SVEUILIE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za arheologiju
Ivana Luia 3, 10000 Zagreb

Ilija Cika

Japodska i kolapijanska boanstva

Proseminarski rad

Mentor: Dr. sc. Iva Kai

Zagreb, 2014.
1

Sadraj
UVOD................................................................................................................... 4
POVIJEST ISTRAIVANJA....................................................................................... 5
JAPODSKA BOANSTVA........................................................................................ 6
KOLAPIJANSKA BOANSTVA................................................................................. 8
ZAKLJUAK........................................................................................................ 10
Prilozi:............................................................................................................... 12
Popis slika i tabela............................................................................................. 15
Popis literature.................................................................................................. 16

U ovom radu promotrit e se poznati materijalni nalazi iz sfere duhovnog ivota

etnikih/kulturnih zajednica Japoda i Kolapijana na podruju Republike Hrvatske i dijela
Federacije Bosne i Hercegovine, te razvoj boanskih kultova kroz prapovijesnu i povijesnu
eru.
Kljune rije: Japodi, Kolapijani, Bind, kult mrtvih

UVOD
Zajednice Japoda i Kolapijana i geografski prostori njihova rasprostiranja poznati su
nam iz opisa antikih izvora koji prate ekspanziju rimske drave i Oktavijanova osvajanja u
Iliriku. Iako ve u 19. stoljeu poinju prvotna arheoloka istraivanja koja nam donose
dijelie mozaika koji ine sliku tih bogatih i ivih kultura, moderna historiografska i
arheoloka istraivanja traju i danas. U navedenim granama povijesnih znanosti godinama su
se mijenjali teorijski pristupi i praktine metode istraivanja, pa tako moemo pratiti i
promjene pojmove koji poblie oznauju neke grupe kao to su Japodi ili Kolapijani. Jesu li to
narodi, plemena, kulturne ili etnike zajednice pitanje je mnogih dananjih rasprava ija bi
tumaenja viestruko nadila opseg i temu ovog rada. Zbog toga, u daljnjem tekstu posluit
emo se pojmom grupa pod kojim podrazumijevamo populaciju nekog prostora u prolosti
koja se svojom materijalnom kulturom (gledano kroz prizmu arheologije) razlikuje od grupa
koje ju okruuju. Tako postavljenim okvirom, definirat emo grupu Japoda i Kolapijana.
Grupa Japodi nastala je spajanjem starosjedilake bronanodobne kulture i kulture
arnih polja s podruja Panonije u zadnjim stoljeima 2. tisuljea pr. Kr., a njen razvoj
pratimo kroz eljezno doba u 1. tisuljeu pr. Kr. do rimskih osvajanja i poetka
romanizacije1. Grupa se je rasprostirala Likom, dijelom velebitskog primorja, Ogulinskoplaanskom udolinom, dijelom Gorskog kotara i Korduna i srednjim tokom Une u
sjeverozapadnoj Bosni2.
Grupa Kolapijani formirala se utjecajem panonske kulture arnih polja na autohtonu
bronanodobnu kulturu na podruju toka rijeke Kupe (Colapis) po kojoj je grupa dobila ime u
dijelima Strabona, Plinija i Ptolomeja. Spomenuti autori opisuju nam gospodarstvo ove grupe
i donose podatak o plemenskom savezu Kolapijana i bliskih grupa koje su ratovale protiv
Rimljana kako bi zadrali kontrolu nad vodenim putevima3.
1 D. Balen-Letuni, Japodi U: D. Balen-Letuni et al., Ratnici na razmeu Istoka i
Zapada: starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 2004., 212
2 ibid., 212
4

POVIJEST ISTRAIVANJA
Prva vea arheoloka istraivanja Japodskih nekropola i naselja poela su u 19.
stoljeu i predstavljaju poetak sustavnog bavljenja japodskom povijeu4. Boris Oluji u
svojoj knjizi navodi mnoge istraivae Japoda u povijesnim znanostima, ali zbog uske
teme ovog rada moe se istaknuti samo nekoliko arheolokih istraivanja, koja nam
donose podatke o religijskoj sferi duhovne kulture grupe Japoda 5. Karl Patsch jedan je od
ranih istraivaa koji je krajem 19. st., koristivi dotadanje poznate topografske podatke i
prijepise antikih natpisa, opisao japodsko svetite na otvorenom (sub divo) posveeno
boanstvu Bindu-Neptunu6. Krajem 19. st. i ime Ljubi je sa svojim lokalnim
suradnicima zapoeo istraivanja nekropola podno gradina Veliki i Mali Vital u selu
Prozor, nedaleko Otoca u Lici7. Modernu reviziju istraivanja tih lokaliteta obavila je
Ruica Drechsler-Bii 1970-ih godina, a pokrenula je i istraivanje naselja na Velikom
Vitalu8. Ti lokaliteti iznjedrili su bronane oplate trapezoidnih pojasnih kopi s prikazima
solarne tematike tj. moguim prikazom solarnog boanstva. Uz lokalitete u Prozoru,
vano je spomenuti i one u Smiljanu pored Gospia koje su istraivali Viktor Hoffiller
1950-ih, a kasnije, 1980. godine, arheologinje Ruica Drechsler-Bii, Dubravka Balen i
Lidija Bakari iz Arheolokog muzeja u Zagrebu9, jer su u njima pronaene lijevane
bronane figurice u obliku ljudskih likova ili mogui prikazi Gospodarice ivotinja
(Potnia theron)10. Na kraju ovdje valja spomenuti i istraivanja u okolici Bihaa,

3 L. ukovi, Kolapijani U: Balen-Letuni et al., Ratnici na razmeu Istoka i

Zapada: starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 2004., 174
4 B. Oluji, Povijest Japoda. Pristup, Zagreb 2007., 31
5 ibid. 29 39
6 ibid. 31, S. Kuko, Japodi fragmenta symbolica, Split 2009., 235
7 ibid. 32, 33
8 ibid. 33
9 ibid. 35
5

japodskom prostoru u sjeverozapadnoj Bosni, gdje su dokumentirani rimski kultovi

Silvana, Diane, Libera i Libere koji vjerojatno predstavljaju stara autohtona boanstva11.
O grupi Kolapijani, osim navoda u djelima antikih pisaca, do 1980-ih kada su poela
moderna arheoloka istraivanja u Pokuplju, malo se toga znalo 12. Tome u prilog dolazi i
injenica da su nalazi pronaeni u Pokuplju do tad esto pripisivani Japodima. Ipak,
zaslugom arheologa Laze ukovia, koji je istraivao utvreno naselje na poloaju
Turska kosa kod Topuskog 1980-ih godina, gdje je pronaeno mnotvo glinenih figurica,
posebnosti ove grupe postale su jasnije.

Slika 1 Grupe u jadranskom, panonskom i balkanskom prostoru krajem 1. tis. pr. Kr.

JAPODSKA BOANSTVA
10 N. Majnari-Pandi, Bronano i eljezno doba U: S. Dimitrijevi et al.,
Prapovijest, Zagreb 1998. 285 287
11 B. Raunig, Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda, Sarajevo 2004, 21 i
biljeke na istoj stranici
12 L. ukovi, Kolapijani U: Balen-Letuni et al., Ratnici na razmeu Istoka i
Zapada: starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 2004., 174
6

Iako nam Japodi nisu ostavili pisanih tragova o svojim religijskim

vjerovanjima, podatke vezane za taj dio njihove kulture moemo pronai u prikazima
na raznim ostacima materijalne kulture iz nekropola i naselja. Kroz razdoblja 1.
tisuljea pr. Kr., prikazi su uglavnom proeti simbolikom za koju ne moemo znati
to tono predstavlja. Ipak, u nekropolama je vidljiva posebna briga o nainu
pokopavanja, rasporedu i vrsti priloga, a sve to ukazuje na pogrebni obred prilagoen
kultu mrtvih13. U razdoblju potkraj 4. do 1. st. pr. Kr. rijetki ali bogato ukraeni
dijelovi ratnike opreme pronalaeni u grobovima, upuuju na to da su Japodi tovali
vie boanstava nama nepoznatih imena14.
Jedino japodsko boanstvo kojemu znamo ime je Bind-Neptun, naveden na
kamenim spomenicima (T.1). U 1. st. u svetitu na otvorenom (sub divo) uz vrelo
Privilice blizu Bihaa, postavljeni su rtvenici od strane prvaka japodskih zajednica
(praepositi et principes Iapodum)15. Ove podatke crpimo iz natpisa sa samih rtvenika,
ali jo neki se mogu izvui iz figuralnih prikaza kao i iz sastava arheolokih slojeva u
tom svetitu. Na nekima od njih prikazani su jarci, za koje moemo pretpostaviti da su
bili rtvene ivotinje, a tome u prilog idu naslage pepela i kosti u stratigrafiji svetita
to je itekako dokaz obrednog spaljivanja16. Sinkretistiku vezu japodskog Binda i
rimskog Neptuna, dokazuju nam uz natpise i prikazi Neptuna s trozubcem i Tritona s
veslom na jednom od najveih rtvenika (T.1:4)17. Moe se rei da su Japodi tovali
boga, koji je kao Neptun i Posejdon, gospodar voda i mora, stvoritelj konja i plodnosti
i ivota openito18. To boanstvo evidentno je predstavljalo vrh japodskog panteona,
jer njegov kult nije ugaen ni u doba antike u procesu romanizacije. Zanimljiv je
13 D. Balen-Letuni, Japodi U: D. Balen-Letuni et al., Ratnici na razmeu Istoka i
Zapada: starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 2004., 244
14 ibid. 246, 248
15 S. Kuko, Japodi fragmenta symbolica, Split 2009., 235
16 ibid. 235, 236
17 ibid. 235, 236
18 D. Balen-Letuni, Japodi, arheoloka svjedoanstva o japodskoj kulturi u
posljednjem pretpovijesnom tisuljeu, Ogulin 2006., 67
7

podatak o postojanju prvaka zajednica koji su brinuli o kultu, to je u skladu sa svim

rimskim kolegijima sveenika. Opirnu simboliku prikazanih motiva i lingvistiku
analizu rijei sa rtvenika opisala je Sineva Kuko, pa se itatelja upuuje na djelo
Japodi fragmenta symbolica. Uzimajui u obzir poloaj svetita (izvor rijeke), u
budunosti se moe oekivati pronalaanje slinih svetita na izvorima rijeka ili
jezerima na likom prostoru, vrlo vjerojatno i oko Plitvikih jezera19.
Prema nalazima iz lokaliteta u Prozoru kod Otoca, vidi se da su Japodi tovali
i nebesko/solarno boanstvo, koje ovdje moemo zvati Sunce. Inae esto zastupljeni
motivi koluta, krunica, koncentrinih krugova i ptica movarica dobivaju vie
znaenje kad se usporede s prizorima solarne tematike na bronanim oplatama izrazito
velikih trapezoidnih pojasnih kopi, koje su se nosile tijekom 3. i 2. st. pr. Kr. (T.2)20.
Jasno su vidljive antitetino postavljene ptice, okrugla glava s krilcima iz koje izbijaju
valovite linije i iljci nalik sunevim zrakama. Jedan od najveih motiva je i koplje
zabodeno u tlo. Simbolika ovih motiva nam govori o boanstvu koje spaja nebo i
zemlju, tj. o Suncu s njegovim oploujuim djelovanjem tijekom bogatih godina, ali i
ubojitim djelovanjem tijekom sunih godina21. Promotrimo li ove motive iz vie
perspektive, moemo primjetiti da su vrlo esti u prikazivanju solarnih boanstava
irom Europe, ali i kroz vie razdoblja.
Japodski

panteon

postaje jo

sloeniji ako promotrimo

vrlo este

antropomorfne bronane privjeske u obliku ena i protumaimo ih kao prikaze

autohtonih boanstava plodnosti (T.3). Takvi privjesci pronalaeni su tijekom
istraivanja lokaliteta u Prozoru, Smiljanu i Drenovu klancu, a datirani su u 7. i 6. st.
pr. Kr., u razdoblje starijeg eljeznog doba22. Neki od njih istiu se posebnim
detaljima, kao oni primjerci koji uz esti prikaz enskog lika, umjesto ruku imaju
ptije glave (T.3:3, 4, 5, 7, 8, 9). Spoj enskog lika i ivotinje, simbolizira staru mitsku
predodbu Gospodarice zvijeri (Potnia theron), tj. boice ivota i smrti, koju su
19 ibid. 68
20 ibid. 69
21 ibid. 69
22 N. Majnari-Pandi, Bronano i eljezno doba U: S. Dimitrijevi et al.,
Prapovijest, Zagreb 1998. 285 287
8

tovale mnoge populacije egejskog i mediteranskog prostora23. U usporedbi s prije

spomenutim nalazima, bronani antropomorfni privjesci su puno stariji. Pod
pretpostavkom da oni zaista ine dio duhovne kulture koja se razvija zajedno s
populacijom, moda moemo govoriti o poecima kulta koji opstaje i u obliku Diane
ili pak, ako je rije o prikazu mukog boanstva, rimskog Silvana kroz razdoblje
antike.
Na kraju, kult rimskih boanstava je zaista ivio na podruju grupe Japoda.
Dosadanji podaci o drugim religijskim kultovima potjeu iz vremena rimske
okupacije, ali postoji vjerojatnost da se iza njihovih imena kriju autohtona japodska
boanstva24. U okolici Bihaa dokumentirano je tovanje Silvana, najvjerojatnije kao
umsko-pastirskog boanstva srodno Panu, mogue i kao zatitnika zdravlja 25. Uz
Silvana je i Diana, ija je posveta takoer pronaena blizu Bihaa, a po osobinama je
bliska rimskoj Diani ili grkoj Artemidi. Na prostoru srednjeg toka Une, zastupljen je
kult Libera i Libere za koje se misli da predstavljaju par autohtonih boanstava
vezanih za poljoprivredu i plodnost openito26.

KOLAPIJANSKA BOANSTVA
Zbog male koliine podataka o grupi Kolapijana i slabe istraenosti, u potragu
za podacima o religiji i duhovnoj kulturi, morat emo se vratiti u starije eljezno doba.
Nekropola na Turskoj kosi kod Topuskog, tj. poloaj nekropole, kao i naini
pokopavanja, razmjetaj grobova i posebni prilozi neke su od osobitosti kolapijanske
kulture. Posebnu panju privlae kultna mjesta unutar nekropole, koja bilo da se radi o
mjestima za spaljivanje pokojnika ili o hramovima na otvorenom, upuuju na vrlo
sloen kult mrtvih27. U nekropoli je vie kultnih mjesta, a najvee je kultno mjesto I
oblika elipsastog razvuenog umjetnog humka (Slika 2). Odlaganjem raznovrsnog
23 D. Balen-Letuni, Japodi, arheoloka svjedoanstva o japodskoj kulturi u
posljednjem pretpovijesnom tisuljeu, Ogulin 2006., 70
24 B. Raunig, Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda, Sarajevo 2004, 20
25 ibid. 21
26 ibid. 21 i biljeke na istoj stranici
9

materijala na tom prostoru nastao je vrlo visok humak sa stratigrafski razluivim

starijim i mlaim slojevima28. Stariji slojevi (9. 7. st. pr. Kr.) sastoje se uglavnom od
ilovaaste zemlje, ostataka keramike i kostiju ivotinja, a mlai slojevi (6. 3. st. pr.
Kr.) sadre mnogo kvarcnog pijeska i troske, ali i priloge keramikih predmeta
glinenene figurice29. Ovakva promjena u slojevima, najvjerojatnije je odraz promjene
u kultu, gdje mnoge figurice u obliku ivotinja i ljudi zamjenjuju stvarne rtvovane
ivotinje i duhove pokojnika (Slika 3). Najvie se istiu figurice u obliku konja za
koje se smatra da su imale i svojeg jahaa meu figuricama iji poloaj nogu to
dodatno predlae30. U nedostatku podataka o kolapijanskim boanstvima, preostaje
sagledavanje podataka o privredi. Uzme li se u obzir vanost rudnika metala i
poznavanje tehnologija prerade, kao i kontrola rijenog prometa, mogu se pretpostaviti
i smjerovi razvoja odgovarajuih kultova. U grupi Kolapijana, na koju su zasigurno
utjecali svi suvremeni okolni civilizacijski krugovi, vrlo vjerojatno se je razvio i
sloeni panteon, koji su Rimljani mogli prepoznati nakon osvajanja ovih prostora.
Konane zakljuke o kolapijasnkim boanstvima donijet e nova istraivanja ove
osebujne kulture.

27 L. ukovi, Kolapijani U: Balen-Letuni et al., Ratnici na razmeu Istoka i

Zapada: starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 2004., 194
28 ibid. 194
29 ibid. 196
30 ibid. 200
10

Slika 2 Prikaz nekropole Turska kosa

ZAKLJUAK
Iako se Japodi i njihov prostor ve dugo istrauju (19.st.), o njihovom duhovnom
ivotu znamo relativno malo. Simbolika prikaza na raznim dijelovima materijalne kulture i
pokuaji lingvistikih praenja i analiza teonima (Bindus), zasad su jedini tragovi na putu
prouavanja Japodske religije.
Uzme li se u obzir povezanost i interakcija Kolapijana s civilizacijskim krugovima
koji ih okruuju, a pogotovo s italskim i grkim, moe se pretpostaviti razvoj kultova vezanih
uz nove unosne djelatnosti, u srodna personificirana boanstva (Neptun, Mars, Posejdon,
Vulkan).

11

Slika 3 Figure konja i jahaa s Turske kose

12

Prilozi:
Tabela 1.

Tabela 1 rtvenici iz svetita kod Bihaa

13

Tabela 2.

Tabela 2 Oplate bronanih pojasnih kopa iz Prozora

14

Tabela 3.

Tabela 3 Antropomorfni privjesci

15

Popis slika i tabela

Slika 1 Grupe u jadranskom, panonskom i balkanskom prostoru krajem 1. tis. pr. Kr (preuzeo
i modificirao I.Cika, prema Oluji 2007, 25).6
Slika 2 Prikaz nekropole Turska kosa (preuzeo i modificirao I.Cika, prema Balen-Letuni et
al. 2004, 193)..............................................................................................................................9
Slika 3 Figure konja i jahaa s Turske kose (preuzeo i modificirao I. Cika, prema BalenLetuni et al. 2004, 205)...........................................................................................................10
Tabela 1 rtvenici iz svetita kod Bihaa (preuzeo i modificirao I.Cika, prema Kuko 2009,
241, 243, 245, 247)...................................................................................................................11
Tabela 2 Oplate bronanih pojasnih kopa iz Prozora (preuzeo i modificirao I.Cika, prema
Raunig 2004, 168).....................................................................................................................12
Tabela 3 Antropomorfni privjesci (preuzeo i modificirao Ilija Cika, prema Raunig 2004, 164)
...................................................................................................................................................13

16

Popis literature
1. Balen-Letuni, Dubravka
D. Balen-Letuni, Japodi U: D. Balen-Letuni et al., Ratnici na razmeu Istoka
i Zapada: starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 2004., 212 257
D. Balen-Letuni, Japodi, arheoloka svjedoanstva o japodskoj kulturi u
posljednjem pretpovijesnom tisuljeu, Ogulin 2006., 67 - 70
2. ukovi, Lazo
L. ukovi, Kolapijani U: Balen-Letuni et al., Ratnici na razmeu Istoka i
Zapada: starije eljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb 2004., 174
209
3. Kuko, Sineva
S. Kuko, Japodi fragmenta symbolica, Split 2009., 235 248
4. Majnari-Pandi, Nives
N. Majnari-Pandi, Bronano i eljezno doba U: S. Dimitrijevi et al.,
Prapovijest, Zagreb 1998. 283 305
5. Oluji, Boris
B. Oluji, Povijest Japoda. Pristup, Zagreb 2007., 35 39
6. Raunig, Branka
B. Raunig, Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda, Sarajevo 2004., 20, 21,
164, 168

17