Sveuilite J. J.

Strossmayera u Osijeku
Umjetnika akademija u Osijeku
Odsjek za kazalinu umjetnost
Preddiplomski studij glume i lutkarstva

Antonia Mrkonji

Seminarski rad
SREDNJI VIJEK

Kolegij: Estetika lutkarstva 3 : Europsko lutkarstvo do 19. st.

Nositeljica kolegija: doc. dr. sc. Livija Kroflin
Osijek, 2015./2016.
zimski semestar

1. SREDNJI VIJEK

Srednji vijek oznaavo je sredinje razdoblje u tradicionalnoj shemi razdoblja europske

povijesti. Meu povjesniarima postoji neslaganje oko vremenskih granica Srednjeg vijeka.
Jedni tvrde da Srednji vijek poinje u 1. polovici 3. stoljea, dok je na vlasti bio rimski car
Dioklecijan, zbog tadanjeg drutvenog ureenja koji je ve poinjao nalikovati feudalizmu,
dok prema drugima, srednji vijek poinje 476. padom Rimskog Carstva i nastankom prvih
germanskih drava. S druge strane za kraj Srednjeg vijeka dilema se vodi oko pada Carigrada
1453. godine ili Kolumbovo otkrie Amerike 1492. iako se pojam srednjeg vijeka ili
sredinjeg doba poeo upotrebljavati tek u 15. stoljeu.

Europa u 15. stoljeu

Postoji vie faza na koji dijelimo srednji vijek. To su: rani srednji vijek, koji traje od 5. do 11.
st., razvijeni srednji vijek, od 12. do 13. st. i na poslijetku na kasni srednji vijek ije je trajanje

od 14. do 15. st. Srednji vijek, pogotovo rani koji je trajao otprilike do jaanja Svetog
Rimskog Carstva i crkve- naziva se jo i mranim dobom budui da je u velikom kontrastu sa
razvijenom civilizacijom renesanse poslije njega i starog Rima prije njega.

Prikaz feudalizma- upravitelj i kmetovi

Nakon pada rimskog carstva (476. Godine) i zapadna se Europa raspala na mnoga kraljevstva.
Trgovina je propala i razvija se plemstvo i feudalizam, koje je ujedno i glavni gospodarski
sustav srednjeg vijeka.

Feudalna piramida

Ono to je u najvie obiljeilo sredniji vijek bila je prevlast katolike Crkve, koja se u
razdoblju razvijenog srednjeg vijeka pokuavala suprostaviti monom graanstvu i zadrati
svoju prevlast nad svjetovnim vladarima.

Ona je progovarala kroz sve sfere

srednjovjekovnog ivota djelovala je kroz liturgiju, umjetnost, knjievnost, svete slike - kao
to su vitraji , freske, kipovi, mozaici, itd... No budui da je s razvojem drutva dolo i do
razvoja drutvene svijesti, ljudi su uoili crkvino preveliko bogatstvo i utjecaj te razne
nemoralnosti- prodavanje oprosta grijeha, prodavanje crkvenih asti i slino.. Zbog toga je
dolo do raznih sukoba s Crkvom te se osnivaju smjerovi koji su zahtijevali ienje pred
Bogom, nama poznatiji pod nazvom puritanci, humilijati, katzeri. No napadi na Ckvu nisu
proli bez poslijedica te je zbog njihovog opiranja tadanjoj crkvenoj politici Crkva protiv njih
povela kriarske vojne pohode i herezu je osuivala osnivanjem inkvizicija, te su tako
posljedicom toga nastale Rimska, panjolska i biskupska inkvizicija.

Prikaz muenja i inkvizicije

13. stoljee bilo je vrhunac prevlasi crkve a najvie se taj nain ivota njegovao u
samostanima koji su bili centar kako duhovnog tako i obrazovnog ivota. Knjievnost je

takoer bila usko vezana uz crkvu pa su knjievna djela morala imati didaktiku funkciju i
biti religijski prihvatljiva. Tek u 14. i 15 stoljeu kada se knjievnost osloaa tih zahtjeva
nastaju romani, novele i trubadurska lirika. Latinski jezik prevladava od 4. do 9. stoljea, a od
9. stoljea takoer se razvija i nacionalna knjievnost na narodnom jeziku. U glazbi takoer
prevladava crkvena glazba pod nazivom gregorijanski korali, te svjetovna glazba na
narodnom jeziku koja je podrazumijevala glazbu trubadura, onglera i golijarda. Likovna
umjetnost poinje s romanikom oko 1000. godine, a procvat doivljava u 13 i 14. stoljeu za
vrijeme gotike.

Umijetnost se teko razvijala pokraj kranske Ckve koja je imala svu vlast i koja je
unitavala kazalita kako stanovnitvo ne bi bilo u napasti i uivalo u svjetovnim uitcima
koje je promoviralo rimsko kazalite. Nagovjetaj tog razvoja dogaa se za vrijeme karolinke
renesanse, u trenutku kada je Karlo Veliki okupipi znanstvenike i umjetnike koji su slikali
minijature stvarao barbarsku knjievnost, a zbog opiranja dvorskih umjetnika i njihovog
negodovanja to se njihovo ime mjea s ulinim lakrdijaima 1273. godine Graut Riquier je
napokon sistematizirao izvoae:

IZVOAI U VELIKIM KUAMA

Juglares (svirai, pjevai)
Trovadores (pjesnici)

IZVOAI NA ULICAMA
Istriones (svirai)
Cazurros (lutkari i dreseri ivotinja)
Inventores (pjesnici)
Joculatores (akrobati i maioniari)
Bufones (svirai i pjevai pred dvorskom publikom)

Trubaduri

Tada lutkarstvo jo nije postojalo kao zasebno zanimanje ve je bilo samo jedno od
izvoakih specijalnosti, a lutkari su bili smatrani putujuim izvoaima i to jednim od
najniih klasa zvanim cazurros s obzirom da su se lutkarske predstave izvodile u kombinaciji
s lakrdijakim imitiranjem, dresiranim ivotinjama i ruganjem.
U 12. st. Pronalazimo kodeks napisan od strane Herrade von Landsberg pod nazivom
Hortus Deliciarum gdje je pronaena minijatura borbe dva viteza. Vitezovi su bile lutke
koje su stajale na stolu i bile animirane vodoravnim icama. Animacija je bila vrlo
jednostavna i bazina - kada bi se potegnula ica, lutka bi poskoila, skakutala i plesala. Inae
se animacija izvodila u paru tako da svaki od animatora potee jednu icu od svake lutke, ali

budui da je bilo jednostavno moglo se animirati i samostalno tako da se jedan kraj ice
zavee za drvo.

Marionnette a la planchette

U 16. stoljeu francuski lutkari dali su im ime marionnette a la planchette, ime koje i mi
danas koristimo, u njemakoj knjievnoj tradiciji bili su znani pod nazivom Tatermanen, dok
su ih panjolci zvali bavastele. U kodeksu Herrade von Landsberg ispod minijature pronaen
je i tekst egzistenciji i ljuskom moralu te postoji mogunost da se on izvodio kao kao
komentar uz lutkarsku predstavu.
Predstave su u srednjem vrijeku bile izvoene unatar castillosa koji su bili maleni dvorci. To
su bile lutkarske pozorniceu obliku dvorca koji ima dva tornja a izmeu njih prostor za igru.
Tamo su lutkari prvenstveno izvodili prie o vitezovima, a zatim i mnogd druge. Nakon nekog
vremena lutke prestaju biti pokretni dio pozornice i peaze na igrau plohu ispred te postaju
rune ili tapne lutke.

2. MAROTTA
Budui da je liturgijsko kazalite postajalo sve popularnije Crkva je bila zadovoljna jer je tako
privlaila sve vie vjernika na liturgijeske obrede, ali onda dolazi do zabrane kazalita u crkvi
jer se smatralo da judi dolaze u crkvu samo kako bi vidjeli takozvani kazalini spektakl i time
gube interes za liturgiju. Zbog toga kazalite prvo prelazi u crkveno dvorite pa kasnije na
trnice. Posljedica toga je pojava miserija koji vrlo brzo postaju vrlo popularni te su morali
traiti dozvolu za izvoenje od gradskog vijea kada bi dolazili igrati u novi grad. Meu
misterijima postojali su i, nama vani, francuski misteriji s kominim elementom marottom.
Marrota je bila ezlo koje se sastojalo od glave lude koja je bila na vrhu. Kroz njega bi
lakrdijai govorili kako bi zabavljali ljude na dvoru - bile su kao nekakav alter ego lakridijaa
i dvorskih luda. Mi kada danas upotrebljavamo taj naziv obino mislimo na lutke na tapu.

Marotte

3. MEISTER HAMMERLEIN
Jo jedan poznati lik ovoga puta iz sredonjovjekovnih moraliteta bio je lik Proroka koji je
prethodnik talijanskom Pulcinelli budui da je i on poznat po svojoj grubosti, nasilnosti i
runoi. Zbog naina na koji se animiralo i igralo s tom lutkom srednjovjekovna lutkarska
pozornica morala je bili pojednostavljena kako bi se lake prenosila.

Meister Hammerlein

4. KOBOLDI
Koboldi ili kako bi ih jo nazvali duhovi ognjita ili domai lutke su zabavnog karaktera iz
13.stoljea koje iskau iz kaputa animatora. Izvoa bi bio odjeven u kaput iz kojega bi
tijekom izvedbe izlazili koboldi kao rune ili tapne lutke.

5. MOTION I RETABLO
Putujue druine talijanskih lakrdijaa 1573. godine stigle su u London gdje su dobili
doputenje za izvoenje predstava koje su bile nazivane predstavama udnog pokreta (shows
of strange motion). Najee teme tih predstava bile su kransko-turski sukobi, pomorske
bitke borbe ivotinja, scene lova, plesovi pod maskama, itd.
Motion je od 16. do kraja 17. stoljea bio naziv za razliite oblike lutkarstva, ukljuijui i
retablo kabinet- kazalite.

Retablo

Retabli su slikovni religiozni prikazi iza oltara, a kasnij

na njemu (kao djelovi

namjetaja). Oni su sluili kako bi prikazivali prizore iz Isusova ivota te su ilistrirale

liturgijske dogaaje pokretnim figuricama. Figura Isusa bila je pokretna i u prirodnoj veliini
te su se nekoiko scena prikazivale simutlao u nekoliko prostora predstave. Jeni od
najpoznatijih retabli bili su oni iz panjolske pod nazivom seviljske katedrale. Nakon nekog
vremena retabli iz crkve izlaze na ulicu te ih se poinje sve vie ukraavati. Likovi se vie ne
pojavljuju kao spojene figure ve su posve samostalne i imaju bolje razraen mehanizam. One
su vjerojatno bile proizvedene od strane izvoaa koji su ih prilagoavali nainu izvedbe u
lutkarskim kabinetima koji su postali njihov model igre.

Retablo figure

6. SKOMOROH I SKOMRAH
Skomoroh je bio naziv za lutalice, mimiare, plesae, akrobate, glazbenike i lutkare u
Ukrajini, Rusiji i Poljskoj. Oni su ivjeli bezbrinim ivotom, imali su este sukobe s vlastima
i vrlo lo dravi status. Animirali su rune lutke kroz lutkarske pozornice koje su bile kutijebooth te su bile nalik na vree s krunim otvorom oko glave budui da su ih stavljali na glave.
Skomrah je bio naziv za takvu istu vrsu izvoaa u Bugarskoj i Srbiji.

Skomorohi

7. ZAKLJUAK
Odabrala sam srednji vijek kao temu svoga seminara jer smatram da je jedno od
najvanijih, ako ne i najvanije razdoblja za pokret i prekretnicu lutkarstva. Iako se ono
naziva mranim razdobljem povijesti za lutkarstvo i nije bilo toliko mrano kada se pogleda
to se sve razviloz njegovo vrijeme. Ne treba zaboraviti da su se srednjovjekovni lutkari

konstantno morali boriti sa sveprisutnosti religije te da se kazalite, kao i sva umijetnost toga
doba, razvijala u religioznom smijeru, ali unato tome izvoai su uspijeli pronai svoj put i
svoje mijesto ne odustajui i borei se, prelazei iz crkava na trnicu te balansirajui i
pronalazei zanimljivosti i mogunosti uz velika ogranienja. Moda srednji vijek izgleda
nevano u usporedbi sa comedie dell' arte, barokom ili romantizmom, ali odnekud su morali
poeti i smatram da je ba ta zabrana i progoni glumaca bila zasluni za nove inovativne
naine izvoenja kazalita budui da su dali priliku i prostor za razvoj lutkarsvu kako bi
pokazao sve svoje mogunosti.

8. LITERATURA

Henryk Jurkowsky, Povijest europskoga lutkarstva- I. dio; Od zaetaka do kraja

19. stoljea, MCUK, Zagreb, 2005.
Silvio d'Amico, Povijest dramskog teatra, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1972.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Srednji_vijek
https://www.google.hr/imghp