Professional Documents
Culture Documents
limTT0 f(T)=l
Analogno za x.
Napomena: parcijalna derivacija provodi se po analogni pravilima kao obina derivacija uzimajui u
obzir da su sve ostale varijable konstante, osim one varijable po kojoj se parcijalno derivira.
Primjer: znate i sami.
5. Geometrijski smisao parcijalne derivacije realne funkcije dviju realnih varijabli.
Neka je dana ploha S graf funkcije 2 varijable z=f(x,y); te T0=(x0,y0), P0=(x0,y0,f(x0,y0)) S
Tg=f/x tg=f/y
Geometrijski gledano, s parc.f po x dan je nagib tangente u toki P0 na krivulju u kojo ravnina y=y0
sijee plohu. Analogno vrijedi za parc f po y tg
6. Diferencijabilnost realne funkcije vie varijabli definicija za sluaj funkcije dviju
nezavisnih varijabli, osnovna svojstva i tvrdnje.
Promotrimo prvo realnu f-ju od 2 realne varijable:
Def: kaemo da ej f:D podskup R2R diferencijabilna u toki T0=(x0,y0) iz otvorenog skupa
DpodskupR2, ako postoji polinom-linearna f-ja
f ( X 0+ h , y 0+ k )f ( x 0, y 0 ) A hBk
(h,k)Ah + Bk, gdje A,BR tako da je
lim
h +k 2
2
=0
( h ,k ) (0,0)
f f
,
Ako je f diferencijabilna u toki T0=(x0,y0) onda parcijalne derivacije x y
T0=(x0,y0) i vrijedi
f
( x 0, y 0 ) =A
x
postaje u toki
f
( x 0, y 0 )=B .
y
f
x
f
y
otvorenog skupa D podskup R2 i neka su one neprekinde f-je u T0. Tada je f diferencijabilna u toki
T0D.
7. Totalni diferencijal funkcije vie varijabli; primjena diferencijala.
Def: Neka ej f-ja z=f(x,y) diferencijabilna u toki t= otvorenog skupa D podskup R2, onda se linearni
dio njezine promjene- polinom iz definicije diferencijabilnosti
f
(h,k) x (T0)h +
f
(T 0)k
y
df ( T 0 )( h , k ) =
f
f
( T 0 ) h+
(T 0) k
x
y
df =
f
f
dx +
dy
x
y
dx= x =h
dy= y=k
F
f
du
f
dv
( t )= ( x , y ) ( t ) +
( x , y ) (t )
t
x
dt
y
dt
Primjer: Zadanu f-ju (bilo koju po vaem izboru) uvrstimo u formulu (to valjda znate i sami)
b) za sluaj dvije nezavisne varijable.
Imamo definiranu kompoziciju f-ja:
z=f(x,y)=f((t,s),(t,s))=G(t,s)
G
f
( t , s )= ( x , y )
(t , s )+
(x, y)
(t , s )
t
x
t
y
t
To je tzv pravilo lananog parcijalnog deriviranja za sloene f-je.
Primjer: Kao u prethodnom
9. Diferencijal sloenih funkcija vie varijabli; primjer.
Neka je zadana f-ja f : D podskup R2R, z=f(x,y), x=(t,s), y=(t,s), pretpostavimo da je f-ja f
diferencijabilna u toki (x,y):
df ( x , y ) (dx , dy )=
f
f
(x , y )dx+
( x , y)dy , no dx i dy su ovdje diferencijali (ne nezavisnih
x
y
G
f
( t , s )= ( x , y )
(t , s )+
(x, y)
(t , s )
t
x
t
y
t
Invarijantnost: Stoga oblik totalnog diferencijala f-je vie varijabli ostaje invarijantan u oba sluaja:
kada su x,y f-je nezavisnih varijabli, te kada su x,y f-je nekih drugih varijabli.
10. Parcijalne derivacije implicitno zadanih funkcija; a) primjer za implicitno zadanu funkciju
jedne nezavisne varijable;
Def: ako je jednadba F(x,y,z)=0 odreena funkcija z=f(x,y), gdje je F f-ja 3 varijable onda se kae da
je f-ja f zadana implicitno.
Teorem: Uvjet za postojanje implicitne f-je y=f(x) odreene jednadbom F(x,y)=0:
Neka je dana jednadba F(x,y)=0; neka vrijedi
1) F-ja f je definirana i neprekidna f-ja na pravokutniku P sa sreditem u toki (x0,y0);
2) F(x0,y0)=0
3) Postoje neprekidne parc. derivacije
4)
F F
,
x y
u podruju P
F
( x 0, y 0) 0 .
y
Tada lokalno u nekoj okolini od x0 postoji jodnonano definirana neprekidna f-ja y=f(x) takva da je
y0=f(x0) i F(x,f(x))=0, za svaki iz te okoline od x0. Nadalje f-ja y=f(x) je neprekidna diferencijabilna
F
df
x
=
dx
F , gdje je
y
u okolini od x0 i vrijedi da je
F
0
y
4)
F F F
,
,
x y z
u podruju P
F
( x 0, y 0, z 0) 0
z
Tada lokalno postoji jednoznano definirana neprekidna f-ja z=f(x,y) takva da je z0=f(x0,y0) i F(x,y,
f(x,y))=0 za svaki (x,y) iz te okoline od (x0,y0). Nadalje f-ja z=f(x,y) ima neprekidne parc. der.
F F
,
x y
F
df
x
=
dx
F
z
F
df
y
=
dy
F
z
F
0
z
F F
,
x y
u svakoj
toki u nekoj domeni D podskupR2. Tada te par. der. su f-je na D podskup R2 pa moemo gledati
njihove par.der
F
x
). Parcijalne derivacije fxy nazivaju se mjeovite par.der drugog reda. Kod
F F 2 F 2 F
,
,
,
x y xy yx
2 F 2 F
,
xy yx
neprekidne
2 F
2 F
(T 0)=
(T 0) .
xy
yx
df ( T 0 )( h , k ) =
f
f
( T 0 ) h+
(T 0)k
x
y
d 2 f =d (df )
2 f ( ) 2
2 f ( )
2 f
(
)
(
)
d f T 0 dx , dy = 2 T 0 d x +2
T 0 dxdy + 2 (T 0) d y 2
xy
x
y
2
15. Taylorova formula za funkcije vie varijabli; primjena; primjer za funkciju dvije varijable.
F
=0 .
x
Toke u kojima su sve par. Der. od f jednake nuli nazivaju se stacionarne toke f-je f.
17. Dovoljan uvjet lokalnog ekstrema funkcije vie varijabli. Sylvesterov kriterij lokalnog
ekstrema.
Neka je T0podskupRn stacionarne toke f-je f f:R, tj.
F
=0 .
x
Neka u nekoj toki T0 f-ja f ima neprekidne par. Der. su do drugog reda.
1) ako je
2) ako je
3) ako
d 2 f ( T 0 ) ( dx , dy )=
2 f ( ) 2
2 f ( )
2 f
T
0
d
x
+2
T
0
dxdy
+
(T 0) d y 2 # tj.
2
2
xy
x
y
Diferencijal 2 reda od f ima oblik kvadratne forme kojem se moe pridruiti determinanta
2 f
2
x
2 f
x y
Propozicija:
2 f
yx
2 f
y2
1) diferencijal 2 reda
samo ako je
2)
2 f
x2
2 f
x y
2 f
yx
2 f
y2
>0 i
f ( )
T 0 <0
2
x
2 f
x2
2 f
x y
2 f
yx
2 f
y2
>0 i
f ( )
T 0 >0
x2
Poveemo li sylvesterov kriterij i dovoljni uvjet dobivamo sylvesterov kriterij pomou
determinante za dovoljan uvjet ekstrema od f u stacionarnoj toki To i ako je T0 stacionarna toka
od f, ako
2 f
x2
2 f
x y
2 f
yx
2 f
y2
>0 onda
1)ako i
f ( )
T 0 <0 onda u T0 f ima lokalni maksimum
2
x
2) ako i
f ( )
T 0 >0 onda u T0 f ima lokalni minimum
2
x