You are on page 1of 228

INSTITUT ARCHOLOGIQUE BEOGRAD

ARHEOLO[KI INSTITUT BEOGRAD

UDK 902/904 (050) YU ISSN 03500241


STARINAR LII, 1224, BEOGRAD 2002.
Institut Archologique Beograd

STARINAR
NOUVELLE SRIE VOLUME LII/2002

Rdacteur
MILOJE R.VASI]

Comit de rdaction
Rastko VASI], Slobodan DU[ANI], Nol DUVAL (Paris), Maja PAROVI]-PE[IKAN,
Ivana POPOVI], Marko POPOVI], Nikola TASI], Olivera ILI] (secrtaire de la rdaction)

BEOGRAD 2003
Arheolo{ki institut Beograd

STARINAR
NOVA SERIJA KWIGA LII/2002

Urednik
MILOJE R.VASI]

Redakcioni odbor
Rastko VASI], Slobodan DU[ANI], Noel DIVAL (Pariz), Maja PAROVI]-PE[IKAN,
Ivana POPOVI], Marko POPOVI], Nikola TASI], Olivera ILI] (sekretar redakcije)

BEOGRAD 2003.
Izdaje: ARHEOLO[KI INSTITUT
Beograd, Knez Mihailova 35

Tehni~ki urednik: Danijela PARACKI


[tampa: TIPOGRAFIC, Beograd
Tira`: 1000 primeraka

Kwiga je objavqena uz finansijsku pomo}


Ministarstva za nauku, tehnologije i razvoj Republike Srbije
SADR@AJ SOMMAIRE

Nikola Tasi} Milutin Gara{anin (19202002) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

RASPRAVE ETUDES

Josip [ari} Stone as material for production of chipped artifacts


in Early and Middle Neolithic of Serbia . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Josip [ari} Stene kao materijal za izradu okresanih artefakata
u ranom i sredwem neolitu Srbije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

Dragana Antonovi} Copper processing in Vin~a: new contributions to the


thesis about metallurgical character of Vin~a culture . . . . . . . . . . . . . . . . 27
Dragana Antonovi} Prerada bakra u Vin~i: novi prilozi tezi
o metalur{kom karakteru Vin~anske kulture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44

Vesna Dimitrijevi}, Boban Trpkovi} New Spondylus Findings at Vin~a-Belo Brdo:


19982001 Campaigns and Regional Approach to Problem . . . . . . . . . . . 47
Vesna Dimitrijevi}, Boban Trpkovi} Novi nalazi od spondilusa u Vin~i:
kampawe 19982001 i regionalni pristup problemu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61

Miodrag Tomovi} A head from Karata{ attributed to Emperor Clodius Albinus . . . . . . . . . . 63


Miodrag Tomovi} Glava sa Karata{a koja se pripisuje caru Klodiju Albinu . . . . . . . . . . . . . 77

Ida Sinkevi} Western Chapels in Middle Byzantine Churches:


Meaning and Significance . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
Ida Sinkevi} Namena i zna~ewe kapela na zapadnoj strani crkava
iz sredwovizantijskog perioda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92

Marko Popovi} Sredwovekovni Dobrun . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93


Marko Popovi} Medieval Dobrun . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114

PRILOZI APERUS

Sabine Schade-Linding Vorbericht zur bandkeramischen Siedlung in


Bad Nauheim-Nieder-Mrlen Hempler (Wetteraukreis/Hessen) . . . . 117
Sabine [ade-Linding Preliminarni izve{taj o bandkerami~kom nasequ u
Bad Nauhajmu-Nider Merlen Hempler (okrug Veterau/Hesen) . . . . . . . . 137
Aleksandar Bulatovi} Kameni kalup iz Klinovca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
Aleksandar Bulatovi} A stone mould from Klinovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144

Petar Popovi} Le site latnien de Dautovac Kori}ani et les fibules ornes


de boucles ou de huit ( brandebourgs) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
Petar Popovi} Latenski lokalitet DautovacKori}ani
i fibule u vidu petqi ili osmica ( brandebourgs) . . . . . . . . . . . . . 152

Ivana Popovi}, Greek inscription on golden finger ring


Aleksandar V. Popovi} from National museum in Belgrade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
Ivana Popovi}, Gr~ki natpis sa zlatnog prstena
Aleksandar V. Popovi} iz Narodnog muzeja u Beogradu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161

Milena Milin Novootkriveni rimski epigrafski spomenici


iz So~anice (Kosovo) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163
Milena Milin The newly-discovered epigraphic monuments from So~anica (Kosovo) . . . . . . 171

Branislav Cvetkovi} Dve kamene ikonice iz zbirke Zavi~ajnog muzeja u Jagodini . . . . . 175
Branislav Cvetkovi} Two stone Icons from the Home Museum Collection in Jagodina . . . . . . . . . . . 180

Aleksandar Medovi} Archobotanische Untersuchungen in der metallzeitlichen


Siedlung @idovar, Vojvodina/Jugoslawien. Ein Vorbericht . . . . . . . . . . . 181
Aleksandar Medovi} Arheobotani~ka istra`ivawa metalodobnog naseqa @idovar,
Vojvodina/Jugoslavija (preliminarni izve{taj) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190

Ksenija Borojevi} Analiza biqnih ostataka sa tvr|ave Ras


(12. vek i po~etak 13. veka) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
Ksenija Borojevi} The analysis of plant remains from the fortress Ras
(the 12th and the beginning of the 13th century) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205

KRITIKE I PRIKAZI COMPTES RENDUS

Borislav Jovanovi} Henrieta Todorova, Ivan Vajsov, Der kupferzeitliche Schmuck


Bulgariens, Prhistorische Bronzefunde, Abteilung XX, 6. Band
(A. Jockenhvel, W. Kubach, hrg.), Stuttgart, 2001. . . . . . . . . . . . . . . . 207

Borislav Jovanovi} Stojan Dimitrijevi}, Tihomila Te`ak-Gregl, Nives Majnari}-Pand`i},


Prapovijest, Povijest umijetnosti u Hrvatskoj,
knjiga prva, naklada Naprijed d.d., Zagreb 1998. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209

Borislav Jovanovi} Zoia Maxim, Neo-Eneoliticul din Transilvania,


Date arheologice si matematico-statistice,
Bibliotheka Musei Napocensis XIX, Cluj-Napoca, 1999. . . . . . . . . . . . 211

Rastko Vasi} Maria Novotna, Die Fibeln in der Slowakei,


Prhistorische Bronzefunde (PBF) XIV, 11,
Franz Steiner Verlag Stuttgart 2001. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212

Slavica Arsenijevi} Gerhard Tomedi, Italische Panzerplatten und Panzerscheiben,


PBF III, 3, Stuttgart 2000. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213
Borislav Jovanovi}, Venceslas Kruta, Les Celtes, Histoire et Dictionnaire,
Petar Popovi} Des Origines la romanisation et au christianisme,
Edition R Laffont, Paris 2000. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216

Olga Pelcer N. Lewis, The Documents from the Bar-Kokhba Period


in the Cave of Letters. Greek Papyri, Jerusalem 1989;
H. M. Cotton, A. Yardeni, Aramaic, Hebrew and Greek Documentary
Texts from Nahal Hever and Other Sites, Oxford, 1997;
Y. Yadin, J. C. Greenfield, A. Yardeni, B. A. Levine,
The Documents from the Bar-Kokhba Period in the Cave of Letters.
Hebrew, Aramaic and Nabatean-Aramaic Papyri, Jerusalem 2002. . . . 218

Miroslava Mirkovi} B. Lrincz, Die rmischen Hilfstruppen in Pannonien


whrend der Prinzipatszeit, Teil I: Die Inschriften,
Wiener Archologische Studien, Bd.3, Wien 2001. . . . . . . . . . . . . . . . . 220

Olga Pelcer Singidunum, 1 (1997), 2 (2000), 3 (2002),


izdawe Arheolo{kog instituta Beograd,
urednik dr Marko Popovi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221

Radmila Zotovi} Bjernar Olsen, Od predmeta do teksta.


Teorijske perspektive arheolo{kih istra`ivanja,
Geopoetika, Beograd 2002. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
IN MEMORIAM

MILUTIN GARA[ANIN
(11. 09. 1920 04. 04. 2002)

^
etvrtog aprila 2002. godine srpska i ju-
goslovenska arheologija izgubila je jed-
nu od najzna~ajnijih li~nosti koja je
obele`ila svojim istra`ivawima drugu polo-
vinu XIX veka Milutina Gara{anina. Iza
wega su ostale brojne monografije, studije, ras-
prave, istra`ivana nalazi{ta i generacije ar-
heologa koje je on formirao kao univerzitetski
profesor. Wegovo mesto nalazi se u samom vrhu
evropske praistorijske arheologije. Kao nezao-
bilazni reper osta}e wegovi rezultati u pro-
u~avawu gotovo svih praistorijskih kultura ju-
goisto~ne Evrope, posebno vin~anske, zatim
bubawsko-humske, para}inske i mnogih drugih
kultura koje su zahvaquju}i wemu dobile svoje
mesto u istoriji praistorijskog perioda.
Put arheologa istra`iva~a zapo~eo je u Muzeju grada Beograda (19451946), odakle prelazi u Na-
rodni muzej gde je proveo ~etiri godine da bi zatim pre{ao u Arheolo{ki institut SAN (1950-
1957), a zatim je bio postavqen za vanrednog i daqe za redovnog profesora Filozofskog fakulteta.
Za Arheolo{ki institut ostao je vezan do kraja svoga `ivota, bilo da je vodio zna~ajne arheolo{ke
projekte, da je delao kao ~lan Nau~nog saveta, Upravnog odbora, koordinator ili kao ~lan Redakci-
je ~asopisa u kome objavqujemo i ovaj nekrolog. Vi{e od pola veka Milutin Gara{anin je prisutan
u arheolo{koj nauci ostavqaju}i dubok trag i li~ni uticaj na brojne generacije arheologa u Srbi-
ji, Bosni, Crnoj Gori ili Makedoniji. Mnogi studenti su diplomirali kod wega, neki su branili
svoje magistarske radove ili doktorske disertacije, a mnogi mladi arheolozi su sticali svoja prva
znawa na wegovim brojnim iskopavawima.
Tokom svog dugog nau~nog i istra`iva~kog rada Milutin Gara{anin je pokazivao interesovawe
gotovo za sve periode praistorijske arheologije: od star~eva~ke i vin~anske kulture do etnokultur-
nih problema paleobalkanskih naroda. Svoj rad zapo~iwe studijom, doktorskom disertacijom Hro-
nologija vin~anske kulture koja je objavqena 1950. godine kao jedan od poku{aja da zajedno sa V.
Miloj~i}em i A. Bencem demistifikuje teoriju o Jonskoj koloniji Vin~i. Posle we re|aju se stu-
dije, rasprave, samostalne ili kolektivne monografije, ~lanci i izve{taji. Iako se u {tampi na-
laze jo{ neki wegovi radovi, mo`e se re}i da wihov ukupni broj prelazi cifru od 500. Impozantan
obim koji je u ovom trenutku i ovom prilikom te{ko potpunije prikazati. Zadovoqi}emo se da pome-
nemo samo neke wegove fundamentalne doprinose boqem poznavawu arheologije jugoisto~ne Evrope.
Me|u prvim obimnim studijama koje zajedno sa sli~nim radovima V. Miloj~i}a i A. Benca obja-
vqenih u Bericht der Rmisch-germanischen Kommision predstavqaju svojevrsnu trilogiju o neolitu
i bronzanom dobu Balkana nalazi se i wegov rad Neolithikum und Bronzezeit im Serbien und Makedonien
10 IN MEMORIAM

(BRGK, 1959). Drugu po redu sintezu u kojoj je sumirao svoja nau~na istra`ivawa ~ini wegova dvo-
tomna monografija Praistorija na tlu SR Srbije (1973). Zajedno sa Praistorijom Vojvodine
(B. Brukner, B. Jovanovi}, N. Tasi}, 1974), ona predstavqa prvu regionalnu sintezu svega onoga {to je
na ovim prostorima ura|eno na prou~avawu materijalne i duhovne kulture praistorijskog vremena.
Slede}i grani~nik u velikom nau~nom opusu M. Gara{anina predstavqa drugi tom Praistorije
jugoslovenskih zemaqa ~iji je on urednik i autor velikog broja tekstova kao wegove studije koje se
nalaze u IV tomu ovog izuzetno zna~ajnog nau~nog poduhvata za ~itavu teritoriju biv{e Jugoslavije. Na
kraju, kao slede}i me|a{ u wegovom radu mogli bi da pomenemo Zbornik Iliri i Albanci koji je
on osmislio, uredio i napisao jednu sveobuhvatnu studiju pod naslovom Nastanak i poreklo Ili-
ra (1988. god). Zajedno sa jo{ ~etiri ugledna nau~nika (F. Papazoglu, V. Popovi}, B. Ferjan~i}, i
S. ]irkovi}) M. Gara{anin se trudi da nau~no i objektivno, li{en tada aktuelnih politi~kih sta-
vova, d odgovor na mnoga pitawa iz oblasti etnogeneze Ilira.
Zahvaquju}i brojnim terenskim istra`ivawima, nalazi{ta i nekropola iz razli~itih perioda
praistorijske arheologije, Gara{anin je sam, ili zajedno sa svojom suprugom Dragom Gara{anin, uneo
~itav niz novih pojmova i otkrio ili formulisao brojne kulture. Posle periodizacije vin~anske
kulture, svog nau~nog prvenca, on je u vi{e svojih radova poku{ao da jasno izdvoji bubawsko-humsku
kulturnu grupu kao samostalnu pojavu i da na osnovu iskopavawa u Bubwu izvr{i wenu periodiza-
ciju i pove`e je u jednu kulturno-istorijsku celinu sa pojavama u Bugarskoj, Rumuniji i Makedoniji.
Sli~no je i sa kulturama Dobra~a i sa para}inskom kulturnom grupom koje je jasno odredio u svojim
radovima posebno u Praistoriji na tlu Srbije i u Praistoriji jugoslovenskih zemaqa tom IV.
Ovim grupama (kulturama) trebalo bi dodati i Medijana grupu koju je definisao, na osnovu istra-
`ivawa kod Ni{a, kao prelaznu pojavu izme|u bronzanog i starijeg gvozdenog doba. Mogla bi se na-
brajati i mnoga druga istra`ivawa koja su pojasnila mnoge kulturne pojave u praistoriji jugoisto~ne
Evrope, na primer, istra`ivawa u Makedoniji, posebno u Pelagoniji koju je uveo u praistorijsku
nauku kao vrlo zna~ajnu oblast. Me|utim, to je tema op{irnih elaboracija koja }e, nadamo se, vrlo
brzo uslediti obzirom na raznovrsnost interesovawa M. Gara{anina koje je on pokazivao u svojim
studijama i raspravama.
Erudicija i autoritet koji je Gara{anin imao u arheolo{koj nauci donela su mu brojna priznawa
i po~asti. Nave{}emo samo neke od wih. Pored toga {to je bio redovni ~lan, jedno vreme i generalni
sekretar svoje mati~ne Srpske akademije nauka i umetnosti on je bio inostrani (dopisni, redovni
ili po~asni) ~lan Bavarske akademije nauka, Akademije nauka i umetnosti Bosne i Hercegovine,
Makedonske akademije nauka i umetnosti. ~lan je brojnih instituta me|u kojima Nema~kog, Austrij-
skog i Instituta za praistoriju Italije. Dugogodi{wi je ~lan najvi{ih tela Unije za praistoriju
i protoistoriju (UISPP), potpredsednik Me|unarodne asocijacije za studije jugoisto~ne Evrope
(AIESEE), potpredsednik Me|unarodnog saveta za filozofiju i humanisti~ke nauke, po~asni ~lan
je Conseil international des etudes Indoeuropeenes et Thraces u Sofiji i Me|unarodne komisije za indo-
evropske studije i Trakologiju u Bukure{tu i drugih stranih i doma}ih asocijacija.
Ne tako davno Univerzitet u Bukure{tu ga je, cene}i wegove zasluge za saradwu jugoslovenskih
i rumunskih arheologa, naro~ito na \erdapu (limesu) izabrao za po~asnog profesora.
Ne pretenduju}i na potpunost, naveli bi Gara{aninov doprinos u objavqivawu monografija, zbor-
nika i mnogih ~asopisa: od Arheolo{kog pregleda, Archaeologia Iugoslavicae, Balcanicae, Macaedoniae
Acta Archaeologica, Godi{wak Centra za balkanolo{ka istra`ivawa i mnogih drugih. Kao jedan od
najagilnijih saradnika Starinara, Gara{anin je objavio svoje mnoge priloge i bio vi{e od 30 godi-
na ~lan wegove Redakcije. Jedan svoj broj Starinara XLXLI, Arheolo{ki institut mu je posvetio po-
vodom wegove sedamdesetgodi{wice. U wemu se nalazi veliki deo bibliografije (do 1970 godine).

Nikola Tasi}
UDC 553. 5:903.21 634 (497.11) 11

JOSIP [ARI]
Archaeological Institute, Belgrade

STONE AS MATERIAL FOR PRODUCTION


OF CHIPPED ARTIFACTS IN EARLY
AND MIDDLE NEOLITHIC OF SERBIA

Abstract. In this work we studied artifacts from 20 Early and Middle Neolithic sites in Serbia. Stone used as raw material for
production of chipped tools are defined and we pointed to inadequate usage of certain terms. By using of the data from geologic
literature and statistical analysis of representation of certain stone at distinct sites we present assumption about location of primary
occurrence of so called Balkan flint and obsidian in the territory of Serbia.

Key words. chipped artifacts, chert, quartzite, quartz, white stone of different origin,
obsidian, Early and Middle Neolithic, Serbia.

T
he territory of central Balkans with all the Ideally, the analysis of artifacts of chipped stone
influences gathering there has special signifi- carried out in detail could provide following data:
cance for developing of the neolithization. making of classic typology based mainly on
Period of the earliest agricultural communities in the morphological characteristics of artifacts,
territory of Serbia is represented today by artifacts functional analysis by studying macroscopic and
related to Proto-Star~evo, that is Gura Bacului and Star- microscopic traces of use would make possible
~evo culture. These are the cultures that characterize attribution of specific artifacts within distinct category,
Early and Middle Neolithic and which commenced in clear distinguishing of main categories that is
the end of 8th and the beginning of 7th millennium be- types of tools complemented by characteristic traces of
fore present. These absolute dates are established accor- use would enable identification of certain types of
ding to relatively small number of C14 measurement. activities within one settlement what is prerequisite for
The end of period in which bearers of these cultures analysis of priority economy in the certain area.
dominated is related to the end of 7th and beginning of precise location of finds within one settlement,
the 6th millennium before present.1 Occurrence of the vertically as well as horizontally, would enable recording
Vin~a culture at the historical stage brought new of working areas or actual workshops for production
aspects of material and probably spiritual culture but of chipped artifacts i.e. for working of other materials
these changes were not such as to be essentially with chipped artifacts,
reflected on the basic procedure of production chipped petrographic analysis but conducted only by
stone artifacts. competent geological experts could to the certain
Large and very important segment of unstudied extent to point to the origin of raw materials that is to
archaeological finds of that period are just the artifacts primary occurrences and eventually to the possible
of chipped stone. As segment of inventory used every routes along which were established contacts between
day in various production processes and on various more or less distant communities,
materials this kind of artifacts could offer abundant and finally and it is often primary question for
data related to comprehensive reconstruction of life in archaeology, the previous stages in the general
just one structure, one settlement or in a wider region
inhabited by members of one larger ethnic agglome- 1 Tasi} Ne., Comparative C14 dates from the Neolithic
ration that we call today the region of certain cultural Settlements in Serbia, in Srejovi} D. (editor), The Neolithic of Ser-
groups. bia, Archaeological Research 19481988, Beograd1988, 4547.

STARINAR LII/ 2002.


12 JOSIP [ARI]

Figure 1. Geographical position of localities: 1. Padina (Donji Milanovac),2. Lepenski Vir (Donji Milanovac), 3. Donja strana
(Velesnica), 4. U{}e Kameni~kog potoka (Novi Mihajlovac), 5. Knjepi{te (Mihajlovac), 6. Toplik (Malo Crni}e), 7. Ora{je
(Dubravica), 8. Blagotin (Poljna), 9. Livade (Kaleni}), 10. Novo Selo (Stubline), 11. Lug (Zve~ka), 12. Vinogradi (Grabovac), 13.
[alitrena pe}ina (Bre`|e), 14. Simi}a strana (^u~uge), 15. Popovi}a brdo (Zabla}e), 16. Golokut (Vizi}), 17. Donja Branjevina
(Deronje), 18. Stari vinogradi (Banatska Dubica), 19. Rafinerija (Vojlovica), 20. Sedlar (Pan~evo)

analysis would make possible, again only to the certain most of material is from the sites where archaeological
extent, the perception of links with previous cultures excavations had been conducted such as Padina,
and defining of the degree of influence exercised Lepenski Vir, U{}e Kameni~kog potoka, Knjepi{te,
directly or indirectly, in succession or with gap. Donja stranaVelesnica, Blagotin, VinogradiGrabovac,
This work is an attempt to answer more compre- Livade, [alitrena pe}ina, Donja Branjevina, Golokut
hensively at least one of many questions posed by and Vojlovica. Artifact collections from the sites Lug,
chipped artifacts in this case the question whether all
chipped artifacts made of obsidian and so called 2 When this paper was in preparation material from Padina
Balkan flint found at some of Early and Middle was already moved from Centre for archaeological investigations,
Neolithic sites in Serbia are imported as a result of Faculty of Philosophy in Belgrade to National museum in Kladovo
contacts between distant communities or they could be and unavailable for examination. All the data are taken from M. A.
of autochthonous origin. thesis of I. Radovanovi}. As the subject of that work included
examination of Mesolithic chipped stone artifacts finds of Star~evo
Chipped stone artifacts used for the analysis of provenance were studied only partially. Hence direct comparison
raw material and its provenance originate from 20 sites with other sites, according raw materials and types of implements,
(Fig. 1).2 Finding conditions were not identical but was not possible.
STONE AS MATERIAL FOR PRODUCTION OF CHIPPED ARTIFACTS
IN EARLY AND MIDDLE NEOLITHIC OF SERBIA 13

Novo selo, Stari vinogradBanatska Dubica and Sedlar 1. application of certain analyses that will provide
are established as a result of test trenching. Chipped satisfactory petrographic data necessary for archaeolo-
artifacts from the site Popovi}a brdo were partially gical considerations and
collected during test trenching and mostly during site 2. attempt to clarify and use accurately geological
survey while collections from the sites Simi}a strana terms that are, we can easily say, traditionally used in
and Toplik were established only during site survey. archaeological literature but are from geological aspect
Finds from the site Ora{je resulted from systematic imprecise, arbitrary and completely inadequate.
excavations but due to the loss of documentation they Problem of selection of analytical procedure is
have the character of finds acquired by site surveying. imposed in the first step by the fact that in most cases
Complete site and technical documentation about archaeological objects should not be damaged and also
finding conditions is of primary significance for by the specific character of material itself. Thus the
interpretation of any kind of archaeological material choice is most often limited to only a few undestructive
and therefore also for the chipped stone artifacts. methods first of all to macroscopic determination of
Unfortunately there are various reasons why such data mineral content, composition (structure and texture) of
are not complete or non-existent thus leaving many rocks as well as other physical characteristics of mate-
museum collections without possibility for carrying rial (colour, streak, chippability, breakability, hardness
out necessary analyses. according to Mohs and the like). To this should be added
Because of the incompleteness of information for the process of determination of carbonate presence in
the finds not coming from excavations these specimens the rock performed by the use of diluted (3:1) and cold
were used as comparative series that would show that hydrochloric acid.4
proportional incidence of certain basic types does not Studying of microphisiographic characteristics of
show relevant exceptions even in the case when there is rocks and minerals using the polarisation transmitted/
possibility of mixing with the Late Neolithic material. reflected light microscope besides representing basic
It is the best indicator that evolutionary trends on a petrographic investigations after which are selected
global plan do not show essential changes and that often instrumental analyses to be conduct, could also offer
changes noticeable in the chipped artifacts collections adequate information for archaeological studies. These
from many sites need not be the result of chronological investigations are, however, possible only in the cases
difference but that they are of local character and related when it is possible to damage the material.
to either the type of raw material or type of economy Other methods of investigation of rocks and mine-
or the individual skill in manufacture and that by all rals like Xray diffraction of powder, differential-ther-
means should not be disregarded. mal analyses, geochemical investigations (determination
Small amount of artifacts from the sites Sedlar, of contents of macro- and microelements using instru-
Vojlovica, Stari vinogradi, Novo selo, Vinogradi and ments with various limits of detection) analysis by the
Lug makes these sites of secondary importance in electronic microprobe, then determination of physical
establishing of complete typological scheme for (e.g. volume density) and technical characteristics of
chipped artifacts of the Early and Middle Neolithic in material (different types of hardness, resistance to fire,
the territory of Serbia. frost etc.) offer no doubt more details and could solve
problems of origin and specifics of materials but only
when there is good ground of geological data. This, first
OBJECTIVE OF PETROGRAPHIC of all, concerns the establishing of reference series and
INVESTIGATIONS simultaneous geological and archaeological investiga-
tions at the same site, which in this area and for the
The conclusions about raw material used for time being do not exist. Because of all the above-
manufacturing of chipped artifacts as well as about the mentioned, following the suggestion of colleagues
provenance of raw material were reached as a conse-
quence of help and numerous consultations of collea-
gues from the Institute for Mineralogy, Crystallography, 3 I am particularly grateful to Prof. Dr N. Vasi}, who during

Petrology and Geochemistry of Faculty of Mining and consultations with his many advices and suggestions directed this
work towards its final form.
Geology in Belgrade.3 4 Calcite (CaCO ) reacts with cold and diluted HCl, in contrast
3
The objective of petrographic investigations was to dolomite (CaMg(CO3)2) that reacts only with heated and diluted
twofold: HCl or other carbonates. which do not react with such solution.

STARINAR LII/ 2002.


14 JOSIP [ARI]

raw material white stones


sites chert quartzite quartz of different obsidian other stone
origin
Lepenski Vir
Velesnica
U{}e Kameni~kog potoka
Knjepi{te
Ora{je
Toplik
Blagotin
Popovi}a brdo
Simi}a strana
[alitrena pe}ina
Lug
Vinogradi
Novo selo
Livade
Golokut
Donja Branjevina
Stari vinogradi
Rafinerija
Sedlar

Table 1. Distribution of main stones within sites

from Institute for Mineralogy, Crystallography, Petro- Middle Neolithic.6 Except Lepenski Vir where it is
logy and Geochemistry we carried out only macrosco- quoted that for chipped artifacts were used also basalt
pic and microscopic investigations of the rocks with the and igneous rocks7 at all other sites it is possible to
possibility to undertake, in some of subsequent phases, classify raw material as follows:
more detailed and interdisciplinary investigation of the chert
material not only from the sites studied here but also quartzite
from other sites as well. quartz
white stone of different origin
obsidian
TYPES OF STONES Distribution of all registered raw materials at
archaeological sites from which comes the material
In the territory of Serbia the earliest traces of, studied in this work is presented on table 1.
conditionally speaking, mining that is exploitation of On table 2 are data about proportional participation
stone suitable for production of chipped artifacts are of five characteristic types of raw material at the sites
related to the area of Kremenac close to village Rujnik
near Ni{ where first investigation results suggest
possible activities already in the Early Palaeolithic.5 5 Kalu|erovi} Z., Kremenac kod Ni{a Paleolitsko nalazi{te,
Finds of opal in the area GlavicaKrivo Polje by Starinar XLVII, Beograd 1996, 289290.
Rama}a near Kragujevac and traces of strip mine 6 Jovanovi} B., Bogdanovi} M., Glavica, Krivo Poqe

represented by shallow pits are indicators that this praistorijski rudnik opala, Glasnik Srpskog arheolo{kog
dru{tva 6, Beograd 1990, 8284.
deposit of raw material was used by inhabitants of 7 Kozlowski J. K., Kozlowski S. K., Chipped Stone Industries
Star~evo culture settlements, which were situated in from Lepenski Vir, Yugoslavia, Preistoria Alpina, Vol. 19, Museo
the immediate surroundings during Early, that is Tridentino di Science Naturali, Trento 1984, 259287.
STONE AS MATERIAL FOR PRODUCTION OF CHIPPED ARTIFACTS
IN EARLY AND MIDDLE NEOLITHIC OF SERBIA 15

raw material
white stones of
sites chert quartzite quartz obsidian
different origin

Lepenski Vir 319 specimens = 3 specimens = 23 specimens = 0 ?


IIIab 89,85% 0,83% 6,74%
U{}e Kameni~kog potoka, 203 specimens = 59 specimens = 0 0 0
Novi Mihajlovac 77,48% 22,51%
Knjepi{te, 313 specimens = 44 specimens = 0 0 0
Mihajlovac 87,67% 12,32%
Donja strana, 104 specimens = 420 specimens = 0 0 0
Velesnica 19,84% 80,15%
Blagotin, 1004 specimens 1311 specimens 29 specimens = 3 specimens = 2 specimens =
Trstenik = 42,47% = 55,81% 1,23% 0,12% 0,08%
Livade, 17 specimens = 1 specimen = 0 11 specimens = 2 specimens =
Kaleni} 54,83% 3,22% 35,48% 6,45%
[alitrena pe}ina, 92 specimens = 0 0 28 specimens = 0
Bre`|e 76,66% 23,33%
Simi}a strana, 38 specimens = 0 0 6 specimens = 1 specimen =
^u~uge 84,44% 13,33% 2,22%
Popovi}a brdo, 903 specimens = 17 specimens = 3 specimens = 7 specimens = 3 specimens =
Zabla}e 96,78% 1,82% 0,32% 0,75% 0,32%
Golokut, 22 specimens = 0 0 0 5 specimens =
Vizi} 81,48% 18,51%
Donja Branjevina, 823 specimens = 11 specimens = 0 0 4 specimens =
Deronje 98,21% 1,31% 0,47%

Table 2. Proportional distribution of main stones

where systematic excavations were conducted that is the result of ignorance and incorrect interpretation as a
site surveying in the course of which complete material consequence of often uncritical and unstandardised use
was collected without triage and there are also reliable of certain terms among petrologists themselves.
data that on these settlements material in question was Huang uses terms chert and flint with observation
not mixed with later material. that flint is the black variation of chert and that this
Cherts are silicate sediments consisting of chalce- term is much better to use for prehistoric artifacts.10
dony and quartz. They might contain remains of radio- Having in mind that cherts with macroscopically
larians (microorganisms with silica skeletons) and sili- identical characteristics could come from one deposit
ceous foraminifers (microorganisms with most often but also from very distant ones as well as cherts with
calcite skeleton) etc.8 different macroscopical characteristics could come from
Chert is of great hardness but also britlleness and very distant but also one deposit it causes suspicion
it has characteristic conchoidal fracture and its surface that it is justifiable to classify raw material according
is most often slightly to very glossy and could be more to colour as one of essential criterions. Concretion of
or less translucent at thin sections. It could be very cherts (as result of substitution most often of lime-
variegated depending on kind and quantity of admix-
tures. Admixtures of oxides or hydroxides of iron give
8 If contents of radiolarians is high (over 20%) stone could be
yellow, brown, reddish and reddish-brown colour to the
considered as radiolarite (organogenic sediment) that according to
rock, manganese gives greenish or blue-green colour, general characteristics does not differ from chert.
clay minerals grey and organic material black.9 Usage 9 Proti} M., Petrologija sedimentnih stena, Beograd 1984, 171.

of terms in our or foreign archaeological literature is 10 Huang T.W., Petrologija, Beograd 1967, 250.

STARINAR LII/ 2002.


16 JOSIP [ARI]

stone) occur as concretional layers, lentils and nodes in the northern slopes of Maljen,21 in Mesozoic marls and
one lithological column.11 Such cherts viewed laterally sandstones with layers of limestone on the western and
and vertically could differ greatly from macroscopic southwestern slopes of Avala, in carbonate sediments
point of view. All petrological investigations disregard- on top and on northern slopes of Avala and in tortonian
ing their type (Xray, differential-thermal analysis, limestones near Le{tani.22
microscopic analysis) without control samples from Of course this is not by all means the complete list
precisely located areas of exploitation in prehistoric of regions of possible primary exploitation of cherts as
times from archaeological point of view do not offer the data were taken from small-scale maps and thus
comparable results. Exact definition in petrologic small occurrences of certain rock types are not repre-
sense could suggest geological units within which this sented. As there is still no complex joint project of
kind of chert occurs and thus to point to the courses of geological and archaeological team that could solve in
investigation of potential primary occurrences.12 a satisfactory way the question of provenance of chert
Special attention in the investigations should be at the archaeological sites dating from the Early and
paid to distinguishing of chert and opal because cherts Middle Neolithic most of the conclusions will remain
as sediments of biochemical and chemical origin could hypothetical for the time being.
be very ancient while opals as chemical sediments are
considerably later from small, rather localized sources
often related to hydrothermal activities that could have PROBLEM OF LOCATION
decisive impact on archaeological interpretation. OF PRIMARY OCCURRENCE
Taking into account that there are different con- OF SO CALLED BALKAN FLINT
cepts in geological literature13 and that terms flint, chert,
silexite, novaculite, jasper, chert are used as synonyms In addition the problem of location of so called
in this work the term chert will be exclusively used and Balkan flint should be considered. This is the chert,
it will include all the stone, which according the above
mentioned definition belong to the group of silicate
11 Proti} M., (editor), Geolo{ka terminologija i nomenklatura
sediments disregarding color, gloss and transparency.
Cherts are the best represented raw material and pre- IV, Petrologija, Beograd 1975, 139. ]iri} B., Neka zapa`anja o
dijabaz-ro`na~koj formaciji Dinarida, Vesnik XI, Zavod za geolo{ka
dominate at all sites except at Blagotin and Velesnica. i geofizi~ka istra`ivanja Srbije, Beograd 1954, 3188.
In future investigations attention should be paid to pri- 12 Hodges H., Artifacts, an introduction to early materials

mary occurrence of chert that are also potential places and technology, London 1981.
13 Na primer: Pettijohn F.J., Sedimentary Rocks, New York
of exploitation and at the same time areas where know- 1957, 431444; Tomkeieff S.I., Dictionary of Petrology, Chichester,
ledge was acquired necessary for development of New York, Brisbane, Toronto, Singapore 1983, 97.
mining in the later periods. Following the data from 14 Bogdanovi} P., Raki} M., Tuma~ za Osnovnu geolo{ku kartu,

Basic geological maps (scale 1:100.000) and their inter- list Donji Milanovac, Or{ova, Turnu Severin i Baja de Arana,
Beograd 1980.
pretations it could be noticed that primary occurrences 15 Kaleni} M., \or|evi} M., Krsti} B., Bogdanovi} P., Milo{a-
of chert are registered in carbonate tuffs not far from kovi} R., Divljan M., ^i~uli} M., D`od`o R., Rudolf Lj., Jovanovi}
Donji Milanovac (black chert) and in Cretaceous- Lj., Tuma~ za Osnovnu geolo{ku kartu, list Bor, Beograd 1976.
16 Vujisi} T., Kaleni} M., Navala M., Lon~arevi} ^., Tuma~
Sinaia deposits of the Miro~ zone14, in Jurassic sedi-
za Osnovnu geolo{ku kartu, list Lapovo, Beograd 1981.
ments of Timo~ka krajina (black chert) and Cretaceous 17 Raki} M., Had`iVukovi} M., Dimitrijevi} M., Kaleni}

volcanic-sediment rocks of Miro~15 in upper Jurassic M., Markovi} V., Tuma~ za Osnovnu geolo{ku kartu, list Kru{evac,
horizons of Veliki vrh and Lomnica16 in Upper Jurassic Beograd 1969.
18 Uro{evi} M., Pavlovi} Z., Klisi} M., Male{evi} M., Stefa-
flysh sediments in the area from Radjev{tica to Lepe- novi} M., Markovi} O., Trifunovi} S., Tuma~ za Osnovnu geolo{ku
nac and in the region of Mo{ut, Igro{ and [ljivovo,17 kartu, list Vrnjci, Beograd 1973.
in sediment-volcanic series of Jurassic date in the area 19 Markovi} B., Uro{evi} M., Pavlovi} Z., Terzin V., Jovanovi}

of Studenica and Polumir and @eljin,18 in diabase-chert @., Karovi} J., Vujisi} T., Antonijevi} R., Male{evi} M., Raki} M.,
Tuma~ za Osnovnu geolo{ku kartu, list Kraljevo, Beograd 1968.
formation near Dragobra}a, Gornja Sabanta, Tre{njevik 20 Filipovi} I., Rodin V., Tuma~ za Osnovnu geolo{ku kartu,
and in the Lopatnica valley19 in Jurassic layers at Bela list Obrenovac, Beograd 1980.
reka and Hajdu~ki potok and near Ripanj,20 in Jurassic 21 Mojsilovi} S., Filipovi} I., Avramovi} V., Pejovi} D.,

Tomi} R., Baklaji} D., \okovi} I., Navala M., Tuma~ za Osnovnu
limestones of the complex Maglje{, ^ubrica and Bla-
geolo{ku kartu, list Valjevo, Beograd 1975.
gulja, diabase-cherts formations of Jurassic date on Little 22 Ivkovi} A., Tuma~ za Osnovnu geolo{ku kartu, list Pan~evo,

and Middle Povlen, across Medvednik and Povlen to Beograd 1975.


STONE AS MATERIAL FOR PRODUCTION OF CHIPPED ARTIFACTS
IN EARLY AND MIDDLE NEOLITHIC OF SERBIA 17

Figure 2. Zones with Balkan flint in Bulgaria (after Voytek) Figure 3. Terrane Pre-Balkan (after Dimitrijevi})

which color could be honey to honey-gray or milky- The used term Pre-Balkan Plateau is from geolo-
gray with lighter circular spots of grayish color and for gical point of view (in this context) highly problematic.
it Kozlowski and Kozlowski say: This raw-material This zone mentioned by Kozlowski and Kozlowski as
did not appear in Iron Gate and was imported from well as by Voytek and which they call Pre-Balkan Pla-
PreBalkan Plateau, east of Iron Gates. Its exact teau according to the data from geological literature28
localization, however, is not known23 and then add: corresponds to terrane (not terrain) identified as Pre-
A peculiar thing is that all analogies concerning Balkan in the territory of Bulgaria and further westwards
certain types of artifacts like end-scrapers, retouched extends in the terrane Vr{ka ^uka-Miro~ (eastern Serbia).
blades and flakes concern the whole region supplied These are distinct geological terms so their regard
with Balkan flint which also include finds of Krs as identical leads to confusion as in using literature as
culture in Great Hungarian Plain.24 in consultations with colleagues geologists.
In her dissertation Voytek said: In addition, in Analysis of proportional representation of Balkan
Lepenski Vir IIIb, the inhabitants used yellow spotted flint in the material studied in this work indicates that
chert for the first time. This material was found in blades going downstream along the Danube from Lepenski
and large flakes which were also located inside pots25 Vir towards Knjepi{te number of artifacts of this raw
and also Outcrops of Balkan flint are known from material decreases and that would be illogical if we
Dobrogea and the pre-Balkan platform in northern accept the assumption about primary occurrences/out-
Bulgaria (Tringham 1971, 153; Nacev and Kancev crops as explained by Kozlowski and Kozlowski and
1984). In addition, it can be found in blocks along the Voytek (Fig. 4).
river gravels on the left bank of the Danube, e.g., at If we accept explanation of Voytek about first use
Greaca and Suhaia (Comsa, 1976, 240).26 of Balkan flint only by the inhabitants of Lepenski
Contrary to Kozlowski and Kozlowski, Voytek Vir IIIb settlement question could be asked where are
located areas with primary occurrence of Balkan flint from the specimens of chipped stone artifacts made of
connecting them also to Pre-Balkan Plateau. It is the identical raw material at the sites located much more to
area in northern Bulgaria to the west of Varna and the the west of the Iron Gates like Toplik (Malo Crni}e),
area on the left bank of the Prut in Dobrogea in Roma- Ora{je (Dubravica) and Blagotin (Poljna) that are dated
nia. Distance between these areas is approximately into earlier phases of the Star~evo culture?
450 km.
In her dissertation B. Voytek defines zones of chert
in Bulgaria (Fig. 2).27 Zone spreading in east-west 23 Kozlowski J.K., Kozlowski S.K., op. cit. 267.
direction from Black Sea coast to the eastern Serbia 24 Ibid. 275
25 Voytek B., The Exploitation of Lithic Resources in
could be clearly distinguished. When we compare this
Neolithic Southeast Europe, Berkeley 1985, 69.
outline with geological map in figure 3 we can recog- 26 Ibid. 129,130
nize absolute correspondence with the zone identified 27 Voytek B., op. cit. Map IIIA.2.

as Pre-Balkan. 28 Dimitrijevi} M.D., Geolo{ki atlas Srbije 1, Beograd 1992.

STARINAR LII/ 2002.


18 JOSIP [ARI]

80

67.23
70
59.61
60

50 43.84

Quantity in % 40
30.03
30
20.68 21.05
18.51
20 14.34
11.05
7.4
10
0.88
0
r

ka

ik

{je

in

na

do

na

ut
Vi

an

i{t

pl

ot

ok
to

tra

vi
br
ra
str

ep
ki

To

ag
po

je

ol
O

as

}a
ns

nj

an
Bl

G
ja

vi
i}
K
pe

Br
ko

po
m
o
Le

i~

Si

ja
Po
en

on
am

D
eK
{}
U

Figure 4. Proportional distribution of Balkan flint in comparison to other types of chert

On the other hand this type of chert is represented of this type of rock have a cortex of river pebble that
at Blagotin by 14.34% (distance from the zone in suggests the practice of using rocks from secondary
Romania is about 680 km and from zone in Bulgaria sediments river deposits.30 In the case of this Late
about 500 km) while at notably more distant site Neolithic site we could argue about the chronological
Simi}a strana ratio increases to 21.05% (distance from difference that caused the difference in the ratio of
the zone in Romania is about 720 km and from zone in material made of Balkan flint but it is very significant
Bulgaria about 600 km) but at rather close settlement that there were artifacts which having the river pebble
Popovi}a brdo decreases to only 0.88%. At the site cortex suggest the local origin of this particular kind of
Donja Branjevina, the most distant site in relation to the raw material.
Iron Gates area, (distance from the zone in Romania Investigations carried out in Poland also offer infor-
about 750 km and from zone in Bulgaria about 700 mation about distribution of high quality chert and
km) the ratio increases again to 11.05% and at site there were discovered authentic mining activities in the
Golokut ratio reaches even 18.51%. And Golokut is region of primary deposits. So called Jurassic flint
only 35 km far from Donja Branjevina (distance from (JurrasicCracow flint) from the Cracow area was distri-
zone in Romania about 730 km and from zone in buted at a distance from 260 up to maximal 475 km.31
Bulgaria about 660 km). Thus, not even so popular raw material in Linear Band-
Disproportion in use of certain types of raw keramik culture was not transported as far as 750 km
material could be the result also of chronological gap what is the distance between Donja Branjevina and
between outcrops from which particular material zone with Balkan flint in Dobrogea. We should keep
originates. It is logical that during longer time periods in mind that apart from the sites in the Iron Gates and
smaller primary deposits became exhausted as well as Klju~ region all other sites with substantial amount of
the new ones were probably discovered. However,
chronological framework of the sites from which
29 Babovi} Q., Zbradila Korbovo, izve{taj o arheolo{-
studied material comes is such that they do not have
principal role in establishing proportional aspect of kim istra`ivawima u 1980. godini, \erdapske sveske II,
Beograd 1984, 93100; Zbradila Korbovo, Compte-rendu des
Balkan flint. fouilles en 1981, \erdapske sveske III, Beograd 1986, 9598.
In the Klju~ region, within the area of village Kor- 30 [ari} J., Artefakti od okresanog kamena sa lokaliteta Zbra-

bovo, is situated Zbradila, very important site of the dila, Korbovo, Beograd 2002, unpublished.
31 Lech J., Mining and Distribution of Siliceous Rocks Among
Vin~a culture.29 Collection of chipped stone artifacts
the First Farming Communities in Eastern Central Europe a
from this site contain 1896 specimens and when raw review, in Kozlowski J.K. and Kozlowski S.K. (editors), Chipped
material is considered even 85.44% are specimens Stone Industries of the Early Farming Cultures in Europe, Archae-
made of Balkan flint. Some of these artifacts made ologia interregionalis, Krakow 1988, 369380.
STONE AS MATERIAL FOR PRODUCTION OF CHIPPED ARTIFACTS
IN EARLY AND MIDDLE NEOLITHIC OF SERBIA 19

artifacts made of Balkan flint are more than 475 km almost all specimens with preserved cortex have in
far from the potential primary deposits of this raw fact the river pebble cortex as the evidence that mostly
material in Bulgaria and Romania. pebbles from river deposits were used. The only
Find of three artifacts with river pebble cortex in exception is Blagotin with exceptionally developed
Velesnica and Blagotin as well as large amount of such quartzite industry where most of the specimens have
artifacts at Late Neolithic site Zbradila in the analysis cortex that indicates exploitation from primary depo-
of provenance of this kind of chert raises some sits. Having in mind that at Blagotin were not
questions: ascertained traces of settlement dating prior to Proto-
is it possible that common raw material as chert Star~evo culture the use of quartzite surely was not
that is widely distributed could have been the object of the consequence of eventual Mesolithic tradition but
trade or barter operating at distances greater than 700 of the fact that in immediate surrounding, in the rocky
km what was recorded only in the trade and exchange massifs, were easily accessible quartzite veins.
of obsidian, which from geographical point of view Quartz regular crystals of quartz are often found
has rather restricted area of deposits and which due to in rock cavities geodes and best known varieties are:
its quality attracts special attention of users? citrine of yellow color, amethyst violet, morion
is it probable that from the areas of primary black and cairngorm dark brown. Besides as separate
deposits instead of high quality large pieces of chert quartz crystals also appears like druse and more often
small river pebbles have being brought as subject of in grainy aggregates.32 Its hardness is 7 according to
exchange or trade? Mohs scale, it has rather distinctive conchoidal fractu-
whether the find of artifact with river pebble re with exceptionally sharp edges on the flakes and
cortex suggests collecting of this raw material washed except by color it is very difficult to distinguish
out from primary deposit in the immediate vicinity of visually quartz flakes from those of volcanic glass
Velesnica and Blagotin? especially when thin and very transparent artifacts are
As we already emphasised the conditions of chert concerned.
formation are such that in different areas could be crea- Rock crystal is colorless variety of low-temperature
ted stone of identical petrographic characteristics so quartz that makes rhombohedral prisms with pyramidal
this should be taken into account when trying to locate planes on both or only one end. Larger specimens of
primary deposits of Balkan flint. So even if we crystalline quartz suitable for flaking seem to be found
accept the thesis about existence of primary deposits rather infrequently so the artifacts of this raw material
of that kind of raw material in the region imprecisely are exceptionally rare at our Early Neolithic sites. In
determined as Pre-Balkan Plateau in the works of the material examined in this work artifacts of quartz
above mentioned authors it in any case does not mean and in a small amount were discovered only at the sites
that only in that region could be found stone of cited Popovi}a Brdo and Blagotin.
macroscopic characteristics known as Balkan flint. Considerably less represented in nature than cherts
Quartzite is metamorphic rock very widespread and quartzites is the main reason why quartz as raw
in nature and when it concerns the variety convenient material was not used more often and small number of
for production of chipped stone artifacts it was most artifacts at the sites where it was used is the result of
frequently collected from river deposits. The fact is scarcity of large enough crystals suitable for working.
that quartzite is greatly used for production of tools However, quartz remains as one of top-quality raw
and reason for unawareness of this industry is in the materials that is confirmed by the quality of quartz
fact that such tools are often unrecognised and hence blades from Blagotin. Presence of quartz at Blagotin
not gathered during excavations. Therefore, we think (29 specimens) could be related to the position of this
that great discrepancy in proportional presence of quart- settlement located in the Zapadna Morava valley and
zite at certain sites is not the result of more or less distinct surrounded by mountains Kotlenik, Jelica, ^emerno,
heritage of earlier periods but to the great extent con- Kopaonik, Po`ar, Jastrebac, Ozren, Rtanj, Ku~aj, Juhor
sequence of the incomplete collections. If it concerns and Gledi}. Somewhat to the north is mountain Rudnik
the sites with undoubtedly complete inventory of where in the region Prlju{aMali [turac were discovered
chipped stone tools difference in the proportional traces of exploitation of copper and quartz from the
occurrence of quartzite could primarily be the result of
greater or smaller availability of raw material in the
environment. Best indicator of this is the fact that 32 Ili} S., Karamata S., Specijalna mineralogija, Beograd 1978.

STARINAR LII/ 2002.


20 JOSIP [ARI]

Metal Ages.33 In the pit-dwelling 07 were discovered White stone of different origin as well as quartz
specimens of amphibolite with characteristic parage- represent secondary raw material for production of
nesis. They were probably used as raw material for chipped stone artifacts. Artifacts of this raw material are
decorative objects because of its impressive weight and represented in small number and these are mostly un-
attractive surface after polishing. In the natural environ- retoched and low-quality flakes and blades. It is inte-
ment these amphibolites could be found together with resting that four sites (Popovi}a brdo, Simi}a strana,
quartz crystals and they are the evidence of interest for [alitrena pe}ina and Livade) are situated within restri-
different types of raw material as well as of exploratory cted geographical area between river Sava to the north,
campaigns organized to look for them. Thanks to such Drina to the west, Kolubara to the east and Ribnica to
campaigns the quartz was found at Blagotin. the south while Blagotin is in central Serbia on the
White stone of different origin this unfortunately river Zapadna Morava and Toplik more to the east on the
inadequate term stands for artifacts made of siliceous Mlava river. For Toplik suggested dating is in Proto-
limestones, magnezite, porcelanit, tuffs and diatoma- Star~evo phase, for Livade (without more precise
ceous earth,34 at least when polished tools are in ques- determination) in Star~evo, for Popovi}a brdo, Simi}a
tion.35 Antonovi} states that investigation of so called strana and [alitrena pe}ina in Star~evo II and for Blago-
light white stone revealed that it was mostly silici- tin in ProtoStar~evo II phase.38 Geographical position
fied magnesite, which because of its density of 3 g/cm3 of the sites and period from which the last four sites
could not at all be called light white stone but that date could be indicators for the space and time when
this term should be retained for the time being because white stone of different origin emerged in use reaching
it is largely accepted in literature Bogosavljevi}- maximum during Late Neolithic and Vin~a culture.
Petrovi} suggests the use of term soft white stone.36 Core made of fragmented axe from the site
Adopting such formulations for the group of stone of Popovi}a brdo supports the assumption that chipped
different origin and physical properties among which stone artifacts made of white stone of different origin
predominates silicified magnesite that is neither light are in fact by-products in the process of making
nor soft stone marks the beginning of the whole series polished stone artifacts as it is the case at Divostin.39
of, later hardly eradicable, misconceptions that have Obsidian belongs to the group of volcanic glass,
most striking examples in inadequate use of terms which represents amorphous mass produced by sudden
silex, chert, flint, quartz and quartzite in our or foreign
literature, as the problem we have already discussed.
Neither the term white stone of different origin could 33 Jovanovi} B., Prqu{a Mali [turac, Praistorijski

solve this problem and in this work we used it to rudnik bakra i gorskog kristala na Rudniku, Zbornik Narodnog
muzeja XVIII, ^a~ak 1988, 512.
diminish inconsistencies noticed also by the authors 34 Antonovi} D., Nastanak i razvoj industrije gla~anog
that suggested those two cited terms. kamena u neolitu Srbije (doktorska disertacija, nepublikovano),
Raw material studied in this work that relates to the Beograd 1998, 26. In her dissertation Antonovi} D. quote as raw
term white stone of different origin occurs in very material diatomaceous earth that as free sediment could not be of
any usability. It is probably diatomite that she had in mind.
small proportion at the sites Livade (Kaleni}), Simi}a 35 Antonovi} D., Use of Light White Stone in the Central
strana (^u~uge), Toplik (Malo Crni}e), [alitrena pe}ina Balkans Neolithics, Starinar XLVIII, Beograd 1997, 3339; Nasta-
(Bre`|e), Popovi}a brdo (Zabla}e) and Blagotin (Polj- nak i razvoj industrije gla~anog kamena u neolitu Srbije (doctoral
na). As it was possible to perform only macroscopic dissertation, unpublished), Beograd 1998, 2428.
36 Bogosavqevi}-Petrovi} V., Kamena okresana industri-
analysis on the basis of noticed characteristic it could be
ja sa neolitskog naseqa Trsine, Zbornik Narodnog muzeja XXI,
concluded, with certain reserve, that material used was in ^a~ak 1991, 536; Ka problemu identifikacije rudni~kih i radioni~-
most instances silicified tuff but there were artifacts of kih nalazi{ta kamenih sirovina u periodu neolita i eneolita, Starinar
silicified marl and silicified wood (at Blagotin). Having XLIX, Beograd 1998, 155166.
37 Tringham E.R., Mc Pherron A., Gunn J., Odell G., The Flaked
in mind the activities that chipped stone artifacts were
Stone Industry from Divostin and Banja in Mc Pherron A. and Srejo-
intended for and the fact that silicified tuff is less hard vi} D., Divostin and the Neolithic of Central Serbia, Pittsburgh-
than chert and that it is much more liable to damage even Kragujevac 1988, 203253.
when working less hard materials it is surprising that 38 Dating of material from Blagotin in ProtoStar~evo II phase

this raw material was used for chipped stone artifacts. is a result of recent analyses of pottery finds carried by D. Nikoli}.
Nikoli} D., Ze~evi} J., Blagotin, Istra`ivanja 19891999., Beograd
It could not be ruled out that these artifacts were possibly 2001.
by-products in the process of making polished artifacts 39 Tringham E.R., Mc Pherron A., Gunn J., Odell G., op. cit.,

axes as it was the case at Divostin.37 225226.


STONE AS MATERIAL FOR PRODUCTION OF CHIPPED ARTIFACTS
IN EARLY AND MIDDLE NEOLITHIC OF SERBIA 21

cooling of molten lava during volcanic eruptions. It is In the Early Aegean Neolithic the northernmost
often found as interstices in volcanic rocks.40 find of obsidian from Melos is at Nea Nikomedia
Volcanic glasses differ according to chemical about 480 km far,53 while in Asia Minor and the Near
composition (water contents is very important) and East obsidian was transported at the distance of almost
structural and texture characteristics. On the basis of 850 km, for Anatolian obsidian found in Beidha and
these parameters it is possible to distinguish following somewhat more than 1000 km for Armenian obsidian
varieties: obsidian, pitchstone, perlite and pumice.41 found in Ali Kosh.54
Obsidian and pichstone do not differ macroscopi- As Renfrew concludes55 on the basis of ethno-
cally while perlite with its perlite fissures and porous archaelogical studies of contemporary primitive soci-
pumice is clearly distinguishable. eties commodity as obsidian was probably treated as
Obsidian is volcanic glass having structure from gift between friends and merchants based on
rhyolite to andesite with 1% of water.42 It has smooth, reciprocity thus excluding existence of free market.
glossy surface with conchoidal fracture and is mostly of Further implications of such conclusion were that
grey, grey-black and black color43 although dispersed Melos obsidian was exploited by members of one
hematite could provide dark red or brown color.44 Hard- community and as highly prized commodity exchan-
ness of this rock according to Mohs scale is about 6.5 so ged unworked pieces for food and other goods with
traces of wear on the surface are more easily and quickly communities in their closest vicinity. From there
established then on chert. obsidian as part of similar barter trade shifts further
When we consider obsidian as specific raw material without involvement of specialized merchants. This
whose primary deposits are rather restricted regionally means that subject of exchange was obsidian in cores
it is interesting to examine distribution of this material. while production of necessary flakes and blades was
For central and southeast Europe important is obsi- carried out by later users, that is specialists at certain
dian deposit in TokayPreshov district and on mountain settlements or individuals skilled in working this kind
Hedaly in Hungary. This obsidian is mostly of green and of raw material.
light green color but could be also grey, black, brown
and very rarely red.45 Obsidian was recorded in Roma-
40 Tomkeieff S.I., Dictionary of Petrology, Chichester, New
nia as well but it was established that this obsidian is
York, Brisbane, Toronto, Singapore 1983.
unsuitable for producing artifacts by chipping46 while 41 \or|evi} V., \or|evi} P., Milovanovi} D., Osnovi petrolo-
Williams and Nandris47 present data about primary gije, Beograd 1991.
deposits of obsidian in north-eastern Hungary in the area 42 Huang, op. cit. 148. Proti} M., (urednik), Geolo{ka termi-

of mountain Zempln (TokayPreshov region) and in nologija i nomenklatura IV, Petrologija, Beograd 1975, 108.
43 Proti} M., op. cit. 108.
south-eastern Slovakia.48 In the central Mediterranean 44 Huang, op. cit. 147.
predominate deposits on Sardinia, Palmarola, Lipari and 45 Titov V., Ranni i sredni neolit vosto~no Bengrii,

Pantelleria49 in eastern Mediterranean deposits on Kultura Bykk, u Arheolofi Bengrii, Moskva 1980, 220.
Gialio, Melos and Antiparos50 and in the region of Asia 46 Nandris J., A reconsideration of the south-east European

sources of archaeological obsidian, Bulletin London University


Minor and the Near East deposits in central Anatolia and
Institute of Archaeology 12, London 1975, 7194.
in Armenia to the west of lakes Van and Sevan.51 47 Williams O., Nandris J., The Hungarian and Slovak Sources
At Middle Neolithic site Gaione near Parma obsi- of Archaeological Obsidian: an Interim Report on Further Field-
dian from island Palmarola is present, in Early Neolit- work with a Note on Tektites, Journal of Archaeological Science,
hic horizons of the site Arene Candide was discovered Vol. 4, No. 3, LondonNew York 1977, 207219.
48 This obsidian is also of no use for making chipped artifacts
obsidian from Sardinia (52%) and Palmarola (42%) but it is important as an example for primary occurrence even today
while in Late Neolithic horizons of Arene Candide noticeable in the nature.
49 Tykot H.R., Ammerman J.A., New directions in central
prevails obsidian from Lipari (88%). It is significant
that at Grotta dell Uzzo in the Neolithic period Mediterranean obsidian studies, Antiquity, Vol. 71, No. 274, Avenel
1997, 10001006.
predominates obsidian from Pantelleria contrary to the 50 Renfrew C., Trade and Craft Specialisation in Teocharis D.,
previous assumption that in Sicily and south Italy pre- Neolithic Greece, Athena 1973, 179-191.
dominates obsidian from Lipari.52 Distance between 51 Renfrew C., Bahn P., Archaeology, Theories, Methods and

the southernmost source of raw material and northern- Practice, London 1991.
52 Tykot H.R., Ammerman J.A., op. cit. 1004.
most find of obsidian artifacts from this deposit is 53 Renfrew C., op. cit.
about 540 km and relates to Palmarola Island and site 54 Renfrew C., Bahn P., op. cit. 325326.

of Arene Candide. 55 Renfrew C., op. cit.

STARINAR LII/ 2002.


22 JOSIP [ARI]

Same conclusion is stated by Renfrew and Bahn56 Williams and Nandris63 cite in their report largest
for routes of distribution of Anatolian and Armenian finds of black obsidian, up to 3.3 cm in Hungary
obsidian identifying the zone of procurement covering (Tolcsva) and 7.5 cm in Slovakia (Mal Torona) while
primary deposits within an area of 320 km in diameter Titov64 mentions finds of obsidian cores up to 15 cm
and contact zone outside the mentioned area. In the pro- long from the sites of Bkk culture in Hungary.
curement zone inhabitants of certain settlements acquire Difference in these data points clearly to insufficient
raw material themselves while in the contact zone barter geological investigations of regions with primary
trade was organized for convenient goods without parti- deposits of obsidian and that leads to further negative
cipation of specialized merchants. In the contact zone implications in archaeological investigations. Only
as the settlement is further from zone of procurement detailed comprehension of primary deposits and ana-
so the amount of obsidian artifacts is smaller. lyses of samples from them will enable establishing of
Accepting this model of obsidian distribution we can control series that will help in interpretation of origin
use term zone of procurement for TokayPreshov area of obsidian artifacts from the Neolithic sites in south-
while archaeological sites in Serbia where obsidian east Europe, that is from ProtoStar~evo and Star~evo
was found are within the contact zone. Unfortunately, sites in Serbia. Until then the possibility should be open
incomplete information about discovered material so for the existence of primary deposits of obsidian also
far does not make possible establishing of completely in the territory of Serbia. That means that all obsidian
clear picture about decreasing of number of obsidian need not be explained as import from archaeological
artifacts in relation to the distance of archaeological point of view. In the territory of Serbia are known
site from the zone of procurement. Obsidian from the numerous examples of Tertiary volcanism of acid or
area of mountain Zempln occurs like small and often intermediary character65 and as a consequence of vol-
secondary deposits where fragments of various sizes canic activities and ejection of magma could be expected
are found but without large and massive outcrops. finds of volcanic glass. Local outcrops of volcanic
These fragments most probably represent remains of glass whose exploitation was possible in the Neolithic
disintegration of certain outcrops of ryolithic glass. could have been of small size and exhausted already in
Wooded and tilled areas hinder discovering of these that time or could have been covered with sediments in
outcrops and in that area also have not been registered the earlier millennia and nowadays inaccessible or
traces of prehistoric settlements.57 Zone covering unknown. Proof for stated assumption is the find of
approximately 6 sq. km is also identified in the territory black obsidian pebbles in the valley of Onjega brook
of Ukraine in the GersovtseFedelshovtse region on the northern slopes of the Rudnik mountain.66
between the zone with obsidian in eastern Slovakia and Pichstone is also volcanic rock, similar to obsidian,
zone with pearlite in OasNegresti region in north- and according to some authors it is of riolitic structure
western Romania.58 This so called TransCarpathian while according to others its structure is rather various.
zone supplied predominantly obsidian of purple color
and black obsidian with spherulites and black obsidian
56 Renfrew C., Bahn P., op. cit. 325326.
with liquid structure that are of less significance and 57 Williams O., Nandris J., op. cit.
are scattered in this area. Williams and Nandris empha- 58 Ibid.
size that during investigations in 1975 in the area of 59 Ibid.

Zampln mountain among large amount of geological 60 Roska S., Ceva despre obsidiana, Archivele Olteniei IV,

and archaeological material were not encountered No. 17, Craiova 1925, 168170.
61 Jan{ak S., Pravek sdlisk s obsidianovou industriou na
specimens of obsidian of green, red and red-yellow vychodnom slovensku, Bratislava 1935.
color59 that are mentioned by Roska60 and Jan{ak61. 62 Titov V., op. cit. 220.

New investigations revealed, however, that obsidian 63 Williams O., Nandris J., op. cit.
64 Titov V., op. cit. 220.
from TokayPreshov district and mountain Hedaly is 65 Cvetkovi} V., Petrostrukturne i vulkanolo{ke karakteristike
mostly green and light green and to a smaller scale bora~kog eruptivnog kompleksa (doctoral thesis, unpublished),
grey, black, brown and red.62 If all obsidian from our Beograd 1997.
sites originates from this zone of procurement and all 66 Je` @., Najstariji tragovi sedela~kog `ivota na pod-

discovered examples are black or grey question could ru~ju Kolubare, prilog poznavawu razvoja star~eva~ke kulture,
Kolubara 3, Beograd 1998, 2737. Even though there is no mention
be asked why not a single specimen of green color was of obsidian pebbles in the published text in personal communication
found when it is best represented in the area of primary @. Je` told me about the find of obsidian pebbles in the brook Onjeg,
deposits nor any piece of brown or red color. and that he got the information from geology engineer S. ^itakovi}.
STONE AS MATERIAL FOR PRODUCTION OF CHIPPED ARTIFACTS
IN EARLY AND MIDDLE NEOLITHIC OF SERBIA 23

It is produced as a result of sudden cooling of lava, it is glass could be distinguished Timok eruptive region68
of resinous gloss and could be black, brown, green and volcanics of TuronianSennonian series in the Bor re-
red. It contains up to 10% of water and it is one of gion69; tuffs of Tertiary magmatism in the Ibar
essential criterions for distinction among the types of valley70; as well as ^a~akKraljevo basin71; and
volcanic glass since there are great difficulties in esta- volcanic area BarajevoRipanj.72 It is necessary to
blishing mineralogical composition and inconsisten- mention again information about obsidian pebbles in
cies of criteria for identification.67 Hence there are no the Onjega brook on the northern slopes of the Rudnik
analyses performed on the artifacts of volcanic glass mountain as well as about hyaloclastite in the Bora~
from the sites in Serbia the question is still open whether eruptive complex.73
it was always obsidian or the pichstone was also used.
Obsidian is raw material of almost no importance
***
for production of chipped stone artifacts in the Early
and Middle Neolithic of Serbia. Only quartz was used Taking into account present level of our knowledge
less than obsidian. It is interesting coincidence, which many conclusions remain hypothetical and depending
might be also accidental that of six sites where white to the great extant on the number of investigated archa-
stones of different origin were used at five of them eological sites, amount of discovered chipped stone
obsidian was also used and these are Toplik, Blagotin, artifacts, the scope of technical documentation from
Popovi}a brdo, Simi}a strana and Livade. Besides these excavations, number and character of petrologic
mentioned sites obsidian was found at Lepenski Vir, analyses, uncoordinated academic terms as well as on
Donja Branjevina, Golokut and Stari vinogradi (Banat- insufficiently approved hypotheses cited in literature
ska Dubica). The earliest use is related to Lepenski Vir by different authors.
and Toplik dated into ProtoStar~evo and Blagotin dated Location of possible primary deposits of certain raw
into ProtoStar~evo II. All other finds relate to phases materials used for chipped stone artifacts could and
Star~evo II and III. While for the finds from Donja should be the starting point for detailed site survey but in
Branjevina, Golokut and Stari vinogradi it could be co-operation with competent geological experts. Having
assumed with considerable probability that this material in mind the genuine assumptions about local origin of
was imported for other sites there is still an open ques- at least one segment of the used Balkan flint and
tion of the provenance of obsidian. High proportion of possibly obsidian results could be very interesting and
obsidian artifacts from Golokut (18.51%) is surprising indicative for partial correction of current opinions
disregarding the fact that whole series is in fact small about processes and routes of communication between
for proportional analyses. the bearers of Neolithic cultures in Serbia.
Following the data offered by interpreters of main
geological map as possible primary deposits of volcanic Translated by: Mirjana Vukmanovi}

67 Huang T.W., op. cit. 148.; Proti} M., op. cit. 122.
68 Bogdanovi} P., Raki} M., op. cit.
69 Kaleni} M. i dr., op. cit.
70 Uro{evi} M. i dr., op. cit.
71 Markovi} B. i dr., op. cit.
72 Filipovi} I., Rodin V., op. cit.
73 Cvetkovi} V., op. cit.

STARINAR LII/ 2002.


24 JOSIP [ARI]

Rezime: JOSIP [ARI], Arheolo{ki institut, Beograd

STENE KAO MATERIJAL ZA IZRADU


OKRESANIH ARTEFAKATA
U RANOM I SREDWEM NEOLITU SRBIJE

Veliki i veoma bitan deo neobra|enih arheolo{kih nala- kori{}ewa literature, tako i kod konsultacija sa kolega-
za ~ine artefakti od okresanog kamena koji, kao deo inven- ma geolo{ke struke.
tara svakodnevno kori{}enog u razli~itim proizvodnim Analiza procentualnog u~e{}a tzv. balkanskog kre-
procesima i na razli~itim materijalima, mogu da pru`e mena u materijalu obra|enom u ovom radu pokazuje da idu-
brojne podatke vezane za celovitu rekonstrukciju `ivota u }i nizvodno Dunavom, od Lepenskog Vira ka Kwepi{tu,
samo jednom objektu, u jednom nasequ ili na {irem prosto- broj artefakata od te sirovine opada, {to bi bilo nelo-
ru nastawenom pripadnicima jedne ve}e etni~ke aglomera- gi~no ako se prihvati pretpostavka o polo`aju primarnih
cije koji mi danas nazivamo prostorom odre|enih kultur- pojava/le`i{ta onako kako to tuma~e Kozlovski i Koz-
nih grupa. lovski i Vojtek (slika 4). Ako se prihvati tuma~ewe Vojtek
Ovaj rad je poku{aj da se, pored determinacije stena o prvoj upotrebi tzv. balkanskog kremena tek od strane
kori{}enih za izradu okresanih artefakata, da potpuniji `iteqa naseqa iz faze Lepenski Vir IIIb, postavqa se
odgovor na pitawe da li su svi okresani artefakti izra|e- pitawe odakle primerci okresanih artefakata izra|enih od
ni od opsidijana i tzv. balkanskog kremena prona|eni na identi~nog sirovinskog materijala na nalazi{tima znatno
nekim od rano- i sredwoneolitskih lokaliteta u Srbiji zapadnije lociranim u odnosu na |erdapski prostor, kao
import kao rezultat kontakata me|u udaqenim zajednicama {to su Toplik (Malo Crni}e), Ora{je (Dubravica) i Bla-
ili su mogli da budu i autohtonog porekla. gotin (Poqna) koja su datovana u starije faze star~eva~ke
Artefakti od okresanog kamena na osnovu kojih je iz- kulture?
vr{ena analiza sirovina i wenog porekla poti~u sa 20 na- Nalaz tri artefakta sa korteksom re~nog oblutka u Ve-
lazi{ta (slika 1). Uslovi nalaza nisu bili identi~ni, ali lesnici i u Blagotinu, kao i ve}i broj takvih artefakata
ve}i deo materijala je sa lokaliteta na kojima su vr{ena sa mla|eneolitskog lokaliteta Zbradila, u analizi o po-
sistematska iskopavawa, a to su Padina, Lepenski Vir, reklu ove vrste ro`naca postavqa slede}a pitawa:
u{}e Kameni~kog potoka, Kwepi{te, Dowa strana-Vele- da li je verovatno da bi obi~na sirovina, kao {to je
snica, Blagotin, VinogradiGrabovac, Livade, [alitre- ro`nac koji je veoma rasprostrawen, mogla da bude predmet
na pe}ina, Dowa Brawevina, Golokut i Vojlovica. razmene ili trgovine obavqane i na udaqenostima ve}im
Osim lokaliteta Lepenski Vir, za koji se navodi da se od 700 km, {to je zabele`eno samo u razmeni i trgovini op-
za izradu okresanih artefakata koriste i bazalt i magmat- sidijanom koji ima, u geografskom smislu, usko locirana
ske stene, na svim ostalim nalazi{tima mogu}e je sirovin- le`i{ta i koji kvalitetom privla~i posebnu pa`wu kori-
ski materijal razvrstati na: ro`nac, kvarcit, kvarc, bele snika?
stene razli~itog postanka i opsidijan (tabela 1 i 2). da li je verovatno da bi se sa prostora primarnih le-
Pomenuti takozvani balkanski kremen je ro`nac `i{ta, kao predmet razmene ili trgovine, umesto kvalitet-
~ija boja mo`e biti od boje meda do mednosive, odnosno nih velikih komada ro`naca donosili mali re~ni obluci?
mle~nosive, sa svetlijim kru`nim pegama sivkaste boje, za da li nalaz artefakata sa korteksom re~nog oblutka
koji Kozlovski i Kozlovski kao i Vojtek daju podatke o lo- ukazuje na prikupqawe te sirovine koja je isprana iz pri-
kacijama primarnih pojava i le`i{ta nazivaju}i tu oblast marne pojave u neposrednom geografskom okru`ewu Vele-
Prebalkanskom platformom. U svojoj disertaciji Voj- snice i Blagotina?
tek daje prikaz zona ro`naca u Bugarskoj (slika 2). Jasno se Uslovi pod kojima se formiraju ro`naci takvi su da
uo~ava zona koja se u pravcu istok-zapad pru`a od obala na razli~itim prostorima mogu da nastanu stene identi~-
Crnog mora do isto~nih oblasti Srbije. Kada se taj prikaz nih petrografskih karakteristika, pa tu ~iwenicu treba
uporedi sa geolo{kom kartom na slici 3, primetna je apso- uzeti u obzir i prilikom poku{aja da se lociraju primarne
lutna podudarnost sa zonom obele`enom kao Prebalkan. pojave/le`i{ta tzv. balkanskog kremena. Dakle, ~ak i ako
Upotrebqeni termin Prebalkanska platforma je sa ge- prihvatimo tezu o polo`aju primarnih le`i{ta te vrste
olo{ke ta~ke gledi{ta (u ovom kontekstu) veoma problema- sirovinskog materijala na prostoru neprecizno definisa-
ti~an. Ta zona na koju se pozivaju Kozlovski i Kozlovski ne Prebalkanske platforme u radovima ve} pomenutih
i Vojtek, nazivaju}i je Prebalkanskom platformom, prema autora, to ni u kom slu~aju ne zna~i da bi samo na tom pro-
geolo{kim literaturnim podacima pripada posebnoj tek- storu mogle da se jave stene navedenih makroskopskih ka-
tonskoj jedinici koja odgovara teranu (ne terenu!) pod na- rakteristika poznate pod nazivom balkanski kremen.
zivom Prebalkan koji je izdvojen na podru~ju Bugarske, a Opsidijan pripada grupi vulkanskog stakla koje pred-
daqe ka zapadu nastavqa se na teran Vr{ka ^ukaMiro~ stavqa amorfne mase nastale naglim o~vr{}avawem lave
(isto~na Srbija). Re~ je o posebnim geolo{kim pojmovima, prilikom vulkanskih erupcija. ^esto se pojavquje kao in-
pa wihovo poistove}ivawe dovodi do zabuna kako prilikom tersticije u vulkanskim stenama. Vulkanska stakla se me|u-
STONE AS MATERIAL FOR PRODUCTION OF CHIPPED ARTIFACTS
IN EARLY AND MIDDLE NEOLITHIC OF SERBIA 25

sobno razlikuju prema hemijskom sastavu (veoma je zna~ajan snabdevawa. Opsidijan iz oblasti planine Zemplen javqa
sadr`aj vode u wima) i strukturno-teksturnim karakteri- se u vidu malih i ~esto sekundarnih pojava u kojima se nala-
stikama. Na osnovu ovih parametara mogu}e je izdvojiti sle- ze fragmenti razli~itih veli~ina, ali bez velikih i masiv-
de}e varijetete: opsidijan, peh{tajn, perlit i plovu}ac. nih izliva. Fragmenti najverovatnije predstavqaju ostat-
Opsidijan je vulkansko staklo sastava od riolita do ke raspadawa nekog izliva riolitskog stakla. Po{umqene
andezita sa sadr`ajem vode do 1%. Izra`ena je glatka, sjaj- i obradive povr{ine ote`avaju otkrivawe tih pojava, a na
na povr{ina sa {koqkastim prelomom, a javqa se uglavnom tom prostoru nisu evidentirani ni tragovi praistorijskih
u sivoj, sivocrnoj i crnoj boji, iako disperzni hematit mo- naseqa. Vilijams i Nandris isti~u da, tokom terenskih
`e da mu d tamnocrvenu ili mrku boju. Tvrdina ove stene istra`ivawa 1975. godine, u oblasti planine Zemplen u
po Mosu je oko 6,5, pa se i upotrebni tragovi lak{e i br`e velikoj koli~ini geolo{kog i arheolo{kog materijala ni-
obrazuju na povr{ini, nego kod ro`naca. su zapa`eni primerci opsidijana zelene, crvene i crveno-
Za centralnu i jugoisto~nu Evropu zna~ajno je le`i{te `ute boje koje pomiwu Roska i Jan{ak. Novija istra`iva-
opsidijana u Tokajsko-pre{ovskoj oblasti i na planini wa ipak pokazuju da se u Tokajsko-pre{ovskoj oblasti i na
Hedaq, u Ma|arskoj. Na tom prostoru opsidijan se javqa planini Hedaq opsidijan javqa najvi{e u zelenoj i svetlo-
uglavnom u zelenoj i svetlozelenoj boji, a zastupqen je i zelenoj boji, a u mawoj meri i u sivoj, crnoj, braon i crvenoj
sivi, crni, mrk i jo{ re|e crveni. Evidentirane su i poja- boji. Ukoliko sav opsidijan sa na{ih arheolo{kih nala-
ve u Rumuniji za koje se ustanovilo da se na wima nalazi zi{ta poti~e iz te zone snabdevawa, a svi prona|eni pri-
opsidijan neupotrebqiv za izradu artefakata okresivawem, merci su crne ili sive boje, postavqa se pitawe kako nije
dok Vilijams i Nandris iznose podatke o primarnim le`i- prona|en nijedan primerak zelene boje, koja je na prostoru
{tima opsidijana u severoisto~noj Ma|arskoj, u oblasti primarnih le`i{ta najzastupqenija, odnosno nije prona-
planine Zemplen (Tokajsko-pre{ovska oblast) i jugoisto~- |en nijedan primerak mrke ili crvene boje?
noj Slova~koj. U centralnom Sredozemqu dominiraju le- Vilijams i Nandris u izve{taju navode nalaze pri-
`i{ta na Sardiniji, Palmaroli, Liparima i Pantaleri- merke crnog opsidijana sa najve}im dimenzijama do 3,3 cm
ji, u isto~nom Sredozemqu nalazi{ta na Gialiju, Melosu u Ma|arskoj (Tol~va) i 7,5 cm u Slova~koj (Mala Torona),
i Antiparosu, a u oblasti Male Azije i Bliskog istoka, le- dok Titov pomiwe nalaze opsidijanskih jezgara sa du`i-
`i{ta u centralnoj Anatoliji i u Jermeniji, na prostoru nom do 15 cm sa lokaliteta Bik kulture u Ma|arskoj. Raz-
zapadno od jezera Van i Sevan. like u tim podacima jasno ukazuju na nedovoqnu geolo{ku
Kao {to zakqu~uje Renfru na osnovu etnoarheolo{kih istra`enost prostora sa primarnim pojavama/le`i{tima
prou~avawa savremenih primitivnih zajednica, roba kao opsidijana, {to dovodi do daqih negativnih implikacija
{to je opsidijan verovatno je bila predmet poklona izme- prilikom arheolo{kih prou~avawa. Tek }e detaqno pozna-
|u prijateqa i trgovaca i to na bazi reciprociteta, {to bi vawe primarnih pojava i analize uzoraka sa wih omogu}i-
iskqu~ivalo postojawe otvorenog tr`i{ta. Daqe implika- ti stvarawe kontrolnih serija koje bi pomogle u tuma~ewu
cije takvog zakqu~ka bile bi, recimo, da meloski opsidi- porekla opsidijanskih artefakata sa neolitskih lokali-
jan eksploati{u pripadnici jedne zajednice, i kao visoko- teta jugoisto~ne Evrope, odnosno sa protostar~eva~kih i
vrednu robu, neobra|ene komade mewaju za hranu ili drugu star~eva~kih nalazi{ta u Srbiji. Do tada mora da ostane
robu sa pripadnicima zajednica iz najbli`eg okru`ewa, otvorena mogu}nost postojawa primarnih pojava/le`i{ta
odakle roba u sli~noj razmeni odlazi daqe, bez prisustva opsidijana i na teritoriji Srbije, {to bi zna~ilo da ne
specijalizovanih trgovaca. To podrazumeva i da je predmet mora sav opsidijan u arheolo{kom smislu da bude protuma-
razmene opsidijan u jezgrima, dok izradu potrebnih odbi- ~en kao import. Na teritoriji Srbije su zastupqeni broj-
taka i se~iva vr{e kasniji korisnici, odnosno specijali- ni primeri tercijarnog vulkanizma, kiselog do interme-
zovani majstori na pojedinim naseqima ili pojedinci dijarnog karaktera, a kao posledice vulkanskih aktivno-
vi~ni obradi te vrste sirovinskog materijala. sti i izlivawa magme mogu se o~ekivati i pojave vulkan-
Isti zakqu~ak navode Renfru i Ban za puteve distri- skog stakla. Lokalne pojave vulkanskog stakla, ~ija je eks-
bucije anatolskog i jermenskog opsidijana, izdvajaju}i zo- ploatacija bila mogu}a tokom neolita, mogle su biti ma-
nu snabdevawa koja pokriva primarna le`i{ta u krugu lih dimenzija i iscrpene jo{ u to vreme, odnosno tokom
pre~nika do 320 km i kontaktnu zonu van navedenog prosto- proteklih milenijuma mogle su da budu pokrivene naslaga-
ra. U zoni snabdevawa stanovnici pojednih naseqa sami se ma i danas nepristupa~ne i nepoznate. Potvrda iznetoj
opskrbquju sirovinskim materijalom, dok se u kontaktnoj pretpostavci je nalaz oblutaka od crnog opsidijana u doli-
zoni vr{i razmena za odgovaraju}u robu, bez u~e{}a speci- ni potoka Owega, na severnim padinama Rudnika.
jalizovanih trgovaca. U kontaktnoj zoni, {to je naseqe Opsidijan je sirovina bez ve}eg zna~aja za izradu
udaqenije od zone snabdevawa sa primarnim le`i{tima, okresanih artefakata u starijem i sredwem neolitu na tlu
broj opsidijanskih artefakata je mawi. Srbije. Mawe od opsidijana zastupqen je samo kvarc. In-
Prihvataju}i ovaj model o na~inu distribucije opsi- teresantna je podudarnost, koja mo`e da bude i slu~ajnost,
dijana, za Tokajsko-pre{ovsku oblast mo`e se upotrebiti da se od {est nalazi{ta na kojima su kori{}ene bele ste-
termin zona snabdevawa, dok bi arheolo{ka nalazi{ta na ne razli~itog postanka, na pet paralelno javqa i opsidi-
teritoriji Srbije, sa kojih poti~e opsidijan, predstavqa- jan i to su Toplik, Blagotin, Popovi}a brdo, Simi}a stra-
la deo kontaktne zone. Na`alost, nepotpun uvid u do sada na i Livade. Osim na navedenim nalazi{tima, opsidijan je
prona|en materijal ne omogu}ava stvarawe potpuno jasne prona|en i na Lepenskom Viru, Dowoj Brawevini, Goloku-
predstave o opadawu broja opsidijanskih artefakata sa tu i Starim vinogradima (Banatska Dubica). Najranija
sve ve}om udaqeno{}u arheolo{kog nalazi{ta od zone upotreba vezana je za Lepenski Vir i Toplik koji su dato-

STARINAR LII/ 2002.


26 JOSIP [ARI]

vani u protostar~evo i Blagotin koji je datovan u proto- Na sada{wem stepenu istra`enosti mnogi zakqu~ci
star~evo II. Svi ostali nalazi vezani su za faze star~evo ostaju u sferi hipoteti~nog, diktirani u velikoj meri
II i III i dok za nalaze sa Dowe Brawevine, Golokuta i Sta- brojem istra`enih arheolo{kih lokaliteta, koli~inom
rih vinograda sa znatnom verovatno}om mo`e da se pretpo- prona|enih okresanih artefakata, obimom tehni~ke doku-
stavi da je re~ o importovanom materijalu, za ostale loka- mentacije sa iskopavawa, brojem i vrstom obavqenih pe-
litete ostaje otvoreno pitawe porekla prona|enog opsidi- trolo{kih analiza, neusagla{eno{}u stru~nih termina
jana. Iznena|uje visok procenat opsidijanskih artefaka- kao i nedovoqno argumentovanim postavkama koje se u li-
ta sa lokaliteta Golokut (18,51%), bez obzira {to je cela teraturi citiraju od autora do autora.
serija u osnovi mala za procentualne analize. Locirawe potencijalnih primarnih pojava/le`i{ta
Prate}i podatke koje daju tuma~i osnovne geolo{ke kar- za pojedine sirovine kori{}ene u izradi okresanih arte-
te, kao potencijalne primarne pojave/le`i{ta vulkanskog fakata mo`e i trebalo bi da bude polazna osnova za
stakla izdvajaju se timo~ka eruptivna oblast; vulkaniti detaqnu terensku prospekciju, ali u okviru saradwe sa
turon-senonske serije na prostoru Bora; tufovi tercijar- kompetentnim stru~wacima geolo{ke struke. S obzirom na
nog magmatizma u dolini Ibra; kao i ~a~ansko-kraqeva~ki realne pretpostavke o lokalnom poreklu bar jednog dela
basen; i vulkanogeno podru~je Barajevo Ripaw. Neophodno kori{}enog tzv. balkanskog kremena i, mogu}e opsidija-
je ponoviti i podatak o nalazu opsidijanskih oblutaka u na, rezultati bi mogli da budu veoma interesantni i indi-
koritu potoka Owega, na severnim padinama Rudnika, kao i kativni za delimi~nu korekciju trenutno va`e}ih mi{qe-
o pojavama hijaloklastita u bora~kom eruptivnom kom- wa o procesima i pravcima komunikacija me|u nosiocima
pleksu. neolitskih kultura na tlu Srbije.
UDC 903034.3 634 (497191.2)
669.3 634 (497191.2) 27

DRAGANA ANTONOVI]
Archaeological Institute, Belgrade

COPPER PROCESSING IN VIN^A


NEW CONTRIBUTIONS TO THE THESIS
ABOUT METALLURGICAL CHARACTER OF VIN^A CULTURE

Abstract. Abundant hand written documentation from excavations of Vin~a (19081934) offers sufficient evidence
that confirms the thesis established by investigator of Vin~a M. M. Vasi} himself that Vin~a was metallurgical center.
After comparing these data with the finds related to early copper processing on other sites of the central Balkans
(Belovode, Plo~nik, Gornja Tuzla, Fafos, Selevac) it could be assumed that Vin~a culture was acquinted with metallurgy
from its very outset. This assumption is supported by similar finds from other sides of the world (Tymna, Chinflon,
Batn Grande) and even more so the results of experimental copper processing.

Key words. Vin~a, malachite, copper metallurgy, Neolithic, central Balkans.

I
n the recent years finds that inevitably and certainly mentioned, among other finds, lumps of galena and ci-
confirm metallurgical aspects of the Vin~a culture nnabar as well as oxidised pieces of the metal supposed
from its very beginning are becoming more and to be copper.5 With each new investigation campaign
more frequent. Besides well known find of Vin~a copper Vasi} was more and more certain that it was the metal-
mine at Rudna Glava that confirmed with certainty that lurgical centre where mostly cinnabar was processed
Vin~a culture was acquainted with metallurgy1 the new in order to produce mercury. In the monograph on
discoveries at Belovode and Plo~nik have taken place Vin~a we find detailed description of the procedure of
in the last decades of the 20th century and they shifted mercury processing in this settlement. Such activity is
the introduction of metal almost to the very beginning confirmed by numerous finds of cinnabar lumps found
of Vin~a culture.2 However, the thesis that bearers of in all site layers, the construction of the furnaces in
Vin~a culture and particularly inhabitants of its epony- Vin~a houses as well as exploitation of cinnabar mines
mous site were engaged in metal processing is a good on the Avala mountain.6 Later on after refuting dating
deal earlier than the mentioned finds. of Vin~a as Greek colony and its determination as the
The thesis of metallurgical character of the Vin~a Neolithic site7 the theory about metallurgy in Vin~a was
culture is almost whole century old and was establi- forgotten although it was never scientifically dismissed.
shed by the first and most prominent investigator of After discovery of copper mine at Rudna Glava
Vin~a, Miloje M. Vasi}. He related, of course, this thesis dating from the later phase of Vin~a culture8 and after
to the period in which he dated the site at Vin~a because investigations at Divostin,9 Selevac10 and especially at
according to his opinion the settlement in Vin~a was
founded in the metal age, at the transition from Middle 1
Jovanovi} 1982.
to Late Minoan period, under strong Aegean influence. 2
[qivar, Jacanovi} 1996, 1996a, 1997, 1997a, 1998;
The reason for establishing and prolonged existence of [qivar, Kuzmanovi}-Cvetkovi} 1997.
3 Vasi} 1932: 97, 111.
the settlement was the exploitation and processing of 4 Vasi} 1906: 127; Vasi} 1908: 115.
ore from the hilly surroundings.3 Vasi} was sure about 5 Vassits 1910: 31.
6 Vasi} 1932: 122, 104.
the date of the Vin~a settlement from the first contact
7 Miloj~i} 1949; Gara{anin 1951.
with material from this site that reached him as chance 8 Jovanovi} 1982.
finds4 so metal using by Vin~a inhabitants was not a bit 9 McPherron, Srejovi} 1988.

odd to him. After first excavations in 1908 there were 10 Tringham, Krsti} 1990.

STARINAR LII/ 2002.


28 DRAGANA ANTONOVI]

Terms used in Vasi}s journals Depths of finds


Oxidised metal 1,010,25 (bottom of pit) m
Oxidised bronze or copper 1,28,7 m
Green oxide 4,35,1 m
Glass paste 1,48,0 m
Green faience 6,110,0 (Silo S) m
Green stone 8,5 and 8,7 m
Avalite 5,6 and 6,1 m
Green pigment 5,6 and 8,9 m
Blue colored iridescent glass 4,7 m
Blue pigment 3,8 m

Table 1. Terms used in Vasi}s journals denoting finds of malachite and azurite

Plo~nik and Belovode in last few years the thesis that depth of 6 m within one rectangular structure.16 Later
Vin~a was one of the metallurgical centres of Vin~a analyses of the material used for the beads revealed
culture became actual again. However, the accent is that it was copper metalized mineral with malachite
now on copper processing. Pretext for consideration of overlay.17
possible copper processing in Vin~a was large number Contrary to the published works Vasi} in his daily
of lumps and decorative objects of malachite collected logs recorded this kind of finds very meticulously18
during Vasi}s excavations at Vin~a and nowadays giving their precise number, often mentioning their
gathered in the National Museum collection and Archa- size and sometimes precise finding place if they were
eological Collection of Faculty of Philosophy in Bel- found on house floors or in the pits. Depending on the
grade.11 In his published works Vasi} does not mention depth where they were found Vin~a investigator named
many finds of malachite but refers to some finds that them differently never using the term malachite
could be related to this copper ore. It is mentioned that (azurite). Most frequent term for this material is
small lumps of green colour were frequently found so oxidised metal or oxidised bronze or copper. This
the author assumed that this pigment could have been kind of material is found mostly in the form of
used for cosmetic purposes in spite of the fact that green unworked lumps rarely as beads or pendants and it is
pigment was not confirmed on the single object from encountered in all layers of the site at Vin~a. The
Vin~a.12 These small lumps of green pigment were, deepest find of this kind was recorded at the bottom of
according to the words of author, looking like pieces the pit investigated in 1911, 10.25 m under the ground
of oxidised copper or bronze and were considered to be level.19 For certain finds in the layers between 6.0
so. There were larger specimens as well that according metre and horizon of pit dwellings investigator himself
to the author support the opinion that green mineral has doubts that they are pieces of oxidised metal and
pigment was produced in Vin~a.13 For the green pig-
ment at Vin~a is explicitly said that it is not of malachite
but of Avalite chromium silicate originating from 11 This author had opportunity to study this material in
Avala, from cinnabar mine at [uplja Stena.14 Next group 19881989 and results of that study are published in Antonovi}
of finds that could be related to malachite are trinkets 1992: 36, 40
of green paste often found at Vin~a.15 12 Vasi} 1932: 3435.
13 Vasi} 1932: 35.
Mentioned attitude to this type of finds of Vin~a 14 Vasi} 1932: 36.
investigator himself had also impact on later works 15 Vasi} 1936: 170.
about Vin~a culture. There is almost no mention of ma- 16 Vasi} 1936a: 43.

lachite, copper objects or possibility of copper proces- 17 Jovanovi} 1971: 22.


18 I was able to examine original journals of Miloje M. Vasi}
sing at Vin~a itself in the later literature. The single
from excavations in Vin~a. They are now in the Archaeological
exception is the necklace consisting of, as Vin~a inves- Collection of Faculty of Philosophy in Belgrade and I am very
tigator mentions, 17 small, perforated bronze trinkets grateful to Dr Dubravka Nikoli} for the opportunity to study them.
and one larger bronze pendant found in 1911 at the 19 Journal for the year 1911, page 156.
COPPER PROCESSING IN VIN^A 29

Depth Finds of malachite and azurite recorded in Vasi} s journals


1.0 m 1 lump of oxidised metal
1.1 m 1 lump of oxidised metal; 1 lump of oxidised bronze
1.2 m 2 lumps of oxidised bronze
1.4 m 1 bead of glass paste
1.5 m 1 lump of oxidised metal
1.6 m 2 lumps of oxidised metal
1.7 m 2 lumps of oxidised bronze
1.8 m 3 lumps of oxidised bronze; 2 lumps of oxidised metal
1.9 m 1 bead of oxidised bronze
2.0 m 1 bead of oxidised bronze or copper; 1 lump of oxidised metal
2.1 m 1 lump of oxidised metal
2.2 m 20 lumps of bronze; 1 lump of oxidised metal
2.25 m large amount of lumps of oxidised metal
2.3 m 3 lumps of oxidised metal
2.4 m 1 bead of oxidised bronze or copper; 2 lumps of oxidised metal
2.5 m large amount of bronze lumps; 6 lumps of oxidised metal
2.6 m large amount of lumps of oxidised metal
2.8 m large amount of bronze lumps
2.9 m large amount of bronze lumps; 2 beads of oxidised bronze;
large amount of lumps of oxidised metal
3.0 m 2 lumps of bronze; 1 lump of oxidised metal
3.1 m 1 bead of oxidised bronze or copper; 1 lump of oxidised bronze
3.2 m large amount of lumps of oxidised metal
3.3 m large amount of lumps of oxidised metal
3.4 m 3 lumps of oxidised metal
3.49 m Grundris III large amount of lumps of oxidised metal
3.5 m 2 lumps of oxidised bronze
3.6 m 2 lumps of bronze
3.7 m 1 lump of bronze
3.8 m 1 lump of oxidised bronze
3.9 m 1 bead of oxidised bronze
4.0 m 1 lump of oxidised metal
4.2 m 1 lump of oxidised metal
4.3 m lumps of green metal oxide (bronze)
4.4 m large amount of lumps of oxidised bronze;
1 bead and 1 fragmented pendant of oxidised bronze
4.5 m large amount of lumps of oxidised metal (bronze)
4.6 m 1 lump of oxidised metal
4.7 m large amount of lumps of green metal oxide (bronze); 1 lump of blue iridescent glass
4.9 m 1 lump of oxidised metal
5.0 m 1 lump of oxidised metal
5.1 m lumps of green metal oxide (bronze)
5.3 m 1 bead of oxidised metal
5.4 m 2 beads of oxidised bronze or copper
5.5 m 2 beads of oxidised metal

STARINAR LII/ 2002.


30 DRAGANA ANTONOVI]

5.6 m 2 lumps of blue pigment; 1 lump of Avalite (of green color);


1 lump of green pigment; 1 lump of oxidised metal
5.7 m large amount of lumps of oxidised metal
5.8 m large amount of lumps of oxidised metal
6.0 m 2 lumps of oxidised metal
6.1 m 1 lump of Avalite (green color); 1 bead of greenish faience
6.2 m 2 lumps of green ore; large amount of lumps of oxidised metal
6.3 m 2 lumps of oxidised bronze; large amount of lumps of oxidised metal;
1 bead of oxidised metal
6.4 m 1 lump of green slag
6.5 m 2 lumps of oxidised metal or paste
6.7 m 1 lump of oxidised metal
6.8 m 1 lump of oxidised metal
6.9 m 1 lump of oxidised metal or paste
7.0 m 1 lump and 1 bead of oxidised green slag or paste
7.3 m 1 lump of oxidised metal
7.5 m 1 bead of bronze?
7.65 m 1 lump of oxidised metal
7.7 m 1 bead of oxidised bronze or copper
8.0 m 1 bead of oxidised metal; 16 semi-finished beads of green glass paste
8.1 m 1 lump of oxidised metal
8.15 m 2 lumps of green faience or Avalite
8.3 m 1 lump of green faience or Avalite (cosmetics)
8.34 m 2 lumps of oxidised metal
8.36 m lumps of oxidised metal mixed with charcoal
8.41 m large amount of lumps of oxidised metal
8.45 m 1 bead of faience
8.6 m large amount of lumps of oxidised metal
8.7 m 1 pendant and 1 lump of greenish stone like salt; 1 lump of oxidised metal;
1 lump of green faience or Avalite; large amount of lumps of oxidised metal
8.9 m 1 lump of green color
9.0 m 1 lump of oxidised metal
9.1 m 1 lump of green color
9.24 m 1 lump of oxidised metal
9.5 m 1 bead of oxidised metal
10.25m (pit bottom) 1 fragmented bead of oxidised metal
Pit 1 lump of oxidised metal
Silo S bottom large amount of lumps of green faience or Avalite
Silo SS III (9.49.96 m) 2 lumps of green faience
Silo SS II (9.29.8 m) 2 lumps of green faience

Table 2. Depths and finds of malachite and azurite that Vasi} recorded in his journals

assumes that it is green paste and possibly green faience. iridescent glass and blue pigment at the depths
Extremely rarely in the journals are used terms green between 3.8 and 4.7 metres (Table 1; Table 2).
stone, Avalite or simply green pigment. Presence Comparing the data from Vasi}s journals that
of azurite is recorded by expressions blue tinted mention the lumps of oxidised metal, bronze or
COPPER PROCESSING IN VIN^A 31

Depth Find
1.1 m 1 lump of malachite (18118 mm)
1.2 m 2 lumps of malachite
1.3 m 1/2 bead of malachite (diam 8 mm)
1.5 m 6 lumps of malachite
1.6 m 3 lumps of malachite
1.7 m 1 lump of malachite; 2 beads of malachite (diam 10 mm)
1.8 m 4 lumps of malachite
1.9 m 4 lumps (largest 8714 mm) and 3 beads of malachite (diam 3, 4 and 5 mm)
2.0 m 1 lump (191336 mm) and 1 bead of malachite (diam 6 mm)
2.1 m 1 bead (diam 7 mm) and 1 pendant (13914 mm) of malachite; 3 lumps of malachite and 2 of azurite
2.3 m 1 lump of malachite
2.4 m 2 lumps of malachite (diam 5 mm)
2.5 m 40 lumps (largest 1184 mm), 6 beads (diam 4,5 and 12 mm) and 1 pendant of malachite
2.6 m 5 lumps of malachite
2.8 m 6 lumps of malachite and 1 lump of azurite (largest 69 4 mm)
2.9 m 25 lumps (largest 696 mm) and 1 bead of malachite (diam 6 mm); 1 lump of azurite (14119 mm)
3.1 m 1 lump of malachite and 1 bead of malachite (diam 8 mm)
3.2 m 1 lump of malachite (18118 mm)
3.3 m 2 beads of malachite (diam 6 mm)
3.4 m 2 lumps of malachite
3.5 m 2 lumps of malachite
3.7 m 1 lump of malachite (diam 3 mm)
3.8 m 1 lump of malachite
3.9 m 5 lumps of malachite, some with traces of perforation (largest 765 mm)
4.5 m 1 pendant of malachite (21139 mm)
4.9 m 1 bead of malachite (diam 4 mm)
5.5 m 1 lump and 1 bead (diam 4 mm) of malachite
6.3 m 1 lump of malachite
6.4 m 1 lump of malachite
7.3 m 1 lump of malachite
8,0 m 1 bead of malachite (diam 14 mm)
8.7 m 1 lump of malachite
9.24 m 1 lump of malachite
9.5 m 1/2 bead of malachite (diam 6 mm)

Table 3. Objects and lumps of malachite and azurite nowadays in Archaeological Collection of Faculty of Philosophy in Belgrade
and in Prehistoric Department of National Museum in Belgrade

copper, green paste or faience with material in the Belgrade are 18 beads20 and 7 pendants, fragmented or
collections of National Museum and Faculty of complete, from Vasi}s excavations at Vin~a (Fig. 1: ai).
Philosophy in Belgrade we came to the conclusion that Finds originate from earlier and later Vin~a layers
under all mentioned terms used by Vasi} is actually respectively (Table 3). The largest bead is 13 mm in
contained malachite. Among the finds predominate
amorphous lamps of malachite but certain amount of
artefacts is recorded as well. In the collections of 20 According to Vasi}s records there were much more beads

National Museum and Faculty of Philosophy in but nowadays only these are preserved.

STARINAR LII/ 2002.


32 DRAGANA ANTONOVI]

30
35
25
30
20
25

20 15
15
10
10
5
5
9
9
9
9
9
9
9
9
0 0
0

pits upce

VP II

upperi
layersvi
VP III
GFF
VT II

VT III
to 9 mm
> 9.0

8.08.9

7.07.9

6.06.9

5.05.9

4.04.9

3.03.9

2.02.9

1.01.9
Graph 1. Distribution of malachite and azurite Graph 2. Distribution of malachite and azurite
in Vin~a (according to depth) in Vin~a according to cultural periods
(VT Vin~aTordo{, GF Gradac phase, VP Vin~aPlo~nik)

diameter. These are all cylindrical beads with biconical that was at the depth of 10.25 m under original ground
perforation (Fig. 1: ab). Among pendants the largest level.24 Finds of malachite were also encountered on
is 21 13 9 mm (Fig. 1: i). There are also in the house floors. Lumps of malachite or identified by Vasi}
National Museum in Belgrade somewhat larger, well- as small lumps of oxidised metal were found on the
worked malachite pendants, which Museum acquired floors of the houses from depths of 2.5 m, 2.6 to 2.8 m
as chance finds from Vin~a (Fig. 1: fh). All mentioned and 3.49 m (Grundris III) investigated in 1912 as well
objects are polished to some extent and perforated. In as on the floor of the house from the depth of 6.7 m
his 1930 journal Vasi} mentioned one pendant (2.3 investigated in 1911.25 Occasionally these lumps were
2.00.6 cm) of stone, which by description corresponds mixed with pieces of coal. According to general estima-
to the malachite found at the depth of 8.7 m (Fig. 1: d).21 te of quantity of malachite found in Vin~a based on the
It seems that objects of malachite were produced in the data from Vasi}s journals, find frequency within cultu-
settlement itself. In favour of this speaks the informa- ral phases is higher in the later periods of Vin~a culture.
tion from Vasi}s 1930 journal. In that year at the depth However, there is no extreme difference in number of
of 8.0 metres was discovered interesting find consis- finds between cultural phases (Graph 1; Graph 2).
ting of 16 semi-processed beads (without perforation), For the time being objects of malachite were found
up to 8 mm in diameter, made of soft green stone besides at Vin~a also at Selevac, Divostin, Gornja
suggested by Vasi} to be the glass paste (Fig. 1: c).22 Tuzla, Belovode and ^oka. At Selevac was found one
Unworked lumps of malachite are of various sizes: bead of malachite.26 In the Late Vin~a horizons at
from the small ones having 3 mm in diameter to the Divostin were found only few perforated pendants and
somewhat larger specimens with diameter ranging many discoid beads the largest being 7 mm in diameter,
from 1 to 2 cm. Some of them were burnt and are found 4 mm high and with 2 mm perforation (Fig. 1: lo).
stuck together in larger lumps mixed with charcoal. There was discovered the complete workshop for
Azurite occurs very rarely. Just a few amorphous lumps manufacturing malachite beads.27 Many beads 38 mm
are recorded.
Malachite was found in all Vin~a layers and as it
seems according to descriptions in the excavation 21 Journal for the year 1930, page 30.
journals it looks to be evenly represented at all depths. 22 Journal for the year 1930, page 15.
It was also found in the pits excavated in the virgin 23 Journal for the year 1934, pp. 6770.
24 See footnote 3.
soil: at the bottom of silo S, and in silos SS II between 25 Journal for the year 1912, page 29; journal for the year 1911,
9.29.8 m and SS III (9.49.96 m) situated next to pit pp. 69, 126.
dwelling D, all investigated in 1934.23 Also, in 1911 26 Glumac, Tringham 1990: 554.

one fragmented bead was found on the bottom of the pit 27 Glumac 1988: 458.
COPPER PROCESSING IN VIN^A 33

b c

a d j
0 1 2 3 cm

e f g h i k

l m n o

Figure 1. Objects of malachite. Vin~a: a) bead from 2.3 m; b) bead from 1.3 m; c) bead from 8.0 m; d) pendant from 8.7 m;
e) pendant from 2.1 m; fh) pendants acquired for National Museum, Belgrade; i) pendant from 4.5 m;
Belovode: jk) trenches I and II from 1994 (after [qivar, Jacanovi} 1997a); Divostin: lo) horizon II (after Glumac 1988)

in diameter and one nicely worked pendant were found as those from the Star~evo culture territory occur in the
at Belovode (Fig. 1: jk). They were found in all settle- immediate vicinity of copper bearing regions.34
ment layers dating from Vin~a Tordo{ and Gradac Finds of malachite, as unworked lumps are much
phase.28 At Tisza culture site Kremenjak near ^oka, in more numerous. They were recorded at Vin~a, Belovo-
pit 2 were found 14 beads of malachite in a vessel con- de, Plo~nik, Opovo, Fafos, Divostin, Selevac. According
taining also other types of decorative objects assumed to to the number of finds Belovode certainly stands out.35
be Vin~a culture import.29 Decorative objects of mala- Just during one season at this site as much as 0.4 kg of
chite were in use also earlier of the Vin~a culture in the malachite was found in trench 5 within small area dating
territory it later encompassed. One pendant is recorded from the Gradac phase.36 Thermally treated lumps have
at Lepenski Vir in settlement IIIa30 while in pits and pit been frequently found although it is not precisely stated
dwellings of Lepenski Vir IIIb settlement occur the whether they were found in the layer of conflagration
beads of azurite and malachite.31 At Divostin I dated in or it was the case of ore processing.37 At Selevac were
Star~evo culture was found one pendant and one coni-
cally shaped piece of azurite.32 This is the only specimen
of azurite in Star~evo culture so far. At Zmajevac near 28 [qivar, Jacanovi} 1996: 187; [qivar, Jacanovi}
Smederevska Palanka, also the Star~evo culture site, was 1996a: 58; [qivar, Jacanovi} 1997: 121.
29 Banner 1960: 18; Gara{anin 1973: 148.
recorded the lump of malachite.33 These isolated cases 30 Srejovi}, Babovi} 1981:92.
should not be connected with metallurgy because mala- 31 Srejovi} 1969: 173.
chite was used exclusively as decorative stone but this 32 Glumac 1988: 460.

undoubtedly confirm that bearers of Star~evo culture 33 Chapman 1981: 131.


34 Chapman, Tylecote 1983: 374375.
were acquainted with deposits of copper ore. Cases of 35 [qivar, Jacanovi} 1997a: 192193.
the use of malachite for production of decorative objec- 36 [qivar, Jacanovi} 1997: 121.
ts, also entirely exceptional, were recorded in the Early 37 [qivar, Jacanovi} 1996: 187; [qivar, Jacanovi} 1997:

Neolithic of surrounding areas. All these finds, as well 124; [qivar, Jacanovi} 1998: 77.

STARINAR LII/ 2002.


34 DRAGANA ANTONOVI]

0 1 cm

c d e

0 1 2 3 cm

b f

Figure 2. Objects of copper. Divostin: a) horizon II (after Glumac 1988);


Plo~nik: b) trench VIII, horizon III (after [ljivar 1996); Gornja Tuzla (after ^ovi} 1961): ce) stratum II; fi) stratum III

collected all in all 209 malachite lumps, 87% of which were recorded intensive remains of native copper
were smaller than 5cu mm.38 At Divostin II slightly mineral defined by petrologic analysis as malachite with
less than 100 lumps of malachite were found within cuprite and azurite.42 We would also like to mention two
entire excavated area and 75% of them are smaller than lumps of copper oxide at Late Vin~a site in Opovo.43
1 cm.39 According to Vasi}s notes number of untreated This find could not be related so far to copper processing
lumps at Vin~a was considerably larger than at Divo- at this site.
stin and Selevac: more than 500 of them distributed Facts that certainly confirm the knowledge of
within all settlement layers were found. At Plo~nik copper processing are the finds of copper objects
near Prokuplje large amount of malachite lumps was registered at Vin~a culture sites. Most have been found
recorded in Vin~aTordo{ horizons.40 At Gornja Tuzla, at Gornja Tuzla (Fig. 2: ci) if we exclude hoards from
in stratum III, the earliest settlement horizon dated in Plo~nik whose dating is still questionable. In the
the period Vin~aPlo~nik I was found large amount of
small lumps of copper oxide which the author relates
with production of copper objects at this very site.41 38 Glumac, Tringham 1990: 555.
There is one more case of large amount of malachite 39 Glumac 1988: 457.
40 D. [ljivar, Report on the meeting of Prehistoric section of
that could be according to the opinion of investigator
Serbian Archaeological Association, delivered on the 15. 11. 2001.
related to the copper processing in the settlement. At 41 ^ovi} 1961: 103.
the site Fafos I near Kosovska Mitrovica, settlement 42 Jovanovi} 1961: 42.

dating from Vin~aPlo~nik phase, in the pits 16 and 38 43 Tringham, Brukner, Voytek 1985: 443.
COPPER PROCESSING IN VIN^A 35

8,49 m

0 1m

Figure 3. Boat-like recess in Vin~a (after Vasi}s journal for 1913, pp. 125148): 1) wall of red baked clay

stratum III dating from Vin~aPlo~nik I period two Divostin originate few small copper beads, one
groups of small copper beads, one of 22 and other of pendant and bracelet (Fig 2: a) all found in undisturbed
13 pieces, the spiral ring of the wire of segment Vin~aPlo~nik horizon.50 One rather small copper
section, fragment of thin wire of circular section, bead along with few rather corroded small granules
possibly part of bracelet and 3 fragments of some tool, were found at Selevac.51 At Grivac, in the block Barice
presumably awl were found.44 In the stratum II IA, in the Late Vin~a horizon was found one copper
attributed to the very end of Vin~a culture were found bead almost completely crumbled.52 From Early Vin~a
few small beads, one fragmented saltaleon, small needle layers in the trench I at Belovode originate few finds of
with twisted eye, 2 fishhooks and few fragments of small copper lumps. According to the opinion of
wire of circular section.45 Massive copper chisel investigators of this site it is most probably native
stratified and dated with certainty was recorded at copper.53 This is for the time being the earliest find of
Plo~nik (Fig. 2: b). It was found in the intact layer at copper in Vin~a culture. At Ratina near Kraljevo
the border of III and II horizons attributed to the presence of copper jewellery is confirmed in the shape
Gradac and Vin~aTordo{ II phases.46 Plo~nik hoards of one loop of copper wire. This is confirmed by green
are still considered as dubious find concerning remains of copper oxide on fragments of anthropo-
chronological attribution. They were considered so far morphic figurines.54 At Gomolava were found 3 small
to be Eneolithic hoards buried into earlier Vin~a metal beads in exclusively Late Vin~a horizon55 as
culture layer. More prevailing opinion after recent well as 7 beads and a bracelet in the burials of the
investigations at Plo~nik is that mentioned hoards Vin~aPlo~nik I cemetery.56 At Velika Gradina in
could be attributed to the Gradac phase of Vin~a Stapari near U`ice in the II cultural layer dating from
culture and subsequently that they are not buried later Vin~aPlo~nik period was found a bracelet of copper
but that they are closed associations from the last wire of square section.57
phase of the life at Plo~nik.47 In the light of this new
opinion the Plo~nik hoards appear to be the most
significant find of copper products in the Vin~a 44 ^ovi} 1961: 98.
culture: in all four hoards 45 massive copper tools 45 ^ovi} 1961: 102103.
axe-hammers and chisels were found.48 According to 46 [ljivar 1996: 9697.
47
earlier conducted analyses two chisels from hoard 1 [qivar, Kuzmanovi}-Cvetkovi} 1998: 8283.
48 Stalio 1964; Stalio 1973.
discovered by Grbi} in the course of his excavations 49 Pernicka et al. 1993: 4, 16.
were made most probably of the native copper while 50 Glumac 1988: 458460.
most of the artefacts has great resemblance of metal 51 Glumac, Tringham 1990: 554.
composition with copper finds from Selevac and 52 Gavela 19561957: 265.
53 [qivar, Jacanovi} 1996: 187.
Gomolava49 and that might indicate same source of 54 Qami}-Valovi}, Valovi} 1988: 23.
raw material but we shall discuss that later. At other 55 Ottaway 1979: 53, 55.
sites copper in the form of completed artefacts or 56 Brukner 1980: 32, 34.
lumps is recorded in very few instances. From 57 Juri{i} 1960: 97.

STARINAR LII/ 2002.


36 DRAGANA ANTONOVI]

8,89 m 8,97 m

0 1m

Figure 4. Pits with wider bottoms (after Vasi}s journal for 1913, pp. 125148):
1) wall of red baked clay; 2) opening by the bottom of larger pit

The question raised after everything we said is elongated ellipsoid shape on plan and very shallow
where was organised production of copper from which (Fig. 3), the largest being 2.100.53 0.14 m. Walls of
the objects recorded at Vin~a culture sites were manu- these recesses, 8 cm thick are of unevenly fired clay in
factured. Clearly defined working and smelting place a way that it is red in the central zone turning to brown
in the Vin~a culture has not yet been encountered. in the periphery. As a rule soot and ash were found at the
However, that is how it looks like only at first glance. bottom. Besides these recesses but within same area
Possible working places are already described in certain and at the depth of 8.89 and 8.97 m 2 pits with bottom
published works precisely these sites are Plo~nik, wider than opening were discovered. Smaller pit,
Fafos, Selevac and Belovode. Even Vasi} in his already 0.470.340.55 in size, with 58 cm thick red baked
mentioned journals from excavations at Vin~a described walls was 0.71 0.55 m at the bottom (Fig. 4). Bigger
situations which indubitably indicate smelting activity pit,0.870.670.45 m, with 45 cm thick baked walls
in this Neolithic settlement. Thus Vasi} recorded that was at the bottom 1.111.04 m. This pit had at one side
at depth of 6.7 m (house ground plan) and 8.36 m near the bottom an aperture of almost rectangular
investigated in 1911 were found pieces of malachite in shape 0.830.14m and the edge of it was also of red
a lump with charcoal that conclusively confirms pre- baked clay as well as the entire interior of the pit (Fig.
sence of malachite in the fire with coal. We are inclined 4). Vasi} explained this pit as metallurgical kiln.
to explain this as intentional activity and not incident Looking from modern perspective when we know
because at mentioned house plans wasnt any trace of about the earliest Chalcolithic metallurgical kilns at
conflagration.58 At the depths of 6.2 m, 6.4 m and 7.0 m Sinai we see how Vasi} was right when he explained
in 1930 were found pieces of greenish slag resulting the described pits as metallurgical structures. Thus, in
from intense fire.59 In the 1913, within small area at the Tymna, the mentioned Chalcolithic kilns had almost
depths from 8.10 to 8.97 m many shallow pits and flat
inclined surfaces possibly floors of horseshoe-shaped
kilns with walls of unevenly fired clay were disco- 58 Journal for the year 1911, pp. 69, 148.
vered.60 These pits Vasi} called boat-like recesses 59 Journal for the year 1930, pp. 151, 173, 219.
because of specific shape. All the recesses are of 60 Journal for the year 1913, pp. 125148.
COPPER PROCESSING IN VIN^A 37

2
0.82 1

25 24 23 22 21 20 19 18 17 16 15 14 13 12 11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 0

a d g Figure 5. Plo~nik near Prokuplje, profile from 1996


(after [qivar, Kuzmanovi}-Cvetkovi} 1997):
b e h
a) dark brown soil; b) light brown soil; c) virgin soil;
c f i d) pottery; e) stone; f) bones; g) soot; h) ash; i) daub

identical shape as these ones in Vin~a.61 In larger pit mineral was also encountered in these houses so it is
were found fragments of brazier, as Vasi} says, of even more so believed that copper processing was being
square shape. Brazier was 10 cm deep and had 5 cm carried out within this complex.65
thick walls unevenly fired. We would explain this brazier Situations and finds similar to these described above
as vessel for metal smelting. Because of found pieces are well known in the world and were recorded on the
of galena and on the basis of ethnographic analogies sites mining-smelting complexes with earliest types
Vasi} explained this complex of pits and recesses as of primitive copper metallurgy. The earliest, Chal-
smelting kilns for melting lead. According to Vasi}s colithic kilns for copper smelting were recorded at
notes, in some of our regions before modern mining, the Tymna (Sinai) at the site 39. Kilns, up to 50 cm in
peasants were smelting lead in ordinary pits where diameter are in fact holes in the ground lined with
they heated charcoal mixed with pieces of galena and stones (Fig. 6). The ore and charcoal were mixed in them
melted lead then flowed to the pit bottom producing and copper melting temperature of 1083C and higher
lead cake. It is interesting that Vasi} did not envisage this was achieved by constant flow of air through bellows.
possibility for copper smelting although similar techno- After transformation of ore into slag furnace was closed
logy is used for its primitive production from copper and cooled. In this process the molten metal was not
carbonate ore i.e. malachite. Reason is probably because separated on the bottom but it remained enclosed
malachite and copper slag were not found there.62 within the slag in the form of smaller metal beads of
This type of finds was also recorded at other Vin~a
culture sites. Situation most similar to the one at Vin~a
61 Rothenberg, Tylecote, Boydell 1978: 1011.
with recesses with baked clay was recorded at Plo~nik.
62 We would like to mention here one interesting idea of M.
At this site was (in the middle of south-eastern profile
M. Vasi}. Thus, on the basis of mentioned finds of smelting pits for
exposed in 1996) encountered a pit 8 m in diameter and lead and horseshoe-shaped kiln for cinnabar Vasi} in his journal for
2 m deep with soot in successive 23 cm thick layers 1913 suggests that Vin~a was an industrial-mining place where ore
(Fig. 5). According to the opinion of investigators that from the vicinity of Avala was processed. According to the finds he
looked for analogies in Antique metallurgy the concludes that in Vin~a since its foundation mining must have been
very advanced and it is confirmed by sophisticated kilns for burning
appearance of the feature is the result of metallurgical cinnabar. It was actually the fact that was decisive for Vasi}s dating
activity. This pit was an integral part of larger structure, established for Vin~a (Bronze Age) although he distinguished the
most probably the house and this is indicated by layer finds from these lower layers as dating from the Neolithic! But as he
of rubble mixed with soot that spreads from the pit for thinks that mining and metallurgy in Vin~a are not autochthonous
but imported from the southeast hence the beginning of life in Vin~a
about 9 meters. This entire find belongs to Vin~aTordo{ could not be earlier than the time of foundation of Troy II (journal for
I horizon.63 Similar situation was recorded at Fafos I. the year 1913, page 148). Consequently, he denies any connection
Pits 16 and 36 where large quantity of malachite in of the site in Vin~a with Neolithic period.
63 [qivar, Kuzmanovi}-Cvetkovi} 1997: 107.
lumps or powder mixed with layers of burning were 64 According to the description it looks more like introductory
found as integral part of the houses behind them and phase for ore smelting judging by analogies and from experimental
according to the investigators opinion these are residues investigations.
discarded after metallurgical processing.64 The copper 65 Jovanovi} 1961: 4243.

STARINAR LII/ 2002.


38 DRAGANA ANTONOVI]

AA 149.80

1
2

149.00

0 1m

Figure 6. Chalcolithic kiln for smelting copper ore from Tymna (Sinai), site 39B.
Top: section of kiln during excavations (1. working surface, 2. undisturbed sand layer).
Bottom: reconstruction of kiln with bellows (after Rothenberg, Tylecote, Boydel 1978).

pure copper. Thus the next step in metal production concentration of malachite in houses 14 investigated
was crushing of slag and mechanical retrieval of beads between 197778 and even more striking absence of
later to be melted in the melting vessels.66 Small kilns this mineral in other stratigraphic units with organised
recorded in Tymna provided good results. In them in a copper processing just in the distinct section of the
single turn could be obtained 0.3 kg of copper after 2 settlement.71 So called thermally treated malachite
hours of thermal treating of ore in case of maximal lumps are encountered in large amount also at Belovo-
filling of 5 kg of ingredients (ore, charcoal and flux).67 de72 so we can rightfully conclude that Belovode un-
In Spain, in Chalcolithic mining-smelting complex doubtedly represents still another place of copper
Chinflon are not recorded either lined kilns for ore processing in Vin~a culture. Confirmation for such
processing or bellows so it is assumed that plain pits in copper processing is also offered by some ethnographic
the ground lined with clay were used and hide bellows. data from North and South America. Same technique
Slag collected at this site indicates that earliest, (ore smelting with charcoal in the pits lined with fine
primitive technology of ore smelting was employed clay then crushing of cold slag and remelting of copper
and as result molten metal (copper) stayed contained in small pottery vessels) was practised by North Ame-
in slag.68 These finds from Spain are identical with our rica Pueblo Indians and pre-Columbian population of
finds from Vin~a, Plo~nik and Fafos where pits in the
ground coated (lined) with fine clay burnt due to high
66
temperature were recorded. Close to these entities, Rothenberg, Tylecote, Boydell 1978: 28.
67 Rothenberg, Tylecote, Boydell 1978: 49.
except in Vin~a, was found large amount of malachite 68 Rothenberg, Blanco Freijeiro 1980: 52.
lumps with clear evidence of thermal treating.69 69 As these finds almost had not been analysed exception is
Unambiguous find of slag with copper beads within is one analysis from Fafos, which confirms that it is malachite we
recorded at Selevac. There in the trenches 12 and 15 can not state with certainty whether it is malachite or slag as result
was found metallurgical slag and analyses revealed of ore smelting.
70 Glumac, Tringham 1990: 553.
that it originated from copper ore and investigators of 71 Glumac, Tringham 1990: 557.
this site relates it with certainty to copper processing at 72 [qivar, Jacanovi} 1996: 187; [qivar, Jacanovi}

the site.70 In addition, the investigators linked striking 1997: 124; [qivar, Jacanovi} 1998: 77.
COPPER PROCESSING IN VIN^A 39

0 1 2 3 cm 0 1 2 3 cm

a b

Figure 7. Molds for casting copper objects: a) Gornja Tuzla (after ^ovi} 1961);
b) Grivac (after Antonovi}, in preparation)

Peru.73 Bearers of the Vin~a culture were obviously was never related to metal smelting even though some
competent for extractive reduction technology of of them by shape and fabric are quite appropriate for
processing of copper oxides where it was necessary to metallurgical purpose.80 Moulds for casting copper arte-
achieve temperature when copper separates from ore facts (Fig. 7) are mentioned at Gornja Tuzla where a
and it is 1083C. This reduction process of copper piece of mould, in fact its sprue cap, for casting of axes
processing could be compared with reduction baking of was found81 and at Grivac where in the layers of Vin-
pottery that Vin~a culture bearers used and produced ~aPlo~nik I phase was found fragmented mould of
already from the first occurrence of the Vin~a culture sandstone secondary used as bone pin sharpener.82
in this area as this pottery should be produced at the In favour of early introduction of copper processing
temperature of about 1100C.74 Thus, there should not speaks the fact that bearers of Vin~a culture were by all
be any doubt that Vin~a culture population was accounts well acquainted with ore deposits in their
capable of achieving temperature necessary for copper territory. This is confirmed also by good knowledge
smelting. about high quality stone raw material used for produc-
The following find from Vin~a from the depth of tion of stone tools in the Vin~a culture.83 Some of this
4.2 m could be directly related with smelting activity. raw material was certainly acquired in organised way
It is fragmented bottom of crude vessel, which was half possibly even by quarrying although there is not
full of green pigment as Vasi} said75 that is with pulve- comprehensible evidence for such assertion. As the
rised malachite as was established after much later territory of Vin~a culture was and remained exceptio-
analyses.76 Such pulverised ore was used in the primi- nally rich in copper ore deposits it is beyond doubt that
tive technology of copper producing. Experiments bearers of Vin~a culture got acquainted rather early
carried out with ore from Tymna required ore to be with those deposits and commenced their exploitation.
crushed in granules of less than 5 mm77 while in expe-
riments with ore from Rudna Glava it was crushed in
granules up to 100 m.78 This information could be lin- 73 Tylecote, Merkel 1984: 4; Renfrew, Bahn 1998: 328329.
74
ked with above-mentioned fragmented bottom of crude Renfrew 1969: 38.
75 Vasi} 1932: 35.
vessel from Vin~a containing pulverised malachite and 76 Chapman, Tylecote 1983: 373.
explained as the initial stage in the process of copper 77 Rothenberg, Tylecote, Boydell 1978: 31.
ore smelting. 78 Tylecote 1982: 463.
At some sites indirect evidence of smelting 79 Stalio 1973: 157.
80 Letica 1967.
activity is recorded comprising vessels and moulds for 81 ^ovi} 1961: 103.
metal casting. Small vessel for metal casting is 82 Antonovi}, in preparation.
encountered so far only in the fourth Plo~nik hoard.79 83 Antonovi} 1998: 1741; Bogosavqevi}-Petrovi} 1992:
Large number of miniature vessels discovered at Vin~a 912.

STARINAR LII/ 2002.


40 DRAGANA ANTONOVI]

1 a c

b d

2 0 100 km

3 4

5
6 8
7
9
10 11
12

14
13
15

16

Figure 8. Finds of malachite, azurite and copper objects from Vin~a and copper ore deposits within Vin~a territory:
a. ore deposits (after Simi} 1951; Putnik 1981), b. regions where copper exploitation was possible in prehistory
(after Simi} 1951; Putnik 1981), c. sites where malachite and azurite are registered, d. sites where copper objects are found,
e. prehistoric copper mines (after Jovanovi} 1982, Jovanovi} 1988, Davies 1937).
1. ^oka, 2. Opovo, 3. Gomolava, 4. Vin~a, 5. Gornja Tuzla, 6. Selevac, 7. Belovode, 8. Rudna Glava,
9. Mali [turac, 10. Grivac, 11. Divostin, 12. Stapari, 13. Jarmovac, 14. Ratina, 15. Plo~nik, 16. Fafos.
COPPER PROCESSING IN VIN^A 41

Already mentioned malachite and azurite, basic carbo- mine was the main source of copper ore in the Late
nates of copper, resulting from decomposition and Vin~a period. Something that analyses called our
transformation of all copper ores and frequently pre- attention to is the fact that inhabitants of Selevac,
sent at Vin~a culture sites are very widely distributed Plo~nik and Gomolava seem to have been using the
in the Central Balkans. Their occurrence in prehistory same source of raw material but this source was
could be related to present occurrence of copper ores certainly not in the eastern Serbia nor at Rudnik, the
deposits (Fig. 8). Malachite and azurite are today ore deposits, which are so far noted as the earliest
almost impossible to find in the nature but it does not mines in our region.84
necessarily means that it was the case in the Neolithic. After everything said it is obvious that metallurgy,
It is absolutely certain that they were much more that is copper ore processing and producing of copper
abundant in the past but their exhaustion is undoub- was practised in the Vin~a culture from its very begin-
tedly in relation with primitive prehistoric metallurgy ning. This statement does not seem controversial after
but also with the fact that malachite was in all epochs, results of excavations at Plo~nik and Belovode as well
like it is today, appreciated as ornamental stone. For as after new examination and explanation of material
the time being we can not say anything more concrete and journals from Vin~a. Much more important question
about origin of copper ore used for primitive metallurgy that is being raised now is when bearers of Vin~a culture
on the Vin~a culture sites because of exceptionally got acquainted with new technology and whether this
small number of precise analyses. According to the knowledge of metallurgy was autochthonous or initiated
latest and most advanced investigations of samples of by external influences. In any case this is the direction
malachite, ore, slag and metal objects from some of to be followed in future investigations of the Vin~a
Vin~a culture sites (Selevac, Plo~nik, Gomolava, culture that will shed entirely new light on the character
Rudna Glava) the only definite conclusion reached of this exceptional Neolithic culture, which with every
was that for the time being we can not identify the recently discovered site proved to be the culture we
source of ore used during the earliest metallurgic still know little about.
period in our territory. Unfortunately, there is also
missing the expected confirmation that Rudna Glava Translated by: Mirjana Vukmanovi}

84 Samples from ore deposits at Bor, Majdanpek, Rudna

Glava, Crnajka, Rudnik, Lajkovac, ^adinje and [atorica were


investigated (Pernicka et al. 1993: 1650).

STARINAR LII/ 2002.


42 DRAGANA ANTONOVI]

BIBLIOGRAPHY:

Antonovi}, D., 1992. Predmeti od gla~anog ka- Jovanovi}, B., 1971. Metalurgija eneolitskog pe-
mena iz Vin~e. Beograd: Centar za arheolo{ka rioda Jugoslavije. Beograd: Arheolo{ki institut.
istra`ivawa Filozofskog fakulteta. Jovanovi}, B., 1982. Rudna Glava: najstarije ru-
Antonovi}, D., 1998. Nastanak i razvoj industrije darstvo bakra na Centralnom Balkanu. Bor: Muzej ru-
gla~anog kamena u neolitu Srbije. Ph D. dissertation. darstva i metalurgije; Beograd: Arheolo{ki institut.
Belgrade University: Faculty of Philosophy. Jovanovi}, B., 1988. Prqu{a Mali [turac:
Antonovi}, D., in preparation. Oru|e od gla~anog praistorijski rudnik bakra i gorskog kristala na
kamena sa neolitskih lokaliteta u Grivcu. U: Grivac: Rudniku. Zbornik radova Narodnog muzeja u ^a~aku
naselja protostar~eva~ke i vin~anske kulture, ur. M. XVIII, 512.
Bogdanovi}. Kragujevac: Narodni muzej. Juri{i}, A., 1960. Gradine zapadne Srbije. In: Arhe-
Banner, J., 1960. The Neolithic Settlement on the olo{ko dru{tvo Jugoslavije: praistorijska sekcija I,
Kremenyak Hill at Cska (^oka): the Excavations of Ohrid: Arheolo{ko dru{tvo Jugoslavije, 9198.
F. Mra in the years 1907 to 1913. Acta Archaeologica Letica, Z., 1967. Minijaturni sudovi iz Vin~e.
Academiae Scientiarum Hungaricae XII, 156. Zbornik Narodnog muzeja V: 77126.
Brukner, B., 1980. Naseqe vin~anske grupe na Qami}-Valovi}, N., Valovi}, S., 1988. Amu-
Gomolavi (neolitski i ranoeneolitski sloj): izve- leti i privesci iz vin~anskog naseqa u Ratini.
{taj sa iskopavawa 19671976. g. Rad vojvo|anskih Zbornik Narodnog muzeja XIII1: 2127.
muzeja 26, 555. McPherron, A., Srejovi}, D. 1988. (Eds.) Divostin
Chapman, J., 1981. The Vin~a culture of South- and the Neolithic of Central Serbia, Pittsburgh: Uni-
East Europe, Oxford: B.A.R. International Series 117. versity of Pittsburgh.
Chapman, J., Tylecote, R. F., 1983. Notes: Early Miloj~i}, V., 1949. Chronologie der jngeren Stein-
Copper in the Balkans. Proceedings of the Prehistoric zeit Mittel- und Sdosteuropas. Berlin: Verlag Gebr.
Society 49: 373379. Mann.
^ovi}, B., 1961. Rezultati sondiranja na preistori- Ottaway, B. S., 1979. Analysis of Earliest metal
skom naselju u Gornjoj Tuzli. Glasnik Zemaljskog mu- finds from Gomolava. Rad vojvo|anskih muzeja 25:
zeja u Sarajevu n.s. XVXVI/19601961, 79139. 5359.
Gara{anin, M., 1951. Hronologija vin~anske gru- Pernicka, E., Begemann, F., Schmitt-Strecker, S.,
pe, Ljubljana: Univerza. Wagner, G. A., 1993. Eneolithic and Early Bronze Age
Gavela, B., 1957. Eneolitska naseqa u Grivcu. copper artefacts from the Balkans and their relation to
Starinar n.s. VIIVIII: 237268. Serbian copper ores. Praehistorische Zeitschrift 681:
Gara{anin, M., 1973. Praistorija na tlu SR 157.
Srbije III. Beograd: Srpska kwi`evna zadruga. Putnik, S., 1981. Metalogenija bakra jurske dija-
Glumac, P., 1988. Copper Mineral Finds from Di- baz-ro`na~ke formacije. Posebna izdanja 6. Beograd:
vostin. In: Divostin and the Neolithic of Central Serbia, Geoinstitut.
eds. A. McPherron, D. Srejovi}, Pittsburgh: University Renfrew, C., 1969. The Autonomy of the South-
of Pittsburgh, 457462. East European Copper Age. Proceedings of the Prehi-
Glumac, P., Tringham, R., 1990. The Exploitation storic Society 35: 1247.
of Copper Minerals. In: Selevac: a Neolithic Village in Renfrew, C., Bahn, P., 1998. Archaeology: Theori-
Yugoslavia, eds. R. Tringham, D. Krsti}, Los Angeles: In- es, Methods and Practice. London: Thames and Hudson.
stitute of Archaeology, University of California, 549565. Rothenberg, B., Blanco Freijeiro, A. 1980. Ancient
Davies, O. 1937. Prehistoric copper-mine at Jarmo- copper mining and smelting at Chinflon (Huelva, SW
vac near Priboj na Limu. Glasnik Zemaljskog muzeja u Spain). In: Scientific studies in Early Mining and Extra-
Bosni i Hercegovini XLIX1, 13. ctive Metallurgy, ed. P.T. Craddock, Occasional Paper
Durman, A., 1988. Industrija cinabarita u Vin~i. 20, London: British Museum, 4162.
Opuscula archaeologica 13: 19. Rothenberg, B., Tylecote R. F., Boydell, P. J.,
Jovanovi}, B., 1961. Stratigrafija naselja vin~anske 1978. Chalcolithic Copper Smelting. Archaeo-
grupe kod Kosovske Mitrovice. Glasnik Muzeja Koso- Metallurgy I. London: Institute for Archaeo-Metallur-
va i Metohije VI, 978. gical Studies.
COPPER PROCESSING IN VIN^A 43

Simi}, V., 1951. Istoriski razvoj na{eg rudarstva. [qivar, D., Kuzmanovi}-Cvetkovi}, J., 1997.
Beograd. Plo~nik kod Prokupqa, naseqe vin~anske kulture.
Srejovi}, D., 1969. Lepenski Vir. Beograd: Glasnik Srpskog arheolo{kog dru{tva 13: 103113.
Srpska kwi`evna zadruga. [qivar, D., Kuzmanovi}-Cvetkovi}, J., 1998.
Srejovi}, D., Babovi}, Lj., 1981. Lepenski Vir Plo~nik kod Prokupqa, istra`ivawa u 1997. Gla-
Menschenbilder einer frhen europischen Kultur. snik Srpskog arheolo{kog dru{tva 14: 7985.
Mainz: Von Zabern. Tringham, R., Brukner, B., Voytek, B., 1985. The
Stalio, B., 1964. Novi metalni nalaz iz Plo~ni- Opovo Project: a Study of Socioeconomic Change in
ka kod Prokupqa. Zbornik Narodnog muzeja IV: 3541. the Balkan Neolithic. Journal of Field Archaeology
Stalio, B., 1973. ^etvrti nalaz bakarnog i ka- 12 4: 425 444.
menog oru|a sa Plo~nika kod Prokupqa. Zbornik Tringham, R., Krsti}, D. 1990. (Eds.), Selevac: a
Narodnog muzeja VII: 157161. Neolithic Village in Yugoslavia, Los Angeles: Institute
[ljivar, D., 1996. The Eastern Settlement of the of Archaeology, University of California.
Vin~a Culture at Plo~nik: a Relationship of its Strati- Tylecote, R. F., 1982. Smelting Copper Ore from
graphy to the Hoards of Copper Objects. Starinar Rudna Glava, Yugoslavia. Proceedings of the Prehi-
XLVII: 8597. storic Society 48, 459465.
[qivar, D., Jacanovi}, D.,1996. Veliko La- Tylecote, R. F., Merkel, J. F., 1985. Experimental
ole, Belovode: naseqe vin~anske grupe. Glasnik smelting techniques: achivements and future. In: Fur-
Srpskog arheolo{kog dru{tva 11: 185189. naces and Smelting Technology in Antiquity, eds. P. T.
[qivar, D., Jacanovi}, D., 1996a. Veliko La- Craddock, M. J. Hughes, Occasional Paper 48, London:
oleBelovode, naseqe vin~anske kulture. Glasnik British Museum.
Srpskog arheolo{kog dru{tva 12: 5560. Vasi}, M. M., 1906. Nekoliki preistorijski
[qivar, D., Jacanovi}, D., 1997. Veliko La- nalasci iz Vin~e. Starinar I/2: 89127.
oleBelovode, naseqe vin~anske grupe. Glasnik Vasi}, M. M., 1908. Preistorijski obredni
Srpskog arheolo{kog dru{tva 13: 115125. predmeti: prilozi ka poznavawu preistorijske re-
[qivar, D., Jacanovi}, D., 1997a. Arheometa- ligije u Srbiji. Starinar III: 71120.
lurgija bakra na nasequ vin~anske kulture Belovo- Vassits, M. M., 1910. Die Hauptergebnisse der
de, kod Petrovca na Mlavi. U: Arheologija isto~- prhistorischen Ausgrabung in Vin~a im Jahre 1908.
ne Srbije: nau~ni skup Beograd Dowi Milanovac, Praehistorische Zeitschrift II: 2339.
decembar 1995. godine, ur. M. Lazi}, Beograd: Cen- Vasi}, M. M., 1932. Preistoriska Vin~a I.
tar za arheolo{ka istra`ivawa Filozofskog fa- Beograd: Dr`avna {tamparija.
kulteta, 189195. Vasi}, M. M., 1936. Preistoriska Vin~a II.
[qivar, D., Jacanovi}, D., 1998. Veliko La- Beograd: Dr`avna {tamparija.
ole, Belovode istra`ivawa u 1997. Glasnik Srp- Vasi}, M. M., 1936a. Preistoriska Vin~a IV.
skog arheolo{kog dru{tva 14: 7378. Beograd: Dr`avna {tamparija.

STARINAR LII/ 2002.


44 DRAGANA ANTONOVI]

Rezime: DRAGANA ANTONOVI], Arheolo{ki institut, Beograd

PRERADA BAKRA U VIN^I:


NOVI PRILOZI TEZI O METALUR[KOM
KARAKTERU VIN^ANSKE KULTURE

Posledwih godina sve su u~estaliji nalazi koji neumitno kamen, ali to svakako svedo~i da su se nosioci Star~eva~ke
i sigurno potvr|uju metalur{ki aspekt Vin~anske kulture kulture ve} bili upoznali sa le`i{tima bakarne rude.
od samih wenih po~etaka. Pored ve} dobro poznatog ot- Ono {to svakako svedo~i o poznavawu prerade bakra
kri}a Vin~anskog rudnika bakra na Rudnoj Glavi, tu su i jesu nalazi bakarnih predmeta zabele`eni na Vin~anskim
nova otkri}a na Belovodama i Plo~niku koja su upoznava- lokalitetima. Najvi{e ih je na|eno u Gorwoj Tuzli (sl. 2:
we sa metalom pomerila skoro do samog po~etka Vin~anske ci), ako izuzmemo nalaze ostava iz Plo~nika ~ije je datova-
kulture. we jo{ uvek pod znakom pitawa. U Plo~niku je, kao sigur-
Teza o metalur{kom karakteru Vin~anske kulture sta- no stratificirano i datovano zabele`eno jedno masivno
ra je bezmalo ceo vek, a postavio je prvi i najve}i istra`i- bakarno dleto (sl. 2: b), na|eno u intaktnom sloju sa po~et-
va~ Vin~e Miloje M. Vasi}. On je Vin~u smatrao pre svega ka grada~ke faze. Nakon novijih istra`ivawa u Plo~niku,
centrom za preradu `ive i olova, a zbog pogre{nog datova- ~ini se i da se 4 ostave, ranije otkrivene, mogu opredeliti
wa Vin~e u pozno minojski period prerada bakra je za we- u grada~ku fazu Vin~anske kulture, pa se tako one pokazuju
ga predstavqala potpuno o~ekivanu delatnost kojoj nije kao najzna~ajniji nalaz izra|evina od bakra iz Vin~anske
posvetio redove u svojoj monografiji. Nasuprot publiko- kulture iz sva 4 depoa poti~e ukupno 45 masivnih bakarnih
vanim radovima Vasi} u svojim dnevnicima veoma uredno alatki. Na ostalim lokalitetima bakar, u obliku gotovih
notira svaki nalaz malahita odnosno oksidiranog metala, predmeta ili grumenova, zabele`en je na Divostinu, Selev-
daju}i ta~ne podatke u kom su broju na|eni, ~esto navodi cu, Grivcu, Belovodama, Ratini kod Kraqeva, Gomolavi i
wihove dimenzije, a ponekad i ta~no mesto nalaza ako su Velikoj Gradini u Sataparima kod U`ica.
na|eni na podovima ku}a ili u jamama (tabela 13). Nakon svega name}e se pitawe gde se vr{ila proizvodwa
Otkri}em rudnika bakra na Rudnoj Glavi i nakon is- bakra od koga su bili napravqeni predmeti zabele`eni na
tra`ivawa na Divostinu, Selevcu, Plo~niku i Belovodama Vin~anskim lokalitetima. Jasno definisano radioni~ko-
posledwih godina, teza da je Vin~a bila jedan od metalur- -topioni~arsko mesto u Vin~anskoj kulturi do sada nije
{kih centara Vin~anske kulture ponovo postaje aktuelna. konstatovano. Me|utim, tako izgleda samo na prvi pogled.
Me|utim, sada se akcenat stavqa na preradu bakra. Direk- Potencijalna mesta prerade bakra ve} su opisana u nekim
tan povod za razmatrawe mogu}nosti prerade bakra u Vin- publikovanim radovima konkretno re~ je o lokalitetima
~i bio je veliki broj grumenova i ukrasnih predmeta od ma- Plo~nik, Fafos, Selevac i Belovode. Vasi} je tako|e u ve}
lahita prikupqenih tokom Vasi}evih iskopavawa Vin~e, pomenutim svojim dnevnicima sa iskopavawa Vin~e opisao
a koji se danas ~uvaju u Narodnom muzeju i u Arheolo{koj situacije koje nedvosmisleno upu}uju na topioni~arsku
zbirci Filozofskog fakulteta u Beogradu. delatnost u ovom neolitskom nasequ. Tako Vasi} bele`i
U materijalu preovla|uju amorfni grumenovi malahi- kako su ~esto nala`eni na kotama od 6,2 do 7,0 m komadi
ta, ali je zabele`en i izvestan broj predmeta od ovog mine- malahita u grudvi sa garom i komadi zelenkaste {qake
rala (sl. 1: ai). Nalazi podjednako poti~u iz starije i iz dobijeni pri jakoj vatri. Tokom 1913. godine otkriveno je,
mla|e Vin~anskih slojeva (tabela 3). Malahit je nala`en na jednom mawem prostoru, na dubinama od 8,10 do 8,97 m,
u svim slojevima Vin~e i kako se ~ini na osnovu opisa u vi{e plitkih jama izdu`enog elipsoidnog oblika u tlocrtu
dnevnicima sa iskopavawa, izgleda da je bio ravnomerno (sl. 3). Zidovi ovih udubqewa su od neravnomerno zape~ene
zastupqen na svim dubinama (grafikon 12). zemqe, a na wihovom dnu je po pravilu nala`en gar i pepeo.
Predmeti od malahita do sada su na|eni, osim u Vin- Osim ovih udubqewa na istom prostoru su, na dubinama 8,89
~i, jo{ i na Selevcu, Divostinu (sl. 1: lo), Gorwoj Tuzli, i 8,97 m otkrivene 2 jame sa {irim dnom od otvora (sl. 4).
Belovodama (sl. 1: jk) i ^oki. Nalazi malahita u obliku Jedna jama imala je pri dnu otvor skoro pravougaonog obli-
neobra|enih grumenova su znatno brojniji. Zabele`eni su ka povr{ine tako|e od crveno zape~ene zemqe, a koju Vasi}
u Vin~i, Plo~niku, Opovu, Fafosu, Divostinu, Selevcu, tuma~i kao topioni~arsku pe}. U Timni su halkolitske
Gorwoj Tuzli, a po broju nalaza predwa~i svakako Belovo- pe}i imale skoro identi~an oblik kao ove u Vin~i (sl. 6).
de, gde su ~esto nala`eni i termi~ki tretirani grumenovi, Ovakva vrsta nalaza zabele`ena je i na drugim Vin-
mada se ne precizira da li su oni na|eni u sloju po`ara ili ~anskim lokalitetima. Najsli~nija situacija onoj u Vin-
je u pitawu prerada rude. Ukrasni predmeti od malahita ~i, sa udubqewem sa zape~enom zemqom, zabele`ena je na
koristili su se i pre Vin~anske kulture na teritoriji koju Plo~niku (sl. 5), a na Fafosu I, u jamama 16 i 38, na|eno je
je ona pokrivala: na Lepenskom Viru u nasequ III, Divosti- obiqe malahita u obliku grumenova i praha, izme{anog sa
nu I i Zmajevcu kod Smederevske Palanke. Ove usamqene slojevima gorewa. Situacije i nalazi sli~ni ovim upravo
slu~ajeve svakako ne treba dovoditi u vezu sa poznavawem opisanim dobro su poznati u svetu i zabele`eni su na lo-
metalurgije, jer je malahit kori{}en iskqu~ivo kao ukrasni kalitetima sa najranijim oblicima primitivne prerade
COPPER PROCESSING IN VIN^A 45

bakra u rudno-topioni~arskim kompleksima Timna na hidrokarbonati bakra nastali raspadawem i transformi-


Sinaju i ^inflion u [paniji, pri ~emu su nalazi sa ovog sawem svih bakarnih ruda, a koji se javqaju kao ~esti nala-
posledweg istovetni sa onim iz Vin~e, Plo~nika i Fafosa. zi na Vin~anskim lokalitetima, su vrlo ra{ireni na te-
Takozvani termi~ki tretirani grumenovi malahita zabe- ritoriji centralnog Balkana. Za sada ipak ne mo`emo da
le`eni su u ve}im koli~inama i na Belovodama, pa s pra- ka`emo i{ta konkretnije o poreklu bakarne rude koja je ko-
vom mo`emo da zakqu~imo da Belovode sigurno predsta- ri{}ena u primitivnoj metalurgiji na Vin~anskim loka-
vqaju jo{ jedno mesto prerade bakra u Vin~anskoj kulturi. litetima zbog izuzetno malog broja egzaktnih analiza.
U direktnu vezu sa topioni~arskom delatno{}u mo`emo da Prema posledwim i najsavremenijim ispitivawima uzora-
dovedemo i nalaz dna grubog suda iz Vin~e, sa kote 4,2 m, do ka malahita, rude, {qake i metalnih predmeta sa nekih
pola napuweno spra{enim malahitom. Ovako spra{ena ru- Vin~anskih lokaliteta (Selevac, Plo~nik, Gomolava, Rud-
da koristila se u primitivnoj tehnologiji dobijawa bakra. na Glava) do{lo se samo do jednog sigurnog zakqu~ka, a to
Eksperimenti koji su izvo|eni sa rudom iz Timne zahteva- je da za sada nije poznat izvor rude kori{}ene tokom najra-
li su rudu usitwenu u zrna ispod 4 mm veli~ine, dok je u nijeg metalur{kog perioda na na{em prostoru.
eksperimentu sa rudom iz Rudne Glave ona bila spra{ena u Nakon svega iznetog evidentno je da je metalurgija, od-
zrna veli~ine do 100 mm. Na nekim lokalitetima (Plo~- nosno prerada bakarne rude i dobijawe bakra, prisutna u
nik, Grivac, Gorwa Tuzla) zabele`eni su indirektni doka- Vin~anskoj kutluri od samih wenih po~etaka. Ova tvrdwa se,
zi topioni~arske aktivnosti kao {to su sudovi i kalupi za nakon rezultata istra`ivawa u Plo~niku i na Belovoda-
livewe metala (sl. 7). ma, kao i novim uvidom i tuma~ewem materijala i dnevnika
U prilog ranog upoznavawa prerade bakra govori i sa Vin~e, ne ~ini spornom. Mnogo va`nije pitawe koje se
~iwenica da su nosioci Vin~anske kulture, po svemu su- sada postavqa je kada su se nosioci Vin~anske kulture
de}i bili dobri poznavaoci rudnog bogatstva na svojoj te- upoznali sa novom tehnologijom i da li je to upoznavawe
ritoriji. O tome svedo~i i odli~no poznavawe kvalitetnih metalurgije bilo autohtono ili inicirano spoqnim uti-
sirovina kori{}enih za izradu kamenih predmeta u Vin- cajima. U ovom pravcu u svakom slu~aju treba usmeriti budu-
~anskoj kulturi. Kako je teritorija koju je pokrivala Vin- }a istra`ivawa Vin~anske kulture koja }e baciti sasvim
~anska kultura izuzetno bogata le`i{tima bakarne rude novo svetlo na karakter ove izuzetne neolitske kulture ko-
(sl. 8), bez sumwe je da su se Vin~anci vrlo rano upoznali sa ja se, svakim novootkrivenim lokalitetom pokazuje kao
wima i zapo~eli wihovu eksploataciju. Malahit i azurit, kultura o kojoj jo{ uvek malo znamo.

STARINAR LII/ 2002.


UDC 903.25035.56 634 (497.11) 47

VESNA DIMITRIJEVI], Faculty of Mining and Geology, Belgrade


BOBAN TRIPKOVI], Faculty of Philosophy, Belgrade

NEW SPONDYLUS FINDINGS AT VIN^ABELO BRDO:


19982001 CAMPAIGNS
AND REGIONAL APPROACH TO PROBLEM

Abstract. Distribution of spondylus findings on prehistoric sites is remarkable and encompasses the whole European continent
except West Mediterranean and North Europe. Approximately two hundred sites with spondylus findings are known in Europe
ranging from the Early Neolithic to the Late Eneolithic. A long lasting interest for these findings results out of spondylus
exotic origin as well as peculiarity of artifacts themselves that are mostly limited to decorative forms. The inventory
of type-site of the Vin~a culture Belo brdo is especially important in this respect, but there are only few data published
about spondylus findings from Belo Brdo. New research showed that we should expect them in large quantity.
It is the aim of this paper to present spondylus items found during last research campaigns (1998, 1999, 2001)
at Vin~a Belo Brdo, to fulfil emptiness in apprehending exotic materials from the site, as well as to point
to some particularities and further research directions in regard to this kind of findings on the Vin~a culture sites.

Key words. Spondylus ornaments, Central and North Balkans, Neolithic, exchange.

arious species of oysters belonging to the genus type.3 A long lasting interest for these findings results

V Spondylus have wide geographical distribution


and considerable geological age. They have
existed since Jurassic (before 190 million years) until
out of spondylus exotic origin as well as peculiarity of
artifacts themselves that are mostly limited to decora-
tive forms (bracelets, pendants, and beads). These re-
today in warm seas worldwide1. The massive shell is searches were especially intensive during several last
made up of two unequal valves, hinged by an elastic li- decades when the expansion of natural sciences and
gament. In the hinge area there are large dental sockets their influence to the archaeology enabled taking of
and hinge teeth. The animal lives attached to solid sub- more exact conclusions and solving of some enduring
strate by cementation of the lower (right) valve. The dilemmas. One of them certainly was origin of spon-
shell is milk-white, purple or yellowish-brown colored dylus items that are found on archaeological sites. The
and ornamented by strong radial ribs and large, irregular origin was previously determined according to the
spines. Due to unequal size of the valves and attach- concentration of the findings, so the Black Sea4 and
ment to the ground, there is great variability of shells fossiliferous deposits in the various parts of the Central
by their shape, color and ornamentation. Europe were recognized as locations of prime impor-
tance for initial distribution of spondylus. But, stron-
tium isotope analyses showed that fossil shells were
SPONDYLUS2 IN EUROPEAN not used5, and that cold water of the Black Sea is not a
PREHISTORY: TIME, SPACE
AND CONTEXT
1 Arduini & Teruzzi 1986.
During last hundred years several important 2 The name of the genus is written in italic, but when mentioned
attempts were realized in order to view the importance as the shell itself, or row material for ornament manufacture, the
word spondylus is written normally.
and role of spondylus shell in the life of prehistoric 3 Clark 1952; Vencl 1959; Willms 1985; Mller 1997.
communities on European continent through synthetic 4 Chapman 1981.

reviews on distribution, chronology of use and artifact 5 Shackeleton and Elderfield 1990.

STARINAR LII/ 2002.


48 VESNA DIMITRIJEVI], BOBAN TRIPKOVI]

Fig. 1. Distribution of Spondylus (including Glycymeris) findings across the Europe


(after Todorova 2000, modified by V. Dimitrijevi} and B. Tripkovi})

suitable environment for Spondylus development.6 On into the whole Carpathian Basin until the western
the other hand, results of these analyses indicate to the Europe.8 Additionally, it is intriguing that majority of
Mediterranean as its natural environment, consequently sites with spondylus findings are located in the Black
Aegean and Adriatic should be considered indispensably Sea region, Carpathians, and further in the Central
as the very place from where distribution of spondylus Europe while, against expectations, a small number of
started. findings is encountered in Mediterranean, in the
The distribution of spondylus findings on prehis- immediate vicinity of Spondylus life environment.
toric sites is remarkable and encompasses the whole This significantly differs spondylus items distribution
European continent except West Mediterranean and as compared to other types of exotic articles (for
North Europe.7 The detailed recognition and compre- example obsidian) that are concentrated in the region
hending of geographical conditions with significant of row material origin, and declines in amount of
certainty enable determination of directions, via which findings in relation to the increasing of distance from
the exchange was practiced (fig. 1). Distribution inside the source area.9
the Balkans was likely directed along river valleys con-
firmed as communication arteries in prehistory (valleys 6 Renfrew and Shackleton 1979.
of Vardar, Struma, Mesta, Marica and Neretva), and 7 Willms 1985; Mller 1997.
was not limited only to the continental hinterland, but 8 Seferiades 1995; Willms 1985.
it naturally continued along the river Danube and Tisa 9 Renfrew and Bahn 1991; Tykot 1996.
NEW SPONDYLUS FINDINGS AT VIN^ABELO BRDO:
19982001 CAMPAIGNS AND REGIONAL APPROACH TO PROBLEM 49

This is a little bit strange that majority of spondylus Black Sea. Dividing on these two regions becomes even
findings is related to sites and cultures that have no more obvious if we take into the consideration that the
direct contact with Spondylus natural environment, particular types of spondylus items are limited to a
and so neither the possibility of their simple and easy single distribution zone and not appearing in the
supply. It is obvious that wide distribution is achieved other.13 Although this division may look correct and
only in the cultural-historical periods characterized by has its confirmation in the chronology and typology of
complex mechanisms of exchange and socio-econo- artifacts, there are plenty of reasons why we need not
mic systems that could support it. But, this exchange is to fully reject notion that during 5th millenium BC the
accompanied by categories of meanings that are not limited exchange of spondylus also existed in those
exclusively limited to practical use, nor can they be two regions.
simply explained by evident inclination to esthetics Spondylus items do not have wide assortment of
and utilitarian value of spondylus. A good example of designs. Mostly we are dealing with the basic forms of
the role and meaning of spondylus articles is given by ornaments: bracelets, necklaces and pendants. Pendants
B. Malinowski10 in his brilliant ethnographic study of are found in several shapes while particular types are
exchange on the Trobrian Islands in Polynesia. There, limited to only one region, in contrast to beads and
spondylus necklaces were included in ceremonial bracelets that are universal categories of ornaments
exchange, they represented both symbol and status and show slight differences between two distinguished
attribute, but at the same time had practical importance zones. Contexts in which those objects are deposited
since they influenced on keeping and intensifying also significantly vary, as they are found in settlements,
contacts through which the exchange of goods for every in the cultural layers or within hoards, in isolated gra-
day consumption was also carried out. Regardless to ves or in necropola. In the Aegean region and on the
the fact that this kind of exchange is uneasy to transfer eastern cost of the Adriatic spondylus items are found
into the other time, and to the other continent, still this almost exclusively in settlements14. On the west coast
ethnographic example remains as one of the most of the Black Sea they are often deposited in graves15,
important for the explanation of the context of spondy- while in the central Europe the importance of orna-
lus objects exchange. ments made of spondylus is reflected by their exclusive
Approximately two hundred sites with spondylus use in burial practice, thus accentuating prestige status
findings are known in Europe ranging from the Early of deceased.16 By analyzing of contexts we can actually
Neolithic to the Late Eneolithic.11 By establishing pre- see that spondylus value increase according to the
cise chronology for particular regions, two cultural growing distance from the area of origin. In areas
zones within which those articles circulated were also where this distance represented barrier heavy to sur-
approximately determined. Namely, except the findings mount it is most obviously manifested in the deposition
of unmodified spondylus that have been recorded in of spondylus items in graves, as goods or some pieces of
Aegean and Adriatic region even since 7th millenium personal belonging of deceased. But, why spondylus
BC, it is noticeable that artifact chronology between items are more common in regions distant from the
those two regions shows certain divergence12. Regar- Mediterranean? What initiated their participation in
ding the Adriatic area, including its continental hinter- exchange? What concrete motives it was caused by?
land as well as the central and north Balkans, ornaments These are only few questions that we may ask. Answe-
made of spondylus have appeared since 5500 calBC, ring, on the other side requires different kind of analyses
while distribution towards the central Europe began which will equally review cultural and social factors,
somewhat latter, around 5400 calBC. In the Aegean and ethnographic facts, but firstly the complete pre-
and at west coast of the Black Sea appearance of spon- sentation of findings from museum collections and
dylus ornaments is chronologically unique and happens from new excavations must be done.
around 5100 calBC. In both regions findings definitely
disappear after 4300 calBC. Because of partial diffe-
rence in time use, it is justified to distinguish two cul- 10 Malinowski 1979.
11
tural cycles, i.e. two trade networks for the exchange Willms 1985; Mller 1997.
12 Mller 1997.
of spondylus and ornaments made of spondylus. The 13 Mller 1997.
first one includes the central and the west Balkans, 14 Mller 1997; Benac 1971: 97100.
Carpathians and the central Europe, while the second 15 Todorova 1978: 4447; Todorova and Vaisov 1993: 227229.
covers the Aegean region and the west coast of the 16 Korek 1989: 5456; Seferiades 1995.

STARINAR LII/ 2002.


50 VESNA DIMITRIJEVI], BOBAN TRIPKOVI]

BELO BRDO: NEW FINDINGS Yellowishbrown colour, growth lines observable


(CAMPAIGNS 19982001) in places, shell structure vitrified by heating

There are a few data about spondylus findings from 01/80 (Plate I: 10)
the type-site of the Vin~a culture. In the field report of Sector II, block D III, square 3, locus 12
1908. M. Vasi} publishes nine fragments of bracelets Length of the fragment along outer curve 58 mm,
made of shells.17 Although the shell species is not men- width 6.6 mm, thickness 2.66.4 mm.
tioned in the text, on the base of presented photographs In places shell structure observable (growth lines)
it can be accepted that the larger part of them is made and well preserved original purple color.
of spondylus.18 Unfortunately, the similar objects are
not published in the reports on later campaigns. In his 01/82 (Plate I: 1)
monograph on the Vin~a culture Chapman19 points to Sector II, block D III, square 3, locus 12.
the pendant earlier presented in M. Vasi} publication, Length of the fragment along outer curve 87 mm,
but in the authentic publication M. Vasi} speaks about width 10 mm, thickness 4.7 mm.
it as plaque which bears traces of red color, and even In places shell structure (growth lines) and traces
mentions that it is made of marble.20 Identical obser- of original purple color observable.
vation in relation to this pendant is expressed by D.
Antonovi}, supporting M. Vasi}s opinion, in her deta- 01/105 (Plate I: 11)
iled review of objects made of polished stone from Sector II, block D IV, square 1, locus 22.
Vin~a.21 In the survey of bone made implements and Length of the fragment along outer curve 60 mm,
ornaments from this site, meanwhile, findings of spon- width 6.6 mm, thickness 3.27.2 mm.
dylus are also mentioned, although it is not specified In places shell structure observable (growth lines)
on which objects these notes are related.22 The presen- and in places original purple color preserved.
tation of spondylus items found during last research
campaigns (1998, 1999, 2001) therefore has an aim to 01/106 (Plate I: 5)
fulfil emptiness in apprehending exotic materials from Sector II, block D III, square 3, locus 12.
this site, as well as to point to some particularities and Length of the fragment along outer curve 92 mm,
further research directions in regard to this kind of width 5.15.9 mm, thickness 5.48.0 mm. Traces of
findings on the Vin~a culture sites. original purple color of the shell are observable.

01/113 (Plate I: 4)
CATALOGUE Sector II, block D III, square 1, locus 10.
Length of the fragment along outer curve 75 mm,
98/62 (Plate I: 9) width 5.87.5 mm, thickness 2.24.5 mm. Well preser-
Sector II, block E III, square 1, locus 2 ved structure (growth lines) and original purple color
The length of the fragment along outer curve 64 mm, of the shell.
width 7.5 mm, thickness 7.43.4 mm. In places obser-
vable shell structure (growth lines) and in places origi- 01/122 (Plate I: 6)
nal purple color preserved. Perforation on the thinnest Sector II, block D IV, square 1, locus 6.
preserved bracelet part. Length of the fragment along outer curve 39 mm,
width 11.6 mm, thickness 5.9 mm.
99/155 (Plate I: 15) Original yellowish-brown color of the shell pre-
Sector II, block D IV, square 2, locus 1. served and dental sockets of the hinge area; in places
Length of the fragment along outer curve 35 mm, growth lines of the shell observable.
width 8.2 mm, thickness 7.0 mm. On inner curve dental
sockets of the shell hinge.
17 Vasi}: 1910: 28.
18 Vasi}: 1910: Pl. 10, b.
99/283 (Plate I: 3) 19 Chapman 1981: 318.
Sector II, block E III, square 1, locus 12 20 Vasi} 1932: 38, Pl. XV, fig. 62.
Length of the fragment along outer curve 77 mm, 21 Antonovi} 1992: 1718.
width 2.69.0, thicknes 6.38.6. 22 Srejovi} and Jovanovi} 1959.
NEW SPONDYLUS FINDINGS AT VIN^ABELO BRDO:
19982001 CAMPAIGNS AND REGIONAL APPROACH TO PROBLEM 51

Plate 1. Spondylus findings from 19982001 campaignes at Vin~a Belo Brdo

STARINAR LII/ 2002.


52 VESNA DIMITRIJEVI], BOBAN TRIPKOVI]

Two perforations in the middle of the bracelet width, used. Their color testifies to this milk white on some
diameter 2 mm, in between distance 25 mm. specimens, honey-yellow and brownish on the others,
while on some specimens characteristic purple like
01/132 (Plate I: 2) color of the outer shell layer in traces is preserved,
Sector II, block D III, square 3, locus 11. which does not occur in fossils. These observations are
Length of the fragment along outer curve 73 mm, additionally confirmed by the results of the strontium
width 5.7107 mm, thickness 2.55.0 mm. isotope analyses worked out on the spondylus samples
Traces of original purple color of the shell. from this particular site, from previous research cam-
Perforation on the narrowest and thinnest part of paigns, indicating their Mediterranean origin24.
the fragment, diameter 1.5 mm. In 19982001 campaigns fifteen fragments of
spondylus bracelets in total are found (fig. 2). In the
01/179 (Plate I: 12) process of the bracelets manufacture, a curvature of
Sector II, block D III, square 3, locus 16 and 17. the valve is used: a band to form a bracelet is cut out
Length of the fragment along outer curve 59 mm, bellow the hinge and along the as possible maximal
width 7.7 mm, thickness 2.27.7 mm. diameter on the valve width. In the upper half of valve
Original purple color of the shell in traces, sockets the bracelet band is perpendicular to the diameter,
on the inner curve, which are part of hinge area of the while in its middle it spirally curves and continues into
shell. the horizontal position parallel to the valve diameter.
The spiral curving is a particular reason for an attractive
01/211 (Plate I: 8) and recognizable appearance of the bracelet. Another
Sector II, block D III, square 3, locus 11 and 16. feature, due to which spondylus primary attracts
Length of the fragment along outer curve 46 mm, attention, is its color purple color of the outer shell
width 6.8 mm, thickness 6.67.2 mm. layer. This color is well preserved in some specimens
(Plate I: 4, 10), while in others it is noticeable in traces
01/218 (Plate I: 13 a, b) or missing. Shell growth lines are also observable on
Sector II, block D III, square 3, locus 14. some bracelets fragments on the longitudinal and
Length of the fragment along outer curve 31 mm, cross-sections (for example Plate I: 1, 14), as well as
width 11 mm, thickness 4.9 mm. dental sockets of the hinge area (Plate I: 6). Except for
In places growth lines of the shell observable. minor differences in the thickness and width, all
fragments belonged to bracelets of similar shape and
01/236 (Plate I: 14 a, b) cut out of valve in similar manner.
Sector II, block D IV, square 3, locus 11. There are carefully bored perforations on four
Length of the fragment along outer curve 41 mm, bracelet fragments. In two cases perforations are made
width 5.48.3 mm, thickness 4.7 mm. in the thinnest part of the bracelet band parallel to
Well observable growth lines of the shell and in diameter (Plate I: 2, 9). The other two fragments bear
places original purple and yellowish-brown color. One two perforations each. On one there are two perfora-
perforation on broader end part of the fragment, and tions on perpendicular part of the band (Plate I: 6), and
another one on the narrow end part. Diameter of both on another one perforation is situated on perpendicular
wholes approximately 2 mm. while another is on horizontal band part (Plate I: 14a,
b), thus their axes form right angle. There are no traces
01/238 (Plate I: 7) of remaking on any fragment, which might signify that
Sector II, block D IV, square 3, locus 11. there were attempts to repair broken bracelets, or mo-
Length of the fragment along outer curve 41 mm, dify their fragments into the pendants or other kind of
width 6.4 mm, thickness 3.5 mm. ornaments. Breaks on all fragments are old, which is
Shell structure observable in places (growth lines) presumable that we are dealing with broken ornaments,
and original purple and yellowish-brown color preserved. uninteresting for further use, and thus rejected. This
kind of treatment of spondylus artifacts can be consi-
Fossil shells of the genus Spondylus are found in
Cretaceous and Tertiary deposits in the region23. But,
for the manufacture of the bracelets discovered on the 23 Milovanovi} and Panti} 1987.
site of Belo Brdo, beyond doubt fossil shells were not 24 Renfrew and Shackleton 1979: 185186.
NEW SPONDYLUS FINDINGS AT VIN^ABELO BRDO:
19982001 CAMPAIGNS AND REGIONAL APPROACH TO PROBLEM 53

Fig. 2. Vin~a, Belo Brdo, distribution of spondylus bracelets across the area excavated 19982001
(Field documentation courtesy Nenad Tasi})

dered unusual, since their value was based on difficult Consequently, Neolithic communities of the region
conditions of supply, while further possibility of probably acted as intermediaries in supply and further
secondary use still existed. Direct confirmation of the distribution of spondylus towards the North. By disco-
maximal use and prolonged duration of those objects veries on the sites Obre I27 and Obre II28 in the central
on other sites can be illustrated by an example of Bosnia the continuous line of exchange was established
repair of the bracelet in the grave 43 in Varna25, or on relation Adriatic cost (Danilo) central Bosnia
remake, as it was the case on the site Hirsova in (Kakanj, Butmir) lower Danube area (Vin~a) Car-
Romania (Gumelnica culture), where the beads were pathian Basin. The period between the first appearance
made out of the broken bracelets.26 of the spondylus artifacts (around 5500 calBC)29 and
their definite disappearance from the culture inventory
of the prehistoric communities (around 4300 calBC),
SPONDYLUS IN THE REGION
OF CENTRAL AND NORTH BALKANS:
25 Seferiades 1995: 241.
SITES AND CONTEXTS 26 Comsa 1973: 67.
27 Benac 1973: 44.
The central and north Balkans represents the zone 28 Benac 1971: 97100.
of dividing of the Adriatic region and Carpathian Basin. 29 Mller 1997.

STARINAR LII/ 2002.


54 VESNA DIMITRIJEVI], BOBAN TRIPKOVI]

Fig. 3. Distribution of Spondylus findings in Star~evo and Vin~a cultures. Star~evo culture sites: 1. Gura Baciului, 4. Endrd 119,
5. Srpski Krstur, 7. Besenova Veche, 13. Vinkovci, Tr`nica, 14. Ruma, Zlatara, 25. Lepenski Vir; Vin~a culture sites: 2. Alba Iulia,
3. Tartaria, 6. Novi Kne`evac, 8. Kikinda, 9. Parta, 10. Aradac, 11. Boto{, 12. Od`aci, Mostonga, 15. Gomolava, 16. Opovo,
17. Vin~a, 18. Gaj, ^olak, 19. Potporanj, 20. Vr{ac, Potporanje Granice, 21. Vr{ac, At, 22. Vr{ac, Kozluk; 23. Racasdia,
24. Ljubcova, 26. Ostrovul Corbului.

on the central and north Balkans is marked by the end Anza32, while amulet of unknown shape originates
of the Star~evo culture, as well as with the beginning, from the site Tr`nice in Vinkovci.33 This amulet was
development and disappearance of the Vin~a culture.30 found in a child grave, together with two vessels of the
Vin~a type and fragments of Star~evo pottery. The
Spondylus findings in the Star~evo culture child was buried in the contracted position in the grave
In the Star~evo culture spondylus items are not located inside the settlement.
numerous (fig. 3). Their presence is recorded on only The relation between spondylus and burring ritual
few sites, sometimes with interesting accompanying is also confirmed on the site Zlatara near Ruma.34 On the
context, but mostly without data on the chronology of edge of the settlement two grave pits are discovered
findings and sites. There is an evidence of spondylus housing three buried individuals. Several spondylus
findings on the Star~evo settlement on the Lepenski beads are found in the grave of a woman, aging 4045,
Vir site. Related to this site, phase IIIb, a necklace is who is buried in the contracted position, lied on the left
found made of beads, which are allegedly made of
spondylus and paligorskite.31 According to the state-
30 Mller 1997: 95; Glser 1996.
ment of the author, this necklace is found in deeper 31 Srejovi} 1969: 173.
pottery vessel. 32 Chapman 1981: 319.
According to J. Chapman, findings are registered 33 Dimitrijevi} 1979: 241.
also on the sites Srpski Krstur, Besenova Veche and 34 Lekovi} 1985: 160161.
NEW SPONDYLUS FINDINGS AT VIN^ABELO BRDO:
19982001 CAMPAIGNS AND REGIONAL APPROACH TO PROBLEM 55

side and oriented west east. Burial was practiced with severely criticized the chronology and conclusions
complex ritual what is visible by numerous offerings: made on stratigraphy in his survey of this site mono-
pottery fragments, few whole and several fragmented graph.43 But even if we put aside this critique and divi-
vessels, two stone made axes, two flint blades, two bone sion on four phases and rely only on presented C 14
points, a clay weight, and several pieces of quartzite. chronology, still till now known conclusions on chro-
The ritual was improved with over 7000 snail shells of nology of the spondylus objects use are questionable.
Helix pomatia and a large number of domestic and Possible assumptions are:
wild animals bones.35 spondylus in the earlier phases of the Anza settle-
Out of the central Balkans, but within the distribu- ment originates from the east Adriatic coast. This would
tion range of Star~evoKrsKris complex several mean that chronology of spondylus exchange in the
more spondylus findings are known. One fragmented region should be regarded at least 500 years older, and
bracelet was discovered on the site Gura Baciului, in the even there is no convincible trace of the manner it was
layer belonging to the beginning of the Star~evoKris happening. There are no sites with spondylus findings
culture.36 This finding might be considered dubious, at central and west Balkans from that period and it is
since the author states that the fossil clam of the genus not possible to prove this kind of connection for the
Pectunculus is in question.37 But, similar findings sho- time being,
uld be expected in future in the Carpathian Basin as spondylus comes from the Aegean area to which
pointed by a fragment of the spondylus bracelet found this region naturally inclines. In this case, the absolute
in the rubbish pit on the site Endrod 119.38 So far, this is dates for the early layers in Anza (around 6100 calBC)
the most northern finding of spondylus within Star~e- would really indicate the exchange whose beginnings
voKrsKri complex. This finding is very difficult would be much earlier than beginnings of the exchange
to date since the pit it was found in contained material in the northwest circle. But, paradoxically, spondylus
from different periods of Krs culture, including the findings in this region begin intensively to appear much
pottery with white painting from the early phase, but later, only around 5100 calBC44, so this space and geo-
also typical forms of ProtoVin~a.39 graphic relation is not, as in previous case, supported
These are the only known spondylus findings in by archaeological evidences.
Star~evoKrsKri complex till now. Surveying
their distribution and chronology the importance of the Further research would certainly settle this dilemma
sites Anza and Gura Baciului should be pointed out. either in one of presented direction, or confirm Miloj-
The first site is located in FRY Macedonia, at the ~i}s doubt. Until that moment, this dilemma has, for the
distance of around 45 km southeast of Skoplje, in the central and north Balkans, much wider implications.
region called Ov~e polje. It is a multi-layered site, with There is a question as whether spondylus in the Star~e-
four distinguished stratigraphic phases. According to vo culture arrives through contacts with then contem-
the AngloSaxon literature the first three phases are porary settlements of the Vin~a culture, or, on the other
included in the pre-Vin~a horizon or in the Star~evo hand, this kind of exchange has deeper roots and dates
culture40, although M. Gara{anin made distinguish of back to the Early Neolithic. Intensive exchange of this
several akin sites in this region and termed them as the article in the north Balkans followed immediately after
group AnzabegovoVr{nik.41 Spondylus ornaments establishing the Vin~a culture in the lower Danube
were found in all phases (beads), from approximately area, and probably manifested also in the particular
6100 calBC till around 5200 cal BC, while bracelets peripheral regions. This could be especially the case
were discovered only in phases II and IV.42 The posi- on the borders as places of encounter with surviving
tion of this site situated between southeast zone (the
eastern part of the Balkan peninsula), which probably
35 Lekovi} 1985: 161.
was supplied from Aegean, and northwest zone (west 36 Lazarovici and Maxim 1995: 154, fig. 26, 1.
Balkan, Carpathians and central Europe), which was 37 Vlassa 1976: fig.14, 11.
supplied from the Adriatic, offers in addition some other 38 Makkay 1990: fig.4, 3.
39
indications and opens new dilemmas. For example, how Makkay 1992: 127.
40 Gimbutas 1976; Chapman 1981.
comes that so deep in continental hinterland spondylus 41 Gara{anin 1979: 84.
findings originated chronologically much earlier 42 Gimbutas 1976: 243255.
appear that by no means could be coordinated with 43 Miloj~i} 1978: 548559.
similar findings in Aegean and Adriatic. V. Miloj~i} 44 Mller 1997.

STARINAR LII/ 2002.


56 VESNA DIMITRIJEVI], BOBAN TRIPKOVI]

tradition of Star~evo type, furthermore characterized not known neither cultural affiliation (the Vin~a cultu-
by strong exchange mechanisms. Although precise re?) nor general references about the sites (settlement,
chronology for the majority of the Star~evo culture grave, etc.). There are no precise data about findings
sites with spondylus findings is missing, it should be from Romanian sites Racadia, Ostrovul Corbului,
supposed that at least some of them are contemporary Ljubcova and Parta, while a hoard with spondylus
with the beginning of the Vin~a culture. The evidence beads is related to the settlement of Alba Iulia.53
of fragmented bracelet (made of spondylus?) from Gura But, there are sites showing significantly different
Baciului site, in the layer dated to late 7th millenium picture and the real value of spondylus is possible to
BC, namely the beginning of the Star~evo culture, evaluate only on these examples. Such a case is with
shows possibility of other solution. Translated into the the findings in the site @ivani}eva Dolja, near by the
regional context, that would mean that spondylus village of Boto{ in the Zrenjanin surroundings. Here a
articles trade, though limited in volume, began much large number of the whole and fragmented bracelets
earlier than 5500 calBC. This is evidenced by sporadic were found inside necropolis of the Vin~a culture as
findings in the Early Neolithic sites of southeastern well as several pendants and necklaces made of
Europe (Achilleon, Karanovo I, ^avdar).45 The real spondylus.54 But, the most remarkable is the item
fundamental capacities for such kind of exchange exis- (pendant, amulet or belt buckle?) which is found in the
ted in the Star~evo culture46, but for its realization the site Mostonga near by Od`aci in the grave of the Vin~a
motifs beyond practical and economical requirements culture member.55 The item shows visible traces of
were also needed. use, but it seems that its value for the deceased actually
comes out from its six symbolic representations that
Spondylus ornaments are arranged in a semicircle and explained by
on the Vin~a culture sites Seferiades as mythogram.56 This is, for time being, a
Difference in relation to the Star~evo culture is unique finding in the frame of spondylus world and to
easily recognizable since spondylus items are found on a certain extent the parallel could be made only to
more sites and they are much more numerous (fig. 3). famous Tartaria tablets.
However, spatial distribution is not substantially The site of Tartaria became famous just because
different, for they are still being found on the sites findings of three clay tablets, out of which one depicts
along the Danube banks and northward. Exchange the hunting scene while the other two present so-called
network is not limited only to the north Balkans but is Vin~a symbols. While most of attention was paid to
developing deeper in the hinterland of the continent this group of findings57, other objects found in the
throughout entire Carpathian Basin. This is why the context somehow remained neglected. These tablets
Vin~a culture bearers, besides ensuring spondylus for are found in a pit together with 26 clay figurines, two
their own need, probably acted as intermediaries in figurines made of alabaster, and one bracelet made of
this exchange providing northern population with spondylus. The pit was filled with ash, and certainly it
valuable raw material and taking at the same time is important to notify that inside it were found
something in return on the reciprocity base. Spondylus disarticulated human bones (individual age 3540
objects in the Vin~a culture are mostly located in the years). As it was the case with the unique finding from
Danube area47, but again with the exception of Anza, Mostonga, here the context that yielded spondylus
which is situated much further on the south and stands
isolated from the other sites of the Vin~a culture with
its spondylus findings.48 In Anza out of this phase (IV) 45 Kalicz and Szenaszky 2001: 28.
there are numerous findings (fragmented bracelets and 46 Tasi} 2000; Tripkovi} 2001.
47
beads), and it seems that this settlement was supplied Chapman 1981; Willms 1985; Mller 1997.
48 Gimbutas 1976.
with spondylus out of the Aegean area. 49 Milleker 1938.
Concerning Pannonian Vin~a sites spondylus items 50 Chapman 1981: 318319.
are discovered in various contexts. In the sites Novi 51 Tringham et al. 1992: 368370.
Knja`evac, Aradac, Vr{ac, Potporanj49, Gaj^olak, Vin- 52 Marinkovi} 1998.
53
~a50 and Opovo51 they are generally related to the settle- 54
Comsa 1973: 71.
Milleker 1938: 113, 148.
ments without closer information on the context. The 55 Karmanski 1977: fig. 22.
circumstances are even more uncertain with three bra- 56 Seferiades 1995: 242.
celets and one necklace from Kikinda52, for which it is 57 Vlassa 1963: 485495.
NEW SPONDYLUS FINDINGS AT VIN^ABELO BRDO:
19982001 CAMPAIGNS AND REGIONAL APPROACH TO PROBLEM 57

bracelet is unusual. The analogy to this finding also cultures that flourished in the Neolithic of this region
might be searched in a hoard from the site Kremenjak received these items, as well as knowledge about
near ^oka of the Tisa culture.58 On this site in one exotic places of their origin, and took part in creation
biconical amphora, high around 30 cm, there were of their meaning and evaluation in its further transfer
fragmented and whole pieces of the spondylus toward the North. It is unnecessary to prove value of
ornaments (bracelets, a pendant, beads), together with spondylus in this respect, since the spondylus items
3 marble idols, 105 marble buttons, an ochre lump, as presence in the graves certainly indicate the prestige of
well as several unidentified objects. A fragment of a the buried individuals and their distinction from the
human bone found inside the amphora gives a special other members of the society. It is much more
meaning to this finding. important, in this case, to understand the meaning of
Spondylus findings from the Gomolava site also the items, i.e. what was the story that made them
arise some dilemmas.59 Two spondylus items are valuable and initiated the exchange throughout the
found near by a pottery pile, in a layer of the phase European continent. So far the territory of the Vin~a
Gomolava II, which is related to post-Vin~a life on the culture with its spondylus findings is the only one that
site, and is characterized by the material very similar offers the potential for answering to these questions.
to that of the SopotLendjel and Tiszapolgar culture. An amulet from Mostonga with its symbolic presenta-
In this period numerous settlements of the late Vin~a tions probably hides some more connotations of
culture in the eastern Srem and the lower Danube area possible meanings of spondylus, and Seferiades is
continue to exist, as well as those of the Lendjel culture absolutely right when pays the utmost attention to this
in west Srem, Slavonia and Transdanubia. Consequen- item. Though, it is much more uncertain if partially the
tly, spondylus items might come to Gomolava site solution is found in Tartaria tablets. It is to be reminded
either through the contacts with the late Vin~a or that these tablets were recovered in a ritual pit,
Lendjel culture bearers.60 It seems that distribution of together with other articles of the cult, among which
spondylus required stabile mechanisms of exchange, there was a spondylus bracelet. By analyzing the
which could be established only in the settlements of nature and content of the pit it becomes evident that the
strong economic potential and developed contacts. explanation of the circumstances of its creation,
The Vin~a culture centers in the Danube area, during requires mosaic-like composing of all available
the long history of their existence had these basic information about it. The presence of the spondylus
preconditions, above all, due to their location, which bracelet therefore could not be put aside. Coexistence
itself gave such guaranties. On the other hand, it is of all the items in the pit indicates that maybe their
more than obvious that spondylus exchange towards meanings are complementary. Because of that, it is not
north happens until the end of the existence of the large too pretentious to point out that Tartaria tablets are not
centers of the Vin~a culture, and the time when its fully understandable without previous comprehending
basic socioeconomic unit become small settlements, of the role of this spondylus bracelet, neither the oppo-
probably composed of a few households.61 site approach is possible.
Precisely, in this kind of situation the main obstacle
to interpreting spondylus findings could be seen. Its
FURTHER RESEARCH PERSPECTIVES surmounting is however possible, and requires publi-
cation and detailed analyses of as much as possible
The research of the early modes of the trade, the items in the regional context. Presentation of the spon-
identification of the objects to be exchanged and ways dylus findings from the type-site of the Vin~a culture
of its happening are certainly some of the most has for a goal compensation of these shortcomings.
important tasks of prehistoric archaeology. This kind Although we are still in situation not to insist on final
of research consider the items made of spondylus due solutions, it is evident that findings from this site may
to their exotic origin and significance of the context direct these researches in other directions. The number
within they are found, often analogous with the ethno-
graphic examples out of different parts of the world.
The central and north Balkans, the region situated 58 Kalicz et al. 1990: 150.
between raw material sources and central Europe, 59 Brukner 19801981: 24.
acted as intermediary in the transfer of these items 60 Brukner 19801981: 2425.
towards the North. But, this was not its mere role. The 61 Tringham 1992.

STARINAR LII/ 2002.


58 VESNA DIMITRIJEVI], BOBAN TRIPKOVI]

of spondylus findings in the Vin~a culture sites signi- might be solved a dilemma whether they appear in the
ficantly varies and we need to establish what made central Balkans south of the Danube, which would in
these differences. Belo Brdo, Boto{ and the group of the same time mean significant widening till now known
sites near Vr{ac are distinguished by numerous findings, distribution area of the spondylus findings. According
but we do not know whether their nonexistence on the to the published material related to the sites Boljevac62,
other sites is the outcome of insufficient study, or non- Drenovac63 and Divostin64, these indications seem justi-
recognition of the material, or they are really missing. fied, but they have to be confirmed by reexamination
A good example is Belo Brdo, from where we have of data of the row material kind.
only fragmentary data of spondylus, but new research
showed that we should expect them in a large quantity. Translated by:
By directing the attention to this kind of material it Aleksandra Stojkovi} & Vesna Dimitrijevi}

62 Mrkobrad 1982: 29.


63 Chapman 1981: fig.143, 18.
64 McPheron, Rasson and Galdikas 1988: 330, fig. 11.5.
NEW SPONDYLUS FINDINGS AT VIN^ABELO BRDO:
19982001 CAMPAIGNS AND REGIONAL APPROACH TO PROBLEM 59

BIBLIOGRAPHY:

Antonovi}, D. 1992. Predmeti od gla~anog ka- Makkay, J. 1992. Excavation at the Krs Culture
mena iz Vin~e, Centar za arheolo{ka istra`iva- Settlement of Endrod-regszolok 119 in 19861989,
wa, Beograd. Cultural and Landscape Changes in South-East Hun-
Arduini P. & Teruzzi G., 1986. The MacDonald gary (I), 121194, Budapest: Archaeolingua.
Encyclopedia of Fossils, Macdonald & Co Publ., 1317. Malinowski, B. 1979. Argonauti zapadnog Paci-
Benac, A. 1971. Obre II neolitsko naselje but- fika, Beograd.
mirske grupe na Gornjem polju, Glasnik Zemaljskog Marinkovi}, S. 1998. Nakit od spondilus
Muzeja BiH 26, 5300. {koqke u Narodnom muzeju u Zrewaninu, Glasnik
Benac, A. 1973. Obre I neolitsko naselje star~e- muzeja Banata, 1517.
va~ko-impreso i kakanjske kulture na Raskr{}u, Glas- McPherron, A. Rasson, J. and Galdikas, B. 1988.
nik Zemaljskog Muzeja BiH 27/28, 5171. Other Artifact Categories, Divostin and the Neolithic of
Brukner, B. 19801981. Zum Problem der Aufl- Central Serbia, McPherron, A. and Srejovic, D. (ur.),
sung der Frhneolithischen Kulturen, Archaeologia 325344, PittsburghKragujevac.
Iugoslavica 2021, 1626. Mrkobrad, D. 1982. Selo Boljevci kod Zemuna
Chapman, J. 1981. The Vinca Culture of South-East srednjevekovno i praistorijsko naselje, Arheolo{ki
Europe. Studies in chronology, economy and society, pregled 23, 2832.
BAR International Series 117, Oxford. Lazarovici, G. Maxim, Z. 1995. Gura Baciului,
Clark, J.G.D. 1952. Prehistoric Europe. The Eco- ClujNapoca.
nomic Basis, London. Milleker, F. 1938. Vorgeschichte des Banats:
Comsa, E. 1973. Parures neolithiques en coquillages Neolithikum, Starinar XIII, 102166.
marins decouvertes en territoire roumain, Dacia 17, 6176. Miloj~i}, V. 1978. Besprechungen und Anzeigen.
Dimitrijevi}, S. 1979. Severna zona, Praistorija Germania 56 (2), 548559.
jugoslavenskih zemalja 2, 229362, Sarajevo. Mller, J 1997. Neolithische und chalkolithische
Gara{anin, M. 1979. Centralnobalkanska zona, Spondylus-Artefakte. Anmerkungen zu Verbreitung,
Praistorija jugoslavenskih zemalja 2, 79212, Sarajevo. Tauschgebiet und sozialer Funktion. Xrovos. Beitrge zur
Gimbutas, M. 1976. Ornaments and Other Small prhistorischen Archologie zwischen Nord- und Sd-
Finds, In Neolithic Macedonia. As reflected by Exca- osteuropa. Festschrift fr Bernhard Hnsel, Becker, K.
vation at Anza, Southeast Yugoslavia, ed. M. Gimbu- Dunkelmann, M. L. Metzner-Nebelsick, C. Peter-Rcher,
tas, 242256, Los Angeles. H. Roeder und Terzan, B. (hrsg.), 91106, Espelkamp.
Gimbutas, M. ed. 1976. Neolithic Macedonia. As Glser, R. 1996. Zur absoluten Datierung der Vin-
reflected by Excavation at Anza, Southeast Yugoslavia, caKultur anhand von C-Daten, The Vinca Culture, ist
Los Angeles. Role and Cultural Connections, F. Drasovean (ed.),
Kalicz, N. i dr. 1990. Katalog der ausgestellten 141162, Timisoara.
Funde. Alltag und Religion. Jungsteinzeitin Ost-Ungarn, Milovanovi} B. i Panti} N. (eds.), 1987. Fo-
Maier-Arendt, W. (Hrsg.), 141153, Frankfurt am Main. sili Srbije, registar, Geologija Srbije, V2, 1247,
Kalicz, N. Szenaszky, J. 2001. Spondylus-Schmuck Zavod za regionalnu geologiju i paleontologiju
im Neolithikum des Komitats Bekes, Sdostungarn, Rudarsko-geolo{kog fakulteta, Univerzitet u Beo-
Praehistorische Zeitschrift 76 (1), 2454. gradu, Beograd.
Karmanski, S. 1977. Katalog antropomorfne i Renfrew, C. and Bahn, P. 1991. Archaeology.
zoomorfne plastike iz okoline Odzaka, Odzaci. Theories, Methods and Practice, London.
Korek, J. 1989. Die TheiKultur in der Mittleren Renfrew, C. and Shackleton, N. 1979. Neolithic
und Nrdlichen Theigegend, Budapest. Trade Routes Realigned by Oxygen Isotope Analyses,
Lekovi}, V. 1985. The Star~evo Mortuary Practice Problems in European Prehistory, Renfrew, C. (ed.),
New Perspectives, Godi{njak XXIII Centar za balka- 183189, Edinburgh.
nolo{ka istra`ivanja 21, 157172. Seferiades, M. L. 1995. Spondylus Gaderopus:
Makkay, J. 1990. Knochen-, Geweih- und Ebe- The Earliest European Long Distance Exchange System,
izahngegenstnde der frhneolithischen Krs Kultur, Porocilo o raziskovanju paleolitika, neolitika in eneoli-
Communicationes Archaeologicae Hungariae, 2358. tika v Sloveniji 22, 238256.

STARINAR LII/ 2002.


60 VESNA DIMITRIJEVI], BOBAN TRIPKOVI]

Shackleton, J. and Elderfield, H. 1990. Strontium Tringham et al. 1992. Excavation at Opovo,
isotope dating of the source of Neolithic European Spo- 19851987: Socioeconomic Change in the Balkan Neo-
ndylus shell artefacts, Antiquity 64 (243), 312314. lithic, Journal of Field Archaeology 19 (3), 335386.
Srejovi}, D. 1969. Lepenski Vir. Nova prais- Tripkovi}, B. 2001. Uloga opsidijana u neoli-
torijska kultura u Podunavqu, Beograd. tu: utilitarni predmeti ili sredstvo presti`a,
Srejovi}, D. Jovanovi}, B. 1959. Oru|e i oru`je Glasnik srpskog arheolo{kog dru{tva 17, 2141.
od kosti i nakit iz Vin~e, Starinar IXX, 181190. Tykot, R. H. 1996. Obsidian Procurement and
Tasi}, N. 2000. Salt Use in the Early and Middle distribution in the Central and western Mediterranean,
Neolithic of the Balkan Peninsula, Technology, Style and Journal of Mediterranean Archaeology 9.1, 3282.
Society. Contributions to the Innovations between the Vassits, M. 1910. Die Hauptergebnisse der prhi-
Alps and the Black Sea in Prehistory, BAR Internatio- storischen Ausgrabung in Vin~a im Jahre 1908, Pra-
nal Series 854, L. Nikolova (ed.), 3540. ehistorische Zeitschrift 2 (Heft 1), 716.
Todorova, H. 1978. Eneolit Blgari, Sofija. Vasi}, M. 1932. Preistoriska Vin~a I, Beograd.
Todorova, H. Vaisov, I. 1993. Novokamennata Vencl, S. 1959. Spondylove {perky v podunajskem
epoha v Blgari, Sofi. neolitu, Archeologicke rozhledy XI (5), 699741.
Todorova, H. 2000. Die Spondylus-Problematik Vlassa, N. 1963. Chronology of the Neolithic in
heute. Karanovo III. Beitrge zum Neolithikum in transylvania in the Light of the Tartaria Settlements
Sdosteuropa, S. Hiller und V. Nikolov (hrsg.), 415 Stratigraphy, Dacia 7, 485495.
422. Wien: Phoibos. Vlassa, N. 1976. Neoliticul Transilvaniei. Studii,
Tringham, R. 1992. Life after Selevac: Why and articole, note, ClujNapoca.
how Neolithic Settlement is abandoned, Balcanica 23, Willms, C 1985. Neolithischer Spondylusschmuck.
133146, Beograd. Hundert Jahre Forschung. Germania 65 (2), 331343.
NEW SPONDYLUS FINDINGS AT VIN^ABELO BRDO:
19982001 CAMPAIGNS AND REGIONAL APPROACH TO PROBLEM 61

Rezime: VESNA DIMITRIJEVI], Rudarsko-geolo{ki fakultet, Beograd


BOBAN TRIPKOVI], Filozofski fakultet, Beograd

NOVI NALAZI OD SPONDILUSA U VIN^I:


KAMPAWE 19982001
I REGIONALNI PRISTUP PROBLEMU

Tokom proteklih stotinak godina ostvareno je nekoliko zna- skoj studiji razmene na trobrijanskim ostrvima u Poline-
~ajnih poku{aja da se kroz sinteti~ke osvrte na distribu- ziji. Tamo su ogrlice od spondilusa u~estvovale u ceremo-
ciju, hronologiju upotrebe i vrstu artefakata sagleda zna- nijalnoj razmeni, posedovale su simboli~ku i statusnu di-
~aj i uloga spondilusa u `ivotu praistorijskih zajednica menziju, ali i prakti~nu jer su uticale na odr`avawe i po-
na evropskom kontinentu. Duga istorija interesovawa za ja~awe kontakata tokom kojih je razmewivana i roba za sva-
ove nalaze proisti~e iz egzoti~nog porekla {koqke kao i kodnevnu upotrebu. Bez obzira {to je ovakvu vrstu razmene
iz specifi~nosti samih artefakata koji su uglavnom ogra- te{ko analogijom prebaciti u drugo vreme i na drugi kon-
ni~eni na dekorativne forme (narukvice, privesci, perle). tinent ona i daqe ostaje jedan od najzna~ajnijih primera za
Crno more i fosilna le`i{ta u razli~itim delovima cen- obja{wewe konteksta razmene u kojoj su u~estvovali i arte-
tralne Evrope su dugo vremena figurirala kao lokacije od fakti izra|eni od spondilusa.
velike va`nosti za inicijalnu distribuciju spondilusa. U Evropi je poznato oko 200 lokaliteta sa nalazima
Analize izotopa stroncijuma, ura|ene tokom posledwih de- spondilusa i to u rasponu od ranog neolita do kasnog ene-
cenija su, me|utim, pokazale da fosilne {koqke nisu upo- olita. Utvr|ivawem precizne hronologije za pojedine obla-
trebqavane, kao i da hladna voda Crnog mora ne predstav- sti pribli`no su odre|ene i kulturne zone u kojima su ovi
qa biotop pogodan za razvoj spondilusa. Rezultati ovih predmeti cirkulisali. Naime, ostavqaju}i po strani na-
analiza upu}uju na Mediteran kao wihovu prirodnu sredi- laze neobra|enih spondilusa koji se u jadranskoj oblasti i
nu te, prema tome, Egeju i/ili Jadran treba posmatrati kao u Egeji javqaju jo{ u 7. milenijumu p.n.e., primetno je da
mesto odakle je krenula distribucija spondilusa. hronologija artefakata izme|u ove dve oblasti pokazuje
Distribucija nalaza od spondilusa na praistorijskim izvesna odstupawa. Na podru~ju Jadrana, ukqu~uju}i kon-
arheolo{kim lokalitetima obuhvata ~itav evropski kon- tinentalno zale|e kao i centralni Balkan, nakit od spon-
tinent, sem zapadnog Mediterana i severne Evrope. U unu- dilusa se javqa od 5500 calBC, dok je distribucija ka cen-
tra{wost Balkana je najverovatnije bila usmerena dolina- tralnoj Evropi zapo~ela ne{to kasnije, oko 5400 calBC. U
ma reka koje su u praistoriji potvr|ene kao komunikacije egejskoj oblasti i na zapadnoj obali Crnog mora pojava na-
(doline Vardara, Strume, Meste, Marice i Neretve), ali kita od spondilusa je hronolo{ki jedinstvena i de{ava se
nije bila ograni~ena samo na kontinentalno zale|e, ve} se oko 5100 calBC. U oba regiona nalazi definitivno i{~e-
Dunavom i Tisom prirodno daqe nastavqala kroz ~itav zavaju nakon 4300 calBC. Usled delimi~ne razlike u hrono-
Karpatski basen, sve do zapadne Evrope. Pri tome je inte- logiji upotrebe opravdano je izdvajawe dva kulturna kruga,
resantno da je najve}i broj lokaliteta sa nalazima spondi- odnosno dve trgovinske mre`e za razmenu spondilusa. Prvi
lusa lociran u crnomorskoj oblasti, Karpatskom basenu i obuhvata centralni i zapadni Balkan, Karpatski basen i
daqe u centralnoj Evropi dok se, suprotno o~ekivawu, ma- centralnu Evropu, dok su u drugi ukqu~eni egejska oblast i
li broj nalaza sre}e u mediteranskoj oblasti, u neposred- zapadna obala Crnog mora. Podela na ova dva regiona posta-
noj blizini wihove `ivotne sredine. Time se nalazi od je jo{ o~iglednija ako se ima na umu da su pojedini predme-
spondilus {koqke zna~ajno razlikuju u pore|ewu sa dru- ti od spondilusa tipolo{ki ograni~eni na svoju distribu-
gim vrstama egzoti~nih roba (npr. u odnosu na opsidijan), tivnu zonu i da se ne javqaju u drugoj. Mada se ova podela
koje pokazuju izuzetnu koncentraciju u regionu porekla si- na zone ~ini ispravna, i mada ima svoju potvrdu u hronolo-
rovine i zna~ajno opadawe u koli~ini nalaza sa pove}a- gii i tipologiji artefakata, postoje brojni razlozi zbog
wem udaqenosti od izvora. ~ega ne treba potpuno odbaciti ni pomisao da tokom 5. mi-
Pomalo je ~udna ova situacija da se najve}i broj nala- lenijuma p.n.e. izme|u ova dva podru~ja postoji ograni~ena
za od spondilusa sre}e na lokalitetima i u kulturama koje razmena spondilusa. Oni su uglavnom socijalne prirode i
nemaju direktan kontakt sa prirodnom sredinom {koqki, ti~u se specifi~nih uslova ili okolnosti u kojima se raz-
pa tako ni mogu}nost jednostavne i lake nabavke. O~igledno mena odigrava, a ne mawi dokaz su i sna`ni kulturni kon-
je da veliko rasprostrawewe dosti`u tek u kulturno-isto- takti sa isto~nim Balkanom (preko vin~anske kulture) kao
rijskim periodima koje karakteri{u slo`eni mehanizmi i laka mogu}nost komunikacije Dunavom.
razmene i socio-ekonomski sistemi koji je mogu podr`ati. Predmeti od spondilusa nemaju veliki repertoar obli-
Ali, ovu razmenu prate i kategorije zna~ewa koje nemaju ka. U najve}em broju slu~ajeva su u pitawu osnovne forme
iskqu~ivo prakti~ni zna~aj niti se mogu jednostavno obja- nakita: narukvice, ogrlice i privesci. Privesci se javqa-
sniti izra`enom sklono{}u ka estetici ili upotrebnoj ju u nekoliko oblika i pojedini tipovi su ograni~eni samo
vrednosti spondilusa. Dobar primer uloge i zna~ewa pred- na jedan region, za razliku od perli i narukvica koje su uni-
meta od spondilusa dao je B. Malinovski u sjajnoj etnograf- verzalne kategorije nakita i pokazuju malo razlika izme|u

STARINAR LII/ 2002.


62 VESNA DIMITRIJEVI], BOBAN TRIPKOVI]

dve definisane zone. Konteksti u koji su ovi predmeti depo- prema severu de{ava sve do trenutka kada veliki centri
novani tako|e zna~ajno variraju pa se nalaze u naseqima, u vin~anske kulture prestaju da postoje.
kulturnom sloju ili kao ostave, u izolovanim grobovima Prevazila`ewe dilema koje su u ovom radu iznete zah-
ili u nekropolama. Kroz analizu konteksta se zapravo vi- teva detaqnu analizu i publikovawe {to ve}eg broja nala-
di kako vrednost spondilusa raste sa pove}awem rastojawa za u regionalnim okvirima. Pregled nalaza od spondilusa
od izvora. U podru~jima gde su ove distance predstavqale sa eponimnog lokaliteta vin~anske kulture ima za ciq da
te{ko premostivu barijeru deponovawe spondilusa ima naj- deo ovih propusta nadoknadi. M. Vasi} je u izve{taju o is-
konkretniju manifestaciju, u grobu, kao prilog ili vlas- kopavawima ovog nalazi{ta u 1908. godini publikovao de-
ni{tvo preminule individue. Zbog ~ega se spondilusi naj- vet fragmenata narukvica od {koqki dok sli~ni predmeti
~es}e javqaju u podru~jima koja su udaqena od Mediterana? iz kasnijih istra`ivawa nisu objavqeni. Nova istra`iva-
[ta je pokrenulo wihovo u~e{}e u razmeni? Kakvim je wa pokazuju da su na ovom nalazi{tu predmeti od spondi-
konkretnim motivima ona bila izazvana? Ovo su samo neka lusa zastupqeni u velikom broju.
pitawa koje je mogu}e postaviti. Odgovori na wih, pak, zah- Tokom kampawa 19982001 ukupno je prona|eno 14 frag-
tevaju druga~iju vrstu analize koja }e podjednako uzeti u menata narukvica od spondilusa i svi su, sem jednog, vezani
obzir i kulturne i socijalne faktore i etnografske studi- za prostor ku}e. Ovime se ne misli iskqu~ivo na unutra-
je, ali najpre mora biti ura|ena kompletna prezentacija {wi prostor gra|evine, jer su neki fragmenti prona|eni
nalaza iz muzejskih zbirki kao i sa novih iskopavawa. u fundamentu ku}e i ispunama stubova.
U star~eva~koj kulturi nalaizi od spondilusa nisu Za izradu ovih narukvica nisu kori{}ene fosilne
~esti. Wihovo prisustvo je zabele`eno na samo nekoliko {koqke o ~emu svedo~i wihova boja mle~no bela na nekim
lokaliteta, uglavnom u podunavskoj oblasti, ponekad u za- primercima, medno-`uta na drugim, dok se na nekim pri-
nimqivom kontekstu (grob, ostava), ali uglavnom bez poda- mercima o~uvala u tragovima i karakteristi~na ru`i~a-
taka o hronologiji nalaza ili nalazi{ta. Stoga se posta- sta boja spoqa{weg sloja qu{ture, koja se na fosilima ne
vqa pitawe na~ina distribucije i vremenske pripadnosti o~uva. Ovim zapa`awima su potvr|eni rezultati analiza
ovih nalaza. Da li su spondilusi u star~eva~ku kulturu do- izotopa stroncijuma, ura|eni na uzorcima iz ranijih kam-
speli kroz kontakte sa istovremenim naseqima vin~anske pawa istra`ivawa, prema kojima je izvesno wihovo medi-
kulture ili, pak, ova vrsta razmene ima dubqe korene i se- teransko poreklo.
`e do samih po~etaka neolita na ovom prostoru. Osnovni U izradi narukvica iskori{}ena je zakrivqenost kap-
kapaciteti za takvu vrstu razmene u star~eva~koj kulturi ka: traka narukvice isecana je ispod brave i po maksimal-
jesu postojali, ali za weno ostvarewe su bili neophodni i nom pre~niku koji dopu{taju ivice kapka. U gorwoj polo-
motivi iznad prakti~nih i ekonomskih. vini kapka traka narukvice je upravna na pre~nik, a u sre-
U kasnom neolitu centralnog Balkana, u vin~anskoj di{wem delu se spiralno savija i prelazi u horizontalni
kulturi, spondilusi se sre}u na vi{e lokaliteta i u znat- polo`aj paralelno pre~niku kapka. Spiralno povijawe
no ve}em broju. Teritorijalna rasprostrawenost se, me|u- imalo je za posledicu atraktivan, poseban i prepoznatqiv
tim, bitnije ne mewa jer se i daqe javqaju na lokalitetima oblik narukvice. Druga osobina, zbog koje je spondilus pri-
uz obalu Dunava i severno od we. U ovo vreme mre`a razme- marno privla~io pa`wu, je wegova boja ru`i~asta boja
ne nije ograni~ena samo na Balkan ve} se {iri i dubqe u spoqa{weg sloja qu{ture, koja je na nekim fragmentima
unutra{wost kontinenta, kroz ~itav Karpatski basen. Zbog o~uvana u ve}oj meri, a na drugima samo u tragovima ili ne-
toga su pripadnici vin~anske kulture, sem obezbe|ivawa dostaje. Na izra|enim narukvicama, prepoznaju se mesti-
spondilusa za vlastite potrebe, verovatno delovali i kao mi~no i nara{tajne pruge koje se vide na uzdu`nom i po-
posrednici u ovoj razmeni, obezbe|uju}i vrednu sirovinu pre~nom preseku kapka, kao i jamice bravnog aparata. Osim
i za severwa~ke populacije i uzimaju}i od wih ne{to na mawih razlika u debqini i {irini, svi fragmenti su pri-
bazi reciprociteta. Za distribuciju spondilusa su bili padali narukvicama sli~nog oblika i izrezanih iz qu-
potrebni stabilni mehanizmi razmene, koji su mogli biti {ture na sli~an na~in.
ostvareni samo u naseqima sa jakim ekonomskim potenci- Prezentovawe spondilusa, prona|enih tokom posled-
jalom i izgra|enim kontaktima. Centri vin~anske kulture wih kampawa istra`ivawa (1998. 1999. i 2001.) ima za ciq
u Podunavqu su tokom dugog perioda svog postojawa ove da popuni praznine u poznavawu egzoti~nih materijala sa
osnovne preduslove ispuwavali izme|u ostalog i zato {to ovog nalazi{ta, ali i da ukaze na neke specifi~nosti i da-
je wihov polo`aj, sam po sebi, garantovao takve kontakte. qe pravce istra`ivawa ove vrste nalaza na lokalitetima
Sem toga, vi{e je nego upe~atqivo da se razmena spondilusa vin~anske kulture.
UDC 904:730 652 (497.11)
730.032 (37) 63

MIODRAG TOMOVI]
Archaeological Institute, Belgrade

A HEAD FROM KARATA[ ATTRIBUTED


TO EMPEROR CLODIUS ALBINUS

Abstract. In the fortress on the Karata{ site (Diana), which was enclosed in the Djerdap part of the Danube limes,
a male head has been discovered, with portrait characteristics showing it as an official, imperial portrait. It is a portrait belonging
to a specific, small group of imperial portraits originating from the territory of the Roman Empire, with the problem
of identification and interpretation present in the international archaeology ever since the end of the 19th century.
The find of the head from Karata{ is connected with the mentioned small group of portraits belonging, according to a group of
authors, to Septimius Severus (193211), while the other group thinks it is a portrait of Clodius Albinus (193197).
After a few decades, this is the first discovered find belonging to this group, which again actualizes the problem
who of the mentioned two emperors was portrayed on the head from Karata{.

Key words. Roman sculpture, imperial portrait, end of the 2nd/beginning of the 3rd century,
the Djerdap part of the limes, Septimius Severus, Clodius Albinus.

I n the fortification on the Karata{ locality


(classical Diana)1 enclosed in the Djerdap zone of
the Danubian border, a mans head was
discovered, with all the characteristics of an official,
imperial portrait. Unfortunately, this important find
the century. The decade, after the murder of Commodus
in 192 till 197, distinguished by bloody wars between
the five aspirants to the imperial throne in Rome, with

1 A fortress (built around the middle of the 1st century,


remained unknown not only to our, but also to foreign
definitely destroyed by the end of the 6th century) located about 10 km
scientific public (the portrait was not published within upstream Kladovo. On the results of previous explorations see: J.
any specific work, with emphasized reasons of its Rankov, Iskopavanja na Karata{u. Prvi prethodni izve{taj 1978/79
distinction among the Moesia Superior portrait Les Fouilles de Karata{. Ier rapport preliminaire 1978/79, \erdap-
ske sveske 1 Cahiers des Portes de Fer I, Beograd, 1980, 5169,
sculptures as one of the most important finds; it has
T. IX, Pl. IIX; Ibid., Statio cataractarum Dianae. Ju`na kapija.
been usually presented in the exhibition catalogues).2 Izve{taj o arheolo{kim istra`ivanjima u 1980. godini Karata{
The head from Karata{ (Fig. 1. ac) belongs to a Statio Cataractarum Dianae. La porte sud. Fouilles de 1980, \er-
special type of Roman imperial portraits which are dapske sveske II Cahiers des Portes de Fer II, Beograd, 1984,
problematic for the archaeologists around the world, 713, fig. 19; Ibid., Statio cataractarum Diana, \erdapske sveske
IV Cahiers des Portes de Fer IV, Beograd 1987, 524, Fig. 123;
since they have not been identified or illuminated since V. Kondi}, Statio cataractarum Diana, \erdapske sveske IV
the end of the 19th century. One of the best connoisseurs Cahiers des Portes de Fer IV, Beograd 1987, 4546, Fig. 1.
2 Bibliography: Anti~ki portret u JugoslavijiClassical Por-
(not only of that period) of the imperial portraits icono-
graphy, J. J. Bernoulli, in his famous and still essential trait in Yugoslavia. Katalog izlo`be Catalogue of the Exhibition
(Ed. D. Srejovi}), Beograd, 1987, 208, Kat. br. 170; D. Srejovi}, A.
and pertinent work3 has collected and analyzed all, till Cermanovi}-Kuzmanovi}, Rimska skulptura u Srbiji (Summ. Roman
then, discovered works of this type: stylistically and Sculpture in Serbia). Katalog izlo`be (Catalogue of the Exhibition),
iconographically analogous imperial portraits with an Beograd 1987, 30, No. 7; M. Tomovi}, Roman Sculpture in Upper
open problem still unsolved up to present days. It is the Moesia, Monographies No 24, Archaeological Institute, Belgrade,
1992, 4142, No. 5, Fig. 3; 12; D. Boteva, Two Notes on D. Clodius
problem of the identification of a person presented Albinus, Archaeologia Bulgarica 3, Sofia, 1999, 2327.
through these sculptures chronologically clearly dated to 3 J. J. Bernoulli, Rmische Iconographie, Bd. II/3, Leipzig,

the end of 2nd, or to be more precise, the last decade of 1894, 1721.

STARINAR LII/ 2002.


64 MIODRAG TOMOVI]

1.b

1.a 1.c

Fig. 1. ac. Head from the Karata{ fortification (Diana)

the obvious consequences upon the imperial sculptures almost all discovered in the last decades of the 19th
(short periods of rule, emperors bond to the restricted century, so that the head from Karata{ activates again
regions they ruled over i.e. had support of, and conse- this problem with which, after the Bernoullis definition,
quently to the sculptural workshops and mints within the best experts on Roman sculpture (W. Amelung, S.
the region). In view of this, the whole problem Reinach, R. P. Hinks, C. C. Vermeule, H. P. LOrange,
becomes more difficult and interesting regarding the B. M. Felletti Maj, K. Fittschen, P. Zanker, E. B. Harri-
fact that most authors, who have dealt with this son etc.) have dealt with. At the same time, the head
problem in the period of the last 100 years and longer, from Karata{ is the only find of the Albinuss statue,
have defined it as the portrait of Clodius Albinus, not only at the border of Moesia Superior i.e. territory,
while the others were opinionated that it represents but also on the territory of other Danubian provinces.
Septimius Severus therefore, the portrait of two
emperors who in the mentioned period and events had
had their own special history and relation, from close INTRODUCTION
allies to mortal enemies.
Two more facts give special significance to the head The Head from Karata{ (Fig. 1. ac) most obviously
from Karata{: a number of discovered sculptures which sublimes all the problems connected with a group of
can be identified for sure as the portraits of Clodius imperial portraits originating from the territory of the
Albinus is almost symbolical on the whole territory Roman Empire, from the late Antonine epoch (the end
of the Roman Empire, only 78 finds have been made, of the 2nd/ the beginning of the 3rd century), difficult to
A HEAD FROM KARATA[ ATTRIBUTED TO EMPEROR CLODIUS ALBINUS 65

define, that is to decide precisely who of the Roman Our opinion is that the given facts are reason enough
emperors from the mentioned period is represented on to define the head from Karata{ from all points of view
the heads of this type. within a special work which will be presented to the
In the context of the available historical data, this domestic, and especially the foreign scientific public.
isolated find originates from a fortress at the border of
Moesia Superior, which, together with the other part of
the province and adjacent Danubian provinces (Panno- STYLISTIC AND
nia, Dacia, Moesia Minor) represents a core of the ICONOGRAPHIC ANALYSIS
military power of Septimius Severus in his victory
over the numerous pretenders to the throne, as well as The elaborately drilled locks of hair and the treat-
the final episode of this bloody drama, when he will be ment of the eyes are clear indications of late Antonine
denied the title of the Roman Emperor by the one he work. The problem is that we have no unequivocal
had the least expected to do it Clodius Albinus, but portraits of Albinus except those on coins. A further
whom he will, like the previous emperors proclaimed complication is that the portraits of Septimius Severus
by their legions, also conquer and finally rule over the look a great deal like those associated with Albinus,
Roman Empire as the founder of the new imperial even the ones on coins. There is little scholarly
dynasty. On the other hand, the center of the Albinuss agreement on the portraiture of Albinus. We have one
power being on quite the opposite, west side of the ancient account of his appearance: He was tall, with
Roman Empire (foremost in Britain and Gaul), all the unkempt curly hair and a broad forehead. His skin was
mentioned facts, from the historical point of view, wonderfully white; many indeed think it was from this
would lead to the conclusion that the statue in question that he got his name.
is the one of Septimius Severus. All the more so as Although all the proposed identifications show
there are no discovered sculptures of Albinus yet, not mature, bearded men with curly hair, there are many
only in the Djerdap part of the border (where about 40 differences among them. The Riley head resembles
different types of fortified towns have been found) i.e. most an example in Britain, but the arrangement of
on the territory of Moesia Superior, but also on the locks above the forehead is an unusual detail that is not
territory of the neighbouring provinces. Thus far, they paralleled by any of the proposed portraits of Albinus.
have been discovered in the west part of the Empire, in So far, information about the head in the context of
Italy, Britain and Gaul. Finally, discovery of this head the exploration of the fortress has not been published
is significant for the interpretation of the character of yet.4 Also, only the total height of the head with the
the very Karata{ fortress when compared to other saved part of the neck was given, while in the entry on
fortified towns in this part of the border. the width of the face in both cases the information was
When all sculptural finds from the territory of the not given.
Roman Empire are analyzed, three groups of represen- The head had been modelled with a chisel, a drill
tations come out. First, the most numerous, are the and a rasp (its work is particularly obvious on the
portraits which indisputably personify Septimius surface of the neck). Open face surfaces and the neck
Severus. Second, noticeably smaller group, encloses have been smoothed and polished, while other parts
portraits differently interpreted by various authors are just smoothed.
some think that those are Albinuss portraits, while The head is made of top-quality marble of fine,
others are opinionated that the portraits represent small-grained structure, most likely originating from
Septimius Severus. The third, the smallest group of some famous Greek or Asia Minor quarry,5 from
finds are the portraits which may be positively identi-
fied as the ones representing Clodius Albinus.
4 These facts were not published in either of the catalogues
What makes the head from Karata{ an exceptional
where they were first published (Classical Portrait in Yugoslavia,
find is the fact that it contains all the principal elements op. cit., 1987, 208, Kat, br. 170 and D. Srejovi}, A. Cermanovi}-Kuz-
according to which the supporters of various interpre- manovi}, op. cit., 1987, 30, No. 7), so that these facts are missing in
tations, as indicated by stylistic and iconographic ana- later papers. According to oral data we have gained, the head had
lyses, analogies, and summary facts from various his- been discovered above the fortress, while a bulldozer was moving
away and levelling soil at the west side of the rampart.
torical sources, base their theories on the identification 5 Like, for example, Proconnesus or Pentelic. However, there
of emperors on this type of portraits, entering the histo- are provincial quarries of not so quality marble, limestone, and sand-
rical stage of the Empire at the end of the 2nd century. stone for architectural plastic, tombstones and cult monuments.

STARINAR LII/ 2002.


66 MIODRAG TOMOVI]

5 6

3
7 8

Fig. 2. Clodius Albinus. Sestertius from a mint in Rome, 193194, London, British Museum.
Fig. 3. Clodius Albinus. Sestertius from a mint in Rome, 193194, London, British Museum.
Fig. 4. Clodius Albinus. Coin from a mint in Rome, 193194, London, British Museum.
Fig. 5. Head of Septimius Severus on an Aureus from a mint in Rome, 202.
Fig. 6. Head of Septimius Severus on an Aureus from a mint in Rome, 1934.
Fig. 7. Septimius Severus. Sestertius, a mint in Rome, 210.
Fig. 8. Head of Marcus Aurelius on a Sestertius, a mint in Rome, 1723.
A HEAD FROM KARATA[ ATTRIBUTED TO EMPEROR CLODIUS ALBINUS 67

which almost entire, until now discovered sculpture usually copied style and fashion of then current imperial
from Moesia Superior has been made. The head is portraits, which consequently were a kind of models
modelled in the frontal aspect, with the straight look of imitated by sculptors when making private portraits
the eyes. It represents a mature man with thick, curly (most obvious in mens portraits, in portraying hear and
hair, a beard and a moustache, done with wide strokes. chin).7 Imitation of imperial portraits is more evident
Back locks of hair are done briefly, and the hair covers in womens portraits, especially in hair dress modelling,
the beginning of the neck in a semi-circle. Elongated, so that in sculptures from the 1st 3rd century there are
almost rectangular face ends at a forehead with high identical presentations of hair dresses both in imperial
hairline, between which there is a thick hair lock and private portraits.8 Naturally, the identification pro-
falling on the forehead. blem is easier in cases when other parts of a statue are
However, the modelling was mostly focused on the discovered beside a head. However, in case of the
big, almond-shaped eyes, with pupils not highlighted, sculpture from Moesia Superior, there are portraits
but emphasised with two additional details: supraorbital where not only head and hear are done according to
arches with thick eyebrows curving the eyes in low imperial portraits, but also other details, so that the
bows, rimmed with heavy eyelids. There are deep whole head modelling is, more or less, in respect to its
wrinkles between the cheeks and the nose ends. The form, style, and iconography, a copy of some imperial
moustache is long with hung ends, so that it thoroughly portrait. And in such findings it is most difficult to
covers the upper lip and small mouths corners. Big establish whether they are imperial or private portraits
ears are almost stuck to the face (the right ear is model- (as illustrated on a finding of a mans head from Singi-
led more precisely). The most prominent detail on the dunum9 or a womans head from Petka near Kostolac.10
face is the big, snub nose (which will be the crucial Height of the head from Karata{ (36 cm) shows
element in the identification of a person represented). that it belonged to a sculpture done in super-natural size.
The neck is strong. For the reason of the mentioned Indirect sign of this are also Vitruviuss data and a rule
wide strokes, in spite of the achieved anatomic and each body part is proportional to some other for
natural form, the head seems slightly unfinished. How- example, a faces height from chin to neck (hair line)
ever, it is not because of a sculptors potential lack of is the size of a bodys tenth part; it is also the size of a
ability, but rather his style, nor does it mean that the palm from a joint to the top of a middle finger; or that
work is qualitative, modelled in some of the renowned a faces height is the same as the third of a height from
artistic centres. Characteristic wrinkles on the forehead the beginning of a chin to a nose base, as well as the
and above the nose base are also an interesting detail. height of a nose from its base to its top between brows).11
They are done softly, still portraying frons trux, first In this context, as the height of the head from Karata{
appearing on the portraits of Caracalla. Contrary to his from the chin to its top is the eight part of the statues
portraits, where, beside similar wrinkles on the forehead height, we may suppose that the super-natural height
there are two slanting wrinkles going from the nose of the sculpture was about 2.302.40 m (8 feet).
base, emphasising severe and stern face expression,6 Probable super-natural statue height, look of the
on the head from Karata{ they harmonise into the calm head, and close analogies with heads presented on coins
and serene face, representing either individual features,
or just a sculpting aspect highlighting expression of a
6 K. Fitchen, P. Zanker, Katalog der rmischen Portrts in den
mature man.
The main problem regarding not only the head Capitolinischen Museen und den anderen kommunalen Sammlungen
der Stadt Rom, Band I, Mainz am Rhein, 1985, No. 9192.
from Karata{, but also other portrait sculptures from 7 An illustration is a mature mans portrait from Singidunum
Moesia Superior, is identification of a person presented (Classical Portraits in Yugoslavia, op.cit., 1987, 192, No. 136, with
on them. In most cases, this problem is not only without cited bibliography), which by the hair dress style, i.e. modelling of
a solution, but also impossible to decide whether the hair and beard is similar to the portraits of Lucius Verus.
8 An illustration, present in the whole territory of the Empire,
portrait in question is an official, imperial, or a private is the so called Melonen hair dress, worn by empresses Crispina and
one. There are a few reasons for that. First of all, the Plautilla (M. Bergman, Studien zum rmischen Portrait des 3. Jahr-
sculptures fragmentation: in most cases its only heads, undert n. Chr., Bonn, 1977, Muntafel 6; K. Fittchen, P. Zanker, op.
with slight or substantial damages. As regards private cit., 1985).
9 M. Tomovi}, op. cit., 1993, Cat. 1, Fig. 1.2 (with cited biblio-
portraits, only rich noblemen could afford their portraits graphy).
in sculpture, made of the top quality marble in the 10 Ibidem, Cat. 10, Fig. 5.2 (with cited bibliography).

renowned sculpting studios. In their work, sculptors 11 M. Vitruvius Polio, De Architectura libri decem, III, I, 1.

STARINAR LII/ 2002.


68 MIODRAG TOMOVI]

9. e

9. a
9. f

9. b 9. c 9. d

Fig. 9. af. Bust of Clodius Albinus. Rome, Museo Capitolino, Sala degl Imperatori 37, Inv. 463
A HEAD FROM KARATA[ ATTRIBUTED TO EMPEROR CLODIUS ALBINUS 69

undoubtedly confirm that it is an imperial portrait with should proclaim the emperor, and so the Pannonian le-
accentuated individual features. Style of presenting the gions proclaimed Septimius, the eastern ones Pescen-
short, curly hair stressing high hairline on the forehead nius Niger, and the British Clodius Albinus.
and thick, short beard show that it is another one of Severus ended victor from this disarray, and his
classical Roman portraits typical for the art of legions finally marched on Rome and murdered the
Antonine times especially portraits where smoothed final pretender, Didius Julianus. His relations with
and polished face surfaces were in big contrast with Albinus, though they both were pretenders to the
vigorous mass of hair and beard, additionally insignia of the Emperor, were still not hostile during
underlined with a drill. Generally, in respect to form the tumultuous times marked with bloody conflicts
and style, the portrait from Karata{ is most similar to from 193 to 197.
late Antonine, i.e. early Severus portraits, while chrono- Proclaimed emperor, but aware of Albinuss power
logically it dates back to the end of the 2nd beginning and influence, in Britain and Gaul in particular, Septi-
of the 3rd century. mius makes a clever political move: beside making him
According to such chronological determination, the his co-regent, he adopts Albinus, giving him the title of
portrait could represent one of the pretenders to Roman Caesar, trying to neutralize his power in case of unpre-
throne, between Commodus (L. Aelius Aurelius Com- dicted turn of events (different from most authors J.
modus, 180192) and Caracalla (M. Aurelius Antoni- Hasebroek, 1921, 8485; J. [a{el, 1983, 204; J. Birley,
nus, 211217). However, identification of one of the 1988, C. Letta, 199012 who think that the mentioned
emperors from that period, like Pertinax (P. Helvius proclamation happened in 195, D. Boteva, 1999,13
Pertinax, 193), Didius Iulianus (M. Didius Iulianus, saying just that she supports her different chronology
193), or Pescennius Niger (G. Pescennius Niger, 194) with a lot of evidence, claims it had happened much
is unsound, as there are no portraits discovered which earlier). And just when it seemed that this bloody saga
could be their presentations (their appearances on on throne pretence would be finally over, another turn
coins also have no close analogies with the head from of events happened that would gravely change the
Karata{, seeing that they are all characterized by long relationship between Septimius and Albinus. Namely,
beard). Therefore, there are only two persons who may Pescennius Niger (193194), the governor of Syria, who
be the answer to the question of the emperor of those had also been proclaimed emperor by his Euphratean
times presented on the head from Karata{a: Decimus legions, challenged Septimius his right to throne.
Clodius Septimius Albinus (193197) and Lucius Septi- Septimius left Rome in 194 and went east to overthrow
mius Severus (193211). Pescennius. In the battle on Niger, he finally defeated
the pretender who was murdered.
In the meantime Albinus, then governor of Britain,
IDENTIFICATION OF THE HEAD fundamentally changed his attitude, planning to make
FROM KARATA[ best use of the new circumstances Septimius found
himself in, and went in 195 to Gaul, where he had
As mentioned before, the fact that the Danubian gathered big army, and he also challenged Septimiuss
provinces were on the side of Septimius Severus right to emperorship. Septimius, surprised by his such
(Pannonian legions had proclaimed him an emperor) move, and aware that, while he was so far east and away,
goes for the option that the monumental statue could Rome was at arms length to Albinus, was forced to
preferably be his, by the aspect of history. discontinue his victorious campaign against Parthians
Albinus was in his prime for a very short period and conquering of North Mesopotamia (started after
(195197), and his activities were exclusively in the the above mentioned battle with Niger) and return to
west, where commanded the army of Britain. The year
192 brought fights for the throne of the emperor of a 12 J. Hasebroek, Untersuchungen zur Geschichte des Kaisers
few pretenders, proclaimed emperors by the legions Septimius Severus, Haidelberg, 1921, 84/85; J. [a{el, Dolichenus
under their command. At the very beginning, Pertinax Heiligtum in Praetorium Latobicorum (Caracalla, Caesar,
lasted three months before he was assassinated by un- Imperator Destinatus)., 1983, 204; A. Birley, The African Emperor
restrained Praetorian guards, who arranged the succes- Septimus Severus, London, 1988, 120; C. Letta, Review on A. Birley.
The African Emperor Septimus Severus, London, 1988. Athenaeum,
sion of the rich senator Didius Julianus. However, 1990, fasc. I, 236
legions in various provinces, which were sick and tired 13 D. Boteva, op. cit., 1999, 25

of ages lasting Praetorian privileges, decided that they

STARINAR LII/ 2002.


70 MIODRAG TOMOVI]

10. a 10. b 10. e

10. f 10. c 10. d


Fig. 10. af. Bust of Clodius Albinus?. Rome, Palazzo Braschi, Salone, Inv. 235

the West. In February 197 in the crucial battle at Lug- 202) dedicated to Septimius Severus, Caracalla and
dunum (Lyons), Septimius definitively defeated Julia Domna (legions honorary name on the tablet
Albinus, finalizing the long-lasting struggle over was Antoniniana, which is its oldest testimony). As the
Roman Imperial throne. inscription dates back to the time before his death (the
Assertion that historical circumstances prove that soldiers discharged in 202, after the war with Parthians
the head from Karata{ could preferably represent was finished, put the tablet in honor of Severus), it may
Septimius Severus to Albinus is supported by the fact be connected with the emperors passage through
that Septimius Severus has not only stayed at Moesia Viminacium, when he was returning to Rome from the
Superior,14 but has also made a tour of military camps East. Although it is impossible to reenact imperial
in Danubian limes. In respect to this, an interesting
discovery was made, a tablet from Viminacium, put 14 M. Mirkovi}, Septimius Severus und die Legio VII Claudia
there by the soldiers of the VII Claudia legion Antoniniana, Arheolo{ki vestnik XXVIII, Ljubljana, 1977, 183186.
(recruited in 176, discharged from military service in
A HEAD FROM KARATA[ ATTRIBUTED TO EMPEROR CLODIUS ALBINUS 71

11. a 11. b 12

11. c 11. d 13
Fig. 11. ad. Head of Clodius Albinus or Septimius Severus? Museo Nuovo Capitolino (Palazzo dei Conservatori), Inv. 2309.
Fig. 12, 13. Head of Clodius Albinus. Rome, Museo Nuovo Capitolino (Palazzo dei Conservatori), Inv. 2309.

itinerary from 202 in detail, it is documented that he and mints forge coins with the new sovereigns portrait,
has left Antioch after the New Years celebration, and there are a lot of problems concerning the identification
arrived through Asia Minor and Thracia to Danubian of personalities presented on Roman sculptures. And
countries, where he made a tour of military camps in instead of coin iconography helping us identify certain
Pannonia and Moesia. It is possible that the Emperor portrayed personalities, it often brings us to a dilemma
and his escort were in Viminacium at the beginning of whether coins depict real characteristics, or at least main
April. Following Birleys opinion15 that he had planned features typical for a projected persona. Naturally, the
his return to Rome for 202, so that he can celebrate dies reasons are not only minute profile presentations and
imperii on 9th April in Carnuntum, where ten years their authors various skills which show summary and
before he had been proclaimed an Emperor, then on 4th unequal portraits that give insufficient elements for their
April, on Caracallas birthday and the day when in 196
he had proclaimed him a Caesar, he could have still 15 A. Birley, Septimus Severus the African Emperor, 1971, 214.
been in Vimnacium. Septimius Severus und die Legio VII Claudia Antoniniana, Arhe-
Considering that at the moment an emperor ascends olo{ki vestnik XXVIII, Ljubljana, 1977.
a throne many towns immediately erect his statues,

STARINAR LII/ 2002.


72 MIODRAG TOMOVI]

14 15. a 15. b

Fig. 14. Head of Clodius Albinus? Mantoue, Palazzo Ducale, Inv. 6916.
Fig. 15. ab. Head of Clodius Albinus? Florence, Palazzo pitti, Inv. 640.

comparison with portrait sculptures done in natural Greek philosophers).


and super-natural size. It is especially distinctive in Two imperial mints worked for Albinus: in Rome
cases of short period of rule of some emperors, or and in Lugdunum (Lyons). Issues of the Roman (Fig.
pretenders to throne, and in case of emperors ascent 24) mint (mostly bronze coins, with rare issues of
and rule over a limited part of the empire, resulting in gold and silver coins) originate from the year 193, and
their totally different presentations, not only by they usually present full busts, in armour, with the title
different mints, but also inside one mints issues.16 D. Clod. Sept. Albin. Caes.18 Iconographical portrait
Besides, identification of the portrait from Karata{ from Karata{ is much closer to the portraits presented
was made more difficult by its belonging to a rare on coins from Lugdunum (with the title Imp. Caesar D.
group of portraits around which (since the end of the Clo. Sep. Alb. Aug.). The head is rounder there, with
19th century) there are still disputes, in which some thick and curly hair (opposite to Roman coins, where
authors treat the same portrait as the one of Septimius, the curls are going in all directions), high, rectangular
and others as the portrait of Albinus (typical for a fewer forehead, and in-cut horizontal wrinkle, slanting,
number of Albinuss portraits). The reason for that is ending at the back of the head at the beginning of a
the expressive stylish and iconographical identity of neck, and what is most important highlighted snubby
the mentioned portraits. The typical features of the nose, appearing on almost all of his presentations (Fig.
Clodius Albinuss portraits on coins and some sculptures
(clearly obvious on the head from Karata{ as well) are
16 An illustration is a portrait of emperor Macrinus from Bole~
his short, round chin, protruded forehead and especially
near Belgrade, one of the most beautiful samples of the Roman
his characteristic, snub nose,17 a key detail in differing imperial portraits (V. Kondi}, Bronze Portrait of the Emperor
Septimiuss from Albinuss portraits, since it is typical Macrinus, Archaeologia Iugoslavica XIII, Beograd, 1973, 4748,
for portraits of Clodius Albinus (first of all, for his coin with cited bibliography). Macrins (217218) is on coins minted in
portraits Fig. 24). Portraits of Septimius Severus (like Rome shown with short hair, while on coins from Antioch he has
long beard. His portrait from Bole~ and his description in historical
those of Lucius Verus, Commodus, Marcus Aurelius) sources (Herod, V, 2) show more real images, like on coins from
rely on tradition and features of Antoninuss and Antioch. Reasons for that are probably his short rule, and a fact that,
Caracallas portraits (for example, it is obvious when during his 14 months of reign he has never been to Rome.
17 D. R. Sear, Roman Coins and their Values, London, 1974,
the iconographic and stylistic characteristics of the
176, No. 1632; J. J. Bernoulli, op.cit., 1984, Mnztaf I, 89
portraits of Septimius and Marcus Aurelius are 18 R. A. G. Carson, Roman Coins and their Values, London,
compared Fig. 8; while face expression, its curly hair 1976, 156157.
and beard often remind of the typical presentations of
A HEAD FROM KARATA[ ATTRIBUTED TO EMPEROR CLODIUS ALBINUS 73

16 17 18

Fig. 16, 17. Head of Clodius Albinus? Rome, Palazzo dei Conservatori, Cat. 4 (photos by J. Balty, 1966, Fig. 2324).
Fig. 18. Head of Clodius Albinus or Septimius Severus? Rome, Pontrificio Ateneo Antoniano.

2; 3; 4; 9. af; 10. af), opposite to Septimiuss thick eyebrows bending over big eyes rimmed by wide
portraits which rarely have it, and not so expressed as eyelids, accentuated like plastic bands. The nose is short,
on Albinuss face.19 As for sculptural presentations, broadening from base, deep wrinkles above moustaches
the closest analogies are found on heads discovered in cover the upper lip, short hair locks are stylishly model-
Italy, and on some findings from Gaul and Britain. led (regardless of summary, hair is equally modelled at
Two portrait busts take special place among them: one the back of the head). All this points that, building on
from the Capitoline Museum in Rome (Fig. 9. af) and Lugdunum mint coin images (as an august) and Rome
another from Palazzo Braschi, Salon (Fig. 10. af), (as a tsar), and busts from the Capitoline Museum and
defined by most authors as portraits of Clodius Palazzo Braschi, these sculptures were done realisti-
Albinus20 (while the latter Fig. 10. af was by some cally, with no intention to make idealized images (for
other authors ambiguous, either the portrait of Clodius example, in order to please the Emperor, or because the
Albinus or of Septimius Severus, K. Fittschen and P. sculptor didnt see the tsar whom he was sculpting).
Zanker think it is either a portrait of Albinus or of Besides, one should have in mind the fact that within
Didius Julianus).21 The quality of their work and alike- Septimiuss policy much attention was paid to
ness make possible an interesting hypothesis that they propaganda, in which a sculpture played an important
may be portraits done after standardized models of role (as illustrated by his numerous statues of the
Clodius Albinus. Anyway, considering scholarly dis-
agreement on the portraiture of Albinus, closeness to 19 D. R. Sear, op.cit., 1974, 176, No. 1632
physiognomic characteristics of Albinus images on 20 S. Jones, A catalogue of the ancient sculptures preserved in
coins (Fig. 24), and Albinuss sculptures (especially the municipal collections of Rome. The sculptures of the Museo
the bust from Palazzo Braschi, Fig. 10. af), our Capitolino, Oxford, 1912, 2033, No. 50, Taf. 47; 137, No. 62, Taf.
opinion is also that the head from Karata{ is rather a 32, 203 and No. 50; J. J. Bernoulli, op. cit., II 3, 19. 222, No. 2, 33,
Taf. 11; No. 3, 33; J. Balty, Essai diconographie de lempereur
portrait of Albinus than Septimius Severus. Though the Clodius Albinus, Collection Latomus, Vol. LXXXV, Bruxelles,
head from Karata{ was done more summarily (espe- 1966, 51, 62f, No. 6, Taf. IX, XVII; 10, 19; A. M. Mc Cann, The
cially in modelling locks of hair and beard) than the Portraits of Septimius Severus, MAAR XXX, Roma 1968, 197,
portraits done in the West Empire, it is basically close App. VA, Taf. 101; K. Fittschen, op. cit., 1978, Heft 2, 41, Anm. 23;
K. Fittschen, P. Zanker, op. cit., I, 1983, 91, Kat. 80. Taf. 9799).
to the works of the leading sculptors of the period. 21 K. Fittschen, P. Zanker, op. cit., I, 1983, 93, Taf. 99100,
Similarity is clear: elongated, rectangular face, protruded No. 81.
forehead, two vertical wrinkles above the nose base,

STARINAR LII/ 2002.


74 MIODRAG TOMOVI]

20

19

21 22

Fig. 19. Head of Clodius Albinus or Septimius Severus? Copenhague, Ny Carlsberg Glyptothek, Inv. 721.
Fig. 2021. Head of Clodius Albinus? Naples, Museo Nazionale, Inv. 6086 Farnese.
Fig. 22. Expression of Septimius Severus of SeverusSerapis type (taken from D. Baharal, op. cit., 1989, Pl. VIII, Fig. 4).
A HEAD FROM KARATA[ ATTRIBUTED TO EMPEROR CLODIUS ALBINUS 75

SeverusSerapis type, Fig. 22).22 Maybe such artistic centres, and transported by seas, rivers or land.
obvious likeness of his and Albinuss portraits, It would explain how a monumental imperial statue got
resulting in so big dilemmas of their identification, to Karata{ (taking into account the character and func-
may also be explained by Severuss propaganda tion of Karata{, as well as the mentioned historical facts,
regarding Albinus, resulting in sculpture with the statue was more likely intended for some Moesia
Albinuss portraits with primary and pointed out Superior city centre, most probably to Viminacium.
Septimiuss physiological characteristics (special On the other hand, there are no such monumental
relations between them are also obvious from the fact statues of Albinus (or, as much we know, of Septimius)
that Septimius and Albinus have formed the first in other fortresses either (not only) in Moesia Superior
diarchy, which together with the second one, between limes (up to now, about forty fortresses of different type,
Alexander Severus and Elagabalus, made an intro- more or less, have been systematically researched in
duction to the later tetrarchy and division of the empire this region). Therefore, reasons for this statues disco-
with four rulers two with the title of August and two very should be found in the nature of the Karata{
of Caesar. Formal and stylish characteristics show that fortress. Previous results of the research show that it
the head from Karata{ was done in some of the Asia was not only a big and strong fort, but also a port, a
Minor sculpting centres. Similar summary of his core of the defence system of this part of the border.
portraits on sculptures done in the centres in the West Through it, goods were shipped during 1st 2nd centu-
(Fig. 921) exists on Albinuss images on coins from ry, primarily from the West, and from the end of the 2nd
the mint in the East, which replicate his images on century that priority belonged to the goods shipped,
coins from Roman mints (Smyrna in Ionia, Sardus in usually by Danube, from the East and afterwards
Lydia and Sebastia from Cilicia).23 distributed not only to other forts in this part of the
limes, but also to towns, villas, and strongholds in this
section of limes, inland Moesia Superior. Its importance
CONCLUSION is supported by the fact that it had been built near
famous Danubian cataracts (underwater rocks, rapids
We are aware that, in the context of the mentioned and whirlpools) which made river transport unmana-
historical events, a question arises: how to explain the geable. In 1981, a sacrificial altar was discovered in
lonely discovery of a monumental statue of Albinus (in the fort (used secondarily, in the 5th century layer), on
super-natural size) in a fortress in the Moesia Superior which the full name of the camp and the settlement
limes, in view of the fact that his portraits (sculptured was mentioned for the first time Statio Cataractarum
and on coins) were usually related to mints and disco- Dianae (Station on cascades), dated back around the
vered in the West part of the Empire (primarily territo- end of 2nd the beginning of 3rd century.24 This data adds
ries of Britain and Gaul)? All the more because Moesia to an earlier precious discovery an imperial tablet in
Superior, together with other adjacent provinces (Panno- the vicinity of the Karata{ fort, dated back to the year
nia, Moesia Minor, Dacia, and so on), was on the side 10125 with the inscription that emperor Trajan had made
of Septimius Severus in his conflict with Clodius Danube navigable through the cataracts bypassing
Albinus. From the historical point of view, key them with a canal where Danube was directed.26 The
evidence that it is the portrait of Septimius rather than
Albinus is already mentioned fact that he had not only
22 So, for example, parts of the mentioned propaganda were
been in Moesia Superior (in Viminacium) for a while,
the sculptures of Septimius Severus presenting compilation of his
but had made a tour of military camps in Pannonia and portraits and Egyptian God Serapis (the so called Severus-Serapis
Moesia Superior, and that Pannonian legions had portraits): D. Baharal, 1989, Portraits of the Emperor L. Septimius
proclaimed him an emperor. Immediately related is a Severus (193211 A.D.) as an Expression of his Propaganda,
well known fact linked to imperial propaganda that Latomus XLVIII, fasc. 3, Bruxelles, 1989, 566580, Pl. VIII, Fig.
12; Pl. IX, Fig. 56.
during Roman emperors stay and tours, city centres and 23 J. Balty, op. cit., 1966, 22, note 1, with cited literature for all
fortresses on their way make special preparations for findings of coins of the mentioned mints in Greece and at the East.
24 Kondi} V., Statio Cataractarum Diana, \erdapske sveske
such events. During those celebrations, special atten-
tion was paid to the decoration of city squares, official IV Cahiers des Portes de Fer IV, Beograd, 1987, 4547, Fig. 1.
25 Petrovi} P., Nova Trajanova tabla u \erdapu (Res.
buildings, temples, palaces and fortresses, by installing Nouvelle table de Trajan dans le \erdap), Starinar XXI, Beograd,
monumental bronze or marble statues of tsars (and 1970, 3138.
members of their family), ordered in the most famous 26 Kanitz F., Rmische Studien in Serbien, Wien 1892, 50. Till

STARINAR LII/ 2002.


76 MIODRAG TOMOVI]

importance of the port of Karata{ is also supported by quarries, but also modelled in some of the famous
the partially damaged inscription on a sacrificial altar Eastern sculpting centres, from where it had been first
uncovered in the fort. Besides clearing all ambiguities shipped (by the Mediterranean and the Black Sea, and
related to Diana toponym identification, it is also the then by Danube) to its destination, i.e. customer.29
first inscription, not only on the territory of Moesia Summarizing all the mentioned possibilities, we
Superior, in which remains of an earlier inscription are think that stylistic and iconography analyses and the
saved, which had probably contained an attribute of closest analogies with the images on discovered
the Egyptian deity Thot (Tehuty). V. Kondi} makes an sculptures and coins minted for these two emperors
indirect conclusion on the basis of this and other facts show that it is preferably the portrait of Albinus. In that
on the presence of Egyptians and their navigation context, it is important to mention that Septimius, after
terminology.27 Considering God Thot was primarily he had eradicated Didius Julianus from the Roman
protector of literacy and counting, the author conclu- throne, he adopted Albinus, then legate of Britain,
des that the dedicator of this monument could have giving him the title of Caesar. It may also be an answer
been a member of militio officialis, responsible for to the puzzle of Albinuss statue in Danubian region,
administration of the IIII Flaviae legion. i.e. in Moesia Superior, a part of Septimiuss empire.
Different discoveries from big production centres, Purely political reasons, among other things, statues of
both in the East and the West centres (terra siligata, emperors adopted children used to be put on public
glass vessels, stone and bronze figurines, jewellery) places, as well as of those they proclaimed their dyarchs,
also prove that the Karata{ fortress and port had been or successors. Results of stylistic and iconographic
an exceptionally significant distributive centre and the analysis, analogies with images on sculptures and coins,
crossroad of water and land ways, where ships were re- as well as the mentioned fact of adopting Albinus, show
loaded for further transport, and merchandise delivered that the head, i.e. statue from Karata{ may be more
for the supply of Roman troops in fortifications in the precisely chronologically defined to the beginning of
limes, as well as for its transport inland the province, the last decade of the 2nd century (most likely to the
or further shipment Eastward, i.e. Westward the period of 193194). Whether the Karata{ fort was the
Empire. The sculpture (among the dominating bronze final destination is difficult to determine with certainty.
statuettes) discovered on Karata{ shows all characte- Theoretically, it is also possible that events turned out
ristics of works done in principal artistic workshops: so that the statue transported from the East by Danube,
as an illustration, we shall give the example of one of instead of being reloaded and further transported,
the most beautiful bronze statuettes discovered on the remained on Karata{. We also think that hypothetical
territory of the Empire (unfortunately, with the destination should not be searched for in the Western
exception of a few findings, this depot has not been part of the Empire (Italia, Gaul, Britain), but in some
published) image of Neptune from the 1st century, of the Moesia Superior town centres (first of all,
done according to some well known model from the maybe in the very Viminacium).
classical Greek sculpture of the 4th century BC,28 or a
unique bronze horse figure. It is also obvious on the Translated by: Ljiljana Krsti}
head of emperor Albinus, made from marble not only
excavated in some of the renown Greek or Asia Minor

Trajan, ships could navigate on Danube only when pulled from


banks.
27 Kondi} V., Balneum logora Diana Le Balneum du Camp

de Diana, \ardapske sveske IV Cahiers des Portes de Fer IV,


Beograd, 1987, 4546, Fig. 1, note 8.
28 D. Srejovi}, A. Cermanovi}-Kuzmanovi}, op. cit., 1987,

54, No. 18, with cited bibliography.


29 M. Tomovi}, op. cit., 1993, 1523.
A HEAD FROM KARATA[ ATTRIBUTED TO EMPEROR CLODIUS ALBINUS 77

Rezime: MIODRAG TOMOVI], Arheolo{ki institut, Beograd

GLAVA SA KARATA[A
KOJA SE PRIPISUJE CARU KLODIJU ALBINU

U utvr|ewu na lokalitetu Karata{ (anti~ka Diana), koje sledice su se odra`avale i na carska skulptorska dela
se nalazilo u okviru \erdapskog dela Dunavskog limesa, (kratko}a vladavine, vezanost careva samo za odre|eni pro-
otkrivena je jedna glava mu{karca sa svim portretnim ka- stor kojim su vladali, odnosno imali podr{ku, a samim tim
rakteristikama oficijelnog, carskog portreta. Na`alost, i samo za skulptorske radionice i kovnice na tom prostoru).
zna~aj ovog nalaza ostao je nedovoqno poznat ne samo doma- U tom kontekstu, ceo problem je utoliko te`i i zanimqivi-
}oj, nego i stranoj nau~noj javnosti (portret nije objavqen ji, {to se radi o portretima koji su, od strane ve}ine auto-
u okviru nekog posebnog rada, u kome bi bili istaknuti ra koji su se ovim problemom bavili tokom proteklih 100 i
razlozi koji ga, u okviru gorwomezijske portretne skulptu- vi{e godina, opredeqivani kao portreti Klodija Albina,
re, svrstavaju u najzna~ajnije nalaze; uglavnom je prezenti- dok su drugi bili mi{qewa da se pre radi o portretima
ran, u katalozima izlo`bi). Septimija Severa. Dakle o portretima dvojice careva koji
Glava sa Karata{a (sl. 1. ac) pripada jednom posebnom su u spomenutom vremenu i doga|ajima imali posebnu pri-
tipu rimskih carskih portreta, kod koga je problem wiho- ~u, od bliskih saveznika pa do smrtnih neprijateqa.
vog identifikovawa i tuma~ewa prisutan u svetskoj arhe- Posebnom zna~aju glave sa Karata{a doprinose jo{
ologiji jo{ od kraja XIX veka. Jedan od najboqih poznava- dve ~iwenice. Broj otkrivenih skulptorskih dela koji se
laca (ne samo tog vremena) ikonografije carskih portreta, sa sigurno{}u mogu indentifikovati kao portreti Klodija
J. J. Bernoulli, je u svom znamenitom i jo{ uvek nezaobilaznom Albina je gotovo simboli~an: na celoj teritoriji Rimskog
i aktuelnom delu (Rmische Iconographie), sakupio i anali- carstva otkriveno je svega 78 nalaza, pri ~emu su gotovo
zirao sva, do tada otkrivena, dela ovog tipa, koji ~ine me|u- svi otkriveni jo{ u posledwim decenijama XIX veka, tako da
sobno stilski i ikonografski bliski carski portreti, kod glava sa Karata{a ponovo aktuelizuje ovaj problem kojim
kojih postoji jedan problem koji je sve do danas ostao otvo- su se, posle Bernoulli-jevog definisawa, bavili najpozna-
ren i nere{en. To je problem wihove identifikacije, od- tiji poznavaoci rimske skulpture (W. Amelung, S. Reinach,
nosno li~nosti koja je prikazana na tim skulptorskim de- R. P. Hinks, C. C. Vermeule, H. P. LOrange, B. M. Felletti Maj,
lima, koja su hronolo{ki jasno definisana kraj II, ili K. Fittschen, P. Zanker, E. B. Harrison). Istovremeno, glava
preciznije, posledwa decenija tog veka. Za deceniju koja je, sa Karata{a pretstavqa jedini nalaz Albinove statue, ne
posle ubistva Komoda 192. godine, sve do 197. obele`ena samo na gorwomezijskom limesu, odnosno na teritoriji
krvavim ratovima koji su se vodili izme|u petorice pre- Gorwe Mezije, nego i na teritoriji ostalih podunavskih
tendenata na pravo da sednu na carski tron u Rimu, ~ije po- provincija.

STARINAR LII/ 2002.


UDC 726.033.204 79

IDA SINKEVI]
Department of Art, Lafayette College, Easton, U.S.A.

WESTERN CHAPELS
IN MIDDLE BYZANTINE CHURCHES:
MEANING AND SIGNIFICANCE

Abstract. This paper examines functional and compositional relationship between the narthex and the western chapels
adjacent to it in middle Byzantine churches. The author examines the architectural features, archaeological evidence,
decorative programs and literary sources related to the western end of middle Byzantine churches and establishes
that that the process of integration of the western chapels with the narthex proper,
seen in a number of Palaeologan monuments, actually began in middle Byzantine times.

Key words. Western chapels, narthex, middle Byzantine churches, subsidiary chapels, funerary rites, blessing of water.

T
he proliferation of subsidiary chapels and their 2, 3); c) and chapels that flank the main chamber of the
integration with the main body of the church in narthex and expand laterally beyond the body of the
the Middle Byzantine period is a phenomenon church (fig. 4). In many instances, these chapels are se-
frequently discussed by scholars.1 The most conclusi- gregated from the main body of the church and commu-
ve arguments have been established about the eastern nicate freely only with the narthex (fig. 1). Even when
chapels, the pastophoria. Their integration with the the chapels are opened to both the narthex and the naos
bema is explained in both architectural and functional of the church, their function and decoration appears to
terms as a consequence of the development of the be much closer to that of the narthex.
Eucharistic liturgy and the growing need for the
enlarged functional space of the sanctuary.2 Much less 1 Among the most important studies are S. ]ur~i}, Architec-
attention has been paid to the design of the western end
tural Significance of Subsidiary Chapels in Middle Byzantine Churches,
of the church, however. Attached to the narthex, the Journal of the Society of Architectural Historians, 36/2, 1977, pp.
western chapels also represent an important phenome- 94110; T. F. Mathews, Liturgy in Byzantine Architecture: Toward
non in the development of the sacred space at the time: a Re-appraisal, Cahiers archeologiques, 30, 1982, pp. 125138; and
G. Babi}, Les chapelles annexes des eglises byzantines: Function
both functionally and in terms of their planning. As
liturgique et programmes iconographiques, Paris, 1969.
will become apparent from this study, the architectural 2 Babi}, Les chapelles annexes, ch. IV; \. Stri~evi}, \ako-

design and ritual functions of the western end of the nikon i protezis u ranohri{}anskim crkvama, Starinar, IXX,
church parallel the development of the sanctuary in the 195859, pp. 5966; and R. Krautheimer, Early Christian and Byzan-
tine Architecture, Harmondsworth, Middlesex, England, 1986, pp.
intent to integrate the subsidiary chapels with the main
297300.
components of the church. The spatial and functional 3 Equally intriguing is the appearance of other annexed cha-

integration of the narthex and the chapels adjacent to it is pels, such as those flanking the naos, or the gallery chapels. While
suggested by archaeological evidence, literary sources, their examination goes beyond the scope of this study, both deserve
further scholarly attention. Some preliminary thoughts have been
and decorative programs.3
provided by S. ]ur~i}, The TwinDomed Narthex in Palaeologan
Separate chapels adjacent to the narthex in a variety Architecture, Zbornik radova vizantolo{kog instituta, 13,
of layouts are found in many Middle Byzantine churches. 1971, pp. 313323; Idem, What was the Real Function of the Late
Some of the most common arrangements of chapels Byzantine Katechoumena?, Byzantine Studies Conference, Abstracts
of Papers 19, 1993, pp. 89; Mathews, Liturgy in Byzantine Archi-
include a) chapels which occupy the place between the
tecture, pp. 125138; and L. Drewer, Recent Approaches to Early
arms of the cross (fig. 1); b) chapels that flank the main Christian and Byzantine Iconography, Studies in Iconography 17,
chamber of the narthex and are integrated with it (figs. 1996, especially pp. 2729, n. 199203.

STARINAR LII/ 2002.


80 IDA SINKEVI]

0 1 2 3m

Fig. 1. Nerezi

The best example of the integration of subsidiary in cruciform churches, such as, for example, in the
chapels with the narthex is provided by the churches in church of St. Panteleimon at Nerezi (fig. 1), the church
which the subsidiary chapels are placed between the at Mordoviz, at Kale, Krupi{te, the church of St. De-
arms of the cross, so that on the exterior they appear as metrios at Varassova, the church of St. Nicholas at Aulis,
an integral part of the main body of the church (fig. 1). or in the church of the Virgin at Kosine in Epirus.4 In
The interior design, however, reveals that the chapels all these monuments the adjacent chapels appear to be
are spatially segregated from the naos and communi- expanding the space of the narthex; in terms of
cate only with the narthex. This is particularly evident planning, they transform the western end of the church
WESTERN CHAPELS IN MIDDLE BYZANTINE CHURCHES: MEANING AND SIGNIFICANCE 81

Fig. 2. The Church of the Assumption, Yeletsky Monastery (after Faensen)

into the shape of the letter U. Similar designs are also


found in some octagonal churches, such as in the 4 For plans and discussion on churches at Mordoviz and at
church of the Holy Apostles in Athens (fig. 5).5 The Kale, Krupi{te, see B. Aleksova, Episkopija na Bregalnica, Pri-
western chapels in the church of the Holy Apostles lep, 1989, pp. 8185, fig. 4; and P. Miljkovi}-Pepek, Larchitecture
chrtienne chez les Slaves macedoniens partir davant la motie du
communicate with both the naos and the narthex. How- Xle sicle jusqa la fin du Xlle siecle, The 17th International Byzan-
ever, their western openings are substantially larger tine Congress, Washington, 1986, p. 491, pl. 2. For plan, discussion
than the eastern ones; thus, the chapels appear spatially and bibliography on the Varassova church, see: A. K. Orlandos, Ho
integrated with the narthex proper. Ag. Dmtrios ts Varasovas, Archein tat Byzantinn Mnmeinn fes
Hellados l, 1935, pp. 105120. The church of St. Nicholas is now
The high degree of integration of the subsidiary
destroyed. It is known to us only from drawings, photographs, and
chapels with the narthex is also seen in the second type hypothetical reconstructions. See: ]ur~i}, Architectural Signifi-
of design, that is in the churches in which the chapels cance of Subsidiary Chapels, pp. 101102; and Ch. Bouras, Sympl-
flank the main body of the narthex in the interior and rmatika stocheia gia ena katestrammeno ts Boiotias, Deltion ts
are contained within the body of the edifice on the Christianiks Archaiologiks Hetaireias 4, 196465, pp. 227244.
According to the reconstruction, the walls which separate the western
exterior (figs. 2, 3). In the churches of this design, the chapels from the naos in the church of the Virgin at Kosine are later
western chapels communicate only with the narthex additions. However, the basis for this reconstruction is unclear
and appear as its integral part. Such is a case, for since there is no evidence to suggest that either piers or columns
example, in the Church of Sedam Prestola in Bulgaria were originally used instead of walls. For a reconstruction, see G.
Koch, ed., Albanien. Kulturdenkmler eines unbekannten Landes
(fig. 3), the church of the Assumption (fig. 2) in the aus 2200 Jahren, Marburg, 1985, pp. 3637.
Yeletsky Monastery (12th century), the Gate church of 5 See A. Frantz, The Church of the Holy Apostles, Princeton,

the Holy Trinity in the Monastery of Caves near Kiev 1071, fig. 8g.

STARINAR LII/ 2002.


82 IDA SINKEVI]

the narthex proper, By the Middle Byzantine period,


the narthex assumed many functions. Most commonly,
the narthex was used for the liturgy of the hours, for
the gathering of monks after the orthros, for greeting of
the abbot, as well as for the vespers, for the rites of the
blessing of water, and for some funerary ceremonies.8
Although most of the furnishings and painted programs
in subsidiary chapels are no longer in existence, what
has remained suggests that they shared two particular
function with the narthex the funerary services and/or
the ceremony of the benediction of water.
The western chapels of the Katholiken of the Mona-
stery of Hosios Loukas are the most studied and best
preserved example testifying that these ceremonies were
performed in the subsidiary chapels adjacent to the
narthex.9 The chapels at Hosios Loukas are screened off
from the main body of the church and communicate
freely only with the narthex.10 The funerary function of
the north-west chapel has been established by scholars.
The arcosolium on the north wall, the connection of
the chapel with the tomb of St. Luke, as well as the

6 For the church of Sedam Prestola, see K. Miiatev, Arkhitek-

turata v srednovekovna Bulgaria, Sofia, 1965, p. 115, fig. 214; For


Russian churches, see H. Faensen and V. Ivanov, Early Russian
Architecture, London, 1975, pp. 337, 339; for Episkopi, Santorini, see
M. E. Mindrinos, Die Kirche von Episkopi auf Santorini, Athens,
1988; for Panagia Prothrone, see N. Zias, Panagia Prothrone at
Chalki, in M. Chatzidakis, ed, Naxos, Athens, 1989, pp. 3050.
7 For Patleina, see Miatev, Arkhitekturata v srednove-

kovna Blgari, p. 115, fig. 120; for Yilanka Bayir and Lavra
Monastery, see ]ur~i}, Architectural Significance of Subsidiary
Chapels, pp. 9799, figs. 5, 7.
0 1 2 3 4 5m 8 See A. Papageorgiou, Hie Narthex of the Churches of the

Middle Byzantine Period in Cyprus, Rayonnement Grec: Hommage


la mmoire de Charles Delvoye, Brussels, 1982; E. Kantorowicz,
Fig. 3. The Church of Sedam Prestola (after Miiatev) The Baptism of Apostles, Dumbarton Oaks Papers, 910, 1956, pp.
203251; S. Tomekovi}, Contribution ltude du programme du
narthex des glises monastiques (Xlepremire moiti du XIIIe s.),
Byzantion 58 (1988), pp, 140154; N. Teteriatnikov, Burial Places
(11061108), the church at Epskopi on Santorini (12th in Cappadocian Churches, Greek orthodox Theological Review 29,
century), and in the church of Panagia Prothrone at 1984, pp. 143148; and F. Bach, La fonction funraire du narthex
Chalki, on the island of Naxos; tentatively dated in the dans les glises byzantines du XIIe au XIVe sicle, Histoire de lart
7, 1989, pp. 2533. For further bibliography and discussion, see
ninth century.6 Even in the third type, in which the Drewer, Recent Approaches to Early Christian and Byzantine Ico-
chapels flank the narthex yet expand laterally beyond nography, pp. 2729, 58.
its body, such as in the church of the monastery at 9 See T. Chatzidakis, Particularits iconographiques du dcor

Patleina, c. 10th century, in the church at Yilanca Bayir, peint des chapelles occidentals de Saint-Luc en Phocide, Cahiers
archologiques, 22, 1972, pp. 89113; and her later study, T. Chatzi-
near Libyssa (modern Diliskelesi) in Bithynia, tenta-ti- dakis-Bacharas, Les peintures murales de Hosios Loukas. Les cha-
vely dated in the 10th century, and in the Katholiken of pelles occidentals, Athens, 1982.
the Lavra monastery, built after 961 (fig. 4), the archi- 10 While large openings connect the chapels with the narthex,

tectural design makes the idea of linking the narthex their communication with the naos is minimized. The south chapel is
completely separated from the naos by a wall, and a small passageway
with subsidiary chapels apparent.7 connects the north chapel to the naos. See Chatzidakis-Bacharas, Les
Functionally, these chapels were used for rites peintures murales de Hosios Loukas. Les chapelles occidentales, p.
which, as will be shown below, were also performed in 16, sch. 1.
WESTERN CHAPELS IN MIDDLE BYZANTINE CHURCHES: MEANING AND SIGNIFICANCE 83

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 m

Fig. 4. Lavra Katholikon (after Millet)

themes of death and burial emphasized in the painted of mostly unidentifiable images of saints on the walls
decoration, indicate that the chapel was used for fune- and an image of Christ in the medallion, reveals little
rary rites.11 The south-west chapel of Hosios Loukas about its function; the archaeological evidence, how-
was used for the benediction of water. This has been ever, deserves further attention. The northwest chapel is
deduced from the presence of a small baptismal font, distinguished by the remains of a tomb which consists of
from the decorative aspects of the chapel, and from the two parts: the lower, which represented an actual burial
text inscribed on the scene of the Meeting of Christ and place, 1.90 m long, 0.68 meters wide, and 0.86 m deep;
St. John the Baptist which is related to the ceremony of and an upper section in the shape of an arcosolium with
the benediction of baptismal water. The large size of a diameter of 1.14 m and height of the arch measuring
this chapel suggests that the entire rite of Baptism may 0.96 m (fig. 6). The tomb is contemporaneous with the
have been performed there.12 church, built within and supported by the north foun-
The western chapels of the church of St. Pantelei- dation wall.
mon at Nerezi, although much smaller than those of The presence of a tomb with an arcosolium in the
Hosios Loukas, may have housed related functions. The north-west chapel at Nerezi suggests its funerary fun-
western chapels at Nerezi are crowned by domes, mea- ction. That at least complies with the function assigned
sure 1.40 m by 1.50 m in plan and, as mentioned earlier, to a number of chapels adjacent to the narthex and con-
are segregated from the naos proper by full walls; they taining arcosolia, such as the above discussed north-west
communicate with the narthex through openings
measuring 2.00 m x 0.45 m (fig. 1). The painted deco- 11 Ibid., pp. 1727; 3982; 109113.
ration of the north-west chapel, consisting of a gallery 12 Ibid., pp. 2735; 83103; 113118.

STARINAR LII/ 2002.


84 IDA SINKEVI]

Fig. 5. The Church of Holy Apostles, Athens (after Frantz)

chapel in Hosios Loukas, as well as the chapels in the Middle Byzantine monastic circles it is quite likely
Katholiken of the Lavra monastery on Mount Athos, in that it was performed in the chapels housing the
the Gate church of the Holy Trinity monastery of the
Caves in Russia, and in a number of Cappadocian
churches.13 The small size of these chapels, however, 13 For the Lavra Monastery, see G. Millet, Reclierches an

precludes any elaborate ceremony and points to the Mont Athos, Bulletin de correspondence Hellenique, 29, 1905, pp.
7298; for the Holy Trinity, see Faensen and Ivanov, Early Russian
office of pannychis as the most probable function per- Architecture, p. 339; for Cappadocian examples, see N. B. Teteriat-
formed there. This rite involves monastic commemo- nikov, The Liturgical Planning of Byzantine Churches in Cappado-
ration of the dead and was performed along with Ves- cia, Rome, 1996, pp. 165182.
14 There were three types of pannychis performed at the time,
pers at the tombs of the deceased monks or the
the one discussed being the most related to a monastic context. For
founders of the monastery.14 As indicated by surviving a discussion and bibliography on funerary rites in general and the
literary evidence, the rite was meant to honor the pannychis in particular, see C. L. Connor, Art and Miracles in Medi-
deceased and was performed by a church official who eval Byzantium. The Crypt at Hosios Loukas and Its Frescoes, Prince-
led the liturgical procession and who conducted the ton, 1991, pp. 8393; and M. Arranz, Les prires presbytrales de la
Pannychis de lancien Euchologe byzantin et la Panikhida des
service by chanting in the cemetery chapel.15 The dfunts, Orientalia Christianapehodica 40, 1974, pp. 314343; 41,
office of the pannychis gained in popularity since the 1975, pp. 119139.
ninth century, and in the light of its frequent use in the 15 Ibid.
WESTERN CHAPELS IN MIDDLE BYZANTINE CHURCHES: MEANING AND SIGNIFICANCE 85

Water basins of any kind are commonly related to


Baptismal rites. Quite often, however, as at Nerezi, the
chapels and the narthex proper are too small to house
a function of such an elaborate nature. Moreover, by the
twelfth century, baptismal basins became small and
portable, so that the rite could have been performed
anywhere in the church.21 The presence of the water
basin or a fountain can be associated, however, with
the rite of the blessing of water, as is the case in Hosios
Loukas.
Known since the fourth century when it was
performed on the feast of the Epiphany, the ceremony

16 The presence and prominent position given to saints who are

protectors of cattle and land in this chapel indicates that the chapel
may have also been used for special prayers related to the wellbeing
of cattle and land, as suggested by D. Barxieva-Trajkovska, Za
teinatskata programa na `ivopisot vo Nerezi, Kulturno nas-
ledstvo 2223, 199596, pp. 725. However, the authors claim that
this chapel could not have been used as a funerary chapel, contradicts
both archaeological findings in that chapel and the remaining compo-
Fig. 6. Nerezi, NorthWest Chapel: Arcosolium, Section nents of its painted decoration. See I. Sinkevi}, The Church of St.
Panteleimon at Nerezi: Architecture, Programme, Patronage (Wies-
baden, forthcoming).
17 I am grateful to my colleagues at Ihc Institute for the Protec-

tion of Monuments in Skopje for bringing this report to my attention.


arcosolium in the majority of churches such as, for 18 The dating of the pit is also questionable. The archaeological

example, at Nerezi.16 report states that it is contemporaneous with the church, yet it does
The archaeological findings in the south-west cha- not explain the reasons for this attribution.
19 Pits in the shape resembling that at Nerezi were used for
pel at Nerezi are also revealing in terms of its function. funerary purposes since Antiquity. It is thus possible that this chapel,
According to an unpublished report of the excavations like the northwest chapel, functioned as the funerary chapel.
in the church in the early 1970s, the chapel once fea- Although tombs of such shape were not, to my knowledge, com-
tured a pit in the center of its floor (fig. 7).17 The pit, monly found in twelfth-century Byzantium, the possibility that the
pit was used as some kind of a tomb should not be precluded. In that
dug in a shape of a pithos, reached the depth of 2.29 m,
event, the chapel could probably have housed the office of pannychis.
with its upper portion 0.85 m beneath the floor level. The pit could have been used as some kind of storage, too. As Dr. Sve-
Incidentally, for reasons unknown to me, the pit was tlana Popovi} kindly brought to my attention, recent excavations in
covered during the same campaign. Serbian monasteries revealed several pits dug under various portions
of churches and identified as treasuries. These pits are, however, of
In the absence of the Typicon or any other literary
a later date and lack the regularity of shape of the pithos at Nerezi.
evidence, the use of this pit can not be determined.18 A Thus, while the pit at Nerezi may have, at some point of time,
comparative analysis, however, calls for some specu- acquired the function of a treasury, the absence of any remains of its
lation. The pit could have been used for burials, as contents and its actual shape challenge the hypothesis that this was
some kind of storage space or, more likely, as a its initial use.
20 For Yeletsky Monastery, see Faensen and Ivanov, Early
reservoir or a container for the keeping of the blessed Russian Architecture, p. 337; for St. Sophia, see N. Okunev, Un type
water.19 The presence of the blessed water in the de baptistre byzantin, Revue biblique, 31, 1922, pp. 583589; and A.
south-west chapel at Nerezi would comply with the Powstenko, The Cathedra! of St. Sophia of Kiev, New York, 1954,
function commonly assigned to the chapels in pp. 58, 64.
21 The small size of these vessels is also confirmed by archae-
comparable locations, as seen in Hosios Loukas, in the ological findings and by the images of baptismal basins in the
Cathedral of the Assumption in the Yeletsky manuscripts and mosaics. See S. ]ur~i}, St. Mary of the Admiral:
Monastery and in the cathedral of St. Sophia, Kiev.20 Architecture, in E. Kitzinger, The Mosaics of St. Mary of the Admiral
Even when the churches did not have chapels adjacent in Palermo, Washington, 1991, pp. 5152; Chatzidakis-Bacharas,
Les peintures murales de Hosios Loukas. Les chapelles occidenta-
to narthex, a fountain or a basin for keeping of the les, pp. 116118; and G. Millet, Recherches au Mont-Athos: Phiale
blessed water was located in the comparable location et simandre Lavra, Bulletin de correspondance Hellnique, 1905,
of the narthex as will be seen below. pp. 106107.

STARINAR LII/ 2002.


86 IDA SINKEVI]

Fig. 7. Nerezi, SouthWest Chapel:


Plan and Section of the Pit

of the blessing of water developed during Middle performed whenever the need for additional blessed
Byzantine times when it became performed more water may arise.25 United in their meaning to
frequently.22 Moreover, according to literary evidence,
by the ninth century there were two distinctive
locations for the rites of the blessing of water: in the 22 It was performed not only during the Epiphany, but also
center of the church and in the narthex or another during the Sunday liturgy and the liturgy of the Church Feasts. See
portion of the church which contained a phiale or a Chatzidakis-Bacharas, Les peintures morales de Hosios Loukas. Les
water basin.23 There is also literary evidence that the chape lies occidentals, p. 116; and Millet, Recherches au Mont-Athos,
pp. 110116.
rite could have been performed by a single official 23 Millet, Recherches au Mont-Athos, p. 116.
who sprinkled the water from a small vessel.24 In the 24 Ibid, p. 117.

liturgy of the Orthodox church, there are three 25 The lesser blessing of water is also performed at the feast

ceremonies related to the blessing of water: the of the procession of the holy cross. For a discussion on the meaning
of water in the Orthodox church, see A. Schmemann, Of Water and
blessing of water to be used for the sacrament of the the Spirit, St. Vladimirs Seminary Press, 1974; and A. Yavoraitzky,
Baptism; the great blessing of water done at the feast Holy Water in Liturgy and Life, M. A. Thesis, St. Vladimirs Semi-
of the Epiphany; and the lesser blessing of water, nary, pp. 1929.
WESTERN CHAPELS IN MIDDLE BYZANTINE CHURCHES: MEANING AND SIGNIFICANCE 87

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 m

Fig. 8. The Church of the Virgin Kosmosoteira at Pherrai (after Sinos)

identity the water being blessed with the water which or wherever the water basin was located. The case of
was sanctified at Christs Baptism and sharing a Hosios Loukas is a rare example in which the text
select number of prayers, the different ceremonies of directly relates to the feast of the Epiphany and the
the blessing of water, however, accentuate different blessing of water associated with the feast.27 Another
themes. In a series of petitions, the rite of the blessing chapel which probably reveals the type of the
of baptismal waters relates to the specific needs of the ceremony performed there is the south-west chapel at
candidate for Baptism: the great blessing of waters is Nerezi. Although non-descript at first sight, the
addressed to God and refers to the participation of the painted decoration of Nerezis chapel seemingly
entire community, while the lesser blessing of water relates to the readings of the service of the lesser
assumes a more penitential character and asks of God
to sanctify the water and thus aids us in salvation.26
26 Ibid.
Insufficient evidence and the mobility of water 27 See Chatzidakis-Bucharas, Les peintures mitrales de
vessels in most churches often make it impossible to Hosios Loukas. Les chapelles occidentals, p. 115. The size of the
determine which one of the rites of the blessing of chapel at Hosios Loukas is sufficient for all three ceremonies, and
water may have been celebrated in a particular chapel it is likely that they might have been performed there.

STARINAR LII/ 2002.


88 IDA SINKEVI]

Fig. 9. De~ani (after D. Popovi})

blessing of water, thus suggesting that the chapel may presence of ChristPriest and the procession of angels
have housed that particular ceremony. The chapel at holding liturgical gifts suggests the liturgical function
Nerezi exhibits the image of ChristPriest in the of the chapel. The meaning of this arrangement may be
medallion of the dome, the procession of angels connected with the content of the liturgy of the lesser
holding liturgical vessels in the drum, and images of
mostly damaged individual saints with prominence
given to the standing figures of the holy martyrs who 28 See 1. Sinkevi}, The Church of St. Panteleimon at Nerezi.

occupy the walls of the lower zone of the chapel.28 The Architecture, Programme, Patronage, Wiesbaden, 2000, p. 27.
WESTERN CHAPELS IN MIDDLE BYZANTINE CHURCHES: MEANING AND SIGNIFICANCE 89

blessing of water.29 This rite, much less festive than Chaikeon in Thessaloniki, Hagios Stratigos on Mara,
other ceremonies of the blessing of water, focuses on and in Mavriotissa in Kastoria.36 Other themes relevant
the passion of Christ as the avenue to our salvation. In to the death and burial of Christ, such as the Crucifixion,
addition, the prayers invoke intercessory powers of the the Betrayal, and the Washing of Feet, are also displayed
holy personages with special emphasis placed upon in the narthexes of Hosios Loukas, Nea Moni on Chios,
the martyrs.30 It is thus possible that numerous saints Daphni, and Hagioi Anargyroi in Kastoria.37
and particularly the prominently placed martyrs in the
chapel at Nerezi reflect the intercessory characters of
us in understanding the rather unusual appearance of 29 The lesser blessing of water begins with two litanies common

the medallion of Christ represented as priest in the to other blessings. Two additional petitions recited in this rite pray
to God to save us by sanctifying the water. In addition, Psalms 51 and
dome. Very seldom seen in Byzantium prior to Nerezi,
143 and the troparia sung during the liturgy ask for Gods mercy, for
the image of Christ as priest reflects the epistle reading his aid in cleansing sins, human salvation, and compassion. See I.
from St. Pauls letter to Hebrews (2; 1118) recited F. Hapgood, Service Book of the Holy OrthodoxCatholic Apostolic
during the rite of the lesser blessing of water; the Church, New York, 1922, pp. 470478.
30 Ibid.
Biblical text identifies Christ as the high priest whose 31 For verily he took not on him the nature of angels; but he
suffering offered salvation to human kind.31 Thus the took on him the seed of Abraham. Wherefore in all things it beho-
medallion displaying Christ as priest might have been oved him to be made like unto his brethren, that he might be a
used to illustrate the service performed in the chapel merciful and faithful high priest in things pertaining to God, to
and to emphasize its penitential character. Such inter- make reconciliation for the sins of the people. For in that he himself
hath suffered being tempted, he is able to succor them that are
pretation would at least relate the southwest chapel to tempted. From ibid, p. 473.
the program of other components of the church, 32 For the studies which discuss the use of the narthex for the

focused on the themes of passion and intercession. commemorative services in the Middle Byzantine and Palaeologan
Moreover, the south-west chapel at Nerezi may be times, see Bach, La fonction funraire du narthex dans les glises
byzantmes du XIIe au XIVe sicle, pp. 2533; Papageorgiou, The
seen as another example of a subsidiary chapel which Narthex of the Middle Byzantine period in Cyprus, pp. 437438;
housed the rite of the blessing of water, thus suggesting ]ur~i}, Twin-domed Narthex, pp. 333344; N. Teteriatnikov, Burial
that it could have been customarily celebrated in rela- Places in Cappadocian Churches, The Greek Orthodox Theological
ted areas of other Byzantine churches. Review, 29/2, 1984, pp. 143148; R. Ousterhout, The Architecture
of the Kariye Camii in Istanbul, Washington, 1987, pp. 97100; and
Funerary rites and the rite of the blessing of water B. Vulovi}, Kovanica: weno mesto i uloga u sakralnoj arhitek-
performed in the chapels adjacent to the narthex were turi Pomoravqa, Beograd, 1966, 6771.
also commonly officiated in the narthexes. For 33 For the Lips Monastery, see Th. Macridy et al., The Mona-

example, it is well known that the remains of burial stery of Lips (Fenari Isa Camii), at Istanbul, Dumbarton Oaks
Papers, 17, 1964, pp. 265272; for Pammakaristos, see C. Mango,
sites in the narthexes of Middle Byzantine churches
H. Belting, and D. Mouriki, The Mosaics and Frescoes of St. Mary
exist throughout the empire.32 Some of the best known Pammakaristos (Fethiye Camii) at Istanbul, Washington, D.C., 1978,
examples are the narthex of the Pantokrator Monastery, pp. 339; for the Kariye Camii, see Ousterhout, The Architecture of
of the North and South Church of the Lips Monastery, the Kariye Camii, pp. 9899.
34 For the Church of the Holy Apostles, see Frantz, The Church
and the parekklesion of the Pammakaristos and the
of the Holy Apostles, p. 17, pl. 10; for the Pantokrator Monastery,
Kariye Camii in Constantinople, to mention just a few.33 see A H. S. Megaw, Notes on the Recent Work of the Byzantine
Moreover, baptismal fonts are found in the narthexes Institute in Istanbul, Dumbarton Oaks Papers, 17, 1963, pp. 335364;
of the church of the Holy Apostles in Athens, probably for St. Mary of the Admiral, see ]ur~i}, St. Marys of the Admiral,
from around 1000, in the south church of the Panto- pp. 4546.
35 Concerning Panagia ton Chaikeon, the scene is now destro-
krator Monastery, dated in the 12th century, and in the yed; see A. Tsitouridou, H Panagia tn Chaiken, Thessaloniki,
church of St. Mary of the Admiral, also dated in c. 12th 1975, pp. 4548; pis. 7, 8. For St. Nicholas, see M. Chatzidakis, ed.,
century.34 Kastoria, Athens, 1985, p. 65, pi. 20; and for St. Peter, see N.
As far as painted programs are concerned, frescoes Caumbaraki-Panselinou, Saint-Pierre de Kalyvia-Kouvara et la
chapelle de la Vierge de Mrenta, Thessaloniki, 1976, pp. 5859,
of the Baptism, reflecting the use of the blessed water, pl. 29.
are seen, for example, in the narthexes of Panagia ton 36 For St. Stephen and Mavriotissa, see Chatzidakis, Kastoria,

Chaikeon in Thessaloniki, in St. Nicholas Kasnitzi in pp. 622; 6684; for Panagia ton Chaikeon, see Tsitouridou, H
Kastoria, and in the Church of St. Peter of Kalyvia.35 Panagia tn Chaiken, pp. 4549.
37 For H. Anargyroi, see Chatzidakis, Kastoria, pp. 2250; for
The themes of death and burial are also prominent. For Hosios Loukas, Nea Moni, and Daphni, see E. Diez and O. Demus,
example, the Last Judgment is the principal theme of Byzantine Mosaics in Greece: Hosios Lucas and Daphni, Cambridge,
the narthexes of St, Stephen in Kastoria, Panagia ton Mass., 1931, pls. 119121.

STARINAR LII/ 2002.


90 IDA SINKEVI]

The placement of water basins and tombs in the private liturgy, the same rites might have been performed
narthexes of Middle Byzantine churches is also attes- in the narthex proper.
ted by a number of typica which most commonly Later developments of functional use and spatial
identify the rites of thepannychis and the blessing of composition of subsidiary chapels testify to the inten-
water as those performed in the narthex. This is at least tion to unify the chapels and the narthex proper. For
suggested by the Typicon of Irene from 1027 and the example, the thirteenth-century churches with twin-
Euchologion from 1077, as well as by the several Typi- domed narthexes, discussed by S. Dur~i}, make the exi-
ca from the monastic foundations on Cyprus, such as stence of the chapels apparent on their exteriors; in the
the Typicon of the Monastery of Makhairas, Ritual interior, the space is unified.42 Moreover, the fourteenth-
Ordinance of St. Neophytos, and the Typicon of the century church at De~ani represents the final product
Monastery of St. John of Koutsovendis.38 Thus, accor- of that integration. The narthex of De~ani is in the shape
ding to written sources, the rites performed in the of a large rectangular chamber with four free-standing
narthexes correspond to those which took place in the columns (fig. 9).43 While the wall barriers have been
western chapels. dissolved, the painted decoration and archaeological
One particularly interesting example of the relation- findings indicate that the narthex consists of two sepa-
ship between the narthex and the subsidiary chapels rate chapels flanking the central space.44 The north-west
may be provided by the western end of the church of the bay of the narthex at De~ani contains four tombs one
Virgin Kosmosoteira at Pherrai (fig. 8).39 The hypo-
thesis that the tomb of Isaak Komnenos, the founder of
38 For the Typicon of Irene, see A. Dimitrievski, Opisanie
the monastery, may have been located in the north-west
liturgi~eskih rukopise, 2, Kiev 1901, 1051; for a discussion, see
chapel, while not archaeologically proven, is nonetheless Millet, Recherches au Mont Athos, p. 116. For the bibliography and
intriguing.40 The western end of the Virgin Kosmoso- discussion on Cypriol Typica, see A. Papageorgiou, The Narthex of
teira is composed of two domed chapels flanking the the Churches in Cyprus, p. 447; and C. Mango, The Monastery of
elongated western arm of the cross. The Typicon of the St. Chryso Stornos at Koutsovendis and Its Wall Paintings. Part I:
Descriptions, Dumbarton Oaks Papers, 44, 1990, pp. 6394.
church states that the tomb was to be located in the left 39 For a comprehensive discussion about the architecture of the
or the north part of the narthex. If that section, compri- church, see S. Sinos, Die Klosterkirche der Kosmosoteira in Bera
sed of the elongated western bay and the two chapels (Vira), Munich, 1985; for plans see Ibid., pls. 13, 14, 143.
40 This suggestion was made by R. Osterhout, who connected
indeed, as Osterhout suggested, represents the narthex of
the passage from the Typicon which slates that the tomb should be
the church, it would be apparent that neither the Typi- located in the left or north part of the narthex, to the remains of the
con nor the design or decorative aspects of the church painted decoration revealing the scene of the Holy Women at the
draw any distinction between the narthex proper and tomb a common funerary image. N. [ev~enko, however, brought
the chapels adjacent to it. to our attention that the text of the Typicon does not specify the
domed compartment as the place of the tomb. Thus, despite many
While the case of Pherrai remains inconclusive, the analogous examples of churches which house the tomb in that area,
other examples discussed above demonstrate that the the final location of the tomb has to be determined by archaeologi-
narthex and the chapels adjacent to it were related cal evidence. Sec R. G. Osterhout, Where was the Tomb of Isaak
architecturally and that they housed related functions. Komnenos?, Byzantine Studies Conference. Abstracts, 11, 1985, p. 34;
and N. P. [ev~enko, The Tomb of Isaak Komnenos at Pherrai, Greek
It is thus plausible to assume that the chapels fimcti- Orthodox Theological Review 29, 1984, pp. 135140. For English
onally formed an integral part of the narthex. Echoing translation of the Typicon, see http://www.doaks.org/typ039.pdf.
the integration of the sanctuary, the development and Sinos too considers the location of the tomb as problematic, but sug-
increased importance of the rite ofpannyctris and that gests the possibility that it might have been located in the north-west
chapel. See Sinos, Die Klosterlrche der Kosmosoteira, pp. 5262.
of the blessing of water in the Middle Byzantine period 41 For the narthex, see T. F. Mathews, The Sequel to Nicea II
quite possibly affected the architectural and functional in Byzantine Church Decoration, Perkins Journal 41/3, 1988, p. 17,
integration of the western end of Middle Byzantine n. 25; for chapels, see Chatzidakis-Bacharas. Les peintures murales
churches. The chapels, integrated spatially with the de Hosios Loukas, pp. 115118.
42 S. ]ur~i}, Twin-Domed Narthex in Palaeologan Architecture,
narthex proper, extended its functional space. For Zbornik radova vizantolo{kog instituta 13, 197071, 333344.
example, in the Katholikon of Hosios Loukas, the 43 In its design, it very much reminds us of the liti. For a discu-

Liturgy of the Hours was most likely performed in the ssion on the liti and bibliography, see P. Mylonas, Gavits Armeniens
main narthex space, while the blessing of water and the et Litae Byzantines, Cahiers archeologiques, 38, 1990, pp. 101119.
44 S. ]ur~i}, Late Byzantine Loca Sanctat? Some questions
pannychis became relegated to chapels.41 In churches regarding the Form and Function of Epitaphoi, in The Twilight of
without chapels, or in those in which the chapels were Byzantium, ed. By S. ]ur~i} and D. Mouriki, Princeton, 1990, pp.
needed for other functions, such as, for example for the 251261.
WESTERN CHAPELS IN MIDDLE BYZANTINE CHURCHES: MEANING AND SIGNIFICANCE 91

sarcophagus tomb placed along the north wall and three burial relate to funerary rites, the huge Nemanji} dynas-
floor tombs. In addition, the east wall is dominated by a tic tree and the font displayed in the south portion of
large scene representing the Church Fathers Officiating the narthex are to be associated with the rituals related
before the dead Christ. Although there are no niches on to the blessed water.45 Thus the size, decoration, and
the east wall, the scene of the officiating bishops is, as furnishing at De~ani reveal the complete integration of
a rule, depicted only in the main apse and is relevant to the narthex proper and its subsidiary chapels. While this
its liturgical function. Its placement elsewhere in the phenomenon is not evidenced in all Byzantine chur-
church clearly alludes to liturgical aspects of the archi- ches, it represents a common trend which, as this article
tectural space. If the tombs and images of the death and argued, began in the Middle Byzantine period.

45 See D. Popovi}, Srpski vladarski grob u sredwem veku,

101113; Idem., Sredwevekovni nadgrobni spomenici u De~ani-


ma, De~ani i vizantijska umetnost sredinom XIV veka, Beograd,
1989, 185192; and S. ]ur~i}, The Original Baptismal Font in Gra-
~anica and Its Iconographic Setting, Zbornik narodnog muzeja u
Beogradu 9/10, 1979, pp. 313323.

STARINAR LII/ 2002.


92 IDA SINKEVI]

Rezime: IDA SINKEVI], Lafajet kolex, Iston, SAD

NAMENA I ZNA^EWE KAPELA


NA ZAPADNOJ STRANI CRKAVA
IZ SREDWOVIZANTIJSKOG PERIODA

Predmet ovog ~lanka je analiza funkcionalnih i kompozi- otvora koji povezuju narteks sa kapelama, te je stoga komu-
cionih veza narteksa i zapadnih kapela u crkvama sredwo- nikacija sa narteksom dominantna.
vizantijskog perioda. Razmatrane su crkve u kojima su bo~ne Ispitivawe funkcije ovih prostora i wihovih deko-
kapele vezane za narteks. Navode}i brojne primere, autor rativnih programa, tako|e ukazuje na usku povezanost bo~-
isti~e da zapadne kapele sredwe vizantijskih crkava u ve- nih kapela i narteksa. Analizirane su, izme|u ostalih, za-
likom broju slu~ajeva pokazuju sli~na kompoziciona re- padne kapele i narteksi u katolikonu manastira Sv. Luke
{ewa. Kapele su postavqene ili izme|u krakova krsta, kao u Fokidi, crkvi Sv. Pantelejmona u Nerezima, katedrali
{to je slu~aj u crkvi Sv. Pantelejmona u Nerezima, ili Uspewa Jeleckog manastira, Sv. Sofiji u Kijevu, manasti-
flankiraju narteks ali ne prevazilaze {irinu naosa u rima Konstantina Lipsa i Pantokratora u Carigradu, Pa-
eksterijeru, kao, na primer, u crkvi Sedam Prestola u Bu- nagii ton Halkeon u Solunu, Hagios Strategosu na Maniju
garskoj, ili flankiraju narteks koji se prostire u {irini i Sv. Stefanu i Mavriotisi u Kastoriji.
naosa, tako da kapele pro{iruju zapadni deo crkve, kao u Na osnovu ispitivawa arheolo{kih ostataka, dekora-
katolikonu manastira Lavre na Svetoj Gori. tivnih programa i pisanih izvora, autor zakqu~uje da su se
U analizi prostorne organizacije zapadnog dela crkve i narteks i bo~ne kapele koristili za sli~ne rituale, kao
autor isti~e da su u velikom broju spomenika sredwe vi- {to su, na primer, funerarne slu`be kao i slu`be osve}i-
zantijske epohe, kao u crkvi u Episkopima na Santoriniju vawa svete vode. Zajedni~ki obredi, kao i prostorna pove-
i u Panagiji u Halki na Naksosu, zapadne kapele potpuno zanost kapela i narteksa, ukazuje na ~iwenicu da je proces
separirane od naosa i komuniciraju samo sa narteksom. ^ak integrisawa narteksa sa bo~nim kapelama, koje dosti`e svo-
i u slu~ajevima gde postoje otvori izme|u kapela i naosa, ju zrelu varijantu u mnogobrojnim crkvama paleolo{kog
kao na primer u crkvi Sv. Apostola u Atini ili u katoli- perioda, zapo~eo u gore navedenim spomenicima sredwovi-
konu manastira Sv. Luke u Fokidi, oni su znatno mawi od zantijske epohe.
UDK 904:725.96 653 (497.6)
UDK 904:726.7 (497.6) 93

MARKO POPOVI]
Arheolo{ki institut, Beograd

SREDWOVEKOVNI DOBRUN

Apstrakt. Sredwovekovni Dobrun predstavqa slo`en spomeni~ki kompleks nedaleko od Vi{egrada.


Svojim polo`ajem koji je veoma dobro prilago|en konfiguraciji terena, pretstavqao je jako utvr|ewe
na stenama iznad obala Rzava. Jezgro i najstariji deo utvr|enog Dobruna ~ini zamak izdu`ene osnove.
Do prerastawa dobrunskog zamka u tvr|avu sa podgra|em moglo je do}i u nemirnim vremenima posledwih decenija
14. i po~etka 15. veka. Dogradwom bedema, uz kori{}ewe prirodnih oblika terena, braweni prostor zna~ajno
je pove}an i osposobqen da primi znatno brojniju posadu. U tom istom razdobqu, pod za{titom tvr|ave, nastajala je
urbana trgova~ka naseobina kao va`na stanica na putu koji je povezivao Bosnu i Srbiju. Uz utvr|we le`e ostaci
manastirskog kompleksa, od kojih su preostali samo delovi priprate prvobitne crkve podignute u 14. veku.
Tokom 15. veka Dobrunski grad do`iveo je svoj najve}i uspon. Raniji zna~aj Dobrun je zadr`ao i pod turskom vla{}u,
kao va`na kontrolna stanica na tzv. bosanskom putu. Do kada je turska posada ~uvala dobrunske bedeme,
ne mo`e se pouzdano re}i. Mo`da su to bili sudbonosni doga|aji tokom posledwe decenije 17. veka,
kada je grad zapusteo zajedno sa obli`wim manastirom.

Kqu~ne re~i. sredwi vek, fortifikacija, zamak, manastirski kompleks, crkva.

S
redwovekovni Dobrun, kao {to je poznato, Kompleks Dobruna le`i na rubu pitomog `up-
predstavqa slo`en i veoma zanimqiv spo- skog predela u dowem toku Rzava, sa mno{tvom izvo-
meni~ki kompleks, koji ve} dugo privla~i ra, plodnih wiva i pa{waka. To je grani~na oblast
pa`wu na{e stru~ne i nau~ne javnosti. Za razliku Republike Srpske prema dana{woj Srbiji. Ostaci
od ru{evina sredwovekovnih fortifikacija, inte- sredwovekovnog utvr|ewa, visoko na liticama iz-
res istra`iva~a uglavnom je bio usmeren ka ostaci- nad obe re~ne obale, zatvaraju ulaz u klisuru, koja
ma `ivopisa crkve nekada{weg manastira Kru{e- kao prirodna me|a odvaja Vardi{te i Mokru Goru od
vo, ~ije je is~ezlo ime jo{ pre vi{e vekova zamenio Podriwa. Oko jedan kilometar nizvodno, na maloj
toponim obli`weg utvr|ewa. O dobrunskim freska- zaravni iznad desne obale Rzava, okru`en stenovi-
ma dosta je pisano i mnoge dileme, o kojima }e biti tim bregovima i otvoren ka klisuri planinskog
re~i, ve} su razre{ene. Me|utim, ~itav niz pro- potoka nalazi se kompleks manastira Dobruna
blema jo{ uvek je ostao otvoren. Neki me|u wima nekada{weg Kru{eva, sa crkvom Blagove{tewa.
izmakli su pa`wi istra`iva~a, a ima i pretposta- O dobrunskom kompleksu preostala su retka
vki koje bi ponovo trebalo ispitati. Dobrunski izvorna svedo~anstva. U znamenitom Kru{evskom
kompleks nije pitawe lokalnog ili regionalnog pomeniku, koji se nekada nalazio u Narodnoj bib-
zna~ewa. To je o~uvano svedo~anstvo o zbivawima i lioteci u Beogradu, ostala su zabele`ena imena
procesima koji su obele`ili posledwe stole}e pred ktitora, kao i prilo`nika koji su tokom 16. i 17.
kona~no tursko zaposedawe Srbije i Bosne. Na{e veka darivali manastir.1 Ovaj rukopis, nastao ili
razmatrawe zapo~e}emo osvrtom na dosada{we re-
zultate prou~avawa, uz analizu izvorne gra|e i o~u-
vanih ostataka na terenu, kako bi uz neka na{a raz- 1 S. Novakovi}, Srpski pomenici XVXVIII veka, Glasnik

mi{qawa ukazali na pravce budu}ih istra`ivawa. SUD XLII, 1875, 1720.

STARINAR LII/ 2002.


94 MARKO POPOVI]

prepisan sa starijeg predlo{ka, po svemu sude}i, mleta~ki poslanik Katarino Zen i zapisao svoje
krajem 15. veka, kao ktitore pomiwe: blagoqystivago zanimqivo svedo~ewe. Idu}i od juga, on je sa prat-
i vhlikago oupana Pribila, Vyrnavou monaxa, blagoqy- wom stigao do Rzava. Tu je na bregu zapazio lepu,
stivu gospodou Bolyslavou i sinovh ix; blagoqystivago te{ko pristupa~nu starinsku tvr|avu. Pripadala
vhlikago oupana Petra, Fwanna monaxa, blagoqystivago su joj ~etiri mawa izdvojena utvr|ewa (castelli pi-
i vhlikago oupana Stana i podroua ixy sy qdmi, coli), ni`e kojih je prolazio put. On se spu{tao ka
zatim posebno pomiwe: pryvago molybynika svtago mostu, koji je ~uvala jaka stra`a. Idu}i daqe Zen
xrama sgo Erosma igumna romoonaxa i bratfo go, i ka`e: Tu smo nai{li na srpsku crkvu koju dr`e
w Xriste i potroudi sy nimy. pa nastavqa: Pom- kalu|eri, a posve}ena je Blagovestima. U{av{i da
ni, Gospodi, dou raby svoixy sixy, blagoqystivago dhs- je razgledamo, videli smo jednu lepu staru sliku
pota Stana i matry go, blagoqystivoufo gospodou Bogorodice, a i sva crkva je bila oslikana. Kra-
Flnou.2 Posledwe ime, bez sumwe je pogre{no na- sno mesto i lepa starina, a pri~a se tu o mnogim
vedeno. O~igledno u pitawu je bila kwegiwa Mi- ~udesima.11
lica, monahiwa Evgenija. U zapisima 1617. veka pojavquju se podaci o
Ime Dobruna, koliko je za sada poznato, prvi manastiru koji se negde naziva Kru{evo, ali ~e-
put je zabele`eno u jednom dubrova~kom dokumentu {}e Dobrun. U Kru{evu je iguman Maksim 1558.
od 16. marta 1407. godine.3 Na postojawe naseobi- godine, za potrebe manastirskog hrama prepisao
ne pod tvr|avom mo`da ukazuje jedno ne{to pozni- jedno jevan|eqe. Ostao je sa~uvan i zapis o wegovoj
je pismo iz 1421. godine. Naime, jedan trgovac iz smrti, 24. marta 1577. godine.12 Po~etkom 17. veka
Olova, ina~e podanik Republike sv. Vlaha, zatekao u Dobrunu je boravio i radio zograf Strahiwa.13
se krajem zime te godine in loco dicto Dobrun.4 Godine 1606. li~no se upisao u manastirski pome-
Ovaj toponim pomiwe se i u jednom izve{taju du- nik. Ne{to kasnije, 1614, u vreme igumana jeromo-
brova~kih poklisara u leto 1423. godine.5 Tada se naha Avakuma i Teodora, mitropolita bosanskog,
ka Dobrunu zaputio Radoslav Pavlovi}, magnat monah Averikije prepisao je jedan panegirik i da-
bosanskog kraqevstva, ali iz dokumenta ostaje ne- rovao ga svthi bogorodici dobruny'sthi.14 Ostalo
jasno da li je to bio pohod na grad ili obilazak je zabele`eno da je u Hilandaru, godine 1628,
sopstvenog poseda. U prole}e deset godina kasnije rmonax
f} Vn`amin wt manastira Dobrouna pisao pro-
Pavlovi} boravi sotto Dobrun.6 To bi moglo bi- loge za manastir Zavalu u Hercegovini, gde je pri-
ti pouzdano svedo~anstvo da se grad sa obli`wim mio mona{ki ~in.15 Zanimqiv je i nedatirani za-
manastirom tada nalazio u wegovom posedu. U vre- pis iz 1617. veka u jednom mineju poklowenom
me turskog osvajawa Dobrun je pripadao Pavlovi}a
zemqi. U popisu iz 1469. godine me|u tvr|avama
vilajeta Pavli, uz Bora~ i Vi{egrad pomiwe se i 2 Isto, 18.
Dobrun, gde se nalazilo i sedi{te jedne od nahija.7 3 aut in Dobrun prema : D. Kova~evi}-Koji}, Gradska
Tvr|avu je posle osvajawa zaposela turska posada naseqa sredwovjekovne bosanske dr`ave, Sarajevo 1978, 100,
nap. 94.
koja se tu nalazila i 1516 godine.8 4 K. Jire~ek, Trgova~ki putevi i rudnici Srbije i Bosne
Kroz Dobrun su tokom prve polovine 16. veka u sredwem vijeku, u: Zbornik Konstantina Jure~eka I, Beograd
pro{li i neki evropski putnici i usput zabele- 1959, 300.
5 N. Jorga, Notes et extraits pour servir a lhistoire des Croi-
`ili svoja zapa`awa. Tako je Benedikt Kuripe{i}
u svom putopisu zapisao kako je 18. septembra 1530. sades au XV sicle, Paris 1899, 217218.
6 K. Jire~ek, nav. delo, 250, nap. 115.
godine, idu}i od Vi{egrada uz Rzav, stigao do ma- 7 H. [abanovi}, Bosanski pa{aluk, Sarajevo 1982, 120.
nastira u kome je zatekao osam srpskih kalu|era. 8 Isto, 131.
9 B. Kuripe{i}, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rume-
Daleke namernike sve~ano su do~ekali i uz molitve
Bogu srda~ano ispratili. Idu}i ka jugu put Uvca, liju 1530. godine, Sarajevo 1950, 26.
10 P. Matkovi}, Putovanja B. Kuripe{i}a, L. Nogarola i B.
Kuripe{i} je ubrzo stigao do gradi}a Dobruna, za Ramberta, Rad JAZU, LVI, Zagreb 1881,200.
koji ka`e da le`i na levoj strani na steni.9 Ka- 11 P. Matkovi}, Dva talijanska putopisa po balkanskom polu-

da je nakon par godina istim putem prolazio carski otoku iz XVI vieka, Starine JAZU, knj. X, 1878, 243.
12 Q. Stojanovi}, Stari srpski zapisi i natpisi, kw. 4,
poslanik Leonardo Nogarol, u maloj manastirskoj
Beograd 1986, 59, no. 63006301, 6388.
crkvi je na slu`bi bo`ijoj zatekao dva srpska mo- 13 S. Novakovi}, nav. delo, 17.
naha.10 Dve decenije kasnije, 1550. godine, na po- 14 Zapisi i natpisi kw. 1, 282, no. 1018.

vratku iz Konstantinopoqa, kroz Dobrun je pro{ao 15 Zapisi i natpisi, kw. 6, 112, no. 10134.
SREDWOVEKOVNI DOBRUN 95

Blagove{tenskoj crkvi zovom Krouvo, pod (g)radom cima. Zanimqivo je da manastir pripisuje kraqu
Dobrounom.16 Iz istog razdobqa je i zapis u ruko- Stevanu velikom `upanu navode}i kao godinu
pisu manastira Gra~anice, koji svedo~i da je: Sa gra|ewa 1167.21 Ovaj, o~igledno neta~an podatak,
kniga blagovnia prhsvtf vladiqic na bogorodic bez sumwe je rezultat pogre{nog ~itawa jednog od
glagolmi Dobroun.17 tada postoje}ih natpisa, verovatno ktitorskog,
Tokom 18. i prve polovine 19. veka nema vesti ali mo`da i nekog drugog. Na osnovu preostalih
o Dobrunu. Godine 1857. Aleksandar Giqferding, ostataka dobrunske crkve, te{ko je proveriti i
tada ruski konzul u Sarajevu, tokom svog znameni- podatak o postojawu dve kupole, {to zahteva pose-
tog putovawa po Hercegovini, Bosni i Staroj Sr- ban komentar.
biji, u Dobrunu je zatekao ru{evine manastirskog Interesovawe za staru manastirsku crkvu u
kompleksa. Od wega je tada bila preostala samo Dobrunu naglo je poraslo posle austrougarske oku-
crkva, za koju mu je re~eno da je obnovqena 1822. pacije Bosne i Hercegovine. Krajem 1883. godine
godine. Zapazio je da je mala, sa prozorima uskim u sarajevskom listu Bosnische Post pojavilo se
poput pu{karnica, ali i da je veoma stara. U zatvo- saznawe iz pouzdanog izvora da je Zemaqska vla-
renu crkvu nije mogao u}i, pa je gra|evinu razgledao da naumila da dobrunsku crkvu iznova podigne u
samo spoqa. Nad ulazom je uo~io lik Bogorodice wenom prvobitnom stilu i da `ivopise u woj pod-
sa srpskom signaturom m(a)ti b(o)ih, restauri- vrgne bri`qivoj restauraciji. Inicijator ove
ran, kako ka`e, u posledwe vreme. Ispod ove fre- obnove, koja je izgleda prvobitno bila dobro
ske zapazio je i natpis koji mu se prema oblicima zami{qena ali tragi~no izvedena, bio je baron
slova u~inio veoma starog datuma. Na`alost, Nikoli} sa suprugom, u to vreme visoki okupacio-
budu}i da je bio visoko, nije uspeo da ga pro~ita. ni zvani~nik u Sarajevu. Uz ovu vest, koju je u svom
Ni wegovi kasniji poku{aji da do|e do prepisa broju od 1. 1. 1884 godine prenelo beogradsko Vi-
ovog zna~ajnog natpisa nisu urodili plodom.18 Na delo saznaje se pone{to i o stawu u kome se tada
stenama kraj dobrunske crkve Giqferdingu su me- nalazila nekada{wa manastirska crkva. ^itaoci
{tani pokazali neobi~ne natpise u kamenu. su obave{teni da se u Dobrunu, nedaleko od srpske
Wemu se u~inilo da su u pitawu grubo uklesane granice, nalaze zapu{tene razvaline jedne crkve
figure, sli~ne skicama ~ove~ijih glava i ruku.19 14. veka, predstavqaju}i tu`nu sliku vandalske
Pored nekada{weg manastira, pa`wu ruskog kon- pusto{i. Kao wen ktitor naveden je bosanski
zula privukle su i ru{evine Dobrunskog grada. `upan Petar, uz konstataciju da se tek u novije
Impresioniran polo`ajem fortifikacija, zakqu- vreme po~elo ovom spomeniku obra}ati vi{e pa`-
~io je da su one najveli~anstvenije koje je do tada we i pri ta~nijem ispitivawu razvalina do{lo se
video. O~igledno, stari bedemi i kule u to vreme do rezultata kakvom se niko ne nada{e. Tom pri-
su jo{ uvek bili dobro o~uvani. Posmatraju}i oko- likom ispod debelog sloja maltera, kojim je bio
linu sa vrha utvr|ewa, u podno`ju kraj obale Rzava, premezan dobro o~uvani svod crkve, pokaza{e se
uo~io je ostatke ~itave jedne urbane naseobine sa skriveni lepo odr`ani `ivopisi, gde gde i to ma-
tragovima ulica i ku}a.20 lo o{te}eni.22 Nekoliko meseci kasnije u istom
Iste 1857. godine dobrunske ru{evine obi{ao listu podrobnije su opisane manastirske ru{evi-
je i Dionizije Popovi}, obnoviteq i stare{ina ne: Wezin oltar i sredwa crkva u pola i vi{e po-
manastira Bawe kod Priboja. U wegovom izve{ta- ru{eni su, a zidovi propali, a samo na kube pri-
ju, koji je uputio Dru{tvu srbske slovesnosti u Be- prata sa nekoliko iskvarenih slika odr`ala se,
ogradu, pored detaqnog opisa samog manastira Sv.
Nikole, nalaze se zanimqivi podaci i o Dobrunu.
16
Kazivawa o utvr|ewu i podgra|u, za koje ka`e da je Zapisi i natpisi, kw. 6, 22, no. 9477.
17 Zapisi i natpisi, kw. 2, 430, no. 4338.
nekada imalo 400 ku}a, sli~na su Giqferdingovim. 18 A. Giqferding, Putovawe po Hercegovini, Bosni i Sta-
Me|utim, podaci o samom manastiru ne{to su zna- roj Srbiji, Sarajevo 1972, 108110.
~ajniji. Govore}i o manastirskoj crkvi, on konsta- 19 Isto, 108.

tuje da je imala dve kupole, da je, kao i celi mana- 20 Isto, 106108.
21 M. [akota, Prilozi poznavawu manastira Bawe kod
stirski kompleks sa brojnim kamenom gra|enim
Priboja, Saop{tewa X, Republi~ki zavod za za{titu spomeni-
kelijama, bila u ru{evinama, dok je pop Risto Po- ka kulture, Beograd 1974, 2728.
povi} sa narodom nije prepokrio i vrata postavio, 22 Videlo, list Napredwa~ke stranke, god. V/1, Beograd,

pa se od tada u woj slu`i samo o velikim prazni- 1. 1. 1884.

STARINAR LII/ 2002.


96 MARKO POPOVI]

kao i natpis vi{e vrata. Trem ili posledwa pri- zakqu~aka i nedoumica u radovima poznijih istra-
prata od zapada tako|e je sru{ena i samo {to jo{ sa `iva~a, o ~emu }e daqe biti re~i.
strane stoje dva iskvarena zida. Avlija pak kame- Sava Kosanovi}, ili neko ko je radio prepis za
na oko crkve, koja je vrlo prostrana i kao grad slu- Srpsko u~eno dru{tvo, bile su posledwe li~nosti
`ila, tek se po ru{evinama poznaje i pri ras~i{}a- koje su imale priliku da vide ovo zna~ajno svedo-
vawu iste avlije izlaze na vidik mnoge nadgrobne ~anstvo. Prilikom tragi~ne rekonstrukcije do-
plo~e, bilo dobrunskim natpisom ili drugim.23 brunske crkve ktitorski natpis je is~ezao. Ostala
Nije poznato ko je autor ovih informacija, niti je nedoumica da li je prilikom pro{irivawa por-
da li one odslikavaju stawe ru{evina pre radova tala u celosti uni{ten ili samo prekre~en.
ili u toku obnove. Daqi deo teksta, jasno je uo~qi- Na odlike arhitekture dobrunskog hrama, u to
vo, preuzet je iz posledweg septembarskog broja no- vreme, prvi je ukratko ukazao \or|e Stratimiro-
vosadskog Javora. Naime, verovatno u leto 1884. vi}. Naro~ito je zna~ajno {to je on objavio osnovu
godine, kada su zapo~eti radovi na obnovi, Dobrun stare manastirske crkve pre rekonstrukcije i de-
je posetio bosanski mitropolit Sava Kosanovi}. limi~nog ru{ewa 1884. godine, a potom skrenuo
U prilogu koji je objavio u pomenutom broju Javo- pa`wu na postojawe isposnice nedaleko od mana-
ra posebno je ukazao na ktitorski natpis za koji stira, kao i crte`a urezanih u stene.29
ka`e da je mnogo iskvaren od vatre i duga vreme- Zanimqiv podatak o Dobrunu, uz ilustraciju
na, osobito s po~etka, ali {to je najglavnije to se koja bi se mogla smatrati delom projekta obno-
odr`alo. Tekst natpisa je naveo samo u izvodima ve, objavqen je u Bosanskoj vili 1888. godine.30
i pogre{no ~itaju}i godinu Wa (891) datovao ga u Na prikazanom bakrorezu uo~avaju se i prozori na
9. vek, poistove}uju}i pri tom Dobrun sa Dabrom. priprati koji, na sre}u, nisu izvedeni (sl. 1). Iz
Me|utim, ukazao je na potrebu da se natpis detaq- propratnog teksta saznaje se da su radovi na obnovi
nije prou~i uz sugestiju da Srpsko u~eno dru{tvo, trajali do 1887. godine, kada je crkva ponovo osve-
koje ima dosta vje{tih qudu i sredstava, dobro bi }ena, i da je u tro{kovima u~estvovala i Zemaqska
u~inilo da iza{aqe koga do Dobruna da skine ci- vlada. U nepotpisanom prate}em tekstu izneti su
jelu faksimilu natpisa.24 Na ovaj tekst samo ~e- i neki podaci koji do sada nisu komentarisani.
tiri nedeqe kasnije u istom ~asopisu reagovao je Navedeno je da je crkva iz 14. veka kako se moglo
Ni}ifor Du~i}. On je s pravom konstatovao da je saznati iz natpisa sa plo~e koja se nalazi vi{e
godina morala biti ozna~ena od stvorewa sveta i carskih vrata. Daqe se ka`e da je crkvu sagra-
da u Kosanovi}evom ~itawu nedostaje prvi broj pa dio \ura| ili \or|e, |ed `upana Petra, na tri go-
je je, ~itawe godine ispravio u Wa (6891, odno- dine prije kosovske bitke, dakle 1386, a po{qe
sno 1383. g.).25 `upan Petar nadozidao pripratu za spomen svoje
Zahvaquju}i faksimilu, do koga je do{lo Srp- matere.31 Ovi podaci koje drugi izvori ne potvr-
sko u~eno dru{tvo, ve} naredne 1885. godine ovim |uju, po svemu sude}i, su deo legende ili pogre-
natpisom pozabavio se Q. Kova~evi} ispravqaju- {nog tuma~ewa poznatog ktitorskog natpisa, ali
}i Kosanovi}eve gre{ke. Kao prvo, argumentovano pomiwawe nekakve plo~e sa natpisom ipak se ne
je identifikovao sredwovekovni manastir Kru{e- bi smelo olako odbaciti.
vo sa Dobrunom odbacuju}i ranija mi{qewa.26 Pre-
ma Kova~evi}u, natpis je imao 14 redova od kojih
su prva tri bila ne~itka. I u wemu se, sli~no na- 23 Videlo, god. V/122, Beograd, 10.10.1884.
vedenom tekstu iz Kru{evskog pomenika, pomiwe 24 S. K(osanovi}), Hiqadugodi{wica manastira Dabra
Jovan, mirskim zovom `upan Petar, koji je pomo- ili Dobruna, Javor, god. XI, br. 40/1271, Novi Sad 30. 9.
gao svom ocu `upanu Pribilu pri podizawu zadu- 1884.
25 N. Du~i}, Zapis na staroj dobrunskoj crkvi, Javor,
`binske crkve navode}i i syzdaxy pripratou sifo
god. XI, br. 44/14011403, Novi Sad 28. 10. 1884.
i popisaxy sy pomotifo boi()fo27 U zavr{nom 26 Q. Kova~evi}, Manastir Dobrun, Starinar II, 1885,
delu natpisa, koji je tako|e bio fragmentarno o~u- 1823.
van, pomiwe se da je to izvedeno u vreme igumana 27 Isto, 2223.
28 Isto, 20.
Jefrosina. O{te}enu godinu, prihvataju}i vero- 29 \. Stratimirovi}, Dobrun, Glasnik Zemaqskog muzeja u
vatno argumente N. Du~i}a, Kova~evi} je poku{ao Sarajevu 1, godina III, 1891, 291293.
da de{ifruje kao 1383,28 {to se kasnije pokazalo 30 Bosanska Vila, god. III, Sarajevo 16. 2. 1888, 57.

kao neta~no, ali je uticalo na ~itav niz pogre{nih 31 Isto, 62.


SREDWOVEKOVNI DOBRUN 97

Sl. 1. Dobrunska crkva prema bakrorezu iz Bosanske vile iz 1888. godine

U godinama posle Prvog svetskog rata prvu za `ivopisawe kapele Sv. Andrije Prvozvanog u
ozbiqniju studiju o Dobrunu objavio je Milan Ka- kompleksu nove vladarske rezidencije na Dediwu.
{anin.32 Uz analizu arhitekture, on se posebno po- Radi prikupqawa ikonografske gra|e, krajem okto-
zabavio preostalim `ivopisom u priprati crkve. bra 1933. godine upu}ena je ekipa slikara da pre-
U granicama mogu}nosti, budu}i sa su freske bile kopira insignije kraqa, kraqice i kraqevi}a,
neo~i{}ene, a neke i prekre~ene, on je izvr{io kao i da otkrije ktitorski natpis za koji je Ka{a-
identifikaciju, objavio signature i dao prvo vred- nin verovao da se nalazi pod slojevima kre~a i po-
novawe ovog zna~ajnog `ivopisa, uz nekoliko ilu- znije boje, na fasadi iznad portala priprate.35
stracija koje ostaju kao posledwe svedo~anstvo o dve Na`alost, nema sa~uvanih podataka kakav je bio
decenije kasnije uni{tenim delovima slikanog ishod ove ekspedicije, koja je imala za ciq da, po-
ansambla. Povode}i se za pogre{no pro~itanom go- red Dobruna, obi|e i druge crkve u Polimqu, oko
dinom iz ktitorskog natpisa, datovao ga je u drugu Prizrena i u ra{koj oblasti.
polovinu 14. veka, ali je dobro uo~io sli~nosti sa Sredinom tridesetih godina 20. veka dobrun-
freskama iz Bele crkve Karanske. Oko identifika- ski `ivopis su, uz detaqna fotografisawa, prou-
cije vladarske kompozicije ostao je u nedoumici,
ali se ipak priklonio mi{qewu da bi u pitawu 32 M. Ka{anin, Manastir Dobrun, Starinar, tre}a seri-
mogao biti portret kneza Lazara sa porodicom.33 ja, kw. 4/192627, Beograd 1928, 6780.
Zahvaquju}i ovom Ka{aninovom radu, dobrunski 33 Isto, 75, nap. 45.

`ivopis ukqu~en je u zna~ajne studije o srpskom 34 V. Petkovi}, La peinture serbe au Moyen age II, Beograd

sredwovekovnom slikarstvu.34 Bio je to i povod, 1934, 5859, pl. CLXXVICLXXXI; S. Radoj~i}, Portreti
srpskih vladara u sredwem veku, Skopqe 1934, 6566; Isti,
{to je posebno zanimqivo, da se za likove istorij-
Staro srpsko slikarstvo, 1966, 169170.
skih li~nosti u Dobrunu zainteresuje i Uprava 35 Arhiv Jugoslavije, fond Dvorske kancelarije, sig.

dvora W. V. Kraqa Aleksandra, u okviru priprema 37230.

STARINAR LII/ 2002.


98 MARKO POPOVI]

Orlina
Isposnica Pe}ina
972
MANASTIR

406

634

Rz
av
S p a so
vik
Kula 1
ZAMAK
Kula 2
549 Pe}ina

Kapija

PODGRA\E Kula 3

Karaula
t
S
0 100 200 300 m

Sl. 2. Dobrunsko utvr|ewe sa podgra|em i manastirom situacioni plan kompleksa

~avali Gabrijel Mije i \ur|e Bo{kovi}. Doku- wegovog interesovawa bili su ostaci Dobrunskog
mentacija je ostala nepublikovana,36 sa izuzetkom grada. Iscrpna dokumentacija, wegova zapa`awa i
maweg priloga u kojem je \. Bo{kovi} dopunio neka zakqu~ci do danas su ostali polazi{te za istra`i-
Ka{aninova ~itawa signatura, uz pretpostavku, za
koju }e se kasnije ispostaviti da je ta~na, da bi pri-
36 Fotografije `ivopisa nalaze se u zaostav{tini G. Mi-
kazani vladar mogao biti kraq Stefan Du{an.37
jea u Parizu, a fotografije arhitekture i sgrafita na stenama
Pred sam po~etak Drugog svetskog rata dobrun- u legatu \. Bo{kovi}a u Arheolo{kom institutu u Beogradu.
ske starine, po nalogu i o tro{ku Srpske kraqevske 37 \. Bo{kovi}, Nekoliko natpisa sa zidova sredwove-

akademije, prou~avao je \oko Mazali}. Te`i{te kovnih crkava, Spomenik SKA 87, 1938, 1618.
SREDWOVEKOVNI DOBRUN 99

vawa i razmatrawa problema ovog veoma zna~ajnog predstavqala su bitan ~inilac odbrane teritori-
fortificiranog kompleksa. Prou~io je i dobrun- ja na istoku, od mogu}eg napada sa zapada.
sku crkvu kojom prilikom je dopunio, a ponegde i Jezgro i, bez sumwe, najstariji deo utvr|enog
ispravio Ka{aninove zakqu~ke, ali nije doveo u Dobruna ~ine ostaci na strmom ogranku planine
pitawe datovawe ktitorskog natpisa. Zagonetnu i Orline iznad desne obale Rzava. Tu se nalazio za-
spornu vladarsku kompoziciju pripisao je kraqu mak izdu`ene osnove, veoma dobro prilago|ene ob-
Tvrtku I sa porodicom.38 liku terena, sa glavnom, pravougaonom kulom istu-
Problemom dobrunskog `ivopisa nakon Dru- renom prema severu (sl. 3). Bedemi su bili gra|eni
gog svetskog rata ponovo se pozabavio Zdravko Kaj- ve}im delom nad okomitim liticama stena, tako
makovi}, u vreme kada su delovi preostalog `ivo- da je ne{to lak{i prilaz bio mogu} samo sa jugo-
pisa bili ~i{}eni. Polaze}i od stilske analize zapada. Kapija, ~iji se ostaci sada samo naziru,
fresaka, on je predlo`io reviziju ~itawa sporne nalazila se sa nepristupa~ne zapadne strane, a
godine, opredequju}i se kona~no za 1343. godinu i prilaz joj je bio mogu} jedino uskom stazom koja je
identifikuju}i istorijsku kompoziciju kao kra- vodila uz podno`je bedema, {to je predstavqalo
qa Stefana Du{ana sa suprugom Jelenom i sinom re{ewe podesno za odbranu. Unutra{wost zamka
Uro{em.39 Te rezultate prihvatio je Vojislav \u- bila je podeqena sa dva pregradna zida na posebno
ri}40, kao i neki kasniji autori.41 brawene, a po svemu sude}i, i razli~ite funkcio-
I na kraju, svestranu raspravu o dobrunskom nalne celine. Budu}i da je taj prostor sada zasut
`ivopisu izlo`io je Ivan \or|evi} u svojoj stu- kamenom i kulturnim slojem znatne debqine, te-
diji o zidnom slikarstvu srpske vlastele. Uz po- {ko je sagledati wegov nekada{wi izgled. Kako
droban opis `ivopisa nakon ~i{}ewa i konzerva- arheolo{ka istra`ivawa nisu vr{ena, poznati su
torskog tretmana, kao i stilsku analizu, tu su otvo- samo slu~ajni nalazi raznih metalnih predmeta,
rena i neka zanimqiva pitawa vezana za ktitore i gvozdenih klinova, veretona, strelica, kao i delo-
idejne tvorce nekada{we freskodekoracije crkve vi plo~astog oklopa.44 Od zgrada u unutra{wosti
manastira Kru{eva, odnosno Dobruna.42 preostali su samo ostaci jedne ukopane i kamenim
Prva arheolo{ka iskopavawa maweg obima vr- zidovima gra|ene prostorije levo od kapije, za ko-
{io je \. Jankovi}, 1997. godine. Tom prilikom ot- ju je izneta pretpostavka da je nekada slu`ila kao
kriveni su tragovi obimnog zida, kao i ostaci zda- cisterna.45 Glavni stambeni deo zamka, kako je to
wa iz poznijih etapa `ivota manastira, ali sama pretpostavio \. Mazali}, nalazio se, izgleda, u se-
crkva nije istra`ivana. Objavquju}i ishode ovih vernom dvori{tu. Tu bi se mogla zamisliti zgrada
radova navedeni autor se upustio i u neutemeqena uz zapadni bedem, severnom bo~nom stranom oslowe-
domi{qawa oko vremena nastanka manastirske na na glavnu kulu. U sredwem dvori{tu, osim pret-
crkve, poku{avaju}i da je datuje u vreme Stefana postavqene cisterne, ili mo`da podrumskog pro-
Nemawe.43 stora neke zgrade, drugih gra|evina nije bilo. O
Posle pregleda raspolo`ive izvorne gra|e i nameni ju`nog dvori{ta, gde je tako|e moglo biti
ishoda dosada{wih istra`ivawa, na{u pa`wu
usmeri}emo ka preostalim fizi~kim strukturama
dobrunskog spomeni~kog kompleksa (sl. 2). U tim 38 \. Mazali}, Starine u Dobrunu, Glasnik Zemaljskog muzeja
razmatrawima mora se po}i od slo`ene celine ko- u Sarajevu LIII, 1941, 101126.
39 Z. Kajmakovi}, @ivopis u Dobrunu, Starinar NS
ju ~ine fortifikacije na stenama iznad obe obale
XIIIXIV/19621963, Beograd 1965, 251260; Isti, Zidno sli-
Rzava. Wihov polo`aj veoma je dobro prilago|en karstvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1971, 101110,
konfiguraciji terena i pogodnostima koje pru`a 40 V. J. \uri}, Vizantijske freske u Jugoslaviji, Beograd

za odbranu. Okomite litice i nepristupa~ne ste- 1974, 63, 211, sl. 61.
41 O. Tomi}, Manastir Dobrun, Narodni muzej, Beograd
ne, dopuwene bedemima i kulama, oblikuju utvr|e-
(bez godine izdawa).
we za koje se, u vreme kada je nastajalo, smatralo da 42 I. \or|evi}, Zidno slikarstvo srpske vlastele, Beo-
je prakti~no neosvojivo. Elementi fortifikaci- grad 1994, 143145.
ja postavqeni su na zapadnom rubu re~ne klisure, 43 \. Jankovi}, Manastir Dobrun (Arheolo{ka istra`i-

kroz koju je prolazila, a i sada prolazi, va`na ko- vawa u 1997. godini), Na{e Starine I, Republi~ki zavod za za-
{titu kulturno-istorijskog nasle|a Republike Srpske, Bawa
munikacija od zapada ka unutra{wosti Srbije Luka 1998, 4148.
znameniti bosanski put. Dobrunska utvr|ewa, 44 \. Mazali}, nav. delo, 104105.

zatvaraju}i ulaz u klisuru, u strate{kom smislu 45 Isto, 105106.

STARINAR LII/ 2002.


100 MARKO POPOVI]

0 10 20 30 m

t
S
Kula

Pe}ina

Cisterna

Sl. 3. Dobrunski zamak osnova


SREDWOVEKOVNI DOBRUN 101

Sl. 4. Dobrunski zamak ostatak zida glavne kule Sl. 6. Dobrunski zamak deo bedema kod predwe kapije
Sl. 5. Dobrunski zamak deo ju`nog bedema Sl. 7. Dobrunski zamak predwa kapija

stambenih objekata, do budu}ih istra`ivawa te- imala i uklesane stepenike. U ovom fortificira-
{ko je govoriti. Bedemi zamka gra|eni su dosta nom prostoru, sa primarnim zna~ewem predwe li-
grubo, lomqenim kamenom, uz upotrebu relativno nije odbrane zamka, ima i tragova stambenih obje-
slabog belog kre~nog maltera (sl. 4 i 5). Zasnova- kata. Bile su to, po svemu sude}i, brvnare na ve-
ni su neposredno na steni, a debqina im je nejed- {ta~ki formiranim zaravnima pod isto~nim be-
naka. Kre}e se od 1,10 do gotovo dva metra. demom zamka, nedaleko od mawe pe}ine, koja je ta-
Deo pod zamkom, na isto~nim padinama, tako|e ko|e mogla biti nastawena.
je bio fortificiran, odnosno ve}im delom bra- Isto~ni deo dobrunskog utvr|ewa nad levom
wen okomitim stenama. Od glavne kule prema li- obalom reke, ~inile su isturene kule na vrhovima
ticama nad rekom spu{tao se bedem, koji je pregra- stenovitog brega sa tri strane opasanog klisura-
|ivao prostor ka severu. Sa ju`ne strane prolaz stom okukom Rzava (sl. 8). Preostale su ru{evine
izme|u dve strme litice pregra|en je bedemskim od dve kule kao i tragovi od tre}e. One su bile
platnom sa kapijom (sl. 6 i 7). Ovaj deo fortifi- postavqene u nizu i gra|ene kao samostalni objek-
kacija, za razliku od zamka gra|en je ne{to boqe. ti, budu}i da me|usobno nisu bile povezane bede-
Ima debqinu od 2,10 m, a odlikuju ga i dersovane mom. Najboqe o~uvana, severna kula 1, kru`ne je
povr{ine lica. Sama kapija, pribli`ne {irine osnove, sa pre~nikom unutra{weg prostora od oko
oko 2 m, bila je, izgleda, gra|ena od klesanog kame- 5 m. Imala je ulaz na spratu, koji je bio preko 8 m
na. Preostao je deo svoda ra|en kvaderima sige, iznad tla, s obzirom da na o~uvanom zidu do te vi-
kao i otvor za gredu-mandal, a pod naslagama {uta sine nema tragova otvora.46 Oko 40 m ju`nije, na
verovatno postoji prag sa tragovima dovratnika.
Od kapije ka zamku na vrhu, me|u stenama se uo~a-
vaju tragovi komunikacije, koja je mestimi~no 46 Isto, 107.

STARINAR LII/ 2002.


102 MARKO POPOVI]

koji je od mosta na Rzavu vodio ka istoku. Wegovi


tragovi use~eni u stene jo{ uvek su mestimi~no
DOBRUN
vidqivi.47
STARI GRAD
isto~ni deo
Nekada{we dobrunsko podgra|e le`alo je pod
utvr|ewem uz obale Rzava. Glavni deo bio mu je, iz-
0 10 20 30 40 50 gleda, uz desnu obalu na zaravni pod bregom gde su
se jo{ sredinom 19. veka razaznavale ulice i trago-
vi ku}a. Prema rezultatima istra`ivawa \. Maza-

t
li}a, deo starog naseqa postojao je i sa leve strane
reke, na prostoru od nekada{we xamije ka potoku
Budimlija, odnosno na lokalitetu PodRogovi.48
S Za razliku od dobrunskih bedema i kula, me-
Kula 1
stimi~no i veoma dobro o~uvanih, koje je ru{io
protok vremena, gromovi i nepogode, obli`wi
kompleks nekada{weg manastira Kru{evo imao je
znatno te`u sudbinu. Okru`ena ru{evinama kona-
ka i drugih zdawa mona{ke naseobine, stara crkva
Kula 2
opstajala je sve do vremena kada su do we stigli
Pe}ina
prvi znati`eqnici moglo bi se re}i istra`iva-
~i bliski na{em vremenu. Zatekli su je u ru{ev-
nom stawu, ali jo{ uvek u izvornom obliku. Bio je
to hram koji je narod odr`avao i gde je, istina ret-
ko, slu`ena slu`ba bo`ija. Na`alost, u vreme kada
su u ovaj pograni~ni kraj nekada{we Bosne po~ele
usek da sti`u tekovine savremene evropske civiliza-
cije zapo~eo je proces uni{tavawa dobrunskog sa-
kralnog kompleksa (sl. 9). Godine 1884, donacijom
Zemaqske vlade u Sarajevu i posebnim zalagawem
baronice Nikoli}, dobrunska crkva temeqno je
obnovqena. Posao je bio poveren ma|arskom arhi-
tekti Vanca{u, koji je poru{io staru spoqnu pri-
Sl. 8. Isturene dobrunske fortifikacije iznad leve
obale Rzava osnova (prema \. Mazali}u)
pratu i prizidanu riznicu uz oltar, a ~itav hram
spoqa zaodenuo u onda{we moderno ruho. Probije-
ni su novi prozori, prizidani pilastri, kao i ma-
posebno istaknutom polo`aju nalazila se ne{to li zvonik nad zasvedenim tremom, a podstre{je je
mawa kula 2. Bila je sli~no gra|ena, kru`ne osno- ukra{eno frizom arkadica.49 U unutra{wosti je
ve, unutra{weg pre~nika oko 4 m i debqine zidova obijen malter sa ostacima starog `ivopisa. Zala-
10 m. Od posebno izdvojene ju`ne kule 3 preostali gawem lokalnog paroha, od uni{tewa su ostale po-
su samo tragovi {uta, koji ukazuju na lokaciju, ali {te|ene samo freske u priprati, kojom prilikom
ne i na wen oblik. On se, izgleda, nije razlikovao se odustalo i od predvi|enog probijawa novih
od prethodne dve. Sude}i prema ranije navedenom prozora u tom delu hrama. Obnovqena dobrunska
podatku Katarina Zena, na ovom polo`aju bi se mo- crkva po svom spoqnom izgledu nije se razlikova-
gli o~ekivati i ostaci ~etvrte kule od koje sada la od sli~nih modernih zdawa toga vremena, gra|e-
nema vidqivih tragova. nih {irom prostrane Austrougarske monarhije.
U litici pod kulom 2 nalazi se jedna pe}ina sa Nova stradawa Dobrunu je doneo Drugi svetski
{irokom otvorom koja je, izgleda, nekada bila na- rat. Prvog dana napada na Jugoslaviju, u Narodnoj
seqena. Prema kazivawu me{tana moglo bi se
zakqu~iti da u woj postoje tragovi kulturnog slo-
ja, ali bi se pouzdaniji sud o tome mogao ste}i tek 47 Isto, 111.
nakon probnih arheolo{kih iskopavawa. Ina~e, 48 Isto, 109113.
izme|u kula 2 i 3 prolazila je trasa starog puta 49 \. Stratimirovi}, nav. delo, 292.
SREDWOVEKOVNI DOBRUN 103

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 m

Sl. 9. Crkva manastira Dobruna osnove:


a) pre obnove 1884. g;
b) iz razdobqa 18841945. g;
c c) posle ru{ewa i obnove 1945. g.

biblioteci izgoreo je Kru{evski pomenik. Pred ^udnom igrom sudbine, ru{en i sistematski
sam kraj rata, januara 1945. godine, dobrunska cr- zatiran, dobrunski sakralni kompleks opirao se
kva dignuta je u vazduh. Nema~kim minama odoleli ~inu uni{tewa ostavqaju}i tragove o svom neka-
su samo delovi priprate sa dragocenim fragmen- da{wem postojawu. Dela istra`iva~a koji su ima-
tima `ivopisa. Zalagawem naroda dobrunskog kra- li priliku da vide ono {to je kasnije uni{teno
ja poru{ena crkva odmah je ponovo podignuta na ili spaqeno za nas su sada izvorna svedo~anstva.
starim temeqima. Obnovom joj je vra}en spoqni Zahvaquju}i toj gra|i, uz ono {to je jo{ uvek osta-
izgled, ali sredwovekovni konstruktivni sklop lo sa~uvano, neki problemi dobrunskog kompleksa
nije ponovqen.50 Novi zidovi u`i su od nekada{- do sada su razre{eni, o nekima su iznete pretpo-
wih, tako da se u ravni poda u unutra{wosti obnov- stavke, ali ima i pitawa koja tek treba razmatrati.
qenog hrama odslikavaju trase stare osnove, po- Rezimirawe tih saznawa, uz neka nova zapa`awa,
krivene slojem betona. moglo bi da predstavqa putokaz za daqa istra`i-
Oslobo|ewe, me|utim, nije ozna~ilo i kraj uni- vawa u budu}nosti, gde }e arheolo{ka iskopavawa
{tavawa dobrunskog kompleksa. Po~etkom osamde- imati posebno zna~ajno mesto.
setih godina 20. veka, na samo nekoliko desetina Na osnovu starije dokumentacije i sa~uvanih
metara severoisto~no od ostataka zdawa starog ostataka jasno je uo~qivo da je nekada{wa crkva ma-
manastira, otvoren je kamenolom tucanika za na- nastira Kru{evo, sada Dobruna, gra|ena u vi{e eta-
sipawe puteva. Minama su razorene stene sa osta- pa (sl. 10). Prvobitni hram, zadu`bina `upana Pri-
cima sredwovekovnih reqefa i zapisa svojevr- bila bio je u vidu jednobrodne crkve sa polukru`nom
snih poruka u kamenu, a nestala su i neka pe}inska
mona{ka stani{ta. Ovaj ru{ila~ki proces, dug
dve decenije, jo{ uvek je u toku i ukoliko se usko- 50 \. Bo{kovi}, Stawe sredwovekovnih spomenika u Ju-
ro ne zaustavi, nesta}e i posledwa jo{ uvek o~uva- gozapadnoj Srbiji, Kosmetu i severoisto~nom delu Crne Gore,
na pe}ina isposnica. Muzeji 1, 1948, 9697.

STARINAR LII/ 2002.


104 MARKO POPOVI]

0 1 2 3

Sl. 10. Crkva manastira Dobruna nekada{wa osnova sa etapama gra|ewa (pod snimio M. Popovi} u leto 2000 g.)

apsidom, du`ine oko 13,30, a {irine 7 m. Unutra- prilikom postavqawa. Ra|ene su od razli~itih
{wi prostor bio je ra{~lawen pilastrima na tri vrsta kamena belog, po strukturi sli~nog mermeru,
traveja nejednake du`ine. Najprostraniji, isto~- i oker-mrkog, odnosno mrkog, ali ima i pojedinih
ni travej, zidanom oltarskom pregradom podeqen plo~a od sivoplavog kamena. Za razliku od origi-
je na dva, gotovo jednaka dela. Crkva je bila pre- nalnog sloga, poznije obnove poda vr{ene su plo-
svedena poluobli~astim svodom, ~ije je teme u od- ~ama nepravilnog oblika. U sredi{tu centralnog
nosu na ravan poda bilo na visini od oko 8,80 m. traveja sa~uvana je amvonska rozeta, ra|ena u deko-
Nije imala kupolu, kako se to jasno vidi i na sli- rativnom slogu crnog, belog i ru`i~astog mermera
kanom ktitorskom modelu. Zidovi su bili od kva- (sl. 11). Posebno su zanimqive ve}e plo~e uz ju`-
dera sige, a debqina im je iznosila izme|u 0,95 i ni zid hrama. Ona u zapadnom traveju, sada delom
0,98 m, kod apside 0,70 m.51 Zapadni portal, {iri- o{te}ena, po svemu sude}i pokriva grob ktitora.
ne 0,83 m, bio je nadvi{en polukru`nom ni{om i Dve sli~ne, u centralnom traveju, tako|e bi se mo-
imao je fino klesani okvir od crvenkastog kamena gle protuma~iti kao nadgrobna obele`ja.
sli~nog mermeru.52 Giqferding je zabele`io da su U poznijoj etapi, koja bi mogla biti vremenski
na crkvi postojali mali uski prozori. Otvoreno je bliska izgradwi Pribilove zadu`bine, uz prvo-
pitawe, da li su oni bili takvi prvobitno, ili su bitnu crkvu dozidana je priprata. Wen unutra{wi
naknadno su`eni. Na planu, koji je nastao pre re- prostor, du`ine oko 4 m, parom pilastara bio je
konstrukcije 1884. godine, jasno je uo~qiv oltar- podeqen na dva traveja. Posebnu odliku arhitek-
ski prozor, kao i jedan relativno {irok na ju`nom ture priprate ~ine dva pilona na zapadnoj fasadi
zidu. Na ktitorskom modelu sli~an prozor prika- presvedena lukom, koji oblikuju neku vrstu plit-
zan je i na severnom zidu, ali ga na pomenutom pla- kog trema. Ovo arhitektonsko re{ewe, neuobi~aje-
nu nema, pa se mo`e samo pretpostaviti da je tada no u srpskoj sredwovekovnoj arhitekturi, ukoliko
bio zazidan. Od nekada{we crkve `upana Pribi- iskqu~imo daleku reminiscenciju na trem kotor-
la, osim temeqa, preostale su dobro o~uvane znat- ske katedrale, blisku paralelu ima jedino sa ne-
ne povr{ine prvobitnog poda. U zapadnom traveju davno otkrivenim ostacima crkve u selu Di}i kod
pod je u celosti sa~uvan, dok u centralnom ima i Qiga. Uz zapadnu fasadu ove vlasteoske zadu`bine
poznije obnavqanih povr{ina. O stawu poda u is-
to~nom traveju i apsidi sada se ne mo`e ni{ta re-
}i, budu}i da je nedavno pokriven novim drvenim 51 Ka{anin pogre{no navodi debqinu zidova od 0,57 m.
patosom. Prvobitni dobrunski pod bio je ra|en od (nav. delo, 72), {to je kasnije ispravio \. Mazali} (nav. delo,
fino klesanih pravougaonih plo~a razli~itih di- 113).
menzija, koje su dora|ivane i me|usobno uklapane 52 M. Ka{anin, nav. delo, 72.
SREDWOVEKOVNI DOBRUN 105

Sl. 11. Crkva manastira Dobruna detaq amvonske rozete (snimio M. Popovi}) R=1:10

iz prvih decenija 14. veka naknadno su prizidana plo~a, o~uvana uz severni zid isto~nog traveja pri-
dva masivna pilona,53 koja su verovatno bila pove- prate, koja mo`da obele`ava grobno mesto. Sli~na
zana svodom. Ulaz u pripratu dobrunske crkve pro- plo~a je, izgleda, postojala i sa suprotne strane,
{iren je prilikom radova 1884. godine, tako da od uz ju`ni zid, ali se to nije moglo proveriti budu-
nekada{weg zapadnog portala nije ostalo tragova. }i da se tu sada nalazi savremeno postrojewe za
Zanimqivo je da dogra|ena priprata nije imala paqewe sve}a.
prozora, a budu}i da oblik osnove, kako nam se ~ini, Ispred stare priprate postojao je poznije do-
iskqu~uje eventualno postojawe kupole, unutra{- gra|eni otvoreni eksonarteks koji je, na`alost,
wost joj je mogla biti osvetqena samo kroz otvore- poru{en prilikom radova1884. godine. U to vreme
ne dveri portala ili plamenom sve}a. Me|utim, nalazio se, izgleda, u ru{evnom stawu. Sude}i pre-
ovo pitawe bi ipak trebalo razmotriti detaqnijom ma sa~uvanom snimku osnove, bio je ne{to {iri od
arhitektonskom analizom, s obzirom da izvorna same crkve. Sa svake strane imao je po dva, bez sum-
gra|a ukazuje na postojawe kupola. Pored podatka we, zasvedena prolaza. Fasade su bile ras~lawene
Dionizija Popovi}a, koji i ne mora biti ta~an, lezenama, ali nema podataka kako su mu izgledale
ostaje da se rastuma~i pomenuto zapa`awe sa neja- gorwe konstrukcije. Nije iskqu~eno da sa~uvani
snom formulacijom na kube priprata.54
Za razliku od crkve, pod u priprati je bio od ne-
obra|enih kamenih plo~a, koje se po boji i struk- 53 @. Je`, Rezultati arheolo{kih iskopavawa sredwove-
turi ne razlikuju od onih kojima su vr{ene pome- kovne crkve u selu Di}i kod Qiga, Glasnik Dru{tva konzerva-
nute obnove o{te}ewa poda u centralnom traveju. tora Srbije 17, 1993, 8590.
Izuzetak predstavqa samo jedna ve}a, fino klesana 54 Videlo 122, od 10. 10. 1884.

STARINAR LII/ 2002.


106 MARKO POPOVI]

a b

o~uvane freske

c d
Sl. 12. Crkva manastira Dobruna raspored `ivopisa u priprati: a. isto~ni zid, b. ju`ni zid, c. zapadni zid,
d. severni zid (snimio i dopunio M. Popovi}, obrada za {tampu arh. Z. Tuci})
SREDWOVEKOVNI DOBRUN 107

plan prikazuje samo zate~ene ostatke zidova, ali ne ovog pilastra i zapadnog zida prikazana je vladar-
i celovitu nekada{wu osnovu spoqne priprate, pa ska porodica kraq Stefan Du{an, kraqica Jele-
ostaje otvorena mogu}nost da se prilikom budu}ih na i mali Uro{.62
arheolo{kih istra`ivawa do|e do novih podataka. Sa suprotne strane, na sada uni{tenom delu
Pitawe datovawa ove dogradwe za sada, tako|e, mora ju`nog zida sa odgovaraju}im pilastrom, nalazili
ostati u domenu pretpostavki. M. Ka{anin je sma- su se prikazani sv. Jovan Krstiteq, sv. Pahomije i
trao da je eksonarteks nastao krajem 16. ili u prvim sv. Jefrosin.63 Na bo~noj strani pilastra, okre-
godinama 17. veka, kada je `ivopisan.55 To je sigu- nut ka svom nebeskom za{titniku, bio je naslikan
ran terminus ante quem, ali ostaje otvoreno pitawe posmrtni portret prvog molebnika hrama igu-
da li mo`da poti~e iz neke ne{to starije epohe. mana Jefrosina, sa rukama prekr{tenim na grudima
Naknadnom dogradwom mo`e se smatrati i se- (sl. 13).64 Sv. Pavle Tivejski nalazio se na ~eonoj
verni aneks, podeqen na dve mawe prostorije i strani pilastra,65 a na bo~noj, zapadnoj, stoje}a
vratima povezan sa oltarom. Namena ovih prosto- figura Bogorodice sa Hristom (sl. 14), koja je ~i-
rija, koje bi prema polo`aju odgovarale proskomi- nila deo nekada{we ktitorske kompozicije.66 Na
diji, nije jasna. \. Stratimirovi} je smatrao da je preostalom delu ju`nog zida sa~uvani su likovi
u pitawu riznica,56 ali je bilo i mi{qewa da se `upana Pribila sa modelom prvobitnog hrama bez
radilo o prizidanoj kuli, od koje su, pre nego {to priprate, zatim wegovih sinova `upana Stefana i
je poru{ena 1884. godine, postojali skromni osta- `upana Petra. Na kraju povorke, na zapadnom zidu
ci zidova.57 Problemom datovawa ove dogradwe naslikan je protovestijar Stan, za koga bi se mo-
stariji istra`iva~i se nisu bavili, tako da to glo pretpostaviti da je bio Pribilov tast. U na-
pitawe za sada ostaje otvoreno. stavku prve zone na zapadnom zidu nalazi se sv.
Od nekada{we freskodekoracije dobrunskog Nedeqa i verovatno sv. Petka, ve}im delom o{te}e-
hrama preostali su samo delovi `ivopisa na zido- na pro{irivawem portala. Istom prilikom stra-
vima priprate (sl. 12). Uprkos stradawima, posebno dao je i lik jednog iz grupe svetih monaha, koji su
onome iz 1945. godine, na osnovu preostalih frag- naslikani severno od portala.
menata, zatim starih fotografija i opisa uni{te- Iznad zone stoje}ih figura, od nekada{wih
noga, mogu}e je u velikoj meri rekonstruisati ras- 24, sada je sa~uvano 18 medaqona i tri poprsja u
pored kompozicija i utvrditi odlike ovog, ~ini nam nizu iznad portala. Tu su naslikani arhijereji,
se, zna~ajnog ostvarewa srpskog slikarstva prve sveti monasi i trojica mu~enika.67 Posebno je
polovine 14. veka. U prvoj zoni, iznad sokla, nala- zna~ajno da je me|u wima prikazan i sv. Petar
zile su se stoje}e figure, a u drugoj niz likova u Prizrenski (Kori{ki), budu}i da je to najstarija
medaqonima. U tre}oj, fragmentarno sa~uvanoj zo- ikonografska predstava ovog znamenitog srpskog
ni, preostali su delovi kompozicija vaseqenskih pustino`iteqa.68
sabora. Isto~ni, sada u celosti poru{eni zid pri-
prate, krasile su monumentalnije kompozicije
severno od portala Bogorodica sa Hristom izme|u 55 M. Ka{anin, nav. delo, 71, nap. 29.
dva arhan|ela58, a ju`no Hrist na tronu, tako|e iz- 56 \. Stratimirovi}, 292.
me|u dva arhan|ela.59 U lineti portala prema nao- 57 Bosanska Vila, 16. 2. 1888, st. 62.
58 M. Ka{anin, nav. delo, 77, tabla XX.
su nalazio se lik Bogorodice Perivlepte, za koji
59 Isto, 77.
je izre~ena sumwa da je u stawu u kome su ga zate- 60 \. Mazali}, nav. delo, 114.
kli stariji istra`iva~i, bio pozniji od okolnih 61 O. Tomi}, nav. delo, 10.
fresaka,60 ali ostalo je otvoreno pitawe da li je 62 O identifikaciji ovih likova sa navedenom starijom

ispod ovog sloja `ivopisa postojao i stariji. literaturom, vidi: Z. Kajmakovi}, @ivopis u Dobrunu, 251260.
63 M. Ka{anin, nav. delo, 76, tabla XVIII; \. Mazali}, nav.
Na severnom zidu priprate prikazana su ~eti-
delo 115.
ri arhijereja, od kojih jedan na bo~noj strani pi- 64 M. Ka{anin, nav. delo 76, tabla XIX, pogre{no protu-
lastra. Te{ko ih je identifikovati, budu}i da im ma~en kao sv. Jefrem Sirin; D. Mazali}, nav. delo 115.
signature nisu sa~uvane. Za jednog od wih, posled- 65 M. Ka{anin, nav. delo, 76.
66 M. Ka{anin, nav. delo, 77, tabla XXI.
weg ka istoku, izneta je pretpostavka da predstav- 67 Detaqnije vidi: I. \or|evi}. nav. delo, 145.
qa sv. Savu Srpskog.61 Na ~eonoj strani pilastra 68 B. Todi}, Odraz kulta sv. Petra Kori{kog u umetnosti, u:
nalazi se sv. Onufrije, a na bo~noj zapadnoj o~uva- Manastir Crna Rijeka i sveti Petar Kori{ki, ed. D. Bojovi},
na je stoje}a figura Hrista Pantokratora. Izme|u Pri{tinaBeograd 1998, 201.

STARINAR LII/ 2002.


108 MARKO POPOVI]

Sl. 14. Crkva manastira Dobruna uni{tena freska Sl. 13. Crkva manastira Dobruna uni{teni lik
Bogorodice sa Hristom, ju`ni pilastar priprate igumana Jefrosina sa ju`nog pilastra priprate
(foto G. Millet 1935. g.) (foto G. Millet 1935. g.)

U spoqnoj otvorenoj priprati nalazile su se ktitorski natpis. Pouzdano se zna da je stajao nad
freske iz 1606 godine, dosta pouzdano pripisane ulazom u pripratu i da je stradao prilikom izrade
zografu Strahiwi,69 koji se, kao {to je ve} re~eno, novog ve}eg portala, 1884. godine. Me|utim ostalo
tada upisao u manastirski pomenik. Posle obnove je nedore~eno da li se nalazio u samoj priprati
crkve, od ovog mla|eg `ivopisa preostali su samo ili nad portalom sa spoqne strane. Tako|e nije
delovi u tremu, koji je sa enterijerom poru{enog pouzdano utvr|eno da li je prilikom obnove u ce-
eksonarteksa ~inio celinu. Na crte`u iz osamde- losti uni{ten, ili samo delimi~no, a potom pre-
setih godina 19. veka, kao i na jednoj fotografiji kre~en. Giqferding, koji nije ulazio u crkvu, vi-
sa po~etka 20. veka, uo~avaju se tragovi ovih o{te- deo je natpis nad potralom o~igledno sa spoqne
}enih fresaka u tremu. Na`alost, 1921. godine strane, ali mu je wegov sadr`aj ostao nepoznat. I
premazane su novim uqanim slikarijama, tako da Mazali} je nad portalom, ispod uqane boje poqa
ih M. Ka{anin nije mogao uo~iti. Ne{to kasnije, sa recentnim natpisom u ~etiri reda, uo~io trago-
kada je ova boja po~ela da se quspa, delom ih je pro- ve starijeg teksta za koje je smatrao da pripadaju
u~io i identifikovao \. Mazali}, u granicama sredwovekovnom ktitorskom natpisu, ali nije po-
tada{wih mogu}nosti.70 ku{ao da vidqive fragmente de{ifruje.72 Posle
Na osnovu wegovih otkri}a moglo bi se zakqu-
~iti da su i u prostoru zasvedenog trema postojale
prvobitne freske iz vremena oslikavawa pripra- 69 \. Mazali}, nav. delo, 119120.
te, kasnije prekrivene poznijim slojem `ivopi- 70 Isto.
sa.71 U vezi sa ovim zna~ajnim zapa`awem, otvara se 71 \. Mazali}, nav. delo, 120.
pitawe gde se ta~no nalazio sada is~ezli fresko 72 Isto.
SREDWOVEKOVNI DOBRUN 109

Sl. 15. Sredwovekovni ste}ak iz dobrunske porte, prera|ena anti~ka spolija-`rtvenik (foto \. Bo{kovi})

razarawa, a potom obnove dobrunske crkve krajem nedaleko od ulaza u crkvu, koji zapravo predstavqa
1945. godine i posledwi ostaci nekada{wih fre- anti~ku spoliju (sl. 15). U pitawu je `rtvenik sa
saka u tremu su, izgleda, is~ezli. gorwom ravnom, blago profilisanom i udubqenom
Na mogu}nost da se ktitorski natpis nalazio pravougaonom povr{inom. Na predwoj strani na-
sa unutra{we strane portala ukazao je Z. Kajmako- laze se tri kru`na reqefna venca kao i vi{e pla-
vi}. Analizom rasporeda `ivopisa i nekada{wih sti~nih poluloptastih ispup~ewa.77 Sli~na re-
bordura mo`e se pokazati da ostaje dovoqno pro- qefna dekoracija uo~qiva je u sa bo~nih strana. U
stora za natpisno poqe, koje je, znamo, imalo 14 sredi{wem medaqonu s predwe strane, u ligaturi
redova teksta. Ukoliko bi ova pretpostavka bila }irilskih slova, naslu}uje se pomen Bogorodice,
ta~na, mo`e se zakqu~iti da je prilikom pro{iri- a u bo~na dva su slova Hristovog monograma.
vawa portala ceo natpis bio uni{ten. Natpis sa Posebnu zanimqivost predstavqali su reqefi
spoqne strane, ~iji su tragovi postojali u okviru i urezane predstave na stenama oko stotinak meta-
celine `ivopisa iz 1606. godine, mogao je, u tom ra severoisto~no od manastirske crkve. One su ne-
slu~aju, biti pozniji i odnositi se na oslikavawe kada bile brojne, a do danas je preostala samo jed-
eksonarteksa. na u vidu ni{e sa prelomqenim goti~kim lukom, u
Oko manastirske crkve uo~avaju se impresiv- ~ijem sredi{tu je reqefni Krst Golgote (sl. 17).78
ni tragovi konaka i drugih zdawa ve}e mona{ke za- Ne{to daqe, prema istoku, nalazila se ~itava gru-
jednice. Tragovi zidova otkriveni su na vi{e me- pacija reqefnih i urezanih predstava, ~iji je iz-
sta prilikom probnih arheolo{kih iskopavawa gled sa~uvan na fotografijama \. Bo{kovi}a iz
1997. godine.73 Ostaci jednog ve}eg zdawa uo~avaju
se na zapadnom rubu sada{we porte, me|utim, celo-
vita slika o manastirskom kompleksu bi}e mogu}a 73 \. Jankovi}, nav. delo, 4547.
tek nakon obimnijih istra`ivawa u budu}nosti. 74 \. Mazali}, nav. delo, 120.
U porti oko manastirske crkve postojala je ne- 75 Videlo, br. 122, za 10. 10. 1884.

kropola sa brojnim nadgrobnim plo~ama, a posebno 76 \. Mazali}, nav. delo, 120, nap. 34.
77 Isto, 121, sl. 11.
ste}cima.74 Na nekima su postojali i natpisi.75 78 Za informaciju o postojawu ovog reqefa zahvalnost
Na`alost, gotovo svi ovi spomenici uni{teni su dugujem sin|elu Jovanu, sabratu manastira Dobruna. Prema
i upotrebqeni prilikom gra|ewa mesne osnovne wegovom kazivawu ostali reqefi i tragovi isposnica su uni-
{kole.76 Preostao je samo jedan kameni blok, sada {teni radom kamenoloma.

STARINAR LII/ 2002.


110 MARKO POPOVI]

a b

1934. godine.79 Tu su nalazio urezani krst sa krs- ostaci starijeg reqefa


nim slovima izme|u krakova fs xs nfka i reqefnom
predstavom desne ruke.80 U neposrednoj blizini
postojao je tako|e urezani Krst Golgote nadvi{en
Hristovim monogramom (sl. 16/a). Ne{to daqe,
preko nekog starijeg reqefa nejasnog zna~ewa, po-
stojala je plitko uklesana stoje}a figura sa nim-
bom i krstom u rukama (sl. 16/c). Kraj jedne okapi-
ne u neposrednoj blizini, koja je po svemu sude}i
svojevremeno slu`ila kao anahoretsko stani{te,
nalaze se urezani krug i reqefni kru`ni venac sa
upisanim Hristovim monogramom, kao i zaravwe-
na povr{ina sa ligaturom Bogorodice (sl. 16/b).
Kru`nih reqefnih venaca je bilo na jo{ nekoli- novije klesano
ko mesta po okolnim stenama. Identi~ni su sa po-
menutim predstavama na kamenom bloku uz crkvu,
{to otvara problem koji tek treba re{avati. Osta-
je nejasno da li su ovde u pitawu stariji anti~ki
reqefi, koji su kasnije hristijanizovani upisi-
vawem imena Hrista i Bogorodice, ili su u pi-
tawu izvorne sredwovekovne tvorevine. Ukoliko je
prva pretpostavka ta~na, u kamenitoj klisuri po- c
toka iznad manastira moglo je postojati starije Sl. 16. Uni{teni sgrafiti i reqefi
anti~ko svetili{te, na {ta bi ukazivao pomenuti sa stena severoisto~no od manastira
`rtvenik, upotrebqen kasnije kao ste}ak nad sred- (prema fotografijama \. Bo{kovi}a)
wovekovnim grobom kraj crkve.
U okolnim stenama uni{tenim radom kameno-
loma, prema kazivawu me{tana, postojale su jo{ 79 Arheolo{ki institut u Beogradu, Legat \. Bo{kovi}a,
dve okapine, koje su mogle slu`iti kao anahoret- Dobrun.
ska stani{ta. Ne{to daqe, u samoj klisuri zvanoj 80 \. Stratimirovi}, nav. delo, 292, sl. 7/1.
SREDWOVEKOVNI DOBRUN 111

Razdoline, visoko na nepristupa~noj litici nad put ka istoku, mogao bi se smatrati utvr|enom
nekada{wom levom obalom presahlog Jezero poto- Pribilovom rezidencijom. Isto zna~ewe imao je
ka, uo~ava se otvor pe}ine-isposnice, ~iji je ulaz sigurno i pograni~ni vi{egradski zamak, ~iji
bio zatvoren zidom, gra|enim lomqenim kamenom. ostaci tek ~ekaju istra`iva~e. Ne znamo kada je
O~uvani ostaci, sa jasno uo~qivim tragovima vra- sagra|en taj zamak nad Drinom, niti ima pouzda-
ta, ukazuju da je ova isposnica bila dvoeta`na i da nih indicija ko ga je sve koristio do 1448. godine
joj se moglo pri}i samo uz pomo} lestvica ili ne- kada je privremeno do{ao u posed despota \ur|a
ke sli~ne, drvene konstrukcije. Brankovi}a.83 Uloga Stana protovestijara, odno-
Osim ovog kompleksa uz sami manastir, i u {i- sno protovistary-a, kako je signiran na svom do-
roj okolini dobrunskog zamka ima tragova pe}in- brunskom portretu, kao wegovog mogu}eg posednika
skih anahoretskih stani{ta. Iznad nekada{we xa- ostaje tek da se prou~i. Nosilac te, u vreme Stefa-
mije i starog puta, sa leve strane Rzava, \. Mazali} na Du{ana visoke dvorske titule, bio je pored osta-
je zabele`io podatak o mawoj pe}ini-isposnici, log zadu`en i za organizaciju carinske slu`be. U
uz koju su me{tani, verovatno tragaju}i za bla- srpskoj administraciji dostojanstvenici sa ovim
gom, raskopali jedan grob.81 Druga, znatno ve}a i, zvawem poznati su i ranije.84 Mo`da bi se Stanovo
po svemu sude}i, zna~ajnija isposnica nalazi se prisustvo na zapadnom kraji{tu dr`ave, u oblasti
pod kr{om Orline, u vazdu{noj liniji gotovo ki- kroz koju je prolazio va`an trgova~ki put, mogao po-
lometar severno od zamka. Horizontalnim kame- vezati sa ovom funkcijom. Time bi se lak{e obja-
nim stropom podeqena je u dve eta`e. U tavanici snila wegova porodi~na veza sa Pribilom, lokal-
prizemqa isklesan je ~etvrtasti otvor, kroz koji nim ba{tinikom, koji mu je izgleda bio zet.
se uz pomo} visokih lestvi moglo dospeti do gorwe Ukoliko prihvatimo da je dobrunski zamak utvr-
eta`e. Na sli~an na~in se prilazilo i samoj pe}i- |ena vlasteoska rezidencija, na {ta je ukazivao
ni, budu}i da je prirodno nepristupa~na. U obe jo{ \oko Mazali}, ostaje da razmotrimo kako je
prostorije ovog nekada{weg mona{kog stani{ta do{lo do gra|ewa Pribilove zadu`bine, odnosno
uo~qivi su tragovi klesanih dorada. U prizemnom osnivawa manastira Kru{eva. Povezanost i me|u-
delu postoji prirodno zdelasto udubqewe u kome sobni odnos vlasteoskog boravi{ta ili zamka i
se skupqa izvorska voda.82 Ova, kao i ostale ispo- ba{tinske crkve predstavqa jednu od tema koju u
snice dobrunskog kompleksa do sada nisu istra`i- srpskim zemqama tek treba istra`ivati. Ova
vane tako da se ne mo`e pouzdano suditi u kojim praksa, ~iji se koreni za sada mogu pratiti od 14.
razdobqima su bile naseqene. veka, karakteristi~na je za razdobqa koja su pred-
Kao {to se iz na{eg izlagawa mo`e videti do- hodila turskim osvajawima. Me|utim, tu po~iwe
brunski kompleks je do sada uglavnom prou~avan da se uo~ava jo{ jedna zna~ajna komponenta poja-
parcijalno. U `i`i interesovawa, {to je i razum- va anahoretskog mona{tva uz fortificirane celi-
qivo, nalazila se crkva sa ostacima `ivopisa. ne, bilo da su u pitawu tvr|ave, vladarski refugi-
Me|utim, za re{avawe niza problema koji se ovde jumi ili vlasteoski zamkovi. Uz poznate primere
uo~avaju neophodno je celovito posmatrawe kom- sa podru~ja Bugarske, kod nas je ovakva praksa po-
plesa, koji je bar u svojim po~ecima ~inio jedin- svedo~ena postojawem pe}inske lavre, manastira
stvenu celinu. Na`alost, na osnovu dosada{wih Arhangela Mihaila pod bedemima tvr|ave Ras,85 o
rezultata istra`ivawa ne mogu se donositi kona~- ~emu smo nedavno pisali, kao i na nekim drugim
ni sudovi ve} pre radne hipoteze, koje bi trebalo lokalitetima koje tek treba istra`ivati me|u
da budu podsticaj za daqa prou~avawa. U tom smi- wima pomenimo kao posebno karakteristi~an,
slu izne}emo neka na{a razmi{qawa.
^ini nam se da kao polazi{te u tim tragawima
poseban zna~aj ima dobrunski zamak utvr|eno je- 81 \. Mazali}, nav. delo, 112.
zgro poznije tvr|ave sa podgra|em. U oblasti koja 82 Isto, 122.
je predstavqala zapadno kraji{te dr`ave Nema- 83 K. Jire~ek, Istorija Srba II, Beograd 1952, 323, nap. 24.

wi}a `upan Pribil sa sinovima, po svemu sude}i, 84 M. Blagojevi}, Protovestijar, u: Leksikon srpskog

upravqao je dr`avom, odnosno obla{}u u dowem sredweg veka (ed. S. ]irkovi} i R. Mihaq~i}) Beograd 1999,
596597.
toku Rzava, koja je u isto vreme bila wegova na- 85 D. Popovi}, M. Popovi}, The Cave Lavra of the Archangel
sledna ba{tina. U tom slu~aju zamak na stenovi- Michael in Ras, Starinar XLIX, 1998,103130; M. Popovi}, Tvr|a-
tom bregu, na izlazu iz klisure, kroz koju je vodio va Ras, Beograd 1999, 279288.

STARINAR LII/ 2002.


112 MARKO POPOVI]

verovatno odmah zasnovano op{te`i}e, na ~ijem se


~elu nalazio Jefrosin, prvi molebnik hrama. O~e-
vo delo nastavio je mla|i sin Petar, bez sumwe
jo{ za Pribilovog `ivota. Pre gra|ewa priprate
crkva jo{ uvek, izgleda, nije bila `ivopisana, bu-
du}i da se u dogra|enom narteksu nalazi ktitorski
portret Pribilov sa modelom prvobitnog hrama.
Slikani program, po svemu sude}i, osmislio je Je-
frosin, koji je, verovatno preminuo u toku radova
na oslikavawu. Posmrtni portret, uz wegovog sve-
tog za{titnika, postavqen je na po~asnije mesto
od same ktitorske kompozicije. Skloni smo mi{-
qewu da on obele`ava i mesto wegovog groba.88 U
svakom slu~aju, Jefrosinu je ukazana posebna po-
~ast. Dok su `ivopisci jo{ radili Petar, ktitor
priprate, primio je mona{ki ~in, {to se saznaje
iz sada uni{tenog natpisa nad ulaznim portalom.
Me|utim, neke ~iwenice u vezi sa tim natpisom
izazivaju nedoumice. Jefrosin se tu ne pomiwe kao
Sl. 17. Plitki reqef u steni severno od manastira
pokojnik, dok je ktitor Petar, tada ve} monah Jovan,
(crte` M. Popovi})
prikazan u svom mirskom vlasteoskom odelu.
Li~nost Jefrosina, wegove ideje i poruke, ve-
oma jasno odslikava preostali `ivopis priprate.
kompleks u Lipovcu kod Aleksinca.86 Isposni~ka S jedne strane, u prvi plan su istaknuti monasi
stani{ta uz tvr|ave i vlasteoske zamkove, sli~no podvi`nici i to upravo najdosledniji sledbenici
likovima svetih ratnika na zidovima moravskih izvorne hri{}anske anahoreze. Me|u wima, {to je
hramova, imali su funkciju duhovnog vojinstva, i izuzetno zna~ajno, prvi put se u na{em `ivopisu
shvatani su kao deo sveop{teg sistema odbrane pred pojavquje srpski zastupnik ovakvog mona{kog
napadom inovernog neprijateqa. opredeqewa lik sv. Petra Kori{kog. Sa druge
U slu~aju Dobruna, suo~avamo se sa enigmom ko- strane, istaknuto mesto dato je vaseqenskim sabo-
ju tek treba re{avati da li isposnice koje okru`u- rima, a uz wih je u medaqonima prikazano ~ak se-
ju zamak predhode izgradwi manastira ili nastaju dam arhijereja u~esnika na tim saborima (Maksim
u skladu sa potrebama manastirskog bratstva. ^ini Antiohijski, Atanasije Jerusalimski, Stefan
nam se da bi uo~eni raspored anahoretskih stani- Efeski, Gelasije Palestinski, Juvenalije Jerusa-
{ta, kao i tradicionalni obrazac razvoja pe{ter- limski, Jakov Nisibijski, i Memnon Efeski), kao
nog mona{tva od lavre prema kinoviji,87 pre uka- i osvedo~eni borci za pravu veru, Sofronije pa-
zivao na prvu pretpostavku, ali je sasvim sigurno trijarh Jerusalimski, protivnik monotelitizma,
da su isposnice kori{}ene i kasnije. Ono {to se
mo`e zakqu~iti iz analize dobrunskog `ivopisa,
ukazuje da je u celom procesu gra|ewa Pribilove 86 M. Popovi}, Kompleks u Lipovcu problem prou~ava-
zadu`bine kqu~nu ulogu imao po{tovani i veoma wa vlasteoskog boravi{ta u sredwovekovnoj Srbiji, saop{tewe
obrazovani monah, bez sumwe, potowi iguman Jef- na nau~nom skupu: [esto godina manastira Lipovca Alek-
rosin. Da li je on bio podvi`nik u nekoj od obli`- sinac, novembar 1999, u {tampi.
87 D. Popovi}, The Cult of St. Petar of Kori{a, Stages of Deve-
wih isposnica i tu stekao naro~iti ugled, ostaje u
lopment and Patterns, Balcanica XXVIII, Beograd 1997, 181212;
sferi na{ih pretpostavki. Ono {to nam se ~ini D. Popovi}, M. Popovi}, nav. delo, 119123 (sa referentnom li-
nespornim, bio bi wegov uticaj, u svojstvu duhov- teraturom).
nog oca, na veliko`upansku porodicu. Mislim da 88 Prilikom posete manastiru Dobrunu, juna 2002. godi-

ne}emo pogre{iti ako pretpostavimo da je on bio ne, kada je ovaj tekst ve} bio pripremqen za {tampu, mogli smo
konstatovati da je pretpostavqeno mesto groba prvog molebni-
idejni tvorac Pribilove zadu`bine. O~igledno je ka hrama igumana Jefrosina raskopano, a da je na tom mestu,
prvo podignuta relativno skromna jednobrodna ma- po nalogu mitropolita dabrobosanskog Nikolaja, izgra|ena
nastirska crkva, ali i grobni hram ktitora. Uz wu je betonska grobnica, namewena wemu kao novom ktitoru.
SREDWOVEKOVNI DOBRUN 113

i Petar, episkop Damaska, borac protiv manihej- vali u kraj 16. veka. Prizi|ivawe ove priprate mo-
ske jeresi. Nekome je u dobrunskoj sredini, na glo bi se pripisati i despotu Stefanu. U Srbiji
osetqivoj zapadnoj granici prema bosanskim jere- toga vremena grade se, odnosno dozi|uju sli~ne pri-
ticima po na{em mi{qewu u~enom igumanu prate, pa ne bi bilo neobi~no da se isto dogodilo
o~igledno bilo stalo da ovakav slikani program i u Dobrunu. Smutna vremena mogla su biti razlog
bude u slu`bi odbrane pravoslavqa. Sredstvo ko- da ovo pretpostavqeno prizidano zdawe ostane ne-
jim je saop{tena ova poruka bilo je dobro poznato, `ivopisano sve do po~etka 17. veka, kada je tu, ka-
a to je isticawe ~vrste vere i mona{kog podviga. ko se smatra, radio zograf Strahiwa.
Ovaj ciq, koji je imao duboke korene i u predhod- Obnova i darivawe dobrunskog manastira, bilo
nim razdobqima, u Dobrunu je, bez sumwe, bio je u skladu sa naporima despota Stefana da u za-
ostvaren. padnim grani~nim podru~jima svoje dr`ave oja~a
O sudbini Dobruna tokom druge polovine 14. pravoslavqe. Prema jereti~koj Bosni, gde je uz po-
veka nema pouzdanih podataka. Zajedno sa okolnim mo} vladara katolika sve vi{e ja~ao uticaj Rimske
oblastima pripadao je jedno vreme Nikoli Alto- crkve, upravo u tome razdobqu obnavqaju se stare
manovi}u. Posle sloma ovog velmo`e u jesen 1373. i osnivaju nove srpske eparhije, me|u kojima je po-
godine, i nesre}ne podele srpskih zemaqa, ~ije se sebno bila zna~ajna Srebreni~ka mitropolija.90
posledice i danas ose}aju, ostaje nejasan polo`aj Do prerastawa dobrunskog zamka u tvr|avu mo-
Dobruna. Nije iskqu~eno da je zajedno sa Polim- glo je do}i u nemirnim vremenima posledwih de-
qem pripao bosanskom banu. Me|utim, ako je suditi cenija 14. i po~etka 15. veka. Dogradwom bedema, uz
prema geostrate{kom polo`aju koji je imao, logi~- kori{}ewe prirodnih odlika terena, braweni pro-
no bi bilo pretpostaviti da ga je zadr`ao srpski stor zna~ajno je pove}an i osposobqen da primi
knez. Ovo je jedno od pitawa koje zahteva posebnu znatno brojniju posadu. U tom istom razdobqu, pod
raspravu. za{titom tvr|ave, nastajala je urbana trgova~ka
Za na{a razmi{qawa veoma je zna~ajan poda- naseobina kao va`na stanica na putu koji je pove-
tak iz Kru{evskog pomenika, do sada uglavnom za- zivao Bosnu i Srbiju.
nemarivan, da je drugi ktitor manastira bio de- Tokom 15. veka Dobrunski grad do`iveo je svoj
spot Stefan sa svojom majkom. Ova izvorna vest najve}i uspon. Kao jedno od glavnih upori{ta u
navodila bi na zakqu~ak da je manastir po~etkom zemqi Pavlovi}a tvr|ava je i daqe dogra|ivana.
15. veka jo{ uvek bio u granicama srpske dr`ave. Da Po na{em mi{qewu, iz toga razdobqa poti~u for-
li je tako ostalo do kraja vladavine despota Ste- tifikacije na stenama iznad leve obale Rzava, od-
fana ostaje da se tek prou~i.89 Verujemo da }e se nosno kru`ne isturene kule, koje su bliske ostva-
neki podatak, koji bi osvetlio ovaj problem, pro- rewima vojne arhitekture bosanskog kraqevstva.91
na}i u neobjavqenoj dubrova~koj gra|i. Godine Raniji zna~aj Dobrun je zadr`ao i pod turskom
1433. Dobrun je ve} u posedu vojvode Radoslava Pa- vla{}u, kao va`na kontrolna stanica na takozvanom
vlovi}a. Mo`da ga je privremeno dr`ao despot bosanskom putu. Do kada je turska posada ~uvala
\ura|, kada i obli`ni Vi{egrad (1448. godine), dobrunske bedeme, ne mo`e se pouzdano re}i. Mo-
ali u vreme turskog osvajawa bila je to tvr|ava `da su to bili sudbonosni doga|aji tokom posled-
zemqe Pavlovi}a. we decenije 17. veka, kada je sigurno zapustela na-
Ostavqaju}i po strani problem granice, koji seobina na obali Rzava sa obli`wim manastirom.
tek treba razja{wavati, osvrnimo se na daqi raz-
voj dobrunskih fizi~kih struktura. Kao prvo, po-
stavqa se pitawe kakav je bio ktitorski udeo de-
spota Stefana u razvoju dobrunskog svetili{ta.
89 K. Jire~ek je smatrao da se Vi{egrad nalazio u posedu
Srpski vladar je sigurno manastir obdario novim
despota Stefana (Istorija Srba I, Beograd 1952, 421); uporedi:
posedima i crkvenim utvarima, ali je otvoreno A. Veselinovi}, Granica izme|u Srbije i Bosne u 15. veku, u:
pitawe da li je {ta gradio. Za sada, budu}i da Bosna i Hercegovina od sredweg veka do novijeg vremena, Beograd
obimnija arheolo{ka istra`ivawa nisu vr{ena, 1995, 87100.
90 M. Jankovi}, Episkopije i mitropolije Srpske crkve u
mogu}a su samo neka naga|awa. ^ini nam se da u
sredwem veku, Beograd 1985, 8991.
tom smislu ne bi trebalo iskqu~iti spoqnu otvo- 91 M. Popovi}, Sredwovekovne tvr|ave u Bosni i Herce-
renu pripratu, koju su raniji istra`iva~i, na govini, Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 1, Beograd
osnovu tragova preostalog `ivopisa u tremu, dato- 1995, 4748.

STARINAR LII/ 2002.


114 MARKO POPOVI]

Summary: MARKO POPOVI], Archaeological institute, Belgrade

MEDIEVAL DOBRUN

An interesting and highly structured medieval complex, Dobrun solidly than the castle (Figs 6 and 7). There are traces of a path,
has been attracting attention of scholars for a long time. Unlike with occasional rock-cut steps, climbing from the gate to the
the ruins of medieval fortifications, the remains of wall-painting castle. In this ward, functioning primarily as the front line of
in the former monastery church received most of the attention. defence of the castle, traces of houses are observable.
A series of problems have, however, remained open. Some of The eastern part of the fortification above the left riverbank
them have escaped observation, and there are hypotheses that consisted of protruding towers on the summit of a rocky hill sur-
ought to be reassessed. The Dobrun complex is not a matter of rounded on three sides by the bending river (Fig. 8). Surviving
local or regional significance. It is a surviving testimony to the are the ruins of two towers and traces of a third. They stood in
events and processes that marked the century preceding the alignment and, not being interlinked by a rampart, were conceived
final Ottoman occupation of Serbia and Bosnia. as free-standing structures. Between Towers 2 and 3 passed the
After outlining the research work done to date and analyzing old road leading from the Rzav bridge towards the east.
the original historical documents and physical remains, this pa- The outlying settlement grew by the river below the castle.
per brings the authors views of the issue and some reflections Its central part seems to have occupied a piece of flat land at the
aimed at suggesting directions of further research. hill foot on the right bank, where in the mid-nineteenth century
The Dobrun complex is situated on the fringe of a hospitable streets and traces of houses were still discernible. According to
landscape in the lower Rzav valley, not far from Vi{egrad. It is a research by Dj. Mazali}, part of the settlement was on the left
region of present-day Republika Srpska on the border with Serbia. bank as well, in the area known as Podrogovi and stretching
The medieval fortifications high up on cliffs above either side from the former mosque towards the Budimlija creek.
of the river controlled the entrance to the gorge, a natural border Unlike the walls and towers of Dobrun, occasionally quite
between western Serbia and Podrinje (the Drina river basin). well preserved, of the nearby monastic complex only the vestiges
About a kilometre downstream, on a plot of flat land above the of the church narthex have survived till this day. The church kept
right riverbank, surrounded by rocky hillsides and opening onto its original appearance until the end of the nineteenth century,
a gully cut by a mountain stream, sits the monastic complex of when it was thoroughly altered. Eventually, its main part was
Dobrun with the Church of the Annunciation. blown up by German mines in early 1945 (Fig. 9).
The discussion of the structural remains of the complex From earlier documentation and the surviving physical
(Fig. 2) proceed from the multipart whole, which consists of remains it is obvious that the building of the monastery church
fortifications on the rocks above either bank of the Rzav, built at Dobrun went through several phases (Fig. 10). The original
in such a way as to take full advantage of the terrain for defence church, erected in 1343 as an endowment of `upan Pribil, as
purposes. The steep slopes and inaccessible rocks complete inferable from the now gone ktetors inscription, was a one-nave
with walls and towers form a fortress considered at the time of edifice with a semicircular apse. It was barrel-vaulted and had
building to be virtually unassailable. Fortification elements no dome, while its walls were of limestone blocks. Besides the
were laid out on the western edge of the gorge, which was and foundations, considerable and well-preserved areas of the original
still is an important communication route leading from the west floor have survived. In the middle of the central bay the ambo
towards the interior of Serbia the illustrious Bosnian route. rosette still stands (Fig. 11). Especially interesting are the stone
Blocking the entrance to the gorge, the Dobrun fortifications slabs next to the south church wall. The one in the west bay
were of strategic importance for the defence of the eastern apparently covers the ktetors grave. Two similar slabs in the
territories against attack from the west. central bay may also be interpreted as grave markers.
The central and undoubtedly the oldest part of the fortified In a later phase, presumably not long after the building of
complex are the remains on the cliffs overlooking the right bank Pribils endowment, the church received a narthex. A peculiarity
of the Rzav a castle of an elongated plan closely following the of its architecture is a shallow arched porch on the west front,
natural features of the terrain (Fig. 3). With most of the walls built an unusual element in Serbian medieval architecture.
on the cliffs, somewhat easier access was only possible from the Subsequently added to the narthex, an open exonarthex
southwest. The interior of the castle was divided into three inde- was torn down during the late-nineteenth-century rebuilding. A
pendently defendable wards. In the absence of archaeological northern annexe, divided into two smaller rooms and connected
investigation, only chance finds are available. The only surviving with the apse by a door, may also be considered an addition. The
remains of its intramural structures are those of a sunken, stone- purpose of the two rooms, the position of which corresponds to
built room left of the gate, presumably a cistern. The walls were that of the prothesis, is not clear.
built of rough-hewn stone bound with relatively poor lime Of the wall-paintings only those in the narthex have partially
mortar (Figs 4 and 5). Laid down on the very rock, they show a survived (Figs 1214). Despite damage, especially that inflicted
varying thickness of 1.10 to almost 2 metres. in 1945, from the surviving fragments, old photographs and
Also fortified, the zone on the eastern slope below the descriptions the original arrangement of scenes can be largely
castle was for the most part defended by steep slopes. reconstructed, as well as the features of this, as it seems, valuable
Apparently of a somewhat later date, its walls were built more work of Serbian painting from the first half of the fourteenth
SREDWOVEKOVNI DOBRUN 115

century. Especially important is the ktetors composition, building of the monastery or developed according to the
discussed on several occasions, showing `upan Pribil with his brotherhoods needs. The distribution of these hermitages as
sons Petar and Stefan, and protovestiar Stan. well as the traditional pattern of evolution of anchoretic
The impressive traces of dormitory cells and other buildings, monasticism from lauras to cenobitic communities tends to
indicative of a larger monastic community, are observable around favour the first explanation, but it is quite certain that they were
the church. The churchyard included a cemetery with numerous in use even later. What can be deduced from the frescoes at
gravestones, especially of the ste}ak type (Fig. 15), of which Dobrun indicates that the central role in the entire process of
almost none have survived. Depictions in relief or carved on the building Pribils endowment was played by a respected and
rock some hundred metres to the northeast of the church are a learned monk, undoubtedly the subsequent hegumen Jefrosin.
curious discovery (Figs 1617). In their immediate vicinity are Whether he lived his ascetic life in one of the nearby cells and
vestiges of ascetic cave cells, registered also in the wider thus won great respect remains open to conjecture. What seems
surroundings of Dobrun Castle. incontestable is his influence of a spiritual guide on the `upans
Approaches to the Dobrun complex have mostly been family. It does not seem erroneous to presume that he was the
partial, their focus, understandably enough, being on the church architect of Pribils undertaking. Obviously, the relatively
with its remains of wall-paintings. Any solution to a series of modest monastery church, also intended as the ktetors sepulchral
problems that arise here would, by contrast, require an integra- church, was built first. A cenobitic community was probably
ted approach to the complex given that it constituted a whole, soon founded next to it, with Jerfrosin as its head, the first
initially at least. Regrettably, the research results achieved so far hegumen. Pribils endeavour was continued by his younger son
cannot lead to final conclusions, but rather to working hypo- Petar, undoubtedly during his fathers lifetime. The church does
theses expected to inspire further research. not seem to have received its wall-paintings before the addition
Of particular significance as the starting-point for such explo- of the narthex, as evidenced by the scene on the narthex wall
ration is Dobrun Castle the walled core of the later fortress that shows Pribil holding the model of the original church. The
with the outlying settlement. In a region that was the westernmost fresco programme was apparently devised by Jefrosin, who is
zone of the state of the Nemanji}, `upan Pribil with his sons likely to have passed away before the works were completed.
seems to have controlled the lower Rzav valley, his hereditary The place of his posthumous portrait (Fig. 13), next to his
domain. If that was the case, the castle on a rocky hill at the exit patron saint, was even more distinguished than the ktetors. We
from the gorge that was an east-bound route may be regarded as are inclined to believe that it also marks his grave. At any rate,
Pribil s fortified residence. The same function must have been Jefrosin was paid especial respect. With the painters still at
fulfilled by the frontier castle of Vi{egrad, the remains of which work, Petar, the ktetor of the narthex, became a monk, as shown
are still awaiting researchers. The role of Stan titled a proto- by the now destroyed inscription above the portal.
vestiar in the Dobrun portrait as its possible owner is yet to be Jefrosins personality, ideas and messages are clearly refle-
examined. Responsibilities of the holder of this title, high- cted in the surviving wall-paintings. On the one hand, promi-
ranking at the court of Stefan Du{an, included that of customs nence is given to ascetics, to the most consistent followers of
supervisor. Officials holding this title had been known in the earliest Christian anchoretic practice. Among them, and that is
Serbian administration even before that date. It is perhaps with remarkably important, is figured for the first time in our wall-
this duty that Stans presence on the western state border, in an painting a Serbian protagonist of this orientation St Peter of
area crossed by an important trade route, may be related. It Kori{a. On the other hand, the ecumenical councils are also
would help clarify his relationship with Pribil, a local hereditary given a prominent place and, enclosed in medallions next to
lord, who seems to have been his son-in-law. them, as many as seven bishops that took part in them, as well
If we accept that Dobrun Castle was the fortified residence as the established advocates of the true faith: Sophronius,
of a provincial lord, it remains to examine the circumstances patriarch of Jerusalem, an adversary of Monothelitism, and Peter,
leading to the building of Pribils endowment, i.e. to the founda- bishop of Damascus, a fighter against Manichean heresy. Some-
tion of the monastery. The interrelationship in the Serbian lands one in the milieu of Dobrun, on the delicate western frontier
of the castles of local lords and the churches they founded is one with Bosnian heretics the learned hegumen in our opinion
of the issues that are yet to be studied. This practice, traced back obviously found such a painted programme important for the
to the fourteenth century, is characteristic of the period preceding defence of Orthodoxy. The means of conveying the message
the Ottoman conquest. Yet another interesting phenomenon is was well-known an emphasis on unswerving faith and ascetic
involved here the development of anchoretic monasticism at the deeds. This goal, firmly rooted in earlier periods, was certainly
side of fortified sites, whether fortresses or castles of sovereigns accomplished at Dobrun.
and lords. Some well-known examples occur in the territory of There are no reliable data about the destiny of Dobrun in
Bulgaria, while in our parts the phenomenon is evidenced by a the second half of the fourteenth century. Along with the
cave laura below the walls of the Fortress of Ras, the Monastery surrounding areas it belonged to Nikola Altomanovi} for a
of the Archangel Michael, as well as by some other sites that are while. After this noble s fall in the autumn of 1373 and the
yet to be explored. The function of ascetic cells clinging to unfortunate partitioning of Serbian lands, the consequences of
fortresses and castles, like that of warrior-saints portrayed on the which can still be felt, Dobrun s position is unclear. Together
walls of the Morava churches, was spiritual militancy and they with Polimlje (the Lim Valley), it might have passed into the
were considered as part of the general system of defence from hands of the Bosnian ban. To judge by its geo-strategic position,
the enemy of a different faith. however, it would be reasonable to assume that the Serbian
The case of Dobrun raises a query that is yet to be resolved sovereign kept it. This falls among the issues that require
whether the hermitages surrounding the castle preceded the separate discussion.

STARINAR LII/ 2002.


116 MARKO POPOVI]

Of relevance to our subject is a usually neglected piece of Catholic rulers, the old Serbian dioceses were restored and some
information from the Pomenik (Memorial Book) of Kru{evo that new established, especially important being the Metropolitan of
despot Stefan with his mother was the ktetor of the monastery. Srebrenica.
This contemporary information would lead to the conclusion The growth of Dobrun from a castle into a fortress may
that the early fifteenth century still saw the monastery within have taken place in the turbulent last decades of the fourteenth
the Serbian state borders. Whether it remained so till the end of and early fifteenth centuries. Considerably enlarged by the
despot Stefan s rule is yet to be established. In 1433 Dobrun addition of ramparts, the defended zone could now accommo-
already was the domain of vojvoda Radoslav Pavlovi}. Perhaps date a much larger garrison. The same period saw the growth,
it was briefly held by despot Djuradj, contemporaneously with under protection of the fortress, of a commercial urban settle-
nearby Vi{egrad (1448), but at the time of the Ottoman conquest ment, an important station on the road connecting Bosnia and
it was a fortress on the lands of the Pavlovi}. Serbia.
Leaving aside the as yet undecided issue of borders, we The fortress of Dobrun reached the peak of its prosperity in
should touch upon the subsequent structural development of the fifteenth century. As one of the main strongholds in the
Dobrun. To begin with, there is the query about what despot domain of the Pavlovi}, the fortress received further additions.
Stefans contribution to the growth of the monastic complex From that period, in our opinion, date the defences above the
was. The Serbian sovereign must have made donations to the left bank of the Rzav, i.e. the protruding circular towers similar
monastery, but for the time being only guesswork is possible as to developments in military architecture in the Kingdom of
to whether he had any structures built. The open exonarthex, Bosnia. Dobrun retained its importance under Turkish rule as a
which earlier researchers dated by the surviving fragments of checkpoint on the so-called Bosnian road. The question as to
wall-paintings in the porch to the end of the sixteenth century, how long a Turkish garrison stood guard over the walls of Dob-
should not be ruled out in this regard. run cannot be reliably answered; perhaps until the momentous
Renovations of and donations to the monastery would have events in the last decade of the seventeenth century, when the
been consistent with despot Stefans efforts to bolster up settlement by the Rzav and the nearby monastery had to be
Orthodoxy in the border zone of his state. It was under his rule abandoned.
that in the regions bordering on heretical Bosnia, where an
increasing influence of the Roman Church had support of its Translated by: Marina Adamovi}-Kulenovi}
UDC 903.2 634 (430) 117

SABINE SCHADE-LINDING
Landesamt fr Denkmalpflege Hessen, Wiesbaden

VORBERICHT ZUR BANDKERAMISCHEN SIEDLUNG


IN BAD NAUHEIMNIEDER-MRLEN HEMPLER
(WETTERAUKREIS/HESSEN)

Abstract. Die bandkeramische Siedlung bei Bad NauheimNieder-Mrlen wurde in bisher vier Kampagnen (199799, 2001)
ergraben. Das Siedlungsgelnde erstreckt sich ber etwa 8 ha, ist durch eine extrem dichte Bebauung charakterisiert
und war von der ltesten Flombornphase bis zur jngsten LBK belegt. Aus der groen Fundmenge ragt eine Vielzahl
auergewhnlicher, meist keramischer Funde hervor. Deren Spektrum reicht von vollstndigen Idolfigrchen und abgebrochenen
Gliedmaen ber zoomorphe Statuettenfragmente bis hin zu unbestimmbaren Fragmenten. Die lange Laufzeit der Siedlung,
bei absoluter Ortskonstanz, die zahlreichen Hinweise auf weitreichende Kontakte, das hohe Sonderfundaufkommen,
das auf ein religises Zentrum schlieen lt und die Anzeichen fr arbeitsteilige Prozesse, wie das berdurchschnittliche
Aufkommen von Mahlsteinen, Beilen, Hmatitstcken sowie von Spinnwirteln- und Webgewichten sprechen fr einen
hochrangigen Zentralort, der an der Spitze der regionalen Siedlungshierarchie stand.

Schlagwrter. Bad NauheimNieder-Mrlen Hempler, Linearbandkeramik, Star~evo, Vin~a.

EINFHRUNG onaler zentralrtlicher Bedeutung, deren zahlreiche


Funktionen weit ber die eines nur kleinen lokalen
Die nordwestliche Wetterau ist mit ihren frucht- Zentrums hinausgingen.
baren Lflchen eine besondere Gunstlandschaft Aufgrund des reichen Lesefundmateriales wurde
(Abb. 1). Am Nordrand des Bad Nauheimer Stadtteiles der Platz frhzeitig als von hohem wissenschaftlichen
Nieder-Mrlen liegt die seit den 60er Jahren bekannte Belang erkannt. Der Erschlieung des Neubaugebietes
bandkeramische Siedlung Auf dem Hempler1. Topo- konnte somit eine insgesamt vierjhrige Grabungs-
graphisch gnstig, erstreckt sie sich in einer Hhe kampagne (19971999 und 2001) durch das Landesamt
zwischen 185 und 189 m . N.N. im sdlichen Rand- fr Denkmalpflege Hessen, Wiesbaden, vorgeschaltet
bereich eines Plateaus (Abb. 1). Im Sden fllt das werden. (Abb. 1). Der Sdteil des besiedelten Areales
Gelnde zur heute in 640 m Entfernung verlaufenden wurde grtenteils in den 60er Jahren berbaut, die
Usa ab. Ein Altarm der Usa soll jedoch zu bandkera- Sdausdehnung konnte 2001 aber auf noch unbebau-
mischer Zeit in nur 150 m Entfernung geflossen sein.2 ten Teilflchen erfasst werden. Insgesamt wurde in 21
Auch heute noch qualitativ sehr hoch zu bewertende Schnitten eine Gesamtflche von 1,6 ha aufgedeckt.
Parabraunerden auf L, die durch Degradation von Die Befunde lagen auergewhnlich dicht. Die Ver-
Schwarzerde entstanden sind, finden sich rund um die frbungen berschnitten sich vielfach und so muten
Siedlung. Nur im Sden, hangabwrts zur Usa, treten die Grabungsflchen in mehreren Straten abgebaggert
pleistozne Schotter hervor. und wiederholt Plana angelegt werden. Noch in bis zu
Bereits Lesefunde legten nahe, dass der Siedlung 1,3 m Tiefe traten Baubefunde auf, die in den oberen
Hempler eine zentralrtliche Funktion zugekommen Schichten durch jngere Gruben berlagert und
sein msse.3 Die aktuellen Grabungsergebnisse lassen
heute indes die gesicherte Aussage zu, dass der Platz
nicht nur eine einfache lokale zentrale Siedlung mit 1 Meier-Arendt 1966, 110.
Marktcharakter der unteren Hierarchiestufe dargestellt 2 Kneipp 1998, 326.
haben kann, sondern eine solche von wenigstens regi- 3 Saile 1998, 187f., 292.

STARINAR LII/ 2002.


118 SABINE SCHADE-LINDING

Abb. 1. Bad NauheimNieder-Mrlen Auf dem Hempler und


seine Lage in der nordwestlichen Wetterau. Schwarz umrahmt
sind die geomagnetisch prospektierten Flchen, dunkel
gerastert die Ausdehnung der bandkeramischen Siedlung und
wei ausgespart die 199799 und 2001 gegrabenen Flchen.

Sl. 1. Bad NauhajmNider Merlen Na Hempleru i wegov


polo`aj u severozapadnom Veterau. Crno su ozna~ene
geomagnetski istra`ene povr{ine, rasterom tamno
obele`eno je prostirawe naseqa trakaste keramike,
0 10 20 30 40 50 km
a belo iskopane povr{ine 19971999 i 2001.

unkenntlich waren. Insgesamt wurden 3360 Befunde die J. Kneipp teilweise vorstellte4. Durch die Ausgra-
systematisch dokumentiert, darunter 15 bandkeramische bungen konnten nun eine Vielzahl neuer Plastiken ent-
Siedlungsbestattungen, etwa 35 Grubenfen, berreste deckt und im Befundzusammenhang dokumentiert
von wenigstens 120 Hausbauten mit Wandgrbchen und werden. Die keramischen Sonderfunde aus den Kam-
Pfosten, eine Kreisgrabenanlage sowie weitere Gruben pagnen 199799 wurden bereits ausfhrlich vorgelegt5,
von unterschiedlicher Form, Gre und Funktion. Das so dass hier insbesondere auf die Befundzusammen-
Fundmaterial hat ein Gewicht von annhernd 29 t. Den hnge eingegangen werden soll, aus denen die Stcke
grten Fundanteil haben Mahlsteinfragmente, gefolgt stammen.
von Rotlehmbruchstcken, Keramik, Knochen, Hmatit Die teilweise nur sehr bruchstckhaft erhaltenen
sowie Felsgestein- und Silexartefakten. Funde vom Hempler lassen kaum eine Sonderform
vermissen. Es liegen Fragmente von zoomorphen sowie
anthropomorphen Voll- und Hohlplastiken vor (Abb.
IDOLFRAGMENTE

Schon bei Begehungen des Platzes wurden zahlre- 4 Kneipp 1998, 325, Taf.6469.
iche figrlich gestaltete Tonfragmente aufgesammelt, 5 Schade-Lindig 2002.
VORBERICHT ZUR BANDKERAMISCHEN SIEDLUNG
IN BAD NAUHEIMNIEDER-MRLEN HEMPLER (WETTERAUKREIS/ HESSEN) 119

23.6). Weiter sind figrlich gestaltete Protomen sowie gen an Beinen und Fen (Abb. 9, 24.8), die in der
tnerne plastische Sitze und Altrchen anzufhren westlichen LBK eher selten sind, treten im tschechi-
(Abb. 45). Ein Groteil der Sonderfunde besteht aus schen Raum ebenfalls regelhaft auf.11 Etwas schwieriger
auch innen verzierten Flachschalen, mit und ohne F- ist die Ansprache von plastisch gestalteten Keramiken,
chen, sowie mit randlich aufsitzenden Schalensitzen die im weitesten Sinn Altrchen oder Sitzen zuzuordnen
(Abb. 8 und 10). Diese Fundgattung ist bislang nur wren (Abb. 5). Die nur sehr bruchstckhaft berlie-
selten beobachtet worden und ist in der speziellen ferten Stcke sind ohne eindeutige Parallelfunde nicht
Nieder-Mrlener Ausprgung mit herausgearbeiteten zu rekonstruieren. Zwei Deutungsversuche solcher
Sitzen anstelle von Npfen sogar ganz unbekannt.6 Fragmente seien hier aber angefhrt: 1. Deckplatte
Bemerkenswert ist das hufige Vorkommen von eines Altares, auf der zentral ein senkrecht ausgezo-
Torsofragmenten hohlplastisch gearbeiteter Vollplasti- gener Ausgu oder eine ffnung zum Einstecken
ken. Solche figuralen Gefe sind in sich geschlossen eines Gegenstandes vorgesehen ist: derartige Gegen-
oder nur mit einer kleinen ffnung versehen, so dass stnde, allerdings hufig mit einer konkav gearbeiteten
ein berarbeiten der Innenwand nicht mglich war. Deckplatte und einem randlich aufsitzenden Wulst,
Die Stcke zeichnen sich einerseits durch einen in sich sind aus Vin~a bekannt12; wurden aber auch schon in
mehrfach gebogenen Wandverlauf aus, andererseits Ungarn beobachtet. 2. Schalen mit randlich angebra-
durch nicht berarbeitete grob verknetete Innenflchen chten Sitzchen, die den Npfchen auf Schalenrndern
(Abb. 2,4; 4,3.4.5). Mit dem Nachweis dieser Torso- hneln (Abb. 8), wie sie beispielsweise aus Kthen-
fragmente schliet sich nun am Fundplatz in Nieder- Geuz13 bekannt sind.
Mrlen die Lcke zwischen den gewhnlich nur als Der walzenfrmige Torso des kleinen vollplasti-
Einzelstcken beobachteten Kopf-, Bein- und Arm- schen Figrchens (Abb. 6,3) ist sicher aus dem Star~e-
fragmenten, wenn auch eine vollstndige Rekonstruk- vo-Kreis beeinflut14, wobei die spiraloide Verzierung
tion der Plastiken zumeist nicht gelingt. jedoch bandkeramischen Ursprungs ist. Vergleichbare
Eine weitere Gruppe von Sonderfunden umfasst Figuren mit einer charakteristischen, vermutlich hutar-
tnerne Scheiben mit Buckel- und Linienverzierung tigen Kopfbedeckung, die sich ber der Stirnpartie
und verschiedenen Bohrungen, sowie gelochte Anhn- aufwlbt, finden sich weit verstreut. Die Figur aus
ger aus verschiedenen Materialien (Knochen, Ton und Quedlinburg15 weist zwar groe hnlichkeiten in der
Marmor), auf die hier aber nicht nher eingegangen Verzierung auf, zeigt jedoch keine weiblichen Attribute.
wird.7 Hinsichtlich des hohen Fragmentierungsgrades der
All diese Objekte sind sicher nicht einmalig in der brigen figuralen Plastiken aus Nieder-Mrlen erstaunt
bandkeramischen kumene, doch darf bei dieser Fund- die vollstndige Erhaltung dieser Figur. Mehrfach wurde
konzentration innerhalb eines Siedlungsplatzes auf auf eine vermutlich kultische Zerschlagung von Idolen
dessen auergewhnliche Bedeutung geschlossen hingewiesen.16 Kaufmann will in den zerbrochenen
werden. Zu den markanteren plastischen Fragmenten Statuetten gar Ersatzopfer anstelle von Menschenopfern
lassen sich unmissverstndlich verwandte Formen sehen.17 Eine starke Fragmentierung lsst sich indes
einerseits aus nahe gelegenen Regionen, andererseits auch bei den brigen menschengestaltigen Plastiken
auch aus Kulturen auerhalb des Verbreitungsgebietes aus Nieder-Mrlen beobachten. Allen vorliegenden
der Westlichen Bandkeramik anfhren. So findet der Kopfbruchstcken (Abb. 6,12.5) ist die stark heraus-
groe, noch mit roten Farbresten bemalte Rinderkopf modellierte Hinterkopfpartie gemein. Eine Verbindung
(Abb. 3,2) in Kilianstdten, Main-Kinzig-Kreis8, eine
Entsprechung. Ebenso vergleichbar mit den hier
vorgestellten Stcken (Nr. 3133) ist das hohlplastisch 6 Vgl. Quitta 1962; Jockenhvel 1971.
7
gearbeitete Schwein aus Nieder-Weisel, einer von Vgl. dazu Schade-Lindig 2002.
8 Gallay 1999.
Nieder-Mrlen nur wenige Kilometer entfernten Ort- 9 Ankel/Meier-Arendt 1965.
schaft.9 Mit dem Fundort Bylany10 sind dagegen 10 Nitu 1972, 73 Abb. 14,8.
weitere Verbindungen aufzuzeigen, die nicht nur an dem 11 Skutil 193940 Taf. 25, 31.
12
schlanken Widderkopfprotom mit nach hinten geboge- Vasi} 1936, 108109; 112113; Taf. 110, 513, 111, 514.
13 Quitta 1962.
nen Hrnern, das einem leicht bikonischen Gef 14 Hckmann 1968, 44; Ahrens 1973, Taf. 5.
aufsitzt (Abb. 3,6) festzumachen sind, sondern sich 15 Hckmann 1967 Abb. 1,3.
auch in den mit Notenkopfmustern innen verzierten 16 Hckmann 1999, 290 Anm.92.
Schalen widerspiegeln. Die gelenkartigen Verdickun- 17 Kaufmann 1989, 127 ff.

STARINAR LII/ 2002.


120 SABINE SCHADE-LINDING

3 4

5 6

Abb. 2. Bad NauheimNieder-Mrlen. Fragmente zoomopher Plastiken von Schweinen (alle M 2:1).

Sl. 2. Bad NauhajmNider Merlen. Fragmenti zoomorfne plastike sviwa (razmera 2:1)
VORBERICHT ZUR BANDKERAMISCHEN SIEDLUNG
IN BAD NAUHEIMNIEDER-MRLEN HEMPLER (WETTERAUKREIS/ HESSEN) 121

4 5

6 7

Abb. 3. Bad NauheimNieder-Mrlen. 1) zoomorphe Vollplastik; 2) rot bemaltes Rinderkopfprotomen; 37) Beispiele von Ziegen- und
Widderkopfprotomen (alle M 2:1).

Sl. 3. Bad NauhajmNider Merlen. 1) zoomorfna puna plastika; 2) crveno bojena glava gove~eta; 37) primeri glava koza
i ovaca (razmera 2:1)

STARINAR LII/ 2002.


122 SABINE SCHADE-LINDING

2 3

4 5

6 7

Abb. 4. Bad NauheimNieder-Mrlen. 15) Fragmente tiergestaltiger Plastiken, Krperfragmente; 67) Altrchen- und Sitzfragmente?
(alle M 2:1).

Sl. 4. Bad NauhajmNider Merlen. 15) Fragmenti `ivotinjske platike; fragmenti trupa; 67) fragmenti oltar~i}a i
sedala (razmera 2:1)
VORBERICHT ZUR BANDKERAMISCHEN SIEDLUNG
IN BAD NAUHEIMNIEDER-MRLEN HEMPLER (WETTERAUKREIS/ HESSEN) 123

1 2

3 4 5

Abb. 5. Bad NauheimNieder-Mrlen. 15) Altrchen- und Sitzfragmente? (alle M 2:1); 6) Altarplatte ? mit zwei Rekonstruktions-
vorschlgen, die Linien sind wechselnd gelb und rot inkrustiert (ohne Mastab).

Sl. 5. Bad NauhajmNider Merlen. 15) fragmenti oltar~i}a i sedala (razmera 2:1) ; 6) oltarska plo~a sa dva predloga
rekonstrukcije, linije su crveno i `uto inkrustirane (bez razmere)

zur Vin~a-Kultur scheint hiermit belegt.18 Weitere den Arme groe hnlichkeiten aufweist. Deutet man
Nieder-Mrlener Funde weisen in diesen Kulturkreis, die zwei nach vorne gerichteten Erhebungen als Brste
hier sei nur das Spatulaidol (Abb. 11,5), ein kleines und nicht als Armstummel, lge bei der Nieder-Mrlener
Tonsternchen und eine walzenfrmige Marmorperle Plastik eine weibliche Variante vor. Bei dem kleinen
genannt. Ausklingende Star~evo-Einflsse mag man Gesichtsbruchstck mit der naturalistisch herausgear-
im walzenfrmigen Figrchen (Abb. 6,3) sehen, wobei beiteten Nase (Abb. 6,7) kann man dagegen wohl von
auch hier die bandkeramische Machart aufgrund der einer rein bandkeramischen Gestaltung ausgehen. Gute
Verzierung und der Ausgestaltung der Kopfbedeckung Entsprechungen findet man in den Gesichtsflaschen
hervorsticht. Die engste Parallele hierzu findet sich in
der Figur von Quedlinburg19, deren Hinterhaupt zwar
strker ausgezogen ist, die aber in ihrer Verzierung und 18 Vasi} 1936, Taf. 24; Hckmann 1967, Abb. 1,3.6.8.
dem Fehlen der seitlich eingesttzten oder freistehen- 19 Hckmann 1967 Abb. 1,3.

STARINAR LII/ 2002.


124 SABINE SCHADE-LINDING

1 2

4 5

6 8

Abb. 6. Bad NauheimNieder-Mrlen.: Kopffragmente anthropomorpher Figuren. (alle M 2:1).

Sl. 6. Bad Nauhajm- Nider Merlen. Fragmenti glava antropomorfne plastike (razmera 2:1).

aus Rimpar und Cannstatt20, wobei beim besproche- zutage. Sie ergnzen die aus dem mittelhessischen
nen Stck eine Rekonstruktion als reliefiertes Element Raum bekannten Fundstcke aus Glauburg21, Nieder-
an einem Gef aufgrund der hohen Plastizitt unange- Erlenbach22 und Nieder-Weisel23. In keiner anderen
bracht erscheint. Region ist ein vergleichbares Aufkommen von Schwe-
ineplastiken zu beobachten. Einzig die Schweinefigur

ZOOMORPHE PLASTIKEN
20 Engelhardt 1992, Abb. 4; Quitta 1960, 175 Abb. 12
Ganz besondere Beachtung mu den Schweine- 21 Unpubliziert.
plastiken vom Hempler zuteil werden. Vier sichere und 22 Fundbericht Hessen im Druck.
ein fraglicher Fund dieser Kategorie kamen bereits 23 Ankel/Meier-Arendt 1965.
VORBERICHT ZUR BANDKERAMISCHEN SIEDLUNG
IN BAD NAUHEIMNIEDER-MRLEN HEMPLER (WETTERAUKREIS/ HESSEN) 125

2 3

Abb. 7. Bad NauheimNieder-Mrlen. 1) Aus einzelnen Fragmenten zusammengesetzte Figur. (M 2:1); 2) Die Figur von Nerkewitz
(nach Kaufmann 1976, Abb. 2d); 3) Hftfragment der oben rekonstruierten Figur (M 2:1).

Sl. 7. Bad NauhajmNider-Merlen. 1) Figura sklopqena iz vi{e fragmenata (razmera 2:1); 2) Figura iz Nerkevica (po
Kaufmann 1976, Abb. 2d); 3) Fragment kuka gore rekonstruisane figure (razmera 2:1).

aus der Sztmar-Gruppe von Tiszacsege (Ungarn) kann autochthone Interpretation der Schweineplastik nahe.
als Vergleichsfund herangezogen werden. Verblffend An die vielen tnernen Schweine knpfen auch die
ist bei diesem vor allem die dem Nieder-Mrlener Beobachtungen am faunistischen Material an. Nach
Fund sehr hnliche Gestaltung der Schnauzenpartie dem derzeitigen Forschungsstand und den Funden
mit quergeritztem Rssel, whrend die Ausformung vom Hempler scheinen Schweine in der Wetterau ab
des Kopfes und des Krpers kaum hnlichkeiten zeigt
(Abb. 2).24 Die Nieder-Mrlener Stcke und der Paral-
lelfund aus dem nahen Nieder-Weisel legen somit eine 24 Kalicz/Makkay 1977 Taf. 4,8.

STARINAR LII/ 2002.


126 SABINE SCHADE-LINDING

1
2

4 6

5 7

Abb. 8. Bad NauheimNieder-Mrlen. 15, 7) Sitzartige Appliken (M 1:2) und 6) Rekonstruktionsvorschlag einer Schale mit
randlich angebrachten Sitzen (ohne Mastab).

Sl. 8. Bad NauhajmNider Merlen. 15, 7) protomi zdela (razmera 2:1); 6) rekonstrukcija jedne zdele sa protomima (bez
razmere)

der lteren LBK eine grere Rolle in der Viehzucht als im Folgenden beschriebenen Befunde kann die Grabung
in anderen Regionen gespielt zu haben.25 Die Bestattung am Hempler jedoch nur wenig Neues zur Fragestel-
eines Ferkels, die in Nieder-Mrlen am Hempler beo- lung nach Sinn und Zweck der Idolatrie beitragen, so
bachtet wurde, untersttzt die Vermutung einer beson- da dieser Themenbereich hier nicht erneut vertiefend
deren Bedeutung des Hausschweines am Siedlungsplatz. abgehandelt wird. Ergiebiger ist es, der Herkunft, den
Festzuhalten bleibt, da in Nieder-Mrlen nicht, wie Verbindungen und den Einflubereichen, aus denen
sonst generell fr die Bandkeramik geltend, die Rin- die Tradition figuraler Darstellungen stammt, nachzu-
der-26 sondern die Schweinedarstellungen berwiegen. gehen. Im Nieder-Mrlener Fundgut sind insbesondere
Die Antwort auf die Frage, ob nun analog die Schweine- unter der Grobkeramik in groer Stckzahl Geffor-
haltung wichtiger war als diejenige von Rindern, kann men und Verzierungen vertreten, die dem Vin~a-Kreis,
erst anhand der genauen Untersuchung des sehr um- wohl auch dem spten Star~evo- und Krs- sowie der
fangreichen Knochenmateriales geklrt werden. Szaklht- und der Thei-Kultur entlehnt sind. Direkt-
Die jngste Zusammenstellung zoomorpher Pla-
stiken legte D. Kaufmann 1999 vor. Er ging ausfhrlich
der Frage nach dem Ursprung und der mglichen 25 Uerpmann 1997, 334 f; auch Dohle 1994, bes. 109, Abb. 66.
Funktion dieser Sonderformen nach. Bis auf die drei 26 Kaufmann 1999, 341.
VORBERICHT ZUR BANDKERAMISCHEN SIEDLUNG
IN BAD NAUHEIMNIEDER-MRLEN HEMPLER (WETTERAUKREIS/ HESSEN) 127

1 2

3 4

5 6 7

8 9

Abb. 9. Bad NauheimNieder-Mrlen. Auswahl verschiedener zoomorpher und antropomorpher Beine und Fe (alle M 1:2).

Sl. 9. Bad NauhajmNider Merlen. Razli~itite zoomorfne i antropomorfne noge i stopala (razmera 2:1).

importe aus den Karpaten sind vorerst auszuschlieen, Kultur zurckzufhren27, vielmehr weisen sie auf Ver-
vielmehr steht als weitere Aufgabe an, nach den Ver- bindungen zu den genannten, nachfolgenden Kulturen
mittlern zu suchen, die dieses Formen- und Gedanken- und damit auf Kontakte in sdstliche Richtung hin, die
gut weitergaben. Kanneluren, Npfchen- und Warzen- noch zu einem jngeren Zeitpunkt bestanden. Anhand
barbotine, flchige Kommastriche, Kniffverzierungen der Machart und Gestaltung der Idolatrie lassen sich
sowie feine, ungeordnete Ritzlinienbndel treten am im Gegensatz zur Gebrauchskeramik Beziehungen
Hempler hufig im Zusammenhang mit flomborn- zum Osten, weniger eindeutig nachvollziehen, wenn
zeitlicher bis frher mittlerer LBK-Keramik auf (Abb. auch die Grundformen und die Ideologie von dort
11 unten). Diese spezifischen Verzierungsweisen grob-
keramischer Gefe sind demnach nicht auf die zu
dieser Zeit bereits niedergegangene Star~evo-Krs- 27 Vgl. Glaser 1991.

STARINAR LII/ 2002.


128 SABINE SCHADE-LINDING

zu stammen scheinen. Vielmehr wird es sich bei den Zuletzt sei auf die Schalengruppe mit randstndigen
plastischen Darstellungen bereits weitestgehend um Npfchen und Sitzen verwiesen. Einzig aus Kthen-
lokale Interpretationen durch die westliche Bandkera- Geuz, Kr. Kthen ist eine vollstndige Schale mit vier
mik handeln. applizierten Wulstbndern berliefert, die senkrecht
vom Rand hngen und oben in hohlen Npfchen
enden.28 Aus Nieder-Mrlen sind nun mehrere solcher
ALTRE UND SCHALEN Fragmente anzufhren. Sie zeigen ebenso plastische,
senkrecht verlaufende Rippen, die weit ber den Gef-
Wie eingangs erlutert, ist der bergang zwischen rand hinausragen und in abgeplatteten oder npfchen-
klar erkennbaren Altarfragmenten bis hin zu kleinen artigen Vertiefungen bis hin zu regelrechten Sitzen
Flachschalen mit oder ohne Fe flieend. Wenn es enden (Abb. 8). Dergestaltige Sitze mit Rcken- und
auch mglich ist, da es sich bei flachbodigen Schalen Seitenlehnen sind dagegen singulr. Erwhnenswert,
ohne Fe um eine bisher unerkannte, aber regelmig aber von unklarer Bedeutung, ist die Bohrung am
vorkommende Gefform des tglichen Gebrauchs hinteren Sitzboden (Abb. 8,1.4). hnliche Schalen mit
handelt, so bleibt fr die Nieder-Mrlener Siedlung doch aufsitzenden Randnpfen finden sich in Sdostungarn,
zu klren, warum gerade hier so eine ungewhnlich Siebenbrgen und im rumnischen Moldaugebiet.29
groe Anzahl dieser meist sehr flachen, oft innen ver- Bei keinem der Vergleichsfunde lt sich jedoch ein
zierten und teilweise auch mit Fen versehenen annhernd ausgebildetes Sitzchen, wie vorliegend, beo-
Schalen auftritt (Abb. 10,13). Im Zusammenhang mit bachten. Der sdosteuropische Einflu seitens der Vin-
den anderen Sonderfunden scheint es gerechtfertigt, ~a- und der Theikultur sowie die kultische Bedeutung,
auch dieser Gefgruppe eine gesonderte Stellung zu- die diesen Gefen zukam, steht aber auer Frage.
zusprechen. Die fast vollstndige, flache Vierfchen-
schale (Abb. 10,4) wurde beispielsweise als besondere
Grabbeigabe einer adulten Person in einer Siedlungs- GRUBE 137
bestattung beigegeben, was auf eine hervorgehobene
Behandlung des Toten hinweist. Eine ungewhnliche Fundvergesellschaftung tritt
Innenverzierungen von Schalen und Schalen mit in Grube 137 auf, die im Planum unscheinbar und von
ausgezogenen Randzipfeln sind in der westlichen LBK unregelmig rundem Umriss war und innerhalb eines
zwar durchaus bekannt, aber nirgendwo derart hufig groen Grubenkomplexes lag. Zahlreiche, berwiegend
anzutreffen wie in Nieder-Mrlen. Im mitteldeutschen verzierte Kmpfe, Flachschalen und Flaschen der
Raum treten sie hufiger als Grabbeigabe auf, was die frhesten Flombornphase sind zu nennen (493 Scher-
Deutung als nicht alltgliche Keramik unterstreicht. ben mit 15,4 kg von ber 58 Gefen, Abb. 11 oben).
Auch hier ist auf die Beziehungen zum tschechischen Weiter fanden sich zwei Spinnwirtel, fnf Knochenge-
Raum hinzuweisen, speziell auf die frhe notenkopf- rte, zwei Hmatitstcke und zahlreiche Silexklingen,
keramische Phase von Bylany, wo besonders viel innen drei Beilfragmente und ein in ber 31 winzige Splitter
verzierte, hohe Schalen auftreten. Hufig konzentrieren zertrmmerter Mahlstein (2,5 kg). Den letzten groen
sich die Muster auf den Schalenmittelpunkt, whrend Gewichtsanteil von 7,8 kg machen die berreste von
der Randbereich verzierungsfrei bleibt. Bei den Nieder- mindestens neun Schlachttieren aus. Die Langknochen
Mrlener Schalen verhlt es sich genau umgekehrt. sind berwiegend aufgeschlagen und stark zertrmmert.
Die meisten Schalenfragmente weisen Muster entlang Vergleichsweise gut erhalten sind Schulterbltter,
der Rnder auf. Im Vergleich mit den Gefen der Wirbel, Schdelteile und Beckenknochen. Mehrere
Notenkopfkeramik sind die hier vorliegenden Schalen Bovidenwirbel befanden sich bei der Auffindung noch
auerdem wesentlich flacher und meist von geringe- im Verband.
rem Durchmesser, so da die zur Verzierung geeignete Das Fundmaterial aus diesem Befund berstieg um
Flche entsprechend kleiner ist. Ein Ausnahme bildet ein Vielfaches das Volumen der Erde, die sich zwischen
der Lesefund einer groen, vermutlich tiefen Schale den Funden befand, womit die Verfllung eindeutig von
mit V-frmig geritztem Linienmuster und klassischen der gewhnlicher Abfallgruben abweicht. Eine ganz
Notenkpfen, die den Bodenmittelpunkt verzieren.
Hierbei handelt es sich um eine eindeutige Parallele zu
den Gefen aus Bylany (nicht abgebildeter Lesefund 28 Quitta 1962.
2000, Nr. 26823). 29 Quitta 1962, 51.
VORBERICHT ZUR BANDKERAMISCHEN SIEDLUNG
IN BAD NAUHEIMNIEDER-MRLEN HEMPLER (WETTERAUKREIS/ HESSEN) 129

1 5

4 8

Abb. 10. Bad NauheimNieder-Mrlen. 14) Beispiele innen verzierter Flachschalen; 58) zoomorphe und antropomorphe Beine
und Fe (alle M 1:2).

Sl. 10. Bad Nauhajm-Nider Merlen. 14) Primeri iznutra ukra{enih plitkih zdela; 58) Zoomorfne i antropomorfne
noge i stopala (razmer 2:1).

besondere Bedeutung gewinnt der Fundkomplex aber Spatulae leiten sich nach O. Hckmann aus der
durch das Vorhandensein einer der sehr seltenen lteren Vin~a-Kultur ab und gehren mit zu den
Knochenspatulae (Abb. 11,5), die als stilisierte Frau- ltesten figrlichen Funden in der westlichen Band-
endarstellungen gedeutet werden. Der lange Stabkopf keramik.30 Die Verbreitung dieser altbalkanischen Fund-
ist vom Torso abgebrochen; die beiden Teile wurden aus gruppe erstreckt sich von Ungarn bis nach Deutschland,
verschiedenen Verfllhhen der Grube geborgen. Die wo bisher sechs Exemplare bekannt geworden sind.
Spatula ist innen braunschwarz, auen hellgrau-wei
verbrannt und zeigt an allen Auenkanten glnzend
polierte Abnutzungsspuren. 30 Hckmann 1972, 194.

STARINAR LII/ 2002.


130 SABINE SCHADE-LINDING

1/3
2

1 1/3 1/2

1/3 1/3
3 4

6
1/3
1/3 1/3

7 8 9 10

Abb. 11. Bad NauheimNieder-Mrlen. 14) Frh flombornzeitliche Keramik der Grube 137 (M 1:4); 5) Spatula-Idol aus Knochen,
ebenfalls Grube 137 (M 2:1); 610) Beispiele fr frhest-flombornzeitliche Keramik mit deutlichen Merkmalen der ltesten LBK (M 1:3)

Sl. 11. Bad NauhajmNider Merlen. 14) Rana flombon keramika iz jame 137 (razmer 1:4); 5) Ko{tana spatula-idol iz jame
137 (razmer 2:1); 610) Primeri rane flombon keramike sa jasnim odlikama najranije LBK (razmera 1:3)

Die Form der Knochenspatula lt sich von Stabkop- der LBK angehren (lteste LBK: Mannheim-Vogel-
fidolen, wie sie aus Karanovo III bekannt sind, stang, Eilsleben, Prag; jngste LBK: Mhlhausen,
ableiten.31 Die grte bereinstimmung mit der Barleben, Erfurt, Mainz-Weisenau).33
Nieder-Mrlener Spatula weisen derzeit Funde aus
Turda? (Tordos)32 auf. Ungewhnlich bei dem hier
vorgelegten Stck ist, dass es in die Flombornphase 31 Hckmann 1968, Taf. 34, 1240.
datiert, whrend die brigen im Westen gefundenen 32 Mller-Karpe 1968, Taf. 180.
Spatulae entweder der ltesten oder der jngsten Phase 33 Vgl. Schade-Lindig 2002.
VORBERICHT ZUR BANDKERAMISCHEN SIEDLUNG
IN BAD NAUHEIMNIEDER-MRLEN HEMPLER (WETTERAUKREIS/ HESSEN) 131

1 2

4 5

6 7

Abb. 12. Bad NauheimNieder-Mrlen. 17) Beispiele fr Grobkeramik, die noch ist (M 1:2).

Sl. 12. Bad NauhajmNider Merlen. 17) Primeri grube keramike nastale pod isto~nim uticajima (razmera 2:1)

AUSBLICK der Siedlungsbeginn zur Zeit der Herausbildung flom-


borntypischer Verzierungsmerkmale stattgefunden
Die Nieder-Mrlener Siedlung war ber einen sehr haben. Importe oder Kontakte zwischen der ltesten
langen Zeitraum von der ltesten Flomborn-Phase bis LBK und dem spten Star~evo/Krs-Kulturen sind
zur jngsten LBK hindurch kontinuierlich besiedelt. zwar schon mehrfach belegt; in Nieder-Mrlen fehlt
Die frheste Keramik ist noch deutlich von den ltest- jedoch die Phase der ltesten LBK. Hier beginnt die
bandkeramischen Einflssen geprgt, so treten Flom- Entwicklung mit einer Art Zwitterkeramik, die einerseits
bornmuster auf doppelkonischen Gefen auf und die Merkmale der ltesten LBK, nmlich das der doppel-
Ritzlinien sind teilweise noch mehr als 3 mm breit. konischen Gefform und des kleinen Halsknickes
Organisch gemagerte Keramik fehlt jedoch. Somit sollte aufweist, andererseits bereits in Flomborntechnik

STARINAR LII/ 2002.


132 SABINE SCHADE-LINDING

M=1/2

M=1/4

Abb. 13. Bad NauheimNieder-Mrlen. Oben eine Auswahl an Miniaturgefen (M 1:2), unten einige Spinnwirtel- und Webgewichte
(M 1:4).

Sl. 13. Bad NauhajmNider Merlen. Gore, minijaturne vaze (razmera 1:2) dole, pr{qenci i tegovi za razboj (razmera 1:4)

gemagert und dnnwandig getpfert ist. Das Flomborn- Linien, sogar in Verbindung mit Notenkpfen (Abb.
muster ist zum Teil schon in dnnen Linien eingeritzt 11,10). Diese Keramik wird stets von einfachen, nur mit
(Abb. 11, 69). Die umgekehrte Variante sind extrem zwei bis dreilinigen Bndern verzierten Kmpfen be-
dickwandige Kmpfe mit breiten, u-frmig geritzten gleitet, bei denen Bandfllungen jedoch noch fehlen.
VORBERICHT ZUR BANDKERAMISCHEN SIEDLUNG
IN BAD NAUHEIMNIEDER-MRLEN HEMPLER (WETTERAUKREIS/ HESSEN) 133

Lediglich zwei randparallele Linien knnen als Zwickel- tradiert wurden, noch in keiner im Westen liegenden
motiv auftreten. Das innerhalb von Flomborn frhe LBK-Siedlung beobachtet worden. Es steht nun als
Grndungsdatum der Nieder-Mrlener Siedlung be- weitere Aufgabe an, den Modus der Einwanderung zu
sttigen auch die sicher flombornzeitlichen Idolfunde, rekonstruieren und nach den Vermittlern zu suchen,
deren Parallelen sehr hufig in der ltesten LBK zu die dieses Formen- und Gedankengut weitergaben. In
finden sind. Hier sei nur auf das Spatulaidol und das welcher Weise dies alles miteinander verknpft ist und
Fragment einer Plastik, das der Figur aus Nerkewitz sehr den Siedlern in Nieder-Mrlen zu der besonderen Stel-
hnelt (Abb. 7) sowie auf das walzenfrmige Figrchen lung verhalf, bleibt zu untersuchen. Es steht aber auer
aus Eilsleben verwiesen.34 Der frhe Siedlungsbeginn Frage, dass in Nieder-Mrlen viele Besonderheiten zu-
mit seiner in dieser Form noch nicht beobachteten sammentreffen und dass diese Siedlung mehrere zen-
Keramik macht neugierig auf die Herkunft der Nieder- tralrtliche Funktionen auf sich vereinte, was sich in
Mrlener Siedler, die bereits Flomborntechniken be- dieser Deutlichkeit noch nirgendwo abzeichnet. Dies
nutzten und diese dann ber mindestens fnf bis sieben gipfelt nicht zuletzt in einer bisher einzigartigen Kreis-
Generationen immer wieder mit Verzierungen der palisadenanlage mit einem in ltestbandkerami-scher
stlichen komene verknpften, die dem Vin~a-Kreis, Bauweise konstruierten, angeschlossenen Haus.
wohl auch dem spten Star~evo und Krs sowie der Leider lieen sich hier nicht die erwnschten kulti-
Szaklht- und der Thei-Kultur entlehnt sind. Direkt- schen Relikte finden, die man wohl erwartet htte.
importe aus den Karpaten sind vorerst auszuschlieen, Natrlich ist nicht auszuschlieen, dass dieses in der
denn nur bei wenigen grobkeramischen Scherben mit Landschaft weit sichtbare Bauwerk eine ganz andere
stlich beeinflusster Barbotineverzierung deutet sich Funktion hatte. Erstaunlich bleibt aber, dass es sich um
nach der makroskopischen Begutachtung sowie ersten das einzige Gebude am Platz handelt, das nie wieder
Ergebnissen von Dnnschliffuntersuchungen an, dass berbaut wurde, whrend sich Hausbauten bis zu elffach
es sich um Importstcke handeln knnte. berlagern knnen. Auch wenn dieses Bauwerk mgli-
Ohne Unterbrechung und nennenswerte Verlagerung cherweise keinem kultischen Zweck diente hierzu
bleibt dann ein- und dasselbe Areal bis in die jngste knnen ganz andere Pltze im Haus oder in der freien
LBK besiedelt, fr die Tremolierstich- und Spateltre- Natur gedient haben nimmt die Nieder-Mrlener Sied-
moliermuster, Leihgesterner Muster in Furchenstrich- lung im Kontext dieser Mikroregion, eine Sonderstellung
technik und Musteraufbauten in Anlehnung an Hinkel- ein. Dies verdeutlicht schon die extrem lange Laufzeit
stein- und Stichbandkeramik kennzeichnend sind. Die vom frhesten Flomborn bis zur jngsten LBK, in der
Dauer der Nutzung in Verbindung mit der dichten Stichbandkeramik und sptes Hinkelstein im Verzier-
Bebauung (zeitweise ber 10 gleichzeitige Huser), das ungsspektrum rezipiert werden. Zudem ist sowohl die
hohe Fundaufkommen und das reiche, auf weitrumige absolute Ortskonstanz, der immer wieder auf einem sehr
Kontakte hinweisende Fundgut sowie die enorme bedrngten Areal (67 ha) gebauten Huser auffllig,
Menge figrlicher Objekte, die auf einen auch zu Kul- als auch die hohe Einwohnerzahl. Aber auch die massen-
thandlungen genutzten Ort hinweisen, sind nur einige hafte Verarbeitung von Hmatit35, das Vorkommen von
Kriterien von vielen, die nach heutigen Vorstellungen mehr als 150 Spinnwirteln und Webgewichten, von
einen bandkeramischen Zentralort definieren. Die ber 100 Miniaturgefen und die an anderer Stelle
Kontakte und Austauschbeziehungen bestehen nicht nur ausfhrlich vorgestellten Idol- und Sonderfunde weisen
nach Osten, wo sie ber die Zeit der Star~evo-Krs- auf einen Zentralort hheren Ranges hin, der die
Kulturen hinaus andauerten. Auch in die nordwestliche umliegende Siedlungslandschaft mit gewhnlichen
Richtung bestanden Verbindungen, wie es Limburger- Zentral- und Nebenorten dominierte und mannigfaltige
und vermutlich auch Blicquy-Keramik andeuten. Austauschbeziehungen ber mehrere hundert Jahre
Darber hinaus belegen sowohl das Muster- als auch aufrechterhielt. Ch. Schade, der den Kleinraum Mrle-
das Formenspektrum der Keramik sowie das Feuer- ner Bucht und dessen Umgebung landschaftsarch-olo-
steinmaterial (hohes Aufkommen an Rijckholt-Silex) gisch bearbeitete, stellte die Nieder-Mrlener Siedlung
eine enge Bindung an die nordwestliche LBK. an die Spitze der regionalen Siedlungshierarchie.36
In jedem Fall ist eine solchermaen groe Anzahl
typisch verzierter Gefe, anthropomorpher und zoo-
morpher Plastiken und all der weiteren Sonderfunde, 34 Kaufmann 1976 Abb. 2d; ders. 1981, 177 ff.
die von den stlichen Kulturen bernommen wurden, 35 Schade 2002.
beziehungsweise deren Machart aufrechterhalten und 36 Schade 2001.

STARINAR LII/ 2002.


134 SABINE SCHADE-LINDING

0 1 2 3 4 5 cm

Abb. 14. Bad NauheimNieder-Mrlen. Keramik von stlichen Vorbildern beeinflut

Sl. 14. Bad NauhajmNider Merlen. Primeri grube keramike nastale pod isto~nim uticajima
VORBERICHT ZUR BANDKERAMISCHEN SIEDLUNG
IN BAD NAUHEIMNIEDER-MRLEN HEMPLER (WETTERAUKREIS/ HESSEN) 135

Auch die engen Verbindungen zu den zahlreichen neben dem Austausch von Gtern und Informationen
umliegenden Siedlungen werden in vielerlei Hinsicht auch kultische Handlungen statt fanden, sind fr
deutlich. Allein die zugrunde liegenden Lesefunde weitere Kleinrume anzunehmen und bei systemati-
zeigen auch, dass im nheren Umfeld des Hemplers scher Suche sicherlich auch zu finden.
viele Idolfunde auch ein weiteres Spatulaidolfragment
zu verzeichnen sind, die mglicherweise ursprng- Abbildungsnachweis:
lich aus Nieder-Mrlen stammen. Derartige Sied- Graphiken S. Schade-Lindig,
lungslandschaften mit fhrenden Zentralorten von Zeichnungen A. Schmitt und S. Schade-Lindig
regionaler oder berregionaler Bedeutung, in denen (beide Landesamt fr Denkmalpflege Hessen)

LITERATUR:

Ankel/Meier-Arendt 1965, C. Ankel, W. Meier- Hckmann 1967, O. Hckmann, Menschendar-


Arendt, Eine linearbandkeramische Tierplastik aus stellungen in der bandkeramischen Kultur. Jahrb.
Nieder-Weisel, Kr. Friedberg. Germania 43, 1965, 18. RGZM 12, 1965 (1967) 134.
Behm-Blancke 1964, G. Behm-Blancke, Ein Hckmann 1968, Ders., Die Menschengestaltige
Gefidol der Linienbandkeramik aus Erfurt (Thrin- Figuralplastik der Sdosteuropischen Jungsteinzeit
gen). In: P. Grimm (Hrsg.), Varia Archaeologica, Fest- und Steinkupferzeit. Beitr. zur Vorgeschichtsforsch.
schr. W. Unverzagt (Berlin 1964) 3947. 34, Mnster 1968.
Brezinov u.a. 1996, G. Brezinov, L. Ill{ov, E. Hckmann 1972, Ders., Andeutung zu Religion
Wiedermann, K otzke vztahu osdlenia a prrodnch und Kultus in der bandkeramischen Kultur. Aktuelle
pomerov neolitu v povod Nitry. [tudijn zvesti. Fragen der Bandkeramik. Kongre Szkesfehrvar 12,
Archeologickho sta vu Slovenskej Akadmie vied 1971 (Szkesfehrvr 1972) 187211.
32 (Nitra 1996) 1541. Hckmann 1999, Ders., Zur Bedeutung der neo-
Dhle 1994, H.J. Dhle, Die linienbandkerami- lithischen und neolithischen Figuralplastik im Bal-
schen Tierknochen von Eilsleben, Brdekreis. Ein kangebiet. Materialien zur Vor- und Frhgeschichte
Beitrag zur neolithischen Haustierhaltung und Jagd in von Hessen 8, Festschr. F. Smolla (Wiesbaden 1999)
Mitteleuropa. Verff. Landesamt Arch. Denkmalpfl. 271293.
SachsenAnhalt 47 (Halle 1994). Jockenhvel 1971, A. Jockenhvel, Ein neuer
Engelhardt 1992, B. Engelhardt, Gtteridole der Figuralgeftyp der bandkeramischen Kultur. Germa-
ltesten Bauernkultur. Bauern in Bayern. Katalog nia 49, 1971, 179187.
Straubing 1992, 367379. Kalicz 1990, Ders., Frhneolithische Siedlungs-
Gallay 1999, G. Gallay, Eine Rinderdarstellung funde aus Sdwestungarn. Quellenanalyse zur
der Bandkeramik aus Kilianstdten, Gemeinde Sch- Geschichte der Star~evo-Kultur. Inventaria Praehisto-
neck, MainKinzigKreis. Materialien zur Vor- und rica Hungariae 4, 1990.
Frhgeschichte von Hessen 8, Festschrift F. Smolla Kalicz/Makkay 1977, Ders., J. Makkay, Die
(Wiesbaden 1999) 213220. Linienbandkeramik in der groen Ungarischen Tiefe-
Glser 1991, R. Glser, Bemerkungen zur abso- bene. Studia Archaeologica VII (Budapest 1977).
luten Datierung des Beginns der westlichen Linien- Kaufmann 1976, D. Kaufmann, Linienband-
bandkeramik. Simpozionul international cultura- keramische Kultgegenstnde aus dem Elbe-Saale-
Vin~a-rolul si legaturile sale. Muzeul Banatului, Gebiet. Jahresschr. Mitteldt. Vorgesch. 60, 1976,
Timisoara 1991, 5364. 6196.
Hampel 1998, A. Hampel, Ein ltestbandkerami- Kaufmann 1981, Ders., Neue Funde der ltesten
scher Siedlungsplatz bei Frankfurt a.M. Niederesch- Linienbandkeramik von Eilsleben, Kreis Wanzleben.
bach. Beitr. zum Denkmalschutz in Frankfurt am Main Schs. Bodendenkmalpfl. Beiheft 16. Beitrge zur Ur-
10 (Frankfurt 1992). und Frhgesch. 1 (Berlin 1981).

STARINAR LII/ 2002.


136 SABINE SCHADE-LINDING

Kaufmann 1989, Ders., Kultische uerungen Schade 2001, Ch. Schade, Besiedlungsgeschichte
im Frhneolithikum des Elbe-Saale-Gebietes. In: der Bandkeramik in der Mrlener Bucht/Wetterau
Religion und Kult in ur- und frhgeschichtlicher Zeit (BBM). Zentralitt und Peripherie, Haupt- und Nebe-
(Berlin 1989) 111139. norte, Siedlungsverbnde. Ungedr. Diss. Johann
Kaufmann 1999, Ders., Einige Bemerkungen zu Wolfgang Goethe-Universitt Frankfurt a. M.
linienbandkeramischen Tierdarstellungen. In: E. Schade 2002, Ders., Landschaftsarchologie in der
Cziesla, T. Kersing, S. Pratsch (Hrsg.), Den Bogen Mrlener Bucht: Zentralitt und Rohstoffvorkommen
spannen. Festschr. B. Gramsch (Weissbach 1999) Ein bandkeramischer Zentralort mit Nebensiedlungen
333345. in der Gemarkung von Butzbach-Fauerbach v. d. H. In:
Kneipp 1998, J. Kneipp, Bandkeramik zwischen Ber. Komm. Arch. Landesforsch. Hessen 6, 2000/2001.
Rhein, Weser und Main. Universittsforsch. Prhist. Schade-Lindig 2000, S. Schade-Lindig, Neolithi-
Arch. 47 (Bonn 1998). sche Kreisgrabenanlage?, AiD 4, 2000, 44.
Kunkel 1955, O. Kunkel, Die Jungfernhhle bei Schade-Lindig 2002, Dies., Idol- und Soderfunde
Tiefenellern. Mnchner Beitr. z. Vor- und Frhgesch. 5 der bandkeramischen Siedlung von Bad Nauheim-
(1955). Nieder-Mrlen Auf dem Hempler (Wetteraukreis).
Lindig 2002, S. Lindig, Das Frh- und Mittelneo- Germania 80, 1, 2002 (in Vorb.).
lithikum im Neckarmndungsgebiet. Universitts- Schibler 1997, J. Schibler, St. Jacomet, H. Hster-
forsch. Prhist. Arch. 85 (Bonn 2002). Plogmann, Ch. Brombacher, Synthese. In: J. Schibler
Lning 2000, J. Lning, Steinzeitliche Bauern in u.a. (Hrsg.), konomie und kologie neolithischer und
Deutschland. Die Landwirtschaft im Neolithikum. Uni- bronzezeitlicher Ufersiedlungen am Zrichsee. Mono-
versittsforsch. Prhist. Archologie 58 (Bonn 2000). graphien der Kantonsarchologie Zrich 20 (Zrich/
Meier-Arendt 1966, W. Meier-Arendt, Die band- Egg 1997) 329361.
keramische Kultur im Untermaingebiet. Verfftl. des Simoneit 1997, B. Simoneit, Das Kind in der Linien-
Amtes fr Bodendenkmalpflege im Reg.-Bez. Darm- bandkeramik. Befunde aus Grberfeldern und Sied-
stadt 3 (Darmstadt 1966). lungen in Mitteleuropa. Intern. Archologie 42, 1997.
Mller-Karpe 1968, H. Mller-Karpe, Handbuch Skutil 1940, J. Skutil, Die neolithischen Plastiken
der Vorgeschichte II, Jungsteinzeit (Mnchen 1968). aus dem Kreise der mhrischen bemalten Keramik.
Nitu 1972, A. Nitu, Reprezentarile zoomorphe pla- IPEK 1314, 193940, 3657.
stice pe neo-eneolitica carpatodunareana. Archeologia Uerpmann 1997, H.P. Uerpmann, Die Tierknoc-
Moldovei VII, 1972, 997. henfunde. In: J. Lning (Hrsg.), Ein Siedlungsplatz der
Quitta 1960, H. Quitta, Zur Frage der ltesten ltesten Bandkeramik in Bruchenbrcken, Stadt
Bandkeramik in Mitteleuropa, PZ 38, 1960, 153188. Friedberg/Hessen. Universittsforsch. Prhist. Arch.
Quitta 1962, Ders., Die bandkeramische Kultscha- 39 (Bonn 1997).
le von Kthen-Geuz. Jahresschr. Mitteldt. Vorgesch. Vasi} 1936, M. M. Vasi}, Preistoriska Vin~a III
46, 1962, 4756. (Belgrad 1936).
Saile 1998, Th. Saile, Untersuchungen zur ur- und Zimmermann 1995, A. Zimmermann, Austausch-
frhgeschichtlichen Besiedlung der nrdlichen Wette- systeme von Silexartefakten in der Bandkeramik Mittel-
rau. Materialien zur Vor- und Frhgesch. Hessen 21 europas. Universittsforsch. Prhist. Arch. 26 (Bonn
(Wiesbaden 1998). 1995).
VORBERICHT ZUR BANDKERAMISCHEN SIEDLUNG
IN BAD NAUHEIMNIEDER-MRLEN HEMPLER (WETTERAUKREIS/ HESSEN) 137

Rezime: Sabine [ade-Linding, Regionalni zavod za za{titu spomenika, Visbaden, Hesen

PRELIMINARNI IZVE[TAJ
O BANDKERAMI^KOM NASEQU U BAD NAUHAJMU NIDER MERLEN
HEMPLER (OKRUG VETERAU/ HESEN)

Naseqe linearno trakaste keramike kod Bad Nauhajma tuete i wihove fragmente kao i neidentifikovane komade.
Nider Merlen (Bad Nauheim Nieder-Mrlen) do sada je is- Dugo trajawe naseqa, sa absolutnim kontinuitetom nase-
tra`ivano u ~etiri kampawe (199799, 2001). Naseqe je bilo qavawa, brojni znaci veza sa udaqenim regionima, visoki
povr{ine preko 8 ha, karakteristi~no je po veoma gustom procenat nalaza posebnih odlika, ukazuju na postojawe re-
obdelavawu i bilo je naseqeno od najstarije flomborn fa- ligioznog centra i na procese podele rada, dok prekomer-
ze do namla|e faze linearne trakaste keramike. U veoma na pojava `rvweva, sekira, komada hematita, kao i br{qe-
velikoj koli~ini materijala, isti~e se veliki broj neo- naka i tegova za tka~ki razboj govore o visoko rangiranom
bi~nih, mahom kerami~kih nalaza. Wihova raznovrsnost centru, koje je stajalo na vrhu regionalne naseobinske hi-
obuhvata cele i delove figura idola, zatim zoomorfne sta- jerarhije.

HEMPLER
(Borislav Jovanovi}, Arheolo{ki institut, Beograd)

Naseqe Nieder Merlen (Nieder-Mrlen kod Bad Nau- holt tipa iz {ireg podru~ja Mastrihta u Holandiji), koji
hajma je `ivelo tokom dugog perioda, od najstarije Flom- ozna~avaju veze sa severozapadnom LTK.
born-faze do najmla|e linearno trakaste keramike (LTK). U svakom slu~aju tako veliki broj karakteristi~no
Importi ili kontakti izme|u najstarije LTK i kasne eta- ukra{enih sudova, antropomorfne i zoomorfne plastike,
pe kultura Star~evo i Kere{ (Krs) su davno poznate, me- uz ostale posebne nalaze ~iji se na~in izrade odr`ao i
|utim, u Nider Merlenu nedostaje najstarija faza LTK ke- postao tradicionalan do sada se nije susreo ni na jednom
ramike. Ovde razvoj zapo~iwe u okviru Flomborn-faze. LTK nasequ na zapadu.
Osnivawe naseqa sa keramikom koje do sada nije zapa`ena, Ostaje kao daqi zadatak da se rekonstrui{e oblik ovog
pobu|uje pitawe porekla stanovnika Nider-Merlena. Oni naseqavawa i potra`e posrednici koji su prosledili ove
ve} koriste tehniku Flomborn-faze i wu upotrebqavaju forme i kulturno nasle|e. Van svake sumwe se te posebne
najmawe pet do sedam generacija, uporedo sa ornamenikom odlike u Nider-Merlenu susre}u zajedno, {to zna~i da je
povezanom sa isto~nim oblastima. Ta ornamentika je pre- ovo nalazi{te vr{ilo mnogobrojne funkcije centralnog
uzeta iz kasnog Star~eva i Kere{a, oblasti rane Vin~e kao naseqa.
i kultura Sakalhat i Tisa. Direktni importi iz Karpata Masovna obrada hematita, nalazi vi{e od 150 pr{qena-
su za sada iskqu~eni, jer se tek posle prvih analiza grube ka i tegova za razboj, ili preko 100 minijaturnih sudova, uz
keramike ukra{ene barbotinom, mo`e da pretpostavi mnogobrojnu idolnu plastiku, ukazuju tako|e na centar vi-
wihov import, ali to jo{ nije sasvim izvesno. sokog ranga koji dominira okolnim naseqima u trajawu od
Kontakti i razmena dobara nije postojala samo prema vi{e vekova. Takav sistem naseqa sa vode}im centrom re-
istoku, u vreme Star~evo-Kere{ kultura. Ovome u prilog gionalnog ili jo{ {ireg zna~aja, bi}e sigurno utvr|en si-
idu ukrasni , kerami~ki tipovi kao i kremen (ve}inom Rajk- stematskim istra`ivawima i za druge mawe oblasti LTK.

STARINAR LII/ 2002.


UDK 903.21 6377 (497.11) 139

ALEKSANDAR BULATOVI]
Narodni muzej, Vrawe

KAMENI KALUP IZ KLINOVCA

Apstrakt. U radu prezentujemo kameni kalup koji se sastoji od dve identi~ne polovine, a koji je slu`io
za izradu ~etiri tipa oru|a od bronze. Na|en je slu~ajno na lokalitetu Tri kru{ke, selo Klinovac u Op{tini
Bujanovac. Izra|en je od zelenog hloritskog {kriqca. Lokalitet je sonda`no rekognosciran 1996. godine,
i tom prilikom je na|en materijal koji odgovara poznom bronzanom dobu i prelaznom periodu iz bronzanog u gvozdeno
doba. Sude}i po rezultatima iskopavawa i prema analogijama sekire sa krilcima sa kalupa,
koja je hronolo{ki najosetqivija, kalup sa izvesnom rezervom mo`emo datovati u period XIIX veka p.n.e.
Ako uzmemo u obzir ~iwenicu da je stena od koje je kalup izra|en zastupqena i na ovom podru~ju,
mo`emo pretpostaviti da je modelovana u lokalnoj radionici.

Kqu~ne re~i. kameni kalup, dleta i sekire od bronze, ju`nomoravska kotlina,


XIIX vek p.n.e., lokalne zanatske radionice.

U
Narodni muzej u Vrawu je 1966. godine do- predstavqa zeleni, hloritski {kriqac koji je ite-
speo kameni kalup koji se sastoji od dve kako zastupqen na ovom prostoru koji u geolo{kom
identi~ne polovine. Prona{ao ga je me- smislu pripada Srpsko-makedonskoj masi, odnosno
{tanin Danilo Senti} prilikom kopawa bunara wenom gorwem (vlasinskom) kompleksu.3
na dubini od oko jedan metar, na lokalitetu Tri Kalup iz Klinovca sastoji se iz dve identi~-
kru{ke u selu Klinovcu, nedaleko od Bujanovca. ne polovine koje su u obliku izdu`enog kvadra sa
Ovaj lokalitet nalazi se na prostranoj re~noj te- jednim {irim krajem. Du`ina ovih polovina je
rasi na desnoj obali reke Kr{evice koja izvire na 175 mm, {irina je 55 mm na {irem, odnosno 42 mm
planini Kozjak, a uliva se u Ju`nu Moravu kod sela na u`em delu. Debqina na tawem delu je 22 mm, a
Ristovca. Iznad ovog nalazi{ta, oko 300 m zapad- na najdebqem delu 44 mm. Na obe polovine kalupa
no nalazi se utvr|ewe iz VI veka, ali se na istom obra|ene su sve ~etiri du`e strane, a forme za iz-
lokalitetu tako|e pronalazi i preistorijski ma- livawe oru|a su vrlo dobro o~uvane.
terijal. Sude}i po brojnim utvr|enim naseqima Sva oru|a su rekonstruisana na osnovu formi
na uzvi{ewima po obodu kr{evi~ke kotline ovo je za izlivawe i wihovih dimenzija. Tako|e su izli-
bila jedna od va`nijih prirodnih komunikacija vene kopije predmeta od gipsa (sl. 3) na osnovu ko-
izme|u vrawsko-bujanova~ke kotline i Makedoni- jih su dati opisi oru|a.
je, odnosno Trakije.1
Nalazi{te Tri kru{ke sondirano je 1996., go-
dine ali ovo istra`ivawe nije dalo o~ekivane re- 1 Od ovih naseqa pomenu}emo naseqa na lokalitetima:
zultate zbog spirawa tla koje je prouzrokovala re- Kale u Kr{evici, Kale u Klinovcu, Crkvi{te^ukar u Bara-
ka Kr{evica.2 Ipak konstatovano je nekoliko qevcu i dr. : I. Mikul~i} i M. Jovanovi}, 1968, 355375; A.
kulturnih slojeva od bronzanog doba do anti~kog Bulatovi} i G. Mitrovi}, 1996/7, 30 i 3334; isti, 33.
2 A. Bulatovi} i G. Mitrovi}, 1996/71, 1519.
perioda. 3 Na podacima o sastavu stene od koje je kalup izra|en sve-
Kalup je izra|en od metamorfne stene iz grupe srdno se zahvaqujem prof. dr Vidojku Jovi}u sa Rudarsko-geo-
{kriqaca. Stena se sastoji od hlorita i liskuna i lo{kog fakulteta u Beogradu.

STARINAR LII/ 2002.


140 ALEKSANDAR BULATOVI]

Tri kru{ke, Klinovac

Mogilica, Smoqan

Troja

Antedon

Armenohori
Asina

Sl. 1. Karta rasprostirawa kalupa sa


sekirama egejskog tipa

1. Pqosnata sekira sa trnovima (rmchenbeil). sa izvijenim bo~nim konturama na gorwem delu.


Du`ina sekire je 175 mm, {irina na u`em delu Gorwa horizontalna povr{ina dleta je {atora-
nasuprot se~ice je 18 mm, a na se~ici 38 mm. Deb- stog oblika. Du`ina dleta je 116 mm, dok je {iri-
qina sekire na delu nasuprot se~ici je 5 mm, dok na na gorwem delu 40 mm, a na dowem delu (se~ica)
je na sredini kod trnova 10 mm. Trnovi se isti~u od 19 mm. Pre~nik otvora koji je izmeren na osnovu
spoqne konture sekire 6 mm tako da je sekira na cilindri~nog su`ewa je 24 mm.
ovom delu {iroka 40 mm. Se~ica je stawena i bla- 3. Pqosnato usko dleto (sekira?), identi~ne
go lu~nog je oblika, a poqe joj je visoko oko 1 cm. forme kao sekira sa trnovima sa ovog kalupa. Du-
Spoqne konture se~ice nisu izvijene ve} prate `ina dleta je 145 mm, a {irina na u`em delu je 15
pravac spoqne du`inske konture sekire. Trnovi mm. [irina se~ice je 27 mm, a debqina od 3 mm,
su u korenu iste debqine kao i sekira i kru`nog su na vrhu dleta, do 7 mm iznad poqa se~ice. I ova
preseka, a prema vrhu se stawuju (oblik kupe zao- forma ima na vrhu svog u`eg dela kanal za uliva-
bqenog vrha). we bronze.
2. [upqe dleto ovalnog preseka sa ravnom se- 4. [upqe dleto sa uskom polukru`nom se~i-
~icom. Na vrhu negativa na kalupu postoji cilin- com. Kru`nog je popre~nog preseka sa blago izvi-
dri~no su`ewe, verovatno za umetawe usadnika. jenim spoqnim konturama na wegovom vrhu. I ova
Na levoj, odnosno desnoj strani obe polovine ka- forma ima pri vrhu kalupa kanal za ulivawe
lupa pri vrhu forme za dleto nalazi se kanal za bronze i cilindri~no su`ewe za umetawe predme-
ulivawe te~ne bronze. Dleto je klinastog oblika ta, odnosno izradu {upqine za dr{ku.
KAMENI KALUP IZ KLINOVCA 141

2 4

1 3
3
1 0 14 cm

Sl. 2. Kalup iz Klinovca sa oru|em

Dleto je du`ine 110 mm, pre~nika 32 mm dok Ina~e na kalupu iz Klinovca pqosnata sekira
je {irina se~ice 12 mm. sa trnovima je hronolo{ki najosetqivija te }e o
Kalup je dobro obra|en sa vrlo precizno izra- woj biti najvi{e re~i.
|enim i ugla~anim formama za izlivawe oru|a. Analogije za ovaj tip sekire kojoj se trnovi na-
Dleta i sekira bez trnova su se izlivali pomo}u laze pribli`no na polovini sekire, odnosno ne-
bo~nih kanala za ulivawe bronze, dok se sekira sa znatno iznad polovine sekire, prona{li smo u su-
trnovima izlivala kroz {upqinu na gorwem delu sednoj Bugarskoj (Pobit Kamak i Mogilica kod
negativa sastavqenih polovina kalupa. Kalup Smoqana), zatim u Troji i na Peloponezu (Ante-
predstavqa izuzetan primerak obrade kamena u don, Armenohori i Asine).5
preistoriji, prvenstveno zbog ~iwenice da su ret- Autor navodi da je ovaj tip sekira egejskog po-
ki nalazi kalupa gde su na|ene obe polovine, a po- rekla jer se nalazi{ta ovih sekira lociraju isk-
gotovo zbog mogu}nosti da se na wemu izra|uju ~e- qu~ivo na prostoru od ju`nih Rodopa preko Troje,
tiri tipa bronzanog oru|a. Sli~ni vi{estrani Lindosa, Krita, Armenohorija, Peloponeza do
kalupi na|eni su u Sloveniji (Sveti Petar-Lud- Antedona u Beotiji. Do sada, najsevernija ta~ka
breski), Hrvatskoj (Novigrad na Savi, Lovas) i Ba- rasprostirawa ovih sekira odnosno kalupa koji su
natu (I|o{), kao i u Ma|arskoj (Velem, Sghegy), nameweni za izradu ovakvih sekira je Pobit Ka-
Rumuniji (Lpus), a naj~e{}i su u susednoj Bugar- mak u severnoj Bugarskoj.
skoj (Pobit Kamak, Roman, Sokol).4 Ovi kalupi su Preciznije datovawe ovih sekira je problema-
uglavnom slu`ili za izradu dva ili (retko) tri ti~no. Ostava iz Pobit Kamaka se datuje u pozno
bronzana predmeta. Kalupi najsli~niji ovom iz bronzano doba dok je sekira iz Asine na|ena u mi-
Klinovca na|eni su na lokalitetu Pobit Kamak kenskom sloju, a iz Troje u sloju VII (b2). U Armeno-
na severu Bugarske. U ovoj ostavi koja se datuje u horiju ovakva sekira poti~e iz razru{ene grobnice
stariju fazu Kulture poqa sa urnama odnosno po- u kojoj je na|en i brija~ S forme, no` i vrh ko-
zno bronzano doba, pored raznolikih kalupa na|e-
na su i dva trostrana kalupa koja su slu`ila za iz-
radu dleta, sekire sa usadnikom i sekire sa trno- 4 B. Wanzek, 1989, Tafel 36/7, 10, Tafel 37/1, 4, 5, Tafel 38/3,
vima, odnosno dve sekire sa usadnikom i sekire sa Tafel 44/1, 2, Tafel 46/1, 3, Tafel 48/7, Tafel 49/8, Tafel 50/1.
trnovima. 5 A. Wesse, 1990., Tafel 22/373, 374, 379, 455, 570.

STARINAR LII/ 2002.


142 ALEKSANDAR BULATOVI]

Sl. 3. Kameni kalup iz Klinovca

pqa koji su datovani u period LH III. 6 Na osnovu ma. Kako je ve}i deo ovih sekira na|en uglavnom u
iznetih analogija ove sekire se mogu okvirno hro- egejskom svetu, postojala je mogu}nost da je kalup
nolo{ki opredeliti u posledwa tri stole}a II mi- iz Klinovca zapravo import ili deo ratnog plena.
lenijuma pre na{e ere. Me|utim, kada je izvr{ena makroskopska analiza
Navedeno datovawe odgovara i okolnostima kamena i kada je utvr|eno da stena od koje je kalup
nalaza na{eg kalupa, jer je na ovom lokalitetu izra|en poti~e iz najbli`e okoline (tzv. Vlasin-
prilikom sondirawa prona|ena keramika brwi~- ski kompleks), ova predpostavka je potisnuta u dru-
ke kulture poznog bronzanog doba.7 gi plan. Vrlo je verovatno, dakle, da je kalup sude-
Osim ove sekire kalup je slu`io za izradu tri }i bar po poreklu sirovine, rad doma}ih majstora.
tipa dleta. Tip pqosnatog bakarnog dleta poznat Da je u pitawu lokalna radionica potvr|uje i ~i-
je jo{ iz perioda poznog neolita odnosno po~etka wenica da osim sekire sa trnovima ostalo oru|e
eneolita. Ova jednostavna forma se o~ito nepro- sa kalupa gotovo da nema identi~nih analogija u
mewenog oblika zadr`ala i u bronzanom dobu.8 susednim oblastima, niti je ovakvo oru|e na|eno u
Sli~ne alatke na|ene su u jugoisto~nom delu cen- brojnim ostavama poznog bronzanog doba u Rumuni-
tralne Evrope.9 ji, srpskom Podunavqu, Hrvatskoj i centralnoj
Dleta sa usadnicima su se vrlo ~esto koristi- Evropi. Ako je ova pretpostavka ta~na, onda ubudu-
la u periodu poznog bronzanog doba odnosno prela- }e moramo ra~unati na postojawe brwi~kih za-
znom periodu iz bronzanog u gvozdeno doba. Od natskih radionica, {to su neke kolege vec ranije
svih tipova naj~e{}e su se koristila dleta sa ru- indicirale. Tako, kada govori o iglama sa kupa-
bom oja~anim prstenastim zadebqawima10, dok su stom, {iqatom glavom i kugli~astim pro{irewem
tipovi gotovo identi~ni na{em dletu sa ravnom na vratu koje poti~u sa nekih nekropola brwi~ke
se~icom i izvijenim bo~nim konturama na vrhu kulture, K. Quci navodi da za ovaj tip igle nema
vrlo retki i vezuju se prvenstveno za nalazi{ta u analogija te da je najverovatnije autohton.14
susednoj Bugarskoj.11 Sli~ne forme dleta na|ene
su na {irokom prostoru od centralne Evrope do
6 Isti, 6061, 217218.
ju`nog Balkana.12 Sva pomenuta dleta datuju se u 7 A. Bulatovi}, 19992000, 37, T. I/911.
pozno bronzano doba, odnosno prelazni period iz 8 Radi se o nalazu iz Plo~nika kod Kur{umlije (D. Gara-
bronzanog u gvozdeno doba. {anin, 1954., T. I/17, 1216).
9 B. Wanzek, 1989., T. 19/3, T. 49/8a.
Drugi tip dleta je jednostavniji, sa zaravwe-
10 D. Gara{anin, 1975., T. XIV/4, T. LXIII/6; R. Ra{ajski
nim vrhom i uskom polukru`nom se~icom.
1975., T. LXI/7; Z. Letica, 1968., T. II/12 i III/15.
Ni za ovaj tip dleta nema identi~nih analogi- 11 B. Wanzek, 1989., T. 39/6, T. 44/1, T. 46/3b.
ja, a sli~ni primerci su vrlo retki i vezuju se za 12 L. Kru{elnycka, 1987., 378, 379, Abb. 9 i 10; T. Kemenczei,

nalazi{ta centralne Evrope.13 1988., T. 65/19, 80/11; B. Wanzek, 1989., T. 59/1, 38/3; M. Bulat,
Prema iznetim ~iwenicama mo`e se zakqu~iti 197375., T. V/3, 6,12.; Aldea Al. I., 1989., 77, P. III/3; M. Stoji},
1986., T. 21/79.
da je kalup unikatan primerak te da je briqantno 13 J. Rihovsky, 1961., 107154.
izra|en rukom ve{tog majstora. Hronolo{ki naj- 14 K. Quci, 1998., 167, Sl. 2/1,3.

osetqiviji predmet sa kalupa je sekira sa trnovi- 15 A. Bulatovi}, 2001., 163166, T. I/1.


KAMENI KALUP IZ KLINOVCA 143

Sl. 4. Oru|a sa kalupa iz Klinovca

Iako mnoge ~iwenice govore u prilog tezi da da je na nalazi{tu Resuqa u Lu~anu kod Bujanovca
je kalup izra|en na ovom prostoru, ne smemo, bar na|en fragment posude mikenske proviencije {to
za sada, potpuno iskqu~iti mogu}nost da je kalup je dokaz da su kontakti ovog stanovni{tva sa ju`-
importovan iz egejske Gr~ke, a da je prisustvo ove nim susedima u ovom periodu sasvim izvesni, tako
sirovine u ovom kraju puka slu~ajnost. Podsetimo da ni druga teza o poreklu kalupa nije nemogu}a.15

LITERATURA:

Aldea Al. I., 1989, Ciugudean H., Obiecte din cupru Kilian-Dirlmeier I., 1984, Nadeln der fruhhela-
si bronz recent descoperite in jud. Alba, Apvlvm XXV, dischen bis archaischen Zeit von der Peloponnes, PBF,
Alba Iulia. 8, Munchen.
Bulat M., 19731975, Kasnobron~anodobni de- Kilian-Dirlmeier I., 1984, Die Nadeln der Eisen-
po iz Poljanaca na Savi, Osje~ki zbornik XIVXV, zeit in Albanien, Iliria 1984/1, Tirana.
Osijek. Kru{elnycka L., 1987, Zur Frage der Enstehung der
Bulatovi} A., Mitrovi} G. 1996/7, Prelimi- Vysocko-kultur, Die Urnenfelderkulturen Mitteleuropas,
narni rezultati probnog istra`ivawa na lokali- Symposium Liblice, Praha.
tetu Tri kru{ke u selu Klinovcu kod Bujanovca, Letica Z., 1968, Praistorijski metalni pred-
Vrawski glasnik XXIXXXX, Vrawe. meti sa Malih Livadica, Zbornik Filozofskog
Bulatovi} A., Mitrovi} G. 1996/7, Arheolo- fakulteta, kw. X1, Beograd.
{ko rekognoscirawe P~iwskog regiona, Vrawski Quci K., 1998, Hronolo{ki polo`aj nekropo-
glasnik XXIXXXX, Vrawe. le Dowa Brwica na osnovu metalnih nalaza, Rad
Bulatovi} A., 19992000, Nalazi{ta Brwi~ke Dragana Srejovi}a na istra`ivawu praistorije
kulturne grupe u vrawsko-bujanova~koj i pre{ev- centralnog Balkana, Kragujevac.
skoj kotlini, Glasnik SAD-a 1516, Beograd. Mikul~i} I., Jovanovi} M., 1968, Heleni-
Bulatovi} A., 2001, Keramika prelaznog peri- sti~ki oppidum iz Kr{evice kod Vrawa, Vrawski
oda iz bronzanog u gvozdeno doba u ju`nomoravskom glasnik IV, Vrawe.
slivu, Leskova~ki zbornik LI, Leskovac. Rihovsky J., 1961, Pocatky Velaticke kultury na
Gara{anin D., 1954, Katalog metala, Narod- Morave, Slovenska Arch. 9, 12.
ni muzej Beograd. Wanzek B., 1989, Die Gumodel fr Tllenbeile
Gara{anin D., 1975, Ostava iz Brestovika i im sdstlichen Europa, Universittsforschungen zur
Ostava iz Privine Glave u Praistorijske ostave Prhistorischen Archologie, Bonn.
u Srbiji i Vojvodini, Beograd. Wesse A., 1990, Die rmchenbeile der Alten Welt,
Kemenczei T., 1988, Die Schwerter in Ungarn I, Universittsforschungen zur Prhistorischen Archolo-
Prhistorische Bronzefunde, Abteilung IV, Mnchen. gie, Bonn.

STARINAR LII/ 2002.


144 ALEKSANDAR BULATOVI]

Summary: ALEKSANDAR BULATOVI], National Museum, Vranje

A STONE MOULD FROM KLINOVAC

A two-piece stone mould that reached the National Museum at northernmost findspot so far is Pobit Kamak in northern Bulga-
Vranje in 1966 had been recovered from a depth of about one ria. The chisels cast in this mould do not have direct analogies,
metre at the site known as Tri Kru{ke (Three Pear-trees), the although many hoards of similar tools have been registered in
village of Klinovac. The site is situated on a river terrace on the Croatia, Romania and Central Europe.
right bank of the Kr{evica River some 15 kilometres south of Apparently the mould was made by a local workshop and
Vranje. from the locally available raw material. The possible activity of
The mould was carved out of metamorphic rock from the local workshops in the abovementioned period has already been
class of schist, more exactly, of greenschist (with chlorite and presumed by scholars, and the Klinovac mould constitutes yet
mica as its constituent minerals) that is widespread in the area, another corroboration of the hypothesis. Nevertheless, its Aegean
which geologically belongs to the upper (Vlasina) complex of origin should not be ruled out completely, because cultural
the Serbian-Macedonian mass. contacts between the Late Bronze Age population inhabiting the
The mould was intended for casting four kinds of bronze region and their southern neighbours seem quite certain, as
weapons: three chisels and a winged axe. More sensitive as evidenced by Mycenaean pottery discovered on the site of
dating evidence, the winged axe (rmchenbeil) may be broadly Resulja at Lu~ani near Bujanovac.
dated to the last three centuries of the second millennium BC.
The type is geographically related with the Aegean, while its Translated by: Marina Adamovi}-Kulenovi}
UDC 903.25 6387 (497.11) 145

PETAR POPOVI]
Institut archologique de Belgrade

LE SITE LATNIEN DE DAUTOVAC KORI]ANI


ET LES FIBULES ORNES DE BOUCLES OU DE HUIT
( BRANDEBOURGS ) *

Rsum. Lors de sondages sur le site de Dautovac, prs de Kragujevac, on a mis au jour un matriel archologique
appartenant un habitat ouvert de la priode de La Tne, dat de la fin du IIme et du Ier sicle av. n. . Une fibule en fil
de La Tne moyenne, avec enroulement dcoratif, livre par ce site est ici loccasion de procder une brve analyse
de lorigine et de la diffusion des fibules de ce type spcifique du IIIme/IIme sicle av. n. .

Mots cls. Balkans, Podunavlje, priode de La Tne, Scordisques, fibules de La Tne moyenne.

L
orsque lon parle du Deuxime ge du Fer sur y ont mis au jour des fragments de cramique et de
le territoire de Serbie on pense en gnral aux torchis dissmins sur une surface denviron 2,5 hec-
rgions o est atteste une culture latnienne tares. Supposant lexistence dun habitat et, ventuel-
attribue aux Scordisques. Il sagit avant tout des lement, dune ncropole (prsence dun tertre dun
bassins du Danube et de la Save ainsi que dune bande diamtre de 40 m et dune hauteur de 5 m), le Muse
de terre relativement troite remontant la valle de la national de Kragujevac a entrepris en 1978 des fouilles
Morava en direction du sud.1 Dans les autres contres, de faible ampleur ayant consist en louverture de trois
la pntration des influences latniennes sest faite plus tranches dune superficie totale de 50,5 m. Ces tra-
difficilement, en juger par la raret, voire labsence vaux ont permis de dgager une couche archologique,
totale de trouvailles. Cette situation pourrait toutefois dpaisseur moyenne 0,80 m, renfermant un matriel
rsulter en partie du faible nombre de fouilles ou de la qui, except quelques tessons rattachs lge du
publication encore trop occasionnelle du matriel Bronze et du Fer, appartient la priode de La Tne.
conserv dans les dpts des muses. Un exemple en Toutes les tranches ont notamment livr des blocs de
est la [umadija, rgion centrale de Serbie qui relie le torchis et des fragments de poterie sur la base desquels
bassin de la Morava la Serbie occidentale o les il a t possible de conclure la prsence de restes
trouvailles ont un caractre tout fait exceptionnel. Si dun habitat de plaine dat du IIme/Ier sicle av. n. .4
plusieurs sites latniens sont connus dans la valle de En dpit de la faible surface fouille ce site a livr
la Velika Morava (Grande Morava), tels que Saraorci, un matriel archologique en quantit apprciable si ce
Panjeva~ki rit Jagodina ou Veliki Vetren sur le massif
du Juhor2, la [umadija, bien que faisant partie du bassin
de la Morava, na pour linstant livr, outre quelques * Je tiens remercie mon confrre Milenko Bogdanovi} qui a
rares tessons latniens provenant de prospections dirig les fouilles sur le site de Dautovac, et qui ma autoris publier
le matriel dcrit dans cet article. Je suis aussi trs reconnaissant
archologiques, que deux sites, tous deux proximit ma consoeur Branka Zorbi}, conservatrice du Muse national de
de Kragujevac savoir Dautovac prs du village de Kragujevac, qui ma aid lors de la runion du matriel ncessaire
Kori}ani et un dpt de deniers romains rpublicains pour ce travail. Les dessins des planches ont t raliss par Alek-
provenant du village de Borci.3 sandar Kapuran.
1 Popovi} 1994, 17.
Le site de Dautovac se trouve dans la valle de la 2 Popovi} 2001, 83 pp.; Stoji} 2003; id. 1999.
Lepenica, 7 ou 8 km au sud-ouest de Kragujevac. Dans 3 Popovi} 1991a.

les annes soixante-dix, des prospections archologiques 4 Bogdanovi} 1978.

STARINAR LII/ 2002.


146 PETAR POPOVI]

1 2 7

3 8

4 5

10

6 11

Fig. 1. 1. Somogytr (daprs Szab, Nmeth 2000); 2. ^urug (daprs Gara{anin 1954); 3. Debelo brdo (daprs Fiala 1896);
4. Zemun; 5. Ore{ac (daprs Vukmanovi}, Radoj~i} 1995); 6. Nikolskoe (daprs Shchukin 1995); 7. VajugaPesak
(daprs Popovi} 1991); 89. Novi Banovci (daprs PJZ 1987, Polenz 1978); 1011. Gorica (daprs Truhelka 1902), ch. 1:1

nest labsence de donnes stratigraphiques claires. reu une couleur grise, brune ou rouge avec une
Parmi les trouvailles figurent deux fibules de bronze et nuance allant de claire fonce. Dans plusieurs cas
plusieurs fragments de vaisselles au rpertoire modeste. leur paroi intrieure offre une bande ondule ralise
Alors que nous reviendrons plus en dtail sur la premire par polissage (pl. 1. 913 ; 2). Du point de vue typolo-
de ces fibules, de type La Tne moyenne et daspect gique, il est possible de distinguer plusieurs formes
caractristique, la seconde, de schma La Tne moyen- permettant de cerner la dure doccupation de ce site.
ne, est atteste sur plusieurs sites de la priode La Tne Cest au plus ancien horizon quappartiendraient la
tardive et ne prsente pas un grand intrt du point de premire des fibules et une cuelle profonde qui, par
vue chronologique (pl. 1. 2). Son analogie la plus proche toutes leurs caractristiques, correspondent La Tne
gographiquement est une fibule, date du dbut du Ier moyenne (pl. 1. 1 ; 2. 1). Si la prsence dune discrte
sicle de n. ., provenant dune fosse dgage nervure en relief sur le col sur la plupart des cuelles
Saraorci.5 profil en S fait penser certaines formes plus
La cramique de facture fine faonne au tour est anciennes, par toutes ses autres caractristiques, cette
reprsente par des fragments de petits vases bico- cramique sinscrit dans linventaire habituel attest
niques de couleur grise gris-noir avec ornementation dans les habitats de La Tne tardive sur le territoire des
ralise par polissage (pl. 1. 56), ainsi que des tessons Scordisques. (pl. 2. 1015).6 Dautres cuelles col
de jarres de plus grandes dimensions (pl. 1. 78). Hormis
quelques exemplaires, il sagit pour lessentiel
dcuelles profil en S qui, lors de la cuisson, on 5 Popovi} 2001, 85.
LE SITE LATNIEN DE DAUTOVAC KORI]ANI
ET LES FIBULES ORNES DE BOUCLES OU DE HUIT ( BRANDEBOURGS) 147

cylindrique trouvent des parallles sur plusieurs sites Marne et du Haut Rhin ont livr des fibules en fil de La
scordisques et sont datables, pour la plupart, de la fin Tne ancienne dun type spcifique avec pour dtail
du Ier sicle av. n. . ou du dbut du Ier sicle de n. dcoratif un faux ressort ou des boucles circulaires
(pl. 1. 12 ; 2. 17).7 De lhorizon le plus rcent provient au niveau du pied ou de larc.10 Lors des migrations
un fragment dcuelle conique ralise avec une terre celtes en direction de lEst et du bassin des Carpates
parfaitement pure, de couleur rouge obtenue par la ces formes se sont propages jusquen Moravie et en
cuisson, portant une large nervure sur lpaule en forme Transdanubie o les influences latniennes sur le milieu
de col (pl. 2. 18). Nous ne lui connaissons aucune local ont amen, entre autre consquences, lapparition
analogie directe, mais ce type de rcipient peut vers la fin du IVme sicle av. n. . dun type particulier
uniquement correspondre au large rpertoire de formes de fibules boucles connu daprs les trouvailles pro-
romaines provinciales. La cramique grossire modele venant de tombes, comme Mikul~ice et Pilismarot-
la main comprend des pots de forme et au mode de Besaharc, ou du dpt (tombe ?) de ^urug (fig. 1.
dcoration habituel, de sorte que nous nous contenterons 12).11 Dans les dcennies ayant suivi la grande exp-
de noter quelques fragments sur lesquels apparaissent dition sur les Balkans et la Grce, certaines fibules en
aux cts dincisions en forme de balai une dcoration fil avec ornement en huit annoncent lapparition dun
par pointillage ou estampage (pl. 3. 69). Daprs les type qui devait connatre une vaste diffusion et qui,
donnes disponibles et les trouvailles exposes ci- daprs les galons de passementerie, a reu le nom de
dessus, lhabitat dgag sur le site de Dautovac aurait fibule brandebourgs.12 De taille conditionne par
t form vers la fin du IIme sicle av. n. . et a pu sy leur mode mme de confection et adapte au type de
maintenir de faon continue, ou avec quelques inter- vtements ports, ces parures sont en rgle gnrale de
ruptions, jusquau dbut de lre nouvelle. petites dimensions, variant entre 3 7 cm, la majorit
des exemplaires mesurant 3 5 cm de long. A partir du
*** milieu du IIIme sicle av. n. . de telles fibules de schma
La Tne moyenne sont attestes sur plusieurs sites de
La fibule de La Tne moyenne trouve Dautovac la cuvette des Carpates (fig. 2).13 A titre dexemple,
appartient un type spcial au sein dune vaste nous mentionnerons la ncropole de Piscolt en
familles de formes apparentes aux origines comple- Transylvanie o des fibules brandebourgs ont t
xes, attestes sur un vaste territoire. Dune longueur de trouves dans quelques tombes qui renfermaient une
5,4 cm, elle est confectionne laide dun fin fil de varit de fibules allant de parures de schma La Tne
bronze dont la partie qui constituait laiguille est ancienne des formes La Tne moyenne caractristi-
manquante. A partir du ressort extrieur prsentant ques de la seconde moiti du IIIme sicle av. n. .14
deux spires et une corde externes le fil forme un arc Dans les contres voisines du Danube et de la Save
bas puis un pied repli qui dcrit sur le dos de la fibule peuples par les Scordisques les trouvailles du type
6 boucles circulaires, telle une crte, avant de venir se brandebourgs ayant une valeur chronologique sont les
greffer sur larc. (pl. 1. 1). Des fibules du mme type exemplaires livrs par les tombes de la ncropole dOsi-
ont t enregistres sur le site de Govedi brod prs jek, datables du IIIme/IIme sicle av. n. .,15 et ceux
de Zemun, sur la rive du Danube prs du village dOre- dcouverts lors de la fouille de lhabitat La Tne tardive
{ac (fig. 1. 45), alors quun exemplaire provient du de Gomolava o leur appartenance lancien horizon les
sud de la Hongrie (Szalacska) (fig. 2. 16). On note
aussi la dcouverte trs intressante dune fibule
semblable dans une tombe sarmate prs de Nikolskoe 6 Sladi} 1986; Jovanovi}, B., Jovanovi}, M. 1988.
en Moldavie du sud (fig. 1. 6).8 7 Popovi} 2001, 92.
8 Shchukin 1995, fig. 1.11.
Ces quelques fibules crte appartiennent une
9 Vasi} 1999, 18 p.; PJZ 1987 passim.
des nombreuses variantes de fibules en fil ornes sur le 10 Peschel 1972.
dos de larc, ou le pied, dun enroulement en forme de 11 Ludikovsky 1962; Bognar-Kitzian 1975, 38 p., Pl. 6.1; ead.
boucles circulaires ou de huit. Dans certaines parties 1983; Gara{anin 1954, 40 p.; Vasi} 1995, 87.
du Podunavlje et des Balkans lapplication de ce mode 12 Hunyady 1944, 32 p.; Szab 1971, 506 pp.; id. 1992, 171;

de dcoration lors de la ralisation de fibules en fil de Szab, Nmeth 2000, 263 p.


13 Bijna 1982, 335 p., fig. 4.29.
bronze est atteste ds la fin de lge du bronze9, pour 14 Nmeti 1992, 104; id. 1993, fig. 7.
devenir frquente au cours de la priode La Tne. 15 Spaji} 1954, 13; id. 1962, 38, 51, Pl. 26.47; Todorovi}

Dautre part nous savons que les rgions voisines de la 1968, Pl. 17.6.

STARINAR LII/ 2002.


148 PETAR POPOVI]

Fig. 2. Carte des sites (A fibules de schma LT ancien, B fibules boucles, C fibules en huit brandebourg, D fibules crte):
1. Stradonice (Filip 1956, Pl. 125.6); 2. MalomericeBrno (id. fig. 30.2); 3. Holubice (id. fig. 30.3); 4. Ponetovice (id. fig. 34.3);
5. Mikul~ice (Ludikovsky 1962, fig. 3.3,5); 6. Jel{ovce (Filip 1956, fig. 30.7); 7. Mana (Benadik 1983, Pl. 56.12);
8. PilismarotBesaharc (Bognr-Kutzin 1975, Pl. 6.1; ead. 1983); 9. Mtraszlls (Patay 1972, Pl. 31.911); 10. I`kovce (Vizdal
1976, fig. 33.6; 34.2; 47.34); 11. Ciumesti, Piscolt, Curtuiseni (Zirra 1967, fig. 28; Nemeti 1992, 104; Nanasi 1973,
Pl. 4.45); 12. Magyarszerdahely (Horvath 1987, Pl. 11.34); 13. Rezi-Rezicseri (id. Pl. 21.3; 25.20; 30.4); 14. Jutas (Hunyady
1944, Pl. 21.16); 15. Somogytr (Szab, Nmeth 2000, fig. 6.1,3); 16. Szalacska (Hunyady 1944, Pl. 21.17; Filip 1956, fig. 30.8);
17. Haba Ponor (Wozniak 1974, fig. 1.6); 18. Osijek (Spaji} 1954; 1962, Pl. 26.47); 19. ^urug (Gara{anin 1954, 40 p.);
20. Gomolava (Jovanovi}, B., Jovanovi}, M. 1988, Pl. 41.12); 21. Novi Banovci (Majnari}-Pand`i} 1970, Pl. 26. 12; 27.2);
22. Zemun (Vukmanovi}, Radoj~i} 1995, no. 17); 23. Rospi ]uprija, Ritopek (Todorovi} 1971, Pl. 64.78); 24. Ore{ac
(Vukmanovi}, Radoj~i} 1995, no. 18); 25. VajugaPesak (Popovi} 1991, fig. 2.4); 26. Dautovac Kori}ani; 27. Mahrevi}i
(Truhelka 1912, fig. 22); 28. Debelo brdo (Fiala 1896, fig. 179180); 29. Kremenja~aBreza (Pa{kvalin 1975, Pl. 32.10);
30. Gorica (Truhelka 1902, fig. 116, 120); 31. Jezerine, Ribi} (Radimsky 1895, fig. 175, 249, 282, 305, 450; Mari} 1971);
32. Velemszentvid (Szab 1971, n. 36)
LE SITE LATNIEN DE DAUTOVAC KORI]ANI
ET LES FIBULES ORNES DE BOUCLES OU DE HUIT ( BRANDEBOURGS) 149

situe vraisemblablement dans les dernires dcennies Ritopek ou de Ciumest en Transylvanie (fig. 2. 3130,
du IIme sicle av. n. .16 Les autres trouvailles du mme 27, 23, 11). Dans leur cas il est difficile de dire si elles
type provenant de sites tels que Novi Banovci, Rospi sont issues danciennes formes remontant la fin du
]uprija Belgrade, Ritopek ou VajugaPesak, sont le Premier ge du Fer ou La Tne ancienne, ou sil sagit
fruit de dcouvertes fortuites pour la plupart desquelles dun type prsentant une construction simplifie.
nous ne possdons aucune donne dtaille (fig. 1. 79; Rsultant de diverses influences et du croisement
2. 21, 23, 25). Certaines caractristiques typologiques de formes La Tne et balkano-danubiennes imitant par
des fibules de cette partie du Podunavlje sont illustres leur confection la technique du pseudofiligrane les
par trois exemplaires provenant de Novi Banovci: le fibules en fil de bronze ornes de boucles ou de huit
premier correspond la trouvaille de VajugaPesak, le constituent une production caractristique des Celtes
second aux fibules de Gomolava, alors que le troisime orientaux. Le type en huit, dit aussi brandebourg,
constitue une combinaison du type lancol, bien connu, apparat partir du milieu du IIIme sicle av. n. .
et de la fibule brandebourgs (fig. 1. 9). jusqu la fin du IIme sicle av. n. comme une forme
En savanant dans les parties des Balkans situes courante des fibule La Tne moyenne. La diffusion de
plus louest les trouvailles de fibules de schma La ces fibules ne se limite pas aux seuls espaces carpato-
Tne, depuis les variantes les plus anciennes jusquaux danubiens et on les retrouve, sous certaines formes
plus rcentes, sont frquentes, de sorte que les exem- drives, depuis lest des Balkans et le Bas Danube
plaires en forme de boucles ou de huit constituent jusqu la mer Noire, Dniestr et en Asie Mineure.19 Les
une apparition tout fait habituelle. Un exemplaire exemplaires de Seutopolis en Bulgarie, correspondant
provenant de Debelo brdo est vraisemblablement une aux schmas La Tne ancienne orns de ressorts, sont
variante hybride combinant des formes anciennes vraisemblablement parvenus dans ces contres depuis
(occidentales) et plus rcentes (fig. 1.3), alors quune lEurope occidentale lpoque de la grande invasion
seconde pice est daspect classique (fig. 2. 28). Le des Balkans.20 On constate aussi larrive dans les
dpt de Gorica, qui a livr aux cts de parures hell- contres voisines de la mer Noire, la suite dinfluences
nistiques en filigrane dargent des parures latniennes directes ou indirectes, de rares exemplaires de La Tne
de bronze, en loccurrence deux fibules ornes den- ancienne et La Tne moyenne, ce qui atteste lexistence
roulement en huit, correspondrait au IIImeIIme de liens avec la Koin celte, processus dans lequel les
sicle av. n. . dans la mesure o les donnes incertaines mercenaires celtes ont peut-tre jou un rle important.
documentant cette trouvaille permettent de la considrer Toutefois, cette diffusion trouve une seconde explication,
comme un ensemble (fig. 1. 1011; 2. 30).17 Un plus simple, dans la prsence de la voie de pntration
exemplaire de ce mme type provenant du tumulus de constitue par le Danube qui, depuis les territoires
Mahrevi}i a t trouv avec un matriel vari qui carpato-danubiens, savance en direction de lest. Cela
pourrait appartenir au IIme ou au dbut du Ier sicle av. est parfaitement illustr par les fibules lancoles qui,
n. . (fig. 2. 27). On peut en supposer de mme pour originaires des Balkans, arrivent, par lintermdiaire
une fibule de la ncropole de Kremenja~a Breza des Scordisques, jusque dans les contres voisines du
(fig. 2. 29). Enfin, des formes apparentes provenant Dnepr et du Pripet, o, daprs la culture du mme nom,
des ncropoles de Jezerine et de Ribi} prs Biha} ce modle a t appel type Zarubinsty.21 Lexistence
appartiennent une large priode chronologique allant de liens directs avec ces lointaines contres est parfaite-
du IVme/IIIme sicle av. n. . au Ier sicle de n. .18 La ment atteste par les fibules crtes trouves sur le
partie occidentale des Balkans se distingue ici par diver- territoire des Scordisques et lexemplaire du mme
ses solutions inspires de formes anciennes et plus type provenant de la tombe sarmate de Moldavie.
rcentes, ce qui est caractristique pour une production
locale reposant sur une longue tradition dans la Traduction: Pascal Donjon
confection de ce type de parure (y compris celui avec
ornementation en forme de boucles ou de huit).
Do la difficult, dans la plupart des cas, de leur 16Jovanovi}, B., Jovanovi}, M. 1988, 84, Pl. 41.12.
attribuer une appartenance chronologique prcise. 17Truhelka 1902; Rendi}-Mio~evi} 1957, 36.
18 Radimsky 1895; Mari} 1971.
Une variante particulire de ce type de parure est 19 Szab 1971, 506 pp.; Wozniak 1974, 143 pp.; Szab,
constitue par les fibules apodes sur lesquelles les huit Nmeth 2000, 264; Polenz 1978.
se trouvent sur larc, comme cest le cas pour les 20 Wozniak 1975, 180, Pl. 1.910.

trouvailles de Jezerine, Gorica (fig. 1. 11), Mahrevi}i, 21 Popovi} 1999, 47 pp.

STARINAR LII/ 2002.


150 PETAR POPOVI]

BIBLIOGRAPHIE:

Benadik, B. 1983, Maa, keltisches Grberfeld, Pa{kvalin, V. 1975, Kremenja~a ul. 6. april,
Nitra, 1983. Breza kod Sarajeva, Arheolo{ki pregled 17, 1975,
Bogdanovi}, M. 1978, Kori}ani, Dautovac kod 5762.
Kragujevca latensko naselje, Arheolo{ki pregled 20, Patay, P. 1972, Celtic Finds in the Mountainous
1978, 3032. Region of the Hungary, Acta Arch. Acad. Scient.
Bognr-Kutzin, I. 1975, Some new early La Tne Hungaricae 24, 1972, 353358.
finds in the Northern Danube Basin, The Celts in Peschel, K. 1972, Fibeln mit Spiralfuss,
Central Europe, Alba Regia XIV, 1975, 3546. Zeitschrift fr Archologie 6, 1972, 142.
Bognr-Kutzin, I. 1983, Bijoux et parures PJZ 1987, Praistorija jugoslavenskih zemalja, ed.
exceptionneles dans la ncropole de Pilismart en A. Benac, Sarajevo, 1987.
Hongrie. In: Dossiers Historie et Archologie no.77, Polenz, H. 1978, Gedanken zu einer Fibel vom
Dijon, 1983, 3037. Mittellatneschema aus Kyseri in Anatolien, Bonner
Bujna, J. 1982, Spiegelung der Sozialstruktur auf Jahrbcher 178, 1978, 181216.
latnezeitichen Grberfeldern im Karpatenbecken, Popovi}, P. 1991, Mla|e gvozdeno doba \erdapa
Pamtky arheologick LXXIII. 2, 1982, 312431. (The Late Iron Age on the Territory of \erdap Iron
Fiala, F. 1896, Die prhistorische Ausiedlung auf Gate), Starinar n.s. XLXLI (19891990), 1991,
dem Debelo brdo bei Sarajevo, Wiss. Mitt. Bos. Herz. 165176.
Landesmus. IV, 1896, 3872. Popovi}, P. 1991a, Ostava republikanskih de-
Filip, J. 1956, Keltove ve Sredni Evrop, Praha, nara iz okoline Kragujevca (A Hoard of Republican
1956. Denarii from the vicinity of Kragujevac), Numizma-
Gara{anin, D. 1954, Katalog metala. Praisto- ti~ar 14, 1991, 58.
rija I Katalog der vorgeschichtlichen Metalle I, Popovi}, P. 1994, The Territories of Scordisci,
Narodni muzej, Beograd, 1954. Starinar n.s. XLIIIXLIV, 1994, 1321.
Horvth, L. 1987, The surroundings of Keszthely. Popovi}, P. 1999, The Scordisci and the Bastar-
In: T. Kovcs, . Petres, M. Szab, Corpus of Celtic nae, In: Le Djerdap / Les Portes de Fer la deuxime
Finds in Hungary I. Transdanubia 1, Budapest, 1987, moiti du premier millnaire av. J.Ch. jusquaux
63178. guerres daciques, ed. M. Vasi}, Beograd, 1999, 4754.
Hunyady, I. 1944, Keltk a Krptmedencben, Popovi}, P. 2001, La cramique de la Tne finale
Diss. Pannonicae II18, Budapest, 1942, 1944. sur les territoires des Scordisques, Starinar n.e. L
Jovanovi}, B., Jovanovi}, M. 1988, Gomolava. (2000), 2001, 83111.
Naselje mla|eg gvozdenog doba (Gomolava. Late La Radimsky, V. 1895, Die Nekropole von Jezerine in
Tne Settlement), Novi Sad Beograd, 1988. Pritoka bei Biha}, Wiss. Mitt. Bos. Herz. Landesmus.
Ludikovsky, K. 1962, Ploch keltisk pohrebi{te III, 1895, 39218.
v Mikul~icich u Hodonina, Sbornik ~eskoslovensk Rendi}-Mio~evi}, D. 1957, Oko datiranja srebrna
spole~nosti arheologick 2, 1962, 257278. zoomorfnog nakita iz gori~ke ostave (Um das
Majnari}-Pand`i}, N. 1970, Keltsko-latenska Datierung des zoomorphien Silberschmuckes aus dem
kultura u Slavoniji i Srijemu (Keltisch-latnezeitliche Goricer Schatzfund), Peristil 3, Split, 1957, 2938.
Kultur in Slawonien und Sirmien), Acta musei ciba- Shchukin, M. 1995, The Celts in Eastern Europe,
lensis 2, Vinkovci, 1970. Oxford Journal of Arch. 14.2, 1995,
Mari}, Z. 1971, Die japodischen Nekropolen in Sladi}, M. 1986, Keramika Skordiska, Beograd,
Unatal, Wiss. Mitt. Bos. Herz. Landesmus. 1, 1971, 1986.
1396. Spaji}, E. 1954, Nalazi{te mla|eg `eljeznog doba
Nanasi, Z. 1973, Descoperiri n necropola celtica s terena Osijeka (Funde aus der jngeren Eisenzeit aus
de la Curtuiseni, Crisa, Oradea, 1973, 2945. Osijek), Osje~ki zbornik IV, 1954, 753
Nmeti, I. 1992, Necropola Latne de la Piscolt, jud. Spaji}, E. 1962, Nalazi{te mla|eg `eljeznog doba
Satu Mare. III, Thraco-dacica XIII. 12, 1992, 59112. s terena Osijeka nastavak (Funde aus der jngeren
Nmeti, I. 1993, Necropola Latne de la Piscolt, jud. Eisenzeit aus Osijek Fortsetzung), Osje~ki zbornik
Satu Mare. IV, Thraco-dacica XIV, 12, 1993, 117129. VIII, 1962, 3755.
LE SITE LATNIEN DE DAUTOVAC KORI]ANI
ET LES FIBULES ORNES DE BOUCLES OU DE HUIT ( BRANDEBOURGS) 151

Stoji}, M. 1999, Le dpt de parures, darmes et Truhelka, ]. 1912, Ein Tumulus der La Tne Pe-
de pices de harnais du site de Veliki vetren dans le riode in Mahrevi}i, Wiss. Mitt. Bos. Herz. Landesmus.
massif du Juhor. In: Le Djerdap / Les Portes de Fer XII, 1912, 1228.
la deuxime moiti du premier millnaire av. J.Ch. jus- Vasi}, R. 1995, Srebrni nakit IV veka p.n.e. na
qu aux guerres daciques, ed. M. Vasi}, Beograd, teritoriji sredweg Podunavqa (Silver Jewelry of
1999, 105107. the IVth century B.C. in the Central Danubian Basin).
Stoji}, M. 2003, Paweva~ki rit Jagodina, Beo- In: Radionice i kovnice srebra, Narodni muzej, Beo-
grad, 2003 (sous presse). grad 1995, 8391.
Szab, M. 1971, Une fibule celtique Delos, Bulle- Vasi}, R. 1999, Die Fibeln im Zentralbalkan, PBF
tin de correspondance hellnique 95, 1971, 503514. XIV. 12, 1999.
Szab, M. 1992, Les Celtes de lEst, Editions Vizdal, J. 1976, Zachraniy vyskum keltskho
Errance, Paris, 1992. pohrebiska v I`kovciach, Slovensk archeologia 24,
Szab, M., Nmeth, G. P. 2000, Keltische Grber 1976, 151190.
in Somogytr, Acta Arch. Acad. Scient. Hungaricae 51 Vukmanovi}, M., Radoj~i}, N. 1995, Katalog
(19992000), 2000, 249268. metala II Catalogue of Metalwork II, Narodni muzej,
Todorovi}, J, 1968, Kelti u jugoisto~noj Evropi Beograd, 1995.
(Die Kelten in Sd-ost Europa), Beograd, 1968. Wozniak, Z. 1974, Wschodnie pogranicze kultury
Todorovi}, J. 1971, Katalog praistorijskih metal- latenskiej, Ossolineum, Wroclaw, 1974.
nih predmeta(Catalog of Prehistorical Metal Objects), Wozniak, Z. 1975, Die Kelten und die Latnekul-
Muzej grada Beograda, Beograd, 1971. tur auf den thrakischen Gebieten, The Celts in Central
Truhelka, ]. 1902, Zwei prhistorische Funde aus Europe, Alba Regia XIV, 1975, 177183.
Gorica, Wiss. Mitt. Bos. Herz. Landesmus.VIII, 1902, Zirra, Vl. 1967, Un cimitir celtic n nord-vestul
4247. Romaniei (Ciumesti), Baia Mare, 1967.

STARINAR LII/ 2002.


152 PETAR POPOVI]

Rezime: PETAR POPOVI], Arheolo{ki institut, Beograd

LATENSKI LOKALITET DAUTOVACKORI]ANI


I FIBULE U VIDU PETQI ILI OSMICA
( BRANDEBOURGS )

Lokalitet se nalazi se u dolini reke Lepenice 78 km jugo- podataka, mo`e se samo pretpostaviti da je naseqe nastalo
zapadno od Kragujevca gde su prilikom rekognoscirawa se- krajem II veka pre n.e i da je `ivelo kontinuirano, ili sa
damdesetih godina na povr{ini od oko 2,5 hektara prona- prekidima, sve do po~etka n.e. Zna~aj ovog lokaliteta le`i
|eni fragmenti keramike i ku}nog lepa. Pod pretpostav- u ~iwenici {to je re~ o jedinom istra`ivanom nasequ
kom da se na ovom mestu nalazilo naseqe i, eventualno, ne- mla|eg gvozdenog doba u [umadiji.
kropola (na delu lokaliteta je uzvi{ewe u vidu tumula Nalaz sredwolatenske fibule na ovom lokalitetu bio je
pre~nika 40, a visine 5 m) 1978. godine obavqena su mawa povod da se da kra}a analiza porekla i rasprostrawenosti
iskopavawa gde su ispitane tri sonde ukupne povr{ine fibula ovog specifi~nog tipa. Re~ je fibuli izra|enoj od
50,5 m2. Kulturni sloj je u proseku iznosio 0,80 m i otkri- bronzane `ice koja na posuvra}enoj nozi ima 6 petqi u vi-
veni materijal, pored malo ulomaka bronzanog i gvozdenog du kreste. Fibule ovog tipa pripadaju {irokoj porodici
doba, odgovarao je latenskom periodu. Na|eno je vi{e frag- srodnih oblika koje su na luku, ili nozi, ukra{ene u obliku
menata keramike i dve fibule. Jedna je sredwolatenska fi- kru`nih petqi ili osmica. Ovaj proizvod, karakteristi-
bula, kojoj }emo kasnije posvetiti posebni pa`wu, dok je ~an za Isto~ne Kelte, nastao je kao posledica razli~itih
druga fibula srednolatenske sheme ~esto zastupqena na uticaja i preplitawa latenskih i balkansko-podunavskih
kasnolatenskim lokalitetima. Kerami~ki materijal uglav- obrazaca izvedenih po uzoru na tehniku pseudofiligrana.
nom pripada standardnom oblicima koji su zastupqeni na Od sredine III do kraja II veka pre n.e.fibule u vidu osmi-
naseqima kasnolatenskog perioda na teritorijama Skordi- ca ( brandebourg) predstavqaju jedan od standarnih obli-
ska (zdele S profilacije ukra{ene ugla~anim ornamen- ka sredwolatenskog perioda. Zastupqene su u Karpatskom
tom, grubi lonci sa metli~astim urezima). Pored fibula, basenu, Podunavqu i u nekim delovima Balkana, ali poje-
izvesne hronolo{ke okvire `ivota na ovom mestu pru`aju dine varijante ovih fibula sre}u se do krajeva oko Crnog
nekoliko zdela koje pripadaju ili sredwolatenskim, ili mora i Male Azije. Zanimqivo je da je najbli`a analogija
rimskoprovinciskim formama. S obzirom na veli~inu is- primerka sa lokaliteta Dautovac jedna fibula koja poti-
tra`ene povr{ine i nedostatak jasnijih stratigrafskih ~e iz sarmatskog groba otkrivenog u ju`noj Moldaviji.
LE SITE LATNIEN DE DAUTOVAC KORI]ANI
ET LES FIBULES ORNES DE BOUCLES OU DE HUIT ( BRANDEBOURGS) 153

1 3 9

2 4 10

5 6

11

7 12

8 13

Pl. 1. Dautovac Kori}ani, ch. 1:2

STARINAR LII/ 2002.


154 PETAR POPOVI]

10
1

2 11

3
12

4
13

5 14

15

16

17

9 18

Pl. 2. Dautovac Kori}ani, ch.1:4


LE SITE LATNIEN DE DAUTOVAC KORI]ANI
ET LES FIBULES ORNES DE BOUCLES OU DE HUIT ( BRANDEBOURGS) 155

1 2 3 4

5 6 7

9 10

11

12
13 14

15

16

17 18

Pl. 3. Dautovac Kori}ani, ch. 1:3

STARINAR LII/ 2002.


UDC 739.1.033.2 (497.11) 157

IVANA POPOVI], Archaeological Institute, Belgrade


ALEKSANDAR V. POPOVI], Faculty of Philosophy, Belgrade University

GREEK INSCRIPTION ON GOLDEN FINGER RING


FROM NATIONAL MUSEUM IN BELGRADE

Abstract. In the Collection of Late Roman and Early Byzantine material culture and art of the National Museum in Belgrade
there is an octagonal golden finger ring, dating from the VIVII century, registered under inventory number 113/IV. The ring has
an engraved corrupted greek inscription, which should, according to the authors of this paper, be translated as follows: (Me) God
forbid stomachache to occur. This object is a fine example of the so called prophylactic amulets. Its purpose was to protect its
owner from stomachache that troubled him.

Key words. Ring, greek inscription, prophylactic amulet, golden jewelry.

I
n the Collection of Late Roman and Early Byzan- Qej could be nominative or vocative case singular,
tine material culture and art of the National Museum depending whether the owner of the ring is addressing
in Belgrade there is a golden finger ring from the a deity. In any case this indicates votive or apotropaic
unknown site in Serbia or Macedonia, acquired in character of this piece of jewelry. So, translation could
1908 and registered under inventory number 113/IV1 be (Me) God or O God.
(Fig. 1). The outer surface of the ring is of octagonal Kelew, verb meaning to exhort, command, order
shape and inner surface is of spherical shape. Size of and with infinitive and negation also to forbid is here
the ring is 2.4 x 2.2 cm, width of the hoop with inscrip- used in the first person singular of indicative present
tion is 0.4 cm, while its weight is 9.05 gr. Size of the active. It should be translated as I prohibit and that
ring suggests that it was intended for a man. Finger rings indicates that qej is nominative. Mistake in writing
of this shape with various votive inscriptions appear in kailew instead of kelew is obviously the result of
the end of the 2nd century at many sites in the Central poor education of the master, which engraved the
Balkans and in Pannonia2 and they were also used du- inscription. Namely, diphthong ai and vocal e have in
ring Late Roman Early Byzantine period.3 It is logical medieval Greek the same sound value: e.
that rings of this shape had inscriptions, first of all dedi-
cations to deities, because in the open out plane could
1 Thanks to the kindness of Mrs Jelena Kondi}, counselor in
be read the message of more complex contents. Ins-
cription on the ring was very precisely executed, deep- the National Museum this finger ring with other gold jewelry was
studied by Dr Ivana Popovi}, scientific counselor of Archaeological
ly engraved with fine goldsmiths punch. Letters were Institute in Belgrade. It was published in I. Popovi}, Late Roman and
emphasized and slightly elongated by triangular serifs. Early Byzantine Gold Jewelry in National Museum in Belgrade,
Spread out inscription on the outer surface of the Belgrade, 2001, cat. 29.
2 Viminacium, site Pe}ine, silver specimen (Viminacijum,
ring is arranged in seven rectangular planes (Fig. 2):
glavni grad Gorwe Mezije, Beograd, 1980, catalog of exhibition,
QEO/ CKA/ILEU/WMH/FUIN/KOL/WPO/NON cat. 64); Pleven district (Lj. Ruseva-Skolkoska, Roman Jewellery.
Divided in words inscription would read: A Collection of the National Museum Sofia, Sofia, 1991, cat. 224);
QEOC KAILEUW MH FUIN KOLWPONON Savaria, Scarabantia (E. Tth, Rmische Gold und Silbergegenstnde
Orthographic mistakes, typical for this period in mit Inschriften im Ungarischen Nationalmuseum. Goldringe, Folia
Archaeologica XXX, 1979, Nr. 12, 13).
the Balkans are obvious so we can actually read the 3 F. H. Marshall, Catalogue of the Finger Rings, Greek, Etrus-
inscription like this: can and Roman, in the Department of Antiquities, British Museum,
Qej kelew m fein kolwpnon. London, 1907, cat. 639641.

STARINAR LII/ 2002.


158 IVANA POPOVI], ALEKSANDAR V. POPOVI]

Fig. 1. Finger ring from National Museum in Belgrade,


appearance

Fig. 2. Spread out inscription from finger ring in National


Museum in Belgrade

M is negation typical for the infinitive, that is thing that distinguishes this inscription, if we under-
grammatical construction of accusative with infinitive stand it as apotropaic, from the others is its length and
that follows. the fact that it relates to certain specific kind of illness
Fein is infinitive present active of the verb fw, i.e. pain. If we accept this reading, then the purpose of
meaning to be, to become or transitive: to bring forth, the ring was to protect its sick owner from stomachache
to produce. Mistake in writing fin instead of fein that troubled him.
resulted from the fact that in Early Byzantine time If we observe more closely the preserved specimens
difference in reading between ei and i (i) disappeared. of antique and medieval jewelry with apotropaic inscrip-
Main problem in reading and interpretation of this tions in Greek language, we shall see that finger ring
inscription creates word kolwpnon. It is obvious that from National Museum in Belgrade represents an extra-
it is accusative singular of compound word of which ordinary example of so called prophylactic amulets.
second part is @ pnoj hard work, toil, labor, effort, Belief in their efficiency was so deeply rooted in the
pain and the like. In more than ten dictionaries of superstition not only of common, lower class people,
classical and medieval Greek that we consulted this but also of educated social elite that not even Christi-
compound word is not mentioned. First part of it, as it anity succeeded in uprooting the tradition of wearing
seems, should be looked for in the word t klon the the jewelry of this kind. Even church councils consi-
colon or lower part of the bowels. Although, as we said dered it appropriate to bring up this question and con-
there is no confirmation for the word @ kolopnoj demn this practice, but with no result. Inscriptions in
(kolwpnoj) in classical and medieval Greek authors, the course of time only became adapted to the new
the Dimitrakis dictionary of the Greek language men- Christian attitude.
tions nevertheless one similar word from everyday The inscription text on the ring does not offer pos-
(demotic) language. It is word @ kwlikopnoj that sibility to determine with complete certainty whether it
means acute stomach pain.4 Due to the limited space should be ascribed to pagan or Christian tradition. How-
for inscription engraving and possibly because of poor ever, mentioning of God without denoting his specific
literacy of the author it was possible that omicron (o) name, attribute or representation indicates that it is not a
was lengthened into omega (w) and the word shortened pagan deity, but the God of monotheistic Judeo-Christian
in the form of kolwpnoj meaning stomachache. religion. In favor of Christian provenance of this
Complete inscription in that case could be jewelry speaks also the fact that in territory of modern
translated as:
(Me) God forbid stomach ache to occur.
On the basis of everything mentioned above it could 4 D. Dhmhtrkou Mga lexikn thj ]llhnikhj glssaj,

be concluded that finger ring was of apotropaic charac- tmoj pmptoj, 'Aqhnai, 1939, s.v. kwlikopnoj.
5 Besides many specimens with inscription Utere felix, should
ter. Such rings with representation of phallus, Hercules
be mentioned finger ring with inscription valiatis, probably
knot or Asclepius snake were very widely distributed in corrupted of valeatis, meaning good health to you. Cf. C. Johns,
the Antiquity. There are often rings with inscriptions The Jewellery of Roman Britain: Celtic and Classical Tradition,
wishing happiness and long life or good health.5 Some- London, 1996, 60.
GREEK INSCRIPTION ON GOLDEN FINGER RING FROM NATIONAL MUSEUM IN BELGRADE 159

Serbia and Macedonia, where it was most probably scription. It is the verse from the Psalms of David. So it
found, are very scarce longer inscriptions in Greek prior is an object, which in every respect represents close pa-
to the Early Byzantine period.6 Rare Greek inscriptions rallel to the ring from National Museum in Belgrade.
on the jewelry represent either personal name of the Our assumption that finger ring from National Mu-
owner or an acclamation.7 seum in Belgrade was an amulet against stomachache
From paleographic point of view type of writing is supported by Byzantine physician Alexander from
used for the inscription on the ring belongs to the Greek Trallus. In his medical handbook he recommended just
monumental capital type that we encounter on epigra- wearing of octagonal rings as a remedy against colics,
phic monuments of the 5th6th century.8 Among exam- that is spasms in the abdomen.13
ples of this kind of writing on the objects of precious These are only two examples of jewelry, one pagan
metals found at the sites in Serbia should be mentioned and one Christian that we quoted in order to show that
the inscription from silver lamella placed during fifth wearing of amulets against just one specific kind of
decade of the 6th century in the foundation of the north pains colics, i.e. abdominal spasms was not unusual.
base of tribelon of basilica D at Cari~in Grad.9 Paleo- It had, even more so, the long and highly evolved tra-
graphic characteristics of the inscription on the ring from dition and that makes the above cited reading of the
National Museum in Belgrade confirm suggested dat- inscription from finger ring from National Museum in
ing. They also indicate that this jewelry was in posses- Belgrade even more probable.
sion of a person living in some administrative or religi- In the course of consultations with philologists and
ous center established in the course of Justinians epigraphists in the attempt to solve the meaning of the
restoration of the limes and hinterland. If we assume text another idea about possible interpretation of the text
that this exceptional jewelry piece was product of local on the ring was suggested to us.14 This idea was already
craftsmen from Illyric, terminus ante quem for its ma-
nufacture is determined by the Avarian destruction of
6 For pagan Greek inscriptions in territory of modern Serbia
the Danube limes in 615. Therefore, finger ring from
and Macedonia cf. Inscriptions de la Msie Suprieure (IMS) I: M.
National Museum is, most likely, Christian and was Mirkovi} S. Du{ani}, Singidunum et le Nord-Ouest de la Province,
produced during 6th century or in the first two decades Beograd, 1976, nr. 70, 71, 84, 113, 114, 148, 149, 150; IMS II: M.
of the 7th century. Mirkovi}, Viminacium et Margum, Beograd, 1986, nr. 15, 39, 211-
As a pagan parallel to our ring we can quote octa- 215, 219, 222, 234, 235, 291, 292, 311314, 320; IMS III/2: P.
Petrovi}, Timacum Minus et la vale du Timok, Beograd, 1995, nr.
gonal ring with representation of Asclepius and rather 116, 121, 122; IMS IV: P. Petrovi}, NaissusRemesianaHorreum
long, partly incomprehensible, magic inscription. One Margi, Beograd, 1979, nr. 53, 59, 60, 61, 80, 142; IMS VI: B. Drago-
of clearly legible engraved words is UGIA (instead of jevi}-Josifovska, Scupi et la rgion de Kumanovo, Beograd, 1982,
g/eia), meaning health, and that unambiguously indi- nr. 19, 20, 61, 177184, 187, 188, 192, 246, 247.
7 I. Popovi}, op. cit., cat. 24; eadem, Les cames romains au
cates its function as amulet for maintaining good health Muse national de Beograd, Beograd, 1989, cat. 64, 70; eadem, Les
of the owner. This finger ring is probably originating bijoux romains au Muse national de Beograd. I Les bagues,
from East Mediterranean, dating from the 2nd3rd Beograd, 1992, cat. 52.
8 Cf. V. Be{evliev, Sptgriechische und splateinische Inschrif-
century and today is in the collection of the Museum of
ten aus Bulgarien, Berlin, 1964, passim.
Fine Arts in Richmond, Virginia.10 9 V. Popovi}, Gr~ki natpis iz Cari~inog grada i pitawe
In the people superstition occurs with introduction ubikacije Prve Justinijane, Glas SANU CCCLX, 1990, 53108,
of Christianity an interesting conglomeration of earlier sl. 2, T. II.
10 Age of Spirituality: Late Antique and early Christian Art,
tradition and new, now official and only religion of the
Third to seventh Century, Catalogue of the exhibition at The Metro-
Roman Empire. Good example of adaptation of pagan politan Museum of Art, November 19, 1977, through February 12,
beliefs to Christianity is offered by octagonal finger ring 1978, ed. K. Weitzmann, New York, 1979, cat. 274.
with representation of god Chnoubis assumed to date 11 Ring is today in the Menil Foundation Collection, Houston,

from the 7th8th century.11 Chnoubis was deity having II. B24. Cf. G. Vikan, Art, Medicine and Magic in Early Byzantium,
Dumbarton Oaks Papers 38, 1984, 76.
rather specific and very limited apotropaic function. He 12 About Chnoubis cf. ibid., 7577.
was protecting just from the abdominal pain in general 13 Alex. Trall. VIII, 2. Alexander von Tralles, ed. I. Puschmann,

and hence from the stomachache. He is known from re- Wien, 187879, II, 377. Unfortunatelly, this text was not available
presentations on jewelry, primarily EgyptianHellenis- to us, so we relied on quotation in G. Vikan, Art and Marriage in
Early Byzantium, Dumbarton Oaks Papers 44, 1990, 161.
tic gems. He was depicted as a creature with serpents 14 This possibility of interpretation was suggested by Professor
body and lions head with nimbus and rays.12 Christian Milena Milin, Faculty of Philosophy in Belgrade and we wish to
character of this jewelry is confirmed by engraved in- express our gratitude once again.

STARINAR LII/ 2002.


160 IVANA POPOVI], ALEKSANDAR V. POPOVI]

suggested when this object was published earlier.15 tions like parum te amo,17 vivas in Deo,18 @mnoia,19
Although this idea due to its complexity seems to us zsaij20 or the like, but always short and as a message
less probable it, nonetheless deserves to be mentioned to the owner or an acclamation. Similar meaning has, for
here. In its favor speaks the Christian character of the instance, spread out Greek inscription on the golden
ring that we think to be indisputable. finger ring from Hamilton Collection in the British
Namely, compound word kolwpnoj, that is its Museum in London.21 It is impossible to draw strict
first part, which determines the meaning of complete border between magic and wedding rings. These few
word could be explained in a different way. According listed formulas are characteristic for wedding rings.
to this interpretation in the root of this word is Greek However, they primarily state wishes for good health
verb kollw or in contracted form kollw. Fact that it is and well being of the owner, thus they not differ essen-

on the ring written with one and not with two lambdas tially by the meaning from inscriptions on amulets. In
(l) in no way dismiss suggested reading. It is quite the early Christian time wedding rings in addition to
possible that the person engraving the inscription their ceremonial function acquired more often the
because of his insufficient education or because of function of amulet or charm.22 It is only natural as the
limited space made this, not at all, unusual contraction. wish for the fertility of wedlock i.e. for descendants is
Basic meaning of the verb kollw is to glue, to join expressed in the concern for the health of persons
together, unite. But as it is recorded in the Bible the word united in marriage. It is interesting to mention that
could also denote bodily, that is sexual joining. betrothal rings, first of all those with representation of
In St Pauls Corinthians it is said: @ kollmenoj joined hands (dextrarum iunctio), are most often of
tV pornV `n swm ^stin16 (he which is joined to an octagonal shape as well as most of the specimens of

harlot is one body). Having in mind this biblical quote, prophylactic character and that confirms close connec-
kol<l>wpnoj might be translated as effort in de- tion of these two groups of jewelry.
bauchery or effort in adultery. Along with mentioning Finger ring from National Museum in Belgrade,
of God and His direct interdictions the inscription either understood as apotropaic or betrothal and re-
could be related to one of Ten Commandments: Do not gardless of the way we interpret the inscription on it,
indulge in adultery. represents an extraordinary example of Early Byzanti-
In that case the translation would be like this: ne jewelry. In this short work we only offered possible
(Me) God forbid an effort in debauchery to happen interpretations of this precious object. We think that it
(an adultery to happen). is worthy of attention also of future investigators, who
Such interpretation of inscription gives to the ring will perhaps offer another explanation and function by
entirely new function related, possibly, to the wedding the help of certain closer analogies with its inscription.
ritual. Longer inscriptions, either Latin or Greek are in-
frequent on betrothal rings. We can encounter inscrip- Translated by: Mirjana Vukmanovi}

15 I. Popovi}, op. cit., (note 1), 31, 179, cat. 29.


16 I Corinth., 6, 16.
17 F. H. Marshall, op. cit., cat. 652.
18 Cf. I. Popovi}, op. cit., (note 1), cat 20 (with cited literature).
19 Such inscription is most often used with representation of

joined hands (dextrarum iunctio). Cf. I. Popovi}, op. cit., (note 10,
cat. 7,8 (with cited literature).
20 About mening and role of this inscription on pagan and Chris-

tian monuments cf. F. Baratte, Un mdaillon dargent du Bas-Empire


Sirmium, Mlanges de lEcole franaise de Rome, Antiquit, 87,
1975/1, 111118. For inscriptions of this type from the Balkan area
cf. I. Popovi}, op. cit., (note 1), cat. 24 (with cited literature).
21 This inscription could indicate the betrothal character of

the ring and could be translated as: one, who is distinguished for
virtue, intelligence and wisdom. F. H. Marshall, op. cit., cat. 575.
22 G. Vikam, op. cit., (note 13), 163.
GREEK INSCRIPTION ON GOLDEN FINGER RING FROM NATIONAL MUSEUM IN BELGRADE 161

Rezime: IVANA POPOVI], Arheolo{ki institut, Beograd


ALEKSANDAR V. POPOVI], Filozofski fakultet, Beograd

GR^KI NATPIS SA ZLATNOG PRSTENA


IZ NARODNOG MUZEJA U BEOGRADU

U Zbirci za kasnoanti~ku i ranovizantijsku materijalnu koju sre}emo na epigrafskim spomenicima VVI veka. Dakle,
kulturu i umetnost Narodnog muzeja u Beogradu ~uva se zla- prsten iz Narodnog muzeja je, po svoj prilici, hri{}anski,
tan prsten sa nepoznatog lokaliteta u Srbiji ili Makedo- i izra|en je tokom VI ili u prve dve decenije VII veka.
niji, otkupqen 1908. godine i zaveden pod inventarskim bro- Na{u pretpostavku da prsten iz Narodnog muzeja u Beo-
jem 113/IV (sl. 1). Spoqna strana prstena je oktogonalnog gradu predstavqa amajliju protiv bolova u stomaku pot-
oblika, a unutra{wa je kru`na. Dimenzije prstena su 2,4 x krepquje i vizantijski lekar Aleksandar iz Trala. U svom
2,2 cm, {irina trake sa natpisom je 0,4 cm, dok wegova te- medicinskom priru~niku on preporu~uje upravo no{ewe
`ina iznosi 9,05 gr. osmougaonog prstewa kao sredstvo protiv kolika, odnosno
Razvijen natpis na spoqnoj strani prstena, raspore- stoma~nih gr~eva.
|en u osam pravougaonih poqa, je slede}e sadr`ine (sl. 2): Tokom konsultacija sa filolozima i epigrafi~arima,
QEO/CKA/ILEU/WMH/FUIN/KOL/WPO/NON u poku{aju da odgonetnemo sadr`aj natpisa, nametnula nam
Razdvojen na re~i, natpis bi glasio: se jo{ jedna ideja o mogu}em zna~ewu teksta na prstenu, koja
QEOC KAILEUW MH FUIN KOLWPONON je ponu|ena prilikom prvobitnog publikovawa ovog pred-
Ortografske gre{ke, tipi~ne za taj period na Balkanu meta. Premda nam se zbog svoje komplikovanosti ~ini mawe
su o~igledne, pa nam dopu{taju da natpis pro~itamo na verovatnom, ona zaslu`uje da ovde neizostavno bude spome-
slede}i na~in: nuta. Woj u prilog ide i hri{}anski karakter prstena, ko-
Qej kelew m fein kolwpnon. ji nam se ~ini nepobitnim.
Glavni problem pri ~itawu i interpretaciji ovog Naime, slo`ena re~ kolwpnoj, odnosno wen prvi deo
natpisa zadaje re~ kolwpnon. O~igledno da je u pitawu od koga zavisi zna~ewe ~itave re~i, mogla bi se rastuma~iti
akuzativ jednine slo`enice ~iji drugi deo ~ini re~ pnoj i na drugi na~in. Prema toj interpretaciji, u korenu re~i
trud, bol, muka i sl. U desetak najpoznatijih re~nika an- bi stajao gr~ki glagol kollw ili, u svom kontrahovanom
ti~kog i sredwovekovnog greciteta koje smo konsultovali, obliku, kollw. ^iwenica da je on na prstenu zabele`en sa
ova slo`enica nije zabele`ena. Wen prvi deo, kako nam se jednom umesto dve lambde (l), nipo{to ne iskqu~uje ovakvo
~ini, treba potra`iti u re~i t klon utroba, stomak. ~itawe. Lako je mogu}e da je osoba koja je gravirala natpis,
Premda, kako smo spomenuli, za re~ @ kolopnoj (kolwp- iz svoje nedovoqne u~enosti, ili zbog sku~enog prostora,
noj) nema potvrde kod anti~kih i sredwovekovnih gr~kih na~inila ovo nimalo neuobi~ajeno skra}ewe. Glagol
pisaca, ipak, Dimitrakisov re~nik gr~kog jezika bele`i kollw ima osnovno zna~ewe spojiti, slepiti, pridru`i-
jednu sli~nu, iz narodnog jezika, odnosno dimotike. To je ti. Re~ se, kako je to i u Svetom Pismu zabele`eno, mo`e
re~ @ kwlikopnoj, koja ozna~ava o{tar bol u stomaku. primeniti i na telesno, odnosno seksualno spajawe.
Zbog nedostatka prostora za urezivawe natpisa, a mo`da i U Pavlovoj poslanici Korin}anima stoji: @ kollme-
zbog nedovoqne pismenosti autora natpisa, lako je moglo noj tV pornV `n swm ^stin (onaj ko se spojio sa bludnicom,
do}i do du`ewa omikrona (o) u omegu (w) i skra}ivawa re- jedno je telo sa wom). Imaju}i na umu ovaj biblijski citat,
~i u kolwpnoj, sa zna~ewem bol u stomaku. kol<l>wpnoj bi se moglo prevesti sa trud oko bludni~e-
^itav natpis bi tada u prevodu glasio: wa, ili trud oko preqube. Uz spomiwawe Boga i wegove di-
(Ja) Bog zabrawujem da nastupi bol u stomaku. rektne zabrane, natpis se mo`e dovesti u vezu sa jednom od
Ako prihvatimo ovakvo ~itawe, onda je prsten imao za Bo`ijih zapovesti: Ne ~ini prequbu.
ciq da svog obolelog vlasnika za{titi od bolova u stomaku Prevod bi tada glasio:
koji su ga ti{tali. Kada se malo udubimo u sa~uvane pri- (Ja) Bog zabrawujem da do|e do truda oko bludni~ewa
merke anti~kog i sredwovekovnog nakita sa apotropejskim (da se dogodi prequba).
natpisima na gr~kom jeziku, vide}emo da prsten iz Narod- Bilo da zlatni prsten iz Narodnog muzeja shvatimo kao
nog muzeja u Beogradu predstavqa izvanredan primer tako- profilakti~ku amajliju, bilo kao vereni~ki prsten, {to
zvanih profilakti~kih amajlija. se, uostalom, u ranovizantijskom periodu ne mo`e jasno
U paleografskom smislu, pismo kojim je natpis na prs- razgrani~iti, on u svakom pogledu predstavqa veoma inte-
tenu izveden, pripada vrsti gr~ke monumentalne kapitale, resantan primer zlatarstva te epohe.

STARINAR LII/ 2002.


UDK 930.2:003.07112402 (497.115) 163

MILENA MILIN
Filozofski fakultet, Beograd

NOVOOTKRIVENI RIMSKI EPIGRAFSKI SPOMENICI


IZ SO^ANICE (KOSOVO)

Apstrakt. Na rimskim epitafima koji se objavquju (po~. II kraj III v.n.e.) pomiwu se uglavnom
pripadnici najni`ih dru{tvenih slojeva. Imena Mania, Ravius, Teofas retka su ili nepotvr|ena u Gorwoj Meziji;
dosad nepoznato Trite mo`da je autohtono.

Kqu~ne re~i. Dardania, municipium Dardanorum, contubernalis, Ravius, Sergia (tribus),


Teofas, Trite, verna

P
rilikom radova na konzervaciji foruma i
bazilike rimskog municipija Dardano- 1 Up. E. ^er{kov, Municipium DD, Pri{tinaBeograd 1970,
rum (kod dan. So~anice, Leposavi}, Koso- (daqe: ^er{kov), kat. str. 68, br. 26 i str. 38 (bez ~itawa, T. XI, 3)
vo), u jesen 2000. godine, otkriveno je vi{e stela ovde br. 9 i 10. Neki od ranije otkrivenih natpisa nalaze se u
sa nadgrobnim natpisima. Stele su gotovo sve bi- So~anici i danas, po~asna baza caru Gordijanu nalazi se na fo-
rumu, jedna ara je ispred Osnovne {kole u So~anici, ali su ne-
le prelomqene radi sekundarne upotrebe i ugra|e- ki natpisi koje je ^er{kov otkrio u me|uvremenu izgubqeni.
ne u osnove stubova u kolonadi na forumu. Pored 2 Pored G. Kovaqova, dugujem zahvalnost i kapetanu J.

pomenutih, na lokalitetu se nalaze i dva spomeni- Kohn-u (KFOR) koji su mi omogu}ili da obi|em lokalitet.
ka koja je otkrio E. ^er{kov tokom iskopavawa {ez- Prilikom mog dolaska jedna stela, jo{ nepristupa~na, nalazi-
la se u zidu na ju`noj strani foruma, tako da se mo`e o~ekiva-
destih godina pro{log veka.1 Natpise poznajem iz
ti da }e se otkriti jo{ neki spomenik.
autopsije, a objavqujem ih sa qubaznom dozvolom 3 Mo`da oko 200. g., up. S. Du{ani}, The Administrative His-
kolege G. Kovaqova, rukovodioca arheolo{kih ra- tory of Roman Mines in North-Western Dardania: A Lost Document,
dova u So~anici.2 @A 47, 1997, nap. 48 i lit. cit. daqe u nap. 5.
4 Rekonstrukcija otkrivenog foruma po~ela je u poznom
Postojawe rimskog naseqa arheolo{ki i epigra-
III v. (up. ^er{kov, op. cit. 7275, 8589), dok je bazilika bliska
fski je potvr|eno u periodu od kraja I do III kasnog onim iz perioda tetrarhije, id. 45 sq. Zasad se ne mo`e ne{to vi-
veka; status municipija steklo je, kako se pretpo- {e re}i o obnavqawu foruma i izgradwi bazilike, kao {to se
stavqa, u vreme Septimija Severa.3 Wegove najlep- ne zna ne{to vi{e o `ivotu municipija u poznoj antici.
5 To je prvi zahvaquju}i epigrafskom materijalu uo~io
{e gra|evine obnovqene su krajem III i po~etkom
S. Du{ani}, Novi Antinojev natpis i Metalla municipii Dardano-
IV veka.4 Va`no je naglasiti zna~aj grada kao cen- rum, @A 21/1, 1971, 241261, nar. 251254; id. Organizacija rim-
tra bogate rudne oblasti kao i to da je uz munici- skog rudarstva u Noriku, Panoniji, Dalmaciji i Gorwoj Meziji,
pij postojalo i posebno organizovano rudarsko IG 1, 1980, 755. 29 sa nap. 148. V. i radove istog autora, He-
naseqe.5 terokliti~ko metalli u natpisima rudni~kog novca, @A 21/2,
535554; An Imperial Freedman Procurator at So~anica, Zbornik
Pored nekropole u So~anici, u wenoj okolini radova Narodnog muzeja XV1, 1996, 211216; Army and Mining in
su otkrivena jo{ dva grobqa.6 Najverovatnije je da Moesia Superior, u: G. AlfldyB. DobsonW. Eck: Kaiser, Heer
su stele radi sekundarne upotrebe prenete sa naj- und Gesellschaft in der rmischen Kaiserzeit (Habes 31, Gedenk-
bli`eg. schrift f. E. Birley), 2000, 343363 i ~lanak cit. u nap. 3.
6 Up. S. Fidanovski S., Nekropole Municipijuma DD u
Spomenici su od lokalnog poroznog kamena svetlu novih istra`ivawa, GMKM XVXVI, 1988, 1149, pril.
dacita. Ikonografski su sli~ni sa ~etvorolis- 1 mapa sa nekropolama: 1. Ravni{te, najbli`e municipiju 2.
nom rozetom u zabatu i jednostavno profilisanim Prisoje sev.-ist., najdaqe 3. Rudo poqe jug-jugoistok.

STARINAR LII/ 2002.


164 MILENA MILIN

natpisnim poqem.7 Slova su krupnija nego {to je


uobi~ajeno na nadgrobnim natpisima, 57 cm, ne-
gde ~ak i vi{e. O~igledno su rad jedne lokalne ra-
dionice. Ne{to je finija obrada i druga~iji iz-
gled nadgrobne stele jednog rimskog gra|anina (M.
Ulpius Apollinaris, br. 3). Ina~e pada u o~i da se na
epitafima javqaju gotovo iskqu~ivo pripadnici
najni`ih dru{tvenih slojeva robovi, me|u kojima
i vernae, zatim oslobo|enici, kao i ~lanovi wiho-
vih porodica (me|u wima i contubernalis, br. 1).
Kako na epitafima nema podataka ni indicija koji
bi ukazivali na to da su robovi bili vezani za rad
u rudnicima, mo`e se zakqu~iti da su oni pripa-
dali stanovnicima civilnog naseqa (osim br. 9) i
da su za wih radili doma}e i poqske radove.
Me|u imenima zabele`enim na stelama, pored
rimskih javqaju se gr~ka, Eutychus (br. 1 i 7; T(h)eo-
fas, br. 7) Apollo/[nia?] (br. 3) gr~ko-makedonsko
Alexander (br. 8). @ensko ime Trite (br. 2) najpre je
dardansko odn. ilirsko, dakle autohtono.
Vredi naglasiti da su od carskih gentilicija
na pregledanim natpisma najbrojniji Iulii (ukupno
petoro, dvoje u br. 1 i troje u br. 2); imena careva DM
prve pol. II v. posvedo~ena su dvaput (Ulpius, br. 3 i Iuliae II
Aelia, br 4). Naj~e{}e gentile kraja II veka, Aurelius, lae
ovde se javqa svega dvaput (br. 5 i 6). Od ostalih Iul(ius) Euty
gentilicija, u pregledanoj grupi natpisa zabele- 5 chus patro
`eno je i jedno retko i u okvirima Carstva i dosad nus et con
nezabele`eno u Gorwoj Meziji, Ravius (br. 5). tubernalis
Koliko se mo`e zakqu~iti prema gentiliciji- .f(aciendum) c(uravit).
ma i prema epigrafskim odlikama, spomenici poti-
~u uglavnom iz II veka n.e., i samo izuzetno su kasni-
ji. Nije verovatno da su sekundarno upotrebqeni grafija 104 i Kat. br. 43) 8 ispred f.c. mo`da osta-
pre kraja III po~etka IV veka. ci jednog slova.
Rr. 2 i 4 Gentile Iulius brojno je u Skupima, up.
IMS VI, Index 45 Za Eutychus up. br. 7. Ime je po-
*** znato me|u robovima u centralnobalkanskim
oblastima, up. npr. u Smederevu, IMS II 93 faber
1. Nadgrobna stela od `u}kastog poroznog kame- arg(entarius), id. n. 182; IMS VI 115; Eutychius VI 28,
na, prekrivena kamencem. Na|ena 27.10.00 u stopi Eutychia (Iulia) VI 136.
stuba na forumu. Gorwi deo i zavr{etak doweg de- R. 67 Eutychus je sude}i po imenu oslobo|enik;
la prelomqeni, natpis u natpisnom poqu gotovo contubernalis nismo na{li posvedo~eno u Meziji,
ceo sa~uvan; o{te}ewe u rr. 23 nastalo je prili- up. contubernali et libertae CIL 2380 Salon.; ILIug I
kom otkopavawa (odvaqen kalcifikovan sloj uz ko- 180. R. 8 Formula f(aciendum) c(uravit) ukazuje na
ji su se zalepila slova). Vis. 55, {ir. 59, deb. 32 cm. po~. II veka kao vreme nastanka spomenika.
Vis. sl.: 8 cm (r. 1), 6 cm (r. 2); 5,5 cm (rr. 34),
4,5 cm (rr. 57), 6 cm (r. 8)
Dat. 2. pol. I po~. II v.
5 Slovo h gorwim delom leve haste nasloweno 7 Sli~no izvedena rozeta nalazi se na nekim spomenicima
na c, dok dowi deo leve haste ne postoji. O mawe od u oblasti Skupa, up. IMS VI br. 86, sa formulama h.s.e. i f.c.
ostalih slova 7 li legirano, (up. Petrovi}, Paleo- kao i br. 128 (h.s.e).
NOVOOTKRIVENI RIMSKI EPIGRAFSKI SPOMENICI IZ SO^ANICE (KOSOVO) 165

2. Dowi deo stele, vis. 73, {ir. 60, deb. 29 cm. 3. Stela od `u}kastog mermera, vis. 68, {ir.
U profilisanom poqu epitaf ~iji je po~etak 60, debq. 24,5, odlomqenog vrha i doweg dela. Ste-
izgubqen. la se zavr{avala trouglastim zabatom sa paterom
Vis. sl.: 2,5 cm (r. 2), 3,5 cm (r. 3), 6 cm (r. 4), (rozetom?). Natpis u dvostruko uokvirenom poqu,
3 cm (r. 7). sl. vis. 5,5 cm, razm. 3,5.
T. I, 1

M. Ulpio
M.f. Serg(ia)
C. Iul(io) I Apollina
C. Iul(ius) Ingenu(u)s ri vac h(ic) s(itus)
patri et fratrib(us) 5 Apollo
b(ene) vac m(erentibus) vac f(ecit) [nia?]
5 et Iul(iae) Trite
p(ientissima)e, v(ixit) a(nnis) LX
mater. Dat.: II v.
3 LI u lig. a malog modula.
R 2 Triba Sergia poznata je iz vi{e natpisa sa
Dat.: 2. pol. I po~. II v. teritorije Gorwe Mezije (IMS I 129 Guberevac, C.
Ligature: 3 TR, IB 5 TR, IT (up. istovetno legi- Iul. Q. f. Serg(ia) [R]ufo Libur(no); IMS II 86 Q. Sici-
rano TI, Spomenik 98 n. 225, So~anica; up. Petro- nio / Q. f. Serg(ia) / Maximo / X vir(o) stl(itibus)
vi}, Paleografija 89 n. 156) 7 TE. iud(icandis) etc.(Viminacium); IMS VI 31 T. Turanio
R 5 Ime Trite (ili Trithe) mo`e se izjedna~iti s / L. f. Sergia / Proculo / Flan(ona). Ve}i broj liburn-
Trite, `enskim korelatom ilirskog antroponima Tri- skih gradova pripadao je tribi Sergija; o
tus (m), up. Krahe, s.n., Mayer, s. Tritos; (up. Tritano wihovim imigrantima u kosmajske rudnike v. IMS
Triti f., CIL III 13244) ali mo`da i sa gr~kim Tr/th. I, 108 sq. Me|utim, Ulpii pripadaju tribi Papiria,
Cognomen Tritus ~est u okolini [ibenika, nap. dok je Sergia je triba Julijevaca.
uz ILIug III 791; up. id. 800, 806. 57 Po formula- Rimqanin M. Ulpius, civil, na{ao se u Munici-
ciji izgleda da je majka umrla u vreme dok je spo- piumu Dardanorum svakako nekim poslom, drzav-
menik bio u radu. Nominativ mater stoji umesto nim ili privatnim.
dativa matri. 4 Formula h(ic) s(itus) uobi~ajena je u II v.

STARINAR LII/ 2002.


166 MILENA MILIN

4. Slu~ajan nalaz prilikom ra{~i{}avawa Wiesbaden 1967, 143 n. 13. P.R.C. Weaver, Familia
lokaliteta, sa spoqne strane bazilike. Nadgrobna Caesaris. A Social Study of the Emperors Freedmen
plo~a od sme|eg dacita, prekrivena kre~wakom, and Slaves, Cambridge 1972, 7576 napomiwe da u
prelomqena, dowi deo izgubqen. Natpis u uokvi- tom slu~aju iza C(aesaris) po pravilu stoji n(ostri).
renom natpisnom poqu, delimi~no o{te}en. Vis.
sa~uvanog dela 65, {ir. 75 cm, debq. 16 cm.
Slova pravilna, vis. 57 cm. 5. Potpuno sa~uvana nadgrobna stela od sme|eg
T. I, 2 kamena (vis. 163, {ir. 63, deb. 20 cm). U gorwem de-
lu lu~no svedena ni{a sa ~etvorolisnom rosetom.
Ispod we udubqeno natpisno poqe sa epitafom.
Sl. vis. 7 cm (r. 1), 3 cm (rr. 89).
T. I, 3

D(is) [(M)anibus]
Mart[]IO
vern(ae) vix(it) a[n(nis)
Aelia C. l(iberta)
5 maritop

Dat.: II v.
2 ime se mo`e dopuniti kao Mart[i]no, mawe
verovatno Mart[ia]no, Mari[a]no; od sl. t vidqiva
je horizontalna crta, a od pretposledweg slova
vidqiva je uspravna hasta 4 A dole o{te}eno, ali
sigurno 5 dowa polovina slova propala, od 2. i 3.
sl. sa~uvan samo vrh; prema tragovima slede}ih
slova, mo`e se pretpostaviti suo p(osuit).
R. 2 Jedan Martinus zabele`en je na zavetnoj ari
na|enoj u Prizrenu (S. Du{ani}, Novi Antinojev DM
natpis, cit. u nap. 4, str. 256). Iza imena pokojni- Aurelia Marcia
ka moglo je stajati ime gospodara. R 3 verna, up. br. ipsa viva
8 i ^er{kov, 67, br. 20. R 4 umesto C(ai) l(iberta) sibi et ca
moglo bi se razre{iti i kao C(aesaris) l(iberta), 5 ro conu
mada je ovako radikalno skra}ewe vrlo retko (Up. gi (!) Ravio de
H. Chantraine, Freigelassene und Sklaven im Dienst functo hanc
der rmischen Kaiser. Studien zu der Nomenklatur, memoriam posuit.
NOVOOTKRIVENI RIMSKI EPIGRAFSKI SPOMENICI IZ SO^ANICE (KOSOVO) 167

Dat.: III v. Dat.: kraj IIIII v.


R. 6 Ravius nije poznato kao kognomen, ve} kao 1 D je sigurno, 1. i 3. sl. sa~uvana samo dow a
gentile, ali i ono nije posvedo~eno u G. Meziji. tre}ina slova (1. mo`e biti E, 3. F, T) deo imena
Wegovi nosioci vezani su za Italiju (up. Schulze, pokojnika 2 as zavr{etak imena 4 Ep[icaris] je do-
Lat. Eigennamen 219: CIL VI 25381; IX 2742; X 2911 puna prema Voconia[e Ep] /icaris, na spomeniku na-
sq. Ime i izvedenice su od etrurskog Travius, Travi- |enom nedaleko od So~anice
nia, ib. 245). Up. C. Ravius Restutus, Poetovio, po~. II v. CIL III 8296 (^er{kov, br. 29). F. Papazoglu, Sred-
poreklom iz severne Italije, A. Mcsy, Die Bevlke- njobalkanska plemena u predrimsko doba, Sarajevo
rung von Pannonien bis zu den Markomannenkriegen, 1969, 177 n. 33 ime ubraja u autohtona, ali se mo`e
Budapest 1959., Kat. 158, nr. 64/40 (Mcsy, Nomencla- shvatiti i kao gr~ko Ep/carij (up. Solin, 867, Epic-
tor, s.n.) 67 nisu navedene godine pokojnika, a izra- haris).
zi defuncto i memoria ukazuju na kasniji period. Mogu}a je i dopuna [Ep] ictesis, CIL III14628. 6 et
sib[i viva] 7 suis[q(ue)] 8 pien[tissimis] [f(ecit)] ili sl.

6. Stela od sivozelenog dacita, prelomqena


uzdu`, obijena sa svih strana, sa~uvan samo levi 7. Gorwi deo nadgrobne stele od sme|eg kamena
dowi ugao. Dim.: vis. 74, {ir. 50, d. 21 cm. Natpis (dacita), vis. 80, {ir, 53, d. 26 cm. Stela se zavr-
u udubqenom poqu. {ava bo~nim akroterijama, u ni{i ~etvorolista
Sl. vis. 6,5 cm, razm. 3,5 cm. rozeta. U dowoj ni{i fragment natpisa. Slova
T. I, 4 nebri`qivo rezana, vis. 4,55,5 cm, razm. 2 cm.
T. II, 1

D.M.
Eutychus
L D I Atili ? Teo
as qui s[ fae(!) servus
vix(it) an(nis) 5 LVARTE fec(it)
Aur. Ep
5 coniu[gi]
et sib[i]
suis 2 ispred Teo znak za distinkciju u obliku
pient trougla. 5 f malog modula, up. Petrovi}, Paleogra-

STARINAR LII/ 2002.


168 MILENA MILIN

fija 91, br. 146, Timacum Minus = IMS III/2 n. 99 Stela od `u}kastog dacita, prelomqena po du-
fot. 5 Gorwa pol. 1 sl. mo`e biti romboidno O ili `ini, vis. 123 cm., {ir. sa~uvanog dela c. 30 cm. U
Q, ili A. <Q>uart(a)e (?) fec(it) ili fec/[it]. gorwem delu lu~no zasvedena ni{a sa ~etvoroli-
R. 2 Ime Eutychus, up. br. 1. 34 Gen. imena snom rozetom. Ispod we profilisano natpisno
T(h)eophas (up. Pape-Benseler, s.n., Fraser-Matthews, poqe, iznad koga se nalazio prvi red natpisa (sa-
Greek Personal Names I, s.n., Delos, Keos). ~uvano M). Sa leve strane izgubqeno 34 sl.
Slova vis. 8,5 (r. 1) 5,5 (r. 8).
^er{kov, 68, br. 26 (ILIug II br. 515)
8. Dowi deo stele od mermera, sa uokvirenim T. II, 3ab
natpisnim poqem sa natpisom ~iji je po~etak
izgubqen. Vis. 87, {ir. 57, deb. 25.
Sl. vis. 4,56 cm, razm. 2 cm.
T. II, 2


Alexander
fil(ius) matri
b(ene)m(erenti) f(aciendum) c(uravit).

[D] M
Prema formuli f(aciendum) c(uravit) spomenik ]lis Augg(ustorum)
je iz II v., up. br. 1. ]verna
]L vixit
5 [ann(is)] XXXV
9. Stela ispred severnog perimetralnog zida ]Man
bazilike, upotrebqena kao spomenik na jednom re- ]a con(iugi)
centnom grobu, ^er{kov. Sad na lokalitetu. b(ene) m(erenti) p(osuit).
NOVOOTKRIVENI RIMSKI EPIGRAFSKI SPOMENICI IZ SO^ANICE (KOSOVO) 169

3 [nn(ostrorum)] 67 NAN ^er{kov, ILIug. Direktnu analogiju za gorwi epitaf nismo na-
R. 1 lis je zavr{etak pokojnikovog imena, tipa {li. Najbli`e su mu: Hic pietatis honos, haec sunt
Vitalis i sl. 23 ^er{kov pretpostavqa da su u pi- pia dona mariti (CLE 597, 1, up. R. Lattimore, Themes
tawu Marko Aurelije i Lucije Ver, ili Karakala in Greek and Roman Epitaphs, Urbana, Illinois 1962,
i Geta (mawe verovatno), ali su to mogla biti i 223) i quid non docta facit pietas / lapis ecce foratus
neka druga dva savladara 3 verna, up. br. 4 i ^er{- luminibus / multis hortatur currere / blandas intus
kov, 67 br. 20. apes (CLE 1552, up. A. Brelich, Aspetti della morte
Ne vidi se koji je posao vr{io carski rob (po- nelle iscrizioni sepolcrali dellImpero Romano, Buda-
datak izgubqen u r. 4), mo`da u vezi sa rudnicima. pest 1937, 43).
6 Ime supruge, Mania, nalazi se i na natpisu iz
Skupa (IMS VI, br. 132) gde se tuma~i kao antropo-
nim frigijskog porekla. 11. Dowi deo nadgrobne stele od sme|eg kame-
na, vis. 81, {ir. 55, deb. 28,5 cm.
U jednostavno uokvirenom poqu fragment nat-
10. Profilisana ara (?) od mermera, okrenuta pisa. Vis. sl. 3,55,5 cm.
naopako, s fragmentom natpisa (dva reda i tre}i T. III, 2
pri dnu prese~en) i sekundarno iskori{}ena kao
baza za elipsasti stub na po~etku kolonade sever-
nog broda bazilike. Dowi deo, sa kog su sastrugana
slova, su`en. Vis. 42, {ir. 40, deb. 35 cm. Slova
bri`qivo rezana, dobrog kvaliteta, vis. 7 cm (rr.
12.), 6 cm (r. 3), razm. 1,5 cm.
Up. ^er{kov, 38 (T. XI, sl. 2), bez ~itawa.
T. III, 1


bene
merenti
Quod pie bus posuit
tas potui(t) vixit annis
fecit suo 5 XXV
h(ic) s(itus).

Prema paleografskim odlikama 2. pol. III v. 1 na po~. dve vertikalne haste 9 dowa pol. slo-
1 PI u ligaturi 2 zavr{no i malog modula, za t va I ili T), potom dowa pol. slova L ili E, i pono-
nema mesta, mo`da je bilo legirano. 3 dowa tre}i- vo vertikalna hasta. U 1 i 3 kurzivno b za koje ni-
na slova propala. smo na{li analogiju 4 NI legirano

STARINAR LII/ 2002.


170 MILENA MILIN

Rr. 46 mogli bi se odnositi na dedikanta epi- T. III, 4


tafa i urezani su po wegovoj smrti.
Za formulu h(ic) s(itus) v. napred, br. 3.

12. Gorwi deo nadgrobne stele od mermera, vis.


72, {ir. 58, deb. 26 cm. U lu~no zasvedenoj ni{i
~etvorolista rozeta. Ispod we sa~uvan samo prvi
red natpisa, sl. vis. 11 cm.
T. III, 3

D (is) [M(anibus)]

PAVR(?)
AD
IE D(?)
5 VB (ili R)
N T(?)
GA
NA
D(is) M(anibus) VN
10 HE
PPI

13. Nadgrobna stela prelomqena uzdu`, sa sa-


~uvanim po~etnim slovima (12 sl.) du` leve ivi- 2 Mo`da AVR u ligaturi 4 IE legirano
ce. Natpis se nalazio u dvostruko profilisanom R 2 P. Aur(eli) 10 he[res ili redes] ? 11 p(ro)
poqu, iznad koga je,u levom uglu, sa~uvano D. p(ietat)e.
NOVOOTKRIVENI RIMSKI EPIGRAFSKI SPOMENICI IZ SO^ANICE (KOSOVO) 171

SKRA]ENICE:

CLE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . F. Bcheler, Carmina latina epigraphica III, Leipzig


18951897.
GMKM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Glasnik Muzeja Kosova i Metohije, Pri{tina
IMS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Les inscriptions de la Msie Suprieure, red. F. Papa-
zoglou: vol. I (edd. M. Mirkovi} Sl. Du{ani}), Beo-
grad 1976; vol. II (ed. M. Mirkovi}), Beograd 1986,
(ed. B. Josifovska) vol. VI, Beograd 1982.
Krahe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . H. Krahe, Lexikon altillyrischer Personennamen, Hei-
delberg 1929.
Mayer . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, Wien 1957.
Mcsy Nomenclator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . A. Mcsy et al., Nomenclator provinciarum Europae
latinarum et Galliae Cisalpinae, cum indice inverso,
Budapest 1983 (Diss. Pann. s. III, 1).
Petrovi}, Paleografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . P. Petrovi}, Paleografija rimskih natpisa u
Gorwoj Meziji, Beograd 1975.
Pape Benseler . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . W. Pape G. E. Benseler, Wrterbuch der griechischen
Eigennamen, Braunschweig, 1911 (3 ed.)
Schulze, LE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . W. Schulze, Zur Geschichte lateinischer Eigennamen,
Berlin, 1904.
Solin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . H. Solin, Die Griechische Personennamen in Rom,
BerlinNew York 1982.
[a{el A. et J. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter annos
MCMXL et MCMLX repertae et editae sunt (Situla 5),
Ljubljana 1963; (ILIug I) iid., Inscriptiones Latinae quae
in Iugoslavia inter annos MCMLX et MCMLX X repertae
et editae sunt (Situla 19), Ljubljana 1978, (ILIug II); iid.,
Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter annos
MCM et MCMXLII repertae et editae sunt, (Situla 25)
Ljubljana 1986, (ILIug III).

Summary: Milena Milin, Faculty of Philosophy, University of Belgrade

THE NEWLY-DISCOVERED EPIGRAPHIC MONUMENTS


FROM SO^ANICA (KOSOVO)

In the autumn of 2000 the Roman site of Municipium Dardano- epitaph (unusually tall letters, 5 to 7 cm) within the simple-bor-
rum yielded several funerary stelae bearing epitaphs. Most had dered lower field. All the persons mentioned in the epitaphs
been deliberately broken along the longer or shorter axis and built come from lower social layers slaves, vernae, liberti (with the
into the bases of the columns forming a colonnade on the forum. exception of one Roman citizen, a M. Ulpius Apollinaris, No 3).
In addition, the basilica holds an ara (No 10) and a fragment of an Their names are often Greek, such as Eutychus (Nos 1 and 7),
inscription (No 9) discovered by E. ^er{kov (Cat. nos 26 and 38). T(h)eofas, or Alexander (No 8), while Trite (No 2) is likely to be
I wish to express my gratitude to a colleague of mine, the archae- native. Ravius (gentile ?) here occurs for the first time in Upper
ologist G. Kovaljov, for notifying me about this find and kindly Moesia (No 5). To judge by the gentile names and formulas
conceding the publication of the inscriptions to me. (h.s.e., f.c.), most inscriptions date from the second century AD.
The stelae were poorly carved and all alike in appearance,
showing a large rosette in the pediment (upper field) and an Translated by: Marina Adamovi}-Kulenovi}

STARINAR LII/ 2002.


172 MILENA MILIN

3 4

Tabla I: 1) Nadgrobna stela M. Ulpija Apolinarisa (br. 3); 2) Fragment epitafa Martina (br. 4);
3) Nadgrobna stela Aurelije Marcije (br. 5); 4) Fragment nadgrobnog natpisa (br. 6)
NOVOOTKRIVENI RIMSKI EPIGRAFSKI SPOMENICI IZ SO^ANICE (KOSOVO) 173

1 2

3a 3b

Tabla II: 1) Nadgrobna stela dedikanta Eutiha (br. 7); 2) Nadgrobna stela dedikanta Aleksandra (br. 8);
3) a. Fragment nadgrobne stele, b. detaq (br. 9)

STARINAR LII/ 2002.


174 MILENA MILIN

1 2

3 4

Tabla III: 1) Ara s epitafom (br. 10); 2) Fragment nadgrobne stele (br. 11);
3) Fragment nadgrobne stele (br. 12); 4) Fragment nadgrobne stele (br. 13)
UDK 904:73 653 (497.11) 175

BRANISLAV CVETKOVI]
Zavi~ajni muzej, Jagodina

DVE KAMENE IKONICE IZ ZBIRKE


ZAVI^AJNOG MUZEJA U JAGODINI

Apstrakt. U tekstu su analizirana dva neobjavqena eksponata iz Zavi~ajnog muzeja u Jagodini.


Re~ je o dve kamene ikonice malog formata, koje su prvobitno no{ene oko vrata. Jedna je slu~ajni nalaz iz okoline
Prokupqa, a druga je prona|ena tokom arheolo{kih iskopavawa u Jagodini. Obe su najverovatnije rad lokalnih
mona{kih ili gradskih radionica i mogu}e ih je samo okvirno datovati u period 1315. vek.

Kqu~ne re~i. ikone, 1315 vek.

U
okviru najstarijih arheolo{kih zbirki
Muzeja ~uvaju se i dve kamene ikonice koje 1 G. Vikan, Byzantine Pilgrimage Art, Washington D. C. 1982,
nisu privla~ile ve}u pa`wu sve do nedav- passim.
no, kada su sada kao deo Zbirke ikona i kultnih 2 Ovde donosimo samo izabranu bibliografiju: T. V. Niko-

predmeta bile obuhva}ene najnovijom revizijom i layeva, Plastic Art of Old Russia. Small Carvings and Castings 11th
to 16th Century, Moscow 1969; A. Bank, Les statites. Essai de
reinventarizacijom. Re~ je o predmetima ~ija je classification. Mthodes des recherches, Corsi di cultura sullarte
namena bila vezana za pojedince, tj. za upotrebu u ravennate e bizantina XVII, Ravenna 1970; B. Radojkovi}, Neki
okvirima tzv. li~ne pobo`nosti.1 Kako je poznato primerci vizantijskih kamenih ikonica, ZMPU 14 (1970),
da se sredwovekovna plastika malog formata, jo{ 1929; A. Bank, Poku{aj klasifikacije spomenika vizantijske
gliptike, ZMPU 15 (1971), 515; B. Radojkovi}, Sitna plastika u
uvek nesistematizovana i nedovoqno prou~ena, ne
staroj srpskoj umetnosti, Beograd 1977; A. Bank, Obodno gruppe
mo`e lako svrstati u vremenske, regionalne ili vizantiskih steatitov, Zograf 13 (1982), 78; I. Kalavrezou-
pak nacionalne kategorije,2 ciq ovog saop{tewa Maxeiner, Byzantine Icons in Steatite, Vienna 1985; Lj. Popovich,
jeste najpre da uka`e na dva dosad nepoznata primer- An Examination of Chilandar Cameos, Hilandarski zbornik 5
(1983), 745; V. Pucko, Kievska sy`etna plastika malh
ka ovog sredwovekovnog umetni~kog `anra i da pru-
form (XIXIII vv.), Mlange Bo{ko Babi}, Prilep 1986, 169181;
`i o wima osnovne podatke i zapa`awa, s obzirom K. Totev, Kamenni ikoni ot srednovekovna Blgari, Arheolo-
da wihovo dana{we stawe ne odgovara prvobitnom gi 1 (1993), 1019; Byzantium. Treasures of Byzantine Art and
izgledu. Kako je re~ o kamenim, a ne o steatitskim Culture from British Collections, ed. D. Buckton, London 1994,
ikonicama,3 mali broj poznatih i objavqenih ana- passim; The Glory of Byzantium. Art and Culture of the Middle
Byzantine Era A. D. 8431261, ed. H. C. Evans, W. D. Wixom, New
lognih komada u srpskim4 i bugarskim zbirkama,5 York 1997, passim; V. Pucko, Kievskoe hudo`estvennoe remesslo
kao teritorijalno najbli`im, upotpuwen je ovom na~ela XIII v. Individualvne maner masterov, Byzantino-
prilikom sa jo{ nekoliko novih primera koji se slavica LIX fasc. 2 (1998), 305319.
3 Ikone od steatita su privla~ile mnogo ve}u pa`wu is-
nalaze u fondovima Muzeja primewene umetnosti
tra`iva~a, v. Bank, Les statites, op. cit.; KalavrezouMaxeiner,
u Beogradu i Narodnog muzeja u Kru{evcu.6 op. cit.; K. Totev, Steatitova plastika ot teritorita na
Prva ikonica (slika 1) kojoj posve}ujemo pa`wu srednovekovna Blgari XIXIV v, Avtoreferat na kandidatska
bila je ubele`ena jo{ u kwizi tzv. Privremenog in- disertaci Sofi 1989; Id., Icnes et croix de statite de Trnov
ventara CKU.7 Ikonica se, prema tome, jo{ u prvim grad (Veliko Trnovo), CA 40 (1992), s tim {to se novi primerci
i daqe otkrivaju i pojedina~no objavquju, v. na primer, G. Mar-
godinama postojawa jagodinskog Muzeja8 na{la u janovi}-Vujovi}, Fragment ikonice od steatita, Sveske DIUS
fondovima prinovqene gra|e. Kako stoji u znatno 2021 (19891990), 1115; K. Totev, Steatitovi ikona Neveri
kasnije a`uriranoj dokumentaciji Arheolo{kog Fom iz Krasena, Byzantinoslavica LI, fasc. 2 (1990), 216221;

STARINAR LII/ 2003.


176 BRANISLAV CVETKOVI]

odeqewa, ikonica je bila otkupqena 1965. godine od strani (kako je na de~anskom ju`nom portalu), jer
nepoznatog imaoca koji ju je prona{ao u okolini u predstavama Kr{tewa dominira obrnuta postav-
Prokupqa.9 U pitawu je dvostrana ikonica sa pro- ka figura.17 Znatnije o{te}ewe ikonice u gorwem
filisanim ramom, formata 5,5 h 4,5 h 1,0 cm. Izra- delu izazvano je probijawem malog otvora za prov-
|ena je tehnikom rezawa u mekanom braonkastom la~ewe vrpce, {to zna~i da je ikonica bila no{ena
kamenu, za koji je nakon rendgenske difraktometrij- na ubi~ajeni na~in, obe{ena oko vrata kao privezak.
ske analize u Prirodwa~kom muzeju u Beogradu10 Probijawe rupe izvedeno je naknadno, verovatno
utvr|eno da po sastavu pripada glinenim {kriq-
cima tipa laporovitog glinca11. Re~ je, dakle, o
laminiranoj glinovitoj steni,12 materijalu koji Ch. Bakirtzis, D. Triantaphylos et al., Thrace, Athens 1990, 43, Fig.
17; N. Ovcharov, The Raising of Lazarus Icon in Steatite From
je zbog svog mineralnog sastava bio veoma pogodan
Philippopolis (Bulgaria), Jahrbuch der sterreichischen Byzantinistik
za obradu, jer je elasti~an i mekan, te je mogao na- 41 (1991), 301305; Id., Crucifix Byzantin et Roman de Veliki
}i razli~itu primenu. Preslav, Slavia Antiqua XXXIII (1991/92), 105113.
4 Radojkovi}, Neki primerci vizantijskih kamenih iko-
Na jednoj strani ikonice izrezan je dopojasni
nica, 1929; D. Mini}, R. Stani}, O. Vukadin, S. \or|evi},
lik svetiteqa koji u levoj ruci nosi kwigu (jevan|e-
Sredwovekovni Stala}, Kru{evac 1979, 11; V. Risti}, Pogled
qe), a desnom ~ini gest blagosiqawa. Usled quspa- na sredwovekovno kulturno nasle|e Lazarevog grada u Kru-
wa pojedinih delova obra|ene povr{ine, svetiteqev {evcu, Sveske DIUS 17(1986), 8788; G. Marjanovi}-Vujovi},
lik se jedva razaznaje, dok je ode`da, zbog izliza- Petrova crkva kod Novog Pazara, Arheolo{ki pregled za 1987 (1989),
nosti predstave, svedena gotovo na osnovnu formu. 174. Tako|e, v. B. Babi}, Srednovekovno kulturno bogatstvo
na S.R. Makedonija, Prilep 1974, kat. br. 181.
Kru`no o{te}ewe, izazvano quspawem, u predelu 5 Totev, Kameni ikoni ot srednovekovna Blgari, 1017.
vrata onemogu}ava vaqano sagledavawe ikonograf- 6 Kolegama u Muzeju primewene umetnosti u Beogradu,

skog tipa svetiteqa, a wegov identitet nije do- kao i g. Nikoli Beri}u iz Narodnog muzeja u Kru{evcu dugujem
voqno poja{wen ni kroz ostatke urezanog natpisa, veliku zahvalnost {to su mi omogu}ili da se neposredno upo-
znam sa neobjavqenim materijalom iz wihovih fondova.
niti preko izgleda glave oko koje nije bio izveden 7 Centralna kwiga ulaska ZMJ. Privremeni inventar
nimb. Ipak, frontalna postavka poprsja, prime- 19651969, br. P 165.
weni gestovi, oblik glave i ostaci natpisa gde se 8 Osnovan 1954. godine, v. M. Koji}, Zavi~ajni muzej Ja-

~itaju slova NN / KO daju dovoqno osnova da se godina, u Enciklopedija srpske istoriografije, ur. S. ]irko-
vi}, R. Mihaq~i}, Beograd 1997, 218.
zakqu~i da je najverovatnije re~ o poprsju sv. Ni- 9 Inventarna kwiga. Arheolo{ko odeqewe ZMJ, inv. br.
kole Mirlikijskog. Veliki broj analognih prime- 1645.
ra ikonica od obi~nog kamena, steatita ili kri- 10 I ovom prilikom se zahvaqujem koleginici Zorici

stala idu u prilog ovakvom zakqu~ku.13 S obzirom Tomi}, geologu Prirodwa~kog muzeja, na stru~noj pomo}i pri
identifikovawu mineralo{kog sastava eksponata.
na robustnost poprsja blisku analogiju sa na{eg 11 Ispitani materijal sastoji se od 1/3 kvarca i feld-
terena nalazimo u poznatoj kameji od oniksa sa po- spata (~ije je poreklo u mati~noj steni), 1/3 minerala glina
prsjem sv. Nikole, koja je tokom arheolo{kih rado- (smektit, hlorit i kaolinit) i 1/3 drugih sastojaka, sa mawim
va otkrivena u jednom grobu u ruiniranoj crkvi u koli~inama karbonata (Z. Tomi}).
12 U pitawu je sitnozrna klasti~na stena, koja prete`no
Slavkovici na Rudniku,14 dok najbli`u analogiju
sadr`i ~estice praha i gline, koje su mawe od 1 ili 2 mikrona
predstavqa dvostrana ikonica iz Lazarevog grada, u pre~niku. Stvarana je u uslovima velikih koli~ina vodenih
koja se ~uva u kru{eva~kom Narodnom muzeju.15 taloga, gde je dolazilo do ispirawa mati~nih stena uz neop-
Na drugoj strani ikonice izrezana je predsta- hodno ispirawe magnezijuma, ~ime su mogli nastati i smektit
va sastavqena od, kako se ~ini, dve figure poveza- i kaolinit kao proizvodi raspadawa (Z. Tomi}).
13 Up. Kalavrezou-Maxeiner, op. cit., passim.
ne zajedni~kom radwom. Ona na levoj strani ima 14 Radojkovi}, Sitna plastika u staroj srpskoj umetno-
dugu kosu i predstavqena je frontalno, dok figu- sti, T. I.
15 Moravska Srbija qudi i dela, ur. D. Milo{evi}, Kru-
ra na desnoj strani, odevena u dugu odoru, stoji u
profilu i jednu ruku uzdi`e nad glavom figure na {evac 1971, 43, br. 35; Istorija primewene umetnosti kod Sr-
ba I, Beograd 1977, sl. 6, 6a; Radojkovi}, Sitna plastika u
desnoj strani. Svakako je re~ o predstavi Kr{tewa staroj srpskoj umetnosti, 19; Risti}, Pogled na sredwovekov-
Hristovog u Jordanu, u kome, gotovo do pasa, stoje no kulturno nasle|e Lazarevog grada u Kru{evcu, 8788.
obe figure. Sledstveno, u levoj figuri treba prepo- 16 G. Millet, Recherches sur lIconographie de lEvangile aux

znati Gospoda Isusa Hrista, a u desnoj i sv. Jova- XIV, XV et XVI siecles, Paris 1916, 170215; RbK III, 636647;
LCI 4, 150; LCI 7, 178190.
na Krstiteqa, koji ispru`enom desnicom iz suda 17 J. Maglovski, De~anska skulptura program i smisao,
poliva Hrista vodom o~i{}ewa, kr{tavaju}i ga.16 u De~ani i vizantijska umetnosti sredinom XIV veka, Beograd
Zanimqiv je polo`aj likova sa sv. Jovanom na desnoj 1989, 199203, sl. 14.
DVE KAMENE IKONICE IZ ZBIRKE ZAVI^AJNOG MUZEJA U JAGODINI 177

Slika 1

Slika 2

mnogo docnije od vremena izrade same ikonice, na- stalnu predstavu na radovima malog formata do
kon lomqewa profilisanog produ`etka u vidu al- ovog trenutka nismo uo~ili. To, naravno, nikako ne
ke, koji je bio posebno izrezan i obra|en na gorwoj zna~i da je rezawe scena iz Hristovog `ivota na
stranici ikonice. Pa`qivim zagledawem povr{i- ikonicama malog formata bilo neuobi~ajeno, na-
ne gorweg profila uo~ava se ulizano blago ulegnu}e protiv, ~ak i malobrojni primeri iz srpskih i bu-
koje svedo~i da se upravo na tom mestu desio lom. garskih muzejskih zbirki (ikonica sa Molitvom u
Bu{ewem otvora ispod profilisanog rama predsta- Getsimanskom vrtu iz Preslava,19 ikonica sa sv.
ve sasvim je uni{tena glava sv. Jovana.18 Nikolom i Raspe}em iz Muzeja primewene umetno-
Upravo opisana ikonica pripada veoma ~estom sti,20 kao i ikonica sa dva svetiteqa i Oplakiva-
tipu obostrano obra|enih kultnih predmeta, s tim wem Hrista (tipa Ne ridaj mene mati), na|ena kod
{to upravo ikonografski sadr`aj ovaj eksponat Petrove crkve u Novom Pazaru21) svedo~e da su za-
~ini posebno zanimqivim. Za sada mi nismo pro- pravo takve ilustracije i u ovom, uslovno re~eno,
na{li u analognom vizantijskom, ruskom, bugar- marginalnom umetni~kom rodu bile itekako omi-
skom i srpskom objavqenom i ne{to malo srpskom qene i tra`ene. Napokon, {iroko po{tovawe sv.
neobjavqenom materijalu kamenih ikona potpune
analogije za identi~an izbor izvedenih predstava. 18 Ogroman broj steatitnih, kao i kamenih ikona u muzej-
^ak ni u velikim korpusima vizantijskih steati- skim i privatnim zbirkama, ima polomqenu alku ili naknad-
ta nismo prona{li da je Kr{tewe Hristovo ma na no probu{enu rupu, v. Kalavrezou-Maxeiner, op. cit., passim.
jednom primerku predstavqeno bilo samostalno, 19 Totev, Kameni ikoni ot srednovekovna Blgari, 1213,

bilo u kombinaciji sa poprsjem sv. Nikole. Na ve- Obr. 4.


20 Radojkovi}, Sitna plastika u staroj srpskoj umetno-
likim steatitnim plo~ama sa predstavama ciklu- sti, sl. 20.
sa Velikih praznika, razume se, scena Hristovog 21 Marjanovi}-Vujovi}, Petrova crkva kod Novog Paza-

Kr{tewa je uklopqena u ciklus, ali je kao samo- ra, 174, sl. 2.

STARINAR LII/ 2003.


178 BRANISLAV CVETKOVI]

Nikole me|u hri{}anima, kako ono profilakti~ko, ~emu postoji nedovoqno sre|ena dokumentacija
vezano za wihovo ovozemaqsko trajawe, tako i ono pri Arheolo{kom odeqewu.29 Ikonica je bila
eshatolo{ko, naju`e skop~ano sa verovawem u po- prona|ena u sondi dimenzija 5,0 h 1,5 m, u grobu
sredini{tvo mirlikijskog episkopa kao vodi~a du- br. 2, koji je bio raskopavan. U grobnici je bila
{a,22 ikonografski je na tuma~enoj ikonici stav- slobodno ukopana odrasla osoba u smeru jugozapad-
qeno u blisku vezu sa scenom Kr{tewa, koja se u severoistok, sa skretawem od 10 stepeni ka jugu.
soteriolo{kom smislu shvata kao predstava spase- Kraj karlice su se nalazili fragmenti kerami~-
wa,23 jer se, kako ka`e sv. Grigorije Bogoslov, sama kih sudova. Ikonica je prona|ena ispod desne
tajna kr{tewa razume kao tajna spasewa.24 ple}ke na dnu grobnice, dok je ispod leve na|en i
^iwenica da su obe strane ikonice veoma izli- jedan nov~i}, za koji u dokumentaciji i u Inven-
zane, svedo~anstvo je wenog, pre svega, dugotrajnog tarnoj kwizi stoji da je bio ugarski, pa je po wemu
no{ewa, o ~emu govori polomqena prvobitna alka, ukop datovan u 15. vek.30 Na`alost, u velikoj i pot-
kao i druga naknadno probijena. Ali, to je upravo i puno sistematizovanoj numizmati~koj zbirci Mu-
svedo~anstvo o va`nosti ikonice koju je ona imala zeja danas nema takvih ugarskih komada, pa se ovaj
za nekog nama nepoznatog i najverovatnije sasvim podatak ne mo`e kontrolisati.31 Na osnovu mine-
obi~nog ~oveka sredweg veka. Kako je pre izvesnog ralo{ke analize eksponata u Prirodwa~kom muzeju
vremena primetio A. Katler, izlizanost mnogih u Beogradu, koja je obuhvatila makroskopsko i rend-
kameja bila je posledica prakse ~estog doticawa i gensko ispitivawe materijala, dobijeni su skoro
dr`awa ikonice me|u prstima, pri ~emu je uz tihu isti rezultati o mineralnom sastavu obe ikonice
ili nemu molitvu imalac neprekidno wima prela- iz zbirke jagodinskog muzeja.32
zio preko reqefnih delova predstave, veruju}i da Ikonica je ne{to druga~ijeg oblika od pretho-
}e na taj na~in biti u bli`oj vezi sa svetiteqem, dno opisane. U obliku je malog kvadrata formata
te da }e on zbog toga mnogo izvesnije posredovati 5,5 h 5,5 h 1,0 cm. Mnogobrojna o{te}ewa nas spre-
za spasewe moliteqa.25 Nepoznate okolnosti nala- ~avaju da se do kraja odredimo da li je i ona prvo-
za ikonice i velika izlizanost predstava onemo- bitno bila dvostrana. Sada{wa predstava najve-
gu}uju dono{ewe zakqu~aka o eventualnom pore- rovatnije arhan|ela Mihaila, urezana je o{trim
klu radionice ili ve{tini majstora. Okolnosti predmetom na povr{inu za koju nam se ~ini da je
nalaza kultnih predmeta ovog tipa (Bogorodica isprva mogla biti samo pole|ina prvobitne ikoni-
Zastupnica iz Kur{umlije, na primer)26 svedo~e da ce. Ve} na prvi pogled je jasno da je lik Arhan|ela
su ~esto nala`eni u manastirima, pa ~ak i oltarima
hramova, ili pak kao deo grobnog inventara. [to se 22 N. Patterson-Shevchenko, The Life of Saint Nicholas in
ti~e same izrade, reza~ ikone je pokazao relativnu
Byzantine Art, Torino 1983, 162.
ve{tinu, ali se ipak po odabranom materijalu i 23 J. Popovi}, Dogmatika II, Beograd 1978, 341360.

stilizaciji eksponat mo`e vezati samo za neku lo- 24 Migne, PG XXXVI, 352, 360.
25 A. Cutler, The Hand of the Master: Craftsmanship, Ivory
kalnu gradsku ili manastirsku radionicu. Uz to
and Society in Byzantium (9th11th Centuries), Princeton 1994,
mogu}e je grubo odrediti vreme nastanka, koje ne
2229
mo`e biti ranije od 13, niti kasnije od 15. veka. 26 M. Tati}-\uri}, Steatitska ikonica iz Kur{umlije,
Upravo zbog poznatih okolnosti nalaza za nas ZLUMS 2 (1966), 65.
27 Centralna kwiga ulaska ZMJ. Privremeni inventar
je zanimqiva druga ikonica iz jagodinske zbirke
(slika 2). Kao i prethodni primerak, i ova je iko- 19651969, br. P 166.
28 Inventarna kwiga. Arheolo{ko odeqewe ZMJ, inv. br.
nica bila upisana najpre u staroj Kwizi privre- 1644.
menog inventara,27 a potom i u naknadno otvorenoj 29 Podaci iz dokumentacije s arheolo{kih iskopavawa,

Inventarnoj kwizi Arheolo{kog odeqewa.28 Re~ koje mi je qubazno stavio na uvid kolega Savo Vetni}, arheo-
je o eksponatu koji je prona|en tokom prvih sonda- log savetnik Muzeja, na ~emu mu i ovom prilikom zahvaqujem
30 Po re~ima kolege S. Vetni}a, nov~i} je kao ugarski
`nih arheolo{kih iskopavawa preduzetih na te- svojevremeno identifikovala g-|a Dobrila Gaj-Popovi}.
ritoriji grada, u vreme kada su 1962. godine kopa- 31 U zbirci se nalazi nekoliko kasnih novaca iz

ni temeqi za novu zgradu gra|evinskog preduze}a XVIXVII veka, bez podataka o mestu nalaza. Podatak dobijen
Pomoravqe, nedaleko od Starog gradskog qubazno{}u koleginice Smiqane Dodi}, arheologa kustosa
Muzeja, koja vodi i Numizmati~ku zbirku.
grobqa, na kraju Leva~ke ~ar{ije i u pravcu sela 32 I ovde je re~ o {kriqastom glincu gotovo identi~nog
Trnave i puta za Kragujevac. Tada su na potesu sastava, s tim {to se kod ove ikonice od minerala glina
ustanovqeni ukopi sredwovekovne nekropole, o pojavquju smektit, kaolinit i ilit (Z. Tomi}).
DVE KAMENE IKONICE IZ ZBIRKE ZAVI^AJNOG MUZEJA U JAGODINI 179

naknadno urezan, {to se zapa`a kako po tehnici na primercima kao {to su neobjavqena dvostrana
ureza, tako i po neve{toj ruci, zbog ~ega je dobije- ikonica sa Hristom i sv. Nikolom iz Muzeja pri-
na krajwe primitivna dopojasna predstava pred- mewene umetnosti,33 zatim, primerci iz kru{e-
vodnika Nebeske vojske, sa shemati~no izvedenim va~kog Narodnog muzeja,34 kao i bugarski primeri
krilima, ta~kastom ode`dom, sumarnim licem, je- iz {umenske tvr|ave, trnovske crkve sv. ^etrdeset
dva uo~qivom desnicom sa `ezlom i blago ocrta- mu~enika i iz Nesebra.35
nom kru`nicom nimba. Mogu}e je zapaziti i ostat- Ispitivawem analognog materijala kod tzv. ka-
ke urezanog natpisa, jedno n i jedno tanko jer y, ka- menih ikonica najpre se uvi|a da ve} kod odre|i-
ko se ~ini, koja su oba mogla pripadati skra}eni- vawa kori{}enog kamena mo`e biti veoma spornih
ci Mix(anl)y. momenata. Letimi~an pogled pokazuje da su u pojedi-
Ikonica je po obodima i na obe strane prili~- nim slu~ajevima u katalozima i studijama kao ma-
no o{te}ewa udarcima i quspawem sedimentnog terijal za izradu ovih ikonica ozna~avani drvo,36
{kriqastog glinca, kao i naknadnim probijawem ozokerit37 ({to je, u stvari, zemni vosak, tj. ugqovo-
~ak tri otvora za no{ewe oko vrata. Prvobitno je donik metanskog niza)38 i hloridni {kriqac,39 pa
i ovde morala postojati posebno izrezana alkica }e neka sistemati~nija istra`ivawa u budu}nosti
za vrpcu, koja je nakon lomqewa zamewena prvom svakako ponuditi autenti~ne podatke o stvarnom
rupom probu{enom u gorwem delu ikonice. Me|u- mineralo{kom sastavu ovih materijala.
tim, nakon slamawa gorweg profila na obodu, izno- Kada je re~ o pripadnosti ovih malih predme-
va su probijene jo{ dve rupe, sa obe strane sada ve} ta vizantijskom kulturnom krugu, tu ne bi trebalo
urezanog poprsja arhan|ela Mihaila. Pa`qivim da bude ve}ih nedoumica. Jasno je da osnovni tehno-
zagledawem mo`e se uo~iti da se najverovatnije na lo{ki principi izrade i ikonografski reperto-
sada{woj pole|ini ikonice nalazila prvobitna ar neposredno proizhode iz vizantijskih umetni~-
predstava svetiteqskog poprsja, koje je u me|uvre- kih modela, pre svega vizantijske gliptike. Ali,
menu uni{teno udarcima ili propalo usled staro- grubo modelovawe i izbor skromnog materijala go-
sti i quspawa. Na zakqu~ak da se na sada{woj po- vore da su svi ovi primerci morali nastati u ne-
le|ini mo`da nalazila prvobitna svetiteqska kim doma}im radionicama i da su izra|ivani u
predstava navodi najpre postojawe profilisanog velikom broju za naru~ioce iz ni`ih dru{tvenih
rama na toj strani, kao i polukru`ne forme koje slojeva. Najverovatnije je da su se izradi ovih iko-
najvi{e podse}aju na ostatke ramena sa poprsja ne- nica posve}ivali monasi, mada nije nemogu}e da
poznatog svetiteqa. Veoma nizak kvalitet naknad- su zbog velike tehnolo{ke i stilske razli~itosti
no urezanog lika arhan|ela Mihaila zapravo nije mogli biti i delo nekih mawih gradskih radioni-
neobi~an, jer postoji u analognom materijalu do- ca, kakva je bila, na primer, ona u sredwovekovnom
voqno primera koji pokazuju da je izrada ovakvih gradu Stala}u, u kome je uz gotove, obra|ene pri-
ikonica bila naj{ire prihva}ena i praktikovana merke na|eno i nekoliko pripremqenih kamenih
daleko od prestoni~kih radionica, kako se to vidi plo~ica.40

33 Inv. br. 11171, 52 h 45 mm, otkup od R. P. iz Lajkovca.


34 Vukadin i dr., Sredwovekovni Stala}, 11, sl. 5 (inv.
br. 174), sl. 6 (inv. br. 183).
35 Totev, Kameni ikoni ot srednovekovna Blgari, 1718,

Obr. 7, a, b, v, g, e.
36 Radojkovi}, Sitna plastika u staroj srpskoj umetno-

sti, sl. 20; Risti}, Pogled na sredwovekovno kulturno nasle|e


Lazarevog grada u Kru{evcu, 8788.
37 Radojkovi}, Neki primerci vizantijskih kamenih iko-

nica, 22.
38 F. Tu}an, Specijalna mineralogija, Zagreb 1957, 534536.
39 Kulturno bogatstvo Prilepa, ur. B. Babi}, Beo-

gradPrilep 1976, kat. br. 166.


40 Vukadin i dr., Sredwovekovni Stala}, 11, kat. br. 7, 64.

STARINAR LII/ 2003.


180 BRANISLAV CVETKOVI]

Summary: BRANISLAV CVETKOVI], Home Museum, Jagodina

TWO STONE ICONS FROM


THE HOME MUSEUM COLLECTION IN JAGODINA

Two stone icons are kept in the funds of the Home Museum in subsequently carved in, while on the other side there are
Jagodina, which have originally belonged to the non-classified remains of an unknown saint.
archaeological collection, and after revision became items in Diffraction x-ray analysis has shown that both icons are
the collection of icons and cult objects. The icons belong to the made of almost identical material (soft brown stone- clay shale
genre of the Middle Ages small form plastic, the function of of the marl-clay type). Comparative material from the Serbian
which is sometimes difficult to define, and its creator and and the Bulgarian collections have shown that both mentioned
workshop even more problematical. The first icon (5,5 x 4,5 x items may be generally dated into the period from 13th15th
1,0 cm) was purchased for the Museum collection in 1965 from century, and that by their structural and iconographic
the anonymous seller, who claimed to have discovered it in the characteristics they follow older forms of Byzantine glyptic.
vicinity of Prokuplje. It is a double-sided icon with profiled Closely related to an individual, the mentioned icons were used
frame, with shallow relief bust image of St. Nicholas on one for the so called individual religious purpose. They were made
side, and on another a presentation of the Christs christening in for the believers from the lower social classes in the Middle
Jordan. Another icon (5,5 x 5,5 x 1,0 cm) was discovered during Ages, and were most probably made in monk or city
the first probing archaeological excavations on the territory of workshops.
Jagodina in 1962. On one side, which originally was the icons
backside with no images at all, a bust image of St. Michael was Translated by: Marina Adamovi}-Kulenovi}
UDC 902:58
UDC 903 637/638 (497.113) 181

ALEKSANDAR MEDOVI]

ARCHOBOTANISCHE UNTERSUCHUNGEN IN DER


METALLZEITLICHEN SIEDLUNG @IDOVAR,
VOJVODINA/JUGOSLAWIEN. EIN VORBERICHT.

Abstract. Hier sind 21 archobotanischen Proben gegeben die in @idovar, Sdbanat, whrend der Grabungskampagne
des Jahres 2001 genommen wurden. Sie haben die Reste der Getreide, Hlsenfrchte, lpflanzen, Sammelobst und nsse,
Weinrebe, sowie Unkruter entdeckt, was teilweise mit den Resultaten der archobotanischen Untersuchung in Feudvar,
Sdostba~ka, korrespondiert.

Schlagwrter. @idovar, Sdbanat, Archobotanik, Getreide, Hlsenfrchte, Sammelobst, Unkruter, Weinrebe.

@ idovar heit eine seit langem bekannte befesti-


gte Siedlung der Bronze- und Eisenzeit im
Sden der pannonischen Tiefebene, in der
Vojvodina, zum Eisernen Tor hin, nah dem Dorf Ore-
{ac.1 Seit 1996 graben das Museum aus Vr{ac und das
(Niederschlagsjahresmittel in der Vojvodina gut 600 mm;
klimazonale Vegetation Waldsteppe.3 Die Ackerkru-
men der Lplateaus sind auerordentlich fruchtbar
und werden intensiv ackerbaulich genutzt. Das Klima,
kalte Winter, warme Sommer und heie Hochsommer
Archologische Institut der philosophischen Fakultt mit gnstig verteilten Niederschlgen, begnstigt den
Belgrad dort erneut. Projektleiter ist M. Jevti} aus Getreidebau. Die regenarme Periode fllt in die Reife-
Belgrad. Archozoologische und seit August 2001 und Erntezeit der Kulturpflanzen (Juli bis September).
archobotanische Analysen begleiten und er-gnzen Ein hoher Grundwasserspiegel ist fr den alluvialen
die archologischen Untersuchungen. Die Schichten Boden unterhalb der Siedlung bezeichnend. Starker
der Siedlung reichen bis in 5 m Tiefe. Regen und berschwemmungen machen das Terrain
Das Landschaftsbild vom sdlichen Banat prgen unzugnglich. Heute weidet dort das Vieh in Begleitung
die Sande von Deliblato (Sahara Europas) und L, der Hirten.
der den Sand von Norden, Westen und Osten umgibt. Vergleicht man @idovar mit der zeitgleichen
Das linke Donau-Ufer bildet die Sdgrenze. Wie ein Siedlung Feudvar auf dem Lplateau von Titel, so ist
Spiegelei erheben sich der Sand (Eigelb) und der L das Ergebnis dj vu. Der Vergleich ist schwierig, denn
(Eiwei) ber das ebene Alluvial der blichen, flachen Feudvar ist archobotanisch detailliert untersucht,
Vojvodina-Landschaft. @idovar liegt auf dem sdstli- @idovar aber erst anfnglich.4
chen Rand des Lplateaus im sdlichen Banat ber Whrend der Grabungskampagne des Jahres 2001
der Aue des Flusses Kara{, der das Plateau auf seinem wurden 21 Proben aus der Grabungsflche 3 genommen,
Weg von den Karpaten zur Donau streift (Abb. 1). etwa die Hlfte aus Pfostenlchern. Alle pflanzliche
Die Bodenkarte der Vojvodina2 verzeichnet um @i- Funde datieren in die bronzezeitliche Vattina-Kultur, in
dovar zwei Bodentypen, Tschernosem (Schwarzerde)
auf dem Lplateau und Fluvisole im Alluvial des Flus-
ses. Schwarzerden sind bezeichnend fr Lebenen, die
1 Uzelac 1997.
fr berschwemmungen unerreichbar sind, die aber 2 Nejgebauer et al. 1971a.
hinreichend Niederschlag erhalten. In der nacheiszeit- 3 Butorac 1998.
lichen Wrmezeit unter Steppenvegetation entstanden, 4 Borojevi} 1992; Kroll/Borojevi} 1988; Kroll 1990a; 1990b;

haben Tschernosem und Steppe heute Reliktcharakter 1991a; 1991b; 1991c; 1992; 1993; 1995; 1997; 1998.

STARINAR LII/ 2002.


182 ALEKSANDAR MEDOVI]

Ungarn

Rumnien
Thei

Donau

Karas

Abb. 1. Karte der Vojvodina. Skizze nach Geolo{ka karta Vojvodine (Nejgebauer et al. 1971b).
Schraffierte Flchen: typischer (Festland-)L; Schwarz: olischer Sand (Binnendnen). 1. @idovar; 2. Feudvar.

die spte Pan~evoOmoljica-Phase.5 Aus Grabungs- und Emmer T. dicoccum sind Produkte des Getreide-
flche 1 stammen vier Proben, die in die spte Eisen- baus im bronzezeitlichen @idovar. Dinkel T. spelta und
zeit datieren (Latne). Die Proben, maximal 10 Liter Rispenhirse Panicum miliaceum, in den Proben jeweils
Ausgangssubstanz, die Fllung eines Eimers, wurden mit nur wenigen Exemplaren vertreten, sind von nach-
mit Oberflchenwasser aufgeschwemmt, dekantiert geordneter Bedeutung. Saatweizen stellt den Lwenan-
und in ein Sieb mit 0,25 mm Maschenweite gesplt. teil aller Getreidefunde (Mengenanteil fast 60 %!). Die
Auf Zeitungspapier geschlagen, trockneten die Proben hohe Fundzahl geht auf zwei Proben zurck (Tab. 1,
langsam. All dies geschah an Ort und Stelle. Die leicht Probe 3; 6), in denen die Krner zum Teil verformt sind,
transportablen Proben wurden im Labor des Kieler sich aber doch gut von den anderen Getreiden trennen
Instituts fr Ur- und Frhgeschichte in einem Siebsatz lassen. Der Saatweizen war feucht und angekeimt, als
abnehmender Maschenweite fraktioniert. Erkennbare er verkohlte, daher die Verformungen. Im restlichen
Pflanzenreste wurden unter der binokularen Lupe aus- Material kommt Saatweizen stetig vor (86 %) und hat
gelesen, bestimmt und gezhlt. Aus Grnden der Zhl- den selben Stellenwert wie Gerste oder Emmer. Wenn
barkeit beschrnken sich die Analysen im wesentlichen Saatweizen nicht das Hauptgetreide der Siedlung ist,
auf Samen und einsamige (Teil-) Frchte. Fast alle so deutet doch alles auf einen entwickelten Anbau hin.
Funde sind verkohlt. Keine Probe war fundleer.
Saatweizen Triticum aestivum und Einkorn T. mono-
coccum, Vierzeil-Spelzgerste Hordeum vulgare vulgare 5 Hnsel/Medovi} 1991.
ARCHOBOTANISCHE UNTERSUCHUNGEN IN DER METALLZEITLICHEN
SIEDLUNG @IDOVAR, VOJVODINA/JUGOSLAWIEN. EIN VORBERICHT. 183

7 mm

Abb. 2. @idovar, Vojvodina; Bronzezeit, Vattina-Kultur. Steppenkirsche Prunus fruticosa

Belege dafr sind auch die hohen Tausendkorngewichte Linsen- und Erbsenprobe sind darunter. Beide Hlsen-
von 14,13 g und 12,13 g (Zum Vergleich: TKG Saat- frchte weisen hohe Stetigkeiten auf (Linse 67 %,
weizen Gro Lbbenau im Durchschnitt 13,61 g frh- Erbse 57 %). Nur in einer Probe fanden sich gengend
mittelalterlich, Medovi} im Druck). Linsensamen, um ein Tausendkorngewicht zu ermitteln
Einkorn ist das wichtigste Getreide Sdosteuropas TKG 7,7 g.
in der Bronzezeit.6 Hier ist es das zweithufig nachge- Der Leindotter Camelina sativa ist die einzige
wiesene Getreide. Die Krner sind schwer, schwerer als nachgewiesene lpflanze im bronzezeitlichen @idovar.
die aus Feudvar. Hier wiegen sie deutlich ber 10 g, in Die hohe Stetigkeit (67 %), zwei Kollektionen mit viel
Feudvar in der Regel weit darunter (@idovar: 11,38 g; Leindotter (Tab. 1, Probe 7; 9) und zu Klumpen ver-
Feudvar: 7,03 g eisenzeitlich, Kalaka~a-Kultur,7 backene Saat (auer einen Samen Solanum nigrum sind
8,63 g bronzezeitlich, Vattina-Kultur.8 keine weiteren Beimengungen zu erkennen) belegen
Gerste und Emmer belegen den dritten und vierten den eigenstndigen Anbau dieser heute vergessenen
Platz. Der Stellenwert der einzelnen Getreidearten Kulturpflanze. Das Tausendkorngewicht der Camelina-
kann noch nicht eindeutig geklrt werden. Aber eine Saat von @idovar ist stattlich, 0,32 g (Kastanas 0,18 g
absolute Dominanz des Einkorns wie in Feudvar Sptbronzezeit Makedoniens;10 Feudvar 0,20 g
scheint es hier nicht zu geben. Sind alle vier Getreide Bronzezeit, Vattina-Kultur.11 Lein Linum usitatissi-
gleichwertig? Mehr Licht in dieser Frage knnten mum, Mohn Papaver somniferum und Wegrauke Sisym-
unter anderem Proben aus zwei Getreidespeichern im brium officinale12 fehlen bisher in @idovar.
Haus 6 liefern, die noch ununtersucht im Grabungs- Welche Aussagekraft haben die Unkruter? Die
magazin lagern. Die vier latnezeitliche Proben geben stetigsten Unkruter sind auch die zahlreichsten. Zu den
erste Hinweise auf die weitere Entwicklung: Die hufig nachgewiesenen Arten, die vor allem in Winter-
Rispenhirse macht wie in Feudvar9 ein deutlichen getreide vorkommen, gehren Ackertrespe Bromus
Schritt nach vorn, Einkorn, Weizen, Emmer und
Gerste bleiben bestehen.
Der Hlsenfruchtanbau ist dem Getreideanbau 6 Kroll 1993.
7
gleichberechtigt. Linse Lens culinaris und Erbse Pisum Kroll/Borojevi} 1988.
8 Kroll 1992.
sativum sind das Hlsenfrucht-Inventar. Die Linsen- 9 Kroll 1998.
wicke Vicia ervilia kommt mit wenigen Exemplaren 10 Kroll 1983.
dazu. Die gleiche Reihenfolge findet man auch im 11 Kroll 1991.
Material von Feudvar wieder. Jeweils eine reiche 12 Kroll 1991.

STARINAR LII/ 2002.


184 ALEKSANDAR MEDOVI]

4 mm

Abb. 3. @idovar, Vojvodina; Bronzezeit, Vattina-Kultur. Wilde Weinrebe (skeletiert) Vitis vinifera sylvestris

arvensis und Kornrade Agrostemma githago. Der Kara{. Die Massenfunde des Vielsamigen Gnsefues
Schwarze Nachtschatten Solanum nigrum und die Grne von @idovar reihen sich nahtlos an die gleichzeitigen
Borstenhirse Setaria viridis haben ihren Verbreitungs- von Feudvar,13 doch mit dem Unterschied, dass in
schwerpunkt in Sommerfruchtkulturen. Insgesamt aber Feudvar nur ein einziger Massenfund vorliegt. Hier ist
ist die Stckzahl der Unkruter gering und die Proben dieser Gnsefu allgemein hufig. Ein weiterer Beleg
sind zu vermischt, um eine Bindung an eine bestimmte fr das Sammeln von allerlei Pflanzen mit vielerlei
Kulturpflanze zu zeigen. Im Prinzip entspricht das Nutzen, deren Wert wir heute nicht mehr kennen.
Unkrautinventar von @idovar dem von Feudvar. Das Sammelobst und die Nsse bieten zahlreiche
Der Vielsamige Gnsefu Chenopodium polysper- Ergnzungen zum tglich Brot in @idovar. Das wirt-
mum stellt die Hlfte aller verkohlten pflanzliche Funde schaftlich wichtigste Sammelobst sind Attich-Beeren,
von @idovar. Es ist mglich, dass andere Chenopodia- Sambucus ebulus. Seine Steinkerne sind sowohl ver-
ceen-Arten, wie der Weie Gnsefu Ch. album in kohlt als auch unverkohlt in allen Proben vorhanden.
Feudvar ein triviales Unkraut in den zum Teil schlecht Die Wald-Erdbeere Fragaria vesca in Feudvar das
erhaltenen, kleinen Samen unerkannt geblieben sind. Sammelobst schlechthin ist hier nur mit fnf
Nur drei Samen des Bastard-Gnsefues Ch. hybridum Exemplaren vertreten. Vertreter des Steinobstes sind
mit charakteristisch gemusterter Samenschale wurden Schlehe Prunus spinosa (belegt in der Hlfte aller
gefunden. Der Vielsamige Gnsefu kommt mit 100 % Proben) und Steppenkirsche Prunus fruticosa (Abb.
Stetigkeit vor. Nur in zwei Proben (Tab. 1, Probe 3; 7) 2). Die Kornelkirsche Cornus mas gehrt zwar nicht
bersteigen die Funde die Zahl Tausend. Dabei handelt botanisch-systematisch zum Steinobst, wirtschaftlich
sich um jeweils eine Saatweizen- und eine Leindotter- aber doch. Verkohlte Funde von Birnenkernen, Pyrus
probe (Oder ist es eine Gnsefuprobe?). Zwar darf man sp., kommen dazu. Die Hasel, deren Fehlen in Feudvar
das Vorkommen des Vielsamigen Gnsefues hier als aufgefallen ist, konnte hier in geringer Zahl nachge-
sekundre Beimischung deuten, denn Saatweizen, wiesen werden.
Leindotter und Vielsamiger Gnsefu kommen alle in Als Futtervorrat wird man Eichelfunde innerhalb
getrennten Klumpen verbacken vor, aber die Hinweise einer Siedlung kaum deuten, denn das Vieh sucht sich
mehren sich, dass auch der Vielsamige Gnsefu eine
Nutzpflanze ist. Er bevorzugt sommertrockene, schlam-
mige Standorte. Diese Bedingungen bietet die Aue des 13 Kroll 1990a.
ARCHOBOTANISCHE UNTERSUCHUNGEN IN DER METALLZEITLICHEN
SIEDLUNG @IDOVAR, VOJVODINA/JUGOSLAWIEN. EIN VORBERICHT. 185

in Begleitung des Hirten sein Futter selbst.14 Funde aus In den 21 bronzezeitlichen Proben von @idovar
Kochtpfen in einigen bronzezeitlichen Siedlungen wurden insgesamt zehn Rebenkerne gefunden (zum
in Italien und in der Schweiz sind Zeugen fr die Vergleich: Feudvar insgesamt 2000 Proben, 8 Reben-
Verwendung von Eicheln zur menschlichen Ernh- kerne.16 Das sdliche Banat gilt heute als ein Wein-
rung.15 Zunchst mssen die Eicheln geschlt werden, baugebiet mit guten Weinen. Alle zehn Funde gehren
dabei fallen die strkehaltigen Keimbltter auseinan- zum kurzen, runden Typ.17 Jeweils vier Kerne wurden
der (Kotyledonen). Ein Aufkochen oder ein scharfes in Proben mit viel Attich gefunden (Tab. 1, Probe 4, 8).
Rsten entfernt den bitteren Geschmack der Eicheln. Ein Hinweis, dass es sich hier um Sammelgut handelt.
Dabei knnen einzelne Partien verkohlen. In jeder zwei- Damit sind die Funde der Wilden Weinrebe Vitis
ten Probe aus @idovar fand ich Reste von verkohlten vinifera sylvestris zuzuordnen (Abb.3).
Eicheln, Quercus sp., Eichelhlften, ihre Bruchstcke Die Analyse der wenigen Proben von @idovar
und scheinbar ganze Eicheln: Die Kotyledonen sitzen erbrachte erstaunlich Vieles und viel Erstaunliches,
noch fest aneinander, die harte Schale fehlt ihnen aber doch dies hier ist erst der Anfang. Weitere Kampagnen
auch. Diese Funde werden hier als menschliche werden weitere Proben liefern, die weitere Hinweise
Nahrung gewertet. zur Wirtschaft in Haus und Hof geben knnen.

14 Kroll 1983, 72; Medovi} 1998, 70.


15 Karg/Haas 1996.
16 Kroll 1998.
17 Kroll 1991c.

STARINAR LII/ 2002.


186 ALEKSANDAR MEDOVI]

Abstich 14 15 11 13 11 13 12 14 12 12 bertrag
Taxon/Proben-Nr. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Summe St
Getreide
Triticum aestivum 2 859 7 6 490 38 9 3 5 1419 9
T. aestivum, Spgl. 1 1 1
Triticum monococcum 28 16 170 6 16 7 33 17 11 4 308 10
T. monococcum, Spbs. 36 53 41 61 49 58 184 190 34 72 778 10
Hordeum vulgare vulgare 20 9 25 13 2 42 5 2 118 8
Triticum dicoccum 1 5 4 6 2 25 7 50 7
T. dicoccum, Spbs. 2 1 1 21 9 8 11 4 14 71 9
Triticum spelta 4 1 2 7 3
Cerealia indeterminata 3 4 6 5 19 12 4 53 7
Hlsenfrchte
Lens culinaris 4 8 36 3 3 2 56 6
Pisum sativum 3 2 7 2 2 2 18 6
Vicia ervilia 1 1 1 3 3
Leg. sat. indet. 1 1 2 2
lpflanzen
Camelina sativa 3 3 13 6 1 803 2 260 1091 8
Sammelobst und -nsse
Sambucus ebulus 1 1 3 28 3 1 9 30 2 3 81 10
Quercus sp. 9 1 7 1 2 1 21 6
Pyrus sp. 12 12 1
Prunus spinosa 5 1 1 2 9 4
Vitis vinifera sylvestris 4 4 8 2
Fragaria vesca 3 3 1
Cornus mas 1 1 1
Prunus sp. 1 1 1
Prunus non spinosa 1 1 1
mgliche Heilpflanzen
Verbena officinalis 1 19 2 22 3
Teucrium chamaedrys-Typ 1 1 2 2 1 1 4 12 7
Hyoscyamus niger 1 1 1
Malva sp. 1 1 1
synanthrope Vegetation, Unkruter
Chenopodium (polyspermum) 11 49 3474 323 236 90 1382 156 162 57 5940 10
Bromus arvensis 2 1 5 5 2 9 1 2 27 8
Polygonum convolvulus 3 9 1 6 1 1 1 22 7
Agrostemma githago 2 7 3 4 2 18 5
Solanum nigrum 1 1 10 1 2 2 17 6
Galium spurium 2 5 1 3 1 1 2 1 16 8
Setaria viridis 1 9 1 1 12 4
Bromus secalinus 2 2 2 1 3 10 5
Polygonum aviculare 1 6 1 1 1 10 5
Lolium sp. (kleinfrchtig) 1 3 2 2 1 9 5
Bromus arvensis/secalinus 7 7 1
ARCHOBOTANISCHE UNTERSUCHUNGEN IN DER METALLZEITLICHEN
SIEDLUNG @IDOVAR, VOJVODINA/JUGOSLAWIEN. EIN VORBERICHT. 187

Abstich 14 15 11 13 11 13 12 14 12 12 bertrag
Taxon/Proben-Nr. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Summe St
Bromus sp. (langfrchtig) 1 1 2 4 3
Chenopodium hybridum 1 1 1 3 3
Echinochloa crus-galli 1 1 2 2
Mentha sp. 2 2 1
Silene-Typ 1 1 2 2
Agrimonia eupatoria 1 1 1
Bupleurum rotundifolium 1 1 1
Matricaria sp. 1 1 1
Portulaca oleracea 1 1 1
Prunella vulgaris 1 1 1
Rosa sp. 1 1 1
Rumex sp. 1 1 1
synanthrope Vegetation, Unkruter
Sherardia arvensis 1 1 1
Pflanzen der Feuchtgebiete
Carex, subgen. Eucarex 1 1 1
Cladium mariscus 1 1 1
nicht nher bestimmte Taxa
Trifolium-Typ 1 10 6 5 1 9 7 39 7
Poaceae 4 1 5 2 1 2 6 1 1 23 9
Lamiaceae 3 9 12 2
Cyperaceae 2 7 2 11 3
Polygonaceae 3 2 2 7 3
Nr. 188 (ein fragliches Fundgut) 6 6 1
Rosaceae 2 2 1
Asteraceae 1 1 1
Essensreste 1 1 1
Anzahl Taxa 15 18 26 30 24 23 32 29 20 24 62 10
Summe 117 157 4630 560 389 724 2596 480 516 192 10361

Tab. 1. @idovar, Vojvodina; Bronzezeit, Vattina-Kultur. Verkohlte pflanzliche Funde. Grabungsflche 3. Ausgrabung 2001.
Absolute Fundmengen. Wenn nicht anders angegeben, Samen oder einsamige (Teil-)Frchte. St Stetigkeit
(Anzahl der Proben, in denen vorhanden). r: < 0,5 %; +: > 0,5 % < 1,0 %. Proben-Nrn. 110.

STARINAR LII/ 2002.


188 ALEKSANDAR MEDOVI]

LITERATUR:

Borojevi} K., 1991, Emmer aus Feudvar. In: B. Vozokany 1989. Interdisziplinaria Archaeologica 7
Hnsel u. P. Medovi}, Vorbericht ber die jugoslawisch- (Nitra 1991) 187192.
deutschen Ausgrabungen in der Siedlung von Feudvar Kroll H., 1991c, Botanische Untersuchungen zu
bei Mo{orin (Gem. Titel, Vojvodina). Bericht der R- pflanzlichen Grundnahrungsmitteln. Bier oder Wein?
misch-Germanischen Kommission 72, 1991, 45204, In: B. Hnsel u. P. Medovi}, Vorbericht ber die jugo-
Taf. 163 bes. S. 171177. slawisch-deutschen Ausgrabungen in der Siedlung
Butorac B., 1998, Der Zustand der rezenten Flora von Feudvar bei Mo{orin (Gem. Titel, Vojvodina). Mit
und Vegetation des Plateaus von Titel. In: B. Hnsel/P. Beitrgen von C. Becker, S. Bla`i}, K. Borojevi}, L.
Medovi} (Hrsg.), Feudvar I. Das Plateau von Titel und Bukvi}, F. Falkenstein, D. Ga~i}, H. Kroll, G. Kull, M.
die [ajka{ka Titelski plato i [ajka{ka. Prhist. Arch. Roeder, S. Gr~ki-Stanimirov, ^. Trajkovi} u. Th. Urban.
Sdosteuropa 13, 1998, 282303. Bericht der Rmisch-Germanischen Kommission 72,
Hnsel B./Medovi} P., 1991, Zur Stellung des 1991, 45204 Taf. 163 bes. S. 165171.
bronzezeitlichen Pan~evoOmoljica-Stils innerhalb Kroll H., 1992, Einkorn from Feudvar, Vojvodina,
der Keramikentwicklung der Vattina-Kultur. Starinar II. What is the difference between emmer-like two-
4041/19891990 (Beograd 1991) 113120. seeded Einkorn and Emmer? Review of Palaeobotany
Karg S./Haas J. N., 1996, Indizien fr den Gebra- and Palynology 73, 1992, 181185.
uch von mitteleuropischen Eicheln als prhistorische Kroll H., 1993, Das e ich nicht! ber Unter-
Nahrungsressource. Spuren der Jagd Die Jagd nach schiede im vor- und frhgeschichtlichen tglich Brot
Spuren. Tbinger Monographien fr Urgeschichte 11, benachbarter Gebiete. In: Kulturen zwischen Ost und
1996, 429435. West. Das Ost-West-Verhltnis in vor- und frh-
Kroll H. /Borojevi} K., 1988, Einkorn von Feudvar. geschichtlicher Zeit und sein Einflu auf Werden und
Ein frher Beleg der Caucalidion-Getreideunkraut- Wandel des Kulturraumes Mitteleuropa Festschrift
gesellschaft aus Feudvar, Jugoslawien. Prhistorische Georg Kossack zum 70. Geburtstag Hrsg. A. Lang, H.
Zeitschrift 62, 1988, 135139. Parzinger u. H. Kster (Berlin 1993) 493499.
Kroll H., 1983, Kastanas. Ausgrabungen in einem Kroll H., 1995, Ausgesiebtes von Gerste aus
Siedlungshgel der Bronze- und Eisenzeit Makedoniens Feudvar, Vojvodina. In: H. Kroll u. R. Pasternak (Hrsg.),
19751979. Die Pflanzenfunde. Prhistorische Arch- Res archaeobotanicae. International Workgroup for
ologie in Sdosteuropa 2 (Berlin 1983). Palaeoethnobotany, Proceedings of the Nineth Sympo-
Kroll H., 1990a, Melde von Feudvar, Vojvodina. Ein sium Kiel 1992. Berichte des Neunten Symposiums
Massenfund besttigt Chenopodium als Nutzpflanze Kiel 1992 (Kiel 1995) 135143.
in der Vorgeschichte. Prhistorische Zeitschrift 65, Kroll H., 1997, Zur eisenzeitlichen Winterge-
1990, 4648. treide-Unkrautflora von Mitteleuropa. Mit Analysen-
Kroll H., 1990b, Saflor von Feudvar, Vojvodina. beispielen archologischer pflanzlicher Groreste aus
Ein Fruchtfund von Carthamus tinctorius belegt diese Feudvar in der Vojvodina, aus Greding in Bayern und
Frbepflanze fr die Bronzezeit Jugoslawiens. aus Dudelange in Luxemburg. Prhistorische Zeit-
Archologisches Korrespondenzblatt 20, 1990, schrift 72, 1997, 106114.
4146. Kroll H., 1998, Die Kultur- und Naturland-
Kroll H., 1991a, Sdosteuropa. In: W. van Zeist, schaften des Titeler Plateaus im Spiegel der metall-
K. Wasylikowa u. K.-E. Behre (Hrsg.), Progress in Old zeitlichen Pflanzenreste von Feudvar Biljni svet
World Palaeoethnobotany. A retrospective view on the Titelskog platoa u bronzanom i gvozdenom dobu
occasion of 20 years of the International Work Group for paleobotani~ka analiza biljnih ostataka praistorijskog
Palaeoethnobotany (RotterdamBrookfield, Vermont naselja Feudvar. In: B. Hnsel/P. Medovi} (Hrsg.)
1991) 161177. Feudvar 1. Das Plateau von Titel und die [ajka{ka
Kroll H., 1991b, Rauke von Feudvar. Die Cruci- Titelski Plato i [ajka{ka. Prhistorische Archologie in
fere Sisymbrium als Nutzpflanze in einer metallzeit- Sdosteuropa 13 (Kiel 1998) 305317.
lichen Siedlung in Jugoslawien. In: Palaeoethno- Medovi} P., 1998, Die Gelndebegehungen im
botany and Archaeology. International Work-Group Raum um das Titeler Plateau 1965 und 1969
for Palaeoethnobotany 8th Symposium Nitra-Nov Rekognosciranje Titelskog platoa i bli`e okoline 1965.
ARCHOBOTANISCHE UNTERSUCHUNGEN IN DER METALLZEITLICHEN
SIEDLUNG @IDOVAR, VOJVODINA/JUGOSLAWIEN. EIN VORBERICHT. 189

i 1969. In: B. Hnsel/P. Medovi} (Hrsg.) Feudvar 1. Nejgebauer V., et al. 1971a, Pedolo{ka karta Voj-
Das Plateau von Titel und die [ajka{ka Titelski Plato vodine R=1:50000. Institut za poljoprivredna istra`i-
i [ajka{ka. Prhistorische Archologie in Sdosteuro- vanja (Novi Sad 1971).
pa 13 (Kiel 1998) 41140. Nejgebauer V., et al. 1971b, Geolo{ka karta Voj-
Medovi} A., im Druck, Zum Ackerbau in der Lau- vodine R=1:400000. Institut za poljoprivredna istra`i-
sitz vor tausend Jahren. Der Massenfund verkohlten vanja (Novi Sad 1971).
Getreides aus dem slawischen Burgwall unter dem Hof Uzelac J., 1997, @idovar. Naselje bronzanog i gvoz-
des Barockschlosses von Gro Lbbenau. Verff. Bran- denog doba. @idovar. Bronze age and Iron age settle-
denburg. Landesmus. Ur- und Frhgesch., im Druck. ment (Beograd Vr{ac 1997).

GLOSSAR DER PFLANZENNAMEN

deutsch wiss. Name serbisch

Kornrade Agrostemma githago kukolj


Ackertrespe Bromus arvensis poljska klasa~a
Leindotter Camelina sativa lanak
Weier Gnsefu Chenopodium album pepeljuga bela
Bastard-Gnsefu Chenopodium hybridum pepeljuga srcolisna
Vielsamiger Gnsefu Chenopodium polyspermum pepeljuga ba{tenka
Kornelkirsche Cornus mas dren
Hasel Corylus avellana le{nik
Wald-Erdbeere Fragaria vesca {umska jagoda
Vierzeil-Spelzgerste Hordeum vulgare vulgare je~am obi~ni ~etvoredi
Linse Lens culinaris so~ivo
Lein Linum usitatissimum lan
Rispenhirse Panicum miliaceum proso
Mohn Papaver somniferum mak
Erbse Pisum sativum gra{ak
Steppenkirsche Prunus fruticosa stepska vi{nja
Schlehe Prunus spinosa trnjina
ein Birnbaum Pyrus sp. kru{ka
ein Eichbaum Quercus sp. hrast
Attich Sambucus ebulus zova crvena
Grne Borstenhirse Setaria viridis muarika
Wegrauke Sisymbrium officinale stri`u{a
Schwarzer Nachtschatten Solanum nigrum pse}e gro`|e
Saatweizen Triticum aestivum p{enica meka
Emmer Triticum dicoccum p{enica dvozrna
Einkorn Triticum monococcum p{enica jednozrna
Dinkel Triticum spelta krupnik
Linsenwicke Vicia ervilia grahorica
Wilde Weinrebe Vitis vinifera sylvestris divlje gro`|e

STARINAR LII/ 2002.


190 ALEKSANDAR MEDOVI]

Rezime: ALEKSANDAR MEDOVI]

ARHEOBOTANI^KA ISPITIVAWA @IDOVARA,


NASEQA IZ METALNOG DOBA, VOJVODINA/JUGOSLAVIJA,
PRELIMINARNI IZVE[TAJ

Za vreme iskopavawa 2001 g. izvr{ena je na praistorijskom hunice so~ivo, gra{ak, grahorica, uqarice lanak, kao i
gradinskom nasequ @idovar u ju`nom Banatu 21 arheo- dosta korova poqska kasa~a, kukoq, pse}e gro`|e, muarika.
botani~ka proba, od kojih je polovina uzeta iz jama za koqe. Tako|e su otkriveni ostaci vo}a crvena zova, {umska
Najve}i broj proba odnosi se na bronzano doba, i to va- jagoda, trwina, stepska vi{wa, kao i vinove loze.
tinsku grupu (kasna faza Pan~evoOmoqica) dok su ~etiri Ve} ovo malo arheobotani~kih proba na @idovaru
uzete iz sloja koji pripada kasnom gvozdenom dobu. pru`ilo je neo~ekivane rezultate pa }e daqi rad u ovom
Na prvom mestu su otkrivene `itarice jednozrna pravcu svakako osvetliti u znatnoj meri poqoprivrednu
p{enica, meka p{enica, dvozrna p{enica, je~am, zatim ma- delatnost u bronzano doba u ju`nom Banatu.
UDK 902:58
UDK 904 653 (497.11) 191

KSENIJA BOROJEVI]
Univerzitet u Alabami, Birmingem, SAD

ANALIZA BIQNIH OSTATAKA SA TVR\AVE RAS


(12. VEK I PO^ETAK 13. VEKA)

Apstrakt. Analizi je podvrgnuto dvanaest makrobotani~kih uzoraka iz sredwovekovnih slojeva tvr|ave u Rasu
i jedan uzorak sa lokaliteta ispod tvr|ave. Analiza ugqenisanih makrobotani~kih ostataka pokazala je
da su u tvr|avi skladi{tene `itarice. Osim najzastupqenije, p{enice, identifikovani su i ra`, je~am, zob i proso.
Na|en je i o~uvani fragment ugqenisane poga~e. Ugqenisane ko{tice breskve (Primus perisca) pokazuju
da je ta vo}ka bila preneta u Srbiju. Makrobotani~ki ostaci iz Rasa jedina su neposredna informacija
o poqoprivrednim aktivnostima i kori{}ewu biqaka u ishrani `iteqa teritorije
koja }e postati sredi{te novoformirane srpske dr`ave.

Kqu~ne re~i. makrobotani~ki ostaci, Ras, Srbija, sredwovekovna tvr|ava, `itarice, breskva, hleb.

T
vr|ava Ras se nalazi 11 km jugozapadno od vreme kada je tvr|ava Ras prestala da bude vizan-
Novog Pazara, u jugozapadnoj Srbiji, u slivu tijsko uvtr|ewe i postala srpsko upori{te teri-
gorweg toka reke Ra{ke, neposredno iznad torije na kojoj je nastala prva srpska dr`ava.2
u{}a Sebe~evske reke u Ra{ku. To je planinsko
podru~je u ~ijem se centralnom prostoru nalazi
poqe du`ine oko 10 km, {irine oko 700800 m i METODIKA ANALIZE
nadmorske visine oko 600 m. Na arheolo{kom lo- BOTANI^KIH NALAZA
kalitetu Ras, koji ukqu~uje Gradinu na bregu i su-
sedno Podgra|e, istra`iva~i (Popovi} 1999) su Ugqenisani uzorci makrobiqnih ostataka te-
definisali devet stratigrafskih horizonata koji `i od 50 g prosejani su kroz pet pedolo{kih sita
su grupisani u pet hronolo{kih celina. Ove celine (veli~ine okaca 2,8 mm, 2,00 mm, 1,00 mm, 0,5 mm
ukqu~uju praistorijsko utvr|eno naseqe, rimski i 0,355 mm) radi lak{eg sortirawa i analize.
speculum, kasno rimsko, ranovizantijsko i rano Analizirana je jedna ~etvrtina ili jedna polovi-
sredwovekovno utvr|ewe, te sredwovekovnu tvr|avu. na od svake frakcije iz pet sita jednog uzorka.
Tokom iskopavawa u vi{e arheolo{kih kampa- Preostali neanalizirani delovi uzorka sumarno
wa 19721984. godine u okviru bedema Rasa (Gradi- su pregledani kako bi se utvrdilo da ili uzor-
ne) sakupqeno je nekoliko uzoraka ugqenisanog ka predstavqa reprezentativni poduzorak celog
semewa. Biqni uzorci nisu izdvajani flotacijom, uzorka. Potom je ukupan broj i te`ina ekstrapoli-
nego je semewe ru~no sakupqano sa nekoliko mesta ran za ceo uzorak posebno. Ukupan broj u Tabeli 2
gde je bilo uo~qivo golim okom. Dr Marko Popo- je zbir svih semena za sve uzorke. S obzirom da je ne-
vi} (Arheolo{ki institut, Beograd), rukovodilac mogu}e bilo preciznije odrediti fragmente cere-
istra`ivawa tvr|ave Ras, dao mi je 1997. godine ralija (`itarica), ova kategorija je pretstavqena
na analizu 12 makrobiqnih uzoraka sakupqenih
iz sredwovekovnih slojeva Gradine (Tabela 1).1 1 Detaqnija verzija ovog rada sa dodatnim tabelama i
Tri uzorka poti~u iz III horizonta datiranog u 12. ilustracijama }e biti objavqena na engleskom jeziku u
vek a ostalih devet uzoraka su iz IV horizonta pre- stranom ~asopisu.
ciznije datiranog u prve decenije 13. veka, dakle u 2 Popovi} 1999.

STARINAR LII/ 2002.


192 KSENIJA BOROJEVI]

Sl. 1. Tvr|ava Ras,


12. i po~etak 13. veka (R=1:1000)
ANALIZA BIQNIH OSTATAKA SA TVR\AVE RAS (12. VEK I PO^ETAK 13. VEKA) 193

samo te`inski (u gramima). Identifikacija biq- carota). Ova biqka naj~e{}e raste pored puteva u
nih delova ura|ena je pomo}u binakularnog mikro- vo}wacima, a re|e u usevima. ^esto je pionir no-
skopa uveli~awa do 63 puta, a za nekoliko mawih vih kr~evina.
semena upotrebqen je elektronski scanning mikro- Od drugih korovskih vrsta iz ovog uzorka, iden-
skop. Biqni ostaci identifikovani su na osnovu tifikovana su zrna vrste klasaca (Bromus sp.)
morfolo{kih karakteristika semena, ra~vi kla- Identifikovana zrna pripadaju tipu klasaca koji
sica i ko{tica do nivoa vrste ili, u slu~aju da ima kratko zrno i verovatno se radi o vrsti Bromus
preciznija identifikacija nije bila mogu}a, samo secalinus ~estom korovu u ozimim usevima p{e-
do nivoa roda ili porodice. Nekoliko semena je nice. Prisustvo malog broja semewa prstenka
ostalo neidentifikovano. (Anthemis cf. arvensis), razli~ka (Centaurea cyanus)
i metli~aste tr{qe (Neslia cf. paniculata) u ovom
uzorku p{enice tako|e se mo`e smatrati korov-
MESTO NALAZA UZORAKA skim primesama koje obi~no prate zimske useve. U
I REZULTATI ANALIZA ovom uzorku na|en je i mali broj semenki vrste
smrdeqa (Galeopsis sp.) korovsko-ruderalne biqke
Mesto nalaza uzoraka preuzeto je iz terenske ali i {umskog korova. Identifikovano je semewe
dokumentacije, a arheolo{ki opis objekata i pok- ogwi~ine (Lapsana communis) korova koji se na-
retnog materijala iz monografije Tvr|ava Ras.3 lazi u usevima ali i u {umama. Semewa dvornika
Ve}ina uzoraka je sakupqena iz tri objekta, odno- (Polygonum sp.) identifikovana u ovom uzorku pri-
sno ku}e 49, 50 i 52 sa Gradine Ras. Sva tri objek- padaju tipu viju{aca trostranog zrna i verovatno
ta pripadaju IV horizontu u kome su na|ene ve}e ko- se mogu smestiti u vrstu wivskog viju{ca (Polygo-
li~ine `ita. Uzorci su analizirani pojedina~no num convolvulus) koji je ~est korov u usevima. U
za svaku ku}u (Slika 1). Prema informacijama is- uzorku je na|eno i semewe duguqastog oblika, tro-
tra`iva~a, sakupqeno zrnevqe verovatno predstav- ugaonog preseka, du`ine oko 2,5 mm (privremeno
qa deo ku}nih zaliha izgorelih u po`aru. Tvr|ava nazvano Tip A) ostalo je neidentifikovano i na-
Ras je iznenada izgorela u ~etvrtoj deceniji 13. ve- kon konsultacije sa vi{e arheobotani~ara.
ka u vreme vladavine kraqa Stefana Radoslava Uzorak iz kvadrata H/9b, sakupqen u severnom
(12281233), kada je i zauvek napu{tena.4 delu ku}e 49, sli~an je po sastavu sa prethodno
Iz svih dvanaest uzoraka sa Rasa identifiko- opisanim uzorkom iz kvadrata H/8d. Najzastup-
vane su slede}e biqne kategorije (v. Tab. 2). qenije je semewe p{enice Triticum aestivum (86%).
Od drugih `itarica, zrna zobi (Avena sativa) zas-
Ku}a 49 tupqena su sa mawe od 1%, stoga ovde zob mo`emo
Iz ku}e 49 uzeta su tri uzorka sakupqena u kva- smatrati nenamernom primesom u usevu `itarice.
dratima wenog severnog dela (kvadrati H/8d, U ovom uzorku na|eno je i nekoliko zrna mahunar-
H/9b, H/9b kod t3). U ju`nom delu ku}e na|ena su ki, verovatno grahorice (Vicia sp.), koja nije bilo
dva rotaciona `rvwa i ve}a koli~ina ugqenisanog mogu}e preciznije identifikovati. Mnoge vrste
`ita. Oba ova `rvwa otkrivena su in situ.5 @ito je grahorica tako|e su ~est korov u usevima. Kukoq
verovatno bilo ugqenisano prilikom po`ara koji (Agrostemma githago) je opet najzastupqeniji ko-
je izbio oko ~etvrte decenije 13. veka.6 rov, kako broj~ano (4,5%) tako i te`inski (1,09%).
Uzorak iz kvadrata H/8d uzet je iz severnog U slu~aju da iz ovog uzorka zrna kukoqa nisu bila
dela ku}e u kojoj je, prema podacima istra`iva~a, ru~no izdvajana, bra{no je moglo biti {tetno po
na|ena i ve}a koli~ina `ita.7 Ovaj uzorak se pre- zdravqe. Od drugih korovskih vrsta jedino su jo{
vashodno sastoji od semewa p{enice (86%). Pri- prisutna zrna Bromus sp. koja, tako|e, pripadaju
sustvo malobrojnih zrna zobi (3%) i ra`i (0,4 %) vrsti sa kratkim zrnima. Uzev{i u celini, ~ini
mo`emo smatrati nenamernim primesama u usevu
p{enice.
Od korovskih biqaka najzastupqenije je seme-
3 Popovi} 1999.
we kukoqa (Agrostemma githago), kako broj~ano 4 Popovi} 1999: 277278, 212.
(6,1%) tako i te`inski (1,7%). Posle kukoqa, naj- 5 Popovi} 1999, kat. br. 655/12.
brojnije semewe me|u biqkama koje ne pripadaju 6 Popovi} 1999: 206.
`itaricama je semewe obi~ne divqe mrkve (Daucus 7 Popovi} 1999: 206, Sl. 168.

STARINAR LII/ 2002.


194 KSENIJA BOROJEVI]

Mesto nalaza uzorka; Te`ina uzorka


Glavne kulturne biqke
datirawe i analiziranog dela poduzorka
Ku}a 49
IV horizont
^etvrta decenija 13. veka
Severni deo ku}e; Kvadrat H/8d; Te`ina uzorka 43,37 g; Te`ina P{enica
II otkopni sloj analiziranog dela uzorka 10,75 g
Severni deo ku}e; Te`ina uzorka 104,91 g; Te`ina P{enica
Kvadrat H/9b analiziranog dela uzorka 26,41 g
Severni deo ku}e; Kvadrat H/9b Te`ina uzorka 106,38 g; Te`ina P{enica
kod t3; II otkopni sloj analiziranog dela uzorka 28,14 g
Ku}a 50
IV horizont
Prve decenije 13. veka
Ju`ni deo ku}e; Kvadrat H/11ab; Te`ina uzorka 70,12 g; Te`ina P{enica
Pod pod 3/3 analiziranog dela uzorka 18,41 g sa primesama je~ma i ra`i
Ju`ni deo ku}e; Kvadrat H/11a, Te`ina uzorka 82,58 g; P{enica sa primesama ra`i, zobi
III/3 dowi nivo gare`i, pod; dosta Te`ina analiziranog dela i je~ma
izgoreo uzorak pepeqaste boje uzorka 22,59 g
Ju`ni deo ku}e, jama Te`ina uzorka 93,43 g; Te`ina Ra` i p{enica
Kvadrat H/11b; Ukop, jama analiziranog dela uzorka 22,74 g sa primesama je~ma i zobi
Ku}a 52
IV horizont
Prve decenije 13. veka
Ju`ni deo ku}e; Kvadrat G/17c Te`ina uzorka 297,23 g; Te`ina P{enica
osnova IV horizonta analiziranog dela uzorka 60,89 g
Ju`ni deo ku}e; Kvadrat G/17b Grumen prosa 14,42 g; Te`ina Proso
H/17a; ispod poda od maltera analiziranog dela uzorka 7,03 g
Kvadrat G/17; Ugqenisani sadr`aj Te`ina uzorka 20,98 g Ugqenisana ka{a: je~am
posude (inventarski broj 44)
Ku}a 36
Druga ~etvrtina 12. veka
Kvadrat K/16c; II otkopni sloj Te`ina 13,79 g Ugqenisani deo poga~e:
sloj gari ispod sloja nivelacije p{enica
IIIa horizont
Uzorci iz sloja
Druga ~etvrtina 12. veka
Kvadrat H/19a; Te`ina 0,80 g Ugqenisana ko{tica breskve
III/2 otkopni sloj; IIIa horizont
Kvadrat H/13d Recentne ko{tice Pet neugqenisanih praznih
I/III horizont ko{tica le{nika i jedna
neugqenisana ko{tica {qive
RasPodgra|e; Centralni sektor; Te`ina 12 g Ugqenisana ko{tica breskve
Verovatno II ~etvrtina 12. veka

Tabela 1. Biqni uzorci sa Rasa (12. i 13. vek)


ANALIZA BIQNIH OSTATAKA SA TVR\AVE RAS (12. VEK I PO^ETAK 13. VEKA) 195

se da je ovaj uzorak bio znatno mawe kontaminiran {irine oko 2 m i dubine 3040 cm) i u kojoj je na-
ne`eqenim korovskim semewem nego uzorak iz |eno dosta `ita. U jami su prona|eni i komadi ugqe-
obli`weg kvadrata H/8d. nisanog drveta koje je Viloti} identifikovala
Uzorak iz kvadrata H/9b kod t3 je tre}i uzorak kao javor,9 dva metalna obru~a od drvene vedrice10
iz ku}e 49 i iz istog je kvadrata kao i prethodni. i dva cankasta novca kraqa Stefana Radoslava11
I u wemu je p{enica dominantna vrsta (95%). Pored koji datiraju ovo gra|evinu u prve decenije 13. veka.
zobi koja je zastupqena sa mawe od 1%, identifiko- Istra`iva~i smatraju da jama predstavqa ostatke
vano je nekoliko zrna je~ma i ra`i. Zrna mahunar- konstrukcije oblo`ene drvetom u kojoj se ~uvalo
ki pripadaju nekoj od vrsta grahorica (Vicia sp.) i `ito.
stoga se mogu smatrati kontaminiraju}im, nena- Uzorak iz kvadrata H/11ab sa poda ku}e, sa-
mernim primesama. stoji se od 83% p{enice (Triticum aestivum). Je~am
Od korovskih vrsta kukoq je opet najzastupqe- (Hordeum vulgare) je zastupqen sa 8%, ra` sa 7% i
niji (2,6%). Premda ga ima znatno mawe nego u pret- zob sa 3%. Ovakva me{avina je~ma, ra`i i zobi u
hodna dva uzorka, ipak je prisutniji u vi{e od doz- ovom uzorku ukazuje na to da je je~am mo`da sejan
voqenih 0,5%, iznad kojih mo`e biti {tetan po zajedno sa drugim `itima ili da je do{lo do me{a-
zdravqe. Od drugih korovskih vrsta prisutno je i vine zrna tokom skladi{tewa, jer se drugi uzorak
nekoliko zrna Bromus sp. kratkog zrna i Galeoposis iz iste ku}e (iz jame H/11b) sastoji uglavnom od se-
sp. Jedina nova korovska vrsta u ovom uzorku je vrsta mewa ra`i. Od mahunarki je bilo identifikovano
palamide (Cirsium sp.). Ovih nekoliko zrna nije bi- samo nekoliko zrna grahorica (Vicia sp.), od korov-
lo mogu}e ta~nije identifikovati, s obzirom na to skih vrsta samo nekoliko zrna kukoqa i smrdqive
da je semewe razli~itih vrsta roda Cirsium me|u- koprive (Galeopsis sp.). Preciznija identifika-
sobno vrlo sli~no. Mnoge od vrsta iz roda palami- cija semena Galeopsis do nivoa vrste nije bila mo-
da su veoma agresivni korovi kako u wivama tako i gu}a. Uzorak je u celini bio vrlo ~ist i sadr`avao
pored puteva. je znatno ve}i broj krupnijih zrna p{enice ve}ih
Kada se uporede tri analizirana uzorka `ita- od 2,8 mm.
rica iz ku}e 49, mo`e se zakqu~iti da je u sva tri Uzorak iz kvadrata H/11a, tako|e sa poda, sa-
dominantno semewe p{enice i da je ono nesumwi- stoji se od `itarica i identifikovano je samo ne-
vo bilo nameweno qudskoj ishrani. Me|utim, raz- koliko korovskih semenki. U wemu je najzastupqe-
like u procentu kontaminacije korovskim biq- nija p{enica (82%), zatim ra` (12%), zob (4%), je-
kama mogle bi da upute na ~iwenicu da p{enica iz ~am (skoro 2%) i u maloj koli~ini proso (0,4%).
ova tri uzorka ne poti~e iz useva sa iste wive a Ceo uzorak bio je dosta izgoreo i imao je pepeqa-
mo`da ~ak ni iz iste godine. Relativno velik pro- stu boju. Mesto nalaza pod ku}e, odsustvo korov-
cenat semewa kukoqa u p{enici ukazuje na to da su skih primesa i drvenog ugqena mo`da upu}uje na
usevi bili obrasli korovskim biqkama ali i da to da je `ito bilo o~i{}eno od nenamernih prime-
semewe kukoqa nije bilo mogu}e odstraniti sa i nameweno za qudsku ishranu neposredno pre
prosejavawem. Ovo nas navodi na pomisao da je `i- nego {to je izgorelo.
to, ukqu~uju}i i korovsko semewe, skladi{teno u Tre}i uzorak iz kvadrata H/11b je iz jame-
severnom delu ku}e a da je dnevno, u mawim koli- ukopa i sastoji se prevashodno od ra`i 67% (Seca-
~inama, pre mlevewa ~i{}eno od ne`eqenih pri- le cereale), zatim p{enice 28% (Triticum aestivum),
mesa u ju`nom delu ku}e. Iako je p{enica u sva tri i malo je~ma 2% (Hordeum vulgare) i zobi 3% (Ave-
uzorka bila glavna `itarica, uzorci se me|usobno na sativa). Zanimqivo je to da iako je ra` broj~ano
razlikuju po broju korovskog semewa i nenamernih i te`inski najzastupqenija, te`inski ona je
primesa, tako da se mo`e prihvatiti pretpostavka zastupqena sa 48%, a p{enica sa 36% {to navodi
istra`iva~a da je u ku}i 49 `ito ~uvano u vre}a- na zakqu~ak da su zrna p{enice ve}a i te`a, dok su
ma, a i na|eno je rasuto na vi{e mesta.8 zrna ra`i sva mawa od 2 mm. Ovo je jedini od ana-

Ku}a 50
Tri uzorka uzeta su iz ku}e 50 i to iz wenog ju- 8 Popovi} 1999.
`nog dela (kvadrat H/11ab, H/11a, H/11b). Prva 9 vid. u: Popovi} 1999: 446447.
dva uzorka poti~u sa poda ku}e, dok je tre}i iz jame 10 Popovi} 1999: kat. br. 357.
otkrivene u ju`nom delu ku}e (du`ine oko 2,5 m, 11 Popovi} 1999: kat. br. 737, 739.

STARINAR LII/ 2002.


196 KSENIJA BOROJEVI]

liziranih uzoraka sa Rasa u kome je ra` dominant- Uzorak iz kvadrata G/17 iz objekta 52 predstav-
na `itarica. qa sadr`aj posude na|ene pored pe}i.14 Uzorak se
Sva tri uzorka iz ku}e 50 me|usobno se razli- sastoji iz ugqenisanih, slepqenih komada mase ko-
kuju. U dva uzorka sa poda ku}e glavna `itarica je ja je, ~ini se po izgledu i broju mehuri}a, sadr`a-
p{enica a oba uzorka sadr`e primese drugih `i- vala neku vrstu ka{e od ugqenih hidrata. Na osnovu
tarica ra`i, je~ma i zobi, ali u razli~itim pro- detaqne mikroskopske analize spoqnog omota~a
centima, te vrlo male koli~ine semewa korova. delova semena mo`e se pretpostaviti da je u ovom
Tre}i uzorak, koji je iz jame, sasvim je razli~it i sudu bilo kuvano mleveno semewe je~ma, ali zbog
u wemu je dominantna `itarica ra`, dok p{enica totalne ugqenizacije i prethodne prerade nije
~ini skoro tre}inu uzorka. Kao i u prethodnim mogu}e preciznije odrediti da li je sadr`avalo i
uzorcima, i u ovom je identifikovano semewe zo- neke druge `itarice i sastojke. Ina~e, u ovom uzor-
bi i je~ma i mali broj korovskog semewa. ku ima i malih komada ugqenisanog drveta, malih
Zanimqivo je da u ovom uzorku ima samo nekoliko pu`eva i zemqe, {to je verovatno naknadno upalo
zrna kukoqa, kako u uzorku p{enice tako i u uzor- u posudu nakon po`ara.
ku ra`i. Tri uzorka iz ku}e 52 me|usobno su sasvim raz-
li~ita. Uzorak iz kv. G/17b H/17a je takore}i
Ku}a 52 ~ista p{enica, dok je uzorak iz kv. G/17c proso.
Tri uzorka uzeta su iz ku}e 52. Objekat je mo- U posudi je, ~ini se, kuvana smesa koja je sadr`a-
`da predstavqao samo nastre{nicu. U ovom objek- vala je~am. Uzorak p{enice iz ku}e 52 je, po iden-
tu otkrivena je zidana pe} za kuvawe. Kvadratne je tifikovanim korovskim vrstama, sli~an uzorku
osnove a u wenoj unutra{wosti se nalaze tri ope- iz ku}e 49 iz kv. H/8d.
ke na kojima su postavqane posude za kuvawe hra-
ne.12 Na podu ku}e na|eni su poluotkovani skifa- Uzorci iz sloja
ti kraqa Radoslava koji datiraju objekat u prve Deo ugqenisane poga~e prona|en je u central-
decenije 13. veka.13 nom sektoru iz kv. K/16c. Ova poga~a je bila ispod
Uzorak iz kvadrata G/17c sastoji se skoro sloja gari koji je prekrio ve} zasute ostatke ku}e 36
iskqu~ivo iz semewa p{enice 94% (Triticum aesti- iz IIIa horizonta, a ispod ravni poda ku}e 42. Pre-
vum) i relativno velikog broja semewa korovskih ma informacijama istra`iva~a, poga~a se na osno-
vrsta (5%). Zrna p{enice iz ovog uzorka veoma su vu stratigrafskih nalaza mo`e datirati u sedmu
krupna i sadr`e svega 10% zrna p{enice mawe ve- ili osmu deceniju 12. veka, {to bi pripadalo IIIb
li~ine od 2,8 mm. Od ostalih `itarica prisutno horizontu. U ku}i 36, sme{tenoj izme|u kamenih
je samo nekoliko zrna je~ma, ra`i i zobi. Tako|e je grebena, na|ena su i dva `rvwa15 i tragovi gari. Na
identifikovano i samo nekoliko zrna mahunarki osnovu nalaza novca ova celina mo`e se datirati u
(0,2%). U znatno ve}em broju prisutni su korovi drugu ~etvrtinu 12. veka. U objektu je prona|en ve-
kao {to je kukoq 4% (Agrostemma githago), zatim liki broj fragmenata lonaca, crepuqa i u ne{to u
razli~ak (Centauera cyanus), Bromus sp. kratkog mawem broju fragmenata zdela i pehara.16
zrna, palamide (Cirsium sp.), smrdqu{e (Bifora ra- Analizirani deo poga~e velik je svega nekoli-
dians), semena iz porodice Apiaceae i Asteraceae ko cm, debqine je oko 2 cm a te`ine 13,79 g. Pre-
(Compositae). ma informacijama istra`iva~a, zasnovanim na
Izme|u kvadrata G/17b i H/17, ispod maltera ve}em sa~uvanom ulomku, poga~a je bila pre~nika
otkriven je grumen prosa (Panicum miliaceum). oko 30 cm. Uo~qivo je da je ona bila slojevita {to
Analizirani uzorak je te`ine 14,42 g. Zrna prosa mo`da ukazuje na to da je testo bilo savijeno vi{e
bila su omotana plevom sa kojom su ugqenisana i puta pre pe~ewa. Na osnovu detaqne mikroskopske
tom prilikom slepqena u grumen. Na osnovu te`i- analize na jednom od preloma poga~e otkriveni su
ne 100 zrna izra~unat je mogu} broj zrna u uzorku
(62.560). U uzorku je bilo uo~qivo nekoliko zrna
verovatno iz vrsta Setaria koje su vrlo sli~ne pro-
12 Popovi} 1999: 210, Sl. 172.
su i obi~no su korov u usevu prosa. Po{to grumen 13 Popovi} 1999: 209.
prosa jo{ uvek sadr`i i plevu, mo`e se pretposta- 14 Popovi} 1999: 211, Sl. 11.
viti da je ovaj proso slu~ajno izgoreo a da jo{ ni- 15 Popovi} 1999: kat. br. 655/34.
je bio pripremqen za neposrednu ishranu. 16 Popovi} 1999: 278.
ANALIZA BIQNIH OSTATAKA SA TVR\AVE RAS (12. VEK I PO^ETAK 13. VEKA) 197

otisci spoqnog omota~a `itarica. Na osnovu }elij- ca (Tritucum aestivum) je na|ena u sve tri ku}e i
ske strukture ~ini se da je poga~a bila pravqena od predstavqa glavnu `itaricu u {est uzoraka. P{e-
krupno mlevenog p{eni~nog, tzv. crnog bra{na nica (Tritucum aestivum) je golog zrna pa nije bila
koje ukqu~uje i prekrupu. Mo`emo pretpostaviti potrebna dodatna obrada pri vr{ewu radi odvajawa
da je poga~a napravqena od bra{na grubo samleve- pleve, za razliku od drugih vrsta p{enice obuvenog
ne p{enice koja se mlela na jednom od `rvweva zrna, kao {to su na primer Triticum monococcum,
prona|enih u ku}i 36. Triticum diococcum, a koje nisu na|ene na Rasu. Ve-
Iz kvadrata H/19 IIIa horizonta poti~e frag- li~ina zrna p{enice nije se bitno razlikovala
ment ugqenisane ko{tice breskve (Prunus persica). izme|u uzoraka, no najve}i procenat (90%) krup-
U ovom kvadratu i horizontu nisu registrovani nog semewa (ve}eg od 2,8 mm) na|en je u uzorku
nikakvi ostaci gra|evine. U toku slede}eg hori- p{enice iz ku}e 52. Pored p{enice, u ku}i 52
zonta IIIb na tom prostoru podignuta je ku}a brv- identifikovani su proso i ra`. Svi uzorci `ita-
nara koju na osnovu prona|enog novca mo`emo da- rica sadr`avali su razli~ite primese drugih `i-
tirati u posledwe decenije 12. stole}a.17 Po{to tarica je~ma, zobi i ra`i. U uzorcima iz ku}e 50
osim pomenute ugqenisane ko{tice nikakvi drugi ukupni procenat primesa drugih `itarica u p{e-
biqni ostaci nisu sakupqeni, nemogu}e je obja- nici nije toliko velik i te druge `itarice mo`e-
sniti kako je ko{tica dospela na ovo mesto. mo smatrati nenamernim primesama koje su se nala-
U Podgra|u ispod Gradine, u centralnog sekto- zile u usevu p{enice. Verovatno je da su te druge
ru tako|e su otkriveni ugqenisani fragmenti ko- `itarice nenamerne primese, dospele tako {to
{tice breskve (Prunus persica), ali su bez preci- su naizmeni~no sejane: p{enica, ra`, proso, pa
znijeg opisa nalaza. Slojevi iz Podgra|a poti~u potom p{enica ili je~am, i verovatno upu}uju na
iz kasnoanti~og doba i dobrim delom uni{teni su plodored ratarskih biqaka, mada je zemqi{te mo-
sredwovekovnim ukopima, tako da se ne mo`e ta~- glo biti istvaqano i na ugar.
no odrediti kom periodu pripada ovaj nalaz. Ali Na osnovu prou~avawa manastirskih poveqa
po{to je na Gradini tako|e na|ena ko{tica bre- od 14. do 16. veka Blagojevi} (1973) zakqu~uje da se
skve iz IIIa sloja, mo`e se pretpostaviti da su i na teritoriji sredwovekovne Srbije gajila ozima
ove ko{tice mo`da iz istog perioda. i jara p{enica, ovas, je~am i proso. U sredwem ve-
ku dokumentovano je me{awe p{enice i je~ma pri-
Recentni ostaci likom setve, koje se na dubrova~koj teritoriji i
U kvadratu H/13d iz III horizonta sakupqeno zale|u naziva sumjesica. Premda se sumjesica
je pet ora{ica le{nika koje su spoqa potamnele, ne pomiwe u manastirskim poveqama, smatra da je
ali se u preseku vidi da nisu ugqenisane. Pored verovatno sejana i u unutra{wosti Balkana s ob-
toga na|ena je i jedna neugqenisana ko{tica zirom na to da se pomiwe u dubrova~kom zale|u ve}
{qive. Za ove neugqenisane usamqene nalaze le- u 15. veku.18
{nika i {qive ne mo`e se sa sigurno{}u tvrditi Uzorak iz ku}e 50 u kome je ra` glavna kultu-
da su sredwovekovni nalazi, nego su verovatno na- ra, ali koji sadr`i i skoro jednu tre}inu zrna
knadno dospeli u sloj qudskom ili verovatnije p{enice, verovatno ukazuje da su ra` i p{enica
`ivotiwskom aktivno{}u. zajedno sejane tzv. sura`ica kasnije zvana na-
polica. Praksa gajewa p{enice i ra`i zajedno
zadr`ala se u nekim krajevima do dana{wih dana
POQOPRIVREDNE DELATNOSTI a kod nas je istorijski dokumentovana u Vojvodini
u 19. veku.19 Rani sredwovekovni ratari izgleda
Na osnovu analize biqnih ostataka i analize nisu marili za monokulture, a sejawe smese vi{e
`ivotiwskih kostiju, opisa objekata i na|enih kulturnih biqaka obi~no se obja{wava merom
artefakata mogu}e je delimi~no rekonstruisati opreza da ako jedna kultura podbaci, druga jo{
neke aspekte poqoprivrednih aktivnosti i ishra- uvek mo`e da da prinose. Osim toga, ra` ima
ne u oblasti Rasa.

@itarice 17 Popovi} 1998: 198199.


U osam uzoraka `itarica iz ku}a 49, 50 i 52 sa 18 Blagojevi} 1973: 100101.
Gradine Ras datiranih u po~etak 13. veka, p{eni- 19 Hegedi{ i ^obanovi} 1991.

STARINAR LII/ 2002.


198 KSENIJA BOROJEVI]

skromnije zahteve prema kvalitetu zemqi{ta i ot-


Broj Te`ina
Taxa
semena (g)
pornija je na hladnu klimu od p{enice i je~ma, pa
je mo`da sejana kao ozimi usev u poqima gde je bi-
@itarice
la lo{ija zemqa.
Avena sativa (zob) 723 5,24 U jednom uzorku prona|en je grumen prosa.
Avena sp. 12 0,08 Proso je prole}ni usev i ima dosta velike zahteve
Cerealia neidentifikovane (`itarice) 96 0,57 vezane za svetlost i toplotu, i mo`da je sejan na
Cerealia fragmenti 41,95 poqima na prosijnim stranama. Proso kao prole}-
Hordeum vulgare (je~am) 536 7,74 ni usev tako|e daje dokaze o plodoredu. Od wega se
Panicum miliaceum (proso) 62.576 2,91 mogu praviti ka{e i mogu}e je da je prona|en gru-
Secale cereale (ra`) 6.477 56,33 mena prosa na podu ku}e bio namewen za kuvawe na-
Triticum aesitivum (p{enica) 36.014 511,55 kon odstrawivawa pleve. Na osnovu manastirskih
spisa, Blagojevi} smatra da se na manastirskim
Triticum sp. glume (pleva p{enice) 4 0,01
vlastelinstvima prosu pridavao jednak zna~aj kao
Mahunarke
i zobi, a ispred wih se nalazila samo p{enica.20
Fabaceae (mahunarke) 44 0,76
Zob je na|ena u malom procentu (34%) i to u
Vicia sp. (grahorica) 6 0,12 uzorcima iz ku}e 49 i 50. Verovatno zob u ovim
Korovi i ruderalne biqke uzorcima mo`emo smatrati nenamernom primesom
Agrostemma githago (kukoq) 1.134 4,19 me|u drugim `itaricama, ostatkom iz prole}ne
Anthemis cf. arvensis (jarmen) 2 0,01 setve. Zob je, naravno, mogla biti kori{tena kao
Apiaceae 28 0,04 qudska hrana, ali s obzirom na mali procenat ne
Bifora radians (obi~na smrdqu{a) 10 0,03 mo`emo sa sigurno{}u tvrditi da je posebno seja-
Brassicacae 2 0,01 na. Zob i ra` su mnogo vi{e gajene u severnim i se-
Bromus sp. 27 0,08
veroisto~nim krajevima Evrope, dok je u ju`nim
krajevima zob prevashodno bila namewena za sto~-
Bromus sp. kratkog zrna (klasa~) 28 0,1
nu ishranu a prema mi{qewu Leforta21 u Vizan-
Centaurea cf. cyanus (wivski razli~ak) 28 0,05
tiji je mogla biti upotrebqavana kao deo ishrane
Chenopodium sp. 1 0,01
vojnih kowa. Na Rasu su na|eni retki primerci de-
Cirsium sp. 14 0,09 lova kowske opreme, a ~e{}e potkovice,22 kao i
Compositae 4 0,04 mali broj kowskih kostiju.23
Daucus carota (poqska mrkva) 58 0,05 Uzorci `itarica iz Rasa bili su relativno
Galeopsis sp. 16 0,1 ~isti i nisu sadr`avali ostatke pleve, stabqika
Galim spurium (primorska bro~ika) 4 0,01 i druge nejestive delove biqaka, i stoga mo`emo
Lapsana communis (obi~na ogwi~ica) 2 0,01 zakqu~iti da su bile skladi{tene ve} sasvim ovr-
Neslia cf. paniculata (metli~asta tr{qa) 2 0,01 {ene. Po{to na Gradini nisu sistematski
Polygonum sp. (dvornikplod ora{ica) 2 0,01
sakupqani makrobiqni uzorci, mo`emo samo
pretpostaviti da su `itarice vr{ene negde izvan
Setaria cf. glauca (sivi muhar) 7 0,01
Gradine, u blizini poqa gde su uzgajane, i da su ve}
Setaria sp. 7 0,02
ovr{ene dono{ene na Gradinu i tamo skladi{te-
Vo}e
ne. U ju`noj Evropi `itarice se vr{e napoqu, tra-
Rubus fruticosus (kupina) 4 0,01 dicionalno na gumnima pored poqa, tako {to se
Prunus perisica (breskva) ko{tice 2 1,92 krupna stoka (goveda, magarci, kowi) tera ukrug po
Neidentifikovano `itu, dok se u sredwoj i severnoj Evropi u sredwem
Neidentifikovana semena Tip A 8 0,03 veku vr{idba ~esto obavqala unutra, ru~no, pomo-
Neidentifikovana semena 68 0,26 }u alatke zvane mlatilo. Mlatilo se koristilo za
Neidentifikovani fragmenti semena 16 0,08

UKUPNO 107.962 634,43


20 Blagojevi} 1973: 101.
21 Lefort 2002: 251.
Tabela 2. Ostaci biqaka identifikovani 22 Popovi} 1999: 261.
u uzorcima sa Rasa (12. i 13. vek). 23 Bla`i} u: Popovi} 1999: 439445.
ANALIZA BIQNIH OSTATAKA SA TVR\AVE RAS (12. VEK I PO^ETAK 13. VEKA) 199

vr{ewe `itarica i u dubrova~koj oblasti jo{ od sli~an na~in kao {to se ru~no prebire pirina~
sredweg veka. Plevqewe i provejavawe se tako|e pre kuvawa).
obavqa na gumnu. S obzirom na to da su neki od uzo- Od ostalih uobi~ajenih korova `itarica pri-
raka iz ku}e 50 veoma ~isti i imaju mali broj ko- sutan je klasac (Bromus sp. kratkog zrna). Ve}ina
rovskog semewa, mogu}e je da su bili ru~no otreb- zrna nije u celini o~uvana i zbog velike me|usob-
qeni. U sredwovekovnim srpskim manastirskim ne sli~nosti klasaca, te{ko je bilo pouzdano od-
poveqama pomiwu se termini plevqewe i `ito- rediti kojoj ta~no vrsti Bromus-a pripadaju na|e-
trebqewe.24 na zrna. Bromus secalinus je ~est pratilac ozimih
Izvan Gradine verovatno su ~uvane i poqopri- `itarica. Zrna klasaca kao zrna kukoqa relativ-
vredne alatke, jer su na Gradini na|ene samo me- no su krupna te ih je nemogu}e odstraniti proseja-
talne oplate za dva drvena a{ova25 od kojih je jedan vawem, ali za razliku od kukoqa, zrna klasaca su
na|en u IV horizontu, dakle u horizontu iz koga po- jestiva pa nije nu`no ~i{}ewe. Od drugih tipi~nih
ti~u `itarice. korovskih `itarica, prona|eno je semewe wivskog
Prisustvo ve}eg broja ru~nih rotacionih razli~ka (Centaurea cyanus), metli~aste trsqe
`rvweva na Rasu tako|e upu}uje na ~iwenicu da je (Neslia paniculata) koje zajedno sa kukoqom ~ini
`ito mleveno na samoj Gradini. ^ini se da su `i- tipi~ne korove `itarica klase Secalinetea, ve}
tarice bile skladi{tene u nekoj vrsti vre}a koje uobi~ajene i ustaqene u sredwem veku.28
su odlagane u prostorije, na primer u ku}i 49, te Korovi se u ve}em procentu obi~no javqaju na
da su bile ~uvane u jamama, kao na primer ra` iz zemqi{tima koja su du`e vreme kori{tena, jer u
ku}e 50. Na severu Gradine nalazi se velika pod- usevima na novim kr~evinama ima mnogo mawe koro-
zemna prostorija Gra|evine III za koju istra`iva- va. U nekim sredwovekovnim lokalitetima u Poq-
~i Rasa pretpostavqaju da je slu`ila kao `itnica skoj na|eni su korovi u velikim koli~inama, na
Zapremina prostorije je 400 m3 i ima zidove oblo- primer 8,618,3% u uzorcima ra`i.29 Takva veli-
`ene vodonepropustivim malterom, ali nema ka kontaminacija korovskim nejestivim semewem
svodnu konstrukciju pa se smatra da je slu`ila kao potvr|ena je i u uzorcima iz neposredne pro{lo-
`itnica. @ito nije na|eno u tim prostorijama, sti u Poqskoj i na Balkanu.30
{to se obja{wava ~iwenicom da je `itnica bila Ve}ina identifikovanih korovskih vrsta sa
ispra`wena pre obnove. U prostoriji je na|en sloj Rasa dobro uspeva na kre~wa~kim i peskovitim
gari, ali na`alost nije vr{eno flotirawe, i sto- zemqi{tima i u toplijim oblastima,31 dakle na
ga je nemogu}e na osnovu botani~kih nalaza potvr- zemqi{tu kakvo se nalazi u okolini Rasa, tako da
diti pravu namenu ove prostorije.26 mo`emo pretpostaviti da predstavqaju korove lo-
kalno gajenih `itarica. Neka od semewa uslovno
Korovi i ruderalne biqke uvr{tenih u kategoriju korova mo`da nisu bila
Od korovskih biqaka najzastupqeniji je korovi u poqima `itarica, na primer mrkva nije
kukoq (Agrostemma githago). Identifikovan je u obi~an korov u strnim `itima, ali je mogu}e da je
{est uzoraka a procentualno je najzastupqeniji u rasla kao ruderalna biqka pored poqa i mo`da
uzorcima iz ku}e 49 (2,6%6,1%). Kukoq je tipi~an bila sakupqana. Prisustvo drugih tipi~nih koro-
korov `itarica i otuda narodna izreka nema `i- va strnih `ita ukazuje na vi{egodi{wu obradu
ta bez kukoqa. Semewe kukoqa je veliko i te{ko istih wiva. Tako|e ni kupina nije korov `itari-
i obi~no ga je nemogu}e odstraniti prosejavawem ca, nego raste pored wiva i na obodu {uma, a mo-
zato {to je pribli`no iste veli~ine kao i zrno `da je slu~ajno dospela me|u `itarice jer je pro-
p{enice, pa je na ovaj na~in ~ovek nesvesno vr{io na|eno samo nekoliko semenki.
selekciju kukoqa krupnog semewa. Ovako relativ-
no velik postotak zrna kukoqa mogao je imati
nepo`eqne efekte zbog toksi~nosti glycosida ko- 24 Blagojevi} 1999: 128129.
ji sadr`i. Bra{no koje ima vi{e od 0,5% kukoqa 25 Popovi} 1999: kat. br. 514515.
mo`e biti {tetno po zdravqe, i u najmawu ruku 26 Popovi} 1999: 218.
27 Mowsziwicz 1955, citirano u: Wasylikowa 1973:80.
izaziva glavoboqu.27 Da bi se izbegli takvi ne`e- 28 Ellenberg 1988: 298.
qeni efekti, mo`da je vr{eno ru~no prebirawe 29 Szydlowski &Wasylikowa 1973, Table 14.
`ita i izdvajawe zrna kukoqa i drugih {tetnih 30 Borojevi} 1992.
korova, neposredno pre mlevewa `rvwevima (na 31 [ari} 1989; Hanf 1990.

STARINAR LII/ 2002.


200 KSENIJA BOROJEVI]

Od mahunarki, jedino su grahorice identifi- obra|ivalo wive i snabdevalo tvr|avu `itaricama.


kovane u uzorcima sa Rasa i mogu se smatrati ne- Seosko stanovni{tvo moglo je `iveti u drvenim
namernim primesama ili korovima. Okruglo ku}ama ispod Gradine, koje se nisu sa~uvale. Mo-
semewe Vicia sp. te{ko je preciznije identifiko- `da su se u tim seoskim ku}ama ~uvale poqopri-
vati do nivoa vrste, a pripada vrstama koje imaju vredne alatke. Tako|e je mogu}e pretpostaviti da
mala okrugla semena 35 mm u pre~niku. Zanim- je ve}ina poqoprivrednih alatki, osim alatki sa
qivo je da u uzorcima sa Rasa nije otkriveno seme- se~ivima, bila izra|ena od drveta i da se zbog toga
we drugih mahunarki poput gra{ka, so~iva i boba nisu sa~uvale, jer na Gradini su na|ena samo dve
za koje znamo da su bile prisutne u prethodnim pe- oplate za a{ove koji su verovatno bili od drveta.
riodima na teritoriji Balkana32 i da su bile gaje- Na Gradini su otkriveni brojni metalni no`evi.
ne u Vizantiji.33 Naj~e{}i no`evi (Tip 3) su oni od gvo`|a koji
imaju lu~no povijeno se~ivo i trn za uglavqivawe
Vo}e u dr{ku ~iju funkciju istra`iva~i nisu mogli
U uzorcima p{enice od vo}a je na|eno semewe pouzdano odrediti, ali pretpostavqaju da su mogli
kupine (Rubus fruticosus). Te{ko je pretpostaviti slu`iti kao poqoprivredne alatke.39
kako je nekoliko semewa kupine dospelo u uzorak
p{enice iz ku}e 52, ali se mo`e pretpostaviti da Analogije sa drugih lokaliteta
je slu~ajno upalo prilikom `etve, ili naknadno Po{to su analize biqnih ostataka sa sredwo-
tokom skladi{tewa. Kupine su sigurno uspevale u vekovnih lokaliteta na Balkanu veoma malobrojne,
oblasti Rasa a plodovi divqe kupine verovatno su uporedne analize makrobiqnih ostataka za {iri
sakupqani i kori{teni za qudsku ishranu. Zanim- region u ovom periodu nisu jo{ uvek mogu}e. Na
qiv nalaz predstavqaju ugqenisane ko{tice bre- sredwovekovnim lokalitetima u Bugarskoj, koji se
skve (Prunus persica) slu~ajno prona|ene na Gradi- okvirno mogu datirati u vreme postojawa Rasa, na
ni i u Podgra|u. Breskva je poreklom iz Azije i lokalitetu Pliska prestonici prve bugarske
nema divqih vrsta u flori Evrope i Mediterana. dr`ave, prona|eno je ugqenisano semewe obi~ne
Bila je poznata anti~kim Grcima34 i pomiwe se da p{enice (Triticum vulgare), je~ma (Hordeum sp.) i zo-
je gajena u Makedoniji u 14. veku.35 Na osnovu isto- bi (Avena sp.). U prestonici druge bugarske dr`ave,
rijskih podataka, poveqa i praktika, Blagojevi}36 u Preslavu, tako|e su na|ena ugqenisana p{eni~-
ne pomiwe breskve na teritoriji sredwovekovne na zrna.40 U sredwovekovnom vojnom kompleksu u
Srbije. Po{to su so~ni plodovi breskve vrlo ne- Silistri (sredwovekovni Drusutur) u Bugarskoj, u
podobni za transport i ne mogu se su{iti poput uzorku iz prostorije broj 4 identifikovana je
{qiva i gro`|a, mo`emo pretpostaviti da su sad- obi~na (meka) p{enica (Triticum aestivo-comapac-
nice bresaka donete u oblast Rasa i lokalno gaje- tum), tvrda p{enica (Triticim durum), italijanski
ne, osim u slu~aju da ko{tice nisu naknadno upale. proso (Panicum italicum), ra` (Secale cereale) i ko-
Na|ene `itarice, prate}i korovi i slu~ajni rovi (Polygonum persicaria, Polygonum sp. i Galium
nalazi vo}a upu}uju na to da se u oblasti Rasa sta- sp.). P{enica (meka) je bila najvi{e zastupqena
novni{tvo bavilo poqoprivredom i da su poqa (81,64%), zatim proso (12,08 %) i ra` (4,51%). Po
bila sejana `itaricama du`e vreme. Na osnovu ana- mi{qewu autora nalaz je tipi~an za ovaj period u
liza kostiju koje je izvr{ila S. Bla`i},37 najza-
stupqenije su bile kosti doma}ih `ivotiwa, pre-
vashodno ovaca, koza, zatim gove~eta i sviwa. S 32 Borojevi} 1988; Hajnalova 1979.
obzirom na brdovit teren u oblasti Rasa sto~ar- 33 Lefort 2002: 251.
34 Zohary & Hopf 2000.
stvo je moglo biti glavna poqoprivredna delat-
35 Lefort 2002: 248.
nost. @ivotiwe su mogle biti terane na ispa{u po 36 Blagojevi} 1973: 162174.
okolnim brdima tokom leta, dok su se poqa nalazi- 37 Bla`i} u: Popovi} 1999: 439445. Me|u analiziranim
la verovatno u ravnicama oko reke Ra{ke, De`evske kostima iz kvadrata GH 1914 iz IV horizonta (delu u kome se
i Qudske reke. Odsustvo poqoprivrednih alatki nalazi ku}a 52) 92% predstavqaju kosti doma}ih `ivotiwa, a
sa Gradine na Rasu navelo je istra`iva~e na pret- kosti divqih oko 7%. Od doma}ih `ivotiwa najve}i procenat
pripada kostima koza i ovaca oko 60%.
postavku da se stanovnici Gradine na Rasu nisu 38 Popovi} 1999: 229.
bavili poqoprivredom.38 Name}e se pitawe gde i 39 Popovi} 1999: 262263, Sl. 225.

u kakvim objektima je `ivelo stanovni{tvo koje je 40 Lisitzyna 1980.


ANALIZA BIQNIH OSTATAKA SA TVR\AVE RAS (12. VEK I PO^ETAK 13. VEKA) 201

ju`noj Evropi.41 Na Rasu nije identifikovana da analizirani uzorci predstavqaju prevashodno


tvrda p{enica Triticum durum, ali zrna meke i tvr- zalihe `itarica, nemogu}e je doneti zakqu~ak o
de p{enice mogu da budu veoma sli~na. Osim toga, zna~aju druge vrste biqne hrane, kao {to su razne
na Rasu nije identifikovan italijanski proso ko- vrste mahunarki i povr}a, pomenute u ranim slo-
ji ima zbijenu metlicu za razliku od obi~nog pro- venskim i vizantijskim spisima.45
sa (Panicum miliaceum) koji je rastresite metlice U ranom sredwem veku, dvorovi su se selili iz
i ~ija zrna su identifikovana na Rasu. mesta u mesto a sa wima i dvorjani i kuvari. Naci-
Na sredwovekovnim lokalitetima u Ma|ar- onalni identitet nije jo{ bio o{tro definisan i
skoj, za koje postoje napomene o biqnim ostacima, stoga je ishrana zavisila ne samo od raspolo`i-
od `itarica je skoro uvek prona|ena p{enica, za- vih lokalnih biqnih i `ivotiwskih sirovina nego
tim u mawoj koli~ini ra`, je~am, proso i zob. Sa i od raznih kulturnih uticaja kojima je bila izlo-
lokaliteta Hont, datiranog u period od 10. do 11. `ena. Na ovakvu pretpostavku navode nas i nalazi
veka, analiziran je uzorak od 0,5 l u kome je glavna uvoza, prevashodno grn~arije, na Rasu, na primer
`itarica bila p{enica (Triticum aestivum), a kao ulomci zdela iz vizantijskih radionica, proto-
primese na{le su se ra` (Secale cereale) i zob majolike sa juga Italije i zdela sa marmorizira-
(Avena fatua). Tako|e je identifikovan relativno nim ukrasom iz solunskih radionica.46 Sa ovim
velik broj semenki kukoqa (Agrostemma githago). posudama mogla su biti preneta i znawa o drugim
Od drugih korova identifikovan je i Galium cf. vrstama jela i na~inu servirawa hrane i pi}a. Na
aparine, Bromus secalinus, Polygonum cf. presicaria promene u na~inu ishrane ukazuje i znatno mawi
i Setaria sp.42 procenat crepuqa u IV horizontu, nego u ranijim
Postoje}e arheobotani~ke analize makrobiq- sredwovekovnim slojevima.47 Tako|e je vrlo vero-
nih ostataka sa lokaliteta u Bugarskoj i Ma|ar- vatno da su `ene vladara bitno uticale na ishra-
skoj, koji se okvirno mogu datirati u vreme kori{- nu i kulinarske tradicije dvorova. Stefan Provo-
}ewa tvr|ave Ras, potvr|uju da je p{enica bila ven~ani bio je najpre o`ewen Jevdokijom, }erkom
najprisutnija `itarica, ali su pored we identi- vizantijskog cara Aleksija III, a kasnije Anom,
fikovani jo{ i je~am, ra`, zob i proso. Na Rasu unukom venecijanskog du`da Enrika Dandola. Ste-
nije identifikovana trvda p{enica Triticum du- fan Radoslav, sin Stefana Prvoven~anog, bio je
rum, ni italijanski proso (Panicum italicum), ali o`ewen Anom Komninom, }erkom Teodora I Kom-
su identifikovane sve `itarice kao i na drugim nina, solunskog despota i cara. Zato je verovatno
gore pomenutim lokalitetima, zajedno sa nekim da su se na sprskom dvoru jela i vizantijska i ve-
istim prate}im korovima kao {to su Agrostemma necijanska jela. Mo`da se nalazi ko{tica bresa-
githago i Bromus secalinus. ka na Rasu mogu objasniti uticajima iz ju`nih me-
diteranskih krajeva jer breskve ne rastu divqe, a
wena drve}a ne pre`ivqavaju vi{e od nekoliko
ISHRANA decenija. Ras je tokom 12. veka i ranije u nekoliko
navrata bio vizantijsko upori{te i mogu}e je da su
Kakva je bila ishrana na Rasu po~etkom 13. ve- neki romejski vojnici sa sobom doneli poqopri-
ka, ako prihvatimo datirawe `itarica na osnovu vredne tradicije i kulturne preferite u ishrani
otkrivenog novca Stefana Radoslava? krajeva iz kojih su poticali. Na Rasu su na|eni
Hrana ju`nih Slovena razlikovala se od hrane ru~ni `rvewevi, kako u II horizontu kada je Ras
severnih i isto~nih Slovena prevashodno po vrsti predstavqao vizantijsko upori{te, tako i u kas-
`itarica koje su bile najvi{e uzgajane. U mnogim nijem III i IV horizontu kada je bio srpska tvr|a-
severnim oblastima Evrope glavna `itarica ~esto va. Kameni `rvwevi su vrlo te{ki i nisu lako
je bila ra`,43 dok je u sredwoevropskim i ju`nim
oblastima to uglavnom bila p{enica. Meso divqa-
~i tako|e je imalo ve}eg udela u ishrani u sever- 41 Popova 1990.
nim krajevima nego u ju`nim.44 Mo`da je mogu}e 42 Hartanyi & Novaki 1975: 43.
43 Szydlowski & Wasylikova 1973.
uzorak ra`i sa Rasa objasniti kao preostalu tra- 44 Glants & Toomre 1997; Dembinska 1999.
diciju gajewa ra`i u doba kada su Sloveni nasta- 45 vid. Polnoe sobranie russkikh letopise u: Lunt
wivali severnije oblasti, ali i kao meru opreza u 1997: 1530 i Geoponika u: Lefort 2002: 251.
slu~aju da usevi p{enice podbace. S obzirom na to 46 Popovi} 1999: 234235.

STARINAR LII/ 2002.


202 KSENIJA BOROJEVI]

prenosivi pa je verovatno da su ranije vojne posa- p{enice i dizanog testa, jer se pravi dizani
de ostavqale `rvweve koje su kasnije posade opet hleb me|u pravoslavcima sa~uvao kao simbol pra-
upotebqavale. Vodeni mlinovi upotrebqavani su vovernosti, za razliku od nedizanog hleba, hosti-
u Vizantiji ve} od 10. veka i postali su brojni u je, me|u katolicima.60
12. veku,48 premda se u Vizantiji nastavilo sa tra- Na pravoveran hri{}anski na~in ishrane ve-
dicionalom poqoprivredom ukqu~uju}i i ru~ne rovatno su uticali monasi iz manastirskog kom-
mlinove.49 Upotreba ru~nih `rvweva upu}uje na pleksa arhan|ela Mihajla tako {to su se dosledno
to da su se `itarice verovatno mlele dnevno, jer po{tovali postovi, kada su se mo`da jela posna je-
se zalihe semewa `itarica ~uvaju lak{e nego bra- la od `itarica, a verovatno su se slavili i pra-
{no, a u slu~aju opsade mogle su se mleti postoje- znici kada se jelo i meso, o ~emu svedo~e brojni
}e zalihe. nalazi `ivotiwskih kostiju sa Rasa. Ovaj mana-
Sadr`aj posude iz ku}e 52 mo`da je ostatak ne- stirski kompleks bio je aktivan kada je Ras bio
ke vrste ka{e koju su ~inila krupno mlevena zrna srpsko upori{te, a nalazi se nesporedno izvan zi-
`itarica, verovatno je~ma. Ka{e su se jele u anti~- dina Gradine.
ka vremena, u Vizantiji,50 a isto tako i me|u Slove-
nima. Povest vremennykh let za godinu 997. spomi-
we smesu koja je naprevqena tako {to je sakupqen ZAKQU^AK
rukohvat zobi, p{enice ili prekrupe napravqene
kao kad se kuvao kisel kojim je princ Volodmir Analiza uzoraka sa Gradine Ras iz 12. i 13. veka
poku{ao da nadmudri Pe~enegene prilikom opsa- prva je analiza makrobiqnih ostataka sa sredwo-
de Belgoroda. Tako|e u izvorima iz 12. veka pomi- vekovnog lokaliteta u Srbiji. Dosada{we informa-
we se kutja, verovatno koqivo (koliva), ritualna cije o zemqoradwi u ranoj sredwovekovnoj Srbiji
hrana od `itarica koja se slu`i na pogrebima i prikupqane su na osnovu pisanih izvora iz kasni-
nekim crkvenim obredima. Pitawe o pripremi ko- jih perioda, kao {to su manastirske poveqe i doku-
qiva bilo je ukqu~eno u 101 pitawe koje je monah menti iz dubrova~kog arhiva. Vizantijski izvori
Kiriki uputio Ni}iforu iz Novgoroda koji je tako|e ne pru`aju podatke o poqoprivredi i is-
umro 1156 godine.51 hrani u jugozapadnoj Srbiji. Dakle, pisani izvori
Proso sa Rasa tako|e je mogao biti pripremqen su ili iz kasnijeg perioda u odnosu na postojawa
kao neka vrsta ka{e. Po{to je na|en sa plevom, mo- tvr|ave Ras ili se uop{te ne odnose na oblast Rasa.
`da je mogao biti kori{ten za sto~nu ishranu svi- Makrobiqni ostaci sa Rasa predstavqaju za sada
wa i `ivine.52 Lefort smatra da proso (kenchros) jedini materijalni dokaz o ratarskim delatnosti-
nije bio naru~ito cewen u Vizantiji. Pritom na- ma i biqnom delu ishrane stanovnika Srbije u 12.
vodi da se proso pomiwe dva puta u spisima Ane i 13. veku.
Komnine koja pi{e da su proso sejali i jeli varva- Analiza biqnih uzoraka pokazala je da su na
ri, a sama o prosu nije imala visoko mi{qewe.53 tvr|avi skladi{tene `itarice, i to p{enica u
Kao sto smo naveli, proso je na|en na sredwovekov- najve}oj meri. Pored p{enice identifikovani su
nom lokalitetu Silistra na Dunavu u Bugarskoj.54
U sredwem veku gajen je i u Poqskoj a nekoliko sor-
47
ti identifkovano je iz sredwovekovnog Wrozlova, Popovic 1999: 231.
48 Lefort 2002: 235.
1012. vek.55 Proso se tako|e pomiwe u The Russian 49 Bryer 2001.
Primary Chronicale za 1095 kada su skakavci uni- 50 Hill and Bryer 1995: 4454.
{tili svu travu i prosa.56 Dakle, ~ini se da je 51 The Russian Primary Chronicale vid. Lunt 1997: 1530).
52 Kosti sviwa na Rasu ~ine oko 13% od identifikova-
proso, iako kultura toplijih regiona i dobrih
zemqi{ta, bio gajen i omiqen u severnim krajevi- nih kostiju iz IV horizonta. Kosti `ivine su malobrojne (Bla-
`i} 1999).
ma me|u Slovenima, a u Poqskoj nije bio samo sto~- 53 Lefort 2002: 251.
na hrana i hrana siroma{nih.57 54 Popova 1990.

Hleb od krupno mlevenog `ita (psomos pithy- 55 Kosina 1995: 110.


56 vid. Lunt 1997: 220.
rodes) bio je uobi~ajen u vizantijsko vreme,58 ali 57 Dembinska 1999: 105106.
isto tako khleb je naj~e{}e pomiwana hrana (17 58 vid. Kislinger 1999: 201.
puta) u The Russian Primary Chronicale.59 Verovat- 59 Lunt 1997: 22.

no je poga~a sa Rasa pravaqena od krupno mlevene 60 Montanari 1999: 190.


ANALIZA BIQNIH OSTATAKA SA TVR\AVE RAS (12. VEK I PO^ETAK 13. VEKA) 203

jo{ ra`, je~am, zob i proso. Razli~ita zastupqe- vre}ama u objektima IV horizonta. Neki od uzoraka
nost `itarica u nekoliko uzoraka upu}uje na mo- `itarica sadr`e veoma mali broj korovskog semewa
gu}nost da su `itarice, na primer ra` i p{enica, za razliku od drugih uzoraka sa tvr|ave, {to ukazu-
zajedno sejane i da je to bila praksa koja se obi~no je na to da je `itarice trebalo naknadno trebiti
obja{wava merom opreza u slu~aju da jedna kultu- od {tetnih primesa pre nego {to su prera|ivane za
ra podbaci. Iako je proso prema vizantijskim iz- qudsku hranu. Ve}i broj na|enih rotacionih `rv-
vorima smatran drugorazrednom hranom, identi- weva na samoj tvr|avi upu}uje na ~iwenicu da se
fikovan je na Rasu kao i na lokalitetima u Bugar- `ito ru~no mlelo, verovatno za dnevne potrebe.
skoj, Poqskoj i Rusiji i sigurno se gajio i jeo me- Izuzetan nalaz predstavqa deo ugqenisane poga~e
|u Slovenima. Zob i proso su prole}ni usevi i pre~nika oko 30 cm koja je napravqena od krupno
upu}uju na zakqu~ak da su verovatno sejanu u plo- mlevenog, verovatno p{eni~nog, bra{na. Pored po-
doredu sa p{enicom, ra`i i je~mom. Identifiko- ga~a, na Rasu su se jele i ka{e, o ~emu nam svedo~i
vano korovsko semewe u uzorcima `itarica ukazu- i sadr`aj posude u kome se verovatno kuvao je~am.
je na lokalno gajawe `itarica i da su neke od wiva Posebno zanimqiv je nalaz ugqenisane ko{tice
ve} du`e obra|ivane, a da su neke mo`da bile na breskve, jer u Srbiji breskva ne raste divqa, {to
novim kr~evinama. Po{to uzorci `itarica ne sa- ukazuje na to da ishrana na Rasu nije ukqu~ivala
dr`e ostatke pleve i klasica, vr{idba i proseja- samo hranu pripremanu od raspolo`ivih lokal-
vawe se obavqalalo verovatno na gumnima izvan nih sirovina, kao {to su `itarice, nego da je bi-
trvr|ave, te su ve} ovr{ene `itarice dono{ene na la izlagana i stranim kulturnim uticajima ve} u
trvr|avu gde su skladi{tene u jamama i, ~ini se, u 12. veku.

LITERATURA:

Blagojevi}, M. 1973. Zemqoradwa u sredwove- Dembinska, M. 1999. Food in Medieval Poland.


kovnoj Srbiji (Agriculture in Medieval Serbia). Isto- Translated by Magdalena Thomas. Revised and adopted
rijski institut, Beograd. by William Woys Weaver. University of Pennsylvania
Bla`i}, S. 1999. Ostaci kostiju sa lokaliteta Ras- Press. Philadelphia.
Gradina, u: Popovi}, M., Tvr|ava Ras (The Fortress Ellenberg, H. 1988. Vegetation Ecology of Cen-
of Ras). Arheolo{ki institut, Posebna izdanja 34, Beo- tral Europe. Fourth Edition. 8 Translated by Gordon
grad, 439445. K, Strutt. Cambridge University Press, Cambridge.
Borojevi}, K. 1988. Analiza ugqenisanog Hajnalova, E. 1979. Archeobotanische Funde
semewa sa lokaliteta Svetiwa (Analyze des grains aus Krivina, Bez. Ruse (Bulgarien), in: Festschrift
carbonis du site Svetinja). Starinar, Nova serija, Maria Hopf, zusammengetragen von U. Krber-
kw. XXXVIII/1987, Beograd, 6572. Grohne. ArchaeoPhysika 8, 8597.
Borojevi}, K. 1992. Zna~aj prou~avawa makro- Hanf, M. 1990. Ackerunkruter Europas mit ihren
biqnih ostataka sa arheolo{kih lokaliteta (The Keimlingen und Samen, Dritte, berarbeitete Auflage.
importance of studing macroplant remains from archae- BLV Verlagsesellschaft mbH, Mnchen.
ological sites) u: Arheologija i prirodne nauke, edited Hartyanyi, B. & G. Novki 1975. Samen-und
by D. Srejovi}. Srpska akademija nauka i umetno- Fruchtfunde in Ungarn von der Neunsteinzeit bis zum
sti, Beograd, 3745. 18. Jahrhundert. Agrrtrtneti Szemle. Historia Rerum
Bryer, A. 2002. The Means of Agricultural Pro- Rusticarum, XVII vfolyam (Supplementum). AMagyar
duction: Muscle and Tools. In: The Economic History Tudomnyos Akadmia Agrrtrtneti Bizottsgnak
of Byzantium: From the Seventh through the Fifteenth Folyirata. Budapest, 166.
Century, edited by A. E. Laiou. Dumbarton Oaks, Hegedi{, A., ^obanovi}, K. 1991. Demografska i
Washington, D.C., 102113. agrarna statistika Vojvodine 17671867 (Demographic
^anak, M., Parabu}ski S., Koji} M. 1978. and Agricultural Statistics in Vojvodina 17671867).
Ilustrovana korovska flora Jugoslavije, Matica Filozofski i Poljoprivredni fakultet Univerziteta u No-
srpska, Novi Sad. vom Sadu, Novi Sad.

STARINAR LII/ 2002.


204 KSENIJA BOROJEVI]

Hill, S. & A. Bryer 1995. Byzantine Porridge, & M. Montanari, English edition by A. Sonnenfeld,
Tracta, Trachanas and Tarhana. In: Food in Antiquity, 189193.4
edited by Wilkins, J., D. Harvey, M. Dobson. Univer- Mowszowicz, J. 1955. Krajowe chwasty polne
sity of Exeter Press, 4454. iogordowe. PWRiL, Krakow. Cit. in J. Szydlowski, K.
Kislinger, E. 1999. Rules and Realties of Byzantine Wasylikowa (1973) Cereals from the early medieval
Diet. In: Food, a Culinary History from Antiquity to fortified settlement in Lubomia, district Wodzislaw
the Present, edited by Flandrin, JL. & M. Montanari, Slaski, southern Poland.
English edition by A. Sonnenfeld, 194206. Novaki, G. 1975. Die Geschichte Des Pfanzenabus
Comnena (Komnene), Anna 1928. The Alexiad. in Ungarn von der Neusteinzeit bis zum Beginn des
Edited and translated by Elizabeth A. Dawes. Routled- Mittelalters. Agrrtrtneti Szemle. Historia Rerum
ge, London. Rusticarum, XVII vfolyam (Supplementum). A Ma-
Kosina, R. 1995. Botanical Synopsis of Medieval gyar Tudomnyos Akadmia Agrrtrtneti Bizotts-
Wroclaw. In: Res Archaeobotanicae: International gnak Folyirata. Budapest, 6688.
Workgroup for Palaeoethnobotany. Proceedings of the Popova, C. 1990. Isledvane na obgleni ras-
Ninth Symposium, Kiel 1992, edited by Kroll, H. & R. titelni ostanki ot srednovekovna sgrada v Sili-
Pasternak, 101116. stra, Arheologi~eski institut i Muze na BAN,
Lefort, J. 2002. The Rural Economy, Seventh- Interdisciplinarni isledovani, XVII, 6365.
Twelfth Centuries. In: The Economic History of Byzan- Popovi}, M. 1999. Tvr|ava Ras (The Fortress of
tium: From the Seventh through the Fifteenth Century, Ras). Arheolo{ki institut, Posebna izdanja 34, Beograd.
edited by A. E. Laiou. Dumbarton Oaks, Washington, [ari}, T. 1989. Atlas korova (Weed Atlas). Svje-
D.C., 232310 (elektronska kopija). tlost, Sarajevo.
Lisitzyna, G. N. 1980. Paleoetnobotaniceskie na- Szydlowski, J. & K. Wasylikowa 1973. Cereals
hodki na Balkanskom poluostrove (Palaeoethnobota- from the Early Medieval Fortified Settlement in Lubo-
nical Findings on the Balkan Peninsula). Studia Prae- mia, District Wodzislaw Slaski, Southern Poland. Fo-
historica 4, Sofia. lia Quaternaria 42:3793.
Lunt, H. 1997. Food in the Rus Primary Chronic- Viloti}, D. 1999. Determinacija fosilinih ostataka
le. In: Food in Russian History and Culture, edited by drvenih vrsta iz tvr|ave Ras, u: Popovi}, M. Tvr|ava
Glants, M. & Joyce Toomre. Indiana University Press, Ras (The Fortress of Ras). Arheolo{ki institut, Poseb-
Bloomington, 19, 1530. na izdawa 34, Beograd, 439445.
Montanari, M. 1999. Introduction: Food Models Zohary, D. & M. Hopf 2000. Domestication of
and Cultural Identity. In: Food, a Culinary History Plants in the Old World. Third edition. University
from Antiquity to the Present, edited by Flandrin, JL. Press, Oxford.
ANALIZA BIQNIH OSTATAKA SA TVR\AVE RAS (12. VEK I PO^ETAK 13. VEKA) 205

Summary: KSENIJA BOROJEVI], University of Alabama, Birmingham, U.S.A.

THE ANALYSIS OF PLANT


REMAINS FROM THE FORTRESS RAS
(THE 12th AND THE BEGINNING OF THE 13th CENTURY)

This paper presents a study of macro plant remains from the The analysis of macro plant remains has shown that cereals
medieval site of Ras that is situated in the southwest Serbia, 11 were stored at the fortress. The most represented is bread wheat
km southwest from the city of Novi Pazar. The site of Gradina (Triticum aestivum). Besides wheat, rye (Secale cereale), barley
at Ras occupies a plateau on the top of a hill delineated by the (Hordeum vulgare), oats, (Avena sativa) and millet (Panicum
remains of the medieval ramparts. The settlement of Podgradje miliaceum) were also found. The differences in quantity of
is situated on the a flat surface along the slopes of Gradina and various cereals present per sample indicates that some cereals
together form a part of the single settlement and fortification were sown together, e.g., wheat and rye from a sample in feature
complex Ras characterized by several stages of occupation and 50. Sowing two crops together, in a maslin fashion is traditi-
development. onally explained as a risk-reducing strategy.
During archaeological excavations of Ras, macro plant re- Although millet was not highly regarded as a human food
mains were gathered (19721984) where observed with a naked source according to the Byzantine sources, millet has been iden-
eye. Dr. Marko Popovic (Archaeological Institute, Belgrade), tified at Ras and other contemporaneous sites in Bulgaria, Poland,
the principal investigator of Ras and the author of the mono- and Russia, providing direct evidence that it was grown and
graph The Fortress of Ras (1999) provided me with twelve plant eaten among the Slavs. Millet and oats are both spring sown
samples from the medieval layers of the fortress Gradina, and crops and their presence indicates that probably crop ration was
one sample from the site Podgradje below the fortress (Table 1). practiced with winter cereals like wheat, rye, or barley. The
Three samples are from the third building horizon dated to the identified weed seeds from the cereal samples reveal that cereals
second half of the 12 century, and the remaining samples are were grown locally and that some were grown in the fields that
from the fourth building horizon dated to the first decades of the were used for longer period of time, while others might have
13 century. This is a period when the fortress was abandoned by been grown on newly cleared land.
the Byzantines and became a stronghold of the territory where There are no internodes or cereal glumes present in the
the first Serbian state was formed. samples, indicating that the cereals must have been threshed
All plant samples were carbonized, except one that outside the fortress before they were stored in pits and probably
contained five uncarbonized hazelnut shells and a plum pit that in bags in the features of the forth horizon. There were several
were determined to be recent intrusions. Most samples repre- hand rotary querns discovered at the fortress, demonstrating
sent material from cereal storages found at features (houses) 49, that the cereals were hand ground in the fortress, probably on a
50, and 52situated along the west wall of the fortress (Figure daily basis.
1). One sample is a piece of bread found at feature 36, and one An exceptional discovery was a preserved fragment of
sample represents the contents of a pot found in feature 51. charred round bread that was ca. 30 cm large and 23 cm thick.
Carbonized peach pits were recovered from cultural layers of On the broken edge of the bread it could be observed that the
the fourth horizon, one from a southeast quadrant of Gradina bread was made from coarsely ground cereals, perhaps whole
and the other from a cultural layer excavated in Podgradje wheat flour. Besides bread, there is evidence that porridges
(Table 1). were also consumed. A whole pot was recovered that contained
This analysis of plant remains from Ras (Table 2) is the remains of starchy material that included coarsely ground grain,
first archaeobotanical investigation from a Medieval site in probably barley. Millet also could have been consumed as
Serbia. The previous information that we have about the porridge. Of special importance is the discovery of charred
agriculture in medieval Serbia was based solely on the written peach pits (Prunus perisca). Peach is not found wild in the
sources including documents from monasteries and/or from natural vegetation of Europe, and the fruit tree must have been
archives. Similarly, the Byzantine sources do not give any brought to Serbia. Because the fleshy fruits are very soft and
information about the agriculture of southeast Serbia in this cannot be dried, the peach trees were probably grown locally
period. The written documents are, thus, either later than the during the rule of Serbian monarchs who had marital ties with
existence of the fortress of Ras or are not concerning the region women from the Byzantine and Venetians courts. The find of a
of Ras. Therefore, macro plant remains from Ras are the only fruit that has been probably introduced from the south
direct evidence providing information about agricultural demonstrates that the food at Ras included not only readily
activities and plant food practices of the inhabitants of the avaible local sources but also shows that, together with pottery
territory that was to become the center of the newly formed imports, some of the foreign culinary and gardening practices
Serbian state. were already being introduced in the early medieval Serbia.

STARINAR LII/ 2002.


207

KRITIKE I PRIKAZI COMPTES RENDUS

Henrieta Todorova, Ivan Vajsov, DER KUPFERZEITLICHE SCHMUCK BULGARIENS,


Prhistorische Bronzefunde (PBF) XX, 6. Band (A. Jockenhvel, W. Kubach, hrg.), Stuttgart, 2001,
109 strana teksta, 57 tabli ilustracija, 4 geografske karte,
6 crte`a u tekstu, registar literature i nalazi{ta.

Nova sveska odeqka XX, serije PBF (2001), autora H. Todo- metalur{ku raspravu o fenomenu nakitu u bakarnom dobu,
rove i I. Vajsova nudi, zaokru`enu do pojedinosti, celinu dok drugo, tako|e pod nekom vrstom inventarskog naslova
nakita bakarnog doba Bugarske dakle sav poznati fond Nalazi, izla`e, pojedina~no opisane, sve primerke ove
bakarnih, zlatnih, ko{tanih i objekata izra|enih od polu- prebogate gra|e (str. 33309).
dragog kamena sa tog prostora. Dobra strana ove bogate (i Uvodno poglavqe, kako je re~eno, po svom sadr`aju je
jedinstvene) serije o artefaktima bakarnog i bronzanog skra}eno nabrajawe najva`nijih elemenata jedne op{irne
doba Evrope, jasno se uo~ava i ovog puta: svaka sveska je, u studije o arheometalurgiji bakarnog doba Bugarske. Prema
stvari, samostalna publikacija i mo`e se koristiti izdvo- istorijatu istra`ivawa, prvi relativno-hronolo{ki opre-
jeno od svog odeqka, ali vezana uvek za odre|eni prostor. deqeni zlatni nakit se javqa u sredwem bakarnom dobu Bu-
Ta druga karakteristika omogu}uje studijsko razmatrawe garske (nekropole Varna II, Durankulak; str. 9). Obavqena
eneolita (bakarnog doba) odre|enih regiona kontinenta, na analiti~ka ispitivawa su multidisciplinarna i ukqu~u-
osnovu obimnih kataloga raspolo`ivih artefakata, ura|e- ju hemijske, tehnolo{ke i analize tragova elemenata, kao i
nih po istoj koncepciji prilika nedosti`na pre pojave analiza izotopa olova (str. 5).
ove serije. Pokrivawe balkanskog prostora za oba perioda Pregled `ivotne sredine bakarnog doba Bugarske poka-
rane metalurgije, bakarno i bronzano doba, ovom sveskom je zuje povezanost severozapadnog dela zemqe sa centralnim
uglavnom zavr{eno. Sigurno je da svaka slede}a publikaci- Balkanom, zbog neposrednog kontakta posredstvom kasnoe-
ja, bila bliska ili daqa ovoj temi, ne mo`e izbe}i prostor- neolitskog kompleksa KSB (Krivodol Salkuca Bubaw).
nu i tipolo{ku sintezu takvog zamaha, zasnovanu prvenstve- Ovde se uo~ava nejasan relativno-hronolo{ki stav prema
no na proverenim materijalnim ~iniocima. poznatoj fazi Salkuca IV (koja je ustvari metalizirana
Izvori tog obimnog fonda nakita bakarnog doba Bugar- oltenijska varijanta vin~anske kulture); naime, koliko ta
ske su prvenstveno nekropole sa zapadne obale Crnog mora, faza odgovara kulturi Galatin sevorozapadne Bugarske, ili
me|u kojima se posebno isti~u Varna I i II, zatim Duranku- samo kasnoj fazi kompleksa KSB (str. 1011). Keramika sa
lak. Varna I je ~uvena po svom neo~ekivanom bogatstvu u trakastim dr{kama, zavr{enim srcolikim ili ovalnim
zlatnom nakitu, dok je Durankulak nekropola sistematski pro{irewima, pripisana fazi Salkuca IV, zastupqena je
istra`ena u celini, sa ustanovqenom hronologijom tako|e u eneolitskom periodu centralnog Balkana.
sahrawivawa (ukupno 1203 groba) od kasnog neolita (Ha- Sinhronizacija zavr{etaka eneolitskog, odnosno, ba-
mangia IV kultura), kroz celo bakarno doba (kasna Haman- karnog doba, zahteva neka obja{wewa u relativno-hronolo-
gia i Varna kulture). {kim sistemima za isto~ni i centralni Balkan. Bakarno
Ve} je ranije istaknuta izrazita prevaga metalnih arte- doba u Bugarskoj je podeqeno na ~etiri faze, od rane do zavr-
fakata u onim eneolitskim kulturama Karpatskog basena i {ne (Endkupferzeit), zatim sledi prelazni period od tzv.
Podunavqa, ~ije su nekropole delom, odnosno u celini is- proto-bronzanog doba, pri ~emu Salkuca IV pripada pre-
tra`ene. Primer vin~anske kulture je upravo obrnut jedi- laznom periodu.
na istra`ena, mawa nekropole sa Gomolave II (mla|a Vin- Relativno-hronolo{ka skala eneolitskog perioda cen-
~a), dala je i prvi, masivni bakarni artefakt (narukvica tralnog i zapadnog Balkana poznaje tri faze: ranu, sredwu
plo~ni~kog tipa), in situ. Kada se to uporedi sa nekropolom i kasnu. Klasi~ne kulture kasnog eneolita Srbije, Baden,
Varna I (281 grob, preko 3000 primeraka zlatnog nakita, Kostolac i Vu~edol, nemaju neposredni kontakt sa Salku-
str. 104), tada je na svom mestu termin metalurgija nekro- ca IV fazom i horizontom trakastih dr{ki, koje su u ovom
pola, upotrebqen drugom prilikom slu~aju datovane na zavr{etak ranog eneolita centralnog
Suo~ena sa ovako naglo naraslim zbirkama bakarnog i Balkana. Sa tog relativno-hronolo{kog mesta put do ranog
zlatnog nakita iz grobnih celina kulture Varna, kao i dru- bronzanog doba centralnog Balkana je srazmerno dug, jer
gih regiona isto~nog Balkana, H. Todorova se opredelila vodi preko sredweg i kasnog eneolita.
za jednostavnu i efikasnu kompoziciju ove sveske PBF-a. Navedene relativno-hronolo{ke razlike izme|u poje-
Postoje dva nose}a poglavqa: prvo, sa vrlo skromnim na- dinih kultura isto~nog i centralnog Balkana, potkrepquje
slovom Uvod (str. 131), sadr`i, u stvari, sa`etu arheo- jo{ jedna, ~isto arheometalur{ka: legirawe bakra arsenom

STARINAR LII/2002.
208 COMPTES RENDUS

i olovom opredeqeno je, prema autoru, u drugu etapu prelaz- tat se naknadno (statisti~ki) upore|uje sa ostalim proba-
nog perioda, nazvanu proto-bronzano doba (str. 11). Prva le- ma radi odre|ivawa poqa le`i{ta (zajedni~kog), u koje se
gura bakra tog tipa, pripada na centralnom Balkanu vremenu sada uklapaju probe sa sli~nim vrednostima.
badenske kulture sredweg, odnosno po~etka kasnog eneolita. Sasvim je o~igledno obrnuto zna~ewe tih analiza, uko-
Usagla{avawe relativno-hronolo{kih ili stratigraf- liko metal upotrebqen za izradu datog artefakta poti~e iz
sko-tipolo{kih odnosa sve brojnijih kultura, wihovih va- primarnog rudnika (npr. Ai-Bunara), jer su utoliko mawi
rijanti ili tipova, nije tema ovog prikaza. Te{ko}e sa ta- izgledi da }e prisustvo tog prvobitnog metala umaweno
kvim opredeqivawem ovde su navedene jedino sa ciqem da stalnim pretapawima biti ikada pouzdano uo~eno i potvr-
prika`u i istovremene nesuglastice u datovawu razvojnih |eno ili iskazano posebnom statisti~kom procedurom.
faza metalurgije bakra i zlata, koje pripadaju savremenim Arheometalur{ka ocena upotrebe bakra sa po~etnih
balkanskim kulturama ili kompleksima. rudnika, ra~una tako|e sa srazmerno mawim koli~inama ba-
Arheometalur{ka podela, zasnovana na periodizaciji kra u pore|ewu sa naglim pove}awem proizvodwe kori{}e-
vode}ih tehnologija rudarstva i metalurgije eneolitskog wem polimetalnih, sulfidnih ruda kasnog eneolita, mo`e se
perioda, mnogo je jednostavnija: rani eneolit otkriva pri- pre uzeti za potvrdu arheometalur{kog gledi{ta o ulozi
marnu eksploataciju karbonatnih (monometalnih) minera- prvih rudnika bakra sa po~etka bakarnog doba gde spadaju
la bakra i izradu jednostavnih alatki, bakarnog nakita i Ai-Bunar i Rudna Glava.
kopija u metalu kamenih sekira ~eki}a; kasni eneolit H.Todorova je izradila i posebnu relativnu hronolo-
prelazi na {iroko kori{}ewe sulfidnih (polimetalnih) giju rudarstva i matalurgije bakarnog doba Bugarske, na-
bakarnih ruda i serijsku izradu bakarnog oru|a i oru`ja. stoje}i da je ujedna~i sa istom takvom podelom kultura tog
Vode}i tipovi te industrije su krstaste i sekire sa jednom razdobqa. Podela podrazumeva tri osnovne etape: rano,
o{tricom, uz prva legirawa bakra sa arsenom i olovom. Pra- sredwe i kasno bakarno doba, sa posebno izdvojenom fazom
te}a proizvodwa bakarnog i zlatnog nakita mo`e se uklo- zavr{etka ili finala tog perioda usagla{enim sa pre-
piti u ovu podelu bez naro~itih te{ko}a. To se odnosi i na laznom etapom odgovaraju}e podele kulture bakarnog doba
savremene kulture, jer je metalurgija bakra i zlata bakar- (str. 910). Za razumevawe porekla najranije metalurgije i
nog (eneolitskog) doba Balkana za neke svoje proizvode ve} rudarstva bakra na Balkanu, va`no je hronolo{ko opredeqe-
postigla nadregionalnu tipologiju (na pr. okrugli zlatni we odgovaraju}eg rudarstva u severnoj Trakiji i isto~noj
idoli Transilvanije, sredweg i doweg Podunavqa, str. 3). Srbiji u najstariju fazu navedene podele: rano bakarno do-
Prilikom odre|ivawa provenijencije sirovina bakar- ba, tj. u vreme Vin~e C1C2, {to generalno odgovara i Rud-
nog doba Bugarske, kori{}enih u po~etnoj fazi metalurgi- noj Glavi i Ai-Bunaru.
je bakra, ukazala se ista neusagla{enost sa Ai-Bunarom, U drugoj fazi (Vin~a D), najavquje se budu}a vladaju}a
kakva se odigrala ranije sa Rudnom Glavom. Ai-Bunar, jedan uloga severozapadnog crnomorskog primorja, ali se ukazu-
od najstarijih rudnika bakra centralne Trakije, kori{}en je i na nakit napravqen od druge vrste bakra, iz lokalnih
je ve} u vreme Mariva IV kulture zna~i istovremeno sa le`i{ta u blizini Varne (Medni Rid). Ovo je vreme kada
Rudnom Glavom (tj. grada~kom fazom vin~anske kulture). se u grobnim celinama nekropole Varna II javqa i najsta-
U oba slu~aja, rezultati analize izotopa olova uzeti riji zlatni nakit.
su kao dokaz da bakar dobijen sa Ai-Bunara i Rudne Glave, Cvetawe industrije zlatnog nakita u slede}oj fazi,
nije upotrebqavan u ranom bakarnom dobu Trakije, isto~- kasnom bakarnom dobu, do gotovo iznena|uju}ih razmera,
ne Bugarske ili centralnog Balkana. Zvu~i neobi~no da ta- ilustrovano je u potpunosti u mnogobrojnim grobovima
ko protuma~eni rezultati analiza izotopa olova ne proti- Varna I. Bogatstvo nakita, wegova originalnost, neporeme-
vure~e arheometalur{kom gledi{tu o funkciji oba pri- }eni raspored, razli~iti oblici i kvantitet, poslu`ili
marna rudnika isto~nog i centralnog Balkana. su autoru kao pravi povod za analizu socijalnih prilika
Ai-Bunar i Rudna Glava najpre proizvode karbonatni kulture Varna.
bakar, tj. malahit i azurit, ta~nije re~eno povr{inski me- Sa`imaju}i svoja razmatrawa, H. Todorova je predlo-
tal oksidacione zone rudnog le`i{ta. Srazmerno lako do- `ila ~etiri socijalna sloja za kulturu Varna: na ~elu je
bijan iz rude, isto tako lako liven ili kovan, karbonatni vrlo bogat sloj, posednik najve}eg dela zlatnog i bakarnog
bakar se te`e razlikuje od svoje samorodne verzije. Ali nakita (kraqevske porodice je suvi{e jaka odrednica za
wegovi izvori, po samoj prirodi stvari, brzo se iscrpquju. plemensko ure|ewe eneolitskih kultura, str. 29); sledi sloj
Bakarno doba Bugarske, tj. nastanak i postepeni razvoj ratnika, obele`en posedovawem oru`ja i dru{tvene mo}i
primarne metalurgije bakra, traje prema kalibriranim 14C (na pr. sekire skiptri kao simboli~ni grobni prilozi
datumima pribli`no ceo milenijum (str. 11). Recikla`e nekropole Varna I i II); najbrojniji je sloj slobodnih pri-
bakra koju praistorijska arheometalurgija stavqa kao prvu padnika zajednice, koji ne raspola`e zna~ajnim materijal-
vrednost tog vremena, osvajawem ve~ite sirovine, mora- nim bogatstvom i, najzad, ~etvrti sloj obespravqenih, stra-
la je da izbri{e lako prepoznatqiv sastav tog primarnog naca ili ~ak robova (?).
bakra u bezbroj metamorfoza pretapawa. Pojavila se, me|utim, prema tuma~ewu autora, i nova
Uz to, uzimawe proba sa datog uzorka je jednokratno: jed- socijalna kategorija duhovna, sa prvosve{tenicima kao
na proba po jednom artefaktu. Na taj na~in nasumice iza- predvodnicima; wihovo postojawe nagove{tavaju sahrane
brano mesto probe bi da odgovara i onoj, i najmawoj koli~i- {upqih, glinenih figura u prirodnoj veli~ini, verovat-
ni metala (na pr. sa Ai-Bunara) koji je dobijen u najrani- no bo`anstava po{tovanih u svetili{tima, prekrivenih
joj fazi metalurgije bakra, da bi rezultat analize izotopa skupocenim zlatnim nakitom. Tome su pridru`eni i keno-
olova bio zadovoqavaju}i. Najzad, svaki pojedina~ni rezul- tafi, isto tako bogato darovani. Ali zemqino tlo, po kome
KRITIKE I PRIKAZI 209

su nosioci kulture Varna hodali, sada je prekriveno voda- Sveske te serije povezale su u dovoqnoj meri razli~i-
ma jezera Varna, naraslim posle velikog klimatskog opti- te regione ovog prostora, obele`ene tradicionalnim teo-
muma, o ~emu je ve} bilo re~i. rijama o postanku primarne metalurgije bakra, omogu}iv-
Nestanak savremenih sojeni~arskih naseqa nadokna- {i tipolo{ko i funkcionalno usagla{avawe izvanredno
dila je neporeme}ena i nepqa~kana nekropola Varna I, za- obimnog arheolo{kog fonda. ^ini se da o~ekivani rezul-
du`iv{i u velikoj meri i arheometalurgiju bakarnog doba tat ve} stavqa u prvi plan, ne samo tehnolo{ku vrednost
(eneolita) na Balkanu. Sa svojih {est objavqenih tomova, nastajawa i razvoja ranog metalnog doba kontinenta, ve} i
Odeqak IX serije PBF, umnogome je doprineo da samostalna wegove civilizacijske domete.
i dugotrajna metalurgija bakra i zlata jugoisto~ne i sredwe
Evrope, bude u znatnoj meri sistematizovana i prou~ena. Borislav JOVANOVI]

Stojan Dimitrijevi}, Tihomila Te`ak-Gregl, Nives Majnari}-Pand`i}, PRAPOVIJEST,


POVIJEST UMIJETNOSTI U HRVATSKOJ, knjiga prva, naklada Naprijed d.d., Zagreb 1998,
358 strana teksta, rezime engl., bibliografija, skra}enice, indeks,
veliki broj crno-belih i ilustracija u boji

Zapo~iwu}i izlagawe u uvodu svoje, za arheologiju osobene Gregl je obradila neolit i eneolit, dok su dva nose}a peri-
kwige, autori su sa pravom naglasili da istorija praisto- oda praistorije metala, bronzano i gvozdeno doba, sa svo-
rijske umetnosti ne raspola`e sa dovoqno nalaza, gotovo jim podpodelama, pripali N. Majnari}-Panxi}.
ni za po~etna istra`ivawa, i {to je jo{ gore, ne}e ih ni-
kada ni imati, jer su materijali, najprikladniji za umet-
***
ni~ko oblikovawe u praistoriji, a to su tekstil, drvo, ko-
`a i donekle kost nestali; preostali su jedino glina i Najstarije razdobqe praistorijske umetnosti, koje je
kamen. Najobimniji raspolo`ivi fond svakako ~ini kera- rodona~elnik pe}inskog slikarstva i pripada sredwem i
mika, podjednako po formi i naro~ito ornamentici. Tu se mla|em paleolitu, nema na Balkanu ni najmawi nagove{taj
isto tako pridru`uje figuralna (glinena) plastika, ali svog postojawa. Umesto toga mogu se razmatrati simetrija i
tek u starijeneolitskom periodu. [to se ti~e kamena, on geometrijski oblici kamenih artefakata, uporedo sa prvim
najpre slu`i kao platno (pe}insko slikarstvo), ili znat- elementima kulta mrtvih primerima stalne ~ovekove te`-
no kasnije, kao sredstvo oblikovawa, prvenstveno za kult- we da doga|awa i realnost svog okru`ewa umetni~ki izrazi.
ne predmete: amajlije, priveske, figuralne i za razne vrste Uzgred re~eno, rekonstrukcija krapinske porodice u bronzi,
nakita. Drugim re~ima, istorija umetnosti praistorije, do~arava prizor srazmerno neprimeran pe}inskom `ivotu,
ostav{i bez svojih najva`nijih tehnika, ograni~enih na postavqaju}i wene ~lanove oko vatre bez ikakve ode}e na
suvi{e kratkotrajne materijale, ~esto je prihvatana kao sebi {to predstavqa sve ~e{}i manir u prikazivawu eko-
praistorija umetnosti. logije neandertalskog ~oveka.
Drugu pote{ko}u u izradi ovako opse`ne publikacije Neolit i eneolit Hrvatske razdeqeni su na ve}u regi-
najboqe obja{wava ona prva nedostatak gra|e omeo je izra- onalnu zajednicu kultura ili grupa, razli~itih u okviru
du posebne relativne hronologije praistorijske umetnosti op{te tipolo{ke srodnosti. Za stariji neolit najva`niji
zapadnog Balkana, koja ne bi morala da bude podudarna sa znak raspoznavawa (i deqewa) su ornamentalne tehnike star-
arheolo{kim. Ovako se izlagawe tog veoma dugog vremena ~eva~ke kulture, prvenstveno oslikavawe posuda raznim ni-
od starijeg paleolita do rimskih osvajawa, usagla{ava sa jansama osnovne boje i odgovaraju}im motivima. Ono {to je
ve} postoje}im relativno-hronolo{kim sistemom arheolo- zajedni~ko za Balkan u celini jeste postepeno opadawe po-
gije. Ovo pravilo je doslovno primeweno na neolit i rano lihromije na pravcu jugsever, uporedo sa naarstawem teh-
bakarno doba (eneolit), zasnivaju}i se na takvom sistemu nika ogrubqivawa ili urezivawa spoqnih povr{ina sudo-
S. Dimitrijevi}a; on je ujedno i autor poglavqa o paleo- va. U Karpatskoj kotlini, severnom i zapadnom Balkanu,
litskoj umetnosti, posmatranoj ina~e u {irim okvirima. Podunavqe se sagledava kao linija razgrani~ewa kultura
Kada se svemu tome doda primetan trud autora da jezik svo- najstarijih zemqoradnika; polaze}i ka ravnicama Pano-
jih izlagawa u~ine {to razumqivijim, onda su pobrojane nije, slikawe keramike je sve re|e.
samo glavne prepreke koje stoje pred svakom istorijom, ili Ubla`avawe ove o{tre granice starijeg i sredweg neo-
pregledom umetnosti praistorije, bili oni ili usmereni lita jugoisto~ne i sredwe Evrope zapo~iwe u ranom eneoli-
na krupne sinteze. tu, sa primetnim uticajem novog materijala, metala (bakra
Za razliku od malobrojnih istorija umetnosti praisto- i zlata), na oblikovawe i ukra{avawe keramike. Crno gla-
rije Balkana, ovo je, ~ini se, prva monografija ostvarena ~ana keramika, sa sjajnim, poliranim povr{inama i veli-
radom mawe grupe autora-arheologa, ali sa individualnim kim brojem ukrasnih varijanti horizontalnih i vertikal-
zadacima unutar takve celine. Uz S. Dimitrijevi}a koji se nih kanelura, zajedni~ka je odlika savremenih kultura.
bavio ve} navedenim paleolitom i mezolitom, T. Te`ak- Me|utim, ubrzo nestaje, modelovana u zajedni~kom obrascu,

STARINAR LII/2002.
210 COMPTES RENDUS

prebogata figuralna plastika, sa centralnim mestom maj- prikupqena i sistematizovana u ovoj monografiji. Pa`-
ke bogova na tronu, iz vin~anske i sopotske kulture. Pla- qivi ~italac ima dobru priliku da upozna me|usobna stru-
men prvih topionica bakra i zlata ranog i sredweg eneoli- jawa izme|u zapadnog Balkana i isto~nog Sredozemqa,
ta, naro~ito iz badenske i vu~edolske kulture, izvajao je stepskih zona crnomorskog primorja, odnosno centralne i
malobrojne, strogo shematizovane likove novih bo`ansta- isto~ne Evrope, dobiv{i sigurno novu sliku o praistorij-
va, veoma udaqenih od svojih zemqoradni~kih prauzora. skoj umetnosti tog prostora.
Legura bronze, prva promi{qeno ostvarena sirovi-
na, kako je defini{e autor poglavqa o praistorijskim epo-
***
hama bronze i gvo`|a, predstavqa, zna~i, novu vrstu meta-
la koja u prirodi ne postoji. Razumqivo je, stoga, da umet- Pada u o~i uslovqenost praistorijske umetnosti od
nik tog vremena deluje i kao majstor zanatlija, te da je geografskog polo`aja prostora na kome je nastala. U ranoj
postupak oblikovawa izuzetnih umetni~kih dela u tada{- praistoriji jasno je izdvojena primorska zona starijeg ne-
woj qudskoj svesti bio religiozno konotiran (str. 171). olita, sa ornamentikom podeqenom izme|u ogrubqivawa
Kada se uz to ka`e da metalur{ka sredi{ta predstavqaju povr{ine sudova otiscima {koqki i prstiju i prvih po~e-
mesta gde su razvijali svoju delatnost majstori umet- taka u bojewu sudova, sa primenom crvene inkrustacije i
ni~kog obrta, a oni su stvarali i promovirali umetni~ke premazivawa spoqne povr{ine, tako|e crvenom bojom
stilove rasprostrawene na {irokim podru~jima. (str. 180), {to ukazuje na znatne razlike prema istovremenom razvoju
tada postaje razumqiviji procvat nove vrste geometrijske u kontinentalnim oblastima centralnog i zapadnog Balka-
ornamentike zasnovane na masovnoj proizvodwi artefaka- na. Na tim prostorima se dugotrajno susretao i delimi~no
ta od bronze. sa`imao primorski (isto~no mediteranski) i kontinen-
Ovog puta, u prvom palnu je oru`je i, po~ev od ranog talni, balkansko panonski stil ukra{avawa keramike.
bronzanog doba i daqe u nodogled, ceremonijalni nakit i Delovi centralnog i zapadnog Balkana od tog vremena,
panoplija zauzimaju prvo mesto u umetnosti metalnih do- pa sve do dolaska Rimqana, pripadaju interaktivnom prosto-
ba. Osim sitnih privezaka sa verovatnim apotropejskim ru u kome se dodiruju veliki krugovi jadransko-primorske,
zna~ewem, figuralna plastika na zapadnom Balkanu nedo- isto~noalpske, karpatsko-panonske i podunavske praisto-
staje {to bi zna~ilo da nije bilo potrebe za wom. Jer je rijske umetnosti. Mnogostruko susticawe ovih elemenata
ubrzani napredak metalur{kih znawa sigurno mogao da dokazuje da periferne umetnosti, za razliku od geografskog
obezbedi puno livena ili kompozitna umetni~ka dela od rasprostirawa praistorijskih kultura, zapravo nema. To,
bronze i bronzanog lima. Umetnost situla je dobar primer recimo, dokazuje stilska svojstvenost lasiwske kulture
za tu tvrdwu jedan od omiqenih bronzanih sudova za vi- ranog eneolita, ili kitwasta rasko{ metalnog nakita pri-
no, situla poslu`ilo je kao pozornica za nizawe para- morskih plemenskih zajednica Delmata, Liburna i Histra
lelnih traka sa figurama u plitkom reqefu. Prikazane u protoistoriji tog dela Balkana.
scene ratni~kog i raspusnog `ivota na dvorskim gozbama, Isto tako, susretawe ve} potpuno oformqenog likov-
iz vremena kasnog bronzanog i starijeg gvozdenog doba pre nog izraza kod kultura (ili grupa) istog vremena, ima i po-
su narativne, bez posebnih kompozicija i odre|enijeg sim- uzdanu hronolo{ku vrednost, na primer, neposredno sused-
boli~nog zna~ewa. stvo linearno-trakaste keramike (Malo Korenovo) i kasne
Dvorska umetnost starijeg gvozdenog doba odumire po- etape podunavske varijante star~eva~ke kulture (isto~na
~etkom kontinentalne ekspanzije Kelta, zaslu`ne za potpu- Slavonija).
no preovladavawe masovne, demokratske proizvodwe gvozde- Hronolo{ki ~vrsto postavqen pregled umetnosti pra-
nog oru`ja i nakita. Nije, me|utim, zaboravqena ni tradi- istorijskih kultura na tlu Hrvatske, omogu}ava ta~nije
cija metalurgije bronze, ali ona, tako|e, gubi svoj prethodni razumevawe ili bar bli`e sagledavawe osnovnih likovnih
primat. Suprotno od dosledno sprovedene serijske proiz- poruka kroz duga razdobqa kontinuiteta. Praistorijske
vodwe oru`ja i drugih `ivotnih dobara, u funkcionalnoj dru{tvene zajednice su sa~uvale svoje komunikacije i obo-
i pojednostavqenoj tipologiji, keltska umetnost je po{la strane uticaje likovnim oblikovawem svoje materijalne
drugim putem. U izradi nakita i kovawu sopstvene monete, kulture, prevode}i svoja saznawa u simbole, izra`ene ja-
kako pokazuju izabrane ilustracije monografije, ta umet- snim grafi~kim matricama. Poslu`iv{i dugo kao tipolo-
nost se odaje iracionalnom, ma{tovitom oblikovawu {ko i hronolo{ko oru|e arheologije, umetnost praistori-
obiqa ornamenata i plasti~nih ukrasa. Keramika do`iv- je slu`i sve u~estalije kao novi analiti~ki pribor za
qava kratkotrajnu plimu slikawa i polihromije u I veku razumevawe wene osnovne funkcije u vremenu kada je ta
stare ere, nasuprot prethodnom dugom periodu tehnike gla- umetnost bila jedino vidqivo sredstvo kolektivnog
~awa i grafitirawa sive keramike ra|ene na vitlu. Posle pam}ewa.
gubitka samostalnosti Kelti podle`u sveobuhvatnoj roma- Primeweno na Balkan, takvo gledi{te o ustrojstvu ili
nizaciji varvarskih (domoroda~kih) kultura, u kojoj se mehanizmu (ova druga re~ je pone{to rogobatna), pripada-
utapa i wihova originalna umetnost. ju}e praistorijske umetnosti, podvla~i istovremeno i po-
Kada se ovim, ukratko ocrtanim smenama tipologije i sebnu vrednost ove monografije kojom zapo~iwe istorija
stilova praistorijskih kultura na tlu Hrvatske, dodaju i umetnosti na tlu Hrvatske.
pretpostavqene migracije ili uticaji iz susednih ili
udaqenih oblasti, tada se jasnije sagledava obimna gra|a Borislav JOVANOVI]
KRITIKE I PRIKAZI 211

Zoia Maxim, NEOENEOLITICUL DIN TRANSILVANIA, DATE ARHEOLOGICE


MATEMATICOSTATISTICE, Bibliotheka Musei Napocensis XIX, ClujNapoca, 1999,
SI
211 strana teksta, 76 strana rezimea (engl.), bibliografija, indeks,
XXVIII tabli u koloru, 168 crte`a i karata u tekstu, 16 priloga u tekstu.

Objavqivawu ove monografije prethodio je sistematski kulturama, ~ija je evolucija uglavnom usagla{ena, pogoto-
rad Z. Maxim na relativnoj i apsolutnoj hronologiji neo- vo u kulturnom, odnosno relativno hronolo{kom pogle-
lita i eneolita Transilvanije, uporedo sa postepenom sta- du, tada je opravdano o~ekivati da se takav wihov polo`aj
tisti~kom i ra~unarskom obradom postignutih rezultata. bitno ne mewa u razli~itim periodizacijama neolitskih
Sabrani sada na jednom mestu, ti rezultati su najpre obja{- i eneolitskih kultura centralnog Balkana i Karpatskog
weni prema metodolo{kom postupku primewenom u wiho- basena, pokaza}e i ovi primerci.
voj obradi, da bi zatim bili predstavqeni u op{toj rela- Kultura Star~evoKri{ je prikazana na osnovu hro-
tivno hronolo{koj shemi mnogobrojnih kultura neolita nolo{ke podele poznatog nalazi{ra Gura Ba~ului, na kome
i eneolita Transilvanije. je zastupqena tokom wegovog celokupnog trajawa. Pada u
Istorija istra`ivawa Transilvanije, koja u arheolo- o~i da za Transilvaniju dolaze u obzir samo faza IIIB, IVA,
{kom smislu zapo~iwe u prvim decenijama XIX veka, do- IVA/B i IVB, iako Gura Ba~ului zapo~iwe sa fazom IA. Ovo
sti`e, krajem pro{log veka, multidisciplinarne studije, sa bi tada podrazumevalo prvenstvenu zastupqenost mla|e i
posebnim naglaskom na matemati~ki pristup, iskazan sta- zavr{ne etape kulture Star~evoKri{ na datom prostoru.
tisti~kim i ra~unarskim programima. U slede}em poglav- Me|utim, ovo tipsko nalazi{te sme{teno je u centralnom
qu obja{wen je, do pojedinosti, rad na razli~itim bazama delu Transilvanije. Lista kerami~kih tipova Star~evo-
podataka, propra}en mnogobrojnim tabelama i grafikoni- Kri{ kulture data je u pojednostavqenim, geometrijskim
ma, uz uno{ewe raspolo`ive arheolo{ke evidencije u od- crte`ima, veoma malih razmera za praistorijsku kera-
re|ene programe. Tre}e poglavqe sadr`i iscrpno predstav- miku, ra|enu rukom, to u znatnoj meri umawuje ta~nije
qenu, evoluciju i internu hronologiju neolita i eneolita uo~avawe tipolo{kih odlika date forme. Sli~na te{ko}a
Transilvanije. Kako je op{ta slika kultura oba perioda se javqa u, ina~e iscrpno predstavqenim uzorcima orna-
data prema navedenim analiti~kim metodima o ~emu go- mentalnih motiva. Oni su sme{teni u kvadratne medaqone,
vori i sam podnaslov monografije tada je kra}a diskusi- po principu ukr{tenih re~i, sa u{tedom u prostoru, ali i
ja o tim novim saznawima rane praistorije Transilvanije ote`anom opa`awu wihovog mesta u ornamentalnim kompo-
ujedno i najboqa provera u~inka ovih istra`ivawa. zicijama, sastavqenim po pravilu od razli~itih motiva.
Razvoj kultura neolita i eneolita Transilvanije i Navode}i udaqene analogije za datovawe migracionih kre-
wihova interna i regionalna hronologija ~ine okosnicu tawa nosilaca Star~evoKri{ kulture, autor nije navodi-
slede}eg poglavqa, posle koga slede sa`eti zakqu~ci. Ura- la nikakve paralele sa kulturom Lepenskog Vira, odnosno
|ene analize usagla{ene su sa ve} ustaqenim (klasi~nim) sa hronolo{kom podelom prve kulture zastupqene na epo-
metodima, dobijenim relativno hronolo{kim sistemom nimnom nalazi{tu. Mo`e se dodati da posuda pehar, sa
kultura, ~iji je autor Gh. Lazarovici, poznat po svojim du- plitkim ~etvorougaonim recipijentom i ~etvorostranom,
goro~nim istra`ivawima praistorije Transilvanije, uz perforifanom nogom (Fig. 28, MG), ne pripada kultnim
saradwu Z. Maxim. Predstavqawe kultura izvr{eno je pre- predmetima kulture Lepenskog Vira, ve} je slu`ila u sva-
ma hronolo{kom prioritetu, tako da je izlagawe zapo~eto kodnevne svrhe.
sa kulturom Star~evoKri{, predstavnikom starijeg neo- Sagledavaju}i navedene podatke za sve kulture izlo`e-
lita ovog prostora. Uzgred re~eno, ma|arskoj arheolo{koj ne u monografiji, kojima je autor raspolagala, zanimqivo
terminologiji, ova kultura je nazvana Kere{ dakle, po je zapo~eti, ili bar nazna~iti, diskusiju o relativnoj hro-
istoj reci, ~iji gorwi i dowi tok dele dve prikarpatske nologiji ovog va`nog regiona, sagledanoj iz susednog pa-
dr`ave: Ma|arsku i Rumuniju. Vide}e se uskoro, da nomi- nonsko podunavskog prostora. Ve} je re~eno da sve kultu-
nacija praistorijskih kultura koje dele dr`avne granice, re u ovom poglavqu nisu podjednako opremqene potrebnom
nije mala pote{ko}a u stvarawu jedinstvene hronologije za evidencijom, ali se na osnovu op{teg pregleda neolitskog
{iri geografski prostor. i eneolitskog perioda Transilvanije, ipak mogu uo~iti
Tekst posve}en kulturi Star~evoKri{, podeqen je na pojedine geografsko-kulturolo{ke grupacije.
istoriju istra`ivawa, geografske odrednice, analize ma- Vin~anska kultura je okarakterisana sa dve varijante:
terijalne kulture, statisti~ki prikaz kerami~kih tipova Vin~a A3B1, podeqena na dve faze, na wu se nadovezuje, na
i ornamentalnih uzoraka, uz zavr{ne pokazateqe periodi- severozapadu i grupa Tordo{. Na trome|i rumunskog, ma-
zacije relativne i apsolutne hronologije {to je pribli- |arskog i jugoslovenskog Banata, nastaje banatska kultura,
`an model izlagawa kultura zastupqenih u monografiji. sa Sakalhat grupom u svojoj starijoj fazi, uz kontakt sa li-
To, na `alost, nije pravilo, jer su ~este razlike u pre- nearnom keramikom. Za vin~ansku kulturu nije data lista
zentaciji kultura nedostaju, naizmeni~no, mape o raspro- kerami~kih tipova, dok grupa Sakalhat poseduje tu listu
stirawu kultura, pregled kerami~kih tipova, katalozi orna- (predstavqenu, tako|e, krajwe jednostavnim crte`ima) sa
mentalnih uzoraka i sli~no. Otuda je ote`ano ravnopravno vrlo bliskim analogijama iz starije vin~anske kulture.
upore|ewe rezultata za pojedine kulture, posebno za one za- Ne ulaze}i ovde u {ire tipolo{ke analize, prihvatqivije
stupqene i u susednim oblastima. Po{to se radi o istim je shvatawe o regionalnim varijantama vin~anske kulture,

STARINAR LII/2002.
212 COMPTES RENDUS

rasprostrawenim du` grani~nih prostora wenog teritori- skim kulturama Transilvanije prerastaju, me|utim, sa za-
jalnog jezgra: po~ev od zapadne Makedonije i severozapad- vr{etkom ranog bakarnog doba, zakqu~no sa pojavom i
ne Bugarske, zavr{avaju}i se u jugoisto~noj Bosni i sever- {irewem isto~nog kompleksa slikane keramike. Kulture
noj Crnoj Gori. Uticaji lokalnih (savremenih) kultura na sredweg i kasnog eneolita, Baden ili Kocofeni, izme|u
osnovni miqe vin~anske kulture nisu sporni jedina je raz- ostalih, nisu navedeni.
lika u stilskoj i tipolo{koj oceni da nisu u pitawu nove Apsolutni datumi neolita i eneolita Transilvanije
kulture, ve} varijante uslovqene asimilacijom ili nepo- su srezmerno retki, ali op{ti hronolo{ki okvir za ove
srednim kontaktima sa starosedela~kim populacijama. kulture od kraja VII milenijuma stare ere (rani neolit), do
Proces, u biti sli~an prethodnom, uslovio je obrazo- zavr{etka ranog bakarnog doba (po~etak IV milenijuma
vawe niza kulturnih grupa ili tipova u ventralnoj ili se- stare ere), odgovara uglavnom i wihovoj relativnoj hrono-
verozapadnoj zoni Transilvanije. logiji.
Skupina mawih grupa (npr. Pi{olt, Skejla Turci, Lu- Monografija Z. Maxim je pa`we vredan primer iscrp-
mea Nova), pokazuje prema kerami~kim tipovima vi{e nog izlagawa baze podataka materijalne kulture neolita i
srodnosti sa kasnim neolitom isto~ne Ma|arske, nagove{- eneolita Transilvanije (u ovom prikazu govorilo se samo o
tavaju}i pojavu dvojne kulture TisapolgarBodrokerestur. keramici) i wihove primene u klasi~nom tipolo{ko-stra-
Uz ove dve ranoeneolitske kulture, koje zaposedaju zapadnu tigrafskom metodu praistorijske arheologije. Razni vidovi
Transilvaniju i Banat, formirana je kultura Petresti, te metodolo{ke saradwe su u ovom kratkom tekstu izostavqe-
poznata po svojoj slikanoj keramici. Naslednica central- ni, sa namerom da se podstakne rasprava o osnovnim karak-
nog prostora Transilvanije, produ`ena do zapadne granice teristikama kultura rane praistorije Transilvanije o
Banata, ova kultura tako|e pripada ranom eneolitu, sa po- wihovom poreklu, rasprostirawu i, pre svega, o hronolo{-
reklom koje se razli~ito tuma~i. Ipak, afiniteti wene kim i tipolo{kim odnosima sa susedima savremenicima.
slikane keramike u nekim slo`enim motivima ukazuju Sabrana i pregledno izlo`ena, nova i zna~ajna evidencija
na isto~ne paralele, sa bogatim izborom motiva u kulturi monografije Z.Maxim to u potpunosti omogu}uje.
KukuteniAriu{d, koja svojom zapadnom granicom ve}
prelazi preko luka sredwih Karpata. Izlagawa o eneolit- Borislav JOVANOVI]

Maria Novotna, DIE FIBELN IN DER SLOWAKEI, Prhistorische Bronzefunde (PBF) XIV, 11,
Franz Steiner Verlag Stuttgart 2001, 109 strana i 31 tabli ilustracija.

Zadovoqstvo je konstatovati kako se sa svakom novom mono- ali se ne mogu vezati sa kasnije fibule istog oblika iz sta-
grafijom u seriji Prhistorische Bronzefunde popuwavaju rijeg gvozdenog doba (tzv. tip Santa Lucija). Nao~araste
praznine na kartama koje pokazuju, kao u nekoj slagalici, fibule sa osmicom u sredini, hronolo{ki ne{to kasnije,
koje su teritorije obra|ene, i kako pojedini oblici mate- tako|e se javqaju u izvesnom broju.
rijalne kulture postaju poznati {irom cele Evrope. Tako Sledi ve}i broj lu~nih fibula sa jednom petqom, ma-
su gotovo sve sveske ove serije o ma~evima u Evropi iza{le hom sa ~unastim lukom i izdu`enom nogom, koje pripadaju
iz {tampe, bronzano posu|e i sekire su na dobrom putu da starijem gvozdenom dobu, kao i jedan broj nesto kasnijih
ispune praznine koje nedostaju, a evo i fibule sa ovom no- ~ertoza fibula. Me|u lu~nim fibulama zanimqiva je po-
vom kwigom Marije Novotne mogu da se podi~e prili~nom java {est fibula sa dva dugmeta na luku, tipa Goliwevo
teritorijom koja je do sada obra|ena. u Drnavi (Nr. 144149), svakako importovanih sa Zapadnog
Sveska o fibulama iz Slova~ke Marije Novotne dopu- Balkana, koje se datuju u 10 ili 9 vek pre n.e. Tri dvopet-
wuje na{a znawa o fibulama u Sredwoj Evropi i uz neke qaste fibule sa tordiranim lukom (Nr. 140142) tako|e se
sitnije izuzetke pru`a upravo onakvu sliku kakva se mogla najverovatnije mogu vezati za Balkan, dok je posebno
o~ekivati na osnovu podataka koje su pru`ile vec iza{le zanimqiva jedna glasina~ka lu~na fibula sa trouglastom
sveske serije o fibulama u susednim oblastima, Morav- nogom i zadebqawima na luku iz Abrahama (Nr. 167). Na wu
skoj, Austriji i Rumuniji. Me|u nekih 300 ~itavih i o{te- je skrenuo u svoje vreme pazwu ve} K.Kilian (Prah. Zeitschr.
}enih komada, javqaju se tipovi Unteradl i ^aka koji pred- 50, 1975, Taf. 13,9), Novotna, slede}i mi{qewe Bibe Ter-
stavqaju varijante violinskih fibula, zatim jednodelne i `an (Arch. Iugoslavica 24, 1987, 17), svrstava ovu fibulu u
dvodelne fibule sa raskucanim lukom, sedlaste i harfaste tip Potpe}ine i datuje u kraj VII veka pre n.e., mada sve in-
fibule, kao i ve}i broj pozamanterijskih fibula. Me|u dicije ukazuju, kako hronolo{ke, tako i dru{tveno-eko-
ovim posledwim isti~u se komadi sa nizovima stilizova- nomski razvoj pojedinih grupa na zapadnom Balkanu i us-
nih ptica iz Krivokleta (Nr. 84) i Medvedzie (Nr. 85), kao pon glasinacke kulturne grupe, da fibula nikako ne mo`e
posebno zanimqivi i atraktivni. Sve ove fibule uz neke biti starija od sredine VI veka (up. R. Vasi}, Die Fibeln in
izuzetke datuju se u kasno bronzano doba (Ha A1 do Ha B2). Zentralbalkan, PBF XIV,12, 1999, 72 i daqe).
Ovom periodu pripadaju i rane nao~araste fibule bez
osmice u sredini, koje ukazuju na rani postanak ovog tipa, Rastko VASI]
KRITIKE I PRIKAZI 213

Gerhard Tomedi, ITALISCHE PANZERPLATTEN UND PANZERSCHEIBEN,


Prhistorische Bronzefunde (PBF) III, 3, Franz Steiner Verlag Stuttgart 2000.
120 strana i 155 tabli ilustracija

Metalne plo~e razli~itih oblika i dimenzija, ~ija pojava mo}u limene trake od bronze, prikovane na pole|ini mawe
je dokumentovana tokom gvozdenog doba na podru~ju ju`ne, strane, ili zakivcima, o~uvanim u celini ili prepoznat-
sredwe i zapadne Evrope, zanimqive su posebno u pogledu qivim po ostacima ili tragovima koje ostavqaju na otvo-
funkcije koju ispuwavaju. Pripadaju sastavu opreme za za- rima. Limena traka pridr`ava oplatu plo~e, sa jedne stra-
{titu pojedinih delova tela (grudi, ramena, bedara, ruku, ne, a sa druge kai{ (povez, drugi sistem povezivawa), kojim
nogu), ali tuma~e se i kao ~isto ukrasni detaqi. U litera- je odatle pri~vr{}en za ramena ili bedra. Na pole|ini
turi se navode kao delovi oklopa (za{titne opreme) i svr- pojedinih primeraka, izme|u limene trake i oplate
stavaju u odbrambeno oru`je, ili kao ukrasne plo~e i apli- vidqivi su tragovi organske supstance. Nejednaka tehno-
kacije koje ozna~avaju odre|eni statusni simbol. logija izrade uslovila je i razli~ite na~ine ukra{avawa
Monografija G. Tomedi-ja, bez pretenzija da prati oklopnih metalnih plo~a. Komadi od tankog lima ukra{e-
kulturno-istorijski razvoj italskih za{titnih oklopnih ni su tehnikom iskucavawa, a masivniji punktirawem, uz
plo~a i oklopnih okruglih plo~a, zasniva se na tipolo- napomenu da ima i glatkih primeraka bez tragova dekora-
{koj obradi i poku{aju interpretacije wihove funkcije. cije. U okviru ove grupe zanimqiv je nalaz iz ratni~kog
Ovi oklopni delovi, premda formalno razli~iti, {titi- groba u Tarkviniji (T. 4, sl. 13), ura|en u kombinaciji
li su gorwi deo tela gvozdenodobnog ratnika, te oznaku bronzanog i zlatnog lima i ukra{en iskucavawem, na osno-
poluoklop (Halbpanzer), koju je uveo K. Kromer i koja vu ~ega ga I. Strm vezuje za ranu orijentaliziraju}u etrur-
sasvim odgovara nameni, G. Tomedi smatra prihvatqivom. sku izradu.
Katalo{ki je obra|eno 400 nalaza, koji su prema obliku i Pomenutu tipolo{ku klasifikaciju autor dopuwuje
na~inu ukra{avawa svrstani u odre|ene grupe, dok je za 12 za{titnim oklopnim plo~ama prelaznog oblika (T. 59, sl.
primeraka, zbog nemogu}nosti opredeqewa, dat samo opis. 1720), izvode}i ga od primeraka pribli`no pravougaone
Uvodni deo bavi se razmatrawem italske regionalne hro- osnove. Izra|ene od masivnog bronzanog lima, one su ba~-
nologije, istorijatom istra`ivawa ove vrste materijala i vastog oblika, sa ja~e ispup~enom gorwom i dowom stranom
wegovog prepoznavawa u anti~kim pisanim i umetni~kim i znatno uvu~enim bo~nim stranama. Sistem pri~vr{}iva-
izvorima. Paralelno sa katalo{kim odrednicama dati su wa isti je kao i kod za{titnih pravougaonih oklopnih
za pojedine grupe: crte`i sa prikazom ukrasnih motiva, plo~a, o ~emu svedo~i jedini sa~uvani fragmentovani na-
rekonstrukcijom ure|aja za pri~vr{}ivawe i identifiko- laz iz ratni~kog groba u Tarkviniji sa ramenim povezom od
vanim analogijama u anti~kim izvorima; dijagrami sa di- bronze (T. 7, sl. 16).
menzijama pre~nika metalnih oklopnih plo~a; tabele sa Brojno su najvi{e zastupqene za{titne okrugle oklop-
spiskom dimenzija, broja zakivaka i dekorativnih eleme- ne plo~e (T. 9144, sl. 22400), ~iji na~in ukra{avawa je
nata; hronolo{ke tabele za izabrane zatvorene grobne ce- poslu`io razvrstavawu u posebne grupe. Najbrojniju grupu
line; spisak muzeja i zbirki, ~iji materijal je uzet u obzir reprezentuju nalazi sa vi{e ili mawe bogatom geometrij-
za obradu. Table (155) ilustruju nalaze (1144) i wihovo skom dekoracijom, a najmalobrojniju sa glatkom i neukra-
tipolo{ko kartirawe (145154). {enom povr{inom. Plo~e sa figuralnim ukrasom ~ine po-
U radu je obuhva}en publikovan muzejski materijal sa sebnu, tako|e prili~no brojnu, grupu.
podru~ja Italije, posebno wenog sredi{weg dela, dok su Glatke okrugle oklopne plo~e (T. 916, sl. 2335) po-
zapadnoevropske i severnoevropske zbirke uzete u obzir deqene su u dve grupe i nazvane po eponimnim nalazi{ti-
samo u kontekstu pronala`ewa analogija. Izuzetak ~ine ma Mozzano (Prov. Ascoli Piceno, Marche) i Cittaducale (Prov.
tri primerka, zabele`ena izvan italskog prostora a ukqu- Rieti, Lazio). Tipolo{ki razvoj grupe Mozzano (T. 915, sl.
~ena u detaqnu obradu: Fliess, severni Tirol u Austriji 2332) dao je G. Colonna, uzev{i u obzir okrugli oblik, glat-
(br. 309, T. 108, grupa Alba Fucense), Alria, Korzika u ku gorwu povr{inu, niz zakivaka du` ivica i bo~ne otvo-
Francuskoj (br. 112 i 113, T. 54, grupa Alfedena). Sam naziv re, ostavqene za pri~vr{}ivawe. Oklopne plo~e ove grupe
monografije ukazuje na primewenu tipolo{ku klasifika- izra|ene su od blago ispup~enog masivnog bronzanog lima.
ciju u {irem smislu, prema obliku: za{titne pravougaone Kod ve}ih primeraka javqaju se dodatni zakivci za oja~a-
oklopne plo~e i za{titne okrugle oklopne plo~e, preuzete we ramenog i bedrenog poveza (kai{a). Od rasporeda zaki-
iz postoje}e klasifikacije G. Colonna (1974). Uzimaju}i u vaka na dowoj strani u odnosu na sredi{wu osu zavisi da
obzir stil i tehniku ukra{avawa, G. Tomedi odri~e se upo- li je mawi, bedreni, kai{ uko{en ulevo (ve}e plo~e) ili
trebe termina tip, kao uske oznake, u korist svrstavawa na- udesno (mawe plo~e). Pretpostavqa se da ovakav asimetri-
laza prema obliku i grupama. ~an raspored kai{eva ima stati~nu ulogu, spre~ava wi-
Za{titne pravougaone oklopne plo~e (T. 15, sl. 115) hovo okretawe oko sopstvene ose. Nisu ukra{avane, te se
imaju vi{e ili mawe jako uvu~ene du`e strane, dok su kra- kao jedini dekorativni elementi mo`da mogu navesti nizo-
}e konkavne, konveksne ili gotovo ravne. Verovatno su vi- vi zakivaka kupastih ili loptastih glava. Autor ih stavqa
{edelne, sude}i prema tome {to se na mawim stranama na- izme|u oklopnih plo~a prelaznog oblika (prelaz iz gvo-
lazi ure|aj za pri~vr{}ivawe nosa~a kai{eva. Pretpo- zdenog doba I u gozdeno doba II) i grupe Capena, sa najstari-
stavqa se da su kori{}ena dva na~ina pri~vr}ivawa: po- jim figuralno ukra{enim okruglim oklopnim plo~ama

STARINAR LII/2002.
214 COMPTES RENDUS

(druga ~etvrtina VII stole}a st.e.). Grupa Cittaducale (T. kuki~astih i klinova u obliku omege. Na isti na~in, pomo-
1516, sl. 3335), izdvojena na osnovu tri nalaza, predstav- }u klinova u obliku kuka i omega, pri~vr{}eni su i ukr{te-
qa tipolo{kog naslednika grupe Mozzano, koju G. Colonna ni bedreni kai{evi. G. Colonna datuje ovu grupu u razdobqe
datuje u period izme|u posledwe ~etvrtine VII i prve ~e- od 575. do 500. g. st.e, uzimaju}i u obzir fino}u reqefnog
tvrtine VI stole}a st.e., {to hronolo{ki odgovara trajawu prikaza i wen linearni stil. Kompoziciju ~ine mitolo-
grupe Numana. {ke `ivotiwe, date kompaktno, poletno, sa dvojnim proto-
Okrugle oklopne plo~e sa figuralnim ukrasom (T. mima u obliku lire na glavama.
1754, sl. 37113), prema dekorativnom stilu razvrstane Za grupu Alfedena (T. 3554, sl. 73113) karakteristi-
su u pet grupa: Capena, Vetulonia, Numana, Paglieta i Alfede- ~ne su glatke okrugle plo~e od bronzanog lima, oja~ane gvoz-
na. Za nalaze grupe Capena (T. 1722, sl. 3646), izra|ene denom oplatom i ukra{ene graviranim figuralnim ukrasom.
od prili~no masivnog bronzanog lima, moglo bi se re}i da Razlikuju se od predstavnika prethodne grupe po tome {to
se po obliku ne razlikuju od glatkih okruglih oklopnih imaju ne{to ve}i pre~nik, ali su im sli~ni po na~inu
plo~a grupe Mozzano. Wihove ivice oja~ane su {irokom povezivawa ramenog i bedrenog kai{a. Wihovo prou~ava-
gvozdenom limenom trakom, pri~vr{}enom jakim zakivci- we ote`ano je ~iwenicom da je grobni inventar pome{an,
ma loptaste ili lukovi~aste glave. Izuzetak ~ini samo jedan te izostaje pouzdano opredeqewe prona|enih oklopnih
primerak sa oja~awem od bakarne limene trake. Odlika ra- plo~a. Okvirno su opredeqene u period od VII do sredine
nih okruglih oklopnih plo~a grupa Mozzano i Capena je V stole}a st.e. Tipolo{ki starije plo~e prepoznatqive su
slabiji dowi deo kai{a, dok je gore traka za oja~awe ostav- po preuzimawu ukrasnih motiva grupe Paglieta, ali izvede-
qena {iroka, kako bi kai{ mogao da pro|e, {to se sre}e i ne u tehnici gravirawa, dok sastav kompozicije mla|ih
kod geometrijski jednostavno ukra{enih primeraka. Tri primeraka ~ine dvojne mitske `ivotiwe, himere, na ~ijim
zakivka daju stabilnost povezu, sastavqenom od ukr{tenih glavama u vidu ptice, ili iznad wih, nalaze se dvojni pro-
kai{eva i traka ili pantqika koje su sa strane fiksirane tomi u obliku lire ili plasti~na ispup~ewa (sl. 24).
za plo~u i dr`e je na odstojawu od pojasa. Figuralna deko- Geometrijski ukra{ene oklopne i ukrasne plo~e (T.
racije ove grupe konceptualno je zasnovana na prikazu jed- 55133, sl. 118378) odlikuje savr{en kru`ni oblik i kva-
ne mitolo{ke `ivotiwe, koju autor smatra predstavnikom litetna obrada, izvedena tehnikom livewa, kovawa i gla~a-
karnivora i naziva himerom, u nemogu}nosti da utvrdi o wa. Na osnovu geometrijskog dekorativnog stila razvrsta-
kojoj vrsti `ivotiwa je re~. Himere su prikazane pojedi- ne su u ~etiri grupe: sa jednostavnim ukrasima, bogato
na~no u pokretu, u stavu napada, u paru, antiteti~no ili he- ukra{ene, sa frizovima `ivotiwa i ukrasima izvedenim
raldi~ki postavqene jedna u odnosu na drugu, a slobodan probijawem. Dok prava namena prve grupe nije utvr|ena, za
prostor izme|u wih ponekad je popuwen predstavom jedne, ostale grupe izvesno je da su imale funkciju za{tite. Kla-
tako|e nedentifikovane `ivotiwe. Pri razlu~ivawu da li sifikacija jednostavno geometrijski ukra{enih okruglih
je u pitawu grudna ili le|na plo~a naj~e{}e poma`e ras- plo~a (T. 5573, sl. 118199) na za{titne oklopne i ukra-
pored figuralnog ukrasa, pri ~emu je za prvu karakteri- sne plo~e, prema napomeni autora, ostaje problemati~na
sti~na kombinacija himera, a za drugu prikaz samo jedne jer nema dovoqno dokaza za razlikovawe wihovih funkci-
`ivotiwe. Upravo je stil kompozicije sa himerama bio od- ja. Nalazi ove vrste in situ poti~u iskqu~ivo iz `enskih
lu~uju}i da se ova grupa datuje u prvu ~etvrtinu VII stole- grobova, {to ih vezuje za ukrasnu namenu, a retki sa~uvani
}a st.e. tragovi borbenih dejstava idu u prilog za{titne funkci-
Grupa Vetulonia (T. 2223, sl. 4749), okvirno datovana je. Odsustvo karakteristi~nog na~ina pri~vr{}ivawa ta-
u prvu polovinu VII stole}a st.e., izdvaja se okruglim ko|e ote`ava funkcionalno opredeqewe. Mawe okrugle
oklopnim plo~ama od bronzanog lima, ne tako masivnog kao plo~e imaju u sredi{tu samo jedan otvor za pri~vr{}iva-
kod prethodne grupe, sa gvozdenim prstenastim oja~awem we, dok se kod ve}ih komada, osim sredi{weg i bo~nih za-
du` ivica i bez tragova ure|aja za pri~vr{}ivawe. kivaka, nalaze i gorweivi~ni masivni zakivci kalotaste
Reqefno ukra{avawe znatno je finije i vi{eslojnije ne- glave. Geometrijski ukrasi raspore|eni su jednostavno, po
go kod komada grupe Capena, koje deluje nezgrapno i uglasto. sistemu koncentri~nih kru`nica ili radijalno. Podela u
Samo u ovoj grupi javqaju se antropomorfne predstave, okviru ove grupe, izvr{ena u odnosu na tehniku ukra{ava-
prikazi bi}a nalik ~oveku, sfingi. wa, zastupqenu u iskqu~ivoj ili preovla|uju}oj meri, ne-
Kriterijum za izdvajawe grupe Numana (T. 2428, sl. ma utvr|enu hronolo{ku vrednost. Tehnikom iskucavawa
5059) jedino je dekorativni stil, budu}i da se weni re- (T. 5561, sl. 118135), `igosawa (T. 6169, sl. 136181) i
prezenti po obliku ne razlikuju od onih iz prethodnih probijawa (T. 6973, sl. 182199) izvedeni su jednostavni
srodnih grupa, niti je poznat na~in pri~vr{}ivawa zbog geometrijski motivi (kru`ni, trougaoni, ~etvorougaoni,
lo{e o~uvanosti. Reqefni stil ove grupe G. Colonna defi- stepenasti, tremolo, u vidu ribqe kosti i radijalno raspo-
ni{e kao linearni stil, a sam na~in figuralnog prika- re|ene svastike) u slobodnim kombinacijama.
za naziva kaligrafskim stilom, opredequju}i ga u period Za geometrijski bogato ukra{ene (za{titne) okrugle
izme|u 625. i 575. g. st.e. oklopne plo~e (T. 7496, sl. 201281), koje pripadaju gru-
Bronzane okrugle oklopne plo~e grupe Paglieta (T. 29- pi Collarmele, ne postoje pouzdani publikovani podaci o
34, sl. 6072) po ivicama oja~ane su {irokom gvozdenom uslovima grobnih nalaza za funkcionalno opredeqewe.
limenom trakom, a uobi~ajeni bo~ni otvori, ostavqeni za Me|utim, tragovi borbenih dejstava na wihovoj povr{ini
pri~vr{}ivawe, zameweni su iskucanim rozetama. Grudne i tehni~ki detaqi ure|aja za pri~vr{}ivawe svakako na-
i le|ne okrugle plo~e povezane su trodelnim ramenim ka- gove{tavaju za{titnu upotrebu ovih plo~a, kao delova
i{evima preko fiksiranih {arnira ({arki), ili pomo}u oklopa. Po veli~ini razlikuju se velike (grudne ili prsne)
KRITIKE I PRIKAZI 215

i male (le|ne) plo~e. Ovome je potrebno dodati da autor ~e- Capracotta (T. 130133, sl. 365378), poznatoj po zatvore-
sto, kao i kod drugih grupa, ne mo`e da se odlu~i da li je nom grobnom nalazu iz prve polovine VII stole}a st.e. (T.
re~ o grudnoj ili le|noj plo~i, te ih stavqa pod znak pita- 131, sl. 369, 370) vidqiv je mali izbor ukrasnih motiva,
wa. Odlika prvih (sa pre~nikom 20,723,7 cm), uz nekoli- preuzet od grupe Casanditella, ali raspore|en u jednostav-
ko izuzetaka, je sredi{we kru`no ispup~ewe, dok je kod nijim kombinacijama i iskqu~ivo u koncentri~nim zona-
drugih plo~a (sa pre~nikom 911,7 cm) to mawe istaknuto. ma, izveden probijawem i iskucavawem.
Imaju karakteristi~an ure|aj za pri~vr{}ivawe, a bogat Katalo{ki je obra|ena i grupa posebnih oblika (za{-
geometrijski ukras redukovan je na mawim, a kompleksniji titnih) oklopnih plo~a (T. 134144, sl. 380400), koja po-
na ve}im plo~ama. Ova grupa prepoznatqiva je po bogat- ti~e iz dvadesetak grobova i predstavqa najboqe lokalne
stvu dekorativnih geometrijskih motiva i wihovih kombi- proizvode, a uslovno je stavqena u seriju okruglih plo~a
nacija, izvedenih u vi{e tehnika iskucavawa, `igosawa, sa figuralnom i geometrijskom dekoracijom i, na osnovu
probijawa, punktirawa i tremolirawa. Raspored elemena- importovane keramike, datovana u prvu polovinu VII sto-
ta dat je u koncentri~nim zonama, sredi{wa kru`na ispip- le}a st.e. Dat je, bez ilustrovawa, i opis nekoliko prime-
~ewa uglavnom imaju radijalne, i motive u obliku petokra- raka oklopnih okruglih plo~a (br. 401412) kojima nije
kih zvezda. bilo mogu}e odrediti pripadnost ni jednoj od pomenutih
Grupa Alba Fucense zastupqena je geometrijski ukra- grupa.
{enim (za{titnim) okruglim oklopnim plo~ama sa fri- Posebano poglavqe (str. 97107) posve}eno je funkci-
zom `ivotiwa (T. 97119, sl. 283337), koje se po obliku, ji italskih metalnih oklopnih plo~a, razmatranoj kroz
veli~ini, sistemu povezivawa i dekorativnim tehnikama kontekst arheolo{kih, pisanih i umetni~kih izvora. Na
ne razlikuju od prethodne grupe. Ukrasni motivi tako|e osnovu prou~enog materijala autor zakqu~uje da su mogu}e
pokazuju sli~nost sa grupom Collarmele, s tim {to je ovde dve funkcije za{titna i ukrasna, premda se, u odsustvu
nagla{ena pojava friza sa `ivotiwama, izvedenog punkti- tragova ure|eja za pri~vr{}ivawe, principijelno uzdr`a-
rawem. Ne zadr`avaju}i se na prepoznavawu prikazanih va od navo|ewa jedne od wih. U prilog utvr|ivawa jedne
`ivotiwskih vrsta, autor se zadovoqava time {to ih navo- ili druge namene, pored pomenutog, uzima u obzir i anali-
di kao ~etvorono`ne `ivotiwe i vodene ptice (sl. 25). Ti- zu polo`aja prona|enih metalnih plo~a (na grudima, kod
polo{ki razvoj unutar grupe mogu}e je sagledati na osnovu bedara i butina, ispod glave i le|a) i tehni~kih detaqa
stilskih promena koje idu od jednostavnih oblika do ba- sistema pri~vr{}ivawa. Ovo, kao i poku{aj rekonstruk-
roknnih, ali ne i dokazati, s obzirom na nemogu}nost dato- cije (sl. 23, grupe Alba Fucense i Casanditella), ote`ava raz-
vawa celokupnog nalaza. Kuriozitet grupe predstavqa po- li~ito stawe ustanovqeno u pojedinim grupama i zapa`awe
menuti fragmentovani nalaz iz hal{tatske ostave Fliess u da su ure|aji za pri~vr{}ivawe isti kod ukrasne i za{tit-
Austriji (T. 108, sl. 309), koji je datovan u period izme|u ne varijante oklopnih plo~a. Kao delovi oklopa sa za{tit-
po~etka VII i sredine VI stole}a st.e. nom funkcijom navode se primerci, nala`eni u paru, ve}ih
Kriterijum za razvrstavawe u okviru grupe (za{tit- ili mawih dimenzija i ivica oja~anih gvozdenim prstenom,
nih) okruglih oklopnih plo~a ukra{enih probijawem (T. sa tragovima borbenih dejstava (brazde, usekline, probodi,
120133, sl. 338378) je raspored ukrasnih elemenata. Na prelomi) i krpqewa. Da bi ispunila svoju za{titnu funk-
taj na~in izdvojene su dve grupe: Casanditella, sa radijal- ciju potrebno je da oklopna plo~a ~vrsto stoji na grudima,
nim rasporedom ukrasa, i Civitaluparella (R. Papi, 1990), po- {to je mogu}e samo uz stabilan sistem povezivawa. Kako se
znatija pod nazivom Capracotta, sa koncentri~no raspore- povez prilikom kretawa ne bi pokidao, neophodno je da
|enim ukrasima. Grupa Casanditella (T. 120129, sl. 338364) gorwi deo kai{a, koji nosi te`inu plo~e i trpi optere-
okvirno je datovana u VIII stole}e st.e. na osnovu istovre- }ewe, bude stabilan. Optere}ewe pri hodu uti~e i na dowi
mene pojave lu~nih fibula sa pro{irenim lukom i tran- kai{, koji, po{to ne nosi te`inu plo~e, mo`e biti i sla-
sverzalnim ukrasnim crticama. Weni predstavnici obli- bije izrade. Ukrasna namena pripisuje se plo~ama ne`nije
kom i ure|ajem za pri~vr{}ivawe podse}aju na nalaze grupe izrade, koji poti~u iz `enskih grobova, o ~emu svedo~e na-
Alba Fucense, ali za razliku od ovih ne odlikuju se razno- lazi grupe Alfedena sa jednostavnijim sistemom za pri~vr-
vrsno{}u ukrasnih motiva. Preovla|uju ve}e ili mawe {}ivawe, sastavqenim od lanaca, spu{tenih sa ramena do
koncentri~ne kru`nice, izrazito je probijena samo jedna nogu, i `i~anih petqi, koje prolaze kroz ivi~ne otvore na
kru`nica, ~esti su probijeni, radijalno ra{~laweni tro- plo~i i povezuju je sa lancem.
ugaoni i romboidni umeci, dopuweni iskucanim i punktira- S obzirom na ~iwenicu da su metalne plo~e relativno
nim ta~kastim i linearnim ukrasima. Dekoracija mawih retka pojava u ratni~kim grobovima na podru~ju sredwe
oklopnih plo~a ove grupe redukovana je i nema izrazitu ra- Italije i da jednim delom pripadaju plasti~noj umetnosti
dijalnu ra{~lawenost. Radijalni raspored ukrasa ve}ih (figuralni stil ukra{avawa), mogu se smatrati ekskluziv-
oklopnih plo~a nalazi se u okviru ukrasnih traka i kon- nim presti`nim objektima koji su simbol odre|enog
centri~no postavqenih metopa, tako da sa kru`nim ispup- dru{tvenog statusa, premda to, uz napomenu autora, nije
~ewem u sredini, probijenim u obliku svastike, trouglova prihvatqivo za sve prou~ene grupe.
i petokrakih zvezda, ostavqaju utisak to~ka u pokretu. Na
fragmentovanim primercima grupe Civitaluparella, odnosno Slavica ARSENIJEVI]

STARINAR LII/2002.
216 COMPTES RENDUS

Venceslas Kruta, LES CELTES, HISTOIRE ET DICTIONNAIRE,


DES ORIGINES LA ROMANISATION ET AU CHRISTIANISME, Edition R. Laffont, Paris 2000;
1020 pages de texte, 17 cartes, 177 dessins accompagnant le texte, bibliographie, listes des muses, index.

On peut, de nos jours encore, poser la question acadmique de du matriel archologique rparti selon les catgories et son
savoir dans quelle mesure larchologie peut tre considre approche mthodologique (par ex. les ncropoles, la technologie,
comme un volet de lhistoire priv de sources crites, non seule- les moyens de datation, les milieux habits et leur environnement,
ment lorsque il sagit de la prhistoire mais aussi de sa phase etc.), (pp. 75111), lart des Celtes tant ici expos en trois phases:
finale, la protohistoire. Car, indpendamment des divisions sa formation, son panouissement et lge des oppida (deuxime
chronologiques quelle opre, autorisant un classement des quart du Ve s. av. J.-C. jusqu la deuxime moiti du Ier s. av.
diffrentes priodes traites, larchologie reste principalement J.-C.) (pp. 111118).
tourne vers ltude de la culture matrielle y compris La seconde partie de la section historique, consacre aux
lorsquil lui est possible de sappuyer sur des sources crites. faits, est de mme compose de plusieurs entits distinctes. Leurs
Une tentative dapporter une rponse conciliant en elle ces deux titres annoncent de faon trs explicite leur contenu: Les Celtes
sciences est apporte par V. Kruta, clbre chercheur spcialiste entrent dans lhistoire (pp. 119123); Un retour en arrire le
de la culture matrielle des Celtes, mais aussi de leur histoire. problme des origines (pp. 123135); Le monde des princes
Le rsultat de nombreuses annes de recherches est un (VIImeVIe s. av. J.-C.), (pp. 135155) (lapparition dune
ouvrage de format modeste mais non moins dense, la compo- aristocratie princire et son caractre gnral toute lEurope
sition trs serre et imprim sur papier bible, portant pour du VIIe au Ve s. av. J.-C. ont t relevs chez les auteurs yougo-
simple titre Les Celtes mais accompagn des sous-titres sans slaves sur la base des dcouvertes, dates du Premier ge du Fer,
quivoque: Histoire et Dictionnaire et Des origines la roma- provenant dun horizon de tombes princires sous tumuli en
nisation et au christianisme. Si ce second sous-titre annonce une Serbie centrale et de lOuest); La naissance de la civilisation de
partie indniablement tourne vers lhistoire, le dictionnaire La Tne (Ve s. av. J.-C.) (pp. 155187); Linvasion historique de
porte essentiellement sur larchologie, cest--dire sur la cultu- lItalie (IVe s. av. J.-C.), (pp. 188211); Les Celtes transalpins
re matrielle des Celtes. au IVe s. av. J.-C. (pp. 212239); LExpansion danubienne (IIIe
Runies en un mme ouvrage, ces deux disciplines ont s. av. J.-C.) (pp. 240268); Les Galates, Celtes dAsie Mineure
influ lune sur lautre, ce qui, du point de vue compositionnel, (p. 268272); Les Galates (IIImeIer s. av. J.-C.) (pp. 272282);
distingue cette publication des manuels semblables. Cette diff- Snons, Boens, Insubres et Gsates en lutte contre Rome (pp.
rence semble dailleurs plus sensible dans la partie historique que 282288); Les Celtes dItalie face Rome (IIImeIIe s. av. J.-C.)
dans le dictionnaire, cest--dire la partie consacre la culture (pp. 288302); LOccident celtique au IIIe s. av. J.-C. (pp. 302-
matrielle de la priode de La Tne. 316); Les Celtes dHispanie (pp. 316319); Les Celtes dIbrie
Aprs un avant-propos exposant le contenu et les objectifs (VImeIer s. av. J.-C.) (pp. 319333); Les villes celtiques (pp.
de cette publication suit un tableau mettant en parallle les dates 333335); Lapparition et lessor des oppida (IImeIer s. av. J.-C.)
cls de lhistoire des Celtes et des repres chronologiques de la (pp. 335359); Les dernires batailles des Celtes du coeur de
prhistoire et protohistoire de la Mditerrane orientale et de la lEurope (pp. 359360); La chute des cits celtiques (Ier s. av.
partie continentale de lEurope. Le titre gnral de la section J.-C.), (pp. 360366); Les Bretons insulaires et leur combat
historique Les Celtes avant Rome et la Christianisme dresse contre Rome (pp. 366371); et finalement: les derniers bastions
les limites temporelles entre lesquelles se dveloppent ses deux des Celtes la Bretagne insulaire et lIrlande (Ier s. av. J.-C.Ve
parties, ou plus prcisment blocs collectifs, intituls: Les s. apr. J.-C.) (pp. 371386).
donnes et Les faits. Suit un dictionnaire donnant la dfinition dun trs grand
Au lieu dun rcit narratif retraant lhistoire des Celtes, nombre dlments et notions, directement lis au texte historique
lauteur a choisi en juger par le contenu de ces deux parties prcdent, dchargeant ainsi lhistoire du ct archologique et
une discussion sur les donnes documentant leur histoire et les rciproquement (pp. 389876). Ce dictionnaire est accompagn
faits (ou facteurs) de cette histoire. Ce matriel est pralablement dun rpertoire des auteurs antiques cites (pp. 877879) et dune
runi dans une introduction rappelant les connaissances gnrales ample bibliographie consulte lors de la prparation de cette
sur ce peuple qui fut le premier unifier, durant prs de quatre publication (pp. 881964). Vient ensuite une liste des muses
sicles, la quasi totalit du continent en y propageant une mme europens qui possdent des collections de la culture La Tne
culture matrielle. Les frontires de cet immense espace devaient (pp. 965 979) et, finalement, un index et la liste des illustration
plus tard marquer les limites de la romanisation qui, pour len- (pp. 9811005).
semble, a t mene bien partout o stait prcdemment Renfermant plus de 2000 entres, ce dictionnaire a t
avance et dveloppe la civilisation latnienne. compos, aux dires de lauteur lui-mme, en privilgiant la
La partie consacre aux donnes est constitue de plusieurs reprsentativit et lquilibre au sein dun matire immense,
units distinctes: les deux premires sont consacres la red- comme par exemple entre les sites connus par les sources crites
couverte des Celtes et lanalyse des textes et inscriptions con- et ceux fouills archologiquement, et de mme entre les objets
servs, commencer par les traditions celto-trusque puis gauloise de la culture matrielle et les vnements historiques, les
et irlandaise et en mentionnant les sources crites connues (pp. personnages historiques et ceux appartenant au monde des
2764); suit une prsentation des matriaux linguistiques, prin- lgendes, etc. Toutes ces catgories sont donc reprises pour tous
cipalement noms propres et toponymes (pp. 6575); puis celle les pays o se sont installs les Celtes, ou qui, pour le moins,
KRITIKE I PRIKAZI 217

offrent suffisamment dlments archologiques permettant une entre des contres gographiques loignes rvle lorigine des
telle conclusion. populations de Celtes orientaux qui devaient lancer leurs forces
A la lumire dune telle conception cest en toute logique combines sur la Grce et, pour certains, savanaient jusquen
que lauteur a accord une attention particulire aux Celtes Asie Mineure. Pralablement leurs tribus staient regroupes,
orientaux, sappuyant, qui plus est, sur son excellente connais- durant une priode plus ou moins longue, en Slavonie orientale,
sance de leur histoire et de leur culture matrielle. En rappelant dans le Srem et sur le Podunavlje en Serbie du Nord. Autrement dit,
ici que parmi ce groupe de Celtes les Scordisques sont la popu- ce sont les territoires o se trouvent ces ncropoles qui constitu-
lation la plus souvent mentionne dans les sources historiques, rent le point de dpart de la migration guerrire (la Grande exp-
et que leur noyau territorial concide avec les frontires de dition, comme lappelle V. Kruta) des anctres des futurs Galates.
lactuelle Serbie, il apparat intressant dobserver de plus prs Cette thse est documente par les trouvailles archologiques pro-
la place quils occupent dans cette publication composite. venant principalement des fouilles systmatiques menes sur les
Tout dabord, on doit relever une certaine incohrence sites mentionns de Serbie, ainsi que de Slavonie orientale.
lorsquil sagit de la mention, dans la partie historique, des pays Les Scordisques, comme cela est bien connu, doivent leur
plus prcisment Etats actuels constituant le territoire o formation et existence ultrieure ces vnements historiques
sest dveloppe la culture des Celtes orientaux, dont la Serbie agits, fruits des efforts permanents des Celtes pour semparer
est absente. La notice commune Hongrie et Slovnie (?) (pp. dfaut de pouvoir imposer leur domination des richesses
262263) se contente en effet, aprs avoir signal une prsence du monde antique. A la suite de lchec du gros des forces celtes
celte au confluent de la Drave et du Danube (Slavonie), de devant Delphes et de son clatement, leur groupe se replia plus
relever lexistence de sites attribus ( raison) aux Scordisques au Nord. Au cours des trois sicles suivant de leur protohistoire,
plus vers le sud, cest--dire en Serbie. De toute vidence, il ne ils continurent de lancer des raids de pillage sur la Macdoine
sagit pas ici dune confusion entre Slovnie et Slavonie puisque et la Grce, se soldant pour lessentiel par des revers plus ou
ces deux zones gographiques sont correctement mentionnes moins graves.
aux cts de leurs sites respectifs dans le Dictionnaire. Si une Dsireux dharmoniser lhistoire des Celtes et le territoire de
erreur rdactionnelle est toujours possible, il nen reste pas moins propagation de leur culture, V. Kruta n a pas repris les tableaux
que Slavonie et Serbie restent deux zones bien distinctes et que chronologiques existants, depuis longtemps en usage standard,
le lecteur est ici priv de donnes essentielles sur ltendue bass sur la seule classification typologique de la culture de La
territoriale des Scordiques. Tne. Au contraire il a opt pour une chronologie relative de lart
Il en est tout autrement dans le Dictionnaire lorsquil sagit, celtique qui ne contient, selon lui, que trois phases gnrales
des sites fouills en Serbie au cours des dernires dcennies du sinsrant dans les cadres historiques stricts et le fils des vne-
sicle dernier. Contrairement lunit Lexpansion danubienne ments les accompagnant.
ci-dessus voque, la Serbie y constitue une entre (p. 816) avec Cet ouvrage, bas sur un principe de coexistence entre his-
un notice consacre aux Scordisques, et ce depuis leur forma- toire et archologie, constitue simultanment la vision par V. Kruta
tion (dbut du IIIe s. av. J.-C.) jusqu la conqute romaine (debut de ce nouveau type de publication tendant la symbiose des
du Ier s. de notre re). On y trouve, entre autres, les principaux sciences historiques. Sagissant de lhistoire des Scordisques on
sites systmatiquement fouills: Gomolava, @idovar, Karaburma, doit noter que F. Papazoglu, dont loeuvre est mentionne dans la
Pe}ine, Ajman, ainsi que les dcouvertes les plus rcentes, comme bibliographie du Dictionnaire, a rdig, au cours du dernier quart
par exemple Veliki Vetren. Lauteur a galement joint une brve du sicle dernier, un ouvrage semblable o les deux disciplines
bibliographie mentionnant les principaux ouvrages publis par se compltent remarquablement. Toutefois, la diffrence de
des auteurs serbes ces dernires annes. cette tude, principalement historique, la publication de V. Kruta
Les sites numrs dans cette notice ont eux-mmes leurs est aussi un rsultat des possibilits actuelles permettant une plus
propres entres dans le Dictionnaire, o sont souvent indiques rapide runion et adaptation dun grand nombre de faits selon
leurs principales caractristiques: pour Pe}ine, ancienne ncropo- une conception pralablement tablie, indispensable tout
le celte prs de Viminacium, le texte signale ainsi les analogies thme couvrant un vaste domaine dans ce cas celui des Celtes.
frappantes avec les trouvailles latniennes du nord de la cuvette Ralise sur une base multidisciplinaire, cette publication con-
des Karpates et des rgion plus situes plus louest, jusquen stitue une solution originale offrant ses propres solutions pour
Suisse; des liens semblables (pour la premire moiti du IIIe s. la prsentation de lhistoire saccade et agite de la premire
av. J.-C.) sont galement signals lorsquil sagit de la grande unification de lEurope, lEurope latnienne.
ncropole de Karaburma prs de Belgrade. La constatation, la
fin du IVe s. av. J.-C. et au dbut du sicle suivant, de tels liens Borislav JOVANOVI], Petar POPOVI]

STARINAR LII/2002.
218 COMPTES RENDUS

N. Lewis, THE DOCUMENTS FROM THE BAR-KOKHBA PERIOD IN THE CAVE OF LETTERS.
GREEK PAPYRI (with Aramaic and Nabatean Signatures and Subscritions
ed. by Y. Yadin and J. C. Greenfield), Jerusalem 1989, str. 161;
H. M. Cotton, A. Yardeni, ARAMAIC, HEBREW AND GREEK DOCUMENTARY TEXTS
FROM NAHAL HEVER AND OTHER SITES; with an Appendix containing alleged Qumran texts
(The Seiyal Collection II), Oxford, 1997, str. 381;
Y. Yadin, J. C. Greenfield, A. Yardeni, B. A. Levine, THE DOCUMENTS FROM THE BAR-KOKHBA
PERIOD IN THE CAVE OF LETTERS. HEBREW, ARAMAIC AND NABATEAN-ARAMAIC PAPYRI
(with additional contributions by H. M. Cotton and J. Naveh), Jerusalem 2002, str. 422.

Godine 1961. ekspedicija koju je predvodio Yigael Yadin, mesta koja se u dokumentima pomiwu. Tekstovi dokumenata
rade}i u oblasti Nahal Hevera, nedaleko od zapadne obale pru`aju prosopografske podatke o rimskim provincij-
Mrtvog mora, u nekada{woj rimskoj provinciji Judeji, pre- skim upravnicima, a neki su prvi put posvedo~eni u ovom
tra`ivala je takozvanu The Cave of Letters, jednu od niza arhivu.
pe}ina u Nahal Heveru. U tre}oj sobi pe}ine otkriveni su Primena rimskog prava i zakona u provincijama Judeji
svici papirusa. Dokumenti su prona|eni u ko`noj torbi, i Arabiji je ono ~emu je posve}ena najve}a pa`wa istra`i-
zamotani i vezani. Neke od wih su o{tetili crvi i moqci, va~a koji se bave Babatinim arhivom.9 Dokumenta otkriva-
ali ve}ina je bila dobro o~uvana.1 Arhiv sadr`i 33 doku- ju da su za stanovnike u ovoj provinciji uglavnom va`ili
menta (uglavnom pravne prirode) i nekoliko fragmenata, rimski zakoni i pored postojawa starijih, doma}ih zakona
nastalih u periodu od 94. do 132. godine n.e. Zajedno pove- i obi~aja. Stanovnici provincije `ele da se pona{aju kao
zani papirusi su ~inili sadr`ajnu celinu. Dokumenti su Rimqani.10 Obla~e se kao Rimqani i slu`e istim poku}-
pripadali izvesnoj Babati, k}i Simona i wenoj porodici. stvom.11 Me|utim postoje i doma}i obi~aji. Iz dokumenata
Jedan zave`qaj sa~iwavalo je pet dokumenata prete`no ve- se vidi da su cirkulisale tri vrste novca, rimski denarij,
zanih za starateqstvo nad Babatinim sinom iz prvog bra- tirska tetradrahma i nabatejski crni novac.
ka, druga dva se pak ti~u wene pastorke [elamzion. Tre}i Izdawe papirusa Babatinog arhiva usledilo je tek po
zave`qaj ~ine tu`be vezane za weno imawe, a ~etvrti su do- smrti Yigaela Yadina (1984). Publikacija The Documents
kumenta koja se odnose na ranije vlasnike wenog poseda. from the Bar-Kokhba Period in the Cave of Letters koju je ure-
Neki od papirusa su bili posebno pa`qivo umotani i dio poznati papirolog Naphtali Lewis, iza{la je 1989.12
ostavqeni na stranu. To su ugovor o poklonu kojim Babatin Tekstovi papirusa su dati uz jezi~ku analizu i iscrpne ko-
otac sve predaje wenoj majci, bra~ni ugovor sklopqen za mentare. Yadin je verovao da }e se svi papirusi pojaviti u
Babatin drugi brak i bra~ni ugovor za [elamzion.2 jednom izdawu. Me|utim, prvo su objavqeni gr~ki tekstovi,
Za razliku od ovog porodi~nog arhiva, srodni dokumen- wih 27 od ukupno 60 dokumenata prona|enih u pe}inama
ti arhiva Salome Komaise, nisu prona|eni tokom kontroli- Nahal Hevera. Ostali su ostavqeni za posebno izdawe he-
sanih istra`ivawa i sakupqeni su tek pre desetak godina.3 brejskih, aramejskih i nabatejskih dokumenata. Ovo dugo
Ovaj arhiv sadr`i sedam dokumenata, od toga je jedan na i{~ekivano izdawe objavqeno je nedavno u Jerusalimu, u
aramejskom, a {est na gr~kom jeziku. Postoji mogu}nost da okviru Judean Desert Studies. Kriti~ki je prikazano 15 prav-
}e se pojaviti jo{ papirusa koji se mogu povezati sa pome- nih tekstova i 15 pisama iz logora Bar-Kohbe koja su prona-
nutim arhivom. |ena u istoj pe}ini. Neka od pravnih dokumenata su ranije
Ve}ina dokumenata je na gr~kom jeziku, nekoliko je na pojedina~no objavqena u razli~itim ~asopisima13 i ovde
nabatejskom ili aramejskom, dok su potpisi nekih svedoka je samo dopuwen komentar. Tekstovi papirusa u ovom izda-
i na hebrejskom. Vi{ejezi~nost arhiva ukazuje na uticaje u wu dati su sa uporednim prevodom na engleski jezik, pra-
oblasti u kojoj su ove dve `ene `ivele. Papirusi Babatinog |eni detaqnim opisom i epigrafskim komentarom. Dat je
arhiva i arhiva Salome Komaise, bilo aramejski, gr~ki i vrlo koristan re~nik izraza na hebrejskom, aramejskom i
ili nabatejski, datovani su po rimskim konzulima i pri- nabatejskom jeziku.
padaju vremenu od dolaska Rimqana 106. n. e. do 132. god. n.e. Na osnovu ovih papirusa mo`e se velikim delom rekon-
Meseci i dani dati su po rimskom sistemu i po makedon- struisati `ivot i delatnost Babate, k}i Simona. @ivela
skom kalendaru, sa godinama vlade i godinom od osnivawa je, s obzirom na posledwi datum u dokumentima do 132. god.
provincije.4 Bila je poreklom iz sela Maoza, za koje se pretpostavqa da
Papirusi Babatinog arhiva pru`aju sliku svakodnev- se nalazilo ju`no od Mrtvog mora. Udavala se dva puta, dva
nog `ivota u jednoj zemqi Bliskog Istoka u rimsko doba. puta ostajala udovica, imala je dece, a umrla je prerano,
Arhiv je dao materijal za raspravqawe o poreskom siste- pre svoje tridesete godine, verovatno ne{to posle avgusta
mu u provinciji Arabiji, pravnom statusu zemqoposeda5, 132. n.e. Babatina porodica bila je jevrejska, premda ime
principima nasle|ivawa6, bra~nim ugovorima7, strarateq- wenog oca Simon mo`e biti gr~ko. Ime Babaqa se javqa i
stvom nad maloletnom decom i pravnom za{titniku `ene8. u jevrejskim i u nejevrejskim izvorima.14
Na osnovu ovih dokumenta pojedini istra`iva~i su se bavi- Dokumenti se ti~u sudskih procesa koje je Babata vo-
li pitawem jezika dokumenata, prosopogarfskim istra`i- dila pred sudom upravnika provincije Arabije. Najva`niji
vawima, kao i pitawem utvr|ivawa geografskog polo`aja dokumenti gr~kog korpusa su slede}i: P. Yadin 16 datovan u
KRITIKE I PRIKAZI 219

decembar 127. godine koji predstavqa prijavu Babatinog izve{taji, zajmovi ili najam vo}waka urmi. Izdawe ovih
imawa pri provincijskom cenzu. To je zasad jedina potpu- papirusa je u pripremi i na wemu }e raditi H. Cotton u
no sa~uvana imovinska prijava iz provincije Arabije. Iz saradwi sa N. Cohenom.17
teksta se vidi na koji je na~in sprovo|eno prikupqawe po-
reza u jednoj bliskoisto~noj provinciji. Papirusi iz Olga PELCER
Egipta pru`aju mogu}nost upore|ivawa poreskog sistema
dve rimske provincije. Mogu}e je da se kao i u Egiptu radi
o cikli~nom cenzu, a i elementi prijave su istovetni kao 1 Y. Yadin, Expedition D The Cave of Letters, IEJ 12 (1962),
u egipatskim prijavama poreza. Interesantno je da se deo 235.
poreza pla}a u novcu, a deo u naturi, u urmama. Trebalo bi 2 Isto, 235236.
ista}i bra~ni ugovor P. Yadin 18 (5. april 128., na gr~kom 3 H. Eshel, The Archive of Salome Komaise, SCI 21 (2002), 170.
jeziku). On pru`a mogu}nost prou~avawa polo`aja `ene u 4 N. Lewis, The Documents from the Bar-Kokhba Period in
dru{tvu kao i lokalnih obi~aja. Dokumenti P. Yadin 2325 the Cave of Letters, Jerusalem 1989, 2728.
(130131 god.) su sudska akta koja daju podatke o provincij- 5 H. M. Cotton, Rent or Tax Receipt from Maoza, ZPE 100

skom sudskom sistemu na ~ijem se ~elu nalazi upravnik (1994), 547557; H. M. Cotton, Land Tenure in the Documents
provincije. from the Nabataean Kingdom and the Roman Province of Arabia,
Papirusi koji pripadaju drugom porodi~nom arhivu, ZPE 119 (1997), 255265.
6 H. M. Cotton, J. C. Greenfield, Babathas Property and the
Salome Komaise, objavqeni su 1997. godine.15 Najva`niji
dokumenti arhiva su: XHev/Se gr 61 i 62, fragmentarne pri- Law of Succession in the Babatha Archive, ZPE 104 (1994), 211-
jave pri cenzu 127. god. n. e. i dva bra~na ugovora, XHev/Se 224; H. M. Cotton, Deeds of Gift and the Law of Succession in the
65 i 69. Upore|ivawem izvesnih fragmenata pairusa mo`e Documents from the Judaean Desert, Akten des 21. Internationalen
se zakqu~iti da su i ovi dokumenti bili prvobitno sklo- Papyrologenkongress Berlin, 1319. 8. 1995, Archiv fr Papyrus-
weni u pe}inama Nahal Hevera. U ovom izdawu objavqeni forschung Beiheft 3, 1997, 179188; H. M. Cotton, The Law of
Succession in the Documents from the Judaean Desert Again, SCI
su i dokumenti za koje se ranije pretpostavqalo da su po-
17 (1998), 115123.
ticali iz jedne od Kumranskih pe}ina, no prire|iva~i ih 7 N. Lewis, R. Katzoff, J. C. Greenfield, Papyrus Yadin 18,
dovode u vezu sa grupom dokumenata na|enih na prethodno
IEJ 37 (1987), 229250; J. Geiger, A Note on P. Yadin 18, ZPE 93
pomenutom arheolo{kom lokalitetu. Zbog promena ranije
(1992), 6768; H. M. Cotton, A Cancelled Marriage Contract from the
numeracije ve}ine papirusa (P. Seelim) data je i tabela Judaean Desert, JRS 84 (1994), 6486; Y. Yadin, J. C. Greenfield,
svih prethodnih i sada{wih oznaka, a aramejski tekstovi A. Yardeni, Babathas Ketubba, IEJ 44 (1994), 75101; R. Katzoff,
su propra}eni i rukom prepisanim tekstovima. Polygamy in P. Yadin?, ZPE 109 (1995), 128132; N. Lewis, Judahs
Od novoobjavqenih dokumenata trebalo bi posebno is- Bigamy, ZPE 116 (1997), 152.
ta}i P. Yadin 2 i 3 koji su ugovori o prodaji imawa i pru- 8 H. M. Cotton, The Guardianship of Jesus Son of Babatha:
`aju prve podatke o nabatejskom poreskom sistemu. P. Yadin Roman and Local Law in the Province of Arabia, JRS 83 (1993),
10 (125128 god., na aramejskom jeziku) je bra~ni ugovor 94108; H. M. Cotton, The Guardian (epitropoV) of a woman in the
(ketubba) za Babatin drugi brak i pru`a mogu}nosti upore- Documents from the Judaean Desert, ZPE 118 (1997), 267273.
|ivawa sa rabinskim izvorima. Aramejski ugovor o poklonu 9 N. Lewis, Documents from the Bar-Kokhba Period in the

kojim Babatin otac svu svoju imovinu prenosi na Babati- Cave of Letters, Jerusalem 1989, 16; M. Goodman, Babathas Story,
nu majku, P. Yadin 7, je izuzetno va`an za diskusiju o prin- JRS 81 (1991), 170; H. M. Cotton, The Guardianship of Jessus Son
cipu nasle|ivawa po `enskoj liniji. of Babatha: Roman and Local Law in the Province of Arabia, JRS 83
Osim dokumenata Babatinog arhiva ovo izdawe obuhva- (1993), 94.
10 M. Goodman, Babathas Story, JRS 81 (1991), 172.
ta i pisma ustanika iz logora Bar-Kohbe. Objavqeno je 15
11 v. Y. Yadin, Bar-Kokhba, New York, 1971.
pisama od kojih je 11 na aramejskom i po 2 na gr~kom odno-
12 N. Lewis, The Documents from the Bar-Kokhba Period in
sno hebrejskom jeziku. Ona prikazuju svakodnevni `ivot u
logorima oko Mrtvog mora, a od posebne va`nosti je P. the Cave of Letters. Greek Papyri (with Aramaic and Nabatean Sig-
natures and Subscritions ed. By Y. Yadin and J. C. Greenfield), Je-
Yadin 52 koje govori o u~e{}u Nabatejaca u ustanku. Osta-
rusalem 1989
je otvoreno pitawe ta~nog datovawa po~etka ustanka. Jedno 13 Y. Yadin, J. C. Greenfield, A. Yardeni, Babathas Ketubba,
od poglavqa govori o tituli koju je Simon Bar-Kohba no-
IEJ 44 (1994), 75101; Y. Yadin, J. C. Greenfield, A. Yardeni, A
sio i wenoj simbolici.
Deed of Gift in Aramaic Found in Nahal Hever: Papyrus Yadin 7,
Pitawa koja i daqe ostaju otvorena su vezana za status Eretz Israel 25 (1996), 390410 (na hebrejskom).
zemqoposeda i poreski sistem, nabatejski pravni i poreski 14 M. Goodman, Babatha s Story, JRS 81 (1991), 169.
sistem kao i princip nasle|ivawa. Za daqa istra`ivawa 15 H. M. Cotton, A. Yardeni, Aramaic, Hebrew and Greek Docu-
od velike va`nosti su i nova otkri}a u pe}ini Abior, za- mentary Texts from Nahal Hever and Other Sites; with an Appendix
padno od Jerihona u nekada{woj provinciji Judeji. Isko- containing alleged Qumran texts (The Seiyal Collection II), Oxford,
pavawa zapo~eta 1986. zavr{ena su 1993. god. i u nizu soba 1997
koje pripadaju Abior pe}ini prona|ena su 33 papirusa, od 16 H. Eshel, B. Zissu, Notes and News, IEJ 45 (1995), 293294.
~ega 28 na aramejskom i 5 na gr~kom jeziku, ali tome bi tre- 17 N. Cohen, The Abior Cave Greek and Aramaic Papyri,

balo dodati i 26 fragmenata na gr~kom, razli~itih veli- Atti del XXII Congresso Internazionale di Papirologia, Firenze 1998,
~ina.16 Ve}ina prona|enih dokumenata su finanasijski Istituto Papirologico G. Vitelli, Firenze 2001, 252253.

STARINAR LII/2002.
220 COMPTES RENDUS

B. Lrincz, DIE RMISCHEN HILFSTRUPPEN IN PANNONIEN WHREND DER PRINZIPATSZEIT,


teil I: Die Inschriften, Wiener Archologische Studien, Bd. 3, Wien 2001,
str. 332, 18 skica geografskih karata

Prvi sistematski pregled rimskih pomonih odreda, ala i komandanti, na|eni van Panonije (npr. natpis 62, koji sa-
kohorti, dao je C. Cichorius u Realencyclopdie I, 1894 (s.v. Ala) dr`i karijeru T. Varija Klemensa koji je 146148 komando-
i IV, 1900 (s.v. Cohors). Rimske pomo}ne trupe u podunavskim vao alom I Flavia Britannica miliaria c.R., ili po~asni natpis
provincijama Noriku, Panoniji, Meziji i Dakiji bile su iz karijske Herakleje L. Alburnija Torkvata, komandanta
predmet disertacije W. Wagnera 1938.1 Te`i{te u ovom delu ale I civius Romanorum pod Trajanom ili Hadrijanom, ve}i
je na istoriji i rasporedu i kretawu pomo}nih odreda. Ono broj natpisa nastalih za vreme isto~nih pohoda u kojima su
je u mnogome i danas osnova i polazi{te daqih istra`iva- u~estvovali pomo}ni odredi iz Panonije, kao npr. 86, 63, 64,
wa u toj oblasti. U metodu i ideji ograni~avawa istra`iva- 66 iz Apameje sirijske, zatim natpisi iz Rima koji sadr`e
wa na odredene provincije wega je sledio ranopreminuli karijere nekih vojnih komandanata, kao 100, 101, zatim 171
~e{ki istra`iva~ J.Bene{, koji je prostorno ograni~io iz Thuburbo Maius u provinciji Africa i dr.). Lema je po-
svoja istra`ivawa na Meziju i Dakiju.2 U ravni op{te deqena na bibliografiju datu ispred teksta i varia lectio u
problematike regrutovawa, slu`be i nagra|ivawa pomo}- paralelnoj koloni. Komentar je dodat samo izuzetno, osim
nih odreda na Rajni i Dunavu, na najva`nijim granicama u kod dve vojni~ke diplome i kod nekih po~asnih natpisa, npr.
doba principata, zna~ajan je doprinos tako|e ranopremi- 92 (posveta Dijani kome spomiwe Aelius Brochus praefectus
nulog nema~kog istra`iva~a K. Krafta. Wegova studija o alae I Ulpia Contariorum iuli I Aravacorum), ili 97 (baza iz
regrutovawu ala i kohorti na Rajni i Dunavu, iz 1951. je po- Celeje (Norik) s posvetom kowi~kog oficira Varija Pri-
krenula raspravqawa i o mnogim drugim problemima veza- ska. Kra}i komentari prate i neke poznate natpise na|ene
nim za pomo}ne odrede, kao {to su pitawe peregrina i rim- van Panonije, kao npr. 100 (= ILS 1107) s karijerom M. Ma-
skih gra|ana me|u regrutima za pomo}ne trupe, slobodnih krinija Avita Catonia Vindeksa iz Rima i 162 (=ILS 1092),
i oslobo|enika i posebno va`no raspravqawe o vojni~kim ili 101, iz Diana Veteranorum u Numidiji, s po~asnim nat-
diplomama Ova studija je pokazala da se Wagner-ovo delo pisom M. Valerija Maksimijana iz Petoviona i dr.
mora dopuniti novim epigrafskim materijalom, i istori- Vojni~ke diplome su date uz varia lectio, bez komentara,
ja pomo}nih odreda osavremeniti i sadr`ajno pro{iriti osim u dva slu~aja, br. 29, o datovawu koje Lrincz revidi-
na sva ona pitawa koja se ti~u i vojske i vojnika: wegovog ra i predla`e, umesto op{teprihva}enog u 159, 157158, na
porekla, starosti, godina slu`be, nagra|ivawa i sl.; ona je osnovu karijere namesnika provincije C. Julija Gemina
ukazala na mnoge probleme koji se ti~u na~ina regrutovawa, Kapelijana i imena svedoka. Komentar sledi i diplomu 35.
oblasti u kojima je regrutovawe vr{eno, starosti regruta I me|u vojni~kim diplomama (ukupno 50, od Claudija do 163.
i dr. Radi se o tome da su se u pomo}nim odredima u kojima godine) ima onih koje se ti~u panonske vojske, a nisu na|ene
su u po~etku slu`ili po pravilu oni koji nisu imali rim- u Panoniji (br. 4 Gallia Belgica, 11, 19, 37 Moesia Superior,
ska gra|anska prava, na{li u zna~ajnom broju i rimski gra- 18, Dacia Porolissensis, 38 Raetia, 20 Turska).
|ani, pa je nu`no ispitati promene u na~inu popuwavawa U odeqku II su natpisi ala, u III natpisi kohorti. Na
odreda koji prvobitno imaju nacionalni karakter, vezan za kraju je natpis iz Stratonikeje u Kariji na kome je jedan
odre|ana plemena. pripadnik veksilacija pomo}nih odreda Panonije, pod ko-
B. Lrincz je u monografiji koja se ti~e pomo}nih odre- jima se podrazumeva i cohors I Lusitanorum (v. br. 378, na|en
da Panonije razmotrio ponovo i u nekim slu~ajevima revi- na istom mestu) iz vremena oko 233 (br. 481), natpisi tru-
dirao rezultate dosada{wih istra`ivawa pomo}nih odreda pa ~ije ime nije navedeno ili nije sa~uvano, najzad dodatak
na primerima iz panonskih provincija. Kwiga je {tampana s natpisima objavqenim u novije vreme, izme|u ostalih i
kao I tom jedne serije ~iji }e II tom (O. Harl), biti posve}en 4 vojni~ke diplome (br. 507510) nepoznatog mesta nalaza.
obliku spomenika i analizi predstava na wima, kao i okol- Katalog obuhvata natpise koji su osnova za raspravqa-
nostima nalaza, a III (M. Mosser) legiji XV Apollinaris. we o problemima vezanim za pomo}ne odrede u Panoniji u
Prvi i osnovni zadatak pre svakog daqeg istra`ivawa prvom delu kwige. Ovaj, studijski deo, u ~etiri poglavqa
sistema pomo}nih odreda i svih pitawa vezanih za wih, ne sumira i revidira rezulate dosada{wih istra`ivawa o sle-
samo istorije i rasporeda, ve} i porekla i regrutovawa i na- de}em: istorija pojedinih pomo}nih odredi, ale i kohorte
gra|ivawa vojnika, jeste prikupqawe i izdavawe svih nat- u Panoniji; o pomo}nim odredima i wihovim stalnim lo-
pisa koji su osnovni izvorni materijal. Katalog natpisa gorima u hronolo{kom redosledu; o gra|evinskoj delatnosti
~ini drugi deo kwige, str. 153306. Lrincz je sakupio sav panonskih pomo}nih odreda; o vojnoj slu`bi u panonskim
epigrafski materijal, ranije poznat i {to je isto tako va- pomo}nim odredima. Izostalo je rasptavqawe o regrutova-
`no, onaj u malo poznatim publikacijama ili objavqenih wu, jer autor smatra da se rezultati K. Krafta ne mogu
na ma|arskom jeziku. Ukupno je 510 natpisa, ukqu~uju}i i osporiti niti bitno promeniti na osnovu epigrafskog ma-
opeke s pe~atom pomo}nih odreda koji nisu drugoja~ije po- terijala koji je objavqen posle 1951. U tome upu}uje na no-
znati i vojni~ke diplome koje se odnose na pomo}ne odrede viju literaturu o tome: dopune koje bi se ticale celog ca-
u Panoniji, a na|ene su u panonskim provincijama ili van srtva u vremenu do Hadrijana mogu se na}i u P. A. Holdera,
wih. U katalogu su na{li mesto i neki va`ni natpisi na Studies in Auxilia of the Roman Army from Augustus to Trajan,
kojima se pomiwu panonski pomo}ni odredi ili wihovi BAR Int. Ser. 70. Oxford 1980, a za Panoniju u A. Mocsy-a, Die
KRITIKE I PRIKAZI 221

Bevlkerung von Pannonien bis zu den Markomannenkriegen, vojne slu`be, napredovawu u vojni~koj karijeri, izgledima
1959. i Barkoczi-a, The Population of Pannonia from Marcus sinova vojnika pomo}nih odreda za uspon u vojnoj slu`bi,
Aurelius to Diocletian, Acta Arch. Hung 16, 1964, 257 ff. odlikovawima i nagra|ivawima vojnika pomo}nih odreda i
U prvom poglavqu je dat kratak pregled istorije sva- odreda i najzad, o u~e{}u trupa u raznim ratovima van pro-
kog od odreda koji su potvr|eni u panonskim provincijama. vincije. Posebno treba ista}i tabelu o sinovima vojnika
Prefekti odreda su izdvojeni i dati hronolo{ki na tabe- pomo}nih odreda: ona pokazuje da su sinovi auksilijara
lama uz svaki odred. Na kraju je dodat spisak onih pomo}nih slu`ili u legijama u istoj provinciji.
odreda za koje se, suprotno dosada{nim tuma~ewima, po Bilo bi korisno, bez sumwe, da su i rezultati studija
mi{qewu Lrincza, ne mo`e dokazati da su bili stacioni- Krafta, Holdera, Mocsy-a, i dr. koji su se bavili pitawem
rani u panonskim provincijama. Op{ti pregled je dat na regrutovawa naseqavawa vojnika auksilija kratko rezimira-
dve tabele (str. 4953) koje sadr`e uz ime ale ili kohorte ni, premda, kako misli autor, novi natpisi bitno ne mewaju
i hronolo{ke podatke, kao i podatke o mogu}em stalnom lo- wihove zakqu~ke. To bi upotpunilo sliku o pomo}nim odre-
goru. O rasporedu pomo}nih odreda na granici, a u nekim dima i vojnicima koji su u wima slu`ili u Panoniji i po-
slu~ajevima i u unutra{wosti provincije, raspravqa se u kazalo u kojoj meri ona odslikava op{te stawe u Carstvu.
hronolo{kim okvirima od vremena Julijevaca Klaudije- Treba ista}i tehni~ki uspeli dizajn kwige. Podnaslo-
vaca do 250. godine, uz kra}i tekst o rasporedu pomo}nih vi i tabelarni pregledi su istaknuti razli~itim nijansa-
odreda posle sredine III veka (str. 101). I ovde su rezultati ma sivog, deo leme s razlikama u ~itawu teksta uz natpise
sumirani na tabeli na kojoj su dati vojni logori pomo}nim su u posebnoj koloni paralelnoj tekstu natpisa, pojedina
odredima s geografskim redosledom u prvoj koloni, vreme poglavqa dele tamno sivi listovi s belim naslovima, ve-
u drugoj i odredima u tre}oj, dakle obrnuto od rasporeda na liki broj karata omogu}ava da se lako tekst o rasporedu tru-
tabelarnom pregledu uz prethodno poglavqe. Gra|evinama pa ili mestu nalaza spomenika bez te{ko}a prati.
u ~ijem gra|ewu su u~estvovali pomo}ni odredi u I, II i III Fotografije spomenika nedostaju.
veku posve}eno je tre}e poglavqe. Koristan je pregled onih
odreda ~ije u~e{}e u gra|evinskim radovima otkrivaju pe- Miroslava MIRKOVI]
~ati na opekama, dat je na tabeli na str. 116, uz karte nalaza
opeka i natpisa odreda koji su bili stacionirani u Dowoj
Panoniji u I veku (str. 110, sl. 13), II (str. 112, sl. 14) i III 1 W. Wagner, Die Dislokation der rmischen Auxiliarformati-
veku (str. 115 i 116, sl. 15 i 16). Spisak odreda koji su u~e- onen in den Provinzen Noricum, Pannonien, Moesien und Dakien
stvovali u popravkama i gra|ewu puteva u Panoniji na str. von Augustus bis Gallienus, Mnchen 1938..
118 koristna je dopuna ovim razmatrawima. 2 Auxilia Romana in Moesia atque Dacia. Zu den Fragen des
Poglavqe IV, Slu`ba u panonskim pomo}nim odredi- rmischen Verteidigungssystems im Unteren Danauraum und in
ma, obuhvata raspravqawe o ve}em broju pitawa: du`ini den angrenzenden Gebieten, Prag, 1978.

SINGIDUNUM, 1 (1997) str. 186, 2 (2000) str. 264, 3 (2002) str. 237,
izdawe Arheolo{kog instituta Beograd,
urednik dr Marko Popovi}

Na teritoriji dana{weg Beograda na mestu anti~kog Sin- Sveska I: M. Popovi} u ~lanku Anti~ki Singidunum:
gidunuma, sistematska arheolo{ka iskopavawa su retko dosada{wa otkri}a i mogu}nost daqih istra`ivawa (str.
vr{ena i bila su uglavnom ograni~ena na prostor legij- 120) daje istorijat kako anti~kog naseqa tako i istra`i-
skog logora. Najve}i deo materijala koji se danas ~uva u vawa. Uspon grada se prati od I do VII veka pri ~emu se po-
muzejima i depoima su ili slu~ajni nalazi ili nalazi pri sebno izdvaja logor legije IV Flavia. Prikazana je topogra-
za{titnim iskopavawima. Samo mali deo od toga je dosada fija Singidunuma i dat pregled dosada{wih istra`ivawa,
objavqen. Materijal se uglavnom ~uva u Muzeju grada Beo- zapo~etih jo{ u XV veku. Navode se i mogu}nosti daqih
grada ili Arheolo{kom institutu (u Centru za Nau~no-is- prou~avawa: ona su ograni~ena razvojem savremenog Beo-
tra`iva~ki projekat za Beogradsku tvr|avu). Sistematsko grada. Najzna~ajniji arheolo{ki kompleks u tom smislu je
objavqivawe celokupne dosad otkrivene gra|e sa teritori- svakako Beogradska tvr|ava. U ~lanku Rezultati za{titnih
je Beograda je, na inicijativu Marka Popovi}a, pokrenuo arheolo{kih istra`ivawa na prostoru jugoisto~ne nekro-
Arheolo{ki institut. U redakciju je u{ao pored ostalih pole Singidunuma (str. 2156) Z. Simi} objavquje gra|u
(P. Petrovi} (+ 1997.), M. Vasi}, M. Mirkovi}, V. Ivani- sa za{titnih iskopavawa u ulicama Palmoti}evoj, Kosov-
{evi}, I. Popovi}) i nau~nik takvog iskustva i glasa kao skoj, Vlajkovi}evoj, delu Ta{majdana i ulicama Svetozara
{to je bio nedavno preminuli Milutin Gara{anin. Markovi}a i General @danovoj. Dati su opisi grobova i
Pristup je multidisciplinaran te se u zborniku mogu grobnih priloga uz tabelarni katalog novca i ilustracije
na}i pored arheolo{kih radova koji su u ve}ini i nekoli- grobnih priloga. M. Mirkovi} (str. 5763) je objavila tri
ko radova iz epigrafike i antropologije. spomenika sa natpisima, koji su otkriveni tokom radova

STARINAR LII/2002.
222 COMPTES RENDUS

na beogradskom toplovodu (19881990). @rtvenik, otkri- tet Narodno pozori{te) (str. 245254) analizira tri pro-
ven na uglu Knez Miletine ulice i Gunduli}evog venca, da- na|ene kerami~ke pe}i iklasifikuje keramiku na|enu u
tovan Imperator Caesare Antonino III consule mo`e poticati otpadnim jamama. M. Vujovi}, O paradnom oklopu iz Rito-
iz 208. ili 229. godine. Jupiteru ga je posvetio Antonius peka pohvala vernosti ili carmen Saliare (str. 255264)
Gaius. Nadgrobni spomenik iz Palmoti}eve ulice podig- raspravqa o likovima koji su prikazani na oklopu.
nut je vojniku legije IV Flavia, a na natpisu sa sarkofaga iz Sveska III: Studija S. Pop-Lazi}a (str. 7100) je po-
Kosovske ulice se spomiwe Marko Aurelije Glikonijan, sve}ena nekropolama rimskog Singidunuma. Ona obuhvata
vojnik legije VII Claudia. Ovo je prvi spomenik u kojem se sav do sada poznati materijal, bilo da se radi o grobovima
spomiwe viminacijumska legija u Singidunumu. ili grobnim prilozima. Dat je istorijat istra`ivawa ne-
V. Ivani{evi} i S. Nikoli}-\or|evi} u prilogu Novi kropola, katalog grobnih celina (oko 270 grobova), vrste
tragovi fortifikacije u Singidunumu lokalitet Knez sahrawivawa, opise kako grobnih priloga (kerami~ke i sta-
Mihailova 30 (str. 65150) opisuju metodologiju iskopa- klene posude, `i{ci, fibule, nakit, igle) tako i nadgrob-
vawa i daju pregled svog na|enog materijala uz mno{tvo ne kamene plastike. Pa`wa je posve}ena datovawu grobnih
ilustracija. U pitawu su terra sigilata, ostala grn~arija, celina. V. Biki}, S. Nikoli}-\or|evi} i Z. Simi} (str.
`i{ci, metalni predmeti i novac. Kratak rad A. Jovano- 183220) donose materijal sa lokaliteta Studentski trg
vi}a O kerami~koj posudi sa reqefnom predstavom iz br. 9, svih kulturnih horizonata uz ilustracije nalaza i
Singidunuma (str. 151156) je posve}en reqefnoj pred- katalog novca. U posledwem ~lanku (str. 221237) S. Niko-
stavi na kerami~koj posudi na|enoj tokom iskopavawa u li}-\or|evi} je analizirala keramiku koja poti~e sa pro-
Knez-Mihailovoj ulici. Autor reqefnu predstavu inter- stora Konaka kwegiwe Qubice.
pretira kao istorijsku sliku. V. Biki} izve{tava o rezul- U ovoj svesci posebno bi trebalo ista}i priloge koji se
tatima za{titinih arheolo{kih iskopavawa u Knez-Mi- ti~u nekropole iz vremena Seobe naroda (od kraja IV do po-
hailovoj ulici br. 4648 (str. 157168) i daje stratigraf- ~etka VII veka) do sada nepoznatih na teritoriji Singidunu-
ski prikaz tri naseobinska horizonta. M. B. Vujovi} je u ma. Nekropola je otkrivena slu~ajno pri gra|ewu bloka zgra-
radu Prilog prou~avawu anti~kog zidnog slikarstva i da izme|u ulica Tadeu{a Ko{}u{ka 2830, Gospodar Jovano-
{tuko dekoracije na tlu Singidunuma (str. 169180) opi- ve 26 i Rige od Fere. Nalazi sa ove nekropole su obra|eni
sao fragmente oslikanog zidnog maltera koji su otkriveni multidisciplinarno, arheolo{ki i antropolo{ki.
na pet arheolo{kih nalazi{ta: Dowi grad Beogradske Tvr- Izuzetan materijal koji se vezuje za germanska pleme-
|ave, ul. T. Ko{}u{ka, Studentski trg, raskrsnica Knez na i deo otkrivene nekropole prikazali su na iscrpan i
Mihailove i ul. 1300 kaplara i Kosan~i}ev venac. S. Dra- studiozan na~in V. Ivani{evi} i M. Kazanski, La ncro-
gutinovi} (str. 181186) opisuje postupak konzervacije, pole de lpoque des grandes migrationes Singidunum (str.
restauracije i prezentacije fragmenata anti~kih zidnih 101157). Raznovrsnost grobnih priloga ukazuje ne boravak
slika sa lokaliteta na trome|i ulica Tadeu{a Ko{}u{ka, raznih etni~kih grupa u Singidunumu u ovom periodu. Dat
Gospodar Jovanove i Rige od Fere, koje predstavqaju naj- je katalo{ki pregled svih 106 grobova i crte`i svih nala-
starije do sada prona|ene ostatke anti~kog zidnog slikar- za. Antropolo{ku analizu izvr{ila je S. Stefanovi} The
stva u Beogradu. Necropolis of the Great Migration from Singidunum: anthropo-
Sveska II: Prvi ~lanak (str. 710), Ein praefectus ca- logical analysis (str. 159178). Ona obuhvata 76 grobova u
storum (?) legionis IV Flaviae in Singidunum, se ti~e epigra- kojima su bile sahrawene 84 osobe. Tabelarni prikaz, gra-
fike. M. Mirkovi} objavquje tekst rimskog `rtvenika koji fikoni i opis svih skeleta daju uvid u starosnu i polnu
je otkriven kod ju`ne kapije Beograda. Posve}en je Jupite- strukturu sahrawenih lica i daju da se naslute zdravstvene
ru Najve}em i Najmo}nijem i Geniju vojnog logora od stra- prilike u Singidunumu. Posledwi u nizu radova o ovoj ne-
ne Nasija Dekstera, komandanta logora. O{te}ewe teksta kropoli je Nekropola seobe naroda Singidunuma: anali-
ne dozvoqava da se pouzdano utvrdi da li je re~ o praefectus za ostatka tkanina i ko`e @. Temerinski (str. 179182).
castrorum ili praefectus legionis. Natpis je mogu}e datovati Nalazi daju osnove da se raspravqa o upotrebqenim mate-
samo posredno i to u drugu polovinu II veka. Najve}i deo ove rijalima i tehnologiji izrade tkanina.
sveske Singidunum-a ispuwava rad S. Nikoli}-\or|evi} Neki ~lanci su pisani na stranim jezicima, me|utim
Anti~ka keramika Singidunuma. Oblici posuda. To je ve}ina je pisana na srpskom, a kako se ra~una i na ~itaoce
obimna studija (str. 11244) posve}ena singidunumskoj ke- van zemqe dati su sa`eci na stranim jezicima. Sve tri
ramici. Dat je kratak pregled istra`ivawa, metodologija sveske su grafi~ki uspe{no ura|ene.
obrade keramike, katalog svih prona|enih tipova posuda Ve} ove tri sveske pokazuju bogatstvo arheolo{kog ma-
uz mno{tvo ilustracija. Pa`wa je posve}ena pe~atima na terijala koji se do sad ~uvao po magacinima. Publikacija
amforama i posudama od terra sigilate. Posebno dat tabelarni }e nastaviti sa izla`ewem i prati}e i budu}a iskopavawa.
pregled svih tipova mnogostruko je koristan. T. Cvjeti}a-
nin u ~lanku Grn~arska radionica u Singidunumu (lokali- Olga PELCER
KRITIKE I PRIKAZI 223

Bjernar Olsen, OD PREDMETA DO TEKSTA.


TEORIJSKE PERSPEKTIVE ARHEOLO[KIH ISTRA@IVANJA.
Geopoetika, Beograd 2002, str. 296.
(Naslov originala: Bjrnar Olsen, Fra ting til tekst.
Teoretiske perspektiv i arheologisk forskning, Oslo, Universitet forlaget 1997.)

Kwiga Bjernara Olsena Od predmeta do teksta. Teorijske daqe preko odre|enih kulturnoarheolo{kih primera uvodi
perspektive arheolo{kih istra`ivanja sadr`i sedam te- u metodolo{ke pristupe kao {to su funkcionalizam, eko-
matskih celina: uvod i {est poglavqa, kao i predgovor u lo{ki funkcionalizam i teorija sistema. U takve kulturno-
kome se daje upustvo ~itaocu ~ime se autor bavi u svojoj arheolo{ke primere spadaju teorije {irewa zemqoradwe,
kwizi i kako je ~itati. Posle Uvoda (str. 1329) sledi odnos ~oveka prema eko-sistemu, lov i pripitomqavawe `i-
{est poglavqa: Od predmeta do teksta, faze u raspravama votiwa i sli~no. Svi primeri imaju putem odre|enih teo-
o arheolo{koj teoriji (str. 2973), Obja{wewe i razume- retskih analiza za ciq odre|ivawe ~oveka u dru{tvu i we-
vawe (str. 73113), Teorije o dru{tvu i promenama(str. govog odnosa prema istom, da qudsko delawe odre|uje svest
113159), Teorije o materijalnoj kulturi (str. 159201), i namere, a ne samo i uvek obrnuto, da se ~ovek ra|a u odre-
Arheologija i dru{tvo (str. 201246) i Arheologija |enoj kulturi i da je predmet dokaz istoga. Ovakav prisup
tekst dru{tvo (str. 247273). Sva poglavqa, osim ~etvr- daqe prelazi na preuzimawa Binford-ove analize predmeta
tog i petog, koja su me|usobno povezana, mogu se ~itati od- kao prakti~nih oru|a, odlika socijalnog statusa vlasnika i
vojeno, {to daje dodatni nau~no-literarni {arm ovome duhovnih ili ritualnih sfera dru{tva. Svakako najzanim-
delu. qiviji deo ove kwige jeste rasprava i analiza o materijal-
Posle Uvoda u kome se daju osnovni razlozi i smerni- noj kulturi kao znaku. U woj se polazi od arheolo{kih ras-
ce rada, sledi poglavqe Od predmeta do teksta u kome prava o stilu i vezama sa odre|enim centrima kulture i
se pru`a pregled teorijskog razvoja arheologije. U okviru poreklom inovacije, kao i Vobstove (M. Wobst) definicije
toga ~italac dobija pregled razvoja teorijske arheologije stila kao na~ina razmene informacija. Autor nije zaobi{ao
uop{te sa posebnim osvrtom i informacijama na razvoj i ni marksisti~ko gledi{te materijalne kulture kao ideo-
uticaje u Skandinaviji. Tako autor prati razvoje i pravce logije, kao ni stanovi{te strukturalizma. U tome se isprva
kao {to su: kulturno-istorijska arheologija, procesna arhe- poziva na Gurana (L. Roi-Gourahn) kao pionira u struktu-
ologija (ili nova arheologija), razvoj i uticaj pozitivizma, ralisti~koj analizi u arheologiji, a zatim u kretawu od
etnoarheologija, eksperimentalna arheologija, postproce- strukture do strukturalizma navodi na primeru kamenih
sualna arheologija i kontekstualna arheologija Ian Hod- grobova koji posle du`e vremena postaju sociografski sim-
der-a, koju naro~ito oslikava kao pobunu protiv nove arhe- boli, da materijalna kultura `ivi du`e od individue.
ologije. Osim podataka o istorijsko-hronolo{kom razvoju Posledwa dva poglavqa ne pru`aju mnogo novoga. Bazi-
ovih pravaca ovo poglavqe daje i interesantno pra}ewe raju se na dobro poznatom, ako ne iz literarnih izvora, onda
odnosa prou~avawa arheolo{ke i materijalne kulture od iz prakti~nog nau~no-istra`iva~kog rada, odnosu arheo-
Child-ovog da je kultura materijalni izraz onoga {to se na- logija-istorija, arheologija-filozofija i odnosu muzeo-
ziva narod, preko Binfor-ovog da arheologija mo`e da pro- logije i teksta. Povremeno obiluje preteranim detaqima,
u~ava iste probleme kao i antropologija , ali u mnogo du`em kao {to su detaqi o muzejima i ameri~kim mitovima, ili
periodu, do Hodder-ovog da se materijalna kultura mo`e pak suvoparnih ~iwenica o tzv. frankfurskoj filozof-
posmatrati kao izvestan oblik jezika ili teksta, naro~ito skoj {koli. No, nasuprot tome stoji interesantan osvrt na
u zajednicama bez pisanog jezika. Tre}e poglavqe Obja{we- feministi~ku kritiku u arheologiji. Pitawe da li dobi-
we i razumevawe bazira se, mogli bismo re}i, na Hume-ovoj jamo druga~iju sliku pro{losti kada je opisuju `ene arhe-
raspravi o uzro~nosti da isti uzrok uvek ima istu posle- olozi, suo~ava ~itaoca sa otvarawem ~itavog novog gledi-
dicu, i obratno, da ista posledica uvek ima isti uzrok. U {ta odnosa arheologije i psihologije i to sa dve strane. Sa
{irem smislu autor korespondira o na~inu izvo|ewa zak- jedne strane takav odnos postoji na poziciji stvaralac ma-
qu~aka, izla`u}i pristupe metodama logi~kog pozitivi- terijalne kulture materijalna kultura, tj. predmet, a sa
zma, dedukciji i indikativnom karakteru istoga. Osim od- druge strane, na poziciju istra`iva~ materijalne kulture
re|enog pristupa hermenautici i kontekstualnoj arheolo- materijalna kultura koja se istra`uje. Tako se u okviru
giji, naro~ito je zna~ajan stav autora da arheolo{ka gra|a mentalne i biolo{ke razlike u polovima `ene mogu posma-
uvek stoji u odnosu korelacije sa zakonima kulture. trati kao subjekti u pro{losti i kao arheolozi u sada{wo-
Slede}a dva poglavqa Teorija o dru{tvu i promena- sti iz ~ega sledi da vi|ewe sveta zavisi od pola pa je `en-
ma i Teorije o materijalnoj kulturi sadr`e rasprave o sko kao takvo celovitije, pravednije i istinitije. Osim
razli~itim teorijama dru{tva i kako su arheolozi poku{a- toga, ovaj deo kwige daje razvoj feministi~kog arheolo{kog
vali da objasne promene dru{tva u pro{losti (poglavqe pravca u Norve{koj, kao i feministi~ke kritike postpro-
4), i razli~ite teorije o materijalnoj kulturi unutar arhe- cesualne arheologije u Norve{koj.
olo{kih istra`ivawa (poglavqe 5). Ova dva poglavqa, me- Sedmo poglavqe Arheologija tekst dru{tvo pred-
|usobno povezana, predstavqaju svakako najinteresantnije stavqa neku vrstu zakqu~ka iako klasi~nog zakqu~ka nema.
delove kwige. Autor polazi od stava da su arheolo{ke kul- Ono pretstavqa i jedan korak daqe postavqaju}i dosta
ture materijalni korelati duhovnih kultura (str. 119), i hrabro pitawe da li budu}nost donosi smrt istorije, a za-

STARINAR LII/2002.
224 COMPTES RENDUS

tim i ispitivawe uloge arheologije u globalnom dru{tvu. da i nau~no-kabinetskog, koje za krajne ishodi{te uvek ima
Iako ne daje konkretne odgovore ni na jedno od ova dva pi- sintezu i teoriju. Iskreno verujemo da }e kwiga Bjernara
tawa, Olsen ova pitawa kao i mnoga u prethodnim poglav- Olsena Od predmeta do teksta pretstavqati svakome ~i-
qima ostavqa otvorenim upravo za ~itaoca, navode}i na taocu dragocen izvor informacija o istoriji arheologije,
kraju da je ciq kwige da ~itaoca podstakne na pisawe wenom razvoju i sazrevawu, korelaciji sa drugim naukama
(str. 272). U tom smislu se ova kwiga mo`e smatrati vrlo i nau~nim disciplinama, a naro~ito dosezima arheolo{kih
uspelom. U svom kreativnom nastojawu da pribli`i ~ita- istra`ivawa od predmeta do teksta u svetskim razmerama,
ocu sliku procesa nastajawa razli~itih nau~nih faza raz- koje do nas u posledwe vreme sti`u tek kao lagani odjeci
voja arheologije, ona kao svoju najve}u dragocenost krije onoga {to se naziva novom arheologijom.
upravo prevazila`ewe jaza izme|u tzv. stare i nove
arheologije, kao i jaza izme|u terensko-istra`iva~kog ra- Radmila ZOTOVI]

You might also like