You are on page 1of 11
6 PECINA HRUSTOVAGA KOD SANSKOG MOSTA I NJEZINO PALEONTOLOSKO ZNACENIE Mirko Malez™, Teofil Sliskovié™*, Ante Kapel*** i Zarko Opadié™ ‘The Hrustovaéa cave near Sanski Most and its paleontologic simnificance. This cave is situated about 11 ln southwardly from San Ski Most, above the spring of the Glibava brook, which after short Stream flows into the Sana river. The auaternary-geological and pale- ontological researches in the Hrustovaéa cave were done in 1984 and 1987. Gn that occasion: numerous well formed and well noticeable "pear nests", and on lateral walls well marked "bear polishes" were discovered. Between two bear nests the research probe to the depth * of 2m was dug, and in sedimentary complex differentiated were five strata, They were sedimented fron the interglacial Riss/Wirm to the Late Wirm. The uppgynost stratum a is a dripstone plate segregated 11.300 years BP (Clanalysis). Under the dripstone plate lies the stratum b, i.e, grey loam with calcareous fragments and numerous skeletal remains of the. cave bear (Ursus spelaeus), The skeletal remains belong to all age stages in ontogenetic development of cave bear, and anatomic and morphometric characteristics suggest that on all skeleton parts predominate speleoidic features, which are within till now known variation range in the species Ursus spelaeus. The Hrustovaéa cave is new and significant locality of cave bear in Bosnia. thus it represents, with all its finds, the best documented bear lair in the Upper Pleistocene on whole area of the Dinaric Karst. l.Uvod Pedina Hrustovaéa je najveéa i znanstveno najzanimljivija spilja u zapadnoj Boani. Nalazi se oko 11 kam julnije od Sanskog Mosta ispod obronaka Grmeéa na pod- ruéju sela Hrustovo, ‘a ulaz joj leZi iznad izvora potoka Glibava, koji nakon keratkog toka utjee u Sarlu (sl. 1). Na Sireni’ podruéju juinije od”Sanskog Mosta nalazi se vise raznth speleolo8kih objekata, kao Sto su Dabarska pedina, Pedina u Mirkovaéi; Vrana pedina i druge, no od svih je dosada podrobnije istrazena *SpeleoloSko ‘druStvo Hrvatske, ul. A. Kévadida 5, YU=U1000 Zagreb. ++Zemaljski muze} BiH, Ul, Vojvode Putnika 7, YU-71000 Sarajevo. +++ yavod za‘zaBtitu spomnenika kulture, prirodnin znimenitost{ i rijetkosti Bil, UY. Yojvode Putnika 18, YU~71000 Sarajevo. | 70 Jedino Hrustovaéa. Osobite su arheolo’ka istraZivanja u podetnom.dijelu Hrusto- vaée i u tom praveu postignuti rezultati pridonijeli da je ova spilja od 1954. = zaSti¢ena na osnovi Zakona o zaStiti prirode BiH. U svrhu zaStite postavljena su 1972. na njezin ulaz deljezna redetkasta vrata. > Sl. 1. Pregledna kartica podruéja juZno od Sanskog Mosta $ poloZajem znaéajni- Jin speleolo&kih objekata. 1 - Hrustovada, 2 ~ Dabarska peGina, 3 - Pe- Gina u Mirkovaéi, 4 - Vrana pedina. 2.Pregled dosadaainjih istrazivanja “Najstariji opis spilje Hrustovaée, koliko je dosada poznato, objavio je 0. Krifka 1886. u Bedu, a tiskan je u ondaSnjen jedinom speleolo3kom Gasopisu "Mittheilungen der Section fir Héhlenkunde des ésterreichischen Touristen-Club", Drugi opis, spilje pod naslovom "Peéina Hrustovo" objavio je R. Maldini 1906. u n naSen planinarskom Zasopisu "Hrvateki planinar", koji Jo8 4 danas izlaei u Zag- rebu, ali pod izmijenjenin nasloven "Wade planine”. Da je Hrustovata potetkon 20. stoljeéa bila opéenito poznata dokazuje i njezino wrStavanje u "Bosanski @lasnik", tj. u opéu,priruénu i adresnu knjigu za Bosnu i Hercegovinu. To djelo objavijeno je 1914. u Sarajevu i u njemi se spominje Hrustovata ~ "da je pedi- ” n pa,osopito lijepes izgleda, preko dva km. duga sa lijepim sigana". Spilju spomi- nje i Y.-Karanovié (1930) u raspravi "Sani®ka Zupa u Bosanskoj krajini", koja Je objavijena u Beogradu u ediciji "Nasel.ja i poreklo stanovniStva". Znanstvena istraéivanja u Hrustovati prvi su zapoeli kustosi Zenal jskog muze- Ja BIH iz Sarajeva u 1939. godint, ana zagenje ove spilje za prethistoriju uka- 7a0 je 1938. D. Sergejevski. Na njegov poticaj prva Je iskopavanja na€inio M. Mandié (1939) i tom je prilikom u njoj sakupio zanimljivi prethistorijski materi- Jal. Uporedo 5 arheologkim iskopavanjima izvrSio Je A. Polié (1939) geolodka i norfoloska prouéavanja v Hrustovaéi, te je snimio vie fotografija u njezinoj unutradnjosti i izradio pregledni tloort i uzduini profil spilje. Nakon Drugog svjetskog rata nastavijena su arheologka istrazivanja u Hrustovadi tek 1946. i nastavijena u 1948. godini (J. KoroSec, 1946; A. Benac, 1948). Detaljna prouéava~ nja ovih arheologa paczala su da Je Hrustovata znataJjan lokalitet “slavonske" kulture u naSim krajevima. Kasnije Hrustovaéu na vide mjesta spominje i B. J. Bokan (1974) u Sirem prikazu Sanskog mosta i njegove okolice. ° U novije vrijeme izvrSila je skupina slovenskih speleologa detaljna morfolos- ka istrazivanja u Hrustovadi i tom Je prilikom snimljen podroban tloert, uzduéni profil { viSe popreénih profila spiljske unutra&njosti, te Je dat prijedlog za njezino turistiéko uredenje (A. Lajovié i f. Maleskar, 1983). Nia tradenje Zavoda za zaStitu sponenika kulture, prirodnih znamenitosti i rifetkosti Bil iz Sarajeva izvrSila je ekipa Zavoda za paleontologiju i geologi~ ju kvartara Jugoslavenske akadenije znanosti i umjetnosti iz Zagreba u 1984. 4 1987. kvartarnogeolo3ka i palecntoloika istrazivanja u spilji Hrustovaéi. U oven predavanju biti ée ignijeti preliminarno samo neki postignuti reaultati. U rani- je navedenim objavijenin radovima opisani su geolo8ki, hidrolodki 1 arheoloSki odnosi, te je detaljno opisana podzemna: morfologija Hrustovaée, pa u ovom radu zbog ograni&enog prostora o njima neéeno raspravijati. a.Stratigrafski odnost Spilja Hrustovafa ima prostran ulaz i od njega se najprije prema jugu, a za~ tim u generalnom praveu prema jugozapadu, protege Siroki i viscki spiljski kanal nazvan "Veliki rov", a njegova dudina iznosi 725 metra (sl. 2). Inaée svi dosada istraZeni kanali Hrustovaée imaju duvinu od 2218 m. Na8a kvartarnogeoloska 1 pa- Jeontoloska istrazivanja bila su usmjerena na zayréni dio Velikog rova, jer Jeu tom dijetu spilje prije vi8e godina zagrebatki speleclog B. dalzié prilikon bio- spelecloskih istrazivanja opazio na spiljskom tlu zasigane kosti medvjeda. Prilikom naSeg prvog obilaska u 1984. opaaili sno da se s obje strane Velikog n rova na tlu uz ‘bofnu stijenu nalaze brojna 1iJepo formirana "nedvjeda gnijezda", a povige njin na doinoj sti jeni dobro su istaknuta "wedvjeda brugen fa". \! takvom Jednom medvjedem gnijezdu na pribliino 430 m od ulaza opazili smo kosti spilj- skog medvjeda prekrivene tankam sigastom karom i finom spiljskom {lovaéom. Od~ 1uBilt smo da na tome mjestu iskopamo istira%nu sondu s ciljem da ustanoyimo stra- tigrafske odnose i sakupimo fosilni materijal. Tstraénu sondu locirali smo uz begnu stijenu izmedu dva medvjeda gnijezda (sl. 2, oznaka S), a na povrSini bila Jeu obliku pagetvorine sa stranicama 2 x 3 metra. U profilu naslaga od gore pre- ma dolje prokopani su ovi stratum (sl. 3): a'- sigasta ploda sa formiranim manjim stalagmitima na povrSini; siga prekriva tanki sioj vapnenog krja, a prema boinoj stijeni se istanjuje i tu je izme- du sigaste ploge i vapnenog kr3ja interkalirana smedasta fina {lovaéa; deb. y 1jina ovog stratuma je 10-12 om, » - siva ilovaéa s dosta vapnenog oStrobridnog kr ja i uklopljenim brojnim ske- letnim ostacina spiljskog medvjeda, debljine 50 om, © ~ svijetlosivi uloiak mrvigaste vapnene zemlje, odnosno tav. "vapnenog mlije- ka", bez nalaza, debljine 8-10 om, 4d ~ sivosmeda flovaéa velikog plasticiteta s uklopljenim korodiranim vapnenin keSjem 1s rijetkim nalazimn medvjedih kostiju koje su tamno patinirane, deb= YJina 60 om, © - crvenkastosmeda ilovaéa velikog plasticiteta s:dosta manganskih konkreci ja, bez kamenja i osteolodkin nalaza, prekopana do 70 em. kronostratigrafska interpretacija ovog profila naslaga Je ova: Stratum a u ‘obiiku sigaste plode i fine smede ilovate, iziuéent su i natalo¥eni su tijekon kasnog glacijala u kiimatskim fazama od najstarijeg do najmladeg drijasa. Za to postoji Evrsti dokaz, jer Je uzorak sigaste ploge podvrgnut odredivanju apsolut- ne starosti pomodu analize radioaktivnog ugljika (Cc) u Laboratoriju za mjere- nje niskih aktiynesti institute "Ruder BoSkovié" u Zagrebu. Dobivena je vrijed- ost od 11,3005 300 godina, Sto dobro oznadava interstadijal Bolling u razdob~ 1ju kasnog virma, kada su bili naJoptimalni ji uvjeti za izluéivanje ove si- gaste plode. Stratum b sadréi oStrobridno vapneno krje i velsku kolidinu skeletnih osta- taka spilJskog medvjeda, pa njegove talogenje pada u maksimun zahladenja, tj. u treéi virmski stadijal (Wurm 3). ZavrSnoj fazi tog stadijala trebe pribrojiti 4 tanki slo} vapnenog krSja u najgornjem dijelu stratuna b preko kojeg je iz~ luGena sigasta plofs (stratum a). Isped stratuna b ledi relativno tarka naslaga svijetlosive mrvidaste vapnes to je tijekom vremena nodificirano "vapnene mli jel naste vemije, odnosio B _Ovakiva' vrsta sigastin tvorevina Sesto se susreée u nekim naSim spiljama, a pro- (aakt je izlu8ivanja u via%noj i relativno toploj klimi. Taj stratum ¢ nastao je ‘w'dvos spilji tijekom drugog virmskog inténstddijala (Wiirm. 2/3). Dubije je stratum d Koji je na osnovi izgleda, sedimentnog sastava i pojedi~ naénin ostataka spiljskeg medvjeda, a 3 obzirom na znatnu dehljinu, taloZen u Spiljskon prostoru tijekom dugog vremena..Njegovo talozenje bilo je vjerojatno kontinuirano u'rasponu od prvog do dragog virmskog stadijala. U profilu tog * stratuma nisu uodene nikakve promjene u boji ili sastavu sedimenta, koje bi uka- zivale.na utjecaj promjena klime nastupom prvog virmskog interstadijala. Za vri- .Jeme to# interstadijala, koji je relativno kratko 4 trajao, nastale klimatske promjene’nisu imale’ znaéajnijeg utjecaja na sedimentacijske procese u dubokoj unutraSnjosté ove spilje- Sl. 2. Pojednostavijeni tloort "Velikog rova" u spilji Hrustovaéi. Legenda: 1 = spiljska ilovata, 2 - sigaste tvorevine, 3 - voda, 4 - mjesta s nmedv jedim gnijezdina", 5 - mjesta s *medvjedim brusenjina", 6 - Loka- e cia istragne sonde. 4 Stratum e koji je najdubhji u istraznoj sondi i koji je prekopan do 70 om jduboko, pokazuje karakteristike sedimenta taloZenog u izrazito toploj i vlainoj : klimi. Na takav zakLjudak upuéuje i velika koli&ina manganskih konkrecija, prev~ laka i mazotina u crvenkastosmedoj ilovaéi. TaloZenje tog stratuma pada u razdob- Lje interglacijala Riss/wirm. u,PaleontoloSka analiza ¥ iskopanoj istrafnoj sondi sabran je u stratumu b relativno bogati paleonto~ * 1oSli materi jal, ali sé on gotovo isk} judivo odnosi na skeletne ostatke spiljskog medyjeda. Samo dva pojedinaéna ralaza upuduju na prisustvo golemog jelena i srne, pa sti najvjerojatni je njihovi ostaci kao dijelovi le&ina uvudent od medvjeda u spiljski prostor. 2a paleontolosku analizu uzet je u obair samo skeletni materiz Jal iskopan u istrainoj sondi, a prilikom iskopavanja sabirani su svi pronadeni nalazi pez “obzira da li su cijeli ili fragmentarn. To je na&injeno s cil jem da se pribligno ustanovi minimalni broj individuuma u volumeni sedimenta iskopane sonde {da se na osnovi toga izraguna moguéi broj u nizu populaciJa spiljskih me- dvjeda koji su tijekom treéeg virmskog stadijala brloZili u Hrustovaéi. Skeletni materijal iskopan u istraZnoj sondi, a pripada iskljudivo spiljskem medvjedu (Ursus spelaeus), sastoji se iz ovih anatomskih dt jelova: 2. Lubanja (cranium): 4 adultne (3 od muajaka i 1 od Zenke}, 2 juveniine. 2. Donja Seljusi (mandibulae): 17 desnin adultnih, 11 13 jevih adultnin, 2 desne juvenilne i 2 lijeve juvenilne. 3. Nadlaktigna kost (humerus): 2 lijeva i 2 desna adultna, 2 juvenilna i 1 od neonata. 4. Lakatna kost (ulna): 3 lijeve i 3 desne adultne, & desne i 3 1ijeve juvenilne. 5. Pal&ana kost (radius): 3 lijeva i 2 desna adultna, 3 desna 1.2 lijeva juve- niina. , 6, Lopatica (scapula): ¥ Lijeve i 4 desne adultne. 7, Spolna xost (os penis): 1 adultnog primjerka. 8. Bedrena kost (femur): 3 desna i 1' lijevi adultni, 2 lijeva 1 2 desna subadul- tha, 1 juvenilni i 2 od neonata, 9. Goljeniéna kost (tibia): 4 lijeve i 4 desne adultne, 3 desne semiadultne. lo. Tisna kest (fibula): 3 lfjeve 4 2 desne adultne. * ll. Petna kost (calcaneus): 3 lijeva adultna i 2 desna semiadultna. s 8 & a] f° (ee0s300 ieasut Won uasus Zl wa b ‘SPELAEUS worm 3 e w e © Cit 273 ursus SPELAEUS O} worm 2 q el. 0 wilt w 0 a - e rissrwiten, o 2 3 a 3 SL. 3. Koretacijski kronostratigrafski profil pleistocenskin naslaga u istrai- no} sondi lociranc} u Velikom rovu spilje Hrustovate. Legenda: 1 - pro~ fil naslaga u iskopano} istralnoJ sondi (Tr = trijasii vapnenae), 2 = oznaka stratuma, 3 - dubina u centimetrima, ~ rezultat odredivanja starosti metodon cl” 4 pojava fosilnih ostataka, 5 - relatima kronolo- gija pleistocena. Odnos izmedu aquitnih, semiadultnin, juvenilnin i neonsta unutar uzorka po- pulacije spiljskog medvjeda iz istraine sonde prikazan je grafiéki na sl. 4. Na osnovi tog pregieda moguée je doéi do minimalnog broja individuuma, pa se mogu izvuéi ovi rezultati: 17 adultnih primjeraka spiljskog medvjeda & semiadultna primjerka spiljskog metvjeda “6 3 juvenilna primjerka spiljskog medvjeda, 4 2 neonata od spiljskog medvjeda. 6 Prema tome u uzorku populaci je spiljskog medvjeda iz stratuma b istragne son- ‘ de nalazi se ukupno 26 primjeraka iz raenih starosnih faza u njihovom ontogenet~ 2 skom razvoju. Tai uzorak populacije iskopan je iz sonde dinenaija 2 x 3 metra : i debi jiné sedimenta stratuma b od 50 on, Sto predstavi ja volumen od 3 m3, Ako : taj dobiveni model uzorka populacije prenesemo na Siri prostor onog dijela Veli- kog rove gdje su "nedvjeda gnijezda", postoji moguénost da se grubo izraguna i ukupan broj individuuma i njihovi medusobni starosni odnost. Takvo izraéunava- : nje, jasno sa stanovitim korekeijama, jer je postojala nejednaka disperzija u njihovom naseljavanju, pokezuje da su Hrustovatu tijekom treéeg virmskog stadi-~ Jala naseljavale kontinuirano generacije i generacije spiljekih medvjeda, a ukupni broj individuma prelazi 4 vide tisuéa. Cjelokupni uzorak populacije spi- Ljskog medvjeda u Hrustovadi ini éistu tafodemu (J. M. Cordy, 1972). Polodaj spiljskog medvjeda u Hrustovaéi u odnesu na dosada poznati opéi va- ji rijacijski raspon 2a vrstu Ursus spelaeus moguée Je ustanoviti usporedbom propor : eija znadajnijih dijelova skeleta, Prostor ne dopuita detaljni ju morfometrigku analizu, pa Gemo se ograni8iti na usporedbu pronadenih lubanja. U tabeli 1 u i orva tri stupea prikazane su proporeije triju lubanja spiljskog medvjeda iz Hirustovaée u odnosu na varijacijski raspon za vrstu Ursus spelaeus iz Megare na BjelaSnici.(m, Malez 1 T. SliSkovid, 1984), zatim 1z vide nalazi8ta u Hrvatskoj (M. Herak, 1947), kao iu odnosu na opét vardjacijaki raspon kojeg je postavio E. HUtter (1955) n= begatom materijalu iz austrijskih lokaliteta, U tabeli 1 na- laze se u praova stupea izmjere na lubanjama miZjaka, a u treéem stupeu su pro- porcije lubanje Zenke. Na osnovi ove usporedbe mode se zakljuéiti da prva luba- nja miZJjaka iz Hrustovaée pripada vrlo snanom primjerku koji se proporei jama privliguje maksinalnim vrijednostima u opdem varijacijskon rasponu. Druga lu- banja mubjaka zauzima pribliino srediinje vrijednosti, a treéa lubenja Zenke Proporeijama je posve b1izu minimalnim vrijednostima u opéem vari, acl Jekom ras- ponu za vrstu Ursus spelaeus. Usporedia dudina glavnih ekstremitetnin kosti.tu u odnosu na opéi vari jaci}- 2ki raspon je ova: : Najveéa dudina (u mm) Hrustovata Opéi vari jaci jski raspon E. Hitter, 1955. Humerus 3780-3965 378 ,0-450,0 * Uina 408 ,0-411,0 304,0-1120,0 Radius 285,0-319,0 284 ,6-374,8 7 Femur 391,5 378 025342 Tibia 259,0-300,0 270,0-330,0 Fibula 228 5-254 ,0 230,0-300,0 Tabela ® (fable) 1. NALAZIO@TA Ursus spelaeus _ Rosenm, & Heinroth ” Geeaiin fausrovAac roe | S| varlHlbssons (u mn) fae va noHeeak Le) suneee 1955. Bazalna duzina 410,0 |378,0 | 332,0 326,0-458,0 370 ,0-485,0 320 ,0-462,0 Raspon 0-0 106,0 | 87,5 |} 89,6] 81,0-115,0 | 96,0+110,0 | 95,0-128,0 Raspon M°-"* 120,5 |104,5 }102,0 | 93,0-113,5 | 98,0-118,0 {107,0-138,0 Sirina jagodignih lukova | 268,0/ - |202,0 | 198,0-288,5 | 260,0-286,0 |234,0-306,6 Sirina éela 136,0 (121,0 | 88,0 | 100,0-145,0- | 105,0-144,0 /116,4-161,0 Sirina strainjeg dijela | 190,5 |184,0 |154,5 | 142,5-240,0 | 196,0-220,0 /188,0-248,0 Visina gubice 97,0 | 81,0 | 64,01 66,0-95,0 | 75,0-94,0 - Visina dela - 93,0 | 55,0 | 67,0-97,0 125,0-158,0 - Visina strainjeg dijela 134,0 )124,0 |107,0 | 102,5-155,0 | 103 ,0-118,0 ‘112 ,0-147,0 Dugina PYM? 92,0 | 89,8 | 95,7] 83,0-99,3 | 83,0-97,3 | 92,3-97,2 u B Bro} imjeraka primie : 1 2 3 4 5 6 7 a @ Sl. 4, Grafigki prikaz odnosa znaéajnijih skeletnih dijelova spiljskog med- . vjeda prema broju individuuma i starosnoj dobi. Legenda: Ad - adultni, Sa - semiadultni, Ju - juvenilni, Ne - neonati, 1 - lubanje, 2 - man- Gibule, 3 - humerusi, 4 - ulne, 5 - radijusi, 6 - femuri, 7 - tibije, 8 - fibule 1 9 - kalkaneji. Gornja usporedba duzina nekih ekstremitetnih kostiju u odnosu na dosada pozna- ti opdi varijacijski raspon za vrstu Ursus spelaeus analogna je kao i kod uspore- dbe iubanja {tabela I), tj. dudine ekstremitetnih kostiju iz Hrustovaée kredu se u Sirokom rasponu od mininalnih do blizu maksimalnih vrijednosti. Na osnovi ovih usporedbi, kao i brojnih drugih Sinjenica, moze se zakljuéiti na veliku varijabilnost unutar populacije spiljskin medvjeda koje su kontinuirano tijekon treseg virmskog stadijala brlodile u Hrustovati. Nadalje se na osnovi brojnih "medvjedih gnijezda", "medvjedin brugenja" i nadasve velike koncentracije skelet- = nih ostataka, moze zakljuéiti da su u Siroj okolici Hrustovade tijekon treéeg virmskog stadijala vladali optimAlni palecekolodki uvjeti, koji su omoguéili eg- zistenciju brojnim generacijama spiljskih medvjeda. ° 5.Literatura Anonims, 1914, Bosanski glasnik. Opéa priruéna 1 adresna knjiga 2a Bosnu i Hercegovinu. 455 str., Sarajevo. _Benac, A., 1948, Zavréna istrazivanja u peéini HrustovaGi. Glasnik Zenalj. muzeja BiH, N.S. 3, Arheol., 1-5, Sarajevo. Bokan, 8. J-, 1974, Sansici Most. I: (o peéini Hrustovaéi na str. 14, 18-26 i 293), Beograd. Gordy, J. M. 1972, Etude de la variabilite des crdnes d’ours des cavernes de la collection Schnerling. Annales de Paleontologie:(Vertébrés), 58, 2, 151-207, Paris. Herak, M., 1947, Starost i sistematske znaéajke spiljskog medvjeda Hrvatske. Geol. vjesnik, 1 (1947), 12-U7, Zagred. Witter, E., 1955, Der Héhlenbiaar von’Merkenstein. Ann. Naturhist. Mus. Wien, 60,'122-168, Wien Karanovié, M., 1930, Saniéka %upa u Bosanskoj kre jini. Nasel Ja i poreklo stanov- nistva, 26, Srp. kralj. akad. (o Hrustovaéi na str. 8-9), Beograd. KoroSec, J., 1946, PeGina Hrustovaéa, novi lokalitet slavonske kulture. Glasnik Zemalj. muzeja BiH, N.S. 1, Arheol., 1-7, Sarajevo. Krifka, 0., 1886, Héhle bei Hrustovo in Bosnien. Mitth. d, Sec. f. Héhlenkunder 'd. Gesterr. Touristen-Clud, 2; 30.31, Wien. Lajovic, A..& Maleékar, F., 1983, Jama Hrustovaéa pri Sanskom Mostu. Nase Jame, 25, 61-4, Ljubl Jana. Maldini, R., 1906, Pedina Hrustovo. Hrvatski planinar, 7/8, 54-55, Zagreb. Malez, M. & Slidkovié, T., 1984, Kvartarnogeoloski 1 paleontolo$ki odnosi u spilji Megari na planini BjelaSnici (SR Bosna i Hercegovina). Zbornik predavanja, IX. jugosl. speleol. kongres, Karlovac 198, 697-710, fa wands, #E""Y939, Prethodni: izvjeBtas 0 zapofetnom iskopavanju u Hrustovaskos pedini kod Bosanskog Vrpoija. Glasnik Zemalj. muz. BiH, 51, 1, 65-77, Sarajevo. Polié, &., 1939, Pegina Hrustovaéa kod Sanskog Mosta. Glasnik Zemalj. muz. BiH, 51, 2, 1-7, Sarajevo.

You might also like