You are on page 1of 6

1. ta su keramiki materijali?

Keramiki materijali su neorganski nemetalni materijali koji se sastoje od


jedinjenja metalnih i nemetalnih elemenata, povezanih jonskim i/ili kovalentnim
vezama.
2. Kao se dijele keramiki materijali?
Na industrijsku i tradicionalnu.
3. Navesti oblasti primjene za tradicionalnu i industrijsku keramiku:
Tradicionalna: abrazivni materijali, vatrostalni materijali, u graevinarstvu,
proizvodi od gline
Industrijska: automobilska industrija, aerokosmonautika, elektronska
industrija, proizvodno mainstvo, medicina
4. Iz ega se sastoji industrijska a iz ega tradicionalna?
Tradicionalna: glina, SiO2 i feldspat (grupa kristala minerala koji se sastoji od Al,
Ca, Na, K i silikata)
Industrijska: sastoji se od istih ili skoro istih jedinjenja od kojih su najvanij
Al2O3, ZrO2, WC, Sic, Si3N4, B4C, BN.
5. Korund
Korund ili Al2O3 spada u industrijsku keramiku, koristi se ist ili kao sirovina za
mijeanje sa drugim oksidima. Nalazi se u priordi, ali sadri izvjesne neistoe i
ima neujednaena svojstva. Moe se proizvoditi sintetiki (kvalitet se moe
kontrolisati prilikom proizvodnje). Ima veliku tvrdou i umjerenu vrstou.
Primjena: vatrostalni materijal za izradu lonaca za topljenje metala, za dijelove
izloene visokim T gdje se zahtijeva dobra tvrdoa i vrstoa, za izradu reznih
alata, alata za sjeenje, brusnih ploa i papira, u stomatologiji (zubne proteze),
medicini (ortopedski implantanti), fizici (laseri).
6. Sialon
Si3Al2O3N5 ili sialon je relativno nova industrijska keramika, dobijena na osnovu
Si3N4 djeliminom zamjenom Si i N sa Al i O2. Ima malu masu, mali koeficijent
linearnog irenja, otporna na brze temperaturne promjene (termiki ok), dobra
vrstoa i ilavost. Primjena: izrada komponenti motora tamo gdje su visoke T i
velika habanja, izrada alata za obradu rezanjem.
7. Nabrojati najpoznatije vrste industrijske keramike.
Al2O3 (korund), ZrO2 (cirkonija), WC, TiC, SiC, B4C, TiN, BN, Si3N4, Si3Al2O3N5
(sialon), kermeti.
8. ta su kermeti?

Kombinacija keramike i metala, moe se smatrati kompozitom. Mogu se izraivati


u raznim kombinacijama keramikei metala tehnologijom metalurgije praha.
Kombinuju visoku otpornost na oksidaciju na povienim T keramike sa svojstvim
metala (vrstoa, tvrdoa, ilavost, plastinost, otpornost na temperaturne
promjene),. Mogu biti napravljeni od oksida, nitrida i karbida. Primjena: na
mjestima gdje su dijelovi u elsploataciji izloeni visokim temperaturama
(mlaznice mlaznih motora, koione obloge konica aviona).
9. ta su polimeri?
Polimeri su dugaki lanci molekula, zovu se makromolekuli ili dinovski molekuli.
Nastaju u reakciji polimerizacije (hemijsko povezivanje monomera). Polimer
predstavlja veliki broj mera ili osnovnih jedinica koji se ponavljaju 100 i 1000 puta
u lancu. Polimerni materijali se sastoje od polimera i dodataka. Imaju nisku
gustou, vrstou i krutost, malu elektrinu i toplotnu provodljivost, ali veliku
otpornost na hemijske uticaje i visok koeficijent toplotnog irenja. Opseg radne T
je najvie 300C. Koriste se za iradu ambalaa za pakovanje hrane i pia, tekstila,
igraaka, ureaja i aparata u domainstvu, dijelova elektrinih i elektronskih
ureaja, dijelova karoserija automobila i njihovih komponenti.
10.ta su monomeri?
Monomeri su jedinjenja koja sadre dvostruke veze ili funkcionalne grupe, tako da
mogu meusobno da reaguju. Mer oznaava najmanju ponovljenu jedinicu
polimernog lanca kao to je elementarna reetka kod kristalne strukture metala.
11.ta je polimerizacija?
Hemijska reakcija povezivanja molekula u due lance, tako to se dvostruka veza
ugljenika otvara i molekuli se meusobno povezuju preko aktivnih centara i
postavljaju linearno. Reakcija polimerizacije se dijeli na polikondezovanje i
adicionu polimerizaciju.
12.Kakva moe biti moelkularna struktura polimera?
- Linearna (osnovne jedinici polimernog lanca su meusobno povezane kraj
sa krajem u duge lance; a dugi lanci se meusobno povezuju sekundarnih
ili Van der Valsovim vezama)
- Razgranata (polimeri imaju bone lance koji se granaju iz glavnog lanca,
pri emu su i glavni i boni iste strukture, na mjestima gdje bi se nalazio
atom H)
- Popreno povezana (susjedni linearni lanci povezuju se jedan sa drugim na
razliitim mjestima kovalentnim vezama)
- Umreena (osnovne jedinice polimernog lanca koje imaju tri aktivne
kovalentne veze formiraju trodimenzionalne mree)
13.ta su kopolimeri?
To su polimerni lanci koji se sastoje od 2 ili vie hemijski razliitih monomernih
jedinica.
14.Kako se dijele kopolimeri?

U zavisnosti od rasporeda monomernih jedinica postoje:


-

Proizvoljni (monomerne jedninice su proizvoljno rasporeene unutar


polimernog lanca - AAABBABBBBAA)
- Naizmjenini (alternirajui) (razliite monomerne jedinice se vezuju i imaju
naizmjenian raspored ABABABABA)
- Blok (razliite monomerne jedinice su rasporeene u blokovima
AAABBBAAABBB)
- Kalemljeni (jedna monomerna jedinica se kalemi na lanac koji ini druga
monomerna jedinica - AAAAAAAAAAAAAA
B
B
B
B
B
B
B
B
B
15.Nabrojte vrste elastomera.
Prirodna guma (NR), sintetika guma, nitril guma (NBR), sitren-butadien (SBR),
polihloropen/neopren (CR), silikoni.
16.ta su silikoni i u ta spadaju?
Silikoni spadaju u elastomere. Polimer silikona ima za osnovu Si i O u glavnom
linearnom lancu. Ako se sa strane vezani atomi H zamijene metil grupom CH 3
dobija se polimer polidimetil siloksan. Unakrsnim umreavanjem ovog polimera
na sobnoj temperaturi uz dodatak peroksida odstranjuju se atomi vodonika iz CH 3
i omoguava atomima ugljenika da ostvare vezu meu lancima. Silikonska guma
se moe koristiti na T od -100C do +315C. Svojstva poput vrstoe, otpornosti
na habanje i uticaj ulja su znatno slabija u odnosu na druge elastomere. Koristi se
za izradu zaptivaa, termo i elektro izolacije, kablova za svjeica motora.
17.ta su kompozitni materijali?
Kompozitni materijali predstavljaju kombinaciju dva ili vie materijala sa razliitim
fiziko-hemijskim svojstvima u mikro i/ili makroskopskoj razmjeri. Ovako dobijeni
materijali pokazuju najbolja svojstva svojih komponenata, a ponekad i svojstva
koje komponente ne posjeduju. Odgovarajuim izborom materijala i njihovim
odnosom u strukturi mogu se dobiti materijali sa eljenim svojstvima: vrstoa,
krutost, otpornost na habanje, otpornost na koroziju, termika i akustina izolacija
i mala masa. Sva svojstva se ne mogu istovremeno ostavriti niti se to zahtijeva.
18.Kako se dijele kompoziti?
- esticama ojaani - sastoje se od vee koliine estica koje su razliitog
geometrijskog oblika ali su priblino istih dimezija u svim pravcima;
prvenstveno su za poveavanje vrstoe; koriste se kombinacije metala,
keramike i polimera (primjer je beton smjesa cementa i ljunka-pijeska);
ako su estice rasporeene ravnomjerno onda su uvijek IZOTROPNI;
- Vlaknasto ojaani dobijeni sjedinjavanjemvrstih, krutih i krtih vlakana
(prekidna i disperzna faza) sa mekom i plastinom matricom (neprekidna
faza); matrica prenosi silu sa vlakna na vlakno (obezbjeuje ilavost,
plastinost i sposobnost oblikovanja), a vlakna prenose optereenje; ovi
kompoziti obezbjeuju prednost svake komponente; dijele se na vlaknastopolimernu, vlaknasto-metalnu i vlaknasto-keramiku matricu (primjer je

stakloplastika staklena vlakna ubaena u polimere); mogu biti


ANIZOTROPNI ili IZOTROPNI ako su estice raporeene ravnomjerno;
Laminatni sastoje se od tankih prevlaka, od razliitih materijala za
razliite funkcije koji se nanose na osnovni materijal, debljih zatitnih
povrina, bimetala, oslojenih metala, laminata i vlaknasto ojaanih
komponenti materijala u obliku tankih slojeva; za poveanje korozione i
abrazivne otpornosti osnovnog materijala, vea vrstoa vlaknasto
ojaanih komponenti materijala u vie ravni (primjer per ploe unakrsno
lijepljeni furniri drveta)

19.Gdje se danas najee koriste kompozitni materijali?


- esticama ojaani: alati za rezanje termiki obraenih elika, alati za
grubu obradu, za zavrnu obradu rezanjem (kermeti) nehrajui elik,
livena gvoda, neeljezni metali i legure, elini materijali
- Tocila za bruenje i sjeenje
- Materijali za elektrine kontakte kod prekidaa i releja
- Vulkanizacija gume
- Vlaknasto-ojaani: izrada komponenti vojnih i civilnih aviona, raketa,
helikopetrskih rotora, zatitnih ljemova, dijelova karoserije automobila,
posuda po pritiskom, brodskih korita (v-p)
- Vazduhoplovstvo, aerokosmonautika, izrada komponenti gasnih turbina,
raketna tehnika, elektrini kontakti, ramovi bicikla, sportska oprema (v-m)
- Komponente mlaznih motora i motora sa unutranjim sagorijevanjem,
dijelovi opreme podmornica, posude po pritiskom (v-k)
- Laminatni: laminati; per ploe; oplata aviona (aral); razdvajanje i
ograivanje maina i opreme, dekorativne svrhe, namjetaj (sigurnosna
stakla); koroziona otpornost, vatrootporna svojstva osnovnog materijala
(navarivanje)

20.ta je korozija?
Korozija je svako neeljeno povrinsko razaranje metala, ukoliko to nije usljed
habanja ili erozije).
21.Osnovni tipovi korozije.
Hemijska (usljed agresivnih gasova, vode sa otopljenim solima, kiselina i alkalnih
otopina dolazi do prevoenja metala iz njihovih elementarnih oblika u hemijske
spojeve i to okside, sulfate, sulfide, hidrokside, hloride itd.) i elektroerozija
(nastupa na spojevima dvaju razliitih metala, gdje usljed potencijalnih razlika
metala uz pomo elektrolita dolazi do stvaranja lokalnih galvanskih struja; kod
ovog procesa metal koji predstavlja anodu u tom galvanskom elementu, otapa
se).
22.Ostali vidovi korozije:
- Ravnomjerna (cjelokupna povrina se ravnomjerno rastvara, poto se
proizvodi korozije stalno odstranjuju primjer hra)

Ravnomjerna sa pasiviranjem (nakon odreenog vremena korozije dolazi


do stvaranja gustog homogenog sloja bez upljina koji se vrsto dri uz
osnovni metal, te ga tako izoluje od dejstva korozionog medija, tj.uini ga
pasivnim osnovni metal je pasiviziranjem postao otporan prema koroziji;
primjer je pasiviziranje Al stvaranjem sloja Al 2O3)
Rupiasta (proces korozije se ne odvija ravnomjerno, nego lokalno u obliku
rupica koje se ire u dubinu)
Interkristalna (korozioni napad se odvija du kristalnih granica, koje su iz
nekog razloga postale osjetljivije na dejstvo korozionog medija; primjer
korozija kristalnih zrna kod austenitnih Cr-Ni elika radi smanjenja & Cr u
tim zonama kristalita, zbog vezivanja sa C)
Selektivna (dolazi do korozije samo jedne komponente u legurama; primjer
korozija cinka u mesingu)

23.Nabrojte metode zatite od korozije:


- Poveanje otpornosti na koroziju putem legiranja (zasniva se na legiranju
sa elementima koji se lako pasiviziraju; dodatkom vie od 13% Cr eliku,
isti poprima korozionu postojanost hroma)
- Prekrivanje metalnim prevlakama (najee se izvode galvanskim
nanoenjem predmet koji se treba zatititi postavi se kao katoda, dok se
za anodu koristi metal sa kojim se vri zatita, galvanskim putem se na
elik nanose zatitni slojevi Cu, Zn, Ni, Cr i dr; ostali naini su nanoenje
rastopljenog metala, naprskavanje, platiranje, stvaranje zatitnog sloja
difuzijom itd)
- Prekrivanje nemetalnim prevlakama (emajliranjem premazivanje elinih
komada tjestastom masom silikata i arenjem na 800C u specijalnim
peima; plastificiranjem nanoenje sloja plastmase na povrinu metala a
vri se naprskavanjem ili uronjavanjem predgrijanih komada u prah
plastine mase; bojadisanjem moe se izvriti umakanjem, nanoenjem
sa etkama i prskanjem; i gumiranjem)
- Pojaavanje prirodnog zatitnog sloja (vri se hemijskim postupcima, na
povrini metala se stvaraju hemijski spojevi otporni na koroziju ili se
pojaava prirodni pasivizirajui sloj; to se dogaa kod fosfatiranja koje se
izvodi u kupkama sa Zn-ovim i Mn-ovim fosfatima; jo u ovo spada
bruniranje stvaranje vrstog oksidnog sloja tamne boje, koji se koristi i u
dekrativne svrhe, a slian je i postupak poputanja brzoreznih elika u pari)
- Katodna zatita (da bi se sprijeila elektrohemijska korozija jednog
metalnog dijela treba postaviti umjetnu anodu ili kompenzirati nastale
lokalne struje uvoenjem malih struja iz nekog vanjskog izvora, dijeli se na
katodnu zatitu a) aktivnom anodom za anodu se bira metal iz Nerstovog
reda koji ima manji elektrini potencijal od metala koji treba zatititi, za
elik se uzima aktivna anoda od Mg, Al ili Zn i ona se direktno privruje
na predmet koji se zatiuje; b) raspodjela struja, tj. struja elektrona mora
biti jednakomjerno rasporeena po cijeloj povrini predmeta koji se titi od
korozija) itd.

24.Alitiranje, nitriranje, boriranje, erardiziranje.


Alitiranje: proces zatite od korozije stvaranjem zatitnih slojeva difuzijom
komadi od elika se stavljaju u sanduke koji su ispunjeni Al prahom i nekim
dodacima (NH4Cl) i are se na T 950-1050C 4-20h, tako se stvara na eliku
obogaeni sloj Al koji moe izdrati visoke T bez oksidacije.
erardiziranje: proces zatite od korozije stvaranjem zatitnih slojeva difuzijom:
pocinkuju se sitni dijelovi tako da se okreu u bubnju na 250-400C, 4h u
cinkovom prahu.
Nitriranje: postupak povri nske termo-hemijske obrade elika kod kojeg se na
raun obogaivanja povrinskih slojeva duikom poveava tvrdoa povrine
stvaranjem vrlo tvrdih nitrida eljeza i nitrida legirajuih elemenata. Izvodi se u
specijalnim peima na 500-600C u sredini bogatoj duikom (amonijak NH 3), pri
emu dolazi do disocijacije amonijaka na H2 i N. Vrijeme zadravanja na T
nitriranja je dugo i zavisi od dubine nitriranog sloja (za 0,04mm treba 10-35h).
Ovo je dugotrajan i skup proces. Nakon dranja na T nitriranja dijelovi se ne hlade
brzo. Nakon nitriranja dijelovi imaju dobru otpornost na habanje i veu dinamiku
vrstou. Zbog visoke tvrdoe nije mogua obrada nakon nitriranja, pa se vri
prije ovog postupka.
Boriranje: Oblaganje borskom gasovitom difuzijom je proces hemijskog
depozicionog isparenja pri visokim temperaturama, prilikom ega atomi bora
difuzuju u osnovu metala komponenta da stvaraju novu metalurku leguru na
povrini. Legura je tako integralni dio bazinog metala. Oni posjeduju vrlo
izraene osobine i nova povrina legure dostie vrlo visoku tvrdou. Ova ojaana
povrina je ta koja rezultira dramatino unapreenje upotrebnog vijeka te
komponente. Dubina dobijenog borskog sloja odreena je temperaturom,
duinom trajanja tretmana i materijalom. Dubina boridnog sloja iznosi od nekoliko
desetina m pa do 0,3 mm. Borski omotai-slojevi mogu da se koriste vrlo
efikasno kada dijelovi treba da izdre abrazivno habanje. Borirani slojevi na
mainskim elementima i na dijelovima imaju nii koeficijent trenja i viestruko
duu trajnost (od 3 do 4 puta) nego neborirani dijelovi.
Pri boriranju, hemijski sastav elementa bora e ispariti i reagovati sa elikom i sa
drugim legurama da bi se pretvorio u difuzni sloj dijelova, na ekstremno vrstom
sastavu koji ima superiornu otpornost na habanje. Dijelovi se boriraju u retorti
zagrijavanjem u pei i korienjem kontrolisane atmosfere koja sadri
komponente bora na temperaturama od 800 do 1000C]. Dijelovi zagrijani do
temperatura u opsegu od 982,2C tokom nekoliko sati mogu odmah poslije
tretmana boriranja da se stave u upotrenu koja zahtijeva ekstremno visoku
otpornost na habanje.

You might also like