Mirko Kova: Ruganje s duom

Knjievnik koji je pobijedio duhovno siromatvo ustrajno se suprotstavljao

cvjetanju mase i volji rulje.
Mirko Kova je savremeni pisac i iako slavi kao srpski pisac, s obzirom
na topografiju roenja na tromei i prebivalitem u Beogradu, moemo
rei da je i i srpski i hrvatski i crnogorski i bosanskohercegovaki
spisatelj. Roen je 1938. godine u Bilei (Bosna i Hercegovina),
diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za pozorite, film i televiziju u
Beogradu, a od 1991. je ivio u Rovinju (Hrvatska).
Pesimistika slika svijeta u djelima nailazila je na osude, a knjige su mu bile
povlaene iz knjiara i biblioteka. Kovaa su istinski pogodile politike i ideoloke
osude ve pri izlasku njegovog prvog romana Gubilite, koji je napisao s 23
godine. Pisalo se da je rije o crnoj slici svijeta, dakle, uz izostanak
socijalistikog optimizma. Iz Srbije je bio protjeran ili izgnan od tvrdih ovinista
(eeljevih radikala i Arkanovih pristalica koji ga na jednom nastupu i ozljeuju).
Ve u romanima s kojima postie visoki tira, a to su ivotopis Malvine
Trifkovi iz 1971., zatim u romanima Rane Luke Metrovia (Nagrada
Milovan Glii, takoer iz 1971. kada mu je dodijeljena nagrada i
oduzeta, a knjiga povuena iz prodaje, iako je ve 1988., u dopunjenom
izdanju, za nju primio Andrievu nagradu) i Vrata od utrobe (Ninova
nagrada kritike i Nagrada eljezare Sisak) te Ruganje s duom , on
nacionalno isticanje s prijezirom odbacuje i to u bilo kojoj sredini u kojoj
je prebivao i knjievno djelovao uglavnom na relaciji Srbija, Hrvatska,
BiH.
Pisao je: Hrabrost rulje ini zbir plaljivaca, u kojoj moete biti
izazvani da nekome odrubite glavu. Masa, naime, uvijek trai neto
brutalno.
Za splitski Feral Tribune pisao je estoke kritiko memoarske tekstove o
knjievnim veliinama preispitujui njihovu knjievno historijsku verifikaciju
pomiui ih s pijedestala ili postavljajui ih.
Usudio se tako progovoriti o Marinkoviu, Andriu, Selimoviu i Crnjanskom - o
svojim uzorima. Posebno su burno u javnosti odjeknuli njegovi scenariji za
filmove Okupacija u 26 slika i Pad Italije, ali i filmovi Veernja zvona (koji se
temelji na romanu Vrata od utrobe), Muke po Mati, Tetoviranje i Uvod u
drugi ivot. Nije mu bio stran ni srpski ni hrvatski arhaini jezik. Kova se
otvoreno suprotstavio nacionalistikim orgijama poetkom 90-tih u Beogradu, a
neki su zbog toga tvrdili da je na tajnom popisu za likvidaciju. Netedimice i
dalekovidno je raskrinkao Miloevia i upustio se u polemiku s Emirom
Kusturicom.
Pisao je: Daleko smo od toga da je prolost prola, a budunost je metafiziki
pojam i mi se nemamo za to hvatati, nego za ono to je prolo. Moda i zbog

toga na beogradskom Filolokom fakultetu do danas nema ni jedne disertacije o

Kovaevu knjievnom opusu. Profesori su savjetovali studentima da ne
preuzimaju njegov krst na svoja plea.
U tom smislu ostavio je svojevrsni politiki testament u knjigama eseja
Elita gora od rulje i Cvjetanje mase. I ne samo da je bio osporavan,
ali je imao nepodnoljivu i nezaobilazno privlanu snagu, slavei kao
pisac koji je pobijedio duhovno siromatvo.
U javnosti je odjeknula i njegova prepiska s beogradskim knjievnikom
Filipom Davidom u kojoj je izloio, kako je pisala kritika 1994. godine,
slikovit prikaz balkanskog rasula, postavljajui pritom i pitanje dvojnog
egzila, te prikaz devijantnog i primitivnog nacionalizma koji je inficirao i
arbitre u vrhovima drutva na prostorima ex-Jugoslavije. Knjiga Pisma
tretira pogubnost rata i poziva na polemiko preispitivanje ovjenosti.
U Rovinju je napisao i novu verziju Ruganje s duom, zatim i druge
romane: Kristalne reetke, Grad u zrcalu te pripovijetke Rue za
Nives Koen. Napokon i u Hrvatskoj je primio nekoliko prestinih
nagrada: Nazorovu, enoinu, Kiklopa i nagradu Jutarnjeg lista. Bio je
nerazdruivi prijatelj s Danilom Kiom pa je jednom zgodom izjavio:
vie vrijedi jedna reenica D. Kia nego sve te kupusare Dobrice osia
i slinih mu.
Iako se njegova djela anrovski prelijevaju, jer je proglaavan i prvim
postmodernistom, Kova je tono, iako u fikciji, locirao ivot, njegovu nutrinu i
sjeanje na njega. ivot je traganje za ivotom govorio je, a ima i pitanja na
koja nije mogao odgovoriti, na primjer iji je i koje je nacije. Smatrao je da nacija
nije ono to ti je Bog udahnuo, jer, mi odluujemo o svome mjestu, stoga mu je
rad na filmu bio kao itanje ivota.
Njegove potovaoce tjei injenica da je pisanje Mirka Kovaa bilo ujedno i
njegova najvea sloboda iz koje je proizala vrijedna zbirka djela kao ljepa
opomena onima koji znaju itati istinu o tegobnu ivotu.
Umro je 2013. nakon duge i teke bolesti.
Ruganje s duom:
Tema propasti i raspada porodice je jedna od bitnih tema koja se
decenijama provlai kroz knjievno stvaralatvo velikog broja svjetskih
spisatelja. Ovu temu smo mogli prvi put spoznati itajui dramu
Gospoda Glembajevi ili roman Sto godina samoe.Za razliku od
pomenutih djela u kojima se jasno moe uoiti tok radnje i njena
cjelovitost , u romanu Ruganje s duom je naruena cjelovitost ,a
detalj,opis,lik i situacija su izvueni u prvi plan.Taj raspad ovdje Kova
daje u formi razvedene poetine konstrukcije,simfonino
orkestrirano,to tom rasulo sada pridaje poseban znaaj.
Anul sastavlja istinu, pria priu o porodinom i moralnom propadanju jedne
obitelji,obitelji Josifa Biria. On je svjedok zbivanja o kojem je napisao kroniku.
Njegova su kazivanja, jer je i djelatni lik, optereena pristrasnim i

malograanskim sudovima. Nasuprot njemu djeluje autoritativni i neimenovani

pripovjeda. Kova u romanu koristi tehniku koja se teoriji naziva indirektni
unutranji monolog ili slobodni neupravni govor. Iako Anul nastoji biti objektiva,
on sudi, te mi osnovnu priu posmatramo iz njegovoe perspektive. Na momente
je teko razluiti Anulov govor od govora autoritativnog pripovjedaa. Karakter i
nain kazivanja su im razliiti i jedan se izgubi dok drugi kazuje i obrnuto.
Slobodni neupravni govor je tehnika kojom se zadravaju obje instance,
i pripovjedaa i lika. Iako obino pretee pripovjedaev odlomak od
onog to se dogaalo, indirektno pribliavanje pribliavane unutranjem
prostoru lika douta da se ono o emu se pria pokae iz perspektive
lika.
Skoro da bismo mogli rei da je u pitanju realizamu svojim negativnim
odreenjima. Tamo gdje u realistikom djelu pripovjeda, kod Kovaa je
razdvojeni i nepouzdani kaziva, gdje je u realizmu na jedno, odreeno
mjesto fokusirana taka gledita, kod Kovaa je lutajua i nepouzdana
naratorska perspektiva.
Kod Kovaa je sudbina- karakter, simbolizacija karaktera, gdje su u realizmu
psiholoka karakterizacija itd. U odlomku ne moemo uoiti dijalog kao
komunikativno sredstvo u najopenitijem smislu. Povremene izjave ili replike tek
slue u svrhu verbalne ilustracije nekog od karaktera. Karakteri postoje kao slike
iz sjeanja.
Ova pria o propasti porodice Bari se moe generalizirati. Ovo je
iskljuivo pria o ljudskoj patnji, slabosti, stradanju, oaju, moralnoj i
fizikoj degradaciji, posrnuu i smrti.
Mirko Kova e zasigurno ostati klasik moderne knjievnosti koji se
odavno izdigao iznad politikih i nacionalnih protivljenja.