Nasredin u bostanu

Prolazio Nasredin hodza kraj bostandzijina bostana. Zapele mu lijepe

dinje i karpuze za oci, pa ne mogo srcu odoliti, preskoci plot pa ih stane
u torbetinu trpati. Al' eto ti bostandzije:
- More, hodzo, sta radis u mom bostanu?
Nasredin, kako prihvatio dinju da ju utrgne, okamenio se kraj nje i
izbuljio oci u bostanziju:
- More, bostanzijo, vitar me donio.
- Ako te je vitar donio, sto drzis dinju u ruci? - pita bostandzija.
- Drzim se da me dalje ne odnese, - veli hodza.
- Ma kad se drzis da te dalje ne odnese, zasto ih trpas u torbu? - pita
opet bostandzija.
- Beli, ni sam ne znam sto to od straha radim - doklopi hodza.
Nasrudin i pas
Jednom Nasrudin hodja usao nekuda kroz selo, pa na njega naleti pas
njegova komsije. Hodza, da se obrani, potegne sjekiru, udari psa u glavu, a
pas otegne repinu.
Komsije ode kadiji, pa mu se potuzi. Odmah dovedu Nasrudina, te mu rece
kadija:
- Sto nisi drzalicom udario psa, vec sjekirom?
Na sto ce mu Nasrudin:
- Da je htio pas mene repom ujesti, i ja bih njega udario drzalicom.
Al' ja se ne slazem
Popeo se jednom Hodza na perdu cuprije,ko hoce bajagi skociti u nabujalu rijeku,a
ustvari merak mu je bio iskusati i naljutiti carsiju.
Sva se carsija iskupila na mostu da gleda i uziva,a Hodza viknu:
-Hocu l' skociti?
-De ,Hodza-povikase uglas.
-Ima l' iko protiv?
Carsija sutnjom odgovori,a Hodza ce na to:
-Ama ja sam protiv-i sidje s perde na veliko razocarenje svijetine koja se ljuta razidje.
Nemoj se samo meni pokazivati
Ozenili Hodzu ruznom zenom.Jednoga dana kad je Hodza htio izaci na ulicu zapita ga
zena:
-Reci mi,kome se muskarcu od tvoje rodbine mogu pokazivati?
A Hodza joj odgovori:
-Srce moje,nemoj se ti meni pokazivati,a pokazuj se kome god hoces!
Nasrudin i njegov prijatelj
Pricaju kako se Nasrudin ozenio.Rece mu prijatelj:
-Kako si ruzan,tesko li tvojoj zeni!
Na to mu odgovori Nasrudin:
-Da ti vidis moju zenu,tri puta bi me vise zalio!
Ponovio zenu
Ponovio Nasrudin-hodza svoju hanumu,kupio joj papuce,ali sa djonovima od papira.
Kad to vidje hanuma,a ona ga stade reziliti,a Hodza joj rece:
-Gledaj svoja posla,zeno!Ti,dao bog,nikad i ne spustas noge,nosices ih sto godina
Nasrudin-hodza i zene
Nasrudin-hodza se bojao svoje zene,a taj strah nije toliko ni krio od svijeta,ali je opet
zelio znati dali se kao on i drugi ljudi boje svojih zena.
Jednom,kad je u Aksehiru u dzamiji drzao vaz,zapita prisutne da li se boje svojih zena.
-Ko se boji,neka na noge ustane!-povice Hodza.
Svi ustadose osim jednoga.
Nasrudin-hodzi odlahnu na srcu kad vidje da nije usamljen,ali kad vidje jednoga da sjedi,
bi mu drago da ima barem neko ko se ne boji zene.
-Evo,ljudi,pogledajte junaka!Evo covjeka koji se ne boji svoje zene!
-Ama jok,efendija!Cim ti spomenu zenu,meni se obje noge podsjekose,
pa nemam snage da na njih ustanem-doceka onaj.
Koju bi zenu Hodza spasio
Neko vrijeme Nasrudin imao dvije zene.Jednog dana dodju one zajedno pred njega,pa
ga upitaju:
-Koju od nas dvije vise volis?
-Obje-rece Hodza i htjede da tako zabasuri stvar,ali ga one ne htjedose pustiti.
Mladja zena mu rece:
-Zamisli da smo obje u ladji na jezeru, pa se ladja izvrne,a ti mozes samo jednu da
spasis.Koju bi ti od nas dvije spasio?
Hodza se okrenu starijoj zeni i rece:
-Zeno,ono ti znas malo plivati,zar ne?
Nema veresije
Prodavao Hodza ulje i dodje mu susjetka udovica da kupi. Nikako da se pogode za
cijenu. Poslije dugog cjenkanja Hodza joj rece:
- Probaj ti ovo ulje, pa cemo se onda lahko pogoditi.
Zena je, u stvari, htjela da dobije na veresiju ulje, te zato kao slucajno podsjeti Hodzu na
njegovo prijateljstvo s njenim muzem.
- Ama, deder ti prije svega vidi kakvo je ovo ulje! - navaljivao je Hodza.
Zena rece:
- Ne mogu da probam. Prije tri godine razboljela sam se uz Ramazan, tada nisam postila
sedam dana pa ih bas sada nadoknadujem.
A Hodza joj onda rece:
- Draga moja, kad ti nisi mogla da oduzis za tri godine svoj dug Allahu, kako ces se moci
oduziti meni za ulje! Nema od toga posla nista!
Kako je Hodza uspavao dijete
Ljuljala Nasrudin-hodzina zena u besici dijete koje je plakalo i nikako nije moglo zaspati.
Nasrudin je u to vrijeme gledao u nekakav citab, pa nije ni cuo djeciju dreku.
-Zaboga, Nasrudin-efendija-zovnu ga zena-ako znas sta je muka, ljuljni malo ovo dijete,
nece li zaspati. Ja vise nemam snage ni u rukama ni u nogama da ga ljuljam. Hodza
ustade sa silteta, uze s rafe jedan citab, rastvori ga i onako rastvorene stranice okrene
djetetu koje se umivalo u suzama od placa. Dijete pogleda, osmijehnu se i zaspa.
Zena u nevjerici jeli djete zivo i sta mu bi da odjednom zaspi, upita Nasrudina:
-Tako ti Boga, kako ga uspava?
-Ovim citabom. Kad god sam kao softa u medresi rastvorio ovaj citab da ucim u njemu,
odmah bi me drijem uhvatio i smjesta bih zaspao...Znao sam ja da ce i djete tako
zaspati.
Nasrudin-hodza i beg
Nasrudin-hodza otisao u jednog bega i tu ostao kao gost nekoliko dana. Beg hodzu
hrdavo pogostio. Jedno jutro rece mu beg:
-Hajde, Hodza, u selo, pa nadji jedno valjano kerce koje zna goniti zeca, pa cemo ici
sutra u lov. Nasrudin ode u selo i dovede jednog tornjaka koji ovce cuva.Kad ga beg
ugleda, rece Nasrudinu:
-Hodza, ovo je kabasto. Ovo ne moze ni potrcati. Ovo nije ker za zeceve.
Na to ce mu Hodza:
-Nek' ostane u tvojoj kuci samo nekoliko dana, ne samo da ce moci trcati nego ce moci i
letjeti da mu nista zivo nece moci uteci.

Da se vidi sta ja s njim trpim

Doveo Hodza svoga magarca na pazar pa ga dade telalu da ga proda. Dodje jedan
musterija i htjede da mu po zubima vidi koliko ima godina. Magarac ga ujede za ruku, a
covjek se ukloni i ode uz grdnju i poviku. Drugi musterija pridje i htjede da ga povuce za
rep, ali se magarac ritnu i udari covjeka. I ovaj ode ljutit. Telal onda dovede magarca
Hodzi pa mu rece:
- Moj Hodza, ovoga ti magarca niko nece da kupi, ko mu se priblizi s prijeda, ujeda ga, a
ko sa zadnje strane, udara ga kopitom.
Hodza, zadovoljan, rece:
-Ma nisam ga,brate,ni doveo da prodam,nego da ljudi vide kakvu ja muku mucim s njim.
Tovar dvojice magaraca
Nasrudin-hodza putovao jednoga dana s jos dvojicom putnika.
Putem se ona dvojica toliko umore da su poskidali svoje curkove i natovarili ih na
Nasrudina da ih nosi .
Ta dvojica bezobraznika se ne zadovoljise samo tim, sto su ga natovarili, vec ga jos
pocese ismjehivati zadirkivati.
Jedan od njih rece Nasrudinu:
-Brate, veoma smo te zahismetili. Oprosti, jer taj tovar na tvojim ledima, to je tovar
jednog magarca.
Nasrudin mu odgovori:
-Ja mislim da je ovo tovar dvojice magaraca, a ne jednoga!
Time ih je brzo usutkao da su morali uzeti svaki svoj curak.
Nasrudin-hodza i dijete
Pricaju kako je Nasrudin-hodza posao na Cabu. Iskupe se sve komsije oko njega, pa mu
narucivali sta ce kome donijeti.
Tu se slucajno nadje jedno dijete, pa izvadi gros, te ga dade Hodzi i zamoli ga da mu
donese jednu sviralu.
Na to rece Hodza:
-Moj sinko! Ako bude zivota, ti zasvira a za ostale kako bude!
Ispod kise suh
Dodje Nasrudin-hodza svome prijatelju begu, koji se upravo tada spremao u lov. Posto
se i Hodza odvazi da podje s begom u lov, dadose mu nekakvu staru kljusinu, te
pojahase i odose. Kad se vratise iz lova zaokupi ih kisa, te svaki podbode konja i pobjeze
od kise, a Hodza na svojoj kljusini osta. Kad se iskupise u konaku, svi ponesto mokri, a
Hodza sasvim suh. To svima bijase zacudo te pitahu Hodzu za to, a on im odgovori da
mu je konj neizmjerno dobar i brz, pa da ga je za vremena uklonio ispod kise. Beg toga
konja odabra u posebnu stalu, te kad podose drugi put u lov on istog konja pajaha.
Slucajno ih opet kisa okupi, te svi na svojim konjima pobjegose, a beg na svom osta.
Ljut sto je okiso, odmah dozva Hodzu, te sasu vatru na nj:
-Kako ti smijes lagati da je ovaj konj dobar, kad evo ja danas sav okiso?!
-Pa zar nisi umio svuci sa sebe haljina i metnuti ih poda se -rece Hodza-pa ne bi okiso
kao ni ja!
Nasrudin-hodza i terzija
Nasrudin -hodza kupio cohu za dzubeta donio je terziji da mu skroji i sasije dzube.
Terzija uze cohu, razastrije je na terdah, izmjeri najveci komad koji je trebao da bude za
ledja od vrata do peta, pa uze makaze i odreze komad. Prinese odrezan komad
Nasrudinu uz ledja ali vidje da je odrezao za ledja prekratko, pa ga baci na terdah i rece:
-Od ovoga cu skrojiti rukave.
Ponovo uze arsin i izmjeri novi komad, odreza ga, kad ali i on kraci nego sto je trebao
biti. Terzija ga baci na terdah pa rece:
-Neka ovo bude za rukave!
Tako odreza i treci komad, ali i ovaj bijase prekratak za ledja, pa ga takodjer baci na
terdah, s rijecima:
-Ovo za rukave.
Dojadi to Nasrudinu, jer mu citav komad cohe obatali, pa povice:
-Dosta, majstore, tih rukava! Necu ja praviti dubeta cijelom seheru!