Bosnjacka Usmena Knjizevnost

NIRHA EFENDI
Bonjaka usmena lirika

Kulturnohistorijski okviri
geneze i poetika obiljeja
KNJIGA 13
BIBLIOTEKA BOSNISTIKA | MONOGRAFIJE

NIRHA EFENDI
BONJAKA USMENA LIRIKA KULTURNOHISTORIJSKI
OKVIRI GENEZE I POETIKA OBILJEJA
Slavistiki komitet, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine i Nirha Efendi; prvo izdanje, 2015.
Sva prava pridrana. Nijedan dio ove publikacije ne smije se umnoavati na bilo koji nain
ili javno reproducirati bez prethodnog doputenja izdavaa i autorice.
Izdavai
Slavistiki komitet, Sarajevo
Filozofski fakultet u Sarajevu, F. Rakog 1, Sarajevo, BiH
tel. (+387) 33 253 170 e-mail info@slavistickikomitet. ba
www. slavistickikomitet. ba
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine

Zmaja od Bosne 3, Sarajevo, BiH
tel. (+387) 33 262 710 e-mail info@zemaljskimuzej.ba
www.zemaljskimuzej.ba
Izdavaki savjet Biblioteke Bosnistika Knjievnost i kulturalne studije

Enes Durakovi, Dejan urikovi, Renate Hansen-Kokoru, Sanjin Kodri,
Zvonko Kova, Nazif Kusturica, Munib Maglajli, Angela Richter,
Fahrudin Rizvanbegovi, Elbisa Ustamuji, Bogusaw Zieliski
Glavni urednik
Senahid Halilovi
Urednik
Sanjin Kodri
Recenzenti
Sanjin Kodri
Fahrudin Rizvanbegovi
Sead emsovi
ISBN 978-9958-648-12-0 (Slavistiki komitet)

ISBN 978-9958-502-16-3 (Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine)
BIBLIOTEKA BOSNISTIKA | MONOGRAFIJE

Nirha Efendi
Bonjaka usmena
lirika
Kulturnohistorijski okviri
geneze i poetika obiljeja
Sarajevo, 2015.
KNJIGA 13
Objavljivanje ove knjige finansijski su podrali Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke te
Fondacija za izdavatvo / nakladnitvo Federacije BiH.
Mome ocu Hamedu Efendiu
Sadraj
Proslov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Bonjaka usmena lirika u historijskom i teorijskom kontekstu . . . . . . . . . 11
Pitanja klasifikacije i podjela bonjake usmene lirike . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Mitoloke pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
Uspavanke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
Svatovske i svadbene pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
Porodine pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
Ljubavne pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
Vojnike pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122
aljive pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
Lirski distih u bonjakoj usmenoj lirici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
Teorijsko odreenje, stilska sredstva i oblici stiha
u bonjakoj usmenoj lirici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
a. Lirski paralelizmi i druge stilske figure u usmenoj lirici . . . . . . . . . . 148
b. Oblici stiha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
Prelamanje zbilje pjesnika u pjesmi lokalna obiljeja
u bonjakoj usmenoj lirici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164
Pjesnici, pjevai, drutvena sredina i tradicijski okvir ivota bonjake
usmene lirike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Zakljuna knjievnohistorijska i knjievnoteorijska uoavanja . . . . . . . . . . 183
Concluding Literary-Historical and Literary-Theoretical Observations . . . 187
-
- . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
Indeks vanijih imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203
Indeks vanijih pojmova i naslova izvora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207
Proslov
Prouavanje te knjievnohistorijsko i knjievnoteorijsko odreenje bo-
njake usmene lirike u dijelu junoslavenskog usmenog pjesnitva, koje u
prvom planu obuhvata bonjaku, crnogorsku, hrvatsku i srpsku sastavni-
cu, traje u neujednaenom kontinuitetu ve vie od dva stoljea. Openito
je pitanju svekolikog odreenja lirike posveivana znatno manja panja
nego prouavanju epike te prelaznih oblika, balade i romanse, kada je ri-
je o usmenom pjesnitvu, a u literaturi o lirici kada je rije o bonjakom
usmenoknjievnom toku najvei dio priloga odnosi se na ljubavnu pje-
smu koja se od kraja 19. stoljea oznaava terminom sevdalinka. O ovoj pje-
smi postoji u literaturi izuzetno velik broj priloga, od pukih vijesti o pjesmi
i biljeki o zbirkama i antologijama za njih vezanih do knjievnokritikih
i akademski usredsrijeenih ogleda, znanstvenih rasprava, pa i zasebnih
knjiga. Zanimanje za sevdalinku traje u neprekinutom toku od prvih vije-
sti o narodnoj junoslavenskoj pjesmi do danas pa se moe ustanoviti da
su na raznovrstan te u nekim pitanjima temeljit i osijenen nain istraeni
razliiti vidovi nastanka i tradicijskog ivota ove melopoetske tvorevine. S
obzirom na zaokruenost knjievnoteorijskog odreenja i reprezentativ-
nog predstavljanja izbora iz grae, od ukupne bonjake lirike jedino su
jo uspavanke, i to u novije vrijeme, unekoliko dobile zasluenu panju.
O ostalim vrstama pjesama koje su prepoznate kao samosvojni oblici u
korpusu bonjake usmene lirike mitolokim, svatovsko-svadbenim, po-
rodinim, vojnikim i aljivim postoje prilozi razliitih i neujednaenih
zahvata, ali u svakom sluaju nedostatnih s obzirom na konane dome-
te. Dakle, potreba da se bonjaka lirika u poeljnoj razini knjievnote-
orijskog zahvata sagleda u ukupnosti svoje pojave dovela je do uoblienja
ponuenog naslova knjige: Bonjaka usmena lirika kulturnohistorijski
okviri geneze i poetika obiljeja.*
Na koncu, dugujem zahvalu svome mentoru prof. dr. Munibu Maglaj-
liu, koji me uio pisanju i istraivanju dugo i strpljivo, a potom i majci
* Ova knjiga predstavlja u osnovi neizmijenjenu doktorsku disertaciju pod naznaenim
naslovom koja je odbranjena 14. 5. 2014. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u
Sarajevu pred komisijom u sastavu: prof. dr. Nihad Agi (predsjednik), prof. dr. Munib
Maglajli (mentor i lan) i doc. dr. Sead emsovi (lan).
Fazili Efendi za sve njezino zalaganje u toku mog odrastanja i kolovanja,
kao i iskrenim prijateljima porodici Mirojevi. Posebnu zahvalu dugujem
svome muu prof. dr. Adnanu Efendiu, kao i njegovim roditeljima za lju-
bav, poticaj i bodrenje kojima su me inili jaom. Konano, naa djeca
Muhamed, Umihana i Muhsin, ali i moj otac i moj brat, koji mi svojim ni-
jemim prisustvom puu u jedra ve dvadest godina, bili su snaan pokreta
za svaki korak naprijed, pa i za ovaj istraivaki. Svaki propust moja je
odgovornost.
U Sarajevu, 30. marta 2015. godine

Bonjaka usmena lirika
u historijskom i teorijskom kontekstu
Najranija do sada poznata vijest o bonjakoj lirskoj pjesmi vezana je za
viestruko znaajno zbivanje na splitskom pazaru u proljee 1574. godine.
Naime, u izvjetajima splitskog kneza, koje je ovaj pisao za mletaki senat
u Veneciji, sauvano je sjeanje na ljubavnu zgodu iji su tragini uesnici
Bonjak Adil iz Klisa i Marija Vorni iz Splita. Razdoblje u koje pada go-
dina u kojoj je splitski knez, iz slubenih potreba, opisao ljubavno dogaa-
nje o kojem je rije obiljeava primirje u ovom dijelu osmansko-mletake
granice. Klis, utvreni gradi nekoliko kilometara udaljen od Splita, bio
je u to vrijeme u osmanskim rukama, a nastanjivalo ga je bonjako sta-
novnitvo, iz ijih je redova bio i Bonjak Adil, koji je kao i drugi njegovi
sunarodnici silazio u Split, gdje je na pazaru prodavao razliitu robu. Iz
ovog dijela ljetopisnog zapisa splitskog kneza saznaje se da je mladiu bilo
oko 18 godina, da je dolazio, ponekad i u pratnji dvojice sluga, iz bogate
porodice i da je bio lijepo odjeven (krasno i bogato obuen na njihov na-
in, poteno imuan), a da je trgovao, izmeu ostalog, medom, voskom i
sokom od mirisave rue te da je u jednoj prilici imao na prodaju i dobra
erava bez biljega, tj. rasnog konja crvenkaste dlake. Ljetopisac navodi da
su splitske gospoe kupovale radije kod njega nego kod drugih, a da se on
uvijek poteno i umjereno vladao, to je kod jednih na pazaru izazivalo
naklonost, a kod drugih zavist: Njegovi su mu zavidjeli, a nai su ga jako
obljubili... Tih dana splitskog proljea trgovci na pazaru primijetie da je
Bonjak iz Klisa odsutan: Turci su se zaklinjali da je iao s njima, pae
da ih je i pretekao. A to se opazi vie dana, i Turci rekoe: Aik je, da je,
naime, zaljubljen... U ovoj dionici izvjetaja splitskog kneza mletakom
senatu o deavanjima u gradu slijedi osvrt na trenutak kada je dolo do
susreta mladih o kojima je rije, kojom prilikom ljetopisac podsjea svoje
pretpostavljene na ugled splitske plemike porodice Vorni, iz koje je po-
tjecala nesretno zaljubljena djevojka, koja je na splitski pazar pod zidinama
Dioklecijanove palae dola u pratnji starije sestre, a pod panjom brae, na
ije se skoranje viteko dranje ukazuje, pri emu se splitski knez poziva
na svoja ranija pisma-izvjetaje. Slijedi upeatljiv opis susreta koji e se za
uesnike pokazati kobnim: Tu se Adeli i Marija, koja je mlaa, i malo joj
12 Nirha Efendi
vie od 14 godina bilo, spaze i od onda poginu jedno za drugim. Ali djevoj-
ica imala i svoje i sestru, i bojala se Boga i Djevice, to je Adeli bio Turin.
Plakala je a nije nita govorila no se pripila uz sestru. Mome je obilazilo
njihovu kuu; ali nije nikada govorilo. I to je bilo s esa je on smetnuo iz
pameti pazar... Konano, u ovom dijelu izvjetaja splitskog kneza uslije-
dit e opis trenutka oglaavanja zaljubljenog Bonjaka Adila pjesmom na
splitskom pazaru, to se moe smatrati prvom vijeu o bonjakoj lirskoj
pjesmi openito. Naalost, stihove same pjesme imamo tek u tragu, jer je
splitski knez svoje izvjetaje o deavanjima u gradu pisao na talijanskom
jeziku. Pogodna je okolnost da je ovaj dio izvjetaja splitskog kneza-ljeto-
pisca a za potrebe svoga spjeva Bijedna Mara preveo knjievnik Luka
Boti, iji je boravak u Sarajevu doprinio poletnom uoblienju njegovog
prijevoda.1 Dakle, na ovom mjestu slijedi ljetopiev opis oglaavanja za-
ljubljenog mometa, odnosno pjesnika-pjevaa na djelu: No kad se opet
jedno ukau Vornievi na pazaru, eto ti i njega. Kad mu se sestre dese na
blizu, zapjeva slavjanski staru jednu slavjansku pjesmu, koja je ovo zna-
ila: Zagleda se Turin u nau golubicu. Ja sam Turin. Lice joj je bjelje od
mojega voska a ljepe od rua koje sam ocijedio. / Zagleda se Turin u nau
golubicu. Ja sam Turin. Ja sam uo gdje govori; usta su joj slaa no moj
med. Vaa je golubica ljepeg stasa i uzrasta no moj konj. Zasluga pjesnika
Luke Botia je ne samo u injenici da je ondanjoj junoslavenskoj javnosti
skrenuo panju na ovo vano, rano svjedoanstvo o lirskoj pjesmi, nego
to nas je izvrsnim prepjevom sadraja pjesme kako ga je donio splitski
knez pribliio vjerovatno zauvijek izgubljenom izvorniku spjevanom i
otpjevanom na splitskom pazaru u proljee davne 1574. godine. Botievo
uspjeno prepjevavanje preprianog sadraja pjesme Bonjaka Adila bilo je
ostvarivo zahvaljujui njegovom poznavanju bonjakog pjesnitva i dru-
tvenog okruenja u kojem je nastajalo, to je steevina njegovog boravka u
sarajevskoj sredini. Boti je u ovom prepjevavanju za potrebe svoje histo-
rike pripovijesti iz narodnog ivota kombinirao dva rasprostranjena sti-
ha junoslavenske usmene lirike: trinaesterac i epski deseterac. Poreenje
Botievog prepjeva sa njegovim predlokom, zapisom u kneevom izvje-
taju, pokazuje kako je to ve primijeeno u literaturi da je pred nama
1 Izvjetaji splitskog kneza objavljeni su u knjizi: Vincenzo Solitro, Documenti storici

sull Istra e la Dalmazia, Vol. I, Venezia 1844. Dodatak u kojem je Boti objavio prijevod
nekih dijelova izvjetaja splitskog kneza nosi naslov: Izvori za Bijednu Maru / L. Bo-
ti (1949), Izabrana djela, Zagreb, str. 239-241./ Navedeno prema prilogu M. Maglajlia
(Maglajli 2006: 79). Vidi: Bijedna Mara, / L. Boti (1949) / Pripovijest iz narodnog ivota
u Dalmaciji, u drugoj polovici esnaestog vijeka, Izabrana djela, Zagreb, str. 89-171.
Bonjaka usmena lirika kulturnohistorijski okviri geneze... 13
pjesniko uoblienje koje nas nedvojbeno pribliava zauvijek izgubljenoj

pjesmi nesretno zaljubljenog mladia iz druge polovice XVI stoljea:
U Turina ulvodica
Slatko mirie;
Al je ljepa djevojica
Ljepa od rue;
A ja Turin ginem za djevojkom,
Za djevojkom, krotkom golubicom!
U Turina bio vosak
Bio izbiran;
Al djevojka jo bjelija
No je vosak sam;
U Turina med je sladak,
Sladak presladak;
Al rijei djevojice
Slae od meda;
U Turina erav konjic
Kao pelivan;
Al ni konjic nije stasan
Kao djevojka;
Za djevojkom, krotkom golubicom!2
Nakon svjedoenja splitskog kneza o pjesnikom okuavanju Bonjaka

Adila na splitskom pazaru, tokom itavog 17. stoljea prema onome to je
do sada poznato nema vijesti o ivotu bonjake lirike, ije trajanje u tom
razdoblju nije upitno. Meutim, s kraja druge decenije 18. stoljea sainjen
je zbornik pjesama od vremena njegova objavljivanja u treoj deceniji
20. stoljea poznat kao Erlangenski rukopis, koji uva i nekoliko bonja-
kih lirskih pjesama. Naime, u ovom, za junoslavensko pjesnitvo izuzetno
vanom zborniku od 217 pjesama, preovladavaju krae epske pjesme, ba-
2 Vidi: Bijedna Mara, / L. Boti (1949) / Pripovijest iz narodnog ivota u Dalmaciji, u dru-
goj polovici esnaestog vijeka, Izabrana djela, Zagreb, str. 89-171.

14 Nirha Efendi
lade i romanse dok je sasvim skroman broj onih lirskih. Ipak, i u takvim
okolnostima mogue je kao bonjake prepoznati etiri lirske pjesme, od
kojih se dvije mogu odrediti kao ljubavne, a od preostale dvije jedna je
svatovska, a druga aljiva.3 Glede metrikih oblika u kojim su spjevane,
dvije su u najuestalijem stihu junoslavenskog pjesnitva, epskom dese-
tercu Djevojka se svatovim nadala i Vidih udo prije negledano, trea je
u znatno rjeem trinaestercu Kia ide, trava raste, gora zeleni, a etvrta
u jo rjeem jedanaestercu Vijala se b jela loza vinova. Naalost, nita se
pouzdano ne zna, ne samo o okolnostima u kojima je zbornik nastao, nego
ni o pjevaima od kojih su pjesme biljeene niti o prilikama u kojima su
pjevane, to bi za osvjetljavanje tradicijskog ivota bonjake usmene lirike
bilo od velike vanosti. Svakako, od temeljne vanosti su tekstovi samih
pjesama koje se po prvi put obznanjuju u vjerodostojnom obliku, budui
da u svjedoanstvu koje prethodi Erlangenskom rukopisu imamo isposre-
dovani tekst pjesme (biljeenje splitskog ljetopisca na talijanskom i prepjev
Luke Botia na hrvatski jezik).
Krajem istog, 18. stoljea na ijem poetku je na prostoru nekadanje
Vojne granice nepoznati putnik biljeio pjesme i nainio zbornik danas
poznat kao Erlangenski rukopis nastala je u Bosni, na podruju Travnika,
zbirka lirskih pjesama koja je takoer vaan rani izvor za bonjaku usme-
nu liriku. Njen sastavlja, Marc Bruere Desrivaux, bio je sin francuskog
konzula, rastao je u Dubrovniku i zavolio jezik i obiaje Junih Slavena,
a pisao je pjesme na slavenskom jeziku pod pjesnikim imenom Marko
Bruerovi. Tokom boravka u Travniku, gdje se naao u diplomatskoj slubi,
Bruerovi je biljeio narodne pjesme koje je uo da se pjevaju u travnikoj
sredini i tako je nastala zbirka koja uva i neke primjere bonjake usmene
lirike. Meu pjesmama iz Bruerovieve zbirke nalaze se barem dvije bo-
njake, od kojih jedna ulazi u red onih koje se smatraju najuom jezgrom
sevdalinki, Divojka vie s visoka brda, kojoj je Miroslav Panti, za potrebe
svoga izbora pjesama prema zapisima od 15. do 18. stoljea, dao naslov
Divojka ne moe bez aikluka, to se moe smatrati jednom od vanih pje-
sama u kojima je variran ljubavni kodeks sevdalinke.4
3 Rije je o pjesmama pod brojevima: 3, 4, 148 i 152.

4 Vidi: Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka, Izbor i predgovor dr. Miroslav Panti,
Beograd 1964. U dosadanjoj literaturi, u dionicama koje se odnose na rane vijesti o
bonjakoj usmenoj lirici, navoeno je kao primjer za pojavu sevdalinke svjedoe-
nje sarajevskog ljetopisca Mula Mustafe Baeskije, vezano za pjevanje pjesama prilikom
prazninih okupljanja mladih sarajevskih kadija, koji su zabavljajui se pjevali tur-
ije i zametali razne ale. Meutim, neki istraivai ove dionice bonjake lirike kasnije
O postojanju bonjake usmene lirike u 19. stoljeu na uvjerljiv nain

posvjedoit e brojni primjeri pjesama koje su se nale u zbirkama objav-
ljenim pod imenom Vuka Stefanovia Karadia. Iako nikada nije boravio
u Bosni, Vuk je uspio sam zabiljeiti, ili dobiti ve zabiljeene, bonjake
lirske pjesme, koje su donesene u njegovim zbirkama. Vanost Vukovih
zbirki za istraivaki uvid u bonjaku usmenu liriku raste kada se uzme
u obzir da se u njima ne samo nalaze desetine pjesama od kojih je ne-
zanemarljiv broj onih koje su od antologijske vrijednosti nego i podaci
o uvjetima u kojima su pjevane, okolnostima u kojima su nastajale, a nisu
nezanimljive ni opaske ovog folkloriste o samim pjesmama, koje se mogu
smatrati ranim prilozima literaturi o bonjakom usmenom pjesnitvu.
Vuk je ponekad donosio korisne prigodne zabiljeke, te se tako uz onu pod
brojem 80, u kojoj se beg Ali-beg odrie svega, osim bajraktar djevojke,
nala sljedea opaska, koja svjedoi o bonjakom porijeklu pjesme: Ova
je pjesma Serbalja Muhamedanskoga zakona (Bonjaka) (Vuk 1914).5 Uz
aljivu pjesmu, kojoj je dao naslov Na sramotu Begi, i Mus-agi, koji su iz
abca prebjegli u Bosnu pred srpskom rajom, Vuk je donio prateu bilje-
ku koja svjedoi o okolnostima njenog nastanka te nainje pitanje odnosa
pjesme i zbilje u kojoj su ponikle, to e kasnije zaokupljati panju nekih
istraivaa lirike, posebno sevdalinke: Mus-aga bio je brat Mehmed-age
Foia, prvoga Dahije Beogradskoga, a Bega je Novljanin (Alil-aga) iz Bo-
sne iz Novoga: pak su nji dvojica, i trei Kurtoglu, bili, posle smrti Had-
i-Mustaj-Paine, u apcu Dahije (neogranieni zapovjednici). A ovu su
pjesnicu spjevale u Zvorniku Serbkinje Muhamedanskoga zakona, kad su
Serblji, vozbuntovai se protiv dahija, zavladali abcem; a Bega, Mus-aga i
Kurtoglu utekli u Bosnu i doli u Zvornik 1804. ljeta. (Vuk 1914)
Sredinom 19. stoljea u tri godita asopisa Bosanski prijatelj objavljene
su nekolike bonjake lirske pjesme potekle iz sakupljake biljenice Iva-
na Franje Jukia. Potaknut folkloristikim pregnuem Sime Milutinovia
Sarajlije i Vuka S. Karadia, kojima odaje priznanje Juki je, zajedno sa
Marijanom unjiem i Grgom Martiem, biljeio epske, lirskonarativne i
lirske pjesme. Nakon to je ustanovio da u Bosni jo imade sila nesabranih
su skrenuli panju na injenicu da je orijentalist Mehmed Mujezinovi, prevodei izraz

turije kao sevdalinke, nehotice naveo prouavaoce usmenog pjesnitva na krivi trag.
Mula Mustafa evki Baeskija, Ljetopis (1746-1804), Drugo dopunjeno izdanje. Prevod s
turskog, uvod i komentar Mehmed Mujezinovi, Sarajevo.
5 Vuk Stefanovi Karadi (1814), Iz predgovora Maloj prostonarodnoj slaveno-serbskoj
pjesnarici, Be. (Navedeno prema: Sabrana dela Vuka Karadia, Knj. prva, prir. Vladan
Nedi (1965), Beograd: Prosveta, str. 43.)
16 Nirha Efendi
nar. piesamah, Juki je 1840. poeo biljeiti pjesnike narodne tvorevine,

koje je zatim podijelio na nekoliko skupina, temeljem sljedeeg obrazloe-
nja: Piesme naeg naroda diele se po svomu slogu i slaganju na a) enske.
b) Junake. c) Junako-enske. enske od razliitih prigodah, razliito se
diele u piesme ljubezne, svatovske, kolske, etelike i t.d. 6 (ori 1973: 58)
Na bonjake lirske pjesme osvrtao se veliki poljski pjesnik Adam Mic-
kiewicz u svojim predavanjima o pjesnitvu Junih Slavena na parikom
Collge de France. Glavnina ovog obraanja ticala se Hasanaginice, ali su
za literaturu o bonjakoj usmenoj lirici panje vrijedne njegove jezgrovite
opaske o uvenoj travnikoj sevdalinci sa stihovima o gradu zapaljenom
pogledom djevojakim, povodom koje je izrekao sud o poetici istonja-
kog pjesnika. Odreujui Hasanaginicu kao djelo muslimanskog pjesnika
Slaveni koji ispovijedaju islam nisu zaboravili svoj maternji jezik, oni
pjevaju na slavenskom Mickiewicz je iznio procjenu da je sklonost ka
pretjerivanju muslimanskog pjesnika u Bosni posljedica upliva istonja-
ke poetike, koja je po njegovom miljenju stigla na bosanskohercegovaki
prostor posredstvom Kurana. Na kraju uvida u ovu dionicu Mickiewicze-
vog osvrtanja na pjesnitvo Junih Slavena moe se zakljuiti: iako nije za-
etnik literature o bonjakoj usmenoj lirici jer ona zapoinje opaskama
splitskog kneza na pjesniko oglaavanje Bonjaka Adila na splitskom pa-
zaru, a nastavlja se Karadievim napomenama uz bonjake pjesme koje
je donosio u svojim zbirkama njegova su opaanja prvina s obzirom na
njihov nesumnjivi knjievnoteorijski karakter. 7 (Isakovi 1975)
Rukovijet bonjake usmene lirike u 19. stoljeu obogauje sakuplja-
ki doprinos Vuka Vrevia, koji je, nalazei se u Trebinju kao austrijski
vicekonzul, biljeio pjesme posredno, iz druge ruke, kao i njegov stariji
imenjak Karadi, o emu saznajemo prema svjedoenju samog sakuplja-
a: U poetku ja sam ove pjesme poeo kupiti u komiluku od Srpskijeh
ena i evojaka, a najvie mi je kazala dobra starica Simana, udovica Filipa
Pitelje, i njezine dvije everine obje Mare, pa poto bi mi kazale sve ono,
to su znale, hodile bi kod Turskijeh ena i evojaka, i kako bi koju ule,
zapamtile bi i meni kazale, kad god bi mi iole vremena preteklo i zvanini
6 Navedeno prema: Ivan Franjo Juki (1973), Sabrana djela, Izbor i redakcija Boris ori,
knj. II, Sarajevo, str. 58.

7 Adam Mickiewicz, Les Slaves. Cours professe au collge de France (1840-1841), Tome
premier, Paris 1849, str. 322-326. Navedeno prema: Hasanaginica 1774-1974, Priredio
Alija Isakovi (1975), Sarajevo, str. 204-206.
poslovi dopustili.8 (Vrevi 1866: 4-5) Vrevievim sakupljakim prino-

som upotpunjuje se u naznaenom razdoblju, makar u simbolinom vidu,
zastupljenost s obzirom na bosansku i hercegovaku sastavnicu bonjake
usmene lirike.
Iz sredine 19. stoljea potjeu dva putopisa u kojima se nalaze crtice iz
ivota bonjake lirske usmene pjesme. Prvi je djelo Ivana Kukuljevia Sak-
cinskog koji je u Bosni boravio 1857. godine, a u njegovu putopisu usmena
lirska pjesma oznaena je kao tursko-bosanska, to ukazuje na vjerovat-
nou da se radilo o susretu ovog sakupljaa sa sevdalinkom.
Nekoliko godina nakon Vrevieva sakupljakog pregnua u Trebinju,
sa istog podruja istone Hercegovine sauvano je svjedoanstvo o pjeva-
nju lirske pjesme na jednom hercegovakom velikakom dvoru, tj. u ko-
nacima stolakog mudira Hamza-bega Rizvanbegovia. Ovo svjedoenje
o okolnostima pod kojima je, kao tradicijski oblik, ivjela sredinom 19.
stoljea bonjaka lirska pjesma, u jednoj sastavnici svoga raznolikog ispo-
ljavanja, sauvano je u putopisu ruskog uenjaka i slavjanofilskog ideologa
Aleksandra F. Giljferdinga, iji je opis nastupa neimenovanog pjevaa vie-
struko zanimljiv, jer sadri osvrt i na pjevaa, i na njegovog zatitnika, i na
sami pjevaki in. Razgovor koji je putopisac vodio sa svojim domainom
znaajno upotpunjuje ovaj dragocjeni uvid u stanje bonjake lirske pjesme
u godinama koje nedvojbeno oznaavaju puni procvat ovog samosvojnog
pjevanja: Dolaskom starog Muslimana s tamburom otpoeo je koncert.
Tambura (neto poput nae balalajke) obljubljen je instrument bosansko-
hercegovakih Muslimana. Stolaki umjetnik udarae neobino revnosno
treicom po etiri njene piskave metalne ice. To je proizvodilo jednolik i,
istinu da kaem, za na sluh neharmonian zvuk. Ali je Hamza-beg sluao
sa uivanjem. Na momente bi se zanosio kakvom osjeajnom ljubavnom
pjesmom, ponekad bi se i smijao uzvikujui: Aferim! Aferim! kada bi se u
pjesmi kazivalo neto smijeno. Zapitali smo Hamza-bega da li esto slua
pjesme. Svaku vee to mi je razonoda. A da li kada igraju pred vama?
Deava se i to. Kakve se pjesme pjevaju kod vas? Najvie ljubavne. Pje-
vaju li o Kraljeviu Marku? Pjevaju, ali vrlo rijetko. (Giljferding 1972: 50)
Svjedoanstvo o ivotu bonjake lirike u pjevanju sarajevskih djevojaka
u bonjakoj sredini sauvano je i u jednoj poslanici iz 1864. godine, koju
potpisuje Ahmet Devdet-paa, jedan od visokih osmanskih slubenika
koji se po nalogu vlasti iz Carigrada naao u naznaenom razdoblju u Bo-
8 Iz predgovora Vuka Vrevia. Vuk S. Karadi, Srpske narodne pjesme iz Hercegovine
(enske), Be (1866).
18 Nirha Efendi
sni sa zadatkom da radi na uvoenju nove, stajae vojske, tzv. nizama. U

jednom od svojih pisama Devdet-paa se osvre i na pjevanje (sevdalinki)
sarajevskih djevojaka, a povodom sklonosti ka zelenoj boji, o emu je naao
potvrdu i u stihovima pjesama: Bosanci vole zelenu boju i potuju je. Rije
zelena silno je obljubljena kod Bosanaca, a to se i po tome vidi, to ovom
rijeju vrve pjesme, koje sarajevske djevojke pjevaju svojim draganima...
(Kreevljakovi 1931/32: 291)
Na podruju istone Hercegovine, zanimljivim posrednitvom u po-
neem slinim Vrevievom, proiren je korpus bonjake usmene lirike
zaslugom sakupljaa Vinka Vice Palunka. Naime, naavi se u Popovu po-
lju na slubi upnika, Palunko je, u mjestu koje se tada zvalo Ramno, od
dviju mjetanki, tada ve starih ena, zabiljeio pjesme koje su one nauile
kada su jo kao djevojice ile u Stolac i Ljubinje da u bonjakim kuama
pomau u uvanju djece tokom zimskih mjeseci, o emu je sam sakuplja
posvjedoio u predgovoru zbirci, koja je iza njega ostala u rukopisu. Palun-
kov zapis o vlastitom sakupljakom pregnuu na ivopisan nain svjedoi
o zanosu sa kojim su ovi dobrohotni zaljubljenici u jezik i folklor narod-
ni pristupali svojoj vanoj djelatnosti, to je vidljivo iz toplog sjeanja na
njegovu glavnu kazivaicu pjesama iz sela Ramno: Jela Bukvi rodom je
Buri te kao mala djevojica ila bi na zimnicu u Stolac, da se prehrani,
to joj kod kue bijae trudno, a imala je stariju sestru na slubi u Ali pae
Rizvanbegovia, te bi otila k njoj da uva djecu i tamo u seralju Ali pae
nauila je od njegovih bula ove pjesme. Ova je starica i danas iva, nje je
kua najprva u Ramnovu, koje selo izgleda kao eher, a i nema takog sela
na daleku u svoj Ercegovini. Ova vesela starica kazivala bi mi dragovoljno
pjesme, ona bi tkala u izbi pod kuom, a ja bi k njoj otiao, ona bi pjevala a
ja bi pisao. esto bi mi govorila: A moj dumo, to e ti pjesme? Ta ti zna
knjige, a u knjizi ima svega! A u pjesmi ima suha zlata ja bi joj na to
zlata naega jezika i naih obiaja. Na to bi joj bilo ao to ih jo ne zna.
Znala sam, moj dumo, ali sam zaboravila. Jo bi ruila djevojke to mi
nee da kau; one bi se stidile... (Maglajli 1995: 14)
Meu rijetkim pojedincima koji su biljeili pjesme sredinom 19. vijeka,
tj. u vrijeme osmanske vladavine Bosnom, nalazi se i fra Antun Knee-
vi. Za potonje istraivae nisu znaajni samo Kneevievi zapisi pjesnike
grae, nego i njegovi etnografski prilozi, u kojima su vjerodostojno opisani
svadbeni obiaji, a uz njih donesene i odreene pjesme. Drutveni okvir u
kojem je ivjela ljubavna pjesma sauvan je u Kneevievu humornom, ali
pronicljivom opisu aikovanja:
Tursko aikovanje u danu trebalo bi oima viati, jer se drugije ni pojam toga
imati ne moe. Turci u kuu dievinu unii ne smiju, kao to ni ove k njima.
Dok dakle dieve u kakvoj kui zapjevaju, eto ti sa svih strana kao na so ovaca!
Mnogi nose svoju argiju, ili kakvu tamburicu, te pod kuom kuckaju, a svi
ibuke u rukami. Obiajno oni unu pod prozorom, oi u dieve izbulje, glave
u vis dignu, izgube se i uprav zanesu; u tom zaneenju ee jim se vatra u luli
potrne, ibuk iz ruku na zemlju ili krilo izpadne, a oni za to i neznaju! Kad
dieve pjevati prestanu, i s prozora odu, tad se i ti zaneenjaci probude, oko
sebe pogledaju, vrat ukrivljeni protaru, ibuk prihvate, ustanu, protegnu se, te
rukami odmahnuvi na znak zauenja, odstupe, hvalei se pred drugim kako
su ozidali!9
Za stjecanje uvida u drutveni okvir u kojem je ivjela bonjaka lirska
usmena pjesma u drugoj polovini 19. stoljea, od posebne vanosti je jedno
svjedoanstvo koje je priloio Safvet-beg Baagi u knjizi o pjesnikom dje-
lovanju Bonjaka na orijentalnim jezicima. Naime, opisujui jednu zgodu
vezanu za pjesnika Arif-bega Rizvanbegovia Stoevia, koji je na turskom
jeziku pisao pod pseudonimom Hikmet, Baagi se prisjeto kazivanja svo-
ga oca Ibrahim-bega, ije svjedoanstvo doprinosi boljem uvidu u dru-
tveni ivot lirske pjesme u drugoj polovini 19. vijeka. Ova rana vijest nije
samo znaajna za stjecanje saznanja o drutvenim okolnostima u kojima
se lirska pjesma sluala, ona takoer donosi i konkretnu pjesmu koja je te
noi, u dvoru Fehima ef. umiia, uveseljavala prisutne:
Otac mi je pripovijedao, kad se prvi put sastao turski parlament, da je Fehim
ef. umii pozvao na veeru sve bos. i herc. zastupnike. Fehim ef. je uo od
nekoga da se tada u Carigradu nalazila jedna Sarajka koja je slovila kao do-
bra pjevaica. Ne alei ni novaca ni truda da gostima priredi pravu bosansku
veeru, doveo je pjevaicu u svoj konak da im nekolike otpjeva. Meu gostima
bio je i Hikmet sa svojom trpezom, jer bez akamluka u njega nije bilo veselja.
Tu je njegovu slabost svak poznavao i niko mu je nije uzimao za zlo. Rahme-
tli otac veli da je cijelo vrijeme, dok su guslar i pjevaica pjevali, promatrao
Hikmeta i njegovo duevno raspoloenje. Sjedio je mirno, to je kod njega bilo
rijetko, gledao je ozbiljno i sluao sve s nekim dubokim potovanjem i djeinjim
zanosom. Meu ostalim zapjevala je Sarajka i onu sevdaliju, u kojoj dolaze
sljedei stihovi:
Kun ga, majko, i ja u ga kleti,
Ali stani, ja u zapoeti:
Tamnica mu moja njedra bila, itd.
9 Sekundarni izvor. A. Kneevi, enitbeni obiaji, str. 302. Navedeno prema: M. Ma-
glajli, Antun Kneevi etnograf i folklorist, Folklor Bosne i Hercegovine, sv. 1, str. 74.
20 Nirha Efendi
Na to je Hikmet skoio na noge i u velikoj uzbuenosti poviknuo: Moj je na-

rod najvei pjesnik!, pa onda poeo tumaiti prisutnima po arapskoj poetici
ljepote te narodne. Svi su se u udu snebivali: ta je sve Hikmet u toj pjesmi
naao...10 (Baagi 1912: 162-163)
Ako se usporedi opisano dogaanje iz umiieva konaka u Stambolu
sa svjedoenjem A. Giljferdinga, onda se utemeljeno moe zakljuiti da su
u drugoj polovini 19. vijeka neki od batinika usmene lirske pjesme Bo-
njaka bili profesionalni dvorski pjevai, koji su na oekivani nain zabav-
ljali svoju publiku i za svoj posao bili primjereno nagraivani.
Pjesme na podruju Hercegovine, i to iz stolake, gradske sredine, de-
setak godina nakon Palunka, biljeio je Vid Vuleti Vukasovi. Razloge za-
nimanja upravo za ovaj vid folklornih tvorevina u muslimanskoj gradskoj
sredini objasnio je Vuleti u prilogu eherli-pjesmice u Bosni i Hercegovini,
uz objavljivanje zabiljeenih pjesama u dubrovakom asopisu Slovinac
1883. godine: Da, u hambarima nam je svakoga ita, od bijele enice do
glotine, pa eto se lagano reeta i u mlin alje, al najmanje je do sad priope-
no ljubavnijeh graanskijeh pjesama koje pjevaju muhamedanci po Bosni i
Hercegovini, pa ih oponaaju i cigani, ako e i za pare! (...) Zeman je da se
ove pjesmice bre zbiraju, jer ginu dnevimice, a u njima piri zor-plamiak
ljubavi, kao to i u istonijem pjesmicama...11
U istom razdoblju kada je u stolakoj sredini biljeio pjesme V. Vule-
ti-Vukasovi, oko 1882. godine, na podruju epa je Nikola Tordinac,
rodom iz akova, sakupljao lirske pjesme i narodne pripovijetke. Tordi-
nac je kao djeak od est godina doao sa roditeljima u Bosnu najprije
u Derventu, a zatim u Sarajevo proveo tu uzbudljive dane djeatva i u
znaku dubokog doivljavanja vienog i proivljenog, ostao odani prijatelj
ove zemlje i njenih ljudi do kraja svoga kratkog ivota. O Tordinevu bo-
ravku u Bosni, kao i o njegovim djetinjim doivljajima u Bosni pisao je Mi-
lan Pavi, Tordinev sugraanin i prijatelj jo iz djetinjstva. Kasnije, kada
se kao tienik akovakog sjemenita naao u zaviaju, Tordinac se esto
zapuivao u Bosnu, vraajui se sa svojih izleta sa zapisima lirskih pjesama
i pria. Vee zanimanje za sakupljanje narodnih pria i lirskih pjesama od
onog za biljeenje epike Tordinac je obrazloio rijeima da su junake, tj.
epske, pjesme naikane novijim motivima, koje nije smatrao narod-
nim. (Tordinac 1883) O okolnostima u kojima je Tordinac ostvarivao svoja
10 Safvet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. Prilog kulturnoj hi-
storiji Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1912, str. 162-163.
11 Vid Vuleti-Vukasovi, eherli-pjesmice u Bosni i Hercegovini, Slovinac, 6/1883, 8, 123-
125.
mladalaka sakupljaka zalijetanja u Bosnu te o ljubavi koju je za lirsku

narodnu pjesmu gajio mladi klerik, ivo i uvjerljivo je posvjedoio njegov
spomenuti biograf M. Pavi: togod mu je Bosna mogla dati, sve mu je po
volji bilo. Puk bosanski bio je nad slavonskim, fratar nad popom, drvena
kola rajina nad koijom, posavski konjic nad englezkim. On je bio blaen,
kad bi ga Posavjem do epa ponielo paripe, kad bi sa brkom-franjev-
cem kidao ovnovinu, piju iz findana kavu, pue duhan, kad bi ga Mejo
ili Suljo povezao uza kripu kola kroz posavske kukurunjake, te izpriav
pred njim uspomene o Husein-kapetanu, o Kiki i Zeliu, najedared omje-
rio biem lea svojemu gjoginu i doratu i muklo zapjevao: Beg Selimbeg
na vojsku se sprema; ili: Ej ta se ono Travnik zamaglio o o o! Pjesma
narodna ili Rusanova njega bi razplamtila, kraj Beethovena i Mozarta bi
mirne due zaspao.12
Interesovanje za sakupljanje lirskog i lirskonarativnog usmenog pje-
snitva, slino Tordincu, pokazao je neto kasnije Kamilo Blagaji. Blagaji-
eva zbirka, objavljena 1886. godine u Zagrebu, nosi istovjetan naslov kao
i Tordineva Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz Bosne. Uzore u
sakupljakom radu vidio je u djelu dvojice srpskih folklorista Karadi-
em i Vreviem te je stoga krenuo da prikuplja usmenu grau u bosan-
skohercegovakoj sredini. U predgovoru zbirci Blagaji je objasnio razloge
temeljem kojih je svoju zbirku naslovio na oznaeni nain: Na koncu mi je
pripomenuti, da sam veliku veinu pjesama, a upravo sve pripoviedke od
muhamedovaca uo, te e time za sjegurno i itatelje u vee osvojiti. Pjevai
i pripovjedai, od kojih sam popisao bijahu li muhamedovci i katolici, a na-
zivaju svoj jezik hrvatski i bosanski, pa tomu, te nikomu i niemu drugomu
za volju, okrstih ove pjesme hrvatskim.13 (Blagaji 1886: 6)
Iz devete decenije 19. stoljea potjeu jo tri zbirke u kojima se nalazi
znaajan dio pjesnike grae iz korpusa bonjakog lirskog usmenog pje-
snitva, bez obzira na injenicu da se nala pod tuom nacionalnom no-
minacijom. Prva od njih je zbirka Srpske narodne pjesme iz Bosne (enske),
koju je objavio Stevan N. Davidovi 1884. u Panevu po kazivanju svoje
ene. Svega dvije godine nakon Davidovieve, u istom gradu pojavila se
iz tampe zbirka uitelja Petra Mirkovia pod naslovom Srpske narodne
pjesme (gerzovske i evojake) iz Bosne. Konano, trea u ovom nizu Hr-
vatsko narodno blago sadri uz pjesme takoer i pripovijetke, a nainio ju
12 M. Pavi, O Nikoli Tordincu, u knjizi: N. Tordinac, Odabrane crtice i pripoviesti, Zagreb
1890, str. VIII

13 Navodeno prema: Munib Maglajli, Usmena lirika Bonjaka, Sarajevo, 2006, Preporod,
str. 22.
22 Nirha Efendi
je i u Senju 1888. godine objavio Dragutin Hofbauer, koristei pseudonim

Njegoslav Dvorovi.
U devetoj deceniji 19. stoljea, tanije 1888. godine, hrvatski uitelj i
etnograf Ivan Zovko objavio je u Sarajevu antologiju usmenih lirskih pje-
sama pod naslovom Bosanke i Hercegovke. Sto najradije pjevanih enskih
pjesama. Meutim, ivotno postignue Zovkinog sakupljakog pregnua
ogleda se u velikoj, etverotomnoj zbirci pod naslovom Tisuu hrvatskih
narodnih enskih pjesama iz Bosne i Hercegovine, koja je do dana dananjeg
ostala u rukopisu.14 Predstavljajui naunoj javnosti ovaj vrijedni rukopi-
sni zbornik, Olinko Delorko je u jednom ogledu primijetio: Jako maleni
dio ove vrijedne Zovkove zbirke poznat je naoj javnosti. Iz nje je dr. Nikola
Andri uzeo u svoj dio Matiina zbornika Hrvatske narodne pjesme 84
priloga... A to je nema sumnje malen broj od tolikog broja uspjelih pjesama
u Zovkovoj zbirci. (Delorko 1979: 233) U samoj zbirci nije ubiljeena go-
dina njezina nastanka, ali je utvreno da rukopis potjee iz 1893. godine,
to je vidljivo i iz podataka o Matiinim rukopisnim zbirkama vezanim
za objavljivanje sakupljene pjesnike grae u spomenutoj ediciji Hrvatske
narodne pjesme. Zovkina zbirka ne sadrava imena kazivaa niti mjesta
odakle su pjesme potjecale, ali zahvaljujui spisku od 125 osoba kojima
se sakuplja zahvalio na pomoi uz ija su imena zabiljeena i mjesta u
kojima su zateeni moe se ustanoviti da pjesme potjeu iz: Ljubukog,
Gornjeg Vakufa, Mostara, Sarajeva, Zenice, Kreeva, Nevesinja, Travnika,
Bugojna, Gacka, Fojnice, Varcara (Mrkonji-Grada), Lijevna (Hlivna, Liv-
na), Prozora i Kljua.
U vrijeme kada je zabiljeena glavnina pjesama Zovkine obimne ru-
kopisne zbirke, tj. u ljeto 1893. godine, u bosanskohercegovakoj sredini
se, u potrazi za pjesmom, naao eki etnomuzikolog i melograf Ludvk
Kuba. Tokom Kubine sakupljake ophodnje Bosnom i Hercegovinom na-
stala je obimna zbirka od oko hiljadu pjesama, zajedno sa notnim zapisi-
ma njihovih napjeva, koje su u goditima od 1906. do 1910. objavljivane u
Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu. I u razdoblju koje prethodi nje-
govom dolasku u Bosnu, dok je melografski istraivao podruje Dalmacije
i Crne Gore, Kuba je prieljkivao mogunost da folklornu grau biljei i u
Bosni i Hercegovini. Meutim, nedovoljno obavijeten o kulturnoj klimi
u bosanskohercegovakoj sredini u vrijeme austrougarske vladavine ovim
podrujem, Kuba je smatrao da od vlasti nee biti rado vien u sakuplja-
14 Rukopisna zbirka Ivana Zovke Tisuu hrvatskih narodnih enskih pjesama iz Bosne
i Hercegovine u etiri sveska (svaki pod naslovom Dvjesta i pedeset hrvatskih narodnih
enskih pjesama) uva se u Etnolokom zavodu HAZU u Zagrebu.
kom djelovanju. Ali, kada je radei u Dalmaciji susreo neke svoje zemlja-
ke, saznanja iz razgovora s njima uvjerila su ga da se smije zaputiti u ove
krajeve s ciljem biljeenja pjesama.15 Ovaj vani susret Kuba je opisao u
prilogu pod naslovom Kako sam najzad dospio u Bosnu: A dogodilo se to
1892. godine, i to vrlo jednostavno, na potanskom brodiu na kome sam
se vozio od Dubrovnika do Metkovia, sa ciljem da se otud, preko Vrhgor-
ca, zaputim dalje u unutranjost Dalmacije. Na tijesnoj palubi gotovo da
je bilo nemogue da se ne upoznam sa dva svoja zemljaka i sa njihovim
porodicama, koje su se vraale u Sarajevo sa godinjeg odmora. Bili su to
profesor Uiteljske kole J. Krmar i kolski inspektor J. Matela...16 Nakon
to su saznali razloge Kubine gorljive elje da doe u Bosnu, ali i strepnju za
linu sigurnost tokom boravka, njegovi zemljaci mu predloie da, zajedno
sa njima, odmah krene u Sarajevo, te da e ga oni tamo dalje uputiti onda-
njem ravnatelju Zemaljskog muzeja, ovjeku slavenskog porijekla, Kosti
Hrmanu, kojeg su osobno poznavali. Tako je i bilo. Susret s Hrmanom
protekao je iznad svih Kubinih oekivanja. Naime, ovaj visoki austrougar-
ski dunosnik ve je bio upoznat sa Kubinom sakupljakom djelatnou
te je njegov dolazak vidio kao izvrsnu priliku da mu ponudi angaman
koji bi bio od velike koristi i za Muzej. Govorei o pojedinostima ugovora,
Kuba je zabiljeio: Uredili smo da mi budu plaeni putni trokovi, koje je
Hrmann procijenio na 10 kruna dnevno, a ja u putovati etiri mjeseca
po Bosni i Hercegovini, po ugovorenom planu, i svakog mjeseca u dostav-
ljati sakupljenu grau. Naredne godine (1893.) plan je bio ostvaren i ja sam
sakupio i predao 1.125 napjeva i tekstova.17 Za tradicijski kontekst i nasta-
nak usmenog ivota sevdalinki vaan je Kubin opis vezan za aikovanje,
koji je komplementaran sa ve navoenim iz pera fra Antuna Kneevia:
Istina je da muhamedanski mladoenja ne smije vidjeti nevjestu dok je ne
odvede, ali pjesme nam mnogo kazuju o aikovanju, tj. o zagledanju i o ko-
15 Ludvk Kuba, Kako sam najzad dospio u Bosnu. Prevod sa ekog Bogdan L. Dabi.
Predgovor Kubinoj knjizi tivo o Bosni i Hercegovini, iji je eki izvornik objavljen u
Pragu 1937. godine. Dugujem zahvalnost prof. dr. Munibu Maglajliu, koji mi je skrenuo
panju na ovaj tekst i ustupio na koritenje rukopis prijevoda Kubine knjige.
16 Kako sam..., str. 10.
17 Isto, str. 14-15. Objanjavajui nain na koji je provodio dogovoreni posao, Kuba je za-
pisao: Na put sam krenuo po sljedeem planu: za prvi mjesec sam predvidio da obiem
jugoistoni dio Bosne sa novopazarskim sandakom; drugi mjesec Hercegovinu; trei
mjesec zapadnu Bosnu, a etvrti mjesec sam namjeravao da proputujem sjeveroistonu
Bosnu. Meutim, taj posljednji dio plana nisam mogao da ostvarim, jer se u onom kraju
pojavila kolera. Vratio sam se stoga natrag i nastavio da radim u Kiseljaku i Sarajevu.
(Kuba 1984: 25)
24 Nirha Efendi
ketiranju mladih. To moemo vidjeti petkom kad se mladii, kroz rupice na

kapijama i tarabama, trude da pogledom uhvate praznino odjevene djevojke,
koje se eu po dvoritu ili tamo igraju. U jednoj pjesmi pitaju roditelji tek do-
vedenu mladu enu to je tako nevesela, a ona im priznaje da ne moe zabo-
raviti svoga prvog aika, svoju prvu ljubav. A mladi se znao u tim vremenima
zaljubiti i u samo ime djevojkino, kako to u drugoj pjesmi priznaje Bakarevi
Avdaga, koji govori svojoj Muliji: Ko je tebi tako ime nadio, handar mu se u
srdace zadio!18
Uinak etveromjesenog Kubinog prohoda Bosnom i Hercegovinom
stekao se u obimnoj zbirci koja je sadravala vie od 1.000 razliitih lirskih
pjesama. Ukupan broj pjesama koje su zajedno sa notnim zapisima nji-
hovih napjeva predati upravi Zemaljskog muzeja, prema Kubinom saop-
enju, iznosio je 1.125 jedinica. Meutim, u pet godita Glasnika Zemalj-
skog muzeja, gdje je pjesme za objavljivanje priredio Josip Milakovi, nale
su se dvije jedinice vie.19 Radei na izdanju Kubine zbirke kao zasebne
knjige, Ljuba Simi obavila je posao redaktora tekstova pjesama, imajui
na raspolaganju rukopis Kubine zbirke pohranjene u arhivi Muzeja, pri
emu je ustanovljeno da jedan dio pjesama ipak nije bio objavljen u Glasni-
ku u naznaenim goditima, tj. od 1906. do 1910. godine. Tako se nemali
broj pjesma ak 161 jedinica prvi put naao u koricama Kubine zbirke
objavljene 1984. godine pod urednikim vodstvom Cvjetka Rihtmana. Su-
oeni sa obiljem zapisa koji su postignue Kubinog zamanog sakupljakog
rada, uesnici u prireivanju za tampu ove zbirke smatrali su vanim da
pjesme razvrstaju prema njihovoj ulozi o ondanjem drutvenom ivotu pa
je na taj nain ustanovljeno 13 vrsta pjesama, a unutar svake od njih izvr-
ena je daljnja podjela po osnovi sadraja. Iitavajui i razvrstavajui tek-
stove pjesama, Ljuba Simi uoila je odreene Kubine nedosljednosti, koje
nije mogla poravnati tek puka redakcija teksta. Naime, meu prigovorima
koji se upuuju Kubinom radu jedan se odnosi na injenicu da nije biljeio
imena kazivaa, ve samo naziv mjesta gdje su pjesme zabiljeene, a drugi
se temelji na okolnosti da su se meu zabiljeenim i objavljenim nale i one
iji je pjesniki zaviaj neupitno izvan bosanskohercegovake sredine ili im
18 L. Kuba, Laska v bosensko-hercegovskih pisnich /Ljubav u bosansko-hercegovakim
pjesmama/, u knjizi Cesty za slovanskou pisni 1885-1929 /Putovanja za slavenskom pje-

smom 1885-1929/, objavljenoj u Pragu 1953. godine; prijevod sa ekog Bogdan L. Dabi
19 Budui da sve varijante iste pjesme nose obiljeja zasebne jedinice, mogue je da su se
Kubi, ili pak prireivaima, dogodili previdi u razbrojavanju.

je poznat autor, poput onih pod brojevima 465 i 591, odnosno 465 i 591.20
(Kuba 1984: 20)
Tokom austrougarskog razdoblja na istom, bosanskohercegovakom
prostoru, kao Zovko i Kuba, lirske pjesme biljeio je uitelj Antun Hangi,
koji je na slubovanje u Bosnu i Hercegovinu stigao iz susjedne Slavonije.
Uporedo sa biljeenjem pjesama, Hangi je godinama pripremao etnograf-
sku radnju o ivotu i obiajima bosanskih muslimana, iz ega je konano
nastala knjiga ivot i obiaji muslimana u Bosni i Hercegovini, koja je za
pieva ivota doivjela ak tri izdanja (od toga jedno na njemakom jezi-
ku), a nakon njegove smrti jo tri puta je stizala do svojih italaca. U treem
poglavlju drugog dijela knjige, pod naslovom Aikovanje, Hangi je ponudio
najobuhvatniji etnografski opis ovog obiaja meu Bonjacima, ukazujui
i na razlike u ispoljavanju izmeu veih i manjih gradskih sredina, ali i na
promjene to su ih ishodila nova vremena, prikazujui iznesene postavke
na primjeru sarajevske sredine, koja je i u primjeru sevdalinke nudila naj-
vie. U jednoj dionici poglavlja o aikovanju, na predoenom tragu, Hangi
uoava:
I ovakove sastanke i igranke erijat ne dozvoljava, ali eto tako je danas i
tomu se pomoi ne da. Prema tomu, dakle, vidimo da momci i djevojke imaju
dosta zgode da se vide i upoznaju, pa i zavole. Iza kako su upoznali i zavoljeli,
stanu momci sa svojim djevojkama aikovati. Aikuju obino samo petkom i
blagdanom poslije podne. im je narod podne otklanjao i iz damije izaao,
idu momci pod prozore ili na vrata svojim djevojkama. Djevojke su se dotle
obukle u najljepa odijela, pometale sve svoje nakite na se i stoje iza demira ili
na vratima ili u bai iza plota ili ivice bez zavijaa i ekaju ko e putem proi.
Malo su koja vrata u muslimanskim dijelovima grada na kojim ne bi petkom
poslije podne barem po jedna djevojka bila. Momak doe pod prozor, pred
vrata ili pred ogradu ljubljenoj djevojci i aikovanje zapone...
I u poglavlju o aikovanju, i u drugim dijelovima knjige, Hangi se da
bi potkrijepio ono o emu izlae posluio odlomcima ili itavim pje-
smama iz zbirke koja je iza njega ostala u rukopisu, naslovljena sa Narodne
pjesme iz Bosne.21 U predgovoru desetoj knjizi Hrvatskih narodnih pjesama
Nikola Andri je o Hangijevu ukupnom pregnuu saeto primijetio: Pod
konac prologa stoljea poto je ve prva knjiga Matiinih Hrvatskih na-
20 Ljuba Simi navodi podatak da je prvu pjesmu spjevao Milorad M. Petrovi iz Vel.
Ivane umadija, a drugu Vaso ivkovi iz Paneva Velika srpska lira, Velika Kikin-
da, str. 367, 786, 788.
21 A. Hangi, ivot i obiaji muslimana u Bosni i Hercegovini, navedeno prema izdanju
Zemaljskog muzeja, /bez naznake godine/, str. 124-137.

26 Nirha Efendi
rodnih pjesama god. 1896. izala poslao je Ante Hangi, uitelj trgovake
kole u Biu (Turska Hrvatska) uz rukopis o ivotu i obiajima muslimana
u Bosni i 77 narodnih pjesama. Sve ove pjesme sauvane su meu ostalim
Matiinim rukopisnim zbornicima, dok je onaj ivot vraen piscu na do-
punjenje, ali ga je autor kasnije sam izdao. U svojim ocjenama o spomenu-
tim pjesmama nazivala su ih oba ocjenjivaa haremskim pjesmama, a prvi
ocjenjiva, pokojni Luka Marjanovi, naroito je dodao, da je jedna treina
tih pjesama vrlo dobra i lijepa, pa da e se pri izdavanju enskih narodnih
pjesama naih muslimana moi upotrijebiti. Drugi ocjenjiva, koji se nije
potpisao a mogao je biti ili Ivan Broz ili Stjepan Bosanac, koji su sloili
prvu knjigu Matiinih Pjesama istaknuo je da je zbornik Ante Hangija
sloen od takovih enskih i junakih narodnih pjesama, koje meu sobom
pjevaju muslimanske ene i djevojke. (Andri 1942: 5)
Deseta knjiga Hrvatskih narodnih pjesama donosi znaajan dio lirske
usmenopjesnike grae sa bosanskohercegovakog podruju, za ta je bio
osobito zasluan Nikola Andri. Svoje zalaganje da uz Haremske priali-
ce budu u izdanju Matice Hrvatske objavljene i Bunjevake groktalice,
obrazloio je sljedeim rijeima:: Poto je dosad Matica izdala samo dvije
knjige muslimanskih junakih pjesama, a ni jedne muslimanske enske,
osim pojedinanih primjeraka, koje sam ja uvrstio u petu (Romance i ba-
lade) i estu knjigu (Prialice i lakrdije), odluila se Matica na moj pri-
jedlog, da se u desetoj knjizi sakupe najljepe Haremske prialice i tride-
setak Bunjevakih groktalica, koje je sakupio vrijedni bunjevaki kulturni
radnik g. Ive Prci nekoliko decenija iza zavrenog Matiina sakupljakog
rada. Groktalicama ili groktuama, nazivlju sami Bunjevci te svoje pje-
sme, jer za onog pjevaa, koji lipo piva, vele da mu glas sve grokti (trepe-
e). Ovim bunjevakim dodatkom iskupljuje Matica veliki narodni dug, jer
se zbog politikih prilika u bivoj monarhiji nije iskupljivao, poto na poziv
Matiin od god. 1876. nije stigao ni jedan bunjevaki rukopisni zbornik.
(Andri 1942: 5-6)
O drutvenom okviru ivota jednog od vidova bonjake lirske usmene
pjesme, poput Giljferdingova i Baagieva, posvjedoit e i zapisi hrvatskog
putopisca Ferde Hefele, koji je 1894. godine, na putu za Carigrad, proao
kroz ovu zemlju. Hefele je prvi zabiljeio podatak o pjevanju ljubavne pje-
sme za koju je kasnije ustaljen naziv sevdalinka javno na teferiima ili
u kafanama uz instrumentalnu pratnju. Boravei u Bosni i Hercegovini,
Hefele je prisustvovao nekim teferiima na kojima je sluao pjesme na tur-
skom, ali i na bosanskom jeziku. Budui da one na turskom nije razumio,
nije ih ni biljeio, ali je zato one na bosanskom jeziku paljivo sasluao i
zapisao njihov tekst, pa su se u njegovom putopisnom tivu u dijelu koji

se odnosi na Sarajevo nale varijante poznatih sevdalinki Kad ja poem
na Bentbau i Veerajte mene ne ekajte (Hefele 1895: 71-75). Svjedoan-
stvo o ovoj vrsti ljubavnih pjesama ostavio je i austrijski novinar Heinrich
Renner, koji je pred sami kraj 19. stoljea doao u Bosnu i Hercegovinu sa
austrougarskim trupama u vrijeme Okupacije. Renner je bio oduevljen
ljubavnom pjesmom koju je sluao na Balkanu, a ustanovio je da ovdanji
narod dijele razliite religije, ali da ih zajednika pjesma ili podjednaka
ljubav prema istoj vrsti, u konanici, zasigurno objedinjava: Uz aikluk
uju se slatke ljubavne pjesme, koje ne zaostaju za najljepim zvucima za-
padnjakim. Narod u Bosni, makar da je vjerom rascjepkan, u ljubavnim
pjesmama nije razdijeljen, jer enske i ljubavne pjesme iste su u muhame-
dovaca i u krana...22
Bonjaka lirska usmena graa moe se nai i u rukopisnim zbirkama
koje su u godinama o kojima je rije nainili Safvet-beg Baagi i Muha-
med Fejzi-beg Kulinovi. Zbirka Safvet-bega Baagia Redepagia u ko-
joj se ukupno nalazi 68, preteno lirskih pjesama nastala je kao posljedi-
ca sakupljaevog mladalakog zanimanja za narodno pjesnitvo, a donosi
pjesniku grau sa podruja Nevesinja, gdje je pjesnik roen. Zbirka nosi
naslov Narodno cvijee, a prve osvrte na neke primjere koje sadri dao je
Antun imik u 7. goditu Novoga behara (br. 19-21, 1933-1934), koji je
bio posveen Baagiu, a pripremljen je povodom njegove smrti, 1934. go-
dine. Pjesme iz Baagieve zbirke uvrtene su i u prvu knjigu Hrvatskih
narodnih pjesama iz 1896. godine, u izdanju Matice Hrvatske, koju su
priredili Ivan Broz i Stjepan Bosanac, a Matica Hrvatska izdala u Zagrebu.
Rukopisna zbirka Muhameda Fejzi-bega Kulinovia, osim samih tekstova
pjesama, sadrava i neke podatke o drutvenom okviru u kojem su nastaja-
li odreeni vidovi lirskog pjesnitva, naprimjer svatovsko-svadbene lirike,
koji mogu biti od koristi buduim prouavaocima. Naime, Kulinovi je na
kraju svoga rukopisa izrazio elju, a zatim proveo u djelo zamisao da obja-
sni vie lanaka etapa vezanih za in enidbe, poput npr. aikovanja,
pronje, niaha, kne i svadbe.
Iz prve decenije 20. stoljea potjeu tri zbirke lirskih pjesama koje sa-
dre grau iz korpusa bonjake usmene lirike, bez obzira na nacionalnu
nominaciju u njihovim naslovima. Prvu od njih, pod naslovom Hrvatske
narodne enske pjesme (muslimanske), objavio je 1902. godine u Mostaru,
22 Heinrich Renner, Durch Bosnien und der Hercegovina kreuz und quer, Berlin 1897,
str. 87. Navedeno prema prijevodu Ise Velikanovia, Herceg-Bosnom uzdu i poprijeko,
Mitrovica 1900, str. 87-88.
28 Nirha Efendi
u vlastitom izdanju, Mehmed Delaluddin Kurt. Sakuplja u predgovoru

Zbirci navodi da je sve pjesme koje donosi sluao od svoje majke Nazife,
ro. Selimhodi. Druga, pod naslovom Sarajke Srpske narodne enske
pjesme iz zbirke Milana Bugarinovia, objavljena je takoer u Mostaru,
1904. godine, a sadri kako i stoji u naslovu sarajevske pjesme. Trea
zbirka u ovom nizu sadri takoer lirsku grau sakupljenu na podruju Sa-
rajeva, a objavljena je u Zadru 1906. godine, pod naslovom Narodne pjesme
po Herceg-Bosni sabrao i uredio: Ivan J. Marunovi.
Osim u zasebnim zbirkama, bonjaka usmena lirika biljeena je i
objavljivana na stranicama asopisa koji su izlazili za vrijeme etrdesetgo-
dinje austrougarske vladavine, a s najduim kontinuitetom izlaenja istie
se Bosanska vila (1886-1914). S obzirom na grau bonjake usmene lirike
koju uvaju, od znaaja su takoer asopis Behar, glasilo koje je pokrenuto
na samom kraju 19. stoljea, a redovno izlazilo tokom prve decenije 20. sto-
ljea, a zatim asopis Biser, koji je nakon gaenja Behara izlazio u Mo-
staru tokom tri godine, sa prekidom (1911/12, 1912/13, 1918). Lirske pjesme
i drugu bonjaku usmenopjesniku grau biljeili su irom Bosne i Herce-
govine sakupljai razliite narodne pripadnosti, zanimanja, starosne dobi i
pogleda na svijet i slali ih urednitvima pobrojanih i drugih asopisa.
Dvadesetih godina 20. stoljea u Beogradu je objavljena antologija pod
naslovom Srpske narodne pesme, koju je sainio dr. Vojislav M. Jovanovi,
a koja sadri nekoliko bonjakih lirskih pjesama, meu kojima je i uve-
na sevdalinka, prepoznatljiva po svom najupeatljivijem stihu koji glasi i
koji se esto navodi u vezi sa ovim lirskim iskazom ljubavnog usmjerenja:
Od sevdaha goreg jada nema.23 Takoer, u razdoblju trajanja 2. svjetskog
rata, tanije pred njegov kraj 1944. godine, u Sarajevu je iz tampe izala
zbirka lirskih ljubavnih pjesama koju je priredio Hamid Dizdar, a sadri
335 pjesama, koje su prema navodima prireivaa u najveem broju
zabiljeene od slijepog pjevaa Alije Bibia, vlasnika kafane na Brajkovcu,
lokalitetu na osojnoj, trebevikoj padini iznad Sarajeva. U nastojanju da
prenese i kulturni kontekst u kojem je njegovana lirska ljubavna vrsta za
koju je i sam prihvatio termin sevdalinka, te istim nazivom i naslovio svoju
zbirku, Dizdar je o svom kazivau zapisao sljedee: Kavanske poslove mu
je obavljao momak, a on je svirajui uz emane (violinu) ili harmoniku
zabavljao goste koji su dolazili u njegovu bau radi teferia i liepe pjesme.
(Dizdar 1944: 217) Sastavlja zbirke dalje napominje da je preostali, znaaj-
ni broj pjesama zabiljeio od svojih bliskih srodnika: majke Nazire i strine
23 Vjetar pue, al-katmerom nie, Jovanovi, br. 44, str. 43.

Hate Dizdar koja je vjeno sjedila za svojom singericom, ivala seljanka-

ma koulje od tvrde, grube botane i pjevala starinske pjesme. Odreen
broj pjesama Dizdar je zabiljeio od, kako kae, sarajevskih intelektualaca
i javnih radnika, meu kojima su bili Halid auevi, Hazim abanovi i
Alija Bejti.24
Razdoblje izmeu dva svjetska rata zapamtilo je nekoliko vrijednih sa-
kupljaa, ije su se rukopisne zbirke nale pohranjene u Folklornom arhivu
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, a meu njima se, s ob-
zirom na zamaan obim, izdvaja ona koju je nainio vjerouitelj Smajil ef.
Bradari u pet svezaka, sa ukupno 996 pjesama pod naslovom Narod-
ne umotvorine (iz Dervente i okolice veinom), a nastajala je izmeu 1938.
i 1943. godine.25 Folklorni arhiv Zemaljskog muzeja uva jo i desetine
manjih rukopisnih zbirki koje su takoer nastale u razdoblju izmeu dva
svjetska rata. Jedna od zanimljivijih je pjesmarica mostarskog graanskog
prvaka i politikog poslenika Huseina Husage iia, koja je 1933. godine
stigla u ruke knjievnika i folkloriste Alije Nametka, urednika kalendara
Narodna uzdanica, koji je veinu primjera koji se nalaze u zbirci objavio u
ovom godinjem glasilu.26 Iz istog razdoblja potjee i jedna obimna zbir-
ka za koju je godinama sakupljao pjesme Muharem Kurtagi iz Bosanske
krajine. Sadraj Kurtagieve zbirke, koju je 1943. godine otkupila Matica
Hrvatska, ine uglavnom lirske, uz odreen broj lirskonarativnih i epskih
pjesama. Zbirka obuhvata est svezaka, sa oko 500 pjesama ukupno, koje
su biljeene od krajikih ena: Kurtagieve nane i njezinih poznanica. Lir-
ske pjesme popunjavaju I, V i VI svezak ove zbirke.27
U Folklornom arhivu Zemaljskog muzeja uvaju se, meu ostalim, jo
dvije omanje zbirke koje takoer zavrjeuju panju. Prva donosi 171 pje-
24 Vidi: Hamid Dizdar (1944), Sevdalinke. Izbor iz bosansko-hercegovake narodne lirike,

Sarajevo: Izdanje Dravne krugovalne postaje.
25 Neke biljeke kod pojedinih pjesama u Bradarievoj zbirci ukazuju na mogunost da
su u meuvremenu objavljene u Novom beharu.

26 U biljeci na kraju iieve zbirke stoji: Ovaj rukopis je nastao 1933. godine. Pjesme
je poslao ii Aliji Nametku, uredniku kalendara Narodne uzdanice i on ih je objavio

kako slijedi: u goditu II / za kalendarsku godinu 1934 / one koje imaju brojeve: I, II, IV,
IX, XIX, XX i XXIV; u III goditu / za 1935 /: III, V, VI, VII, VIII, X i XVIII; u IV goditu
/ za 1936 /: XVI, XVII, XXI, XXV, XXVI, XXVII, XXX i XXXII. Ostale pjesme iz ovog
rukopisa, koji sadri 32 jedinice, nisu nigdje tampane. (H: ii, rkp. Narodne pjesme
lirske, FAZM, Ms. 19 a. str. 18.)
27 U Folklornom arhivu Zemaljskog muzeja u Sarajevu nalazi se est svezaka Kurtagie-
ve zbirke, a samoj zbirci time i svakom svesku dat je naslov: Muslimanske narodne
pjesme.
30 Nirha Efendi
smu, a sudei po zabiljekama koje se mjestimino nalaze uz pjesme, sai-

nila ju je enska ruka, i to u treoj deceniji 20. stoljea, ali je ime osobe koja
je biljeila pjesme ostalo nepoznato.28 Druga, sa pedesetak pjesama, pove-
zuje se s imenom ime Karage, koja se javlja i kao jedna od Nametkovih
najizdanijih kazivaica u njegovoj zbirci Od beike do motike. Na istoj liniji
panje vrijednih je i rukopisna zbirka Senije Bajraktarevi, naslovljena kao
Sarajke. Muslimanske enske pjesme, koja uva 70 pjesama, a koja je, sudei
prema numeraciji, izvorno sadravala 170 pjesama.
Iz meuratnog razdoblja potjeu takoer dvije vane rukopisne zbir-
ke Halida Kreevljakovia i Fehima Hadibaauevia iji je sadraj
uglavnom objavljivan u nizu godina na stranicama asopisa Novi behar, u
rubrici Narodne umotvorine.
U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, uz dragocjene prinose Alije
Bejtia i Alije Nametka prvi sa rukopisnom, a drugi sa objavljenom zbir-
kom Od beike do motike posebnu panju, s obzirom na grau bonja-
ke lirike koju donosi, zasluuje obimna zbirka Vlade Miloevia, koja je
nastala kao plod sakupljaevog viegodinjeg terenskog etnomuzikolokog
istraivanja na podruju Bosanske krajine. Vie stotina pjesama, zajedno
sa notnim zapisima, objavljeno je ezdesetih godina 20. stoljea u Banjoj
Luci, u etiri knjige pod zajednikim naslovom Bosanske narodne pje-
sme. Konano, zaokruenje osvrta na bonjaku liriku nee biti ostvarivo
bez uvida u preostalu grau koju ini fond zapisa Folklornog arhiva Ze-
maljskog muzeja u Sarajevu, u kojem je pohranjeno oko 4.000 pjesama,
koje su saradnici Etnolokog odjeljenja Muzeja te nekadanjeg Instituta za
prouavanje folklora zabiljeili u radu sa pjevaima i pjevaicama iz raznih
krajeva Bosne i Hercegovine u razdoblju nakon zavretka Drugog svjet-
skog rata.
28 Sam rukopis ove zbirke, iz nepoznatih razloga, vodi se pod imenom Muhameda Had-
ijahia, istaknutog bonjakog kulturnog historiara, folkloriste i publiciste.
31
Pitanja klasifikacije i podjela bonjake usmene lirike

Jedno od najsloenijih pitanja s kojima su suoeni istraivai lirskog usme-
nog pjesnitva jeste problem klasifikacije pjesama, ili ak moguih razina
klasifikacije, budui da su odreene vrste, posmatrano u tematsko-motiv-
skoj ravni, veoma bliske jedna drugoj u mjeri da ih je teko u potpunosti
razluiti i posmatrati kao samosvojne dionice.29 Da bi skrenuo panju na
neizbjene potekoe koje iskrsavaju pri svakom pokuaju klasifikacije,
prouavalac usmene knjievnosti Vido Latkovi suoen s ovim pitanjem
iznio je sljedeu postavku: Zbog velike raznolikosti lirskih pesama nji-
hova klasifikacija po vrstama je veoma oteana, utoliko vie to poneku
pesmu moemo svrstati u dve vrste. Ljubavne pesme su po svojoj sadri-
ni jasno odelita vrsta lirskih pesama, ali meu obrednim i obiajnim pe-
smama ima ih po sadrini sasvim srodnih ljubavnim pesmama, naprimer
meu svatovskim. (Latkovi 1967: 149)
Brojne odrednice uvjetuju nastanak i ivot odreene lirske vrste. Uka-
zujui na nesumnjiv utjecaj vie mjerila koji utjeu na utemeljeno razgrani-
enje meu anrovima, u ovom sluaju usmene lirike, Maja Bokovi-Stulli
se na ovo sloeno pitanje osvrnula u saetoj opasci: Polazei od podjele na
tri osnovna roda, postoje i sustavi klasifikacije usmenih knjievnih an-
rova koji tee za tim da ih definiraju uzevi u obzir njihova kompleksna
svojstva. (Bokovi-Stulli 1978: 24) Knjievni teoretiari R. Wellek i A.
Waren, na mjestu koje dotie ovo pitanje, istiu da se tri temeljna knjievna
roda, ve prema Platonovoj i Aristotelovoj podjeli, razlikuju po nainu
podraavanja (prikazivanja): u lirskoj poeziji ispoljava se pesnikova vla-
stita persona; u epskoj poeziji ili romanu, pesnik delom govori sam, kao
29 Vidi: Tanja Peri Polonijo (1995), The levels of classification. Oral Lyrical Poems Cla-
ssification According to the Record and Function, Narodna Umjetnost 32/1, Zagreb
55-67. U navedenom prilogu autorica je propitivala pitanje pjesme u kotekstu, tanije:
usmenopjesnike tvorevine izmeu teme i funkcije. Problem s tradicionalnim istraiva-
ima usmenog pjesnitva, u kontekstu ispravnosti podjele lirike, nastao je onog trenutka
kada se kontekst izvoenja pjesama ukazao kao mjerodavna kategorija za razvrstavanje,
jer su veina sakupljaa konekstualne i neverbalne pojave uglavnom ostavljali nezabilje-
ene (Tarkka 2013:78). Pojedinim aspektima anra u poetici usmene knjievnosti bavila
se Lada Buturovi, ali lirske vrste, sem lirskonarativnih, meu kojima su npr. balade, u
studiji Buturovieve nisu razmatrane (Buturovi 2010).
32 Nirha Efendi
pripoveda, a delom pretvara svoje karaktere u uesnike neposrednog raz-

govora (meovita pripovest); u drami pesnik iezava iza nosilaca uloga.
(Wellek, Waren 1965: 261) Citirani stav ide u prilog postavci da je lirski
kontekst osnova za individualni doivljaj svijeta u veoj mjeri nego to je
prilika za opjevavanje odreenih drutvenih pojava i rituala, te je stoga i
pjesma kao usmena tvorevina za prouavaoca knjievnosti vanija u svojoj
tematici nego u svojoj primjeni u ivotnoj i drutvenoj praksi.
Polazei takoer od temeljne podjele na tri knjievna roda, teoretiar
Dragia ivkovi svaki pojedini rod obrazlae pjesnikovim odnosom pre-
ma svijetu, koji odreuje njegovu sutinu i formalne odlike. Izlaui o liri-
ci openito, ivkovi o njenoj biti uoava: Najsubjektivniji je taj odnos u
lirskoj poeziji: tu pesnik stapa svoju linost sa objektivnim svetom, koji on
pretvara u svoj sopstveni svet, u svoje unutranje ja, zatvoreno u samom
sebi i duboko uzbueno. Lirika je carstvo subjektivnosti u kome se vidljive
veze i odnosi meu stvarima i pojavama menjaju, razlabavljuju i ponekad
ak i kidaju da bi u pesnikovoj slici dobili katkad i fantastini karakter.30
(ivkovi 1966: 141)
U postupku razvrstavanja i sistematskog sreivanja usmenih lirskih
oblika prouavaoci usmenog pjesnitva su na razliitoj grai i u razliitim
razdobljima nastojali uspostaviti to potpunije i obuhvatnije podjele, koje
su na kraju, ipak, nerijetko ostajale u znaajnoj mjeri nedostatne, to je
uglavnom zavisilo od obuhvatnosti kojom su provodili zamiljenu podjelu.
Dok je jednima osnovno mjerilo podjele bila namjena pjesme, za druge su
jednako vanu ulogu imala i njezina poetika svojstva, koja su takoer is-
hodila odreena mjerila za razvrstavanje. Za tree je, pak, idealno rjeenje
negdje izmeu, tj. najprihvatljivija im je bila podjela nainjena uz korite-
nje oba navedena mjerila, tj. i namjena pjesme i njena poetika svojstva.
Prvi pokuaj klasifikacije usmenog pjesnitva na junoslavenskom pro-
storu vezan je za ime Vuka Stefanovia Karadia, koji je davne 1824. go-
dine ponudio sljedeu podjelu: Sve su nae narodne pjesme razdijeljene
na pjesme junake, koje ljudi pjevaju uz gusle, i na enske, koje pjevaju
ne samo ene i evojke, nego i mukarci, osobito momad, i to najvie po
dvoje u jedan glas. enske pjesme pjeva i jedno ili dvoje samo radi svoga
30 Trijadnim sistemom knjievnih rodova te razlikama meu njima, koje su utvriva-
ne na osnovu razliitih kriterija, bavio se Zdenko Lei u svojoj Teoriji knjievnosti, pri
emu je ukazao na etiri vana pristupa odreenju knjievnih rodova iz prve polovine
19. st. Nakon Getheove i Schillerove teorije o antietinosti epske i dramske poezije, nje-
maki estetiari Schlegel, Schelling, Richter i Hegel razvili su svoja uenja o knjievnim
rodovima. (Lei, Zdenko (2005), Teorija knjievnosti, Sarajevo: SP)
razgovora, a junake se pjesme najvie pjevaju da drugi sluaju; i zato se

u pjevanju enskih pjesama vie gleda na pjevanje, nego na pjesmu, a u
pjevanju junakije najvie na pjesmu. (Karadi, 1825: 17) U daljnjoj kla-
sifikaciji lirskih ili, kako ih je on nazivao, enskih pjesama, Vuk je ustano-
vio dvadesetak vrsta, gdje je kao osnovno naelo podjele uzimao namjenu
pjesme, tj. dijelio ih je prema prilikama u kojima su pjevane. U nekoliko
primjera za osnovu podjele uzimao je i mjesto ili oblast gdje se pojedine
pjesme pjevaju, to nije moglo biti odrivo u sluajevima kod kojih nije
prevladavao samosvojan narodni duh i jezik ili u prilikama kada nije imao
dovoljan broj primjera (iz tih razloga nije ni pjesme iz Sarajeva svrstavao u
posebnu skupinu). Na Vukovo mjerilo uzimanja u obzir prilika u kojima se
pjesma pjeva naslonio se i V. Latkovi. Namena pesme, tj. njena vezanost
za odreenu priliku u ivotu, to je, kao to smo rekli, i Vuk Karadi uzeo
u obzir pri podeli, mora ostati osnovno merilo za klasifikaciju narodnih
lirskih pesama, jer su one najveim delom prigodne u irokom smislu ove
rei. Po tom osnovnom principu narodne lirske pesme, pogotovo one u
Vukovoj zbirci, mogu se podeliti u sledee vrste: 1) Obredne i obiajne pe-
sme; 2) Poslenike pesme i pesme o radu; 3) Religiozne pesme; 4) Porodi-
ne pesme; 5) Ljubavne pesme. Svaka od ovih vrsta deli se dalje na vei ili
manji broj podvrsta. (Latkovi 1967: 150)
Karadiev saradnik sa podruja Hercegovine, Vuk Vrevi, razvrstao
je lirske pjesme koje je zabiljeio na podruju Trebinja unekoliko druki-
je od svoga velikog prethodnika, imenjaka i uzora, u zbirci koja je pod
naslovom Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (enske) izala iz tampe
u Beu 1866. godine. Sabranu lirsku grau Vrevi je razvrstao u sljede-
ih deset skupina: ...(1) povee enske pjesme koje se na izust priaju, a ne
pjevaju; (2) pomanje enske pjesme koje se pri veselim sastancima pjevaju;
(3) poskonice one koje nijesu od deset slogova; (4) kajde pjesme koje uz
svaki stih imaju pripjev ili nalik pripjeva; (5) pjesme svatovske; (6) pjesme
pobone; (7) pjesme boine; (8) pjesme od kolede; (9) pjesme djetinje t.j.
one to se pjevaju djeci uz kolijevku i (10) hercegovake napijalice. (Vuk S.
Karadi 1866: 5-6)
Tokom sedme decenije 19. stoljea na sakupljako pregnue u Bosni
odluio se Bogoljub Petranovi, uitelj ondanje Srpske kole u Saraje-
vu, potaknut Vukovom procjenom da se u bosanskim varoima nalazi u
izobilju lirskih narodnih pjesama. Jedan dio pjesnike grae objavljene u
zbirci Srpske narodne pjesme iz Bosne nastao je izravnim sakupljaevim
biljeenjem, a drugi je isti priskrbio posredstvom svojih uenika, o emu
se podrobnije saznaje zahvaljujui uvidima koje je ostvario Novak Kilibar-
34 Nirha Efendi
da, koji je temeljito istraio Petranovievo djelo: Ne treba zaboraviti da su

Petranovievi uenici mogli saoptiti i ne mali broj pjesama koje su sami
nauili u svojim porodicama. Uenicima koji su mu donijeli najvie tek-
stova, sakuplja je poimenino zahvalio u predgovorima svojih zbirki. U
zbirku koju je objavio u Sarajevu 1867. godine Petranovi je unio sve lirske
narodne pjesme koje je sam zabiljeio i one koje su mu donijeli uenici...
(Kilibarda 1989: 16-17) Ve tada, dok je pripremao zbirku lirskih pjesama,
Petranovi je ustanovio vlastitu podjelu, koju ni Kilibarda nije mijenjao
prireujui pjesmaricu za objavljivanje, koje je uslijedilo oko stotinu i dva-
deset godina nakon njenog prvog izdanja. Petranovi je podijelio sakuplje-
ne lirske pjesme u manji broj vrsta od svoga slavnog prethodnika, Vuka
Karadia, tj. razvrstao ih je u: mitologine, pobone, boine, pjesme pri
uspavljivanju djece, etelake, igrake, svatovske, pjesme o krsnom imenu
i ljubavne i druge razline enske pjesme. (U posljednjoj skupini nale su
one pjesme koje se ni tematski ni po nekoj drugoj osnovi nisu mogle uvr-
stiti u neku od prethodnih.) Rukovoen tematskim usmjerenjem pjesme,
koliko i njezinom namjenom u tradicijskom kontekstu, Vojislav M. Jova-
novi je u antologiji Srpske narodne pesme, objavljenoj u treoj deceniji 20.
stoljea, ustanovio deset razliitih oblika usmene lirske pjesme i razvrstao
odabranu grau na mitoloke, pobone, slepake, obiajne, domae, lju-
bavne, poslenike, pesme o prirodi, prigodne i pesme aljive i podrugljive.
(Jovanovi: 1926)
U izboru najljepih lirskih pjesama junoslavenskih naroda, naslovlje-
nom sa Antologija narodnih lirskih pesama, Vladan Nedi takoer je ponu-
dio vlastitu klasifikaciju, prema kojoj su primjeri razvrstani u pet skupina,
od kojih u prvu koje ine obredne i obiajne pjesme ukljuuje koledar-
ske, vodiarske (bogojavljenske), pesme na ranilu, urevske, uskrnje (ve-
ligdenske), lazarike, spasovske, kraljike, ivanjske, dodolske, krstonoke,
svatovske, poasnice i tubalice. U drugoj skupini nalaze se poslenike pje-
sme, a u treoj vjerske, gdje su svrstane mitoloke, hrianske i sljepake.
etvrta skupina okuplja ljubavne, kojih je ujedno i najvie, a peta, posljed-
nja skupina, objedinjava porodine, meu kojima su vojnike i pealbarske
pjesme.
Imajui u vidu naprijed pobrojane podjele, moe se izvui zakljuak da
se dosadanje razvrstavanje junoslavenske usmene lirike uglavnom odvi-
jalo prema namjeni pjesme, tj. bile su od presudne vanosti folkloristike
odrednice, poput primjene u kontekstu, te veze sa odreenim obiajima.
Razmatrajui Proppov pristup klasifikaciji usmenog pjesnitva, Maja Bo-
kovi-Stulli primjeuje: Tako V. J. Propp (autor poznatog djela Morfologija
bajke, koje je utrlo puteve strukturalizmu u folkloristici) anrove podre-

uje rodovima, a kao osnovno obiljeje anra u knjievnosti i pisanoj i
usmenoj uzima poetika obiljeja; no kada je rije o usmenoj knjievnosti
on upuuje i na dopunska mjerila: ivotna primjena, nain izvedbe i veza s
glazbom (ondje gdje ona postoji). Prema Proppu treba da ta obiljeja budu
stalna, a budui da je usmena knjievnost u trajnom procesu mijenjanja
(pa tako, npr., obiajne svadbene pjesme prelaze u iste lirske pjesme), de-
finicije e, po Proppovim rijeima, biti mogue prema iskonskom obliku,
s uputnicom na one grupe u koje se dana grupa moe takoer uvrstiti
(Propp 1976, 41). Tu se javlja pitanje to je iskonski oblik i do koje se toke
on moe unatrag slijediti, i je li opravdano da se definicije ivih anrova
ravnaju prema nekadanjem obliku; ondje gdje i dotle dok stare funk-
cije ostaju trajnije utkane u oblik, takva bi mjerila bila mogua, ali im je
vanije ogranieno na manji dio usmenih knjievnih tvorevina. ini se
da bi bilo ispravnije ivotnu primjenu, ako je urasla u tekst, uzimati kao
poetiko mjerilo, a sama mjerila ivotne primjene definirati posebno, na
drugoj razini, ne prema iskonskom obliku nego prema aktualnoj funkciji.
(Bokovi-Stulli 1978: 24)
ta bi na kraju bilo od presudne vanosti za uoblienje jedne usmeno-
knjievne lirske vrste? Ako se uzme u obzir navedeno Proppovo obrazlo-
enje, na koje se sa prestrukturiranim mjerilima nadovezuje M. Bokovi-
Stulli, vrste bi bilo mogue utemeljeno ustanoviti ponovo preko poetikih
svojstava, koja objedinjavaju i funkciju i izvedbu, tj. da se funkcije pjesama,
kao i njihova izvedba, uzimaju kao kategorije koje su ve na odreen nain
urasle u tekst te da kao takve postaju poetiko mjerilo. Ovdje se ponovo
otvara pitanje na koje je Propp ve ukazao u svojoj poznatoj knjizi Morfolo-
gija bajke: ta se, zapravo, moe uzeti kao nauno ustanovljena klasifikaci-
ja, a ta kao tek puki registar razliitih oblika? (Propp 1982: 15-16)
Posmatrajui razvoj usmenoknjievnih oblika u protoku vremena, Vo-
jislav uri je pratio pjesme u kontekstu njihovih javljanja i izvedbe. Bu-
dui da je prvobitna umjetnost bila sinkretika te da su lirske vrste nesum-
njivo najstarije, za uria je od izuzetne vanosti sagledavanje nastanka
pjesme u drutvenom kontekstu, kao i njezine prvobitne namjene, pa tek
onda slijedi odreenje poetikih svojstava samih pjesnikih oblika.
S obzirom na injenicu da je ovjek u ranoj fazi prelaska na stoarstvo i
zemljoradnju imao potrebu za raznim mitolokim predstavama, obredima
i kultovima, uri iznosi postavku da su koledarske pjesme u najtjenjoj
vezi sa prvim vjerovanjima pa su, prema tome, vrlo vjerovatno i jedna od
najranijih vrsta. Kod nas se one nazivaju razliitim imenima: od kolede,
36 Nirha Efendi
boine, urevdanske, kraljike, spasovdanske, itd. Pod uticajem crkve

one su se donekle izmenile i po sadrini i po formi, vezale se za hrianske
praznike i dobile neke nove elemente... (uri 1955: 82-83). U ovoj podjeli
uri, meutim, nije uzimao u obzir poetika svojstva usmenih tvorevina
kao neophodno mjerilo u procesu nastanka pjesme, za njega je bila vana
iskonska drutvena namjena pjesme.
uri nadalje razlikuje svatovske, dodolske (koje pripadaju kultu bo-
anstva plodnosti i na izvjestan nain takoer su povezane sa vjerovanjima
u magiju), poslenike i satirine pjesme. Prema urievim tvrdnjama, lju-
bavna pjesma nije mogla nastati prije podjele rada, ak i da je postojao ar-
tikulisani govor. Prirodna podjela rada uslovila je rastanke i odlaske mu-
karaca na due i krae vrijeme, a svoju enju za muevima koji su odlazili
u lov i rat ene su ispoljavale u pjesmama. (uri 1955: 19)
Slijedei podjelu koju je ustanovio Vuk Stefanovi Karadi, Vido Lat-
kovi je u irem pregledu usmene knjievnosti prikazao i lirske pjesme
prema ve ponuenoj kategorizaciji enskih pjesama, a zatim je pojasnio
ustanovljene vrste do kojih je doao putem podjele pjesama prema namje-
ni, poetikim naelima, ali i uestalosti pojedinih vrsta koje je imao na
raspolaganju.
Kao i veina prouavalaca usmene lirike, i Latkovi zapoinje svoje
razvrstavanje sa kalendarskim obrednim pjesmama, ukazujui na veliku
starinu obiaja kod junih Slavena: Obredni obiaji vezani za godinje
promene u prirodi potiu jo iz prethrianskih vremena pre doseljenja na-
ih predaka na Balkansko poluostrvo. (Latkovi 1967: 152) Obredne pak
pjesme zapoinju u ovoj podjeli koledarskim pjesmama, pjevanim uoi Bo-
ia, u kojima su se izraavale elje da naredna godina bude rodna i plod-
na, a uza svaki stih dodavao se pripjev koledo: Koledarski obiaj obavljao
se posljednjih dana decembra i prvih dana januara svake godine. To je u
stvari proslavljanje vraanja sunca sa junog povratnika. (Latkovi 1967:
154) Boine pjesme, tvrdi Latkovi, nisu nita drugo do kristijanizirane
koledarske pjesme.
Pratei dalje zbivanja prema godinjem kalendaru, Latkovi je opisao
urevske pjesme, zatim kraljike i spasovske, koje su se izvodile sedam
nedjelja nakon Uskrsa, te ivanjske pjesme koje se pjevaju kada je Sunce u
zenitu, u jeku ljeta, te su, prema tome, smatra Latkovi, i one ostatak pret-
kranskog svetkovanja te prirodne pojave. Na kraju godinjeg kalendara
pjesama ovaj autor svrstava dodolske i prporuke pjesme, koje su se pjevale
s ciljem da dozovu kiu kada ljeti nastane velika sua koja je prijetila da
uniti usjeve. Obred je, zasigurno, veoma star, a trebao je imitativnom ma-
gijom izazvati spasonosnu kiu.
Razmatranje obiajnih pjesama zapoeo je Latkovi opisom svadbenih
pjesama, iznosei postavku da su sve svadbene pjesme prigodne, bez obzira
na to jesu li pratile odreenu radnju ili pak svojom sadrinom odgovarale
trenutku u kojem su pjevane. (Latkovi 1967: 163) Meu obiajne pjesme
svrstane su i nazdravice i tubalice.
U Latkovievoj podjeli jasno su razdvojene poslenike i pesme o radu. U
osnovi je odnos prema poslu kod pesama o radu sasvim drukiji od onoga
u poslenikim pjesmama, to je imalo svoje drutvene uzroke. Naime, u
pjesmama o radu, eteoci ne rade u svojoj nego u tuoj njivi, gdje su pri-
siljeni na rad ak i za vrijeme praznika, to kod njih, naravno, nije moglo
izazivati radost. U ovoj dionici podjele nale su se religiozne i moralno-po-
une pjesme, gdje je odrednica religiozne uzet u irokom znaenju i nastoji
obuhvatiti i mitoloke i kranske pjesme.
Posebno poglavlje Latkovi je posvetio porodinim pjesmama, za koje
je ponudio sljedee saeto odreenje: Naziv porodine pesme, upotrebljen
je ovde za one krae pesme u kojima se peva o ivotu u porodici i zadru-
zi i za one koje se pevaju iskljuivo u porodinom krugu, kao to su us-
pavanke, pesme na babinama i sl. (Latkovi 1967: 186) Meu porodine
pjesme svrstao je Latkovi takoer uspavanke, ali i vojnike pjesme, koje
je poblie odredio na sljedei nain: Lirske pesme u kojima su izraena
oseanja ovih iz porodice istrgnutih ljudi i njihovih majki, sestara, ena i
zarunica nazvaemo vojnikim pesmama. (Latkovi 1967: 192) Posebnu
panju Latkovi je posvetio najljepoj i najrasprostranjenijoj lirskoj vrsti
ljubavnim pjesmama.
U Istoriji srpske knjievnosti Jovana Deretia, lirska pjesma je opisana
kao ona koja u najveoj mjeri nudi tematsku i stilsku raznovrsnost, ali ta-
koer uva najvee obilje metrikih oblika. Kada je rije o podjeli lirskih
pjesama na vrste, Dereti zakljuuje da je velik dio lirskih pjesama odreen
upotrebom u svakodnevnom ivotu. One nisu samo izraz kolektivnog
miljenja i oseanja, ve su takoe i pojava u narodnom ivotu, jedna od
osobenih folklornih manifestacija. (Dereti 2007 [1983]: 317) Ovdje po-
djela zapoinje obrednim pjesmama, meu koje su svrstani svi oni primje-
ri ije je pjevanje povezano sa odreenim obiajnim radnjama, neovisno
od okolnosti da li se radilo o godinjem ciklusu, odreenim dogaajima
u toku ljudskog vijeka ili o raznim manifestacijama iz zajednikog ivo-
ta: U obrednu liriku ulaze i pesme biografskog karaktera povezane sa
najvanijim momentima iz ivota pojedinca: babike pesme, uspavanke,
38 Nirha Efendi
svatovske pesme, tubalice. Prigodnog, obiajnog karaktera su i tzv. posle-

nike pesme, pesme uz rad i zabavu: etelake, igrake, pesme to se pevaju
na prelu, slepake i dr. One su potekle iz paganskog, ritualnog shvatanja
ljudskog rada. (Dereti 2007 [1983]: 318)
Velik dio obiajnih pjesama biografskog karaktera odnosi se na sva-
tovsku liriku, a naporedo sa obrednim, javljaju se i mitoloke pjesme. Bu-
dui da porodica ini unutranji ljudski okvir svijeta usmene lirike, kao
to priroda ini njen spoljanji dio, porodine pjesme zauzimaju veliki dio
usmenog lirskog pjesnitva openito. Ipak, nesumnjivo najvei i najljepi
dio lirskog usmenog pjesnitva i prema Deretiu ine ljubavne pjesme.
Na samom kraju ovog razvrstavanja autor izdvaja aljive pjesme, koje
nisu smene u onom smislu u kojem su smene aljive narodne pripovetke.
Njihov humor je drukije vrste. aljive pesme su pune mate, dosetljivosti
raznovrsnih spajanja nespojivog, one su duhovite, esto parodine, s neo-
binim nadrealistinim igrama smisla i zvuka. (Dereti 2007 [1983]: 339)
Miljenje da je aljiva pjesma sama po sebi teko odriva kao zaseb-
na vrsta iznosili su neki prouavaoci usmenog lirskog pjesnitva i za njih
je veina aljivih pjesama vrsta na prelazu izmeu epskih i lirskih. Tako,
Latkovi dri da meu ljubavnim, poslenikim i drugim pjesmama ima i
humoristikih, ali te pjesme najprije treba smatrati ljubavnim, posleni-
kim itd. (Latkovi 1967: 151) S druge strane, V. Nedi za aljive pjesme kae
da su one mahom parodija epskih i da se u istom lirskom obliku javljaju
posve rijetko. (Nedi 1977: 26) J. Dereti pak tvrdi da je mogue svim a-
ljivim pjesmama nai svojevrsnu sliku i priliku u porodinim, svatovskim
i ljubavnim pjesmama, jer se u svakoj od pobrojanih vrsta sa smjenije
strane razvija neki karakteristian motiv iz ljubavnih i porodinih odnosa.
(Dereti 2007 [1983]: 340)
Knjievnik Alija Nametak, istaknuti folklorist i prouavalac usmene
knjievnosti, jedan od prvih prireivaa bonjakog usmenog lirskog pje-
snitva, ponudio je podjelu pjesnike grae koju je sam zabiljeio i objavio
u ve navoenoj zbirci Od beike do motike, u kojoj su se nale i nekolike
lirskonarativne pjesme (to se moe zakljuiti ve iz prireivaeva pod-
naslova Narodne lirske i pripovijedne pjesme bosansko-hercegovakih mu-
slimana). Sam Nametak ponudio je jezgrovit presjek kroz vlastitu zbirku
Pjesme ove zbirke obuhvataju itav ljudski ivot, od roenja do smrti, po-
am od uspavanki preko pjesama za zabavljanje djece i djeijih brojalica,
aljivih pjesama, ljubavnih (aiklija), svadbenih, pjesama od kola, roman-
ca i balada, upravo su nam nae balade pronijele slavu po svijetu (Hasana-
ginica, Omer i Merima, Ganibegovica i druge). (Nametak 1970: 5)
Zbirci Od beike do motike prethodilo je, skoro etrdeset godina ra-

nije, objavljivanje uspavanki u Zborniku za narodni ivot i obiaje Junih
Slavena iz 1932. Ova usmenoknjievna lirska vrsta je, nakon najomiljenije,
ljubavne pjesme, privukla najvie panje prouavalaca bonjake usmene
lirike. Spomenutu Nametkovu rukovijet uspavanki ini 11 pjesama, zabi-
ljeenih u Mostaru, Livnu i Duvnu.
Konano, najire teorijske uvide u bonjako lirsko pjesnitvo, kao i
prvu obuhvatnu klasifikaciju, utemeljenu na prouavanju zateene poet-
ske grae, postavio je Munib Maglajli u studiji Bonjaka usmena lirika,
koju prati antologijski izbor pjesama. Osim podjele pjesama, Maglajli je
ustanovio dvanaest oblika stiha koje bonjaka usmena lirika batini i na-
veo primjere za svaki poseban metriki predloak. Poput Alije Nametka, i
Maglajli je izdvojio uspavanku kao zasebnu lirsku vrstu dodjeljujui joj
ishodinji znaaj te ponudio njeno jezgrovito knjievnoteorijsko odree-
nje: Na samom poetku ovjekova ivota, uz beiku, pjevane su uspavan-
ke, koje ine raznovrsnu skupinu bonjakih lirskih pjesama. Izraavale su
materinsku elju za uklanjanjanjem uroka i posvemanjim zatiavanjem
eda. (Maglajli 2006: 31) Veoma srodne uspavankama su i djeije pjesme
koje su pjevane maloj djeci u cilju njihova uveseljavanja i zabave. Maglajli
smatra da su ove pjesme dio igre odraslih te da je potrebno imati uvid u
tok igre i mjesto pjesme u njoj za njihovo potpunije razumijevanje. Ta-
koer, postoje i pjesme koje su sama djeca pjevala u igri i one, uz druge
usmenoknjievne oblike, poput brojalica, pitalica, zagonetki i slinog, ine
usmenoknjievnu dionicu djeijeg folklora. (Maglajli 2006: 31) U dalj-
njem razvrstavanju, Maglajli izdvaja svadbene pjesme, sa najobimnijom i
najraznovrsnijom graom u krugu bonjakih obiajnih pjesama. Uz pre-
sjek postupaka koji se niu u inu enidbe i udaje, u ovom odjeljku je pri-
kazana raznovrsnost dogaaja u kojima pjesma nastaje, jer svadbena, kao i
druga obiajna lirika, pripada krugu pjesama s namjenom. U svadbenom
veselju, osim mladenaca, vanu linost predstavlja djever. Zbog toga brojne
svadbene pjesme sadravaju nevjestino obraanje djeveru ili ak djeverovu
panju usmjerenu na nevjestu.
Slino kao i u primjeru pjesama za djecu i samih djeijih pjesama,
Maglajli uoava da su aljive pjesme takoer nedovoljno istraena lirska
vrsta, objanjavajui to i injenicom da su slabije biljeene u odnosu na
druge lirske oblike. Ipak, jedan rasprostranjen primjer aljive pjesme, koji
zapoinje rasprostranjenim stihom Star se uri pomladio, Maglajliu je
posluio kao osnova za opasku koja predstavlja prilog sloenom pitanju
aktualizacije naslijeenih lirskih obrazaca dogaajima u zbilji pjesnika:
40 Nirha Efendi
Prastara tema o starcu-mladoenji, koji izaziva smijeh usljed kominog

nesrazmjera izmeu htijenja i stvarnih mogunosti, zadrala se stoljeima
u usmenoj tradiciji na bosanskohercegovakom prostoru jer ju je ivotna
zbilja uvijek nanovo oivljavala. Zaudnom igrom sluaja, u meuratnom
razdoblju, u sarajevskoj sredini, u kojoj je ovo prezime jo uvijek ivo, novi,
stvarni junaci komine zgode privukli su panju usmenih lokalnih pjesni-
ka, koji su onda posegnuli za prastarim okvirom. (Maglajli 2006: 31)
Konano, kao i drugi prouavaoci lirskog usmenog pjesnitva, Maglaj-
li je najvie panje posvetio najbrojnijoj lirskoj vrsti ljubavnoj pjesmi,
za koju se u bonjakoj usmenoj lirici ustalio naziv sevdalinka (prema tur-
cizmu sevdah ljubav, ljubavna enja, ljubavni zanos). Meutim, samo
porijeklo sevdalinke vezano je za drutveni ivot gradske sredine pa stoga
ona nije jedini oblik bonjake ljubavne narodne pjesme, ali zasigurno je-
ste njen najbrojniji i najljepi vid. U nizu navrata i u razliitim prilikama
Maglajli je davao priloge knjievnoteorijskom odreenju ove pjesme, a o
samoj njenoj biti najsaetije je progovorio u sljedeem ulomku: Sevdalin-
ka je na upeatljiv nain izrazila osjeanje ljubavne radosti, snovite enje
ili treperavog iekivanja susreta sa voljenim biem, ali i ponor beznaa i
ljubavnog oajanja te osjeanja bezizlaza, usljed neostvarene ili neuzvrae-
ne ljubavi, vjerolomstva ili iznevjerenog oekivanja. (Maglajli 2006: 31)
Na kraju, dosadanje istraivako iskustvo, u literaturi zateeno i ono
vlastito, pokazalo je da se bonjaka usmena lirika u knjievnoteorijskom
smislu, tj. s obzirom na njena poetika obiljeja /prevashodno na filolo-
koj razini tematici i motivici/, ulozi pjesme i namjeni u ivotnoj praksi
njenih pjesnika, te prema obimu zastupljenosti svakog pojedinog vida u
zabiljeenim izvorima, moe podijeliti na sljedee vrste: mitoloke, uspa-
vanke, svatovsko-svadbene, porodine i ljubavne pjesme koje sainjavaju
njezinu glavninu, dok se u manjem obimu mogu pratiti vojnike i aljive
pjesme. Poseban, samosvojan lirski oblik predstavlja i lirski distih koji je
kao vrsta neto mlaeg postanka od prethodno pobrojanih. Svaki od ovih
oblika moe podrazumijevati i neke dodatne podjele unutar same vrste, to
je ve uoeno u provedenim knjievnoteorijskim propitivanjima sadraja
o kojima je rije.
Mitoloke pjesme
Prema dosadanjim saznanjima, prve mitoloke pjesme koje se mogu pri-
druiti korpusu bonjake usmene lirike objavljene su 1873. u zbirci Koste
H. Ristia, knjizi koja se nala u nizu onih koje su tampane u izdanju
Srpskog uenog drutva u Beogradu. Rije je, naime, o zbirci koja, poput
Vukove, nosi naslov Srpske narodne pjesme, kod Hadi Ristia s podnaslo-
vom: Pokupljene po Bosni. Bez obzira na nacionalnu nominaciju u naslovu,
ova pjesmarica sadrava niz primjera bonjakih pjesama. Imena kazivaa
nisu donesena, a nema ni podataka od koga su pjesme biljeene. U duhu
vremena u kojem je nerijetko gorljivo zagovarano biljeenje narodnih pje-
sama, Kosta H. Risti u predgovoru zbirci poziva i druge itelje Bosne da
slijede njegovo sakupljako pregnue: Ja evo dvije knjige skupih, a mislim
da bi mogli i drugi Bonjaci na to truda dati, i ako nijesu moguni sakupiti
itavu knjigu narodnijeh pjesama, a ono u stanju su sakupiti bar po ne-
koliko, pa da daju onima koji kupe ili poalju u koji srpski knjievan list.
(H. Risti 1873: 15) Rukopis je objavljen nakon sakupljaeve smrti, a Hadi
Risti je svoj rad, prema napomeni na kraju predgovora, okonao 1868.
godine. U njegovoj zbirci nalazi se 12 mitologikih pjesama, kojima je
dodijeljeno poetno mjesto u razvrstavanju sakupljene grae.31
Skromna rukovijet bonjakih mitolokih pjesama nala se u dvjema
obimnim zbirkama koje su nastale etvrt stoljea nakon to je objavljena
Hadi Ristieva, a o kojima je naprijed ve bilo rijei, tj. one koje su sainili
hercegovaki prosvjetar i folklorist Ivan Zovko i eki melograf, muziko-
log, slikar i putopisac Ludvk Kuba.
Meutim, glavnina raspoloive grae bonjake mitoloke lirike nalazi
se u obimnoj rukopisnoj zbirci lirskih pjesama koju je izmeu dva svjetska
rata sainio Smajil Bradari, vjerouitelj iz Dervente, a koja se danas uva
u Folklornom arhivu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Meu pri-
31 Odrednica mitologike kod H. Ristia nije proizvoljna. Upravo tako imenovao ih
je Vuk Stefanovi Karadi u prvoj knjizi Srpskih narodnih pjesama (u kojoj su razline
enske pjesme), prireenoj za tampu u Beu 1841. godine. Karadi je za ovu zbirku
izdvojio 17 pjesama osobito mitologikih, meu kojima je i jedna sarajevska, ona o
djevojci i vili, a na samom kraju predgovora naglasio je da se pobonim i mitologikim
pjesmama ne zna starina; naime, ove pjesme prema njegovoj procjeni potiu od naj-
starijih vremena.
42 Nirha Efendi
blino hiljadu raznovrsnih lirskih jedinica, rasporeenih u pet svezaka,

nalo se nekoliko desetina mitolokih pjesama, zabiljeenih uglavnom od
bonjakih ena, preteno iz sjeverozapadne Bosne. Iz ovog razdoblja poti-
e manje obimna, ali gotovo jednako znaajna zbirka usmenih pjesmama
koju je nainio Muharem Kurtagi, iji odreeni dijelovi (I, V i VI svezak)
sadravaju uglavnom lirske pjesme, od kojih se nekolike mogu svrstati u
bonjaku mitoloku liriku.
U teorijskom smislu, izravnije odreenje mitolokih pjesama u usme-
noknjievnim tokovima srodnih jezikih izraza na junoslavenskom po-
druju, tj. bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom, zapoinje sa
opaskama Vide Latkovia, koji se posluio Vukovom podjelom enskih
pjesama, dodajui podvrste ve ustanovljenim lirskim predlocima. Zato
se mitoloka pjesma ovdje nije nala kao zaseban, samosvojan oblik, ravno-
pravan drugim lirskim oblicima, nego ju je Latkovi odredio kao podvrstu
religioznih i moralno-pounih pjesama, naglaavajui da su u njima stara
verovanja sauvana u sveijim oblicima. (Latkovi 1967: 177)
Slino Latkoviu, Vladan Nedi svrstao je mitoloke pjesme, zajedno sa
slepakim i hrianskim, u krug vjerske lirike, pojanjavajui kako mitolo-
ke dovravaju sliku paganskih verovanja koja se nasluivala iz obrednih i
obiajnih pesama. Svetom upravljaju sunce, mesec, zvezde, gromovi, mu-
nje, vile, zmajevi, vetice, due predaka. Sunce hita nebeskom putanjom da
bi to pre ogrejalo siroad bez majki. Vile zidaju gradove na oblaku, nekad
i na zemlji, od junakih kostiju. Vetice otvaraju grudi zaspalom oveku
i odnose mu srce. Zmaj prolee sa ugrabljenom devojkom. (Nedi, 1977:
21) Motivi koji nadahnjuju pjesnike ove lirike, prema Nedievu zapaanju,
esto su vezani uz antropomorfna svojstva pripisana raznim nebeskim ti-
jelima. Tako se Sunce znalo razboljeti kada bi, putujui nad Zemljom, ugle-
dalo lijepu djevojku, a zvijezde bi, na drugoj strani, plamtile od ljubomore.
Iscrpnije teorijsko odreenje mitoloke pjesme, kao lirske usmenoknji-
evne vrste, ponudio je Jovan Dereti u knjizi Historija srpske knjievnosti.
U njegovom osvrtu na razlikovne osobine mitolokih u odnosu na ostale
vrste lirske pjesme, od vanosti su zapaanja koja se tiu prikaza boan-
stava i natprirodnih bia: Za njih je karakteristino meanje paganskih i
hrianskih elemenata. Pagansko se javlja u svom najarhainijem vidu, kao
prvobitni animizam u kojem se obogotvoruju nebeska tela sunce, mesec,
zvezda Danica i druge natprirodne pojave. One su glavni junaci mnogih
mitolokih pesama i u njima deluju kao iva boanska bia. Drugi red lica
koja se javljaju u naim mitolokim pesmama jesu natprirodna antropo-
morfna bia. Najvie se peva o vilama. (Dereti 2007 [1983]: 327)
Prireujui odgovarajuu natuknicu za leksikon knjievnih termina,

Nada Miloevi-orevi predstavila je mitoloku pjesmu na tragu promi-
ljanja slinih nalazima Vide Latkovia pa je ova lirska usmenoknjievna
vrsta opisana na sljedei nain: Uslovan, dosta neodreen i neujednaeno
upotrebljavan termin za lirske, epske pesme i balade, koje su ouvale ili
naknadno unele likove, dogaaje i shvatanja iz starih mitolokih sistema.
(Miloevi-orevi 1984: 163)
U Reniku knjievnih termina, teorijsko odreenje mitoloke pjesme
ukljuilo je neka postignua prethodnika, ali i vlastiti prinos potpisnika
natuknice Vladana Nedia: Drevni sloj narodne knjievnosti nastao
u doba paganskih verovanja, odslikavi ih potpunije u narodnoj epskoj
pjesmi negoli u obrednim pesmama i bajkama. To su prvenstveno pe-
sme o bogovima, njihovom roenju, bitkama, propasti i smeni; o enidbi
sunca i meseca; o sunevoj sestri; o divovima, zmajevima, vilama, vukod-
lacima; o podzemnom svetu mrtvih; o zmiji mladoenji; o uziivanju
ljudske rtve; o mrtvim pohoanima. (Nedi 1984: 474-475)
Mitoloka pjesma, koja je uz obrednu jedan od najstarijih lirskih obli-
ka, sauvala je drevna paganska vjerovanja u nadnaravna stvorenja i nat-
prirodne pojave. Sa protokom vremena ova lirska vrsta gubila je na znaaju
i njena rasprostranjenost se suavala jer su se u razdoblju kristijanizacije
sve vie razvijali drugi vidovi lirskog pjesnitva, nadahnuti postupanjima
i ritualima proisteklim iz monoteistikih vjerovanja, prije svega kran-
stva. Na tragu takvih promiljanja Jovan Dereti je u prohodu kroz srp-
sku usmenu liriku primijetio da su likovi iz mitolokih pjesama nakon
primanja kranstva zamijenjeni novim vjerskim motivima te da je sve
vie uzimalo maha, dok je ono prvobitno, animistiko, ostalo da ivi i
dalje. (Dereti 2007 [1983]) Imajui u vidu ovu Deretievu postavku, nije
iznenaujua injenica da se sasvim mali broj mitolokih pjesama zadrao
u izvornom obliku te da im u literaturi nije posveena znaajnija panja.
Ipak, nisu svi elementi paganskog istisnuti iz pjesama koje su se razvijale
na izvornom paganskom predloku mitoloke pjesme ona animistika
sastavnica se zadrala, a lica koja su se javljala kao oblici paganskih boan-
stava nastavila su ivjeti prema prastarim pravilima ponaanja. Prema
njima, Mjesec se eni sjajnom zvijezdom, Sunce se umori gledajui lijepe
djevojke, a sama lijepa djevojka postaje zvijezda Danica, nakon to ju Sun-
ce uzme za ljubovcu. Drugi niz pjesama oblikuju teme u kojima udesna
antropomorfna bia uzrokuju nadnaravne pojave. U njima zmaj ognjeni
usmrti odabranicu, jer ova odbija njegovu ljubav, a vila spaava u gori ra-
njena vojnika pod uvjetom da bude udovoljeno njenim traenjima koja se
44 Nirha Efendi
tiu ranjenikovih ukuana. Pjesme koje su nastajale u poznijem razdoblju,

osim prisustva mitolokih elemenata, pretrpjele su i vidan utjecaj motiva
proisteklih iz novih vjerovanja.
Bonjaka usmena lirika, poput istovrsnih tradicija drugih junoslo-
venskih naroda, u postignuima svojih nepoznatih uobliila je mitoloke
pjesme kao zaseban tok. Vile se, kao glavna enska boanstva itavog ju-
noslavenskog melopoetskog folklora, nalaze u samom vrhu pojava i u te-
mama i u motivima bonjakih mitolokih pjesama, a tek u simbolinom
broju primjera paganska mitoloka pjesma razvila se ili se, pak, izmijenila
na starom lirskom predloku pod utjecajem motiva iz nove, islamske vjere,
u ijem okrilju se dobrim dijelom odvijala bonjaka etnogeneza.
U njima se mahom opjevavaju vile kao udesna ili udovina stvore-
nja, koja grade bijele gradove i druga stamena zdanja, ali i kao bia koja se
uvijek umiju spretno izbaviti iz nepovoljnih prilika. U odreenim okolno-
stima vile mudrim savjetima pomau ljudima kada se ovi nau u nevolji
ili kada su u nedoumici ta initi. U manjem broju javljaju se pjesme sa
motivima ognjenog zmaja, diva ili ponekad nebeskih tijela, poput Mjeseca,
Sunca i zvijezde Danice.
Odreen dio ovih pjesama zapravo je na samoj granici prema ljubav-
nim. S druge strane, budui da se i tema susreta sa smru esto susree u
mitolokim pjesmama, u tom znaku dio ove lirike molski je intoniran, to
je opet temeljno svojstvo balade. Meutim, ono to ih neupitno odlikuje
kao samosvojnu lirsku vrstu jeste snana proetost mitolokim doivljajem
svijeta, kojim ravnaju bia svojstava primjerenih udesnom svijetu skrive-
nog i onostranog, kojeg odlikuje privlana suprotstavljenost prozi ljudske
svakodnevnice.
Kako je vila vodee lice u veini mitolokih pjesama, raznovrsni motivi
prisutni u ovoj lirici krue upravo oko vila i njihovih odnosa sa ljudima.
esto je vila u ovim pjesmama graditelj udesnih zdanja kojima daje sim-
bolian znaaj ili na kojima provodi tajnovita graditeljska rjeenja. U jed-
nom primjeru bijela vila smisleno ostavlja troja vrata izlaze iz tvrave koji
vode na tri razliite strane svijeta na jug prema Dubrovniku, na sjever
prema ibeniku i na istok prema Mostaru. Narodni pjesnik je u oznae-
nom primjeru smjestio vilu-graditeljku na morsku obalu, upisujui poloaj
grada sa svim potrebnim graditeljskim rjeenjima koja bi zadovoljila funk-
cije prilaza gradu i izlaza iz njeg.32
32 Grad gradila b jela vila, Rukopisna zbirka Ivana Zovke 1893. Tisuu narodnih en-
skih pjesama M. H. 24. sv. I, br. 161.

Graditeljska rjeenja bijele vile nisu samo smislena i svrsishodna, ona

esto svojom ljepotom zasjenjuju zdanja podignuta u ljudskom okruenju,
onakva kakva obina, ovosvjetska stvorenja svakidanjice nisu u stanju iz-
graditi. U jednom primjeru vila je sagradila grad ljepi i od samog Cari-
grada, ime je izazvala srdbu i ljubomoru velikoga cara, koji je poslao voj-
sku sa vezirima da je zarobe. Vila je, meutim, spremno doekala carevu
vojsku i odbranila svoju slobodu, ali i udesni grad, koji je usprkos navali
velike vojske ostao neokrnjene ljepote.33 Unato vjerovanju u onostrano
porijeklo i nadnaravnu mo, vila, povrijeena sujeta, koju ljudska bia e-
sto ispoljavaju u sukobima u kojima vrhune osjeanja, znala je potaknuti
odvane pojedince na izravan sukob s njima.
Neobini naini na koje vila gradi volebna zdanja opisani su i u stiho-
vima pjesme Vila jae konja Osmanova,34 iz koje se vidi da savrenu preci-
znost gradnje ne duguje nikakvim uobiajenim ljudskim mjerilima, nego
udesnim moima koje samo ona posjeduje, to pjesnik uvjerljivo predo-
ava u svega tri stiha epskog deseterca: Valja meni bio grad graditi, / Brez
arina i brez tebeira, / Brez kamena i brez eremita.
U jednom sauvanom primjeru vila otkriva tajne svojih arobnih zda-
nja, obznanjuje ono to prema njezinu vjerovanju posjeduje najveu mo
privlanosti i upravo te pojave eli trajno uzidati u svoje djelo. U drugom
primjeru koji takoer razrauje temu gradnje udesnog zdanja, a koji
zapoinje ve poznatim stihom: Vila jae konja Osmanova junakinja a-
robnih moi objanjava zato uri grad Biograd graditi i koja je zamisao
u tom pregnuu rukovodi: I ja hitim Biograd graditi, / Gradu vrata plea
Osmanova, / Kljuanica Osmanove ruke, / Penderovi oi divojake...35
Vile su u pjesmama ponekad upozoravale glasovite krajinike zapo-
vjednike pa i carske vojskovoe na opasnosti koje ih na ratnikim poho-
dima vrebaju; one su, zapravo, njihovi provjereni pomagai i savjetnici u
vanim odlukama. Na toj osnovi vila u jednom primjeru upozorava upri-
li-vezira na opasnosti uzrokovane rovitim stanjem u nekim hercegova-
kim gradovima: upriliu, brate neroeni, / Neroeni kano i roeni, /
33 Grad sagradi bijela vila Tumengradkinja, Smajil O. Bradari, Ms 38 Narodne umotvo-
rine (iz Dervente i okolice veinom) FAZM, Rukopisna zbirka Odjeljenja za Etnologiju,
sv. I (I-V), pjesma br. 12.
34 Vila jae konja Osmanova, Ludvk Kuba 1984. Pjesme i napjevi..., prir. C. Rihtman, Lj.
Simi, M. Fulanovi-oi i Dunja Rihtman-otri, ANUBiH, Sarajevo, pjesma br. 429,

str. 121.
35 Vila jae konja Osmanova, Bradari, knj. IV, br. 76.
46 Nirha Efendi
uvaj Stoca, pazi Poitelja, / Ne ostavljaj za sobom Mostara...36 Meutim,

stanje vezano za krajiniki pohod nije uvijek bilo presudno za vilinu od-
luku da prui pomo ratniku; ponekad je ona pronicljivo upozoravala na
odvanost i vojniku pripremljenost neke glasovite djevojke, na koju je ve
bila usmjerena junakova panja. U primjeru o kojem je rije vila upozorava
vezira na mo jednog enskog ratnika s kojim e se plahoviti junak susre-
sti, skreui panju na opasnost koju predstavlja guja arovita, ljuta Mejra
Ajanova, sa svojih dvadeset topova i velikom vojskom od dvadeset hiljada
vojnika.
U varijanti razmatrane lirske teme vila upozorava mostarskog vezira
na prisutnost jedne linosti prema kojoj mora biti obazriv i oprezan. U
suprotnom, mogao bi se suoiti sa velikom pobunom i tekim gubicima. U
ovoj inaici narodni pjesnik je od dvije historiji poznate linosti iz sredine
19. stoljea engi Smail-age i Dadi Alijage skovao za svoju pjesmu
ljutu guju koju predstavlja Dadi Smail-aga, junak kojem vila pripisuje
neobinu estinu, predoenu stihovima: U Mostaru ljuta guja spava, / Lju-
ta guja Dadi Smail-aga, / Jer kada se ta probudi guja, / Vas e Stolac vatrom
popaliti, / I nahije Stocu na vidiku.37
Poslovina mudrost vila ulazila je razliitim putevima u narodna vje-
rovanja. Marljivi sakuplja pjesama Smajil Bradari je u svome tragala-
kom pohodu zabiljeio i jedno neobino kazivanje, tanije svjedoanstvo
o nesvakidanjem susretu ovjeka sa ovim nadnaravnim stvorenjima, od
neimenovane starice iz Obienika kod epa. Naime, u blizini svoje kue
ena o kojoj je rije nenadano je naila na vilinsko kolo, a u prvi mah je
pomislila da slua natpjevavanje nepoznatih djevojaka. Kako je ipak shva-
tila da nije sluala djevojke, nego natpjevavanje u vilinskom kolu, Bradari
nije posvjedoio, ali je zabiljeio sedmerake stihove kojima vile savjetuju
ljude: Ne per nogu od nogu, / Ne pij vode prilegom, / Ne bij konja povodcom,
/ Ne bij vola toljagom, / Ne in sam seb sihira.38
Prema narodnom vjerovanju, vile gube svoje neobine moi ako im
se uzmu krila i koulja, koje one odlau kada se kupaju u jezerima ili na
potocima u gori. Do enidbe ovjeka vilom o emu pjevaju brojne pjesme
u bonjakoj i susjednim tradicijama dolazilo je kada je vila ostajala bez
krila i koulje. Muki tragai za vilom kriom bi se privlaili, krali im krila
i koulju, pa bi ih nemone za bijeg, a protiv njihove volje, uzimali sebi za
36 upriliu, brate nerogjeni, Zovko, knj. IV, br. 171.
37 Klievila sa bila Porima, Husaga ii, Ms. 19 Narodne pjesme, lirske FAZM, Ru-
kopisna zbirka Odjeljenja za Etnologiju, br. 3.
38 Ne per nogu od nogu, Bradari, knj. V, br. 139.
ljubovce. O vili-ljubovci koja nakon devet godina braka iskoristi trenutak

slabosti mua, od kojeg dobije natrag krila i koulju te pobjegne nebu pod
oblake, rado su pjevali bonjaki pjesnici, koji su kao i drugi uesnici u
junoslavenskoj usmenopjesnikoj radionici sa posebnom sklonou po-
sezali za primamljivom temom enidbe ovjeka vilom nagorkinjom. Jedan
od posljednjih batinika ove lirske teme meu Bonjacima bio je pjeva i
sazlija Selim Salihovi iz Janje kod Bijeljine, koji je sauvao od zaborava i
jo osamdesetih godina 20. stoljea pjevao stihove ushiujue ljepote: Vilu
ljubi Murtez Alagiu.39
Drugi vid odnosa prema vili u bonjakoj lirici uoblien je u pjesmama
u kojima se ovjek s njom susree lovei u gori. Jednom takvom pjesmom
ovjekovjeen je doivljaj izazvan naivnou lahkomog junaka naspram po-
slovino dovitljive vile. Naime, dok je u gori traio divlja, lovac spazi vilu
i zarobi je, a ona ga stane moliti da je pusti i predloi da mu, u zamjenu za
slobodu, prorekne sudbinu. Lovac pristane, a vila mu lukavo prorekne
zapravo sve ono to bi svaki junak volio uti, ime kratkorono izazove
njegovo oduevljenje, ali i ono to joj je bilo najvanije uvjete za povratak
u vlastitu slobodu.40
U mitolokim pjesmama nisu rijetke prilike kada vile pomau ranje-
nom junaku u gori, ali istovremeno zauzvrat zahtijevaju neobinu naknadu
od njegovih najbliih. Tako su u pjesmi Oganj gori u jelovoj gori41 vile pru-
ile okrepljujuu njegu ranjenom i iscrpljenom junaku, ali su za lijek i us-
luge zaiskale zaudnu plau od njegovih ukuana: od babe urak, od majke
ruku iz ramena, od brata konja sa jasala, od sestre ukosnicu, od ljube
zlatnu ogrlicu. Njihovom zahtjevu udovoljavaju redom lanovi porodice,
izuzev junakove ljube, koja ne pokazuje spremnost na rtvu. Ova pjesma
moe se u jednoj od svojih sastavnica posmatrati i kao razvijena metafora
o spremnosti na rtvu u zajednici onih krvno bliskih, koja je oekivana,
ali i o nespremnosti za samoprijegor tamo gdje takve bliskosti nema, u
emu su se nataloila brojna ivotna iskustva drutvene zajednice iz ijeg
39 Pjevao Selim Salihovi, snimak na audio-kaseti Polyband 7635 /bez bliih podata-
ka o vremenu i mjestu nastanka snimka/. Jedno pjesniko uoblienje iste lirske teme u
mostarskoj sredini zabiljeio je Husaga ii Vilu ljubi Murte Danoviu (ii, br. 15).
40 Lov lovio Muharem-beg, Bradari, knj. I, br. 77.
41 Oganj gori u jelovoj gori, Kurtagi, knj. I, br. 10. Navedeni primjer blizak je balades-
knom kazivanju junak je skoro suoen sa smru a ostaje nepoznato ta se na kraju

dogodilo s ranjenikom, tj. kako je vila u konanici postupila, s obzirom na injenicu da
je bio preputen njezinoj volji. Prema tematici, navedena pjesma mogla bi se posmatrati
i kao porodina; meutim, budui da u njoj prevladava volja i djelovanje vile nagorkinje,
ova pjesma svrstana je u red mitolokih.
48 Nirha Efendi
ivota su pjesnici crpili svoje teme. Na tragu predoenog uvjerenja, pjesnik

saopava ishod koji je uslijedio na vilinsko traenje stihovima upeatlijve
jezgrovitosti: Dade babo urak sa ramena, / Dade majka ruku iz ramena, /
Dade bratac konja sa jasala, / Dade sestra sadbak joj iz kosa, / Ne da ljuba
erdan od dukata.
U drugom primjeru pjesme o ranjenom junaku u gori vile su ranjenika
zalijeile, ali on nije pokazao oekivanu zahvalnost, nego je nestrpljivo po-
elio saznati ta se dogaa sa ostalim ukuanima i kako su primili njegovo
neizvjesno izbivanje, usljed ega se vili obratio pitanjima znatieljnika za-
brinutog za svoje mjesto u porodici.42 Vila u ulozi pomagaice i spasiteljice
prevladavajui je motiv u oba primjera, a ovjek je naspram ovog udesnog
stvorenja, prikazan kao nia i, u naelu, nezahvalna vrsta.
S druge strane, vile su u svakom trenutku duboko svjesne mogue
ljudske nezahvalnosti, ali se ipak nerijetko odluuju da ih zatite i odvra-
te od ishitrenih i naopakih odluka. Iz stihova pjesme Gorom jae ranjen
bajraktare,43 obznanjuje se kako je vila zagorkinja ula iskaz iscrpljenog
junaka koji proklinje goru u kojoj nema ni kapi vode te kako se odluio
zaklati svoga ogata, ne bi li njegovom krvlju ugasio e. Na tragu vjerova-
nja i injenja kojima pomae ljudima, vila se oglaava i pouava ranjenog
bajraktara kako da nae spasonosnu vodu u gori i time izbjegne tegobno i
pokueno djelo kao to bi bilo klanje oge krilatoga. Ovim inom vila je
jo jednom posvjedoila svoju u narodu poznatu ulogu bdjelice i zatitnice
bespomonih.
Ova vrsta mitolokih pjesama sauvala je sjeanja i na okolnosti kada
su ljudi stavljali u usta vilama neke u narodnom ivotu steene mudro-
sti, koje iz nekih razloga nisu bili u stanju sami izgovoriti. ak kada se u
takvim prilikama ne moe sa punom sigurnou tvrditi da takve pjesme
pripadaju krugu mitolokih, bez ikakve dvojbe moe se ustanoviti da po-
sjeduju elemente istih, to biva nagovjeteno ve pri prvom susretu s te-
mom. Tako se u jednoj pjesmi o na smrt osuenom, a nedunom uenjaku
vila oglasila odluno optuujuim stihovima: Sarajlije, da vas Bog ubije,
/ to ubiste Nakif efendiju, / Brez careva bijela fermana, / Brez paine sit-
ne bujrumtije, / Brez ilama kreevskog imama?44 ime se eljela izloiti
javnom sudu nepravedna odluka sarajevskih monika, ali takoer uputiti
neupitan ukor te nagovijestiti sigurno suoenje sa posljedicama poinilaca
zlodjela. Slian predoenom primjeru je i onaj u kojem vila predvia ishod
42 U gori se zelen bajrak vija, Bradari, knj. V, br. 211.
43 Gorom jae ranjen bajraktare, ii, br. 14.
44 Vila vie sa vrh Trebevia, Bradari, knj. V, br. 184.
boja povoljan za junaka za kojeg se odluila zaloiti. I dok je junak Mujo

nasred bae uzimao abdest, sama mu je vila drala pekir i potiho izgova-
rala predskazanje iz kojeg se razabire kako e u danu koji predstoji dijeliti
mejdan s banom i uz Boiju pomo ga rijeiti u svoju korist.45
Da su vile esto bile na strani bespomonih, svjedoi i pjesma o mom-
ku izvanredne ljepote kojeg su vile nale u gori, a zatim ga hranile i njego-
vale. Pjesnik je zaudnu pojavnost momka Dabia pripisao zauzimanju
ovih udesnih gorskih stanovnika: U Dabia sokolova krila, / to ih goji
zagorkinja vila,46 ali se time ne zavrava njihova briga za odabranog juna-
ka, nego se dobrohotnim savjetima nastoji djelovati na odsudno deavanje
koje u junakovu ivotu kao i u ivotu svakog mukarca openito ozna-
ava enidba.47
Iz brojnih primjera vidljivo je da kada bi se u narodu eljela skrenuti
panja na izuzetnu ljepotu neke djevojke, ona bi bi bila dovoena u vezu
sa arima vile, tj. njezina ljepota bila je ovjeravajui poreena sa izvan-
rednom vanjtinom ovih mitolokih stvorenja. injenica o posljedicama
koje je mogao prouzroiti jedan jedini, zamamni pogled arnih oiju lijepe
djevojke poticala je nastanak brojnih stihova, i to ne samo u okviru ove,
mitoloke lirske vrste. U jednoj takvoj pjesmi vila se opkladila sa lijepom
djevojkom u tri tovara blaga oko pitanja koja e od njih dvije prije obmanu-
ti cara u Stambolu i ukrasti carsku ahmediju. Zahvaljujui arobnoj moi
crnih oiju, djevojka je uspjela pobijediti vilu, osvojiti blago i na kraju jo
jednom posvjedoiti teko savladivu mo oaravajueg pogleda koji izbija
ispod crnih vijea.48
U drugom primjeru ljepotu-djevojku poelio je oteti ognjeviti zmaj,
a kada ga je vila zagorkinja upitala kako je mogue da pored zanosnih vila
zagleda obinu djevojku, on joj je spremno odgovorio, izriui ushiujuu
pohvalu djevojakoj ljepoti openito: Ta ljepa je lijepa djevojka, / Nego
trista zagorkinja vila: / Ljepe su joj njene oi crne, / Od zvijezda to na
nebu sjaje...49 Naglaavajui nesvakidanju ljepotu neke djevojke, usmeni
pjesnik je nesvjesno obznanio uvrijeeno vjerovanje o nedostinoj privla-
nosti vila zagorkinja.
45 U Sarajvu l jepa baa zelena, Zovko, knj. II, br. 88.

46 Obasjalo sunce vi Mostara, Vlado Miloevi, 1964. Bosanske narodne pjesme, knj. IV,
Banja Luka: NMBL. pjesma br. 337 (98), str. 388.
47 FAZM, XIIIG, 7880.
48 Okladi se vila i djevojka, Zovko, knj. II, br. 24.
49 Svadie se zmaji ognjeviti, Kosta H. Risti, 1873. Srpske narodne pjesme, Beograd: Srp-
sko ueno drutvo, str. 1, pjesma br. 1.

50 Nirha Efendi
S druge strane, djevojke ne mogu pristati na ivot sa zmajem pa im je

pretegobno kada se nau u njegovim kandama ili u njegovom zaroblje-
nitvu. A ako pak zmaj primijeti da mu ljubav nije uzvraena, on se zna
do te mjere rasrditi da se odluuje djevojku-ljepoticu najprije usmrtiti, a
zatim je baciti leinarima na zemlju, to predstavlja oblik najee kazne za
ljudski prijestup.50 U jednom takvom primjeru, nakon to je zmaj usmrtio
djevojku ispustivi je sa velike visine, na lice ubijene sletio je sivi soko u na-
kani da kljucajui ispije njene crne oi. Sokolova utjeha oaloenoj majci
sadrana u stihovima: Stara majko, Bogu mila bila, / Ti ne tui i ne ali
erke, / Bolje joj je u zemljici biti, / Nego zmaja krilatog ljubiti!51 samo je
potvrda da u narodu postoji vjerovanje da neke djevojke mogu, u poree-
nju s vilama, biti i hrabrije, i odlunije. U ovom primjeru tragina krivica
stradalnice sadrana je u njezinoj odlunosti da ne pristane na ivot sa
udovinim stvorenjem, makar se radilo i o onom koje e joj zasigurno
uzvratiti najstranijim vidom osvete.
Zmaj je, meutim, u veini zabiljeenih primjera ipak dovoljno daleko
od ljepotice, a njegovo ushienje privlanom enskom pojavom esto se
pretae u zamaman opis njezine vanjtine i dranja, poput onoga u stiho-
vima pjesme koju nalazimo u zbirci Koste H. Ristia: Na njoj mladoj tri su
anterije: / Anterija od crne kadife, / A druga je od suhoga zlata, / A trea je
zlatom izvezena, / I drobnijem biserom kiena! / Haljine bih vatrom sagorio,
/ Djevojki bih lice obljubio!52 Pretpostaviti je da zmaja u ovom primjeru
ne privlai jedino vanredna ljepota djevojke, nego i njezin plemiki izgled,
vidljiv iz opisa odjee koju nosi. Ovakva djevojka je na neki nain sama
po sebi izazov i za najljueg ratnika, a time i najvia nagrada za dokazanu
hrabrost.
Ideal djevojake ljepote bio je u prolosti Bosne povezan sa crnim oi-
ma. Svjesne svoje prednosti u ondanjem drutvu, uzoholjene crnooke dje-
vojke e u jednoj pjesmi uputiti svjetlookim jaranicama rugalake stiho-
ve: Crne oi u kafezu rasle, / A zelene na jelovoj grani,53 skreui pritom
panju i na ivot gorskih vila. Budui da su se djevojke sa svijetlim oima
u ovakvom poretku nale u podreenom poloaju, zelenooke e uzvratiti
50 Takva vrsta kazne poznata je i u mitologijama drugih evropskih tradicija, osobito u

grkoj. U antikoj knjievnosti motiv kazne koja podrazumijeva bacanje mrtvog tijela
leinarima predstavlja ujedno i jedan od najstranijih vidova osvete.
51 Krilma mahnu zmaju ognjeviti, Kosta H. Risti, str. 2-3, br. 2.
52 Zmaj se vinu pod gornje oblake, Kosta H. Risti, str. 3-4, br. 3.
53 Zelenila zelena gorica, Zovko, knj. III, br. 224.
stihovima koji sadravaju istovremeno i ponos i porugu suparnicama: Ze-

len-oi za srmu zaliva, / Crne oi za koto zakrpa.
Za poeljnost neke djevojke kao mogue nevjeste nije u momakom
vienju bila presudna samo ljepota veoma visoko bile su cijenjene i neke
druge osobine, kao to su marljivost i hitrina. U pjesmi Kladila se vila i
Emina,54 opet je pobjedu odnijela djevojka ovaj put ne zbog svoga izgleda
niti zbog dara prirode, ve zbog svoje nesumnjive sposobnosti da uspjeno
obavi zadati posao u zadivljujue kratkom vremenu. U inaici razmatra-
ne lirske teme, djevojka uspijeva pobijediti vilu uz pomo sokola, koji joj
na vrijeme javlja da je vila ve zapoela predvieni posao te da mlaahna
djeva treba takoer ustro pristupiti izvrenju zadatka da ne bi bila po-
raena.55 Nije neobino da u mitolokim pjesmama soko pomae ljepoti-
djevojci u nakani da osvoji eljenu sreu. Zapravo, ova otrooka ptica vjer-
ni je pratilac hrabrog junaka i vaan sudionik srednjovjekovnog vitekog
nastupa. Sivi soko nezamjenjivi je pomaga, uzdanica i oslonac, pouzdan
pratilac ratnika, a time i siguran zatitnik njegove odabranice. On je uvijek
tu da pomogne kako momku, tako i djevojci u nastojanjima da njihova
srea bude i ostvarena.
Bez obzira na sva pjesnika pretjerivanja prilikom opisa djevojake lje-
pote i drugih poeljnih osobina, nedodirljivost i svetost vila ostala je neo-
krnjena u narodnom vjerovanju i uvijek se iznova obznanjivala u razliitim
prilikama pjesnikog okuavanja. U pjesmi koja u jednoj od inaica lirske
teme vezane za vilu zapoinje stihovima Ja se pope na najvie visine,56 lo-
vac je naizgled ustrijelio djevojku, ali se u konanom razumijevanju pjesme
razabire da je pjesnik spominjui djevojku zapravo aludirao na gorsku vilu,
koja u svojoj pojavnosti nije u potpunosti ovjekoliko utjelovljena jer
kada je lovac odapinjao strijelu, bio je uvjeren da je ona usmjerena prema
gorskom jelenu, a ne prema nekom nadnaravnom biu. Zbog ovog kobnog
neprepoznavanja predoenih, lovac se na kraju suoava sa neoekivanim i
bolnim prokletstvom osui mu se desna ruka, upravo zato jer ju je upo-
slio da gaa ono to je sveto i to je u konanici usmrtio vilu, koja je, prema
rasprostranjenom narodnom vjerovanju, ovjekova pomagaica.
U nekim mitolokom pjesmama vile ne ispoljavaju ljubomoru, niti bilo
kakvo drugo suparniko neraspoloenje prema lijepim djevama, nego tek u
meusobnim razgovorima ukazuju jedna drugoj na zanosnu ljepotu neke
54 Kladila se vila i Emina, Bradari, knj. V, br. 132.

55 Okladi se vila i djevojka, ii, br. 13.
56 Ja se pope na najvie visine, Bradari, knj. III, br. 150.
52 Nirha Efendi
djevojke. U stihovima pjesme Vila vilu kroz tri gore zvala,57 jedna je vila
pozvala drugu da prislukuju aputanje izmeu Sunca i zvijezde Danice o
ljepoti sarajevskih djevojaka.
U nekim primjerima vile nastupaju prema djevojkama kao savjetnice i
tjeiteljice u njihovim brinim razmiljanjima vezanim za sudbinu odsut-
nog momka. Kada se mlade i neiskusne djeve nau u nedoumici, pitajui se
gdje se nalazi voljeni momak, vile zagorkinje, one koje mnoge tajne znaju,
dolaze s glasom utjehe, ali i s ciljem rasprivanja tlapnji vezanih za djevo-
jake snove. U jednom takvom primjeru vila se oglasila rijeima: Mu
ne boj se mlada moma u dvoru; / Rasplela sam svilen ador u polju, / Pod
adorom tvoje drago zaspalo; / Pokrilo se od samura urdijom, / A po glavi
sa zlaenom maramom58 ime je naznaila djevojci da se uzalud brine,
ali joj je istovremeno i skrenula panju na vanost opreza kada se suoava
sa momakim izjavama i moguim obeanjima.
Osim vila, u mitolokim pjesmama antropomorfna svojstva esto po-
primaju nebeska tijela, poput Sunca, Mjeseca i zvijezde Danice.59 Ponekad
su i vile u ovjekovom vienju umiljene u svojoj ljepoti, ba kao i neke
uzoholjene djevojke, to predstavlja pojavu koja ne smije ostati nekanjena
u sveopem poretku zasnovanom na pravdi. Zato e Sunce primiti naredbu
izravno od Boga, s nalogom da kazni vilu zagorkinju zbog oholosti kakva
joj ne dostoji.60 Meu pripadnicima drutva u kojem su nastajale i ivjele
lirske pjesme ove vrste bilo je uvrijeeno vjerovanje da, osim vila, postoje
i druge tajnovite sile koje bdiju nad ostalim stvorenjima i staraju se da se
davno ustanovljeni red u prirodi ouva nenaruen.
U bonjakim mitolokim pjesmama se kao veoma rijetka susree tema
o divovima koji stupaju u vezu sa drugim mitolokim stvorenjima. Jednu
takvu pjesmu ini susret diva i vile zagorkinje, koja uz ispoljenu odlu-
nost uspijeva odbraniti svoju slobodu. S druge strane, iz brojnih primje-
ra vidljivo je da vile samo prisilno ostaju u branoj zajednici sa ljudskim
biima i u prvoj ukazanoj prilici oslobaaju se okova tegobnog branog
57 Vila vilu kroz tri gore zvala, Kosta H. Risti, br. 6, str. 6.
58 Kia pada, medna rosa u polju, Vuk S. Karadi. 1824. Srpske narodne pjesme I. Beo-
grad. pjesma br. 354, str. 248.
59 O antropomorfnim i drugim svojstvima nadnaravnih bia u usmenoj tradiciji sla-
venskih naroda opirnije je govorila Nada Kujundi u tekstu Flying Horses and Magic
Carpets. Means of transport in Slavic Fairy Tales for Young Readers (Narodna umjetnost
49/1, 2012, pp 81-94). Kujundieva se takoer u vie navrata referirala na razliite izvore
sabranih bajki iz irih okvira slavenske usmene knjievnosti pri emu je posebnu panju
posvetila klasifikaciji sredstava prostornog izmjetanja u bajkama.
60 Sjajnom suncu vila govorila, H. Risti, br. 8, str. 8.
suanjstva. Iz predoenih razloga vila ne prihvata divovu branu ponudu,

obznanjujui svoj odnos prema ovom obliku ivotnog udruivanja rijei-
ma: Ja sam vila to se ne udajem, / Voljela bih tebi robovati, / Nego s tobom
divom drugovati!61
U pjesmi Vila penje ador pod oblake,62 samo Sunce e pomoi vili da
raskine brane okove, tj. da se oslobodi zmaja, koji ju je najprije zarobio,
a potom je uzeo sebi za ljubovcu. Sunce u ovoj pjesmi pomae vili da se
dokopa slobode i jo da pritom spali zmaju krila, kako joj vie ne bi mogao
nauditi. Zavisno od stjecaja prilika u kojima se nau, vile e dobiti ili ukor,
ili podrku od drugih nebeskih sila koje imaju mo nad njima, jednako kao
i nad ljudima.
Jedna bonjaka mitoloka pjesma sauvala je i drevno narodno vjero-
vanje vezano za nastanak Zornjae ili zvijezde Danice. Naime, Sunce se u
gori, na vodi, zagledalo u jednu lijepu djevojku te je zaigralo od ushienja.
Odmah je bacilo svoje arobne zrake na nju i privuklo je k sebi. Neznana
ljepotica tako postade najprije Suneva ljubovca, a zatim i zvijezda Dani-
ca.63 Vjerovanje da ljepotice posjeduju boansko porijeklo nije rijetkost u
mitolokoj lirici; da nije tako, mogunost da djevojke odnesu pobjedu nad
vilama ne bi bile ostvarive. Sami motiv Sunca opijenog djevojakom ljepo-
tom susree se u nizu primjera u bonjakoj lirici mitolokog usmjerenja.
U jednoj takvoj pjesmi Sunce povjerava zvijezdi Danici svoju pritajenu sla-
bost: Nijesam se junak umorio, / Ali sam se malo razbolio, / Gledajui lijepe
djevojke, / Ja kakve su, Bog im dobro dao! / Iz oka im samo sunce sija, / Ispod
grla sjajna mjeseina, / Dvije dojke iz raja jabuke!64
Mitoloka pjesma se meu ostalim lirskim vrstama bonjakog usme-
nog pjesnitva izdvaja po privlanoj raznolikosti tematsko-motivskih sa-
draja. Ovdje su glavni uesnici opjevanih deavanja nadnaravna stvorenja
proistekla iz drevnih paganskih vjerovanja, meu kojima je najzastupljeni-
ja gorska vila, kao predstavnica najrasprostranjenijeg enskog mitolokog
bia u pjesnitvu junoslavenskih naroda.
Stihovi mitolokih pjesama obilato su nadahnuti vjerom u neodoljivu
privlanost pogleda djevojakih oiju, jednako kao i uvjerenjem u posto-
janje univerzalnog naela pravde, utemeljene na davno ustanovljenom po-
retku u prirodi. Prema najuestalijim temama mitoloke lirike, nasilnitvo
i oholost dvije su temeljne okosnice zla, koje u konanici biva kanjeno, a
61 Dva se diva s vilom opkladila, Isto, br. 11, str. 10-11.
62 Vila penje ador pod oblake, Isto, br. 10, str. 9-10.
63 Djevojka je suncu govorila, Isto, str. 9, br 9.
64 Jarko sunce ide na konake, Isto, str. 11-12, br. 12.
54 Nirha Efendi
nezahvalnost i sujeta osobine su koje ne donose dobro i zbog kojih se gubi

sve ono dragocjeno to se posjeduje. Stoga je mitoloka pjesma u ivotu nje-
nih batinika neprestano ukazivala na neophodnost istrajnosti u podnoe-
nju tegoba te na umjerenost i mudrost u ivljenju s prirodom i svijetom koji
okruuje ovjeka.
Uspavanke
Prema dosadanjim saznanjima, prve bonjake uspavanke zabiljeio je u
drugoj polovini 19. stoljea Omer ef. Humo iz Konjica i objavio ih u knji-
zi Suhla al-wusl, prvoj tampanoj alhamijado-knjizi na podruju Bosne
i Hercegovine. (Hukovi 1996) Pjesme koje u svojoj knjizi donosi Humo
imale su funkciju uspavanki, premda su po svom uem odreenju zapravo
pjesme u slavu Stvoritelja, ilahije.65
Nakon Omer ef. Hume, Ludvk Kuba i Antun Hangi, koji su etnomu-
zikoloki i folkloristiki rad vezan za Bosnu zapoeli u posljednjoj deceniji
19. stoljea, donijeli su nove zapise bonjakih uspavanki, te na taj nain i
novu boju, motive i ton svojstven ovoj lirskoj vrsti. Kuba je u svojoj obimnoj
zbirci od vie od hiljadu pjesama, uglavnom lirskih, donio srazmjerno mali
broj uspavanki (svega 13 primjera), to se moe objasniti kratkoom njegova
boravka, usredsrijeenou na najbrojniju lirsku vrstu ljubavne pjesme te
brzinom prohoda kroz Bosnu, u kojoj je nastala ova zbirka. (Kuba 1984)66
Folkloristika dionica u knjizi Antuna Hangija ivot i obiaji muslima-
na u Bosni i Hercegovini sadrava samo jednu uspavanku, koja je po svemu
sudei potekla sa prostora srednje Bosne ili iz Krajine, gdje je ovaj prosvjetar
i kulturni pregalac uiteljevao i tokom niza godina biljeio usmenoknjiev-
ne tvorevine i sabirao grau za svoju etnografsku radnju. (Hangi 1990: 102)
Rukovijet bonjakih uspavanki nalazi se i u obimnoj rukopisnoj zbir-
ci Smajila O. Bradaria, vjerouitelja iz Dervente, koji je tridesetih i etr-
desetih godina proteklog stoljea zaokruio panje vrijednu zbirku lirske
usmenopjesnike grae sa podruja sjeverozapadne Bosne. Bradarieva
zbirka sadrava blizu hiljadu jedinica i rasporeena je u 5 svezaka, a uva
se u Folklornom arhivu Zemaljskog muzeja u Sarajevu, gdje je pohranjena
i zbirka Muharema Kurtagia u 6 svezaka, nastala u istom razdoblju, ije
tri sveske sadravaju velik broj lirskih pjesama, meu kojima su vrijedni
primjerci bonjakih uspavanki (sv. I, V i VI). Pjesme su uglavnom biljee-
ne od krajikih ena: Kurtagieve nane i njezinih poznanica.
65 Ilahija pjesma spjevana u slavu i ast Stvoritelja.

66 Spomenute pjesme nalaze se pod sljedeim rednim brojevima: 472, 587, 600, 770, 798,
806 (2), 821, 822, 823, 909, 1052, 1061.
56 Nirha Efendi
Izrazitije usredsreenje na bonjaku uspavanku nainio je u ranim

godinama svoga folkloristikog bavljenja knjievnik Alija Nametak, koji je
poetkom etvrte decenije 20. stoljea objavio u Zborniku za narodni ivot
i obiaje Junih Slavena prilog Mostarske muslimanske uspavanke, tj. jeda-
naest pjesama sa kratkim uvodom. (Nametak 1932) Rukovijet bonjakih
uspavanki Nametak je uveao pripremajui zbirku Od beike do motike, u
kojoj se ve naslovom knjige ovoj vrsti pjesama daje ishodinji znaaj. Sve
Nametkove uspavanke potjeu iz Hercegovine i zabiljeene su uglavnom
u sakupljaevom rodnom Mostaru te u Hlivnu i Duvnu. Nakon svake us-
pavanke doneseno je i ime pjevaice, a ponekad i naziv lokaliteta gdje su
zabiljeene. (Nametak 1970)
Doprinos vrijedan panje u biljeenju bonjakih uspavanki ini i et-
nomuzikoloki rad Vlade Miloevia, poglavito vezan za podruja sjevero-
zapadne Bosne. U jednoj od svojih etiriju knjiga pod zajednikim naslo-
vom Bosanske narodne pjesme Miloevi donosi ak 550 razliitih pjesama,
a meu njima 17 uspavanki, uz koje su priloeni i notni zapisi njihovih
napjeva.67 (Miloevi 1964)
Prve leksikografske, knjievnoteorijske obrade uspavanke kao lirske
vrste na tokavskom jezikom podruju objavljene su 1984. godine. U lek-
sikonu Narodna knjievnost natuknicu o uspavanci nainila je Nada Milo-
evi-orevi. (Pei, Miloevi-orevi 1984) U teorijskom smislu pot-
puniji leksikografski osvrt o ovoj pjesmi donesen je u Reniku knjievnih
termina, u odrednici Uspavanka, koju potpisuje Hatida Krnjevi. Ovdje
je uspavanka opisana, izmeu ostalog, sljedeim rijeima: Drevna pesma
lirskog karaktera poznata u svetskoj usmenoj ( obredne pesme) i pisa-
noj knjievnosti... Uspavanka je sauvala arhaino verovanje u mo magije
rei. Namenjena detetu, ona sadri elje za zdravlje i srenu budunost,
proete verom u blagotvorno i samostalno dejstvo rei. Poetsku snagu us-
pavanke ine lirska neposrednost i toplina i slikovitost izraza. (Krnjevi
1984: 907)
Kada je rije o bosanskohercegovakom prostoru, uspavanku je u novi-
je vrijeme kao vrstu lirske pjesme u usmenoj knjievnosti na saet nain
obuhvatio Munib Maglajli u jednom presjeku kroz bosanskohercegova-
ku liriku iz 1992. godine (Maglajli 1992), a Jasmina Musabegovi priredila
je i 1997. godine objavila prvu antologiju ove vrste bonjakih pjesama, pod
naslovom Bonjake uspavanke, u kojoj su nakon kraeg uvodnog ogleda
67Uspavanke su objavljene u IV knjizi Bosanskih narodnih pjesama i to pod sljedeim
rednim brojevima: 32 (111), 33 (113), 34 (188), 35 (166), 36 (10), 37 (5), 38 (93), 39 (481), 40
(114), 41 (518), 42 (42), 43 (297), 44 (296), 45 (388), 46 (223), 47 (389) i 48 (24).
Zato uspavanke? donesene dvadeset i dvije pjesme. (Musabegovi 1997)

Uz svaku uspavanku dat je i notni zapis napjeva te podatak o mjestu gdje
je koja od uvrtenih pjesama zabiljeena. Objavljivanje antologije pratilo
je izdavanje audio-kasete, na kojoj su uspavanke uvrtene u izbor pjevale
Lejla Jusi i Alma Aleti, tada studentice Muzike akademije u Sarajevu. Iz
napomene u knjizi razaznaje se da je odabir uspavanki izvren uglavnom
iz knjige Cvjetka Rihtmana, inae najobimnije zbirke bosanskohercego-
vakih uspavanki openito. Naime, uz saradnju Ljube Simi i Miroslave
Fulanovi-oi, Cvjetko Rihtman je 1974. godine objavio 316 uspavanki
sa razliitih podruja Bosne i Hercegovine, biljeei uz notni zapis mjesto i
izvor pjesme. (Rihtman 1973)
Jedan od rijetkih prinosa prouavanju uspavanke na bosanskohercego-
vakom prostoru dala je 2005. godine Jasmina Talam u prilogu pod naslo-
vom Uspavanke u narodnoj muzikoj tradiciji Zenice i okoline, ponudivi
podjelu ovih pjesama u tri skupine: (1) uspavanke iji je sadraj i nain
izlaganja veoma slian, (2) uspavanke iji su tekst majke improvizirale na
ve postojei melodijski obrazac i (3) ilahija u ulozi uspavanke. (Talam
2005: 342)
Novi izbor i novi pogled na ovu usmenoknjievnu lirsku vrstu ponudi-
la je autorica ovog teksta 2007. godine u vidu antologije pod naslovom San
u beu, uroci pod beu, sa podnaslovom 33 bonjake uspavanke (sa cd-om
na kojem Diana Pliska iz Sarajeva pjeva 8 pjesama), koju prati omanja stu-
dija, zasnovana na knjievnohistorijskom i knjievnoteorijskom uvidu u
bonjake uspavanke. (Efendi 2007)
Konano, u tekstu Poetika bonjakih narodnih uspavanki Remzija
Hadiefendi-Pari propitivala je repertoar izraajnih sredstava svojstve-
nih ovoj lirskoj vrsti kao i itav niz njezinih poetikih odlika. U ovom tek-
stu uspavanka je posmatrana i iz ugla savremenih tumaenja knjievnosti
pri emu se iz vizure spomenute autorice uspavanka sagledava kao enski
govor i ensko pismo. (Hadiefendi-Pari 2007)
Motivi koje susreemo u uspavankama openito ne podrazumijevaju
irok raspon, ali ipak iznenauju raznolikou. esto se nailazi na motiv za-
zivanja dobre sree djetetu i mirnog sna, koje majka izraava posredstvom
stihova koji su u nevelikim varijacijama zabiljeeni u znaajnom broju pri-
mjera: San te vara, srea te ne vara, / San u beu, nesanak niz beu, / Nesanak
ti voda odnijela, / Za veliko brdo zanijela.68 Nesanak je ovdje budno stanje
68 Spavaj, sine, rasti spavajui, Bonjake uspavanke (1997), Autor projekta i urednik Ja-
smina Musabegovi (dalje u Izvorima: Musabegovi), Sarajevo: Preporod, str. 34. Uspa-
vanka je zabiljeena u Mostaru.
58 Nirha Efendi
djeteta, to uspavanka, ve po svojoj funkciji, treba zamijeniti stanjem du-

bokog sna u kojem se dijete blagotvorno odmara, raste i napreduje.
Osim zazivanja sree, meu uestalijim nalaze se motivi elje za ot-
klanjanjem uroka, kao i molitve da se edo zatiti od dumanske ruke i
zlih namjera razliitih neprijatelja. Majka od djeteta eli odagnati zlu sreu,
koju uglavnom vidi u urocima i smutnji zavidljivaca: Uroci ti po gori hodili,
/ Travu pasli, s lista vodu pili, / Studen kamen pod glavu metali, / Tebi, sine,
nita ne udili.69
Ukraena beika treba da skrene urok sa djeteta, to je opet posljedica
uvrijeenog narodnog vjerovanja da svakog pojedinca, pa prema tome i
edo u beici, mogu pogubno pogoditi pogled, rije, elja ili urokljivi pred-
met koji ga dotakne. Beiku obino grade vrijedni majstori na moru, od
imirova drveta i probranih ukrasa kojom je nastoje okititi: Bea ti je na
moru graena, / Od lijepa drva imirova, / Od lijepa i karanfilova. / Gra-
dile je tri hitra majstora: / Jedan tee, drugi boju mee, / Trei mee sjajno
ogledalo...70
Iako se motiv ukraene beike najee povezuje sa urocima, ponekad
susreemo i drukiji povod alem-kamen treba obasjati uzglavak i postelju
te na taj nain omoguiti majci da lake prihvati i nahrani dijete tokom
noi, a u nekim primjerima stihovi o radu graditelja bee obuhvataju glav-
ninu pjesme: Jedni kuju, drugi pozlauju, / Trei meu iku na beiku, / im-
ir teu u pozlatu meu, / A vi glave sve drago kamenje, / Da te vidi majka
podojiti, / U sred noi kano u sred dana.71
Ako bi bea bila posebno lijepo ukraena, majstori su je znali i dobro
zacijeniti. Zbog toga u jednom primjeru nadidana bea putuje od jed-
nog do drugog grada, sve dok ne stigne u ruke bogatog i ponosnog oca iz
Banje Luke. Usmeni pjesnik uspjelo je doarao prizor kada je na pazaru
novopeeni otac, ozaren roditeljskom sreom dobivi odgovor na upit o
cijeni bee da ona vrijedi blago nebrojeno odluno saopio da je kupuje
lijepog Avde babo.72 Stihovi ove pjesme sauvali su sjeanje na ushienje
i sreu koji zapljuskuju porodicu sa prispijeem novoga lana. U takvim
okolnostima ponosni roditelji bili bi posebno izdani i dareljivi.
69 San u beu, nesan mimo beu, (1990), Antun Hangi, ivot i obiaji Muslimana u Bosni
i Hercegovini. Tree izdanje, Sarajevo: Svjetlost, str. 102.

70 Ninaj, sine, u varakli bei, Kuba, br. 472, str. 128.
71 Nini, sine, puna mi te bea, Cvjetko Rihtman, Djeije pjesme (1974), Zbornik napjeva
narodnih pjesama Bosne i Hercegovine (dalje u izvorima: Rihtman), Sarajevo: ANUBiH,

br. 71, str. 161. Oraje.
72 Nini, bubi, ponikli ti zubi, Miloevi, sv. IV, br. 42 (420), str. 315-316.
Motivi ula i rumene ruice, koji svojom bojom simbolom ljepote,

zdravlja i napretka daju poseban ton stihovima uspavanki, takoer su
prisutni u brojnim primjerima. U jednoj pjesmi zabiljeenoj u Mostaru,
gorda majka saopava kako je sina, u elji, pod ulom rodila, a da bi osjea-
nje sree bilo izraajnije predoeno, pjesnikinja je nanizala upeatljive sli-
ke: ...Lastavica ezan prouila, / B jela vila u povoj zavila, / A pelica medom
zadojila.73 Pobrojana omiljena stvorenja iz ivotnog okruenja ili iz mate
usmenih pjesnika dovoena su u vezu sa razliitim vjetinama za koje je
mlada majka prieljkivala da ih usvoji njezino edo. U jednom primjeru
motivi rue, vile i pelice nali su se u istoj pjesmi, a figurom poreenja
poprimili su znaaj uenih postignua: to ga rua na list doekala, / Nek
je rumen ko rua rumena; / to ga vila u svilu povila, / Nek je hitar kao bila
vila; / to ga ela medom zadojila, / Nek je slai, slai i od meda...74
Uspavanke uobliene i zabiljeene u seoskoj sredini sadravaju motive
gore, zelenila trave i neobinih mitskih stvorenja vila, koje prema na-
rodnom vjerovanju pomau da se dijete rodi zdravo, potom da bude lijepo
prihvaeno te da na ispravan nain budu obavljene babine. U stihovima
jedne uspavanke iz biloga Hlivna nanizani su upravo takvi prizori: Maj-
ka sina u gori rodila, / U gorici u zelenoj travi. / Gorica ga na list doekala,
/ Bila vila sinu eba bila...75 Kako je porodilja nakon poroda u pravilu bila
iscrpljena i trebala joj je dodatna snaga da materinskim mlijekom nahrani
edo, u nastavku iste pjesme pjesnikinje su na babine pozvale golubicu,
koja kao ponude donosi pitu i pogau, pitu slatku i pogau slanu, u emu
je saeto ivotno iskustvo da je dojilji potrebno osigurati jaku hranu ako se
eli obilje mlijeka.
esto se u uspavankama nailazi na motiv povijanja djeteta u pelene
od bijele svile, ime se eljela naglasiti vanost dolaska novog lana poro-
dine zajednice na Ovaj svijet, a tek su rijetki u prola vremena mogli sebi
priutiti kupovinu ove skupocjene tkanine. S druge strane, sama bjelina
openito simbolizira nevinost i istotu, pa je stoga bijela svila briljivo u-
vana za izuzetne prilike, u kojima bi svojom otmjenou trebala djelovati
na okolinu u kojoj bi bila pokazivana. U uspavankama, svila je namijenje-
na novoroenetu. Dok majka uspavljuje edo, obraa mu se najbiranijim
rijeima i poredi ga sa najnjenijim pojavama koje je okruuju. Tako je
73 Majka Smaju pod ulom rodila, Musabegovi, str. 12, Mostar.

74 Majka sina u rui rodila, Nametak, str. 10, Mostar, pjevala Fatima Nametak.
75 Majka sina u gori rodila, Rihtman, str. 142, br. 3, Livno.
60 Nirha Efendi
njezino mlado zaspalo poput janjeta u travi, dok ga je natkrilila udobna i

mehka trava djeteline, a lice i glavu prekrila svilena mahrama.76
Motiv obilne tekue vode, koja odnosi ono to nije dobro nesanak
ili uroke takoer je est u bonjakim uspavankama: Nesanak ti voda
odnijela, / Za veliko brdo zanijela.77 S druge strane, majstori graditelji koli-
jevki povezani su s morem, o kojem su pjesnikinje uspavanki mnogo ee
saznavale iz stihova pjesama nego to su ga imale prilike vidjeti, a bea je
na moru kovana, i to u radionicama najcjenjenijih majstora, koji su s po-
sebnom panjom pristupali izradi svojih rukotvorina.
Openito, na moru kovana bea omiljen je motiv u bonjakim uspa-
vankama. More simbolizira obilje vode, a voda prema tradicionalnom vje-
rovanju odnosi uroke, zlu kob. Uroke treba, prije svega, nekim nainom
otkloniti, pa je u tu svrhu bea na raznovrsne naine ukraavana: ona je
varakli, didali, ukraena ogledalom, biserom, alem-kamenom, zlaanom
jabukom i slino.78
Uz razvrstavanje uspavanki koje je nainila Jasmina Talam, u opaanji-
ma iznesenim uz drugu skupinu, sakupljaica navodi potekou sa kojom
se suoila prilikom biljeenja pjesama. Naime kako primjeuje Talamova
pored iskazivanja materinske ljubavi i njenosti, majka je improvizirala
i dodatni tekst u kojemu bi iznijela sve probleme koje nikome nije smjela
rei. Taj tekst se, uglavnom, improvizirao na ve postojei melodijski obra-
zac. Moe se rei da su ove vrste uspavanki predstavljale intimni monolog
ene i da ih je, zbog toga, bilo veoma teko snimiti. Ova vrsta uspavanki je
tekstualno najdua. (Talam 2005: 342)
Jedan lijep primjer na tragu vrste uspavanki na koje skree panju Ta-
lamova zabiljeen je na podruju Bosanske krajine i sadrava ak 42 stiha.
Kako je rije o isto lirskoj pjesmi koja ne sardava naraciju, ovdje se niu
motivi zazivanja dobre sree, ukraene beike, dobre vile, pele koja dijete
hrani medom, rumene ruice, da bi pjevaica na kraju uspavanke, uz gole-
mi niz drugih elja, izrazila i onu u kojoj je zatraila da joj dijete do vojne
naraste. Na poetku uspavanke o kojoj je rije, majka pjeva o djetetu u
treem licu, a na kraju, kada ga ve u svojoj mati vidi kao odrasla ovjeka,
poinje mu se obraati savjetima kakvi se upuuju zreloj osobi: Ti si sine od
dobra plemena, / Dobro sluaj cara estitoga, / Ne sramoti roditelja svoga, /
I tebi e vavik dobro biti, / Bie vezir cara estitoga.79
76 Nina, nina, moje janje malo, Isto, br. 40 a, str. 154. Homolj kod Kiseljaka.
77 Spavaj, sine, rasti spavajui, Musabegovi, str. 34. Mostar.
78 Allah, Allah, la ilahe illalah, Rihtman, br. 70, str. 161. Oraje.
79 Lila majka nejaka Ahmeta, Kurtagi, sv. VI, br. 64.
U drugoj pjesmi, koja u znatno manjem broju stihova sadrava uobi-

ajene majine snove, izraene su i nesvakidanje elje za ravnomjernim
napretkom djeteta i to tako da se sa jednog stepena blagostanja u ivotu
prelazi na drugi vii i otmjeniji. Majka je dijete tri puta dnevno povijala,
a usmeni pjesnik opisao je redoslijed utemeljen na majinim eljama, koje
na simbolian nain nagovjetavaju njezina stremljenja da ono i u ivotu
jednako tako napreduje: Prvi put ga u pamuk povila, / A drugi put u bijelu
svilu, / Trei puta sve u suho zlato...80
Motiv krojenja kouljice takoer je veoma est u uspavankama, pogla-
vito onim koje su zabiljeene u gradskoj sredini. Dok majka kroji koulju
za svoje edo od cijenjenog tankog platna, izraavajui elju da joj ono dugi
vijek poivi, dijete bezbrino sniva u njezinu krilu. Radosna i radoznala
majka nastoji proniknuti u snove svoga eda, odnosno projicirati vlastito
pojavljivanje u njegovom snu, sa esto opetovanom eljom za njegov dugi
ivot: U tvom sanku jesi l snio majku, / Da ti majka tanke koe kroji, / Koe
kroji, godinice broji: / Koliko je u koulji ica, / iv mi bio vie godinica!81
Ako je ena prije braka u kojem je stekla edo ivjela u porodici od
znaajnog ugleda u drutvu pa se odatle udala u neki skromniji rod, ona
je neminovno suoena sa razliitim potekoama koje joj oteavaju navi-
kavanje na drukije prilike, kao i potpunije sporazumijevanje sa novim
srodnicima. Zbog toga je majka u obraanju uspavankom edu, u asima
osame nad beikom, uvjerena da ju nepoeljna osoba ne moe uti, esto
izraavala elje da joj dijete usvoji navike i praksu iz njene roditeljske kue,
jer ih je smatrala boljim i naprednijim: Zaspi sine, rasti spavajui, / U veliko
pleme gledajui, / U teicu, majkinu sestricu, / U daide, brau materine...82
Ve je navedeno da su u obiajnoj praksi Bonjaka vjerske pjesme kori-
tene u funkciji uspavanki te da je ustaljeni naziv ilahija u izravnoj vezi sa
oblikom ehadeta, iskaza koji oznaava posvjedoenje jednoe Stvoritelja,
koji izgovara i po kojem se u osnovi ravna svaki musliman L illha ill
Allh, i koji je ujedno uestali pripjev ove vrste uspavanki. Kada je rije o
uspavankama sa vjerski usredsreenim sadrajima, motivi su neto razno-
rodniji. U njima se majka obraa u prvom redu Svevinjem, sa eljama da
joj dijete bude zdravo, dugovjeko, ali i lijepo odgojeno u vjerskom pogledu:
Rabbum Allah, Ti mi daj, / Mome Ali dug zeman, / Da mi ui i klanja, / I
u mejtef uzie...83 Majka prieljkuje da joj dijete usvoji znanja vezana za
80 Majka Midhu u elji rodila, Isto, br. 65.
81 Nina,buba, rodila te majka, Rihtman, br. 64, str. 160. Donji Vakuf.
82 Spavaj sine u varakli bei, Kurtagi, sv. VI, br. 66.
83 Rabbum Allah, Ti mi daj, Nametak, str. 10-11. Pjevala Fatima Nametak.
62 Nirha Efendi
vjerske obaveze te da stekne navike odlaska u mekteb te kasnije i u dami-

ju. Uestalo ponavljanje ehadeta u funkciji pripjeva pruao je mogunost
da uspavanke ove vrste proiruju novim pojedinostima vezanim za vjer-
ske sadraje pa su tako nastajale ilahije-uspavanke i do etrdesetak stihova
duine. Svaki put bi novi motivi razvijali osnovni siejni obrazac, to je u
najizraenijem vidu prisutno kod uspavanki o susretu sa Boijim Poslani-
kom. Kada je rije o ovoj skupini pjesama, siejna okosnica bila bi sljedea:
majka na putu do damije susree Boijeg Poslanika; naziva mu selam, a
on joj skree panju na ocvali behar i kratkou njegova trajanja, poredei
ga sa dunjalukom prolaznou ljudskog ivota; podsjea je na smrt i dola-
zak dvaju meleka, koji e ispitivati vjernike vezano za njihova ovosvjetska
djela i uvjerenja; majka zamilja kako e zamoliti za postavljanje pendera
u kaburu, da bi potom kroz njeg ugledala zanosni sjaj Denneta i krenula
opisivati nagrade koje ekaju iskrene vjernike. Varijante ovog omiljenog
lirskog obrasca zapoinjale bi se granati u onom dijelu koji se odnosi na
susret lirskog subjekta sa dennetskim ljepotama, a to znai da je svaka na-
darena pjesniknja imala mogunost oblikovanja odgovarajue predodbe
o prieljkivanim nagradama. U tom smislu je Alija Nametak u svojoj zbirci
Od beike do motike donio ak etiri inaice ovog lirskog predloka, koje je
zabiljeio od etiri razliite kazivaice.
Najkraa od njih u petnaest stihova simetrinog osmerca, nakon susre-
ta sa Pejgamberom, donosi opise tjeskobe kabura, koju rastae otvaranje
kaburskog pendera sa pogledom na dennetsku bau, u kojoj vrhuni sli-
ka dennetskih kurbana: Otvori se jedan pender, / Ugleda se amel-baha,
/ U toj bahi dva kurbana, / Rozi su im od bilura, / Runo him je od jakuna,
/ Noge su him od sumbula...84 Drugu varijantu, uoblienu u 18 stihova iste
metrike osnove, izdvaja drukija slika dennetske bae na koju se gleda
sa kaburskog pendera, za iju razradu se u osnovi istie vrlina koja zaslu-
uje najvee nagrade poslunost djeteta prema roditeljima, jednako kao
i ispunjavanje vjerskih obaveza: Bog mi dade jedan pender, / Pa ja vieh
po Dennetu, / Po Dennetu, po devletu, / Sitna djeca iz mejtefa, / Sufarice
pod pazuhom, / Matrafice u rukama, / Oni poje svoje majke, / Svoje majke
i babajke... 85
Trea varijanta iz Nametkove zbirke posjeduje najrazvijeniji lirski
obrazac i spjevana je u ak 44 stiha, a u njoj nalazimo najupeatljiviju sli-
ku kurbana koje je pjevaica ugledala u dennetskoj bai: Zubi su jim od
84 Kad ja poo u damiju, Nametak, str. 18. Kazivala Mejra Islamovi iz elia. Poslije
svakog stiha dolazi pripjev L illha ill Allh.

85 Nini, bubi, rodila te majka, Isto, str. 19. Munira Kiki iz Gradaca.
bisera, / Rozi su jim od merdana, / Noge su jim od jakuta, / Papci su jim

od sadefa, / Vuna jim je bila svila...86 etvrta razrada lirskog predloka
uspavanke o susretu sa Boijim Poslanikom koju je zabiljeio A. Nametak
spjevana je u 31 stihu, takoer simetrinog osmerca. U ovoj inaici slika
Denneta proirena je u odnosu na prethodne slikom tri vane skupine
ehida, gazija i sitne djece: U Dennetu jedno vrilo, / Tudi side tri buljuga:
/ Jedan buljug sve ehita, / Drugi buljug sve gazija, / Trei buljug sitne dice, /
Sitne dice iz mejtefa...87 Majka je u ovom primjeru zasluge dennetskih na-
grada pripisivala odabranim skupinama, meu kojima je vjerovatno eljela
vidjeti i svoje najmilije te mu je stoga nastojala pribliiti obeanu nagradu
za predano sluenje vjeri.
Od dvije razrade istog lirskog obrasca, koje je zabiljeio Smajil O. Bra-
dari u Derventi (obje po tridesetak stihova), prva umjesto sa Poslanikom
uobliava susret sa hazreti Alijom, u kojem se takoer ukazuje na krat-
kotrajnost ovjekova prisustva na Ovome svijetu, prispodobljujui ga sa
kratkovjekou cvijea, a i ovdje su iznesene tajne Denneta, jednako kao
i u prethodnim inaicama. Jo jednu razliku u ovoj razradi ini spominja-
nje zemzem vode koja e posluiti za dobro nagraenom da napoji svoje
roditelje.88 Druga razrada iste lirske teme iz Bradarieve zbirke kao novu
pojedinost u odnosu na prethodno razmatrane nudi sliku tri kaburska
pendera, umjesto jednog, ime je pruena mogunost da budu ozbiljene
i tri razliite dionice dennetskih ljepota. U prvu je pjesnikinja smjestila
mekteb polje, kojim eu razdragana djeca sa sufaricama pod pazuhom
i matraficama u rukama. Pogled kroz drugi pender oznaio je susret sa
softom koji sjedi u hladu bademova drveta i ije bijele efine (mrtvake
haljine) za novoprispjele stanovnike Denneta. Iz treeg pendera ukazao
se prizor bae u kojoj pasu tri kurbana sa udesnim runom, rozima i zu-
bima, to ini slian opis uoen u ve razmatranim inaicama, ali ovoga
puta, osim kurbana, u uspavanci-ilahiji prisutna je i obanica, prikazana u
tankoj kouljici, koja nije ni tkana, nit predena, ve od zlata sapletena.89
Konano, inaica uspavanke-ilahije o susretu sa Poslanikom koja se na-
la u velikom zborniku Cvjetka Rihtmana, razvijena u 44 stiha, predstavlja
86 Kad ja poe u damiju, Isto, str. 20-21. Kazivala Sabiha Dula iz Duvna.
87 Kad ja poo u damiju, Isto, str. 21-22. Kazivala Bega Dilaver iz Mandina sela.
88 Kad ja pojdo u damiju, Smajl O. Bradari, Ms 38 Narodne umotvorine (iz Dervente i
okolice veinom) FAZM, Rukopisna zbirka Odjeljenja za Etnologiju, sv. I (I-V), pjesma
br. 183.
89 Kad ja pojdo u damiju, Isto, sv. V, br. 332.
64 Nirha Efendi
jedno od pjesniki uspjelijih uoblienja u ovom nizu.90 U ovom primjeru

su se kroz jedan pender ukazala ak tri izmatana prizora u dennetskoj
bai. Osim tri kurbana, u Dennetu se, prema pjevanju Rihtmanove ka-
zivaice, nalazi esar voda, koja izvire ispod Taban drveta, a oko nje se
eu odabrane skupine zaslunih stanovnika, meu kojima su i sitna djeca
iz mejtefa.91 esta pojava djece iz mejtefa meu stanovnicima Denneta
vjerovatno je proistekla iz vjerovanja da su roditelji uspjeli ispravno od-
gojiti svoju djecu samo onda kada istraju u nastojanjima da im priblie i
u ivotnu praksu uvedu vjerske vrijednosti i obaveze, to je u posljednjim
stihovima ove inaice izrijekom saopeno.
Svi razmatrani primjeri razliitih inaica pjesama o susretu sa Posla-
nikom, i rijetko sa nekom drugom linou iz kruga odabranih iz povijesti
islama, zabiljeene su od bonjakih ena na prostoru Bosne i Hercegovine
i pripadaju skupini vjerskih pjesama jednako koliko i uspavankama. Da-
kle, tek manji dio vjerskih pjesama ilahija koritene su i kao uspavanke,
premda su u svojim stihovima obuhvatale zahvalan sadraj za majke koje
su nastojale djeci pribliiti vjerska uenja ve u najranijoj ivotnoj dobi. Na-
ime, podsjeanje na onosvjetsku nagradu zbog uzornog ivota na Ovome
svijetu est je motiv u uspavankama sa vjerski usredsreenim sadrajem.92
Openito uzevi, uspavanku kao usmenoknjievnu lirsku vrstu kod
Bonjaka moemo pratiti u dva oblika uspavanku utemeljenu na doiv-
ljaju ivota i svijeta primjerenom narodnim obiajima sredine koja ju je
iznjedrila, s jedne, i vjerski usredsreenu uspavanku, tj. ilahiju u funkciji
uspavanke, s druge strane. Prevladavanje osjeanja elje da dijete usvoji
moralne vrijednosti tokom odrastanja prate oba spomenuta oblika, odre-
ena motivika se takoer ponavlja, meutim, ono najvanije to uspavan-
ku-ilahiju razlikovno odvaja u ovom lirskom usmjerenju jeste zazivanje
Stvoritelja, od Kojeg se moli i oekuje ispunjenje elja. Lirski subjekt ovdje
je snano proet osjeanjem naklonjenosti vjerskim nauavanjima. Nada-
lje, ilahije su uglavnom proirene estim pripjevima koji dolaze u formi e-
hadeta te se i stihovi niu u veem broju nego u bilo kojem drugom lirskom
90 Rihtman je ovu skupinu imenovao lailahijama, vjerovatno prema prvim rijeima

pripjeva L illha ill Allh.
91 Kad ja poem u damiju, Rihtman, str. 163-164, br. 80. FAZM 6599, Bistrica.
92 Kada je rije o pjesmama sa vjerski usredsreenim sadrajem u bonjakoj usmenoj
tradiciji poznata je ilahija o Huriji Raziji koja pronalazi majku u dnu Dehennema zbog
grijeha koje je poinila na Ovome svijetu. Razliite varijante ove duhovne pjesme ponu-
dile su i razliita vienja onosvjetske kazne, ali nije zapameno da su je kazivai ikada
imenovali uspavankom.
obliku openito. Upravo iz tog razloga, ilahije-uspavanke, to se rijetko de-

ava meu drugim lirskim vrstama, esto posjeduju stanovitu fabularnu
jezgru pa je na toj osnovi mogue ustanoviti siejni obrazac koji omogu-
ava sagledavanje varijantskih promicanja odreene lirske teme. Ilahija-
uspavanka je obino molski intonirana, a u pojedinim primjerima susree
se i tema smrti pa je po toj svojoj crti slina baladi. Uspavanke proistekle
iz svekolikog narodnog ivota i obiaja sredine koja ih je uobliila obino
su pjesme ija duina ne prelazi petnaest stihova, a osim usredsrijeenog
obraanja edu u beici, motivika je vezana za neka paganska vjerovanja,
nebeska tijela i mitoloka bia u emu prednjai pojava gorske vile koja
u pjesmi poprimaju antropomorfna svojstva.
Svatovske i svadbene pjesme
Najstariji spomen, a ujedno i najvia ocjena umjetnike vrijednosti svatov-
ske pjesme kod junoslavenskih naroda potekli su iz pera ibenanina Ju-
raja igoria, hrvatskog pjesnika iz druge polovine 15. stoljea. U literatu-
ri o ovom lirskom usmjerenju uoeno je da je snana proetost paganskim
osjeanjem ivota jedno od vanih obiljeja usmene lirike junoslavenskih
naroda, a ono najveim dijelom zahvata drevne lirske oblike obredne i
obiajne pjesme. Jedan dio ovih pjesama pratio je smjene godinjih doba,
dok je drugi bio usredsrijeen na dva vana dogaaja u ovjekovom ivotu
sklapanje braka i in smrti. (Nedi 1977) Budui da su prosidba, svatov-
sko, a zatim i svadbeno veselje sredinji dogaaji koji prethode zasnivanju
porodice, koje simbolizira in svadbe, znaajan dio ovog usmenopjesni-
kog naslijea ini upravo svatovsko-svadbena lirika. U jednom osvrtu na
obiajne pjesme Vido Latkovi je dao saet prikaz svadbene lirike sljede-
im rijeima: Po raznolikosti oseanja i misli izraenih u njima, svad-
bene pesme na tokavskom nareju srpskohrvatskog jezika idu u najlepe
narodne lirske pesme. Jezik je uvek probran: u tonu ima neega sveanog,
to ponegde prelazi u dirljivu patetinost. Kao u ljubavnim pesmama i ovde
su za poreenja i metafore traene svetle, lepe i izrazite slike. (Latkovi
1975: 164) Leksikografsko odreenje svatovske pjesme, bez isticanja razli-
ka u primjerima koji su pjevani primjereno postupnosti svatovsko-svad-
benog obreda, ponudila je Radmila Pei u leksikonu Narodna knjievnost
iz 1984. godine. U odrednici o kojoj je rije opisana je svatovska pjesma,
neovisno od toga da li je vezana za as prosidbe, svatovskog pohoda, kniva-
nja mlade ili pak svadbenog veselja; imenovana je svatovskom i dodijeljen
joj je poseban znaaj. Ocijenjena je kao najlepa lirska narodna pesma,
u kojoj preovlauje sveano raspoloenje koje se ogleda u raskonoj sve-
tlosti, mladosti, lepote i bogatstva; ton je radostan, a ima i sete u opevanju
devojakog rastanka od doma. (Pei 1984: 243)
Potpuniji knjievnoteorijski, leksikograski pogled vezan za ovu vrstu
lirske pjesme donesen je u velikom Reniku knjievnih termina, u natukni-
ci koju potpisuje Hatida Krnjevi. Tamo je svadbena pjesma (sin. svatov-
ska pjesma ili svatovac), u onom teorijski najvanijem, odreena sljedeim
rijeima: Krug porodino-obrednih pesama s obzirom na poreklo, po-
rodini kontekst i tematiku ( porodine pesme). Za razliku od drugog

obrednog kruga, kalendarskih pesama, s. p. ne zavise od fiksiranih je-
dinica vremena ve od najznaajnijeg, prelomnog trenutka koji obezbeuje
kontinuitet ljudskog ivota. Stoga je svadba sredite obrednosti i najbogatiji
oblik narodne stihovne drame utemeljene u tradiciji i permanentno obnav-
ljane sveim gradivom iz ivota; ona je prirodni kontekst raznih poetskih
oblika ( basma, blagoslovi, zdravice, poasnice, ljubavne
pesme). (Krnjevi 1984: 828)
Openito uzevi, bonjaka svatovska i svadbena pjesma dijeli brojne
osobine sa istovrsnim lirskim oblicima u susjednim tradicijama, ali se u
poneemu motivsko-tematski ipak razlikuje. Osim toga, utjecaj orijental-
no-islamskog prinosa u kulturi Bonjaka vidljiv je, kako u obiajnoj praksi,
tako i u pjesmama vezanim uz postupnost nekog obreda u ovom sluaju
svatovsko-svadbenog dogaanja. Razmatrajui teme i motive bonjakih
svadbenih obiajnih pjesama, Munib Maglajli je primijetio: Svadbene
pjesme su ujedno jedna od onih lirskih vrsta koje su obogaene prodorom
istonjake islamske civilizacije, jer su se svadbeni obiaji, a time i pjesme
koje su ih pratile, razlikovale u odnosu na ono to sadre svadbeni ceremo-
nijali pripadnika katolike i pravoslavne vjeroispovijesti na istom ivotnom
prostoru. Tako, na primjer, obiaj krnanja mlade, karakteristian za jedan
trenutak u muslimanskim svadbenim obiajima, pratile su odgovarajue
pjesme, kojih kod ostalih narodnosnih skupina na istom terenu nije moglo
biti. (Maglajli 1984: 42)
Neke osobenosti bonjake svatovsko-svadbene lirike nalazimo i u sti-
hovima koji otkrivaju nain ivota i obiajnu praksu bonjakog stanovni-
tva u Bosni i Hercegovini. Jedna od obaveza ukuana budue nevjeste bio
je da zakite svatove koji po nju dolaze. Zbog toga su svatovi kieni, a mlada,
budui da je obavezno bila pokrivena prilikom izlaska sa svatovima iz rodi-
teljske kue, nosi takoer nakieni nevjestinski veo. Nadalje, budui da bo-
sanskohercegovaki reljef ine dobrim dijelom planinski vijenci, odlazak
po mladu u prolosti nerijetko je podrazumijevao naporno putovanje, uz
suoavanje sa ponekad i nepredvidivim opasnostima. Zato se u stihovima
esto susree motiv prelaska gore, u kojoj se istovremeno obznanjuju zlo-
slutne spoznaje (momak otkriva prisutnim svatima da se ne eni voljenom
i da se ne eli pomiriti s tim), kao i utemeljeno strahovanje od nevolja na
putu (esto se susree motiv vremenskih neprilika, nenadane meave ili
olujne kie, koji ometaju i ugroavaju svatovski pohod).
U obilju primjera svatovsko-svadbene lirike moe se uoiti postojanje
odreenih pjesama koje su se izvodile u pojedinim, tano odreenim di-
68 Nirha Efendi
onicama kretanja svatova, u jednom, i obavljanja same svadbe, u drugom

toku. Razvrstavanje pjesama po ovoj osnovi, kada je rije o bosanskoherce-
govakoj grai, osim naznaka u etnografskoj radnji Antuna Hangija, ivot
i obiaji muslimana u Bosni i Hercegovini, u potpunijem vidu do sada je
ponueno jedino prilikom prireivanja za objavljivanje u zasebnoj knjizi
ve spomenute, zamane Kubine zbirke, iza ega je stajao etnomuzikolog
Cvjetko Rihtman sa saradnicama: Ljubom Simi, Mirom Fulanovi-oi
i Dunjom Rihtman-otri.
Slijedei postupnost odvijanja svatovsko-svadbenog obreda, graa koju
uva Kubina zbirka podijeljena je u devet skupina, zavisno od dionica u
kojima se pjesme pjevaju: (1) Pripremanje svatova, (2) Odlazak po djevoj-
ku, (3) Sveanost u mladinoj kui pred dolazak svatova, (4) Dolazak svato-
va u mladinu kuu, (5) Trenutak pred polazak mlade iz kue, (6) Polazak
svatova iz mladine kue, (7) Voenje djevojke, (8) Doekivanje svatova i (9)
Svatovsko veselje. Za svaku skupinu izdvojene su prigodne pjesme koje su
se mogle uti u oznaenom trenutku. (Meutim, paljivim uvidom u same
tekstove, otkriva se da su se neke pjesme javljale i u vie razliitih prilika, a
njihovo izvoenje nije morao uvijek pratiti strogo odreeni in svatovsko-
svadbenog obreda. Tako se, naprimjer, pjesma iroka kita rakita nala u
skupini primjera izdvojenih za in odlaska po djevojku, ali i meu onim
koje su pjevane u asovima iekivanja polaska svatova iz mladine kue.)
Zasluge prireivaa Kubine zbirke Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine
tiu se i ustanovljavanja propusta koji su nastali prilikom biljeenja razlii-
tih varijanti odreene pjesnike teme. Razliito od samog sakupljaa ovih
pjesama, koji se drao naela da se svaka inaica pjesme, bilo ih puno ili
malo, upie (Kuba 1984: 20), u redakciji C. Rihtmana i saradnika za neke
varijante se ne donose potpuni tekstovi, nego samo poeci ili prvih neko-
liko stihova, uz napomenu da se pogleda varijanta zabiljeena pod drugim
rednim brojem. Za neke varijante Kuba je ipak donosio potpune tekstove,
dok je za neke biljeio samo napjev; nekad se pozivao ak i na pogrene va-
rijante, tj. njegove napomene nisu se odnosile na varijantu oznaene, nego
na pjesmu sasvim druge vrste.93
Brojne varijante svatovsko-svadbenih pjesama koje je zabiljeio Ludvk
Kuba mogu se nai i kod drugih, ranije spomenutih sakupljaa, njegovih
93 Imajui sve navedene injenice u vidu, za ovo poglavlje, meu ostalim izvorima, oda-
brali smo i korpus svatovskih pjesama koje su se nale u istoimenoj skupini, a koju su na-
inili prireivai drugog izdanja Kubine zbirke. Inae, sam Kuba je 29 pjesama oznaio
kao svatovske, dok je u Rihtmanovom razvrstavanju ovaj broj znatno vei: ak 69 razli-
itih svatovskih pjesama, ne uzimajui u obzir sve varijante, izdvojene su u ovoj podjeli.
savremenika. Meutim, niti u jednom od tih izvora ne nude se naznake o

vrsti pjesme koja je donesena, izuzev kako je ve primijeeno u Han-
gijevom etnografskom tivu koje, osim mjestimino podrobnih opisa, po-
negdje sadri i pjesme svojstvene odreenoj dionici svatovsko-svadbenog
ceremonijala. Ipak, ni Hangijev opis ukupnih dogaanja vezanih za pro-
sidbu, svatove i samu svadbu iz razumljivih razloga nije potpun. (Han-
gi je, naime, obuhvatio uglavnom Krajinu, i to samo odreene drutvene
slojeve.) Neke rasprostranjene svatovske pjesme ovdje nisu ni donesene ili
su predstavljene tek kroz nekoliko stihova, a neke pojedinosti vezane za
svadbu prikazane su odlomcima duih, epskih pjesama. Meutim, jedino
je Hangi u razdoblju najplodonosnijeg biljeenja lirike u Bosni i Herce-
govini ponudio etnografski prikaz postupka sklapanja braka u bonja-
koj tradiciji, poevi od pronje, preko svatovskog pohoda, knivanja mlade,
vjenanja, pirskog veselja, erdeka i pohoda u nevjestinu kuu, kao zavr-
nog ina ukupnog svatovsko-svadbenog deavanja.
Budui da djevojku treba najprije isprositi, itavo dogaanje svatovsko-
svadbenog veselja kree od ina polaska u pronju. Mladoenjina porodica
treba da ostavi snaan dojam kod ukuana od kojih se prosi djevojka pa se
stoga ne tedi na darovima kojima se obasipa budua nevjesta. I dok prosci
pitaju za ruku djevojke, na dvoru se uje pjesma Dobro doli mladi prosioci!
/ Jeste li se mladi umorili?94 Ali proscima nije uvijek posao lahko polazio za
rukom; momak je znao i po nekoliko puta prositi istu djevojku. Sjeanja na
takva dogaanja sauvali su stihovi: Evo danas devet godin dana, / Kako
gledam zlato u matere; / Zlato hoe, majka mi ga ne da. / Dado majki dibu
i kadifu, / Majka dade, babo je ne dade...95
Usmena lirska pjesma sauvala je u bonjakom tradicijskom toku spo-
men i na one nevolje do kojih je dolazilo kada se djevojka uzalud nadala
da e joj odabrani momak zaprositi ruku. S druge strane, neodluni mla-
di pravdao bi stalno odgaanje prosidbe obrazloenjem da se za takvo ta
treba dogovoriti s roditeljima. U stihovima pjesme Sjaj mjesee, moj noni
vodnie,96 razoarana djevojka preispituje momkovu nedosljednost i ute-
meljeno zakljuuje da on izmie obeanom, a u drugoj djevojka se odvaila
da momku napie pismo, s ciljem da ga prekori zbog odugovlaenja s pro-
94 Dobro doli mladi prosioci, Savo N. Semiz, Svadbeni obiaji u Mostaru, GZM 1903, str.
588.
95 Antun Hangi, 2010. ivot i obiaji muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Zemalj-
ski muzej BiH, str. 139.

96 Sjaj mjesee, moj noni vodnie, Rukopisna zbirka Ivana Zovke 1893. Tisuu narodnih
enskih pjesama M. H. 24. sv. I, br. 31.

70 Nirha Efendi
sidbom, u kojem narastajue prigovaranje dragom vrhuni u posljednjem

stihu: Sve govori, al mi ne dohodi.97
Svake jeseni kod djevojaka su iznova oivljavale nade da e ih njihovi
odabranici zaprositi pa su one kojima su prilike prolazile, a one ostajale
ekajui, uobliile alovite stihove o jeseni koja je nekome donijela med,
a nekome jad i emer.98 enju za udajom i svijanjem vlastitog porodi-
nog stanita otvoreno su iskazale mlaahne Tuzlanke, zazivajui pohod
svatova iji bi konji bili poaeni jemom koji one upravo anju.99 elje
iz djevojakih snova vezanih za prieljkivanu svadbu sauvali su i stihovi
pjesme Bor sadila Naja Kapetana,100 u kojima se mlada djevojka nada da e
se njezini mnogobrojni uesnici svatovskog pohoda odmarati pod irokim
granama bora koji je ona sadila i zalijevala, a da e jengibule pohitati k njoj
u bijelu kulu.
Ponekad su se dogaale i takve neugodnosti za djevojku da prosilac
odustane od pronje, jer su ga neki njegovi prijatelji ili rodbina odgovorili,
tj. pokudili odabranicu koja mu se zduno radujui nadala. U pjesmi arko
sunce jesi l uranilo,101 nesretna djevojka tek od Sunca saznaje da se voljeni
mladi priprema za pohod po nevjestu, ali ne po nju, nego po drugu, a u
drugom primjeru djevojka se suoava sa slinim, nepovoljnim vijestima,
ali joj u pomo priskae prijateljica, koja joj ukazuje na njene krive procje-
ne, s obzirom na ponaanje njezinog izabranika: Tebe mami, po drugu se
kani, / Teb se kune, drugoj prsten kuje, / Tebe voli, drugoj dibu kroji.102
A da su se stjecale i one tegobne okolnosti kada bi sirotu djevojku uku-
ani obeali proscima koji nisu po njezinoj volji, ve po volji usvojitelja,
svjedoi pjesma Poetalo zlato materino, u kojoj se za nedragog data ogla-
ava alovitim iskazom oajnice.103 Nekad bi, ipak, drutveno okruenje u
kojem se porodica nalazi omoguavalo proenoj djevojci da doe do rijei
te izbjegne neeljeni ishod, okoristivi se dovitljivo trenutnim porodinim
neprilikama, kao u pjesmi Fato, zlato, to se ne udaje?104
97 Vjetar pue, alkatmerom nie, Isto, br. 115.

98 Ljeto proe, medna jesen doe, Isto, br. 39.
99 Jeam ele Tuzlanke djevojke, Isto, sv. II, br.79.
100 Bor sadila Naja Kapetana, Smajil O. Bradari, Ms 38 Narodne umotvorine (iz Der-
vente i okolice veinom) FAZM, Rukopisna zbirka Odjeljenja za etnologiju, sv. V (I-V)
pjesma br. 217.
101 arko sunce jesi l uranilo, Isto, sv. I, br. 50.
102 Ja urani jutros na vodicu, Bradari, sv. III, br. 21.
103 Poetalo zlato materino, Isto, br.111.
104 Fato, zlato, to se ne udaje?, Isto, sv. II, br. 46.
Suoena s neprilikom da je isproena za nedraga, djevojka e nemilu vi-

jest proslijediti voljenom momku, oekujui da e on preduzeti neto ime
e okolnosti okrenuti u njihovu korist. S druge strane, zbilja u kojoj su se
nali nerijetko je takva da su veoma male mogunosti za promjene koje bi
im godile pa stoga se isproena u jednoj pjesmi u dobroj mjeri pomirena
sa sudbinom obraa Mjesecu tualjkom: Miseino, haj probudi dragog, /
Pa mu kai da sam isproena, / U veliko pleme Atlagia.105
rtve brakova ugovorenih bez znanja mladenaca nisu iskljuivo i uvi-
jek bile djevojke. Dogaalo se da i momci budu obeani nekome ne po
njihovoj volji, ve po elji roditelja, pri emu je u veini primjera vode-
u ulogu igrala majka, koja je bila uporna u nastojanju da joj se sin oeni
plemenitom nevjestom iz ugledne kue. Stihovima pjesme Udaji se draga,
mene eni majka,106 nesretni mladi poruuje djevojci da je bespomoan te
da e dii ruku na sebe, jer ne eli pristati na rjeenje u kojem njegov izbor
nee biti uzet u obzir.
U obiajnoj praksi Bonjaka zapamene su i one vrste dogovora o za-
rukama koje su se odvijale u tajnosti izmeu dvoje zaljubljenih. Djevojka je
s razlogom veoma uzbuena zbog ponude koju je dobila i rijetko se moe
uzdrati da svoju radost ne podijeli s majkom ili sa drugaricama. U pjesmi
Kradom svoju amanetih dragu,107 momak saznaje da je djevojka povjerila
majci vijest o zarukama na koje je upravo pristala, na to je majka, zate-
ena nenadanim saznanjem, oekivano uskliknula, drei da je in udaje
njezine keri preuranjen, a vragolasta djevojka je samosvjesno potvrdila
rijeenost da istraje u svojoj nakani. U drugom primjeru o istom sadra-
ju skladno je uoblieno uzajamno darivanje tajno zaruenih zaljubljenika:
Sretosmo se, viosmo se, darovasmo se, / On mi prui zlatan prsten i sto
dukata, / A ja njemu bir boaluk i srma jagluk.108
Premda je u pravilu svaka djevojka nestrpljivo prieljkivala trenutak
prosidbe i potvrdno se prema tom inu odreivala, u nekim prilikama i u
nekim drutvenim slojevima vladalo je uvjerenje da ona ne treba odmah
pristati na momkovo traenje ruke, kako ne bi, na taj nain, umanjila vla-
stiti ugled i znaaj, o emu su pjesme takoer posvjedoile.109
105 Miseino, haj probudi dragog, Muharem Kurtagi Muslimanske narodne pjesme,
enske, M.H. 197. sv. I (I-VI) br. 147.

106 Udaji se draga, mene eni majka, Bradari, sv. I, br. 155.
107 Kradom svoju amanetih dragu, Isto, sv. III, br. 93.
108 Uze ugum i matrafu, odo na vodu, Bradari, sv. III, br. 117.
109 Ljiljan goro, ljiljanova, Vuk S. Karadi. 1824. Srpske narodne pesme I. Beograd. str.
171, pjesma br. 257. (T)

72 Nirha Efendi
Kada bi djevojka bila konano isproena, bio bi odreivan dan vjena-

nja, odnosno dan dolaska po nevjestu. Pritom, tradicijske zasade u kojima
je obeana rije svetinja, posreduju u djevojkinoj ili momkovoj srei ili ne-
srei. Tako je isproena djevojka unaprijed i bespogovorno zabranjena bilo
kome drugom osim onome kome je obeana, to meu inim dokazuju sti-
hovi pjesme: Jesi l uo da sam isproena?110 Duboko svjesna da vie nema
povratka kui od trenutka kada je povedu svatovi, nevjesta dostojanstveno
prihvata dosueni joj udes, poentirajui pogled na vlastito stradanje stiho-
vima koje odlikuje jezgrovitost iskaza poslovice: Ne vraa se meit s teneira,
/ Ni djevojka sa vjenanja majki!111 Brojne varijante lirske teme o udaji siro-
te djevojke koja nema spremljenih darova, tj. koja nije pripremila ruho a
meu kojima je i ona koja zapoinje stihom: Zapjevala bulbul tica, misli
zora je112 takoer su sauvale sjeanje na udaju po volji staratelja, a ne
prema dogovoru sa djevojkom, kao i njezino stameno mirenje sa sudbinom
koja joj je odreena.
Uesnici u svatovskom pohodu kojim se ide po nevjestu, u odreenim
dionicama svoga kretanja pjevaju, sviraju uz zurne te udaraju u bubnjeve,
pucajui pritom iz puaka. Sliku takvog veselja doarali su brojni primjeri
pjesama koje se odnose na te ase u kretanju svatova, kakva je i ona za ije
biljeenje dugujemo zahvalnost Antunu Hangiju: Kad su svati otlen po-
lazili, / Zasvirae jasni davulbasi, / Zakucae bubnji limenjai, / Zapucae
puke kraj divojke...113 U takvim prilikama uobliavane su ivopisne slike
svatova u pokretu. Momci, uesnici u svatovskim pohodima, u pravilu su
naoiti, stasiti, hrabri i vini borilakim vjetinama koje su na cijeni; nji-
hova viteka oprema uvijek je uz njih da posvjedoi njihovu snagu i njihov
znaaj. Sivi soko je neizostavno junakovo drutvo. Ova, meu bosanskim
narodom i u ivotu, i u pjesmi omiljena ptica odani je pratilac junaka
do te mjere da ga njegovi gospodari putaju i na vlastitu trpezu: Lijepo ti je
podno pogledati / e junaci rujno vino piju; / Soko im se po trpezi ee.114
Budueg mladoenju na pokretanje svatovskog pohoda bodre i ohra-
bruju njegovi jarani, srano se zaklinjui da e biti njegova pouzdana
pratnja i podrka u tom ivotno vanom pregnuu. Sjeanje na te i takve
momake razgovore i pripreme sauvano je, meu brojnim, i u stihovima
110 Jesil uo da sam isproena, Kuba, str. 49, br. 4.

111 Snijeg pade o Petrovu danu, Isto, str. 106, br. 339. U Kubinu zapisu spomenute pjesme
umjesto rijei meit stoji mert. Ova omaka izmakla je panji prireivaa Kubine zbirke.
112 Zapjevala bulbul tica, misli zora je, Bradari, sv. I, br. 64.
113 Kad su svati otlen polazili, Hangi, str. 149.
114 Lijepo ti je podno pogledati, Kuba, str. 104, br. 328.
pjesme Udri banda Komandir paina.115 S druge strane, momak je svjestan

da e mu na tom vanom putovanju svi uesnici biti od koristi i vanosti,
pa u tom smislu nije lien panje ni vlastiti konj dorat, od kojeg se oekuje
poslunost i kojem se obeava nagrada ako djevojka bude sretno dovedena
mladoenjinoj kui: Stan dorate stani dobro moje, / Ne kujem te da te pre-
prodajem, / Ve te kujem, po djevojku spremam, / Ako Bog da pa je dovede-
mo, / Zlatne u ti ploe potkovati!116
Sa najveim uzbuenjem dolazak svatova iekivala je isproena, koja
ponekad nije uspijevala savladati nestrpljenje koje je izbilo u stihovima
srazmjerno rijetkog simetrinog dvannaesterca: Golube bijeli, izai iz gore,
/ Izai iz gore, srce mi sagore.117 Svatove koji dolaze pred djevojaku kuu
doekuje njen domain, djevojkin otac. Po prispijeu svatova uju se stiho-
vi: Dobro doli kieni svatovi, / Jeste li se mladi umorili, / Dok ste naem dvo-
ru dohodili?118 Naalost, znale su se ponekad stei i one tragine okolnosti
kada bi isproena djevojka u meuvremenu umrla, pogoena kakvom bo-
leu ili nekim drugim udesom. Vijest o takvoj nevolji sauvali su alobno
obojeni stihovi: Kud idete kieni svatovi!? / Kud idete, kud konje morite /
Umrla je proena djevojka...119
Svatovi kod nevjestinih roditelja bivaju doekani jelom i piem. Prije
nego to e svatovski pohod krenuti sa isproenom, djever ulazi u hare-
mluk i daruje mladoj prsten. U tom trenutku ponekad se mogla uti pje-
sma: Zlatni topi u grad udarie,120 kao i prvo nevjestino obraanje djeveru:
Oj, divere, moj zlatni prstene! / Sramota je u te i gledati, / A kamoli s tobom
govoriti.121 Djever je openito jedan od najvanijih sudionika svatovsko-
svadbenog deavanja. On je uvijek prvi uz nevjestu i svesrdno nastoji da joj
u svemu ugodi. Sjeanje na djeverov brini odnos prema nevjesti u svatov-
skom pohodu sauvano je u brojnim svatovsko-svadbenim pjesmama.122
115 Udri banda Komandir paina, Zovko, sv I, br. 49.

116 Konja kuje Dizdarevi Meho, Senija Bajraktarevi, Ms 37 Sarajke. Muslimanske en-
ske pjesme FAZM, Rukopisna zbirka Odjeljenja za Etnologiju, br. 59.
117 Oj ruo rumena, na srcu saena, Bradari, sv. I, br. 175.
118 Dobro doli kieni svatovi, Savo N. Semiz, Svadbeni obiaji u Mostaru, GZM 1903, str.
593.
119 Gorom jezde kieni svatovi, FAZM, fasc. LXVIII G, 16461. Kazivala Hatida Mehme-
dovi iz Srebrenice.
120 Zlatni topi u grad udarie, Semiz, str. 594.
121 Oj divere, moj zlatni prstene, Hangi, str. 152.
122 Noca svate u gorici nae, Petar Mirkovi 1886, Srpske narodne pjesme, gerzovske i
evojake iz Bosne, Panevo: tamparija brae Jovanovia, str. 77, br. 108.
74 Nirha Efendi
Prije polaska isproene iz roditeljskog doma, djevojke kite svate, a ovi

ih za kienje nagrauju darom u novcu. Nevjesta je ponekad zabrinuta
usljed neizvjesnosti vezane za ivot u novome domu, ali ona nije jedina
koja ali zbog odlaska iz kue svojih roditelja. Majka isproene, koju svato-
vi odvode, takoer tuguje, ali i ona strepi od onoga to njezinoj keri moe
donijeti ivot u mladoenjinoj kui. esto joj savjetuje da ne uri, jer je u
svojoj kui paena onako kako u tuoj sigurno nee biti. Strah od mogueg
kajanja usljed naputanja roditeljskog doma takoer oblikuje pojedine pri-
zore u pjesmama. Ipak, ovo zahtjevno pregnue, kojem je po zakonitosti-
ma svekolikog ivotnog deavanja valjalo udovoljiti, bilo je osim rijetkih,
tegobnih izuzetaka provoeno i dovoeno do eljenog ishoda: zasnivanja
porodice, tj. stjecanja okrilja za vlastiti porod. ak i kada bi se udaja do-
gaala uz nedvojbenu privolu djevojke, prizvuk ali i tuge zbog odlaska
iz kue bio bi uoljiv u stihovima pjesme koja se pjevala u toj prilici: Osu
se biser-grana od jergovana.123 Nedoumica i strah od moguih nesnalae-
nja u vanim zadacima koji predstoje znaju takoer povremeno obuzeti
srce djevojke koja se sprema zakoraiti u branu zajednicu, pa su u tom
smislu neke pjesme iz ovog tematskog kruga uvjerljivo posvjedoile dje-
vojako osjeanje strepnje i strahovanja pred izazovima novoga ivota.124
esto se dogaalo da djevojka zaplae pri polasku, to je osobito pogaalo
mladoenju, koji bi u pravilu bio uvjeren da put koji se dolaskom svatova
pred nevjestom otvara a iji je zavretak u njegovom, tj. domu njegovih
roditelja, a njihovom buduem treba biti razlogom njezina radovanja.125
Po dolasku u mladoenjinu kuu nevjestu bi ponekad tjeila ak i zao-
va, koja se u saimanju ivotnog iskustva brojnih narataja poslovino
smatrala nesklonom dovedenoj, a posebno ju je toplo doekivala jetrva,
koja je izvor za svoju podrku pridoloj nalazila u vlastitom ivotnom do-
gaanju, iz vremena kada se i sama, kao nevjesta, bila nala na istom putu
neizvjesnosti i nepoznanica.126
Nakon to su se stekli potrebni uslovi za polazak, svatovi bi krenuli
sa nevjestom, gotovo neizostavno uz pokretaku pjesmu, koju bi izvijao
svatovski au, glavni junak svekolikog svatovskog dogaanja: Hazurala
kita i svatovi! / Kasno nam je i daleko nam je, / Kratki danci, a dugi konaci,
/ Daleko su dvori Mustaj-bega.127 Sa nevjestine desne strane iao bi svekar,
123 Osu se biser-grana od jergovana, Kuba, str. 64, br. 96.
124 Stade moje iza gore sunce, Zovko, sv. II, br. 112.
125 Poletio siv sokole, Bradari, sv. IV, br. 48.
126 Za onom gorom zelenom, Isto, sv. V, br. 205.
127 Hazurala kita i svatovi, Hangi, str. 151.
s lijeve brat ili amidi, a ispred svih iao bi haberdija, glasonoa koji e
u momkovu kuu donijeti vijest da se pribliavaju svatovi sa mladom.128
Zaplet sveukupnog svatovskog veselja zapoinjao bi u asu kada bi svati
sa isproenom krenuli od njezine kue. Ovaj odsudni trenutak za nevjesti-
ne ukuane, ali i za ponosnog mladoenju, zapamtili su stihovi u kojima bi
se od prilike do prilike, na odgovarajuem mjestu u lirskom okviru smje-
njivalo ime, uvijek nove, povedene: Naa Hanka na pohodu hoe da poe,
/ Ustavlja je mila majka da jo ne ide, / Hou, majko, hou, babo, biti ne
more...129
Nevjesta bi se na polasku iz roditeljske kue najee prisjeala svojih
drugarica. Svjesna da e joj veoma nedostajati u novim prilikama, nevjesta
im alovitim glasom poruuje: alte mene, moje drugarice, / Neu s vama
dugo drugovati: / Danas danak i sjutra do podne, / A od podne s dragim pu-
tovati, / Putovati u njegove dvore, / Putovati i s njim vjekovati.130 Ponekad
bi ih vragolasto nagovarala da se i one ubrzo za njom udaju, i to po njenom
tragu u grad u kojem su se stjecala bezbrojna djevojaka prieljkivanja sa
raznih strana, u Sarajevo: Hajirula, moje drugarice, / Hajirula, da se uda-
jemo, / Ja k Sarajvu, a vi u Sarajvo, / Nek smo opet druge na tamahu, / Kao
to smo i djevojkam bile!131
Ipak, i uz posvemanju elju za udajom, djevojka nerijetko pokazuje
strah od tuine, alei sve to ostavlja i pomalo zavidei onima koji ostaju
doivotno tamo gdje su i roeni i stasavali. Tako se ona znakovitom alo-
pojkom obraa javoru i zelenom boru, na koje nailazi naavi se u svatov-
skom pohodu kroz goru.132 Strepei i strahujui da e naii na nedobrohot-
nu odbojnost u novome domu a elei preduprijediti takvu mogunost
djevojka u stihovima jedne pjesme izvija svojevrsnu molitvu, obeavajui
svesrdno sa svoje strane potpunu predanost kunim poslovima i prieljku-
jui dobrobit.133
Neizvjesnost usljed moguih vremenskih neprilika, suparnikih na-
pada ili hajdukih prepada na primjeren nain su oblikovale pjesme koje
se veu za ovaj dio svatovskog pohoda. U pjesmi Gorom jezdi budimski
128 Vidi: Salih Kulenovi (1991), Svadbeni obiaji muslimanskog stanovnitva Graani-
ce i okoline, Folklor Bosne i Hercegovine, Sarajevo: Udruenje folklorista Bosne i Her-
cegovine.
129 Naa Hanka na pohodu hoe da poe, Kuba, str. 181, br. 810.
130 Listaj goro, kukaj kukavice, Zovko, sv. II, br. 151.
131 Hajirula, moje drugarice, Zovko sv. II, br. 18.
132 O javore, zelen bore, Bradari, sv. V, br. 136.
133 Bi ljubice svak te bere, Kurtagi, sv. I, br. 215.
76 Nirha Efendi
Belaga134 nevjesta Umihana upozorava mladoenju Belagu da svati tre-

baju prestati s pjesmom jer ih mogu uti hajduci i meu njima Limun ha-
rambaa, koji je povedenu mladu ak etiri puta prosio.
Dramsko zaplitanje, posebno kod pjesama s motivima udaje ili enidbe
nametnutim drugom, dogaa se u gori, na zelenoj travi, meu sokolovima,
gavranovima i jelovim granicama. Momak u takvim prilikama otvoreno
priznaje nespremnost da se nosi sa golemom ivotnom nevoljom, to se
najbolje vidi u baladinom zavretku jedne takve pjesme: Prostrite mi ze-
lenu dolamu...135
Polazak svatova kroz goru bila je prilika da mlada iskae ne samo svoje
tajne onome ko zaslui njeno povjerenje, nego da i pred svatovima pokae i
zrelost u prosuivanju kada joj se za to ukae mogunost. U jednoj pjesmi
nevjesta zaustavlja svatove da nabere rukovijet behara koji e ponijeti na
dar svojim novim ukuanima, dok prisutni svati nastoje sakupiti to vie
bisera koji se pred njima ukazao. Na upit zato i ona ne kupi biser ve bere
behar, djevojka pronicljivo uzvraa: A Boga mi kieni svatovi, / Ako budem
vaem rodu draga, / Dosti dara po kita behara, / Ako nisam vaem rodu
draga, / Uzalud mi tanki boaluci.136
Nevjeste obino pokazuju znatno strpljenje kada se nau na udaru i-
votnih nepogoda, ali nerijetko iskazuju tugu zbog naputanja roditeljskog
doma. Spomen na takvu djevojaku sjetu uvaju stihovi pjesme Od mora
eto svatova,137 iz koje saznajemo da ova nevjesta nevoljko ostavlja cvijee
nejako, ali se potinjava elji roditelja i odlazi sa svatovima u dom mla-
doenje za kojeg je isproena. O zaudnim ivotnim prilikama, u kojima
bi djevojka sa svatovima krenula onome kome su je dali, a da nije bila ni
svjesna ta se sa njom zapravo dogaa, svjedoe stihovi pjesme Djevojka je
tuina bratila,138 u kojima mlada shvata da se nala u svatovskom pohodu
tek kada stigne pred dvore mladoenje, koji se zakleo da e je cijelim pu-
tem paziti kao roeni brat, to i jeste bio djevojkin uvjet u ovoj naivnoj
matariji narodnog pjesnika da krene na put sa nepoznatim mukarcem.
Budui da nevjesta kree od kue pod duvakom, tj. velom koji joj po-
kriva lice, nestrpljivi mladoenja ponekad zaeli da ugleda lice pokrive-
ne mlade i prije nego to prema toku svadbenog obreda na to doe red, a
svoja prieljkivanja uobliava desetercima u molbu Vinjem da Njegovom
134 Gorom jezdi budimski Belija, Miloevi, sv. IV, str. 338-339, br. 338.
135 Zacvililagora imirova, Kuba, str. 185, br. 831.
136 Crna gora cvatila beharom, Bradari, sv. V, br. 147.
137 Od mora eto svatova, Miloevi, sv. IV, str. 322, br. 66.
138 Djevojka je tuina bratila, Bajraktarevi, br. 56.
odredbom zapue jugovina koja e skloniti nevjestinski veo.139 Nedugo

potom mladoenjina dova bude i usliana. Uzbuujui trenutak uenog
otkrivanja nevjestina lica narodni pjesnik upeatljivo je doarao stihovima
koji donose prepoznatljivu sliku djevojake ljepote iz vremena ivota ovih
pjesama: Sinu lice kano arko sunce, / Podvoljice kano mjeseina, / Sve od
efka pohvata groznica, / Od ljepote lijepe djevojke, / A najvie gone Mehu
lijepog.
Prizor odmaranja svatova na putu za eljeno odredite sa ponosnim
mladoenjom u sreditu pjesnikove panje doarali su stihovi pjesme i-
roka kita rakita.140 Predah u svatovskom pohodu, koji se stekne na polju
prekrivenom vrbovim grmovima, osim jednog kraja na koji su pali sva-
ti eljni odmora, prilika je za suptilno iskazivanje naklonosti mladoenje
prema nevjesti, u izvanrednoj slici sokola koji se sa emsi-begove ruke izvi-
ja visoko, da bi potom sletio na nevjestinu ruku.
Dok traje svatovski pohod, kod mladoenjine kue nestrpljivo se ie-
kuje nevjesta. Za to vrijeme svekrva je sa kerima, tj. mladinim zaovama
pripremila sve za doek svatova: Svekrva se svatovima nada / Nainila od
enboja lada / Od latife i male kadife.141 Meutim, jo ne mora zapoeti
zavrno veselje: ukoliko je mlada dovedena uoi ponedjeljka, eka se no
uoi petka za vjenanje i svoenje mladenaca u erdek. U meuvremenu,
mladu oblaze kominice, a uz nju je sve vrijeme jenga ili jengibula, pratilja,
ponegdje imenovana i kao obikua, koja upuuje dovedenu kako da se po-
naa u pojedinim dionicama svadbenog obreda, koji je u toku.
in stavljanja kne mladoj takoer je popraen pjesmom. Ovaj sveani
trenutak uvaju trinaesteraki stihovi: Povila se zlatna ica od vedra neba,
/ To ne bila zlatna ica od vedra neba, / Ven to bila nevistica od dobra roda,
/ Savila se svom draganu u svilen nidra...142, kao i oni deseteraki: Bismi-
lahi kudre sahatile,143 u kojima se mlada savjetuje kako treba da postupa
posebno s obzirom na mjesto u vaeoj drutvenoj hijerarhiji pripadnika
mladoenjinog roda. U stihovima pjesama koje su pjevane u noi knivanja
nevjeste prepliu se osjeanja radosti zbog dolaska u mladoenjine dvore i
ustreptalog iekivanja susreta sa samim mladoenjom: Zlatni topi u grad
139 Sunce sjae, kia rominjae, Zovko, sv. II, br. 166.
140 iroka kita rakita, Kuba, br. 422, str. 120.
141 Svekrva se svatovima nada, Kuba, str. 190, br. 860.
142 Povila se zlatna ica od vedra neba, Kurtagi, sv. I, br. 223.
143 Bismilahi kudre sahatile, Miloevi, sv. IV, str. 320-321, br. 61.
78 Nirha Efendi
udarie, / Naoj snahi boju postavie. / Naa snaho, je l ti ao majke? /

to e meni biti ao majke, / U mom dvoru bolju majku kau...144
Nakon stavljanja kne dovedenoj, obino sutradan po tom inu, pristu-
pa se vjenanju. Veselje je ve zapoelo, ali prije velikog pira slijedi sredi-
nji dogaaj svadbenog obreda svoenje mladenaca u erdek. Ako je rije o
seoskoj sredini, onda se ispod prozora i oko kue kupe momci te zadirkuju
mladoenju pjesmama i poalicama prigodnog sadraja: Lipi Mujo i primor-
ski vue / ne daj Hanki svu no zaspat mue. / Izvadi joj jastuk ispod glave
/ Podmetni joj svoju bilu ruku...145 Odlazak mladoenje u erdek s mladom
nerijetko je bio popraen aljivim doskoicama i pjesmama, a u odgova-
rajuim folkloristikim zapisima sauvana su svjedoanstva o ponaanju
zvanica na piru u tim prilikama, u emu su uzimali uea zavisno od
drutvenog sloja u kojem se odvija svadba i stariji i mlai, i muki i enski
sudionici svadbenog veselja. U opisu svadbenih obiaja u rodnom Bihoru,
takoer seoskoj sredini, knjievnik amil Sijari biljei smjeliju, zadirkuju-
u pjesmicu vezanu za odsudno dogaanje u svatovskom obredu.146
Jenga ili obikua je imala zadau poduiti mladu kako e se ponaati
u kljunim dionicama svadbenog obreda. Ona je prva osoba koja e ui u
lonicu nakon to mladenci iz nje ujutro izau, a tamo e je ekati darovi
koje su joj ostavili kao zahvalu za njezin trud. Sada je ve sve spremno za
poetak pirskog veselja. Jenga e najprije pozvati mladu da iznese ruho i
darove koje je donijela novim ukuanima, mladoenjinim najbliim srod-
nicima. Slika dijeljenja darova u sreditvu je svadbene pjesme koja se uje u
ovoj dionici svadbenog veselja.147 Darovi koje je mladoenjinim ukuani-
ma dijelila pridola nevjesta trebali su biti primjereni drutvenom poloaju
onih kojima su dodjeljivani, pri emu je dolazila do izraaja odgovarajua
razina zrelosti u prosuivanju onih koji su pripremali i razvrstavali poklo-
ne. Mogunost da se u ovoj ponudi procijene dometi druge strane otkri-
va razloge zato su pokloni pregledani s tolikom panjom, naravno, nakon
krajnje usredsrijeenog zagledanja same nevjeste.
U vrijeme bujnog ivota bonjakih svatovsko-svadbenih pjesama, u
zlatno doba ovih folklornih tvorevina, ije opadanje zapoinje s krajem au-
144 Zlatni topi u grad udarie, FAZM, fasc. LXVIII G, 16431. Kazivala Adila Pilav iz
Srebrenice.
145 Lipi Mujo i primorski vue, Miloevi, sv. IV, str. 379, br. 307.
146 Var se, Meho, ne prevar se, Zabiljeio prema kazivanju stanovnika Bihora amil Sija-
ri, Iz narodnog ivota Bihora i Peteri, Bilten Instituta za prouavanje folklora Sarajevo,
2/1953, str. 382.
147 Puhni mi, puhni ladane, Kuba, str. 150, br. 611.
strougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, imunije bonjake porodice,

prije svih one iz redova krupnih i srednjih zemljoposjednika, prireivale
su uz veliku svadbu (veselje u mladoenjinoj kui) natjecanja te dijelile
pobjednicima ponekad i veoma vrijedne nagrade za najbre i najspretnije
pojedince (konjske i pjeake trke, skakanje na mijeh i sl.). Kao to je po-
svjedoio Antun Hangi u svojoj knjizi o ivotu i obiajima Bonjaka, ali
i drugi koji su pisali o istom, pir je mogao trajati i po nekoliko dana. Ra-
dost ukuana u mladoenjinoj kui, izazvana dolaskom eljno oekivane
prinove u vidu odabrane nevjeste, ovjekovjeen je trinaesterakim stiho-
vima koji su u usmenom prenoenju, u razliitim varijacijama preivjeli i
do najnovijeg vremena: Trepetljika trepetala, puna bisera / Ovi nai b jeli
dvori puni veselja, / Kako je to veselje pa se vesele? / Ono babo sina eni pa
se veseli, / Svak se tome veseljae, babo najvie...148
Jedna od omiljenih igara koja se izvodila na pirskom veselju uz prigod-
nu pjesmu jeste kolo sastavljeno od nekolicine djevojaka koje su se kolajui
drale za ruke i zadirkivale nevjestu ili neku od prisutnih djevojaka koje bi
stajale u sredini kola i birale uvegiju. Cure bi pjevale i pjesmom izazivale
lijepu djevojku da ustane i poigra, prozivajui je poimenice: Ustaj Fato,
ustaj lipa, ustaj poigraj, / Dat emo ti stara edu, ustaj poigraj!149 Kako
djevojka u pravilu ne bi bila zadovoljna ponudom koju su joj drugarice
pripremile, kao prenemaui se i glumei usto bolove u nogama, mrzovolj-
no bi im otpjevavala: Niti hou, niti mogu, nit sam mona na nogu! Igra
nuenja i odbijanja ponude se nastavljala sve dok djevojka iz sredine kola
ne bi prihvatila ponudu koja bi joj u potpunosti odgovarala. Tada bi ona,
ushiena konanim ostvarenjem svojih elja, odgovarala drugama: I hou,
i mogu i mona sam na nogu! te bi ustala da se uhvati u kolo sa ostalim
djevojkama, a na njezino mjesto dola bi neka druga djevojka iz kola.
Osim opisane igre, esto su se na svadbama okretala i ona kola u koji-
ma bi djevojke od prisutnih svatova traile darove, obraajui se molbom
najprije mladoenji, a zatim redom i ostalim, sve dok ne bi ispunile svoj cilj.
Svoja traenja izraavale su poletnim simetrinim osmercima: Mladoe-
njo, diko naa, / Daruj nama kolo nae!,150 a veseli djevojaki zahtjev za
ispunjenje mladalakih elja bi nakon mladoenje bio upuivan i ostalim
148 Trepetljika trepetala, puna bisera, Kuba, str. 138, br. 535.
149 Ustaj Fato, ustaj lipa, ustaj poigraj, Emsud Sinanovi (1996), Bonjaka drama, Opati-
ja: Lovran, str. 37. Zabiljeeno prema kazivanjima Ifete Mahi i Eefe Sinanovi, bosan-
skih prognanica u Hrvatskoj, ratne 1995.
150 Mladoenjo, diko naa, Cvjetko Rihtman (1986), Svatovske pjesme, Zbornik napjeva
narodnih pjesama Bosne i Hercegovine, Sarajevo: ANUBiH, str. 260, br. 156.
80 Nirha Efendi
vanijim uesnicima svadbenog veselja, sve dok djevojke ne bi sakupile za-

dovoljavajuu sumu novca.
U nekim krajevima Bosne u ovim prilikama izvodilo se svadbeno kolo,
takozvana hopa, u kojem su uestvovali mukarci. Ovo kolo obino je
vodio stariji momak ili pak oenjen ovjek koji je znao dobro pjevati. U
kolo se moglo uhvatiti i do 50 lica, mahom mukaraca, koji, u sastavu po
dvojica, pjevaju onaj isti stih to bi ga prvi zainjao kolovoa. Hopa se igra-
la kod mladoenjine kue, i to u srijedu, kasno naveer, kada bi obiajne
radnje vezane za pirsko veselje bile ve na izmaku. Uz igru su se mogli uti
i humorno obojeni stihovi: Hajd u kolo ko god more, / A ja znadem ko ne
more, / Ko se skoro oenio, / ebar masla potroio, / Svako dobro poelio, /
Od punice maslenice, / A od punca masna tukca, / A od svasti svake asti,
/ A od ura razgovora.151 Izgovaranje svakog stiha pratila je prigodna ono-
matopeja Aj ili Ahaj, koja je izvoaima mahom sluila da skrenu panju
prisutnih na ono ta ele saopiti u stihovima.
Uinkovitim svojstvom alegorije u odeenim primjerima svatovsko-
svadbene lirike razvijani su stihovi kojima se eljela naglasiti pogubnost
urbe u donoenju vanih ivotnih odluka. Ovo ivotno iskustvo brojnih
narataja oblikovano je simetrinim osmercima pjesme: A golube, moj go-
lube, / Ne padaj mi na maline, / Jo maline zrele nisu...,152 kojom se eli
preduprijediti prerana udaja. Ipak, u bonjakoj tradiciji uvrijeeno je mi-
ljenje da enidbu, odnosno udaju ne treba puno ni odgaati. Zamamno
doba mladosti, kada se, blagovremeno, treba odigrati ovaj vaan dogaaj u
ljudskom ivotu, izbija iz brojnih slika u bonjakim svatovsko-svadbenim
pjesmama. S druge strane, stihovi nekih pjesama na humoristian nain
slikaju komine nesrazmjere koje je ponudila svakodnevnica, kada su se
stari ljudi nali u ulozi da se ene mladim nevjestama, to je izazivalo pod-
smijeh, a zapravo i humornu osudu okoline, kao u davno zabiljeenom pri-
mjeru pjesme Star se uri pomamio,153 iji je sadraj s vremena na vrijeme
iznova aktualizirao ivot bosanskohercegovake, posebno sarajevske sredi-
ne. Djevojka, niukom sluaju nije spremna pristati uz stara mladoenju, jer
osim to su mlai momci openito privlanji ljubomora, koja se javlja
kod starijih, dodatno oteava ivot u branoj zajednici mlade sa starim. U
jednom primjeru, djevojka se ali da je majka daje za stara, optuujui je
da nije ni svjesna da i sama time gubi, jer star mu zbog silne ljubomore ne
151 Hajd u kolo ko god more, FAZM, fasc. LXVIII-G, 16478.
152 A golube, moj golube, Miloevi, sv. IV, str. 74, br. 152.
153 Star se uri pomamio, Rukopisna zbirka S. R. Baagia Narodno cvijee M. H.,
str. 98, br. 50.

dozvoljava nevjesti da obie ak ni roenu majku. U djevojakoj mati sta-

rac je ve pripremio obrazloenje kojim pravda svoju posesivnost pa je ona
ve unaprijed vidjela njegov izgovor sadran u trinaestercima: Nejdi Hato,
nejdi zlato, vidie te mlad, / Vidie te, odvee te, osta jadan ja.154
U zaokruenju osvrta na ovu temu ne treba zaboraviti ni sve one dra-
matine prizore, ali i nadmudrivanja izmeu mua i ene u prilikama kada
je domain pokazivao rijeenost da dovede inou. Istina rijetko, ali dru-
tveni ivot bonjake zajednice poznaje i takve primjere, koji su zapameni
u pojedinim baladama ili vedro intoniranim lirskonarativnim pjesmama.
U takvim tegobnim prilikama ena se ponekad odluivala i da vlastitog
sina uputi na muevu odabranicu, kako bi izvrgla ruglu njegovu pomamu
i odbranila vlastito dostojanstvo.
Iz svatovsko-svadbene lirike Bonjaka izbijaju slike radosti, veselja, slut-
nji i nadanja, jednako kao i tuge, alosti i razoarenja: svega ta nudi jedan
ivot, u svim radosnim dionicama koje su u mnogo emu sline drugim, i
onim u blizini, i onim udaljenim kao i u svojoj tuzi, koja je uvijek jednako
bolna, bez obzira na razliitost njezina ispoljavanja. Od zaborava spaene
bonjake pjesme ove vrste kristali su usmenoknjievne batine ovog na-
roda, a pjesnici koji su ih uobliili i pjevai koji su ih pamtili i prenosili, sve
do marljivih ruku zapisivaa, sauvali su ne samo tekst te ponekad i napjev,
nego i aroliju trenutka, koji e buduim batinicima uvjerljivo svjedoiti
duhovno bogatstvo jedne samosvojne i zaokruene kulture.
154 Mene majka staru daje da ja tugujem, Muharem Kurtagi, Ms 53 Muslimanske na-
rodne pjesme FAZM, Rukopisna zbirka Odjeljenja za Etnologiju, sv. I (I-VI) br. 133.
Porodine pjesme
Jedno rano teorijsko odreenje porodinih pjesama, kao lirske usmeno-
knjievne vrste na junoslavenskom prostoru, ponudio je Jaa M. Proda-
novi, opisujui ih kao pjesme prepune suza i uzdaha, jada i oaja. U
predgovoru antologiji junoslavenske narodne lirike, koju je Prodanovi
naslovio enske narodne pesme, navedene su odreene potekoe sa kojima
se ovaj prireiva susretao prilikom podjele lirskih pjesama: Najtee mi je
bilo izvesti podelu enskih pesama. U Vukovoj I knj. one su rasporeene u
dvadeset grupa, u V knj. u etrnaest. Ja sam ih podelio u est: I ljubavne, II
svadbene i porodine, III obredne i obiajne, IV verske i pobone, V radne
i VI aljive. (Prodanovi 1925: 53) Kako je Prodanovi diobu lirskih pjesa-
ma utemeljio na raznolikosti tema i motiva zateenih u obimnoj pjesnikoj
grai kojom je raspolagao, za njegovu podjelu namjena pjesme i njezina
primjena u kontekstu bile su manje vane. Bez obzira na okolnost da su se
u Prodanovievoj klasifikaciji meu porodinim pjesmama nale svatov-
sko-svadbene, uspavanke i tubalice, pa ak i poneka balada, poput Ha-
sanaginice i pjesme o smrti majke Jugovia, u tekstu Porodica u narodnoj
poeziji: oseanja i odnosi, jasno su od istog autora ustanovljena razlikovna
obiljeja porodine pjesme kao zasebne lirske vrste (Prodanovi 1932: 92).
Ocjenjujui umjetnike vrijednosti porodinih pjesmama, Prodanovi im
je dodijelio visoku ocjenu rijeima: I taj bol i tuga koji se obilato raspro-
stiru kroz porodine pesme, uz lepotu stihova i bogatstvo pesnikih figura,
ine ove pesme najlepim posle ljubavnih pesama. (Prodanovi 1932: 92)
Meutim, jedna od moguih primjedbi koje bi se mogle uputiti na Proda-
novieve prinose prikazu porodinih osjeanja u usmenom pjesnitvu od-
nosi se na injenicu da je u razmatranom ogledu, kao primjere za odreena
pojanjenja, uzimao preteno stihove iz balada, pa ak epskih pjesama (o
enidbi sina Ive Senjanina), a ne iz same porodine lirike.
Porodinim pjesmama posebnu panju posvetio je Vido Latkovi. U
knjizi Narodna knjievnost, u presjeku kroz lirsko usmeno pjesnitvo, on
je porodinu pjesmu teorijski odredio, izmeu ostalog, sljedeim rijeima:
Kao optiju karakteristiku porodinih pesama treba navesti i to da u nji-
ma ima manje slika, a vie dijaloga i naracije, te esto prelaze u epsko-lir-
ske pesme. Shvatanja izraena u pesmama o porodinim odnosima i ideali
porodinog ivota koji su bili pred oima pevaa dok su ove pesme stvarali,
zasnivaju se na vievekovnom ivotnom iskustvu kolektiva. Otuda je ivot
u njima prikazan preko ustaljenih slika, a shvatanja su, i pored mestimi-
nih razlika, uglavnom utvrena. (Latkovi 1967: 186)
Vladan Nedi takoer je prepoznao porodine pjesme kao samosvojnu
lirsku vrstu, ocjenjujui ih saeto sljedeim rijeima: Blie poznanstvo sa
porodinim lirskim pesmama otkriva jednu istinu. One samo po izuzetku
slikaju patrijarhalnu idilu. Po pravilu, one obasjavaju tamne strane starog
porodinog ivota. (Nedi 1977: 25) Meutim, u prohodu kroz jugosla-
vensku narodnu liriku, Nedi je za svoju poznatu antologiju izdvojio neke
pjesme koje u stroijem knjievnoteorijskom smislu izlaze iz okvira lirike,
ime je proveo slino odstupanje u primjeni kriterija u izboru primjera kao
to je to prije njega uinio J. Prodanovi kada je u prikazu prirode osjea-
nja u porodinim pjesmama uzimao stihove iz balada i epskih pjesama.
Naime, sarajevsku baladu o na smrt osuenom (Ibrahim-begu), Nedi je
svrstao meu porodine pjesme, to je, ako se uzme u obzir tema pjesme
koja upuuje na tragina zbivanja u porodici, donekle i razumljivo, ali je
ova pjesma po svojoj ukupnosti izrazita balada te je kao takva bila i razma-
trana u radovima istraivaa usredsrijeenih na ovu dionicu bonjakog
usmenog pjesnitva (bavljenja H. Krnjevi i M. Maglajlia).
U poglavlju o narodnoj lirici knjige Istorija srpske knjievnosti Jovan
Dereti se pridruio nizu autora u srpskoj knjievnoj historiografiji koji su
uvaili anrovsku izdvojenost i zaokruenost porodinih pjesama u okviru
svekolike usmene lirike, imajui takoer u vidu okolnost da je porodina
sastavnica uoljiva kod jo nekih lirskih vrsta: Najvei krug obiajnih pe-
sama, svatovske pesme, u celini je ispunjen raznim vidovima porodinog
ivota. Uspavanke i tubalice su porodine pesme naroite vrste. U ljubav-
nim pesmama, pored devojke i momka iji su odnosi u prvom planu, u
pozadini se javljaju porodini odnosi, kao to je odnos kerke i majke, sina
i majke, brata i sestre i dr. Meutim, ima dosta i takvih pesama u kojima su
porodini odnosi najbitniji, u kojima oni nisu okvir nego tema. U njima je
svet patrijarhalne porodice vien iznutra. (Dereti 2007 [1983]: 330)
Konano, izrazitije teorijsko odreenje porodinih pjesama ponueno
je u Leksikonu narodne knjievnosti, u natuknici koju je napisala Radmila
Pei. U teorijskom odreenju Peieve porodine pjesme su oznaene kao
krae narodne pesme koje pevaju o ivotu u porodici i zadruzi, ili se pe-
vaju iskljuivo u porodinom krugu (...) Ove pesme pevaju najee o tuzi
u porodinom ivotu i tekoj sudbini ene dovedene u novi dom. Sredini
motiv ovih pjesama je ljubav materinska, a osobito sestrinska. Sestra za
84 Nirha Efendi
bratom oi vadi, suzama more uzmuti ili ga u elji od drveta i svile svija.
Ljubav brata prema sestri, ili sestara meu sobom retko se opeva, kao i
oinska ljubav, ili ljubav dece prema roditeljima. (Pei 1984: 208) U dru-
goj prilici tih godina, sastavljajui natuknicu o porodinim pjesmama za
Renik knjievnih termina, ista autorica prikazala je oblike koji pripadaju
ovoj lirskoj usmenoknjievnoj vrsti kao krae narodne pesme, jednim
delom obredne, koje pevaju o ivotu u porodici i zadruzi, ili se iskljuivo
pevaju u porodinom krugu. (Pei 1984: 623) Dosadanji uvid u literatu-
ru o junoslavenskom usmenom pjesnitvu pokazuje da su se na porodine
pjesme kao zasebnu lirsku vrstu osvrtali jedino autori iji su prilozi pret-
hodno razmatrani te da ova lirska vrsta nije na pojedinim podrujima u
literaturi posebno ni izdvajana.
Porodina pjesma u bonjakoj sredini, koja se u vrijeme tradicijskog
ivota ove lirske vrste ravnala prema strogim patrijarhalnim nazorima, po-
nijela je velik broj raznolikih motivsko-tematskih sadraja. Ipak, bez obzi-
ra na uoenu raznovrsnost usmjerenja, majka je u njima sredinji lik, koja
u velikom broju primjera zaokupljeno nastoji da se patrijarhalni poredak
i ouva. Moglo bi se rei da je takvo stanje bilo odrivo kroz stoljea za-
hvaljujui zapravo vie majinoj ulozi, koja je svojim zalaganjem nastojala
sauvati davno ustanovljeni red, nego poslovinoj mukoj snazi, koja je i
inila osnovu za ugled u porodici opet, zahvaljujui najvie majinom
zauzimanju kod ukuana da se oeva linost bespogovorno uvaava i po-
tuje. U tako uspostavljenim odnosima, u porodinim se pjesmama majci
za pomo obraaju i keri, i sinovi; majka bdije nad njihovim ivotima,
stara se da sakrije ili ublai sve tekoe i stane na put nevoljama koje bi
mogle povrijediti oca; jednom rijeju, majka je sredinji stub za koji je cijela
porodica vezana najjaim nitima.
Uoljiv je znaajan broj porodinih pjesama koje za temu uzimaju veli-
ku privrenost sestre prema bratu i moglo bi se rei da je ova vrsta odanosti
najjaa kada je rije o krvnoj povezanosti. Odnosi meu suprunicima, koji
su u znaajnom broju zabiljeenih primjera nepovoljni, takoer su tema
odreenog broja porodinih pjesama. Sredinji lik u takvim pjesmama e-
sto je svekrva, mueva majka, koja nastoji potiniti pridolu nevjestu uvje-
tima sredine u koju ova prispijeva. Pridolica pak najvie razumijevanja
nalazi kod djevera, mueva brata, a djever vien, razborita muka glava
najee smiruje uzburkane odnose izmeu snahe i svekrve, a ponekad
zna svoju snahu zatititi od ishitrenih pa i pogubnih bratovih odluka.
Bilo da su ove pjesme svjedoile o srei u porodici, ili da su opjevavale
velike porodine sudare i nevolje, to se u veini pjesama porodine lirike i
ini, njihova funkcija bila je ista da se u djelatnom vidu primijene i sau-

vaju tekovine dobrog postupanja i da se ivim odre sjeanja na pojedina
ivotno vana iskustva, koja e potonjim naratajima prenijeti ono najbolje
iz porodinog ivota jednog naroda, koji se, po svemu sudei, morao odvi-
jati prema davno ustanovljenom nainu postupanja.
Porodino osjeanje u lirskim pjesmama iskazuje se u najrazliitijim
oblicima: od najvieg stepena blagotvorne ljubavi do najstranije razaraju-
e mrnje (Prodanovi 1925). U najveem broju primjera porodinih pje-
sama nalo se enino pjevanje o zgodama i nepogodama u krugu porodice.
I tegobe i olakanja bivaju sagledani iznutra, uz obavezno traganje za nai-
nom kako da se, nakon otkrivene tegobe, nae i primijeni najbolji lijek. Na-
alost, rijetke su porodine pjesme koje pjevaju o punoi ivotne sree, a od
takvih su najmalobrojnije one uobliene iz ugla pjesnika-mukarca. Ipak,
jedan uvjerljiv primjer oblikuju stihovi pjesme Stambolu se vrata otvorie,
u kojoj mladoenja obeava nevjesti zanosan ivot, predstavljajui budu-
e blagostanje ivopisnim stihovima: Kraj bee je tanana robinja, / Nek je
danom lila i zabavlja, / A ja u je nou zabavljati, / Zabavljati na desnici
ruci!155 S druge strane, ni ena ne tedi sebe kada je rije o panji koju treba
pokloniti muu. Zanesena sreom dobijanja, ali i darivanja ljubavi, mlada
ena obavezuje se na vjernost koju utkiva simbolikim zlatovezom po ma-
hrami.156
Prizori umirujue porodine idile prisutni su u pjesmi Svadili se orli i
sokoli, gdje ponosita majka dri sinove blizance u krilu, dok nad njom vi-
teki bdije gordi mu, spreman da odluno stane na put svim prijetnjama
ije bi ostvarenje moglo ugroziti sigurnost porodine sree.157 U stihovima
ove pjesme na upeatljiv nain predstavljena je marljiva i predana majka,
koja je svojim ukupnim ponaanjem u porodici, prema rasprostranjenom
uvjerenju, na poeljan nain ispunila dunost supruge i doprinijela mue-
vom drutvenom ugledu.
Pjesme o lijepim odnosima izmeu snahe i djeverova pripadaju takoer
onom malobrojnijem krugu porodine lirike u kojoj prevladavaju vedrija
osjeanja, koja kod djeverova budu pobuena nevjestinom plemenitou i
155 Rukopisna zbirka Ivana Zovke, Tisuu narodnih enskih pjesama, M. H. 24. sv. I,
pjesma br. 223: Stambolu se vrata otvorie.
156 Kolika je Abuhaja k jalija, Muharem Kurtagi Muslimanske narodne pjesme, enske
M.H. 197. sv. VI (I-VI), br. 57.

157 Svadili se orli i sokoli, Muhamed Hadijahi, Ms 58 Sarajevske narodne pjesme
FAZM, Rukopisna zbirka Odjeljenja za Etnologiju, br. 39. Pjesmu kazivala Razija Kliman
iz Sarajeva.
86 Nirha Efendi
ljepotom, kojima se oni rado podie.158 esto je takoer opjevana naklo-

nost koju nevjesta ispoljava prema djeveru pa u tom smislu ona nee biti u
nedoumici kome e se najprije poaliti ako ima kakvih neprilika s muem.
Ovaj odnos je u porodinim pjesmama osjenen do te mjere da u jednom
primjeru kada nevjesta doekuje djevera koji stie s vojne on odmah
uoava tugu na njezinom licu.159
Premda je u porodinim pjesmama mnogo ee prisutan odnos ne-
trpeljivosti izmeu snahe i zaove, nau se i primjeri u kojima je na djelu
ispoljavanje naklonosti, barem u jednom smjeru, o emu svjedoe stihovi
o nevjesti koja je jedina u porodici podrala sestru svoga mua, zaovu, u
nakani ove da se uda za onoga koga je sama odabrala: Djevojka je junaku
prsten prihvaala.160
Znaajan broj porodinih pjesama svjedoi o ljubavi sestre prema bra-
tu, za iju e slobodu biti spremna ponuditi i tri tovara blaga, kako to ini
najstarija sestra u pjesmi Sino paa kroz Sarajvo proe.161 Rjee nalazimo
pjesme koje naglaavaju ljubav brata prema sestri. Ako brojna braa imaju
jednu sestru, onda je seka uskraena za njihovu spremnost da je sauva-
ju i da ne dozvole nikakvoj neprilici da joj prie. Sliku djevojke koja se
nala pod teretom pretjerane brige i nadzora od strane brae nalazimo u
stihovima pjesme A djevojko, ljepotice.162 Ljubav izmeu brata i sestre, koji
zajedno odrastaju, dijelei ljubav, panju i podrku majke, ali i obaveze koje
se od njih oekuju, opisana je u pjesmi Vijala se b jela loza vinova, gdje se
u nekoliko zgusnutih jedanaesteraca itaju dokazi dirljive uzajamne privr-
enosti i povezanosti: To ne bila b jela loza vinova, / Ve to bilo dvoje mili
i dragi. / Zajedno su jednu majku dojili, / Zajedno su u mejtefe hodili, /
Zajedno su u Musafu uili.163 Predoena osjeanja uoljiva su i pokazuju se
postojanim i u zrelijoj dobi, kada se bratac i sestrica pripremaju krenuti u
ivot i zasnovati vlastite porodice, pri emu im je prijeko potrebna podr-
ka ukuana u pripremanju darova i kupljenju/doekivanju svatova. Slike
raspoloenja koje prati naznaena dogaanja nalazimo u pjesmi Raslo drvo
tanko i visoko, gdje se brat i sestra zduno ispomau: Pod njim sjedi bratac
158 L jepoti je kroz tunje gledati, Zovko, sv. I, br. 248.

159 Poletila aren ptica, perja arena, Smajil O. Bradari, Ms 38 Narodne umotvorine (iz
Dervente i okolice veinom) FAZM, Rukopisna zbirka Odjeljenja za Etnologiju, sv. II
(I-V), pjesma br. 78.
160 Djevojka je junaku prsten prihvaala, Isto, sv. I, br. 76.
161 Sino paa kroz Sarajvo proe, Bradari, sv. III, br. 60.
162 A djevojko, ljepotice, Zovko, sv. III, br. 4.
163 Vijala se b jela loza vinova, Bradari, sv. I, br. 105.
i sestrica, / Bratac sestri perli dibu ije, / Sestra bratu uz rukave veze.164 Ovi
stihovi kao i oni u pjesmi u kojoj starija sestra tjei mlau na dan kada
treba napustiti roditeljsku kuu da bi bio zasnovan vlastiti dom165 proeti
su toplinom i ljubavlju, u kojima je, uz iskazivanje duboke privrenosti bra-
e i sestara jednih prema drugima, prisutna svijest da e se tom ljubavlju
zadobiti i majin blagoslov.166
U tematskom rasponu porodinih pjesama nale su mjesto i one o sud-
bini keri zarobljene oevom ljubomorom, a u jednoj takvoj otac odlu-
no uvjetuje da prosci njegove keri budu obavezno od onih koji posjeduju
imanje i drutveni ugled te da na taj nain bude omogueno blagostanje
i lagodan ivot u buduoj branoj zajednici, to je pjesniki uvjerljivo po-
svjedoeno trinaesterakim stihovima pjesme Knjigu pie beg Ali-beg iz
Beograda.167
Kada je, pak, rije o pjesmama koje kazuju o ljubavi izmeu majke i
keri, onda se tu vrlo esto susreu prizori alobnog djevojakog ispovije-
danja majci, od koje kao odgovor obavezno slijedi topla utjeha, kao u sjet-
nim lirskim desetercima pjesme: Drima li, erko... u kojima su stihovi
uspjelo obuhvatili ljubavnu bol koju je donijelo zagledanje u neznanca iz
tue zemlje.168 A ljubav sinova prema majci i obrnuto predoena je takoer
na pjesniki uvjerljiv nain, kako je to naprimjer uinjeno u pjesmi koja
je u cijelosti pohvala blagodati koju nudi porodino okrilje, ije je lirsko
dogaanje najavljeno vihornom alegorijom: Ljuto su se vjetri zavadili, /
Sve su bistre vode zamutili, / Samo nisu paina bunara... Blagorodno okrilje
koje nudi porodica utemeljeno je pripisano majinom zalaganju, koja je u
bezbroj primjera u zbilji pjesnika koji su iznjedrili gornje stihove uspijevala
uobliiti i odravati skladne odnose i zajednitvo meu svojim lanovima
do mjere da im malo koja izvanjska sila moe nauditi.169
Ipak, veina porodinih pjesama tematski je usredsreena na nevolje
ene bilo da su njihove tegobe izazvane svojeglavou mua-tlaitelja,
bilo njegovom bezrazlonom ljubomorom, bilo njegovom samovoljnom
odlukom da dovede inou. Iz stihova ovih pjesama progovara ena rastr-
gana izmeu osjeanja povrijeene supruge i briljive majke. Nevolje ene
164 Raslo drvo tanko i visoko, Stevo K. Kuki, Ms 102 Narodne pjesme iz Bosne FAZM,
Rukopisna zbirka Odjeljenja za Etnologiju, br. 59.

165 Pod onom gorom zelenom, Isto, sv. I, br. 89.
166 Blago bratu koji sestru ima, Bradari, sv. II, br. 147.
167 Knjigu pie beg Ali-beg iz Beograda, Isto, sv. III, br. 118.
168 Drima li erko, ne drimam majko, Isto, sv. I, br. 110.
169 Ljuto su se vjetri zavadili, Isto, sv. I, br. 93.
88 Nirha Efendi
ne ispoljavaju se samo u odnosima s muem: esto ona podnosi uvrede zlo-

este svekrve, zaove ili, tek veoma rijetko, deava se da nevjesta mora otr-
piti uvrede svekra. Ima i primjera meu porodinim pjesama koje svjedoe
o spletkama i zavjerama potaknutim ljubomorom nekih lanova zajednice
na panju koju mu poklanja eni, ili onih koje pjevaju o ljubomornoj eni
koja se buni protiv mueve panje usmjerene na zaovu, tj. njegovu sestru.
Kada je rije o porodinim pjesmama koje kazuju o mrnji i patnji,
moe se rei da su najbrojnije one koje se bave sukobima meu supruni-
cima. U veini primjera ena se ali na mua tlaitelja, zulumara, koji je
umjesto podrkom i razumijevanjem obasipa uvredama i ponienjima.
U porodinim pjesmama esto se susree tema ljubomornog mua,
zbog ijeg najee neopravdanog nezadovoljstva neduna ena ispata.
Kada mu dobije vijest od kakvog spletki sklonog jarana da mu ljuba nije
vjerna, pohita kui da iskali ljutnju i srdbu na eni. Supruga pak ubrzo
shvata da je potvorena ili eventualno prokazana. U jednoj pjesmi vrago-
lasta ena nastoji ubijediti ljubomornog mua da u njezinu veselu pogledu
nema nikakve teine te da se on ne treba na nju ljutiti zbog jednog bezazle-
nog osmijeha: Ta ako sam koga pogledala, / Ja ga nisam srcem sevdisala: /
Oi voda, gledaju svakoga, / Srce moje nee neg jednoga!170
Mu esto uobrazi da ima pravo na neogranienu vlast nad enom, nad
njezinim kretanjem, oblaenjem i pratnjom. Ona zna trpiti suprugove pri-
dike o lijepom ponaanju, pri emu za njeg nije ni bitno ta je ena zapravo
naumila uraditi. Silina paine ljubomore izbija iz svake slike u sljedeim
stihovima: Kud e sama preko at-mejdana, / Bez sajvana, bez tahtereva-
na, / Bez fenjera i bez hizmeara, / Bez ferede i bez jemenija?171
Uobliene su brojne pjesme koje su sauvale sjeanje na nevolje ena u
ivotu s muem pijanicom. U takvim neprilikama nevoljna ena morala se
dovijati kako da prevlada ivotne tegobe sa kojima je suoena, ali i da pri-
tom ouva branu zajednicu. Ova nastojanja nisu ostvarivana bez tekoa,
osobito kada bi mu u stanju pijanstva izlagao enu zlostavljanju. Zbog toga
se ona u jednoj pjesmi, u trenucima slabosti, oglaava potresnom osmera-
kom alopojkom: Imam dragog pijanicu, / Nikad kui ne dolazi, / I kad doj-
de s jadom dojde. / Sa mnom jadan ne govori, / Ve govori buzdovanom...172
Vjerovanje da je ivot sa muem pijanicom najgori mogui usud za enu
sauvano je u pjesmi u kojoj se Sunce poeljelo osvetiti prkosnoj djevojci
170 Dertli jesam, ni spavala nisam, Husaga ii, Ms. 19 Narodne pjesme, lirske FAZM,

171 Sinopaa painicu kara, Isto, br. 29.
172 Tavna noi, tavna li si, Bradari, sv. II, br. 10.
zanesenoj umiljanjem o svojoj nedostinoj ljepoti pri emu se usme-

ni pjesnik posluio omiljenim stilskim sredstvom personifikacije: Daj mi,
Boe, sjaja iznenada, / Da joj spalim prebijelo lice. / uti, Sunce, gore u
joj dati: / Sitnu djecu, mua pijanicu.173 Ta pokuena oholost poslovino je
kanjiva; stoga djevojka-inadija po shvatanju ondanjih usmenih pjesnika
zasluuje najgoru kaznu u braku mua pijanicu!
Motiv naprasitog pijanice esto u porodinoj lirici prate motivi ljubo-
mornog i sumnjiavog mua. Takve okolnosti stekle su se u pjesmi Kad se
aga iz mejhane pomoli,174 gdje pijancu ne odgovara ak ni nevjestina lijepa
rije; tavie, on u njoj vidi ve unaprijed pripremljenu spletku te se nabu-
sito raspituje kakvu mu je to nevjeru ena priredila.
Zabiljeeni su i takvi primjeri porodinih pjesama u kojima pijanog
mua grize savjest zbog nedolinog ponaanja. Tada on, u nedoumici kako
da prie supruzi, a znajui pritom da je po ko zna koji put grdno pogri-
jeio, ve vidi njezin spreman odgovor: Vijaju je se po penderu zarovi, /
Iza zara moja draga govori: / Di si bio do vo doba bekrijo?175 U drugom
primjeru ena tuguje i samuje, ak ni veerati ne moe zbog neprekidne
brige za muem i njegovih kasnih dolazaka. Njezinu tugu zapamtili su sti-
hovi rasprostranjene pjesme: Kaharli sam, veerala nisam.176 U nastojanju
da svim dobronamjernicima objasni zato je tuna i nevesela, mlada ena
pojanjava: Ni zbog oca, ni zbog mile majke, / Ve zbog dragog kasno dola-
zei... Sama sa svojom tegobom, ena pamti neprospavane noi u kojima je
propitivala dotadanje dane i nagaala, starajui se istovremeno da kakve
dumanske oi ne primijete njezinu tugu te je tako svoje boli u tiini gluhih
noi dijelila jedino sa jastukom: Studen jorgan, a studena zima, / Sve sam
derte pod jastuk savila.177
enin ponos najvie je povrijeen kada se suoi sa muevom odlukom
da je vrati roditeljima. Pogoen nezajaljivim naletom ljubomore, mu po-
nekad donosi ishitrene odluke i puta ljubu, na ta se zlosretna nevjesta
nema pravo ni aliti, ve se mora pokoriti njegovoj odluci. U stihovima
pjesme Ljubu pua Ljuboviu Bego,178 u svojoj nenadanoj tuzi nevjesta se
zapita ta je uinila, da bi na kraju ula glas kako silni Hrnjetina Mujo iz-
govara: Volio bih ljubu Ljubovia, / Neg njegove obadv je sestrice! Mlada
173 Djevojka je u gori zaspala, Hadijahi, br. 148.

174 Kad se aga iz mejhane pomoli, Bradari sv. IV, br. 124.
175 Kad puhnue sabahzorski vjetrovi, Isto, sv. V, br. 185.
176 Kaharli sam, veerala nisam, Hadijahi, br. 7.
177 Pusto gorje ti se salomilo, Isto, br. 167.
178 Ljubu pua Ljuboviu Bego, Kuki, br. 47.
90 Nirha Efendi
ena tako saznaje da je potvorena, da se nala preprekom svojim dvjema

zaovama koje tek tragaju za svojom sreom.
Prema ustaljenoj praksi drutva zasnovanog na islamskim moralnim
zasadama, ena je bila vezana za kuu i tek u rijetkim prilikama ukljuena
u neki vid javnog ivota. Zbog toga je ona nastojala odrati porodicu na
okupu i uzorno odgojiti djecu. Ipak, njezin trud i portvovanost esto su
bivali potcijenjeni, a osioni mu katkad je odlazio za drugom enom. Motiv
nevjernog mua, koji odlazi za drugom enom, prisutan je u trinaestere-
kim stihovima: Ne mogu ti draga doi, za tri godine, / Skoro sam se oenio
boljom od tebe...179 Vjerna ljuba ne smije se ak ni pohvaliti da je uzorno
vodila ivot i dostojno podizala djecu, jer ve i na takve rijei uzoholjeni
mu ima spreman odgovor: Ako s dvore sagradila, teb se bijele / Ako s dicu
poenila, stekla s zaminu / Ako s keri poudala, stekla s zetove.180 Kada
se povrijeena ena suoi sa okolnou da joj suenik odlazi drugoj, ona
alovito i razoarano preispituje osobine te druge ene, uz gotovo neizbje-
an zakljuak da je pobjegao zapravo manje vrijednoj ili kako to saopava
alobnim osmerakim iskazom: Sama sam jadna jadovna, / Od sveg sam
srca alosna, / Gdje dragi dragoj pribie, / Pribie goroj od mene!181 U dru-
goj pjesmi ena se ali na ljute rane izazvane muevim odlaskom: Doe
vrana, ote mi dragana, / Da zna vrana to je ljuta rana, / Ne bi meni otela
dragana.182
Da bi istom mjerom uzvratila na uvrede i ponienja, ena umije spre-
mno prihvatiti suprugovu odluku da dovede inou, uz uvjet da i ona bude
slobodna, kako bi se udala prema vlastitoj sklonosti. Sjeanje na prkos oja-
ene ene, kao odgovor na dramatini muki iskaz: Vjerna ljubo, eniu se
na te, sauvan je u samosvjesnom odgovoru u pjesmi: en se ago i meni je
drago,183 u kojoj otresito i odluno poruuje muu kao uzvratnu, iznue-
nu mjeru da e se i ona udati.
Dogaalo se da mlada ena umre, a da iza nje ostanu malodobna dje-
ca, koja su nakon majke najvie vezana za tetku, materinu sestru. U
jednom primjeru sauvano je sjeanje na sline okolnosti, kada je udovac
zaprosio svoju svastiku. Potresni stihovi: Volim biti voda potopnica, / Nego
mrtvoj sestri inoica...184 svjedoe da sestra umrle nije pristala na takvu
179 Vezak vezla Adem kada, mlada nevjesta, Hadijahi, br. 19.
180 Knjigu pie virna ljuba Hasanagina, Kurtagi, sv. V, br. 15.
181 Ah, udoviu ne boluj, Isto, sv. VI, br. 24.
182 Ispod grada rodile maline, Hadijahi, br. 122.
183 Omer paa na Bosni sjeae, Isto, 85.
184 esto knjiga Bosnu prilazila, Kurtagi, sv. I, br. 212.
ponudu, jer je smatrala da bi tim inom povrijedila sestrinsku ljubav i po-

rodino povjerenje. S druge strane, povjerenje meu braom ponekad nije
bilo na razini odnosa predoenih u prethodnom primjeru. U pjesmi Je-
indija, stie haberdija185 povrijeena ena saznaje da joj se mu oenio
drugom, a nevjesta, da bi uzvratila na muevu uvredu, pristaje da se uda
za djevera, poruujui, ne bez likovanja: Ako mi se dragi oenio, / I ja sam se
mlada preudala, / Ba daleko u njegove dvore, / Za tuina, za brata njegova!
Razlog zbog kojeg uzoholjeni mukarac eli imati dvije ene obino
je pripisan jordamu pokuenom ispoljavanju gordosti, kojom je nerijet-
ko iskazivana tek statusna mo. Sjeanje na nesvakidanju enidbu nekog
osionog Ali-bega dvjema nevjestama istovremeno, sauvano je u pjesmici
iji stihovi uvaju suptilno iskazani rugalaki ton na raun osebujne sa-
mosvojnosti Sarajki: Kad se eni bee-Alibee, / Od jordama dvima dje-
vojkama, / Iz Travnika i iz Sarajeva. / Po Travljanku alje milu majku, / Po
Sarajku i oca i majku.186
Obaveza udate ene bila je izmeu ostalog da oprema mua u voj-
sku i da ga eka kod kue dok se on sa vojne vrati, ako bude te sree. Ona
savjesno pristupa izvravanju patrijarhalnim zakonima utvrene obaveze,
iako esto ne moe sakriti razoarenje i tugu zbog njegova odlaska. Nevje-
stina osjeanja potaknuta takvim okolnostima sauvana su u jedanaester-
cima pjesme Karanfil se na put sprema i pjeva,187 iz kojih se vidi da udata
ena odano ispunjava svoju dunost, ali ipak eli skrenuti okolini panju
na svoje tegobe iskazom-pitanjem: Karanfile, rosno cvie iz bae, / S kim
ti mene vako mladu ostavlja? Na te joj rijei suprug utjenim tonom ot-
pjevava: Ostavljam te u mom dvoru kod majke, a neutjena nevjesta poen-
tira: ta e meni tvoji dvori i majka, / Kad ja nemam tebe dragi kraj sebe!
U varijanti navedne lirske teme, koju je Kuba zabiljeio u Ljubukom, pje-
snika mata dola je do izraaja unutar 14 stihova srazmjerno rijetkog je-
danaesterca, u kojima su slikovitije ispoljena osjeanja usamljene mlade
ene. U ovoj inaici nevjesta izravno naglaava svoju mladost i ludost,
ime nastoji skrenuti panju odlazeem vojnu na moguu nesigurnost ve-
zanu za prilike u kui tokom njegova izbivanja, to i jeste uzrok najveih
briga za vojnika koji se odvaja od ukuana. Slikovitim poreenjem u ovoj
varijanti je ispoljena tuga mlade ene koja ostaje u dvoru sama: Kad ja
poem za veeru veerat, / ini mi se ta veera emerna, / Kad je poem u
185 Jeindija,stie haberdija, Zovko, sv. III, br. 71.

186 Kad se eni bee Ali-bee, Bradari, sv. V, br. 166.
187 Karanfil se na put sprema i pjeva, Kurtagi, sv. V, br. 30.
92 Nirha Efendi
sobicu da legnem, / ini mi se ta lonica tamnica.188 Varijanta predmetne

pjesme, koja se nala u zborniku Ivana Zovke, premda uobliena u svega
pet stihova, sadrava utjeni junakov odgovor na nevjestino protivljenje.
U inaici iz spomenutog zbornika, nakon nevjestine alopojke, prisutan
je obrt u kojem se oglaava mladi vojnik sa nekoliko veselo intoniranih
stihova: Karanfilko, duo moja, ne plai, / Karanfil e za tri dana stignuti,
/ Karanfilku svoju milu ljubnuti.189
Nadanje u sretan povratak mua iz vojne znala je prekinuti tegobna
vijest da je mladoenja poginuo u kakvu boju te da je nevjesta time ste-
kla poloaj udovice. Motive udoviinih nevolja ponijele su brojne poro-
dine pjesme, koje vjerovatno ine najpotresniju dionicu porodine lirike.
Premda se motiv pogibije u krajinikoj slubi najee javlja u vojnikim
pjesmama, teko je, u razvrstavanju usmene lirike, zanemariti izraze onih
trenutaka u kojima su jaka enska osjeanja oblikovala pjesme u krugu po-
rodice, zapravo tuila o tegobama i nevoljama koje su ih pogaale, posebno
kada je rije o odlasku najmilijeg u neizvjesnu borbu, daleko od kue.
Ako bi u meuvremenu saznao da ga njegova odabranica ne eka u
domu, rasreni junak u povratku s vojne znao bi krenuti u svojevrsni
osvetniki pohod. elio je saznati ta se zapravo dogodilo s njegovom lju-
bom: je li zaista umrla ili se udala dok je on bio na bojnom polju. U jednom
primjeru, nakon provale ruilake srdbe, junak se ipak smirujue obraa
gradskome dizdaru, stihovima rijetkog lirskog deseterca: Ne boj se gradu,
gradski dizdare, / Nisam ja poo grada robiti, / Ve sam ja poo dragu viditi;
/ Jedni mi kau da se je udala, / Drugi mi kau da je umrla.190
Ponekad mlada ena, pritisnuta obavezama braka i neuviavnog od-
nosa koji u novome domu ispoljavaju prema njoj kao pridolici, uvia da
se prevarila u procjeni onoga za koga e poi, odnosno onoga za koga su je
dali, to uveliko oteava njen poloaj nevjeste od koje se oekuje bespogo-
vorna poslunost i dobro raspoloenje. Tada se ona sa alom prisjea svoga
prvog aika, smjelo zazivajui sudbinu da ostane udovica kako bi se potom
udala za prvog sevdaha. Nesretna ena tada uz beiku a to su trenuci
najvee bliskosti izmeu majke i eda uz najljepe elje koje sadravaju
uspavanke, dodaje stihove iji je sadraj daleko od zazivanja lijepe sree
djetetu: Nini, sine, ostao bez babe, / Ko ja majka bez prvog jarana. / Ostala
ti majka udovica, / Pa s udala za svoga sevdaha!191 Ponekad ena zna osje-
188 Karanfil se na put sprema i pjeva, Kuba, br. 219.
189 Karanfilse na put sprema i pjeva, Zovko, sv. II, br. 174.
190 Zeleno drvee niz more plivae, Bradari, sv. V, pjesma br. 168.
191 Vitar pue, a behar mirie, ii, br. 8.
titi takvo zasienje suprugom da se taj naboj pretvori u elju da joj pogube
mua i jo da e za taj surovi in, onoga ko ga lii ivota, bogato nagradi-
ti. Krajnost tog udovinog iskazivanja nalazimo u stihovima: Ko bi meni
Muju pogubio, / Dala bi mu Mujine haljine, / I Mujine puke iza pasa, / I
Mujinu crvenu dolamu...192
Mnoge nevolje znali su izazvati oni ugovoreni ili brakovi uz prinudu.
U jednom primjeru nesretna nevjesta, pritisnuta golemom tugom, bolno
uzvikuje: to me dade u goru zelenu, / Za nekakva hajduk Ibrahima!193 Mo-
tiv ugovorenog braka i nevjestina nezadovoljstva izborom roditelja, nakon
suoenja sa mladoenjom, prisutan je i u pjesmi u kojoj se mlada ena ali
na nejaka mua i proklinje svekrvu, ali i vlastitu majku, to su joj priredile
takvu nevolju: Oj Omere, Bog t ubio majku, / Koja te je nejaka enila, / A
i moju majku Bog ubio, / Koja me je za Omera dala!194 U patrijarhalnom
drutvu u kojem se zatekla, ena nije mogla promijeniti svoj poloaj, nego
je morala strpljivo podnositi sudbinu, ma kako joj tegobna ona bila.
Znalo se dogoditi da ena oplakuje gubitak mua, a da nakon nekog
vremena dobije radosnu vijest da je njen vojno dobro i zdravo, tavie, da
mu u vrijeme ljubina alovanja nije manjkalo ak ni ivotnih uitaka. Ta-
kav sretan ishod krajinikih odlazaka na vojnu u prolom ivotu na ovim
stranama posvjedoila je pjesma Udarila sitna kia rosulja.195
Ponekad i ena zna doivjeti nastup nezajaljive ljubomore. U jednoj
pjesmi znatieljna ena nala je u muevoj odjei nepoznati rubac, tj. veze-
ni jagluk kakav su djevojke poklanjale momcima kao znak ljubavne naklo-
nosti i odanosti, pa se u provali ljubomore odvaila da ga upita: Otkud tebi
srmom jagluk vezen, / Srmom vezen u ulsiju stopljen? Na te joj rijei beg
suprug domiljato odgovora: Ti si mi ga u ruhu donila!196 Supruga, daka-
ko, zna da naeni jagluk nije vezla njezina ruka, ali svaki nastavak rasprave
samo bi je jo vie udaljio od mua, to nikako nije razvoj dogaaja koji bi
mogla poeljeti. S druge strane, suprug nalazi da bi svako opravdavanje
naruilo njegov ugled, pa je stoga esto znao na smion, ali djelotvoran
nain okrenuti opasnu nepriliku u svoju korist.
Svjesna da e izazvati nastup ljubomore kod mua, supruga se ponekad
osmjeli da mu naprkosi. Nadgovaranja izmeu sumnjiavih i nevjernih
suprunika zapamena su u stihovima kojima mlada i prkosna nevjesta
192 Aikuje Biserbegovica, Bradari, sv. V, br. 371.
193 arna goro ne zelenila se, Hadijahi, br. 165.
194 Majka eni nejaka Omera, Bradari, sv. I, br. 144.
195 Udarila sitna kia rosulja, Kurtagi, sv. V, br. 65.
196 Ali-beg se s ljubom zavadio, Bradari, sv. V, br. 25.
94 Nirha Efendi
upozorava mua na skromnost i pristojnost te da e ona, u suprotnom,

otkriti svoje bijelo lice na penderu i time ga staviti na muke, izazivajui
znatielju komiluka i privlaei poglede prolaznika. Vragolasta supruga u
stihovima jedne takve pjesme smjelo poruuje: Oj Boga ti, Velagia Pao, /
Pusti kite konju do kopite, / Da ne suem kuma nogavice, / Ne ukaem pre-
bijelo lice!197 Mu se obino protivi najavi takvog eninog ponaanja, to
katkad dovodi do ozbiljne porodine svae, koja u nekim prilikama zavri
i tragino. Da bi napakostila muu, ena iz oaja zna izgovoriti i ono to ui-
stinu i ne misli uiniti. Motiv rasrene ene, koja progovara u oajnikom
gru, nalazimo u stihovima: Za tobom sam dva sina rodila, / Obadva bih za
dukat prodala, / I bekriji za rakiju dala!198
Kada netrpeljivost izmeu suprunika dosegne vrhunac, oni prekidaju
branu zajednicu, ali u bonjakom patrijarhalnom drutvu djeca su re-
dovno postajala svojina oeva, ostajui da ive u njegovoj kui. Ipak, malo-
dobnoj djeci majka je nezamjenjiva pa su oevi u nekim prilikama prista-
jali da mala djeca odu s majkom. U jednoj pjesmi Ali-beg, nakon putanja
ljube, zadrava dva starija sina, dok kerku i najmlaeg sina do odreenog
vremena, u svrhu odgoja, preputa majci: Ljubi daje nejaka Beira, / I lijepu
erku Sultaniju, / Jer je nema ko vezu nauit...199
Porodine pjesme zapamtile su i one tegobe meu suprunicima koje
su vodile muevom zazivanju prokletstva na zloestu enu. Bez obzira na
presudan utjecaj ustroja patrijarhalnog drutva u bonjakom porodinom
okruenju, neke su neprilike navodile pojedine ene na nedolina postupa-
nja prema muu ili njegovoj porodici. Da bi se takve nedae preduprijedile,
majke su preuzimale ulogu pomagaa sinovima u izboru nevjeste. Sinovi
nisu uvijek sluali majke, ili ako jesu, njihova poslunost nije im jamila da
e zaista imati miran i sretan brak. Kada bi potom dolazilo do neslaganja i
razilaenja sa suprugom, bespomoni bi se mladoenja prisjeao majinih
savjeta prije enidbe. U desetarakim stihovima: Da je Bog do i od Boga
sreu, / Da sam svoju majku poutio, / Da te Bog do ni uzeo nisam, / Bila
bi mi u ivotu glava,200 zapamena su upravo takva pokajnika osjeanja.
Tema netrpeljivosti izmeu snahe i svekrve takoer je obiljeila jednu
dionicu porodinih pjesama. Teko shvatljiva ljubomora, koja se u najve-
em broju primjera javlja kod majke, potakla je neizbrojive nevolje koje
su zapamene u bonjakoj usmenoj lirici. S druge strane, mlada nevjesta,
197 Konja poji Velagia Pao, Bradari, sv. IV, br. 42.
198 Mehmed beg se s ljubom zavadio, Hadijahi, br. 4.
199 Sunce stalo pa se zagledalo, Kurtagi, sv. I, br. 3.
200 Ranjen Salko na sokaku lei, Bradari, sv. V, br. 40.
esto u elji da se dokae ili da ukae na vanost vlastite uloge u porodici

znala je prenagliti u odnosima prema mladoenjinim ukuanima, to je
takoer uzrokovalo odreene nesuglasice. Ipak, na samom poetku, svje-
sni da ih ispoljavanje nepoeljnih osjeanja moe odvesti predaleko i
svekrva i snaha znale su davati sve od sebe da bi odrale ravnoteu dobrih
odnosa u kui. Meutim, sukobi izmeu dvije ene, ije su elje i brige
usmjerene na istog ovjeka, postaju gotovo stereotip, o emu su na duho-
vit nain posvjedoili sljedei stihovi: Vidjela sam, to vidjela n jesam, /
Gdje ribica nosi vodu hladnu, / Gdje svekrva ljubi nevjesticu, / Al to kratko
vr jeme potrajalo: / Opet voda nosi ribiicu, / A svekrva kara nevjesticu.201
Pridolica u novi dom obino je svjesna da muu ne smije govoriti ni-
ta protiv njegove majke, ali ona u isto vrijeme dobro zna da joj je suprug
jedina zatita u novoj sredini. Iz tih razloga ona ga smatra osobom kojoj se
ima pravo i kojoj se, na kraju, treba i smije ispovijedati. Osim kod mua,
nevjesta umije zatitu potraiti i kod djevera. U jednom primjeru mlada
ena eli saopiti djeveru da postoje odreeni nesporazumi izmeu nje i
svekrve, i to ini tako to uvaava tua prava, ali u isto vrijeme ukazuje na
uzroke vlastitog neraspoloenja. Tako ona, u jednoj baladino intoniranoj
pjesmi, na djeverov upit: ta je tebi, Adem-Kado, mlada nevjesto?202 na sup-
tilan nain ukazuje na uzroke spora: Tvoja majka, dobra ena, o zlu govori.
Na ovaj je nain mlada ena zatraila razumijevanje i zatitu od mueva
brata, ali mu je dala do znanja da uvaava njegovu majku i da ga eli pote-
djeti neugodnosti presuivanja u sporu izmeu majke i nevjeste.
S druge strane, svekrva se obino rjee uzdrava od izravnog osvrtanja
na nevjestino ponaanje. Ona se mudro koristi prednou svojih godina i
poloajem u porodici, pa zato i ne udi svekrvina neposrednost koju zatie-
mo u stihovima: Nevistice, sam te Bog ubio, / Vi mi tvoja igra dodijala!203
Ipak, nauavanje patrijarhalnog morala, zasnovano na ivotnim dogaa-
njima koje, osim u poslovicama, izbija ponekad i u stihovima pjesama
jeste da je za odnose u porodici najbolje da se netrpeljivost, ako se ve ne
moe izbjei, zadri u prostoru koji pokriva odnose izmeu dviju osoba.
Ako mlada ena u muevu dvoru, osim svekrve, zatekne jo i zaovu,
onda je ona u puno veem iskuenju pred moguim porodinim sukobima.
Zaova e uvijek po osnovi jake krvne povezanosti podrati svoju maj-
ku i obrnuto. Osim toga, sestrinska ljubav moe izroditi ljubomoru prema
201 Vidjelasam, to vidjela n jesam, Zovko, sv. II, br. 59.
202 Vezak vezla Adem-Kada, mlada nevjesta, Senija Bajraktarevi, Ms 37 Sarajke. Mu-
slimanske enske pjesme FAZM, Rukopisna zbirka Odjeljenja za etnologiju, br. 31.
203 Konj zelenko rosnu travu pase, Kurtagi, sv. I, br. 114.
96 Nirha Efendi
eni-pridolici u njihov dom, na koju je usmjerena bratova panja. Tegobno

iskustvo ivota nevjeste, u dugom nizu porodica i narataja, jezgrovito je
uoblieno stihovima koji imaju gotovo posloviku izbruenost: A ja jadna
ostarila, / Od zuluma svekrvina, / Od jezika zaovina.204 Sestrino osjeanje
ljubomore usmjereno na nevjestu iskazano je opet na bezmalo bolan nain
stihovima: Bratac hoda, svoju ljubu voda, / Meni, sestri, ni mukajet nije.205
Odnos maehe prema pastorku i pastorci u narodnom pamenju je ne-
povoljan, skoro bez izuzetka. Nije teko proniknuti u motivaciju za takav
odnos, osobito ako se uzme u obzir injenica da je otac posebno boleiv
prema malodobnoj djeci koja ostaju iza umrle majke. Ako im pri tome jo i
poklanja veu panju od one koju je nova supruga predvidjela, razlog za po-
javu ljubomore ve se stekao i tada zapoinju nevolje. Zapostavljena nevje-
sta smilja kako e privui panju na sebe, a u dramatinijim okolnostima
odvai se i da nakupljenu srdbu iskali nad nedunim pastorcima. Izljevi
netrpeljivosti koje maeha ispoljava prema pastorci odjeknuli su u alopoj-
ci rtve: Sve sam suze na jastuku lila, / Sve od jada, jada maehina.206
Najee ni pastorak ne uiva maehinu naklonost. U jednoj pjesmi
kazuje se kako je momak poginuo u ratu, a maeha je tek nakon godinu
dana dola da obie njegov mezar. Materinsku panju, za koju su potomci
umrle uskraeni, teko da iko moe nadoknaditi pa tako ni novopridola
nevjesta, ak i u sluaju da moguu ljubomoru uspjeno zatomljuje i ini
sve da postane uzoran lan porodice. Maeha je, zapravo, u tom svom od-
nosu prema pastorcima uvijek pod uveanom panjom znatieljne okoline.
Stoga je narodni pjesnik utkao eljenu poentu u posljednje stihove ve na-
voene pjesme Da j u momka svoja majka / Za dan bi mu jade ula.207
Ovim stihovima nastojalo se ukazati na vjerovanje da za ovladavajuu tugu
pojedinci u porodici ne moraju doivljavati opipljiva zlostavljanja; dovoljno
je da se osjeti nedostatak blinjega i da to bude posve dovoljna tegoba, u
oznaenom primjeru za pastorka.
204 Blago suncu i mjesecu, Hadijahi, br. 8.
205 Dragi mi se u soldate sprema, Kuki, br. 50.
206 Kolika mi duga zima bila, Bradari, sv. I, br. 173.
207 Igrali se vrani konji, Bajraktarevi, br. 42. Ova veoma rasprostranjena i poznata pje-
sma nala se i u zabiljekama enane Buturovi, koje je nainila ranih ezdesetih tokom
obavljanja etnolokih istraivanja u epi. U prigodnom tekstu, koji je posvetila epakoj
lirici, napisala je da FAZM potvruje veliki broj varijanti ove pjesme u Bosni Hercego-
vini kako kod Muslimana tako i kod Srba i Hrvata... (Buturovi 1978: 60). Uz navedenu
konstataciju, Buturovieva je argumentirala vie od dvadeset izvora u kojima se ova pje-
sma nalazi. Istu pjesmu autorica ovoga teksta zabiljeila je od povratnice u Skelane kod
Srebrenice, Hajrije Muminovi, 2012. godne.
Nisu sve porodine pjesme koje svjedoe o sukobu nevjeste sa ukua-

nima obavezno usmjerene na svekrvin zulum; postoje i one koje stihovima
kazuju o snahinoj lijenosti. U jednom primjeru ukuani se u blago hu-
mornom ozraju ale kako su na vrijeme ustali da bi obavili sav predvi-
eni posao dok snaha jo spava, ali kada je snaha ustala, ipak je pokudila
sve uraeno o emu svjedoe stihovi veoma rijetkog sedmerca pjesme
Kad ustala nevjesta...208
Porodine pjesme izdvajaju se, u cjelini uzevi, meu ostalim bonja-
kim lirskim oblicima po raznolikosti tematsko-motivskih sadraja. Budui
da se radi o vrsti gdje su porodini odnosi tema, a ne puki okvir, ne izne-
nauje ni injenica da je majka najvanija linost porodice jednako u
sreditu zbivanja i kod veine porodinih pjesama. Jedno od najjaih ispo-
ljenih osjeanja u porodinim pjesmama ini ljubav sestre prema bratu. U
zabiljeenim stihovima ovog tematskog usmjerenja esto se pjeva o odnosi-
ma izmeu snahe i svekrve, snahe i novoprispjelih ukuana te o popratnim
nerazumijevanjima, koja se skoro u pravilu javljaju ako se ivi u zajednici
kao to se to zbivalo u dugom razdoblju patrijarhalnog drutva u Bosni i
ire pri emu je majka, odnosno svekrva, ponovo nosilac kljunih doga-
anja. Znaajan broj porodinih pjesama svjedoi o odnosima meu bra-
nim drugovima, ali se ove lirske teme ukazuju kao manje vane naspram
onih drugih, uestalijih, koje su zaokupljale enu rastrganu izmeu djece
i brojne zajednice u kojoj je ivjela te njihovih suprotstavljenih nastojanja.
Konano, porodine pjesme su uglavnom pamtile tamnije strane poro-
dinog ivota, ali je ova usmenoknjievna lirska vrsta u raznovrsne oblike
stiha utkivala neprolazne mudrosti i iskustva, prenijevi tako u odreenom
vidu ukupan nain ivota, obiaje i vjerovanja drutva u kojem je nastajala
u svijet pjesme, a ona dalje u svijest njezinog batinika i u pamenje uvara
tradicije.
208 Emka odi stranama, Vuk S. Karadi 1824. Srpske narodne pesme I. Beograd, str. 270,
br. 384. (T)

Ljubavne pjesme
Vjerovatno najreprezentativniji dio usmene lirike Bonjaka ine ljubavne
pjesme, o kojima prva pouzdana vijest dolazi iz druge polovine 16. stolje-
a. Rije je o ve spominjanom pjesnikom okuavanju Bonjaka Adila iz
Klisa na splitskom pazaru, o emu je sauvan trag u svjedoenju ljetopisca-
savremenika, ondanjeg splitskog kneza. Iako nije sauvan izvorni tekst
pjesme, iz itavog konteksta moe se zakljuiti da je rije o lirskoj vrsti, lju-
bavnoj pjesmi, koja je od kraja 19. stoljea do danas oznaavana terminom
sevdalinka. Prije ustaljivanja termina sevdalinka, za ovu je pjesmu uporedo
koriten naziv sevdalija,209 koji e kasnije biti u upotrebi s ciljem da oznai
pojedinca koji ivi u duhu drutvene sredine u kojoj je nastajala i usmenim
putem prenoena ova pjesma.
Prvi primjeri knjievnoteorijskog odreenja ove pjesme, makar i posve
saeti, dolaze iz pera knjievnih historiara Pavla Popovia (1909) i Dra-
gutina Prohaske (1911), dok e zaokruene leksikografske obrade uslijedi-
ti tek u decenijama kasnije. U treoj deceniji 20. stoljea zapoinje ivlje
bavljenje sevdalinkom i u petnaestak godina do izbijanja Drugog svjetskog
rata objavljen je niz razliitih priloga, izmeu ogleda Hamze Hume (Humo
1934) i onog naslovljenog sa Sevdalinka, pesma feudalne gospode, koji pot-
pisuje Ahmed Muradbegovi (Muradbegovi 1940). U istom razdoblju vid-
ljivo je i ivlje zanimanje stranaca za bosanskohercegovaku tradicijsku
pjesmu openito, a za sevdalinku posebno meu kojima su eki melograf
i etnomuzikolog Ludvk Kuba, zatim njemaki slavisti Leopold Karl Goetz
i Gerhard Gesemann te francuski publicist Rene Pelletier, nakon ega su
uslijedili i prvi prijevodi sevdalinke na eki, njemaki i francuski jezik.
209 Budui da oba termina u korijenu rijei sadravaju arabizam sawd, koja je iz arap-
skog dospjela u turski jezik, a potom i u govore nekih balkanskih naroda, gdje je popri-
mila oblik sevdah i koju je Abdulah kalji u svome rjeniku preveo inaicama ljubav,
ljubavna enja ili ljubavni zanos, radi se o nominaciji ija je neizbjena odrednica lju-
bavni kontekst. Inae, terminom sevdalija da bi imenovali bonjaku ljubavnu pjesmu
folklornog porijekla u oznaeno vrijeme su se u svojim tekstovima koristili Edhem
Mulabdi i Safvet-beg Baagi te srpski pjesnik Jovan Ili.
Razliiti izbori sevdalinki, koji su nastajali u razdoblju duem od jed-

nog stoljea, na svoj nain takoer su doprinijeli teorijskom odreenju ove
lirske pjesme, od kojih je najstariji onaj pod naslovom Hercegovke i Bosan-
ke. Sto najradije pjevanih enskih pjesama, koji je nainio i 1888. godine u
Sarajevu objavio Ivan Zovko, uitelj i foklorist, a najmlai onaj pod naslo-
vom Za gradom jabuka. 200 najljepih sevdalinki, koji je nainio i 2004.
godine, takoer u Sarajevu, objavio Ivan Lovrenovi, knjievnik i publicist.
U razdoblju nakon zavretka Drugog svjetskog rata uslijedila su znan-
stveno usredsreenija bavljenja sevdalinkom. Kulturni historiar Alija Bej-
ti tragao je za povijesnim identitetom lica opjevanih u nekim sarajevskim
sevdalinkama te istraivao okolnosti nastanka pjesama, ija je postignua
objavio u opsenoj radnji pod naslovom Prilozi prouavanju naih narod-
nih pjesama. (Bejti 1953: 387) Bejti je na temeljit nain odgovorio na pi-
tanje koje je u literaturi bilo uoeno ve u sedmoj deceniji 19. stoljea, tj.
pitanje odnosa pjesme i zbilje, kojim e se kasnije u nizu prilika baviti knji-
evni historiar i folklorist Munib Maglajli.
Knjievnoteorijsko odreenje ove pjesme u openitom smislu prvi je
na obuhvatan nain ponudio Muhsin Rizvi u prilogu Ogled o sevdalinci,
koji je lirsko-strukturalnu analizu ove ljubavne pjesme zapoeo analizom
rijei sevdah. Opisujui melanholino stanje pjevaa ili sluaoca koji uiva
u sevdalinci, Rizvi je pronicljivim esejistikim zahvatom ukazao na neke
vane znaajke koje su kasnijim prouavaocima ove lirske pjesme poma-
gali u njezinu neposrednijem teorijskom odreenju: Sevdalinka, prema
tome, nije prosto pjesma o ljubavi, ona je pjesma o sevdahu. U tome je sa-
drana njena specifinost i sutina. Ona je pjesma slovensko-orijentalnog
emocionalnog oploenja i spoja: orijentalnog po intenzitetu strasti, po sili i
potencijalu senzualnosti u njoj, slovenskog po snatrivoj, neutjenoj, bolnoj
osjeajnosti, po irini njene duevnosti. (Rizvi 1969: 455)
Pitanjem funkcije jezikih figura u usmenom prenoenju sevdalinki je-
dini se u dosadanjoj literaturi o ovoj pjesmi na temeljit nain pozabavio
njemaki slavist Wolfgang Eschker u doktorskoj disertaciji odbranjenoj u
Mnchenu 1969. godine, a potom objavljenoj u istom gradu 1971. godine.
Knjievnoteorijsko odreenje sevdalinke na liniji zahvata kakav su prije
Drugog svjetskog rata zapoeli Gerhard Gesemann i Jovan Kri, a u posli-
jeratnom razdoblju nastavio Muhsin Rizvi ponudila je i Hatida Krnje-
vi u tekstu O poetskoj prirodi sevdalinke, koji je objavljen u Beogradu 1976.
godine. Ovo usmjerenje bavljenja sevdalinkom u esejistikom postupku na
knjievnoteorijskim zasadama, nakon Rizvia i Krnjevieve, nastavili su
100 Nirha Efendi
jo neki bosanskohercegovaki autori, u emu posebno prednjae sastav-

ljai izbora ovih pjesama, Munib Maglajli i Ivan Lovrenovi.
Obimna i raznovrsna literatura te niz izbora sevdalinke bili su dobra
osnova za leksikografsku obradu ove pjesme, koja se prvi put javlja 1969.
godine u petoj svesci Ope enciklopedije Leksikografskog zavoda iz Zagre-
ba. Tako je ovaj lirski oblik dobio svoju prvu leksikografsku natuknicu,
istina, sasvim skromnu: Sevdalinka, ljubavna pjesma. Bos.-herc. sevdalin-
ke su musl. nar. gradske pjesme; podrijetlo im treba traiti u naoj nar. pje-
smi i islamsko-orijentalnoj muzici. Obilno koloriranje, bujna melizmatika,
slobodan ritam i dinamiki kontrasti doputaju da doe do izraaja ljepo-
ta glasa i intenzitet proivljavanja. Zbog svoje lirske profinjenosti i ljepote
melodija mnoge su sevdalinke postale popularne i izvan kraja u kojem su
nastale. (Enciklopedija 1969: 689)
Zasluenu i primjerenu panju sevdalinka je nala i u prvim knjiev-
nim leksikonima na tokavskom jezikom prostoru, koji su se pojavili se-
damdesetih i osamdesetih godina 20. stoljea. Najstariju leksikografsku
obradu sevdalinke u ovom nizu, iz 1971. godine, u novosadskom Jugoslo-
venskom knjievnom leksikonu, potpisuje knjievni historiar i teoretiar
Dragia ivkovi. Nastavljajui se na dostupnu literaturu koja mu je pret-
hodila, ivkovi je sevdalinku ocijenio kao pjesmu koja je u svome irenju
od bosanskohercegovake prerasla u vjerodostojnu balkansku pojavu. Sam
nastanak ove pjesme ivkovi je kao i veina onih koji su mu prethodili
pripisivao vladajuim muslimanskim krugovima (agama i begovima)
po gradovima (Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Travnik), uoivi u njenom
sekundarnom pojavljivanju tri tipa: haremsku, gradsko-kafansku i seosku,
kao i kontaminacije s narodnom lirskom poezijom, to je vodilo obliko-
vanju lirske vrste kakva se susree u tzv. pukoj knjievnosti, na razmeu
usmene i pisane, seoske i gradske lirike, pri emu nije upitno da u svojim
klasinim oblicima sevdalinka pripada pravoj tradicionalnoj usmenoj
poeziji gradskog ambijenta. U sredinjem dijelu svoje natuknice ivko-
vi je donio saeto, ali upeatljivo kulturnohistorijsko i knjievnoteorijsko
odreenje, na koje su se naslonili i na ijim su postavkama razvijali svoje
vienje ove pjesme kasniji prouavaoci i knjievni kritiari: Sevdalinka se
odlikuje ulnou i jednom specifinom orijentalnom ljubavnom enjom
i izgaranjem koji su izraeni arapskom reju sevdah (ljubavni zanos), po
kojoj je ova pesma i dobila svoje ime, i jo vie tursko-arapskom sloeni-
com karasevdah (crni sevdah, teki sevdah velika ljubavna melanholija),
koja uopte oznaava jedno duboko, ulno-melanholino i elegino osea-
nje ivota... (ivkovi 1971: 479)
U leksikonu usmenoknjievnog usmjerenja iz 1984. godine, pod naslo-

vom Narodna knjievnost, knjievnoteorijsku obradu sevdalinke ponudila
je Nada Miloevi-orevi, koja je u svojoj natuknici ovoj pjesmi, izme-
u ostalog, napisala: Sevdalinka (arap. sawd = crna u). Muslimanska,
gradska, narodska ljubavna pesma u Bosni i Hercegovini. Setna, ali i ero-
tina, tematski vezana za zatvorene prostore patrijarhalne sredine. Ose-
anja iskazuje neposredno, esto kao potrebu za rastereenjem psihike
napetosti, kao ispovest... (Miloevi-orevi 1984: 230) U iroko zasno-
vanom Reniku knjievnih termina iz 1985. godine u iju izradu su bili
dobrim dijelom ukljueni vodei znalci za pojedina knjievna podruja u
ondanjoj Jugoslaviji leksikografsku obradu sevdalinke ponudila je Ha-
tida Krnjevi. Nakon uobiajenih obavjetenja koja se tiu porijekla rijei
sevdah, u ovoj obradi glavna obiljeja sevdalinke odreena su pogledom na
sredinu nastanka pjesme te na njene poetike odlike: Lirska ljubavna pe-
sma nastala u Bosni i Hercegovini, u gradskoj muslimanskoj sredini, ali na
podlozi lirske narodne poezije. Termin s. novijeg je datuma (u upotrebi od
kraja 19. v.) od pojave koju oznaava. (...) Sutinu s. ini jedno specifino ose-
anje ljubavi kao neizleivog bola, karasevdaha i derta, strasnih oitovanja
neizrecive tajne ljubavi na granici beznaa... (Renik, Krnjevi 1985: 715).
Konano, na knjievnoteorijski iscrpan i knjievnohistorijski obuhva-
tan nain, leksikografskim odreenjem sevdalinke u najsvjeijem sagleda-
vanju pozabavio se Munib Maglajli. Nakon osvrta na historijat biljeenja
i zanimanja, izbore te kritikog uvida u najvanije priloge u literaturi, ovaj
autor ponudio je vlastito saeto leksikografsko odreenje ove pjesme: 1.
ljubavna narodna pjesma nastala, kao muziko-poetska vjerodostojno fol-
klorna tradicijska tvorevina, u gradskim sredinama Bosne i Hercegovine i
Novopazarskog Sandaka, uoblienim prodorom istonjake kulture iv-
ljenja i usmeno prenoena vjerovatno ve od sredine 16. stoljea. Pjevana
jednoglasno i vieglasno, preteno tzv. poravnim napjevom, spjevana naj-
ee epskim desetercem, zatim simetrinim i nesimetrinim osmercem i
trinaestercem, kao manje uestalim te simetrinim dvanaestercem i etrna-
estercem, kao i sasvim rijetkim oblicima stiha, sa obiljem varijacija usklika
i pripjeva, kao ukrasnim muzikim dodacima, i bez naglaene strofinosti,
bez pratnje i uz pratnju muzikih instrumenata /.../ 2. Pjesma nastala po
uzoru na sevdalinku; a) u austrougarskom razdoblju pjesme uobliene
tako to su nepoznati pojedinci iz naroda davali stihovima poznatih pje-
snika (S, Baagi, O. A. iki, A. anti i dr.) ruho napjeva, nakon ega
su ovakve tvorevine ulazile u usmeni opticaj i doivljavale sitnije promjene
/.../ b) u razdoblju izmeu dva svjetska rata ljubavna pjesma tekstom i
102 Nirha Efendi
napjevom takoer u duhu sevdalinke kao folklorne tvorevine, tek spora-

dino poznatih autora, njegovana u ambijentu meuratnih kafana i gosti-
ona, u kojima su njihovu klijentelu zabavljali pjevaice i pjevai, praeni
razliitim instrumentalnim sastavima, iji je repertoar bio mjeovit /.../ c)
u razdoblju nakon zavretka 2. svjetskog rata ljubavna pjesma uobliena
na tragu folklornog pjesnikog naslijea, ali i na vezi sa pjevanjem koje je
na istom prostoru i na slinim osnovama nastajalo tokom austrougarskog i
u razdoblju izmeu dva svjetska rata... (Maglajli 2011: 10)
Odgovor na nekoliko pitanja vezanih za razliite analitike pristupe
sevdalinci ponudila je u novije vrijeme enana Buturovi te je tako, u za-
vrnici svog naunog eseja, primijetila da je sevdalinka knjievni podanr
ljubavne lirike i posebna melodija ovog podruja podlona promjenama
datog trenutka, u zavisnosti od interpretatora i ukusa recepcije (Buturovi
2011: 45).
Novije teorijsko odreenje sevdalinke ponudio je Enver Kazaz u tekstu
Unutarnji otpor kanonu i patrijarhalnoj moi karnevaleskni potencijal
sevdalinke, objavljenom u knjizi Subverzivne poetike / Tranzicija, knji-
evnost, kultura, ideologoja. U naslovnom tekstu Kazaz zapoinje pisanje
naglaavajui problem nacionalne nominacije sevdalinke usprotivivi se,
u duhu femininog, subverzivnog pisanja zvaninoj poetici i to ne samo u
smislu nacionalne nominacije, nego i u dosadanjim falogocentrinim pri-
stupima interpretacije ovog pjesnitva specifinog za ire podruje balkana
(Kazaz 2012a). Meutim, bez obzira na predloeni naslov i ponuenu in-
terpretaciju, analize su zasnovane na jednoj baladi, zatim dvjema porodi-
nim pjesmama i jednoj svatovskoj pjesmi. U tekstu je takoer izostavljena
prva leksikografska obrada sevdalinke, objavljena u ve spominjanoj Enci-
klopediji Jugoslavije. U drugom Kazazovom tekstu pod naslovom ensko/
enstveno stajalite u sevdalinci o lijepoj Mejri/Mari i Ali-pai kanonski
tekst u procesu razaranja kanonske norme, koji je takoer posveen inter-
pretaciji sevdalinke u navedenoj knjizi, analizirana je, ovaj put popularna
sevdalinka u kojoj se, zavisno od kazivaa, mijenja ime lirskog subjekta
Mejra ili Mara, a obino zapoinje stihovima Ali-paa na Hercegovini, / Li-
jepa Mara na Biu bijae... Kazaz smatra da je najuspjelije teorijsko odre-
enje ove pjesme doneseno u tekstu Hanife Kapidi-Osmanagi, i to kada
je rije o dijelu interpretacije koji se odnosi na visoko metafiziko znaenje
sevdaha psihiko-metafiziki vor, koji je vrlo slian onome u Hasanagi-
nici (Kazaz 2012b). Svjeiju interpretaciju sevdalinke, kao ljubavne pjesme
gradske sredine, ponudio je Esad Bajtal u knjizi Alhemija due u jednom
esejiziranom pristupu analizi tekstova. Meutim, u Bajtalovim nalazima
mnotvo je pjesama koje imaju autora, a koje su, u svom poetskom izriaju,
naslonjene na onu tradicionalnu ljubavnu (Bajtal 2012).
O poetikim odlikama sevdalinke uoljive su panje vrijedne opaske
i u osvrtima na junoslavensko pjesnitvo u kojima se prepliu knjiev-
nohistorijski i knjievnoteorijski uvidi. Pri odreenju ljubavne sastavnice
usmenog lirskog pjesnitva naroda koje je u nekadanjoj zajednikoj jugo-
slavenskoj dravi povezivala jezika srodnost, Vido Latkovi je uoio znat-
niju povezanost porodinih i ljubavnih pjesama sa drutvenim okolnosti-
ma okruenja u kojima su nastajale, u odnosu na neke druge vrste, kao to
su obredne i obiajne: Jer, kao i porodine, i ljubavne su pesme po pravilu
neposredan odjek konkretnih ivotnih prilika u kojima nastaju, te su usled
toga u znatno veoj meri podlone promenama nego obredne ili obiajne.
(Latkovi 1967: 196) Osvrui se openito na usmenu liriku naroda koji
ive u ovom dijelu Balkana, Latkovi nije propustio priliku da naini sa-
eto odreenje sevdalinke: U bosanskim muslimanskim pesmama o lju-
bavnoj enji, kojih je mnogo i raznovrsnih, esto ima vie neposrednosti
i senzualnosti nego u pesmama iz drugih krajeva patrijarhalne kulture i
primorja... Peva se u tim pesmama o poljupcima, o mrenju kose (Vuk, V,
308), o grlenju do sabah zore (Vuk, V, 324). Iako sve sevdalinke nisu ovako
senzualne, iako u njima ima edne naivnosti, ipak se uopteno moe rei
da su slike u njima sonije i izraena oseanja sloenija nego u pesmama iz
drugih krajeva. (Latkovi 1967: 200)
U izboru lirike junoslavenskih naroda naslovljene sa Jugoslovenska
narodna lirika Vladan Nedi je zamijetio da su ljubavne pjesme, vie nego
drugi lirski oblici, putujui kroz vrijeme gubile mnogo od svojih motiva,
ali je ipak poneki primjer sauvao vjerodostojnu srednjovjekovnu sliku
poput sokola iznad bedema ili djevojku na gradskim vratima. Govorei u
predgovoru openito o ljubavnoj narodnoj lirici u nekadanjoj zajednikoj
dravi Jugoslaviji, Nedi nije izrijekom imenovao sevdalinku, koja je zastu-
pljena sa nekoliko primjera u ovom izboru pjesama, ali ju je openito u pre-
sjeku lirike opisno povezao sa onim to, kao neto najreprezentativnije za
pjesniku trpezu, nudi bosansko-hercegovaki peva naspram primor-
skog, makedonskog i slavonskog: Liriar patrijarhalnih oblasti ushiava
se dugim crnim trepavicama devojke; jo vie njenom smernou. Primor-
ski peva pita se da je nije rodila naranda; makedonski, da je nije skovao
zlatar. Slavonski liriar trai poreenje za rumenilo njenih usana. Bosan-
sko-hercegovaki peva uznosi, u sjajnoj hiperboli, devojku koja je okom
zapalila grad Ej, arnim okom kroz srali-pender. (Nedi 1977: 22-23)
104 Nirha Efendi
Znaajnu panju posvetio je ljubavnoj narodnoj pjesmi Jovan Dereti

u Istoriji srpske knjievnosti. Osim tvrdnje da najvei broj lirskih narodnih
pjesama pjeva o ljubavi, Dereti primjeuje da ljubavna poezija kakva je
do nas doprla, ako se izuzmu rijetki primjeri, ne pokazuje znake prevelike
starine. Uoavajui znaajke ljubavne narodne pjesme s obzirom na regije
u kojima su uobliene, Dereti se u saetom zahvatu dotie i sevdalinke:
Za istonu i jugoistonu Srbiju karakteristina je enjiva ulna pesma, a
u Bosni, naroito u muslimanskoj sredini, razvila se naroita vrsta ljubav-
ne pesme, sevdalinka, u kojoj ima dosta orijentalnih elemenata. Te pesme
irile su se i izvan muslimanske sredine. (Dereti 2007 [1983]: 332)
Iz uvida u teorijska postignua u dosadanjoj literaturi proistie da sev-
dalinka pokriva glavninu sadraja svekolike ljubavne lirike Bonjaka. Obi-
mna graa zabiljeenih primjera pokazuje da je tematsko-motivski raspon
sevdalinke neupitno irok, a u svojoj osnovi pjeva jednako i o ljubavnoj
radosti, i o ljubavnoj boli, i o ushiujuim susretima, i o bolnim rastancima
u bezbrojnim varijacijama, to je svojstveno ljubavnoj pjesmi openito u
tradicijama naroda irom svijeta. Mada je teite na iskazu samih osjea-
nja, ponekad se nailazi i na zauujue podrobne opise voljenog ili voljene,
kao u primjeru djevojakog opisa uenog momka u pjesmi iz rukopisne
zbirke Ivana Zovke: Plea su mu, kano u pejika, / Ruke su mu kano u ber-
bera, / Brci su mu dva kanela zlatna, / B jeli zubi, dva niza bisera, / Biser
usta, eerna kutija, / Perin mu je tura ibriima, / Dvije oi, dvije trnjinice,
/ Obrvice s mora pijavice.210
U drugom primjeru razvijanja iste lirske teme djevojka je ushiena
izgledom i vitekim dranjem opjevanog Ali-bega, koji je uporeen sa naj-
sjajnijim pojavama sa kojima su se nepoznata pjesnikinja, odnosno itav
niz u naratajima koji su batinili ovaj lirski okvir, susretali u svom ivot-
nom okruenju: sjajem zvijezda i srebra, bljeskom sablje.211
Slika momka koji je osvojio djevojako srce nije u sauvanoj grai jed-
noobrazna i uniformno prepoznatljiva. U jednom od sauvanih primjera
djevojka se povjerava majci da ju je primamio privlano odjeveni momak:
Na glavi mu, majko, fesi medidija, / Na pleima, majko, fermen i ko-
poran, / Na prsima, majko, lanac od dukata, / U ruci mu, majko, batun
210 Kominice, boli me srdace, Rukopisna zbirka Ivana Zovke (1893), Tisuu narodnih
enskih pjesama M. H. 24. sv. III, pjesma br. 173.

211 Beg Ali-beg ata jae, Smajil O. Bradari, Ms 38 Narodne umotvorine (iz Dervente i
okolice veinom) FAZM, Rukopisna zbirka Odjeljenja za Etnologiju, sv. V (I-V), pjesma
br. 206.
od merdana, / A u drugoj majko srmali cigara...212 Opisujui momkovu

odjeu, djevojka je naglasila njegov drutveni poloaj, ime je na odreen
nain saopila ta to ona u svome ivotu zapravo prieljkuje. U primjeru
o kojem je rije djevojka nije zamijetila osobitu muevnost, snagu, dosto-
janstveno dranje, nego tek imovinsku snagu kue iz koje momak dolazi.
S druge strane, pjesmom su zapamene i one zaudne prilike kada su
pojedinci uspijevali osvojiti djevojke zbog nekih svojih naoko malo privla-
nih svojstava, ali koje su se ipak nekim djevojkama ozbiljile kao neodoljive.
U jednom primjeru djevojka se sama pita i sama daje odgovor na pitanje o
momkovoj osobini koja ju je odsudno privukla: Ja zagledah mlado mome. /
Ni za ta ga ne zagledah, / Ve s njegova nazli hoda; / Nazli hodi, uzel nosi.213
Ponekad je za iskazivanje divljenja nekom momku bila dovoljna samo
njegova neuobiajena i posebna pojava ili vjetina kojom se razlikuje od
drugih, pa makar da se i nije radilo o onim uobiajenim, vitekim odlika-
ma koje prizivaju muevnost. To je moglo jednostavno biti umijee svira-
nja na nekom instrumentu, ime je nadareni i vjeti momak bio u prilici
da dovede djevojku do stanja oparanosti: U ruci mu sedefli argija, / A u
drugoj sajvat i nargila, / A ja mlada gledam sa pendera, / Na njemu mi oi
ostadoe, / Pa ja stadoh kano ukopana.214
U drugom primjeru e djevojka elei doarati nadmo momkove
pojave, kojom je potpuno obvladao njezinim srcem i razumom smjestiti
uenoga u mjeseinom obasjane sokake, kojima se on ee meu svojim
jaranima, ba poput vezira meu velikaima u njegovu okruenju.215 Jo
upeatljiviju sliku momka-viteza, koji svojom pojavom baca u krilate zano-
se odabranu djevojku, ponudili su stihovi stolake sevdalinke Poljem se vija
Hajdar delija,216 u kojima djevojka sa tvravske kapije poruuje momku da je
njegov izgled i dranje podiu na poletni pokret, a on joj jezgrovito uzvraa
distihom u kojem se kristalizirala posvemanja ushienost momka djevo-
jakom pojavom: Ajko djevojko, i kose tvoje, / Tvoje me kose po polju nose!
Pjesmama koje istiu gizdavost i privlano dranje momka ravnoteu
ine one u kojima bivaju naglaena ta ista svojstva kod odabrane djevojke,
212 to u, majko, sa onim junakom, Ludvk Kuba (1984), Pjesme i napjevi iz Bosne i Her-
cegovine. Drugo izdanje pripremio, dopunio neobjavljenim pjesmama i dodao indekse
Cvjetko Rihtman uz saradnju Ljube Simi, Miroslave Fulanovi-oi i Dunje Rihtman-
otri. Sarajevo: Svjetlost, str. 52, br. 15.
213 Ja zagledah mlado mome, Isto, str. 182, br. 816.
214 Mimo dvor mi mlado mome proe, Zovko, sv. IV, br. 28.
215 Obasjala sjajna mjeseina, Kuba, str. 78, br. 173.
216 Poljem se vija Hajdar delija, Isto. str. 176, br. 781.
106 Nirha Efendi
kako je to, meu ostalim, uinjeno u sarajevskoj sevdalinci o gonde lale

Muliji, tj. pripadnici opjevane porodice Deneti, ija se ljepota prispodo-
bljuje ljepoti pupoljka tulipana, jednog od omiljenih cvjetova iz vrta ove
ljubavne pjesme. Pohvalu ljepoti ove djevojke iz sarajevske porodice De-
neti izrie u podrazumijevajuem nadmetanju trojice suparnika sa po-
znatim imenom i adresom Bakarovi Avdaga, koji je smrtonosno zalju-
bljen i u samo ime djevojkino: Ko je tebi tako ime nadio, / Handar mu se
u srdace zadio!217 U drugom primjeru istog tematskog usmjerenja dvojica
otmjenih aiklija raspituju se za djevojku gospodskog plemena, o kojoj su
dotada uli sve najljepe. U izvanrednoj personifikaciji narodnog pjesnika,
momci razgovaraju sa golubovima glasonoama, provjeravajui obnarodo-
vano gospodstvo dilber Umihane: Nosi l ona mrki fesi nad oim / Nosi l
ona od danfeza dimije, / Nosi l ona hazna kolan od zlata, / Nosi l ona od
hakika nalune, / Je li ona ko to ono kazuju?218 Budui da ovako opisane
djevojke postaju uvijek dodatan izazov za momke, oko njih se pojaano
plela muka mata, ali i suparnitvo meu najodabranijim momcima te
nadmetanje za naklonost opjevane.
esto su i majke ukljuene u oblikovanje usmene fame o ljepoti neke
djevojke. U tu svrhu one dre svoje keri u kunoj skrovitosti, daleko od
oiju znatieljnika, ugaajui drutvenom idealu sadranom u sintagmi o
poeljnoj nevjesti koja no je u kafezu rasla. Djevojkama ovakav poloaj
nije mogao biti privlaan pa se u jednoj pjesmi osamljena djeva ispovijeda
ptici na grani, jer nikog drugog u potpunoj izdvojenosti ne moe ni susre-
sti: Mene majka u kafezu dri, / Da ne vidim sunca ni mjeseca, / Nit bijela
danka, nit junaka.219
Ako ve ne postoji drugi nain da zadobiju panju momaka, djevojke
ponekad pribjegavaju raznim lukavstvima da bi bile primijeene. Nabraja-
jui sva najljepa svojstva prema opeprihvaenom vrednovanju i uzorima,
jedna samouvjerena djevojka poruila je momku da joj ne treba ni bililo,
ni rumenilo, jer ona ima obraze dva ula rumena, bjele zube dva niza
bisera, usta medna kutiju eera, a dva su joj oka dva hladna bunara,
i tako redom, nastavljajui hvaliti sjaj svoga podvoljka, bjelinu svojih ruku
i nogu...220 Na ovaj nain momak je bio izazvan da se i sam uvjeri u vjero-
dostojnost izreenog.
217 Kolika je Denetia avlija, Isto, str. 212, br. 988.

218 Poleela dva bijela goluba, Isto, str. 182, br. 813.
219 Bumbul pjeva u rui rumenoj, Isto, str. 107, br. 346.
220 Moj dilbere, pogledaj i mene, Isto, str. 105, br. 330.
Tradicija je rijetko biljeila praksu po kojoj se djevojke momcima prve

obraaju. U takvim prilikama djeva smilja naine kako da privue mom-
kovu panju s jedne, ali da pritom ne narui vlastito dostojanstvo, s druge
strane. Zadatak koji se stavlja pred djevojku nije uvijek jednostavan, po-
gotovo ako je sueljena sa momkovom oitom ravnodunou. U jednom
primjeru djevojka je ugledala prieljkivanog momka, pripremljenog il za
svatove, il za vojevanje te mu se suoena sa pomanjkanjem njegova zani-
manja za nju vragolasto namee: Moj se dragi po avliji eta, / U izmama i
u kalinama; / Da bih rekla da e po djevojku, / U njega je na blizu djevojka,
/ Njega sa mnom samo perda d jeli, / Da bih rekla da ide u vojsku, / Nema
sada nigdje vojevanja.221
Ovako pometena djevojka ponekad ipak mora nainiti prvi korak i po-
slati izravne poruke odabranom momku. U primjeru pjesme Banjaluko i
ravnine tvoje,222 djevojka se posluila lukavstvom da bi na sebe skrenula
panju momka u kojeg se zagledala, i to tako to je navodno nala njegov
izgubljeni vezen jagluk i dukate, a kada se njezina spletka pokae djelotvor-
nom, tj. kad momak na nju nasjedne, ona mu nadmono i duhovito uz-
vraa, dajui mu otvoreno do znanja kakav rasplet prieljkuje: Srce, duo,
Pr jedor kapetane, / Jagluk u ti u ruhu don jeti, / A dukate pod bijelim
vratom!
Stalno nastojanje djevojke da sazna ta voljeno mome radi i gdje se na-
lazi esto je u osnovi njezinih nakana i radnji. Posljedica takvog snatrenja
u jednoj pjesmi jeste odluka da radoznala djeva sadi bor i moli ga da ustro
poraste u visinu kako bi se na nj penjala i sa njegovih visina posmatrala
iru okolinu i tako saznala neto vie o momku koji joj je zarobio misli i
srce: Je l moj dragi u bilomu dvoru, / Boluje li ili aikuje, / Volila bih uti da
boluje, / Neg za drugom da on aikuje...223 Radije, dakle kao i na drugim
mjestima u sevdalinci pristaje na mogunost da joj dragi od neeg boluje
nego da je svoje srce poklonio nekoj drugoj djevojci.
Ponekad djevojci srea naprosto izmakne pa ona naknadno sazna da je
propustila vaan susret. Kao i obino, i ovakvi su povodi prilika za njezine
djevojake sanjarije, o kojima bi, daleko od junakova uha, mogla proa-
putati samo sa pouzdanom drubenicom: Da sam mlada doma bila, Ja b
ga ufatila, / Zlatan bi mu kafez plela u kafez metnula, / Skidala bih s vrata
221 Jutrosrano na vodicu pogjoh, Zovko, knj. I, br. 69.

222 Banjaluko i ravnine tvoje, Isto, br. 9.
223 Bor sadila vakufka divojka, Muharem Kurtagi Muslimanske narodne pjesme, en-
ske M.H. 197. sv. V (I-VI), br. 31.

108 Nirha Efendi
biser, biserom hranila, / Sa njime bi sevdisala i dragim ga zvala, / Crne bi mu

kose dala, o vratu viala.224
Za razliku od djevojke, momak je oputeniji u obznanjivanju svojih e-
lja, jer se od njega u tradicijskom doivljaju ponaanja u ovakvim prilikama
vie i oekuje. Pa ipak, ni momcima poslovi ove vrste nisu uvijek polazili
za rukom. U jednoj pjesmi zabrinuti aiklija se ali djevojci kako je ostao
izvan svake mogunosti da je ugleda: Kua ti je onkraj puta, / Na dan
proem po sto puta. / to ja duo vie proem, / Tebe dragu rjee viam!225
Ipak, djevojka nije uvijek uvjerena da je momak ne moe uti, tavi-
e, postoje trenuci kada se ona vjeto prikazuje naivnom i glasno izgovara
ono to prieljkuje da uje mome u koje se zagledala. Pokrie za naivno
lukavstvo djeve je navodna bolest, koja je navodi da uoblii stihove: Voljela
bih da mi dragi doe, / Da mi doe i da me obie.226 U nekim prilikama,
opet, djevoje koje je srea napustila, mirei se sa sudbinom, prihvata svoj
nezavidni poloaj, kao i ubjeenje da o eljenom momku moe samo sa-
njariti.227
Da djevojka, barem u pjesmi, ne pristaje ni na ta drugo, osim na ono
za im joj srce udi, svjedoe brojni primjeri. Jednom je voljeni momak
sasvim blizu, drugi put na dalekom putu, ali ga djevojka strpljivo eka, dok
trei put svoju naklonost poklanja bekriji, kojeg joj, unato svemu, niko
ne moe ocrniti. Djevojke koje su u svojih roditelja jedinice u pravilu su
izbirljivije, o emu svjedoe i stihovi pjesme Mene majka jednu ima, jednu,
pa jednu,228 u kojima djevojka odluno odbija da se povinuje majinim sa-
vjetima, a u aljivom tonu iznosi razloge zato tako postupa i zato na kraju
izabire u jednom primjeru sarhoa-bekriju, a u drugom beara.229
Nerijetko je djevojakom srcu najdrai upravo onaj momak koji je oku
najblii, tj. esto se dogodi da to bude prvi komija.230 U sanjarenju o budu-
em mladoenji doi e u nekim primjerima do izraaja zdravorazumsko
prostonarodno razmiljanje koje e djevojku navesti da izabere onoga koji
je blii svakodnevnom ivotu, u odnosu na onoga koji je blii knjizi i nau-
224 Poletila dva goluba, Isto, sv. VI, br. 3.

225 Karanfilu, sitno sjeme, Kuba, str. 67, br. 110.
226 Bona Fata u bai boluje, Rukopisna zbirka Safvet-bega Baagia Redepagia, HAZU,
prepis u FAZM, Ms 20, str. 54, pjesma br. 28.

227 Ljubiice i ja bi te brala, Isto, str. 74, br. 59.
228 Mene majka jednu ima, jednu, pa jednu, Isto, str. 167, br. 720.
229 Mili Boe, uda golemoga, Zovko, sv. III, br. 247.
230 Sve jezero, sve zeleno, Isto, br. 242.
ci: Pisar ljubi kad se god probudi, / ullah ljubi, kad mu na um doe.231 U
izotravanju vanog, sudbinskog odgovora na pitanje: Za koga poi? stie
se do suptilnog sagledavanja razliitih dimenzija koje se podrazumijevaju
kod ove odluke, pri emu odluujua treba biti neupitno uzvraena naklo-
nost srca: I onu bih etvericu dala, / Za onoga jedinog u majke, / I onog bih
jedinoga dala, / Za onoga kojemu sam draga.232
Ukoliko djevojka nije naisto u pogledu svojih osjeanja te ako se u
njezinu ivotu nije pojavio niko ko bi zauzeo njezino cijelo srce, ona e se
nevoljko pomiriti sa onim to joj je ponueno. Ali, ako postoji neko koga
ne moe zaboraviti, djevojka teko ostvaruje nova poznanstva. Meutim,
u posebno tegoban poloaj dolazi djevojka kada ona ne uzvraa na naklo-
nost koja je njoj iskazana, a istovremeno njoj ne biva uzvraena naklo-
nost koju ona iskazuje prema odabranom momku, o emu su na uvjerljiv
nain posvjedoili stihovi: Vazdan tui drvlju i kamenju, / Mrkom vuku i
morskom hajduku; / Kad akamu, mraku i oblaku, / Kad jaciji, sjajnoj mje-
seini, / Kad zorici, studenoj vodici: / Nek i voda moje jade znade, / Drag me
nee, a nedrag me hoe.233 U drugom primjeru, djevojako srce je osvojio
neki softa pa su u poreenju s njim svi drugi momci postali manje vani;
tavie, djeva je uvjerena da e u braku sa softom biti paena i uvaavana
na najljepi nain, i to ne samo od strane mua, nego i u drutvenom okru-
enju.234 U nekim pak primjerima djevojka mata da se uda za ovjeka koji
ima visok poloaj i utjecaj u drutvu, jer oekuje da e na taj nain sebi osi-
gurati velik ugled i lagodan i ugodan ivot: Da Bog dade da mi bude vezir, /
Da veziru posjedim na krilu, / Pa da budem vezirovo zlato!235
U bonjakoj ljubavnoj lirici bilo je uvrijeeno shvatanje da su crne oi
jedine koje mogu posjedovati sokolovsku bistrinu te da su u tom smislu
nenadmane, ali postoje primjeri koji su zapamtili i one rijetke prilike kada
su pamet momku ili djevojci pomutile plave oi. ak se i djevojka u jednoj
pjesmi zapitala kako je mogue da joj se deava neto mimo prevladava-
juih shvatanja: Crne oi svakome su drage, / Meni mladoj omilile plave,
/ Jer su plave u dragoga moga.236 U slinom primjeru momak je zagledao
djevojku plavih oiju, ali budui da mu je stavljeno u obavezu da razbije
predrasudu vezanu za plavooke, momak se dosjetio mogueg rjeenja koje
231 Nije moje lice za ullaha, Isto, sv. IV, br. 17.
232 Da sam paa udna zulumara, Isto, sv. I, br. 98.
233 Vazdan tui lijepa djevojka, Isto, sv. IV, br. 120.
234 Jeam jesam, a kariik n jesam, Isto, br. 134.
235 Sretna li mi godinica doe, Isto, sv. II, br. 76.
236 A moj dragi, moj biserli cvitu, Kurtagi, sv. VI, br. 127.
110 Nirha Efendi
je iznio u sljedeim stihovima: Draga e surmu kupiti, / Draga e surmu

podvui, / Dragoj e surma ujisat, / Dragi e dragu sevdisat!237
Mo arnog oka prela je gotovo u svojevrstan mit, a pretjerivanja o
razmjerama u kojima bivaju pogoena srca zaljubljenih i kakvu pomet-
nju openito mogu prouzroiti, tema su brojnim ljubavnim pjesmama. I
dok je Travnianka u poznatoj sevdalinci zapalila grad crnim okom kroz
emali pender,238 djevojka iz Dervente zavela je cijelu mahalu oima
sokolovim;239 Mostarka je zbog svojih crnih oiju cijelom Mostaru draga,
a najvie begu Alajbegu,240 dok je u jednom primjeru crnooka ak preko-
rena, jer je svojom preduzimljivou izazvala nedopustivu smutnju, zbog
ega joj biva prigovoreno: Sve si momke do jednoga, / Svojim licem prima-
mila, / A divojke rasrdila, / Crnim okom i pogledom!241
Kada je rije o ispoljavanju osloboene ulnosti u sevdalinci, moe se
ustanoviti da je prisutnija u momakom doivljaju, tj. u pjesmama koje se
mogu oznaiti i kao muki glas, ali postoje takoer primjeri u kojima
su djevojke vrlo otvoreno progovorile o svojim eljama. Ipak, otvorenom
iskazu esto prethodi suptilna gradacija. U stihovima pjesme Uzor mi dra-
gi ravnine242 djevojka poruuje momku da njezino srce pripada iskljuivo
njemu, ma ta on inio: Te posij dragi, jadove, / Ako ti nikne enica, / enu-
u, dragi, za tobom, / Ako ti nikne miloduh, / Miluj me, dragi, tvoja sam.
Budui da se u drutvu koje je iznjedrilo sevdalinku stid smatrao vr-
linom, praksa je rjee biljeila one sluajeve u kojima su djevojke otvore-
no progovarale o svojim eljama. Zbog toga su pjesme ove vrste nastajale
u osami, na djevojakim druenjima, uz tihi rad, vez i beiku, u svakom
sluaju daleko od muke publike. Djevojka se, zapravo, u pravilu rijetko
povjeravala ili, ako ve jeste, onda je paljivo birala sagovornika. Zahva-
ljujui ivotnom iskustvu i mudrosti koje donose godine, kao i blizini vla-
stitoj keri, razumljivo je da je majka imala mogunost da prva pronikne
u tajne kerkina srca. Meutim, ba kao i u svemu drugom, pretjerivanje
i u stidu moe biti pogubno za sreu djevojke, o emu svjedoi pjesma Tri
su vile kroz goru letile. Upravo takvo vjerovanje sainjava temu jedne pje-
sme. I dok su dvije sestre iskazivanjem neskrivene naklonosti i otvorenim
237 U gori rua procvala, Zovko, sv. II, br. 31.

238 to se ono Travnik zapalio, Stevo K. Kuki, Ms 102 Narodne pjesme iz Bosne FAZM,

239 U divojke oi sokolove, Bradari, sv. V, br. 261.
240 to s na Mostar sinja magla svila, Zovko, sv. II, br. 38.
241 O djevojko karakali, Isto, sv II, br. 25.
242 Uzor mi dragi ravnine, Bradari, sv. I, br. 169.
obznanjivanjem elja ostvarile svoje nakane, ona trea, stidljiva, morala se

pomiriti tek s onim to je za nju preostalo.243
Osim stida, ponos moe takoer biti uzrok tekom ljubavnom jadu.
Djevojke bi esto, usljed velikog ponosa, bile uzdrane u iskazivanju na-
klonosti prema momcima. U takvim okolnostima posljedica se nerijetko
iskazivala u dramatinom vidu. Naime, nerijetko se znalo dogoditi da iz-
birljiva djevojka kojoj se javljalo najvie aiklija ostane na kraju neuda-
ta. Najupeatljivije je o takvom nemilom raspletu posvjedoila sevdalinka
Kolika je eher Banja Luka.244 Junakinja u osnovi iste lirske teme, Avdagina
Fata iz Veljeg Luga kod Viegrada, tragini je lik u romanu Ive Andria Na
Drini uprija. U tom dijelu romana Andri iznosi zanimljiva opaanja o
nastanku pjesama kakva je bila viegradska sevdalinka o lijepoj, a nesret-
noj Avdaginoj Fati.
Ljubavni jad u narodnoj pjesmi ovog usmjerenja djevojka najee po-
vjerava majci. U vie primjera djevojka tuguje za izgubljenom sreom, a-
lei se na spletke koje su protiv nje pletene. Ponekad ipak uvia da je uzrok
njenom jadu neuzvraena ljubav, to je bila esta tegobna zbilja i pjesnika,
i pjesme. U brojnim pjesmama djeva se ali jer joj se dragi momak neoe-
kivano oenio drugom. Pogoena neeljenim zbivanjem, djevojka je esto
bivala sklona zakljuku da ju je neko ocrnio kod voljenog momka. A neri-
jetko je bivalo da se krivac pronae ili u momkovoj majci, ili u momkovom
bratu.245
Jedan od izrazito uestalih motiva u bonjakom usmenom pjesnitvu
openito, pa tako i u ljubavnoj lirici, jeste motiv djevojake kletve, koja
moe biti stvarna i prividna ili hinjena. Sama sadrina i znaenje kletve
razlikuju se od primjera do primjera. U prvom znaenju kletve djevojka
zaziva stvarno prokletstvo na momka koji joj se zamjerio, dok u drugom
formula kletve, na principu suprotstavljenosti od onog oekivanog, slui
da bi se to djelotvornije istaklo ono prieljkivano: da dragi bude zatoen
u tamnicu, ali ne mranu i vlanu, nego u dragina njedra; da bude okovan
sindirima, ali ne eljeznim lancima, nego draginim rukama; da bude ba-
en u bukagije, ali ne teka gvoa, nego dragine belenzuke (narukvice);
da bude izgrien, ali ne otrovnim zmijskim, nego draginim bijelim zubom;
243 Trisu vile kroz goru letile, Kurtagi, sv. I, br 50.

244 Kolika je eher Banja Luka, Bajraktarevi, br. 8. Navedena sevdalinka lijepo je po-
sluila knjievniku Ivi Andriu da u romanu Na Drini uprija oivi sjeanje na stvarnu
linost, Avdaginu Fatu iz Veljeg Luga, koja je svojom upeatljivom ivotnom sudbinom
dospjela u kolektivno pamenje putem pjesme.
245 Sino mi se bori oborio, Kurtagi, sv. I, br. 125.
112 Nirha Efendi
da ga voda odnese, ali ne daleko i tegobno, nego u dragine dvore; da bude

objeen, ali ne o zlu drvu, nego o draginu vratu; da ga puka zgodi, ali ne
olovnim metkom, nego draginim dukatima...
Iskaz razigrane pjesnike mate, kada je rije o motivu djevojake kle-
tve, zatiemo u stihovima pjesme Zna li, dragi, kad sam tvoja bila,246 u
kojoj djevojka proklinje nevjernog momka naletom bolesti od koje nigdje
lijeka nema, osim kod nje i njezine majke. Majka bi zasigurno u tom slu-
aju uskratila lijek, ispoljavajui neprealjenu bol zbog nanesene uvrede,
ali djevojka oprata momku, i to tako to bolesniku poklanja troje bilje.
Za razliku od prethodnih primjera, u ovome se susree izravno obraanje
djevojke nevjernom momku, i to rijeima koje poblie objanjavaju zna-
enje njezina lijeka: Jednu kitu utoga nevena, / utilo ti srce od bolesti, /
Drugu kitu almaka cvijeta, / Bog te digo sa Ovoga svijeta, / Treu kitu trata
bijeloga, / Tratili ti danci i godine, / Kud hodio, meni dohodio, / ta radio, o
meni mislio!
Jedno od najljepe razvijenih pjesnikih uoblienja, kada je rije o mo-
tivu djevojake kletve, nalazi se u pjesmi iz Vukove bosanske rukovijeti
pjesama, a koja zapoinje stihovima Djevojka je livadu gojila.247 U ovom
primjeru elebija Mujo ubire cvijee oparan ljepotom djevojke, a ona mu
kletvom priziva bolovanje, a zapravo svoje ljubavno pribliavanje i zama-
mno njegovanje: E da Bog da, ljepi bolovao! / Ja ti mlada ponude nosila:
/ eer s mora, smokve iz Mostara, / I janjeta prije premaljetja, / Zeljanice
prije kukavice, / Karalame u medu kuane...
Motiv kletve, ali ovog puta djevojake majke, a ne djevojke, prisutan je
i u mostarskoj sevdalinci novijeg datuma nastanka, koja najee zapoi-
nje stihovima udna jada iz Mostara grada.248 Na jadanje Mostarke Bibe,
zabrinute za dragog u daljini, majka uzvraa kletvom upuenom na mom-
ka, koju djevojka srano i portvovano suzbija, u nekim varijantama i sa
erotskim zainima: eri Bibo, vuci ga pojeli!, / Mila majko, mojim bilim
zubma! U zavrnici pjesme stoji djevojaka nada da e ju voljeni momak
na jesen uzeti, jer je tako i obeao, zbog ega kerka moli majku da pre-
stane sa svojim tekim optubama i nesmiljenim proklinjanjem.
Djevojake sanjarije vezane za prieljkivanog momka pridruuju se i u
prigode u kojima za takve sadraje ne bi trebalo imati mjesta, tj. u zaziva-
njima mome koja uzimajui abdest moli mutnu vodu da joj u dvor nanese
246 Zna li, dragi, kad sam tvoja bila, Muhamed Hadijahi, Ms 58 Sarajevske narodne
pjesme FAZM, Rukopisna zbirka Odjeljenja za Etnologiju, br. 17.

247 Djevojka je livadu gojila, Stefanovi Karadi, str. 119, br. 180.
248 udna jada iz Mostara grada, Kurtagi, sv. I, br. 91.
plavooka mladia, kojeg bi doekala na bijele ruke,249 a zatim uvela u

ikli odaju, gdje bi ga ekali mehki dueci i zlatan jorgan. U drukijem
raspoloenju djevojka e prokleti momka da ranjen hodi po gori, da bi
potom uvjerena da e ga njezina kletva stii, a predomislivi se oti-
la u goru da za njim traga. Saglasno vjerovanju da se kletve ostavljenih i
ucvijeljenih djevojaka redovno ostvaruju o emu svjedoe brojni primjeri
unutar usmenog pjesnitva openito djevojka je u gori nala ranjena ju-
naka i podsjetila ga na okolnosti koje su dovele do tegobne odluke da bude
izreena kletva ija je djelotvornost obznanjena.250
Da djevojka ne proklinje iskljuivo momka, nego i sve nevolje koje se
nau na putu izmeu nje i njezina aiklije svjedoi i jedan primjer u kojem
se narodni pjesnik umjeno posluio stilskim sredstvom personifikacije.
Naime, djevojka se nala u neobinom razgovoru sa bunom kupine, op-
tuujui ga da joj je bodljama pocijepao vezeno ruho: A neka te kupino, /
udo cvatom cvatila, / Malo roda imala!251 Na ovo klevetniko zagovara-
nje, kupina odgovara zazivanjem jednako pogubnog prokletstva na djevoj-
ku: Vala i ti, divojko, / udo dragi imala, / Muterija nemala!
Ljubavna lirika sauvala je sjeanje i na ona ivotno rjea dogaanja
kada bi prevareni momak proklinjao djevojku. Momaka kletva drukija je
od djevojake: iz nje, gotovo bez izuzetka, progovara silovita srdba i elja
za osvetom. U stihovima jedne pjesme takvog usmjerenja momak gorljivo
izraava elju da nevjernu djevojku sustigne ista bolna patnja kakvu on tih
dana proivljava: Ti si mene mlada prevarila, / Prevarila, u zlu ostavila, /
Da Bog dao, zlo te sustignulo, / Kao to je mene sustignulo!252
U drugom primjeru momak takoer proklinje nemilosrdnom kletvom,
ali ovaj put ne djevojku, ve njezine neprijatelje, kudioce, koji su se ispri-
jeili na stazi njihovog ljubavnog sastajanja. Povrijeeni momak na zlona-
mjerne prigovore zavidljivaca upuene njegovoj dragoj uzvraa ubitano
otrim i usredotoenim stihovima: Koji vele: Sanjljiva djevojka, / Ne imali
u bolesti sanka! / Koji vele: Ljuta kao guja, / Guje im se na srce savile! /
Koji vele: Neljupka je roda, / Ne ljubili od srca evlada!253 Na drugoj strani,
spletke zavidljivaca i pokvarenjaka proklinje i djevojka, ali ponekad na-
eta sumnjom da su smutljivci uspjeli u svojim nakanama zbog ispoljene
249 Plave oi u dragoga moga, Hadijahi, br. 38.

250 Za goru sam zala, Kurtagi, sv. VI, br. 130.
251 Sitna trava zelena, Isto, sv. V, br. 3.
252 Zna li mila, kad si moja bila, Zovko, sv. II, br. 54.
253 Oj Cetinjo, tija vodo ladna, Stefanovi Karadi (1824), str. 105, br. 161.
114 Nirha Efendi
momake naivnosti ili nedovoljno iskazane spremnosti da zatiti vlastitu

djevojku.254
U jo jednom primjeru djevojka je ostavljena, prieljkivani momak se
oenio drugom, a prevarenoj je sinulo da je za sve vrijeme njihova aiko-
vanja bila zapravo obmanjivana. U novonastalim okolnostima djevojka
proklinje prevrtljivca te izjavljuje da je njezina ljubav bila iskrena, da je
njezin zarunik sve vrijeme bio prisutan u njenim najljepim mislima te
da je ruho koje je sakupila za njegove ukuane bilo pripremano s najveom
ljubavlju. Nesmiljena kletva je snagom uvjerenja jednaka velikoj ljubavi
koju je za dragog i njegove u srcu gojila: Kolko bude na jaglucim grana, /
Onliko te sustignulo rana!255 Kada se uvjeri da ne moe nita promijeniti,
djevojka procjenu o prilikama u kojima se nala nastoji usmjeriti sebi u
korist te javno saopava da momkova prevara nije rastoila njezinu samo-
svijest pa u tom smislu za ispoljeno iznevjeravanje okrivljuje neprijateljski
naotrene pojedince u momkovu okruenju, koji su je kod njega i ocrnili.
Poloaj koji je voljeno mome imalo kod nje i promjene do kojih je djelova-
njem nedobronamjernih i zavidnih dolo, na suptilan su nain uporeeni
sa svilenim upletenjakom iz njezine kose, koji se konano stanio u kosama
njezine suparnice: Moj dragane, svileni gajtane, / Dok te mlada u kose spli-
ae, / L jepo li mi mladoj ujisae! / Dumani te gledat ne mogoe, / Iz mojih
te kosa ispletoe, / Pa te drugoj dragoj upletoe.256
Jad ostavljene ne ostaje dugo tajna za okolinu, a o rastanku dragih pje-
sma je svjedoila u bezbrojnim prilikama, neovisno o razlozima koji su ga
ishodili. Zavidne kominice tugu ostavljene prijetvorno povezuju sa na-
vodnim gubicima u porodici. Odlaskom dragog pogoena bila je duboko
svjesna da bi iskazivanjem ali usljed gubitka pruila priliku nedobrona-
mjernim za naslaivanje i likovanje pa u jednoj takvoj ljubavnoj tegobi sa-
moprijegorno i dostojanstveno obznanjuje: Ja nijesam nikog izgubila, / Ve
je mene dragi prevario, / I drugom se dragom oenio!257
Nemilo deavanje meu dragim, izazvano momkovim odlaskom, bilo
je u stihovima narodne pjesme sagledavano i sa poloaja onoga ko je bio vi-
novnik djevojake tuge. Usmeni pjesnik se stihovima brojnih pjesama po-
zabavio i takvim stanjem pojedinaca. Slino tematici pojedinih balada, u
jednoj lirskoj pjesmi sluamo tek momka koji se ispovjednom jadikovkom
oglaava sa Onoga svijeta i oaloenoj majci poruuje: Nije meni crna ze-
254 Koliko se vjetri bie i ne nadbie, Zovko, sv. I, br. 240.
255 Zato si me prevario, dragi, Isto, sv. II, br. 134.
256 Moj dragane, svileni gajtane, Isto, sv. IV, br. 220.
257 Jaranica jaranicu pita, Isto, sv. III, br. 236.
mlja teka, / Nisu meni imir daske mrane, / Nisu meni zebanije strane, /
Ve su teke divojake kletve.258 Ovakvim stihovima usmeni pjesnik je dje-
lovao na oblikovanje narodnog uvjerenja da e onoga ko iznevjeri djevojku
na kraju stii i kletve, i suze njene, i njenih izgovorene i priposlane u
tegobnoj i bolnoj stijenjenosti.
Ali, i momke je pratila bojazan od djevojake prevare ili pak njezina
mogueg oduevljenja nekim neznancem ili privlanom ponudom da se
uda za drugog. Stoga se momak, esto krijui od djeve, raspituje ta se de-
avalo u dvoru i ivotu njegove drage dok je on bio na putu. U jednom pri-
mjeru junak se o zbivanjima raspituje kod sokola svoga vjernog pratioca
u boju i u lovu te milog drutva u miru na domu o onome to je ovaj svo-
jim bistrim okom mogao uoiti u kui voljene djeve te kako se ona odnosila
prema darovima koje joj je on s puta donio: Nosi l Fata od damfeza dimi-
je, / Nosi l Fata od kadife jeleke, / Nosi l Fata od sedefa papue, / Ima l Fata
sad ko dosad prosaca?259 Junaku odana ptica u pravilu odgovara potvrd-
no, jer je i ivotna zbilja nudila brojne primjere uvanja amaneta i vjernosti
djevojke momku i u prilikama kada bi ovaj dugo odsustvovao, odlazei na
daleka ratita po carskom pozivu. S druge strane, kod djevojaka je odsud-
no prevladavajue uvjerenje drutvene zajednice, iz vremena nastanka i
ivota pjesama o kojima je rije, da je pokueno iznevjeriti obeanje.
Kada je ve prevladavajuim drutvenim normama predodreena na
vjernost dijelom zbog suda javnosti roda i komiluka, a dijelom zbog
vlastitog htijenja djevojka se ponekad znala zapitati kako bi mogla ui-
niti smislenim poloaj one koja prati svaki korak druge strane i eka od-
luku momka kojem je obeana. U jednoj pjesmi junakinja se odvaila na
provjeru momkove odanosti, i to tako to je ostavila papue i ibrik pored
nabujalog i studenog Vrbasa, a potom se sakrila na mjesto odakle je mogla
vidjeti da li je njen suenik dovoljno hrabar i porvovan, tj. zasluuje li
njezinu vjernost: Na Vrbasu ugum ostavila, / Na ugumu fesi s dukatima,
/ A papue vodi okrenula, / Neka misle da je utonula.260 Kako se obino i
dogaa u prilikama koje nalau junaku odvanost, u nabujalu rijeku spa-
silaki je zaplivao jedino odabrani momak, u razmatranom primjeru neki
Feti Ibrahim, koji je u ovoj deseterakoj matariji usmenog pjesnika, pri-
mjereno duhu vremena u kojem je pjesma nastala, izvojtio pravo na ruku
uene Umihane.
258 Sine,
Mujo, je l ti zemlja teka? Bradari, sv. V, br. 381.
259 Oj,
Boga ti, siva ptico sokole, Isto, br. 112.
260 Umihana hadi Jusufova, Isto, br. 113.
116 Nirha Efendi
Pronicljive djevojke znale su procijeniti ko zavreuje njihovo povjere-

nje. S druge strane, momci su openito u deavanjima vezanim za aiko-
vanje nastupali oputenije. U mladalakoj dobi pripadnici muke publike
nastojali su, i uz veliko zauzimanje, dokazati da su poeljni meu enskim
svijetom. Omiljenost u enskoj publici momci su ovjeravali brojnou dje-
vojaka iju su panju uspijevali privui, a u ispovijedima aiklija-enskaro-
a koji kao tipovi postoje u bonjakoj ljubavnoj lirici nalaze se i hvali-
sanja zbog takvih uspjeha, koji su ponekad podrazumijevali prevaru, pa i
zavoenje. Sjeanje na jednu otroumnu i dovitljivu djevojku koja se nika-
ko nije dala prevariti, sauvano je u pjesmi Dvore gradi bee esribee,261
u kojoj mladi i samouvjereni bogataki sin gradi dvore da primami lijepe
djevojke, i u tome u dobroj mjeri i uspijeva, ali ne i kod jedine u majke.
Ponekad pronicljiva djeva shvata da je udvaraki momaki govor za-
vodljiv mamac za njezinu lahkomislenost pa se u izlivu ljutnje odluuje
hvalisavcu odrjeito uzvratiti. Tako se ona u jednom primjeru otresito
ustremljuje na momka: N jesam draga, nit me zovi dragom; / Hudom si se
hvalom pohvalio...262 U drugoj prilici, djevojka se dii svojom odlunou
i samosvojnou, koja se ogleda u injenici da nije nijednom od momaka
dala priliku da ju prevare ili obmanu, to joj je pruilo mogunost da se
samosvjesno i ponosito oglasi iskazom: Djevovanje, moje paovanje, / Ne
dam tebe za tri paaluka, / Niti dadem za tri carevine! 263
Kada djevojka shvati da ima posla sa nepouzdanim momkom-prevrt-
ljivcem, ona obino pregarajui snove i nadanja nastoji spasiti ugroeni
ponos, pa mu u trenutku kada ju pokua zaprositi daje do znanja da je
prepoznala njegovu pravu prirodu: Hajde, dragi, jedan hajinine, / Haji-
nine, a ne hajirine, / Mene prosi, s drugom aikuje, / Prsten daje, s tre-
om se poznaje!264 Ipak, pogoena djevojka nastoji nevjernom momku
poruiti da kaznu za svoju neodlunost, kojom ju je ozbiljno povrijedio,
mora otrpjeti. A ono za im djevojka istinski tuguje kada se ve dogodi
vjerolomstvo nije momkova ljepota niti injenica da ostaje bez njega, nego
sramota koju je kasnije primorana nositi na pleima, zajedno sa tegobnim
trpljenjem usljed povrijeenog ponosa.265 U drugom primjeru djevojka je
ve prihvatila injenicu da je svaka rije koju je izgovorio njezin momak
bila samo slatka la i stoga je odluila da mu aljui vedru i duhovitu po-
261 Dvore gradi bee esribee, Zovko, sv. II, br. 118.
262 Dragi dragu umiljato zvae, Isto, br. 110.
263 Djevovanje, moje paovanje, Isto, br. 163.
264 Draga mi se po ardaku ee, Isto, sv. IV, br. 245.
265 Poetalo drage moje, Isto, br. 199.
ruku uzvrati istom mjerom: Lafovau i ja tebi mlada, / Lafovau, a uzet

te neu!266 Vedra i aljiva nit, esto prisutna u zbilji aikovanja, ostavila je
na brojnim mjestima traga i u stihovima sevdalinke, koja e u pjesmi O dje-
vojko, ruice, na momkov izazivaki upit: im mirie, duice, odrjeito
odvratiti: im miriem, da miriem, / Ne vele ti mirisati!267 Uvaavajui
injenicu da se neki uesnici u aikovanju ne libe posluiti polugom lai i
obmane, djevojka u pjesmi Ja podrani jutros rano, nisam odavno prihvata
izazov ljubavne igrarije u ovom duhu pa razdragano i bezbrino obznanju-
je: U mog dragog tvrda vira, grumen eera, / A u mene mehka vira, rosa
do sunca!268
One djevojke koje je ivotno iskustvo prekalilo i pripremilo za moma-
ku prevrtljivost i nevjeru ustro zauzimaju borbeni stav, pa u jednom ta-
kvom primjeru draga poruuje svome aikliji da e ako ju iznevjeri i ne
doe joj u ugovoreno vrijeme pod pender odabrati drugoga: Ako nee
ter ti nije drago, / Neu tebe mlada ni moliti. / Ima dosta gore nelomljene, / I
gospode mlade neenjene!269 A taj drugi treba da ispolji neupitnu portvo-
vanost i odanost, kao to u pjesmi Imam dragog, golemoga vraga poentira
djevojka kojoj je dojadio nepouzdani, prevrtljivi momak: Traiu ja pra-
ma sobom dragog, / Koji e mi esto dolaziti, / Tvrdu viru meni ostaviti!270
Ako se, ipak, odlui istrajati na prieljkivanom, unato momkovu uzmi-
canju, tada pokazuje rijeenost da se odvano suoi sa svim opasnostima
koje iskrsavaju na putu, kao i odlunost da istraje do kraja, bez obzira na
tegobe iskuenja u kretanju ka nepoznatom sa tuinom iz tue zemlje:
Moj tuine, dobro moje, poved i mene, / Jer ja imam deferdare, i u kroz
goru, / Ja u polje prijezditi hatmu uei, / Stvorit u se tanka riba, Drinu
plivat u!271
U obinim, bezazlenim i oputenim susretanjima mladih nema mjesta
ljubomori, koja je u zgodama oko aikovanja bila esta pojava, a uzroko-
vali su je povrijeena sujeta te momake i djevojake sumnje i strepnje. S
druge strane, u nepisanim pravilima vezanim za susrete aiklija pod pen-
derom, ili pred avlijskom kapijom, ili na esmama... podrazumijevali su
se neka prava i neke slobode koji nisu bili podloni javnoj osudi, i to uvje-
renje uesnika u ovim deavanjima upeatljivo je iskazala jedna od onih
266 A moj dragi jedan lafadija, Isto, sv. III, br. 54.
267 O djevojko, ruice, Isto, sv. I, br. 247.
268 Ja podrani jutros rano, nisam odavno, Kurtagi, VI, br. 96.
269 Doi, dragi, veeras na pender, Zovko, sv. IV, br. 163.
270 Imam dragog golemoga vraga, Kurtagi, sv. I, br. 32.
271 I sino mi tuin doe iz tue zemlje, Isto, br. 38.
118 Nirha Efendi
pjesama za koje se moe ustanoviti da uobliavaju i uvaju temeljne zasa-

de ljubavnog kodeksa sevdalinke, u stihovima kojima djevojka uzvraa na
izlive ljubomore dragog: Ako sam ga okom pogledala, / Nisam njega srcem
sevdisala!272 U drugom primjeru sa slinom tematikom zauena djevoj-
ka izrie isto uvjerenje pjesnika sevdalinke u neznatno variranom obliku,
u rimovanom iskazu novijeg pjevanja: Oi moje svakog gledat mogu, / Ali
srcem sevdisat ne mogu!273
Ljubomora je ponekad toliko razorna za ljubav i povjerenje izmeu
dvoje dragih da onaj u paru koji je pritisnut ovim osjeanjem moe ak i u
najbezazlenijem pogledu proitati ugroavajuu opasnost. S druge strane,
izostanak oekivanog pogleda moe izazvati izliv ljubomore, pa i zavadu
meu suprunicima, kao u primjeru pjesme Dva se zmaja ljuto zavadila.274
O samoj prirodi, odnosno o pogubnoj, razarajuoj vatri ljubomore progo-
vara u jednoj pjesmi momak pogoen ovim osjeanjem, koji kao djelotvor-
nu osvetu vidi mogunost da i njegovu dragu pogodi isto osjeanje: Vidi,
draga, tu zelenu travu, / I ti e se tako zeleniti, / Kad ja stanem s drugom
govoriti, / Ti e stati pa e uzdisati!275
A kada se desi da odabrani momak aikuje sa vie nego jednom djevoj-
kom, to i nije bila rijetkost u zbilji pjesnika sevdalinke, onda ljubomoru
potiskuje djelatna znatielja da bude otkrivena ona meu njima koja je nje-
nom aiku iskreno najdraa. Ovo propitivanje s ciljem otkrivanja opasne
suparnice moe ponekad donijeti istinsko olakanje, kao u vedrom nadgo-
varanju dragih u pjesmi Istrgoh struak sa zemlje, gdje na pitanje zabrinute
drage: Tako ti neba i zemlje, / Ima li drau od mene? veseli momak
prpono uzvraa: Imam ih devet i tebe, / Ti si mi, draga, najdraa!276
U brojnim zabiljeenim primjerima djevojku uznemirava ljubomorom
potaknuta sumnja te se o izabranom momku raspituje, strepei, zapitkuju-
i vodu, jaranicu, goru, sokola, majku, kao i mitoloka bia iz svijeta skri-
venog rijeju, sve one kojima bi makar i u mati mogla povjeriti svoje
tajne misli. ta radi njezino mome? Ono to mu eli saopiti esto takoer
ne ini izravno, jer osjea bojazan da bi je upravo njezina neskrivena enja
mogla najvie i udaljiti od aika. U jednom primjeru osamljena djevojka
bacila je u more kitu cvijea, nadajui se da e dospjeti u prave ruke i da e
na taj nain njezina poruka biti prihvaena od onih kojima je bila odasla-
272 Ne udim se mraku ni oblaku, Isto, sv. VI, br. 132.
273 Umori se rue trgajui, Bradari, sv. III, br. 30.
274 Dva se zmaja ljuto zavadila, Zovko, sv. III, br. 171.
275 Vidi draga tu zelenu travu, Bradari, sv. II, br. 15.
276 Istrgoh struak sa zemlje, Kuba, br. 625, str. 152.
na. Osim toga, djevojka se ponadala da e joj s ljubavlju i panjom birani

cvjetovi nekim udom donijeti vijesti o onome ime je njezin dragi zaoku-
pljen.277 U drugom primjeru razrade ove lirske teme djevojka zaziva grad
u kojem se nalazio voljeni momak, s molbom da mu prenese pozdrave, kao
i elje da se on uskoro vrati kui. U pjesmi o kojoj je rije, djevojka bez
ustruavanja i ne skrivajui enju pred onima koji bi je mogli uti obje-
lodanjuje razloge zbog kojih je tuna: Jer sam ga se tuna poeljela, / I svoje
sam oi izgubila, / Gledajui kada e mi doi,278 obznanjujui u nastavku
istoj javnosti u neposrednom okruenju da joj je onaj kojeg eka drai i od
oinjeg vida!
Samo susret sa voljenim/voljenom mogao je zalijeiti rane nastale
usljed enje i neispunjenih snova pa se zato u stihovima jedne pjesme ra-
stuena djevojka pritisnuta tegobnom samoom zapitala: to moj dragi
za sunca ne doe, / to ne doe, da mi kahar proe?279 U enji za voljenim
biem nastaju i one, sevdalinci svojstvene, zamamne sanjarije, natopljene
senzualnou te ispunjene erotskim snovima. U jednom od primjera koji
variraju ovu lirsku temu djevojka je poeljela da nekim udom postane
kutija eera pa da se prospe po dueku svoga dragog aika, kako bi se
ostvarila njezina prieljkivanja: Kad se prene, neka eer bere, / Kad se
budi, nek me mladu ljubi!280
Ponesena ushiujuom slatkoom blizine voljenog bia, jedna samo-
svjesna djevojka oglasila se pohvalom momku koja je finalizirana uskli-
kom: Pram tebi je erbe gorko, eer goriji, / Muhamede ti si sladak od sveg
najslai!281 Svekolika deavanja vezana za aikovanje vodila su uvjerenju
oblikovanom u brojnim varijacijama u bonjakoj ljubavnmoj lirici koje
kae da djevojka ne moe bez aikovanja. Ono dokazano bez ega se ne
moe u zbilji pjesnikinje vezano je u stihovima pjesme za najznaajnije bo-
sanskohercegovake gradove, iji su mladi itelji openito iznjedrili najvei
broj i najljepe sevdalinke i iji su lokaliteti bili pozornica opjevanih ljubav-
nih zgoda. Neminovnost ljubavnog deavanja u ivotu mladih sadrana
u djevojakom iskazu vezanom za neodoljivu privlanost aikovanja mje-
rena je poreena snagom povezanosti ptice sa gorom i ribe sa vodom, a u
izbruenim lirskim desetercima prenoena je i uvravana u bezbrojnim
pjesnikim naratajima ova vana sastavnica u ljubavnom kodeksu sevda-
277 Bistra
voda, moj hladan studene, Kuba, br. 1018, str. 216.
278 Saraj-gradu,tamo mi je dragi, Zovko, sv. I, br. 173.
279 Kamen gori, a biser govori, Isto, sv. II, br. 202.
280 Da sam Bog do kutija eera, Isto, sv. III, br. 28.
281 Muhamede, eer puce, Isto, sv. II, br. 107.
120 Nirha Efendi
linke: Sultan Selime, car gospodine! / Moe li biti riba bez vode, / riba bez
vode, ptica bez gore? / I Banja Luka bez kadiluka, i eher Travnik bez vezir-
luka? / I Sarajevo bez gaziluka, a ja djevojka bez aikluka?!282
U literaturi o sevdalinci primijeeno je da je ova pjesma uz opjeva-
vanje lokalnih zbivanja vezanih za aikovanje, o kojima su posvjedoili
ondanji hroniari i ljetopisci zapamtila brojne linosti koje su se u tim
ljubavnim dogaanjima po neemu isticale. Ono to jo ini razlikovnu
odliku sevdalinke u odnosu na ljubavnu pjesmu u susjednim usmenoknji-
evnim tokovima jeste okolnost da su u njezinim stihovima, tj. uvodnim
lirskim okvirima, opjevani brojni bosanskohercegovaki i sandaki gra-
dovi ili njihovi pojedini ivopisni lokaliteti. Takoer je uoeno da se uku-
pna pjesnika ostavtina sevdalinke moe sagledati posredstvom dvije te-
meljne skupine: u jednoj su lirski iskazi aika ili njihov ljubavni razgovor,
pa i nadgovaranje, a u drugoj pjesme sa lokalnim obiljejima, u razliitosti
uoblienih tipova. (Maglajli 1978)
Blie intimistikom svijetu lirskog subjekta bile su sevdalinke sa nepo-
srednim iskazom zaljubljenih aiklija, sa razlikama koje proistjeu iz i-
njenice njihovog djevojakog ili momakog porijekla. One koje su se mogle
uti iz usta mukih pjevaa nastajale su u drukijim okolnostima od onih
u kojima su oblikovani djevojaki lirski iskazi. I dok su momake u zna-
ajnom omjeru nastajale na veim porodinim okupljanjima nerijetko uz
aicu i akamluk, gdje bi se u oputenom ozraju omaknuo i pokoji soan
i senzualan stih a rjee u osami ili pod aik-penderom, djevojake pje-
sme preteno su oblikovane u sanjalakoj izdvojenosti ili na enskim sije-
lima, ali u svakom sluaju daleko od uha onoga kome su bile namijenjene.
Za razliku od onih alobnih, samotnikih, mahom djevojakih iskaza, na
veim skupovima i dogaanjima pjevane su sevdalinke sa vedrijom tema-
tikom, meu kojima su i one uokvirene pohvalom gradovima i njihovim
ivopisnim dijelovima u kojima bivaju zazivani glasoviti pojedinci iz lo-
kalnog okruenja pjesnika.
U zaokruenju osvrta na bonjaku ljubavnu liriku moe se ustanoviti
da je ljubavna pjesma najrasprostranjeniji lirski oblik, sa uvjerljivo najve-
im brojem zabiljeenih primjera, zasnovanih na mnotvu razliitih tema
i motiva. Osnovno osjeanje u ovim pjesmama ini ljubav momka prema
djevojci i obratno, rjee ljubav meu suprunicima, a varira od enje, sup-
tilnih drhtaja i zaljubljenikih pogleda do onog krajnje otvorenog, ulnog i
282 Djevojka vie s visoka brda, Meraklije. Priredio Vehid Guni, Zagreb Tuzla 1994, str.
46. Pjevala Hanka Paldum.

putenog. U ovoj sastavnici bonjake lirike to neiscrpivo ljubavno osjeanje

zahvaeno je u raznolikim metriko-stilskim uoblienjima u irokom
rasponu, od radosnih susreta i sastanaka, preko iznenadnih tekoa i za-
pleta, iekivanja ispunjenih neizvjesnou i zebnjom, do bolnih rastanaka
i tegobnih razoarenja, pa i oajanja.
Vojnike pjesme
Vojnike pjesme su u pristupima junoslavenskom pjesnitvu rijetko iz-
dvajane kao samosvojan lirski oblik, unato injenici da se u dosadanjim
sakupljakim prinosima nalazi nezanemarljiv broj pjesama ove vrste. Voj-
nike pjesme je iz korpusa usmenopjesnike grae na jezicima junosla-
venskih naroda prvi izdvojio Vido Latkovi u knjizi Narodna knjievnost,
koja je utemeljena na predavanjima koje je ovaj profesor godinama drao
na Filolokom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Budui da se u tematskoj
sredinjici ove lirske vrste u najveem broju primjera nalazi bolni rastanak
s porodicom, ova okolnost navela je Latkovia da vojnike pjesme razmatra
zajedno s pealbarskim, kao podvrstu porodine, odnosno ljubavne lirike.
Ovaj istraiva dri da su i vojnike i pealbarske pjesme srazmjerno no-
vijeg datuma te da ih je veina sroena tek u 18. i 19. stoljeu. Govorei o
tematici ovih pjesama, u dionici o porodinoj lirici, Latkovi je predoio
prilike u kojima su najee nastajale vojnike pjesme, pri emu vanim
smatra novaenje mladei za janiare tokom trajanja osmanske vlasti, a
na bosanskohercegovakom podruju posebno su esto na krajinu ili u
carevu vojsku pozivani vojni obveznici, ali i obini podanici, odakle se
poesto nisu ni vraali. Na tragu iznesenog, Latkovi je o ovom lirskom
obliku za praktino razvrstavanje svekolike lirike izrekao posve saeto
odreenje: Lirske pesme u kojima su izraena oseanja ovih iz porodice
istrgnutih ljudi i njihovih majki, sestara, ena i zarunica nazvaemo voj-
nikim pesmama. (Latkovi 1967: 192) Razlozi za nastanak vojnikih pje-
sama Latkoviu su se uinili slinim onima koji su vodili uoblienju peal-
barskih pjesama, pa ih je u prikazu njihove tematike i motivike povezao sa
porodinim, ija su, po njegovom miljenju, zapravo podvrsta: Jedan deo
pesama obeju vrsta govori o oseanjima zarunika koji odlazi i ostavljene
zarunice, te bi po tome sasvim prirodno ile u ljubavne lirske pesme, od
kojih se razlikuju samo po povodu koji ta oseanja izaziva. Ali se u njima
isto tako esto, ako ne i ee, iznose oseanja sina ili brata, odnosno rodi-
telja, prvenstveno majke i sestara, i ta porodina oseanja su obino nepo-
srednije izraena, te zato o svim tim pesmama govorimo u ovom poglavlju
o porodinoj lirici. (Latkovi 1967: 192)
Nakon Latkovia, Vladan Nedi takoer je vojnike pjesme prepoznao

u skupini sa ljubavnim i porodinim. Naglaavajui da se radi o lirskoj vr-
sti novijeg postanka, Nedi je u predgovoru antologiji Jugoslovenska narod-
na lirika svrstao vojnike pjesme zajedno sa pealbarskim, u irem okviru
ljubavnih i porodinih: Ljubavnoj i porodinoj lirici mogu se pribrojiti
vojnike i pealbarske pesme. Jedne su pesme naih severnih oblasti; dru-
ge, junih. (Nedi 1972: 52)
Knjievnoteorijsko odreenje vojnike pjesme kao dijela usmene lirike
ponudit e, makar i u posve saetom obliku, leksikografski prirunici sa
podruja knjievnosti na junoslavenskom prostoru objavljeni sredinom
osamdesetih godina 20. stoljea. U natuknici Vojnike pesme, koju je za
Leksikon narodne knjievnosti sastavila Radmila Pei, vidljivo je da se au-
torica naslonila na miljenje izneseno u skromnoj literaturi koja joj je pret-
hodila, u procjeni da je rije o lirskoj pojavi srazmjerno novijeg datuma:
Lirske narodne pesme novijeg postanja u severnim oblastima nae zemlje.
Po lepoti istiu se pesme bakih Bunjevaca, u kojima se najee opeva
zamiljena poruka mladih vojnika majci, o tegobama vojnike slube ili
ispraaj u vojsku od strane ljube, sestre i majke. (Pei 1984: 269)
Pitanju teorijskog odreenja vojnike pjesme vratio se V. Nedi u natu-
knici za Renik knjievnih termina. Uz ukazivanje na poetike odlike voj-
nikih pjesama koje je ranije sam uoio i uzimanje u obzir zapaanja svojih
prethodnika, Nedi skree panju i na njihovu iru povezanost sa tzv. gra-
anskom poezijom te upuuje budue korisnike ove natuknice na moguu
vanost u genezi ove pjesme na vezi sa budnicama i koranicama: Lirske
narodne pesme o vojnikom ivotu; u njima su, po V. Latkoviu, izraena
oseanja (...) iz porodice istrgnutih ljudi i oseanja njihovih majki, sestara,
ena i zarunica. Najstariji sauvani primeri, koji potiu iz I milenija pre n.
e., nalaze se u kineskom zborniku i King (Knjiga pesama). U jugosloven-
skom usmenom pesnitvu najvei broj primera zapisan je meu zagorskim
Hrvatima, gde stoji mahom na prelazu ka pisanoj knjievnosti, i meu Bu-
njevcima. 2. Vrsta graanske poezije, koja se pevala meu vojnicima,
najee rodoljubive ili ratne sadrine. V. i koranica, budnica. (Ne-
di 2001 [1984]: 925)
Na bosanskohercegovakom prostoru vojnike pjesme je kao zasebnu
lirsku dionicu prvi izdvojio etnomuzikolog Cvjetko Rihtman, prireuju-
i veliku zbirku pjesama Ludvka Kube, nainjenu uglavnom tokom 1893.
godine, koja je do ovog okupljanja u koricama zasebne knjige bila javno-
sti poznata u dionicama objavljivanim u pet godita Glasnika Zemaljskog
muzeja, od 1906. do 1910. godine. U Kubinoj zbirci o kojoj je rije nalazi se
124 Nirha Efendi
rukovijet od dvadesetak vojnikih pjesama, koje su zabiljeene u Blagaju,

Bugojnu, ajniu, apljini, Doboju, Kreevu, Goradu, Jeleu, Nevesinju,
Prozoru, Stocu, Tenju, Travniku, Trnovu i Zenici ali ni sakuplja Kuba,
ni prireiva zbirke Rihtman nisu ponudili vlastito teorijsko odreenje za-
biljeenih pjesama. S druge strane, niko ni od dosadanjih prouavalaca
bonjake usmene lirike nije openito ponudio poetiki opis vojnikih pje-
sama kao zasebne vrste.
Meutim, uvid u dostupnu grau, objavljenu i neobjavljenu, daje osno-
vu za tvrdnju da vojnike pjesme ine samosvojnu sastavnicu bonjake
usmene lirike. Od primjera koji su se nali u obimnoj zbirci preteno lirskih
pjesama Ivana Zovke, s kraja 19. stoljea, do onih koje su zabiljeili sarad-
nici Zemaljskog muzeja ezdesetih godina 20. stoljea, pa i u najnovije vri-
jeme, sauvano je od zaborava na desetine pjesama koje se u razvrstavanju
svekolike grae bonjake usmene lirike mogu prepoznati kao vojnike. U
dostupnim primjerima ustalilo se nekoliko tematsko-motivskih krugova.
Vjerovatno je jedan od najstarijih lirskih okvira onaj o razgovoru vojnika
sa sokolom, ija pojava uva sjeanje na srednjovjekovni nain vojevanja.
Lirski okvir razgovora sa sokolom, u slubi uvoenja u kazivanje pjesme,
naao se i u rasprostranjenom primjeru koji zapoinje stihom: Beg Alibeg
iindiju klanja,283 a u kojem se junak raspituje o deavanjima na ratitu
kod svoga vjernog pomonika: Jesi l skoro bio pod Loznicom? / Je li sada
po Loznicom vojska. Meutim, navedena Kubina varijanta, koja objedinja-
va ukupno devet stihova, ne sadrava odgovor sokola na Alibegov upit.
Pjesnika mata u drugoj inaici, promijenila je tok lirskog kazivanja na
izravan razgovor ovog junaka sa sokolom, koji u ovom primjeru sadrava i
njegov odgovor. Iako za svega dva stiha dua, varijanta Beg Ali-beg ikindiju
klanja,284 iz rukopisne zbirke S. Bradaria, doima se kao poetski znatno
zaokruenija. U pjesniki izmatanom razgovoru sa sivim sokolom Ali-
beg se raspituje kakve su vijesti sa krajinikog bojita i deava li se neto
novo u zaviaju, u eher Sarajevu. Uznemiren zbog zlosretnih slutnji koje
su ga osvojile, Ali-beg se ne stigavi ni selama predati obratio vjernom
pratiocu stihovima-upitima: Siv sokole, sivo perje tvoje, / Jesi l skoro io u
Sarajvo, / Jesi l vio age Sarajlije... Zebnja od nepovoljnih vijesti iz zaviaja
pokazala se utemeljenom, a pjesnik je ozbiljenje zlosretnog predskazanja
ponudio u tegobnoj slici ratnikih priprema sarajevskih aga. Jedno panje
vrijedno uoblienje ove lirske teme sauvano je u rukopisnoj zbirci Senije
283 Beg Ali-beg ikindiju klanja, Kuba, br. 623.

284 Beg Ali-beg ikindiju klanja, Bradari, sv. I, br. 156.
Bajraktarevi i sadrava 10 stihova, ali ovdje se navodi Drenica kao loka-

litet sa kojeg bi stajaa ptica junoslavenske lirike trebala donijeti novo-
sti.285 Konano, inaica u kojoj je poetska radnja pjesme o Ali-begu i sivom
sokolu najpotpunije oblikovana nala se u ve spomenutoj Zovkinoj zbirci,
gdje je ova pjesnika tema razvijena u ak 29 stihova epskog deseterca, a
glasinako podruje opjevano je kao lokalitet sa kojeg bi trebao krenuti
krvavi pohod, a u nizu poetskih slika ovdje je predstavljena vojska koja se
sprema po Alibegovu glavu. U najavi dramatinog zbivanja sivi soko sa-
opava stihove u kojima se meu pojedincima koji brane Ali-begov zaviaj
istiu nepoznati Suljo bajraktar, na jednoj, te Firdus-kapetan, dobro poznat
iz bonjake ljubavne pjesme, na drugoj strani.286
Budui da su sva dogaanja koja prate vojnika odlasci na daleka rati-
ta, uee u neizvjesnim i mukotrpnim bojevima, dugotrajna izbivanja iz
kue i slino izravno djelovala na oblikovanje osjeanja onih koji ostaju
kod kue, a posebno majke ili ljube, koja ostaje sa sitnom, nerijetko i broj-
nom djecom, vojnike pjesme esto su i sa valjanom osnovom posmatrane
kao podvrsta porodine lirike. Neki primjeri su zapravo na samoj granici
tako da je teko procijeniti kojem od oblika ih treba pridruiti, kao u slua-
ju pjesme Zacvilila eer ula, Osman pae vjerna ljuba,287 koja je, prema
uvidima Alije Bejtia, bila omiljena u Sarajevu ve u osmoj deceniji 19. sto-
ljea. Historijsku jezgru ove pjesme ine zbivanja vezana za opsadu Plevne,
bugarskog grada svojevremeno u sastavu Osmanskog carstva. Naime, u
odbrani Plevne se, u dugotrajnom junakom otporu godine 1887. posebno
istakao Osman-paa, zapovjednik opsjednute tvrave, a zbog svoga juna-
tva imenovan je kao Lav od Plevne, koji je svojim vojnikim slubovanjem
bio vezan i za Sarajevo, u emu treba traiti dodatni razlog velike omiljeno-
sti ove pjesme u sarajevskoj sredini, koja traje do naih dana. Ova pjesma,
nastala kao lirski odjek historijskih deavanja u rusko-turskom oruanom
sukobljavanju u osmoj deceniji 19. stoljea, vojnika je u dionici koja kazuje
o ratnikim zbivanjima vezanim za opsjednutu Plevnu, kao to je takoer
ljubavna i porodina u svojim drugim odgovarajuim sastavnicama.
285 Beg Ali-beg iindiju klanja, Bajraktarevi, br. 65.

286 Beg Alibeg klanja jekindiju, Zovko, sv. III, br. 1.
287 Zacvilila eer-ula, Osman-pae vjerna ljuba, Bradari, sv. I, br. 3. Dvije novije, ri-
movane varijante ove pjesme nalaze se u zbirci Huseina Baia / (1991), Moe li biti to
bit ne moe, Lirske narodne pjesme iz Sandaka, Antologija, Tuzla: Grafik / gdje zapoi-
nju stihovima: (1) Zaplakala eer ula, Osman-pae vjerna ljuba (str. 207, br. 469) i (2)
Zaplakala emsi ula, Osman-pae vjerna ljuba (str. 207, br. 469a).
126 Nirha Efendi
Jedan od najeih motiva u vojnikim pjesmama ini prispijee vijesti

o pogibiji vojnika. Svi ukuani ale nastradalog, posebno majka, te ljuba i
sestrice, ako ih je junak imao. Osobito tegoban oblik alobnog osjeanja
izraavan je u onim pjesmama u kojima iza poginulog ne ostaje niko ko
bi ga se mogao sjeati, pa ni oplakivati. Neki od pjesmom zazivanih imaju
pak svoje ljube ili jauklije (zarunice), koje ih ale i esto spominju, to ba-
rem u simbolikom vidu ublaava bol usljed tegobnih, nenadoknadivih gu-
bitaka. Narodni pjesnik je sjeanje na tragine okolnosti iz neke bitke kod
Dervente utkao u stihove koji pjevaju o tekoj boli usljed pogibije jedinjka
u majke: Nazur-beg jedinjak u majke. / Koga ali majka, kog sestrica, / Na-
zur-bega niko niotkale. / U njega su do dvi jauklije...288
Neke od ovih pjesama zapravo su na samoj granici sa baladama, od
kojih ih odvaja manji broj stihova, nedovoljnih i za skokoviti tok radnje,
svojstven ovom lirskonarativnom obliku. Potresni stihovi pjesme Zapla-
kala kukavica289 takoer su sauvali sjeanje na tragina zbivanja u ko-
jima oaloena mati oplakuje poginulog sina. Meutim, ovaj junak nije
poginuo na bojitu, nego je pao kao rtva zavjere u drutvu u kojem se
stjecajem ivotnih prilika zatekao. Ova pjesma moe se posmatrati u krugu
sa vojnikim, ako se u obzir uzmu javni poloaj te namjetenje i drutvena
odgovornost poginulog junaka. U nekim primjerima sauvano je i sjeanje
na vojnike usluge koje su za potrebe carske vojske, u svrhu slamanja ot-
pora buntovnih Bonjaka, posebno Krajinika, obavljali ljuti Arnauti.290
Usmeni pjesnik je u vojnikim pjesmama opjevao i one teke trenutke
kada bi carski izaslanici dolazili u novaenje, tj. po nove regrute. Rastanak
od ukuana skoro uvijek je potresan i dramatian jer se znalo da takav
odlazak od kue u pravilu podrazumijeva bezuvjetnu podreenost zahtje-
vima vojne slube, kao i potpunu neizvjesnost oko povratka kui. Tako u
jednoj pjesmi sirotica Mujo pri polasku na vojnu alje poruku najbliim
i najdraim, koja se u varijacijama susree i u drugim primjerima ovog
lirskog usmjerenja: Vjerne ljube, vi se udajite, / Mile majke za nam ne pla-
ite, / Ne plaite niti li alite, / Mi emo se amo ieniti, / Zemljom crnom i
zelenom travom.291
Mobilizacija novih vojnika nije pogaala samo one koji odlaze, nego su
otiskivanje momaka na krajiniko poprite na svoj nain dramatino do-
ivljavali i oni koji su ostajali u domovima odlazeih ljube, majke, djeca i
288 Izginulavojska pod Derventom, Kuba, str.74, br. 153.
289 Zaplakala kukavica, Bradari, sv. III, br. 42.
290 Rano urani mlad Husein-beg, Isto, sv. V, br. 182.
291 Zapjevale dv je ptice bumbule, Zovko, sv. I, br. 246.
ostali srodnici meu ukuanima. U nizu pjesama zapamena su obraanja

veziru s molbom, ponekad i preklinjanjem, da potedi omladinu tegobne
vojnike slube. U sjajnoj personifikaciji ak su i djetelina trava zajedno
sa hladnom rijekom Lavom zamoljene da svojim zauzimanjem pokuaju
odobrovoljiti vezira koji je stolovao u Travniku u vezi sa uzimanjem
novih vojnika. U ovom primjeru djevojaka zamolba upuena je putem
vode tekuice, i to suprotnim smjerom njezina toka sve do izvora: A bora
ti, Lava, voda hladna, / Ti se moli bosanskom veziru, / Da ne kupi momke
u redifu, / Da ne cv jele lijepe djevojke, / Da ne plau ostarjele majke.292 Na
drugoj strani krajita, novopazarske djevojke pruile su stihovane dokaze
jo odlunijeg nastupa. One nisu nikog tedile i nisu se libile da izreknu
kletvu izravno na nekog Rizah-bega, koji im se estoko zamjerio, poku-
pivi momke u vojnike, a pjesnik zapoinje pjesmu slikom nabujale rijeke
Rake da bi istakao obilje suza koje se slijevaju za odlazeim regrutima.293
Vijesti o pozivu u carevu vojsku, na vojnu, mukarci su nerado ka-
zivali ukuanima, ali ih je otkrivala njihova uznemirenost i zabrinutost,
izazavana suoavanjem sa takvim odgovornim zadatkom. U jednoj pjesmi
Osman-beg vjernoj ljubi prikriva nepoeljnu novost, dok ona istovremeno
sluti da e se dogoditi nekakvo zlo. U pokuaju da ublai silnu tugu i za-
brinutost, mu joj saoptava da e imati vremena za alovanje kada uistinu
doe bolni trenutak za rastajanje: ut ne plai ljubo, sutra e plakati, / Kad
ja pojdem draga na carevu vojsku...294
U drugom primjeru, oaloena ljuba, znajui da njezina ljutnja niu-
kom sluaju ne moe uroditi nikakvim prieljkivanim uinkom, u oaju
smilja koga bi sve mogla optuiti za stanje neizdrivog beznaa. Tako se
u njezinoj kletvi nalo sinje more po kojem plove galije krcate vojnicima
koji su se odazvali pozivu za odlazak na bojite.295 U treem se primjeru
odvana djevojka obraa izravno veziru, izraavajui svoje otro protiv-
ljenje usljed injenice da ovaj poziva na vojnu redom najbolje momke. U
prponom djevojakom nastupu ona mu nudi nagodbu za koju nije upitno
ko treba biti na dobitku: Mi smo mlade za zlatne junake, / Ja l za zlatne ja li
za srebrene, / Povrati nam i srebro i zlato, / Na poklon ti bakro bakrovano!296
Vojnici su neposredni uesnici i mogue rtve borbe i krvavih okraja
i razumljivo je da oni sami najmanje prieljkuju rat. Njihova osjeanja uvi-
292 U Travniku niz painu luku, Zovko, sv. III, br. 169.
293 Dola Raka od brega do brega, Bai, str. 206, br. 467.
294 Osmanbeg se sprema na carevu vojsku, Bradari, sv. III, br. 138.
295 Sinje more, ao mi je na te, Zovko, sv. I, br. 139.
296 O Zemune, na grani limune, Zovko, sv. I, br. 128.
128 Nirha Efendi
jek su vezana za daleki dom, a razumsko sagledavanje stanja neminovno ih

upuuje na zakljuak da se rat nerijetko zavrava jednako kao to esto
i zapoinje u planiranju i dogovaranju za zelenim stolom, a ne na kr-
vavom bojnom polju. Stoga su i stihovi svojevrsne vojnike molbe izrazili
sr dobrohotnih prieljkivanja onih askerima bliskih i najbliih, ukuana,
moda i vie nego samih vojnika: Molila se dva askera mlada, / Da se mire
dva mulua silna, / Da nestane ljutog denjkovanja, / Da se vojska svojim
dvorim vrati; / Da s i oni svojim dvorim vrate, / Pa da vide to im majke
rade, / Mile majke i vjerne ljubovce.297
Brojne su pjesme na razliite naine sauvale sjeanje na in Okupaci-
je koji je prethodio uspostavljanju etrdesetgodinjoj austrougarskoj vla-
davini u Bosni i Hercegovini. Narodna pjesma o ovom dogaaju, kao i u
drugim primjerima koji su nastali kao pjesnikov odgovor na historijska
dogaanja, izrazila je na vjerodostojan nain odnos lokalnog stanovnitva
prema novonastalim prilikama.298
Ba kao i druge, susjedne usmenoknjievne tradicije, i u bonjakoj se
susree omiljena pojava djevojke-delije koja se sa mukarcima uspjeno
okuava u ratnikim vjetinama. U kojoj mjeri je djevojka-delija daleko
dobacila u pjesmama ovog usmjerenja pokazuje primjer u kojem ona vee
konja nesvakidanjom uzdom, mukijem perinom, koja sama sobom
najuvjerljivije svjedoi o njenoj ratnikoj pripremljenosti.299 Ovakvim pri-
mjerima projicirane su djevojake elje o djevojakoj snazi, koja je u prika-
zu neznanih pjesnikinja narastala do razine oholosti. S druge strane, motiv
djevojke-delije u raznolikim pjesnikim uobliavanjima trebao je posluiti
rastakanju zakovanog uvjerenja o posvemanjoj mukoj nadmoi, prisut-
nog u patrijarhalnom drutvu u proteklim razdobljima.
Budui da su ranjavanja bila pojava koja je esto pratila junake u boju,
ranjenim vojnicima nakon povratka kui bila je potrebna posebna njega,
koju su opet najee pruali majka, vjerna ljuba i sestrica, zavisno od toga
koga je junak ostavljao u domu odlazei na krajiniko poprite. Sa ra-
njavanjima i svekolikim ratnikim deavanjima na bojitu u izravnoj je
vezi motiv nemirnih snova, koji se esto susree u vojnikim pjesmama. U
jednoj takvoj, majka budi sina na sabah-namaz, jutarnju molitvu, a on joj
se jo nerazbuen, iz polusna, ali na teke rane, njih ak sedamnaest na
broju, od sabalja i od handara: Ja ne mogu moja mila majko, / Na meni je
297 Molilase dva askera mlada, Zovko, sv. I, br. 213.

298 Nizimlije,telegraf izie, Zovko, sv. II, br. 188.
299 Konja penje delija djevojka, Isto, sv. III, br. 97.
sedamnaest rana. / Sedam rana od sedam sabalja, / A sedam je od sedam

handara...300
Naalost, esto su ranjeni vojnici bili osueni na teko trpljenje koje je
podrazumijevalo da moraju ljute rane bolavati u planini, daleko od svojih
najmilijih. U tim tekim trenucima, kada je ranjenik prinuen da zatrai
pomo od bilo koga, makar se radilo i o stvorenjima iz svijeta skrivenog,
oglaavaju se sa druge strane majka i sestrica, slutei da se neto dramati-
no dogaa njihovom bratu ili sinu. U jednom primjeru zabrinuta sestrica
obraa se planini molbom da joj povrati brata jer strahuje da bi ga mogao
pogoditi zao udes. U takvim okolnostima povratak ranjenog junaka ishod
je koji srano prieljkuju njegovi ukuani: Doved mi oga sa sobom, / Na
oga brata ranjenog.301 U drugom primjeru, djevojka pada u oajanje na-
kon to je obznanjen tragian ishod vojevanja u kojem su ivote izgubili
oni najblii joj i najdrai: brat i dragi, a nepoznata pjesnikinja poredi tegob-
ni pla oaloene djevojke sa kinom provalom ponad Gusinja.302
O pogibiji vojnika u boju daleko od doma esto su pjevale epske pjesme
i balade i uz prisutnost mitolokih motiva, a jedan takav primjer naao
se i meu bonjakim vojnikim pjesmama o rastanku s duom ranjenog
Mustajbega, koja bi u nekim knjievnoteorijskim pristupima bila svrstana
meu lirske balade,303 a ija pripadnost baladinom krugu pjesama o ra-
njenom junaku u gori zaista nije upitna. Molsko baladino osjeanje pre-
vladava i u pjesmi koja zapoinje stihom Lomna Bosno, daleko l odosmo!304
u kojoj odlazei vojnici poruuju majkama, sekama i vjernim ljubama
da se ne nadaju njihovu povratku, jer e ih car u tuini oeniti: Mlakom
vodom i mii sapunom, / Crnom zemljom i zelenom travom.
U drugoj prilici vojnik sluti svoju smrt u predstojeoj bici, koja treba
da uslijedi sutradan, i poruuje dragoj ni majci, ni sestrici, ve vjernoj
ljubi da mu pohodi mezar: Kroz ordiju projdi na mezar mi dojdi, / Na
mezar mi dojdi Fatihu proui!305 Razlog zato se vojnik obraa jedino vjer-
noj ljubi vjerovatno lei u injenici da im majino i sestrino alovanje tee
pada i dublje ih pogaa nego ono koje dolazi od voljene ene. Supruga bi
zapravo svojim tugovanjem, za razliku od sestre i majke, trebala posvje-
doiti dosljednu privrenost i odanost muu, koja uveava njegov ugled i
300 Majka sina na sabah budila, Bradari, sv. I, br. 72.

301 Sjenico polje iroko, Bradari, sv. I, br. 172.
302 Svud je Sunce u Gusinju kia, Bai, br. 488, str. 216.
303 Po gori se zelen bajrak vije, Bradari, sv. II, br. 120.
304 Lomna Bosno, daleko l odosmo, Bai, br. 468, str. 206-207.
305 Rasla trava kraj Zemuna grada, Bradari, V, br. 340.
130 Nirha Efendi
znaaj u drutvu. Njezina panja i odanost bile bi, uz asnu vojniku smrt,
jedina trajna utjeha koja bi ostala da gradi uzoran spomen na njega. Da
bi oblikovao vrsto uvjerenje u obostranu postojanost ljubavi, u drugom
primjeru vojnik obznanjuje svoju posljednju elju da umre u njezinu
dvoru, to moda treba protumaiti kao elju da se u asu smrti nae u
ljubinoj blizini.306
Kako je ve djelomino naznaeno u prethodnom uvidu, veina vojni-
kih pjesama bila je blisko povezana sa porodinim temama, uz neke izu-
zetke koji su imali funkciju sauvati sjeanje na odreena zbivanja u iroj
drutvenoj zajednici. S druge strane, u sauvanoj grai nema onih vojni-
kih pjesama koje su imale zadatak da izazovu ratniki polet i ivost meu
vojnicima te da svojim sadrajem osnae njihovu volju za borbom. Budui
da se decenijama vojniki sluilo za probitke carevine i da se na blia i dalja
ratita odlazilo najee po vojnoj obavezi razliitih profila, a puno rjee
dobrovoljno, razumljivo je da su stihovi ovih pjesama puni boli i uzdaha,
tuge i alosti zbog rastanka sa bliskim i voljenim te gubitaka koje su ovi
odlasci izazivali. Konano, vojnika pjesma je, osim nesumnjivog poetskog
bogatstva, sauvala sjeanje na neke dimenzije krajinikih pohoda te iz-
bivanja iz porodinog okrilja sudionika u ratnim deavanjima vremena u
kojem je oblikovana ova sastavnica bonjake usmene lirike.
306 Projeala gora sa zagorja, Isto, sv. V, br. 301.

aljive pjesme
aljive pjesme na junoslavenskom prostoru tek su povremeno izdvajane
kao samosvojna usmenoknjievna lirska vrsta. Ipak, postojanje nezane-
marljivog broja zabiljeenih primjera prua mogunost da se i o ovoj, ma-
nje prouavanoj vrsti progovori u zasebnoj dionici, kao i da se ustanove te
vrednuju njezine poetsko-stilske osobine i dometi. Prvi trag o prepozna-
vanju ovog lirskog oblika u knjievnoteorijskom smislu openito, u evrop-
skom kontekstu, nalazimo ve kod Aristotela, koji je izdvojio rugalicu, kao
kratku pjesniku formu koju su uobliavali oni koji oponaahu djela ni-
tavnih ljudi. (Aristotelova Poetika 1912 [1977]: 9) Meutim, u Aristote-
lovoj Poetici nije ovom lirskom usmjerenju posveena znatnija panja, a
pjesme koje su oznaene kao rugalice nale su se u dijelu pjesnitva koje je
oznaeno kao jampsko, zbog metrikih osobina stiha u kojem su ubliene.
Razloge slabijeg biljeenja aljive lirike na novotokavskom govornom
podruju nagovijestio je ve Vuk Stefanovi Karadi u Predgovoru za prvu
knjigu Srpskih narodnih pjesama, gdje je podvukao izrazitu odliku aljive
pjesme koju obiljeava lokalno usmjerenje te srazmjerno lahka mogunost
prepoznavanja osobe na koju je usmjerena otrica jednog od oblika ovog
lirskog iskaza, rugalice, svrstavajui openito aljive meu one pjesme
koje se zaboravljaju. Zadravajui se tek ovla nad odreenjem aljive
pjesme, Karadi je primijetio: Ovakve se smijene pjesme i danas esto
spjevavaju po narodu, no budui da nijesu ni od kaki vani i opte poznati
dogaaja, zato se i ne razilaze nadalje, nego e postaju, tu i ostaju da se ne
zaborave. (Karadi 1972 [1924]: 19)
Jedno od prvih knjievnoteorijskih odreenja aljive pjesme u usme-
nom pjesnitvu na junoslavenskom prostoru ponudio je Vojislav M. Jo-
vanovi u tekstu O srpskom narodnom pesnitvu, predgovoru antologiji
Srpske narodne pesme iz tree decenije 20. stoljea. U odjeljku o lirskim
pjesmama Jovanovi se, sainjavajui saet presjek kroz ovo pjevanje, osvr-
e i na aljive, nadovezujui se na vlastitu opasku o prigodnim pjesmama,
koje svakodnevno nastaju, ali se brzo i gube: Isto se tako u obilju javljaju,
i isto tako mnoge vrlo brzo zaboravljaju, pesme aljive i podrugljive, u ko-
jima se (obino na nain pozajmljen iz obinih pesama) opevaju smeni
dogaaji, izmiljeni ili stvarni, ili se ismevaju ili kude smene ili rune crte
132 Nirha Efendi
u pojedincima ili u celom narodu; ove su pesme pune duha i vedre ale, i
pod vidom neozbiljne zabave sadre vrlo esto duboke narodne mudrosti;
ponekad se u njima predmeti prenose na ivotinje, kao u basnama. (Jova-
novi 1926: 22) U odjeljku Pesme aljive i podrugljive, kojim zavrava svoj
izbor usmene lirike, Jovanovi donosi ukupno pet pjesama.
Po svemu sudei, prvi izbor ovog lirskog oblika na bosanskohercego-
vakom, a jedan od prvih na junoslavenskom prostoru u zbirci pod na-
slovom aljive narodne pjesme objavio je 1953. godine u Sarajevu knjiev-
nik i kulturni historiar Hamid Dizdar. Osamdesetak pjesama razvrstano
je u tri odjeljka, koje je prireiva naslovio sa: (1) Mudrolije i podvale, (2)
Bablje vragolije i starake ujdurme i (3) uda iz avlije. Izbor nije popraen
prilogom u vidu predgovora ili pogovora; tek u kratkoj Napomeni redak-
tora, prireiva iznosi miljenje da je njegova antologija kod nas najop-
senija zbirka aljivih narodnih pjesama. (Dizdar 1953: 95) Dizdar istie
da je najvei broj donesenih pjesama porijeklom iz Bosne i Hercegovine
te o tom prostoru a u vezi s obiljem usmenoknjievnih oblika iznosi
saet pogled: On uopte dominira i u svim dosadanjim antologijama, pa
je udno da se ba ovdje razvio humor ove vrste jae nego, recimo, u nekim
bogatijim krajevima nae zemlje, gdje se oduvijek ivjelo bolje i bezbrini-
je... (Dizdar 1953: 95)
Prouavalac usmenog pjesnitva i sastavlja Antologije narodnih lirskih
pesama, Vladan Nedi, prepoznaje aljivu pjesmu kao samosvojnu lirsku
vrstu i saeto je knjievnoteorijski odreuje sljedeim rijeima: U istom
lirskom obliku javljaju se retko, a njihov humor po pravilu je tada prizeman,
sasvim drukiji od onoga koji povremeno izbija iz obrednih, poslenikih,
verskih, ljubavnih i porodinih pesama. (Nedi 1977: 26) U drukijem
kontekstu nego Nedi, knjievni historiar Jovan Dereti, u knjizi Istori-
ja srpske knjievnosti, u kratkom presjeku kroz lirsko usmeno pjesnitvo,
osvre se na aljive pjesme kao zasebnu vrstu, zakljuujui da ovaj rukavac
usmene lirike posjeduje slina svojstva kao i onaj ljubavnog usmjerenja. U
jezgrovitoj opasci o ovoj usmenoknjievnoj lirskoj vrsti, Dereti uoava:
aljive pesme su pune mate, dosetljivosti i raznovrsnih spajanja nespoji-
vog, one su duhovite, esto parodine, s neobinim, nadrealistinim igra-
ma smisla i zvuka. (Dereti 2007 [1983]: 339)
Makar i posve kratka teorijska odreenja dobila je aljiva pjesma na
junoslavenskom prostoru u prvim leksikonima i rjenicima, koji su u ne-
kom obimu obuhvatili i pojmove iz usmene knjievnosti. Tako u osvrtu
na ovu lirsku vrstu, u natuknici o aljivoj pjesmi za Leksikon narodne knji-
evnosti, Nada Miloevi-orevi ukazuje na neujednaenost pristupa u
junoslavenskoj usmenoknjievnoj historiografiji te na nedovoljnu ustalje-

nost u njihovoj obradi: Obuhvatan i dosta neujednaeno upotrebljavan
naziv kod svih jugoslovenskih naroda za lirske pesme, balade, pa ak i ep-
ske pesme s humoristikom ili satirinom poentom; nekad za pesme koje
su samo persiflaa nekog zbivanja, dogaaja, obiaja, naina pevanja (Igra
konja Komar mome mlado. Gledala ga muha udovica...; Moma koja malo
veera, Vuk I/708). Najee se pevaju uz pie, u drutvu, kao svojevrstan
vid zabave. (Miloevi-orevi 1984: 245)
Zapaanja u odrednici aljiva poezija koju je za Renik knjievnih ter-
mina napisao Zoran Konstantinovi mogu u stanovitoj mjeri biti od kori-
sti i u knjievnoteorijskom odreenju usmenog toka ovog lirskog pjevanja.
U Konstantinovievim razmatranjima o ovoj vrsti lirskog pjesnitva stoji,
izmeu ostalog, sljedee: .... p. po pravilu ne zalazi duboko u probleme,
ve slavi radosti ivota ili peva o sitnim slabostima. Gracioznost, lakoa i
draesna dinaminost jezika glavne su odlike uspene aljive poezije. Po
pravilu je usmerena na neku poentu, rado se slui i erotskim asocijacijama,
no uprkos tome je po kompoziciji veinom logina i gotovo simetrina.
(Konstantinovi 2001 [1984]: 832)
Alija Nametak je prvi meu prouavaocima usmenog lirskog pjesni-
tva koji je prepoznao bonjaku aljivu pjesmu meu ostalim lirskim obli-
cima, a u njegovoj zbirci Od beike do motike nalazi se 11 pjesama ove vrste.
(Nametak 1970) S druge strane, Munib Maglajli je prvi koji je ponudio,
makar i posve saeto, teorijsko odreenje ovog lirskog oblika u bonja-
kom usmenom pjesnitvu, uoivi na samom poetku svoga osvrta da a-
ljive pjesme spadaju slino kao i pjesme za djecu i same djeije pjesme
meu one lirske vrste koje su slabije biljeene i openito manje prouava-
ne. U prikazu tematsko-motivskog raspona bonjakih aljivih pjesama, s
obzirom na njihovu uestalost u sauvanoj grai, Maglajli ukazuje na one
o starcu-mladoenji, o nezgrapnom mometu, o supruanskom preganja-
nju te konano na primjere ije je uobliavanje zasnovano na dogaanju
nemogueg i u kojima je zbivanje postupkom personifikacije preneseno
u ivotinjski svijet. (Maglajli 2006: 33)
Kada je rije o aljivoj lirici, raspoloiva graa svjedoi znatno manji
broj primjera u odnosu na glavninu lirskih oblika, prije svega ljubavnih i
svatovsko-svadbenih. Najrasprostranjenija tematsko-motivska usmjerenja
otvaraju mogunost da se odreen broj aljivih pjesama posmatra i kao
podvrsta porodine ili u nekim primjerima ljubavne lirike. Jedna od naj-
eih i najomiljenijih tema bila je ona davnanja, ve spominjana, o star-
134 Nirha Efendi
cu-mladoenji (Star se uri pomladio),307 koja je primjerima iz ivota

uvijek iznova ozbiljena izazivala aljive opaske i poticala smijeh i podsmi-
jeh u lokalnom okruenju. Tematika slina ovoj, iroko rasprostranjenoj
pjesmi, prisutna je i u onoj iji prvi stih glasi emsibega gonila patrola,308 u
kojoj se, u kominom svjetlu, nastojao prikazati starac kako, u nesrazmje-
ru htijenja i mogunosti, pristaje za mladim enama. Neupitnu injenicu
da je stari mladoenja omraen meu djevojkama koje prieljkuju udaju
posvjedoit e i deseteraki stihovi pjesme Star si pao, nee te evojke,309
u kojoj djevojka pokazuje da ne haje za nebrojeno blago koje bi dobila
u zamjenu za gledanje u nagreno lice starca-mladoenje, ve se upor-
no protivi mogunosti udaje za stara, izrugujui se sve vrijeme odmaklim
godinama ili samom izgledu ponuaa u liku udovca, kojeg kao mogueg
mua zagovara majka, a odluno ga odbija kerka, portretirajui ga neu-
moljivim, mladalakim dubinskim snimkom: Obasjala mjeseina ba ko
b jeli dan, / Otud ide udovina ba ko truli panj.310 U drugoj pjesmi-ru-
galici sa slinom tematikom, nastaloj na sandakim stranama bonjake
postojbine kao i prethodna pjesma, junakinja je ve udata za starca pa u
nekoliko satiriki intoniranih stihova predoava jezu supruanskog dodi-
ra starca-mladoenje: Kad me takne koljenom, / Ko studenim kamenom; /
Kad zagrli ruinom, / Kao suhom suinom; / Kad me takne bradinom, / Kao
granom etinom311 Ali, rugalaka otrica djevojaka moe biti uperena i
prema mlaima, o emu svjedoi predostrono momako obraanje ocu s
molbom da ga oeni mlada, jo golobrada, kako bi se spasio od ismijavanja
kojima cure haarije aavaju bradate i brkate beare.312
Rugalica kao oblik aljive pjesme u srazmjerno najveem broju primjera
nalazi se u ve spominjanoj Nametkovoj zbirci Od beike do motike. Osim
starca-mladoenje i lijena ovjeka, ovdje su ismijavanju izvrgnute: druga-
rice koje vole istog momka, ena rasipnica, trostruki udovac koji nadivi
svoje ene, kao i nejaki mladoenja nasuprot krupne i snane nevjeste. Vra-
golasto-razdragani nastup djevojaki oznaenog usmjerenja vrhuni u pje-
smi odgovoru drugarici na pitanje o broju prevarenih momaka. Neke od
rtava upitane bili su: mome Stambole (Stambolski kalem pisae), mome
307 Star se uri pomladio, Kuba, str. 226, br. 1083.

308 emsibega gonila patrola, Bradari, sv. V, br. 370.
309 Star si pao, nee te evojke, Husein Bai (1991), Moe li biti to bit ne moe, Lirske
narodne pjesme iz Sandaka, Antologija, Tuzla: Grafik, str. 190-191, br. 428.
310 Obasjala mjeseina ba ko b jeli dan, Isto, str. 40-41, br. 62.
311 Oj momiu, avole, Isto, str. 179, br. 396.
312 Ah, moj babo, oeni me mlada, Bai, 406, str. 184.
Pazare (Pazarski hata jahae), mome Prjepolje (Pr jepoljski vino pijae),
mome Akove (Akovski govor zborae), mome Priboje (Mestve kaloe
nosae)...
Na suprotstavljenoj, momakoj strani, u slinom vragolastom raspolo-
enju poput prethodnih, uobliena je aljivo zainjena pjesma iz porjeja
gornjeg toka Vrbasa, koja se, poput nekih prethodnih, moe posmatrati i
kao ljubavna, a stihovima je sauvala sjeanje na dosjetljivu djevojku koja
je uspjela nadmudriti i orobiti umiljenog, a zapravo naivnog momka.
Okolnost koja pojaava aljivi naboj ove pjesme jeste obrt u kojem se lir-
ski subjekt ali, ali se istovremeno i ali na svoj raun: Malo zaspah, al se
brzo prenuh, / Kad mi nema ata ni sokola, / Ni djevojke sa desnice ruke.313
U pjesmi s drugog kraja Bosne, iz Posavine, sa podruja Dervente, veselo
mome se izruguje na svoj, ali i na raun djevojaka s kojima aikuje. Tako
se nepoznati pjesnik, da bi doarao izgled jedne odabranice, izdano po-
sluio stilskim mogunostima hiperbole: Dva arina u visinu, / A etiri u
irinu.314 Nisu rijetke okolnosti u kojima se momak ali iskljuivo na vlasti-
ti raun. U jednom primjeru momak se ponadao da e nai prikladnu dje-
vojku ako ode u svijet, odnosno na rad kod rodbine, te da e tako dobiti
priliku za ispunjenje svojih prieljkivanja vezanih za enidbu. Meutim,
od njegovih nadanja ostali su tek pusti snovi; stoga on u duhovitoj izjavi
saopava sluaocima blago razoarenje ishodom uinjenih radnji: Rekoe
me oeniti, / Obeae, pa slagae.315 Zaljubljen momak u nekim prilikama
ne krije ushienje djevojkom, koja mu zna pomutiti pamet do mjere da
zaboravi sve to je dotada pred hodom nauio. U jednom uveseljavajue
intoniranom primjeru momak se samozatajno naalio na vlastiti raun:
Sve musafe suio, / Kad bih zlato vidio, / Dunda bi mi tresla, / Ne bih
sabah umio...316
Ako momci ele zadirkivati jarana koji se tek oenio, onda najee
za sadraj svoje rugalice uzimaju miraz koji je mladoenja dobio uz svoju
odabranicu. Da bi se postigla eljena duhovita aoka u ostvarenju ovog
oblika aljive pjesme, nerijetko se posezalo i za reskim cinizmom, kao u
stihovima koji bespotedno ismijavaju doneseni miraz: Velik miraz dotje-
rao, / Jedno jare i magare.317 Momakog izrugivanja nisu bile poteene
ni djevojke koje bi se udavale za mladie koji im nisu bili odgovarajua
313 Sabah zora, a ja jo kod dvora, Bajraktarevi, br. 3.
314 Ja se najmi u amide, Bradari, sv. III, br. 90.
315 Ja se najmih po svijetu, Bai, str. 191, br. 430.
316 Pred hodom sam uio, Zovko, sv. III, pjesma br. 7.
317 Koga ete zagrliti, Bradari, sv. III, pjesma br. 86.
136 Nirha Efendi
prilika. U jednom primjeru neznani pjesnik posluio se ironijom u nakani

da ocrni djevojkin izbor: Udala se za cara, / A u cara kobila, / Momku zube
pobila...318
Djevojke su takoer u stihovima oblikovale duhovite poalice i vrago-
laste rugalice, koje su bile usmjeravane ak i na raun vlastitih odabranika.
U jednoj pjesmi prpona djevojka nastoji istai da hrabrost i junatvo, kao
osobine vrijedne hvale u drutvenom okruenju, nisu jaa strana njezina
momka: Svi junaci u mlin idu, / A moj dragi ispod mlina. / Svi junaci u tor-
bici, / A moj dragi u aici.319 U drugom primjeru, koji zapoinje stihovima
Vid oraha, debla debeloga,320 otrica rugalice usmjerena je protiv momko-
ve ponositosti, jordama, njegovog uobraenog nastupa, koji biva ispoljen
na komian nain.
aljive pjesme koje su se pjevale u porodinom krugu, esto su sadra-
vale duhovitu aoku upuenu na raun lijene i nespretne nevjeste. Tako
se u jednom primjeru ukuani na grub nain izruguju snahinoj trapavo-
sti i povrnosti prilikom obavljanja kunih poslova: Kuu mela, budak
ostavljala, / Kruh kuhala, abu ukuhala, / Mliko mela, i mia umela.321
Bespotednom ismijavanju izlagali su zetovi punice, ali su i punice uzvra-
ale zetovima istom mjerom. Odnos zeta i punice openito u drutvenom
ivotu bosanskohercegovake zajednice u prolim vremenima saeo je u
sebe humorni naboj koji je omoguio pjesnicima uobliavanje pjesama-ru-
galica, u kojima je od stanovita lirskog subjekta zavisilo ko e od sudio-
nika opjevanog stanja ili deavanja biti na udaru rugalake otrice. Brojni
su stihovi posvjedoili da zet u linosti punice vidi krivca za nepripre-
mljenost nevjeste za suoavanje sa obavezama koje pred nju iskrsavaju u
novome domu, u mladoenjinoj kui. Komine nesrazmjere nevjestinog
nesnalaenja u kunim poslovima, za koje je zet oznaio punicu kao neu-
pitnog krivca, prikazane su posredstvom njene slikovite zauenosti pred
nezamjenjivim pomagalom u ondanjim domainstvima: tkalakim sta-
nom i njegovim najvanijim dijelovima.322 U drugoj pjesmi sa istog temat-
skog poprita, uoblienoj iz suprotstavljene perspektive, punica je uzvratila
zetu jednako otro, obznanjujui svoje razoaravajue dojmove potaknute
318 Tisi cura macura, Zovko, sv. III, pjesma br. 44.
319 Zareko se, poreko se, Bradari, sv. V, br. 365.
320 Vid oraha, debla debeloga, Bradari, sv. V, br. 8.
321 Ne krekete abe po potoci, Bradari, sv. V, br. 134.
322 Putem kasa lisiica, Munib Maglajli (2006), Usmena lirika Bonjaka, Sarajevo: Pre-
porod, br. 296, str. 340.

njegovom vanjtinom: Vid mi zeta, vid mi bujuzeta, / Ko da ga je kobila

drebila, / Magarica mlikom zadojila, / A kuka mu na babine dola!323
U jednoj uveseljavajue intoniranoj pjesmici, uoblienoj trinaestercem
usmene lirike: Kad se eni Pirmi Pilav, Hoafagin sin,324 ostvarenoj omi-
ljenim postupkom personificiranja, zapamena su i razna jela koja su bila
posluivana prilikom pojedinih vanih dogaaja i razliitih veselih poro-
dinih okupljanja u kui. Slina tematika saeta je i u pjesmici o bunguru i
tarhani, u kojoj se krajnje jednostavna i posna narodna jela, poput orbe od
istuenog ita i tarhane, porede sa pokuenom drutvenom beskorisnou
i tetom koju prave besposlene sluge i dokoni ljudi openito.325
Situacije apsurda, koje su na drukiji nain od prethodnih primjera
znale izmamiti smijeh slualaca, stekle su se u nekim bonjakim aljivim
pjesmama, a jedan takav predstavlja ona koja zapoinje stihovima: Konja
jai po moru delija,326 o deliji koji e se mrtav vratiti kui i zatei oca kako
ga ljuljaju u beici. Meu pjesme ove vrste moe se svrstati i ona u kojoj
Hasan-aga bere zelje u Mostaru ispod Sarajeva sve dok ga ne spazi zlo
mome ispod Bea te pogodi pukom naslonjenom na bedem Budimu
u zlo misto i to u kolino, meu oka oba.327
Pregnuu sklono okruenje nije odobravalo ni samohvalisanje pa je ova
osobina bila izloena osudi kroz smijeh. U jednom primjeru ovog usmje-
renja Falila se fala materina ruglu je bila izvrgnuta hvalisava djevojka,
koja je ustvari bila lijena dok se u svojoj okolini nastojala predstaviti u dru-
gaijem svjetlu, prikrivajui na taj nain svoje stvarne osobine.328 Ponaa-
nje mladih djevojaka esto je bilo na udaru otrice drutvene kritike, upu-
ene od strane starijih koji su, u nakani ismijavanja, esto znali preuveliati
uoene djevojake novotarije: Ne ustane da togod uradi, / Ve ustane da se
naparadi, / Pa zakljua u odaje vrata, / Pa se mae po etiri sata...329 Na li-
niji izrugivanja pokondirenosti, slina prethodnoj je pjesma koja zapoinje
stihovima Djevojka se podilbederila,330 u kojoj pjesnik ismijava postupke
mlade djeve koja je odbacila eref i preslicu, a prihvatila lulu i tamburu
pa sada bolje pui, nego tutundija i bolje kuca, nego algiija.
323 Poetale paine kokoi, Isto, br. 297, str. 341.

324 Kad se eni Pirmi Pilav, Hoafagin sin, Miloevi, sv. IV, br. 476 (282), str. 440.
325 Dva jarana bungur i tarana, Zovko, sv. IV, br. 156.
326 Konja jai po moru delija, Zovko, sv. IV, br. 143.
327 Zelje bere aga Hasan-aga, Maglajli, br. 299, str. 343.
328 Falila se fala materina, Bajraktarevi, br. 70.
329 Gdjegod koja estita osvane, Nametak, FAZM, Fsc. VII-G, 5802.
330 Djevojka se podilbederila, Zovko, sv. IV, br. 116.
138 Nirha Efendi
Iako aljive pjesme pripadaju onom dijelu usmene lirike koja je slabije
biljeena i manje istraivana, nekoliko desetina sauvanih primjera u do-
stupnoj grai nametnuli su obavezu da se pred ovim pjesmama zastane i da
se iznutra osluhne njihovo lirsko bilo. aljive pjesme proistekle su mahom
iz potrebe da se na duhovit nain izloe smijehu okoline pojedinci ije je
postupke trebalo ciljano, za ope dobro, blae ili otrije ukoriti. aljive pje-
sme u drutvu koje ih je iznjedrilo kao tradicijski usmenoknjievni oblik
imalo je krajnje praktinu namjenu: ismijavanjem ili izricanjem ironinog,
pa i sarkastinog iskaza na raun pojedinaca iji su postupci izlazili iz po-
eljnog kruga obiajne prakse podupiralo se i uvrivalo lijepo postupa-
nje u porodinom okruenju te drutveno prihvatljivo ponaanje openito.
Lirski distih u bonjakoj usmenoj lirici
Lirski distih, najee uoblien u epskom desetercu, kao i najvei dio bo-
njakog lirskog pjevanja openito, bio je u prolosti jedna od omiljenih
usmenolirskih vrsta na bosanskohercegovakom prostoru, osobito u seo-
skoj sredini. Rije je o lirskoj vrsti koja je na junoslavenskom podruju
oznaavana razliitimm terminima: u literaturi se za bosanskohercegova-
ku grau u vidu dvostihovnih oblika ustalio naziv ganga, posebno za one
primjere koji su nastajali i bili prenoeni meu hrvatskim stanovnitvom,
a meu samim izvoaima susree se i oznaka kolske pjesme. U Srbiji,
posebno u Vojvodini, ali i ire, te u literaturi openito, odavno je ustaljen
termin bearac.
Prva teorijska i stilistika analiza ove kratke lirske tvorevine susree
se u studiji Bearac Mladena Leskovca s kraja este decenije 20. stoljea,
koji je ovaj usmenoknjievni oblik oznaio kao najkrau narodnu pjesmu,
oblik koji je skoro u pravilu siromaan i kratkodah distih. U konkretni-
jem odreenju bearca kao samosvojne usmenoknjievne lirske vrste, Le-
skovac je uoio: Nije poskoica, iako se katkada, a mnogim ba sasvim bit-
nim oznakama svojim humorom, negovanom intelektualnom dosetkom,
najzad onom nasmejanom improvizacijom nametnutom joj po zakonima
najneposrednijeg, katkada dabogme ba i sasvim efemernog njenog zadat-
ka granii s njom ili se ak i poklapa; nego je pesma, prava, nesumnjiva,
jedna jedina, zatvorena, cela i samostalna, zavrena ba i onda kada se
jedna nadovezuje i oslanja na drugu, ili se one jedna s drugom prepliu,
smenjuju i uzajamno dopunjuju, u vatri arke, bilo kao perfidno pitanje i
lukavo izbegnuti odgovor, bilo kao nasrtljiva nazlobraza fraza i nadmudri-
vaki paprena antifraza. (Leskovac [1958] 1972:59)
Jedno od rijetkih knjievnoteorijskih uoblienja bearca kao jezgrovi-
te lirske forme poteklo je od historiara i teoretiara knjievnosti Dragie
ivkovia, koji je u ogledu pod naslovom Dve stilske crte srpskog romantiz-
ma povezao ovaj lirski iskaz sa stihovima poznatih srpskih romantiarskih
pjesnika (B. Radievi, J. J. Zmaj, . Jaki i drugi). ivkovi se najprije
pozvao na ve spomenutu zbirku bearaca Mladena Leskovca, objavljenu u
Novom Sadu (Leskovac 1958), a onda je stilske crte i motiviku ovog lirskog
oblika uporedio sa ljubavnim pjesmama koje su skladali pobrojani srpski
140 Nirha Efendi
romantiari. Opisujui ovu kratku lirsku formu, ivkovi je zakljuio: Ti

bearci se pevaju na dosta irokoj teritoriji, poev od Srema i Vojvodine
u celini, pa preko Slavonije, sve do Korduna i Like i oni veoma mnogo
odudaraju od lirskih pesama koje je Vuk sakupio i objavio u svojoj Pje-
snarici (1814), kao i u kasnijim zbirkama. To je najee ulna, a uz to i
duhovita, vragolasto-podsmeljiva pesmica, pevana gotovo uvek u dobrom
raspoloenju, sa sonim humorom, ponekad i zasoljenim, dakle neto to
Vuk nikad ne bi priznao za poeziju i moral idealizovanog, patrijarhalnog i
vrlo strogog u pitanjima ljubavnog morala hercegovakog, crnogorskog ili
zapadnosrbijanskog seljaka, inae, po Vuku, nosioca tipskih srpskih naci-
onalnih osobina, poevi od jezika pa sve do bitnih psiho-fiziolokih crta.
(...) I zaista, pogledajmo samo neke od tih bearaca: Ala mi se omilila mala,
/ Na potoku kad je noge prala, zar to nije Brankova moma kojoj se none
bele, suta suprotnost onim, npr., les pieds adors Lamartinove drage.
(ivkovi 1959: 215)
U natuknici o bearcu u Reniku knjievnih termina, ono najvanije
u ovoj lirskoj vrsti Miodrag Maticki je saeo u jednoj reenici: Najkraa,
prevashodno ljubavna, narodna lirska pesma, po pravilu krt deseteraki
dvostih u kome dominira slik (aa; leoninski slik): Iljadice, areno ti lice, /
ini mi se oti e na svirce. (Maticki 1984: 81)
Kratko se bearca dotakao i knjievni historiar Jovan Dereti, koji je
bearac prepoznao kao svojevrstan izdanak ljubavne poezije koja je nasta-
jala i prenoena u ravniarskim panonskim oblastima, u kojima je u 18. i
poetkom 19. stoljea, u susretu narodne s raznim oblicima umetnike
poezije nastala tzv. graanska lirika, koju ovaj autor vidi kao prelaznu
formu izmeu kolektivnog i individualnog stvaranja te na istom tragu
nudi saeto knjievnoteorijsko odreenje: Poseban izdanak poezije tih
krajeva je bearac, najkraa lirska pesma, obino rimovani distih, najee
graena na dosetki, vesela, aljiva, na mahove razuzdana. (Dereti 2007
[1983]: 332-333)
U natuknici o bearcu za Leksikon narodne knjievnosti, uz ponuenih
nekoliko sinonima (aranac, dikica, preklapua, gonetalica), Radmila Pei
je u knjievnoteorijskom odreenju istakla sljedee osobine ovog lirskog
oblika: Naa najkraa narodna pesma, nastala u seoskoj sredini Srema,
Banata, Bake, Slavonije, Korduna, Like. Najstariji zapisi ove pesme su iz
XVIII v. ine je samo dva deseteraka stiha sa po pet trohejskih stopa; ree
se u skupu pevaju po dva ili vie distiha. Bearac se peva pojedinano, u
duetu ili u grupi, obino ustaljenom melodijom, uz instrumentalnu prat-
nju (frula, gajde, tamburica). U njemu preovlauje veseo, najee podsme-
ljiv i obesan ton; tema je uglavnom ljubavna: (...) Ide lola i podigo glavu /
Zapo nosom o dudovu granu. U novije vreme popularan i na dinarskom
terenu. (Pei 1984: 28-29)
Najobuhvatnije se lirskim distihom na bosanskohercegovakom po-
druju do sada bavila Ankica Petrovi, koja je odbranila doktorsku di-
sertaciju o gangi to je prastari naziv za lirski distih meu Hrvatima u
Hercegovini, pod naslovom Ganga, a Form of Traditional Rural Singing
in Yugoslavia, u Sjevernoj Irskoj, na Univerzitetu The Queens University
of Belfast. Lirski distih kao pjesniki oblik u bonjakoj lirici naao se u
ii zanimanja amerike etnologinje i folkloristkinje Yvonne R. Lockwood,
koja je u dvogodinjem razdoblju izmeu 1966. i 1968. vrila istraivanja u
selima Planinica, Ivica, Jazvenik i Jablani, na podruju gornjeg toka rijeke
Vrbas, u okolini Bugojna, o emu je objavila etnoloko-folkloristiku stu-
diju Text and context, folksong in a Bosnian Muslim village.
Za prouavanja lirskog distiha u bonjakoj usmenoj lirici, bosanskog
bearca, dvogodinja istraivanja Lockwoodove su od posebnog znaaja,
jer je ova autorica sakupljajui grau za svoje etnoloke potrebe za-
biljeila brojne primjere ovog lirskog oblika. Kako je ve svojstveno ovoj
najkraoj lirskoj formi, lirski distih koji je Lockwoodova zatekla u selu Pla-
ninica i susjedstvu samosvojna je i za sebe zaokruena smisaona cjelina.
Uoljiva je pojava da su neki sadraji obuhvaeni distisima u nizu, na koju
pojavu je ve ukazano u literaturi o bearcu.331
U osvrtu na pjesniku grau zabiljeenu u oznaenim selima bugojan-
skog kraja Lockwoodova je iznijela neka zapaanja o bearcu, koji je, po
njenom miljenju, tek ui pojam jedne ire pjesnike pojave, u formalnom
smislu prepoznatljivije kao lirski distih, najee spjevan u rasprostranje-
nom epskom desetercu. Kao neto novo u odnosu na literaturu o lirskom
distihu koja joj prethodi, Lockwoodova primjeuje da je dio ovog pjevanja
ciljano usmjeren iz jedne protiv neke drutvene skupine: protiv momaka,
protiv djevojaka, protiv mukaraca openito, protiv ena i mueva, protiv
suparnica. Lockwoodova potom uoava one koje opisuju porodine veze (o
svekru i svekrvi, o jetrvi, o punici i puncu); takoer i one o neuzvraenoj
ljubavi, o braku, one openito skaredne te o stanovnicima drugih sela.332
331 U pojedinim krajevima Bosne i Hercegovine esto se izvodio i takozvani enski be-
arac, koji se po formi i obliku stiha ne razlikuje od mukog bearca, ali je u temi
obino sadrana poruka upuena suprotnom spolu.
332 Yvonne R. Lockwood, Text and kontext, folksong in a Bosnian Muslim village, Sla-
vica Publishers, Inc. Ohio, USA, 1983. str. 41. Osim o lirskom distihu emu je posvee-
142 Nirha Efendi
R. Lockwood iznosi zanimljivo zapaanje u pojanjenju pjesama koje

su upuene protiv neke drutvene skupine, npr. onih protiv cura i moma-
ka. Naime, ini se da ove pjesme nemaju u svojoj osnovi degradirajuu
namjeru, nego tek skretanje panje na neke nepoeljne pojave koje ulaze u
drutvo s modernizacijom ivota i uestalijim i raznorodnijim vezama sa
okruenjem. Kada je rije o skarednim pjesmama, one su imale za cilj pre-
dominaciju muke moi pa se zato nisu skoro ni mogle uti iz enskih usta.
Ovakva te njima slina zapaanja nalaze se i u antropolokim dionicama
knjige Yvonne R. Lockwood. I ljubavne pjesme uvjetovane su drutvenim
prilikama. Po miljenju Lockwoodove, u njima je snano izraen fatali-
zam, ali i al zbog neuzvraene ili zabranjene ljubavi.
Biljeenjem lirskog distiha na bosanskohercegovakom podruju bavili
su se ve od sredine 20. stoljea saradnici Etnolokog odjeljenja Zemaljskog
muzeja u Sarajevu, u sklopu organiziranog biljeenja foklornih tvorevina
openito, meu kojima se s obzirom na sakupljaki prinos posebno istie
Ljuba Simi, koja je u svom dugogodinjem terenskom radu zabiljeila op-
enito velik broj usmenih lirskih oblika. Uvid u tematsko-motivski raspon
grae lirskog distiha pohranjene u Folklornom arhivu Zemaljskog muzeja
u Sarajevu (FAZM) pokazuje da ovaj oblik na oznaenom podruju ispo-
ljava slian diverzitet koji je ustanovljen u cjelokupnoj bonjakoj lirici, sa
izuzetkom mitoloke pjesme, to e rei da se usmjerenje skoro svakog
lirskog oblika, prema podjeli koja je ve ponuena, moe nai i u formi
lirskog distiha, a to se slae i sa nalazima R. Lockwoodove.
Ovdje vrijedi napomenuti da je najnovije etnoloko-folkloristiko te-
rensko istraivanje, koje su na podruju Prusca, Kraljeve Sutjeske i Ko-
njica obavili saradnici Etnolokog odjeljenja Zemaljskog muzeja u razdo-
blju izmeu 2008. i 2010. godine, pokazalo da je meu zateenim lirskim
oblicima, prema broju zabiljeenih primjera, lirski distih bio u velikoj
prednosti ili, gledano iz drugog ugla, meu rijetkim ivuim pamtiocima
usmene pjesme u najveem broju nalaze se batinici upravo lirskog distiha.
Jednako kao i u lirici openito, primjeri ljubavnog usmjerenja najbroj-
niji su oblici lirskog distiha. Kako su posvjedoile kazivaice na skoranjim
etnoloko-folkloristikim bavljenjima, ove su pjesme, uz kolanje, djevojke
pripijevale momcima na teferiima ili porodino-komijskim okupljanji-
ma pa su u bosanskohercegovakoj sredini lirski distisi imenovani i kao
kolske pjesme. Kolanjem su djevojke pokazivale svoju ljepotu, a lirski dis-
na najvea panja u rukopisu Lockwoodowe nalaze se zanimljive opaske o pjesmama

uz rad (uz kosidbu, uz tkanje, uz hvatanje pelinjih rojeva).
tih sluio je da, osim vanjtine istaknu otrinu uma i dovitljivost, osobine
koje su pojaavale ukupni prieljkivani dojam o djevojci. Budui da se za
vrijeme kolanja nije ula nikakva instrumentalna pratnja, lagano kruno
kretanje omoguavalo je pogodnu sabranost u trenucima uobliavanja i
izgovaranja lirskog distiha.
Uloga ove najkrae lirske vrste gledajui iz djevojake perspektive
bila je viestruka: istai vlastitu pronicljivost, poigrati se sa nastojanjima
udvaraa, ali uz sve to sauvati djevojaku ast i ponos. U stihovima: Oiju
mi sa kojima gledam, / Dok sam cura poljubit se ne dam333 djevojka uneko-
liko prkosi momku, ali u isto vrijeme naglaava vanost moralnog naela
prema kojem tjelesna bliskost prije branog uvezivanja nije dopustiva.
U nekim prilikama djevojka se znala odvaiti i da provjeri momkovu
naklonost i elju za susretom pa su tako i nastali stihovi: Doi dragi kad je
pomrina, / Lahko ti je kad je mjeseina,334 u kojima je osim nedvojbene
elje za susretom prikrivena i elja za preispitivanjem momkove odanosti
i iskrenosti prema djevojci. I dok bi djevojka, ponekad, uzaludno ekala
momka, nastajali su stihovi u kojima je iskazivala svoje elje za ponovnim
susretom i tihu sjetu zbog rastanka.335 Djevojke su esto bivale u povoljni-
jem poloaju u drutvu, koji im je osiguravao priliku da biraju najdraeg
izmeu vie zainteresiranih mladia. Ako ipak onaj najdrai ne prilazi,
drugi momci mogu biti kakva-takva utjeha, ali se djevojka u pravilu nada
odabranom, a nerijetko to biva onaj iz najblie okoline: Komija mi najmi-
lije cvijee, / Srce moje drugog lole nee.336
Na susretima mladei bilo je uobiajeno da vie nego jedan momak
prilazi nekoj djevojci istovremeno, obino po dvojica, a onda bi djeva tre-
bala da se odlui s kim e od njih nastaviti razgovor, to bi pokazivala obra-
anjem panje na samo jednoga od njih. Kako bi izbjegla mogui neeljeni
razvoj dogaaja, djevojka je u nekim prilikama u aljivom tonu skretala
panju na opasnost koju krije takav nastup: Doi dragi, ne vodi kolege, /
Fin kolega, zavoljet u njega.337 Ponekad djevojka u samouvjerenom istupu
upuuje momcima rijei koje su izraz samosvijesti i uvjerenosti u arobnu
snagu oka djevojakog, tj. njezina pogleda: Koga moje oi pogledaju, / Vere-
mi mu gori ne trebaju!338
333 FAZM, LXVIIG, 16366.

334 Isto, 16441.
335 Isto, 16427.
336 LXVIIIG, 16434.
337 Isto, 16443.
338 FAZM, LXVIIIG, 16452. Kazivala Hatida Mehmedovi iz Srebrenice.
144 Nirha Efendi
Ako djevojka otkrije da joj aiklija nije vjeran, a ipak joj dolazi i obasipa
je slatkim obeanjima, ona se najprije odlui da ga blago prekori rijeima:
Moj dragane i jesi i nisi, / Oeni se da vidim iji si,339 svjesna da e moda
izgubiti priliku kojoj se nadala zbog nestrpljenja, ali spremna da se suoi
i sa gorkom istinom koju krije srce voljenog momka. Ako ipak izgubi pri-
eljkivanog aikliju, djevojka se ponekad ne ustee da jaranicama saopi
svoju ljubavnu nevolju: Voljela sam i voljena bila, / Sad me moja ljubav
ostavila.340
Nije bila rijetka pojava da i pojedine dionice svatovsko-svadbenog de-
avanja budu popraene lirskim distihom. Na polasku po nevjestu svatovi
su esto bili ispraani rijeima: Zbogom poli kieni svatovi, / Zbogom po-
li, dobro dvoru doli.341 Takoer, kada svatovi stignu kod nevjestine kue,
ukuani izlaze pred njih te pridolice doekuju pjesmom: Dobro doli kie-
ni svatovi, / Dobro doli, dobrom dvoru doli.342
Meu zabiljeenim primjerima lirskog distiha u bonjakoj sredini
nalaze se i neki sa vojnikom tematikom, te znaajan broj onih aljivo in-
toniranih, koji su se nali u repertoaru raspjevane omladine, posebno u
nekim drutvenim skupinama u drugoj polovini 20. stoljea. Sluenje voj-
nog roka u odreenim razdobljima na podruju nekadanje jugoslavenske
drave prihvatalo se u pojedinim dijelovima ondanjeg drutva uglavnom
kao svojevrsna ast te priznanje i ovjera za mladia, ali su se u isto vrijeme
mogle uti i alopojke, koje su djevojke pjevale momcima na odlasku. Dok
su se roditelji ponosili inom odlaska sina u vojsku, djevojke bi izvijale sjet-
no-aljivu tualjku: Moj dragane ao mi je tebe, / to mi ode pod vojniko
ebe343 ili bi u istom tonu zazivale vrhovnog vojnog zapovjednika: Drue
Tito, pusti moje janje, / Jedan vojnik ni vie ni manje,344 dobro pritom zna-
jui da su sve njihove rijei ipak samo puka prieljkivanja. Nakon to bi
se suoile sa momkovim odlaskom u vojniko stranstvovanje, djevojke bi
im obino poruivale da teko podnose novonastalo stanje te kako utjeno
moe biti javljanje unovaenog pismom: Pii, lolo, ne ali papira, / Nije
moje srce od krumpira.345 Kada su ve neminovno morale prihvatiti stanje
samovanja i ekanja, djevojke bi nove okolnosti ponekad znale okrenuti i
339 Isto, 16446. Kazivala Hanifa Mehmedovi iz Pala kod Srebrenice.

340 Isto, 16453.
341 FAZM, LXVIIIG, 16409.
342 Isto.
343 FAZM, XXIIG, 9235.
344 Isto, XXVG, 9472.
345 Isto.
na alu, u kojoj se ipak prepoznaje glas blagog prijekora usljed osjeanja na-
putenosti, kojim su bivale pogoene nakon odlaska voljenog momka u voj-
sku. U traenju najdjelotvornijeg naina kako da skrenu panju odsutnog
momka na sebe, djevojke su ponekad pribjegavale svojevrsnoj ucjeni, sadr-
anoj u stihovima: Pii, lolo, ne ali olovke, / ekau te i varati momke.346
Konano, kada je openito rije o tematici lirskog distiha u bonjakom
usmenom pjesnitvu, nije ga osnovano kako je ve ukazivano svoditi
iskljuivo na ljubavni okvir, premda on omeuje glavninu ovog pjevanja.
S druge strane, nije upitno da je ova samosvojna lirska vrsta u istom na-
rodnom okruenju nastajala i u dugom razdoblju ivjela gotovo iskljuivo
u seoskoj sredini.
346 Isto.
Teorijsko odreenje, stilska sredstva
i oblici stiha u bonjakoj usmenoj lirici
U antiko vrijeme pojam lirike podrazumijevao je one pjesme koje su se
izvodile uz pratnju odreenog instrumenta, naspram onih koje su se samo
recitirale, iz ega proistie zakljuak da je lirska poezija u osnovi sinkreti-
ka. Samo odreenje lirska dolazi od rijei lyra, kako je imenovan jedan od
grkih instrumenata koji su inili muziku pratnju ovih pjesama. Meutim,
sam Aristotel ne izdvaja liriku naspram epa, tragedije i komedije, ali se u
njega nalaze izdvojene pojave oznaene sa auletika i kitaristika, kao pje-
snike vrste koje su sinkretike, to znai da su u njima stihovi bili ritmiki
i harmoniki sjedinjeni sa muzikom i plesom. (Aristotelova Poetika 1977
[1912]) Trijadni sistem knjievnih rodova (lirike, epike i drame) ustanovljen
je u njemakoj estetici poetkom 19. stoljea.347 Odreenjem usmene lirske
pjesme prvi se na junoslavenskom prostoru, poetkom 19. stoljea, poza-
bavio Vuk Stefanovi Karadi, imenujui ih enskim pjesmama, koje je
prema tematici i namjeni podijelio na dvadeset vrsta. (Karadi 1824)
Savremeni teoretiari knjievnosti jedinstveni su u stavu da se pojam
lirske pjesme, u najopenitijem smislu gledano, odnosi na onu vrstu um-
jetnosti rijei u kojoj pjesnik izraava svoja lina osjeanja. Kada je rije o
usmenoj lirskoj pjesmi, N. Miloevi-orevi navodi da se radi o vrsti
koja u osnovi ipak ima saeto kazivanje kakvog dogaaja, koje je proeto
iznoenjem osjeanja ili razmiljanja, te da je usmena lirska pjesma pove-
zana sa napjevom, koji pri izvoenju zasluuje veu panju nego sami tekst.
(Pei, Miloevi-orevi 1984) Oslanjajui se na Aristotelovu podjelu,
R. Wellek i A. Waren napominju da se u lirskoj poeziji ispoljava tek pje-
347 Lei primjeuje da je s prevladavanjem romatiarske osjeajnosti krajem 18. stoljea
dolo do potpunog prestrukturiranja klasifikacije knjievnosti, gdje je lirska poezija do-

bila znaaj kakav nije imala. Naime, opsjednutost epskom i dramskom poezijom u 16. i
17. stoljeu nije pogodovala teorijskom promiljanju lirike kao posebne vrste pjesnitva,
koja objedinjava sve one oblike koje nemaju ni epski, ni dramski karakter. Meutim, za
modernu knjievnokritiku svijest, pojam lirska izgubio je vrstinu. Zapravo, u novi-
jem razdoblju, shvatanje poezije sve vie e samo po sebi generirati odrednicu lirska a
knjievnost e imati ili proznu ili pjesniku realizaciju. Ipak, kada govorimo o usmenoj
knjievnosti, jo moemo rei da lirika danas omoguava da se u teorijsko razmatranje
uvrste sve one pjesme koje nemaju ni epski, ni dramski karakter. (Lei 2005)
snikova linost. (Wellek i Waren 1956) Shvatanje da je lirska pjesma odraz

iskljuivo linog doivljajnog iskustva autora uzdrmao je tradicionalnu
ideju na kojoj se zasnivala cijela poetika, tj. shvaanje poezije kao umijea.
Ovdje se otvara pitanje koliko je u odreenom pjesnikom ostvarenju va-
an doivljaj pjesnika, a koliko njegovo saopavanje, odnosno dojam koji
ostavlja tekst kao takav. Teoretiar knjievnosti Zdenko Lei definira lir-
sku pjesmu kao krai jeziki iskaz izrazite ekspresivnosti, ali i naglaene
usmjerenosti na njegovu jeziku ureenost. (Lei 2005) U ovom odree-
nju prepoznaje se i Jakobsonov stav prema kojem je u lirskoj pjesmi prevla-
davajua usmjerenost iskaza na prvo lice, na pjesnika, a zatim i usmjere-
nost na poruku (sami tekst pjesme) kao takvu. S druge strane, usmjerenost
na sami tekst odgovara zahtjevima teorije recepcije, kao i esto citiranom
stavu Rolanda Barthesa o odsustvu (smrti) Autora te itaocu (u primjeru
usmenog pjesnitva sluaocu) kao proizvoau Teksta. (Lei 2006) Au-
tor /narodni kolektiv/, s jedne, i italac /usmeni prenosilac/, s druge strane,
sami po sebi ne znae koliko relacija koja se uspostavlja izmeu njih. U
ovakvom pristupu sagledavanja lirike presudnu vanost ini funkcija jezi-
ka, koji je u primjeru lirske pjesme ureen posredstvom stihova, bez obzira
na injenicu da stih nije njezino izrazito razlikovno svojstvo. Meutim,
stih sam po sebi ima velik znaaj u strukturi lirske pjesme, o emu e biti
govora kasnije. Prema M. Solaru, pojam lirike dobio je iru razradu u este-
tici i poetici romantizma, gdje se, za razliku od klasicizma, visoko cijenilo
neposredno izraavanje osjeanja. (Solar 2011) Isti teoretiar istie da je
sve o emu lirska pjesma kazuje izraz neposrednog, trenutnog i osobnog
iskustva, u kojem se gube sve razlike izmeu subjektivnog i objektivnog,
vanjskog i unutarnjeg, pojedinanog i openitog, ja lirskog subjekta i sve-
kolikog svijeta. (Solar 2001) I ne samo to, lirska pjesma se odlikuje jedin-
stvom ritma i sazvuja rijei sa njihovim znaenjem, to je dokaz o njezinoj
sinkretikoj prirodi, ali i sa posebnim odnosom prema onome o emu se
u njoj kazuje. Zbog toga se ova vrsta smatra subjektivnom i nije u mogu-
nosti opisivati dogaaje, barem ne na nain kako to ine epski i dramski
rod, nego moe svjedoiti tek o neposrednom osobnom iskustvu pjesnika.
Prema tome, lirska pjesma nema fabulu kao epska, jer u lirici nema na-
racije, ali ipak proistie iz sloene jezike strukture. Konano, teoretiari
podvlae da uspjela pjesnika ostvarenja sadravaju svrsishodno iskorite-
ne sve osobine jezika na svim strukturnim razinama da bi se udovoljilo
estetskom aspektu poetskog govora. Rije je, naime, o foninim, metri-
kim, ritmikim, melodijskim, sintaksikim i drugim osobinama estetski
organiziranog jezika. (Vinogradov 1971: 307) Ovakav stav ponovo upuuje
148 Nirha Efendi
na injenicu o vanosti pjesnikovog doivljajnog iskustva, ali i na znaaj

umijea saopavanja istog. Konano, ako elimo osmotriti pjesmu (njezin
tekst) analizirajui poetika svojstva, ustanovit emo da su pobrojani jezi-
ki obrasci najzornije uoljivi upravo na primjeru usmenih lirskih pjesama.
a. Lirski paralelizmi i druge stilske figure u usmenoj lirici

Struktura lirske pjesme u kojoj su uoljive odlike koje su izraz njezine
samosvojnosti postaje prepoznatljiva nakon razmatranja teme, kompozici-
je, jezika te ritmike organizacije pjesme. Velik uinak u zaokruenju po-
etskog dojma lirski pjesnik ostvaruje koritenjem razliitih stilskih figura
u jezikom uoblienju umjetnine.348
Ukupno postignue usmene lirike u vidu izbruenih pjesama, u emu
su sudjelovali pjesnici niza narataja, podrazumijevalo je koritenje odre-
enog broja razliitih stilskih figura. Osim vie oblika tropa, izrazitu pri-
mjenu u usmenoj lirici ostvarili su lirski paralelizmi, a razlikovnu odliku
meu figurama unutar junoslavenskog usmenog pjesnitva openito ini
takozvana slavenska antiteza (Nezirovi 2006).
Kada je rije o klasifikaciji figura, u prolosti su se smjenjivali reto-
riki, knjievnoteorijski i stilistiki pristupi, a ovom pitanju se openito u
dosadanjoj literaturi prilazilo sa razliitih stanovita. (V. npr. Zima 1880,
Todorov 1967, kiljan 1985) U praenju stilskih figura koje su se uestalije
javljale u oblikovanju usmenog pjesnitva, dolazilo je do razliitih podjela,
zavisno od polaznih kriterija koji su ih odreivali. Tako na jezikoj razini,
tj. na razini naina saoptavanja pesnikim jezikom, Dragia ivkovi
razlikuje: a. figure koje posjeduju snagu u sugestivnom djelovanju, b. tro-
pe, c. figure koje mijenjaju reeniku intonaciju i c. figure sa odreenom
zvukovnom orkestracijom. (ivkovi 1966: 120-121) Slinu podjelu, u rav-
ni savremenog shvaanja jezika, nainio je M. Solar, prema ijim uvidima
postoje etiri vrste stilskih figura i to: a. figure dikcije, b. figure rijei ili
tropi, c. figure konstrukcije i d. figure misli. (Solar 2001: 73) S druge strane,
Marina Katni-Bakari u knjizi Stilistika uzima u obzir razinu jezika na
kojoj se figurativnost (odstupanje, zaudnost) realizira, dijelei po toj os-
novi figure na: a. fonetsko-fonoloke, b. leksiko-sintaksike, c. sitaksike.
(Katni-Bakari 2007: 303)
Na predoenom uzorku od 300 pjesama praene su najuestalije stilske
figure koje se javljaju unutar bonjakog lirskog pjesnitva. Nakon prvog
348 Razmatranje o stilskim figurama, koje e uslijediti, provedeno je posredstvom 300
primjera, pjesama koje su se nale u izboru Usmena lirika Bonjaka, koji je nainio Mu-
nib Maglajli, Sarajevo: Preporod 2006.
prohoda ustanovljeno je da su lirski paralelizmi prisutni u gotovo polovini

razmatrane grae (136 pjesama), to znai da figure dikcije prema M. Sola-
ru, ili leksiko-sintaksike figure, prema podjeli koju je nainila M. Katni-
Bakari, a kojima pripadaju i lirski paralelizmi, predstavljaju stilska sred-
stva za kojima rado posee usmeni pjesnik. Na poetku ovog razmatranja
istaknuto je sinkretiko svojstvo lirike u antiko doba, a to je u punoj mjeri
primjenjivo i na usmenu liriku o kojoj je rije. Za nastanak ove vrste lirske
pjesme nisu dovoljne samo misli, tj. sadraj rijei, nego i nain na koji su
one realizirane, tj. tijelo rijei, posredstvom kojeg pjesnik nastoji prido-
biti sluaoca/itaoca na fonetsko-fonolokoj i leksiko-sintaksikoj razini.
S druge strane, sva etiri stilska sredstva koja pripadaju lirskim paraleliz-
mima (anafora, epifora, simploha i anadiploza) uveliko pomau usmenom
pjesniku da ponavljanjem odreenih sintagmi povee vie vanih moti-
va u jednu cjelinu te na taj nain zaokrui pjesniku tvorevinu na eljeni
nain. S druge strane, ludiko svojstvo odreenih stilskih figura, takoer
ostvaruje uinak privlanosti pjesnike tvorevine adresatu. (Katni-Bakar-
i 2007: 305) Nije toliko vano ta pjesnik kazuje ponavljanjem, nego ta
ponavljanje ini u pjesmi.
Kada je ve ustanovljeno da lirski paralelizmi, najveim dijelom i u naj-
veoj mjeri doprinose umjetnikom uinku u usmenoj lirici, namee se
pitanje je li ludiko svojstvo ponavaljanja presudno utjecalo na usmenog
pjesnika da svaki put, esto i nesvjesno, posee za njim, oblikujui tako
svojevrstan predloak ili osiguranu prolaznost obrasca za sva budua
usmenolirska ostvarenja. Solar iznosi postavku da ponavljenje odreenih
glasova, pa ak i rijei u stihovima kada je rije o lirskim paralelizmima,
oponaanje odreenih glasanja ili umova u prirodi, usmjeravaju panju
na sami jezik, tj. ono to ini tijelo rijei, a ne njeno znaenje, i tako
omoguavaju da jeziki iskaz dobije na intenzitetu, obogaujui sadraje
reenog i posebnim emocionalnim dojmovima. (Solar 2001: 73) Ali, po-
navljanje je u isto vrijeme i veoma sloen stilski postupak, jer pjesnik koji
ga koristi mora imati u vidu injenicu da svaki put ponavljanje istog izraza
gradi novi smisao u odnosu na prethodne i idue rijei u stihovima. Ponav-
ljanjem odreenih sintagmi u prvom lanku stihova ljubavne pjesme koji
slijede, opetovano je u bezbrojnim pjesmama uobliavano i djelotvorno
koriteno stilsko sredstvo oznaeno u teoriji kao anafora:
evojako sitno rukovee,
blago onom ko za njima vee,
neka vee, nemoj da pritee,
u njemu su ruke evojake,
150 Nirha Efendi
u njemu su oi evojake,
u njemu su elje evojake;
mogu mu se ruke osuiti,
mogu mu se oi zamutiti,
mogu mu se elje okrenuti!...349
Gornjim ponavljanjima pojaana je izraajnost na tragu nastojanja da
se potcrta snaga djevojakih osjeanja utkanih u izmatani vez, sitno ru-
kovede, jedan od zgusnutih simbola djevojakih oekivanja od ivota,
ije skrnavljenje moe biti pogubno za vinovnika, kako se razabire iz sti-
hova koji slijede, takoer pojaanih posredstvom anafore. Dodatno, figure
dikcije, onako kako ih je odredio M. Solar, skoro nikad nisu jednodimenzi-
onalno usmjerene, nego ponavljanje u dobroj mjeri pripada i drugim, srod-
nim stilskim sredstvima. U navedenom primjeru, uz anaforu prisutna je i
gradacija, kojom se ostvaruje postupno pojaavanje eljene predodbe o
djevojakoj usredsreenosti, vezano za najdublja mladalaka ivotna stre-
mljenja i opasnosti koje vrebaju pojedince koji postupaju ruilaki.
Ponavljanje odreenih sintagmi na kraju stiha, imenovano kao epifora,
znatno je rjea stilska figura od anafore, a u istraivanom korpusu uzorno
je oprimjerena u stihovima jedne bonjake ljubavne pjesme, i to u kombi-
naciji sa razrijeenom anaforom (u svakom drugom stihu, tj. na poetku
distiha kao strofe):
Bajram ide, Bajramu se nadam,
ta bih dragom bajramluka dala?
Kad bih dragom vezen jagluk dala,
dragi mi je, malo mu je dara!
Kad bih dragom boaluka dala,
sirota sam, mnogo bih mu dala!
Kad bih dragom b jelo lice dala,
hvalie se meu jaranima!
Kad bih dragom po dueka dala,
azgin dragi, mirovati nee!350
I dok u citiranim stihovima epifora ishodi upeatljivom ispoljavanju i
emocionalnom usredsrijeenju lirskog subjekta, anadiploza, tj. prenoenje
349 evojako sitno rukovee, Munib Maglajli, Usmena lirika Bonjaka, Sarajevo 2006,
br. 195, str. 239. Anafora kao stilsko sredstvo spada meu ona uestalija, a u izboru koji
je posluio kao istraivaki uzorak nalazimo je jo u pjesmama pod brojevima: 31, 107,
150, 166 i 189.
350 Bajram ide, Bajramu se nadam, Isto, br. 191, str. 235.
sintagme s kraja jednog na poetak sljedeeg stiha, ne samo da je djelotvor-

no iskoritena za podizanje poetske zvunosti rasprostranjene pjesme o
zavadi djevojke sa sokolom u gori, nego se ponavljanje sintagme zulum ui-
nila u rijetkom simetrinom dvanaestercu uspjelo nadovezuje na postupak
oblikovanja cjeline jezike umjetnine, a itava se pjesma moe posmatrati i
kao razvijena metafora, u kojoj prevladava osuda postupka kojim je naru-
en Bogom dani sklad u prirodi:
Djevojka sokolu zulum uinila,
zulum uinila, goru zapalila.351
Ve je naznaeno da jedna od razlikovnih poetikih odlika juno-
slavenskog usmenoknjievnog pjesnitva openito, pa tako i bonjake
usmene lirike, ini takozvana slavenska antiteza, koja se na jezikoj razini
realizira kao pitanje + negacija pitanja + odgovor. Ovdje treba naglasiti i
injenicu da se pitanja znaju nizati do tri ili rjee etiri u nizu, pa prema
tome i negacije pitanja, dok je odgovor, bez obzira na broj pitanja i negacija,
uvijek jedan.352 Na oznaenom uzorku od 300 bonjakih lirskih pjesama
slavensku antitezu nalazimo unutar 14 primjera. Jedna pjesma u kojoj se
momak obraa djevojci sadrava ovu prepoznatljivu figuru realiziranu u
ak etiri pitanja koja aiklija upuuje te tri odricanja i objanjavajui od-
govor drage:
Moja draga, na koga si ljuta,
jal na mene, jal na moga oga,
jal na moju zelenu dolamu,
jal na almu na lijevu stranu,
jal na perin po bijelu vratu?
Ni na tebe, ni na tvoga oga,
ni na tvoju zelenu dolamu,
ni na almu na lijevu stranu,
no na perin po bijelu vratu:
ja ga mii, druga ga mirii...353
Odgovor najee nije sveden na samo jedan stih, ve iza njega slijedi
obrazloenje iznesenog stava. Nije teko uoiti obavezno ponavljanje u ova-
kvim primjerima. Teko je zapravo pronai pjesmu u bonjakoj usmenoj
351 Djevojka sokolu zulum uinila, Isto, str. 63, br. 19.
352 U izboru Usmena lirika Bonjaka (M. Maglajli, Sarajevo 2006) ova stilska figura na-
lazi se u pjesmama pod brojevima: 74, 89, 109, 151, 157, 164, 167, 171, 200, 201, 221, 226,
248. i 265.
353 Ja poetah efteli sokakom, Isto, str. 245, br. 201.
152 Nirha Efendi
lirici a da u njoj nema neke vrste ponavljanja, kao to je skoro nemogue

ustanoviti samo jednu stilsku figuru u nekoj pjesmi bez prisustva drugih
figura koje upotpunjuju njenu pjesniku zaudnost i pojaavaju ukupan
poetski uinak. Ponavljanje ipak prevladava u razliitim varijacijama uo-
blienja u jezikoj realizaciji bonjake usmene lirike i moe se smatrati
njezinim izrazitim svojstvom kada je rije o figurativnosti jezika, to su
potvrdila detaljna istraivanja koja je na grai sevdalinke u svojoj doktor-
skoj disertaciji proveo njemaki slavist Wolfgang Eschker, ustanovivi ak
petnaestak varijeteta ovog postupka, od kojih su najuestaliji bili naprijed
razmotreni. (Eschker 1971)
b. Oblici stiha
U pjesnitvu oblikovanom na junoslavenskom podruju u etiri
naznaena, srodna standardnojezika izraza za metriko sagledavanje
stiha, relevantni su i broj slogova i raspored naglasaka u stihu, to znai
da je on silabiko-tonskog karaktera.354 Najuestaliji oblik stiha bonjake
usmene lirike, kao i junoslavenskog usmenog pjesnitva openito, jeste
epski deseterac, koji cezura dijeli na dva lanka prvi od etiri i drugi
od est slogova.355 U literaturi je ponekad prepoznat i kao isto silabiki
stih, koji ima cezuru poslije etvrtog sloga i granice poslije parnih akce-
natskih cjelina: 2+2 ili 4 u prvom lanku, a 2+2+2, ili 2+4, ili 4+2 (rjee
3+3) u drugom lanku. Meutim, usmeni narodni pjesnik ne slijedi oba-
vezno ovako predoenu shemu, tj. ne mora znaiti da prvi lanak epskog
deseterca uvijek ima dvije akcenatske cjeline ili da se njegov drugi lanak
redovno zavrava trohejom. Vano je ovdje napomenuti da kada se govori
o npr. troheju ili jambu na primjeru stihova oznaenog podruja, ne misli
se na stope kakve poznaje kvantitativna versifikacija pjesnitva iz antikog
razdoblja, nego prije svega na metrike tendencije. U traganju za odgovo-
rom na pitanje ime se junoslavenski usmeni pjesnik rukovodi u sklada-
nju stiha, Dragia ivkovi je izdvojio vanost akcenatskih cjelina, kao i
granica meu akcenatskim cjelinama, to sve skupa jeste posljedica oslu-
354 Prema miljenju nekih teoretiara, stih oblikovan na ovim prostorima bilo bi isprav-
nije smatrati silabiko-akcenatskim. (Lei 2005)
355 Zajedniki oblik stiha i za liriku, i za pjesme na mei, i za epiku je epski deseterac,
dok se simetrini i nesimetrian osmerac, te neto rjee trinaesterac, osim u lirici moe
takoer susresti i u baladama i romansama. Vrlo rijetki oblik metra lirski deseterac
takoer je zajedniki pojedinim vrstama lirskih pjesama i baladama, dok se preostali
prepoznati oblici stiha od esterca i sedmerca, do etrnaesterca, petnaesterca i esnae-
sterca javljaju iskljuivo u lirici.
kivanja ritmike strukture maternjeg jezika usmenog pjesnika. (ivkovi

1966: 128) Vanost akcenatske cjeline koja proistjee iz ritmike struk-
ture junoslavenskih jezika o kojima je rije prepoznao je u regionalnom
usmenom pjesnitvu na isti nain i knjievni teoretiar M. Solar. (Solar
2001 [1976]: 106) U silabiko-tonskom stihu trohej oznaava pretenu na-
glaenost neparnih slogova, dok je kod jamba situacija obrnuta. Ovdje su
umjesto stopa od presudne vanosti akcenatske cjeline. Tako se metriki
ustroj stiha zasniva na broju slogova, rasporedu akcenata i rasporedu akce-
natskih cjelina. U nauci o stihu na junoslavenskom prostoru uobiajeno
je da se naglaeni slogovi oznaavaju znakom , koji je antika versifikacija
koristila za oznaku dugih slogova, a nenaglaeni znakom , koji je antika
versifikacija upotrebljavala za oznaku kratkih slogova. Tako je ustanovljen
nain oznaavanja u kojem je staru kvantitativnu stopu zamijenila akce-
natska stopa (akcenatska cjelina), tj. ona skupina slogova koja se ritmiki
vee uz jedan naglasak. (Solar 2001 [1976]: 106) Kada je u pitanju sama
semantika stihovnih oblika, onda treba imati na umu da oni sami po sebi
imaju mo da nagovijeste neko znaenje (Petrovi 2009:344), i to u teoriji
knjievnosti jeste njihovo metametriko svojstvo. Brojne primjere najra-
sprostranjenijeg oblika stiha junoslavenskog pjesnitva, epskog deseterca,
mogue je pratiti i u najveem broju bonjakih lirskih pjesama, kakva je i
mitoloka koja slijedi:
Osmo spava u zelenoj travi,
Pokrio se evrmom po glavi.
Njem dohode do tri b jele vile.
Jedna veli: Lijep ti je Osmo!
Druga veli: Da ga probudimo!
Trea veli: Da ga upitamo,
ijeg li je roda i plemena!
One misle da Osmo ne uje,
Al to Osmo i uje i gleda.
Hitio se rukom preko sebe,
Pa ufati najstariju vilu,
I skide joj od zlata oglavlje,
Pa odvede svom bijelu dvoru,
I vjena je sebi za ljubovcu!356
356 Osmo spava u zelenoj travi, Munib Maglajli (2006), Usmena lirika Bonjaka, Saraje-
vo: Preporod, br. 12, str. 56.

154 Nirha Efendi
Grafiki prikaz na tragu predoenog oznaavanja daje sljedeu shemu

stiha:
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Kvantitativnu klauzulu, tj. duinu pretposljednjeg sloga, neki proua-
vaoci stiha dovode u vezu s guslarskim nainom pjevanja. Za epski desete-
rac, ali i za veinu drugih metrikih oblika u usmenom pjesnitvu karak-
teristino je da naglasak nikada ne pada na posljednji slog pred cezurom
niti na kraju stiha, a to znai da ima enske zavretke, odnosno trohejsku
kadencu ( ).
Drugi po uestalosti javljanja oblik stiha u lirskom pjevanju Bonjaka
ini simetrini osmerac, koji cezura nakon etvrtog sloga dijeli na dva jed-
naka lanka. Grafiki prikaz ustroja ove vrste stiha pomae da se uoi kako
ga najee ine etiri trohejske stope, sa stankom u sredini. Posljednji slog
prije cezure kao i krajnji slog stiha uvijek su nenaglaeni:
Alkatmere, ime moje,
Da je meni sjeme tvoje,
Ja bih znala di bih cvala:
Bazranu na duanu,
Terzijama na terahu,
Muselimu u konaku,
A kadiji u mehemi;
Svome dragom u njedrima:
Kad mu katmer zamirui,
Nek mu draga na um pane! 357
12345678

Neto rjee od simetrinog osmerca javlja se u bonjakoj usmenoj li-
rici nesimetrini osmerac, kojeg karakteriziraju dvije stalne granice meu
akcenatskim cjelinama, nakon treeg i petog sloga, koje ovaj kratki stih
dijele ak na tri lanka:
Uzori, dragi, ravnine,
Pa posij svoje jadove!
Ako ti nikne albaber,
Iti me dragi u babe;
Ako ti nikne alkatmer,
Iti me, dragi, u majke;
Ako ti nikne mavleta,
Iti me, dragi, u brata;
Ako ti nikne ut neven,
Ne vehni, dragi, tvoja sam;
Ako ti nikne bosilje,
Bosa u, dragi, za tobom!358
357 Alkatmere, ime moje, Maglajli (2006), br. 142, str. 186.
358 Uzori, dragi, ravnine, Maglajli (2006), br. 39, str. 83.
156 Nirha Efendi
12345678

Meu srazmjerno uestalije stihove u bonjakoj usmenoj lirici spada
metriki oblik od trinaest slogova, u kojem su prisutne ak tri cezure: prva
poslije etvrtog, druga nakon osmog i trea nakon desetog sloga. Prije prve
i druge granice meu akcenatskim cjelinama od kojih je druga i predah
u stihu obino dolaze po dva troheja, a stih se esto zavrava daktilom:
Na livadi, pod jasenom, voda izvire,
Tu se ee l jepa Fata, vodu zahvata,
Mome joj se br jega baca, zlatnom jabukom:
Uzmi, Fato, uzmi, zlato, moja e biti!
Neu, neu, ne treba mi, imam dragoga;
Jabuke se djeci daju da se igraju,
Djevojkama zlatan prsten da se udaju!359
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13

359 Na livadi, pod jasenom, voda izvire, Maglajli (2006), br. 76, str. 120.

Priblino uestalosti metrikog predloka trinaesterca javlja se u bo-
njakoj usmenoj lirici oblik metra od jedanaest slogova koji, kao i nesi-
metrini osmerac, ima dvije stalne granice meu akcenatskim cjelinama,
nakon etvrtog i nakon osmog sloga, od kojih je druga ujedno i odmor u
stihu. Slogovi pred cezurama i posljednji slog u stihu, tj. etvrti, osmi i je-
danaesti, redovito su nenaglaeni:
Kad ja pooh na Bembau, na vodu,
Ja povedoh b jelo janje sa sobom.
Sve djevojke na kapiji stajahu,

Moja draga na demirli penderu.
Ja joj nazvah: Selam alejk, djevoje!

Ona meni: Do dovee, dilbere!
Ja ne odoh mojoj dragoj dovee,

Drugog dana za drugog se udala!360
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11
360 Kad ja pooh na Bembau, na vodu, Maglajli (2006), br. 93, str. 137.
158 Nirha Efendi
Meu rjee oblike stiha u bonjakoj usmenoj lirici spada lirski desete-
rac, koji stalna granica meu akcenatskim cjelinama dijeli na dva jednaka
lanka. U rasporedu metrikih stopa uglavnom se smjenjuju trohej i daktil:
Djevojka vie s visoka brda,
S visoka brda, iz tanka grla.
Ona doziva sultan Selima:

Sultan-Selime, car gospodine!
Moe li biti riba bez vode,

Riba bez vode, ptica bez gore?
I Banja Luka bez kadiluka,

I eher Travnik bez vezirluka?
I Sarajevo bez gaziluka,

A ja djevojka bez aikluka?!361
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
361 Djevojka vie s visoka brda, Maglajli (2010), br. 101, str. 125.
Stih sedmerac, koji stalna granica meu akcenatskim cjelinama nakon

etvrtog sloga dijeli na dva lanka, spada meu posve rijetke metrike
oblike u bonjakoj usmenoj lirici. Metrike stope unutar lanaka javljaju
se u varirajuem obliku, ali se najee radi o daktilu kojim se gotovo u
pravilu stih i zavrava:
Elemree bijele,
Bijele se djevojke,
Hoete l nam jednu dat?
Daemo vam Pljevaljku!
Neemo je, neemo,
Pljevaljke su spavljive!
Elemree bijele,
Bijele se djevojke,
Hoete l nam jednu dat?
Daemo vam Prepoljku!
Neemo je, neemo,
Prepoljke su guave!362
[...]
1234567
362 Elemree bijele, Maglajli (2006), br. 281, str. 325.

160 Nirha Efendi
Meu posve rijetke metrike oblike u bonjakoj usmenoj lirici spada i

simetrini dvanaesterac, koji stalna granica meu akcenatskim cjelinama
nakon estog sloga dijeli na dva jednaka lanka:
Djevojka sokolu zulum uinila,
Zulum uinila, goru zapalila.
Gorjela je gora i dva i tri dana,

Dok je dogorjela sokolu do gn jezda.
Soko vatru gasi, krila mu se pale,

Sokolii pite, a soko proklinje.
Ljuto kune soko ljepotu djevojku:

Dugo djevovala, i to bolovala!
eda ne imala, nit rukom povela,

to meni, sokolu, zulum uinila!363
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
363 Djevojka sokolu zulum uinila, Maglajli (2006), br. 19, str. 63.
Konano, priblino veoma rijetki oblici stiha u bonjakom usmenom

lirskom pjesnitvu su oni najdui: etrnaesterac, petnaesterac i esnaeste-
rac. Posve skroman broj zabiljeenih primjera u sluaju sva tri metrika
predloka u bonjakim usmenolirskim oblicima zapravo i ne prua prili-
ku za podrobniju metriku analizu pa su temeljne odlike ovog stiha usta-
novljene uvidom i u primjere baladesknog usmjerenja, koji takoer nisu
brojni.
Prvi od tri najdua stiha bonjake usmene lirike, etrnaesterac, stalna
granica meu akcenatskim cjelinama nakon drugog, etvrtog, estog,
osmog i desetog sloga dijeli ovaj stih na ak est lanaka. Uvid u raspored
metrikih stopa pokazuje da u ovom obliku stiha prevladava trohej:
to te nema, to te nema, dragi da mi doe:

Il si bolan, il si tuan, il ti brani majka?
Nit sam bolan, nit sam tuan, nit mi brani majka,

Ve sam drugu, ve sam drugu, dragu zavolio!364
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14
Petnaesterac je, uz etrnaesterac, po svemu sudei, najrjei oblik stiha

u bonjakoj usmenoj lirici, a karakteriziraju ga etiri cezure, koji ovaj stih
dijele na pet lanaka. Slogovi pred cezurom, kao i onaj na kraju stiha, u
pravilu su nenaglaeni. Predah u stihu nalazi se nakon etvrte cezure, a
peti lanak ini uvijek jedna rije.
364 to te nema, to te nema, dragi da mi doe, Maglajli (2006), br. 74, str. 118.
162 Nirha Efendi
Sino ja i moja majka na kapiji stajasmo,

Proe dragi i pronese na prsima ruicu
Otkud tebi, lijepa Fato, na prsima jelee?
Ti si, dragi, pijan bio pa si mi ga kupio!
Otkud tebi, lijepa Fato, te svilene dimije?
Ti si, dragi, pijan bio pa si mi ih kupio!
Otkud tebi, lijepa Fato, te kadifli papue?
Ti si, dragi, pijan bio pa si mi ih kupio!365
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
Konano, najdui stih bonjake usmene lirike i junoslavenskog usme-

nog pjesnitva openito predstavlja esnaesterac, koji stalne granice meu
akcenatskim cjelinama nakon etvrtog, osmog i dvanaestog sloga dijele na
etiri jednaka lanka. Predah u stihu je nakon drugog lanka, a posljednji
slogovi, kao i slog pred cezurom uvijek su nenaglaeni:
Zaplakala eer ula, Osman-pae vjerna ljuba:
e s, Osmane, e si, more, za tobom me glava boli?
Evo mene, eer ulo, oko Plevne i Sofije:

Duman me je opkolio, svu mi vojsku zarobio;
Sve sam, ulo, izgubio, osim Boga i svog oga!366
365 Sino ja i moja majka na kapiji stajasmo, Bradari, sv. IV, br. 40. Sakuplja je od ka-
zivaice efike iz Dervente zapisao i varirajui pripjev, koji je razuen saobrazno dugom
petnaestercu ove pjesme: ekala sam dragog da mi dojde da mi ruu donese, odnosno: Oj
lolo moja ruica je tvoja za tebe je procvala.
366 Zaplakala eer ula, Osman-pae vjerna ljuba, Maglajli (2006), br. 247, str. 291.
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16
Uvid u oblike stiha u obimnoj grai bonjake lirike pokazuje raznovr-

snost i znaajnu razuenost s obzirom na zastupljenost prepoznatih metri-
kih predloaka u junoslavenskom pjesnitvu openito. Mahom nepoznati
usmeni pjesnici iz bonjake sredine dali su neupitan doprinos oblikovanju
stiha u djelovanju pjesnike radionice radno otvorene u nizu narataja, u
promjenljivom sastavu sudionika i na promjenljivom ivotnom prostoru,
stiha iji je ustroj proistekao iz sutinske pojavnosti samoga jezika, a kada
je posao na uoblienju stiha bio zavren, pjevai i pamtioci su preuzeli ba-
tinu pjesnika, prenosili je, uvali i sauvali u zaudnom vidu i obimu sve
do najnovijeg vremena.
Prelamanje zbilje pjesnika u pjesmi lokalna
obiljeja u bonjakoj usmenoj lirici
Bonjaka usmena lirika je posredstvom brojnih motiva predstavila nain
ivota bosanskohercegovakog i sandakog stanovnita, posebno u gradu,
koji se od druge polovine 15. stoljea poeo oblikovati u znaku snanog
utjecaja orijentalno-islamske civilizacije. Ipak, postoje i malobrojni primje-
ri pjesama koji su, osim onih povezanih sa zbiljom pjesnika, sauvali tako-
er spomen na drevna paganska vjerovanja, posebno kada je rije o mito-
lokoj dionici lirike. Takoer, poneka ljubavna ili svatovska pjesma batine
elemente vjerovanja u mitoloke sile jednako kao to se, naprimjer, susreu
i motivi konjanika, perjanice i utvrenog grada svojstvenih nainu ivota
u srednjovjekovlju. U veim gradovima na Balkanu su se i u kasnom sred-
njem vijeku, osim razmjene robe i raznih vrsta dobara, odvijale i narod-
no-vjerske svetkovine i na takvim okupljanjima je pjevana i razmjenjivana
usmena lirska pjesma uz aicu ili bez nje, uz instrument ili bez muzike
pratnje, skupno ili u pojedinanom izvoenju.
O privlanoj ivosti bosanskohercegovakih gradova i raznolikosti
oblika drutvenog ivota, koja je pogodovala nastanku i ivotu usmene lir-
ske pjesme, posebno ljubavne, posvjedoili su ljetopisci i putnici ve od
druge polovine 18. stoljea, meu kojima prednjai linost Mula Mustafe
Baeskije, predanog hroniara svekolikog zbivanja u sarajevskoj sredini, u
ijoj biljenici se nalaze dragocjeni podaci o ivotu pjesme, i lirske, i epske.
Na istom tragu, ve u prvim decenijama 19. stoljea, u ranim zbirkama
Vuka Stefanovia Karadia, uz pojedine donesene pjesme nalaze se opa-
ske koje ukazuju na osobenu znaajku ljubavne narodne pjesme, bonjake
i bosanskohercegovake o emu i u literaturi o sevdalinci postoji nepreki-
nuto zanimanje koja je sadrana u injenici da su njezini pjesnici u broj-
nim primjerima opjevali ljepotu, kienost ili ponaanje sasvim odreenih
pojedinaca, djevojaka i momaka ili mladih ena, u ljubavnim zbivanjima
koja bi privlaila panju okoline, kojima se iz pjesme saznaje ime, pa esto
i dio grada u kojem su opjevani stanovali. (Maglajli 1998 [1974]: 212) U
rukovijeti od etrdesetak bonjakih pjesama koje su se nale u Vukovoj
Knjizi prvoj, u kojoj su razline enske pjesme, steklo se i nekoliko sevda-
linki sa lokalnim obiljejima. Sjeanje na Sarajku Habibu (u Vuka: Abiba)
sauvano je u lirskom iskazu momka Adema (u Vuka: Edem, mome mla-

do), koji se jaranima u kafani pohvalio da je odluio potroiti litru zlata
da bi uredio prostor kojim se ee njegova izabranica: Da ne kalja ohali
papua, / Da ne truni zlato od kavada, / Da ne mete burunduk-koulje, /
Da ne epa dibe i kadive.367 Vragolasti iskaz djevojke odrjeiti odgovor
na ljutnju dragog u pjesmi kojoj je Vuk dao naslov Tuba Pembe-Ame368,
zanimljiva je usljed injenice da je o linosti opjevane Sarajke, Pembe Aje,
posvjedoio folklorist Kosta Hadi Risti u prilogu Iz Bosne i o Bosni,
objavljenom 1869. u novosadskoj Danici.369 U pregledu sarajevskih doga-
anja vezanih za tematiku pjesama sa lokalnim obiljejima, K. H. Risti se
osvre na junakinju sevdalinke o Pembe Aji (iji nepotpun tekst donosi),
povodom injenice smrti Sarajlije Fejizage Alauza, za kojeg je bila udata.
Nesvakidanji dogaaj iz ivota ove ene, opjevane u mladosti, privukao
je panju okoline: Pembe Aja, koja u braku sa Fejizagom Alauzom nije
imala djece, dovela je inou svome muu da bi mu ova rodila nasljednika
na odaku.370
Tipu sevdalinki sa lokalnim obiljejima kojima su opjevani znameniti
pojedinci u nekoj sredini, iz Vukove rukovijeti bonjakih ljubavnih pjesa-
ma, pripada ona objavljena pod naslovom Djevojka se tui ljubiici.371 Lirski
okvir obraanja djevojke cvijetu iskoriten je da bude iskazana naklonost
uenom Ali-begu, o kojem se iz stihova pjesme saznaje da je ponosi-
ta glava, te da ne nosi cvjea svakojaka, osim jednu ruu i karanfil.372
Istom tipu pripada i pjesma kojoj je Vuk dao naslov Djevojka je bolja od
udovice. enidba udovicom nekog Hadalia izazvala je u okruenju ljut-
nju djevojaku te ishodila odgovor pjesmom, u kojem se mladoenji uz
uvjerljivo razlaganje sa duhovitom erotskom primjesom upuuje otar
prigovor na njegov izbor: Udovice lice obljubljeno, / Djevojako jako za
ljubljenje; / Udovice ruho poderano, / Djevojako jako za deranje.373 Stiho-
vima pjesme kojoj je Vuk dao naslov Ljuba Alagina sauvano je sjeanje na
lokalno zbivanje koje je privuklo panju oevidaca usljed injenice da ni
zamamna ljepota vlastite ljube nije za Alagu bila dovoljna brana iskuenju
367 Zafali se Edem mome mlado, Vuk Stefanovi Karadi 1969. Srpske narodne pjesme,
Knjiga prva, u kojoj su razline enske pjesme, Beograd: Prosveta, br. 349.
368 Potuila Pembe-Ama: Isto, br. 523.
369 Kosta H. Risti, Iz Bosne i o Bosni, Danica, 32, 508-511; 33, 521-524; 34, 537-541.
370 Isto, str. 522-523.
371 Ljubiice, ja bih tebe brala, Vuk, 322.
372 Ad-Aliju, alosna ti majka!, Isto, br. 323.
373 Isto, br. 323.
166 Nirha Efendi
traganja za skrivenim i tajnovitim te ljubavnog predavanja Omerovu zla-

tu Kojeno je u kavezu raslo: / Nit je vidlo sunca ni meseca, / Niti znade
na em ito rodi, / Na em ito na em rujno vino.374
Nevelik niz sevdalinki sa lokalnim obiljejima iz Vukove zbirke sa ra-
zlinim enskim pjesmama zaokruuje i s obzirom na razinu pjesnikog
uoblienja ukraava pjesma pod naslovom Pelivani, u kojoj je privlani
lirski okvir pehlivanske igre, koju u Gradici na Savi gleda i malo i veliko,
izdvoje djevojke do kojih je pjesniku/pjesnikinji bilo posebno stalo: Dvij
unuke Ceri-kapetana, / Prelijepa Boria Begzada, / I Ajkuna kroz kitu lju-
bice, / I Fatima kroz zrno bisera. 375 Meu prouavaocima sevdalinke ova
pjesma privukla je do sada panju jedino M. Maglajlia, to je i razumljivo
s obzirom na okolnost da se on najvie bavio pitanjem odnosa pjesme i
zbilje u bonjakom usmenom pjesnitvu. U jednom od svojih priloga o
ovom pitanju dao je saet osvrt na pjesmu Pelivani: Pehlivanska igra, koja
je kao okvir zbivanja naroito esto u romansama sa bosanskohercegova-
kog prostora, sasvim odreeno vezana za kasabu Gradiku i iskoriena je
da bi u publici, koja zadrana daha promatra pehlivansku igru, bile izdvo-
jene, po svemu sudei, lokalne ljepotice: unuke Ceri-kapetana i prelijepa
Boria Begzada. Lokalno obiljeje pjesmi, uz spominjanje stvarne blizine
Save i Gradike, daje upravo ovaj dio niza opjevanih, jer dalje apostrofira-
ne Ajkuna i Fatima tipina su imena koja se susreu u bonjakoj usmenoj
lirici i ne sadre lino obiljeje, nego funkcioniraju kao dopuna i ukras.
Pehlivanska je igra, dakle, samo zgodan okvir i uvod, teite je na nabra-
janju prisutnih, a na osnovi kompozicije jasno je da se radi o shemi koja je
koriena da bi bile opjevane djevojke ili ene koje su se u odreenoj sredi-
ni isticale ljepotom i gizdavou, ili su svratile na sebe panju kao akteri u
nekoj ljubavnoj zgodi. (Maglajli 1998 [1997]: 517)
Lokalna obiljeja predstavljaju neupitnu razlikovnu odliku sevdalin-
ke u lirskom pjevanju na junoslavenskom prostoru. Ovo prelamanje zbi-
lje u lirskom iskazu posebno su temeljito istraivali u svojim bavljenjima
A. Bejti i M. Maglajli, ali su pojavu da su lokalna zbivanja odjeknula u
sevdalinci na izrazitiji nain nego u drugim lirskim tokovima ljubavnog
usmjerenja u junoslavenskom pjesnitvu uoavali i oni koji su se usput
ili u openito usmjerenim osvrtima doticali sevdalinke. Tako e knjiev-
ni historiar P. Popovi, u prikazu usmene ljubavne lirike u vezi sa ovim
pitanjem, uoiti izravnu povezanost ove pjesme sa lokalnim ljubavnim
374 Lepa ti je u Alaga ljuba! Isto, br. 384.

375 Pelivani Savu preletjee, Isto, br. 617.
zbivanjima u znaku obiaja aikovanja: Naroito se meu tim pesmama

istiu tzv. sevdaliske pesme, s puno muhamedanskog elementa, s puno
strasti i enje, katkad sa neto duha i osmeha, i koje otkrivaju jedan inte-
resantan ivot orientalskih trubadura to se vodio valjda krajem 18. veka
po Sarajevu i drugde. To je ivot bogatih ljudi u jednom mirnom vremenu,
ivot mladih i besnih momaka koji su na obalama Miljacke iveli bezbri-
no, provodili svo vreme u ljubavi i aikovanju... (Popovi 1909: 82, 83)
Na istom tragu je i opaska Vladimira orovia o ovom tipu sevdalinki u
njegovoj knjizi o Bosni i Hercegovini, u dijelu u kojem autor donosi osvrt
na usmenu ljubavnu liriku. orovi se izravno dotie pojave da su zna-
meniti pojedinci iz odreene sredine postajali junaci pjesama, pri emu
se poziva i na one ire poznate linosti, znaajne ne samo za lokalnu povi-
jest kao to su braa Mori i Hadi Lojo nego i na one ija se vanost
zavrava u krugu lirskog sevdahlijskog iskaza i drutvenog kruga koji ga
njeguje. orovi uoava da su pjesme koje su nicale u okolini opjevanih
imale karakter pohvale i priznanja apostrofiranim: Pesme u kojima caruju
jangini, niu oevidno u njihovu krugu i njima u slavu... (orovi 1925:
25) Pitanja odnosa pjesme i zbilje povodom sevdalinke dotakao se Hamza
Humo u ogledu Sevdalinka na rubu dvaju drutvenih sistema, uoavajui
povezanost nastanka pjesama sa razliitim zgodama koje su se odvijale u
pjesnikovu okruenju: Jedino saobraajno sredstvo konj. Nedelje prolaze
dok se ne dozna neki dogaaj. Retko se putuje. Prianja o jednom mestu
izazivaju najneverovatnije predstave. I to stvara atmosferu najneobinijih
nagaanja i oekivanja. To daje povoda mnogim pesmama, i esto se jedna
pesma, iji se sie odigrava u jednom, ispeva u sasvim drugom gradu. A
siei su raznoliki i zasecaju sve grane ivota onoga doba... (Humo 1934:
25) Sklonost pjesnika sevdalinke da stihovima odgovaraju na ljubavna de-
avanja u vlastitom okruenju, u prilozima o ovoj pjesmi objavljenim do
izbijanja Drugog svjetskog rata, uoit e jo i knjievni kritiar Jovan Kri,
u ogledu Bosanska sevdalinka, obuhvativi jezgrovito nakon to je usta-
novio vrstu vezu ove pjesme sa drutvenom zbiljom u kojoj je oblikova-
na proces u rasponu od ljubavnog dogaaja u nekoj sredini do pjesme o
njemu u istom znaku: Kao svaka velika umetnost i sevdalinka ima svoju
realnu osnovu, njen postanak i cela njena tematika uslovljeni su ivotom
bosanske kasabe i socijalnog zbivanja u njoj... Ljubavne podvige i katastrofe
bosanski gradovi, u prvom redu Sarajevo, a za njim i ostali, prihvatili su
najpre kao dnevne senzacije, da najzad mnoge od njih umetniki uoblie
i stilizuju... (Kri 1939: 4, 5) Konano, u razdoblju izmeu dva svjetska
rata objavljeno je nekoliko napisa reporterske prirode iz pera tadanjih bo-
168 Nirha Efendi
sanskohercegovakih novinara Hamida Dizdara i Namika Kulenovia, u

kojima je na dokumentaran nain razmatrano pitanje nastanka i usmenog
ivota nekih poznatih sevdalinki, prilozima u kojima nema ni skromnih
teorijskih opaski o kakvim je naprijed bilo rijei, ali koji sadre zanimljivu
grau za istraivanje odnosa pjesme i zbilje.376
Prilog razmatranju pitanja ulaska pojedinca u pjesmu, to je zapravo
sastavnica odnosa pjesme i zbilje u sevdalinci, dao je u svome djelu knji-
evnik Ivo Andri, najprije u proznom triptihu Put Alije erzeleza, a po-
tom i u romanu Na Drini uprija.377 U svome proznom prvijencu Put Alije
erzeleza, predstavljajui djevojku u koju se junak njegove proze na svome
putovanju zaljubio, Andri dotie pitanje nastanka pjesama o pojedincima
koji su se nekim svojstvom izdvojili u svojoj sredini u ovom primjeru
izuzetnom ljepotom i tako privukli panju lokalnih pjesnika: Ona se
zvala Katinka i bila je ki Andrije Poljaa, nesrena rad svoje ljepote o kojoj
su pjevali dvije pjesme po svoj Bosni... Usputno i bez udubljivanja u ovo
sloeno pitanje te bez postojanja namjere da se time ikako bavi, Andri
nije ni mogao pronicati u sr nastanka i ivota pjesama o istaknutim, za
usmene lokalne pjesnike privlanim pojedincima, pa je tako mogla biti
izreena umjetniki neobavezujua tvrdnja o dvije pjesme u kojima je,
po svoj Bosni, pjevano o ljepoti junakinje njegove mladalake proze. Pro-
uavanja ovog pitanja, tj. pitanja ulaska znamenitih pojedinaca u folklor-
ne lirske uratke nepoznatih usmenih pjesnika u bosanskohercegovakim i
sandakim gradskim sredinama emu je u literaturi o sevdalinci posve-
ena znaajna panja pokazuju da je ak nizu lokalnih ljepotica, kakva
je bila Katinka, ki Andrije Poljaa, bila dovoljna jedna pjesma, tj. jedan
lirski obrazac, koji bi pjesnicima sluio, od prilike do prilike, a te pro-
mjene prilika podrazumijevale su nastup novih lokalnih junakinja, koje
su u pjesmi potiskivale stare. Preuzimajui ili nasljeujui lirsku pjesniku
grau, usmeni lokalni pjesnici nisu imali nikakve potrebe da poseu za no-
376 Rijeje o asopisima Novi behar, Slobodna rije, Jugoslavenska pota, Pravda i Gajret.
377Andrieva mata koja se splela oko nastanka pojedinih poznatih usmenih pjesama
dodatno je ovjerila ve ustanovljeno svojstvo usmene lirske pjesme, a posebno one lju-
bavne, prema kojem ona nastaje iz ivotne zbilje svojih savremenika uvajui tako uspo-
menu na odreene pojedince i dogaaje vezane za njih. Kada govorimo o ovom Andri-
evu postupku, onda na djelu imamo prozu koja pamti poeziju. Na taj je nain pojedinac
ulazio u dvostruku sferu pamenja prvu, upjesmljenu u narodu, a zatim i drugu, koju
je dodatno ovjerila mata i znanje vrhunskog umjetnika. Naime, imamo jedan sud o
pamenju i zapamenjima koji je ustanovljen izvan nauno-istraivakog koda. Sline
uvide stei emo i na osnovi proze Alije Nametka, u poglavlju o pjesnicima, pjevaima i
tradicijskom okviru ivota bonjake usmene lirike koje e uslijediti.
vim lirskim okvirom, kada je ve postojao onaj uoblieni, ve u usmenom

opticaju, u razdoblju u kojem je bio iv pogled ili samo sjeanje na neku
lokalnu ljepoticu, kakva je bila Andrieva Katinka Polja. S druge strane,
mada se ni u romanu Na Drini uprija nije ciljano bavio pitanjem nastanka
i usmenog ivota sevdalinki sa lokalnim obiljejima, Andri je u prii o
udesu Avdagine Fate sa Veljeg Luga nadomak Viegrada dao nesumnjiv
doprinos osvjetljavanju ovog sloenog procesa, pa je u literaturi primije-
eno da je pisac romana o kojem je rije upeatljivo doarao atmosferu u
kojoj su nastajale pjesme o izuzetnim stvorenjima koja su svojim razliitim
obdarenostima privlaila panju okoline. U literaturi je pjesma o lijepoj,
ali nesretnoj Avdaginoj Fati dovedena u vezu sa banjalukom sevdalinkom
o Fati koja unato oaravajuoj ljepoti i brojnim aicima ostaje na kra-
ju neudata, a sastavlja izbora 101 sevdalinka, u nastojanju da itaocima
njegove antologije priblii ugoaj u kojem su uoblieni stihovi o kojima je
rije, naveo je u prateoj biljeci naznaenu dionicu iz Andrieve romanes-
kne proze:
Avdaga ima pet odraslih i poenjenih sinova i jedinicu ker, koja je poslednja
i tek dorasla za udaju. Za tu njegovu ker Fatu zna se da je neobino lepa, u
svemu na oca.
Pitanjem njene udaje bavi se kasaba i pomalo cela okolina. Oduvek je kod nas
tako da po jedna devojka ue u priu i u pesmu svojom lepotom, vrednoom
i gospodstvom. Ona je onda za tih nekoliko godina cilj svih elja i nedostini
uzor; na njenom imenu se pale mate, oko njega se rasipa oduevljenje muka-
raca i plete zavist ena. To su ta izuzetna bia koja priroda izdvoji i uzdigne
do opasnih visina. Ova Avdagina ki bila je na oca ne samo likom i izgledom,
nego i bistrinom i reitou. To su znali najbolje momci koji su na svadbama i
sastancima pokuavali da je jevtinim laskanjima ili smelim alama pridobiju
ili zbune. Njena vetina u govoru nije bila nita manja od njene lepote. Zato
se u pesmi o Avdaginoj Fati (o takvim izuzetnim stvorenjima pesme niknu
odnekud same!) pevalo:
Mudra li si, lijepa li si,
Lijepa Fato Avdagina!
Tako se pevalo i govorilo u kasabi i oko nje, ali je bilo vrlo malo onih koji su
imali hrabrosti da zaprose devojku sa Veljeg Luga. A kad su i oni svi redom bili
odbijeni, oko Fate se brzo stvorila praznina, onaj krug divljenja, mrnje i zavi-
sti, nepriznavanih elja i zluradog iekivanja koji redovno okruuje stvorenja
sa izuzetnim darovima i izuzetnom sudbinom. Takve linosti o kojima se peva
170 Nirha Efendi
i govori odnese brzo ta njihova naroita sudbina, a iza njih umesto ostvarenih
ivota ostane da ivi pesma ili pria.378
Opsean i dokumentiran prilog prouavanju odnosa pjesme i zbilje u
sevdalinci dao je ranih pedesetih godina 20. stoljea folklorist i povjesniar
umjetnosti Alija Bejti u studiji Prilozi prouavanju naih narodnih pje-
sama. Istraujui arhivsku grau iz osmanskog razdoblja i pomaui se
pritom i porodinim i lokalnim usmenim predajama, Bejti je na temeljit
nain pristupio razjanjavanju porijekla opjevanih lica i porodica u dvade-
setak sevdalinki, preteno sarajevskih, koje je sam zabiljeio. U uvodnom
dijelu studije dotakao se pitanja odnosa pjesme prema zbilji pjesnika koji ju
je iznjedrio: I nae narodne lirske pjesme esto opijevaju linosti, koje nisu
izmiljene i kojima se putem istraivanja nae prolosti moemo potpuno
ui u trag. I te se osobe mogu ne samo identificirati, nego se mogu otkriti i
njihovi doivljaji, koji su poticali pjevaa-pjesnika na stvaranje pjesama...
(Bejti, 1953: 387) Primjere odjeka zbilje pjesnika u pjesmama koje su sami
uobliili ili u njihovom usmenom oblikovanju uestvovali Bejti razloio je
u daljnjem toku studije, zasnovavi svoja razmatranja na stihovima nekih
poznatih sarajevskih sevdalinki. Povodom pjesme koja pamti Osman-pa-
u, junaka odbrane Plevne u Bugarskoj, grada koji je bio opsjednut u toku
rusko-turskog rata u osmoj deceniji 19. stoljea, Bejti je nainio osvrt koji
je od temeljne vanosti za osvjetljavanje nastanka i ivota ove lirske tvore-
vine: Postanak i sadraj te popularne pjesme, koja se i danas rado pjeva,
vezani su za onaj poznati rusko-turski rat iz god. 1877, upravo za borbe
oko Plevne u Bugarskoj i za pad toga grada u ruke Rusa. Osman-paa iz
te pjesme je branitelj i zapovjednik Plevne u tome ratu. Punih pet mjeseci
junaki je odolijevao daleko nadmonijem neprijatelju. Krajem spomenu-
te godine Rusima je uspjelo uz pomo Rumuna, presjei sve prilaze gra-
du, i Osman-paa zbog gladi i slabe organizacije u turskoj vojsci, za koju
je okrivljen glavni zapovjednik maral Sulejman-paa, morade najposlije
izvjesiti bijelu zastavu i predati se s vie paa i mnotvom preostale voj-
ske na milost i nemilost neprijatelju. (Bejti 1953: 390) Prema Bejtievom
uvidu, Osman-paa je roen u Maloj Aziji, u gradu Tokatu 1833. godine,
a na slubovanje u Bosnu pristigao je ve ezdesetih godina 19. stoljea, u
inu bimbae (majora), a kasnije je obavljao dunost vojnog zapovjednika
u Trebinju pa je stoga njegova linost dobro poznata tadanjoj bosansko-
hercegovakoj javnosti. U odbrani Plevne uestvovali su brojni Bonjaci, a
Bejti pretpostavlja da upravo meu njima treba traiti prve pjesnike pje-
378 Ivo Andri ([1945] 1980), Na Drini uprija, Sarajevo: Veselin Maslea, str. 125-126.
sme o Osman-pai, koji je zbog pokazanog junatva u odbrani bio poznat i

kao Lav od Plevne. Bejti misli da je ova pjesma mogla stii sa povratkom
ratnih zarobljenika, boraca u odbrani Plevne, te da se ova pjesma ustalila i
zaivjela u sarajevskoj sredini vjerovatno ve krajem 1878. godine ili malo
kasnije. Mada se odnosi na ratniko deavanje u gradu koji je bio uda-
ljen od Sarajeva, ipak pripada krugu pjesama sa lokalnim obiljejima jer
se odnosi na linost koja je, makar i u kratkom razdoblju, ivjela u ovom
gradu, iji su pjesnici prepoznali Osman-pau kao svoga. injenica da se
o deavanju vezanom za junatvo Osman-pae saznaje iz osjeajnog iskaza
njegove ljube daje osnovu da bude uvrtena meu ljubavne, a okolnost da
iz rijei junaka dobijamo obavijesti o ratnikim deavanjima vezanim za
opsjedanje Plevne uporite je da ovu pjesmu svrstamo meu vojnike, usto
kao one malobrojnije u usmenoj lirici koje predstavljaju muki glas pjesni-
ke radionice. Konano, s obzirom na tematiku, ova pjesma se moe dovesti
i u labavu vezu sa porodinim.379
Znaajan prilog osvjetljavanju odnosa pjesme i zbilje dao je Bejti na
istom mjestu osvrtom na sarajevske sevdalinke Na Ophoi prema Bakija-
ma, emaluo, mali Carigradu, Majka kara eer Salih-agu i Djevojka vie
s visoka brda. U razjanjenju nastanka sevdalinke Na Ophoi prema Baki-
jama Bejti je poao od usmene predaje prema kojoj je ova pjesma sauvala
sjeanje na ljubavnu naklonost izmeu Mustafe Nurudin ef. erifije i a-
mile Fazlagi, koji su ivjeli u Sarajevu u drugoj polovini 18. i poetkom
19. stoljea. Po ovoj lokalnoj predaji, Sarajka amila Fazlagi je sa oevog
imanja, koje je bilo na Ophoi, na padinama u blizini ua rjeice Moa-
nice u Miljacku slala pjesmom poruku svome dragom, koji se, bjeei od
kuge, bio sklonio na imanje u Posavini. Zahvaljujui Bejtievim istraiva-
njima poznate su ivotne okolnosti iz ivota opjevanih koje su mogle nave-
sti lokalne pjesnike, hroniare i oevice zbivanja da naine svoja stihovana
zapamenja. Naime, lokalna historija na koju se poziva Bejti kae da se
opjevana amka bila krajem 18. stoljea udala za kadiju Mehmed Sadik
efendiju, a tek nakon to je dolo da razlaza u tom braku, ona se udala za
prvog sevdaha, Mustafu Nurudin efendiju, i rodila mu sina Fadila, histo-
riji poznatog kao Fadil-paa erifija, koji je pjevao na turskom jeziku i bio
dervi, te konano ejh mevlevijske tekije u Istanbulu, gdje se naao nakon
progona iz Sarajeva i odluke da se iseli iz Bosne. Sravnjivanjem pjesnikih
uoblienja ove lirske teme ispostavlja se da se u varijantama smjenjuju jo
379 U Stambolu na Bosforu, a u silnog cara dvoru, prema kazivanju Devahire Nuhbego-
vi iz Sarajeva zabiljeio Alija Bejti, nav. rad, str. 390, br. 3.
172 Nirha Efendi
neka imena opjevane djevojke: Zlata, Fata, Ajka, Dehva i Safa. (Maglajli
2010: 147)380
Daljnji prilog osvjetljavanju pitanja prelamanja zbilje pjesnika u sev-
dalinci dao je Bejti arhivskim otkriima nastalim u traganju za licima
zapamenim u pjesmi emaluo, mali Carigradu.381 Ova pjesma koju je,
u takoer upeatljivom uoblienju, zabiljeio ve u razdoblju izmeu dva
svjetska rata Hamdija Kreevljakovi uva sjeanje na lokalne junake u
zbivanjima vezanim za aikovanje, u mahali emalui, u dijelu sredinje
gradske etvrti Sarajeva iz osmanskog razdoblja. U primjeru koji je Kre-
evljakoviu saopio starina Vejsil-aga Begi iz Sarajeva, izali su na glas i
privukli su panju usmenih pjesnika: Pora Avdija po pjevakom umijeu,
Hadajlia Muo po bekrijskom nastupu, Hrgina erifa po gizdavosti, a
Fejzagina ida po svojoj izuzetnoj ljepoti. Bejti, u ijoj se ivopisnoj slici
aiklijske sastavnice mahale emalue pojavljuju jo Deneti Dia i Mer-
hemi Selma, naao je u arhivskim izvorima potvrdu za neka od opjevanih
lica: Hrgina erifa, tada jo dijete, spominje se u jednoj ostavinskoj raspra-
vi iz 1813. godine, a za Deneti Derviu junakinju takoer jedne sara-
jevske balade, koja je bila uvena zbog svoje ljepote utvreno je da je bila
udata za Avdagu Mostarca s Banjskog brijega, a umrla je oko 1900. godine.
U osvrtu na pjesme ove vrste posluit e jezgrovita opaska usredsrijee-
nog tragaoca za odjecima zbilje pjesnika u sevdalinci, koji je u osvrtu na
lica i opjevanu zgodu u sarajevskoj sevdalinci udno gonde kroz bezistan
proe zakljuio: Akteri u ljubavnim zbivanjima bosanskohercegovakih
gradskih sredina, glasoviti momci i djevojke, uavi jednom u pjesmu, za-
poinjeli su svoj novi ivot. (Maglajli 1983: 57)
Doprinos uvidu u tok nastanka usmenog ivota pjesama sa lokalnim
obiljejima vezanih za aikovanje dao je Bejti na istom mjestu bavei se
pojavom dareljivog i aikovanjem zaokupljenog eer Salih-age, za ijim je
povijesnim identitetom povodom pjesme koju je sam zabiljeio tragao
tokom svojih bavljenja. Arhivska istraivanja dokumenata iz osmanskog
razdoblja dovela su do otkrivanja podataka o linosti Sarajlije, sarajevskog
aiklije koji je uao u pjesmu onovremenih sarajevskih djevojaka. Naime,
podatak iz ivota linosti Bejti je pronaao u jednom fragmentu sidila
380 Biljeka uz pjesmu br. 87, str. 147.

381 emaluo, mali Carigradu, prema kazivanju Devahire Nuhbegovi iz Sarajeva za-
biljeio Alija Bejti, nav. rad, str. 391, br. 4. Bejti u napomeni dodaje da su mu poznate
jo tri varijante navedene pjesme koje su spjevane prema istom obrascu, samo je u jednoj
umjesto emalue stoji Uice /Vuk, knj. I, 672/, u drugoj Biha / P. Mirkovi 1886. br. 24/,
a u treoj Jezero i Jajce / S. N. Davidovi 1881. br. 34/.
sarajevskog suda o izdatim putnim listovima u 1832. godini: Tu se izriito

navodi, da je Izdana teskera (putni list) za Visoko eer Salih-agi Turnad-
iu uz jamenje hamamdije hadi Mustafe 19. muharema 1248.382 (Bej-
ti 1953: 394) Iz podataka iz zapisnika ondanjeg sarajevskog suda razabire
se da je historijski predak eer Salih-age iz pjesme pripadao janiarskoj
porodici Turnadija, te da se njihova kua nalazila u ulici Nadmlini, gdje je
vjerovatno u prvoj deceniji 19. stoljea roen djeak koji je ponio ime Salih.
Pjesme koje su sauvale spomen na ovog sarajevskog aikliju nastale su vje-
rovatno u godinama koje prethode datumu za koji postoji pisano svjedo-
anstvo iz kojeg se saznaje da je u nekoj prilici za njega jamio hamamdija
Hadi Mustafa kako je primijetio Bejti bez sumnje kao dobra znanca
i esta posjetnika hamama. Nastavljajui se na Bejtia prilog upotpunjenju
predstave o ovom opjevanom sarajevskom aikliji dao je M. Maglajli u
odgovarajuoj biljeci o pjesmi o ovom junaku donesenoj u njegovoj anto-
logijji: O eer Salih-aginoj omiljenosti kod djevojaka iji je savremenik
u vrijeme momkovanja bio dovoljno rjeito svjedoi i njegov, sa imenom
srasli nadimak eer, o emu je sauvana i jedna ljupka djevojaka pjesmi-
ca, koju je zabiljeio Ivan Zovko... (Maglajli 2010: 155)
U svom poznatom i esto navoenom ogledu o sevdalinci Muhsin Ri-
zvi takoer je donio panje vrijedan sud o odnosu pjesme i zbilje u sev-
dalinci. Uvidom u pjesniku grau, Rizvi je uoio da sevdalinka esto u
svojoj osnovi sadri i konkretno lokalno-vremensko obiljeje, zazivajui
stvarne linosti, djevojke i mladie uvene zbog svoje ljepote ili na drugi
nain zanimljive pjesnicima-oevicima, o kojima su u stihovima pjesme
ponekad doneseni podaci i o dijelovima grada u kojima su ovi obitava-
li. Na taj nain su prema Rizvievom zapaanju sevdalinke postajale
memoarski lirski zapisi savremenika o linostima koje su im ponekad
predstavljale ideal i uzor. Rizvi je prepoznao i definirao proces u kojem
u toku dueg usmenog ivota pjesme lokalno i personalno obiljeje sev-
dalinke blijedi, svodei se na apstraktno imenovanje, sasvim formalnog i
sporednog karaktera u pjesmi. (Rizvi 1969: 464)
U godinama koje prethode Rizvievom objavljivanju Ogleda o sevda-
linci, knjievnik i folklorist Husein Bai sakupljao je pjesme na podruju
Plava i Gusinja, te openito na podruju Novopazarskog sandaka, to je
kasnije ukljuio u dvije antologije epike (Zeman kule po kotaru gradi) i
lirike (Moe li biti to bit ne moe). U pogovoru uz izbor lirike Zapisi uz
neke pjesme i stihove iz ovog izbora suoio se, povodom pjesme Huma i
382 Bejti navodi da se ovdje radi o dokumentu br. 968, str. 4.

174 Nirha Efendi
Paihana, sa pitanjem odnosa pjesme prema zbilji u kojoj je ivio i djelo-

vao njen pjesnik. Bai je uoio postupak pjesnika koji, uobliujui pjesmu,
posee za naslijeenim lirskim obrascem da bi u pjesmu stavio linosti
iz svoje okoline koje su to neim zavreivale: Za mojih su dana za dvije
ene, istina dobro stare, u Plavu i Gusinju kazivali da su Huma i Paihana
iz narodnih pjesama u kojima se pominju ova dva imena. Moda je neki
pozniji narodni pjeva i na njih mislio, kad je dotjerivao neku stariju pje-
smu, mijenjajui u njoj ime prema imenu one kojoj pjeva, ubacujui uzgred
jo neki dragulj u grivu rijei koje sad ine novu pjesmu, s novim imenom
koje se pamti dok ga ne zamijeni koje drugo, jo novije... (Bai 1991: 230)
Konano, sloenim pitanjem odnosa pjesme prema zbilji u kojoj je ista
nastala, na grai bonjake lirike, preteno sevdalinke, u vie navrata se
okuavao prouavalac usmenog pjesnitva i folklorist Munib Maglajli.
Usredsrijedivi istraivaku panju na ovo pitanje panju koja se u njego-
vom primjeru protee takoer i na baladu i epiku u bonjakom usmenom
pjesnitvu Maglajli je ponudio svojevrsnu tipologiju lokalnih obiljeja
u sevdalinci, sluei se ponekad u svojim razmatranjima takoer zapisima
pjesama i sa njima povezanih usmenih predaja koje je i sam zabiljeio. U
studiji Odnos pjesme i zbilje u sevdalinci, najiscrpnijem prilogu razjanje-
nju sloenog pitanja odnosa zbilje pjesnika i zbilje pjesme, kako je to ovaj
prouavalac usmenog pjesnitva formulirao u nekim drugim ogledanjima
o ovoj temi, Maglajli je u knjizi takoer znakovitog naslova Od zbilje
do pjesme razvrstao te potanko razlagao sauvane primjere sevdalinki
sa lokalnim obiljejima u tri tematske cjeline, u kojima prevladavaju tri
tipa ovih pjesama: Sevdalinka o gizdavim lokalnim ljepoticama i zname-
nitim momcima, Sevdalinka o ljubavnim zgodama i Sevdalinka u kojoj su
opjevani gradovi i pojedini njihovi lokaliteti. Maglajli je bio svjestan ogra-
nienosti dometa podjela ove vrste, koje su proistekle iz praktine potrebe
za postizanjem preglednosti u tematsko-motivskom razvrstavanju pjesni-
ke grae, te je ukazao na suptilno preplitanje meu oznaenim tipovima
pjesama, u dijelu lokalno obiljeenog sevdahlijskog pjevanja: Uoljiva je
mogunost podjele ove vrste sevdalinki na nekoliko tipova, ali imajui u
vidu razliite vrste preplitanja meu osnovnim tipovima ovu podjelu va-
lja smatrati posve uslovnom i provedena je radi vee preglednosti u motiv-
sko-tematskoj sistematizaciji grae. Tako sevdalinka o ljubavnim zgodama
u nekoj sredini, o kojoj se ovdje zasebno govori, uvijek pjeva o sasvim odre-
enim linostima, to jest ima ujedno i karakter pohvale pojedincima koje
spominje, to je osnovno obiljeje najrasprostranjenijeg tipa ovih pjesama,
sevdalinke u kojoj su opjevani stvarni mladii i djevojke koji su se nekim
darom izdvojili u svojoj sredini, dok pjesme u kojima su opjevani pojedini

gradovi i njihovi lokaliteti i koje su takoer odvojeno razmatrane ne-
rijetko pamte i stanovnike opjevanih sredina. Na kraju, treba naglasiti da
sva tri tipa vee i zajednika intonacija, koja ih bitno odreuje kao izra-
zite ljubavne pjesme. Razmatrajui brojne primjere sevdalinki lokalnog
usmjerenja u sva tri ustanovljena tipa od onih najranije zabiljeenih do
zapisa pjesama koje je sam nainio od posljednjih batinika ove ljubav-
ne pjesme kao vjerodostojno foklorne tvorevine, Maglajli je prepoznao
lirske obrasce koji su u dugom toku uobliavanja i usmenog ivota meu
brojnim naratajima neznanih lokalnih pjesnika brueni i predavani u na-
slijee novim usmenim hroniarima ljubavnog dogaanja u sarajevskoj,
banjalukoj, mostarskoj, tuzlanskoj te sredinama drugih, veih i manjih,
bosanskohercegovakih i sandakih gradskih sredina. Zahvaljujui inje-
nici da je bio u prilici da neposredno kontaktira sa pamtiocima pjesama,
koji su takoer bili svjedoci nekih opjevanih ljubavnih deavanja, kakva
je Hanumica Kazaz, roena Hadiomerspahi, iz Banjaluke Maglajli je
ostvario uvid u sloeni tok prenoenja i prilagoavanja naslijeenih lir-
skih obrazaca na nove junake, u novim ljubavnim zbivanjima privlanim
za pjesnike-hroniare, oevice i svjedoke.
Odjeci stanja i deavanja u zbilji pjesnika najveim se dijelom nalaze u
ljubavnoj sastavnici bonjake usmene lirike, ali su lokalna obiljeja uolji-
va i u nekim njenim drugim tokovima.
Pjesnici, pjevai, drutvena sredina i tradicijski okvir
ivota bonjake usmene lirike
U prouavanju junoslavenske lirike nije posveivana zasluena panja
rasvjetljavanju toka usmenog ivota pjesama tradicijskog okvira u ko-
jem se odvijao sami in nastanka te njihovog daljnjeg irenja i prenoenja,
sve do trenutka njihova biljeenja, u razliitim okolnostima i na razliite
naine. Kada je rije o bonjakoj usmenoj lirici na tragu predoenog, ne-
to povoljnije okolnosti su se stekle u vezi sa ljubavnom sastavnicom ovog
usmenopjesnikog toka, i to u onoj, srazmjerno obimnoj zbirci pjesama
koje su u literaturi najee oznaavane kao sevdalinke sa lokalnim obi-
ljejima. Zahvaljujui okolnosti da su pjesme ove vrste biljeene esto uz
zapamenja oevidaca do u najnovije doba, sve do posljednjih batinika
folklornih melopoetskih tvorevina na kraju 20. stoljea, koje bi se uvjetno
mogle oznaiti klasinim repertoarom, za razliku od pjesama na na-
rodnu, poznatih i nepoznatih pjesnika, uoblienih u austrougarskom te u
razdoblju izmeu dva svjetska rata mogue je ostvariti znatno bolji uvid
u okolnosti nastanka i usmenog ivota ovih pjesama. Ve najstarija vijest o
bonjakoj usmenoj lirici iz osme decenije 16. stoljea o Bonjaku Adilu
koji se pjesmom oglaava na splitskom pazaru dotie se pitanja nastanka i
usmenog ivota lirike. Zahvaljujui svjedoenju splitskog ljetopisca vidimo
pjesnika na djelu, pojedinca koji tada vjerovatno posee za raspoloivim
lirskim obrascem da bi se pjesmom odgovorilo zahtjevima prilika u kojima
se naao u nastojanju da pridobije naklonost djevojke u koju se zaljubio
mladalaki zapaljivo. I dok u svjedoenju splitskog kneza nalazimo poda-
tak o pjesniku, a samu pjesmu tek preprianu u sklopu opisa dogaaja koji
je privukao panju savremenika ovog deavanja, u sljedeem ranom tragu
koji se odnosi na bonjaku usmenu liriku nepoznati sastavlja Erlangen-
skog rukopisa biljei oko 1720. godine, izmeu desetina pjesama, tekst jed-
ne bonjake ljubavne pjesme, ali o kontekstu u kojem je pjevana ili zabilje-
ena nema ni rijei, to e se kao praksa ponavljati u brojnim primjerima i
u biljeenju pojedinanih pjesama te u sastavljanju itavih zbirki lirike, do
najnovijeg vremena, tj. u velikoj veini primjera imat emo samo tekst, ali
ne i kontekst u kojem je zabiljeena pjesma ivjela.
Podaci o pjesnicima i pjevaima koji pruaju mogunost odgovora na

pitanje: Kako usmeni pjesnik uobliava pjesmu i na koji nain je drugi pre-
uzimaju i ukljuuju u tradicijske tokove i pospjeuju njen ivot, tj. kako
neke lirske teme, motivi i obrasci postaju dio ive, prenosive usmenopje-
snike batine stizali su sporadino i nepredvidivo, a u kakvom-takvom
kontinuitetu tek od opaski Vuka Karadia uz neke bonjake pjesme sa
lokalnim obiljejima, unato injenici da su iste biljeene iz druge ruke,
najee od nepoznatih Ciganki, koje su ih pjevale onako kako su ule da
ih pjevaju Srpkinje turskog zakona u Sarajevu, kako je to u biljeci saku-
pljaa primijeeno. U objanjenjima uz zabiljeene pjesme ili u zasebnim
prilozima osvjetljavanju pitanja nastanka i usmenog trajanja lirskih na-
rodnih pjesama u bonjakoj sredini davali su folkloristi koji su od sedme
decenije 19. stoljea naovamo djelovali u bosanskohercegovakoj sredini,
bilo da je rije o onima kojima je to zaviajno okruenje, bilo da su ciljano
dolazili iz drugih sredina s namjerom da biljee melopoetske lirske tvore-
vine. Brojne podatke i vrijedne opaske o nastanku i ivotu ovih pjesama u
banjalukoj sredini u novije doba ostavio je Vlado Miloevi u biljekama
koje ponekad donosi uz zabiljeene primjere, ali i u prilozima koji se odno-
se na pjevae i pjevaice sa kojima je godinama radio u etnomuzikolokoj
sastavnici svoga bavljenja narodnim pjesmama u Bosanskoj krajini (Milo-
evi 1989). Takoer, i u ljetopisnoj i putopisnoj literaturi koja donosi vijesti
o bonjakoj usmenoj lirici nalaze se brojni podaci koji su od koristi za uvid
u pitanje njenog nastanka i sloenog usmenog ivota.
Osim u ljetopisnim, putopisnim i posebno etnografsko-folkloristikim
prilozima, podatke i korisne uvide u traenju odgovora na pitanje o tome
kako usmeni pjesnici rade na uoblienju pjesme i kako oni iz njihova okru-
enja preuzimaju i dalje prenose to lirsko naslijee, nude i neka knjievna
djela, i dramska, tzv. komadi s pjevanjem iz austrougarskog te iz razdoblja
izmeu dva svjetska rata, i prozna, sve do u najnovije doba, iji je najizrazi-
tiji primjer roman Tuturuza i eh Meco istaknutog bonjakog knjievnika
i folkloriste Alije Nametka (Nametak [1978] 2001). U romanesknoj prozi u
ijoj osnovi je prikaz doivljaja dvojice sarajevskih prijatelja na njihovom
jednomjesenom putovanju od Sarajeva, preko Lepenice, do Kiseljaka,
a odatle, preko Oglavka natrag kui eha Mece, narodskog duhovnja-
ka u sedamdesetim, i njegovog mlaeg saputnika, Tuturuze, u pedesetim,
omiljenog lokalnog pjevaa sevdalinki i drugih lirskih pjesama, sa kuom
na bistrikim padinama Trebevia i obuarskim duanom na Baariji,
iskusni folklorist Nametak donio je upeatljive presjeke prilika u kojima je
pjesma funkcionirala u svome premjerenom tradicijskom okviru. U okru-
178 Nirha Efendi
enju publike koja prieljkuje njegov dolazak i raduje se njegovom nastupu,

junak zabavne sastavnice Nametkove proze pjeva, pratei se nerazdvojnim
sazom, sarajevskim agama u njihovim oronulim ishodnim kuama na
imanjima u irem podruju ehera, ali i seljanima na svadbi na koju su u
svome ljetnom godinjem pohodu prispjeli ili arolikom sastavu ljubitelja
pjesme na teferiu, u glasovitom sarajevskom izletitu Kiseljaku. ta je
pjeva znaio za okolinu u zlatno doba ivota ovog pjevanja, kako je glas o
pjevau iao ispred njega i kako je pjeva bio prepoznavan u publici eljnoj
pjesme zorno se moe vidjeti u jednom pojavljivanju Nametkovog junaka
Avdage Tuturuze, u pogodno ljetno vrijeme za teferi i pjesmu na ivopi-
snom kiseljakom popritu:
Odnekud se zau pjesma i svi poznadoe i glas i kajdu Tuturuzinu. Svijet se
nadvikivao, pa amorio i uutio. Svi su uli za njega, mnogi su ga i znali, a i
koji ga nisu znali uutjeli su.
Kad presta pjesma, nastadoe prie o njemu:
Plaho pjeva. Nema ta...
Jakako ve pjeva. Svi se drugi mogu pokriti kad on zapjeva.
Drugi se onakav ne raa.
Helbeten. A i kad umre bit e opet pjesme i pjevaa.
Moda e i biti pjevaa, ali onakog oblodera nije majka rodila.383
O istom pitanju, tj. o zamamnoj privlanosti pjevakog nastupa naji-
zraslijih batinika lirske pjesme i dojma koji ono ostavlja na sluaoce, rije
je u jednoj dionici priloga O pjesnicima i pjevaima sevdalinke, donesenog
kao predgovor izboru 101 sevdalinka, iji se autor oslonio na svjedoenje
pjevaa i sazlije koji je i sam bio poznat i omiljen na podruju Bijeljine i
ire: Kakvu je orfejsku snagu moglo u nekoj sredini znaiti i zraiti vr-
hunsko pjevako umijee vezano za sevdalinku, upeatljivo pokazuje sje-
anje Selima Salihovia, vrsnog pjevaa i sazlije iz Janje kod Bijeljine, koji
pamti esto ponavljani prizor u bijeljinskoj okolini iz tridesetih godina 20.
stoljea: ratari na njivama prekidali su posao kada bi, vraajui se kui sa
rada u polju, naiao i zapjevao sevdalinku u to vrijeme i u tom kraju uveni
sevdalija ezi, a zatim bi ga slijedili iza zaprenih kola, na kojima bi ovaj
omiljeni pjeva sjedio, okrenut prema onima koji bi ga pratili... (Maglajli
2010: 21)
Alija Nametak je u romanu Tuturuza i eh Meco takoer znalaki pred-
stavio okolnosti, posebno s obzirom na ozraje koje pogoduje pjesmi, u ko-
jima je ivjelo lirsko pjevanje razliitog usmjerenja, te raspoloenje sudio-
383 Alija Nametak ([1978] 2001), Tuturuza i eh Meco, Sarajevo: El-Kalem, str. 161.
nika, ukljuujui i interakciju publike s pjevaem, dijelom izazvanu otrim

sueljavanjem suprotstavljenih tradicijskih tokova. U jednom primjeru po-
vodom stihova A ja jadna pod jorganom sama, / Kratak jorgan a studena
zima, / Sve se bojim neu ostat iva, zapisao je: Smijeh i cika meu mom-
cima i djevojkama koji osjeaju unaprijed takvu zimu, ako budu samovali,
pretre se krupnim glasom koji kao malj razbi ugoaj skladne Tuturuzine
sevdalinke nekakvim rustinim pozivom bez kajde: Hodi curo pod moj
gunj...384 Osim ivog i raznovrsnog predstavljanja ugoaja u kojem pje-
sma ivi i traje u tradicijskom okruenju, pisac Nametak je na spontan na-
in u emu je takoer prst vrhunskog folkloriste ponudio uvid u reper-
toar pjevaa lirike na izmaku zlatnog doba ovog pjevanja, onog najboljeg
to je iznjedreno, u nizu decenija, u samom sreditu ovog usmenolirskog
vrutka, na sarajevskom podruju, pa e sazlija Avdija Tuturuza pjevati sa-
rajevskim agama i o nekadanjoj slavi i znaaju njih samih, u surovoj javi
u kojoj su opjevane porodice, njih 24 na broju u zazivanoj pjesmi neke
sasvim izumrle, neke otanale do jadna jada, a ive samo nekolike koje su
imale bogate posjede i kolovala im se djeca385, ali e im podizati tonus
raspoloenja najzgusnutijom ljubavnom lirikom ili zabavnim aljivim pje-
smama. Nametak e itaoca njegove romaneskne proze podsjetiti ne samo
na uesnike prestine loe Sarajlija okupljanih na kultnim sjedeljkama po-
kraj rijeke eljeznice na Ilidi, nego e i u samom proznom tkivu ponuditi
zapamenje, isjeak iz zbilje pjesnika, zapis iz ivota o junaku pjesme, baj-
raktaru Pinji, opet u znaku podsjeanja na staru slavu iz tegobne pripo-
vjedaeve zbilje novih, prevratnikih vremena: Ovo vam je sve bilo Pinje
bajraktara, to se u pjesmama pjeva. Eno i ono selo s onu stranu Fojnice.
Kazuju, on bi ljeti svaku veer sjedio na onim peinama pokazivao im je
rukom po selu Podastinju i zemlji oko rijeke i tu bi sejrio do zalaska sun-
ca. Junak je ono bio. I pametan ovjek, kau. U Sarajvu mu se znalo mjesto
u kahvi Moria hana. I dolazili mu ljudi na savjet. to bi on rekao, svijet
sluao i radio kako je rekao. A sad, grdna rano, sve oduzeto.386
U dionici pod naslovom Trei petak po Aliunu na Hadi-Belijinoj
upriji, Nametak u svoj pikarski roman uvodi znamenitog sarajevskog pje-
vaa-harmonikaa Asima Lopardiju, a ovaj odlomak koji se izvanredno
uklapa u proznu cjelinu moe se oznaiti i kao majstorska skica vrhun-
skog folkloriste za portret jednog omiljenog narodnog pjevaa, koja nudi
vjerodostojne odgovore na neka pitanja o tome kako pjeva radi:
384 Isto, str. 91.
385 Isto, str. 29.
386 Isto, str. 210.
180 Nirha Efendi
To jutro otiao je pun autobus izletnika iz Kiseljaka u Fojnicu. Mahom su to

bile Jehudije koji su sa enama i djecom htjeli promijeniti sredinu za jedan
dan. Bilo je tu najvie starijih roditelja i mladine, pa i pokoje manje dijete.
Asimaga Lopardija, cipelar, provodio je itav mjesec u Kiseljaku, spavajui
danju u Spahe, u sofi, a pjevajui nou u Tunje. Bio je napukla glasa, ali jo
uvijek se mogao sluati. Tamanio je rakiju, malo mezetio, ali ga niko nije vidio
orutuk pijana. Kako je i graanski sarajevski svijet, osobito cure i mlae
ene, otiao na Hadi-Belijinu upriju, on je uprtio harmoniku i ukrcao se u
Mominoviev autobus da ode u Fojnicu i okupa se u banji. Nije se volio kupati
u rijeci, a osjetio je potrebu da se opere i presvue u isto.
U Fojnici su se kupili oko njega oni to nisu otili na upriju, a u bai kafane
Hiljadu i jedna no bilo je starijih mjetana i jevrejskih gostiju.
Lopardija se okupan, osuen i u isto obuen svratio u kafanu, prebirao po
dirkama i poeo polahko pjevati o Edhem-pai na grkoj granici da su hazur
svi turski vojnici...
Poslije je pjevao o tursko-ruskom ratu, o Osman-pai koji se junaki branio u
opsjednutoj Plevni, o vitekom ponaanju ruskog cara, koji nije htio oduzeti
Osman-pai sablju kad se morao Rusima predati, o samoubistvu njegove ene,
jer nije mogla podnijeti da joj se mu predao Moskovu, pa mu, pri susretu,
zabivi no u svoje grudi, kae: Ja sam junak, ti si ena.
Pjesme su se redale jedna za drugom, svijet je priticao, ali kad se zauo ezan
za dumu, prekide Asim-aga pjesmu, spusti harmoniku i ode na esmu da
uzme abdest. I oni koji bi moda zanemarili klanjanje dume zastidjee se od
Lopardije i pohitjee u damiju.
Iza dume opet su svi navrli u kafanu. Baa se punila, pa su Fojniani nudili
Asim-agu jelom i piem, a on je prieljkivao togod u gotovu, no oni se nisu
sjeali da je i to ovjeku potrebno.
Kad je Mominovi zatrubio autobuskom trubom i sjeo za volan, odmah je i
Lopardija sjeo na sjedite do autobuskih vrata. Na krilu mu je bila harmonika,
na koju je zbakrio, da su se odmah poeli ukrcavati putnici. Poneki ljubitelj
pjesme spustio bi dvodinarku u Asim-agin dep, a neki, bogatiji, mislili su da
je Asim-aga pjevao za svoj eif, pa neka sam sebe i asti.
Fojniani su ispratili autobus koji je pokuavao poi i molili Lopardiju da im
opet doe, da malo razbije gluhou, ako negdje vidi eh Mecu neka mu rekne
da odmah doe.387
U Nametkovoj romanesknoj prozi javlja se i Muhamed Vareanovi
Varean, neto mlai pjeva od Asimage Lopardije, takoer poznati za-
bavlja pjesmom sarajevskih aga u njihovim ishodnim kuama te druge
publike u razliitim prigodama, od kojih su posebno omiljeni bili teferii,
387 Isto, str. 180-181.
kakav je bio i onaj koji saima zbivanje obuhvaeno u dionici razmatra-

ne proze vezano za deavanja na lokalitetu Hadi Belijina uprija. Pjeva
Muhamed Vareanovi, kojeg su njegovi sluaoci i ljubitelji zvali od milja
Varean, pratio se u svome pjevanju emanetom, tj. violinom, a repertoar
mu je preteno bio lirski, uz neto balada i romansi, to mu je bilo za-
jedniko sa harmonikaem Lopardijom: naime, od obojice su zabiljeene
razuene inaice pjesme o pogibiji brae Mori i sline lirskonarativne
usmenopjesnike tvorevine. U ovoj umjetnikoj prozi Nametak nudi fol-
kloristiki pogled na pitanja o repertoaru pjevaa, njegovoj svijesti o pje-
smama koje su u njegovu zapamenju, nainima na koji pjesme izviru iz
dubljih slojeva njegovog pamenja, interakciji izmeu pjevaa i njegovih
slualaca, opet posredstvom lika Avdage Tuturuze, koji na pitanje o tome
koliko zna pjesama, odgovara: Bogme ne znam. Kada bih rekao hiljadu,
malo bi bilo, jer ih znam sigurno vie, a da mi rekne: reci mi ih stotinu,
ne bih se moebit sjetio ni pet ih. S pjesmama je tako: pone jednu pjevati,
pa nisi je jo ni dovrio, a naumpada ti druga, pa dok nju pjeva, trea, i
tako redom, a sve zavisi od drutva. Kad pogleda u nekoga poznata, na-
umpada ti pjesma koju on najvoli, a okrene li se drugom, zapjevae nje-
govu pjesmu...388 Iskustva nekih sakupljaa koji su biljeili lirske pjesme
u bonjakom okruenju pruaju izravne dokaze o primjerima pjevaica i
pjevaa koji su pamtili i pjevali u prvi mah zauujue velik broj pjesama.
Mostarka, udata Kurt, pjevala je svih 88 pjesama u zbirci koju je 1902. obja-
vio u Mostaru njezin sin Mehmed Delaluddin Kurt (Kurt 1902). Oko pola
soljea kasnije Hamdija ahinpai iz Pljevalja pjevao je etnomuzikologu
Miodragu A. Vasiljeviu tri stotine pjesama koje su nakon sakupljaeve
smrti objavljene 1967. godine u Moskvi, u zasebnoj knjizi, dvojezino,
na bosanskom i ruskom, zajedno sa notnim zapisima njihovih napjeva,
ali pritom nije bio dokraja iscrpljen njegov repertoar pjesama (Vasiljevi
1967). I to su tek sporadina svjedoanstva, ali nema nikakve dvojbe da
su istaknuti i od publike sklone pjesmi cijenjeni pojedinci i u enskom i
u mukom pjevanju u zlatno doba ivota lirske pjesme u pravilu pamtili i
pjevali na desetine i desetine, zapravo stotine pjesama koje su preuzimali
od svojih prethodnika i prenosili svojim nasljednicima.
U razliitim prilozima folklorista koji su u nizu decenija terenski dje-
lovali u bonjakom okruenju biljeei pjesme ponueni su pouzdani od-
govori ne samo na pitanja o okolnostima ivota usmenih lirskih pjesama,
nego i o oblicima pratnje, koja je u mukom pjevanju podrazumijevala u
388 Isto, str. 15.

182 Nirha Efendi
ranijim razdobljima saz i tamburicu, a sa austrougarskom okupacijom Bo-

sne i Hercegovine instrumente koji su doli sa novim vremenima: har-
moniku i violinu. Valja na ovom mjestu primijetiti da su uvidi folklorista
na terenu pokazali da saz i to iskljuivo u gradskom okruenju nije bio
u onoj mjeri rasprostranjen kako je to nerijetko u literaturi isticano. U en-
skom pjevanju, u vjerodostojnom tradicijskom okruenju ivota usmene
lirike, instrumentalna pratnja e se javiti tek u austrougarskom razdoblju.
Poznato je da su neke istaknute pjevaice, posebno one kojima je pjevanje
bilo oblik zarade, u sarajevskoj, banjalukoj, mostarskoj i nekim drugim
bosanskohercegovakim gradskim sredinama u svome pjevanju koristile
omanje harmonike, koje su nazivane dugmetare (zbog dugmadi na mje-
stu kasnijih tipki).
Ukupno uzevi, zahvaljujui izvorima razliite vrste zabiljekama sa-
kupljaa i folklorista sa terena, izjavama pjevaa i zaljubljenika u pjesmi,
vijestima iz ljetopisnog i putopisnog tiva i knjievnim djelima u kojima
je zahvaena tematika o kojoj je rije mogue je predstaviti okolnosti,
sa promjenama u protoku vremena, u kojima je lirska pjesma nastajala i
u usmenom prenoenju ivjela u ivotu drutvene sredine koja je za njom
osjeala potrebu kao vidom zabave u tradicijskom okviru, koji se takoer
mijenjao sukladno drutvenohistorijskim promjenama u svekolikom ivo-
tu stanovnika na bosanskohercegovakom i sandakom prostoru, ivot-
nom okrilju bonjake usmene lirike. Okolnosti u kojima su nepoznati pje-
snici uobliavali lirske pjesme razliitog usmjerenja nije mogue predoiti
na posve zadovoljavajui nain, s obzirom na malobrojnost podataka i vije-
sti koji bi o tome posvjedoili. Isto se odnosi i na pjevae, o kojima mnogo
vie znamo nego o usmenim pjesnicima, iji je dugotrajni rad i na samom
stihu, i na pjesmi, u decenijama i stoljeima koji su iza nas zauvijek izgu-
bljeni u maglinama proteklog ivota. Ili, kako je to poentirao jedan uporni
istraiva bonjake lirike, posebno njene ljubavne sastavnice, u ve navo-
enom prilogu O pjesnicima i pjevaima sevdalinke: I dok su nam sa samog
kraja ivota sevdalinke, kao vjerodostojne tradicijske usmene tvorevine, po-
znata ne samo imena najizvrsnijih pjevaa i pjevaica, njihovi repertoari
(u kojima se nalazilo na desetine pa i stotine pjesama), te razliite odlike
njihova pjevanja, dotle bezbrojni pjesnici i pjesnikinje koji su uobliili ove
pjesme udesne ljepote ostaju odsudno i nepovratno odijeljeni od nas zavje-
som zaborava, izuzimajui traginog zaljubljenika Adila iz Klisa, u davnim,
ranim godinama ovog zamamnog pjevanja (Maglajli 2010: 21, 22).
Zakljuna knjievnohistorijska
i knjievnoteorijska uoavanja
Zahvaljujui injenici o postojanju na hiljade zabiljeenih, te tonskih ili
videozapisa usmenih lirskih pjesama junoslavenskih naroda, ija je po-
vezanost na jezikoj i knjievnoj razini neupitna Bonjaka, Crnogoraca,
Hrvata i Srba bilo je mogue pristupiti knjievnoteorijskom odreenju
bonjake usmene lirike, u raznolikim vidovima njezina ispoljavanja. i-
vot na srazmjerno nevelikom prostoru na jugoistoku Balkana na kojem su
narodi o kojima je rije bili na razliite naine stoljeima upueni jedni
na druge bez obzira na promjenljive granice koje su u pojedinim razdo-
bljima razdvajale ili razliite dravno-politike okvire u kojima su ivjeli i
djelovali, nerijetko i vojniki suprotstavljeno doveo je do raznolikih i i-
vih svakodnevnih doticaja, koji su bili od znatnog utjecaja i na oblikovanje
folklornih melopoetskih tvorevina, kako se moe oznaiti pojava svekolike
usmene lirike, ija je usmenoknjievna sastavnica, tj. njezino knjievnote-
orijsko odreenje predmet ove knjige. Pitanjima zajednikog i posebnog,
odnosno poetikih osobina, na jednoj, i osobenosti, tj. razlikovnih osobina,
na drugoj strani, u odgovarajuim tokovima junoslavenskog pjesnitva, u
literaturi o ovim pojavama nije posveivana odgovarajua panja. Zajed-
nike crte na tematsko-motivskoj razini u usmenolirskim tokovima uolji-
ve su i uoene u dijelu knjievne historiografije u prilozima autora koji su
u proteklim decenijama prouavali ovo pjesniko naslijee, ali su manjkali
pristupi u kojima bi se na zaokruen nain odredila neka lirska pojava, pri
emu treba istai da je kada je rije o bonjakom usmenolirskom toku
najvie postignuto u teorijskom odreenju ljubavne pjesme, sevdalinke,
te u novije doba uspavanke. U srazmjerno obimnoj literaturi o sevdalinci
nepodijeljeno je miljenje da su lokalna obiljeja razlikovna osobina ove
pjesme u odnosu na ljubavno usmjerenu lirsku sastavnicu susjednih tradi-
cija, tj. onih na bosanskohercegovakom i sandakom prostoru, pa i ire.
U svrhu potpunijeg sagledavanja ove pojave treba na ovom mjestu skrenuti
panju na okolnost da su lokalna obiljeja, tj. nain na koji se zbilja pjesni-
ka prelomila u usmenoj tvorevini koju je isti uobliio, takoer razlikovna
poetika crta prelaznih oblika, balade i romanse, u odnosu na istovrsne
usmenopjesnike oblike naroda sa kojima su Bonjaci dijelili isti ivotni
184 Nirha Efendi
prostor, ali i dalje, to je u literaturi obrazloeno na zavidnoj razini.389 Lir-

sko usmeno pjesnitvo na bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom
jeziku uoblieno je u metrikim obrascima od esterca do esnaesterca
neujednaene rasprostranjenosti u odnosu na prepoznate lirske vrste, koje
su opet u pobrojanim tradicijskim tokovima zastupljene u razliitim omje-
rima. S obzirom na uestalost javljanja u zabiljeenim primjerima, zajed-
nika crta na oznaenom prostoru srodnog jezikog izraza jeste uvjerljivo
prevladavanje epskog deseterca, na jednoj, te malobrojnost pjesama uobli-
enih dugim metrikim obrascima etrnaestercem, petnaestercem i e-
snaestercem na drugoj strani. Sredinji poloaj, izmeu najzastupljenijih
i onih rijetkih oblika, zauzimaju uvjerljivo esti, drugi i trei po ukupnoj
uestalosti javljanja, simetrini osmerac i nesimetrini osmerac, a zatim
znatno rjei jedanaesterac i trinaesterac, te posve rijetki sedmerac, lirski
deseterac i simetrini dvanaesterac. Najkrai stih, stih esterac vezan je, po
svemu sudei, iskljuivo za djeije pjesme, a kako su one slabije biljeene,
predstava o stvarnoj zastupljenosti ovog stiha u usmenom pjesnitvu trpi
od te injenice. Iz prilika koje se tiu oblika narodnog ivota i obiaja ba-
tinika usmenog pjesnitva proistjee zakljuak da u bonjakoj lirici nema
nesimetrinog, trodjelnog dvanaesterca tubalice, ali kako se ovaj obiaj i
s njim povezana lirska vrsta svojstvena crnogorskoj tradiciji i pjevanju,
zapravo tuenju i naricanju, koje se javlja jo i u nekim dijelovima Srbije
nisu proirili ili se nisu odrali na bosanskohercegovakom podruju, ovaj
oblik stiha ne susree se ni u usmenopjesnikim tokovima mimo bonja-
kog. Usmenim pjesnicima openito, pa prema tome i onim u bonjakom
usmenolirskom tradicijskom toku, metrika ureenost vezanog stiha po-
magala je pamenju pjesama, a boljem zapamenju pjesama pomagao je i
napjev, koji je takoer doprinosio vrem uoblienju i lakem pamenju i
prenoenju pjesnikih tvorevina.
Kada se sagledaju stilska sredstva u lirskim usmenopjesnikim tvorevi-
nama koje je pjesnik na spontan nain usvajao uobliavajui pjesmu i upo-
rede sa onim koja se javljaju u pjesmama pjesnika pisane knjievnosti, uo-
ljivo je da se prvi slui onim jednostavnijim, primjerenim potrebi usmenog
pjesnika da sve dri u glavi, bez pomoi pera, bez knjiga nadohvat ruke
389 Vidjetiu prvom redu studije: Hatide Krnjevi (1970), Usmene balade Bosne i Herce-
govine, Sarajevo: Svjetlost; Muniba Maglajlia (1983), Od zbilje do pjesme, Banja Luka;
zatim (1989), Usmena lirska pjesma, balada i romansa. Sarajevo: Svjetlost; te od istog
istraivaa (2006), Usmena lirika Bonjaka. Sarajevo: Preporod i enane Buturovi
(2009), Morii. Smisao sjanja i pamenja, Sarajevo: Svjetlost.
i fiksiranih pjesnikih proizvoda u knjievnoj tradiciji vlastitog naroda i

onih u susjedstvu, koje ima na raspolaganju onaj drugi.
Prenosivo usmenolirsko naslijee ukljuuje lirske teme i obrasce, iz-
bruene lirske predloke na kojima su decenijama radili bezbrojni poje-
dinci u pjesnikoj radionici. I u primjeru bonjake usmene lirike kako je
to uoljivo u ovom vidu pjesnikog okuavanja najire gledano, u usmeno-
knjievnim tokovima irom svijeta nije upitno djelatno prednjaenje en-
skog glasa nad mukim, to je u literaturi koja se odnosi na junoslavenski
prostor pospjeilo odomaivanje sintagme enska pjesma za oznaavanje
ove vrste pjevanja. Na istom tragu moe se govoriti o mukom i enskom
lirskom repertoaru, ali su u samom inu pjevanja ove granice bile propu-
sne: pjesme izvornog djevojakog glasa nale bi se esto i u momakom,
mukom repertoaru, dok je obrnuta pojava, tj. da se u djevojakom pjevanju
nau pjesme koje izvorno pripadaju mukom glasu, bila znatno rjea.
Sljedea podjela unutar same lirike, koja je takoer iroko rasprostra-
njena, tj. na onu koja je porijeklom, nastankom i usmenim ivotom grad-
ska i na onu iji je pjesniki zaviaj selo, svojstvena je takoer bonjakoj
usmenoj lirici. Pritom, iz kienosti gradske kulture izvire i kienost lirske
pjesme gradskog stanovnitva, to je najvie dolo do izraaja u ljubavnoj
sastavnici bonjake lirike, i u tekstu, i u napjevu, i u pripjevu, te u svatov-
sko-svadbenoj pjesmi. Na drugoj strani, iz jednostavnosti svekolikih ivot-
nih pojava na selu proistjee i jednostavniji lirski izriaj na oznaenim ra-
zinama, pri emu je uoljiva i skromnija ponuda s obzirom na lirske oblike
koji su prepoznati u bonjakoj lirici openito. S druge strane, neki oblici
vezani su za jednu sredinu, a da ih u drugoj nema ili se tek sekundarno
javljaju: tako je lirski distih u bonjakoj lirici razliite intonacije kojem
u srpskoj i hrvatskoj usmenopjesnikoj tradiciji u Bosni i Hercegovini i ire
odgovaraju istovrsne pojave prozvane ganga i bearac veoma omiljen u
seoskoj sredini, a u gradskoj ga nema, dok je sevdalinka reprezentativ-
na ljubavna pjesma kao melopoetski izraz i postignue razvijene gradske
kulture ivljenja bila prisutna na selu samo sekundarno, u odjeku, na
gostovanju, bez djelatnog usvajanja i vjerodostojnog urastanja u tradiciju.
Kao i na drugim stranama svijeta, gradska pjesma, kao i foklor openi-
to, bila je izloena najrazliitijim oblicima utjecaja, a za konano uoblienje
znaajnog dijela bonjakog usmenolirskog pjesnitva gradskog porijekla
od presudne vanosti bila su kulturna postignua uobliena u islamskom
civilizacijskom okrilju. Uspostavljanje osmanske vlasti u Bosni, koje je za-
poelo nakon propasti Bosanskog kraljevstva 1463. godine, oznailo je na
ovim stranama nastanak gradova novog ustroja i raznovrsnije oblike i-
186 Nirha Efendi
votne svakodnevnice proizvodnje, rada i drutvene zabave, to se izravno

odrazilo na svekoliki ivot usmenog pjesnitva, to u konkretnom primjeru
znai inovativnu obnovu i zainjanje lirskih rukavaca koji e u narednim
decenijama doivjeti svojevrstan procvat, u emu je prednjaila ljubavna
pjesma. Na brojnim mjestima u literaturi uoena je vanost utjecaja razli-
itih oblika ivota u gradu novoga kova i presudan upliv novih civiliza-
cijskih postignua na zateenu osnovu, vezano za ukupan ivot usmenog
pjesnitva, koja je najjezgrovitije iskazana formulacijom u kojoj se kae da
je sevdalinka pjesma slovensko-orijentalnog emocionalnog oploenja i
spoja (Rizvi 1974). U literaturi je takoer neupitna jednodunost u pro-
cjeni da je nastanak i usmeni ivot ove pjesme u bliskoj povezanosti sa
vidovima ljubavnog susretanja mladih u osmanskom razdoblju, u znaku
drutveno prihvatljivih, pa i nadziranih oblika zabave mladih, aikovanja
postupnog ljubavnog upoznavanja, sa pouzdano utvrenim pravilima
ljubavnog oitovanja, prema kojima se znalo mjesto, vrijeme i okolnosti
pod kojima su se ponekad i uz budnu panju starijih ukuana sastajali
mladii i djevojke: najee petkom poslijepodne, ali i drugim danima i u
drugo doba, na dvorinoj kapiji ili kod aik-pendera, prozora zatienog
gustim drvenim i ukraenim reetkastim okvirima, muepcima, prozor-
skog otvora ponekad ciljano isturenog na sokak (Maglajli 2010: 162, 163).
I u primjeru bonjake usmene lirike, pjesma na selu to podrazumije-
va i tekst i napjev u znatnijoj mjeri sauvala je arhainije crte nego ona
u gradu. Konano, u cjelini uzevi, bonjaka usmena lirika bez obzira
na zajednitvo koje se tie oblika stiha, tematsko-motivskog naslijea koje
proistjee iz srodnih jezika i ivih stoljetnih doticaja sa narodima sa kojima
su njeni batinici dijelili isti ivotni prostor, zaokruena je i samosvojna
sastavnica u irem okviru junoslavenskog usmenog pjesnitva.
Concluding Literary-Historical and Literary-
-Theoretical Observations
Owing to the fact that there are thousands of written, audio and video re-
cordings of oral lyrical poetry of South Slavic peoples Bosniaks, Monte-
negrins, Croats and Serbs whose connection on lingual and literary levels
are undeniable, it was possible to approach the task of a comprehensive
theoretical classification of Bosniak oral lyrical poetry in its various forms
of expression. The life in a relatively small area in the southeastern Balkans
where these peoples have lived with or along each other over ,many centu-
ries regardless of the shifting borders that divided them in some periods
or different state and political frameworks in which they lived and acted,
sometimes even as military opponents led to diverse and vibrant every-
day encounters which had a significant impact on shapes of folkloric me-
lodic and poetic creations whose theoretical classification is the subject of
this book. The issues of the common and shared aspects in South Slavic po-
etry, i.e. poetic and differential features, have not been given the deserved
attention in the existing works dedicated to these topics. The common
features at the thematic and motif level in oral literature are visible and
have been observed to some extent in terms of literature history in works
of the authors who studied the poetic heritage over past several decades.
However, we lack approaches which would, in a comprehensive manner,
classify certain lyrical occurrences, whereby we must note that when it
comes to Bosniak oral lyrical poetry a lot has been achieved in theoretical
classification of sevdalinka love song, and as of lately lullabies too. There
is a unanimous opinion in the relatively rich literature on sevdalinka that
local features make out the difference between sevdalinka songs and lyri-
cal love songs of the neighboring traditions. In order to fully understand
this, we must focus our attention on the fact that local features, i.e. the way
in which the poets reality is described in the oral poem, also represent the
differential feature of transitional forms of ballads and romances, which
has been explained comprehensively in the existing literature.390
390 See following studies: Hatida Krnjevi (1970), Usmene balade Bosne i Hercegovine,
Sarajevo: Svjetlost; Munib Maglajli (1983), Od zbilje do pjesme, Banja Luka; also (1989),
Usmena lirska pjesma, balada i romansa. Sarajevo: Svjetlost; same author (2006), Usme-
188 Nirha Efendi
Lyrical oral poetry in Bosnian, Montenegrin, Croatian and Serbian

languages is shaped by metric patterns ranging from six to sixteen sylla-
bles of uneven distribution compared to recognized lyrical forms which
are also unevenly distributed throughout different traditions. Based on
frequency in recorded examples in the given region, common trait is the
prevalence of epic decasyllabic verse, on one hand, and scarcity of songs
with other meter patters fourteen, fifteen or sixteen syllabic on the
other hand. The central position, both among the most widespread and
rarest forms, is taken by the convincingly frequent (second and third
most common type) symmetric octosyllable and asymmetric octosyllable,
as well as significantly rarer eleven- and thirteen-syllable verse, and the
very rare seven-syllable verse, lyrical decasyllabic verse and symmetrical
twelve-syllable verse. The shortest six-syllable verse seems to be present
only in childrens songs. However, due to the fact that childrens songs were
not recorded in great numbers, it is difficult to judge the real frequency of
six-syllable verse in oral poetry. Judging by the circumstances of folk life
and traditions of heirs to the oral poetry, we can conclude that there is no
asymmetric, thee-part twelve syllable verse typical of complaining songs in
the Bosniak lyrical poetry. However, the tradition of mourning and griev-
ing and the lyrical forms associated with it are typical of Montenegro and
some parts of Serbia, and it did not spread out or it did not survive in the
territory of Bosnia and Herzegovina. This verse form is also not present
in other oral poetry traditions. For Bosniak oral poets, and oral poets in
general, the meter order of the verse helped memorize songs. Melodies also
helped by contributing to stable forms, easier memorization and propaga-
tion of poetry.
When we consider style in oral poetry spontaneously created by poets
and compare it to styles of poets in written literature, we see that oral po-
ets use a simpler style which is more appropriate for the oral poets need
to keep everything in the head without the assistance of pen, without a
book at hand or fixed poetic products in the literal tradition that are at the
disposal of poets in written literature.
Communicable oral poetic heritage includes lyrical themes and pat-
terns, faceted lyrical templates which were polished by countless individu-
als in the poetic workshop over many decades and centuries. In the case of
Bosniak oral lyrical poetry, as in the case of this poetic form throughout
na lirika Bonjaka. Sarajevo: Preporod and enana Buturovi (2009), Morii. Smisao
sjanja i pamenja, Sarajevo: Svjetlost.
the world in general, the female voice is doubtlessly more dominant than
male. This led to the usage of the term female song to describe this form
in works dedicated to South Slavic literature. Following this pattern, we
can speak of male and female lyrical repertoire, but these boundaries were
more porous when it came to the actual act of singing: songs originating
from girls voice could often be found in the repertoire of men and boys.
However, the opposite (a male song being sung by girls) is much rarer.
The next division which is widespread within lyrical poetry and which
is typical for Bosniak oral lyrical poetry is the division between lyrical po-
etry that is urban in its origin, creation and oral life, and the poetry whose
poetic homeland is the countryside. Here, the flamboyance of city culture
is the source of ostentation of the lyrical songs of the city folk. This is most-
ly evident in the segment of Bosniak love song texts, melodies and refrains,
as well as in wedding songs. On the other hand, the simplicity of daily
life in the countryside leads to a simpler lyrical form at examined levels,
whereby we see a more modest diversity compared to lyrical forms of Bos-
niak tradition in general. Also, some forms are typical of a certain area and
are completely absent or rarely present in other areas: the lyrical couplet
with different intonations in Bosniak tradition which corresponds to ganga
and bearac forms in Serb and Croat oral tradition is a very popular form
in rural areas, and completely absent in urban areas. Equally, sevdalinka
the representative love song which is melodic and poetic creation and
achievement of the developed urban culture was present only secondarily
in the countryside, as an echo, as a guest, without active adoption or true
inclusion in the tradition.
As is the case in other parts of the world, urban song, as well as folklore
in general, was exposed to different influences. Final shaping of a signifi-
cant portion of Bosniak lyrical poetry of urban origin was crucially influ-
enced by cultural achievements of Islamic civilization. Establishment of the
Ottoman rule in Bosnia, which started after the fall of Bosnian Kingdom
in 1463, led to formation of a new type of cities with different organization
and diverse everyday life practices throughout the country production,
work and leisure. This had a direct impact on oral poetry in general. Spe-
cifically, this meant an innovative renewal and spicing up of different lyri-
cal forms, foremost of love songs, which would flourish in decades to come.
In numerous cases described in literature, we can observe the importance
of influence of different life styles in the new type of cities, as well as crucial
impact of new civilization achievements based on the existing, local
traditions, when it comes to the overall life of oral poetry which is best
190 Nirha Efendi
described in the formulation stating that sevdalinka is a song of Slavic-

Oriental emotional impregnation and connection (Rizvi 1974). There is
an undoubtedly unanimous opinion in theoretical works that the origin
and the oral life of this type of songs is closely linked to different forms
of love encounter of young people in the Ottoman period, and to socially
acceptable and sometimes chaperoned forms of youth socializing called
aikovanje gradual romantic socializing, with clearly set rules of roman-
tic courting, with known place, time and circumstances sometimes even
under watchful eyes of older family members under which boys and girls
could get together. Aikovanje usually took place on Friday afternoons, but
also on other days and at other times, at the garden gates or next to aik-
pender designated windows protected by wooden decorated grids called
muebak, sometimes with window frames protruding outside towards the
street (Maglajli 2010: 162, 163). In Bosniak oral lyrical poetry, songs from
the countryside both their text and melody preserved more archaic fea-
tures than songs created in the cities. Finally, generally speaking, Bosniak
oral lyrical poetry regardless of common traits when it comes to verse,
motifs and thematic heritage which originates from similar languages and
centuries of vibrant encounters with peoples with whom Bosniaks shared
the same life space - represents a completed and independent component
in the broader framework of South Slavic oral poetry.
-
-
, -
, -
- , , -
- -
,
.
-
, , -
-
, -
- -
, ,
-
, -
- ,
,
- , --
. -
, . . ,
, , -
,
.
-
, ,
,
,
, -
, - -
,
, , -
.
,
192 Nirha Efendi
-
, . . ,
-
, . , -
, ,
, . . -
, -
, -
, ,
,
-
, ,
.391
,
- -
- - -
, , , -
.
,
-
- , -
,
-, --
- - . -
,
, ,
, -
- -
, -
- , -
-, - -
- . , -, ,
-, , , -
391 . : (1970), -
, : ; (1983), -
, -; (1989),
(), , : ; (2006),
(), : ; -
(2009), . , : .
,

. ,
-
, ,
, -
(), ,
- -
,
- -
,

. , , -
, - -
, -
, (),

.
-
- ,
,
() , , -
, -
, ,
,
,
.
-
, , -

. -
-
,
-
, -
-
, . -
,
, -
194 Nirha Efendi
: , , -
, ,
, ..
, , -
.
, -
, . . , -
,
, -
, . ,

, -
-
, , (), (), ,
, . , -
-
,
,
. , -
, , -
: ,
-
- -
,
- ,
, -
-
- ,
, ,
.
, , -
, ,
-
, -
,
. , -
1463 .,
-
- , -
,
, -
,
,
. -

, ,
, - --
(
1974). , -

,
-
, () - -
, -
, ,
,
: ,
, , -
- , -
, , , ,
,
( 2010: 162, 163). -
,
()
, . , ,
, ,
- ,
, -
, -

.
Literatura
1. Anonim (1870), enitbeni obiaji u Bosni, Vienac,1870/II, 400-403; 415-418; 431-
434.
2. Bajtal, Esad (2012), Sevdalinka alhemija due, Sarajevo: Rabic.
3. Baagi, Safvet-beg Baagi (1912), Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti.
Prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
4. Baeskija, Mula Mustafa, Ljetopis (1764-1804) Drugo dopunjeno izdanje, prevod s
turskog, uvod i komentar Mehmed Mujezinovi, Sarajevo 1987.
5. Bai, Husein (1991), Rije uz ovaj izbor, predgovor izboru: Moe li biti to bit ne
moe. Lirske narodne pjesme iz Sandaka. Antologija. Odabrao i priredio Husein
Bai, Tuzla: Fi-Grafik, 7-14.
6. Isti (1991), Zapisi uz neke pjesme i stihove iz ovog izbora, pogovor izboru Moe li
biti to bit ne moe. Lirske narodne pjesme iz Sandaka. Antologija. Odabrao i prire-
dio Husein Bai, Tuzla: Fi-Grafik, Tuzla, 225-236.
7. Bejti, Alija (1953, 1955), Prilozi prouavanju naih narodnih pjesama, Bilten insti-
tuta za prouavanje folklora Sarajevo, br. 2 (387-405), br. 3 (105-124).
8. Beli, Milan (1907), O mitolokim enskim narodnim pjesmama, kolski vjesnik
1907/XIV, 211-212.
9. Bokovi-Stulli, Maja (1978), Usmena knjievnost. u: Povijest hrvatske knjievnosti.
Vol. I. Zagreb: Liber i Mladost, 7-353.
10. Ista (1984), Usmeno pjesnitvo u obzorju knjievnosti, Zagreb: Nakladni zavod Mati-
ce hrvatske.
11. Buturovi, enana (1978), O lirskim narodnim pjesama u epi, lanci i graa za
kulturnu istoriju istone Bosne, Muzej istone Bosne u Tuzli, str. 55-72.
12. Ista (2009), Morii. Smisao sjeanja i pamenja, Sarajevo: Svjetlost.
13. Ista (2011), Sevdalinka, nauni esej, Znakovi vremena, vol. 14. br. 54. Sarajevo, 29-
45.
14. Buturovi, Lada (2010), Treptaj anra u poetici usmene knjievnosti, Sarajevo: Svje-
tlost.
15. ii, Husein (1991), Mostar u Herceg-Bosni. (Postanak i razvitak grada Mostara, te
prikaz raznih zgoda i nezgoda koje je u toku razvitka prolazio), Mostar: Preporod.
16. orovi, Vladimir (1925), Bosna i Hercegovina, Beograd: Srpska knjievna zadruga.
17. Daiken, Leslie (1959), The Lullaby book history and criticism, London: Edmund
Ward publishers LTD.
198 Nirha Efendi
18. Delorko, Olinko (1979), Rukopisni zbornik narodnih pjesama Ivana Zovka u: Zane-
mareno blago, Zagreb: Nakladni zavod MH.
19. Dereti, Jovan (2007 [1983]), Istorija srpske knjievnosti, Beograd: Sezam book.
20. Dimitrijevi, Radmilo (1961), Teorija knjievnosti sa primerima. Lirska poezija i ep-
ska poezija, Beograd: Savremena kola.
21. Dizdar, Hamid (1938), Na tragovima bosanske sevdalinke Ferman stie iz Stambo-
la, bujruntija iz Travnika, Jugoslavenska pota, 16. 4. 1938, god X, br. 2701, str.7.
22. Isti (1953), Pogovor u: aljive narodne pjesme, Sarajevo: Seljaka knjiga.
23. Isti (1944), Predgovor u: Sevdalinke. Izbor iz bosansko-hercegovake narodne liri-
ke. Sakupio, odabrao i uredio Hamid Dizdar, Sarajevo: Dravna krugovalna postaja,
5-33.
24. uri, Vojislav (1955), Postanak i razvoj narodne knjievnosti. Beograd: Nolit.
25. Efendi, Nirha (2007), Rije o bonjakim uspavankama, San u beu, uroci pod
beu. Bosniaks lullubies, Sarajevo: Preporod, 7-16.
26. Ista (2010), Bonjaka svatovsko-svadbena lirska pjesma, Znakovi vremena, Sara-
jevo, vol. 13. br. 47, 187-202.
27. Ista (2013), Jedan pogled na usmenu pjesmu Prusca prema novoj grai, Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Etnoloka sveska, Vol. 50, 193-
209.
28. Eschker, Wolfgang (1971), Untersuchungen zur Improvisation und Tradierung der
Sevdalinka an Hand der sprachlichen Figuren, Mnchen: Verlag Otto Sagner.
29. Fazli, Selma, Suton i no kao posebna dimenzija sevdalinke, Novi Izraz, 42, 127-
132.
30. Gezeman, Gerhard (1977), Lirsko narodno pevanje junih Slovena u: Narodna
knjievnost, Srpska knjievnost u knjievnoj kritici, Beograd: Nolit, 39.
31. Isti (1925), Uvod u: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama.
Sr. Karlovci: Srpska kraljevska akademija, I-CXLVIII.
32. Isti (1937), O bosanskim sevdalinkama, Prosveta, 21/1937, 10/12, 682-687.
33. Giljferding, Aleksandar (1972), Putovanje po Hercegovini, Bosni i Staroj Srbiji, S ru-
skog preveo, komentare i biljeke napisao Branko uli, Sarajevo: Veselin Maslea.
34. Golemovi, Dimitrije (1987), Narodna muzika Podrinja, Sarajevo: Drugari.
35. Hadiefendi-Pari, Remzija (2007), Poetika bonjakih narodnih uspavanki, Zbor-
nik radova Islamskog pedagokog fakulteta u Bihau, knj. I, Biha, 187-216.
36. Hefele, Ferdo (1895), Put na istok do Carigrada, Zagreb.
37. Humo, Hamza (1934), Sevdalinka na rubu dvaju drutvenih sistema, Pravda, 30/1934,
10.483-10.485, od 6-9. januara.
38. Jahi, Devad (1991), Jeziki izvori sevdalinke, u: Jezik bosanskih Muslimana, Sa-
rajevo: Biblioteka Kljuanin, 61-74.
39. Katni-Bakari, Marina (2007), Stilistika, Sarajevo: Tugra.
40. Kayser, Wolfgang (1973), Jeziko umetniko delo (Das sprachliche Kunstwerk. Eine
Einfhrung in die Literaturwissenschaft) prev. Zoran Konstantinovi, Beograd:
Knjievna misao
41. Kazaz, Enver (2012a), Unutarnji otpor kanonu i patrijarhalnoj moi karneva-
leskni potencijal sevdalinke, Subverzivne poetike. Tranzicija, knjievnost, kultura,
ideologoja, Zagreb: Synopsis, 205-226.
42. Isti (2012b), ensko/enstveno stajalite u sevdalinci o lijepoj Mejri/Mari i Ali-pai
kanonski tekst u procesu razaranja kanonske norme, Subverzivne poetike. Tran-
zicija, knjievnost, kultura, ideologoja, Zagreb: Synopsis, 227-241.
43. Kilibarada, Novak (1989), Bogoljub Petranovi kao skuplja narodnih pjesama. Srp-
ske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine (enske), knj. I, 1867. prir. N. Kilibarda,
Sarajevo: Svjetlost.
44. Kreevljakovi, Hamdija (1931/32), Devdet-paina pisma o Bosni iz 1864. godine,
Novi behar, 5/1931-32, 21/22.
45. Krnjevi, Hatida (1986), Lirski istonici: Iz istorije i poetike lirske narodne poezije.
Beograd i Pritina: BIGZ i Jedinstvo.
46. Ista (1969), Muslimanske pesme Erlangenskog rukopisa / Poseban otisak iz Zbornika
istorije knjievnosti, knj. 7, Srpske akademije nauka i umetnosti, Odeljenje literature
i jezika / Beograd.
47. Ista (1976), O poetskoj prirodi sevdalinke u zborniku: Uporedna istraivanja, Be-
ograd.
48. Ista (1980), Osman iki skuplja hercegovakih enskih usmenih pesama. Studije i
graa za istoriju knjievnosti. 1. Institut za knjievnost i umetnost Beograd, 113-165.
49. Ista (1973), Usmene balade Bosne i Hercegovine, Sarajevo: Svjetlost.
50. Ista (1980), ivi palimpsesti ili O usmenoj poeziji, Beograd: Nolit.
51. Kri, Jovan (1939) Bosanska sevdalinka, ena danas, 1/1939, 24, 4-5.
52. Kuba, Ludvk (1984) Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, / II izd. pripremio, do-
punio neobjavljenim pjesmama i dodao indekse Cvjetko Rihtman uz saradnju Ljube
Simi, Miroslave Fulanovi-otri i Dunje Rihtman-otri, Sarajevo: Svjetlost.
53. Kujundi, Nada (2012) Flying Horses and Magic Carpets. Means of transport in
Slavic Fairy Tales for Young Readers, Narodna umjetnost 49/1, Zagreb: Institut za
etnologiju i folkloristiku, pp. 81-94.
54. Kulenovi, Namik (1939), Hanuma Paakada pria o sevdahu. Kako je postala u-
vena pesma Ko se ono drumom ee , Vreme, 19/139, 6184, 28-29.
55. Isti (1937), Postanak nae najlepe sevdalinke, Vreme, 17/1937, 5494, 21.
56. Kulenovi, Salih (1991), Svadbeni obiaji muslimanskog stanovnitva Graanice i
okoline. Folklor Bosne i Hercegovine, Sarajevo: Udruenje folklorista Bosne i Her-
cegovine, 87-92.
57. Latkovi, Vido (1975), Narodna knjievnost, Beograd: Obod Cetinje, II izdanje.
58. Leskovac, Mladen (1972), Bearac, u: Narodna knjievnost. Priredio Vladan Ne-
di, u ediciji Srpska knjievnost u knjievnoj kritici, knj. 2, Beograd: Nolit, 59-88.
200 Nirha Efendi
59. Lei, Zdenko (1985), Knjievnost i njena istorija. Sarajevo: Veselin Maslea.
60. Isti (2003), Nova itanja: Poststrukturalistika itanka. Sarajevo: Buybook.
61. Isti (2005), Teorija knjievnosti, Sarajevo: Sarajevo Publishing.
62. Lilek, Emilian (1898), enidba i udadba u Bosni i Hercegovini, GZM 1898/X, 5-92.
63. Lord, Albert B. (1990), Peva Pria (1) Teorija, prev. s engleskog: Slobodanka Gili,
Beograd: Idea.
64. Lovrenovi, Ivan (2004), Odjek naih dua, predgovor u izboru Za gradom jabuka.
200 najljepih sevdalinki. Izbor i predgovor Ivan Lovrenovi, Sarajevo: Dani, 5-11.
65. Maglajli, Munib (2006), Bonjaka usmena lirika, u: Usmena lirika Bonjaka. Sa-
rajevo: Preporod, 5-41.
66. Isti (1972), Jedna njemaka dizertacija o sevdalinci, Godinjak Odjeljenja za knji-
evnost Instituta za jezik i knjievnost u Sarajevu, 109-117.
67. Isti (2011), Leksikografsko odreenje sevdalinke, Behar, br. 103, Zagreb, 5-10; Novi
izraz, juli-decembar 2011, br. 53/54, 146-153.
68. Isti (1983), Od zbilje do pjesme, Banja Luka: Glas.
69. Isti (2010), O pjesnicima i pjevaima sevdalinke, predgovor u: 101 sevdalinka, Gra-
daac: Preporod, 7-22.
70. Isti (1997), Predgovor u: Antologija bonjake usmene lirike, Sarajevo: Alef, 5-30.
71. Isti (2005), The Legacy of Singer Hamdija Sahinpasic in bosniac oral literary Tradi-
tion, Traditiones, 34/1, Ljubljana, 231-242.
72. Isti (1995), Usmena balada Bonjaka, Sarajevo: Preporod 1995.
73. Isti (1989), Usmena lirska pjesma, balada i romansa. Sarajevo: Institut za knjievnost
/ Svjetlost.
74. Isti (1984), Usmeno pjesnitvo od stvaralaca do sakupljaa. Tuzla: Univerzal.
75. Isti (2010), Vrijeme i prostor ivota sevdalinke, 101 sevdalinka, Gradaac: Prepo-
rod, 161-173.
76. Maticki, Miodrag (2008), Sevdalinke Janka Veselinovia, pogovor u izboru: Janko
M. Veselinovi, Sevdalinke. Narodne biser-pesme za pevanje. Priredio Miodrag Ma-
ticki, Beograd: Slubeni glasnik, 57-74.
77. Miloevi, Vlado S. (1898), Banjoluki muziki ljetopis, Putevi, knj. XLII, juli av-
gust, 1989, 140-160.
78. Isti (1964), Sevdalinka, Banja Luka: Muzej Bosanske krajine.
79. Moore, Jerry D. ([1996] 2002), Uvod u antropologiju: Teorije i teoretiari kulture,
Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.
80. Muratbegovi, Ahmed (1940), Sevdalinka, pesma feudalne gospode, Politika,
37/1940, 11677, str. 13.
81. Musabegovi, Jasmina (1997), Zato uspavanke?, predgovor u izboru: Bonjake
uspavanke, Sarajevo: Preporod, str. 5-9.
82. Nametak, Alija (1932), Mostarske muslimanske uspavanke, Zbornik za narodni

ivot i obiaje Junih Slavena, vol. II, br. 28, Zagreb, 235-240.
83. Isti (1970), Predgovor u: Od beike do motike. Narodne lirske i pripovijedne pjesme
bosansko-hercegovakih muslimana. Sabrao: Alija Nametak, Sarajevo: Vlastito izda-
nje prireivaa, 3-7.
84. Nedi, Vladan (1977), Jugoslovenska narodna lirika u: Antologija narodnih lirskih
pesama. Beograd: Srpska knjievna zadruga, II izdanje, 9-27.
85. Nezirovi, Muhamed, Da li je slavenska antiteza odista slavenska?, Godinjak BZK
Preporod, godina VI, Sarajevo 2006, 231-259.
86. Peco, Asim (1986), Alipaa i Mara; filoloko-socioloki pristup narodnoj pjesmi iz
Hercegovine, Odjek, br. 6, 10-11.
87. Peri-Polonijo, Tanja (1989), Knjievnoteorijski problem klasifikacije usmenih lirskih
pjesama: pristup s obzirom na zapis i izvedbu pjesama: doktorska disertacija. Zagreb.
88. Ista (1993), The Funcions of Oral Lyirical Poems, Narodna Umjetnost 30: Zagreb,
303-325.
89. Ista (1995), The Levels of classification. Oral Lyrical Poems Classification according
to the Record and Function, Narodna Umjetnost 32/1: Zagreb, 55-67.
90. Ista (1996), Syinchretic performance, Concerning the Relatinoship between Words
and Tunes in Performance of Oral Lyric Poems, Narodna Umjetnost 33/1: Zagreb,
171-190.
91. Petrovi, Svetozar (1969), Stih u zborniku Uvod u knjievnost, prir. Fran Petr i
Zdenko kreb, Zagreb, 295-344.
92. Petrovi, Svetozar (2009), Metametrika funkcija stihovnih oblika u Nauka o knji-
evnosti, prir. Zdenko Lei: Slubeni glasnik, 339-350.
93. Petrovi, Veljko (1972[?]), O lepotama naih narodnih pesama, u: Narodna knji-
evnost, Prir. Vladan Nedi, Beograd: Nolit, 32-37.
94. Pei, Radmila / Miloevi-orevi Nada (1984), Narodna knjievnost. Beograd:
Vuk Karadi.
95. Popovi, Pavle (1909), Pregled srpske knjievnosti, Beograd.
96. Popovi, Tanja (2010), Renik knjievnih termina, Beograd: Logos Art / Edicija.
97. Prodanovi, Jaa M. (1925), Uvodna re u: enske narodne pesme, Beograd: Izda-
vaka knjiarnica Gece Kona.
98. Isti (1932), Porodica u narodnoj poeziji: oseanja i odnosi u: Naa narodna knji-
evnost, Beograd: Narodna misao.
99. Prohaska, Dragutin (1911), Das kroatisch-serbische Schrifttum in Bosnien und der
Herzegowina: von den Anfngen im IX. bis zur nationalen Wiedergeburt im XiX.
Jahrhundert, Zagreb: M. Breyer.
100. Renik knjievnih termina (1985), Beograd: Institut za knjievnost i umetnost u Be-
ogradu / Nolit.
202 Nirha Efendi
101. Rihtman, Cvjetko (1974) Djeije pjesme. Zbornik napjeva narodnih pjesama Bosne i
Hercegovine, Sarajevo: ANUBiH
102. Rizvi, Muhsin (1963), Ogled o sevdalinci. Izraz, Sarajevo, XIII, br. 11, 454-466;
pod naslovom O lirsko-psiholokoj strukturi sevdalinke, u: Narodna knjievnost /
Izbor studija i lanaka o narodnoj knjievnosti/ Sarajevo: Svjetlost, 190-200.
103. Isti (1978), Pogovor, u: 101 sevdalinka. Odabrao i priredio Munib Maglajli, Mo-
star: Prva knjievna komuna, 181-183.
104. Semiz, N. Savo (1903), Svadbeni obiaji u Mostaru, Glasnik Zemaljskog muzeja.
Sarajevo: Zemaljski muzej, 586-597.
105. Sijari, amil (1953), Iz narodnog ivota Bihora i Peteri, bihorska svadba, Bilten
Instituta za prouavanje folklora, Sarajevo, 2/1953, str. 371-386.
106. Simi, Ljuba (1963), Prilog klasifikaciji narodne poezije, GZM. Posebni otisak, Et-
noloka sveska, Sarajevo: Zemaljski muzej.
107. Skari, Vladislav (1921), Bosanski muslimani i narodna poezija, Jugoslovenska nji-
va, V, Zagreb, 711-713.
108. Slamnig, Ivan (1986), Sedam pristupa pjesmi, Rijeka.
109. Isti (1973), Svjetska knjievnost zapadnoga kruga: od srednjeg vijeka do dananjih
dana, prir. I. Slamnig uz saradnju Aleksandra Flakera i Svevlada Slamniga, Zagreb:
kolska knjiga.
110. Solar, Milivoj (2001), Teorija knjievnosti, Zagreb: kolska knjiga.
111. Isti (2011), Knjievni leksikon: Pisci. Djela. Pojmovi, Zagreb: Matica Hrvatska.
112. Stama, Ante (1998), Buenje retorike i Lukine figure, u: Figure u naem narod-
nom pjesnitvu: s njihovom teorijom / Luka Zima (Pretisak iz 1880. godine), Zagreb:
Globus, 337-342.
113. Stefanovi-Karadi, Vuk (1824), Predgovor u: Srpske narodne pjesme I, Be, 5-62.
114. kalji, Abdulah (1966), Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo: Svjetlost.
115. Talam, Jasmina (2005), Uspavanke u narodnoj muzikoj tradiciji Zenice i okoline,
Zbornik radova Pedagokog fakulteta u Zenici, III/2005, 341-346.
116. Tarkka, Lotte (2013), Songs of the border people. Genre, reflexivity, and performance
in Karelian oral poetry, Helsinki: Academia Scientiarum Fennica.
117. Veselinovi, Janko M. (1895), Sevdalinke, predgovor izboru Sevdalinke. Narodne
biser-pesme za pevanje, Beograd, 5-6.
118. Vinogradov, Viktor Vladimirovi (1971), Stilistika i poetika, Sarajevo: Zavod za iz-
davanje udbenika.
119. Vuleti-Vukasovi, Vid (1883), eherli pjesmice u Bosni i Hercegovini, Slovinac,
6/1883, 8, 123-125.
120. Wellek, Ren i Waren, Austin (1965), Teorija knjievnosti, prev. s engleskog: Alek-
sandar I. Spasi i Slobodan oevi, Beograd: Nolit.
121. Zima, Luka (1880), Figure u naem narodnom pjesnitvu: s njihovom teorijom, Za-
greb: JAZU.
122. ivkovi, Dragia (1959), Evropski okviri srpske knjievnosti. Beograd: Prosveta.
123. Isti (1971), Sevdalinka, u: Jugoslovenski knjievni leksikon, Novi Sad: Matica srp-
ska, 479-480.
124. Isti (1966), Teorija knjievnosti sa teorijom pismenosti, Beograd: Nauna knjiga.
Indeks vanijih imena
A
Alauz, Fejizaga 165 ii, Husaga Husein 29, 46, 47, 48, 51,
Andri, Ivo 111, 168, 169, 170 88, 92
Andri, Nikola 22, 25, 26 orovi, Vladimir 167
Aristotel 31, 131, 146
D
B Dabi, Bogdan L. 23, 24
Bajraktarevi, Senija 30, 73, 76, 95, 96, Davidovi, Stevan N. 21, 172
111, 124, 125, 135, 137 Delorko, Olinko 22
Bajtal, Esad 102, 103 Dereti, Jovan 37, 38, 42, 43, 83, 104,
Barthes, Roland 147 132, 140
Baagi, Safvet-beg Redepagi 19, 20, Dizdar, Hamid 28, 29, 132
26, 27, 80, 98, 101, 108 Dvorovi, Njegoslav 22
Baeskija, Mula Mustafa evki 14, 15, 164
Bai. Husein 125, 127, 129, 134, 135,
173, 174 iki, Osman 101
Bejti, Alija 29, 30, 99, 125, 166, 170, uri, Vojislav 35, 36
171, 172, 173
Blagaji, Kamilo 21 E
Bosanac, Stjepan 26, 27 Efendi, Nirha 57
Bokovi-Stulli, Maja 31, 34, 35 Eschker, Wolfgang 99, 152
Boti, Luka 12, 13, 14
Bradari, Smajil ef. 29, 41, 45, 46, 47, F
48, 51, 55, 63, 70, 71, 72, 73, 74, 75, Fulanovi-oi, Miroslava 45, 57, 68,
76, 86, 87, 88, 89, 91, 92, 93, 94, 96, 105
104, 110, 115, 118, 124, 125, 126, 127,
129, 134, 135, 136, 162 G
Broz, Ivan 26, 27 Gesemann, Gerhard 98, 99
Bruerovi, Marko 14 Giljferding 17
Bugarinovi, Milan 28 Goetz, Karl Leopold 98
Buturovi, enana 96, 102, 184, 188 Guni, Vehid 120
Buturovi, Lada 31
H
Hadibaauevi, Fehim 30
auevi, Halid 29 Hadiefendi-Pari, Remzija 57
206 Nirha Efendi
Hadijahi, Muhamed 30, 85, 89, 90, Kujundi, Nada 52

93, 94, 96, 112, 113 Kuki, Stevo K. 87, 89, 96, 110
Hadi Risti, Kosta 41, 49, 50, 52, 165 Kukuljevi, Ivan Sakcinski 17
Hangi, Antun 25, 26, 55, 58, 68, 69, 72, Kulenovi, Namik 168
73, 74, 79 Kulenovi, Salih 75
Hefele, Ferdo 26, 27 Kulinovi, Muhamed Fejzi-beg 27
Heinrich, Renner 27 Kurtagi, Muharem 29, 42, 47, 55, 60,
Hrman, Kosta 23 61, 71, 75, 77, 81, 85, 90, 91, 93, 94,
Hukovi, Muhamed 55 95, 107, 109, 111, 112, 113, 117
Humo, Hamza 98, 167 Kurt, Mehmed Delaluddin 28, 181
Humo, Omer ef. 55
L
I Latkovi, Vido 31, 33, 36, 37, 38, 42,
Ili, Jovan 98 43, 66, 82, 83, 103, 122, 123
Isakovi, Alija 16 Lei, Zdenko 32, 146, 147, 152
Leskovac, Mladen 139
J Lockwood, Yvonne R. 141, 142
Jaki, ura 139 Lopardija, Asim 180
Jovanovi, Vojislav M. 28, 34, 131, 132 Lovrenovi, Ivan 99, 100
Jovanovi, Zmaj Jovan 139
M
K Maglajli, Munib 2, 9, 12, 18, 19, 21,
Kapidi-Osmanagi, Hanifa 102 23, 39, 40, 56, 67, 83, 99, 100, 101,
Karadi, Vuk Stefanovi 15, 16, 17, 102, 120, 133, 136, 137, 148, 150, 151,
21, 32, 33, 34, 36, 41, 52, 71, 97, 112, 153, 155, 156, 157, 158, 159, 160, 161,
113, 131, 146, 164, 165, 177 162, 164, 166, 172, 173, 174, 175, 178,
Karaga, ima 30 182, 186, 187, 190
Katni-Bakari, Marina 148, 149 Marjanovi, Luka 26
Kazaz, Enver 102 Maticki, Miodrag 140
Kilibarda, Novak 33, 34 Mickiewicz, Adam 16
Kneevi, fra Antun 18, 19, 23 Miloevi-orevi, Nada 43, 56, 101,
Konstantinovi, Zoran 133 132, 133, 146
Kreevljakovi, Halid 30 Miloevi, Vlado 43, 49, 56, 58, 76, 77,
Kreevljakovi, Hamdija 18, 172 78, 80, 101, 132, 133, 137, 146, 177
Krnjevi, Hatida 56, 66, 67, 83, 99, Milutinovi, Simo 15
101, 184, 187 Mirkovi, Petar 21, 73, 172
Kri, Jovan 99, 167 Mujezinovi, Mehmed 15
Kuba, Ludvk 22, 23, 24, 25, 41, 45, 55, Mulabdi, Edhem 98
58, 68, 72, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 91, Muradbegovi, Ahmed 98
92, 98, 105, 108, 118, 119, 123, 124, Musabegovi, Jasmina 56, 57, 59, 60
126, 134
N Simi, Ljuba 24, 25, 45, 57, 68, 105, 142

Nametak, Alija 29, 30, 38, 39, 56, 59, Sinanovi, Emsud 79
61, 62, 63, 133, 134, 137, 168, 177, Solar, Milivoj 147, 148, 149, 150, 153
178, 179, 180, 181
Nedi, Vladan 15, 34, 38, 42, 43, 66, 83,

103, 123, 132 abanovi, Hazim 29
Nezirovi, Muhamed 148 ahinpai, Hamdija 181
igori, Juraj 66
P kiljan, Dubravko 148
Palunko, Vinko Vice 18, 20
Panti, Miroslav 14
T
Pelletier, Rene 98 Talam, Jasmina 57, 60
Pei, Radmila 56, 66, 83, 84, 123, 140, Tarkka, Lotte 31
141, 146 Todorov, Tzvetan 148
Petranovi, Bogoljub 33, 34 Tordinac, Nikola 20, 21
Petrovi, Ankica 141
Petrovi, Svetozar 153 V
Platon 31 Vareanovi, Muhamed Varean 180,
Polonijo, Tanja Peri 31 181
Popovi, Pavle 98, 166, 167 Vasiljevi, Miodrag A. 181
Prci, Ive 26 Vinogradov, Viktor Vladimirovi 147
Prodanovi, Jaa M. 82, 83, 85 Vrevi, Vuk 16, 17, 21, 33
Prohaska, Dragutin 98 Vukasovi Vuleti, Vid 20
Propp, Vladimir 34, 35
W
R Waren, Austin 31, 32, 146, 147
Radievi, Branko 139 Wellek, Ren 31, 32, 146, 147
Rihtman, Cvjetko 24, 45, 57, 58, 59, 60,
61, 63, 64, 68, 79, 105, 123, 124 Z
Rihtman-otri, Dunja 45, 68, 105 Zima, Luka 148
Rizvanbegovi, Ali-paa 18 Zovko, Ivan 22, 25, 41, 46, 49, 50, 73,
Rizvanbegovi, Arif-beg Stoevi 19 74, 75, 77, 86, 91, 92, 95, 99, 105, 107,
Rizvi, Muhsin 99, 173, 186, 190 108, 110, 113, 114, 116, 117, 118, 119,
125, 126, 127, 128, 135, 136, 137, 173
S
Salihovi, Selim 47, 178
Selimhodi, Nazifa 28 ivkovi, Dragia 25, 32, 100, 139, 140,
Semiz, Savo N. 69, 73 148, 152, 153
Sijari, amil 78
Indeks vanijih pojmova i naslova izvora
A F
Adil iz Klisa 11, 12, 13, 16, 98, 176, 182 FAZM (Folklorni arhiv Zemaljskog
Antologija narodnih lirskih pesama muzeja) 29, 45, 46, 49, 63, 64, 70, 73,
(Vladan Nedi) 34, 201 78, 80, 81, 85, 86, 87, 88, 95, 96, 104,
108, 110, 112, 137, 142, 143, 144
B
Bearac 139, 140, 199 G
Behar 28, 200 Gajret 168
Biser 28 Ganga 139, 141, 185, 189
Bosanska sevdalinka (Jovan Kri) 167,
199
H
Bosanska vila 28 Haremske prialice i Bunjevake grokta-
Bosanske narodne pjesme (Vlado Milo- lice (prir. Nikola Andri, MH) 26
evi) 30, 49, 56 Hercegovke i Bosanke. Sto najradije pje-
Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knji- vanih enskih pjesama (Ivan Zovko)
99
evnosti (Safvet-beg Baagi) 20, 197
Hrvatske narodne pjesme (prir. Nikola
Bonjaka drama (Emsud Sinanovi)
Andri, MH) 21, 22
79
Hrvatske narodne enske pjesme (musli-
Bonjake uspavanke (Jasmina Musa-
manske) (Mehmed Delaludin Kurt)
begovi) 56, 57, 200 27
Hrvatsko narodno blago (Njegoslav
C Dvorovi) 21
Cesty za slovanskou pisni 1885-1929
(Ludvk Kuba) 24 I
Iz Bosne i o Bosni (Kosta H. Risti) 165
D Iz narodnog ivota Bihora i Peteri (a-
Djeije pjesme. Zbornik napjeva na- mil Sijari) 78, 202
rodnih pjesama Bosne i Hercegovine
(Cvjetko Rihtman) 58, 79, 202 J
Durch Bosnien und der Hercegovina Jugoslavenska pota (asopis) 168, 198
kreuz und quer (Heinrich Renner) 27
K
E Kako sam najzad dospio u Bosnu (Lud-
Erlangenski rukopis 13, 14, 198 vk Kuba) 23
210 Nirha Efendi
L 121, 131, 152, 153, 154, 156, 157, 159,

Lirika (v. lirska vrsta, lirske pjesme, lir- 160, 161, 184
sko pjevanje) 14, 15, 16, 17, 19, 20, Mitoloke pjesme (v. mitologike, mi-
25, 32, 33, 34, 35, 36, 39, 42, 43, 52, toloka lirika) 7, 9, 34, 35, 37, 38, 40,
56, 66, 84, 97, 99, 131, 145, 146, 147, 41, 42, 43, 44, 47, 49, 51, 52, 53, 142,
148, 149, 164, 168, 170, 178, 181, 182, 164, 197
184, 185 Molsko osjeanje 129
Lirski distih (v. dvostih, ganga, kolska Mostarske muslimanske uspavanke
pjesma, bearac) 7, 139, 140, 141, (Alija Nametak) 56, 201
185, 189 Motiv 60, 61, 89, 90, 93, 94, 112
Lirski oblik (v. oblik) 17, 35, 40, 42, 50, Moe li biti to bit ne moe, Lirske na-
67, 98, 100, 120, 122, 126, 134, 138, rodne pjesme iz Sandaka (Husein
139, 141, 142, 152, 154, 156, 157, 161, Bai) 125, 134, 173, 197
182, 184 Muslimanske narodne pjesme (Muha-
Lirski obrazac (v. lirska tema, lirski rem Kurtagi, v. knj. I, V i VI) 29, 71,
iskaz, lirski okvir, pjesnika tema, lir- 81, 85, 107
sko usmjerenje) 125, 139
Lirski paralelizmi (v. anafora, epifora,
N
simploha i anadiploza) 7, 148, 149, Na Drini uprija (Ivo Andri) 111,
150 168, 169, 170
Lirski subjekt 64, 135 Narodna uzdanica (Kalendar, ur. Alija
Lirsko-narativni oblik 29, 31, 81 Nametak) 29
Narodne pjesme iz Bosne FAZM
LJ (Stevo K. Kuki) 25, 87, 89, 96, 110
Ljetopis (1746-1804) (Mula Mustafa Narodne pjesme, lirske FAZM (Hu-
evki Baeskija) 15, 197 saga ii) 29, 46, 47, 48, 51, 88, 92,
Ljubavna pjesma (v. ljubavne pjesme, 125, 134, 197
ljubavna lirika) 18, 26, 27, 36, 38, 39, Narodne pjesme po Herceg-Bosni sabrao
40, 55, 67, 98, 99, 100, 101, 102, 103, i uredio: Ivan J. Marunovi (Ivan J.
104, 106, 113, 120, 122, 125, 133, 142, Marunovi) 28
149, 150, 166, 175, 176, 183, 185, 186 Narodne umotvorine (iz Dervente i oko-
lice veinom) FAZM (Smajil ef.
M Bradari) 29, 41, 45, 46, 47, 48, 51,
63, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 86, 87,
Mala prostonarodna slaveno-serbska
88, 89, 91, 92, 93, 94, 96, 104, 110,
pjesnarica izdana Vukom Stefanovi-
115, 118, 124, 125, 126, 127, 129, 134,
em. U Vieni, 1814. (I dio) 15
135, 136, 162
Metar (v. metriki oblik, metriki
Narodne umotvorine (rubrika u N. be-
predloak, razmjer, metriko-stil-
haru) 29
sko uoblienje, oblik stiha, metriki
Narodno cvijee HAZU, prepis u
ustroj stiha, vrsta stiha) 14, 37, 39,
FAZM (Safvet-beg Baagi) 27, 80
Novi behar (asopis) 30, 168, 199 S

Sarajevske narodne pjesme FAZM
O (Muhamed Hadijahi) 30, 85, 89,
Obredne i obiajne pjesme (v. porodi- 90, 93, 94, 96, 112, 113
no-obredne) 33, 34, 37, 38, 40, 56, Sarajke. Muslimanske enske pjesme
59, 66, 67, 82, 83, 84, 85, 92, 94, 97, FAZM (Senija Bajraktarevi) 30,
103, 122, 125, 133, 141 73, 95, 124
Od beike do motike. Narodne lirske i Sarajke Srpske narodne enske pjesme
pripovijedne pjesme bosansko-herce- iz zbirke Milana Bugarinovia 28
govakih muslimana (Alija Nametak) Satirine pjesme 36
30, 38, 39, 56, 62, 133, 134, 201 Sevdah 40, 98, 99, 100, 101
Sevdalinka 9, 26, 28, 40, 98, 99, 100,
P 101, 102, 104, 111, 167, 169, 173, 174,
Personifikacija 89, 106, 113, 127, 133, 178, 185, 186, 187, 189, 190, 197, 198,
137 199, 200, 202, 203
Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine 101 sevdalinka (Munib Maglajli) 169,
(Ludvk Kuba) 22, 23, 24, 25, 41, 45, 178, 200, 202
55, 58, 68, 72, 74, 75, 76, 77, 78, 79, Sevdalinka na rubu dvaju drutvenih si-
91, 92, 98, 105, 108, 118, 119, 124, stema (Hamza Humo) 167, 198
126, 134, 199 Sevdalinke. Izbor iz bosansko-hercego-
Porodine pjesme (v. porodina lirika) vake narodne lirike (Hamid Dizdar)
7, 9, 33, 34, 37, 38, 40, 47, 59, 66, 67, 29, 198
70, 82, 83, 84, 85, 86, 88, 92, 94, 95, Shema stiha (v. grafiki prikaz metri-
97, 102, 103, 120, 122, 123, 125, 130, kog ustroja) 154
133, 141, 170, 171 Slavenska antiteza 148, 151, 201
Poslenike pjesme i pjesme o radu 33, Slobodna rije (asopis) 168
34, 37, 38, 132 Srpske narodne pesme (Vojislav M. Jo-
Pravda (asopis) 168, 198 vanovi) 28, 34, 131
Prilozi prouavanju naih narodnih pje- Srpske narodne pjesme (gerzovske i dje-
sama (Alija Bejti) 99, 170, 197 vojake) iz Bosne (Stevan N. Davido-
Pripovijest iz narodnog ivota u Dal- vi) 21
maciji, u drugoj polovici esnaestog Srpske narodne pjesme I (Vuk Stefano-
vijeka (Luka Boti) 12, 13 vi Karadi) 41, 52, 71, 97, 131, 165,
Put Alije erzeleza (Ivo Andri) 168 202
Srpske narodne pjesme iz Bosne (Bogo-
R ljub Petranovi) 21, 33, 199
Religiozne pjesme (v. pobone) 33, 34, Srpske narodne pjesme iz Hercegovine
82 (enske) (Vuk Vrevi) 17, 33
Rugalice (v. pjesme aljive i podruglji- Srpske narodne pjesme. Pokupljene po
ve) 34, 38, 39, 40, 131, 132, 133, 134, Bosni (Kosta H. Risti) 41, 49, 50, 52,
135, 138 165
212 Nirha Efendi
Stilsko sredstvo (v. stilske figure, tropi) Tubalica 34, 37, 38, 82, 83, 184
7, 148, 149, 150
Suhla al-wusl (Omer ef. Humo) 55 U
Svadbena (v. svadbene pjesme) 7, 35, Usmena lirika Bonjaka (Munib Ma-
37, 39, 66, 67, 78 glajli) 21, 136, 148, 150, 151, 153,
Svadbeni obiaji muslimanskog stanov- 184, 187, 200
nitva Graanice i okoline (Salih Ku- Uspavanke (v. uspavanka, uspavanka-
lenovi) 75, 199 ilahija, pjesma za uspavljivanje djece,
Svadbeni obiaji u Mostaru (Savo N. pjesme uz beiku) 7, 9, 33, 37, 38, 39,
Semiz) 69, 73, 202 40, 55, 56, 57, 58, 59, 60, 61, 62, 63,
Svatovska pjesma 14, 66, 67, 69, 72, 73, 64, 65, 82, 83, 92, 183, 198, 200, 201,
75, 76, 77, 78, 102, 164 202
Svatovske pjesme, Zbornik napjeva na-
rodnih pjesama Bosne i Hercegovine V
(Cvjetko Rihtman) 79 Vincenzo Solitro, Documenti storici
Svatovsko-svadbena (svatovsko-svad- sull istra e la Dalmazia, Vol. I (Vene-
bena lirika) 9, 27, 40, 66, 67, 68, 73, zia 1884) 12
78, 80, 81, 82, 133, 185, 198 Vojnike pjesme 7, 34, 37, 40, 92, 122,
123, 124, 125, 126, 127, 128, 129, 130,
171
aljiva pjesma (v. aljiva lirika) 7, 38,
39, 40, 82, 131, 132, 133, 134, 135, Z
136, 137, 138, 179 Za gradom jabuka. 200 najljepih sev-
eherli-pjesmice u Bosni i Hercegovini dalinki (Ivan Lovrenovi) 99, 200
(Vid Vuleti Vukasovi) 20, 202 Zbornik za narodni ivot i obiaje Ju-
nih Slavena (Alija Nametak) 39, 56,
T 201
Tematsko-motivska ravan (v. tematika
i motivika, tematsko-motivski krug,
tematsko-motivski raspon, temat- enske narodne pesme (Jaa M. Proda-
sko-motivsko usmjerenje) 31, 53, 87, novi) 82, 201
97, 104, 106, 124, 133, 142 enske pjesme (v. lirska pjesma od
Tisuu hrvatskih narodnih enskih pje- Vuka S. K. pa nadalje) 16, 17, 21, 26,
sama iz Bosne i Hercegovine (Ivan 27, 28, 30, 32, 33, 34, 41, 71, 73, 95,
Zovko) 22, 41, 44, 69, 85, 99, 104, 164, 165, 199
173 ivot i obiaji muslimana u Bosni i Her-
Tuturuza i eh Meco (Alija Nametak) cegovini (Antun Hangi) 25, 55, 58,
177, 178 68, 69
O autorici
Dr. Nirha Efendi kustos je za usmenu poeziju Et-
nolokog odjeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Her-
cegovine u naunom zvanju istraiva saradnik.
Roena je 1979. godine u Zvorniku, a djetinjstvo,
sve do 1995. godine, provela je u Srebrenici, gdje je
zavrila osnovnu kolu. Srednju kolu zavrila je u
Zagrebu. Diplomirala je arapski jezik i knjievnost i
perzijski jezik i knjievnost na Odsjeku za orijental-
nu filologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sa-
rajevu (2002), gdje je i magistrirala (2009), a zatim
i doktorirala (2014) iz knjievnohistorijskih nauka. Dobitnica je nagrade
za najtalentiranije studente-apsolvente univerziteta u Federaciji BiH 2002.
godine.
Istraivaka panja Nirhe Efendi usredsrijeena je na usmenu poezi-
ju sa posebnim zanimanjem za lirsko pjesnitvo. Jedno od najznaajnijih
postignua Efendieve na tom istraivakom polju jeste prva antologija
bonjake uspavanke kao usmenoknjievne lirske vrste koja je objavljena
dvojezino (englesko-bosanska) pod naslovom San u beu, uroci pod beu:
Bosniak lullabies (2007), a ije je izdavako pravo preuzeo ameriki izda-
va Alexander Street Press za potrebe izrade istraivake baze podataka
manjinskih naroda.
Objavila je vie desetina naunih i strunih lanaka u referentnim
domaim i meunarodnim asopisima, a radovi su joj objavljivani na
bosanskom, engleskom, hrvatskom i slovenskom jeziku. Nirha Efendi
uestvovala je i u realizaciji nekoliko strunih projekata u okviru mati-
ne institucije koji su se ticali etnolokog istraivanja odreenih podruja
u Bosni i Hercegovini za koja se vee poseban kulturno-povijesni znaaj.
Radila je samostalni istraivaki projekat terenskog biljeenja tragova ne-
materijalnog naslijea meu rijetkim povratnicama u Srebrenicu, ija je
vanost prepoznata i podrana od strane Federalnog ministarstva obra-
zovanja i nauke. Uestvovala je u nizu domaih i meunarodnih naunih
konferencija, okruglih stolova i javnih rasprava sa prilozima i izlaganjima.
Istraivako iskustvo stjecala je tokom nekoliko studijskih boravaka u
Velikoj Britaniji u razdoblju 2004-2008. (Exeter, Oxford, Stoke-on-Trent).
U okviru obiljeavanja 19. godinjice genocida poinjenog u Srebrenici,
Efendieva je govorila u Lancaster House, tj. zgradi Ministarstva vanjskih
poslova Velike Britanije, pred britanskim visokim zvaninicima o potrebi
suoenja poinitelja zloina sa sudskim poravnajem kao i neminovnosti iz-
gradnje kulture sjeanja kako bi se prevazile ratne traume ali i steklo zdra-
vije okruenje za budua pokoljenja. Saradnica je Instituta za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
NIRHA EFENDI
BONJAKA USMENA LIRIKA KULTURNOHISTORIJSKI
OKVIRI GENEZE I POETIKA OBILJEJA
Slavistiki komitet, Biblioteka Bosnistika, Monografije, knjiga 13
Za izdavae
Senahid Halilovi
Adnan Busuladi
Korektura i indeksi
Nihada Ugljanin
Prijevod rezimea
Leila Mirojevi (engleski)
Adijata Ibriimovi-abi (ruski)
Dizajn korica
Tarik Jesenkovi
Prijelom
TDP, Sarajevo
tampa
Dobra knjiga, Sarajevo
Tira
500
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
821.163.4(497.6).09-14:398
EFENDI, Nirha
Bonjaka usmena lirika : kulturnohistorijski
okviri geneze i poetika obiljeja / Nirha
Efendi. - Sarajevo : Slavistiki komitet :
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, 2015. - 212
str. ; 25 cm. - (Biblioteka Bosnistika ; knj.
13 / Slavistiki komitet)
Bibliografija: str. 197-203. - Registar.
ISBN 978-9958-648-12-0 (Slavistiki komitet)

ISBN 978-9958-502-16-3 (Zemaljski muzej Bosne i
Hercegovine)
COBISS.BH-ID 22106374

Bosnjacka Usmena Knjizevnost

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bosnjacka Usmena Knjizevnost

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

NIRHA EFENDI

Bonjaka usmena lirika

BIBLIOTEKA BOSNISTIKA | MONOGRAFIJE

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine

Izdavaki savjet Biblioteke Bosnistika Knjievnost i kulturalne studije

ISBN 978-9958-648-12-0 (Slavistiki komitet)

BIBLIOTEKA BOSNISTIKA | MONOGRAFIJE

U Sarajevu, 30. marta 2015. godine

1 Izvjetaji splitskog kneza objavljeni su u knjizi: Vincenzo Solitro, Documenti storici

pjesniko uoblienje koje nas nedvojbeno pribliava zauvijek izgubljenoj

Nakon svjedoenja splitskog kneza o pjesnikom okuavanju Bonjaka

goj polovici esnaestog vijeka, Izabrana djela, Zagreb, str. 89-171.

3 Rije je o pjesmama pod brojevima: 3, 4, 148 i 152.

O postojanju bonjake usmene lirike u 19. stoljeu na uvjerljiv nain

su skrenuli panju na injenicu da je orijentalist Mehmed Mujezinovi, prevodei izraz

nar. piesamah, Juki je 1840. poeo biljeiti pjesnike narodne tvorevine,

knj. II, Sarajevo, str. 58.

poslovi dopustili.8 (Vrevi 1866: 4-5) Vrevievim sakupljakim prino-

8 Iz predgovora Vuka Vrevia. Vuk S. Karadi, Srpske narodne pjesme iz Hercegovine

sni sa zadatkom da radi na uvoenju nove, stajae vojske, tzv. nizama. U

Na to je Hikmet skoio na noge i u velikoj uzbuenosti poviknuo: Moj je na-

mladalaka sakupljaka zalijetanja u Bosnu te o ljubavi koju je za lirsku

1890, str. VIII

je i u Senju 1888. godine objavio Dragutin Hofbauer, koristei pseudonim

ketiranju mladih. To moemo vidjeti petkom kad se mladii, kroz rupice na

18 L. Kuba, Laska v bosensko-hercegovskih pisnich /Ljubav u bosansko-hercegovakim

pjesmama/, u knjizi Cesty za slovanskou pisni 1885-1929 /Putovanja za slavenskom pje-

Kubi, ili pak prireivaima, dogodili previdi u razbrojavanju.

Zemaljskog muzeja, /bez naznake godine/, str. 124-137.

zapisao njihov tekst, pa su se u njegovom putopisnom tivu u dijelu koji

u vlastitom izdanju, Mehmed Delaluddin Kurt. Sakuplja u predgovoru

23 Vjetar pue, al-katmerom nie, Jovanovi, br. 44, str. 43.

Hate Dizdar koja je vjeno sjedila za svojom singericom, ivala seljanka-

24 Vidi: Hamid Dizdar (1944), Sevdalinke. Izbor iz bosansko-hercegovake narodne lirike,

su u meuvremenu objavljene u Novom beharu.

je poslao ii Aliji Nametku, uredniku kalendara Narodne uzdanice i on ih je objavio

smu, a sudei po zabiljekama koje se mjestimino nalaze uz pjesme, sai-

Pitanja klasifikacije i podjela bonjake usmene lirike

pripoveda, a delom pretvara svoje karaktere u uesnike neposrednog raz-

30 Trijadnim sistemom knjievnih rodova te razlikama meu njima, koje su utvriva-

razgovora, a junake se pjesme najvie pjevaju da drugi sluaju; i zato se

da, koji je temeljito istraio Petranovievo djelo: Ne treba zaboraviti da su

bajke, koje je utrlo puteve strukturalizmu u folkloristici) anrove podre-

boine, urevdanske, kraljike, spasovdanske, itd. Pod uticajem crkve

svatovske pesme, tubalice. Prigodnog, obiajnog karaktera su i tzv. posle-

Zbirci Od beike do motike prethodilo je, skoro etrdeset godina ra-

Prastara tema o starcu-mladoenji, koji izaziva smijeh usljed kominog

blino hiljadu raznovrsnih lirskih jedinica, rasporeenih u pet svezaka,

Prireujui odgovarajuu natuknicu za leksikon knjievnih termina,

tiu ranjenikovih ukuana. Pjesme koje su nastajale u poznijem razdoblju,

skih pjesama M. H. 24. sv. I, br. 161.

Graditeljska rjeenja bijele vile nisu samo smislena i svrsishodna, ona

33 Grad sagradi bijela vila Tumengradkinja, Smajil O. Bradari, Ms 38 Narodne umotvo-

Simi, M. Fulanovi-oi i Dunja Rihtman-otri, ANUBiH, Sarajevo, pjesma br. 429,

uvaj Stoca, pazi Poitelja, / Ne ostavljaj za sobom Mostara...36 Meutim,

ljubovce. O vili-ljubovci koja nakon devet godina braka iskoristi trenutak

knom kazivanju junak je skoro suoen sa smru a ostaje nepoznato ta se na kraju

ivota su pjesnici crpili svoje teme. Na tragu predoenog uvjerenja, pjesnik

boja povoljan za junaka za kojeg se odluila zaloiti. I dok je junak Mujo

45 U Sarajvu l jepa baa zelena, Zovko, knj. II, br. 88.

sko ueno drutvo, str. 1, pjesma br. 1.

S druge strane, djevojke ne mogu pristati na ivot sa zmajem pa im je

50 Takva vrsta kazne poznata je i u mitologijama drugih evropskih tradicija, osobito u