NARODNE PRIPOVJETKE

- prikupio Vuk Stefanovi Karadi -

napisao u Beu 1821.g.

Ero s onoga svijeta

Kopao Turin s Turkinjom kukuruze, pa na podne otide Turin da prepne i da napoji konja, a
Turkinja ostane odmarajui se u ladu. U tom udari odnekud Ero: "Pomozi Bog kado!" "Bog ti
pomogao kmete! a odakle si ti kmete!" "Ja sam, kado! s onoga svijeta." "Je li Boga ti! a nijesi li
vieo tamo moga Muju, koji je umro prije nekoliko mjeseci?" "O! kako ga ne bi vieo! on je moj
prvi komija." "Pa kako je, Boga ti! Kako ivi?" "Vala Bogu! zdravo je, ali se Bog me dosta
mui bez aluka: nema zato da kupi duvana, niti ima im da plati kavu u drutvu." "A oe li ti
opet natrag? ne bi li mu mogao ponijeti, da mu poljem malo aluka?" "Bi, zato ne bi, ja idem
sad upravo tamo." Onda Turkinja otri tamo, e joj se mu bio skinuo od vruine, te uzme kesu s
novcima, i togo bude novaca u njoj, da Eri, da ponese Muji. Ero dokopa Novce, pa metne u
njedra, pa bjei uz potok. Tek to Ero zamakne uz potok, al eto ti Turina e vodi konja da napoji,
a Turkinja te predanjga: ,.Da vidi, moj ovee! tuda sad proe jedan kmet s onoga svijeta, pa
kae za naega Muju, da se mui bez aluka: nema za to da kupi duvana, niti ima im da plati
kavu u drutvu; te sam mu ja dala ono novaca, to je bilo u tvojoj kesi, da mu ponese." A
Turin: ,.Pa kud ode? kud ode?" A kad mu ena kae, da je otiao uz potok, onda on bre bolje
skoi na gola konja, pa poeraj uz potok! Kad se obazre Ero i vidi Turina, e tri za njim, a on
onda bjei! Kad doe pod brdom u jednu vodenicu, a on utri unutra, pa povie vodeniaru: "Bjei,
jadna ti majka! Eto Turina, da te posijee; ve daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bjei uz
brdo tuda oko vodenice." Vodeniar, videi Turina e tri na konju, poplai se, i, neimajui kad
pitati, zato e i kroz to da ga posijee, da Eri svoju kapu, a Erinu baci na glavu, pa iznad
vodenice bjei uz brdo! Ero metne vodeniarevu kapu na glavu, pa jo uzme malo brana, te se
pospe, i naini se pravi vodeniar. U tom i Turin dotri pred vodenicu, pa sjae s konja i uleti u
vodenicu: "Kamo more taki i taki ovek, to je sad tu uao u vodenicu?" A Ero mu kae: "Eno ga
vidi, e utee uz brdo." Onda Turin: "Dri mi more konja, dri mi konja." Ero uzme konja, a
Turin uz brdo za vodeniarom, ovamo onamo po bukviku. Kad ga ve stigne i uvati, a on: "Kamo,
kurvo! novci, to si prevario moju enu, te uzeo da ponese Muji na oni svijet?" Vodeniar se
stane krstiti i snebivati "Bog s tobom, gospodaru! ja niti sam vieo tvoje ene, ni Muje, ni novaca."
I tako im proe itavo po sata, dok se osvijeste, i vide, ta je. Onda Turin potri, na vrat na nos k
vodenici; kad tamo, ali oe! Ero uzjao konja, pa otiao bez traga, a Turin savije ipke, pa pjeice
k eni. Kad ga ena opazi bez konja, a ona povie: "Kamo, ovee! ta uradi?" Veli: "Tamo njoj
mater! ti si mu poslala novaca, da kupi kave i duvana, a ja sam mu poslao i konja, da ne ide
pjeice."