AIDS

(HIV, SIDA, Sindrom steenog gubitka imuniteta)

Uvod
Kratica HIV dolazi iz engleskog jezika i oznaava Human Immunodeficiency Virus, odnosno virus koji uzrokuje sindrom
steenog gubitka imuniteta, bolest poznatu pod nazivom AIDS (engl. Acquired Immunodeficiency Syndrom). Osobe
kojima je dijagnosticirana HIV infekcija se jo nazivaju i "HIV pozitivne", to znai da uinjene pretrage krvi pokazuju
prisutnost tipa 1 (HIV-1) virusa koji je najei u Europi i SAD-u, ili tipa 2 (HIV-2) virusa. Oba tipa virusa mogu
uzrokovati kroninu bolest - AIDS.
Akutna HIV infekcija moe, ali ne mora nuno napredovati preko simptomatske HIV infekcije do uznapredovale
bolesti, odnosno AIDS-a. Studija koja je obuhvatila osobe zaraene HIV-om izmeu 1977. i 1980. godine, pokazuje
kako danas neki ispitanici nemaju uope simptoma, a kod nekih je prisutno jedino poveanje limfnih vorova
(generalizirana limfadenopatija). To znai da se nee kod svih osoba zaraenih HIV-om razviti AIDS.
to je to?
AIDS onemoguava ispravno funkcioniranje imunolokog sustava - prirodne obrane organizma od infekcija. Bolest ga
ini neuinkovitim i tijelo se sve tee brani od raznih infekcija.
Definicija AIDS-a ukljuuje sve HIV pozitivne osobe koji u krvi imaju manje od 200 T4 stanica (zdravi odrasli obino
imaju 1000 i vie T4 stanica). T4 stanice su vrsta limfocita koji su kljuni u proizvodnji protutijela koja se bore protiv
infekcija, a HIV naseljava i unitava ove stanice. Takoer, definicija ukljuuje 26 klinikih stanja koje pogaaju ljude s
uznapredovalom HIV infekcijom. Veina tih stanja obuhvaa razvoj tumora i oportunistikih infekcija (infekcije koje se
kod zdravih ljudi vjerojatno ne bi nikad razvile). Te infekcije su osobito opasne kod ovih bolesnika, jer je njihov
imunoloki sustav ozbiljno oteen dijelovanjem HIV-a i ne moe se boriti protiv odreenih vrsta bakterija, virusa i
ostalih mikroba.
Opis bolesti
AIDS je smrtonosna, neizljeiva, spolno prenosiva bolest. HIV se najee prenosi spolnim putem, homoseksualnim i
heteroseksualnim. Virus u tijelo moe ui kroz sluznicu vagine, vulve, penisa, rektuma ili usta tijekom spolnog
odnosa. HIV se takoer iri i zaraenom krvlju i krvnim komponentama. Danas se sva krv testira na HIV i posebnim
termikim postupkom obrauje te je rizik od zaraze putem transfuzije krvi i krvnih komponenata ekstremno mala. HIV
se esto iri meu intravenskim narkomanima koji koriste zajednike igle. Prijenos virusa s bolesnika na zdravstvenog
djelatnika i obrnuto putem sluajnih uboda zaraenom iglom ili putem instrumenata je rijedak. ene mogu prenijeti
HIV svom edu tijekom trudnoe. Otprilike etvrtina do treina nelijeenih ena e prenijeti HIV svom djetetu. HIV se
na djete prenosi i putem majina mlijeka. Uzimanje lijeka zidovudina tijekom trudnoe znaajno e smanjiti rizik
prenoenja HIV-a na dijete. Ukoliko se takvo lijeenje kombinira s carskim rezom, rizik infekcije se moe svesti na
1%. Iako su znanstvenici otkrili HIV u slini zaraenih osoba, nema dokaza da se virus moe prenijeti putem sline.
Laboratorijska istraivanja su pokazala kako slina sadri prirodne sastojke koji inaktiviraju virus. Studije su takoer
pokazale kako ne postoje dokazi da se HIV prenosi poljupcem. To se, meutim, ne moe tvrditi i za tzv., "duboke"
poljupce kojima se prenose velike koliine sline ili za oralni seks. Znanstvenici takoer nisu pronali dokaze da se HIV
prenosi znojenjem, suzama, urinom ili stolicom.
Studije obitelji u kojima ivi osoba zaraena HIV-om jasno su pokazale da se virus ne prenosi zajednikim koritenjem
prirbora za jelo, runika, posteljine, bazena ili telefonske slualice. HIV se ne prenosi ubodom komaraca i ostalih
insekata. Osoba koja ve ima neku spolnu bolest poput klamidijske infekcije, kapavca ili herpesa, podlonija je zarazi
HIV-om kada spava sa zaraenom osobom.
Tko obolijeva?
Visoko rizine skupine su:

homoseksualni i biseksualni mukarci;

intravenski narkomani koji meu sobom dijele igle;
spolni partneri zaraenih osoba;
novoroenad majki zaraenih HIV-om;
osobe koje su primile transfuziju izmeu 1975. i 1980.

Simptomi HIV infekcije

Na poetku mnogi ljudi ne razvijaju simptome kada se zaraze HIV-om. Vrijeme koje proe izmeu zaraze i pojave
simptoma izrazito varira. Neki bolesnici, meutim ve nakon mjesec ili dva razviju simptome nalik na prehladu. Oni
imaju vruicu, glavobolju, malaksalost i poveane velike limfne vorove. Ovi simptomi nestaju unutar mjesec dana i
obino se pripisuju nekoj drugoj virusnoj bolesti. Tijekom ovog razdoblja osoba je vrlo zarazna i HIV je u velikim
koliinama prisutan u spolnim izluevinama. Tijekom ovog asimptomatskog razdoblja, HIV se vrlo aktivno umnaa,
napada i ubija stanice imunolokog sustava. Uinak HIV-a najbolje se vidi u opadanju broja T4 stanica. Virus unitava
ove stanice bez nekih vidljivih klinikih simptoma. Kako imunoloki sustav sve vie propada, poinje se javljati
mnotvo razliitih komplikacija. Jedan od prvih simptoma koji bolesnici navode jest oticanje limfnih vorova koje traje
due od 3 mjeseca. Slijedei znakovi i simptomi mogu upozoravati na HIV infekciju:

brz gubitak teine;

suhi kaalj;

ponavljane vruice i nono preznojavanje;

dugotrajan, neobjanjiv umor;
poveani limfni vorovi pod pazuhom, u preponama ili na vratu;
proljev koje traje due od tjedan dana;
bijele mrlje ili neuobiajeno crvenilo jezika, usta ili drijela;
upala plua;
gubitak pamenja, depresija, i/ili drugi neuroloki poremeaji.

Svaki od ovih simptoma moe se povezati i s nekom drugom bolesti. Samo pretrage krvi na HIV mogu dokazati da su
ovi simptomi povezani s AIDS-om.
Simptomi AIDS-a
Osim simptoma navedenih u prethodnom odlomku, razvijenu bolest mogu obiljeiti slijedei simptomi i znakovi:

simptomi specifinih oportunistikih infekcija (kandidoza, pneumocistoza);

tumori (Kaposijev sarkom);
osip;
glavobolja.

Razvoj karakeristinih infekcija i tumora ponekad moe biti prvi znak prisutnosti AIDS-a.
Takoer se i slijedei simptomi mogu povezati s AIDS-om:

poremeaji govora;
gubitak miine mase;
smanjenje intelektualnih funkcija;
oticanje zglobova;
bol u zglobovima;
ukoenost zglobova;
nepodnoenje hladnoe;
bol u kostima;
bolovi u prsima, leima ili trbuhu;
svrbe koe;
osjetljivost na svijetlo i dr.

Pretrage koje se mogu napraviti

S obzirom da rana HIV infekcija obino ne uzrokuje simptome, najvanije je testirati krv na prisutnost
protutijela usmjerena protiv virusa. HIV protutijela obino ne dosiu mjerljive vrijednosti tijekom prva 3
mjeseca nakon infekcije, a ponekad je potrebno ak 6 mjeseci kako bi se stvorila dovoljna koliina protutijela
koja se mogu otkriti standardnim pretragam krvi. Dva su osnovna testa koja se koriste u otkrivanju HIV-a:
ELISA i Western Blot. Ukoliko postoji velika vjerojatnost da je osoba zaraena, a oba su testa negativna,
lijenik moe zatraiti pretrage koje e pokazati prisutnost samog virusa u krvi. U tim sluajevima pretrage je
potrebno ponoviti kasnije, kada je vea vjerojatnost da e se stvoriti dovoljna koliina protutijela.
Broj T4 stanica moe ukazivati na slabljenje imunolokog sustava (kod AIDS-a apsolutni broj T4 limfocita je
manji od 200).
Diferencijalna krvna slika moe pokazivati abnormalnosti.
p24 antigen je prisutan (dio viriona HIV-a).

Lijeenje
Iako za sada ne postoji lijek za AIDS, brojni su lijekovi razvijeni u svrhu borbe protiv AIDS-a. Ti su lijekovi:
zidovudine (poznat kao AZT), didanozin, zalcitabin, lamivudin i stavudin. AZT je lijek koji lijenici najee koriste za
poetak lijeenja AIDS-a kod osobe koja pokazuje simptome. Takoer je to lijek izbora za prevenciju razvoja bolesti
kod HIV pozitivnih osoba. Lijekovi novijeg datuma, koji se nazivaju inhibitori proteaze (primjerice indinavir), pokazali
su se uinkovitima u sniavanju koliine virusa u krvi na due vrijeme. Znastvenici jo uvijek tragaju za cjepivom
protiv AIDS-a. 1996. po prvi puta nakon poetka epidemije AIDS-a, zabiljeen je pad broja novootkrivenih bolesnika.
Dobrim dijelom je to pripisano razvoju i irokoj upotrebi ovih snanih lijekova. Oblik terapije koja koristi tri lijeka,
zvana trojna terapija, odnosno visokoaktivna antiretroviralna terapija (HAART, od engl. Highly Active Retroviral
Therapy), pomae ljudima s AIDS-om da ive puno dulje nego prije. Ova terapija je dovoljno jaka da moe smanjiti
HIV infekciju na vrlo nisku razinu i moe tu razinu odravati due vremena nego prije. Osobe zaraene HIV-om danas
ive dulje i zbog injenice to lijenici znaju kako pravilno koristiti antiobiotike u suzbijanju sekundarnih
(oportunistikih) infekcija prije nego se ove uope razviju. Ovo sve ne znai da je lijeenje HIV infekcije i AIDS-a
jednostavno. Naprotiv, dnevni reim uzimanja ovih lijekova moe biti vrlo kompliciran i zahtijevati puno vremena, no
vano je napomenuti kako ovi lijekovi ne mogu dijelovati kako treba ukoliko se ne uzimaju tono onako kako je to
propisao lijenik. Nije uobiajeno, no povremeno se moe desiti da ovi lijekovi ne djeluju. To se deava kao posljedica

razvoja otpornosti HIV-1, koji moe mutirati (promijeniti se) u oblike na koje lijekovi ne djeluju. O svim ovim
problemima najbolje je posavjetovati se sa svojim lijenikom, koji mora vrlo paljivo pratiti bolesnika kako bi na
vrijeme uoio sve neeljene uinke ovih lijekova. Nove vrsta lijekova, kao i mogunost razvoja HIV cjepiva je na
vidiku. Meutim, jedini nain da se prevenira infekcija je izbjegavanje rizinih oblika ponaanja.
Provoenje mjera prevencije oportunistikih infekcija kao to je Pneumocystis carinii (PCP) upala plua, mogua je uz
upotrebu odreenih lijekova i moe odravati AIDS bolesnike zdravima dulje vremensko razdoblje.
Mnogi se lijekovi koriste u lijeenju oportunistikih infekcija. To su foskarnet i ganciklovir, koji se koriste u lijeenju
citomegalovirusne infekcije, zatim flukonazol za lijeenje gljivinih infekcija, i trimetoprim-sulfometoksazol za lijeenje
i prevenciju PCP. Odraslima kojima broj T4 stanica padne ispod 200 u svrhu prevencije PCP, jedne od najeih i
najubojitijih infekcija povezanih s HIV-om, daje se trimetoprim-sulfometoksazol kao dodatak antiretroviralnoj terapiji.
Djeci se preventivna PCP terpija daje kada im broj T4 stanica padne ispod normale za tu dobnu skupinu. Bez obzira na
broj T4 stanica, HIV pozitivnoj djeci i odraslima koji su preivjeli PCP lijekovi se daju tijekom cijelog ivota kako bi se
prevenirao povratak upale plua. Osobe zaraene HIV-om koje razviju Kaposijev sarkom ili neki drugi rak lijee se
radioterapijom, kemoterapijom ili injekcijama alfa interferona. Emocionalni stres uzrokovan ovom stranom boleu se
moe umanjiti prikljuenjem tzv. grupama potpore (engl. support groups), koje sainjavaju osobe sa slinim
problemima.
Prognoza
Trenutano ne postoji lijek za AIDS. To je dokazano smrtonosna bolest. Bolesnici due ive i imaju bolju kvalitetu
ivota zahvaljujui novim metodama lijeenja. Nastavljaju se istraivanja novih lijekova kao i razvoj cjepiva.
Komplikacije
Oteenje imunolokog sustava uzrokovano HIV-om dovodi do razvoja karakteristinih, ve spomenutih oportunistiih
infekcija. Ponekad je istovremeno prisutno vie infekcija. Mnoge od infekcija je vrlo teko lijeiti. Za neke je potrebna
profilaksa ili e se infekcije vratiti.
Najee infekcije su:
Protozoalne infekcije:

Pneumocystis carinii upala plua,

toksoplazmoza,
kriptosporidijska upala crijeva (enterokolitis),
infekcija crijeva uzrokovana Giardiom lambliom.

Gljivine infekcije:

upala jednjaka uzrokovana kandidom,

kriptokokni meningitis,
histoplazmoza i aspergiloza najee u pluima.

Bakterijske infekcije:

pluna tuberkuloza,
atipina mikobakterijska infekcija,
diseminirana tuberkuloza,
ponavljajue bakterijske infekcije.

Virusne infekcije:

herpes simplex virus,

citomegalovirus,
Epstein-Barr virus,
variela-zoster.

Tumori:

Kaposijev sarkom,
limfom,
rak cerviksa maternice.

Demencija povezana s AIDS-om, sindrom propadanja.

Odlazak lijeniku
Ukoliko ste bili izloeni nekom od rizinih faktora ili prepoznajete neki od simptoma, posjetite svog lijenika. Po
zakonu, rezultati testiranja na AIDS se dre u tajnosti i dostupni su samo bolesniku i njegovom lijeniku.

Prevencija
Obzirom da ne postoji cjepivo protiv HIV-a, jedini nain za prevenciju bolesti je izbjegavanje rizinih oblika ponaanja.
Prvencija AIDS-a zahtijeva samodisciplinu i snaan karakter. Ponekad se ini da te mjere prevencije prilino
ograniavaju osobnost, no uinkovite su i spaavaju ivote.
1.

Nemojte se uputati u spolni odnos s:

ljudima za koje se sumnja ili zna da su HIV pozitivni;

vie partnera;
s osobom koja esto mjenja partnere;
ljudima koji su intravenski narkomani.

Prakticiranje sigurnog seksa moe znaajno sniziti rizik od dobivanja infekcije. Ipak, ak i uz koritenje kondoma
postoji izvjestan rizik od zaraze virusom. Apstinencija je jedini siguran nain prevencije. Neki od naina spolnog
openja, poput analnog seksa nose vei rizik od zaraze, nego primjerice vaginalni snoaj. Prijenos zaraze vjerojatniji
je s mukarca na enu, nego obrnuto. Trebalo bi apstinirati od seksa ili koristiti kondom prilikom svakog analnog i
vaginalnog snoaja.
1.

Nemojte koristiti intravenske droge. Ukoliko se ipak koriste intravenske droge, valja izbjegavati upotrebu igala
drugih ovisnika. Izbjegavajte kontakt s krvlju iz rana ili nosa osoba iji HIV status Vam nije poznat. Preporua
se ljudima koji se brinu za oboljele od AIDS-a da koriste zatitnu odjeu, maske i naoale.

2.

Oboljeli od AIDS-a i asimptomatski nosioci HIV-a mogu prenijeti bolesti drugima putem darivanja krvi,
plazme, tjelesnih organa ili sperme. S pravne, etike i moralne toke gledita, sve osobe zaraene HIV-om
morale bi o tome obavijestiti potencijalnog seksualnog partnera. Te osobe tijekom snoaja moraju izbjegavati
izmjenu tjelesnih izluevina i moraju se na sve mogue naine zatiti kako ne bi bolest prenijeli svome
partneru.

3.

HIV pozitivne ene treba prije trudnoe informirati o svim moguim rizicima za dijete, i ponuditi sve
mogunosti moderne medicine kako bi se preveniralo prenoenje infekcije na dijete.

HIV pozitivne ene ne bi trebale dojiti svoje dijete.