PRILOG IZ KNJIGE HOLOGRAFSKI

SVEMIR (Michael Talbot)

Bohm i meupovezanost
Aspekt kvantne stvarnosti kojega je Bohm smatrao posebno zanimljivim
bilo je neobino stanje povezanosti koje se inilo da postoji meu
prividno nepovezanim subatomskim zbivanjima. injenica da su fiziari
toj pojavi poklanjali vrlo malo vanosti bila je podjednako zbunjujua.
U stvari, tu su pojavu toliko podcijenili da je jedan od najglasovitijih
primjera meupovezanosti, prije nego to ga je bilo tko primijetio, godinama
leao skriven u jednoj od temeljnih tvrdnji kvantne fizike.
Tu tvrdnju dao je jedan od zaetnika kvantne fizike, danski fiziar
Niels Bohr. Bohr je ustvrdio da ako subatomske estice poinju postojati
samo u prisutnosti promatraa, tada je takoer besmisleno govoriti o
svojstvima i znaajkama estica kao postojeima prije no to ih se pone
promatrati. Mnoge fiziare ovakav je stav uznemirio budui da se velik
dio znanosti temeljio na otkrivanju svojstava odreenih pojava. Meutim,
ako in promatranja doprinosi stvaranju takvih svojstava, koje je
poznata
znaenje te injenice za znanost u budunosti?
svojstva
estice

Jedan od fiziara koji su bili zabrinuti Bohrovim tvrdnjama bio je

i Einstein. Unato ulozi koju je odigrao u postavljanju kvantne teorije,
Einstein nije bio nimalo sretan zbog smjera kojim je krenula mlada znanost.
Smatrao je da je Bohrov zakljuak da svojstva estica ne postoje
sve dok ih se ne pone promatrati vrlo manjkav, i to iz razloga to je u
kombinaciji s drugim otkriima kvantne fizike implicirao da su subatomske
estice meusobno povezane na nain koji Einstein jednostavno
nije smatrao moguim.
Taj pronalazak odnosi se na otkrie da neki subatomski procesi
rezultiraju stvaranjem para estica s identinim ili blisko povezanim
svojstvima. Promotrimo jedan izuzetno nestabilan atom koji fiziari nazivaju
pozitronij. Atom pozitronija sastoji se od elektrona i pozitrona
(pozitron je pozitivno nabijeni elektron). Budui da je pozitron estina PITANJE: Ako
suprotnost elektrona, oni se naposljetku meusobno ponite i raspadnu
jedan foton
u dva kvanta svjetlosti ili fotona, koji se kreu u suprotnim smjerovima promjeni
polarizaciju pod
(sposobnost mijenjanja oblika iz jedne vrste kvantne estice u drugu
utjecajem
samo je jo jedno u nizu kvantnih sposobnosti). Po kvantnoj fizici, bez
gravitacije crne
obzira na to koliko se fotoni udalje jedan od drugog, kada ih se podvrgne rupe, hoe li je
promijeniti i
mjerenju, otkrit e se da uvijek imaju identine kutove polarizacije.
drugi? I hoe li
(Polarizacija je prostorna orijentacija valu slinog aspekta fotona dok
biti
relativistike
putuje od svoje toke nastanka.)
vremenske
razlike? Kako
Godine 1935. Einstein je zajedno sa svojim kolegama, Borisom Podolskym
mjeriti
istovremenost u
i Nathanom Rosenom, objavio danas glasovit lanak pod naslovom
razliitim
"Moe li se kvantno-mehaniki opis fizike stvarnosti smatrati
prostorpotpunim?" U njemu su objasnili zato postojanje takvih estica blizanaca vremenskim
zakrivljenjima?
dokazuje da Bohr nikako ne moe biti u pravu. Kao to su naglasili,

dvije takve estice, recimo fotoni koji se emitiraju pri raspadu pozitronija,
mogle bi se proizvesti i pustiti da se meusobno znaajno udalje.*
Tada bi ih mogli presresti i izmjeriti njihove kutove polarizacije. Ako
polarizacije izmjerimo u tono istom trenutku, i ako se pokae da su
identine kao to kvantna fizika predvia, te ako je Bohr u pravu pa se
svojstva kao to je polarizacija ne pojavljuju sve dok kvante ne ponemo
promatrati ili mjeriti, to nam govori da dva fotona moraju na neki nain
trenutano komunicirati i meusobno se dogovarati kako bi znali oko
kojeg se kuta polarizacije sloiti. Problem je u tome to prema Einsteinovoj
specijalnoj teoriji relativnosti nita ne moe putovati bre od svjetlosti,
a kamoli putovati trenutno, i to zato to bi to bilo jednako ruenju
vremenske barijere i otvorilo bi vrata svim vrstama neprihvatljivih paradoksa.
Einstein i njegovi kolege bili su uvjereni da nijedna razumna
definicija stvarnosti ne bi dopustila postojanje takve meupovezanosti
koja se temelji na komunikaciji broj od svjetlosti, i stoga je Bohr morao
biti u krivu. Njihova argumentacija danas je poznata kao Einstein-PodolskyRosenov paradoks odnosno, skraeno - EPR paradoks,

*Subatomski proces koji su Einstein i njegovi kolege koristili u svojem misaonom

pokusu nije bio raspad pozitronija, no ovdje se upotrebljava jer ga je lako
ogranienje brzine
vizualizirati.
svjetlosti tu se ne rjeava
jer svaki objekt mora

Einsteinova argumentacija nije uznemirila Bohra. Radije je ponudio potroiti neko vrijeme za
od jednog
drugo objanjenje negoli povjerovao kako se radi o komunikaciji koja se komunikaciju
do drugog svoga dijela
odvija brzinom veom od brzine svjetlosti. Ukoliko subatomske estice
ne postoje dok ih se ne promatra, tada ih se vie ne moe smatrati nezavisnim
stvarima. Stoga je Einstein svoju argumentaciju utemeljio na
pogreci - estice blizance promatrao je kao odvojene. Meutim, one su
bile dio nedjeljivog sustava i bilo je besmisleno promatrati ih drukije. jer je tako bilo
S vremenom je veina fiziara stala na Bohrovu stranu i zadovoljila lake
se njegovom interpretacijom. Bohrovom trijumfu doprinijela je i
injenica da se kvantna fizika pokazala tako spektakularno uspjenom u
predvianju pojava, da veina fiziara nije bila spremna ak ni razmotriti
mogunost da bi na neki nain mogla biti manjkava. Osim toga, kada
su Einstein i njegovi kolege prvotno podastrli svoj prijedlog o postojanju
estica blizanaca, tehniki ali i drugi razlozi nisu doputali da se takav
pokus doista i izvede, to je dodatno doprinijelo njegovom padu u zaborav.
Bilo je to neobino, jer premda je Bohr svoj zakljuak izgradio tako samo na
interpretaciju
da se suprotstavi Einsteinovom napadu na kvantnu teoriju, Bohrovo
prirode stvarnosti
shvaanje da su subatomski sustavi nedjeljivi imalo je jednako duboke
implikacije na prirodu stvarnosti. Te implikacije su, to je ironino, takoer
bile ignorirane. Potencijalna vanost medupovezanosti jo je jednom
pometena pod tepih.