Anomalije zuba

Sve dentalne anomalije dijele se u dvije velike grupe:

uroene i
steene anomalije.

I Uroene anomalije

1.1 Anomalije u broju zuba

1.1.1 Prekobrojni zub (hyperdontia)

Termin prekobrojan zub podrazumijeva vei broj zuba, koji su normalnog

morfolokog izgleda. Meutim, kako ovi zubi obino ne lie svojim oblikom i
veliinom na bilo koji zub, ee se koristi termin sporedni nego
prekobrojni.
Sporedni zub obino nastaje kada se zametak ekstra zuba diferencira iz
dentalne lamine i hereditarne je etiologije. I mlijena i stalna denticija moe
biti pogoena ovom anomalijom. Sporedni zubi su naeni u velikom broju na
razliitim mjestima u zubnom luku, ali veina primjera u stalnoj denticiji
naena je izmeu gornjih centralnih sjekutia (mesiodens) ili u oblasti
gornjeg treeg molara. Eventualno se sporedni zub moe nai i u podruju
donjeg drugog premolara. Mnogi primjeri naenih sporednih zuba lie na
premolare. Kako je pojava sporednog zuba iste etiologije kao i parcijalna
anodoncija, esto se sree kombinacija sporednog zuba jedne klase zuba sa
nedostatkom pojedinih zuba u istom zubnom luku.
Sporedni zub obino zahtijeva ljekarsku intervenciju (ekstrakcija), jer
predstavlja estetsku manu i esto dovodi do okluzalne disharmonije.

1.1.2 Anodoncija (anodontia)

1. Potpuna anodoncija (anodontia totalis)

Ovo stanje je ekstremno rijetko. Etiologija ukljuuje polno povezane

genetske faktore, koji uslovljavaju generalizovane ektodermalne poremeaje,
tako da su i strukture, kao to su kosa, znojne i lojne lijezde takoe
abnormalne. Ova anomalija obino pogaa stalnu denticiju.
2. Djelimina anodoncija (anodontia partialis)

Parcijalna anodoncija oznaava nedostatak jednog ili vie zuba. Hereditarne

je etiologije. U osnovi je smanjen potencijal dentalnih lamina u pogledu
formiranja zametaka pojedinanih zuba.
Sa eloutivnog aspekta, postoji tendencija ka smanjenju broja zuba u
humanoj denticiji. U stalnoj denticiji najee nedostaje gornji i donji trei
molar, gornji lateralni sjekuti i drugi donji premolar.
Anodoncija je prilino rijetka u mlijenoj denticiji, ali ako je prisutna
obino pogaa donji centralni sjekuti. Utvreno je da blizu 5% populacije
nema jedan ili vei broj zuba.
Prisutna parcijalna anodoncija, naroito u predjelu prednjeg segmenta
zubnog luka uslovljava estetsku disharmoniju. Ljekarska intervencija sastoji
se u izrade savremene fiksne zubne nadoknade.

1.2 Anomalije u veliini zuba

1.2.1 Gigantizam (macrodontia)

Postoje dvije varijante gigantizma: prava i lana makrodoncija.

a) Prava makrodoncija
U rijetkim sluajevima pravog pituitarnog gigantizma (gigantismus
hyperphysaria) obino su i svi zubi abnormalne veliine.

b) Lana makrodoncija
Lana makrodoncija je ea pojava i oznaava sluajeve kada su
pojedinani zubi prekomjerne veliine. Obino su pogoeni sjekutii, onjaci i
donji trei molari.

1.2.2 Mikrodoncija (microdontia)

a) Prava mikrodoncija
U rijetkim sluajevima pravog patuljastog rasta (nanosomia
hypophysaria) obino su i svi zubi abnormalno male veliine.

b) Lana mikrodoncija
 Lana mikrodoncija se ee srijee od prethodne i obino pogaa gornje
lateralne sjekutie (klinasti oblik) i gornje umnjake.

1.3 Anomalije u obliku zuba

1.3.1 Taurodontizam

Ova anomalija obino pogaa stalne premolare i molare. Termin oznaava

anomaliju koju karakterie izrazito uveanje proporcija krune i komore pulpe,
praeno malim korijenom (korijenima). Pojava se esto srijee u goveda
(tauros bik) i otuda ime anomalije.

1.3.2 Dilaceracija

Ova anomalija oznaava iskrivljenost krune i korijena u odnosu na njihov

normalan linearan odnos.

1.3.3 Fleksija

Fleksija oznaava iskrivljenost samo dijela korijena.

1.3.4 Spojeni zubi (dentes confusi)

Spojeni zubi ine posebnu podgrupu anomalija oblika zuba u koju spadaju:

geminacija;
fuzija;
konkrescencija;

1.3.5 Anomalije oblika korijena zuba

Ovu podgrupu obuhvata:

segmentiran korijen;
patuljast korijen;
hipercementozu;

1.3.6 Dismorfizam
Tipian primjer dismorfizma je premolarizacija onjaka pojava naroito
razvijenog tuberculum dentis a, koji lii na oralnu kvricu premolara i
moe ponekad aktivno uestvovati u okluziji. Pojava dvije lingvalne kvrice
kod Y oblika donjeg premolara, oznaava se terminom molarizacija.

1.3.7 Sporedne kvrice i korijeni

Ova grupa anomalija spada u najee zubne anomalije. Hereditarne je

etiologije, ali i promjena u toku morfodiferencijacije.

1.3.7.1 Pomone kvrice

Najee se srijeu kod molara, a posebno kod umnjaka. Javljaju se takoe i u

vidu incizalne ekstenzije cinguluma kod gornjih prednjih zuba. Jedna od
najeih varijacija je tuberculum anomale Carabelli koji se obino nalazi
u okluzalnoj treini palatinalne povrine stalnih gornjih prvih molara.
Carabelli evu kvricu uvijek slijedi izrastanje cinguluma, kao to je sluaj i
sa svim kvricama. Carabelli eva kvrica ili tuberkulum zamjenjuje jamu ili
brazdu, to je jedinstvena pojava u denticiji.

1.3.7.2 Pomoni sporedni korijeni

Sporedni ili tzv. prekobrojni korijeni najee se javljaju na ve izniklim

zubima, tako da se u etioloke faktore ubraja trauma, pritisak ili metabolika
oboljenja. Prekobrojni korijeni najee se javljaju na umnjacima, mada se
mogu nai na bilo kom zubu.

1.3.8 Nedostatak kvrica

Aplazija najee pogaa najmanje kvrice u sklopu okluzalnih povrina

bonih zuba (lingvalna kvrica donjeg prvog premolara, palatodistalna
gornjih molara i distalna kvrica donjih prvih molara).

1.3.9 Glene perle

Glene perle poznate su i kao enamelomi (benigni tumori, koji nastaju iz

embrionalnog glenog tkiva) ili glene kapljice. Smatra se da je glena
perla posljedica abnormalnog deponovanja glei na korijenu.

1.3.10 Hutchinson ovi zubi

 Ova anomalija pripada hipoplastinim
displazijama glei, poto obino nastaje kao
posljedica kongenitalnog sifilisa. Krune
gornjih centralnih sjekutia su krae i
razmaknute centralnom

dijastemom, sa naznaenim proksimalnim konturama labijalne povrine i

najire u cervikalnom dijelu. U cjelosti kruna ima bavast izgled. Pored toga,
incizalni grebeni pokazuju karakteristine polumjeseaste ureze. Prvi stalni
molar ima izgled nalik plodu duda.

1.3.11 Dens invaginatus

Ovo stanje nastaje uvlaenjem (invaginatio) glenog organa u posebno

podruje na kruni zuba. Zubi pogoeni ovom anomalijom esto reaguju
povremenim bolom, a jamica koja se javlja predstavlja predilekciono mjesto
za karijes.

1.4 Anomalije u poloaju zuba

1.4.1 Retentio s. impactio dentis

Termin oznaava opstrukciju erupcije kompletno formiranog zuba. Pogoen

zub je zadran u vilinoj kosti i pored proteklog uobiajenog vremena za
nicanje.

1.4.2 Rotatio dentis

Termin oznaava pojavu kompletno izniklog zuba sa razliitim stepenom

rotacije oko uzdune ose.

1.4.3 Ectopia s. distopia dentis

Termin oznaava malpoziciju zuba u dentalnom luku (obino u vestibulo

oralnom pravcu).
1.4.4 Heterotopia dentis

Obino je pogoen onjak koji

moe biti lokalizovan u maksilarnom sinusu, orbiti, tvrdom nepcu.

1.4.5 Transpositio dentis

Termin oznaava zamjenu mjesta dva susjedna zuba u dentalnom luku.

Pojava moe biti pojedinana (transpositio partialis) ili generalizovana
(transpositio totalis).

1.5 Abnormalne kalcifikacije i apozicije

1.5.1 Glene displazije

Glene dispalzije obuhvataju sve razvojne anomalije glei.

1.5.1.1 Glena hipoplazija

Ova vrsta glene displazije javlja se kada se poremeaj u razvoju zuba

dogodi tokom formiranja glenog matriksa. Obino su pogoeni simetrino
analogni lanovi iste klase stalnih zuba.

1.5.1.2 Amelogenesis imperfecta

Manifestuje se u vidu potpunog odsustva glei.

1.5.1.3 Fluoroza zuba

Kliniki, fluoroza se manifestuje kredastobelim podrujima koja se obino

pigmentiraju smeom ili utom bojom. Pogoeni zubi su izrazito otporni na
karijes, to nije sluaj kod drugih oblika glenih displazija.

1.5.1.4 Fokalna hipomaturacija

Ova anomalija se manifestuje u vidu kredastobijelih i neprozirnih ovalnih
podruja na vestibularnoj povrini prednjih zuba. Pogoeni zubi su izrazito
podloni karijesu.

1.5.1.5 Turner ovi zubi

Ova anomalija se srijee na pojedinim supstituentnim zubima.

1.5.2 Dentinske displazije

Dentinske displazije su sline sa svih aspekata glenim displazijama, izuzev

to je kod dentinskih displazija vie pogoen dentin, a manje gle.

1.5.2.1 Dentinogenesis imperfecta

Posljedica je poremeaja dentinogeneze. Pogoeni zubi su slabije otporni na

mehanika optereenja i podloni su atriciji.

1.5.2.2 Tetraciklinski zubi

Mlijeni i stalni zubi mogu biti podjednako pogoeni, a intenzitet anomalije je

u zavisnosti od vremena u kome je antibiotik uziman i trajanja terapije.

II Steene anomalije zuba

U steene anomalije zuba ubrajaju se:

malokluzije;
prelomi;
erozije;
patoloka abrazija;

2.1 Malokluzije (malocclusio)

Ova grupa anomalija obino je posljedica nasljednog poremeaja koji

uzrokuje da zubi jedne vilice rastu u krivom smjeru. Stoga, kao posljedica
malokluzije zubi ne mogu vriti normalnu funkciju sjeenja i mljevenja u toku
ingestije.
 Korekcija malokluzija je u domenu ortopedije vilica. Primjena trajnog
blagog pritiska na zube pomou prikladnih, tzv. ortodontskih aparata dovodi
do resorpcije fascikularne kosti na komprimovanoj strani i apozicije kosti na
suprotnoj strani zuba.

2.2 Prelomi zuba (fractura dentis)

Prelom zuba je esta pojava u mladosti, usljed traumatske povrede. U

zavisnosti od dijela zuba koji je prelomljen, srijeu se razliite klinike slike u
stomatolokoj praksi. Najee, primjenom adekvatne terapije mogue je
takav zub sauvati.

2.3 Erozije (erosio)

Erozije ili klinasti defekti (erosiones cuneiformes) obino se javljaju u

cervikalnoj treini labijalne povrine prednjih zuba, posebno onjaka i gornjih
prvih premolara.

2.4 Patoloka abrazija (abrasio dentis)

Troenje zubnog tkiva u predjelu okluzalnog kontakta pri pasivnom nicanju

zuba predstavlja fizioloku abraziju, dok intenzivan tok takvog procesa
predstavlja prekomjerno troenje zuba ili patoloku abraziju. Kliniki se
srijeu: horizontalni, vertikalni ili kosi oblici abrazije.