BIBLIOTEKA

X X VEK

10

Urenik
IVAN OLOVIC
 2 Miroslav Krlea

lexicographica
eseji i zapisi

NOVINSKO IZDAVACKO PREDZECE DUGA

Beograd, 1972,
Izbor, pregovor i reakcija
MATE LONCAR

Korice
IVAN MESNER, akad. slikar

DUGA, 1972.
[

PREDGOVOR
i
 ENCYKLOPAEDIA KRLEIANA
ILI
KNJIEVNI NEMIR ERUDICIJE

U bogatom i raznovrsnom Krleinu djelu evo pred

nama jedne nove knjige i njoj, opet, teksta to se
opire stanarnoj klasifikaciji i prosudbi. Knjige po
temi i stilizaciji posebne, razliite, ali ipak po svemu
krleinske. Knjige, napokon, iji su tekstovi nastajali
rasponu od dvadesetak proteklih godina, koja je korn-
stituirana izborom iz doista ogromne grade pa je, dakle,
opsegom i sastavom mogla i. drugaija, da joj ka-
rakter, smjer i vrijednost uope ne budu izmijenjeni.
Od brojnih Krleinih eseja, osvrta i komentara, raz-
nolike tematike, ovdje su izdvojeni samo oni pisani kao
posebne jedinice za enciklopedije ili na bjelini njihovih
prinosa kao marginalia lexicographica. Na taj nain, nji-
hova je namjera izriita ili uzgredna, proizala iz kriti-
lcih opaski. Ovi su tekstovi, dakle, po namjeni plod sta-
novite namjere ili usputni drivt, to s vremenom
postaje promiljen izraz, vlastitog razloga i smisla, sve
svrhovitiji. ..
Prema tome, ova je knjiga sukus Krleina leksiko-
grafskog rada, dokaz enciklopedijske irine i misaone
koncepcije, i prinos stvaralatvu opem i vlastitom.
8 Mate Lonar

PROJEKAT I DJELO ENCIKLOPEDIJE

Pa iako ova knjiga nije ni po naravi niti svrsi pri-

godna, nego stvaralaka, njezin nas uvodni tekst Pro-
legomena za Enciklopediju Jugoslavije1 kao i drugi
tekstovi uostalom, vraa povodu, povijesnim koordina-
tama nastanka.
Neposredno po povratku iz Pariza 1950. godine, na-
kon izlobe jugoslavenskog srednjovjekovnog slikarstva
i plastike, i svojega predgovora Srednjovjekovna um-
jetnost naroda Jugoslavije katalogu te izlobe, to je
znaila na prvi znaajni kolektivni prodor svijet, Kr-
lea je zapanjen zdvojan kako nas taj veliki svijet
zapravo slabo poznaje zamislio seriju naih retrospek-
tivnih enciklopedija, dao potom inicijativu i odmah pri-
stupio njihovoj realizaciji (na elu Jugoslavenskog leksi-
kografskog zavoda Zagrebu).
Sada, nakon dvije decenije, ta je ideja ostvarena,
tako uvjerljivo da je njenu provedbu i enciklopedijsku
stvarnost zbilja teko sumirati. Nacionalna opa i ci-
jeli niz strunih enciklopedija2 to je tek puki zbir
struka i izdanja opseznh svezaka, s nekoliko naklada
vie desetina stotina tisua primjeraka. Govorei
kvantitetu toga posla, Krlea prije nekoliko godina zbra-
ja: milijun i p enciklopedijskih knjiga znai etiri do
pet hiljada tona knjiga, znai dvadeset do trideset vla-
kova knjiga samo za dvadeset posljednjih godina"."
1 Ovaj je esej zapravo referat to ga de M. Krlea kao glavni
urenik odrao 20, I 1952. na plenarnom zasjeanju svih redakeija
Enciklopedija Jugoslavije; objavljen je ranije pod naslovom
Tiecim problemima Enoifctopeije (Republika, Zgb. 1953, br. 23).
Za knjigu 99 varijacija prirediva je izmijemo glavni naslov ovog
eseja i dodao sve ponaslove, uz autorovu suglasnost.
Enciklopedija Jugoslavije, Enciklopedija Leksikograjskog za-
voda, Enciklopedija Wcovnih umjetnosti, Muzika, Pomorska, Teh-
nika, Medicinska, Sumarska i poljoprivrena enciklopedija i Bl-
bliografija.
a P. Matvejevi Razgovorl s Miroslavom Krleiom, Naprijed,
Zgb. 1969. str. 88.
Iza toga podatka stoje brojnl suradnlol, posebne slube, mno-
gostrulci lcatalozi, goleme mase grade, isplsa 1 biljealca. Na prl-
 Predgovor 9

Od, poetka do kr a ja enciklopedijskog rada, Krlea

je vise od svih svjestan znaaja enciklopedijskog djela
cjelini za kulturu naih naroda i njihovu svijest vlasti-
torn povijesnom biu prostoru i vremenu. Udahnju-
jui tu magistralnu svijest cijelom pothvatu, Krlea je,
kao glavni redaktor, napose Enciklopediju Jugoslavije
ugradio ogromnu svoju energiju i znanje, s vizijom cje-
line i historijske svrhe stvarao misaonu os ogromnom
zbiru pojava, pojmova, linosti i dogaaja, Toj je Enci-
klopediji Krlea najjasnije odredio razlog proniknuem
smisla, izraena nizu ekspresivnih definicija, od Icojih
neka ovdje proistekla iz Prolegomene bude spome-
nuta samo ona, da Enciklopedija Jugoslavije, kao odraz
kulture i civilizacije svih jugoslavenskih naroda, osvjet-
Ijava itav reljef naega kroz vjekove razbijenog torza",
dugotrajni nokturno nae tragine prolosti" kriti-
kom rasvjetom, postajui kompendijem pamenja i pod-
sjetnikom historijskih iskustava, a istodobno i putoka-
zom za budunost".4
Razlog, prirodu i smisao Enciklopedije Krlea je,
dakako, najobuhvatnije odredio samoj Prolegomeni
njenoga nastanka, dajui sasvim izvjesne smjerriice nje-
na karaktera i znaenja. Iz mnotva tema i problema,
kroz obilje sngestivno naznaenog materijala, probija se
siguma dijagonala. Stvarana poglavito dijalektikom
metodom, kao objektivni pregled retrospektive historij-
ske i kulturne batine jugoslavenskih naroda kroz vje-
kove, Enciklopedija je imala prije svega kriticki da ob-
rauna s gomlom preivjelosti, s otrovom latinsko-grc-
kih raskola, ovinizma, megalomanije i medusobnih na-

mjer, samo za Bibliografiju rasprava, lanaka i knjievnili priloga

popise stotine liijada autora i vie desetina tisua pseudonima
i Sifara, podatke od dva mllljuna i dvlje stotine hiljada bibliogra-
skih jedinica. (Vid. M. Krlea Eseji, VI, Zora, Zgb. 1967, str. 307).
i Usporedi razgovor M. KrleZe s urednlkom Borbe" od 29. i
30. X I i l. XII 1957. i lcataloski prospekt JLZ za Encilclopediju Ju-
goslavije, Zgb. 1970.
10 Mate Lonar

cionalmh negacija, da raskrsti s romantinim zabludama

svake vrste da, zaronivi naslage povijesti, ispita tra-
janje naeg etnosa kroz stoljea. Pratei razvoj narodne
svijesti preko raanja suverenitet, ona e dokazati vital-
nost i bogatstvo jugoslavenske civilizacije, potivanjem
posebnosti koordinaciji historijskih i kulturnih vrijed-
nosti. Poslije serija bojni, razdora i poraza, trebalo je
sakupiti svu politiku, kulturnu i intelektualnu svijest
naoj vlastitoj pojavi prostoru i vremenu..., sin-
tezi, koja ne e biti kult romantinih fraza, nego istinit
prikaz fakata.. ."s
Idejni je tako smjer na primjemo krleinski nain
trasiran kroz povijesno-kulturni reljef kao misaono-pro-
gramska esencija cjelovita nacionalno-leksikografskog
obujma.6 Provedbi toga projekta Krlea je pridonosio
ne samo kao organizator i glavni urednik, nego i kao pi-
sac, vlastitim tekstovima istaknutim linostima hrvat-
ske kulturne riznice/ ostajui pri tome na tragu Prole-
gomene nadahnuti tuma pozitivne misije i znaaja En-
ciklopedije i kritiki promatra njenih slabosti, svjestan
da ni taj most budunost"8, ne moe da preskoi vla-
stitu sjenu"."
Medutim, i to treba osobito naglasiti, tema enciklo-
pedijska, ni po opsegu predmeta ni po irini zahvata
s Za razliku o rugih izvora, navodl iz 99 varijacija, Imjige
ko ja je pred , nee biti posebno bibllografskl u napomenama
oznaavani. A Krleina djela navoe se prema Zorinom" izdanju
Sabrana djela Miroslava Krlee.
t Frilaz leksikografskom radu bio je bez naroitih ranijih re-
zultata u nas, all s Izuzetnim prlmjerima Iz nackmalne traicije,
recimo jednoga Gazophylaciuma lepoglavskoga pavlina Belostenca.
(Enelklopeijski latinski i hrvatsld rjeSnik kajkavsko-akavsko-to-
kavskog jeziSnog blaga, relglran ve olco 1670. a tiskan 1740,
vaesetak godina, akle, prlje prvog izdanja RjeSnlka Franeuske
akademije Gazophylacium uskoro izlazi ponovo, u reprint iz-
danju zagreba6koga ,,Llber"-a.)
7 Npr. Augustiniu, Gjalskom i Megtroviu eseji ovje
objedinjeni poglavljem Portretl.
M. Krlea: Stavili smo u zaatak sebl da budemo most u
budunost, a dobro kae naa narona poslovica, eli Ii da te Ijui
gaze, budi most." (Politika, 1. 2. i . I 1965)
0 Tako Krlea rezonira po izlasku posljenje knjige Enciclopo-
dije Jugoslavije, u intervjuu za Vjesnik", 7. 1972, str. 5.
 Predgovor 11

kritikom p rerezu, nije uope Krlei bila nametnuta

niti je njegovu djelu strana.
Ne raunaju li se mnogobrojni i raznovrsni eseji i
lanci esetinama stuaralakih i historijskih osoba,
enciklopedijski obrazac Krleina rada sustavno je pro-
gramiran planu tema i sadraja asopisa Danas",
ostvaren je ve prvih pet brojeva ovoga znaajnog
periodika, naroito njegovu Indeksu, registru i tumau
imena, knjiga, dogaaja, pojava i pojmova. Za taj je izu-
zetni enciklopedijski prirunik Miroslav Krlea, pored
svojh glavnh suradnika, obradio nekoliko desetaka
znaajnih pojmova i linosti iz raznh oblasti.10 Taj je
Krlein indeks ponovljen znatno proiren i obogaen
njegovoj knjizi eseja Evropa danas pa se iz retrospek-
tive moe slobodno smatrati znaajnim prethodnikom
ove zbirke 99 varijacija.
Prema tome, enciklopedijska struktura nije za Kr-
leu nova; kao potreba, izraz i mjera njegova duha i
djela ona mu jest priroena.
Otuda nita prirodnije od. nakane da se ta sklonost,
eruditivni fond i iv temperament iskau potpuno fcroz
enciklopedijski projekat i djelo, i sustavno kroz enciklo-
pedijske eseje, osvrte, clanke i biljeke, postavi tako
ostvarenost bez koje se ne moe.

KRITIKI PRESJEK POVIJESTI

S tim vezi, ni Prolegomena nije osamljen Krlein

tekst ovoga tipa, naprotiv jest dio jedne cjeline, to-
nije odredenoga niza. Sa zajednikoga tematsko-idejnog
vrela tih su godina, 1950., ekspresivno nastali Kr-
leini kapitalni kulturno-povijesni eseji: Srednjovjekov-
na umjetnost naroda Jugoslavije, Zlato i srebro Zadra i
10 Pisao sam opirnije Planu i Inelcsu Danas"-a u studijl
Zivot i vrijednosti asoptsa Danas", pogovor reprint izdanju Da-
nas, I, , Liber, Zgb. 1972, Dodatak pretlsku, str. 160.
12 Mate Lonar

Zadarski zlatari, pa Srpska i makedonska freska, Bogu-

milski mramorovi i drugi. Svima njima prethodi znaaj-
ni esej Illyrieum sacrum11 iz rukopisa kasne jeseni 1944.,
pisan dakle za ratnoga nokturna potrazi za izvjesno-
stima opstanka na ovome tlu, i kao uvodni tekst pove-
zan sa spomenutim organsku cjelinu V knjige Krlei-
nih Eseja. Svi ti eseji govore ilirskom reljefu, okre-
nuti slavenskom suverenitetu, dokazima nonkonformiz-
ma postojeega treeg svijeta, to se pojavio vom
prostoru na razmedi Istoka i Zapada i nije, uprkos sve-
mu, nestao. Govorei vjekovnom Antemurale Christia-
nitatis, Krlea je nadahnuto temperamentno zapravo
neprestano pratio koji su sve dramatski elementi ove
dugotrajne i krvave borbe za na politiki, intelektualni,
moralni umjetniki opstanak .. ,"12
Ponesena ovom Krleinom spoznajom i inspiracijom,
torn slijedu i Prolegomena sadri zajedniku vrijed-
nost, srodne misli, iste intenzitete, ali je posbno Pro-
dukt jo jednoga negativnog iskustva i alje pro-
misao i izravna smisaona najava krupnoga poduzea.
Ostali, brojni tekstovi iz knjige 99 varijacija jesu
Marginalia lexicographica, nastali kao Krleini osvrti i
zapisi na rubu enciklopedijskih prinosa raznih surad-
nika, i sadre autorove kritike opaske na rukopise za
Enciklopediju Jugoslavije, te Muziku i Likovnu enci-
klopediju. Sve se Krleine marginalije iz 99 varijacija
dijele na dvije oblasti i daju se svrstati p o v i j e s n u
i e s t e t s k o - u m j e t n i k u skupinu. Same po sebi
znak protivljenja ili simpatije, motivirane odredenim
neslaganjem s tretmanom predmetne pojave ili linosti
kao neposrednim povodom, ove se marginalije torn
okviru ne iscrpljuju. Naprotiv, Krlea se njima izdie
iznad toga povoda samostalno stvaranje, osobene va-
11 Objavljen prvobitno u fiasopisu Matiee hrvatske, Kolo, Zgb.
1963. br. 7.
1! Zlato i srebro Zadra, Eseji, V, str. 7980.
 Predgovor 13

rijacije, zaokruene esejistike cjeline i minijature -

saono-kritikog mozaika.
U nedavno objavljenim Krleinim dnevnicima taj se
postupak nastanka moe pratiti i kroz svjedoanstva, jer
se rad na marginalijama i njihovo narastanje spominju
na vie mjesta. Na primjer: Marginalia lexicographica
vezi sa lankom V. . srpskoj historiji. etrdeset
napomena. Ovaj materijal moe se upotrijebiti kao serija
klasinih citata za tezu zakanjelim mentalitetima."13
Na taj nain stvarani, povijesni eseji, zapisi i krokiji
Iz hrvatslte kulturne historije jesu dalja specifikacija i
razrada tema i ideja iz nabrojanih krupnih eseja, to
tretiraju trajanje nacionalnoga bia povijesnom vre-
menu i prostoru. Krlea njima iznosi svoje otpore,
gradi svoje dijagonale dubinu prolosti kroz naslage
historijslcih mdtova i zabluda, do pokazatelj na osnovu
kojih komponira vlastitu viziju i istinu. Ovi Krleini
eseji i zapisi znaee prije svega kritiku procjenu usta-
Ijenih (ne)istina, reviziju slubene historiografije, demi-
stifikaciju povijesti. Suprotstavljanje je izrazito polemi-
ki iskazano, i nije pretjerano ove tekstove nazvati no-
vim Mojim obraun s njima. Nijedno Krleino djelo po-
slije te knjige iz 1932. i Dijalektikog antibarbarusa iz
1939. godine ne posjeduje takav kritiko-polemiki ar-
senal kao zbir marginalija Iz hrvatske kulturne historije.
Svi poznati elementi njegova kritikog registra ovdje su
oivjeli, ponovo demonstrirani na djelu. Kritika i persi-
flaa idejne i politike izokrenutosti historijske istine
odnosi se, dakako, prije svega na historiografiju i njene
metode i protagoniste orovia, Stanojevia, Klaia,
iia, Smiiklasa, Baradu, Lukasa i druge, to su povi-
jest tendenciozno tumaili prema sopstvenim ideoloskim,
nacionalnim ili religioznim nazorima ili skladu
s vladajuom politikom konjukturom. Obrasci Krleine
Fragmenti dnevnka iz godine 1808, Dometi, Hijeka, 1972, br.
12, str. 21. Zapls je datiran 25. I 19BB.
14 Mate Lonar

negativne kriteristike dosadanjih naunih" postupaka

tendenciozne politizacije historije jesu, pored ostalh,
tekstovi Zetski kralj Bodin, Domagoj, Balii i Branimir.
U Krleinoj polemiko-ironijskoj interpretaciji ta je
historiografija romantiarski brbljava", i zadaje gla-
vobolju" prepisivanjem otrcane kierske romantike, sa
esto prozirnom namjerom sitnog politikantskog krijum-
arenja neistina i ovenskih aluzija". Krleine ocjene su
nepotedno obezvrjedujue za historiografiju kada pod
naivnom vinjetom vercuje sumnjivu robu", umjesto is-
tine izoblicenje istine", slobodne fantazije" naeg
nacionalnog teatra", kojem povjesnici ovi pjesnici
bez dara" piu komedije za nau historiografsku po-
zornicu". Tako se parafraziranjem prolostoljetnih -
doljubivih tekstova" pod firmom povijesnog ispitivanja
tjera naeionalna propaganda", idealistika apologija".
I na primjeru Balia takva lana instrumentacija, ka
se stvari prikazuju opernim kostimima, uz romantinu
pratnju violina, ne podudara se sa stanjem historijskih
jakata, a kao metoda travestira istinu, krivotvori do ga-
daje i datume, i od kaosa i rasula divljeg, primitivnog,
barbarskog, da, upravo kriminalnog stanja stvara sveti-
telje na politikom i nacionalnom ikonostasu i tako us-
pavljuje svijest, zarobljujui logiku saaljenja dostojnim
neistinama, kojih pali svoj katedarski tamjan kao
svetinja".
Nasuprot idili, Krlea je izriito naglasio kako se
ta povijesna skorpionska i vuja problematika ne moe
prikazati s lanim patosom" romantinih hipoteza kao
patetina evokacija", jer je zbilja tome stilu i metodu
sasvim oprena.
Kompoziciona struktura razvijenijh Krleinih mar-
ginalija Iz hrvatske kulturne historije jest identino za-
konita: kree se od polemike interpretacije i persifla-
nog razaranja krivih postavki ka skiciranju temeljnih
polazita pa znaajnih podataka za vlastitu projekciju
 Predgovor 15

linosti i dogaaja, njihova mjesta i znaenja povijes-

nom kontekstu danas. U tirn je zapisima oita glavna
Krleina magistrala nae povijesti: od bogumila preko
Kriania na Kranjevia, kao mjerlo i putokaz. -
milska hereza" sama obrazac nezavisnosti tree kom-
ponente, od koje most ide do titovske hereze 1948.
Krlei je najmiliji motiv vjekovnog trajanja" tipinog
nonkonformizma", na kojoj liniji Krlea simpatizira i
Jurja Dragiia, naglaujui njegovu buntovnu sklo-
nost", i M. A. Dominisa i Svetozara Markovia, i druge
sljedbenike prevratnog in tyranos smjera. Sagledajui
historijsku batinu od hrvatskog jezika 11. stoljeu do
naih dana, Krlea razbija megalomanije, tragine za-
blude i malogradanske fetie jednako i kad pie domi-
nikancima i kad daje moralno-psiholoki i politiki pre-
sjek atentata i kad govori davorijama kao bijednim
naivnostima, koje su predstavljale ipak nacionalno-poli-
tilci optor hrvatskog naroda ropstvu. Ne libei se iskaza
neugodnih za provincijalne historizme, Krlea se hi-
storijski egzaktno usprotivio krivom odrazu injenica,
na primjer i nainu na koji se pie slatkom Pravo-
slavlja", ,,sa trajnim tremolom pseudorodoljubive na-
ricaljke", kao i Hrvatskoj uope.
Prihvativi Matoevu gorku spoznaju zaturenosti
malog naroda, Krlea je stilu svoje Hrvatske knjiev-
ne lai (1919) ustvrdio da je i itava naa knjievna pa-
norama prenagomlana masom neznatnih detalja i jef-
tinih bazarskih rekvizita", zbog ega treba provesti re-
viziju i preocjenjivanje svih vrijednosti.
Sve ove zapise Iz hrvatske kulturne historije nije
pisao katedarski profesional ve stvaralac i humanist, i
njihova magnetinost nije domeni objektivne tonosti,
egzaktne neutralnosti, ve objekciji jedne nemirne
erudicije, naporu kritike misli, radu imaginacije i daru
njihova izraza. Izraza to ove objekeije sa razine znan-
16 Mate Lonar

stvene rasprave i poie na knjievno-esejistiki rang,

gdje je racionalno-egzaktni sloj oivljen polemikim
temperamentom i oporbeno-kritikim nabojem strukture.

PRINOSI CJELOVITOSTI POETIKE

Druga, znatnija skupina Krleinih leksikografskih

marginalija iz 99 varijacija varira teme stvaranja i vred-
novanja umjetnosti, i odnosi se na likovno-muziko-knji-
evnu prirodu razdoblj, djel i subjekata, kreativnog
dara i proeesa. S ovom skupinom po naravi teme i tret-
mana cjelinu eine i enciklopedijski eseji-portreti Augu-
stinia, Gjalskog i Metrovia. A svi ovi tekstovi Za-
jedno pripadaju znaajnoj teorijsko-kritikoj oblasti Kr-
leina knjievnog djela to se bavi nastankom, karakte-
rom i smislom umjetnosti. Temeljni su eseji te oblasti,
zapravo Krleine estetke Predgovor Podravskim
motivima" Krste Hegeduia (1933), Dijalektiki antibar-
barus (1939), Govor na Kongresu knjievnika u Ljub-
ljani (1952) i referat tendenciji (1954), da spomenem
samo najznaajnije jer ima jo Krleinih tekstova te
vrste sve od Plamena" do Foruma".
Marginalije variraju poglavito iste probleme um-
jetnikog stvaranja, suodnos umjetnosti, slobode i ten-
dencije umjetnikog ina, te pitanja izraza, angairano-
sti i svrhe umjetnosti, pa su zapravo dalja razrada, spe-
cifikacija, potcrtavanje i produbljivanje, potkrepa os-
novnih Krleinih ranijih teza ili njihova provjera
kod drugih stvaralakih iskustava zbiru eseja nizu
likovnih, muzikih i knjievnih stvaralaca i djela.
U toj oblasti Krleina djela potpuna su novost Va-
rijacije na muzike teme, gdje su eseji klasicima i ve-
likanima muzike najcjelovitiji i literarno najistiji. I
tim je esejima Krlea odstupio od tipske predodbe ide-
aliziranih ivotopisa muzikih velikana, suprotstavlja-
 Predgovor 17

jui joj istinu trajno uzrujana stanja oajnih i stra-

stvenih raspoloenja", bolno ranjeno trzanje" slije-
pog zanosa i iskrenog oaja" (ak i jednog Beethovena).
Piui muzici, Krlea je prije svega postavio i pitanje
naina i smisla toga pisanja, i odgovorio potvrdno, da
muzika trai pratnju pjesnike rijei kao komentar".
Iz analognog odnosa reciprociteta, kako je muzika
vrsta poezije" jer ni poezija nije drugo nego neka vr-
sta muzike", slijedi naznaka: muzici se mora pisati je-
dino pjesnicki, na visini muzike teme", kao to uosta-
lom i slikarstvu treba govoriti poetski, jer je slikar-
stvo (jednog van Gogha npr.) zaista poezija sama".
I doista, ovoj knjizi nigdje Krlea i nije ispoljio toliko
izvornog pjesnikog nadahnua i zanosa, i nigdje kao
ovdje tako visoke artistike stilizacije. I kad evocira i-
votopise pojedinih umjetnika, povijesno-umjetniki kon-
tekst, doivljaje njihove glazbe, boje, slike i vizije na-
stale od zvunih impulsa i impresija, i kad rijeju izra-
ava posebnosti melodije, ciklike krugove skladbe, za-
konitosti kontrapunlcta i ritmiku sinkope, Hi kad pre-
doava posebice Berliozovu teoriju sinhronom, para-
lelnom strujanju umjetnikih vrsta, svim fazama kom-
pozicije, rijei, slid i boji".
I tim muzikim esejima, kroz usporedbe, analogije
1 razlike znamenitih stvaralaca, Krlea je dolazio do uni-
verzalnijih zakljuaka i iskaza umjetnosti uope. Do
onh vanijih postavki, dakle, to se nadnose vrijednos-
nim znaenjem nad pojedinane primjere i postiu digni-
tet oposti. Kao na primjer: Mozart svojim djelom do-
kazuje staru i historiji umjetnikog stvaranja neobo-
rivo provjerenu istinu: veliina umjetnika nije drugo
nego svjedoanstvo duboko ljudskih, svakom ivom o-
vjeku moda nejasnih, ali svima nama podjednako
ivih, uznemirenih osjeaja, koje autentinim umjet-
nikim objavljenjima itamo, gledamo ili sluamo kao
zapise svojih vlastitih zagonetnih nesnalaenja pred Iju-
2 99 varijacija
18 Mate Lonar

bavlju i smru, tim prvim i posljednjim tajnama ivota."

Nema dvojbe, ovo je jedno od bitnih mjesta cijele Kr-
leine poetike, isticanje te primarno Ijudske kvintesence
umjetnosti, kojoj je Krlea bio i ostao vjeran, ali koju
nigdje svom djelu nije tako jasno eksplicirao.
Za Krleu umjetniki stvarati znai stvarati um-
jetniki, A umjetnost je prije svega plod dara, subjek-
tivnoga temperamenta i nadahnua, a ne svjesne volje
i direktivnoga programa, kao to ni pitanje stvaralakog
dar a i zraenja invencije nije pitanje ni razu-
ma". Jo Predgovoru Podravskim motivima" Krlea
je tvrdio kako je ljudski nagon koji se opire smrti
roditelj svake ive umjetnicke zamisli", to se nastoji
objektivirati da zaustavila ljudski trag vremenu.
Nakon toga je decidirao: snaga tih uzbuenja
nije iskljuivo razumne prirode", jer umjetnika nadah-
nua naviru vise iz primozga", iz skrivenih pobuda i
tamnih strasti, stihijno, iz zaumnog i iracionalnog o-
vjekova bia.u Zato ni umjetnicki stvarati ne znai
samo htjeti ve i umjeti",111 a za to je primarni uvjet
individualni talenat i subjektivna sklonost, izvor osobne
nadarenosti, inspiracija a ne imitacija.
Sloenom fenomenu bivstva i motivacije umjetni-
kog stvaranja Krlea se neprestano vraa svojim vari-
jacijama, marginalnim zapisima i esejima dogradujui
tako spektar svojih nazora, proniknua i slutnji. U tim
je objekcijama njegova erudicija jednako bogata i pot-
injena difuznom kreativnom iskustvu, a izriaj je vrlo
precizan i razlono jasan.
Umjetniko stvaranje za Krleu jest pitanje ivota
i smrti, oporuka, moralna egzistencija", vii stupanj
saznanja", provala stvaralakog temperamenta to nosi
anra kao katarakt ingeniozne bujice"16. Umjet-
" Vi. Predgovor Podravskim motivima" Krste HegedSa,
Eseji, III, sir. 309. i 315.
, s M. Krlea tendeneiji umjetnosti, Eseji, X, str. 229.
" Kakav je npr. ponio Gricaulta, u Krleinoj interpretaeiji.
 Predgovor 19
nost jest krvava istina, pitanje karaktera, dubokog mo-
ralnog osvjedoenja pod zvijezdama", uvijek dramatski
in stvaralakoga bia. Tada se objavljuje neposredno i
iskreno 1 j u d s bez ega bi umjelnost bila besmi-
slena igrarija", jer je slikarstvu umjetnosti uope je-
dina svrha da bude svjedoanstvo onih senzacija, od
kojih je ovjek stvoren". Bez tih atribuda stvaranje
gubi svoje imanentne umjetnike znaajke, postaje imi-
tacija, moda, aranman, prijevara.
lako ne promatra umjetnost kao drutveno izoliranu
pojavu, izdvojenu i zatvorenu sebi, po sebi i za sebe,
Krlea kod oslona na marksistiku doktrinu precizira
da Marx, kad govori nadgradnji, misli na gejzirsko
previranje"17, i istie posebne zakonitosti umjetnosti,
gdje esto magneti forme" djeluju mnogo intenzivnije
od motivacija drutvene naraviP
Tretman procesa umjetnikoga stvaranja, te karak-
tera i prirode umjetnosti neodvojiv je od pitanja svrhe,
smisla i tendencije umjetnosti, je Krlea posvetio
najdinaminije stranice svoje estetike od Predgovora
preko Dijalektikog antibarbarusa do Ljubljanskog go-
vora, eseja tendeneiji, do knjige Razgovora... i do
ovih 99 varijacija, borei se protiv utilitarnosti i izopa-
enja tendencije trajno tzv. s u k o b u n a l j e v i -
c i.la (Naa je socijalno lijeva literatura izmedu dva rata
i nastala na tradiciji Krleina djela, ali se pod direktnim
utjecajem harkovske linije okrenula zahtjevu podrede-
nja umjetnosti politikoj borbi, kad se Krlea, napadnut
s lijeva zbog solipsizma i subjektivnosti, drastino odva-
ja: teorijski i kritiko-polemiki brani umjetnost, stvara-
laki subjekt i dostojanstvo lijeve knjige". Napredna se
" UvocIna rije za asopis Danas 1952", Forum, Zgb. 1962, br.
S, str. 704.
Usp. Govor na Kongresu lcnjlevnika bjubljani, Eseji, VI.
ovom sloenom pitanju vid. Lasievu lmjlgu Sukob na
knjievnoj Ijevici 19281952, Liber, zgb. 1970. i telcstove lcoje sam
naveo govorei njoj u Delu", Bgd. 1971, br. 5, kao i moj esej
estetsca pitanja postan politika, Politika, 17. april 1971, str.
1920.

2*
20 Mate Lonar

knjievnost i misao uope podvaja na medusobno op-

vene struje, svaka noena svojorn vizijom (ne)skada um-
jetnosti i revolucije, i ta oporba dobija dramatske raz-
mjere vrijeme asopisa Danas" (1934) i naroito Iz-
raza" i Peata" (193940), s mnogostrukim referenca-
ma na poslijeratni knjievni ivot i razvoj umjetnosti.)
Za Krleu su Ijepote postignuti ivotni intenziteti",
a znaenje Ijepote ne lei iskljuivo tome, da Ii
je lijeva ili desna"20. Takoder Predgovoru Krlea je
konstatirao: tendencija umjetnosti stara je kao i um-
jetnost sama", da varijacijama doda kako povijesti
umjetnosti i knjievnosti zapravo ni jednog veli-
kog imena koje ne bilo tendenciozno". Ali se, unato
tome ili bolje skladu s tim, polemiki teorijski
suprotstavio izravno dirigiranim socijalnim i politikim
tendencijama oblastima likovnim knjievnim i sva-
kom ograniavanju slobode umjetnikog bia i sponta-
nosti stvaranja.
Da bi uope bilo to to jest, po vojim primarnim
atributima, umjetnost mora ostati prije i iznad svega
umjetnost, a umjetniko stvaranje imanentno svojoj biti.
Zastupajui Dijalektikom antibarbarusu u m j e t n i -
i izraz lijeve tendencije, Krlea je svoju pozieiju ne-
dvojbeno decidirao: tendenciozna umjetnost ima smisla
samo onda kad je umjetnost koja je tendenciozna"-1.
Govorei varijacijama estetici Druge interna-
cionale, Krlea ispituje politiku tendenciju umjetnosti
i njenu degradaciju vidu danovizma i gerasimovtine,
kao oblike raovjeenja umjetnosti, po umjetnost jed-
nako pogubne kao i goebbelsovska propaganda22, jer su
ista smrtna opasnost za svaku pjesniku slobodu", kad

= Predgovor Podravskim motivima", Eseji, III, 311. 1 318.

21 Peat, Zgb. 1939, br. 89, str. 119.

Ista je heretika teza podudarnsoti crkvene, jakoblnske,

laistike i danovske direktlvne estetike sadrana joS u Krlelnu
eseju tendencyi umjetnosti, iz 1936.
 Predgovor 21

se pod krinkom etetske diskusije radilo zapravo fizi-

kom unitavanju politikih protivnika".
Te je, za oficijlnu lijevu doktrinu heretine, nazore
i postavke Krlea dalje razvio i osnaio esejima zna-
ajnim stvaraocima iz 99 varijacija vezujui h za pro-
blem angamana umjetnosti. Kad postavlja Barbusse
Barrs, paralelu, Krlea polazi od tendencije umjet-
nikom stvaranju koje je brojnim direktivama, pravili-
ma i propisima23 imalo da se podredi ideolokoj i poli-
tikoj propaganda Rezultatv tih bezbrojnih jalovih dis-
ciplinarnih napora kroz vjekove" pokazuju, po Krlei,
kako se nikada nikakvim dekretom ni tendencioznim
receptom nisu mogli postii umjetniki uspjesi ravni oni-
ma, kakvi se javljaju kao rezultat od svakog propisa
slobodne individualne inspiracije".
Slijedei tu temeljnu misao, Krlea je analitiki po-
kazao, slino eseju tendenciji u umjetnosti (1936) na
primjeru ruskih programskh slikara i Murilla, kako ni
tendencija idejno svjesnoga Courbeta nije dala vrijedna
djela na motive Komune, dok je potpuni indiferent" Ma-
net progovorio nerazmjerno dramatskije", to je jo je-
dem dokaz kako se svijetu umjetnosti veoma malo
moe postii odredenom i svjesnom voljom". I taj se
primjer od primjera do pravla realizira temeljni za-
kljuak Krleine estetike, da subjektivna volja ili ide-
oloko uvjerenje nisu nikakve garaneije za vrijednost
umjetnikog djela".21 I primjer Gjalskoga potvrda je
toga stava, kao to je Gjalski inae, za oejenu kojega
Krlea primjenjuje Engelsov spoznajm kriterij vredno-
vanja umjetnikog djela, onda i dokaz da stilsko es-
tetska formula kod proejene vrijednosti pojedimh pisaea
nije uvijek konana mjera".
Ove tri rijei neizbjeivo asociraju Pricin antipeatovski
Glanak Reeepti, propisi i dogme, Xzraz, Zgb. 1939, br. 9.
" Koliko je taj zakljuak bitan svjedoi i podatalc da ga je
Krlea doslovice ponovio u razgovoru s Matvejeviem. Vid. nav.
djelo, str. 150151.
22 Mate Lonar

Ta su vrijednosna naela primijenjena i dokazana i

99 varijacija pri ocjeni kiparskog djela Antuna Augu-
stinia i Ivana Metrovia. Za prvoga je Krleza istakao
kako je svojim slobodnim inspiracijama stalno stva-
rao jedino po vjekovima ovjerovljenom pravilu, da spo-
menik ima jedino svoje obrazloenje arhitektoniei
skulptorske mase", jer mu je igra mramornh sjenki
i svjetlosti jedina magija" i kiparski zakon modelacije,
a za drugoga da otkriva svoj unutarnji umjetniki Uk"
nezavisno od politike i religiozne retorike tendencije
kosovskog brama, vidovdanskog mita i rasnog poslanja.
Upravo na primjeru Metrovia Krleza je demonstrirao
svoje estetsko ulo za izvanredno bogat raspon ciste
Ijepote beskrajnim varijacijama", jasnou njegova sti-
la, bogat dar mate i izuzetno razvijen osjeaj plastike,
i ponovo ispoljio svoj kritiki stav prema suvinom ro-
mantino- politikom hibridu njegova djela. I tu se Krle-
in tekst uzdie do naelne vrijednosti suenja, kao uni-
verzalni iskaz temeljite estetike valjanosti. Umjetnika
pojava Ivana Metrovica ilustrira veoma uvjerljivo kako
za procjenu vrijednosti umjetnikog djela nisu od pre-
tene vanosti ni religiozne ni politike ni estetske pro-
gramatske teze ako je snaga umjetnike fantazije tako
neposredno elementarna i ako je inspiracija ponijeta
stvaralakim temperamentom tako sugestivna, kao sto
je to bio slucaj kod I. Metrovia. Osim umjetnikog,
svako drugo (religiozno ili politiko) tumaenje likovnog
govora je isprazno; nevana je, prema tome, sluaju
vlastitog djela i sama subjektivna interpretacija umjet-
nika Metrovia, kada on programatski, ulozi politic-
kog propagandista ili vjerskog mislioca, objanjava mi-
stinu simboliku svojih kipova."
Osim prikazanih oblika, do kakvih primjera anga-
mana umjetnost dop ire dramatskom razdoblju poka-
zuje i izuzetan skup Krleinih eseja i zapisa Ekspresio-
nizam, to objedinjuje izvrsno poznavanje materije, knji-
 Predgovor 23

evno-teorijske naznake i kritike opaske preglednu

fresku nemir duha i putova ekspresionistikih stilova
evropske umjetnosti.
Prema tome, postaje oigledno da se bez varijacija
i eseja umjetnikom stvaranju nee ubudue, kao ni
dosad, moi poduzeti nijedno ozbiljnije razmatranje Kr-
leinih shvaanja i vrednovanja umjetnosti, jer su ti
tekstovi potvrda i bitna dopuna njegove eksplicitne -
tike, pridonosei znacajne prinose teorijskoj razini kri-
tike cjelovitosti estetike Miroslava Krlee.

ZAKLJUNI ZBIR

Da sumiramo, dakle, za Krleu Enciklopedija nije

bila poetak vec realizacija: od misaono-idejnih za~
misli, provodnih osi, kroz neposrednu provedbu znan-
stvenih radnji do stvaralakog oivljavanja golemog ma-
terijala knjigama, to ukidaju prazninu povijesnim
dokazima postojanja, kao krupni trag koji pokoljenja
namiru dolazeim opirui se nestanJcu.
Dakako, kod toga treba odvojiti zajedniko od -
: ni sve zasluge niti propuste ne treba pripisati
iskljuivo Krlei. Ali, udragivi tu pune dvije decenije
svoje stvaralacke energije zrelosti, nakon ostarenih
rezultata, Krlea priznaje, bez aljenja, ipak s izvjesnom
gorinom, kao umjetnik: Da, za mene lino, na kraju
puta, ovaj posao predstavlja lakouman gubitak vreme-
na." No, njegova je stvaralaka linost cjelovita pa i ta
svijest nije jednostrana ve difuzna, gradilacka i sum-
nji i pitanju: Sto je tu literarno ili para-literarno", a
to je socijalno? (...) Osim politike djelatnosti ovjek
je zapleten para-literarno" itavim nizom raznolikih
funkcija, a na kraju od tog ogromnog para-literarnog"
kvantiteta takoder se cijedi ili destilira literatura. Do-
24 Mate Lonar

brim dijelom ona i sama nije drugo nego para-litera-

rna paradigma ili parabaza."25
Teko je preeiznije fiksirati ovu vrstu Krleine dje-
latnosti. Ta netom navedena odrednica, gdje se zapravo
granicno od zajednikog odvaja lino, vlastito, pogaa
prirodu i smisao knjige 99 varijacija. Rije je, doista,
osobitom proirenju literature: knjievno se izricu naiz-
gled vanliterarni ili ne samo usko literarni sadraji uz-
lazei tako lcnjievni red, kad stanovita parabaza po-
staje paradigma primjer, obrazac i dokaz vlastitog
djela. Put i zakonitost toga postupka jest uvijek isti
i svaki put razliiti stvaralaki postulat: ekspresija to
od skupa podataka i rijei pulsirajui stvara ivot djela
djelo ivota, da traje.
U 99 varijacija taj je procs utoliko delikainiji kad
su posrijedi eseji i zapisi povijesnog ili estetiko-znan-
stvenog sadraja, s obiljem dokumentarne grade i racio-
nalnih iskaza, a osjetljiv ne manje kad je provoden
istim esejima - stilizaciji knjievno-umjetnike, likov-
ne i muzike predmetnosti s fluidom iracionalnoga. Ali,
taj je procs jedinstvene tenzije, literarno nadahnut,
opeaen istim stvaralakim subjektom, a razliit samo
omjeru logiko-kritike i umjetniko poetske naravi
kristalizacije i izraza.
I nad tim radom, dosljedno autorovom kritikom di-
stanciranju od vlastitih djela (ranije npr. prema ratnoj
lirici i dramskom radu)20 i stvaralakoj sumnji, javlja
se karakteristian Krlein sjetni znak pitanja: Listam
marginalijama, pitajui se trajno, a to smo do vraga
Razgovori. . . , str. 8B. i 09.
= Vid. Krlein esej Moja raina Urlka (objavljen prvobitno u
asopisu Savremena stvamost", Zgb. 1933, br. 2) u knjizi Europa
danas, i njegov Pogovor iz 1028 osjeko predavanje vlastitom
dramskom putu, Izgovoreno prije Citanja drame U agonijl. (Glemba-
jevi, drame.)
 Predgovor 25

uradili za ovh 17 godina? Kakav je to posao?"27 Krleu,

naravno, ne treba veliinu i smisao toga posla sad a
verbalno uvjeravati. I 99 varijacija jesu, vjerujem, pot-
vrda vrijednosti i znaenja tih marginalija.28
Kolilco god Enciklopedija bila i Krleina, ona je ko-
lektivno djelo i ostat ce kao mozaikna cjelina stotinjak
stvaralaca. U pozadini toga posla postoji ali se uvijek
ne vidi Krleina gradilaka linost i redaktorska ruka.
No, iza svega, jer jesu stvaralaki rad, ostvaren osobni
kreativni napor Autora, ostaju ove po opsegu i vrijed-
nosti nejednake ali po svemu magnetine esejisticke va-
rijacije i marginalije, ne samo kao alibi i utjeha, nego
kao zbilja ivota rijei. One jesu knjievna realnost, bez
koje se usudujem se rei cjelina Krleina opusa,
a pogotovo pojedini njegovi vidovi i izrazi (povijesn,
estetiki, kritiko-esejisticki) uope ne daju zamisliti.
Tako eseji, zapisi i opaske postaju cjelina; namjera
se ostvarila, od slutnje smjera realiziran je in: margi-
nalija (po nastanku i iskazu) preobraa se (po funkciji
i znaenju) djelo, primjeran sraz erudicije i re-
ad je.
A to i jest obujam i smisao knjige 99 varijacija.
Mate LONAR

" Fragmenti dnevnika iz godina 3367, Forum, Zgb. 1972, br. 6,

str. 882. Ovaj Krlein clnevniki zapis o 14. X 1967., iji poetak
glasl: L Z subota. Prazno. Svl su otili.", neodoljivo me podsjea
na neke ovogoinje subote koje sam u Lekslkograislcom zavodu
proveo s Krleom takoer iistajui opsene sveslce marginalija, rai
izbora za 99 varijacija.
18 Neke od tih marginalija objavljene su ranije u asopisima
Eepublika", Izraz", Forum" i dr. ili u knjlgama Krleinih
Eseja, dole je stanovit broj njih uzet iz rulcopis i sad se prvi put
tampa. I Marginalia lexicographica (nakon Prolegomena i Portreta
sva ostala pogiavlja knjige), kao i 99 varijacija u cjelini, posebno
je tematizirana i iznova redigirana. Prirediva je zadrao mnoge
stare ili stavio nove nazive tematsko-misaonih skupina i pojedl-
nih varijacija. Xza antologijske selekcije, svi uvrSteni tekstovi do-
nose se ovdje integralno. Tako je nastala ova nova Krlezina knji-
ga, raznorodna sadraja all nedvojbeno lconzistentne strukture i
stilizacije.
 PROLEGOMENA ZA ENCIKLOPEDIJU
JUGOSLAVIJE

U okviru najveeg masovnog pokreta u naoj hi-

storiji, koji je revolucionarnom borbom ostvario prin-
cipe socijalizma, trae se danas nauna, knjievna, um-
jetnika i ideoloka ostvarenja, na intelektualnoj pod-
lozi jedne problematike, koja metodiki nije ispitana
sa stanovita najelementarnijeg poznavanja intelektu-
alno-moralne, kulturnohistorijske, estetskomorfoloke,
ekonomske i soeioloke anatomije naega graanskog
drutva. Elementi kulturne i politike svijesti, koji se
u okviru vlastite bogate kulturnohistorijske prolosti
javljaju u naem graanskom stoljeu, samo su jedan
detalj, upravo moda najnezanimljivija epizoda nae
kulturne historije, tako bogate simultanou stilova j
utjecajnih komponenata kao malo koja u zapadnoev-
ropskom svijetu.
Dok u analitikokritikom pogledu nijesmo svrili
ni sa preliminarima, mi stojimo pred raznovrsno i ne-
obino isprepletenim kulturnim zadacima jednog poli-
tieki ostvarenog plana, koji ne predstavlja vise nikalcvu
hipotezu niti kulturnopolitiki program, nego dravnom
30 Miroslav Krlea

politikom odreenu ekonomsku i socijalnu stvarnost.

Na est narodnih sektora, koji se podudaraju sa politi-
koadministrativnom podjelom na est republika: na sek-
toru srpskom, hrvatskom, makedonskom, crnogorskom,
slovenakom i bosanskom, treba da se postavi program
koordinirane kulturnopolitike djelatnosti, kojoj bi bila
svrhom izgradnja jedinstvene socijalistike kulture.
Parola socijalistike knjievnosti i umjetnosti (za-
pravo kulture i nauke) ne treba da ostane parolom:
ona. treba da se ostvari na svima sektorima socijalisti-
ke kulturne djelatnosti, a da je pojava jedne takve
encildopedije (kao to je naa) jedan od najosnovnijih
preduslova za izgradnju- kulturne svijesti, to, mislim,
nije potrebno dokazivati.

LATINSKO-BIZ ANTIN SKI RASKOLI

U ovom uvodu ograniit emo se, radi pojednostav-

njenja zadatka, na neke probleme naih, naalost, jo
uvijek aktuelnih latinsko-bizatinskih horizonata, jer su
upravo te korozivne, razorne, vie od toga: intelektual-
nomoralne rastvorne sheme najfatalnije djelovale na
radanje, a istodobno i na razjedinjavanje nae nacional-
ne svijesti u devetnaestom stoljeu. Stvaranje latinsko-
-bizantinskih izoliranih malograanskih shema narodne
svijesti, djelovanje tih palanakih politikantskih kon-
cepcija u drugoj polovini devetnaestog stoljea na for-
miranje nae kulturne nadgradnje, oblikovalo je srp-
sku i hrvatsku nacionalnu svijest u onoj razdvojenoj,
bilateralnoj formi, kakvu smo je mi zatekli u historij-
skom periodu ujedinjenja, sve do godine 194041.
Politiko bunilo 194145 ne bi bilo poprimilo one de-
lirine oblike, da je kulturna kohezija naih naroda
 99 varijacija 31

bila osnovana na uzajamnom poznavanju, tj. na pozna-

vanju onih kulturnih i historijskih fakata, koji su ob-
likovali tu razjedinjenu svijest po diktatu stranih sila
kojima je nae rasulo u obliku razjedinjenja jedinim
programom. Ove malograanske, konzervativne, esto
puta kontrarevolucionarne sheme elementi su jo uvi-
jek ive, slabo civilizirane svijesti, u relativno veoma
velikom broju predstavnika danas jo uvijek negativno
aktivne tzv. elitne graanske inteligencije". Ti elemen-
ti rasula i dezagregacije, osnovani na romantinim hi-
potezama i eskamotirani po inostranim imperijalisti-
kim komponentama, nijesu bili podvrgnuti naunoj si-
stematskoj analizi, pa prema tome niti reviziji, ni u gra-
danskoj, konzervativnoj, ni u liberalnoj, ni u dijalekti-
koj varijanti.
itav niz krupnih i neoborivih fakata obavijen je
romantinom retorikom. Politiko ujedinjenje godine
1918, u formi medunarodnog fait accomplija od 1. de-
cembra, na primjer, u tim je malograanskim svijesti-
ma (s jedne i s druge strane) do danas jo uvijek neka
vrsta vise sile, koja je na temelju zakljuaka pariskog
i saintgermainskog mira poremtila svaku mogunost
razumijevanja ovog svrenog ina, stvorenog na teme-
lju diktata meunarodnih aranmana. Ove retorine i
nitavne sheme, anahronizam ve onog trenutka kada
su se raale prije stotinu godina, i danas su jo naj os-
no vnij im lajtmotivom negacije junoslovjenslce stvar-
nosti na moto: Zbogom, lijepi dani francijskojozefini-
zma, obrenovievskih zajmova ili crnorukake radika-
lije od 190314!" Uzunovieva palata Devanha otputo-
vala je sa Kupincem u nepovrat, a Stepinec u Kraiu
i Milan Gavrilovi u Londonu inodejstvuju kod istog
politikog parastosa, nadajui se romantinim ansama
novoga gradanskog rata, poto im kao autentinim vam-
pirima nije bilo dovoljno pokolja od 19181945.
32 Miroslav Krlea

Jo uvijek jedan prilino visoki percenat nae srp-

ske i hrvatske konzervativne inteligencije smatra uje~
dinjenje Srba i Hrvata u jednu ravnu cjelinu doga-
ajem anorganskim do toga stepena, da je parlamen-
tarna kriza Eshaezije sa kraljevom oligarhijom logino
zavrila jednim od najtraginijih lomova 1941. Legenda
Istoku i Zapadu, Drini, Srijemskoj Mitrovici kao
biskupiji svetog Andronika (koja je posluila za raskol
jedne i druge crkve), teza dva ili tri svijeta, parole
0 zapadnoevropskoj civilizaciji i Baikanu, kao pojmo-
vima koji se meusobno isldjuuju, parole vidovdan-
skog rasnog Ideala, koji je oslobodio austrijske provin-
cije od vjekovnog ropstva itd., sve te kajmakalanske
1 hrvatske dravnopravne parole odigrale su traginu
svoju ulogu u periodu 19181941, a naroito 1941
1945.
Hej trubau s bojne Drine ili Jo Hrvatska osam-
desetih godina prolog stoljea pretvorile su se u
hajte, psine, preko Drine" ili oj, Hrvati, mi emo vas
klati" godine 1941. Ove sopravvivenze i danas su jo
(naalost) uvijek osnovnim temama na visokim kola-
ma: po njima se predaju historija i historija knjievno-
sti, one su zatrovale lingvistiku i filologiju, one se jav-
ljaju u obliku lmjievnokritikih eseja i onda kada su
pojedini pisei uvjereni da misle materijalistiki kriti-
no ili da su uzvieni iznad partikularistikih predrasuda.
U jednoj od mnogobrojnih diskusija, kako bi va-
ljalo pristupiti pozitivnom stvaranju romantine drame
izjavio je Grillparzer prije stotinu godina: Sve nas
pokvario je Shakespeare!" Za raanje romantine, tzv.
rodoljubive nacionalne svijesti kod Srba i Hrvata, po-
lovinom devetnaestoga stoljea, mogla bi se parafrazi-
rati ova Grillparzerova fraza: Sve nas pokvario je
Grillparzer!" (Ruvarac, Sterija u Rodoljupcima smioni
su izuzeci, na vlastitom frontu.)
 99 varijacija 33

KRITIKA RE VIZI JA

Naucna revizija mnogobrojnih mutnih pojmova i

krivih vrijednosti, koja planski normalno ide u okvir
univerzitetskog ili akademijskog rada, svrstava se u
ovome trenutku, po samoj naravi stvari, izmeu osta-
lih mnogih zadataka, u dunost Enciklopedije, koja i u
ovom pogledu treba da izvri pionirski posao, tj, da
formulira ili da kodificira ono to su, iz mnogih fatal-
nih razloga, propustila pokoljenja.
Proslava stote godinjice godine 1848 bila je jedan
od klasinih primjera nae naune, politike i kulturne
insuficijence u dijalektikom smislu. Naa graanska
inteligencija, njeni najraznovrsniji malograanski pro-
vincijalni reprezentanti devetnaestog stoljea, koji
predstavljaju uzajamnu politiku i kulturnu negaciju
(vukovci, garaaninovci, starevianci), njena moralno-
-politika struktura, svi filistarski partijski i kulturni
programi, spojeni sa politikom djelatnou u mnogo-
brojnim parlamentarnim oblicima za posljednjeg stolje-
a, itava ekonomska i politika problematika ko ja, pot-
puno neispitana, predstavlja osnovnu bazu fatalnih ne-
sporazuma od Vuka i Ljubomira Nedia sve do Supila
itd., sve to je jo uvijek historiografski terra incognita.
Tim temama nije se do danas pozabavio nitko kritiki
tako, da bi se uzvisio iznad zaostale, palanake guve,
koja se do danas javlja kao sjenka na naim spiritisti-
kim seansama ex cathedra. Vukovi kekavci", nemu-
ti jezik" Ljubomira Nedia, do njegoevske istrage
vae ili nae" Srpskog njievnog glasnika, koji je iz
dileme luna ili krst" inaugurirao novu borbenu istra-
gu Latina ili Grka u nacionalnoj varijanti, i time ot-
vorio nekulturnu fazu borbe od zagrebakih nemira
1902 pa preko aneksione krize do Sarajevskog atentata
1914, samo su formule (sintetike) jedne malograanske
nacionalistike i reakcionarne zbrke tome, da Ii Star-

3 99 varijacija
34 Miroslav Krleza

evieva slavjanoserbtina" prestavlja nacionalni ni-

hilizam u madarskoj formi, da Ii su nacionalno po-
zitivniji" Rajai ili Jelai, Vraz ili Preern, Njego
ili Maurani itd. Ova dezagregaeija, ko ja je nau gra-
ansku inteligenciju trovala godinama i na kraju ras-
trovala do potpuno amorfne mase sve od rata 1914
1918 pa preko vidovdanskog perioda do sloma 1941,
organski je povezana palanaki period raanja nacio-
nalne svijesti u prvoj polovini devetnaestog stoljea,
i zaostalim i potisnutim elementima veoma niskog ste-
pena kulturne i politike svijesti iskljuivo uslovljena.
Trebalo bi posvetiti naroitu panju ispitivanju onih
zapadnoevropskih konzervativnih graanskih ideologi-
ja, koje su od 18481918 formirale pravne, pravnohisto-
rijske, knjievnopolitike i umjetnike sheme graan-
ske svijesti feudalnoj austrijskoj zoni, i u kneevskoj
Srbiji podjednako. Trebalo bi kod te analize obratiti iz-
vanrednu pozornost svima varijantama te kontrarevo-
lucionarne zapadnoevropske svijesti, koja je tako kobno
djelovala na razvoj naih nacionalizama", izoliravi
pojam naroda idealistiki, na naelu uzajamne negaci-
je, vrazovskoilirske, preernskosamoslovenake, srpske
i hrvatske. Varijanta Mazzini-Tommaseo raa (kod nas)
talijanaku, crno-utu, autonomaku, almatinsku tezu
superiornosti mediteranskog tipa, njemaka roman-
tika stvara od politike megalomanije dinaroida itavu
jednu kominu kozmologiju, koja u secesionistikoj va-
rijanti Metrovievoj posta je karikaturom. Teze Ervina
Szaba dokazuju vrlo uvjerljivo kontrarevolucionarnu
strulcturu madarske revolucionarne koncepcije 1848,
a revizija Kossuthovih vlastitih krivih hipoteza re-
voluciji 1848, koju je proveo dvadeset godina kasnije
u emigraciji, a koju neomarksistiki sociolozi ne e da
uvae kao argumentum ad hominem, dokazuje kako
je hrvatski sabor 1848 bio (s pravom) subjektivno uvjeren
da brani svoju nacionalnu egzistenciju, bez obzira na
 99 varijacija 35

to to je tada ve sudbina Revolueije u meunarodnim

omjerima bila odluena. Diskusija Natko Nodilo-Tom-
maseo 1862 u II Nazionale, Medo Puci u Ravenni na
grobu Danteovu, Salghetti-Drioli, Kikerec i sve rodo-
Ijubive oleografije onog perioda itd. govore zbrkama
golemih razmjera.

KONTINUITET TRADICIJE

Valjalo bi dijalektikom ekspertizom osloboditi nae

suvremene kulturnohistorijske poglede od onog mra-
nog balasta, koji bi se, bez pretjerivanja, mogao pro-
zvati naom ukletom reakcionarnom tradicijom. Sluaj
Tomaievih Pacta onventa u tom je pogledu ldasian.
Tom historiku zamjerne erudieije elementi ugarskog
i hrvatskog dravnog prava vrijede kao vjeni i neobo-
rivi, dvije-tri godine prije sloma itave feudalne be-
ko-budimske apstrakcije. Enciklopedija, kao takva, tre-
ba da bude negacija ove reakcionarne (palanake, kam-
panilistike) tradicije i historijsko ogledalo pozitivnih
fakata, kojih ima bezbroj ve u medijevalu, a od Cin-
quecenta do danas toliko, te ne e biti na temelju do-
kumenata nikakav naroiti napor da se dokae konti-
nuitet junoslovjenske civilizacije kroz vjekove. Enci-
klopedija treba da trajno ima na umu viziju cjeline i
ona treba da promatra itav reljef naega, kroz vjeko-
ve razbijenog torza, na periferijama jakih politikih
ekonomskih, stratekih i kulturnih centara, koji su kroz
vjekove djelovali na sistematsko razjedinjavanje nae
narodne svijesti. Nije rije rojalistikoj ili romanti-
noj integraciji. Rije je prikazu itavog niza historij-
skih dokumenata, da se vidi kako je strujanje vlastitih
snaga na raznim sektorima i u raznim stanjima u non-
konformistikom smislu bilo trajnim simptomom vieg
stepena kulturne svijesti, koja je svoju atomizaciju
3*
36 Miroslav Krleza

trajno osjeala kao historijsku slabost. Jedan od osnov-

nih zadataka Enciklopedije bit e da prikae, kako su
noiikonformistike snage na naem reljefu latentno pri-
sutne kao manifestacija jake i duboke samosvijesti i i-
votne snage naih masa, bez obzira na geografsku ili
politiku podjelu. One se povijaju pod udarom duhov-
nog razjedinjenja i pod okupacijama raznih suverenite-
ta od devetog do esnaestog stoljea, a od turske ka-
tastrofe sve do sloma Venecije i Austrije neprekidno.
U ogromnoj masi problema, koji se javljaju kao opas-
nosti politike i kulturne, na reljef ivi ipak po jed-
nom principu moralno-politike kohezije, unato tome
to tu koheziju nikda nije predstavljao jedan jai dru-
tveni homogeni sloj, koji bi bio mogao prevladati i-
tave serije raskola ili cikluse ogromnih snaga, ko je se
u trajnim parafrazama ratova, okupacija i ustnaka ja-
vljaju osnovnim i fatalnim motivom nae egzistencije
na Dunavu i na Balkanu.

POVIJEST USTANAKA

Historiji ustanaka Enciklopedija posvetit e prven-

stvenu panju. Ako se sveukupna historija ratova na
naem terenu podijeli u est osnovnih ciklusa: prvi,
srednjovjekovni; drugi, turski (agresivni), od Kosova i
od Jajca do tree opsade Bea; trei, turski (defenzivni),
od mira u Srijemskim Karlovcima do mira u Bukure-
tu godine 1913; etvrti, mletaki od Orseola do osvo-
jenja Dalmacije godine 1409, do mletakih turskih ra-
tova, do austrijske i francuske provale u Dalmaciju;
peti, ciklus evropskih ratova: tridesetogodinji, holand-
ski, panjolski, francuski od Luja XIV do jakobinaca,
sedmogodinji, bonapartistiki, austrijski lombardijski,
pruski, danski itd.; esti, dva imperijalistika rata, go-
dine 19141918 i 19411945, pokazat ce se, da se ovih
 99 varijacija 37

est ratnih cildusa tono poudara s itavom serijom

ustanaka. Ovih est ratnih ciklusa raaju po zakonu
kontrapunlcta nae historije cikluse ustanaka i pobuna
protufeudalnih, patarenskih, protubizatinskih, protufra-
nakih, graniarskih, etrdesetosmakih, protumadar-
skih, protuaustrijskih, protuturskih i lenjinistikih, a ti
su proturatni ustanci osnovni motiv nae povijesti, mno-
go vaniji od legitimnih ratova voenih kod nas, pro-
tiv nas i s naim mesom pod raznim barjacima.
Kod nas se, uglavnom, govorilo takozvanim lda-
sinim ustancima: slovenskom, onom Mateja Iva-
nia ili Matije Gupca, etrdesetosmakoj buni, Ko-
inoj Krajini, crnogorskim i hercegovakim pobuna-
ma, godini 1918 itd., uskokim borbama od polo-
vine XVI stoljea do Madridskog mira (1617) pisao je
jedini enoa u svojoj pseudoromantinoj varijaciji
Senjskoj ruci". A ipak Uskoci su vie od trideset go-
dina, u otvorenom ratu s Austrijom, s Portom i s Ve-
necijom, drali pod svoj om potpunom kontrolom itavu
Labintinu, Kvarner, Lilcu, a od Rijeke do Bakra i od
Senja do Skradina bili su jedini gospodari. Od Rovinja
i Porea do Zadra i ibenika uskoke su galije suvereno
vladale morem i uskoka gerila postala je glavnom bri-
gom Velikih Sila, koje su je uspjele svladati tek koor-
diniranom zajednikom akcijom. Oko Granice i grani-
arskih pitanja Enciklopedija ima da ispita itave nizo-
ve neosvijetljenih detalja; borbe granicarskog puka pro-
tivu kolonata i feudalizacije Granice traju tokom eita-
vog XVIII stoljea. 1710 pacifikator Like grof Coronini
sa barunom Ramsehsselom umoreni u centru ustanka u
ribnikoj crkvi. Godinu dana kasnije buna protiv grofa
Zinsendorfa. 1719 ustanak od Brinja i Brloga do Sve-
tog Jurja i Otoca protivu Hohenzollernovih kirasira
pod barunom Bosarelijem i grof Paradeiserom. 1728
pobuna protiv grofa Attemsa u Lici. 1732 ustanak pod
Jurlinom Tomljenoviem i Markom Krpanom svladan
38 Miroslav Krlea

masovnim glavosjeenijem u Senju. 1735 pobuna 4000

Varadinaca u Posavini pod Peldzeugmeisterom grofom
Traunom. General Hamilton masovno strijelja rebele
u Slavonskom Brodu. 1742 ustanak u Virovitici i Pa-
kraeu, 173536 ustanak u Varadinskom generalitetu
itd., itd.
U vrijeme izmeu beogradskog mira 173739, us-
tanka Pere Segedinca, Laudonove vojne i Koine bune
178889, kada je Dositije pjevao:

O, vek zlatni! O, mila vremena!

O, veselja i slatke radosti!

i kada je Jo van Raie dozivao:

Dunav-reko glavna... zovi Savu i Tisu,

Iz Korinta Dravu... i srpsku Moravu...

stvarnost junoslovjenska igledala je tono tako, kao

to ju je opisao Baltazar Kreli u svojim Annuama.
Dekorativni pano nae historije treba, dakle, temeljito
retuirati! Kritiki prikaz Kreliev valja osloboditi od
potpunog anonimiteta i punim osvjetljenjem socijalnog
plana prikazati XVIII stoljee kako ga je tumaio i
Ivan Lovri, kada je u diskusiji s Albertom Portisom
dao prvu socioloku analizu specifino nae hajduije,
na turskoj, austrijskoj i mletakoj granici.
Ono to je Prosper Mrime po abbu Portisu poe-
tizirao kao morlaki couleur locale", a to je do danas
jedino, po emu nas poznaje zapadna Evropa, i to se,
naalost, i danas jo suvie dekorativno njeguje u ob-
liku vlastite turistike propagande u inostranstvu kao
osnovna karakteristika nae zaostale, arhajske, seljaeke
sredine, sve te dekorativne folkloristine koprene treba
svesti u Enciklopediji na pravu naunu mjeru arhajske
zaostalosti jedne stoarske i agrarne zemlje, kojoj ko-
 99 varijacija 39

lonizatori nijesu dopustili da se eivilizira vjekovima.

Nije istina, da je naa zemlja zaviaj dezve, dimlija,
ferede, goa, tupana, keeta, tambure i krvne osvete,
iz perspektive jednog mletakog abba polovinom XVIII
stoljea, nego je to zemlja, koja ve stoljeima, uz ci-
jenu krvavih rtava, dosljedno i postojano hoe da svi-
ma moguim kulturama i politikim sredstvima prevla-
da svoju prokletu zaostalost, u koju ju je survao vihor
historije. Naa zemlja je jedina antika zemlja na Me-
diteranu, koju su nai narodi eivilizirani tako, da je
deromanizirana, degrecizirana i degermanizirana od
Alpa i murske ravnice do Ohrida, od Soe do panonskih
i ilirskih. provincija, a da je njena volja za eivilizaeijom
bila neobino intenzivna, tj. da nije bila ni po emu
manje intenzivna od ostalih evropskih zemalja, ve na
prijelomu ovoga milenija, suvino je dokazivati.
Narodna je poezija u torn dokaznom postupku sa-
mo jedan detalj kako se ovdje radi mnogo dubljim
amalgamima (moralnim, etikim i etnikim) nego to
su to povrni i prozirni trikovi beogradske i zagrebake
lingvistike varijante u igri mnogobrojnih pravopisa,
stilova i sintaksa od Webera i Nedia do beogradskog
stila i parisizama, od Harambaia i Zmaja do kurijal-
nog stila hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog ili arij-
skoadministrativne kae i Endehe itd.
Bosanski, hrvatski i srpski feudum bore se od es-
naestog stoljea sa dva feudalna centra, Porte i
habzburke interesne sfere, a prestaju biti nosio-
eima specifine politikonacionalne svijesti tek poslije
uzmaka Turaka na jug od Save, fiziki istrijebljeni tek
u drugoj polovini sedamnaestog stoljea. Hrvatski i bo-
sanski baruni u Quattrocento bili su na putu, da likvi-
diraju Veneciju ve u anuvinskom periodu. Od Quat-
trocenta do Settecenta na je Globus intellectualis"
neusporedivo zanimljiviji od onoga u devetnaestom sto-
ljeu: Jamometi, Gospodneti, Sria, esmiki, Ivan
40 Miroslav Krleza

Vitez od Sredne, Brodari, Vrani itd. velika su imena

kao i Laurana, Ivan Dalmatinac, ulinovi ili Patricius
-Petrii. Grob Pavla II, aragonski slavoluk u Castellu
dell' Uovo, Avignon, aragonske biste korvinske plastike,
koveg sv. Dominika u Bologni, oplakivanje Kristova
tijela usporedeno sa predstavnicima osjekog amater-
stva ili Conradom; bilansa XIX stoljea je negativna.
Vise od toga: porazna! Poslije Muhaa graanski rat
traje decenijama, a svijest fronde u sedamnaestom sto-
Ijeu ivi do Karlovakog mira. Historija ustanka dat
e u Enciklopediji egzaktnu sliku fakata tog, do danas
tako slabo ispitanog perioda, kada se graniarski narod
naeg bijednog Soldatenlanda" klasnosvijesno stolje-
ima bori protivu feudalizacije od Zemuna do Vara-
dina i Senja. Spram toga ilirizam ili timung Preerno-
ve zdravice: bidermajerski su mlange la Jakob Fr ass.
Marazam pamenja htjeli su prevladati Kukuljevi i
Raki u junoslovjenskim omjerima: od Samuila i Lju-
devita Posavskog do patarena, oni su promatrali do-
gaaje i stvari iz perspektive koja nije vise bila regio-
nalna. To, to se zove idealno ista merkantilna graan-
ska svijest znaeenju proirenog trita, javlja se kod
nas u prvim danima prodiranja kapitalizma kao iliri-
zam. S druge strane: ilirizam je istodobno i svijest vla-
stite numerike manjevrijednosti. Strah pred talijan-
skom iredentom i Drangom nach Osten", osjeaj ugro-
enosti na Jadranu, na Alpama i na Dunavu.

IZMEU DVIJE OBALE

Socij alno nehomogena masa po slabim centrima sa

slabom manufakturom, feudalno deformirana sa selja-
kom kmetskom bazom, poslije itavog niza neuspjelih
akerija, ustanaka i pobuna i buntova od petnaestog
do esnaestog stoljea, pa preko sedamnaestog sve do
 99 varijacija 41

dvadesetog, s inteligencijom u devetnaestom stoljeu

kolovanom uglavnom formalno evropski (talijanski ili
njemaki), s inteligencijom bez svog vlastitog socijal-
nog i politikog profila, odgojenom uglavnom na kon-
zervativan nain, pod ekonomskom hijerarhijom earske,
mletake i turske granice, sa masama tuinaca, agena-
ta, inovnika i oficira politicki neprobudenih, razjedi-
njenih na dvije, upravo na tri vjeroispovijesti. Iz ovog
stanja intelektualni facit je negativan: zadatak naeg
pokoljenja, koje se razvilo jo na prijelomu tih vjeko-
va, bio bi da progovori na temelju svog iskustva jed-
noj i drugoj obali. onome to je bilo i onom to
biti ima, da ne bude kako je bilo.
Jedan od osnovnih zadataka Enciklopedije bio bi da
na ovom dekorativnom panou istakne galeriju naih
zaista reprezentativnih imena. Od Pribojevia do Orbi-
nija i do Kriania, od koruke konverzije i Briinskih
listia do Samuilovih fresaka, od ninskih biskupa do
Trubara i Flacija, od Duklje i Zete do senjskih ustana-
ka. Dezaneksija Schiavona i Korvine, kao jedna od
vanih tema nae kulturne historije koja jo nije na-
pisana: talijanska umjetnost zamisliva je i bez sudje-
lovanja naih emigranata, propalih pod nadimkom
Schiavoni", to ni u kom sluaju nije zvualo laskavo.
To je istina. Ako je rije ulozi Schiavona, moe se
osim bolonjskog majstora ili Laurane govoriti nijan-
sama, ali da je korvinski period maarski vie-manje
vezan sa naom sredinom upravo toliko koliko i s ma-
darskom to je izvan debate.
Ve uslijed naeg poloaja na Jadranskome moru i
na velikim panonskim rijekama, mi smo, logino, bili
odredeni da igramo posredniku ulogu izmeu zapadne
jadranslce obale i sjevernog balkanskog kopna. Elementi
sredozemnomorske civilizacije prodiru na Dunav prelco
Velebita i Dinare, prelco naeg terena, su tako pri-
morski gradovi sa Zagrebom i Peujem (prirodnim
42 Miroslav Krlea

tranzitnim stanicama) igrali civilizatorsku ulogu sjever-

iio od Drave, ve pod Arpadovcima, da bi pod Anuvi-
ncima zavladali potpuno terenom. Korvinski period jo
uvijek slui kao renesansna, zapadnoevropska legitima-
cija za madarsku civilizaciju, premda je historijski to-
no, da od Ivana od Sredne i sinovea mu Ivana es-
mikog nema u korvinskom periodu gotovo nijednog
imena umjetnikog, graditeljskog ili pjesnikog, koje
ne bi bilo, kao to ih madarska historiografija krsti,
junog podrijetla". Ta uloga naeg svijeta na Dunavu
trje preko Jagelona sve do Zapolje, a Bakaima, Bro-
dariima, Statilejiima, Utjeenoviima, Berislaviima
ime je legija. Tako se desilo, da je prvi, madarskim
jezikom napisani kodeks napisao jedan bosanski mino-
rit, da je prvu madarsku gramatiku napisao hrvatski
ban Cesmiki, a prvi madarski epos drugi hrvatski
ban, Nikola Zrinski, da je ostrogonsku katedralu gra-
dio jedan arhitekt, kao to ga madarski historiografi
krste: junog podrijetla", da je Korvinov novae kovao
jedan Dubrovanin, a kroniku u slavu kralja Matije pi-
sao jedan junjak itd., itd.
Jedan od zadataka Enciklopedije bio bi da konano
utvrdi ulogu Slavena u umjetnosti zapadne jadranske
obale. Bramante, Michelangelo, El Greco itd. uili su
od naih majstora, a Urbino, Avignon, Napulj, Bologna,
Ancona, Rim i mnogi drugi gradovi jo se i danas po-
nose zgradama, kipovima i slikama umjetnika koji su
spasili glave pred ratnim zulumom na zapadnu obalu.
Sramota Tillyjeve, Isolanijeve, Piccolominijeve, Wallen-
steinove, marijaterezijanske ili Radetzkyjeve vojnike
okrutnosti pala je na nas kao na barbarsku soldatesku,
a slavu naih pjesnika i umjetnika prisvojili su drugi.
Okrueni trajnim animozitetom onih snaga koje su nas
stoljeima drale u kolonijalnome stanju, danas doi-
vljavamo isti zulum, kada hoe da nas proglase barba-
 99 varijacija 43

rima oni, kojima su periodike provale u nau zemlju

jedinim, ini se, historijskim pozivom.
Srediti u torn pogledu pojmove, ispitati injenice i
postaviti stvari i odnose na pravo mjesto, to e pro
foro externo", biti jedan od naih zadataka. Schillerov
motiv iz Wallensteinova logora: Kroat, wo hast du das
Halsband gestohlen varirao je i d'Annunzio u jednom
od svojih otrovnih paskvila, a kome bi to moglo da pad-
ne na pamet, da konstruira kao skandal talijanske sol-
dateske, da su srpanjske rtve na Markovom trgu 1845
pale od salve talijanskih puaka austrijskog talijanskog
bataljona?

BILANCA 19. STOLJEA

Nivo poetkom devetnaestog stoljea primie se ni-

tici, a latinski jezik jo je uvijek jezik Hrvatskog sa-
bora. Dubrovnik je nestao u historiji, a da zvanino
nije progovorio hrvatski. Na tome najniem stupnju
svijesti i deformaeije, kada sveukupni broj gradskog
stanovnitva u Hrvatskoj nije iznosio vise od 60.000,
kada je Zagreb imao 12.000 stanovnika, od toga
vise od 7000 plemia i sveenika, Varadin nekoliko
stotina plemikih veleposjednika, koji vladaju Zagor-
jem, a Beograd je balkanska palanka, godina 1848 zate-
kla nas je spram nerazmjerno jaeg, socijalno i kultur-
no diferenciranijeg madarskog plemstva, koje je hr-
vatskom i srpskom narodu poricalo svako pravo na na-
rodnu egzistenciju. Madarska revolucija je propala, a
da nikada nije odstupila od ovog svog kontrarevolucio-
narnog principa. Kontrarevolucija u Evropi pobijeila
je u meunarodnim omjerima. Talijanske. holandske i
njemake mase ostale su pasivne. Nacionalna svijest sje-
verno od Save razvijala se u znaku potpune pobjede
habzburke kontrarevolueije sa krvavim terorom i ap-
44 Miroslav Krlea

solutizmom, koji je trajao vie od deset godina. Nekoli-

ko osamljenih intelektualaca na visini civilizacije onoga
vremena (Kulan, Sulek itd.) predstavljaju izoliran de-
talj. Jedinim stvarnim uspjehom 1848 smatralo s ime-
novanje Strossmayera (apologeta najokrutnije habzbur-
ke reakcije) akovakim biskupom. Njego pie himnu
Jelaiu, Politika Aleksandra Karaorevia, kneza
srpskog, je (logino) antimadarska. Petar Preradovi,
na putu iz Verone u Temivar (iz jedne austrijske gar-
nizone u drugu), u petanskoj kavani Pilvax", u razgovo-
ru s Miletiem, kae Miletiu: Ovi vai i oni njihovi",
naime ovi vai", tj. pravoslavni", to jest Serblji",
i oni njihovi", to jest katolici, okci". On, Preradovi,
naime, u torn razgovoru s mlaim Miletiem, osjea se
carskim i kraljevskim ocifirom. Depresija Sterijina u
Beogradu, kada prislukuje zveketu lanaea politikih
kanjenika iz beogradskih kazemata, jedinim je realnim
izvorom za njegovu nihilistiku inspiraciju Rodoljuba-
ca. Citati iz Novih rajnskih novina ili Sulekovi lanei u
Slavenskom jugu, evropski stepen svijesti Imbre Tkalca
isti su solipsizmi, kao to je to izolirana parola krle-
va da samo bogat narod moe biti Slobodan", kojom
on anticipira Szehenyija za preko trideset godina.

KRUG TURSKE MAGIJE

Procjena vlastitih vrijednosti u prostoru i u vre-

menu treba da postane glavnim motivom enciklopedij-
skih razmatranja. Paralela izmeu Lae i Paralae 1834
i Revizora 1836. Njegoeva koncepcija pjesniki odraa-
va u Gorskom vijencu isto sedamnaesto stoljee: da su
te pjesnike parole mogle da se jave snagom ive pje-
snike rijeei, dokaz je onog fatalnog zakanjenja u pro-
storu i u vremenu, koje je do 194145 osnovnim mo-
tivom nae historije. Ti relikti iz sedamnaestog stolje-
 99 varijacija 45

a, te sopravvivenze simboliki govore stanju fakata

kod nas: luna i krst" negiraju se do 1912, a i Maura-
nieva je Smrt Smail-age protuturska filipika. Hajduka
beletristika hrvatsko-srpska prolog stoljea, poezija od
Dure do Vojislava, dramatika: Stanoje Glava, Segedi-
nac, Hajduk Stanko itd., do Zajeva Subia Zrinskog ili
Kukuljevia, do Ive Andria: turski motivi traju od
Fortisa i Lovrieva plaidoyera hajduku Soiviei do
danas. Od Jana Panonija do Marulia, od Nikole Zrin-
skog akovekog do Luke Imbriimovia ili Luke Bo-
tia. Paralela sa stanjem Slavonije pod fra Lukom Im--
briimoviem i Srbije od 17121780. Hrvatska 33.000
dimova, Dalmacija 40.000 stanovnika, arnojevieva se-
oba 30.000 dua. Do srbijanskog ustanka dolazi poslije
osamdesetogodinje austrijske okupacije, kada se raji
objasnilo da se moe ivjeti i bez Turaka.
Kako se fascinantan krug turske magije jo uvijek
nije ugasio u naim svijestima, vise od svega govori
Njego, ije parole jo danas ubiru pljesak sa otvorene
scene, kao da se u Gorskom vijencu govori neposred-
no ivim politikim problemima, a. ne jednom histo-
rijskom motivu na prijelazu iz XVII u XVIII stoljee.
Kako mi (jo uvijek) ivimo u magli halucinantnih
preivjelosti, moe nam kao ldasian primjer posluiti
masovni patos, s kojim su junoslovjenske narodne ma-
se doivjele godinu 1912.

SLOM ROMANTINOG ZANOSA

Odsjaj poara kumanovske bitlce prelio se preko i-

tave nae zemlje od Koruke i Ljubljane do Dubrovni-
ka i od Varadina i Sv. Andrije Budimskog do solun-
skih, splitskih i istarskih zidina. Nasi ljudi su Balkan-
ski rat godine 1912 osjetili kao plamen historijske buk-
tinje, koja je svojom grimiznom posmrtnom poau
46 Miroslav Krleza

obasjala bezbrojne grobove mrtvih pokoljenja. Moe

se historijski objektivno ustvrditi da se u milijunima
junoslovjenskih svijesti osjetilo u jenom sveanom
trenutku, kako se survala ogromna mrana hridina i
kako je potrpala tragino jedno poglavlje eststogodinjeg
stradanja i bijede. To moralno-politiko jedinstvo ju-
noslovjenskog medija zapalilo se u obliku naivne om~
ladinske inspiracije, koja je zanijela sve nae kulturne
centre od Ljubljane do Zadra i od Zagreba do Sara-
jeva i Osijeka do romantinog zanosa kao da smo na
pragu trijumfalnih pobjeda osloboenja i ujedinje-
nja itavog slavenskog Balkana. Nije se, medutim, ni
osuila kumanovska krv, kada je ve osam mjeseci kas-
nije bitka na Bregalnici raznijela kao kartea sve lir-
ske iluzije kojima su itava junoslovjenska pokolje-
nja bila uvjerena da predstavljaju elemente naeg na-
rodnog opstanka.
U dimu i u poaru bregalnike bitke (jula 1913) mi
smo nauili d je ciniki makijavelizam malih balkan-
skih dinastija stvarnost, a partitura Lisinskoga, ilirske
antazmagorije, akovaka idila ili nostalgija za Pri-
zrenom da su pusta retorika. Saidakonto evropskih
banaka, od Sankt-Petersburga do Berlina i Pariza, lom-
bardirao je kumanovske simbole u svoju korist, a nama
se (engelsovski) objasnilo, da svijetom ne vladaju sopo-
anske freske, nego banke, kraljevi i topovi. Nali smo
se pred lenjinskim cudestveno odvratnim" slomom ev-
ropske civilizacije, na imperijalistikome magnetskom
p'olju ratova i pokolja, koji odonda traju etrdeset go-
dina sve do dana dananjega.
to smo (1945) isplivali iz ovog posljednjeg me-
unarodnog kriminala, prijete nam na naim granicama
ponovo topovima i vjealima. Panja itave lopte ze-
maljske privuena je danas naom zemljom kao i za
onih davnih dana kada je osmanlijska sila bila na putu
da pregazi Dunav. Mi piemo nau Enciklopediju u mo-
 99 varijacija 47

mentu kada nas zapadnoevropske oi promatraju sa

golemim iznenaenjem, i glasine, koje lcrue nama,
podudaraju se sa predrasudama iz XV i XVI stoljea
kada je strateka i politika situacija Beograda, Go-
lupca, Smedereva, apca, Jajca, Bihaa, Udbine, Sinja,
Klisa, Karlovca, Petrinje, Poege, Siska, akovca i
Varadina okupljala pozornost evropske javnosti ne
manje intenzivno nego danas.
Naa enciklopedija posvetit ce ovoj suvremenoj po-
litikoj problematici naroitu panju, jer je upravo ona
s jedne strane anticipirala junoslovjensku socij alistiku
revoluciju, a s druge obuhvaa sve elemente politikih
kriza, koje su kontrarevolucionarnu gradansku dravnu
organizaciju Kraljevine SHS survale u oligarhiju, u slom
i u gradanski rat 1941.
Enciklopedija treba da postane pouzdanom i infor-
mativnom kronikom ovog posljednjeg politikog stolje-
a, koje se razvilo na ukletoj socijalnoj i intelektualnoj
bazi jo uvijek turskog, austrijskog i mletakog perioda
nae historije, za posljednjih pet stotina godina. Histo-
rija ratova na naem tlu pretvorit ce Jugoslavensku
Enciklopediju u jednu od najkrvavijih knjiga svijeta.

TURSKE VOJNE I OPSADE

Jedan dio junoslovjenske historiografije zadojen

je takozvanim kosovskim mlijekom". Spustivi zavjesu
ve u prvom trenutku drame, pjesnik kosovskog ciklusa
pojednostavnio je nau historijsku problematiku na fi-
nalnu scenu pogibije jednog jedinog kneza i njegove
vojske tako, te je od svega ostala tada uobiajena apolo-
gija vrhunaravnog smisla ove kneevske smrti kao pra-
voslavne rtve nebeske. Sa Kosovom prava je drama,
naalost, tek poela, i kad bi se njen dublji smisao mo-
gao izraziti demografski, onda bi ova zemlja, da je osta-
48 Miroslav Krleza

la poteena od katastrofalnih ratnih ciklusa turskog

perioda (kraj naeg normalnog nataliteta) brojala danas
najmanje pedeset milijuna stanovnika. Gdje je ta-
kav danteovski inenjer smrti, koji bi za nau Enciklo-
pediju umio da ocrta ezdesetipetogodinju borbu za ja-
jaku tvrdavu, na primjer?
Kada je pala glava Stjepana Tomaevia u glav-
nom stolnom gradu Jajcu", poslije Kosova u historiji
ve etvrtoga kralja Srbljem, Bosne, Primorja, Hums-
ci zemlji, Dalmacii, Hrvatom, donjim krajem, zapadnim
stranam, Usor, Soli, Podrinju", onda je Eneja Silvije
Piceolomini, Papa Pio II, prolio dvije-tri konvencio-
nalne protokolarne suze nad grobom posljednjeg bogu-
milskog kralja, sretan lo se rijeio tog patarenskog ob-
raenika, koji je svojom smreu pitanje bogumilske
kuge" skinuo sa dnevnog reda.
Jajce razbilo je glavu nekoliko turskih generalis-
simusa: sultana Muhameda Mahmud-paa, beglerbeg ru-
melijski, Mohammed Minnet-oglu, sultana Bajazida Ja-
kub-paa, Mustajbeg, sin Skender-pain, i Mustafa-paa;
Jajea u ogromnoj komparseriji borila su se dva bo-
sanska kralja: Nikola Iloki i jedan osmanlijski pr-
tendent na prijestolje (Matija Sabani Radivojevi),
nekoliko pretendenata iz hrvatskog feuduma (Krsto
Frankopan, Keglevi, Vuki), tri autentina kralja:
Matija, Ivani Korvin i Ferdinand austrijski, niz jaja-
kih kapetana, meu kojima su bili Brada Imbro, Ho-
bordanec, Jakoi, Junak, Koprovi, Markos, Ostroi,
Tumpi itd., itd., desetak banova: Zapolja, Thuz, Fior,
Ivan i Bartol Berislavi, Bebek, Grabovaki, Baltazar
Alapi, Tahy, Horvth itd.
Jajca kretala se nekoliko decenija perverzna i
krvava kozmogonija mletake, austrijske, Korvinove,
Bakaeve, frankopanske i papinske politike u obliku me-
dunarodnih saveza, liga i interveneija. U onom gnjilom
periodu evropske historije, kome je Jan Panonije Ces-
 99 varijacija 49

miki ostavio nekoliko besmrtnih dijagnoza, Jajce pre-

dalo se 24. V 1463 u turske ruke, pod zapovjednitvom
harambega Jusufa, a na Boi iste godine ponovo je ka-
piiuliralo pred Matijom Korvinom (24. XII 1463 fiksiran
je datum u jednoj poemi Jana Panonija, koji je prisu-
stvovao toj jajaekoj opsadi.)
Od druge velike opsade 1464 (kada se sultan Muha-
med pojavio pred tvravom sa 40.000 vojnika) Jajce je u
bitkama godine 1480, 1493, 1499, 1501, 1053, 1512, 1513,
1515, 1518, 152021, 1523, 152526, 1527 i 1528 preivje-
lo pad Beograda, Sapca i Osijeka, katastrofu Muhaa i
Budima, katastrofu udbinsku i slom jagelonske dinastije.
Kada bismo poredali turske ratne cikluse na naem tere-
nu od poetka XVI stoljea kronoloki, a naroito od
pada Beogiada 1521 do definitivnog pada Siska 1594, gra-
fika tabela ovih bitaka liila bi na izvjetaj dravne kla-
sne lutrije: beskrajne kolone cifara, kojima se u ovom slu-
aju, kao na grafikonima krvi, mjeri smrt. Pet godina
poslije Udbine Turci se javljaju pred ibenikom, Ostro-
vicom i Kninom, a 1500 pred Splitom, Zadrom, Ninom i
Trogirom.
Sulejman Velianstveni (15201566) osvajao je nae
gradove polagano kao lunta, koja se primie lagumu
neminovnou katastrofe. To nije bila trenutana pro-
vala vulkana! Turske vojne na naem terenu predstav-
Ijaju perverzno krvniko izgaranje ljudskog mesa u tri-
stagodinjem poaru, koji se neprestano gasi i pali, uni-
tavajui ognjenim krugovima nau civilizaciju po fatal-
nom sistemu umorstva, spram koga je itava civilizirana
Evropa bila okrutno indiferentna.
Godine 1521 pao je Beograd, a sa Beogradom simul-
tano Knin i Slcradin, 1523 Ostrovica bribirska, 1526 Mu-
ha, Ilok, Vukovar, Osijek, 1527 Obrovac, Udbina, 1528
Banjaluka, 1530 Koba slavonski, 1531 Kacijanerova pro-
tuofenziva do Osijeka i slom kod Valpova, 1537 Klis,
1538 Vrana, Dubica na Uni, Jasenovac, Novska, 1539

4 99 varijacija
50 Miroslav Krlea

Hercegnovi, 1540 Naice prelaze u budimski sandakat,

1543 Voin, Orahovica, Valpovo, Brezovica, Pakrac, 1552
Virovitica, azma (postaje sandak), 1556 Kostajnica,
1558 Otok, 1560 Novigrad na Uni, 1565 Krupa, 1566 Si-
get (smrt Sulejmanova), 1571 turska flota pod admira-
lom Karajalijom osvaja Ulcinj, Bar, Budvu, Korulu,
Hvar, 1572 Klis, Boka, Budva, 1575 Cazin, 1576 Buim,
1577 Kladua, Ostroac (postaje sandak), Zrin, 1579
gradi se Karlovac, 1580 Bosna postaje beglerbegluk,
15.84 Cetingrad, 1591 Ripa, 1592 Biha, Blagajski Tu-
ranj, Topusko, 159394 Sisak, Petrinja itd., itd. Svi ovi
datumi za nas su od vitalne vanosti, predstavljajui
svaki za sebe itavo jedno poglavlje nae Golgote.
Sedamdeset godina poslije pada Beograda turska je
sila zapela na liniji Senj, Otoeae, Slunj, Petrinja, Sisak,
Lonjsko Blato, Moslavina, Koprivnica, Novi Zrin na
uu Mure u Dravu, i to je bio strateki maksimum u
njenom kretanju na zapad. Brojevi ovog dvjestagodi-
njeg rata nijesu mrtva stvar! Ako je Sulejman Velian-
stveni morao da od Naica do Virovitice putuje 12 go-
dina ili ako je turski glavni stan od Beograda do Siska
izgubio na tempu sedamdeset godina, ako se pobjedo-
nosna armada turska javlja stotinu pedest i sedam go-
dina (izmedu 1500 i 1657) desetak puta pred Splitom,
ibenikom i Zadrom, onda nam tempo ovoga kretanja
govori sam po sebi, da je krv tekla potocima, i tako
statistiare ne treba da iznenauje, kako na naem re-
Ijefu polovinom XVII stoljea ne e biti da je ivjelo
vise od nekoliko stotina hiljada stanovnika.

UZDIZNJE NARODNOG DUHA"

Pjesnici i ideolozi ovog perioda (Od Pribojevia i Or-
binija do Kriania i Gundulia) sanjaju Slavenstvu
kao vrhunaravnom oblaku, koji svijetli nad naom
sudbinom u mranoj i ukletoj noi, kada na sve strane
 99 varijacija 51

u osjaju Iomaa odjekuje zveket oruja. U zloslutnom

blijesku elika prijeti opasnost ivom ljudskom mesu
kao trajan memento, i u takvim neljudskim i bijednim
okolnostima kod nas se piu knjige i slikaju slike pune
iluzija i vjere u politiko i kulturno osloboenje.
Tragina smrt kardinala Andrije Jamometia u Ba-
selu, kojom je platio svoju pobunu protiv balkanske
politike Siksta IV, posljednji je proplamsaj (naeg) pa-
tarenskog patosa u veem stilu. Dvjesta i pedeset godi-
na lomio je Sveti Otac Bosnu, a kad je konano nestala
u dimu zuluma, on, koji je od godine 1200 molio, na-
pominjao i nagovarao" serije raznovrsnih inostranih
kraljeva, biskupa, velmoa i suverena: da se spreme
silom i kako kraljevskoj moi dolikuje osvete nepravdu
bosanskom kugom nanesenu svetome ", on, koji je
od Kulina bana do posljednjeg kralja bosanskog odu-
zimao nevjernicima sva zemaljska dobra" i bez opro-
tenja" traio da se pravom dravne vlasti i Petrova
Maa" izvri nad njima smrtna osuda", sada, kada
Bosne nije vise bilo, uivajui plod svoje vjekovne po-
litike, pasivno je ekao da patarenstvo izumre definitiv-
no, jer su mu Prorokovi konjski repovi bili drai od
bilo kakve moraine ili intelektualne (kranske) sumnje
Njegov Vrhovni Autoritet.
U sveopoj depresiji nai politiki ideolozi i pjesnici
diu duhove, otvarajui iluzionistike perspektive na
Slavenstvo i na nau" davnu vlastitu bogatu historij-
sku prolost, kada je Makedonija bila kolijevkom staro-
slavenske knjievne civilizacije i kada smo se rato-
vima sa Bizantijom pobjedonosno borili na Peloponezu
i pod Olimpom. Govoriti svojim suvremenicima XVI
stoljea herojskoj makedonskoj prolosti, koja je to-
liko gorda, te je tresla temeljima istonog carstva, zna-
ilo je ljude, koji svakodnevno strepe da ih sudbina ne
obori na stepen kurdistanske raje, Iijeiti tajanstvom
romantine poezije, to je uprkos svemu predstavljalo
4
52 Miroslav Krleza

ipak veoma visok stepen politike i kulturne svijesti.

Tjeiti ljude, da je bilo jedamput tako te se s pravom
govox'ilo kako Solunjane vse eisto slovenski besjedujut"
i da je istina, da je greki poluotok bio poslovenjen sve
do heladskih hridina i do Tajgeta (gdje su vladali Je-
zerci i Milani), znailo je plavim dimom legende oba-
vijati okrutnu stvarnost, koja je sukljala od Neretve do
Velebita kao mrana azijatska prijetnja svemu to je
kod nas predstavljalo evropsku civilizaciju. (Ta roman-
tina, orbinijevska i pribojevievska parafraza uzdiza-
nja narodnog duha" javlja se glavnim motivom nae
histox-iografije u drugoj polovini XIX stoljea kao dokaz
jo uvijek kukavnog i bijednog robovanja pod tuin-
skom vlau.)

RAANJE SUVERENITET

Izmedu ostalih mnogih kompliciranih zadataka naa

Enciklopedija imat ce da se pozabavi i historijom nae
srednjovjekovne politogeneze, kada se na Pomoravlju
Nia od ar-planine i Vardara do Ibra i do
Jadrana, na Cetini, u Bosni i Korukoj i Blatnoga
jezera raala serija suvereniteta junoslovjenskih na-
roda, koje su Grci zvali Srbima ili Hrvatima, a zapad-
njaci Slavenima. petstogodinjim ratovima sa sna-
gama, koje su predstavljale negaciju bioloke supstan-
cije ovog barbarskog slavenskog mesa", u ratovima sa
bizantinskim temama, sa Carigradom, sa Peenezima,
Madarima, Prancima, Normanima, sa Korukom i Ptuj-
skom i Karolinkom markom, u ratu sa Venecijom, ra-
dala se junoslovjenska varijanta mediteranske civili-
zacije na relativno veoma visokom stupnju likovnih,
knjievnih i moralno-intelektualnih zamisli.
Kronike XVI i XVII stoljea sanjare romantinoj
makedonskoj prolosti samoobranom narkoze: u grado-
 99 varijacija 53

vima sa bezbroj mramornih mostova, gdje je podneblje

blago kao na Siciliji, gdje lei kolijevka staroslovjenske
kulture, gdje blistaju makedonska jezera smaragdnobi-
ljurne boje, okruena snjenim planinskim visovima,
gdje cvjetaju smokve i mendule i mirie ulje, gdje je
sve blagoslovljeno te i Bogorodica udara u timpan kad
se igra kolo, gdje su stijene hramova proslavljene fres-
kama koje e poivjeti tisuu godina, tu je Gospodin
prvi put progovorio slovjenski, i tu se rodilo nae na-
rodno pismo, koje e proiriti pismenost mnogobrojnih
naroda, preko Dunava i Dnjestra sve do Krima i Volge.
Pozadina ove legende bila je krvava. Okrueni sa
sviju strana bizantinskim flotama i tvravama, sa vi-
soko razvijenim stratekim i policijskim sistemom, koji
je kontrolirao sve magistrale od Marice do Dunava i od
Soluna do Vardara i Morave, makedonski boljari pro-
bijali su se na more vie od dvjesta godina, bez uspjeha.
Samuilo punih dvadeset godina nastoji kako bi prodro
na ire prostore. Od godine 996, kada je osvojio Dra
i Zetu, Kotor i Zahumlje, i kada se probio do Olimpa,
Beotije, Atike i Korinta, sve do 1014, kada ga je
poslije poraza u Rodopskom klancu oborila kaplja, Sa-
muilo hoe da stvori svoju vlastitu bazu, ali bez uspje-
ha. Ova politika volja za stvaranjem vlastite baze os-
novnim je motivom sveukupne nae historije, a kako su
se stvari tragino razvijale od vremena korukih Ime-
zova i Ljudevita Posavskog do srpskog i crnogorskog
suvereniteta, najuvjerljivijim dokazom je naa socijali-
stika Jugoslavia. Istra i Zadar, Jadranska obala sa
otocima, Slovenija do Kopra i Pirana prvi put su se
nali na politiki slobodnoj narodnoj bazi s tom istom
Makedonijom s kojom se zajedniki bore za osloboenje
od mira u Paderbornu i Knigshofenu prije tisuu tri-
deset i osam godina.
54 Miroslav Krleza

UZAJAMNE NEGACIJE

Tri Atine" : Dubrovnik, Zagreb i Novi Sad u devet-

naestome stoljeu tri su provincijalna zakutka, i sve to
se tu raa igosano je nuno provincijalizmima. Kod
otkria spomenika Gundulievog u Dubrovniku 1895:
borba toljagaa i ibukaa objasnila je Franu Supilu
(kao stareviancu i uredniku Crvene Hrvatske), da je
ovaj oblik narodne svijesti nesuvremen, da je anahro-
nizam! Ivan Kukuljevi isti je pionir u vakuumu, a
veliina njegove pionirske pojave do danas jo nije do-
voljno istaknuta. Jedini je Raki pisao svoje historijske
analize svijestan, da se je Tvrtko Kotromani krunio za
hrvatskoga i srpskoga kralja u Mileevi, na grobu sv.
Save, kraljevskom srpskom krunom, i da Kosovo nije
lajtmotiv nae historije nego epizoda, poslije koje je
Srpstvo kao takvo igralo evropski vanu politiku ulogu
sve do pada Beograda 1521, dakle jo preko 130 godina
kasnije. Tertium comparationis lmjievnog i kulturnog
nivoa kod nas: Ficinov ili Galeottov krug, Erazmov
krug, naune, religiozne ili antireligiozne ideje jednog
Flaciusa, Dominisa, Vergerija, Patriciusa, politike i kul-
turne koncepcije Pribojevia, Orbinija, Kriania, Tru-
bara, Jurja Dalmatinca, Vramca, krinjaria, Luciusa,
Verantiusa, Nikole Zrinskoga itd., itd., usporedene sa
nivoom grofa Janka Drakovia ili Danicom horvat-
s tridesetih godina devetnaestoga stoljea, slue
kao dokaz politikih i kulturnih poraza, koji su posta-
jali sve fatalniji ve tokom osamnaestog stoljea. Ove
paralele govore poglavlja, Bijeda politikih poraza nije
uvijek dokaz za nesposobnost. Marazam i slabost pam-
enja samo su popratne pojave politikih katastrofa.
Iz te depresije javlja se osjeaj manjevrijednosti, koja
se potencira do hiperkritikog nihilizma, a taj negativni
utjecaj strane politike i kvazinaune literature pod vi-
 99 varijacija 55

om naunih dokaza djeluje do danas. Te se metode

uzajamnih negacija latinsko-grkih njeguju kao prin-
eipi ex cathedra". Klasian primjer: negacija bosanske
plastike i bogumilske pojave iz perspektive Gluac
BokoviPani-Surep ili romantine plastike iz per-
spektive ura Bokovi ili ravenatskog perioda iz bi-
zantinske idiosinkrazije, i obratno: potpuna negacija
2ie ili Graanice na crti antipravoslavnog antibalka-
nizma, koji se podudara sa ivim pojmom ecclesiae
militantis"...
Sve ovo, to nama danas izgleda kao normalna she-
matizirana perspektiva na tok nae historije, bilo je
prije stotinu godina potpuno nepoznato. Dubrovnik sa
dalmatinskim periodom knjievnosti ivio je samo kao
blijedi citt iz Fortisovog: Viaggio in Dalmazia. Pros-
per Mrime: La Guzla, ova mladenaka mistifikacija,
jo je i danas jedinim zapadnoevropskim kompasom za
poznavanje nae literature. Nekoliko slabih slika Kara-
sovih, partitura Porina (Lisinskoga), bidermajer u Ba-
koj (Katarina Ivanovi, Danil) bile su potpuno izolirane
pojave, izgubljene u anonimnosti svojih vlastitih vrijed-
nosti. Njego tampa u Beu, Tkalac u Beu, Vuk u
Beu. Gaj je madarski dak, a Tommaseo lijep primjer
kako je talijanski magnet jo uvijek izvor magine pri-
vlane snage za istonu obalu na kojoj sve plave ara-
pe tipa Ive i Luja Vojnovia boluju od morlakog infe-
riority-kompleksa. Ime je tim poklonicima zapadnja-
kog genija i danas jo legija. Paralela: Nestroy Ste-
rija, sprovedena sistematski, dala bi tone norme za
utjecajnu snagu centralnoevropske sfere. U intelektual-
nim maglama neznatna i osamljena grupa intelektualaca
u treem deceniju prologa stoljea igrala je politiku
ulogu iznad svojih snaga. Paralela PreerenVraz i sve
to je napisano povodom Preerenove smrti Vrazu i
danas je jo ivim dokumentom intelektualno nekoor-
56 Miroslav Krleza

diniranih, kampanilistikih, provincijalnih pogleda. U

njedrima socijalizma, danas, kareinom pojma nacionalne
autohtone kulture, kao idealistike konstante, disfunk-
cija je neega to se izolira do kulturnog solipsizma,
uvijek u opasnosti da se pretvori u himeru, koja luta
po vakuumu. Politiki suverenitet junoslovjenskih na-
cija, zagarantiran danas socij alistikim Ustavom FNRJ,
ne znai kulturnu autarhiju ili izolaciju pojedinih kru-
gova do tog apstraktnog idealistikog pojma, da se na
pr. istie esto puta centralnoevropski ili mediteranski
afinitet spram balkanskog ili, obratno, grkobizantinski
spram latinskog kao ona baza, na kojoj bi danas trebalo
g'raditi elemente nae civilizacije... Stevan Sremac na
pr. poricao je Metrovievu skulpturu kao junoslovjen-
sku zato, jer je plastika sa stanovita grkog svetog
pravoslavlja predstavljala svetogrde. (Sv. Luka slikao
je ikone, a nije bio kipar!). I obratno: jednoploni iko-
nografski pravoslavni kanoni su sa stanovita latinskog
tabu.

Polovinom devetnaestog stoljea javljaju se prve

spoznaje neotkrivenih i nepoznatih kulturnohistorijskih
fakata kao otkria: Baanska ploa, Miroslavljevo je-
vanelje, ninska Legenda, apologija hrvatske politoge-
neze sa Porfirogenetom, Graanica, Deani, Sopoani,
Peka patrijarija kao makedonska fatamorgana itd.,
itd. Sve su to bili motivi romantinog sna jednog u
gradu Agramu izoliranog kruga intelektualaca, koji osim
Lisinskoga nije rodio ni jednog veeg pjesnika talenti-
ranog za politiku propagandu. Tu se rodila romantina
inspiracija nad ilirskom i sveslavenskom prolou, i
sve, ime je i kako je ova malograanska i ljivarska
inteligencija reagirala na grubu politiku stvarnost, bilo
je nekoliko tisua stihova rodoljubivih drama i Sal-
 99 varijacija 57

ghetti-Driolijeve anr-kompozicije kao likovno ostva-

renje Strossmayerovih politikih fantazmagorija. Eitel-
berger, Hauser, Jackson, Rivoira, Dudan, Schaffran,
Strzygowski, Venturi itd., itd. predstavljaju naunu ne-
gaciju ovih fatamorgana i, naalost, slue jo uvijek i
danas kao trajni dokaz, da je naa arhitektura sa pla-
stikom isti talijanski import", ili da je makedonsko-
srpska freska periferini odraz jednog rafiniranog gr-
kog slikarstva, koje je (naalost) propalo. U odnosu
spram ove politike negacije nae vlastite pojave u pro-
storu i u vremenu, ldasian provincijalizam i osjeaj
snobovske manjevrijednosti svi su nai tekstovi dal-
matinskom periodu venecijanske ili grkom periodu
makedonske umjetnosti. Ta takozvana objektivna oc-
jena" iz dudanske perspektive na nau tetu obina je
politika austroautonomaka u Dalmaciji ili dandolovska
pod francuskom okupacijom, koja se i danas njeguje
programatski ex cathedra" u ime objektivne znanosti!
Sve te manifestacije naeg vlastitog duha i talenta u
raznim krugovima srednjovjekovlja svode se na bezvri-
jedne provincijalizme ili na imitaeije tuih uzora, to
esto nije istina, ali ipak ostaje kao trajan negativan
rezultat politike propagande na nau tetu. U sluaju
orovia, Stanojevia, Radovana Koutia, Krste Cicva-
ria itd., kao i u sluaju Sdlanda Pilara, Kerubina
egvia ili Filipa Lukasa radi se jo uvijek partikula-
rizmima grko-latinskim na najbanalnijoj klerikalnoj
bazi.
Junoslovjenska Enciklopedija, koja to hoe da bu-
de, treba da je negacija svih malograanskih i reakcio-
narnih lajtmotiva ove palanke duha, negacija ovih sa-
mozaglupljujuih uzajamnih negacija, koje se trajno in-
spiriraju prije svega neznanjem, a zatim svijesnim izvr-
.tanjem istine!
58 Miroslav Krleza

KOORDINACIJA KULTURNOHISTORIJSKIH
VRIJEDNOSTI
U historiji devetnaestog stoljea od svih moguih
varijanata tzv. formule nacionalne kulturne svijesti, ova,
nama (do danas) poznata, izvan svake sumnje da je
najmanje prikladna za stvaranje moralno-intelektualne
kohezije na junoslovjenskom reljefu. Formiranje bu-
garske nacionalne svijesti u ono doba kada se stvarala
Jugoslavenska akademija u Zagrebu bilo je do toga
stepena otvoreno, te je na pr. Rakome politika i kul-
turna integracija s Bugarima izgledala prirodnom. Kada
je rije tzv. kulturnoj integraciji, onda je potrebno
da se kae, kako je iskustvo pokazalo, da se idealisti-
kim (apstraktnim) propovijedima tjera jalova retorika,
koja traje ve itavo stoljee. Ne treba taj kulturni pro-
gram uzdii do mramorom izvajane besjede", koja e-
sto i nije bila drugo do zdraviea ili politika prevara!
U socijalizmu treba pozitivne kulturnohistorijske vrije-
dnosti koordinirati po naelu internacionalizma: sve, to
je pozitivno, bilo je negacija negativnog tuinskog i
okupatorskog elementa (duha ili sile), a sve, to je zaista
bilo poricanje vlastite uklete zaostalosti, bilo je progre-
sivno. Sve to je bilo progresivno treba potvrditi bez
obzira na to da je slovenako, crnogorsko, makedon-
sko, hrvatsko ili srpsko kao slovenaku, kao srpsku ili
kao makedonsku afirmaciju koja proiruje i uzdie na-
rodnu i kulturnu samosvijest svakog naeg ovjeka, bez
obzira na to kako se je opredijelio po svojoj narodnoj
pripadnosti. Ako je ta metoda ispravna, itav niz fakata
potvrdit e loginu tezu, da se za posljednjih est stotina
godina nije na ovom reljefu dogodilo nita pozitivno
ili negativno to se ne bi bilo odrazilo na svim nacio-
nalnim sektorima podjednako fatalno. Od provale Tu-
raka do beke politike, od venecijanskog prodora do
Dinare do francuskih i ruskih provala u ovu zemlju,
od bizatinskog perioda i karolinkog do Bekog Kon-
 99 varijacija 59

gresa, od turskog uzmaka na jug od Save do balkanskih

ratova, od madarskih sredovjenih ratova do Komin-
forma, od faizma do Jajca, 14631943, dakle od pata-
renske propasti do socijalizma, serije fakata govore za
to, da odozdo djeluje dublja logika etnikog i geograf-
skog reljefa, a to to malogradanska shema kulturne
svijesti izolira svoje horizonte na detalje ili to sitni-
avom kratkovidnou detalja hoe da obori dokaz lo-
gine cjeline, to jo uvijek ne predstavlja drugo nego
bijednu i zaostalu idealistiku, dakle nekulturnu nega-
ciju istine. Ove malograanske sheme narodne svijesti,
uslovljene politikim i materijalnim okolnostima dav-
nih i mrtvih stoljea, pretvorile su se u boleivi kampa-
nilizam i, svojom kratkovidnou i oitim usitnjenjem
sveobuhvatne kulturne svijesti, one predstavljaju sua-
vanje horizonata.
Jugoslavenska Enciklopedija otvara, u okviru ove
problematike, perspektive na temelju egzaktnog pozna-
vanja fakata (ogromne koliine fakata), i ako su ove teze
ispravne, fakta ne mogu biti drugo nego uvjerljivim
dokazom ispravnosti ovih teza. Primjer: znaenje bo-
gate simultanosti medijevalnih artistikih stilova na na-
em terenu jeste egzaktno istinita formula nae kultur-
ne problematike, a kao takva negacija svih onih ro-
mantinih samoizolacija, koje kao metodu njeguju si-
stematsku ustrajnost svih reakcionarnih elemenata po
inerciji duha, predrasuda i takozvanog sitnog politi-
kantskog uvjerenja pojedinih politikih kombinacija,
osnovanih na slijepom egoizmu.
Filov koji za srpsko zidno slikarstvo tvrdi da je
periferian odraz bugarske kulture" i da je sastavni
dio bugarske vrhunaravne, stvaralake kulturne Ideje",
tjera (izmedu Slivnice i Bregalnice kao simbol intele-
ktualne politike Baja Ganje) Koburgovu politiku, isto
60 Miroslav Krleza

tako kao Kondakov rusku carsku, kao Todor Pavlov

(danas) staljinsku ili Millet juer rojalistiku karaor-
evievsku.
i
ILIRSKO-SLVJANOSERBSKI PANTEON

Imena: Joakima Vujia (oca srpskog pozorita), Jo-

vana Sterije Popovia, Sime Milutinovia Sarajlije, Ma-
tije Bana, Jovana Subotia, Dure Jakia, Laze Kostia,
Lisinskog, Demetra, Kukuljevia, Freudenreicha, Vu-
kotinovia, Bogovia, enoe, pa sve do Ive Vojnovia,
Stjepana pl. Miletia, Matavulja, Sremca i Nuia, taj,
u jednu rije: ilirsko-slavjanoserbski rodoljubivi Pan-
teon devetnaestog stoljea, ostao je do danas hermetiki
nejasnim romantinim misterijem, a istodobno to je
jo uvijek idejno shematski model, po kome se formira
nacionalna romantina svijest nae suvremene inteli-
gencije. Vie od Bukoveve Zavjese ili od bilo koje
sheme Laze Kostia, Dure Jakia Molera, ili od kom-
pozicija Paje Jovanovia, Uroa Predia ili Celestina
Medovia ili Kikereca ili Otona Ivekovia, na prosjeni
(malogradanski) inteligenat u glavi, kada razmi-
lja svojoj nacionalnoj svijesti. Ne znai da je takav
inteligenat prevladao ovu lano komponiranu historiju
u obliku anr-kompozicija, u onome sluaju, ako
u glavi niti Paje Jovanovia, Uroa Predia ili Vlaha
Bukovca. Ova praznina nije nikakvim dokazom, da ta-
kav nosilac tzv. nacionalnokulturne svijesti raspolae
uope nekim pogledima na tu problematiku.

PATOS JUGOSLOVENSTVUJUE OMLADINE

Evokacija Alekse Santia: Krunisanje kralja Petra

I Karaorevia godine 1903 kao primjer lanog patosa,
koji je u omladinskim glavama balkanskih ratova
 99 varijacija 61

1912 poprimio oblik vieg, fanatinog vjerovanja. Ovo

omladinsko nacionalistiko vjeruju", odnjegovano Pa-
pinijem, Ardengom Sofficijem, Mazzinijem i Marinetti-
jem, moe se svrstati u prve simptome pretfaistikog bu-
tenja. Ovaj mentalitet junoslovjenske predratne omladi-
ne podudara se sa programom predratnih poljskih nacio-
nalista socijalistikih, koji su se kao poljski narodnooslo-
bodilaki pokret pojavi kaopretee faizmau legijama
Pilsuskoga ve godine 191415. Nacionalnosocijalistiki
pokret austrijskih Ukrajinaca i litvinskih omladinskih
grupacija podudara se sa talijanskim iredentistikim
parolama, poetski izraenim u d'Annunzijevoj megalo-
maniji. Pokret crnih i smeih koulja u Italiji i u Mn-
chenu i pokret probuenih Madara javljaju se kao pa-
rafraze ovih strujanja sa petnaestogodinjim zakanje-
njem, da bi kao intelektualno-politika kontaminacija
djelovali na ponovno osvjeenje svih faistikih stru-
janja kod nas: Orjuna, Mlada Jugoslavija, Hanao, Sr-
nao, d'Annunzio i Anti-d'Annunzio, spremte se, sprem-
te, etnici" itd., to su bile parole jugoslovenstvujue
Omladine, koja se povampirila u vidovdanskoj etici i u
misterijima dinarske rase do karikature rojalistilcog
cinizma koji je u oblasti kulturnostvaralaekoj ostao ja-
lov do dana svoje propasti.

DEKORATIVNE KULISE HISTORIOGRAPHE

Nai putujui glumci od 1848 sve do 1918 go-

dine (a naroito osamdesetih godina prolog stoljea)
budili su manje-vie ad hoc skalupljenim tiradama za-
mrli viteki duh kod naroda", koji se zvao Otoaneri
79. . u. . Infanterieregimente: katholische und grie-
chischorientalische. Oesterreich-Ungarn in Wort und
Bild! Kako je izgledala stvarnost, to se naroito oito-
valo u momentu Bregalnice 1913. Kako je mogla" iz-
62 Miroslav Krlea

gledati krunidbena povorka kralja Petra sa statistima

Narodnog pozorita beogradskog u treentistikim ko-
stimima vapske romantike, u reiji Paje Jovanovia,
koji je krunisanje cara Duana prikazao na alostan
nain jedne pozorine ive slike, mnogima i danas Idea-
lom nacionalne sinteze. Ove provincijalne grillparze-
rovsko-ekspirsko-schillerovske scene nijesu bile samo
idealom pokoljenja, one predstavljaju osnovne motive
nae, danas jo uvijek, naalost, suvremene historiogra-
fije, na temelju koje se tjerala do godine 94145 kri-
minalna politika. Naa latinska historiografija od Farlati-
ja do fra Maruna ne radi drugo nego prepisujui no-
tarske knjige lokalizira krunidbene bazilike devetog i
desetog stoljea, to samo po sebi nije (da nije) neko-
ristan posao, ali ne moe da bude glavnom i jedinom
svrhom stvari. (Kvantiteti jednolinog arhivskog mate-
rijala ne e se pretvoriti u kvalitet historije.) Nau hi-
storiografiju jo uvijek (naalost) remorkiraju Lucius,
Dukljanin i Toma arcidakon s torn razlikom, da hr-
vatski kraljevi kod iia razmiljaju po liniji konjun-
kture, ve prema tome da Ii se Nndor Fehrvr nalazi
pod vlau ugarskih kraljeva (1915), pod Franchet d'Es-
pereyem (191920) ili pod dinastijom Karageorga (1921).
Sufflay i Stanoje Stanojevi ekstremi su jedne te iste
papazjanije, koja se zove Sdland, Ivanov ili Krsta Ci-
cvari.

RETORIKA U PRAZNINI PORAZ

Sjene mrtvih kraljeva u oklopu, u dekoru historij-

skoga romantinog sjaja, s maevima presvuenima
barunom, progovarale su Slobodi, Vitetvu, -
litikim Idejama Nezavisnosti i Samostalnosti narodne"
na nain tada uobiajen u njemakoj historijskoj, ek-
spirskoj epigonskoj drami. Zapravo je to bilo propovi-
 99 varijacija 63

jedanje karolinkog ahenskog patosa u sredini koja bi

se po citatu Ivana Cankara mogla definirati: Najbole
so pohane pike!" Ova historijska drama (kao prope-
deutika igra za kasniju historijsku svijest) nije bila ni
historijska ni drama. Politika malograanska tirada,
bez konkretnog kulturnog programa, retorika u praz-
nini jednog poluagrarnog i polufeudalnog austro-ma-
darskog stanja duevne i materijalne bijede, u ciklusu
historijskih poraza, koji traju od turskog uzmaka sve
do sloma 1848, sve te pseudonaune fantazmagorije po-
vampirile su se u dravotvornim tezama itavih politi-
kih grupacija, koje su strovalile zemlju u rasulo godine
1941. Patos Vojislava Ilia nad umom Vardara, onaj
rajski feniks", doveo je do Bregalnice, jer i Bugari u
svojoj malograanskoj zaslijepljenosti padaju u isto ta-
kav malograansko megalomanski patos, kada govore
u stihovima prodiranju u svoje interesne sfere arnaut-
sko-makedonske. U drugoj polovini devetnaestog stolje-
a naa su pozorita postala politikom govornicom,
glumac je djelovao kao politiki agitator, a Kosova,
Zrinski, Sigeti, Lazari, Obilii, Majke Jugovia, Uro
IV i Turci pod Siskom, itave ete kraljeva od Tomi-
slava i Teute do Ljudevita i ubia, do Frankopana i
Simeona i Svaia, sve je to propovijedalo po idejama
i u tehnici Ifflanda, Kotzebuea, Eckartshausena, Schi-
llera, Goethea, Krnera i Grillparzera programe dr-
avnopravne, legitimistilce, rojalistike i dinastike po
potrebi prilika i po konjunkturama, razlikujui se po
pojedinim provincijama duha samo diletantskim obez-
glavljenjima pameti. Pera Segedinac i Stanoje Glava
stvaraju timung za protuturske ratove iz srbijanske
Perspektive, a Katarina Zrinska ili Siget Nikole Subia
ire kod Hrvata onu pogubnu intelektualno-moralnu
zbrku, koja se javlja kao reagens na megalomaniji Lju-
bomira Nedia sve do vidovdanske koncepcije 191840.
Besmisao Mitra Mitrinovia, Dure Dimovia, Korolije
64 Miroslav Krlea

u odnosu spram pojave Ivana Metrovia eka jo svoju

ekspertizu. Kamo su to u nepovrat otputovali duh i
ukus jedne knjievnosti, to nam Enciklopedija ne e
uspjeti da objasni, ali ona treba da prikae panoram-
ski ovo razdoblje na temelju fakata, koja oeekuju svoga
historika.
itav ovj besmisao poslije vidovdanskog inter-
mezza od 1918 do 1941 odkrugovaljao je" sa sigetskim
signalom Endehu u strahote njenih specificno rodolj-
bivih zabluda", upravo tako kao Drau Mihajlovia ili
Slobodana Jovanovia ili Dragiu Vasia ili Stanoja
Stanojevia od Srpskog kluba do dananje kraljevske
koalicije ustako-etnike u Rimu ili u Salzburgu.

PLAGIJATI CROATICAE I SERBICAE

Svim ovim kulturnopolitikim problemima Enci-

klopedija ima da posveti punu panju s naroitim obzi-
rom na to da u naoj suvremenoj historiji od tog gali-
matijasa nije obradena gotovo ni jedna jedina tema si~
stematski, a naroito ne historijskomaterijalistiki.
Glavna ideja ovih obmana i samoobmana jeste: malo-
gradanski patos, koji nije no slabo i lmjievno potpuno
bespredmetno epigonstvo na temelju njemake roman-
tine drame sa politikim tendencijama odreenih pro-
grama, koje simboliziraju glavni likovi kazalinih ko-
mada. Feudalnostematoloka kozmogohija croatica i
serbica, prepisivane po Jireeku i plagirane loim sti-
lom, ta lana pseudohistorija jednog Stanojevia ili
orovia, Jae Tomia, Gluea, egvia, Sufflaya etc.
nosi u sebi toliko dinamita te je udo, da se Kraljevina
SHS nije raspala ve prije estoga januara 1929. Taj
otrov ovinizma i megalomanije i danas se jo propo-
vijeda cathedra" u ime nauke, a da po tim smrto-'
nosnim tekstovima polijepi naune vinjete s mrtva-
 99 varijacija .65

kom glavom i natpisom: Pazi, otrov", jo se nije naao

nitko! Jedini raison d'tre ove nae Enciklopedije jeste,
da bude principijelnom negacijom ovog sistematskog
trovanja i ovih trovaca, prosto zato, jer je itava naa
socijalistika koncepeija zamiljena kao negacija ludo-
sti koja je palikuama posluila za izliku da zapale na
vlastiti krov za raun osvajaa.
U toj bijednoj, zaostaloj, ovenskoj historiji mrtvi
sredovjeni kraljevi su starevianci ili radikali, u va-
rijanti SHS samostalni demokrati ili jugorojalisti orju-
nai! Kralj" je kao simbol zajednike graanske svi-
jesti nestao sa politike scene, a kraljevska historijska
nauka ivi i danas isto tako kao to se u historiografiji
naoj itavo stoljee odraava pristranost ili partijska
pripadnost pojedinih pisaea. Madaroni, obrenoviijanci,
radikali, liberali, starevianci, obzorai, Jugoslaveni,
frankovci, samoslovenstvujui, vlakoulianstvujui,
serbomakedonstvujui, Rascijani, Raguzei, austroauto-
nomai, apologeti raznih kruna, Venecije, latinai, Grci,
papisti itd. itd., svi su oni pisali svoj historijski riet,
koji se i danas kusa po visokim' kolama. Kraljevi i ba-
runi nae feudalne historije glavne su figure ove inte-
lektualno doista bijedne komedije dell'arte, gdje poje-
dine politike programe propovijedaju gospoda za raun
pojedinih reima na harlekinski nain. Nitko se od na-
ih historika nije sjetio da nam prikae na boljarski
Srednji vijek takvim, kakav je on doista i bio: krimi-
nalna i hajduka mjeavina feudalne anarhije, sa veo-
ma slabom socij alnom podlogom, bez gradova, bez pro-
meta i bez ikakve solidnije organizirane ekonomske
baze. Dok literaturom i politikom na hrvatskoj i srpskoj
strani vlada ovaj rojalistiki ballo in maschera koji
bulji u sredovjecne fantme kao u nacionalnu dravo-
tvornu konstantu, stvarnost se u drugoj polovini XIX
stoljea davi u kolonijalnom stanju austro-madarskog,

5 99 varijacija
66 Miroslav. Krleza

a poslije 1918 opet austrijskog ili madarskog ili zapad-

noevropskog financijskog kapitala.
Naroitu panju valja posvetiti svijetloj historijskoj
pojavi Svetozara Markovia. Svetozara Markovia Sr-
bija na Istoku predstavlja iintelektualno-politiki me-
a u ovom periodu isto tako kao i Frana Supila Poli-
t Hrvatskoj, objavljena poslije Friedjungova pro-
cesa 1911, ili Dimitrija Tucovia studija Albaniji 1913.

OD LIBERALIZMA DO REAKCIJE
Liberalizam kod nas, koji se pod madaronskim
utjecajem razvio u liberalizam in eroticis la Xeres de
la Maraja, znaio je secesionistiki stipendistiki opor-
tunizam onih malograanskih elemenata, koji su se
apolitinou ili l'art pour l'artom spasavali od svake
moraine odgovornosti u stvarnom politikom ivotu.
To je taj dekadentni kozmopolitizam demanovske slo-
bodne misx, koja je pod Livadievom parolom slobode
umjetnikog stvaranja" ivjela eksteritorijalno upravo
tako, kao to je eksteritorijalno cvjetao hrdijanizam
Bogdana Popovia u beogradskoj estetiei do Crnjanskog.
Biti pjesnik tog perioda, znailo je biti svemirski gra-
anin. Milana Marjanovia programatski realizam i
pragmatizam, masonski liberalizam kod nas do Prvog
svjetskog rata 1914, ogromna masa najfantastinijih
programa, gotski hiljadugodinji falsifikati, mitosi ti-
jare, krune, estetike, vladike Velimirovia svetosavske
besjede, kalemegdanska dinaroidna romantika, arsijski
i carskokraljevski refleksi, u jednu rije: mrana zbrka
provincij aine megalomanije, sve su to teme neobraene,
koje Enciklopedija ne e smjeti da zaobie. Neznatna
grupa zbunjenih publicista predstavljala je diletantski
proplamsaj slobodne hrvatske antiklerikalne misli, koja
u svojoj biti nije bila idealistika nego fideistika, a
svoj fideizam ti lakaji duha".nijesu ni tajili. Mi nije-
 99 varijacija .67

smo imali socij alistike materijalistike ideologije i od

godine 1918 pod kontrarevolucionarnom oligarhijom di-
nastije Karaorevia stvari se u oblastima duha ideo-
loki i politiki razvijaju desno do potpune ernosoten-
ske reakcije kod Srba, Hrvata i Slovenaca podjednako.
Svi oni zajedno propovijedali su jo od Krnjavijevih
vremena da je materijalizam svinjarija", a socijalizam
nauka za egrte ili kalfe".

JUNOSLOVJENSKA DEZAGREGACIJA

Historija svih dominatnih kulturno-politikih ideja

u naoj prolosti ui nas, da su reakcionarni partiku-
larizmi prevladavali kroz vjekove pod utjecajem stra-
nih politikih snaga, a zatim, da se na ovjek (intelige-
nat svoga vremena), u okviru svojih raskola izgubio i
raspao, te od slavenskoga poganina postao Grk ili Latin,
tj. latinski ili grki fanatik, ili nonkonformist glagolja
ili pravoslavac od devetog do petnaestog stoljea, od
manihejca i bogumila muhamedanac u petnaestom i e-
snaestom stoljeu, a od balkanskog anarhoidnog feu-
dalca venecijanski, bizantinski, turski ili austrijski va-
zal, graniar, pa ak i ustaa etnik u talijanskofaisti-
koj ili njemakonacionalistikoj varijanti u 194145.
Ispitujui posljedice, Enciklopedija i u ovim pita-
njima treba da ukazuje na razloge. Razvoj duhovne ju-
noslovjenske dezagregacije trajao je itavo devetnae-
sto stoljee. Na tome neslavnom putu u propast parole
su bile: Nation auf Puff", Do istrage vae ili nae",
Srbobran (Srpski knjievni glasnik, zagrebake protu-
srpske demonstracije godine 1902), itavo poglavlje
Frankove politike u Hrvatskoj, koja se povampirila
19141918 do parole generala Feldmarschalleutnanta
von Scheurea: Die Hunde sollen sich zerfressen", sa
68 Miroslav. Krleza

parafrazom Budakovom Ajte, psine, preko Drine", sa

politikom Srbije" generala Nedia, sa kalemegdan-
skim perspektivama Velmar-Jankovia, Ijotievskim fa-
izmom, etnikovanjem vojvode Peanca i Punie i voj-
voda Biranina i Jevevia, sa ludilom liparskousta-
kim, i na kraju pavelievskim. Iritelektualni poetak
Supila u Dubrovniku od Crvene Hrvatske do sloma Ko-
alicije, do sloma Supila, do Rijekog novog lista, do po-
litike Svetozara Pribievia godine 19141918, uloga
madarona patrijarije srijemskokarlovake, svi
skandali od Raucha do Aeksandra Horvata i u tome
Mato, Zvono Milana Marjanovia, Delo, Savremenik
itd., Sdland, Klai, Smiiklas, Filip Lukas, Segvi, Ila-
rion Ruvarac, Ranke, Thallszy, Benjamin Kllay, Sto-
jan Novakovi, falsifikati Slobodana Jovanovia, histo-
rija po narudbi reima, orovi, Stanojevi, Sii, glu-
posti Vladana orevia, arijska tampa pod utjecajem
Pere Todorovia, Skerli, Jovan Cviji, dinaroidi, o-
venska megalomanija Ljubomira Nedia, Stradija Do-
manovia kao blistavi pojam slobodne misli, Jae Pro-
danovia republikanstvo, Balugdiev anarhizam", te-
ze Tucovieve, uloga srpske socijalne demokratije do
Dragie Lapevia itd., itd., sve su to teme za posebne
eseje, kojima Enciklopedija treba da posveti punu
panju.
Pratimo li historiju nae inteligencije u devetnaes-
tom stoljeu, konstatirat emo, da se nije snala pred
ovom glomaznom latinsko-grkom, manihejsko-protes-
tantskom, kontrareformatorskom, zapadnoevropskom,
centralnoevropslcom, a istodobno i balkanskom proble-
matikom. Naa graanska inteligencija nije mogla i
nije umjela da se probije do svijesne negacije te inte-
lektualne zbrke, i taj je zadatak pao na lea komunisti-
kog pokreta, koji ga je praktino rijeio u obliku dekla-
racije u Jajcu 1943.
 99 varijacija .69

RAZVOJ NACIONALNE SVIJESTI

Kada je rije naoj kulturnoj batini, onda bi En-

ciklopedija trebala da bude njenim prvim i pouzdanim
apologetom. Ova isprepletena zbivanja ne mogu se ob-
jasniti tako da ih analitikom metodom izoliramo do po-
jedinih idealistikih detalja, na temelju literature koja
je u tom pogledu, naalost, jalova. Slabi i neorganizirani
drutveni slojevi nijesu uspjeli da uslijed objektivnih
smetnji ekonomsko-politike naravi odrede svoju sa-
mostalnu klasnu formulu politike i kulturne svijesti,
koja bi se podudarala sa narodnim, pukim, pauperi-
ziranim masovnim interesima u cjelini. Isto tako kao
to su graanski nosioci drutvenih slojeva podlegli
raznim inostranim premoima u historijskoj prolosti,
podlegli su i historijski tumai tih fatalnih pitanja, u
nastojanju da objasne ove neprilike. Narod iz Perspek-
tive naih malograanskih, iealistikih, konzervativ-
nih i socijalno borniranih historiografa bio je i ostao
seljakom masom na posve niskom materijalnokultur-
nom nivou", masom nepismenom i zaputenom", koju
je inteligencija, isto tako nepismena i zaputena, napu-
stila u izolaciji na ogromnu distancu od svake napredne
zamisli i civilizacije. Graniarima i uckorima od Lau-
donovog doba pa sve do osamdesetih godina prolog
stoljea, naijencima", koji se tako zovu kroz vjeltove,
bez specijalne oznake svoje nacionalne pripadnosti, gra-
anima mletakih i austrijskih provincija, koji govore
i piu naki", tj. slovinski ili ilirski, Slovincima, Mor-
lacima i Uskocima, probudio je nacionalnu svijest u
irokim reakcionarnim razmjerama Srbobran, a sa Srbo-
i Srpska knjievna zadruga, dok je Hrvatima
tek Stjepan Radi na svoj tamburaki nain prvi poeo
da govori samoodreenju naroda. Kulturna svijest ma-
le kneevske, slobodne seljake Srbije (izolirana izmeu
govedarske i slavjanoserbske perspektive) bila je ograni-
 70 Miroslav. Krleza

ena na politikoadministrativni pojam Srpskih dravnih

eljeznica, apca ili ivanjiskog sreza, na nezdrava sta-
nja u Skuptini i na prilike dvorskih kapidika. Po-
litiki Pijemont XIX i X X stoljea, mala lmeevina Sr-
bija planula je sa Crnom Gorom u junoslovjenskoj poli-
tikoj integraciji godine 1918, koja se je uslijed kul-
turne, politike i ekonomske nedoraslosti gradanske kla-
se udavila u kontrarevolucionarnoj krvi. Socijalistika
koncepcija ponovo je uskrisila ovu ranjenu zemlju u su-
verenom i naprednom obliku politike feeracije, jedinog
politikog garanta za razvoj pozitivnih i naprednih snaga
i koncepcija.
Inteligencija, punjena konzervativnim predrasudama
i specifinim klasnim interesom, promatra revolucionar-
nu dinamiku naih dana s neinteligentnom pasivnou
punjenih ptica, a nije svijesna najosnovnijeg historijskog
zakona, da nema povratka poslije smrti. Ono to je umrlo
treba pokopati, a pozitivne vrijednosti, koje su nam na-
mrla pokoljenja, valja uskrisiti i postaviti za uzor onima
koji dolaze. itava naa suvremena historija je parafraza
fatalnih historijskih iskustava, a politiku pobjedu ko-
munistikog pokreta treba pretvoriti u kulturnu pobjedu
na polju nauke i umjetnosti. Tome cilju posluit e naa
Enciklopedija svima sredstvima.
Politikoj historiji dvadesetoga stoljea, historiji uje-
dinjenja u okviru Prvog imperijalistikog rata, historiji
takozvanog graanskog parlamentarizma u Eshaeziji, tre-
ba posvetiti osnovnu panju, Prikaz politikih stranaka,
prema tome, spada u naroito delikatan zadatak. Tema
buenja nacionalne svijesti pod uplivom politikih ele-
menata: klerikalizma, radikalije i individualnopsiholoki
zbrkane ideologije Seljake stranke na hrvatskoj strani
(kao reakcije na srbijanske partikularizme), a jedan i
drugi i trei elemenat politike svijesti predstavljaju ana-
hronizme, koji su se tragino zapleli u svojim vlastitim
protuslovljima. Kao to je i logino: sopravvivenze po-
 99 varijacija .71

gibaju prije ili kasnije! One su uvijek samo smetnja

i zato ih valja ukloniti. Sve dananje intelektuane pre-
ivjelosti smetnje su, koje nose u sebi veoma velike
opasnosti i pro futuro; uklanjajui ih, mi smanjujemo
vjerojatnost da bi te neprilike mogle da igraju bilo
kakvu ulogu. Ilirizam, kao prvi pokuaj romantine
(kulturnopolitike) integracije, rodio je u posljednjoj
konzekvenciji paradoksalnu malograansku negaciju je-
dinstva na hrvatskoj i na srpskoj strani, negaciju koja
vodi u kaos samounitenja. Do kog stepena se naa in-
teligencija izgubila od svoje narodne i progresivne mi-
sije, tragino nam ilustriraju prilike u Srbiji i Crnoj
Gori pod raznim tiranijama prve, druge i tree narod-
ne dinastije". Srbija na Istoku Svetozara Markovia
treba da ostane uzorom kako se smiono i dosljedno pre-
vladavaju romantine predrasude, a Supilo i Tucovi
svijetli su primjeri da se smionost duha nije ugasila u
ovim naim bijednim relacijama ni za trenutak. Biogra-
fije Matoa, Murka, Kettea, Cankara, Domanovia, Bo-
re Stankovia, Zmaja, Vraza, Dure Jakia, Vojislave
Ilia, Silvija Kranjevia, djela ubica, Jakopia, Gro-
hara, Jame, Ivane Kobilce, Prijatelja, Stritara, Levsti-
ka, Rendia, Raia, Kraljevia treba da postanu u
Enciklopediji poglavljima, koja e u obliku malih mo-
nografija ostati spomenikom ovih herojskih napora. Do-
sitej, Vodnik, Preern, Vuk, Pani, Pera Toorovi,
Sulek, Kulan, Kipati, Kukuljevi, Nedi, Raki i Da-
nii, Nodilo, Budmani, Broz, Kurelac, Valtazar Bogii,
Vladimir Maurani, Jagi, Kopitar, Mikloi, Stojan
Novakovi, Kosti, Skerli, erina, Gainovi itd., sve
su to sjajne iskre nama toliko dragih inspiracija, koje
treba rasplamsati do punog sjaja jedne likovne i knji-
evne civilizacije upravo ovog naeg posljednjeg stolje-
a, koje je, svim graanskim i malograanskim parti-
kularizmima uprkos, ipak ulo u socijalizam.
72 Miroslav. Krleza

Posljednji decenij nae historije ne javlja se kao

plagijat ili kao odraz nekih pokreta zapadnoevropskih,
poto smo mi na Balkanu i na Dunavu jedina socijali-
stika evropska zemlja, koja se do svog vlastitog soei-
jalistikog politikog oblika probila vlastitim snagama
po zakonu svog vlastitog historijskog razvoja, prema
tome naa Enciklopedija ne treba da bude imitacija
zapadnoevropska ni bilo kakva druga, jer se ona ne
javlja kao djelo u okviru politike i kulturne imitacije
stranih uzora.

LENJIN I TITO

Lenjin je zauzeo vlast u zaostaloj feudalnoaristo-

kratskoj satrapiji, koja kao carsko samodravlje nije
poznavala ni jedne od zapadnoevropskih demokratskih,
feudalnih ili gradanskih parlamentarnih institucija.
Tito, meutim, pojavio se je u junoslovjenskom kon-
glomeratu, koji je vjekovima ivio pod simultanim utje-
cajima neobino izdiferenciran.e mase politikih i kul-
turnih upliva mediteranskih, centralnoevropskih i bal-
kanskih. Lenjin je zauzeo vlast usred Prvog imperijali-
stikog rata sa parolom mira, u seljakoj zemlji, koja
je ve po svojim patrijarhalnim anarhoindividualnim
sklonostima bila sklona defetizmu, ivei stoljeima na
indiferentnom razmaku od svakog aristokratskog samo-
dravlja i njegovih ratova. Tito, meutim, otvorivi pa-
rolu klasne borbe kombiniranu sa parolom nacionalne
nezavisnosti i oslobodenja, izbacio je parolu rata upravo
u onom momentu kada je gradanska klasa poloila oru-
je. Tito znai, s jedne strane, borbu za socijalizam u
ratu ratnim sredstvima, a, s druge strane, on se javlja
kao parafraza svih naih historijskih varijanata u borbi
za vlastitu slobodnu, politiki nezavisnu bazu.
 99 varijacija .73

SVRH 1 SMISAO ENCTKLOPEDIJE

Zapadnoevropski civilizirani narodi odnjegovali su

svoju takozvanu narodnu svijest na osnovi univerzalnih
formula, koje obuhvaaju dva osnovna perioda: period
feudalnog i graanskog prosperiteta. Taj politiki i eko-
nomski prosperitet (uslovljen nizovima ekspanzija i ko-
lonijalnih osvajanja) simboiizira se veliinom takozva-
nog nacionalnog Genija, kao sintetine formule su-
periornosti vlastitog stvaralakog, misaonog i umjetni-
kog Duha, koji se je svojom idejnom, upravo idealnom
ali i idealistikom prepotencijom nametnuo i potvrdio
svim suprotnim (barbarskim) snagama einikim zveke-
tom oruja i barbarslcom pljakom itavih evropskih
provineija, u svojim vlastitim encilclopedijskim apologi-
jama progovara sa fresaka, u skulpturi, u elairobscuru
genijalnih gradevina (kao to je katedrala u Albiju, na
primjer, koja je jo i danas rumena od katarske, pa-
tarenske, izmatike francuske krvi). Avignon i Lateran,
An versa, Bruges ili Cahors, Siena, Pisa ili Venecija, Li-
sabon, Madrid ili Amsterdam, slavna ta poglavlja z-
padnoevropske civilizacije postala su danteovski, camo-
eski ili leonardovski velianstvena u ciklusima umor-
stava, i taj vrhunaravni nacionalni Genije, koji progo-
vara patosom ahenskih, burgtmdijskih, lorenskih, anu-
vinskih, toledskih ili sikstinskih tradieija, metafizieka
je formula za eikluse isprepletenih politikih i ekonom-
skih konjunktura, koje su se stoljeima tovile krvlju
pokoljenja. Od ovog narcistikog fetiizma svoje via-
stite prepotencije boluju svi zapadnoevropski narodi,
a sugestivnost propagande kojom se nameu upravo je
halucinantna. Radi se zapravo logici novca, ali ta
merktantilna mizanseena je patetieno panteonska.
Superiornost zapadnoevropskog duha pratila je kri-
minalne pobjede pojedinih imperijalizama kao sjenka,
i ta velebna zgrada zapadnoevropske civilizacije gradila
74 Miroslav. Krleza

se na kostima poraenih i zgaenih naroda, meu koji-

ma smo, naalost, bili i mi od Koruke i Blatnog jezera
do Istre i do Soluna. Veliina Bizantije i Carigrada,
Aachena i Mletaka, Laterana i i Budima bila je
uslovljena naim porazima, i zato na enciklopedijski
sluaj (da ga tako nazovemo) nije naalost identian sa
zapadnoevropskim varijantama apologija pobjede Oru-
ja i Duha, jer mi spadamo u kategoriju onih eiviliza-
cija, koje se nijesu mogle razviti zato, jer su im tuin-
ske snage osporavale pravo na moralni i materijalni
opstanak.
Sakupiti svu politiku, kulturnu i intelektualnu
svijest naoj vlastitoj pojavi u prostoru i u vremenu,
svijest danas dispergiranu i usitnjenu poslije vjekovnih
poraza po mnogobrojnim i izoliranim regionalizmima,
sabrati sve potrebne elemente u sintezi, koja ne e biti
kult romantinih fraza, nego istinit prikaz fakata, dati
ogromnoj masi impozantne stvaralake materije pro-
gramatski okvir, objasniti i protumaiti svu traginost
naih vlastitih raskola i uzajamnih negacija, to bi tre-
balo da bude naom osnovnom misijom.
Jugoslavenska Enciklopedija treba da ostane skro-
mnim spomenikom nae vlastite civilizacije. Svaka je
veliina normativan pojam, se prema tome, logino
gubi u relativnosti odnosa. Imade u historiji zapadno-
evropske civilizacije relativno velikih pojava, koje iz-
mjerene treim ili petim nekim mjerilom moda i ni-
jesu tako grandiozne kao to nam sugeriraju: ali ne
treba ni u ovom poslu ocjenjivanja biti apstraktan.
Dati pod drijelom turskih topova nekoliko stotina ime-
na slikara, Imjievnika, graditelja, stratega i ideologa,
i nekoliko stotina latinskih pisaca (od kojih je pedese-
tak postalo evropskom slavom svoga vremena), nije ta-
kva epizoda, te ne bi trebalo da Enciklopedija njoj ne
progovori: ne patetino, ali ponosno. Zaustavit u se
(na trenutak) u nizu problema ove nae Enciklopedije
 99 varijacija .75

kod sluaja naih latinista, jer nam upravo taj primjer

neobino ivo govori sloenoj problematiei naega
posla, koji e iz mnogih razloga imati da bude pionir-
ski. Nai latinisti, taj na Globus intelectualis" od e-
tiri stoljea, ostao je po samoj naravi stvari eksterito-
rijalan. Historija nae knjievnosti obuhvatila je od
naih latinista samo nekolicinu, i to onu najglasniju,
i to tek u tangenti , tek toliko da ih spasi od zaborava,
poto se njima kao nepoznatim strancima nije bavio
nitko. A upravo ti nai latinisti obuhvaaju u svojoj
literaturi nekoliko hiljada klasinih i zapadnoevrop-
skih autora. Oni se, kao ideolozi, stratezi, politieari,
uenjaci, ekonomi, tehniari, astronomi, pjesnici, kao
fanatini historici erkve (reformacije i protureformaei-
je), kao historici vlastite nacije i njenih problema, kao
filolozi, gramatici, sanjari, diplomati, propagandisti i
agenti, istiu u medunarodnim omjerima ne samo veli-
inom svoga znanja, sposobnosti ili pjesnikog dara,
briljantnou svoje postojanosti i dostojanstvom karak-
tera, ve su nam dragocjen dokaz kako kod nas nor-
malna ljudska pamet nije kapitulirala ni onda, kad nas
je sudbina bacila u najmranije ponore historijskog
podzemlja. Sve duhovne zapadnoevropske civilizacije
sazdane su na plagijatima i na kompilacijama a i naa,
dakako, da nije samonikla ni originalna! Mi smo i-
vjeli u mnogobrojnim kulturnim simbiozama stoljeima
pod raznovrsnim i mnogobrojnim terorom sablje, novca
i duha.
Naa Enciklopedija, sa svojih nekoliko tisua islam-
skih termina, pojmova i pojava, bit e na pr. historijski
vana dopuna orijentalistike Enciklopedije leydenske,
isto tako kao to e prikaz naeg latiniteta znaiti neo-
bino vanu i pounu dopunu Ducangeova Glosarija
Latinitatis Mediae et Infimae.
76 Miroslav. Krleza

Enciklopedija imat e, logino, obuhvatiti sve one

zapadnoevropske intelektualne krugove, u okviru kojih
su nai ljudi djelovali esto puta kao inicijatori veoma
vanih zamisli ili pokreta, otkria ili naunih i umjet-
nikih ostvarenja i teorija. Od bazelskog do lateranskog
koncila, od reuchlinske problematike do Savonarole, od
publikacija Trimalchionovog Symposiona do suptilnih
problema antike metrike, od prvih prijevoda Ptolemeja
i prvog prijevoda Kurana na latinski do borbe protivu
mnogobrojnih papa, od kolebanja izmeu reformacije i
protureformacije, od prve metodike historije crkve do
prve socioloke analize crkvene hijerarhije, od Bacona
Verulamskog i Galileja do Erazma, do iatromehanike
do Descartesa, od prve gramatike talijanske, madar-
ske i ruske do prvih tumaa Porfirogeneta i bizanto-
logije kao posebne discipline, od prizme do padobrana,
od patarenske ideologije do neohelenistikog slikarstva
izmeu Komnena i Paleologa, taj raspon problema, to
treba da ih osvijetli naa Enciklopedija, u svakom je
pogledu golem.
Ako je narodnost jedan osjeaj to treba da se ovje-
rovljuje svakodnevno, takorei plebiscitarno, kao to ga
je definirao Renan, onda naa Enciklopedija treba da
bude iroko plebiscitarno ovjerovljenje ogromne mase
injenica, koje svojom sveukupnou stvaraju historiju
nae civilizacije, do danas uglavnom neprikazane u svo-
joj impozantnoj cjelini.
Mi ne moemo i ne smijemo traiti od eivilizacija
(i od naroda), kojima smo okrueni, da nama znaju
vise nego to znamo mi sebi samima, a nae pozna-
vanje vlastite bogate prolosti oskudno je, jer nam jae
sile nikada ni jesu dopustile da se osvijestimo na teme-
Iju vlastitoga pamenja znaenju svoje vlastite uloge
u prostoru i u vremenu. U veoma sloenome mehaniz-
mu medunarodne kulturne propagande, koji je tako a-
 99 varijacija .77

losno nalik na vaarsko reklamno nadvikivanje, mi se

u ovoj halabuci preuveliavanja vanosti pojedinih ino-
stranih kulturnih cirkusa i panorama uope nijesmo ni
pojavili sa trubom i bubnjem u ruci. Na ovom sajmu
kulture na hod je tih i necujan, jer se mi jo uvijek
kreemo u opancima, udei se od vremena na vrijeme
tudinskom cerekanju i majmunisanju, kako vojevoda
Drako u Mlecima ili Drievi seljaei na dubrovakim
makeratama. Naa Enciklopedija u torn pogledu treba
da znai rezolutan preokret. Prvo zato, jer mi danas
raspolaemo svima preduslovima, da nau vlastitu kul-
turnu svijest pretvorimo u djelo, buduci da posjedujemo
onu materijalnu i politilm bazu, kojoj je ostvarenje
takvih kulturnih manifestacija jednom od najbitnijih
svrha. Imajui u vidu da pojmovi narodnosti i civiliza-
cije nijesu nikakve idealistike konstante, niti da su
nai narodi kabinetski fantomi, koji traju nepromije-
njeno kao metafizike formule (vidovdanske, kosovske,
porfirogenetske, dravotvorne, kajmakalanske, rasno-
dinarske, zapadnjake, mediteranske, panonslce, samo-
hrvatske, dravnopravne, slatkopravoslavne, latinske,
grke, alpinske itd., itd.), naa Enciklopedija prikazat
ce svu onu koliinu politikih i kulturnih i ekonomskih
talasanja koja se u rasponu od osmoga do dvadesetga
stoljea tako jasno i tako pouno odraavaju u svemu
za to se kod nas borilo, ratovalo, to se organiziral,
mislilo, pisalo, gradilo ili slikalo.

DIJALEKTIKA 1STINA

Stojei naelno na naunoegzaktnom prikazu kul-

turnog, politikog i ekonomskog stanja fakata kod nas,
poklanjajui panju iskljuivo govoru injenica i obja-
njavajui logino samo ono to nam govore fakta, ova
naa Enciklopedija javlja se kao teza, koja nije i ne ce
78 Miroslav. Krleza

da bude integralna, ali ne e da bude ni partikulari-

stika na erti malogradanskog konzervativnog oportu-
niteta, a naroito ne u onim oblastima gdje su ti
partikularizmi rezultat konzervativnih programa iz pro-
log stoljea, u protuslovlju s oitom naunom istinom.
Dijalektika formula nae Eneiklopedije ostat e
materijalistika. Enciklopedija posvetit e punu panju
prikazivanju itave serije antagonizama, koji su uslo-
vljavali nae vlastite negacije, kada smo se borili protiv
supremacije tuinskog duha, znajui da upravo ta subli-
mria, spiritualizirana uzvienost duha sadrava u sebi
moralnu i materijalnu smrtnu osudu naeg vlastitog
opstanka. Enciklopedija ne treba da bude samodopadna
ili samohvalisava apologija u obliku vulgarne propa-
gande, ali ona isto tako ne treba da ne upotrijebi sve
dokaze, kojima se na jednostavan nain manifestira
stvaralaka sposobnost naeg svijeta u prostoru i u vre-
menu nae egzistencije na Balkanu.
Postoji impoznatna koliina primjera kako je naa
borba za naelo slobode narodnosti, ljudske misli, go-
vora, jezika, moralnog i intelektualnog uvjerenja i um-
jetnikog stvaranja elemenat, koji se nije dao unititi
za milenij i po, a Enciklopedija treba da bude upravo
kompendij -tih dokaza, plaidoyer za nau socij alistiku
koncepciju, koja je s jedne strane anticipacija buduih
stoljea, a s druge pobjedonosna parafraza nae tragine
prolosti, koja je izvojtila svojim vlastitim sredstvima
podlogu za Slobodan ivot tekom i krvavom borbom.
 II

PORTRET!

AUGUSTINI ANTUN

Augustini se pojavio u naoj likovnoj umjetnosti

kao roeni kiparski talenat, sa svojim nesvakodnevnim
svojstvima ve u prvim radovima prije tri decenija, u
doba, kada se jedva oteo neposrednom utjecaju svojih
uitelja na zagrebakoj Umjetnikoj akademiji. Sa si~
gurnim, neposrednim osjeajem za materiju kamena i
metala, on se pokazao pouzdanim modelatorom sa jako
razvijenim smislom za omjere i za harmoniju anatom-
ske grade ljudskog i ivotinjskog tijela podjednako.
Stvarajui od poetka po jednostavnom, vjekovima ov-
jerovljenom pravilu da spomenik ima jedino svoje ob-
razloenje u arhitektonici skulptorske mase, od koje je
sazdan, i da povrh toga principa za kiparsku umjetnost
ne postoji nikakav vii zakon, Augustini je u svojim
slobodnim inspiracijama i u mnogobrojnim narudba-
ma, koj je dobijao na konkursima, slijedio to svoje
osnovno pravilo, ostavi mu vjeran do danas.
Augustini je uao u skulpturu neposredno poslije
Prvoga svjetskog rata, kada je u oblastima umjetnikog
stvaranja kod nas i u meunarodnim omjerima harala
oluja, koja se jo uvijek nije smirila. Stigao je kao mlad
80 Miroslav. Krleza

umjetnik u likovnu arenu uznemirenu histerinom mu-

skulatorom burnih, olujnih, patetinih gestova, kada se
pisalo i govorilo, da je svrha skulpture da bude vizio-
narna i profetska. Ni motivi literarni, ni simbolistiki,
ni politiko frazerstvo, ni arhaistike stilizacije nae
umjetnosti toga perioda nisu Augustinia uznemirile
niti ponijele do nekog programatskog stava, da bi pro-
govorio sa scene namjetenom retorikom i povienim
glasom. On nije nikada simulirao sentimentalnu liriku,
niti se maskirao metafizikim i religioznim programat-
skim parolama. Dolazei iz kraja, gdje je jedino provin-
cijalna barokna crkvena skulptura mogla da bude in-
spiraeijom njegova djejeg oka, Augustini je dao svo-
je ratno raspee jednostavno i prirodno, kao lik i zna-
men ovjeka, koga su zaklali i pribili na daske, kao
to se pribijaju nesretnici i stradalnici na sramotu po-
koljenja. Njegovo Noenje ranjenika (motiv iz traginih
partizanskih stradanja) nosi u sebi isto tako suptilnu,
baroknu instrumentaciju pogrebnog prizora, kad se pre-
nosi jo toplo tijelo mrtvaca i poslije svrene drame
polae u grob. Ne putajui iz vida i ne obilazei ni tre-
nutka svoj a osnovna estetska pravila, da je virtuozna
igra mramornih sjenki i svjetlosti jedina magija, koja
treba da vlada skulpturom, Augustini je dao u svom
posljednjem (Brijunskom) aktu dokaz jo uvijek pod-
jednako svjee i neposredne stvaralake vjetine. Sta-
tiku akademizma on je prevladao konjanikim likom
Pilsudskoga, kao centralnom figurom za monumentalnu
kompoziciju, i ta figura ide medu najbolje konjanike
spomenike, to su se u medunarodnim omjerima poja-
vili izmedu dva rata.
Augustini je poeo kiparski stvarati u jednoj li-
kovnoj civilizaciji, koja se nije izgradila na tradiciji
antike ni na blagim, lirskim rodinovskim nostalgijama
za dalekim umjetnikim predjelima potonulih stoljea.
Iz rastvaranja i rasula secesionistikog stilskog lutanja
 99 varijacija .81

kod nas, u velikom vrtlogu i nemirima zapadnoevrop-

ske skulpture za posljednjih decenija, Augustini se
nije dao ponijeti divljinom fauvizma ni postkubisti-
kim tzv. otvaranjem prozora u nepoznato". S pouzda-
nom i mirnom sklonosu vie za prole, moda ak
inkvecentistike manire nego za raznovrsne iluzionizme
od Maillola i Despiaua do Picassa, on je kao portretist
ostao dosljedan svojoj naturalistikoj formuli, da ne
polira masu tamo, gdje to ona ne podnosi, ostavljajui
glinu da se slijee u naborima svoje vlastite grube
tektonike. Strahujui da mu se bronca pod rukom ne
pretvori u blistavu poreulansku masu, koja djeluje ne-
prirodno, Augustini je sa priroenom leernou ne-
posrednih skica dao nekoliko portreta, koji e nesum-
njivo ostati meu najboljim ostvarenjima te vjetine
kod nas.

KSAVER ANDOR GJALSKI

Gjalskome se pisalo od njegove prve knjige pri-

povijednika Pod starim krovovima (1886) pa sve do
dvadesetih godina ovoga stoljea kao Senoinu nasljed-
niku. Gjalski je godinama smatran tvorcem politiko-
socijalnog romana, piseem, koji je hrvatsku beletristi-
ku prozu doveo u usku vezu s modernom knjievnou
zapadne Evrope i u vezu s velikim ruskim realistima.
Romansijer i novelist, kome se govorilo, da znai
epohu u hrvatskoj knjievnosti, Gjalski je u Matoevoj
estetskoj analizi dobio vie-manje negativnu ocjenu kao
pisae, kome je jezik neizgraden, a stil diletantski ane-
mian i upalj. Medutim, da stilsko-estetska formula
kod procjene vrijednosti pojedinih pisaca nije uvijek
konana mjera, potvruje se i na primjeru Gjalskoga.
Kod pisca, kao to je Gjalski, osim stilskih elemenata,
preostaje i historijsko svjedoanstvo tekstova, koji kao

0 89 varijacija
82 Miroslav. Krleza

kronika ilustriraju pojedina historijska razdoblja esto

mnogo pouzdanije od raznih politikih ili kulturnohi-
storijskih studija. Gjalski nije umio prevladati ni men-
talitet svoga vremena ni nain pisanja, kakav se u Hr-
vatskoj njegovao u drugoj polovini XIX stoljea, ali on
je, po tematiei koju obrauje i po motivima kojima se
inspirira, za prouavanje jednog historijskog perioda
nerazmjerno podesniji od mnogih reprezentativnih ime-
na epohe. U Gjalskome ima jo mnogo vie Senoe nego
bilo kog drugog pisca, za koje je isticao da su mu sluili
kao uzor (Flaubert, Balzac, Bjelinski, Turgenjev, Scho-
penhauer, Bourget itd.). Dok je enoa Krelieve An-
nuae, tu cronique scandaleuse" ivotu hrvatskog
plemstva XVIII stoljea, romantiki poetizirao, Gjalski
u svojim opisima istog polufeudalnog milieua (sto go-
dina kasnije) daje sliku takve moraine i intelektualne
bijede, koja e ostati panorama prilika, kada se, od bana
baruna Levina Raucha (1867) pa preko grofa Khuena
sve do Moderne, u okviru banovinskog rasula radala
graanska formula hrvatske narodne svijesti.
Roden pod Apsolutizmom, Gjalski se formirao kao
knjievnik, kad je Habzburka monarhija, podijelivi
vlast u monarhiji, kapitulirala pred madarskom aristo-
kracijom, ponizivi sve ostale austrijske narode na nivo
kolonijalne, bespravne raje. Sramotna kompromisna
formula, poznata pod etiketom Hrvatsko-ugarske nagod-
be iz 1868, osigurala je madarskim financijskim magna-
tima ekonomski i politiki prodor na Jadran, a knjiev-
no djelo Gjalskoga obuhvaa upravo taj period tekib
politikih poraza. Bijedu osiromaene provincijske sre-
dine, u kojoj se javio, Gjalski je ispovijedao naivno, bez
skrivenih misli, dajui svojim tekstovima znaenje li-
terarne ispovijesti i onda, kad nastoji da glumom i
dekoracijama sakrije istinu. Takozvane ideale" u koje
je njegovo pokoljenje vjerovalo, razoaranje i moraine
krize kroz koje se probijalo, brige koje su se javljale
 99 varijacija .83
u okviru raanja jednog novog drutvenog stanja i
suvremene gradanske politike svijesti, Gjalski odraa-
va u svome opusu neposredno, tako da ocjena Miloa
Savkovia, kako je Gjalski historik hrvatskog drutva,
ni danas nije liena uvjerljive snage. Sa svim svojim
nedostaeima knjievnoizraajnih sredstava, Gjalski je
uslovljen prilikama, koje su bile nerazmjerno jae oc!
njegova individualnog dara. Reagirajui osjeajno na
mnoge negativne pojave koje ugroavaju narodnu egzi-
stenciju, Gjalski je pjesnik, koji se koleba, koji naivno
vjeruje i trajno propovijeda princip otpora kao jedinu
obrambenu i ivotnu mogunost za takozvanu narodnu
supstanciju. Ilirac, Slaven, Sveslaven, jugoslavenstvu-
jui romantik, Hrvat, Samohrvat, antinagodbenjak, star-
evianac devedesetih godina, on je istodobno i tros-
majerovac, propovjednik integralnog narodnog jedin-
stva, beogradski rojalist (1904), politiki sumnjivac, lan
Hrvatsko-srpske koalicije, madaron i progonjeni khu-
enovski inovnik, da bi u Prvom svjetskom ratu, 1917,
postao madaronski veliki upan i glasao za ratne pro-
raune grofa Tisze. U deeeniju poslije dravnog ujedi-
njenja (191828), Gjalski, razoarani Jugoslaven uni-
tarist, u svom posljednjem knjievnom djelu sanja
Jugoslaviji iz 1968 saveznoj dravi jugoslaven-
skih zemalja i naroda, uredenoj po volji naroda". Mo-
dernist i liberal, spiritist i openhauerovac" koji vje-
ruje u metafizieke moraine autoritete, snobovski anti-
plebejac, apologet Karadordevia i Marije Antoinette,
antijakobinac, koji u Oktobarskoj revoluciji vidi konac
svijeta, kozmopolit i oven, Gjalski sa svim svojim pe-
ripetijama slui za prouavanje mentaliteta jednog hi-
storijskog perioda, koji bi se bez njegovih dvadesetak
knjiga rasplinuo u prolaznosti pamenja mnogo vise
nego to se misli. Kao i mnogi njegovi likovi izmedu
sedamdesetih i osamdesetih godina prologa stoljea,
Gjalski je neka vrsta knjievne preivjelosti, veoma

G*
84 Miroslav. Krleza

podesne za prouavanje problematike onog historijskog

raspona, u okviru lcoga je djelovao kao pisac.
Po predrasudama svog odgoja, po naivnoj vjeri u
tradicionalne obmane 5 iluzije, Gjalski sam nije bio
svijestan znaenja svog romansijerskog pothvata: ma-
terija koju je obradivao ponijela ga je protivnim smje-
rom od one uloge u kojoj su ga slavili njegovi suvre-
meniei, smatrajui ga apologetom konzervativnog hr-
vatskog nacionalizma. Njegov lieni odnos prema pojmu
hrvatske aristokracije" banalno se podudara s osjea-
njem manjevrijednosti sitne inovnike mizerije ljivar-
skog podrijetla; to je veoma cesto snobizam beamter-
skog skorojeviea, uslovljen zakonima kolonijalizirane
sredine, kad poslije demiitarizacije Vojne krajine, usred
osiromaenja itavog naroda, nekoliko stotina tisua
beskunika emigrira preko oceana. Naivan kao realist,
kroniar i kompozitor, jo na poetku teke borbe s ra-
znovrsnim smetnjama dilentatizma, Gjalski je Turge-
njeva prozvao svojim svakidanjim pratiocem u duhu",
kraljem novele", koji je divinatorno, savreno i maj-
storski umio da oivi" ruske domove i rusku gospodu
grofove i veleposjednike. U turgenjevskoj poetizaciji
hrvatskog feudalnog ivota, Gjalski je otkrio svoj uzor.
Uvjeren da pie varijacije na turgenjevske teme, on je
samoga sebe smatrao idilinim piscem, a zapravo je po-
digao zavjesu nad bezizlaznom bijedom besperspektiv-
ne hrvatske stvarnosti. Dublji smisao njegove poetske
tajne sakriva se vie izmeu redaka nego u samom
tekstu: on izgovara stvari istinite, mrane i duboko
tragine, on se kree na rubu satire upravo u onim tre-
nucima, kad misli da idilino idealizuje, on u najbit-
nijim elementima svog romansijerskog djela golu, pau-
perizovanu i zaostalu stvarnost razotkriva bez samilo-
sti. Kad se kae da je bio pasatist kome je pogled zavr-
nut prema mutnoj prolosti, pisac besputnik koji se
besciljno vue na koncu balade, to je samo jedan dio
njegove batorievske, ljivarske dijagnoze. U jednome
 99 varijacija .85

od svojih tekstova 1890 on se pita: Ima Ii na svijetu

nesretnije zemlje od Hrvatske? Despotska poluazijatska
vlada sa zloinakim banom, sa brigantskim inovnit-
vom, sa prodanim narodnim zastupstvom, a jadni narod
izmrcvaren, isisan, bez misli i gotovo truplo bez osje-
aja." To je elegian ton, a nije turgenjevska sentimen-
talna kantilena! To je pla nad razvalinama, a nije
himna prolosti, to je povieni glas pobune, a nije re-
zignaeija.
Kao kod Vojnovia u Dubrovakoj trilogiji, i kod
Gjalskog ima takvih trenutaka, kad bi njegova scena
mogla da oivi do knjievno visokog potencijala, da
je pustio svoje figure da progovore autentinim, ivim
jezikom (Cintekovo pismo). Udahnuvi svojim lutkama
vjetaki govor zagrebake banske kurijalne sredine,
on ih je liio svih izraajnih mogunosti, koje je za-
maglio simuliranim faustovtinama" i takozvanim
Weltschmerzom". Sve to je pisao kao slavitelj kras-
nog spola" moe se brisati kao negativan balast jednog
pisca, koji je, iako se izraava neinvenciozno i bespo-
mono, interesantan po tome, to obrauje motive koje
je mislio da raini", ali je i sam pao pod sugestiju
banalnih fraza. On je bio uvjeren da pjeva narodu",
narodu" i da je slavitelj narodne due", a zaprvo
je bio negator bijedne hrvatske stvarnosti, koju prika-
zuje u knjievnom smislu sugestivno upravo u onim
partijama, za koje je uvjeren da ih idealizuje. Sve to
se u njegovu opusu zove hrvatska muka", hrvatska
krivica i bijeda", lutanje za idealima ovjeanstva",
za boanskom snagom nebeske ljubavi", sve to svrava
frazom bijednog provineijskog donjuanizma, njegove,
kao pisca, najslabije strane. Opisujui svoje likove i
stare truie domove povrno, on nije svijestan da otvara
truie sanduke i da nam pokazuje bijedu na samrti.
Ekshumacija banskih lai kao nacionalistiki panegirik,
to je osnovno protuslovlje u opusu Gjalskoga. On nije
86 Miroslav. Krleza

umio otvoriti prozor u naoj knjievnoj mrtvanici i

prekapajui po relikvijama on razmata mumije, uvjeren
da pie liriku na motiv turgenjevske albe za lijepim
starim danima, a zapravo je pjesnik jednog turobnog
vremena, koje umire i koje je trebalo da umre. Gjalski
u svojoj etnji nad grobovima nije sentimentalan. Na
momente on je strog, upravo okrutan, a naroito u
seenama, kad misli da dri plaidoyer, on optuuje i
osuduje na nain koji su mu opratali samo zato, to se
esto ltrije pod maskom nazdraviarske retorike. Njegov
kabinet votanih kipova, to je panorama puna sablasnih
prizora, panorama koju on zove literaturom", za koju
je uvjeren da uzdie narodni duh", a zapravo njegov
se tekst esto pretvara u snimanje mrtvake maske i u
krvavi skalp jedne stvarnosti, koja bi se bila uzvisila
do gogoljevske karikature, da je mogao da potrai sa-
vjeta kod svojih knjievnih preda kojih nije bilo.

IVAN METROVI

Po ukusu kako je rjeavao skulptorsku tematiku,

po estetskim i religioznim pogledima koje je razvijao
svojim simbolikim kompozicijama, po nainu na koji
je modelirao, Metrovi je u svojoj prvoj fazi tipian
predstavnik modernistikog likovnog stila koji se po-
javio u umjetnikim krugovima i Mnchena kao
pandan slinim pariskim likovnim pobunama poetkom
ovog stoljeca. Seeesija", kao neka vrsta likovnog od-
metnitva i otpora akademizmu i dosadnom i dotraja-
lom pomodnom genre-slikarstvu, predstavlja eklektinu
formulu stapanja raznovrsnih i mnogobrojnih stilova od
Egipta do Mikene i od Antike do talijanskih primitiva-
ca, u raznim varijantama programatske neonacionali-
stike simbolike tzv. nordijskog, vicarskog, finskog i
pangermanskog stila. Metroviev pokuaj da secesio-
 99 varijacija .87

nistiku eklektiku likovnu formulu pretvori u tako-

zvani autohtoni, rasni, vidovdanski, arhajski, jugosla-
venski likovni stil" samo je jedna od varijanata slinih
neonacionalistikih pokuaja u raznim evropskim liko-
vnim sredinama od Dansice do panije. Metrovieva
skulptorska i arhitektonska vidovdanska" misao na-
stala je u sjeni Metznerove atletske pangermanske skul-
pture, Angladine panske dramatike i finske epike (Ka-
levala), pa je kao romantian simbol jugoslavenskog
nacionalnog, likovno originalnog stila najizravniji iz-
danak bekih i mnchenskih secesionistikih estetskih
teorija,
Kada se govori Metrovievoj politikoj aktivno-
sti a u nizu svojih politikopropagandistikih i pro-
gramatskih izjava i objavljenja Metrovi se volio pri-
kazivati, prije svega, u ulozi politikog proroka treba
da se naglasi kako je u emigraciji 191418, za tekih
politikih borba u prineipijelnom pitanju budueg dr-
avnog ujedinjenja koje je Frano Supilo vodio u okviru
Jugoslavenskog odbora za federalizam, ostao dosljedno
pasivan, kao to nije slijedio ni Antu Trumbia, kad je
ovaj glasao protiv Vidovdanskog ustava (1921). Sesto-
januarsku diktaturu (1929) pozdravio je meutim na
elu poklonstvene bakljade kralju, s lampionom u ru-
ci, da bi kao ekonomski emigrant pod zatitom stranog
suvereniteta memoarima dokazao kako nije umio da se
snae u prostoru i vremenu nae suvremene politilce
i drutvene problematike.
Umjetnika pojava Ivana Metrovia ilustrira veo-
ma uvjerljivo kako za procjenu vrijednosti umjetnikog
djela nisu od pretene vanosti ni religiozne ni politike
ni estetske programatske teze ako je snaga umjetnike
fantazije : tako neposredno elementarna i ako je inspi-
racija ponijeta stvaralakim temperamentom tako su-
gestivna, kao to je to bio sluaj kod I. Metrovia. Osim
umjetnikog, svako drugo (religiozno ili politiko) tuma-
88 Miroslav. Krleza

enje likovnog govora je isprazno; nevana je, prema

tome, u sluaju vlastitog djela i sama subjektivna in-
terpretacija umjetnika Metrovia, kada on programat-
ski, u ulozi politikog propagandista ili vjerskog misli-
oca, objanjava mistinu simboliku svojih kipova. Jer
tamo gdje je Ivan Metrovi uspio da otkrije svoj unu-
tarnji umjetniki lik, svaka rije politike ili religiozne
interpretacije pretvara se u jalovu retoriku.
Na putu svojih umjetnikih uspjeha Metrovi se
trajno kretao obasjavan reklamnom rasvjetom takozva-
nog politikog i religiozno-mistikog poslanstva. Nje-
gova rimska izloba (1911), kada je kao hrvatski um-
jetnik u drutvu s disidentima u znak demonstracije
protiv madarskog suvereniteta izloio u paviljonu Kra-
ljevine Srbije, smatrala se proroanskom vizijom bu-
due pobjede srpskog oruja u Balkanskom ratu godinu
dana kasnije (1912). A sa drvenom maketom Vidovdan-
skog Hrama na Jedanaestom venecijanskom Biennaleu
(1914, maja) Metrovi se pojavio kao glasnik kosovske
osvete u predveerje Sarajevskog atentata i Prvoga
Svjetskog rata.
Kada je lord Robert Cecil, prigodom otvaranja Me-
trovieve izlobe u londonskom Albert and Victoria
museum (24. VI 1915), zatraio od barbarske Njemake
da najprije proizvede jednog umjetnika kao to je Me-
trovi, a tek onda da e Velika Britanija moi da dis-
kutira germanskim zahtjevima", R. Cecil kao politiar
nije imao pojma da u djelu I. Metrovia slavi tipinu
secesionistiku beku skulpturu. A kada je pariska li-
kovna kritika (1919. i 1925) progovorila Ivanu Me-
troviu kao skulptoru koji se kree na magnetskom
polju periferijske provincijalne njemake umjetnosti,
ona je Metrovievo djelo iz jednostrane perspelctive
ocijenila pristrano i neopravdano. Za prvih pet decenija
ovoga stoljea u svjetskim razmjerima nema tako mno-
go kiparski savreno obraenog mramora ni bronce, da
 99 varijacija .89

se nekoliko Metrovievih kipova iz dananje retro-

spektive ne bi moglo mjeriti s najsretnijim likovnim
ostvarenjima toga razdoblja.
Jasnoom svoga izraza i bogatstvom svoje mate
Metrovi je kao anatom i kao pjesniki modelator lje-
pote ljudskog tijela svojom virtuoznou pokazao kako
izvanredno razvijen osjeaj plastike moe da razastre
izvanredno bogat raspon iste ljepote u beskrajnim va-
rijacijama i kako je pravo umjetniko nadahnue uz-
vieno iznad svih eksperimentalnih prolaznosti stila,
mode ili bilo kakvih teorema svrsi ili smislu um-
jetnosti. Kipovi I. Metrovia oigledan su dokaz da se
skulptori radaju kao i pjesnici, pa kako artiste valja
cijeniti po njihovom najviem dometu, danas iz retro-
spektive, nema sumnje da ce pojava Ivana Metrovia
ostati u razvoju jugoslavenske umjetnosti kao vano
poglavlje u vremenu kad se na prijelazu XIX i XX sto-
ljea svim stranim politikim i kulturnim utjecajima
uprkos, radala suvremena skulptura balkanskih naroda.
 Ill

VARIJACIJE NA TEMU
UMJETNIKOM STVARANJU

BACH I BEETHOVEN U SLICI

Kad se pie Bachu, govori se trajno Bcklinu,

bez ikakve veze sa sonornom ili likovnom materijom
ove proizvoljne paralele. Bach je matematika, a Bcklin
je slaba, larmoyantna beletristika, u najkompromitant-
nijem anr-smislu toga pojma. Bach je formula svog
vlastitog vremena (ne samo muzika), Bcklin je efe-
merida u okviru likovnih relacija, kojima je bio okruen
u evropskim omjerima.
Relativno slabi slikari, kao Klimt ili Klinger, su-
gerirali su nam po svom secesionistikom ukusu da
beethovenski adaggio die zavjese ispred blistavog i
jasnog zvjezdanog prostora, uzdiui nas svojom melo-
dioznou i'znad nebeskih daljina, da bi nas romanti-
arski, byronovskim ili luciferskim disakordom, oborio
u mrak kaosa i melankolije. Da jednostavnu ljudsku
tajnu Beethovenove muzike otkriva historija njegovog
traginog ivota, to se trajno ignorira. Velianje i uzdi-
zanje Beethovenove linosti do mitskih, poluboanskih
simbola isprazna je retorika.
92 Miroslav. Krleza

RETORIKA MUZIKE I APSTRAKTNO

SLIKARSTVO

Kada se rijeima opisuje smisao zvuka, budemo Ii

ostajali trajno opisni, ne emo dotjerati daleko. Opisi-
vanje muzike ispada na kraju konea ipak vie-manje
kao retorika, u koju prodiru raznovrsni strani element!,
iz raznih predjela, uglavnom esto nemuzikih. Kad se
tonalitet eli izraziti likovno ili analogijom sa podruja
plastike, kad se tonalitet objanjava individualnopsiho-
loki, osjeajno, sve to ispada kao to bi Agramerci
rekli: bedasto.
Kad se danas pie apstraktnom slikarstvu, koje
povodei se za muzikom u formi i u boji instrumentira
svoje motive kao da pie partituru, sve je to isprazno
brbljanje. Apstraktno slikarstvo ne zvoni kao itanje
partiture ni u onome sluaju kad ima neto da kae,
jer djeluje trenutano i jer mu nedostaje ritmiko tra-
janje vremena. Kako bi jedna slikarska kompozieija
mogla da djeluje kao koncertna fuga, kad traje svega
jedan ili dva optika trenutka? Primjer opisnog obja-
njavanja bilo kakve slinosti izmedu apstraktnog sli-
karstva i muzike dokazuje, kako je takav naein uspo-
redivanja potpuno nepodesan. Ne treba padati u eks-
tremni zanos sumasiaveg apologetiarstva ni onda ka-
da je rije Kandinskome, ija je teorijska knjiga ogro-
man ko pun mnchenske karnevalske arene hartije.
Nitko nije pao s neba ni Kandinski. Sve stvari
rastu iz zemlje i hrane se iskljuivo njom, a tako je i sa
teorijom apstraktnog slikarstva, koje se javilo kao pjes-
niki aperu, da bi se pretvorilo u slikarsko evanelje
epohe.
 99 varijacija .93

POEZIJA MOE POSTATI I VJEROM

Poezija moe postati vjerom, onda pjesnik pjeva

vatri i vodi, vjetru i suncu, ako misli da mu je vjero-
vati tako kao to je vjerovao sveti Franjo Asiki, koji
je bio panteistieki himnik nerazmjerno poetskiji od to-
likih nenadarenih bezbonika, koji misle da e postati
talentirani pjesnici budu li ustrajno propovijedali kako
umjetnost treba da je tendenciozna.

IZRAZ ILI ODRAZ

ovjek u paleolitu doivio je nesumnjivo ivi po-

gled krave i on ga je umjetniki izrazio, a nije ga samo
odrazio. U ovome, ini se, ]ei itav problem. Govoriti
da je umjetnost subjektivni odraz objektivne stvarno-
sti", znai govoriti potpuno prazno, idealistiki, kao
Husserl ili Rehmke. Gledati u krave na paleolitski,
na kretski, na asirski ili na egipatski nain i vidjeti
njen pogled tako kako ga je ugledao Chagall, nije je-
dno te isto.
Sve civilizacije ive od plagijata. Prepisivanje ho-
merskih epiteta u vezi sa volookom Herom predstaylja
najtipiniji sluaj knjievne manire, a manira ne samo
da nema nikakve veze s darom opaanja, nego, obratno
od toga, ona mu trajno smanjuje budnost i, uspavljujui
ga, ona ga obmanjuje i, na kraju, ona nije ni izraz ni
odraz, ona je majmunska grimasa i sigurna smrt svakog
dojma.

DAR OPAANJA
Opaanje je svojstvc ovjeku prirodeno kao sluh,
njuh ili vid, i kao sva ljudska svojstva, ono je iz raz-
loga kojima nam govori medicinska psihologija kod
94 Miroslav. Krleza

pojedinaea razvijeno vie ili manje. Svojstvo opaanja

moe da se njeguje i kao takvo ono prelazi veoma esto
u vjetinu sluanja ili promatranja, pretvarajui se po
metodama u razne kole, ali se isto tako opaanje moe
lcolskom dresurom pretvoriti u derviko mumlanje
molitava i kleanje pred istim besmislom.

LJEPOTE PRETVARAJU SE U POLITIKU

Bezbrojno mnogo savrenih poetskih ljepota pre-
tvorilo se u politiku, to jest u negaciju upravo one po-
ezije, koja ih je rodila. To nas ui historija mnogobroj-
nih religija, a naroito historija evaneoske ljubavi,
koja je postala velikom evropskom politikom i na kraju
puta, od neohelenistikog stila do romanike freske, od
renesansnog slikarstva do Berninija, od Pier a dlia
Prancesca do sadrenih kipova Djevice Lurdske i beu-
ronske kole, otputovala u nepovrat ukusa.

JABUKE, INSPIRACIJA I IMITACIJA

Jabuke jede itavo ovjeanstvo jo od Evinih dana,

a Czanne je, fasciniravi evropski likovni cirkus ma-
gijom jedne svoje jabuke, izvrnuo na glavu cjelokupno
suvremeno slikarstvo. Miurinska jabuka na platnu,
koju nam Faejev prikazuje kao likovno ostvarenje
idealne gerasimovtine i kao kvintesencu svih jabuka",
dokazuje samo to, da ni Miurin ni Fadejev ni Gerasi-
mov pojma nemaju to su zapravo ezanneovske jabuke,
koje bezbrojne mase slikara preslikavaju ve vise od
pedeset godina.
Kau, da je ovo preslikavanje czanneovskih jabu-
ka bezidejno". Moda. Upravo vie od toga, ini se
da je zaista tako. Tek na jednu okolnost trebalo bi
skrenuti punu panju potovanog gerasimovskog opin-
 99 varijacija .95

stva: czanneovsko slikanje jabuka nije bilo preslika-

vanje tih istih ve naslikanih jabuka, kao to se to
danas tjera obrtimice u okviru zapadnoevropskog c-
zanneizma. Ako je Czanne vjetinom cirkuskog arob-
njaka, sa stanovita volumena ili rasvjete, doarao fik-
tivnu stvarnost svih moguih maginih varijacija koje
sari u sebi jedna jedina jabuka, czanneovski imita-
tori nisu drugo nego to to zaista i jesu: imitatori na-
darenog arobnjaka hipnotizera, koji je sugestivnom op-
sjenom jedne jedine fiktivne jabuke uspavao fantaziju
itave evropske slikarske civilizacije za pedeset i vie
godina.

RASPON IZMEDU MISLI I OBLIKA

Sve se likovne umjetnosti razvijaju u kobnom ras-

ponu izmedu misli i oblika, to jest u raskolu kakav
zjapi izmeu takozvane idealne zamisli i nezgrapnog
ostvarenj u materiji. Upravo u tom fatalnom titranju
i trajnim oscilacijama izmedu osnovne zamisli i ostva-
renja lei zagonetka ove plemenite igre, koja sama po
sebi, osim toga to je igra, nema nikakve druge svrhe,
a ipak je do danas svi drutveni sistemi koriste za apo-
logiju svojih praktinih ciljeva.

PRAZNE RIJEI

Ne treba se zagomilavati rijeima, imenima i poj-

movima. Treba da smo trajno svijesni, kad kaemo
Caravaggio ili Donatello, da za vise od devedesetidevet
posto naih sugradana nismo izgovorili ili napisali mno-
go vie od naispraznijih rijei, koje po slikama kakve
radaju u obliku asocijacija, povezanih uz jedno um-
jetniko ime kao pojam, ne govore mnogo, gotovo nita.
96 Miroslav. Krleza

LJUDSKIM ELEMENTIMA

Nisu samo formalni problemi kojima treba voditi

rauna kad se piu prikazi iz oblasti lijepih umjetnosti.
Rije je prije svega ljudskom", to se pbjavljuje u
umjetnosti. Bez toga neposrednog i iskrenog neeg to
se zove ljudsko", umjetnost bila bi besmislena igrarija
istih slikarskih vrijednosti", tog novovjelcog estetskog
alfabeta, ije hijeroglife umije da cita samo snobovslca
masa suvremenih aleksandrinskih moljaca.
Blesava i blagoglagoljiva pisanja umjetnosti
kree se u okviru konveneionalnog brbljanja pomod-
nim kljuevima dananjeg jalovog ukusa. Taj je kao
muha. Na historijskim cestama umjetnosti nema lea
ni balege, gdje ti strvinari ne bi bili okupali svoja rila.
Ono to su veliki majstori namrli kasnijim pokoljenjima
to su ljudska svjedoanstva, a nisu feljtoni. Komentari
su oduvijek zaostajali za djelom, veoma esto i onda,
kad su se tog nezahvalnog posla primali umjetnici
sami, a pogotovo, lead su se tom rabotom stali baviti
profesionalni bukvojedi, kojima je jedina hrana hartija,
uprljana tamparskim mastilom. Moljci umjetnosti kao
takve roje se od poetka grobova umjetnikih svje-
doanstava. Na odru talenata to su crvi, ostavljajui
iza sebe crvotoine bez ikakvog smisla i svrhe.

SKALP

S umjetnosu j kao i sa svime to ivi: sve je to

jasno i jednostavno, mnogo jednostavnije, nego to se
moe izraziti rijeima", a zapravo zagonetnije, nego to
se moe pojmiti. Tumaei umjetnost i umjetnika djela,
mi objanjavamo udestvene pustolovine srca i osjeaja
ljudskih. Ne smijemo se sniziti da bismo te ozbiljne i o-
vjeka jedino dostojne doivljaje sveli na banalnost la-
 99 varijacija .97

koumne recenzentske igre, jer mjesto snimanja posmrtne

maske takvom rabotom odire se esto krvavi skalp sa
ivog obraza ovjeka.

TA JE UMJETNOST

Nekoliko generacija evropskih slikara sa itavom

svojom moralnom i estetskom utrobom nalo se u dilemi
pred najosnovnijim pitanjima umjetnikog stvaranja.
Apstraktna umjetnost krui slikarskom Evropom danas
kao sablast. Svakodnevno, plebiscitarno se ispituje da
Ii je umjetnost opsjenarski trik (pomou koga se u estet-
skom larpurlartistikom" cilindru pee kajgana za pri-
mitivce), ili je umjetnost pitanje dubolcog moralnog
osvjedoenja pod zvijezdama? Samorazaralako mue-
nje pred osnovnom tajnom: to je umjetnika istina?
Nai sebe, izraziti sebe, ostaviti sebe kao oporuku,
izgovoriti neto emu se radi zapravo ovdje i sada,
otkriti i najneznatniju mrvicu istine, zadrijeti u tajan-
stvena pitanja umjetnikog izraza ili lagati, poigravati
se, varati, obmanjivati, a na kraju profesionalno zara-
ivati? Da Ii je umjetnost pelivanska dosjetka ili odira-
nje koe sa vlastitog obraza, u traginom trenutku pos-
Ijednje spoznaje pred moralnim samoubojstvom?
Biti umjetnikom, znai Ii to igrati va banque ili se
samo salonski duhovito aliti? U pitanju je moralna
egzistencija ovih napora. Da Ii je suvremeno slikarstvo
trik ili nadahnue, filistarska karijera ili doivljaj koji
je doista dostojan da se namre slijedeim pokoljenjima?
Da Ii je umjetnost vii stepen saznanja ili prosta trgo-
vina, koja Crncima prodaje inuve za zlato? Da Ii je
umjetnost sarkastino podrugivanje nekim principima
ili pitanje karaktera koji neto hoe ili neto porie?
Cinizam ili ispovijest? Siguran put ili slijepa ulica?
Sto znai slobodno ili neslobodno stvarati, to znai
7 99 varijaeUa
98 Miroslav. Krleza

krasti od stvorenog, to znai prisvajati tue? Opona-

ati ili simulirati. kao da stvara ili se muiti, zaista u
znoju lica svoga? Da Ii su papagajske parafraze konsta-
tacija izgovorenih davno prije nas po drugima zaista
dostojne da se svrstaju pod pojam originalne ljepote,
da se priznaju kao individualno umjetniko djelo, kad
se zapravo ne radi ni emu drugom nego slaboum-
noj kleptomaniji i naivnoj podvali?
U vrtlogu prevara i kraa, u sveopem kultu lanih
pojmova, u priglupoj mjeavini stilova, dananja este-
tiarska nazovimagija samo je simptom sveopeg rasula,
rastrovanog do bjesomuene slaboumnosti, kao to su
simptomi aleksandrinskog rasapa poznati pod imenom
Hermesa Trismegistosa otrovali normalnu ljudsku mi-
sao za punih tisuu i vise godina.

NAJVlSl USPONI

Ni jedan umjetnik ne stvara s istim potencijalom

i s istim zanosom podjednako ustrajno. Svaki stvaralac
ima svoje sretne dane, a i tada eesto puta samo po ne-
koliko trenutaka svojih najviih uspona, koji ostaju kao
najvaniji datumi u ivotu jednog artista. Ne traju na-
dahnua kao navinuti satovi, da uvijek podjednako idu
u kucaju. A kad se govori profilu jednog umjetnika,
ne treba u njegovom stvaralakom kalendaru zabora-
viti njegove najvie uspone!

VELlClNA ARTISTIKE POJAVE

Velieina neke artistike pojave cesto je upravo u

tome to se ona dramatski odvojila od svoje vlastite
sredine, njenih moralnih i estetskih konvencija, to se
sama oslobodila svojih vlastitih uzora, to je postala
 99 varijacija 99

odmetnikom i bezbonim negatorom svih konjunktur-

nih bogova i polubogova epohe. Obratno od uobiajenog
pravila, veliinu jednog umjetnika ne treba mjeriti po
tome to predstavlja tipinost jedne sredine, nego po
tome to je atipian, to oduara, a ne to se podudara
sa konvencijama i glupou vlastitog vremena.

ULOGA TEMPERAMENTA

Ima umjetnika, kojima su prsti mrtvaki hladni,

a drugi njukaju po tuim izmetinama kao psi. Jedni
su slijepo ulni, uivajui u toplom enskom mesu, a
drugi su zaljubljeni u otrovne zvijezde.
Odreujui kvalitetu pojedinog umjetnika, mnogo
je pouzdanije govoriti temperamentu ovjeka, nego
itavom nizu sporednih pojava, vie-manje tehnike
naravi. Boja, kolorizam, impast, gusto, tanko, prozirno,
mesnato, kadaverino, racionalnoproraunano, naivno
ili rafinirano, mjesearski ludo i tako dalje, sve to i
mnogobrojne ostale nijanse kako se objavljuje jedna
stvaralaka linost, sve su to tjelesnom gradom umjet-
nika uslovljeni modaliteti, koji se javljaju kao sjenke
pojedinih karaktera.

ARANMAN

Nain kako se araniraju stvari u rijeima, u poe-

ziji, u slikarstvu ili kiparstvu veoma je vaan. Mnogo
izvanrednih umjetnikih zamisli bilo je ve upropateno
aranmanom. Biti stvaralae ili araner, to su dvije spo-
sobnosti, dva odvojena svojstva. Ta se svojstva nado-
punjuju, ! ali ako je aranersko svojstvo razvijeno na
tetu iskrenosti, takvo proimanje svrava runo i ne-
isto: s prevarom.

7*
100 Miroslav. Krleza

Da bi ovjek dao zapletenim odnosima pravu ocje-

nu, trebalo bi poznavati materiju. Treba voditi rauna
i tome kako se u okviru nepreglene mase umjetni-
kih fakata esto radi prevari. Nigdje se tako ne vara
kao u umjetnosti, a nita tako ne obmanjuje kao aran-
man. Aranmani, kao opasni inspiratori prevare, fal-
sifikata, konjunkturne zarade i bolesnih ambicija, traju
vjekovima.

PREOCJENJIVANJE VRIJEDNOSTI

U historiji umjetnosti dolazi do periodikih razbis-

trenja, do revizija zabluda, do takozvanog preocjenjiva-
nja krivih vrijednosti. Ta su sita i reeta esto vezana
razne konjunkture, koje isto tako stoje pod znakom
pitanja. Sve tee, i u historiji umjetnosti nita ne
stoji na istome mjestu. ivimo u munjevitom preoeje-
njivanju vrijednosti. Pred naim se oima ne rue samo
pojmovi ustaljenim intelektualnim vrijednostima, ne-
go itavi nauni sustavi, a tempo rasula gluposti i no-
vih saznanja postaje sve strasniji. Sve to se smatralo
remek-djelom u okviru jednog odreenog vremenskog
perioda, esto nije izdralo ocjene ve slijedeeg poko-
Ijenja, a koliki su talenti zavladali eitavim razdobljima
tek poslije svoje smrti. Posmrtni putokazi, kojima mrt-
ve pjesnicke ruke usmjeruju nepoznata pokoljenja na
izlete u neotkrivene Ljepote, nerazmjerno su vaniji od
sivoga prosjeka, koji se osipa kao pijesak u pustinji
duha

DOKTRINE I TEORIJE

umjetnikih perioda krue doktrine i teorije

kao koluti Saturna, otrovnim svojim isparivanjem
zamagljujui, a isto tako veoma esto i osvjetljujui
 99 varijacija .101

mrane predjele ljudskih misli prozirnim snopovima

zvjezdane rasvjete. Bez doktrina i bez teorija nema i
nije bilo umjetnosti; likovne i poetske teorije, koliko
god to izgledalo na prvi pogled bizarno, nisu manje
vane od samih umjetnikih djela.
Mnoga remek-djela smatrana su atentatima protiv
dobrog ukusa, a kasnije se pokazalo, da su to bili ne-
zaboravni datumi u kalendara lijepih vjetina. Ono to
je od suvremenika bilo ocijenjeno kao ruilaka rabota
Ijepote i ukusa, to se smatralo ugroavanjem estetskih
naela, postalo je pokoljenjima koja dolaze credo.
Pokoljenja koja dolaze govore sebi uvijek povi-
enim tonom, a taj ton smatra se obino da je pravo
mladosti, koja esto ima pravo samo zato, jer se tako
smatra da ga ima, premda ni to nije pravilo za sva
vremena. Poslije mnogobrojnih pokoljenja koja su do-
lazila", dola su i druga, koja su ih stavila u ropotar-
nicu, i tako kroz vjelcove uvijek pristiu oni koji dolaze
i odlaze oni koji su doli, i uvijek se tako pokoljenja
pokapaju uzajamno i ustrajno kroz pokoljenja, a da to
zapravo s estetskim vrijednostima nema ba savreno
nikakve veze. Toj grobarskoj raboti, kao to nas islm-
stvo ui, nema kraja, a ipak koliko li je pokoljenja, od
onih koja su glasno i presumptuozno stigla, nestalo u
nepovratu da bi ih preivjela ona, koja su bila poko-
pana, kao na odlasku. U tome vrtlogu stojimo mi s na-
om panoramom, i tome treba misliti trajno, uvajui
se oprezno naivnog udenja krivim vrijednostima, a na-
roito raspinjanja. Krivovjerci u umjetnosti, neustra-
ivi propovjednici novoobretih estetskih fanatizama, e-
sto puta su mnogo manje invenciozni od onih idola, koje
su oborili svojim slijepim i jednostranim poricanjem,
a, obratno opet, prokletnici, spaljeni na lomaci, ostaju
pred historijom kao luonoe. Nije se jedamput desilo
u historiji, da su dogmatici propovijedali umorstvo naj-
102 Miroslav. Krleza

divnijih nadahnua, kao i obratno, da su veliki pjesni-

ci okrutno podavili masu krivovjernih poetskih lai,
kao maie.

NEPRIZNATI GENIJl 1 FURIJE

Tamo, gdje van Gogh govori crvenocrnoj tjeskobi,

stablu raskoljenu munjom, suncu, koje se raa nad
zlatnim itnim poljem, jednom prividenju fantastinog,
a opet sasvim obinog krajolika, gdje brazde teku do
dna slike spram jednog zida i ljubieastih obrisa neke
uzvisine u daljini, u torn zaaranom kraju, gdje bjelina
sunca, okruena utom aureolom, svijetli nad amoti-
njom izgubljena putnika, tamo je reeno sve ovim
pitanjima, kojima je potrebno progovoriti poetski,
jer je takvo slikarstvo zaista poezija sama.
Da bi ljudi osjetili oaj, pravi pravcati vangoghov-
ski, upravo getsemanski oaj, kada se u agoniji jedne
civilizacije pjesnici tipa vangoghovskog krvavo znoje
pred posljednjim pitanjima, za to nije potrebno da se
patetino slika drama u bati getsemanskoj. Poderane
cipele i smrad bijedne mansarde dostojna su scena za
tu evropsku suvremenu golgotsku tragediju, ni po emu
manje krvavu od one biblijske, koja u likovnoj umjet-
nosti kao ovjekovjeeni prizor traje ve itav milenij,
te od ducentista do beuronskih mazala nema pokolje-
nja koje se nije okualo golgotskom temom.

SLIKARSTVO NIJE IZOLIRANA POJAVA

Nikada pravi, veliki, autentini slikari nisu svoju

vjetinu zamiljali kao drutveno izoliranu pojavu. Do-
bro slikarstvo javlja se uvijek uporedo sa visokim ste-
penom muzike i proze, nesumnjivih znakova ivotno
 99 varijacija .103

povoljnih prilika, i kada je rijee moralnim samoama

nepriznatih genija koje progone furije", ne treba za-
boraviti da se velika imena u umjetnosti gotovo pra-
vilno javljaju u rojevima. Prikazujui umjetnike pro-
blme, valja trajno voditi brigu takozvanim niim
spratovima ivotnih uslova, sa itavom gradnjom soci-
jalnih, ekonomskih i ideolokih pojava u okviru pojedi-
nog vremena, u kome se umjetnost raa, pali ili gasi
kao to se gase krijesovi po ritmikom zakonu sjene
i svjetlosti. Giotto, Cimabue, Holbein ili van Dyck stva-
rali su u drutvenim prilikama, koje su se dizale kao
skele izgradnje jedne civilizacije u nastajanju i
gdje je, po van Goghu, svaki pojedinac bio kameni
blok", neka vrsta estetskog monolita", od koga se di-
zala monumentalna zgrada jednog drutvenog perioda,
na koji e jo pokoljenja gledati s udivljenjem. Van
Gogh je precizno znao da se takvo drutveno obe-
lislmo stanje ne e ostvariti jo dugo", tako dugo, ,,dok
ga ne sagrade socijalisti". Van Gogh nije sumnjao da
e do socijalistikog ostvarenja u umjetnosti, uprkos
svemu, jednoga dana ipak doi.

US ONIKANDINSKI

itavu novu estetsku teoretiku remorkira Busoni

u periodu od konca stoljea do Kandinskoga, sa svojim
poznatim naporima da svede partiture klasika na istu
apstraktnu formulu zvuka, zvuka po sebi, zvuka bez
temperamenta, bez osjeaja, bez fantazije, na formulu
prozirnog kristala, sasvim kozmike pojave, liene svega
to se u nieanizmu zove allzumenschlich". Trebalo
bi napisati estetskomorfoloku genezu raanja Apstrak-
tne Umjetnosti od Kandinskog i prvog futuristikog
Manifesta u Milanu 1912 do danas. Pokazalo bi se da je
104 Miroslav. Krleza

apstraktna groznica, koja je zahvatila duhove poslije

Drugog svjetskog rata, mnogo virulentnija od one u
periodu 191825.

ESTETIKA DRUGE INTERNACIONALE, ili:

POLITIKA TENDENCIJA UMJETNOSTI

Od Spenglera do Goebbelsa nacionalni socij alizam,

faizam i svi derivati slinih pokreta uznastojali su da
ozdrave, da izlijee i da obnove prokletu izopacenu"
umjetnost, i da je vrate na estetske izvore najsublimni-
jeg filistarskog ideala dosadnog i banalnog anr-slikar-
stva. Pukotribunska demagogija, sa poznatom i banal-
nom parolom, da svrha posveuje sredstvo, odigrala je
kod toga pokuaja svoju bijednu ulogu: pod krinkom
estetske diskusije radilo se zapravo fizikom unita-
vanju politikih protivnika. Per analogiam to se zbiva
i danas: graanske i negraanske, burujske i proleter-
ske klasnosvijesne kontaminacije, po zakonu uzajamnog
stapanja u bezoblinu melasu jedne estetike, koja je
ve davno izgubila svaku vezu s poezijom ili s pojmom
slobode umjetnikog stvaranja. U torn pogledu Crkva,
koliko god je estetski konzervativna i marijalurdski
raspoloena, ipak je elastinija: ona podnosi konverzije
Matissea, Coctaua i Dalija, upravo tako kao i Claude-
la, s indiferentnou iskusne kurtizane, kojoj je jedino
stalo do oporuke svojih ljubavnika.1
Poslije kratkog kaotinog, programatski neodrede-
nog, anarhoindividualistilcog i imaginistikog perioda
u prvoj fazi lenjinske diktature, poslije zbrkanih previ-
ranja u teorijskim oblastima, dolo je do stezanja poj-
mova, do takozvane kristalizacije artistikih programa,
koja se naalost, po zakonu tromosti, vraala pod okri-
1 Vidi sve to je tome izgovoreno na temu Izoblienja likov-
nog ukusa u okviru soeijaldemokratskih nastojanja i likovne pro-
pagande Druge internacionale Teze Ljubljanskog kongresa 1952.
 99 varijacija .105

lje propagandistikih direktiva Druge intern.acicm.ale,

koja estetski nije zaista bila ba naroito invenciozna,
bez obzira na to to je upravo u oblasti politiki ten-
dencioznog umjetnikog stvaranja mogla imati na tisu-
e ingenioznih socij alnotendencioznih uzora.
Poslije genijalne ostavtine jednog Daumiera, u
vrijeme kada su ansonijeri po evropskim politikim ka-
baretima imali nerazmjerno vise fantazije i duha od
uvodniara socijalnodemokratske tampe, kada su jedan
Steinlen ili jedan Forain u svojim slobodnim varijaci-
jama tendencioznog, upravo propagandistikog slikar-
stva jo uvijek bili slobodno poetski i bogato stvara-
laki raspoloeni, sveukupna likovna propaganda Druge
internacionale kretala se u sjeni anr-slikarstva la
Piloty, koje se kasnije, u poodmaklom periodu ruske
estetike, ve 192526, stalo pretvarati u varijantu
danovizma, to jest dananje gerasimovtine.2
Dok je jo u ranijem periodu drugointernacionalne
socijaldemokratske propagande jedna Kthe Kollwitzo-
va stvarala po izboru vlastitog ukusa i spontane poli-
tike inspiracije, estetski teoreticari, takozvani mislioci
tipa Georga von Lukesa, kasnije Rvaia ili Abuscha,
ili pjesnici tipa Brechta ili Bechera zaputili su se u tom
pogledu komformistikom stazom, pod teinom estet-
skih fraza politike naravi vise nego knjievne. ba
pamfleta Vlaminckova protivu Picassa i picassizma,
onaj iz 1943 i posljednji iz 1957, pisana su po tempera-
mentnom ovjeku, kome je dosadila zakulisna mehanika
guggenheimovskog mehanizma, a te dvije pobune, ta
! Prve sjenke takozvanog ,,socij alistikog realizma" javile su
se ve u Radekovoj negativnoj recenziji Joyceu (ka je progo-
vorio Proustu lcao lupi nad smetitem), u zvani&iim idiosinkra-
zijama spram beletristike tipa Tarasova Rodionova, Libedinskog,
Babeija ili Pasternaka, spram lirizama ahmatovskih itd. Likvidaeija
asopisa ICrasnaja nov sa Voronskim na Celu, svi direktivni telcstovi
od Harkova do moskovskog lcongresa knjievnilca 1933, do danov-
ljevskih filipika u i-aznim varijantama, a naroito protivu lenjin-
gradslce Zvljezde, Ane Ahmatove, Zoenka, Sepilova itd., sve pod
motom; umjetnifiki je korisno samo ono, to je na tetu politikog
protivnika.
106 Miroslav. Krleza

dva aspekta antipieassovtine, jedan Vlaminckov, a dru-

gi danova i Gerasimova, ipak i usprkos svemu si
duo faciunt idem, non est idem.

GERASIMOVTINA

U okviru tih sudara davno se ve ne radi um-

jetnosti, nego krvi i zlatu; kapitalistikom zulumu
s jedne, strogo discipliniranoj politici in musicis et
in artibus s druge strane. Ogromna koliina zapadno-
evropske naslikane Robe, u koju su uloeni milijuni,
upravo, milijare, djeluje u plaenoj kapitalistikoj
tampi po vlalstitim milijarderskim zakonima, a anr-
-slikarstvo tipa danovljevske gerasimovtine danas ili
tipa rosenberggoebbelsovske likovne propagande juer
isto je tako plaena roba, koja je, pretvorivi se u ordi-
miranu frazu kadaverine, jezuitske, vojnike discipli-
ne, isto tako davno prestala biti neposrednim Ijudskim
svjedoanstvom socijalne ili moraine istine. Pro foro
externo oba se krila bore za punu slobodu umjetnikog
stvaranja na rijeima, ratujui zapravo pod barjacima
najvulgarnijih fraza kakve su od poetka smrtna opas-
nost za svaku pjesniku slobodu.
Gerasimovtina nije iskljuivo danovljevski speci-
fikum. Gerasimovtina je likovni ideal svih oficijelnih
slikarstava Zapadne Evrope, bez obzira na to da Ii su
rojalistika ili republikanska, jer upravo svi zapadno-
evropski kraljevski dvorovi kultiviraju gerasimovtinu
kao svoj salonski ideal, tj. kao ideal revolucionarnog,
kolhoznog socij alistikorealistikog slikarstva. Gerasi-
movtina prema tome ne predstavlja ni estetsku ni idej-
nu negaciju ove tipino burujske i kapitalistike mode
iz druge polovine XIX stoljea, poto ona sama po sebi
i nije drugo nego facsimile upravo te iste gradanske
site i dosadne mode.
 99 varijacija .107

Ne treba kod razmatranja ove problematike ni jed-

nog trenutka smetnuti s uma da smo okrueni masom
staromodnih estetskih konveneija, koje uivaju plebis-
citarno odobravanje kompaktnih demokratskih veina
desne i lijeve socijalne hemisfere. Maral Joffre, na pri-
mjer, bio je uvjeren, da je horacevernetovsko slikanje
bitaka umjetniki nedostiivi non plus ultra", a i mar-
sal Hindenburg vjerovao je u gerasimovtinu, uestvu-
jui kod izrade velike kompozicije Bitka kod Tannen-
berga svojim savjetima kao likovni vatrogasac od glave
do pete. ivimo u periodu likovnog ukusa kada je ge-
rasimovtina jo uvijek neprikosnoveni kanon i ideal
kapitalistikih i proleterskih pokoljenja podjednako,
poto Raskol ukusa nije jo razdvojio ova dva socijalno
raskoljena medija! Da su evropski slikari, u traganju
za novim tehnikama, doputovali na kraju do papiers
colla, teko e biti objasniti likovno konzervativnim
idealistima iz kompaktne demokratske veine, na elu
sa Joffreom, Hindenburgom, Horaceom Vernetom i Ge-
rasimovom. (Sto se tie rafinmana u ukusu, velike kro-
jake firme i danas vladaju modom i ukusom monde-
nog svijeta po bizarnim i hirovitim obratima, koji se
mijenjaju sezonski, a pokraj toga kreu se sive i bez-
line milijarde ovjeanstva vie-manje u prnjama, o-
jevene potpuno nezavisno od estetskih pomodnih ideala.)
Hoe se govoriti tim pitanjima zaista iznad
metea, valja trajno imati na umu bilateralni pregled
sveukupnog stanja zbrke, ne zaboravljajui ni trenutka
da se radi procesu koji traje ve vie od pedeset go-
dina, a koji po elementima koji ga uslovljuju i po
nainu kako se objavljuje u ratovima i u revolucijama,
u opoj babilonskoj guvi rasula graanskog tipa su-
vremene civilizacije, prelazi okvire estetske raspre.
108 Miroslav. Krleza

RAOVJEENJE

Od Busonijevih teorija Cistoj Muzici", znae-

nju apsolutnog zvuka, sonornim masama zvuka kao.
takvog", radi se vise glasnoj, vise zapravo politiki
stratekoj diskusiji, nego razmatranju neposrednog i
izvornog stvaralakog umjetnikog proeesa. Kao to je
Busoni pretvorio sonornu masu u neku vrstu iola ili
poluboanstva, u pojavu istog Zvuka kao takvog",
Zvuka po sebi", tako je i Kandinski odvojio Boju i
Grafiku Liniju od bilo kakvog ljudskog sadraja, pre-
tvorivi ih u eisti fantom, koji postoji nezavisno od bilo
ega to je ljudsko.
Evropska lirika na prijelazu iz devetnaestog u dva-
deseto stoljee izolirala se od politike i moraine stvar-
nosti melankolinim i pasivnim lirskim solipsizmom,
postavivi pitanje idejnog ili neidejnog u umjetnikom
stvaranju kao kanon. Bez obzira na to to su Chopin,
Hndel, Bach ili Beethoven bili idejno odredeni umjet-
nici, to se i muzika za posljednjih pedesetak godina sve
vise spiritualizira i oduhovljujui se tendenciozno po-
staje sve desnija, to u povijesti likovnih umjetnosti i
knjievnosti zapravo nema ni jednog velikog imena koje
ne bi bilo idejno tendenciozno, pitanja lijeve ili desne
orijentacije spadaju u istu retoriku. Desno orijentirani
artisti esto su formalno nerazmjerno Ijeviji nego to
su lijevi, a lijevi su esto formalno desniji od onih koje
poriu in artibus.
Postavlja se u okviru ove zbrke osnovno pitanje:
moe Ii se umjetniko stvaranje kao takvo odvojiti od
ljudskog pamenja, od svijesti, od nagona, od uspomena,
od elja ili od fantazije, elemenata vezanih iskljuivo
na objavljenje ljudskog bia? Moe. Dogaalo se to u
raznim periodima od aleksandrinizma do ikonoldasti-
kih bojeva u Bizantiji, kada je metafiziki pojam Pneu-
me, kao ista i idealna" apstrakcija ,,po sebi", kroz ne-
 99 varijacija .109

koliko generaeija u estetskim diskusijama poprimio

stvaran oblik negacije svake likovne ljudske pojave kao
takve. Sve je postalo arabeska na perzijskom ilimu,
a taj kult apstraktnih forama proirio se preko itavog
civiliziranog svijeta kao uzor Ijepote stoljeima.
U dananjim maglama javlja se itava vrsta kom-
ponenata podjednako mutnih i nejasnih, ali po mani-
festaciju ovjenosti i ljudskih elemenata u umjetnosti
podjednako kobnih. Dolt je literatura od romantizma pa
preko naturalizma sve do velikih imperijalistiekih ra-
tova igrala logu predvodnika, danas, u okviru ovih
estetskopolitikih diskusija, koje se odvijaju u sjeni
rasula ustaljenih konzervativnih shema, svedena je na
sjenku od sjenke. Mjesto da predvodi, ona se povodi,
pretvorivi se iz proroka u apologeta unosne Robe, koja
svojim ogromnim koliinama preplavljuje suvremenu
civilizaciju, kao reklama te iste Robe ili kao politika
ideologija ili socioloka parola, koja porie besmisao
umjetnosti kao Robe, a to propovijeda dosadnim i d-
mod formulama, potpuno nepodesnim za bilo kakvu,
pale i najminimalniju estetsku formulaciju onih tenden-
cija, koje nastoji umjetniki izraziti. U okviru tog pro-
cesa u ljudsku svijest prodiru novi elementi novih per-
spektiva: nuklearnih i interplanetarnih. Uslijed sve vee
uloge strojeva, lopta postaje sve manja a eovjek kao ta-
kav, eovjek ovih ratova i ovih revolucija, ostaje ne'za-
paen, nepoznat, nevien, neopisan, artistiki neostva-
ren. ivot protjee pokraj estetskih formula. Ogromne
povorlce milijunskih masa jalovo nestalih neprirodnom
smru prelaze preko dasaka scene, koja je prazna i ko-
ja je ve davno prestala da bude ivot ovjeka". Teo-
rije koje propovijedaju tendenciju u poeziji i u likovnim
oblastima, u vrtlogu revolucija, ratova i kriza, ne umi-
ju da otkriju i pronau pravu pjesniku rijec zato, jer
im je izraziti estetski ideal: ostvarenje Ijepote po prin-
110 Miroslav. Krleza

cipu lehrske operete ili srednjovjekovnog zagluplji-

vanja parolama oduhovljenja i teorijama posljednjim
stvarima.

STAROMODNI SLIKARSKI RECEPTI

Jos od XVIII stoljea slikarski recepti su neobino

jednostavni i jasni: po njima su slikala pokoljenja. Sli-
kati po prirodi, znailo je slikati sve to se moe obu-
hvatiti pogledom. Slikati znailo je slikati tako, da se
kopira ono to se vidi i kako se vidi. Slikati znaeilo je
slikati tako kako gledaju svi: ako je boja drvea, lia,
ume, livade zelena, slikati znailo je razlikovati tonove
pojedinog zelenila, vodei raeuna tome da se boje raz-
likuju po daljinama i da mirne vode odraavaju pred-
mete kao ogledala. Jedan od osnovnih, jasnih, jedno-
stavnih i loginih slikarskih zadataka bio je da na slici
treba da se osjeti sat i vrijeme kada je slikana. Atmo-
fera, rasvjeta, uzdune koprene, plave daljine (sve to
je udaljenije postaje vazduastije), svi ti omjeri stapali
su se u harmonijama, kojima je glavna svrha bila da
slika djeluje jednostavno i mirno.

SVRHA SLIKARSTVA

Slikati za van Gogha znai trajno se pitati ta je

svrha slike! Da bude nadgrobni govor, melodrama, his-
torijska seena, propaganda ili dekoracija, sentimentalna
subjektivna Iirika ili isti slikarski doivljaj, bez skrive-
nih misli, bez buntovnikih ambicija, prosto razgovor
u okviru obine drutvene snoljivosti? Koprena magije,
neizgovorena nijansa izmeu redaka, timung u svjetlo-
mraku ili glasna fanfara jasnih uto-bijelo-ervenih od-
nosa?
 99 varijacija .111

talasanju stilova sva slikarstva svijeta trajno se

ispituju, to bi zapravo trebalo da im bude svrhom?
U baroku Rubensova radioniea, na primjer, ve prema
tome za koga je radila, imala je svoje ustaljene proto-
kole, kodekse i propise. Zanatski recepti i tajne poje-
dinih velikih majstora bile su jedini propisi slikarstva.
Vodoravne ili okomite paetvorine isprecrtane dija-
gonalama iz lijevog donjeg ugla u desni gornji i obrat-
no, u lijevi donji ugao iz desnog gornjeg, sa centralnih
aritem iz koga se kao zapaljene kartee vitlaju u ver-
tikali novi kompozicioni elementi, dekorativno nezavis-
ni od sujeta, da li slika prikazuje Raspee ili bilo kakvu
raskonu scenu sa golim bakantkinjama. Tu pod ruben-
sovskim uslovima slikarstvo se pretvorilo u majstorsku
radionicu vlastitog stila, koja obrauje raznovrsne mo-
tive po narudbi, bez obzira na to da Ii je idejna tema-
tika sakralnog ili dekorativnog laikog karaktera. U
torn pogledu Rubens je prividno indiferentan spram
bilo kakve drutvene problematike, a tako je i van
Gogh prividno uzvien iznad socijalnog metea.

SLIKARSTVO DANAS

Sva su pitanja otvorena. Zapadnoevropski slikar

moi slikati miran i uzvien isto kao i uzbuen. Slikar
portretist moe htjeti biti armantan, udvarati se mode-
lima (nagim boginjama ili damama iz najviih drutve-
nih krugova) ili obratno: on moe da bude nesmiljeno
. negativan, da slika s nezakrinkanom mrnjom pa ak i
da karikira. Pokazalo se u historiji slikarstva da laska-
ti modelima nikad nije bio tako teak zadatak i da je
sklonost ovjeka, da se osjea manjevrijednim pred
drutvenim autoritetima, ini se, po svemu majmunski
urodena. Veliki dvorski slikari bili su ulizice, bia veo-
ma esto saaljenja dostojna, a suvremeni slikar zapad-
112 Miroslav. Krleza

noevropske liberalne civilizacije, buntovnik, koji ne e

da mae repom i koji stvara na temelju graanskih,
revolucijom steenih prava, jeste plebejac i on moe
da kae svojim modelima ta hoe i kako hoe, sli-
kajui ih esto u najintimnijem neglieu, iza kulisa. Su-
vremeni slikar, koji prodaje svoje slike agentima, da-
nas, ako ne e da slika na koljenima, ne treba, ako
ne ce da bude sluga gospodnji nitko ga zato ne e
spaliti na lomai. Suvremeni slikar ne e da ldei ni
pred kakvim boanstvom, on se ne moli nikakvom mo-
ralnom autoritetu, on ne vjeruje u prekogrobne tajne, on
ne propovijeda nikakve programe, on ne popravlja ni
svemir ni drutvene odnose, on se veoma esto ruga sa-
mome sebi i svojim blinjima, on porie sve svoje uzo-
re i, oslobodivi se potpuno od toga balasta, on je postao
potpuno bezidejno prazan i on nema vie to da kae.
On je prazna lutka u jednom praznom drutvenom pro-
storu sastavljenom od isto tako praznih drutvenih lu-
taka, koje kupuju te prazne slike da bi uivajui u va-
kuumu zardale bez repa i glave kao prave svemirske
drombulje. Suvremeni slikar gradskih dekadenca je
glup. On nije apologet Svrhovitosti svemirske, on ne
razbija svoju glavu nikakvim problemima, on nije ni
teleolog ni agnostik, on je savreno indiferentan spram
pitanja da je ovaj svijet vrhunaravno remek-djelo
ili nije, on je negator svih moralnih i socijalnih ideala,
cinik, koji skida svoju i tudu obrazinu, dokazujui kako
je ivot ovjeka stara zarala erpenja na sajmu buva.
Cita va civilizacija lei pred ovim modernim slikarstvom
kao zgaena i odbaena limena konzerva i zarali klju
kojim se vie nita otkljuati ne moe. Mjesto biblijske
himne bezbonjaka grimasa kao kod Picassa, koji je
korozivan i sasvim razoran, sto posto negativan klaun
u ovoj cirkuskoj areni, na kojoj je Chariot otpjevao ne-
koliko posljednjih humanistikih kupleta.
 II

LIKOVNA PALETA

GRICAULT

Gricaultovom ranom smru francusko slikarstvo

pretrpjelo je teak udarac: u tom grobu ugasilo se mno-
go vie od jedne romantine nade. Gricault bio je glav-
nim obrisima ve ocrtao itav raspon vlastitih mogu-
nosti, koje bi po temperamentu i po snazi uobrazilje
bile dale rezultate neposredno ivlje od svega to se u
francuskom slikarstvu zbivalo poslije njegove smrti sve
do Courbeta. U svojim akvarelima Gricault napustio
je okoladu klasicizma; njegova paleta je svijetla kao
fresko-intonacija po etruanskim grobovima. Uvjeren,
da je zadatak slike da bude visoko patetina i po svaku
cijenu dramatska, on se prvenstveno zanosio scenskim
prizorima: uzvijorene bijele grive njegovih bijesnih
mitskih konja, njiska drebadi na alu morskom privi-
denja su na koturnima visoko uzvinute inspiracije, i u
tim slikarskim ' poletima dosegnuta je tako vazduasta
prozirnost, te se moe rei da spada meu najvie uspo-
ne virtuozne vjetine evropskih slikarskih ostvarenja u
onome trenutku.
Engleski akvarelirani konji bili su osnovnim vre-
lom njegovih nadahnua, ali ih je on potenciraio do
8 09 varijacija
114 Miroslav. Krleza

privienja kada se konji i konjanici, boginje, junaci i

polubogovi javljaju kao olimpijska znamenja. Tu je
Gricault premaio sve okvire takozvanih anr-kompo-
zicija, oslobodivi se balasta tradicije, on je naslikao
nekoliko slika pred kojima se vjede sklapaju kao u
snu. Te Gricaultove kompozicije slikane su po motivi-
ma antikih sujeta, ali ga je njegov vlastiti tempera-
menat ponio preko anra kao katarakt ingeniozne bu-
jice, kada nosi slamicu.

MANETOVA BARIKADA

Courbet bio je dobar komunar i istaknuti funkcio-

ner revolucije, a osim toga i genijalan slikar, pa ipak je
na motiv Komune dao tek nekoliko sasvim prosjenih
stvari. Federati Conciergeriji takav je jedan Cour-
betov propagandistiki pokuaj, stvoren s oitom na-
mjerom da djeluje politiki, a ipak, izrazitoj tendenciji
vjetaka Courbetovih sposobnosti uprkos, tendencija
nije uspjela i Courbet nije postigao nita vie od jedne
litografije toliko ispod prosjeka, te ni jedan poznavalac
Courbetova djela ne bi mogao pouzdano rei da je od
njegove ruke. Razlikujui se od Courbeta u pitanjima
ukusa i politikih uvjerenja u svakom pogledu, Manet
nije spram politikih preokupacija nikada pokazivao ni-
kakvih sklonosti. Kao prosjeno apolitiko lice Manet
je spram sloma Komune bio potpuni indiferenat i u
okviru svojih dugotrajnih slikarskih napora on se uop-
e nije nikada bavio pitanjem tendencioznog i politiki
angairanog slikarstva, a ipak, Manet je ostvario ne-
koliko scena iz gradanskog rata 187071 nerazmjerno
dramatskije od svoje poznate kompozicije izvrenju
smrtne osude nad carem Maksimilijanom Meksikim,
te nezanimljive parafraze poznatog Goyinog motiva
Nonorn strijeljanju.
 99 varijacija 115

Rije je jednoj zaboravljenoj Manetovoj seeni,

jednoj epizodi pod oborenom barikadom, i upravo na
ovakvom detalju, kao to su ove dvije litografije, ona
Courbetova sa scenom iz Conciergerie i ova Manetova
pod barikadom, moglo bi se veoma uvjerljivom anali-
zom pokazati, kako se u svijetu umjetnosti veoma malo
moe postii odredenom i svijesnom voljom i u takvom
klasinom sluaju kao to je ovaj Courbetov.
Litografija jedne epizode pod sruenom barikadom.
Bitka je prohujala. Posred ulice iza razmetane ograde
od cigle i od ulinog granita, sa glavom nauznak, lei
truplo u prvom planu slike tako, da nas ta mrtva glava,
dokotrljavi se do okvira, promatra kao da hoe rei:
consumatum est. Truplo je oboreno metkom, a kako
je kaput ovjeka vezan pasa remenom, staromodna
vojnika patrontana izviksano blista nad samim leom;
uz glavu mrtvaca, u desnom uglu kompozicije, odmah
do uzglavlja prve rtve, pruilo se jo jedno mrtvo
tijelo. Zguvane, iznoene eivilne cipele, s ispruganim
pantalonama, likovni su elementi krvave drame. One
pantalone sa starim i izgaenim cipelama ispred obo-
rene barikade kao kulise, to su slike strave i pokolja;
sam fakat to ove pantalone tu miruju kao mrtav pred-
met, kao pregaena krpa baena na ulicu, ovaj aranman
daje sivoj i prljavoj litografiji onu potrebnu dozu strave,
da bi ovjek mogao da osjeti, kako se tu, na slici, radi
zaista gadnom, okrutnom umorstvu. Sva etiri ta-
bana od zaklanih trupla pingvinski su krepano raskre-
ena; noge su klonule kao noge mrtvih ptica, i upravo
to to mrtva stopala u zguavnim cipelama tako klaun-
ski pregaena lee kao bezvrijedni odbaeni predmeti,
to ovom mrtvakom motivu daje osnovni ton: osjea se
da se ica prekinula i da je zavjesa pala...
Postoji jo jedan od Manetovih dramatskih ekspe-
rimenata, gdje se Manet prikazuje kao slikar ratnili
scena, na nain panoramski banalan, a opet toliko uz-
8*
116 Miroslav. Krleza

budljivo uznemiren da svojom uzvitlanom dinamikom

spada meu ona rijetka platna koja se s potresnom ne-
posrednou pretvaraju u prividenje i u objektivaciju
besmislene istinitosti.
Sa smionoxn virtuoznou Manet je pokuao da na-
slika eksploziju jedne granate. U magnezijskom nimbu
eksplozije, koja je punom i masnom pastoznou raz-
livene bijele tube cinka buknula preko eitavog platna
u ognju ogromne usijane sumporae, jedanaest vojnika,
jedanaest zguvanih lutaka zgruvalo se u kolopletu me-
sa i krvi, rastopilo se od magnezijskog sjaja, to je pla-
nuo bijelim plamenom tako, da se tih jedanaest tamnih
mundira na kojima blista srebrna dugmad, razlilo u
masu ognja, smole, baruta, sukna, izama, nogu, kret-
nja i ruku, jedanaest mranih, lebdeih sjenki usred
earolije jedne pustolovine, koja se zadimila nad njima
kao fosforni oblak i ponijela ih kao to vihor nosi ptice
u sunovrat. Potez kistom je nervozan, platno je natop-
ljeno uljem, stvar se je razlila s halucinantnom uzne-
mirenou privienja, slika djeluje sablasno, kao najbo-
Ija stranica Barbusseova, etrdeset i eetiri godine kas-
nije napisana na istu temu.
ta bi svemu tome moglo da se kae na danov-
ljevsld nain, da umjetnost treba sluiti plemenitim
tendencijama odredene politike propagande, i da ona
nije i ne treba da bude drugo, nego subjektivni odraz
objektivne stvarnosti"?
Granata je prsnula objektivno stvarno", odrazivi
se u subjektivnoj" smrti jedanaestorice, a istodobno
(isto tako subjektivno) u oku slikara, koji je taj svoj
subjektivni odraz objektivne stvarnosti jedne eksplo-
zije" prenio na platno masnim bojama. Taj svoj sub-
jektivni odraz" objektivne eksplozije" slikar je izrazio
oreenom objektivnom slikarskom tehnikom", koja
se subjektivno" odraava u svima nama, koji tu sliku
promatramo. S razumijevanjem ili bez razumijevanja.
 99 varijacija .117

Ako nae subjektivno" nije priviknuto toj im-

presionistikoj tehnici, ako se po odgoju naega ukusa
ili po predrasudama naeg estetskog konvencionalnog
uvjerenja odnosimo spram te subjektivne" tehnike ne-
gativno, objektivna stvarnost" ove Manetove kompo-
zicije odrazit e se u nama subjektivno" gluhonijemo,
i obratno, u sluaju naeg afirmativnog stava, ona e
nam progovoriti veoma uvjerljivo i veoma mnogo, upra-
vo toliko te bi se svemu tome mogla napisati itava
knjiga.

MATISSE

Mnogo se teoretiziralo prije i poslije Matissea, i

danas, nekoliko godina poslije njegove smrti i pred-
smrtnog obraenja, ne vidi se ni po emu da bi se nje-
gov arm polagano gasio. Pod nj ego vim neposrednim
utjecajem jedni su pojaali dramatsku gamu, a drugi
su je uznastojali stiati, a kasnije, u vremenskom ras-
ponu od nekoliko decenija poslije prvih matisseovskih
platna, pokazalo se kako trabanti ni jednim ni drugim
nainom svoga teoretiziranja nisu postigli mnogo. Da se
u okviru imitatorskog eksperimentiranja u umjetnosti
ne ce dotjerati daleko, to je oporuka koju su nam namrli
slikari matisseovslcog tipa, kad jo nisu konvertitski
podjetinjili, na tetu vlastite pameti i dostojanstva.
Matisseove slike iz posljednjeg perioda, slikane jo
kod sabrane svijesti, pokazuju kako postoje dublji, oza-
konjeni odnosi boja u svijetu, i kako boje pijuu
dobre palete kao pilii kokoke.

Tri su elementa kojima se dananji slikari bave:

mrtva priroda, krajina i ljudski lik. U bizantinskom pe-
riodu neohelenistike varijante slikarstva, slikati bila je
stvar veoma jednostavna. Preslikavajui ikonografski
 118 Miroslav. Krleza

tono oreene principe uzora, modela i kanona, sli-

kalo se potpuno bezidejno i shematski vjekovima. Kao
soboslikari kad preslikavaju patrone sa cvijeem ili ara-
beskama za tapete graanskih soba, i bizantinskom
slikarstvu uzori kopirali su se mehaniki. Tu i tamo,
poigravajui se detaljima za vlastiti raun, da bi raz-
bio dosadu svog monotonog posla, slikar se na trenutak
odvojio od strogo kanoniziranog propisa, ali strahujui
od pedepse, on je svoje veoma rijetke izlete u slobodno
slikarstvo riskirao sluajno i obino samo u neznatnim
nijansama. Nije se slikalo ni po zakonu imaginative
niti po prirodi: ista ropska rabota krasopisa, sraunata
po propisu dvorskog, upravo nebeskog protokola. Vie-
manje precizno prepisivanje uzornih slikarskih shema,
tekstova ili motiva, koji su davno ve prestali da ive
svojim ivotom. Minijaturna kosturnica, usred koje se
od vremena na vrijeme javlja ivo i neposredno svje-
doanstvo grafickog poteza ili palete, motiva koji su tu
zapeli kao dokaz, da oni mrtvi i danas bezimeni maj-
stori nisu svladavali zanatske tehnike po ukusu vremena.

I danas ivimo u isto tako dosadnom i opasnom

periodu likovne kosturnice, kao to je bio onaj kasno-
bizantijski period izmeu trinaestog i petnaestog sto-
ljea, kada se pred naim oima veliki slikari pretvaraju
u patetino balzamirane lcadavere, koje oponaaju mase
nadarenih i nenadarenih kistova. S imitatorima ovog
velikog slikarskog proplamsaja zbiva se savreno isto
to se dogadalo sa kaligrafskim minijaturistima, ilumi-
natorima ili fresko-imitatorima u Trecentu. Kao kod
medijevalne skripture, i danas se u slikarstvu ne radi
ni emu nego vrstama rukopisa: prepisuje se S veto
Pismo kao to se i danas prepisuje sve to je naslikano
ili napisano od fauva do Busonijevih teorija. Nitko ne
cita vise teksta, jer prepisivaima ili prepisivaonicama
nije vaan tekst, poto su tekstovi svedeni na varijacije
 99 varijacija .119

potpuno istih motiva iz Svetog Pisma, tog likovnog i

poetskog kalendara za duhovne prosjake.
Potpuno je svejedno tko prepisuje i koga prepisuju:
da Ii Mondriana ili Dalija, da Ii Picassa za raun Bern-
heima ili Matissea za raun Guggenheima. Svejedno je
da Ii se radi konverziji Matisseovoj ili oratorijima
jednoga Honeggera na biblijske motive. Psalmi Davi-
dovi, sveana sluba boja ili rekvijemi postali su da-
nas idealom svima, od Stravinskoga i Schnberga do
elektronske muzike. U boga i u prelcogrobne tajne ne
vjeruje praktino vie nitko, ali se laikim motivima
isto tako vie ne eli baviti nitko, jer Matisse, Cocteau
ili Salvadore Dali, svi oni smatraju svojim idealom da
mogu oslikavati erkve. Vana je prepisivaonica i ruko-
pis ikonografija od neohelenskog perioda (protorene-
sansnog) do Kandinskoga, kad se raaju mnogobrojni
stilovi, od kojih se jedan i danas zove dolce-nuovo
(to ni u kom sluaju nije pojava podudarna sa soci-
jalistikim realizmom"). Nitko ne slika i nitko ne pie
ono to vidi ili to osjea, nego ono to se od njega trai
da vidi, ili jo tonije: da ne v i d i . . . Prepisujui ili
preslikavajui ono to je ve naslikano ili to je napi-
sano, slikari dosauju jedni drugima slaboumno, drsko
i izazovno, a upravo to nametljivo likovno dosadivanje
prometnulo se u unosnu napast, koja je sebe samu pro-
glasila vlastitom svrhom.
Kao to je u ranom srednjem vijeku papama, ra-
venskim prelatima ili langobardskim vladarima u pre-
karolini vano da se prepisuje rimskim uncijalnim,
poluuncijalnim ili kurzivnim pismom, danas je za za-
padnoevropske plave arape vano jo jedino to da Ii
se suvremena beneventana ili neka varijanta apstraktne
karoline njeguje po odredenim kanonima! Pitanje mo-
tiva ili teksta, koji se prepisuju, potpuno je sporedno,
i to se stilova tie, varijabilnost je, u meunarodnim
umjetnikim relacijama, danas mnogo manja, nego to
 120 Miroslav. Krleza

je bila prije tisuu godina, u okviru franakog, lango-

bardskog, germanskog ili anglosaskog raspona, na rue-
vinama civilizacije zapadnorimskog pojasa.
Prekrolina ivi nekoliko dugih krvavih decenija,
da bi je prevladala beneventana; bez obzira na veliki
varijabilitet lokalnih transkripeija vane su Sigle, Li-
gature, Kontrakcije ili Kurzivni Ductus. Danas nitko
vise ne ita tekstove nego ita strukturu Ductusa, upra-
vo tako kao to se gentlemani i dame razlikuju isklju-
ivo samo po krojakim modelima svojih Diora ili Cha-
nela. Ruho i obua, pomodni predmeti kao i slike raz-
likuju se po kroju. Reci mi kakve cipele nosi, kakve
pomodne listove ita, kakve slike voli, kakvu poeziju
preferira (Prverta, Bretona, luarda, Vercorsa, Eliota
ili Ungarettija), i rei u ti tko si. Kao to je Gotika bila
sinonim za neto barbarski groteskno (iz kasnijeg huma-
nistikog perioda), za itav dananji period odgovara
samo jedna jedina formula: Groteska, sa svim varijan-
tama stilova, poznatih pod pojmom karnevalesknih
izama".
Matisseovci, koji u sjeni matisseizma slikaju u po-
vorci pikturalnih papiga, dakako da svi bez izuzetka ne
spadaju u svralce kradljivice, pa kad se govori mno-
gobrojnim imenima medunarodnog matisseovskog pe-
rioda, treba ih razlikovati po individualnoj unutranjoj
vrijednosti.
Slikarstvu i umjetnosti uope jedinom je svrhom
da bude svjedoanstvo onih senzacija, od kojih je eov-
jek stvoren: od rijei, od boja, od zvukova i od mirisa.
Bez obzira na programatsku rjeitost, slikarstvo se ni-
kada ne e oteti svom osnovnom poslanstvu, ma kamo
otputovalo, u bilo kakve stilove, teorije ili pokuse.
ovjek je taj koji voli tamnu boju ljubiica, skrletnu
intonaeiju maka, limunovo bljedilo rascvjetalih rua,
modro nebo, vesele, uzvijorene barjake u sunanoj ve-
drini, zelene livade ili iste bijele oblake, i tako dugo
 99 varijacija .121

dok se njegova tjelesna grada ne bude zaputila danas

jo nama nepoznatim stazama odvajanja od nae tje-
lesne supstance, tako dugo dok naem oku bude sueno
da gleda trodimenzionalno, ovjek ne e nikada izmisliti
nita osim jednostavnih i istih odnosa izmedu volume-
na i boje, ovih bitnih slikarskih, ljudskih elemenata.
Punoa likovnih senzacija matisseizma doputovala
je iz impresionistikih majalisa i njena zasluga kao
kole lei upravo u tome da je osjetila ovu osnovnu is-
tinu, potvrdivi tako tajnu svih velikih slikarskih kola
kroz vjekove, i da je do danas ostala usred sve vise pri-
jetee plime apstraktnosti tvrdom garancijom perspek-
tivne trodimenzionalnosti.
Matisseovo pokoljenje spada u konstruktore platna,
boje i hartije: njihove slike lebde nad stvarnou kao
kitajski svileni zmajevi, vesela djeja igra. Matisse kao
inicijator bez obzira da Ii slika masnom bojom, tuem
ili iglom arhitekt je slike, djelujui po odredenom pla-
nu matematiki preciznom, i na njegovim slikama, koje
samo laieima izgledaju neuredne i proizvoljne, sve je
sabito i povezano nerazdvojivim unutarnjim sponama.
Svaka njegova kompozicija poiva na svojoj gredi, e-
sto veoma grubo potcrtanoj, a i onda kada su nijanse
jedva vidljive kao pauina i kada se priinja kao da
slika visi na nitima improvizaeije, u takvom, gotovo
arahnoidnom dodirivanju stvarnosti, sve je raeno sa
prozirnim i jasnim kontrapunktom zanatskog iskustva.
Osnovna i bitna oznaka Matissea i, u svjetlosti njegove
palete, citave generaeije matisseovaca, prvenstveno je
u tome da su prestali da budu mrani, Njihov je zagr-
Ijaj irok i ivojalan, to su slikari dobre volje. Vjesnici
radnosnih doivljaja, koji su oteli slikarstvo impresioni-
stikoj, pomalo ve dosadnoj maniri tmurnih raspolo-
enja, koja se sva vie-manje kreu filistarskih sit-
nih senzacija. Kad se dalje vise nije moglo, na koncu
balade, kada je itava kola bila svedena na prepisiva-
122 Miroslav. Krleza

nje majstorovih otkria, stigla je na te postfauvistike

koncerte buna druba apstraktnih teoretika, da bi o-
kazala svojom galamom, kako se prividno moe dopri-
jeti od fauvizma jo mnogo dalje, u istu, apstraktnu
dekoraciju, to jest upravo onamo odakle se pokrenula
protuakademska filipika, da bi na djelu dokazala kako
ni akademizam nije bio nita drugo, nego prazna i besa-
drajna apstrakcija.
Usred nervoznog pluralizma ukusa i rasula svih
ustaljenih slikarskih obiaja, Matisse predstavlja prije
svega veoma visok stepen vjetine, to je oduvijek zna-
ilo virtuoznu spremnost koja se umije izraziti vlasti-
tom paletom. Valja biti smion da bi ovjek mogao biti
Slobodan i nezavisan, da bi se izrazio bez obzira na za-
blude u pitanjima lijenog i neobrazovanog ukusa, jer
je svaki novator obretnik bio vjekovima trajno okru-
en inertnom negaeijom ljudske uobrazilje. Matisseovo
slikarstvo slikarstvo je zapadnoevropskog perioda, otu-
no zasienog slikama, sito i presito slikarstava koja niu
kao gljive poslije vangoghovske grmljavine. Za Matissea
i njegovo pokoljenje slikati znai imati temperamenta
usred spleena, kakav je vladao svim likovnim civiliza-
cijama, a naroito dananjom zapadnoevropskom, otro-
vanom preobiljem i zamornom prezasienou kod bo-
gatih likovnih trpeza.
Matisse je na elu povorke ve na poetku posla
bio svijestan da slikarska sredstva polau u ruke ovje-
ka mnogo vise od tube, od kista ili od terpentina, dajui
umjetniku mogunost da gleda potpuno slobodno i da
kae sve to je vidio. A vidio je tjelesa i pojave u azur-
noj praznini, obasjane bijelom svjetlou, zaronjene u
obrisima, u toplom glicerinu mekanog podneblja. Vidio
je predmete i odraze gdje se lelujaju kao oblaci u ras-
vjetama trajno uznemirenim, blistajui u ogledalima ri-
jeka, i spozano je da se sve ove radosne tajne mogu
uoiti jednim jedinim pogledom, koji upija itavo pri-
vienje svemira u jednom jedinom trenutku nadahnua.
 99 varijacija .123

Kod veselih, apolinskih priroda kakav je Matisse,

nacerene grimase pisaccovskog cinizma, usred oajne i
potpune praznine, nema. Tu vijugaju ive i vesele fuge,
ustreperene kao crno-narandzaste pruge na marokan-
skim suncem protkanim platnima, pod igrom lahora.
Djetinjasta lirika slatkih violina, naivne radosti imen-
danskog cvijea ili simboli mladih nagih ena na skr-
letnoj tkanini. Red u blagdanoj vedrini, harmonija bez-
brinih jasnoa, tiina dobrih rasvjeta, idila, kad je
nestalo svake zbrke, kada je svijet, jasan sam u sebi i
po sebi, veoma dobro sloen i kada mu nita ne manj-
ka: svijet jeste kakav jeste, ne treba ga usavravati,
ne treba nad njim kukati, ne treba ga poricati i ne
treba mu se rugati, jer, na kraju, ovo se slikarstvo
pita, da Ii uope neto drugo, osim svega to postoji na
ovome svijetu, ima neki smisao i neku svrhu osim toga
to postoji? Matisseovo slikarstvo hvali ovaj na svijet
kakav jeste, ono je sretno da slika i da ga moe uivati
kao hljeb na svagdanji. Ovo je slikarstvo mudro i uz-
vieno augurstvo trajno vedre afirmacije ljudskog i-
vota na naoj staroj zemlji, i takav je Matisseov sistem
i to je njegova vjera od koje nije odstupio.
Koje su i koje mogu biti osnovne tendence ovakvog,
vie osjeajnog, nego misaonog gledanja na stvari?
Takvi pogledi na slikarstvo nisu razradeni do nekog
odredenog sistema, i u trajnome prelijevanju dojmova
matisseovsko slikarstvo kao filozofija" veoma se esto
gubi u svojim vlastitim zbunjenim protuslovljima. Jer
kad smo se zaputili od osnovne hipoteze da je boja
kozmiki elemenat i da boji treba dati ono to je njeno
i to joj pripadada boju treba pustiti da poivi, kako
0 na sama zna i umije, po vlastitim zakonima", onda se
arobnjaki priznala magina snaga retorinih atributa,
1 tako smo se nali ravno ondje gdje smo bili u vri-
124 Miroslav. Krleza

jeme efeskog alfabeta. Od toga do apstrakcije ili

do religioznog obraenja odvaja nas samo nijansa.
Boje su kao zmije u travi: vijugave, blistave, osje-
ajui trajno intenzivnu potrebu za pokretom, boje se
nameu, boje su zavladale ovjekom, samo je arolija
Matisseove tajne takva te se bez pretjerivanja moe
rei, da je sve ono, to nam je namro van Gogh, kao
beznadnu amotinju i tugu, pretvoreno u svijetle rado-
sti jednog mediteranskog jutra. Bez obzira na manje
ili vie duhovite teorije slikarstvu kao pogledu na
svijet, ova vrsta nevinih stvaralaea koju ingeniozno
predstavlja Matisse vlada se na ovome svijetu apstrakt-
nih i retorikih likovnih kombinaeija bezazleno, slika-
jui neposredno i bezidejno, kao djeea kad se strastve-
no predaju neodoljivim tajnama igre.
Kada su anr-slikari (prologa stoljea) prikazivali
jesen, kod njih je sve bilo uvehlo, alosno i zlatno:
i lie, i ogledala melankolinih jezera i tamnonaran-
asti sjaj veernjeg neba, beznadna tuga na smiraju
dana, jesenski turobna kromolitografirana melankolija.
Prizor do tog stepena alostan da se kao slikarski motiv
i danas preslikava kao nesumnjiva formula jesenske a-
losti za sve one naivne due, koje sebi predstavljaju
jesensku alost" upravo na takav alostan" nain. Su-
vremeni nain matisseovskih inspiracija ne poznaje me-
lankolinog kalendara. Jesen je kod Matissea polarno
prozirna i vedra, nebo blista od sjaja tamnomodrog
etera, a iz njegovih slika zrai toplina kao da ljeto na
ovome svijetu traje vjeeno, obasjano matisseovskim sun-
cem. U ovoj matisseovskoj jeseni ne graku gavranovi,
ne pada lie, nita ne svrava na dramatski nain. 2i-
votna radost traje podjednako intenzivno dalje, kao da
zemlja nije otputovala u jesenske zodijake: mirie cvi-
jee, srebrne zdjele krcate su voem, prozor je otvo"-"
sve su perspektive pune vedrine, u oelci*""^
mj erne radosti.
 99 varijacija .125

VAN GOGH
Cvijet divljeg kestena posve je beziejna, svako-
dnevna, banalna, moglo bi se rei, upravo dosadna po-
java. Milijuni evropskih prolaznika promatraju svake
godine stotine milijuna kestenova cvijeta sasvim bez-
idejno, dosaujui se svakodnevno tim ruiastim i bi-
jelim piramidama, to se pale u kronjama drvoreda kao
mali dekorativni svijenjaci. Kod van Gogha taj se cvi-
jet pretvara u pastelnu varijaciju majstorskog pianis-
sima, koji iz jednog tihog, komornog motiva intimne
sonatine raste do velianstvene orkestracije pastelno-
zelenkastoblijede palete, vertikalom svojih azurnih da-
Ijina razlistane do beskrajno razastrte lepeze radosne i
sveane lirske rasvjete. Do doivljaja. ega? Kestenova
cvijeta. A ta je to? Po sebi?" Nita. Van Goghova
vjetina, koju preslikavaju mnogi, esto savreni imi-
tatori, a da ni jednom nije uspjelo da dosegne potencijal
originala upravo u onom neem", to i jeste tajna
prave umjetnosti: u otkriu Ijepote kestenova cvijeta,
koju su prije artista primijetili mnogi, ali koje do njega
u svoj velianstvenosti objavljnja nije otkrio nitko.
Van Goghova kia, kad postaje kopijom na platnu
imitatora, pretvara se u suvinu varijaciju dosadnog
prepisivanja. Sinkope bo ja kod ovalcvog vegetativnog
nervnog sistema, kakav nam je poznat pod stvaralakim
simbolom van Goghovim (gdje provala temperamenta
nije nikakva simulacija, nego poprima dubljinu pato-
loke i iskrene ispovijesti), pretvaraju se u bezidejne
varijacije nadarenih i manje nadarenih mazala i gube
svaki stvarno umjetniki smisao.

CZANNE
Krvavo su plaeni svi izleti u ljepotu, svi bjegovi
od filistarske estetske stvarnosti upravo po onim poje-
dincima koji su, razjedinjeni neukusom vremena, htjeli
126 Miroslav. Krleza

da mu se otmu po svaku cijenu. Nita nije ilo bez pra-

ve, najautentienije patnje.
Czannea proglasili su filistrom: da mu je jedinim
idealom bilo da postane oficir Legije asti, to su irili
njemu njegovi suparnici, po daru i po znaenju zaista
prozirne muice, to ih je vjetar pomeo kao da ih nije
nikada ni bilo. itavog svog ivota smatran je sramot-
nom zabludom dobrok ukusa, najprosjenijim zatuca-
nim provincijalcem. Uvjeren lino da nije u zabuni,
on zapravo nije imao nikoga kome da se povjeri. Na sa-
starike s njim (umjetnike) nitko nije dolazio. Pro-
maeni odnosi sa itavom okolinom razdraili su ga
do tog stepena nepovjerljive sumnjiavosti, da je ivio
potpuno osamljen, bez ikakvog intimnog dodira s bli-
njima. Znao je da je okruen svjetinom, koja osim
peene ribe i masla nema nikakvih zamanijih briga".
Zveket srebra", zatueana glupost provincije, a i Pa-
riza", to je njegova vlastita formula za definiciju stvar-
nog odnosa okoline spram njegova djela i obratno. Jedina
drutvena objavljenja s kojima mora stalno raeunati
bila su trajno porieanje, omalovaavanje i prezir. Pod
takvim korozivnim utjecajem, Czanne je razvijao unu-
tranji otpor postojano, osjeajui kako mrtvac stanuje
u njemu sve neprijatnije i kako glomazno truplo zau-
zima u njegovu tijelu sve vei prostor. njega ofici-
jelne veliine zvekeu kolajnama, a on savladava svoj
vlastiti mrak bogatom rasvjetom, koja se postepeno i
sve vie pretvara u manijakalno odvajanje od svakog
dodira s ljudima. Biti na kraju snage, a traiti izlaz koji
bi bio izraz vlastite bijede i samoe, lutati za inspira-
cijama na rubu sloma manijakalno, kretati se po motivi-
ma ubijajui vlastitu tjeskobu kao luda koja trai utje-
hu u slikama, biti smatran neprijatnim i nastranim u-
dakom, nije bila sudbina zavidljiva ni ovjeku sklona.
 99 varijacija .127

A tako je jednostavno biti slikar: Jabuka, naran-

a, kugla, glava, sve imaju svoju kulminacionu tocku,
a ta je svjetlosti ili sjeni uprkos uvijek naem oku naj-
blia, Rubovi predmeta teku spram centra naeg vido-
kruga i to je jedino to treba umjeti vidjeti." Da bi
eovjek bio slikar, ne treba mu mnogo: mrva tempera-
menta"! Slikar moe slikati dobro, ako nije kolorist
ni harmonist, samo da ima smisla za zanos". Nad tim
darom graanin se zgraa. To nije pristojno. Svi nagoni
za graanskim poastima kretenska su pojava. Slika-
jui itavog ivota, ovjek nije imao kome da slika.

BRAQUE

Sta emo s tim inenjerom kubizma, imenom tako

glasnim te odjekuje praznim koridorom zapadnoevrop-
skog slikarstva ve decenijama? Kako da se objasni
zato se Braque odbio od fauvizma, kada taj pojam,
kao razmak izmeu impresionizma i nabizma, nama ne
govori mnogo, pogotovo kad se uzme u obzir, da se kod
nas fauvizmu uglavnom i nije pisalo. Braque je maj-
stor, naivno dovoljno smion, da osjeti, kakve se mogu-
nosti kriju u kontrastima izmeu istog, takozvanog
djevianskog, bijelog, okreenog platna i iste, sinte-
tine stopostotne boje. Braqueove kombinacije svele su
te sudare na najjednostavniji odnos stianih kontrasta.
Lepeza tonova, ustreperena igra svjetlosti od azur a i od
berlinskog plavetnila do apsolutno crne noi, lirizam
sivih intonacija, melankolinih i punih neprajatne eamo-
tinje, kao to je vlano neprijatan miris tamparskog
katrana na novinskoj hartiji, to su nijanse braqueovske
palete, koja se za razliku od mnogih nije odvojila od
stvarnosti predmeta, kakvima je okruen civilizirani
ovjek, koji provodi svoj ivot u zatvorenim sobama.
128 Miroslav. Krleza

Miji sivo prati Braqueova grafika linija obrise

predmeta i pojava u jednoj instrumentaciji zatvorenoj
tanahnim rezonantnim daicama fauvistike slikarske
gitare, na kojoj pariska kola ve punih trideset i vie
godina preludira svoju melankolinu kantilenu. Za os-
novnu orijentaeiju u prostoru i u vremenu, ne treba
gubiti iz vida da ovi braqueovski preludiji predstavlja-
ju melankolino umiranje likovne civilizacije, koja se
gasi kao dimna korona vatrometa sa kiom raketa u
melankolinom proplamsaju, na koncu balade.
Slikari naeg stoljea uestvovali su u borbama
ostavivi iza sebe sve p r o b l m e na rasponu i z m e u k l a -
sicizma i impresionizma. S v i su o n i ve u k o l i j e v c i p r e -
vladali najbanalnije klasieistike konvencije. ponijeti
ukusom vremena, koje se radalo izmedu romantizma na
umoru i svih estetskih pokreta u drugoj polovini pro-
loga stoljea. Poprimajui ve u koli prevratne teze
stila, ukusa i naina slikanja kao aksiome, oni su po-
loili svoje majstorske ispite ve u najranijoj mladosti
kao buntovni talenti negirajui svaki likovni autoritet.
Novost ove slikarske legije, poznate po najslavnijim
imenima zapadnoevropskog slikarstva, ne sastoji se is-
kljuivo od toga da su ve na poetku prevladali sve
zablude ukusa otrcane dresure akademizma ili antia-
kademizma, nego da su proirujui svoja izraajna sred-
stva prodrli do novih saznanja. Njihova pobuna nije
zavrila jalovo. Obarajui, oni su i stvarali.
Pustolovi suvremenog slikarstva lutaju opasnim
tjesnacima izmedu apstrakcije i stvarnosti ve vie od
pedeset godina, a sve je, to se suvremene slikarske na-
vigacije tie, kartografslci davno ve sredeno. Poetak
nonkonformizma bio je i ostao sumnja u svetinje jedi-
nospasavajuih formula. itavo slikarstvo Braquea,
s njime na elu ili u eti, pod njegovom sjenkom, pod
 99 varijacija .129

utjecajem njegovog linog arma, jeste rastvaranje us-

taljenih i kanoniziranih vrijednosti balzamiranog i do
mrtvog boanstva uzdignutog impresionizma.

JAKOPI RIKARD

Karela Dobidu trebalo pi pismom zamoliti da po-

sveti punu pozornost Jakopievoj pojavi u prostoru i
u vremenu ne samo slovenskog nego po mogunosti i
evropskog slikarstva. Evropske kao ni junoslovjenske
relacije, u okviru ove kardinalne teme, nisu takorei ni
dodirnute. Uza sve potovanje spram Jakopieve poja-
ve i dar a, a na kraju i njegovog dugotrajnog pionirskog
djelovanja na razvoj slovenskog slikarstva, trebalo bi
spomenuti da nije bio sam i da nije bio jedini. Rije
je plejadama evropskog slikarskog ivota u nizu kojih
ovaj azbovac" u Mnchenu nije bio jedini. Po ovom
prikazu izgleda kao da je Rikard Jakopi bio jedinstvena
pojava i kao da je ve kao dak mnehenske akademije
poeo borbu protiv mnehenovaca, upravo bolje, protiv
mnehenskog stila, potpuno osamljen. Mnchenovci,
predstavnici stila Moderne kod nas, takozvani secesioni-
sti", lcreu se u grupama, a pojavu Secesije, kao ev-
ropske simptomatiene pojave u previranju likovnog
stila na prijelazu stoljea, za nas nitko nije razradio
historijski retrospektivno, a to bi, uostalom, spadalo u
jedan od naih zadataka. U vezi s Jakopievom pojavoir
ne bi trebalo zaboraviti nabizam" (Srusier, Bonnard
Denis Maurice, a prije svega, na kraju, ali ne posljed-
nji medu njima, nadasve blistav, a za razvoj sloven-
skog postimpresionizma naroito vaan Jean Vuil-
lard, 18691940).
Jean Vuillard i Jakopi (18691963) su vrnjaci.
Evropsko slikarstvo odraavalo se kod nas od neotra-
dicionalizma, jo pod utjecajem Bouguereaua (Bukovac

9 99 varijacija
130 Miroslav. Krleza

u Parizu: La Grande Isa), pa preko salona Nezavis-

nih do Moderne i preko nje do svega, to se danas po-
drazumijeva pod pojmom suvremenog slovenskog sli-
karstva".
Jakopieevi intimni i topli intrieuri, njegova boga-
ta paleta, njegove lirske intonacije i clair-obscur u za-
tvorenim graanskim sobama, kad se u sumraku unose
prve svjetiljke, intimno kretanje likova u priguenoj
melankolinoj rasvjeti do punog razgara game u ivotu
evijea, sve su to ingeniozni elementi jedne likovno
nadasve zanimljive pojave, koja sama po sebi toliko
znai da je ne treba preuveliavati retoriki.


EKSPRESIONIZAM

STRAH PRED OBJEKTOM

Pretvoriti stvar u sjenku stvari, uinivi je bes-

predmetnom, od stvarnog stvoriti nestvarno, osloboditi
se konkretnosti, to su osnovne teorijske zamisli eks-
presionizma kao estetskog sistema. Bezbrojno mnogo
sloenih kolosijeka povezuje ekspresionistiki kolodvor
sa poznatim i nepoznatim daljinama. Davnine likovne
slijevaju se na ekspresionistikoj stanici evropskog sli-
karstva u snopove ina, preko kojih su doputovali mno-
gobrojni vozovi sa raznih kontinenata i slikarstava, na
velike razmake od itavih milenija.
Kandinski sa svojom teorijom apstraktnom sli-
karstvu nije bio prvi ni jedini koji je poeo razmiljati
0 tome to je stvarno, a to je nestvarno u prirodi ili
umjetnosti. Stvarno ili nestvarno u prirodi nije isto
tako stvarno ili nestvarno u slikarstvu ili u umjet-
nosti uope. U prirodi moe postojati neto stvarno,
ega u umjetnosti nema, jer umjetniki nije ostvareno,
dakle umjetnieki ne postoji, i obratno, moe postojati
1 djelovati neto u slikarstvu, a da je u prirodi nestvar-
no i nepostojee.
o*
132 Miroslav. Krleza

Netom smo se upustili u logiku slienih luciferskih

logaritama, raskolivi stvarnost na dva svijeta, jedan
dha i apstralctne Ijepote, a drugi naravi, to jest ma-
terije, nali smo se upravo tamo gdje smo bili na po-
etku puta, kada smo barbarski neuko vjerovali da je
san slika prekogrobnog i vrhunaravnog svijeta, a duh
pneumatina nadnaravna, boanska dua. Slikovnica da-
nanjeg apstraktnog slikarstva, kao neka vrsta infan-
tilne filozofije, nije nadstvarna ni natprirodna, a traje
sve do dana dananjega po starostavnim knjigama svih
erkava kao molitva. Netom se pretpostavilo da ovjeku
duh govori iznutra", a narav da djeluje na njegovu
svijest spolja", i netom se ljudska misao uputila ovak-
vom fideistiekom stazom putem zaista naivne popov-
tine, doputovala je u ne pretjerano inveneiozne i do
glavobolne dosade jednoline predjele apstraktnog sli-
karstva.
Podnoljivo jo u periodu empiriokriticizma, kao
neka vrsta preivjelosti, apstraktno slikarstvo danas,
punih pedeset godina poslije semantike, spada u sasvim
isprazne fetiizme staromodnog i davno ve prevlada-
nog naina razmiljanja. Da su materija, stvarnost, mi-
sao, bit (kvintesencija), narav ili priroda itd., itd. rijei
koje ne znaee nita i slike koje se ne podudaraju s ob-
jektivnom realnou, da su to sve metafiziki silogizmi,
a nadstvarno", vrhunaravno", natprirodno", apstra-
ktno", idejno" da su isto tako metafiziki pojmovi koji
ne znae mnogo vie od najispraznijeg brbljanja, to je
bilo 191012 ve davno poznato Beekom krugu,
ali te teorije, naalost, nisu doprle do Mnchena u vri-
jeme Kandinskoga, a od Kandinskoga sve do naih dana
nesnalaenje pred osnovnim pitanjima traje s nesma-
njenom intenzivnou dalje.
 99 varijacija .133

PROTUPOJAM IMPRESIONIZMA

Ekspresionizam" nije ba najsretnije odabran iz-

raz, jer pun dvosmislene simbolike, roden kao mrtvo-
roene, ve na poetku nije bio drugo nego neka vr-
sta izbrbljane fraze u ustima vjetake, trbuhozborne
bebe, koja nije ni trenutka uspjela progovoriti vlasti-
tim glasom. Zamiljen kao likovna negacija impresio-
nizma, ova udno izgnjeena i istisnuta rije kasnije se
po zakonu duevne tromosti ispreplela s raznovrsnim
srodnim a isto tako i hibrinim knjievnim i estetskim
teorijama, i eto, danas, ima tome pedeset i vie godina,
ekspresionizam" luta svijetom kao sablast, povampi-
rivi se ve u nekoliko varijanata i, dosaujui sebi i
drugima, nikako ne e da prikloni svoju umornu i pra-
znu glavu. Izdiui na samrti, a opet, svakoj logici upr-
kos, uvijek jo izazivajui zabune kao pravi duh na
spiritistikoj seansi, ekspresionizam obmanjuje neuk i
lakovjeran svijet kako se umjetniki ne stvara na te-
melju utisaka spolja", ve udestvenim procesom, ob-
ratnim od normalnog impresionistikog" primanja
vanjskih utisaka, i tajanstvenim nadahnuem iznu-
tra" . . . Djelujui eksplozivno iz vulkanske unutra-
njosti ljudske due kao prodor", kao ekspresija", ova
provala potisnute spoznaje simbolizira estetsku katarzu
likovnog i pjesnikog oienja od blatnog ljudskog, tje-
lesnog balasta,
Mnogo je komponenata utjecalo na razvoj ekspre-
sionistike misli: filozofija i muzika, maine i ritam
industrijaliziranog vremena, tempo politike, poezije ve-
likih gradova itd. Picabia, Larionov, Delaunay, Male-
vi, van Doesburg, Mondrian i na kraju Kandinski. Svi
su oni propovijedali prodor" u nepoznatu unutranjost
ljudskog duevnog ivota, kao programatsko oduhov-
ljivanje uzrujanih raspoloenja, slijepih poriva, spleta
nagona i mutnih slutnja, u jednu rije svega to je
134 Miroslav. Krleza

u eri psihoanalitiekih teorema predstavljalo zagonetku

individualne linosti. Ekspresionistika slikarska i poet-
ska doktrina javila se kao spontana individualna tenja
za likovnim i moralnim rastereenjem svih ljudskih te-
goba, ne vodei rauna estetskim konveneijama ba-
nalne dopadljivosti i ne imajui ba nikakva obzira
spram eventualnog negovodavanja ili nelagodnosti ka-
kvo moe da izazove intimno razgolienje bolesne i an-
tipatine ivotne istine. Jedino mjerilo bilo je i ostalo
likovno i poetsko svjedoenje stvarnosti, bez ikakve
stege i ograde, sa jednom jedinom idejom otuenja od
svega to moe da sputa istinito ispitivanje subjektivne
ivotne tajne.

EKSPRESIONIZAM NIJE POETAK

Ekspresionizam nastaje u sjeni nervoznih i razdra-

enih umjetnikih krugova, zasienih impresionistikim,
fauvistikim i kubistikim teorijama, kada je bezidejno,
do slaboumnosti dosadno preslikavanje ve tisuu puta
naslikanih predjela i mrtvih priroda poelo da izaziva
osjeaj nelagodne site munine. Slikarstvo kruilo je ve
nekoliko deeenija u zatvorenom krugu estetske vrteke,
glupo i jednolino promatrajui svijet staklenim oima
carouselskih drvenih konja.
Teze da je ekspresionizam buknuo jednoga dana iz-
nenada, kao proplamsaj eksplozije, potresavi temeljima
babilonskim truie i padu sklone zapadnoevropske likov-
ne problematike, potpuno su neosnovane. Ekspresionizam
nije razderao nebo umjetnosti kao munja, kao to se to
na poetku samodopadno reklamerski i megalomanski
trubilo. Ekspresionizam se radao polagano kao sve ljud-
sko to se prilino tromo i dugotrajno razvija, vie-manje
mehaniki, da ne kaemo plagijatorski. Koliko god to
zvualo paradoksalno, pojava ekspresionizma dokazuje
 99 varijacija .135

kako romantizam jo uvijek nije predao duu prolaznosti

i kako u glasnoj sinhronoj mnoini estetskomorfolokih
pojava jo uvijek traje u raznim vidovima, pod raznim
nazivima upravo tako naivno kao to se pojavio prije
stotinu godina. Jedan od romantiarskih katarakta, koji
se prelio preko pustinje duha evropskog naturalizma, im-
presionizma i genre-slikarstva, jeste ekspresionizam.
Teko bi bilo egzaktno odrediti to se u okviru za-
padnoevropske likovne historije zove anticipacija ili
izum, to je proroanstvo a to kola, to je prethodilo
kao otkrie a to se javlja kao plagijat ili imitacija,
kada ni jedan od ovih mnogobrojnih glasnih izama",
koji samozvano halabue svijetom kao da su prvi i je-
dini razvili barjak likovne revolucije, nije nikakav po-
etak nego najbanalniji eklektiki odraz dugotrajnog
i isprepletenog procesa koji prethodno traje ve neko-
liko decenija.
Da Czanne, van Gogh ili Gauguin nisu vie" im-
presionizam, ne bi trebalo dokazivati, ali da se ni jedno
ime Velike Trojice ne bi bilo objavilo supraimpresioni-
stiki, neoimpresionistiki ili postimpresionistiki bez
prethodnog impresionizma, to je logino. A to su svi
danas tako slavni centerfori fauvizma ili kubizma od
Matissea i Braquea do Picassa drugo, nego strujanje
onog istog romantinog i poetskog Gangesa, koji je po-
tekao kao poplava iz palete Czannea, Gauguina ili
van Gogha, a prije njih iz paleta Gricaulta, Fromen-
tina, Delacroixa, Courbeta preko Maneta i Renoira
do carinika Rousseaua? Sve to se javlja pod konac
prvog decenija ovog stoljea izmedu Moskve, Pariza,
Mnchena, Berlina, Milana i Zricha kao suprematizam,
futurizam, dadaizam itd., sve to e se kasnije pretvo-
riti u nadrealizam ili u apstraktno slikarstvo kasnijih
perioda, to je drugo nego simultana igra svjetlosti i
sjenki na dekorativnom panneau-u likovne stvarnosti
Dvadesetog stoljea?
136 Miroslav. Krleza

Nagon koji ovjeka goni uznemirenim predjelima

uobrazilje, tako naglaen ve u gotiei, uroena potreba
ljudske mate za izletom u legendarno traje podjednako
dalje svakom razumu uprlcos, a da je svijetu dosadilo
gledati bcklinske faune i apokaliptike jahae, Defreg-
gerove seljake idile i Horace Vernetove generale, to
se javljalo u obliku negativnog otpora esto kao de-
monstrativan zviduk individualnih umjetnikih prote-
sta ve od Berlioza do Apollinairea. Neoromantizam u
borbi s naturalizmom i svim naturalistikim derivati-
ma u kaosu mnogobrojnih stilova, koji korozivno raz-
jedaju evropsku scenu i palete preko itave serije li-
kovnih pobuna za posljednjih pedeset-ezdeset godina,
taj neoromantizam, izmijean sa zaglupljujuom retori-
kom relativno velike mase mediokriteta, tinja trajno
pod mnogobrojnim retortama, gdje se danas kuhaju
mnogobrojne moderne droge u alkemijskoj kuhinji su-
vremene estetske apoteke.

POLIT1KA

Politika problematika jedna je od onih kompo-

nenata koja nije mogla da se magnetski ne pojavi na
umjetnikom polju, a ekspresionizam je svojim najza-
nimljivijim krilom sav zaronio u politiki tendencioznu
varijantu slikarstva i scene.
Od godine 1830 do 1918, od davnih dana kada su
se socijalizam, anarhizam i komunizam poj avili na po-
litikoj pozornici kao parole dana (od Heinea do Dau-
miera i Majakovskog), podredivi se silini ovih stihija
kao sudbonosnom mementu evropskih intelektualnih
pokoljenja, i umjetnost nije uspjela da odoli i da se
otme od politikog imperativa svoga vremena.
Slijepa mehanika gradanskih, kolonijalnih i impe-
rijalistikih krvoprolia, koja se javljaju po tromosti
 99 varijacija .137

historijskih zakona kao sve kobnija nasilja vojske i ka-

sarnslce logike, saboumna totalizacija ratova i milita-
rizama, izazvala je na kraju otpor evropskog duha, ne-
sklonog zveketu oruja. Pamet ljudska se vjekovima
uzvisuje iznad klaonice stihovima i lamentacijama od
Konfucija do Shakespearea i od Voltairea do Tolstoja,
se to ponovilo i u Evropi 191418, sa itavim zbu-
njenim jatom intelektualnih vrabaca, koji, rasuti po
svim nacijama, nisu osim svog lirskog cvrkuta u stravi
znali ni kamo ni kako.
Proturatne, mirotvorne pjesnike rijei pretvoriti
u knjievne programe jo pod grmljavinom topova, bio
je to jedan od glavnih izvora nadahnua ekspresionisti-
ke proturatne retorike i grafike. Mjesto kasarne i po-
kolja na poetskom nebu pojavila se kometa Ljubavi
za ovjeanstvo".
ovjeanstvo", kao romantiarska fraza, vladalo je
umjetnikim horoskopima ve od lirike posthegelijanaea,
ono je kao navino geslo blistalo na nebu poezije kroz
itavu drugu polovinu XIX stoljea i posve prirodno
da se fraza ovjeanstvu" riije Ugasila uprkos nasi-
Iju i teroru ni u okviru Prvog svjetskog rata. Lirska sa-
njarenja uzvienom poslanstvu ovjeka" u prostoru
i u vremenu bila su na dnevnom redu evropske ble-
tristike ve od Dickensa, George Sandove do Dostojev-
skoga i Gorkoga, a naelne misaone i moraine negacije
neljudske i ovjeka nedostojne politike stvarnosti vla-
dale su politikim programima socij aine demokracije,
orginizirane u Drugoj Internacionali godinama tako, da
su ih mase izgovarale naizust kao fraze iz dosadnih
katekizama... Artistiki humanizam evropske litera-
ture pred kraj konflagracije 1917 nije nikakav izum,
jer se javlja na repu fantastine povorke, koja pod
svojim naivnim barjacima putuje kroz pakao stvarnosti
ve od Erazma do Rousseaua. Volja da se negacija po-
litikog kriminale izrazi likovno ili pjesniki dovela
138 Miroslav. Krleza

je do nervoznog poricanja konveneionalno lanih i apo-

logetskih sredstava koja su posluila kao dekoracija te
iste imperijalistike, doista sramotne stvarnosti.

DRAMATIZACIJA SOCIJALNIH KONTRASTA

U osvjetljenju ratnih strahota ovjerovilo se iskus-

tvom kako je umjetnost imperijalistike epohe sazdana
na oitim neistinama, kako su svi polubogovi nacionali-
stikih vjeroispovijesti krvavi, kako je oboavanje la-
nih idola bezobrazluk i kako je zapravo jedina ispravna
i istinita dijagnoza suludog gorilizma u kome suvremeni
ovjek ivi i umire: ljudoderstvo.
Sve to se do konflagracije 191418 njegovalo kao
lirsko raspoloenje site i dosadne graanske lirike ili
slikarstva pokazalo se iz perspektive milijunskog poko-
lja kao glupa, izazovno smijena kulisa ispred klao-
nice. Da je umjetnost od sna satkana zavjesa ispred
krvnike stvarnosti, objavilo se u ludilu samoga poko-
lja: sve to se pisalo ili govorilo evandeoskoj ljubavi,
etici ili meunarodnoj proleterskoj solidarnosti po-
kazalo se u svojoj bijednoj golotinji kao besmislena,
drska fraza, koja se ne moe upotrijebiti ni u kakvu svr-
hu, a najmanje da bi se smanjio koeficijenat neiz-
mjerne ljudske patnje, koja je zauzimala sve vee raz-
mjere.
Dramatizacija evidentnih i sve kobnijih protuslov-
lja poprimila je histerine, upravo ekstatine oblike
divljeg, mistinog zanosa, koji se, naalost, veoma brzo
pokazao kao dobar posao i, pretvorivi se u vlastitu
negaciju, postao unosnom robom na knjievnom i li-
kovnom tritu. Sinuvi u jednom trenutku moraine
panike kao spasonosna formula, ekspresionizam, podre-
den grubim zakonima krvi i novca, naao se u trgova-
 99 varijacija .139

koj konjunkturi i od plemenitih i iskrenih zanosa raz-

vila se imitatorska kola, koja svojim merkantilizira-
nim besmislom preplavljuje svijet ve nekoliko decenija.

' LENJINISTICKI STURM I DRANG

EVROPSKOJ UMJETNOSTI 191718

Svijest preivjelosti otreanog umjetnilcog izraza

rasla je postepeno ve od romantizma, prodrijevi po-
etkom ovog stoljea do izrazitih alerginih nelagodnosti.
Te idiosinkrazije spram staromodnog izraavanja in ar-
tibus poprimile su raznovrsne oblike programatskog ot-
pora; bez obzira na razmak u vremenu ili u drutvenim
medijima, ovaj estetski nonkonformistiki procs, podu-
daran po mnogim svojim simptomima u raznim zemlja-
ma i drutvenim sredinama, objavio se kao siguran znak
meunarodne krize umjetnikog duha i stvaralakog
morala.
Kad se pie neuralginim previranjima likovnog
ukusa i programatskih odvajanja od preivjelih shema,
trajno se putaju po strani impozantne poplave ofici-
jelnih slikarstava, koje vladaju jo danas, u estome de-
ceniju dvadesetog stoljea, gotovo po svim evropskim
centrima u prvome planu. U ezdesetoj godini lenjinizma
ukus evropskih kraljevskih dvorova podudara se s uku-
som Rosenbergovih i Gbbelsovih autodafa, na kojima
je rtvom lomae planula izopaena umjetnost". Ono
to se danas u obliku gerasimovtine propovijeda kao
negacija umjetnosti dekadentnog Zapada predstavlja za-
pravo ideal rojalistike estetike svijeta. To, to su slikale
evropske slikarske legije, pod utjecajem franeuskih sli-
kara Morota, Gervaisa, Grna, Wertheimera, Falra,
Bonnencontrea, Guillota, Garniera, Bouguereaua, Lou-
staunoua, Bascheta, Chartrana, Berne-Belleeourta, Au-
berta, Delaunaya itd., i danas je jo uvijek idealom dvo-
140 Miroslav. Krleza

rova, raznih autokratskih i republikih ministarstava i

soeijalistiekih sindikata itd. Ogroman kvantitet loeg i
preivjelog ukusa, koji se nije dao pokolebati nikakvim
ratnim ni poratnim, revolucionarnim ni socijalistikim,
faistikim ni moralnim ni estetskim krizama, i koji
jo uvijek prebliscitarno via da ogromnom, demokrat-
skom veinom loeg i pokvarenog ukusa, dokazuje samo
to, da se programatska bitka za nove stilove dadaisti-
kog, ekspresionistikog, nadrealistikog ili apstraktnog
slikarstva odvija u relativno izolovanim krugovima.
Landowski, kao oficijelan skulptor etvrte republike,
podudara se sa svim estetskim kanonima danovizma,
bez obzira to je Landowski apologet francuskog kapi-
talizma, a Zdanov njegov politiki antipod.

Na elu zapadnoevropske artistike elite jedan dio

pjesnika i umjetnika, u pobuni protivu politikog lcani-
balizma, sve je vise padao pod sve moniji utjecaj pro-
turatne revolueionarne lenjinistike nervoze.
Mjesto simuliranih junatava i individualnih pod-
viga u okviru pojedinih stihova, evropski pjesniei stigli
su pred traginim obrazom besmislene smrti na rub
oaja, sve vie svijesni da bi organizirana masovna po-
litika volja mogla postati odluan faktor zbivanja u
svijetu. Stari herojski, mitski, heraklovski porivi, da
ovjek svojom snanom subjektivnom voljom moe pre-
vladati u svakom pogledu neprijatnu stvarnost, javili
su se kao izvori novih nadahnua, s punom snagom. Na
grubost stvarnosti poelo se u poeziji i u slikarstvu
reagirati brutalnou umjetnikog izraza. Sve to je
bilo zasjenjeno grozotom rata i poratnih politikih, kul-
turnih i socij alnih bitaka poelo se histerino negirati
u ime viih, apstraktnih poetskih i likovnih harmonija,
a umjetnost, mjesto da zaroni u dramatsku, euklidov-
sku, trodimenzionalnu tjelesnost evropske drame, ras-
 99 varijacija .141

plinula se u nitavilu bestjelesne nadnaravne fraze ili

u oblacima dekorativnog apstraktnog dima.
Evropskim umjetnickim svijetom zavladala je dje-
tinjasta nada u eventualnost spasa, naivna i mistina
iluzija da se naivnim i mistinim sredstvima stiha ili
palete moe prevladati politika i socij alna stvarnost.
Davno ve zaboravljeni predmartovski timung turm
i dranga" iz godine 1848 javio se ponovo kao intelek-
tualni evropski zanos lenjinskog perioda, kao psihoza
na rubu oaja, ludila i smrti. Prevladala se granica ra-
zumnog poimanja stvarnosti i prelila preko demarka-
cije sna s jakom samoobmanjujuom iluzijom viem
potencijalu internacionalistike umjetnike solidarnosti.
Sve to nije potrajalo dugo. Za nekoliko slijedeih
godina sve se slomilo tvrdu logiku junkerizma i fa-
izma. Apokaliptike slutnje nerazmjerno veeg i fan-
tastinijeg pakla obistinile su se veoma brzo, ponijete
ritmom dogadaja, koji su itavu poratnu civilizaciju
odnijeli do davola.

NJEMAKE KRIJESNICE

Poezija koju je Herwarth Waiden objavljivao. u

Sturmu, sve programatske teze tampane u asopi-
sima Der Blaue Reiter, Arkadia itd., ogromna masa
lirskog i dramatskog teksta nije odoljela surovosti vre-
mena. Grupa nadarenih pjesnika uznastojala je da po-
litikom raspoloenju pobune, straha i mrnje dade dub-
lji pjesnicki smisao: Johannes R. Becher, Ernst Toller,
Walter Hasenclever, Rudolf Leonhard, Ren Schickele,
Albert Ehrenstein, Kasimir Edschmid, Leonhard Frank,
Georg Kaiser, Carl Sternheim, svi pod dojmom Wede-
kinda i Strindberga (kao Fritz v. Unruh), nestali su
kao krijesnice u vrtlogu oluje, uvjereni da su izvrili
golem pionirski posao.
142 Miroslav. Krleza

Po inicijativi Franza Pfemferta, politiki aktivistiki

literati skretali su sve vise ulijevo i sve ono to se
kasnije prozvalo Novom Stvarnou" razvilo se pod
magnetskim i sugestivnim. utjecajem ovog nadarenog
ieologa. To vise nije bio ekspresionizam u larpurlarti-
stikom smislu, to je bila pjesnika nazovipolitika, sa
jakim i trajnim priklonom spram anahroindividualizma
kao estetske narkoze. Za razumijevanje kasnijeg likov-
nog ekspresionizma (a taj je bio i ostao tipino njema-
ka pojava, uslovljena njemakim prilikama i odnosima)
treba uvaiti likovno-genetsku liniju Leibi, Liebermann,
Franc Marc sa njegovim Plavirn konjima i kombini-
rati je sa fauvizmom Braquea, Vlamincka i Matissea, da
bi se mogla odrediti u loginoj koordinaciji razvojna
linija George Grosz-Kokoschka, i od Kokoschke i Paula
Kleea i Kandinskoga kao jednog jedinstvenog komplek-
sa jedne jedinstvene i nedjeljive evropske likovne krize
u cjelini.

HIJEROGLIFI MEHANIZIRANE STVARNOSTI

S obzirom na ritam mehanizirane civilizacije trae
se hijeroglifi za izraz koji odgovara sloenosti samih
predodaba, kakve se javljaju pred ovjekom, a nisu
vise naivne predstave i slike, podudarne s pogledom
na svijet od prije sto godina. Iz socijalnih, psiholokih,
politildh i moralnih pobuda trai se izraz za uzburka-
nu, uskiptjelu, kaotinu zbrku novih nanosa, odnosa,
pojmova i pitanja, koja nisu bila niti su mogla biti pred-
metom intelektualnih sumnji ili zanosa jueranjeg o-
vjeka. Prije svega zato, jer eovjek Devetnaestog stolje-
a nije ivio u milijunskim gradovima, jer, ponijet rit-
mom luckaste i uznemirene dananjice, nije bio muen
totalitarnom sumnjom masovnih pokolja, jer nije ivio
decenijama pod trajnom prijetnjom sloma, terora i ne-
izvjesnosti, jer jo nije pao rtvom blesave monotonije
 99 varijacija .143

koja ga sve vise zaglupljuje i sve vie odvaja od svih

plemenitih zanosa, koji su ga zapravo stvorili time to
jeste: slobodnim misliocem. elik livnica, oklopi bro-
dova i topova, metali automobila i aviona, grmljavina
tvornica, poplava nafte, industrijska arhitektura beto-
niziranog gvoa, krvavi ritam ratova i revolucija, to
nisu vise motivi koji se mogu rijeiti idilinom impre-
sionistikom manirom ili anegdotom jednog J. Stewarta,
koji je meu prvima slikao staromodne gospodice na
promenadi, u automobilu.
U eri nuklearne energije, kad atomska motorizaci-
ja diktira novim ritmom socij alnih i medunarodnih od-
nosa, kad zemlja postaje iz dana u dan sve manjom lop-
tom, kad se Ijudska radna snaga javlja kao potpuno su-
vina preivjelost iz prehistorije, umjetnici danas nisu
vise osamljeni u svojim bjelokosnim tornjevima, te bi
mogli ostati pasivni spram uznemirujuih simptoma
ubrzanog tempa u sveudiljnom porastu. Znanost masom
svojih ispitanih i neispitanih, provjerenih i neprovjere-
nih hipoteza sve se vise javlja kao nova magnetska sila,
koja usmjeruje umjetnost i saznanje Ijudsko daleko pre-
ko najvieg dometa misli, visoko iznad Alfe u Kolima
Malim, spram slapova milijardskih galaksija, koje se
rue s onu stranu naeg svemira kao zvjezdane kopre-
ne pod dodirom danas oka i instrumenata, a sjutra ruke
i tijela ovjejeg. Molekle se pretvaraju u viruse, elek-
tronski mikroskop otvara izglede u nevidene do danas
pukotine, a svi poznati i varirani likovni i poetski mo-
tivi, koje je v,e rastvorila mikroskopska fotografija,
razmiu gradu svemirske, prema tome, i poetske
zamisli. Kompaktna masa materije (u kakvu je jo vje-
rovalo nekoliko decenija ovoga stoljea) pretvara se
pred nama u prozirnu koprenu tajanstvenih snaga, kroz
koje ingeniozno prodiru interplanetarne rakete sa naj-
preciznijim instrumentima, a s njima i Ijudska fanta-
zija, ostavivi iza sebe idiline motive Grimmovih sli-
144 Miroslav. Krleza

kovnica kao i aave repove prolostoljetnih paro-

strojeva.
Do kakvih paradoksa dovodi simbioza tehnike i li-
kovnih odraza, veoma pouno svjedoi atomski rjenik
Jeana Cocteaua, kao komentar za prvi franeuski film
atomskoj energiji. Za uransku gredu Jean Cocteau
kae da je zarobljena princeza, nad kojom bdije dobro-
udan Kiklop Polifem, odavajui nam indiskretnim
namigivanjem svog crvenog oka to radi princeza u
uranu. Centar za nuklearni studij Jeanu Cocteau-u je
sfinga koja se kao i starohelenska rodila iz ljudskog
kolektivnog genija, a Geiger ovo raunalo smrtonosna
je kubura, demonska gubica koja roke, njuka i ruje
za gomoljikama. Film koji registruje dozu radijacija
jeste skapular protivu demona podzemlja. Izotopi su
atomski hljepii koji se uranskoj gredi, a lopa-
taju se iz krunice malenim olovnim navieama. Lan-
ana reakcija je apokalipsa en miniature, a metal ura-
nijuma toku svoje ekstrakcije iz minerala raskrinka-
na je pijunina, mijenjajui od bijesa do strave sve
boje kao kameleon, od crvene do zelene.
Ova pitoreskna waltdisneyevska-coeteauovska va-
rijacija, alegorija je svakom sluaju nepodudarna sa
samom temom koju bi trebalo da izrazi. Djetinjasto,
grimmovsko izraavanje slikama govori poglavlja ka-
ko se fantazija jednog Jeana Cacteaua klati pred cita vim
snopovima bezbrojnih pitanja kao pred pjesnikom za-
gonetkom, kako da se artistiki izrazi neto to je do
danas jo neizgovoreno. Primjer za otvorenu proble-
matiku i potekoe koje se vezi s time javljaju govori
nam otvorenim pitanjima likovnog ostvarenja.
Za posljednja dva-tri decenija otvorene su itave
nedogledne oblasti saznanja, spram kojih se ova post-
ekspresionistika manira odnosi potpuno nerazgovijet-
no i nepodudarno sa neizmjernom fantastikom stvar-
nosti, koja oekuje svoje pjesnike, da je otkriju i prika-
u kao djeviansku zemlju.
 99 varijacija .145

VAN GOGH

Do kog stepena se u likovnoj igri esto radi naj-

ispraznijoj igri rijeeima, govori nam veoma pouno i
sluaj van Gogha. Njegovo djelo upotpunjuje ekspre-
sionistiko-impresionistike antinomije do potpune van-
goghovske cjeline. Bilo bi veoma teko odrediti to
je u van Goghu jo uvijek impresionistiko, a to je ono
to su ekspresionisti poslije njega proglasili svojim vla-
stitim izumom, a da zapravo nije drugo do primjena van
Goghovih metoda. Takozvana impresionistika tehnika
jeste metoda iskljuivo vizuelna, koja svodi sve slikar-
ske problme na nekoliko optikih formula u zapaanju
atmosferickih treperenja, u rasvjeti predjela pod otvo-
renim nebom koja neprestano protjee, mijenjajui svoj
oblik i svoj ton svakog trenutlca poput oblaka. Pro-
matrajui promjene sebe u pejzau ili u sebi, eks-
presionisti se povode za tom istom manirom, projieira-
jui predmete i rasvjete i likove kroz transparent svog
vlastitog subjektivnog raspoloenja, upotrebljavajui
simbole koji ne e da budu imitcija dojmova, nego sin-
teze nerazmjerno intenzivnije od prirodnih elemenata.
Devedesetih godina prolog stoljea, davno prije tih
ekspresionistikih eksperimenata, ta je tehnika kasni-
jeg, takozvanog ekspresionizma ve davno potpuno zao-
kruena u nekim van Goghovim kompozicijama (sunce
nad itom, empresi, povratak slikara sa motiva, u sjeni
drvoreda u Ijetno podne, neke mrtve prirode, pariska
grafika, motiv kie u belgijskom pejzau itd.), Isto tako
i kod Strindberga: s jedne strane jo uvijek Ibsen, a
s druge ve ista nova stvarnost", od koje ce soeijal-
notendenciozni esteti stvoriti svoj katekizam tek dece-
nij-dva kasnije.

10 99 varijacija
146 Miroslav. Krleza

NERVOZA IZRAZA

Nervozna snaga izraza podreuje sebi sve ostale

sporedne komponente, i ukoliko se radi izrazu uzbu-
denja, to nisu vie intimna lirska sredstva nego vje-
taki zanosi, potencirani do oka, do histerinog ushita,
do uznemirenog patosa, koji kod iskrenih artista progo-
vara esto glasom neistim, a kasnije, kad se ve pret-
vorio u providnu i dosadnu imitaciju po kolama, nije
drugo nego vjetaki odglumljena, antipatina, simuli-
rana majmunska grinaasa. Ekspresionistika tehnika
prema tome usredsredena je na okove, ona razrauje
potrese, egzaltaeije i provale temperamenata kao glavne
pokretne snage svojih preokupacija, ignorirajui sve
ostale partije umjetnikog napora kao sporedne.
Prema tome: ekspresionizam, kao smjer, kao ma-
nira, kao moda ili kao nain izraavanja u likovnim
oblastima, u knjievnosti ili u muzici, javlja se u pr-
vome deceniju dvadesetog stoljea kao pokret, koji ne
posveuje prvenstvenu panju vanjskim utiscima i doj-
movima, nego takozvanom unutranjem, subjektivnom
izrazu spoljnog dojma, razraujui ga, bez obzira na
konvencije, u obliku neposrednog oka ili senzacije. Ro-
den u likovnim i umjetnikim nemirima, ekspresioni-
zam se po rasponu svojih izraajnih sredstava razastire
kao iroka elektrina lepeza, koristei mnogobrojne um-
jetnike stilove kroz vjekove. Kao simptom visoko uz~
nemirene ivane napetosti u predveerje i u okviru
Prvog svjetskog rata, ekspresionizam je izraz artistieke
i moraine pobune protivu tromosti duha u likovnim i
knjievnim oblastima, u jednom vremenu koje je sa
problematikom Prvog svjetskog rata ve davno nestalo
sa pozornice.
 1

VARIJACIJE NA MUZIICE

MUZIKA TRAI PRATNJU PJESNIKE RIJECl

KAO KOMENTAR

U muzici bilo je veoma esto bogatih, suvremeni-

cima potpuno nejasnih i mutnih objavljenja, koja su
sva propala po perverznom iskustvu banalne franeuske
fraze promaenom sastanku, neostvarenom prosto zato,
jer su ui covjeanstva bile gluhe za genijalna glazbena
ocitovanja.
Neke kompozicije, danas toliko popularne te njima
gnjave svi Cigani, sve gramofonske ploce i svi prome-
nadni koncerti, trebalo je svirati nekoliko decenija da
bi se za muzike stilove u svakom pogledu defektno
uho auditorija priviklo na neobino lutanje pojedinih
inspiraeija pod zagonetnim svodovima sonornih labiri-
nata. Pokoljenja nauila su da sluaju neto s razumi-
jevanjem to se prije njih nije culo nikada, a muzika,
usred potpune pustinje sluha, dokazuje nam za posljed-
njih sto godina veoma uvjerljivo, kako se kola konge-
nijalnog sluanja teko raa. Pokazalo se u raznim ob-
lastima umjetnikog stvaranja, a u muzici naroito, ka-
ko bez kole i komentara nema odgoja i da, prema to-
me, bez poduke elementima ne moe da bude ni do-
dira ni djelovanja. Sve su slavne umjetnine doputovale

10
148 Miroslav. Krleza

do nas uvijene u beskrajno sloenoj ambalai, satkanoj

od prozirne koprene ljudskih rijei. Balzamiranje veli-
kih umjetnikih trupla traje vjekovima, a esto je zlat-
na materija dekorativnog pogrebnog pokrova vanija od
uinjetnike mumije, koja bi se ve davno bila raspala,
da nema sugestivnih retorinih vela uvijek sve inven-
cioznijeg pamenja, kojim nova pokoljenja otimaju za-
boravu sve to je smrtno.
Ni muzici ne postoji od ljudske rijei nikaltvo
izraajnije sredstvo komentara. Kad se muzika opisuje,
kad hoe da se primakne ovjeku, pitamo se ime bi
se mogla opisati bolje i razgovjetnije nego ivim ri-
jeima?
A kad se pie muzici, bilo bi idealno pisati na
visini muzike teme, to jest odgovarajuim opisom ove
teme dosegla bi se sa muzilcom istovetna visina koja
nije manje razgovijetna od muzikog izraza, a ljudska
govorna pratnja, kakva u obliku kritike prati i obja-
njava muziko objavljenje, prestala bi da bude apstralct-
nim balastom. Ako je muzika neka vrsta poezije, a ona
to jeste, jer ni poezija nije drugo nego neka vrsta
muzike, pitamo se kako bi se muzika mogla opisivati
ako ne pjesniki? Zar postoje neki slavniji tumai mu-
zike, koji nisu bili muzikalno nadareni pjesnici ili pjes-
niki oduhovljeni glazbenici, ili zar nisu smatrali pjes-
nike inspiracije jedinim pouzdanim izvorom svojih za-
nosa?

KLASICI DANAS

U odnosu spram moderne muzike, kao ozareni ku~

mulusi u predveerje, klasici rastu danas na horizontu
sve vei i sve impozantnije dekorativni, po polifonij-
skoj srodnosti, po irini zvunog raspona dodirujui se
sve vie s atonalnim eksperimentima. Ono to je od
 99 varijacija 149

I
straha pred bijedom vlastitog bezidejnog muzikog iz-
raza kod velikih majstora bilo veoma esto samo hiro-
vit izlet u nastranosti, danas postaje idealom muzikih
pokoljenja. Veliki majstori muzike priinjaju se danas
to vei, to su im izleti u muzike nepoznanice bili eks-
travagantniji, jer nema ni jednog, po suvremenim mu-
zikim Argonautima otkrivenog i novog muzikog pre-
djela, nad koji se ve davno nije nadvila sjenka poje-
dinih velikana klasine muzike. Veliki majstori prii-
njaju se zagonetnim gigantima danas esto i zato, jer
nam nisu tako intimno poznati izvori njihovih subjek-
tivnih poticaja i nadahnua. Sve se vise ukazuje kako
je povezanost velikih majstora s muzikom, koja im je
prethodila, bila neobino intimna.

VELIKANI MUZIKE

Klasici u muzici prikazivani su u oleografiranim

ivotopisima trajno legendarno, kao da su itavog svog
ivota bili nadahnuti stvaralakim samozadovoljstvom:
ti muziki velikani lebde iznad stvarnosti, bogujuci u
blagoslovljenim vedrinama, kao svijetli oblaci bez oluje
i bez grmljavine, trijumfalno putujui svijetom u traj-
noj, od sitog blagostanja pomalo zamornoj i dosadnoj
sijesti od mnogobrojnih priznanja. Veliki muziari, iz
Perspektive idealiziranih ivotopisa, svi su vie-manje
udesno talentirana djeca, svravajui svoje studije bez
ikakvih, i najneznatnijih znakova krize; dresura te
ingeniozne djece podudara se s pojmom savrenstva.
Da je probijanje do savladavanja artistike vjetine e-
sto veoma krvavo, da predstavlja oajne napore, koje
prati nervozna i isprelddana linija pada i uspona, da to
znai trajno uzrujana stanja oajnih i strastvenih ras-
poloenja, da se u okviru ovih tako esto traginih bio-
grafija radi 0 nesretnim Ijudima, koji se za potvrdu
150 Miroslav. Krleza

svoga dar a bore na ivot i na smrt, to se u apologijama

muzikih klasika uglavnom retuira i ne istie.
Muziki geniji prikazuju se povrnom upravo lako-
om, kao da su se te uklete karijere odvijale u ritmu
troetvrtinskog valeera, na veselim plesovima uz kiu
cvijee i lovorike. Te premijere, koje su esto bile pro-
pasti na rubu samoubojstva, ta nadarena djeea, koja su
svoja jadna djetinjstva provela u suzama, u bolestima, u
strahu i patnjama, ti trijumfalni koncerti, koji su esto
svravali u tampi i u auditoriju kao skandalozna pro-
past, to bolno i ranjeno trzanje na koncertnim podijima,
ambiciozno samoizgaranje tako esto nalik na sramotna
ponienja, itav taj uznemireni vrtlog pojedinih kari-
jera prikazuje se u idilinoj rasvjeti kao da je ivot
velikih muziara nalik vie na povorke cvjetnog korza
nego na ludniee, na pogrebe i na gladovanja.

BACH

Od Mozarta do Beethovena nema ni jedne novator-

ske smionosti, koja ne bi bila sadrana ve u djelu
Baehovu. Baehova orkestracija, masovni korovi, uroden
dar za dramatizaciju, zauujua originalnost njegova
stila, koji se javlja kao sinteza itavog jednog muziekog
razdoblja i koji raste do monumentalnih razmjera,
predstavlja trijumf erkvene muzike. Koliko god je svr-
ha Bachovih kompozieija bila apologetska i nesumnjivo
prigodna, one rastu preko efemernog sadraja, pretva-
rajui se u zvuno ostvarenje lieno svih oportuniteta
tako da postaju neposrednim, muziki misaonim ozvu-
enjem melankolije ili ekstaze.
Kao kod najveih dekoratera (Tintoretta, na pri-
mjer), to nisu vise goblenski panneaui jednog teurgij-
skog rituala, nego neposredan govor gorue enje za
oslobodenjem od svih neumoljivih zakona zemaljske
 99 varijacija .151

tromosti. Kao to je reeno: njegova je muzika prole-

gomena svih buduih muzikih varijacija, razlistavajui
se u bogatoj parafrazi svega to je izgovoreno muziki
do njega, da bi se preko itavog baroknog raspona uz-
visila u smionim lukovima muzikalne asimptote iznad
sveukupne evropske muzike onog perioa. U punoi
blistave harmonije ova muzika J. S. Bacha suvereno
svladava sve i najsloenije hirove svih instrumenata:
od klavira i roga do orgulja, od violina i violonela do
ljudskog glasa.

MOZART

Kao petogodinji djeak Mozart putuje po itavom

svijetu, i dok su mnogi artisti njegova vremena cekali
slavu sve do prekogrobnog priznanja, tom djetetu za
klavirom dive se okrunjene glave kao udu, kakvo se
na ovoj planeti ne javlja svakodnevno. Od mladenakog
trijumfa do bezimene smrti na prosjakom bekom
groblju, gdje je nestao bez traga i bez natpisa, usud tom
genijalnom mladiu nije bio sklon. Smatran po tromosti
duha od svojih suvremenika kao leeran virtuoz, on je
zapravo bio podcjenjivan kao originalan kompozitor.
Kada ga je smrt u trideset i estoj godini oslobodila
patnje i ponienja, umro je u bijedi, te njegova ena
nije mogla unoviti ni jedne njegove partiture. Posljed-
nje note, koje je napisao u svom Requiemu, bile su na
motiv Gospinog plaa: Stabat mater lacrimosa...
Duboko nesretan pod blistavom instrumentacijom
svog bogatog Djela od 640 opusa, Mozart ostavio je
pred pokoljenjima spomenik, koji dvjesta godina zvoni
u maginom krugu evropske muzike kao fontana ve-
drine i radosti. Vlaajui s podjednakim savrenstvom
svim vrstama muzikog izraaja, sav u konvenciji svog
152 Miroslav. Krleza

muzikog vremena, on suptilnim slutnjama anticipira

razvoj evropske muzike za itavo stoljee.
U emu je njegova tajna? progovara osjea-
jima duboko ljuskim s takvom neposrednou a ni
danas nije prestao da djeluje sugestivnom snagom svoga
dara podjednako intimno i mono, kao to je iznenadu-
juei djelovao na relativno uzan krug svojih muzikih
simpatizera. Njegove simfonije i komorna muzika, nje-
gove opere, a nadasve Don Juan, ne nestati, dok bude
evropske muzike! Iskren, jednostavan, ljudski nepo-
sredan, bogat u raskonim i sentimentalnim scenama,
tragian u rekvijemima, Mozart svojim djelom doka-
zuje staru i u historiji umjetnikog stvaranja neobo-
rivo provjerenu istinu: veliina umjetnika nije drugo
nego svjedoanstvo duboko ljudskih, svakom ivom co-
vjelcu moda nejasnih, ali u svima nama podjednako
ivih, uznemirenih osjeaja, koje u autentienim umjet-
nikim objavljenjima itamo, gledamo ili sluamo kao
zapise vlastitih zagonetnih nesnalaenja pred ljubaviju
i smru, tim prvim i posljednjim tajnama ljudskog
ivota.

BEETHOVEN

Koliko god se u apologetskoj literaturi nastoji be-

ethovenskoj muzici pripisati apsolutni smisao po sebi",
ona kod Beethovena nikada nije odvojena od ljudskog
toliko, te ne bi s patnjama i radostima ljudskim bila
trajno vezana, esto samo nitima tanahnim kao pauina,
ali nikad prekinuta do tog stepena da bi se pretvorila
u apstraktnu himeru. tom pogledu Beethoven je ne-
sumnjivo pretea romantizma.
Iznijansiranije i razvijenije individualne osjetljivo-
sti u raznim podrujima moraine i estetske osjeajno-
sti do romantizma ne poznaje ni jedan umjetniki -
 99 varijacija .153

riod, a Beethovenova romantiarska senzibilnost u tom

pogleu ostala je u analima muzike do danas jeinstve-
nom. U evropskoj poeziji nikada se nije javilo toliko
slijepog zanosa i iskrenog oaja, toliko naivne vjere u
radosnu i svijetlu budunost naroda i eivilizacija kao u
tim danima, kada romantizam progovara glasom smione
pobune protivu svemira, protivu bogova i protiv opa-
kih drutvenih zabluda, a itav Beethovenov muziki
ivotopis nije drugo nego talasanje svih ovih uzbud-
Ijivih elemenata moralno-intelektualne romanticarske
krize.
Romantiarski lirizam pretapa se u zvjezdanim,
svemirskim razmjerama sa zagonetnim tajnama ljud-
skog ivota. Ljubav i mrnja, plemenite i bijedne stra-
sti, drutveni sudari novog graanskog medija u nasta-
janju, naivno zaljubljeno matanje tajanstvenosti da-
vno ve nestalih civilizaeija, boleivo sentimentalna igra
spolova, bogata slikovitost sa poniranjem u prirodne
Ijepote, misaono nesnalaenje pred vrhunaravnim za-
gonetkama, sve se to rjeavalo romantiarskom formu-
lom gigantske, univerzalne svijesti", koja se javlja kao
poetska inspiracija prometejskog titanizma", s naiv-
nom iluzijom definitivnosti saznanja kao takvog. Ob-
javljujui se silinom kaotine stihije, romantizam po-
staje negacijom svega to je klasicizam svojim stogo-
dinjim kultom ustaljenih estetskih kanona smatrao lo-
ginom i nepokolebljivom zakonitou vjenih umjet-
nikih stvaralakih principa. Na zapadnoevropskom
groblju romantizma gdje likovi Byrona, Chateaubrianda,
Coleridgea, Wordswortha, Schillera, Hlderlina, Nova-
lisa, Grieaulta i Delacroixa, kao spomenici od bronce
trajniji, prkose prolaznosti, Beethoven traje usred ove
ume slavnih statua kao spomenik, moda ne gigantskiji
i moda ne marktantniji, ali kao Ijudska pojava svakako
najtraginiji, srcu i uobrazilji svakako najblii i, naj-
intimniji.
154 Miroslav. Krleza

Prva beethovenska nadahnua javljaju se u sjeni

genija Baehovog i Hndelovog, i on za itavog svog i-
vota nije stvarao tako izolirano, te bi se moglo rei
kao da je od muzike svoga vremena solipsistiki odvo-
jen. To, to se njegovoj osamljenosti stvorilo prividno
uvjerenje, kao da je u golemim rasponima svoje vlastite
muzike spoznaje usredsreen iskljuivo na sebe samoga,
ne podudara se s punom istinom. Radoznao i iv u svi-
ma smjerovima aktuelnog ivota i pitanja, u politikom,
u muzikom i u drutvenom smislu veoma esto anga-
iran kao temperamentan graanin i moralist, Beetho-
ven nije osamljeni sanjar, koji luta kao Dante paklom.
Kad on prislukuje uboru potoka, ni jedan od njego-
vih apologeta ne uzima to kao normalnu pojavu nor-
malne pjesnike etnje, insistirajui kako je Beethove-
nov stvaralki stil odvojen od bilo kakve svakodnevne
stvarnosti blistavom koprenom zvukova na onaj razmak,
koji se predstavlja kao zagonetka i nepojmljiva tajna
beethovenskih muzikih formula. U Beethovenovom slu-
caju ne moe se rei da nije, u kasnijoj fazi svoje glu-
voe, ivio drutveno bizarno, osamljeno, ali koliko je
te moraine i mentalne izolacije i bilo, ona se podudara
sa stilom vremena", pojaana njegovim linim tragie-
nim osjeanjem prokletstva, koje ga je, kao po nekom
paldenom planu, liilo sluha. Zamiljeni Prokletnik"
koji luta kao uklet svemirskom prazninom, opsjednut
vlastitom vizijom dobra i zla, sree i patnje, radosti i
obmane, tih trajnih vrela inspiracije svih romantika,
Beethoven ipak, uprkos svemu, odudara od svake ba-
nalne mjere svoga vremena.

Njean i zdepast, osjetljiv i grub, idealist materi-

jalist istom lieu, apostol ljudskog bratstva i nepoprav-
Ijiv ovjekomrzae, napredan, nasrtljiv i fanatian slo-
bodar, koji se pokorno podreuje prerogativima svojih
aristokratskih mecena, neumoljiv i strog moralist koji
 99 varijacija .155

se opija po krmama, bie uzbuljivo i nedrutveno,

koje se klati izmedu svoje lucidne svijesti i svoje med-
vjede, nezgrapne, spiljske prirode, Beethoven je mje-
avina pozitivnih Ijudskih svojstava i mnogobrojnih pro-
tuslovnh nedostataka" kao svaki ovjek. Njegova veli-
ina i jeste u tome to je svoj nesretni i zguvani ivot
prevladao nadljudski, tragine smetnje svog nesretnog
uesa pretvorivi u itav niz muzikih ispovijesti, koje
nam iskreno, uzbudljivim glasom dostojanstvenog svje-
doanstva ljudske volje i uobrazilje, govore gordosti
koja se nije predala svojoj ukletoj- sudbini.
Da je nadovjek", jedinstven metafiziki subjek-
tivist", roden kao genije, da je muziar ideja", jer da
su ideje ona snaga koja raa oblic", da je srodan
idejnim titanima tipa Goethea ili Schillera" itd., ova
provineijalna zbirka fraza vise nego oejena lienosti os~
tala je modelom kako se apstraktno pie Beethovenu
ve vise od jednog stoljea poslije njegove smrti. nje-
mu se govori da je sin i dijete idejnosti", roden u vri-
jeme bogova i titana idejnosti", u vrijeme herojskog
idealizma" da mu se idejnost kristalizuje", i da mu se
muzika taloi sve tea i sve glomaznija", da se stee
kako bi se ponovo rasprsla obliku sve smionijih in-
spiracija", i poto se tako prosula ogromna rpa rijei,
ovaj romansirani nain jo uvijek ne pokazuje nikakve
namjere smirenja. Beethovenu sve se glasnije dekla-
mira kako mu muzika postaje supstancijalno sve ma-
sivnija" i kako se ovjek u umjetniku hvata u kotac
s materijom sve dramatskije, kao biblijski Jakov s an-
delima"...
itavog svog ivota Beethoven je bio nervozan rad-
nik, koji godinama kombinira i racionalno izgraduje
svoje kompozicije u raznim varijantama. U svijetu mu-
zickog izraza Beethovenovi napori ne predstavljaju ni-
kakav prodor dinamikih vrhunaravnih ili zagonetnih
snaga, i njegovo kidanje melodijske harmonije nije ni-
156 Miroslav. Krleza

kakva mutna provala strastvenih, mranih uzbuenja,

iji bi kontrasti bili takvi, te se ne bi dali objashiti naj-
normalnijim ljudskim nemirima.
Kada se govori da je njegova osnovna ideja dina-
miki princip kretanja", i da nije, prema tome, poetska
slika programatske stvarnosti nego elemenat necega
to se ne da razumno shvatiti", onda smo se zaputili u
retoriku, bez izlaza. Da je Beethoven unosio u muziku
svoje subjektivne elemente, to je posve naravna pojava;
da mu je op. 27, 1 i 2 (Quasi una fantasia) svjedoan-
stvo nesretne mladosti, kada ovjek osjea da ga svaki
dan donosi blie umjetnikom cilju, a on, kao muziar,
sa prvim simptomima gluvoe hoe da uhvati svoj udes
za guu", ta izjava oduzima jednom od njegovih najbol-
nijih motiva svaku apstraktnu pretpostavku. Bonapar-
tist u mladosti, naivan jakobinac u Bchnerovom ili u
Fichteovom smislu, koji nema jasne slike revoluciji,
ali ga zamisao gradanskoj ravnopravnosti zanosi, on
prolazi kroz itav niz ponienja (Lichnowsky, Goethe,
razne kontese, zbrkane drutvene relaeije), po svojim
intimnim reakeijama esto blii pasivnosti ponienih ti-
pova Dostojevskoga nego revoltu svojih pogrebnih mar-
eva.
Beethovenova toliko puta krivo citirana fraza
Mehr Empfindung als Malerei" govori poglavlja. Fra-
zira se da je bio programatski slavitelj ivotne radosti,
veselja koje prevladava bol, da je religiozno ekstatiki
vjerovao u uzvisene vrhunaravne ideale, a kad tamo
pjesnik u njemu prislukivao je pjesmi slavuja, uboru
potoka i dalekoj Ijetnoj grmljavini, i kao Horacije, kad
ljudi u vinu udaraju zemlju nogom od dobre volje,
pede libero pulsanda tellus", i on je osjetio potrebu da
zaboravi svoju bijedu u raspojasanosti bezbrinog pa-
storala. Bio je romantik ve i po tome to mu je pomi-
sao prezira za svaku klasienu simetriju tako rei uro-
dena. Primijetili su mnogobrojni analitici njegova opu-
 99 varijacija .157

sa, da nikako ne uspijeva da se osolobodi trajne snage

tradieije i da se uvijek vraa u sjenu klasine forme,
koliko god nastoji kako bi se oteo specifinoj teini
uobiajenih, konzervativnih shema za harmoniju, Kla-
sini elementi sreduju se kod njega po dubljem zakonu
magnetskog polja. On se trajno bori protivu ritmizi-
rane arhitektonike zvuka", jer ta unutranja stega slabi
smisao muzike" dirajuci sluh samo spoljnom simetri-
jom tako da je pojam muzike sveden iskljuivo na po-
vrinske prividnosti simetrinih odnosa.
U borbi protivu shematine zvuene igre, Beethoven
trajno istie kako muzika ima da bude slobodna inspi-
raeija u melodiji! Osloboditi melodiju od stege konven-
cionalnog ukusa, od mnogobrojnih shematskih predra-
suda, osloboditi je do objavljenja istog i jednostavnog
ljudskog govora, to je njegov krajnji cilj, a u torn po-
gledu on je beskrajno invenciozan za sve ritmicke obra-
te. Beethoven je melodiar velikog stila koji umije
svoje emocije pratiti svima stazama uspona do punog
izraza svoje sentimentalne naravi, esto veoma naivne.
Njegova osnovna muzika misao je okupirana melanko-
linom tjeslcobom, nikad zaokupljena isldjuivo tehni-
kom. Oslobodivi se svih slatkih motiva osamnaestoga
stoljea, njegova inspiracija javlja se na presjeku osje-
aja i razuma. Strasnik i mislilae u jednom lieu, Beet-
hoven je itavog svog ivota podvojen na ove dvije
krajnosti: s jedne u traganju za linim smirenjem u
takozvanim sretnim trenueima nadahnua, a s druge,
opet, trajno ometan lirizmima intelektualno-filozofskim,
koji dodiruju pojam mistienosti. Po zakonu vlastite pri-
rode, koja je uslijed gluvoe bila sklona boleivoj osjet-
ljivosti i trajnom osjeaju usamljenike naputenosti,
njegova se muzika bori za svladavanje tih smetnji,
za uzvienje iznad bijede ljudskog ivota. U torn po-
gledu uobrazilja mu nije nikad zatajila, uvijek podjed-
nako iva i uzbudena. Njegove gusle trajno jadikuju od
158 Miroslav. Krleza

boleive enje za jekom Mozartovili zaaranih Irula,

da bi se kantilena dalekim plavim otoeima iluzija ras-
plinula usred kobne grmljavine erno presvuenih bub-
njeva, kada se rue mrani, granitni kamenolomi kata-
strofalne gluvoe.

CHOPIN

Romantici stvaraju u sjeni melankolije, a Chopin je

meiankolik: u njemu, ve u stilu vremena, nije se ni
probudila volja za prevladavanjem Weltsehmerza".
Naricanje nad nedostacima tako bijedno i slabo izgra-
denog svemira kao to je ovaj na svijet tjeskobe i a-
losti, svijet Shelleya, Novalisa, Leopardija, Grarda de
Nervala, Lenaua, Norwida ili Schumanna, ostalo je
glavnim vrelom inspiracije za filozofiju, poeziju i mu-
ziku jo od sehopenhauerovskih dana.
Roden pod alobnim velom poljskog rekvijema, u
Litvi zaboravljenoj od Boga i od ljudi, kojoj i Micki-
ewicz govori u patetinoj koroti, iz Chopinove muzike
progovara alost beznadno sive ravniee, nad kojom gra-
ku gavranovi slomljenog ustanka i pokopanih narod-
nih iluzija.
Chopin nije borac beethovenskog tipa, koji s tvr-
doglavou manijaka pretvara besperspektivnost jednog
mranog vremena u svjedoanstvo najsmionijeg ljud-
skog otpora. Beethoven se buni protiv bonaparti-
stike cezaromanije, kao grbe negacije svega emu se
pod pojmom revolucionarne slobode i jednakosti tako
pjesniki naivno, desmoulinovski sanjalo na poetku, a
ehopinska tragedija izgara boleivim plamenom kandila
u svjetlomraku krvave tiranije, koja je svojim crnim
orlujskim krilom prekrila zgaeno truplo poljske slo-
bode.
 99 varijacija .159

Chopinski klavirski koncerti nisu beethovenska po-

buna razoaranog jakobinca, i premda je u muzici ro-
mantizma izgovoreno mnogo potresnih ispovijesti, uz-
budljivu snagu chopinskog rvolta jedva da je uspjelo
nadmaiti. Njegovi koncenti ne zvone samo kao sre-
brna fontana zvukova, koja ve vise od stotinu godina
pljuti po itavoj planeti, to nisu samo improvizacije
koncertnih salona, to je pla na pogrebima, koji se kre-
u kao uklete povorke ivota ovog ingenioznog svi-
raa, koga su Parke nadarile prokletstvom prvog, au-
tentinog pjesnika, ve u kolijevci. Chopin anticipira
bogatu skalu muzikih nemira, koji ce se tokom stolje-
a pod magnetskim utjecajem njegove linosti pretvoriti
u pomodni arm itave kozmopolitske falange sviraa
i imitatora.
Cist kao neispisana hartija, uzvien iznad grubosti
sarkazama, on je ostao do smrti naivan, za mrnju
mickiewiczevskog akorda u Dziadyma potpuno nena-
daren. Ma elu ingenioznog muzikog pokoljenja i Cho-
pin se zaputio da oslobodi muziku od okova, i koliko
god su uznastojali da nam ovjeku namru sliku salon-
skog pijanista, koji svojom plaljivom svirkom osvaja
armantne dame, boleiva pjesnika flirtujueg sa smr-
u i sa melankolijom, sanjara po gradanskom pozivu,
koji zavodi i mata u fraku iz profesionalnih motiva,
uprkos ovoj lcopreni zlobnih averzija, njegov lik probio
se do nas kao znamen ne samo poljskog naroda, nego
itave romantine muzike.
Njegove poloneze, njegovi pogrebni marevi, a na-
dasve nokturni, velianstvene su sonorne deklaracije,
koje do danas, iz stogodinje retrospektive, nijesu izgu-
bile od svoje duboko uzbudljive snage ni akorda. Iz
Chopinove klavirske muzike progovara trajna enja za
potonulim zaviajem, za izletom na vesele i sretne ar-
hipelage muzikih snova. Tuna pria sudbini poli-
160 Miroslav. Krleza

tikog prognanika i lutalice, koji nehajnoj eliti ga-

vanskih zapadnoevropskih centara itavog svog ivota
jadikuje tragediji svoje zemlje bez uspjeha, nije za-
vrila Chopinovom ovozemaljskom pustolovinom. Nje-
gov Idavir postao je arolijom svih lcontinenata i ehopi-
nisti amerikih i azijskih zemalja obaraju danas sve
teorije regionalizmu njegove muzike, muzike, roene
u ritmu mazurke i poloneze. Ono, to se govorilo da
mu je muzika salonski intimna konverzacija, rodena za
odabrane krugove poznavalaca, opovrgnuto je razga-
rom chopinizma najirih razmjera, po itavom svijetu.
Pokazalo se da u chopinskom valsu ne zvoni samo vir-
tuoznost pijanistike vjetine, nego, prije svega, ritam
ivog ljudskog srca, u muzici kao i u poeziji jo uvijek
najpouzdanijeg magneta.
Rei za chopinske arpeggie da su opojni ili da su
roeni od ubora one orfejske harfe, koja je u legendi
uspjela da ukroti slijepu divljinu umskih zvjerova,
znai drapirati tajanstvenost pjesnikog objavljenja ko-
prenom slikovite rjeitosti. Raspon chopinske fraze u
punoj ustalanosti teme, koja se otima mranim sna-
gama da bi zablistala kao raketa nad zavjesom ude-
stvene none tajne, tako dekorativno razastrte kao to
su zavjese njegovih nokturna, ostao je uzorom do danas.
Njegov klavir je ukleti koveg, krcat eleginom
tjeskobom: chopinska kantilena place iz te zaarane ku-
tije kao tajanstveno vrelo, to je bestjelesni dodir jedne
votane ruke, ruke prozirne kao sjenka od sjenlce, koja
se gasi u sumranom odrazu crnolakirane klavirske
daske. To je lirski jutarnji romon cvjetne kie, a odmah
zatim u disakordima grmljavine, to je zviduk kobnog
vihora, koji nosi itave zemlje i narode kao ptija jata.
Sta moe da krije u .sebi, u bezbrojnosti tajanstvenih
vrtloga, nekoliko snopova klavirskih ica, Chopin nam
objavljuje u beskrajno mnogo varijacija. I eto u emu
je tajna ovoga sviraa: on je otkrio svijetu da je izra-
 99 varijacija .161

ajna mogunost klavirskog govora neizmjerna. Njegovi

preludiji nisu samo parafraze davno ve prosanjanih
erotikih snatrenja; oni su smiona pustolovina, kada se
na putu na nove kontinente sluha diu sira sa jednom
jedinom magnetskom iglom u ruci, a ta je viovita
slutnja sanjara za koga ova klavirska igra nije mo-
zartovski rondo ni talijanski capriecio, ve sudbonosno
poigravanje vlastitim udesom, u trajnim neizvjesnosti-
ma. To je prvenstveno ono to nosi Chopina na svim
njegovim poletima u neobretene jo krajeve zvuenih
predjela, kojima se prije njega nije proetao nitko!
Ustalasano muziko more izbacilo je ovog Argonauta
na hridinu njegovih klavirskih tema, gdje muzika pre-
staje bivati ispraznim treperenjem nijanse, pretvara-
jui se u pjesniku, staklenoprozirnu formulu, koja ni-
je samo od ljudske rijei neposrednija i pouzdanija po-
li tika i moralna dijagnoza jednog vremena, nego i gla-
zbeno proroanstvo, obistinjujui se svalcoga dana.
to znai zvuk chopinske ice i kakva je to bole-
iva kadenca maglene melodioznosti, te on kao arob-
njak uspijeva da kroti u ovjeku sve erinijske zmijske
nagone, pretvarajui nas hipnozom svojih djetinjastih
basna u naivna bia, koja opojena uspavankom osje-
aju apat njegove muzike kao poetski dodr majine
ruke u kolijevci? Povezujui nas s naim davno ve
zaboravljenim mrtvim djetinjstvima, ehopinski taj zvuk
po samoj snazi glazbenih slika ne bi mogao biti tako
magian da iz njega ne progovara glas ljudske utrobe.
Kao to njegove mazurke nisu nikakvo parafrazirarije
folklora (spram kog je bio izolovan svojim visoko od-
njegovanim ukusom), i kao to se puka melodioznost
njegovih napjeva ne javlja kao strujanje neke naeio-
nalno programatski odreene muzike misli, glas nje-
govih ica ne bi nikad bio progovorio tako uvjerljivo da
nam ne govori glasom ranjena srca. Njegov udar tipke
zvonjava je na uzbunu, na pogreb ili na slavu, ali i ta
11 99 varijacija
162 Miroslav. Krleza

chopinska zvona ne bi danas grmjela tako velianstve-

no stravino, da iz tog glasa ne zapomae krik utop-
ljenika koji se davi u olujnoj noi okrutne i neljudske
stvarnosti.

BERLIOZ

U jednome od svojih pisama Berlioz smatra mu-

ziku od sviju umjetnosti najsilnijom i najivljom". U
brbi za njeno potpuno osloboenje" Berlioz suvreme-
nu evropsku muziku zamilja kao anticku Andromedu,
boanski divnu i , koja dodirom svog plamenog
pogleda bojadie sve pojave sedmorobojnim osvjetlje-
njem prizme. Na hridini, iznad ustalasane morske pu-
ine (Andromeda) okovana oekuje svog pobjedonosnog
Perzeja, koji e je osloboditi okova konvencije i rutine,
krilatih nemani, koje Andromedi prijete poganim da-
hom iz zmajskog clrijela".
Slobodnu i ponosnu muziku koja pobjeduje sve
visove alpinske i apeninske" Berlioz zamilja kao Bo-
napartea, koji e pobijediti u ime Muzike.
Muzici su potrebni Bonapartei a ne sitni i be-
zimeni lieutenanti muzike."
U vrijeme kada je muzika Evropa u tannhuser-
sldrn korovima ula puno ostvarenje one muzike bu-
dunosti", kojoj se sanjalo kao autentinoj onoze-
maljskoj narkozi, iz vagnerovske perspektive odricali
su Berliozu svaki smisao za smirenu harmoniju vagne-
rovskog stila. Bayreuther Bltter godine 1844 govori
Berliozu glasom i tonom kao to se govori minor-
nim pojavama, a- kako je utjecaj Richarda Wagnera na
Berliozovo djelo i obratno vie-manje obostran, ova vr-
sta strastveno pristranih negacija nije zvuala ni la-
skavo ni pravedno. Bez obzira na srodnost motiva, koji
kod Richarda Wagnera i kod Berlioza izviru iz velikog
 99 varijacija 163

i bogatog romantiarskog slapa, Berliozovi fantasticni

motivi isprepleu se sa zaaranom vidovitou u pre-
ljevu bogatog koloristikog tonaliteta, natopljeni osje-
ajnou najsublimnije poezije sa naglaenom individu-
alnom notom, od Wagnerove muzike nezavisnom. Mo-
na zvonjava ica sa trajnim prelijevanjem tonske pa-
lete, puno instrumentalno suzvuje sliveno sa itavim
melodijskim snopovima muzikih slika, sve je to izve-
deno s najistijom prozirnou Berliozove linije, prije
Richarda Wagnera. Berliozova muzika nosi u sebi i za-
sjenjena je nelagodnim slutnjama u predosjeanju dra-
matskih provala temperamenta, sva u oblacima nepro-
zirnog dima, obasjana odsjevima ognja, smiona, riskant-
na, kobna i od vremena na vrijeme i sentimentalna i
neizrecivo bolna.

Berlioz je svakako jedan od modernista", svije-

stan subjektivist romantiarskog tipa, koji je meu pr-
vima razvio teoriju sinhronom, paralelnom strujanju
umjetnikih vrsta, u svim fazama kompozicije, u rijei,
u slici i u boji, a Franz Liszt u tom pogledu bio je je-
dan od ozbiljnih berliozovaca, koji je Wagnera zainte-
resovao tom tematikom.
U retorinom stilu osamdesetih godina, kad se ja-
vila itava eta berliozovaca, pisalo se u stilu vremena
da je Berlioz prije svega tip byronovskih razmjera, a
kad su ga ve usporedili sa Vulkanom i vidjeli u nje-
mu Hefajsta, paralelno s time govore kako njegova
muzika po svojoj gracioznosti podsjea na arm Cano-
vine Psyche i Amora".
Berlioz je dijete uznemirenih dana julske revolu-
cije, kad se usred politikog karnevala, uz grmljavinu
topova, pokrenula tromost pariskih uzbudenih masa.
Misao vodilja svih umjetnika tih dana ba je: ii svo-
jim putem, kretati se nejasnim stazama slutnje i na-

11*
164 Miroslav. Krleza

dahnua, artistiki govor muzike odvojiti od klasicizma,

osloboditi rijei i boje od mutnog mueanja. Pojedini
stilisti onoga vremena kultiviraju blijesak fraze kao bli-
jesak sablje, a pjesnicima i muziarima objasnila se
stara Lukijanova sentenca da sve to je pitoreskno ne
mora da bude jasno ni razumno, glavno je da je uz-
budljivo, to jest, kao to je rekao Voltaire, da nije do-
sadno. Da tonovi na slici, u rijeima ili u bojama bli-
staju svojim naroitim zraenj.em, da se oblici naziru
kroz koprenu nadahnua samo u obrisima, da se inten-
zitet tonskog doivljaja pojaava stiavanjem i sjena-
njem, da muzika i poezija plamte vlastitim plamenom
i da se u tom poaru muzika misao dimi adavo kao
buktinja, koju svjetlonoe, muziki lampadefori preno-
se kao znamen liene, individualne slobode, sve to gene-
racija Berliozova nije mogla nauiti ni od koga, jer je
te pojmove otkrivala potpuno osamljena, na elu bu-
dueih pokoljenja.
Osnovni potieaj za virtuozni postupak kontrastira-
njem zvunih, orkestarskih masa, Berlioz je poprimio od
Paganinija. Njegov kolorit trajno je uznemiren trepe-
renjem lirskih poluglasova, koji ubore kao romon da-
leke i tihe kie s jedne strane, da bi se u dramatskom
kontrastu obarao sa timpanima kao lomljava gigant-
skih hridina, koje se katastrofalno rue u bezdane po-
nore, pa kada on prikazuje slikovite predjele koji se
priviaju sluhu kao pastelnoplava prividenja dalekih
iluzija, nerazmjerno mu vie pristaje epitet da ^ Dela-
croix zvuka nego Canova.
Nepostojan, hirovit, preputen sluajnim momen-
tima svojih zapaanja, neorganiziran u svojim raspo-
loenjima, on je predan jednoj jedinoj inspiraciji, a to
je osjeaj trenutka. Sa francuskom muzikom, to se
njenog organslcog razvoj a tie, Berlioz nema afiniteta.
Za muziko razdoblje izmeu Louis-Philippea do Dru-
gog Carstva Berlioz je nesumnjiv fermenat. Kao nosilac
 99 varijacija .165

beethovenskog kulta on je poklonik Webera i Glucka,

a Robert Schumann smatra njegovu smionost i savr-
enu lakou njegova tretmana nenadmaivom: Ne
se moglo dodati ni oduzeti nita, a da ovjek ne pore-
meti svojim dodirom misao i snagu djela".
Njegovo Djelo, jasno, prozirno. briljantno, virtu-
ozno, ostaje kao Superlativ do danas. Teoretik instru-
mentalno ekspresivnog anra, inicijator simfonijskih
poema, koje su u sjeni njegovih zamisli varirali Saint-
-Saens, Ducasse, Rimski-Korsakov, Balakirev, Mendels-
sohn a na kraju i Richard Strauss, svojim utjecajem
sve do Borodina i Musorgskog, Berlioz indirektno ue-
stvuje i kod stvaranja moderne ruske muzike. On nije
idealistiki introspektiven kao njemaka muzika; kod
njega je sve objektivacija doivljaja, koja djeluje po
vlastitom zakonu, pretvarajui se muziki u zvunu
stvarnost. Latin, s izrazitim smislom za ljepotu plastike
zvuka, melodiozno nadahnut kao Bellini, Berlioz je po-
ao za Gluekom, ali mu je osnovna oznaka izravno oz-
vuenje jednostavnog opisa dojma. Sklonost njegova
ukusa za velike razmjere, za velianstvenost Perspek-
tive, u stilu je vremena. Istim stilom uvjetovana je
njegova giganteskna preokupacija za velike teme, sa
temperamentnim prezirom za zastarjelu retoriku, sa
punim zanosom za smionu slobodu izraza, bez obzira
to je ekstravagantna ili to izaziva duhove.
U trajnom bunilu, u zbrkama stilova, u politikim
i u intelektualnim gungulama, Berliozova muzika ne
predstavlja samo nervozne neugasive proplamsaje teh-
nike virtuoznosti, i bez obzira to mu je djelo satkano
od protuslovlja, ova nam muzika jo i danas ivo go-
vori mnogim stvarima neposrednije od mnogih imena,
koja su nestala u vrtlogu vremena kao sjenke bez tra-
ga i spomena. Dok je romantizam po mnogim manife-
stacijama danas ve potpuno zaboravljen i naftalini-
ziran, Berliozov orkestar zvoni jo uvijek svjee. Dok
166 Miroslav. Krleza

su se programatske simfonijske poeme do njega, nje-

ga i poslije njega kretale sve vie-manje uglavnom
tematike sakralnog karaktera, Berlioz nije poboan, on
ne e da ministrira, on ponire u sentimentalno ili u
gorlco sarkastino sa avolskom imaginaeijom tako da
osjea kako su mu i naboni motivi samo izlika za slo-
bodno objavljenje vlastitih luciferskih misli.

LISZT

Po svome roenju Liszt je zemljak Haydnov, ro-

den kod Soprona, svapskog Oedenburga, u sjeveroza-
padnom cislajtanskom podruju na austrijskoj granici,
gdje je etniki kontinuitet sa gornjoaustrijskom njema-
kom masom neprekinut. Roden u kraju koji je dra-
vnopravno spadao u predjele obasjane Sjajem Stjepa-
nove Krune, Liszt je produkt zapadnoevropskog ro-
mantizma, vezan s francuskim muzikim razvojem ne-
razmjerno vise, nego sa muzikim ambijentom jedne
zemlje kao to je bila Ugarska u njegovo vrijeme. Nje-
govo madarstvo nadovezuje se najranije djetinj-
stvo provedeno na madarskom tlu, a to je bilo u ono
vrijeme kada Liszt pie krunidbenu kantatu za Pranju
Josipa i kad ga je Kuha mislio pretvoriti u Graian-
skog Hrvata, to nije bilo mnogo vie naivno od mno-
gobrojnih i raznovrsnih nacionalnih aneksija i dezanek-
sija Lisztove muzike.
Zbunjen glasnim uspjesima, trajno razdrt izmeu
naivne samaritanske koncepcije neodreenog, roman-
tiarskog kranstva i socij alistikih, radikalno politi-
kih republikanskih zamisli, Liszt se itavog svog ivota
kidao pitanja individualne slobode i metaiziekih
neizvjesnosti, kakve uznemiruju moraine neurastenike
u sumraku takvih civilizacija kao to je bila zapadno-
evropska u drugoj polovini prologa stoljea. Nekoliko
 99 varijacija .167

katolikih konverzija u okviru njegove burne karijere,

i sam fakat da je svojim konanim obraenjem, navu-
kavi na sebe sutanu abba, odigrao i tu ne pretjerano
slavnu komediju, govori tome da Liszt nije bio samo
nervozan karakter, nego trajno uznemirivan ivom glu-
makom fantazijom, koja ga je kobno obmanjivala sve
novijim i sve glasnijim zabludarua.

Njegov ivotni put trijumfaln^ je kretanje u kii

lovorika, vijenaca, cvijea, cekina i najviih priznanja
(plemstvo, poasni doktorati, poasne sablje, diplme,
poasni graanski naslovi, visoka carska, kraljevska,
kneevska i papinska odlikovanja). Liszt je grand seig-
neur i donator koji gradi bazilike, koneertne dvorane,
mecena koji svome kongenijalnome pretei Beethove-
nu" podie spomenik, koji osniva samaritanske fondove,
koji kao djeak daruje svojoj majei lmeevski poklon
od 100.000 franaka. Pokajnik u kostrijeri, trajno zauzet
karitativnim akcijama, on druguje s okrunjenim gla-
vama.
Homer, Sveto Pismo, Platon, Locke, Byron, Hugo,
Lamennais, Chateaubriand, Beethoven, Bach, Mozart,
Weber", to su po vlastitom mu priznanju protektori
njegove svijesti, to su boanstva kojima se klanja nje-
gov duh. Njegov roman sa groficom D'Agoult bizarna
je epizoda u ivotu ovjeka, koji se itavog svog ivota
kree u socijalno borniranom krugu aristokratskog am-
bijenta kao plebejski arivist, da bi se na kraju vezao
s jednom ruskom velikom kneginjom. Papa Pio IX
smatra ga svojim prijateljem", svojim Palestrinom",
svojim Vjernim Sinom", i Liszt, na koljenima, u kon~
vertitskoj oji postaje abb u svojoj skromnosti pre-
sretan ,to moe da slui slubu boju, kao najnitav-
niji sluga papistiki. Nita mu smjenije nije pristajalo
nego njegov abbovski jabot, za kojim je uzdisala ne-
pregledna povorka grande amoureusa itave aristokrat-
168 Miroslav. Krleza

ske Evrope. Yagnerijanac, neka vrsta slobodnog misli-

oea, socijalist saintsimonovskog tipa, koji je republi-
kanac" kad se Burboni vraaju na francuski prijesto,
Liszt je kompozitor religioznih poema i kantata ma-
darskoj svetici, kraljici Erebeti, ili samom Vladaru
Nebeskom i Kralju Kraljeva, Kristu. Sve to se zbi-
valo s njegovim groficama i sa velikim ruskim knegi-
njama, sa njegovim religioznim krizama i obraenjima,
sa Svetim Ocem ili sa Riehardom Wagnerom, sve su to
motivi dostojni Daumiera vise nego gerasimovski slat-
kih anr-kompozicija la Beekmann, kojima se tjerala
propaganda velike firme Wagner-Bayreuth Ltd.
od Ijetnjikovca Wahnfried" do mletakog Palazza Ven-
dramin.
Njegove muzike zamisli esto su proete tehnikim
elementima tako, te se ovjek pita, gdje se to kompo-
zitor izgubio kod lektire jednog Petrarkinog Soneta, i
kamo su mu odlutale nerazgovijetne misli te ga je tako
teko slijediti kod hirovitih izleta u literaturu? Njegove
konjanike bitke usporedivali su sa Kaulbachovim kom-
pozicijama, to samo po sebi nije netono, jer ta vrsta
njegovih instrumentacija i ne predstavlja veei domet od
Kaulblacha, koji se po ukusu vremena sviao i jednom
Mommsenu. Ne grme tu zvona i ne odjekuje zveket
oruja kao u nekim ranijim kompozieijama istog anra
(kao to e se tim dekorativnim sredstvom posluiti i
jedan ajkovski u svojoj Tisuuosamstotinaidvanaes-
toj), ali kod Liszta urlaju divlje hunske ete i grmi
zemlja pod kopitima slavne madarske kavalerije. Kada
komponuje svoj Totentanz, njemu je za inspiraciju
potreban jedan Orcagna; da bi doarao alpinistike pej-
zae, on se inspirira V. Hugoom, Fausta pie po Lenau-u,
a za Propovijed pticama uzorom mu je, dakako, sveti
Franjo Asiki; za madarsku Fantaziju on se inspi-
rira, naravno, Rkoczijem, za religiozne kompozicije
njemu je dovoljno da je bio pozvan u pet sati poslije
 99 varijacija .169

podne na aj kod Svetoga Oca. On sanja trasburkim

zvonima, on se ouevljava romantikom, pie na motive
Torquata Tassa, Orfeja, Mazepe, Hamleta i Dantea, a
za sveanu budimsku krunidbenu misu 1868 njemu
lebdi pred oima nadnaravna pojava madarskog kralja
Pranje Josipa I, kao duha, dostojnog da pred njim pad-
ne u skruenoj lojalnosti na koljena itavo Austro-ma-
darsko Carstvo.

Sto se tie glume kod sviranja, kod doaravanja

takozvanog temperamenta, kod pretapanja itave li-
nosti u instrumenat, Liszt je inaugurator naroitog de-
monskog naina svirke, koja je fascinirala svijet vanj-
skim teatarskim efektima vie nego ednom neposred-
nou. U tom pogledu stvorio je simulantsku kolu i i-
tave ete imitatora oponaale su ovog opsjednutog sa-
njara, koji je glumio mjeseara i lukavog hipnotizera
podjednako uvjerljivo. Kod svirke on se klatio ritmi-
ki citavim tijelom tako da je svojom ekstaticnom ig-
rom postao olienjem genijalnog sviraa kakav je sve
do Busonija bio idealom pijanistikim pokoljenjima.
On je svirao laktom, ramenima, akama, prstima, ko-
ljenom, stopalima, nogama i itavim tijelom, a obdaren
dugorukim udom od ruetina on je bubnjao i veslao
po klavijaturi kao ongler, doaravajui orkestarsku
grmljavinu i prezirui suvereno svaku propisanu teh-
niku u smislu kole i partiture, podavajui se zanosu
slobodnog, spontanog trenutka nevezane inspiracije.

Kao kompozitor, Liszt je francuski dak. Njegova

kantilena rodena je u sjeni romantine muzike, a nje-
govi pejzai prvi su pokuaji da se muzikom doaraju
i predjeli u punoj rasvjeti, sa perspektivama dalekih
izgleda. Zaputivi se od Berlioza i od Chopina doputo-
vao je do svoga zeta Richarda Wagnera, sa kojim je
170 Miroslav. Krleza

dijelio slavu jedno vrijeme gotovo na ravnoj nozi. Na

poetku svoga puta eisti romantik, on se kree sigur-
nom stazom spram onog ukusa koji ce se kasnije u
slikarstvu i u muzici prozvati impresionizam. Kao to
impresionizam u paleti predstavlja rastanak sa tam-
nora, bitumenskom, okoladnom bojom intonacija, u po-
eziji odvajanje od klasine retorike u smjeru slobodnog
stiha, u muzici ti su izleti polazak na neku vrstu plein
aira, osvijetljenog radosnim lampionima vedrih suna-
nih dana ili melankolijom kiovitih sutona...

BRAHMS
Brahmsova sklonost ili ono neto" to se zval
Brahmsovim afinitetom sa madarskom eiganskom mu-
zikom, iz dananje perspektive, u relaciji spram jednog
Bartka, priinja. se istom simulacijom. Da Ii je
Brahms zaista antiromantik? Ni to se ne bi dalo doka-
zati. Govorilo se za Wagnera da je ekstenzivan", a za
Brabmsa da je po svojim romantiarskim sklonosti-
ma" intenzivan; medutim, i to su samo prazne rijei.
Ono to se kod Brahmsa zove Lied, zakanjela je ro-
mantiarska sklonost za starinske motive.
Nisu li takozvane Brahmsove vizije anr-kompozi-
cije, koje slikarski ne zaostaju i ne odudaraju od es-
tetskog ukusa vremena, a koje su Simbolizam i Sece-
sija ilustrirali tako jezivo, sa dubokim stilskim uvje-
renjem da su te ilustracije s Brahmsovom muzikom
kongenijalne? Sve je to, dakako, stvar ukusa.

BARTK
Kao to se dogodilo sa zakanjelom pojavom sim-
bolizma po svim centralnoevropskim, dunavskim i bal-
kanskim zemljama, i u provineiji debrecinskoj pojavio
 99 varijacija .171

se Neastivi u muzici, poto se prije toga pojavio u li-

rici Andrija Ady. Schnberg, Hindemith i Ravel u ma-
darskom muzikom prijevodu javljaju se zapravo kao
sveopa evropska pojava, na neopisivo zgraanje fili-
stara po svim meridij anima muzikog globusa.
Kako je olo do toga da je Bartok otputovao od
staromodnog, romantiarskog, arhajskog, ovenskog,
provincijalnozaostalog svijeta do kozmopolitizma, a da
ipak ni jednog trenutka nije napustio svoje madarsko
rodno tlo iz kog je izrastao? Bartok stoji na autohto-
noj dunavskoj osnovi kao stablo koje nije poginulo, pr-
kosei munjama i olujama provincijalne glupe kritike
uspravno, sa korijenjem u karpatskom melosu, a s kro-
njom razgranatom pod nebom zapadnoevropske mu-
zike. Bartok je klasian primjer kako iz uzahnih i lo-
kalno uslovljenih elemenata jedne periferine civili-
zacije zrae antene do irokih krugova duhovne evrop-
ske svijesti, koja se javlja kao osjeaj solidarnosti u
zvuku ili u poetskim intonaeijama, pojavama svakako
nerazmjerno vrednijim od nacionalne pripadnosti u ba-
nalnom smislu.
Bartkom je zavladala strastyena ambicija kolek-
cionara da ostavi iza sebe Corpus napjeva dunavske
karpatske kotline. On se kao kompozitor nije dao po-
vesti za folklorom, jer mu je muziki ukus bio i suvie
pouzdan filtar za takve staromodne romantiarske za-
blude. On je ispitivao gradu melodije i ritma s nauc-
nom akribijom, i ukoliko ti motivi i dolaze do trans-
supstancijacije u okviru njegovih kompozicija, muziki
doivljaj kod njega je prvenstven u onim motivima,
koji su individualno bartkovski. Tema njegovih gu-
dalakih kvarteta takva je da bi je vjerojatno bio mo-
gao napisati i bez one goleme, pasionantne predradnje,
na koju je strastveno izgubio dobru polovinu svoga
ivota. Htjeti od Bartka uiniti falklorista (to je
folkloriste Columbia-Univerziteta jedino interesi-
172 Miroslav. Krleza

ralo), nije metoda koja bi u sluaju Bartka mogla uro-

diti pozitivnim rezultatima.
Melankoliena monotonija u trajnom crescendu do
violinskog vriska koji se prelijeva u divlje kidanje svih
okova jeste moderno" sredstvo u stilu schnbergovslce
kole, koja ga je fascinirala i u okviru koje su se raz-
buktale sve njegove ambicije, da mu se uje nepatvo-
reni, madarski glas. Da je sauvao autentinu pri-
mitivnost pastirskog madarskog" stila u romancama,
variranim poetski, a s politikim prizvukom antihabz-
burkim, etrdesetosmakim (u stilu madarskih tradi-
cija od Petfija do Adyja)? Ni eiganski tremolo, ni mon-
golske romantine iluzije davnom azijatskom podri-
jetlu, ni knjievno sintaktike teorije autohtonom ma-
darskom seljakom stilu u gaama" nisu bile nego
cerebralne kombinacije, uslovljene stilom i modom um-
jetnikog milieua, u kome se Bartk razvijao.
Kao novator on stupa u falangi, a ta falanga na
poetku ovog stoljea u evropskom smislu nije malo-
brojna ni nenadarena. Bilo ih je relativno veoma mno-
go na ovom muziekom rendez-vousu, koji, to se tie
uspjeha pred irokim, popularnim, masovnim medijem,
nije zavrio briljantno. Pa zakonu premorenosti lijenog
ukusa a i masovnog prodora crnaeke ritmike, ono to
se antidebussyjeveima priinjalo oslobodenjem od mu-
zike stege i punim sonornim idealom", postalo je ple-
biscitarnom muzikom voljom itave, kompaktne, de-
mokratske veine, kojoj su bubnjevi i frule sa Konga
jedini muziki ideali.

Ritmiki konflikt zavrio je trijumfalnom pobjedom

afrike, demonske, praumske sinkope, i ono to su fa-
natiki protivnici lirske mjeseine, kasniji schnber-
govci, tragali za tajnom praiskonske snage u folklor-
nim dubljinama puekih ritmova, postalo je danas krv-
 99 varijacija .173

lju i mesom omasovljenog daneinga. Od Stravinskog,

do Albana Berga svi su nastojali da potisnu banalnu,
opernu, operetnu melodiju, a telco bi se bilo odluiti
da Ii je taj ulcus glazbenih buntovnilca bio plivanje
protivu struje ili ih je atonalna masa ponijela kao to
poplava nosi slamcice?
Bartlc je saeuvao u sebi intimno tradicijom od-
njegovanu prirodenu slclonost za simetriju, i kolilco god
je u bunilu vremena trajno teio da proiri svoju pa-
letu, da pojaa svoju gamu, da bude glasniji u svome
lcoloritu, ipak je u melanlcolinim lcadencama au
ralenti tako dubolco podunavslci, karpatski oajan, da
mu nikakva turska, ni azijatslca, ni afrilca, ni rumunj-
ska, ni slovaka ni medimurska sinkopa nije bila po-
trebna, da bi otkrio sebe. Sve ostalo je praina od mode,
kakva se u periodu stravinslcijevsko-albanbergovskih
elcsperimenata javlja kao svakodnevna fraza.
To to je zapravo Bartlcov intiman svijet slomlje-
nih enji, neostvarenih iluzija ili vidovitih snova, koji
se dime izmedu luekaste surovosti i plaljive rezigna-
cije, to to u njemu nije ni lcola ni pokus, to ga uz An-
driju Adya, u dramatslcom periodu meunarodnih ra-
tova, ini traginim predstavnikom madarske umjet-
nosti.

HINDEMITH

Roden 1895, razvija se u periodu berlinske Buso-

nijeve djelatnosti. Der Blaue Reiter u Mnchenu.
Marc, Paul Klee, Herwarth Waiden. Vasilij Kandinslci:
Uber das Geistige in der Kunst, apstraktna umjet-
nost u radanju; sve te pojave vezane su karikama es-
tetslcih teorija, koje se izmeu Milana, Pariza, Moslcve
i Mnchena javljaju u jatima kao lastavice, navjeu-
jui dekorativno razdoblje meunarodne eklektike um-
174 Miroslav. Krleza

jetnosti koja je debitirala poeetkom stoljea sa Sve-

tim Proljeem (Ver Sacrum), glavnim asopisom central-
noevropskog modernistikog stila, poznatog pod ime-
nom Seeesija". Najglasnije ime suvremene muzike ono-
ga perioda, Hindemith, u sjeni Busonijevih antisenti-
mentalnih teorija, poklonik oduhovljenog istog zvuka,
osloboenog banalnog, filistarskog osjeaja (itav niz
analogija u poeziji, u likovnim vjetinama i u estet-
skim teorijama onoga vremena), sve je te principe sveo
na logine formule zvunih odnosa, sa jedinom svr-
hom da djeluju kao takvi", po svom muzikom ima-
nentnom smislu. Ezoterini krugovi istih misaonih iga-
ra podudaraju se sa filozofskim teorijama onoga pe-
rioda, zatvarajui se u jedinstvenu cjelinu jedne, mi-
saono i umjetniki do tog stepena zasiene civilizacije,
te se po svim zakonima koagulacije taloi u sveopem
aleksandrinizmu, nalik u mnogoemu na rasulo stilova,
pogleda na svijet, estetskih i moralnih uvjerenja izmeu
etvrtog i petog stoljea poslije Krista.

Ako se Debussy, kao predstavnik impresionizma,

uzima za formulu ulnosti, ako je debussyzam neto
to se glazbeno podudara s pojmom impresionistike
palete, Hindemith zaputio se protiv vagnerovskog tri-
stanizma, protivu opojnosti bilo kakve simulirane Iju-
bavi i smrti, u muziku, koja je isto htijenje apstrakt-
nog ozvuenja po sebi. Kao Kandinski i kao toliki dru-
gi teoretici u likovnim oblastima, Hindemith gradi svo-
ju zvunu zgradu hladnokrvno razumno. Za sistema-
tike njegova tipa (koji su kao i njihovi predi roman-
tiarskog perioda prevladali klasicistiku harmonizi-
ranu rutinu) karakteristino je prije svega da postu-
paju sa svim simbolistikim likovnim i muzikim progra-
mma kao romantici. Kao to su romantici oborili lane
bogove klasicizma, estetski teoretici za prva dva dece-
nija XX stoljea rue fetie lanih pseudoljepota iz pe-
 99 varijacija .175

rioda umjetnosti zbog umjetnosti" gotovo istim rje-

nikom i vervom.
Svrha ove i tolikih drugih mnogobrojnih pobuna
in artibus et musicis bila je da se razotkriju tajanstve-
ni predjeli ljudske svijesti, da se otvore izgledi u ne-
poznato, kako bi se sluhom naslutili svjetovi, koji nisu
i ne e da budu od ovog muzikog ili likovnog svijeta,
rodenog i u biti definitivno ocrtanog ve polovinom
prologa stoljea. Volja i razuman postupak glavni su
elementi ove procedure, koja sva protuslovna u svo-
joj biti hoe da eksperimentalno prodre u nepoznate
svjetove sluha i vida u oblastima umjetnikim, a u
predjele svijesti i nagona u medicinskoj psihoanalizi.
To su svjetovi estetskih i naunih teorema, koji gotovo
na matematikoj osnovi anticiparaju raznovrsne i mno-
gobrojne varijacije jedne te iste teme. U poeziji; varija-
cije satkane od autonomije slova i rijei, od osloboe-
nja od gramatike i sintakse, u slikarstvu od prevlada-
vanja imitacije postojeih oblika, odvajanje od agresiv-
nih, surovih disonanca u muzici, koje razdiru sluh iz-
dresirane i do slaboumnosti dosadne, sonorne, plagija-
torske shematike, za koju je sinkopa sve to nije uobi-
ajeni ritam valcera ili serenate vagnerijanskog tremo-
la i Debussyjeve mjesecine. Za. te glasne buntovnike
sluha revolucija muzike" zaustavila se jednog lijepog
sunanog, faunovskog, mallarmovskog poslijepodneva
i tu je nepokretno stala i ostala stojei. Ako se moe
rei da se hindemithovsko pokoljenje uope protivu
neega pobunilo, onda je to bila debussyjevska idila
faunskog pastorala, naivnog kao Hrdijina poezija.

Kao to je fauvizam u slikarstvu u svijesti akade-

mika i vatrogasaca izazivao riku divljih zvjerova, i
Hindemithu je neposredna, neukroena divljina i iza-
zovno barbarstvo jedinim magnetom. Ne treba prezati
pred smiljenom grubou, jer sentimentalno trepere-
176 Miroslav. Krleza

nje zvuka muziki je sporedna pojava, dostojna jeino

jo ciganske prima-violine. Muziku valja osloboditi od
svih sentimentalizama.
Njeno, osjeajno, toplo, mekano, naivno i sve to
je ulno, nesretno i nagonsko, sve to spada jo uvijek
u tremolo verlainesknih molitava i romantiarskih kri-
kova otune i neizrecive slatkodosadne mitologije
ili folkloristikog couleur locala, koji se pretvorio u ido-
latriju nacionalistikih i ovenskih gluposti. Muzika,
prije svega, ne treba da bude dosadna, muzika ne tre-
ba da se pretvara kao trbuhozborac, ona ne treba da
lae ex cathedra. Muzika treba da je nalik vise na ne-
dohvatne, grbe, mrane i hladne granitne blokove
nego na klaviristike idile. Neuvijenost izraza u nepo-
srednosti muzike fraze, bez obzira na dopadljivost ili
efekat, jedini je plamen na kome se kuha ova estetika
u teorijskim retortama umornog i izoblienog vremena,
koje je ve davno izgubilo svoj unutranji lik.
Pobuna Hindemithove komorne muzike protivu im-
presionizma linearna je igra jednog virtuoznog stila, u
okviru kog je izvanredna vjetina kontrapunktnog ru-
kopisa osvjeena novom ritmiziranom tehnikom, kao
igla otre, precizne, koncentrirane programatske volje,
koja se nametnula svojom priroenom snagom. Hinde-
mithov nadareni muziki govor, premda namjerno ne-
maran i pun prezira za sve to se zove tradicija, odraz
je zapadnoevropslcog intelektualnog procesa, u ijoj se
sjeni razvijao za prva etiri decenija ovoga stoljea.

STRAVINSKI

Na temu dramatske harmonizacije, muzika se sve

vise dimi kao tamjan, obasjan prizmom apstraktnog
slikarstva. Klasian uspon teme strovljuje se okomito
 99 varijacija .177

izmeu jedne i druge fuge, a osnovnim idealom ostaje

kaleidoskopski uznemireno arenilo i uznemirena linija
raznobojnih preljeva, kao dokaz za neobinu snagu or-
kestracije svega to je u ljudskoj spoznaji prvenstveno
od onoga svijeta", to jest svega to nije tjelesno...
I tu je, kao i u suvremenom slikarstvu, eklekticizam
najosnovnija oznaka ovih napora, i tu je, kao i u su-
vremenoj literaturi, odmicanje od stvarnosti jedini
princip, upravo jedini ideal.
I elektronska muzika danas hoe da bude po svaku
cijenu apokaliptieka, da govori Posljednjim Stvari-
ma", to jest u jednu rijee: i elektronska muzika hoe
da bude po svaku cijenu religiozna. Liberalizam iz ag-
nostike periode, kada se pojavio mladi Stravinski, ras-
plinuo se kao dim na vjetru. Usred futuristike i pre-
dadaistike razularenosti i dreke, mladi Stravinski po-
javio se prije etrdeset i vise godina doekan zviduei-
ma i urlanjem, kao pelivanska luda. Danas, etiri dece-
nija poslije atonalnih schnbergovskih barbarizama",
Stravinski se rasplinuo meu astronomske maglicice,
nestale u nepovrat, koje se mogu dosegnuti iskljuivo
samo suptilnim dogledima pojedinih poznavalaca histo-
rijskih muzikih detalja. Stravinski rasplinuo se u hi-
storiji; za snobove i za adepte, u modernom muzikom
smislu suvremene ive" ljude, on je danas ne pretjer
rano duhovito balzamirana mumija. njemu se pisalo
da je stvorio svoj vlastiti svijet", smatrali su ga ne-
beskim slapom muzikih galaksija, barbarskim, sajmar-
skim klaunom disonance, a danas ovjek se pretvorio u
staromodnu ipku, koja se uva kao izblijedjela uspo-
mena na davne balove. On nije vise nikakav vatromet,
on spada medu ugasle zvijezde, njega tretiraju vise kao
staromodnu ruu, slikanu na svili, u albumu pokojne
tetke. S obzirom na brzinu razvoj a elektronske mu-
zike, Stravinski kao dosadan romantik spada u arhiv-

12 90 varijacija
178 Miroslav. Krleza

sku diskoteku. Od vulkana prometnuo se u pranjavu

posmrtnu masku od sadre, zaboravljenu negdje na or-
maru provincijskih muzikih kola . . .

MISTIKA SUVREMENE MUZIKE

Teorija raovjeenog slikarstva oplodila je muzi-

ko htijenje, koje nastoji kako bi se apsolutno, progra-
matski otelo svemu to je zemlja i to je na zemljx
ljudsko. Prijelaz u halucinantno, u onostrano, prijelaz
u eskamotiranu liturgijsku muziku kao pretekst za po-
kuse, suvremena muzika tjera veoma vjeto, po kon-
certnom planu.
Halucinantni glasovi kakvi progovaraju u snu pu-
nom strave i uasa, to je oajno zapomaganje iza glasa,
kada svi oblici gube svaki ljudski smisao. Muzika je
parafraza sna, kao to je skulptura Henrija Moorea ili
proza Samuela Becketta samo parafraza panike pred
vakuumom. To su osvjetljenja Mondrianovih raznoboj-
nih semafora u punoj muziekoj tmini, a zapravo sve to
je jo uvijek antisintaktino buncanje iz futuristikog
manifesta, godine 1912. Muzika zvunog diskontinuiteta,
frenetikog probijanja svih suzvuja, muzika umorstva
svake sentimentalne magije, to je pojava koja se je-
damput davno, u astrologiji, nadahnutoj srednjovjekov-
nom mistikom, zvala Petom Esencijom, a danas sed-
mim ili osmim ulom" parapsiholokog ili metameto-
dolokog podrijetla. Dok su srednjovjekovni mistici ha-
lucinirali zaista, nai . danas glume demonsku opsjed-
nutost u okviru drutvenog rasula, u periodu tehnolo-
ke nivelacije i oglupljivanja svijeta po planu. I muziko-
loki rjenik pretvorio se u astronomske fraze: sve po-
staje svemirski zvjezdano, kozmiko, interplanetar no,
supratelurino, siderino, lunatino i astralno".
 99 varijacija. 179

ILIRIZAM I MUZIKA ,

Sve je kod nas poelo s Ilirizmom, to po sebi nije

naroito utjeno, jer kad se kae da kod nas, na hrvat-
sko-turskoj granici, prilike nisu bile naroeito povoljne
za razvoj civilizacije, izgovorila se jedna od onih kob-
nih istina kojom se jalovo. tjeimo ve vjekovima. U
permanentnom ratnom logoru, pod tuinskom koman-
dom, sve su se nae brige kretale ratnih stvari,
pa kad se pitamo kako to da je na muziki razvoj atro-
firan u odnosu spram ;procvata vokalne polifonije za-
padnoj Evropi" ili u relaciji sa razvojem muzickog -
roka svijetu", trebalo bi naglasiti kako je naa zem-
lja u periodu baroknih muzikih klasika ivjela ivotom
krvavog ratita. Registrirani podaci graniarskih gu-
bitaka samo za Sedmogodinjeg rata govore nekih se-
damdeset tisua mrtvih. Sinhrona tabela na kojoj bi
nai historijski datumi bili usporedeni sa biografskim
datumima baroknih muzickih velikana (Hndela, Hayd-
na, Bacha, Mozarta ili Beethovena), takva grafikonska
paralela ilustrirala bi veoma pouno zapadnoevropske
nerazmjere spram bijede naeg ratnog kalendara. Ti-
suu i jedan rat kod nas, a u Beu mozartovski rondo
la turca; Prota Mateja na koljenima u Sankt Peters-
burgs a Beethoven pie svoje najbolje stvari izmeu
Prvog srpsltog ustanka i Bekog kongresa.
Ilirizam, prema tome, kao naivna i saalne simpa-
tije dostojna predigra u okviru takozvanog previranja
i nastajanja suvremenog oblika narodne svijesti kakav
se njeguje jo i danas, bio je i za na muziki najno-
viji razvoj jedno od glavnih nadahnua. Nacionalni ro-
mantizam koji stie do nas preko njemake literature
samo je jedna od varijanata kobnog naeg zakanjenja,
to, uostalom i odgovara porobljenom i zaostalom sta-
nju nae zemlje.
12*
180 Miroslav. Krleza

pomalo smijenom i naivnom buenju grillpar-

zerovskog vitekog duha" napisano je mnogo toga, ali
ipak nije dovoljno naglaeno kako je Ilirizam, uspore-
en sa madarskim postjozefinskim nivoom i omjerima,
na primjer, lokalna pojava, svedena na tri ljivarske
zaostale i bijedne varmedije. Ilirizam je simptom mo-
ralnointelektualne fermentacije politike i kulturne svi-
jesti relativno neznatnog dijela hrvatske inteligeneije
i zemlje, razdrte izmedu Mletaka i , bez geopoli-
tike jezgre, sa zaista tanldm slojem razbacanog i ras-
prenog stanovnitva. zagrebakog atenskog" cen-
tra, koji od etrdeset tisua stanovnika broji vie od
pet tisua plemia i sveenika, ne okuplja se vie od
stotinjak istaknutih Ilira, od kojih se u javnosti istie
jedva dvadesetalc imena.
Kakva su bila vrela za inspiraciju Ilirizma (auto-
htona, politika ili literarna od Dubrovnilca do Rittera
Vitezovia), zato se Ilirizam pojavio ba na Griu, kako
je bio uslovljen madarskom megalomanskom politi-
kom koja namjerava prodrijeti preko vendskog poja-
sa" i tri hrvatske upanije na Jadran, kakva je bila
uloga zaostalog i siromanog hrvatskog plemstva u od-
nosu spram madarske aristokracije, uvjerene da dje-
luje u ime politikog madarskog naroda", kakvo je
bilo stanje u jeziku, u kolstvu i u gradovima, kada
sveukupan broj gradskog stanovnitva civilne Hrvat-
ske i Slavonije ne prelazi sedamdeset tisua, sve to
problem naeg muzikog razvoj a ne dodiruje izravno,
ali kad se pitamo zato osim Jarnovia ili Lukaia
nemamo u muzici ni jednog evropskog predstavnika,
bilo bi potrebno da se ovom kulturnohistorijskom otvo-
renom problemu posveti puna pozornost iz raznih per-
spektiva. Jer Lijepa naa, ili Jo Hrvatska, ili
Prosto zrakom ptica leti nisu bile samo davorije nego
i politiki datumi, budnice, u prvom redu sve prije
nego muzike. Bili su to signali i pozivi trubom poli-
 99 varijacija .181

tikom, a kao takvi spadaju u historiju politiku, a kad

su ve pozivi trubom, onda logino spadaju i u histo-
riju muzike, koja kao sve kod nas vegetira u sjeni zaka-
njenja i improvizaeije.
U okviru bijednih naih neprilika, kada se sve od-
vijalo en miniature", pedesetih i ezdesetih godina pro-
loga stoljea balovi bili su jedini naein takozvanog
masovnog buenja narodne svijesti. Kult korskih bud-
nica i davorija traje sve do pod konac stoljea, a socio-
lokim znaenjem tog naivnog oblika provincijalnog
nacionalizma, kakav u omjerima austro-ugarskim pred-
stavlja ipak neku vrstu politikog otpora, nije se poza-
bavio jo nitko. Da je u eri nasilne ungaro-germaniza-
cije, kad je vaparenje postalo zarazom, i takva na-
ivna pjesma, kao to je Badalieva Ja ne znam to je
majlca mla, u Hatzeovoj instrumentaciji, mogla po-
primiti opoziciono objavljenje neodredenog, maglenog
neeg, to larmoyantno simbolizira mrtvu materinsku
rije, to bi se dalo objasniti isldjuivo samo perverz-
nim izoblienjem ljudskih odnosa, kao jednim od neo-
borivih dokaza, do kakvih sve apsurda dovodi tuin-
ska tiranija, kada je zavladala zaostalim i bijednim na-
rodima.

Veneeijanski, dotino talijanski, upravo jezuitski,

kontrareformatorski barok muziki je neispitan, a kad
se pie stanju nae muzike u sedamnaestom i osam-
naestom stoljeu, trebalo bi osvijetliti citav niz zabo-
ravljenih detalja, koji bi nam mogli osvijetliti pozadinu
naeg muzikog razvoj a. Postoji itava mala literatura
tome kako je to bilo s Tassovim Amintom ili sa Gua-
rinijem, i kako su dubrovaki pastorali vrsta muzike
zabave, u okviru koje uloga muzike pratnje nije bila
neznatnija od pjesnike rijei. Moda monteverdijevskog
vremena, koja nam je namrla citavu malu galeriju me-
182 Miroslav. Krleza

lodramatskih kompozitora i instrumentatora kratkih

mitolokih opera, odraava se veoma ivo i u naoj
knjievnosti kada je muzika potisnula poeziju sa po-
zornice. Od dekorativne pratilice muzika je postala sa-
mo j sebi svrhom, emu kod nas do danas nema jo
ni jednog pouzdanog otkrivenog i ispitanog svjedoan-
stva, Kada je rije tome, trebalo bi ispitati sve okol-
nosti prikazivanju naih Proserpina i Arijadna,
koje nitko jo nije kritiki ocijenio, te se do danas ne
zna, da su reeitacije naih pastorala bile igrane uz
muziku pratnju, a ako je tako bilo, kakva se je mu-
zika tom prilikom svirala.
Neposredno poslije napoleonskih ratova i okupacije,
Kada je Sava pod Zagrebom bila granieom francuskog
carstva, sve do Beekog kongresa, javljaju se kod nas
poslije duge i glhe stnke od nekoliko stoljea ponovo
prvi simptomi radanja poezije, slikarstva i muzike.
Prohtjelo se hirovitoj igri povijesti da upravo muzika
postane ona, u okviru koje e se smisao za razvoj lije-
pih vjetina objaviti u svom najpunijem obliku, i tako
se dogodilo da je predstavnik ilirske muzike, Lisinski,
ime kod nas najevropskije, ime koje kao simbol pred-
stavlja nerazmjerno manju provincijalnu kulturnohi-
storijsku zaostalost, nego Karasove slike, Jelaieva po-
litika ili sve ono to se u Danici zove literatura. Li-
sinski je ime koje je visoko natkrililo sve pojave izme-
du Vraza i Trnskoga, sve do pokoljenja osamdesetih
godina. Lisinski anticipira mnogobrojne muzike poti-
caje, kojima e kasnije muziki folklor oaravati nae
kompozitore do Dobronia i Baranovia. Lisinski je za-
ista jedno od najtraginijih lica ove nesretne povorke
talenata, koja simbolino predstavlja sve nae napore
od Suleka, Kukuljevia, Rakoga i Jagia do Natka No-
dina i Frana Supila.
Kad se kae da je Ilirizam bio Preporod", on je
to zaista i bio, a s druge strane Ilirizam javlja se
 99 varijacija .183

kao karika dugotrajnog procesa, koji sa stvaranjem sr-

bijanske rave i sa likvidacijom Turske Carevine
predstavlja konac, istodobno i uvo u nove strampu-
tice, kojima ce se kretati narodna sudbina sve do pro-
pasti Austrije. Tu, na raskru, sa melankolinim po-
gledom u porinske davnine, muzika Lisinskoga bila je
propaganda i svjetionik, romantiarski vidovita nada u
vedrije horizonte, u iluzije, koje se upravo u opusu Li-
sinskoga ocrtavaju kao san i kao putokaz za sretnija
pokoljenja.
 VII

KRIVULJE ANGAMANA

CAESAR AD RUBICONEM

Stvari jednostavne i jasne definiramo po pravilu

veoma mudro i po mogunosti zamreno: kae se kada
netko stoji pred vanom odlukom", se osim toga
toj definiciji dodaje jo i uputniea: vidi Alea iacta
est"!
Kai, brate, jasno i glasno: Cezar, pregazivi Ru-
bicon, potok koji dijeli Cisalpinsku Galiju od Italije,
ovom je frazom zametnuo graanski rat.

CABOCHIENS

Parafraza u nekoliko naih jedinica kao jedan de-

talj burgundijsko-d'armagnacovskih sukoba.
Cabochiensi spominju se u okviru burgundijskoga
graanskog rata.
Caboche Simon, pariski mesar pod vladom Char-
lesa VI, koji se naao na elu burgundijslce frakcije
Ivana bez straha"! Cabochiensi, pod vodstvom ovog
majstora mesara, zagospodarie Parizom u ustanku
aprila i maja 1413. To nisu bili samo mesarslci kalfe,
186 Miroslav. Krleza

nego masa pariskog proletarijata, pa kada su Orleansi

zauzeli Pariz, voa ustanka Caboche kidnuo je iz Pa-
riza pod okrilje vojvode burgundskoga.

CAMILLE DESMOULINS, PJESNIK

REVOLUCIJE

U njegovom sluaju svi su biografski podaci manje

vani od profila same linosti.
Pjesnik i urnalist Revolueije. On odudara jasno-
om svoje strastvene rijei, nadahnute istoom bun-
tovnog uvjerenja. U bujici retorike iz onog, esto ve-
oma deklamatorski frazerskog, uznemirenog perioda,
njegovi se tekstovi istiu kao poetska svjedoanstva,
kada francuska graanska politika svijest, u okviru
krvavih bitaka, skida sa historijske pozornice itava
stoljea feudalnog perioda. Mnogo vie nego dokume-
nat iskrene ovjenosti, Desmoulinsova pisma iz tam-
nice govore pjesniku, koji pod golom otricom giljo-
tine vri posljednji obraun sa mnogobrojnim predra-
sudama vulkanskih dana, kada je u Evropi bilo veoma
malo tako vidovitih glava, koje su mogle da predvide
svu politiku i moralnu perspektivu revolueije. Smrt
. Desmoulinsa uzbudila je suvremenike i dala dublji,
tragian smisao dogadajima, za koje je intelektualna
elita Evrope mislila da e se besmisleno udaviti u vla-
stitoj krvi. Uzbuen tjeskobom pred glupou jalove
smrti, Camille Desmoulins ostavio je u svojim pismima
dragoejene inspiracije pameti i srca, koje svim krvavim
protuslovljima uprkos iskreno vjeruje u razvoj politike
misli. Pregaen kavalkadom revolueije, . Desmoulins
ostao je do danas simbolom romantine revolucionarne
inspiracije.
 99 varijacija .187

MARKOVIC SVETOZAR

Ne znam kakve atribute da mu priznamo za oz-

naku graanskog poziva? Da je bio soeijalistiki teo-
retiar i politiar" ne zvui dovoljno informativno.
Umro je na poetku puta, pod traginim okolnostima.
Njegova biografija, kao tolike druge srbijanskih poli-
tiara i poeta, govori poglavlja bijednoj zaostalosti
tadanjih prilika. Formula da je imao velik uticaj na
srpske socijaliste" zvui prazno, jer trebalo bi odrediti
kakvi su to bili socijalisti" na koje je imao uticaj, i u
emu se manifestira taj njegov veliki uticaj na srp-
ske socijaliste", kad je poznato da je bio pretea ra-
dikalije i kad je radikaliji bilo sudeno da se pretvori
u falsifikat njegovih takozvanih ideala.
Nijedna od naih biografija ne obiluje stvarnim
podacima. Kada je rije zanemarivanju Markovie-
vih tehnikih studija", trebalo bi rei emu se radi
i to je zapravo studirao na Tehnikom fakultetu beo-
gradske Velike kole? Kako je to bilo da je otputovao
u Rusiju, u Petrograd, kao stipendista srpske vlade"?
1869 stie u Zrich, da tamo nastavi studije", ali koju
vrstu studija, tome se ne govori, pa prema tome ne
znam to da se radi, da se ostave ove price ili da se
briu?
Dajemo profil ovjeka sasvim simplificirano, pobi-
jajui zapravo osnovne teze Slobodana Jovanovia, tj.
njegove studije" Svetozaru Markoviu, koja sama
po sebi ne vrijedi mnogo, upravo bolje, nita. Pisana
tendenciozno, s oitom namjerom da smanji pojavu i
znaenje Svetozara Markovia, studija" Slobodana
Jovanovia nije zasluila da se u okviru enciklopedij-
188 Miroslav. Krleza

skog prikaza otvori njoj diskusija, jer teze 'S. J. da-

nas, retrospektivno, nisu, prije svega, egzaktne, a za-
tim ni vane, a na ovaj nain pridaje im se mnogo
vee znaenje nego to su ga imale kad su napisane.
Branei Svetozara Markovia od negativne kritike S. J.
mi se u okviru naeg plaidoyera kreemo jo uvijek
pod sugestijom Slobodana Jovanovia toliko to se us-
put vie-manje parafrazira sam S. J., koji je Svetozara
Markovia uznastojao u svakom sluaju prikazati ne-
gativno.
Da se Svetozar Markovi prevario u oceni pa-
trijarhalne zadruge", da se Svetozar Markovi predao
utopistikim teorijama", sve to spada u negativne Slo-
bodanove invektive, a mi u naem prikazu nismo do-
voljno naglasili (o emu Slobodan Jovanovi namjerno
ne govori), da je Svetozar Markovi pisao svoju tezu
srbijanskoj politickoj problematici neposredno poli-
tiki angairan i da je, prema tome, namjerno drama-
tizirao razne kontraste. Treba uvaiti da su njegove
politike dijagnoze bile i ostale vidovite, te bi i danas,
iz socij alistike perspektive, bilo teko otkriti neke
nove formule za analizu njegove Srbije na istoku.
to je sve to Svetozar Markovi zbrkao", to sve to
nije shvatio", u kakvim se ocjenama prevario", sve
su to otvorena pitanja, medutim, kako stvari danas sa
Markovievom analizom srbijanske politike stoje, od
Prvog ustanka pa preko Hatierifa do stvaranja tako-
zvanog modernog graanskog drutva, njegove teze os-
tale su neoborive, a to je upravo ono" to od Slobo-
dana Jovanovia pa do danas mnogima vonja" po so-
cij alizmu...
 .9.9 varijacija 189

BARBUSSE BARRS, PARALELA

Kada je rije tendenciji u umjetnikom stvaranju,

poznato je da su artistike vjetine trajno iskoritavane
kao veoma podesno sredstvo za ideoloku, politiku i
trgovaeku propagandu. Od antikih tragedija pa preko
svih varijanata teurgijskih likovnih i poetskih dekora-
eija, poema, filozofema i graditeljskih spomenika do
likovne tematike suvremenih medunarodnih ratova i
revolucija, ogromna masa umjetnikih svjedoanstava i
objavljenja nesumnjivo potvruje ovu tezu. U stvari
praktine primjene umjetnosti (u svrhu metodikog is-
koritavanja njenih atrakeija) objavljena je nepregledna
koliina kanona, direktiva, pravila i propisa, pa ipak,
kada se pregledaju svi rezultati bezbrojnih jalovih dis-
cipliranih napora kroz vjekove, pokazuje se, kako se
nikada nikakvim dekretom ni tendencioznim receptom
nisu mogli postii umjetniki uspjesi ravni onima, kalcvi
se javljaju kao rezultat od svakog propisa slobodne in-
dividualne inspiracije. Kao alegorijski duh iz biblije,
koji se objavljuje potpuno slucajno, hirovito, tu i tamo,
svakoj logici uprkos, gdje i kako ga je volja, u historiji
likovnih umjetnosti i poezije pojedina ostvarenja veli-
kog stila nastaju potpuno sluajno, po pravilu nonkon-
formistiki, u znak odstupanja od propisanih estetskih
i ideolokih okvira ili disciplina, u dramatskim trenu-
cima, kada se takva umjetnika djela javljaju kao sin-
tetina formula pojedinih epoha.

U tu vrstu dramatskih svjedoanstava spada Bar-

busseov Oganj. U Prvom svjetskom ratu 191418
(kao to je to bilo u svim ratovima od Homera do Bo-
napartea) nastojalo se korupcijom i mnogobrojnim ha-
lucinantnosugestivnim sredstvima da ratna propaganda,
u interesu imperijalistikih ratujuih kartela, poprimi
190 Miroslav. Krleza

to ire i to masovnije razmjere u tampi, u poeziji, u

slikarstvu, u kiparstvu i na sceni. Pokazalo se drasti-
no, da je protivu volje i interesa ratujuih faktora upra-
vo negacija ratnopropagandistikih, graanski klasno-
svijesnih tendencija dala jedine knjievne i umjetniki
pozitivne rezultate.
Henri Barbuse, kao francuski vojnik, ve se godine
1915 usred ratnog poara odmetnuo u buntovnike, zaja-
uknuvi u ime nepregledne mase francuskog i meu-
narodnog topovskog mesa, vie po zakonu srca, nego
kao politiki ideolog, da je rat zloinako ludilo, a glas
ovog osamljenog pojedinca za nekoliko je dana odjek-
nuo kao grmljavina, glasnija od sveukupne ratne pro-
pagande. Barbusseov Oganj djelo je pisca, za koga
se kao za prosjenog beletrista do onog trenutka nikako
ne bi bilo moglo pretpostaviti da e se razviti do stje-
gonoe itavog evropskog pokoljenja. Oganj je krik
utopljenika, koji nad brodolomom evropske civilizacije
vapije za spasenjem, to je fanatika pobuna protiv bes-
mislenog pokolja, koji je tada urlao usred Evrope ve
drugu godinu. Oganj je proplamsaj divlje, neposredne
proturatne mrnje, koja e se godinu-dvije kasnije raz-
viti do smionog protesta u okviru estetskih, etikih i
politikih revolucionarnih pokreta po itavome svijetu.
poslije rata 1918 i krvavog sloma berlinske,
petanske i mnchenske Komune, Barbusse je obliko-
vao svoje jasno i odreeno politiko uvjerenje, da je
do tragine izolacije lenjinske revolueije dolo uslijed
pomanjkanja odgovarajue klasne svijesti zapadnoev-
ropskog proletarijata, a da Evropa nije odgovorila na
massacre 191417 ustankom masa i socij alistikom po-
bunom kao lenjinska Rusija, glavnim motivom konzer-
vativnog otpora bila je evropslca gradanska kontrare-
volucionarna svijest. Tako se Barbusse od svoje ratne
knjige do asopisa Clart postepeno razvio u dosljed-
nog negatora graanske klasnosvijesne propagande u
 .9.9 varijacija 191

svim njenim vidovima, a naroito u literaturi, gdje su

dominantni drutveni faktori uznastojali podrediti es-
tetsku dekorativnost interesima erkve, banke i kasarne
masovnom korupcijom pera i kistova.

Francusku graansku klasu za njenu historijsku"

ulogu masovnog krvnika moralno je spremila i odgojila
ona vrsta rodoljubive beletristike i poezije, koju je Bar-
busse do smrti tako strastveno poricao, a koju ce pred
kasnijim pokoljenjima predstavljati revanistiki nacio-
nalizam njegova antipoda, Mauricea Barrsa.

Od sloma Carstva i od Komune 187071, u godi-

nama poslije vojnikog poraza i raznovrsnih politikih
kriza koje su potresale francuskim javnim ivotom de-
cenijama, francuski kampanilizam, sa predajnim kultom
zaviajnog Tornja kao simbola slavne rodoljubive tra-
dicije, postao je dragom iluzijom pokoljenja, koja su u
s vom prvom djetinjstvu doivjela prodor neprijateljskih
vojsaka na slavno, nepobjedivo franeusko tlo. Na elu
s Pguyjem javila se itava plejada nadarenih pjesni-
kih imena, iz kojih je progovorio gradskim nainom
ivota potisnut nagon konzervativne seljake djece,
koja se grevito dre svoje vlastite zemlje, kao jedinog
garanta francuske slobode veliine. U strahu pred
grmljavinom tokova industrije, velikih gradova, kapi-
tala i parcelacije, lirski apologeti francuske seljake
snage otkrili su dublji smisao Pove, Rodne Grude,
Odaklijskog Kulta, Djedovskog Patrijarhalnog Ognji-
ta, Svetoga Zaviaja i Otadbine, i tako su stihovima
i pomno dotjeranom prozom poeli propovijedati po-
vratak pod okrilje roditeljskog doma iz velegradske So-
dome i Gomore.
Drati se rodene zemlje, svoje blaslovljene plodne
brazde, patrijarhalne djedovske oranice, to znai drati
se svoje rasne predaje, ne dati se iskorijeniti po kozmo-
192 Miroslav. Krleza

politskim razornim silama, koje su izgubile svoj auto-

htoni lik i svaki smisao za poimanje nacionalnih vrhu-
naravnih vrijednosti. To je znacilo: u stihovima i u
pjesnikoj prozi uvati slavu pradjedovskih obiaja,
bdjeti na grobljima i u sjeni zaviajnih zvonika, kleati
pred svetinjom svog djedovskog krova, u sjeni slavne
feualne prolosti klanjati se vitekom gospodstvu ari-
stokracije, koja je Slavu galskog Ijiljana pronijela od
Rajne do Indije i do Amerike. Moliti se francuskim
svetinjama, znailo je sagnuti koljeno pred Kraljevskim
Velianstvom, to jest pred vlastitim seljakim tradici-
jama, tim jedinim pouzdanim uvarima onih nacio-
nalnih ideala koji su kroz vjekove bili vrelom nadah-
nua ove bogom blagoslovljene zemlje od Provence do
Burgundije i od Normandije do Alzasije i Lorraine.
Zaputivi se dragom stazom zaarane tradicije, ovi
su lirici, publicisti i esejisti (a ime im je legija) zavr-
nuli svoju glavu, kao to kae otac Dante, spram vlasti-
tog guznog lijeba, i tako je poelo kobno desno skre-
tanje i uzmicanje franeuskog liberalnog duha, koje e
prije ili kasnije da dovede itav jedan patriotski i re-
vanistiki mentalitet do pogibije od vlastitog korpion-
skog samoubojstvenog otrova. Pokleknuvi pred sjenom
katedrala, burgova, kraljevskih grobova i kneevske,
aristokratske tradicije, nadahnuta plavokrvnom poezi-
jom, natopljenom staromodnim romantinim frazama,
ova feuilletonistika antidemokratska druba odigrala
je fatalnu ulogu likvidatora svih jakobinskih iluzija.
Prezirui naelno palanake i kramarske Parlamente,
progresivne socijalistike parole i revolueije poela je
legitimistika ofenziva francuske beletristike, sazdane
na kultu historijske slave od etrdeset francuskih kra-
ljeva. Za kult kontrarevolucionarnih pogleda na suvre-
menu politiku i socij alnu problematiku, pisci tipa Des-
jardinsa, Bordeauxa, Bourgeta, Barrsa, Pguyja, Ma-
urrasa, Daudeta, i tako dalje, izvrili su ingeniozne na-
 .9.9 varijacija 193

pore da zamagle, da raspre i ponite sve napredne kon-

cepeije gradanskog liberalizma tako da u Evropi sa
francuskom revanistikom elitom na elu nije bilo ni-
jedne, nacionalistiki obojene knjievnosti, koja oarana
barrsovskim halucinantnim prividenjima nije s ponosom
gledala na svoju regionalnu galeriju od etrdeset doma-
ih kraljeva, uvjerena, da treba ginuti pod barjacima
vlastitih rojalistikih ideala, pod barjacima rasnih i re-
ligioznih nacionalnih poslanstava, po uzoru provincijal-
nih pjesnikih imitatora: kod Poljaka Wyspianskoga,
kod Madara Mihaila Babitsa, a kod nas Ive Vojnovia,
A. G. Matoa, Vladimira erine, Frana Galovia, Mirka
Korolije i tako dalje.

Kada je P. Desjardins devedestih godina prologa

stoljea u pbuni protiv takozvanog materijalistickog"
Zlatnog Teleta uskrisio i na politiku spiritistiku sean-
su izazvao Duh Svete Ivane od Arka, slavne Djevice
Orleanske, zaogrnuvi Je vrhunaravnim platem nacio-
nalnog Ideala, Maurice Barrs, u stilu luckastog i sitog
vremena, kada se dekadentnoj eliti evropskog duha igra
neuraunljivih hirova priinjala jedinom artistikom
svrhom, nije se mnogo razlikovao od d'Annunzijevih pe-
livanskih ispada, na poeetku njegovih venecijanskih
fanfaronata.
Pomodna, moderna", pustolovna sklonost spram
duhovitog i neodgovornog poigravanja amoralistikim
frazama pretvorila se u lakoumnu politiku ambiciju,
koja je ovu vrstu kolebljivih, pjesniki nesumnjivo nat-
prosjeno nadarenih duhova zavela u iskuenje, te su
kompromitirali svoj umjetniki ugled u svakom pogledu
sumnjivom i nedostojnom angairanou za stvar naj-
mranijih snaga crkve i vojske.
Barrsova revanistika poezija, okruena trajnom
prijetnjom generalskih dravnih udara (Boulanger),
usred sve nervoznijeg razgara parlamentarnih kriza
13 99 varijacija
194 Miroslav. Krleza

(Dreyfus, Panama, rastava Crkve od Drave, pitanje

rata i mira, kolonijalizma, masovnih trajkova), glume-
i uzvienu enju za izgubljenim plavim predjelima
lorenskog zaviaja, predstavljala je prividno uzvien
moralistiki kontrapunkt, koji je u rodoljubivim srcima
odzvanjao kao glas narodne savjesti, nad nevino zakla-
nim narodnim truplom, kao rtvom podlog ratnog umor-
stva godine 1870. Arija plaljive barrsovske kantilene
palila se u ranjenim uobraziljama polagano i postojano
kao lunta, koja e dramatskom eksplozijom medunarod-
nih laguma godine 1914 evropsku civilizaciju strovaliti
u nepovrat. Bordeauxove i Drouldeove parole vje-
noj slavi i asti Francuske, kombinirane sa poznatim
geslom velianstvenoj smrti na polju asti u ratu
191418 (, kako je slatko i slavno poginuti za domo-
vinu"), od Barrsove ingeniozne pojave nisu nale bo-
ljeg i nadarenijeg zastavnika za masovni grobarski po-
sao, koji je iz neposredne poratne barbussseovske retro-
spektive, u glasnim diskusijama, prozvan obinim za-
plotnjakim kriminalom.
Izvrgavajui pojmove slobode, demokracije, ovje-
nosti i socijalizma dosljednom i izazovnom ruglu, bune
i nametljive rijei historijskom pozivu francuskih kne-
zova, biskupa i kardinala odjekivale su duhovnom kr-
letkom franakog kulturnog kruga tako glasno, da se
od nametljivog krijetanja beletristikih sojki nije ula
vie ni jedna mudra ni slobodarska misao. Usred histe-
rinog drouldeovskog vritanja za odmazdom, javila
se Barrsova pjesnika evokacija lorenske slavne pro-
losti kao uvod u ratno i poratno rasulo francuskog
liberalizma. Sva satkana od anarhoindividualistike es-
tetske nieovske amoralnosti s jedne, a stilski visoko
intoniranog osvetoljubivog jezuitskog zanosa s druge
strane, tako da izmeu Drouldea i Pguyja upravo
Barrsu pripada ne tako neznatna uloga, da je roman-
tika propedeutika priprema za masovnu duhovnu mo-
 99 varijacija 195

bilizaciju u predveerje kataklizme godine 1914 uroila

jednoglasnim skretanjem dobroga dijela francuske du-
hovne elite.
Sistem barrsovslce ovenske poezije rasplamsao se
do strastvenog izraaja u samome ratu 191418. Svojim
sugestivnim i temperamentnim nainom Barrs je na
elu angairane ratne propagande, strahujui pred opa-
snou eventualnog vojnikog poraza, postao hipnoti-
zerom javnog miljenja francuske graanske klase i
njene armade, koja je pod sugestijom njegove pjesnike
inkantacije postizavala svoje najglasnije ratnopolitike
uspjehe. Ne oklijevajui ni trenutka da za uspjeh ove
uklete krvave igre upotrijebi sva bogato iznijansirana
knjievnopublicistika sredstva, noen nagonskom mr-
njom slijepog ovinizma, koji osim francuske kulturne
misije porie sve ostale duhovne vrijednosti susjenog
svijeta, Barrs je svojim ratnopropagandistikim teks-
tovima strastveno raspirivao mrnju i zanos gomila,
i u trenucima najkrvavijeg krvoprolia njegov je glas
odjekivao nad rekvijemom civilizacije, kao pobjedono-
sna grmljavina orgulja francuske milenijske katedrale.
Njegova davolska fanfaronata, uz vijorenje trobojnog
barjaka, u krvavim bitkama do pune pobjede, trubila
je nad grobovima ratita velianstvenu dnevnu Zapo-
vijed Smrti.
Dok je Barbusseov Oganj kao djelo normalnog
ljudskog otpora spram protuprirodne i nasilne ratne smr-
ti upravo svojom spontanou provalio vulkanskom sna-
gom do takve visine izraza, kakve ni prije ni kasnije
nije dosegao ni jedan njegov redak, Barbusse, kao po-
litiki tendenciozan pisac, nije vise nikad uspio da se
uzvisi do . neposrednosti svojih ratnih inspiracija. Za
razliku od Barbussea, Barrs opet, virtuoz nesumnjivo
natprosjene nadarenosti, kao angairani ratnopropa-
gandistiki pisac zatajio je potpuno, i ni jedan njegov
ratni natpis, lano odglumljen na veoma visokom nivou
33*
196 Miroslav. Krleza

patetine instrumentacije, ne vrijedi ni srednjeg lirskog

prosjeka njegove vie-manje ipak blistave i rutinirane
predratne proze.
Paralela Barbusse-Barrs uvjerljivo ilustruje tezu
kako se moe pisati sa perspektivom i bez nje, sa poli-
tikom tendencijom i bez nje, a da subjektivna volja
ili ideoloko uvjerenje nisu nikakve garancije za vrijed-
nost umjetnikog djela. Intenzitet pojedinih subjektiv-
nih nadahnua ne uslovljuju ni volja pojedinca ni nje-
gov moral, ni perspektivni ni vremenski razmaci, nego
trenutano lino raspoloenje, ovisno od itavog niza
veoma sloenih uzroka i okolnosti.
Bujice evropskog neonaeionalizma preplavile su sve
katedre i kasarne, poigravajui se eitatima od Hegela
i Fichtea do Comtea i Renana, a Barrsovu zaslugu za
te obmane treba istalmuti s naroitim priznanjem. Bar-
rsu bilo je potpuno svejedno koja sredstva odabira
i na koji nain, kada se radilo opsjenarskim podvala-
ma u ono doba, kada je ta okrutna rabota slala na
drugi svijet nepregledne divizije nevine evropske mla-
dosti. Od nacionalistikih propovijedi" s jedne i s dru-
ge i s tree strane ostala je na evropskim ratitima
ogromna masa od nekoliko milijuna prorupljenih luba-
nja. Ono, to je Delcass uspio da izvede svojim trilco-
vima u pariskom parlamentu i to je Poinearu polo
za rukom da pretvori u politiko ostvarenje velikih
aranmana u Sankt Petersburgu 1914, to je Barrs
pjesniki propovijedao puna dva decenija. Uvjeren da
ostvaruje duhovno poslanstvo na bedemu latinske civi-
lizacije Barbusseov Oganj pred zidinama ove vjekov-
ne zapadnoevropske tvrave Duha planuo je godine
1916 kao prvi ingeniozni signal francuskog lenjinizma.
 VIII

IZ HRVATSKE KULTURNE HISTORIJE

HRVATSKI JEZIK
U ZADARSKOJ KATEDRALI 1077
(Romualdo Guama ili Boson)
Dva svjedoanstva protokolarnom skandalu u
stolnoj crkvi svete Stoije, prigodom posjete Svetoga
Oca Aleksandra , godine 1077, Zadru. Ve se vise
od sto godina pravdamo sa prijateljima sa zapadne
obale, da li se u zadarskoj katedrali prigodom te sve-
ane papinske posjete pjevalo hrvatski, u prisustvu sa-
mog Svetog Oca, koji je prisustvovao slubi bojoj u
cast slavne srijemskomitrovake muenice. Pozivajui
se na Baronija nai historici po Bosonu tvrde, da se u
katedrali svete Stoije pjevalo hrvatski. Da se u crkvi
pjevalo kod slube boje, to ne bi trebalo da djeluje
iznenadujui, ali da se pjevalo hrvatski, i to pred Sve-
tim Ocem, sam taj pomalo nevini fakat djeluje i danas
jo izazovno kao sablazan i kao podvala, jer pjevati
u crkvi hrvatski bilo je svetogre, a pjevati hrvatski
u Zadru bilo je jo gore od toga: veleizdaja...
Gospoda Latmi , svijesni svih kobnih poslje-
dica ovog pjevanja, tvrde po Romualdu Guarni obrat-
no, da se nije pjevalo, jer Romualdo Guarna, koji je
kod te demonstracije bio prisutan, nije tom crkvenom
skandalu napisao ni rijei...
198 Miroslav. Krleza

Bruneiii, Cronia, Brtoli, Benevenia dre dakako,

da je svjedoanstvo Romualda Guarne, koji u svome
Chroniconu nije uo da se pjevalo, jedino pouzdano, a
po crti oportuniteta i jedino mudro. Naa glagoljaka li-
teratura citira Bosona, da se i te kako pjevalo, i to
jo demonstrativno, i to jo hrvatski, a to se patetino
i ovjekovjeilo mramornom spomen-ploeom na samoj
katedrali, da ne bi bilo nikakve sumnje da se doista
pjevalo: cum immensis laudibus et canticis altisone
resonantibus in eorum sclavica lingua" itd.
Pred tim kabastim pitanjem gospoda s onu stranu
obale tvrde podjednako postojano da se nije pjevalo,
ili ako se pjevalo da se pjevalo na pukom, damlatin-
skom, neolatinskom dijalektu, prema tome, ako
se je uope pjevalo, izvan svake je sumnje da se nije
pjevalo hrvatski. Nai connaisseuri pobijaju tu neo-
latinsku verziju isto tako neumorno i nepokolebljivo,
citirajui Bosona, koji ni u kom slulaju ne bi bio
zapisao expressis verbis da se je pjevalo kad se ne bi
bilo pjevalo, kao to po Romualdu Guarni uostalom
i ne slijedi da se nije pjevalo, zato to on nije zapisao
da se pjevalo... ovjek je mogao na kraju krajeva i
zaboraviti da Ii se pjevalo, a odonda je proteklo osam
stotina osamdeset i vie godina, tko bi mogao da-
nas apodiktiki tvrditi da se nije pjevalo kad je zapi-
sano da se je pjevalo? Pitanje, prema tome, da Ii se u
Svetoj Stoiji, godine 1077, pjevalo ili ne, ostat ce otvo-
reno po svoj prilici minimalno jo slijedeih osam sto-
tina godina.

ANDRSSY GYULA

Roden kao polubog, u grofovskoj porodici, koja se

magareim koama obmanjuje da joj u ilama tee
arpadovska krv, aristokrat od pete do glave, koji je i u
 .9.9 varijacija 199

svojoj romantinoj ulozi, kao etresetosmaki buntov-

nik koutovac, izrazito Idasnofeudalno profirani kon-
trarevolucionar. Borei se za prevlast madarskih bo-
ljara jo pod koutovskim barjacima, elegantan kico,
temperamentan mladi govornik, charmeur sa mnogo-
brojnim isto tako armantnim vezama po aristokrat-
skim salonima zapadnoevropskim, vraa se jednoga
dana poslije svoje revolucionarne emigrantske anabaze
u domovinu, pomilovan carskom amnestijom. Plavo-
krvna gospodska kreatura, ve u kolijevci predodre-
ena za ulogu habzburkog dvorjanika, vraa se u cr-
no-utu Austriju, ciniki klasnosvijesna luckastih svo-
jih mladenakih izopaenih pogleda iz koutovskog pe-
rioda, da je suverenitet" madarske krune vaniji od
interesa aristokratske klase. Spoznavi kako je bilo
pravilno da je zbog toga svog nastranog, plebejskog
nazovirodoljubivog stava bio osuden na smrt i objeen
in effigie, on se vratio kui kao pokajnik.
Crno-uta konverzija demoraliziranog koutovca
motiv je sam po sebi paradoksalan, dostojan operetnog
prizora, uz pratnju Lehrove muzike: grofovski husar-
ski elegan u gali, s monoklom, u lakiranim izmama, u
madarskoj atili, gdje sa aom ampanjca u ruci pod
svojim vlastitim vjealima dri zdravicu u slavu poli-
tikog obraenja i svoje nove vjere u carske ideale.
Sve to je grof Julije Andrssy radio, propovijedao i
mislio do voje smrti bila je stopostotna aristokratska
politika crno-utog konvertita, koji je posuo svoju gla-
vu pepelom, u kostrijeti, na koljenima u austro-madar-
skoj Canossi, od kompromisa 1867 sve do austrijskog
sloma 1918.
200 Miroslav. Krleza

PARADOKSI ANTOLOGIJA

Da bismo sredili pojmove, bilo bi potrebno bar

priblino odrediti koja je svrha antologije kao takve,
to jest antologije uope. Ako je antologija doista neto
to se u prenesenom smislu podudara s francuskim poj-
mom bouqeut, ako ona, prema tome, nije nikakva slu-
ajna zbirka ma ega, nego upravo cvijee, ako treba
da simbolizira arm, ljepotu, radost, svjeinu evijea
ili pojedinih cvjetova koji su po boji, mirisu ili lomno-
sti svoje grade zavrijedili da postanu darom u takvim
sveanim prilikama u kakvima se poklanjaju antolo-
gije, onda antologiju kao bouquet cvijea ili kao znak
panje na dan velikih narodnih knjievnih slava ne bi
trebalo uope podvrgnuti kritiekom razmatranju.
Karakter svake antologije, prema tome, nesumnji-
vo je svean, se postavlja pitanje vano i naelno,
ima li uope smisla antologije kritiki ocjenjivati kad
im je svrha blagdanja, kad se sastavljaju kao prigodne
manifestacije slave i kad su zamiljene potetino, kao
neka vrsta samodopadne panorame, kao jutarnja boso-
noga lcnajpovska etnja po rosnom alu nae lirske
Arkadije? Kad je svrha antologija nevino odgojna ili
naivno rodoljubiva, ima smisla njima uope govo-
riti kao ozbiljnim svjedoanstvima jedne poezije?
Jer uzimamo kao primjer Prvu hrvatsku antolol-
giju, Ranjinin Knconijer. Od Torbarine do Kombola
znamo tom Kanconijeru sve to je potrebno da se ne-
gativno znade, i to to znamo, to je po svoj priliei tako,
je prema tome u potpunom redu ta stvar sa Ranji-
ninim Kanconijerom, pa ipak, kome bi moglo da padne
na pamet da na temelju negativnog suda tom Kanconi-
jeru brie Ranjinu iz nae enciklopedije? , to bi nesum-
njivo bilo logino i to bi bilo potpuno opravdano, os-
tavilo bi nas bez Ranjine, bez Prve nae hrvatske an-
tologije, to jest bez poetka i bez uvertire u jedan na
 .9.9 varijacija 201

slavni poetski period, kome je reeeno da je stram-

botajistiki, da je bembistiki, da je premarinistiki, da
je bez ukusa, bez dar a, dokazano plagijatorski. Bez ob-
zira da su sve te negativne analize pouzdane, s dru-
ge je strane izvan svake sumnje da je Ranjina izvrio
golem posao i da taj napor prvog naeg antologiara
nije takav te bi ga trebalo baciti u ko, izbrisati ili za-
tajiti u interesu naeg knjievnog dostojanstva ili do-
brog ukusa.
Sve je u historiji pouno. Koje razlike izmeu
Kaneonijera i Antologije Augusta Seone, u razmaku
od trista godina! Po svojoj fakturi, po programu i po
estetskom htijenju kako je komponovao svoj Kanconi-
jer, Ranjina se pobunio protivu jedne shematike, koja
je ve davno bila ispala iz literarne mode. Zametnuvi
bitku protivu stereotipiziranih relcvizita u izraavanju,
u jeziku i u stilu naega Cinquecenta, Ranjina se pobu-
nio protivu preivjele fraze uvjeren da time otvara u
naoj poeziji novo poglavlje. Koliko je ta Ranjinina
borba po kriteriju i po stilu i po nainu ipak na neraz-
mjerno viem nivou od lirskog tandema Rakovac-Se-
noa, koji se javlja punih trista godina kasnije, kada je
izmedu jedne i druge antologije proteklo prilino mno-
go krvave Save i Dunava. Treba uzeti u ruke Vrazove
epigrame iz tog perioda Rakoveve Antologije, treba
se zamisliti u razmake koji odvajaju Preerna od ilir-
ske poezije vrazovskog tipa, da bi eovjek mogao shva-
titi ito se to zapravo dogodilo kod nas za ovih posljed-
njih sto godina. Kome bi danas palo na pamet da stvari
poezije mjeri rifom Rakovevih kriterija? Koliko je
god Rakoveva Antologija kvintesenca sveukupne nae
knjievne bijede u historijskom trenutku, kad nam se
poela javljati ova formula kulturne i nacionalne svi-
jesti kakvu njegujemo jo danas, ne treba se stidjeti
ni te Antologije, jer pojaviti se u metternichovsko-ma-
darsko-turopoljskoj papazjaniji sa poezijom, i to jo
202 Miroslav. Krleza

hrvatskom, i to jo tako bezvrijednom, bilo je oista

donkihotski smiono.
Meo Puci, zapanjeri omladinskom faxitazijom kol-
lrovsko-sveslavenskog romantizma cetrdesetih godina
prolog stoljea, debitira svojom poemom na Danteovu
grobu, i dok ta Pucieva pjesma ostaje nezapaena i
neocijenjena kao i njegova antologija dubrovaekih ru-
kopisa, etrdeset godina poslije nje dolazi Senoa, koji
Pueia uope i ne spominje.
Senoa je do konca svog ivota prevodio sasvim
slabe i bezimene drugorazredne i treerazredne vap-
ske pjesnike, a to je radio po svom zaista provincijal-
nom poetskom kriteriju u koji je vjerovao, kao u pouz-
dano uzvienu mjeru ukusa. Prijevode ove sasvim sla-
be poezije Senoa je potpisivao kao vlastitu pjesniku
produkciju, a i to je jedan od dokaza nae bijede, koju
je Mato jedamput veoma dobro definirao kao zature-
nost malog porobljenog naroda. Kod sastavljanja anto-
logije primiti estetski kriterij Augusta Senoe, kao po-
uzdanu mjeru ukusa, ostaje pod znakom pitanja, a po-
slije Senoine antololgije (1876) dolaze svetojeronimski
pokuaji, od R. F. Magjera do Minerve nita.
Zbogom, drage nae antologije, ba smo saaljenja do-
stojni, s vama kao i bez vas . . .

CAVOUR BUENJU NACIONALNE SVIJESTI

HRVATA I SRBA

Dosljedan protivnik svake pangermanske, austro-

habzburke supremacije nad Slavenima, Cavour je u
turinskom parlamentu prvi progovorio buenju hr-
vatske nacionalne svijesti. U ulozi naelnog tumaa rav-
nopravnosti seljakih slavenskih naroda s austrijskim i
madarskim plemstvom, Cavour je dao dalekovidnu
prognozu politikog i kulturnog razvoj a na istonoj ja-
 .9.9 varijacija 203

dranskoj obali; za razliku od mnogobrojnih slaveno-

fobskih zanovij tala, Cavourove su se teze ostvarile go-
tovo proroanski. Buenje narodne svijesti kod Hrvata
i Srba smatrao je naprednim procesom, upozoravajui
talijansko javno miljenje da su austrijski i madarski
aristokratski elementi odluili da topovima svladaju sve
slavenske demokratske pokrete. Cavour predvida, da
e se snaga novoprobuenih slavenskih nacionalnih
svijesti, bez obzira na to to je svladana kontrarevolu-
cijom, javiti u sve monijem obliku. U svojoj historij-
skoj besjedi od 20. X 1848, uza svu naelnu ogradu,
da ne eli biti Jelaievim ni hrvatskim apologetom,
on je upozorio turinski parlamenat, da madarska ari-
stokracija potiskuje hrvatske plebejske mase na crti
vlastite klasne, feudalne supremacije. Govorei pred
turinskim parlamentom, on je uoio sve kobne okolno-
sti nacionalnog i socij alnog revolucionarnog razdora na
Dunavu, razlilcujui veoma jasno feudalno-demokrat-
ske suprotnosti ovog zapletenog procesa, u kome ugar-
sko pr vinijalno plemstvo kao kontrarevolucionarna
satrapija zauzima spram nemadarskih seljakih masa
isto takav imperijalistiki stav kao i beka dinastija.
Cavour prorie, da barjaci pod kojim se razvija hrvat-
ska i junoslovjenska narodna svijest, ne ce ostati bar-
jaci reakcije ni despotizma, bez obzira na kobnu ulogu,
koju u tome trenutku igra ban Jelai sa svojim grani-
arskim etama u Beu.
Inspiriran poetskom, romantinom vizijom slaven-
ske stihije, koja od Dunava do Baltika razvija svoju
historijsku borbu za emancipaciju, Cavour se poziva
na lik jednog Mickiewicza kao na revolucionarno ob-
javljenje slavenskoga genija, doaravajui povienim
glasom historijski poziv Slavenstva, u borbi za goli op-
stanak protivu aristokratske tiranije madarskih gro-
fova. Istu temu varirao je Cavour kasnije u nekoliko
slobodnih asoeijaeija, uoivsi sve bitne elemente kobne
204 Miroslav. Krleza

godine 1848, te se moe rei da je madarski sociolog

Szab Ervin, pedeset godina kasnije, u svojoj euvenoj
analizi te iste kontrarevolueionarne problematike, ca-
voursku tezu osvijetlio nizom historijskih svjedoan-
stava tako, da bi Cavourove rijeei mogle ostati kao
moto Szabvog ivotnog djela.

DOROTI ANDRIJA

Historijski proglas Andrije Dorotia Narode sla-

vni, od 12. VI 1797, objavljen mjesec dana poslije
pada Mletake Republike, simbolizira svu bijedu i a-
lost ne samo jedne zabaene mletake provincije, ka-
kva je bila Dalmacija kada se Bonaparte pojavio pred
vratima Austrije, nego sveukupnog hrvatskog ambijen-
ta, koji se jalovo otima svome udesu stoljeima.
Kada se Mleii sa Dandolom pod zatitom Bona-
parteovih topova ponovo javljaju u Dalmaciji, Andrija
Doroti, antijakobinac od glave do pete, nekoliko puta
osuivan na smrt po venecijanskim agentima kao na-
rodni neprijatelj, postaje u Zagrebu ef austrijske po-
licije. Kao ef austrijske policije, ovaj luckasti coku-
la bavi se idejom da tampa hrvatske novine, jer po
svom iskustvu konstatuje dnevno kakav utjecaj vri
i kakav jakobinski razdor meu najirim masama sije
venecijanski II Regio Dalmata, tampan na narod-
nom jeziku.
Zato se Martinoviev prijatelj, jakobinski zavje-
renik bislcup Vrhovac usprotivio planu ovoga fratra,
da se narodne novine tampaju hrvatski, ne bi bilo te-
ko odgonetati. Kompromitiran kao republikanac u ok-
viru Martinovieve afere, koja je svrila krvavo, biskup
i slobodni zidar Maksimilijan Vrhovac nije mogao imati
nikakvo povjerenje u ovog crno-utog efa policije,
uvjerenog da je Austrija jedino mogue utoite pred
 .9.9 varijacija 205

jakobinstvom, republikaiistvom i ostalim ludim jatom

revolueionarnih sablasti, koje prijete Dorotievim fra-
tarskim idealima do istrage, Relacije izmeu biskupa
masona i jakobinca i policijskog cokulaa u franjevac-
koj mantiji jedan su od paradoksalnih motiva mnogo-
brojnih alosnih zavrzlama vlastitih naih austrijskih
protuslovlja.

MARINIZAM

Jos od Krblera i Vodnika, za posljednjih pedeset

i vise godina. govori se marinizmu kod nas na nain
neobino dosadan: svi nai adepti ezoterine knjievne
nauke, pokapajui talente i netalente uz dim svojih
pogrebnih votaniea na jedan te isti, beziejno gnjava-
torski nain, gunaju u koru jednoglasno: marinizam,
marinizam, marinizam... Meutim, nije ni ovaj vitez
Marino bio takav buffone kao to bi nai uzvieni anti-
marinisti htjeli da nam nametnu svoje bizarno mi-
ljenje, koje, primijenjeno na nae prilike, ne dokazuje
mnogo, a svakako manje od onoga to bi nasi auguri
htjeli da nam dokau.
Chi non sa far stupir, vada alia striglia,
to je parola pjesnika koji umije da nae pravu, podu-
darnu rijee za vlastitu misao. Marino nije ba takva
ieprtlja kao to se to priinja naim knjievnim krava-
rima, od kojih mnogi grebu krave eagijom loeg
ukusa", a da ni jedan meu njima, svojim stilom i drs-
kou svoga duha, nije zapanjio nikoga.
Od Mallarma i simbolizma do Joycea i Eliota, do
suvremenog talijanskog kaligrafizma, od Apollinairea
do apstraktne poezije, koja se njeguje interkontinen-
talno, za sve bi se te pojave moglo rei da predstav-
Ijaju varijante suvremenog evropskog literarnog mari-
206 Miroslav. Krleza

nizma. Poslije De Sanctisa, Spenglera i Burckhardta

otkrili su mnogi, kako je u vrijeme kavaljera Marina
umirala poezija i kako se raala muzika, meutim, ko-
liko je god to istina, nije jo uvijek toliko difamantna,
te bi marinizam svagda i svagdje trebalo uzeti kao po-
javu bezuslovne manje vrijednosti, kojoj je potrebno
govoriti s prizvukom prezira i omalovaavanja. Kamo
sree da je u naoj poeziji onoga vremena bilo mrvu
vie autentinog marinizma nego, naalost, Chiabrere,
i to Chiabrere iz pete ruke.. U naoj poeziji ima vise
Tridenta i vise Svete Brace od Drube Isusove, nego
hrvatskog glagoljatva, bogumilstva ili ako hoete
marinizma. Svi su nai pjesnici poboni i estiti
Knezovi Republike, rodoljubivi uzor-gradani, uredni i
dostojanstveni inovnici; lukavi butigari, uzorni supru-
zi i roditelji, prema tome, dakako, da je Marija
Mandaljena Pokornica postala idealom ove filistarske
pisanije, a ne il Cavalier Marino, koji, kad bismo ga
imali na svome Parnasu kao naijenca", ne samo da
ne bi u naim itankama bio naodmet ni danas, ve
upravo obratno od toga, on bi spadao medu najodabra-
nije knezove nae knjievne republike. Sve je na ovome
svijetu relativno.

ZETSKI KRALJ BODIN

Naa historiografija je romantiarski brbljava, ona

je naivna, a jedan od njenih osnovnih nedostataka je-
ste to davne, legendarne linosti, lcojima se konture u
maglenoj daljini vjekova jedva razabiru, za koje je
dokumentacija posve oskudna i koje ive u naoj svi-
jesti kao fantomi vise nego kao iva bia, opisuje kao
suvremene pojave, najbanalnijim reporterskim nainom,
s namjerom da te srednjovjekovne anegdote djeluju
kao ivi primjeri politike analogije danas. Ovakvo
 .9.9 varijacija 207

neinvenciozno prepisivanje otrcane kierske romantike,

sa esto prozirnom namjerom sitnog politikantskog kri-
jumarenja oitih neistina i ovenskih aluzija, zadaje
glavobolju svima koji ne misle da ovaj djeeji teatar
mrtvih lutaka predstavlja bilo kakvu historijsku istinu.
Kao primjer naivnog dozivanja na suvremenu po-
litiku pozornicu davno ve nestalih duhova, citiramo
Bodina, kralja od Zete. U Prizrenu Bodin proglaen je
bugarskim car em"
po buntovnoj vlasteli
kao sin kralja Mihaila i sam kraljevi zetski".
I pored nekih pobeda"
(jer Bodin, zetski kralj XI stoljea, ne smije, dakako,
ni u kome slulaju da bude poraen, jer mu to ne do-
puta visok stepen ponosne svijesti nacionalnoj asti
iz perspektive X X stoljea, kad se taj tekst pie), taj
pobednik" pada u zarobljenitvo, a njegovom nesre-
nom kraljevskom tati, Mihailu Stonskom, vraaju ga,
kao pobjedonosnog vojskovou, Mleii za skupe pare.
Poto se tako poslije itave serije
pobedonosnih ratova sretno vratio kui iz mletakog
zarobljenitva",
princ lutalica eni se normanskom princezom, a to je
iz historiografske perspektive X X stoljea
spoljni znak mudre i dalekovidne politike zetskih kra-
ljeva".
Kada Normani opsjedaju Dra, princ Bodin (sada
ve kralj)
,,u toku borbe drao se po strani",
u smislu orovieve stilizacije, koji trajno mutno, dvo-
smisleno rafinirano objanjava Bodinovu politiku
dranja po strani"
kao
jedino mudru i spasonosnu"
sa itavim sistemom skrivenih misli, kao biva, da se
Grci ne dosjete, Bodin e im ve pravovremeno podva-
208 Miroslav. Krleza

liti, jer Bodin, razumije se (kao stari radikal), zna to

r a d i . . . Kada su Normani poeeli da postiu znatne us-
pehe, Bodin je bio na njihovoj strani",
a zatim je
proirio svoju vlast nad Bosnom i nad Rakom".
Hinc illae lacrimae, ali kada je Bizantija potisnula
Normane, i kada su
draki namesnici oteli Bodinu zauzete gradove i njega
privremeno zarobili",
Bodin se, dakako, priklonio Bizantiji. Koje su to gra-
dove bizantijski i draki namjesnici oteli kralju Bodinu,
i kako su ga to ponovo privremeno zarobili, i zato
samo privremeno, tome naa historija zavijena ta-
janstvenim velom uti...
Prikazivati dogadaje iz medijevalnog perioda s ide-
jom nacionalne konstante, kao da je zetska, dukljanska,
raka, makedonska, hrvatska ili srpska nacionlna svi-
jest iz tih davnih stoljea podudarna s politikim svi-
j estima, koncepcijama ili interesima naih etnikih sku-
pina u X X stoljeu, ili kao da se svi politiki i drav-
nopravni pojmovi iz perioda IXXII stoljea poduda-
raju sa suvremenim predodbama naeg nacionalnog
teatra osam stotina godina kasnije, tu rabotu tjerati
tako ustrajno kao to je tjeraju naa gospoda povjes-
nici", jeste prkosno i tvrdoglavo, ali nije naroito mu-
dro. Takvim se otrcanim metodama tjera sitna, pala-
naka propaganda, koja je izgubila svaku, i najne-
znatniju svrhu ve u vihoru Prvog svjetskog rata, a da-
nas to nije samo trovanje neukog svijeta, nego zaista
isti besmisao. Rojalistika konjunktura na eshaezij-
skim katedrama, koja je pogodovala namjernom izvr-
tanju istine, formalno je nestala, ali duh naivnih roja-
listikih travestija (uz neke plemenite izuzetke) vlada
jo uvijek naom romansiranom naukom po zakonu
tromosti.
 .9.9 varijacija 209

Jer, eto, kako se piu komedije za nau historiogra-

fsku pozornicu: kad se ve moe utvrditi da se otac
Bodinov zvao Mihailo, zato da se ne pretpostavi kako
je to upravo onaj kralj, koji nam je saeuvan na ston-
skoj freski, u kapeli svetoga Arhanela Mihajla? Zato
na kraju krajeva, upravo taj stonski Mihajlo ne bi bio
otac Bodinov, kad bi se upravo na temelju te nesretne
slike (koja moda i ne prikazuje nikakvog hrvatskog
vladara, nego upravo samog Car a Otona in persona)
moglo dokazati da je Zeta drala Ston ve u ranom
Srednjem vijeku, prema tome da je zetsko pravo
na Ston u najmanju ruku istog datuma kao i dubro-
vako?
Kod fresaka iz XI stoljea zaista nije vano koga
predstavljaju, nego kako su slikane, tako bi otprilike
rezonirao ovjek, kome je stalo do slikarstva, a ne do
religiozne ili rojalistike propagande. Jedan od rijet-
kih slikarskih primjera karolinke romanike na naem
tlu, taj portret srednjovjekovnog vladara u crkvi svetog
Mihajla u Stonu predmetom je dugotrajne raspre meu
naim ikonografima jedne i druge vjeroispovijesti. Do-
bar motiv za burlesku, taj stonski Mihajlo grubo nam
pokazuje do kakvog izoblienja istine moe da dovede
tako nevina stvar, kao to je jedna srednjekvalitetna
slika na pljesnivoj crkvenoj stijeni, kad je uzmu u
svoje ruke Abderiani, na svoj poznati nain. Ovaj lik
najstereotipnije karolinke dekorativne romanike mo-
gao bi da predstavlja bilo kog vladara iz tog perioda,
na irokom rasponu od Rajne do Stona. Ni po emu
nije utvrdeno da bi to bio nepoznati hrvatski vladar ili
zetski kralj, jer se zna samo toliko, da je erkva bila
posveena Arhanelu Mihajlu, a ostalo sve spada u
luckasti dribling naih historiografskih centerfora s ovu
i s onu stranu estetskih granica romanike i bizantin-
skog slikarstva IX i X stoljea. Za sve te pretpostavlce
ne postoji stvarna podloga, jer su dekorateri onoga pe-
14 09 varijacija
210 Miroslav. Krleza

rioda kraljeve i vladare karolinkog svijeta slikali ste-

reotipno kao kraljeve na dananjim igraim kartama,
i bez obzira na to to je pretpostavka, da je na ovoj
stonskoj slici prikazan jedan od junoslovjenskih kne-
zova, pod znakom pitanja, takva ce se verzija lansirati
ipak, svakoj zdravoj pameti uprkos, jer takav nain
miljenja tono odgovara mentalitetu naih historika,
uvjerenih da lansirajui neistine ire interesne sfere
zetske, hrvatske ili dubrovake na Jadranu...
Kad smo Bodinovo Velianstvo uzvisili tako na
kraljevski pijedestal, kad smo dokazali da je kralj Bo-
din sin kralja Mihajla sa stonske freske, u arolijama
naeg panoptilrama nije nam teko prikazati Bodina
kao pravog pravcatog kralja, koji zvekee maem, de-
klamirajui loe rimovane stihove iz bilo koje roman-
tine operete. Kad smo tako s punom naunom akribi-
jom uspjeli dokazati da Bodin nije samo kralj, ve kra-
ljevski sin i unuk, taj uesnik u pobuni makedonske
vlastele, taj pretendent na bugarski prijesto, oenjen
normanskom prineezom Jakintom, koji se probija iz-
medu Bizantije i Normana lukavstvom i cekinima, s na-
mjerom da proiri svoju vlast do Bosne i do Rake,
pretvara se u banalnu politiku formulu eshaezijskog
kraljevskog ujedinjenja pod ezlom poznate nam dina-
stije, godine 1918.
Postavlja se delikatno pitanje: zato nai povjes-
niei, ovi pjesnici bez dara, ne piu drame, kad je kod
njih razvijen urodeni smisao za komponiranje kraljev-
skih uloga velikog stila? Zato ni jedna od tih kneev-
skih figura nije uspjela nadahnuti ni jednog naeg pjes-
niki raspoloenog historika da je oivi na sceni, kada
je u doba urino to zaista bilo pomodno?
itav na Srednji vijek golema je kosturnica, ne-
pregledno groblje likova i dogadaja, koji su se svi iz-
dimili kao potpuno zaboravljene i nepoznate epizode.
U magli dalekih prostora i vremena, ne predstavljajui
 99 varijacija 211

objektivno drugo do divlje, geopolitiki uslovljeno kre-

tanje mladih snaga po naem planinskom reljefu, jedna
za 'drugom nestale su eitave povorke ovih knezova u
meusobnom satiranju izmedu Zagore, Duklje i Zete,
u jalovoj borbi za svoj feudalni suverenitet, a da svi
jalovi, krvavi i tragini napori te, nazovimo je, vlastele
nisu imali i nemaju ba nikakve slinosti sa suvreme-
nim naeionalnim previranjem na istome terenu. Sve
su to adjektiviie kontradikcije dakako, i bolujui od
historijskih privienja, treba trajno imati u vidu da su
ti fantastini tekstovi pisani po politikim karijeristi-
ma, po dvorjanicima i rojalistima iz neposredne pers-
pektive poslije Prvog svjetskog rata, kada je bio preki-
nut crnogorski suverenitet i kada je penetracija konti-
nentalnih snaga na Jadranu mogla predstavljati anti-
cipaeiju i historijski presedan u loginom nastavku hi-
storijskog prisajedinjenja. Kao Ibsenovi Kronpreten-
denti, ova naa simbolistika proza jeste ponajee
zbrka istog, vie-manje naivnog besmisla, dok je naa
srednjovjekovna politogeneza zasluila suvremenije for-
mule od beslcrajno dosadnog zveketanja zaglupljujuih
rodoljubivih fraza.
ta znai pojava kralja Bodina kao dravotvorca,
u dananjem nacionalnom smislu, u XI stoljeu izmeu
Pape, Roberta Guiscarda, Bizantije i Mletaka? Sa pede-
setak konja i maeva svaki bandit onoga vremena
mogao je slobodno i nesmetano da pobije bilo koga tko
nije imao pedesetak konja ili lconjanika, a legende iz
tog davnog macbethovskog doba, ti dramatski detalji
iz kronike jednog Saxa Gramatika, pretvaraju se kod
nas u doktorske teze i akademske disertacije. Protivu
kriminalne anarhije ljudi su se branili iskljuivo tvr-
davnim zidinama, a tko je mogao da unajmi etu do-
brih zidara i da kupi dvjesta maeva, taj je u carigrad-
skom ili rimskom duanu nabavio sebi i potvrdu na
14
212 Miroslav. Krleza

magareoj koi da je Kralj i da je Bogom Pomazani,

na mili i dragi saveznik, Kralj"!
Normani vladaju Albanijom, a Bodin (kome nismo
mogli da utvrdimo ni identiteta, jer se zove Konstan-
tin) vladar je
neutralan u bizantijsko-normanskom ratu",
to znai, da je nevjeran carevima carigradskim spre-
man svakog trenutka da proda grke interese Lateranu,
Mlecima ili Normanima, spreman da se polatini po uzo-
ru Zvonimirovom, a sve se to iz nae romantine per-
spektive zove
stvaranje velike srpske drave"
kao pandana
velikoj hrvatskoj dravi Zvonimirovoj",
0 kojoj jedan drugi autoritet pie:
Hrvatska odista nije uivala pravu slobodu, jo dok je
formalno bila slobodna, i eini se da je to narod duboko
oseao, pa se za svoju slobodu nije ni borio s onim
oduevljenjem i ustrajnou kao kad bi dravu oseao
kao potpuno svoju. Po njoj su slobodno vrljali Papini
Legati i njihovi poverenici dalmatinski Romani, a spre-
mali su se da je raupaju Mleei i Madari".
Mudrost do mudrosti:
prava sloboda Hrvatske koja nije slobodna",
premda to formalno jeste, a
to narod oseea duboko",
pale se zato
i ne bori kao kad bi dravu oseao svojom".
Hrvatska sloboda, narod, osjeeaj slobode ili dravnosti,
1 tako dalje, sve su to elementi krijumarskog barata-
nja pojmovima, koji nisu ni u XI stoljeu znaili ono
to gotovo svi nasi historici s nekim prominentima na
elu misle da znae danas, kada pod naivnom vinjetom
vercuju sumnjivu robu sasvim banalnog i neukog o-
vinizma.
 .9.9 varijacija 213

Kada Raimondo od Tuluze prolazi Zetom za Svetu

Zemlju 109697 on (po oroviu)
prolazi Zetom neprijateljski",
ali ga Bodin, uprkos tome,
ipak prijateljski prima..."
Kad su se ve tako sastali, kao dva kraljevska prija-
telja, u Skadru, Bodin i Raimondo od Tuluze napijaju
kralj evske zdravice: bratinstvo pokrteno ampanjcem
u znaku Alijanse francusko-srpske u varijanti 191425,
a zatim Bodin istoga trenutka nestaje pod zvijezdama,
da bi se stvari u ovoj kraljevskoj obitelji zavrile na
krvav, maebethovski nain: trideset mrtvih na histo-
rijskoj pozornici, zaklanih en famille. Zato se ova kra-
ljevska familija poldala do istrage, da ba ni jedan od
njih nije ostao iv? Nad hrpom leeva, nad razvalom
kralj evskog groblja bodinskog osjea se u naoj histo-
riji sentimentalen prijekor, da se to sve naalost svrilo
tako tragieno samo zato, jer ovi sebeljubivi i grubi
srednjovjekovni baruni nijesu bili na visini nacionalne
svijesti naprednih i suvremenih historika tipa orovia
i Stanojevia.
Ti bijedni nai kraljevi svravaju svoje blistave
karijere veoma krvavo i veoma brzo kao kod Shakes-
pearea, i dok se jednom mrtvom princu na Helsingoeru
odaje posmrtna poast, stie na daske u sjaju svojih
srebrnih oklopa novi Fortinbras, a na pozornici naoj
javlja se novi pretendent: Vukanl
Raka na utrb Zete, Budim na utrb Gvozda, Mleci
na utrb Zadra, Hercegovina na utrb Bosne",
sve jedno na utrb drugog, sve jedno drugom hoe da
pregrize grkljan i da zabije no u leda, a sve to samo
zato, jer ta luda i divlja kraljevska, kneevslca i vla-
steoska eljad nema potrebne idealne dravotvorne
svijesti naih dragih Ijetopisaca iz Dvadesetog stoljea,
jer ti narodi" nisu narodi, nego rulje, i premda su
formalno slobodni ipak to nisu",
214 Miroslav. Krleza

jer sve te drave i svi ti narodi ne osjeaju dravu

idealnim ostvarenjem svojih politikih programa".
Bodin, alias Konstantin, sin nepoznata oca, to jest
sin zetskog vladara Mihajla, konfiniran kao mladi u
Antiohiji zbog navodne pobune makedonskih boljara,
balansirao je izmedu opasnih magnetskih polja tadanje
politike stvarnosti kao jedan od pretendenata na pri-
jestolje. Kao vazal bizantinski on je igrao zavjereniku
igru sa Mlecima, Normanima i Lateranom podjednako,
u sva tri smjera simultano, s jednom jedinom milju
da prodre u Bosnu ili u Raku, kao u svoje neposredne
interesne sfere. Baruni na prijelazu izmedu rodovskog
i feudalnog uredenja, kada su arhajski i patrijarhalni
elementi na plemehskoj bazi jo uvijek toliko jaki da
ometaju konsolidaciju feudalnih centara, gube se sve
do XIV stoljea u jalovim naporima za osvajanje su-
vereniteta. Taj e procs potrajati sve do XIVXV
stoljea, kad se na horizontu ocrtava nova kobna kom-
ponenta: osmanlijska opasnost, koja itavom toku ,nae
historije daje posve drugi smjer.
Manihejci, papisti, pravoslavci, glagoljai i inkvi-
zitori trajno se ugroavaju u zavjerama i urotama s jed-
nom jedinom idejom, a ta je: pljaka i otimaina. Ko-
zari kru, pod teretom galija mletakih quantit
ngligeable, drumski razbojnici, nadzirui ceste i pa-
zare, konjokradice koje trguju kokokama, jajima i ja-
riima, a pomalo ljudskim mesom i robljem, u princi-
pu smatraju venecijansko gradanstvo svojim najviim
idealom, a sa svojim gospodskim zetovima inostranci-
ma (Baiamonte Tiepolo, 15. VII 1310) diu bunu u Ve-
neciji protivu Consiglia. Suruju s kardinalima i inkvi-
zitorima (Gentilis, Casamaris), podmiuju papinske le-
gate, plaaju ucjene inkvizitorima (ispred Zadra Pavao
ubi pie avinjonskom papi Klementu V antiveneci-
 .9.9 varijacija 215

jansko pismo), a ipak za svaki sluaj nastoje da imaju

domicil u Veneciji, respective oni iz Rake, Duklje i
Zete u Dubrovniku, za svaki sluaj...

DOMAGOJ

U periodu slavenske politogeneze na Jadranu, u

trajnoj politiki isprepletenoj igri izmeu Mletaka i
Rima, Aachena i Carigrada, razdoblje od dvanaest go-
dina Domagojeve politike karijere predstavlja nezna-
tan detalj dugotrajnog krvavog previranja, u znaku
zbunjenih, iz perspektive naih historika potpuno nelo-
ginih i nejasnih gusarskih prepada, cas za raun jed-
nog, a cas za raun drugog visokog politikog partnera
u inostranstvu. Sve historiografske kombinacije osni-
vaju se na dva-tri detalja u dopisivanju izmedu Rima
i Carigrada, a ostalo su slobodne fantazije tipa Klai,
Smiiklas ili iko, a kasnije popova Lukasa ili Barade.
Parafraziranje prolostoljetnih rodoljubivih teks-
tova" kakvo se i dalje njeguje pod vinjetom povijesnog
ispitivanja", ne znam da Ii je najsretnije rjeenje, da
se ljudima, koji danas u naoj historiji trae pouzdane
upute, kae neto tim danima medijevalne anarhije,
na nain vie-manje podudaran sa suvremenim meto-
dama historijske nauke.
Od Klaia se uvrijeilo (ili udomailo"), da se
Slaveni" iz ahrivskih dokumenata od VIIIXI stoljea
trajno navode kao Hrvati", u smislu klaievske rodo-
ljubive formule, kao da se radi Hrvatima", formirani-
ma po modelu nacionalne svijesti iz druge polovine
XIX stoljea, to jest na nain kako je Klai zamiljao
da treba, tjerati hrvatsku nacionalnu propagandu, bu-
dei viteki junaki duh u pospanoj kheunovskoj Bano-
vini filistarskim romantiziranjem. Ta klaievska meto-
da dakako da je naivna, a to se naune arkribije tie,
216 Miroslav. Krleza

sa injenicama nepodudarna, jer srednjovjekovni kro-

niari, koliko god bili neznalice i nesnalaljivi; inostran-
ci, oni ipak prate dramatski razvoj odnosa na istonoj
jadranskoj obali sa veoma velikim zanimanjem, Kad
govore Slavenima, oni uglavnom prikazuju difamant-
na gusarska razbojnitva na naoj obali, imajui fino
sluh da razlikuju Hrvate" od Slavena", u neodrede-
nom, irem smislu.
Gusari" s istonojadranske obale podjednako su
odiozni iz perspektive mletake, carigradske i rimske.
Predmetom i motivom trajnih optuaba i kleveta, Sla-
veni su istodobno nevinom rtvom politike propagan-
de, jer gerilama i gerileima, pirateriji i pira-
tima sve bogom pomazane legitimne vlasti ovoga svi-
jeta govore kao banditima; kada Papa u jednom je-
dinom od svojih mnogobrojnih pisama uzima Hrvate
u odbranu, on reagira na bizantijske prepade na isto-
noj obali, u periodu Raskola, kao politiar: Hrvati su u
tome trenutku Papi manje zlo od Slavena" izmatika.
Kao to slavensku piratsku, gusarsku rulju prikazuju
latinski i grki pamfleti, tako opaki, okrutni, necivili-
zirani i pogani ovi Slaveni" ipak nisu bili. Kulturni
centri u kojima se piu ti pamfleti, diplomatske kance-
larije koje govore hrvatskim knezovima i vladarima
na istonoj jadranskoj obali trajno sa pejorativnim pri-
zvukom, a esto i s prezirom punim gadenja, u svojim
kriminalnim metodama nisu bili ni za jotu humaniji
ni pristojniji.
Da Domagojeva infanterija nije bila sastavljena od
tako impozantne falange strijelaca, kakvu je prikazao
Ivan Metrovi, kada (na svom poznatom reljefu) ko-
ketira sa klerikalnim pojmom bojovne domagojevtine,
to je izvan sumnje. Kod nas se od Domagoja stvorio
simbol Bojovnog Ratnika, jednog od Generala Eccle-
siae Militantis, to ni po emu nije tono: za ove mi-
zerije od knzova, koji su bili toliko ekonomski bijedni,
 .9.9 varijacija 217

da na svojoj bazi nisu uspjeli organizirati ni ake

feuduma, za gladujue pastire, koji od splitskih biskupa
uzajmljuju po trideset cekina, za tu gospodu barune
radilo se trajno biti ili ne b i t i . . . Pasti u roblje kao
mletaki galijot ili krepati od gladi kao pastir na kru,
kome su splitski ili trogirski oklopniei oteli Stada, to je
bilo pitanje njihove svakodnevne politike.
Bude li se jedamput pisala objektivna historija onih
dana, trebat e posvetiti nerazmjerno veu panju bijedi
ispod mosorskih i dinarskih vrleti nego nekim ideo-
lokim orijentacijama Zapad Istok. Sve su te me-
tafizike hipoteze smijene. Auguri jedne i druge lcr-
anske vjeroispovijesti deklamiraju nam duhovnim
supstancijama, koje da se podudaraju sa vrhunaravnim
karakterom narodne due, a ni jedan od tih mislilaca
ne e da progovori prije svega bijedi, zakonu geo-
politikih faktora i glavnim penetracijama velikih
sila na magistral! SolunVardar ili SoaJadran.
Vladari tipa Domagoja dolaze na vlast u krvi, ne-
stajui sa pozornice u trajnim zavjerama. Jo uvijek
traju parafraze smijenih formula pseudopatriotske
povjesnice" iz prologa stoljea, kao da su se ovi kne-
zovi meusobno unitavali po crti svojih duhovnih vi-
zantijsko-rimskih simpatija i programa. Trebalo bi po-
znavati koliko je te eljadi svega bilo, koliko je poda-
nika sa ltravama i kozama zajedno ivjelo pod takvom
jednom kneevskom krunom, koliko su para troili ti
kraljevi, kakva je bila prodajna cijena njihovih vojni-
kih akcija na politikim burzama vremena, kad su ih
kupovali kao jadno gusarsko meso. Kako bi ti bijednici
bili mogli da preskoe ukletu sjenku svog vlastitog
udesa i kako bi bili mogli da se oslobode svog opanka,
kad im ivotni uslovi, tisuu godina poslije te slavne
kralj evske ere, nisu poskoili ni za dlaku?
218 Miroslav. Krleza

DOMINIKANCI KOD NAS

Istina je da je sveti Dominik poeeo svoju karijeru

u pobijanju krivovjerstva, koje je u ono doba znailo
poetak raanja laike svijesti i pobunu protivu crk-
vene hijerarhije na temelju evangelistikih principa,
pa kad se danas govori duhovnom poslanstvu ovog
Reda, ne treba zaboraviti, da je recept ljekovitosti va-
tre dominikanski izum. I u nau zemlju dominikanci
stizali su sa delikatnim zadatkom svoje Misije, da spa-
le bogumilsku herezu. Kada je rije naim domini-
kaneima", mi kao da im tepamo, rastapajui se od mi-
lja koliko ih je bilo, kako su bili kulturni, mudri i
obrazovani, i kako su mudro i dalekovidno djelovali u
izgradnji nae civilizacije, otevi nas poganskom i a-
volskom mraku nae barbarske svijesti, a zapravo ti
nai bijeli fratri doputovali su nama kao tudinci iz
tuine, za tue raune, i do danas ostali su to su i na
poetku bili: inostranci na proputovanju kroz jednu
nevjerniku, barbarsku zemlju.
Svi nasi historici (bez izuzetka), kada govore
patarenskom krivovjerstvu", nastoje kako bi toj po-
ganskoj pojavi dali neko manje vrijedno tumaenje,
kao da je toboe, naalost, doista simptom rasula nekih
moralnih principa, ali ta balkanska, slavonska ili bo-
sanska hereza nije tipino naa pojava", jer bilo to
se javlja kod nas kao krivovjerstvo", zapravo je stra-
no tijelo u okviru naeg historijskog razvoja". Da se
stidimo neega to se zove krivovjerstvo u naoj histo-
rijskoj prolosti, da alimo te nae davne jeretike
zablude", da ih zaobilazimo sordinantno kao make
dominikanskih lomaa, kao da tih lomaa i te jereze
uope nije bilo, .smisla mnogo nema; upravo stoga to
je besmisleno, to se ipak kultivira dalje svakoj historij-
skoj logici uprkos. Kod tih pravojernih, pravoslavnih,
latinskih ili grkih antijeretikih idiosinkrazija obje su
 .9.9 varijacija 219

nae klasine, rasne vjeroistovijesti idealno podudarne.

Iz jedne i iz druge perspektive priznati bogumilstvo
kao treu komponentu, znai odrei grkoj ili latinskoj
misiji znaenje historijske magistrale, a ta opet hipo-
teza rui sve idealistike aksiome nae moraine sup-
stance na ovome svijetu, a takav nain gledanja jeste
satanski, dakle bogumilski, dakle danas materi-
jalistiki.
Da dominikanci nisu postupali sa jereticima u ru-
kavicama, to je jasno, jer u surovom i poganom vremenu
i dominikanci su bili u zlu zli i u surovostima surovi
i opaki, kao to su drutvene prilike i odnosi tog pe-
rioda bili brutalni. No dok je takozvani jeretiki laici-
zam (kod nas i u svijetu) mogao znaiti neku pobunu u
ime naivnih, evandeoskih principa, lave ovih vjernih
pasjih opora dominikanskih, koji su se sami diili
pred Gospodinom da su mu psi (Domini canes"), odje-
kivao je itavom Evropom. Istina je: dominikanci bili
su roditelji likovne propagande, oni su prvi u slikar-
stvo uriijeli teme mrtvakih plesova, prijetei nevinom
stadu svojih vjernika Terorom Sudnjega Dana" (Cam-
po Santo u Pisi kao primjer). Bilo ih je vise od sto i
pedeset bataljona. Poeli su svoju vojniku i general-
sku karijeru kao siromasi, boji bojovnici, ali ratujui
za raun svjetovne vlasti i oni su pali u iskuenja raz-
norazna i predavi se kultu svjetovnih dobara, pogospo-
divi se, pretvorili se u feudalnu vlastelu tako, da ni
u tom pogledu nisu ouvali istou svojih moralnih
ideala. Nai bogumili smatrali su ih davolskim sjeme-
nom, su tu jerezu platili svojom ludom glavom, a
sve, to je stoljee-dva kasnije tim fratrima govorio
i pisao Erazmo, nije mnogo blaa ocjena ove fanatike
drube.
Sveti Dominik, organiziravi svoje bataljone pro-
tivu albigenza, postao je ve u svojoj dvadeset i petoj
godini pobjedonosni general, koji je ovaj sveti rat za-
220 Miroslav. Krleza

vrio punom pobjedom. itav francuski jug bio je za-

klan, a Lombardija zgaena. Kako su ti intlektualni
zatitniei" evropske umjetnosti i knjievnosti njegovali
kult knjige, tome nam je ostavio dragocjeno svjedo-
anstvo i fra Angelico u svojoj apologiji udo svetoga
Dominika, gdje se vidi, kako braa dominikanci ui-
vaju u ognju od jeretikih knjiga. Kao specijalisti u
inkviziciji, dominikanci siju po itavom civiliziranom
svijetu strah i trepet za svaku, u evangelistikom smi-
slu ovoga pojma, i najneviniju slobodnu misao. Ne tre-
ba zaboraviti da su oba autora uvenog Mlatila za vje-
tice (Malleus Maleficarum) bili dominikanci: Jakob
Sprenger i Institoris. Tehnika unitavanja politikih i
ideolokih protivnika (u smislu nacionalnosocijalistikih
direktiva) jedva da je savrenija od bogatih i invenci-
oznih propisa ovog slavnog Mlatila, pomou koga su
dominikanci pomlatili masu evropske svjetine, po broju
veu od Kserksove vojske. Izmeu ostalih svojih izuma
dominikanci su zaveli u historiju evropske civilizacije
crkvenu cenzuru, a kod pokrtavanja Antike oni su sa
svetim Tomom Akvinskim odigrali svoju besmrtnu ulo-
gu, zaustavivi normalan tempo razvoj a zdrave Ijudske
pameti za dva do tri stoljea potpuno, a kao to se po
proplamsajima neotomistike na svim filozofskim kon-
gresima poslije Drugog svjetskog rata vidi, taj zastoj
jo uvijek traje . . .

BALII

Balii, kao jedan od glasnijih klanova iz feudalne,

politogenetske periode, kada je na naem terenu sve
jo usijana meteoritslca masa, predstavljaju doista va-
an historijski period Zete i Albanije, potkraj XIV
stoljea. Idealistika apologija jednog feudalnog klana
koji se prikazuje melodramatski, kao da se genealoki
 .9.9 varijacija 221

prati razvoj jedne porodice u aristokratskom almanahu,

iakva lana instrumentacija, kad se "Stvari prikazuju
u opernim kostimima, uz romantinu pratnju violina,
ne podudara se sa stanjem historijskih fakata, a kao
metoda travestira istinu, krivotvori dogadaje i datume,
i od kaosa i rasula divljeg, primitivnog, barbarskog,
da, upravo kriminalnog stanja stvara svetitelje na po-
litikom i nacionalnom ikonostasu i tako uspavljuje
svijest, zarobljujui logiku saaljenja dostojnim neis-
tinama, kojih pali svoj katedarski tamjan kao
svetinja.
U meteu izmeu budimskih, mletakih i napulj-
skih pretendenata, ovi banovi, bar uni, boljari, knezovi,
ovi trabanti kraljeva i kraljevskih samozvanaca, liki,
zetski, makedonski, dalmatinski i bosanski boljari, koje
zanosi jedna jedina gladna misao da bi pokrali to vie
tudih koza i da bi tako proirili svoje interesne sfere",
ne kreu se na historijskoj pozornici kao patetini ju-
naci nae narodne opere u desetercu i uz tambure, nego
kao razbojnici, pustolovi i lutalice, kojima ivotni us-
lovi nisu bili ni po eemu udobni, a udes trajno proklet.
Gaziti preko Bosne ili Rame, probiti se od Grmea do
Plive ili od Une do Drine, braniti svoje panjake na
padinama Pljeevice ili otimati ribolov na Gornjem
Pounju, ugroavati dalmatinske talasokratske komune,
ubirui porez izmeu Trogira i Zadra, paliti i robiti
od Vardara do Prokletija, sputati se niz zetske vrleti
i graditi kule na Jadranu, to su bili jedini planovi ove
vlastele, koja je kao nosilac svoje vlastite boljarske
svijesti kurjalc medu kurjacima, strah i trepet jadran-
skih gradova, a gonjena zvjerka s druge strane. Uz
trajne pokolje, uz zveket oruja na bijegu, u neizvjes-
nostima, ugroeni veleizdajom, raskrinkanim urotama,
u okovima ili u progonstvima, svi ti boljari svravaju
tragino i jalovo. Kleati u Budimu pred Andrijom Mo-
rosinijem, kleati pred Karlom Robertom u Splitu, bo-
222 Miroslav. Krleza

riti se goloruk sa dalmatinskim gradovima, otimati bi-

skupima mitre i cekine, urovati sa bosanskom pataren-
skom vlastelom, igrati trajno pretvorljivu ulogu de-
nuncijanta i agent-provokatora na papinskim dvorovi-
ma u Avignonu ili Lateranu, sanjati suverenitetu i
kiljiti na krunu, to je spram toga bilo biti zetski,
bribirski ili livanjski upan? Mizerija, izraena jezikom
tadanjih valuta, koja predstavlja nekoliko opanaka i
tri koze. Borba s patarenima sve do Drine, osvajanje
Zadra, bitke s Kotromaniima, Mlecima i Nelipiima,
sa posavskim i podravskim barunima, lutanje od Knina
do Kotora i od Zadra do Save, to je historija ovih kne-
zova od Bribira do Zete, a ta skorpionska i vuja pro-
blematika ne moe se prikazati s lanim patosom po
naelu prvorodstva, po zakonu aristokratskog legitimi-
teta, kromolitografirano, kao to nas je nauio da gle-
damo po zakonu izopaenih historijskih perspelctiva
Paja Jovanovi sa svojim dekorativnim krunisanjem
eara Duana.
Kao jaki feudalni fokus i Balii su aktivni u svi-
ma smjerovima za stvaranje vlastite baze izmeu Al-
banije, Dubrovnika, Hereegovine, Rake, Skadra, Bara
i Ulcinja. Vazali bizantijski i mletaki, Balii nisu us-
pjeli da se odre pod udarom jaih i bolje organizira-
nih snaga, jer ve poetkom XV stoljea nestaju sa po-
litike pozorniee netragom.
Na koji je voleban i paradoksalno udestven na-
in Nikola Pai pao pod maginu sugestiju baliev-
skog magneta tako hipnotiziran, te se zainteresirao
eak i za Suffayeve fantazije? Za objanjenje paiev-
ske romantike mogao bi se nai kljue u nekim elemen-
tima megalomanije s jedne, a historije feudalne iner-
cije s druge strane tako, da su neki arijski filozofi po
svom mentalitetu vise skloni politici albanskih begova,
nego arnautske raje.
 .9.9 varijacija 223

DIOKLECIJANOVA PALAA
Orbis romanus

Izmeu V i IX stoljea kada se javljaju prve ten-

denee za formiranjem politikih i religioznih slavenskih
elemenata na Jadranu, Orbis romanus lei pred naim
narodima u ruevinama svoje mediteranske, helensko-
rimske civilizacije. Na istonoj obali Jadrana Diokle-
cijanova palaa ostala je jednim od simbola ove nesta-
le civilizacije. U Dioklecijanovo vrijeme, Rim, smrtno
ranjen, umire, ne vjerujui vie ni u to i ne borei
se vise ni za kakve principe, osim za svoj vlastiti im-
peratorski opstanak. U sjeni krvavih stoljea rimske
dekadanse, Dioklecijanova palaa je jedan od posljed-
njih akorda one historijske agonije, koja se gasi u oci-
ma barbara, stiglih na Jadran iz dalekih sjevernih ze-
malja.

Carska grobnica
Car ska grobnica u Splitu posljednje je arhitekton-
sko remek-djelo jedne arhitekture, koje predstavlja
monumentalne kulise fantastinom nizu prizora, to ih
Evropa jo uvijek zove civilizacijom citavog svijeta.
S jedne strane sinteza Antike, splitska rezidencija je
istodobno tugaljivi simptom nestajanja svih klasinih
principa u arhitekturi i u dekorativnim vjetinama.
Barbarski eklekticizam jednog kulturnohistorijskog pe-
rioda, koji je izgubio svoje vlastite unutranje stvara-
lake impulse, Dioklecijanova palaa je zapravo ori-
jentalna dekoraeija jednog vremena, koje vise nema
svog stila, i itava njena arhitektonska zamisao nije
vie klasina.
224 Miroslav. Krleza

Izmeu antike i srednjeg vijelca

Ova graevina stoji kao mea izmeu Antike i
Srednjeg vijelca. Pretea vizantijske arhtitekture i sre-
dovjenog, romanslcog, vizantijsko-ravenslcog perioda,
ova pompa jednog carslcog nadgrobnog spomenika po-
smrtna je poeast nad sarkofagom tiranina, kome je
Bonaparte izjavio Marmontu, da je bio najbolji poli-
eist itave historije". Od egipatslcih sfinga i afrikih
granitnih i porfirnih kapitela tu je nagomilan itav
magazin raznovrsnog skupocjenog materijala, da bi se
tako doearao lcult dostojan jednog poluboga i gospodara
nad Tetrarlcama Carstva, koji se povukao u svoju pa-
lau, da tu zavri svoj ivot, sadei kupus.

Pozornica bez kulisa

Pred nasim oima danas ova earslca pozornica sto-
ji bez kulisa: bez bronanih spomenika, bez mramornih
kipova, bez zavjesa: prazne, poarima i olujama vjelco-
va imitene zidine jednoga hrama, to ga jo Porfiro-
genet, est stoljea lcasnije, nije umio opisati, priznavi
da mu nedostaju rijeci kako da prikae ovu carsku
grobnicu, koja je svojim lukovima, peristilom, kolona-
dama i kupolama inspirirala gotovo sve kranske ba-
zilike bizantijskog i zapadnoevropskog svijeta.

Mistika posmrtne carske poasti

Korintska kolonada ovog carskog groba je tu, da
djeluje mistino: post mortem Imperatoris, a ne da
neto stvarno nosi. Ovaj carski mauzolej znai defini-
tivan prekid s arhitektonskim utilitarizmom u historiji
evropske arhitekture. Bogatstvo ove diokleeijanske grob-
nice ima jednu jedinu svrhu: da djeluje satrapslci na
barbarslca pokoljenja.
 .9.9 varijacija 225

Gurlittova hipoteza

ipkasti reljefi, lavlje pande, geniji, bogata flora

u timpanonima i zaglavcima, sve je to negacija rim-
skih puritanskih principa, su Gurlitt i itava legija
kulturnohistorijskih strunjaka za Gurlittom doli do
zakljuka, da ova graevina nije vise objavljenje rim-
skog duha. Dublji, simbolian smisao ovog mauzoleja je
proturimski, i graditelj Carskog Hrama je po gurlit-
tovskoj hipotezi orijentalizirani Grk ili helenizirani
Sirijac". Ni Dioklecijan nije bio Rimljanin. Roden u
Solinu, on je ovdje, u sjeni svoga zaviaja, i umro, a
da Rima nije tako rei ni vidio, ni htio da vidi. Gurlit-
tova pretpostavka, da graditelj ovog hrama nije Rimlja-
nin, vrlo je vjerojatna, ali ni po emu ne slijedi da
glavni graditelji palace mora da su oli iz Male Azije
ili Sirije, jer ti glavni graditelji mogli su biti isto tako
i Iliri, a ta bi pretpostavka mogla da bude blia stvar-
nosti od svih hipoteza ve i po tome, to je i car, kako
se vidi po njegovoj carskoj rezidenciji, bio lokalni
patriot.

CIKA

Zaogrnuta koprenom tajne, zadarska benediktinka

ika stoji nad katafalkom naeg kraljevskog koloman-
skog poglavlja kao prikaza iz bilo kakvog montpinskog
romana za gro. Tko je bila ta udna duvna, ta priorisa,
ta asna majka, kojoj se govori da je preko zadar-
skih Madijevaca, od kojih je potjecala, bila u rodu s hr-
vatskim kraljem Petrom Kreimirom IV, koji je u jed-
nom dokumentu naziva svojom sestrom"?
Patetina evokacija ove benediktinke, da je u rodu
s hrvatskim kraljem Petrom Kreimirom IV, koji ju je
u jednom dokumentu poastio nazivom Soror mea

15 89 varijacija
226 Miroslav. Krleza

Cieca", izgleda nam suvie sveana, a da zapravo ne

znamo da Ii se zvala Cika ili Cicea ili Cicha, u svakome
sluaju vie Cika nego Cika, ako je Cika hipokoristikon
od Lucija, kao to to misli Raki, dakle Lucika i prema
tome Cika, a nikako Cika.
Kada Petar Kreimir, sin Veneeijanke Hicele,
unuk i imenjak svoga djeda Petra Orseola Venecijan-
ca, pie jednoj od roda zadarskih Madijevalaca (koji su
moda bili Svabe Mainardi), on upotrebljava za naslov
pisma uobiajenu frazu, sestro moja", ili kao to bi
Liani rekli ,,'stro-moja", iskljuivao kao frazu, koju ne
treba deifrirati ni za mrvu manje konvencionalno nego
s to je bila izgovorena Da Ii je bila u rodu s jednim
od hrvatskih kraljeva ili nije, da Ii je bila priorisa
zadarskih benediktinki, sve to nije od neke naroite
historijske vanosti. Cini se po svemu da je bila dama
svakako veoma imuna, a mi smo slavu njenog nakita
pronijeli sve do Pariza.
U vezi s Lueikom na spiritistikoj seansi nae hi-
storije javlja se sjenka njene kerke Veenege, pokopa-
ne pod istim benediktinskim krovom, gdje se, umoran
od dalekog budimskog puta, odmarao na dragi kralj
Koloman, kad bi bio stigao do Zadra da se tu napije
grka i najede barbuna. Postoji, naime, jo jedna, ne
manje vjerodostojna romantina hipoteza, da je Kolo-
man podigao ovaj svoj zadarski benediktinski zvonik
vezan tihi stan sestre nae Lucike nitima lirske za-
darske mjeseine, kao da se zaista radilo romaniku"
grbavca Kralja s ovom tajanstvenom bijelom duvnom.
Patetiean grimiz kralj evske zadarske tajne mogao
bi se izraziti samo stihovima, kao to i kralj evske de-
anske motive opisuju nai pjesniei u boljarskim orna-
tima ruske opere, sa poznatom patetienom instrumen-
tacijom iz vremena Milutina Bojia ili ciklusa soneta
hrvatskim kralj evima od Vladimira Nzora.
 .9.9 varijacija 227

Taj Kaiman bjee kralj,

ba pravi silan k r a l j . . .

Klei pred kraljem bogata plejada

svih Boljara zadarslcoga Grada,
a Kralju asna, uzvijorena brada,
od kovriea srebrna kaskada,
do pojasa mu pada,
na prijestolju kad sjedi,
on kao Pique-Kralj vlada,
od Zadra do Istre i do Budima grada...

A to mu vrijede Zadar i kruna, kada

taj silni Kralj od grene ljubavi nam strada?

On Duvni jednoj od zadarskijeh Mad

u pero pismo diktira:
O, djevojko draga, o, Luciko mlada,
za tobom ginem, Sestro Mo ja,
i ljubim te mada
znam dobro da sve je samo san i u snu limonada
la iko i la Barada.

BRANIMIR

Branimir, hrvatski knez, bio je po naim histori-

cima apolitieko lice",
jedan od naih latinskih, to jest par excellence zapad-
njaki orijentiranih vladara, koji se principijelno
nijesu bavili politikom".
Ta mudra hipoteza apolitikom" stavu kneza Bra-
nimira dokazuje se na temelju izvora
koji ne govore politikom radu ili politikim pre-
okupacijama kneza Branimira ni slova".
228 Miroslav. Krleza

Da
politikom radu kneza Branimira"
ne govore izvori,
to je teza Mihe Barade, razraena s njegovom pozna-
tom svestranom naunom akribijom, na temelju pouz-
danih dokumenata:
Mnogi spomenici svjedoee da je njegov"
(to jest Branimirov)
rad na vjerskom polju bio vrlo aktivan."
Da je
Branimirov rad na vjerskom polju bio vrlo aktivan",
Barada objanjava Branimirovom reakcijom na bizan-
tinsku orijentaeiju kneza Zdeslava, to jest, poto je
uslijed bizantinske orijentacije kneza Zdeslava Bra-
nimirov rad
vjerski bio vrlo aktivan",
slijedi, da Branimir nije bio aktivan politiar" prosto
zato, jer se je prvenstveno interesirao vjerskim, a ne
politikim radom". To nije logino, ali se podudara s
metodom historiografskog sistema Mihe Barade kada
je rije barnimirovskom kompleksu.
Da ispitamo kako je knez Branimir doao na vlast,
iako se
nije bavio politikom",
iako je njegov rad bio aktivan
iskljueivo samo na vjerskom polju".
Knez Branimir doao je na vlast tako da je stao na
elo zavjere. Protivu koga je bila uperena ta apoliti-
ka" zavjera? Protiv kneza Zdeslava, koji se, za razliku
od Branimira, bavio politikom, i to jo probizantinskom.
Kako je zavjera ostvarena? Ova apoliticka" zavjera,
sa knezom Branimirom. na elu, ostvarena je tako, da
je Zdeslav pao rtvom dravnog udara, to jest da su
kneza Zdeslava zaklali, upravo ubojnom strelicom pro-
iali". Ovo umorstvo, iz apolitike", vjerske perspek-
tive, svakako je veoma neprijatno, ali kako se izraa-
 .9.9 varijacija 229

vamo metafiziki i kako se knez Branimir

nije bavio politikom",
jer tome, da bi se bio bavio politikom,
ne govore izvori",
jer izvori govore samo tome kako se na knez sa
svim ostalim apolitikim" knezovima bavio zavjerama,
koje su skidale s vlasti druge apolitike" knezove i
to, dakako, tako da su knezovi padali rtvom umor-
stava, razumije se, ne politipkih" nego vjerskih", to
je samo jedan od dokaza da se Branimir nije bavio
politikom".
Tako glasi historijski autentina teza Mihe Barade,
koji apolitiki" dbut kneza Branimira, na poetku
njegove apolitieke" karijere, objanjava jednim umor-
stvom apolitieke" prirode.
Pitamo se, zato je Branimir ubio Zdeslava? .. Nije
ga ubio on, nego su ga ubili Hrvati", a ubili su ga iz
apolitieke" reakcije na kneevu bizantinsku orijen-
taciju:
Prepad 878 bizantinskog pristae Zdeslava nije
naao odaziva kod Hrvata, koji su bili orijentirani pre-
ma Zapadu. Ve u svibnju 879 Hrvati se diu na usta-
nak s Branimirom na elu. Zdeslav pogiba, a vladarom
Primorske Hrvatske postaje Branimir."1
emu se radilo u sluaju pogibije kneza Zdesla-
va, kad je do nje dolo oito uslijed potpune apoliti-
ke" borbe za vlast, to jest ne toliko za banalnu, vul-
garnu, svkodnevnu, materijalnu politiku vlast, nego
vise za duhovne principe istone ili zapadne orijentaci-
je, za Bizant ili za Rim?
Borba utjecaja velikih sila u IX stoljeu na naem
terenu nije imala, dakako, nikakve veze s politikom"...
Zdeslav se nije bavio politikom upravo tako kao to se
politikom nije bavio ni knez Branimir ni njegovi Hr-
vati, koji se u IX stoljeu uope naelno nisu bavili
1 (M. Barada: Branimir, knez, Hrvatska enciklopdija, UI, 240)
230 Miroslav. Krleza

politikom", kako to od Klaia do Barade uglavnom

prepisuju svi nai historici. Depolitizirajui Hrvate i
hrvatske knezove iz IX stoljea, oni ih uzvisuju iznad
zemaljske stvarnosti u neku vrstu aneoskih vrhuna-
ravnih bia, koja imaju samo svoju zapadnjaku, late-
ransku ili bizantinsku duu, ali politikog hrvatskog
tijela nemaju.
Hrvatima iz IX stoljea (kao duhovima na spiri-
tistikom sastanku) nije stalo do politike uope, nego
do astralne, metafizike orijentacije: do Istoka ili do
Zapada. U toj dilemi Hrvati su protiv Istoka i to '
eEcr/jjv, i to odluno, i to postojano, odonda pa sve do
danas, punih tisuu godina . . . Hrvatima je stalo isklju-
ivo tvrdoglavo, i to potpuno nerentabilno, samo do
Zapada, a jer su tako manijakalno, beskompromisno
jednostrano zapadnjaki orijentirani, Hrvati su ipak
pocijepani ,,u dvije stranke"
(kako kae Sii), u dvije (Baradine) apolitieke" gru-
pacije, od kojih je jedna oito antizapadnjaka, a druga
antibizantinska, ali apolitika", jer se iskljuivo bavi
samo vjerskim radom.
U dokaz stopostotne srednjovjekovne hrvatske vjer-
ske apolitienosti", koja se, kao to vidimo, odvija u
znaku rascjepa i raskola, pa ak i politikih zavjera,
dravnih udara i umorstava, Zdeslav
Dux gloriosus Sedesclaus sagitis obructus",
strelicama proian, bio je isto tako
mio i slavan sin slavenski"
(u pismu pape Ivana VIII), kao najtipiniji antizapad-
njak, koji se nije bavio politikom", ga je na Bra-
nimir, koji se isto tako nije bavio politikom", proiao
svojim apolitikim" strelicama i javio Papi Ivanu VIII,
da je ubio Zdeslava, Svetome toliko
milog i slavnog slavenskog sina Zdeslava".
Na Spasovdan 21. V 879, Sveti Otac Ivan VIII toj vi-
jesti apolitikom" kneevskom umorstvu in parti-
 .9.9 varijacija 231

bus infidelium" veoma se obradovao, podigavi svoje

apollticke" ruke nebu i blagoslovivi Branimira, svog
isto tako apolitikog" milog i slavnog slavenskog
sina", i tako dalje, i tako dalje . . .

AGRAMERSKA NJEMAKA TAMPA

Joszipovich Imbro plemeniti Emerik, uveni unio-
nist, kupio je Agramer Lloyd, da tjera madarsku
politiku glsnim, slobodarskim, supranacionalnim, mer-
kantilistikim parolama, upravo tako kao to je i Jo-
seph Frank kupio Agramer Presse, da bi za madar-
ske pare pokrenuo borbu protiv beke politike bana
Ivana Maurania, sa radikalnim tezama Hrvatskog
Dravnog Prava na cjelokupnost i samostalnost svih
hrvatskih zemalja pod Habzburkim Zezlom. Neka se
vidi ta je Imbro Tkalac mislio Agramer Zeitungu,
da ne bude nikakve sumnje, kako je ta provinci-
jalna, bijedna, tuinska, kolonijalna tampa u malom
gradu Agramu ogledalo sveukupne nae mizerije onog
davnog perioda, kome je A. G. Mato pjevao zaista
oajniki, na rubu moralnog samoubojstva, sasvim bez
perspektive, nihilistiki. Ta je tampa trovala i rastro-
vala pokoljenja, a osamdeset i sedam godita ovakvog
lista, kao to je Agramer Zeitung, pouzdano su vrelo
za historiju kolonijalne bijede u kojoj je na narod
krepavao sve do sloma 1918, a da se ipak do dana
dananjega nitko nije upustio u tu pustolovinu da
tome kae dvije-tri ozbiljne rijei.

ANJOU
Odkle su se doklatili nama i koja je to napulj-
ska grana ove dinastije, koja riskira prijelaz na istonu
jadransku obalu s oitom namjerom da prodre do Du-
232 Miroslav. Krleza

nava, da osvoji Ilirik i Albaniju i da obnovi Latinsko

Carstvo? Da je tendeneija anuvinska bila protumleta-
ka, to je jasno, a pitanje je tko ih je financirao i da Ii
su se poj avili na naem terenu za raun Rima ili Fi-
renee?
Andrija III Mlecanin, sin Stjepana Posthumusa i
Tommasine Morosini, jeste figura u mletakim rukama.
Poslije smrti Ladislava IV, baruni junog plemstva ne
da priznaju legitimitet Veneeijancu Andriji, smatra-
jui ga agentom mletakim, to je doista i bio. Protiv
Andrije III, kao mletakog kandidata, Rim forsira kan-
didaturu Anuvinca Karla Martela, kralj evskog ma-
darskog zeta. Zbog trajnih venecijanskih pretenzija
na Dalmaciju, juno plemstvo smatra da e u Anu-
vineima dobiti papinsku garaneiju protivu Veneeije, a
ubii, kao tada najrazvijenija feudalna grana, u tom
su poslu, na elu itavog plemstva, najaktivniji.
U tom trenutku ubii su ve banovi, grofovi i
protektori Splita, Sibenika i Trogira, a kada je Karlo
Martel proklamiran kraljem Dalmacije, Hrvatske, Sr-
bije i Bugarske (6. I 1291 u Aix-en-Provenceu), Su-
bii u tome vide logino pojaanje svoje protumletake
politike. Karlo Martel umire pet godina kasnije, 1296,
a Bonifacije VIII daje Karlu Robertu sve pretendent-
slce naslove, pa kad se Karlo Robert poslije Krieva-
kog sabora godine 1300, uz ubievsku asistenciju, kruni
u Zagrebu kao designirani kralj Hrvatske, Dalmacije,
Srbije i Bugarske, ovo zagrebako krunisanje svakako
je fait accompli veega stila.
U okviru agonije Arpadove dinastije, jedna od kom-
ponenata, koja se javlja kao dominanta eitavog razdob-
lja, nesumnjivo je porast politike svijesti junoga fe-
uduma. Da madarski boljari razvijaju spram toga ot-
por i da interesi sjevernih oligarha nisu podudarni s in-
teresima hrvatskog plemstva, vidi se i po tome, to e
 .9.9 varijacija 233

Karlo Robert na svom kralj evskom putu od Zagreba

do Budima trebati punih osam godina (1308).
Ansambl ove anuvinske drame (koju je Senoa na-
stojao da obradi u svom predsmrtnom djelu): Gor j an-
ski, Paline, Horvati, Lackovii, Karlo Draki, Marija,
smrt Elizabetina, bitka kod Gorjana, problem Zadra,
uloga Kotromania i Luksemburga, Elizabetinog zeta,
pojava Ladislava Napuljskog sa svim obratima do Do-
bora, sve se to kovitla u opasnom vrtlogu izmedu Mle-
taka, Budima i Rima. Dinastija Anjou postaje trajnim
magnetom za promicanje vlastitih pretenzija june ari-
stokracije, koja se porastom politikog utjeeaja razvija
u feudum veega stila, sa pretenzijom proirenja svoje
feudalne baze od Ostroviee i Bribira pa preko Bosne,
Save i Drave sve do Srbije.
Dinastija Anjou nije se pojavila na istonoj obali
sa bijednim lokalnim ciljem da prodre samo do Za-
greba i do Budima, nego da osvoji Bosnu, a preko Ra-
ke i itav Balkan. Tu se politika kue Anjou podudara
s interesima Pape, jer su Arpdovei u posljednjoj svo-
joj, dekadentnoj fazi postali mletaki agenti, a Pap-
stvo smatra Mletke otrovnicom od svih zmija najotrov-
nijom, tako da juni feudum, u zatiivanju svojih naj-
osnovnijih interesa, predstavlja negaciju ove arpadov-
sko-mletake politike.
Odnos srpskih suverena, koji sklapaju saveze s An-
uvincima prodavajui za vane koncesije kao
protuuslugu eventualnu katoliku konverziju svoje po-
danike Pastve, govori razvijenom merktantilnom ste-
penu politike svijesti srpskog feuduma, koji isto tako
eli proirit svoje interesne sfere na zapad, jer mu je
vlastita baza eksploatacije premalo unosna.
234 Miroslav. Krleza

ATENTATI

Atentati su provala bijesa i slijepog temperamen-

ta, divlji trzaji kad se vlastitom glavom plaa ovaj ne-
sebeljubivi gest samounitenja; oni su snaan prodor
line volje jedne politike grupe koja nastoji da bi
pred svijetom pokazala i svojim samoubilakim gestom
dokazala nitavnu vrijednost itavog stanja fakata
koje je taj atentat povezan i iju trulost rtva atentata
u trenutku ubojstva simbolicki predstavlja. To je smi-
ono poricanje i ponitenje injeniea do nitice, to je
obraeun koji svrava smru atentatora na mjestu uboj-
stva ili na stratitu.
Atentati, a naroito nai, bili su glasna osuda tu-
dinske tiranije i pouzdan simptom oboljenja, koje je
pokazivalo sve znakove nemogunosti daljnjeg trajanja,
upravo vie od toga: nasi atentati bili su romantino
poricanje itavog kompleksa austrijskih preivjelosti
tada ve sklerotiziranih drutvenih sistema, obaenih
iz perspektive vie drutvene i narodne svijesti. Doista
burevjesnici, koji se javljaju pred grmljavinom i olu-
jama to prijete da strovale itava carstva u nepovrat,
nai atentati zapravo su uvertira u kataklizmu 1914
18, kojom se bjelodano dokazalo da su sve te indi-
vidualne rtve bile tragine i potpuno neznatne epizode.
atentatima na riaem terenu pisalo se veoma
mnogo na temelju citata uesnika i oevidaca, kao na
temelju autentinih svjedoanstava. Lav Trocki je
problematici Mlade Bosne progovorio pod Gainovie-
vom sugestijom temperamentno, sa fatalnim nepozna-
vanjem subjektivnih moralno-intelektualnih faktora,
koji su u okviru atentatorske psihoze kod nas bili od
preponderantne vanosti.
Teroristika atmosfera u Hrvatskoj, od Veleizdaj-
nikog i Friedjungovog procesa preko balkanskih ra-
tova sve do predveerja katastrofalne 1914, puna je
 .9.9 varijacija 235

simptoma pubertetske histerije junoslovjenskog nacio-

nalistikog turma i ranga, vise nalik na raspoloenja
l'uskih beletristikih motiva 1905, nego na ozbiljno
masovno revolucionarno htijenje. Niz neuravnoteenih
ispada omladinskih, demonstracije, trajkove, samou-
bojstva, zavjere i komplote, bjeanja u Srbiju i tako
dalje, treba uzeti kao previranje amorfne omladinske
zbunjenosti, koja po mnogobrojnim utjecajima mnogim
svojim postupcima pokazuje prefaistike simp tome hi-
sterinog ovinizma (Lacerba, Giovanni Papini, Ma-
rinetti, Vladimir Cerina, Val, Vihor, Barrs, Ma-
toev barrsizam, Mitar Mitrinovi sa rasnom juzno-
slovjenskom misijom od narodne pjesme do Ivana Me-
trovia, liberalno naprednjatvo sa socij alistikom re-
torikom, masarykovstina, supilovtina itd.).
Iz ove maglene zbrke pali su meci protivu baruna
Cuvaja, a poslije atentata javio se glas Stjepana Radia,
koji je osudio ovo krvoprolie iz principijelnih razloga
kao protuzakonitu, revolucionarnu, ilegalnu aktivnost
protivu jednog legitimnog poretka, zatienog pozitiv-
nim zakonima. Poslije Dojievog atentata na baruna
Szkerlecza, kao hrvatskog bana, Stjepan Radi objavio
je brouru, koja je u onome trenutku smatrana moral-
nim i politikim skandalom, tampanim iskljuivo u tu
svrhu, da bi se predsjednik Hrvatske Seljake Stranke
dodvorio kraljevskim ugarskim vlastima, koje u Hrvat-
skoj nisu vladale, kao to je poznato, ni parlamentarno
ni demokratski. Piui protivu ovog banskog neuspjelog
atentata izravno, a protivu svih atentata u pacifickom,
tolstojevskom smislu ove rijei naelno, predsjednik
Hrvatske Seljake Stranke nije grosso modo imao
nikakve druge misli, nego da se prikae vladajuim
krugovima u Peti i u Beu kako je i on, na temelju
svojih konzervativnih principa, u svakom pogledu ,,za
Vlast sposoban" (Regierungsfhig). Tim svojim ispadom
Stjepan Radi unio je golemu zabunu u emigrantske
236 Miroslav. Krleza

redove u Americi. Govorilo se da je stvar bila financi-

rana odozgo", a Doji je tu verziju poslije rata, u
svojoj brouri atentatu protivu baruna Szkerlecza,
uznastojao i dokazati.
Hrvatska Seljaeka Stranka sa svojim predsjednikom
na elu ponijela se podjednako odiozno i u sluaju Sa-
rajevskog atentata godine 1914, kada je primjenju-
jui prineip svog sveizljeiteljnog donkihotskog miro-
tvorstva posve krivo historijski i oportunistiki odi-
grala problematinu ulogu, koja joj nije sluila na cast.
U sluaju drugog Vidovdanskog atentata, na princa re-
genta (1920), Hrvatska Seljaka Stranka parafrazirala
je svoj pacifistiki stav, u znaku potpune, pasivne lo-
jalnosti. Lakajslca i demagoki prozirna buka, koju je
Seljaka Stranka podigla zbog prolijevanja nevine
ljudske krvi", u sluaju atentata protivu baruna Szker-
lecza, protivu austrijskog prijestolonasljednika i protivu
princa regenta, nala se na istoj liniji terora to ga je
itav banski aparat baruna Szkerlecza, itav aparat
austro-madarske policije godine 1914, i itav apa-
rat Krune razvio protivu svih principa gradanskih slo-
boda.

ATILA

Ako je istina da je Atila razorio itavu Panoniju,

Meziju i Ilirik, ako je zaista kao munja prodro preko
Tesalije sve do Termopila, ako je do temelja slistio
vie od trista gradova u Evropi, ako je kao strah i tre-
pet svijeta nametnuo zlatne ucjene pederastima cari-
gradskim i kastratima lateranskim, ako je to bio doista
vihor pred kojim su se venecijanski ribari spasli kao
abe pred hunskom konjicom u blato svojih movarnih
laguna, ako su ti Huni, Tatari i Avari iz svoga glavnog
grada Tokaja na Tisi zavladali itavim svijetom, ako
 .9.9 varijacija 237

je Atila doista jedna od boanskih komponenata koje

eine historiju i naeg ukletog Ilirika, onda neka se pred
tim vrhunaravnim objavljenjem pokloni itava naa
nauka, rezigniravi nad metodom jednostavne i logine
zdrave Ijudske pameti.
Kad bi Atila bio mogao imati na raspoloenju sva
razaralaka sredstva dananjih velikih sila, kao to su
tenkovi, avioni, hidrogenske bombe itd., jedva da bi bio
uspio da razori trista evropskih gradova do temelja,
a meu njima i Singidunum, irmium, Akvileju i Solin
u jednoj jedinoj sezoni. Legendarnost Atiline pojave,
mitska sjenka koja prati rasula i pariiku onog davnog
historijskog perioda, kada se umornim, prefinjenim i u
svakom pogledu degeneriranim patrieijima carstva nije
vie dalo riskirati ivot pod golom barbarskom otri-
com, govori veoma uvjerljivo kako tatarske horde same
po sebi, po svoj prilici, nisu bile tako silne te bi se
pred njima bila srozala itava Evropa, kao hrpa trulih
jerihonskih zidina. Po relativnosti slabog otpora ti su
konjaniki opori uspjeli spaliti sve to se pasivno pre-
dalo tatarskom nasilju, a ta sveopa abulija ini se da
je znak visokociviliziranih vremena.

BALKAN"

U momentu, kada su pravai 1887, s Harambaiem

na elu, pokrenuli Balkan, oni se za naziv svog aso-
pisa u perspektivnom balkanskom smislu zaeijelo da
nijesu odluili bez nekog politiki odredenog kulturnog
plana i razloga. U takvom patetinobunom poltreta-
nju jedne literarne revije, koja se prije sedamdeset i
vise godina javlja na Suaku, sa megalomanskim izgle-
dima sve do Beograda i Sofije, svakako se objavljuje
namjera za proirivanjem intelektualnih i politikih ho-
rizonata, da bi se tim idejnim osvajanjem prevladali
238 Miroslav. Krleza

mnogobrojni provincijalizmi, onoga trenutka tako gla-

sni, a za razvoj mentaliteta starevianskih pokoljenja
sve do Prvog svjetskog rata 1914, istodobno, tako sudbo-
nosni. Starevi je kumovao tim harambaievskim om-
ladinskim izletima u pjesnieko jedinstvo Balkana, a
Skerli, u svome portretu starog manijakalnog propo-
vjednika ekskluzivnog hrvatskog dravnog prava, veo-
ma je tono naslutio junoslovjenskog integralea, kome
je nerazmjerno vie stalo do etnike cjeline, nego do
regionalnih formalizama.
' Kada se pie Baikanu, u naim knjievnim os-
vrtima na taj asopis naroito se istiu simpatije za
Zolu", da bi se tako naglasile napredne koncepcije ma-
lene grupe pjesnika poletaraca, koja se kod nas bori
za naturalizam u vrijeme kada Zolino ime izaziva skan-
dalozne reakcije po itavom svijetu. Od simpatija za
Zolu", koje se javljaju u Balkanu, kao znak ivog
interesiranja za problme ukusa nae knjievnosti, ne-
razmjerno je vanija politika koncepcija tih balkan-
skih Zolinih simpatizera, koji ce svi zavriti kao knji-
evni brodolomnici, u kavezu kolonijane menaerije,
kakva je u tome trenutku bila Kheunova Banovina.
Jer kao simpatizeri naturalizma", ti pjesnici tipa ku-
miievskog inaugurirali su kod nas jedan period knji-
evne mode, koja po svojim motivima i po svojoj fak-
turi jo uvijek predstavlja poetniku borbu s elemen-
tima pismenosti.

BARAKOVI JURAJ

Pretea Pribojevia i Orbinija, Barakovi je jedan

od poklonika slovinskog zanosa od Panonije do Jadra-
na, a kao takav pjesniko svjedoanstvo narodne svi-
jesti poetkom XVI stoljea. Na poetku vijugavog i
sporog toka nae knjievnosti ta svijest kod Barakovia
 .9.9 varijacija 239

ubori kao izvor, a vilinski govor, kome taj ne pretje-

rano nadareni rodoljub prislukuje u svome zanosu,
za nas je palucanje kandila u mranoj historijskoj dav-
nini, a istodobno i kobno proroanstvo da e pjesniko
svanue od Barakovia, pa sve do Preradovieve zadar-
ske Zore, potrajati punih eetiristo godina.

BARANJSKA REPUBLIKA

Kratkotrajna i naivna, ova liliputanska republika

predala je duu Gospodinu tjedan dana poslije poetka
svoje ovozemaljske karijere, to jest poslije izbora svoga
predsjednika, koji je uskrsnuo u medunarodnoj poli-
tikoj zavrzlami kao Samozvanae, bez vojske, bez no-
vaca i bez garancija. Oajniki pokuaj jednog dijela
madarskog proletarijata da spasi ma i jedno najne-
znatnije ostrvce od horthyjevskog bijelog terora, kada
se je u smislu konvencija St.-germainskog mira SHS
-vojska povukla s okupiranog terena, koji su velike sile
priznale admiralu Horthyju kao sastavni dio madar-
skog suvereniteta.
Sve machiavelistike kombinacije peujske re-
publike bile su osudene na propast, jer nitko osim
madarskih emigranata nije bio zainteresiran da se na
Dunavu stvori jedan suverenitet, koji bi bio zapravo
eksteritorijalan, a madarski politiki emigranti (meu
njima nekoliko funkeionara Komune) bili su odiozni iz
beogradslce i pariske perspektive podjednako.

BECCADELLI LODOVICO

Nitko jo nije prikazao njegove Notizie storiche,

gdje govori naim prilikama, ne bi se moglo rei s
naglaenom antipatijom, ali isto tako ni s naroitom
240 Miroslav. Krleza

sklonou, te se ipak, uprkos svemu, vidi, kako se go-

sparski biskup u naem kozarskom ambijentu ne osjea
prijatno. Uvijek iznova istie se njegova koresponden-
ca s Michelangelom i Tizianov portret njegove slavne
biskupske pojave.
Beccadellijeva prijateljska veza s Michelangelom,
tako intimna, da veliki majstor tek to nije dodirnuo
svojom besmrtnom nogom bijedno tlo slavne nae Re-
publike, to se ipak, na golemu historijsku nesreu na-
eg naroda, nije desilo, i taj bezbrojno mnogo puta
citirani portret Tizianov (za koji sam uvjeren da ga
Tizian nije ni vidio), sve su to jeftine staklene ljokice
na gospojinskim haljinama sa jedne davne kulturno-
historijske sveanosti, na kojoj, naalost, nismo bili
uzvanici. Sve to, brao moja, mirie po kiselom dimu
naeg alosnog seljakog ognjita: kao biva, i mi smo
odaklije, dopisujemo se s Michelangelom, a pengae
nas jedan Tizian...

BOROEVI SVETOZAR

Kada je rije Boroeviu kao voskovodi i nekom

naroitom modelu nae graniarske carske slave", tre-
balo bi ispitati kako je to zapravo bilo s njegovim spo-
sobnostima vojskovode? Da Glaise von Horstenau u
monografiji austrijskog generalnog taba Oesterreich
-Ungarns letzter Krieg pria Boroeviu superlative,
a da talijanska vojnika literatura njemu ne govori
pozitivno, to je logino . . .
To, to se moe rei generalu Boroeviu kao
linosti, nije mnogo, ali nije ba ni mnogo simpatino.
Kao komandant divizije u Koicama, poznat je tiranin,
koga je na korzu korbaem do krvi izdevetala majka
dvoje nezakonite djece, vanbrana supruga jednog in-
fanterijskog majora, jer je spram nje kao spram ne-
 .9.9 varijacija 241

dostojne prilenice", koja nije u materijalnoj situaciji

da isplati za oca svoje djece propisanu kauciju, bio
zauzeo nadmen stav komandanta, koji ne ce da joj is-
kae dunu drutvenu poast.
Kao zapovjednik VIII prakog carskog i kraljev-
skog korpusa, eksponirao se politiki u crno-utom, sla-
venofobskom smislu, kao banalna polieijska kreatura.
Na Soi i na Doberdolu zloglasan graniarski krvnik,
on umire u emigraciji kao jiabzburki legitimist. Po-
asni doktor zagrebakog sveuilita, ovaj Svetozar von
Bojna bio je komandant divizioner naeg kolonijalnog
VII hrvatsko-slavonskog domobranskog okruja godine
1908, u momentu bosanske anelcsije i veleizdajnikog
procesa, a kao takav narodna sramota.

BREZOVAKI TITO

Vrijednost jezika Tita Brezovakog istiu upravo

oni nai komentatori, koji su na djelu dokazali kako
nemaju bas nikakva sluha za regionalno bogatstvo za-
grebakog govora, koji umire pred naim oima. Kad
se mjeri vrijednost stila tog komediografa u elan-
skoj sutani, Brezovaki, naalost, koji nije bio pjesni-
ki nadaren, zaista nije ostavio ni jedne scene, na te-
melju koje bi se moglo zakljuiti obratno. Kad se is-
tie invencija njegovih fraza, neka se ti tekstovi uspo-
rede sa stilskom uobraziljom kapucina Zagrepca ili ste-
njevakog upnika Miklouia, pale ce se pokazati kako
se Brezovaki izraava neinvenciozno, povodei se za
najsvakodnevnijim frazama grubog puckog jezika, bez.
stvaralake fantazije. Komediografsko svjedoanstvo
njegovih scena ne uzdie se iznad svakodnevnog pro-
sjeka do punoe samonikle, izvorne fraze ni jednog
trenutka. Provincijalno umiranje jednog argona, koji
kod Pavla tosa prelazi u alobnu kantilenu riemoi,
10 99 varijacija
242 Miroslav. Krleza

kod Brezovakog zvoni glasom grbe farse. Izraz jed-

nog Miklouia ili Kristijanovia blista kao primjer vi-
sokoodnjegovane govorne fraze knjievno obrazovnih
drutvenih krugova, koji naeinom svog izraavanja ui-
vaju u baroknoj kienoj etiketi retorinog bombasta, u
ono davno sito i glupo doba.

BUCl MIHAJLO

Preko ovozemaljske pojave Mihajla Buia pruila

se histricna kontrareformatorska sjenka Franje Fan-
ceva, prijetei mu raznovrsnim dvosmislenim aluzijama
do dana dananjega. Bio je kalvin, a kao takav u su-
kobu sa susedgradskim Tahijem i njegovim sinom, is-
taknutim lutoranima. Gonili su ga gdje su stigli, luto-
rani i kontrareformatorski zagrebaki biskupi podjed-
nako, a taj kalvin vodio je jalove bitke na dva fronta
godinama, ratujui zaista doslovno s maglama i preora-
vajui metafizieke oblake savreno bezizgledno. Bio je
propagandist jedne a priori izgubljene koncepcije, koja
nije imala bas nikakvih izgleda, da u ovoj zemlji, na
turskoj granici, u ovom zakutku Kupe i Bednje,
poprimi bilo kakve stvarne organizacione razmjere.
Propovijedao je, borio se, pisao je i tampao knjige
itavog ivota, odgovarajui pred crkvenim sudovima
i stradavajui kao izopeni odmetnik, trajno u neiz-
vjesnosti, nikad ni trenutka siguran za svoj krov ni za
koru hljeba.
Kakve su to apostaze morale biti tako duboke i
kakvi su to potresi gonili ove jadne ljude na tako fan-
tasticne podvige, kakvim se moralnim pobunama ra-
dilo, koja su to bila tako uznemirena uvjerenja te su
se potpuno osamljeni i izolovani pojedinei profila Bui-
evog borili sa vjetrenjaama tako tvrdoglavo i tako
ustrajno, teko je danas, poslije toliko' mnogo godina,
 99 varijacija 243

prosuditi bez stvarne dokumentaeije. Jedino je

izvan debate: naa akutna klerikalna antipatija protivu
ovih davno ve nestalih kalvinistikih i lutoranskih po-
kojnika bila bi stvar potpuno suvina a pomalo i smi-
jena, da jo uvijek nije nabijena akutnom mrnjom
slijepog prozelitizma, zakrinkanog kao da se podudara
s narodnim programom.

DAVORIJE
Pedesetih-ezdesetih godina prolog stoljea, u ok-
viru bijednih naih neprilika, balovi bili su jedini na-
in takozvanog masovnog budenja narodne svijesti
en miniature, kada je naa intelektualna krema, pje-
vajui sve do svitanja kako zora puca" i kako e, pre-
ma tome, biti dana", pretvarala gala-plesove u naj-
banalniju hrvatsku kremu. Kult balskih budnica i da-
vorij traje sve do pod konac stoljea, a bijedom tih
naivnosti, kakve su u omjerima austro-madarskog zu-
luma pred'stavljale ipak neku vrstu nacionalistiekog po-
litikog otpora, nije se pozabavio nitko.
Da je u eri nasilne ungaro-germanizacije, kada je
vaparenje postalo zarazom, i takva nevina pjesma,
kao to je Badalieva Ja ne znam to je majka mila
(u Hatzeovoj instrumentaeiji), mogla poprimiti simbo-
lino znaeenje tualjke nad mrtvom materinjom rijei,
dalo bi se objasniti izoblienjem ljudskih odnosa, kao
jednog od luckastih dokaza, do kakvih sve travestija
dovodi tudinska tiranija, kada je zavladala zaostalim
i bijednim narodima.

DOMINIS MARKO ANTONIJE

Godine 1606 M. A. Dominis pie ispraznim poli-
tikim pretenzijama Rimskog Dvora" kao odioznoj
svjetovnoj vlasti, koja predstavlja negaciju evaneoske

16*
244 Miroslav. Krleza

misli, ne podudarajui se ni po emu sa duhom Sve-

toga pisma. Svojim publieistikim ispadima M. A. Do-
minis, dodirujui sva otvorena pitanja, koja u velikoj
politikoj diskusiji tresu Evropom ve vie od osam-
deset godina, ulazi u bilateralnu borbu izmedu Rimskog
Dvora i Protestantskoga Sjevera s jedne, a Anglikani-
zma s druge strane. Kada u Veneciji vodi pregovore
s engleskim poslanikom, on je ve ugroen u svojoj
egzistenciji i njemu prijeti smrt sa protestantske i sa
rimske strane podjednako. Kakve su veze izmedu Do-
minisa i Engleske kao zemlje, od kojih papski Nuncije
eli da ga odgovori, kakva neposredna pogibelj prijeti Do-
minisu da se spasava u Svicarsku na bijegu pred pro-
testantima, koji su to elementi njegovih ponovnih, ne
manje estokih anticezaropapistikih filipika, njegovih
ranijih odmetnua, krivovjerstava i sezonskih obrae-
nja, teko bi bilo odgonetati. U biti svi sukobi toga
ovjeka sa biskupima, sa kaptolima, sa rimskom kuri-
jom, s anglikancima i sa protestantima svode se u po-
sljednjoj konzekvenci na novae, a s druge strane,
njemu zaista prijeti lomaa, na kojoj ce ga na kraju sim-
bolino spaliti poslije smrti kao lutku. Bio je srebroljubac
istina, bio je dvolina ulizica i opasan protivnik svega
to se u Iliriku javlja kao uskoka, slavenska pobuna,
ali ni ta formula ne objanjava nam potpuno njegov
karakter, jer ovjek, koji sto i pedeset godina ispred
Newtona otkriva spektar, nije ivio iskljuivo samo za
zlato od ovoga svijeta.

DRAGII JURAJ

Olujno i dramatsko predveerje Reformacije javlja

se u ivotu gotovo svih civiliziranih zapadnoevropskih
naroda kao historijski datum, od koga poinje nov -
 .9.9 varijacija 245

riod u protestantskoj i kontrareformacionoj evropskoj

zoni. S obzirom na vjekovno trajanje bosanslcog bogu-
milstva, kao tipinog nonkonformizma protivu politike
i aristokratske crkvene hijerarhije, buntovna sklonost
u obliku neprikrivenih simpatija za humanistilta ras-
poloenja antikurijalne" naravi (u sluaju Pico dlia
Mirandole, a naroito u sluaju Savonarolinom) javlja
se kod Dragiia kao zakanjeli odraz patarenstva nje-
govog bosanskog zaviaja. Dragii je bio nesumnjivo
neka vrsta zakrinkanog bunto'vnika, nonkonformista sa
humanistikim simpatijama, trajno uznemiren pitanjima
koja uzbuduju savjest svijeta, a kako ga taj nemir prati
sve do smrti, ini se da je buntovnitvo jedna od os-
novnih komponenata njegove naravi.
Dragiiev stav u odbranu Reuchlina, u trenutku
kada su evropski duhovi bili dramatski uzbudeni, nije
samo stav orijentalista. Ingeniozan pamflet Litterae
obscurorum virorum jedno je od glasnih svjedoan-
stava, prvi zov trube na veliku bitku, a za nas je zanim-
Ijivo da je netko od naijenaca" u tim bitkama uest-
vovao na strani Reuchlina, ve u predveerje poara.
Trajne Dragiieve simpatije za razornu laiku kritiku
crkvenih svetinja mogu se bjasniti i time da je stigao
iz jedne patarenske provincije, vec u djetinjstvu pro-
et zajedljivim antipapistikim kriticizmom, kakav se
njegovao po bosanskim bogomoljama kao svakodnevna
molitva za pobjedu nad rimskim i carigradskim davlom.

DIVO BONA

Roden 1591, Divo Bona prestao je njegovati svoju

liriku ve dvadesetih godina XVII stoljea, tako rei
na poetku svoje knjievne karijere. Prema tome: dok
se nije jo bavio ozbiljnim poslovima, tjerao je pjes-
niku rabotu za vlastitu razbibrigu kao diletant. Pred
246 Miroslav. Krleza

pobonim naim poznijim kontrareformatorskim poko-

Ijenjima obezbijedio je svoje pjesniko ime Mandalje-
norn Pokornicom, premda mu ta nesretna Mandalje-
na nije drugo do najispraznija programatska retorika,
nerazmjerno manje vrijedna od njegove ljubavne lirike.
Divo Bona pjevao je svojim Ijubavnim inspira-
cijama kao korablji od koralja", i zlatnim pramo-
vima svojih ideala: Vi dadei tiho i blago vrh snje-
anja bijela vrata" tako, da se je u veselim tminama"
svoje poezije, u blaenim nokturnima smionih snova,
na trenutke doista vinuo do istog tona lirske kanti-
lene, koja uprkos tome to je noena modom vre-
mena sadri u sebi ipak sve elemente ive poezije.
Trebalo bi analitiki posvetiti ozbiljnu panju toj poe-
ziji upravo ta mo gdje su pjesnike slike Diva Bone
ive, gdje se rije podudara sa doivljajem u punoi
izraza, koji ni danas nije sasvim mrtav, bez obzira to
se radi odrazu poznatih ili nepoznatih modela. Kultu
pravih lirskih instrumentacija trebalo bi posvetiti punu
pozornost zato, jer je itava naa knjievna panorama
prenagomilana masom neznatnih detalja i jeftinih ba-
zarskih rekvizita.

HRVATSKI BIDERMAJER

Kod nas se govori bidermajeru s provincijalnim

prizvukom udenja, kao da se radi nekoj stilski za-
ista naroito uzvienoj vrijednosti, dostojnoj ne samo
priznanja nego i divljenja. Bez obzira na to to je na
domai bidermajerski stil provincijalna, beka vari-
janta francuskog gradanskog stila, i bez obzira na to to
je dopro do nas u jednostavnoj, moglo bi se rei pripi-
tomljenoj formi skromnih razmjera, sve to imamo u
devetnaestome stoljeu od kulturnohistorijske vri-
 .9.9 varijacija 247

jednosti podudara se s vremenskim rasponom tog fili-

starskog stila.
Bidermajer, kao imaginarna linost, kojom je L.
Eichrodt simbolizirao tip dobroudnog, blesavog malo-
graanina, politikog filistra, pokornog podanika, za-
tucanog provincijalnog metra kolnika, predstavlja za-
pravo neku vrstu sprdnje. Doputovavi nama iz
i Graza, ova se rije udomaila i povezavi se s pojmom
ukrasa, pokustva, predmeta umjetnog obrta u raznim
materijama, postala je formulom za objanjenje naina
i mentaliteta onog koulturnohistorijskog kruga, koji se
vremenski podudara s ilirskim budenjem narodne svi-
jesti, muzike, poezije i slikarstva (Lisinski, Karas, Fel-
binger, Vraz itd.).
U romantinom periodu raanja nae filistarske
civilizacije, butigari, kramari, trgovii, provincijalna
birokracija i zaostalo bijedno plemstvo postaju mode-
lima dekorativnog slikarstva, kada portret prestaje da
bude monopolom viih drutvenih slojeva. Likovi novog
graanskog drutva nisu vie patetine pojave aristo-
kratskih preda, u grimizu i u oklopu; slikarstvo ne
zvekee vie orujem. Na platnu nema vie plavokrv-
nog patosa: to su krezube realistike babuke i gospoda
kojima je jedina zabava burmutica; u poeziji to su
ulabije i ljubavna lirika bana Jelaia, a u politici
vladavina Bachovih nemkutara, dvoglavih carskih or-
lova i vaparenja, da bi se poslije Khuena pretvorila
u dosadnu melasu austrokroatizma, sa filistarskim kul-
tom altfatertula, cukerdoza i jauzna, sa lincer-kolaei-
ma i melanom sa lagobersom.

JOZEFINIZAM
Odakle izrazita, postojana i glasna antipatija spram
Baltazara Krelia, koji nam je prikazao nae aristo-
kratsko XVIII stoljee" iza kulisa? Smatrati ovog
248 Miroslav. Krleza

nesretnog zagrebakog kanonika narodnim odrodom i

slugom jozefinizma", to je formula u stilu naih hi-
storiografa, koji i danas jo, iz svoje kaptolske perspek-
tive, gledaju na jozefinizam" kao na masonsku sablast,
koja akutno prijeti njihovim pavlinskim krovovima".
Josip Drugi, zatornik hrvatskih zakona i obiaja",
prikazuje se i danas, gotovo dvjesta godina kasnije,
kao Lucifer, koji je hrvatsku narodnost osudio na smrt
po planu svog germanizatorskog centralizma, politike
opasnosti po zakone i obiaje Hrvatskog Sabora" tako
akutne, da se dvjesta godina kasnije njoj govori jo
uvijek podjednako strastveno.
Da su hrvatski zakoni i obiaji", to jest zakoni i
obiaji Hrvatskog Sabora" u XVIII stoljeu negacija
hrvatskih narodnih interesa, da se podudaraj s inte-
resima madarskog reakcionarnog provincijalnog plem-
stva, u prvome redu, i da predstavljaju (uz neke naro-
ite privilegije", kao to je zabrana lutoranstva i kal-
vinizma na terenu Kralj evine) itav perverzno priglupi
sistem feudalnih preivjelosti, i na kraju, da u ono da-
vno jozefinsko doba kao i danas znae nepismenu tro-
most duha i svijesti, koja ne e da se malme iz svoje
umiljene shizoidne plavokrvne zaostalosti, to je izvan
sumnje.
Do danas nitko nije imao smionosti utvrditi: da
nije bilo jozefinskog centralistikog nasilja, koje je otu-
pilo grofovsku madarsku megalomaniju, tri banske
bijedne ungarofilske ljivarske upanije, kao reliquiae
reliquiarum" horvatskih Venda i Turopoljaca, bile bi
pale pod udar madarskog feuduma, i ve bi se koncem
XVIII stoljea bilo dogodilo ono, to su madarski gro-
fovi uznastojali da izvre dva do tri decenija kasnije,
kada Kossuth godine 1848 na geografskoj karti nije
htio primijetiti Hrvatsku".
 .9.9 varijacija 249

KARDINAL PIETRO BEMBO

Ni jedan od historika nae knjievnosti nije mu

posvetio panju koja mu pripada po ulozi koju je odi-
grao u okviru nae, nazovimo je tako, knjievne civili-
zacije. Kardinal Pietro Bembo spada u galeriju onih
lica, koja su kod nas kvarila ulcus pokoljenjima. itavo
stoljee naeg postpetrarkizma stoji u znalcu ovoga poe-
te, lcoga citiraju svi, a ne poznaje nitko.

KOLON AT ILI PROZELITIZAM

Pie se (ve vise od sto godina), ne pretjerano du-

hovito, sa trajnim tremolom pseudosentimentalne rodo-
ljubive naricaljlce, koliko je stradavalo nae slatlco
Pravoslavlje od austrijslcog latinslcog klera, kao da se
u tim stradanjima i nasilju radi nekim vjenim du-
hovnim vrijednostima, koje Latini hoe da satru kao
na djedovski amanet i narodnu svetinju, trajno ugro-
avanu adajom latinskog obracnja.
Sve su te teze opasnostima polcatolienja ideali-
stilce. Istina je: habzburka monarhija bila je lcatoli-
ka satrapija par excellence, a kao talcva ona predstav-
Ija principijelnu negaciju bilo kakve varijante grkoga
pravoslavlja, pale prema tome, razumije se, i srpslcog.
Promatrano, meutim, historijski egzaktno, u okviru
austrijskih vjerskih nasilja nije se radilo ni kakvim
moralnim ni duhovnim kategorijama metafizike kon-
verzije, nego kolonatu.
Emigrantske mase iz turskih junoslovjenskih pro-
vincija, mahom pravoslavne, stiu na sjeverne obale
Save i Dunava ex partibus infidelium kao izma-
tike, ali isto tako kao mase, koje su stigle ispod tur-
ske okupacije kao grupe inostranih slobodnih gradana,
koji nisu kmetski podredeni austrijskom kolonatu.
250 Miroslav. Krleza

Predstavlj ajui u tom pogledu, u okviru feudalne struk-

ture, tijelo strano i odvojeno, koje kao privilegirano
odudara od feudalnog sistema kmetskih davanja, koji-
ma su podvrgnuti svi austrijski podanici bez izuzetka,
te emigrantske mase postaju socijalnim problemom, ija
je vjerska strana bila samo od drugorazredne vanosti.
Ne treba zaboraviti da je latinska Crkva u Austriji
feudalnoaristokratska ustanova, koja ivi od kmetov-
skih dabina, od tlake i od kolonata, a kao takva eks-
ploatatorska vlast koja svim sredstvima nastoji kako
bi. mase bjegunaea iz turskih provincija kolonizirala i
podredila svom feudalnom imperativu.
Antagonizam spram emigrantske mase pravoslav-
nih izmatika, koji se spasavaju na austrijski teren u
XVII stoljeu, objanjava se feudalnoklasnim protuslov-
ljem: bjegunci s juga od Save i Dunava spasavaju se
pod grofove austrijske kao slobodni gradani, a austrij-
ski feudum odnosi se spram tih inostranaca doljaka ne-
gativno, kao principijelan protivnik svih njihovih slo-
boda, autonomija i privilegija.
Poslije uzmaka Turaka na jug od Save i Dunava
glavni razlog svih ustanaka i pobuna na austrijskoj
granici lei u pitanju kolonata nerazmjerno vise nego
u pitanju pokatolienja ili konverzije. Latinska crkva
u podjarmljivanju turske raje asistirala je austrijskom
feudumu, a to se duhovnih vrijednosti tie, ona je
tim dekorativnim frazama samo zakrinkala pravu i os-
novnu svrhu svoje misionarske djelatnosti.

KHUEN I KURELAC

Rije je prije svega Kurelcu, a posebno Khue-

nu. Kad se ve dopisujemo, bilo bi logino da se nae
dopisivanje razvije do metodicke studije Khuenu i
khuenovtini.
 .9.9 varijacija 251

U uvodu, odmah, da preem na meritum, predla-

em da se sve to je izreeno nijemim grbovima"
brie ili da se obradi ab ovo, kako bi svakome od
naih italaca bilo jasno emu se zapravo radilo u
okviru ove afere grbovima. Ne znam da Ii smo se
0 ovoj aferi ve raspisali (izravno ili neizravno), jer bi,
prije svega, ba one Skandale, koji su bili pomalo i
krvavi, trebalo temeljito prikazati. Kada se usput spo-
minje da je neposrednim povodom Khuenovu imeno-
vanju za hrvatskoga bana bila ova afera s nijemim
grbovima", pitam se ima danas netlco iv koji ima
samo i najbljedeg pojma kakvi su to nijemi grbovi"
bili, kakvi su to natpisi na tim nijemim grbovima"
izazvali demonstracije, da su bili madarski ili hr-
vatski, da Ii su bili u duhu Nagodbe od godine 1868
ili ne, i, na kraju, zato su brisani? Pitamo se to pred-
stavlj aju u hrvatskoj politikoj historiji ovi nijemi
grbovi", i prema tome treba da na poetku, u uvodu,
damo jasno objanjenje u obliku injeninog prikaza.
Budci da je nepodijeljeno i sveukupno javno mi-
ljenje hrvatskog naroda bilo uvjereno da je Ugarsko
-hrvatska nagodba od 1868, a naroito revizija te
Nagodbe, pet godina kasnije (1873), jedna vrsta oitog
1 nedvoumnog politiekog nasilja, i, prema tome, da je
sama Nagodba" sa svim svojim emendacijama klasi-
an primjer politiekog terora, trebalo bi naroito na-
glasiti da se ovaj beskompromisni otpor politike svi-
jesti u protunagodbenjakom smislu prodorno objavio
u Hrvatskom Saboru, tako da je brisanje madarske
varijante sa grbova bila kompromisna gesta sa strane
vlasti.
Kad se govori Mauraniu da je bio beeki ori-
jentiran", njemu se pie stereotipno da je bio bee-
ki ovjek", onda valja naroito naglasiti, da je Mau-
ranieva beeka orijentaeija bila uglavnom protumadar-
ski uslovljena i motivirana. Izmedu i Pete, u
252 Miroslav. Krleza

vjenoj dilemi, bolje, u zcaranom krugu ove proble-

matike, vrti se itava hrvatska politika promadarska
ili antimadarska, probeka ili antibeka od Maura-
nia pa preko Khuena sve do Rijeke rezolucije i sve
do sloma Koalicije i nestanka Austrije (19041918).
Naravna stvar da banovanje antinagodbenjaka
Maurania nije moglo poboljati ove odnose", nai-
me, odnose hrvatsko-madarske, jer logino da bano-
vanje Maurania, kao dvorskog ovjeka, u bekom
centralistilcom smislu, ove odnose ve samo po sebi
poboljati nilcako nije moglo...". Osim toga, sasvim
uska, trojednokraljevinska ili, jo bolje, banovinska re-
gionalna formula, da je netko nagodbenjak" ili ,,an-
tinagodbenjak" za hrvatskog saborskog perioda 1868
1918, danas ne govori nita i ne moe posluiti kao
objanjenje onih zapletenih prilika i odnosa.
Hoemo svesti definiciju dolaska Khuenovog na
hrvatsku bansku stolicu na konstataeiju takozvanog en-
ciklopedijskog tipa, treba da zahvatimo u problemati-
ku mnogo dublje od naeg prikaza, kada smo Khuenov
dolazak na vlast objasnili kao neku vrstu kaznene eks-
pedicije, koja je imala obuzdati Nezavisnu narodnu
stranku i Stranku prava (Ante Starevia), kao prota-
goniste hrvatske protumadarske politike" itd.
U prvoj politikoj fazi tzv. banovinske civilne ad-
ministracije (neposredno poslije razvojaenja Granice),
Khuen predstavlja nezakrinkani pokuaj kolonizacije
Hrvatske, kao zaostale seljake zemlje. Na temelju svog
odredenog jasnog i neuvijenog programa beskompro-
misne madarizacije, s neprikrivenom namjerom da
slomi hrvatsku opoziciju cote, que cote, Khuen je
uznastojao, slavonski feudalac i sam, da pretvori re-
gionalno slavonsko raspoloenje u posebnu slavonsku
nacionalnu svijest", pa se ak bavio idejom da glavni
grad Trojednice" preseli u Osijek. Khuen je metodiki
zaveo reim protuzakonitog nasilja, on je s izravnim
 .9.9 varijacija 253

policijskim terorom proveo nekoliko saborskih izbora,

on je sveo broj zastupnika u Saboru od 110 na 88, po-
jaavajui nadasve premoan utjecaj virilista, i tako
stvorio saborski mehanizam za legalizaciju najgrublje
tiranije. Poto je uveo novi saborski poslovnik sa pro-
irenim pravima predsjednika, on je u Saboru prak-
tino sprijeio svaku ozbiljniju aktivnost opozicije, on
je ukinuo porotu za tamparske prestupke, on je dra-
stino plijenio opozicionu tampu, on je zabranjivao
bilo kakvu slobodnu skuptinu i sastanke opozicionih
stranaka, a autonomno inovnitvo u upravi i u sud-
stvu on je pretvorio u posluno roblje, direktnim mate-
rijalnim unitavanjem egzistencija. Khuen je sveo au-
tonomiju Sveuilita na nivo najnitavnije sprdnje, on
je tu autonomiju, otputanjem itave grupe profesora
(A. Frankija, Koste Vojnovia, Frana Vrbania itd.),
praktino slomio, on se otvoreno neprijateljski oborio na
rad Jugoslavenske akademije, na Strossmayera, pozna-
tim sekvestrom akovakog biskupskog vlastelinstva.
A to se najkobnije strane njegove politike uloge tie,
on je metodiki svijesno produbio raskol izmedu grke
i latinske vjeroispovijesti, i u onom periodu fermen-
tacije mentalitet, kad su se srpslci pravoslalvni kra-
jinici prvi put pojavili u Saboru u sukobu sa hrvat-
skim katolikim graniarima, on je uspio da od svojih
korumpiranih srpskih saborskih zastupnika sa pred-
stavnicima isto tako korumpirane hrvatske inteligen-
eije stvori i osigura svoju saborsku veinu...
A kad je ve rije nijemim grbovima", a u vezi
s Franom Kurelcem, preporueam u tekstu neke dopu-
ne. Zbog svog demonstrativnog ispada, kad je nasred
Markova trga izvidao protagonista madarske Nagodbe
bana baruna Levina Raucha, Frano Kurelae otputen
je iz slube, da bi bio demonstrativno izabran za lana
Jugoslavenske akademije. Kao uitelj hrvatskog jezika
na rijekoj gimnaziji, gdje je uiteljevao pet godina,
254 Miroslav. Krleza

on je protjeran sa Rijeke isto tako politiki nasilno.

U znak potovanja, Strossmayer je dao Ivanu Rendieu
da izradi njegovu bistu, pa kad se Kurelac 17. VI 1874
zaputio u Akademiju da prisustvuje otkriu svog vla-
stitog poprsja, onesvijestio se na uglu Bregovite ulice
i Ilice i, prenesen u bolnicu, umro.

SUTLA

O, Sutlo moja, i bolji si lanak zasluila! Uvijek

jedno te isto: nedosljedno, povrno, prazno, bezidejno,
neinformativno.
Kada je rije tome da neka rijeka negdje izvire,
a gdje joj je izvor tome se ne govori, onda bi lo-
gino bilo da se istakne i gdje utjee, i, prema tome,
u sluaju Sutle, da se navede kako izvire na junoj
padini Macelja, a da utjee u Savu kod Mokriea, a ne
kao to je receno, da se ulijeva tri kilomtra sje-
veroistoeno od Bregane. Jer, prije svega, kalcva je to
koordinaeija tri kilomtra sjeveroistono od Bregane",
kad je Bregana potok, a tek od 1956 industrijsko nase-
Ije. Pitamo se u vezi s tim, da Ii utok Sutle u Savu
lei tri kilomtra sjeveroistono od utoka potoka Bre-
gane ili od nedavno sagtadene fabrike, koja se nalazi
s onu stranu granice slovenske republike?
Kada se govori Sutli, trebalo bi rei i to kako
Savska depresija izmedu Gorjanaca i Medvednice pred-
stavlja geografski prodor koji se zove Vrata Balkana.
Tu umiru Alpe i poinje Balkan od svih desnih pritoka
Save pa sve do Kupe. Tu se otvara dunavska nizina,
a Sutla je granica Norika i Ilirika, istonog alpinskog
kompleksa i Panonije, i od svih evropskih granica Sut-
la je jedina stalna granica jo od rimskih dana i od
Franakog carstva i Bizantije.
 .9.9 varijacija 255

Na Sutli prestaje kasnije Istona Marka, a na nje-

noj lijevoj obali poinje nevjernika, barbarska mani-
hejska zona. Sutla je u XVI st. postala granicom Au-
strijskoga Carstva i Hrvatske, od madarskih kraljeva
pa sve do Habsburga, za turskih ratova, sve do propa-
sti Austrije.
Sto znai slikovita sutjeska izmeu Kumrovca i
Klanjea" koju markira Sutla? Ovaj klanac Slovenci
zovu Soteska", a na hrvatskoj strani zove se Zele-
njak", pa i Zelenjaku moglo se neto rei, s obzirom
na Mihanovievu poemu Lijepa naa, koja je do-
ivjela east da se pjeva kao hrvatska himna.
U novije vrijeme dolinom Sutle izgradena je e-
ljeznika pruga do Kumrovca". Pitamo se kakvo je to
zagonetno vrijeme ovo novije vrijeme", i kakva je to
pruga do Kumrovca, kad ne navodimo da poinje od
Dobove, a da je planirana preko Rogake Slatine na
Zidani Most, do ega ne e po svoj prilici doi u do-
gledno vrijeme, jer se to kosi sa takozvanim specifi-
nim republikim interesima. Ovo novije vrijeme" moglo
se bez veeg rizika navesti i kao Titovo, jer je poznato
da je T. roden ba u Kumrovcu, na zvrsnoj postaji svoje
eljeznice, kojoj je po svoj prilici ve kao djeak
matao.
Od mira u Paderbornu 817, pa do beke deklara-
cije 25. III 1961, i do stvaranja NDH, gradovi Rann i
Gurkfeld postali su progranini stupovi Njemakog
Carstva. Rann an der Gurk jo je juer bio baluardo
strategico na krvavoj granici. Osim toga, da se ne za-
boravi: Sutla kao historijska granica izmeu interesne
sfere austrijskog feuduma jo od Conversiae Carant-
hanorum i izmedu salzburkih biskupa i hrvatsko-ma-
darskog kraljevstva razdvajala je vjekovima dva svi-
jeta, a ovaj razmak predstavlja i danas jednu od na-
ih socijalistikih antinomija.
 KAZALO

A
Abderiani 209
Abusch, Alexander 105
Ady, Andrija (Endre) 171,
172, 173
Agoult, d'Marie (Daniel
Stern) 167
Ahmatova, Ana 105
Alapi, Baltazar 48
Aleksandar III, papa (Or-
lando Bandinelli) 197
Aminta 181
Amor 163
Andrssy, Gyula 198199
Andri, Ivo 45
Anrija (Andrs) III Mle-
canin (Morosini) 221, 232
Andromeda 162
Andronik, sv, 31
Anelkovi, 37, 38
Angelieo, fra v. Giovanni
da Fiesole
Anjou (Anuvinci, Anuj-
ci) 42, 73, 231233

17 99 varijacija
IMENA

Aiiglada y Samarasa, Her-

mengildo 87
Annunzio, Gabriele d' (Ra-
pagnetta) 43, 61, 193
Apollinaire, Guillaume, de
Kostowitsky 136, 205
Aragoni 40
Argonauti 161
Arijadna 182
Arpadovci (Arpadovii,
rpd) 42, 198, 232, 233
Atila 236237
Attems, Raimund, grof 37
Aubert, Joseph 139
Augustini, Antun 10, 16,
22, 7981
Azb, Anton 129

Babelj, Isak Emanuilovi
105
Babits, Mihly 193
Bach, Alexander 247
258 Miroslav. Krleza
Bach, Johann Sebastian 91,
108, 150151, 154, 167,
179
Bacon Verulamski, Fransis
76
Baali, Hugo 181, 243
Baj Ganja 59
Bajazid II 48
Bakac-Erddy, Torna 48
Balcaci-Erddy 42
Balakirev, Mili Aleksejevi
165
Balii 14, 220, 222
Balugdi Zivojin (Zilta) 68
Balzac, Honor de 82
Ban, Matija 60
Barada, Miho 13, 215, 227,
228230
Barakovi, Juraj 238239
Baranovi, Kreimir 182
Barbusse, Henri 21, 116,
189191, 194196
Baronije, Cezar (Baronius,
Cesare Baronio) 197
Barrs, Auguste-Maurice
21, 189, 191196, 235
Bartk, Bla 170173
Brtoli, Matteo 198
Baschet, ' Marcel-Andr 139
Bebek, Ivan 48
Beccadelli, Lodovico 239
240
Becher, Johannes Robert
105, 141
Beckett, Samuel 178
Beckmann, Max 168
Beethoven, Ludwig van 17,
91, 108, 150, 152158, 159,
165, 167, 179
Begovi, Milan (Xeres de
la Maraja) 66
Bellini, Yincenzo 165
Belostenec, Ivan 10
Bembo, Pietro 201, 249
Benevenia, Lorenzo 198
Berg, Alban 173
Berislavi, Bartol (Trogir-
ski) 48
Berislavi, Ivan (Ivani), 48
Berislavi, Petar 42
Berlioz, Louis-Hector 17,
136, 162166, 169
Berne-Bellecour, tienne-
-Prosper 139
Bernheim de Villers, M.
G. 119
Bernini, Giovanni Lorenzo
94
Bidermajer 247
Biranin Trifunovi, Ilija
68
Bjelinski, Visarion Grigo-
rjevi 82
Bcklin, Arnold 91, 136
Bodin (Konstantin), kralj
Zete 14, 206214
Bogii, Valtazar (Balta-
zar) 71
Bogorodica, v. Marija, sv.
Bogovi, Mirko 60
Boji, Milutin 226
Bona v. Buni
Bonaparte, Napolon 156,
158, 162, 182, 189, 204, 224
Bonifacije VIII, papa (Be-
nedetto Caetani) 232
Bonnard, Pierre 129
Bonnencontre, Ernest de
(E. Courtois) 139
Bordeaux, Henry 192, 194
Borodin (Grusenberg), Mi-
hail Markovi 165
Boro(j)evi, Svetozar, von
Bojna 240241
Bosarelli, barun 37
Boson (Bozon), kardinal
197198
Bokovi, ure (ura) 55
Boti, Luka 45
 99 varijacija
Bouguereau, Adolphe-Wi-
lliam 129, 139
Boulanger, Georges E. J.
M. 193
Bourget, C. J.-Paul 82, 192
Brada (Bradach), Imbro
48
Brahms, Johannes 170
Bramante (Donato d'Ange-
lo da Urbino) 42
Branimir, knez 14, 227231
Braque, Georges 127129,
135, 142
Brecht, Bertolt (Bert) 105
Breton, Andr 120
Brezovaki, Tito 241242
Brodari, Stjepan 40, 42
Broz, Ivan 71
Broz, Josip Tito 15, 72,
255
Bruneiii, Yitaliano 198
Bchner, Friedrich Karl
Christian Ludwig 156
Bui, Mihajlo 242
Budak, Mile 68
Budmani, Petar 71
Bukovac (Fagioni), Vlaho
60, 129130
Buni (Bona) Vui, Ivan
(Divo) 245246
Burboni (Bourbon) 168
Burckhardt, Jakob 206
Busoni, Ferruccio Benvenu-
to 103, 108, 118, 169, 173,
174
Byron, George Gordon 91,
153, 163
Caboche, Simon (Simon
Leeoustellier) 185186
Cames, Luis Vaz de 73
Canlcar, Ivan 63, 71
Canova, Antonio 163, 164
14
259
Caravaggio, Michelangelo
da (M. Merisi) 95
Casamaris, Johannes (Ivan)
de 214
Cavour, Camillo Bensodi
202204
Cecil, Robert 88
Czanne, Paul 9495, 125
127, 135
Cezar, Gaj Julije (Gaius
Julius Caesar) 185
Chagall, Marc 93
Chanel, Coco 120
Chaplin, Charles Spencer
(Chariot) 112
Charles Y I 185
Chartran, Thobald 139
Chateaubriand, Franois-
-Ren de 153, 167
Chiabrera, Gabriello 206
Chopin, Frdric-Franois
108, 158162, 169
Cicvari, Krsta 57, 62
Cimabue (Cenni di Pepo)
103
Claudel, Paul-L.-C. 104
Cintelc 85
Cocteau, Jean 104, 119, 144
Coleridge, Samuel Taylor
153
Comte, Auguste (Isidore-A.
-M.-F.) 196
Conrad von Htzendorf,
Franz 40
Coronini, Antun, grof 37
Corvinus, Matthias v. Kor-
vin, Matija
Courbet, Gustave 21, 113,
114, 115, 135
Crnjanski, Milo 66
Cronia, Arturo 198
Cuvaj-Ivanjski, Slavko ba-
run 235
Cviji, Jovan 68
260 Miroslav. Krleza
ajkovski, Pjotr Ilji 168
arnojevi (Crnojevi), A r -
senije III 45
Cerina, Vladimir 71, 193,
235
esmiki, Ivan (Jan Pano-
nije, Janus Pannonius,
Joannes de Chezmicze)
39, 42, 45, 4849
Cika (Cicca, Cicha, Cika,
Lucija, Lucika) 225227
orovi Vladimir 13, 57, 64,
68, 207208, 213
Culinovi, Juraj (Dalmati-
cus, Squarcioni Discipu-
lus) 40
D Doji, Stjepan 235236
Dali, Salvador 104, 119
Dalmatinac, Dalmata v.
Duknovi, Ivan
Dandolo, Voncenzo 57, 204
Danii, Dura 71
Danil, Konstantin 55
Dante, Alighieri 35, 48, 73,
154, 169, 192, 202
Daudet, Lon 192
Daumier, Honor 105, 136,
168
David 119
Debussy, Claude-A. 172,
174, 175
Defregger, Franz von 136
Delacroix, F.-V.-Eugne
135, 153, 164
Delaunay, Jullies-lie 139
Delaunay, Robert 133
Dclass, Thophile 196
Demeter, Dimitrije 60
Denis, Maurice 129
Droulde, Paul 194
De Sanctis, Francesco 206
Descartes, Ren (Renatus
Cartesius) 76
Desjardins, Paul 192, 193
Desmoulins, Camille 158,
186
Despiau, Charles 81
Deman, Milivoj 66
Dickens, Charles J. H.
(Boz) 137
Dimovi, uro 63
Diokleeijan 223
Dior, Christian 120
Disney, Walt 144
Djevica, Djevica Lurdslca,
Preista D., v. Marija, sv.
Dobida, Karel 129
Dobroni, Antun 182
Dobrovi, Petar 239
Doesburg, Theo van 133
Domagoj (Domagoi, Domo-
goi, Dommagous) 14, 215
217
Domanovi, Radoje 68, 71
Dominik, sv. (San Domingo
de Guzmn) 40, 218, 219,
220
Dominis v. Gosponeti
Donatello (Donato di Nic-
col di Betto Bardi) 95
Don Juan 85
Don Kihote (Don Quijote)
202, 236
Doroti, Andrija 204205
Dostojevski, Fjodor Mihaj-
lovi 137, 156
Dragii, Juraj (Georgius
Benignus de Salviatis, de
Feliciis) 15, 244245
Dralco, vozvoda 77
Draskovic, Janko 54
Dreyfus, Alfred 194
 .9.9 varijacija
Dri, Marin 77
Ducange, Charles Dufresne
75,
Ducasse, Roger 165
Dudn, Alessandro 57
Dukljanin, pop 62
Duknovi, Ivan (Joannes
Duknovi, Ivan Dalmati-
nac, I. Dalmata) 40
Duan, car (Stefan Duan,
D, Silni) 62, 222
Dyck (Vandyke), Antonis
van 103
orevi, Vladan 68
E Flacius Illyricus) 41, 54
Eckartshausen, Karl 63
Edschmid, Kasimir 141
Ehrenstein, Albert 141
Eitelberger, Rudolf 57
Eichordt, Ludwig (Rudolf
Rodt) 247
Eliot, Thomas Stearns 120,
205
lluard, Paul 120
Engels, Friedrich 21, 46
Erazmo Rotterdamski (De-
siderius Erasmus, Ger-
hard Gerhards, Geert
Geerts) 54, 76, 137, 219
Erinije (Erinyes) 161
Erebeta, sv. (szent Ersz-
bet) 168
Euklid (Euclid) 140
Eva 94
F Stanko
Faejev, Aleksandar Alek-
sandrovi 94
261
Falro, Luis Ricardo 139
Fancev, Franjo 242
Farlati, Daniel 62
Faust, Johann (Johannes
Faustus, Georg Faust) 85,
168
Felbinger, Bartol 247
Ferdinand I 48
Ferdinand I Sachsen Co-
burg-Kohry 59
Fichte, Johann Gottlieb
156, 196
Ficino, Marsilio (Marsilius
Ficinus) 54
Fior od ule, Ladislav 48
Filov, Bogdan Dimitrov 59
Flacije Ilirik (F. Istranin,
Matija Vlai, Mathias
Flaubert, Gustave 82
Forain, Jean-Louis 105
Fortinbras 213
Fortis, Alberto 38, 45, 55
Francesca, Piero dlia (P.
dei Franceschi) 94
Franchet d'Esperey, Louis
-Flix-Marie-Franois 62
Frank, Josip (Joseph, Jo-
zua) 65, 67, 231.
Frank, Leonhard 141
Franki, A. 253
Frankopan, Krsto (Kristo-
for) 48, 63
Franjo Asiki, sv. 92, 168
Franjo Josip I (Franz Jo-
seph I) 31, 166, 169
Franz Ferdinand, nadvoj-
voda 236
Frass, Jakob v. Vraz,
Freudenreich, Josip 60
Friedjung, Heinrich 66, 234
Fromentin, Eugne 135
262 Miroslav. Krleza
G Gosponeti
Gainovi, Vladimir 71, 234
Gaj, Ljudevit 55
Galilei, Galileo (Galilej) 76
Galovi, Fran 193
Garaanin, Ilija 33
Garnier, Jules-Arsne 139
Gauguin, Eugne-H.-Paul
135
Gavrilovi, Milan 31
Geiger, Hans 144
Gentiiis, kardinal 214
Gerasirnov, Aleksandar M i -
hajlovie 20, 94, 105, 106
107, 139, 168
Gricault, Jean-Louis-An-
dr-Thodore 18, 113-114,
135, 153
Gervais, Paul-Jean 139
Giovanni da Fiesole (fra
Angelico, Guido di Piet-
ro) 220
Giotto (G. di Bondone) 103
Gjalski, Ksaver andor
(Ljubo Babi) 10, 16, 21,
8186
Glaise von Horstenau, E d -
mund 240
Gluck, Christoph W . 165
Gluac, Vaso 55, 64
Goebbels, Joseph Paul 20,
104, 106, 139
Goethe, Johann Wolfgang
63, 155, 156
Gogh, Vincent van 17, 102,
103, 110, 111, 122, 124,125,
135, 145
Gogolj, Nikolaj Vasiljevi
86
Gorjanski (de Gara) 233
Gorki, Maksim (Aleksej
Maksimovi Pekov)- 137
Gospa v. Marija, sv.
(Dominis),
Markantun (Marko A n -
tonije G., Markantonije
D., Marcus Antonius
de Dominis) 15, 39, 54,
243244
Goya y Lucientes, Franci-
sco Jos de 114
Grabovaki, Stjepan 48
Greco, El (Domenico, K y r i -
akos Theotokopoulos) 42
Grillparzer, Franz 32, 62,
63, 180
Grimm, Jacob i Wilhelm
143144
Grohar, Ivan 71
Grosz, George 142
Grn, Jules-Alexandre 139
Guarna, Romualdo (Romu-
aldus Salernitanus) 197
198
Guarini, Giovanni Battista
181
Gubec, Matija 37
Guggenheim, Salomon R. i
Peggy 105, 119
Guillot, Gabriel-Paul 139
Gunduli, Ivan 50, 54
Gurlitt, Cornelius 225
H
Habsburg (Habzburgovci),
dinastija 172, 199, 202,
231, 241, 249, 255
Hamilton, general 38
Hndel (Handel), Georg
Friedrich 108, 154, 179
Hamlet 169
Harambai, August 39,
237238
Hasenclever, Walter 141
Hatze, Josip 181, 243
Hauser, Alois 57
 .9.9 varijacija
Haydn, Joseph (Franz J.)
166, 179
Hefajst (Hephaistos) 163
Hegeui, Krsto 16
Hegel, Georg Wilhelm Fri-
edrich 196
Heine, Heinrnch (Harry)
136
Hera (Junona) 93
Heraklo (Herakles, Hercu-
les) 140
Hrdia, Jos Maria 66,175
Hermes Trismegistos 98
Hindemith, Paul 171, 173
176
Hindenburg, Paul von 107
Hobordanec, Ivan 48
Hohenzollern 37
Holbein, Hans ml. 103
Hlderlin, Friedrich 153
Homer 93, 167, 189
Honegger, Arthur 119
Horacije (Quintus Horatius)
156
Horthy, Mikls de Nagyb-
nya 239
Horvat, Aleksandar 68
Horvth od Szeglaka, Ivan
48
Horvati 233
Hrist, Hristos v. Krist
Hugo, Victor-Marie 167,
168
Husserl, Edmund 93
I eronymus) 202
Ibsen, Henrik 145, 211
Iffland, August Wilhelm 63
Ili, Vojislav 45, 63, 71
I(m)briimovi (Ibriino-
vi), Luka 45
Institoris (Heinrich Krmer)
: 220
Isolani (Isolano), Johann
Ludwig Hector 42
263
Isus v. Krist
Ivan VIII, papa 230231
Ivan Dalmata (Dalmatinac)
v. Duknovi, Ivan
Ivan vitez od Sredne 39
40, 42
Ivana od Arka (Djevica Or-
leanska, Jeanne d'Arc)
193
Ivani, Matej (vojvoda Jan-
ko) 37
Ivanov, Jordan 62
Ivanovi, Katarina 55
Ivekovi, Oton 60
J
Jackson, Thomas Graham
57
Jageloni (Jagelovii) 42,49
Jagi, Vatroslav 71, 182
Jakinta (Jakvinta) 210
Jakopi, Rilcard 71,129130
Jakov, biblijslri 155
Jakoi, Juraj 48
Jaki, Dura (Moler) 45, 60,
71, 210
Jakub-paa, bosanski na-
mjesnik 48
Jama, Matija 71
Jamometi, Andrija 39, 51
Jan Panonije v. esmiki,
Ivan
Jarnovi, Ivan Mane 180
Jelai, Josip 34, 44, 182,
203, 247
Jeronim, sv. (Eusebius Hi-
Jevevi, Dobroslav 68
Jireek, Konstantin J. 64
Jolfre, Joseph-Jacques--
saire 107
Josip (Joseph) II 180, 247
248
Josipovi (Joszipovich), Im-
bro (Emerik) 231
264 Miroslav. Krleza

Jovanovi, Paja 60, 62, 222 Khuen-Hdervry, Dragu-

Jovanovi, Slobodan 64, 68, tin (Karl) 82, 83, 215, 238,
187188 247, 250253
Jovanovi-Zmaj, Jovan, 39, Kikerec (Quiquerez), Fer-
71 do 35> 60
Joyce, James 105, 205 Kipati, Mi jo 71
Junak, Petar 48 Klai, Vjekoslav 13, 68, 215,
Juraj Dalmatinac (J. ibe- 230
benanin, J. Matejevi, Klee, Paul 142, 173
Georgius Mattei Dalma- Klement V, papa (Bertrand
ticus, Giorgio da Sebeni- de Got) 214
co) 54 Klimt, Gustav 91
Jusuf, harambeg 49 Klinger, Max 91
Kneipp, Sebastian 200
Kobilca, Ivana 71
Koburg v. Ferdinand I Sa-
chsen-Coburg-Kohry
Kacijaner (Katzianer), Ivan Kokoschka, Oskar 142
49 Kollr, Jan 202
Kaiser, Georg 141 Koloman (Klmn) 225
Kllay, Benjamin 68 227
Kandinski, Vasilij 92, 103, Kollwitz (rod. Schmidt),
108, 119, 131, 132, 133, Kthe 105
142, 173, 174 Kombol, Mihovil 200
Karadzic, Vuk Stefanovi Komneni 76
33, 55, 71 Kondakov, Nikodim Pavlo-
Karaorevi, Aleksanar, vi 60
knez 44 Konfucije (Kung Fu-tze)
Karaorevi, Petar I 60, 137
62 Konstantin VII Porfiroge-
Karaorevii (Karageor- net (Porphirogenitos) 56,
gi), dinastija 60, 62, 67, 76, 77, 224
83 Kopitar, Jernej 71
Karajalija 50 Koprovi, Petar 48
Karas, Vjekoslav 55, 182, Krbler, uro 205
247 Krner, Theodor 63
Karlo I Robert 221, 232 Korolija, Mirko 63, 193
233 Korvin, Ivani (Johannes
Karlo II Draki 233 Corvinus) 48
Karlo Martel 232 Korvin, Matija (Mathias
Karolingi 52, 58, 63, 209 Corvinus, Mtys Hollos)
Kaulbach, Wilhelm von 168 40, 4142, 48, 49
Keglevi od Buima, Petar Kossuth, Lajos 34, 199, 248
48 Kosti, Laza 60, 71
Kette, Dragotin 71 Kouti, Radovan 57
 .9.9 varijacija
Kotromani, Tvrtko 54
Kotromanieva, Elizabeta
(Jelisava) 233
Kotromanii 222, 233
Kotzebue, August Fried-
rich Ferdinand 63
Kraljevi, Miroslav 71
Kranjevi, Sil vi je Strahi-
mir 15, 71
Kreli, Adam Baltazar 38,
82, 247
Krist (Hrist, Hristos, Isus
Krist, Jesus Christus, N a -
zarenac, Sin Covjeji, S.
Boji, Spasitelj) 40, 168,
174, 206
Kristijanovi, Ignjat 242
Kriani, Juraj (Jurko) (Ge-
orgius Krisanich) 15, 41,
50, 54
Krlea, Miroslav 725
Krpan, Marko 37
Krnjavi, Izidor 67
Kserkso (Xerxes) 220
Kuha (Koch), Franjo Ksa-
ver 166
Kukuljevi Sakcinski, Ivan
40, 45, 54, 60, 71, 182
Kulin, bosanski ban 51
Kumii, Eugen (Jenio Si-
solski) 238
Kurelac, Fran 71, 250, 253
254
Kulan, Dragojlo 44, 71
L Georges 139
Lackovii 233
Ladislav IV Kumanac 232
Ladislav Napuljski 233
Lamennais (La Mennais),
Flicit-Robert de 167
Landowski, Paul-Maximi-
lien 140
265
Lapevi, Dragia 68
Lorionov, Mihail Fjodoro-
vi 133
Lasi, Stanko 19
Laudon (Loudon), Gideon
(Gedeon) Ernst 38, 69
Laurana (Vranjanin), Fran-
cesco (Franjo) 40, 41
Laurana (Vranjanin), Luci-
ano (Lu ci j an iz Vrane)
40, 41
Lazar Hrebljanovi, knez
(car Lazar") 63
Lehar, Franz 110, 199
Leibi, Wilhelm 142
Lenau, Nikolaus 158, 168
Lenjin, Vladimir Ilji -
nov 46, 72, 104, 139, 140,
141, 190
Leonarno da Vinci 73
Leonhard, Rudolf 141
Leopardi, Giacomo 158
Levstik, Fran 71
Libedinski, Juraj Nikolaje-
vic 105
Lichnowsky, Karl 156
Liebermann, Max 142
Lisinski, Vatroslav 46, 55,
56, 60, 182, 183, 247
Liszt, Franz 163, 166170
Livadi, Branimir 66
Locke, John 167
Lonar, Mate 11, 19, 25
Louis-Philippe (Roi cito-
yen) 164
Loustaunou, Louis-Auguste
Lovri, Ivan (Giovanni Lo-
vrich) 38, 45
Lucifer (Lucifer Phospho-
ros) 91, 166, 248
Lucius (Luci), Ivan 54, 62
Luj (Louis) X I V 36
Lulca (Lukas), sv. 56
Lulcai, Ivan 180
266 Miroslav. Krleza

Lukcs, Georg 105 rija L., Gospa, Madona,

Lukas, Filip 13, 57, 68, 215 Majka Gospodnja, Majka
Lukijan (Lukijanos) 164 Boja, Preista Djevica,
Blaena djevica Marija,
Majka Spasiteljica) 53,94,
U 104
Ljoti, Dimitrije 68 Marija, kerka Ludovika I
Ljudevit (Ljutovid) Posav- Anuvinca 233
ski 40, 53, 63 Marija Terezija 42
Marinetti, Emilio Filippo
Tommaso 61, 235
M Marini (Marino), Giambat-
Macbeth 211, 213 tista (il Cavalier Marino)
Machiavelli, Niccol 46,239 201, 205206
Madijevci (Madi, Mainardi) Marjanovi, Milan 66, 68
226 Marko, sv. 43, 253
Madona v. Marija, sv. Markos (Markovi), Petar
Magjer (Maer), Rudolfo 48
Fr an j in 202 Markovi, Svetozar 15, 66,
71, 187188
Mahmud-paa, beglerbeg
Marmont, Auguste-Frd-
rumelijski 48
ric-Louis Viesse de (duc
Maillol, Aristide 81
de Raguse) 224
Majakovski, Vladimir Vla-
Martinovi, Ignjat (Igncz
dimirovic 136
Martinovics) 204
Majka Boja, M. Gospod-
Maruli, Marko 45
nja, M. Spasiteljica v.
Mr un, fra Lujo 62
Marija, sv.
Marx, Karl 19
Majka Jugovia 63
Mario, Galeotto 54
Maksimilijan (Ferdinand
Masaryk, Toms G. 235
Maximilian Joseph) Mek-
Matavulj, Simo 60
silci 114 ,
Matisse, Henri 104, 117
Malevi, Kazimir Severino-
vi 133 124, 135, 142
Mallarm, Stphane 175, Mato, Antun Gustav 15,
205 68, 71, 81, 193, 202, 231,
Mandaljena (Magdalena, 235
Marija M., M. M. Pokor- Matvejevi, Predrag 8, 21
nica, Marija iz Magdale), Maurras, Charles 192
sv. 206, 246 Mazepa, Ivan Stepanovi
Manet, Edouard. 21, 114 169
117, 135 Mazzini, Giuseppe 34, 61
Marc, Franz 142, 173 Maurani, Ivan 34, 45, 231,
Marie-Antoinette 83 251252
Marija, sv. (Bogorodica, Maurani, Vladimir 71
Djevica, D. Lurdska, M a - Medovi, Celestein 60
 .9.9 varijacija
Mendelssohn-Bartholdy, J.
L. Felix 165
Mrime, Prosper 38, 55
Metrovi, Ivan, 10, 16, 22,
34, 56, 64, 8689, 216, 235
Metternich (M.-Winneburg),
Klemens Wenzel Nepo-
muk Lothar 201
Metzner, Franz 87
Michelangelo, Buonarroti
42, 240
Mickiewicz, Adam 158,159,
203
Miurin, Ivan Vladimirovi
94
Mihajlo Arhanel 209
Mihajlo (Stonski), kralj Ze~
te (M. Vojislavljevi) 207,
209210, 214
Mihajlovi, Draa (Drago-
slav) 64
Mihanovi, Antun 255
Mikloi, Franc 71
Mikloui, Tomas (Tomo)
241242
Mileti, Stjepan 60
Mileti, Svetozar 44
Millet, Gabriel 60
Milutinovic Sarajlija, Sima
60
Miroslav, knez humski 56
Mitrinovi, Mitar (Dimitri-
je) 63, 235
Mohammed Minnet-oglu,
paa, bosanski namjesnik
48
Mommsen, Theodor 168
Mondrian, Pieter Cornelis
119, 133, 178
Montpin, Xavier de 225
Monteverdi, Claudio 181
Moore, Henry 178
Morosini, Tommasina 232
Morot, Aim-Nicolas 139
267
Mozart, Wolfgang Amade-
us 17, 150, 151152, 158,
167, 179
Muhamed (Mehmed) II el
Fatih 48, 49
Murillo, Estban 21
Murko, Matija 71
Musorgski, Modest Petrovi
165
Mustafa-paa, vrhbosanski
48
Mustaj-beg, sin Skender-
-pae 48
N
Napoleon I v. Bonaparte,
Napolon
Nazarenac v. Krist
Nazor, Vladimir 226
Nei, Ljubomir 33, 39, 63,
68, 71
Nedi, Milan 68
Nelipii 222
Nenadovi, prota Mate ja
179
Nerval, Grard de 158
Nestroy, Johann Nepomuk
55
Newton, Isaac 244
Nietzsche, Friedrich Wil-
helm 103, 194
Nikola Iloki 48
Nodilo, Natko 35, 71, 182
Norwid, Cyprian Kamill58
Novakovi, Stojan 68, 71
Novalis (Friedrich von Har-
denberg) 153, 158
Nui, Branislav 60
Nj
Njego, Petar II Petrovi
33, 34, 44, 45, 55
268 Miroslav. Krleza
Obili, Milo 63
Obradovi, Dositije (Dosi-
tej) 38, 71
Obrenovii 31, 65
Orbini, Mavro 41, 50, 52,
54, 238
Oreagna (Arcagnolo, And-
rea di Cione) 168
Orfej (Orpheus) 169
Orseolo, Hicela 226
Orseolo, Petar (Pietro . II)
226
Osman I (Othman, al Gha-
zi) 46
Ostroi, Ivan 48
Oto I Veliki (Oton car) 209
P Piccolomini, Octavio, duca
Paganini, Nicol 164
Paline 233
Paleolozi 76
Palestrina, Giovanni Pier-
luigi da 167
Pani, Josif 71
Pani-Surep, Milorad 55
Parke (Moire) 159
Papini, Giovanni 61, 235
Paradeiser, grof 37
Pasternak, Boris Leonido-
vi 105
Patricius, Franciscus v. Pe-
trii, Franjo
Pai, Nikola 222
Pavao II (Pietro Barbo) 40
Paveli, Ante 68
Pavlov, Todor 60
Peanac, Kosta 68
Pguy, Charles-Pierre 191,
192, 194
Perzej (Perseus) 162
Petar Kreimir IV 225
226
Petar, sv. (Petrus) 51
Petfi (Petrovi), Sndor
172
Petrarca, Francesco 168,
249
Petrii (Petrii, Patris,
Patricij), Franjo (Franci-
scus Patricius) 40, 54
Petrovi, Petar II v. Nje-
go
Pfemfert, Franz 142
Picabia, Francis 133
Picasso, Pablo (P. Ruiz y
P.) 81, 105106, 112, 119,
123, 135
Pico della Mirandola, Gio-
vanni 245
Piccolomini, Enea Silvio v.
Pio II
d'Amalfi 42
Pilar, Ivo Sdland 57,
62, 68
Piloty, Karl von 105
Pilsudski. Jzef 61, 80
Pio (Pius) II (Enea Silvio
Piccolomini) 48
Pio I X (Giovanni Maria
Mastrai-Ferretti) 167
Piaton (Plato, Aristocles)
167
Poincar, Raymond 196
Polifem (Polyphemos), ki-
klop 144
Popovi, Bogdan 66
Popovi Sterija, Jovan 32,
44, 55, 60
Porfirogenet v. Konstan-
tin VII P.
Predi, Uro 60
Preraovi (von Prerado-
vich), Petar 44, 239
Preeren (Preern), Franc
34, 40, 55, 71, 201
Prvert, Jacques 120
 .9.9 varijacija 269

Pribievi, Svetozar 68 Renan, Joseph-Ernest 76,

Pribojevi, Vinko 41, 50, 52, 196
54, 238 Reni, Ivan 71, 254
Priea, Ognjen 21 Renoir, Pierre-Auguste 135
Prijatelj, Ivan 71 Reuchlin, Johann (Capnio)
Prodanovi, Jaa 68 76, 245
Prometej (Prometheus) 153 R v a i , J z s e f 105
Prorok Muhamed 51 Rimski-Korsakov, Nikolaj
Proserpina (Persefona, Per- Anrejevi 165
sephone) 182 Ritter Vitezovi Pavao 180
Psyche 163 Rivira, Gian Teresio 57
Proust, Marcel 105 'Robert Guiscard 211
Ptolomej (Claudius Ptolo- Rodin, F. Auguste-R. 80
meus) 76 Rosenberg, Alfred 106, 139
Puci, Medo 35, 202 Rousseau, Henri (Carinik)
135
Q Rousseau, Jean-Jacques 137
Rubens, Peter Paul I I I
Quiqurerez v, Kikeree, Ruvarac, Ilarion 32, 68
Ferdo

R S
Rai, Josip 71
Rai, Punia 68 Sabani Radivojevi, M a -
Raki, Franjo 40, 54, 58, tija 48
71, 182, 226 Saint-Sans, Camille 165
Raek, Karl Bernardovi Saint-imon, Louis de
105 Rouvroy 168
Radetzlcy, Joseph Wenzel Salghetti-Drioli, Francesco
(R. von Radetz) 42 35, 5657
Radi, Stjepan 69, 235236
Samuilo 40, 41, 53
Rai, Jovan 38
Sand, George (A.-A.-Lucie
Raimondo od Tuluze (Ray-
Dudevant, rod. Dupin)
mond IV, R.de Saint-
Gilles) 213 137
Rajai, Josif 34 Sava, sv. (Rastko N e m a -
Rkczy, Ferenc II 168 nji) 54, 66
Rakovac, Dragutin 201 Savkovi, Milo 83
Ramschssel, Jakov 37 Savonarola, Girolamo 76,
Ranke, Leopold von 68 245
Ranjina, Nika 200201 Saxo Grammaticus 211
Rauch, Levin 82, 253 Schaffran, Emmerich 57
Rauch, Pavao 68 Scheure, Eugen von 67
Ravel, Maurice-Joseph 171 Schiavone v. Sria, Franjo
Rehmke, Johannes 93 Schikele, Ren 141
270 Miroslav. Krleza
Schiller, Johann C. Fried-
rich von 43, 62, 63, 153,
155
Schnberg, Arnold 119,171,
172, 177
Schopenhauer, Arthur 82,
83, 158
Schumann, Robert 158, 165
Segedinac, Pera 38
Srusier, Paul 129
Shakespeare, William 32,
62, 137, 213
Shelley, Percy . 158
Siksto IV (Francesco dlia
Rovere) 51
Simeon 63
Sin oveji (Boji) v. Krist
Skender (Iskender)-paa
Mihaloglu 48
Skerli, Jovan 68, 71, 238
Smiiklas, Tadija 13, 68,
215
Soivica, Stanislav 45
Soffici, Ardengo 61
Spas, sv., Spasitelj v. Krist
Spengler, Oswald 104, 206
Sprenger, Jakob 220
Sremac, Stevan 56, 60
Sria, Franjo (2an Franjo
Fortuno, Gianfrancesco
Fortunio Schiavone) 39,
41
Staljin, Josif Visarionovi
(Soso Dugavili) 60
Stankovi, Borisav 71
Stanojevi, Stanoje 13, 57,
62, 64, 68, 213
Starevi, Ante 3334, 54,
65, 83, 238, 252
Statileji, Jakov (Jakobus
Traguriensis) 42
Stefan Uro IV 63
Steinlen, Thophile-Ale-
xandre 105
Stepinec, Alojzije 31
Sterija v. Popovi, Sterija
Jovan
Sternheim, Carl 141
Stewart, James 143
Stjepan Posthumus (P. Is-
tvn) 232
Stjepan, sv. (Szent Istvn)
166
Stoos (Stos), Pavao 241
Stoija (Anastazija, Anasta-
sia), sv. 197, 198
Strauss, Richard 165
Stravinski, Igor Fjodorovi
119, 173, 176178
Strindberg, August 141,145
Stritar, Josip 71
Strossmayer, Josip Juraj
44, 57, 83, 253, 254
Strzygowski, Joseph 57
Suboti, Jovan 60
Sdland v. Pilar, Ivo
Sulejman II Kanuni (Veli-
anstveni) 49, 50
Supilo, Frano 33, 54, 66, 68,
71, 87, 182, 235
Svai, Petar 63
Szab, Ervin 34, 204
Szchenyi, Istvn 44
Szkerlecz v. krlec
S
anti, Aleksa 60
egvi, Kerubin 57, 64, 68
Senoa, August 37, 60, 81, 82,
201, 202, 233
Sepilov 105
ii, Ferdo (Siko) 13, 62,
68, 215, 227, 230
krinjari, Bla (Blasius
Skryniarich) 54
krlec (Szkerlecz), Ivan,
barun od Lomnice 235
236
 .9.9 varijacija
krlec Lomniki, Nikola
(Nicolaus Szkerlecz de Lom-
nicza) 40
Stos v. Stoos
Subie, Janez 71
ubi-Bribirski, Pavao 214
ubi, Nikola v. Zrinsld,
Nikola S.
Subii 232
Sufflay, Milan 62, 64, 222
Sulek, Bogoslav 44, 71,182
T
Tahi (Tahy), Franjo 242
Tahy, Ivan 48
Tannhuser 162
Tarasov-Rodionov, Alek-
sandar Ignatjevi 105
Tasso, Torquato 169, 181
Teuta 63
Thalloczy, Lajos 68
Thuz od Laka, Ivan 48
Tiepolo, Baiamonte 214
Tilly, Johan Tserclaes 42
Tintoretto (Jacopo Robusti)
150
Tisza, Istvn 83
Tito v. Broz, Josip Tito
Tizian (Tiziano Veeelli) 240
Tkalac, Imbro Ignjatijevi
44, 55, 231
Todorovi, Pera 68, 71
Toller, Ernst 141
Tolstoj, Lav Nikola jevi
137, 235
Torna, arciakon splitski62
Torna Akvinski, sv. 220
Tomaevi, Stjepan 48
Tomai, Nikola 35
Tomi, Jaa 64
Tomislav, kralj 63
Tomljenovi, Jurlina 37
Tommaseo, Niccol 34, 35,
55
271
Torbarina, Josip 200
Traun, grof Feldzeugmeis-
ter 38
Trimalchion 76
Trnski, Ivan vitez 182
Trocki, Lav (Leib Davido-
vi Bronstein) 234
Trubar, Primo 41, 54
Trumbi, Ante 87
Tucovi, Dimitrije 66, 68.
71
Tumpi (Tompa), Ivan 48
Turgenjev, Ivan Sergejevi
82, 84, 85. 86
U
Ungaretti, Giuseppe 120
Unruh, Fritz von 141
Uro IV v. Stefan Uro IV
Utjenovi (Utieni), Ju-
raj 42
Uzunovi, Nikola 31
V
Vasi, Dragia 64
Veenega (Vekenega) 226
Velimirovi, Nikolaj 66
Velmar-Jankovi, Vladimir
68
Venturi, Adolfo 57
Verantius, A. v. Vrani,
Antun
Vercors (Jean Bruller) 120
Vergerije, Petar Pavao 54
Verlaine, Paul 176
Vernet, Horace 107, 136
Vlai, Matija v. Flacije
Ilirik
Vlaminck, Maurice de 105
106, 142
272 Miroslav. Krleza
Vodnik, Valentin 71, 205
Vojnovi, Ivo 55, 60, 85,
193
Vojnovi, Kosta 253
Vojnovi, Lujo 55
Voltaire (Franois-Marie-
-Arouet) 137, 164
Voronslti, Aleksandar Kon-
stantinovic 105
Vramec, Antun 54
Vrani, Antun (Antonius
Verantius) 40, 54
Vranjanin v. Laurana
Vraz, Stanko (Jakob Frass)
40, 55, 71, 182, 201, . 247
Vrbani, Fran 253
Vrhovac, Maksimilijan 204
Vuillard, Jean-douard 129
Vuji, Joakim 60
Vuk v. Karadi, V. S.
Vukan Nemanji 213
Vuki Kosaa, Stjepan 48
Vukotinovi Farka, Lju-
devit 60
Vulkan (Vulcanus) 163
V. C. 13
w 42, 45, 54
Wagner, Richard (Wilhelm
R.) 162163, 168, 169170
Waiden, Herwarth 141,173
Wallenstein, Albrecht E.
Wenzel von (vojvoda od
Frielanda) 42, 43
Weber, Karl Maria F. E.
165, 167
Weber Tkalevi, Adolf 39
Wedekind, Frank 141
Wertheimer, Gustav 139
Wordsworth, William 153
Wyspianski, Stanislaw 193
X
Xeres de la Maraja v. Be-
govid, Milan
Xerxes v. Kserkso
Z
Zagrebec, Stefan 241
Zajc, Ivan 45
Zapolja, Imbro 48
Zapolja, Ivan (Jnos Zpo-
lya) 42
Zdeslav (Sedescla(v)us) 228
230
Zinsendorf, Adolph, grof 37
Zmaj v. Jovanovi Z., J.
Zola, Emile 238
Zoenko, Mihail Mihajlo-
vi 105
Zrinski 63
Zrinski akoveki, Nikola
Zrinski, Katarina 63
Zrinski, Nikola Subi 63
Zvonimir (Dmitar) 212
2
Zdanov, Andrej Aleksand-
rovi 20, 105, 106, 116,140
igmund Luksemburgovac
233
 SADRAJ

PREDGOVOR. (Mate Lonar) . 5

I
PROLEGOMENA Z A ENCIKLOPEDIJU JUGO-
SLAVIJE 29

Latinsko-bizantinski raskoli Kritika revizija Kon-

tinuitet tradicije Povijest ustanaka Izmedu dvije
obale Bilanca 19. stolj'ea Krug turske magije
Slom romantinog zanosa Turske vojne i opsade
Uzdizanje narodnog duha" Radanje suverenitet
Uzajamne negacije Koordinacija kulturnohistorijskih
vrijednosti Ilirsko-slavjanoserbski Panteon Pa-
tos jugoslovenstvujue Omladine Dekorativne lra-
lise historiografije Retorika u praznini poraz
Plagijati croaticae i serbicae Od liberalizma do re-
akcije Junoslovjenska dezagregacija Razvoj na-
cionalne svijesti Lenjin i Tito Svrha i smisao
Enciklopedije Dijalekticka istina

II
PORTRETI _ 79

Augustini Antun Ksaver Sandor Gjalski

Ivan Metrovi

10 OD varijacija
274 Miroslav. Krleza

III
VARIJACIJE NA TEMU UMJETNIKOM STVA-
RANJU 91

Bach i Beethoven u slici Retorika muzike i aps-

traktno slikarstvo Poezija moe postati vjerom
Izraz ili odraz Dar opaanja Ljepote pretvaraju
se u politiku Jabuke, inspiracija i imitacija
Raspon izmeu misli i oblika Prazne rijei
ljudskim elementima Skalp Sta je umjetnost
Najvii usponi Veliina artistike pojave Uloga
temper amenta Aranman Preocjenjivanje vrijed-
nosti Doktrine i teorije Nepriznati geniji i furije
Slikarstvo nije izolirana pojava Bussoni-Kandinski
Estetika Druge internacionale, ili: politika tenden-
cija umjetnosti Gerasimovtina Raovjeenje
Staromodni slikarski recepti Svrha slikarstva
Slikarstvo danas

IV
LIKOVNA PALETA _ _

Gricault Manetova barikada Matisse Van Gogh

Czanne Braque Jakopi Rikard

V
EKSPRESIONIZAM _ _ _ _ 131

Strah pred objektom Protupojam impresionizma

Ekspresionizam nije poetak Politika Dramatiza-
cija socijalnih kontrasta Lenjinistiki strm i
drang" u evropskoj umjetnosti 1917-18 Njemake
krijesnice Hijeroglifi mehanizirane stvarnosti Van
Gogh Nervoza izraza

VI
VARIJACIJE NA MUZIKE 147

Muzika trai pratnju pjesriike rijei kao komentar

Klasici danas Velikani muzike Bach Mozart
 99 varijacija 275

Beethoven Chopin Berlioz Liszt Brahms

Bartok Hindemith Stravinski Mistika suvre-
mene muzike Ilirizam i muzika

VII
KRIVULJE ANGAMANA 186

Caesar ad Rubiconem Cabochiens Camille Desmo-

ulins, pjesnik Revolueije Markovi Svetozar
Barbusse-Barrs, paralela

VIII
IZ HRVATSKE KULTURNE HISTORIJE ~ 197

Hrvatski jezik u zadarskoj katedrali 1077 (Romualdo

Guarna ili Boson) Andrssy Gyula Paradoksi
antologija Cavour buenju nacionalne svijesti
Hrvata i Srba Doroti Andrija Marinizam Zet-
ski kralj Bodin Domagoj Dominikanci kod nas
Balii Dioklecijanova palaa (Orbis romanus
Carska grobnica Izmedu antike i srednjeg vijeka
Pozornica bez kulisa Mistika posmrtne carske poa-
sti Gurlittova hipoteza) Cika Branimir

Agramerska njemaka tampa Anjou Atentati

Atila Balkan" Barakovi Juraj Baranjska re-
publika Beccadelli Lodovico Boroevi Svetozar
Brezovaki Tito Bui Mihajlo Davorije Dominis
Marko Antonije Dragii Juraj Divo Bona
Hrvatski bidermajer Jozefinizam Kardinal Pietro
Bembo Kolonat ili prozelitizam Khuen i Kurelac
Sutla

K A Z A L O IMENA (M. L.) 257

SADRZAJ _ 273

18*