1.to su homogene tvari, a to heterogene tvari?

Homogene tvari su tvari koje su u svakom djeliu iste.

Heterogene tvari su sastavljene od meusobno odijeljenih djelia homogenih
tvari.

2.to su materijali, a to tehniki materijali?

Materijali su vrste tvari od kojih je neto izraeno ili sastavljeno, na primjer

razne konstrukcije. To im omoguavaju odreena fizikalna i druga svojstva.
Tehniki materijali su oni materijali od kojih se izrauju tehniki proizvodi, a
posjeduju kombinaciju povoljnih fizikalnih svojstava koja se nazivaju tehnika
svojstva.

3.Koja su svojstva potrebna za izbor materijala?

-Sastav i mikrostruktura materijala

-Fizikalna svojstva
-Otpornost na kemijske,fizikalne i bioloske utjecaje
-Mehanicka svojstva
-Proizvodna svojstva
-Triboloska svojstva
-Uporabne eksplotacijske karakteristike
-Trzisne karakteristike materijala i poluproizvoda

4. Navedite sistematizaciju materijala prema sastavu,mikrostrukturi i

nacinu dobivanja

1. METALI
1.1.Na bazi eljeza
elici konstrukcijski i alatni (za hladni rad, za topli rad i brzorezni elici)
eljezni ljevovi elini lijev, bijeli tvrdi lijev, sivi lijev, nodularni (ilavi) lijev,
temper (kovkasti) lijev metali i legure
1.2.Neeljezni laki i obojeni metali i legure (legure Al, Cu, Ni, Ti, Mg, Zn, Co...)
2. NEMETALI
2.1. Konstrukcijski polimerni materijali plastomeri, elastomeri i duromeri
2.2. Konstrukcijska keramika (i stakla) oksidna i neoksidna keramika
3. KOMPOZITI
3.1. Kompoziti s metalnom matricom
3.2. Kompoziti s polimernom matricom
3.3. Kompoziti s keramikom matricom.
5. Navedite vrste meuatomskih i meumolekularnih veza

a)Meuatomske
Ionska veza: esta je u anorganskoj kemiji i najjednostavniji primjer
meuatomskog vezivanja. Ta veza postoji izmeu nekih razliitih atoma ili
razliitih grupa atoma. Elektron se prenosi s metalnog atoma na nemetalni atom i
tako nastala dva iona se dre zajedno elektrostatskim privlaenjem. Primjer:
NaCl-Natrijev klorid

Kovalentna veza: nastaje diobom elektrona izmeu dva ista ili razliita atoma.
Primjer je nastajanje molekule vodika od dva usamljena atoma H+H=H 2

Metalna veza: prevladava kod metala i njihovih legura. To je kemijska veza

izazvana elektrinim privlaenjem metalnih iona i slobodno pokretnih elektrona.
Karakteriziraju je elektrostatske sile izmeu elektronskog plina i pozitivno
nabijenih atoma(kationa). Primjer je metalna veza atoma natrija.

b)Meumolekularne
a)Permanentna dipolna veza
Primjer je vodikova veza: javlja se izmeu molekula u kojima su vodikovi atomi
povezani sa atomima fluora, kisika i duika. U molekili vode podruje vodikovog
atoma ima centar pozitivnog naboja a podruje kisikovog atoma ima centar
negativnog naboja. Izmeu molekula vode negativno nabijeni dio molekule
elektrostatskim silama privlai pozitivno nabijeni dio druge molekule.

b)Promjenjiva dipolna veza

Primjer su disperzne veze. Kod njih moe doi do nesimetrine raspodjele naboja
u atomu ili molekuli to znai da su nepolarna molekula ili atom sami sebe
polarizirali, tj nastao je nestalan (promijenjivi) dipol

c) Mjeovite veze
Veliki broj tvari nema samo jednu nego vie tipova veza

6.Objasnite kristalinu i amorfnu strukturu materijala.

Kristalina tvar ima odreeni oblik i volumen koje mijenja samo pod utjecajem
znatnih sila. Ukoliko tvari nemaju kristalini oblik, tada se govori o
amorfnoj strukturi. U tom stanju su atomi ili molekule potpuno nesreene
(nema pravilnosti u poretku). Amorfne su npr. tekuine, staklo i djelomino
polimeri. Kristalna i amorfna graa razlikuju se u: izgledu ploha prijeloma i
prozirnosti (amorfni materijali su prozirni, npr. staklo).

7.to je kristalna struktura, to je prostorna reetka, a to jedinina

elija?
Kristalna struktura je pravilan trodimenzionalan model rasporeda atoma u
prostoru. Kristalne strukture u krutom stanju opisane su u obliku idealiziranog
geometrijskog koncepta nazvanog prostorna reetka. Prostorna reetka je
trodimenzionalni skup toaka u kojem je svaka toka okruena na identian nain
drugim tokama. Te toke nazivaju se vorovi reetke.
Jedinina elija je najmanji mogui dio prostorne reetke koji, ponavljan u tri
dimenzije, daje cijelu kristalnu reetku. Jedinina elija kristalne strukture sadri
najmanji mogui broj strukturnih jedinica (atoma, iona ili molekula).

8.Objasnite i skicirajte tri osnovna tipa kristalnih reetki

a) PROSTORNO CENTRIRANA KUBINA REETKA SHEMATKSI PRIKAZ JEDININE ELIJE BCC

RETEKE (BCC= BODY CENTRED CUBE), TAKO KRISTALIZIRA NAPR. -Fe:

b) PLONO CENTRIRANA KUBINA REETKA; JEDININA ELIJA FCC REETKE (FACE

CENTRED CUBE), OVAKVU KRISTALNU REETKU IMA NAPR. - Fe:

c) KOMPAKTNA HEKSAGONSKA REETKA (HCP); OVAKVU KRISTALNU REETKU IMAJU: Zn,

Mg, Cd:

a) b)
c)

9.Objasnite strukture (kristale) legura

KRISTALI MJEANCI su najjednostavniji tip legura. Nazivaju se jo i krute
otopine. Atomi legirnog elementa ulaze u reetku osnovnog metala na dva
naina: supstitucijski ili intersticijski. Uvjeti za nastajanje takvih kristala su:
veliina atoma, kemijski afinitet, relativna valencija i kristalna struktura.
-Supstitucijski ili zamjenski kristali mjeanci: atomi legirnog elementa
zamijenjuju atome osnovnog metala na njihovim pozicijama primjer je legura
Cu-Ni;
-Intersticijski ili ukljuinski kristali mjeanci: kod ovih mjeanaca atomi
legirnog elementa ulaze u praznine kristalne reetke osnovnog metala
primjer je ugljik u -Fe.
MIJEANI KRISTALI - Ovakvi kristali nastaju kada atomi osnovnog metala i
legirnog elementa tvore odvojena kristalna zrna, zadravajui svoje kristalne
reetke primjer je mjed sa dodatkom olova.
KRISTALI INTERMETALNOG SPOJA nastaju kada atomi osnovnog metala i
legirnog elementa ine novu vrstu kristalne reetke. U njima je obino
kombinirana metalna i kovalentna veza, a imaju fiksnu koncentraciju (sadraj
legirnog elementa). Primjer: intermetalna faza Mg 2Pb.
KRISTALI KEMIJSKOG SPOJA
-Od naroitog tehnikog znaenja su intermedijarne faze s ugljikom i duikom
kao nemetalnim komponentama.
-Kristali kemijskog spoja nastaju kada atomi osnovnog metala i legirnog
elementa ine novu vrstu kristalne reetke.
-Obino je kombinirana metalna i kovalentna veza; jedna komponenta je
metal, a druga je nemetal.
-Primjer: intermedijarna faza eljeznog karbida.
 10.Navedite strukture keramike i strukture polimera.

STRUKTURE KERAMIKE
Keramiki materijali su anorganski, nemetalni materijali, koji se sastoje od
metalnih i nemetalnih elemenata vezanih prvenstveno ionskim i/ili
kovalentnim vezama. Kod keramikih materijala prisutna su tri oblika
strukture:
1.) ionski kristali,
2.) kovalentni kristali,
3.) staklaste strukture.

STRUKTURE POLIMERA
Polimerni materijali sastavljeni su od puno jednostavnih molekula (mera) koje
su kovalentnim vezama spojene u makromolekule (polimere).
Makromolekule mogu biti meusobno spojene dipolnim (sekundarnim),
kovalentnim (primarnim) ili mjeovitim (dipolnim i kovalentnim) vezama, to i
ini osnovne razlike izmeu tri glavna tipa polimernih materijala:
1.) plastomeri (termoplasti),
2.) duromeri (duroplasti),
3.) elastomeri (gume).

11.Objasnite pojam polimorfije i to sve pokazuje krivulja ohlaivanja za

isto eljezo?
Polimorfija (ili alotropija) naziva se sposobnost materijala da moe imati vie
od jedne kristalne strukture. Prijelaz iz jedne kristalne strukture u drugu, kod
odreene temperature ili tlaka naziva se polimorfna promjena.
Polimorfne promjene dogaaju se kod mnogih elemenata i spojeva, te obuhvaaju
mnogo kristalnih struktura.
Agregatna stanja su: kruto, tekue i plinovito.

12. Koje dijagrame stanja (fazne dijagrame) poznajete?

Izomorfni (binarni) dijagram stanja najjednostavniji dijagram stanja, koji vrijedi
za sustav legura kojega ine komponente (elementi) s potpunom rastvorljivou
(topljivou) i u rastaljenom i u krutom stanju (primjer za ovakav sustav su legure
bakra i nikla);
Eutektiki dijagram stanja ovaj dijagram definira stanje sustava legura kojega
ine elementi (komponente A i B) s potpunom rastvorljivou u rastaljenom
stanju, a djelominom rastvorljivou u krutom stanju;
Eutektoidni dijagram stanja ovaj dijagram stanja ini sustav legura s potpunom
topljivou u rastaljenom stanju i djelominom topljivou u krutom stanju; u
krutom stanju zbivaju se daljnje transformacije.

13. Objasnite podjelu nesavrenosti kristalne grae.

1.) Tokaste ili nuldimenzionalne nesavrenosti (praznina ili vakancija,
supstitucijski ili zamjenski atom, intersticijski ili ukljuinski atom),
2.) Linijske ili jednodimenzionalne nesavrenosti (bridna i vijana dislokacija),
3.) Povrinske ili dvodimenzionalne nesavrenosti (malokutne granice,
velikokutne granice ili granice zrna, granice dvojnika, fazne granice.
4.) Prostorne (volumne) ili trodimenzionalne nesavrenosti (pore, pukotine i
ukljuine).

14. to je to difuzija i kakva moe biti?

Difuzija se moe definirati kao mehanizam kojim se tvari premjetaju kroz
tvari u plinovitom, tekuem i vrstom stanju.
S obzirom na mjesto gdje se moe odvijati, difuzija se moe podijeliti na:
-povrinsku difuziju,
-difuziju po granicama zrna i
-volumnu difuziju.

15. Objasnite modul elastinosti i modul smika.

MODUL ELASTINOSTI (Youngov modul) E, koji predstavlja odnos jednoosnog
naprezanja () i deformacije () u istom smjeru: E=/, [N/mm2]
MODUL SMIKA G, koji predstavlja odnos sminog naprezanja ( )i smine
deformacije (): G= /, [N/mm2].

16. Objasnite to se utvruje statikim vlanim pokusom (dijagram,

veliine, jedinice).
Elastino i plastino ponaanje materijala u uvjetima jednoosnog statikog
vlanog naprezanja, ispituje se STATIKIM VLANIM POKUSOM.
Ovim ispitivanjem utvruju se ujedno osnovna mehanika svojstva materijala,
koja upravo karakteriziraju njihova mehanika svojstva, kao to su granica
razvlaenja, maksimalna vlana sila, sila loma, istezanje i kontrakcija.
Ispitivanje se provodi ureajima koji se nazivaju KIDALICE ILI UNIVERZALNE
ISPITIVALICE, na kojima se epruvete kontinuirano vlano optereuju do loma. Pri
ispitivanju se kontinuirano mjere sila i produljenje epruvete, te se pisaem
grafiki registrira dijagram sila produljenje.
Na slijedeoj slici je prikazan dijagram sila produljenje.
 Granica razvlaenja Re je ono naprezanje kod kojeg materijal poinje
tei bez poveanja naprezanja. Re = Fe/s0 ; [N/mm2]

Vlana ili rastezna vrstoa je naprezanje kod maksimalne sile. Rm =

Fm/s0 ; [N/mm2]

Naprezanje kod kojeg epruveta puca naziva se konanim naprezanjem i

ono je jednako:
Rk = Fk/s0 ; [N/mm2].

Vrijednost istezanja nakon kidanja, odreuje se prema izrazu: u = (Lu-

L0)/L0 = Lu/L0; [mm/mm]. Lu = Lu-L0 ; mm = produljenje nakon kidanja.

vrijednost konanog istezanja (istezljivost): A = u100 ; % ;

vrijednost konanog suenja presjeka (kontrakcija): Z = (S 0-Su)/S0 100 ; %.

S0 = poetna povrina presjeka = d02/4 ; [mm2]
Su = konana povrina presjeka = du2/4 ; [mm2].

17. to je to konvencionalna granica razvlaenja?

Dozvoljeno naprezanje se odreuje prema granici razvlaenja. Stoga se kod
materijala bez izraene granice razvlaenja, uvodi veliina konvencionalna
granica razvlaenja Rp0,2.
To je ono naprezanje koje nakon rastereenja epruvete izaziva trajnu (plastinu)
deformaciju od 0,2%

18. to se utvruje statikim tlanim pokusom?

STATIKIM TLANIM POKUSOM utvruju se mehanika svojstva materijala pod
djelovanjem normalnog jednoosnog tlanog naprezanja, dakle pri obrnutom
smjeru naprezanja, nego kod statikog vlanog pokusa. Ispitivanje se provodi
kidalicama ili univerzalnim ispitivalicama, te tlanim preama, a sila se ostvaruje
mehaniki ili hidrauliki.
19. to se utvruje savojnim ispitivanjem?
Savojnim ispitivanjem utvruju se mehanika svojstva prvenstveno krhkih
materijala, napr. sivog lijeva, alatnih elika, keramike, betona i to u uvjetima
savojnog naprezanja.
Ispitivanje se provodi kidalicama ili univerzalnim ispitivalicama. Savojno
optereenje epruveta ostvaruje se posebnim napravama.
Oblici i dimenzije epruveta ovise o vrsti materijala koji se ispituje, a one mogu biti
okruglog ili etvrtastog poprenog presjeka.
esto se ispituju gotovi dijelovi strojeva ili konstrukcija.
Najee se primjenjuje ispitivanje trotokastim savijanjem.

20. to je puzanje materijala? Nacrtajte dijagram i objasnite stadije

puzanja.
PUZANJE MATERIJALA je spora deformacija materijala nastala uslijed djelovanja
dugotrajnog konstantnog optereenja pri povienoj temperaturi.

Prvi stadij naziva se POETNI STADIJ PUZANJA i tu krivulja ne poinje iz

ishodita dijagrama, budui da je deformacija nastala istog asa kad je ispitni
uzorak optereen. Prvi stadij karakterizira u poetku poveana i promjenjiva
brzina puzanja.
Drugi stadij se naziva STADIJ KONSTANTNE BRZINE PUZANJA, pa kao to mu
ime govori, prirast istezanja u jedinici vremena je priblino konstantan.
Trei stadij puzanja se naziva ZAVRNI STADIJ PUZANJA, kada opet dolazi do
sve veeg prirasta istezanja u jedinici vremena.U tom treem stadiju puzanja,
dolazi konano i do LOMA EPRUVETE.

21. Kako se provodi ispitivanje udarnog rada loma i to je prijelazna

temperatura?
-Ispitivanjem UDARNOG RADA LOMA utvruje se ponaanje metalnih i polimernih
materijala u uvjetima udarnog optereenja.Ispitivanje se provodi na epruvetama
s utorom, te se na taj nain postie vieosno stanje naprezanja u korijenu
utora.Vrijednost udarnog rada loma pokazuje hoe li se materijal ponaati ilavo
ili krhko u uvjetima udarnog optereenja.Ispituje se esto pri snienim
temperaturama, jer kod nekih materijala temperatura znakovito utjee na iznos
udarnog rada loma.
-Temperatura koja odvaja podruje visokog udarnog rada loma od podruja niskih
vrijednosti, naziva se PRIJELAZNOM TEMPERATUROM

22. to je umor materijala, to je dinamika izdrljivost i to pokazuje

Whlerov dijagram?
-UMORA MATERIJALA, odnosno postupnog razaranja materijala zbog
dugotrajnog djelovanja promjenjivog (dinamikog) naprezanja, iji je rezultat
prijelom strojnog dijela.
- Najvee dinamiko (promjenjivo) naprezanje koje epruvete izdre bez pojave
loma, nakon praktiki beskonanog broja ciklusa predoeno graninim brojem
ciklusa, naziva se DINAMIKA IZDRLJIVOST i oznaava se sa Rd ; [N/mm2].
-Za utvrivanje dinamike izdrljivosti izabire se jedan od tipova promjenjivog
naprezanja, te se provodi tzv. Whlerov pokus.
Rezultati ovog pokusa, ucrtavaju se u WHLEROV DIJAGRAM, u koji se za
pojedine vrijednosti dinamikog naprezanja unose oni brojevi ciklusa, koje su
epruvete izdrale do loma.
Whlerov dijagram daje podatak o iznosu dinamike izdrljivosti nekog materijala
samo za jedan tip promjenjivog naprezanja.

23. to je tvrdoa i koje metode ispitivanje tvrdoe poznajete?

TVRDOA je otpornost materijala prema prodiranju drugog, znatnije tvreg
tijela.

-BRINELLOVA METODA (HB)

Kod Brinellove metode penetrator je kuglica od kaljenog elika promjera D, koja
se utiskuje silom F u povrinske slojeve materijala.Na taj nain nastaje u
ispitivanom materijalu otisak u obliku kugline kalote promjera baze d i dubine
h.

-VICKERSOVA METODA (HV)

Kod Vickersove metode uklonjena su dva osnovna nedostatka Brinellove metode:
ogranienost podruja mjerenja do 450 HB i
ovisnost iznosa tvrdoe o primijenjenoj sili utiskivanja kuglice.
Prvi nedostatak je uklonjen uporabom najtvreg materijala za penetrator,
dijamanta, a drugi oblikom penetratora.To je kod Vickersove metode
etverostrana piramida s kutom od 136 izmeu stranica.
Taj kut zatvaraju tangencijalne ravnine na Brinellovu kuglicu pri optimalnoj
veliini otisnua.

-ROCKWELLOVA METODA (HRC)

Za razliku od Brinellove i Vickersove metode, kod Rockwellove metode se ne
mjeri veliina otisnua, nego dubina prodiranja penetratora.
Zato se kod Rockwellove metode vrijednost tvrdoe oitava na skali tvrdomjera,
nakon rastereenja. Penetratori su kod Rockwellove metode ili dijamantni stoac
ili kuglica od kaljenog elika.
24. Objasnite zaostala naprezanja (napetosti).
ZAOSTALA NAPREZANJA su mikro i makro naprezanja prisutna u predmetu
(izratku, strojnom dijelu) bez djelovanja vanjskih sila i momenata u tom asu, a
nalaze se u mehanikoj ravnotei.
Spoznaja o veliini zaostalih naprezanja prisutnih u materijalu, vana je zato to
se tijekom izrade, te osobito uporabe, superponiraju s naprezanjima koja su
rezultat djelovanja vanjskih sila ili momenata.
To ponekad dovodi do plastine deformacije strojnih dijelova, ili ak do pojave
loma
-Zaostala naprezanja prvog reda prisutna su u veem podruju predmeta,
odnosno proteu se preko veeg broja kristalnih zrna. Zaostala naprezanja prvog
reda nazivaju se i makro zaostalim naprezanjima.
Zaostala naprezanja drugog reda- imaju konstantan iznos unutar jednog ili
nekoliko kristalnih zrna. U ravnotei se nalaze sile, odnosno momenti, manjeg
broja susjednih kristala. Zaostala naprezanja drugog reda pripadaju skupini mikro
zaostalih naprezanja.
-Zaostala naprezanja treeg reda razlikuju se ve u nekoliko atomskih razmaka u
kristalnoj reetki, a odgovarajue sile, odnosno momenti, nalaze se u ravnotei
samo unutar djelia kristalnog zrna. Zaostala naprezanja treeg reda nazivaju se i
mikro zaostalim naprezanjima.

25. Objasnite tehnoloka, fizikalna i kemijska svojstva materijala

TEHNOLOSKA SVOJSTVA
-Ispitivanje tehnolokih svojstava materijala pripada meu najstarije postupke
ispitivanja materijala.
-Provodi se sa ciljem ocjene ponaanja materijala u preradi.
-Za razliku od ispitivanja mehanikih svojstava, iji su rezultati odreene
izmjerene vrijednosti s tenjom postizanja to manje mjerne nesigurnosti, kod
ispitivanja tehnolokih svojstava materijala, rezultati ispitivanja najee nisu
izmjerene vrijednosti, ve ocjena ispitivaa ispunjava li materijal zahtjeve
propisane normama.
-Uglavnom se ti zahtjevi odnose na deformabilnost materijala, a ispitivanje se
provodi na uzorcima limova, traka, ica i cijevi.

FIZIKALNA SVOJSTVA
U fizikalna svojstva se ubrajaju: boja, sjaj, gustoa, talite, kristalna struktura,
magnetizam, elektrina i toplinska vodljivost itd.

KEMIJSKA SVOJSTVA
Kemijska svojstva izraavaju se u ponaanju tvari prema vanjskim utjecajima, koji
je nastoje pretvoriti u neku drugu tvar, kao npr. pri utjecaju kiselina, luina, soli,
vlage i drugih agresivnih medija.
Fizikalna i kemijska svojstva nekog tijela izraenog od odreenog materijala
praktino ne ovise o veliini i obliku tog tijela, a mehanika svojstva su izrazita
funkcija tvari te veliine i oblika tijela.

26. to je troenje i koji su osnovni mehanizmi troenja?

TROENJE je gubitak materijala s povrine krutog tijela, uslijed dinamikog
dodira s drugim krutim
tijelom, fluidom i/ili esticama.
-abrazija,
-adhezija,
-umor povrine i
-tribokorozija.

27. Objasnite abraziju

ABRAZIJA je troenje istiskivanjem materijala, uzrokovano tvrdim esticama ili
tvrdim izboinama
Prva faza-prodiranje abraziva u povrinu pod djelovanjem normalne komponente
sile Fn
Druga faza-istiskivanje materijala u obliku estica troenja pod utjecajem
tangencijalne komponente optereenja Ft

28. Objasnite adheziju

ADHEZIJSKO TROENJE karakterizira prijelaz materijala s jedne tarne plohe na
drugu pri relativnom gibanju, a zbog procesa zavarivanja krutih faza.
Prva faza- nastajanje adhezijskog spoja razliitog stupnja jakosti na mjestu dodira
izboina.
Druga faza- raskidanje adhezijskog spoja. estica troenja ostaje spontano
naljepljena na jednom lanku kliznog para
Trea faza- Otkidanje estice.

29. Objasnite umor povrine

UMOR POVRINE je odvajanje estica s povrine uslijed ciklikih promjena
naprezanja.
Prva faza- Stvaranje mikropukotine, redovito ispod povrine
Druga faza- Napredovanje mikropukotine.
Trea faza- Ispadanje estica troenja, obino oblika ploice ili iverka.

30. Objasnite tribokoroziju

TRIBOKOROZIJA ILI TRIBOKEMIJSKO TROENJE je mehanizam troenja pri
kojem prevladavaju kemijske ili elektrokemijske reakcije materijala s okoliem.

31. Koja je najvanija podjela Fe C legura?

Prema % C u FeC legurama, Fe legure se dijele u dvije skupine:
-elici (eline legure) 2 % C,
-eljezni ljevovi > 2 % C (bijeli, sivi, nodularni i temper lijev)

32. Koje vrste ravnotenih kristalizacija poznajete i kako se u kojem

sluaju izluuje ugljik (u kojem obliku)?
33. Koje su faze (prave i pseudo) i koji konstituenti prisutni pri
metastabilnoj kristalizaciji Fe C legura?
U Fe-C sustavu za metastabilnu kristalizaciju mogu se pojaviti slijedee prave
faze:
-Talina (T),
-Austenit (A),
-Ferit (F),
-Karbid (K ili Fe3C).
Ako se eli posebno naglasiti vrste faze po njezinu postanku, uvodi se pojam
sastojaka faza ili konstituenata, koji se oznaavaju grkim slovima:
-Primarni austenit (' ),
-Eutektiki austenit (e ),
-Delta ferit (),
-Primarni ferit (' ),
-Eutektoidni ferit (id ),
-Primarni karbid (Fe3C' ),
-Sekundarni karbid (Fe3C'' ),
-Eutektini karbid (Fe3Ce ),
-Eutektoidni karbid (Fe3Cid ),
-Tercijarni karbid (Fe3C''' ).

34. Objasnite stabilnu kristalizaciju Fe C legura.

U sluaju ekstremno sporog hlaenja, kod nekih Fe-C legura sav ugljik koji nije u
mjeancima , i kristalizirat e u obliku grafita. Takva kristalizacija Fe-C
legura naziva se STABILNA KRISTALIZACIJA.

35.Definirajte to je elik i opiite dobivanje elika.

elik je metastabilno kristalizirana legura eljeza i ugljika ( 2,03%C), uz
prisutne pratioce i neistoe i uz eventualni dodatak jednog ili vie legirnih
elemenata.
elik je najvaniji konstrukcijski i alatni materijal u strojarstvu, a to njegovo
istaknuto mjesto se temelji na njegovim svojstvima. Naime, radi se o dobroj
kombinaciji slijedeih svojstava vrstoe, ilavosti, rezljivosti, spojivosti,
oblikovljivosti deformiranjem, mogunosti promjene sastava legiranjem,
toplinskom obradom, obradom deformiranjem, a tu je i relativno niska cijena.
Dobivanje celika
Kod proizvodnje sirovog eljeza, eljezna rudaa (eljezni oksid) se zagrijava u
visokoj pei uz prisutnost ugljena (ugljika) i kisika. Ugljik reducira eljeznu rudau
u tekue sirovo eljezo, s ugljinim monoksidom i ugljinim dioksidom kao
nusproizvodima. Vapnenac, koji se dodaje kako bi pomogao ienje neistoa,
topi se i nastaje tekua ljaka. Sirovo eljezo je zbog veeg sadraja neistoa i
ugljika jako krhko i nije pogodno za obradu ili primjenu. Proizvod visoke pei je
bijelo ili sivo sirovo eljezo. Bijelo sirovo eljezo je osnovna sirovina za
proizvodnju elika, elinog lijeva i bijelog tvrdog lijeva, a sivo za dobivanje sivih
ljevova. Budui da tekue sirovo eljezo sadri velike koliine ugljika, da bi se
eliminirao viak ugljika i proizveo tekui elik, u pe se upuhuje kisik. elik se
takoer proizvodi reciklaom starog eljeza. Staro eljezo se topi u elektrinim
peima, u kojima toplina elektrinog luka tali staro eljezo. Mnoge legure se
proizvode u elektropeima.

Tekui elik se direktno lijeva u kalupe da bi se proizveli konani elini ljevovi, a

lijeva se i u oblike iz kojih se kasnije plastinom obradom, kao to je valjanje i
kovanje, proizvode limovi i otkivci i dr. elik se takoer lijeva u velike ingote, ili se
kontinuirano lijeva u pravilne oblike.
Sirovo eljezo, u osnovi legura eljeza i ugljika, sadri oko 3,5 % C, te stanovitu
koliinu silicija, mangana, fosfora, sumpora i u tragovima druge elemente. Vrlo je
krhko, ne moe se deformirati u hladnom niti vruem stanju i neprikladno je za
upotrebu. Zbog toga se sirovo eljezo mora proistiti (rafinirati) to se izvodi u
razliitim metalurkim peima. Za proizvodnju elika bitno je smanjiti postotak
ugljika na ispod 2 %, odstraniti Si i Mn i svesti na najmanju mjeru sadraj P i S.
Takoer je potrebna dezoksidacija, a to je proces otklanjanja kisika tijekom
proizvodnje.

36. Kako se elici razlikuju prema nainu pretaljivanja i stupnju

dezoksidacije?
Nesmireni elici skruuju nemirno, jer jako razvijanje plinova dovodi do
kuhanja rastaljenog metala. Tako se tijekom skruivanja u kokili pojavljuju
plinski mjehurii. Kako plinski mjehurii kompenziraju smanjenje volumena ingota
tijekom hlaenja, tako nema pojava upljina lunkera. Plinski se mjehurii
zatvaraju tijekom daljnje obrade, ako nisu oksidirali, a ako su oksidirali, onda
ostaju sitne napukline koje izazivaju koncentraciju naprezanja. Potrebno je dodati
Mn, koji vee sumpor i kisik u MnS, odnosno MnO, spojeve koji nisu opasni s
obzirom na pojavu tzv. crvenog loma.

Smireni elici dobivaju se tako da se u procesu dezoksidacije dodaje manja

koliina Si i Mn i drugih elemenata koji veu kisik i stvaraju okside, koji se
izdvajaju u trosku. U smirenim ingotima nema plinskih mjehuria i nije izraena
segregacija, ali se u glavi ingota pojavljuje upljina, pa ovaj dio ingota valja
odrezati prije daljnjeg valjanja. Smireni elici imaju homogenu mikrostrukturu,
bolja mehanika svojstva i bolju zavarljivost, te su prikladniji za toplinsku obradu.

Kod posebno smirenih elika se osim Mn i Si, dodaje jo i silikokalcij (CaSi), kao
i Al, koji vee preostali kisik u Al2O3 i duik u AlN. Rezultat toga je elik sa vrlo
niskim masenim udjelima neistoa, visoke ilavosti i male osjetljivosti na krhki
lom.

37. Kakvo je djelovanje pojedinih primjesa i nemetalnih ukljuaka u

eliku?
Primjese u eliku mogu biti elementi pratioci, skriveni i sluajni elementi.
Pratee primjese su prisutne u svakom eliku i njihove udjele treba svesti na
najmanju moguu mjeru.
Pratioci i neistoe su: Si, Mn, N, P, S, te nemetalni ukljuci sulfidnog, oksidnog ili
silikatnog tipa. Male koliine Cu, Cr, Ni, As, Sn dolaze u elik iz otpada i iz rude.
Mangan (Mn) je pratei element, iji je maseni udio oko 0,2 do 0,8 % i uglavnom
potjee iz rude ili iz feromangana. Dobar je dezoksidans, a na sebe vee sumpor,
tvorei kemijski spoj MnS.
Silicij (Si) je pratei element, iji je maseni udio oko 0,2 do 0,5 % i potjee iz
rude ili iz ferosilicija.
Aluminij (Al) je element koji se dodaje zbog dezoksidacije elika, a treba
spomenuti da aluminij poveava krhkost i smanjuje prokaljivost elika.
Fosfor (P) je nepoeljna primjesa u eliku, iji maseni udio treba biti manji od
0,06 %. Ovo je element koji ini sa eljezom supstitucijski kristal mjeanac.
Poveanje masenog udjela fosfora uzrokuje pojavu krhkosti u hladnom stanju.
Sumpor (S) je takoer nepoeljna primjesa, a dolazi uglavnom iz rude, ili iz
produkata izgaranja (SO2). Doputeni maseni udio sumpora je maksimalno 0,05
%. Sumpor sa eljezom tvori FeS, koji je nepoeljan i u mikrostrukturi elika se
pojavljuje po granicama zrna. Meutim, ponekad vii maseni udio sumpora moe
imati i pozitivan utjecaj i to ako se radi o elicima koji trebaju imati povienu
rezljivost.
Duik (N) je uglavnom nepoeljna primjesa, a njegov je maseni udio oko 0,01 do
0,03 %. Duik je element koji povisuje granicu razvlaenja i vrstou, no jako
smanjuje deformabilnost, kao i udarni rad loma. Prisutnost duika izaziva pojavu
starenja i to posebno kod hladno deformiranih elika; rezultat je poviena
vrstoa i smanjena ilavost. Dodavanjem elemenata koji imaju vei afinitet
prema duiku od eljeza (to su: Al, Ti, Nb i dr.), povlai se duik iz vrste otopine u
nitride, pa elik postaje otporan na starenje.
Vodik (H) je element koji sa eljezom ini intersticijske mjeance. Vodik uzrokuje
pad ilavosti, mada vrstoa ne raste, jer iz atomarnog stanja prelazi u
molekularni u obliku sitnih mjehuria, a ta se pojava naziva vodikova krhkost.
Kisik (O) je element ija prisutnost povisuje krhkost elika. Dezoksidacijom
elika uklanja se vei dio kisika.
Koliina, vrsta i raspored nemetalnih ukljuaka odreuju svojstva
oblikovljivosti i otpornosti na lom kod elika. Ukljuci mogu biti oksidni, sulfidni ili
silikatni. Utvrivanje prisutnosti ukljuaka je relativno teko, a uglavnom se mogu
podijeliti na okrugle, poligonalne i izduene. U njihovoj blizini dolazi do
koncentracije naprezanja pri djelovanju vanjskog optereenja.
Prisutnost ukljuaka smanjuje ilavost i dovodi do izrazite anizotropnosti
svojstava vrstoe i duktilnosti elika.

38. Kakvo je djelovanje legirnih elemenata u eliku, koji su glavni

legirni elementi u eliku i kako dijelimo elike prema masenim udjelima
legirnih elemenata?
Legirani elik sadri osim eljeza i ugljika, jedan ili vie legirnih elemenata, a
legiranjem se mijenjaju svojstva elika. Dakle, elik se legira sa odreenom
koliinom nekog elementa, kako bi se dobilo traeno svojstvo, ili pak kombinacija
svojstava, ali se neminovno legiranjem neka svojstva i pogoravaju.
maseni udjeli
 - niskolegirane (s udjelima legirnih elemenata do 5 %) i
- visokolegirane (s masenim udjelom barem jednog legirnog elementa vie od 5
%).
Legirni elementi se u elicima mogu pojaviti: rastvoreni u BCC reetki ( Fe) ili u
FCC reetki ( Fe); kao spojevi sa eljezom ili meusobno (karbidi i intermetalni
spojevi) i kao nemetalni ukljuci (oksidi, nitridi, sulfidi i fosfidi).

39. Koja se svojstva trae od konstrukcijskih elika?

-MEHANIKA SVOJSTVA visoka granica razvlaenja povezana sa dovoljnom
plastinom deformabilnou, dovoljno visoka granica puzanja i vrstoa pri
povienim temperaturama, dovoljna ilavost i vrstoa pri normalnim, snienim i
niskim temperaturama i dovoljna dinamika izdrljivost.
-OTPORNOST NA TROENJE znai to manji gubitak mase, odnosno to manju
promjenu stanja povrine zbog meusobnog djelovanja dijelova u dodiru;
-OTPORNOST NA KOROZIJU dobra korozijska postojanost u atmosferi ili u
agresivnim tekuinama, kao i otpornost na oksidaciju pri visokim temperaturama
uz prisutnost plinova;
-TEHNOLOKA SVOJSTVA rezljivost, zavarljivost, hladna oblikovljivost.

40. Opiite ope konstrukcijske elike.

Od svih elika, opi konstrukcijski elici su svakako najzastupljeniji u proizvodnji i
u primjeni. Koriste se za nosive konstrukcije u visokogradnji, mostogradnji,
brodogradnji, gradnji vozila, gradnji spremnika i slino.
Mehanika svojstva koja se trae od ovih elika su:
- visoka granica razvlaenja (Rp0,2) zbog prorauna doputenog naprezanja
nosive konstrukcije;
- visoka vrstoa (vlana, tlana, savojna) - to znai da je poeljno da je povrina
ispod dijagrama / to vea;
- visoka ilavost udarni rad loma pri 20C i to nia prijelazna temperatura.

41.Koji je cilj razvoja elika poviene vrstoe?

Cilj razvoja ove skupine konstrukcijskih elika je postizanje to vie granice
razvlaenja i vlane vrstoe, a time i vieg doputenog naprezanja u radu.
Primjenom ovih elika se smanjuju nosivi presjeci kod jednakih optereenja,
odnosno smanjuju se masa i volumen konstrukcije, a to ujedno dovodi do
smanjenja ukupnih trokova materijala.

42. Opiite ugljine elike za tanke limove i niskougljine elike za trake

UGLJINI ELICI ZA TANKE LIMOVE
Ugljini elici od kojih se izrauju tanki limovi, ija je debljina manja od
3 mm, dijele se u dvije grupe:
-niskougljini elici limovi namijenjeni oblikovanju deformiranjem;
-ugljini elici za limove sa zajamenim mehanikim svojstvima.
Niskougljini elici za tanke limove sadre oko 0,1 % C. Najvanije svojstvo koje
se trai od ovih elika je deformabilnost duktilnost i zbog toga su prikladni za
vuenje, savijanje i utiskivanje. Povrina ovih limova omoguava nanoenje
metalnih i nemetalnih prevlaka. Zavarljivost ovih elika je dobra, zbog niskog
sadraja ugljika.Ugljini elici sa zajamenim mehanikim svojstvima pripadaju u
skupinu opih konstrukcijskih elika.

NISKOUGLJINI ELICI ZA TRAKE

Maseni udio ugljika kod ovih elika je manji od 0,1 %; koriste se za izradu
hladnovaljanih traka, a takoer se od njih izrauju tanki limovi i ica.
Vrste: DC01 i DC04 (0146, 0147, 0148).
Kod ove skupine elika, u praksi se navode i opisi stupnja tvrdoe, koji
ovise o deformiranom ili arenom stanju:
-mekoareno stanje;
-ovrsnuto;
-1/8 tvrdo;
-1/4 tvrdo;
-1/2 tvrdo;
-3/4 tvrdo;
-tvrdo;
-svjetlotvrdo.

43. Opiite elike za icu i elike za vijke, matice i zakovice.

ELICI ZA ICU
Ovi elici dijele se prema svojstvima i primjeni u 3 skupine:
-obine ice (od elika DC01 i DC04);
-specijalne ice (od elika DC01 i DC04);
-vuene ice.

ELICI ZA VIJKE, MATICE I ZAKOVICE

Ovo je skupina niskougljinih elika koji se primijenjuju za izradu vijaka, matica i
zakovica hladnim ili toplim postupcima deformiranja.
Podijeljeni su u 3 grupe:
-elici za hladni i topli postupak izrade vijaka, matica i zakovica;
-elici namijenjeni za izradu matica na toplo;
-elici namijenjeni za izradu matica na hladno.

44.Opiite elike za cementiranje

U ovu skupinu spadaju niskougljini (< 0,25 % C), nelegirani i niskolegirani elici,
zajamenog sastava. Prema masenom udjelu neistoa spadaju u kvalitetne i
plemenite elike.
To su konstrukcijski elici kojima se nakon obrade odvajanjem estica pougljiava
rubni sloj, pa se nakon toga kale, kako bi se postigla visoka otpornost na troenje
povrinskih slojeva, a istovremeno i poviena ilavost niskougljine jezgre.
U toplinskoj obradi elika, postupci pougljienja i kaljenja pougljienog ruba,
nazivaju se cementiranje.
Nakon cementiranja nepougljiena jezgra ostaje feritno perlitna, ako proizvod nije
prokaljen, odnosno postaje niskougljino-martenzitna u sluaju prokaljivanja.
Zakljuak: nakon postupka cementiranja, povrinski slojevi su tvrdi
(visokougljini martenzit) i otporni na troenje, a jezgra je otporna na dinamika
udarna optereenja, tj. ilava (feritno-perlitna mikrostruktura).
elici iz ove skupine zato se primjenjuju za one dijelove koji moraju istovremeno
biti otporni na troenje i podnositi dinamika optereenja.
S obzirom da jezgra sadri mali postotak ugljika, tako e i tvrdoa biti niska, a
prema povrini se tvrdoa povisuje do maksimalno postizivih vrijednosti.

45.Opiite elike za poboljavanje

Ova skupina elika sadri od 0,2 do 0,6 % C. Prema svom kemijskom sastavu
pripadaju kvalitetnim i plemenitim elicima. To su nelegirani ili niskolegirani
konstrukcijski elici, koji postupkom poboljavanja (kaljenje +
visokotemperaturno poputanje), postiu eljenu granicu razvlaenja i vrstou,
uz dobra svojstva ilavosti.
Postupak poboljavanja se sastoji od kaljenja i visokotemperaturnog poputanja.
Ova skupina elika primjenjuje se za mehaniki, a naroito dinamiki visoko
optereene dijelove strojeva i ureaja.
Na dubinu prokaljivanja utjeu 3 skupine faktora:
-prokaljivost primijenjene vrste elika;
-dimenzije dijela;
-uvjeti gaenja pri kaljenju.

46. Opiite elike za opruge i elike za automate.

Opruno djelovanje elika je posljedica modula elastinosti, a on je za sve elike u
svim strukturnim stanjima konstantan pri 20C. Iz ovoga zakljuujemo da e svaki
elik imati jednako opruno djelovanje tako dugo dok mu je naprezanje nie od
granice razvlaenja, dakle dok se nalazi u podruju elastinih deformacija. Kod
oprunih elika se trai visoka granica razvlaenja, kako bi se oprugu moglo to
jae opteretiti.
Visoka granica razvlaenja se kod elika za opruge ostvaruje povienim masenim
udjelom ugljika, te legiranjem silicijem, manganom, kromom i vanadijem.
elici za opruge moraju postii slijedea svojstva:
-visoku granicu razvlaenja, odnosno granicu elastinosti, kao i visoku vlanu
vrstou;
-sigurnost protiv krhkog loma;
-visoku dinamiku izdrljivost;
-otpornost na udarno optereenje ilavost.

ELICI POBOLJANE REZLJIVOSTI ELICI ZA AUTOMATE

Namijenjeni su za izradu razliitih sitnijih dijelova na visokoproduktivnim
automatima, pa se zato nazivaju i elici za automate. Ovi elici moraju imati
dobru rezljivost, dakle bolju obradljivost odvajanjem estica u odnosu na druge
elike.
elici poboljane rezljivosti primjenjuju se za velikoserijsku proizvodnju, ili u
sluaju izrade manjih koliina, ako bi primjenom drugih elika trokovi obrade bili
previsoki.
Kod ove skupine elika, maseni udio sumpora je povien na 0,15 0,45%, a isto
tako je povien maseni udio fosfora i mangana.
elici poboljane rezljivosti isporuuju se u hladno valjanom, hladno vuenom,
ljutenom i bruenom stanju.
Primjena je za slabije mehaniki optereene dijelove, zbog toga to ovi elici
imaju manju ilavost i dinamiku izdrljivost od ostalih konstrukcijskih elika.

47.to je korozija i koje vrste korozije razlikujemo prema mehanizmu

procesa?
Korozija je fizikalno kemijsko meudjelovanje metala i njegova okolia, koje
uzrokuje promjenu uporabnih svojstava metala, te moe dovesti do oteenja
funkcije metala, okolia ili tehnikog sustava koji oni ine. Korozija kemijski troi
metalne i nemetalne konstrukcijske materijale, pri emu njezina brzina ovisi o
termodinamikim i kinetikim uvjetima, odnosno o unutarnjim i vanjskim
imbenicima. Oni utjeu na pokretaku silu korozije i na otpore koji se
suprostavljaju toj sili. Korozija je gotovo uvijek spontani proces, ija je pokretaka
sila kemijski afinitet izmeu materijala i medija.

Korozija konstrukcijskih materijala prema mehanizmu procesa razlikuje

slijedee vrste korozije:
-kemijsku (neelektrokemijsku) koroziju metala, koja se zbiva u elektriki
nevodljivim fluidima (neelektrolitima),
-elektrokemijsku koroziju metala, koja tee u elektriki vodljivim kapljevinama
(elektrolitima),
-koroziju ili degradaciju nemetala u fluidima.

48. Opiite nehrajue elike

49.Opiite elike za rad pri povienim i visokim temperaturama.

elici su materijali koji imaju relativno visoko talite, u odnosu na npr. aluminij, ili
pak u odnosu na polimerne materijale. Isto tako, elici imaju bolju mehaniku
otpornost pri povienim temperaturama, pa zato imaju i prednost u primjeni, u
odnosu na druge materijale.

svojstva pri povienim i visokim temperaturama:

1.) Snienje vlane vrstoe, granice razvlaenja i modula elastinosti, te
istovremeno poveanje istezljivosti, suenja poprenog presjeka i ilavosti;
2.) Pojava puzanja;
3.) Smanjenje dinamike izdrljivosti.

50.Opiite elike za rad pri niskim temperaturama

Sniavanjem temperature padaju vrijednosti slijedeih svojstava: duktilnosti
istezljivosti, kontrakcije presjeka, ilavosti (udarna radnja loma), toplinske
rastezljivosti i toplinske vodljivosti, te specifinog toplinskog kapaciteta.
Istovremeno, sniavanjem temperature rastu: tvrdoa, vlana vrstoa i granica
razvlaenja, kao i osjetljivost na urezno djelovanje.
Kod elika prikladnih za rad pri niskim temperaturama, najvanije zahtijevano
svojstvo je ilavost, to znai da se od ovih elika trai neosjetljivost na krhki
lom. Za postizanje dovoljno visoke ilavosti pri niskim temperaturama, elici
moraju imati posebno podeen kemijski sastav i mikrostrukturu u odnosu na
obine konstrukcijske elike.
51. Opiite visokovrste elike.
Kod razvoja visokovrstih (ultravrstih) elika, takoer se nastoje postii i druga
svojstva u primjeni, kao to su: dovoljna duktilnost i otpornost na krhki lom, niska
prijelazna temperatura i lomna ilavost, dovoljna otpornost na umor i niska
urezna osjetljivost, zadovoljavajua korozijska postojanost, vrstoa pri povienim
i visokim radnim temperaturama, laka obradljivost odvajanjem estica, kao i
odgovarajua zavarljivost.
S obzirom na skupu proizvodnju elika ove vrste, njihova primjena je opravdana
samo za one dijelove visokooptereenih, pouzdanih konstrukcija, kao to su
dijelovi vozila, zrakoplova, raketa i svemirskih letjelica, zatim dijelovi oruja i dr.
Visokovrsti elici se dijele u slijedee grupe:
-niskolegirani niskopoputeni elici;
-visokolegirani Cr-Mo-V visokopoputeni elici;
-termomehaniki obraeni elici;
-korozijski postojani precipitacijski ovrsnuti elici;
-elici maraging;
-hladnom deformacijom ovrsnuti nelegirani i niskolegirani elici.

52.Koja je osnovna podjela alatnih elika, te koji su primarni, a koji su

sekundarni zahtjevi na svojstva alatnih elika?
slijedee 3 podskupine:
-alatni elici za hladni rad (radne temperature do 200 C);
-alatni elici za topli rad (radne temperature preko 200 C);
-brzorezni elici.
Zahtjeve na svojstva alatnih elika moe se podijeliti u dvije grupe: primarni
(temeljni) zahtjevi, te proizvodni i ekonomski (sekundarni) zahtjevi.
Primarni zahtjevi su:
-otpornost na troenje;
-udarna izdrljivost ilavost;
-otpornost na poputanje specifino za elike koji su namijenjeni za rad pri
povienim temperaturama.
Sekundarni zahtjevi su:
-obradljivost odvajanjem estica (rezljivost);
-to via zakaljivost;
-to via prokaljivost;
-to manja sklonost pogrubljenju zrna kod austenitiziranja;
-to manja promjena mjera u radu;
-to manje deformacije kod kaljenja;
-sigurnost od pojave napuklina i lomova kod provoenja postupaka toplinske
obrade i to manja sklonost razugljienju;
-prikladnost za poliranje;
-otpornost na koroziju;
-nabavljivost;
-prihvatljivost cijene.
53.Opiite alatne elike za hladni rad
To su nelegirani i niskolegirani elici, koji se primjenjuju do radnih temperatura od
200 C.

NELEGIRANI ALATNI ELICI ZA HLADNI RAD

Ovi elici sadre od 0,5 do 1,3 % C; to je vii postotak ugljika u eliku, to je via
tvrdoa, a nia ilavost i obratno.
S obzirom da ovi elici nisu legirani, imaju nisku prokaljivost i bolju ilavost u
odnosu na druge alatne elike.
Najjeftiniji su od svih alatnih elika i proizvode se razliitih dimenzija.
Od njih se izrauju alati jednostavnijeg oblika i manjih presjeka, kao to su:
dlijeta, ekii, svrdla, klijeta i drugo.

NISKOLEGIRANI ALATNI ELICI ZA HLADNI RAD

Osnovni razlozi zbog kojih se legiraju ovi elici su: povienje prokaljivosti, te
dobivanje kvalitetnijih i toplinski postojanijih karbida (od Fe 3C), koji daju viu
tvrdou i otpornost na troenje.
U usporedbi sa drugim alatnim elicima, ovi elici imaju srednju otpornost na
troenje i ilavost, kao i nisku otpornost na poputanje. Zato se legiranjem
postiu bolja svojstva i to: povienje ilavosti, konstantna visoka tvrdoa pri
povienim radnim temperaturama i dobra dimenzijska postojanost.

VISOKOLEGIRANI ALATNI ELICI ZA HLADNI RAD

Kod ove skupine alatnih elika, krom je glavni legirni element, a ima ga vie od 5
%. Krom je element kojim se postie visoka otpornost na koroziju. Ostali legirni
elementi su vanadij, molibden i volfram.

54.Opiite alatne elike za topli rad.

Najznaajnije svojstvo koje se zahtijeva od alatnih elika za topli rad je
otpornost na poputanje, zbog toga to su radne temperature kojima su
izloeni ovi materijali vee od 200 C.
Upravo zbog dueg rada pri visokim temperaturama, dolazi do pada tvrdoe,
promjena mikrostrukture i toplinskog umora.Neki alati za topli rad moraju ispuniti
i dodatne zahtjeve, kao to su: otpornost na troenje, otpornost na intenzivnu
oksidaciju, otpornost na pojavu plastinih deformacija i dovoljna ilavost
(otpornost na udarno optereenje).Dobra ilavost i otpornost na toplinski umor
postiu se niskim masenim udjelom ugljika, dok se otpornost na poputanje
postie legiranjem.

55.Opiite to znate o brzoreznim elicima.

Brzorezni elici su legirani sa elementima jakim karbidotvorcima: Cr, W, V, Mo;
koji sa povienim udjelom ugljika (0,7-1,3 %) stvaraju karbide postojane pri
visokim temperaturama.
Zbog svog sastava i mikrostrukture, glavne odlike brzoreznih elika su visoka
otpornost na troenje i otpornost na poputanje pri visokim radnim
temperaturama (500 600 C), ali zbog toga niska ilavost.Koriste se za rezne
alate koji rade s velikim brzinama rezanja, a zbog visokog stupnja legiranosti,
brzorezni elici su najskuplji od svih alatnih elika.
Posebno je vana toplinska obrada brzoreznih elika. Provodi se
predgrijavanje u tri stupnja, zbog niske toplinske vodljivosti ove skupine alatnih
elika i zbog njihove osjetljivosti na nagle temperaturne promjene. Slijedi dranje
na temperaturi austenitiziranja i hlaenje sa te temperature i to u solnoj kupki, u
ulju ili na zraku.

56.to je lijev i koje su skupine eljeznih ljevova?

Lijev je metalna legura koja nakon ulijevanja u kalup i skruivanja (kristalizacije)
nije bila podvrgnuta toplom ili hladnom oblikovanju deformiranjem.
-elini lijev (L);
-bijeli tvrdi lijev (BTL);
-sivi lijev (SL);
-nodularni ilavi lijev (NL);
-temper kovkasti lijev (crni feritni CTEL, crni perlitni PTEL i bijeli BTEL).

57.Opiite elini lijev

elini lijev je Fe-C legura, s manje od 2 % C, koja kristalizira metastabilno, a
nakon lijevanja u kalup nije toplo oblikovana (valjana, kovana).
U dananje vrijeme, elini lijev se najee tali u elektrolunim ili u indukcijskim
peima.
elini lijev se primjenjuje ako nije dovoljna vrstoa sivog i temper lijeva, zatim
za vrlo velike dimenzije i mase i ako je nuno primijeniti visokougljine,
visokolegirane vrste otporne na troenje, koje se zbog slabe oblikovljivosti
deformiranjem moraju lijevati.
Dijelovi koji se izrauju iz elinog lijeva imaju viu cijenu od onih izraenih od
sivog ili temper lijeva, zato to se postavljaju visoki zahtjevi na istou i sastav
taljevine, kao i zbog visokog talita i potrebne naknadne toplinske obrade.

58.Opiite bijeli tvrdi lijev

Bijeli tvrdi lijev se dobiva metastabilnom kristalizacijom Fe C legura s vie od
2 % C. Kako bi se sprijeila grafitizacija, treba ograniiti postotak silicija, a povisiti
postotak cementatora mangana (u odnosu na sivi lijev), kako bi taj element
osigurao intenzivnije stvaranja Fe3C.
Legiranjem se mogu dobiti i posebne vrste bijelog tvrdog lijeva i to: vrste koje su
legirane sa Ni i vrste koje su legirane sa Cr i Mo.S obzirom na mikrostrukturu po
presjeku se razlikuju: potpuno metastabilno kristalizirana mikrostruktura po
cijelom presjeku i mjeovito kristalizirana mikrostruktura kod koje su samo
povrinski slojevi do odreene dubine kristalizirali metastabilno, dok je sredina
presjeka kristalizirala stabilno ili mjeovito.

59.Opiite sivi lijev

Sivi lijev je eljezna legura s vie od 2 % C, koja kristalizira mjeovito: u
primarnoj i prvom dijelu sekundarne kristalizacije preteno stabilno, a u drugom
dijelu sekundarne kristalizacije gotovo samo metastabilno.Dobiva se
pretaljivanjem sivog sirovog eljeza i stare lomljevine elika i lijeva u kupolci.Sivi
lijev nije najkvalitetniji materijal, ali je vrlo esto najekonominiji, zbog toga to
nudi optimalan kompromis cijene i svojstava, pa u strojogradnji nalazi iroku
primjenu. Mikrostruktura sivog lijeva je dvojna i sastoji se od: nakupina listia
grafita i eljezne osnove koja je feritna, perlitna iili feritno-perlitna, a moe se
pojaviti i slobodni cementit.
SVOJSTVA SIVOG LIJEVA
Tehnoloka svojstva: mogu se lijevati odljevci svih masivnosti, jednostavna i
jeftina proizvodnja, dobra livljivost i rezljivost i slaba zavarljivost (zbog visokog
postotka ugljika).
Mehanika svojstva: niska vlana vrstoa, visoka tlana vrstoa, niska
istezljivost i slaba ilavost

60.Opiite nodularni (ilavi) lijev

Nodularni lijev je ljevaka pseudobinarna legura eljeza i ugljika, koji se
pretenim dijelom izluio u obliku kuglastog grafita.
SVOJSTVA NODULARNOG LIJEVA
-Mehanika svojstva nodularnog lijeva su bolja od svojstava sivog lijeva, ali slabija
od svojstava elinog lijeva.
-Dobro se obrauje odvajanjem estica i moe se zavarivati. Otpornost na
troenje, koroziju i oksidaciju je bolja nego kod sivog lijeva s listiavim grafitom.
Ima dobra leina svojstva, a legiranjem se mogu postii i neka specijalna
svojstva, kao to je na primjer otpornost na djelovanje agresivnih medija.
Primjena nodularnog lijeva je za koljenaste i bregaste osovine motora,
kouljice cilindara motora i kompresora, zupanike i slino.

61.Opiite temper (kovkasti) lijev.

Temper lijev se dobiva tako da se bijelo kristalizirani lijev (bijeli sirovi lijev) ari
tzv. temper postupkom, pa time ugljik iz eljeznog karbida: ili kristalizira u
obliku tzv. temper ugljika, ili se veim dijelom ukloni iz lijeva procesom
razugljienja.
Ovisno o atmosferi u kojoj se provodi arenje, dobiva se:
-crni temper lijev (sivi prijelom od grafita, arenjem u neutralnoj atmosferi);
-bijeli temper lijev (svjetliji prijelom do ferita i perlita, arenjem u oksidacijskoj
atmosferi).
Sastav odljevaka bijelog lijeva za bijeli temper lijev se razlikuje od sastava
odljevaka bijelog lijeva za crni temper lijev. Sirovina za bijeli temper lijev je
jeftinija od one za crni temper lijev.

62.Koja su glavna svojstva i nedostaci bakra?

Bakar (Cu) i njegove legure se koriste jo od davnih vremena, a danas bakar
svoju primjenu ponajvie nalazi u elektrotehnici. Kao konstrukcijski materijali,
koriste se uglavnom legure bakra (strojogradnja i brodogradnja.
Svojstva bakra su: elektrina svojstva istog bakra su bolja od svih metala
(osim srebra na volumnoj osnovi i aluminija na masenoj osnovi), bakar ima visoku
toplinsku vodljivost, veina bakrenih legura ima odlinu duktilnost u arenom
stanju, bakar je dobro korozijski postojan u atmosferi i u morskoj vodi, jer se na
njegovoj povrini stvara tzv. patina.
Nedostaci bakra su: skup je, ima visoko talite, ne smije se koristiti u dodiru s
hranom ili u preradi namirnica (jer se prekrije otrovnom zelenom prevlakom
bakrenim acetatom).

63.Navedite i objasnite glavne skupine bakrenih legura.

1. Legure bakra s cinkom
a) Legure bakra s cinkom mjedi najrasprostranjenije su legure bakra, koje
imaju raznoliku primjenu, zbog slijedeih svojstava: dobra elektrina i toplinska
vodljivost, dobra mehanika svojstva, mogunost prerade u hladnom i u toplom
stanju i antikorozivnost.
Hladno gnjeene -mjedi su po mikrostrukturi jednofazne homogene legure, a
primjenjuju se zbog dobre duktilnosti. Osjetljive su na napetosnu koroziju (engl.
season cracking).
Toplo gnjeene (+)-mjedi su legure s vie od 37 % cinka i do 60 % bakra, te su
gotovo potpuno oblikovljive toplom preradom. Topla prerada se izvodi u -
mikrostrukturnom podruju, -faza je potpuno apsorbirana u fazi, tako da je
najbolje temperaturno podruje za toplu preradu izmeu 650 i 750 C. Smanjena
ilavost i heterogenost povoljne su za poboljavanje obradljivosti odvajanjem
estica, a za daljnje poboljanje ovih postupaka obrade, legurama se dodaje
olovo (1 3 % Pb).

Posebne mjedi imaju u svom sastavu 54 62 % Cu i oko 7 % drugih elemenata, a

ostatak je Zn. Legirni elementi se dodaju radi poboljanja korozijske postojanosti i
drugih svojstava. Elementi koji se dodaju su: aluminij, nikal, eljezo, mangan,
silicij i kositar.

b) Legure bakra s niklom i cinkom novo srebro to su legure koje u

sastavu imaju 55 63 % Cu, zatim 10 30 % Ni, dok je ostatak Zn. Ove legure
imaju srebrnastu boju, a nazivaju se jo i alpaka, ili argentan.Cink je element koji
poboljava livljivost i pojeftinjuje leguru. Ove su legure duktilne i mogu se hladno
oblikovati, a osjetljive su na napetosnu koroziju, kao i mjedi.

2. Legure bakra bez cinka bronce

a) Kositrena bronca svojstva kositrene bronce su posljedica njezine
mikrostrukture.
Zbog velikog razmaka izmeu likvidus i solidus linije, velika je i razlika u
kemijskom sastavu izmeu taljevine i skruenog dijela legure, na bilo kojoj
temperaturi.
Lijevane kositrene bronce se koriste za izradu kliznih leaja. Veina kositrenih
bronci sadri male koliine fosfora (do 0,05 %), preostalog od kemijske redukcije
koja je provedena prije lijevanja zbog uklanjanja kisika, te ih se esto pogreno
naziva fosforne bronce. Naime, prave fosforne bronce su one bronce kojima je
fosfor namjerno dodan u masenom udjelu od 0,1 do 1 %.
Gnjeenjem oblikovljive fosforne bronce sadre do 8 % kositra i do 0,3 % fosfora;
osim to poveava vrstou, fosfor poboljava i otpornost na koroziju, te smanjuje
faktor trenja.
Lijevane fosforne bronce sadre do 13 % kositra i do 1 % fosfora i koriste se za
leaje i sline komponente, kod kojih se zahtijeva mali faktor trenja, uz visoku
vrstou i ilavost.
Crveni lijev pripada grupi bronci u kojima je skupi kositar jednim dijelom
zamijenjen jeftinijim cinkom. Pri tome cink djeluje reducirajue kao i fosfor. Osim
cinka, dodaje se i 4 6 % olova. Olovo poveava homogenost legure
popunjavanjem mikropora izmeu dendrita. Crveni lijev najvie zamjenjuje
lijevanu broncu. Odljevci od crvenog lijeva se koriste za izradu dijelova strojeva i
aparata kod kojih se zahtijeva dobra otpornost na koroziju.

b) Aluminijska bronca ove se bronce mogu podijeliti u dvije grupe:

oblikovljive legure (hladno i toplo) i livljive legure.Po svojstvima su vrlo sline Cu-
Sn broncama, ali su jeftinije, jer se skupi kositar zamjenjuje aluminijem.Imaju
dobru otpornost na troenje, dobru korozijsku postojanost, otpornost na
oksidaciju, te sposobnost zadravanja vrstoe pri viim temperaturama.Kod
aluminijskih bronci se javljaju potekoe kod lijevanja. Naime, zbog lake
oksidacije aluminija na visokim temperaturama lijevanja (>1100 C) stvara se
oksidna koica i troska na tekuem metalu, koje dospijevaju u kalup tijekom
lijevanja.Hladno gnjeene -legure sadre 4 8 % Al i do 4 % Ni, koji pojaava
korozijsku otpornost.Toplo gnjeene i lijevane legure sadre 8 12 % Al. Dodaju
se i drugi elementi: nikal, mangan i eljezo. Toplo oblikovljive su legure sa 8 10
% aluminija, a oblikuju se kovanjem ili valjanjem, to ovisi o njihovoj
primjeni.Legure za lijevanje u pijesak ili kokilu sadre od 9,5 12 % Al, sa
razliitim udjelom nikla i eljeza (do 5 % svakog elementa) i mangana do 1,5%.

c) Olovna i olovnokositrena bronca ovim se legurama dodaje do 3 % olova

za poboljanje rezljivosti. To su lijevane legure koje uglavnom slue za klizne
leajeve. Imaju poveanu toplinsku vodljivost, te veliku otpornost na troenje, kao
i otpornost na zaribavanje, jer olovo djeluje privremeno i kao sredstvo za
podmazivanje, ako izostane normalno podmazivanje.

Primjeri legura bakra s olovom i kositrom: G-CuPb5Sn, G-CuPb10Sn, G-

CuPb15Sn, G-CuPb20Sn.
d) Berilijska bronca to je legura bakra s berilijem, kojoj je glavno svojstvo
dobra elektrina vodljivost. Berilijska bronca sadri oko 1,5 2 % Be, a takoer
moe sadravati i manji dodatak kobalta ili nikla. Primjenjuje se u hladno
gnjeenom i toplinski ovrsnutom stanju. Svojstva berilijske bronce su: otpornost
na troenje, elektrina vodljivost, kemijska postojanost i nemagnetinost, pa se
koriste za izradu opruga kod preciznih aparata i sl.
e) Manganska bronca ova vrsta bronce je otporna na koroziju u morskoj vodi i
ima veliku sposobnost priguenja vibracija. Namijenjena je za lijevanje, ali se
dade i hladno i toplo oblikovati. Nedostaci su ove bronce visoka cijena i loa
rezljivost.Silicijska bronca to je rijetko dvokomponentna legura, koja uz silicij
sadri mangan, nikal, eljezo ili cink, pogodna je za hladnu i toplu obradu i dobre
je korozijske postojanosti, te ima visoku ilavost.
f) Legure bakra s niklom - Cu i Ni su vrlo blizu u periodnom sustavu, oba imaju
FCC reetku slinih parametara gustoe, pa zbog toga imaju potpunu
rastvorljivost u rastaljenom i vrstom stanju. Imaju dobru obradljivost i veliku
korozijsku postojanost. Legura Cu-Ni je posebnih elektrinih svojstava - legura
CuNi44 (konstantan), a koristi se za termoelemente i grijae. Svojstva ove
legure su: visok elektrini otpor i mala toplinska rastezljivost.

64.Opiite nikal i njegove legure

Nikal (Ni) je materijal koji je tehnikih zanimljiv zbog svojih mehanikih,
fizikalnih i tehnolokih svojstava, kao i zbog otpornosti na koroziju.
Svojstva nikla su: hladna oblikovljivost, ilavost pri niskim temperaturama i
otpornost pri visokim temperaturama.
No, korozijska otpornost je svakako najvanije svojstvo istog nikla. Nikal je zbog
stvaranja zatitnog sloja otporan na atmosferske utjecaje, postojan je u morskoj
vodi, neokisidirajuim hladnim kiselinama, lunatim otopinama i rastaljenim jakim
luinama.
Nikal je feromagnetian metal, a s time povezana magnetostrikcija omoguava
primjenu nikla u podvodnim ultrazvunim dubinomjerima. Naime
magnetostrikcija je mala promjena volumena, koja se javlja magnetnom
uzbudom.
LEGURE NIKLA
Legure na osnovi nikla imaju FCC kristalnu strukturu, to u tehnikoj primjeni
znai da kod njih ne dolazi do prijelaza iz ilavog u krhki prijelom sa sniavanjem
temperature, pa se mogu nazvati ilavim materijalima. Legure nikla su razvijene
zbog svojih svojstava otpornosti na koroziju i otpornosti pri visokim
temperaturama. Tako se razvila grupa materijala, koji se nazivaju superlegure.
Ovi materijali su vrlo skupi, zbog cijene legirnih elemenata i zbog sloene
tehnologije proizvodnje, kojom se treba dobiti materijal koji zadrava vrstou u
odreenim granicama pri zadanim radnim temperaturama.Legure nikla koje su
otporne na koroziju i postojane pri visokim temperaturama, svrstavaju se u grupe
prema legirnim elementima koje sadre.Superlegure su zapravo
viekomponentni sustavi na osnovi nikla i kobalta s visokim udjelom kroma i
manjim udjelima visokotaljivih elemenata molibdena i volframa, te titana i
aluminija.Legure su predviene za kratkotrajni rad do 1400 C i koriste se za
izradu zrakoplovnih plinskih turbina, brodskih turbina, te ureaja u energanama i
sl.Obradljivost odvajanjem estica i oblikovanjem se oteava sa porastom stupnja
legiranosti, pa se legure s visokim udjelom kobalta (najvia legiranost), preteno
lijevaju.

65.Opiite kobalt i njegove legure.

Kobalt (Co) se javlja u dvije modifikacije: ispod 1495 C je FCC
-modifikacija, a ispod 417 C je stabilna heksagonska -modifikacija.
Prekristalizacija protjee tzv. preklopnim mehanizmom, to se moe opisati kao
martenzitna pretvorba.Kobalt je ogranieno hladno oblikovljiv i dobro toplo
oblikovljiv, te je otporan pri viim temperaturama, a kao legirni element kod
superlegura, slui za povienje vrstoe.Svoju primjenu kobalt nalazi za
nerotirajue dijelove plinskih i mlaznih motora, zatim za implantate u ljudskom
tijelu, te za legure za navarivanje i za zubarske legure.
Legure kobalta najvaniji su toplinski otporan lijev, te kovane i sinterirane
legure koje se ubrajaju u grupu superlegura. Sastav kobaltovih superlegura se
kree u granicama: 30 - 65 % Co, 15 - 30 % Cr, < 20% Fe, < 32% Ni i < 1,1 % C
+ W, Mo, V, Ti, Nb, Ta, Zr i B.Superlegure na bazi kobalta (kao i na bazi nikla) ne
preporuuje se koristiti na temperaturama veim od 1000 C.

66. Koja su glavna svojstva aluminija i aluminijskih legura?

-povoljan omjer vrstoe i gustoe (legiranjem i precipitacijskim ovrsnuem se
mogu proizvesti legure koje imaju specifinu vrstou kao i mnogi elici);
-omjer elektrine vodljivosti i vrstoe je najpovoljniji meu svim metalima i zbog
toga se aluminij sve vie koristi za prijenos elektrine energije;
-aluminij ima veliki afinitet prema kisiku, a korozijska postojanost mu je ipak
relativno velika i na njoj se osniva iroka primjena aluminija u graditeljstvu.
legure
-Legiranje aluminija se provodi zbog poboljanja mehanikih svojstava i to
naroito vlane vrstoe i tvrdoe.
-Legure aluminija se koriste u lijevanom i u gnjeenom stanju, a glavni legirni
elementi su: bakar, magnezij, silicij, cink i mangan. Svi legirni elementi su kod
dovoljno visokih temperatura potpuno topljivi u rastaljenom aluminiju. Utjecaj
legirnih elemenata na mikrostrukturu prikazuje se dijagramima stanja.

67.Opiite titan i njegove legure.

Titan (Ti) se ubraja meu rairene elemente i u zemljinoj ga kori ima oko 0,7 %.
U prirodi se nalazi kao rutil (TiO2) i ilmenit (FeTiO3). Glavna nalazita su u Rusiji,
Kanadi, Norvekoj, Australiji, Indiji i Africi.Titan i njegove legure imaju povoljan
omjer vrstoe i gustoe u temperaturnom podruju od -200 pa do +550 C i
zato su u prednosti pred nekim drugim inenjerskim materijalima. Imaju takoer
dobru otpornost na umor i puzanje, malu toplinsku rastezljivost i visoku
postojanost u agresivnim sredinama.Nedostatak je to su trokovi proizvodnje i
prerade ovog materijala vrlo visoki, pa je upotreba titana i njegovih legura znatno
ograniena. TITANOVE LEGURE
-Titanove legure se prema mikrostrukturi mogu podijeliti na: , i ( + ) legure.
-Glavni stabilizatori faze su: C, O, N, Al, Sn.
-Stabilizatori faze su: Cr, Ni, Mo, Fe, Ta.

68.Opiite magnezij i njegove legure.

Magnezij (Mg) i njegove legure imaju najmanju gustou od svih tehniki
zanimljivih legura, a istovremeno imaju osrednju vlanu vrstou.
Kao konstrukcijski materijal se uglavnom koriste legure magnezija, iako one jo
nisu u potpunosti usvojene u primjeni, s obzirom na mogunosti koje pruaju, a
razlog tome je visoka kemijska reaktivnost magnezija.
Legure magnezija zahtijevaju posebne zatitne mjere protiv samozapaljenja
tijekom postupka lijevanja, a isto tako i kod obrade odvajanjem estica, pa o tome
treba voditi rauna.
Razvoj legura magnezija je danas usmjeren na primjenu u automobilskoj i
zrakoplovnoj industriji.
MAGNEZIJSKE LEGURE
Glavni legirni elementi kod komercijalnih legura su: aluminij, cink, mangan, torij,
cirkonij i cer, a ponekad bakar i silicij.Magnezijske legure mogu se oblikovati
deformiranjem pri povienim temperaturama, ali je istezljivost nia u usporedbi
sa napr. aluminijem.
Prednosti magnezijskih legura:
-mala masa;
-velika sposobnost priguenja vibracija;
-izvanredna rezljivost.
Nedostaci magnezijskih legura:
-slaba otpornost na koroziju;
-ograniena mogunost hladne obrade deformiranjem;
-nizak modul elastinosti;
-gornja temperaturna granica je 300-350 C.

69.to je toplinska obrada materijala (osnovni dijagram)?

TOPLINSKA OBRADA je postupak u kojem se predmet namjerno podvrgava
temperaturno vremenskim ciklusima, kako bi se postigla eljena mikrostruktura,
a time i eljena svojstva (mehanika, fizikalna, kemijska).
Temeljni parametri postupka toplinske obrade su:
-temperatura (T/K);
-vrijeme (t/s).
Brzina (ohlaivanja, odnosno ugrijavanja) je parametar koji se izvodi iz
osnovnih:dT/dt=v(K/s)
S pomou parametara (T,t,v), moe se grafiki prikazati svaki postupak toplinske
obrade u T-t dijagramu,
UGRIJAVANJE = trajanje do trenutka kad povrinski slojevi postignu temperaturu
toplinske obrade,
PROGRIJAVANJE = trajanje od trenutka ugrijavanja povrine do trenutka kada i
slojevi jezgre postignu temperaturu toplinske obrade, dakle kada je po presjeku
temperatura konstantna,
GRIJANJE = suma trajanja ugrijavanja i progrijavanja,
DRANJE = trajanje boravka predmeta na temperaturi toplinske obrade od kada
je on progrijan do poetka ohlaivanja,
OHLAIVANJE = trajanje sniavanja temperature predmeta sve dok slojevi jezgre
ne dostignu zadanu temperaturu, tj. izjednae je sa temperaturom povrinskih
slojeva i okolia.
70.to je kaljenje - opiite?
Temeljna je svrha kaljenja elika postizanje maksimalno mogue tvrdoe ovisno o
udjelu ugljika u eliku (Burnsov dijagram) i postizanje to jednolinijeg prokaljenja
(tj. to jednolinije tvrdoe po poprenompresjeku).
Postupak kaljenja sastoji se od:
-ugrijavanja na temperaturu austenitizacije i progrijavanja;
- dranja pri temperaturi austenitizacije u svrhu otapanja ugljika i legiraujih
elemenata u austenitu;
- gaenja u svrhu postizanja martezitne mikrostrukture.

71.to je poputanje opiite?

Poputanje je postupak ugrijavanja kaljenog elika na neku temperaturu ispod
temperature A1 u svrhu:
-povienja ilavosti martenzita postignutog kaljenjem;
- snienja (redukcije) vlastitih zaostalih naprezanja (napetosti) martenzita;
- postizanja dimenzijske postojanosti (kod visokolegiranih alatnih elika i
pretvorbom zaostalog austenita u martenzit i karbid poputanja).
Poputanjem se redovno i smanjuje tvrdoa postignuta kaljenjem, ali osnovni cilj
je postizanje odgovarajuih mehanikih svojstava i mikrostrukture materijala.
Slijedea slika shematski prikazuje dijagram postupka poputanja elika.
Prema visini temperature poputanja postupci poputanja dijele se na:
- niskotemperaturno poputanje < 220 C;
-srednjetemperaturno poputanje > 220 C i < 400 C;
-visokotemperaturno poputanje > 400 C i < A1.

72. to je poboljavanje - opiite?

Poboljavanje je postupak toplinske obradbe koji se sastoji od kaljenja i
visokotemperaturnog poputanja (iznad 400 C) sa svrhom postizanja visoke
granice razvlaenja i visoke ilavosti odnosno eljenih mehanikih svojstava i
mikrostrukture materijala. Slijedea slika shematski prikazuje dijagram postupka
poboljavanja elika.
to je nia temperatura poputanja, to su via sljedea svojstva: vlana vrstoa,
granica razvlaenja, tvrdoa i modul elastinost, a nia su svojstva: udarni rad
loma, istezanje i konano suenje presjeka. Obrnuto vrijedi kada je via
temperatura poputanja.

73.Objasnite postupke arenja prve vrste.

Postupci arenja prve vrste su oni koji se provode pri temperaturama ispod A 1:
-arenje za redukciju zaostalih naprezanja (napetosti);
- rekristalizacijsko arenje.

74.Objasnite postupke arenja druge vrste.

Postupci arenja druge vrste su oni koji se provode na temperaturama oko ili
iznad A1:
- sferoidizacijsko arenje (meko arenje);
- normalizacijsko arenje;
- arenje na grubo zrno (visokotemperaturno arenje);
- homogenizacijsko arenje (difuzijsko arenje).
Kod ovih postupaka arenja dolazi do prekristalizacije mikrostrukture. Strukturne
promjene igraju odluujuu ulogu.

75.Opiite precipitacijsko ovrivanje?

Postupkom precipitacije kod legura nekih metala mogue je poveati mehaniku
otpornost. Preduvjet za to jest da se topljivost legirajueg elementa u vrstoj
otopini osnovnog metala poveava s porastom temperature, te da legirajui
element (metal) stvara intermetalni spoj s osnovnim metalom. Postupak
precipitacijskog ovrivanja se odvija u vie etapa pri emu se mijenja i vrsta i
veliina precipitata (koherentni, polukoherentni i nekoherentni precipitati). Ovisno
o stupnju izluivanja mijenjaju se mehanika svojstva. Postupkom precipitacije
mogu se ovrsnuti neke bakrene, aluminijske, berilijske, aluminij slicij
magnezij, titanove, kobaltove i niklove legure.

76.Opiite toplinsko-kemijske postupke.

Toplinsko-kemijski postupci se provode u odgovarajuim aktivnim medijima
(krutom, tekuem i plinovitom) pri emu se u povrinske slojeve elinih dijelova
dodaju se neki kemijski elementi u svrhu promjene kemijskog sastava, pa time
dolazi i do promjene svojstava, najee otpornosti prema troenju. Navedeni
postupci dijele se na difuzijske postupke i toplinske postupke prevlaenja.

77.Koje su karakteristike konstrukcijske keramike i koja je glavna

podjela keramike?
Keramiki materijali su anorganski materijali, sastavljeni od metalnih i nemetalnih
elemenata, spojenih ionskim i/ili kovalentnim vezama;
Keramiki materijali su tvrdi i krhki, s niskom ilavou i duktilnou, uglavnom su
dobri elektrini i toplinski izolatori, zbog odsutnosti vodljivih elektrona;
Keramika ima visoko talite i visoku kemijsku postojanost;
Zbog navedenih svojstava, keramiki su materijali itekako vani u inenjerskoj
primjeni.
Manji dio keramikih materijala moe se primijeniti za konstrukcijske dijelove ti
materijali se nazivaju tehnika, inenjerska ili konstrukcijska keramika.
Temeljem sastava razlikujemo 2 osnovne skupine, a to su: oksidna keramika
(Al2O3, ZrO2, Al2TiO5) i neoksidna keramika (SiC, Si3N4, B4C).
U usporedbi s metalnim materijalima, keramika ima slijedea svojstva: viu
tvrdou, viu tlanu i savojnu vrstou, veu otpornost na puzanje, vii modul
elastinosti, niu toplinsku i elektrinu vodljivost, visoku otpornost na troenje,
malu gustou, nisku toplinsku rastezljivost, kemijsku inertnost.
Nedostaci konstrukcijske keramike su: mala ilavost (visoka krhkost), niska
otpornost na toplinski umor, niska vlana vrstoa, veliko rasipanje vrijednosti za
mehanika svojstva, visoki trokovi sirovina i postupaka oblikovanja.
Podruja primjene: dijelovi izloeni abrazijskom troenju, koroziji i eroziji (napr.
kuglini i klizni leaji), rezni alati i dijelovi suvremenih toplinskih motora (plinske
turbine).
78. to su tvrdi metali i u koje glavne skupine su svrstani?
U grupu neoksidne keramike se mogu uvrstiti i keramiki materijali pod imenom
TVRDI METALI, kod kojih su izraena metalna svojstva.
Njihova toplinska i elektrina vodljivost i ostala svojstva, pokazuju njihov metalni
karakter.
Osnovu tvrdih metala ine karbidi volframa, titana i tantala, meusobno
povezanih najee kobaltom.Dobra svojstva tvrdih metala su: visoko talite,
visoka tvrdoa i otpornost na troenje, visok modul elastinosti i tlana vrstoa,
otpornost na toplinske okove, dobra prionljivost metalnim taljevinama, otpornost
na koroziju i visoka toplinska i elektrina vodljivost. Pri tome su karbidi nositelji
tvrdoe i otpornosti na troenje, dok vezni metal osigurava ilavost viefaznog
materijala.
Tvrdi metali se primjenjuju za izradu reznih alata, alata za probijanje, duboko
vuenje i provlaenje ice, te dijelova strojeva.Najvanije podruje primjene
tvrdih metala je za rezne alate u obradi materijala odvajanjem estica, pa se tvrdi
metali za rezne alate dijele u 3 grupe:
tvrdi metali grupe K (prikladni za obradu materijala s kratkom strugotinom),
tvrdi metali grupe M (prikladni za obradu svih materijala),tvrdi metali grupe P
(prikladni za obradu materijala s dugom strugotinom).
79.Navedite skupine polimernih materijala i prikaite shematski izgled
makromolekula.
PLASTOMERI (pri zagrijavanju mekaju, a pri ponovnom dovoenju na niu
temperaturu ponovno postaju vrsti);
ELASTOMERI (zbog rahle umreenosti strukture, posebno im je izraeno svojstvo
elastinosti, a oblikovati se mogu u omekanom stanju);
DUROMERI (pri zagrijavanju ne mogu omekati).
U posljednje vrijeme uobiajeno se jo spominje i grupa ELASTOPLASTOMERI, koji
se odlikuju mogunou prerade kao i plastomeri, a imaju izraeno svojstvo
elastinosti, kao elastomeri.

80.Koja su svojstva, koje su prednosti, a koji su nedostaci polimernih

materijala?
81.Objasnite primjenu polimernih materijala u strojarstvu

82.to su kompoziti i koja je osnovna podjela kompozitnih materijala?

KOMPOZITI su materijali dobiveni umjetnim spajanjem dvaju ili vie materijala
razliitih svojstava s ciljem dobivanja materijala takvih svojstava kakva ne
posjeduje niti jedna komponenta sama za sebe;
Kompoziti mogu biti: metalno-metalni, metalno-keramiki, metalno-polimerni,
keramiko-polimerni, keramiko-keramiki, polimerno-polimerni, polimerno-
metalni;
Zato je temeljna podjela kompozita slijedea: metalni, keramiki i polimerni
kompoziti.

83.Opiite kompozite s esticama.

Kod kompozita s esticama, diskretne jednolino rasporeene estice tvrd i
krhak materijal, obavijene su mekanijom i duktilnijom matricom, tako da
struktura slii onoj mnogih dvofaznih disperzijski ojaanih metalnih legura;
Kod kompozita se za ugradnju disperziranih estica ne primjenjuje transformacija
faza;
S obzirom na veliinu estica i nain na koji estice utjeu na svojstva kompozita,
kompozite s esticama moemo podijeliti u 2 velike grupe: kompoziti s
disperzijom i kompoziti s velikim esticama.

84.Opiite vlaknima ojaane kompozite.

Kod vlaknima ojaanih kompozita dolazi do izraaja poboljanje vrstoe,
ilavosti, krutosti, te poveanje omjera vrstoa/gustoa, uslijed ugradnje
vrstih, krutih i krhkih vlakana u mekaniju, duktilniju matricu;
Materijal matrice prenosi optereenje na vlakna, te osigurava duktilnost i ilavost,
budui da vlakna nose vei dio optereenja;
Koriste se razni materijali ojaala;
Od vlakana se mogu izraditi tkanine ili trake; slojevi traka mogu se razliito
usmjeravati;
Pomou zakona mijeanja uvijek se moe predvidjeti gustoa vlaknima ojaanih
kompozita, a osim toga, s pomou zakona mijeanja moe se tono predvidjeti
elektrina i toplinska vodljivost vlaknima ojaanog materijala u smjeru vlakna,
ako su vlakna kontinuirana i jednosmjerna.

85.to su viskeri, to su vlakna, a to ice?

Viskeri su siuni monokristali koji imaju ekstremno velik omjer duljina/promjer
i oni su najvri poznati materijal;
Viskeri se ne primjenjuju kao sredstvo za ojaavanje (armiranje) u veoj mjeri, jer
su izuzetno skupi;
Viskeri mogu biti od grafita (ugljika), silicij-karbida, silicij-nitrida i aluminij-oksida
Vlakna su ili polikristalna ili amorfna, te imaju mali promjer; vlaknasti materijali
mogu openito biti polimerni ili keramiki.
ice (fine ice) su relativno velikog promjera, a tipini materijali su elik,
molibden i volfram.

86.to je prepreg?
PREPREG je industrijski termin za kontinuirano vlaknasto ojaalo, koje je
predimpregnirano s djelomino otvrdnutom polimernom smolom. Ovaj materijal
preraivaima se dostavlja u obliku traka, koje se izravno (u kalupima) oblikuju u
gotove otvrdnute proizvode i to bez potrebe dodavanja bilo kakve smole. Tako
nastaje kompozitni materijal koji se u velikoj mjeri primjenjuje u konstrukcijske
svrhe.

87.Objasnite stanina kruta tijela (pjene)?

Mnogi prirodni materijali su stanini, to znai da imaju staninu (elijastu)
strukturu (drvo, kamen, pluto, koralj).
Primjena prirodnih pjena je vrlo rasprostranjena drvo za gradnju, pluto za
toplinsku izolaciju.
Isto tako, u dananje vrijeme je rasprostranjena primjena umjetnih (sintetikih)
pjena, gdje se susreu razliite vrste poroznih polimernih materijala.
Proizvodnja poroznih polimernih materijala (pjena) relativno je jednostavna. To se
moe postii mehanikim pobuivanjem i upuhivanjem nekog plina pod tlakom u
rastaljeni polimer. Najvie se koristi metoda mijeanja kemijskog sredstva sa
zrnima polimera prije procesa.
Mehanika svojstva pjena.
Polimerne pjene pogodne su za razne vrste ambalae (pakiranja), a osim
polimernih pjena, danas se intenzivno istrauju naini proizvodnje metalnih pjena,
naroito aluminijskih i magnezijskih.

88.Koja je osnovna klasifikacija materijala koji se rabe u elektrotehnici,

s obzirom na funkciju?
-elektrotehniki materijali (omoguuju ostvarivanje osnovne zadae elektrinih
proizvoda),
-konstrukcijski materijali (oblikuju proizvod u jednu cjelinu prikladnu s
funkcionalnog i estetskog gledita),
- pomoni materijali (obavljanje naizgled manje vanih zadaa, kao zatita od
korozije, podmazivanje, itd).

89.Opiite vodljive materijale

Vodljivi materijali se dijele prema uincima elektrine struje dok prolazi kroz njih
na: vodie prve klase (ne mijenjaju se dok kroz njih prolazi struja) i vodie druge
klase (mijenjaju se pri prolazu elektrine struje kroz njih kemijski se rastvaraju,
te im se mijenjaju mnoga svojstva).

90.Opiite izolacijske materijale.

Krute, tekue ili plinovite tvari koje se upotrebljavaju za elektrino izoliranje
pojedinih dijelova elektrinih ureaja i vodova, meusobno ili od zemlje;
Mogunost primjene ovisi o fizikim, dielektrinim, termikim, mehanikim i
kemijskim svojstvima;
Anorganski izolacijski materijali (zrak, tinjac, azbest, keramika, staklo) i organski
izolacijski materijali (izolacijske tekuine, voskovi, bitumen i asfalt, prirodne
smole, celuloza, tekstil, silikoni, plinovi).
Izolacijski materijali upotrebljavaju se i u onim konstrukcijama gdje se izmeu
pojedinih metalnih dijelova koji su pod naponom stavljaju jo dodatne izolacije da
se sprijei proboj koji bi mogao nastati zbog visokog napona.
No pri visokim ili vrlo visokim naponima stavljaju se izmeu svitaka i dodatne
izolacione pregrade, a osim toga redovno se svi vei transformatori stavljaju u
ulje, koje je odlian izolator, bolji nego zrak.
Ovdje to ulje slui ujedno i kao odlino sredstvo za hlaenje transformatora.
Potrebno je spomenuti i razne izolacije koje se dodaju konstrukcijama elektrinih
ureaja da bi se zatitili ljudi od opasnosti strujnog udara zbog visokog napona.

91.Opiite magnetske materijale.

Kao to elektrini vodii slue za to bolji prolaz elektrine struje, tako magnetski
materijali slue za dobar prolaz magnetskog toka.
Poznato je da su dobro vodljivi magnetski materijali, uglavnom eljezo i njegove
legure koji se zajednikim imenom nazivaju feromagnetski materijali.
Materijali koji se koriste za izradu mekih magnetskih materijala su: tehniki isto
eljezo, legure eljeza i silicija, legure eljeza i nikla.
Magnetski materijali imaju veliku permeabilnost, malu koercitivnu silu, male
gubitke histereze, lako se magnetiziraju i demagnetiziraju;
Meki i tvrdi magnetski materijali.

92.Koja su svojstva drva?

Zbog svoje niske gustoe pri relativno visokoj vrstoi, kao i zbog lake obrade,
DRVO se kao tehniki materijal u velikoj mjeri primjenjuje u graevinarstvu,
brodogradnji, proizvodnji vozila, poljoprivredi, rudarstvu, obrtnitvu, kuanstvu i
tekstilnoj tehnici, a kao sirovina slui za proizvodnju celuloze i papira.
Iako se u primjeni drvo nastoji zamijeniti lakim metalima, polimernim
materijalima i kompozitnim materijalima, kao obnovljivi materijal i nadalje
zauzima znaajan udio u primjeni.
Drvo je prirodan konstrukcijski materijal koji se primjenjuje u neobraenom stanju
i u mehaniki obraenom stanju (tesanjem, cijepanjem, piljenjem, blanjanjem,
tokarenjem, mljevenjem, spajanjem, tlaenjem itd.).
Drvo se prerauje i kemijskim procesima, pa se kemijskom obradom drva
dobivaju proizvodi iroke namjene.
Razlikuju se 3 osnovne vrste drva:
1. liari (drvo bjelogorice),
2. etinari (drvo crnogorice),
3. strana (egzotina) finija drva.

93.Koja su svojstva leajnih materijala

Leaji su elementi strojeva koji prenose sile izmeu povrina koje su u relativnom
gibanju;
Mogu biti klizni (ostvaruju klizni kontakt izmeu povrina), ili sloeniji (kao to su
valjni kotrljajui leaji), no ovdje emo govoriti o materijalima za klizne leaje.
Kao leajni se materijal mora koristiti materijal koji je dovoljno mek i prilagodljiv
rukavcu ili osovini kad su optereeni, a uz to leaj mora biti dovoljno vrst i
dovoljno tvrd s malim faktorom trenja i povrinom otpornom na troenje, otporan
na udarna optereenja, odnosno dovoljno ilav, dobre toplinske vodljivosti, male
toplinske rastezljivost i dobre antikorozivnosti;

94. Kako se mogu podijeliti materijali za klizne leaje?

Materijali za klizne leaje mogu se podijeliti prema obiljejima mikrostrukturnih
konstituenata u nekoliko skupina:
-Tradicionalne dvofazne legure, kao to su bijele kovine i bronce,
-Dvofazne legure kod kojih jedna faza moe sluiti kao mazivo u ekstremnim
uvjetima, kao to je olovna bronca i legure aluminija s kositrom,
-Monofazni materijali, kao to su polimerni materijali,
-Porozni samopodmazujui sinterirani materijali,
-Keramiki materijali.

PITANJA ZA VJEBU I PRIREMU ISPITA:

1. Objasnite to su homogene, a to heterogene tvari?
2. to su materijali, a to su tehniki materijali?
3. Koja su svojstva potrebna za izbor materijala?
4. Navedite sistematizaciju materijala prema sastavu, mikrostrukturi i
nainu dobivanja.
5. Koje su vrste meuatomskih i meumolekulnih veza?
6. Objasnite kristalinu i amorfnu strukturu materijala.
7. to je kristalna struktura, to je prostorna reetka, a to jedinina
elija?
8. Objasnite i skicirajte tri osnovna tipa kristalnih reetki.
9. Objasnite strukture (kristale) legura.
10. Navedite strukture keramike i strukture polimera.
11. Objasnite pojam polimorfije i to sve pokazuje krivulja ohlaivanja
za isto eljezo?
12. Koje dijagrame stanja (fazne dijagrame) poznajete?
13. Objasnite podjelu nesavrenosti kristalne grae.
14. to je to difuzija i kakva moe biti?
15. Objasnite modul elastinosti i modul smika.
16. Objasnite to se utvruje statikim vlanim pokusom (dijagram,
veliine, jedinice).
17. to je to konvencionalna granica razvlaenja?
18. to se utvruje statikim tlanim pokusom?
19. to se utvruje savojnim ispitivanjem?
20. to je puzanje materijala? Nacrtajte dijagram i objasnite stadije
puzanja.
21. Kako se provodi ispitivanje udarnog rada loma i to je prijelazna
temperatura?
22. to je umor materijala, to je dinamika izdrljivost i to pokazuje
Whlerov dijagram?
23. to je tvrdoa i koje metode ispitivanje tvrdoe poznajete?
24. Objasnite zaostala naprezanja (napetosti).
25. Objasnite tehnoloka, fizikalna i kemijska svojstva materijala.
26. to je troenje i koji su osnovni mehanizmi troenja?
27. Objasnite abraziju.
28. Objasnite adheziju.
29. Objasnite umor povrine.
30. Objasnite tribokoroziju.
31. Koja je najvanija podjela Fe C legura?
32. Koje vrste ravnotenih kristalizacija poznajete i kako se u kojem
sluaju izluuje ugljik (u kojem obliku)?
33. Koje su faze (prave i pseudo) i koji konstituenti prisutni pri
metastabilnoj kristalizaciji Fe C legura?
34. Objasnite stabilnu kristalizaciju Fe C legura.
35. Definirajte to je elik i opiite dobivanje elika.
36. Kako se elici razlikuju prema nainu pretaljivanja i stupnju
dezoksidacije?
37. Kakvo je djelovanje pojedinih primjesa i nemetalnih ukljuaka u
eliku?
38. Kakvo je djelovanje legirnih elemenata u eliku, koji su glavni legirni
elementi u eliku i kako dijelimo elike prema masenim udjelima
legirnih elemenata?
39. Koja se svojstva trae od konstrukcijskih elika?
40. Opiite ope konstrukcijske elike.
41. Koji je cilj razvoja elika poviene vrstoe?
42. Opiite ugljine elike za tanke limove i niskougljine elike za trake.
43. Opiite elike za icu i elike za vijke, matice i zakovice.
44. Opiite elike za cementiranje.
45. Opiite elike za poboljavanje.
46. Opiite elike za opruge i elike za automate.
47. to je korozija i koje vrste korozije razlikujemo prema mehanizmu
procesa?
48. Opiite nehrajue elike.
49. Opiite elike za rad pri povienim i visokim temperaturama.
50. Opiite elike za rad pri niskim temperaturama.
51. Opiite visokovrste elike.
52. Koja je osnovna podjela alatnih elika, te koji su primarni, a koji su
sekundarni zahtjevi na svojstva alatnih elika?
53. Opiite alatne elike za hladni rad.
54. Opiite alatne elike za topli rad.
55. Opiite to znate o brzoreznim elicima.
56. to je lijev i koje su skupine eljeznih ljevova?
57. Opiite elini lijev.
58. Opiite bijeli tvrdi lijev.
59. Opiite sivi lijev
60. Opiite nodularni (ilavi) lijev.
61. Opiite temper (kovkasti) lijev.
62. Koja su glavna svojstva i nedostaci bakra?
63. Navedite i objasnite glavne skupine bakrenih legura.
64. Opiite nikal i njegove legure.
65. Opiite kobalt i njegove legure.
66. Koja su glavna svojstva aluminija i aluminijskih legura?
67. Opiite titan i njegove legure.
68. Opiite magnezij i njegove legure.
69. to je toplinska obrada materijala (osnovni dijagram)?
70. to je kaljenje - opiite?
71. to je poputanje opiite?
72. to je poboljavanje - opiite?
73. Objasnite postupke arenja prve vrste.
74. Objasnite postupke arenja druge vrste.
75. Opiite precipitacijsko ovrivanje?
76. Opiite toplinsko-kemijske postupke.
77. Koje su karakteristike konstrukcijske keramike i koja je glavna
podjela keramike?
78. to su tvrdi metali i u koje glavne skupine su svrstani?
79. Navedite skupine polimernih materijala i prikaite shematski izgled
makromolekula.
80. Koja su svojstva, koje su prednosti, a koji su nedostaci polimernih
materijala?
81. Objasnite primjenu polimernih materijala u strojarstvu.
82. to su kompoziti i koja je osnovna podjela kompozitnih materijala?
83. Opiite kompozite s esticama.
84. Opiite vlaknima ojaane kompozite.
85. to su viskeri, to su vlakna, a to ice?
86. to je prepreg?
87. Objasnite stanina kruta tijela (pjene)?
88. Koja je osnovna klasifikacija materijala koji se rabe u elektrotehnici,
s obzirom na funkciju?
89. Opiite vodljive materijale.
90. Opiite izolacijske materijale.
91. Opiite magnetske materijale.
92. Koja su svojstva drva?
93. Koja su svojstva leajnih materijala?
94. Kako se mogu podijeliti materijali za klizne leaje?