Bogdan Mesinger

MEDALJER DAMIR MATAUI

Varadin / Zagreb 1998.

Bogdan Mesinger

MEDALJER DAMIR MATAUI

Nakladnik
Galerija flGarestin, Zagrebaka 2, Varadin
MGC Klovievi dvori, Jezuitski trg 4, Zagreb
Za nakladnika
Zvonko Festini
Tatjana Spevec
Urednitvo
Jasmina Bavoljak
Mario Matanovi
Sinia Puonji
Branko Spevec
Likovno oblikovanje
Damir Mataui
Fotografije
Davor Puttar
Stanko Vrtovec
Dokumentacija MGC-a
Lektor
Bosiljka Paska
Korektor
Mario Matanovi
Prijevod saetka na engleski
Jasna Bilini-Zubak
Komjutorska priprema i tisak
GIPAZag, Zagreb
Naklada
1000 primjeraka
Knjiga je pripremljena uz financijsku potporu
Ministarstva kulture Rebublike Hrvatske

Sadraj
7 Recenzija

I.

9 Medalja
12 Medaljer
14 Podrijetlo medalje
16 Hrvatsko medaljerstvo
17 Povijest hrvatskoga medaljerstva
18 Renesansno roenje medalje
18 Renesansna anticipacija suvremenoga hrvatskog medaljerstva
21 Barok: prva medalja kovana na hrvatskom tlu
21Od baroka do preporoda
22 Devetnaesto stoljee: medalje nacionalnog preporoda
23 Medaljerska secesija
24 Kerdievo doba
25 Radauev arhaini ekspresionizam
25 Stvaralaka eksplozija elimira Janea

II.

27 Medaljer Damir Mataui

29
33
34
38
41
47
50
56
58
63
65
70
79
83

III.

Zaeci sustava
Mata, oblik i oblici
Polivalentne forme Damira Matauia
Medalje
Serije, nizovi i lanci
Motivski sklopivi i fenomen ikonike reinkarnacije motiva
Raanje jedne poetike
Stvaralaka dinamizacija Matauieve poetike
Na srebrnoj cesti: suradnja s Muzejsko-galerijskim prostorom
Medaljerstvo kao poimanje svijeta
Medaljer kao povjerenik povijesti
Vrijeme aktualnosti: medalje devedesetih
Novac
Mala plastika slobodni oblici

89 Mali rjenik medaljerskih pojmova

99 Summary
103 Popis radova

Nebeska vrata, mala plastika, 1998., 225 x 125 x 100 mm, kombinirana tehnika

PLODONOSNA KONTRADIKCIJA

Ovo je knjiga od mnogih vrlina i znanja. Oni su put do srca kompleksne

strukture koju tvore autor i njegovo djelo u stalnu proimanju. U sluaju
Damira Matauia tvorac je sadran, zagonetan vlastitim opusom
kojim dominira medaljerski krug. To je zadani prostor naslojen znakovima koji saimaju, interpretiraju dogovoreni semantiki sadraj.
U toj krunoj formi koja je disciplina i udo, razbor i alkemija, tradicija
i hereza, Mataui je rjeavajui identitet znaka aversa odao toliko
podataka o sebi, koje ni sm nije znao, kojih nije bio svjestan, pohranio
ih, zatajio u medaljerski zarez, u otkov, da su njegove medalje, za sve
one koji ih znaju oitati, gazofilacij, kinena komora povjerljivih podataka i tajni.
Ovo je djelo vrhunska znanost. Ono pokuava utvrditi genezu i
protumaiti, racionalizirati dakle, pojavu medaljerskog opusa Damira
Matauia. Budui da je rije o prvoj monografiji koja u nas ne definira
samo jednu umjetniku, medaljersku vertikalu, nego istodobno i obrise
cijeloga hrvatskog medaljerstva od renesanse do danas, logino je da,
barem u glavnim potezima, skicira podlogu (prilike i prethodnike) iz
koje ishodi i kojom je determiniran na autor. Stoga na ovim stranicama prepoznajemo znanstvene metode, aparaturu i ikonografiju
primjerenu takvu zadatku. tovie, mnoina terminolokih sustava
koje nalazimo, od jezikoslovnih i knjievnoteoretskih do likovnih, uvjerava nas u pluralizam znanstvenih metoda kojima Bogdan Mesinger
pokuava prodrijeti do same sri Matauieva djela. Vrlo pozorno i
skrupulozno on svojim znanstvenim skalpelom otkriva i skida slojeve
Matauieve tvorbe, ralanjuje svaku pojedinost, provjerava sve
ravnine njegove osobnosti, poglavito veze sa samim korijenima
nacionalnog identiteta. Sa svakim svojim metalnim krugom medaljer
stoji pred oima cijele svoje povijesti, u oitu svojih uitelja. Njegova
potpuna vjernost dogaa se samo onda kad pod svim njihovima pogledima uzmogne biti posve svoj.

Ovo je djelo poema. Ono oslukuje kako mi morska dubina u koljci,

koja je godinama zaboravljena na polici ispred knjiga. Sunce i more
nikad se ne zaboravljaju. Pogotovo ne u mraku i tiini. Mesinger je
odve iskusan i senzibilan, iza njega su biblioteke proitanih knjiga,
mnotvo odbolovanih slika, na osjekim Kerdievim memorijalima vidio je ukupnu ponudu cijeloga hrvatskog medaljerstva, da ne bi, nakon svega toga, znao kako je poezija ponekad jedini put do istine.
Cijela ova studija sa svim atributima znanstvenosti i poetinosti zrcali
se u svome jeziku. On je jedina istina i prava mjera njezine stroge racionalnosti i poetske impostacije ovih reenica. Poezija poznaje arobne,
zaumne prostore u kojima nema uda zato to je sve oueno i sve
mogue. Oni su privilegij djece i pjesnika. Iz tih snovitih predjela, to
Mesinger dobro zna, ishode ljepote nevjerojatne, neusporedive i istinite kao djeji snovi.
Ovo je djelo jedinstveno i plodonosno kontradiktorno. Ono je, vjerujemo, na poetku niza koji e interpretirati najvee osobnosti hrvatskog medaljerstva. Spomenimo samo Roberta Frangea Mihanovia i Rudolfa Valdeca, koje Mesinger naziva flzlatnom jezgrom
hrvatskoga secesijskog medaljerstva, i neto mlae Ivu Kerdia, Vanju
Radaua i elimira Janea. Svi su oni na drugoj obali, a samo je posljednji i najmlai meu njima, elimir Jane, monografski obraen.
Nakon svih poasnica koje su nam darovali, njihova struna valorizacija i prezentacija bila bi dokaz da smo dostojni svjetova koje su
nam namrli.
Ovo je djelo biranog jezika, gotovo rjeotvorno. U njemu, meutim,
uzalud traimo imenice osama, usamljenost, samoa i tiina koje
smatramo kljunima za opis scena kojima se sada bavimo. Mislimo
naime da je ovo djelo istodobno i traktat o usamljenosti i tiini koje u
njemu uope nisu spomenute. One lebde nad Matauievim medaljama i Mesingerovim reenicama kao nuni i logini scenografski komplement u kojem se ponire u vlastito crnilo da bi se doseglo sunce.

Mladen Kuzmanovi

I.
Medalja

Medalja

10

Vino u Hrvata, medalja,

1993., 65 mm, kovano
srebro, pozlata i emajl
(revers stranica desno)

Medalja

Medalja je povijesna poasnica.

Njome se odaje priznanje osobi, dogaaju ili djelu koje, po prosudbi
davatelja medalje, dostie prag povijesne vrijednosti. Medalja nastaje kao sredinji simbol kojim je ta vrijednost oznaena. S njome se, u ritualu dodjele, povezuje javni in, ili pak intimni obred darivanja, ako
sm medaljer svojom medaljom odaje osobno priznanje darovanomu prijatelju ili odliniku.
Njezin je cilj dvoslojan. Ona je sredinji objekt u dodjeli medalje i to
je njena aktualna misija. No, u drugomu, dubljem i dalekosenijem
sloju, medalja je nositelj misije povijesnog pamenja. Ona je stvorena naporom da se ovjek, oznaivanjem neprolaznih vrijednosti, bori protiv zaborava i osigura povijesno pamenje.
To je njezina povijesna misija.
Da bi se uspjeno nosila s vremenom, ona je raena od trajnih materijala; od kovina, ili metala u prvome redu. Po tome je i dobila ime:
od latinske rijei flmetallum nastala je francuska rije flmtal, zatim
flmtallin (metalni) i najzad flmdaille a u nas medalja.
Suvremeno medaljerstvo iskuava se i u izradi medalja od drugih
materijala: poliestera, kamena, stakla, terakote itd.
Kako bi i plemenitou tvari od koje je nainjena oznaila plemenitost vlastite misije i vrijednosti to ih oznauje, ona je raena od plemenitih materijala (zlato, srebro...), ili materijala to znae odnosno
upozoruju na plemenitost, a uz to su i oplemenjeni obradom (patinom, poliranjem, i sl.). Ti su materijali, u pravilu, legure (slitine), poput
bronce, tombaka, silumina, i sl.
Njezine fizike mjere izravno su odreene ljudskim tijelom: dlanom,
koji simbolizira rad i ast, i u kojeg se medalju polae, ili prsima, to
simboliziraju osjeajnost i smjelost, i na koja se medalju stavlja. Fizika i racionalna komponenta njezine prepoznatljivosti, te metafizika
i iracionalna, tako se isprepliu i urauju jedna u drugu.
Medalja je umjetnina. Formalno, pripada kiparstvu, tj. umjetnosti oblikovanja no njezina osebujna misija i stroge oblikotvorne konvencije kojima podlijee izdvajaju je, istodobno, kao zaseban medij unutar plastinih umjetnosti, odnosno ue u okvirima mikroplastike.
Njezin oblik je kruni. Njena struktura dvostrana. Njeno lice ili avers
nosi na sebi (u pravilu) i lice, odnosno lik poasnika kojemu je namijenjena. Njezino nalije ili revers nosi na sebi nuan tekst (legendu) o povodu to je potaknuo nastanak medalje, ili simbolinu kom-

11

Medalja

12

poziciju koja govori jednako, ali ikonikim jezikom. U razgovornom

idiomu avers se naziva flglavom, a revers flpismom.
Ona je simbol dakle znak, te avers, u ovoj strukturalizaciji oznaivanja, ini denotat, a revers konotativno polje. Stoga se avers i revers
ne suprotstavljaju jedno drugom (kao to bi se moglo pretpostaviti
pri uporabi pojmova fllice i flnalije), nego se nadopunjuju.
Taj klasini oblik, to se odrao stoljeima, poeo se mijenjati tijekom
ovoga naeg dvadesetoga. Suvremena medalja postigla je nesvakidanju polimorfnost, kojom je otkrila duboke unutarnje proturjenosti,
koje su bile u njoj okovane strogom oblikotvornom normom i neprijepornom tradicijom. Jer, ona je i nastala da bi stvarala i uvala tradiciju.
No, uza sve mijene oblika, njezina prepoznatljivost povijesne poasnice nije postala upitnom.
Ta je misija za njezin identitet presudnija od smoga oblika. Tako se
oblik medalje, unato strogoi njenih oblikotvornih norm, moe
mijenjati i varirati naravno, u izvjesnim granicama u kojima moe
imati ulogu poasnice.
Stoga suvremeno medaljerstvo poznaje, uz klasian oblik dvostrane
medalje, i jednostranu medalju, plaketu (etverokutnoga oblika, ili krunoga u veliinama to nadmauju mjeru dlana), stajaicu, uz nju skulpturalnu spomenicu, pa taktil, ak i lebdjelicu...

MEDALJER
Kada rastvorimo opnu tih obavijesti o formalnim normama to obvezuju autora medalje i koje zatvaraju krug oko medalje, nalazimo u srcu
kruga, ne samo medalju nego i medaljera autora medalje.
Njegov je duh ona skrivena iskra to treperi u opni strogih i gotovo
neumoljivih formalnih zakonitosti koje stiu taj medij. Njegova invencija ini taj kruti sklop ivim, promjenljivim, tankoutnim, gotovo treperavim... Njegova invencija moe ne samo izmiriti unutarnja
proturjeja toga u dubini njegovih zakonitosti kontroverznog medija nego upravo te sputavajue oprenosti formalnih zahtjeva uiniti plodonosnim.
Dok ovo piem, ve sada pomiljam, ne samo na medaljera openito
nego, unutar toga kruga, na jednoga posve odreenog medaljera
kojemu je posveena ova knjiga.
Medaljer mora imati neke sposobnosti i znaajke po kojima se razlikuje od svih drugih autora ikonike umjetnosti pa i od kipara, meu koje, formalno, pripada.

Medalja

On mora posjedovati ogromno znanje i britak um. Mora u svojoj etikoj svijesti jasno razlikovati prolazne i lane vrijednosti od onih kojima je zajamena neprolaznost. Jer on prosuuje. I svjedoi svaki
puta kada stvara medalju. Medaljer je svjedok pred povijeu pred
onom to slijedi, o ovoj koju ivi.
Kipar nije nuno sueljen s takvom odgovornou. Medaljer uvijek.
Ikoninost njegova rada redovito je snano simbolotvorna. ak i portret na medalji raen je kao mogui simbol portretirane osobe.
Za njegov rad potrebne su neke neizbjeive sposobnosti oblikovanja.
On mora biti prirodno nadaren za minuciozan, minijaturan rad. On
nikada ne moe veliinu umjetnine prilagoditi svojoj sklonosti za vea ili manja djela. Njegov je prostor unaprijed odreen i to je najmanji mogui prostor u ikonikim umjetnostima uope, na samom
pragu opaajnih mogunosti to su ovjeku fizioloki dne.
U tome prostoru on mora pomiriti ekonominost ikonike i tekstualne obavijesti te potrebu njene iscrpnosti i razumljivosti i u dalekim
prostorima budueg vremena. Mora kompozicijom svoga rada uspostaviti koordinate u prostoru to je jedini potpuno lien prirodnih
odrednica: u krugu.
Kao simbolotvorac mora savreno poznavati sustave postojeih kulturnih simbola a ipak ne biti eklektik, nego ili ih interpretirati stvaralaki i svjee, ili unutar njihova konteksta stvoriti nove ali potencijalno postojee, kako bi bili prihvatljivi i onima o ijoj recepciji ovisi
ivot medalje. Mora moi prepoznati znakove koji su dovedeni na sm
prag ozbiljenja i stvoriti ih.
On je stvaratelj ikonografije sadanjice za budunost, i to ikonografije u mediju u kojem je napetost izmeu malena oblika i velike unutarnje snage dovedena do najvie toke. Najvea snaga sugestije u
najmanjima zadanim granicama. Jer svaka je medalja slina siunom
detonatoru ogromne snage i znaenja.
Piemo ovo kao predtekst opusu u koji ulazimo. Medaljerskom opusu Damira Matauia.

PODRIJETLO MEDALJE
flSignum retinet signatum! (flZnak titi oznaenog!)
Latinska izreka

Zanimljiv je i izazovan paradoks: nakon vie od pet stoljea od svoga

roenja u renesansi, medalja je, ekspanzijom svojih oblika, poela otkrivati svu sloenost svoga podrijetla.

13

Medalja

14

Da je novac protooblik medalje, te da je, naelno, on svojom dvostranom strukturom (flpismo-glava) strukturalna matrica to je izravno
prenesena na medalju, moemo proitati u gotovo svim knjigama o
medalji.
Naalost i, najee, samo to.
No ve znaenjska uporedba medalje i novca otkriva nam duboke i
bitne razlike. Dubinske su razlike vee od vanjske slinosti.
Novac simbolizira materijalnu vrijednost. Trgovaku. I mjerljivu. On je,
dapae, mjera. Pripada svakoj ruci koja ga dri. Bezlian je. Ravnoduan. Amoralan. Slui i zlu i dobru. Slui svrsi i jedino svrsi. Utilitarizam mu je jedini smisao. Poetak i kraj.
Medalja oznauje duhovnu vrijednost. Nematerijalnu i stoga nemjerljivu. Ona je znak asti i ovisi jedino o moralnom kodeksu.
Namijenjena je jednome ovjeku, ili pojavi koja je dosegnula razinu
povijesne osobnosti i nije trenutana (poput novca), nego trajna.
Neto je poput uputnice za vjenost. Tko je dobije, traje koliko i smo
vrijeme. Pa i kad ne traje, to ne opovrgava injenicu da je medalja
nastala kao kondenzacija te tenje da se duhovnom vrijednou dosegne vjenost.
to smo god itali na bilo kojoj medalji, moi emo proitati kao nevidljiv, ali odluujui podtekst. Uzmimo u ruku i bilo koju medalju medaljera kojeg emo ovdje predstaviti Damira Matauia. Tu emo
podsvjesnu, podtekstualnu tenju moi proitati kao to se ita palimpsest zapis, upisan iznad starijeg zapisa na pergamentu to je
prethodno ispran.
Vrijednosno je teite medalje na iracionalnom (a ne na racionalnom, kao u novca). Ona je jamac duhovne besmrtnosti poasnika. I
stoga joj ljudi, nesvjesno, podaruju nadnaravnu mo.
Magijsku.
To se magijsko ozraje moe jasno iitati u neomagijskoj ritualizaciji
sme sveanosti dodjele medalje. Sve je tu: i suvremeni rec, sveenik,
monik koji daruje medaljersko odlije, i odabrani skup nazonika,
pa i povieno postolje gotovo oltarizacija ina dodjele...
Magijsko podrijetlo medalje starije je i presudnije od njene povezanosti s novcem i njezina izviranja iz novca. Ono je izravno povezuje s
magijskim tvorevinama pretpovijesti, poput amajlij, amulet ili talismana, ili u medaljerskom preoblikovanju (preobrazbi) medaljona.
Pa i stavljanje medalje na prsa ili na dlan nije samo simbolian nego
i magijski in.

Medalja

Medaljer je, pomalo, suvremeni alkemiar iracionalnog. Kada oblikuje

medalju, on rabi ili stvara magijske znakove: i to simbole kakvi nisu
trenutani i privremeni, nego sudbinski.
Potraimo osobito reverse Matauievih medalja! itat emo na
njima ikonografiju povijesne sudbine ovjeka, djela, zemlje, kulture...
Medalja je poruka. Jedna ila u njenu historijskom korijenju vodi nas
sve do prvih poruka to su biljeile znaajne trenutke povijesti s
tenjom da budu javni i trajni. To su ploe (fltabule) antike, ali i predantikih vremena: mezopotamskih kultura Staroga vijeka. Izloene
su da bi bile javne. Od kamena su da bi bile trajne.
Jedan od oblika medalje u irem smislu plaketa izvire izravno iz
tih protooblika.
Medalja je umjetnina. Svojim oblikom i veliinom ona je dostupna najneposrednijemu tjelesnom spoznavanju njezine ljepote: dodiru. Vie je
naih osjetila udrueno u doivljaju medalje. Uz vid, tu je, dakle, i opip
(taktilni doivljaj), a u nekim kulturama (kineskoj, naprimjer) medalja je ponuena ak i mirisnom (olfaktivnom) doivljaju. Oplemenjena je mirisom.
Ta osjetilna (senzorna) kvaliteta to u sebi sadri i povezuje medalju,
opet, s osobitim artefaktima davne prolosti (paleolita!), prirodnim
oblicima: bjelutkom, draguljem... Oblikovanom kosti. Drvom. Prvom
naenom obraenom kovinom. Ona i jest, ponajprije, otkivak (kv)
kovine.
Ljepota materije od koje je nainjena premouje opreku oblika i sadraja (znaenja), kakva obiljeuje svaki znak. Oblik i materija nisu samo kulturna konvencija nego odziv prirodnoj estetskoj osjetljivosti
ovjeka na oblik, boju, epidermu (glatkou, raster...) i blistavost. Priguenu, bljetavu...
Svi ti formalni znaci ugraeni su u njenu izraajnost. Oni iako su
sastavnice oblika, ili forme znae. Sjaj sugerira poast. Priguena patina sugerira rustinost, odnosno starinu. Prirodan oblik oblik taktila sugerira pripadnost kulturne pojave izvornima, prirodnim pojavama. Prirodnost je najvii oblik autentinosti to je neko djelo moe
dosegnuti.
Unutar ikonikih umjetnosti, medalja, formalno, pripada kiparstvu, umjetnosti oblikovanja u prostoru. Pa iako je taj prostor najmanji mogui (unutar kruga opaajnosti koju postiemo bez fiziolokog napora i
bez pomonih tehnikih sredstava), medalja je, ne samo reljef nego
i minijaturna skulptura.

15

Medalja

I to je rodilo jedan od njezinih suvremenih oblika: stajaicu, pa zatim

skulpturalnu spomenicu.
Polimorfna inventivnost autora, kao i sukladnost razliitih (pa i novih) oblika i konkretnih sadraja i znaenja medalja, jedna je od mjera uz pomo kojih moemo prosuivati kolika je nadarenost autora.
Te su nam ope spoznaje neka vrsta opeg vodia pri svakom nastojanju da proniknemo u svijet medalja nekog autora, te ga spoznamo
iznutra: onako kako ga obasjava svojim zraenjem duh autora i sazvijee njegovih zamisli, iskovanih u znakove. U medalje.
No, jedan autor uvijek pripada i odreenoj kulturi.
Ako su ope spoznaje o ovjeku (kao biu koje stvara duhovne vrijednosti), te unutar njih o medaljeru (kao ovjeku koji medaljama simbolizira te duhovne vrijednosti), dva koncentrina kruga kroz koje se
pribliujemo sreditu (medaljeru kojega elimo upoznati u naem
sluaju Damiru Matauiu), tada nam predstoji upoznavanje jo jednoga (najueg) kruga: kruga nacionalnoga medaljerstva u kojemu se
pojavio, u kojemu je poniknuo hrvatskoga medaljerstva.
16

HRVATSKO MEDALJERSTVO
Ni u jednom se umjetnikom mediju povijest zemlje kulturna, gospodarska, pa i ratna ne otiskuje tako sublimirano, tako do dramatinosti komprimirano i tako izravno, kao u mediju medalje.
Medalje su sublimiran identitet ovjeka, kulture, zemlje...
Hrvatsko je medaljerstvo jedno od najuzbudljivijih i najsloenijih u svjetskoj medaljistici. To nije sluajno. Hrvatska je, po svome poloaju, na
razmeu sredozemnog i srednjoeuropskoga kulturnoga kruga. Njezin je identitet sloen sloeniji no u mnogima drugim zemljama.
Njezin sredozemni dio pripada najuoj jezgri europske renesanse.
Renesansa je iznjedrila, u prvoj polovici XV. stoljea, i suvremenu medalju. Hrvatsko je medaljerstvo zaeto u tome sklopu.
Njezin je, pak, srednjoeuropski dio bio na putu najdramatinijih ratnih pohoda iz Male Azije prema Europi. O sudbini Europe odluivalo
se u ratovima to su sjekli Hrvatsku u XVI. i XVII. stoljeu.
Obje prie, obje te drame pripovijedaju medalje koje pripadaju povijesti hrvatskoga medaljerstva.

POVIJEST HRVATSKOGA MEDALJERSTVA

Danas hrvatsko medaljerstvo sainjavaju medalje to ih stvaraju hrvatski
medaljeri, i to u Hrvatskoj i o Hrvatskoj.

Medalja

Gotovo etiri stoljea, od sredine XV. do sredine XIX., nije bilo tako.
Renesansna kultura Sredozemlja stvorila je kulturno jedinstvo koje je
brisalo politike granice. Bile su neusporedivo manje vane no to su
danas.
U srednjoeuropskim (flturskim) ratovima o sudbini naih krajeva odluivale su bitke to nisu voene iskljuivo na hrvatskom tlu i vojske
koje nisu bile jedino hrvatske.
Tako je bilo i s medaljama i s medaljerima. Nai su stvarali u stranim
zemljama, strani u naoj, ili su svojim medaljama govorili o zbivanjima
presudnima za nau povijest.
Samo ako toj situaciji bitno drukijoj od dananje prilagodimo i
naa mjerila pripadnosti hrvatskome medaljerstvu, dobit emo objektivnu i povijesnim osebujnostima primjerenu sliku vlastite medaljerske povijesti.
Kao to nam se i kulturna i ratna povijest preplie s kulturnom i ratnom povijeu drugih zemalja i naroda, tako nam je isprepleteno i medaljerstvo.
Mjerila je jednostavno opisati: sve medalje to su ih radili autori
Hrvati (neovisno o tome jesu li i teme medalja bile hrvatske), kao i
sve medalje koje govore o Hrvatskoj (neovisno o nacionalnoj pripadnosti autora) pripadaju povijesti hrvatskoga medaljerstva.
U onima (negda rijetkim) primjerima kada su se obje te komponente
identiteta poklopile (te je i medaljer bio Hrvat, i tema medalje dio
hrvatske povijesti), moemo govoriti o anticipaciji dananjega autentinog i u velikoj mjeri autohtonog hrvatskoga medaljerstva.
Samo slijedei taj povijesni put, moemo razumjeti suvremenost.
flEx praeteritis praesentia aestimantur! (flSadanjost se prosuuje prema prolosti!) rekao je Marcus Fabius Quintilianus ve u prvome
stoljeu nae ere.
Medalje su poput metalnih peata ukovanih u vrijeme. Quintilianusova sentencija to lucidno potvruje ak i prije no to su suvremene
medalje, kao sublimacija povijesti, nastale.
U pristupu suvremenome medaljerstvu, meutim, pa i suvremenomu medaljeru primjerice naemu Damiru Matauiu nuno je upoznati jo jednu, za razvitak stila presudnu, vezu.
Za razvitak nacionalnoga medaljerskoga stila, ili barem nacionalne inaice irih stilskih kretanja (europskih, pa i svjetskih) presudno je jasno izdvajanje nacionalnoga medaljerstva iz irega, regionalnog (mediteranskog, srednjoeuropskoga...) kulturnog sklopa.

17

Medalja

Bez takve nacionalne individualizacije nema ni osobne.

etiri stoljea kretanja k takvoj nacionalnoj stilskoj simfoniji (dopustimo si tu metaforu) uzbudljiva su uvertira bez koje ne moemo spoznati sloenu mreu i ustrojstvo suptilnih potankosti i osobitosti jedne
suvremene pojave.

RENESANSNO ROENJE MEDALJE

18

Prva suvremena novovjekovna medalja roena je u izravnoj vezi

s gaenjem posljednjega velikog srednjoeuropskoga carstva Romajskoga odnosno Bizantskoga, kako ga danas nazivamo.
Izradio ju je 1438. godine Pisanello, u ast Ivana VIII. Paleologa, suvladara Bizanta, koji je putovao Italijom molei pomo za ugroeno
Carstvo.
Dvanaestak godina poslije oko 1450. godine nastaje i prva medalja koju je izradio jedan hrvatski medaljer. Bio je to Dubrovanin
Pavko Antojevi, poznatiji kao Pavao Dubrovanin, jer se na medaljama potpisivao kao PAVLI DE RAGVSIO. Izraena je u Napulju i bila
posveena Alfonsu Aragonskom.
Nakon Pavla Dubrovanina koji je u tome desetljeu izradio ak 28
medalja u Francuskoj (od 1461. do 1466. godine) medalje radi
Franjo Vranjanin (Francesco Laurana).
Prve poznate medalje posveene hrvatskim odlinicima poasnice su
crkvenim velikodostojnicima. To je, najprije, medalja Timoteu Mafei,
dubrovakom nadbiskupu od 1467. godine, koju je otprilike u to
doba (ili malo ranije) izradio Matteo de Pasti, a zatim medalja posveema kardinalu i administratoru Zagrebake biskupije Tomasu Bakacsu Erddyju. I nju je (poetkom XVI. stoljea) izradio talijanski medaljer no ovaj put nepoznat.
Obje su medalje posveene osobama znaajnim za ulogu, poloaj i
znaenje crkve u Hrvatskoj, i to u dva najznaajnija sredita (stjecajem okolnosti) dva zaviajna grada buduega hrvatskog medaljerstva iako uloga poaenih osoba u naoj povijesti nije bila izravnim povodom nastanku tih medalja.
Najstarija poznata nam medalja, u vezi sa sudbonosnim zbivanjima
na sjeveroistoku Hrvatske, potaknuta je dramom to nalikuje prii,
iako je to prije istinita bajka o ljubavi i smrti.
Godine 1526. u stravinoj bitci na Mohakom polju gine hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II. Poetak je to stoezdesetgodinje vladavine
Turaka na istoku Hrvatske.

Medalja

Imao je dvadeset godina. Postao je kraljem u desetoj, oenio se u petnaestoj, a poginuo u dvadesetoj.
Njegova udovica, kraljica Marija sestra Karla V., koji je drao polovinu Europe i bio, uz sultana, najmonijim vladarem do polovice XVI.
stoljea ukovala je u srebro i zlato medalju smrti, asti i slave svoga
supruga, kao i svoju ljubav, bol i enju.
No, ve tih prvih desetljea esnaestoga stoljea medaljama su poaeni i hrvatski filozofi i teolozi (1513. Korulanin Jakov Banievi), humanisti, knjievnici i pjesnici (1544. Luka Crijevi, 1563. Dinko Ranjina)... Godine 1569. Antonio Abondionio radi medalju Faustu Vraniu, a 1575. medaljom je bio poaen Julije Klovi...

RENESANSNA ANTICIPACIJA SUVREMENOGA

HRVATSKOG MEDALJERSTVA
Ma koliko to zvuilo udno, neke osnovne znaajke suvremenoga hrvatskog medaljerstva zaete su ve u renesansi.
To se, djelomice, moe objasniti injenicom da je medij medalje najotporniji na mijene izazvane smjenama stilskih obiljeja. Snana tradicija i povijesno-vrijednosna misija toga medija te vrste, gotovo nepromjenljive, strukturalne norme pretvaraju se u svojevrsni obrambeni mehanizam kakav medij medalje izdvaja i usmjeruje k vlastitima, iznutra potaknutim putovima razvitka.
U renesansi su stvorene kulturno-zemljopisne, pa i politike, odrednice unutar kojih e se razvijati hrvatsko medaljerstvo: na razmeu
mediteranske kolijevke (Italija, Francuska...) i srednjoeuropske (Ugarska a prva naruiteljica medalja bila je i prva pripadnica dinastije
Habsburg u hrvatskoj povijesti to se esto zaboravlja i na prvo mjesto stavlja njezina mlaeg brata Ferdinanda).
Izmeu prvih medaljama osustavljenih osoba koje prelaze vrijednosni prag na kojemu ih se odlikuje medaljama (vladari i pripadnici vladajuih dinastija, a zatim visoki predstavnici crkve kao drugi mikro-sustav), hrvatsko medaljerstvo stvara rani panoptikum u prvome redu kulturnih djelatnika: filozofa, teologa, pravnika, knjievnika, umjetnika, pronalazaa...
To je onaj vrijednosni krug kojemu se vraa hrvatsko medaljerstvo
naega vremena. Ono oivljuje negdanji renesansni kult duha i duhovnoga stvaralatva.
Medaljerski opus Damira Matauia najpotpunija je potvrda te istine
u medaljerstvu posljednjih dvaju desetljea.

19

Medalja

Klasini renesansni portret na aversu (najee isti profil) oplemenjen je, pa i duhovno razigran, reversom s mitolokim motivima, te
sentencijama na latinskom jeziku jeziku kojim govori vjenost.
Mitoloki, te medaljom mitologizirani, simboli ostaju kljunom ikonikom odrednicom i u suvremenome medaljerstvu. Grafija i jezik, takoer, ive na ivim ilama povijesne tradicije.
I opet, Matauieve nam medalje (naravno, ne samo njegove) to bo-gato
potvruju svojom grafijom, svojim sloganima, svojom ikonografijom.
Medaljerstvo je i danas, sustavom svojih bitnih znaajki, produljena
renesansa, koja nenametljivo prati duhovnu povijest naroda i zemlje, i obasjava je vrijednosnom simbolizacijom. Taj duh, gotovo magnetino, vraa medalju njezinima tradicijom posveenim izvoritima
i kad je stilsko-transformabilna iskuenja dovedu u previe akutnu
opasnost da iznevjeri vlastitu izvornu prepoznatljivost.
Nastojat emo upozoriti na tu duboku tenju to, protiui poput
ponornice kroz polumilenijsku povijest hrvatskoga medaljerstva, postaje jednim od najdubljih poriva upravo Matauieva stvaranja.
20

BAROK: PRVA MEDALJA KOVANA NA HRVATSKOM TLU

Godine 1706. posveena je Crkva sv. Vlaha u Dubrovniku.
Kalupar dubrovake kovnice novca, Pavao Lonciares (Napuljanin) izrauje u toj prigodi prvu medalju kovanu na naem tlu.
Svojim promjerom ( 37 mm) i strukturom, ta medalja izravno slijedi
dubrovaki novac. kudu. Iako je ikonografski standardiziran lik sveca-zatitnika na aversu (sv. Vlaho dri biskupski pastoral i maketu Dubrovnika), revers je posve originalan: legenda, pisana latinskim jezikom, koja govori o prigodnoj misiji medalje, te toan datum medaljom posveena dogaaja: 15. JVNI 1706.
No, njena (poetna) konvencionalnost uope nije obiljejem kasnijega hrvatskog medaljerstva. Hrvatsko je medaljerstvo medaljerstvo invencije, a ne medaljerstvo konvencije.

OD BAROKA DO PREPORODA
Hrvatsko je medaljerstvo sve do sredine XIX. stoljea, odnosno do
nacionalnog buenja, bilo raspolueno na kulturno medaljerstvo Juga i ratniko medaljerstvo Sjevera.
Kao autori medalja istaknutim linostima kulturnoga i povijesnog ivota
naeg Juga prije svega Dubrovnika istiu se poznati, poglavito talijanski medaljeri, poput Giulija della Torea, Ferdinanda de Saint--Urbai-

Medalja

na, Giovannija Agnellija i drugih. Tu medaljersku povijest Juga zakljuuje najmanja ( 15 mm) i najtunija medalja (nepoznatog autora): flEroberung von Ragusa (iz 1814.). Okupacija i pad Dubrovnika.
U tome razdoblju, u povijest hrvatskoga medaljerstva ugraena je i
jedna epizoda istoga klasicizma. Bile su to medalje to su ih za kratkotrajne Napoleonove vladavine u Dalmaciji izraivali u Francuskoj
francuski medaljeri (Jean Pierre Droz, N. G. A. Brenet, te drugi), ali s
tematikom i motivima naeg Juga: Pulu, Dioklecijanov profil na aversu, te arhitektonske simbole ne reversu ugrauje se u domau tradiciju; ponajprije istoom simbolike i stila.
Na sjeveru najdramatiniji je i najsugestivniji lanac medalja kojima su
obiljeavane pobjede nad Turcima u ratu od 1683. do 1689. Kovane
su u Nrnbergu, autori su im njemaki kovinoresci, no motivi su kontinuirana pria o naoj sudbinskoj prekretnici.
Ono to osobito plijeni pozornost i to se jedino u tome medaljerstvu i moe istaknuti kao ekskluzivnu osebujnost medija jesu minijaturne kartue u strukturi medalja ( 8-12 mm), u kojima su teleskopski motivi panoramskih veduta osloboenih gradova, prikazani mikroskopskom tonou. Takvu razinu visoke profesionalnosti i optike
sigurnosti hrvatska e medalja ponovo dosegnuti tek nakon otprilike
250 godina, u medaljama elimira Janea, a poslije njega u kovanicama Damira Matauia.

DEVETNAESTO STOLJEE:
MEDALJE NACIONALNOG PREPORODA
Medaljersko oznaivanje povijesti donosi u XIX. stoljeu i jedan prividni paradoks. Nacionalno je buenje zapoelo tridesetih godina, a
medalje u dugome slijedu nastaju tijekom etrdesetih, da bi svojim
oznakovljenjem ispunile tek drugu polovicu stoljea.
Ta vremenska raspuklina postaje loginom podsjetimo li se da povijest istie zaetke novih kretanja i nastojanja, a medalje njihovo uspjeno dovrenje.
Povijest suvremenoga hrvatskog medaljerstva obiljeena je cijelim sustavom korjenitih promjena dotadanjih prilika, zahvaljujui emu poinje kontinuirano razdoblje snanoga procvata hrvatskoga medaljerstva.
U prvome redu prestaje dotadanja rascijepljenost na medaljerstvo
Juga i medaljerstvo Sjevera. Medalje obiljeuju zbivanja vana za cijelu Hrvatsku.

21

Medalja

22

Od 1848. godine latinski jezik, napokon i zauvijek, ustupa svoje mjesto hrvatskomu. Ali, ve 1841. godine pojavljuje se na nagradnoj
kolskoj medalji, na kojoj je grb Trojednice na aversu, a na reversu didaktika poruka: flSinko! Primaj nauk pak budi viran Bogu, kralju i
domovini!
To su prve hrvatske rijei na jednoj medalji.
Istodobno nastaje pravi lanac bliske povezanosti medaljerstva i sfragistike. I otad je neprekinut sve do medalja Damira Matauia i njegovih suvremenika.
Najistaknutiji zlatari i graveri postaju prvi domai medaljeri u sada ve,
bezmalo, stoljee i pol dugome lancu. Bili su to Franjo Karress i njegov uenik Josip Radkovi, koji je i autor prve hrvatske gospodarske
medalje. S novom vrijednosnom oblau poinje i nova, gospodarstvu primjerena, ikonografija: simbolika rada i simboliki animalistiki motivi.
Nakon medalja posveenih banu Josipu Jelaiu (iz 1848.), slijedio je
niz medalja kojima se oznauje nastanak najznaajnijih nacionalnih
ustanova: utemeljenje Zagrebake nadbiskupije (1853.), tisuita obljetnica sv. irila i Metodija (1863.), otvaranje Sveuilita u Zagrebu
(1874.), gradnja akovake katedrale (1882.) te otvaranje Hrvatskoga narodnog kazalita (1895.).
Tako je ustanovljena hrvatska tradicija obiljeavanja spomenicama i
poasnicama svih, za nacionalnu kulturu znaajnih, prekretnica.
Svaka prigoda obiljeena medaljom dobiva ozraje dogaaja vanoga za kulturu. Medalje izraavaju, pa i stvaraju, svijest o kulturi nacije
i njezinim vrednotama.
Time medaljerstvo, diskretno i istanano, postupno oblikuje jednu
filozofiju nacionalne kulture. Poput sazvijea u nastanku, ono stvara sustav vrijednosti to zrai kroz maticu vremena.

MEDALJERSKA SECESIJA
Secesija u hrvatsko medaljerstvo unosi slobodnije oblikovanje medalje i izraziti osobni izraz. Bio je to prvi znaajniji iskorak iz oblikotvornih i simbolotvornih norm toga medija, a time i iskorak prema stvaranju nacionalnoga medaljerskog stila.
U njemu e, meutim, uvijek kao i tada, u secesiji stvaralaki udio
pojedinih medaljera biti ogroman. Razumljivo je to i stoga to je medij
medalje, na izvjestan nain, ekskluzivan. Malobrojni mu se potpuno
posveuju. Jedan genij moe izmijeniti povijest.

Medalja

Zlatnu jezgru hrvatskoga secesijskog medaljertva ine dvojica autora: Robert Frange Mihanovi i Rudolf Valdec.
Monumentalizam na minijaturi jo je jedan paradoks koji je na medalji najizrazitiji. Frangeovi animalistiki motivi bik, konj u dinaminom suprotstavljanju snazi ovjeka oblikuju onaj simboliki kompleks to e ostati osebujnim obiljejem hrvatske likovne secesije: simboliziraju snagu naroda i, posredno, tenju za osloboenjem.
Ta e unutarnja napetost tvoriti simboliku aktualizaciju povijesti, koju
moemo pratiti od Valdecove plakete flCasino (u kojoj se parabola
s antikim herojstvom ispreplie sa secesionistikom ornamentalnou) do kasnosecesijskih medalja Ivana Metrovia, osobito njegovih
flDomagojevih strijelaca iz 1931. (jednostrana medalja flStreljaki savez Jugoslavije).
Tekovine secesije, uz inovacijsko oblikovanje i inventivno prikazivanje motiva unutar zadanoga kruga, jesu upravo ta duboka simbolinost u paraboli to spaja povijest i sadanjost.
Tako medalja postaje najaforistinija ikonika poruka koja nacionalnu povijest pretvara u idejnu energiju suvremenih i aktualnih nacionalnih uvstava i tenj.

KERDIEVO DOBA
Divovski medaljerski opus Ive Kerdia, to nastaje tijekom cijele prve
polovice stoljea (1905.-1953.) temeljem je suvremenoga hrvatskog
medaljerstva.
Bio je prvi medaljer u naoj kulturnoj povijesti koji se u prvome redu,
gotovo jedino, posvetio medaljerstvu. Od te je misije, nesvjesno i spontano, stvorio svoj ivotni program. Gotovo nije bilo znaajnijeg dogaaja ili obljetnice, kojega Kerdi nije oznaio svojim medaljerskim
simbolom.
Takvim odnosom on je prvi jasno izdvojio medaljerstvo kao zaseban
i osebujan medij, koji zahtijeva i osobitu povijesnu svijest umjetnika.
I cijelog ovjeka. I cijeli njegov rad.
U tom je smislu Kerdi prva karika u lancu medaljera koji su stalni (a
ne povremeni) medaljerski tumai i simbolotvorci aktualne povijesti.
A nema ih mnogo: Kerdi, Radau, Jane, Mataui.
Stilski mu se izraz mijenjao tijekom toga dgog razdoblja od secesijskoga, preko (relativno rijetkih) iskuavanja novih oblika tijela medalje (oktogonalna medalja posveena Strossmayeru, gotiki etve-

23

Medalja

rolist medalje Hrvatskoga svesokolskog sleta), do smirena, ali snanog

portretnog realizma u odnosu sa sveanom, itkom i sugestivnom simbolikom reversa. Jedan je od temeljnih tvoraca vrste nacionalne medaljerske simbolike.
Postao je sredinjom osobom sve irega kruga hrvatskih medaljera.
To je recimo metaforiki i proirilo i stabiliziralo temelje nacionalnoga medaljerstva, bez ega bi bio teko i zamisliv, a kamoli provediv,
eruptivan preobraaj toga medija, kakav se zbio potkraj Kerdieva
doba.
Zaetnik toga preobraaja bio je Vanja Radau.

RADAUEV ARHAINI EKSPRESIONIZAM

24

Radaueve robustne medalje, oblikovane u vidu kruga nepravilnog oboda, vrlo visokog reljefa, najprije lijevane, a potom u zavrnici izrade
kovane, s markantnim i ekspresivnim portretima na aversu, te s krajnje jednostavnim, jednomotivskim (ali s izotrenim sluhom za vrijednost povijesnih artefakata) odabranim simbolima na reversu, znaile
su stvaranje posve novog izraza. I osobnoga, ali i nacionalnog.
Te medalje unose u hrvatsko medaljerstvo taktil i kao oblik, i kao novu
medaljersku osjetilnost, i kao novo simbolotvorno zraenje: medalja,
koja poziva dlan da je primi, okrene u ruci i osjeti (i kovinu, i oblik, i
hladnou, i vrstinu), pretvara je u virtualni nacionalni arheoloki artefakt. Ona je i izvorna i iskopina. Izravan je dodir sa starinom. Sugerira taj dojam, ali ta je sugestivnost prevratniki nova i (pokazalo se)
dalekosena.
Njegovih niti tridesetak medalja (znakovito se ponovio broj medalja
Pavla Dubrovanina!) izmijenile su povijest toga medija.

STVARALAKA EKSPLOZIJA ELIMIRA JANEA

Radau je stvorio nov oblik medalje. Jane je, slijedei jednak impuls
govorenja oblikom to nije unaprijed normiran, nego izrasta slobodno iz ideje, stvorio beskraj oblika medalje.
Tu novu morfoloku ekspanziju medija obiljeuju stajaice, taktili, skulpturalne spomenice, ak lebdjelice, uz jednostrane i dvostrane medalje, kovane i lijevane, plakete, pa i stvaralaka uporaba novih materijala (stakla, poliestera, drva s inkrustracijama...) te novih tehnologija.
Spajajui inventivnu igru oblika (to su izravno otjelovljenje zamisli) i
visoku odgovornost (to ukljuuje ogromnu i sustavno njegovanu erudi-

Medalja

ciju), elimir Jane je radikalno izmijenio parametre unutar kojih se

medij medalje razvio i koji su odreivali identitet medalje stoljeima.
To je oplodilo svekoliko hrvatsko medaljerstvo. Iako su uza nj djelovali snani i, osobnim izrazom, prepoznatljivi novi medaljeri (kao to
je znaajna portretna medaljistika Koste Angelija Radovanija), Jane
je, neprijeporno, svojim duhom i genijalnom invencijom postao preporoditeljem hrvatskoga medaljerstva. Okupio je oko sebe, i potaknuo na stvaranje medalja, brojne kipare. Svoje je nadahnue prenio
i mlaoj generaciji medaljera, meu kojima se osobito istiu Zdravko Brki i Damir Mataui.
Neki Janeovi suvremenici posveuju se, poput njega, vrlo sustavno
medaljerstvu. Tako su trojica najistaknutijih elimir Jane, Antun Babi i Brane Crlenjak prvi predstavljali Hrvatsku na FIDEM-u 1963.
godine.
Jane je izmijenio i kulturnu recepciju medija. Njegovi simboli urauju u recepcijsku svijest sociokulturnih slojeva dotad neosvojenih medaljerstvom. Prije njega tek su Metrovievi flDomagojevi strijelci iz
medaljerskog simbola uzrasli do razine mitskoga ikonografskog motiva. Jane postaje najvei sija identifikacijskih znakova, prenesenih
iz medaljerstva u kulturnu svijest sredine i u ivot.

25

Medalja

26

Ko eroplan, mala plastika,

1998., 225 x 190 x 70 mm,
lijevana posrebrena bronca
i kromirani bakar

Medalja

II.
Damir Mataui

27

Damir Mataui

28

Damir Mataui

Gotovo svatko moe svoj rad nazvati ivotnim pozivom.

Vrlo su rijetki oni koji mogu svoj rad nazvati ivotnom misijom.
Meu njima su medaljeri.
Damir Mataui je to spoznao vrlo rano. Ukovana je ta spoznaja ve
u njegove prve kovanice iako toga, svakako, nije bio svjestan. Tu
spoznaju danas itamo. No, u tom trenutku bilo je to prije etvrt
stoljea ona je bila duboko pod povrinom njegovih ideja i njegovih radova.
Vie je osjeao no to je mogao iskustvom osjetiti da ivot medalje
ovisi o osobitu obliku javne recepcije djela. Medalja je institucija. Tek
ako se sretno podudare intuicija umjetnika i nakana javnosti koja oekuje
(makar i podsvjesno) medaljersko vrjednovanje odreenih kulturnih
vrijednosti, medalja e ivjeti. Bit e otisak ope vrijednosti idejne
ili emotivne.
Kipu moe podariti ivot i odziv pojedinih privrenika. Medalji je potrebna ljubav mnogih. A upravo je to (evo prvoga paradoksa!) ini
ekskluzivnom. to god inio, medaljer je sueljen i s odgovornou
spram povijesti, a ne samo spram umjetnosti. Njegov je rad redovito
javni in.
Ogroman je to pritisak. Izdrati ga, a ostati slobodan i svoj, to je moda najvee iskuenje s kojim se medaljer sueljuje i nosi.
Opus umjetnika-medaljera uvijek je pria o toj intimnoj drami.
Ona ostaje skrivena. Ono to je primjetno to je oblik u kojemu su
osobnost autora i nadosobnost javnih oekivanja ukovani u istu kovinu.
I uvijek zauvijek. Jer, medalju se ne izlae, nego je se upuuje, posredstvom senzibiliteta i zanosa suvremenika, u vrijeme budue.

ZAECI SUSTAVA
Mataui je prvim dvjema medaljama naznaio i dva bitna vrijednosna polja, predodreena da im se veliine samu u medalje.
Bile su to kovanice Zdenac ivota (1973.) i Tin Ujevi (1974.).
Jedno djelo i jedan ovjek.
No djelo (Zdenac) bilo je simbolom produhovljenja, a ovjek (Tin)
uinio je i svoj lik prepoznatljivim otjelovljenjem duha.
I prsten je bio zatvoren.
Opus medaljera postupno oblikuje vrijednosni sustav koji se tka izmeu nekoliko odrednica. Jedna je osobna. To je vlastiti pounutreni

29

Damir Mataui

30

sustav duhovnih vrijednosti to ih je medaljer usvojio. Druga je javna, drutvena... To je (esto nepredvidiv) kalendarij poasti, obljetnica, drutvenim ritualom obiljeenih dostignua, memorijalija... Ponude upuene medaljeru (izravno ili posredstvom ireg natjeaja) potiu ga na vie ili manje stalnu ukljuenost u taj tijek ivota sociokulturne svijesti zajednice. Ta ukljuenost uvjet je njegova umjetnikog opstanka.
Drugi umjetnici (slikari, grafiari, pa i kipari) nisu na slian nain
ugrani u tekuu povijest. Oblik je njihove slobode neobvezujui.
Medaljer cijeloga ivota stvara u deterministikoj mrei kakva je drugima nepoznata. Drugi mogu stvarati i flizvanvremenski. Medaljer
nikada.
Stoga su rane medalje izuzetno indikativne. One nastaju u psihozi
takve autohtonosti kakvu medaljer esto vie nikada ne dostigne.
Potreba za autohtonou, naravno, preoblikovat e se, pod takvim pritiskom vrijednosne utjelovljenosti u javnu drutvenu svijest, na osebujan nain: u vidu autohtone medaljerske poetike. Medaljerova je
osobnost upravo kodirana njegovom modelacijom oblikovanjem teme koja, esto, i nije njegov slobodan izbor.
Medaljer govori stilizacijom i ono to ne moe rei temom.
Time postie samoidentifikaciju i s izazovom to, u prvoj, poetnoj fazi
stvaranja, ponekad i nije bio u njemu smome zaet.
Zato je svaka njegova medalja (uspjela medalja) sublimat. Plod je unutarnjeg sukoba, sraza s nepoznanicom, njenog pounutrenja (samo
medalja mora proi kroz te skrivene faze zaea) te modelacijskog poticaja, poriva. Ona je svojevrsna rezultanta posve intimne osjetilnosti i
imaginativnosti te zahtjeva zadane teme.
Matauiev Ujevi teleskopska je medalja.
Govorimo, naravno, metaforiki. Metafora, meutim, upozoruje na
jedno generiko polazite Matauieve osobne medaljerske poetike.
Mogli bismo rei da je svaka medalja pogled kroz vremenski teleskop. No, Mataui i svoj prvi medaljerski portret i prvu legendu na
reversu oblikuje, doslovce, kao pogled kroz povealo.
Uinak poveanja u fizikom prstenu umanjenice (svaka je medalja
minijaturizacija) neoekivan je, plastiki vrlo zahtjevan, i efektno paradoksalan stilogeni postupak. Govori, neprijeporno, o snanoj oblikotvornoj intuiciji mladoga autora.
Dojmljiva glava legendarnog pjesnika, s njegovim gotovo mitskim eirom boema i lutalice, u desnom poluprofilu, izbija iz dubine i monu-

Damir Mataui

31

Tin Ujevi, kovanica,1974.,

32 mm, tombak
iro Truhelka, kovanica,
1987., 32 mm, kovano
srebro i bakar

Dubrovnik, bro, 1986.,

60 x 40 mm, srebro i
ebanovina

Damir Mataui

32

Stablo mladosti I, stajaica, 1978., 140 x 130 x 30 mm, lijevana bronca, vitrajni emajl i iskucano srebro

Damir Mataui

mentalno puni prostor. Taj govor mase u tridesetmilimetarskoj kompresiji, s rustinim rasterom ovratnika i kose iz kojih izbija tektonska
energija snanoga ela, nosa, vilice, ostvaruje takvu elementarnost
govora oblikom kakav je rijedak i u zrelijih umjetnika. No, velik umjetnik tako i poinje: ozbiljenom zrelou.
Revers ine naslovi pjesnikovih zbirk pjesama. Samo slova! No ta su
slova ista plastinost izvan svih grafolokih matrica. Laka konkavna zakrivljenja i saimanja slova uz obodnicu kruga stvaraju dojam
uveanja.
No ispod tih opisivih oblika krije se ili nazire onaj teko opisivi
impuls kakav e se iskazivati i potvrivati u kasnijem razvitku. To je,
prije svega, svijest o kulturnoj misiji medalje. Zatim potreba da se unutar jednog tako neumoljivo normiranog umjetnikog medija nae izraz koji je svje a da ipak ne dovodi u pitanje klasine konvencije
medija. Ali to ve nije svjesno traenje. Rije je o uroenoj oblikotvornoj intuiciji. Nadahnuta plastinost bila je jamac svega to e uslijediti u Matauievu stvaranju.

MATA, OBLIK I OBLICI

Da je medaljerstvo medij u kojem su oblik i mata najsuprotstavljeniji jedno drugom to e Mataui osjetiti vrlo brzo.
Kiparstvo je plod oblikotvorne imaginacije. Medalja, meutim, ne
poznaje oblike. Samo oblik. Krug. I dvije dimenzije. Ne tri. Ona je svojim poasnikim ritualom usmjerena na to da bude poloena. Na prsa, na ruku, na plohu... Ne eli prostor. Samo poasniko leite.
Za medaljera izuzetne oblikotvorne matovitosti, kakav je Mataui,
to je bio izazov. Nesvjestan, naravno. Ali plodonosan.
Mata je, naposljetku, samo nain nadvladavanja konvencije.
Hrvatsko se medaljerstvo pobunilo protiv konvencije ve djelom Matauieva uitelja Janea. Stvorilo je vertikalnu medalju. Stajaicu.
Okomilo se u prostoru. Mataui ve u petoj godini svoga stvaranja
ini korak u treu dimenziju prostora. Obgrlio ga je svojom elinom
kompozicijom Triptih (1977.). Jedna plaketa, u tri inaice, koje kao
metalni flwidescreen zatvaraju motriteljev pogled svojim zagrljajem. Ne nude vam prizor nego priu! Polufigura ene mijenja se od
lijeve k desnoj varijaciji, te je itamo kao strip stvaranja.
Ne samo jedan, nego tri iskoraka iz konvencija zbila su se istodobno:
iskorak u prostor, iskorak u vrijeme i tehnoloki pokus.

33

Damir Mataui

34

Plaketa je, kao Alica Lewisa Carrolla, prola kroz zrcalo i nala se u
zemlji udesnog.
Ta je udesnost bila, prije svega, virtualni svijet minuciozne igre inkrustracijama emajla, srebra i bakra, graviranja...
flSve je doputeno i sve je mogue! inherentno je stvaralako geslo toga preobrazljivog triptiha plakete.
Obliku je suprotstavljeno oblikovanje. Statici kipa dinamika kiparstva. Plaketa je postala iv proces. Razgranjuje se i razlistava svojim
asocijacijama. Gledatelji su se, odjednom, nali na drugoj strani paravana to odvaja autora od publike, nevidljivi zaetak ideje i njezin
dovren oblik.
A i sma konanost dovedena je u pitanje.
Matauievo Stablo mladosti (1978.) razlistava se u niz inaica. Zato
ne? Da li je ijedno stablo jednako u dva uzastopna trenutka?
Otkrie otvorena slijeda medaljerskih inaica obogatit e, ne samo
Matauiev opus nego i samu ideju stvaranja.
No, da je taj toliko snaan i konvencijama nepokoran poriv stvaralake slobode posve zavladao Matauievim radom, on bi zauvijek
bio izgubljen za hrvatsko medaljerstvo. Medalja zahtijeva najstroiju
samodisciplinu i pokornost autora konvencijama. Preslobodna buntovnika ubrzo izopuje sma sredina koja je prirodni uvar tradicija.
Nasreu to se nije dogodilo.
Matauievo je djelo doivjelo oblikotvornu bifurkaciju.

POLIVALENTNE FORME DAMIRA MATAUIA

Kada se god govori o oblicima u kojima se pojavljuje djelo nekoga
umjetnika monovalentno ili polivalentno, monoformno ili poliformno i transformabilno tek se prividno i samo formalno govori o oblicima, o formi. U bti, uvijek govorimo o ovjeku.
Govorimo o tome da li je njegova narav monolitna i konzistentna, ili
nemirna i nepredvidiva, te iskuava vlastite preobrazbe.
Jedna je od najneobinijih oznaka Matauieva djela upravo taj spoj
krajnjih suprotnosti: tvorac oblikotvorno najdiscipliniranijeg niza medalja u hrvatskoj medaljistici uope, i do asketizma strog provoditelj
nezaobilaznih norm klasine medalje (od preciznosti pri izradi modela do kovine i kva, odnosa aversa i reversa, simbola i legende, grafije
i teme, itd.), istodobno je medaljer jedne od najnekonvencionalnijih
stvaralakih fantazija u svekolikoj povijesti hrvatskoga medaljerstva.

Damir Mataui

35

Ida, plaketa, 1981., 100 mm,

lijevana bronca

Damir Mataui

36

Njegov se senzibilitet nikada nije mogao posve podiniti naelima

stvaralakog isposnitva medaljera: samo jedna kovina, samo jedan
oblik, samo jedna kovina, samo jedan motiv, samo jedan simbol, ve
ovjeren i posveen tradicijom, kako bi medalja djelovala kao metalna hostija u sakramentu sveane dodjele. Ona je samo simbol i znak
poasti. Ne smije biti heretina ni svojom matovitou, ni svojom tehnologijom, ni svojim licem (neka bude monokromno i smireno!), pa
ni obredom svoga predstavljanja. Ona je kanon. A kanon je vjean.
Da bi bila vjena medalja se stoljeima nastojala liiti svega prolaznog.
Medalja nije samo kovina. Ona je i okov. Okiva autora ali okiva i poasnika. Autor ne smije prekriti formalne norme medaljerskog izraza.
Poasnik ne smije prekriti moralne norme ukovane medaljom, ne u
simbol, nego u njegov ivot.
Ispotiha se sukobljavaju dvije tenje: mir oblika i nemir duha.
No, tu je protivnost i Mataui nosio u sebi kao osobito svojstvo
vlastitoga umjetnikog mentaliteta. Trajao je u njemu sraz izmeu njegove naravi i njegova temperamenta.
Taj bi sraz skrhao uistinu mnoga krila.
Matauieva je krila ojaao. U vrlo dinaminom suodnosu, on je pomirio te suprotnosti. Vrhunskom stvaralakom samokontrolom i samodisciplinom odgovorna medaljera, stvarao je medalje.
Istodobno, nesputanom matovitou stvarao je slobodne oblike. Ali,
takoer, kao simblike kristalizacije ideja. U irem smislu, i ti oblici pripadaju medaljerstvu.
Stoga su medalje postajale sve stroije u izrazu. Nastajale su najprije
lijevane. Zatim kovane. I naposljetku, memorijalni i prigodni novac u
plemenitim kovinama. Samo strunjaci znaju to to znai: rezati reljef, dubina kojega ne smije premaiti dvanaest tisuinki promjera
modela!
Slobodni su, pak, oblici postajali sve slobodnijima i tehnoloki sve
inovativnijim.
Uzajamnost tih dvaju uzleta bila je izuzetno plodonosna.
Ona je izmijenila i Matauievo djelo ali i sm medij medalje.

Damir Mataui

37

Vatroslav Jagi,
dvostrano, 1995.,
72 mm, kovano srebro
i pozlata
Antun Barac,
dvostrano, 1995.,
72 mm, kovano srebro
i pozlata
Stjepan Ivi,
dvostrano, 1995.,
72 mm, kovano srebro
i pozlata

Damir Mataui

MEDALJE

38

Prvi muzeografski podatak o medaljerstvu Damira Matauia posve

je neuobiajen i pomalo zapanjuje. Kao dvadesetogodinjak, 1974.
godine, izlae svoj prvi rad na izlobi FIDEM-a u Parizu.
Tako kategorina i udarna naznaka ivotnoga opredjeljenja bila je, zatim, nekoliko godina upravo preplavljena nemirnom bujicom atraktivnih plastinih djela ponesenih izrazito transmedijalnim nadahnuem. Motivika im je osobna, intimna, emotivna. Suton (1974.), Kolega (1975.), Akt (1977.), Dvoje (1977. dva rada), U plavom (1977.)
otkrivaju zaokupljenost iracionalnim i pomalo introvertnim svijetom, a autorove kategorizacije anrovske pripadnosti rada upuuju
na njihovo osnovno oblikovno svojstvo: otkrivanje izraajnih mogunosti likovne intermedijalnosti. Kategorijalne odrednice, naime, to
ih itamo jesu: zidna dekoracija, plaketa, komorna plastika, stajaica, reljef, zidni reljef... A informacije o tehnologiji i materiji jo su raznovrsnije: emajlirani tombak, akvatinta, galvanizirani bakar, bljetavi elik, kruka i oksidirano eljezo, lijevani aluminij, reducirano drvo, srebro, pa poliester, lijevana bronca i olovo...
Stvara se iroka ljestvica od otpornih do podatnih tvari, od prirodnih (drvo, kovina...) do umjetnih (poliester), te ljestvica tehnolokih
postupaka, od primarnih i prastarih (lijevano olovo) do vrlo minucioznih i delikatnih kao to su galvanizacija, pa emajliranje, ak i akvatinta!
Pred gledateljem se otvara cijela mala enciklopedija tvari i tehnika
njihove obrade, primijenjena u praksi.
Ne bismo se zadravali na toj faktografiji kada ona ne bi otkrivala unutarnji psiholoki autorov portret: njegov eksperimentalni duh, istraivaki nemir, krajnje istananu i razigranu osjetljivost za tvar kao medij koji i sm, iako u strukturi znaka, prema semiologiji, ini proizvoljna initelja znaka, ipak djeluje i utilno s estetskim uinkom svojom
epidermom (priguenom ili snanom blistavou, glatkoom ili hrapavou), pa i oblikom i na taktilnu senzaciju. A stvar ne morate dotaknuti kako biste osjetili dodir. Oko je dotie i sugerira vam taktilnu
senzaciju.
Sinestezija?
Da! I moemo se tek uditi kako sinestezija kao stilogeni initelj nije
dosad bila teorijski primijeena i u likovnoj umjetnosti, a ne samo u
poeziji i, eventualno, prozi.

Damir Mataui

39

Patka, mala plastika, 1978., 260 x 160 x 90 mm, lijevani aluminij i poliester

Damir Mataui

40

Dekanski lanac Akademije

likovnih umjetnosti u Zagrebu,
1979., 630 x 230 mm,
srebro, emajl

Damir Mataui

Sinestetinost se u hrvatskome medaljerstvu pojavljuje istodobno s

nekonvencionalnim oblikovanjem, odnosno s Radauevim kovanim
taktilima. No Matauieva sinestetinost najee nadmauje sve dosadanje stilogene domaaje.
Time spaja i proima nadosjetilno, iracionalno i produhovljeno nadahnue s vrlo ulnom ekspresijom nadulne ideje. To je vrlo snano ozbiljeno ve i u njegovu plastinome miljenju o samom fenomenu prostora (Prostor I. i Prostor II., te Ptica sve 1978.).
Prva je to oblikotvorna fantastika koja e njegovim radovima dati krila
(ak u doslovnom, a ne samo prenesenom smislu) dva desetljea kasnije.
No, gdje je nestala medalja?

SERIJE, NIZOVI I LANCI

U samo dvije godine Mataui je bio izradio dva lanca: Dekanski lanac Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (1979.) i Lanac Meunarodne misije znanosti i mira (1980.).
Vanjski se poticaj (prigoda i narudba) samo savreno podudario s autorovim poimanjem svake vrijednosti kao dijela jednoga veeg sustava
veliina.
Uostalom, nije li sve to cijenimo uvijek dio jednoga lanca zanosa, i nije
li sve to volimo ugraeno u jedinstveni panoptikum srca?
Takvo intuitivno poimanje kulturne vrijednosti svjedoi nam da je u Matauia zarana bio oblikovan osobit medaljerski tip svijesti.
To je svijest koja misli u obliku komprimiranih plastikih simbola.
Rije je upravo o kompresiji a ne o saimanju. Saimanje sputa unutarnju napetost. Kompresija je die. Tako nastaje siuni znak golema afektivnog naboja.
Takvi su Matauievi znaci.
Kaemo flMatauievi jer pripadaju sustavu poosobljene autorove
poetike, a ne samo nadosobnom sociokulturnom sustavu znakova.
Mataui osjea kulturu kao sloen i slojevit kompleks. Taj intuitivni
osjeaj prerauje u plastiku misao. Stoga on plastiki misli slojevito
i asocijativno.
Vrijednosti tako stvaraju meuodnose, interferiraju se, a simboli postaju aritima polivalentnih prijenosa znaenja.
Takva je transsemantinost Matauieve simbolizacije izuzetno plodonosna. Ona stvara i nove simbole i nova znaenja postojeih simbola. Na

41

Damir Mataui

42

povrinu istodobno izbijaju dubinska i latentna znaenja. Znakovi na

medalji postaju stilogeni ikoniki kriptogrami. U njih prodiremo postupno, prihvaajui njihov sloeni kd.
Matauievi lanci anticipiraju tu poetiku.
Medalje prvoga lanca u jednom su osobitom smislu medaljoni. Formalno stoga to su raene kako bi bile karike u dekanskom lancu.
No, to je tek formalni flalibi njihova osebujnoga unutarnjeg strukturiranja.
Posveene su umjetnicima u povijesti likove kojih, uglavnom, ne poznajemo, pa ih se ne moe autentino portretirati. Mataui ne pribjegava fiktivnom portretu. Preputa svakom od njih da ispripovijeda
po jednu priu. Portretira ih prikaz njihova djela.
Koji rad moe nadomjestiti portret jer je postao simbolinim predstaviteljem autora ve je tradicijom, donekle, ustanovljeno. Na taj,
tradicijom izgraen, simbolini supstrat, na taj sublimat, Mataui nadograuje svoju medaljonsku restrukturalizaciju.
Medaljonsku, jer pojam medaljon, osim svoga primarnog medaljistikog znaenja amuleta objeena poput ogrlice, ima i jedno klasino: to je kruna reljefna sekvencija unutar vee pa i arhitektonske
kompozicije (poput medaljona na Konstantinovu slavoluku u Rimu,
naprimjer). injenica da su ti medaljonski implikati neko bili i vaeni iz jedne cjeline i ugraivani u drugu govori o njihovoj tradicionalnoj autohtonosti, ak i unutar sloenije cjeline.
Projekt je bio vrlo sloen i slojevit vie no to bi se u prvom trenutku moglo i pretpostaviti. Predstaviti jednoga arhitekta (Luciano Laurana), dvojicu slikara (fresko-slikara Vincenta iz Kastva i minijaturista
Julija Klovia), dvojicu autora reljefa (Buvinu i Radovana), te dvojicu
kipara (Jurja Dalmatinca i Franju Laurana) postavlja pred autora medaljerske transformacije djela barem toliko razliitih izazova. A zatim
valja ih uklopiti u skladnu i uravnoteenu cjelinu. Nainiti opus a
ne lanac.
Od opusa komponirati lanac, to je bio tek zavrni in skladna tehnolokog ustrojenja jednoga nacionalno-povijesnog sazvijea u ritualni lanani pektoral.
Izbor motiva to e biti ugraeni, ne u lanac, nego u jedan proces
simbolinoga stupnjevanja i nadrastanja pojedinanih znaenja. U
uzajamnim odnosima svaka vrijednost smu sebe nadrasta. Puno znaenje mogu dosegnuti tek u cjelini. Buvina, Radovan, Laurana itd., i

Damir Mataui

43

Vincent iz Kastva, medalja,

1979., 100 mm, lijevana
bronca
Francesco Lurana, medalja,
1979., 100 mm, lijevana
posrebrena bronca

Damir Mataui

44

jesu lanac u poeku tek povijesni. Kako to rei, kako upozoriti na tu

vezu neim to ne bi bilo samo mehanikim povezivanjem karika u
lancu?
Ikonikim stvaranjem unutarnjeg sklada.
U sredinju (ali ne i pektoralnu) kariku Mataui smjeta jedinog arhitekta Luciana Lauranu. Arhitektonski renesansni ritam toga arhitekta-vizionara, gotovo nadrealistikog u njegovo doba, ne predstavlja stereotipom arhitektonske vedute, nego ugaonikom atrija. Lkovi
toga ugaonika utjeu na ritam lananog pektorala koji se interferira
u bonim karikama: u reljefnim sekvencijama iz opusa dvojice divova trinaestoga stoljea, Andrije Buvine i Majstora Radovana.
I Judin poljubac (Buvina) i Tri vojnika (Radovan) izbor su sugeriran Matauievom potrebom za unutarnjim, ritmikim i strukturalnim skladom
pektorala: tri lica u krunom, te tri figure u linearnom ritmu.
To naelo ritmikoga suodnosa toliko je snano da pritom postaje nevanom injenica to je Radovan, ustvari, predstavljen radom jednoga
od svojih uenika. Uiteljeva se vizionarnost ita i u djelu uenika.
Iznad toga sredinjeg slijeda, dvama su medaljonima predstavljena
dvojica slikara. Ritam skriven u njihovim kompozicijama bijae, i ovaj
put, uz reprezentantnost motiva, unutarnjim presuditeljem pri odbiru: grafiki ornament inicijala (Klovi) u suodnosu je s ornamentom
skeleta Vincentove smrti u plesu!
Donji slijed, naposljetku, predstavlja dva kipara (Juraj Matejev Dalmatinac i Francesco Laurana) s dvjema glavama. Usmjerene su k suprotnim stranama, a ne licem u lice. Nevano? Ne! Pogledi tih lica otvaraju prostor oko pektorala i ine ga, na svoj nain, sredinjicom
zbivanja.
Samo su rijetki meu medaljerima glavninu svoga medaljerskog djela stvorili unutar jasno koncipiranih opusa. Takva je sustavnost uvijek
znak sustavnosti miljenja i vrjednovanja smoga autora, ili, izravnije
reeno, znak njegove naravi a ne samo djela.
Matauievo djelo otkriva, pri pozornijem ispitivanju, ne samo postojanje ugraenih sustava nego i razvijenu artikulaciju i malu ljestvicu od
zatvorenijih i stroijih do otvorenijih i arbitrarnijih veza meu medaljama.
Tri su temeljna tipa takvih veza: lanci, zatvorene serije i otvoreni nizovi. No, ta tri tipa sustava razvijaju u njegovu djelu i vlastite tipoloke podsustave.

Damir Mataui

45

Lovro Matai, dvostrana

medalja, 1997., 90 mm,
gravirano srebro i pozlata

Damir Mataui

46

Prvi memorijal Ive Kerdia,

kovanica, 1980., 36 mm,
kovano srebro, avers-revers
itna Madona, 1997.,
32 mm, kovano srebro,
avers-revers
Riznica Zagrebake katedrale,
kovanica, 1983., 39 mm,
kovano srebro, avers-revers

Damir Mataui

Lanac to smo ga analizirali ini najhomogeniji tip sustava. Kao tipian zatvoreni slijed pojavljuje se njegov set medalja Univerzijada Zagreb (1986. dvanaest medalja). ini ih zatvorenim setom, ne samo
zajednika tematika ve i anegdotalni pristup temama: vjeverica flZagi igra natjecateljske sportove, duhovito nadvladavajui svoja zooloka svojstva.
Najreprezentativniji otvoreni niz nedvojbeno su njegove medalje
nastale od 1983. do 1993. uz izlobe u Muzejskom prostoru. I manje serije, meutim, poput Hrvatske naive (Generali, Lackovi, Rabuzin), zatvorene su, ali s mogunou prerastanja u otvoreni slijed.
Nije to samo tehniki podatak. Rije je o jasno iskazanoj filozofiji medaljerskoga stvaralatva.

MOTIVSKI SKLOPOVI I FENOMEN

IKONIKE REINKARNACIJE MOTIVA
Kako vrijeme prolazi, Matauiev nas medaljerski opus nosi, poput postojanog vala, u irinu. Njegovo je more, ijem se zovu odziva, nacionalna kultura.
Istodobno, meutim, mi, pratei ga, poniremo u dubinu autorova zanosa i poinjemo prepoznavati najdublje i najpostojanije struje njegova duha. Nutrinu njegovih zanosa.
To je poput oceana. Postoje veliki sklopovi dubinskih sila u autoru
koje ga pokreu cijelog ivota. Ili, jo tonije, one jesu njegov ivot. I
vie: one su on sm. On je ta duhovna i misaona dinamika iz koje sve
izvire. I dublje od toga: on je sm taj Izvor.
Na povrini tu dinamiku poinjemo postupno raspoznavati po obrisima golemih motivskih kompleksa kojima se, kao u sporoj i snanoj
matici, kree njegovo stvaralatvo.
Ti su motivski sklopovi dublji i vaniji od bilo kojega, objektivno i svjesno planiranog, projekta ili programa. Nastaju spontano i gotovo prirodno. Otvoreni su i traju koliko traje i autorov ivot, jer su oni autentian duhovni sadraj njegova ivota. Posjeduju unutarnju sustavnost koja se neprekidno razvija i gran poput stabla. I ne moemo
ih kronoloki ograniiti, jer tenja koja ih pokree nastoji na izvjestan
nain razmaknuti i sme okvire autorova ivota.
Tri su takva motivska opusa to ih ve sada moemo sa sigurnou
razaznati, pa i imenovati (autor im jamano nee dati ime, budui
da nastaju spontano i nesvjesno).

47

Damir Mataui

48

To su Srednjovjekovna Hrvatska, Stari Zagreb i Grad Varadin.

Ovi motivski sklopovi iskazuju, kada ih komparativno promatramo, ne
samo tri razliite strukture idejno-motivske individualizacije nego i tri
vrlo razliite generike dinamike. Svaki od njih, naime, na samo sebi svojstven nain oslobaa vrlo odreene stvaralake potencije u autoru.
Unutar tematskoga sklopa Srednjovjekovne Hrvatske (iril i Metodije,
Bla Jurjev Trogiranin, 1111 godina Hrvata i druge) oblikovane su temeljne odrednice Matauieve medaljerske poetike.
Unutar tematske skupine to smo je uvjetno nazvali Stari Zagreb (od
Riznice Zagrebake katedrale do srebrnjaka Zagreb, tak imam te rad
1988.), moemo jasno razaznati unutarnji seizmiki ocrt pounutrenja autorove zaviajne kulture, proces koji tee od usvojenja najviih
nacionalnih vrijednosti do posvemanje intimizacije.
Moda je najneoekivaniji i umjetniki najintrigantniji proces to se
odvija unutar tematskoga sklopa kojemu nudimo ime Grad Varadin.
Srebrna i zlatna kovanica Varadin (1991.) jezgra je i zaetak te motivske skupine. Poticaj u njoj zaahuren je i, u prvi mah, nije bio primjetan jer se u bti i nije razlikovao od procesa preobrazbe kroz koji prolazi
svaka medaljerska zamisao: dva se klasina motiva medaljerske ikonografije, grb i svetac-zatitnik grada, ikoniki preobrazuju u medaljerske ikonograme.
Odnosno prelaze iz jednoga umjetnikog medija u drugi i pritom se
morfoloki preoblikuju, restrukturirajui se po unutarnjim zakonitostima medija-udomitelja. Medalje.
Da je, ipak, rije o neemu znatno sloenijem, otkrila je Matauieva
medalja kovana u zlatu i srebru itna Madona (1997.), a za njom dvostrana plaketa stajaica Varadin (1998.). Zbivao se fenomen ili uzbudljiva otkrivaka pustolovina, to bismo je ponajbolje mogli opisati kao ikoniku reinkarnaciju motiva.
Na izvjestan nain fenomen je bio anticipiran smim predlokom. Nepoznati je umjetnik iz XV. stoljea u svojoj ikoni itna Madona svoj tankoutni senzibilitet za tapiseriju bio prenio u temperu na dasci.
Bila je to prva ikonika reinkarnacija.
Mataui motiv prenosi u kovanicu od zlata. Druga reinkarnacija.
Jo razgranatiju medijsku preobrazbu doivljuje jedna veduta Varadina iz 1732. godine.
Grafika rastvara u Matauievoj plaketi-stajaici dotad virtualnu treu dimenziju. Magija grafike redukcije grada prolazi, odjednom, kroz

Damir Mataui

49

Drevna kineska kultura,

srebrnjak, 1984., 30 mm,
kovano srebro i bakar
iril i Metodije,
kovanica,1986., 38 mm,
kovano srebro i pozlata
Bla Jurjev Trogiranin
Emanuel Vidovi, srebrnjak,
1987., 38 mm, kovano
srebro i pozlata
Riznica Zagrebake
katedrale II, srebrnjak, 1987.,
38 mm, kovano srebro i
pozlata

Damir Mataui

50

povratnu preobrazbu, iako u minijaturiziranoj kompresiji. Izrastaju

zvonici. Otvaraju se prolazi kroz baroknu jezgru grada. U tiini, kao
svoje vlastito privienje, grad se materijalizira u dragulj od bronce. A
u dnu stajaice Stari grad njeno (ili njegovo?) srce, oblikuje svoj
cjelovit, vie ne reduciran i ne skraen, tlocrt i konfiguraciju. Pretvara
se u skulpturu, uzidanu u urbanistiko tkivo Varadina.
Zatim Mataui radi plaketu od terakote s jednakim motivom.
Blistavost polirane i oporu kompaktnost reljefne bronce smjenjuju toplina i mekoa, priguenost i rustina primordijalnost terakote. Peene
zemlje. Tvari od koje smo sve poeli i kojoj se vraamo.
Ikonika reinkarnacija rastvara nove doivljajne i spoznajne svjetove,
dotad skrivene primarnim medijem u kojemu je motiv bio zaet.
Temeljno naelo te filozofije jest da je medalja simbolika sublimacija inherentnih kulturnih sustava koji ve jesu, latentno, u sveukupnome fundusu kulturne povijesti nacije.
Medaljerstvo, stoga, sadri u sebi i gnoseoloku komponentu. Ono,
naravno, spoznaje sredstvima ikonikog jezika.
Ta je misija spoznavanja povijesti kao sustavnoga kulturnog rasta bila snano naznaena ve u medaljerstvu elimira Janea. No, Mataui je svojim djelom prvi put dosljedno provodi, te je time uzdie do
razine ivotnog programa.
To je, ujedno, temelj Matauieve medaljerske poetike.

RAANJE JEDNE POETIKE

Damir Mataui je imao sreu da mu nadarenost bude prepoznata ve
u njegovoj dvadeset i petoj godini.
Kategoriju flsree, naravno, ne treba shvaati iracionalno. Nadarenost je magnetina. Ona je otvoreni poziv mogunostima. Javnost prepoznaje talent i polazi mu ususret.
Dekanski lanac ALU je zazvonio svojim karikama, kao zvekirima, na
vratima Matauieve budunosti. Anticipirao ju je i kao prvi cjelovit
sustav. Sve to je slijedilo bilo je, u jednomu dubljem smislu, medaljersko potvrivanje temeljnoga naela to ga je spoznao tim lancem. Sve medalje to su slijedile povezivale su se, kao karike, u slijed,
logian, lanan i usmjeren. U svakoj se medalji krilo, kao u zametku,
zaahureno nadahnue i ideja o sljedeoj.
Ta sustavna usmjerenost ini njegovo djelo konzistentnim. Ona je smisaona u koncepciji, a stilogena u izrazu.

Damir Mataui

51

Majka Boja od Kamenitih

vrata, medalja, 1993.,
38 mm, kovano srebro i
pozlata
Muzej Mimara, medalja,
1990., 38 mm, kovano
srebro i pozlata
Zagreb, medalja, 1996.,
38 mm, kovano srebro i
pozlata

Damir Mataui

52

Stilogenost svakoga pojedinanog medaljerskog izazova podsjea na

antiki mit o Kairosu. Svaka tema nosi u sebi skriveni kd. Samo njen.
I bitna je u kreiranju nove medalje ona nevidljiva, pripremna faza: traganje za sretnim trenutkom otkrivanja toga skrivenoga kda. Kriptokda smjeli bismo rei, kad govorimo o Matauievu otkrivanju skrivenih znakova, ugraenih u zatvorenu jezgru medaljerske teme.
Svijest o individualitetu svake pojedinane teme jest svijest o razlici.
Svijest o pripadnosti nekomu irem i viem sustavu svake pojedinane veliine (bila ona karika u lancu, ili medalja u slijedu), svijest je o istovjetnosti.
To jesu dvije razine postojanja, ali ih medalja objedinjuje.
Kao generatori ikonike strukture medalje, te se dvije razine, ili dva naela (naelo istovjetnosti i naelo razliitosti) pojavljuju kao antinomije.
U Matauievu se djelu ozbiljuju i kao dvije razine stilskoga oblikovanja. To su, pojednostavnjeno reeno, razina sustava i razina znaka.
No obje govore jednakim ikonikim jezikom.
Razina sustava iskazuje se na dubljoj strukturotvornoj ravni. Razina
znaka na zamjetnoj, odreenijoj ravni. Prva je apstraktnija druga konkretnija. No, prepletene su u jedinstven vz.
S tom se suprotnou ispreplie drugi pr antinomija. I njega moemo promatrati na dvjema razinama. Na psiholokoj on se oituje kao
suprotnost intelekta (eruditivnog i strogog) i nemira radoznalog,
emfatinog, sklonoga pokusu i lomljenju stereotipa i kanona, te iskuavanju svega neiskuanog.
Na izraajnoj se razini ta antinomija iskazuje kao neprekidna razapetost izmeu stvaralake stege i stvaralake slobode.
Silovit i spontan poriv stvaralakog istraivanja i spram primjene medaljerske, poglavito plaketne, politehnologije prevladavao je u prvih
desetak godina Matuieva stvaranja (1973.-1983.). ezdesetak prvih radova etvrtina u prvom popisu radova iz 1993. pripada tome
tipu. A ezdeset je u medaljerstvu ogroman broj!
Taj se impuls i iskustvo, tehnoloki restrukturirano, prelilo u medaljerstvo u uem smislu: u kovanu medalju.
Takvo tehnoloki polistrukturalno medaljerstvo postupno, uz druge stilogene osobine, stvara jedinstvenu Matauievu medalju, stilski obiljeenu dinaminom strukturom znaka na medalji.
Time se Mataui radikalno odvaja od klasinoga medaljerstva, u kojemu je znak bio neprijeporan i statian imperativ.

Damir Mataui

Dinamiku postie spektrom postupaka od strukturalnih do tehnolokih.

Strukturalno, Matauieve medalje otkrivaju, razvijaju i njeguju osebujan stilogeni oblik to bismo ga, uvjetno, mogli nazvati kovinografizmom.
Prihvaajui i potujui oblikotvornu stegu kovane medalje u srebru
(ili zlatu), gdje je dubina reljefa samo dvanaest tisuinki promjera, a
bitna su naela neprijeporna (odnos aversa i reversa, redukcija ikonikog sadraja na jedan simbol i legende na temeljnu poruku, komunikacijska prepoznatljivost znaka i sl.), Mataui nalazi prostor stvaralake interpretacije esto ve standardiziranih simbola u njihovoj
grafikoj restilizaciji i skladnoj ugradnji u zatvorenu sferu medaljerskoga kruga.
Kovinografizam pretpostavlja uporabu osobitih postupaka istanane obrade plemenite kovine radi postizanja estetskog uinka jednakoga grafizmu od poliranja ili rastera, do aplikacije druge kovine.
Kovinografizam moe u osobnom stilu pojedinih medaljera potpuno
izostati (ili se pribliiti nultoj razini), pojavljivati se sporadino (ovisno o motivu), ili se razviti u snaan osobni izraz. To se zbilo u Matauia. Njegov grafizam u kovanicama razvija ogromnu ljestvicu tehnolokih postupaka i grafike konceptualizacije, od krajnjega redukcionizma (Fuji!) do krajnjega hermetizma (npr. Koljun, ACY-marine,
Zbirka Bikupi i druge).
Takav je stil jasno jasnije no ikad prije u povijesti hrvatskoga medaljerstva izdvojio osnovnu jedinicu medaljerskoga izraza.
Najpogodniji izraz za tu jedinicu bio bi, vjerujemo, ikonogram.
Ikonogram bi se, teorijski, razlikovao od piktograma u tome to je
piktogram grafika jedinica jednoga kulturnom konvencijom ustaljenoga grafijskog sustava, a ikonogram bi bio jedinica ikonografskog
sustava. Prvi pripada pismu drugi sustavu negrafijskih, ali grafiki
predoivih simbola.
Ikonogram otvara mogunosti i slobodnoj interpretaciji i osobnoj
kreaciji.
Upravo te mogunosti Mataui, rijetkom pronalazakom i stvaralakom intuicijom, otkriva i stvara: Portal Muzejskog prostora bio je,
vjerojatno, poetak.
Jednom pokrenut ikonogram, stvoren ili preoblikovan, variran ili reinterpretiran, postaje dinamikim ishoditem sil. On vie nije inertan

53

Damir Mataui

54

simbol, mehaniki apliciran na polje medalje. A i medalja, time, prestaje biti geometrijsko polje (flgeometrijski lik) i postaje poljem sil.
Njezin krug vie nije krug, nego kruno gibanje. Od 1980. godine (I.
memorijal Ive Kerdia) do danas brojne su medalje to vrlo eksplicitno
iskazale. I tamo, meutim, gdje to nije tako oevidno iskazano strukturalnim odnosom, ikonograma i medaljom zadanoga kruga, virtual-no
gibanje koncentrinih krugova ili ovala, odsjeaka i tetiva, centrifugalnih i centripetalnih tendencija upisanih u ustrojstvo znaka ili znakova, artikulacija polja krina i kruna, zvjezdasta ili poligonalna,
transverzalna, projektivna (projekcija prostora pojavljuje se ve 1978.
kao ideja i ikoniki izazov ak u vrlo apstrahiranom smislu, gotovo
iracionalnom) ili saimajua (ime raste napon unutarnjih sila) trajni
je nemir i trajni kompozicijski izazov.
Motiv nije okvir ikonike zadae, nego polazina toka. On se oblikuje pokretanjem u sebi zatvorenih, tek nasluenih silnica, koje se
gibaju unutar kruga medalje kao unutar zatvorenog svemira.
Granice su medalje granice svijeta.
Medalje Damira Matauia nose u sebi, poput krajnje komprimiranih kozmos, vlastitu upisanu kozmogoniju. One su sklad oznakovljenih strukturotvornih sila.
Da je duboko pounutrena pomisao na medalju kao na simbolinu
sintezu svijeta trajno nazona i stvaralaki djelatna u Matauievu
djelu, iskazale su, vrlo izravno, medalje Philip Noel Baker (1984.) i
brojne to su slijedile i varirale njezinu sferoidnu projekciju. No, i u
onima u kojima ta medaljerska kozmogonija nije tako otvoreno izreena, ona djeluje i strukturira unutarnje sile.
Matauieva je medalja, poput svemira, ogranieni beskraj.
Uz to, ovako pokrenuta, ona vie nije samo prijenosnik znaka. Ona je
simbolotvorna. Sma stvara svoj svijet sinteze smisla.
Tu njenu sugestivnu mo oplemenjuje iznimna toplina modelacije
kakva obiljeuje Matauiev medaljerski rukopis. Moda bi bolje odgovarao pojam rukorez. Snana empatija pokree njegovo poniranje u dubinu svakoga motiva i suivljavanje s njim.
To stvaralako poistovjeivanje najvia je unutarnja vrijednost djela.

Damir Mataui

55

Kyoto cvijet kulture

Japana, kovanica, 1986.,
18 mm, kovano srebro,
avers-revers
ACY-marine, srebrnjak,
1990., 38 mm, kovano
srebro, revers
Franjevci na raskriju
kultura,
kovanica, 1988., 38 mm,
kovano srebro i pozlata

Damir Mataui

STVARALAKA DINAMIZACIJA MATAUIEVE POETIKE

56

Stvaralaki kozmos Matauievih strukturotvornih sila, to smo ga vrlo

saeto i pojednostavnjeno pokuali opisati, doima se na medaljama
mirno. Ali te su sile vrlo djelatne nimalo virtualne u procesu koncipiranja medalje. U fazi iskuavanja, skiciranja, sav je taj svemir nemira
u vrenju.
Medalja ga prividno zaustavlja u nasluenom savrenstvu.
No, proces stvaranja medalja tu tako teorijski opisanu dinamiku
stalno obogauje novim oblicima. Uz to, svako se iskustvo ugrauje
u ona to slijede. Proces je autogenerativan i autoregulativan. Poetika je dinamian i samostvarajui sustav.
Stoga e praenje njegove dinamizacije, kronoloko i postupno, otkriti niz oblika i rjeenja, tek nagovijetenih u polazitima.
Osjeaj za sustavnost veliina oznakovljenih medaljama potvrdio se u
Matauievu djelu u dva koncentrina kruga i na dva naina, odnosno
u dva oblika to upozoruju na uzajamni vrijednosni odnos.
Sredinji krug nacionalnu kulturu Mataui artikulira i oznauje analitiki. Ve prve medalje oznauju dvije reprezentantne nacionalno-kulturne
vrijednosti iz dvaju tematskih sklopova. Motivi su plod intimne sklonosti koliko i objektivna uvida u sloenost nacionalno-kulturnoga sustava vrijednosti.
Vanjski vrijednosno-motivski krug oznauje strane kulture. Ovdje je Matauiev pristup sintetiki. Medalje sintetiziraju cijelu kulturu u jednu
kovanicu i jedan mikro-sustav simbola: Drevna kineska kultura (1984.)
lik Kineza, s osobitim nainom odijevanja i eljanja; idovi na tlu
Jugoslavije (1988.) Davidova zvijezda, menora i sinagoga u sintezi;
Islamska konfesija (1989.) damija i ajet iz Kurana...
Matauieva empatija vrlo se tankoutno iskazala u medaljistikim portretima. I opet je jedan lanac portreta uveo osobe kao karike u lancu
progresije jedne vrijednosti, jedne ideje ili jedne kulture. Sve je dio
sustava i, po pripadnosti sustavu, dobiva povijesno znaenje i postaje jamcem dananjice i sutranjice.
To je 1980. godine svojim ikonikim jezikom portreta u karikama lanca rekao Lanac Meunarodne misije znanosti i mira.
Ovaj put suradnici su mu medaljeri Zdravko Brki, Kruno Bonjak,
Ante Despot, Stanko Jani, elimir Jane, Vladimir Mataui, Stipe

Damir Mataui

Sikirica, Kosta Angeli Radovani i Marija Ujevi. Deset autora deset

medaljona. I deset velikana znanosti i mira.
Osim vlastitoga medaljona i oblikovanja cjeline lanca, Mataui je autor i jedanaestoga, sintetikog, pektoralnog medaljona. Ta kljuna karika
nosi u sebi projekciju planeta Zemlje.
Rodio se jedan od Matauievih lajtmotiva.
Postojanje lajtmotiva jedna je od vrlo indikativnih komponenata u
strukturi svekolikoga Matauieva djela. Izvorno je znaenje pojma
lajtmotiv vodei motiv. I rijetko je kada to znaenje bilo tako opravdano kao u ovom sluaju. Cijelo je njegovo stvaranje voeno nekima
temeljnim idejama.
Njegovi se lajtmotivi ne ponavljaju, no uvijek stvaraju nove strukturalne inaice. Ta njihova varijabilnost otkriva da oni ive i u stvaralaku se svijest vraaju iz fundusa podsvijesti kao vlastite oblikotvorne reinkarnacije.
Tako se plastiki alomorfi spomenuta motiva pojavljuju na medaljama iz 1984. (Philip Noel Baker) u obliku zatvorene elipsoidne projekcije Zemlje, a 1991. (Svjetsko prvenstvo u boanju) u obliku raskriljene,
otvorene projekcije.
Svaki je plastiki alomorf ujedno i alosem, odnosno inaica temeljnoga znaenja. U te tri inaice tri su smisla (cjelina Zemlje, njezino zajednitvo, te njena sveobuhvatnost) dna uz pomo triju ornamentalnih inaica temeljnoga ikonograma.
Transfiguracija simbola uvijek je pokretana, ne samo istraivanjem
transformabilnosti ikonograma no i tenjom za transsemantizacijom.
Novi je oblik novi sklad ali i novi smisao.
Uporedo, i u uzajamnoj vezi, razvija se i po nekoliko poetolokih otkria. Tako se na reversu medalje uz 1984. (Philip Noel Baker) pojavljuje
zemljina sfera upisana ispod teksta poruke (gesla flPeace through
sport), dok je 1991. sfera iznad malene medalje inaice cjeline medalje.
Medalja samu sebe citira u vidu kriptoinaice. I ini to stvarajui slojevitu strukturu.
Na medaljistiki fenomen citata kao ikonike veliine upozorio je
Fea Vuki, u svojoj monografskoj studiji o Matauiu, ve 1993. godine.
Njegovoj interpretaciji moemo dodati samo jo kratku opasku: rije
je o stilskom postupku to obiljeuje postmodernu.

57

Damir Mataui

To, meutim, ne znai da je Mataui postmodernistiki medaljer. Dignitet medalje, njeno povijesno dostojanstvo i stilski tradicionalizam kojim se ta svijest o njenoj historijskoj misiji izraava uzdie je iznad povijesnih promjena i mijen, pa i mijen stilova. Renesansa vrijeme obnove ovjekova dostojanstva rodila je medalju, te renesansa u medaljama i njihovim tradicionalnim konvencijama smu sebe nadivljuje i traje, ispod povrine, do danas. Njihova medaljerska etika renesansna je. Njihov optimizam posve je suprotan postmodernistikoj skepsi. Njihovo razumijevanje kontinuuma iznad je postmodernistikoga
diskontinuiteta. Ukratko, njihovo shvaanje svijeta nije postmodernistiko.
I postmodernistiki stilski postupak u Matauievu je medaljerstvu u
protupostmodernistikoj funkciji. On u duhu renesansnih tradicija
potvruje vrijednosti, a ne dovodi ih u sumnju.

58

NA SREBRNOJ CESTI:
SURADNJA S MUZEJSKO-GALERIJSKIM CENTROM
Godine 1983. zbio se jedan presudan stvaralaki doticaj: preklapanje dugoronog programa monografskih izlob u organizaciji Muzejsko-galerijskoga centra i duhovno-kreativnih intencija Damira Matauia.
Svi su projekti MGC-a ili otkrivali nepoznatu kulturu, ili donosili nove
spoznaje o nedovoljno spoznatima kulturnim sustavima. Kao prirodna nadgradnja takvoga niza monografskih projekata pojavila se zamisao da se svaku izlobu obiljei prigodnim ali vjeitim znakom.
Kulturnim simbolom. Medaljom. Takvo je simbolino obiljeavanje duhovne batine moralo biti utemeljeno na tradiciji, a medalje su, i svojim oblikom, i kovinom, i ikonikom strukturom, slijedile drevni simbol stabilne vrijednosti: srebrni talir.
Srebro visoke istoe (999/1000), standardizirana teina (20 g) i
promjer ( 37 mm, prema promjeru talira 40 mm), te naelna obavijesna struktura (avers i revers, simboli i legenda) bijahu elementi te
standardizacije. No, dok su fiziki (istoa, teina i promjer) bili neprijeporni, u ikonikoj strukturi otvarala su se vrata stvaralakoj inicijativi. Konkretnije: simbolotvorstvu.
Za najvei broj tema nisu postojali konvencijom odreeni simboli.
Trebalo ih je, kao latentne mogunosti, pronai upravo proitati
u bogatoj grai jedne kulturne epohe, ili osobe.

Damir Mataui

59

RijekaTrsat, dvostrana
medalja, 1996., 26 mm,
kovano zlato
Islamska konfesija,
srebrnjak, 1989., 38 mm,
kovano srebro
idovi,
medalja, 1988., 100 mm,
lijevana bronca

Damir Mataui

60

A itanje je uvijek osobno. Tek onaj tko ita i za druge (kao to to ini
medaljer-simbolotvorac) nasluuje referencijalne mogunosti i nejasna oekivanja kulturne javnosti, te nalazi toku u kojoj se njegova
osobna recepcija recimo, djela jednoga slikara, ili kipara, ili bt jedne velike epohe i javna, ira recepcija presijecaju.
Matauieva intuicija i steena kultura dobivaju otvoren ocean po kojemu e zaploviti.
Osobine to su ga odvojile od ostalih hrvatskih medaljera i, napokon, nakon prvih projekata u kojima sudjeluje vie autora, uinile medaljerom MGC-a, ali i kljunim hrvatskim medaljerom cijeloga razdoblja, bile su njegova snana imaginacija, sposobnost afektivnog
pounutrenja najrazliitijih duhovnih sadraja, kulturna otvorenost (to
je ve i znak zrele etike svijesti) i iva intelektualna radoznalost, koja
je prerasla u rijedak otkrivaki dr.
U vrlo ubrzanom slijedu i s izuzetnom jasnoom otkrivaju se, od medalje do medalje, bitne znaajke novoga, Matauieva, osjeanja i
shvaanja medalje.
Prva je u nizu, posveena djelu (i izlobi) Ivana Metrovia, gdje je Mataui tek jo jedan od nekoliko medaljera koji srebrnim i zlatnim kovanicama odaju poast velikom umjetniku te, ujedno, daju osobno
vienje njegova djela, osobnost doivljaja, iskazanu medaljom na kojoj su djela drugoga umjetnika, pri emu je primarni zahtjev autentinost mikroreljefnog prikaza odabranoga djela. Zadaa se ini gotovo neizvedivom. Medaljer je pri takvoj zadai ponajprije visokostruan prijenosnik duha drugoga autora.
Ne prvi put nesvladivost izazova u Matauievu je stvaranju samo
poticaj za pronalaenje nenapadnog, ali sugestivna i svjeeg rjeenja.
Ono nije sugestivno, nego je diskretno, ali je stoga prijamljivije i sugestibilnije.
Ukratko, Mataui je medaljom Djevojka s lutnjom/Veseli aneli (1983.)
monumentalnog i epskoga kipara otkrio kao intimistikoga i lirskog.
Svoju osobnu toplinu prenio je u modelaciju motiva.
Istodobno je stvorio medalju koja ima dva gotovo ravnopravna aversa. Samo tekst posveenja, jedan motiv izdvaja kao primarni.
Binominativnost (ili dvostruko imenovanje) te medalje prirodno e
prerasti u tematsku bipolarnost u sljedeoj medalji. Bila je to kovanica
Muzejski prostor/Izloba Riznice Zagrebake katedrale (1983.).

Damir Mataui

Dvije prstenasto povezane teme simbolizirane su dvama simbolima

na dvama aversima medalje. Svaki je od njih onome drugome revers.
Ta uzajamna tematska inverzija promovirala je simbole s takvom izravnou i jasnoom, da je tekst legende na medalji postao izlinim.
I nema ga! Sve je reeno ikonikim jezikom: raskonim baroknim
portalom MGC-a i drevnim peatom Zagrebake biskupije. I dvjema
godinama. Jedna je povijesna (1371.) druga aktualna (1983.).
istoa barokne stilizacije (portal) i gotike (peat) posve je nepomuena i ikonogrami dotiu samu obodnicu kruga kovanice. No ovoj opoziciji povijesnih stilova pridruuje se, ili izrasta iz nje, i opozicija skladne proienosti portala i gotike ikonike zasienosti peata. Ispod
te opozicije nasluuje se jo jedna, diskretnija od prethodnih: unutarnja proienost neega to je u izvorniku monumentalno (vrata)
i unutarnja prezasienost neega to je u izvorniku minijaturno (peat).
Da sfragistiki entitet peat bude medaljerskim simbolom, to i nije
novo, jer on i jest simbol. No promovirati jedan ulaz (vrata!) u simbol
to je ve vrlo nadahnuto simbolotvorstvo!
Diskretne opozicije, na kojima je utemeljena koncepcija Matauievih medalja, stvaraju osobito jedinstvo dviju stranica kovanice. One
su, i motivski i strukturalno, u komplementarnom odnosu.
ak i struktura ikonograma kao vrste simbolinog ornamenta ugrauje se u tu komplementarnost. U ovom primjeru zaotreni oval peata i zaobljeni pravokutnik portala!
Takvo strukturotvorno ikoniko miljenje u sve sloenijim i suptilnijim opozicijama prirodno je preraslo u vii (i vrhunski!) stupanj Matauievom znakovno-semantikom kombinatorinou. Zahvaljujui tome, simbolizirana znaenja postaju slojevita. Polisemantinost
simbola i smu recepciju pretvara u procesuirani doivljaj. Od prepoznavanja primarnoga znaenja, preko nasluivanja skrivenih i ikonikim kdom zagonetnijih znaenja, do oblikovanja aure osobnih
asocijacija i ulaenja, postupnog, u nova konotativna suznaja, recipijent medalje otkriva, ne znaenje, nego mali svemir znaenja.
Jedna od najbriljantnijih medalja toga tipa neprijeporno je srebrna
kovanica iril i Metodije (1986.)
Preobraaj grafema u polivalentne znakove moda je prvo nadahnue koje je pokrenulo unutarnje rastvaranje ideja, iz kojih je roena

61

Damir Mataui

62

njezina unutarnja strukturalizacija. Arhitektonika hrvatskih glagoljskih grafema, njihova izrazita vertikalnost (svi grafemi svih drugih
pisama stvoreni su da lee na tlu, na podlozi, na papiru samo glagoljska slova sma sebe grade u visinu, te asociraju na postament,
na portal, na preslicu zvonika, na spomenik...) vjerojatno je dala prvi
poticaj oblikotvornom i znaenjskom preobraaju znakova. I Mataui gradi graom grafema virtualni oltar temelja hrvatske kulture.
Grafem T ( kao ivot!) oslonjen na nakovanj podoban grafemu
TT(S to je slovo!) otvara svoje nie i preobrazuje se u triptih. Likovi
Solunske brae irila i Metodija stoje u bonim poljima, dok se u
sredinjemu roje znakovi novog (i prvog!) pisma.
Druga strana (Avers? Revers? Obje su strane oboje!) sadri prvi spomenik. Plutej Baanska ploa. Plutej poetak kulture, te grafem na
drugoj strani medalje (grafem poelo ivota) u strukturalnom
su suzvuju. Jednak temeljni oblik ponavlja se u dvjema inaicama.
I plutej i grafem su paetvorine. Komplementarnim ih u toj istovjetnosti ini kompaktnost jedne (ploa) i perforiranost druge (slovo).
Strukturalno avers i revers su ikoniki akord. A medalja je, zaista, ikonika kompozicija.
U dvotematskoj medalji Bla Jurjev Trogiranin/Emanuel Vidovi (1987.)
jedino taj kompozicijski akord ini medalju konzistentnom: kriite
na oba polja pomaknuto je k donjemu lijevom kutu (kutu! iako je
rije o medalji, dakle o krunici). No kriite raspela (Bla) prenosi svoje konotacije svetosti i na arhitektonsko kriite interijera (Emanuel),
te konotira ateljeu suznaenje posveena prostora.
Maketa grada na aversu medalje Dubrovnik (1987.) i simbolika zvekira na njezinu reversu stvaraju cijeli spektar prateih znaenja: grad
kao lavovski uvana vrata utoita, grad kao strukturalna cjelina (veduta mu je piramidalna!), grad kao savrena struktura (gradacija piramide i koncentrinost kruga), grad kao ponos, kao obrana, kao kultura...
Medaljom Franjevci na raskriju kultura (1988.) autor otkriva nove dinamike potencije kruga: njegovu koncentrinost, artikulativnost, napetosti centripetalne dinamike (zdjelica i animalistiki motiv u njezinu sreditu) i centrifugalne (oklopnik na srednjovjekovnom peatu Bosne raspinje iznutra krug svojim kasom i kopljem)... I opet su ikoniki
motivi, pretvoreni medaljom u ikonograme, s motrita poruke samodostatni i autonomni. Njihovoj individualiziranoj povijesnoj ljepoti i kul-

Damir Mataui

turnoj prepoznatljivosti ne treba vie dodatnih, prateih verbalnih

pojanjenja.
Obavijesna autonomija ikonikoga znaka na medalji stvorila je neka
od najproienijih Matauievih rjeenja.
Obavijesna autonomija ikonograma osobito je sugestivna u medaljama posveenima egzotinim, prostorno ili vremenski dalekim, kulturama. Nakon medalje Drevna kineska kultura (1984.) slijedi Fuji (1986.)
medalja na kojoj je sm duh Japana lucidno dn jednim irealnim
valom krivulje toga nebeskog vulkana, kao da ju je samo jedan dodir
kista u ruci nepoznatog Boga ispisao u beskraju.
flMinimalizam rekli bi, stupidno, zapadnjaki estetiari. No, u ovoj medalji ozbiljena je takva duhovna identifikacija s iracionalizmom umjetnosti Dalekoga istoka, da ju je mogue uporediti tek s ulaenjem u duh
arapske u koju se pretvara pismo na medalji o srednjovjekovnoj Bosni, ili
s kondenzacijom kulture u svijetlee simbole (1988.) na medalji idovi...
Na tima trima medaljama tri su pisma: japanski ideogrami, bosanica i starohebrejsko pismo. Na medalji Islamska konfesija (1989.), cijeli
je revers jedan ajet iz Kurana, ispisan, naravno, arapskim pismom.
Medalja iril i Metodije bila nam je otkrila glagoljicu. Nije pritom
uope bitno to zapadnjaki motritelj vidi u ovim napisima neitljive
znakove, jer moe vidjeti ono to je ispod njih: osebujni duh kulture i
njezin autentini rukopis.
Jedna vrlo stilogena snaga koja i u grafiji i u ikonogramima u Matauia progovara usklaenim suzvujem jest intrigantnost zagonetnosti
ideograma ili ikonograma koji je uvijek, jednim svojim znaenjskim slojem, i kriptogram. Tajno pismo nepoznata duha. Poziv za poniranje u tajne, to su pod kriptogramom skrivene kao pod kljuem.
Otkljuati ih! to je izazov to ga motritelj osjea pri susretu s njima.
A njihova jedinstvena estetska magnetinost samo pojaava taj poziv skriven u medalji i taj poriv potom otkriven u pokloniku medalje.

MEDALJERSTVO KAO POIMANJE SVIJETA

Matuievo je medaljersko vizionarstvo pokrenuto jednim dubokim
poimanjem svijeta.
Ne u ideolokom smislu iako njegovo djelo nosi u sebi i neprijepornu
proroku misiju i svijest o njoj. On i sustavnou i skladom, ali i svojevrsnom
zanosnom himnom svoga medaljerstva doslovno, kao da pjeva me-

63

Damir Mataui

64

500. obljetnica Senjskoga

glagoljskog Misala,
dvostrana medalja,1994.,
70 mm, kovano srebro
i bakar

Damir Mataui

daljerske ditirambe ljudskome duhu i kulturi neprekidno intuitivno

ponire u unutarnji ustroj svijeta bio to vulkan u Japanu ili znak na
pergamentu Solunske brae, duh nestane vjeverice flZagija na medaljama Zagrebake univerzijade ili bol Raspetoga na medalji pijeteta...
Medalje su, u svekolikoj omamljujuoj raskonosti svojih znakova, ponesene dubokim osjeanjem sklada i smisla to proima i pokree, ustrojava i uzdie sveukupnu gradbu Svijeta.
U tom smislu, one su svojim najdubljim znaenjskim slojem medaljerska emanacija strukture svemira. I ne njegove materijalne strukture,
nego smoga sklada koji tu strukturu proima i time osmiljuje.
Pojedina medalja izdvaja iz toga svemira smisla jedan znak kao jednu zvijezdu. I ako medaljerski opus poput Matauieva i nazovemo sazvijeem to nije samo emfatina slika. One posjeduju unutarnji
sklad, sustavnost, dinaminu i harmoninu uzajamnost svega to se na
njima zbiva i, napokon, tee k stvaranju svijesti o tome svemiru vrijednosti kao svome konanom ispunjenju.
U svojoj najskrivenijoj dubini, Matauievo je medaljerstvo upravo
to. Svemir koji spoznaje sma sebe.
Ali na jednoj pragmatinijoj ravni ono koraa ukorak s Povijeu. I ta
je razina potkraj osamdesetih donosila neoekivane potrese.

MEDALJER KAO POVJERENIK POVIJESTI

Medaljer je sublimator povijesti.
Moda se povijest i ne zrcali posve idealno u tekuemu medaljerstvu
jedne kulture, ali je vrlo blizu savrenom. I to nije sluajno.
Svi rituali, naime, sve prigode u kojima se saimlje i iskazuje nacionalna historijska svijest zajednice, svi glavni duhovni sadraji, stvorili
su u razvijenoj kulturi kakva je hrvatska ne samo stabilne ustanove povijesnoga sjeanja i povijesne aktualizacije, nego su te ustanove i institucionalizirani oblici sjeanja (i upozorenja na uporine toke sjeanja za budunost) zatitni mehanizmi koji istodobno i osvjeuju povijesnu kulturu.
A povijest je ono to nam se dogaa.
Medaljerstvo je ikoniki izraz i sinteza te svijesti. Sublimat. Medaljer
je stvaralac u sklopu toga determinizma.
Njegova je stvaralaka sloboda uvjetovana na osebujan nain, kakav
ne poznaje nijedan drugi umjetnik.
Prirodno je da se njegov osobni duh i slobodnu imaginaciju ne moe
ni potpuno saeti, ni svesti na ono to tekua povijest od njega zahtijeva i oekuje.

65

Damir Mataui

66

Mataui je od kraja sedamdesetih do poetka devedesetih razvio

jednu od najplodonosnijih identifikacija s ustanovama nacionalnoga
povijesnog sjeanja i samospoznavanja. Akademija likovnih umjetnosti, mirotvorne institucije, MGC kao sredinja i po agilnosti neusporediva s bilo kojom drugom ustanovom muzejsko-galerijskog tipa, svjetski sportski susreti kojima je Hrvatska bila domain, te spontani lanac kulturnih obljetnica..., sve je to stvaralo zatitno okruje
njegovu stvaralatvu u razdoblju duljem od jednoga desetljea.
Poetkom devedesetih, meutim, prilike se dramatino mijenjaju.
Hrvatska proivljuje stres neposredne predratne ugroenosti identiteta. Vlastite su im sudbine otuene i ne pripadaju im.
Medaljer je prirodni povjerenik povijesti. Povijesna drama nuno i
izravno djeluje na njegovo stvaranje. Nijedan stvaralac ne podnosi
taj oblik pritiska. Medalje, ma to govorile, uvijek govore o povijesti. Promjena u povijesti izravno izaziva promjenu njihova govora.
Ta je promjena dvojaka no ta su dva pokretaa promjene uvijek u
suodnosu. Jedino se oblik toga suodnosa moe mijenjati od autora do
autora autorova je umjetnika osobnost onaj trei initelj to djeluje poput katalizatora stvaralakog stresa.
Medaljer, najprije, poput svakoga drugog svjedoka i sudionika povijesti, i osobno proivljuje stres. To je psiholoki imbenik.
Njegov je stres dvostruk. Proivljuje ga i kao ovjek, ali i kao umjetnik, jer je svjedoenje o povijesti smisaona jezgra, bt samosvojnog
identiteta medija s kojim poistovjeuje svoj ivot.
Drugi je imbenik koji, nuno i radikalno, mijenja njegovo stvaralatvo vanjski sociokulturni, mogli bismo rei. Mijenja se, naime,
struktura ustanov koje su flklijenti njegova talenta. Mijenja se i oblik i narav projekata to ih mu one (i aktualna povijest njihovim institucionaliziranim posredstvom) nude.
Njegova je umjetnika narav katalizator koji te mogue kaotine i razorne prodore u stvaralaku dinamiku pomiruje, te uspostavlja novi
unutarnji red. to je umjetnik jai jai je i taj autoregulacijski mehanizam u njemu.
Danas slobodno moemo rei da u hrvatskom medaljerstvu nema izrazitijeg primjera u kojem se te zakonitosti iskazuju od Matauieva.
Njegova je umjetnika sudbina i u znanstvenom smislu egzemplarna, to, meutim, istodobno potvruje da danas u hrvatskoj umjetnosti nema izrazitijega (egzemplarnijega moemo, s pravom, ponoviti) medaljera.

Damir Mataui

67

Milan Grlovi prvi

predsjednik HND, dvostrano,
1998., 38 mm, kovano
srebro i pozlata
Ivan Lackovi Croata, zlatnik,
1988., 38 mm, kovano
srebro i pozlata
Proglaenje blaenim
kardinala Alojzija Stepinca,
dvostrano, 1998., 39 mm,
srebro

Damir Mataui

68

Njegovo stvaralatvo doivljuje u devedesetim godinama snanu polarizaciju.

Da li se (i koliko?) izmijenila njegova bt, ili je samo (i kako?) dolo do
radikalna i osobitoga unutarnjeg restrukturiranja?
A ako jest, kakve je plodove donijelo to unutarnje preustrojavanje?
Nove oblike? Inaice poznatih? Odumiranje jednih, a raanje drugih? Kakvih? I zato? I s kakvim novim smislom?
Jedna se polarizacija poela zbivati u Matauievu medaljerskom stvaralatvu ve u drugoj polovici osamdesetih godina, no ona jo nije
bila uinila njegov izraz dvosmjernim (medalje i ne-medalje), nego
tek znaenjski dvoslojnim.
Poznat nam je sloj to bismo ga mogli (ne najsretnije) nazvati javnim. ine ga kovanice, iskovane, a zatim promovirane, ime su zavrile na uobiajen nain svoje raanje. Postale su javnom kulturno-povijesnom injenicom i smirile se u tom poloaju.
No, Mataui, 1986. godine, izdvaja jedan dio gotovih srebrnih kovanica iril i Metodije, i podvrgava unutarnjoj preobrazbi njihov primarno monumetalni, monokromatski identitet.
Ne pozlauje ih, nego odreene detalje njihove ikonike strukture istie aplikacijom tankih listia zlata.
Uporabom dviju (ili vie) kovina Mataui ne ini samo jedan u medaljerstvu rijedak (i vrlo zahtjevan, zbog izuzetne delikatnosti tvorbe
malene forme) tehnoloki podvig, nego postie upravo u medaljerstvu jo rjei polikromatski uinak. Tu je estetsku izraajnost
sugestivno interpretirao Fea Vuki u ve spominjanoj monografiji iz
1993. godine. No, da je taj izraz metalnog polikromatizma (ranije flrezervirana gotovo iskljuivo za visokovrijedan autorski nakit od plemenitih kovina) nosio u svojoj nakani i trei, jo dublji smisao semantiki dojmljivo su otkrile polikromatske (i viekovinske) inaice
medalje Ivan Lackovi Croata (1988.) i Rabuzin (1989.).
Te medalje, osobito na reversu, sadre motive njihovih slika. A slike
su im (kao esto u slikarskoj naivi) fabulativne. Priaju priu. A naa
naiva i jest mitsko slikarstvo.
Oznaujui zlatnim ili bakrenim aplikacijama pojedine (vie puta i na
vie naina odabrane) fragmente prie, Mataui suptilno mijenja semioloko teite unutar strukture sloena ikonikoga znaka.
Dobivamo, kao rezultat, ne samo tehnoloke inaice jedne medalje nego fabularne inaice jedne prie. Jednaka je ikoniki, ali uvijek druk-

Damir Mataui

ija semantiki. Pokrenuta je iznutra. I postaje osobnom. Jednu je

priu mogue i razliito itati. Upravo to postie Mataui diskretnom aplikacijom, malim kontrastima kovin. Otvara malena vrata skrivene dinamike virtualnih mitskih zbivanja.
Te su unutarnje varijacije, prije svega, vrlo intimne. One su osobno
itanje. Uvijek jedno od moguih.
Mataui je ranije otvorio ak i neprimijeena vrata osobne stvaralake slobode u koridoru medalja sankcioniranih strogom javnom funkcijom oznaivanja nacionalnih kulturnih sustava.
Upravo je taj najintimniji stvaralaki poriv Matauiev bio, dramatinim zbivanjima nakon 1990. godine, doveden u stanje to bismo
ga, blago reeno, mogli oznaiti frustrirajuim.
A naposljetku, intimni se poriv naao posve osloboen tek u stvaranju to bismo ga, najprimjerenije, mogli nazvati slobodnim oblicima.
Klasino se hrvatsko medaljerstvo takoer cijepa u novoj sociokulturnoj i institucionalnoj konstelaciji izazvanoj, izravno ili neizravno,
ratom te preustrojem i kulturnih ustanova, ali i ope kulturne svijesti.
Odnos spram povijesti se mijenja. Povijest, zapravo, prestaje biti povijeu. Snano se aktualizira. Sve to nam se ikada dogodilo dogaa se sada, a ako se ne zbiva sada nije se (bar privremeno u aktualnoj svijesti) ni zblo.
Kultura se, uz to, zatvara. Prirodno. Nacionalna je kultura 1991. bila
obasjana zasljepljujuim bljeskom smrti. Sve to nije bilo obasjano tim
bljeskom, te je godine potonulo u sjenu.
Lanac kulturnih projekata MGC-a i njemu imanentan lanac Matauievih projekata puca i, naposljetku, gasne.
Dolazi do disperzije naruitelja. Manje ih je, ali se projekti snanije istiu.
To, meutim, otvara novu arenu. Za svaki se projekt valja boriti, te
svojoj viziji izboriti pravo na oivotvorenje, u izmijenjenim prilikama.
U stvoreni vakuum ulazi novi, divovski pokreta obiljeavanja openacionalnih dragocjenosti vrijednosnim kovanicama. To je drava. ini
to posredstvom svojih ustanova novane moi banaka. I, naravno,
ne treba medalje, nego medaljoidni novac. Prigodan, svean, raritetan, visoko umjetniki oblikovan ali novac!
Zbila se, dakle, korjenita promjena inherentne, ali odluujue, nacionalno-kulturne filozofije obiljeavanja povijesti vrijednosnim kovanicama.

69

Damir Mataui

Sve to je bitno postaje akutno. I openacionalno.

Jedino novac moe pokriti to polje veliko kao Hrvatska.
Matauievo stvaralatvo ne doivljuje bifurkaciju, nego trosmjerno
ravanje. Na medalje, na novac i na slobodne oblike.
Unutarnje jedinstvo odravano je na stilski vrlo sloen, ali i vrlo stilogen nain. Matauieva nadarenost pokazala se doraslom i tome povijesnom iskuenju. To je onaj presudni katalizator koji je nove okolnosti
pretopio u nov mikrometalni halucinatorij.

VRIJEME AKTUALNOSTI: MEDALJE DEVEDESETIH

70

Moe li se zvijezdu podvrgnuti inverziji, te joj krakove preusmjeriti

spram njezina srca? Moe li to srce postati os vrtnje? Moe li ta vrtnja
uhvatiti sve vjetrove svijeta? Moe li biti zatvoreni cvijet? Moe li se medaljom flopisatikvadraturu kruga? Ili je iznutra razloiti u poliptih?
Ili moe li se nainiti medalju kao kruei poliptih? Moe li plaketa
biti poliptih? Moe li diptih biti knjigom? Moe li se plaketu rastvoriti? Moe li se nainiti spomenicu osloboenu postamenta? A ako je
mogue ne znai li to let? I nije li let u krilima? I nisu li ve jedra krila
nad vodama? I postoji li duboka, skrivena, ali stalna veza to povezuje sve oblike ljudskoga poleta od kamena do leta? I moe li se to
opjevati pjesmom od tvari od kamena do kovine, od kovine do
kristala...? Moe li se? Moe li se? Moe li se...?
Stvarati znai iskuavati nemogue.
Postoji prizvuk paradoksalnoga u svima tim pitanjima. No, medalja
je i roena iz paradoksalne tenje: stvoriti monument, oko kojega je
mogue zatvoriti dlan, kao koljku.
Sva su ta pitanja, kao i mnotvo drugih intrigantnih pitanja, skrivena
u nemiru iz kojega su niknuli radovi Damira Matauia u devedesetim godinama.
Rije je o kreativnu nemiru to otkriva nove kompozicijske oblike. On
izvodi autora iz okruja medijskih standarda. Pojedina djela ne pripadaju ni medaljama, ni plaketama ali ipak izrastaju iz jednakoga psiholokog i duhovnoga sustava, te moemo slijediti jedan impuls to
nastaje u najrazliitijim mutacijama od novca do stakla. Senj oblikovno nadahnut glagoljikim slovom (SS), pretvorenim u jedro zaet u novcu (5 kuna, 1995.), materijaliziran je u kamenom spomeniku na
ulazu u grad, no istodobno oduhovljen u prozirnoj i nestvarnoj staklenoj stajaici.

Damir Mataui

71

Jedro, mala plastika, 1997., 190 x 190 x 250 mm, posrebreni bakar i krom

Damir Mataui

72

Duboko jedinstvo oblikotvornih poticaja i nova, iznenaujua raznovrsnost oblika i unutarnjih kompozicijskih rjeenja (napose u medaljama) obiljeuje taj oblikotvorni vatromet u kojemu se prekaljuju
Matauieve zamisli u tekuem desetljeu.
Disperzija naruitelja projekata prijeti egzistencijalnom nesigurnou,
ili je, u najmanju ruku, mogui uzronik autorova nemira. MGC, ACY-marine, Diners club, Svjetsko prvenstvo u boanju, filharmonija, varadinski flGarestin kada su u pitanju medalje u vezi s Gradom Varadinom samo su neke ustanove za koje radi medalje u rasponu
od samo godinu dana! Teme su jo raznovrsnije, a izazovi redovito
nepredvidivi. Invencija je, u cijelomu tom poslovnom nemiru, poticana dosad nedoivljenom razigranou motiva. Autor je duhovni i kreativni sudionik u samoprepoznavanju identiteta najrazliitijih vorita
duhovnoga ivota zajednice. Postaje kljuarom simbola jednoga buenja u irokom i vrlo ubrzanom intenzitetu.
Dva se, ustvari, korelativna i suptilna preobraaja poinju odvijati u
Matauievu stvaralatvu poetkom devedesetih.
Jedan sustav posve intimnih osobina istanan osjeaj za minucioznu kreaciju, za minijaturu, intelektualna i simbolotvorna pronicljivost,
snana empatija naspram svih kulturnih vrijednosti i sposobnost da se
u svemu sagleda kulturalnu jezgru resublimirao se u Matauievu medaljersku poetiku. Ta je poetika, u svome proiavanju, dosegnula jednu prije (barem u takvoj osustavljenosti) nedosegnutu proienost i
obavijesnu integralnost ikonikog znaka.
Postupno nestaje prijanja polarizacija medaljerske obavijesti na sliku
i tekst, na simbol i legendu. Ikonika simbolizacija razvija cijelu skalu
prirodnog uklanjanja teksta kao svojevrsnog balasta koji, obavjeuje,
pojanjuje, ali i reducira znaenje simbola. Simbol je uvijek svojim znaenjima i sugestijama zorniji od bilo kakvih rijei. Tako su, recimo, pojedine flrijei ili denotati medalja, poput imen flBla Jurjev Trogiranin i flEmanuel Vidovi jednostavno bile ugraene u gredu kria
ili interijera. Ne razbijaju i ne sijeku polje medalje odsjekom i sl. Na
granici su neprimjetnoga. Grafemi na peatu bosanskog vladara samo su grafemska enigma najveem broju motritelja posve neitljivi, ali i nepotrebni kao itljiva poruka. Motritelj flita simbol. Simboli
idovske civilizacije i kulture toliko su integralni da bi im tekst, prije
pokrio negoli otkrio znaenje.
Proienje i integralizacija ikonikoga znaka samo je krunski izraz
jednoga dubljeg strukturotvornog procesa.

Damir Mataui

Matauieve su medalje ikoniki strukturirane jednom, prije njega posve

nepoznatom, medaljerskom euritmijom, to polje medalje pretvara u uvijek
nov dinamiki ikonografski ornament, u kojem stvaraju ne samo poetoloku nego i poetinu simbiozu strukturalizacije i oznakovljenja.
Apstrakcija ornamenata i konkretnost znaka na polju medalje ozbiljuju skladnu dinamizaciju svih strukturalnih komponenata. Ta dinamizacija i ne mora biti primjetna u prvi mah, no ona djeluje opim estetskim dojmom. Sveti Nikola, na medalji Varadin (1991.), svojom oevidnom piramidalnou istodobno i stvara teite slici a time i teite krugu (koji je, po svojoj naravi, dokinue svih dimenzija), simbolizira zatitniku snagu (intenziviranu minijaturizacijom vedute grada u
njegovu okrilju), a svojom masom, takoer, stabilizira koncentrinu
legendu upisanu oko njega.
Kao to, i svako je drugo rjeenje polifunkcionalno (u strukturalno-dinamikom smislu), i ujedno polisemantiko (u znaenjskom i simbolizirajuem smislu).
Zatvoreni cvijet, ili inverzija zvijezde (pentagrama ili heksagrama),
stvaraju ornament od pet, ili est, trokutastih polja, zaobljenih i time
ublaenih vrhova, okrenutih sreditu. Tako dobivena polja, poput rotacijskoga (a ne samo krunoga) minijaturnog poliptiha, nukaju nas
da medalju okreemo na dlanu oko njene osi.
Tako je stvorena medalja Muzej Mimara (1990.).
Strukturalno-ritmika je inaica toga konceptualnog rjeenja Hrvatski
novi (1991.). Pet je hrvatskih povijesnih grbova sloeno u kruni pentaptih, kao da je pet titova, pretvorenih u pet latica jednoga cvijeta,
preklopilo svoje otre vrhove spram srca cvijeta i zatvorilo krug.
Stvarni krug medalje koncentrina obodnica sredinjega motiva
nije samo geometrijski prsten nego simbol zatvorena zajednitva.
Koliko su nove Matauieve euritmike strukture pokazuje i to to moramo stvarati novo nazivlje (na temeljima tradicionalnoga) kako bismo
ih, uope mogli kategorizirati i opisati.
Kako fluhvatiti sve vjetrove svijeta? Njihovim apstrahiranjem, naravno, u svekolikost svih pravaca, u vizualiziranu shemu krune ekspanzije, strukturiranu u simbol. Prehermetina pretpostavka? Ali to je
flRua vjetrova! Revers medalje ACY-marine (1990.).
Simbol sjedinjuje i viziju kompasa i strukturu rue vjetrova, moda i
astrolab, a u srcu rotacije minijaturni jedrenjak ( 12 mm!), okruen
viticama valova (jo u vrtnji oko sredita), zaustavlja vrtnju i uspostavlja stabilne dimenzije u svom prostoru. U kozmosu vjetra i mora, vode
i svoda, broda i beskraja.

73

Damir Mataui

74

Nikakav tekst vie nije potreban. Polisemantini ornament simbola,

koji nam hipnotiki hvata pogled u svoju koncentrinu mreu, rekao
je sve. Nadmaio je mogue dosege rijei.
I u tome se krije sva unutarnja arolija Matauieve medaljerske poetike vizualne euritmije, neiskuane prije njega.
Postao je pionir novoga izraza i morao je prvi iskuati sve himerinosti, drai, ali i sve rizike i zamke nove poetike. Psihologiji je dobro poznato da ritmiko ponavljanje jednakih oblika, pokreta i tonova, djeluje
hipnotiki, ekstatino, da vodi u najvia stanja nadulnog spoznavanja u zanos.
No, smisao, racionalan smisao, izloen je opasnosti ieznua.
U ornamentalnoj ikonografiji tu bi se opasnost moglo oznaiti kao ornament koji je smome sebi svrhom. Vez, ukras. Izmeu hipnotikog
ritma ornamentaliziranog simbola i svijesti o prepoznatljivu smislu,
granica je fluidna. O autoru ovisi hoe li je motritelj osjetiti.
Lanac sidra kojim je zanos usidren u konkretno oznaivanje u Matauia se nikad ne kida.
Koliko je inventivno njegovo pronicanje u latentne ornamentalne i
vrlo poosobljene moi nekoga znaka kao zatvorene strukture koja
u sebi nosi vlastiti sustav odnosa i gibanja toliko je istanana i njegova osjetljivost na granicu na kojoj bi prepoznatljivost znaka bila razorena ornamentalnom gustoom i grafikom kakofonijom. Svaki je
znak neotkrivena medaljoidna etida. Kao ikoniki glazbenik, Mataui otkriva maleni svemir medaljoidnih skladb i ini ih vizualno ozbiljenima. Iznosi ih iz nevidljivoga u vidljivi svemir znakova.
U godinama velianstvenoga otpora barbarstvu i samospoznaje nacionalnog identiteta u bljesku razaranja i smrti, u 1991. i 1992., Mataui, na intencijama takva medaljerstva, stvara novi tip medalje.
Novu etiku ulogu i novo kulturno oznakovljenje te uloge.
Stvara humanitarnu medalju.
Sredinje oivotvorenje toga spektra Matauievih medalja je medaljica Za obnovu razruenih spomenika kulture u Hrvatskoj (1992.). Kovana u vie veliina ( 18 i 31,5 mm) i u veoj nakladi od uobiajenih, ta medalja svoju ekskluzivnost postie upravo svojim irenjem.
Ona postaje simbolom privrenosti matinoj kulturi i domovini u kritinom trenutku povijesti. Aktualna je, ak akutna, a ne memorijalna.
Svojom rasprenou anticipira hrvatski kovani novac to e se pojaviti tek sljedee godine 1993. Mataui mu nee biti prvi autor, ali
mu je nedvojbeno prvi anticipator.

Damir Mataui

75

70 godina Hrvatskog
numizmatikog drutva,
dvostrano, 1998., 32 mm,
kovano, patinirano srebro
Za obnovu razruenih
spomenika kulture u
Hrvatskoj, srebrnjak, 1992,
31,5 mm, kovano srebro

Zagrebaka filharmonija,
medalja, 1992., 38 mm,
kovano srebro

Damir Mataui

76

Hrvatski novi (1991.), pa i srebrna replika Slavonskog banovca, koju ve 1990. radi, takoer, Mataui, ine s tom medaljom jednu uzlaznu liniju, malen medaljerski crescendo jedne zamisli, spram koje e
se, u povratnoj lavini, sruiti zlatni i srebrni slap medaljoidnoga hrvatskog novca, to u sebi sjedinjuje i plaevnu mo i snani naboj
simbolikih duhovnih znaenja.
Njihova ikonika strukturalizacija izrasla je izravno iz Matauieve zrele
i proiene medaljerske poetike. Tima je svojim medaljama kovanicama to simboliziraju i svoju posebnu ideju i opu ideju novca Mataui, istodobno, odredio ikonografske koordinate hrvatskoga kovanog novca, u koje e se ugraditi ostali autori novca (K. Kovai, K.
Hraste, B. Crlenjak i drugi). Njihova koncepcijska izmirenost s osebujnim i skladnim determinizmom kovane i krune novanice bit e,
u pravilu, utoliko uspjenija, ukoliko s veom sigurnou slijedi Matauieve strukturalno-konceptualne vrijednosti. Rastvarajui strukturalnu, a donekle i funkcionalnu, granicu to odvaja monetu i medalju, Mataui u sredinjoj struji svoga stvaranja, u medaljama, strukturalno oponira vlastitoj hermetinosti simbola kristaliziranog u ikonografski ornament. Klatno se vratilo jednostavnosti. Tako nastaju medalje posveene trima velikanima hrvatske filologije Vatroslav Jagi,
Stjepan Ivi i Antun Barac (1995.).
Strukturalno proiene, one nose samo po jedan ikonogram na reversu svakoga od triju portretnih aversa. Oblikovane su meko u portretu, rustino u cjelini tijela medalje (s diskretnim naznakama taktila), toplo a snano u koncepciji reljefnog polja, pravokutnoga i
markantno utisnutog u krunu masu kovine. Taj primordijalni diskurs pravokutnika i kruga, te nenametljiva ljepota ikonograma, suptilno naglaena pozlatom i poliranjem, u kontrastu s masivnijim tijelom neotaktila, spajaju dva krunska uinka Matauieva medaljerstva: lirsku
emotivnost, te rustikalnu ljepotu i dignitet starine.
Stvaranje medaljistikoga ikonograma proieno je do savrenstva, a
istodobno vrlo poosobljeno i kao autorska zamisao i kao osjeaj za
neponovljivu, jedinstvenu narav motiva. Set medalja Vino u Hrvata iz
1993., uporeen s medaljama kao to su Zbirka Bikupi (1993.), HNK
u Zagrebu (1995.) i Varadin (1991.-1996.) to sugestivno potvruju.
Nepreciznost postojeega znanstvenog pojmovnika osujeuje nas u
nakani da tono i prepoznatljivo govorimo o Matauievu dosegu, i
u poimanju i u stvaralakoj konceptualizaciji medaljerskoga mikro-prostora.

Damir Mataui

Pojam fldimenzija rabi se i kao kvantitativno odreenje (tj. kao sinonim za veliinu), i kao kvalitativno (tj. kao skupni termin za prostorne entitete irinu, duinu i visinu), i kao dinamiko odreenje (jer
odnosi tih entiteta ine polje gibanja), pa uvjetno i kao pojam za
koordinate zemaljskoga ravnovjesja (flhorizontala i flvertikala takoer su dimenzije prostora).
Maleni prostor medalje omeen je, kao polje recepcije, i jednom
biolokom preprekom: pragom ljudskih sposobnosti vizualne rezolucije.
Mataui je dotie ali ne prelazi. Proienom monumentalizacijom medaljerskoga zapisa, istodobno, dokida relativnu siunost medalje (njenu flveliinu u fizikom smislu) i ini je entitetom izvan i iznad
tih odnosa.
Otkrivajui prostor medalje kao prostor zatvorenih sila, on u njoj iskuava sve vidove prostornih meuodnosa, pokree ih kao strukturotvornu dinamiku sil, a usmjeruje slijepe sile tenjom da budu tumai vida:
da ikonogram postane njihovim dinamikim regulatorom.
To je, fiziki opisano, bt njegova stvaranja.
No, ta je fizika bt tek iznutra pokrenuta, te nadvladana i preoblikovana znaenjima koja njome govore. Duhovnim znaenjima. Tako je
stvoreno djelo koje je postalo medaljerskom apoteozom ljudskome
duhu.

NOVAC
Stvaralaka narav kakva je Matauieva, narav naklonjena hermetinima znakovnim strukturama, nepokoriva i matovita, uope nije predodreena stvaranju kovanog novca.
Autor novca mora biti spreman pokoriti se tuima, ve dovrenima
ikonografskim premisama i disciplinirano ih prenijeti u model. Prostor za slobodnu inicijativu suen je do granice brisanja. Sve to je potrebno esto se svodi na itljiv i ist kovinorezaki rukopis. Autor je manje tvorac, a vie reproduktivac. Koliko je sposobniji zatomiti sebe
toliko ima vie uspjeha.
Pa ipak se hrvatskome novcu, u trenucima njegova zainjenja, vjerojatno nije moglo dogoditi nita bolje od toga da mu Damir Mataui
bude idejni anticipator.
Govorimo o ideji u najapstraktnijem smislu. Ideji o samome entitetu,
a ne o ideji kao konkretnomu idejnom rjeenju.

77

Damir Mataui

150 kuna OI Atlanta 96,

gimnastika i rukomet, 1996.,
37 mm, kovano srebro
150 kuna OI Atlanta 96,
stolni tenis i streljatvo, 1996.,
37 mm, kovano srebro

78

25 kuna EXPO LISABON,

optjecajni novac, 1998.,
32 mm, dvanaesterokut,
bimetal,
jezgra - aluminijska bronza,
prsten - novo srebro
25 kuna 5 godina RH u
Ujedinjenim nacijama,
1997., 32 mm,
dvanaesterokut,
bimetal,
jezgra - aluminijska bronza,
prsten - novo srebro
25 kuna Podunavlje,
1997., 32 mm,
dvanaesterokut,
bimetal,
jezgra - aluminijska bronza,
prsten - novo srebro
25 kuna Svjetski kongres
esperantista, 1997.,
32 mm, dvanaesterokut,
bimetal,
jezgra - aluminijska bronza,
prsten - novo srebro

Damir Mataui

Prvi hrvatski kovani optjecajni novac razoaravajue je neinventivan,

a rjeenja su pragmatiki izravna. Kuna je ivotinja, i ona se nala na flpismu. Tri. Na aversima triju kovanica (1, 2 i 5 kuna) tri su predstavnika iz triju ivotnih medija (zemlje, zraka i vode) hrvatske zoosfere.
Slavuj, tunj, medvjed. Sve tri vrste gotovo istrijebljene. Ekoloki apel?
Na fllipama rascvala je granica lipe ispod pisma. Na aversima je slijede biljke kojima je namijenjena simbolika funkcija. Trebale bi simbolizirati nau floru. Kukuruz, vinova loza, hrast lunjak, duhan, velebitska degenija. Poznavatelji znaju da su od njih pet tri naturalizirane industrijske biljke. I kukuruz, i duhan, i sadanja loza dole iz Amerike. Ostale dvije izumiru. Unitavamo ih.
Prvi nadahnuti otklon od te pragme bila je Matauieva kovanica od
5 kuna, posveena petstotoj obljetnici tiskanja Senjskoga glagoljskog
Misala, uvrtena u optjecaj u srpnju 1995. u povodu emisije prigodnoga kovanog novca.
Istina je da je tada samo Mataui izradio jednu kulturnu monetarnu
prigodnicu. Ostale su prigode (djelo dugoga autora) bile FAO, OUN,
Nogometno prvenstvo, te Olimpijske igre (1996.).
Istina je, takoer, da je jedino Mataui stvorio novi simbol u skladu sa svojom medaljerskom poetikom, polisemantiki, kompleksan
simbol (grafem i jedro, more, brod i kri saeti u jedan znak), koji je
uz to prirodno ugraen u krunicu kovanice svojim valovitim krivuljama. Odnosno dinamikom silnica.
Devetstota obljetnica Zagrebake biskupije i Grada Zagreba (1994.)
okupila je vodeu medaljersku trojku zagreba elimira Janea, Zdravka Brkia i Damira Matauia. I, unato prirodnoj potrebi da tri kovanice
trojice autora budu ikonografski usuglaene, Matauiev je autorski rukopis (na nominali od 500 kuna) prepoznatljiv u mikrostilizaciji udvojenih simbola, povezanih ritmikim suzvujem dviju krunica.
Za Dan dravnosti Republike Hrvatske (1995.) set rade dvojica najagilnijih autora hrvatskoga kovanog novca Kuzma Kovai i Damir Mataui. Matauieva invencija kovinografikoga ugraivanja znaka u znak
stvara jednu od najistijih struktura, u kojoj se kvadratini mozaik grba
pojavljuje kao grafika simbolika matrica to objedinjuje kopno i
more, te pet povijesnih grbova, stiliziranih u pet flkuica.
A i taj naziv rabimo, slijedei bisemantinost grafikoga obrasca, bisemantiki. flKuice su i terminoloko odreenje strukturalne jedinice, i simbol pet domova ishodita sjedinjene domovine.

79

Damir Mataui

80

Pada, mala plastika, 1998., 130 x130 x 180 mm, lijevana posrebrena bronca, kromirani bakar

Damir Mataui

81

5 kuna, 500. obljetnica

tiskanja Senjskoga
glagoljskog Misala, 1995,
26,5 mm, slitina nikla i
bakra

150 kuna, Baranja orao

tekavac, 1997., 37 mm,
kovano srebro
200 kuna, Baranja crne
rode, 1997 40 mm,
kovano srebro

Damir Mataui

82

Tako grafiko rjeenje, zapravo, nadrasta razinu simbola i prerasta u

znatno sloeniju poruku: u konceptualizaciju povijesti. U priu o postanku drave i u sliku njezine unutarnje sloenosti. Godine 1996., u
dvije serije posveene XXVI. olimpijskim igrama u Atlanti (autori Kaimir Hraste i Damir Mataui), najavljena su Matauieva autorski
strukturirana rjeenja, kovinografiki obrasci to e biti virtuozno razvijeni ve sljedee godine.
Dva su: poligonalno polje u krugu (rukomet i gimnastika), te ovali i
koncentrini krugovi inkorporirani u krug (streljatvo i stolni tenis). etiri
su sporta sloena u parove sugestijom krune ili poligonalne naravi
to se u njima krije kao genom specifinoga ornamentalno-dinamikoga
sklada. Oko i cilj, loptica i reket, kombinatorika pokreta i geometrija igralita ili heksagonalna struktura na novcu inae nevidljivih gimnastikih sprava nositelji su tih strukturotvornih odnosa.
Tri dvanaesterokutne prigodne kovanice (nominale od znakovito nestandardnih 25 kuna!), posveene primanju Hrvatske u OUN, Kongresu hrvatskih esperantista, te Hrvatskome Podunavlju, tu su medaljersko-monetarnu poetiku dovele do takvih konceptualnih rjeenja da
ih moemo smatrati sintezom i sublimacijom svih dotadanjih i tehnolokih, i ornamentalno-grafikih, i simbolotvornih domaaja u Matauievu opusu.
Dvije kovine. Po dva osnovna geometrijsko-strukturalna lika u simbolotvornoj interakciji: mnogokutnik novca i kvadrat zemljopisne karte
za Podunavlje. Mnogokutnik i ritmika igra koncentrinih elipsa i krugova za Esperanto. I najzad koncentrinost krugova u mnogokutu
za OUN.
Teko da je ikada neki na autor novca rjeavao tako sloene propozicije. I teko da je ikada sloenost zadae bila tako stvaralaki poticajna.

MALA PLASTIKA SLOBODNI OBLICI

Grananje Matauieva mikroplastinog stvaralatva na nekoliko uporednih medija, neprijeporno je (inae vrlo rijetko) na vrlo osobit nain obogatilo svaki od tih medija posebice. Mi smo ih razvrstali u tri
stvaralaka smjera medalje, novac i mala plastika. No, njegov istraivaki impuls svakomu je od tih medija irio spektar oblika i tehnolokih
oplemenjivanja. Svaki je tehnoloki novitet, primijetili smo, bio i stilogen. I to vrlo usmjereno stilogen.
Mnoge su okolnosti kao to je oblikovanje njegova duha u roditeljskom domu, sazrijevanje pod svjetlom Janeova lucidnoga genija,

Damir Mataui

rano ukljuivanje u velike i dugorone projekte, od Dekanskog lanca

ALU do medaljerstva MGC-a, pa ak i snane genetske predispozicije
pogodovale takvomu razvitku djela i nadarenosti to se u djelu ozbiljuje. No, primijetili smo, takoer, da je Mataui i osujeujue okolnosti, svojim odgovorom na izazov, znao preobratiti u poticajne.
Svi su njegovi mediji uzajamno isprepleteni. Razumljivo. Jedan je duh
u njima i tek ih sociokulturne konvencije, kao i autorova potreba za
uspostavljanjem osebujna identiteta svakoga umjetnikog djela, uvruju u zasebne opuse.
Kada bi stvorio jedan oblik, nije to bilo dovrenje, nego pokretanje.
Od samoga poetka zamjeujemo snanu potrebu da se novim oblikom otkrije nepoznati svemir oblika u koji se jednim djelom ulazi.
Zbilo se to prvi put, ini se, nastankom njegove stajaice Stablo mladosti (1978.). Prije dvadeset godina.
U njegovu popisu radova (iz 1993.) ta fascinacija od bronce, srebra
i emajla navedena je pod brojem 17. No, u tih sedamnaest ranih radova gotovo polovica (osam) povezano je u parove. Nazivi su im
Akt, Dvoje, Prostor (I. i II.) i Stablo mladosti (I. i II.).
Nije rije o inaicama. Rije je o istraivanju slobodnih oblika.
Takvo je istraivanje, nedvojbeno, u samoj naravi kiparstva. No, Matauievo je djelo pokazalo kako je, ovaj put, rije o jo neemu
moda i presudnijem od toga kiparskog tvorakog nagona.
Stablo je mladosti, doslovce, fascinacija. Dogaa se neto nemogue. Iracionalno je i irealno.
Stablo svijetli. Ono raa svjetlo. Kao plod.
Postignuto je to primjenom, gotovo bismo mogli rei, zlatarskih postupaka u izradi mikroskulpture. Srebrom i emajlom.
Taj nadstvarnosni uinak (to ni i kom sluaju ne treba mijeati s nadrealizmom) otkrio je jedno svojstvo Matauieve vrlo osobne lucidnosti:
nevidljiva, no uvijek pod naom rukom, skrivena su vrata to otvaraju mogunosti nemoguega. Nije rije samo o imaginaciji i imaginarnom. Posrijedi je svojevrsno duhovno ulo za fantastino.
Imaginacija stvara virtualnu ali moguu stvarnost. Mata prekida
tu vezu, osmjeljuje se za halucinantne vizije i pokuava ih ozbiljiti.
Svojima slobodnim oblicima Mataui je zaeo jednu vrstu mikroplastinoga stvaralatva koje bismo se osmjelili nazvati djelima umjetnike fantastike.
Rije je o vrlo osobnom traganju, koje je izvan svih konvencionalnih
i drutveno prihvaenih umjetnikih oblika, te vrlo rijetko ta djela napu-

83

Damir Mataui

84

Hrvatski prirodoslovni
muzej, medalja, 1996.,
65 mm, kovano srebro
i pozlata, revers

Damir Mataui

85

Pliva, mala plastika,

1998., 235 x 150 x 150 mm,
lijevana posrebrena
bronca, epoksi

Damir Mataui

86

taju umjetnikov atelje. No, njihova nezbiljska vizionarnost ponesena je duboko pounutrenom vjerom da je ovjek, svojom vizionarskom prirodom, latentni udotvorac. I da je upravo u mediju mikroplastike to mogue sugerirati. Ona je upravo tako intimna kao to
je intimna slutnja. Komorna je i prisna.
I nije rije samo o osobitu anru mikroplastike. Rije je o plastinome
miljenju o ovjeku i njegovim iracionalnim moima.
Neki su Matauievi opusi, nastali u krilu takva halucinatorija, tragino stradali: najprije serija inaica Stabla mladosti. Zatim opus u staklu Senj, iz 1995., u kojemu se monument glagoljikoga grafema, val
mora, gibanje vjetra i krilo jedra, nestvarna prozirnost svjetla i stamena podloga tla od sleena kamena i staklene soli stapaju u vizionarskom gibanju oblika. U Senju, najvei broj primjeraka nestali su, a
neki su od njih jamano stradali.
Jedna orijentalna bajka pria o mudracu koji je ponudio kalifu svu mudrost svijeta sabranu u deset knjiga, ali za divovsku svotu. Kalif ga odbija i mudrac spaljuje knjige, jednu po jednu. Za posljednju kalif daje
cijelo blago zahtijevano u poetku za svih deset.
Na trivijalni svijet nije svijet bajke i staklene je stajaice skrhao flnepoznat Netko. No Matauiev Senj u staklu dosegnuo je, igrom zla
sluaja, jednaku vrijednosnu sudbinu.
Jedan je slobodan oblik iz 1986. bio dosegnuo veliku popularnost.
Bilo je to Zvono Lotrak. U njemu nije kula uvala vrata i zvonom najavljivala poveerje, nego su vrata, u smjeloj i duhovitoj inverziji, uvala
kulu i njome, pretvorenom u zvono, zvonila radost i sjeanje.
Trenutano, u njegovu ateljeu nastaje niz faustvranievskih plastinih vizija Letai. ovjek koji leti najvii je san ovjeka uope.
Nije li smo stvaranje neprekidni let u nemogue?
Slobodan oblik stvara slobodu u najrazliitijim otjelovljenjima. I u onima prividno najpodinjenijim. On ih iznutra preobrazuje slobodom
misli i njihova izraza.
Matauievo je djelo pria o tome.

Damir Mataui

87

Varadin, dvostrana stajaica, 1998., 180 x 120 x 30 mm, lijevana bronca

Damir Mataui

88

Pegaz, mala plastika, 1998., 130 x 240 x 170, posrebrena bronca

Damir Mataui

III.
Mali rjenik medaljerskih pojmova

89

Mali rjenik

90

Mali rjenik

A
AMAJLIJA, AMULET, TALISMAN rijedak predmet kojemu se pripisuje magijsku, najee zatitnu mo. esto ga se nosi objeena o vrpcu
oko vrata. Po tome je, ali i po znaenju, protooblik medaljona.
AMBLEM, AMBLEMATINOST (fran. emblme) znak neijega drutvenog poloaja (plemiki grb) ili pripadnosti (zastava i grb drave),
ideje (kri) ili misije (crveni kri). Utemeljen je na tradiciji i odreen
tradicijom, ili ovjeren propisom nadlene ustanove (statuta).
Amblematinost: tenja znaka za pretvaranjem u stabilan amblem.
APLICIRANJE (lat. applicatio = priljubljivanje, dodavanje) tehnoloki
postupak kojim se na temeljnu podlogu privruje ploni dodatak
ili detalje raene u drugome materijalu (na medalji: drugom kovinom, emajlom, i sl.). Od istoga korijena (na temelju slina postanka)
nastao je i pojam plaketa.
AVERS (prema lat. versus = istinit, pravi) prednja, naslovna strana
medalje to odreuje njezino denotativno, tj. osnovno znaenje. U
novca, to je flglava, tj. ona strana kojom se odreuje pripadnost
novca. Suprotna je strana revers (u novca i flpismo) koji sadri obavijesti ili simbole konotativna znaenja. U uporabi su i nazivi fllice i
flnalije znaenjski nepogodni, jer se znaenja aversa i reversa
nadopunjuju, a ne suprotstavljaju.
AUTORSTVO MEDALJE signirano je, najee, samo monogramom
ili, zbog skuena prostora, potpuno nesignirano. Monogram autori
najee oblikuju u specifian znak signum.
B
BARELJEF (franc. bas-relief) izrazito plitak reljef, to je osobina medaljerstva, napose pri otkovu u plemenitim kovinama. Na kamenim
reljefima pojavio se ve u kulturama drevnoga Egipta i Asirije.
BED (engl. badge = znaka, dugme, puce) jednostavna plona
znaka s nekonvencionalnom devizom ili ikonikom porukom. flPuceta to govore pojavila su se u tinejderskoj avangardnoj kulturi Zapada u krilu tzv. bitnika ili hipy-narataja. Pripada pop-kulturi.

91

Mali rjenik

C
CIZELIRANJE umjetnika dorada (najee runa, rjee strojna) medalje ili slinih djela umjetnosti ili umjetnikog obrta. Nuna je nakon lijevanja ili primjene drugoga primarnog postupka. Rade je autori, ali i cizeljeri.
E
EGZERG (ODSJEAK) medaljerski pojam to oznauje polukruno
polje na medalji, dobiveno, najee, linijom koja razdvaja ikoniki
(gornji) i tekstualni dio aversa ili reversa. U egzerg se obino upisuje
datum ili slinu tekstualnu poruku. Pri artikulaciji polja medalje najei i najuobiajeniji postupak.

92

F
FIDEM Fdration internationale de la mdaille (Meunarodni savez
za medalju) Pariz. Prvi znaajan prodor hrvatskih medaljera na izlobe FIDEM-a zbio se 1963. godine u Den Haagu.
FILIGRANARSTVO (lat. filum = nt i granum = zrno) umjetniki obrt
u kojem se izrauje ornamentalni nakit od zlatnih i srebrnih ica. U
Dalmaciji se pod utjecajem Bizanta razvija ve od IX. i X. stoljea.
G
GALVANSKA MEDALJA medalja dobivena galvano-plastikim postupkom, odnosno pokrivanjem kovinske osnove medalje finalnom
kovinom, otopljenom u tekuini (galvanskoj kupki) primjenom postupka elektrolize. Slian postupak primjenjuje se i pri pozlati ili posrebrivanju medalje.
GEMA (lat. gemma) dragi ili poludragi kamen umjetniki obraen,
najee s portretnim motivom u izuzetnoj minijaturizaciji. Minijaturizacijom, pripisivanom vrijednou i (esto) magijskom konotacijom, jedan je od anticipatora kasnijega medaljerstva. I danas se pojavljuje
kao dio medaljona ili kao medaljon (franc. came = kameja).
GILUIRANJE postupak pri emajliranju, to omoguuje da se ispod
prozirna emajla prepozna podlogu od kovine i osobitu strukturu te
podloge.

Mali rjenik

GRAVIRANJE, GRAVERI (franc. gravure) urezivanje znakova ili likova

dubljenjem tvrde povrine (kovine, kamena, drva...) mehanikim postupkom (dubaem, dlijetom, noem...) ili kemijskim postupkom
jetkanjem. Postupak je poznat od paleolita (piljski crtei, petroglifi,
tj. motivi urezani u kamen, hijeroglifi...). Danas graveri primjenjuju i odgovarajue strojeve (pantograf).
GRB amblem kojim se oznauje osobu, obitelj, porodicu (plemstvo), pokret, grad, dravu... Pojavio se prvi put 1099. godine u Kriarskom ratu. est je simbol na medaljama jo ei na novcu. U povijesti se je najprije pojavio na titu, zatim na peatima, a od 1140. na
novcu. Osobite ikonografske norme grbova prouava heraldika.
I
IKONA, IKONINOST (gr. eikon = slika) prvotno je pojam flikona
oznaivao svaku sliku, a potom samo religijsku, koja se je morala podinjavati strogima ikonografskim normama. Stoga i pojam flikoninost
oznauje slikovnost u irem, ali i likovnu standardizaciju u uem smislu, pri emu slika dobiva znaenje slikovnog znaka.
IKONOGRAFIJA u doslovnome smislu opis jednoga slikovnog sustava. U iremu smislu sm taj sustav, kao i znanost koja se bavi sustavima likovnih znakova ili slika sa svojstvima simbola.
INKRUSTRACIJA (lat. incrustratio = umetanje) tehnoloki postupak u
umjetnosti ili umjetnikom obrtu kojim se postie osobit estetski uinak utiskivanjem skupocjena materijala u jednostavnu podlogu. U
tehnologiji inkrustriranja kovine emajlom (franc. mail) na kovinu se nanosi prah silikata, fluorida, boraksa i kovinskih oksida, to ih se na temperaturi
od 700 do 900 stupnjeva Celzijevih tali, povezuje s podlogom i daje odgovarajuu boju, te uin prozirne ili neprozirne glazure.
J
JEDNOSTRANA MEDALJA medalja koja posjeduje samo avers, dok
je ploha reversa ikoniki i tekstualno neiskoritena. Avers tada, najee,
preuzima i funkciju reversa. Medalje su, u pravilu, dvostrane, dok su plakete,
u pravilu, jednostrane.

93

Mali rjenik

K
KARTUE NA MEDALJI (fran. cartouche) kao grafiki nain markiranja vanoga dijela teksta krunim ili ovalnim razgranienjem u odnosu na ostali tekst pojavljuju se ve u starome Egiptu (rozeta I. stoljee prije Krista), te u strukturi medalje imaju i demarkacijsku, i markirajuu ulogu.
KOLAJNA tradicionalni naziv za medalju s kvaicom ili uicom, uz pomo koje se privruje na vrpcu. U uem smislu kolajna je nii rang odlija (u odnosu na orden) za (najee) vojne zasluge.
KOVANA MEDALJA medalja dobivena kovanjem (vidi punca).

94

L
LANAC, REKTORSKI, DEKANSKI... sveani lanac, sastavljen od medaljona s osobitima motivima, to ih dekan ili rektor, po tradiciji, stavlja
ritualno oko vrata u sveanim prigodama.
LEBDJELICE taktili ili medalje koje nisu predviene za oslanjanje na
podlogu, nego slobodno lebde u prostoru, objeene o tanku nt.
LIJEVANA MEDALJA medalja dobivena izlijevanjem u kalupu od pijeska.
M
MAGIJA rituali, drevni ili drevnoga podrijetla, kojima se osobitim
postupcima, uz pomo (magijskih) predmeta nastoji utjecati na iracionalne sile. Magija je u osnovi brojnih rituala suvremene civilizacije
i religijskih i svjetovnih. Medaljerski rituali, djelomice, potjeu od te
davne geneze.
MALA PLASTIKA kiparska djela osobitog izraza, veliina kojih (visina,
irina, dubina) ne premauje 30 centimetara.
MEDALJA (franc. mdaille) metalna ploica, okrugla oblika, veliinom prilagoena ljudskoj ruci ili oznakovljenju poprsja, dobivena lijevanjem, kovanjem ili graviranjem koju se, kao poasnicu, ritualno uruuje zasluniku kao simbol njegovih zasluga. Postojala je ve u rimskoj

Mali rjenik

kulturi, dok se suvremena medalja pojavljuje 1438. godine, kad je njome poaen bizantski car Ivan VIII. Paleolog. Autor joj je bio Pisanello, a prvi hrvatski medaljer, Pavao Dubrovanin, izrauje prve medalje
petnaestak godina poslije.
U irem smislu, medaljom se smatra svaku poasnicu, bez obzira na oblik:
plakete, stajaice ili taktili (vidi tipologija medaljerstva, te tjelesne zone).
MEDALJERSKI MATERIJALI klasini medaljerski materijali bijahu zlato,
srebro i bronca. Danas se u medaljerstvu rabi brojne slitine: uz broncu
(2-6 posto kositra 1 posto cinka i 93-97 posto bakra), takoer i elektron
(70-75 posto zlata i 25-28 posto srebra), mjed (bakar i cink, uz manje koliine drugih kovina), silumin (aluminij i silicij, uz dodatak mangana i drugih kovina), tombak (72-90 posto bakra, uz cink), te, kao relativno iste
kovine, cink, kositar, olovo i eljezo. Od prirodnih materijala u medaljerstvu se jo susreemo i s kamenom i terakotom, od tehnoloki dobivenih sa staklom i (sve ee) poliesterom, a od materijala biolokog podrijetla s drvom (imir, ebanovina i, openito, sve vrste tvrdoga drva) i
bjelokosti. Potonje se najee rabi pri izradi medaljona. Zastupljenost i
odbir materijala ovisi o eljenu uinku, otpornosti, te o materijalnim i
tehnolokima mogunostima autora.
MEDALJERSTVO sveukupnost medaljerske produkcije, uz prateu
tehnologiju i strunu suradnju jednoga autora, jedne nacionalne kulture ili svijeta.
MEDALJOGRAFIJA disciplina koja, po odreenim normama i medaljerskom pojmovniku, opisuje medalje.
MEDALJON manja, u pravilu intimna, medalja koju se nosi oko vrata kao
vrstu medalje, kao amulet ili kao nakit.
MONETA (lat. moneta = kovanica, kovani novac) danas kovani novac. Formalno, oblikom, materijalom i strukturom (avers revers) bio
je uzorom medalji.
O
OBLIK (vidi tipologija medaljerstva)
ODSJEAK (vidi egzerg)

95

Mali rjenik

ORDEN institucionalizirano priznanje za zasluge (u prvome redu vojne, a danas i civilne), veliinom i oblikom srodno medalji, a stavlja ga se
na prsa. Kao odlikovanje, pojavljuje se sredinom XVIII. stoljea (1748.)
u doba carice Marije Terezije. Prethodio mu je nagradni zlatni novac, te
flRitterorden kao znak pripadnosti jednomu vitekom redu.
P
PATINIRANJE (prema lat. patina = zdjela, tava) umjetni postupak
kojim se na medaljama (i drugim predmetima) primjenom kemijskoga postupka dobiva odgovarajuu boju povrine: prirodna patina bronce, nastala oksidacijom, jest svjetlozelena.

96

PEAT kao oznaka vlasnitva, zatim identiteta, a poslije i znak autentinosti dokumenata, razvija se ve od staromezopotamskih kultur. Razvio je osobitu ikonografiju i strukturalno obavijesne norme. Njima se
bave sfragistika ili sigilografija. Zbog svoje lapidarnosti i ikono-grafske
bliskosti s medaljama, est je atribut u medaljerskoj simbolizaciji.
PEKTORAL (lat. pectus, pectoris = prsa) magijska ili poasnika relikvija koju, u obliku ploe na lancu, nose dostojanstvenici objeenu oko vrata. Lanac ima svoju genezu u pektoralu.
PLAKETA (franc. plaquette) mali ploasti reljef, najee pravokutna
oblika (ili okruglog, ali je tada znatno vei od medalje) koji ima poasniku ili srodnu ulogu. U poetku je razumijevao apliciranje. Kao oblik spomenice, ili poasnice, pojavio se u Francuskoj potkraj XIX. stoljea.
POLIRANJE (lat. polio = gladiti) jedan od zavrnih postupaka u tehnologiji izrade medalje. Primjenjuje se nakon cizeliranja, kada se eli
dobiti glatku povrinu visoke blistavosti.
PUNCA (lat. punzone) alat za kovanje novca ili medalje, odnosno
elini peat na kojemu je negativ reljefa to e biti utisnut na avers
ili revers (za dvije strane nune su dvije punce). Danas se puncu ee
naziva, jednostavno, flalatom. Punca je, takoer, pojam kojim se oznauje vrlo siuan znak, utisnut na povrinu medalje, to potvruje
propisanu istou kovine.

Mali rjenik

R
REDUCIRANJE tehnoloki postupak kojim se, uz pomo stroja za reduciranje, od veeg modela dobiva manji, prema eljenu omjeru.
REVERS (lat. reverti = vraati se) druga strana medalje, nasuprot aversu. flNalije medalje. Najee sadri simboliku kompoziciju, koja osnovno znaenje (aversa) dopunjuje suznaenjima, konotacijama. U
pravilu ima snaan afektivni naboj, ili dopunjuje obavijest.
S
SIGNATURA, SIGNIRANJE, SIGNUM (lat. signare = oznaivati, biljeiti) oznaivanje autorstva znakom najee stiliziranim monogramom kao autorskim potpisom flsignumom.
SIGILOGRAFIJA (lat. sigillum = peat, i gr. grafo = piem) znanost o
peatima. Peati se pojavljuju kao jedan od eih medaljerskih simbola.
SKULPTURALNA SPOMENICA osebujan oblik minijaturne spomenice, s medaljerskom funkcijom i znaenjem, no slobodna vertikalna oblika. Kao skulptorsko-medaljerska kategorija potjee od . Janea.
SPOMEN-PLOA ploa s tekstom, ponekad i reljefom, privrena
na zgradu, stijenu ili tlo, kako bi oznaila mjesto i vanost nekoga povijesnog dogaaja. Postoji od antike. Prethodnica je plakete (koja, meutim, nema obiljeje javnoga i statikog, nego komornoga).
STAJAICA noviji tip medalje ili medaljoidne spomenice, s malim
postoljem to je odrava u okomitu poloaju.
T
TABULA (ploa) antiki (rimski) naziv za spomen-plou toga doba.
Znaenje je u to doba bilo i ire (zavjetna ploica, ploica za pisanje,
ploa sa zakonima, itd.).
TAKTIL medaljoidni oblik spomenike plastike, namijenjen i taktilnom doivljavanju u aci, a ne samo vizualnom.
TIPOLOGIJA MEDALJERSTVA moe biti utemeljena na razliitima
mjerilima, te su stoga i tipoloke klasifikacije medaljerstva razliite. Prva

97

Medalja

je tipologija formalna i utemeljena na obliku. Razlikujemo medalju (dvostranu, rjee jednostranu), plaketu, stajaicu, skulpturalnu spomenicu
i taktil.
Tehnoloka klasifikacija poznaje kovanu, lijevanu galvansku i graviranu medalju, uz jo neke rjee tehnoloke postupke.
Po naravi poasti to je se medaljom odaje nekoj osobi, asocijaciji (radnoj, politikoj, vjerskoj i sl.) ili dogaaju, medalje mogu biti: memorijalna, komemorativna, jubilarna, sakralna, vojna, sportska, gospodarska, privatna i sl. U pravilu je prigodnica i poasnica.
TJELESNE ZONE (MEDALJERSKA SEMANTIZACIJA) vrlo rano, na temelju biolokih funkcija odreenih tjelesnih zona i nagonskoga osjeanja njihove naravi i znaenja (intimnosti, radne funkcije, obrambene i
sl.) te zone (prsa i vrat, ruka...), dobivaju odreeno i vrlo naglaeno znaenje. Medalju se ugrauje u taj prirodni sustav znaenja oblikom i veliinom, te ritualom kojim je se promie.
98

Z
ZNAKA jednostavan, malen, najee kovinski znak, to ga se nosi na
prsima (u zapuku, na reveru...), ima simboliko znaenje (opredjeljenja
za odreenu ideju i sl.), ali ne vrjednuje posebno pojedinca koji ga nosi.

ETON (franc. jeton) kovinska ili plastina ploica, najee okrugla oblika,
s reljefom ili nekom drugom oznakom (bojom i sl. ), to interno (u odreenom klubu, igranici i sl.) slui kao zamjena za novac. Postoji i telefonski
eton, eton-ulaznica i drugo. Vrlo malena medalja nije eton.

Medalja

Summary

Medal designer Damir Mataui

99

Summary

100

The medal is given as a reward to a historically meritorious person. It is given at an appropriate occasion- to
commemorate an anniversary or for exceptional merits, accompanied by a ritual of a public or festive act.
The nobleness and exceptional quality of the medal is determined by its material, which also serves to
fulfil the aspiration to become a lasting souvenir by the very choice of material: it is as a rule, minted or
cast in precious metals (gold, silver, bronze) and it is made by eminent artists. Thats why it is also a miniaturist
work of art. Its dimensions are determined by human body measures: the surface of the palm or, for a chain
or medallion, the central part of the human chest. The palms and chest are human symbolic and preciously
valuable zones.
The obverse side of the medal indicates the person who is being honoured by the medal, or the event that
is being emphasized by the medal. This is why the obverse side is the denotative field.
The reverse side determines the nature of the merit or the value that is being emphasized by the medal
by a symbolic composition or text (legend). This is why the reverse forms a connotative horizon around
the obverse in the meaningful structure of the medal as a symbolic sign.
The origin of the medal comes from the mythical rituals and objects that were considered symbols of
fate in pre-historic times: the amulets, talismans, good-luck pieces and similar objects. The esthetic feeling
from which it originated is the feeling for the beauty of the natural form: the pebble or the form of an ideal
circle. The magic of the circle is the archetype of the magic of the medal.
At the time of the Roman Empire the medal appeared as the sign of homage, whereas the tabula the
table with a historic inscription can be considered the ancestor of the plaque.
The Croatian medallist art has its beginning at the time of the Renaissance, when the ancient Roman
custom of presenting medals was reintroduced. Ever since that time the development of medal design, the
medal design of modern times, has continued uninterruptedly. The contemporary medal has, in many
respects, retained many of the fundamental Rennaissance characteristics, by its form, its symbolism and
characteristic inventory (the symbolic micro-systems), and its ethical meaning.
All this also applies to the Croatian medal design, but its historic development is the illustration of the
dramatic history and conflicts that the country, its people and culture had to live through.
The first medal in the history of the Croatian medal design was made by Pavao Dubrovanin (his name
was actually Pavko Antojevi, a native of Dubrovnik) in Naples at about 1450. That was barely twenty
years after the first Renaissance medal was made by Pisanello.
The first medal minted on Croatian soil originates from the year 1706. Its author was Pavao Lonciares from
Naples, who has also coined money in Dubrovnik.
Several eminent people in Croatia were honoured by medals at the time of the Renaissance; there are
several historical events, particularly from the time of the war for the liberation from the Turks, all of them
marked by medals that also tell us about the Croatian destiny, but the uninterrupted continuity of Croatian
medal design runs from the middle of the 19th century and is closely connected with the period of the
National Revival.
The contemporary medal design was born at the time of the secession in art, with medals designed by
Robert Frange Mihanovi and Rudolf Valdec. The first half of the 20th century is marked by the medal
design of Ivo Kerdi and his contemporaries. But the Croatian medal design has received its authentic
expression due to the genius of Vanja Radau and his free forming of expressionist tactile medals, robust
and laconic. Following in his wake comes the inexhaustible lucidity and visionary medal design of elimir
Jane by which the Croatian medal design has finally become distinguished as one of the most significant, individualistic and noticeable designs within the framework of world creation in this specific medium, the medium that has brought together the virtuosity of the miniature and the monumentality of the
meaning.
Damir Mataui one of the students of elimir Jane made his entrance into this rare and exclusive
medium at an early stage: as a twenty-year-old artist, mature in style and individual expression. His coins
from the years 1973 and 1974 (The Well of Life,Tin Ujevi) present to us the essential spiritual and
intellectual characteristics of the medal designer: the feeling of belonging of overall value to a system of
excellence. The medal designer creates this system gradually as a symbolic sublimation of history.
The imaginativeness, the inquisitive, even experimental spirit have led Mataui in his early years in the
direction of the creation of a virtual world in the form of a plaque-tryptich, the standing-up figure (The
Tree of Youth) or hermetical sculptural micro-compositions (Space).
Series, strings and chains that he made in 1979 and 1980 have definitely brought about his affirmation as the most competent medal designer of the younger generation. In the Deans Chain of the Academy of Art in Zagreb he has shown his symbol-forming intuition in condensing the complete artistic history

Summary

of the people into a system-chain containing seven fundamental medals. The definite formation of the
artists medal-designing type of conscience has begun here, and the perfection of the making of the medallic
micro-relief has finally been determined.
The birth of a new poetics was systematically directed by this work of art. Since that time his work has
been made consistent, and yet, in continuity, while creating signs, innovative on two essential levels the
level of sign and the level of system.
One can follow the creative dinamism of Matauis poetics like the birth of a small cosmos of medallic signs,
determined by an inner structuralization of meaning and sense, which are to develop complex interrelations.
The central circle of values the national culture has been analitically articulated by Mataui; when dealing
with foreign cultures he has applied the synthetic way. Empathy a powerful characteristic of his personality
has monitored his inventiveness while discovering potential cultural symbols, which its expression
promoted into signs of complete cultural complexes. Ancient Chinese Culture (1984), Walls on Yugoslav
Soil (1988) and Islamic Confession (1989) are characteristic examples of the above.
We can follow the creative development and branching out into plastic alomorphs of the key signs of his
ideal and ethical leitmotifs. The pulsating of the global projection of the Earth, the cross as the symbol
of suffering and faith, as well as the structural and ideal uniting of values, divided by time, but akin to the
ideas of similar values, like e.g. Bla Jurjev Trogiranin and Emanuel Vidovi united into one, bipolar medallike structure, are only some of the poetologic innovations. The two obverses have thus become reverses to
each other in a mutual inversion, in which each value has a connotation, additionally making them illuminate each other.
The structures that have mutually bound signs in this way have entered complementary relations with
their very icon-like quality.
Besides, Matauis work shows characteristics of development of specific polysemantics of symbols. It is the
iconic eurithmics in the graphic structuralization of the sign and the intriguing enigmatic quality of the sign
that gradually uncovers layers of hidden and foreboded meanings that enoble and deepen his poetics.
The medal is the commisary of history. And it speaks through his work, cleansed down to its meaningful
and emotional quintessence. This mission and the awareness of it is what Mataui expresses by his work.
The medals from the 90s tell us about the current times.
The string of cultural projects prepared by the Museum-Gallery Centre, the sponsor of the systematic
medallist projects of Damir Mataui, has somehow got interrupted in these years. Croatia had suffered
attacks and the current history got critical in such a way that the past was pushed into the background,
or was revaluated and updated in a new way. Besides, the sociocultural constellation, where the author
would meet orders and challenges, became more restless, dispersed and differently structured. The commemorative festive coin as a form of the medallist design variant and the state that featured as the party
that would order it turned this exclusive honour into a more popular, but all-encompassing expression
of general national feelings and aspirations.
This was the time when Mataui created the humanitarian medal as a new medallistic institution in terms
of value (For the reconstruction of the destroyed monuments of culture in Croatia 1992), as well as
the symbolic archetype of the national currency (Croatian Coin 1991), and further, the symbolic anticipation of the money as the holder not only of commercial values but also of the national and state identity.
Throughout all this time the artist further developed the technology of the medal making. After encrustration
and the application of copper and gold upon the silver coin (thus being able to come up with several
variants of the same iconic-fabular picture), Mataui arrived at such a hermetically cleansed sign that
crystallized one motive into an iconographic ornament. He achieved this terseness with his medals dedicated to the leading figures of the national culture in the area of language and words Vatroslav Jagi,
Stjepan Ivi and Antun Barac (1995). The other pole in the structuralization of the medal field, in contrast
to this sublime iconogram, is present in the medals featuring a very complex inner iconic structure.
This range was spread in this particular period by two mediums present in his creative work, going in divergent
directions of the target discipline and the target formative freedom.
These mediums were the medium of money and the medium of small plastics of free forms.
Money is definitely not a medium naturally close to the temperament and spirit of Mataui. Being imaginative and innovative, Mataui found it hard to subject himself to the iconographic discipline of the coineage
of money, the medium that would repress the authors individuality to the limits of expunging.
The power of the talent has become expressed in the ability to turn obstacles into advantages by means
of that same talent.
This has been proved in the case of Mataui in his creating of commemorative, jubilean and honorary
coins. His powerful authorship has left a strong personal stamp upon the symbolization of the symbolic

101

Summary

sign on the coin. The complex symbol is the result of different combinations by means of coining graphics:
the Glagolitic grapheme and sail are united into a polysemantic and polystructural whole on the 5- Kunacoin dedicated to the Glagolitic Missal from Senj; there is also the combination of a ship and a cross; in
the possibly most complex coin, the 25-Kuna-coin, dedicated to the liberation of the Croatian Danube
region, the combination includes the Croatian coat-of-arms, the geographical map, the most important rivers of eastern Croatia and the cities-heroes from this war-ridden region of our country.
Together with the above mentioned, Mataui has also shown a great deal of skill and experience in the
making or design of coins made up of two metals, and also in the investigation of possibilities of producing
new medal-like forms: he used great virtuosity in structuring metal and graphic designs to produce polygonal coins or to incorporate a square geographical map onto the coin, or trying out a rhythmical according
of ovals and circles, as on the coin dedicated to Esperanto, or according concentric circles in a polygon,
like in the OUN Coin, also a 25-Kuna coin.
Thus within the limited propositions present at the making of the model or the project of the idea of the coin,
the authors freedom of ideas and symbols of the formative iconograms has found its expression akin to the
wholly personal one present when designing and making micro structures of free forms.

102

The small plastics of free forms, that have mostly dominated in the work of Mataui in the 70s, afterwards to temporarily withdraw into shadows, have become the most fascinating branch of his art in
the 90s. They showed a deep inner tension, hidden under a visible self-discipline.
The medal is subject to very strict and formative as well as sociocultural conventions. A specially coined
medal is an area where Mataui has definitely developed into a virtuoso. But with the medal, you can see
that even imagination, and particularly the form-relative inventiveness, is kneaded and compressed into
these sancrosanct conventions. The form-relative imaginativeness and poetic inspiration with Mataui,
who is an expressively lyrical medallist, used to be in a supressed psychological conflict with these norms.
He would adopt them and make them his own personal law, but his temperament was in no way extinguished, it was only kept under control.
His need to be unconventional and use fascinating expressions, that would unite in themselves all the possibilities of the iconic spacial plastic art, has become quite evident in his plastic work of art The Tree of Youth
from the year 1978. The standing-up figure with encrustrations and stained-glass window effects anticipated the source that would be liberated more than two decades later.
His works of art in glass, in the combinations of bronze and transparent materials, in which ideas of the
surreal and transcendental have become imbued with the realistic aspirations of the man to overcome
his physical determinism ( e.g. the series Fliers), have reached the level of an artistic fiction, previously unknown
in the region of the medallist art.
These cycles have been given a new expression by the spiritualized material and the medallist poetics of
the idea that has directly grown into the form. Moreover, one could say that we have arrived at the dawn
of the birth of a new medium of miniature plastic. The new poetics has thus grown into a new medium.
The complexity of Matauis work has opened new possibilities in this ostensibly closed field of the medallist art.
Bogdan Mesinger

Summary

103

Projekti i izvedbe

Popis radova

Radovi

1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
104

15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33

Zdenac ivota, kovanica, 1973., 48 mm, bakar

Tin Ujevi, kovanica,1974., 32 mm, srebro
Suton, zidna dekoracija, 1974., 170 x 120 mm, emajlirani tombak,
akvatinta
Kolega, plaketa, 1975., 80 x 85 mm, lijevana bronca
Akt, komorna plastika, 1977., 420 x 280 mm, galvanizirani bakar, sjajni
elik
Dvoje, stajaica, 1977., 115 x 140 mm, kruka i oksidirano eljezo
Dvoje, reljef, 1977., 310 x 390 mm, lijevani aluminij
Akt, stajaica, 1977., 117 x 137 mm, reducirano drvo
U plavom, zidni reljef, 1977., 260 x 190 mm, lijevana bronca, srebro,
akvamarin
Triptih, stajaica, 1977., 198 x 380 mm, galvanizirani bakar, emajl,
srebro, nerajui elik
Patka, komorna plastika, 1978., 260 x 160 x 90 mm, lijevani aluminij
i poliester
Taktila, taktila, 1978., 95 mm, lijevana bronca i olovo
Prostor I, stajaica, 1978., 123 x 140 x 23 mm, lijevana bronca
Prostor II, stajaica, 1978., 123 x 140 x 23 mm, lijevana bronca,
inkrustrirano srebro i bakar
Ptica, sitna plastika, 1978., 40 x 80 x 20 mm, lijevani aluminij
Stablo mladosti I, stajaica, 1978., 140 x 130 x 30 mm, lijevana
bronca, vitrajni emajl i iskucano srebro
Stablo mladosti II, stajaica, 1978., 140 x 130 x 30 mm,
lijevana bronca
Luciano Laurana, medalja, 1979., 100 mm, lijevana bronca
Buvina, medalja, 1979., 100 mm, lijevana bronca
Radovan, medalja, 1979., 100 mm, lijevana bronca
Francesco Laurana, medalja, 1979., 100 mm, lijevana bronca
Juraj Dalmatinac, medalja, 1979., 100 mm, lijevana bronca
Akademija likovnih umjetnosti, medalja, 1979., 100 mm,
lijevana bronca
Vincent iz Kastva, medalja, 1979., 100 mm, lijevana bronca
Juraj Julio Klovi, medalja, 1979., 100 mm, Iijevana bronca
Dekanski lanac Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1979.,
630 x 230 mm, srebro, emajl, srebrni medaljoni
I. memorijal Ive Kerdia, kovanica, 1980., 36 mm, kovani bakar
Marie Curie, jednostrana kovanica, 1980., 37 mm,
kovani bakar i emajl
Lanac Meunrodne misije znanosti i mira, 1980., 650 x 220 mm,
srebro, pozlata, srebrni medaljoni
Vlado Majder, plaketa, 1981., 80 mm, lijevana bronca
Nada Dimi, plaketa, 1981., 80 mm, lijevana bronca
Nikola Pejnovi, plaketa, 1981., 80 mm, lijevana bronca
Ivo Rukavina, plaketa, 1981., 80 mm, lijevana bronca

Radovi

34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68

Ivica Bui, plaketa, 1981., 80 mm, lijevana bronca

Franjo Ogulinac, plaketa, 1981., 80 mm, lijevana bronca
Milanka Kljai, plaketa, 1981., 80 mm, lijevana bronca
Kata Dumbovi, plaketa, 1981., 80 mm, lijevana bronca
Joa Pra, plaketa, 1981., 80mm, lijevana bronca
Uro Kruni, plaketa, 1981., 80 mm, lijevana bronca
Mato Jerkovi, plaketa, 1981., 80 mm, lijevana bronca
Ivo Gonjak, plaketa, 1981., 80 mm, lijevana bronca
Jandro ipor, plaketa, 1981., 80 mm, lijevana bronca
Plaketa SSRNH Sisak, plaketa, 1981., 78 x 65 mm, kovani bakar
Ida, plaketa, 1981., 100 mm, lijevana bronca
Ida, medaljon, 1981., 38 mm, bjelokost i zlato
eton izlobe Mala plastika u Hrvatskoj Berlin, kovanica, 1981.,
36 mm, kovani bakar
Opina Novi Zageb, plaketa, 1981., 65 mm, kovani posrebreni bakar
Medicinski fakultet Sveuilita u Zagebu, plaketa, 1981., 65 mm,
kovani posrebreni bakar
Savez samostalnih privrednika Hrvatske, plaketa, 1982., 75 mm,
pozlaeni kovani bakar
AMD INA, plaketa, 1982., 70 mm, kovani niklani bakar
Zagrebaka plinara, plaketa, 1982., 100 mm, lijevana bronca
Znanstveni skup gastroenterologa Hrvatske, stajaica, 1982.,
140 x 130 x 32 mm, lijevana pozlaena bronca
L. B. Zmaji, medalja, 1982., 80 mm, kovani bakar
ar-ptica, medalja, 1983., 100 mm, Iijevana bronca
Zrinski, medalja, 1983., 39 mm, kovano srebro
Plenarij, plaketa, 1983., 90 x 80 mm, patinirani orah i srebro
Plenarij II, medaljon, 1983., 21 x 17 mm, bjelokost i srebro
Muzejski prostor Riznica Zagrebake katedrale,
medalja,1983., 70 mm, Iijevana bronca
Muzejski prostor Riznica Zagrebake katedrale, kovanica, 1983.,
39 mm, kovano srebro
Metrovi Veseli aneli),medaljon, 1983., 37 x 25 mm, ebanovina,
srebro
Metrovi (Veseli aneli), kovanica, 1983., 36 mm, kovano srebro
Djevojka s lutnjom (Veseli aneli), zlatnik, 1983., 20 mm,
kovano zlato
Djevojka a lutnjom (Veseli aneli), srebrnjak, 1983., 30 mm,
kovano srebro
J. J. Strossmayer, medalja, 1984., 100 mm, lijevana bronca
J. J. Strossmayer, zlatnik, 1984., 24 mm, kovano zlato
J. J. Strossmayer, srebrnjak, 1984., 30 mm, kovano srebro
Drevna kineska kultura (izloba), medalja,1984., 100 mm,
lijevana bronca
Drevna kineska kultura, zlatnik, 1984., 24 mm, kovano zlato

105

Radovi

69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
106

83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107

Drevna kineska kultura, srebrnjak, 1984., 30 mm, kovano srebro

Philip Noel Baker, stajaica, 1984., 150 x 150 x 30 mm,
lijevana bronca
Philip Noel Baker, srebrnjak, 1989., 22 mm, kovano srebro
Drutvo za uzgoj peradi, medalja, 1984., 100 mm, lijevana bronca
400 godina Javnog tuilatva Hrvatske, srebrnjak, 1985.,
34 mm, kovano srebro
esti svibnja nagrada opine Duga Resa, plaketa, 1985.,
80 x 57 mm, kovani bakar
Muzej A. T. Mimara, stajaica, 1985., 305 x 85 x 25 mm,
lijevana polirana bronca, emajl i srebro
Zageb, kovanica, 1985., 37 mm, kovano srebro
Ljudevit Gaj, kovanica,1985., 22,5 mm, kovano srebro
Radovan-Buvina, kovanica,1985., 30 mm, kovano srebro
Zrinski, medalja,1985., 100, lijevana bronca
Zrinski, kovanica,1985., 39 mm, kovano srebro
Bernard, portret, 1985., 550 x 350 x 250 mm, lijevana bronca
Univerzijada 87, stajaica, 1985., 150 x 70 x 90 mm,
lijevana bronca i emajl
Dubrovnik, medalja, 1986., 100 mm, Iijevana bronca
Dubrovnik, srebrnjak, 1986., 38 mm, kovano srebro
Zagreb, tak imam te rad, medalja, 1986., 100 mm, lijevana bronca
Zagreb, tak imam te rad, srebrnjak, 1986., 30 mm, kovano srebro
Beram, medalja, 1986., 100 mm, lijevana bronca
Beram, kovanica, 1986., 32 mm, kovano srebro
Zvono Lotrak, stajaica, 1986., 116 x 74 x 35 mm, lijevana bronca
iril i Metodije, medalja, 1986., 100 mm, lijevana bronca
iril i Metodije, kovanica,1986., 38 mm, srebro i pozlata
Fuji, medalja, 1986., 75 mm, lijevana posrebrena bronca
Kyoto cvijet kulture Japana, kovanica, 1986., 18 mm,
kovano srebro
Univerzijada Zagreb, medalja, 1986., 100 mm, lijevana bronca
Univerzijada Zagreb, zlatnik, 1986., 24 mm, kovano zlato
Univerzijada Zageb, srebrnjak, 1986, 30 mm, kovano srebro
Atletika, plaketa, 1986., 80 mm, lijevana bronca
Atletika, zlatnik, 1986., 20 mm, kovano zlato
Atletika, srebrnjak, 1986., 30 mm, kovano srebro
Vaterpolo, plaketa, 1986., 80 mm, lijevana bronca
Vaterpolo, zlatnik, 1986., 20 mm, kovano zlato
Vaterpolo, srebrnjak, 1986., 30 mm, kovano srebro
Koarka, plaketa, 1986., 80 mm, lijevana bronca
Koarka, zlatnik, 1986., 20 mm, kovano zlato
Koarka, srebrnjak, 1986., 30 mm, kovano srebro
Nogomet, plaketa, 1986., 80 mm, lijevana bronca
Nogomet, zlatnik, 1986., 20 mm, kovano zlato

Radovi

108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
121
122
123
124
125
126
127
128
129
130
131
132
133
134
135
136
137
138
139
140
141
142
143
144
145
146

Nogomet, srebrnjak, 1986., 30 mm, kovano srebro

Odbojka, plaketa, 1986., 80 mm, lijevana bronca
Odbojka, zlatnik, 1986., 20 mm, kovano zlato
Odbojka, srebrnjak, 1986., 30 mm, kovano srebro
Plivanje, plaketa, 1986., 80 mm, lijevana bronca
Plivanje, zlatnik, 1986., 20 mm, kovano zlato
Plivanje, srebrnjak, 1986., 30 mm, kovano srebro
Skokovi u vodu, plaketa, 1986., 80 mm, lijevana bronca
Skokovi u vodu, zlatnik, 1986., 20 mm, kovano zlato
Skokovi u vodu, srebrnjak, 1986., 30 mm, kovano srebro
Maevanje, plaketa, 1986., 80 mm, lijevana bronca
Maevanje, zlatnik, 1986., 20 mm, kovano zlato
Maevanje, srebrnjak, 1986., 30 mm, kovano srebro
Gimnastika, plaketa, 1986., 80 mm, lijevana bronca
Gimnastika, zlatnik, 1986., 20 mm, kovano zlato
Gimnastika, srebrnjak, 1986., 30 mm, kovano srebro
Veslanje, plaketa, 1986., 80 mm, lijevana bronca
Veslanje, zlatnik, 1986., 20 mm, kovano zlato
Veslanje, srebrnjak, 1986., 30 mm, kovano srebro
Tenis, plaketa, 1986., 80 mm, lijevana bronca
Tenis, zlatnik, 1986., 20 mm, kovano zlato
Tenis, srebrnjak, 1986., 30 mm, kovano srebro
Kajak, plaketa, 1986., 80 mm, kovano srebro, lijevana bronca
Kajak, zlatnik, 1986., 20 mm, kovano zlato
Kajak, srebrnjak, 1986., 30 mm, kovano srebro
Sportska medalja Univerzijada, prijedlog, medalja, 1986.,
70 x 45 mm, kovani pozlaeni bakar, hladni emajl
Bla Jurjev Trogiranin Emanuel Vidovi, srebrnjak, 1987.,
38 mm, kovano srebro
Meugorje, medalja, 1987., 100 mm, lijevana bronca
5. obljetnica Muzejskog prostora, plaketa, 1987., 80 mm,
lijevana bronca
5. obljetnica Muzejskog prostora, kovanica, 1987., 20 mm,
kovano srebro
Pastoral, srebrnjak, 1987., 38 mm, kovano srebro
Riznica Zagrebake katedrale II, zlatnik, 1987., 24 mm,
kovano zlato
Riznica Zagrebake katedrale II, srebrnjak, 1987., 38 mm,
kovano srebro
iro Truhelka, medalja, 1987., 100 mm, lijevana bronca
iro Truhelka, kovanica, 1987., 38 mm, kovano srebro i pozlata
idovi na tlu Jugoslavije, medalja, 1988., 100 mm, lijevana bronca
idovi na tlu Jugoslavije, zlatnik, 1988., 20 mm, kovano zlato
idovi na tlu Jugoslavije, srebrnjak, 1988., 30 mm, kovano srebro
Zagrebaki motivi, medalja, 1988., 100 mm, lijevana bronca

107

Radovi

147
148
149
150
151
152
153
154
155
156
157
158

108

159
160
161
162
163
164
165
166
167
168
169
170
171
172
173
174
175
176
177
178
179
180
181
182
183
184
185

Zagrebaki motivi, srebrnjak, 1988., 38 mm, kovano srebro

Ivan Lackovi Croata, medalja, 1988., 100 mm, lijevana bronca
Ivan Lackovi Croata, zlatnik, 1988., 20 mm, kovano zlato
Ivan Lackovi Croata, srebrnjak, 1988., 30 mm, kovano srebro
Ivan Lackovi Croata, kovanica, 1988., 38 mm, kovano srebro,
zlato i bakar
Meugorje, srebrnjak, 1988., 30 mm, kovano srebro
Meugorje, zlatnik, 1988., 20 mm, kovano zlato
Pozdrav Zagrebu, stajaica-triptih, 1988., 300 x 200 mm, srebro,
posrebreni bakar, emajl, drvo
Franjevci na raskriju kultura, medalja, 1988., 150 mm,
lijevana bronca
Franjevci na raskriju kultura, kovanica, 1988., 38 mm, kovano srebro
Pisana rije na tlu Hrvatske & glagoljica, plaketa, 1988.,
100 x 80 mm, Iijevana bronca
Odlije Ambasador turizma opine Cres-Loinj, odlije bro,
1988., 75 x 45 mm, srebro i pozlata
August enoa, medalja, 1988., 100 mm, lijevana bronca
August enoa, zlatnik, 1988., 18 mm, kovano zlato
August enoa, srebrnjak, 1988., 28 mm, kovano srebro
Generali, medalja, 1988., 100 mm, lijevana bronca
Generali, zlatnik, 1988., 20 mm, kovano zlato
Generali, srebrnjak, 1988., 28 mm, kovano srebro
JATIkar, medalja, 1988., 100 mm, lijevana bronca
JATIkar, zlatnik, 1988., 16 mm, kovano zlato
JATIkar, srebrnjak, 1988., 28 mm, kovano srebro
Rabuzin, medalja, 1989., 100 mm, lijevana bronca
Rabuzin, zlatnik, 1989., 20 mm, kovano zlato
Rabuzin, srebrnjak, 1989., 30 mm, kovano srebro
Gospoa X, medaljon, 1989., 36 mm, slonovaa i srebro
Eurobasket 89, sportska medalja, 1989., 85 mm, kovani bakar,
posrebreno, pozlaeno
Islamska konfesija, medalja, 1989., 150 mm, lijevana bronca
Islamska konfesija, zlatnik, 1989., 18 mm, kovano zlato
Islamska konfesija, srebrnjak, 1989., 28 mm, kovano srebro
Gradec i Kaptol, medalja, 1989., 150 mm, lijevana bronca
Gradec i Kaptol, zlatnik, 1989., 18 mm, kovano zlato
Gradec i Kaptol, srebrnjak, 1989., 38 mm, kovano srebro
Ban Jelai, portret, medalja, 1990., 150 mm, lijevana bronca
Ban Jelai, portret, zlatnik, 1990., 18 mm, kovano zlato
Ban Jelai, portret, srebrnjak, 1990., 28 mm, kovano srebro
Ban Jelai, spomenik, medalja, 1990., 150 mm, lijevana bronca
Ban Jelai, spomenik, zlatnik, 1990., 18 mm, kovano zlato
Ban Jelai, spomenik, srebrnjak, 1990., 38 mm, kovano srebro
Muzej Mimara, medalja, 1990., 150 mm, lijevana bronca

Radovi

186
187
188
189
190
191
192
193
194
195
196
197
198
199
200
201
202
203
204
205
206
207
208
209
210
211
212
213
214
215
216
217
218
219
220

Muzej Mimara, zlatnik, 1990., 20 mm, kovano zlato

Muzej Mimara, srebrnjak, 1990., 38 mm, kovano srebro
Lovro Matai, medalja, 1990., 90 mm, reducirano srebro
ACY marine, medalja, 1990., 150 mm, lijevana bronca
ACY marine, zlatnik, 1990., 20 mm, kovano zlato
ACY marine, srebrnjak, 1990., 38 mm, kovano srebro
Zadar sv. Donat, medalja, 1990., 150 mm, lijevana bronca
Zadar sv. Donat, zlatnik, 1990., 20 mm, kovano zlato
Zadar sv. Donat, srebrnjak, 1990., 38 mm, kovano srebro
Diners club 40. obljetnica, medalja, 1990., 150 mm,
lijevana bronca
Bemex-tours, medalja, 1990., 150 mm, galvanizirani bakar
Bemex-tours, zlatnik, 1990., 20 mm, kovano zlato
Bemex-tours, srebrnjak, 1990., 38 mm, kovano srebro
KoIjun, medalja, 1990., 150 mm, galvanizirani bakar
Koljun, srebrnjak, 1990., 38 mm, kovano srebro
ena s kovravom kosom, dvostrani medaljon, 1991.,
70 x 55 mm, ebanovina, bjelokost i srebro
900 godina Zagrebake biskupije Alojzije Stepinac, medalja, 1991.,
150 mm, galvanizirani bakar
900 godina Zagrebake biskupije Alojzije Stepinac, zlatnik, 1991.,
20 mm, kovano zlato
900 godina Zagrebake biskupije Alojzije Stepinac, srebrnjak,
1991., 38 mm, kovano srebro
Boe 91 Svjetsko prvenstvo u boanju, natjecateljska medalja,
1991., 65 mm, runo obraeno srebro, zlatni umetak
Boe 91, spomen-medalja, 1991., 50 mm, kovani posrebreni bakar
Boe 91, zlatnik, 1991., 18 mm, kovano zlato
Boe 91, srebrnjak, 1991., 38 mm, kovano srebro
Hrvatski novi, medalja, 1991., 150 mm, galvanizirani bakar
Hrvatski novi, srebrnjak, 1991., 31,4 mm, kovano srebro
1111 godina Hrvata, plaketa, 1991., 150 mm, galvanizirani bakar
1111 godina Hrvata, medalja, 1991., 50 mm, kovano srebro
Varadin, medalja, 1991., 150 mm, galvanizirani bakar
Varadin, zlatnik, 1991., 18 mm, kovano zlato
Varadin, srebrnjak, 1991., 38 mm, kovano srebro
Za obnovu razruenih spomenika kulture u Hrvatskoj, medalja,
1992., 150 mm, galvanizirani bakar
Za obnovu razruenih spomenika kulture u Hrvatskoj, zlatnik, 1992.,
18 mm, kovano zlato
Za obnovu razruenih spomenika kulture u Hrvatskoj, srebrnjak,
1992, 31,5 mm, kovano srebro
Zagrebaka filharmonija Jakov Gotovac, medalja, 1992.,
150 mm, galvanizirani bakar
Zagrebaka filharmonija Jakov Gotovac, zlatnik, 1992., 18 mm,
kovano zlato

109

Radovi

110

221 Zagrebaka filharmonija Jakov Gotovac, srebrnjak, 1992.,

38 mm, kovano srebro
222 Struak, stajaica, 1992., 140 x 130 x 35 mm, lijevano srebro i pozlata
223 750 godina Zlatne bule, medalja, 1992., 150 mm, galvanizirani
bakar
224 750 godina Zlatne bule, srebrnjak, 1992., 38 mm, kovano srebro
225 Obljetnica Muzejskog prostora i Muzeja Mimara, 1992., 150 mm,
medalja, galvanizirani bakar
226 100 godina hrvatske himne, medalja, 1992., 150 mm, lijevana
bronca
227 100 godina hrvatske himne, medalja, 1992., 20 mm, kovano zlato
228 100 godina hrvatske himne, medalja, 1992., 38 mm, kovano zlato
229 Majka Boja od Kamenitih vrata, 1993., 150 mm, lijevana bronca
230 Majka Boja od Kamenitih vrata, 1993., 20 mm, kovano zlato
231 Majka Boja od Kamenitih vrata, 1993., 38 mm, kovano zlato
232 Fra Ante Anti, medalja, 1993., 150 mm, lijevana posrebrena bronca
233 Fra Ante Anti, medalja,1993., 55 mm, kovano srebro i pozlata
234 1 kuna prijedlog nominale kovanog novca (avers-revers), 1993.,
127 mm, gips
235 1 lipa prijedlog nominale kovanog novca (avers-revers), 1993.,
127 mm, gips
236 2 lipe prijedlog nominale kovanog novca (avers-revers), 1993.,
127 mm, gips
237 Vino u Hrvata, medalja, 1993., 150 mm, lijevana bronca
238 Vino u Hrvata, medalja, 1993., 65 mm, kovano srebro, pozlata i
emajl
239 Kale velika nagrada, 1993., 125 x 245 mm, srebro, pozlata, emajl
240 Antonius Ivandija, 1993., 140 mm, lijevana bronca
241 Dr. Vinko Zlamalik, 1993., 195 mm, lijevana bronca
242 Dr. Vinko Zlamalik II, 1993., 195 mm, lijevana bronca
243 Zbirka Bikupi, dvostrana medalja, 1993., 150 mm, lijevana bronca
244 Zbirka Bikupi, medalja, 1993., 38 mm, kovano srebro i pozlata
245 Zbirka Bikupi, zidni reljef, 1993., 600 x 400 mm,
posrebrena bronca i srebro
246 Zagrebaka banka, 1993., 150 mm, lijevana bronca
247 Zagrebaka banka, 1993., 20 mm, kovano zlato
248 Lovro Matai, medalja, 1993., 90 mm, srebro i zlato
249 Osunane kronje, mala plastika, 1994., 150 x 100 x 100 mm, lijevana
posrebrena bronca, djelomina pozlata, ajour emajl
250 Krtenje, dvostrana medalja, 1994., 150 mm, lijevana bronca
251 Krtenje, dvostrana medalja, 1994., 38 i 50 mm, kovano zlato
252 Sv. potvrda, dvostrana medalja, 1994., 150 mm, lijevana bronca
253 Sv. potvrda, dvostrana medalja, 1994., 38 i 50 mm, kovano zlato
254 Vino u Hrvata, dvostrana medalja, 1994., 20 i 38 mm, kovano
zlato i srebro

Radovi

255 Vino u Hrvata, dvostrana medalja, 1994., 150 mm, lijevana bronca
256 Kale Vino u Hrvata, 1994., 130 x 235 mm, rukom obraeno srebro,
pozlata, poludrago kamenje, emajl
257 Struak, mala plastika, 1994., 150 x 50 mm, posrebrena bronca, srebro
258 Flora-art, dvostrana medalja, 1994., 150 mm, lijevana bronca
259 Flora-art, dvostrana medalja, 1994., 20 i 38 mm, kovano zlato
i srebro
260 Papa Ivan Pavao II, dvostrana medalja, 1994., 150 mm,
lijevana bronca
261 Papa Ivan Pavao II, dvostrana medalja, 1994., 20 i 38 mm,
kovano zlato i srebro
262 Draen Petrovi, dvostrana medalja, 1994., 150 mm,
lijevana bronca
263 Draen Petrovi, dvostrana medalja, 1994., 26 i 38 mm,
kovano zlato i srebro
264 Faust Vrani, dvostrana medalja, 1994., 150 mm, lijevana bronca
265 J. A. Samaranch, zidni reljef, 1994., 600 x 400 mm, lijevana bronca
266 J. A. Samaranch, dvostrana medalja, 1994., 150 mm, lijevana bronca
267 J. A. Samaranch, dvostrana medalja, 1994., 26 i 38 mm, kovano
zlato i srebro
268 500. obljetnica Senjskoga glagoljskog Misala, dvostrana medalja,
1994., 150 mm, lijevana bronca
269 500. obljetnica Senjskoga glagoljskog Misala, dvostrana
medalja, 1994., 70 mm, kovano srebro i bakar
270 500. obljetnica Senjskoga glagoljskog Misala, dvostrana medalja,
1994., 26 i 32 mm, kovano zlato i srebro
271 Zagrebaka biskupija 500 kuna, dvostrano, 1994., 150 mm,
lijevana bronca
272 Senjski Misal 5 kuna, dvostrano, 1994., 150 mm, lijevana bronca
273 Petar Zrinski i Katarina, dvostrano, 1995., 150 mm, lijevana bronca
274 Petar Zrinski i Katarina, dvostrano, 1995., 26 i 38 mm, kovano
zlato i srebro
275 Meugorje, dvostrano, 1995., 150 mm, lijevana bronca
276 Meugorje, dvostrano, 1995., 20 mm, kovano zlato
277 Vatroslav Jagi, dvostrano, 1995., 150 mm, lijevana bronca
278 Vatroslav Jagi, dvostrano, 1995., 72 mm, kovano srebro, pozlata
279 Antun Barac, dvostrano, 1995., 150 mm, lijevana bronca
280 Antun Barac, 1995., 72 mm, kovano srebro i djelomina pozlata
281 Stjepan Ivi, dvostrano, 1995., 150 mm, lijevana bronca
282 Stjepan Ivi, dvostrano, 1995., 72 mm, kovano srebro, djelomina
pozlata
283 Sv. Ante, dvostrano,1995., 150 mm, lijevana bronca
284 Sv. Ante, dvostrano, 1995., 18 i 65 mm, kovano zlato i kovano srebro
285 Dan dravnosti 1000 kuna, dvostrano, 1995., 150 mm, lijevana
bronca

111

Radovi

112

286 Dan dravnosti 500 kuna, dvostrano, 1995., 150 mm,

lijevana bronca
287 Dalmatia-cup, zidna medalja, 1995., 200 x 300 mm, lijevana bronca,
gravirano plexi-staklo
288 Hrvatsko narodno kazalite, 1995., 150 mm, lijevana bronca
289 Hrvatsko narodno kazalite, 1995., 20, 26, 38 kovano zlato,
39 kovano srebro
290 5 kuna, verzija II, optjecajni, 1995., 150 mm, sadra
291 Senj jedro &, mala plastika, 1995., 150 x 100 x 100 mm,
runo oblikovano kristalno staklo
292 Senj jedro &, mala plastika, 1995., 150 x 150 x 400 mm,
runo oblikovano kristalno staklo
293 Senj jedro &, mala plastika, 1995., 170 x 100 x 130 mm,
runo oblikovano kristalno staklo, 6 kom. unikatno
294 Split 1000 kuna, dvostrano, 1995., 150, sadra
295 Split 500 kuna, dvostrano, 1995., 150, sadra
296 Janjevo, jednostrano, 1995., 150 mm, lijevana bronca
297 Hrvatski kraljevski grad Knin, medalja, 1995., 150 mm, lijevana bronca
298 Varadin, dvostrano, 1995., 26 mm, kovano zlato
299 akovec, medalja, 1995., 150 mm, sadra
300 akovec, medalja, 1995., 26 mm, kovano zlato i 32 mm, kovano srebro
301 Dr. Franjo Tuman,1995., 150 mm, sadra
302 Dr. Franjo Tuman, 1995., 38 mm, kovano zlato i srebro (unikat)
303 Varadin, plaketa grada, 1995., 150 mm, lijevana bronca
304 Lovro pl. Matai, medalja, 1995., 90 mm, srebro, zlatni aplikat i
djelomina runa pozlata
305 Zagreb, dvostrana medalja,1996., 150 mm, lijevana bronca
306 Zagreb, dvostrana medalja, 1996., 26 i 38 mm, kovano zlato
307 Hrvatski prirodoslovni muzej, dvostrana medalja, 1996., 150 mm,
lijevana bronca
308 Hrvatski prirodoslovni muzej, dvostrana medalja, 1996., 65 mm,
kovano srebro
309 Spomen-ploa Jakovu Blaioloviu, 1996., 1350 x 850 mm, sadra
310 Drutvo karikaturista Hrvatske, dvostrana medalja, 1996., 38 mm,
kovano srebro
311 RijekaTrsat, dvostrana medalja, 1996., 150 mm, galvanizirani bakar
312 RijekaTrsat, dvostrana medalja, 1996., 26 mm, kovano zlato
313 OI Atlanta 96 200 kuna, koarka plivanje, 1996., 130 mm, sadra
314 OI Atlanta 96 200 kuna, tenis atletika, 1996., 130 mm, sadra
315 OI Atlanta 96 150 kuna, rukomet gimnastika, 1996.,
130 mm, sadra
316 OI Atlanta 96 150 kuna, streljatvo stolni tenis, 1996.,
130 mm, sadra
317 OI Atlanta 96 100 kuna, vaterpolo veslanje, 1996.,
130 mm, sadra

Radovi

318 OI Atlanta 96 100 kuna, invalidne osobe jedrenje, 1996.,

130 mm, sadra
319 Hrvatski novarski zavod, jednostrano, 1996., 152 mm,
dvanaesterokut, sadra
320 Varadinska banka, dvostrana medalja, 1996., 150 mm,
lijevana bronca
321 Varadinska banka, dvostrana medalja, 1996., 26 mm, kovano zlato
322 Otokar Kerovani, nagrada Hrvatskog novinarskog drutva, diptih,
1996., 240 x 155 mm, lijevana bronca
323 Nika Antonini, nagrada Hrvatskog novinarskog drutva, dvostrana
medalja, 1996., 100 x 140 x 50 mm, lijevana bronca
324 Marija Juri Zagorka, nagrada Hrvatskog novinarskog drutva,
dvostrana medalja, 1996., 120 x 80 x 30 mm, lijevana bronca
325 arko Kai, nagrada Hrvatskog novinarskog drutva, dvostrana
medalja, 1996., 97 x 95 x 18 mm, lijevana bronca
326 Meugorje III, dvostrano, 1996., 150 mm, sadra
327 Meugorje III, dvostrano, 1996., 26 mm, kovano zlato
328 Dukat Republika Herceg-Bosna, 1996., 150 mm, lijevana bronca
329 Dukat Republika Herceg-Bosna, 1996., 20 mm, kovano zlato
330 Osijek 200 kuna, jubilarno, dvostrano, 1996., 150 mm, sadra
331 Alpe-Jadran banka, dvostrano, 1996., 150 mm, sadra
332 Zagrebaka filharmonija, dvostrano, 1996., 72 x 72 mm, kovano
srebro i djelomina pozlata
333 Pliva, dvostrano, 1996., 50 mm, kovano zlato
334 Kale Vino u Hrvata, 1996., 140 x 240 mm, izvlaeno srebro,
poludrago kamenje
335 Centar za vozila Hrvatske, medalja, 1996., 100 mm, kovano zlato
336 Medaljon posveen knjizi, 1996., 50 x 35 mm, ebanovina, bjelokost, zlato
337 itna Madona, dvostrano, 1997., 150 mm, lijevana bronca
338 itna Madona, dvostrano, 1997., 20 i 26, kovano zlato,
32 kovano srebro
339 Marin Dri, nagrada Ministarstva kulture RH, 1997.,
185 x 145 x 145 mm, lijevana bronca
340 25 kuna Podunavlje,dvanaesterokut, 1997., 182 mm, sadra
341 25 kuna Svjetski kongres esperantista, dvanaesterokut, 1997.,
182 mm, sadra
342 25 kuna 5 godina RH u Ujedinjenim nacijama, dvanaesterokut,
1997., 182 mm, sadra
343 Bla Baromi, spomen-knjiga, mala plastika, 1997., 115 x160 x 160
mm, lijevana bronca
344 ikin kri, 1997., 80 x 105 mm, kromirani bakar, srebro, djelomina
pozlata
345 Plitica, sakrament krtenja, 1997., 110 x 30 mm, srebro i umetnuto
zlato
346 Veselko Tenera, nagrada HND, dvostrana medalja, 1997.,
110 x 25 x 125 mm, lijevana bronca

113

Radovi

114

347 Lovro Matai, dvostrana medalja, 1997., 90 mm, gravirano srebro

s imitacijom zlata
348 Klovievi dvori, zidni reljef, 1997., 900 x 140 mm, lijevana bronca
349 Jedro, mala plastika, 1997., 190 x 190 x 250 mm, posrebreni bakar,
krom
350 ATPVaradin, dvostrana medalja, 1997., 32 mm, kovano srebro
351 APVaradin, dvostrana medalja, 1997., 32 mm, kovano srebro
352 AP, dvostrana medalja,1997., 32 mm, kovano srebro
353 AP, dvostrana medalja,1997., 20 mm, kovano srebro
354 itna Madona, zidni reljef, 1997., 170 x 220 mm, kombinirana tehnika
355 Rijeka, obostrano, 1997., 26 mm, kovano zlato
356 Zagrebaka slavistika kola, stajaica, 1997., 100 x 20 x 105 mm,
lijevana bronca
357 Baranja 1.000 kuna crne rode, 1997., 150 mm, sadra
358 Baranja 500 kuna - orao tekavac, 1997., 150 mm, sadra
359 Baranja 200 kuna crne rode, 1997., 150 mm, sadra
360 Baranja 150 kuna crne rode, 1997. 150 mm, sadra
361 Slap, mala plastika, 1997., 130 x 130 x 180 mm, kombinirna tehnika
362 Pada, mala plastika, 1998., 220 x 260 x 150 mm, kombinirna tehnika
363 Drvo djejih sanja, 1998., 120 x 80 x 150 mm, kombinirana tehnika
364 Kardinal Alojzije Stepinac 200 kuna, dvostrano, 1998., 150 mm, sadra
365 70 godina Hrvatskog numizmatikog drutva, dvostrano, 1998.,
150 mm, sadra
366 70 godina Hrvatskog numizmatikog drutva, dvostrano, 1998.,
32 mm, kovano, patinirano srebro
367 Svjetski kongres Interpola MUP RH, 1998., 40 mm, kovano srebro
368 A. T. Mimara 100. obljetnica roenja, 1998., 38 mm, kovano
srebro, djelomina runa pozlata
369 Milan Grlovi prvi predsjednik HND, dvostrano, 1998., 130 mm,
lijevana bronca
370 Milan Grlovi prvi predsjednik HND, dvostrano, 1998., 38 mm,
kovano srebro
371 Svjetsko nogometno prvenstvo Francuska 98, dvostrano, 1998.,
150 mm, sadra
372 Svjetsko nogometno prvenstvo Francuska 98, dvostrano, 1998.,
24 mm, kovano zlato, 40 mm kovano srebro
373 25 kuna EXPO LISABON, optjecajni novac, 1998., 182 mm,
dvanaesterokut, sadra
374 Ko eroplan, mala plastika, 1998., 225 x190 x 70 mm, lijevana
posrebrena bronca, kromirani bakar
375 Nebeska vrata, mala plastika, 1998., 225 x 125 x 100 mm,
kombinirana tehnika
376 Ivana Brli Maurani 200 kuna, dvostrano, 1998., 150 mm, sadra
377 Cibona, dvostrano, 1998., 150 mm, sadra
378 Cibona, dvostrano, 1998., 20 i 24 mm, kovano zlato, 38 mm, kovano
srebro

Radovi

379 Proglaenje blaenim kardinala A. Stepinca, dvostrano, 1998., 150 mm,

sadra
380 Proglaenje blaenim kardinala A. Stepinca, dvostrano, 1998.,
16 i 20 mm, kovano zlato 39 mm, srebro
381 Varadin, dvostrana stajaica, 1998., 180 x 120 x 30 mm, lijevana
bronca
382 Varadin, zidni reljef, 1998., 240 x 180 mm, terakota
383 Varadin, triptih, 1998., 180 x 120 x 30 mm, lijevana bronca,
djelomino posrebrenje
384 Pliva, mala plastika, 1998., 235 x150 x 150 mm, lijevana posrebrena
bronca, epoksi
385 Ronilac, mala plastika, 1998., 300 x 220 x 140 mm, lijevana
posrebrena broca, plexi
386 Pegaz, mala plastika, 1998., 130 x 240 x 170, posrebrena bronca

OPTJECAJNI I JUBILARNI NOVAC REPUBLIKE HRVATSKE

provedeni natjeaji
1. Nominala 500 kuna, jubilarni novac
900 godina Zagrebake biskupije i Grada Zagreba
1994. 20 mm, kovano zlato
2. Nominala 5 kuna, optjecajni novac
500. obljetnica tiskanja Senjskoga glagoljskog Misala
1995. 26,5 mm, slitina nikla i bakra
3. Nominala 5 kuna, jubilarni novac
500. obljetnica tiskanja Senjskoga glagoljskog Misala
1995. 26,5 mm, kovano zlato (200 primjeraka)
4. Nominala 500 kuna, jubilarni novac
Dan dravnosti Republike Hrvatske
1995. 18 mm, kovano zlato
5. Nominala 150 kuna, jubilarni novac
Dan dravnosti Republike Hrvatske
1995. 37 mm, kovano srebro
6. Nominala 1 dukat, jubilarni novac
Hrvatski kraljevski grad Knin
1995. 20 mm, kovano zlato
7. Nominala 150 kuna, jubilarni novac
XXVI. olimpijske igre, Atlanta 1996. rukomet i gimnastika
1996. 37 mm, kovano srebro
8. Nominala 150 kuna, jubilarni novac

115

Radovi

XXVI. olimpijske igre, Atlanta 1996. streljatvo i stolni tenis

1996. 37 mm, kovano srebro
9. Nominala 1 dukat, jubilarni novac
Republika Herceg-Bosna
1996. 20 mm, kovano zlato
10. Nominala 25 kuna, optjecajni prigodni novac
Hrvatsko Podunavlje
1997. dvanaesterokut, 32 mm, bimetal, jezgra - aluminijska bronza,
prsten - novo srebro

11. Nominala 25 kuna, optjecajni novac

Prvi kongres Hrvatskih esperantista
1997. dvanaesterokut, 32 mm, bimetal, jezgra - aluminijska bronza,
prsten - novo srebro

12. Nominala 25 kuna, optjecajni novac

5 godina Republike Hrvatske u OUN
1997. dvanaesterokut, 32 mm, bimetal, jezgra - aluminijska bronza,
prsten - novo srebro

116

13. Nominala 1000 kuna, jubilarni novac

Baranja, crne rode
1997. 22 mm, kovano zlato
14. Nominala 500 kuna, jubilarni novac
Baranja, orao tekavac
1997. 18 mm, kovano zlato
15. Nominala 200 kuna, jubilarni novac
Baranja, crne rode
1997. 40 mm, kovano srebro
16. Nominala 150 kuna, jubilarni novac
Baranja, orao tekavac
1997. 37 mm, kovano srebro
17. Nominala 25 kuna, optjecajni novac
Expo Lisabon 98,
1998. dvanaesterokut, 32 mm, bimetal, jezgra - aluminijska bronza,
prsten - novo srebro

Izlobe
Radovi

SAMOSTALNE IZLOBE
1986. god. Muzejski prostor Lotrak, Zagreb
Galerija Josip Kra, Zagreb
1989. god. Galerija Vama, Varadin
Galerija Lapidarij, Omialj
1990. god. Galerija Portret, Zagreb
1992. god. Muzej Mimara (atrij), Zagreb
1993. god. Hotel Adriatic, Opatija
1994. god. Adria-banka, Crikvenica
Muzej Mimara (prizemlje), Zagreb
1995. god. Franjevaki samostan sv. Ante (atrij), Zagreb
1997. god. Galerija Garestin, Varadin
Galerija Zagrebake slavistike kole Vincent iz Kastva, Pula
1998. god.
1999. god. MGC Klovievi dvori

KOLEKTIVNE IZLOBE
1974. god. FIDEM, Pariz
1979. god. XI. salon mladih, Umjetniki paviljon, Zagreb
Nakit sitna plastika, Galerija Ulrich, Zagreb
1980. god. I. memorijal Ive Kerdia, Osijek, Zagreb, Berlin
1983. god. Umjetnici rnomerca, Knjinica i itaonica V. Nazor, Zagreb
II. memorijal Ive Kerdia, Nova Gradika, Peuh
1985. god. Taktila 85, Tifloloki muzej, Zagreb
1986. god. Umjetnici rnomerca, Knjinica i itaonica V. Nazor, Zagreb
1987. god. III. memorijal Ive Kerdia, Osijek, Zagreb, Beograd
1988. god. Fond humanosti i solidarnosti, Muzej Mimara, Zagreb
Galerija nad Atlantikom, Zagreb, Mnchen, Split, Beograd, New York
Profesori PUD-a, Salon Izidor Krnjavi, Zagreb
1990. god. Dvanaest hrvatskih medaljera, Muzejski prostor, Zagreb
Profesori PUD-a, Salon Izidor Krnjavi, Zagreb
IV. memorijal Ive Kerdia, Osijek
1991. god. Zagreb art-fair, Zagreb
Ars Croatica, Feldefing, Austrija
1992. god. 10. obljetnica Muzejskog prostora, Muzejski prostor, Zagreb
Salon sakralne umjetnosti, Split
Hrvatski umjetnici Herceg-Bosni (donacije), MGC Zagreb
Profesori PUD-a, Salon Izidor Krnjavi, Zagreb
FIDEM, British Museum, London

117

Medalja
Izlobe

1994. god. upni dvor u Senju

FIDEM, Budimpeta
Zagrebaka banka, Gradska tedionica, Zagreb
Profesori PUD-a, Salon Izidor Krnjavi, Zagreb
Olimpijski muzej, Lausanne
1995. god. Profesori PUD-a, Salon Izidor Krnjavi, Zagreb
1996. god. FIDEM (Svjetska izloba medalja), Neuchatel
1997. god. Akademija likovnih umjetnosti 1907 -1997.,
Dom hrvatskih likovnih umjetnika, Zagreb
1988. god. V. memorijal Ive Kerdia, Osijek
FIDEM, Den Haag

PROMOCIJE

118

1984. god. Zlatnik i srebrnjak DREVNA KINESKA KULTURA

Muzejski prostor, Zagreb
1985. god. Srebrnjak MUZEJSKI PROSTOR RIZNICA ZAGREBAKE
KATEDRALE
Muzejski prostor, Zagreb i Zagrebaka katedrala
Nagrada PHILIP NOEL BAKER
Olimpijski muzej, Sarajevo
1986. god. Srebrnjak IRIL I METODIJE, Muzejski prostor, Zagreb
1987. god. Srebrnjak BLA JURJEV TROGIRANIN EMANUEL VIDOVI
Muzejski prostor, Zagreb
Gradska vijenica, Venecija
Zlatnici i srebrnjaci UNIVERZIJADA 87
Muzejski prostor, Zagreb i Jugoslavenski kulturni centar, New York
Zlatnik i srebrnjak DUBROVNIK
Muzejski prostor, Zagreb i hotel Excelsior, Dubrovnik
1988. god. Zlatnici i srebrnjaci opusa ZAGREB, Dverce, Zagreb
Srebrnjak FRANJEVCI NA RASKRIJU KULTURA
Muzejski prostor, Zagreb
Zlatnik i srebrnjak IDOVI NA TLU JUGOSLAVIJE
Muzejski prostor, Zagreb
Zlatnik i srebrnjak AUGUST ENOA
Klub knjievnika Hrvatske, Zagreb
1990. god. Zlatnik i srebrnjak ISLAMSKA KONFESIJA
Zagrebaka damija i Huserbegova damija, Sarajevo
Zlatnik i srebrnjak BAN JOSIP JELAI
Trg Republike, Zagreb
Zlatnik i srebrnjak ZADAR SV. DONAT
Arheoloki muzej, Zadar i Muzejski prostor, Zagreb

Medalja
Izlebe

1991. god. Zlatnik i srebrnjak BOE 95

Hotel Inter Continental, Zagreb
Zlatnik i srebrnjak VARADIN
Galerija Garestin, Varadin
1992. god. Zlatnik i srebrnjak ZA OBNOVU RAZRUENIH SPOMENIKA
KULTURE U HRVATSKOJ
Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
Zlatnik i srebrnjak ZAGREBAKA FILHARMONIJA JAKOV
GOTOVAC, Dverce, Zagreb
Zlatnik i srebrnjak ZLATNA BULA
Muzej Mimara, Zagreb
Zlatnik LIJEPA NAA
Udruenje obrtnika, Zagreb
1993. god. Zlatnik i srebrnjak KAPTOL I GRADEC
Hotel Ambasador, Opatija
1994. god. Zlatnik i srebrnjak 500. OBLJETNICA SENJSKOGA GLAGOLJSKOG
MISALA, upni stol u Senju
Pomorski muzej, Rijeka
Zlatnik i srebrnjak VARADIN
Galerija Garestin, Varadin
Jubilarni zlatni i srebrni novac RH
500 I 100 KUNA ZAGREBAKA BISKUPIJA
Narodna banka Hrvatske, Zagreb
1995. god. Zlatnik 100. GODINA HNK ZAGREB
Hrvatsdko narodno kazalite, Zagreb
Zlatnik i medalja SV. ANTE PADOVANSKI
Franjevaki samostan sv. Ante, Zagreb
Optjecajni novac 5 KUNA SENJ, Senj
Jubilarni zlatni novac 500 KUNA DAN DRAVNOSTI
Narodna banka Hrvatske, Zagreb
Jubilarni zlatni novac 1 DUKAT HRVATSKI KRALJEVSKI GRAD KNIN
Narodna banka Hrvatske, Zagreb
1996. god. Zlatnici MEUGORJE
upni ured u Meugorju
Jubilarni zlatni novac 1 DUKAT HRVATSKE REPUBLIKE
HERCEG-BOSNE, Hrvatska potanska banka, Mostar
1997. god. Zlatnik i srebrnjak ITNA MADONA
Galerija Garestin, Varadin
1998. god. Srebrnjak A. T. MIMARA, Muzej Mimara, Zagreb
Zlatnik i srebrnjak SVJETSKO NOGOMETNO PRVENSTVO,
FRANCUSKA 1998.
Muzej Mimara, Zagreb
Zlatnik i srebrnjak CIBONA D. PETROVI
Cibona, Zagreb

119

Medalja

DAMIR MATAUI IVOTOPIS

120

Roen je u Zagrebu 15. lipnja 1954. Godine 1974. zavrio je kolu primijenjene umjetnosti, Odsjek za likovnu i tehniku obradu metala, a iste godine upisuje studij
kiparstva u Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao 1979. godine na Odsjeku za malu plastiku i medaljerstvo u klasi prof. elimira Janea.
Od 1986. do 1996. nastavnik je u koli
za primijenjenu umjetnost i di-zajn u Zagrebu, na Odsjeku za oblikovanje
kovine, a od 1996. docent je za malu plastiku i medaljerstvo u Akademiji
likovnih umjetnosti Kiparski odsjek.
Damir Mataui izlae od 1974. Sudjelovao je na 30 skupnih izlob,
izmeu ostalih, na FIDEM-u (meunarodne smotre medaljerstva) Pariz,
London, Budimpeta, Neuchatel. Imao je 40 javnih promidb zlatnih medalja Muzejski prostor, Gradska vijenica Venecija, Dverce, Hrvatska
narodna banka i drugi javni prostori, te priredio 12 samostalnih izlob od
kojih je najznaajnija bila ona u Muzeju Mimara. Autor je 12 jubilarnih
apoena Republike Hrvatske otkovanih u zlatu i srebru, optjecajne kovanice
u apoenu 5 kuna s motivima Senjskoga glagoljskoga Misala i etiri razliita
apoena od 25 kuna prvog viestraninog bimetalnog novca kovanog u
svijetu s prigodnim motivima. Oblikovao je vie medalja i malih skulptura
to ih se dodjeljuje kao nagrade za postignute domaaje u kulturi, sportu i
javnome ivotu, te stotinjak drugih medalja kovanih u zlatu ukupno vie
od 350 dvostranih medalja i stajaica.
Dobitnik je vie izvedbenih nagrada na podruju numizmatike te ukazom
Predsjednika RH odlikovan Ordenom Danice s likom Marka Marulia za
zasluge u kulturi.
O Damiru Matauiu objavljeni su brojni kritiki osvrti u javnim glasilima, specijaliziranim asopisima The medal, Money trend, a 1993. godine,
u nakladi Biblioteke Prizma, tiskana je monografija s tekstom Fee Vukia.
Velik dio Matauievih radova pohranjeni su u arhivu Muzejsko-galerijskog centra Zagreb, zatim u Olimpijskome muzeju u Lausannei, zbirci Mu-zeja
u Vatikanu, te u brojnima, muzejskim i privatnim, zbirkama medalja i numizmatike u Hrvatskoj i inozemstvu.
ivi u Zagrebu, Ulica Stanka Andrijevia 30, tel. 3778980.