu. Ja sam jedanput išao u
Profesor se okrene, obazrivo pogleda oko sebe, a
kazalište samo radi nje, da je mogu promatrati. Te večeri
onda Zorku. Dobio sam dojam da bi se osjećao sretnim
bila je sama u loži. Vjeruj da sam je od srca žalio. Jedva
kad bi je mogao i on pozdraviti. Ipak mi tiho reče:
sam je prepoznao, onako dotjeranu i raskošno obučenu.
,Znate, kolega, naš je Zagreb još vrlo malen, o sva-
Premda je četiri godine starija, učinila mi se mlada i ljepša
kome se sve zna, pa tako i o gospođici Klarić. Pa svima je
nego onda kad je bila prodavačica. Sad ima ne samo onaj
odmah i bilo jasno da je Zorka propala djevojka koju
skupocjeni prsten već i briljante u ušima, ogrlicu oko vrata i
uzdržava jedan Biber. Jedanput su mjesne novine nešto
narukvicu na ruci. Bila je osoba koju su najviše proma-
zabilježile da ju je bivši zaručnik dočekao u zasjedi pred
trali, pogotovu udate gospođe. Ja sam je promatrao vrlo
njezinom vilom, u nakani da je ubije zbog nemoralnog
dugo i tražio u njoj Zorku, prodavačicu, milu i čednu,
života. Sutradan su donijele ispravak da je to bila
ali je nisam našao, već sam umjesto toga otkrio osobu koja
zabuna i da se nije radilo o gospodični Klarić, već o
je svjesna da je vrlo lijepa i da ima skupocjene dragulje i
njezinoj djevojci. Nakon nekoliko dana u tim istim
haljine. Žalosno je što se ona toga ne stidi, već je, da-
novinama objavljen je članak pod naslovom: »Mislimo
pače, na to ohola i tašta, te umišlja sebi kako je samo ona
na potrebe i kad nam je lijepo«. Članak je glasio:
u Zagrebu uspjela da se popne na tako zavidan položaj.
.Prigodom imendana gospođice Zorke Klarić sabrao se
Začudio sam se z3 vrijeme odmora tko je sve ne pozdrav-
priličan broj čestitara. Prije nego što su se znanci
lja! Ravnatelj kazališta došao joj je čak u ložu, naš omi-
razišli, svečarica je kazala da bi joj bila najdraža čestitka
ljeni hrvatski skladatelj klanja joj se sa svoga mjesta. Rav-
kad bi prisutni nešto darovali dobrotvornom društvu.
natelj Financijalnog ravnateljstva ide sa svojom suprugom,
Odaziv je bio vrlo plodonosan jer je sutradan gospođica
ali se duboko klanja Zorki. Nekoliko ravnatelja raznih
Zorka Klarič predala predsjedniku Društva svotu od
privrednih poduzeća pozdravila su Zorku. Zaprepastio
sedam stotina forinti. Plemenitoj sve-čarici i naše
sam se, jer sam vjerovao da će svi okretati glavu od nje,
iskrene čestitke, ugledali se i drugi svečari na nju!' Nakon
te na taj način pokazati prezir prema osobi koja živi tak-
nekog vremena zahvaljuje se Uprava đačke menze na
daru od petsto forinti. Otada se još više počelo
268 269
 govoriti u svakom društvu o Zorki Klarić. Mnogi su go-
vorili: ,Sto se ona toliko razmeće tim darovima? Prodaje
svoje tijelo, živi nemoralnim životom, bilo bi mnogo bolje
da se zavuče u tu svoju raskošnu vilu, da Šuti i da nitko
za nju ne zna.' Većina je to odobravala, ali je gdjekoji
napomenuo: ,Nekad su i razbojnici bili Štovani zato što
su imućne robili i dijelili siromašnima. Neka samo dijeli,
zna ona koga može operušati!' Velika većina osudila je
Zorku Klarić, ali su, unatoč tome sva dobrotvorna društva
molila doprinos od te iste djevojke. U društvu se pričalo
kako je njezinim posredovanjem namješten kod grada in-
ženjer IviČić, na željeznici i u banci nekoliko činovnika,
te nekoliko svršenih učiteljica koje su više od godinu dana
čekale na mjesto.
Sve to ispričao mi je profesor, a onda mi se još više
približio i rekao s nekim posebnim naglaskom:
,Zbog gospođice Klarić gotovo se raspalo Potporno
društvo kraljice Jelisave. Predsjednica Društva pitala je
Odbor za savjet kako da se zahvale gospođici Klarić na
poslanom daru. Neke odboraice stavile su prigovor pred-
sjednici i tajnici zbog toga što su molile takvu osobu za
potporu, dapače, jedna je predložila da se iznos povrati
gospođici Klarić. Predsjednica je Društva žena ravnatelja
banke Posilovića, kćerka suca i banskog vijećnika, i bila
je vrlo ugledna kao djevojka, a sad je imućna žena ban-
kara. Osim toga, besprijekorna su joj prošlost i sadašnjost,
jedino ima manu što je oštra na jeziku. Na prijedlog da
se iznos vrati, ustala je i rekla da to ne odobrava, te uje-
dno zamolila suprugu banskog savjetnika Markovića da
joj odgovori da li su one tu radi reprezentacije ili su pot-
porno društvo. Gospođa Marković je opet ponovila, da je
uvreda časnoga imena koje nosi društvo, ako prima novac
od osobe koja je javnosti poznata kao kurtizana od za-
270
nata. Onda je gospođa predsjednica rekla kako ona ne
uzima u zaštitu tu Klarićevu zato što živi nemoralnim
životom, ali ističe, da i mnoge članice imaju iz mladosti
štošta na duši, pa su još i članice, a Klarićeva ne traži da
to bude. Među gospođama je nastalo komešanje jer ih je
bilo pogođeno nekoliko koje nose grijehe svoje mladosti
prikrivene, a pogotovu je bila uzrujana presvijetla gospođa
Marković jer je, kao kćerka kotarskog predstojnika, na-
stojala da se svidi svakom mladom pristavu koji je došao
u kotar, čak se priča da joj nećakinja nije nitko drugi već
njezina nezakonita kćerka. Cim je došla malo do daha,
ona uzvrati predsjednici zajedljivo da je sigurno pod utje-
cajem svoga muža, gospodina ravnatelja, koji je kod go-
spojice Klarić česti gost. Gospođa Marković" pogledala je
oko sebe da vidi prasak bačene bombe. Predsjednica
ustane, bila je uzrujana, ali je hinila kao da nije, te reče
da njoj u prvom redu leži na srcu društvo i njegov uspjeh,
da su ove godine mogli odjenuti tridesetoro djece više baš
zahvaljujući obilnoj potpori gospojice Klarić. Prepirka bi
bila i dalje tekla da nije ustao i zamolio za riječ pred-
sjednik Društva Čovječnosti, doktor Svarić. Rekao je da
je i njegovo društvo prošle zime primilo od gospojice Klarić
pet stotina forinti. Svi su se začudili, a onda je doktor švarić
ispričao ovo.
Prije nekoliko godina doktor Svarić bio je pozvan, kao
liječnik, jednoj bolesnici. Dočekao ga je nekakav neugle-
dan čovjek, ali je primijetio da se u stanu vlada slobodnije
nego gost. Pošli su u sobu, a on će doktoru Svariću po-
tiho:
,Mislim da je moja prijateljica dobila živčani slom!'
—■ i rastegne usne kao na osmijeh, slegne ramenima, pro-
trlja ruke i doda pokazujući rukom po raskošnom sa'onu
kroz koji su prolazili; .Imetak sam potrošio, ogromne sam
271
 svote utrošio dok je nisam pridobio.' Opet rastegne debele
usne i reče: ,Cvijeće, mirisi, haljine, pokućstvo, zavjese,
slike, sagovi, pa stan, sve je to malenkost. Ali briljanti,
prekrasni briljanti učinili su svoje. Znate, gospodine dok-
tore, svaka stvar mora imati i svršetak. Tako sam i ja
svoju prijateljicu uvlačio u raskoš, obilje i blistavi sjaj.
Kad sam je povukao toliko duboko da se više nije mogla
izvući, zatražio sam od nje, onako, nešto za uzvrat. Doja-
dilo mi je čekanje i ona je, eto, dobila živčani slom. Eh,
eh, pa vi znate, gospodine doktore, sigurno me razumijete.'
,Gdje je bolesnica? Sad me ona zanima!' reče doktor. ,Evo,
tu je spavaća odaja. Molim, gospodine doktore, uložite sve
svoje znanje i ne žalite truda, ja ću sve obilno naplatiti. Za
mene Zorkin život znači mnogo.'
Doktor Švarić nije mu ništa na to odgovorio. Zgadio mu
se još više, jer je shvatio što se dogodilo. Sobarica im
otvori vrata i uđoše u sobu. Na širokom krevetu pod bal-
dahinom ležala je Zorka. Sobarica pođe do kreveta:
.Milostiva gospođo, došao je liječnik.' ,Ne trebam nikoga,
neću da me tko vidi. Gadim se sama sebi! Bježite,
Anice, i vi od mene!'
,Gospođo, ja sam liječnik, poznat mi je vaS slučaj. Go-
spodin Biber je sve priznao', reče doktor Svarić. Zorka
Klane" otvori oči i odmah poviče: ,Bježite od mene! Zar
vam nisam rekla da neću više da vas vidim. Jao meni,
kako ste ogavni!' Biber je odmah napustio sobu govoreći:
,Odmah, Zorka, neću da ti smetam, samo se smiri!'
Zorka sjedne u krevet, stavi obje ruke na lice te će sva
izvan sebe:
.Dragulji,.,?1 ..., sviia, sjaj, raskoš, ah ne, ne, briljanti,
briljanii, toliko su mi blještili pred očima da nisam ni
primijetila kako je ogavan i kao zmija hladan taj Čovjek.'
Iskusna sobarica ostavila je Zorku i doktora same u
sobi. Doktor Svarić sjeo po običaju na krevet, i uzeo
Zorku za ruku, koja joj je gorjela od vrućine, kao i cijelo
tijelo. Dao joj je injekcija za umirenje, stavio joj oblog
na Čelo, pa joj rekao:
,Takav je život u zbilji, drago dijete! Vi ste se razoča-
rali i sad ste odmah siti života.'
,Jesam, gospodine doktore. Zgadio mi se. Ah, da vam
mogu i znam opisati kako je to užasan osjećaj biti vezan
uz nekoga tko vam je odvratan! Kako je to očajna borba!
Svoju vam ljubav nameće silom, opirete se, borite, a on
se privija uz vas kao polip, tako da vas jeza hvata. Strašno
je, grozno i užasno osjećati pandže u kojima ste nemoćni
i napokon skršeni. Mislim, gospodine doktore, da bih
lakše umrla kad bi me netko gušio i polagano stiskao za
vrat, a uvjeravam vas da sam to onoga časa i željela, i ne
bih se pokajala, sretna bih bila da sam umrla!'
.Varate se, drago dijete! Svakom je stvoru prirođeno da
se bori za život kakav mu je sudbina dodijelila.' ,Vi
vjerujete u sudbinu, gospodine doktore?' .Vjerujem da ne
možemo pobjeći onome što nam je
suđeno.'
Zorka zbaci oblog s čela, pogleda doktora otvoreno:
.Gospodine doktore, ja se ne mogu opravdati. Pošla sam
putom koji je bio lagan i ukrašen raskoši i sjajem. Išla
sam tim putom, zanosila se tom lagodnošću, a bljesak
dragulja, kojima me kitio moj zavodnik, očarao me. Ali
srce sam sačuvala za onoga koji ga je prvi osvojio. Bila
sam luda i očarana te nisam ni pomišljala da će taj Čovjek
jednom zatražiti mene kao predmet svoga užitka.' ,Pa niste
valjda bili toliko naivni da ste mislili da će taj Čovjek na
vas trošiti toliki imetak samo radi vaše ljepote, lijepoga
smiješka i pogleda?1
272 18 Dragulji I masti II 273
 ,Bila sam siromašna, pa kad me toliko zanio i dušu mi
osvojio prvi darovani dragulj, sinula mi je mozgom mi-
sao: Zanemarit ću na neko vrijeme svoga Ivicu dok se ne
naužijem dragulja, lijepih haljina i bogatoga, raskošnoga
Života! Moram priznati da mi je u ovih nekohko mjeseci
bilo pruženo sve Šio se samo može zamisliti, čak i ono
za što ni iz priča nisam znala, a što je bilo iznad svih
mojih očekivanja. Dobila sam divnih, vrijednih i zamam-
nih dragulja. Kitila sam se, ukrašavala i pomamno srkala
užitak što ga pružaju raskoš i bogatstvo. Čvrsto sam
odlučila da jednog dana reknem sama sebi: Zorka, dosta
je toga raskošnog i blještavog života, naužila si se bogat-
stva, nakitila se draguljima kao malo koja djevojka tvoje
dobi, ostavi sve i bježi, sve je to hladno, to su stvorili
ljudi, odbaci, Zorka, sve slabosti, prigrli ljubav toplu i
odanu, ti ga voliš, on čezne za tobom, bit ćeš sretna, bježi,
Zorka, bježi brzo, dok ne padneš u ponor koji ti prijeti!
Nisam to učinila jer sam Željela sve više i više nakita i
blještavih dragulja kojima me obasipao moj zavodnik.
Savjest me tjerala da ostavim sve, ali mi je napast šapu-
tala: Još uživaj, imaš vremena za bijeg, ovaj je život zama-
man, uživaj, uživaj, kiti se i ukrašuj, tko te tjera, nitko
ne traži ništa od tebe, uživaj, Zorka, ima još vremena da
bježiš! Rijetko je bilo dana da nije dolazio moj zavodnik.
Molio me da se lijepo obučem i okitim. Uvijek mi je do-
nosio darova, a najviše nakita koji me opčarao. Tako je
došao i jučer. Nekoliko sam se puta na njegovu želju pre-
svlačila i kitila drugim nakitom. Družina je na njegov ne-
opaženi nalog nestala iz kuće, i tako sam ja zauvijek pala
u ponor iz kojeg više nema izlaza.'
.Priznali ste da ste to sami izabrali. Onda se, moja
draga, ne tužite nikome! A evo vam još jedan savjet: Osta-
vite sve i bježite odavde!'
,Ne, gospodine doktore, ovako uprljana bježati ne
mogu, sama sebi se gadim. Sama sam kriva svojoj pro-
pasti, za mene je častan izlaz samo smrt. Dajte mi
otrova ili mi uštrcajte injekciju da umrem.'
,Nikako! Ne smijete sebi oduzeti život jer je to neopro-
stiv grijeh. Bježati nećete, kažete. Onda, moja Zorka, ži-
vite ovako, ali iskupljujte svoj grijeh i svoj pad, činite
dobra i plemenita djela!'
.Strasna bi to bila Žrtva od mene, gospodine doktore,
jer na samu pomisao da mi se on približi podilazi me jeza
cijelim tijelom. Najlakše će mi biti da se otrujem. Razmiš-
ljala sam o tome. Nestat će tako jedna propala djevojka
koja je prodala svoju dušu za blještavi sjaj i ucvilila srca
svojih siromašnih ali poštenih roditelja. Svatko na njih
pokazuje prstom zbog mene, propalice, i ne vjeruje im da
bi me oni radije vidjeli mrtvu nego propalu s ovim sjajem.
Tu je i moj dragi, plemeniti zaručnik. Koliko me samo
preklinjao, molio i plakao! Ali mene je očaralo blago i
nisam marila za njega. Zbog toga, dragi doktore, pomo-
zite mi, dajte mi otrova, ja nisam za drugo već da nesta-
nem s ovoga svijeta.'
,Moja draga, bez stradanja i žrtve nema pokore, mi-
slite o tome! Poslije podne doći ću opet do vas.'
Poslije podne doktor švarić opet je došao. Tada mu je
Zorka pričala kako su je dragulji toliko zanijeli i
zaslijepili da je ostala gluha i neumoljiva na sve molbe i
prijetnje svoga zaručnika da se okani prijateljstva s
Biberom.
Tako je Zorka Klarić ostala u ponoru. Živi u
sjaju i raskoši, ali nije glupa kao većina Žena koje žive
takvim životom. Dragulje obožava još uvijek, i kaže da
joj oni donekle zamjenjuju onu ljubav za kojom njeno
srce joS uvijek čezne. Vrlo je lijepa, a osim toga, s njom se
može razgovarati o svemu.
274 is* 275
 Biber je vrlo imućan čovjek. Njegovo poduzeće mu još
uvijek mnogo nosi. Zorka je pala kao žrtva svoje pohlepe
za draguljima i raskoši. Biber ju je na to naveo, oduzeo
joj Čast, traži od nje da život samo njemu posveti, brani joj
da se bilo s kim druži. Ona strašno trpi od njegove blizine
te ga je molila neka je ostavi, ali on tvrdi da ima pravo na
nju. Zato je Zorka odlučila da on to skupo plati. I platio
je. Zorka je sad dioničarka banke ravnatelja Posilovića.
Svojim nastojanjem i s pomoću Bibera postala je član
nadzornog odbora. Uložila je novac u više poduzeća. Nje-
zino je poduzeće i koncertna agencija u Glazbenom za-
vodu. Vrlo mnogo radi oko privrede te su se kod nje odr-
žale mnoge važne sjednice raznih poduzeća, razgovori i
dogovori. U njezinu velikom salonu pale su mnoge važne
odluke. Ima vrlo mnogo prijatelja i- štovatelja, a još je
veći broj onih koji su joj zahvalni za svoju nezavisnost.
Osobito joj mnogi mladi parovi duguju zahvalnost, jer im
je omogućila da se vjenčaju i osnuju dom. Zorka Klarić
u pravom je smislu kurtizana, ali je dobra i plemenita.
Govori vrlo malo, ali ako nešto i kaže, sve je to na svom
mjestu. Malo je koji njezin poslovni prijedlog odbijen.
Prima strpljivo savjete, a često se obraća i moli savjet
za ono što joj nije jasno ili poznato. Njezine salone posje-
ćuje poslovni svijet Zagreba. Nikad ne poziva nikoga na
objed već samo na večere, i to u deset sati, samo zbog
toga da ostane tajna gdje zalaze brojna uplivna gospoda
Zagreba. Goste časti kraljevski te uvijek uspijeva stvoriti
takvo raspoloženje da vrlo lako sakupi za koju postradalu
obitelj tisuću ili dvije tisuće forinti. Rado prima u svom
domu. Preobučena posjećuje bolesne i bijedne koje obilno
pomaže, te ih, Čim ozdrave, upošljava i sređuje im životne
prilike. Takva je Zorka Klarić. Ima vlastitu kočiju, živi
na velikoj nozi, a dragulja se ne može nikako nasititi.
276
Eto, to je sve ispričao, dragi Ranko, doktor Svarić, a
meni onaj profesor u kazalištu. Još mi je rekao da će sve
moguće poduzeti da se preporuči gospojici Klarić. Zašto?
On je bio nekoliko puta premješten u okolicu Zagreba,
a čuo je da joj je predstojnik nastave u vladi dobar zna-
nac. A ujedno smatra da je već dovoljno star da postane
ravnatelj gimnazije. Eto, to mu je želja, on sam je nepo-
kretan, pa se nada da će uspjeti jedino uz nastojanje i pre-
poruke gospojice Klarić.
Cijele noći nisam mogao spavati, moj Ranko, toliko
me iznenadilo pričanje tog profesora 0 našoj znanici
Zorki. Kako su ljudi maleni, dapače, sitni i niski kad se
radi o njihovu probitku. Klanjaju se i ponizuju pred obič-
nom kurtizanom jer su naslutili da je ona s pomoću novca
i svojom pronicljivošću i okretnošću došla do upliva. Ne
ustručavaju se da traže Zorkin zagovor, samo da se mogu
održati na unosnim mjestima i povećati svoje blagostanje,
premda vrlo dobro znaju da je taj novac stečen na naj -
niži način, prodajom tijela. Njima zamjeram mnogo više
nego onima koji dolaze pred njezina vrata i traže potporu
da poprave svoje bijedno stanje. Život je takav i teško ga
je mijenjati jer ljudi ostaju uvijek sebični i gramzljivi.
Svatko gramzi za nečim drugim, prema svojim sklono-
stima. Eto, naša je Zorka pala u vrtlog takova Života zbog
pohlepe za draguljima.«
LXIV
Profesor Zvonarević zaputio se u Nin i počeo marljivo
raditi na iskopinama grada. Od Ranka je tu i tamo primao
novac i vijesti da su svi živi i zdravi.
277

Nakon dvije godine Ranko se opet javio. Pisao je da
je postao doktor prava:
»Namjesti! ću se besplatno kod nekog ovdašnjeg odvjetnika
te pokušati svoju stvar tjerati odavde. Neću sam, ali ne
smijem stvar ni zapustiti jer sam to obećao svojoj pokojnoj
ženici. Ovih sam dana navršio četvrt stoljeća, pa vam
Šaljem nešto novaca, a isto i doktoru Horvatiću.« Profesor
Zvonarević nije mogao drugo već da se zahvali, ali je
dodao:
»Ja živim, sinko moj, već četiri godine na tvojoj brizi,
ali lijepo kao nikad dosad. Kopam i otkrivam po iskopi-
nama starina slavnu prošlost hrvatskog naroda. Jedino bi
mi bilo žao, dragi moj Ranko, da se ti previše žrtvuješ.
čuvaj, sinko, da tebi ne uzmaiijka i da ne zapadneš u
nepriliku! O onoj nesretnoj ženi ništa drugo nisam čuo već
samo to da su bili u Parizu, gdje ih je vidio neki znanac
iz Hrvatske. Sad im se opet zameo trag.«
Nakon dugog vremena Ranko je opet pisao: »Već dvije
godine radim kod odvjetnika i pokušao sam preko
američkog poslanika da pobudim zanimanje za svoju
parnicu, ali bez uspjeha. Poslanik piše mome poslo-
davcu: .Ministarstvo pravosuđa treba da sasluša grofa i
groficu Herber, ali se oni nalaze u inozemstvu. Dok se
oni ne vrate, stvar mora mirovati.' Meni je to vrlo žao,
dragi kume. Mnogo sam se trudio, ali mi je opet dobro
došlo. Naučio sam štošta korisno za život u ovoj velikoj
odvjetničkoj kancelariji. Mnogo posla imam s našom za-
drugom, a i sa svojom radionicom mreža. U ribarskoj za-
druzi svaki član posjeduje svoju kuću, a pomažu vrlo
obilno i stari kraj. Svi smo postaii imućni ljudi, a osobito
ja sa svojom radionicom mreža koje su sve poznatije i
traženije. Sad ću napustiti ured jer je za mene čuo naš
doseljenik Petrinović. On mi predlaže da na jugu Amerike
278
osnujemo tvornicu mreža. Ja sam se u prvi čas začudio,
ali Petrinović na veliko hvidi moj izum te vjeruje u uspjeh
našeg pothvata.«
Cijelu godinu dana Ranko se nije javljao. To je veoma
zabrinulo profesora Zvonarevića, koji se zavukao u Nin,
dao mnogo prekopati i postigao lijepe rezultate.
Napokon stigao je list od Lovre. Javio je da je Ranko
na drugom kraju Amerike, gdje gradi veliku tvornicu
mreža s našim zemljakom Petrinovićem.
»Naš Ranko piše nam najljepše o svom znancu. Prije
nekoliko godina Petrinović je došao u Ameriku kao rad-
nik. Za prve ušteđene novce kupio je poveći zapušteni
brodić. Uglavnom ga je sam popraviu te prevozio ljude
i robu preko rijeke gdje nije bilo mosta. Posao mu je išao
odlično te danas ima nekoliko takvih brodića, a ušteda
mu je već tolika da je naumio graditi tvornicu mreža.«
Nakon nekoga vremena pisao je opet Ranko:
»Mnogo sam mislio na vas, dragi kume, jedno što vas
volim, a drugo, zato što bih se rado posavjetovao s vama.
Nalazim se u Los Angelesu, na sasvim protivnoj strani
Amerike. Ovdje mi se neobično sviđa jer je podneblje
blago kao kod nas u Dalmaciji. Naša je tvornica gotova
te u njoj radi već preko dvije stotine radnika. Moj drug
Petrinović neobično je okretan čovjek, pošten i marljiv.
Jedino smo oprečne naravi. Ja ga smatram Škrticom, a
on tvrdi da je štediša. No s vremenom sam stekao o njemu
najbolje mišljenje i nisam se prevario. Najprije je tražio
moj patent, a on se obvezao da će izgraditi tvornicu. Ali
kod gradnje i nabavke strojeva primijetio sam da nema
dosta sredstava, te sam ja uložio svoj novac kao jamstvo
za one nesretne bisere. U velikom poslu oko izgradnje
naše tvornice ja sam, vjerujte, dragi kume, otvrdnuo u
svojoj boli. Godina za godinom prolazi, ja u poslu uspi-
279
 jevam, a sad mislim da sam svoj patent predao u dobre
ruke, jer već sad za ovo kratko vrijeme vidim kako napre-
dujemo. Ništa mi ne pišete kako ide moja stvar. Ako je
potrebno, neka doktor Horvatić otputuje opet u Beč. Za-
nima me znate li Što o onoj zlotvorki, ja danas i ne mislim
da bi mi ovdje mogla naškoditi, ali neću i oesmijem mi-
rovati dok ne ispunim zavjet dat svojoj pokojnoj ženici
i jedinoj mojoj ljubavi.«
Tako je vrijeme išlo svojim tokom. 2ivot traži od sva-
koga da pridonese svoj obol. Jedan pada, drugi se diže,
netko osiromašuje, netko se obogaćuje.
Ranko je napustio ribarsku zadrugu kod New Yorka.
Sve je ostavio svojim zadrugarima. U blizini svoje tvornice
sagradili su dvije velike vile, jednu za Petrinovićevu obi-
telj a drugu za Ranka i njegove.
Lovro i Luče poŠIi su s Rankom na jug, a isto tako
i vjerni Sime Dražin sa ženom i petoro djece, jer on ne bi
za sve blago bio napustio svoga kuma!
Šime je bio odan i vjeran Ranku, ali je bio i pametan.
Vrlo je dobro znao da je ribarska zadruga sitnica prema
novoj tvornici. U tvornici je dobio mjesto poslovođe, ve-
liku plaću, a Ranko mu je poručio da se ne mora bojati
za svoju budućnost ni za budućnost svoje djece.
Bio je neobično zadovoljan, ali je bio izvan sebe od
radosti kad mu je za imendan Ranko dao udio u tvornici.
Ranko je volio svoju tvornicu i bio je ponosan što je nje-
gov patent tako uspio da je osvojio cijeli svijet. I dalje
je radio na usavršavanju svoje mreže.
U njegovoj tuzi i boli tješilo ga je što su mu roditelji
bili zdravi. Veselila ga i brojna Simina djeca od kojih je
vrlo zavolio prvo kumče Tomislava.
Kad je ubijena austrijska carica Jelisava, mnogi su na-
rodi vjerovali da će doći do rata.
Prošla je, međutim, u miru i godina 1898. Ništa se
nije zbilo. Ranko je vjerovao da će tim događajem popu-
stiti krutost austrijske carevine i da će njegov proces doći
u poštene ruke. Ali se prevario. Grof Herber bio je uz
cara u svim žalosnim ceremonijama, pa su bečki pravnici
savjetovah' doktoru Horvatiću neka pričeka još neko vri-
jeme, jer se očekuje da će se vlada sigurno promijeniti.
Profesor Zvonarević pisao je o svemu tome Ranku.
Razjasnio mu je kako stoji stvar s procesom.
»Rado bih da dođeš u domovinu, ali se još strpi jer ja
ne vjerujem u njihov mir ni u iskrenost. Bojim se da
bi to moglo biti za tebe pogibeljno.«
Prošlo je opet mnogo vremena dok se Ranko nije po-
novo javio. Pisao je o sebi i svojim roditeljima. Tužio se
na nepravednost i sporost sudova, ali nije mogao ništa
učiniti.
Tvornica mreža stekla je velik ugled u američkom po-
slovnom svijetu, jer se tvrtka bavila i konzerviranjem riba,
a Petrinović nije htio napustiti ni svoj prvi posao prije-
voza ljudi i robe, čak je i Ranka pridobio za to. Sad su
već imali nekoliko vlastitih brodova koji su iz luke Los
Angelesa plovili po cijelome svijetu.
Tvrtka je zarađivala ogromne svote novaca, a kako su
vlasnici bili skromnih zahtjeva, kapital se sve više i više
Širio.
Ranko je dobio američko državljanstvo, a grad Los
Angeles imenovao je Ranka i Petrinovića počasnim gra-
đanima u znak priznanja za sve što su uradili za unapre-
đenje grada. Sve je to pisao Ranko svome kumu:
»Vrijeme mi u poslu upravo leti. Već sam u zreloj mu-
ževnoj dobi, a roditelji su mi već ostarjeli. Lijepo im
je i dobro, ali uvijek uzdišu za rodnim krajem. Sad kad
sam postao američkim građaninom, odlučio sam, dragi
280 281
 kume, da na godinu dođem u svoj rodni kraj te da s po-
moću američkih konzularnih vlasti završim svoju stvar.
Veselim se Sto ću i vas zagrliti i vidjeti jesu li i vas što
godine pritisnule. Čekajte me, dragi kume, na početku ili
oko sredine ljeta 1912., jer namjeravam doći vlastitim
brodom.«
Godine 1912. Ranko nije došao zbog balkanskog rata.
Putovanje je odgodio za povoljnije prilike.
Godine 1913. javio je da će 1914. godine sigurno doći
s roditeljima i s mnogim svojim starim znancima iz ri-
barske zadruge. Opet je pisao kumu da je putovanje od-
godio za godinu dana jer je za sebe i za svoje dao sagra-
diti veći brod sa svim udobnostima. Pisao je da će stići
u Šibenik oko polovine, ljeta. Međutim, 1914. godine pla-
nuo je prvi svjetski rat i Ranko je, na veliku žalost svoju,
a još više svojih roditelja, morao odgoditi put dok se za-
raćene strane ne umire.
Sigurno bi rat bio još mnogo dulje potrajao da se nije
umiješala Amerika. Tako se rat završio potkraj 1918. Rat
je harao četiri godine, pokosio milijune života, opustošio
mnogo sela i gradova i za sobom ostavio pustoš, bijedu
i zarazne bolesti. Mnoge države, još donedavna velike i
imućne, propadoŠe odjednom kao kule od karata. Najprije
je nestalo moćne Austro-Ugarske jer je bila stvorena od
raznih naroda, većinom Slavena, nad kojima je silom vla-
dala manjina Austrijanaca i Mađara.
Čim je propalo Austrougarsko carstvo, nestalo je i
moći i upliva grofova Herberovih. Stvorena je Država
Srba, Hrvata i Slovenaca, te se Ranko odmah javio dok-
toru Horvatiću.
»Prošle su mnoge godine, i više decenija, i moja je
glava okićena srebrom. Lijepo vas molim dragi gospodine
Horvatiću, da ne žalite ni truda ni troška i da otputujete
282
odmah u Beč i zatražite da se moja tužba pošalje u Hrvat-
sku, jer tako traži zakon, s obzirom da se tužena nalazi
u Hrvatskoj. Ja se spremam sa svima mojima doći u rodni
kraj na proljeće, ali ako moja tužba prije stigne iz Beča,
neću žaliti truda da dođem prije i sam, a onda ću se vratiti
po svoje stare roditelje i prijatelje. Čvrsto vjerujem da se
sad neće moći sakriti od pravde onaj zloduh od žene,
samo strepim da ne dođem kasno, jer je i ona već prilično
stara, pa bi je mogla smrt izbaviti od kazne. Bilo bi to
vrlo nepravedno, a meni veoma žao, jer ne bih izvršio
obećanje zadano u Času smrti sirotice moje žene.«
Doktor Horvatić došao je u Zagreb i tu doznao da je
cijeli predmet došao ovamo, ali je zastario te je potrebno
ponovo podnijeti tužbu. Posavjetovao se s profesorom
Zvonarevićem, pa je cijeli predmet predao najboljem za-
grebačkom odvjetniku, doktoru Verkiću, da podnese
tužbu.
Kako je doktor Verkić bio iz Zadra, to mu je stvar
bila poznata po pričanju starijih sudaca. Uložio je sve
svoje znanje da sastavi što bolju tužbu, te je upotrijebio
sav svoj upliv i poznanstvo da što prije dođe do suda.
Dobio je obećanje da će do rasprave doći u mjesecu lipnju
1919. godine.
LXV
Kad se, na vijest o ubojstvu carice Jelisave 1898. go-
dine obitelj grofa Herbera vratila u zemlju, nije se o njoj
mnogo čulo, ali se u svakoj obitelji mnogo govorilo o
njima, a osobito o grofici.
Sve gospodarstvo, i svu brigu oko svega preuzela je
Marija Terezija, jer je grof najviše boravio u Beču, gdje
\ 283
 je po cijele dane radio u Ministarstvu dvora, a često bio
i noću pozivan na savjetovanje caru Franji Josipu, kome
je bio odan dušom i srcem.
Grofica je najviše bila sama. Ljeti je po cijeli dan bo-
ravila u velikom perivoju. Radi obnove bisera pisala je na
sve strane svijeta. Osobito je opširno bilo njezino dopi-
sivanje s Japanom, gdje je na usavršavanju umjetno uzga-
janih bisera radio poznati stručnjak Mikimoto.
Izgledala je sve užasnije. Sto je više slabila, to je i
zdrava strana lica, čelo, nos, podbradak i vrat bilo sve
smežuranije i namreškanije. Izgledala je kao starica od
osamdeset godina koja Živi u bijedi i nevolji te čeka da
umre od slabosti.
Jedino je zadržala uspravan stas i žive bistre oči. I duh
joj je ostao svjež i bistar. Malokad se sastajala sa kćerkom
jer je stanovala u drugom krilu dvora. Jedino je od vre -
mena do vremena dolazila kćerci te joj iznosila prijedloge
koji su se ticali samo njezinih bisera.
Nekoliko je godina mirovala kod kuće, ali se uvelike
dopisivala s doktorom Purićem i na sve moguće načine
pokušavala pronaći Rankovo boravište, no nikako nije
uspijevala. Čini se da se stari odvjetnik osvijestio i uvidio
da je pogriješio što je pomogao grofici, jer je time potpo-
mogao njezine zle namjere, zato je ovog puta namjerno
zavaravao groficu da je nemoguće pronaći Rankovo bo-
ravište.
Godine 1908. grofica je tražila od kćerke da pođu u
Japan jer joj je Mikimoto javio da je uspio uzgojiti i ci-
jeli biser. Badava je bio put, jer je Mikimoto uspio za pet
godina uzgojiti sitno zrno na taj način Što je u plodnicu
bisemice umetnuo brušeno zrno sedefa; u toku pet godina
biseraica je izlučivala bisernu sluz na sedef i tako je na-
stao okrugao biser. To je bio velik uspjeh za Mikimota,
284
a kod velikih poduzetnika koji vade bisere u Indijskom
oceanu izazvao je strah. Na svjetskom pak tržištu bisera
nastala je pometnja jer je neki spretan nakupac preko age-
nata ubacio među prodavače sumnju da Mikimctovih
bisera na tržištu ima mnogo. Nekoliko dana prodavani su
na tržištu biseri dvadeset do trideset posto jeftinije, sve
dok se nije ustanovilo da Mikimotovih bisera uopće nema
na tržištu jer je on uspio uzgojiti jedno jedino zrno.
Grofica se vratila razočarana, ali s nekom nadom jer
joj je Mikimoto rekao da je u ovih deset godina mnogo
napredovao. Vjerovao je da će pronaći načina kako da u
plodnicu bisernice stavi i velika zrna koja će dobiti debelu
koru pravih bisera i sjati kao naravni biseri.
Grofica je iz godine u godinu pratila rad i napredak
Mikimota, ali još nije dobila od njega poziva da dođe u
Japan, premda je taj poziv očekivala sa zebnjom u srcu.
Godine 1913, već stara, slična smrti, došla je opet do
kćerke te joj rekla:
— Noćas me progonila Ana Marija.
— Zašto mi to govorite, mama, već po stoti put?
Sirotica Ana Marija ima pravo da vas slijedi i progoni.
— Ima, Marijo Terezija, ima, ali otada su već prošle
tolike godine, desetljeća. Zašto da me gone ona i njezin
Ranko noću, a još više danju?
— U pravu su, mama.
— Znam da jesu, i baš zbog toga željela bih te još
nešto zamoliti.
— Govorite, mama, brzo, jer upravitelj našega ima
nja čeka da ga primim.
— Zar ne vidiš, dijete, da je u meni još samo duh živ.
Ja ne znam što me drži. Ah, da, da, prokleta sam! Pro
kleto me moje rođeno dijete.
— Ja to također vjerujem, mama. Strašno je kad
285
 majka prokune dijete zbog nepravde, ali na vama vidim
da je još groznije kad dijete prokune nepravednu majku.
— Marija Terezija, već su ti sijede kose prekrile
glavu, ali ti se srce prema meni nije smekšalo.
— Nije, mama, a vjerujte da i neće, jer ja ne vjerujem
u vašu žalost i iskreno kajanje, premda plačete i narićete
već tolike godine!
— Marija Terezija, reci mi što bi me drugo ovako
upropastilo ako ne savjest koja me progoni zbog učinjenog
zlodjela?
— Ja vjerujem da na vas djeluje to Što vas Ana Ma
rija progoni u snu i na javi. Osim toga tu je i strah na po
misao da ste je otrovali. Grozno je to, ali kajanja, mama,
kod vas nema. Ne, ja vam ne vjerujem dokle god vi nosite
te užasne, nesretne bisere! Sve radite i poduzimate da
biste im vratili sjaj, a znam da ste i sad samo zbog njih
došli.
— Jesam, Marijo Terezija! Pogađaš. Došla sam do
tebe jer otac neće o tome ništa da čuje.
— Govorite, mama, samo brzo jer imam mnogo posla.
— Čitala sam u novinama da su lovci na spužve imali
velik ulov i da je to najbolja i najjača družina lovaca na
Jadranu.
— Zašto bi to mene zanimalo, mama?
— Tebe ne, ali mene zanima. Znaš li Što još pišu
novine? Sav uređaj za vađenje spužvi iz morskih dubina
poslao im je njihov zemljak Ranko Petričić iz Amerike.
— Ni to me ne zanima, mama. Zar ne osjećate blizinu
groba? Sto spominjete Ranka?
— Pusti me, Marija Terezija, da govorim! Meni je
vrlo važno da znam da je on u Americi. Radi toga sam
došla do tebe. Pođimo odmah u Šibenik!
— Ono što vam je odbio otac ne mogu vam učiniti ni
ja, a i neću. Kako se usuđujete i pomišljati na Šibenik?
Mama, mama, još uvijek u vama živi zao duh!
— Ne, ne živi, kćeri moja!
— Rekla sam vam već, mama, izostavite to »kćeri
moja«!
— Vjeruj da u meni ne živi više zao duh, već u meni
živi nada, vječna nada. Željela bih zamoliti te Šibenske
ribare da vrate sjaj mojim biserima, možda se za ovo dugo
vrijeme rodio i odgojio još jedan Ranko koji bi znao i
mogao dati sjaj mojim biserima?
— Prvo, ja neću u Šibenik, a drugo, kad bi ribari
doznali tko ste vi, utopili bi vas i mene u moru.
— Pođimo, Marija Terezija, pođimo tamo, neka po
kušaju! Nitko nas neće prepoznati.
— Ne, ne idem, mama! Konac je ljeta, a ja sam čvrsto
uvjerena da se nije rodio ni odgojio nijedan Ranko koji
bi znao uliti život mrtvim biserima.
— Ah, kćeri, kćeri, zašto mi ubijaš nadu? Nećeš da
me ubiješ ni da me otruješ, puštaš me da trpim.
Okrene se kćeri, onako sablasna lica, uperi pogled u
nju i poviče:
— Pogledaj me dobro, opipaj mi tijelo ako ne vjeru
ješ koliko trpim i stradam! Prošlo je mnogo godina od
moga priznanja i kajanja. Daj mi reci, kćeri, kad ću se
moći obratiti milosti Božjoj? Reci mi, Marija Terezija,
reci! Dugo sam i strpljivo čekala i trpjela. Dopusti mi da
se obratim milosti Božjoj, kad je kod tebe za toliko godina
patnji nisam mogla steći!
— Od mene to očekujete? Od mene ste očekivali da
vas uputim, da vam dopustim da se obratite Božjoj mi
losti? Držim, mama, da ste i tu zakasnili. Ne znam da li
da vas žalim ili da iskreno kažem da me to možda i veseli,
jer niste dosta iskreno trpjeli za svoje grijehe. Ne, niste,
286
287
ponavljam. Da je vaša bol bila iskrena, odbacili biste to
smeće od bisera iz svojih njedara i ne biste sanjali danju
i noću kako da opet zasjaje svojim prijašnjim sjajem.
— Strašne su tvoje rijeci, ali te opet molim da po
đemo u Šibenik, ako ne ove godine, pođimo dogodine, u
rano proljeće. Daj mi nade da ću prije smrti ugledati sjaj
i čar na svojim biserima!
— Mama, mama, zašto ste tako zli i tašti? što će
vama, tako staroj, nagrđenoj, osušenoj i naboranoj, divni
sjajni biseri i njihov sjajni čar?
— Znam da sam sve to što govoriš, ali žudim, čez
nem i izgaram za sjajem i čarom blještavih bisera!
Marija Terezija je dugo gledala majku pa reče:
— Ah, nesretni stvore, pustite me da dovršim! Kupit
ćemo vam lijepe, sjajne bisere.
— Ah, ne, kćeri, neću ja drugih bisera, ne, to meni
ne treba! Pokušala sam ja to u Parizu i u Japanu, pa i u
Indiji. Gledala sam njihov sjaj, ali u njihovu sjaju nema
onoga cara i moći kojima sn sjali moji biseri. Neću drugih
bisera, već mi pomozite da povratim sjaj svojim biserima!
—- Opet dolazim na svoje, mama! Vi ćete trpjeti i
žudjeti cijeloga života. Pravo je Sto trpite za svoj preveliki
grijeh. Kažem vam, ne bi bilo ni pravo da na ovom svijetu
steknete milost božju. Vi treba da trpite za svoje strašne
čine i na drugom svijetu. Premalo bi bilo da pati samo ti-
jelo, neka vam pati na vječna vremena i duša!
— Obećaj mi da ćeš nagovoriti oca da pođemo drugo
ljeto u Šibenik!
— Nagovarat ga neću, ali ću mu reći vašu želju.
— To ću mu ja sama reci, ali ako ga ti nagovoriš,
on će poći. Star je, tebe će samo poslušati.
— Ostavite me, mama, nasamo jer me čeka posao.
Reći ću mu i pokušat ću ga nagovoriti.
Grof se opirao grofičinoj Želji da pođu u Šibenik, ali
nije trebalo dugo jer je godine 1914. nastupio prvi svjetski
rat.
LXVI
Sve do smrti Franje Josipa grof je bio u Beču uz njega.
Tek 1916. godine povukao se, star i prilično slab, grof
Herber na svoj posjed.
Rat je harao i dalje, a u početku 1918. godine počeo
se i u Zagorju mjestimice javljati zeleni kader. U velikoj
većini bih su to nezadovoljnici iz austrougarske vojske, ah
je bilo i pljačkaša i razbojnika koji su se preobukli u voj-
nike.
Na početku kolovoza 1918. oni su navalili u dva sata
u noći, i na dvorac grofa Herbera. Teška vrata dvorca
popustila su pod silom te su pljačkaši ušli u kuću. Grof je
bio u donjim odajama. Od njega su zatražili novaca i zlata.
Sve Što su našli uzeli su, ah im je bilo premalo te su od
grofa još tražih. Budući da više ništa nije imao, razbojnici
mu nisu povjerovali te su ga ubih.
Na buku i lupnjavu probudili su se svi ukućani i sva
posluga, ali su bili nemoćni pred naoružanim ljudima.
Grofica i njena kćerka čule su u gornjim odajama prijetnje
pljačkaša grofu i bojale se za njega.
Grofica se odluči. Uze u jednu ruku svijeću, a u drugu
šaku novaca te stade s vrata stubišta vikati prema skupini
pljačkaša:
— Evo vam novaca, nemojte mučiti moga muža, on
ih nema. Evo vam novaca!
Dva pljačkaša, koji su pred vratima držali stražu, ugle-
davši groficu na vrhu stubišta, privukoše se do samih vrata
288 19 Dr»gul]l i Jtra*l 289
 i prestravljeni gledahu prikazu. Grofica je bila u dugoj
bijeloj spavaćici koja joj se priljubila uz tanko, suho ti-
jeio. Ruke su joj bile tanke kao štapići i gole do ramena,
lice blijedo, suho i naborano, a kako je obnoć masku
skidala, s druge je strane zjapila šupljina. Kosa joj bijaše
sijeda i razbarušena. Sa svijećom u ruci, grofica je ličila
na najgrozniju sliku smrti što ju je mašta slikara ikad
prikazala.
Kad je začula pucanj, grofica zavikne strašnim glasom
koji je odjeknuo dvorcem. Dvojica stražara utrčaŠe u sobu
takvom brzinom da se sudariše na vratima. I začas počeše
bježati jedan preko drugoga u velikoj žurbi. Grofica je
silazila stubu po stubu govoreći:
— Evo novaca, evo novaca! Ubijte mene, ja hoću
smrt, ubijte mene, a njega poŠtedite! On je dobar. Evo
vam novaca, pucajte u mene!
Pljačkaši su bacili pogled na groficu, ali je u stravi
svaki od njih pobjegao napolje ne čekajući na novac koji
je ona nosila, jer su bili uvjereni da je to sablast a ne živo
biće.
Ćulo se kako netko od njih viče;
— Smrt! Smrt dolazi! Sve će nas podaviti!
Nestali su u dvorištu. Ćulo se kako po pijesku i
tvrdom putu bježe svi bez obzira, dozivajući jedan
drugoga.
Nisu se više približili dvorcu jer ih nitko nije mogao
uvjeriti da je ona prikaza bila uistinu Živo stvorenje.
Pokopali su grofa, a grofica je često ponavljala svojoj
kćeri:
— Razbojnici me nisu htjeli ubiti niti su htjeli od mene
novaca! Kako mi je život već dug, težak i tegoban! Smrti,
smrti, povedi me za mojim dobrim Antunom! Ah, zašto
me nisu ubili kad mi je svaka nada uzaludna?
290
— Bog ne čuje va5e dozivanje, mama! Smrt je gluha
na va£e pozive. Ali vam kažem: vama neće biti mjesta
uz oca, on je bio dobar, jedino je bio slab prema vama.
To mu je bio velik grijeh.
— Strašna si i stroga, Marija Terezija! Zar ti nije
dosta grozota? Kako je strašno morao umrijeti on, tvoj
dobri otac! Ubili su ga kao posljednjeg nitkova.
— Žalim od srca moga oca, ali vaše patnje nemaju
ništa s očevom smrću. On će uživati dobro na onome svi
jetu. Već se sigurno sjedinio sa svojom ljubljenom Anom
Marijom, pa joj se ispovijeda plačući: »Bio sam slabić, Ana
Marija, oprosti svome ocu!« Dobra Ana Marija sigurno
mu odgovara: »Vama opraštam, oče moj, neka vam bude
oprošteno! Ali njoj ne opraštam, nikad joj neću oprostiti,
a neće ni vječni Bog. Neka lipi i pati ondje i ovdje na sve
vijeke vjekova! Neka trpi ona strašna mati koja me lišila
života kad sam osjetila sreću života.«
— Marija Terezija, kćeri, kćeri, znaš li ti da sam te
ja rodila?
— Na žalost, to je stvarnost, mama, ali ste u Času
strasti za svojim draguljima zaboravili na to.
LXVII
Svršio se i rat 1918. godine. Poslije rata nastalo novo
uređenje. Nova Država Hrvata, Srba i Slovenaca ostavila
je jedan dio zemlje veleposjednicima, a veći dio predan
je zemljoradnicima uz nisku pdštetu. Vlastelinima su ostav-
ljeni dvorci i zemlja oko njih, ali to nije bilo dosta da
bi zemlja mogla održavati dosadašnji način života poje-
dinih vlastelina. Razlog je bio taj što velika većina nije
19*
291
 bila navikla ni na kakav rad, osim nekoliko poznatih čas-
nih iznimaka.
Odmah poslije svršetka rata Marija Terezija prodala je
dvorac, zemlju i Sumu te za jedan dio novca kupila ve-
liku kuću na Marulićevu trgu. Tako se nastanila s majkom
u Zagrebu.
U travnju 1919. godine grofica je dobila obavijest od
Zagrebačkog suda da je na molbu tužitelja, a na zahtjev
Vrhovnog suda Hrvatske, bečki sud dostavio tužbu ovome
sudu na daljnji postupak protiv tužene.
Odluku suda primila je Marija Terezija. Bila je ra-
dosna što će nakon toliko godina pravda konačno izreći
sud njezinoj materi za zla djela koja je btla počinila. Bila
je uvjerena da će to porazno djelovati na majku, te je raz-
mišljala kako da joj saopći. »Čudna je ta žena, ta moja
majka. Sto je sve prošlo od njezina pada i priznanja.
Preko noći nestala je njezina opjevana ljepota, došlo je
priznanje da je ona majka ubica pa strašna smrt oca, pa
gubitak velikog dijela našega imanja, pa raspad austro-
ugarskog carstva. Sve ona shvaća i razumije, za sve nađe
opravdanja, sve zaboravlja, samo te bisere, taj nesretni
nakit, to ne može pregorjeli. Za njima žali i tuguje. Traži
na sve moguće načine i ispituje tko bi im vratio sjaj. Ve-
selim se da će sada bitt kažnjena jer ovi sudovi neće u
njoj gledati nekad moćnu groficu Herber, već običnu če-
domorku i krivca koji je sebi htio prisvojiti tuđe. Neka
joj sude. Kad osjeti kaznu i kad joj konačno oduzmu te
nesretne bisere, nadam se da će konačno osjetiti iskreno
kajanje. Stara sam već dosta i željela bih da i moje srce
može konačno osjetiti da mi se majka, makar pred smrt,
iskreno pokajala. Vjerovat ću joj tek kad počne oplakivati
svoja zla djela. Idem da joj kažem, samo me zanima, kako
će to primiti.« Tako je razmišljala o svojoj majci.
292
Našla je groficu kako stoji do prozora, te preko tan-
kih zastora gleda na Marulićev trg.
— Mama, došla sam vam nešto javiti.
— Mene više ništa ne može iznenaditi, već samo to
da mi javiš da je ponovo uspostavljen car u Beču, ili
da si otkrila onoga koji će vratiti sjaj mojim biserima.
Drugo za mene nije zanimljivo.
— O caru ne znam ništa, ali budite pripravni, morat
ćete ići uskoro na sud zbog bisera, a možda i zbog Ane
Marije. Kazna može biti strašna!
Grofica se okrene prema kćerki. Jedan je čas gledala,
ali će onda, na kćerkino iznenađenje, radosno i uzbuđeno:
— On me tuži! Sam će Ranko doći na sud! Je li tako,
Marija Terezija? Onaj Ranko doći će osobno na sud?
— Sigurno, mama. Ovdje piše da on sam to želi, zato
dolazi iz Amerike da bude prisutan, da vidi kako će vas
strogo osuditi. Sigurno želi da doživi tu sreću!
— No, konačno. Pa ipak sam i to dočekala. On će
doći! Sam Ranko hoće da mi oduzme bisere.
— Vi se, mama, možete ispričati da ste *labi, bolesni
i stari. Pošaljite bisere na sud, oni će vas svakako suditi,
te vam nije potrebno da se tamo s njim sastanete.
Grofica je postala sasma drugačija. Uspravila se, oštro
pogledala kćerku i strogo rekla:
— Ti to ne shvaćaš! Kako bi ti to mogla shvatiti? Zar
si luda da se ja ispričavam? Ja da ne idem na sud? Zar da
tebe slušam? Ja sam ga Čekala duge godine. Brojila sam
godine, mjesece, dane i noći. Strepila sam od groze i po
misli da ću umrijeti, a on neće doći. Sada, kada on dolazi,
zar da se sada ispričavam starošću? Kako me smiješ na
takvo što nagovarati? Dolazi on koji jedini zna tajnu kako
se njeguju biseri. Samo da mu se dolazak može požuriti!
Dok je to govorila, sva se zadihala od uzbuđenja.
293
 Udahne zraka, sjedne u stolac, te počne, nakon mnogo
godina, strogo ispitivati kćer, tonom koji ne dopušta pri-
govora.
— Marija Terezija!
— Govorite, mama!
— Kako mi stojimo s našim imetkom?
— Sto vas to sada najedanput zanima, mama? Znate
da je to već toliko godina moja briga. Sto se vi najedanput
za to brinete.
—Nisam te dosada pitala, ali sad hoću da znam.
Meni je to i te kako važno. Govori, Marija Terezija, sve
mi točno teci.
— Mama, što vam je najedanput?
Grofica poprimi ono svoje nakadašnje strogo držanje,
te poviče:
— Hoću da znam. Ja sam još živa grofica Herber.
Imanje koje je prodano bilo je moje. Silan je novac vraćen
od onog nespretnoga kneza. Još imamo palaču u Beču i
Pešti, te imanje u Mađarskoj. Zar ti misliš da ja ne znam
za sve to? Pa tu je još i silno zlato, pa briljanti, rubini,
safiri, mnogo srebra!
Marija Terezija postala je, začudo, pokorna pred stro-
gom majkom, te joj je sve u tančine razlagala, a grofica
je Šutjela i računala, te će na koncu kao udobrovoljena:
— Dobro si uradila što si gotovinu uložila u zlato.
Kažeš da je sanduk dragocjenosti tako težak da ga najveći
čovjek ne bi mogao podignuti?
— Ne bi, mama, ali samo o tome treba Šutjeti. Danas
su nove vlasti, nema više Austro-Ugarske.
— Neka je vlast koja mu drago. Ono Što je moje,
ostaje moje. To' nije zemlja koja donosi plodove i hrani
čovječanstvo, to je zlato, mrtvo zlato. Čuvaj ga, Marija
Terezija, i drži mi ga u pripravnosti. A sada me ostavi
294
nasamo, da se malo smirim, jer se u meni opet javila nova
nada.
Marija Terezija nije se mogla snaći. Grofica još doda:
— Ovdje sam kao u kavezu. Nemam dosta zraka ni
zelenila.
— Budite strpljivi, mama. Čim se prilike srede, poći
ćemo nekamo na ladanje!
— Ne, sada ne, a možda još dugo ne. Sve će ovisiti
o tome kako će odlučiti taj Ranko. Ja, ubica, čekam njega
s velikom strpljivošću.
Marija Terezija napusti majku kimajući glavom jer
nije mogla shvatiti da je to njezina majka kojoj je bilo
svejedno tolike godine i koja se dala voditi od nje i bila
sa svima bezvoljna. A sada je ta starica najedanput zau-
zela stav stroge gospodarice kakva je bila nekad.
LXVIII
Početkom travnja 1919. prema Šibeniku ponosno je
plovila velika bijela jahta Ranka Petričića. Kapetan jahte
usporio je brzinu vožnje tako da je jahta lagano doklizila
do luke, a još polaganije ušla u luku.
Bilo je oko deset sati prije podne. Toplo proljetno
sunce obasjavalo je jahtu i more oko nje. Kako je jahta
dolazila bliže obali, to su se sve više opažale brojne osobe
na palubi. U pristaništu luke skupilo se gotovo cijelo pu-
čanstvo Šibenika, s gradskim načelnikom na čelu, da do-
čeka dobrotvora i sina svog rodnog kraja.
Svećanost bi bila još veća da Šibenik nisu okupirali
Talijani koji su ga htjeli silom pripojiti Italiji. Kad su mi-
nuli svečani pozdravi, gradski načelnik pozove Ranka i
295
 njegove da odsjednu u gradskoj kući gdje je za njih sve
spremno da budu gosti grada.
Ranko se zahvalio na srdačnom dočeku, ali je odgo-
vorio:
— Sada idem sa svojim starim roditeljima do naše
rodne kuće.
Kuća je ostala, po Rankovoj želji, naoko ista, ali je
unutra dao sve udobno urediti. Starce Luču i Lovra oblile
su suze kad su se približili svom starom domu. Nekoliko
su puta stali, te se osvrtali na sve strane, plačući od sreće
što se opet vraćaju u svoj rodni kraj i u svoju kućicu.
Lovro uzdahne i reče:
— Sad bih mogao mirno i lagano umrijeti jer su mi
oči ponovo ugledale rodni dom, te naše lijepo i modro
hrvatsko more.
Luče je brisala suze i kroz plač je govorila:
— Bilo nam je lijepo i u tuđem svijetu, dobro da ne
može biti bolje i udobnije, ali ovdje u rodnom kraju sunce
ljepše šija, ugodnije grije, a srce, koje je ovdje počelo ku
cati, tu brže i ljepše kuca. Ovamo sam žudjela doći i že
ljela da mu ovdje bude i posljednji kucaj. Tu neka
se smire srce i duša, u ovoj dragoj hrvatskoj zemlji mimo
neka počiva moje tijelo.
Ranko se samo kratko vrijeme zadržao u kući. Odve-
zao se na grob da posjeti počivalište svoje ljubljene žene.
Nekoliko puta opominjao ga je stari kum, profesor
Zvonarević", ali se Ranko nije mogao rastati od groba, sve
dok nisu po njega došli neki gradski oci. Trebalo je po-
žuriti jer je cijelo gradsko zastupstvo bilo na okupu na
svečanom ručku koji je priređen u Čast Rankova dolaska.
Sav skršen, Ranko je ostao u svom rodnom mjestu.
Darivao je svakoga za koga je samo slutio da bi mogao
biti od potrebe. Odvjetnik doktor Horvatić uputio ga je
296
u stvar njegova procesa. Svoje roditelje ostavio je, po nji-
hovoj želji, u njihovoj rodnoj kućici, a on je s profesorom
Zvonarevićem i doktorom Horvatićem krenuo prema Ri-
jeci, u namjeri da otputuje u Zagreb, te da putem iskrca
svoje zadrugare na Krku i u okolici Crikvenice.
Već oko polovice svibnja Ranko je prispio u Zagreb,
te odmah s profesorom Zvonarevićem i doktorom Hor-
vatićem posjetio svoga odvjetnika, jer je bio vrlo znati-
željan kad će se održati rasprava na sudu.
Doktor Verkić je odgovorio da je rasprava bila odre-
đena za 20. svibnja. Ali je grofičin branitelj, doktor Bar-
čić\ uspio da se rasprava odgodi dok ne stigne izvještaj od
suda iz Zadra.
Nije bilo druge već je Ranko morao čekati na dono-
šenje nove odluke za održavanje rasprave. Nastanio se
u Zagrebu u najboljem hotelu. Nekoliko je dana bio s
njim u društvu i doktor Horvatić, ali se stari Primorac
žurio natrag na lijepi sunčani Jadran koji je u to doba
godine najljepši i najugodniji.
Čekajući dan suđenja, Ranko je razgledavao Zagreb
i njegove znamenitosti. Njegov stari kum profesor Zvona-
rević bio mu je tumač jer je poznavao svaku znamenitost
glavnog grada Hrvatske.
Jednoga dana prolazili su Ilicom, te razgledavali izloge
koji su bili puni zlata i nakita ukrašenog velikim dragu-
ljima.
Ranku je osobito udario u oči starinski nakit ukrašen
i označen raznim grbovima i krunama, među kojima je bilo
barunskih, grofovskih, a nekoliko i kneževsko-kraljevskih.
Upozoren na to, profesor Zvonarević mu reče:
— Moj stari prijatelj draguljar umro je prije dvije
godine, ali sam se upoznao i s ovim mladim draguljarem.
Dođi sa mnom da malo porazgovorimo i propitamo se.
297
 Vremena imamo, pa možda što zanimljivo doznamo.
Mladi draguljar susretljivo pozdravi profesora Zvo-
narevića, ali je još veću pažnju posvetio Ranku za koga je
čuo po pričanju profesorovu. Premda ga još nije vidio,
odmah je, kao dobar trgovac, naslutio da je to taj hrvatski
povratnik iz Amerike, koji je imao takve silne uspjehe
s Petrinovićem.
Pronicljivi draguljar nije nikakvom robom nudio Ranka,
već mu je nenametljivo pokazivao pojedine dragocjenosti, te
mu tumačio i pričao podrijetlo pojedinog nakita. Premda
je Ranko bio vrlo imućan, u dragocjenosti se nije
razumio jer nije imao prilike da ih za koga kupuje. Ranko je
upravo pregledavao jednu zlatnu kutiju ukrašenu carskom
krunom, a profesor Zvonarević reče draguljaru:
— Moram vam priznati da ste me osvojili od prvog
susreta, ali vas molim, mladi gospodine, da mi ne zamje
rite ako vas upitam otkuda vam toliki novac da ste od
jednom mogli nakupovati tolike brojne i vrijedne dragulje.
— Vidite, dragi gospodine profesore, to je moje umi
jeće i sreća, a vjerujem, i moj veliki uspjeh. Ali ni jedan
od svih ovih brojnih dragulja, od kojih pojedini vrijedi
i malu kuću u Zagrebu, vi ćete se čuditi, nije moje vlas
ništvo, te u to nisam uložio ni dinara.
— To i mene silno zanima — uđe u razgovor i Ranko
— premda sam pravnik, ali sam više privrednik.
— Vrlo jednostavno, gospodine Petričiću. Svaki rat
nosi za sobom raznovrsne trzavice i posljedice. Tako je
i poslije ovoga rata nastalo novo uređenje, a vlast i gospo
darstvo države preuzeli su novi ljudi. Velika većina imuć
nih veleposjednika bili su čvrsto politički vezani uz pri
jatelje austrijskog cara, kome su bili svojom odanoSću
najčvršći stup,
298
— Poznato je to i meni, ali govorite samo dalje, vrlo
me zanima — reče Ranko.
— Raspadom Austro-Ugarske razišli su se posvuda
nosioci prijestola, a najviše ih je došlo ovamo u Hrvatsku.
— Vjerujte mi da to ne razumijem. Zašto baš u
Hrvatsku?
— Znam da ne shvaćate odmah, ali ako malo razmo
trite, onda ćete uvidjeti da su dobro izabrali. Hrvatska ima
prekrasan položaj, tu se ukrštavaju ceste za sve suhozemne
države, a još je tu i more koje nas veže sa cijelim svijetom.
Privukla ih je naša hrvatska dobrodušnost, naša tisuću-
godišnja kultura, a mislim i blagostanje i prirodno bogat
stvo Hrvatske. Premda u Hrvatskoj nije političko središte
cijele zemlje, želim vam naglasiti da je naš Zagreb kul
turno i privredno srediste nove države, te sam čvrsto uvje
ren da će kao takav i nadalje ostati.
Drago mi je to čuti jer sam uvijek u Americi nagla-
šavao svoje hrvatstvo, pa ću takav i umrijeti.
Radujem se, gospodine Petričiću, tako i treba, a u
tuđem svijetu nama je naročito potrebna hrvatska riječ.
Ali, mi smo se odalečili od predmeta što ste me pitali.
— Da, ovo vaše razlaganje vrlo je zanimljivo, ali
mene zanima vas brzi uspon, te, kako je napomenuo moj
kum, zavisnost drugih draguljara od vas. Cesto se događa
da vam netko donese sreću i preko svoje volje, to jest
kad bez potrebe govori o vama.
— Tako su i moje kolege o meni mnogo govorile kada
se radilo o nekim biserima. Sreća me je poslužila, jer me
je jedna vrlo imućna gospođa upitala da li se razumijem
koji su biseri pravi. To mi je vrlo dobro poznato jer sam
baš tu struku imao prilike dobro upoznati u inozemstvu.
Bio sam, naime, putnik jedne velike tvrtke koja je trgo
vala najviše biserima, prirodnim i japanskim. Gospođa je
299
skinula bisere, te mi ih pružila. Pogledio sam bisere i
rekao vlasnici: »Vaši su biseri prirodni i pravi, ali su stari
možda i dvije stotine godina.« — »Da, može biti«, reče i
gospodin, »gotovo su tako dugo u našoj obitelji.« —
»Starost biserima ne smeta, ali držim da im ne posveću-
jete dovoljno pažnje, to jest ne spremate ih na pravo mje-
sto.« Oboje su me pogledali, a gospodin primijeti: »Va-
rate se, mladi gospodine, ja vrlo dobro znam da oni pred-
stavljaju veliku vrijednost, i kada ih moja gospoda ne nosi,
oni su uvijek spremljeni u mojoj blagajni.« — »To sam
tako i mislio! To sam vam htio i reći, dugo ste ih držali
položene u blagajni bez ikakve zaštite, na hladnom že-
ljezu.« — »Da, stavljao sam ih u pretinac sigurnosti s dru-
gim nakitom.« — »Tačno sam tako predmnijevao, jer za-
mjećujem da vam se opaža na više zrna bisera bljedilo, a
to dolazi od hladnog željeza.« Gospodin i gospođa po-
gledavaju bisere, pa mene, te nakon toga gospoda upita:
»Kako je to moguće?« — »Može se dogoditi jer je biser
tvorevina živih bisernica, njihov rasipani plod koji se sa-
kuplja u zrnca raznoga oblika. A najvredniji je okrugli
biser jer je najrjeđi i najljepši. Narod kaže da biser živi!
Da, i ja se tome priključujem. Biseri su plod živoga bića,
oni žive i treba im hrana. Dokazano je da svaki metal u
zajednici s biserima njih usmrćuje i zbog toga se vrlo
skupocjeni biseri nižu na običan tanki konac koji ih štiti
od smrti jer je gibljiv, a biser na ljudskom tijelu može
crpsti potrebnu hranu.« — »Zar će moji biseri umrijeti?«
upita me gospođa preplašeno. — »Tako brzo oni ne
umiru. Ali sada vaše bisere prokuhajte u maslacu, onda
ih operite toplim mlijekom, te ih nosite na tijelu danju i
noću, da bi dobili potrebnu toplinu. Nosite ih nekoliko
dana, a kada ili spremate u blagajnu, lijepo ih toplo za-
motajte da se ne dotiču željeza. Nemojte ih puštati da
300
predugo gladuju, nego ih opet stavite na tijelo.« — >Zar
je to uistinu potrebno?« — »Ne mislim da to mora biti
često, ali nije dobro da stoje nekoliko godina. Svakako im
treba dati hrane, da zadrže svoj lijepi sjaj, a po tome i
svoju vrijednost.« Dok sam ja gospođi tumačio o biserima,
gospodin je izvadio iz džepa krasnu narukvicu koja se
mogla rastaviti, te služiti i kao pribadača. Ja sam se divio
prekrasnom predmetu, te sam, i ne pitajući vlasnika, uzeo
povećalo i mjerilo za briljante. Rekao sam: »Vrlo lijepo
kamenje, predmet je prekrasan, vrlo se lako prodaje, a
predstavlja vrijednost od osamdeset tisuća dinara.« Ja sam
to namjerice tako govorio jer sam predmnijevao da bi oni
to sigurno prodali, budući da sam znao da nekadašnji
vlastelini ili, kako ih mi nazivamo, propali aristokrati žive
od prodaje sačuvanih pokretnina. Nisam ih mogao upitati
žele li narukvicu prodati jer bi to izgledalo vrlo nepri-
stojno, a mogao bih ih i povrijediti. A nisam imao ni
sredstava da sam kupim narukvicu. »Niste li se vi, mladi
gospodine, zabunili u procjeni naše narukvice?« Ja sam
mu sigurno odgovorio: »Ne, sigurno nisam, jer poznajem
vrlo dobro vrijednost dragulja. Cijenim i lijepi rad toga
predmeta. Mogao bih ga vrlo lako prodati kada bi taj
predmet uopće bio na prodaju! Ali ja nemam za tako vri-
jedan predmet novaca, jer sam tek početnik.« Gospodin i
gospođa su me gledali, a ja, na sreću, dodam sigurnim
glasom: »Premda sigurno znam kupce koji takve stvari
kupuju.« Gospodin upita gospođu stranim jezikom što ona
misli o tako visokoj procjeni, te nadoda: »Lako on visoko
cijeni kada nema novaca da to otkupi.« Ja sam prilično
dobro vladao tim jezikom, te dodam, opet na sreću:
»Onoliko koliko sam vam procijenio predmet vrijedi, ne
odstupam od svoje procjene. Nemam novaca da ga odmah
platim, ali ako mi predmet povjerite, ja ću vam ga u roku
301
od dva dana sigurno prodati.« Oni su se kolebali, a ja
primijetim: »Tako se radi u tuđem svijetu. Zašto svoje
stvari prodavati u bescjenje, samo zato da se odmah do-
bije gotov novac? Bolje je dva-tri dana pričekati, pa pro-
dati svoj predmet po najvišoj cijeni. Evo, na primjer,
ja bih bio samo posrednik između vas kao prodavaoca i
kupca, dobio bih utvrđeni postotak i bili bismo zadovoljni
sve troje, a najbolje biste prošli vi kao prodavač.« Još
sam jedanput dodao i naglasio: »Tako se prodaje nakit
od velike vrijednosti u stranim zemljama. Meni je to dobro
poznato.« Taj gospodim predao mi je predmet s riječima:
»Pridobili ste me, stekao sam puno povjerenje u vaše
znanje, a vjerujem, i u poštenje.« JoŠ istog dana u mom ma-
lom siromašnom izlogu bila je izložena narukvica. Točno
sam opisao pojedine briljante, način brušenja i izradu
predmeta, a Što je bila najveća senzacija, ispisao sam na
predmetu i cijenu od osamdeset tisuća dinara. Grupe ljudi
stajale su pred mojim malim izlogom, jer nije bio običaj
da bi draguljari ispisivali cijene na tako velike premete.
Meni je to donijelo uspjeha, jer sam na taj način pokazao
prodavaču da prodajem njegov predmet onako kako je
ugovoreno, jedino Što uračunavam svoj uobičajeni posto-
tak. Kako je bilo božično vrijeme, vrlo sam mnogo
prodao, lijepo zaslužio, te dan za danom sve više imao
kupaca, a još više prodavača. Zbog korektnog postupka
došao sam toliko na glas da imam već mnogo prodavalaca
iz inozemstva, što možete prosuditi i po ovoj zlatnoj ku-
tiji koju mi je na prodaju donijela unuka nekad moćnog
kralja.
— Previše dugo smo vas zadržali — reče Ranko —
ali mi nije žao, a vjerujem da neće biti ni vama krivo.
Lijepo ste tumačili o biserima, uvidio sam da se u to
dobro razumijete, pa bi vas molio budite moj stručnjak na
302
sudu. Ja imam jedan spor, pa kako sa moji protivnici
opaki, mogli bi mi podmetnuti patvorene bisere!
— Vrlo rado pristajem, te budite uvjereni da vam
neće moći dati krive bisere za prave.
Profesor Zvonaiević i Ranko napustili su radnju, obe-
ćavši da će opet uskoro doći da obavijeste draguljara kad
će biti dan rasprave.
Za nekoliko dana poslan je od suda poziv mladom
draguljaru da bude vještak u parnici PetriČića protiv gro-
fice Herber.
— Želim — reče jednog dana profesor Zvonarević
Ranku — da vidiš veliku i znamenitu radnju koja je bila
na visini, ali sada više ne napreduje. Tu ćemo doznati
je li još živa Zorka Klarić". Svako zagrebačko dijete zna
gdje je vila gospođe Zorke, a časnik Kinzel davno je umro,
mislim od upale pluća. Duševno je bio ozdravio, te je bio
sav izvan sebe kada je shvatio sve grozote. Svaki je dan
išao na grob svoje nekadašnje zaručnice, pa se smatra da
je upravo želio da se razboli i umre. Sve mi je to pričala
njegova sestra, podiže mu spomenik i prodaje njegov nakit
da plati troškove.
Drugog dana profesor Zvonarević potražio je svoga
znanca, sada već umirovljenog direktora gimnazije, koji
je s pomoću Zorke Klarić dobio položaj ravnatelja.
— Znam sve, znam, dragi kolega, kako da ne pratim
kroz život svoju jedinu dobrotvorku. Od onoga dana kako
smo je vidjeli u kazalištu, živjela je ona tim raskošnim
životom još sedam godina. Mene je njezin prijatelj doktor
Švarić poslao do nje nekoliko dana nakon našeg poznan
stva. Primila me lijepo. Da, to neću nikad zaboraviti. Ja
sam joj iskreno rekao sve svoje jade. Ona me saslušala
i rekla: »Gospodine profesore, kad biste trebali što drugo
za život, mogla bih vam odmah pomoći. Ali da vas ime-
303
nuju ravnateljem gimnazije, to je samo zato da se zadovolji
vaš osobni prestiž, a takav zagovor meni nije drag.« —
»Pomozite mi, draga gospodo, ja sam se mnogo seljakao.
Prošao sam sva mjesta Hrvatske gdje se nalazi gimnazija.«
Što da vam duljim, za mjesec dana imenovan sam
ravnateljem, pa sam kao takav prije nekoliko godina i
umirovljen. Oprostite, ja sam se raspričao o sebi, a vas to ne
zanima. No sad ću vam pričati o gospođici Zorki. Moram
vam unaprijed reći da sam k njoj išao sa svojom ženom da joj
zahvalimo. To se njoj svidjelo, pa smo se sprijateljili, a ona
je zavoljela moje kćerke, te ih obilno pomagala i bogato
nadarila kad su se udavale. Kad se u svojoj kočiji kamo
vozila, više bi puta svratila do nas. Pozivali smo je k nama, i
ona se priljubila uz nas, te je Češće znala reci: »Kod vas mi
je tako ugodno i toplo, osjećam se kao nekad u domu svojih
siromašnih roditelja.« Kad je bila na vrhuncu svoje moći i
bogatstva, a bila je joS vrlo lijepa jer je imala nešto preko
trideset godina, do-51a je do mene, te će mi sva zdvojna:
»Dragi ravnatelju, snage su mi popustile, pritisni me
bogatstvo j dragulji za kojima sam čeznula i zbog kojih
sam prodala svoje tijelo. Recite mi, ima li meni izlaza
iz ovog gliba? Mogu li se oprati od prljavštine u kojoj
živim već toliko godina?« — »Draga Zorka, ja sam
prema vama slab i nemoćan, ja u vama gledam lijepu
imućnu mladu ženu, a u prvom redu svoga dobrotvora.«
— »Sve to odbacite, dragi profesore, pa gledajte pred so-
bom jednu nesretnu ženu koju su toliko očarali dragulji da
nije htjela ništa Ćuti, niti išta drugo vidjeti već samo njihov
čar, ljepotu i, uz njih, raskošan život. Ovi su me dragulji
zaveli, te sam živjela samo za njihove čari i za raskošan
Život, u kojemu sam imala mogućnosti da se domognem
golema blaga. Ja sam sad vrlo imućna žena, 304
te sam dosada živjela u toj omami. Ali više ne mogu.
Boli me, tišti me to. Jučer se probudila moja uspavana
savjest.« — »Nemojte tako, Zorka! Vi ste, istina, živjeli
nedopuštenim životom, ali ste uvijek bila dobar i plemenit
stvor.« — »Nije dobar Čovjek onaj koji čini dobro
drugima, pomaže ih u nevolji i daje im sredstva, a ta je
sredstva stekao na taj način Sto je prodavao svoje tijelo.
Ružno je to od mene, i kad su mi govorili da činim krivo
mojim milima i dragima, ja sam se na sve molbe oglušila i
ostala sam gluha i slijepa tolike godine. Tolike godine
nisam vidjela svoju majku, svoga oca ni svoju braću. Ja
sam se na njih razljutila jer su mi uvijek vraćali darove
koje sam im slala. Jučer sam pošl« da se provozam, te
kao za napast kažem kočijašu neka skrene na Kraljevac.
Dođem do šume, te na izlazu vidim jednu ženu kako nosi
breme drva. Kad je kočija došla bliže, ja sam u toj ženi
prepoznala svoju majku. Zaviknem joj: .Majko!' Ona se
trgne na moj glas, a breme je povuče, te se sruši na zemlju.
Dala sam nalog kočijašu da odmah stane. Htjela sam po-
moći majci, ali ona povikne: ,Ne dolazi mi blizu. Uprljat
ćeš me ako me se dotakne!.' Ostala sam kao skamenjena,
te sam tako stajala neko vrijeme uz svoju mamu koja me
strogo promatrala, te bila spremna da se brani ako bili
joj prišla bliže. Kao da je pao iz oblaka, kraj nas se stvorio
onaj na koga nisam prestala nikad misliti. Bio je udaljen
nekoliko koraka od mene. Nisam ga vidjela od onoga dana
kad me htio ubiti pred mojom vilom. Bio je još ljepši i
muževniji. Zadrhtala sam jer sam vjerovala da će navaliti
na mene. Gledao me neko vrijeme, te mi s mnogo čuvstva i
topline u glasu reče: ,Ah, Zorka, Zorka, Zorka, još si u
kalu! Zar se nisi zasitila sjaja i raskoši? Bježi, nesretnice,
da ne okužiš ovaj zrak!' Ovih nekoliko rijeci tako je
potreslo i dirnulo mene, okorjelu grešnicu, tako
20 Dragulji 1 ttrami II
305
 me raznježilo da sam, plačući i teturajući, došla do kočije i
u plaču i boli dovezla se kući. Moj otmjeni stan postao
mi je od onoga časa mrzak, a moji dragulji, koje sam obo-
žavala, izdadoše me. Uzela sam svoje najljepše i najmilije
dragulje, pogledala sam ih, ali njihova čarobnog sjaja od-
jednom je nestalo. Ja sam u tom bljesku vidjela samo
suze, gledala sam ostarjelo lice svoje majke, vidjela sam
u svakom bljesku lijepu muževnu spodobu moga Ivice.
Moga obožavanja i strasti za draguljima odjedanput je
nestalo. Opet se probudila stara ljubav i zavladala cijelim
mojim bićem. Ja čeznem za čovjekom koga sam zbog sjaja
i raskoši hladnokrvno napustila. Sramim se, kajem se, sti-
dim se sama pred sobom. Sto da radim profesore? Budite
pedagog, dajte mi savjeta! Recite mi iskreno i otvoreno:
Zar ne da sam ja pravedno kažnjena zbog svoje pohlepe
za blagom i raskoši, zbog Života kojim sam bez grižnje
savjesti živjela tolike godine?« Tako mi je govorila Zorka.
— Veoma me zanima, dragi kolega, što ste joj rekli
i kakav ste joj dali savjet?
— Bio sam kukavan. Nisam je mogao gledati kao
jednu običnu djevojku, onako pravo da se izrazim, kao
jednu bludnicu. Ja sam, htio ili ne htio, u njoj gledao samo
lijepu ženu, moćnu, uplivnu, bogatu, svqga dobrotvora, te
kroz mnogo godina i prijatelja moje obitelji. Rekao sam
joj nakon dugog razmišljanja: »U prvom redu, vi ste pod
dojmom susreta sa svojom majkom, te sa čovjekom koga
ste nekoć ljubili.« — >Ne samo nekoć, ja ga nikako nisam
prestala voljeti i uvijek sam mislila na njega. Ja sam dobro
znala da moji roditelji stanuju u Kraljevcu, pa vje
rujem da je to sudbonosno da sam dala nalog kočijašu da
skrene onamo. Molim vas, recite mi bez ustručavanja što
da uradim, ja sebe poznajem. Više živjeti ovako ne mogu,
a sada i neću.« Sabrao sam snage, te joj rekoh: »Treba
306
se zamisliti u riječi ,ne mogu'. Ali o vašoj odlučnoj riječi
,neću' može se raspravljati. Zbog toga evo vam savjeta:
.Razdijelite sve svoje siromašnima i slijedite svoje osje-
ćaje.' Budite jaki, Zorka, te odbacite bez žaljenja bogat-
stvo, sjaj, raskoš, udobnost i dajte svoje dragulje siroma-
sima.« Ustala je, te će na odlasku: »Ja vas shvaćam, pro-
fesore. Odbacit ću sve, a onda ću, kao siromašna i bijedna
pokajnica, moliti, kucati da mi se smiluju oni koje sam
nekad napustila. Pravo ste mi savjetovali. Sto ja značim
za svijet kome je svejedno da li sam Zorka Klarić, pro-
davačica, ili tobožnja gospođa Zorka, bogatašica, koja je
obučena u svilu i vozi se svuda u vlastitoj kočiji, koja
stanuje u vlastitoj i raskošno namještenoj vili, ima brojnu
poslugu, posjeduje najljepše i najdragocjenije dragulje u
Hrvatskoj.« Bila je lijepa dok mi je to govorila. U lijepim
očima gorio je žar odlučnosti, a na lijepom licu opažalo se
smirenje. Pružila mi je svoju lijepu njegovanu ruku, bla-
ženo, dapače sretno i zadovoljno se nasmiješila, te mi
rekla: »Zbogom, dragi profesore, do viđenja!«
Tri dana nakon toga izašla je u novinama vijest da
se u vili Zorke Klarić prodaje sve na dražbi. Mnogo je
toga nabrojeno u novinama: namještaj, kočija, konji, ha-
ljine, ćilimovi, slike, te naročito lijep dragocjeni nakit. Po
želji Zorke Klarić, nikome se nije smjelo prodati sve na-
jedanput, već su se smjeli prodavati samo pojedini pred-
meti. U Zagrebu je nastalo zaprepaštenje i čuđenje, jer je
na kraju Članka pisalo: »Svega toga sjaja i raskoši odriče
se dobrovoljno Zorka Klarić, a sav utržak od prodanih
stvari neka se puiem dobrovoljnih društava podijeli siro-
masima.« Prodaju i raspodjelu novaca vršio je doktor
švaric", predsjednik »Društva čovječnosti«. Silno mnoštvo
ljudi prisustvovalo je dražbi imetka najraskošnije žene
Zagreba. Većina je došla iz znatiželje da vidi tolike drago-
"** 307
 cjenosti, a osobito slike među kojima je bilo i nekoliko
slika poznatih svjetskih umjetnika. Ove slike privukle su
mnoge ljubitelje iz Beča, Pariza, Rima, Berlina i Londona.
Za mjesec dana sve je bilo prodano, a utržak je bio ogro-
man. Mnogi su željeli imati stvari žene iz polusvijeta koju
su poznavali iz viđenja. Ponajviše zbog njezine upadljive
ljepote, neobično otmjenoga i skupocjenoga odijevanja,
njezine krasne kočije i još ljepših crnih konja, te njezine
smjelosti da stalno nosi skupocjene dragulje.
— Veseiim se da sam i takvo nešto Čuo jer imam
mnogo iskustva da žena, kada je zarobe raskoš i dragulji,
ostaje njihov vječni ali dragovoljni rob.
— Ja se slažem s vama premda nemam iskustva jer
sam kao profesor jmao vječnu borbu za život.
— Molim vas, dragi kolega, ispričajte nam Zorkin
svršetak. Moj prijatelj poznaje je samo po mome pričanju,
ali još odonda dok je bila prodavačica.
— Kako je nekoliko godina živjela u izobilju, a kako
ste mogli zaključiti po umjetninama i slikama, koje je
skupila u svome stanu, morala je imati i umjetničkog
ukusa, te kako je, osim toga, naučila i nekoliko stranih
jezika, otišla je u Beč i uposlila se u trgovini umjetnina.
Njezin prijatelj doktor Švarić, koji ju je i odgojio te učinio
od nje da nije ostala samo ovisna Ijubovca Biberova,
stalno se i dalje brinuo o njoj. On je njezinom Ivici stavio
do znanja da je Zorka sve to učinila zato što ga nije
mogla zaboravili. Budući da ovaj nije bio oženjen, otputo
vao je u Beč i vratio se sa Zorkom. Zorka i Ivica Žive već
nekoliko godina zajedno u slozi i ljubavi, ali čednim i
skromnim životom. Na dan kada je kumovao Četvrtom
djetetu, a to je bio sin, doktor Svarić reče Zorki i Ivici
s nekim strahom: »Molim da svaku moju riječ uzmete
ozbiljno. Ja sam star i bolestan, pa vam to moram reći.
308
Po vašoj sam želji, draga kumo Zorka, prodao sve i podi-
jelio sirotinji. Promatram vaš život već deset godina, te
vam se divim kako čedno, može se reći oskudno, živite
sa svojom djecom. Prodao sam sve što sam znao i Što je
bilo, ali je ostalo ono Sto vi niste znali ili niste na to po-
mišljali, a to su vaši udjeb' u poduzećima koja su onda
bila na rubu propasti. Kroz ovih deset godina poduzeća
su se tako podigla da su dala veliku dobit, tako da je
upravo ogromna svota na vašem imenu.« Zorka je odmah
bez razmišljanja odgovorila: »Neću ništa, kume, neka sve
ostane poduzećima jer to nije moja zasluga, pa tako ni
moja zarada.« — »Baš zbog toga, moja Zorka, prepusti
meni da ja o tome odlučim«, reče njezin muž, »ono što si
bila ne da se ni siromaštvom izbrisati. Ti si bila pošla po
zlu, ali si se pokajala i na pravi put vratila. Kroz deset
godina nisi se ni časa za to pokajala. Unatoč tom svom
padu, pokazala si se velikom dobrotvorkom i, da te onako
pučki nazovem, bila si neka vrsta plemenite kradljivke.
Uzimala si od bogatih i davala siromašnima. Budući da
ove uloge nisi ukrala, niti zaradila svojim tijelom, prepusti
meni i kumu Švariću odluku o tome.« S vremenom je Ivica
Matić" postao cijenjeni tvorničar, ali nitko njega ne
spominje. Kada se zimi dijele drva i mast, onda se može
Čuti od starijih i mlađih: »Bog neka dugo pozivi nasu
Zorku, kakva bila da bila, dobra je ostala za nas.« Svatko
zna za Zorkinu kuću, ali se ona nigdje ne pojavljuje, već
živi za svoju djecu. Evo, to vam je povijest o jednoj Ženi
koju su zarobili dragulji i raskošan život, ali jedina se
osvijestila i odbacila sav taj Čarobni nakit od sebe.
— Nemojte gledati tako cmo, dragi gospodine.
— Prinuđen sam na to iz svoga žalosnog iskustva.
Ranko je ukratko upoznao profesora Ljubica o svom
žalosnom i nesretnom događaju.
309
 LXIX
Nekoliko dana nakon toga Ranko je posjetio svog
novog znanca draguljara. Ovaj mu je pokazao rijetko li-
jepu bisernu ogrlicu. Ranka nije toliko zanimao nakit,
ali biseri su privukli njegovu pažnju, zbog toga jer se
nadao da će za kratko vrijeme sigurno posjedovati mnogo
ljepši niz bisera.
Često je Ranko svraćao do draguljara da vidi da li je
ovaj prodao bisernu ogrlicu koja je stala milijun i pol di-
nara, što je bila ogromna svota.
Jednoga dana došao je draguljaru javiti da će rasprava
biti tek dvadesetog rujna. Ranko je bio silno ogorčen na
sporost suda, ali ga je predsjednik suda umirio, rekavši
mu da je za njega mnogo bolje da se svi spisi pribave iz
Beča, tako da je isključena svaka mogućnost da bi se
rasprava mogla odgoditi.
Ranko je odlučio da sa svojom jahtom prođe po cije-
lom Jadranu, a naročito se želio zabaviti vađenjem biser-
nica kod Zlarina. Prije nego što se zaputio na more svratio
je do draguljara i tu je naišao na zanimljiv prizor.
Tu je zatekao staru Ženu, vlasnicu biserne ogrlice, te
drugu, mladu i lijepu visoku ženu, koja je bila kupac, a
s njom je bio i njezin suprug, mnogo stariji u godinama,
ali poznati i vrlo bogati tvomičar tkanina, Poljak Kreiskv
iz Lodza.
Stara je gospođa znatno snizila cijenu bisera, a mlada
ih je stavila na vrat, te se svaki čas pogledavala u ogle-
dalu i govorila:
— Dugo već želim bisere ovakve boje. Zar ne, go-
spođo, da mi lijepo pristaju uz moju crnu kosu? A moju
tamnu put kao da miluju ovi prekrasni biseri!
Ranko je stao kraj draguljara, te promatrao mladu
ženu koja je svojom ljepotom i umiljatošću očarala staru
gospođu, vlasnicu bisera. Draguljar je pokazao veliki inte-
res za prodaju bisera jer je znao da će dobiti vrlo veliku
proviziju.
Suprug lijepe gospođe jedino je primijetio da je cijena
previsoka, ali se ispričavao:
— Vjerujem vama kad vi, kao stručnjak, tvrdite da to
vrijedi i više, ali je svota ogromna, pa bih još želio da
malo promislim prije nego što se odlučim na tako velik
izdatak!
Mlade žene bogatih starih muževa većinom su lako-
mislene, te nisu upućene u pravu vrijednost novca, a tako
je bilo i kod gospođe Kreiskv. Ona pristupi bliže suprugu
i reče:
— Kupi mi još samo te bisere, dragi. Znam tebe i
tvoje sposobnosti. Ti ćeš lako nabaviti novaca. Znaš ko
liko smo već posvuda gledali bisere. U Varšavi, Pragu,
Beču, Parizu i Rimu, ali smo se uvijek bojali da to nisu
umjetno njegovani japanski biseri. Ovdje je jedinstvena
prilika da ih kupujemo od same vlasnice koja ih je dobila
prije nego što se uopće čulo za umjetne uzgajane bisere.
Jedan umiljati pogled, te dodir nježnog finog čipkastog
rupčića, kojim je obrisala znoj s muževljeva čela, učinilo je
svoje. Tvorničar je pristao na kupnju bisera i na cijenu,
jer je vlasnica pokazala list kojim su joj, uz grofovski na-
slov, bili darovani i biseri. Taj list bio je pisan rukom
jednog kralja.
Gospođa Kreiskv bila je oduševljena, a i njezin sup-
rug smješkao se svojoj radosnoj supruzi koja je govorila:
— Kupio si mi mnogo darova, ali ni jedan me ne ve
seli kao ovi biseri. Ah, kako sam radosna! Ja ne mogu
sama sebi protumačiti kakvo veselje i radost struji cijelim
mojim bićem.
310 311
 Stara gospođa promatrala je dosta dugo radost go-
spođe Kreiskv. Na njoj se vidjelo da se koleba. Još više se
uozbilji, a onda reče u sebi: »Pa ipak, reći ću! Da, mo-
ram. Reći ću, pa zbilo se i ono najgore, da ne prodam
bisere!« Onda će naglas:
— Prije nego što se sasma odlučite, moram vam reći,
drago dijete, dopustite da vas tako nazovem, nešto o tim
biserima. Ja sam bila nekad mlada i lijepa, te toliko luda
da sam sama sebe uvjeravala da ću možda postati kralji
com. Cim sam primila te bisere, preokrenula se moja
sreća. Morala sam se povući iz prijestolnice i udati za
muža koga nisam do tada nikada vidjela. Cijeli sam Ži
vot trpjela! Doznavši porijeklo ovih bisera, doznala sam
i to da su bili vlasništvo nesretne milosnice, koja je bila
sretna da ih je mogla prodati.
— Ništa mene to ne smeta, ja nisam praznovjerna.
Meni se sviđaju, prekrasni su, a sada me još više privlače
da ih posjedujem jer vjerujem da ću i dalje ostati sretna
i zadovoljna.
Stara je gospođa dobila doznaku za novac, a ona je
predala bisere i list od kralja jer je to bio najbolji dokaz
da su biseri pravi i od davnine. Kupcu mnogo znači da
posjeduje dokaze o podrijetlu bisera.
LXX
Konačno je zakazana rasprava na sudu. Dvadesetog
rujna Ranko je otišao na sudbeni stol u pratnji svog od-
vjetnika doktora Verkića, kuma profesora Zvonarevića i
stručnjaka draguljara. Senatu je predsjedavao vijećnik
doktor Spević. Rasprava je bila zakazana za devet sati.
Ranko je teško dočekao dan da se ta stvar dovrši, jer
mu je u toj želji i nadi prošla mladost, a i mnogo patnje
bilo je s time u vezi. Ipak se na njemu opažala uzrujanost
kad je rekao svom odvjetniku:
__ Bit ću sretan da se danas dovrši parnica. Nemojte
misliti da je to zbog toga što ću dobiti te dragocjene bi-
sere. Ne, meni nije stalo do njih. Stalo mi je do toga da
konačno izvršim zavjet zadan mojoj ženi na samrti. Stalo
mi je do toga da toj zvijeri od žene zadani udarac od
kojeg je ona strepila Čitav dugi niz godina, bojeći se da će
izgubiti bisere.
Advokat Verkić obratio se vijećniku Speviću, a Ranko
je stajao, te se zamislio daleko u prošlost. Premda je već
bio prosijed i ne više mlad, još je uvijek bio lijep muška-
rac. Lijepa gusta kosa bila mu je još crna i sjajna, samo
na sljepoočnicama prosijeda, što ga je činilo još zanimlji-
vijim. Bradu i brkove brijao je, te je izgledao kao da nema
ni četrdeset pet godina.
Njegov visok, vitak stas, otmjeno držanje, skupocjeno
odijelo, krojeno po posljednjoj modi, sve to činilo je, da
je Ranko još uvijek djelovao kao iz priče.
Kraj njega su izgledali vrlo neugledno profesor Zvo-
narević, doktor Verkić i stručnjak draguljar.
Svi su bili razdragani kada je veselo ušao doktor Hor-
vatić, koji je došao na raspravu ravno s vlaka.
Dok se Ranko bučno pozdravljao sa starim doktorom
Horvatićem, u dvoranu su ušle grofica Regina, Marija Te-
rezija i grofičin branitelj doktor Borčić. Grofica je stala na
protivnu stranu, uz nju Marija Terezija, a do vijećnikova
stola stao je doktor Borčić.
Grofičino se lice nije vidjelo jer je uvijek nosila crnu
koprenu, a sada još gušću zbog muževljeve smrti. Premda
je bilo još toplo rujansko vrijeme, grofica je nosila crni
312 313
 svileni ogrtač, koji je bio širok i padao joj u naborima,
a sizao je gotovo do poda.
Po uspravnom držanju, sigurnom kretanju i vitkom
stasu nitko ne bi mogao ni pomisliti da se pod tom kopre-
nom krije oronula nagrđena starica.
Marija Terezija bila je obučena u crni kostim Širokog
engleskog kroja. Na glavi je imala crnu koprenu koju je
prebacila na leđa, tako da joj je lice bilo potpuno otkri-
veno. Ona je prva opazila i pogledala Ranka, ali je brzo
poniknula očima i kod toga se zacrvenila, te nemirno
okrenula, kao da se stidi sama sebe i svoga postupka.
Marija Terezija bila je još uvijek lijepa žena srednjih
godina. Premda joj je kosa bila prosijeda, njezine su ve-
like modre oči sjale kao dva safira, a lijepo i još uvijek
svježe lice ostalo joj je ljupko, samo se sada na njemu
zrcalila odlučnost, a ujedno i tuga i žalost zbog gubitka
onoga što se nikad ne može zaboraviti.
Marija Terezija je dragovoljno žrtvovala svoj život
svojoj materi, ali u duši i srcu tinjala je želja i čežnja za
životom, za srećom i ljubavi, a i za svijetom je Čeznulo
njezino cijelo biće. Odlučno je rekla »ne« još kao vrlo
mlada djevojka, i taj njezin »ne« usjekao se duboko u
lice te djevojke nekad vesele i pune života.
Vijećnik Spević sjeo je za stol, uzeo spise u ruke,
svrnuo okom na sve prisutne i upitao pravne zastupnike
obiju stranaka:
— Možemo li započeti s raspravom? — upita i na
stavi dalje, ne čekajući odgovora: — Tužitelj Ranko Pet-
ričić, tužena Regina Herber.
Oba branitelja javila su se vijećniku, a ovaj je to dao
unijeti u zapisnik, kao i ostale formalnosti. Zatim postavi
pitanje grofici:
— Jeste li kada bih' kažnjivo osuđeni?
Grofica je šutjela, ali je odvjetnik Borčić odgovorio:
— Nije bila suđena.
Još nije ni dorekao, a već se sukobio s grofičinim od-
govorom:
— Suđena sam, suđena, još više: kažnjena.
Nastala je zabuna jer joj je glas bio dubok, a uslijed
ozljede govorila je iz pluća. Njezin će odvjetnik glasno:
— Niste vi, gospođo grofice, kažnjivo suđeni.
— Gospođa govori točno, ja sam joj sudio prije vrlo
mnogo godina.
— Molim da svjedoci ne prekidaju raspravu. Ja sam
tu da utvrdim činjenice.
Sudac izvadi iz spisa jedan list i upita:
— Poznajete li vi, gospođo Herber, ovaj list?
— Poznajem. To je odredba ili oporuka naše prababe,
grofice Ivane Herber, u pogledu bisera.
— Vrlo dobro, točno je tako. Vas tuži Ranko Petri-
či<S i traži, prema toj oporuci i po oporuci njegove žene,
a vaše kćeri, da njemu predate bisere koji se ovdje navode.
Grofica pristupi bliže sucu, te nekoliko puta ponovi:
— Bisere, bisere, bisere da predam?
Sudac pokaže grofici drugi list i upita:
— Da li poznajete ovaj rukopis? Priznajete b' da je to
potpis vaše kćerke Ane Marije Petričić, rođene Herber?
Grofica zabaci gornji veo, pogleda list i reče:
— Poznajem ga i priznajem da je njezin.
— Vi priznajete jednu i drugu oporuku. Prema tim
oporukama, biseri su pripadali vašoj kćeri, a ona ih je
ostavila svome suprugu Ranku Petričiću koji vas tuži radi
izručenja bisera.
— Ja ću bisere izručiti, ali uz jedan uvjet.
Ranko se okrene doktoru Horvatiću i reče:
- Kako je odurna, strašna. Prava zvijer. U tom ko-
314 315

šturu žive samo oči, ali opet se sprema da izmiče. Kakav
uvjet smije ona stavljati?
Doktor Verkić je čuo primjedbu Rankovu, te reče kao
Rankov zastupnik:
— Nikakav vaš uvjet ne prihvaćamo, već ja kao za-
siupnik molim sud da donese presudu jer je tužena pri
znala da ne prigovara kćerkinoj oporuci.
Doktor Borčić smatrao je svojom dužnošću da on od-
govori kao grofičin branitelj, te će sucu:
— Ja u ime svoje stranke napominjem: ako moja
stranka nije prigovorila oporuci, to ne stoji da nema dru
gih okolnosti koje sud treba da ispita i utvrdi. Zatim, kad
sud sve to provede, ja sam uvjeren da će steći uvjerenje
da su biseri o kojima se tu radi obiteljska svojina, le da
ih je gospoda Petričić dobila, po obiteljskim običajima,
kao dar za vjenčanje. Oni time nisu postali i njezina prava
svojina, jer ih je bila dužna dati svojoj snahi ili kćeri, pa
ih na taj način nije mogla, dapače nije ih ni smjela pokla
njati svome suprugu.
Grofica je bez riječi promatrala doktora Borčića. On
je bio uvjeren kako je svojim govorom zadovoljio svoju
stranku, tu tajanstvenu groficu koja s njim nije ništa go-
vorila, te mu nije dala nikakve upute, ni obavještenja.
Predmet je upoznao iz starih spisa, te iz nekoliko rijeci
koje mu je rekla Marija Terezija.
Doktor Borčić svrne pogled prema svojoj stranci, u
nadi da će mu ona sad nešto reći, ali se brzo okrene jer
je vidio gornji dio grofičina lica. Prenerazilo ga je to suho
i naborano lice na kojemu su ostale samo sjajne crne ve-
like oči koje nisu ničim odavale da li odobravaju njegov
govor ili ne.
Doktor Borčić, pun želje, nastojanja i uvjerenja da će
tužba biti odbijena, nastavi povišenim glasom: i
316
— Kako je sve Sto sam o tom predmetu naveo točno
i istinito, to molim slavni sud da tužbu Ranka Petričića
odbije kao neosnovanu. Kako sam već naveo, on ne može
naslijediti ove obiteljske bisere koje njegova pokojna su
pruga nije zapravo nikad ni posjedovala, a koji bi joj bili
predani samo na čuvanje. — Još više povisi glas i tako
nastavi: — Uvjeren sam da će sud moj prigovor uvažiti
to jest odbiti tužitelja, te donijeti zaključak da se biseri
ostave i nadalje kao obiteljski nakit u posjedu grofice Her-
ber, a poslije njezine smrti njezinoj kćeri Mariji Tereziji.
Još doktor Borčić nije pravo ni završio rečenicu, kadli
se začuje duboki i dosta oštar grofičin glas:
— Dosta, dosta, gospodine branitelju, ionako ste pre
više govorili.
Doktor Borčić zastade zbunjen, a i svi drugi pogledali
su groficu, samo je Marija Terezija ostala mirna. Nije se
ni osvrtala na majku, već je češće pogledavala Ranka,
koji se još nije snašao, te se klonio da se pogledom su-
sretne s njom.
Ranko se čudio kćerinoj ravnodušnosti prema majci,
te je očekivao da će ona Što prigovoriti majci ili se složiti
s njom. U tom očekivanju on je pogleda i pogledi im se
sukobiše. Taj pogled zbunio je oboje. Ranko se nakloni
u znak pozdrava, što mu Marija Terezija odmah uzvrati.
Grofica nije marila ni za koga, niti ju je smetala pri-
sutnost suda i ostalih, te glasno, riječ po riječ, nastavi
okrenuta napola prema sudu i svome branitelju:
— Tražila sam uvjet za predaju bisera. To mi je sa
strane tužiteljeva branitelja odbijeno, a vi, doktore Bor-
Čiću, odmah tražite da se biseri dosude meni. Lijepo ste
naveli da oni pripadaju meni, da ih moja kći nije nikad
ni posjedovala. Sve je to točno tako, ali vi niste u sve
upućeni. — Okrene se prema strani gdje su stajali Ranko
317
i njegovi, zakorači dva koraka naprijed, zaustavi pogled
na Ranku i reče: — Predat ću tebi nekad obožavane svoje
bisere, ne postavljam nikakva uvjeta ni zahtjeva, već
upravljam na tebe molbu, znaj, smjernu i poniznu. Kako
gladan moli hrane, tako ja molim.
Ranko se zbunio i preplašio. Nije znao da li od po-
raznog grofičinog izgleda ili od riječi da ga ona nešto moli.
Okretao se, kao da traži pomoć, svome branitelju, kumu
Zvonareviću, doktoru Horvatiću. Ovaj posljednji shvatio
ga je, te pristupi k njemu i reče mu dosta glasno:
— Budi s njom oprezan, opaka je i zla, makar i ovako
stara.
Ranka je to malo ohrabrilo, te će hladno i otresito:
— Učinite svoju obavezu, predajte mi bisere da se
to jednom već svrsi. Vi niste dostojni da vam se sudi na
časnom sudu. Vi nemate mene što moliti, niste dostojni
da dižete zrak ove prostorije. — Ponikne glavom, glas mu
je počeo drhtati, te reče tiho i čuvstveno, potraživši očima
doktora Horvatića: — Sjećate li se, dragi doktore, kako
sam je molio i na sve moguće načine zaklinjao neka mi
spasi od strašne patnje ljubljenu ženu, a svoju rođenu
kćer? Na sve moje molbe ona je ostala nijema, ta žena
zvijer, ta nemajka. Morala je čuti jauk i bol svoga djeteta
koje je svojom rukom otrovala i gurnula u smrt. Ranko
digne obje ruke, ispruži ih kao u obranu prema grofici,
te povjče, a u glasu mu se očaj pomiješao s prijetnjom:
— Na sve je ostala gluha i nijema, bez duše, bez srca i
bez truna osjećaja. Zar nije bilo tako, doktore? Reci i ti,
Marija Terezija, nije li bilo tako? Prokleta bila, opaka
ženo!
— Priznajem, Ranko — reče grofica — bilo je po
tresno. Bio si očajan, ali sam onda bila opijena čarima
svojih dragulja.
— Zašto su me spriječili da ti onda nisam ovim ru
kama ja sudio? Onda bi, mislim, da, onda bi bilo pravdi
donekle udovoljeno, a mislim da bi time bila najzadovolj
nija moja nesretna ženica.
Ranko je bio sav izvan sebe od uzbuđenja. Profesor
Zvonarević potapša ga po ramenima i reče:
— Bolje je ovako, sinko, mnogo bolje. Budi sretan
i zadovoljan da si dočekao da joj sudi sud. Pravdi sada
više neće izbjeći, budi uvjeren da će biti strogo osuđena.
A doktor Horvatić dometne:
— Ja sam joj sudio i osudio je, ali je ona onda imala
moćne zaštitnike na najvišem mjestu. Sad je toga nestalo!
Grofica je stajala kao kip i ničim nije odavala da li
niječe ili priznaje. Pogledala je Mariju Tereziju, te odmah
mimo i sabrano odgovorila:
— Ja sam kriva, priznajem i potvrđujem da je sve ovo
istina čime me tužitelj okrivljuje. To je sve blaga optužba
za mene!
Doktor Borčić skoči pred groficu, te će udbuđeno:
— Gospođo grofice, zašto ste mene uzeli kao brani
telja? Kakve vi gluposti govorite?
Grofica pruži prema njemu ruku, za znak da šuti, te
nastavi:
— Ne bježim od pravde, osude i kazne. Bila ona i
najstrašnija, za mene će biti blaga! — Pristupi još korak
bliže Ranku i reče: — Ja sam za tobom tragala. Tebi i
samo tebi bile su upravljene moje misli jer si samo ti u
stanju to učiniti. Nitko drugi na svijetu osim tebe ne zna
tu tajnu za kojom sam čeznula toliko godina!
Grofica posegne rukom u njedra, te izvuče bisere i
pruži ih obim rukama Ranku. Kako su se grofičine ruke
tresle od uzbuđenja, biseri su udarali jedan o drugi i sitno
zveckali.
318 319
 Ranko je ostao kao prikovan na mjestu. Pogledao je
bisere, a pritom se gornjim dijelom tijela toliko nagnuo
natrag da je gotovo pao,' Poviče zatim sucu:
— Progutaj, zemljo, to opako stvorenje! Prevara, laž!
Prevara je njeno priznanje i molba, ali dosta je bilo laži
i varanja. Znaj, prokletnice, sad je konac. Bisere mi vrati,
one bisere, one lijepe i pune cara i sjaja, one hoću za
kojima ti Čezneš. Ono mi daj, zbog njih si ubila rođeno
dijete. Nisam imao mira cijelog života, jer je to moj zavjet
i obećanje mojoj ženi na samrti, Čije su posljednje riječi
bile: »Uzmi joj, Ranko, bisere, kaznit ćeš je time najbolje
za moju smrt!« — Opet pun prijetnje poviče grofici: —
Ovaj put mi nećeš izbjeći. Vrati mi smjesta bisere, prave,
sjajne bisere, ili ću ti ja suditi, opaki stvore!
Grofica je još uvijek držala ispružene ruke, a biseri
su se tresli i zveckali, te ona iz sveg glasa poviče:
— Vrati im sjaj, daj im opet život! Zbog toga sam te
tražila i čekala. To čekanje i ta nada održali su me u ži
votu. Daj im vrati život, zaklinjem te ljubavlju moje mrtve
Ane Marije.
— Šuti, šuti, zvjerska ženo, ne govori. Kako smiješ
izustiti njezino sveto ime? Čcdomorka, ubice, ti grabež
ljiva zvijeri! — Ranko povisi glas pun prijetnje i uzbu
đenja: — Moje je strpljenje pri kraju. Vrati mi prave
bisere, smjesta, jer je to bila želja moje pokojne Žene.
Grofica se nije osvrtala na prijetnje, već se još više
približi i opet ponovi:
— Ovo su oni isti biseri. Tvoji su, samo im vrati ži
vot i sjaj, da dobiju one Lan koje su imali nekada!
— Prestani s izmotavanjem, vrati mi prave bisere!
Marija Terezija stajala je sve to vrijeme mirno po
strani, ali sad, gledajući Ranka uzbuđenog i izvan sebe,
pođe prema njemu, stane kraj grofice i reče:
— Umiri se, Ranko. To su zaista oni znameniti biseri,
vjeruj meni. Ovo Što ću ti reći, živa je istina.
Marija Terezija ukratko ispriča događaj koji se zbio
u Oroslavlju.
Grofica je stajala mimo kraj kćeri, čas je bacala po-
glede na nju, a onda se znala dulje zaustaviti na Ranku.
Bisere je držala još uvijek u ruci, samo je za vrijeme pri-
čanja ruke pustila niz tijelo, te je pozorno pratila kako
Marija Terezija uvjerljivo priča Ranku.
Marija Terezija na koncu je dodala okrenuvši se
prema grofici:
— Kada ste već naumili, mama, predajte bisere
Ranku, a njegova je stvar hoće li ih u tom stanju primiti,
te hoće li se odlučiti da ih pokuša njegovati i da im vrati
ponovni sjaj. Uradite tako, mama, jedanput zauvijek.
Grofica pogleda kćer, te će odrješito:
— Bila sam pod tvojim utjecajem mnogo godina, ali
sam ti rekla već onda, kad si me odgovarala da ne idem
na sud, da sam ja još uvijek Regina Herber, a to ti po
navljam i sada. Čekala sam ga, nadala se i vjerujem da je
to u njegovoj moći. Pa zar da to sad tako ravnodušno
napustim? — Obrati se Ranku, opet ispruži ruke u kojima
je sveudilj držala bisere, te progovori: — Sjaj, čari, lje
potu vrati biserima!
Ranko je bio blijed i uzbuđen. Gledao je Mariju Te-
reziju, vjerovao je njezinim riječima. Progovorio nije još
ništa, ali se vidjelo da se bori i da želi još nešto reći. Ne-
hotice uzme u ruke jedan dio bisera, okrene se Mariji
Tereziji, te joj reče:
— Znam da si govorila ono što si proživjela, ali jesi
li ti sigurna Marija Terezija da to nije bila smišljena igra
ove tvoje tobožnje matere, da i tebe prevari, te ti je pod
metnula krive bisere?
320 21 Dragulji 1 Mravi II 321
 Grofica se trgne, povuče ruke i islrgne bisere iz Ran-
kove ruke. Svila pukne, a biseri se objese do poda. Gro-
fica strgne koprenu s donjeg dijela lica, zbaci je sa sebe,
a b njom padne i unijelno lice koje je pokrivalo rupu is-
paljenu od vatre, te poviče:
— Evo ti dokaza! Pogledaj, pa vjeruj da je istina da
sam sve to proživjela!
Ranko se povuče. U cijeloj dvorani zavladaše zapre-
paštenje i strava. Svi su s užasom gledali u grofićino lice.
Morali su od nje odvratiti pogled.
Grofica se tresla od uzbuđenja, le će Ranku:
— Skrivala sam se od pogleda ljudi. Nitko me nikada
nije vidio ovako nagrđenu. Pred tobom sam se otkrila
prvi put, pokazala se u svoj svojoj bijedi, očaju, grozoti i
strahoti. — Jedino su joj oči sjale svim žarom i snagom
iz nagrđenog ostarjelog i namreškanog lica, a ona je i dalje
govorila: — Znam i vidim da si se preplašio mene i mog
izgleda, ali me čuj. Na moju nesreću, pamet mi je svježa,
sve znam i sve pamtim i svu težinu dobro osjećam i shva
ćam. Znam tko si ti, a ti znaš tko sam ja i kakva sam
bila. Ohola, gorda, obijesna, bogata, a ti dobro znaš da
sam bila i vrlo lijepa.
— Ne zanima me to, prokleta nesretnice. Meni si
upropastila život. Šuti! Sud neka ti sudi, kako zna i umije!
— Čuj me ti, samo ti. Evo pogledaj, pred tobom kle
čim, molim te i zaklinjem, vrati sjaj biserima, daj im opet
čari i ljepotu!
Grofica je klekla pred Rankom, te na koljenima došla
bliže do njega, a on nije imao snage da se pomakne, da
bilo što rekne. Grofica, klečeći pred njim, nastavi:
— Malo si rekao da sam prokleta. Da, ja to prizna
jem, to mi je nebrojeno puta govorila i moja kći. Rekao
si »nesretnice«. Jeste, to uistinu i jesam, jer sam bila zla
i opaka čedomorka. Sve zlo koje postoji sabralo se u
meni. Poduzimala sam sve, služila se svačim i, kako znaš,
nisam prezala ni pred čim, samo da zadržim i sačuvam
ove nekad sjajne dragulje. Čuješ Li me sada?
Ranka je smelo grofičino priznanje. Zgražavao se od
njezine blizine, te će nestrpljivo:
— Prestani govoriti! Odlazi i nosi sa sobom to svoje
nekad obožavano blago. Meni se gade ovako ružno izgo-
reni, kao Što mi se gadiš i ti. Bježi od mene, prokleta ženo,
budi kažnjena na sve vijeke!
— Ne mogu dok mi ne obećaš da ćeš biserima vratiti
prijašnji sjaj. Ti jedini znaš kako se to postizava.
— Rekao sam već, neka te nosi đavo.
Grofica je sve prečula. Ranko se nije ni pomaknuo.
Stajao je kao začaran. Grofica nastavi:
— Zbog njih sam otrovala rođeno dijete, ubila staru
vjernu odgojiteljicu, a poslije sam i tebe htjela dati ubiti,
ali to mi je bilo premalo, pa sam te htjela živoga dobiti
u ruke. Bila sam ti spremila mjesto u ludnici, željela sam
da živiš među luđacima, da trpiš i da na koncu od očaja
poludiš. To bi mi bila najdraža osveta, da mi je uspjela.
Shvaćaš li sad kako sam obožavala njihove čari.
— Mama, mama, zar još i to moram doznati!
— Šuti, ne smetaj me. Znam da me i ti prezireš, te
me silom trpiš. Sve sam ti rekla, a sad ležim u prahu pred
tobom. Vrati im sjaj, biseri su tvoji, oni će ostati tvoji,
ja više ne želim da se njima kitim. Ne, razumij me, tvoji
su, a meni daj da ih samo na jedan čas vidim u njihovu
prijašnjem sjaju, samo to želim, da osjetim onu draž što
sam je nekad osjećala želim da mojim bićem još jednom
zavlada strast.
— Jeza me hvata kad čujem tvoj glas. Prestani već
jednom, sud je tu, on će ti suditi, šuti, prokletnice!
322 323
 — Nije mene sirah suda, a ni njegove presude. Cuj
me sada, a i vi suci i svi prisutni!
Okrene glavu prema sucu. Ovaj se toliko zbunio da
je zasjenio rukom oči, samo da ne vidi njezino očajno
lice. Reče dosta glasno svima u dvorani:
— Otkuda joj ta snaga i izdržljivost?
Grofica je to Čula i nastavi:
-— Ustrajat ću. Ništa me neće umorili, nikakvo me
poniženje neće odvratiti da ga sklonim da vrati biserima
njihove prijašnje čari! On, samo on to zna i može! — Ob-
rati se Ranku: — Priznala sam svoje grijehe i sve opačine,
pa neka me sud sudi najstrašnijom kaznom koja postoji.
Zatvorile me u najdublju i najčvršću tamnicu gdje vlada
(mina danju i noću. Neka trpim i stradam. Mučite me zi-
mom, glađu i žeđu, samo me ne utucite dok ne dočekam
da vidim njihov sjaj. Kada doživim da to ugledam, onda
vas molim, ubijte me na koji god način hoćete. Pucajte
u mene, vješajte me, zatucite me kamenjem, umorite me
glađu, režite dijelove moga tijela, ja neću žaliti, ja sam
tu kaznu zavrijedila. Jesi li me Čuo, Ranko? Sve ću pod-
nijeti. Ni jedan uzdah ni jauk neće se čuti od mene, samo
da još jednom vidim čari i osjetim strast.
Ranko se pomaknuo za korak u natrag, no grofica
pode za njim na koljenima, te poviče:
— Cuo si me. Ne bježi, ja te ne puštam, ja ću te
slijediti na kraj svijeta. Vrati im njihove božanske čari,
čuješ li U moj vapaj?
Ranko je bio uzbuđen, ali se osjećao kao vezan. Micao
je rukama, okretao glavu. Bio je sav izvan sebe, zbunjen,
te poviče grofici:
— Opaka si bila, budi proklela, a sad vidim da si i
luda. Koje li sreće da te je ludost izbavila, te ne shvaćaš
svoga podloga položaja.
— Još sam gora nego Sto si me nazvao, ali luda ni
sam, već sam prokleta od Katarine Zrinjske, čiji su bili
ovi biseri. Ona me je proklela, da, ona, jer su mi se nje
zini biseri usjekli u živo tijelo i dušu. Strast za njima žeže
i pali moj mozak, njihov dodir i pogled na njihove Čari
opajaju me slašću, a kroz moje tijelo struji neopisivo čuv
stvo strasti i požude.
Ranko je gledao groficu kako kleči pred njim, pruža
mu bisere i gleda ga. Nije mario, niti je vidio njezino na-
grđeno lice, već joj je gledao ravno u oči, te nije ničim
odao da li je prezire ili će popustiti njezinoj molbi. Ona
nije prestala govoriti:
— Vrati im njihove čari, vrati, bit ćeš znamenit u ci
jelom svijetu, jer su ovo jedinstveni biseri svijeta. Bit ćeš
bogat, tvoji su, tvoji će biti, samo im vrati sjaj!
— Da im vratim sjaj?
— Daj, daj, daj, učini to! Ah, spašeni su. Ti ćeš njima
vratiti Čar!
— Opet da se vratim u Šibenik, da lovim bisemice
i da mećem zrno po zrno u njih?
— Da, točno onako kako si nekad Činio.
— A onda da se vratim, da tebi pokažem svoj uspjeh,
da ti uživaš, da napajaš i da uzbuđuješ svoju poganu strast.
— Da, da, samo na ćasak, jedan hip, ne treba mi više,
odmah me nakon toga zaguši, kako si nekad htio.
— Ne bih bio vrijedan da Živim kada bih to tebi pri
uštio! Da li si me razumjela, strašna, ružna i odurna ženo!
— Možeš, možeš, samo ako hoćeš. Učini to, plaćam
to ogromnim svotama novaca. — Okrene se prema kćeri
te poviče: — Marija Terezija, ti Čuješ i vidiš kako ga mo
lim i zaklinjem, ti jedina znaš da smo mi još vrlo imućni,
a ja da sam gospodar svega.
— Znam, mama. Dosta je već toga, prestanite već
324 325
 jednom. Ustanite! Neka vas sud osudi, treba da podne -
sete kaznu, a i pokoru za svoje grijehe.
— Ne trebam tvojih savjeta, već čuj moje riječi. To
su obaveze prema Ranku, a ti ćeš to izvršiti. — Obrati
se opet Ranku: — Ja te molim i zaklinjem, obećaj mi da
ćeš im vratiti sjaj. Cuj me, ja sam još uvijek vrlo imućna.
— Udahne malo zraka, jednom se rukom podupre o pod,
a drugu pruži prema Ranku i reče:
— Vrati im, vrati njihove čari, vidiš kako su crni,
ružni, hladni, mrtvi, ogavni, nakazni kao i ja.
— Prestani i odlazi, ubice!
— Vrati im čari. Ti možeš, samo ako hoćeš.
— Ali ja neću, da li me čuješ, ti opaki stvore!
— Sto kažeš? Ti nećeš! Ti nećeš?
— Pusti me, ogavna ženo, neću ti to udovoljiti.
Grofica skupi svu snagu i dovuče se na koljenima bliže
Ranku. Ovaj se odmakne, ali ona opet pođe za njim. Tako
su došli do kraja dvorane i ona zaviče:
— Slani i čuj me! Ja ti dajem zlata, mnogo zlata.
Znaj, dat ću ti onoliko zlata koliko možeš ponijeti, suhim
ću ti zlatom platiti, samo im vrati čari! Čuj me.
—■ Pusti me, neću da čujem više tvoj glas!
— Vrati im čari, a moja kćer mora ti dati sve moje
dragulje koji su od velike vrijednosti.
— Pusti me, đavolska ženo. Nisam potreban tvoga
blaga, imam ga više nego ti. Došao sam iz Amerike da ti
uzmem ono što si najviše voljela. Došao sam da izvršim
zavjet zadan na smrtnom Času ljubljenoj ženi. Neću, po
navljam ti, neću, neću se truditi da vratim njihov sjaj.
Odlazi prokletnice! Cezni i ugini!
Grofica je držala obje ruke na podu, još uvijek kle-
čeći sagnuta, ali pogleda nije skidala s Ranka, te ga za-
čudo mirno i sabrano upita:
— Na sve moje ponude kažeš da nećeš?
— Neću, rekao sam, neću, a neću zbog toga što sam
te prezreo. Još više si mi se zgadila, ružna i ogavna le
šino. Već si napola u grobu, a hoćeš da njihovim Čarima
razbuktiš svoju poganu strast. Ne mogu to Činiti, a i na
mjerno to neću, kažem ti to posljednji puta, ti prokletnice!
Nosi se, da te moje oči ne vide više!
Grofica uzme bisere u obje ruke, podigne ih bliže ob-
razu i reče:
— Ogavni, unakaženi, bez života i sjaja, mrtvi, crni,
izgubljeni, nekad divni božanski dragulji! Moja je nada
bila uzaludna, ostat ćete gadni, crni, mrtvi i bez Cara.
Nikad više neću vas moći gledati u vašem sjaju i moći.
— Pogleda Ranka, spusti obje ruke na pod i ponikne
glavom. Neko je vrijeme šutjela i razmišljala, a onda opet
naglo uspravi tijelo, duboko uzdahne, podigne oči, kao
da očekuje neko nadahnuće, te reče: — Ah, vi sada mrtvi
dragulji, pred stotine godina resili ste grudi slavne žene
Katarine Zrinjske, nesuđene kraljice Hrvatske. Poslije ste
kitili pokoljenja žena grofova Herberovih, a posljednju
ste resili mene. Kakvo sam ugodno čuvstvo osjetila onog
časa kada se njima okitila moja svekrva, to neću opisi
vati, znam samo to da sam osjetila da ste mi se usjekli
u živo meso. Zavoljela sam vas cijelim bićem jer sam kroz
vaše divne čari bila i najviše zapažena žena cijeloga car
stva, a mojoj taštini nije bilo kraja kad su me nazivali
dvojnikom njezinog veličanstva. Drhtala sam za vama, a
i vi kao da ste to .znali, uvlačili ste mi se u dušu i srce,
zapalili ste moj mozak, te u njemu Žarili i palili s tolikom
snagom da nijedna sila nije imala toliko snage da ugasi
tu razbuktalu vatru u mome mozgu. Zavladali ste i mo
jim razumom, postali ste svrha i naslada moga bića, strast
i požuda buktali su u meni. — Malo zastane, uzme zraka,
326 327
te opet nastavi: — Kriva sam ja, da, ja, jer sam ljudsko
biće koje ima razum. Toliko sam vam dopustila da zavla-
dale mojim bićem! Tako je bila golema vatra u mome
mozgu da se i moje obožavanje pretvorilo u požudu, po-
hotu, strast. Oh, li zamamna, požudna, slatka, nikada ne-
utažena strasti. Zašto sam ti dopustila da se tako Čvrsto
nastaniš u mome biću? Da bih vas zadržala za sebe, ja
sam harala, palila, Činila podla i zla djela. Zbog čari i
strasti ja sam ubila svoje rođeno dijete. Oh, kako si puna
napasti, čvrsta i otporna, golema ti strasti, kolike godine
mene mučiš i izjedaš, zamrla si u meni, ali nisi prestala
da mi daješ nade da ćeš se opet razbuktati u meni. Lude
li moje nade! Ja, ovako nagrdena, ružna, strašno ostarjela,
pa sam ti vjerovala! O ti, gadna, varljiva, lažna strasti,
bježi, napusti barem sada to moje prezreno biće! — Još
jače povisi glas, naglaŠujući svaku riječ: —■ Žene, žene,
žene svijeta, ne dajte da vaše srce i toplo tijelo osvoje
hladni dragulji. Čuvajte se, budite vrlo oprezne, jer nji-
hov Čar ima veliku moć, jer se oni lagano, neopaženo, ne-
osjetljivo uvlače u vaša srca, zapale vam mozak, uzbuđuju
strasti, a onda ste kadre činiti najgađnija i najpodlija djela.
Ja sam vam primjer! Moji čini su najstrašniji! — Obrati
se kćeri: — Sada ti priznajem, kćeri, da je istina što si
mi nekad govorila. Katarina Zrinjska proklela je naš rod,
jer on je pomagao upropastiti i uništiti njezin rod, zapri-
ječiti da ponovo zasja hrvatska kruna. Ovi biseri trebalo
je da rese nju kao kraljicu Hrvatske, a naš pradjed opljač-
kao ju je kad ju je otjerao iz njezinoga grada.
— Dosta je, mama, bilo svega, opet vam ponavljam.
A sad vam i prvi put nakon dugo godina kažem: Vaše
je kajanje iskreno, ja vam vjerujem, ustanite i pođite, sad
se smijete obratiti i na milost božju. — Dođe pred gro-
ficu, odgurne nogom bisere i reče: — Bog će vam opro-
štiti vaše grijehe jer ste sada nadvladali samu sebe, uniš-
tili ste u sebi ljubav i prokletu strast prema tim oboža-
vanim draguljima, prezreli ste ih i odbacili od sebe.
— Kad je Marija Terezija gurnula nogom bisere, gro
fica se trgnula i naglo sagnula, te obim rukama dohvatila
bisere i zaviknula:
— Ljubljeni, obožavani, najljepši dragulji svijeta, vi
ste me dragali, milovali, krasili i dizali moju ljepotu, bu
dili moje slatke, opojne i požudne strasti.
Marija Terezija, vidjevši to, odmakne se od grofice.
Kao postiđena, pogleda okolo i ponovi:
— Mama, mama, opametite se, osvijestite se, opet
sam se u vama razočarala.
Grofica nije za to marila, već je govorila dalje, a gias
joj je zvučao prijekorno ogorčeno:
— Sad ležite tu preda mnom, bez svojih čari, bez
sjaja, bez onog krasnog i zamamnog bljeska, pred kojim
je svatko morao poniknuti. Mrtvi, gadni, crni, hladni.
Strava me hvata od mrtvila koje izbija iz vas. — Još jače
povisi glas, te će zapovjedno: — Jesi li uistinu rekao po
sljednji put da im nećeš vratiti njihove čari i sjaja.
Ranko je na sve šutio. Izgledao je kao izvan sebe od
uzbuđenja. Dojadila mu je grofica sa svojim zahtjevima
i zamorila ga je dokazivanjem, ali nije imao snage da
sve ostavi i ode iz sudnice. Bio je kao prikovan na mjestu,
nije znao kamo bi sa sobom, a s lica mu se odražavala od-
vratnost prema svemu što je govorila grofica. Svrne oči
na prisutne, kao da od njih očekuje da mu pomognu da
se riješi grofice. Ona je to osjetila, te na koljenima očajno
poviče:
— Pogledaj me, ležim tu pred tobom, molim te i za-
kliojem, ubij me! Želio si da me zagušiš! Daj, uguši me,
usmrti me na koji god način hoćeš!
328 329
 Ranko se trgne, te se okrene i pogleda kamo bi utekao.
Da bi zapriječila što je Ranko namjeravao, grofica dopuza
još bliže do njega, te svom snagom poviče:
— Udri, gazi, gnječi, reži, sijeci, ubij me!
— Bježi od mene, napasnice. Nisi dostojna da od
moje ruke lagano umreš. Zelini da živiš još dugo. Pati,
trpi i neka te savjest izjeda i dalje zbog tvojih golemih
grijeha! Ti nećeš umrijeti, već krepati!
Grofica je držala glavu na podu. Primakla ju je Ran-
kovoj nozi i opet reče:
— Stani mi na glavu, gazi je i gnječi kao zmiju.
— Neću, rekao sam, nisi dostojna da te ubijem.
— Dakle, nećeš? Nećeš me ubiti, a nadu si mi dotu
kao. Ne vraćaš cara draguljima, a nećeš ni da me ubiješ?
— Grofica nije micala glavu s poda, već je isprekidano
govorila: — Nemam više nade. Sve je izgubljeno. Mrtvi
su dragulji, bez sjaja i života. Evo, i mene za njima!
Još nije sasma ni dovršila rečenicu, a već je udarila
glavom o zid takvom snagom da je u dvorani sve zatut-
njilo. Ponovila je još jednom, a onda Čelom o pod. Ostala
je nepomično na podu.
Marija Terezija pristupi bliže, pokri je ogrtačem, te
reče sucu:
— Mislim da sud nema tu što da odlučuje. Držim da
je .svršeno. Đavao se nije dao istjerati iz njezina tijela,
zbog toga do njezina srca nije doprlo iskreno kajanje, pa
je sudila sama sebi.
Svi su bili pod dojmom grofićina čina. Bez riječi su
pogledali jedni druge.
Ranko je pristupio do svog starog kuma Zvonarevića.
Ovaj mu je nešto šaputao i gladio po ramenu. Doktor
Borčić brzo se vratio s jednim liječnikom. Ovaj je usta-
novio da srce još kuca, ali neće dugo.
330
Sudac je bio također uzbuđen. Drhtavom rukom slagao
je spise i tiho govorio pisaru o završetku rasprave. Profesor
Zvonarević glasno reče Ranku:
— Umjesto zemaljskog suda, sudit će joj vječni sudac.
Njegovu sudu ne pobježe nitko, tamo nema zaštitnika ni
branitelja.
— Da, da, istinu kažete, kume moj. Ja sam loš jer
sam želio da još ispašta za grijehe.
Marija Terezija podigne bisere, složi ih, pođe prema
Ranku i reče mu:
— Uzmi ti, Ranko, te nesretne bisere. Tvoji su. Ti
si ustrajno držao obećanje koje si dao sirotici Ani Mariji
na samrtnom času.
— Ne, ja ih neću, zadrži ih ti, Marija Terezija. Meni
ne trebaju, vjeruj mi, poslije njezine smrti odlučio sam
da ih vratim tebi. Znam da bi tako učinila i Ana Marija.
— Ne želim ih ni ja, ja sam tu strahotu proživjela.
Živjela sam s njom, gledala sam joj u oči dugi niz godina.
Ovo sam ćinila zato da bih pridonijela žrtvu za prokletstvo
koje stoji nad nama od propasti Zrinjskih.
— Zbogom, Marija Terezija, možda se više nikada
nećemo vidjeti.
Pružila mu je ruku jer su u sobu ulazili ljudi da
iznesu groficu iz sudnice.
LXXI
Ranko je ostao još nekoliko dana u Zagrebu. Svakog
dana svraćao je do svoga prijatelja draguljara da se divi
lijepom nakitu i živom poslovanju, te da vidi jesu li bi-
seri u sredini mrtvi i bez sjaja.
Draguljar je pokušao sastrugati gornje naslage bisera,
331
 an bez uspjeba jer je i nutrina bila izgorjela. Neka su se
zrnca pod pritiskom struganja zdrobila, a s drugih se Iju- Poslije Nove godine jahta je bila spremna da odvede
štila naslaga za naslagom. Ranka h njegova rodnog kraja. Skupio se gotovo cijeli
Poslije nekog vremena pronađene su ultravioletne grad da pozdravi svoga zemljaka koji je tako lijepo uspio
zrake. Upotrebi tih zraka baš u pogledu »liječenja« bi- u tuđemu svijetu, te od toga velik dio dao svom rodnom
sera mnogo je pridonio profesor Plotnikov, dekan Kemi- kraju.
čko-farmaceutskog fakulteta u Zagrebu. Među svima najžalosniji su bili njegovi stari roditelji
Profesor Plotnikov dao je draguljaru mnogo nade, te jer ih je ostavljao njihov jedinac. Malo su se smirili kad
se čudio rijetkoj veličini bisera: im je obećao da će opet doći, te da neće nikad zaboraviti
— Sigurno su li biseri bili vlasništvo koje naše zna svoj rodni kraj. Ranko je održao riječ.
menite velikaške porodice iz Rusije?
— Varate se, gospodine profesore, ovi su biseri bili
nekad u posjedu hrvatske velikaške porodice.
Profesor Plotnikov puno je promatrao pravilna okru-
gla zrna koja kao da je zaokruživala ljudska ruka s po -
moću najpreciznijih strojeva, a ne biserna školjka u mor-
skoj dubini.
Draguljar mu je ispričao povijest bisera. Ali ni pro-
fesor, uz najbolju volju, nije uspio vratiti biserima sjaj.
Draguljar je te bisere čuvao kao rijetkost jer su bile vlas-
ništvo znamenite Hrvatske banice. Odlučio je bisere pre-
dati u Povijesni muzej na uspomenu i Čuvanje hrvatskim
pokoljenjima.
Pod konac rujna Ranko je napustio Zagreb, te otpu-
tovao na Sušak gdje ga je čekala njegova jahta s kojom
je otplovio u Šibenik da bude što više među svojima. Od-
mah je počeo uređivati grob svoje žene. Grob je bio
uskoro dovršen. Ranko je vjerovao da će još dugo ostati
u Šibeniku, te da će svaki dan posjećivati grob svoje ljub-
ljene žene. Ali nije mogao dugo izdržati. Sve ga je pod-
sjećalo na najljepše što je proživio, podsjećalo ga i na to
da se tu slomila njegova sreća, skršio mladi život njegove
ljubljene žene.

332
 NAKLADNI ZAVOD ZNANJE
Zagreb, Ul. socijalističke revolucije 17
Za udavača. Dragutin Brenčun

tOTOKAR KERŠOVANIt
Opatija, Ul. maršala Tita 65
Za izdavača: Tomislav Pilepić

Korektor: Štefica Konjevod

Tehnički urednik Srećko Jolić
Tisak GRO iLibumija«, Rijeka
Bulevar Mama i Engelsa 20, 1986.

Naklada 12 000 primjeraka

/SBN 86 - 313 - 0023 - 3