Dinko upan

Unutarnja revolucija

Jiddu Krishnamurti, Onkraj nasilja, Igitur, Zagreb, 1996.

U izdanju Igitura pojavila se Krishnamurtijeva knjiga Okraj nasilja, koja u
sebi sabire njegove govore i razgovore odrane u Santa Monici, San Diegu,
Londonu, Brockwood Parku i Rimu tijekom 1970. godine. Pored kvalitetnog
prijevoda, prevoditelj Domagoj Orli napisao je uvodnu rije u kojoj je dao
iscrpniji prikaz Krishnamurtijeva djela i ivota, o kojemu kod nas nije dovoljno
pisano. Tako je u knjizi Rade Ivekovi Pregled indijske misli Krishnamurtiju
posveeno tek nekoliko redaka, svakako premalo za ovjeka koji je izvrio
veliki utjecaj na mnoge pisce i mislioce 20. stoljea, kao to su Aldous
Huxley, Khalil Gibran, Henry Miller, te Vlado Gotovac i edomil Veljai kod
nas.
Tko je Jiddu Krishnamurti? Na to je pitanje teko odgovoriti. Odreenja koja
mu se pripisuju (istinski uitelj, novi mesija, novi indijski mislilac) potpuni su
promaaj. Krishnamurti ne iri nikakvo uenje, on ne propovijeda, ve,
naprotiv, svojim rijeima razbija svako vjerovanje i robovanje propovjednicima i guruima. U mladosti proglaen mesijom, Krishnamurti je odbio
biti bog i pokazao kako se moe biti ovjekom. Krishnamurti ne pripada ni
jednoj tradiciji (iako ga esto usporeuju sa zen-buddhizmom), njegove nas
rijei vraaju u istou duha neoptereenog nasljeem, u istou koja nam
omoguuje uvid u ono to jest. Kada bismo izvrili destrukciju povijesti
buddhizma, od itavog Buddhinog nasljea ostala bi nam samo jedna rije
panja.
Rije
koja

159

sabire i poruku Krishnamurtijevih govora i knjiga. Biti paljiv, biti stianog

uma, znai prevladati fragmentiranost duha. Biti paljiv znai promatrati bez
podijeljenosti na promatraa i promatranog. Tu nije rije ni o psihoanalizi, ni o
intelektualnoj introspekciji, jer one samo produbljuju rascjepkanost uma.
Vratiti cjelovitost umu koji je razbijen u mnotvenosti (situirani um,
ekskluzivni um, komprehensivni um, instrumentalni um, inkluzivni um) znai
prevladati nasilje jednog fragmenta nad cjelinom uma. Krishnamurti slino
kao i Nietzsche rasvjetljava uzurpaciju malog uma nad cjelinom ivota i
ukazuje na cjelovitost vlastitosti (veliki um). Odcjepljenje jednog fragmenta i
njegova uzurpacija nad cjelinom iskazuje se kao unutarnje nasilje nad
ivotom. Vanjsko nasilje projekcija je unutarnjeg kaosa, te je stoga unutarnja
revolucija jedina istinska revolucija, revolucija koja prevladava nasilje subjektnocentriranog uma. Jer ukoliko ne nastupi temeljna, korjenita revolucija
u ljudskoj psihi, u samom korijenu ljudskog bia, puko dotjerivanje, puko
donoenje zakona na periferiji ima vrlo malo smisla. (str. 25)
Krishnamurtijeve rijei svojom jasnoom i prodornou raspruju sve
predodbe koje smo stvorili o sebi, njegove rijei su jednostavne, a upravo
stoga tako nerazumljive nama naviknutima na akademski diskurs koji u
svojoj anatomiji i hermetinosti ne dodiruje nita od ivota. Krishnamurti nas
svojim govorima pokuava vratiti ivotu, onom najbliem i najvlastitijem koje
se ne krije u nekim dalekim apstraktnim visinama ve u najneposrednijoj
bliskosti svakidanjeg ivljenja.