IVAN MESTROVIC

G O S PA O D A N E L A M A U Z O L E J O B I T E LJ I R A I U C AV TAT U

HRVATSKA AKADEMIJA
ZNANOSTI I UMJETNOSTI
GLIPTOTEKA

LIDA ROJE DEPOLO

GOSPA OD
ANEL
MAUZOLEJ
OBITELJI RACIC
U CAVTATU

Obiljeavajui 125. godinjicu roenja

Ivana Metrovia, Gliptoteka HAZU, u
suradnji s Muzejima Ivana Metrovia:
Atelijerom Metrovi iz Zagreba i
Galerijom Metrovi iz Splita, priredila
je izlobu posveenu Metrovievu
jedinstvenom
arhitektonskoskulptorskom djelu mauzoleju
obitelji Rai u Cavtatu. Grobna kapela
tragino preminule obitelji cavtatskoga
brodovlasnika Iva Raia podignuta
je usred groblja na breuljku ponad
Cavtata i posveena je Gospi od anel.
Na projektu je Metrovi, zajedno sa
suradnicima, radio od 1920. do kraja
1922. godine. Kako oba muzeja u svom
fundusu uvaju tzv. radni materijal koji
je prethodio samoj gradnji obiteljske
grobnice Raievih, odluili smo ga
objediniti i prvi put izloiti.
Izloba se sastoji od etiri dijela. U
prvom, uvodnom izloena su dva
Metrovieva portreta Marije Banac,
ro. Rai, zbog koje je mauzolej
nastao, te njezina pisma iz vremena kad
se intenzivno druila s Metroviem i
njegovom prvom suprugom, Ruom,
te korespondencija Ivana Metrovia
s Miom Kolinom i Boom Bancem,
izvriteljima oporuke Marijine majke
Mare Rai koja je zavijetala dio
imovine za gradnju grobne kapele svoje
obitelji. U drugom su dijelu prvobitne
skice grobne kapele, traenja rjeenja:
crtei interijera i eksterijera te pojedinih
reljefa i skulptura, kopije arhitektonskih
nacrta te nekoliko skica u gipsu malih
dimenzija. U treem su pak izvorni
gipsani modeli arhitektonske plastike
mauzoleja po kojima su klesani reljefi
u kamenu. Dijaprojekcija realiziranog
mauzoleja in situ sadraj je etvrtoga,
posljednjeg dijela izlobe.
eljeli smo istaknuti ono to sam

10

autor nije namijenio izlaganju

radni materijal koji otkriva sloenost
procesa nastanka grobne kapele
Raievih i skrenuti pozornost na to
kako je Metroviu svaka faza bila
jednako vana i kako joj je ozbiljno i
studiozno pristupao. Izloeni materijal
u vrijeme gradnje mauzoleja nalazio
se u majstorovu atelijeru na Lapadu
kraj Dubrovnika. Ovom smo izlobom
takoer nastojali evocirati atmosferu
toga
Metrovieva
privremenog
atelijera izgraenog od grubih dasaka,
tik uz more, gdje je Metrovi zajedno
s pomonicima radio pune dvije godine.
Naglasak izlobe stavljen je na gipsane
modele arhitektonske plastike koja
je izloena u svojoj izvornosti. Ti su
originali najblii Metrovievoj ruci i
sluili su kao predloak za kamenu i
bronanu plastiku mauzoleja. Prema
tim gipsanim modelima Metrovievi
su suradnici (kipari i klesari) klesali
reljefe u kamenu, a nekoliko (manji
broj) izlili u broncu. Oni nas upuuju
na kreativne faze nastanka obiteljske
grobnice Raievih u izrazito sloenome
radnom procesu.
Gipsani modeli arhitektonske plastike
mauzoleja ve se ezdesetak godina
nalaze u uvaonicama Gliptoteke
HAZU. Naime, u razdoblju od 1946. do
1949. u vie su navrata u Gliptoteku
dopremani brojni gipsani odljevi
Metrovievih radova iz njegovih
ugroenih atelijerskih prostora u kojima
su se dotad nalazili1 i tako su spaeni od
propadanja. Vlasnitvo su nasljednika
Ivana Metrovia i u Gliptoteci imaju
status pohrane.
Gipsani modeli zanimljivi su i kao
dio cjeline i kao pojedinana djela, a
svojom kvalitetom zasluuju zadivljene

poglede dananjih posjetitelja. Reljefi

su nepoznati iroj javnosti jer nisu bili
izlagani na Metrovievim izlobama.
Cavtatski
mauzolej
prvo
je
Metrovievo izvedeno arhitektonsko
djelo. Premda prvo, izuzetno je uspjelo
i mnogi ga teoretiari smatraju
fascinantnim spojem arhitekture i
skulpture.
Metrovi je za cavtatski mauzolej
dobio svjetsko priznanje Veliku
nagradu (Grand Prix) na Meunarodnoj
izlobi moderne industrijske i
dekorativne umjetnosti (Exposition
Internationale des Arts Decoratifs et
Industriels Modernes) u Parizu 1925.
godine 2. Osim Metroviu, Veliku je
nagradu meunarodni iri dodijelio
jo nekolicini izlagaa iz Hrvatske
Viktoru Kovaiu, Vladimiru Beciu
i Jozi Kljakoviu. Bilo je to veliko
priznanje s obzirom na ugled i vanost
izlobe, na kojoj je izlagala onodobna
svjetska umjetnika elita i gdje je stil
art dco doivio svoj veliki trijumf.
Grobna kapela Raievih jedinstveni
je spoj arhitekture i plastike; prepun
simbolike, ikonografski zanimljiv
s gledita kranstva, ali i zbog
osobnog iskustva autora i njegovih
osjeaja prema konkretnim ljudima.
Jer iza svega je dirljivo prijateljstvo
autora s Marijom Banac i njegovo
suosjeanje s traginom sudbinom
svih lanova obitelji koji su skonali
u nepune dvije godine.3 S kojeg god
motrita pisali o grobnici, bilo stilskog
bilo ikonografskog, ona je bogat i
nepresuan izvor, vrelo povijesne
tradicije koju Metrovi na originalan
nain spaja sa suvremenim duhom
dvadesetih godina 20. stoljea. No
krenimo redom izloenih eksponata.

ARHITEKTONSKI NACRTI, CRTEI,

SKICE, RELJEFI
Metrovi je u cavtatskom mauzoleju
spojio svoj kiparski i graditeljski talent
i stvorio osebujnu arhitektonskoskulptorsku cjelinu. Prva ideja koja
objedinjuje te dvije grane umjetnosti
potjee od njegova Vidovdanskog
hrama,
nerealiziranog
projekta
zapoetog u Parizu 1908. godine. I
Vidovdanski hram i grobna kapela
Raievih u Cavtatu inspirirani su
tradicionalnom arhitekturom antikih
mauzoleja, tonije mauzolejom cara
Dioklecijana u Splitu. Ali s posve
drukijim predznakom. Nerealizirani
Vidovdanski hram, koji Metrovi
posveuje
nacionalnom
mitu,
megalomanski je projekt, dok je
cavtatski mauzolej posveen jednoj
obitelji, dakle intimno ostvarenje s
mjerom, koje se izvanredno uklopilo u
ambijent maloga cavtatskoga groblja.

1
Gipsani odljevi (262 djela), ukljuujui i
spomeniku plastiku, u vie su navrata od ljeta
1946. do jeseni 1949. dopremani u Gipsoteku
u Medvedgradskoj (dananju Gliptoteku) s
ciljem da se ugroena Metrovieva djela
spase iz derutnih i oteenih prostora u kojima
su se dotad nalazila. Djela su dopremljena
iz Metrovieva atelijera na Josipovcu 5 i
tavanskog prostora u Ilici 12 kao i iz Atelijera u
Mletakoj. Posljednji veliki prijevoz obavljen je
u sijenju 1949. Radilo se o 109 gipsanih odljeva
i jednoj bronanoj skulpturi, a koje su takoer
bile ugroene zbog prokinjavanja krovita u
zgradi Metrovieva atelijera u Ilici 12. S tom
posljednjom velikom poiljkom u Gliptoteku su
stigli i gipsani modeli za mauzolej obitelji Rai
u Cavtatu, gdje se uvaju do dananjeg dana.
(Podaci iz teksta Kliinovi, Boena: Gipsani odljevi
Ivana Metrovia u Gliptoteci HAZU u Zagrebu
kronologija pohrane, Muzeologija, br. 36., MDC,
Zagreb, 1999., str. 93 97)
2

ikovi, Stevan: Nagrade naih izlagaa. Pred kraj

parike izlobe, Vreme, Beograd, 5/1925., 1378, 20.
X. 1925., str. 3

3
Brat i sestra (Edi i Marija) umrli su od panjolske
gripe u Rimu 1918. uoi bratova vjenanja. Iste
godine umire i otac Ive, a godinu dana kasnije i
majka Mara (Marija).

Originalni su arhitektonski nacrti na

pauspapiru izgubljeni, te smo izloili
nesignirane nacrte na ozalidu, koji se
uvaju u Atelijeru Metrovi u Zagrebu.
Na poloajnom nacrtu (kat. br. 28)
ucrtan je tlocrt cavtatskoga groblja
sa
srednjovjekovnom
grobnom
kapelom sv. Roka (koja je sruena), te
tlocrt novog mauzoleja koji se svojim
dimenzijama skladno uklopio u okoli.
Promatrajui arhitektonske nacrte
samog mauzoleja, namee nam se
jednostavnost njegova prostornoga
koncepta. Centralna graevina u
obliku oktogona s upisanim kriem, ije
stranice tvore kapele, nadsvoena je
stepenastom kupolom s lanternom.
Na arhitektonskom presjeku kupole

11

(kat. br. 32) oditavamo njezinu

konstrukciju od stepenasto poloenih
kamenih blokova. Taj tip kupole kasnije
se pojavljuje i u drugim Metrovievim
projektima.
Posebno su nam zanimljivi originalni
arhitektonski
crtei
eksterijera
mauzoleja raeni Metrovievom
rukom. Skice se razlikuju od
realiziranog stanja i zbog toga su
posebno zanimljive.
Na crteu olovkom studiji za
mauzolej (kat. br. 6) zabiljeena je
prvobitna ideja mauzoleja koja se
uvelike razlikuje od realiziranog
stanja. Tlocrt mauzoleja zamiljen
je etvrtasto poput cele antikoga
hrama s impozantnim proeljem, na
kojemu su sa strane po dva pilona.

Na proelju su i prostrane nie u koje

smjeta velike skulpture anela u pozi
oranta (lat. orans onaj koji moli).
Meu prvim skicama je ona u olovci
(kat. br. 5) koja prikazuje stepenastu
kupolu to lei na stupovima u obliku
anela (rjeenje anela blisko je
konanom rjeenju anela karijatida
na trijemu izvedenog mauzoleja).
Crte proelja u laviranom tuu (kat.
br. 11), iako mnogo blii konanom
rjeenju, uvelike se od njega razlikuje.
Kupola je bez lanterne i bronanog
anela na njezinu vrhu, kojega je na
ovom crteu smjestio na vrh portika.
Povrinu mauzoleja prekriva kamenim
blokovima, dolje bunjastim, a pri vrhu
glatkim. Ideja nije izvedena, ali upuuje
na to da je Metrovia zanimao

kontrast glatkoga i bunjastoga kamena

na fasadi i da je to istraivao. U ovoj
varijanti nije zamiljen friz koji tee oko
cijele graevine jer se glavna vizualna
igra zasniva na kontrastu obradbe
povrine kamenih blokova.
Na nekoliko crtea Metrovi razrauje
portik mauzoleja. Na ve spomenutoj
skici u olovci (kat. br. 6) zamislio je
dvije velike figure anela, koje smjeta
u nie na proelju, dakle na prvobitnoj
skici nema anela karijatida koje dre
timpanon portika.
Studija glavnog ulaza (kat. br. 9) prikaz
je prve verzije anela karijatida s
rukama u pozi oranta, dok kapitel lei
na podignutim krilima anela.
Na drugoj studiji (kat. br. 8) razrauje
kapitele s aneoskim glavama i
veliku figuru anela, koju je prvobitno
zamislio za vrh timpanona portika.
Skica toga anela uvelike se razlikuje
od realiziranoga kleeeg anela u
bronci, kojeg smjeta na vrh kupole.
Zanimljiva je skica proelja na crteu
(kat. br. 13) gdje umjesto anela
karijatida ucrtava dva zvona na lopici,
koja slobodno vise sa svake strane
ulaza. No izvedeno rjeenje s dva velika
anela na ulazu u portik kao prvi susret
s mauzolejom svakako se doima jae.
Figura anela karijatide u gipsu (za
portik) nije pohranjena u Gliptoteci,
ve je vlasnitvo obitelji Lasi iz
Dubrovnika. Smjetena je u predvorje
renesansnoga Gundulieva ljetnikovca
na Lapadu, dostojan ambijent njezinoj
ljepoti4. Zbog velikih dimenzija i loeg
stanja gipsa nagrizenog vlagom
i solju, njezin transport u Zagreb
nije bio mogu. No ostaje nam
fotografija in situ smirenih anela s

Proelje mauzoleja obitelji Rai

12

4
Figura je direktno iz Metrovieva atelijera
na Lapadu brodom dopremljena u ljetnikovac u
Gruu kao autorov poklon obitelji Kesteranek.
Budua Metrovieva supruga Olga Kesteranek
ivjela je s bratom i njegovom obitelji u
ljetnikovcu i zajedno sa ogoricom vodila ljekarnu
smjetenu u orsanu Gundulieva ljetnikovca.
U doba kad je radio na mauzoleju, Metrovi je
upoznao Olgu.

rtveni jaganjac (detalj vanjskog friza ispod kupole)

prekrienim rukama na prsima, ija

ukriena krila pridravaju kapitel.
Aneoska tijela stupovi (s presjekom
u obliku latica cvijeta) svojom
tektoninou i simetrijom asociraju
na antiku skulptorsku plastiku, vjenu
Metrovievu inspiraciju.
Ali zato imamo malu skicu u gipsu
anela karijatide, visina 22 cm (kat. br.
3) svjee izmodelirana skica, sumarno
rijeene povrine, koja posebno
upozorava na jak utjecaj arhajske
skulpture na Metroviev rad.
Izloen je i gipsani model detalja
vanjskog friza (kat. br. 35), koji tee
oko cijelog mauzoleja i smjeten je
ispod kupole. Motiv jaganjca s krilima
(rtveni jaganjac) ponavlja se i nie
du cijeloga vanjskog friza, a izmeu
su stilizirane palmete. Friz tee s lijeve
i s desne strane mauzoleja i spaja se u
centralnoj osi iznad ulaza; na izloenom
reljefu jaganjci se susreu i mimoilaze
nastavljajui svoj put. Glave jaganjaca
u torziji od 180 stupnjeva u odnosu na

tijelo pridonose posebnoj eleganciji i

dekorativnosti friza, koji svako malo
prekidaju trodimenzionalne ovnujske
glave koje se esto javljaju u antikoj
arhitekturi. Zanimljiva je stilizacija
runa jaganjca koja je svedena samo na
jedan niz sastavljen od malih spirala,
tek kao naznaka.
Cijeli mauzolej, njegov interijer i
eksterijer dosljedno su izvedeni u
bijelom brakom kamenu. Kao kontrast
snjeno bijelom mauzoleju tri su djela
izlivena u bronci: vratnice, zvono i kip
anela na vrhu kupole.
Dvokrilna bronana vrata, koja nas
uvode u unutranjost mauzoleja,
prekrivena su reljefima, koji puni
simbolike i znaenja predstavljaju
zaokruen univerzum za sebe.
Na izloenom gipsanom modelu
bronanih vratnica (kat. br. 36) jasnije
moemo iitati prizore jer mrka boja
bronce oteava njihovo gledanje.
Isto tako moemo vidjeti kako se
Skica anela karijatida (za portik)

13

Metrovi sluio specifinom tehnikom

urezivanja.5
Na
vratnicama
su
simetrino
postavljeni likovi etiriju svetaca (iril
i Metod, Grgur Ninski i sv. Sava) sa
svojim imenima na glagoljici. Najvie
se doima ornamentalni friz koji tee
uz rub vratnica. Izmeu stiliziranih
palmeta pojavljuju se medaljoni,
u kojima su naizmjence smjenjuju
12 znakova zodijaka s glavama
dvanaestorice apostola. Ispod likova
svetaca ikonografski je zanimljiv
prizor jaganjca zarobljenog, opletenog
zmijom to simbolizira neizbjenu
borbu dobrote sa milju6.
Uz vratnice ide i bronani klju, koji
je izgubljen. Na izlobi se ipak moe
vidjeti model kljua u gipsu (kat. br.
37). Na njemu je urezana glavica anela
s prepletenim krilima. Glava kerubina
s prekrienim krilima pojavljuje se po
cijelom mauzoleju i njegov je zatitni
znak. Omiljeni motiv koji je Metrovi
rabio i u drugim projektima (primjerice:
drveni luster s motivom aneoskih
glavica s prekrienim krilima u halu

Klju mauzoleja obitelji Rai

14

svoje kue u Mletakoj ulici u Zagrebu).

No o motivu aneoskih glavica poslije
neto vie.
INTERIJER
im uete u kapelu, oi se podiu
prema kupoli obasjanoj svjetlou,
a 136 kaseta s aneoskim glavicama
lebde svodom stvarajui fascinantnu
igru svjetla i sjene.
Na izlobi je est kaseta s aneoskim
glavama (est osnovnih tipova
aneoskih
glava),
koje
ine
ornamentalni
dio
arhitektonske
plastike kupole mauzoleja (kat. br. 38,
39, 40, 41, 42, 43). Metrovi je u debele
gipsane kvadratne ploe doslovno
urezivao reljef. Tom tehnikom postigao
je otrinu rubova i geometrinost
forme koju zatvara u kvadratni oblik
kasete. Art dco volio je formu kaseta
i njezinu geometrinost (koju je
batinio od kubizma, a i od antike
arhitekture), a motiv aneoskih glavica
s preklopljenim krilima (kerubini) est
je u renesansi i baroku. Osobito je est
kao ukrasni dio arhitekture oltara.

U samom Cavtatu, u franjevakoj crkvi

nalazi se poliptih sv. Mihaela, kojeg je
naslikao dubrovaki renesansni slikar
Vicko Lovrin (1509. 1510.). Centralni
lik poliptiha je arkaneo Mihael u
zlatnom oklopu. Kao dio arhitekture
poliptiha pojavljuju se drvene i oslikane
aneoske glavice s prekrienim krilima.
Isti motiv Metrovi ponavlja na
kasetama kupole mauzoleja obitelji
Rai, to upuuje na autorovo
kreativno spajanje bogatoga kulturnog
naslijea podneblja (antika, renesansa)
s duhom modernog vremena. Sintezom
staroga i novoga stvorio je zaista
fascinantnu kupolu aneoske ljepote.
Aneli s duama pokojnika
Prostorom mauzoleja u Cavtatu
dominiraju etiri gorostasna anela
koji nose due pokojnika. Figure anela
u dubokom reljefu aplicirane su na
stranice osmerokuta mauzoleja, na
mjestima gdje kupola lijee na donji dio
graevine (pandatifi), a i svaki aneo
se nalazi tono iznad kriptnog prostora
u koji su uzidana tijela pokojnika. Dakle
postavljeni su na stratekim mjestima,
istiui arhitektonsku vanost mjesta i

Kaseta s aneoskom glavom (kerubina) (sa svoda kupole)

mjesta gdje lee tijela pokojnika.

Vrlo je lirski prikazano uzlijetanje
anela s duama k nebu. Ljudske su
due prikazane poput male djece u
naruju svojih zatitnika, s ijih se lica
ita empatija i ljubav.
Tektoninost kompozicije s naglaenom
simetrijom; predimenzionirani valjak
tijela poput stupa i obradba povrine
bez i jednog nabora draperije ili detalja
dok se na krilima razvija fina plitka
ornamentika. Svoju je inspiraciju
Metrovi naao u umjetnosti
starog Egipta. To je vrijeme otkria
Tutankamonove grobnice i egipatska
je umjetnost sa svojom plitkom
specifinom ornamentikom imala veliki
utjecaj na novi stil dvadesetih godina
20. stoljea.
Na gipsanom modelu (kat. br. 46)
ornament na krilima nije izmodeliran,
ve je samo ucrtan olovkom kao
predloak po kojemu e ga klesari
prenijeti u kamen.
Kapela s oltarom Gospe od anel
Kako je intencija izlobe predoiti
radni proces nastanka cavtatskog
mauzoleja, primjer glavnog oltara
posebno je eksplicitan. Crte u
laviranom tuu glavnog oltara (kat.
br. 16) prikazuje poetnu zamisao kipa
Bogorodice s djetetom kao i rjeenje
kapele koje se razlikuje od izvedenog
stanja. Na spomenutom crteu kip
Gospe posve je drukije zamiljen.
Rezan je do koljena, a Gospa i dijete
zauzimaju strogo simetrinu pozu dvaju
oranta. Sauvana je i studija Gospe s
djetetom, sepija na kartonu (kat. br.
18) i zaista je teta to je autor od nje
odustao jer bi njezina jednostavnija
i ia kompozicija bila dominantna

Aneo s duom pokojnika

centralna toka cijele kapele. Izvedeni

je pak kip Bogorodice s prekrienim
nogama i igrom ruku previe dinamian
za taj prostor i previsok za kapelu
(glavom ulazi u prostor svoda kapele,
to smeta) i sve vrvi od usitnjenih
detalja bez dominantnoga centralnog
volumena.

5
U posebno lijevane deblje gipsane ploe urezuje
se reljef (slino kao u drvetu). Ve je 1913. godine
Metrovi urezivao u gipsu reljefe s religioznom
tematikom.
6
Luka s Orsana (dr. Ernest Kati): Metroviev
mauzolej u Cavtatu, Nova Evropa, VI, br. 7, 1.
studenoga 1922., str. 201 206

Gospa s djetetom (kat. br. 48) jedini

je trodimenzionalni kip u interijeru,
a okruen je brojnim reljefima. Visok
stupanj stilizacije i sumarne, gotovo
apstrahirane forme tijela tvore
zatvoreni volumen. Upeatljiv je
Gospin osmijeh analogan osmijehu s

15

arhajskih grkih skulptura. Jedna je u

nizu brojnih varijanti istog motiva s
kojim se Metrovi bavio tih godina.
Na ve spomenutom crteu drukije
je rijeen i svod kapele, zamiljen
je ravno, dok je u konanoj izvedbi
dvoslivan, a nedostaje i red kaseta
s aneoskim glavama iznad reljefa
anela sviraa.
Oplakivanje (reljef s menze oltara; kat.
br. 49). I ovom se temom Metrovi
godinama bavio. U Gliptoteci se uva
reljef u gipsu Skidanje s kria iz 1913.
godine7 gotovo iste kompozicije. Naime,
kompozicija Skidanje s kria prva je
varijanta te teme, druga je drveni reljef
Skidanja s kria, izrezbaren u drvu
1917. godine, znatno mekih linija.
Kameni reljef Oplakivanje s glavnog
oltara cavtatskog mauzoleja direktno

Opis fotografije

16

se nastavlja na dva spomenuta reljefa i

njihova je verzija. Cavtatski reljef samo
je neto proieniji osloboen jakih
emocija i dakako smireniji. Naime,
secesijsku ekspresiju zamijenila je
lirinost i ohlaenost art dcoa.
Zanimljiv je detalj kako je mrtvi
Krist elegantno prekriio noge i kako
iskrenuto stopalo u donjem lijevom
uglu dri kompoziciju. Metrovi se
prilino odmaknuo od realistinog
prikaza mrtvog tijela na raun
efektnog prikaza i elegancije. Izrazito
plitak i rafiniran, reljef Oplakivanje u
oltarnoj kapeli dovoljno se ne istie, a i
svjetlo ga dovoljno ne obasjava.
Od svih reljefa u kapeli glavnog oltara
najjae se doimaju reljefi anela
sviraa, postavljeni bono od oltara,
po tri sa svake strane, koji ikonografski
prate lik Gospe s djetetom. Proces
nastanka reljefa moemo pratiti od

prvobitnih skica na papiru, preko male

izmodelirane skice u gipsu do gipsanih
modela.
etiri izloena crtea skice anela s
glazbalima prethodile su reljefima. Na
crteima (kat. br. 23, 22, 7, 21) Metrovi
razrauje motiv od prvotne skice,
preko detalja do smjetanja anela u
arhitektonski okvir.
Dragulj izlobe je skica reljefa anela
sviraa u gipsu malih dimenzija (v. 17,4
cm, kat. br. 4) rijetka je jer se malo
takvih skica sauvalo.
Aneo s frulom u bronci (iz 1918.) iz
Moderne galerije u Zagrebu posluio
je kao prototip za cavtatske anele
svirae. To je isti tip anela efeba koji
muzicira u identinoj pozi. Metrovi je
za Cavtat izradio est razliitih verzija
anela, a svaki aneo svira drugi

instrument (violinu, flautu, mijeh,

harfu, gitaru, frulu).
Reljefi anela sviraa (kat. br. 50, 51,
52) dublji su, urezani u povrinu, otrih
rubova koji stvaraju jake kontraste
svijetla i sjene, te se njene meke linije
aneoskih tijela istiu na zatamnjenoj
pozadini. Njene melodiozne linije
mekih tijela efeba8 posebno su
graciozne u svojim pozama i igri nogu
to utjelovljuje vrhunac artdcoovske
stilistike dopadljivost, eleganciju
i putenost mladih mukih aktova.

Aneli svirai (s ornamentom) (za oltarnu niu)

Iako su aneli, zrae erosom, gotovo

frivolnou, pogotovo igrom udova kao
u figurama plesaica koje je art dco
tako volio prikazivati.
Na antikim sarkofazima esti su
prikazi erota iz zagrobnog ivota. A
rimski sarkofazi iz Solina i splitske
okolice Metroviu su bili dostupni
dok je izuavao zanat u Bilinievoj
klesarskoj radionici u Splitu.

Gipsani reljef Skidanje s kria nastao je u

Beogradu 1913. kada Metrovi poinje raditi
djela religiozne tematike. Reljef je zanimljiv i po
specifinoj tehnici urezivanja u gipsanu plou,
koju tada rabi prvi put.

8
Horovi efeba, mladia u kojima se tek budi
ivot, kako ih opisuje Luka s Orsana (dr. Ernest
Kati): Metroviev mauzolej u Cavtatu, Nova
Evropa, VI., br. 7, 1. studenoga 1922., str. 203.

Cijela kapela glavnog oltara zbog

velikog broja reljefa odaje dojam

Skica anela sviraa (za niu glavnog oltara)

17

prenatrpanosti prisustvo horor vacui.

Metrovi je htio vizualno produbiti
prostor iza oltara pomou tri reda
kvadratnih kaseta s aneoskim
glavama koje su u jakom skraenju
no toliko ih je kratio u perspektivi da su
stvorili nemir. Ti kvadrati u prejakom
skraenju vizualno se mijeaju s
romboidnim kasetama dvoslivnoga
krova cijele grobne kapele. Prekrasan
motiv para golubova9 (kat br. 55) na
prelomljenoj kaseti gubi se u mnotvu
kaseta s aneoskim glavama.
Svu tu guvu zaudo umiruju
predimenzionirani tordirani svijenjaci
na konzolama po tri sa svake strane
kapele, znai est jakih vertikala koje
flankiraju i osvjetljavaju glavni oltar.
Svijenjaci na konzolama u obliku
aneoskih glava (kat. br. 56 i 57) mala

su remek-djela unutar mauzoleja,

uporabni predmeti koje je Metrovi
oblikovao kao skulpture. Osim est
svijenjaka u kapeli glavnog oltara, u
bonim se kapelama nalaze jo po dva
svijenjaka za svakog pokojnika jedna
svijea, jedno svjetlo. Ikonografski i
oblikovno savreno izvedeno.
Ako bolje pogledamo te brine i
zabrinute aneoske glave, morfologiju
oiju ili liniju usana, uoit emo
direktan Metroviev rukopis. Konzole
su Metroviev autograf, to se ne bi
moglo rei za sve reljefe u mauzoleju.
Kapela sv. Roka
Na mjestu mauzoleja nalazila se
srednjovjekovna grobna kapelica sv.
Roka, zatitnika Cavtata. U spomen
sruene kapelice Metrovi je bonu

kapelu mauzoleja posvetio sv. Roku,

zatitniku bolesnih.
Centralno mjesto na frontalnom
zidu kapele zauzima Metrovievo
vrhunsko djelo reljef sv. Roka (kat.
br. 58). Liku muevnog sveca dao je
svoje crte lica10, a pas koji mu lie rane
zapravo je prikaz autorova omiljenog
psa.11 U prvom planu reljefa figura je
psa kojeg obasjava i istie svjetlo to
pada iz bonih, uskih prozora kapele.
Prikazan je u anatomski nemoguoj
pozi (distorzija tijela i glave od 180
stupnjeva). Jakim lomom tijela psa
pojaao je dekorativnost i eleganciju
reljefa, to je znaajka art dcoa,
kao i esti prikazi fragilnih pasa.
A fina, plitka modelacija povrine
i suptilno rijeeni nabori odjee
sveca, kao i njegova poza, zaista su
rafinirani. Iako u izvjetaenoj pozi
sv. Rok sa svojom uturicom o pasu i
markantnom glavom s autoportretnim
karakteristikama nimalo nije izgubio
od svoje muevnosti. Zaista, neobian
reljef, usudila bi se rei Metrovievo
remek-djelo.
Ovaj zaudni, prelijepi reljef flankira
po jedan tordirani svijenjak na
konzoli u obliku aneoskih glava sa
svake strane, o kojima je ve bilo rijei
i koji su sami po sebi fascinantni. Za
razliku od neujednaene i pretrpane
kapele glavnog oltara, kapela sv. Roka
savreno je izbalansirana u svojoj
proienosti i jednostavnosti.
PORTRETI POKOJNIKA
U kapeli sv. Roka na bonim zidovima
su i portreti oca Iva Raia (kat. br. 61)
i sina Edija (kat. br. 63). Dok su enski
portreti Marije Banac (kat. br. 60) i
njezine majke Mare Rai (kat. br. 62)

Konzola u obliku aneoske glave za svijenjak

(u oltarnoj kapeli, kapeli sv. Roka i kapeli Raspetoga Krista)

18

smjeteni u kapeli Raspetoga Krista. U

plitkom reljefu, uzidani u bone zidove
kapela diskretno se uklapaju u cjelinu
i ne privlae panju s dominantnijih i
mnogo bolje rijeenih partija.
Na izloenim gipsanim modelima
vidljiva je prilino shematska izvedba,
oito portreti nisu na razini ostalih
Metrovievih djela. Iz autorovih
pisama koja se uvaju u arhivi Atelijera
Metrovi u Zagrebu12, moe se

zakljuiti da Metroviu ponestaje

motivacije i sredstava i da odrauje
narudbu do kraja. Rad na mauzoleju
neplanirano se otegnuo na pune dvije
godine i Metroviu je dosta. Rad
na portretima prepustio je svojim
suradnicima.
U lanku o Metrovievim pomagaima
na
mauzoleju
objavljenom
u
dubrovakom listu Narodna svijest
iz 1922. decidirano je navedeno da su
portrete pokojnika izdjelali Talijani:
gg. Ardini, Baroffeti, Grassi. Autor
lanka spominje etvoricu hrvatskih
kipara koji su radili na projektu i navodi
koji je od njih to isklesao. To su: Juraj
karpa, imun Dujmovi, ivko Luki i
Lovro Rogulji.13

Opis fotografije
9

Od njih etvorice ivko (ivojin) Luki

i Juraj karpa uspjeli su se otrgnuti
jakom Metrovievu utjecaju i stvoriti
svoj vlastiti likovni izraz, to s obzirom
na zarazni Metroviev talent nije bilo
lako.
Svi portreti pokojnika su melankolini,
pognutih glava i stisnutih, koso
postavljenih oiju bez zjenica. Ve
pripadaju drugom svijetu. Jedino je
portret Marije Banac, ro. Rai (kat.
br. 60) nainjen s vie pomnje i vie je
metrovievski od ostalih portreta.
Jak miiav vrat u torziji spram
ramena tipina je Metrovieva
morfologija. Marija ita, a u ruci dri
poljski cvjeti identian onome koji u
rukama imaju aneli s drvenog reljefa
Bogorodice s anelima (1917.) iz
Kateleta u Splitu. Bijeli poljski
cvjeti ima za autora osobnu, intimnu
vanost, koju je opisao u svom
autobiografskom romanu Vatra i
opekline14 te ga stavlja u ruke samo
anelima i Mariji Banac.

Kaseta s motivom para golubova koji su spojeni

kljunovima kao da se ljube simbol je Marije
Banac. Metrovi to i navodi u svom romanu
Vatra i opekline, Dora Krupieva, Zagreb,
1998., str. 108.

10

Rjeenje blisko Autoportretu iz 1911. 1912,

Galleria Uffizi, Firenca, Gliptoteka HAZU,
Zagreb.

11

Metrovi je na reljefu ovjekovjeio svojega

psa, kojeg je zbog bolesti morao sam ustrijeliti.
(Pismo Mate Metrovia bratu Tvrtku,
objavljeno u pogovoru B. Donata Metrovievu
romanu Vatra i opekline, Dora Krupieva,
Zagreb, 1998., str. 238).

12

Iscrpno o Metrovievim pismima u tekstu

Ljiljane erine u istom katalogu.

13
O. Frano Juri: Nai mladi umjetnici pri
izragjivanju monumentalnog mauzoleja obitelji
I. Rai u Cavtatu, Narodna svijest, br. 29,
Dubrovnik, 1922., str. 2 3.
14
Dok je bolestan leao u bolnici u vicarskoj
Ruena K. poslala mu je s pismom bijeli poljski
cvjeti; Vatra i opekline. str. 158

Sv. Rok (reljef u kapeli sv. Roka)

19

Kapela Raspetoga Krista

Veliki reljef Raspetoga Krista (kat. br.
59) Metrovi je zakucao direktno na
frontalni zid grobne kapele, prikazavi
ga bez kria. Na raspelu i reljefima
iz Kateleta u Splitu Metrovi
prikazuje Krista na vrlo ekspresivan
nain. Dalibor Pranevi prepoznao je
u njima metrovievsku viziju Krista
Patiensa to je mravi Krist izrazito
duge kose komponirane u bieve koji

se sputaju niz tijelo.15

U Cavtatu se pojavljuje isti prikaz Krista
Patiensa, ali nije tako ekspresivan,
ve mnogo smireniji: melankolino je
spustio glavu (u poluprofilu) ovjenanu
krunom bez bodlji krunom koja je
prikazana kao traka za kosu u obliku
pletera koji se dekorativno ovija oko
glave. Pramenovi duge kose spleteni
su u pletenice koje takoer, ali znatno

blae, asociraju na bieve atribute

Kristove muke.
Sauvan je i crte kapele s raspeem
u tuu, olovci i laviranom tuu (kat. br.
17), na kojem osobito snano dolazi do
izraaja istoa i ljepota koncepta.
Naalost nije sauvan nijedan crte
poda mauzoleja, koji je izraen u
viebojnom kamenu (majstor je
upotrijebio pet vrsta kamena) i koji
je koloristiki kontrast cijelome
mauzoleju koji je sav raen u bijelom
mramoru. Na podu su jako stilizirani
likova evanelista, toliko stilizirani
da ih se jedva iitava, uglati su i do
krajnjih granica geometrizirani te
postaju potpuno dekorativni. A u
sredini poda velika je rozeta, pandan
kupoli iznad nje.
Marija Banac, draga Metrova
prijateljica, prikazana je u liku golubice
na kasetama iznad ulaza, kao i na
ve spomenutoj prelomljenoj kaseti s
parom golubova koji se ljube. Marijina
plahost podsjetila ga je na ponaanje
golubice kad je goluban pone
snubiti16. Obje kasete izloene su na
izlobi (kat. br. 54 i 55).
Zvono
Metrovieva potreba da ama ba sve
u ovom projektu oblikuje, dizajnira,
eksplicitna je na bronanom zvonu.
Iako je zvono zbog svoga poloaja (visi u
otvorenoj lanterni kupole) nedostupno
oku posjetitelja, ukraeno je s tri
reljefa (Navjetenje, Oplakivanje,
Uskrsnue) i natpisom SAZNAJ
TAJNU LJUBAVI, RIJEIT E TAJNU
SMRTI I VJEROVAT DA JE IVOT
VJEAN. Izborom scena na reljefu
istaknuta su tri najvanija trenutka
u kranskoj ikonografiji, a natpis na

Raspelo (reljef u kapeli Raspetoga Krista)

20

zvonu Metrovieva je osobna poruka,

intimna misao koja saima cijeli njegov
religiozno-intimni stav. Poruka je klju
za razumijevanje, iitavanje cijelog
projekta grobne kapele u koju je
Metrovi ugradio svoju intimu kao i
zaista duboku religioznost.
Sauvana su dva reljefa u gipsu:
Navjetenje (kat. br. 64) i
Oplakivanje (kat. br. 65). Scena
Oplakivanja samo je pojednostavljena
varijanta njegova veeg reljefa s
antipendija glavnog oltara. Dok je
intimna scena Navjetenja vrlo lirski
interpretirana. Dominantan je kleei
lik arkanela Gabrijela na kojemu se
istie grafiki rijeena kosa, ornament
na krilu i otro urezan mali cvjeti u
ruci isti cvjeti koji dri u ruci Marija
Banac u kapeli Raspetoga Krista.
Aneo orant (kat. br. 66)
Kruna cijelog mauzoleja veliki je
bronani kip anela smjetenog na
vrhu lanterne. Antiki mauzoleji
(primjerice mauzolej u Halikarnasu)
na vrhu imaju bronane skulpture. A i
secesija ih takoer voli.
Ve 1911. godine u srpskom paviljonu
Svjetske izlobe u Rimu pojavljuju se
dvije velike krilate bronane figure
koje su postavljene na vrh dviju manjih
kupola17. Isti motiv bronane figure
anela Metrovi postavlja deset
godina kasnije na vrh kupole mauzoleja
u Cavtatu.
Inae, osim kipa Gospe s djetetom,
samo je jo bronani kip anela na vrhu
kupole trodimenzionalna skulptura.
Sva je ostala plastika u formi reljefa.
Kleea figura s rairenim rukama u pozi
oranta, s krilima koja prate liniju ruku i

Aneo orant (aneo koji se moli) (s vrha kupole)

krune glavu, zavrna je toka cijeloga

projekta i oblikovno i ikonografski. U
kipu je sublimiran Metroviev intimni
doivljaj, njegova inspiracija i vizija,
koja ga je nadahnula. A to je lik Ruene
Kvoinske, Metrovieve platonske,
idealizirane ljubavi. Autor u svojem
romanu Vatra i opekline objanjava
svoju viziju kleeeg anela18 koju je
materijalizirao u liku anela oranta u
Cavtatu.

15
Dalibor Pranevi: O djelu Ivana Metrovia
u postavu Galerije, Galerija Ivana Metrovia,
katalog stalnog postava, Fundacija Ivana
Metrovia, 2005., str. 15
16

Vatra i opekline, str. 108

17
Arhitekt paviljona je Petar Bajalovi koji je s
Metroviem blisko suraivao i prilagoavao se
njegovim. idejama.
18
Kad je vlak krenuo vidio je enu koja klei na
snijegu uzdignute glave i sklopljenih ruku. Vidio
ju je u tom poloaju sve dok uspinjaa nije spuzla
put doline. (Vatra i opekline, str. 148)

Grobna kapela posveena je Gospi od

anel, dakle sam naziv naglaava
ikonografsku vanost anela. U njoj
je prava galerija krilatih bia tu su
aneli karijatide, kerubini, efebi, aneli
s duama pokojnika, aneo orant,
arkaneo Gabrijel.
Vanost anela u zagrobnom ivotu
velika je, kao i Metrovieva vjera u
vjeni ivot. Ali aneoski likovi su i
personifikacija Ruene Kvoinski,
njezin simbol. A i sama je Ruena
slikala anele s prekrienim krilima
i zbog svoje bolesti (tuberkuloza) na
neki se nain identificirala s njima.
Navjetenje (reljef sa zvona)

21

STILISTIKA ART DCOA

Prvi iscrpan tekst o mauzoleju napisao
je ve citirani dr. Ernest Kati 19 u
povodu posveenja grobne kapele
obitelji Rai, koji se najvie bavio
iitavanjem sloene ikonografije
i simbolike mauzoleja. Slijedili su
ga ugledni svjetski teoretiari,
Metrovievi suvremenici, poput
austrijskog povjesniara umjetnosti
Josefa Strzygowskog 20 ili engleskoga
likovnoga kritiara Kinetona Parkesa 21.
Izrazito su afirmativno pisali o
mauzoleju smatrajui ga jedinstvenim
djelom osobito talentirana umjetnika.
Svaki od njih istie stilske osobine
art dcoa, poput dekorativnosti,
elegancije, proienosti, stilizacije. A
Parkes ak zakljuuje da je mauzolej
harmonija dizajna22, to znai da
je mauzolej prepoznat kao totalni
environment ili Gesamtkunstwerk. Dakle,
autori prepoznaju elemente novog
stila koji je u to vrijeme izrazito
popularan, ali jo ga ne prepoznaju kao
stilski pravac koji e tek 1925. dobiti
svoje ime po Meunarodnoj izlobi
moderne industrijske i dekorativne
umjetnosti u Parizu.
U uvodu sam istaknula da je Metrovi
za cavtatski mauzolej 1925. godine
dobio svjetsko priznanje Veliku
nagradu (Grand Prix) na spomenutoj
meunarodnoj parikoj izlobi. U
paviljonu tadanje dravne zajednice
Srba, Hrvata i Slovenaca Metrovi je
u vitrini br. VIII izloio bronani tit
Kralja Petra I.23, u Grand Palaisu izloio
je fotografije spomenika Kralja Petra
I. s Pila u Dubrovniku24, a u Esplanade
des Invalides, u sekciji arhitekture,
predstavio se fotografijama grobne
kapele u Cavtatu.25 Pred kraj izlobe
Meunarodni je iri izlagaima iz

22

Hrvatske dodijelio velik broj nagrada. U

sekciji arhitekture dodijeljene su etiri
Velike nagrade Viktoru Kovaiu,
za nekoliko njegovih arhitektonskih
projekata i skica, Ivanu Metroviu,
za mauzolej u Cavtatu, a Vladimiru
Beciu i Jozi Kljakoviu za freske u
paviljonima Srba, Hrvata i Slovenaca.26
Piui o parikoj izlobi, Jasna Galjer
ustvrdila je da su arhitektonski
radovi prezentirani na izlobi odabir
najkvalitetnije produkcije u Hrvatskoj
od poetka stoljea do 1925. i da je
arhitektura ujedno historicistiki
reminiscentna i moderna, dokazujui
time istinsku pripadnost svojem
vremenu.27

antikoj i egipatskoj umjetnosti, secesiji,

kineskoj i japanskoj kao i umjetnosti
Asteka i Maja, afrikoj umjetnosti kao
i u modernim stilovima poput kubizma,
futurizma, orfizma ..., a njihov je izbor
ovisio o samom umjetniku. Metrovi
je posegnuo u oblikovni vokabular
egipatske i bizantske umjetnosti,
te antike tradicije, a najprisutniji je
vokabular secesije iz toga amalgama
stilova uspio je, zahvaljujui svojoj
talentiranosti, stvoriti jedinstveno
likovno djelo koje odie modernitetom
svojega vremena.

Pod utjecajem novoga modernog stila

koji je zahvatio sve grane umjetnosti
od arhitekture, dizajna, likovne
umjetnosti, preko glazbe do mode i
filma, Metrovi je u duhu vremena
oblikovao ba sve. Arhitekturu,
prostor,
arhitektonsku
plastiku,
reljefe, slobodnu plastiku, oltar,
vrata (pa ak i kvake), svijenjake,
zvono s urezanim prizorima, klju s
ornamentima, obredne posude (koje
su sauvane samo u crteima). Sve je
to rijeio gotovo jednakom panjom,
stvorivi jedinstveni ambijent, koji je
do u tanine kreacija jednog umjetnika.
Svuda, ba svuda vidi se specifian
Metroviev rukopis, od glavne ideje do
svakoga detalja i ornamenta. Mauzolej
je stilski cjelovit, a morfologija art dcoa
dosljedno je provedena i u interijeru i u
eksterijeru.

Jasno, sve se dogaalo u kontinuitetu

jer je Metroviev osebujni art dco
ponajvie proizaao iz beke secesije.
Secesija ga je formirala kao umjetnika,
tonije reeno Metrovi je sudjelovao
u njezinu nastajanju i formiranju u Beu,
ravnopravno s ostalim umjetnicima
onoga doba. Postupno priklanjanje art
dcou vidljivo je ve na radovima iz 1912.
i 1913. kada poinje raditi djela religiozne
tematike i kada nastaju izvanredni
reljefi u gipsu za njegova boravka u
Rimu i Beogradu: Isus i Samarianka
(1913.), Navjetenje (1913.), Skidanje
s kria (1913.). Sva tri reljefa osebujna
su prije svega po tehnici izvedbe kojom
se sluio i na reljefima za Cavtat.
Naime, Metrovi izrezuje reljefe u za
tu priliku odlivene gipsane ploe. Tako
izrezani reljefi otrih su naglaenih
rubova i naglaeno linearni, gotovo
grafiki rijeeni. Izrazito su plitki, bez
perspektive u pozadini, i jake stilizacije
to pridonosi dojmu modernosti.

Kako art dco nije stil koji se zasniva

na teoriji ili manifestu nekog pokreta,
ne postoji skupina umjetnika koja je
svoj vizualni credo objavila svijetu
pod tim nazivom. A svojstven mu je i
eklekticizam, tj. inspiraciju je nalazio u

Ti su reljefi i ikonografski jako vani u

odnosu na cavtatski mauzolej. Naime,
kompozicija Skidanje s kria prva
je varijanta te teme, druga je reljef
Skidanja s kria izrezbaren u drvu
1917., znatno mekih linija. Kameni

19

Luka s Orsana (dr. Ernest Kati): Metroviev

mauzolej u Cavtatu, Nova Evropa, VI, br. 7, 1.
studenoga 1922., str. 201 206

20

Strzygowski, Josef: Eine grobkirche von Ivan

Metrovi, Deutsche Kunst und Dekoration, vol.
52, br. 26, Darmstadt, 1923., str. 127- 172

21

Parkes, Kineton: Ivan Metrovi: ArchitectSculptor, The Architects Journal, July 2, 1924.,
str. 9 11

22
Parkes, Kineton: A Mortuary Chapel by Ivan
Metrovi, The Builder, London, June 27 1924., str.
1017 1019
23

U nacionalnom paviljonu u VIII. vitrini bio je

izloen tit kralja Petra I., pod kat. br. 144, str.
12, vidi Section du royaume des serbes, croates et
slovenes, catalogue official, Pariz, 1925. tit u gipsu
uva se u Atelijeru I. Metrovia, u Mletakoj ulici
u Zagrebu.

Oplakivanje (s menze oltara)

24

reljef Oplakivanje (kat. br. 49) na

glavnom oltaru cavtatskog mauzoleja
direktni je nastavak spomenuta dva
reljefa i njihova je verzija. Cavtatski
reljef samo je neto proieniji
ohlaene estetike, osloboene jakih
emocija i dakako smireniji.
Svakako vaan je i izgubljeni reljef
Navjetenje (1913.), kojim dominira
ornament na rairenim krilima
arkanela Gabrijela, ime je stavljen
naglasak na dekorativnost to je
znaajka art dcoa.
Oba su reljefa bila izlagana na
Metrovievoj samostalnoj izlobi u
Victoria and Albert Museumu u Londonu
1915. U West Hollu bila su izloena djela
religiozne tematike: veliko Raspee i
tri reljefa u gipsu s temom iz Novoga
zavjeta. Tadanja kritika spominje
reljefe koji su raeni pod utjecajem
autorove bizantske faze. 28
Stilistika art dcoa uoljiva je u cijelome
religioznome Metrovievu opusu,
koji je postao dominantna autorova

preokupacija. Istaknula bih drveni

reljef Bogorodice s anelima (1917.)
iz splitskoga Kateleta, koji nije samo
ikonografski jako vaan za cavtatski
mauzolej. Na reljefu iz Kateleta likovi
anela, koji su izrazito plono rijeeni,
doslovce se ponavljaju u etiri niza,
ukupno 22 puta. Rije je o repetiranju
motiva poput uzorka na tkanini i
njegovu svoenju na dekorativni
uzorak kao u art dcou.
Bronani kip Anela s frulom (1918.)
iz Moderne galerije u Zagrebu ima
sve osobine artdcoovskih skulptura:
draestan,
stiliziran,
elegantan,
profinjen, zaneseno svira, svakako
dekorativan u pozi tipinoj za art dco
figurine. Aneo s frulom posluio je
kao uzor ili prototip za anele svirae
cavtatskog mauzoleja. Naime, isti je
takav tip anela efeba, identine poze,
Metrovi upotrijebio u Cavtatu.

Reljef kralja Petra I. postavljen u Vratima od

Pila u Dubrovniku 1924. godine.

25
Vidi Section du royaume des serbes, croates et
slovenes, u: Catalogue official te izlobeu, Pariz,
1925., kat. br. 95, str. 26
26
irkovi, Stevan: Nagrade naih izlagaa. Pred
kraj parike izlobe, Vreme, god. 5, br. 1378 (20. X.),
Beograd, 1925., str. 3
27
Galjer, Jasna: Parika izloba 1925. i art dco,
ovjek i prostor, br. 3 4, Zagreb, 1991., str. 23
28

Clegg, Elizabeth: Metrovi, England and the

great War, The Burlington Magazine, vol. CXLIV,
br. 1197, London, prosinac 2002.

Forma reljefa koja je prikladna za

dekoriranje arhitekture bila je posebno
omiljena i popularna u secesiji, a
osobito u art decou. A Metrovievom

23

senzibilitetu forma reljefa izuzetno

odgovara. Snalazi se u svim njegovim
oblicima, od izrazito plitkog do
dubokoga, kad radi trodimenzionalne
skulpture bez pozadine. Metrovieve
su sve skulpture raene za jedno
oite, koje on sam voli odrediti, a u
reljefu je oite uvijek odreeno.
U cavtatskom mauzoleju sva je
plastika u formi reljefa, osim dvije pune
plastike. A reljef je posebno pogodan
za sve art dco stilske osobine, a
to su dekorativnost, simetrinost i

Opis fotografije

24

linearnost, to proistjee iz njegove

povezanosti s arhitekturom.
Art dco globalni je stil koji je ponajvie
obiljeio razdoblje izmeu dva
svjetska rata i koji je bio na vrhuncu
ba u vrijeme kad Metrovi ivio
po svjetskim kulturnim centrima
u Rimu, Parizu, Londonu, enevi.
Valja naglasiti vanost drutvenog
aspekta toga razdoblja druenja
po brojnim umjetnikim salonima, u
koje je Metrovi imao pristup kao
umjetnik koji je osvojio prvu nagradu

Opis fotografije

na Meunarodnoj izlobi u Rimu ( L

Esposizione Internazionale delle Belle
Arti ) 1911. godine i koji je intenzivno
izlagao u Engleskoj i Americi. Branimir
Donat uspio je istraiti Metrovieve
drutvene kontakte tijekom njegova
boravka u Rimu. Preko branog para
Resnevi-Signorelli29 Metrovi je
kontaktirao sa Sergijem Djagiljevom
i trebao je napraviti inscenaciju za
novi balet Igora Stravinskog (rije je
o Liturgiji koju Stravinski nikad nije
adaptirao za balet).30 Bio je blizak sa
slikaricom Ruenom Kvoinskom, koja

je pripadala talijanskim futuristikim

krugovima31, a bio je upoznat i s
avangardnim kretanjima svojega doba.
Bio je upoznat, ali nikad nije preao
graninu liniju, nego joj se vie ili manje
pribliavao, uvijek s nekom zadrkom. A
sa cavtatskim mauzolejom Metrovi je
liniju dotaknuo, stvorivi individualan,
tipino metrovievski art dco koji
je nastao istodobno kad i ponajbolja
svjetska art dco ostvarenja.

29
U dom Resnevi-Signorelli zalazili su
Marinetti, Papini, Stanislavski, Mejerholjd,
Craig, Berdjajev, Vjeeslav Ivanov, Amfiteatrov,
Djagiljev i pripadnici njegova baleta te mnogi
drugi. (Donat, Branimir: Pogovor, u: Vatra i
opekline, Dora Krupieva, Zagreb, 1998., str. 247)
30
Sergej Djagiljev u pismu Stravinskome (1914.)
spominje Metrovia: Zamiljam izvedbu mise
u est ili sedam slika. Epoha e biti bizantska,
Metrovi e to udesiti po svom kad doe,
upoznat e velikog poznavaoca tih stvari
Metrovia. (Donat, B.: Kronologija zbivanja, u:
ibid., str. 182)
31

Donat, B.: Pogovor, u ibid., str. 247 i 248

Opis fotografije

25

26

Opis fotografije

27

Ljiljana erina

SAZNAJ TAJNU
LJUBAVI O
RIJESIT CES
TAJNU SMRTI O
I VJEROVAT
DA JE ZIVOT
VJECAN1

Tko e ga znati nema li toliko nepoznatih

misterija koje s nama vladaju i pomiu
nas svojom nevidljivom rukom koja je
jaa od svega vidljivoga. Te nevidljive niti
komuniciraju, prenose nae elje, misli,
osjeaje, ak i one koje prebivaju u naoj
podsvijesti. to bi prema tome bila naa
volja, naa tobonja snaga doli tek iluzija

Marija Banac, ro. Rai, portret

28

hranjena nedotupavim nainom naega

ivovanja sa svojim propisima. A ono to mi
zovemo usud moda imade svoje logine
razloge i neki svoj, nama nepoznati cilj.
Moda je to nama nepoznati dio onoga
to mi smatramo naravnim i loginim, no
svakako je to suptilna sila koju zapravo ne
poznajemo.2

Ivan je Metrovi, kao i svaki ovjek

uvuen u zamrene unutarnje dvojbe,
traio odgovore o postojanju sudbine ili
nepostojanju onih nepoznatih sila koje
nas nevidljivim nitima vode i uvode u
neshvatljive trenutke postojanja. to je
u ovoj njegovoj ivotnoj prii isprianoj
u crkvi Gospe od anel mauzoleju
obitelji Rai u Cavtatu sluajnost, a
to sudbinom predodreeno? Taj je
odgovor prepustio drugima.
Pria je to o susretima i osobnim
doivljajima koji su odredili sudbinu
jednog zdanja. Kao ni uz koje drugo
Metrovievo djelo, uz ovo se zdanje
vezuju etiri ene koje su obiljeile
njegov ivot te ostavile dubok trag u
njegovu stvaralatvu.
Ivan Metrovi sredinji je lik prie
o grobnoj kapeli obitelji Rai.
Zapoinje 1912. godinom kada se
Metroviev ivot i stvaralatvo
poinje isprepletati sa ivotima Marije
Rai, udane Banac i Ruene Zatkove3,
udane Kvoinski (Khvoshinsky), dok
se vrijeme gradnje objekta vezuje
uz raskid braka s Ruom Metrovi,
roenom Klein4 i poznanstvo s Olgom
Kesteranek, njegovom buduom
drugom suprugom.
Pobueno matom i snagom poruke na
zvonu, proizvoljno se tumailo, a ujedno
i sumnjalo u istinitost itanja profane
i sakralne simbolike unutranjosti
grobnice, sve do trenutka objave5
Metrovievih najintimnijih osjeaja
i doivljaja u romanu Vatra i opekline.
Zaista, ta je knjiga uvodno i zadano
tivo za razumijevanje ovoga zdanja.
Ivo Rai6 bio je pomorac i brodovlasnik,
rodom iz Plata kraj Dubrovnika. U
braku s Marom Rai7 imao je ker

Mariju8 i sina Edija9. Ivo je Rai sa

suprugom Marom ivio u Trstu. Marija
se kao posve mlada djevojka zaljubila
u mladog asnika stranca. Njezini
su se roditelji, kojima je bila izuzetno
privrena, toj ljubavi protivili. Njoj je, u
takvim okolnostima, zapoeo udvarati
Boo Banac 10, sin Ivina suradnika Boe
Banca iz Dubrovnika, te je zaprosio.
Marija Rai pristala je na brak u
kojem nije bila sretna, a njezina je
nesrea bila tim vea to nije imala
djece. Boo Banac upravljao je, kao
dioniar drutva, uredom njezina oca.
Uglavnom su ivjeli u Londonu i Parizu,
dok su ljeta provodili na francuskoj i
talijanskoj rivijeri druei se s ljudima
iz kulturnoga i politikog miljea.

Marijin jedini brat, Edi, radio je kao

pomonik u oevu uredu u Londonu.
Krajem Prvoga svjetskoga rata
trebao se vjenati u Rimu sa svojom
odabranicom, Talijankom. Marija
Banac otputovala je na bratovo
vjenanje. Ali, umjesto sree i veselja
slijedili su tragini dogaaji. U prosincu
1918. godine, u razmaku od samo dva
dana, umrla je Marija, potom brat Edi
i njegova zarunica, svi od panjolske
gripe, a u oujku iste godine umro je
i otac, od sranih tegoba. Ostala je
samo majka Mare, koja je poivjela jo
samo godinu dana, ali dovoljno dugo da
zapone ostvarivati kerkinu elju da
joj Ivan Metrovi sagradi nadgrobni
spomenik.

predsjedao dr. Mie Kolin, a Boo je Banac bio

lan Upravnog odbora. Jugoslavenski Lloyd a.d.
nastao je krajem 1928. godine spajanjem Atlantske
plovidbe Ivo Rai i Jugoslavensko-amerikanske
plovidbe (osnovane 1924. godine na poticaj Boe
Banca). Boo Banac bio je generalni direktor
novoosnovane tvrtke, a uprava mu se nalazila
na Jelaievu trgu u Zagrebu. (Vidjeti: Jelaska
Marijan, Zdravka: Nastanak parobrodarskog drutva
Jugoslavenski Lloyd i poslovanje drutava ijim je
zdruivanjem nastao, Anali Dubrovnik, 24, 2004.,
str. 231 272; Beni Penava, Marija: Pomorske
djelatnosti na dubrovakom podruju izmeu dva
svjetska rata, Nae more, 52 (5-6), 2005., str.
235 247)

Poruka na zvonu u kupoli Gospe od anel

mauzoleju obitelji Rai u Cavtatu.

Metrovi, Ivan. Vatra i opekline, Zagreb, 1998.,

str. 135

3
Ruena (izvorno :Rena) Zatkova roena je
1885. godine, a 1910. godine udala se u Pragu za
ruskog diplomata Vasilija Kvoinskog (izvorno:
Basilij Khvoshinsky). Mladi brani par otiao
je ivjeti u Rim, a krajem 1911. godine Ruena je
u Leysinu (vicarska) rodila ker Mariju. Ivan
Metrovi portretirao je Ruenu u Rimu 1912.
godine, te je tada zapoela njihova neoekivana
i neobina ljubavna veza koju je Metrovi
opisao u knjizi Vatra i opekline. Ruena se bavila
slikarstvom, a njezin se slikarski izraz vezuje uz
futurizam. Umrla je u Leysinu 1923. godine.

Mare (Marija) Rai, majka (1852. 1919.)

Marija Rai, udana Banac (1884. 1918.)

Ivan i Rua vjenali su se u Beu u crkvi Sv. Ivana

Nepomuka 19. travnja 1907.

Edi Rai (1891. 1918.)

10

Metrovi, Ivan: Vatra i opekline, Zagreb, 1998.

6
Ivo Rai (1845. 1918.) bio je vodea osoba
dubrovake parobrodarske tvrtke Unione,
osnovane 1890. godine. Godine 1909. u Trstu
je osnovao veliku parobrodarsku tvrtku za
prekooceansku plovidbu Slobodna plovidba Ivo
Rai & Co.. Nakon Prvoga svjetskoga rata
kao pravni sljednik toga brodarskog drutva
u Splitu je 1922. godine utemeljena Atlantska
plovidba Ivo Rai. Njezinom je skuptinom

Boo Banac (Dubrovnik, 1883. New York,

1945.) sin je Boe Banca, dubrovakoga kapetana
i brodovlasnika. Zavrio je trgovaku kolu
u Gracu. Osnovao je s Pakom Baburicom
Jugoslavensko-amerikansku plovidbu 1924. godine.
Godine 1936. postao je stalni lan Lloyds
Register of Shipping u Londonu kao jedini strani
brodovlasnik. Za Drugoga svjetskog rata dao je
saveznicima na raspolaganje svoje brodove.

29

Marijina majka Mara, ostavi bez cijele

obitelji, oporuno je ovlastila Miu
Kolina11, odvjetnika obitelji Rai, da
upravlja obiteljskom imovinom, a time
i realizacijom mauzoleja u Cavtatu.
Gospoa Mara Rai umrla je 1919.
godine ne doivjevi kraj izgradnje

obiteljske grobne kapele Gospe od

anel.
Ivan i Rua Metrovi ivjeli su u
Rimu jo od 1911. godine i vremena
Meunarodne izlobe12. Prijateljevali su
s mnogim umjetnicima, knjievnicima

i intelektualcima, a prva nagrada

za skulpturu dobivena na toj izlobi
pridonijela je, kao i mnogi objavljeni
pohvalni lanci, slavi Metrovieva
imena i djela. U Rimu je, prema opisima
u knjizi13, 1912. godine Ivan Metrovi
upoznao Ruenu i njezina supruga
Vasilija Kvoinskoga, a u tom je gradu
poetkom 1913. godine upoznao i Mariju
i Bou Banca. Metrovievi portreti tih
dviju mladih dama proizali su iz vrlo
emotivnoga prvog susreta s Ruenom,
ali i s Marijom Banac.
Gospoa Klara (op. Marija Banac)
bila je neobino visoka i uspravna ena,
obdarena s mnogo gracije i otmjenosti.
Imala je dugu, lijepu, kestenjastu kosu,
a u izrazu neku ednu ljubaznost. Pomni
i prodorni pogled pronicljiva promatraa
tek bi ponekad uoio da je pomalo
kratkovidna. Ona je tu svoju kratkovidnost
u ali nazivala svojim svakodnevnim
oalama kroz koje da ne vidi svijet
onakav kakav uistinu jest.
U javnosti i pred svijetom pokazivala
se kao zadovoljna ena, pa je to meu
njezinim znancima jo vie pridonosilo
dojmu o njezinoj otmjenosti ne samo u
dranju nego i znaaju. Inae je imala i ona
mnogo razloga da bude nezadovoljna.14
Kad je Metar osjetio da se u njemu
bude simpatije za Klaru (op. Mariju
Banac), njihova je narav bila, moglo
bi se rei, iskljuivo estetska. Bio je to
takoer glavni razlog zato ju je dvaput
portretirao.15
A kad je osjetio pobudu strasti, dodue
ne onoliku i onakvu kakvu je osjetio
prema Rueni, priao joj je, a Marija se
izmicala poput golubice. Ono njezino
izmicanje podsjetilo ga je na ponaanje
golubice kad je goluban pone snubiti16,

Marija Banac, ro. Rai, portret

11

Dr. Mie Kolin bio je odvjetnik obitelji Rai i

predsjedao je Skuptinom dioniara Atlantske
plovidbe Ivo Rai u Splitu od 1924. godine.
(Vidjeti: Jelaska Marijan, Zdravka: Nastanak
parobrodarskog drutva Jugoslavenski Lloyd i
poslovanje drutava ijim je zdruivanjem nastao.
Anali Dubrovnik, 24, 2004.)

12

L Esposizione Internationale delle Belle Arti Esposizione di Roma 1911. Padiglione delle Belle Arti
del Regno di Serbia trajala je od travnja do rujna
1911. godine.

13

Metrovi, Ivan: Vatra i opekline, Zagreb, 1998.,

str. 14 19

Opis fotografije

motiva koji e smjestiti na svod ulaznog

predvorja i glavne oltarne kapele
njezine grobnice (kat. br. 24, 54, 55).
Metrovi u knjizi nadalje navodi kako
mu je u tuini bila bliska kao njegova
zemljakinja, govorila je hrvatskim
jezikom, i to dubrovakim narjejem i
priinjalo mu se kao da su bliski roaci.
Osjeao je da i ona za njega osjea isto.
Potvrdu sjeanja sedamdesetogodinjaka objavljenih u njegovu romanu
Vatra i opekline potraila sam u
sauvanim pismima17 sudionika ove
prie, koja su meu sobom razmjenjivali
u doba svoga upoznavanja, druenja i
uspostavljanja prijateljskih odnosa te
tijekom gradnje grobne kapele obitelji
Rai.
Zapoet u s pismima Marije Banac 18
koja je uputila Rui Metrovi u
razdoblju od 1913. do 1918. godine.
Njihov sadraj otkriva nam mjesto i
vrijeme njihova upoznavanja, postupan
razvoj meusobnog prijateljstva te
uestalost njihova druenja.
Prvo pismo Marija Banac napisala je

11. travnja 1913. u Harley Houseu, u

Regents Parku u Londonu, a upueno
je Rui Metrovi. To je godina njihova
upoznavanja.
Ne znate kako rado spominjem na
kratki ali za nas nezaboravni boravak
u Rimu, ali vjerujte mi njesam nikad
nige u mom ivotu prijateljstvo sklopila,
prijatelje zavolila kako ovaj put u Rimu i
to u samih 10 dana.
U to je vrijeme Metrovi portretirao
Mariju (kat. br. 1), stoga nadalje
saznajemo:
to je od mog portreta? Vrlo me veseli
da sam bila tako sretna imat taku jednu
radnju od naeg velikog Metrovia
uinjenu, te ne vidim ure da je dobijem.
Istu razdraganost njihovim susretom
izrazio je i Boo Banac 19 u pismu od
16. travnja 1913. upuenom Ivanu
Metroviu iz Londona. I on izraava
veselje da e posjedovati Metroviev
vrijedan rad, te mu alje 5000 lira i
moli ga da mu javi kada e bronca biti
gotova. Nadalje mu pie:

14
Ibid, str. 102. Ivan je Metrovi prvi put
portretirao Mariju Banac 1923. godine. Taj portret
u gipsu uva se u Atelijeru Metrovi u Zagrebu,
a vlasnitvo je nasljednika Ivana Metrovia.
Mariju je drugi put portretirao u Londonu 1915.,
upravo u vrijeme kad se bila produbila njihova
emocionalna povezanost. Bronani odljev toga
portreta, iz 1969. godine, izloen je na izlobi
(kat. br. 2).
15

Ibid, str. 106

16

Ibid, str.108

17
Citiraju se pisma Marije Banac, Boe Banca,
Mie Kolina i Ivana Metrovia iz Metrovieve
arhive, koja se uva u Atelijeru Metrovi
u Zagrebu, te pisma Adele Milinovi, koja
se uvaju u Hrvatskome dravnom arhivu
u Zagrebu. Zahvaljujem Mati Metroviu i
Hrvatskom dravnom arhivu na suglasnosti za
objavu ovih pisama.
18
Skupina pisama Marije Banac upuenih Rui
Metrovi sastoji se od devet pisama i dvije
razglednice (93 A1 93 A11) od kojih je jedna
upuena Rui i Ivanu Metroviu. U ovoj skupini
pisama nije se sauvalo nijedno pismo Ivana
Metrovia upueno Mariji Banac i obratno.
19

Skupina pisama Boe Banca (92 A1 92 A16)

sastoji se od petnaest pisama upuenih Ivanu
Metroviu i jednog pisma upuenog Rui
Metrovi. Datirana su, s velikim razmacima, od
1913. godine do 1922. godine. Sauvalo se jedno
pismo iz 1913., dva pisma iz 1916., dva pisma iz
1917. i etiri pisma vjerojatno iz 1917. godine. Sva
su pisma poslovnoga karaktera, a prije svega
se odnose na organizaciju izlobe i transport
Metrovievih djela u Sjedinjene Amerike Drave
za Prvoga svjetskoga rata. Od 1917. godine pa sve
do 1922. godine nije se sauvalo nijedno pismo
upueno Ivanu ili Rui Metrovi, a iz potonje je
godine sauvano est pisama.

31

Naruio sam jednu vrlo lijepu lau na

motor za ovog ljeta tako emo imati dosta
prilike da lijepo u drutvu proemo zato
nemojte zaboraviti to ste nam obeali.

Uz hrabrenje i isticanje kako su ene

roene samo da bi patile, ali i s veom
moralnom snagom i s vie strpljenja
da sve podnose, zavrava pismo:

Prema tako srdanim rijeima teko je

vjerovati da je Marija Banac idui put
pisala Rui tek nakon punih godinu i
pol dana; naime sljedee sauvano
pismo datirano je 18. prosinca 1914. 20
Marija se u pismu obraa Rui jo
uvijek sa Vi i nakon isprike to joj
rano alje svoju sobaricu, moli je da
joj kae adresu jedne dobre veljice.
Ona je uzbuena to se nema komu
obratiti jer je njoj nuno potrebno
nekoliko bluza do Boia, a njezina je
veljica navrnula nogu. Ona je jako
nesretna i pie: je ba meni tako, da
se za zelen bor uhvatim i on bi se zelen
osuio. Spominje da e se vidjeti sutra
naveer i potpisuje sa Vaa ljube Vas
Mari Banac.

da ste doli barem do Londona, bilo bi

Vam lake imali bi ste Vaega mua blizu i
svijeh nas da Vas malo tjeimo.

Sljedee pismo vodi nas u 1915. godinu,

odnosno u godinu kada u knjizi
zapoinju Metrovieva sjeanja na
nju. Marija Banac pie pismo Rui iz
Londona iz Harley Housea, u Regents
Parku, 25. svibnja 1915. Jo joj se obraa
sa Vi, a zapoinje pismo s: Draga
Ruice. Jako ju je raalostila vijest da
je Rua bolesna te kae kako razumije
da joj je neugodno to je sama bez
ikoga svoga, stoga je savjetuje:
nemojte se uzrujavati tako, jer Vam sve
to nee pomoi dapae moe samo zlo na
ivce uplivisati.
Nadalje je tjei piui:
ali mislite da je i meni uvjek dobro?
naprotiv imam i ja dana kad mislim da bi
najbolje bilo da umrem, ali opet prou ti
dani te se oporavim i hrabrim.

32

U lipnju Rua se osjeala neto bolje.

U Marijinu pismu datiranom 14. lipnja
1915., vjerojatno upuenom iz Londona,
pie kako povremeno susretne Ivana.
Pita je zar zaista ne namjerava doi u
London, ali je ipak savjetuje da glede
svoga putovanja poslua lijenike
preporuke. Iako Ivana rijetko via,
on je sino, zajedno s Trumbiima 21 i
Hinkoviima 22, bio kod njih na veeri i
dobro je raspoloen.
Va mu nam je pripovijedao sve narodne
pjesme, vrlo interesantno i zanimljivo,
alili smo to i vi njeste s nama bili, pa ja
se jo nadam.
To je vrijeme priprema Metrovieve
izlobe u Victoria and Albert
Museumu23 u Londonu, ali dio pisma
koji se odnosi na izlobu nije sauvan.
Jo su dva Marijina pisma upuena
Rui Metrovi, ali nisu datirana.
Odaslana su iz Londona, Harley
House, Regents Park. U njima se Marija
jo uvijek obraa Rui sa Vi, a po
sadraju se smjetaju u 1915. godinu.
U jednome navodi da je Metrovia
vidjela nekoliko puta. On je jako
alostan bez Rue i ima puno posla.
Drugo je pismo upueno u etvrtak.
Marija pie kako su se spremali
doekati Ivana i Ruu na stanici, ali
nisu doli jer je Rua bolesna. Nada
se da nije nita ozbiljno i da e: naa
Rua opet brzo cvjetat.

Metrovieva sjeanja na Mariju, koju

u romanu naziva Klarom, zapoinju s
dogaanjima u Londonu 1915. godine,
kada ujedno zapoinje njihov dublji
odnos, to je prema Ivanovim rijeima,
potaknula Rua:
Unato uroenoj ljubomori sad ga je
vlastita supruga (op. Rua Metrovi)
poela animirati i uporno vui u drutvo
ljepih ena, ak elei da se Metar za neku
od njih zagrije ne bi li na taj nain zaboravio
onu fatalnu enu (op. Ruenu Zatkovu,
udanu Kvoinski). Kad se odluila za
ovakvu promjenu taktike, Metrova ena
nije mogla a da tu svoju odluku ne povjeri
jednoj zemljakinji (op. Mariji Rai, udanoj
Banac) s kojom se sprijateljila i odmah joj
otkrila sve svoje muke.
To je tu damu toliko ganulo te je pristala
na igru nesretne ene koja se odluila
muevljeve ljubavne jade lijeiti novim
ljubavnim napitkom. Dama se malo udila,
ali je pristala na ovu igru skrivaa u kojoj
je kipar unaprijed bio osuen da bude glina
u vjetim enskim rukama. Tako ga je, a
da on o tome nije imao pojma, poticala na
bezazleno, i zapravo strogo kontrolirano
udvaranje.
Metar nije zamijetio ovu novu strategiju,
pa je i sam poeo udvarati eni (op. Mariji
Banac) koju mu je odabrala vlastita
supruga, kako iz namjere da svoju suprugu
uvjeri da nije teak bolesnik ljuvene boljke
ali i zbog sebe sama, da doista prestane
neprekidno misliti o Rueni.
Oboje su isprva igrali ovu pomalo
neobinu ali ne i bezazlenu igru. Igrali
su je u vrlo pristojnoj formi, sve dok nisu
otkrili da je to prestalo biti pukom igrom
i alom. 24
Da je takav Metroviev doivljaj

njihova odnos toan, vidi se iz

Marijinih pisama upuenih prijateljici
Rui Metrovi. Marija je zabrinuta
za prijateljiino psihiko i fiziko
stanje i uvijek je puna brinih savjeta
i suosjeanja, a to iskazuje gotovo u
svakom pismu.
U ovom kronolokom nizu slijedi 1916.
godina 25, doba zahuktaloga Prvoga
svjetskog rata. Banevi su ljeta
provodili na talijanskoj ili francuskoj
obali, obino u unajmljenoj vili pokraj
mora. Posjeivali su ih prijatelji i
poznati politiari sa suprugama, a oni
su izravno ili neizravno sudjelovali u
radu Jugoslavenskog odbora, odnosno
stvaranju nove drave.
Marija ve dugo nije pisala Rui, a i nije
od nje dobila odgovora. Sve je to ne
udi jer je ula da je Rua bolesna i da
se nalazi u sanatoriju. Ne zna Ruinu
adresu stoga joj pie u enevu. Marija
Banac nostalgina je i neraspoloena:
esto na te mislim i alim za ljepim
danima koje smo skupa proveli ali s
pouzdanom nadom da e crni dani proi
da emo opet se veselo i zdravo sastati.
ali barem da zna da na te mislim i uvjek
te sa najljepim uspomenam sjeam. uvaj
se budi mirna te e nam opet cvasti naa
Ruo Njesam ni ja najbolje razpoloena
niti su moji ivci u normalnom stanju tako
da se ne usuujem nikome ni pisati ni
javljati se.
Marija boravi u Viareggiju, u vili kraj
mora, kupa se te satima sjedi na obali:
to je ono to najvie uivam, neizmijernu
prostranu puinu morsku koja tjei i
umiruje ivce i pamet.
Sadraj je to pisma Marije Banac

napisanog 3. kolovoza, vjerojatno

1916. godine, u Viareggio Villino
Archangelo, Via F. Carrara 26.
Sljedee Marijino pismo, od 9.
studenoga, pisano je u Rimu, u hotelu
Bristol, a takoer ga se moe datirati
u 1916. godinu. Iz njegova sadraja
saznajemo da su Rua i Ivan u
Cannesu, da su dobro i da se dugo nisu
javljali. Marija im je u nekoliko navrata
pisala, a oni:
... nita do danas, nego sluajno po
drugima ujem da ste dobro i zdravo,
e se nalazite a zato sve to? Dali ste
nas se potpuno zaboravili pa neete vie
da za nas znate? alim se i nadam se da
nije tako ali ipak ste strane lijenine
oboje vas !!!

20

Marijinom rukom napisano: Hotel Elise 18/

XII 914

21

Ante Trumbi (1864. 1938.), politiar.

Dugogodinji je prijatelj Ivana Metrovia.
Zajedno su suraivali u radu Jugoslavenskog
odbora, ijim je bio predsjednikom (1915. 1918.).

22
Hinko Hinkovi (1854. 1929.), pravnik, politiar
i publicist. Suosniva Jugoslavenskog odbora.
23

Metrovieva samostalna izloba u Victoria

and Albert Museumu u Londonu odravala se
tijekom ljeta 1915. godine.

24

Metrovi, Ivan: Vatra i opekline, Zagreb, 1998.,

str. 100

25
Krajem 1916. godine Ivan Metrovi saznao je
da Ruena Kvoinski boluje od tuberkuloze.
26
Pismo je datirano prema pismu Boe Banca
upuenom Ivanu Metroviu 21. svibnja 1916.
Marija i Boo Banac putovali su u Viareggio 22.
svibnja 1916.

Krajem godine, odnosno 23. prosinca

Marija Banac napisala je pismo
u hotelu De Castiglione u Parizu
naslovljeno Rui Metrovi, vjerojatno
u Cannes. S veseljem je ula da je
Rua zdrava te joj savjetuje da joj je
najpotrebnije uvati se i: da postane
potpuno egoistina i da samo na sebe
misli. Iako zna da Rua nije takva,
ipak je uvjerava da nije slabo bie i
da ima vrstu volju: zato dakle da
ju ne upotrebi za ono im e sama sebi
pomoi?
U ovim pismima osjea se iskreno
prijateljstvo i njihovo meusobno
suosjeanje u svim dobrim i loim
trenucima.
Takav
odnos
Rue
Metrovi i Marije Banac opisao je i
Ivan Metrovi:
Ona je (op. Rua Metrovi) to doivljavala
i dalje kao igru, pa je prividne opasnosti
podnosila ak i sa stanovitim uivanjem,
vjerujui da je njena dobrostivo

33

raspoloena strategija gotovo uspjela

I Klara je prema njoj bila srdana, ak
njena27
Jedino pismo Marije Banac naslovljeno
i na Ivana i na Ruu dopisnica je
upuena u hotel Richelien u Cannes 19.
travnja 1917. iz Pariza. Marija spominje
Metrovievo djelo i pie da nije:
zaboravila svoju skulpturu di corte. Ne
zna se o kojem se djelu radi, moda o
bronanom odljevu Marijina drugog
portreta koji je Ivan Metrovi oblikovao
u Londonu 1915. godine (kat. br. 2). Ali
mogue je rije i o odljevu neke druge
skulpture, jer su Banevi posjedovali
malu zbirku Metrovievih djela 28.
Posljednje Marijino pismo upueno Rui
u Pariz datirano je 26. oujka 1918., a

Popreni presjek mauzoleja obitelji Rai

34

pisala ga je u hotelu Splendide u Monte

Carlu. Iz njega saznajemo o razlozima
naputanja Cannesa te otputanja
njihova stana u Parizu. Na kraju pisma
nalazi se zanimljiv odjeljak:
Reci Ivanu da su me njegove rijei
dirnule, ali o kukanju nema govora, na
manje fraze vie bi mu vjerovala, ali opet
bolje ita nego nita. Svakako i mi vas
oboje grlimo uvjek sjeamo i elimo
tvoja ljubea te Marie.
Dok pie ovo pismo, Marija Banac jo
nije primila vijest o smrti svojega oca,
koji je umro u Trstu 23. oujka 1918., pa
u tom pismu oevu smrt i ne spominje.
To je posljednji sauvani pisani izvor o
njihovim susretima i kontaktima. Osam
mjeseci kasnije u Rimu, 13. prosinca

1918. umrla je Marija Banac, a dva dana

poslije, 15. prosinca, njezin brat Edi.
Vijest o smrti Marije Banac ispriala je
Ivanu Metroviu supruga Rua, jednog
jutra u parikom hotelu pri doruku.
Klara (op. Marija Banac), priala mu je
ena, je dan, dva po tvom odlasku krenula
na bratovo vjenanje. Umjesto svatova
nala je brata u postelji bolesna od
panjolke. Pjestovala ga je, razboljela se i
umrla nekoliko sati prije njega.
To je Metrova supruga kazivala s
toplinom i iskrenim aljenjem, ali on je
ipak imao dojam da mu to ena pria
zato jer se tako rijeio jedan i za nju veliki
problem. Bilo mu je jako ao zbog tih
tunih vijesti pa je rekao:

 udno, ona je imala neki predosjeaj

to, zar si je vidio prije nego si poao na
put?
Dakako da jesam. Dan prije nego sam
poao na put posjetio sam gospou T.
I ona je tada leala u gripi i pri izlasku
susreo sam Klaru gdje nosi veliki buket
cvijea gospoi T. Rekla mi je da se dola
oprostiti, jer da putuje u Rim gdje joj se
eni brat. Ja sam joj rekao:
Pustite posjete. Nije vrijeme za njih.
Cvijee predajte bolniarki.
Ona vam lei u groznici i njoj u sobu ne
ulazi ni mu da nebi dobio zarazu. Tako je
i uinila i silazei sa mnom niz stepenice
rekla mi je da mi je zahvalna, to sam je
odvratio, jer da se silno boji te poasti.
Budui je znala da i ja putujem predloila
je da poemo sami na objed kao za
rastanak. Pripovijedala mi je kako se
raduje bratovoj enidbi kao i tome da e
se nakon toliko godina vidjeti sa majkom,
ali rekla mi je, da inae nerado putuje, jer
se boji bolesti.
Ja sam je, dakako, sokolio, ali se ona
svejedno tuno opratala i naposlijetku
mi rekla:
Ako se vie ne vidimo hoe li mi obeati
da e mi napraviti kip za moj grob.
Tu je Metrov glas malo zadrhtao, to je
njegova ena primijetila, te je kao iz suuti
rekla:
Da, ona je bila zaljubljena u tebe i ja sam
joj to pratala. Ali znaj, ti si bio pomalo u
nju zaljubljen, ali ne kao u onu tvoju (op.
Ruenu Kvoinski). 29
Krajem rata, za posljednjeg susreta s
Ruenom Kvoinski30 u sanatoriju na

brdu u Leysinu u vicarskoj,

prije nego su izili iz sobe okrenula se i
s jedne police uzela snopi tankih daica
na kojima su s temperama u duhu fresko
slikarstva bili naslikani nekakvi aneli
kako u prepletenim krilima lebde u
prostoru.
Kad je vlak krenuo vidio je enu koja klei
na snijegu uzdignute glave i sklopljenih
ruku. Vidio ju je u tom poloaju sve dok
uspinjaa nije spuzla put doline31.
Ivan Metrovi nakon toga se susreta
razbolio od panjolske gripe. Nekoliko
dana, u Bernu, u vicarskoj, trajala je
njegova borba s tom opakom boleu.
U svojim je mislima ponio sliku anel
prepletenih krila koji lebde u prostoru
(na svodu kupole; od kat. br. 38 do
43) i posljednju sliku ene to klei u
molitvi anela oranta32, koja je ostala
negdje visoko u brdima (na kupoli; kat.
br. 66). Nakon nekoliko dana vratio se u
Pariz, gdje ga je ekala Rua, od koje je
saznao za Marijinu smrt.
Poslije Marijine smrti, Boo Banac i
njezina majka Mare Rai zapoeli
su dogovor s Ivanom Metroviem
o moguem rjeenju nadgrobnog
spomenika. Prema pismima, Marijina je
majka jo za ivota vidjela u Londonu
prvo Metrovievo rjeenje grobnice33,
te je s Ivanom dogovorila ugovor o
gradnji34. Oporuno je zaduila Miu
Kolina da nakon njezine smrti upravlja
Raievom imovinom. Na temelju
toga bio je obvezan, zajedno s Boom
Bancem, ispuniti elju keri, supruge i
majke.

27
Metrovi, Ivan: Vatra i opekline, Zagreb, 1998.,
str. 101
28

Banevi su posjedovali zbirku od 12 djela Ivana

Metrovia. Neka od njih danas se nalaze u
fundusu Umjetnike galerije u Dubrovniku, dok je
vei dio u vlasnitvu nasljednika Vane Ivanovia,
pastorka Boe Banca.

29

Metrovi, Ivan: Vatra i opekline, Zagreb, 1998.,

str. 159 160

30
Ruena Kvoinski, bolesna od tuberkuloze
jo od 1916. godine, u to je vrijeme boravila u
sanatoriju.
31

Metrovi, Ivan: Vatra i opekline, Zagreb, 1998.,

str. 147 148

32
Orant (lat. orans onaj koji moli). Naziv
za molitveni stav u religijama mediteranske
antike, ukljuivi i kranstvo prvih stoljea.
Ikonografski se prikazuje kao enski lik u
stojeem stavu rairenih ruku i dlanova okrenutih
prema gore. Vidjeti: Leksikon ikonografije, liturgike
i simbolike zapadnog kranstva, Zagreb, 1990.,
str. 440
33
Pismo Ivana Metrovia upueno 22.
studenoga 1921. Mii Kolinu iz Dubrovnika.
34

Ugovor o gradnji Mauzoleja Rai u Cavtatu

nije se sauvao u Metrovievoj arhivi u Atelijeru
Metrovi. Do trenutka pisanja ovoga teksta
nisam pronala gdje se nalazi ugovor.

35
Ivan Metrovi je 1919. godine ivio izmeu
Pariza i Londona. Bila je to za njega vrlo
intenzivna izlobena godina (u Splitu, dvije
izlobe u Londonu, po jedna u Brightonu, Haagu
i Parizu). Jedan je od organizatora i sudionika
Izlobe jugoslavenskih umjetnika u Petit Palaisu u
Parizu, koja je organizirana u vrijeme odravanja
Mirovne konferencije. Krajem te godine doselio
se u Zagreb te kupio kue u Mletakoj 6, 8 i 9.
S Ruom je unajmio prizemlje vile Mileti u
Jurjevskoj ulici 29.

Sauvani i izloeni crtei i skice (od kat.

br. 5 do 24) upuuju na Metrovieva
promiljanja tijekom 1919. godine.35

35

Sudei prema izloenim rjeenjima,

moe se pretpostaviti kako na poetku
nije bio definiran ni oblik ni veliina,
a vjerojatno ni lokacija spomenika.
Meutim, onoga trenutka kad je
odlueno kako e Marijino vjeno
poivalite biti na vrhu poluotoka
u Cavtatu, centralni tip graevine
definiran je kao osnovna forma.
Cijela izdvojena, objedinjena i izloena
skupina crtea meusobno je povezana
motivima ili tlocrtnom razradom,
od jednostavnog rjeenja etvrtaste
grobne cele do razrade centralnog
objekta.
Iz te se skupine crtea izdvaja samo
jedan koji nudi rjeenje s etvrtastom
grobnom celom sa irim eonim zidom
i dva manja bona zida, koja omeuju
otvoreno etvrtasto predvorje, u koje
se ulazi stubama ograenim metalnom
ogradom (kat. br. 6). Na crteu se,
postavljeni bono od ulaznih vrata,
vide aneli oranti, poveznica s krajnjom
realizacijom anela oranta na kupoli
(kat. br. 66). Nadalje, rjeenje vrata
poveznica je s poligonalnim tlocrtnim
rjeenjima grobnice (kat. br. 6, 8, 9, 11).
Preostali crtei razrauju poligonalno
centralno zdanje, te se zbog
arhitektonske doraenosti i poveznice
s realiziranim zdanjem moe govoriti
o Metrovievu poznavanju prostorne
zadanosti u kojoj e mauzolej izgraditi.
Iz grupe centralnih rjeenja izdvaja
se Metrovievo promiljanje (kat. br.
5) u kojem se koristi ve oblikovanim
djelom Vestalka36, s eone strane
okruenim motivom anela karijatida,
sklopljenih ruku, a kojim e se posluiti
na realiziranom objektu (kat. br. 3, 8, 9,
11, 14).
Mali nacrt koji je za ivota vidjela

36

Mara Banac zasigurno je idejna skica

realizirane grobne kapele. Odnosi li
se ta skica na rjeenja s bunjastom
obradom vanjskog lica zida (kat.
br. 11, 12) ili sa zaglaenim klesanim
blokovima (kat. br. 13, 14, 15), za sada
ostaje nepoznanica. Centralna je
to graevina (od kat. br. 29 do 34), u
tlocrtu osmerokut s upisanim kriem
u osnovi. Zapadni krak kria slui kao
ulaz, istoni krak kao nia za glavni
oltar, a sjeverni krak za kapelu s
Raspetim (kat. br. 17, 30, 59) te juni za
kapelu Sv. Roka (kat. br. 58).
Na najvioj toki poluotoka Rata, na
mjestu na kojem se trebao sagraditi
mauzolej obitelji Rai, nalazilo se
gradsko groblje sa srednjovjekovnom
kapelicom posveenom sv. Roku,
zatitniku Cavtata. Bila je to
jednobrodna kapela s polukrunom
apsidom. Pri izgradnji nove grobne
kapele Ivan Metrovi trebao je, na
zahtjev Cavtaana, u nju uklopiti i
memoriju na toga sveca (kat. br. 28).
Iako je ta grobnica prvo realizirano
Metrovievo arhitektonsko zdanje,
u njemu se oituje Metroviev
odnos i prema graevini, i prema
prostornoj razradi te njihovim
zadanostima. Tim irokim pristupom
i razradom proimanja arhitekture i
prostora odlikovat e i kasnija svoja
arhitektonska, ali i javna spomenika
ostvarenja.
Ivan se Metrovi prihvatio vrlo
zahtjevnog
posla

misaonosimbolikog
ispisa
uspomena
izravnog sudionika, uloge arhitekta,
organizatora i autora kipara
realizatora gradnje, ali i oblikovanja
sveukupne arhitektonske plastike.
Promiljajui o grobnoj kapeli obitelji

Rai Ivan Metrovi dao je cijeloga

sebe. U oblikovanim formama i
motivima unutarnjeg prikaza kapele
objedinio je svoju religioznost i svoje
najintimnije osjeaje.
U Uspomenama37 Metrovi je napisao
da je 1919. godine predviao kako e u
Dubrovniku boraviti najmanje dvije
godine (1921-1923), dok dovri kapelicu
u Cavtatu. Tada nije ni pomiljao da e
mu vrijeme provedeno u Dubrovniku
donijeti niz neoekivanih ivotnih
preokreta, i u intimnom, i u poslovnom
segmentu.
ivot s njegovom boleljivom i ve
veoma iscrpljenom suprugom Ruom
koja je nakon Metrovieve odluke
o izgradnji kue i atelijera gajila nadu
u osobnu sigurnost i smiraj s trajnim
nastanjenjem u Zagrebu izgledao je
kao uhodana svakodnevica. Ali Ivan
Metrovi nosio je Ruenu duboko
u svojem srcu i mislima, a gradio je
grobnicu Mariji, koja ga je takoer
uvstveno dotaknula i ostavila trag.
U takav duevni mir uvukli su se
i novani problemi, te problemi oko
izgradnje atelijera u Zagrebu, a u ivot
mu je ula i nova poznanica, Olga, koja
e uskoro postati njegovom doivotnom
druicom i majkom njegove djece.
Sauvana pisma Ivana Metrovia38
upuena
iz
Dubrovnika
Adeli
Milinovi39 u Zagreb, iz 1921. i 1922.
godine, pisani su izvori Metrovievih
intimnih razmiljanja o raskidu braka
s Ruom. Meutim, ona su i izvor
podataka o tijeku gradnje grobnice u
Cavtatu. Njihov e sadraj dopuniti i
potvrditi vane podatke koje nalazimo
u najveem broju sauvanih pisama,
razmijenjenih izmeu glavnih sudionika
realizacije grobne kapele, Ivana

Metrovia, Mie Kolina i Boe Banca,

a datiraju se u 1921. i 1922. godinu. Prvi
put kroz sadraj obraenih pisama
pratit emo ritam gradnje, dinamiku
modeliranja, klesanja i lijevanja, te
tone nadnevke nastanka pojedinih
reljefa i skulptura.
Iz lokalnoga novinskog lanka
saznajemo kako je Ivan Metrovi
doputovao u Dubrovnik oko 10. srpnja
1920. To je jedini podatak do kojeg sam
dola 41 koji se odnosi na gradnju grobne
kapele u Cavtatu u toj godini.
40

Poetkom 1921. godine Ivan i Rua ivjeli

su u Dubrovniku na adresi Busovina
138. 42 U prosincu 1920. godine 43 Ivan
je boravio u Zagrebu s namjerom
da za Boi doputuje u Dubrovnik.
Meutim, to mu nije uspjelo, ve je na
sam Boi putovao vlakom iz Mostara
u Dubrovnik. Rua se na margini
Metrovieva pisma zahvaljuje Adeli
na estitki.
U srpnju44 i dalje su u Dubrovniku.
Rua je neto bolesna, ali nije nita
opasno. Ljeto je, a po opisima
Marije Metrovi 45 upravo je u to
doba godine Ivan Metrovi uao u
ljekarnu u Gruu te, ugledavi Olgu
Kesteranek 46, zapoeo [je] novi
odjeljak [njegova] ivota. Ona je
diplomirala farmaciju i bila je neudana
dvadesetsedmogodinjakinja.
Zajedno sa Zdenkom Semeli otkupila
je ljekarnu u Gundulievu ljetnikovcu
od vlasnika, Talijana. Posjeivao ju
je brat Frano Kesteranek, odvjetnik
iz Zagreba, koji se kasnije vjenao sa
Zdenkom47. ivjeli su u Gundulievu
ljetnikovcu u Gruu. U prosincu 1921.
godine Ivan Metrovi oblikovao je
prvi portret Olge Kesteranek, Olga
ita 48.

36
Na proelju ovoga centralnog rjeenja nalazi
se natpis: PAX MCMXIX. Djelo Ivana Metrovia
Studija za Vestalku iz 1915. godine izloena je u
stalnom postavu Atelijera Metrovi u Zagrebu,
dok je djelo Vestalka iz 1917. godine izloena u
stalnom postavu Galerije Metrovi u Splitu i
Umjetnike galerije u Dubrovniku.
37

Metrovi, Ivan: Uspomene na politike ljude i

dogaaje, Zagreb, 1993., str. 141

38

Skupina pisama Ivana Metrovia upuenih

Adeli Milinovi, kojim se u ovom tekstu koristim,
nalazi se u Hrvatskom dravnom arhivu u
Zagrebu Fond Izidora Krnjavoga 804, pisma
nepoznatih autora (koverta razna pisma II. 1-6,
kouljica II. - 2). Ukupno ih je 14 iz 1921. i 1922.
godine.

39
Adela Milinovi, knjievnica i prva supruga
knjievnika Andrije Milinovia, dugogodinja
je prijateljica Rue i Ivana Metrovia. ivjela je
s Ruom u Mletakoj ulici i imala je uvid u tijek
gradnje Metrovievih kua i atelijera. U pismima
Ivan joj se obraa s Draga kumice i potpisuje kao
kum jer je zajedno s Ruom bio krsni kum njezinoj
keri Veri.
40

Narodna svijest, Dubrovnik, 14. srpnja 1920.

41

Zahvaljujem Ivanu Vienu na ovom podatku.

42

Ulica Busovina u Dubrovniku danas se naziva

Ulica Pere Budmanija i ima vrlo malo kunih
brojeva (nema broja 138). Na alost, boravei u
Dubrovniku u travnju 2008. godine nisam mogla
utvrditi o kojoj je kui zapravo rije.

43
Ivan Metrovi pie Adeli Milinovi iz
Dubrovnika 12. sijenja 1921. Adresa Busovina 138
napisana je ispod grada i nadnevka u gornjem
desnom uglu pisama.
44
Pismo Ivana Metrovia upueno 3. srpnja
Adeli Milinovi iz Dubrovnika. Pismo se po
sadraju datira u 1921. godinu.
45

Metrovi, Marija: Ivan Metrovi. The Making of

a Master, London 2008., str. 147

46

Olga Kesteranek udana Metrovi (1894.

1984.)

47
Zdenka Semeli, udana Kesteranek u pismu
od 6. srpnja 1975. upuenom Vesni Barbi
prisjeala se toga vremena rijeima: Kako smo za
vrijeme gradnje Mauzoleja Rai u god. 1920-22.
bili u ivom kontaktu s Ivanom to smo pratili razne
faze njegovih umjetnikih radova. Kipove i druga
skulptorska djela izradio je Metar u glini i dao odliti
u sadru. Sjeam se dobro iako je to bilo prije 52
god. Kada sam jednom dola u kiparsku radionicu
na Lapadu u prostorijama biveg starog Lazareta
(danas jedriliarski klub) klesalo se punom parom,
posredstvom sprave mjerilo se i prenaalo u kamen
sa olovkom istokanih gipsanih modela. Tada mi je na
moj upit rekao Metar da su to akademski kipari.
Meu njima bili su mislim dvojica Talijani.
48

Portret Olga ita, gips s potpisom autora IM i

nadnevkom oblikovanja 16. XII. 21.

Studije za mauzolej obitelji Rai

37

Ivan i Rua Metrovi imali su u

Dubrovniku mnoge poznanike i
prijatelje. Ivan se susretao se s Perom
ingrijom i sinom mu odvjetnikom
Melkom te njegovom suprugom
Ivankom. Suraivao je s Markom
Muratom49, o emu i sam pie u
Uspomenama. Susreta s Ivanom u
dvorcu Tamaris na Lapadu prisjetila se
i Ivanka Mitrovi-Kosor50, dok je Ernest
Kati51 na dan posveenja grobne
kapele napisao opis i prikaz Gospe
od anel mauzoleja obitelji Rai.
Slikarica Anka Krizmani52 prijateljevala
je sa Zdenkom Semeli, udanom
Kesteranek. U Gruu u prosincu
1921. godine portretirala je Ivana
Metrovia53 i Olgu Kesteranek54.
U tom okruju Rua je nanovo otkrila
sve one ve doivljene i proivljene
dvojbe i strahove, sumnje i potrebe
kojima je optereivala sebe i Ivana. U
posve neoekivanom trenutku, pojavila
se jo jedna ena, Olga Kesteranek.
Rua je odustala od svojih taktika.
Stoga u se ukratko osvrnuti na
trenutke njihova raskida.
Tijekom ljeta ili poetkom jeseni 1921.
godine Rua Metrovi napustila je
Dubrovnik. Taj odlazak nagovjeuje i
njezinu odluku o raskidu dugogodinje
brane veze55 s Ivanom. To nam
potvruju Ivanova pisma upuena Adeli
Milinovi. Ona je osoba od Ruina i
Ivanova povjerenja, te osoba preko koje
su u to doba meusobno komunicirali.
Adela je zajedno sa svojom djecom i
Ruom ivjela u Mletakoj ulici 10 u
Zagrebu i bila je izvor Metrovievih
saznanja o Ruinu zdravlju, njezinim
razmiljanjima i planovima. U
studenome56 i prosincu57 Ivan pie
Adeli dva vrlo intimnih pisama u kojima
obrazlae svoj doivljaj raskida, te
Opis fotografije

38

Ruino razmiljanje i ponaanje.

Ivan je potiten, osjea se loe i vrlo
mu je teko, runo je vrijeme i on ostaje
sam u svojoj lijepoj sobi58.
Pitate me kako mi je. Iskreno da kaem
vrlo mi je teko. Nije to tekoa to je
okrenuta navika, a nije ni zato to sam
postao gotovo ena kaem gotovo sa
jednim dubokim osvjedoenjem jer ona
mnogo vie vrijedi nego sa 20. godina, bar
po mome. Jedina mi je setisfakcija, a
drim da e biti i za nju kanje to smo se
rastali jo dok smo se voljeli. Ako mi bude
polo za rukom da budem znao kad treba
umrijeti onda e biti sve dobro. 59
Neobino sam vam haran to se brinete za
nju i to ste pripravni, bude li nude, da je
i do Drezdena ispratite.
Kaite joj da ona druga veza nije prestala
i da ja drim da i nee, da uvijek moe
raunati na moju pomo.
Poso tj. zidanje u Cavtatu je sada slabo jer
su strahovita vremena neprestano dere
jugovina i pada kia dan i no. Moete
misliti kako sam raspoloen. Dao je Bog
da imam lijepu sobu pa ostajem sam
sobom kod kue.
Nadalje u pismu od 1. prosinca 1921.
Metrovi razmilja o njihovu razvodu
te iskazuje zabrinutost za Ruino
zdravlje i njezin odlazak u Dresden.
Nita mi nejavljate gdje je Rua, jeli ve
otputovala u Drezden ili nije? Vi znadete
razlog iz koga joj nemogu jo da piem, a
znate i zato neelim da ona meni pie, ali
znadete takodjer kako mi je stalo uti gdje
je i kako je, pa Vas molim da mi to sa par
rijei javite.

Prema pismima60 do kraja prosinca

1921. godine Rua Metrovi osjeat
e se neto mirnija te e odlazak u
Dresden na neko vrijeme odgoditi.
Veina sadraja pisama odnosi se na
probleme oko izgradnje atelijera i atrija
u Zagrebu, ali u njima je uvijek prisutna
Rua.

ona meni, ali se nadam da e mo se skoro

miriti i moi opet bar u toj vezi biti.
Pozdravite je kao i djecu Va kum 61

Ivan Metrovi pie Adeli:

Nita mi se nejavljaju, te zakljuujem

da je ona bolje. Javite mi odmah da li je
to R. (op. Ruino) miljenje da je bolje
da ja nedolazim tamo dok je ona tu ili Vi

Milo mi je da je Rua mirna.

Neugodno mi je to joj se nemogu javiti ni

49
Marko Murat (1864. 1944.) slikar, konzervator
i upravnik Nadletva za umjetnost i spomenike.
Od 1919. godine brinuo se za zatitu graditeljskog
naslijea u Dubrovniku. Zahvaljujem Ivanu
Vienu na upozorenju kako je Marko Murat
ivio u ulici Busovina u Dubrovniku, gdje i Ivan
Metrovi.
50

Gojko Beri objavio je razgovor s Ivankom

Mitrovi-Kosor u Svijetu, 24. listopada 1975. Ona
je posjedovala djela Ivana Metrovia Molitva na
Maslinskoj gori, reljef u drvu iz 1916. godine, Portret
Ivanke Mitrovi Kosor, London 1917. i Guslar, Pariz
1908. godine. U tom lanku pie: Kad je doao
u Dubrovnik, moja majka mu je dala veliku gornju
dvoranu za rad, koju je koristio gotovo dvije godine,
sve dok nije napravio atelje u Lapadu. Moj mu i ja bili
smo veliki prijatelji s njim. Viali smo ga svakog ljeta
prilikom naeg dolaska u Dubrovnik,

S razmiljanjem o mogunosti
ponovnoga kontakta i nadom da
e moi provesti Boi u Zagrebu u
sljedeem pismu62 Ivan Metrovi pie:

do danas nije pronaena.

53

U fundusu Atelijera Metrovi nalaze se dvije

litografije Anke Krizmani Portret Ivana Metrovia
i signirane su dec. 1921. Litografije je darovala
Anka Krizmani 1973. godine.

54

U fundusu Atelijera Metrovi nalaze se

tri litografije Anke Krizmani Portreti Olge
Kesteranek i signirane su dec. 1921., dok je na
jednoj naveden cjelovit nadnevak 22. dec 1921.

55
Ivan i Rua Metrovi razveli su se u Zagrebu
4. kolovoza 1925. Fotokopija Nadbiskupskoga
enidbenog suda u Zagrebu uva se u Atelijeru
Metrovi.
56

Pismo Ivana Metrovia upueno Adeli

Milinovi 14. studenoga, vjerojatno 1921.

51
Luka s Orsana (dr. Ernest Kati): Metroviev
mauzolej u Cavtatu, Nova Evropa, knj. VI, br. 7,
1. studenoga 1922. Ernest Kati kupio je stan
u baroknoj palai Bassegli-Gueti-Kati u
Dubrovniku 1923. godine.

58
Ivanovo pismo upueno Adeli Milinovi od 14.
studenoga, vjerojatno 1921.

52

59

Anka Krizmani (1896. 1987 ), slikarica i

grafiarka. Anka Krizmani ispriala je Vesni
Barbi 7. studenog 1973.: Metrovi je rezao u sadri
male skice. Nakon to su veliki bili preneseni u kamen,
male je bacio. Zdenka Semeli prikupila je nekoliko
malih skica (kat. br. 3, 4 ) i darovala ih je Anki
Krizmani. Iako razlomljene, Anka ih je darovala
Atelijeru Metrovi 1973. godine. Nadalje, Too
Dabac darovao je tri fotografije bez oznake
vlasnika, mjesta i vremena snimanja malih skica
u gipsu. Nakon to je dobila skice u gipsu od
Anke Krizmani Vesna Barbi prepoznala je dvije
darovane gipsane skice, dok trea skica za oltar

57

Pismo Ivana Metrovia upueno Adeli

Milinovi 1. prosinca 1921.

Spoznaja koja nas upuuje na to kako je

sedamdesetogodinji Ivan Metrovi svoju
ivotnu odluku potvrdio piui sjeanja pod
naslovom Vatra i opekline.

60
Pisma Ivana Metrovia Adeli Milinovi
upuena iz Dubrovnika 6. prosinca 1921. i 12.
prosinca, vjerojatno 1921. godine.
61

Ivanovo pismo od 6. prosinca 1921.

62

Ivanovo pismo od 12. prosinca.

39

mislite tako. Mene lino ne bi smetalo

njeno prisustvo, ako se iole umirila.
Nadjite vremena pa mi to opirnije piite
i rasvijetlite.
Poetkom 1922. godine63 vidljivo je
iz pisama kako Ivan Metrovi nije
otputovao u Zagreb, ve je bio u
Splitu64, a u pismu od 9. sijenja pie:
U petak na vee kreem preko Sarajeva
za Zagreb, da budem za 15.og tamo.

Ivanova pisma iz 1922. godine sve

manje sadravaju razmiljanja o Rui i
njihovu raskidu te se uglavnom odnose
na izgradnju atelijera i atrija u Zagrebu,
s ponekim podatkom o gradnji
mauzoleja obitelji Rai u Cavtatu.
Rua Metrovi napustila je Zagreb
1922. godine i otputovala u Dresden
na neko vrijeme. U pismu Vesni Barbi
Adela Milinovi je 20. listopada 1963.,
sjeajui se Rue, napisala:

Kad je to i R. (op. Rua) miljenja da je

bolje da se nevidimo onda uzimam do
znanja. Ostalo u sve urediti kad doem
tamo u koliko nebude ureeno, mislim
na uknjibu kue65 itd. Oporuku sam ve
preinaio u smislu dogovora i biti e u
redu.
Mira bi zaista trebao, ali znam da ga neu
nai, te sve vie osjeam da je nemir moje
normalno stanje. Moja kua i moj (op.
neitljivo) je jedino moja koa, nu ni to,
fala Bogu, nije na vjenost.
Jedino mi je zadovoljstvo konano
saznanje da je to tako.
Milo mi je da se R. (op. Rua) umirila. Ja
se ozbiljno nadam da e ona nai nekog
zadovoljstva u neemu to e iz nje same
biti.

Ivan je bio zauzet osnivanjem nove

porodice, Rua je prolazila kroz najtee
razdoblje svoga ivota, razreenje braka
. Ostavila je Zagreb i otila u Dresden,
gdje je ivjela neko vrijeme. Bavila se
umjetnou. Ali nita joj nije dalo
zaborava. Opet se vratila u Zagreb u kuu
koja je sad bila njezina i iz koje je gledala
u susjedno dvorite Ivanovog Ateliera.
Gledala je gdje se djeca igraju i rastu,
Ivanova djeca, ali ne i njena. Djeca druge
majke. To je bio tuan ivot.

Po sadraju sljedeeg Ivanova pisma

Rua i Ivan su se vjerojatno susreli jer
iz pisma Adeli Milinovi od 8. oujka
1922. saznajemo:

Njen stan bio je pun Ivanovih skulptura,

koje joj je on darovao pri rastavi. A ona
je vei dio dana provodila kraj prozora u
hodniku svoje kue, promatrajui njegove
ive umjetnine etvoro djece.

Rua mi je pisala da eli da joj stan

preudesim onako kako sam ranije
zamiljao, na nain da joj velika soba slui
kao atelier, ja u to i uiniti, ako se budem
mogao sporazumiti sa Uriem.
Ivan e doputovati u Zagreb krajem
oujka, ali pod uvjetom da mu nitko ne
smeta i prolazi kroz sobu dok je tamo.

40

Rua je bila podstrek i inspiracija

Metrovievog rada, ona mu je pomogla
oivotvoriti umjetnike ideale, ali on je
eznuo za djecom, za ivim oblicima, koje
mu Rua nije mogla dati.

To je bila tragedija Ruina i u tome je

umrla.
Ali, vratimo se Gospi od anel mauzoleju
obitelji Rai te pisanim podacima koje
nalazimo u razmijenjenim pismima
odgovornih sudionika realizacije ove
grobne kapele.

Kao to je ve navedeno, Ivan Metrovi

doputovao je u Dubrovnik i u ruci je
imao ugovor o gradnji te dogovoren
projekt za realizaciju grobne kapele.
Za sada ostaje nepoznanica s kojim
graditeljem ili arhitektom je na poetku
izgradnje Ivan Metrovi suraivao, ali
se od studenoga 1921. godine ukljuio
Harold Bilini.66
Doavi u Dubrovnik, sigurno je morao
obaviti mnoge predradnje prije poetka
same gradnje, meutim pisanih izvora
iz 1920. godine nisam nala, pa e
za sada to ostati nepoznanica. Uz
dozvolu za ruenje crkvice Sv. Roka na
cavtatskom groblju i pripremu terena
te smjetaj pomonika, trebalo je
osigurati radni prostor, i u Dubrovniku,
i u Cavtatu.
Radni prostor, odnosno Metroviev
atelijer 67 nalazio se uz more u uvali
Gru, sa sjeverne strane poluotoka
Lapada, pokraj biveg Lazareta. Bile
su to dvije prostrane daare Lukog
odaslanstva Gru68, dok je radni
prostor u Cavtatu bio u franjevakom
samostanu69 gdje su bili smjeteni oni
pomonici koji su bili odreeni za rad u
Cavtatu, a katkad i sam Metrovi.
Novinski lanak 70 donosi nam opis
atmosfere i radionica iz rujna 1921.
godine, a ujedno je prvi pisani podatak
o djelima:
Peruzzi me je pozvao da doem prije
podne u radionicu na Lapadu: Tamo
na svretku ceste, pri moru, gdje je par
baraka, pokrivenih novim opekama.
Ve iz daleka zauli su se poznati
udarci mlata. Drvena vrata zatvaraju
ulaz u dvorite. Stupim u prvu baraku,
nisam niti opazio da je zabranjen ulaz.

Nekoliko radnika radi, a meu njima stoji sam majstor Metrovi. Nisam ga odmah
prepoznao, iako je moj pogled nehotice odmah zastao na njegovom izrazitom licu i crnim
oima. Pitao sam za Peruzzija i otiao sam u drugu baraku gdje sam naao Peruzzija
sa dvojicom kipara. Tu je bio model mauzoleja. Otiao sam s Peruzzijem natrag u
prvu baraku. Meutim pregledao sam pojedine dijelove oltara: tu je stala skoro ve
dovrena Madonna s djetetom u naruaju, djelo udne njenosti i ljepote, koje e biti
poznato daleko po svijetu; dalje relief Pieta, koji je po svojoj kompoziciji prvi umotvor
te vrsti i jo dva reliefa sa strane, svaki sa tri anela, koji pjevaju, odnosno sviraju slavu
Bogu. Sve e to doi do prave vrijednosti tek u cjelini, a ipak bi svaki dio posebno ovjek
gledao i divio mu se.

63
Pisma Ivana Metrovia upuena Adeli
Milinovi 3. sijenja 1922. i 9. sijenja 1922.
64

Zvono je lijevano u Ljevaonici Jakova Cukrova u

Splitu 1922. godine. Na bronanom zvonu nalazi
se signatura ljevaonice: LJEVAONICA JAKOVA
CUKROVA SPLIT 1922

65

Kua u Mletakoj 10 uknjiena je na Ruino

ime 6. svibnja 1922. Fotokopija u arhivu Atelijera
Metrovi.

66

Stanko Piplovi u lanku Arhitektura Ivana

Metrovia objavljenom u Mogunostima, br.
10 11, Split, 1983. godine navodi Harolda Bilinia
kao Metrovieva suradnika na mauzoleju u
Cavtatu. Znaajan je podatak koji nalazimo
u Metrovievu pismu upuenom Haroldu
Biliniu 26. lipnja 1954. u kojem izjavljuje: Ovime
posvjedoavam da je gospodin Harold Bilini, arhitekt
bio kod mene zaposlen u poslu svoje struke od 1.
studenog 1921. godine do ukljuivo 31. oujka 1941.
godine. Dakle u vrijeme kada je grobnica bila
sazidana do 5 metara visine.

67

U pismu ime Dujmovia, kipara i Metrovieva

pomonika, upuenom Vesni Barbi 29. sijenja
1962., on navodi kako je upotrijebljen jedan radni
prostor u vojarni u Dubrovniku.

68
Luko odaslanstvo Gru upozorava Ivana
Metrovia 11. svibnja 1922. da mu je istekao rok
za koritenje: 2 daare u Lapadu kod zgrade ex
Lazareta. Pismo se nalazi u Metrovievoj arhivi u
Atelijeru Metrovi u Zagrebu.
69
Zahvaljujem Ivanu Vienu na pomoi i
informacijama koje nisam mogla pronai u
literaturi.
70
Kod Ivana Metrovia. Novo doba, god. 4, br. 214
(21. IX.), Split, 1921., str. 2 3

Gospa s djetetom (kip oltara)

41

42

Uz Peruzzija na izradi arhitektonske

plastike sudjelovali su i mladi kipari
ime Dujmovi71, Lovro Rogulji,
Juraj karpa i ivko (ivojin) Luki,
ali o njihovu radu neto kasnije. Od
pomonika Talijana bili su ondje
dugogodinji Metroviev suradnik
iz Rima Giovanni Ardini, zatim Lucio
Barufetti i Grassi.
Dakle, u rujnu 1921. godine Metrovievi
suradnici zavravali su djela koja su
predviena za glavnu apsidu, odnosno
Gospu s djetetom (kat. br. 48), koja je
smjetena na oltaru, zatim reljef Pieta
(kat. br. 49) stipes na proelju bloka
istog oltara u grobnoj kapeli. Nadalje,
dva reljefa s po tri anela sviraa (od
kat. br. 50 do 52) koji e se ugraditi
bono na obje strane na zidu glavnog
oltara. Tijekom jeseni Metrovi je
zavravao modeliranje i rezanje u
gipsu arhitektonske plastike, a njegovi
pomonici zavravali su s klesanjem
radova koje je trebalo uzidati. Meutim,

zidanje mauzoleja teklo je sporije nego

to je Metrovi oekivao.

71
Vesna Barbi obratila se 1962. i 1964. godine
imi Dujmoviu u potrazi za podacima o njegovoj
suradnji s Ivanom Metroviem.

U studenome72 vrijeme je bilo runo

i posao je tekao sporo, a Metrovi
je bio neraspoloen zbog raskida s
Ruom. Sve je vie uoavao da njegovi
trokovi ivota, kipara klesara i gradnje
prelaze novana sredstva koja je dobio.
Nezadovoljstvo vezano uz visinu i
vrijednost Metrovieva honorara, ali
i zbog novanih transakcija73 postat
e glavna problematika dopisivanja
izmeu Ivana Metrovi74, Mie Kolina75
i Boe Banca76.

72
Pismo Ivana Metrovia upueno Adeli
Milinovi iz Dubrovnika 14. studenoga 1921.

U Metrovievoj arhivi sauvala su se

samo tri Metrovieva koncepta pisama
upuena Mii Kolinu iz Dubrovnika,
a koja se odnose na gradnju grobnice
obitelji Rai.

73

Od osnivanja Kraljevine SHS pa do poetka

1923. godine u zemlji se koristio dvojni sustav,
odnosno u zapadnom dijelu vrijedila je kruna,
a u istonom dinar. Poetkom 1923. godine
vrijedi samo dinar, a kruna se preraunavala
u dinar u omjeru 4 : 1 i upotrebljavala se kao
platno sredstvo samo u zapadnoj polovici nove
jugoslavenske drave.

74

U Metrovievoj arhivi u Atelijeru Metrovi

nalaze se tri Metrovieva koncepta pisma (567
A53 567 A55) upuena Mii Kolinu.

75
U Metrovievoj arhivi u Atelijeru Metrovi
nalazi se pet pisama Mie Kolina (454 A1 454
A5) upuenih Ivanu Metroviu. Pri obradi cijelog
fonda pisama, koji se obraivao po autoru pisma,
ova skupina pisama navedena je pod imenom
autora Marcel Kolin.
76
est pisama Boe Banca (92 A11 92 A16)
upuena Ivanu Metroviu 1922. godine.

Prvi koncept datira se u studeni

1921. godine i zbog njegove vanosti
potrebno ga je navest u cijelosti:

Dub. 22. XI. 21.

Dragi Gospodine Doktore,
Oprostite mi to Vam se tek sada javljam. Bio sam na trista muka s poslom. Morao sam,
poto sam sve ostalo svrio u gipsu, da izreem vrata i izmodeliram onog velikog anela to
dolazi na kupolu. To mi je uzelo puna 2 i pol mjeseca vremena. Nego za sam rad nipo jada,
da nisam morao radi tih stvari poi u Zagreb, gdje se ljevaju. Poslao sam stvari ajlgut ali
sam svejedno morao ekati danpodan 3. pune nedjelje dana dok su mi prispjele.
ekati sam morao da dadem ljevnici potrebita objanjenja i upustva, a s druge strane sam
se bojao da mi se nebi to polupalo, a to bi morao sam popraviti. Sreom je napokon sve u
redu prispjelo i sad se izrauje u bronci. Vrata su bogatija nego to su bila na prvom nacrtu.
Proraun za anela i vrata u bronci te plonik uzevi sve zajedno nije prebaen. Zato
u toj stvari nisam ni traio jo i naroito Vae odobrenje. Za jedno i drugo imam garancije
da e lifrovati na vreme.

43

Glavni oltar mauzoleja obitelji Rai

44

Zvona moemo dati izliti u Splitu, a trae mi prema mome nacrtu, 56.000 kruna. Veliina
mu je 70 90 70 cm ako stignete moete se propitati u Trstu to bi jedno gotovo zvono
gornje veliine kotalo, pa ako bi bila znatna prilika, to nevjerujem, moemo odustati od
porubine u Splitu.
Inae sam na sto muka i ve sam jako umoran. Imao sam strahovitog posla da svladam i
izreem u gipsu sve to na mene spada, ali me sve to ne zamara toliko koliko nadgledanje i
guranje cijelog posla to inae nije spadalo u moju dunost. Ali kad bi bilo gotovo kad sam
nebih gurao!
Deperatan sam to nevidim kraja. Tek smo 5. metara od zemlje sa zidanjem, a kad nastala
runa vremena, pa za malo zida, a nesmijem im dopustiti da prekinu rad. Materiala ima
dosta pripravno samo kad bi trebalo uhvatiti 25-30. dana lijepa vremena pa da zid skoi
do kupole, a nju bi digli u martu mjesecu.
Kamen u (op. neitljivo) je sav izveden i su gotove.
Sa rezanjem kiparskih radnja u kamenu smo dosta napredovali. Oltar je ve postavljen, a
i oni veliki aneli to dolaze nad grobnice ve su u Cavtatu, pa e mo ih skoro uzidati.
Nego kako se sjeate ima mnogo kazeta za kupolu i svodove. Jedna od karijatida je
takodjer pri kraju da bude gotova. Sa klesarima imam muke poto je naa valuta pala, pa
moram da se nateem i bdijem nad njima.
Koliko i sami vidite upetljao sam se u veliku nezgodu. Skoro su dvije pune godine da se
niim drugim ne bavim nego ovom stvari, za koju sam mislio da e mi doi 8. mjeseci. Neu
ni da pominjem koju materialnu tetu trpim, jer mi je itav honorar tono jedan portal
koga izradim u 4-5. dana. To Boo dobro znade. On e se sjeati da sam mu jo u Londonu,
za ivota pok. M. Rai, kad sam mu onaj prvi mali projekt ukazao, reko da je moj honorar
150.000 francuskih franaka.
Moja je krivica da to nisam potvrdio u mome pismu to sam Vam pisao iz Zagreba i da
nisam uzeo za bazu francuske franke nego dinare, ali drim da je i ona suma sadravala
vie idealizma nego koristi, pa da neete ni Vi ni Boo pustiti, da nas ove prilike, pored
truda i napora od 2. godine potroim za sam ivot vie nego mi je nagrada.
S moje strane izjavljujem jo jednom, da u u svakom sluaju, moj rad do kraja savjesno i
sljubavi dovriti i odrati zadanu rije, pa mi ni koulja neostala.

45

to se tie onih drugih 3. portreta, te raspea i Sv. Roka, moram naalost da Vam izjavim
da mi ih nee biti mogue izraditi uz one uvjete koje smo ev. predvidjali, a to to je uz
sadanje stanje nae valute nemogue, i to u se kako
1.77 sam spomenuo ve sa drugim poslom ruinirati. alim to cijela stvar nee biti bez
tih stvari kompletna kao to je zamiljena. Lojalnosti radi moram da Vam kaem da ih
ni kanje neu moi u doglednom vremenu izraditi, jer u im crkvicu dovrim morat da
idem u inozemstvo da za se i porodicu neto zaradim.
2.78 Za sluaj da Vi elite da ipak budu izvedene morate se rijeiti odmah, da to uradim dok
sam inae ovdje vezan a to je sada, jo ove zime. Moj honorar, prema stanju valute bi bio
dvostruk nego to sam Vam govorio tj.
3.79 3. portreta 300.000. Veliko raspee 320.000 i S. Rok 320.000 ukupno 940.000. Moram
da naglasim da e mi i za ovu sumu biti mogue samo ako mi honorar za ostali rad bar
podvostruite. Drim, dragi g. K. da e te ostat u uvjerenju da se nije nita promijenilo u
naem dobrom raspoloenju i (op. neitljivo) te da e te prema tome i ocjeniti i uvaiti
ovo moje pismo.
Popravak glavnog honorara: prema srazmeru dinara i franaka kakav je bio kad je
pogoeno. Honorar 940.000 kruna.

Opis fotografije

46

Do 22. studenoga 1921. Metrovi je

izradio svu arhitektonsku plastiku u
gipsu. U gipsu je takoer izrezao Vrata,
te je oblikovao Anela (kat. br. 66) za
kupolu, a i zvono je bilo gotovo.
Na izloenim crteima vidi se kako je
Ivan Metrovi anela uzdignutih ruku
ranokranski stav u molitvi, razliito
komponirao i smjetao (kat. br. 8, 11, 13,
14), te ga u zavrnici postavio na vrh
kupole (kat. br. 15, 31).
Nadalje, izrezao je Vrata (kat. br. 36)
grobnice u gipsu, koja su bogatija nego
to se ugovorom predvialo. Razliito
komponirane rozete, geometrijski
motivi i aneli razne su faze
Metrovieva razmiljanja o moguem
rjeenju ulaznih vrata u grobnicu (od
kat. br. 6 do 9, 11, 13, 14). Anela i vrata
poslao je u Zagreb80 na lijevanje u
broncu.
Zvono je takoer bilo gotovo za
lijevanje81. Na njemu se nalazi
Metrovieva nit vodilja osnovna
poruka, simbolino reljefno izlivena na
zvonu, koja e se svakim udarom bata
iriti unutranjou grobnice i cijelim
poluotokom. O natpisu na zvonu nema
ni spomena ni u kojem sauvanom
pismu, stoga se moe zakljuiti da je
osnovnu misaonu poruku sroio Ivan
Metrovi, moda ak i ne obavijestivi
o njoj izvrioce narudbe. Prema
signaturi ljevaonice Jakova Cukrova,
koja se nalazi na zvonu, ono je lijevano
u Splitu, a proces je trajao od kraja 1921.
do poetka 1922. godine.
Do studenoga 1921. godine sazidano
je samo pet metara visine grobnice jer
je vrijeme bilo kiovito i loe, pa ipak
je Metrovi oekivao da e do oujka
1922. godine sazidati kapelu do kupole

(kat. br. 30 i 31).

Oltar je postavljen, a i oni su veliki
Aneli s duama pokojnika (od kat. br.
44 do 47), to dolaze iznad grobnice,
ve u Cavtatu. Oltar (kat. br. 12,
15, 16) u glavnoj apsidi neznatno je
izmijenjen. Ivan Metrovi promijenio
je kompozicijsko rjeenje Gospe s
djetetom 82 (kat. br. 16, 18 i kat. br. 12, 15,
19, 20), dok je simbole evanelista sa
stipesa (kat. br. 13, 15) ukomponirao u
geometrijski razraen, te razliitim
bojama kamena koloristiki izdvojen
pod Gospe od anel. Kamen za gradnju
kapele u to je vrijeme bio osiguran, kao
i ploe za plonik.
Jedan Aneo karijatida 83 u portiku,
ulaznom predvorju, takoer je gotov.
Ovaj aneo doivio je najmanje
promjene u Metrovievu promiljanju.
Glavne promjene dogaale su se
razliitim komponiranjem ruku, koje su
uvijek pokazivale molitvu, te samoga
zavretka kapitela, odnosno zavrnog
nosaa nad glavom karijatide (kat. br.
3, 5, 8, 9, 11 i 14).
Kasetirana kupola bila je od poetka
Metrovievo rjeenje, ali se motiv
kasete mijenjao, od rozeta do glavica
anela84 (kat. br. 12, 13, 15).
Na kraju saznajemo kako je potrebno
izraditi jo tri portreta, Sv. Roka (kat.
br. 58) i Raspelo (kat. br. 59). Stoga je
mogue zakljuiti da je Marijin portret
(kat. br. 60) izraen, dok portreti oca,
majke i brata Rai jo nisu izvedeni.
O realizaciji preostalih reljefa itamo u
sljedeim pismima.

77

Napisano na lijevoj margini lista.

78

Napisano na gornjoj margini lista.

79

Napisano na margini prethodnog lista.

80

Vrata Mauzoleja lijevana su krajem travnja u

Ljevaonici metala na Umjetnikoj akademiji u
Zagrebu. U Gliptoteci HAZU u Zagrebu uva se
pismo Ivana Metrovia upueno Ivi Kerdiu 24.
travnja 1922.:
Dragi Kerdiu,
Izvijestio me je Kljakovi u kome su stadiju radnje
koje sam poruio da mi izlijete u bronzi.
Za podmirivanje biste sam Vam poslao pismo i javio
kako i kada elim da mi je poaljete.
Za radnje poruene za mauzolej dao sam nalog
Jadranskoj banci u Dubrovniku da Vam poalje daljnji
akonto od 50.000 (pedesethiljada) kruna. Visina vrata
je, kako e iz ve poslanoga ti nacrta vidjeti, 255.
to se tie naina na koji e vrata biti privrena,
objasniti e ti Kljakovi. Za drveni postav isto tako.
Jo jednom ti preporuam da posveti svu panju da
vrata budu to tonije i solidnije izvedena. Ostatak
honorara u Vam poslati kad posao bude potpuno
gotov, a za tada te molim da mi poalje toan i
detaljan raun.
Pozdravlja te tvoj Ivan.
Ljeva Franjo Antoli sudjelovao je u lijevanju
vrata i anela.

81

Vidjeti biljeku br. 64

82

Zanimljivo je uoiti prema izloenim crteima

prvu varijantu Metrovieve Gospe s djetetom
(kat. br. 16, 18) koja je stilizirana metafizikom
produhovljenou, dok je u krajnjoj realizaciji
Gospa dobila profanu zadanost i gotovo
prepoznatljivo lice ivue osobe (kat. br. 19, 20).

83

Model za Anela karijatidu na proelju grobnice

sauvan je kod obitelji Lasi u Gundulievu
ljetnikovcu u Gruu u Dubrovniku. Obitelj
posjeduje jo nekoliko djela Ivana Metrovia.
Mala skica za toga anela izloena je na izlobi
(kat. br. 3).

84

S glavicama anela ugradio je Rueninu

prisutnost opisujui personifikaciju motiva u
knjizi Vatra i opekline na str. 73.: Ni sam nije
znao da li vidi ili sluti, ali ena koju je vidio imala je
dva krila oko glave koja su se uzdizala oko njezinih
ramena u formi aureole.

Sadraj navedenog pisma dragocjeni

je izvor podataka o gradnji grobne
kapele te izradi arhitektonske plastike.

47

U njemu je sadrana veina informacija

o planiranim i izvrenim radnjama, ali
i naznaka poetka rasprave o svoti
Ivanova honorara.
Takoer, Ivanovo pismo upueno Adeli
Milinovi85 potvruje da je izrezao i
oblikovao sve modele za grobnicu, te
da se dovravaju i dekoracije u kamenu,
odnosno kasete za svod kupole (od kat.
br. 38 do 43).
Moj posao ide sporo neprestano kia i
vjetar, vjetar pa kia. Zidari nisu prekinuli
posao, ali ide sporo naprijed.
Inae one dekoracije u kamenu idu
naprijed. Ovih dana mi je otiao jedan
radnik talijan 86. Sad se nadam dobiti
jednog naeg da ga nadomjestim. Sad
zavrujem i posljednji model u gipsu
za kapelu, to sam duan da uinim po
ugovoru. Za dalje sam pisao izvriocu
oporuke pa oekujem njegov odgovor.
Ako pristane na moje zahtjeve izraditu i
one daljnje figure a ako ne nita. Dok sam
prisiljen da budem ovde izradit u ika
Peru ili to drugo. Osjeam potrebu da
pobjegnem negdje na 1. mjesec dana samo
neznam kamo.
Javljaju mi da je otac u kritinom stanju.
Ako doe do katastrofe morati u poi
do matere i u tom sluaju u stii kasnije
tamo.
Posljednji model u gipsu drim da se
odnosi na drugog anela karijatidu na
proelju trijema grobnice.
Ivan Metrovi zasien je i umoran
od svih okolnosti u kojima se naao,
stoga je razumljivo to je sumnjao da
e Mie Kolin prihvatiti njegove uvjete,
pa Adeli Milinovi pie87:

48

Strahovito mi je ovde dosadno i

tijesno. Oekujem odgovor od dr Kolina
egzekutora testamenta Rai te u se
prema tome ravnati. Ako on nepristane
na moje nove uslove, kao to e drim biti,
onda u moi nekuda bar na mjesec dana
da pobjegnem.
Nakon mjesec i pol dana Ivan
Metrovi je posredstvom Boe Banca
primio odgovor Mie Kolina88. Kolin se u
meuvremenu sastao s Boom Bancem
u Trstu i u Rimu. U pismu se spominje
brzojav koji je uputio Ivanu Metroviu
u Dubrovnik 15. prosinca, ali taj se
brzojav nije sauvao u Metrovievoj
arhivi. Mie Kolin planirao je posjetiti
Dubrovnik za Boi, te izravno
razgovarati s Ivanom o novanim
problemima i izradi Raspela, Sv. Roka i
preostala tri portreta: Iva (kat. br. 61),
Mare (kat. br. 62) i Edija (kat. br. 63) za
obiteljsku grobnicu. Meutim, zbog
nesporazuma do njihova susreta nije
dolo, a time ni do usmenog dogovora.
Stoga, Mie Kolin u pismu objanjava
Metroviu svoje vienje nastalog
problema sljedeim rijeima:
to se tie valute, izvolite drati na
pameti da ostavtina Rai nije imala
kruna, ve je sa lirama kupila kod
Jadranske Banke krune, koje ste Vi traili
za honorar. Da ste Vi u ono doba traili
franke ili funte, za ostavtinu je bilo
jednako, jerbo sam ih morao kupiti, kako
to sam kupio krune. Dakle ostavtina
nije ni pare na Vaem honoraru pritedila.
Svemu je kriv pad nae valute, u koju smo,
na zajedniku tetu, i Vi i mi imali ufanja
i u momentu kad ste traili honorar, a
ja i avanz za Va 1 milijun i malo kasnije
za druga 2, pa opet za ostale trokove.
Da ja nijesam onda kupio krune, ve ih
zajmao i danas kupio te profitovao na
padu valute, ja bi mogao odmah da Vam

potpuno dogjem u susret. Stvari stoje

dakle ovako: valuta je pala, i pala je na
tetu Vau i ostavtine, jerbo su krune,
koje ste Vi traili kupljene kad su stale
cirka dva i po puta vie nego stoje danas.
Ostavtina dakle nije profitirala, jerbo
sam ja u ono doba kupio krune, da kod
Jadranske Banke (i putem iste Jadranske
Banke) pakujem odmah isplatu 1/3 i
jamim za duge 2/3 Vaeg honorara. I
kako Vam rekoh, nijesam bio kupio samo
Va 1 milijun, ve i ostale, kako sam bio
proraunao da e kotati spomenik. To
sam elio Vam u Dubrovniku dokazati sa
raunima Jadranske Banke.
Dogovorno s Boom Vas molim da
izvrite i druge radnje u smislu vaega
pisma i cijene od Vas utanaene.
Nama i Vama je na srcu da hram bude
dostojan Vaega genija, Vae ideje, Vae
ljubavi i Vaega napora. Ja u iskati i
morati da nagjem nain da Vam barem
djelomino ispravim zlo to Vas je zateklo
padom valute, pa emo, kad se sastanemo,
o tome govoriti i utanaiti.
Nakon susreta i razgovora s Boom
Bancem u Zagrebu, Ivan Metrovi
odgovorio je 26. sijenja 1922. Mii
Kolinu. Metrovi je i dalje smatrao da
je jako oteen navedenom isplatom
honorara, iako je profitirao time to
je: osigurao kamen i zidanje uz fiksnu
cijenu, danas bi to daleko vie kotalo
nego to su pale nae krune prema zdravoj
valuti.
Uopte, kad je ve rije o tome moram da
Vam kaem da kad bi onu crkvu danas
poruili da Vam se napravi duplikat, bez
moga honorara, kotala bi Vas 5. puta
toliko koliko e Vas uistinu kotati.
Ovo Vam objanjavam sa jedne baze

koja nije advokratska, ali koja je u samoj

sutini za pravedna prosuivaa isto
tako ubjedljiva. Pored gore pomenutoga
moram da Vam napomenem da sam imao
truda oko ove crkve, koji nije spadao u
moju dunost, a koji bi iznaao, kad bi
se stalo raunati najmanje toliko koliko
poboljinu traim.

engleskih funti, bez obzira kako e do

tada naa valuta stajati.

Sve navedeno Vi vrlo dobro znate, a milo

mi je da i uvidjte. Preputajui se Vaoj
uvidjavnosti i negube nikad ljubav, koja
mi je bila vodilja u ovom poslu, pristajem
da izradim i ono drugih 5. skulptura po
naznaenoj Vam cijeni upozoravajui
Vas medjutim i mole da netraite od
mene nemogue rtve, i da reparacija
moje tete mora iznositi najmanje 1000

Putujem. im dobijem Va odgovor

zapoeti u ostale radnje. O ostalome e
Vas Boo izvjestiti.

Bez ove garancije nemogu nikako

odpoeti za kompletiranjem, jer bih se
doveo u bezizlaznu situaciju. Molim Vas
daklen da mi s mjesta odgovorite u Dub.
(kuu Grai 89 Pile) sutra preksutra.

85

Metrovievo pismo upueno iz Dubrovnika 1.

prosinca 1921.

86
Radi se o Giovanniju Ardiniju. U fondu
Metrovievih pisama nalazi se skupina pisama
Giovannija Ardinija upuenih Ivanu Metroviu.
Pismom od 14. prosinca 1921. Metroviu javlja
da je naao svoju obitelj u dobrom zdravlju te mu
eli sretan Boi.
87

Pismo Ivana Metrovia upueno iz Dubrovnika

6. prosinca 1921.

88
Pismo Mie Kolina upueno Ivanu Metroviu
iz Rima 10. sijenja 1922.
89

Sijeanj je mjesec 1922. godine i ve

je prolo nekoliko mjeseci otkako je
Rua otila, a Ivan Metrovi preselio
se u kuu Graci na Pilama. Metrovi
se prihvatio posla mislei kako su se

Odnosi se na kuu Graci na Pilama u

Dubrovniku.

Opis fotografije

49

meusobno dogovorili o zavretku

izrade Raspela, Sv. Roka i preostala
tri portreta, ali ponovo je dolo do
nesporazuma.
Oekujui odgovor od Mie Kolina,
Ivan je primio Banevo pismo napisano
2. veljae 1922. u hotelu Grand u Rimu.
Boo je smatrao da su se u Zagrebu
dogovorili, stoga ga iznenauju Ivanovi
uvjeti iskazani u pismu Mii Kolinu.
Boo pie:
Ja sam ti u Zagrebu potvrdio ono to
ti je Mie pisao glede dva nova altara t. j.
pristalo se je na ono to si ti traio i suvie
obeala ti se jedna nagrada u dobroj
valuti za da pokrije tvoj putni troak
do Engleske tu extra nagradu sam ja
precizirao sa 10.000 franaka francuskih i
stvar je bila svrena.
Tvoje pismo sada u kojem trai 1000
funti honorara za dovriti ove dvije nove
stvari koje bi nas napose kotale jedan
milion kruna, strano me je zaudilo.
Tvoje opaske pak da smo se mi sa tvojim
radom i trudom koristili i time dobili neto
to danas vrijedi pet puta vie nego na
troak, izgleda kao da si nam ti sagradio
nekakovu ladju sa kojom e mo mi sada
grnuti pare i zaradjivati dok si ti na tome
izgubio novaca!
To ne stoji jer ne zaboravimo Ivane da
se radi o jednome tvome hramu kojega
zaista nijesmo sagradili na spekulaciji niti
iiju korist ve smo eljeli kroz uspomenu
pokojnika darovati naem narodu jedno
tvoje djelo sa kojim e se ti na prvom
mjestu diit ako je to djelo pak tebi dalo
manju nagradu kroz pad nae valute to
nije naa krivica jer se to deava svakome
ovjeku i radniku u Jugoslaviji. Cijelu
gradnju svaki raspored, sve smo predali
u tvoje ruke, primili smo i pokorili smo se

50

svakom tvome traenju pak zato alim kad

vidim da ti jo nijesi zadovoljan. Ja sam ti
ve u aprilu u Dubrovniku obustavio ove
dvije nove radnje jer je cijeli troak u
dobroj valuti a ne u krunama ve onda
za dvostruko prelazio odredjenu granicu.
Nas su tu krune kotale skoro pak zato ni
mi ni ti nemamo ba nikakvi koristi danas
od pada nae krune.
Tvoje djelo ostaje narodu a ne nama.
Nemojse zato vie brinuti za nove stvari
nego izvrimo ono to je predvidjeno u
ugovoru kojega si ti nama predloio i
kojega smo mi primili.
Iznenauje ova posljednja Baneva
reenica jer nije jasno koje on to nove
stvari spominje, odnosno kao da
Raspelo i Sv. Rok nisu bili predvieni
ugovorom, iako se iz navedenih pisama
nije stekao takav dojam. Stoga drim
da se nove stvari moda odnose na
crkveno posue, koje nije izraeno, a iji
su crtei izloeni (od kat. br. 25 do 27).

Vas (op. neitljivo) predbacuje da sam

uinio nove zahtjeve i kae da neizvrujem
daljnje radnje za kompletiranje crkvice.
Meni je bilo vrlo krivo.
Vi u Vaem odgovoru na moje predzadnje
pismo kaete ovo: Ja u iskati i morati da
nadjem nain da Vam barem djelomino
ispravim zlo to Vas je zateklo padom
valute, pa emo kad se sastanemo o tome
govoriti i utanaiti.
Ivan je Metrovi prilikom susreta
s Boom Bancem, krajem sijenja
u Zagrebu, upoznao njegovu drugu
suprugu Milicu91. Tom su se prigodom
dogovorili da Ivan uz odreenu naknadu,
dovri dva nova oltara, odnosno kapelu
s Raspelom92 (kat. br. 30) i kapelu sa
Sv. Rokom93. Stoga je Metrovi bio
zateen Boinom i Miinom reakcijom
te njihovim prijedlogom da e mu
financirati putovanje u Englesku.
Nedostaje kraj ovog koncepta pisma,
ali se nasluuje da je Ivan Metrovi bio
duboko povrijeen njihovom reakcijom i
prijedlozima.

Primivi ovakav sadraj Baneva pisma

iz kojeg se vidi da se cijelo vrijeme
gradnje Mauzoleja Boo Banac i Mie
Kolin redovito dogovaraju, a kako nije
dobio Kolinov odgovor, Ivan mu pie90:

Sljedei mjesec Ivanu je stiglo jo jedno

Boino pismo, napisano 6. oujka 1922.
u hotelu Grand u Rimu adresirano na
kuu Graci Pile:

Potovani gosp. Doktore,

Dragi Ivane,

Poto mi na moje pismo iz Zagreba od

26. prolog mjeseca niste tako dugo
odgovorili i poto u njemu nisam nikakve
nove zahtjeve postavio koji bi se kosili sa
moim ranijim pismom na Vas, kao ni sa
Vaim odgovorom na isto, to sam mislio
da smo sporazumni. U tom uvjerenju, im
sam doao ovamo dao sam se na posao,
dovrio sam statu Sv. Roka i uinio sam
sve pripremne radnje za Krista. Juer ali
dobivam pismo od Boe gdje mi u ime

Tvoje pismo od 18. feb. upueno u London

stiglo mi je ovdje gdje se jo uvijek nalazim
o poslu.
Proitao sam takodjer pismo koje je danas
stiglo Dr Kolinu i u kojem ti definitivno
odbija svaku extra nagradu ili naknadu.
Ja sam sretan da tako megju nama nema
nikakvoga nesporazuma i da si ti sada sa
Dr. Kolinom na istu glede troka za nove

stvari koje sada dovrava.

Poto mi nitko ne moe predbaciti da se
kapela zida za ikakove moje line interese
ili ambicije, mora mi se priznati da sam ja
tu cijelu stvar pokrenuo i omoguio samo i
jedino sa najidealnijim motivima, Boo
Banac nadalje pie da mu je uvijek
htio pomoi i da je bio voljan na neki
nain nadoknadi mu tetu, ali u tim
objanjenjima moe se pronai i poneka
otrija rije. Nada se kako e se svi u
lipnju nai ivi i zdravi u Dubrovniku za
kada se predviao zavretak grobne
kapele.
Mie Kolin javio se Ivanu Metroviu
iz Trsta 15. oujka 1922. Primio je
Metrovieva pisma upuena mu 26.
sijenja i 19. veljae, te je upoznat
sa sadrajem pisama razmijenjenih
izmeu Ivana Metrovia i Boe
Banaca. Sadraj pisma gotovo je isti
kao i sadraj pisma 10. sijenja 1922.
Meutim, iz potonjega saznajemo
zanimljiv detalj:

Danas sam poslo s Lovrjencem, preko

Dr. Kneevia, fotografije Pokojnika: Iva
Raia, Marije Rai, Edi Raia. Nadalje
moli Ivana da ih uva, jer vie nema
njihovih fotografija. Takoer alje dar
Rui, to potvruje da Mie, a ni Boo
jo ne znaju kako Ivan i Rua vie nisu
zajedno.
U to je vrijeme, dakle, ve bio oblikovan
portret Marije Banac, dok je preostala
tri portreta Ivan izradio primivi
fotografije.
Iz razdoblja od oujka do svibnja nije se
sauvalo nijedno pismo razmijenjeno
izmeu Ivana Metrovia i Boe
Banca te Mie Kolina. Metrovi je
krajem travnja 1922. godine otputovao
u London gdje je priredio izlobu, a
trebao se sastati sa sestrom Danicom,
kojoj je zavravala kola, te bratom
Petrom. Planirao se u svibnju vratiti
preko Zagreba u Dubrovnik, ali se
njegov boravak u Londonu oduio.
Boo Banac94 oekivao je Ivana na

90

Koncept pisma Ivana Metrovia upueno Mii

Kolinu 19. veljae 1922. Nedostaje kraj koncepta.

91

Milica Banac, ro. Popovi, najmlaa je sestra

srbijanskog politiara dr. Duana Popovia.
Tonko Vuli objavio je 29. prosinca 1995. u
Nacionalu razgovor s Vanom Ivanoviem, sinom
Milice Banac iz njezina prvog braka. Na upit:
Brak vaih roditelja nije dugo potrajao? Vane
Ivanovi je odgovorio: Nakon ujedinjenja Drave,
Slovenaca, Hrvata i Srba moj je otac odluio napustiti
politiku. Prodao je osjeki mlin, pa smo se preselili
u Pariz na godinu dana. Ondje su moji roditelji
upoznali dubrovakog brodovlasnika Bou Banca,
koji je doputovao u Pariz kao savjetnik za trgovaku
mornaricu na Mirovnoj konferenciji u Versaillesu.
Nakon godinu dana vratili smo se u Zagreb, a ve 1921.
majka je ocu dala do znanja da eli rastavu braka,
to je bilo mogue jer su bili vjenani u pravoslavnoj
crkvi. Nagovijestila mu je da e se udati za Bou
Banca, kojemu je dvije godine prije toga, za epidemije
panjolske gripe, umrla supruga. Majka je u Londonu
sklopila graanski brak s Boom Bancem, a nakon
nekoliko godina sa sobom je povela i nas, djecu.

92
Zanimljiv podatak donosi nam R. B. u
novinskom lanku Metroviev Mauzoleum
objavljen u tiskovini Dubrovnik u Dubrovniku, 14.
listopada 1922.: U pogledu Raspea je primjetiti,
da Hristovi prsti, zgreni u vrsima, ne odgovaraju
Metrovievom modelu i njegovoj volji. On ih je
htio pruene, priljubljene uz drvo kria, a vajar
koji ih je iz modela u kamen prenio, preinaio im je
poloaj iz tehnikih razloga. Nadalje, uoava se
kako je Kristova glava okrenuta prema lijevom
ramenu, a time prema sjevernom prozoru, te
je zbog nedovoljnog prodora dnevnog svijetla,
izraajnost njegova lica nevidljiva.
93
Ivan Metrovi oblikujui Sv. Roka dao mu je
svoje portretne znaajke, te je time ovjekovjeio i
svoju prisutnost u ovoj simbolikoj kapeli.
94
Pismo Boe Banca upueno 10. svibnja iz
145 Cromwell Road, S.W. 7 u Londonu Ivanu
Metroviu, takoer u London.

Crkvena posuda laica za tamjan

51

veeri, ali on nije doao. Saznao je kako

e Metrovi uskoro otputovati, stoga
moli da mu se javi jer bi elio s njim:
razgovarati i toliko stvari urediti glede
posveenja kapele. Sljedee Banevo
pismo Ivana obavjetava95:
Dragi Ivane,
Samo par rijei za izvestiti te da
Dubrovaka lagja putuje iz Trsta svake
Srede u 4 sata po podne za Spljet i
Dubrovnik.
elei ti sretan put i oekujui tvoje vesti
iz Dubrovnika,
srdano te pozdravlja tvoj,
Boo
P.S. Za depee iz Dubrovnika dosta je
BANAZ - LONDON
Ivan Metrovi otputovao je u
Dubrovnik i nastavio s radom. Kapela
ipak nije bila gotova u lipnju, ve su
se radovi oduili do kraja rujna 1922.
godine.
Iz novinskog lanka96 iz srpnja 1922.
godine saznajemo neto vie o
mladim umjetnicima koji su sudjeluju
pri izgradnji Gospe od anel u
Cavtatu. lanak je napisao otac Frano
Juri i objavio u Cavtatu 5. srpnja 1922.
u namjeri da za budua pokoljenja
ostane zabiljeeno koji je mladi kipar
koje Metrove zamisli iz gipsa prenio
u kamen u klaustru franjevakom pred
oima autora lanka. Ti nai mladi
umjetnici su ime Dujmovi, ivko
(ivojin) Luki, Lovro Rogulji i Juraj
karpa. Uz ove kipare sudjelovali su i
Talijani: Ardini, Baroffeti i Grassi koji su
isklesali portrete pokojnika, to ostaju
tik groba, te muzikalne figure tik oltara i
razne ornamentalne vijence sa ovnovskim

52

glavama.
ime Dujmovi97 on izradi za mauzolej
Metrovia: Polaganje Krista u grob
kao antipendij glavnog oltara, te Isukrst
razapet, to ostaje na pobonom oltaru, i
ornamente kao: glave, kerubina, golubice,
rue itd. Zadnju ruku dade Madoni na
glavnom oltaru.
ivko (ivojin) Luki98 Ovaj na valjani
umjetnik izradi za mauzolej Metrovia
u Cavtatu razne modelirane urese na
stropu, kao golubice, glave Kerubina, rue
itd. On izradi u kamenu i kip sv. Roka za
poboni oltar.

Kralja Petra II.101 u Dubrovniku. Prema

podacima taj je reljef Ivan Metrovi
radio nakon to je zavrio Mauzolej
obitelji Rai. Prema karpinim rijeima
sukob s Ivanom Metroviem odrazio
se i na njegovu karijeru poslije 1923.
godine.
Vesna Barbi primila je pismo ime
Dujmovia od 29. sijenja 1962.102 s
opisom njegovih sjeanja na vrijeme
gradnje i izrade arhitektonske
plastike za mauzolej u Cavtatu. Zbog
zanimljivosti teksta navodim ga u
cijelosti:
Cijenjena osoba Vesna Barbi,

Juraj karpa karpa je pri izraivanju

mauzoleja u Cavtatu izradio velik broj
uresnih glava i rua, te golubica na svodu.
On izradi takoer anele nad grobovima
pokojnika, koji nose nebu due zakopanih.
Zatim dovri i Karijatide na proelju
mauzoleja.
Lovro Rogulji on je najmlai meu
njima. Gosp. Rogulji izradi za mauzolej
Raia mensole kod oltara, razne uresne
komade rua, kerubina, golubica itd.
O karpinu radu na arhitektonskoj
plastici za obiteljsku grobnicu u
Cavtatu podatke nam donosi i Vinko
Srhoj99. Juraj karpa je na preporuku
profesora
Frange-Mihanovia
angairan za rad na mauzoleju 1922.
godine. Radovi na klesanju skulptura
za mauzolej zapoeli su u svibnju 1922.100
godine i trajali su 18 mjeseci. Ivan
Metrovi bio je zadovoljan radom
mladoga kipara, ali taj sklad nije dugo
potrajao. Sukobili su se oko trojice
Talijana. karpa je smatrao kako
Metrovi proteira Talijane, a imali
su i vee plae. Zanimljivo je da se
dalje sukob nastavio i pri izradbi reljefa

Mislim da u najbolje posluiti stvari

koju Vi trebate znati radi zadatka kojeg
Vam nalae sluba kustosa galerije.
Drug ivojin Luki je bio posljednji koji se
prijavio Metroviu za uposlenje 1919. te
ja, karpa i Roguli 1921-22? medjutim iz
Italije pispjeo: Ardini Lucio neto kasnije
zamijenio Lucia, Baruffeti. I dugo vrijeme
Metrovi je radio u jednoj vojarnici u
Dubrovniku i ja sa njime zatim prenijeli
(to bijae izradjeno od fragmenata
za Mauzolej) u Gru onkraj Lazareta.
Kamenje otpremljeno iz Puia stiglo
i dali se na rad: 2 italiana, karpa,
Roguli i ja. Sve to se tu izradilo bilo je
prevezeno u Cavtat, da bi ilo uporedo
sa izgradnjom objekta. Raspee, sv Roko,
4 reljefa (likovi obitelji Rai) razne
rezbarije, rozete te andjeoske glave i
t.d. izradjivali smo u Cavtatu i ovdje smo
upoznali Lukia i prihvatio se rezbarije ili
od spom rozeta i andjela.
Majstor je radio dalje u baraci Lazaret
(u Gru) ostao je sam a sv Roko i Raspeti
nisu bili izmodelirani dok sam ja bio sam
sa Metroviem a kasnije i ost. spom.
Traio je da se ja vratim iz Cavtata opet

u baraku Lazaret jer sam mu kao i prvo

potreban pri radu. Zamolio sam da bi
naao izmedju nas nekog drugoga. Sam se
nije htio za to brinuti ve da ja to uinim.
Uspjelo mi je nagovoriti Lukia zato
to je do tada bio zaposlen sporednijim
kles. objektom Prolo nekoliko vremena
dolazi ponovo u Cavtat i potom stie
model Raspetoga i model sv. Roko.
Kameni aboci bili su ve uzidani u stijene
Mauzoleja. U to vrijeme talijani radili na
reljefima obit. Rai, ja na Raspetom,
karpa rozete i glave, Luki na aboc za sv
Roko a Roguli, konzole Grassi rezbarije
i t.d. neki drugi. Za napomenuti je, da
ivojin Luki je napustio izradnju kipa
sv. Roka mnogo prije zavretka: mi svi
smo pripisivali taj njegov postupak tekoj
bolesti koja ga je nagrizala, tako da je
rad do konanog zavretka bio nastavljen
po jednom od nas. Dakle ivojin Luki
je nekoliko vremena bio kod (Atelijeru)
Metrovia zaposlen u baraci Lazaret
te po svoj prilici sudjelovao na radovima
Raspee, sv Roko kao to sam ja prije
sudjelovao u vojarni u Dubrov. u baraci
Lazaret kao fiziki pomonik pri izradi
modela koje je metar svojom rukom
izvajao dok ja samo ilovau nabacivao
i pomagao init gerist te na koncu
odlijati u gips. Pri veem komplikovanom
radu za lijevanje u gips sudjelovao je i
sam Metrovi. Ja nisam nita mogao
primjetiti da je majstor mogao povjeriti
kakvu funkciju ekstra na njegovom
kip. djelu sv. Roko o kojemu je rije radi
vaeg zadatka osim ove funkcije koje
sam imao da obavljam ja na radovima
koje Metrovi prije toga izmodelirao
za mojega prisustva u radionici. Ovo je
visina uspomene o radu sa Metroviem
oko i za Mauzolej u Cavtatu; sa omjerom
stepenica dosta razmaknute jedna od
druge a ljestvica je tana do visine istine
dosegla, da se po njoj moete za vau
stvar pouzdano ravnati. U koliko bi Vas

zanimale daljnje uspomene o radu sa I.

Metroviem uope, ja u se potruditi da
vam udovoljim koliko budem mogao.

95

Pismo Boe Banca (u zaglavlju: N. Banaz),

upueno iz Londona 12. lipnja 1922. Ivanu
Metroviu u London, 145 Cromwell Road, S.W.7

96

Ostajem usluan i sa potovanjem

biljeim
ime Dujmovi

O. Juri, Frano: Nai mladi umjetnici pri

izragjivanju monumentalnog mauzoleja obitelji I.
Rai u Cavtatu, Narodna svijest, god. 4, br. 28 (18.
VII.) i br.30 (25.VII), Dubrovnik, 1922., str. 2

97

ime Dujmovi, kipar (Hvar, 1887. Hvar, 1968.)

98

Giovanni Ardini103, rimski je klesar

i ljeva s kojim je Ivan Metrovi
suraivao jo od 1913. godine, a
vjerojatno i ranije. Metrovi mu je
s velikim povjerenjem povjeravao
zahtjevnije radove. O Metrovievoj
suradnji s Luciom Barufettijem i
Grassijem malo se zna.
U pismu od 22. oujka 1922. upuenom
iz Rima Ivanu Metroviu u Dubrovnik
Ardini navodi kako nije mogao ranije
doi te moli Metrovia da mu oprosti.
Otii e iz Rima sredinom travnja i
dovest e sa sobom jednoga izvrsnog
mladia104, molto rispettoso, Ardinijeve
kole i njegovih sposobnosti. Uz
pomo toga mladia Ardini e moi
kvalitetno dovriti posao, za upola
krae vrijeme. Stoga je sigurno da e i
Metrovi biti zadovoljan, a i Baruffeti
moe Metroviu detaljnije objasniti
taj Ardinijev prijedlog, dakako ako to
Metrovi eli.
U Dubrovniku je Ivana zatekla jo jedna
tuna vijest, umro mu je otac. Stoga
mu Mie Kolin105 upuuje izraze suuti
u pismu od 31. srpnja. Navodi kako je u
meuvremenu dobio dva Metrovieva
pisma, ali na alost, ti koncepti nisu se
sauvali u Metrovievoj arhivi. Mie
ga obavjetava kako jo trai fotografa
u Dresdenu i Mnchenu, koji bi trebao
doputovati u Cavtat i fotografirati
grobnicu. Sada mu alje datume smrti
pokojnika, dok e mu datume roenja

ivojin Luki, (Beograd, 1889. Beograd, 1934.)

U lanku Dejana Medakovia O malo poznatom
kiparu ivojinu Lukiu objavljenom u beogradskom
asopisu Danas, 11. studenoga 1961. navodi se
kako je on izradio reljef sv. Roka u Cavtatu. Iz
Italije je doao 1922. godine i najprije je boravio
u Dubrovniku i Cavtatu. Vesna Barbi obratila
se Ivanu Metroviu, Kosti Strajniu, Zdenki
Kesteranek i imi Dujmoviu za detaljnije
podatke i nova saznanja o gradnji Raieve
obiteljske grobnice. Ivan Metrovi u pismu od 1.
sijenja 1962. upuenom Vesni Barbi pie: Toga
Lukia kojeg spominjete se ne sjeam, ne iskljuujem
da je moda bio neko vrijeme na klesarskom poslu
kapele u Cavtatu kao i toliki drugi ali je sasvim
netono i iskljueno da bi on bio izradio moj kip sv.
Roka kao ni nitko drugi osim mene osobno.

99
Srhoj, Vinko: Juraj karpa, Centar za kulturu
Staroga Grada, Stari Grad, 2004., str. 24. 25
100

Drim da bi trebala biti 1921. godina.

101

Reljef Kralju Petru II. Osloboditelju otkriven je na

Pilama 1924. godine.

102

U arhivi Atelijera Metrovi pismo je sauvano

u prijepisu.

103

Vidjeti: erina, Ljiljana: Metrovi i Metrovi,

Informatica museologica, 36 (1-2), Zagreb, 2005.
U skupini Metrovievih pisama u Atelijeru
Metrovi sauvalo se pet pisama Giovannija
Ardinija (72 A1 72 A5), a meu njima jedno je iz
1921. i jedno iz 1922. godine.

104

Vjerojatno se odnosi na Grassija.

105

Pismo Mie Kolin upuuje Ivanu Metroviu

iz Frazensbada, u ehoslovakoj, iz hotela
Grand 31. srpnja 1922. u Dubrovnik. Na koverti
Metrovievim rukopisom napisano je:
odgovoreno 31. VII. 22. Taj je podatak zanimljiv i
po tome to se uoava da je Ivan Metrovi te
godine zapoeo stavljati krui umjesto toke i
dijakritikih znakova iznad slova i . Isti krui
koji je Ruena stavljala potpisujui svoje ime
Rena. Kasnije je Metrovi odustao od pisanja
kruia umjesto toke.

53

poslati naknadno106:
Ivo Rai 23. oujka 1918.
Marija Rai 13. prosinca 1918.
Edi Rai 15. prosinca 1918.
Marija Rai 29. prosinca 1919.
Iz toga pisma saznajemo i da su se
Mie Kolin i Ivan Metrovi poeli
dogovarati o sadraju i formi natpisa
koji e biti uklesan na junom zidu kraj
ulaza u mauzolej. U tome, vidi se iz
pisma, sudjeluje jo jedna nepoznata
osoba. Iako se moe pretpostaviti da o
tome odluuje i Boo Banac, ipak se on
ne imenuje u tome Kolinovu pismu:
to se natpisa tie, taj valja da je veoma
prost, u smislu Pokojnice. Ja sam bio u
tom pogledu sastavio jedno pismo jednom
prijatelju Pokojnika i sam mu nacrt natpisa
uinio i evo Vam njegovog odgovora,
njegovih opazaka. Meni se svia i Va
nacrt, (op. neitljivo) je i dostojanstven,
ali imam opaziti ovo: Vi predlaete:
Ovu zadubinu zavjestie Ivan i Marija
Rai svom rodnom mjestu i za poivalite
sebi i svojoj djeci. Sazidano 1922.

U prilogu ovoga pisma nalazi se strojno

pisani tekst s obrazloenjem natpisa i
natpis:
Svome muu
Ivi Raiu
Dragoj djeci
Sebi
Marija Rai
P.
I u sljedeem pismu Mie Kolina107
upuenom Ivanu Metroviu nastavlja
se dogovaranje o natpisu za grobnicu
te Kolin Metrovia obavjetava kako
je njegov novi nacrt natpisa poslao
prijatelju, stoga e mu se javiti prvih
dana rujna. Njemu se natpis svia jer
odgovara elji pokojnice. Nada se da
je dobio datume roenja. Fotograf e
biti 8. rujna u Dubrovniku, a vjerojatno
e i Kolin doi s njim. Moli Metrovia
da jo prieka natpis. Meu pismima
nije se sauvalo pismo s dodatnim
prijedlozima natpisa, a nema ni jedne
jedine rijei o natpisu na zvonu u kupoli
Mauzoleja obitelji Rai.
Natpis koji se nalazi na junom zidu
ulaza u grobnu kapelu Gospe od anel
glasi:

Ali: I. moe li se govoriti o zadubini?

II. zavjetala je Marija Rai
III. rodnom mjestu. Nije to bilo u
intencijama (op. neitljivo) da imate
na pameti da se ni Ivo ni Marija Rai
nijesu rodili u Cavtatu.

U SLAVU GOSPODINA
SVOME MUU IVU RAIU
SVOJOJ DJECI SEBI MARE RAI
P. MCMXXII

Ja Vam zahvaljujem to ste mi predloili

Va natpis. Vidite: svi Pokojnica vi i ja
nalazimo dostojanstvenost u ostranjivanju
fraza. Svakako u se i tim nacrtom
posluiti i piem istoj osobi, bili se nala
forma da ih oba slije.

Boo Banac je u Veneciji na Lidu i

pie Ivanu Metroviu 28. kolovoza
1922.108 kako je u dogovoru s Kolinom
da pronae fotografa u Mnchenu
ili Beu te da ga poetkom rujna
poalje u Cavtat. Boo Banac nadao
se doputovati u Dubrovnik sredinom
rujna, te pie Metroviu:

Dakle izvolite priekati i radi natpisa i radi

datuma roenja.

54

ujem sa radosti da kapela lijepo

napreduje te se ufam da e sve biti

dovreno svrhom ovog septembra.
Tako je uz mnoge potekoe i
nesporazume sagraen mauzolej
obitelji Rai u Cavtatu.
Grobna kapela Gospe od anela 109
vjeno je poivalite obitelji Rai,
koju je dubrovaki biskup posvetio 14.
listopada 1922.110, na isti dan kada su
sveano brodom dopremljeni posmrtni
ostaci cijele obitelji, Iva i Mare Rai te
njihove djece, Marije i Edija.
Ivan Metrovi poslao je Rueni
fotografije mauzoleja, a ona mu je u
svibnju111 1923. godine napisala:
Dragi prijatelju!
Kapelica je prekrasna, lokacija takoer.
Naalost Vae pismo, koje imam sa sobom,
ne razumijem u potpunosti. Molim Vas,
piite jasnije.
Time zavrava ova pria o gradnji Gospe
od anel mauzoleja obitelji Rai
u Cavtatu, a ivot Ivana Metrovia
nastavio je pisati mnoge druge
djelomino znane i neznane prie.
Stoga u i zavriti s izabranim rijeima
Ivana Metrovia, kao to sam
zapoela.
Nakon to je u Pragu 1923. godine
saznao za Rueninu smrt, vrativi se u
domovinu:
U jednoj sivozelenkastoj kuverti
doekala ga je sitna knjiicu pjesmica
molitava i jedna razglednica sa slikom
anela koji nosi duu, ba jednog od onih
to ih je izradio u jednoj kapelici.
Bila je to bijela graevina na vrhu jednog

brda ponad mora usred groblja odakle

se prostirao pogled u nebesko i morsko
plavetnilo.
Nije mogao biti ravnoduan ni prema onoj
koja je sliku odabrala ali ni prema onoj ija
je dua ujedno skrivene i materijalizirana
u tom eterinom biu bila sahranjena s

vjenim pogledom na sinje more i modrinu

junog hrvatskog neba.
Nije prema tim svojim djelima gajio one
osjeaje o kojima su pisali strunjaci, znao
je da nije sve puka materijalnost, odnosno
skulptorska, a bome i graevinska
injenica. Oblik je bio ponad svega toga,

linija Ruenina tijela, a i bok Klare nisu

zavravali tamo dokle je dopirala njegova
skulptorska mata, protezao se je u
daljinu, tamo gdje matematiari dokazuju
da se i dvije obine, olovkom nacrtane
linije, dotiu i spajaju u jednu. Njegova
intuicija ga je pouila da se isto tako sve
dotie i spaja 112

Opis fotografije
106
Pismo s nadnevcima roenja pokojnika nije se
sauvalo u Metrovievoj arhivi koja se uva u
Atelijeru Metrovi.

upueno je Ivanu Metroviu u Dubrovnik. U

zaglavlju na omotnici: Navigazione Libera Giovanni
Racich and co. Trieste.

107

109

Mie Kolin pie iz Franzensbada u

ehoslovakoj 25. kolovoza. Prema sadraju
pismo se datira u 1922. godinu. U skupini
Kolinovih pisama sauvalo se i pismo od 27.
listopada, ali godina nije sa sigurnou odreena.
Sadrajem se moe vezati uz gradnju kapele jer se
spominje agar (klesarska radionica) i odreena
svota novca.

108
Pismo Boe Banca (u zaglavlju pisma: Slobodna
plovidba Ivo Rai i dr.) od 28. kolovoza 1922.

Titular grobne kapele obitelji Rai najee

asocira na mnotvo anela u Mauzoleju, iako se
ne smije zaboraviti da se u blizini kapele nalazi
franjevaki samostan, iji je klaustar posluio i
kao radionica u kojoj su izraeni. Naime, jedne
noi krajem srpnja 1215. godine sv. Franji su se u
molitvi ukazali Isus Krist i Blaena Djevica Marija
okruena mnotvom anela. Otada su franjevci
gradili crkve u ast sv. Mariji (Gospi) od Anela.
Tako je sv. Franjo spojio pobonost prema Djevici
Mariji s pobonou prema anelima.

110
Novo djelo Metrovievo, Obzor, Zagreb,
63/1922., 277 (11. X.), str. 2; R.B. Metroviev
Mauzolej, Dubrovnik, god.1., broj 81 (14. X.),
Dubronik, 1922., str. 2 3. Ovaj lanak prenosi i
Rije, god. 3, br. 237 (16. X.), Zagreb., str. 2; Novo
doba, god. 5, br. 239 (19. X.) Split, 1922., str. 2 3
111

Metrovi, Ivan: Vatra i opekline, Zagreb, 1998.,

stranica bez numeracije

112

Metrovi, Ivan: Vatra i opekline, Zagreb, 1998.,

str. 174 175

55

LIDA ROJE DEPOLO

OUR LADY OF
ANGELS THE
MAUSOLEUM
OF THE RACIC
FAMILY IN
CAVTAT

Commemorating the 125th anniversary

of the birth of Ivan Metrovi, the
Croatian Academy Glyptotheque, in
collaboration with the Ivan Metrovi
Museums, the Metrovi Studio in
Zagreb and the Metrovi Gallery
in Split, has prepared an exhibition
dedicated to that unique combined
work of architecture and sculpture the
Rai Family Mausoleum in Cavtat.
The cemetery chapel for the tragically
deceased family of Cavtat ship owner
Ivo Rai was put up in the middle of
a cemetery on a hill over Cavtat, and
dedicated to Our Lady of Angels. With
his assistants, Metrovi worked on
the project from 1920 to the end of 1922.
Since both the museums keep in their
collections what is called the working
materials that preceded the actual
construction of the mausoleum of the
Raies, we decided to combine and
exhibit this material, the first time it
has been on show.
The exhibition consists of four parts.
The first part, the introduction, features
two Metrovi portraits of Marija
Banac nee Rai, because of whom the
monument was created; also on show
are her letters from the times when she
was a constant companion of Metrovi
and his first wife Rua. In addition we
are showing correspondence between
Ivan Metrovi and Mio Kolin and Boo
Banac, executors of the will of Marijas
mother Mara Rai, who had entailed
part of her estate for the construction
of the mausoleum for her family.
The second section of the exhibition
presents the original sketches for the
chapel, the searches for an approach:
drawings of interiors and exteriors,
and individual reliefs and sculptures,
copies of architectural drawings, and a
number of small-sized plaster sketches.

56

Part three provides original plaster

models for the architectural plastics of
the mausoleum, from which the stone
reliefs were carved. A slide show of the
finished mausoleum in situ comprises
the contents of the fourth and final part
of the exhibition.
We wished to place some focus on
what the author himself had never
intended to be displayed the working
material that reveals the complexity of
the process of the creation of the Rai
family tomb, and draw attention to the
way that for Metrovi every phase
was just as important as another, and
how seriously and meticulously he
addressed it. The exhibited material
was, at the time of the building of the
mausoleum, located in the masters
Lapad studio, near Dubrovnik. We have
also attempted in this exhibition to
evoke the atmosphere of this temporary
studio of Metrovis, constructed of
rough planks, right by the sea, where,
with his assistants, Metrovi worked
a full two years.
The main emphasis of the exhibition
is placed on the plaster models of the
architectural plastic, which is exhibited
just as it was. These originals were the
closest to Metrovis hand, and served
as a model for the stone and bronze
sculptures in the mausoleum. From
these plaster models, Metrovis
assistants (sculptors and carvers)
carved stone relief, a smaller number
being cast in bronze. They tell us of the
creative phases involved in the creation
of the Raies tomb in a working
process of great complexity.
The Cavtat mausoleum was the
first built work of architecture by
Metrovi. Although the first, it was

an outstanding success, considered

by many theoreticians a fascinating
combination of architecture and
sculpture.
It is crammed with symbolism that
is interesting iconographically from
the Christian aspect, but also offers
insights into the personal experience
of the artist and his feelings for given
people. Behind it all is the poignant
friendship of the artist with Marija
Banac and his compassion for the
tragic fates of all the members of the
family, who died within a period of not
quite two years.1 From whatever angle
one might write of the mausoleum,
stylistic or iconographic, it is both rich
and an inexhaustible source, a well of
the historical tradition that Metrovi
in his original manner joined with the
contemporary spirit of the 1920s.
The first detailed text about the
mausoleum was written by Dr
Ernest Kati 2 when the building was
dedicated; it was mostly engaged with
a reading of the complex iconography
and symbolism of the museum. He
was followed by celebrated world
theoreticians,
contemporaries
of
Metrovi like Austrian art historian
Josef Strzygowski3 and English art
critic Kineton Parkes. 4 They wrote in
extremely positive terms about the
mausoleum, considering it a unique
work by an exceptionally talented
artist. Each of them drew particular
attention to the Art Deco features of
style the decorativeness, elegance,
refinement, stylisation.
Parkes
concluded that the mausoleum was a
harmony of design5, indicating that
the mausoleum was identified as a total
environment or Gesamtkunstwerk.
Thus these authors recognised the

elements of the new style that was at

the time extremely popular, but could
not yet identify it as the stylistic trend
that was to receive its name only after
the International Exhibition of Modern
Industry and Decorative Arts in Paris.
For the Cavtat mausoleum Metrovi
won world acclaim the Grand Prix at
the Exposition Internationale des Arts
Decoratifs et Industriels modernes in
Paris in 19256. This was an enormous
acknowledgement, because of the
reputation and importance of the
show, at which the world artistic elite
exhibited, where Art Deco experienced
a triumph.
Influenced by the new, modern style,
which had taken hold of all branches
of art from architecture, design and
the fine arts via music to fashion and
film, in the spirit of the time, Metrovi
designed everything.
Architecture,
space, architectural plastics, relief,
freestanding sculptures, altar, door
(even the handles), candlesticks, the
bell with its carved scenes, the key
with its ornaments, the liturgical
vessels (preserved only in the form of
drawings). He handled everything with
almost equal care, creating a unique
ambience, the creation of a single artist
down to the very last detail. All through
it is possible to see the particular
Metrovi stamp and individual style,
from the main idea to each detail
and ornament. The Mausoleum is
stylistically integrated, and the Art
Deco morphology is consistently
carried out in interior and exterior.
But since Art Deco was not a style
founded on the theory or manifesto
of some movement, there is no group
of artists that set out their visual
credo to the world under this title.

One characteristic of the trend is its

eclecticism, in this case the inspiration
it found in ancient and Egyptian art, in
Art Nouveau, in Chinese and Japanese
arts, in the Aztecs and Mayas, in Africa,
and in modern styles such as Cubism,
Futurism and Orphism. The choice
depended entirely on the given artist.
Metrovi dipped into the formal
vocabularies of Egyptian and Byzantine
art, as well as of Antiquity, while it is
the vocabulary of Art Nouveau that is
most in evidence; from that amalgam of
styles he managed, thanks to his great
gifts, to create an integrated artwork
that breathed modernity. It was a
work that was produced at the same
time as the very best Art Deco works in
the world at large.

Brother and sister Edi and Marija died of the

Spanish influenza in Rome in 1918 on the eve of
Edis wedding. In the same year the father Ivo
died, and a year later, the mother, Mara.

2
Luka s Orsana (Dr Ernest Kati):
Metroviev mauzolej u Cavtatu, Nova
Evropa, VI, no. 7, 1. November 1922, pp.
201-206.
3

Strzygowski, Josef: Eine grobkirche von Ivan

Metrovi, Deutsche Kunst und Dekoration
(Darmstadt ), 26/ 1923.Bd. 52. 9 (VI) pp.
127-172

Kineton Parkes: Ivan Metrovi: ArchitectSculptor, The Architects Journal, July 2, 1924,
pp. 9-11

Kineton Parkes: A Mortuary Chapel by Ivan

Metrovi, The Builder London, June 27,
1924, pp. 1017-1019

6
Stevan ikovi: Nagrade naih izlagaa. Pred
kraj parike izlobe Vreme, Belgrade, 5/1925,
1378, 20.X. 1925, p.3

57

Opis fotografije

58

Ljiljana erina

FIND OUT THE

SECRET OF
LOVE O
AND YOU WILL
SOLVE THE
MYSTERY OF
DEATH O
AND BELIEVE
THAT LIFE IS
ETERNAL

Set off by the imaginative power of

the message on the bell tower of the
Church of Our Lady of the Angels
the Rai Family Mausoleum, there
were
arbitrary
interpretations,
with simultaneous doubts as to the
truthfulness, of the reading of the
profane and sacred symbolism of the
interior depictions of the tomb, right
until the moment of the publication
of Metrovis most intimate feelings
and experience in the book Fire and
Burns. Indeed, this is an introductory
and compulsory reading for the
understanding of the building.
This is a story about the encounters
and personal experiences that
determined the fate of the Cavtat
Mausoleum. As nowhere else in the
oeuvre of Metrovi, the building is
connected with four women who set
their mark on his life, and left a deep
trace on his creative work.
The central figure of the story about
the Rai family mausoleum is Ivan
Metrovi. This part of his life started
in 1912 when Metrovis biography
and work were interwoven with those
of Marija Rai, married name Banac,
and Ruena Zatkova, married name
Chvoinski, while the time of the
building of the structure was linked
with the ending of the marriage with
Rua Metrovi, ne Klein, and his
getting to know Olga Kesteranek, his
second wife.
Ivo Rai was a sailor and ship owner
from Plate by Dubrovnik. From his
marriage with Mara Rai, he had
a daughter Marija, and a son, Edi.
Ivo Rai and his wife Mara lived in
Trieste. As a young girl Marija Rai
fell in love with a young officer, a

foreigner.
But this romance was
opposed by her parents, to whom
she was exceptionally devoted.
It
was in these circumstances that Boo
Banac, the son of Ivos associate
Boo Banac of Dubrovnik, began to
woo and ultimately to propose to
her. Marija agreed to the marriage,
in which she was not happy; the
unhappiness was the greater in that
she had no children. As a stockholder,
Boo Banac managed the office of her
father. As a rule they lived in London
and Paris, spending their summers
on the French and Italian rivieras,
associating with various people from
the world of culture and politics. She
had an only brother, Edi, who worked
as an assistant in the office, and lived
in London. At the end of World War
I, he was supposed to wed his Italian
fiance in Rome. Marija Banac set off
for her brothers wedding. Instead of
happiness and joy, the outcome was
tragic. In December 1918, in a period
of only two days, Marija Banac died,
and then her brother Edi and his
fianc of Spanish flu, while in March
their father died of heart problems.
Only the mother, Mara, was left; she
lived on another year, long enough to
start realising her daughters wish for
Ivan Metrovi to build her a funeral
monument.
In her will, Marijas mother, Mara,
who had been left without any of her
family members, authorised Mio
Kolin, the Rai familys counsel, to
manage the family estate, and hence
oversee the production of the Cavtat
Mausoleum. Mrs Mara Rai died in
1919, without seeing the completion
of the family tomb the Church of Our
Lady of Angels.

59

Ivan and Rua Metrovi had lived

in Rome since 1911 and the time of
Expo. They made friends with many
artists, writers and intellectuals. The
first prize for sculpture won at Expo
contributed to making his name and
works important, as did the laudatory
articles published. in Rome, according
to the descriptions in the book Fire
and Burns, in 1912 he met Ruena and
her husband Basilije Kvoinski, and
at the beginning of 1913 he also met
Marija and Boo Banac in the same
city. Metrovis portraits of the two
young women sprang from the highly
emotionally charged first meeting
with Ruena, as well as with Marija
Banac.
I sought for these recollections of the
seventy-year-old published in the
book Fire and Wounds in the extant
letters of those who took part in the
story, which they sent to each other
when they got to know one another,
when they socialised and set up
friendly relations, and during the time
of the construction of the Rai Family
Mausoleum.
Following the chronology of events
through the letters Marija Banac
wrote to Rua Metrovi in 1913 to
1918, we can track the development of
their friendship. Marija was a sincere
friend to Rua, and was concerned for
her physical and mental health. She
was always full of caring advice and
compassion, as seen in almost every
letter. At the same time, she revealed
her discontent and moments of
loneliness. Metrovis memories of
Marija in the book Fire and Burns start
in London in 1915, when he made a
second portrait of her. Then a deeper
relation between them began, which

60

according to Metrovi was fostered

by Rua, to try to get Ivan over the
extremely intense attraction he felt
for Ruena.
Sensing the awakening of passion for
Marija Rai, even if it was not of the
same kind of intensity as that he felt
for Ruena, he perceived Marija as
a dove, a motif that he was to use to
decorate the ceiling of the entrance
antechamber to the mausoleum, as
well as that of the main chapel.
At the end of the war, during his last
encounter with Ruena Chvoinski
in a sanatorium on the mountain
of Leysin in Switzerland, he took
with him in his thoughts an angelic
image, interwoven wings floating in
space on the ceiling of the dome of
the church and the last image of the
woman kneeling in prayer angel
orante, who had remained somewhere
high in the hills on the dome. A few
days later he returned to Paris, where
he was met by Rua; at that time
he learned from her of the death of
Marija Banac.
After Marijas death, Boo Banac and
her mother started discussing with
Metrovi possible approaches for
the funerary monument. According
to the letters, Marijas mother, during
her lifetime, saw the first Metrovi
draft approach for the mausoleum in
London, and agreed on a construction
contract with Ivan. After her death,
she charged Mio Kolin her executor
with managing the Rai property.
This entailed upon him, together
with Boo Banac, the fulfilment of the
wishes of the daughter, husband and
mother.
Ivan Metrovi had taken on an

extremely demanding commission

the intellectual and symbolic
utterance of a party directly
concerned, in the role of architect,
organiser and artist sculptor and
producer, both of the construction
as well as of the design of the overall
architectural plastics. Thinking over
the mausoleum, Ivan Metrovi put
in the whole of himself, and left his
most intimate personification stated
in the forms and motifs of the interior
depictions.
In the middle of 1920, Ivan Metrovi
arrived in Dubrovnik and started
the building of the Mausoleum of
the Rai Family. When he got into
Dubrovnik, he must have had to carry
out many preparations before the
ground could be broken, but I was able
to find no written sources from 1920,
and so this will have to remain, for
the moment, a mystery. Along with
a permit to knock down the chapel of
St Roch in the cemetery in Cavtat, and
preparation of the ground, as well as
the accommodation of his assistance,
he had to set about finding working
space, in both Dubrovnik and Cavtat.
The working space, or Metrovis
studio, was located at the side of the
sea in Gruz harbour, on the northern
side of Lapad peninsula, close to the
former Lazaret. These were two
rather large huts of the Gruz Harbour
Mission, and in Cavtat the studio was
in the Franciscan monastery, where
the assistants detailed to the work
in Cavtat were quartered, as was,
occasionally, Metrovi himself.
His sickly and by now mostly
exhausted wife Rua every day
hoped for her personal security and
restfulness with Metrovis decision

to live permanently in Zagreb with the

construction of house and studio. But
Ruena was still deep in his heart and
thoughts, and he was building the
mausoleum for Marija, who had also
sentimentally affected him and left
a mark on him. And into this mental
calm crept money problems, brought
about by the fall in the value of the
Austrian crown, or the value of the fee
for the construction of the monument,
as well as the problems of building
the Zagreb studio. And then came the
new acquaintance, Olga, who was
soon to become his life partner, and
the mother of his children.

This was the same day that a ship

brought in the mortal remains of the
whole family: Ivo and Mara, and their
children Marija and Edi.

The extant letters of Ivan Metrovi

sent from Dubrovnik to Adela
Milinovi in Zagreb during 1921
and 1922 are the written sources
for our knowledge of Metrovis
intimate thoughts about getting
a divorce from Rua. And they are
also a source of information about
the course of the construction of the
mausoleum in Cavtat. The substance
of these letters fill out and confirm
important data that we can find in
the largest number of preserved
letters exchanged among the chief
participants of the realisation of the
church Ivan Metrovi, Mio Kolin
and Boo Banac, dated in 1921 and
1933. For the first time, through the
contents of these letters, we can keep
up with the rhythm of construction,
the dynamics of modelling, carving
and moulding, and the exact dates
of the origin of individual reliefs and
sculptures.

It was a white building on the peak of

a hill over the sea in the middle of a
cemetery whence extended a view of
the heavenly and the marine blue.
He could not be indifferent to either
her who had chosen the picture, or to
her whose soul was both hidden and
materialised in this ethereal being
buried with an eternal view onto the
blue grey sea and the azure of the
southern Croatian sky.

The Church of Our Lady of Angels,

the eternal resting place of the Rai
family, was dedicated by the bishop
of Dubrovnik on October 14, 1922.

After he had learned in Prague in 1923

of the death of Ruena, returning to
his homeland, Ivan Metrovi wrote
in a book:
In a grey-green envelope he was
awaited by a small booklet, a prayer
and hymn book, and a postcard with
a picture of an angel bearing a soul,
one of those that he had made in the
chapel.

Nor did he harbour for these works

of his those feelings that experts
had written of, knew that it was not
all merely material, not just a fact
of sculpture and certainly not of
construction. The form was above all
that, the line of Ruenas body, and
the flank of Klaras did not end where
his sculptors imagination had gone,
it stretched off into the distance,
where mathematicians prove that
two ordinary pencilled lines touch
and join into one. His intuition taught
him that in the same way, everything
touched and joined.

61

IZBOR
LITERATURE

Lina vijest: Narodna svijest,

Dubrovnik, 14. srpnja 1920.

by Ivan Metrovi, The Builder, 27

june 1924

Kod Ivana Metrovia, Novo doba, god.

4, br. 214 (21. IX.), Split, 1921., str. 2 3

Parkes, Kineton. Ivan Metrovi:

Architect-Sculptor, The Architects
Jurnal, 2 july 1924

Juri, o. Frano: Nai mladi umjetnici pri

izragjivanju monumentalnog mauzoleja
obitelji I. Rai u Cavtatu. Narodna
svijest, god. 4, br. 29 (18. VII.), str. 2,
i br. 30 (25. VII.), str. 2, Dubrovnik,
1922.
R. B.: Metroviev Mauzoleum,
Dubrovnik, god. 1, br. 81 (14. X.),
Dubrovnik, 1922. str. 2 3
Metroviev mauzolej obitelji Rai u
Cavtatu, Rije, god. 3, br. 237 (16. X.),
Zagreb, 1922., str. 2
R. B.: Metroviev Mauzolej, Novo
doba, god. 5, br. 239 (19. X.), Split,
1922., str. 2 3
Novo djelo Metrovievo, Obzor, god. 63,
br. 277 (11. X.), Zagreb, 1922., str. 2
K. (Kesteranek), F. (Frano):
Metroviev mauzolej Gospe od
anela, Obzor, god. 63, br. 298 (1. XI.),
Zagreb, 1922., str. 2
Luka s Orsana (dr. Ernest Kati):
Metroviev mauzolej u Cavtatu, Nova
Evropa, knj. VI., br. 7 (1. XI.), Zagreb,
1922., str. 201-206
Dalmatinac: Dubrovnik: Neto o
religioznoj umjetnosti Ivana Metrovia,
Vrhbosna, god. 38, br. 11 12 (20. VI.),
Sarajevo, 1924., str. 96
Parkes, Kineton: A Mortuary Chapel

62

The Metrovi Exhibition: The Brooklyn

Museum, 1924. (katalog)
irkovi, St.: Pred kraj parike izlobe:
Nagrade naih izlagaa, Vreme, god. 5,
br. 1378 (20. X.), Beograd, 1925., str. 3
Exposition internationale des artes
dcoratifs et idustriels modernes Paris
1925. Section du Royaume des Serbes,
Croates et Slovnes, Pariz, 1925.
(katalog)
Marakovi, Ljubomir: Pjesme o etiri
arkanela, Hrvatska prosvjeta, god.
XIV, br. 7 8 (25. VIII.), Zagreb, 1927.,
str. 145 149
Strajni, Kosta: Umetnost Ivana
Metrovia, Jadranska straa, Split,
god. VII, 1929., str. 303 304
Strzygowski, Josef: Eine Grabkirche
von Ivan Metrovi, Deutsche Kunst
und Dekoration, 35, 8 (V), Darmstadt,
1932.
Strohmer, Erich: Das Grabmal der
Familie Rai von Ivan Metrovi in
Cavtat, Kirchenkunst, god. V, sv. I.,
Be, 1933., str. 25 30
Preradovi, Paula: Dalmatinische
Sonette, Paul Zsolnay Verlag, Berlin
Wien Leipzig, 1933.
Strzygowski, Josef: Ivan Metrovi:

Gospa od anela: Zadubina porodice

Rai u Cavtatu, Nova Evropa, Zagreb,
1937.
Ivan Metrovi: Gospa od anela.
Novosti, god 31, br. 5 (5. I.), Zagreb,
1937., str. 10
Vidovi, arko: Metrovi i sukob
skulptora s arhitektom, Veselin
Maslea, Sarajevo, 1961.
Tomii, Zlatko: Put k Metroviu,
Knjinica Hrvatske revije, Buenos
Aires, 1965.
Piplovi, Stanko: Arhitektura Ivana
Metrovia, Mogunosti, br. 10 11,
Split 1983., str. 895 915
Ana Deanovi: Metrovievi prostori,
Rad Jugoslavenske akademije znanosti
i umjetnosti, knj. 423, Razred za
likovne umjetnosti, knj. XIII, Zagreb,
1986.

dco, ovjek i prostor, br. 3 4, Zagreb,

1991.

politike. Kazivanje Peri Zlataru, Golden

marketing, Zagreb, 2003.

Metrovi, Ivan: Uspomene na politike

ljude i uspomene, Nakladni zavod
Matice hrvatske, Zagreb, 1993.

Srhoj, Vinko: Juraj karpa, Centar za

kulturu, Stari Grad, 2004.

Graa za bibliografiju Ivana Metrovia

od 1899 do 1993., Zagreb, 1993.
Metrovi, Ivan: Vatra i opekline. Dora
Krupieva, Zagreb, 1998.
Kliinovi, Boena: Gipsani odljevi Ivana
Metrovia u Gliptoteci HAZU u Zagrebu
kronologija pohrane, Muzeologija, br.
36., MDC, Zagreb, 1999., str. 93 97

Pranevi, Dalibor: O djelu Ivana

Metrovia u postavu galerije, Galerija
Ivana Metrovia, katalog stalnog
postava, Fundacija Ivana Metrovia,
2005., str. 15
Metrovi, Maria: Ivan Metrovi:
The Making of a Master, Stacey
International, London, 2008.

Kraovec, Irena: Ivan Metrovi: Svjetlo

se razlilo prostorom. Mauzolej obitelji
Rai, Cavtat, 1920-22., Oris, br. III-102001, Zagreb, 2001., str. 130 141
erina, Ljiljana: Ivan Metrovi i Atelijer
Metrovi, CD-ROM, Fundacija Ivana
Metrovia, Zagreb, 2001.

Kekemet, Duko: Arhitektura

Ivana Metrovia, Adrias Zavoda
za znanstveni i umjetniki rad
Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti u Splitu, sv. 1, Split,
1987.

Sveti Roko: Das Mausoleum der

Familie Rai in Cavtat Kroatien,
Fachhochschule Kln (University of
Applied Sciences Cologne),
Kln, 2001.

Mui, Marijan: Metrovi i Plenik:

Razdoblje prijateljstva i suradnje,
Mogunosti, god. 30, br. 10 11, Split,
1983., str. 916 925

erina, Liljana: Metrovi i Metrovi:

Izvorno, originalno, legalno i kopirano
djelo Ivana Metrovia, Informatica
Museologica, 36 (1-2), Zagreb, 2005.

Stipani, Branka: Ivan Metrovis

Melancholic Art Deco, The Jurnual
Decorative and Propaganda Arts,
1990., str. 55 58
Galjer, Jasna: Parika izloba 1925. i art

Clegg, Elizabeth: Metrovi, England

and the War, The Burlingtin Magazine,
vol. CXLIV, no. 1197, London,
december 2002
Metrovi, Mate: U vrtlogu hrvatske

63

KATALOG
DJELA

01.

Marija Banac, ro. Rai, portret

Rim, 1913.
bronca 55 x 34 x 30 cm
privatno vlasnitvo

02. Marija Banac, ro. Rai, portret

London, 1915.
bronca, 66 x 34 x 29 cm
vlasnitvo: Atelijer Metrovi,
inv. br. 204
SKICE U GIPSU

09. Studija glavnog ulaza mauzoleja

obitelji Rai
1919. 1920.
olovka, 31,1 x 21,1
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 430 b (poleina 430 a)

03. Skica anela karijatida

(za portik)
Dubrovnik, 1920.
gips, 22,3 x 4 x 3 cm
vlasnitvo: Atelijer Metrovi,
inv. br. 234

10.

Tlocrt i ulaz mauzoleja obitelji Rai

1919. 1920.
tu, olovka i lavirani tu,
33,9 x 42 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 594

04. Skica anela sviraa

(za niu glavnog oltara)
Dubrovnik, 1920.
gips, 17,4 x 9 x 1,5 cm
vlasnitvo: Atelijer Metrovi,
inv. br. 233

11.

Proelje mauzoleja obitelji Rai

1919. 1920.
tu i lavirani tu, 35 x 38,2 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 592 a

12.

Popreni presjek mauzoleja obitelji

Rai
1919. 1920.
olovka i tu, 37,3 x 40,2 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 569 a

06. Studija za mauzolej obitelji Rai

1919. 1920.
olovka, 31 x 21,2 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 434 b (poleina 434 a)

13.

Proelje, popreni presjek i tlocrt

mauzoleja obitelji Rai
1919. 1920.
olovka, tu i lavirani tu,
33,9 x 42 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 611

07. Aneli svirai

1919. 1920.
olovka, 31 x 21,2 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 434 a

14.

Proelje mauzoleja obitelji Rai

1919. 1920.
tu i olovka, 33,9 x 42 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 590

CRTEI
05. Studija za mauzolej obitelji Rai
1919. 1920.
olovka, 38,5 x 27,9 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 585

64

08. Studija za mauzolej obitelji Rai

1919. 1920.
olovka, 31,1 x 21,1 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 430 a

15.

Popreni presjek mauzoleja obitelji

Rai
1919. 1920.
tu i lavirani tu, 33,9 x 42 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 591

16. Glavni oltar mauzoleja obitelji Rai

1919. 1920.
tu i lavirani tu, 50,2 x 38,2 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 589
17.

Kapela s raspelom u mauzoleju

obitelji Rai
1919. 1920.
tu, olovka i lavirani tu, 33,9 x 42 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 595

18.

Bogorodica s djetetom
1919. 1920.
papir kairan na perplou i
lavirani tu, 92,6 x 66 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
AM-P-r. br. 264

19.

Bogorodica s djetetom
1919. 1920.
sepija, 52,6 x 39,4 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 601 a

20. Dvije studije za Bogorodicu s

djetetom
1919. 1920.
sepija, 52,6 x 39,4 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 601 b (poleina 601 a)
21.

Studija za glavni oltar mauzoleja

obitelji Rai
1919. 1920.
tu i olovka, 42 x 33,8 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 568 a

22. Studija anela sviraa

1919. 1920.
olovka, 42 x 33,8 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 578 a
23. Aneo s violinom
1919. 1920.
olovka, 42 x 33,8 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 573
24. Studija dva arhitektonska ulomka
s golubicom
1919. 1920.
olovka i plavo crnilo, 17,1 x 20,9 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 497
25. Crkvena posuda kandilo
1919. 1920.
olovka, 31,1 x 21 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 431
26. Crkvena posuda za blagoslovljenu
vodu
1919. 1920.
olovka, 31 x 21 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 463
27.

Crkvena posuda laica za tamjan

1919. 1920.
olovka, 31,1 x 21 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 462

28. Poloajni nacrt mauzoleja obitelji

Rai
1919. 1920.
tu i olovka na pauspapiru,
37,3 x 44,7 cm
vlasnitvo: Galerija Metrovi,
inv. br. 910

ARHITEKTONSKI NACRTI
29. Tlocrt mauzoleja obitelji Rai
(prikaz tlocrta realiziranog zdanja)
1920. 1921.
ozalid (plava kopija), u mjerilu:
1 : 20, 73,2 x 83,5 cm
autor nepoznat
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
AM-P-br. 232
30. Presjek mauzoleja obitelji Rai
(presjek s arhitektonskom
plastikom)
1920. 1921.
ozalid (smea kopija), u mjerilu:
1 : 50, 45,5 x 34,3 cm
autor nepoznat
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
AM-P-br. 174/1
31.

Presjek mauzoleja obitelji Rai

E F (presjek bez arhitektonske
plastike)
1920. 1921.
ozalid (plava kopija), u mjerilu:
1 : 20, 82,7 x 73 cm
autor nepoznat
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
AM-P-br. 231

32. Presjek kupole mauzoleja obitelji

Rai (presjek realizirane kupole)
1920. 1921.
ozalid (plava kopija), u mjerilu:
1 : 20, 40,8 x 39,8 cm
autor nepoznat
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
AM-P- br. 510
33. Pogled na svod mauzoleja obitelji
Rai (prikaz tlocrta i lica
unutranjeg svoda)
1920. 1921.
ozalid (plava kopija), u mjerilu:
1 : 20, 68 x 73 cm

65

autor nepoznat
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
AM-P- br. 233

34. Pogled na svod mauzoleja obitelji

Rai (pogled na lice svoda
odozgo)
1920. 1921.
ozalid (plava kopija), u mjerilu:
1 : 10, 79,3 x 73 cm
autor nepoznat
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
AM-P- br. 522
GIPSANI MODELI
35. rtveni jaganjac
(detalj vanjskog friza ispod kupole)
Dubrovnik, 1920. 1921.
gips, 38 x 55 x 5 cm
vlasnitvo: Atelijer Metrovi,
inv. br. 76
36. Vratnice mauzoleja obitelji Rai
Dubrovnik, 1921.
gips, 258 x 133 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-150
37.

Klju mauzoleja obitelji Rai

Dubrovnik, 1922.
gips, 21 x 8,5 x 2 cm
vlasnitvo: Atelijera Metrovi,
inv. br. 117

38. Kaseta s aneoskom glavom

(kerubina)
(sa svoda kupole)
Dubrovnik, 1921. 1922.
gips, 40 x 45 x 10 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-141
39. Kaseta s aneoskom glavom
(kerubina)
(sa svoda kupole)

66

Dubrovnik, 1921. 1922.

gips, 40 x 43 x 10 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-142

40. Kaseta s aneoskom glavom

(kerubina)
(sa svoda kupole)
Dubrovnik, 1921. 1922.
gips, 40 x 37,5 x 10 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-143
41.

Kaseta s aneoskom glavom

(kerubina)
(sa svoda kupole)
Dubrovnik, 1921. 1922.
gips, 40 x 47 x 10 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-140

42. Kaseta s aneoskom glavom

(kerubina)
(sa svoda kupole)
Dubrovnik, 1921. 1922.
gips, 40 x 51,5 x 10 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-144
43. Kaseta s aneoskom glavom
(kerubina)
(sa svoda kupole)
Dubrovnik, 1921. 1922.
gips, 40 x 48,5 x 10 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-145

vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia

AM-V.B.-2

46. Aneo s duom pokojnika

Dubrovnik, 1921.
gips, v. 120 x 100 x 43 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-170
47.

Aneo s duom pokojnika

Dubrovnik, 1921.
gips, v. 117 x 100 x 42 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-169

48. Gospa s djetetom

(kip oltara)
Dubrovnik, 1921.
gips, 135 x 42 x 32 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-152
49. Oplakivanje
(s menze oltara)
Dubrovnik, 1921.
gips, 96 x 170 x 7 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-158
50. Aneo svira (aneo s flautom)
(za oltarnu niu)
Dubrovnik, 1921.
gips, 165 x 34 x 8 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-155

44. Aneo s duom pokojnika

Dubrovnik, 1921.
gips, 270 x 93 x 34 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
AM-V.B.-1

51.

Aneli svirai
(za oltarnu niu)
Dubrovnik, 1921.
gips, 187 x 96 x 9 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-156

45. Aneo s duom pokojnika

Dubrovnik, 1921.
gips, 275 x 93 x 37 cm

52. Aneli svirai (s ornamentom)

(za oltarnu niu)
Dubrovnik, 1921.

gips, 187 x 100 x 9 cm

vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-157

gips, 236 x 56 x 21 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-167

53. Kasete s aneoskim glavicama

(sa stropa oltarne nie)
Dubrovnik, 1921. 1922.
gips, 137 x 156 x 10 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-151

59. Raspelo
(reljef u kapeli Raspetoga Krista)
Dubrovnik, 1922.
gips, 265 x 237 x 26 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-171

54. Kaseta s golubicom

(sa svoda trijema)
Dubrovnik, 1921. 1922.
gips, 52 x 43 x 9,5 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-146

60. Portret Marije Banac, ro. Rai

(ki)
(reljef u kapeli Raspetoga Krista)
Dubrovnik, 1921.
gips, 120 x 60 x 7 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-163

55. Kaseta s dvije golubice

(sa svoda oltarne kapele)
Dubrovnik, 1921. 1922.
gips, 45,5 x 43 x 10 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-147
56. Konzola u obliku aneoske glave
za svijenjak
(u oltarnoj kapeli, kapeli sv. Roka i
kapeli Raspetoga Krista)
Dubrovnik, 1921. 1922.
gips, 40 x 24,5 x 25 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-159
57.

Konzola u obliku aneoske glave

za svijenjak
(u oltarnoj kapeli, kapeli sv. Roka i
kapeli Raspetoga Krista)
Dubrovnik, 1921. 1922.
gips, 40 x 24,5 x 25 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-160

58. Sv. Rok

(reljef u kapeli sv. Roka)
Dubrovnik, 1922.

61.

65. Oplakivanje Krista

(reljef sa zvona)
Dubrovnik, 1921.
gips, 27 x 40 cm
privatno vlasnitvo,
G-MZP-844
66. Aneo orant (aneo koji se moli)
(s vrha kupole)
Dubrovnik, 1921.
gips, 202 x 97 x 83 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-161

Portret Iva Raia (otac)

(reljef u kapeli sv. Roka)
Dubrovnik, 1922.
gips, 120 x 60 x 7 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-164

62. Portret Mare (Marije) Rai (majka)

(reljef u kapeli Raspetoga Krista)
Dubrovnik, 1922.
gips, 120 x 60 x 8 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-166
63. Portret Edija Raia (sin)
(reljef u kapeli sv. Roka)
Dubrovnik, 1922.
gips, 120 x 60 x 8,5 cm
vlasnitvo: nasljednici I. Metrovia
G-MZP-165
64. Navjetenje
(reljef sa zvona)
Dubrovnik, 1921.
gips, 28 x 23 cm
privatno vlasnitvo,
G-NMP-441

67

BIOGRAFSKI
PODACI

68

1883.

Ivan Metrovi rodio se 15. kolovoza u Vrpolju (Slavonija). Ubrzo nakon

roenja preselio se s roditeljima u Otavice kraj Drnia (Dalmatinska
zagora) gdje je proveo djetinjstvo.

1899.

U zadarskom Narodnom listu objavljena je prva vijest o radovima djeaka

Ivana Gabrilovia Metrovia.

1901.

Upisao se na Akademie der Bildenden Knste u Beu.

1902.

Susreo se s kiparom Augustom Rodinom.

1903.

Prvi put izlae s umjetnikom grupom Secesija u Beu. S njima e

redovito izlagati do 1910. godine.

1905.

Zavrio je kiparski odjel Akademie der Bildenden Knste u Beu.

Izlae na jubilarnoj izlobi Hrvatskog drutva umjetnosti u Zagrebu.
Postavljen prvi Metroviev javni spomenik: Spomenik Luki Botiu u
Splitu.

1906.

Sudionik je Meunarodne umjetnike izlobe u Londonu.

1907.

29. travnja vjenao se s Ruom Klein (1883. 1942.) u crkvi Ivana

Nepomuka u Beu. Prvi put sudjeluje na Biennaleu (VII.) u Veneciji.

1908.

Poetkom godine odlazi ivjeti u Pariz. Izlae u Salon dAutomne u Parizu.

Razradio je ideju Vidovdanskog hrama te zapoinje oblikovati niz
skulptura s tom temom.

1909.

Osniva, zajedno s Emanuelom Vidoviem i drugim splitskim umjetnicima,

drutvo Meduli u Splitu.

1910.

Izlae vie djela na XXXV. izlobi grupe Secesija u Beu, zatim na

dvije izlobe u Zagrebu: Ciklus kraljevia Marka (s Mirkom Rakim) i
Nejunakom vremenu u prkos (s drutvom Meduli).
Samostalni odbor Grada Zagreba kupuje Metroviev Zdenac ivota
(1905.).

1911.

ivi u Rimu. Izlae na Meunarodnoj izlobi u Rimu; nagraen je prvom

nagradom za skulpturu.

1912.

U srpnju postavljen je Zdenac ivota (1905.) ispred Hrvatskoga narodnog

kazalita u Zagrebu.

1914.

Izlae na XI. bijenalu u Veneciji. U Rimu se susretao s Augustom

Rodinom.

1915.

Samostalno izlae u Victoria and Albert Museumu u Londonu.

1916.

ivi u Parizu i enevi. Zapoinje izvedbu niza reljefa u drvu s prizorima iz

Isusova ivota (1916. 1950.). Danas su izloeni u Kateletu Crikvinama
u Splitu.

1919.

Odluuje se ivjeti u Zagrebu te privremeno boravi u kui

Mileti u Jurjevskoj ulici 29. Kupuje kompleks kua u Mletakoj 6, 8 i 10 na
Gornjem gradu u Zagrebu.
U Londonu objavljena je prva monografija djela Ivana Metrovia.
Biraju ga za poasnog lana Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti u Zagrebu.

1920.

Zapoinje gradnju Gospe od anel grobne kapele obitelji Rai u

Cavtatu (1920. 1922.).

1922.

Redovni je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

1923.

ivi u svojoj kui u Mletakoj 8 u Zagrebu. Zasniva obitelj s Olgom

Kesteranek (1894. 1984.) s kojom e imati djecu: Martu, Tvrtka, Mariju
i Matu.
Imenovan je rektorom Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

1924.

Putuje u SAD. Samostalna izloba u Brooklyn Museumu u New Yorku

prva je u nizu njegovih izloaba u raznim gradovima SAD-a.

1925.

Otkriven Spomenik Marku Maruliu (1924.) u Splitu.

Samostalno izlae u Buffalu, Detroitu, Rochesteru, Chicagu, St. Luisu,
Bostonu i Clevlandu.

1926.

Otkriven Spomenik Josipu Jurju Strossmayeru (1924.) u Zagrebu.

1928.

Otkriven Spomenik Indijancima (1926. 1927.) u Grant Parku u Chicagu.

1929.

Otkriven Spomenik Grguru Ninskom (1927.) u Splitu.

1931.

Dovrio je obiteljsku grobnicu, crkvicu Presvetog Otkupitelja u Otavicama

(1926. 1931.)

1932.

Samostalno izlae u Umjetnikom paviljonu u Zagrebu. Tom je prigodom

pred Umjetnikim paviljonom postavljen njegov Spomenik Andriji
Meduliu.
Oblikuje skulpture i reljefe za crkvu Sv. Marka u Zagrebu.

1933.

Prireuje samostalne izlobe u Parizu i Pragu.

Tiska mu se monografija djela u izdanju Nove Evrope u Zagrebu.

69

Otvara izlobeni prostor za svoja djela, Galeriju Metrovi u Ilici 12 u

Zagrebu.

1938.

Dovren je Dom likovnih umjetnosti (1934. 1938.) u Zagrebu.

Izrauje idejno rjeenje za spomen-crkvu kralja Zvonimira, Nae Gospe, u
Biskupiji kraj Knina.

1939.

Dovrio je reprezentativnu obiteljsku palau na Mejama (1931. 1939.)

u Splitu (danas: izlobeni prostor sa stalnim postavom njegovih djela
Galerija Metrovi; djeluje u sklopu Muzeja Ivana Metrovia).
Zapoinje obnovu staroga Kateleta Crikvine (1939. 1941.).
Otkriven Spomenik rumunjskom kralju Ferdinandu I. u Bukuretu.

1941.

Dovrena obnova kompleksa Katelet Crikvine (1939. 1941.). U tom

kompleksu izgraena je crkva Sv. Kria, u kojoj su danas izloeni njegovi
drveni reljefi (1916. 1950.) s prizorima iz Isusova ivota i drveno Raspelo
(1916.). Kompleks Katelet Crikvine danas je dio Muzeja Ivana
Metrovia.

1942.
Nakon izlaska iz zatvora te kunog pritvora odlazi u Italiju, potom u

vicarsku.
+Izlae na XXIII. bijenalu u Veneciji.

70

1947.

U sijenju odlazi u SAD i nastanjuje se u Syracusi gdje je imenovan

profesorom kiparstva na Syracuse University (N. Y.).
Izlae u Metropolitan Museumu u New Yorku kao prvi ivui umjetnik
kojem je taj muzej organizirao samostalnu izlobu.

1952.

Daruje Narodnoj Republici Hrvatskoj kuu i atelijer u Zagrebu (Atelijer

Metrovi), obiteljsku vilu u Splitu (Galerija Metrovi), klaustar i kapelu
u Splitu (Katelet Crikvine), obiteljsku grobnicu, crkvicu Presvetog
Otkupitelja u Otavicama te velik broj svojih djela. Darovano je danas
objedinjeno u jednu ustanovu: Muzeji Ivana Metrovia sa sjeditem u
Splitu.

1954.

Dobiva dravljanstvo Sjedinjenih Amerikih Drava.

1955.

Nastanio se u South Bendu (Indiana) gdje je predavao na

poslijediplomskom studiju na Sveuilitu Notre Dame.

1956.

Otkriven Spomenik Rueru Bokoviu (1937.) u parku Instituta Ruer

Bokovi u Zagrebu.

1959.

Prvi put nakon 1942. godine nakratko je boravio u Hrvatskoj.

1960.

Izabran je za lana Amerike akademije za umjetnost i knjievnost.

1961.

U Buenos Airesu (Argentina) objavljena je knjiga Ivana Metrovia:

Uspomene na politike ljude i dogaaje.

1962.

16. sijenja umire u Sauth Bendu (Indiana).

Pokopan je 24. sijenja u obiteljskoj grobnici, crkvici Presvetog Otkupitelja
u Otavicama (katastar Rui).

71

Marija Banac, ro. Rai, portret

Rim, 1913.,bronca 55 x 34 x 30 cm

72

Marija Banac,
ro. Rai, portret
London, 1915.
bronca,
66 x 34 x 29 cm

73

Skica anela karijatida (za portik)

Dubrovnik, 1920., gips, 22,3 x 4 x 3 cm

74

Skica anela sviraa (za niu glavnog oltara)

Dubrovnik, 1920., gips, 17,4 x 9 x 1,5 cm

75

Studija za mauzolej obitelji Rai

1919. 1920., olovka, 38,5 x 27,9 cm

76

Studija za mauzolej obitelji Rai

1919. 1920., olovka, 31 x 21,2 cm

Studija za mauzolej obitelji Rai

1919. 1920., olovka, 31,1 x 21,1 cm

77

Aneli svirai
1919. 1920., olovka, 31 x 21,2 cm

78

Studija glavnog ulaza mauzoleja obitelji Rai

1919. 1920., olovka, 31,1 x 21,1

Aneo s violinom
1919. 1920., olovka, 42 x 33,8 cm

79

Proelje mauzoleja obitelji Rai

1919. 1920., tu i lavirani tu, 35 x 38,2 cm

Popreni presjek mauzoleja obitelji Rai

1919. 1920., olovka i tu, 37,3 x 40,2 cm

80

Tlocrt i ulaz mauzoleja obitelji Rai

1919. 1920., tu, olovka i lavirani tu, 33,9 x 42 cm

Proelje, popreni presjek i tlocrt mauzoleja obitelji Rai

1919. 1920., olovka, tu i lavirani tu, 33,9 x 42 cm

81

Proelje mauzoleja obitelji Rai

1919. 1920., tu i olovka, 33,9 x 42 cm

Kapela s raspelom u mauzoleju obitelji Rai

1919. 1920., tu, olovka i lavirani tu, 33,9 x 42 cm

82

Presjek mauzoleja obitelji Rai (presjek s arhitektonskom plastikom)

1920. 1921., ozalid (smea kopija), u mjerilu 1 : 50, 45,5 x 34,3 cm

Popreni presjek mauzoleja obitelji Rai

1919. 1920., tu i lavirani tu, 33,9 x 42 cm

83

Glavni oltar
mauzoleja obitelji
Rai
1919. 1920.
tu i lavirani tu,
50,2 x 38,2 cm
84

Bogorodica
s djetetom
1919. 1920.
papir kairan
na perplou i
lavirani tu,
92,6 x 66 cm
85

Bogorodica s djetetom
1919. 1920., sepija, 52,6 x 39,4 cm

86

Dvije studije za Bogorodicu s djetetom

1919. 1920., sepija, 52,6 x 39,4 cm

Studija za glavni oltar mauzoleja obitelji Rai

1919. 1920., tu i lavirani tu, 35 x 38,2 cm, kat br. 11

Naslov
opis

87

Studija dva arhitektonska ulomka s golubicom

1919. 1920., olovka i plavo crnilo, 17,1 x 20,9 cm

Crkvena posuda laica za tamjan

1919. 1920., olovka, 31,1 x 21 cm

88

Crkvena posuda kandilo

1919. 1920., olovka, 31,1 x 21 cm

Crkvena posuda za blagoslovljenu vodu

1919. 1920.olovka, 31 x 21 cm

89

Poloajni nacrt mauzoleja obitelji Rai

1919. 1920., tu i olovka na pauspapiru, 37,3 x 44,7 cm

Tlocrt mauzoleja obitelji Rai (prikaz tlocrta realiziranog zdanja)

1920. 1921., ozalid (plava kopija), u mjerilu: 1 : 20, 73,2 x 83,5 cm

90

Presjek mauzoleja obitelji Rai E F (presjek bez arhitektonske plastike)

1920. 1921., ozalid (plava kopija), u mjerilu: 1 : 20, 82,7 x 73 cm

Presjek kupole mauzoleja obitelji Rai (presjek realizirane kupole)

1920. 1921., ozalid (plava kopija), u mjerilu: 1 : 20, 40,8 x 39,8 cm

91

Pogled na svod mauzoleja obitelji Rai (prikaz tlocrta i lica unutranjeg svoda)
1920. 1921., ozalid (plava kopija), u mjerilu: 1 : 20, 68 x 73 cm

92

Pogled na svod mauzoleja obitelji Rai (pogled na lice svoda odozgo)

1920. 1921., ozalid (plava kopija), u mjerilu: 1 : 10, 79,3 x 73 cm

93

rtveni jaganjac (detalj vanjskog friza ispod kupole)

Dubrovnik, 1920. 1921., gips, 38 x 55 x 5 cm

Klju mauzoleja obitelji Rai

Dubrovnik, 1922., gips, 21 x 8,5 x 2 cm

94

Vratnice mauzoleja obitelji Rai

Dubrovnik, 1921., gips, 258 x 133 cm

95

Kaseta s aneoskom glavom (kerubina) (sa svoda kupole)

Dubrovnik, 1921. 1922., gips, 40 x 47 x 10 cm

Kaseta s aneoskom glavom (kerubina) (sa svoda kupole)

Dubrovnik, 1921. , gips, 270 x 93 x 34 cm

96

Kaseta s aneoskom glavom (kerubina) (sa svoda kupole)

Dubrovnik, 1921. 1922., gips, 40 x 45 x 10 cm

Kaseta s aneoskom glavom (kerubina) (sa svoda kupole)

Dubrovnik, 1921. 1922., gips, 40 x 37,5 x 10 cm

Kaseta s aneoskom glavom (kerubina) (sa svoda kupole)

Dubrovnik, 1921. 1922., gips, 40 x 43 x 10 cm

Kaseta s aneoskom glavom (kerubina) (sa svoda kupole)

Dubrovnik, 1921. 1922., gips, 40 x 51,5 x 10 cm

97

Aneo s duom pokojnika

Dubrovnik, 1921., gips, 275 x 93 x 37 cm

98

Aneo s duom pokojnika

Dubrovnik, 1921., gips, v. 120 x 100 x 43 cm

Aneo s duom pokojnika

Dubrovnik, 1921., gips, v. 120 x 100 x 43 cm

Aneo s duom pokojnika

Dubrovnik, 1921., gips, v. 117 x 100 x 42 cm

99

Gospa s djetetom
(kip oltara)
Dubrovnik,
1921., gips,
135 x 42 x 32 cm

100

Oplakivanje (s menze oltara)

Dubrovnik, 1921., gips, 96 x 170 x 7 cm

101

Aneo svira
(aneo s flautom)
(za oltarnu niu)
Dubrovnik,
1921., gips,
165 x 34 x 8 cm
102

Aneli svirai (s ornamentom) (za oltarnu niu)

Dubrovnik, 1921., gips, 187 x 100 x 9 cm

Aneli svirai (za oltarnu niu)

Dubrovnik, 1921., gips, 187 x 96 x 9 cm

103

Kasete s aneoskim glavicama (sa stropa oltarne nie)

Dubrovnik, 1921. 1922., gips, 137 x 156 x 10 cm

104

Kaseta s golubicom (sa svoda trijema)

Dubrovnik, 1921. 1922., gips, 52 x 43 x 9,5 cm

Kaseta s dvije golubice (sa svoda oltarne kapele)

Dubrovnik, 1921. 1922., gips, 45,5 x 43 x 10 cm

105

Sv. Rok
(reljef u kapeli sv. Roka)
Dubrovnik, 1922.
gips, 236 x 56 x 21 cm

106

Raspelo
(reljef u kapeli Raspetoga Krista)
Dubrovnik, 1922.
gips, 265 x 237 x 26 cm

107

Konzola u obliku aneoske glave za svijenjak

(u oltarnoj kapeli, kapeli sv. Roka i kapeli Raspetoga Krista)
Dubrovnik, 1921. 1922., gips, 40 x 24,5 x 25 cm

108

Konzola u obliku aneoske glave za svijenjak

(u oltarnoj kapeli, kapeli sv. Roka i kapeli Raspetoga Krista)
Dubrovnik, 1921. 1922., gips, 40 x 24,5 x 25 cm

Portret Marije Banac, ro. Rai (ki)

(reljef u kapeli Raspetoga Krista)
Dubrovnik, 1921., gips, 120 x 60 x 7 cm

Portret Iva Raia (otac)

(reljef u kapeli sv. Roka)
Dubrovnik, 1922., gips, 120 x 60 x 7 cm

Portret Mare (Marije) Rai (majka)

(reljef u kapeli Raspetoga Krista)
Dubrovnik, 1922., gips, 120 x 60 x 8 cm

Portret Edija Raia (sin)

(reljef u kapeli sv. Roka)
Dubrovnik, 1922., gips, 120 x 60 x 8,5 cm

109

Navjetenje (reljef sa zvona)

Dubrovnik, 1921., gips, 28 x 23 cm

Oplakivanje Krista (reljef sa zvona)

Dubrovnik, 1921., gips, 27 x 40 cm

110

Aneo orant
(aneo koji se moli)
(s vrha kupole)
Dubrovnik, 1921.
gips, 202 x 97 x 83 cm

111

112