Wikipedija :

Antun Gustav Mato (Tovarnik, 13. lipnja1873. Zagreb, 17. oujka1914.), bio je hrvatski
pjesnik, novelist, feljtonist, esejist, putopisac.

ivotopis

Zagreb

Mato je roen u Srijemu, u Tovarniku, u petak trinaestoga.[1] Po porodu babica je rekla

Matoevoj majci "Ovaj va mali bit e veliki ovjek, njegovo ime e se mnogo spominjati, ali
- mnogo e i trpjeti".[2] Djed s oeve strane Grgur Mato (1812.-1899.) bio je iz Kamara, kao
i obitelj Mato, koja se onamo doselila tijekom 18. st. iz Turjaka juno od Sinja, a podrijetlom
su iz Rame u Hercegovini. Grgur Mato bio je uitelj namjeten u Plavni kraj Vukovara, gdje
se iz braka s Maaricom ErsebethOrovecz iz Kamara rodio njegov sin August Mato (1847.-
1914.). August je zavrio uiteljsku kolu u akovu te isprva slubovao u Naicama, gdje se
oenio sudetskom Njemicom Marijom Schams (1851.-1944.) iz Naica, iji je djed Franjo
Schams bio ugledni farmaceut i autor niza cijenjenih knjiga o vinima i vinogradarstvu
panonske Maarske i Hrvatske. August je kao uitelj bio premjeten u Tovarnik, gdje su im se
rodila prva dva sina, Feliks (preminuo 1877.) i Antun; zatim je 1875. premjeten na uiteljsku
kolu u Zagreb, a s njima seli i djed Grgur, kao i dvogodinji Antun. Stoga je znao rei da je:
"Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepanin odgojem".

Prvih deset godina matoevi su stanovali u dananjoj Tomievoj ulici 12 (prije izgradnje
uspinjae), a 1885. su kupili prizemnicu u Jurjevskoj ulici 10, na ijem su mjestu 1904.
sagradili dvokatnicu koja se i danas ondje nalazi. U Zagrebu su se rodili i Matoeva sestra
Danica (1876.1962.), pijanistica i operna solistica, poslije profesorica u glazbenoj koli u
Gundulievoj ulici, Leon (1878.1947.), profesor zemljopisa, te Milan (1884.1960.),
financijski inovnik koji je nakon bratove smrti skrbio o njegovu djelu i rukopisima.

Do sedmoga razreda gimnazije bio je uenik gornjogradske gimnazije,[3] sedmi razred polazio
je dva puta, ocjenu nedovoljan osim iz fizike i propedeutike dobio je i iz hrvatskog jezika[4]
kod profesora Ivana Broza.[5] Pokuaj studiranja na Vojnomu veterinarskom fakultetu u Beu
svrio je neuspjehom, izgubio je stipendiju zbog nepoloenog kolokvija. [6] Godine 1893.
odlazi u vojsku, ali sljedee 1894. dezertira, pa iz Hrvatske tj. Austrije bjei u Srbiju, najprije
u abac, a zatim u Beograd. Mladi Antun ljeta je provodio kod roaka u Brezovici (to je
opisao u pripovijetci Nekad bilo - sad se spominjalo), a obiteljski zaviaj i Tovarnik, kao i
rodbinu u Senti i Bakoj, posjetio je tek tijekom bijega u Srbiju 1894., kad se neko vrijeme
skrivao i kod djeda Grgura, koji je redovito ljetovao na obiteljskom imanju.

Beograd

Kako sam navodi, u Beogradu je tijekom sljedee tri godine i nekoliko mjeseci radio kao
"elist, pa novinar, literat". U Beogradu je bio stalan gost kavane "Dardaneli", gdje su se
okupljali knjievnici-boemi, nezavisni novinari i glumci. Tu je upoznao Janka Veselinovia,
Stevana Sremca i Milovana Gliia.[7] Kad je doao u Beograd prvo vrijeme zaraivao je
drei instrukcije u obitelji Sarajevi, gdje je u to doba i stanovao. [8] Kasnije je preivljavao
na razne naine, svirajui violonelo i piui lanke prvo za "Pobratim" Janka Veselinovia,
potom za sarajevsku Nadu koju je ureivao Silvije Strahimir Kranjevi dok je formalni
urednik bio KostaHrmann.[9][10] Pisao je osvrte na kazalini i glazbeni ivot Beograda,
takoer je pisao kritike pria i romana koji su tada izlazili. Iako je bio prijatelj s
Veselinoviem koji ga je objavljivao u Pobratimu, Mato je bio beskompromisan kritiar, bez
dlake na jeziku, udarao je desno i lijevo, po ivim ljudima, prijateljima i neprijateljima, [11] pa
kad je izaao VeselinovievHajduk Stanko, roman s tematikom I. srpskog ustanka, Mato ga
je "pokopao", "ali sebe to je morao itati roman do kraja, a i pisca to je morao napisati tih
456 strana".[12]

Pariz

U sijenju 1898. godine odlazi preko Bea i Mnchena u enevu, a odatle 1899. u Pariz, u
kojemu e ostati punih pet godina i za vrijeme toga boravka napisati najznaajniji dio svoje
proze. U vrijeme Svjetske izlobe u Parizu 1900. Hrmann je Matoa angairao kao novinara,
"imenovao me vrstom sekretara bosanskog pavillona, pribavi mi od ministarstva trgovine
novinarsku kartu",[13] te je Mato punih depova ivio najpunije i najsretnije u zadnjih 5 ili 10
godina. Godine 1904. opet je u Beogradu, da bi - jo uvijek kao vojni bjegunac - u etiri
navrata potajno dolazio u Zagreb tijekom 1905., 1906. i 1907. godine.

Povratak u Zagreb

Konano, 1908., poslije trinaestogodinjeg izbivanja iz Hrvatske, pomilovan je i definitivno

se vraa u Zagreb. 1911. i 1913. putuje u Italiju - prvi put u Firencu, a drugi put u Rim, gdje
pie svoje posljednje djelo, Rimske feljtone. U toj kasnoj fazi posvaan je sa svim knjievnim
i politikim opcijama u Hrvatskoj - 1909. istupio je iz iste stranke prava i javno se raziao s
Josipom Frankom, polemizirao je s naprednjacima i projugoslavenskim strujama, kao
dosljedni starevianac i antiklerikalac borio se protiv katolikog segmenta hrvatske
knjievnosti i klerikalnih struja u pravatvu, a 1910-ih se druio mahom s mladim piscima
(npr. Tin Ujevi, Vladimir erina i dr.), pokazavi razumijevanje za skretanje pokreta
antiklerikalne pravake starevianske omladine "Mlada Hrvatska" u jugonacionalizam.
Nakon istupanja iz frankovakih krugova suraivao je u glasilima projugoslavenske
Starevieve stranke prava (tzv. milinovaca) i pozdravio atentat jugoomladinaca na bana
Slavka Cuvaja. Svi su se ti odnosi odrazili i na njegovu knjievnu djelatnost - tada pie mnogo
polemika, epigrama i humoreski u kojima satirizira Hrvatsku i Zagreb, a nije uspio objaviti
vie knjiga (Pjesme, etvrtu knjigu novela, Drage nae savremenike), dok je Pealba bila
cenzurirana i poslana u knjiare tek godinu dana nakon tiskanja.

Umro je od karcinoma grla, uslijed pogrenog lijeenja (tretiran je za tumor umjesto za rak),
ostavivi iza sebe dvadesetak svezaka sabranih djela tiskanih tek 1973. godine: pripovijedaka,
feljtona, putopisa, pjesama, kritika, politikih lanaka, polemika, humoreski, satira, epigrama,
pisama i biljenica. Smatra ga se prvim modernim hrvatskim likovnim, glazbenim,
knjievnim, ali i plesnim kritiarem. Cijeli je ivot bio izrazito domoljuban, a u politici je bio
naklonjen istoj stranci prava., tj. izvornom pravatvu, odnosno starevianstvu. Po njegovim
rijeima: "Stekli sembil i stekli bokibokme bum vumrl".[14] Ipak, cijenio je i Strossmayera i
Starevia, obojicu ih drei ocima domovine.[15]

Knjievni rad

Mato je sredinja osobnost hrvatske moderne, te radikalne inovacije hrvatske knjievnosti

koja se ubrzano europeizirala i modernizirala, apsorbiravi suvremena strujanja od
simbolizma, modernizma, impresionizma i ostalih pokreta, s oslonom na francusku knjievnu
kulturu od Baudelairea do Mallarmea, Barresa i Huysmansa. Esteticizam i umjetnike norme
su postali primarnim kriterijem vrjednivanja, dok je nacionalni i drutveni angaman, dotle
praktini jedini credo, ostalo uklopljen u cjelovitiju vizuru zadae hrvatskih pisaca, koji od
Matoa nadalje nisu (osim u komunistikom razdoblju) mogli gojiti preteito utilitaristiki
odnos spram umjetnikoga stvaralatva.

U knjievnost je uao 1892. pripovijeu Mo savjesti, koja naznauje poetak perioda

moderne. U nekoliko navrata pisao je o svojemu poimanju poetike proznog stvaralatva te o
svojim literarnim uzorima. "... Od novelista najvie volim genij Poeov, zatim superiornu,
konciznu tonost Merimeeovu i prirodnost Maupassantove satire, izjavljuje on u jednome
pismu prijatelju Milanu Ogrizoviu. Tenju da se nigdje ne ponavlja, da ne zapadne u
manirizam, uspio je ostvariti u veem dijelu svojih pripovijedaka sakupljenih u tri zbirke i
izdanih redom: Iverje, 1899; Novo iverje, 1900; Umorne prie, 1909. godine.

S obzirom na Matoevu stvaralaku tehniku, metode i stilske postupke u ostvarivanju fabula

pripovijedaka, a prije svega s obzirom na tematske interese i ostvaraje, poznata je ve
standardna podjela njegova pripovjedakog opusa na dva temeljna tematska kruga:

- jedan s tematikom iz domae zagrebako-zagorske sredine i stvarnim junacima to ih

je sretao u ivotu,
- te drugi s novelama bizarnog sadraja s dominacijom udaka, tipova posve
individualnoga karaktera.

Zajedniki nazivnik jednoga i drugoga kruga naglaena je lirska nota i nazonost ljubavnih
motiva. Novele jednoga i drugoga kruga nastajale su paralelno, istodobno, to govori da nije
rije o nekom posebnom evoluiranju Matoa pripovjedaa, nego o njegovim pokuajima da na
razliitim temama ostvaruje i iskuava razliite, kako je on to znao rei, "stilske studije".

Proza

Dobar dio elemenata od kojih je satkana pripovjedaka proza s tematikom "naih ljudi i
krajeva", dodirivanje nekih aktualnih drutvenih problema i u groteskno-fantazijskom ciklusu
e nai odjeka, ali motivi misterija ljubavi, jednako tako i smrti, uope nokturalnih stanja i
atmosfera, u ovom e drugom krugu doi do punog izraaja, produbljenije i intenzivnije
doivljeni. Posebnost tih motiva oitovat e se u prvom redu suavanjem fabulativnih
zahvata, analizom pojedinanih individualnih sudbina literarnih junaka, nestajanjem povrnih
anegdotskih elemenata i unoenjem nevjerojatnih dogaaja i bizarnih likova, to e uvjetovati
pojaanu psiholoku motivaciju, a potiskivanje socioloke u drugi plan. Sve je to rezultiralo
injenicom da je proza ovoga kruga, umjesto regionalnog ili nacionalnog, poprimila iri
kozmopolitski karakter.

U putopisnoj prozi Mato je jedan od naih najveih inovatora. Motiv pejzaa, ne samo kao
dio pripovjedne cjeline, nego i kao samostalna tema, novost je koju Mato, povodei se za
Barresom, uvodi u hrvatsko prozno stvaralatvo. Njegov pejsa ne zaustavlja se samo na
izvanjskoj slici, on ukljuuje aktivno svojeg autora: ne samo po lirskoj intonaciji, po izrazu
koji nosi osobnu notu i posebnom fokusu kroz koji autor sagledava taj pejza, nego naroito
po tome to svaki pejza obilno razvija asocijacije za promiljanja posve razliitih problema.
Ta izrazito impresionistika crta, gdje pejza dobiva odreenu funkciju da kao povod
emocionalnom uzbuenju razvije do maksimuma sposobnost iskriavih asocijacija - tipina je
za Matoeve pejsae gotovo u svim njegovim tekstovima. Posebno se to, dakako, oituje u
brojnim njegovim putopisima u kojima je pejsa iskljuiva tema: npr., u izvanrednome
lirskom putopisu Oko Lobora.

Poezija

Dok je novele, putopise, kritike lanke i feljtone pisao i objavljivao usporedo od samog
poetka svojeg pisanja, poezijom se kontinuirano poeo javljati u asopisima dosta kasno, tek
oko 1906. godine, i do kraja ivota napisao je u svemu 80-akpjesama. Neprijeporno je da je
Baudelaire bio veliki uitelj Matoev, od kojega je preuzeo niz formalnih elemenata, i o kome
je, ne jednom, oduevljeno i pisao. Osjeaj i potrebu za strogo odreenim oblikom -
konkretno za formu soneta, smisao za muzikalnost stiha, povezivanje u opi sklad glazbe
rijei, boje i mirisa, dakle osjeaj za sinesteziju, vrlo profinjen ritam, te izmjena govorne i
pjevne intonacije - vanjske su, vidljive odlike Matoeve poezije.

Ljubav i cvijet, moda dvije kljune rijei i njihovo variranje, meusobno pretapanje i
pretvaranje iste apstrakcije poimanja ljubavi u konkretan pjesniki simbol cvijeta - javljaju
se kao dominantni motivi u poetku Matoeva pjesnikoga govora. esta pojava motiva smrti
u toj lirici, eleginost, sumornost i baladinost mnogih njegovih stihova, intenzivno osjeanje
prolaznosti i nestajanja, sivilo boja i zvukova, sumnje i doivljaji ljubavi kao velike boli -
posljedica su sukoba sna i stvarnosti, najjae izraenih u ponajboljim ljubavnim pjesmama
"Samotna ljubav", "Djevojici mjesto igrake", "Utjeha kose".

No, i onda kad je bio najvie obuzet intimnim dilemama i formiranjem vlastitih koncepcija
ivota i svijeta, traenjem puta do ljepote i harmonije, kad je svoja emocionalna stanja
izraavao u poetskim pejsaima "Jesenje vee", "Notturno", on je, istodobno, izraavao i
svoja patriotska osjeanja koja su bila neraskidiv, sastavni dio njegove linosti. U ponajboljim
svojim rodoljubnim stihovima "Stara pjesma", "1909.", "Iseljenik", razoaran po povratku u
domovinu (1908.) malodunou Hrvata u khuenovskoj i postkhuenovskoj eri, Mato pie
elegine stihove obojene sumornim doivljajem domovine. Upravo osjeaju za jezik i njegovu
melodioznost, u povezivanju subjektivnog, intimnog s objektivnim i opim, i u posebno
naglaenoj tenji za modernim izrazom i lei Matoeva poetska veliina.

Kritika

Uz iskriav polemiki duh kojim se tijekom svojega spisateljskog puta nerijetko sluio u
obraunavanju s mnogim svojim suvremenicima, Mato je dubok trag ostavio i u anru kritike
i esejistike, te feljtonistike. U njima uz naglaeno impresionistiki pristup djelima pojedinih
hrvatskih (Kranjevi, Vidri, Domjani, Kamov) ili srpskih pisaca (Sremac, Veselinovi,
Pandurovi), Mato je nerijetko iznosio i svoje umjetnike postulate. Shvaajui umjetnost
kao sinonim za lijepo, on intenzitet pjesnikove superiornosti rijei i izraza, dakle
individualnoga pievog stila, uzima kao osnovni kriterij za estetsko vrjednovanje djela. To je
i razlog to ne pravi razlike izmeu pojedinih knjievnih vrsta: pripovjedna proza, lirika i
kritika za njega su samo umjetnost iz koje na prvom mjestu treba zraiti individualna linost
stvaraoca i njegova umjenost plastinog i nebanalnog izraavanja. No, iako je polazio od
izrazito estetskih mjerila, dakle odreenoga univerzalnog pristupa i ocjenjivanja, nikad nije
zanemarivao ni specifini nacionalni kriterij u analizi pisaca hrvatske knjievnosti.

Matoevo je djelo prijelomno u povijesti hrvatske knjievnosti: slobodno se moe rei da bez
njegova zaokreta i ostvaraja, poglavito na polju kritike, eseja i poezije, ne bi bilo hrvatske
knjievnosti kakvu ju poznajemo. Ni Krlea, ni Ujevi, ti stoeri nae dvadesetostoljetne
literature, ne bi bili mogui da legendarni A. G. M. nije trgnuo hrvatsku knjievnost iz
letargije provincijalizma i uveo je u maticu svjetske pisane rijei.[16]

Djela : Iverje, (1899.)

Novo iverje, (1900.)

Ogledi, (1905.)

Vidici i putovi, (1907.)

Umorne prie, (1909.)

o "Cvijet sa raskra"

Nai ljudi i krajevi, (1910.)

Pjesme

o "Notturno"

o "Utjeha kose"

o "1909."

o "Jesenje vee"

Putopis

Oko Lobora

icel :

Ima bogat beletristiki opus. Umjetnost je sinonim za lijepo. Knjievno djelo ini
umjetninom jedino pjesnikov stil.. Primjenitelj estetskog kriterija u kritici. Osnovna
karakteristika Matoeve kritike impresionistika a zadaa kritike prouavanje stila. Kritiki
uzori LemaitretteNehajev. Imao na umu i nacionanu tradiciju. Primarna tenja preovladanje
ljepotom kao vrhunski domen u umjetnosti. Cjelokupnu pripovjedaku prozu Iverje Novo
Iverje i Umorne prie moemo posmatrati iz dva aspekta. Prvi je njegov doivljaj svijeta i
ivota a drugi literarni postupci kojima je umjetniki kreirao svoje literarne opsesije. Kad
polazi od realnosti ivota stvara angdotu junaci su mu uvijek karikaturalni. U onim
pripovijetkama u kojima rijeava svoje intimne preokupacije na relaciji od ljubavi do smrti
sluzi se simbolima a izlaz mu je lirski .Mato eto naputa realnu motivaciju i teme
ograniene na konkretnu sredinu i ljude i svojpoj prozi daje kozmopolitski karakter ( Mo
savjesti , Mi , Kamao) . Mato ovladava novim mogunostima literarnog izraza i izdie se u
nekim fragmentima svoje proze na razini evropse literature svog vremena. Matoeva vrlo
esta tema jeste Pejza. Svom pejzau on uudahnjujezivot humanizira ga ali i obrnuto.
Poezijom se poeo baviti dosta kasnije ta razliku od proze. Tek od 1906. Godine i do kraja je
napisao osamdesetak pjesama. Bodler je bio veliki uitelj Matoa.Osnovne odlike Matoeve
poezije su : sonet do savrenstva, muzikalnost stiha, osjeaj za sinesteziju, profinjen ritam,
izmjenjene govorne i pjevne intonacije.Razliite sredine utjcale na njegovu poeziju. Pisao
razliite pjesme za vrijeme odsustva iz domovine i kad se susreo sa rodnom mu Hrvatskom .
Ljubav i cvijet dvije su najznaajnije teme I rijei u njegovoj poeziji. Cvijet asocira na neto
emu tei Mato u svojoj poeziji. Njegova ljubavna poezija je idelana sinteza cvijeta due i
ene podignute na neto trajno i na slutnju viega ivota kao to je pjesma Utjeha kose.
Povratkom u Hrvatsku bavi se sasvim drugim temama. Jedna od takvih pjesama je i pjesma
Mora. Uenik parnasovaca i simbolista. Koristio se onomatopejom ( Noturno)

Njegov literarni opus okrunio je tenje i elje studenata iako nije biio u tom pokretu .
Ostvaruje intencije mladih , slui se modernim izrazom, otkrio je nove mogunosti hrvatskog
jezika, shvatioo da je forma jednako vana kao i sadraj. Druga vana stvar za Matoa je ta da
je on rekao da nema dobre literature ako nije povezana sa tradicijom. Sav svoj rad posvetio
traenju ljepote i njenom otkrivanju.

Pjesme koje smo radili : Srodnost,

1909

MISLIM DA JE TO OVO TO SAM NALA NA NETU I DA JE ON ZBOG OVOG

NAPISAO OVU PJESMU :Imenom Veleizdajniki proces naziva se u hrvatskoj
historiografiji sudski proces koji su vlasti Austro-Ugarske organizirale u Zagrebu 1909. protiv
53 lana Srpske samostalne stranke. SSS u to doba s Hrvatskom strankom prava ini
Hrvatsko-srpsku koaliciju, veinsku snagu u Hrvatskom saboru. Optueni su za suradnju s
vlastima Srbije u zavjeri da se Juni Slaveni ujedine u zajedniku dravu. Iako su dokazi bili
slabi (dokazano je da je glavni svjedok optube bio policijski provokator; prema tadanjim
propisima tako prikupljene informacije nije se smatralo zakonitim dokazom), osueni su na
robiju. Ubrzo je Koalicija sklopila politiki pakt s ugarskim premijerom Hdervryjem, pa su
svi bili pomilovani.

Prema kasnijoj tvrdnji koju sam predsjednik Srpske samostalne stranke Svetozar Pribievi
iznosi u svojoj brouri 1 iz 1931. godine, optuenici su doista bili veleizdajnici - radili su na
razbijanju Austro-Ugarske i uspostavi Jugoslavije - ali optuba nije raspolagala dobrim
dokazima.

Jesenje vee, Mauhica,Mladoj Hrvatskoj, Utjeha kose, Serenada, Notturno.

Pripovijetka Mi

Glavne uloge su Mihajlo Milinovi te Ljuba Kolarieva. On je doktor , ona je udovica.

Zatrudjela je s njim i ispovjeda mu to u pismu , a on se ljuti na nju i govori joj da pobaci
diejte. Vjerno je uvao neke stavari od majke koja mu je umrla na porodu, stric ga je odgojio i
kolovao. Prigovarao je stalno Ljubi to ne eli da abortira. U sobi mu se pojavio mi. Poeo
mu je smetati. Ubrzo je sam sebi dijagnosticirao bolest. Dolo mu je pismo da mu se Ljuba
ubila . On je to teko prihvatio a imao je i ovog mia u sobi koji mu je stalno smetao, postavio
je revolver da ga ubije . Na kraju ubija i mia i sebe . Niko nije znao razlog njegove smrti niti
Ljube , osim njegovog strica.

Camao

Alfred Kameneski i njega odgajao ujak iao u enevu na kolovanje. Jedino to je znao
raditi jeste da svira klavir. Susreo se sa sponzorom Dijamantom i enom mu Fanny . Njih
dvoje su se jo davno nekada zavoljeli. Ljubili se se i dobro to skrivali. Ubrzo je njenom muu
neko ubacio sumnju da ga njegova ena vara. Doao je jedan dan u kuu i zatekao njih dvoje.
Papiga koja se zvala Camao je sve odala . Kad je njen mu uao u prostoriju gdje su oni bili
on je poeo da vie njihove rijei ljubavi. Ubio ih je njen mu oboje a onda i sebe . Ostala je
jedino papiga Camao koja je stalno ponavljala rijei ljubavi.

Mo savjesti tu ne moram prepriavati nju ste itale