Pobjeda, Kultura, 24. avgust 2013.

ovjek za kojeg kraj ne postoji

Pie
Neboja Milenkovi

"Kako ste mi, jor Kova?... Da vam reen: mislija san oli ste vi Hrvat oli Srbin. Kako se vi osiate?" "Bidno, moj Toni.Bidno
se osian"
U knjizi "Uvod u drugi ivot" (Prosveta, Boegrad, 1983), koja je ujedno, priznajem, i prva njegova knjiga koju sam uopte
itao, Mirko Kova objavio je svoju "Molitvu za intelektualca" gde, izmeu ostalog, pie i o tome kako mu je ao onih
ljudi koji misle kako je njihova utnja principijelnost! Mirko Kova nije utao posebno ne o onim stvarima o kojima, u
drutvima kao to su naa, veina najradije uti. U zemlji (odnosno zemljama) u kojoj postoji ak i izreka "utanje je zlato",
mereno ovdanjim, patriotskim arinima, govorenje o nepopularnim stvarima po svemu nije pametan izbor. A
najnepopularnije stvari ovde se oduvek tiu: nacije, istorije, mitova i iz njih proizilazeih zloina svih vrsta.
Zaviaj u jeziku
Bilo da je re o romanima, pripovetkama, esejima, filmskim scenarijima, novinskim ko himnama ili dramskim
tekstovima, svejedno da li pie na dijalektu ili ne jezik Kovaeve knjievnosti jednako je precizan, ist, omamljujui. Upravo
Mirko Kova, moda ak i ponajbolje meu jugoslovenskim piscima, opredmeuje poznatu frazu o tome kako biti pisac,
zapravo znai stanovati u jeziku. Miljenko Jergovi akkae kako u Kovaevim knjigama ima vie lepote nego u prirodnim
lepotama Hrvatske. Njegovo preseljenje iz Beograda u Rovinj u tom kontekstu, pored toga to predstavlja preseljenje iz
srpskog u hrvatski jezik naravno, pod pretpostavkom postojanja onog ko uopte moe da dokae kako je tu zaista re o dva
(razliita) jezika ujedno predstavlja i preseljenje iz sredine zatrovane vlastitim oajem u prostor eterinosti i makar pokuaj
dosezanja (spoljanje) vedri-
ne. Pri tom, kad kaem ovo sredine zatrovane vlastitim oajem, ne mislim iskljuivo samo na Beograd, ve, jednako, i na
Sarajevo, Podgoricu ili Zagreb - poto je u svaki od ovih gradova Kova jednako mogao da ode. A, ipak, nije!
Cijena morala
Drugabitna stvar, pored jezika, do koje je u ivotu i literaturi Kova itekako drao jeste moral. Svejedno da lije u pitanju
lina, grupna, esnafska, kolektivna ili nacionalna moralnost, i iz nje proizilazea intelektualna delatnost i hrabrost, po
Kovau jesu kategorije zbog kojih pisac, ali prevashodno ovek, svaki ovek, ne treba da kalkulie po pitanju cena koja se za
istu neminovno plaa. Kova dobro zna kako je moral najskuplji onda kad ga nema zato je, na raun linog spisateljskog i
ivotnog konformizma, tu cenu uvek i sa zadovoljstvom plaao. Reimi i vlasti, sa punim pravom i sasvim opravdano,
zazirali su od Kovaa. Bio je hvaljen i nagraivan, ali jednako, ako ne i vie od toga, prislukivan, prokazivan, proganjan i
proklinjan. Progoniti i blatiti Kovaa, posebno u Srbiji ali, nita manje ni u Hrvatskoj ili Crnoj Gori, dugi niz godina
predstavljalo je drutveno poeljan model napredovanja na razliitim kulturnim i politikim lestvicama podlosti. Izgledao je
Kova, jako dugo, kao laka lovina. Vrabac u ruci. Poeljan patriotski plen koji u percepciji ovdanjih ,,rodoljubaca" napro-
sto nije mogao da se promai. Glava koja jednostavno izaziva da bude skinuta. Uostalom, jedan od njegovih
najpoznatijih romana, nimalo sluajno, ima naslov ,,Gubilite" (1962). Drugi vaan, za Kovaa predsetinantan naslov
njegovih knjiga, jesu "Vrata od utrobe" (1978).
Izmeu Beograda i Zagreba
U trenucima kada se u jednom drutvu naziru i zainju sasvim jasni elementi njegove faizacije, po Kovau, Covek ne sme
da uti. Krajem osamdesetih, odnosno poetkom devedestih, Kova raskida sa onim Beogradom, koji u to vreme ne nalazi
dovoljno snage da se izbori s vlastitim razularenim istorijskim demonizmom. Branei vlastitim delom (i telom) precizan i
sasvim taan slogan "Beograd je Svet", koji tih godina lokalni olo tako fatalno (i naalost trajno) svodi na vlastitu,
provincijalnu, mrzilaku meru Kova tih godina raskida i sa ne malim broj em svojih dotadanjih beogradskih prijatelja i
poznanika koji u Slobodanu Miloeviu tada jo nisu prepoznali ono to je Kova, pre mnogih, kristalno jasno video! Ba kao
to je, naputajui Beograd, jednak prezir oseao i prema zvaninom Zagrebu, odnosno Franju Tumanu kao Miloevievom
alter-egu.

Potraga za zrakom
Izbor Istre kao onogmesta koje pisca i Coveka Mirka Kovaa doslovno uvodi u Novi ivot izbor je sredine s najmanjebal-
kanskog ozraja, a opet sasvim blizu. Tu. Na dohvatu a opet izmeteno iz balkanskog (istorijskog) grotla ijim se avetima i
demonima u ivotu, a literaturi posebno, Kova stalno opsesivno vraao. Iz dananje vizure gledana, Kovaeva lina i
umetnika sudbina imaju tako puno srodnosti sa sudbinama svestranih, renesansnih majstora, koji su budui ispred i
iznad vlastitog vremena utoite nalazili ne u velikim gradovima i blizu vlasteli i gospodarima ve upravo u malim
mestima, koja su po njima i danas poznata. Zato kad god ujem prezime Kova ja pred oima imam Rovinj. Upravo
ovakvom asocijacijom Kova se najbolje oduio tom lepom mestu na onom duhovnom egzistencijalnom i intelektualnom

Arhimed - http://www.arhiva.me/ (31.08.2013. 14:13) 1/3

miru koji je upravo tamo napokon pronaao.
Gospodstveni prezir
Na kraju, kako ne bi bilo nedoreenosti ili bilo kakvih zabuna - to je kada je Kova u pitanju ovde uobiajen sluaj svim
sredinama iz kojih je odlazio i u kojima je iz razliitih razloga postajao nepoeljan, Mirko Kova nikada nije uzvraao
mrnjom. Nikada Kova nije mrzeo, niti izrekao bilo kakvu runu re, ni o Beogradu, ni o Zagrebu, niti bilo kojem drugom
gradu njegove duhovne otadbine koja od sredine devedesetih nosi znameniti, kolokvijalni naziv, "ovi prostori".
Kada je govorio, Kova je uvek govorio o ljudima (onima o kojima se nikada nee govoriti sa
velikim Lj) koji su uspeli da gradove u kojima ive, ili narode kojima pripadaju, svedu na vlastitu, provincijalnu, mrzilaku
meru. I to je ono to pomenuti Kovau zapravo nikada nisu mogli da oproste. Niti bi, da ga ko pita, sam Kova uopte eleo
da mu takvi bilo ta prataju.
Granica koju je ovakvim svojim javnim delovanjem Mirko Kova uspeo da postavi jednako jasna, i jednako je itljiva i
danas. ini se ak i vie no za njegovog zemaljskog ivota. Kovaevo "Ruganje s duom" svim onim balkanskim
provincijalnim, malim mrnjama, koje redovno ostavljaju velike i tragine posledice, ostae njegova trajna intelektualna
zadubina ovim prostorima podjednako postojana, vrsta i utemeljena kao onakojujepodigao u (svom) knjievnom jeziku.
Zato mi, umesto nepotrebnih patetinih pozdrava za kraj poto sa Ljudima kao to je on kraj, zapravo, nikad ne postoji -
ne ostaje nita drugo do da parafraziram citat kojim sam i poeo ovaj tekst:
- Nadan se da se sada osiate dobro, jor Kova?
- Zato to ste vi to sve lipo zasluili!
Pamuk, Kova, Ki
Govorei o odijumu koji njegove pojedine izjave izazivaju u dananjoj T urskoj, pisac Orhan Pamuk primetio je kako su
mu njegovi intervjui i izjave o drutvu u kom ivi nanele mnogo vie muka i problema no to bi to ikada bio sluaj sa
njegovim romanima. Iste ove reenice mogli bi izgovoriti i Mirko Kova ili Danilo Ki, koji mu je na toliko puno ravni bio
vanredno blizak. I Kova i Ki itavih svojih ivota najvie su se plaili, ako ne ak i uasavali, budala, lako im u svojoj literaturi i
javnom delovanju, nikad nisu ostajali duni obojica su gleda li, koliko god se to moglo, da se klone erudita jeftinih
broura. Posebno patriotskih budala, kakvih je ovde, usudom negativne geografije, nekako najvie. A upravo, taj egzil od
budala, bilo je, ini se, u oba ova sluaja bilo najtee dosei.

Biografija bez veselja

Prvo i etrnaesto pjevanje, poeme posveene Danilu Kiu 1.
Rodih se na dan Stjepana Prvomuenika, u nebeskom zodijakom znaku Jarca, predodreen za tjeskobu, s peatom tmine
na dui.
Rekli su mi da je majka izgovorila kroz suze radosne:
"Ne kmei, edo! ivot je tek poeo, godine plaa su pred tobom!" A otac je u svoj Kalendar, kao u Knjigu matinu,
upisao datum, unio podatke o vremenu i dometnuo svoju misao: "Ko se ode rodi, jebo je vorka!"
Rodih se u oevoj krmi, kraj druma kojim esto prolaahu kiridije, a jedan krak se ravao prema Primorju, i tuda smo mogli
za nekoliko sati hoda stii u mediteransko obilje. Tuda su nekada hodili graditelji crkvi i ivopisci i radovali se to ostavljaju
tragove Vjene Forme Boga.

Volio bih da se kraljevski osjeam na polju svoje djelatnosti, volio bih da mogu suditi o sebi, o svojoj knjievnoj pojavi, a
da ne ispadnem skroman, licemjer ili hvalisavac! to bi pristajalo uz moju prirodu? Gorina, i nain na koji se gorina ispija!
"Stalno bih htio biti ono to volim", kae veliki pjesnik Pessoa.
Jesam li katkad, u satima svojim, oekivao neko udo? Dabome da jesam! Oekivati udo nije nita drugo doli potreba za
uskrsnuem, a uskrsnue jest temelj vjere.
Mi oekujemo dogaaj, sanjarimo o naglom razvoju stvari, ili u rukopisima svojim izokreemo postojeu stvarnost. to je
potaklo pisca u meni i kad se formirala "tamna psiha", uvijek spremna svaki uas primati s lakoom kao radosnu
vijest? Kad bi to bilo sve razluivo ovjek bi mogao objasniti sebe. Svaki je ulazak u tajanstvo neuspjeh. Svaki je ivot
nepoznat, u prvom redu sebi samom.
Jesu li krajnosti djelovale samovoljno i razorno ili je sve ovo samo sklop krajnosti? Ili je bie samo po sebi krajnost?
Jesam li ja ono to tajim? pitao se jedan pjesnik. Kako to da nismo u stanju ono skriveno u nama objelodaniti? Jer
umjetnost je izvjestan red, ili barem duevna skladnost, odabir injenica i nain na koji se promatraju.
Jesam li i ja proklinjao as dolaska, ili kao Job klicao: "Ne bilo dana u koji se rodih i noi u kojoj rekoe rodi se eti!"
Ili se ta pitanja ve uvelike promeu u prozu u kojoj se jo proklinje ta ura, dodue na razne naine i kroz mnotvo formi. Je li
ovaj ivot bio mogu samo u odnosu na voljene osobe ili Boga? Ili da to odloimo za neku drugu zgodu, za neki novi
rukopis? Sada mogu sretno ivjeti u svom neveselom svijetu. to sretno? Jer mogu slijediti onu Uiteljevu brigu da me i u
budunosti eka jo mnogo tekoa. Sve ono to nastojim zaboraviti poinje me progoniti. Tamo gdje elim staviti toku nastaje
provalija. Svaku navalu na moju slabou i nespremnost lako podnosim, jer sam u dobroj mjeri lak plijen za trpnju.
Blagonaklon sam prema grdnji i prema hvali, prema kuditeljima i prema podravateljima. Ali uvijek brino mislim o sebi i
svom poloaju, nekad sjetno, nekad ravnoduno, nekad ogoreno, a ponajee s razoaranjem i potiteno.
Imam li togod pridodati svojim podvojenostima? Mogu li rei da je sve to sam postigao (ako sam to postigao), dolo s
mukom, bogme sporo i kasno. A od tisuu sitniavih tvari sainjena je i moja biografija bez veselja!
Jedan slavni pisac veli da je dar "neprirodan dogaaj prirode", da je "talent privilegium odiosum i da onome tko ga
ima rijetko kad daruje zemaljske radosti".
MIRKO KOVA: "Europska trule", Fraktura, 2008.

Arhimed - http://www.arhiva.me/ (31.08.2013. 14:13) 2/3

Autor: Neboja Milenkovi

Kljune rijei: In memoriam: Mirko Kova (1938-2013)

Institucije u svojstvu subjekta:

Knjievnik, Umjetnik, Bivi funkcioner

Osobe u svojstvu subjekta:

Mirko Kova, Miljenko Jergovi, Slobodan Miloevi, Franjo Tuman, Orhan Pamuk

Teme:
Kultura

Arhimed - http://www.arhiva.me/ (31.08.2013. 14:13) 3/3

 IV Kultura
In memoriam: Mirko Kova (1938-2013)
Knjievni
i moralni
svjetionik
Iz ivota je otiao moda posljednji veliki pisac savremene
epohe sa ovog tla, nepotkupljivi svjedok i moralni stub
itave jedne generacije. Ostavio je iza sebe otvorenu
knjigu naih zabluda, hipokrizija i nesporazuma sa
svojim vremenom, ali nas i oplemenio vlastitom vizijom
ovjetva i trajne ljepote knjievne umjetnosti
Pie
Rajko Cerovi
Svaka knjiga Mirka Kovaa je,
jo od romana Gubilite 1962. lektualne i moralne pervetite,
godine, predstavljala knjievni
dogaaj, da ne kaemo inila i
subverziju o kojoj se u javnosti
dosta raspravljalo. Nekad je po-
java njegovih knjiga izazivala i
rigidne politike odluke. Tako
je knjiga ivotopis Malvine
Trifkovi prvo bila nagraena,
a nakon dvije godine nagrada je
autoru oduzeta, a knjiga dekre-
tom uklonjena iz biblioteka i
knjiara. ezdesete godine
prolog vijeka bile su vrijeme
prvih Kovaevih knjievnih
uspjeha, ali i traumatinih
iskustava sa politikom kojom
nije elio da se bavi.
Otpor beznau
Nije molio za razumijevanje,
nije laskao svojim knjievnim
cenzorima, jo manje se pokaj-
niki ponaao, ali se na svoj na-
in zajedno sa Kiom, Pekiem
ili Filipom Davidom borio za
stvaralaku slobodu razmiui
njene do tada zamiljane grani-
ce. Kad je kasnije dolo do ek-
splozije ovinizma na ex Yu
prostoru Kova se naao na e-
lu intelektualnog pokreta otpo-
ra raovjeenju i beznau koje da Uvod u drugi ivot, ili pak
je inicirano iz Beograda polako
zapljuskivalo zemlju. Dok su se
Peki i Ki znatno ranije od do-
maeg primitivizma i palana-
tva sklanjali u egzil, Kova je,
zajedno sa prijateljem i istomi-
ljenikom Filipom Davidom,
ostajao u zemlji, izdravao pri-
mitivne napade i osporavanja.
ivio je u Beogradu dok je to
bilo mogue, a zatim preao u
Rovinj, ne da bi se konano
sklonio od ovinistikog ludila
koje je potresalo i Hrvatsku,
ve da boravi u sredini koja je,
po njegovim rijeima, koliko
toliko uljuenije reagovala na
razlike u miljenjima. Uosta-
lom, rije je o Istri moda naj-
manje militantnoj hrvatskoj i
ex jugoslovenskoj oblasti. Nije
tedio ni novu sredinu ispisuju-
i otre antiustake kolumne u nog crnogorskog mentaliteta,
Feralu, predstavljao moralni Mirko Kova nije volio da se svr-
svjetionik u optoj jugosloven- stava i zatvara u etnike granice,
skoj klanici, bio bi boji i za a stvarno je vlastitim djelom bio
beogradske i zagrebake inte- rasprostranjen i u srpskoj i hr-
vatskoj i bosanskohercegova-
pokazujui mnogim svojim iz- koj i crnogorskoj knjievnosti.
bezumljenim itaocima da se i Pisac svih domaih jezika, tra-
u vrijeme pakla moe ostati na dicija i svjetonazora, ali i po knji-
ljudskoj mjeri, da ne kaemo evnoj otmenosti i znanju u pr-
zadrati ostatke razuma. vom redu osoba mediteranske
irine i istovremene evropske
Svjedok epohe preciznosti; stvaralac koji je ra-
Kova je jednostavno nepotku- no predosjetio da se ovaj pro-
pljivi svjedok epohe ispod ijeg stor mora otvoriti Evropi i svi-
lucidnog moralnog skenera niko jetu kako ne bi ogrezao u
od navodnog javnog ugleda nije vlastitim atavizmima i mra-
umakao. Tu je galerija teoretia- nim despotijama. Nije sluajno
ra krvi i tla, pisaca provincijalne osim obilja domaih dobio i
svijesti i svjetonazora, potenci- uglednu Herderovu nagradu
jalnih i stvarnih ubica. Mirko je kao i nagradu vedskog PEN-a
na taj nain branio i dostojan- Tucholsky Prize.
stvo kulture i knjievnosti, bilo
da je rije o njegovim isto bele- Nesporna ubjedljivost
tristikim ili publicistikim dje- Mnogi su se knjievni kritiari
lima. Raspolaui visokim ste- trudili da objasne Kovaev
penom knjievne kulture kao i knjievni postupak u pripovi-
talentom koji nije poznavao gra- jestima i romanima. Kova u
nice - sve to je dohvatio pretva- pomenutim djelima najee
ralo se u literaturu plemenite govori u prvom licu, sugerira-
kovine, sve je posjedovalo neo- jui itaocu da je rije o li-
doljivu sugestivnost i knjievni nom, dakle autorovom doiv-
arm. Nijesmo sigurni da li sa ljaju, odnosno ispovijesti
veim zanimanjem itamo nje- autobiografskog karaktera.
gove romane Vrata od utrobe, Niko, bar u junoslovenskim
Grad u zrcalu, Kristalne re- knjievnostima, nije uspijevao
etke, Ruganje s duom, mo- da tako mono spoji dokumen-
tarnost i fikciju kao Kova u nii sa dubokim neshvatanjem
sjajno tivo sjeanja, svjedoe- brojnim djelima. On esto po-
nja i Mirkovih lucidija u knjizi ne priu na nekoj od itaocu
Pisanje ili nostalgija. Samo je poznatih lokacija, zaigra i sa
osoba nesumnjive line hrabro- nekom u javnosti dobro po-
sti smjela u ono rigidno vrijeme znatom linou, zatim sve ta-
potpisati scenario za film Lisi- ko mono zamijesi i zavrne do
ce u reiji Krsta Papia ili ka- osvijeene i snano zasnova-
snije Okupaciju u dvadeset est ne artistike poente. Kako opet
slika Lordana Zafranovia. od itaocu poznatih linosti
Jednako nov i provokativan, ka- stvara punokrvne knjievne
ko u romanima i pripovijestima, likove i literarno zaokruene
esejima, publicistici ili filmskim sudbine tajna je koju nije la-
scenarijima, Mirko Kova je na- ko odgonetnuti. Kovaevo pri-
vlaio mrnju filistara i linijaa, povijedanje u prvom licu od-
koji su ipak uzaludno pokuava- m a h st va ra j e d n u v r st u
li da ga ospore. nesporne ubjedljivosti, ali je
teko dokuiti kad pobjegne u
Mediteranska irina fikciju, odnosno kako neosjet-
Crnogorac po roenju, ranom no spoji realno i ono drugo to
kolovanju, sentimentu i onoj djeluje realnije i ubjedljivije od
potrebi za pravdoljubivou dokumenta. Mogua itaoeva
kao sastavnim dijelom klasi- naivnost kojom povjeruje da
Pobjeda Subota, 24. avgust 2013. Kultura V
ovjek za kojeg Pamuk,
Kova, Ki
Govorei o odijumu koji njego-
ve pojedine izjave izazivaju u
kraj ne postoji
dananjoj Turskoj, pisac Orhan
Pamuk primetio je kako su
mu njegovi intervjui i izjave
o drutvu u kom ivi nanele
mnogo vie muka i problema
no to bi to ikada bio sluaj sa
njegovim romanima. Iste ove
reenice mogli bi izgovoriti i
Mirko Kova ili Danilo Ki, koji
mu je na toliko puno ravni bio
Iz dananje vizure gledana, Kovaeva lina i umjetnika sudbina imaju tako puno srodnosti vanredno blizak. I Kova i Ki
itavih svojih ivota najvie su
sa sudbinama svestranih, renesansnih majstora, koji su utoite nalazili, ne u velikim se plaili, ako ne ak i uasa-
vali, budala. Iako im u svojoj
gradovima i blizu vlasteli i gospodarima, ve upravo u malim mjestima koja su po literaturi i javnom delovanju,
njima i danas poznata. Zato kad god ujem prezime Kova - pred oima imam Rovinj nikad nisu ostajali duni - obo-
jica su gledali, koliko god se
to moglo, da se klone erudita
utnja principijelnost! Mirko ne. Pri tom, kad kaem ovo sre- sto nije mogao da se promai. kanskog ozraja, a opet sasvim jeftinih broura. Posebno patri-
Kova nije utao - posebno ne dine zatrovane vlastitim oa- Glava koja jednostavno izaziva blizu. Tu. Na dohvatu a opet otskih budala, kakvih je ovde,
o onim stvarima o kojima, u jem, ne mislim iskljuivo samo da bude skinuta. Uostalom, je- izmeteno iz balkanskog (isto- usudom negativne geografije,
drutvima kao to su naa, ve- na Beograd, ve, jednako, i na dan od njegovih najpoznatijih rijskog) grotla ijim se avetima nekako najvie. A upravo, taj
ina najradije uti. U zemlji Sarajevo, Podgoricu ili Zagreb romana, nimalo sluajno, ima i demonima u ivotu, a litera- egzil od budala, bilo je, ini se,
(odnosno zemljama) u kojoj - poto je u svaki od ovih grado- naslov Gubilite (1962). Dru- turi posebno, Kova stalno op-
postoji ak i izreka utanje je va Kova jednako mogao da gi vaan, za Kovaa predseti- sesivno vraao. Iz dananje vi-
u oba ova sluaja bilo najtee
dosei.
zlato, mereno ovdanjim, pa-
triotskim arinima, govorenje
ode. A, ipak, nije! nantan naslov njegovih knjiga,
jesu Vrata od utrobe (1978).
zure gledana, Kovaeva lina i
umetnika sudbina imaju tako
o nepopularnim stvarima po Cijena morala puno srodnosti sa sudbinama velikim Lj) koji su uspeli da
svemu nije pametan izbor. A Druga bitna stvar, pored jezika, Izmeu Beograda i Zagreba svestranih, renesansnih maj- gradove u kojima ive, ili naro-
najnepopularnije stvari ovde do koje je u ivotu i literaturi U trenucima kada se u jednom stora, koji su - budui ispred i de kojima pripadaju, svedu na
se oduvek tiu: nacije, istorije, Kova itekako drao jeste mo- drutvu naziru i zainju sa- iznad vlastitog vremena - uto- vlastitu, provincijalnu, mrzi-
mitova i iz njih proizilazeih ral. Svejedno da li je u pitanju svim jasni elementi njegove ite nalazili ne u velikim gra- laku meru. I to je ono to po-
zloina svih vrsta. lina, grupna, esnafska, kolek- faizacije, po Kovau, ovek dovima i blizu vlasteli i gospo- menuti Kovau zapravo nika-
tivna ili nacionalna - moral- ne sme da uti. Krajem osam- darima ve upravo u malim da nisu mogli da oproste. Niti
Zaviaj u jeziku nost, i iz nje proizilazea inte- desetih, odnosno poetkom mestima, koja su po njima i bi, da ga ko pita, sam Kova
Bilo da je re o romanima, pri- lektualna delatnost i hrabrost, devedestih, Kova raskida sa danas poznata. Zato kad god uopte eleo da mu takvi bilo
povetkama, esejima, filmskim po Kovau jesu kategorije zbog onim Beogradom, koji u to vre- ujem prezime Kova - ja pred ta prataju.
scenarijima, novinskim kolu- kojih pisac, ali prevashodno me ne nalazi dovoljno snage da oima imam Rovinj. Upravo Granica koju je ovakvim svo-
mnama ili dramskim tekstovi- ovek, svaki ovek, ne treba se izbori s vlastitim razulare- ovakvom asocijacijom Kova jim javnim delovanjem Mirko
ma, svejedno da li pie na dija- da kalkulie po pitanju cena nim istorijskim demonizmom. se najbolje oduio tom lepom Kova uspeo da postavi jedna-
lektu ili ne - jezik Kovaeve koja se za istu neminovno pla- Branei vlastitim delom (i te- mestu na onom duhovnom - ko jasna, i jednako je itljiva i
knjievnosti jednako je preci- a. Kova dobro zna kako je lom) precizan i sasvim taan egzistencijalnom i intelektual- danas. ini se ak i vie no za
zan, ist, omamljujui. Upravo moral najskuplji onda kad ga slogan Beograd je Svet, koji nom miru - koji je upravo tamo njegovog zemaljskog ivota.
Mirko Kova, moda ak i po- nema - zato je, na raun linog tih godina lokalni olo tako fa- napokon pronaao. Kovaevo Ruganje s duom
najbolje meu jugoslovenskim spisateljskog i ivotnog kon- talno (i naalost trajno) svodi svim onim balkanskim provin-
njaju o normalnosti koja je defi- piscima, opredmeuje pozna- formizma, tu cenu uvek i sa za- na vlastitu, provincijalnu, mr- Gospodstveni prezir cijalnim, malim mrnjama, ko-
Pie
nitivno izgubljena. Mnogo je tu tu frazu o tome kako biti pisac, dovoljstvom plaao. Reimi i zilaku meru - Kova tih godi- Na kraju, kako ne bi bilo nedo- je redovno ostavljaju velike i
Odrana obeanja lucidnih pasaa o stvaranju,
Neboja Milenkovi
zapravo znai stanovati u jezi- vlasti, sa punim pravom i sa- na raskida i sa ne malim brojem reenosti ili bilo kakvih zabu- tragine posledice, ostae nje-
Crnogorsku knjievnost je obogatio sjajnim tekstovima za pozori- knjigama, filmovima, vlastitim ku. Miljenko Jergovi ak kae svim opravdano, zazirali su od svojih dotadanjih beograd- na - to je kada je Kova u pita- gova trajna intelektualna za-
te epan mali i Knjaz Danilo. Ulcinjska Plima je objavila jedno stvaralakim i ivotnim nedou- Kako ste mi, jor Kova? ... kako u Kovaevim knjigama Kovaa. Bio je hvaljen i nagra- skih prijatelja i poznanika koji nju ovde uobiajen sluaj - svim dubina ovim prostorima - po-
istinski remek djelo na crnogorsku temu Srana kap, dramski tekst micama, dubokim razoarenji- Da vam reen: mislija san ima vie lepote nego u prirod- ivan, ali jednako, ako ne i vie u Slobodanu Miloeviu tada sredinama iz kojih je odlazio i djednako postojana, vrsta i
roen za ivka Nikolia koji je tada ve pokazivao znake bolesti i ma u mnoge po peru bive dru- oli ste vi Hrvat oli Srbin. Kako nim lepotama Hrvatske. od toga, prislukivan, prokazi- jo nisu prepoznali ono to je u kojima je iz razliitih razloga utemeljena kao ona koju je po-
umora. Na jednoj od dugononih sjedjeljki sa prijateljima u zagre- gove. Gotovo epistolarni roman se vi osiate? Njegovo preseljenje iz Beogra- van, proganjan i proklinjan. Kova, pre mnogih, kristalno postajao nepoeljan, Mirko digao u (svom) knjievnom je-
bakom hotelu Internacional, kad ne caruje alkohol nego obijesni ili neka vrsta klavirske kompo- Bidno, moj Toni. Bidno se da u Rovinj u tom kontekstu, Progoniti i blatiti Kovaa, po- jasno video! Ba kao to je, na- Kova nikada nije uzvraao ziku.
duh definisanja, Mirko nam je rekao da jednostavno mora napisati zicije za etiri ruke. Sve je tu, osian pored toga to predstavlja pre- sebno u Srbiji ali, nita manje putajui Beograd, jednak pre- mrnjom. Nikada Kova nije Zato mi, umesto nepotrebnih
dramu o epanu malom. Samo zbog toga da pokae kolika je suje- poev od uarenih pitanja da li seljenje iz srpskog u hrvatski ni u Hrvatskoj ili Crnoj Gori, zir oseao i prema zvaninom mrzeo, niti izrekao bilo kakvu patetinih pozdrava za kraj -
ta i lakovjernost Crnogoraca, kako pristaju da ih vodi drugi, samo da se u vremenima zla angaovati U knjizi Uvod u drugi ivot jezik - naravno, pod pretpo- dugi niz godina predstavljalo Zagrebu, odnosno Franju runu re, ni o Beogradu, ni o poto sa Ljudima kao to je on
nije njihov. Mnogo kasnije je odrao obeanje. Ni jedna Njegoeva ili utati, ima li smisla literatura (Prosveta, Boegrad, 1983), koja stavkom postojanja onog ko je drutveno poeljan model Tumanu kao Miloevievom Zagrebu, niti bilo kojem dru- kraj, zapravo, nikad ne postoji
nagrada poslije Lalia nije tako ubjedljivo odzvuala kao isto visoko ili bilo kakav intelektualni an- je ujedno, priznajem, i prva uopte moe da dokae kako je napredovanja na razliitim alter-egu. gom gradu njegove duhovne - ne ostaje nita drugo do da pa-
priznanje dodijeljeno Mirku Kovau. Prvo te vrste u suverenoj Crnoj gaman u doba opteg pomra- njegova knjiga koju sam uop- tu zaista re o dva (razliita) kulturnim i politikim lestvi- otadbine koja od sredine de- rafraziram citat kojim sam i
Gori. Bio je posebno ponosan i na Trinaestojulsku i Njegoevu nagra- enja svijesti. te itao, Mirko Kova objavio jezika - ujedno predstavlja i cama podlosti. Izgledao je Ko- Potraga za zrakom vedesetih nosi znameniti, ko- poeo ovaj tekst:
du, i ako je, razumljivo, obje mogao i znatno ranije dobiti, Njegoevu Posebno su u Pismima zani- je svoju Molitvu za intelektu- preseljenje iz sredine zatrova- va, jako dugo, kao laka lovina. Izbor Istre kao onog mesta ko- lokvijalni naziv, ovi prostori. - Nadan se da se sada osiate
bar prije Dobrice osia ije je i djelo i osobu otvoreno prezirao. mljiva sjeanja na zajednike alca gde, izmeu ostalog, pie ne vlastitim oajem u prostor Vrabac u ruci. Poeljan patriot- je pisca i oveka Mirka Kovaa Kada je govorio, Kova je uvek dobro, jor Kova?
preminule prijatelje Pekia i i o tome kako mu je ao onih eterinosti i makar pokuaj ski plen koji u percepciji ov- doslovno uvodi u Novi ivot - govorio o ljudima (onima o ko- - Zato to ste vi to sve lipo za-
su se dogaaji i linosti u Kova- sprostranjene u njegovoj per- Kia o kojima vie saznajemo ljudi koji misle kako je njihova dosezanja (spoljanje) vedri- danjih rodoljubaca napro- izbor je sredine s najmanje bal- jima se nikada nee govoriti sa sluili!
evoj prozi ba tako dogodili, sonaom i dogaajima bogatoj nego iz njihovih intervjua ili
da pisac jednostavno prepisuje prozi. moguih linih ispovijesti. Iz
Biografija bez veselja
svoje biografsko iskustvo, gra- svega je vie nego jasno da su spremna svaki uas primati s Ili se ta pitanja ve uvelike prema kuditeljima i prema
Pisma Davidu istinski prevratnici u jugoslo- lakoom kao radosnu vijest? promeu u prozu u kojoj se podravateljima. Ali uvijek
prirode knjievnosti i knjiev- Kovaevo kompoziciono maj- venskim literaturama druge Kad bi to bilo sve razluivo jo proklinje ta ura, dodue brino mislim o sebi i svom
nog ina u cjelini. Tim prije je storstvo u romanima i svemu polovine proteklog vijeka e- ovjek bi mogao objasniti sebe. na razne naine i kroz mno- poloaju, nekad sjetno, nekad
teko razumjeti Kovaev knji- to je stvarao posebno je plodna tvorica prijatelja vezanih dubo- Svaki je ulazak u tajanstvo neu- tvo formi. Je li ovaj ivot bio ravnoduno, nekad ogoreno,
evni metod pri njegovoj tvrd- zagonetka za otkljuavanje nje- kim linim afinitetima: Ki, Pe- Prvo i etrnaesto pjevanje, Rodih se u oevoj krmi, kraj pristajalo uz moju prirodu? spjeh. Svaki je ivot nepoznat, mogu samo u odnosu na a ponajee s razoaranjem i
nji, izreenoj u brojnim inter- govog djela. Svaki od fragmena- ki, Kova i Filip David. poeme posveene Danilu Kiu druma kojim esto prolaahu Gorina, i nain na koji se gor- u prvom redu sebi samom. voljene osobe ili Boga? Ili da potiteno.
vjuima, da ima otpor prema ta Grada u zrcalu, odvojenih Jednostavno rije je o jednoj vr- &1. kiridije, a jedan krak se ravao ina ispija! Jesu li krajnosti djelovale to odloimo za neku drugu Imam li togod pridodati svo-
svemu to je prevashodno au- naslovima, moe se itati neza- sti knjievnog plemstva koje Rodih se na dan Stjepana prema Primorju, i tuda smo Stalno bih htio biti ono to samovoljno i razorno ili je sve zgodu, za neki novi rukopis? jim podvojenostima? Mogu li
tobiografsko, da nikad ne bi visno od grae koja mu pretho- osjea vlastitu pripadnost knji- Prvomuenika, u nebeskom mogli za nekoliko sati hoda volim, kae veliki pjesnik ovo samo sklop krajnosti? Ili je Sada mogu sretno ivjeti u rei da je sve to sam postigao
pisao memoare ili linu bio- di ili dalje slijedi. Takvih fra- evnosti kao sudbini, ali i esto zodijakom znaku Jarca, pre- stii u mediteransko obilje. Pessoa. bie samo po sebi krajnost? svom neveselom svijetu. to (ako sam to postigao), dolo s
grafiju, da je ta vrsta privatno- gmenata je u pomenutom uzaludni otpor brojnim doma- dodreen za tjeskobu, s pea- Tuda su nekada hodili gradite- Jesam li katkad, u satima Jesam li ja ono to tajim? pitao sretno? Jer mogu slijediti onu mukom, bogme sporo i kasno.
sti suprotna knjievnom inu. romanu ni manje ni vie nego im banalnostima. tom tmine na dui. lji crkvi i ivopisci i radovali se svojim, oekivao neko udo? se jedan pjesnik. Kako to da Uiteljevu brigu da me i u A od tisuu sitniavih tvari
Da, ali se najvei dio njegovih 65. Mnogo toga je, kad je rije o Iz ivota je otiao moda po- Rekli su mi da je majka izgo- to ostavljaju tragove Vjene Dabome da jesam! Oekivati nismo u stanju ono skriveno u budunosti eka jo mnogo sainjena je i moja biografija
proza rasprostire pred itao- Kovaevoj poetici, eksplicitno sljednji veliki pisac savremene vorila kroz suze radosne: Forme Boga. udo nije nita drugo doli nama objelodaniti? Jer umjet- tekoa. Sve ono to nastojim bez veselja!
cem kao lina ispovijest auto- izneseno u knjizi Pisma od epohe sa ovog tla, nepotkuplji- Ne kmei, edo! ivot je tek * potreba za uskrsnuem, a uskr- nost je izvjestan red, ili barem zaboraviti poinje me progo- Jedan slavni pisac veli da je
ra, ubjedljiva i navodno pro- 1992. do 1995. godine. Dva prija- vi svjedok i moralni stub itave poeo, godine plaa su pred &14. snue jest temelj vjere. duevna skladnost, odabir niti. Tamo gdje elim staviti dar neprirodan dogaaj pri-
ivljena avantura naratora, telja, Kova i Filip David, piu jedne generacije. Ostavio je iza tobom! A otac je u svoj Kalen- Volio bih da se kraljevski osje- Mi oekujemo dogaaj, sanja- injenica i nain na koji se pro- toku nastaje provalija. Svaku rode, da je talent privilegium
odnosno glavnog junaka. Sve jedan drugome, iz Beograda ili sebe otvorenu knjigu naih za- dar, kao u Knjigu matinu, am na polju svoje djelatnosti, rimo o naglom razvoju stvari, matraju. navalu na moju slabou i odiosum i da onome tko ga
su to Kovaeva arobnjatva Rovinja, ale se na vlastito bluda, hipokrizija i nesporazu- upisao datum, unio podatke volio bih da mogu suditi o ili u rukopisima svojim izokre- Jesam li i ja proklinjao as nespremnost lako podnosim, ima rijetko kad daruje zemalj-
zbog kojih se i voli i cijeni nje- okruenje i pomahnitale ubi- ma sa svojim vremenom, ali o vremenu i dometnuo svoju sebi, o svojoj knjievnoj pojavi, emo postojeu stvarnost. to dolaska, ili kao Job klicao: Ne jer sam u dobroj mjeri lak pli- ske radosti.
govo knjievno djelo, zbog e- lake strasti, povremeno pani- nas i oplemenio vlastitom vizi- misao: Ko se ode rodi, jebo je a da ne ispadnem skroman, je potaklo pisca u meni i kad se bilo dana u koji se rodih i noi jen za trpnju. Blagonaklon sam Mirko Kova: Europska
ga mu se radosno oprataju no bjee u literaturu, pretresaju jom ovjetva i trajne ljepote vorka! licemjer ili hvalisavac! to bi formirala tamna psiha, uvijek u kojoj rekoe rodi se eti! prema grdnji i prema hvali, trule, Fraktura, 2008.
pripovijedne zamke tako ra- sopstvene knjievne uzore, sa- knjievne umjetnosti.
Asfaltiranje, Za jedinstveno
iskustvo
pa tek onda 600.000
kaldrma Str. III Marina Abramovi prikupila sredstva za Institut dolara STR. II

Kultura
In memoriam: Mirko Kova (1938-2013.)
Pozorina kritika:
Subota, 24. avgust 2013.
kultura@pobjeda.me

Kako rastu veliki ljudi, Petar Pejakovi, Kotor art

kola ivota
i teatra

Predstava promovie ideju da do postajanja

velikim ovjekom, uz podrku okoline, moe
dovesti jedino snana unutranja potreba i
neprekidno injenje, odnosno preuzimanje
vlastite sudbine i snova u svoje ruke STR. III

Osvrt na 12. Don Brankove dane muzike

Zvijezde i
ovjek note za sve
muzike ukuse
za kojeg Koncerti su bili veoma posjeeni, to
potvruje injenicu da je publika, tokom 12
godina postojanja festivala, postala redovan
konzument festivalskog sadraja, kao i da
je ovogodinji koncept muzikog segmenta

kraj ne
KotorArta bio primamljiv publici STR. VII

postoji Str. IV i V