Filozofija Mediterana

od antike do suvremenosti*

Izvorni lanak UDK 1:32(292.46)

Primljeno 28. 6. 2009.

Mislav Kuko
Sveuilite u Splitu, Filozofski fakultet, Sinjska 2, HR21000 Split
mkukoc@ffst.hr

O najboljem ustroju mediteranskog polisa**

Saetak
Za razliku od Platona, koji stvara projekt savrenog poretka kao paradigmu mediteranske
utopije s nakanom da popravi postojee drave, Aristotel svoju socijalnofilozofijsku teoriju
temelji na iscrpnoj analizi opstojeih dravnih ureenja. Budui da ulazi u analizu zbiljskih
odnosa u konkretnim dravama te svoju teoriju polisa utemeljuje na iskustvenim injenica-
ma, Aristotel na isti nain pristupa i ideji najbolje gradodrave. On, naime, prema uvjetima
i okolnostima u konkretnim i pojedinim polisima, relativizira pitanje najboljeg dravnog
poretka. Unato takvim relativistikim odgovorima, Aristotel ipak daje skicu za model opti-
malnog dravnog poretka koji hrvatski renesansni filozof Frane Petri uzima za paradigmu
svojega sretnoga grada.

Kljune rijei
polis, najbolji poredak, sretan grad, gradovi mediteranski

Platon: Savreni dravni poredak

Na upit koji je najbolji dravni poredak za Platona? lako je dati jedno-
znaan odgovor: to je projekt idealne drave koji Platon gradi u svojemu
najpoznatijem djelu Drava te ga i u svim ostalim svojim djelima zadrava
kao nedostinu paradigmu, kao obrazac za savreni politiki poredak. U di-
jalektikoj raspravi sa svojim sugovornicima u Kefalovu domu u Pireju, Pla-
tonov Sokrat projekt idealne drave konstruira hipotetiki. Kao odgovor na
manjkavosti tada aktualnih teorijskih projekata pretjerano asketske kinike
i vulgarno-hedonistiki raskalaene kirenske drave Platon stvara svoj pro-
jekt savrene drave koju, prema vrlini pravednosti, odnosno prema sposob-
nostima graana drave, strukturira na temelju drutvene podjele rada i iz
*
U bloku Filozofija Mediterana od antike do dova s I. i II. Mediteranskih korijena filozofije
suvremenosti objavljuje se izbor radova na- tiskan je u zborniku Filozofija Mediterana (ur.
stalih na temelju priopenja sa simpozija III. Mislav Kuko), Hrvatsko filozofsko drutvo,
Mediteranski korijeni filozofije, koji se, u orga Zagreb 2009. (Napomena urednika bloka)
nizaciji Hrvatskog filozofskog drutva i Odsje- **
ka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveuili
Ovaj je lanak izraen u okviru znanstveno-is
ta u Splitu, odrao od 26. do 29. oujka 2009.
traivakog projekta Hrvatski identitet i
u Splitu. Prethodno je ve objavljen izbor od
multikulturalnost Mediterana u doba globali-
deset priopenja s I. Mediteranskih korijena
zacije Ministarstva znanosti, obrazovanja i
filozofije u istoimenom bloku u asopisu Fi-
porta RH, ifra: 194-1941560-1546.
lozofska istraivanja, br. 107, a iri izbor ra-
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (641656) 642 M. Kuko, O najboljem ustroju mediteran-
skog polisa

nje izvedena tri stalea: vladari, uvari i proizvoai. Najboljom dravom,

prema Platonu, trebaju upravljati oni koji u funkcionalno stratificiranoj dra-
vi jedini posjeduju vrlinu mudrosti to jami sposobnost dobrog vladanja na
korist i zadovoljstvo sviju a to su filozofi.1 Ukoliko se u idealnoj dravi mi-
nuciozno razraenim odgojno-obrazovnim procesom formira stale filozofa,
njezin najbolji dravni poredak bio bi aristokracija; ako pak samo jedan do-
segne posveenu razinu filozofske mudrosti, najbolji dravni poredak bio bi
kraljevstvo s vlau filozofa-kralja.2
Dovreni teorijski projekt idealne drave Platon meutim implementira u
zbilju u skladu sa svojim ontologijskim konceptom supstancijalnosti savr-
enih ideja u odnosu na mimetinost pojavne ovostranosti. Prolazni ovjek
nita novoga ne stvara, njegova dua se sjea boravka u transcendentalnom
eterinom svijetu ideja, tako da idealna drava, ili ideja drave, kao paradi-
gma, sjaji iz zlatnoga doba prolosti. Dakle, zorni opis najboljega dravnog
poretka, u skladu s vlastitom ontologijom superiornosti i primaliteta ideja
u odnosu na nesavrenu opstojeu pojavnu stvarnost, Platon ne nalazi ni u
sadanjosti niti u budunosti, nego u zlatnome dobu prolosti. Pria o savr-
enoj drevnoj zajednici ljudskoga roda u kojoj je bio ozbiljen projekt idealne
drave najavljena je u VIII. knjizi Drave, kada Platon objanjava razloge
dekadencije najboljeg dravnog poretka kraljevstva ili aristokracije koji,
dakle, vremenski prethodi ostalim deformiranim dravnim oblicima: timo-
kraciji, oligarhiji, demokraciji i tiraniji.3

Platon, Drava, VIII, 543a569c

1. kraljevstvo / aristokracija
/
a) teorijski projekt idealne drave (Drava, IIVII)
b) mitska slika iz zlatnoga doba: Atlantida (Timej, 20e26d;
Kritija, 108c121c)

2. timarhija (timokracija)
()
3. oligarhija

4. demokracija

5. tiranija

Zorni opis spomenute idealne drave Platon izlae kroz mit o Atlantidi. Da-
kle, zornu paradigmu svoje savrene drave Platon najavljuje, u dijalozima
Timej i Kritija, drevnom priom o usponu i propasti Atlantide. Priu pripo-
vijeda sudionik dijaloga Kritija, a ona je do njega dola usmenom predajom;
Solon ju je uo od egipatskih sveenika, a dogaaj o kojemu je rije datira
9000 godina prije, kada je, po predaji, dolo do slavnoga rata izmeu mone
Atlantide i drevne Atene. Nakon pobjede Atene nad napadaem, Atlantidom,
otokom veim od Azije i Libije zajedno, Atlantida je u potresu potonula
tijekom jednog dana i noi.4 Ta lapidarna pria iz Timeja sugerira tezu
da je drevna idealna drava bila prije onodobna Atena, odnosno Pra-Atena,
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (641656) 643 M. Kuko, O najboljem ustroju mediteran-
skog polisa

nego Atlantida. No, nastavak i eksplikacija iste prie u dijalogu Kritija tu tezu
obre i postavlja Atlantidu u fokus reene prie iji zorni opis ispunja sadraj
itava dijaloga.
Upravo tim zornim opisom najbolje drave iz Kritije, njezinim lociranjem
u tajanstvenoj savrenoj otonoj dravi, Platon je zagolicao matu brojnih
istraivaa i pustolova koji i dan danas preronjavaju podmorje s onu stranu
Herkulovih stupova traei ostatke mitske Atlantide.5
Ni u ostalim svojim socijalnofilozofijskim djelima Platon ne odstupa od svoje
ideje najboljeg dravnog poretka. Premda je razvija na poneto drukiji nain,
ona u osnovi ostaje ista: ideja apsolutno savrene drave kvalitativno razliite
od opstojeih drava i bitno superiorne njima.
Primjerice, u dijalogu Dravnik, spisu iz etvrtog, posljednjeg razdoblja
stvaranja, koji se prema teorijskoj tematici smatra nastavkom Drave, dok
je doslovno-sadrajno nastavak dijaloga iz Sofista. Ovdje je rije o vrijed-
nosno-hijerarhijskoj klasifikaciji dravnih poredaka po vrsto ustanovljenim
kriterijima. Utoliko se ova podjela i razlikuje od one prethodno spomenute iz
VIII. knjige Drave, u kojoj je naglasak na razvojnom principu u kronologij-
sko-ciklikom procesu degeneracije najboljeg poretka.
Hijerarhizacija dravnih poredaka u Dravniku ustrojena je a) prema kvan-
titativnom principu: vlast jednoga, nekolicine i mnogih, te b) prema kva-
litativnom principu: zakonita ureenja u kojima se vlada u korist cjeline, i
nezakonita ureenja u kojima vlastodrci vladaju iskljuivo u svoju korist.
Kombinacijom kvantitativnog i kvalitativnog naela nastaje est oblika dr-
avnih poredaka od kojih Platon izdvaja, kao sedmi oblik, idealni poredak:
Dijelimo sada svaki pojedini od njih na dvoje i stvarajmo est oblika, izluivi posebno kao
sedmi oblik ono valjano dravno ureenje.6

Dakle, hijerarhizacija dravnih poredaka u Dravniku izgleda ovako:

Platon, Dravnik, 291d303c

I. valjano dravno ureenje idealno kraljevstvo bez zakona

II. opstojea dravna ureenja koja oponaaju ono idealno:

zakonita nezakonita
1. kraljevstvo () 6. tiranija ()
2. aristokracija () 5. oligarhija ()
3. demokracija sa zakonima 4. demokracija bez zakona
( ) ( )

Odreujui dravnika kao onoga koji se brine za ivot cijele drave, kao to
se pater familias skrbi za obitelj ili pastir za stado, Platon mu pridaje boan-
1 4
Platon, Drava, 369a434c. Platon, Timej, 23c26d; Kritija, 108de.
2 5
Ibid., 445d. Platon, Timej, 25a; Kritija, 108e.
3 6
Ibid., 544cd; 546a547b. Platon, Dravnik, 302c.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (641656) 644 M. Kuko, O najboljem ustroju mediteran-
skog polisa

ske oznake stvara idealni tip vladara. Takav vladar, budui je slian Bogu,
kao pravi dravnik, u mnogo sluajeva radit e po umijeu, ne obazirui se
nimalo u svom djelovanju na napisana pravila kad god mu se neto drugo
uini boljim od onoga to je sam propisao.7 Pravi je vladar stoga superioran
zakonima koji su potrebni kao nuno zlo, da bi po njima mogli upravljati vla-
dari koji nisu sposobni bez njih vladati, a to su dakle pozitivni, zakoniti oblici
mimetikih dravnih poredaka. Naime, posebno izluujui valjano dravno
ureenje, koje korespondira s projektom idealne drave, Platon u skladu s
vlastitom ontologijskom paradigmom sve ostale dravne poretke i bolje (za-
konite) i gore (nezakonite) dri pukom imitacijom, insinuacijom idealnog
kraljevstva. Obnaatelje vlasti u njima on ne dri istinskim dravnicima, ve
za njih kae da su stranari i zatitnici privrednih tvorevina, te su i sami
privredne tvorevine, pa kao najvei oponaatelji i opsjenari postaju najve-
i sofisti meu sofistima.8 Ipak, u prvom je spomenutom obliku dravnog
ureenja (kraljevstvu) ivot najvredniji i najbolji, ako izuzmemo sedmi oblik.
Njega naime moramo izluiti od svih oblika kao boga od ljudi.9
Na prvi pogled moe izgledati da u svojemu kasnom dijalogu Zakoni Platon
donekle relativizira pitanje najboljeg poretka. Struktura i organizacija dru-
ge najbolje drave opisana u Zakonima bitno odstupa od projekta idealne
drave i slinija je timokraciji: uvodi se robovlasniki poredak i privatno
vlasnitvo, vojne vjetine vie se cijene od mudrosti, vlast se obnaa ne vie
na osnovi filozofske mudrosti, nego striktno prema zakonima, a filozofiju kao
primarnu duhovnu vrijednost zamjenjuju religija, kult i tradicija.
U III. knjizi Zakona Platon kao dva temeljna dravna poretka navodi monar-
hiju (Perzija) i demokraciju (Grka) iz kojih su se razvili svi ostali. Najbolja
drava s prijeko potrebnim svojstvima: slobodom, ljubavlju i razboritou
nastaje kombinacijom obaju tih dravnih ureenja, na nain da se uspostavi
prava mjera izmeu naela slobode, koje promie demokracija, i naela
razboritosti, to je obiljeje monarhije.10
U IV. knjizi Zakona Platon izvodi jo jednu klasifikaciju dravnih oblika, ali
sa sasvim specifinom svrhom, odnosno s prosvjetiteljskom nakanom privole
vlastodrca da preobrazi svoju dravu prema savjetima zakonodavca (filozo-
fa) u najbolji dravni poredak:11

Platon, Zakoni, III, 693d, IV, 710de

monarhija Perzija demokracija Grka

razboritost sloboda

najbolji poredak (zakonodavac + vladar)

1. Tiranija ()
2. Kraljevstvo ()
3. Demokracija ()
4. Oligarhija ()

Navedena klasifikacija temeljena je na pretpostavci da je lake preobraziti

poredak s manje nego s vie obnaatelja vlasti:
Najlake i najbre se iz takva oblika moe prijei u onaj najbolji () u prvom redu iz tiranske
vladavine, u drugom redu iz kraljevskog ureenja, a u treem iz nekog oblika demokracije. Na
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (641656) 645 M. Kuko, O najboljem ustroju mediteran-
skog polisa

etvrtom je mjestu oligarhijska vladavina, koja bi najtee mogla preuzeti ostvarenje toga jer se u
njoj pojavljuje veoma mnogo vlastodraca. Kaemo pak da se taj najbolji oblik drave ostvaruje
onda kad se pojavi od prirode pravi zakonodavac i kad ga zapadne mo u zajednici s onima
koji u dravi imaju najveu vlast. Gdje je njihov broj najmanji, a vlast najjaa, kao kod tiranske
vladavine, tu se pod tim okolnostima promjena vri brzo i lako.12

Tiranija je, dakle, poredak u najpovoljnijem stanju za preoblikovanje u tome

smislu da to je mogue bre i bolje dobije ureenje pomou kojega e naj-
sretnije ivjeti. Najbolju kombinaciju u tome smislu ine mlad i umjeren ti-
ranin te mudar odnosno savren zakonodavac, pri emu je Platon zacijelo
imao na umu vlastiti plan preobrazbe vladavine sirakukog tiranina Dionizija
Mlaeg, na emu je bezuspjeno radio tijekom svojega drugog i treeg borav-
ka na Siciliji.13
Da ipak niti u Zakonima svojoj drugoj najboljoj dravi Platon ne od-
stupa od superiornosti svojega projekta idealne drave, kao nedvojbeno naj-
boljeg poretka, eksplicitnu potvrdu imamo u V. knjizi gdje se on izrijekom
odreuje prema pitanju najboljeg dravnog poretka:
Prva po vrijednosti drava i dravno ureenje i najbolji zakoni nalaze se ondje gdje se na
podruju itave drave u to veoj mjeri ostvaruje ona stara izreka koja kae da je meu prija-
teljima sve zajedniko. Bilo dakle da je ve sada negdje to ostvareno ili e biti tek u budunosti
da budu zajednike ene, zajednika djeca i zajedniki sav imutak, te ako je tzv. privatno vlas
nitvo svim moguim sredstvima potpuno uklonjeno iz ivota i ako su poduzete mjere da i ono
to je po prirodi vlasnitvo pojedinca postane to je mogue vie nekako zajednikim () U
takvoj dakle dravi, bilo da u njoj stanuju bogovi ili sinovi bogova, i to vie od jednoga, uz taj
nain ivota provode stanovnici vijek u trajnoj srei. Stoga ne treba na drugom mjestu traiti
uzor dravnom ureenju, ve drei se te drave traiti onakvu kakva e joj to je mogue vie
biti slina. Ono pak dravno ureenje kojeg smo se sada mi prihvatili bilo bi, ako se oivotvori,
nekako najblie besmrtnosti i na drugom mjestu po svojoj vrijednosti. Nakon toga emo ()
izloiti tree dravno ureenje.14

Dakle, najbolji poredak, zajednica radikalnog komunizma ena, djece i imo-

vine, nije vie namijenjena ljudima kao u Dravi, nego iskljuivo bogovima.
I konano u IX. knjizi Zakona, Platon jo jednom, kao najbolji dravni po-
redak, izrijekom pretpostavlja svoj projekt idealne drave temeljen na umu,
projektu druge najbolje drave u kojoj vladaju zakoni. Zakoni su, naime
nuno zlo:
Nuno je da ljudi imaju zakone i da prema njima ive, ili da se nimalo ne razlikuju od potpuno
divljih ivotinja. Uzrok je tome to se nijedan ovjek ne raa s priroenom sposobnou da
spozna to je ljudima u dravnom ivotu korisno, niti, ako spozna to je za njih najbolje, da bude
kadar i voljan uvijek to izvravati.

No, nastavlja dalje Platon, vraajui se, kao najboljem poretku, superiornosti
svoje idealne drave:
doista, kad bi se ikada naao ovjek, roen boanskim udesom, koji bi bio sposoban da to
shvati, ne bi mu nimalo trebalo zakona da njime vladaju. Ni zakon, naime, niti ikakav poredak
nije vredniji od znanja, te nije pravo da um iemu bude podloan i da robuje, nego da vlada

7 11
Ibid., 300d. Ibid., 710de.
8 12
Ibid., 303c. Ibid., 710e711a.
9 13
Ibid., 303ab. Usp. Platon, VII. Pismo, 327d, 328ac, 330b,
335de, 337de, 339b341b.
10
Platon, Zakoni, 693de. 14
Platon, Zakoni, 739ce.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (641656) 646 M. Kuko, O najboljem ustroju mediteran-
skog polisa

svime ako je zaista po svojoj prirodi istinit i slobodan. Sada, na alost, nigdje nije tako ili je
u ogranienoj mjeri. Stoga treba odabirati to drugo, naime zakon i poredak, koji dodue vide i
zamjeuju mnogo toga, ali ipak ne mogu sve.15

U VII. pismu Platon na stanovit nain potvruje temeljnu tezu iz ve raz-

matranih dijaloga o kvalitativnoj razlici izmeu najboljeg ureenja koje se
osniva na pravednosti i ravnopravnosti i njegovih insinuacija koje meutim
ovdje dobivaju konkretne oznake i znaajke:
Nikakva drava ne moe bilo kakvim zakonima postii unutarnji mir dok ljudi misle da sve
treba troiti do pretjeranosti i dok ive u uvjerenju da moraju biti slobodni od svakog posla osim
od gozbi, pijanki i ljubavnih naslada, koje revno pripremaju.

Takoer se navode i konkretni dravni poretci na koje se spomenuta kritika

odnosi: tiranija, oligarhija i demokracija. Ta loa ureenja, koja nastaju upra-
vo kao posljedica gore navedenih deformacija, navedena su bez vrijednosnog
stupnjevanja:16

Platon, VII. pismo, 326d

Najbolje ureenje vs. izvrgnua

najbolje ureenje (pravednost i ravnopravnost)

tiranija ()
oligarhija ()
demokracija ()

Aristotel: Hipotetiki i praktiki najbolji poredak

Na pitanje o najboljem dravnom poretku u Aristotela, mnogo je tee odgovo-
riti. Dapae nije niti mogue dati jednostavan i jednoznaan odgovor. Najva-
nije Aristotelovo socijalnofilozofijsko djelo u kojemu on raspravlja pitanje
dravnih poredaka je nesumnjivo Politika, no o istoj temi na poneto drukiji
nain raspravlja se i u Nikomahovoj etici i u Retorici.
Aristotelovi interpreti meusobno se spore ne samo o pitanju najboljeg drav
nog poretka u Aristotela, nego takoer i o karakteru i strukturi njegove Po-
litike. Prvi upit na koji se ne daje jednoznaan odgovor jest: je li Politika
jedinstvena rasprava17 ili je rije o kompendiju razliitih, ak i meusobno
suprotstavljenih teza, koje je Aristotel u dijalokom postupku sa svojim ue-
nicima dijalektiki istraivao.18 Naime, Politika, kao i ostala Aristotelova sa-
uvana djela, spada u ezoterine spise koji su bili namijenjeni da slue kao
prirunici za nastavu u Liceju. Stoga u njima ima mnogo nabacanih teza, ak
i meusobno protuslovnih postavki, a pretpostavlja se da ih je Aristotel, kao
natuknice, u svojim predavanjima studentima ire usmeno eksplicirao. Dru-
ga dvojba proizlazi iz razliitih interpretacija Aristotelova djela u cjelini: 1.
Sustavno tradicionalno tumaenje, od Alberta Velikog i Tome Akvinskog do
modernih interpreta, poput Franza Dierlmeiera i Ingemara Dringa, polazi od
teze da je Aristotelova filozofija koherentni sistem koji sadri sve spoznaje
svoga vremena, a Corpus Aristotelicum sadri izlaganje toga sistema.19 2.
Genetsko tumaenje, koje je inaugurirao Werner Jaeger, a prihvatili mnogi,
razlae Aristotelovo djelo na razvojne faze, od rane platonistike, do kasne
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (641656) 647 M. Kuko, O najboljem ustroju mediteran-
skog polisa

aristotelovske, u kojoj platonistiki idealizam zamjenjuje usmjerenost empi-

rijskim istraivanjima.20 Slino se i Corpus Platonicum dijeli na rana sokra-
tovska i kasna autentina Platonova djela. I kao to se I. knjiga Platonove
Drave datira meu rane sokratovske dijaloge (Trazimah/O pravednosti), a
ostalih 9 knjiga svrstava u III. fazu zrelih Platonovih spisa, tako se i Ari-
stotelova Politika, prema genetskoj egzegezi, odnosno nastanku, a i prema
strukturi, dijeli na tri dijela:
1. III. knjiga u kojoj podjela dravnih poredaka vjerno slijedi istovjetnu po-
djelu iz Platonova Dravnika;
2. VII. i VIII. knjiga daje opis optimalne drave, kako neki misle,21 pod utje-
cajem Platonove Drave, meni izgleda vie pod utjecajem Platonovih Za-
kona;
3. IV., V. i VI. knjiga pripadala bi posljednjem razdoblju Aristotelova stva-
ranja, u kojemu autor stavlja teite na empirijsko istraivanje postojeih
dravnih poredaka.

U Politici, III. knjiga, Aristotel gotovo doslovce preuzima Platonovu klasifi-

kaciju dravnih poredaka iz Dravnika, zbog ega neki interpreti smatraju da
je Aristotel III. knjigu Politike napisao jo kao student Platonove Akademije:

Aristotel, Politika, III, 1279b, IV, 1289a

ispravni poretci zastrane
Svekraljevstvo ()
1. kraljevstvo () 6. tiranija ()
2. aristokracija () 5. oligarhija ()
3. ustavna vladavina () 4. demokracija ()

Gotovo istovjetnu podjelu dravnih poredaka Aristotel ponavlja i u Nikoma-

hovoj etici:
15
Ibid., 875ad.
16
Platon, VII. pismo, 326d.
17
Tu tezu zastupaju Leo Strauss, The City and
Man, University of Chicago Press, Chicago
1987., str. 21, 50; Carnes Lord, Aristotle, u:
Leo Strauss, Joseph Cropsey (ur.), History of
Political Philosophy, University of Chicago
Press, Chicago 1987., str. 50.
18
To zastupaju Eric Voegelin, Order and His-
tory, Vol. 3, Plato and Aristotle, La: LSU
Press, Baton Rouge 1957., str. 279; Clifford
A. Bates, Kingship, Democracy, the Rule
of Law, and the Best Regime in Aristotles
Political Philosophy, http://members.tripod.
com/~batesca/intro.htm.
19
Zvonko Posavec, Znaenje Aristotelove Po
litike, u: Aristotel, Politika, (Predgovor),
Globus, Sveuilina naklada Liber, Zagreb
1988., str. IX.
20
Genetsko tumaenje Aristotelov ivot i znan-
stveno djelovanje dijeli na: 1. razdoblje Aris
totelova boravka u Platonovoj Akademiji
(367.347.); 2. razdoblje lutanja po Maloj
Aziji i boravka na makedonskom dvoru gdje
je Aristotel bio Aleksandrov odgajatelj (347.
335.); 3. razdoblje znanstveno-nastavnoga
rada u Ateni (Peripatetika kola u Liceju,
335.322.). Usp. Werner Jaeger, Aristoteles:
Grundlegung einer Geschichte seiner Ent-
wicklung, Weidmann, Hildesheim 2006.; Z.
Posavec, Znaenje Aristotelove Politike,
str. VIIX.
21
Z. Posavec, Znaenje Aristotelove Politike,
str. XI.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (641656) 648 M. Kuko, O najboljem ustroju mediteran-
skog polisa

Aristotel, Nikomahova etika, VIII, 1160ab

ispravni poretci zastrane

1. kraljevstvo () 6. tiranija ()
2. aristokracija () 5. oligarhija ()
3. imovinska vladavina () 4. demokracija ()
ustavna vladavina ()

Jo jednu podjelu dravnih poredaka Aristotel izvodi u Retorici, u kojoj navo-

di vrijednosno neutralno, bez hijerarhizacije, etiri odnosno pet oblika drav-
nih ureenja, svako uz svoju differentiu specificu odnosno krajnji cilj:

Aristotel, Retorika, I, 1365b1366a

demokracija sloboda
oligarhija bogatstvo
aristokracija odgoj
monarhija a) kraljevstvo (ope dobro Politika, III, 1279a)
b) tiranija samozatita

Dakle, jasno je i neosporno da je Aristotel navedene hijerarhizacije dravnih

poredaka, kako onu iz III. knjige Politike, tako i onu iz Nikomahove etike,
preuzeo iz Platonova Dravnika. Aristotel, meutim, ovu platonistiku klasi
fikaciju i hijerarhizaciju prihvaa prvenstveno u metodologijskom smislu, na
slian nain na koji je Max Weber razvio metodologiju idealnih tipova. Naime
Weberovi su idealni tipovi teorijski konstrukti kakvi, poput Platonovih ideja,
u istom obliku ne postoje u pojavnoj zbilji, ali slue kao teorijsko metodolo-
gijski obrazac za analizu zbiljskih fenomena. Na isti nain i Aristotel metodo-
logijski rabi navedenu klasifikaciju, da bi na temelju navedenih poredaka kao
idealnih tipova analizirao njihov zbiljski ivot u socijalno-politikoj praksi.
U tome smislu, apsolutno najbolji dravni poredak Aristotelu predstavlja
iskljuivo teorijsku i hipotetiku vrijednost. Kada je o zbiljskoj njegovoj im-
plementaciji rije, tu je Aristotel protuslovan, pa nije sasvim jasno koji je
prema Aristotelu apsolutno najbolji hipotetiki dravni poredak. Prema hi-
jerarhizaciji iz Nikomahove etike to je kraljevstvo (), a u III. knjizi
Politike, prema doslovnom slijeenju Platonova Dravnika, to je svekraljev-
stvo (), kao jedna, u odreenom smislu najbolja, varijanta kra-
ljevstva.22
Uz niz potvrda takva hipotetina izbora: kraljevstvo, odnosno svekraljevstvo,
kao najbolji, najboanskiji poredak i sl., Aristotel na drugom mjestu kra-
ljevstvu pretpostavlja aristokraciju kao apsolutno najbolji dravni poredak:
Ako pak vladavinu veeg broja ljudi, koji su svi dobri, treba oznaiti kao vladavinu najboljih
(tj. aristokraciju), a vladavinu jednoga kao kraljevstvo, onda bi dravama bilo bolje izabrati
vladavinu najboljih negoli kraljevstvo () samo uzmogne li se nai vie tako slinih. I zbog
toga se moda kraljevalo ranije, to su se rijetko nalazili muevi koji bi se uvelike odlikovali
krepou.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (641656) 649 M. Kuko, O najboljem ustroju mediteran-
skog polisa

Potom se pita: Ako bi tkogod postavio da je dravama kraljevska vladavina

najbolja, to e biti s kraljevim potomcima? Treba li i njegov rod kraljevati?
No, ispadnu li ti bilo kakvi, moe biti tetno itd.23 I konano, Aristotel po-
stavlja pambasileji takve kritike zamjerke koje ne samo da ozbiljno ospora-
vaju pretpostavku da je ona apsolutno najbolji poredak nego je na odreeni
nain dovode u blizinu s tiranijom:24
O onome takozvanome svekraljevstvu (koje je poredak u kojem kralj vlada svime po vlastitoj
volji) nekima se ini kako nije u skladu s naravlju da jedan bude vrhovnik svima graanima,
gdje je drava sastavljena od slinih. Jer slinima naravlju mora prema naravi pripadati isto
pravo i isto dostojanstvo. () Stoga je pravedno da nita vie ne vladaju nego se njima vlada, i
to redomice i naizmjenice.25

Premda je, dakle, u svim hijerarhijskim klasifikacijama kraljevstvo ispred

aristokracije, prema Aristotelovoj teorijskoj ralambi prije bi aristokracija,
nego basileia ili pambasileia, trebala biti teorijsko-hipotetiki gledano ap-
solutno najbolji poredak. Tu jo treba dodati da Aristotel rabi pojam aristo-
kracije dvoznano: 1. aristokracija je vladavina najboljih, dakle drutvene
elite koja vlada u korist opega dobra; 2. aristokracija je naprosto sinonim za
najbolju vladavinu, dakle za najbolji dravni poredak.
No, uz apsolutno najbolji poredak, koji ima iskljuivo teorijsko-hipotetiko
znaenje, Aristotel istrauje, poglavito u IV., V. i VI. knjizi, koji je najbo-
lji poredak u povijesno-politikoj zbilji, dakle relativizira pitanje najboljega
poretka, odnosno trai relativno najbolji poredak, te tome pitanju posveuje
mnogo veu pozornost. Dakle, uz najbolji oblik dravnog poretka, koji je
on i kakav bi morao biti da najvie bude prema elji, Aristotel navodi i dvije
vrste relativno najboljeg poretka; to je a) prosjeno najbolji poredak, kakav
odgovara najveem broju polisa, b) najbolji poredak po danim okolnostima,
dakle najbolji poredak za pojedine polise s obzirom na specifine uvjete i
okolnosti koje u njima vladaju.26

a) Prosjeno najbolji poredak

Koji je najbolji dravni poredak i koji je najbolji ivot glavnini ljudi, ne sudei ni prema kre-
posti koja je iznad prosjenika, niti prema odgoju to trai naravan dar i sretne okolnosti, niti
prema dravnom poretku koji je tek elja, nego prema ivotu u kojem veina moe sudjelovati
i prema dravom poretku koji glavnina moe dostii?

retoriki pita Aristotel, i odgovara, pozivajui se na vlastito odreenje kre-

posti kao sredine,27 onda je nuno i srednji ivot najbolji, onaj u srednosti
koji svatko moe postii. A iste te odredbe kreposti i opaine moraju biti i za
dravu i njezin ustav, jer je ustav () ivot drave (polisa = ).28
Aristotel zakljuuje:
Bjelodano je dakle kako je najbolje dravno zajednitvo sastavljeno od graana srednjeg stale-
a, i onim se dravama moe dobro upravljati u kojima je srednji stale mnogobrojan i snaniji

22 25
Usp. Aristotel, Nikomahova etika, 1160a; Po- Aristotel, Politika, 1287a.
litika, 1284ab, 1285b.
26
23 Ibid., 1288b1289a.
Aristotel, Politika, 1286b.
27
24 Aristotel, Nikomahova etika, 1098a, 1153b.
U Retorici, 1366a, Aristotel definira tiraniju
28
kao monarhiju s neogranienom vlau.
Aristotel, Politika, 1295ab.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (641656) 650 M. Kuko, O najboljem ustroju mediteran-
skog polisa

od oba ostala () ili barem vie negoli svaki od tih pojedince; jer pridodan, on uspostavlja
ravnoteu i prijei prevlast bilo koje oprene krajnosti.29

Dakle, drava u kojoj je na vlasti srednji stale najbolji je poredak budui

da je najstabilniji jer odrava ravnoteu izmeu meusobno suprotstavljenih
stalea: bogatake elite i siromanoga puka, na jednoj strani, te zbog injenice
da su najbolji zakonodavci, kao Solon, Likurg i Haronda, potjecali iz srednjeg
graanskog stalea, na drugoj strani.
Unato prilino jasnom Aristotelovom odreenju prosjeno najboljeg poret-
ka kao drave srednjeg stalea, i oko toga pitanja postoje brojne nedoumice.
Prije svega, sporno je pitanje naziva toga dravnog poretka, kako u Aristotela,
tako jo vie i u prijevodu na suvremene jezike. Preuzimajui klasifikaciju i
hijerarhizaciju poredaka iz Platonova Dravnika, Aristotel radi samo jednu
izmjenu, te mjesto Platonove zakonite demokracije uvodi dravu srednjega
stalea i to zato to izrijekom osporava Platonovu zakonitu demokraciju. De-
mokracija je, naime, prema Aristotelu nuno izopaeni, nezakoniti poredak.30
On, meutim, dravu srednjeg stalea u Politici naziva politeia, a u Nikoma-
hovoj etici, osim toga naziva rabi jo i termin timokracija. No, za razliku od
Platona koji timokracijom imenuje vladavinu astoljubivih (od = ast),
Aristotel timokracijom naziva vlast posjednika imovine, odnosno srednjega
stalea odreena censusom (od = census, procjena imetka).31
Vieznanost i openitost grkog pojma (drava, ustav, poredak,
vlast) dovodi i do tekoa u prevoenju: ustavna vladavina (T. Ladan), poli-
teia, republika, engl. republic, constitution, politeia, polity, regime, regime
called regime (C. Bates). Pitanje je takoer i to je politeia, budui da uz na-
vedeno Aristotelovo odreenje da je rije o dravi srednjeg stalea, na drugim
mjestima u Politici, politeia ili ustavna vladavina definira se i kao vladavina
veine na zajedniku korist, onda se to zove zajednikim imenom svih drav-
nih poredaka ustavna vladavina,32 zatim kao poredak u kojemu graani
posjeduju ratnike vrline,33 potom kao zakonita vlast vojnoga stalea,34 te
kao mijeani, odnosno zajedniki poredak svih stalea: mjeavina vladavine
manjine i puke vladavine ili, drugim rijeima, oligarhije i demokracije.35
Poglavito izaziva sumnju ovo posljednje odreenje: kako moe najbolji po-
redak: ustavna vladavina, nastati mjeavinom dva izopaena poretka, poput
oligarhije i demokracije? No, onkraj teorijskih neloginosti, prema Aristote-
lu, u praksi zbiljskoga ivota sve je mogue, to jo vie dolazi do izraaja u
njegovu odreenju najboljeg poretka prema okolnostima.

b) Najbolji poredak prema okolnostima

Pitanje najboljega poretka Aristotel relativizira i dalje odreenjem najboljeg
poretka za pojedine polise s obzirom na specifine uvjete i okolnosti koje u
njima vladaju. Glavni kriterij za tako odreeni najbolji poredak prema okol-
nostima jest da je reimski stale, odnosno stale kojemu je u interesu da
se vladajui poredak odri, jai i utjecajniji od oporbenog stalea koji poredak
eli sruiti.36 U tome krajnje relativizirajuem smislu, i teorijski uzevi izopa-
eni poretci, poput demokracije i oligarhije, mogu bili najbolji dravni poretci
za pojedine polise u kojima vladaju specifini uvjeti i okolnosti. Primjerice,
po tim kriterijima, demokracija, kao najbolji poredak, odgovara siromanim
agrarnim dravama, i to vie ratarskim negoli stoarskim, u kojima e graani
veinom biti zaokupljeni poljodjelskim poslovima pa nee pretjerano puno
vremena gubiti u skuptini jer svjetina vie tei koristi negoli asti.37 Na
drugoj strani, oligarhija, kao najbolji poredak, odgovara bogatim i urbanim
dravama s razvijenom i jakom vojskom, u kojoj prevladava konjica, budui
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (641656) 651 M. Kuko, O najboljem ustroju mediteran-
skog polisa

da je mogu priutiti samo bogati graani, kao uostalom i politike poloaje

u oligarhiji, koje plaaju velikim novcem. No, krajnje relativiziranje pitanja
najboljeg poretka samo je uvjetne naravi. U tome smislu Aristotel upozorava
da se vladajui bogatai u oligarhiji, kao i puk u demokraciji, slabo skrbe za
ope dobro jer ude za probitcima nita manje negoli za au.38

c) Optimalni dravni poredak

I konano, optimalni dravni poredak koji Aristotel opisuje u VII. i VIII. knji-
zi Politike, na odreeni nain korespondira s Platonovim projektom idealne
drave, ali se od njega i znatno razlikuje. Prije svega, Aristotel ne rabi za
njega ni jedan naziv iz klasifikacije dravnih poredaka iz III. knjige. Premda
na poetku VII. knjige, te na vie mjesta u daljnjemu tekstu, izrijekom navodi
da je rije o istraivanju najboljeg dravnog poretka (
), on ga ne imenuje, ali njegove vladare trai meu onima koji najbo
lje upravljaju dravom prema prisutnim datostima ili prema okolnostima.39
Zbog toga to ga Aristotel ne imenuje, te ga opisuje uz razliite ak i meu-
sobno protuslovne asocijacije i digresije, najbolji poredak iz VII. knjige
Politike razliiti interpreti razliito odreuju. Neki ga smatraju aristokraci-
jom, neki politeiom, neki mjeovitom vladavinom. Ja ga nazivam optimalni
poredak. Premda ga formalno ne imenuje, Aristotel ga ipak izrijekom naziva
najboljim poretkom. No, s druge strane, model bezimenoga optimalnog po-
retka iz VII. knjige daleko je od najboljega poretka, sudei prema kriterijima
koje je Aristotel dao na drugim mjestima. Prije svega, rije je o dravi strati-
ficiranoj na est stalea meusobno podijeljenih na povlatene s graanskim
pravima i potlaene, bez graanskih prava, meu kojima prevladavaju robovi.
Optimalni poredak iz VII. i VIII. knjige mogue je takoer interpretirati ne
kao odreenje najboljeg dravnog poretka, nego kao traganje za najboljim
nainom ivota, uvjetno kazano na razini civilnog drutva, u okviru opsto-
jeeg dravnog poretka, drugim rijeima, rije je o optimalizaciji opstojeeg
zadanog politikog poretka kako bi se ostvarilo blaeno i sretno ivljenje
za graane polisa, odnosno kako bi tako ustrojeni grad postao sretan grad.
Nije sluajno da Frane Petri u istovjetnoj nakani kako opstojei dravni
poredak uiniti to boljim, dakle, ne radikalno preinaiti i od opstojeeg stvo-
riti najbolji dravni poredak, nego optimalizirati da bi se postiglo u njemu

29 33
Ibid., 1296a. Ibid., 1279b.
30 34
Ve je jedan od prijanjih razluio tako, ali Ibid., 1288a.
ne gledajui na to kao mi. On je, naime, sudio
35
kako od svih poredaka to su valjani ()
najgora je puka vladavina, koja je opet od Ibid., 1293b.
najgorih najbolja. Mi pak u cijelosti kaemo 36
da su te izopaene. (Politika, 1289b) U ko- Ibid., 1296b.
mentaru hrvatskog prijevoda Politike Tomi-
slava Ladana krivo stoji da se Aristotelova 37
kritika odnosi na Platonovu Dravu. Rije je, Ibid., 1318b.
naprotiv o Dravniku, 302c303e.
38
31 Ibid., 1321a.
Usp. Platon, Drava, 545ab; Aristotel, Niko-
39
mahova etika, 1160ab.
Ibid., 1323a.
32
Aristotel, Politika, 1279a.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (641656) 652 M. Kuko, O najboljem ustroju mediteran-
skog polisa

blaeno i sretno ivljenje u svojemu mladenakom spisu Sretan grad

doslovno slijedi Aristotelove analize iz VII. i VIII. knjige Politike.

Frane Petri: Sretan grad

Premda je u povijesti filozofije poznat kao jedan od najizrazitijih renesansnih
neoplatonista i najvatreniji antiaristotelovac, Frane Petri je svoje mladena-
ko socijalnofilozofijsko djelo napisao pod prevladavajuim utjecajem Aristo-
tela, to izrijekom i sam navodi u uvodnoj posveti: Ovih sam dana sam saeo
Aristotelova dravna ureenja i ustave, za koje on smatra da ih mora imati
jedan grad da bi bio sretan.40
U II. knjizi Politike Aristotel kritiki razglaba i odbacuje mahom sva utopijska
rjeenja Platonove Drave: prije svega komunistiko zajednitvo djece, ena
i imovine, jedinstvenost drave te ravnopravnost mukaraca i ena.41 Isti, od
Aristotela odbaeni, utopijski elementi koji su postali temeljnim sastavnica-
ma kasnijih utopija dakako da nisu nali mjesta u Petrievoj socijalnofilozo-
fijskoj koncepciji, naslonjenoj prvenstveno na Aristotelove postavke.
Ve i svojim naslovom Petriev Sretan grad izravno proizlazi iz Aristotelova
eudaimonizma, odnosno uvjerenja da je svrha polisa sretan ivot svih graa-
na, izrijekom dobro ivljenje, odnosno blaeno i lijepo ivljenje u savr-
enu i samodostatnu ivotu.42 U njemu Petri, nadalje, ne samo to preuzima
Aristotelove temeljne teze ve i sadrajnu strukturu Politike postavlja kao
okvir svojega djela, otprilike kao to Francis Bacon u Novoj Atlantidi slije-
di Platonova Kritiju. Petriev spis, poput Politike, zapoinje aristotelovskim
odreenjem ovjeka kao drutvenog bia, uz pogrenu parafrazu Aristotela,
naime, da je ovjek ili Bog ili ivotinja.43 Kako svoj spis Petri zapoinje
postavkama s poetka I. knjige Politike, tako i zavrava: raspravom o ulozi
glazbe u odgoju mladei u kojoj referira istovjetne Aristotelove teze iz zavr-
ne VIII. knjige Politike.
Ustrojstvo svojega sretnoga grada Petri doslovno izvodi preuzimajui po-
stavke iz VII. i VIII. knjige Politike u kojima Aristotel, u skladu sa svojim
relativistikim kriterijima, deduktivno iznosi socijalnu strukturu najboljeg
dravnog poretka s vlau onih koji najbolje upravljaju dravom prema
prisutnim datostima, odnosno koliko im doputaju okolnosti.44 Dakle, ve
ovim navodima Aristotel jasno obznanjuje svoj realistini pristup koji ga na-
vodi na relativistiki odnos spram pitanja o najboljoj dravi.
Reeni aristotelovski realizam dolazi do punog izraaja i u Petrievom soci-
jalnofilozofijskom projektu sretnoga grada, a to znai da valja urediti nain
ivota u zajednici na najbolji mogui nain u skladu s opstojeim socijalnim
okolnostima i uvjetima.
U skladu sa svojim poimanjem drave kao zajednice samodostatne za ivot,
Aristotel navodi osnovne slube i djelatnosti nune za opstojnost svake dr-
ave te iz njih izvodi est stalea. To su: oruniki i savjetniki stale te
sveenika sluba koju on uvodi kao svojevrsnu sinekuru za umirovljene
dravne dunosnike. Sljedea tri stalea ratari, obrtnici i svakovrsni nad-
niari nemaju graanska prava i Aristotel ih tretira tek kao sastojine bez
kojih drava ne moe opstojati.45 Istovjetnu staleku podjelu u svom Sret-
nom gradu uvodi i Petri: seljaci, obrtnici i trgovci ine potlaene proizvod-
ne stalee, dok povlateni stalei: vojnici, dravna uprava i sveenici, jedini
mogu postii graansku i kontemplativnu vrlinu.46
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (641656) 653 M. Kuko, O najboljem ustroju mediteran-
skog polisa

Socijalna stratifikacija polisa

Aristotel, Politika, 1329a Frane Petri, Sretan grad, str. 3334
ratari (robovi, barbari ili doljaci) seljaci (ratari, sluge)
obrtnici obrtnici
svakovrsni nadniari trgovci

orunici (ratniki stale) vojnici

prosuditelji (savjetnici) dravna uprava
sveenici sveenici

U imenovanju i podjeli drutvenih stalea Aristotelova i Petrieva temeljna

intencija je istovjetna: naglasiti bitnu razliku izmeu povlatenog stalea gra-
ana drave i podreenih dijelova radnoga puanstva. Ta je intencija izvorno
Aristotelova i temelji se na njegovu korjenitom ontologijsko-antropologij-
skom razlikovanju slobodnog ovjeka i roba.47 Premda, prema Aristotelovoj
stratifikaciji u radne dijelove puanstva, izrijekom ratare, osim robova,
spadaju jo i barbari te izokolni stanovnici tuinskog podrijetla,48 onto-
logijska razlika izmeu ovjeka i roba metodologijska je osnova i za temeljnu
staleko-socijalnu podjelu u dravi. Na njoj se zasniva i odgovarajua podjela
djelatnosti pripadnih strogo razgranienim staleima.
Istovjetnu socijalnu i staleku podjelu u svojemu Sretnome gradu uvodi i Pe-
tri. Tri proizvodna stalea ne mogu stei svojstva vrline koja je posljednji
korak do postizanja blaenstva i to: seljaci, jer sav svoj ivot potrate na
odravanju vlastitog i tueg ivota; obrtnici, budui da im je itav ivot
skuen i prezauzet brigom i rastereenjem drugih, kao i trgovci koji pro-
vodei itav svoj ivot u opasnim poslovima na nestalnom moru, zanemaruju
uspon na siguran i postojan brijeg iji vrhunac je njihov raj, njihova gozba i
srea. Stoga, reeni stale radnog puanstva, odnosno stalei seljaka obrt-
nika i trgovaca ne mogu zbog navedenih razloga postii blaenstvo, ne mogu
se smatrati dijelom blaenog grada, a dosljedno, ne mogu uivati u pravima
graana.49 Status graana, kao i sve socijalne privilegije to iz njega slijede,
isto kao i u Aristotela, pripadaju povlatenim staleima bojovnika, upravljaa
i sveenika.
Petri svoj sretan grad antiutopijski strukturira na aristotelovskom naelu,
ne primarno socijalne, nego bitne metafiziki fundirane razlike meu ljudi-
ma, odnosno staleima. Ona, dakako, slijedi i opstojee socijalno-historijske
odnose, robovlasnitvo u Aristotelovu vremenu, odnosno feudalizam u Petri-
evo doba. Jo k tomu, u Petrievu izrijeku, uz paradigmatina Aristotelova

40 45
Franjo Petri, Sretan grad, FPN Liber, Za- Aristotel, Politika, 1329a.
greb 1975., str. 19.
46
41 F. Petri, Sretan grad, str. 23, 33, 34.
Aristotel, Politika, 1261a1264b.
47
42 Aristotel, Politika, 1253b 151255b 40, 1260a
Ibid., 1280b 3840. 1215, 1260b 38.
43 48
F. Petri, Sretan grad, str. 21. Ibid., 1329a, 1330a.
44 49
Aristotel, Politika, 1323a 1520. F. Petri, Sretan grad, str. 34.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (641656) 654 M. Kuko, O najboljem ustroju mediteran-
skog polisa

teorijska rjeenja, progovara na jedan osobit nain i zov aktualnog renesans

nog vremena. On se izraava u jasnim i razgovijetnim, gotovo bi se moglo
rei makijavelistiki grubim formulacijama, to odzvanjaju beutnim imora-
listikim pragmatizmom ustanovljene staleke podjele.
Istu, naprotiv, Aristotel, u skladu s antikogrkim suglasjem morala i politike,
argumentira znatno sofisticiranije i filozofijski utemeljenije:

Budui pak raspravljamo o najboljem dravnom poretku ( ) a to je onaj

pri kojem bi drava bila najblaenija, dok je ranije reeno kako je blaenstvo nemogue bez
kreposti bjelodano je iz toga da u najljepe upravljanoj dravi koja posjeduje mueve praved-
ne naprosto, a ne tek prema uvjetima, graani ne smiju ivjeti ni rukotvorakim ni trgovakim
ivotom (budui da je takav ivot neplemenit i suprotan kreposti), a ni ratari ne smiju biti budui
graani (treba, naime, dokolice i za nastanak kreposti i za dravne djelatnosti).50

Nasuprot svojemu antikom uzoru, Petri je makijavelistiki odrjeit i jasan:

Tako e jedni uivati u povlasticama, bezbrinosti i udobnosti, a drugi raditi i truditi se, jednom
rijei, podnositi oskudicu. () Uzevi jedno s drugim, smatram da se naa drava sastoji od dva
dijela. Jedan je radniki i bijedan, a drugi gospodski i sretan.51

Moda je ta renesansna makijavelistika nijansa koju dodaje Petri preuzetim

Aristotelovim postavkama najznatniji njegov stvaralaki doprinos, odnosno
novum kojim se razlikuje od svojega antikog uzora. U ostalome, ak i u
pojedinostima urbanistike i socijalne organizacije grada, Petri bespogovor-
no slijedi Aristotela. Primjerice, uz ve navedeno, glede poeljnih osobina
robova, odnosno u Petrievu feudalistikom ustroju, kmetova, kao plaljivih
i malodunih,52 zatim prijedlogom za staleku podjelu i organizaciju zajed-
nikih gozbi graana,53 pa glede geografske lokacije grada, njegove urbanis
tike strukture i obrane,54 sve do praktinih savjeta iz svakodnevna ivota, od
najboljih godina za sklapanje braka, rekreativnih odlazaka trudnica u hram,
odnosno u crkvu, do razraenih udorednih pravila odgoja mladei.55
Petriev se, dakle, spis, svojom temeljnom intencijom izgradnje sretnoga
grada, ne samo zadranog nego i uvrenog opstojeeg staleko-feudalnog
socijalnog ustroja, bitno razlikuje od utopijskih koncepcija njegova vremena.
Prvenstveno inspiriran postavkama VII. i VIII. knjige Aristotelove Politike,
Petriev socijalnofilozofijski projekt sretnoga grada, nije koncipiran kao
utopijska konstrukcija zamiljene, nove, savrene drutvene zajednice, nego
prije svega kao praktini savjetnik za optimalizaciju i uvrenje opstojeega
feudalnog poretka.

Antiki polis i gradovi mediteranski

Mediteranski polis to je antiki grki polis. Polis nije predstavljao opi oblik
drutvene i dravne zajednice koji je prevladavao na irem mediteranskom
prostoru, ve naprotiv jedinstvenu kulturno-civilizacijsku formu antike Gr-
ke po svojoj biti, znaenju, ustroju i veliini u dijametralnoj suprotnosti sa
susjednim mediteranskim imperijima od Perzije, Egipta do kasnijega Rima.
Ipak, zajedno s grkim kulturnim utjecajem, polis se kao drutveni i dravni
oblik zajednice irio itavim Mediteranom: polisi kao grke kolonije nicali su
na mediteranskim obalama Male Azije, sjeverne Afrike, June Italije pa sve
do naega Jadrana gdje je jo za Platonova ivota na Hvaru utemeljen Pharos,
kasnije na Visu Issa.
Polis je, prema Aristotelu, naravna zajednica slobodnih graana sposobna za
politiki i ekonomski neovisan i samodostatan ivot, a najbolje ureeni polis
osigurava uvjete za slobodan i sretan ivot svih graana koji jedino u njemu
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (641656) 655 M. Kuko, O najboljem ustroju mediteran-
skog polisa

mogu ostvariti blaenstvo najvieg moralnog dobra. Polis se po svojoj biti i

pojmu ne odnosi primarno na teritorij nego na ljude. Prema Platonu, idealna
veliina polisa see do 5 000 obiteljskih domainstava,56 a prema urbanistu
Hipodamu 10 000 graana.57 Te idealne proporcije polisa potvruje i povije-
sna zbilja; s nekoliko iznimki (Atena, Sirakuza) veina polisa imala je 510
tisua graana, a neki, poput slavne Mikene, tek nekoliko stotina.
Premda, dakle, nisu postali prevladavajua forma organizacije drutveno-po-
litikog ivota na Mediteranu, polisi su ipak tijekom iduih stoljea i tisulje-
a u urbanoj strukturi Mediterana ostavili neizbrisiv trag.
Gradovi mediteranski pie Predrag Matvejevi u Mediteranskom brevi-
jaru ive od uspomena vie nego drugi. U njima je prolost esto vanija
od sadanjosti. Budunost im se oslanja na dane koji su protekli prije nego na
one to teku. Predodbe o stvarnosti blie su im od same stvarnosti. Najvei
gradovi nisu, kao drugdje, nastajali od sela stvarali su sela oko sebe i za
se.58 i dalje:
Sjene gradova mediteranskih: Tir i Sidon, kormila od cedrovine, lanena jedra a vesla od le-
vantskog aria, () Dragocjeni bijahu tereti fenikih laa koje su plovile i tonule. Sjene im u
olupinama uvaju svoju prolost.
Atena je blistala zajedno sa svojim sjenama. Suton je prekrio Akropolu. Pirej ostao bez svjetio-
nika, akademija se osula. () U ruevinama su preivjele opomene mudraca.
Aleksandrija je ekala da se barbari pojave pred njezinim zidinama. () Nakon to su spaljeni
svi papiri, rasut je unaokolo njihov pepeo. U njemu su ostale sjene drevnih pismena.
Sirakuza je u svojim njedrima otkrila golemu stijenu. Uklesala je u nju svoj teatar, sav iz jed-
noga dijela. Sveane su igre odavno zavrene, a sjene kora jo izvode dramu Eshilovu, pod
maskama, na bijeloj kamenitoj sceni. ()
Kartaga bijae prkosna i gorda. Izloila se osveti. Potomstvo nije doekalo punske korablje na
vlastitoj obali. ()
Dubrovnie, tvoj stijeg s grbom slobode trajao je koliko i sloboda tvoja. () Bez tebe bi bilo
vie sjena na istoku Jadrana. ()
Stambole, u tebi se sastaju i rastaju drevne oporuke. () Za te su se otimali graditelji i osvajai.
Na Bosforu jo ratuju njihove sjene. ()
Venecijo () u tebe je posijano sjeme Rima i Bizanta, Evrope i Levanta. Nespokojan Zapad i
nepovjerljiv Istok.59

50 55
Aristotel, Politika, 1328b1329a. Politika, 1335ab, 1336b; Sretan grad, str.
3739.
51
F. Petri, Sretan Grad, str. 3435. 56
Platon, Zakoni, 737e.
52
Usp, Politika, 1330a 2527; Sretan grad, str. 57
25. Aristotel, Politika, 1267b.
53 58
Politika, 1329b 125; Sretan grad, str. 28. Predrag Matvejevi, Mediteranski brevijar,
V.B.Z., Zagreb 2006., str. 21. Usp. i Predrag
54
Matvejevi, Druga Venecija, V.B.Z., Zagreb
Politika, 1327a, 1330a1331b; Sretan grad, 2004., str. 165.
str. 2627, 3133.
59
P. Matvejevi, Druga Venecija, str. 167175.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
116 God. 29 (2009) Sv. 4 (641656) 656 M. Kuko, O najboljem ustroju mediteran-
skog polisa

Literatura
Aristotel, Retorika, prev. Marko Vii, Naprijed, Zagreb 1989.
Aristotel, Nikomahova etika, prev. Tomislav Ladan, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb
1992.
Aristotel, Politika, prev. Tomislav Ladan, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 1992.
Bates, Clifford A., Kingship, Democracy, the Rule of Law, and the Best Regime in
Aristotles Political Philosophy, http://members.tripod.com/~batesca/intro.htm.
Jaeger, Werner, Aristoteles. Grundlegung einer Geschichte seiner Entwicklung, Weidmann,
Hildesheim 2006.
Kuko, Mislav, Petrieva socijalno-filozofijska misao izmeu realizma i utopizma, Fi-
lozofska istraivanja 5657 (12/1995), str. 169180.
Kuko, Mislav, Je li Platon neprijatelj otvorena drutva? Platonovo poimanje demokra-
cije i Popperova kritika, Filozofska istraivanja 7273 (12/1999), str. 251263.
Matvejevi, Predrag, Druga Venecija, V.B.Z., Zagreb 2004.
Matvejevi, Predrag, Mediteranski brevijar, V.B.Z., Zagreb 2006.
Petri, Franjo, Sretan grad, prev. Vladimir Premec, Fakultet politikih nauka Sveuilita u
Zagrebu Sveuilina naklada Liber, Zagreb 1975.
Platon, Drava, prev. Martin Kuzmi, red. Damir Salopek, Fakultet politikih nauka Sve-
uilita u Zagrebu Sveuilina naklada Liber, Zagreb 1977.
Platon, Dravnik VII. Pismo, prev. Veljko Gortan, Fakultet politikih nauka Sveuilita u
Zagrebu Sveuilina naklada Liber, Zagreb 1977.
Platon, Zakoni, prev. Veljko Gortan, Naprijed, Zagreb 1974.
Platon, Critias, prev. A. E. Taylor, u: Edith Hamilton, Huntington Cairns (ur.), The Col
lected Dialogues of Plato. Including the Letters, Princeton University Press, Princeton NJ
1980.
Platon, Timaeus, prev. B. Jowett, u: Edith Hamilton, Huntington Cairns (ur.), The Collected
Dialogues of Plato. Including the Letters, Princeton University Press, Princeton NJ 1980.
Posavec, Zvonko, Znaenje Aristotelove Politike, u: Aristotel, Politika (Predgovor),
Globus, Sveuilina naklada Liber, Zagreb 1988.
Strauss, Leo; Cropsey, Joseph (ur.): History of Political Philosophy, University of Chicago
Press, Chicago 1987.
Voegelin, Eric, Order and History, Vol. 3, Plato and Aristotle, La: LSU Press, Baton Rouge
1957.

Mislav Kuko

On the Best Organization of the Mediterranean Polis

Abstract
While Plato created the project of the perfect rule as the paradigm of the Mediterranean Utopia
with the intention to improve existing states, Aristotles social philosophical theory is founded
on the comprehensive analysis of the existing regimes. Since Aristotle started the analysis of
the real relationships in concrete states and based his theory of the polis on empirical facts, he
used the same approach with the idea of the best city-state. That is, in relation to conditions
and circumstances in concrete poleis, he relativized the question of the best state organiza-
tion. Despite such relativistic answers, Aristotle however provided a draft of an optimal state
governance, which Frane Petri, Croatian Renaissance philosopher, used for the paradigm of
his Happy city.
Key words
polis, best rule, happy city, Mediterranean cities