Hfz. mr.

Adnan Srebrenica
hfzadnan.srebrenica@hotmail.com
Rad objavljen u Glasniku IZ

LIDERSTVO ALLAHOVOG POSLANIKA, S.A.V.S.

Saetak
Allahov Poslanik, s.a.v.s., izvrio je nemjerljiv utjecaj kako na svoje savremenike,
tako i na sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana. Njegovo djelovanje bilo je usmjereno na
sve sfere ivota, tanije nije ostao ni jedan segment ljudskog ivota, a da ga Vjerovjesnik,
s.a.v.s., nije usavrio i upotpunio. Bio je najbolji roditelj, najprivreniji prijatelj, najodaniji
sugraanin, najpravedniji sudija, ali i najplemenitiji voa. Kao idelan lider konstantno je
traio najbolje mogue rjeenje za svoje drugove i trudio se da ih vodi najplemenitijem cilju,
te pri tom, vrlo esto, zapostavljajui svoje line interese. Upravo je taj segment njegovog
ivota obraen je u ovom radu. Analizom njegovog praktinog i verbalnog sunneta uoit
emo najsuptilniji pristup liderstvu kojim je oblikovao jednu od najbriljantnijih generacija
koja je hodila Zemljom. Njegovi liderski zadaci i ciljevi su plemeniti i jasni, dobro isplanirani
i ostvarivi. Njegova saradnja sa ashabima bila je na najviem stupnju komunikacije, a njegove
liderske kompetencije su najpoeljnije i najprihvatljivije. On je olienje Boije rijei date u
Kur'anu, najbogobojazniji, najzahvalniji i najodgovorniji Allahov rob.
Kljune rijei: lider, liderstvo, karakter, misija, povjerenje, takvaluk, zahvalnost, ura,
odgovornost.

Uvod
U savremenom svijetu svjedoci smo velikih i ubrzanih promjena u svim domenima
ljudskog ivota. Svijet je postao globalno selo, a ekonomski odnosi su jedan od kljunih
faktora saradnje meu dravama. Budui da se svakodnevno na tritu pojavljuju novi
brendovi, da bi se pobijedila konkurencija i ostalo u ekonomskoj utrci, potrebno je mnogo
znanja, vjetina, sposobnosti i kreativnosti koje se posebno oekuju od vodeih ljudi u nekoj
kompaniji, fabrici, organizaciji ili zajednici. Voenje je jedna od osnovnih menaderskih
funkcija i vostvo predstavlja proces u kojem jedna osoba utjee na razmiljanje i ponaanje
drugih osoba. Sutina voenja jedne organizacije je da se pridobiju zaposleni, da se okupe oko
jedne ideje, te usmjere kreativnu energiju, znanje i sposobnosti u pravcu realizacije
postavljenih ciljeva.
Analizirajui problem upravljanja, u socijalno-psiholokoj literaturi susreemo vie
razliitih termina: voa, menader, lider, rukovodilac, kao i pojmove vostvo, liderstvo
(leadership), rukovoenje i sl. U savremenoj literaturi postoje brojne definicije kako lidera
tako i liderstva. Tako se liderstvo definie kao sposobnost uticanja na ponaanje ljudi radi
ostvarivanja organizacionih ciljeva i konkurentske prednosti na tritu. Takoer, to je proces
usmjeravanja drugih ljudi koji nije mogu bez njihove spremnosti na saradnju. Liderstvo ne

1
predstavlja apsolutnu mo lidera, ve nejednaku sposobnost uticaja lidera i ostalih saradnika
na aktivnosti unutar organizacije.1
S druge strane, lider je osoba koja posjeduje vjetinu projektovanja promjena bez
obzira na postojeu fazu ivotnog ciklusa organizacije. Lider moe da realizuje dvije bitne
funkcije za kvalitet poslovanja organizacije: funkciju rjeavanja problema i funkciju
uspostavljanja prijateljskih odnosa sa zaposlenima i omoguavanja participacije zaposlenih u
odluivanju.2
Voa aktivira sposobnosti svakog pojedinca u grupi; on je prvi koji sebe, pojedince i
grupu usmjerava prema nekoj viziji i bira modele kako ostvariti tu viziju. Voa moe doi do
cilja i odravati ravnoteu pod pretpostavkom da ima adekvatne sposobnosti, motivaciju i
mo. Uspjeni voa mora imati ovlatenje, intuiciju, samorazumijevanje, viziju i podudaranje
vrijednosti. Razliite motivacijske mjere kompenzacije i razliiti oblici motivacije vezani uz
drutveni poloaj, samoaktualizaciju, razvoj karijere i sl., poveavaju sposobnost voe. Jasnije
odreenje vizije poveava sposobnost voe na nain da zna odrediti radnu okolinu, osigurati
radnu okolinu i usmjeriti svoj rad u pravilnom smjeru. Sposobnost voe sastoji se i u
sposobnosti da zna identificirati vrijednost i mogunost preduzea, vrijednost pojedinca, da ih
meusobno uskladi itd.
Navedene sposobnosti nemaju svi menaderi niti sve voe, ve samo uspjene voe, a
jedan od najuspjenijih u povijesti ovjeanstva bio je Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Iako cjelokupna ivotna klima u Mekki nije bila na zadovoljavajuem nivou,
Muhammed, s.a.v.s., odgojen je u najljepem ozraju, jer se o njegovom odgoju brinuo
Gospodar svjetova uvajui ga od poroka i loeg utjecaja njegovih sunarodnjaka. Od samog
djetinjstva pokazivao je najljepe moralne znakove koje e poslije koristiti na putu pozivanja
u Allahovu vjeru, ali i u svakodnevnoj komunikaciji, kako u kui sa svojim najmilijim, tako i
na ulici, damiji, prilikom upravljanja dravom, rjeavanja sporova itd.
Stoga, na zadatak e biti da, kroz analizu njegovog praktinog i verbalnog sunneta,
ispitamo stil voenja kojim je on pridobijao ljudska srca, a potom iskoritavajui njihove
potencijale ostvarivao plemenite rezultate kako na polju ibadeta, tako i na polju ovosvjetskog
djelovanja.

MUHAMMED, S.A.V.S., KAO LIDER

Lider oblikuje viziju, daje smjernice i kreira interni ambijent da pridobije ostale
lanove da budu odani sljedbenici. Da bi to postigao, lider treba da posjeduje lini integritet -
da mu drugi vjeruju; kognitivne sposobnosti kao to su percepcija - da pravilno interpretira
stvarnost i empatiju - da bi mogao da razumije ponaanje drugih. Takoer, potrebne su mu i
pregovarake sposobnosti - da bi djelovao samouvjereno i sugestivno, te interpersonalne
vjetine - da bi komunicirao na pravi nain i da bi gradio odnose potovanja i povjerenja.
Osim toga, treba da uiva ugled i da ima dobre kontakte u poslovnim, drutvenim i politikim
krugovima. Liderstvo Poslanika, s.a.v.s., bilo je fokusirano na potrebe drugih, a ne na svoje

1
kunca D., Odlike liderstva u organizaciji, Zbornik radova Naunog skupa Liderstvo u zemljama tranzicije,
Beograd, 2008.
2
Predrag Damjanovi ... (et al.), Menadment ljudskih resursa, Etnostil, Beograd, 2012., str. 65.

2
vlastite potrebe. U stvari, to i jeste osnovna zadaa lidera da razvija druge ljude i na taj
nain stie kredibilitet i povjerenje svojih sljedbenika. U nastavku rada istaknut emo neka od
obiljeja njegovog liderstva, te nastojati barem djelimino rasvijetliti uzroke uspjenosti
njegovog liderstva.

Karakter Muhammeda, s.a.v.s.

Jedna od iznimno vanih osobina lidera jeste njegov karakter, a karakter Poslanika,
s.a.v.s., bio je na najviem nivou. On je jo prije Objave bio poznat kao El-Emin, to znai
pouzdan i povjerljiv. Poslije toga, primajui Allahovu uputu on postaje njen direktni
interpretator i otjelovljeni Kur'an, jer je Allahove, d.., smjernice u potpunosti usvojio i
svojom praksom prezentovao. Od Jezida b. Babenusa se prenosi da je rekao: Uli smo kod
Aie i upitali je: 'Majko pravovjernih, kakav je bio ahlak Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?'
'Njegov ahlak bio je Kur'an. Jeste li itali suru El-Mu'minun? Ui!' Prouih od 'Vjernici e
uspjeti... sve do: i svoja stidna mjesta uvaju', a ona ree: Eto, takav je bio ahlak Allahovog
Poslanik, s.a.v.s.3
Poslanik, s.a.v.s., je najvelianstvenija predodba kur'anskog morala. On je hvaljen
kod ljudi zato to je blizak njihovim srcima. Omiljen je ljudskim duama, poslana milost i
blagodat. Njegova narav je plemenita jer je izglaana i uglaena vjerovjesnitvom. Prema
svojim sljedbenicima bio je blag i uvijek je nastojao da ih uputi na pravi i jedini put spasa, put
islama. U njegovom rjeniku nije postojala nijedna neprikladna, bestidna ili nemoralna rije.
Temeljne vrline koje su definisale moralni lik Poslanika, s.a.v.s., a koje su od
izuzetnog znaaja za njegovo liderstvo su: istinitost i potenje, pouzdanost, pravda,
dobroinstvo (ihsan), poniznost, ljubaznost i strpljenje. Sve spomenute osobine bile su
usmjerene ka oblikovanju njegovih savremenika, u emu je u potpunosti uspio. Svojim
djelovanjem transformisao je arapsko drutvo koje je prije islama bilo poznato kao drutvo
neznanja dahilijjeta. Jedan od najopsenijih opisa tog perioda dao je Da'fer b. Ebi Talib u
poznatoj besjedi kralju Abesinije Nedaiji: O, Vladaru, pripadali smo narodu koji je ivio u
neznanju. Oboavali smo kipove, jeli strvinu, inili razvrat, kidali rodbinske veze,
uznemiravali komije, jai od nas tlaio je slabijeg. Tako smo ivjeli sve dok nam Allah, delle
anuhu, nije poslao poslanika iz naeg naroda, ije porijeklo, iskrenost, povjerljivost i
estitost dobro znamo. On nas je pozvao da vjerujemo samo Jednog Boga i da samo Njega
oboavamo, da se okanimo onoga to smo oboavali mi i nai preci mimo Allaha, poput
kamenja i idola. Naredio nam je da govorimo samo istinu, da budemo ljudi od rijei i
povjerenja, da potujemo i obilazimo rodbinu, da lijepo postupamo prema komijama, da
prestanemo initi zabranjena djela, da ne prolijevamo krv. Zabranio nam je razvrat, ruan
govor, da jedemo imetak siroadi i da potvaramo edne ene. Naredio nam je da ibadetimo
samo Allahu Jedinom, i da Mu ne inimo irk. Naredio nam je da obavljamo namaz, dajemo
zekat i da postimo...4

3
El-Buhari, Muammad Ibn Isma'il, Knjiga o edebu, preveo: Armin Abaza, Islamski kulturni centar Mostar,
Mostar, 2009., str. 128.
4
Safijjurrahman el-Mubarekfuri, Zapeaeni dennetski napitak, preveo: Ersan Grahovac, Novi Pazar, 2011, str.
120.

3
 Sluba misiji ima prednost nad vlastitim ciljevima

Istinski lider ne tei linoj promociji, niti ostvarivanju nekog specijalnog statusa ili
bogatstva. On tei injenju onoga to je moralno ispravno, pa makar bilo i na vlastitu tetu.
Dobronamjeran do sri, Allahov Poslanik, s.a.v.s., konstantno je traio najbolje mogue
rjeenje za svoje drugove i trudio se da ih vodi najplemenitijem cilju, te pri tom, vrlo esto,
zapostavljajui svoje line interese. Sjetimo se samo ugovora na Hudejbiji i njegovog
odustajanja od bismille na poetku pisanog dokumenta, kao i spominjanja njega kao
Allahovog poslanika. Poslanik, s.a.v.s., je pozvao Aliju, r.a., i diktirao mu: "Bismillahir-
Rahmanir-Rahim", a Suhejl ree: "Tako mi Boga, mi ne znamo ko je 'Er-Rahman'? Nego, pii
ovako: 'Bismikellahumme u Tvoje ime, Boe."', pa Resulullah, s.a.v.s., naredi Aliji da tako
napie. Zatim nastavi diktirati: "Ovim je saglasan Muhammed, Boiji poslanik", a Suhejl ga
prekide: "Da znamo da si Resulullah, ne bismo ti zabranili ulazak u Ka'bu, ne bi s tobom ni
ratovali. Pii ovako: "Sa ovim se saglaava Muhammed, Abdullahov sin." Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, ree: "Ja sam Resulullah iako mi vi ne vjerujete.", te naredi Aliji,
r.a., da napie kako Suhejl kae, i da izbrie rije Resulullah. Alija r.a., ne htjede, pa to uini
Resulullah, s.a.v.s., svojom rukom. Potom je ostalo napisao.5
Ovaj izravni pokuaj Suhejla da ponizi Poslanika, s.a.v.s, nije umanjio ugled i
kredibilitet Poslanika, s.a.v.s. Naprotiv, njegovo stpljenje iznova oslikava veliinu njegovih
liderskih sposobnosti.
Promjena u njegovom socijalnom statusu od trgovca do efa drava nije donijela
nikakvu promjenu u njegovom skromnom ivotu. I dalje je bio dostupan siromasima i
potrebnima do te mjere da su ga najee viali u njihovom drutvu, gdje je kao
najkompletniji psiholog rjeavao njihove svakodnevne probleme i potrebe. A tako je postupao
jer je imao najplemenitu misiju odvesti svoje savremenike u okrilje Allahove milosti.

Sluanje kao sredstvo afirmacije

Komunikacija je jedna od najvanijih vjetina lidera koja u velikoj mjeri determinie

njegov uspeh. Dobra komunikacija ukljuuje: razumijevanje ljudi i njihovih stilova,
razumijevanje kulture, dobru informisanost, razmiljanje i stvaranje ispravnih procjena,
odravanje sastanaka i uestvovanje u njima, obavjetavanje drugih, razumijevanje naina
prenoenja informacija, slanje neformalnih poruka, sluanje i pozitivan nain gledanja na
stvari i dr.
Vjetina sluanja je klju uspjene komunikacije. Kada dajemo nepodijeljenu panju
drugima, bez prekidanja ili fokusiranja na ono to emo sljedee rei iskazujemo potovanje
prema sagovorniku. Najvei stupanj komunikacije sa drugim je izraen u aktivnom sluanju, a
to je slanje poruke da smo razumjeli poruku sagovornika, ili jo dalje, da ga shvatamo u toj
mjeri da se moemo identificirati sa njim i osjeati ono to on osjea. Upravo takav je bio i
Boiji Poslanik, s.a.v.s. Analizirajuu njegov sunnet pronai emo ga kao najpoeljnijeg
sagovornika, aktivnog sluaoca i ovjeka koji je na najsuptilniji nain pristupao ulozi
sagovornika svojim savremenicima, a naroito u situacijama kada su mu postavljali pitanja.
elei dati najkvalitenije rjeenje na neko pitanje, njegova panja u potpunosti bila je

5
Safijjurrahman el-Mubarekfuri, op. cit., str. 385.

4
usmjerena ka onome s kim je razgovarao. Niiji govor nije prekidao, sve dok sagovornik ne
prekorai granicu, tek tada bi mu zabranio da govori, ili bi ustao.6
Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je svjestan da je sluanje sagovornika najbitniji element
uspjene komunikacije. Znao je da ako se sagovornik osjea sasluanim, to moe pomoi da
se ublae trenutne negativne emocije i time neposredno dozvoli zapoinjanje rjeavanja
problema s kojima se lider svakodnevno susree.

Izgradnja povjerenja

Jedna od posebnih vrlina lidera jeste iskrenost koja je neophodna radi izgradnje
povjerenja sa drugima. Kao to je i prije navedeno, Poslanik, s.a.v.s., je i prije Objave bio
poznat kao El-Emin pouzdan i povjerljiv. Uvijek je bio ovjek od rijei, nikada nije
prevario, niti ukrao od nekoga. Istina je bila njegova vodilja. Pouavajui svoje sljedbenike
iskrenosti on je rekao: Doista iskrenost vodi ka dobroinstvu, a doista dobroinstvo vodi u
Dennet, a doista ovjek govori istinu sve dok ne bude upisan kao iskren. Doista la vodi u
grijeh, a doista grijeh vodi u Vatru, i doista ovjek govori la sve dok ne bude upisan kao
laljivac.7
Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je ovjek koji je u svim situacijama govorio istinu. Kao
takav bio je poznat i prije poslanstva. Poznat je sluaj koji je bio povod objave sure El-Leheb.
Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je rekao: "Jednom se prilikom Poslanik, s.a.v.s., popeo na
Safu i rekao: 'Teko nama.' Kurejije se okupie i upitae: 'ta ti je?', a on im ree: 'Biste li mi
vjerovali kada bih vam rekao da e vas jutrom ili uveer napasti neprijatelj?' Oni rekoe:
'Bismo.' 'E, pa ja vas upozoravam na estoku kaznu koja vam slijedi.' Na te Poslanikove,
s.a.v.s., rijei Ebu Leheb ree: 'Propao da Bog da, zar si nas zbog toga sve iskupio?'
Povodom ovog sluaja Uzvieni je objavio: 'Nek propadne Ebu Leheb, i propao je! Nee mu
biti od koristi blago njegovo, a ni ono to je stekao, ui e on sigurno u vatru rasplamsalu, i
ena njegova koja spletkari; a na vratu njezinu bit e ue od liine usukane.8
U toku svoga poslanstva Allahov Poslanik, s.a.v.s, konstantno je druge poticao na
iskrenost i integritet karaktera. U suprotnom, ovjek moe biti okarakterisan kao munafik
(licemjer), to ni u kom sluaju nije dobro. Opisujui svojstva licemjera Allahov Poslanik,
s.a.v.s., veli: Tri su znaka licemjera: kada govori lae, kada neto obea- ne ispuni i kada
mu se neto povjeri on to iznevjeri.9
Gore navedeni hadis je zanimljiv po tome to definira integritet (nedostatak
licemjerstva) u obliku sinteza vrlina: istinoljubivost, obeanje, uvanje i pouzdanost.
Integritet je, u stvari, najvaniji atribut kojim se procjenjuje uinkovitost lidera. Budui lider
s integritetom e biti postojan i njegovi sljedbenici e imati povjerenja u njega.

6
Et-Tirmizi, Vrline Allahovog Poslanika, II izdanje, preveo: Husejn Omerspahi, El-Kalem, Sarajevo, 1997.
god., str. 119.
7
El-Buhari, Muammad Ibn Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, prijevod: Hasan kapur i grupa prevodilaca,
Visoki saudijski komitet, Sarajevo, 2008., hadis br. 6094.
8
Ebul-Hasen Ali en-Nejsaburi, Povodi objave Kur'ana, Bookline, Sarajevo, 2011., str. 424.
9
El-Buari, Muammad Ibn Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, hadis br. 33.

5
 Fokusiranje na ono to je mogue ostvariti

Uspjean lider veoma oprezno pristupa postavljanju ciljeva. On je svjestan da

apsolutno najvie ciljeve ne moe odmah postii. Za to je potreban dui period, i zbog toga se
tome pristupa postepeno. Upravo takve faze napretka u svojoj misiji ostvario je Allahov
Poslanik, s.a.v.s. U poetku njegovog poziva bio je fokusiran na one koji su mu bili najblii i
u koje je imao povjerenje. Nakon toga slijedi javni poziv i to svoje rodbine, a potom i ostalih
Mekkelija. Njegova hidra iz Mekke u Medinu znaila je novi poetak i uspostavljanje
zajednice koja je zahtijevala vrste temelje bratstva i meusobnog potpomaganja koji su bili
garant kasnijih uspjeha. Tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u periodu od dvadeset tri godine
prenosei Allahovu poslanicu i ispunjavajui svoju misiju uspio na postizanju najplemenitijih
ciljeva. Od barbarskih, ruilakih i moralno destruktivnih sunarodnjaka oblikovao je
zajednicu koja je ponos njegovog ummeta do Sudnjeg dana.

Takvaluk kao vodilja

Takvaluk je sveubuhvatna unutarnja svijest o Allahu, d.. Lider koji je proet

takvalukom svjestan je kome je u konanici odgovoran, stoga izbjegava onu vrstu ponaanja
koja moe da narui Allahove, d.., granice. Lider kome nedostaje takvaluka ponaa se
neetiki i nemoralno vjerujui da je izvan kontrole i panje nadreenog. Stoga, Allahov
Poslanik, s.a.v.s., demonstrira lidera koji je u potpunosti svjestan Boije prisutnosti iskazane u
Njegovim rijeima: ...On je s vama gdje god bili...10
Polazei od ovog i slinih ajeta asnoga Kur'ana, Allahov Poslanik, s.a.v.s., izgrauje
kod svojih sljedbenika svijest o Boijoj prisutnosti poduavajui ih vrednotama ihsana. Tako,
u poznatom hadisu Dibrila, a.s., na njegovo pitanje o tome ta je ihsan, Allahov Poslanik,
s.a.v.s., odgovora: 'Ihsan je da oboava Allaha kao da Ga vidi, jer ako ti Njega ne vidi,
On tebe, zasigurno, vidi.11
Takvaluk je znak istinske vjere u Gospodara svjetova, on je put regulisanja ovjekova
djelovanja i usklaivanja njegovih tajnih i javnih djela, u emu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u
potpunosti prednjaio. Pozivao je u bogobojaznost, a bio je najbogobojazniji. Zabranjivao je
neku stvar, a najvie se pazio te stvari. Ashabima je oporuivao lijep moral, a bio je najboljeg
morala. Podsticao je na troenje i udjeljivanje, a on je bio najplemenitiji i najdareljiviji. On je
donosilac radosne vijesti i opominja svakom vladaru i podaniku, slobodnom i robu, bogatau
i siromahu, bijelcu i crncu.

Zahvalnost

Zahvalnost je kljuni element islama jer podsjea na blagodati koje je Uzvieni Allah
dao ovjeanstvu. Lider ili sljedbenik koji ne osjea zahvalnost prema svome Stvoritelju nee

10
El-Hadid, 4. Prijevod kur'anskih ajeta naveden prema: Kur'an s prevodom, preveo: Besim Korkut, Kompleks
Hadimu-l-Haremejn, Medina, 1992.
11
Muslim, Muslimova zbirka hadisa, saetak, preveli: Muhamed Mrahorovi i dr., El-Kalem, Sarajevo, 2004.,
str. 9.

6
osjeati ni zahvalnost prema ljudima. Uzvieni Allah obeao je onima koji budu zahvalni da
e im blagodati poveati, a toga lideri uveliko moraju biti svjesni: I kad je Gospodar va
objavio: 'Ako budete zahvalni, Ja u vam, zacijelo, jo vie dati; budete li nezahvalni, kazna
Moja doista e stroga biti.'12
Stoga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., prije svih, pokazuje svoju zahvalnost Uzvienom
Allahu. On je nou tako dugo klanjao da bi mu koljena poela oticati od dugog stajanja, a
kada ga je A'ia, r.a., upitala o njegovom postupku govorio bi: Zar da ne budem Allahu
zahvalan rob?!13
Osim to svoje sljedbenike upuuje na neizostavnu zahvalnost Stvoritelju, Poslanik,
s.a.v.s., podsjea i na obavezu zahvalnosti ljudima. U tom smislu je rekao: Ko nije zahvalan
ljudima, nije zahvalan ni Allahu.14

ura

Uzvieni Allah Poslaniku, s.a.v.s., u Kur'anu poruuje: ...i dogovaraj se s

njima.15 Na taj nain poduava svoga Poslanika da u postupcima vezanim za drutveno
funkcionisanje prihvata savjete od svojih ashaba koji su kompetentni po odreenim pitanjima.
U vrijeme sukoba sa raznim stranama, Poslanik, s.a.v.s., se savjetovao sa estitim ashabima.
Jedan od poznatih primjera Poslanikovog, a.s., savjetovanja sa kompetentnim
ashabima jeste pitanje zarobljenika na Bedru. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., doao u
Medinu, posavjetovao se sa ashabima oko zarobljenika. Ebu Bekr ree: "Allahov Poslanie,
oni su nai amidii, lanovi porodica i braa. Mislim da bi trebao uzeti od njih otkupninu
koja bi nam bila dodatna snaga protiv nevjernika. Moda e ih Allah uputiti na Pravi put, pa
da budu nai pomonici." Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita Omera: "A ta ti misli, sine
Hattabov? " On ree: "Ja se ne slaem sa Ebu Bekrom, ve bih volio da mi dozvoli da tom i
tom - njegovom roaku - odsijeem glavu; da Aliji dozvoli da Akilu ibn Ebu Talibu odsijee
glavu; da Hamzi dozvoli da svom bratu odsijee glavu, pa da Allah vidi da u naim srcima
nema popustljivosti prema muricima. Ovo su njihovi prvaci, voe i generali." Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvati Ebu Bekrov prijedlog, a odbi Omerov i uze
otkupninu za njih.16
Poslanik, s.a.v.s., se u mnogim pitanjima savjetovao sa svojim ashabima u elji da zna
ta oni misle i kako razmiljaju o datom pitanju. Uz svaki posao koji je planirao, prihvatao je
njihov usaglaen stav. Omoguavao je duhovno i idejno sudjelovanje svih u svim poslovima
koje je planirao ostvarujui svoje zamisli na najvrim statistikim proraunima.

12
Ibrahim, 7.
13
El-Buari, Muammad Ibn Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, hadis br. 1130.
14
Et-Tirmizi, Ebu Isa, Damius--Sunan, prijevod i komentar: Mahmut Karali, Eli Ibrahim-paina medresa,
Travnik, 1999., hadis br. 2033.
15
Alu-Imran, 159.
16
Safijjurrahman el-Mubarekfuri, op. cit., str. 260

7
 Odgovornost

Odgovornost je jedna od najpoeljnijih vrlina svakog ovjeka, a naroito lidera. Ona

ovjeku osigurava integritet, pravdu i povjerenje. Kur'an nas stalno podsjea na konanu
odgovornost pred Uzvienim Allahom na Danu suenja, usmjeravajui nae djelovanje u
pravom smjeru. Uzvieni Allah kae: Allahu ete se svi vratiti i On e vas obavijestiti o
onome ta ste radili.17
Allahov Poslanik, s.a.v.s., skree panju liderima na odgovornost prema onome to im
je povjereno. U tom smislu je rekao: Koga od vas postavimo za namjesnika, pa prikrije iglu i
neto vie od toga, smatrat e se kao da je ukrao od ratnog plijena s kojim e doi na Sudnji
dan.18
Odgovornost je vrlina koja je potrebna svakome, a gotovo da nema ovjeka koji nije
za neto odgovoran. Zbog toga Allahov Poslanik podsjea svoje sljedbenike: "Svi ste vi uvari
i svi ete biti pitani za ono to vam je povjereno: vladar je uvar i on e biti pitan za njemu
povjerene podanike; domain je uvar svojih ukuana i bit e odgovoran za ono to mu je
povjereno; supruga je uvar u domu svoga supruga i odgovarat e za ono to joj je
povjereno; sluga je uvar imovine svoga gospodara i odgovoran je za povjerenu mu
imovinu."19

ZAKLJUAK

Voa aktivira sposobnosti svakog pojedinca u grupi. On je prvi koji sebe, pojedince i
grupu usmjerava prema nekoj viziji i bira modele kako ostvariti tu viziju. Voa moe doi do
cilja i odravati ravnoteu pod pretpostavkom da ima adekvatne sposobnosti, motivaciju i
mo. Voa moe postati sposobniji koritenjem raznih oblika i tehnika razvijanja
menaderskih sposobnosti koje podrazumijevaju poveanje ovlatenja to, s druge strane
zahtijeva i odgovornost. Sposobnost voe sastoji se u sposobnosti da zna identificirati
vrijednost i mogunost organizacije, vrijednost pojedinca, te da ih meusobno uskladi.
Navedene sposobnosti nemaju svi menaderi niti sve voe, ve samo uspjene voe, a jedan
od najuspjenijih u povijesti ovjeanstva bio je Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Jedna od iznimno vanih osobina lidera jeste njegov karakter, a karakter Poslanika,
s.a.v.s., bio je na najviem nivou. Temeljne vrline koje su definisale moralni lik Poslanika,
s.a.v.s., a koje su od izuzetnog znaaja za njegovo liderstvo su: istinitost i potenje,
pouzdanost, pravda, dobroinstvo (ihsan), poniznost, ljubaznost i strpljenje.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, svojim djelovanjem u potpunosti je transformisao arapsko
drutvo koje je prije islama bilo poznato kao drutvo neznanja dahilijjeta. Liderstvo
Poslanika, s.a.v.s., bilo je fokusirano na potrebe drugih, a ne na svoje vlastite potrebe. U
stvari, to i jeste osnovna zadaa lidera da razvija druge ljude i na taj nain stie kredibilitet i
povjerenje svojih sljedbenika. Kao osnovna obiljeja njegovog liderstva moemo istai

17
El-Ma'ida, 105.
18
El-Kuejri, Muslim ibn Haddad, Muslimova zbirka hadisa sa komentarom, prevod i komentar efik Kurdi
i Semir Rebronja, Zenica, Islamski pedagoki fakultet, Novi Pazar : Centar za prouavanje orijentalne
civilizacije i kulture, 2015., hadis br. 1833.
19
El-Buhari, Buharijina zbirka hadisa, saetak, preveo: Mehmedalija Hadi, El-Kalem, Sarajevo, 2004. str.
224.

8
sljedee: sluba misiji ima prednost nad vlastitim ciljevima, sluanje kao sredstvo afirmacije,
izgradnja povjerenja, fokusiranje na ono to je mogue ostvariti, takvaluk kao vodilja,
zahvalnost, ura i odgovornost.
Na osnovu svega spomenutog, moemo zakljuiti da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u
toku svoga djelovanja upotpunio svoju misiju prenosei Allahovu uputu i poduavajui svoje
savremenike apsolutnom dobru u svim sferama ljudskog ivota i djelovanja, pa tako i u
oblasti liderstva.

5. LITERATURA

1. El-Buhari, Muaammed Ibn Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, prijevod: Hasan kapur i
grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet, Sarajevo, 2008.
2. El-Buhari, Buharijina zbirka hadisa, saetak, preveo: Mehmedalija Hadi, El-Kalem,
Sarajevo, 2004.
3. El-Buhari, Muhammad Ibn Isma'il, Knjiga o edebu, preveo: Armin Abaza, Islamski
kulturni centar Mostar, Mostar, 2009.
4. Ebul-Hasen Ali En-Nejsaburi, Povodi objave Kur'ana, Bookline, Sarajevo, 2011.
5. Kur'an s prevodom, preveo: Besim Korkut, Kompleks Hadimu-l-Haremejn, Medina, 1992.
6. El-Kuejri, Muslim ibn Haddad, Muslimova zbirka hadisa sa komentarom, prevod i
komentar efik Kurdi i Semir Rebronja, Zenica, Islamski pedagoki fakultet, Novi Pazar :
Centar za prouavanje orijentalne civilizacije i kulture, 2015.
7. Muslim, Muslimova zbirka hadisa, saetak, preveli: Muhamed Mrahorovi i dr., El-Kalem,
Sarajevo, 2004.
8. Predrag Damjanovi ... (et al.), Menadment ljudskih resursa, Etnostil, Beograd, 2012.
9. Safijjurrahman el-Mubarekfuri, Zapeaeni dennetski napitak, Preveo: Ersan Grahovac,
Novi Pazar, 2011.
10. kunca D., Odlike liderstva u organizaciji, Zbornik radova Naunog skupa Liderstvo u
zemljama tranzicije, Beograd, 2008.
11. Et-Tirmizi, Ebu Isa, Damius--Sunan, prijevod i komentar: Mahmut Karali, Eli Ibrahim-
paina medresa, Travnik, 1999.
12. Et-Tirmizi, Vrline Allahovog Poslanika, II izdanje, preveo: Husejn Omerspahi, El-
Kalem, Sarajevo, 1997.