eljko MILANOVI

Zorica HADI

Izvorni znanstveni rad.

Prihvaen za tisak 15. 4. 2016.

Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu

A. G. Mato i Vasa Staji u Parizu:

Distopijska perspektiva (auto)biografskog
izmjetena u pripovijedanje
*

nastanka veeg dijela ovog rukopisa po pojedinim

biljekama moe se zakljuiti da mu se Staji vraao
i sljedee, 1944. godine. Obujam autografa, pisanog
irilicom, je 122 paginirane stranice, ukljuujui i
stranice koje su umetnute. Odlomak koji se odnosi na
Stajiev boravak u Parizu i druenje s Matoem protee se od 41. do 48. stranice (sadri i stranicu 42a,
na kojoj se nalazi biljeka o unitavanju biljenice
voene u Parizu) i taj dio Stajievog teksta na ovome
mjestu prenosimo u cjelini, uz minimalne intervencije
koje se odnose na prilagoavanje suvremenom pravopisu i s napomenama koje su vane za njegovo razumijevanje, kao i s napomenama koje upuuju na Matoa iz parikih dana.

VASA STAJI I A. G. MATO:

NEPOSREDNI SUSRET
Pariz je nezaobilazan u gotovo svakom istraivanju anrovski raznovrsnog, polemiki bogatog,
dalekoseno utjecajnog i nadasve trajno znaajnog i
poticajnog stvaralatva A. G. Matoa. Ljubo Weisner
(1994), Dragutin Tadijanovi (1994), Mirko eelj
(1970), ali i mnogobrojni drugi autori (Vrhovac 2015)
posveeniki su istraivali Matoevu biografiju i,
posebno, njegov boravak u Parizu. Ta akribina i informativna istraivanja sada su bogatija za jo jedno
svjedoanstvo koje govori o Matou u Parizu. Autor
tog svjedoanstva je Vasa Staji1. Ovaj rukopis je i
ranije bio poznat istraivaima, ali nikada nije bio u
cjelini tiskan, ostavi tako nedostupan iroj znanstvenoj zajednici.2
Rukopis je nastao u Sremskim Karlovcima za
vrijeme Drugog svjetskog rata, na to upuuje i njegov
naslov 18781943. Na prvoj stranici, ispod naslova,
stoji datum 1. III 1943. koji ukazuje na vrijeme

[...] S tako povoljnim ocenama pri osnovnom ispitu

izradio sam reenje uprave Tekelijanuma3 da dalje dve
godine uim u Parizu i u Nemakoj, sa stipendijom od
500 for. godinje. ika-Steva V. Popovi,4 nadzornik
Tekelijanuma, kao poslanik, primio je na sebe da izradi
odobrenje ovog reenja kod ministra prosvete. A ja ga
ni ne ekah, nego o ferijama odoh u Pariz, kamo stigoh
4. avgusta 1901, s 13 for. u depu.
Mene je titalo to ne govorim jezike iz kojih polaem
ispite. A raunao sam: u Parizu ili u Lajpcigu lako u
za godinu dana uvebati govor. Samo, ministar reenje
nije odobrio, i ja nisam u Parizu ostao godinu dana, i
50 for. meseno nije bilo dosta, da bi se i razgovaralo.
S tolikom svotom sam mogao ii po Parizu, itati u
bibliotekama, ali nisam mogao ni uzeti pansion, gde
bih bio u drutvu, pravio poznanstva. Slino je bilo i
1903. u Lajpcigu, gde sam proveo kratki letnji semestar,
i u Firenci, gde sam proveo mesec dana, moda april
1903. Te tako ja i do danas govorim, zapravo, samo
maternji jezik.
U Parizu, pohodio sam muzeje, biblioteke, u kojima
sam spremao profesorsku radnju, La Chanson de Roland, iao na socijalistike zborove, sluao Lafarga,5

*
Rad je nastao u okviru projekta Aspekti identiteta i njihovo
oblikovanje u srpskoj knjievnosti (178005), koji financira Ministarstvo prosvete, nauke i tehnolokog razvoja Republike Srbije.
1
Vasa Staji (18781947), kulturni i nacionalni radnik,
knjievnik, knjievni povjesniar, filozof, novinar, politiar. kolovao se u rodnom Mokrinu, Velikoj Kikindi, Karlovcima, Senju,
Peti, Parizu i Leipzigu. Jo kao uenik gimnazije u Karlovcima
poeo se oduevljavati socijalistikom literaturom i prevoditi je.
Zbog svog socijalizma i izbjegavanja crkve nerijetko je imao problema s profesorima. Kao gimnazijalac sudjelovao je u osnivanju
tajnog socijalistikog drutva. Dopisivao se i sa K. Kauckim, ali
ta pisma nisu sauvana. U osvit Prvog svjetskog rata bio je lan
Narodne odbrane i jedan od organizatora nacionalne omladine.
Zbog svoje predratne angairanosti osuen je na deset godina teke
robije. Prvi svjetski rat proveo je u tamnici. Nakon rata povukao
se iz politike ocijenjen je kao nepraktian politiar. Bio je dva
puta predsjednik Matice srpske i urednik njenog Letopisa. Ureivao
je asopise Novi Srbin, Srpska prosveta i Nova Vojvodina. Autor
je nekoliko knjiga, velikog broja studija i tekstova u periodici.
2
Pouzdano je da je autograf bio poznat ivanu Milisavcu i
Arpadu Leblu, na to ukazuju i njihove studije o Stajiu. Napomenut emo i to da je ovo jedan od rijetkih autografa Vase Stajia
koji svoje mjesto nije naao u arhivima. Danas je u vlasnitvu njegovih potomaka, a dobili smo ga ljubaznou Stajievog unuka,
Rastka Schwalbe (19312015) od koga smo, tom prilikom, dobili
i dozvolu za njegovo objavljivanje u cjelini.

3
Tekelijanum je zadubina Save Tekelije (17611842) osnovana 1838. u Peti s ciljem kolovanja srpskih aka.
4
Stevan V. Popovi (18451917), srpski knjievnik i politiar.
Upravitelj Tekelijanuma od 1883. godine do smrti.
5
Paul Lafarque (18421911), marksistiki ekonomist, pisac,
aktivist, politiar. Kod nas je 1903. objavljeno njegovo djelo Pravo
na lenost (Beograd: Novo vreme, 1903). Bio je oenjen Laurom,
kerkom Karla Marxa.

111

Anatola Fransa,6 i mnogo itao, sluao od profesora:

Lansona,7 Falea,8 Gaston Parisa,9 Gabriel Seaja,10 Tarda11 i druge.
[Umetak: Imao sam ovih dana u rukama belenicu iz
Pariza, punu lirizma, enje za prijateljima, slutnje da
e bez ploda ostati taj podvig. Vidim iz nje da sam se
spremao da piem o Anatolu Fransu, spremao se vrlo
neveto. I vidim da sam redovno odlazio u Rue Mouffetard, gde je bio jedan od Universit populaire, i vie
puta govorio Libertade,12 originalan filozof.
Belenicu sam sad, 1943, unitio.]
Bio je tada u Parizu i Mato.13 On je pre toga vrlo lepo
pisao u zagrebakom ivotu o knjizi pesama Milete
Jakia.14 I ja sam bio oduevljen ovom knjigom, i pre
polaska u Pariz upoznao sam se sa Miletom. Mileta je
ve bio u prepisci sa Matoem.15 Kako je ta prepiska
nastala ne znam pouzdano. Ali, poznavajui Matoa, a
mnogo bolje Miletu, uveren sam da je inicijativa dola
od Matoa. Mileta mi je kazivao da mu je Mato napisao vrlo dugo jedno pismo, u kojem je rekao sav svoj
ivot. Pismo je bilo tako napisano, da je Mileta na nj
odgovorio poiljkom od 10 forinata.16 To dugako

pismo je uniteno 1914, i Mileta je posle alio to ga

je spalio.
Mato je stanovao [u] Rue Jacob 2.17 Jedne nedelje
posle podne potraio sam Matoa. Naao sam ga u stanu
karikaturiste Rouveyre-a,18 zajedno sa karikaturistom.
Trebao bih sada da dam karakteristiku ovoga grabancijaa, toliko popularnog kod hrvatske knjievne omladine. Meutim, ja to neu moi uiniti. Prvo, jer nemam
dara za posmatranje. Drugo, jer se ja i Mato nismo
mirisali. Znai, on se meni nije otkrio, nije mi pokazao
one svoje osobine, kojima pleni tu mlade, a kojih mora
biti da je imao. Jer ja mislim da ovek bez vrednosti
ne moe zaneti i oarati ni pojedinca, a kamoli itav
narataj.
Prema tome, ja u rei samo ono to sam s Matoem
doiveo. Onaj dan, kad sam ga prvi put pohodio, kao
da sam prekinuo prepirku izmeu njega i Ruvera. Kad
je Ruver iziao, Mato mi je situaciju ovako objasnio:
Ruver je sad na letovanju. Pred polazak, ostavio je Matou neku svotu da Mato isplati Ruverovu metresu,19
jer ovome enska vie ne treba, poto Ruver upravo
postaje homoseksualac. Ali, dodao je Mato, nemojte misliti da je njegova homoseksualnost u vezi sa
mnom. A ja sam se na ovu primedbu zacelo namrtio,
ljutei se to me on izaziva da tako to mislim.
Mato, mesto da isplati metresu, nastavio je sa njom o
troku Ruvera ivot u dvoje, u stanu Ruvera. Zato da
se sad Ruver ljutio, to metresa nije likvidirana.
Da li je meni Mato referisao istinu? Ja to ne znam.
Metrese nisam video ni tada, ni posle toga, i nikad vie
nije bilo govora o njoj. Nesumnjivo, ja Matoa nisam
zatekao u njegovoj sobi, na etvrtom ili petom spratu,
nego u prvom ili drugom, u sobi Ruvera, gde je bila
lepa postelja sa baldahinom, kakvu sam i ja imao 1903.
u Firenci, u Via [neitko].
Zato sam ja posle sa skepsom primao sve to mi je
Mato govorio? Naao sam da on esto lae. Na primer.
Upoznao me jedanput sa prilino propalim Bretoncem,
i rekao mi da je to jedan od najboljih liriara onih dana.
Jedanput, u Collge de France, ja videh toga Bretonca,
doao ovek u toplu sobu. Upustih se sa njim u razgovor, i spomenem njegove stihove. Kakvi stihovi,
odgovori on, ja stihova nikad nisam pisao.

6
Anatole France (18441924), francuski pjesnik i prozni
pisac, socijalist, sudionik Dreyfusove afere. Dobitnik Nobelove
nagrade za knjievnost 1921. godine. A. G. Mato u tekstu Revolucijski roman objavljenom 1912. godine (Mato SD IX: 185-191), prikazujui Franceov roman Bogovi su edni, kae da odavno
nije imao tako intenzivnog zadovoljstva kao kod te knjige sa svim
vrlinama duha slavnog akademika (str. 185), kao i da je France
prvi europski savremeni liberal (str. 186). U napomenama devetoj
knjizi Matoevih Sabranih djela, Vida Flaker kae da je Mato,
sudei po njegovim biljenicama, dobro poznavao djela Anatolea
Francea (str. 262).
7
Gustave Lanson (18571934), francuski povjesniar i knjievni kritiar.
8
Nismo sigurni na koga Staji misli.
9
Gaston Paris (18391903), smatran najznaajnijim francuskim filologom druge polovine 19. stoljea. Bavio se izmeu
ostalog i prouavanjem Pjesme o Rolandu (Extraits de la Chanson de Roland. Publis avec une introduction littraire, des observations des notes et un glossaire complet par Gaston Paris.
Paris: Hachette et Cie, 1917).
10
Gabriel Sailles (18521922), profesor filozofije na Sorbonni.
11
Gabriel Tarde (18431904), sociolog i psiholog.
12
Nismo sigurni na koga Staji misli.
13
A. G. Mato je boravio u Parizu od 1899. do 1904. godine.
Vasa Staji dolazi u Pariz poslije Matoevog jedinog perioda
relativno lagodna ivota i materijalne sigurnosti, kako to kae
Kreimir Nemec (Web). To je period u kojem je, od proljea do
jeseni 1900. godine, Mato pisao izvjetaje sa Svjetske izlobe za
asopis Hrvatsko pravo Dojmovi sa parike izlobe (od 13.
travnja do 20. srpnja) i Pisma iz Pariza (od 3. kolovoza do 1.
studenog) (Mato SD III: 123271).
14
A. G. Mato je afirmativno pisao o prvoj zbirci pjesama
Milete Jakia objavljenoj 1899. godine (Mato 1901). Vasa Staji
je bio jedan od knjievnih mentora Milete Jakia i oduevljeni
poklonik njegove poezije.
15
Mato je 1. veljae 1900. godine pisao M. Jakiu o recenziji
njegovih pjesama koju namjerava objaviti. Mato u ovom pismu
moli Jakia za pomo jer se teko uzdrava u Parizu (Mato SD
XIX: 192193).
16
A. G. Mato biljei: 7. marta 1900 mi posla novanu pomo
Mileta Jaki (Mato SD XVII: 284).

17
Veliki broj Matoevih pisama je upravo s ove adrese. Matoev pariki prijatelj, karikaturist Andr Rouveyre, kae da se Mato
na njegov nagovor preselio iz ulice Popincourt u hotel Cronstadt,
koji se nalazi na uglu ulica Jacob i de Seine, u kojem je i sam stanovao (1934: 158). Rouveyreov tekst je prvi objavljen u Savremeniku (34, 1926).
18
Mato Rouveyrea spominje na velikom broju mjesta u
svojim djelima.
19
Sljedei Matoevi zapisi u pismima Leonu Matou i Andriji
Milinoviu odnose se na ovu situaciju: Rouveyre ode na ladanje
naem drugu Championu, ostavivi me sa njegovom curom, pored
koje se ne da raditi to manje, jer je grdna zapara (Mato SD
XIX: 293); Moj pobratim Rouveyre ode na ladanje i povjeri mi
na uvanje svoju metresu. Ve preko 14 dana, tumarajui sa curom,
ne dospijevam proitati ni novina. Sino smo dugo ostali zajedno,
u njihovoj sobi, ona se svukla preda mnom gola, krv iz 22-godinjeg
joj tjela zamirisa, omami mi glavu (jer se pamet i bez ljubavi moe
gubiti) i ja se zorom povukoh u svoju sobu, strven, sumnjajui se,
nisam li smijean, to primam od prijatelja, impotentnog deka,
ulogu eunuha (Mato SD XIX: 342).

112

U ono vreme, doao je u Pariz neki valjda inenjer iz

Zagreba, i potraio je Matoa. Inenjer, dobro hranjen
buruj, svakako je pozajimao Matou novaca. Kad
sam se ja razboleo, doao je Mato da me poseti. Na
moje pitanje kako ivi, poeo je grditi inenjera kako
mu ne pomae, a mogao bi, jer ima. Malo posle, evo i
inenjera k meni. U daljem razgovoru, Mato mi odjednom kae: Eto, da nije ovog oveka, ja bih skapao od
gladi.
Pri mojoj mrnji na laganje, ja se nisam mogao oduevljavati za Matoa. Druio sam se s njim, jer smo u
tuini, gde nisam imao drugih poznanika, sem jednoga
Inles Sauvage-a, Parizlije koji nije bio video Versaj.
Dodau da je Mato i od mene uzajmio po pet franaka.
Ali, neka bude zabeleeno, da mi je svakih sto sua
vratio bez mog traenja. Toliko je imao obzira prema
mom siromatvu. On je, odista, teko iveo. Seam se
te zime, 18011802 [19011902], ne osobito jake, ali
je mogla teko padati u sobi koja se nikad ne greje. Ja
sam i dan i vee provodio na Univerzitetu, u Collge
de France, u bibliotekama, a Mato u postelji: uzme
asprin, da se zagreje; kraj postelje novine u koje pljuje.
Pitam ga, to ne ide na univerzu ili u biblioteku. Neu
da se kreem, veli, jer onda treba vie jesti.20
Iz Rue Jacob, Mato je preao u drugu ulicu, blie mojoj
ulici des Grands Augustins. Ovako je obavljena seoba.
On se u Rue Jacob zaduio. Najpre je naao drugi stan.
Zatim smo iz jednog bara otili nas valjda trojica, ali
kasno, kad je pazikua ve legao, odnosno spavao, on
e samo povui katanac (tirer le cordon) i otvoriti vrata.
Popeo se u sobu, spakovao svoju sirotinju, bacio je
kroz prozor, a mi je dole saekali na ruke. Potom je
siao, i uselio u novi stan.21
Jedanput mi kae: Moram ii u austrougarski konzulat
po mojih pet franaka; hajdete i Vi. Na moje pitanje,
kakvih pet franaka, obavesti me da u konzulatu ima
sekretar grbonja koji ima ambiciju da pomae knjievnike, na teret nekakvog budeta. Ja sam poao, prikazao
se grbonji kao saradnik Letopisa Matice srpske, to
sam postao tek deset godina kasnije, i dobio pet franaka.
Kad sam, poetkom 1902, morao da se vraam u Petu,
ree mi Mato: Valjda neete plaati eleznicu. A
da kako u? Dajte se, kae, repatrirati.
Mislim da je i tu grbonja pomogao, i ja dobih akt o
repatriranju, te sam u nemakim dravama, Virtemberg, Baden, Bavarska, na svim granicama menjao voz,
dok nisam stigao, sa svojom tuberkulozom, u Petu,
na Karanjijevu kliniku. [...]

VASA STAJI I A. G. MATO:

POSREDNI SUSRET
Raniji istraivai, koji su imali uvid u Stajieve
autobiografske biljeke, koristili su ih partikularno za
potrebe svojih istraivanja. Stajievi zapisi prisutni i
u takvom obliku pruali su znaajne uvide u djelo i
linost ovog autora. Stariji autori odnos izmeu Vase
Stajia i Matoa spominju kao neku vrstu kurioziteta
koja moe osvijetliti kompleksnu Stajievu figuru.
Mladen Leskovac svoj tekst o asopisima Vase Stajia
zapoinje poduim citatom iz Matoeve novele
Duevni ovjek. Leskovac kae da je Mato predstavio Stajia iz doba studentskih dana u Parizu, ali
dabogme, sve ovo nije Staji, i nije ni ondanji Staji
bio samo ovo, ali je najbolji deo Vase Stajia ipak
ve u ovom portretu duevnog ovjeka, kako je
Mato nazvao svog junaka; jer ve u ovoj studentskoj
silueti nazire se onaj kasniji Staji, iz doba kada je
ve vrlo tano znao i kako e, i gde e, i sa kime e
(1938:144145). ivan Milisavac u studiji o Vasi
Stajiu koristi dijelove Stajievih memoarskih zapisa
i kae da je Staji u Parizu upoznao Matoa koji nije
na njega napravio prijatan utisak (1949: 32). Milisavac napominje da se Staji borio protiv nacionalnog i socijalnog ugnjetavanja, bez obzira na put
kojim je iao i koji se skoro redovno gubio u irealnosti (str. 7). Stajievi porazi, razoaranja i krize bili
su neizbjeni jer nije uvijek imao jasnu orijentaciju
u kompleksu klasnih i nacionalnih problema (str. 7).
Pratei razvoj Stajievog odnosa prema socijalistikim idejama (u gimnaziji je odbijao ii u crkvu pa
je zatvorom lijeen od socijalistike zaraze; nadao
se da ga nee primiti u Tekelijanum jer je socijalist;
po povratku iz inozemstva bio je igosan kao socijalista [str. 33]) primjeuje da je njegovo uvjetno
socijalistiko razdoblje zapravo mladiko oduevljenje oskudnog i gladnog omladinca koji se probijao vlastitim snagama u ivot za primamljive i
napredne parole socijalizma, on je sebe smatrao
socijalistom do ovoga vremena (str. 30). Milisavca
zadivljuje Stajiev optimizam u misijama bez nade
na uspjeh, osamljenost koju nije ni htio vidjeti, ali ne
preuuje da je ovaj projugoslavenski orijentiran
intelektualac jedno vrijeme bio nacionalist da bi
ponovo bio okrenut internacionalnom humanizmu
(str. 70).
Arpad Lebl, analizirajui politike tekstove Vase
Stajia (meu njima se nalaze i dijelovi autobiografskih biljeki), komentira Stajieve rijei o gubljenju povjerenja u radniki pokret i odluku da napusti

20
Mato svoju teku situaciju opisuje na vie mjesta. Ilustrativan je sljedei primjer: Gladovao sam kao nitko moj. Milou
pekarice u mojoj ulici jeo sam jedared dnevno, predvee, obroi
kruha. Da me ne ostavi snaga, cio dan sam leao u sobi s prozorom
na mastan od magle i aav od dima krov susjedne parne praonice
pa na zamusane meblirane hotele i radnike stanove sodomske
nae ulice s kuetinama koje doivjee sve strahote od krvavih
revolucija pa do sadistinih nonih zloina (Mato SD V: 151).
21
Rouveyre opisuje istu situaciju: Prije ovih mojih gornjih
impresija iz ulice Mazarine palo mi je u oi, kako smo selili stvari
iz moje sobe u hotelu Cronstadt, koje su, ini mi se, pripadale
najvie mojoj prijateljici. Soba se nalazila u drugom katu s jednim
od dvaju prozora na ulicu Jacob. Dan smo proveli tako, da smo
sve stvari strpali u nekoliko, 3 do 4, dosta krupnih svenjeva. Onda

smo, usred noi, oko jedan ili dva sata izjutra, krenuli onamo. Mato
se uspeo i dok smo ja i jedan prijatelj, kojega smo uzeli na putu,
ekali na ploniku preko puta od kue, Mato je bacio kroz prozor
na ulicu svenjeve, kod kojih smo se pobrinuli, da lomni komadi
ostanu u sredini, a povrinu da zapreme mekana odijela (1934:
168).

113

smijem. Ja ga ne mogu progutati (Mato 1907: 163).24

Zato se Mato i Staji nisu mirisali, kako kae
Staji, moda i nije najbolje pitanje. Za meusobne
antipatije razloga je moglo biti doista mnogo. Matoev
odnos prema Skerliu je jedan od njih, Matoevo
hrvatstvo je suprotstavljeno Stajievom jugoslavenstvu, Matoev esteticizam ne moe imati razumijevanje
za Stajievo inzistiranje da knjievnost nuno mora
imati svoju drutvenu ulogu. Ali, odnos izmeu Matoa i Stajia je nesvodiv na odnos obostrane odbojnosti.
Ova dva autora spaja novela Duevni ovjek na
nain koji nadilazi njihove meusobne animozitete,
idejne i knjievne razliitosti.
Svako istraivanje Stajievog djela moe se pribliiti onome to je Mato vidio u njemu. Transfigurirajui svog parikog poznanika u knjievni lik,
Mato je trasirao nezaobilazni nain gledanja na Stajia, stvorio je sliku koja se upotpunjavala detaljima
ne da bi bila izmijenjena ve da bi se uspjenije prenosila. Prije nego to paljivije pogledamo kako izgleda Matoev Vasa Staji, napomenimo da Mato u
svojim pismima u dva navrata spominje srpskog aka
koji u Parizu nee doekati podrku srpske vlade. Oba
puta to ini u pismima Andriji Milinoviu. Prvi put
u pismu od 12. IX. 1901. godine (iz ulice Jacob) gdje
kae: Vrlo sam esto sa filozofom Stajiem, pitomcem Tekelijanuma. U etir oka u Vam rei, da sam
meu Srbima naao mnogo plemenitijeg svijeta nego
meu Hrvatima (Mato SD XIX: 349). U pismu od
13. XII. 1901. godine kae sljedee: Od Srba viam
najvie brau Pantelije, poznanike iz Biograda i Vasu
Stajia, koji ui njemaku i franc. literaturu. Bliske
due nemam u Parizu (Mato SD XIX: 352).

studij prava i prijee na filozofiju,22 i kae da je rije

o privremenom kolebanju, kao i da ga Mato u noveli
Duevni ovjek iz zbirke Umorne prie predstavlja
kao fanatinog humanistu i socijalistu (str. 61). Mato
je, tvrdi Lebl, dobro poznavao Stajia, ali Staji nije
volio Matoa zbog njegove neskrupuloznosti i boemske prirode (str. 61). Zanimljivo je da Lebl napominje
kako mu je na novelu Duevni ovjek panju
skrenula Stajieva supruga Milica Staji-Babuka. Lebl
se oslanja na rijei Stajieve supruge i ne usporeuje
Matoevu novelu sa Stajievim sjeanjima na boravak
u Parizu i druenje s Matoem. Nije nam namjera da
zamjeramo Leblu, jer ciljevi njegove studije nisu ni
bili usmjereni k ovakvoj vrsti istraivanja. Lebl je
pruio vana zapaanja o Stajievom politikom
razvoju, naroito o njegovoj proturjenoj poziciji
izmeu socijalistikih i graanskih politikih ideala.
Lebl primjeuje da je meu Stajievim sljedbenicima
bilo vie onih koji su u njemu zapazili samo nacionalnog revolucionara, ak i samo nacionalistu
to inae nikada nije bio, iako je bio nacionalni revolucionar i duboko nacionalan jer oni nisu obratili
panju na njegov humanizam socijalistikog karaktera (str. 8). U proturjenostima Stajievih stavova
mogue je pronai i odgovor na pitanje zato ga je
regent Aleksandar Karaorevi 1918. godine odbio
primiti kao lana Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata
i Srba. Odgovarajui na pitanje zato Staji nije bio u
regentovoj milosti, Dimitrije Boarov kae da je to zato
to se protivio zamjenjivanju bekog centralizma
beogradskim i zato to je bio za politiku unutranjeg
nacionalnog sporazuma i za socijalnu pravdu, i zato
to je smatrao da kurs kulturne akcije ima prioritet
(2011: 107).
Gotovo nezaobilazno mjesto u tekstovima o Vasi
Stajiu pripada njegovim vezama s Jovanom Skerliem. Milisavac istie da se Staji jo od akih dana
dobrovoljno potinjavao Skerlievu uticaju (1949:
21);23 Lebl napominje da je Staji jo kao ak bio u
vezi sa Skerliem (1963: 18), a Boarov da je jo u
mladim danima bio fasciniran Skerliem kao i da je s
njim bio u kontaktu sve do Skerlieve smrti to upuuje na zakljuak o njegovom linom idejnom horizontu (2011: 109). Stajieva naklonost Skerliu svakako se nije mogla dopasti Matou, koji je Skerlia
smatrao u svemu razliitim od sebe: On je moj protunoac. Mi smo na protivnim polovima. On je socijalista, ja sam nacionalista. On je barem tako tvrdi
Jugoslovjen, ja sam Hrvat. On je realista, ja to nisam.
On je profesor, ja sam boem. On propovijeda, ja se

A. G. MATO I VASA STAJI:

SUSRET U NOVELI
Pored niza podudarnosti izmeu Stajievih i Matoevih biljeaka koje se odnose na vrijeme u kojem
su istovremeno boravili u Parizu suoeni s nematinom, vanije je ukazati na to na koji nain je Vasa
Staji preoblikovan od parikog suputnika do junaka
novele Duevni ovjek. Vidjeli smo da je na ovu

24
Mato spominje Skerlia i ranije. Tako, 1900. godine u
svojim biljekama zapisuje da ovjek vie naui o ivotu, listajui
po 1 goditu Figara, nego proitavi g. Skerlia (Mato SD XVII:
289); 1901. godine pie o Skerliu kao o imitatoru Bogdana Popovia (Mato SD XVII: 258), a 1902. godine optuuje ga za plagijarizam: Skerli napisao studiju o nov. fr. knjizi, t.j. prepisao
Pelissiera (april, 1892) (Mato SD XVII: 323). Piui o Skerlievoj
studiji o Svetozaru Markoviu, kao o najboljoj Skerlievoj knjizi,
Mato raspravlja o tendencioznosti u knjievnosti i kae da
Leconte de Lisle bijae Fourierov saradnik, Baudelaire do 1848.
simpatie sa socijalnim pokretom, Verlaine je komunist, Carducci
je republikanac, ali ti veliki umjetnici smatrahu ljepotu odvie
dragocjenom, pa da bude kao publicistika pomagaem socijalnoj
borbi borbi interesa, da postane poezija sluavkom politici kao
nekad to bijae nauka dvorkinja skolastici (Mato SD VIII: 265).

22
Na prava sam se upisao da bih mogao biti advokat radnika.
A kad mi se vera u radniki pokret pokolebala, odluih da preem
na filozofski fakultet (Lebl 1963: 16).
23
Navedena tvrdnja jest tona za mladog Stajia. S vremenom,
Staji je polemizirao s odreenim Skerlievim stavovima. O svom
odnosu s Jovanom Skerliem Staji je detaljno pisao u ve spominjanom rukopisu 18781943.

114

osvjedoenje, i zbog toga je bio pun oduevljenja bez

cilja (Mato SD I: 171). Mato razlikuje uvjerenje,
vjerovanje od osvjedoenja uvjerenje je nedovoljno
za ostvarenje cilja dok je osvjedoenje ono to je nesumnjivo, pouzdano i istinito, ono to moe garantirati suglasnost izmeu misli i djela.28 Junak bez
osvjedoenja, a uvjeren da se svijet moe uiniti boljim, u Matoevoj, ali i u vlastitoj fikciji koja je zamijenila stvarnost nuno zavrava tragino na svom
putu ka cilju preobraaja svijeta njegova sanjana
bajka ne moe se zavriti sretno u trenutku kad se
suoi s nemilosrdnom stvarnou.
U interpretaciji Matoeve novelistike Bernarda
Katui dolazi do zakljuka da su mnoge njegove novele svojevrsne autobiografske bajke, odnosno da
se mogu istovremeno interpretirati sa stajalita bajke
i sa stajalita autobiografije (Katui 2014: 248).
Polazei od stava da bajka odgovara idealima modernistikoga esteticizma (str. 225), Bernarda Katui navodi niz postupaka i stilskih karakteristika koje
pokazuju Matoevu sklonost ka koritenju poetikih
potencijala bajke. Meu njima se nalaze i one karakteristike koje se mogu uoiti i u noveli Duevni
ovjek. arobni predmeti prepoznatljivi u bajkama
u Matoevim novelama pretvaraju se na neoekivan
nain i zadobivaju viestruka znaenja i funkcije
(Katui 2014: 231). Jedan od takvih predmeta su
cipele (prisutne u novelama Cvijet sa raskra, Za
novim bogom, Balkon, Lijepa Jelena), simbol
koji ne samo da esto daje naznake o socijalnome
statusu protagonista, njegovu odnosu prema sebi i
vanjskome svetu, kao i o njegovu unutarnjem ivotu
i emotivnom stanju (str. 232). Stojan Vasi skida
kuljave cipele prije nego to skoi u rijeku, i taj
trenutak je istovjetan onome iz novele Za novim
bogom koji Bernarda Katui razumije kao bijeg iz
stvarnoga svijeta u svijet vlastite mate (str. 233).
U resemantiziranju strukture bajke, Mato koristi i
poznati simbol psa, dodjeljujui mu znaenja od
aluzije na neto lijepo ili neto loe, ali i znaenja
koja najavljuju pojavu voljene ene ili njen odlazak.
Pas se pojavljuje na kraju novele Duevni ovjek:
Vasievo tijelo je izloeno u Morgue29 sa bezimenim

injenicu ukazivano ranije, kao i da su istraivai

potvrivali podudarnost izmeu Matoeve reprezentacije Vase Stajia i onoga to su sami prepoznavali u
njegovom liku.
Novela Duevni ovjek objavljena je prvi put
u Brankovom kolu 1902. godine,25 a zatim ju je Mato
uvrstio i u svoju zbirku Umorne prie 1909. godine
(Mato SD I: 170173). Sie ove novele vrlo je jednostavan i polazi od predstavljanja Stojana Vasia,
pitomca Tekelijanuma, koji u Parizu usavrava francuski, sprema tezu o Euripidu i francuskoj tragediji i
eka stipendiju koja ne dolazi. Oslabljen od gladi,
dobiva pismo da nee dobiti stipendiju ba posljednjeg
dana u godini. Ostavlja u zalog sat s lancem i prsten
(poklon prote Teofana, njegovog ujaka),26 odlazi u
kavanu a zatim na ulici daje prosjaku novac uz rijei
Evo vam, moj brate! ivjelo bratimstvo, ivjela
sloboda! (Mato SD I: 171). Na mostu preko Seine
ugleda enu i kad pomisli na moguu avanturu, vidi
kako ena nestaje s mosta. Skida se, skae u rijeku i s
mukom izvlai enu na obalu. Okuplja se svijet, Vasi
povraa, a spaena ena, odrpana baba, vie na njega
i optuuje ga da je ba nju tako staru izabrao da dobije
medalju za spaavanje. Spaena utopljenica je
siromana ena koja i smrt vidi kao privilegiju bogatih.
Svi se smiju njenim rijeima, a Vasi se obeznanjuje.
Vasi umire kroz nekoliko dana: Izloie ga u Morgue sa bezimenim lopovima i beskunicima i najzad
ga bacie u bezimen grob kao psa (str. 173).
Mato Vasia opisuje kao idealista koji vjeruje u
konanu pobjedu idela, svoga ideala i u nepobjedivost naroda, mase. Vasi posjeivae socijalistike sastanke i predavanja. Miljae da je socijalizam
jo jedino to moe spasti sve: poniene narode i
poniene ljude (str. 171). Mato se ne zaustavlja na
idealizaciji svog junaka ve nemilosrdno predstavlja
i njegove nedostatke: kao i mnogi mladi ljudi, Vasi
bijae materijalista ne poznajui egzaktnih nauka,
ekonom ne poznajui ekonomskih teorija, ukratko:
nepozitivan pozitivista (str. 171). Spreman je za
rtvovanje, ali jo uvijek ne zna ni kako, ni gdje, ni s
kim. Ovaj visoki, crnokosi, dugokosi i bradati mladi
je nepovjerljiv,27 izbjegava svoje zemljake zbog
sirotinje, usamljen i podivljao u Parizu u kojem ivi
kao u snu. Tjei se milju da je u Parizu i da e moi
o tome priati kada se vrati u zaviaj. Ideale svog
junaka Mato dekonstruira ne samo nemilosrdno ve
i vrlo precizno. O njegovom povjerenju u socijalistike ideje rei e da mu je to bilo vie vjerovanje nego

28
Meutim, u noveli Mi, prvi put objavljenoj 1899. godine
i uvrtenoj u zbirku Iverje iz iste godine, junak se nalazi pred
nedoumicom kad zapisuje u svom dnevniku sljedee pitanje: Ili
zar nemam snage da budem i u praksi ono to sam svom snagom
osvjedoenja: konzekventan i hladan egoista? (Mato SD I: 61).
Nemogunost da ostvari sebe u skladu sa svojim osvjedoenjem,
odvest e i ovog junaka u smrt.
29
Morgue (hrv. mrtvanica) se nalazila iza katedrale NotreDame i u njoj su sakupljana i izlagana neidentificirana tijela samoubojica ili ubijenih. Predstavljala je turistiku atrakciju u periodu
od 1864. do 1907. godine, ali i poseban oblik dramatizacije svakodnevnog ivota (Ferrer lvarez 2009: 166). Mato pominje Morgue
u noveli Ubio! (kipar Lackovi gladuje u Parizu, ali pomae
beskunici koju zatim ne moe pronai; onda se seti na Morgue,
na mjesto, gdje se izlau kao roba u trgovinama bezimeni mrtvaci,
bijedno ljudsko iverje s kanibalskog pariskog puta [Mato SD I:
245]) i Camao (Kamenski nailazi na Morgue, alosnu kuu,

25
Mato{, A. G. Du{evni ~ovek. Brankovo kolo
VIII, 11, 1902, str. 330334.
26
Stric Vase Stajia bio je pop Glia Staji. Upravljao je zadrugom u Mokrinu u okviru koje je Vasa Staji imao kolu (Lebl
1963: 64).
27
Stojan Jaki opisuje Stajia na slian nain: Visoki suvoav mladi, tip lepoga banatskog lale, okruglih crnih
o~iu i kose, re|ih, malo opu{tenih brkova (ak{i
1938: 103).

115

bitka na kojemu sve poiva (Katui 2014: 232).

Pogledajmo to je to to esto opsjeda stvarnost i
samog Matoa kao i njegove junake, odnosno da li se
u njegovim novelama i mnogobrojnim zapisima moe
pronai neto to bi moglo ponuditi dublji smisao ivotu i, ako tako neto postoji, moe li se dosegnuti u
nekoj projekciji stvarnosti.

lopovima i beskunicima i najzad ga bacie u bezimen

grob kao psa (Mato SD I: 173). Usporedba siromanog studenta-idealista i psa sugerira krajnju dehumanizaciju svakog ideala.
Vasi je junak koji je poput junaka bajke predstavljen kao lutalica. On putuje svijetom traei veliku ljubav i ije su osobine nerijetko reducirane na
jednu, esto pretjeranu crtu (Katui 2014: 235).
Dominantna osobina njegovog karaktera jest uvjerenje
da je ideal mogue dosegnuti, da se ljudska bijeda,
kako njegova tako i ljudi koji su u svom oajanju
spremni na samoubojstvo, moe sprijeiti djelom,
inom kojim se nadilazi runa svakodnevica vrlo nalik
onoj koju ivi Mato u Parizu. Na autobiografske elemente u njegovoj prozi upuuje mnogo toga (ivot u
emigraciji, politiki dogaaji kojima je bio svjedok,
ivot suvremenika, imenovanje junaka... [Katui
2014: 210245]). I pored vrlo upadljivog prisustva
autobiografskih, biografskih i elemenata drutvenopovijesnog konteksta, jedno od najvanijih obiljeja
Matoeve poetike je nesvodivost fikcionalnog na autobiografsko, odnosno da dok je, s jedne strane, fiktivnost njegovih tekstova oita, istodobno se, s druge
strane, ta sugerirana fiktivnost stalno potkopava, ime
se itatelj navodi da kontinuirano uspostavlja poveznice izmeu fiktivnih osoba i autora (Katui 2014:
242). Imenovanje junaka, koje istie Bernarda Katui
kao poseban topos njegove proze (str. 243), doprinosi
potkopavanju fiktivnosti upiranjem prsta na stvarnu
osobu: Stojan Vasi je istovremeno krnji i proireni
anagram stvarnog Vase Stajia. Uruavanje fiktivnosti
koje vodi ka povezivanju Matoa i njegovih junaka
odigrava se na poseban nain u noveli Duevni
ovjek jer njen junak ne predstavlja samo Vasu Stajia ve i samog Matoa. Staji je preoblikovani model
iz stvarnosti koji Matou koristi da pokua pruiti
odgovor na vlastite nedoumice ali i na nedoumice vremena, okruenja i lektire u ijim se okvirima razvija
njegov emigranstki ivot. Napetost unutar autobiografskog koju moemo pokuati razlikovati izdvajanjem prefiksoida auto- u zagrade ([auto]biografsko
za razliku od autobiografskog koga ne sputavaju
zagrade referira na sebe unutar Drugog ono je
nedvosmislena refleksija transfera traenog identiteta
ka onome-tko-nisam-ja-a-tko-mi-je-blizak; autobiografsko eli vjerovati da reflektira iskljuivo sebe i
ne pokazuje znatielju u novim transfiguracijama) u
sluaju niza Matoevih novela ukazuje na posebnu
ideoloku i distopijsku perspektivu, upravo na perspektivu koja izmijetanjem (auto)biografskog u pripovijedanje otvara prostor za govor o sebi. Drukije
reeno, Matoev esteticizam poiva na koncepciji
kojoj je iskustvena stvarnost tek ifra dubljega smisla,
svojevrsna analogia universalis koja zrcali jedinstvo

A. G. MATO: NAPETOST UNUTAR

AUTOBIOGRAFSKOG DISKURSA
Stajievo sjeanje prikljuuje se mnogobrojnim
anegdotama o Matou kao figuri oko koje se savila
legenda i figuri koja nam se otkriva iz stotine anegdota (Cihlar 1964: 84).30 Anegdotski karakter Stajievih sjeanja je, vidjeli smo, itekako blizak onome
to su i Mato i drugi zapisali o dogaajima tijekom
njegovog boravka u Parizu. Vano je podsjetiti na
dvije injenice koje su do sada vie puta s pravom
isticane. Prva od njih je da Matoev boravak u Parizu
nije samo zanimljiva i izazovna tema hrvatske literature i kulture, ve je posebno vano da je Matoa
Pariz izgradio i duhovno formirao, misaono i emotivno obogatio (Dorkin 2014: 18), odnosno da su njegova nadahnua proizlazila iz iskustva boravka u
Parizu (Pavlovi 2014: 88). Druga injenica tie se
autobiografskog karaktera Matoeve proze. Na autobiografsku utemeljenost svoje proze, sam Mato je
ukazivao vie puta. Na primjer, u pismu Milanu Ogrizoviu rei e sljedee: moji junaci redovno umiru,
jer ja ostajem iv, umiru kao simboli mojih proljea
i pokojnih jesni.31 U neobinom predgovoru koji
se nalazi na poetku zbirke Umorne prie, kae o,
sve, sve sam ja, sve je puno mene i mojih tekih kaosa
(Mato SD I: 155). U oba primjera Mato ukazuje na
napetost koja nastaje izmeu njega i njegovih junaka,
odnosno izmeu njega i njegove proze: kaotini susret
proljea i pokojnih jeseni u simbolinoj smrti junaka
nisu samo odgovor na izazove stvarnosti koja neprestano ugroava egzistenciju, ve i odgovor na snanu
opsjednutost idejama o radikalnim nainima da se ta
ista stvarnost preoblikuje.
Marina Protrka timec ukazala je na biografizam
u tumaenju Matoevog djela, biografizam koji je
postao neizbjean i koji nije posljedica samo metodolokog polazita istraivaa, ve je dobrim dijelom
refleksija statusa koji je, svojim ivotom i djelovanjem, Mato zauzeo ve za ivota (Protrka 2014:
331). Na autobiografsku prirodu Matoeve proze

30

Cihlar Nehajev je izvorno ovaj tekst objavio u Jutarnjem

listu (III, 620, 1914, str. 12).
31
A. G. Mato, SD XX, str. 54. Pismo Milanu Ogrizoviu od
22. VIII. 1907. godine. Za Frangea ove Matoeve rijei predstavljaju istinu koja zahvaa samu bit njegove poetike (Zapis o
Matou, u: Matoiana I, priredili Ivo Frange i Dragutin Tadijanovi, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1994,
str. 14).

gdje izlau unesreene neznanike ne bi li ih kogod upoznao. [...]

Nesretni nonik bijae sasvim, ama navlas slian meni! [Mato
SD I: 126]).

116

ukazivali su i mnogobrojni drugi istraivai. Tako,

na primjer, u komentarima novele Put u nita,
Dragutin Tadijanovi e rei da pod imenom Marjanovia govori Mato o sebi, kao i u nekima drugim
svojim pripovijestima (Tadijanovi 1973: 303). Ivo
Frange i Dubravka Orai-Toli u svojim interpretacijama odlaze korak dalje od biljeenja faktografske
podudarnosti izmeu pieve biografije i njene knjievne transfiguracije. Frange o veem dijelu Matoeve proze kae da je ona autobiografska, vrlo esto
i u najuem smislu rijei (1994: 13). Frange u naslovu Matoeve novele Nekad bilo sad se spominjalo otkriva da su dogaaji i lica nekad bili,
kao realnost; pa se sada spominju, kao doivljaj, kao
vizija, kao umjetnina. Sve je u toj prii odista tako,
ali sve je u njoj, istodobno, i spominjanje, dakle emocionalna rekonstrukcija dogoenoga (sva podvlaenja
I. F.) (str. 13). Da bi dokazao svoje stajalite koje
polazi od Matoevog samorazumijevanja, Frange
koristi dva primjera. Prvi je iz novele Nekad bilo
sad se spominjalo: junak ove prie, Gusta Harambai, je zapravo August Harambai. Kada otkrijemo
tko je realni model, komentira Frange, tada junak
biva bogatiji od svoga zbiljskog predloka; on je tada
Harambai, uvean za Hajdukia (str. 13). Drugi
Frangeov primjer ukazuje na to da je Mato transfigurirao i sebe i vlastita iskustva. U noveli Za novim
bogom se doslovnoa ipak posve fikcionalno, govori o Matoevu bijegu iz domovine (Frange 1994:
15). Frange, dakle, otkriva da se u Matoevim junacima mogu prepoznati podjednako i sm Mato i njegova iskustva, ali i njegovi suvremenici prema kojima
je pisac imao jasno definiran odnos.32
Dubravka Orai Toli istie da Matoeve likove
karakteriziraju neobinost i autobiografinost. Pod
autobiografinou podrazumijeva stilski postupak
u kojemu autor vlastiti ivot prikazuje kao dio fikcijskoga svijeta umjetnikoga teksta (Orai Toli 2013:
61) i kae da se Mato prepoznaje u autsajderskoj
poziciji junaka, prostoru Pariza, siromatvu kao i u
likovima umjetnika.
Pariz i (auto)biografsko u bitnome odreuju prirodu Matoeve proze. Stajievo svjedoanstvo je
znaajan poticaj za potvrdu ovakvog razmiljanja, ali
i za nau namjeru da pokaemo kako transformacija
Vase Stajia, Matoevog parikog poznanika, u knjievni lik ne samo da potvruje ranije stavove istraivaa ve i otvara nove perspektive u razumijevanju
njegove proze kako one kojom su se raniji istraivai
esto bavili, tako i one koja i nije bila esto predmet
analize, a koja je itekako vana u vrijednosnom
smislu.
Ljubo Wiesner, koji je slijedio Matoeve tragove
u Parizu, pruio je i za nau perspektivu zanimljiv

uvid. Oslanjajui se na Matoevo pismo Vladimiru

Tkaliu, Wiesner primjeuje da su Matoa smatrali
propalim grofom ili anarhistom. Primjeuje da u
istom pismu Mato pokazuje simpatije za grizete,
pariske kokote i djevojure koje je drutvo marginaliziralo, a u kojima ima vie srca nego u tim zagrebakim pononim i kreposnim purgarima (Wiesner
1994: 167).33 Wiesner uvia da kritika nije zapazila
taj ovjeni moment simpatiziranja s ljudskom
bijedom u Matoevim stvarima, od Pariske kronike,
Ministarskog tijesta, Duevnog ovjeka (Skandal,
gospodo moja i gospoe, te u Parizu ne daju raji ni da
se ubija!), pa sve do buntovnog akcenta u pjesmi
Nokturno, kao i da Mato, iako daje plemenite primjere koji pokazuju iste osjeaje, nije ni socijalni ni
drutveno angairani pisac, ali nas u priama punima
talenta i milosti poziva da podijelimo simpatije za
jadni ivot njegovih junaka (Wiesner 1994: 167).
Matoevi junaci esto su anarhisti i socijalisti,
zagovornici mogunosti boljeg drutva do kojega se
moe doi akcijom, nerijetko su povezani s anarhizmom i ta veza na odluan nain odreuje njihovu
sudbinu i motivira njihovo ponaanje. U noveli Cvijet
sa raskra, koja je prvi put objavljena 1902. godine,
junak koji se nalazi pred iskuenjem nemogue
ljubavi, o sebi e rei da ga je vodila slobodna i maglovita vila, lijepa i slijepa Avantira, moja gospoa
(Mato SD I: 264). Slavna Matoeva gospoa Avantira vodi i mnoge druge njegove junake, a ta gospoa
je itekako mogla obeati mogunost jedne utopije,
koja se nikako ne ostvaruje. U novelama objavljenim
1902. godine (pored novele Duevni ovjek te godine objavljene su i novele Cvijet sa raskra, Balkon, Put u nita, Ugasnulo svjetlo i Vrabac)
uoljive su gotovo identine motivacije junaka u
aktualnom politikom kontekstu kraja 19. i poetka
20. stoljea. Junaci novela Cvijet sa raskra i Balkon su putnici, lutalice koje ne mogu dosegnuti ideal
s kojim se susreu u jednom trenutku svojih ivota.
U noveli Put u nita plemi Orlovi, dok se dosauje
u Parizu, nailazi na Marjanovia, svog zemljaka i
poznanika. Orlovi e pitati Marjanovia to je i sam
odgovoriti na to pitanje: Najmanje socijalista ili
anarhista (Mato SD I: 249). Meutim, Marjanovi
o sebi govori kao o Hrvatu i lojalnom legitimistu.
Marjanovi e rei i da je Orlovi internacionalni tip,
a on Hrvat. Orlovi o sebi govori kao o autoru djela
Uvelo granje kao i djela Put u nita. Biljeke sa
putovanja u Novu Ameriku. Dragutin Tadijanovi e
napomenuti da pod imenom Marjanovia govori
Mato o sebi, kao i u nekima drugim svojim pripovijestima (Tadijanovi 1973: 303). Matoa s Marjanoviem povezuje hrvatstvo, ali ga s Orloviem povezuje jasna aluzija na zbirku novela Novo iverje i

32
Detaljnije o izvorima na kojima Mato govori o svojoj prozi
kao autobiografskoj kao i o istraivaima koji su to potvrivali
vidi (Katui 2014: 240241).

33
Wiesner citira Matoevo pismo Vladimiru Tkaliu od 28.
VII. 1899. godine (Mato SD XX: 133137).

117

precizno upuivanje na autorstvo djela Put u nita.34

Tadijanoviu je ovakvo upuivanje na vezu izmeu
pisca i njegovog junaka olakano Matoevim vie puta
jasno izraenim stavom prema vlastitom nacionalizmu, ali ni mogunost da se Mato povee s internacionalnim junakom ne moe biti iskljuena, ne samo
zbog aluzija na djelo, ve i zbog injenice da i u drugim novelama junaci imaju snane veze sa socijalistikim i anarhistikim pokretom. Radnja novele
Ugasnulo svjetlo odigrava se u Parizu, a njen junak
Andrija za svoj prototip ima Mcislasa Golberga,
Matoevog parikog prijatelja, stvarnog autora djela
Uskrsnue Lazarevo koje Andrija ita na otmjenom
soareu.35 Mcislas Golberg se vezuje za anarhistiki
pokret, smatra se jednim od njegovih reprezentativnih
autora (Aubery 1965). U noveli Vrabac Mato predstavlja Karlovanina u Parizu koji ima bizarnu opsesiju da sakuplja eire beskunika. U pismu Janku
Ibleru Mato e rei da je ova novela drutvena studija
ostvarena u formi pripovijesti, da ne budem jednolian. I pariski kroniari rade esto ovako (Mato
SD I: 303). I druge Matoeve novele mogu se razumjeti kao drutvene slike i studije u kojima junaci
prolaze kroz iskuenja ostvarivanja svojih ideala koji
su povezani s anarhistikim pokretom.
U zbirci Iverje, iji je sadraj nastao prije Matoevog odlaska u Pariz, nema motiva koji direktno
upuuju na anarhizam. Meutim, u novelama koje
nastaju s Matoevim nastanjivanjem u Parizu, sve su
ei takvi motivi. Tako, u noveli Nekad bilo sad
se spominjalo susreemo se s nacionalistikom omladinom koja strada a da ne vidi ostvarenje svojih ideala
(neki su ranjeni a neki uapeni pod razbijenim prozorima nekog hrvatskog zastupnika [Mato SD I:
99]). U noveli U udnim gostima junak postaje zidar
iz uvjerenja. pira Lazi, odjeven kao bolji radnik,
roen je u Dubrovniku, uio je bogosloviju u Sremskim Karlovcima, bio uitelj u Srbiji, a sada u enevi
studira medicinu. On gladuje i tavori. U svojoj ispovijesti govori o upoznavanju s anarhistima u gradiu
pored Lyona. Anarhisti su spremali neto veliko kada
je upala policija. Bjeei od policije, sakriva se u zamku, postaje rtva sadistikog grofa koji mu kae da je
vei anarhist od svih drugih. Grof, koji ne vjeruje u
jednakost ljudi, opravdava svoju nameru da mui i
ubije piru jer bi ga policija ionako zatvorila ili giljotinirala. pira se pokuava moliti, ali ne zna oena.
U Boinoj prii Smiljani je junak koji gladuje i
namjerava da se ubije. Zamilja da je anarhist i gleda

scenu u kojoj se, ubijajui, osveuje podlom drutvu

(Mato SD I: 137). U noveli Camao, koja je nastala
neposredno nakon spektakularnoga dolaska u Pariz
(Orai Toli 2013: 83), glavnog junaka policija progoni iz Varave sa drugom, anarhistom Majevskim
(Mato SD I: 118), s kojim e u Bruxellesu drugovati.
Majevski je dobar i hrabar, Kamenski mu daje novac
za dinamit kojim e raznijeti pola hotela. Kamenski u
panjolskoj s gimnastiarom Griffithom gleda strijeljanje garotiranih anarhista (Mato SD I: 125), meu
kojima Griffith prepoznaje brata. Griffith pokuava
spasiti brata, ali ga u tome spreavaju i Kamenski
primjeuje da je poludio. Jedan od dogaaja u svom
ivotu Kamenski situira u vrijeme kada se u Parizu
vraao kui sa nekog socijalistikog sastanka (Mato SD I: 128).
U zbirci Umorne prie, anarhisti i socijalisti, kao
i motivi suosjeanja za obespravljene i refleksije o
drutvenoj nepravdi su jo prisutniji i pojavljuju se u
novelama Ugasnulo svijetlo (Mcislas Golberg),
Duevni ovjek (Stojan Vasi je oduevljen socijalizmom), Lijepa Jelena (policija, kad dobije izvjetaje iz Pariza o junakovom poznanstvu sa anarhistima, njegovu prijetnju pitoljem shvaa kao
izgovor za oruanu, zlikovaku provalu u kuu stranog dravnika [Mato SD I: 181]), Ministarsko
tijesto (Mita Krastavac je socijalista u Parizu, ali je
zato u Beogradu denuncirao svog prijatelja kao
socijalistu i kraljevskog klevetnika [Mato SD I:
229] zbog ega je ovaj ostao bez stipendije), Osveta
ogledala (junak eli ivjeti i umrijeti za ovjeanstvo,
ali taj demokrat, propovjednik sveopeg bratimstva
i usreitelj je dakle neobino jako mrzio [Mato SD
I: 240]; on cijeni umjetnost samo ako slui napretku i
jednakosti; njemu su socijalistike voe odvie nacionaliste, odvie brbljavi i bogati, a anarhiste nisu
dosta odvani i dosta skrupulozni [Mato SD I: 239]),
Ubio! (Kipar Lackovi zahvaljuje sluaju to mu
je omoguio da isklee najrealniji, a ujedno i najopenitiji simbol proletarijata, modernog stradanja i
nezasluene, tragine boli [Mato SD I: 245]), Put
u nita (Orlovi je socijalist i anarhist).
Dubravka Orai Toli odreuje fikcionalne i nefikcionalne proze kao dva anrovska kruga Matoevog
djela novele ine fikcionalnu prozu, dok nefikcionalnoj prozi pripadaju oblici poput putopisa, feljtona,
eseja, kritiki tekstovi, autobiografski i drugi. Artizam
(posljedica ontoloke krize) i biografija (ostvarenje
flaneristike subjektivnosti) predstavljaju najiri okvir
u kojemu su nastale i iz kojega se mogu shvatiti sve
znaajke Matoeve umjetnosti, pa i njegove proze
(Orai Toli 2013: 38). Dubravka Orai Toli kae
da ontoloku krizu kraja 19. stoljea na kulturnom i
duhovnom planu obiljeava slom pozitivizma, a na
umjetnikom planu iscrpljivanje mimetikoga naela
u realistikoj poetici (str. 34). Ontoloka kriza je
povezana sa flaneristikom subjektivnou koju karakterizira decentrirana svijest koja svijet doivljava
bez vrste hijerarhije i povezanosti (Orai Toli

34
Uvelo granje je simbolina zamjena za prvobitnu Matoevu
ideju: zbirku iz 1900. godine Novo iverje htio je nasloviti Brodolomci (Mato SD I, str. 269). Poetiki kontinuitet naslova prevagnuo je nad simbolom koji odreuje prirodu veine njegovih
junaka u zbirci.
35
O Golbergu pie i Andr Rouveyre u tekstu Souvenirs de
mon Commerce. Dans la contagion de Mcislas Golberg (1922:
297323). Rouveyre u ovom tekstu spominje i velikog Hrvata A.
G. Matoa.

118

Matoev odnos prema anarhizmu. U tekstu Crvena

gnijezda Mato govori o svojim odlascima iz kurioziteta u redakciju asopisa Nova vremena (Les
Temps nouveaux) k starom anarhistu J. Graveu,
udei se kako ti utopiste napadaju zloine drutva i
istodobno brane zloine gospode zloinaca (Mato
SD V: 149).39 Mato u istom tekstu spominje dvojicu
sindikalnih revolucionara (Victor Griffuelhes i Pierre
Monatte) kao i da se sa njim dugo hranio anarhista
Siegfried Nacht,40 koji mu je preporuio medicinara
panjolca, lijenikog sina Vallinu (Mato SD V:
149)41 koga e kasnije Mato prepoznati u francuskom
listu LIllustration kao atentatora na panjolskog
kralja. Mato spominje i zloinca Bonnota, koji je automobilski bandit i koji izjavljuje da je anarhista i
daje svom zloinu revolucionarni, anarhistini izgovor (Mato SD V: 149). U istom tekstu Mato podsjea na Proudhona, koji je svojinu proglasio kraom,
ali svakako nije lopovskih kraa odobravao kao
zakonit posjed. Utopiste, nalazei nezakonitosti i u
zakonitoj imovini, moraju nalaziti nezakonitost i u
nezakonitoj otimaini (str. 146). Da Mato nije odobravao zloin koji je maskiran idejom anarhizma
vidljivo je i iz njegove kritike upuene Nikoli Paiu,
ije je bogatstvo smatrao rezultatom poznanstva sa
Bakuninom.42 Tijekom boravka u Parizu Mato se nalazio u drutvu najutjecajnijih anarhista, ali mu je
oigledno smetao ilegalizam, pokret u okviru anarhizma, koji je zagovarao propagandu djelom, odnosno inio zloine u ime anarhizma izbjegavajui
traiti moralnu osnovu svojih djela. Automobilski
bandit Bonnot, kojega spominje Mato, jedan je od
najuvenijih ilegalista (Imrie).
Ako je i odbacivao ilegalizam kao oblik propagande djelom, Mato je sauvao simpatije za anarhizam: Nemam dosta naivnosti za anarhistu, ali
ubojica ministra Plevea zadivljuje me kao smrt Vereagina i udnovato bjekstvo velikog kneza irila,
Kropotkina ili pamfletiste Rocheforta (Mato SD
XV: 98).43 U tekstu Dunosti publike govori o de-

2013: 35). Ontoloku krizu i flaneristiku subjektivnost kraja 19. stoljea dopunjuje iroko rasprostranjena teorija anarhizma, koja u razliitim varijacijama pokuava pruiti odgovore na krizu modernog
europskog drutva. U Matoevim nefikcionalnim
tekstovima na mnogo mjesta rasuti su fragmenti u
kojima se govori o anarhizmu, njegovim najznaajnijim autorima, ali i o Matoevom odnosu prema
kljunim idejama anarhizma. Proudhon, Bakunin i
Kropotkin, autori koji su najznaajniji za politiku
teoriju anarhizma u 19. stoljeu, esto se sreu u
najrazliitijim Matoevim i fikcionalnim i nefikcionalnim prozama.36
Sljedei primjeri uvjerljivo mogu ilustrirati Matoeve interese, ali i dobro poznavanje anarhizma. U
tekstu o Silviju Strahimiru Kranjeviu kae da
Huysmansov junak vapi kao cijela moderna slobodna misao od Tolstoja i Kropotkina pa do Heinea i
Nietzschea. Ej, rui mi se, drutvo, umri jedared,
ostarjeli svijete! (Mato SD IV: 255). Kad govori o
modernosti, Mato primjeuje da su u modi vrlo
suprotstavljene stvari od Kropotkina do katolikog
opata Loisya (Mato SD IV: 274), svoj bijeg iz Petrovaradinske tvrave usporeuje s bijegom kneza
Kropotkina iz petropavlovske tamnice (Mato SD V:
291), citira Kropotkinova razmiljanja o umjetnosti
(Samo velika ideja moe da zanese umjetnika!
[Mato SD VIII: 36]), istie da prirodu vole svi slobodoljupci, tamo od Rousseaua pa do Reclusa i Kropotkina (Mato SD XV: 34),37 u pismu Vladimiru
Tkaliu od 10. IX. 1902. godine istie da revija
Humanit Nouvelle trai od njega priloge i da mu to
laska, jer u listu radi Reclus, Kropotkin, dAnnunzio,
Verhaeren elita europskog duha (Mato SD XX:
154). U pismu Janku Ibleru od 12. XI. 1902. godine
Mato spominje svoj izgubljeni rukopis o Kropotkinu
(Mato SD XIX: 188).38 Bakunin i Proudhon, kao i
drugi teoretiari anarhizma, takoer su prisutni u Matoevom djelu. Matou su poznata poznanstva izmeu
Nikole Paia i Bakunina (Mato SD V: 267), zna da
srpski aci u vicarskoj druguju s Bakuninom dok
srpska omladina ita Proudhona (Mato SD VIII: 262),
kao i da je Krsta Cicvari reprezent srpskog anarhizma
(Mato SD XII: 174). Bakunina naziva ocem moderne
anarhije (Mato SD VIII: 240), poznaje njegov tekst
Manifest ruskoj omladini (Mato SD XIII: 24), zna
za sukob izmeu Bakunina i Marxa (Mato SD XV:
272).
Pored pobrojanih primjera u kojima govori o
Kropotkinu i Bakuninu, mnogo vanija mjesta predstavljaju ona na kojima moemo vidjeti kakav je

39
Jean Grave (18541939) jedan je od najutjecajnijih francuskih anarhista.
40
Isto. Siegfried Nacht (18781956), anarhist koji je pod imenom Arnold Roller objavio utjecajni pamflet Der Sociale Generalstreik (Web).
41
Pedro Vallina (18791970) je panjolski anarhist, koji je
1905. sudjelovao u atentatu na panjolskog kralja Alfonsa XIII.
42
Nikola Pai je dakako vrlo, vrlo bogat ovjek. Ima rudnike, ima beogradske okove, ima novaca. To je posljedica
poznanstva sa Bakuninom. Socijalizam i demokratizam je dakle
danas najbolji put do velikog kapitalizma (Mato SD XVI: 223).
43
Vyacheslav von Plehve (18461904), ruski ministar unutranjih poslova ubijen u atentatu. Kiril Vladimirovi (18761938),
najstariji sin velikog kneza Vladimira Aleksandrovia, jedan od
rijetkih preivjelih s broda Petropavlovsk, koji je tijekom rusko-japanskog rata naiao na minu 1904. godine. Vasilij Vasiljevi
Vereagin (18421904), ruski slikar koji je poginuo na brodu
Petropavlovsk. Victor Henri Rochefort (18311913), francuski
politiar koji je iz doivotnog zatvora spektakularno pobjegao 1874.
godine.

36
U jednom popisu svoje biblioteke iz 1896. godine, uz drugu
socijalistiku literaturu, Staji navodi i biografiju Prudona na ruskom jeziku. U dnevnikim biljekama koje je vodio tijekom Prvog
svjetskog rata traio je slinost izmeu sebe i Kropotkina.
37
lse Reclus (18301905) bio je poznati geograf i anarhist.
38
Davor Kapetanovi napominje da ovaj rukopis nikada nije
pronaen (1973: 435).

119

stokracije zahvaljuje postojanju teorije i prakse anarhizma, koje su stvorile nesretnika koji je dopao njegovih aka. Mato se dosljedno i surovo obraunava
s utopijskom predodbom drutva budunosti. Naputanje utopijske perspektive posebno je istaknuto
u novelama Ubio!, Camao i Duevni ovjek, u
kojima se junaci susreu s Morgue, prijetnjom svakom
idealu. Kipar Lackovi razmilja o mrtvanici koja
se nalazi iza katedrale na ironijskom mjestu i tamo
se izlau kao roba u trgovinama bezimeni mrtvaci,
bijedno ljudsko iverje s kanibalskog pariskog puta
(Mato SD I: 245), Kamenski u nesretniku izloenom
u mrtvanici prepoznaje sebe, a Stojan Vasi svoj
bezuspjeni pokuaj, kojem je nedostajalo osvjedoenje, zavrava s bezimenim lopovima i beskunicima.
Jo je 1900. godine Milan Marjanovi u Matou
prepoznao ono to u kontekstu novele Duevni ovjek i interesa za anarhizam postaje jasnije. Marjanovi kae da je Mato jedan od onih duhova, u
dubini superidealistikih, koji bi htjeli vidjeti sve u
nekom nadnaravnom savrenstvu, ali sami sebi ne
mogu pravo da predstave u emu je to savrenstvo,
niti vjeruju da je tako to mogue (1962: 9697).44
Matoevo nevjerovanje u ostvarivanje utopijskog
drutva, koje su zagovarali anarhisti u ijoj blizini je
ivio tijekom parikih godina, svoju potvrdu dobilo
je i u transformaciji mladog Vase Stajia, neosvjedoenog socijalista. Matoa je pored anarhizma opsjedalo i pitanje socijalizma, itekako aktualno krajem
19. i poetkom 20. stoljea. Milinovi, junak novele
Mi koju je Mato uvrstio u zbirku Iverje, opisuje
u svom dnevniku vrijeme u kojem ivi: Danas, kada
para, elektricitet, urnali, socijalizam i ekonomski
interesi pretvaraju Jevropljane u jedan narod, kada se
nacionalani karakter gubi sve vie danas se patriotizam kao i vjera pretvara u ruevinu (Mato SD
I: 56). Ovaj Matoev junak socijalizam ubraja u izume
suvremenosti koji oblikuje jedan novi sistem vrijednosti u kojem se sam Mato nije mogao prepoznati,
ali je svakako mogao uoiti proturjenosti koje
socijalizam unosi svojom utopijskom tenjom. Kao i
kad je rije o anarhizmu, Mato u velikom broju svojih
tekstova pie i o socijalizmu, posebno snano izraavajui stav da je socijalizam tetan po hrvatsku solidarnost, da je rije o internacionalnom pokretu koji
je zakleti neprijatelj svake, pa i hrvatske domovine
(Mato SD XV: 158). Za razliku od anarhista, Mato
tvrdi da nijedan od znaajnih europskih mislilaca nije
bio socijalist (Mato SD XV: 159), kao i da je socijalizam opasan po kulturu. Poznata mu je sektaka
podijeljenost meu socijalistima, ali veruje da je
socijalizam obrazovanog svijeta postao nacionalan.
Tatjana Juki podsjea da, ako se dovoenje u vezu
Marxa i Matoa moe uiniti proizvoljnim, u tekstu

mokratima koji su uvijek u manjini, o Baudelaireu i

Dostojevskom, koji su revolucionari kao i Bakunin,
kao i da individualizam i moderni demokratizam
ima zajednikog neprijatelja, a to je filistar, buroa,
prirodni pristalica svih veina, predstavnik niskog
egoizma, zakleti protivnik svakog idealizmai utopizma (Mato SD XVI: 97). Piui o Svetozaru
Markoviu, kae da su svi veliki reformatori utopisti,
sanjari i pjesnici (ak i onda kada kao Kropotkin i
Pisarev negiraju suvremenu umetnost) oni su utopisti
iz tog prostog razloga to se ni jedna velika ideja ne
moe ostvariti kako ju je njen tvorac zamislio, a to ne
vrijedi samo za socijalne i politike nego i za naune
i umjetnike reformatore (Mato SD VIII: 263). U
eseju o futurizmu, Mato je jasno odvojio anarhistiki
ilegalizam od ideala anarhizma. Za njega futurizam
slavi rat jedinu higijenu svijeta, militarizam, patriotizam, anarhistini teroristiki pokret, lijepe ubilake ideje (Mato SD IX: 218); futuristi simpatiziraju s anarhistinom teroristikom praksom, ali ne
s njihovim antimilitaristinim idealom mira i narodnog bratstva (Mato SD IX: 219).
Mato se nalazi u samom centru anarhistikog
pokreta, njegove mislioce smatra najznaajnijim predstavnicima slobodoljubne europske misli, ita teoretiare anarhizma, njegovi junaci su nerijetko anarhisti koji pokuavaju dosegnuti ideal. Mato priznaje
da iz kurioziteta odlazi u redakciju anarhistikog
asopisa kao i da nije dovoljno naivan da postane
pripadnik anarhistikog pokreta. Meutim, njegovi
prozni junaci ine ono to on ne moe meu njima
je i Vasa Staji, junak novele Duevni ovjek.
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Od potvrdnog odgovora na pitanje da li je zaista
Vasa Staji posluio kao model za oblikovanje junaka
novele Duevni ovjek, vanije pitanje predstavlja
odigrava li se u Matoevoj prozi susret izmeu biografskog i autobiografskog da bi nastao simbol koji
ne govori samo o pojedinanom autorovom odnosu
prema odreenoj vrsti iskustva, ve i simbol koji razrjeava Matoev odnos prema tekom iskuenju opredjeljenja za ideje koje su podjednako snano prisutne
u njegovim fikcionalnim i nefikcionalnim tekstovima,
a koje se tiu anarhistikih tendencija. Takav simbol
predstavlja Morgue, na kojoj je kao i na drugim javnim
ustanovama Pariza stajao natpis Sloboda, jednakost,
bratstvo, a u kojoj Matoevi junaci okonavaju svoje
utopijske tenje.
U noveli U udnim gostima, grof koji je zarobio
anarhista i sprema se da ga ubije na brutalan nain,
uzvikuje: Da ivi anarhija! Da ivi Kropotkin, Reclus
i sva ostala teorijska i aktivna tevabija! Slava Proudhonu i Bakunjinu! Da nema njih, ne bih se prikuio
jednome od najlepih asova u mom ivotu! (Mato
SD I: 112). Anarhistika utopija dostupna je i onome
protiv koga je uperena, dekadentni predstavnik ari-

44
Marjanovi je izvorno ovaj tekst objavio u asopisu Svijetlo
(1, 1900).

120

Oko Lobora Mato razmatra pitanje rada, ekonomije i kapitalizma, i to kao svojevrsnu kritiku politike ekonomije kapitalizma (2012: 355). Ranije
je Branka Pribi u svom istraivanju rada hrvatskih
socijaldemokrata na kulturnom planu zakljuila da
zastupajui individualizam i artizam knjievnosti,
Mato nije mogao biti blizak socijalistikim shvaanjima literature (197273: 50). Ipak, Zofka Kveder, koja je prednjaila u tematizaciji radnike ene u
asopisima hrvatskih socijaldemokrata i koja je svoj
talent stavila u slubu svog ideala (Pribi 197273:
41), prevela je Matoevu novelu U udnim gostima
za eku Politiku.45
Ako se ontolokoj krizi i flaneristikoj subjektivnosti, koje Dubravka Orai Toli prepoznaje kao
dominantni okvir u kome nastaje Matoeva fikcionalna i nefikcionalna proza, prikljui snana prisutnost
anarhizma u njegovom ivotu i vrlo frekventno pojavljivanje anarhizma u njegovom djelu, susret izmeu A. G. Matoa i Vase Stajia u Parizu ne samo
da je omoguio izmijetanje distopijske perspektive
(auto)biografskog u pripovijedanje, nego je i otvorio
uzbudljivo polje istraivanja drutvenog, politikog i
kulturnog konteksta u kojem su poetiki i intelektualno sazrijevali hrvatski pisac i srpski socijal-demokrat. Takoer, postaje i jasnije zato je Vasa Staji,
eklektini socijalist, ali i eklektini ideolog rascijepljen izmeu nacionalnog i nadnacionalnog, morao preutjeti svoj dezintegrirani lik u Matoevoj prozi.
Preuivanje je bilo neizbjeno jer bi Matoeva
umjetniki sugestivna dekonstrukcija utopije ukazivala na nemogunost ostvarivanja ideala, kako god
on bio zamiljen. Matoeva novela Duevni ovjek
nastaje mnogo blie dogaaju (radnja se odigrava tri
mjeseca poslije junakovog dolaska u Pariz; pria je
objavljena 1902. godine), Stajiev autobiografski
autograf nastaje etiri desetljea kasnije. Za razliku
od Matoa, koji (auto)biografsko pretvara u literarno,
Staji ostaje zatoen u dokumentarnosti.

LITERATURA
Aubery, Pierre. 1965. Mcislas Golberg, anarchiste.
Le Mouvement social 52, str. 97109.
Boarov, Dimitrije. 2011. Vasa Staji srdito otporan
i uporan. Debele knjige i debele make. Beograd: Peanik,
str. 106110.
Cihlar Nehajev, Milutin. 1964. Epitafij Matou.
Hrvatska knjievna kritika V. Nehajev i suvremenici. Predgovor napisao i izbor ime Vueti. Zagreb: Matica Hrvatska, str. 8386.
Dorkin, Mladen. 2014. Antun Gustav Mato velikan
europskoga duha i izriaja u hrvatskoj knjievnosti (o stotoj
obljetnici pjesnikove smrti). Zadarska smotra LXIII, 3,
str. 1526.
Ferrer lvarez, Mireia. 2009. The Dramatisation of
Death in the Second Half of the 19th Century. The Paris
Morgue and Anatomy Painting. Faces of death: visualising
history. Ed. Andrea Pet and Klaartje Schrijvers. Pisa: PlusPisa university press, str. 163187.
Frange, Ivo. Zapis o Matou. 1994. Matoiana I,
priredili Ivo Frange i Dragutin Tadijanovi. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, str. 1122.
Imrie, Doug. 199495. The Illegalists, Anarchy: a
Journal Of Desire Armed. FallWinter (199495) URL:
http://recollectionbooks.com/siml/library/illegalistsDoug
Imrie.htm (pristup 5. prosinca 2015).
ak{i, Stoan. 1938. Apostolstvo Vase Staia. Spomenica Vasi Staiu. Novi Sad: Urania,
str. 103111.
Juki, Tatjana. 2012. Matoev loborotorij: rad, goli
ivot i tumaenje snova. Prostori snova: oniriko kao poetoloki i antropoloki problem. ur. iva Beni i Dunja Falievac. Zagreb: Disput, str. 339361.
Katui, Bernarda. 2014. Matoeva modernistika inaica bajke. Anafora 1, str. 225250.
Kapetanovi, Davor. 1973. Napomene o svesku devetnaestom. Sabrana djela I. A. G. Mato. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Liber Mladost,
str. 417448.
Lebl, Arpad. 1963. Politiki lik Vase Stajia. Izabrani
politiki i ideoloki spisi. Novi Sad: Progres,
Leskovac, Mladen. 1938. ^asopisi Vase Staia. Spomenica Vasi Staiu. Novi Sad: Urania,
str. 144145.
Marjanovi, Milan. 1962. A. G. Mato, Hrvatska
knjievna kritika III. Milan Marjanovi. Priredio Petar
Lasta. Zagreb: Matica Hrvatska, str. 9597.
Mato, Antun Gustav. 1901. Mileta Jaki. ivot III.
1, str. 4753; III. 2 str. 7985.
Mato{, A. G. 1902. Du{evni ~ovek. Brankovo
kolo VIII, 11, str. 330334.
Mato, Antun Gustav. 1907. Povodom jedne knjige
(Jovan Skerli: Pisci i knjige. I, Beograd, 1907.). Hrvatska
smotra II. Urednik i izdavatelj Zvonimir pl. Vukeli. Zagreb, str. 163166.
Milisavac, @ivan. 1949. Vasa Stai. Nacrt
za studiu. Novi Sad: Matica srpska.
Nemec, Kreimir. Mato i Pariz. URL: www.matica.hr/
vijenac/523/Mato%20i%20Pariz/ (pristup 21. srpnja 2015).
Orai Toli, Dubravka. 2013. itanja Matoa. Zagreb:
Naklada Ljevak.
Pavlovi, Cvijeta. 2014. Mato, Barrs i pitanja klasifikacije. Mato i Kamov: paradigme prijeloma (Kompa-

IZVORI
Staji, Vasa. 18781943. Rukopis u vlasnitvu obitelji
Rastka Schwalbe iz Rijeke.
Mato, A. G. 1973. Sabrana djela IXX. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Liber Mladost.

45
Prvom polovicom veljae 1902. prevela Zofka Kveder U
udnim gostima za praku Politiku (Mato SD XVII: 308).

121

SUMMARY

rativna povijest hrvatske knjievnosti. Zbornik radova XVI).

Uredile Cvijeta Pavlovi, Vinka Gluni-Buani i Andrea
Meyer-Fraatz, Split: Knjievni krug Split; Zagreb: Odsjek
za komparativnu knjievnost Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, str. 8496.
Protrka timec, Marina. 2014. ivot kao artefakt:
Matoevo autorstvo. Povodom knjige Dubravke Orai Toli
itanja Matoa. Poznaskie Studia Slawistyczne 7, str.
328338.
Pribi, Branka. 1972-73. Kulturno-prosvjetna djelatnost socijaldemokrata u Hrvatskoj u razdoblju 19081914.
Historijski zbornik XXVXXVI, str. 3173.
Roller, Arnold. Der Sociale Generalstreik. URL: https:/
/robertgraham.wordpress.com/2010/09/10/siegfried-nachtthe-social-general-strike-1905/ (pristup 5. prosinca 2015).
Rouveyre, Andr. 1934. Fragmentarne uspomene.
In memoriam. O 20-godinjici pjesnikove smrti. Zagreb,
str. 155169.
Rouveyre, Andr. 1922. Souvenirs de mon Commerce. Dans la contagion de Mcislas Golberg. Mercure
de France 572, str. 297323.
Tadijanovi, Dragutin. 1994. Antun Gustav Mato u
enevi i u Parizu. Prilozi biografiji. Matoiana I. Priredili
Ivo Frange i Dragutin Tadijanovi. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, str. 187204.
Tadijanovi, Dragutin. 1973. Napomene o svesku
prvom. Sabrana djela I. A. G. Mato. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Liber
Mladost, str. 269306.
Vrhovac, Yvonne (ur.). 2015. Mato u Parizu, Zagreb:
Filozofski fakultet.
Wiesner, Ljubo. 1994. Studija o A. G. Matou: Fragmenti. Priredio Dragutin Tadijanovi. Matoiana I. priredili Ivo Frange i Dragutin Tadijanovi. Zagreb: Hrvatska
akademija znanosti i umjetnosti, str. 85177.
eelj, Mirko. 1970. Tragajui za Matoem. Zagreb:
Matica hrvatska.

A.G. MATO AND VASA STAJI IN PARIS:

A DYSTOPIAN PERSPECTIVE OF
(AUTO) BIOGRAPHY TRANSPOSED
TO STORYTELLING
The article presents for the first time a section of
Vasa Stajis autobiographical notes, which describe
his stay in Paris in 1901 and encounters with A.G.
Mato. The credibility of Stajis memories is confirmed by comparison to other documents that refer
to the same people and events as Staji. The notes on
Mato have triggered an inquiry into processes of
transformation of real into literary character, which
was also detected in prior studies on Matos prose.
The conclusions that we have reached confirm earlier views on Mato as an autobiographical prose
writer and reinforce moreover Mladen Leskovacs
assertion that Vasa Staji is actually transposed into
a character of Matos novella named Duevni
ovjek (The Spiritual Man). Understanding Matos
affinity toward autobiographical inclusion even in his
less known novellas evinces his posture regarding
possible transformation of society, which was present
both in his work and his Parisian sojourn, and found
its counterpart in Vasa Stajis work. Matos literary relocation of Vasa Staji indicates Matos
dystopian attitude toward possibilities for change in
a society that he describes or that forms part of his
surrounding during his stay in Paris, but also points
out to so far unnoticed motivation of his characters
which are related to both theory and practice of anarchism.

122