Mirko Kova: Ruganje s duom

Knjievnik koji je pobijedio duhovno siromatvo ustrajno se suprotstavljao

cvjetanju mase i volji rulje.
Mirko Kova je savremeni pisac i iako slavi kao srpski pisac, s obzirom na
topografiju roenja na tromei i prebivalitem u Beogradu, moemo rei da je i i
srpski i hrvatski i crnogorski i bosanskohercegovaki spisatelj. Roen je 1938.
godine u Bilei (Bosna i Hercegovina), diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za
pozorite, film i televiziju u Beogradu, a od 1991. je ivio u Rovinju (Hrvatska).
Pesimistika slika svijeta u djelima nailazila je na osude, a knjige su mu bile
povlaene iz knjiara i biblioteka. Kovaa su istinski pogodile politike i ideoloke
osude ve pri izlasku njegovog prvog romana Gubilite, koji je napisao s 23
godine. Pisalo se da je rije o crnoj slici svijeta, dakle, uz izostanak
socijalistikog optimizma. Iz Srbije je bio protjeran ili izgnan od tvrdih ovinista
(eeljevih radikala i Arkanovih pristalica koji ga na jednom nastupu i ozljeuju).
Ve u romanima s kojima postie visoki tira, a to su ivotopis Malvine Trifkovi
iz 1971., zatim u romanima Rane Luke Metrovia (Nagrada Milovan Glii,
takoer iz 1971. kada mu je reena nagrada i oduzeta, a knjiga povuena iz
prodaje, iako je ve 1988., u dopunjenom izdanju, za nju primio Andrievu
nagradu) i Vrata od utrobe (Ninova nagrada kritike i Nagrada eljezare
Sisak) te Ruganje s duom (koji redom izlaze u Zagrebu 1978.), on nacionalno
isticanje s prijezirom odbacuje i to u bilo kojoj sredini u kojoj je prebivao i
knjievno djelovao uglavnom na relaciji Srbija, Hrvatska, BiH.
Pisao je, hrabrost rulje ini zbir plaljivaca, u kojoj moete biti izazvani da
nekome odrubite glavu. Masa, naime, uvijek trai neto brutalno.
Za splitski Feral Tribune pisao je estoke kritiko memoarske tekstove o
knjievnim veliinama preispitujui njihovu knjievno historijsku verifikaciju
pomiui ih s pijedestala ili postavljajui ih na nj.
Usudio se tako progovoriti o Marinkoviu, Andriu, Selimoviu i Crnjanskom - o
svojim uzorima. Posebno su burno u javnosti odjeknuli njegovi scenariji za
filmove Okupacija u 26 slika i Pad Italije , ali i filmovi Veernja zvona (koji se
temelji na romanu Vrata od utrobe), Muke po Mati, Tetoviranje i Uvod u
drugi ivot. Nije mu bio stran ni srpski ni hrvatski arhaini jezik. Kova se
otvoreno suprotstavio nacionalistikim orgijama poetkom 90-tih u Beogradu, a
neki su zbog toga tvrdili da je na tajnom popisu za likvidaciju. Netedimice i
dalekovidno je raskrinkao Miloevia i upustio se u polemiku s Emirom
Kusturicom.
Pisao je: Daleko smo od toga da je prolost prola, a budunost je metafiziki
pojam i mi se nemamo za to hvatati, nego za ono to je prolo. Moda i zbog
toga na beogradskom Filolokom fakultetu do danas nema ni jedne disertacije o
Kovaevu knjievnom opusu. Profesori su savjetovali studentima da ne
preuzimaju njegov krst na svoja plea.
U tom smislu ostavio je svojevrsni politiki testament u knjigama eseja Elita gora
od rulje i Cvjetanje mase. I ne samo da je bio osporavan, ali je imao
nepodnoljivu i nezaobilazno privlanu snagu, slavei kao pisac koji je pobijedio
duhovno siromatvo.

U javnosti je odjeknula i njegova prepiska s beogradskim knjievnikom Filipom

Davidom u kojoj je izloio, kako je pisala kritika 1994. godine, slikovit prikaz
balkanskog rasula, postavljajui pritom i pitanje dvojnog egzila, te prikaz
devijantnog i primitivnog nacionalizma koji je inficirao i arbitre u vrhovima
drutva na prostorima ex-Jugoslavije. Knjiga Pisma tretira pogubnost rata i
poziva na polemiko preispitivanje ovjenosti.
U Rovinju je napisao i novu verziju Ruganje s duom, zatim i druge romane:
Kristalne reetke, Grad u zrcalu te pripovijetke Rue za Nives Koen.
Napokon i u Hrvatskoj je primio nekoliko prestinih nagrada: Nazorovu, enoinu,
Kiklopa i nagradu Jutarnjeg lista. Bio je nerazdruivi prijatelj s Danilom Kiom pa
je jednom zgodom izjavio: vie vrijedi jedna reenica D. Kia nego sve te
kupusare Dobrice osia i slinih mu.
Iako se njegova djela anrovski prelijevaju, jer je proglaavan i prvim
postmodernistom, Kova je tono, iako u fikciji, locirao ivot, njegovu nutrinu i
sjeanje na njega. ivot je traganje za ivotom govorio je, a ima i pitanja na
koja nije mogao odgovoriti, na primjer iji je i koje je nacije. Smatrao je da nacija
nije ono to ti je Bog udahnuo, jer, mi odluujemo o svome mjestu, stoga mu je
rad na filmu bio kao itanje ivota.
Njegove potovaoce tjei injenica da je pisanje Mirka Kovaa bilo ujedno i
njegova najvea sloboda iz koje je proizala vrijedna zbirka djela kao ljepa
opomena onima koji znaju itati istinu o tegobnu ivotu.
Umro je 2013. nakon duge i teke bolesti.