DRAGUTIN

ROSANDI
Od slova do teksta i
metateksta (teorija i
praksa pismenoga
izraavanja u
osnovnoj koli)
Profil, Zagreb, 2002.

1. PISMO I PISANJE
PISANJE
pisanje je jezina djelatnost koja ukljuuje tjelesnu te psihiku sposobnost
pisanje pretpostavlja skup znanja i vjetina: poznavanje slova odreenoga jezika i pisma, pravopisnih znakova,
pravopisnih pravila, glasovnoga, gramatikoga i rjenikoga ustroja odreenoga jezika i zakonitosti oblikovanja
teksta.

Pismenost
Rije pismenost ima vie znaenja:

znanje itanja, pisanja ili samo pisanja

stara knjievnost (hrvatska srednjovjekovna pismenost)
pisani spomenici
skup sredstava za sporazumijevanje koja obuhvaaju pojmove grafikoga sustava, alfabeta i ortografije
konkretnoga jezika
posjedovanje i uporabu pisma u nekoga naroda
svojstvo pravilnoga pisanja
svojstvo odabira stila u pisanju.

pisanje pretpostavlja poznavanje pravopisa konkretnoga jezika

postoje fonetski i korijenski pravopis
o prema fonetskom pravopisu svakom glasu u govoru odgovara poseban znak u pismu
o taj zahtjev se ne ostvaruje u potpunosti te se govori o mjereno fonetskom pravopisu Korijenski
pravopis uva korijen rijei (sladak sladko, otac otca).

Kultura pisanja
Kultura pisanja temelji se na zakonitostima pisanoga jezika. Pisani jezik ima svoju pravopisnu, gramatiku,
stilistiku i leksiku normu, svoje funkcionalne stilove i oblike izraavanja.
Uenje pisanoga jezika povezuje se s uenjem govorenja.
U poetnoj nastavi jezinoga izraavanja ne postoje vee razlike izmeu pisanoga i govorenoga jezika. Djeca piu
onako kako govore. Osamostaljivanje pisanoga jezika svjesno zapoinje na kraju drugoga razreda.
Kultura pisanja ukljuuje poznavanje zakonitosti oblikovanja teksta to ih propisuje lingvistika teksta. Rije je o
logikoj i jezinoj organizaciji poruka u odreenoj vrsti teksta. Ta odrednica kulture pisanja ukljuuje osobnost
osobe koja pie (duhovnu i tjelesnu, znanje o predmetu o kojemu pie, odnos prema temi, poznavanje vrste teksta u
kojem se eli izraziti, jezina spremnost).

Pisani jezik/pisanje
Pisanje je posebna vrsta jezine djelatnosti koja slui komunikaciji meu ljudima. Pisanje kao jezina
komunikacija pretpostavlja osobu koja pie i itatelja/itateljicu. Odnos pisca i itatelja razlikuje se od odnosa
govoritelja i sluatelja. Pisana komunikacija ne trai neposrednu (ivu) prisutnost osobe koja prenosi poruku, a
govorna to trai.

Uenje pisanja
Istraivanja psihologa i metodiara pokazuju da je pismeno izraavanje sloeniji oblik jezinog izraavanja od
govorenja. Razvijanje kulture pisanja zapoinje u kolskoj dobi.

Pokazatelji kulture pisanja

oblikovan grafemski sustav

stupanj usvojenosti pravopisne norme u cjelini
stupanj usvojenosti gramatike norme standardnoga jezika na morfolokoj, sintaksnoj i leksikoj razini
stupanj usvojenosti stilistike norme
stupanj usvojenosti o zakonitostima oblikovanja teksta
stupanj kritikoga odnosa prema vlastitome i tuem tekstu
sposobnost uoavanja i vrednovanja znaajki teksta
sposobnost uoavanja pogreaka u tekstu.

Pisanje samostalno nastavno podruje

Jezino izraavanje: samostalno nastavno podruje
Jezino se izraavanje pojavljuje kao samostalno nastavno podruje u nastavnome predmetu Hrvatski jezik. Osim
jezinoga izraavanja u nastavni predmet ukljuuju se jo tri nastavna podruja: Knjievnost, Jezik i Medijska
kultura.

Hrvatski jezik:
Fonologija, Morfologija, Sintaksa, Tvorba rijei, Leksikologija, Hrvatska dijalektologija, Povijest jezika, Stilistika,
Sociolingvistika, Psiholingvistika, Kontrastivna lingvistika.

Knjievnost:
Umjetnika djela, Teorija knjievnosti, Povijest hrvatske knjievnosti, Povijest svjetske knjievnosti
(srednjokolska nastava), Znanost u tekstu.
Jezino izraavanje:
Sluanje, Govorenje, itanje, Pisanje, Prevoenje.
Medijska kultura:
Sredstva javnoga priopavanja, Teorija medija.
Unutarnja predmetna korelacija
Nastavna se podruja meusobno funkcionalno povezuju i proimaju. Jezino izraavanje obuhvaa jezine
djelatnosti sluanje, govorenje, itanje, pisanje i prevoenje. Svrha je toga nastavnoga podruja, u suradnji s
ostalim nastavnim podrujima, razvijanje kulture sluanja, govorenja, itanja, pisanja i prevoenja.

Metodika naela
Prema naelu postupnosti nastava pismenosti usklauje se s psihikim i jezinim razvojem uenika. Pritom
uvaava i individualni razvoj uenika.

Izvor sadraja u mlaim razredima osnovne kole odabiru se konkretni sadraji (sadraji iz djetetove
neposredne socijalne, zaviajne i kulturne sredine). Na poetnom stupnju dijete najneposrednije zapaa oblik i
kretanje.

Oblici izraavanja
Dijete osjetilne doivljaje prenosi u razliite oblike pisanoga jezika: odgovori na pitanja, razvijeni odgovori na
pitanje, vezani tekst u nekoliko reenica. Od vezanih tekstova primjenjuju se: pripovjedni oblici (pripovijedanje
doivljaja i dogaaja), kratki opisi (opisi u nekoliko reenica). Primjenjuju se i diktati te razliiti oblici
dopunjavanja reenica i teksta. U viim se razredima sadraji proiruju samostalni pismeni sastavci.

Primjenjuju se ovi oblici pismenih sastavaka:

opisivanje (opisi)
pripovijedanje
izvjeivanje
prepriavanje
raspravljanje

Na srednjokolskom stupnju uvode se novi oblici izraavanja:

impresija
referat
interpretacija
prikaz

rasprava
anotacija
teza
esej

Naelo interesa/naelo motivacije

Zlatno pravilo suvremene metodike glasi:

imati to rei (napisati) upuuje na sadraj koji treba izraziti
osjeati potrebu da se neto napie ili kae upuuje na unutarnju motivaciju
imati sredstva kojima se to ostvaruje upuuje na jezina i grafiko likovna sredstva kojima se sadraj
ostvaruje.
To naelo predstavlja interdisciplinaran pristup. Interes i motivacija meusobno su povezani.
Zainteresirati se za neto znai obratiti pozornost na neto, izdvojiti ga i zapoeti praktino i misaono
bavljenje izdvojenim predmetom. Motivacija oznaava psihike procese koji uenike pokreu na
samostalnu djelatnost i ponaanje.

Pisanje u nastavnim programima

Predmetna nastava
5. razred pismeno prepriavanje; stvaralako prepriavanje, opisivanje, pismo kao vrsta teksta
(intimno, slubeno), objanjavanje, dokazivanje, diktat, programirane sekvencije (provjeravanje
usvojenosti gradiva za samostalno uenje), aktualno lanjenje reenice (dato i novo u reenici),
pisanje triju kolskih zadaa tijekom kolske godine s ispravcima.
6. razred pismeno prepriavanje, stvaralako prepriavanje, vjebe sreivanja reenica,
povezivanje reenica u opisivanju, usporedna veza, diktat, programirane sekvencije (provjeravanje
usvojenosti gradiva i za samostalno uenje), zadatci objektivnog tipa (provjera usvojenosti),
pisanje triju kolskih zadaa tijekom kolske godine s ispravcima.
7. razred odgovori na pitanja, dopunjavanje i proirivanje reenica, opis zatvorenoga prostora,
opis osobe, izvjetavanje, stvaranje teksta za film i televiziju, problemski lanak, obavijesni
prikaz, diktat, programirane sekvencije (provjera usvojenosti i za samostalno uenje), zadatci
objektivnoga tipa (provjera usvojenosti), pisanje triju kolskih zadaa tijekom kolske godine s
ispravcima, vezivanje reenica u raspravljakome tekstu; vezivna sredstva.
8. razred poraba funkcionalnih stilova, pisanje molbe, zahtjeva, prijave, zapisnika,
diktat/stvaralaki, programirane sekvencije (provjera usvojenosti i za samostalno uenje), zadatci
objektivnoga tipa (provjera usvojenosti), logika, gramatika i stilsko-kompozicijska organizacija
teksta, tumaenje stranih i nepoznatih rijei i izraza, pisanje triju kolskih zadaa tijekom kolske
godine s ispravcima.

Pisanje u obzoru znanosti o tekstu

Kultura pisanja u interdisciplinarnom obzoru

Kultura pisanja ima interdisciplinarno utemeljenje. Pisanje kao jezina znanost utemeljuje se na
jezikoslovnim disciplinama: ortografiji, gramatici, leksikologiji, stilistici, semantici, lingvistici
teksta te na spoznajama psihologije, logike, teorije spoznaje, teorije stvaranja, informatike,
komunikologije. Metodika pismenoga izraavanja integrira spoznaje spomenutih disciplina u
vlastiti sustav.
Znanost o tekstu i nastava pismenoga izraavanja
Dosadanje metodike koncepcije nastave pismenoga izraavanja temeljile su se na razvijanju
gramatike i pravopisne pismenosti, a novije se metodike koncepcije oslanjaju se na rezultate
stilistike. Najnovije metodike koncepcije polaze od rezultata lingvistike teksta.

Lingvistika teksta bavi se:

stvaranjem teksta (produkcijom)
primanjem teksta (recepcijom)
opisivanjem, tumaenjem i vrednovanjem (deskripcijom, interpretacijom i valorizacijom
teksta).

2. TEKST

Ima vie znaenja:

rije u opoziciji prema ilustracijama, melodiji i sl; slog, doslovni slijed rijei; originalne autorove rijei;
rijei uz glazbeno djelo; napisan ili tiskan lanak ili opaska, uz slike, crtee i sl.; akt, slubeni dokument;
pieva tvorevina u pismenom ili tiskanom obliku; isto to i korpus; priblina ukupnost izreka koje su
izabrane za analizu i predstavljenih u obliku pisanoga teksta, magnetofonskoga zapisa i sl.; skup reenica:
razmjer tiskarskoga pisma, grafika mjera.
Definicije teksta
Lingvistika teksta definira tekst na vie naina. Tekst je cjelina organizirana po zakonima gramatike i
logike odreenoga teksta.
Tekst je zavrena jezina jedinica stvorena prema pravilima gramatike nekoga jezika.

Tema teksta
Tema se iskazuje naslovom. Tema teksta iskazuje se logikim vezama koje se u tekstu mogu utvrditi
pitanjima (tko, to, kako, zato).

Tematsko i logiko jedinstvo teksta ostvaruje se na razliite naine ovisno o temi, vrsti teksta i njegovoj
namjeni.

Odnos teme i reme u obavijesnoj se teoriji logiki subjekt naziva temom. Tekst donosi sustav obavijesti
o temi (logikom subjektu) i naziva se remom (logikim predikatom). U tekstu se uspostavlja odnos
izmeu teme i reme. Taj se odnos utvruje na razini reenice, pasusa i cijeloga teksta.

Pasus/odlomak u hijerarhijskom je smislu nadreen reenici. Pasus je tematska struktura koja donosi
jednu temu, za razliku od cijeloga teksta koji moe donositi vie tema. U teoriji teksta jedinice koje imaju
status nadreeninoga jedinstva nazivaju se razliitim nazivima: pasus, smisaoni dio teksta, sastavnica,
prozna strofa, logika spona, diskurz, smisaoni fragment, paragraf, subtekst.

Ralamba teksta temelji se na utvrivanju tematskih jedinica i grafikih sredstava kojima se omeuju
dijelovi teksta. Cijeli tekst moe sadravati vie pasusa koji su meusobno povezani zajednikom
okvirnom temom, logikim i jezinim sredstvima.

Leksiko-semantiko ustrojstvo teksta na temelju tematskih skupova rijei i njihovih veza utvruje se
leksiko-semantiko ustrojstvo teksta. U tematskoj skupini obino postoji dominirajua rije
najopenitijega znaenja te se njome najavljuje tema pasusa. Ostale tematske rijei poblie odreuju
dominirajuu rije.

Tema i podtema u cjelovitome tekstu postoji opa (okvirna) tema koja je nadreena posebnim
podtemama. Okvirna tema ralanjuje se na podteme, a njima se konkretizira okvirna tema.

Grafiko omeivanje pasusa pasus se grafiki odreuje kao relativno samostalna cjelina (dio vee
cjeline). Poinje novim retkom koji je uvuen.

Deduktivna struktura teksta deduktivno ustrojen tekst polazi od opega prema pojedinanome.
Kao ope u stvaranju teksta pojavljuju se:

a) pojam (rije-pojam);

b) reenica koja ima znaajke suda ili ocjene.

Ta se polazna strukturna jedinica objanjava, obrazlae i dokazuje.

Tekst razvija misao tumaenjem opeg znaenja pojma i njegovih posebnih znaenja. Na taj se nain
ostvaruje deduktivni ustroj teksta koji pripada znanstveno-informativnome stilu.

Asocijativno razvijanje teksta u knjievnoumjetnikome tekstu primjenjuje se asocijativno razvijanje

teksta. Pisac polazi od ishodine rijei uz koju vezuje asocijacije.

Npr. RUKE: kolju, putaju, stvaraju bodu

DRE: pegle, svjetiljke, zastave, britve, instrumente (polazi se od opeg pojma ruke te se javljaju rojevi asocijacija).

Asocijacije se izraavaju razliitim vrstama rijei i razliitim sintaktikim vezama, a razvijeni reenini
nizovi svjedoe o bujnosti asocijacija koje izraavaju piev nain doivljavanja.

Ueniki tekst

(primjer asocijativnog razvijanja)

JUTRO. Ruiasti, pamuni, oblaii poput djejih obraza, nanizani po plohama plavomodroga neba, putuju. Kroz
magleni plat na krovovima kua probijaju se zrake gospodara neba SUNCA.()

Tekst polazi od tematske rijei (pojma. Njome se najavljuje tema teksta koja se ostvaruje pjesnikim
slikama, stoga se tekst moe segmentirati na pjesnike slike.

Tvrdnja kao deduktivno ishodite teksta tvrdnja je specifina osobina logikoga suda koja se oituje u
prihvaanju ili otklanjaju neke veze pojmova.

npr. Maurani je bio vrlo obrazovan ovjek. Poznavao je stare i nove knjievnosti, bio je odlian pravnik,
matematiar i poznava jezika, a bavio se i astronomijom. U prvoj je reenici sadrana tvrdnja da je Maurani bio
obrazovan ovjek. Druga reenica dokazuje tu tvrdnju te se tim podatcima potvruje afirmativni smisao tvrdnje.

Preinaen postupak dokazivanja tvrdnja kao ishodina reenica teksta moe se dokazati i drukijim
postupkom. Jedinice kojima se tvrdnja dokazuje navode se u ralanjenu obliku.
npr. Maurani je bio vrlo obrazovan ovjek. Poznavao je: a) stare i nove knjievnosti; b) bio je odlian
pravnik; c) matematiar ()
Takvim se ralanjivanjem dokazivana jae istiu njegovi pojedini elementi. Elementi se moju i brojano
ralaniti tako da se jedinice kojima se tvrdnja dokazuje oznaavaju rednim brojevima.

Citat u funkciji dokaza est je postupak dokazivanja citiranje tuega teksta.

Postoje utvrena pravila o citiranju teksta:

tui tekst citira se u svom autentinom obliku
ako se iz citata izostavljaju pojedini dijelovi, to se oznaava trima tokama u zagradi ()
pri izostavljanju dijelova teksta zadravaju se interpunkcijski znakovi koji su upotrijebljeni prije ili
poslije isputena dijela teksta
ako poslije izostavljenih dijelova teksta koji su zamijenjeni tokama u uglatoj zagradi i poinje nova
reenica, iza uglate zagrade, prije poetka nove reenice, stavlja se toka
ako se izostavlja vei dio teksta, to se oznaava tokicama kroz itav redak
u uglatu se zagradu stavlja sve to se dodaje citatu
ako se u citatu istiu pojedini dijelovi, inicijalima se obino navodi osoba koja neto istie (podcrtao:
D.R.)
ako se citat ukljuuje u autorski tekst, navodnici se stavljaju na poetak i kraj citata
citat moe biti ishoditem teksta kao temeljna ideja ili tematska okosnica
citatom se obino ne zakljuuje autorski tekst.

Stvaranje teksta

Naputci uenicima prije pisanja teksta

Prije pisanja bilo kojeg teksta postavljaju se ova pitanja:
Koji je povod za pisanje teksta?
to elim tekstom postii?
Kome (za koga) piem?
Zato piem, s kojom namjerom?
elim li o kome/emu obavijestiti, koga/to kritizirati, koga uputiti?
to trebam napisati?

Koji sadraj prenijeti itatelju/itateljici?

U kojem e obliku biti tekst?
Moram razlikovati osobe kojima namjenjujem svoj tekst.

Priprava za pisanje
Prije konanog pisanja teksta uenicima se preporua:
pisanje natuknica koje se ukljuuju u temu, logiko sreivanje natuknica i drugih biljeaka, pisanje prve
verzije teksta na listu papira s rubnicom za ispravke i promjene
itanje prve verzije teksta radi utvrivanja usklaenosti teksta sa zahtjevom koji su postavljeni u pitanjima,
pisanje teksta u istopis uz posebno obraanje pozornosti na rukopis i organizaciju teksta, pri pisanju teksta
slui se pravopisom.

Stvaranje teksta

a)
b)
c)

Tekst je rezultat razliitih procesa. Tri su temeljne odrednice tih procesa:

predmet (P)
subjekt koji pie (S)
tekst (T).

Predmet se moe spoznati na vie naina: neposrednim promatranjem, razmiljanjem, predoivanjem,

zamiljanjem. Pisac prenosi itatelju obavijest o predmetu sredstvima pisanoga jezika te je tekst rezultat
pieve jezine i spoznajne razvijenosti.
Tumaenje shema pisac teksta posjeduje zalihe predodaba koje povezuje uz temu o kojoj pie. Pisac
aktivira zalihe jezinih sredstava te iskazuje leksiku, gramatiku, pravopisnu i stilistiku spremnost za
stvaranje teksta. Zatim nastupa proces osmiljavanja sadraja i izraza, a zavrni je in pisanje teksta.

Teme i naslovi

Izvori

Postoje razliiti izvori iz kojih se crpi graa za pismeno izraavanje:

1. neposredna stvarnost (realni predmetni svijet): roditeljski dom, kola, od kue do kole, seoska sredina,
gradska sredina, dogaaji, ljudska bia i ivotinje, priroda, mrtva priroda, slike krajolika, prirodne pojave
2. posredna (pripremljena) stvarnost: crtei, fotografije, pokretne slike, nastavni filmovi, televizijske
emisije
3. pripremljena stvarnost.

Tematski sustavi

Tema i naslov

Svaki se tematski krug ralanjuje na konkretne teme i naslove. Odreivanje naslova za svaku tematsku
jedinicu pretpostavlja razmiljanje o temi i njezinu nainu oblikovanja. To razmiljanje ukljuuje
doivljajno, intelektualno i jezino angairanje.

Metodiari postavljaju ove zahtjeve u osmiljavanju teme i naslova:

paljivo udubljivanje u smisao teme

odreivanje i osmiljavanje sadraja kojima se tema konkretizira
odreivanje vrste teksta u kojem e se tema oivotvorit (opis, pripovijedanje, raspravljanje)
stvaranje kompozicijskog plana za razvijanje teme.

Na temelju spomenutih postupaka utvruju se:

predmet o kojem e se pisati

smisao, svrha pisanja
odnos pisca prema predmetu pisanja
vrsta teksta i nain njegova jezino stilskoga oblikovanja.

Za tu se svrhu uspostavljaju vjebe u osmiljavanju teme i naslova.

Tematske vjebe

Ralanjivanje naslova vjeba ralanjivanja naslova temelji se na ponuenim uzorcima naslova.

Uenicima se predouje vie naslovnih uzoraka na temelju kojih odreuju irinu teme (ue i ire teme. Na
primjer: naslov teme moe biti Proljee ili Proljee u mome vonjaku, a usporeujui ta dva naslova
uenici e zakljuiti koja je tema ua, a koja ira.

Proirivanje teme pri odreivanju irine teme moe se koristiti vjeba koja trai takav poredak naslova
prema kojem svaka idua formulacija znai proirivanje teme.
1. Prvi dan kolskih praznika
2. Najuzbudljiviji doivljaj
3. Moji kolski praznici
Oblikovanje naslova slijedi nakon izbora teme. Naslov moe predloiti uenik ili uitelj, a pri
oblikovanju teksta primjenjuju se sljedei postupci:
naslov teme oblikuje se na temelju poticajne tematske rijei
naslov teme odreuje se na temelju slikovnog predloka
naslov teme odreuje se prema tekstovnom predloku.
Tema se oblikuje jednom rijei, sintagmom, reenicom, pitanjem, poslovicom, aforizmom, citatom.

Vrednovanje ponuenih naslova

Kriteriji vrednovanja:
opseg teme (usklaenost naslova i opsega)
hijerarhija tema u ponuenom tematskom nizu
suavanje teme (preiroka tema)
proirivanje teme (preuska tema)
promjena gledita u formulaciji teme
Naslovi mogu biti metaforini te se znaenjski odreuju.

Iskazivanje i ralanjivanje teme

Svaki tematski krug koji ulazi u nastavu pismenog izraavanja detaljnije se ralanjuje. Ralanjuje se
tema i sadraj koji u nju ulazi, a ralamba se ostvaruje na temelju naslova teme. Osmiljavanje naslova i
teme prvi je korak u pisanju sastavka.

Pripremanje uenika za iskazivanje naslova

Odvija se u tri smjera: doivljajnom (emocionalnom)

intelektualnom (racionalnom)

jezino-stilskom smjeru.
Doivljajno se usmjeravanje odnosi na afektivno vezanje uz temu, razvijanje senzibiliteta za temu.
Intelektualno pripremanje odnosi se na krug spoznaja koje uenik prikuplja o zadanoj temi, a jezino
pripremanje obuhvaa leksika, gramatike, pravopisne i stilske vjebe koje uenika pripremaju za jezinostilsko oblikovanje teme.

Metodiki zahtjevi
paljivo udubljivanje u smisao teme i tono odreivanje onoga to tema trai
od razumijevanja teme, njezine ralambe i sadrajne konkretizacije ovisi kompozicija, vrsta teksta i stilski
izraz.
u ralambi naslova teme utvruje se: predmet o kome treba govoriti, smisao i smjer u kojem treba
odgovoriti na temu, stilski izraz.

Da bi se udovoljilo tim zahtjevima, provode se vjebe odreivanja teme.

Tematske rijei tema se moe odrediti na temelju poticajnih rijei koje ih potiu na odreivanje teme.
Odreivanje naslova zadanoga teksta uenicima se nude uzorci tekstova kojima treba dati naslov.

Istraivaka situacija stvara se ponudom izvora u kojima uenici trae podatke o zadanoj temi.
Zadae
Pismene vjebe slue razvijanju tehnike pisanja, usvajanju grafemskoga sustava, estetskom oblikovanju
slova (krasopis), stjecanju pravopisnih navika, usvajanju gramatike norme, bogaenju rjenika, razvijanju
stila, usvajanju pravila i zakonitosti oblikovanja teksta, organiziranju sadraja, pronalaenju sadraja.
Vrste
Iskazane zadae ostvaruju se ovim vrstama pismenih vjebi:
prepisivanje teksta (doslovno)
prepisivanje s preinakama
odgovori na pitanja
pitanja o tekstu
vjebe sreivanja reenice/teksta
vjebe dopunjavanja reenice/teksta
vjebe skraivanja reenice
vjebe zamjenjivanja
diktati
leksike vjebe
gramatike vjebe
stilistike vjebe
kompozicijske vjebe
promatrake vjebe
istraivake vjebe

Prepisivanje teksta tom vjebom uenici izgrauju svoj rukopis, razvijaju panju, strpljenje i smisao za
estetski izgled rukopisa.

Prepisivanje s preinakama to je vrsta prepisivanja u kojoj prepisiva prema odreenom zadatku

mijenja tekstovni predloak. Preinake se mogu odnositi na zamjenjivanje pojedinih vrsta rijei i oblika
rijei, reda rijei, stilskih postupaka (gramatike preinake).
U tekstu koji sadri oblik perfekta pojedinih glagola pri prepisivanju taj se oblik zamjenjuje aoristom ili
imperfektom (stilistike preinake).
Imenice, pridjeve, priloge u tekstu zamjenjuje se istoznanicama, posuenice naicama, dijalektizme
rijeima iz standardnog jezika (leksike preinake).
Posebnu vrstu prepisivanja ine vjebe u kojima se stih prenosi u prozu, proza u stih, pripovjedni tekst u
dramski oblik, upravni govor u neupravni i slino.

Odgovori na pitanja ta se pismena vjeba provodi na svim stupnjevima kolskoga sustava. U poetnoj
nastavi pismenosti uenici usmeno odgovaraju na pitanja koja se nalaze na ploi, radnim listovima i
poetnici.
Odgovor zadrava sve rijei iz pitanja osim upitnih rijei (tko, to, gdje, kada, kako, je li)
Tko je na slici? Na slici je djeak.
Pitanje i odgovor u teoriji obavijesti (dato-novo) u odgovoru se ne ponavljaju rijei iz pitanja, ve sadri
oekivanu novu obavijest.
Tko je na slici? Djeak.

Usmeno pitanje pisani odgovor

Kombinacijom usmenoga pitanja i pisanoga odgovora postie se poveana koncentracija i potie

memoriranje pitanja.
Od uenika se moe zatraiti da usmeno ponove pitanje i pismeno odgovore ponavljanjem svih rijei u
pitanju osim upitne rijei ili pisanjem obavijesnoga predikata. Zadatak se moe preinaiti tako da uenici
zapisuju pitanja i odgovore.

Pitanje i odgovor s nabrajanjem pitanje s upitnom rijei u jednini ili mnoini trai odgovore s
nabrajanjem. Takva pitanja primjenjuju se od prvoga razreda osnovne do zavrnoga razreda srednje kole.
Sadraj pitanja postavlja se iz neposredne stvarnosti iz gradiva svih nastavnih predmeta, a uz odgovor s
nabrajanjem povezuje se pravopisno pravilo o pisanju zareza.

Pisanje i odgovor u vie reenica pisanje koje trai odgovor u vie reenica otvara mogunost za
stvaranje vezanoga teksta. Obino se takva pitanja postavljaju kada je rije o ralanjivanju sadraja
(sintetsko pitanje analitiki odgovori).

Pitanja o tekstu test-uzorak

Svaki tekst moe posluiti kao predloak za postavljanje pitanja. Vrsta teksta uvjetuje vrstu pitanja, njihovu
sadrajnu usmjerenost, oblik i svrhu. Knjievnoumjetniki prozni tekst pokree pitanja kojima se
provjerava razumijevanje stilskih postupaka i mogua primjena tih postupaka pri stvaranju vlastitoga
teksta. Rije je o tekstu-uzorku na kojem se ue zakonitosti oblikovanja odreene vrste teksta.
Npr. kao uzorak za pjesniki opus moe posluiti Krlein tekst Kua. Uenici e na temelju pitanja i
odgovora uz tak tekst nauiti kako se moe oblikovati umjetniki opis kue te e stvarati vlastiti opis kue,
primjenjujui spoznaje nauene na tom uzorku.

Pitanja uz tekst

Uz tekst se mogu postavljati pitanja kojima se provjerava sposobnost pamenja (memorijska pitanja).
Kojim stilskim postupcima Krlea oblikuje lirski opis kua? Uz tekst se povezuju pitanja koja trae
interpretaciju tipa kako, u emu, zato.
Kako pisac pristupa temi opisivanja:
kao hladni (objektivni) pripovjeda koji vjerno opisuje izgled kua;
izraava svoje osjeaje i asocijacije, tj. subjektivno pristupa temi opisivanja?
Kako pisac zamilja krovove kua? Kako ih zamilja uz pojedina godinja doba? Koje osobine pridaje
kuama? Zato kae da su kue: nijeme i mudre, da sluaju amor, da krovovi putuju, da kue znaju
Na pitanja uenici odgovaraju pismeno sluei se tekstom. Odgovori se analiziraju i vrednuju. Nakon toga
odabire se tema za lirski opis. To moe biti kua, ulica, trg, crkva, most, cesta
U opisu se primjenjuju stilski postupci kojima je Krlea oblikovao svoj opis.

Pitanja uz znanstveni tekst

Pitanjima uz znanstveni ili znanstveno-popularni tekst pokree se itatelje na otkrivanje poruka. Kao tekstuzorak moe posluiti jezikoslovni tekst koji se bavi hrvatskim dijalektom. Uenicima se nudi uzorak prvih
pitanja uz tekst, a ostala pitanja sami zapisuju na rubnici.
Npr. Kojim dijalektom, u najveem, postotku, govore Hrvati? Gdje nalazimo stare hrvatske iseljenike? to
je organski idiom? (iz teksta Osobitosti hrvatskih dijalektalnih idioma, Josip Lisac)

DIKTATI

Diktat je vrlo aktualna tema u metodikoj literaturi. Francuski metodiari istiu diktat kao vrlo prikladan
oblik pismene vjebe u razvijanju pravopisne pismenosti. Pravilno postavljeni diktati pokazuju uenikovo
znanje i navike, razvijenost njegove memorije, tonost pamenja i logikog povezivanja sadraja,
sposobnost razlikovanja i raspoznavanja, brzinu reagiranja, sposobnost obuhvaanja zvukovnih nizova i
njihova gramatika predoavanja odgovarajuim znakovima uvaavajui pritom pravopisne konvencije,
spretnost u primjeni nauenih pravila. Eksperimentalna istraivanja diktata i njegove uloge u razvijanju
pravopisne pismenosti afirmiraju ga kao nezaobilazan oblik pravopisne vjebe.
U odreivanju tipova diktata primjenjuju se razliiti kriteriji: namjena, provedba i karakter diktata.

STVARALAKI DIKTAT

Afirmirani su u novijoj metodikoj literaturi. Pojedini metodiari smatraju stvaralakim diktatom takav
diktat u kojem uenik samostalno oblikuje pojedine rijei u tekstu, preinauje zadane rijei ili nadopunjuje

tekst odgovarajuim jezinim podacima. Ruski metodiar Uakov definira stvaralaki diktat kao proces
izmjena i dopuna u tekstu te razlikuje dva tipa stvaralakih diktata:
1. stvaralaki diktat s umetanjem rijei (proirivanje teksta)
2. stvaralaki diktat s promjenom rijei

Diktat ne temelju kljunih rijei

Inaica je stvaralakog diktata. To je takav diktat u kojem uenici na temelju zadanih rijei i izraza
sastavljaju samostalno cjelovite reenice ili zaokruen tekst koji e sluiti kao tekstovna podloga diktata.
On angaira uenike u stvaranju teksta.

Izvedba diktata

1.
2.
3.

Uiteljica zapisuje rijei na plou ili vjea plakat na kojem su ispisane tematske rijei.
Uiteljica diktira tematske rijei, jedan uenik ih zapisuje na plou, ostali ga kontroliraju.
Uiteljica zadaje uenicima da prepiu iz udbenika ili itanke odreeni niz tematskih rijei.

Nakon izbora tematskih rijei pristupa se oblikovanju teme. Uenici predlau svoje varijante naslova za
ponueni leksiki niz, a odabire se najuspjelija varijanta.
Primjer: mogu se uzeti tematske rijei koje se odnose na godinje doba: proljee, vjetri, prvo cvijee,
arlija, ptiica, djeaci, trati, vonjak, suneve zrake.
Uenici e paljivo pogledati napisane rijei (najprije u sebi, a zatim naglas). Rije je o glasovima i
koje treba pravilno izgovoriti da se ostvari naelo povezivanja ortoepije i ortografije. Tematske rijei
posluit e kao natuknice za pisanje potpunih reenica. One se kasnije mogu povezati u zaokruen
sastavak. Uenici stvaraju tekst, a uiteljica provjerava uratke i izdvaja najuspjelije reenice od kojih se
oblikuje zaokruen sastavak. Uenici ponovno itaju tekst i usmjeruju panju prema rijeima u kojima se
pojavljuju glasovi i te provode ortografsku analizu. Tekst na ploi se prekriva, a uiteljica uenicima
diktira tekst te nakon zavretka diktata uenici usporeuju tekst na ploi sa svojim tekstom u biljenici.
U organizaciji stvaralakog diktata po zadanim rijeima inzistira se na auditivnom i vizualnom
percipiranju rijei jer se sluanjem i izgovorom predusreu odreene pravopisne pogreke, a
pisanjem i promatranjem napisane rijei usvaja se ortografsko pravilo.

Vrednovanje diktata

ta vrsta diktata u sebi ukljuuje elemente diktata s predusretanjem pogreaka i eksplikativnog diktata
po svojoj se stvaralakoj usmjerenosti pribliava samostalnom pismenom sastavku po natuknicama
(zadanim tematskim rijeima)
razlika je to se kod diktata stvara kolektivni sastavak kao tekstovni predloak diktata, a pismeni sastavak
tei razvijanju individualnoga izraza
stvaralaki diktat pridonosi razvijanju pravopisno-gramatike pismenosti, ali je istovremeno i stilistika
vjeba i vjeba u logikom povezivanju sadraja.

Stvaralaki diktat po slici

ukljuuje ponavljanje gramatike, ortografije i pravopisnih pravila, a obogaen je i stvaralakim radom

uenika
primjenjuje se najee u ponavljanju jezinog gradiva, a kao predloak za izvoenje diktata uzima se slika

Postupak: poslije uvodne rijei, u kojoj uitelj upoznaje uenike s ciljem sata, pristupa se promatranju slike. Uenici
usmeno izraavaju ono to vide na slici, a zatim uitelj diktira tekst i trai da uenici dopune reenice odgovarajuim
dopunama (objektima, prilonim oznakama, atributima, apozicijama).
Pojedinosti na slici opisuju se kombinacijom diktiranja, pitanja i zadataka.
Npr. U prvom su planu slike .. Promatrajte sliku i napiite odgovarajuu rije, odnosno dodatak. Kakvu aku ima
djevojica?

Stvaralaki diktat po slici pogoduje razvijanju panje, izotravanju promatrakih sposobnosti i

smisla za likovnu analizu, uvrivanje gramatikih i pravopisnih pravila, razvijanju smisla za izbor
rijei, razumijevanja njezina znaenja i funkcije.

Diktat s obrazloenjem

koristi se da bi se poveala misaona angairanost uenika

uenik dobiva zadatak da saeto napie pravilo, a tek nakon toga zapisuje rijei po diktatu.
pisanje pravila pojaava uenikovu aktivnost.

Diktat se provodi na sljedei nain: uitelj objanjava uenicima svrhu rada i postupak. Provjerava, na
primjer, kako su uenici nauili pravila o jednaenju suglasnika po zvunosti. Prije diktiranja uenici
usmeno ili pismeno formuliraju naueno pravilo, a zatim uitelj daje uenicima zadatak da podcrtaju
primjere koji sadre spomenutu glasovnu promjenu. Obiljeit e pismeni znak koji tu pojavu registrira.
Diktat s obrazloenjem uspjeno se moe primijeniti u svladavanju interpunkcije. U provoenju takvoga
diktata, stranica se podijeli okomito u dva dijela, na dva stupca. Na lijevoj strani pie se diktirani tekst i
numeracija, a na desnoj strani obrazloenja.

Primjer
Ti si, 1 prijatelju, 2 pogrijeio.
1-2: vokativ (zarez se pie ispred i iza V)
Sluajeve koje ne znaju objasniti, uenici rjeavaju tako da precrtaju pravopisni znak, interpunkciju. Nepravilno
objanjenje uzme se kao uinjena pogreka, isto kao i izostavljanje objanjenja.

Takvi tipovi diktata pojaavaju panju pri pisanju teksta, postavljaju uenike u aktivan odnos
prema tekstu, trae precizno poznavanje pravopisnih i gramatikih pravila.

Kontrolnopouni diktat

inaica je diktata s obrazloenjem, a pri pisanju te vrste diktata pozornost se poklanja najteim
ortografskim i gramatikim pojavama u tekstu

Postupak: uitelj odabire tekst i ita ga u cjelini, a zatim uenici po diktatu zapisuju prvu reenicu i
dobivaju odreene rezultate.

1.
2.
3.

Primjer zadataka (ulomak iz Breze):

Objasnite u tekstu upotrebu interpunkcije. Uenici pojedinano objanjavaju interpunkciju u reenicama.
Podcrtajte u tekstu veznike koji povezuju reenice. Imenujte te veznike.
Jeste li stavili zarez ispred i iza razumije se? Zato?
Takva vrsta diktata uvruje znanje i pospjeuje razvoj pravopisne pismenosti.

Objanjeni (eksplikativni diktat)

pretpostavlja objanjenja koja olakavaju snalaenje u novoj situaciji

objanjava se odreeni tekst s ciljem da uenici odreuju znaenje pojedinih pojmova u tekstu
tekst koji e biti diktiran nije istovjetan prethodnom tekstu

za tu se vrstu diktata trai uoavanje slinosti i razlika u obiljeenim primjerima i primjena odgovarajuih pravila.

Diktat s predusretanjem pogreaka

pretpostavlja odreene pogreke koje eli predusresti, a da bi se pogreke uspjeno predusrele uenici se
mogu sluiti pravopisnim prirunikom.

Kontrolni diktat

ima dvostruku namjenu: pomou njega se utvruje stupanj gramatiko-pravopisne pismenosti

za takav se diktat uzima neobraen tekst
prije diktiranja uenici se upoznaju sa sadrajem teksta te diktat slui za uvjebavanje pravopisnogramatikih pravila
nakon diktiranja uenici pregledavaju svoje tekstove i ispravljaju pogreke, a zatim se izvodi kolektivni
ispravak uz objanjenje uinjenih pogreaka.

Proueni diktat

izvodi se bez ikakvih objanjenja neposredno prije diktiranja teksta, a uenici su prije diktata prouili
gradivo na satu ili kod kue.

Samodiktat

temelji se na napamet nauenom tekstu. Uenici dobiju zadatak da naue odreeni tekst (pjesmu, prozni
fragment) i zapisuju ga doslovno.

Izborni diktat

ne obuhvaa cjelokupni tekst koji se diktira, ve uenici zapisuju samo one primjere koji se diktatom ele
provjeriti ( pisanje rijei s refleksom glasa jat, i , d i )
vremenski raspon pisanja je od 5 do 20 minuta
tekstovi moraju biti odmjereni po teini i duini jer predugi tekst zamara uenike, a sadrajno i leksiki
preteki tekstovi obeshrabruju i dekoncentriraju.

Izvedba diktata
Uenike treba pripremiti za napor koji ih oekuje u diktatu. Potrebno je privui njihovu pozornost i
odabrati odgovarajui sustav motivacije. Diktiranje mora biti prirodno i odmjereno, a izgovor mora biti kao
i u obinoj jasnoj i odmjerenoj govornoj komunikaciji.

Ispravljanje diktata moe se izvoditi na vie naina:

1. Uenici pojedinano itaju reenicu po reenicu, uoavaju pogreke, komentiraju ih i ispravljaju.
2. Jedan uenik ispravlja diktat na ploi, ostali prate njegov rad i nakon toga iznose primjedbe na intervencije
koje je uenik izvrio.
3. Uenici diktiraju reenicu po reenicu iz svoje biljenice, a odreeni uenik pie na plou. Nakon svake
izdiktirane reenice provodi se ortografska analiza.
4. Uenici zamjenjuju biljenice i jedni drugima ispravljaju pogreke, a uitelj kontrolira njihov rad i utvruje
kako treba izgledati korektno napisan tekst.

Norme ocjenjivanja
U ocjenjivanju pismenih vjebi i kontrolnih zadataka mogu se uspostaviti jedinstveni kriteriji ocjenjivanja.

Ocjena kontrolnih diktata od V. do VIII. razreda

Broj rijei
5. razred: 90 100
6. razred: 110 120
7. razred: 130 140
8. razred: 150 160

Prijedlozi, veznici i uzvici uzimaju se kao samostalne rijei. Prvi kontrolni diktat na poetku kolske
godine sastavlja se na razini diktata na kraju prethodnog razreda. Teina diktata ovisi o sadraju teksta,
jeziku i stilu, stupnju zasienosti teksta ortografskim i gramatikim primjerima.

Za diktate se uzima tekst u kojem su zastupljeni raznoliki ortografski i gramatiki primjeri, a za svako
naueno pravilo ne smije biti vie od 2 do 4 primjera. Uitelj mora diktirati tekst u skladu s ortoepskom
normom suvremenoga hrvatskog standardnoga jezika (npr. futur glagola biti nee itati bit e, nego bie).
Uitelj tekst mora itati izraajno, ostvarujui vrednote govorenoga jezika. Tekst diktata ita se jo jednom.
ita se polagano da bi uenici mogli prekontrolirati tekst i ispraviti pogreke, a zatim predaju tekst diktata
uitelju.

Kriterij ocjenjivanja
Odlian: diktat bez ijedne pogreke.
Vrlo dobar: diktat s najvie dvije ortografske i dvije pogreke iz interpunkcije; ili jedna ortografska i tri
interpunkcijske pogreke.
Dobar: diktat u kojem ima vie pogreaka nego to je doputeno u ocjeni vrlo dobar, ali ne vie od 4 ortografske i 4
interpunkcijske pogreke ili 3 ortografske i 5 interpunkcijskih pogreaka. Uitelj moe dati ocjenu dobar i za 5
ortografskih i 3 interpunkcijske pogreke ili za 6 interpunkcijskih, a 2 ortografske, ovisno o karakteru pogreaka i
osobitosti rada pojedinog uenika.
Dovoljan: diktat koji prelazi broj pogreaka propisanih za ocjenu dobar, ali ne vie od 12 pogreaka od kojih moe
biti najvie 7 ortografskih.
Nedovoljan: diktat u kojem je broj pogreaka vei od predvienoga broja u ocjeni dovoljan.

 POGREKA

Pogrekom treba smatrati svako naruavanje i nepotivanje ortografskih pravila, gramatike norme i
interpunkcije. Uvaava se pravopisno-gramatiko gradivo koje je obraeno u odreenoj fazi tekue kolske
godine.

Ne uzimaju se kao pogreke:

1. Rijei koje su pogreno napisane, a nisu obuhvaene programom za taj razred. Takvu pogreku treba
predusresti objanjenjem ili pisanjem na plou.
2. Ako uenik grijei u pisanju istoga primjera (npr. ovijek, ovijeji), to se uzima kao jedna, ali gruba
pogreka. Ako uenik grijei u pisanju negacije, na primjer, svaka pogreka uzima se samostalno
nemogu, nevidim. Isto tako pogreku u interpunkciji koja se odnosi na isto pravilo, treba uzeti samo
jedanput (npr. pisanje zareza ispred i iza vokativa). U diktatu treba razlikovati grube i sitnije pogreke.

Grubim pogrekama smatraju se ove:

1. Ranije obraena pravopisna pravila moraju biti posve usvojena. Pogreke koje naruavaju ta pravila,
smatraju se grubim pogrekama (npr. pisanje velikog slova u reenici).

Sitnijim pogrekama smatraju se sljedee:

1. Pogreke koje se odnose na neobraena pravopisna pravila.
2. Pogreke vezane uz tee jezine pojave koje se uz vei napor diferenciraju.
3. Pogreke pri rastavljanju rijei.
4. Izbor iz dviju moguih inaica u upotrebi interpunkcije (stanke umjesto zareza, na primjer).

Uitelj moe povisiti ocjenu diktata:

1. Ako u diktatu ima niz pogreaka (3 i vie) koje se odnose na isto pravopisno pravilo (npr. pisanje negacije
uz glagole).
2. Ako u radu uenika ima sitnijih pogreaka. Tako od V. do VIII. razreda ocjenu dobar moe dobiti uenik
koji je nainio 5 ortografskih i 3 interpunkcijske pogreke, ako su sve ortografske bile sitnije.

Ocjena iz diktata moe se i sniziti:

1. Ako je diktat pisan neitljivim rukopisom.

2. Ako u diktatu ima mnogo ispravaka (precrtavanja i dopuna), to pokazuje uenikovu nesigurnost u
primjeni pravopisnih pravila.
3. Ako se u diktatu ponavljaju grube pogreke.

Za leksiki diktat utvrene su sljedee norme za broj rijei u diktatu: V. razred: 15 rijei, VI. razred: 20
rijei, VII. razred: 25 rijei, VII. razred: 30 rijei. Ocjene su sljedee: 1 pogreka ocjena vrlo dobar, 2
pogreke ocjena dobar, 3 pogreke ocjena dovoljan, vie od 3 pogreke ocjena nedovoljan.

Ocjenjuju se vjebe i zadatci koji slue za proirivanje gradiva, utvrivanje i uvjebavanje (ortografske,
gramatiko-stilistike vjebe, leksike vjebe).

Pogreke u pismenim radovima uenika

to je pogreka

Pismeno izraavanje na knjievnom jeziku pretpostavlja poznavanje i primjenu norme toga jezika. Norma
knjievnoga jezika obuhvaa prihvaene pravilne, relativno postojane oblike, naine i sredstva izraavanja
(leksika, gramatika, stilistika). Jezik se oituje u govoru i pisanju pa postoji norma pisanoga i
govorenoga jezika.
Pogreka je svako naruavanje, svako odstupanje od norme knjievnoga jezika u neumjetnikom
izraavanju. Pogreka je naruavanje jezine norme: leksike, gramatike, stilistike, pravopisne i
pravogovorne.

Osim jezinih pogreaka u pisanom jeziku pojavljuju se i omake koje nastaju isputanjem slova,
izostavljanjem rijei. One nisu vezane uz poznavanje knjievnoga jezika, a nazivaju se i slovnim
pogrekama.

Vrste pogreaka

Pogreke koje nastaju zbog nepoznavanja jezine norme nazivaju se jezinim pogrekama. Dijele se u
nekoliko skupina:
gramatike pogreke (morfoloke, sintaktike, tvorbene)
leksike pogreke
stilistike pogreke
pravopisne pogreke.

1.
2.
3.
4.

Pogreke koje su vezane za izvanjezine sastavnice (sadraj, logiku organizaciju, interpretaciju sadraja)
nazivaju se nejezinim pogrekama.
Dijele se u podskupine:
1. sadrajne pogreke
2. logike pogreke
3. kompozicijske pogreke
4. interpretacijske pogreke.

JEZINE POGREKE

Gramatike pogreke pogreke koje nastaju naruavanjem gramatike norme knjievnoga jezika.
Mogu biti: morfoloke, tvorbene, sintaktike.
Morfoloke pogreke vezane su uz oblike i vrste rijei, tvorbene uz zakonitosti tvorbe rijei, a sintaktike
uz zakonitosti povezivanja jezinih jedinica u sintagmu, reenicu i vezani tekst.

Najee morfoloke pogreke:

1. nenormativna (nepravilna) upotreba prijedloga (usprkos toga, unato toga, kroz razgovor);
2. nenormativna upotreba vremena i naina (osobito kondicionala prvo lice jednine, prvo i drugo lice
mnoine: ja bi, mi bi, vi bi, imperativa drugo lice jednine: pi (pij), aorista, imperfekta i futura);
3. nenormativna upotreba padea (osobito instrumentala sredstva piem s olovkom, vokativa prijatelj
Petrovi umjesto prijatelju Petroviu, genitiva mnoine u deklinaciji pridjeva i zamjenica moji najbolji
prijatelji umjesto mojih najboljih prijatelja);
4. nenormativna upotreba komparativa (visoiji, viji, gorji, dobriji, crniji, ii);
5. nenormativna upotreba glagolskog aspekta (pregledavati umjesto pregledati i sl.);
6. nenormativna upotreba kategorije odreenosti i neodreenosti odreeni pridjev kao imenski predikat
(on je marljivi, neodreeni pridjev u nazivlju: brz vlak umjesto brzi vlak i sl.);
7. sronost nekoliko ljudi su doli, dvoje su pisali, trojica su radili, pet uenika nisu bili na izletu.

Tvorbene pogreke najee se javljaju u tuicama: organizacioni (umjesto organizacijski), patriotist

umjesto patriot.

Sintaktike pogreke najee su u redoslijedu enklitike, u redu rijei u reenici, u nenormativnoj upotrebi
vremena u suodnosu, u pleonatikim skupovima (pod uvjetom da, u vrijeme kad), u porabi sinonimskih
konstrukcija, nelogikom povezivanju reenica.

Gramatike pogreke nastaju zbog nepoznavanja gramatikog ustrojstva suvremenoga knjievnog

jezika. Njihovo je otklanjanje uvjetovano stupnjem usvojenosti gramatikih zakonitosti, a za njihovo se
otklanjanje primjenjuju razliite vjebe koje se temelje na sintaktiki, morfolokim i tvorbenim
zakonitostima suvremenoga knjievnog jezika.

Pravopisne pogreke

Nastaju naruavanjem pravopisne norme. Razlikuju se iste pravopisne pogreke i one koje su fonetiki i
gramatiki uvjetovane, a to su kombinirane pogreke.

iste pravopisne pogreke povezuju se uz pravopisna pravila o pisanju velikog i malog slova, prilagodbi
stranih rijei, sastavljenom i rastavljenom pisanju rijei, rastavljanju rijei na slogove, skraenica,
interpunkcija.

Pravopisne pogreke koje su fonetiki i gramatiki uvjetovane povezuju se uz pravila o alternacijama

ije/je:

a) prednaglasni poloaj korijenskoga sloga: primjenjivati prema primijeniti, spreavati prema

sprijeiti;

b) odnos jednine i mnoine: svijet svjetovi, brijeg brjegovi;

c) kraenje korijenskoga sloga zbog dodatnoga sloga: dijete djeteta, vrijeme vremena;

d) deminutivi i augmentativi djeli, crepi, dijelce i dijelak;

e) glagolske izvedenice procjena prema procijeniti;

f) sufiksi a, -telju, -lac, -ite: mjenja, djelitelj, pogreiv;

g) komparativ i superlativ: bjelji, vredniji, najvredniji;

h) imenice izvedene iz pridjeva: vrijedan, vrijednost, ali vrednota;

i) pridjevi izvedeni iz imenica pijetao pijetlov, ali svijet svjetski.

Pravopisne pogreke povezuju se uz: jednaenja suglasnika (potkoljenica pod+koljenica, prethistorija

pred+historija), gubljenje suglasnika, gubljenje samoglasnika (pedeset pet+deset, korisna
korist+na).
Posebnu skupinu pravopisnih pogreaka ine pogreke povezane uz glasovne promjene (palatalizaciju,
jotaciju, sibilarizaciju, prijeglas, nepostojano a, prelaenje l u o, glas h, glasove i , i ).

Leksike pogreke

Nastaju naruavanjem leksike norme suvremenoga standardnog jezika. Leksika se norma posebno
oituje u okviru svakog funkcionalnog stila (poslovnog, znanstvenog, publicistikog, razgovornog,
knjievnoumjetnikog). Naruavanje leksike norme nastaje mijeanjem leksika koji pripada razliitim
funkcionalnim stilovima.

Primjer: u poslovnom tekstu rije izjava moe se zamijeniti rijeju ispovijed, zapisnik biljekom i sl.
Leksika norma poslovnoga stila trai upotrebu odgovarajuih termina.

Leksike pogreke najee nastaju:

a) nefunkcionalnom upotrebom rijei i termina (barbarizama, arhaizama, provincijalizama i sl.);

b) mijeanjem leksika razliitih funkcionalnih stilova;

c) nemotiviranom upotrebom frazeologizama.

Stilistike pogreke

Nastaju naruavanjem stilistike norme. Tekst je potrebno oblikovati prema zakonitostima funkcionalnog
stila. Tee se otklanjaju jer pretpostavljaju razvijeniji stupanj jezine kulture.

a)
b)
c)
d)
e)
f)
g)
h)
i)

Situacije u kojime se stilistike pogreke pojavljuju:

kada se rije upotrijebi u neadekvatnom znaenju
kada je rije suvina
kada se upotrijebi rije istog korijena
kada se ponavlja ista rije
kada se upotrijebi rije iz drugog funkcionalnoga stila
kada se upotrijebi ekspresivno isforsirana rije
kada se nemotivirano upotrijebi argonizam, arhaizam, dijalektizam
kada se mijea jezik razliitih epoha
kada se rijei neadekvatno poredaju.

Za uoavanje stilistike pogreke potreban je kontekst te se ona ne moe promatrati izolirano.

Stilistike se vjebe otklanjaju posebnim tipovima vjebi, a osobito je djelotvoran stilistiki eksperiment
koji se povezuje sa stilistikom analizom uenikih pismenih radova.

NEJEZINE POGREKE

Sadrajne pogreke

Sadrajne su pogreke uvjetovane usmjerenou teksta. Tema je znaenjska osnova teksta, u skladu s tim
uenjem sadrajna pogreka definira se kao naruavanje semantikog jedinstva teksta.

a)
b)
c)
d)
e)

Najtipinije situacije u kojima se oituje sadrajna pogreka jesu:

ako sadraj nije usklaen s temom (neusklaenost teme i sadraja)
ako sadraj nije konkretan, ne konkretizira temu (nekonkretnost sadraja)
ako je sadraj nepotpun, oskudan
ako su obavijesti netone, sadraj nepotpun
ako su podatci i injenice netoni.
Sadrajne pogreke nastaju zbog: nepoznavanja sadraja, neprimjerenosti teme spoznajnim mogunostima
uenika, nemotiviranou za oblikovanje sadraja, nepoznavanjem zakonitosti oblikovanja teksta.
Za predusretanje i otklanjanje sadrajnih pogreaka organiziraju se tematsko-sadrajne vjebe.
Ukljuuju: prikupljanje sadraja, sistematiziranje sadraja, osmiljavanje sadraja, vrednovanje
sadraja i omeivanje sadraja i teme (ua i ira tema, teite teme).

Logike pogreke

a)
b)
c)
d)
e)
f)

Tekst je cjelina organizirana prema zakonitostima logike i gramatike odreenoga jezika.

Naruavanjem logikih zakonitosti nastaje logika pogreka. Logike zakonitosti naruavaju se ako se:
sadraj ne povezuje u jedinstvenu cjelinu
ako se tekstovne jedinice meusobno ne povezuju
ako ne postoji dokazni materijal za tvrdnju
ako generalizacije nisu izvedene na dovoljnom broju injenica
pogreni zakljuci i sudovi
pogrene tvrdnje.
U logikom oblikovanju teksta osobitu vanost ima poetna reenica, a vanu ulogu ima i zavrna reenica,
kojom se tekst zatvara. Logike su pogreke uvjetovane nerazvijenou sposobnosti logikoga miljenja, a
predusreu se i otklanjaju posebnim vjebama vjebe segmentiranja teksta, vjebe organiziranja teksta,
vjebe povezivanja reenica

Kompozicijske pogreke

Kompozicija je organizacija sadraja, tj. elemenata koji tvore tekst. Kompozicijske pogreke nastaju
naruavanjem sklada u rasporedu kompozicijskih jedinica.

a)
b)
c)
d)
e)
f)
g)
h)
i)

Nastaju:
naruavanjem redoslijeda u iznoenju sadraja
naruavanjem logikih cjelina i njihova meusobnog povezivanja
naruavanjem odjeljka kao kompozicijske jedinice
neadekvatnim umetanjem citata
neproporcionalnim odnosima uvoda, razrade i zakljuka
nedovrenou odjeljka i teksta u cjelini
statinou u iznoenju sadraja
naruavanjem naela ravnomjernosti
nefunkcionalnim izostavljanjem jedne ili vie kompozicijskih jedinica.

Kompozicijske se pogreke predusreu i otklanjaju kompozicijskim vjebama koje se provode na

tekstovnim uzorcima i sadrajima pripremljenima za jezino oblikovanje, a ue zakonitostima
komponiranja razliitih tekstova.

Interpretacijske pogreke

a)
b)
c)

Svako pismeno izraavanje temelji se na tri odrednice:

to (o emu) pisati
kako pisati
zbog ega pisati.
Interpretacija sadraja ovisi o autorovu shvaanju, njegovim pogledima i stavovima i poznavanju sadraja.
Ako se tema interpretira suprotno objektivnoj istini, tada dolazi do pogrene interpretacije. Pogreke se
predusreu i otklanjaju vjebama koje trae odreivanje moguih gledita interpretacije.

OZNAAVANJE POGREAKA

Intervencije u tekstu pisanih radova zapoinju oznaavanjem pogreaka. One se oznaavaju razliitim
znakovima i verbalnim intervencijama u tekstu i na rubnici teksta.

ZNAKOVI ZA POGREKE

Otklanjanje pogreaka

Uiteljeve su intervencije u tekstu jezine i pedagoke. Jezinim intervencijama uenik upoznaje normu,
usvaja zakonitosti oblikovanja teksta, izgrauje individualan nain izraavanja i kulturu izraavanja.
Pedagokim intervencijama uitelj utjee na uenikov odnos prema pisanome izrazu, razvijanju svijesti i
potrebi komuniciranja pisanim jezikom, zanimanje za pisanje, tonost, smisao, stvaralake sposobnosti i
radost stvaranja.

Leksike vjebe

Pod pojmom leksik podrazumijeva se sveukupno rjeniko blago pojedinog jezika. Moe se govoriti o
leksiku pojedinca, drutvene zajednice, kraja, knjievnog razdoblja i leksiku pojedinog pisca, tj. njegovog
knjievnog djela.
Usvajanjem rjenikoga blaga potrebno je razabrati znaenje rijei. Nepoznavanje znaenja rijei dovodi
do besmisla i govornih nesporazuma.
Dobro organizirane leksike vjebe temelj su za stjecanje jezine kulture .

TIPOVI LEKSIKIH VJEBI

1.
2.
3.
4.

Leksike vjebe ne mogu se izdvojiti iz cjelokupnog nastavnog procesa. One su vrsto povezane s
nastavom gramatike, ortografije, stilistike i nastavom ostalih predmeta. Pri obradi morfologije nije
dovoljno uoiti samo oblik rijei, ve je vano shvatiti i znaenje i slubu. Ovakav odnos namee
kombinirani tip leksikih vjebi:
leksiko-stilistike
leksiko-semantike
leksiko-gramatike
leksiko-ortografske.

LEKSIKO-STILISTIKE VJEBE

Cilj im je proirivanje uenikova rjenika, a usporedo s tim razvijanje uenikova stila. Rije treba postaviti
u odreeno uporabno podruje, odreeni funkcionalni stil. Uenici e tim vjebama nauiti razlikovati
posebnosti leksika pjesnikog, razgovornog, poslovnog, znanstvenog i publicistikog stila.


Nekoliko tipova vjebi:
a) Odredite za koju su profesiju karakteristine ove rijei: nastava, ocjena, znanje, volan, auto, sudar, pismo,
marka, pota, upala, lijeenje, temperatura?
b) Naite sinonime u hrvatskom jeziku za ove strane rijei: korigirati, impresionirati, friider, kontakt,
konflikt, poezija, famozan, kolosalan, kotradikcija, situacija, specifino.
c) Za koji su stil karakteristine ove rijei i izrazi: nespokojstvo, treperenje, utanje, apat, tiina, samoa,
zlaan, sjenovit, bjeliast, beskrajan.
Takve se vjebe najuspjenije provode na knjievnim tekstovima, osobito u viim razredima.

LEKSIKO-SEMANTIKE VJEBE

Upotreba rijei u skladu s njezinim znaenjem u standardnom jeziku jedan je od vanih uvjeta za stjecanje
kulture izraavanja. Tona znaenjska upotreba rijei postavlja se kao zahtjev stila, ukusa i logike.

Cilj je tih vjebi da uenici naue odabrati odgovarajue rijei po znaenju i da izotravaju svoj odnos
prema znaenju rijei.

U provoenju vjebi uenici e se sluiti rjenicima.

a) Uenici dobiju tekst u kojem se nalazi rije koja moe imati vie znaenja ovisno o kontekstu u kojem se
pojavljuje. Uz tekst je iskazan zadatak. Npr.:
Proitajte priloeni tekst i odredite znaenje rijei dom. Rije dom moe imati ova znaenja:
1. kua u kojoj stanujemo, zgrada;
2. ljudi, eljad koji ive u jednom domainstvu, obitelj;
3. rodni kraj, zaviaj, domovina;
4. ustanova koja je namijenjena za smjetaj i rad neke organizacije Koja od navedenih znaenja ima rije dom u ovim reenicama:
1. U selu je sagraen dom kulture.
2. Pred mojim domom su lijepi nasadi cvijea.
3. Ovo nije hajduki brlog, nego moj dom.

b) Rad na deformiranom tekstu, tj. nadopunjavanje reenica odgovarajuim rijeima po smislu. Poticajne
rijei bit e napisane u zagradi: Pisci su opisali ivot stalea (graanski, gradski). Uenik je
. uiteljeve upute (pouio, prouio).

U krugu leksiko-semantikih vjebi posebno se istiu vjebe sinonimske i antonimske.

Sinonimi su rijei koje se razlikuju po svom glasovnom sustavu, ali imaju blisko, slino, srodno znaenje.
Istoznani sinonimi (alostan i tuan, divan i krasan).
Antonimi su rijei suprotna znaenje (velik malen, dobar zao, lijep ruan, tuan veseo).

Sinonimske i antonimske vjebe mogu se povezati s obradom gramatikog, pravopisnog i knjievnog

gradiva.
a) Proirite ovaj niz sinonima: gledati, vidjeti, zuriti, zurkati, mirkati, viriti, provirivati, izgledati, pogledati,
zavirivati, kiljiti, pojiti Odredite znaenje svakom pojedinom sinonimu.
b) Napiite rijei suprotna znaenja ovim rijeima: srea, pravda, panja, mir, red, uredan, sretan,
zadovoljan, miran, radin, hou, idem, znam.
c) Sinonimske vjebe u vezi s obradom knjievnih tekstova. Pronalaenje sinonima u karakterizaciji lika. Npr.
pri karakterizaciji lika Smail-age engia i Crnogoraca moe se stvarati nekoliko sinonimskih nizova:
Smail-aga
Crnogorci
okrutan
hrabri
silovit
odvani
nemilosrdan
nepokolebivi
muitelj
zarobljenici
tlaitelj
muenici
Uenici e dobiti zadatak da uoe nijanse u znaenju pojedinog sinonima.

Homonimske vjebe
Homonimi su rijei istoga glasovnog sustava s drugom rijei, ali razliitoga naglaska. Uz pojavu
homonima povezuju se sljedei pojmovi:
homofoni (istozvunice) leksemi razliiti u pisanju, a jednaki u izgovoru;
homografi (istopisnice) leksemi jednaki u pisanju, a razliiti u izgovoru;
homonimija leksiko-semantiki odnos izmeu najmanje dvaju leksema jednakih izraza i razliitih
sadraja, ukupnost homonima u jeziku.
Rije krma u hrvatskom jeziku moe imati ova znaenja: stranji dio broda ili amca; stranji dio tijela,
stranjica; uprava, vodstvo; povoljne prilike pri obavljanju kakvog posla; hrana za stoku.
Koje od navedenih znaenja ima rije krma u ovim reenicama:
Na slaboj pai i krmi krave daju slabo mlijeko.
Vi ete iz naih ruku primiti krmu.
Njemu ide vjetar u krmu.
Stajao je na krmi i gledao more.
Utegnutim bokovima plovila je ona zanosei krmu udesno.

Vjebe s arhaizmima i neologizmima

Poneke rijei zastaruju, a nove nastaju. Rijei koje izlaze iz uporabe i odravaju se samo u znanstvenom i
pjesnikom stilu, nazivaju se arhaizmi, a novonastale rijei koje imenuju nove ivotne pojave nazivaju se
neologizmi.

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

1.
2.
3.
4.

Vjeba: prepisivanje teksta i zamjenjivanje arhaizama rijeima iz suvremenog standardnog jezika.

Prepiite ovaj tekst i rijei koje smatrate zastarjelima zamijenite odgovarajuim rijeima koje se danas
upotrebljavaju:
Zagrebako iteljstvo govori kajkavskim i tokavskim narjejem.
Ona je ila hrlim korakom.
Doim me ugledala, poela je govoriti.
Ovaj je posao vrlo prean.
Branka je bila toli naivna.
I koli divne noi.
Lahku no, draga majice!
Prepisivanje teksta i podcrtavanje neologizama:
Kupili smo novi hladnjak.
Majka pere rublje deterdentom.
Radnici su paljivo sluali govor televizijskog spikera.
Automobilom smo se dovezli do aerodroma.

Vjebe s tematskim skupinama rijei

U jezikoslovnoj se znanosti upotrebljava termin leksiko-semantike grupe rijei. U metodikoj se

literaturi upotrebljava termin tematska skupina rijei, a u toj se skupini rijei povezuju po semantikim
vezama, a klasifikacija se izvodi na tematskoj osnovi.

Ruska metodiarka Ribnikova na semantikom i tematskom naelu izgrauje svoj sustav u obogaivanju
uenikova rjenika (u V. razredu uspostavlja tematske skupine rijei za procese kretanja, u VI. razredu
tematske skupine rijei povezuje uz vanjski izgled predmeta i pojava, a u VII. razredu prelazi na sloenije
tematske skupine, na leksik uvstava, proivljavanja, voljnih i intelektualnih sposobnosti).
Rad s tematskim skupinama rijei ima prvenstveni cilj da obogati rjenik, zatim da otkloni stilske
pogreke, razvije pravopisne navike i uvruje gramatiku pravilnost izraza.
Npr. u V. razredu uenici portretiraju osobe iz svoje okoline, a tematska skupina rijei moe se temeljiti na
pojmu: glava. Na temelju zapaanja uenika, na ploi se oblikuje ovakav leksiki niz: lice, kosa, nos, usta,
zubi, trepavice, elo, eljusti, zjenica, ui, ukosnica, zamiljenost, tuga, mladost, smijeh, blagost, uenje,
velika, sitna, golema, pametna, tvrda, mudra

LEKSIKO-GRAMATIKE I FONETIKE VJEBE

1.
2.
3.
4.
5.

Leksika jedinica moe se promatrati s gramatikog gledita. U leksiko-gramatikim vjebama leksike se

jedinice promatraju i s gramatikog gledita.
Cilj vjebi: usvajanje i uvrivanje gramatikog gradiva, obogaivanje uenikova rjenika i upoznavanje
s gramatikom kao znanstvenom disciplinom.
KLASIFIKACIJA:
leksiko-fonetike vjebe
leksiko-morfoloke vjebe
leksiko-etimoloke vjebe
leksiko-tvorbene vjebe
leksiko-sintaktike vjebe

LEKSIKO-FONETIKE VJEBE vjebe u kojima se leksike jedinice promatraju s fonetikog

gledita. U tom tipu vjebi uspostavlja se bliska veza izmeu pravogovora i pravopisa.

Tipovi zadataka
1. Napiite deset rijei u kojima se pojavljuje glas ! (uma, umarak, kruka)
2. Podcrtajte u ovim suprotstavljenim leksikim jedinicama glasove koji uvjetuju promjenu znaenja.
Odredite znaenje svake pojedine leksike jedinice:
ORAICA ORAICA
KOPAICA KOPAICA
SPAVAICA SPAVAICA
JAHAICA JAHAICA
3. Nadopunite ove rijei odgovarajuim slovima!
Djevoj.ka, ot.ca, rukovodi.aca, gla.ko, sla.ko, jeda.put, vra.ca, o.etati.

LEKSIKO-MORFOLOKE u tim se vjebama naroita pozornost poklanja onim oblicima koje

uenici pogreno upotrebljavaju.

Tipovi zadataka
1. U enoinoj . (pripovijetka) Prosjak Luka prikazano je posavsko selo.
2. U prvoj . (toka) dnevnoga reda raspravljat emo o izletu.
3. Svojoj (seka) poklonit u lijepu sliku.
Umjesto glagola upotrijebite imenice suprotna znaenja: dolaziti, govoriti, ulaziti, kretati se, napredovati,
utjeti.
Uzorak: dolaziti odlazak.

LEKSIKO-ETIMOLOKE VJEBE etimoloka analiza olakava razumijevanje znaenja rijei,

njezin izgovor i pisanje. Za etimoloku se analizu izdvajaju one rijei stranoga podrijetla koje su uestale u
govornom i pisanom jeziku.
Najprije se utvruje podrijetlo rijei, a zatim uenici dobivaju zadatak da pronau rijei koje su izvedene iz
navedene rijei (npr. motor motorni, motorist, motorizam). U provoenju te vrste vjebi uenici su
misaono angairani, proiruju svoj rjenik, otklanjaju pogreke u govoru i pisanju.

Tipovi zadataka
1. Posluite se rjenikom i napiite pravilno ove rijei: patrijahalan, buruazija, interpukcija, diciplina,
genativ, literalan, koferencija, apsalutno.
2. Prema zadanim elementima napiite rijei koje u sebi sadre korijen manus (lat. ruka)
- fiziki, tjelesni rad manualan
- rukovanje, baratanje, manipulacija

LEKSIKO-TVORBENE VJEBE (tvorba izvoenjem i slaganjem) njihov se sustav povezuje uz

obradu vrsta rijei.


1.

2.

3.

Tipovi zadataka
Napiite petnaest imenica koje imaju zajedniki korijen ku!
Kua, kuica, ukuanin, kuanica, kuetina, kuarina
Napiite osam pridjeva koji imaju zajedniki korijen svijet!
Svijetao, rasvijetljen, svjetliji, najosvjetljeniji
Glagolu ekati dodajte ove prefikse: do, pri, iz sa!
Doekati, priekati, saekati, iekati

LEKSIKO-SINTAKTIKE VJEBE u njihovom se krugu jedinice promatraju kao sintaktike

kategorije iji je cilj razvijati uenikove sposobnosti uoavanja veza i odnosa meu rijeima u reenici. Uz
njihovo je svladavanje povezana i obrada interpunkcije. Sustav vjebi prilagoen je intelektualnim
mogunostima uenika.
Okosnica na kojoj se vjebe utemeljuju jest reenica i njezini dijelovi, oblici reenica i zakoni njihova
oblikovanja.
Tipovi zadataka
Nadopunite zadane reenice prilonom oznakom naina!
Uenik . ui svoju zadau.
Majka me . miluje po kosi.
Vjetar . umi u kronjama drvea.
Glagolske sintagme uitelj e usmjeriti pozornost uenika prema radnjama koje se povezuju uz pojedine
predmete.
Npr. Zaustavimo se na pojedinostima u prostoriji. to majka radi sa svjetiljkom.
Pali svjetiljku. Napiite uz svaku zadanu rije radnju koja se na nju moe odnositi.
. zidove.
. zavjese.
.. ormare.

STILISTIKE VJEBE

uenik u nastavi pismenosti mora stei kompetenciju upoznavanja

izraajnih mogunosti jezika.

Stilistike vjebe osposobljavaju uenika za:

- nijansirano izraavanje
- otkrivaju im mogunost izbora i rasporeda rijei i izraza
- njihovo funkcioniranje u odreenom kontekstu i izraajnu vrijednost.
Takve se vjebe mogu provoditi pri obradi knjievnih tekstova. Stilistika analiza akih pismenih radova
otkriva uenicima pogreke i nedostatke u izraavanju te ih ui osnovama praktine stilistike.
Uzorak vjebe: Podcrtajte suvine rijei u reenicama: Govorio je pravilno i korektno.; Govorio je jasno i
razumljivo.; Svoja zapaanja iznio je tono i precizno.
U razvijanju uenikova stila svrsishodni su pismeni uiteljevi komentari koji upuuju uenika na
pogreku i sugeriraju mu postupke u otklanjanju pogreke.

PROMATRAKE VJEBE

Promatranje je metoda spoznavanja u kojem subjekt usmjerava svoju pozornost prema odabranom
objektu s odreenim ciljem.
Ukljuuje djelatnosti: gledanje, predoivanje, doivljavanje, razmiljanje, zakljuivanje, te osjetilnu,
emocionalnu, fantazijsku i misaonu aktivnost.
Promatranje i izraavanje prvi rezultati promatranja su zorovi i predodbe, a drugi signalni sustav jest
govor. Kao objekti promatranja mogu posluiti predmeti, bia, dogaaji i pojave.

a)
b)
c)
d)

Izvedba promatranja od zapaanja i dojmova do jezinoga izraza: veza izmeu promatraa i objekta
promatranja uspostavlja se osjetilima, prvenstveno vidom. Osjetilima dijete uoava i razlikuje te spoznaje
predmetni svijet: razlikuje predmete po boji, obliku, mirisu, opipu, okusu i funkciji.
Zapaanja se mogu svrstati u sustav:
vizualnih senzacija (boje, oblici, pokreti)
slune senzacije (govoriti, pjevati, svirati)
opipne i mirisne senzacije (hrapav, sparan)
okusne senzacije (gorak, sladak).
Izraavanje funkcije predmeta prevladavaju nominalni oblici (imenice i pridjevi). Na izraavanje
funkcije predmeta uenike potiemo pitanjima (npr. Zato slui stol? Koje radnje obavljamo za stolom?
to radimo na ploi?) Nadalje pitanjima uenike potiemo da smjeste premete u prostor.

Postupci u izvoenju promatranja

1. Skupno promatranje uitelj vodi razredni odjel u prirodu ili kakav drugi ambijent s namjerom da usmjeri
uenike na promatranje odreenih objekata. Promatrajui objekt, organiziran razgovor o onome to
zapaaju i proiruje krug zapaanja i rijei kojima izraavaju zapaanja. Nakon promatranja mogu pismeno
izraziti promatrano.
2. Promatranje po skupinama uenici su razvrstani u skupine, a svaka skupina promatra odreene pojave u
pejzau (boje, pokrete u pejzau).
3. Pojedinano promatranje individualno promatraju odreene pojave, a zapaanja zapisuju u biljenicu.
Kultura promatranja ide usporedo s kulturom izraavanja.

KOMPOZICIJSKE VJEBE - leksiki su sustavi prvi korak prema samostalnim pismenim sastavcima,
a usporedo s razvijanjem rjenika provode se vjebe u komponiranju. Do najjednostavnijih se uzoraka
dolazi tijekom promatranja.
Najjednostavniji kompozicijski uzorak sadri:
a) izgled predmeta (boja, oblik, graa)
b) smjetaj
c) sluba (funkcija).

Prema navedenom uzorku, koji je nastao tijekom promatranja, uenik stvara realistiki opis. Sustav
promatranja moe se i razgranati pa se uz navedeni kompozicijski uzorak moe dodati i osobni odnos (koji
doivljaji me povezuju uz predmet) i na to me podsjea predmet.

Kriteriji i tipovi kompozicije opisa

Kompozicija je organizacija sadraja. Uvjetovana je injenicama: priroda sadraja (graa, tema), cilj,
namjena sastavka, odnos prema grai.

Sadraji pismenih sastavaka nastaju na temelju promatranja, a objekt promatranja moe biti zahvaen s
razliitih motrita, to ovisi o cilju promatranja i psihikoj razvijenosti uenika.
1. U poetnoj fazi nastave pismenosti uenici u sastavcima obnavljaju tijek promatranja. Oni dolaze do
osnovnog kompozicijskog uzorka: imenuju predmet, opisuju njegov vanjski izgled i odreuju mu
funkcije, a cilj mu je cjelovita osjetila spoznaja i realistiki opis. Uenik je objektivni promatra.
2. Buenjem emocionalnog odnosa prema predmetu mijenja se kompozicija, a zapaanja se povezuju prema
emocionalnom kriteriju. Kompozicijska shema: izdvajanje predmeta, osjeajne reakcije, zakljuak.
3. Predmet promatranja moe posluiti kao poticaj uenikim asocijacijama. Kompozicijska shema:
izdvajanje predmeta, krug asocijacija, zakljuak.

Osnovni elementi svih shema: uvod, razrada, zakljuak. Razrada obuhvaa opis predmeta, a u zakljuku se
obino izraava stav.

Naela komponiranja: naelo jedinstva, naelo odabiranja, naelo skladnosti, naelo ravnomjernosti,

naelo izrazitosti i naelo raznovrsnosti.

Pismeni sastavci vrste tekstova

Vrste tekstova pismenih sastavaka

pripovijedanje
izvjeivanje
opisivanje
vijest
saetak
karakteristika
raspravljanje
struni tekst
poslovni tekst
administrativni tekst
referat
interpretacija
esej
putopis
dnevniko-memoarski tekst
impresija
kritika
anotacija
recenzija
usporedba.

OPISIVANJE

Opis je vrsta teksta u kojemu se iskazuju svojstva predmeta, osobe, pojave i odgovara na pitanje
kakvo/kakva/kakvo.
Ustrojstvo opisa: moe zapoeti opom ocjenom (opom kvalifikacijom predmeta, osobe, pojave) koja se
iskazuje jednom ili s vie reenica. Ta se opa ocjena ralanjuje i potkrepljuje. Rije je o deduktivnom
ustrojstvu opisa.

Vrste opisa

Kriteriji za odreivanje vrste opisa: vienje stvarnosti, osjetilna utemeljenost, namjena,

opisivaevo gledite.
Temeljne vrste opisa:

subjektivni (doivljajni, emocionalni, impresionistiki)

objektivni (stvarni, racionalni)
vizualni, auditivni
poslovni, znanstveni, umjetniki
subjektivni-objektivni.

Metodika pismenoga izraavanje ima svoju podjelu opisa:

opis osobe (portret)

opis prirode (pejza)
opis mrtve prirode
opis interijera
opis eksterijera
opis po slici
opis na temelju neposrednoga promatranja

opis po sjeanju
zamiljeni opis
opis prema uzorku.

Opisi u nastavnom programu

V. razred
Tematski okvir: predmetni svijet iz ire okoline. Zaviajni pejza. Portretiranje likova iz najblie okoline.
Portretiranje likova ne temelju likovnih predloaka.
Sposobnosti: zapaanje pojedinosti. Uoavanje tipinih oznaka predmeta.
Izraajna sredstva: Sloena reenica. Razvijanje mjesnih i vremenskih prilonih oznaka u reenici

Tema i gledita

1.
2.
3.
4.

Klasifikacijski model tema:

promatrake teme
doivljajne teme
matovite teme
refleksivne teme.
Uenik je odreen kao aktivan subjekt koji promatra, osjea, zamilja i razmilja.
Tematske klasifikacije: predmetni svijet, prirodne pojave, socijalni i kulturni ambijent, osobni doivljaji i
iskustva, etiko-psiholoke teme, teme iz umjetnosti i kulture, aktualne i prigodne teme.
Izbor oblika izraavanja: tema se moe oblikovati na razne naine, u razliitim vrstama teksta. Zadanu
temu uenici mogu oblikovati kao: opis, raspravu, pripovjedni tekst.

Jezine i stilske motivacija za pisanje stvaralakog opisa

motivacija kao metodiki termin oznaava psihike procese koji uenike pokreu na odreenu djelatnost i
ponaanje
izraavanje i stvaranje motivacije jest jezina djelatnost koja se odvija na tri razine: razini recepcije, razini
reprodukcije i razini produkcije
Motivacije prema vrsti jezine djelatnosti: motivacija za sluanje, govorenje, itanje, pisanje,
prevoenje.

Jezine motivacije

obuhvaaju razliite leksike sadraje

vrste: leksike, gramatike, stilistike.

Tematski asociogram: daju se pojedinane leksike asocijacije (jutro, igra, sija; toplo, vrue, a zatim
slijede zajednike leksike asocijacije).
Motivacija za vrstu rijei: jezine motivacije mogu biti usmjerene prema odreenoj vrsti rijei koju
pretpostavlja odreeni tip teksta (npr. boja Sunca, uenici navode pridjeve te se registrira njihova estota).
Rije koja konkretizira temu: uenicima se ponudi naslov teme koja je openita (npr. Zanimanje ili Moje
najdrae zanimanje). U naslovu postoje rijei koje konkretiziraju temu (moje, najdrae). Treba pisati o
vlastitom najdraem zanimanju, a tko bude itao tekst pod tim naslovom, mora prepoznati najdrae
zanimanje.
Pisanje teksta: potrebna je motivacija za pisanje teksta, prikupljanje grae te uenici zatim piu tekst.
Broj rijei u sastavcima:

a)
b)
c)

prosjean broj rijei: 140-150

najmanji broj rijei: 50
najmanji broj rijei: 250.
Oivljavanje sadraja: motiviranje za pismeno izraavanje postie se oivljavanjem sadraja koji su
uenici primili u pripremnoj fazi sata. Sadraj se osmiljava dijalogom, a primjenjuje se i anketa s
pitanjima otvorenoga i zatvorenoga tipa.
Motivacija uenika za pismeno izraavanje:
potie se sluanjem glazbe, glazbeno djelo postaje sadrajem pismenoga sastavka, a uenici izraavaju
doivljaje koje pobuuje glazbeno djelo
poticaj moe biti i likovni (slika, fotografija, skulptura)
Faze u promatranju likovnog predloka:
pripremna faza (motiviranje uenika za promatranje slike)
promatranje slike
razgovor o slici
stvaranje plana za opis slike
stvaranje rjenika kojim e se slika opisati
utvrivanje stilskih sredstava kojima e se stvoriti opis slike
stvaranje teksta.
Lirska pjesma kao poticaj
lirska pjesma ima izrazitu motivacijsku ulogu u pokretanju za pismeno izraavanje
uenici sluaju interpretativno itanje pjesme, a nakon toga se provjerava emocionalni uinak teksta
uenici izraavaju dojam o pjesmi, a zatim mogu dobiti zadatak da oblikuju istu temu.
Prozni tekst kao poticaj
uenici upoznaju tekst-uzorak samostalnim tihim usmjerenim ili interpretativnim itanjem
provodi se analiza teksta s osvrtom na oblik izraavanja
uoavaju se stilska sredstva i stilski postupci te uenici usvajaju strune termine i stilske postupke
svojstvene tom stilu.
Poticajna tematska rije: njome se postie motiviranje uenika za pismeno izraavanje. Uenici uz
poticajnu rije povezuju svoje asocijacije i emocije koje biljee, a zatim iz njih izgrauju cjeloviti tekst.
Stvaralake preoblike teksta: najee se koriste knjievni tekstovi koji se prenose u drugi oblik
izraavanja (dramatizacija, dovravanje prie, promjena toka radnje, uvoenje novih likova, situacija).

Od teksta do metateksta
Tekst-predloak

Na temelju svakoga teksta moe nastati metatekst. Vrsta metateksta uvjetovana je znaajkama ishodinoga
teksta, a u njegovoj funkciji mogu biti raznovrsne tekstne vrste u okviru funkcionalnih stilova.

Na predloku pjesnikoga teksta mogu se oblikovati ove vrste uenikoga metateksta:

Knjievnoumjetniki tekst

Ueniki metatekst

Lirska pjesma

dojam/impresija, ralamba, opis, interpretacija, preoblika

Narodna pripovijetka, crtica, novela,

bajka, basna
Drama

ralamba, karakterizacija likova, prepriavanje,

pripovjedaka tehnika, jezik i stil, vrstovne odrednice
prepriavanje, ralamba (teme, ideje, poruka), ralamba
dramske strukture, opis scenskoga prostora, opis likova,

karakterizacija, govor likova

Lirska pjesma i ueniki metatekst

lirska pjesma kao predloak i poticaj za stvaranje uenikoga metateksta uspostavlja se na vie razina na
kojima se utemeljuje odreena vrsta metateksta
prve dojmove o tekstu primatelj iskazuje tekstom impresije, a poticaj za njezino oblikovanje obino je
pitanje i zadatak
sadraj impresije ine emocije, misli i asocijacije.

Interpretacija

prvi dojam o pjesmi otvara put prema interpretaciji, a polazite interpretacije moe biti tema pjesme,
struktura, jezik, stil i oblik
metodiki instrumentarij za interpretaciju obuhvaa razgovor o tekstu, tumaenje manje poznatih i
nepoznatih rijei, tumaenje knjievnoteorijskih pojmova, zadatke za samostalan rad i izborne
zadatke.

Interpretacija moe biti pismena i usmena.

Usmena interpretacija moe se povesti na temelju kljunih rijei koje slue kao poticaj za stvaranje
reenice. Svaku novu reenicu stvara drugi uenik i pritome ponavlja prethodnu reenicu.
Primjer: Hrvatska domovina (naslovna sintagma)
Pjesnik (Antun Mihanovi), Domovina, Rijei, Istaknute rijei, Ponovljene rijei, Hrvati i domovina,
Domoljubni motivi, Domoljubni osjeaji, Domoljubna pjesma.
Usmena pitanja i odgovori omoguuju stvaranje vezanoga teksta (metateksta) usmene interpretacije.
Ona nastaje na temelju razgovora u kojem sudjeluju uitelj i uenik. Na pitanja odgovara vie uenika, a
oblikovani odgovori povezuju se u vezani tekst kao zajedniko djelo.
Pisana interpretacija (usmena pitanja pisani odgovori)
Umjesto razgovora mogu se organizirati pismeni odgovori na pitanja.
Pisana interpretacija na temelju kljunih rijei: vei stupanj samostalnosti u oblikovanju pismene
interpretacije trai postupak pisanja na temelju kljunih rijei koje pripadaju strunom izrazu. Na temelju
poticajnih rijei uenici samostalno piu interpretaciju koja slijedi nakon usmene interpretacije.

Crtica kao tekst-predloak

crtica prua mogunosti za stvaranje razliitih vrsta metateksta.

Crtica prua mogunost stvaranja ovih vrsta metateksta:

usmeno i pismeno prepriavanje (detaljno)

usmeno ili pismeno prepriavanje (saeto)
usmeno ili pismeno prepriavanje s promjenom gledita (pripovjedakih uloga)
usmeno ili pismeno prepriavanje s vlastitim dopunama i promjenama
slijed epizoda u skladu s fabulom
sreivanje poremeena slijeda epizoda
ukljuivanje novih epizoda
tumaenje epizoda
tumaenje fabule u cjelini
tumaenje pripovjedake tehnike
karakterizacija likova
tumaenje idejnih poruka
objanjenje knjievne vrste.

Detaljno prepriavanje

u pojedinanom prepriavanju uenik oituje fabulativnu memoriju te prepriavanjem obuhvaa sve

pojedinosti u prikazivanju fabule.

detaljnim prepriavanjem provjerava se recepcija fabule i pamenje jezinoga izraza

prepriavatelj pred sobom mora imati tekst jer detaljno prepriavanje trai sposobnost memoriranja velikog
broja pojedinosti

Prepriavanje na temelju natuknica

natuknice na rubnici slue kao orijentiri u kretanju kroz teksta, a svaka natuknica oznaava odreenu
kompozicijsku jedinicu teksta
na temelju kompozicijske jedinice stvara se vlastiti tekst
na temelju natuknica uenik prepriava tekst u cijelosti (koliko je prepriavatelja toliko je natuknica).
npr. u tekstu Ivana Cankara, Zastidio se majke na rubnici se mogu postaviti sljedee natuknice: opis ulice,
majka pred kolskom zgradom, kako majka izgleda

Prepriavanje na temelju pitanja

na temelju usmenih ili pismenih pitanja stvaraju se usmeni ili pismeni odgovori
odgovori uspostavljaju tekst detaljnog prepriavanja
postavljaju se pitanja tipa tko, kako, odakle, to, zato, kamo.
Prepriavanje na temelju pitanja moe se organizirati na sljedee naine:
uiteljica usmeno postavlja pitanje, uenici pismeno odgovaraju
uiteljica usmeno postavlja pitanja, uenici usmeno odgovaraju, a zatim zapisuju odgovore
uenici postavljaju pitanja, ostali na njih odgovaraju usmeno, a zatim pismeno
uenici dobivaju radni listi s pitanjima na koja odgovaraju pismeno
uenici dobivaju radni list s pitanjima na koja odgovaraju usmeno, a zatim pismeno.

Saeto prepriavanje

temelji se na sposobnosti uoavanja bitnoga i izostavljanja pojedinosti

izdvajaju se samo najvaniji dogaaji, a uenicima se ponudi podsjetnik na temelju kojeg saeto
prepriavaju (pitanja)
na temelju pitanja uenici samostalno piu tekst saetoga prepriavanja
kad napiu tekst, itaju ga naizmjenino reenicu po reenicu te se svaka reenica vrednuje i odabire se
najuspjenija koju uenici zapisuju, a tim se postupkom vrednuje osjeaj za sadraj, oblik reenice i
sposobnost povezivanja reenica u tekst

Prepriavanje s promjenom gledita

tim se postupkom tekst moe prenijeti u dramski oblik, a to moe biti priprava za scenske improvizacije u
uionici.

Prepriavanje prema slijedu epizoda

fabula se moe odvijati sukcesivno (postupno), simultano (istodobno se ukljuuju dogaaji iz sadanjosti i
prolosti) i isprekidano (ukljuivanjem epizoda koje naruavaju tijek radnje)
uenici pismeno uspostavljaju slijed epizoda, kako bi mogli pratiti slijed fabule
svaku oznaenu epizodu uenici razvijaju u tekst
u razvijanju epizoda primjenjuje se naizmjenino prepriavanje.

Poremeeni slijed epizode

trai od uenika sposobnost logikoga povezivanja zbivanja koja su prikazana u djelu

trai i istodobno sposobnost logikoga organiziranja epskoga teksta
uenicima se nudi kompozicijska tablica koja sadri poremeen slijed epizoda, a oni poznavajui tekst
uspostavljaju redoslijed epizoda zadanim brojevima.
Ukljuivanje novih epizoda
oituje se kao sustvaralatvo
poticaj za njihovo stvaranje pruaju izvorne epizode koje se mogu dopunjavati.