Moris OLI

Dijalog u paklu izmeu

Makijavelija i Monteskjea

Preveo sa francuskog
Frano Cetini

2001
Moris oli
Dijalog u paklu izmeu Makijavelija i Monteskjea

Naslov originala:
Maurice Joly
Dialogue aux enfers entre Machiavel et Montesquieu

Sadraj knjige:
Vodi kroz Dijalog u paklu

Izdava:
Umetniko drutvo Gradac aak - Beograd

Drugo izdanje
Uskoro emo vidjeti strano zatije, kad e se
sve dignuti protiv sile koja gazi zakone.
Kad mu je Sula htio vratiti slobodu, Rim vie
nije bio u stanju da je prihvati.

Monteskje: O duhu zakona

Uvodna napomena
Ova knjiga nosi obiljeja koja se mogu primijeniti na sve oblike vladavine, ali njen je cilj mnogo
precizniji: oliava posebno ono politiko ureenje koje se ni za dlaku nije mijenjalo jo od nesretnog - i
ve tako, aliboe, dalekog - dana kad je bilo ustolieno.

Ne radi se ovdje ni o satiri ni o pamfletu. Ukus modernih naroda je veoma istanan da bi prihvatio tako
naprasne istine o suvremenoj politici. Neprirodno dugo trajanje pojedinih uspjeha moe, uostalom,
iskvariti i samu estitost; ali, javna svijest jo ivi i nebesa e se jednoga lijepog dana ukljuiti u ovu igru
koja se zapodjenula protiv njih.

O pojedinim injenicama i naelima moemo bolje suditi kad ih promatramo izvan okvira u kojem se
uobiajeno predouju; ali, ta promjena motrita pokadto prestravljuje pogled!

Sve je ovdje predoeno kroz fikciju; ali, zaludno bi bilo unaprijed dati klju odgonetke. Ukoliko ova
knjiga ima neki domaaj, ukoliko zrai nekom porukom, onda je sam itatelj mora pronai, a ne da mu se
ponudi gotova. Njeno itanje, uostalom, priutit e mnogu ivu razonodu, samo joj treba pristupiti polako,
kao to i dolikuje spisima koji nisu ispraznog sadraja.

Neemo se pitati koja je ruka ispisala ove stranice: djelo kao to je ovo donekle je bezlino. Ono je
odgovor na poziv savjesti; svatko je sudjelovao u njegovu nastanku.Ono je sad tu pred nama i autor se
povlai, jer bio je samo onaj to je pribiljeio misli koje se tiu mnogih, tek vie ili manje skriveni
sudionik udruenih sila dobra.

eneva, 15. listopada 1864.

PRVI DIO
PRVI DIJALOG
Makijaveli: Rekoe mi da u na ovome pustome alu sresti sjenu velikoga Monteskjea. Je li to doista ona
pred mojim oima?

Monteskje: Pridjev veliki ovdje nikome ne pristaje! Ali, ja sam onaj koga traite.

Makijaveli: Meu glasovitim ljudima ije sjene napuuju boravita mrtvih nema nijednog koga bih sreo
radije od vas, Monteskje. Seljenjem dua prenesen u ova nepoznata prostranstva, zahvaljujem sluaju to
je htio da se licem u lice naem s piscem Duha zakona.

Monteskje: Bivi dravni tajnik Firentinske Republike nije uope zaboravio govor dvorjanina. Ali, to bi
drugo, osim tjeskoba i jadikovki, mogli jedan drugome rei oni koji su doprli do ovih mranih obala?

Makijaveli: Je li to filozof ili dravnik to tako govori? Zar smrt ima bilo kakvo znaenje za one koji su
ivjeli od misli, budui da je misao vjena? Ne poznajem, kad o sebi zborim, boljih uvjeta od ovih koji su
nam ovdje dani sve do sudnjega dana. Biti bez materijalnih briga, ivjeti u ozraju istoga razuma, moi
razgovarati s velikanima ija imena kao jeka odzvanjaju svijetom, pratiti izdaleka revolucije drava, pad i
preobraaj carstava, razmiljati o njihovim novim ustavima, o promjenama u obiajima i miljenjima
europskih naroda, o napretku njihove uljudbe u politici, umjetnostima, industriji, kao i u oblasti filozofskih
ideja - kakav divan prizor to se nadaje misli! Toliko razloga za uenje! Toliko divota, ako je vjerovati
sjenima koje ovdje silaze! Smrt je za nas poput dubokog povlaenja tijekom kojega dovravamo berbu
povijesnih pouka i podviga ovjeanstva. Nitavilo nije moglo prekinuti sve spone koje nas povezuju sa
Zemljom, jer potomstvo se jo sjea onih koji su, poput vas, pokrenuli velika gibanja ljudskoga duha.
Vaa su naela na snazi - u ovom asu dok razgovaramo -gotovo u veem dijelu Europe; i ako netko moe
biti poteen straha pri mranom prijelazu koji vodi u pakao ili na nebo, tko bi to mogao biti vie od onog
koji se pred vjenim sudom pojavljuje s toliko blistavih zasluga?

Monteskje: Vi, Makijaveli. vi uope ne govorite o sebi. To je odve skromno za nekoga tko je za sobom
ostavio toliki ugled kao pisac Vladara.

Makijaveli: ini mi se da razabirem ironiju koja se krije iza vaih rijei. Sudi li to veliki francuski pisac,
dakle, o meni isto kao i puk koji, osim mog imena i slijepe predrasude, nita drugo o meni ne zna? Ta mi
je knjiga donijela, znano mi je to, zlokobnu slavu: uinila me odgovornim za sve strahovlade; navukla na
me prokletstvo naroda koji su u meni pronali olienje svoje mrnje spram despotizma; ona je zatrovala
moje zadnje dane i osuda potomstva kao da me dovde prati. A to li sam to uinio? Petnaest sam godina
sluio svojoj domovini - koja je bila Republika - borio se za njenu neovisnost, branio je neprestano od luja
XII, od panjolaca, od Julija II, pa i od samog Bordije koji bi je, bez mene, bio uguio. Zatitio sam je od
krvavih spletki koje su se plele svuda oko nje, borei se diplomacijom, kao to bi se drugi borio maem;
zakljuujui sporazume, pregovarajui, uspostavljajui ili prekidajui veze sukladno interesima Republike,
koja je tada bila pritijenjena izmeu dviju velevlasti, a ratna se srea poigravala s njom kao s barkom u
oluji. Nije to bila nikakva tlaiteljska ili autokratska vlast koju smo podravali u Firenci; bile su to
narodne ustanove. Jesam li bio jedan od onih koji se povodio za okolnostima? Krvnici Mediija znali su
me pronai nakon Soderinijeva pada1. Uzdignut kad i sloboda, ja sam s njom pao; ivio sam u progonstvu
a da me nijedan vladar ni pogledom nije udostojio. Umro sam u siromatvu i zaboravu. Eto mog ivota i
eto zloina koji su mi priutili nezahvalnost domovine i omraenost kod potomstva. Nebesa e. nadam se,
biti pravednija prema meni.

Monteskje: Sve to sam, Makijaveli, znao i samo je to bilo razlogom to nikada nisam mogao shvatiti kako
se firentinski rodoljub, dunosnik jedne Republike, prometnuo u utemeljitelja te mrane kole koja za
uenike ima sve okrunjene glave, i koja je kadra opravdati najgora zlodjela strahovlade.

Makijaveli: A ako bih vam rekao da je ta knjiga bila tek uobrazilja diplomata; da nije bila namijenjena
objavljivanju; da je naila na odjek koji je zapanjio i samog pisca; i da je bila zaeta pod odbljescima ideja
koje su tada dijelile sve talijanske kneevine to su bile pohlepne za uveavanjem, jedna na raun druge, a
voene podmuklom politikom u kojoj su najperfidniji drani za najsposobnije

Monteskje: Je li to i vae miljenje? Budui da mi se obraate s toliko iskrenosti, moram vam priznati da
sam i ja dijelio to miljenje, i da sam se u tom pogledu drao ocjene veine onih koji su poznavali va
ivot i pomno itali vaa djela. Da, da, Makijaveli, i to vam priznanje slui na ast, niste tada rekli ono to
ste mislili, a to to ste rekli bilo je pod utjecajem osobnih uvstava koja su u jednom trenutku uzburkala
va svijetli um.

Makijaveli: Grijeite, Monteskje, kao i svi oni koji sude poput vas. Moj jedini zloin jest u tome to sam
iznosio istinu, kako pred narodima tako i pred kraljevima; ne moralnu, ve politiku istinu, ne istinu kakva
bi trebala biti, ve onakvu kakvom ona jest i kakvom e uvijek biti. Ljudska je narav, a ne ja, rodonaelnik
nauka ije se oinstvo pripisuje meni. Makijavelizam je stariji od Makijavelija.

Mojsije, Sesostris, Salomon, Lisandar, Filip i Aleksandar Makedonski, Agatoklo, Romul, Tarkvinije,
Julije Cezar, August, ak i Neron, Karlo Veliki, Teodorik, Klodvig, Igo Kapet, Luj XI, Gonzalo od
Kordobe, esare Bordija - eto predasnika moga nauka. Da i ne spominjem one koji su doli poslije
mene i iji bi spisak bio podugaak, a kojima Vladar nije kazao nita to oni ve nisu znali temeljem
samog obnaanja vlasti. Tko mi je, u vaem vremenu, odao uzvieniju poast od Fridriha II? Perom u ruci
me pobijao samo zarad slave, ali se u politici strogo pridravao mojih naputaka.

Zbog kojeg se neobjanjiva zastranjenja ljudskoga duha na moju adresu upuuje prigovor za ono to sam u
tom djelu napisao? Kao kad bi se znanstveniku spoitavalo to istrauje fizike uzroke pada tijela koja nas
pritom ranjavaju, lijeniku to opisuje bolesti, kemiaru to ispituje otrove, moralistu to slika poroke,
povjesniaru to opisuje povijest.

Monteskje: Oh, Makijaveli, to Sokrat nije ovdje da prozre sofizam koji se krije u tim vaim rijeima! Ma
koliko me priroda malo obdarila za prepirku, nije mi uope teko uzvratiti vam prikladnim odgovorom: vi
s otrovom i boletinama usporeujete zla koja raa udnja za vlau, himba i nasilje; a to su te boletine
koje vai spisi prenose na drave, to su ti otrovi ijem ih luenju vi poduavate. Kad znanstvenik, lijenik
ili moralist istrauju zlo, oni to ne ine da bi poduavali kako se ono iri, ve kako se lijei. No, to je
upravo ono to vae djelo ne ini; ali, svejedno, zbog toga nisam nita manje spokojan - od trenutka kad ga
i vi sami drite za zlo, vi ga samim tim osuujete, i barem smo oko toga suglasni.

Makijaveli: Nismo uope, jer vi, Monteskje, niste dokuili sav doseg moje misli; jednom usporedbom sam
vam otkrio svoju slabu stranu koju je bilo lako napasti. A Sokratova me ironija ostavlja ravnodunim, jer
bio ie sofistom koji se samo bolje od drugih sluio lanim sredstvima, logomahijom. To nije ni vaa ni
moja kola: ostavimo se, dakle, rijei i usporedbi i drimo se ideja. Evo kako ja predstavljam vlastiti
sistem, i sumnjam da ete ga uzdrmati, budui da je dedukcijom izveden iz moralnih i politikih injenica
vjene istine. U ovjeku je zlo jae od dobra. ovjek je vie sklon zlu negoli dobru; strah i sila imaju nad
njim vie upliva nego razum. Uope mi ne pada na pamet dokazivati te istine; osim smuena koterijatva
baruna Holbaha - iji je prvosveenik bio . . Ruso, a Didro njegovim apostolom - nije bilo u vas niega
to bi im proturjeilo. Svi ljudi tee za vlau i nema nijednog koji nije, kad je mogao, bio tlaiteljem; svi,
ili gotovo svi, spremni su rtvovati prava drugih svojim interesima.

to dri na okupu te prodrljive ivotinje koje nazivamo ljudima? U izvoritu je drutava gruba i
neobuzdana sila; kasnije dolazi zakon, tj. i dalje sila, ali ureena pravilima. Pregledali ste sve povijesne
izvore i vidjeli da je sila sveudilj prethodila pravu.

Politika je sloboda tek relativan pojam; nunost preivljavanja gospodari dravama kao i pojedincima.

U stanovitim predjelima Europe obitavaju narodi koji ne znaju za umjerenost u uivanju slobode. Ukoliko
sloboda potraje, ona se pretvara u razuzdanost; dolazi do graanskoga ili drutvenoga rata i drava je
izgubljena, bilo da se cijepa ili dijeli pod djelovanjem vlastitih konvulzija, bilo, pak, da je njeni unutarnji
razdori ine lakim plijenom Stranih sila. Zar onda nisu u pravu narodi to im je u takvim okolnostima, vie
stalo do despotizma negoli do anarhije?
Kad su ve jednom uspostavljene, drave se izlau dvijema pogibeljima: unutarnjim i vanjskim
neprijateljima. Kojeg e se oruja latiti u ratu protiv stranaca? Hoe li dvojica protivnikih vojskovoa
razmijeniti svoje ratne planove da bi se uzajamno pripremili za obranu? Hoe li se liiti nonih napadaja,
klopki, zasjeda, bitaka s nejednakim brojem ljudstva? Ne, nema sumnje, jer takvi bi ratnici bili izvrgnuti
podsmijehu. A vi neete da te zasjede i ta lukavstva, cijela ta strategija neophodna za voenje rata, bude
uporabljena i protiv unutarnjeg neprijatelja, protiv buntovnika? Svakako, rabit e se s manje ara, ali u
osnovi, pravila e biti ista Je li mogue istim razumom voditi silovite skupine to ih pokreu uvstva,
strasti i predrasude?

Svejedno je li voenje poslova povjereno autokratu, oligarhiji ili samom narodu, nijedan rat, nijedni
pregovori, nikakva unutarnja reforma, ne mogu poluiti uspjeha bez pribjegavanja tim lukavstvima koja
vam se priinjaju toliko zazornim, ali kojima biste i vi bili primorani utei da vas je, kojim sluajem, kralj
Francuske bio zaduio ma i najmanjim nekim dravnim poslom.

Djetinjast je prijekor koji se upuuje Vladaru! to bi se politika petljala s moralom? Jeste li ikada vidjeli
neku dravu koja bi se rukovodila naelima to odreuju privatni moral? Svaki bi rat tada bio zloin, ak i
pravedan rat; svako bi osvajanje, koje ne bi imalo drugih pobuda osim slave, bilo zlodjelo; svaki ugovor
kojim bi se neka sila okoristila bio bi nedostojna prijevara; svaka uzurpacija suverene vlasti bila bi in koji
zasluuje smrt. Nita to ne bi bilo zasnovano na pravu ne bi bilo legitimno! Ali, upravo rekoh, i opetujem
ak pred licem suvremene povijesti: sve su suverene vlasti za svoje izvorite imale silu, ili, to izlazi na
isto, nijekanje prava. Znai li to da ga ja osuujem? Ne, ali ja vidim ogranienost njegove primjene, kako
u odnosima izmeu narod, tako i u odnosima izmeu onih koji vladaju i onih nad kojima se vlada.

Zar ne vidite, uostalom, da i sama rije pravo ima krajnje neodreeno znaenje? Gdje ono poinje, a gdje
zavrava? Kad ono postoji, a kad ne postoji? Posluit u se nekim primjerima. Evo neke drave: loa
organizacija javne vlasti, demokracija koju razdiru nemiri, nemo zakona da obuzdaju buntovnike i
sveopi nered vode je k neminovnoj propasti. U tom trenutku, iz redova plemstva ili puka uzdie se
neustraivi pojedinac i rui sve uspostavljene vlasti; ukida zakone, preureuje sve ustanove i svojoj zemlji
daruje dvadeset godina mira. Je li imao pravo uraditi to to je uradio?

Pizistrat na silu osvaja utvrenje i priprema stoljee Perikla. Brut gazi rimski monarhijski ustav, protjeruje
Tarkvinija i udarcima bodea osniva Republiku ija je veliina najuznositiji prizor to ga je svijet ikada
vidio. Ali, borba izmeu patricija i puana - koja je, u mjeri u kojoj je bila obuzdavana, znaila vitalnost
Republike - podstie raspad i sve e propasti. Cezar i August se pojavljuju; to su jo uvijek prijestupnici;
ali, Rimsko Carstvo koje je naslijedilo Republiku, zahvaljujui Upravo njima, traje isto toliko koliko i ona
sama, a propada tako to e cijeli svijet pokriti svojim ruevinama. Je li pravo bilo na strani tih odvanih
mueva? Ne, po vama. Pa ipak ih je potomstvo ovjenalo slavom; u stvari, oni su sluili svojoj zemlji i
spasili je; produljili njen opstanak kroz stoljea. Vidite da je u sluaju drava naelo prava potinjeno
naelu interesa i da iz toga slijedi: dobro moe nastati iz zla; preko zla se dolazi do dobra, kao to se i do
ozdravljenja dolazi djelovanjem otrova, kao to se ivot spaava otrim noem. Manje me zanima dobro i
udoredno nego ono to je korisno i nuno; uzeo sam drutva kakva jesu i iz toga sam izvukao
odgovarajue naputke.

Jesu li, apstraktno govorei, nasilje i lukavstvo zlo? Da, ali sve dok ljudi ne postanu anelima valja nam ih
itekako rabiti pri vladanju.

Neto je dobro ili zlo prema nainu na koji to rabimo, i ovisno o rezultatu koji poluujemo; cilj opravdava
sredstva: i ako me sada upitate zato ja, kao republikanac, dajem svuda prednost apsolutnoj vladavini, rei
u vam - kao svjedok koii se u svojoj domovini nagledao prevrtljivosti i kukavnosti svjetine, njena
uroena nagnua ropstvu, njene, isto tako, nesposobnosti da shvati i potuje uvjete slobodna ivota - da je
ona u mojim oima slijepa sila koja se, prije ili kasnije, raspada ukoliko nije vrsto pridrana u rukama
jednog jedinog ovjeka; pdgovaram da narod, preputen sam sebi, moe sebe samo unisuti; da nikada nee
znati ni upravljati, ni suditi, ni ratovati. Rei u vam da je Grka doivjela svoje zvjezdane trenutke
upravo za pomraenja slobode; i da se bez despotizma rimskoga plemstva i, kasnije; bez despotizma
careva, nikada ne bi razvila blistava europska civilizacija.
Hou li potraiti primjere u ovodobnim dravama? Toliko su razvidni i brojni da u spomenuti samo one
koji mi prvi padnu na pamet.

Pod kojim su ustanovama i pod kojim ljudima blistale talijanske republike? S kojim su suverenima
panjolska, Francuska i Njemaka postale mone? Pod Lavom X, Julijem II, Filipom II, Barbarosom,
Lujom XIV Napoleonom, pod svim tim, dakle, ljudima strane ruke koja se ee laala drke njihova
maa negoli povelja njihovih drava.

Ali, udim se to sam toliko dugo govorio da bih uvjerio glasovitoga pisca koji me sada slua. Nije li, ako
sam dobro obavijeten, dio ovih ideja izloen i u Duhu zakona? Je li ovaj govor povrijedio ozbiljnog i
hladnokrvnog ovjeka koji je o problemima politike razmiljao bez strasti? Enciklopedisti nisu bili braa
Katon: pisac Perzijskih pisama nije bio svetac, ak ni smjerni vjernik. Naa kola, za koju se kae da je
amoralna, bila je, moebiti, privrenija latinskome Bogu nego filozofi XVIII stoljea.

Monteskjc: Vae zadnje rijei ostavljaju me ravnodunim, Makljaveli, premda sam vas sluao s panjom.
Hoete li sada vi posluati mene, dopustiti mi da se i ja okoristim istom slobodom?

Makijaveli: utjet u kao zaliven i, u tiini punoj iskrenog tovanja, posluati onog koga su nazvali
zakonodavcem naroda.
DRUGI DIJALOG
Monteskje: Vae doktrine, Makijaveli, ne predstavljaju nita novo i, ako ih se ustruavam pobijati, to je
manje zbog toga to uznemiruju moj duh, a vie zato to, pogrene ili istinite, nemaju filozofskog
utemeljenja. Znam dobro da ste vi, prije svega, politiki ovjek, i da vas injenice zanimaju vie od ideja.
Ali, suglasit ete se sa mnom, kad je rije o vladanju, treba doprijeti do naela. U svojoj politici ne dajete
nikakvo mjesto ni moralu, ni vjeri, ni pravu: u ustima su vam samo dvije rijei - sila i lukavstvo. Ako se
va sistem svodi na to da sila igra veliku ulogu u ljudskim poslovima, da je okretnost neophodna
dravnika kvaliteta, onda, znate dobro, to je istina koju ne treba ni dokazivati; ali, ako nasilje uzdiete u
princip, a lukavstvo u pravilo vladanja, ako u svojim razmiljanjima ne vodite rauna ni o jednom zakonu
ovjenosti, onda taj zakonik tiranije nije nita drugo doli zakonik grubijana. Jer, i ivotinje su takoer
lukave i jake, i nema, u biti, meu njima drugoga zakona, osim zakona grube sile. Ali, ne vjerujem da bi i
sam va fatalizam tjerao dotle, jer vi priznajete postojanje dobra i zla. Vae je naelo: dobro moe
proistei iz zla, i da je stoga doputeno initi zlo, ako iz toga moe nastati dobro. Vi ne govorite: Pogaziti
svoju rije jest dobro po sebi; dobro je okoristiti se korupcijom, nasiljem ili ubojstvom. Ne, vi kaete:
Moe se pogaziti rije, kad je to korisno: moe se ubiti, kad je to nuno: pokrasti drugoga, kad je to
probitano. U vaem sistemu -nestrpljiv sam da to dometnem - tih se naputaka pridravaju samo vladari, i
to onda kad se radi o njihovim interesima ili interesima drave. Vladar, prema tome, ima pravo pogaziti
zakletvu; moe proliti potoke krvi, da bi se doepao ili zadrao na vlasti; moe do koe oguliti one koje je
sam osudio na progonstvo, sruiti svaki zakon i proglasiti nove, ali i njih ponovo pogaziti, spiskati dravnu
kasu, potkupljivati, tlaiti, kanjavati i, bez prestanka, tui.

Makijaveli: Zar i sami niste rekli da je u despotskim dravama strah nuan, vrlina beskorisna, ast opasna,
da je potrebna slijepa poslunost i da je vladar izgubljen ako, makar i na trenutak, spusti ruku2

Monteskje: Da, rekao sam; ali, kad sam, kao i vi, nizao strane uvjete pod kojima se odrava tiranska vlast,
to je bilo samo zato da bih je ponizio, a ne da bih je uzdizao; da bih - u svojoj domovini, koja nikada,
blago njoj! nije pognula glavu pod takvim jarmom - pobudio uasavanje od nje. Kako ne moete vidjeti da
je sila samo nesretni sluaj u hodu normalnih drutava, i da su ak i najsamovoljnije vlasti dune potraiti
opravdanje u objanjenjima koja su strana teoriji sile. Tlaitelji se ne pozivaju samo na interes, ve i na
dunost. Oni se ogluuju o nju, ali je ipak prizivaju; nauk o interesima je, dakle, isto toliko nemoan kao i
sredstva na koja se u praksi oslanja.

Makijaveli: Prekidam vas; priznajete udio interesa, ali to je dostatno da se opravdaju sve politike nunosti
koje nisu u skladu s pravom.

Monteskje: To je dravni razlog koji spominjete. Zapamtite dobro: za osnovu drutava ne mogu uzimati
upravo ono to ih unitava. Vladari i narodi, ali i graani pojedinano, poinili su u ime interesa samo
zloine. Dravni interes, kaete! Ali, kako u znati, ako se poini ovo ili ono bezakonje, da mu je to doista
od nekakve koristi? Zar ne znamo da je dravni interes najee isto to i interes dotinog vladara, ili
interes potkupljenih dvorjana koji ga okruuju? Uzimajui pak pravo za osnovu postojanja drutva, ja se
ne izlaem takvim posljedicama, jer pojam prava odreuje granice koje interes ne smije prekoraiti.

Kad biste me upitali koji je temelj prava, ja bih vam odgovorio da je to moral iji propisi nemaju nita ni
sumnjiva, ni nejasna, budui da su zapisani u svim vjerama i zlatnim slovima utisnuti u ljudskoj svijesti.
To je to isto vrelo iz kojega treba da poteku svi graanski, politiki, gospodarski i meunarodni zakoni.

Ex eodem jure, sive ex eodem fonte, sive ex eodem principio.3

Ali, to je ono mjesto na kojem se bjelodano vide sva vaa proturjeja; vi ste katolik, vi ste kranin;
klanjamo se istome Bogu, prihvaate njegove zapovijedi, prihvaate moral, prihvaate pravo u odnosima
meu ljudima i, istodobno, gazite sve te zakone istom kad se radi o dravi ili vladaru. Jednom rijeju,
politika, po vama, nema to petljati s moralom. Vi okrunjenoj glavi doputate ono to branite podaniku.
Ovisno o tome tko ih ini, slabi ili jaki, vi uzdiete ili prokazujete ista djela; ona su zloin ili krepost,
ovisno o poloaju onih koji ih vre. Hvalite vladara to ih je poinio, a podanike aljete na galije. I ne
pomiljate da nema drutva koje bi moglo opstati s takvim naelima; vjerujete da e se podanik dugo
drati svojih zakletvi kad vidi da ih je njegov suveren pogazio; da e potivati zakone kad dozna da ih gazi
- i da ih gazi svakodnevno - onaj koji mu ih je dao; vjerujete da e oklijevati da krene putem nasilja,
korupcije i prijevare, kad vidi kako tim putem, bez prestanka, koraaju oni kojima je dunost da ga
predvode? Urazumite se, znajte da svaka zlouporaba u javnim poslovima opravdava slian prekraj u
privatnoj sferi, da svako politiko izdajstvo raa drutveno izdajstvo; da svako nasilje odozgo ozakonjuje
nasilje odozdo. Toliko glede odnosa meu samim graanima.

Glede, pak, njihova odnosa spram vladajueg sloja, ne trebam ni kazati da bi to znailo unoenje klica
graanskoga rata. utnja naroda samo je zatije pobijeenoga, jer bi mu svako jadikovanje znailo to i
zloin. Priekajte da se probudi: izmislili ste teoriju sile; budite sigurni da je nije zaboravio. Prvom
zgodom e razbiti lance, slomiti ih pod najizlinijom izlikom moda, i silom e preuzeti ono to mu je
silom i bilo oduzeto. Naelo je despotizma ono jezuitsko perinde ac cadaver: ubiti ili biti ubijen; eto
njegova zakona; danas je to zaglupljenost, a sutra graanski rat. Takvo je barem stanje u europskome
podneblju: na Istoku, pak, narodi drijemaju u miru, u poniavajuem ropstvu.

Vladari ne mogu, dakle, dopustiti sebi ono emu se protivi osobni moral: to je moj zakljuak; i on je
izrian. Vjerovali ste da me moete dovesti u neugodan poloaj, uzimajui za primjer mnoge velikane koji
su - zahvaljujui smionim djelima poduzetim na temelju povrede zakona - priskrbili mir svojoj zemlji,
pokadto i slavu; i otud izvlaite svoj glavni argument: dobro proistjee iz zla. Nije me ba mnogo uvjerio;
nije mi dokazao da su ti odvani pojedinci uinili vie dobra nego zla; nipoto nije utvreno, po meni, da
drutva ne bi, i bez njih, bila spaena i ouvana. Sredstva spasenja koja donose ne uklanjanju klice raspada
koje unose u dravu. Nekoliko je godina anarhije estoput daleko manje kobno po neko kraljevstvo od
vie godina utljiva despotizma.

Divite se velikim ljudima; ja se divim tek velikim ustanovama. Da bi bili sretni, narodima su manje
potrebni daroviti negoli estiti ljudi, ali, mogao bih se s vama i suglasiti u jednome - ako vam je do toga
uope stalo - neki su od nasilnih pothvata, kojima odajete priznanje, mogli doista biti od koristi pojedinim
dravama. Ta se djela mogu opravdati u antikim drutvima u kojima je vladalo ropstvo, a na snazi bila
dogma o usudu. Nailazimo na njih i u srednjem vijeku, ak i u modernim vremenima; ali, u mjeri u kojoj
su obiaji postali pitomiji, u kojoj se prosvjetiteljstvo proirilo na razliite europske narode, u mjeri jo - i
naroito - u kojoj su naela politike znanosti bila bolje shvaena i spoznata, pravo je zamijenilo silu, kako
u naelima tako i u zbilji. Bez sumnje, oluje e se slobode dizati i dalje, i u njeno e se ime poiniti jo
mnoga zlodjela: ali, politiki je fatalizam mrtav. Ako ste u svoje vrijeme mogli rei da je despotizam
nuno zlo, to danas vie ne moete, jer - pri sadanjem stanju obiaja i politikih ustanova kod vodeih
naroda Europe - despotizam je postao nemoguim.

Makijaveli: Nemoguim? Ako vam poe za rukom da me u to uvjerite dajem sveano obeanje da u
istom prigrliti vae nazore.

Monteskje: Lako u vam to dokazati, samo ako me jo budete htjeli sluati.

Makijaveli: Drage volje, ali pazite: vjerujem da vam je svaki trud zaludan.
TREI DIJALOG
Monteskje: Veliki broj sjena kree se k ovome alu; neemo se uskoro moi gdje okrenuti. Doite ovdje;
inae emo se ubrzo izgubiti.

Makijaveli: U zadnjim vaim rijeima ne nalazim onu preciznost koja je krasila va govor na poetku
naega razgovora. Mislim da pretjerujete, kad su posrijedi posljedice naela koja ste izloili u Duhu
zakona.

Monteskje: Hotimice sam u tom djelu izbjegao iznositi opirne teorije. Da ste se s njime upoznali
drugaije nego preko onoga to vam je preneseno iz druge ruke, vidjeli biste da posebna izlaganja koja
sada iznosim proistjeu izravno iz naela koja sam tamo istaknuo. Povrh toga, nije mi teko priznati da su
spoznaje do kojih sam naknadno doao izmijenile ili upotpunile neke od mojih zamisli.

Makijaveli: Kanite li ozbiljno podrati stav kako je despotizam nespojiv s politikim stanjem europskih
naroda?

Monteskje: Nisam rekao svih naroda; ali, navest u vam, ako se slaete, one kod kojih je razvitak politike
znanosti, doveo do tog velikog rezultata.

Makijaveli: Koji su to narodi?

Monteskje: Engleska, Francuska, Belgija, dio Italije, Pruska, vicarska, Njemaka konfederacija,
Nizozemska, ak i Austrija; kao to vidite, gotovo cijeli dio Europe preko kojeg se neko prostirao rimski
svijet.

Makijaveli: Dijelom mi je poznato to se u Europi zbilo od 1527. naovamo, i priznajem da sam veoma
znatieljan uti od vas kako ete obrazloiti svoj stav.

Monteskje: Pa dobro, poujte! Moda e mi poi za rukom da vas uvjerim.

Nisu ljudi ti koji osiguravaju vladavinu slobode i dobre obiaje u dravama, ve su to ustanove. O
savrenstvu ili nesavrenstvu ustanova ovisi i svako dobro, ali e nuno ovisiti, takoer, i svako zlo, koje
moe nastati pri stupanju ljudi u drutvo. I kad traim najbolje ustanove, shvaate dobro da - prema lijepoj
Solonovoj izreci - mislim na najsavrenije institucije koje narodi mogu podnijeti. To znai da ja ne
zamiljam za njih nemogue uvjete postojanja, i da se na taj nain odvajam od onih alosnih reformatora
koji bi htjeli izgraditi drutva na istim racionalnim hipotezama, ne vodei rauna o klimi, navadama,
obiajima, ili ak predrasudama.

Pri nastanku nacija, ustanove jesu ono to one doista mogu biti u tom trenutku. Antika nam je pokazala
udesne civilizacije, drave u kojima su uvjeti slobodne vladavine bili divno pojmljeni. Narodi
kranskoga razdoblja imali su vie potekoa pri dovoenju svojih povelja u suglasje s razvitkom
politikog ivota, ali oni su se okoristili poukama iz antike i, sa svojim kudikamo sloenijim
civilizacijama, ipak doli do savrenijih rezultata.

Jedan od prvih uzroka anarhije, kao i despotizma, bilo je teorijsko i praktino nepoznavanje - u kojem su
se toliko dugo nalazile drave Europe - naela po kojima treba ustrojiti vlasti. Kad naelo suvereniteta
poiva iskljuivo u osobi vladara, kako se tada moe istaknuti pravo naroda? Kako vlast onog koji je bio
zaduen provesti zakone, a koji je, istodobno, bio i zakonodavac, ne bi samim tim bila tiranska? Kako
graani mogu biti zatieni od samovolje, kad - nakon to su se zakonodavna i izvrna vlast tako
izmijeale - jo i sudbena vlast hrli u iste ruke4

Znam dobro da stanovite slobode, stanovita javna prava koja se, prije ili kasnije, uvode u zaostalije
politike obiaje, nisu postavila samo prepreke neogranienom obnaanju apsolutne kraljevske vlasti; ve
da je - s druge strane - i blagost naravi pojedinih kraljeva, iz straha da ne izazovu zapomaganje naroda,
uinila svoje i nagnala ih da s mjerom postupaju u obnaanju prekomjernih ovlasti kojima su obdareni; ali,
nita manje istinito nije i te da su ta tako nesigurna i prevrtljiva jamstva bila preputena na milost i
nemilost kralja koji je bio vlasnik, bar u naelu, svih dobara, prava, pa i same osobe svojih podanika.
Podjela vlasti jc postavila problem slobodnih drutava u Europi, i ako neto moe ublaiti moj nespokoj u
ovim trenucima koji prethode sudnjemu danu, onda je to pomisao na injenicu da moj boravak na Zemlji
nije bio bez ikakova utjecaja na to veliko osloboenje.

Vi ste, Makijaveli, roeni koncem srednjega vijeka, i vidjeli ste kako se s renesansom u umjetnostima raa
zora modernih vremena; ali, drutvo sred kojega ste ivjeli bilo je, dopustite da vam to kaem, jo uvijek
obiljeeno tragovima barbarstva. Europa je bila bojno polje. Ideje o ratu, o nadmoi i osvajanju, punile su
glave dravnika i vladara. Sila je bila sve, a pravo bez znaaja, slaem se s tim; kraljevstva su bila plijen
osvajaa; a unutar drava suvereni su se borili protiv vazala, veliki vazali su, pak, sravnjivali gradove sa
zemljom. Sred te feudalne anarhije, koja je digla Europu na oruje, prezreni su narodi bili svikli gledati na
vladare i velikae kao to se gleda na sudbinska boanstva kojima je izruen ljudski rod. Vidjeli ste
neustraive vojskovoe, eline ljude, odvane duhove; i taj svijet, ispunjen tmurnim arima velikoga
nereda, pojavio se vama kao to bi se pojavio i umjetniku, ija je mata potresenija negoli njegovo
moralno uvstvo; to je ono to u mojim oima objanjava Vladara, i vi ste bili blii istini nego to ste
htjeli pokazati kad ste ga maloas, elei me uz pomo talijanske himbenosti ispitati, pripisali uobrazilji
diplomata. Ali, svijet se okretao i dalje, poslije vas; narodi su danas uvjereni da su gospodarima svoje
sudbine: oni su - i pravno i stvarno - unitili povlastice i plemstvo kao stale; uspostavili su naelo koje e
za vas biti novost, a koje potjee jo od markiza Igoa: oni su uspostavili naelo jednakosti; u onima koji
vladaju vide samo svoje punomonike; ostvarili su naelo jednakosti putem graanskih zakona koje im
nitko ne moe oduzeti. Stalo im je do tih zakona koliko i do vlastite krvi, jer, u stvari, oni su njihove
pretke i kotali tolike krvi.

Govorio sam vam maloas o ratovima: oni i dalje haraju, to znam; ali prvi napredak je uinjen kad
pobjednici vie ne uivaju nikakvo pravo vlasnitva nad pobijeenim dravama. Meunarodno pravo, koje
ste vi jedva poznavali, ureuje danas odnose medu nacijama, kao to privatno graansko pravo ureuje
odnose meu pojedincima unutar svake drave posebno.

Nakon to su osigurali svoja privatna prava putem graanskih zakonika, svoja javna prava putem ugovora,
narodi su ushtjeli uvesti reda i u odnose sa svojim vladarima su svoja politika prava osigurali ustavima.
Zadugo izrueni samovolji, uslijed nerazlikovanja razliitih oblika vlasti - to je vladarima omoguavalo
da donose tiranske zakone, da bi ih tiranski i provodili - oni su stoga podijelili vlast na zakonodavnu,
izvrnu i sudbenu, i izmeu njih postavili ustavne mee koje ne smiju biti prekoraene a da, samim tim, ne
izbije uzbuna u cijelom politikom tijelu zemlje.

Samom tom reformom, koja je od golemog znaaja, unutranje je javno pravo bilo stvoreno i izvedena su
via naela koja ga ustanovljuju. Vladareva osoba prestaje se brkati s osobom drave; suverenitet se
pojavljuje kao da svoj izvor ima dijelom i u samoj naciji, to vodi do raspodjele vlasti izmeu vladara i
meusobno nezavisnih politikih tijela. Ne namjeravam nipoto, pred slavnim dravnikom koji me slua,
iznijeti razvijenu teoriju ureenja koje se, u Engleskoj ili Francuskoj, naziva ustavnim reimom, on je
danas postao dijelom obiaj vodeih drava Europe, ne samo zato to je izraz najvie politike znanosti,
ve i poglavito stoga to je jedini praktini oblik vladanja sa stajalita ideja moderne civilizacije.

U svim vremenima, pod vladavinom slobode, ili pod vladavinom tiranije, vladalo se samo zahvaljujui
zakonima, jer po nainu na koji su doneseni zakoni utemeljena su tako i sva jamstva graanima. Ako je
vladar jedini zakonodavac, onda e donositi tiranske zakone, sretan ukoliko u nekoliko godina ne
pretumba cijeli ustav zemlje; ali, u svakom sluaju, to je potpuni apsolutizam; ako je senat jedini
zakonodavac, onda imamo oligarhiju, narodu mrski oblik vladavine, budui da postoji onoliko tirana
koliko i monika; ako je narod zakonodavac, onda prijeti anarhija, to je drugi nain uvoenja despotizma;
ako je, pak, to skuptina koju je narod izabrao, onda je prvi dio problema unaprijed rijeen; jer, tu je sama
ta osnova predstavnike vlasti to je danas na snazi u cijelom junom dijelu Europe.

Ali, skuptina narodnih zastupnika koja bi sama imala svu zakonodavnu vlast ne bi dugo oklijevala da
zlouporabi svoje ovlasti i tako dravu izloi najveim moguim pogibeljima. Reim koji se konano
uspostavio - sretno prijelazno rjeenje izmeu aristokracije, demokracije i monarhijske ustanove -
ravnomjerno obuhvaa sva ta tri oblika vlasti, uz pomo ponderacije tih vlasti koja je pravo remek-djelo
ljudskoga duha. Osoba suverena ostaje sveta, nepovrediva; ali, uvajui mnotvo osnovnih nadlenosti
koje, za dobro drave, moraju ostati u njegovom posjedu, njegova bitna uloga nije nita drugo doli
punomonik vrenja zakona. Nemajui vie u svojim rukama svu vlast, njegova odgovornost iezava i
prelazi na ministre koje imenuje u svoj kabinet. Zakon, predlaganje kojeg ostaje u njegovoj iskljuivoj
nadlenosti ili je podijeljeno s nekim drugim dravnim tijelom, pripremljen je od strane vijea koje ine
ljudi vini obnaanju dravnih poslova, a daje se na odobrenje Gornjem domu - u kojem je lanstvo
nasljednog ili doivotnog karaktera - koji ispituje jesu li zakonske dispozicije u skladu s ustavom, i biva
izglasan u Zakonodavnom domu, koji je izraz izborne volje narodu, i naposljetku primjenjivan od strane
neovisna sudstva. Ako je zakon manjkav, on je odbaen ili dopunjen amandmanima od strane istog
Zakonodavnog tijela: Gornji dom se protivi njegovu usvajanju jedino ako je suprotnu temeljnim zasadama
na kojima poiva sam ustav.

Trijumf ovog tako duboko promiljenog sistema, iji se ustroj, to vam je jasno, moe kombinirati na tisuu
naina, a sukladno udima naroda na koji se primjenjuje, sastojao se u tome to je pomirio poredak i
slobodu, stabilnost s pokretom, i to je uinio moguim da svi graani sudjeluju u politikom ivotu
zemlje, uklanjajui nemire i nezadovoljstva s javnih mjesta. To je zemlja koja vlada sama sobom,
uzastopnim promjenama parlamentarnih veina, to u domovima utjee na imenovanje lanova vlade.

Odnosi izmeu vladara i podanika se temelje, kao to moete vidjeti, na irokom ureenju jamstava, ije
se vrste osnove nalaze u graanskom poretku. Nitko ne moe biti pogoen, ni u svojoj osobi, ni u svojim
dobrima, nekim inom upravne vlasti; individualna je sloboda pod zatitom sudaca; u stvarima kriminala
optuenima sude njima slini, lanovi poratnoga suda; iznad svake jurisdikcije postoji ona vrhovna, koja
je zaduena da poniti presude koje nisu u skladu sa zakonima. Sami graani nose oruje radi obrane
svojih prava, posredstvom institucije graanskih milicija, koje su takmaci gradskih policija; najobiniji
smrtnik moe, putem peticije, podnijeti svoju tubu i do samih vrhovnih skuptina koje predstavljaju
naciju. Opinama upravljaju javni dunosnici koji su imenovani putem Izbor. Svake godine sazivaju se
velike upanijske skuptine - i same izabrane voljom naroda - e da bi se izrazile potrebe i elje
stanovnitva koje predstavljaju.

Takva je, Makijaveli, veoma pojednostavljena slika nekih od ustanova koje danas cvatu u modernim
dravama, poglavito u mojoj lijepoj domovini; ali, kako je javnost sama bit slobodnih zemalja, sve te
institucije ne mogu dugo ivjeti ako njihovo djelovanje nije otvoreno pogledima javnosti. U vaem
stoljeu jo nepoznata sila, koja je roena tek u moje vrijeme, pojavila se na obzorju da ulije novi daak
ivota. To je tampa, zadugo zabranjena, jo uvijek na zlu glasu kod neznalica, ali kojoj bi se mogle
pripisati krasne rijei koje je Adam Smit kazao o kreditu: To je javni put. Tim putem, u stvari, oituje se
svako idejno gibanje kod modernih naroda. tampa u dravi obnaa funkcije sline policiji: izraava
potrebe, prenosi tube, ukazuje na zlouporabe, na djela samovolje; primorava na moralnost sve nositelje
javnih funkcija; za to je dovoljno da ih stavi pred lice javnosti.

U tako odreenim drutvima, o Makijaveli, koji bi dio mogli pripisati ambiciji vladara ili pothvatima
tiranije? Ne zaboravljam pomou kojih su bolnih trzaja ti napreci bili ostvareni. U Francuskoj, sloboda
koja je bila uguena u krvi za revolucionarnog razdoblja, vraena je tek s Restauracijom. I tu se jo uvijek
pripremaju novi potresi; ali, sva naela i sve ustanove o kojima sam vam govorio, prihvaeni su u
obiajima Francuske i naroda koji gravitiraju u orbiti njene civilizacije. S time sam zavrio, Makijaveli.
Drave se, kao i suvereni, upravljaju danas po pravilima pravde. Ovodobni ministar koji bi se inspirirao
vaim napucima, ne bi ostao ni godinu dana na vlasti; okrunjena glava koja bi u praksi primjenjivala
naela iznesena u Vladaru, podigla bi protiv sebe neodobravanje svojih podanika; bila bi stavljena na
optueniku klupu Europe.

Makijaveli: Vjerujete?

Monteskje: Oprostit ete mi na iskrenosti?

Makijaveli: Zato ne bih?

Monteskje: Trebam li pomisliti da su se vae ideje donekle izmijenile?

Makijaveli: Spreman sam zdrobiti, dio po dio, sve te krasne stvari koje ste istom iznijeli, i pokazati vam da
moji stavovi prevladavaju ak i dan danas, unato novim idejama, novim obiajima i svim ustanovama o
kojima ste mi govorili; ali, dopustite mi, ponajprije, da vam postavim jedno pitanje: Gdje ste se zaustavili
u kretanju ovovremene povijesti?

Monteskje: Spoznaje koje imam o razliitim europskim dravama doseu do zadnjih dana 1847.
Neizvjesnost mog lutanja kroz ove beskrajne predjele, kao i neodreeno mnotvo dua koje ih nastanja,
uinili su da nisam bio u mogunosti sresti nijednu koja bi me mogla pouiti o vremenu poslije te
spomenute godine. Otkad sam siao u ova boravita mraka, oko pola stoljea sam proveo medu narodima
staroga svijeta, i nema tome ni etvrt stoljea da sam sreo mnotvo modernih naroda; trebalo bi jo rei da
vei dio njih dolazi iz najudaljenijih krajeva svijeta. Ne znam ak tono, moram priznati, ni koja je sada
godina svijeta.

Makijaveli: Posljednji su ovdje prvi, o Monteskje! Dravnik iz srednjega vijeka, politiar iz barbarskih
vremena, zna vie o historiji moderne epohe negoli filozof iz osamnaestoga stoljea. Narodi sada ive u
Ljetu Gospodnjem 1864.

Monteskje: Budite ljubazni, Makijaveli, pa mi recite, molim vas usrdno, to se u Europi zbilo poslije 1847.

Makijaveli: Ne prije, ako doputate, no to se prepustim uitku obaranja vaih razmatranja.

Monteskje: Kako vam drago; ali, znajte da me to uope ne uznemirava. Stoljea su potrebna da bi se
izmijenila naela i oblik vladavina pod kojima su narodi svikli ivjeti. Nikakva nova politika pouka ne bi
mogla nastati iz tih petnaest godina koje su upravo protekle; u svakom sluaju, da i nije tako, zacijelo ne
bi Makijavelijeve doktrine bile te koje bi slavile pobjedu.

Makijaveli: To vi tako mislite; posluajte sada vi mene.

ETVRTI DIJALOG
Makijaveli: Sluajui kako izlaete svoje teorije o podjeli vlasti i dobrobitima koje su iz toga nastale za
narode Europe, nisam se mogao, o Monteskje, dovoljno nauditi do koje mjere tlapnja o sistemima moe
smutiti i najvee duhove.

Oarani ustanovama Engleske, povjerovali ste da ustavni reim, kao svojevrsnu panaceju, moete
primijeniti na sve drave; ali, zaboravili ste na nezaustavljiv pokret koji dananja drutva izbavlja iz
njihovih dojueranjih tradicija. Ni dva stoljea nee proi, a taj e oblik vladavine kojemu se toliko
divite, postati tek povijesna uspomena u Europi, neto starinsko i istroeno kao Aristotelovo pravilo o
trojnom jedinstvu.

Dopustite mi da ponajprije ralanimo vau politiku mehaniku; vi uravnoteujete tri vlasti i svakoj
dodjeljujete odgovarajue nadlenosti; jedna e donositi zakone, druga e ih primjenjivati, a trea
izvravati: vladar e vladati, ministri e upravljati. udesno ustavno njihalo! Sve ste predvidjeli, sve
natimali, sve samo ne gibanje: divota toga sistema, ukoliko cijeli mehanizam skladno funkcionira, nee
biti u djelovanju, ve u nepominosti. Ali, u stvarnosti, sve je drugaije. Prvom prilikom doi e do
gibanja, uslijed prijeloma neke od opruga koje ste tako pomno iskovali. Vjerujete li da e vlasti ostati
zadugo u ustavnim meama koje ste im odredili, i da ih nee prekoraiti? Koja nezavisna zakonodavna
skuptina nee teiti suverenosti? Koja se sudbena vlast nee povinovati preokretima javnoga mnijenja?
Koji e, pak, vladar - suveren u nekom kraljevstvu ili poglavar u nekoj republici - bespogovorno pristati
na pasivnu ulogu na koju ste ga osudili; tko u tajnosti svoga razmiljanja barem nee poeljeti sruiti vlasti
koje ograniavaju njegovu vlastitu? U biti, vi ste na megdan izazvali sve suprotstavljene sile, zametnuli
svekolike kavge, naoruali sve stranke. Vi ste vlast izruili na milost i nemilost svekolikih ambicija, a od
drave ste napravili arenu u kojoj se bore sve mogue frakcije. Nee trebati dugo, i posvuda e izbiti
neredi; neumorni e retori pretvoriti skuptine, na kojima se odluuje, u oratorske turnire; drski e
novinari i vatreni pamfletisti svakodnevno napadati suverenovu osobu, klevetati vladu, ministre, ostale
dunosnike

Monteskje: Nasluao sam se tih prigovora koji se upuuju na adresu slobodnih vladavina. U mojim oima
oni nemaju nikakve vrijednosti: zlouporabe uope ne dovode u pitanje same ustanove. Poznate su mi
brojne drave koje ive u miru i odavno se vladaju po tim zakonima: alim sve one koji ne mogu u njima
ivjeti.

Makijaveli. ekajte: u svojim ste planovima raunali samo na drutvene manjine. Postoje golemi dijelovi
puanstva koji su, uslijed siromatva, osueni na rad, kao to su neko bili osueni zbog ropstva. to za
njihovu sreu, pitam ja vas, znae sve te vae parlamentarne utvare? Va veliki politiki pokret zavrio je -
naposljetku i konano - u pobjedi manjine to je povlatena po sluaju, kao to je staro plemstvo bilo
povlateno po roenju. to proletarijatu - zgrbljenom pod teretom tlake, skrhanom pod udarcima sudbine -
znai injenica da nekolicina govornika ima pravo govoriti, da nekolicina novinara ima pravo pisati?
Stvorili ste prava koja e za narodne mase vjeno ostati nedostupna, jer se njima nee znati sluiti. Ta
prava, kojima zakon priznaje idealno uivanje, ali nunost odbija stvarno koritenje, za njih su tek gorka
ironija sudbine. Jednoga e ih dana zamrziti, kaem vam to, i svojom ih vlastitom rukom unititi, samo
zato da bi se podali despotizmu.

Monteskje: Koji to prezir Makijaveli gaji prema ovjeanstvu, i koju je to misao o niskosti modernih
naroda prigrlio? O Svemogui, ne vjerujem da si ih stvorio toliko podlima. Makijaveli, ma to o tome
govorio, ne poznaje naela i stanje suvremene civilizacije. Rad je danas opi zakon, kao to je i Boji; i
daleko od toga da je znak ropstva meu ljudima, on je veza njihova udruivanja, sredstvo njihove
jednakosti.

Politika prava nisu nikakva tlapnja za narod koji ivi u dravama u kojima zakon ne priznaje nikakve
povlastice, i gdje su pojedinevu djelovanju otvorene sve karijere. Nedvojbeno, i ni u jednom drutvu ne
bi moglo biti drugaije, nejednakost inteligencije i bogatstva stvara kod pojedinaca neizbjene
nejednakosti u uivanju njihovih prava. Ali, nije li dostatno da ova prava postoje, pa da zavjet
prosvijeene filozofije bude ispunjen, i da osloboenje ovjeka bude osigurano u mjeri mogueg? Za one
ak koji su, sluaj je to htio, roeni u najskromnijim prilikama, zar to ne znai ivjeti s osjeanjem
neovisnosti i graanskoga dostojanstva? Ali, to je samo jedna strana medalje; jer, premda je moralna
veliina narod vezana uz slobodu, oni nisu nita manje povezani i svojim materijalnim interesima.

Makijaveli: Tu sam vas ekao. kola kojoj vi pripadate kao da ne opaa krajnje posljedice naela koja je
postavila: vjerujete da ona vode vladavini razuma; a ja vam elim pokazati da vode vladavini sile. Va
politiki sistem, u svojoj izvornoj istoi, sastoji se u tome da razliitim drutvenim skupinama moi
dadne priblino isti udio u djelovanju, da u pravinom omjeru rasporedi drutvene djelatnosti. Vi ne elite
da aristokratski element pretee nad demokratskim. Pa ipak, narav vaih ustanova je u tome da pruaju
vie moi plemstvu nego narodu, vie vladaru nego plemstvu, odmjeravajui tako ovlasti sukladno
politikoj sposobnosti onih koji bi ih imali obnaati.

Monteskje: Istinu govorite.

Makijaveli: Vi inite tako da razliite drutvene klase sudjeluju u javnim funkcijama sukladno stupnju
njihovih sklonosti i upuenosti; oslobaate buroaziju putem izbora, obuzdavate narod putem cenzusa;
narodne slobotine daju mo mnijenju, plemstvo promie sjaj lijepih manira, prijestolje obasjava cijelu
naciju raskoem vrhovnoga poloaja; uvate svekolike tradicije, sve je vrijedno spomena, kult svega to je
istinski veliko. Na povrju se vidi monarhijsko drutvo, ali je sve, u osnovi, demokratsko; jer, doista, medu
klasama nema nikakvih nepremostivih prepreka, a rad je sredstvo za stjecanje svih bogatstava. Nije li
tako?

Monteskje: Tako je, Makijaveli. Vi barem moete razumjeti i izloiti miljenja koja ne dijelite.

Makijaveli: Ali, sve te krasne stvari su prole, ili e proi kao san; jer, imate jedno novo naelo koje sve te
ustanove rastae gromovitom brzinom.

Monteskje: Koje je to naelo?

Makijaveli: Naelo narodnog suvereniteta. Prije e se, nemojte u to ni sumnjati, pronai kvadratura kruga,
nego to e se uspjeti pomiriti ravnovjesje vlasti s postojanjem jednog takova naela kod nacija koje su ga
prigrlile. Narod e se, uslijed jedne apsolutno neizbjene posljedice, prije ili kasnije, doepati svih vlasti
za koje se priznaje da proistjeu od njega samog. Hoe li to uiniti zato da bi ih ouvao? Nipoto. Nakon
nekoliko dana ludovanja, on e ih, zbog zamora, baciti pred noge prvoga vojnika koji se sluajno bude
naao na njegovu putu. Vidjeli ste, u svojoj zemlji, kako su francuski glavosjee postupali 1793. s
predstavnikom monarhijom:suvereni se narod proslavio muenjem svoga kralja. zatim je prezreo sva
svoja prava i podao se Robespjeru, Barasu i Bonaparti.

Vi ste veliki mislilac, ali ne poznajete neiscrpnu kukavnost narod: ne kaem onih iz mog vremena, ve iz
vremena vaeg: ponizni pred silom, oni su nemilosrdni pred slabou, neumoljivi kad je rije o pogreci,
puni su pratanja, meutim, kad se radi o zloinu, nesposobni podnositi ograde koje namee slobodan
reim, strpljivi su do patnje pri podnoenju svekolikog nasilja drskog despotizma, rue prijestolja u
nastupima gnjeva, a predaju se gospodarima kojima oprataju nasilja i nepravde zbog kojih bi, pa i daleko
manjih, odrubili bili glave dvadesetorici konstitucionalnih monarha.

Traite, dakle, pravdu: traite pravo, stabilnost, poredak, potivanje svih tih toliko kompliciranih oblika
vaeg parlamentarnog ustroja, sa svim tim silovitim, nediscipliniranim i neobrazovanim masama kojima
ste rekli: Vi ste pravo, vi ste gospodari, vi ste arbitri u svojoj dravi! O, znam dobro da razboriti
Monteskje - taj oprezni politiar koji je postavio naela i predvidio posljedice - uope nije pisao, u Duhu
zakona, o dogmi narodnog suvereniteta. Ali, kao to maloas rekoste, posljedice same po sebi proistjeu iz
naela koja ste postavili. Veza izmeu vaih doktrina i Drutvenog ugovora je razvidna. Od dana kad su
francuski revolucionari, zaklinjui se in verba magistri, napisali: "Ustav moe biti samo slobodno djelo
sporazuma meu udruenim pojedincima", monarhijska je i parlamentarna vladavina u vaoj domovini
bila osuena na smrt. Uzalud su bili pokuaji restauracije tih naela, uzalud je va kralj Luj XVIII, po
povratku u zemlju, pokuao vratiti vlasti na njihove izvore, obnarodujui da deklaracije iz 1789. proistjeu
iz kraljeva ukaza. Ta djetinjasta uobrazilja o aristokratskoj monarhiji bila je u otvorenom protuslovlju s
prolou: morala je ieznuti pred hukom revolucije iz 1830, kao i vlada nastala te iste godine,
naknadno

Monteskje: Dovrite.

Makijaveli: Ne preskaimo. Vae znanje o prolosti, kao uostalom i moje, daje mi za pravo da ve odsad
istaknem kako naelo narodnog suvereniteta naruava stabilnost i ozakonjuje u beskraj pravo revolucija.
Ono tjera drutva u otvoreni rat protiv svih ljudskih vlasti, ak i protiv Boga; predstavlja pravo olienje
sile. Od naroda ini okrutnu silu koja se uspavljuje i ukrouje tek kad se napila krvi. Eto nepromjenjiva
hoda kojim idu drutva koja se pridravaju tog naela: narodni suverenitet raa demagogiju, demagogija
raa anarhiju, a anarhija vodi u desootizam. Ali, despotizam je, po vama, barbarski. E pa onda, kao to
vidite, narodi se putem civilizacije vraaju u barbarstvo.

Ali, to nije sve; drim da je i s drugih jo stajalita despotizam jedini oblik vladavine koji je doista
primjeren drutvenom stanju modernih naroda. Rekoste mi da ih njihovi materijalni interesi ine
privrenima slobodi; ovdje mi dajete zgodnu priliku, koju neu propustiti. Koje drave, openito govorei,
imaju potrebu za slobodom? One koje ive od velikih uvstava, velikih strasti, junatva, vjere, ak i asti,
kao to ste sami jednom kazali govorei o francuskoj monarhiji. Stoicizam moe uiniti neki narod
slobodnim; kranstvo isto tako, pod odreenim uvjetima. Shvatljive su mi nunosti slobode u Ateni, u
Rimu, kod naroda koji su ivjeli samo zarad slave po oruju, kojima je rat omoguavao svekoliku
ekspanziju, i koji su, uostalom, utjeli potrebu za svim rodoljubnim energijama, svim graanskim
oduevljenjima, e da bi svladali svoje neprijatelje.

Javne su slobode bile prirodna batina drava u kojima su sluinske i proizvodne funkcije bile preputene
robovima, i u kojima je ovjek, ako nije bio graanin, bio nekoristan. Pojmljiva mi je i sloboda u
pojedinim razdobljima kranske ere, poglavito u dravicama koje su meusobno bile povezane
konfederalnim sistemima koji su bili nalik onima to su postojali kod helenskih republika kao u Italiji i u
Njemakoj. Nalazim tu dio prirodnih uzroka koji su slobodu inili nunom. Ona bi bila gotovo bezazlena
u vremenima kad naelo autoriteta nije bilo dovedeno u pitanje, kad je vjera imala potpun nadzor nad
duhovima, i kad je narod, stavljen pod skrbniku vlast cehova, pokorno iao za svojim pastirima. Da je
kojim sluajem tada poduzeta, politika bi emancipacija naroda mogla proi bez opasnosti; bila bi se
ispunila u suglasnosti s naelima na kojima su poivala sva ta drutva. Ali u sluaju vaih velikih drava
koje ive samo od industrije, s vaim puanstvima bez Boga i bez vjere, u vremenima kad se narodi vie
ne zadovoljavaju ratovima i kad se njihova nasilna djelatnost nuno okree s meunarodne na domau
scenu, sloboda moe, zajedno s naelima na kojima poiva, biti tek uzrokom raspada i propasti. Dometnuo
bih jo i to da je sloboda isto toliko malo potrebna duhovnim potrebama pojedinaca koliko i dravama.

Iz idejne zamorenosti i oka koji su izazvale revolucije, proistekla su hladna i razoarana drutva koja su,
u politici kao i u religiji, upala u ravnodunost, i koja osim materijalnih uitaka nemaju drugog poticaja,
koja ive samo zarad interesa, koja drugog kulta nemaju osim kulta zlata, i iji se merkantilni obiaji
mogu nositi jo jedino sa idovskima, koje su uzeli sebi za uzor. Vjerujete li, uistinu, da se nie klase
pokuavaju doepati vlasti iz iste ljubavi za slobodom? Ne, samo iz mrnje prema onima koji imaju; da
bi im, u stvari, oteli njihova bogatstva, sredstvo uivanja na kojem im zavide.

Oni koji imaju, zazivaju sa svih strana neku odvanu ruku, vrstu vlast; od nje trae samo jedno - da zatiti
dravu od metea koje njen nemoni ustav ne moe zaustaviti, da njima samima, pak, prui sigurnost koja
im je neophodna zarad uivanja i pravljenja poslova. Koje biste oblike vladavine eljeli primijeniti na
drutva u kojima se korupcija proirila na sve strane, gdje se imutak stjee na prijevaru, gdje se moral jo
jedino uzda i oslanja na represivne zakone, i gdje se samo domoljublje rasplinulo u - tko bi znao tono
kakvom - univerzalnom kozmopolitizmu?

Ne vidim drugoga spasa za ta drutva, te istinske divove na staklenim nogama, osim u krajnjoj
centralizaciji koja svu javnu mo stavlja na raspolaganje onima koji vladaju; u hijerarhijski ustrojenoj
upravi, koja je nalik na onu u Rimskome Carstvu, i koja mehaniki regulira sve pokrete pojedinaca; u
opsenom zakonskom sistemu koji oduzima, jednu po jednu, sve slobode koje su nerazumno bile
dodijeljene; u golemom despotizmu, naposljetku, koji moe istom i u svaki as udariti po svemu to jo
prua otpora, po svima to se tue. Cezarizam kasnoga Rimskog Carstva veoma je dobro, ini mi se,
ostvario ono to prieljkujem kao dobrobit modernim drutvima. Zahvaljujui takvim golemim aparatima
koji ve djeluju, kako mi je reeno, u nekoliko europskih zemalja, ona mogu ivjeti u miru, kao u Kini,
Japanu ili Indiji. Ne bi trebalo da zbog jedne prostake predrasude prezremo te istonjake civilizacije, o
ijim ustanovama svakodnevno stjeemo nove spoznaje, to nam, pak, omoguuje da ih bolje
procjenjujemo. Kineski narod, na primjer, duboko je proet trgovakim duhom, i njime upravlja veoma
dobra administracija.
PETI DIJALOG
Monteskje: U nedoumici sam da li vam odgovoriti, Makijaveli, jer u vaim netom izgovorenim rijeima
ima avolskog ruganja, to u mojoj glavi raa sumnju da va govor nije ba u potpunom skladu s vaim
potajnim mislima. Posjedujete, to je tono, onu kobnu rjeitost u kojoj se gubi svaki trag istine, i vi ste
doista mraan duh, ije Ime - kad se i dan danas izgovori - izaziva jezu. Blagonaklono priznajem,
meutim, da ovjek mnogo gubi kad u nazonosti jednog tako monog duha zavlada muk; elim vas stoga
posluati do kraja, elim vam ak i odgovoriti, premda od ovog asa polaem malo nade u pokuaj da vas
razuvjerim. Upravo ste naslikali mranu sliku modernoga drutva; ne mogu znati odraava li ona stvarno
stanje drutva, ali je u svakom sluaju nepotpuna, jer pored zla postoji u svemu i svuda - i dobro, a vi ste
mi pokazali samo zlo; niste mi, uostalom, dali ni mogunost da provjerim koliko ste u pravu, jer ne znam
ni o kojim ste narodima, ni o kojim dravama, htjeli govoriti kad ste risali tu crnu sliku suvremenih
obiaja.

Makijaveli: Pa dobro, recimo da sam za primjer uzeo zemlju koja je od svih europskih nacija najdalje
otila u civilizaciji, i na koju se, nestrpljiv sam to kazati, ponajmanje moe primijeniti portret to sam ga
upravo nabacio

Monteskje: Hoete, dakle, govoriti o Francuskoj?

Makijaveli: Da, naravno.

Monteskje: U pravu ste, jer to je zemlja u koju su ponajmanje prodrle mrane doktrine materijalizma.
Francuska i dalje ostaje rasadnik velikih ideja i velikih strasti, o ijem izvoru mislite da je presuio, ali su
upravo s tog mjesta potekla ova velika naela dravnoga prava, kojima vi uope ne nalazite mjesta u
voenju dravnih poslova.

Makijaveli: Moete dometnuti da je to i posveeno polje iskustvenog provjeravanja razliitih politikih

teorija.

Monteskje: Ne znam uope za iskustvo - u Francuskoj, ali i drugdje - od kojeg bi na trajniji nain imalo
koristi uspostavljanje despotizma kod suvremenih naroda; i to je ono to mi pokazuje da vae teorije o
nunosti apsolutne vlasti nisu u skladu sa zbiljom. Poznajem, do danas, samo dvije drave posve liene
liberalnih ustanova, a koje su stubokom izmijenile svoje isto monarhijsko naelo; to su: Turska i Rusija;
ali, ak u sluaju ove potonje sile, ako pomnije pratite pokrete do kojih tamo dolazi, moda ete pronai
simptome predstojeeg preobraaja. Navijetate da e se u vie ili manje bliskoj budunosti, a pod
prijetnjom neizbjenoga rasula, narodi vratiti despotizmu kao luci spasa; da e se organizirati u obliku
velikih apsolutnih monarhija to su nalik onima u Aziji; ali, to je puko proroanstvo: a za koje e se
vrijeme, molim vas lijepo, vae proroanstvo ispuniti?

Makijaveli: Za manje od jednog stoljea.

Monteskje: Vi ste gatalac, dakle; jedno stoljee, kaete, pa toliko smo onda na dobitku. Ali, dopustite mi
sada da vam kaem zato se vae proroanstvo ipak nee ispuniti. Moderna se drutva ne smiju vie
promatrati oima prolosti. Njihovi obiaji, stavovi i potrebe, sve se to promijenilo. Ne treba se stoga, kad
se radi o razmatranju njihovih sudbina, bezrezervno oslanjati na historijske analogije. Poglavito treba
izbjegavati da se injenice koje su tek sluajnosti uzimaju za ope zakone, i da se nunosti koje odreuju
takva stanja, ili takva razdoblja, pretvaraju u opa pravila. Da li iz injenice to se despotizam vie puta u
povijesti pojavljivao kao posljedak drutvenih nemira, slijedi zakljuak prema kojem despotizam treba
uzeti kao pravilo? Da li iz injenice to je mogao posluiti kao prijelazno rjeenje u prolosti, slijedi
zakljuak da je despotizam u mogunosti rijeiti krize modernih drutava? Nije li razumnije tvrditi da
druge bolesti trae i druge lijekove, drugi problemi druga rjeenja, drugi, pak, drutveni obiaji druge
politike obiaje? Prema nepromjenjivom jednom zakonu, drutva tee sve viim stupnjevima savrenosti
i napretka; vjena ih je mudrost na to osudila, ako mogu tako rei; nije im dopustila kretanje u suprotnom
pravcu. Taj napredak ona moraju ostvariti.
Makijaveli: Ili ih nee biti.

Monteskje: Ne pretjerujmo; drutva nikada ne umiru za poroajnih muka. Kad su ustrojena na nain koji
im odgovara, njihove se ustanove mogu preinaiti, pasti u dekadenciju i nestati, ali su prije toga trajale
stoljeima. Tako su razliiti narodi Europe, kroz uzastopne preobraaje, preli iz feudalnog u monarhijski
sistem, iz istog monarhijskog u ustavni poredak. Ovaj postupni razvitak, jedinstvo kojeg je zadivljujue,
nema u sebi niega nepredvidiva; doao je kao nuna posljedica pokreta koji se, prije no to se potvrdio u
zbilji, ve dogodio u ljudskome miljenju.

Drutva ne mogu imati druge oblike vladavine osim onih koji su u vezi s njihovim naelima, a vi se
izjanjavate protiv upravo tog apsolutnog zakona kad vjerujete da je despotizam spojiv s modernom
civilizacijom. Sve dok su narodi gledali na vrhovnu vlast kao na isti izraz boanske volje, oni su se
bespogovorno predavali apsolutnoj vlasti; sve dok su njihove ustanove bile nedostatne da osiguraju
njihovo kretanje, oni su prihvaali samovolju. Ali, poev od dana kad su njihova prava bila priznata i
sveano objavljena, otkad su savrenije ustanove bile u mogunosti na slobodan nain razdvojiti sve
funkcije drutvenog tijela, politika je, kao iskljuiva nadlenost vladara, pala sa svog postolja, vlast je
postala prinadlenost javne domene, a umijee vladanja se prometnulo u in upravljanja. Te su stvari
danas u dravama tako ureene da se vladajua sila doimlje tek kao pokreta organiziranih snaga.

Ako pretpostavite da su ova drutva zaraena svim vrstama korupcije, svim porocima o kojima ste
maloas govorili, ona e zasigurno krenuti brzim korakom k rasulu; ali zar ne vidite da argument koji iz
toga izvlaite predstavlja pravi petitio principii5? Otkad to sloboda unizuje due i iskvaruje karaktere? To
nisu pouke povijesti, jer ona posvuda i na najjasniji nain potvruje da su najvei bili upravo najslobodniji
narodi. Ako su se obiaji u nekim dijelovima Europe koje ne poznajem, kao to kaete, iskvarili, to znai
da je tuda proao despotizam, da se sloboda ugasila; treba je stoga ouvati tamo gdje je ima, i ponovo
uspostaviti tamo gdje je vie nema.

Ne zaboravite, mi smo u ovom trenutku na terenu principa, i ako se vai razlikuju od mojih, ja samo
traim da ostanu nepromjenjivi; ali, ja vie ne znam gdje sam kad vas sluam kako uznosite slobodu u
antici, a igoete je u modernim vremenima, odbacujete je ili prihvaate, ve prema vremenu i mjestu. Te
distinkcije, pretpostavljajui da su opravdane, ostavljaju netaknutim samo naelo, a ja se drim iskljuivo
naela.

Makijaveli: Vidim da kao vjet kormilar izbjegavate grebene, drei se puine. Ope su postavke od
velike pomoi u raspravama; ali, priznajem, veoma sam nestrpljiv doznati kako e se dostojanstveni
Monteskje izvui s naelom narodnoga suvereniteta. Sve dosad nisam mogao razluiti je li - ili nije -
ukljuen u va sistem. Prihvaate li ga, ili ne?

Monteskje: Ne mogu odgovoriti na tako postavljeno pitanje.

Makijaveli: Znao sam da e se sam va razum uznemiriti pred takvom sablau.

Monteskje: Varate se, Makijaveli. Ali, prije no to vam odgovorim, moram vas podsjetiti na prirodu mojih
spisa i karakter misije koju su ispunili. Vi ste moje ime uinili suodgovornim za bezakonja Francuske
revolucije; to je veoma strog sud za filozofa koji se toliko razborito kretao u potrazi za istinom. Roen u
stoljeu duhovnoga vrenja, uoi revolucije koja e mojoj domovini odnijeti stare oblike monarhijske
vladavine, mogu rei da nijedna od buduih posljedica tog pokreta koji se odvijao u idejnoj sferi nije
promakla mome pogledu. Nisam mogao smetnuti s uma da e sistem podjele vlasti nuno jednoga dana
premjestiti teite suvereniteta.

To naelo, malo poznato i slabo odreeno, poglavito pogreno primijenjeno, moglo je izazvati stravine
nesporazume i stubokom potresti francusko drutvo. Svijest o tim opasnostima postala je pravilom kojim
sam se rukovodio u svojim djelima. Tako, doim su nepromiljeni novatori, napadajui izravno sam izvor
vlasti, i ne znajui pripremali strahovitu katastrofu, ja sam se iskljuivo odavao prouavanju oblika
slobodnih vladavina, iznalaenju naela, u pravom smislu te rijei, koja vode njihovu uspostavljanju. Vie
dravnik nego filozof, vie zakonoznanac nego teolog, praktini zakonodavac - ako mi je doputeno
uporabiti taj presmjeli izraz - vie nego teoretik, vjerovao sam da inim vie za svoju zemlju ako je budem
pouavao kako da sama sobom vlada, nego ako budem dovodio u pitanje samo naelo autoriteta. Neka mi
Bog oprosti to pokuavam sebi dati vee zasluge na raun onih koji su, kao i ja, iskreno tragali za
istinom! Svi smo poinili greke, ali neka svatko odgovara za svoja djela.

Da, Makijaveli, i to je ustupak koji vam bez oklijevanja elim uiniti, imali ste pravo maloas, kad ste
govorili o tome kako se osloboenje francuskog naroda trebalo odvijati u skladu s viim naelima koja
odreuju ivot ljudskih drutava, i neka vam ova ograda pomogne nazreti sud to u ga iznijeti o naelu
narodnog suvereniteta.

Ponajprije - ne prihvaam uope naziv koji bi iz suvereniteta iskljuivao najprosvjeenije slojeve drutva.
Ova je napomena od fundamentalnog znaaja, jer, po njoj, drava e biti ista demokracija ili
predstavnika drava. Ako suverenitet negdje poiva, onda poiva u cijeloj naciji; nazvao bih ga stoga
nacionalnim suverenitetom. Ali, ideja o tom suverenitetu nije apsolutna, ve relativna istina. Suverenitet
ljudske moi odgovara jednoj duboko subverzivnoj ideji, suverenitetu ovjekova prava; to je
materijalistika i ateistika doktrina koja je Francusku revoluciju gurnula u krvoprolia i, nakon pretjerane
opijenosti neovisnou, nametnula joj sramotu despotizma. Pogreno bi bilo rei da su nacije apsolutni
gospodari svoje sudbine, jer njihov je suvereni gospodar sam Bog, i one nikada nee izai izvan dosega
njegove moi. Da imaju apsolutni suverenitet, one bi mogle sve, ak i protiv vjene pravde, ak i protiv
Boga; no tko bi se usudio ii tako daleko? Ali, naelo boanskoga prava, sa znaenjem koje mu se
openito pripisuje, nije nita manje zlokobno, jer narode preputa mranjatvu, samovolji, nitavilu,
logiki uspostavlja kastinsko ureenje, od naroda pravi stado robova - voeno, kao u Indiji, rukom
sveenika - u vjenome strahu od gospodareva bia. Kako bi moglo biti drugaije? Ako je suveren od
Boga poslan na Zemlju, onda ima svu vlast nad ljudskim stvorenjima to su mu potinjena, i ta vlast ne bi
imala drugih konica osim opih naputaka o pravinosti, a koje je uvijek lako pogaziti.

Upravo u polju koje razdvaja ta dva krajnja tijeka misli, zapodjenule su se estoke bitke stranarskoga
duha; jedni viu: Nema boanskoga autoriteta! drugi: Nema ljudskoga autoriteta! O Svevinja Providnosti,
moj se razum protivi prihvaanju jedne ili druge od tih alternativa; obje su mi - podjednako - svetogre
koje je pljunuto u lice Tvoje svekolike mudrosti! Izmeu boanskoga prava koje iskljuuje ovjeka i
ovjekova prava koje iskljuuje Boga postoji istina, Makijaveli; nacije su slobodne, isto kao i pojedinci,
jer su u Bojim rukama. One imaju sva prava, sve vlasti, uz uvjet da ih rabe po napucima vjene pravde.
Suverenitet je ljudski, u tom smislu to je po ljudima stvoren i to su ljudi ti koji ga obnaaju; on je
boanski, u tom smislu to je od Boga ustanovljen, i to se ne moe obnaati drugaije no slijedei naputke
koje je dao On.
ESTI DIJALOG
Makijaveli: elio bih da povuemo jasne konzekvencije. Dokle se prostire Boja ruka nad ovjeanstvom?
Tko je taj koji stvara suverene?

Monteskje: To su narodi.

Makijaveli: Zapisano je: Per me reges regnant6 to doslovce znai: Bog stvara kraljeve.

Monteskje: To je prijevod namijenjen Vladaru, o Makijaveli, i posudili ste ga od jednog od svojih

najglasovitijih uenika u ovom stoljeu, ali to nije prijevod iz Svetoga pisma. Bog je ustanovio
suverenitet, ali ne ustanovljuje suverene. Njegova svemona desnica se ovdje zaustavlja, jer tu poinje
ovjekova slobodna volja. Kraljevi vladaju prema mojim zapovijedima, moraju vladati po mome zakonu -
takav je smisao boanske knjige. Da je drugaije, onda bi trebalo rei da je Providnost postavila kako
dobre tako i loe vladare; trebalo bi se pokloniti pred Neronom kao i pred Titom, pred Kaligulom kao i
pred Vespazijanom. Ne, Bog nije htio da najsvetogrdnije vladavine mogu prizivati njegovu zatitu, da se
najogavnije tiranije mogu pozivati na njegovu investituru. On je narodima, kao i kraljevima, prepustio
odgovornost za njihova djela.

Makijaveli: Sumnjam da je sve to to kaete posve pravovjerno. U svakom sluaju, po vama, narodi su ti
koji raspolau suverenim autoritetom?

Monteskje: Pripazite da se, osporavajui to, ne okomite na jednu posve zdravorazumsku istinu. Nije to
nikakva novost u povijesti. U starim vremenima, u srednjem vijeku, posvuda tamo gdje se gospodstvo
uspostavilo bez najezda ili osvajanja, suverena je vlast stvorena slobodnom voljom naroda, biranjem kao
njenim izvornim oblikom. Da navedem samo jedan primjer - u Francuskoj je tako glavar karolinke loze
naslijedio Klodvigove potomke, i vladalaka kua Igoa Kapeta zamijenila dinastiju Karla Velikoga. Nema
sumnje, pravo nasljedstva postavilo se namjesto izbornosti. Slava pokazanih zasluga, javno priznanje i
tradicije ustalili su suverenitet u krilu glavnih europskih obitelji, i nita nije bilo legitimnije od toga. Ali,
naelo nacionalne svemoi sveudilj je potvrivano kroz revolucije i uvijek bilo spominjano pri
posveivanju novih vlasti. To je jedno davnanje i pretpostavljeno naelo koje se samo na konkretniji
nain ozbiljilo u razliitim ustavima modernih drava.

Makijaveli: Ako narodi biraju svoje gospodare, onda ih oni mogu takoer, zar ne, i svrgnuti? Ako imaju
pravo uspostaviti oblik vladavine koji im odgovara, tko e ih onda sprijeiti da ga po svome hiru i
mijenjaju? Iz vaih doktrina nee proistei reim poretka i slobode, nego neogranieno razdoblje
revolucija.

Monteskje: Nemojte brkati pravo sa zloporabom do koje moe doi za njegova vrenja, niti naela s
njihovim primjenama; ta su razlikovanja od fundamentalnog znamenja, bez njih ne bi bilo kraja
nesporazumima.

Makijaveli: Nemojte se ponadati da ete mi umaknuti od vas traim logike konzekvencije; ako elite,
uskratile mi to zadovoljstvo. Ali, elio bih znati, da li, po vaim naelima, narodi imaju pravo sruiti
suverena?

Monteskje: Da, u krajnjim sluajevima i iz pravednih pobuda.

Makijaveli: Tko e suditi o krajnjim sluajevima i o pravednosti tih krajnosti?

Monteskje: A tko bi, po vama, to trebao biti, ako ne narodi sami? Zar od poetka svijeta nije bilo tako? To
je, nema dvojbe, strana ali spasonosna, neizbjena kazna. Kako ne vidite da bi ih protivna doktrina - ona
koja bi ljudima nalagala potivanje i najgnusnijih vladavina - vratila pod jaram monarhijskoga fatalizma?

Makijaveli: Va sistem pokazuje jednu jedinu manjkavost: polazi od nepogreivosti narodnog razuma; ali,
zar narodi nemaju, kao i ljudi, svoje strasti, svoje zablude, svoje nepravde?
Monteskje: Kad narodi budu poinili greke, bit e kanjeni, kao i ljudi koji su se ogrijeili o moralni
zakon.

Makijaveli: Kako?

Monteskje: Bit e kanjeni nedaama nereda, anarhije i samog despotizma. U iekivanju Boje, na Zemlji
nema druge pravde.

Makijaveli: Upravo ste izustili rije "despotizam"; vidite da se sve vrti oko toga.

Monteskje: Taj prigovor nije dostojan vaega velikog duha, Makijaveli; prepustio sam se krajnjim
konzekvencijama naela koje osporavate, a to je bilo dostatno da i sam pojam istinitog bude izopaen. Bog
nije podario narodima ni mo ni volju da tako mijenjaju oblike vladavine koji su bitan obrazac njihova
opstanka. U politikim zajednicama, kao organiziranim porecima, priroda stvari sama po sebi ograniava
irenje slobodnih sila. Domaaj vaega argumenta treba se ograniiti na ono to je razumu prihvatljivo.

Vjerujete da e revolucije pod utjecajem modernih ideja biti uestalije; ali, nee tako biti; a mogue je da
budu i rjee no dosad. Nacije danas ive, kao to maloas rekoste, od industrije, i ono to vam izgleda kao
uzrok suanjstva, istodobno je naelo i reda i slobode. Industrijske civilizacije proizvode tolike nedae
koje ne elim uope prikrivati, ali ne treba nijekati njihove dobrobiti, ni izopaavati njihova nagnua.
Drutva to ive od rada, razmjene i kredita jesu bitno kranska drutva, ma to se o tome govorilo, jer
svi ti tako moni i tako razliiti oblici industrije ne znae, u biti, nita drugo do primjenu nekih od velikih
moralnih ideja to su preuzete iz kranstva, izvorita svake snage i svake istine.

Industrija igra toliko znaajnu ulogu u razvitku modernih drutava da se, sa stajalita na koje se
postavljate, ne bi mogao izvesti nijedan toan proraun, ako ne biste uzeli u obzir njen utjecaj; i taj utjecaj
nipoto nije onakav kakvim ste ga odredili. Znanost koja istrauje odnose industrijskog ivota i napuci
koji se iz toga izvlae suta su suprotnost naelu koncentracije vlasti. Tendencija je politike ekonomije da
se na politiki organizam gleda kao na nuan, premda veoma skup mehanizam, ije opruge treba
pojednostavniti, a ulogu vlade svodi se na toliko elementarne funkcije da je, moebiti, najvei nedostatak
u tome to joj uklanja svaki ugled. Industrija je smrtni neprijatelj revolucija, jer bez drutvenog poretka
ona stradava, a s njom prestaje i ivotvorni pokret modernih naroda. Ona ne moe bez slobode, jer i ivi
samo od oitovanja slobode; i, zapamtite dobro, slobode u stvarima industrije nuno raaju politike
slobode, u toj mjeri da se moglo rei kako su industrijski najnapredniji narodi upravo oni koji uivaju
najvie slobode. Ostavite se Indije, zaboravite Kinu, one ive pod slijepim udesom apsolutne monarhije,
okrenite pogled k Europi i - vidjet ete.

Iznova ste spomenuli rije despotizam. Neka vam ne bude zapovjeeno, Makijaveli, vi iji tmurni duh
poznaje sve podzemne staze kao svoj dlan, sve tajanstvene mahinacije, sve lukavtine zakona i vladanja
pomou kojih se moe ukrotiti rad ljudskih ruku i glave, vi koji prezirete ljude, koji prieljkujete strane
istonjake vladavine, vi ije se politike doktrine oslanjaju na uasavajue teorije indijske mitologije -
hoete li rei, zaklinjem vas, kako mislite pristupiti uspostavi despotizma meu narodima ije dravno
pravo, u bitnome, poiva na slobodi, iji moral i vjera tjeraju u istom pravcu, meu kranskim narodima
koji ive od trgovine i industrije, meu dravama iji je politiki ivot izloen javnosti tampe, koja tako
baca snopove svjetlosti i do najmranijih kutaka vlasti; napregnite sve strune svoje mone mate, traite,
izmiljajte, i ako vam poe za rukom da rijeite taj problem, s vama u, zajedno, izjaviti da je moderni duh
pobijeen.

Makijaveli: Pripazite, izlaete se velikoj pogibelji, mogao bih vas drati za rije.

Monteskje: Samo izvolite, preklinjem vas.

Makijaveli: Mislim da neu propustiti takvu priliku.

Monteskje: Uskoro, za koji sat moda, rastat emo se. Ovi su vam predjeli posve nepoznati, slijedite me
po ovim zavojima kojima emo proi du ovog mranog putcljka. Moi emo tako za koji sat odloiti
smrkavanje koje se dolje ve vidi.
SEDMI DIJALOG
Makijaveli: Ovdje se moemo zaustaviti.

Monteskje: Sluam vas.

Makijaveli: Moram vam ponajprije rei da ste posve u krivu glede primjene mojih naela. U vaim oima
despotizam se uvijek vezuje uz zastarjele oblike istonjakoga monarhizma, ali ja ga ne zamiljam takvim;
s novim drutvima potrebni su i novi postupci. Da bi se danas vladalo, nije potrebno pribjegavati silnim
bezakonjima, odrubljivanjima glave neprijateljima, guljenju podanika do koe, dijeljenju kazni kapom i
apom; ne, smrt, pljaka i fizika muenja ne mogu igrati druge, osim pomone uloge u unutranjoj
politici modernih drava.

Monteskje: Ugodno je, nema to, od vas to uti.

Makijaveli: Nedvojbeno, u meni nema ni traga divljenja, moram priznati, spram vae civilizacije cilindra i
fraka; ali vjerujte mi, hodam ukorak s vremenom; snaga doktrina kojima je pripisano moje ime i jest u
tome to se one prilagoavaju svim razdobljima i svim situacijama. Makijaveli danas ima unuad koja zna
cijenu njegovih pouka. Vjerovalo se da sam prestar, a svakoga dana na Zemlji se i dalje potvrujem.

Monteskje: alite se?

Makijaveli: Posluajte i prosudite sami. Ne radi se danas toliko o tome da se ljudi prisiljavaju, koliko da ih
se razorua, ne toliko da se ugue njihove politike strasti, koliko da ih se nadjaa, ne da se svladaju
njihovi nagoni, koliko da ih se zavede, ne toliko da se zabrane njihove ideje, koliko da ih se promijeni na
taj nain to emo ih prisvojiti.

Monteskje: Kako to? Ne razumijem taj jezik.

Makijaveli: Dopustite; to je moralna strana politike, ubrzo emo se dotaknuti praktinih primjena.
Najdublja tajna vladanja sastoji se u slabljenju javnoga duha, toliko da se potpuno prestane zanimati za
ideje i naela koji su danas pokretai svih revolucija. Narodi su se, kao i pojedinci, u svim vremenima
zadovoljavali rijeima. Prividi su im gotovo uvijek dovoljni, pa stoga i ne trae vie. Mogu se, dakle,
uspostaviti prividne ustanove koje odgovaraju podjednako prividnim govorima i idejama; potrebno je
samo imati dara da se ta liberalna frazeologija preuzme od stranaka kojima slui kao oruje u borbi protiv
vlasti. Njome treba kljukati narod do zasienja, do gaenja. Danas se esto govori o moi javnoga
mnijenja, a ja u vam pokazati da e ono - ako se dobro poznaju skrivene poluge vlasti - izraavati ono to
mi budemo htjeli. Ali, prije nego i pomislimo da ga preusmjeravamo, treba ga oamutiti, zbuniti ga svom
silom udnovatih protuslovlja, djelovati na nj neprestanim iznenaenjima, zaslijepiti ga svakojakim
preokretima, neprimjetno ga skrenuti s njegova puta. Evo jedne od velikih dananjih tajni: znati na koji je
nain mogue doepati se predrasuda i narodnih strasti, tako da bi se u naela unijela zbrka - to ini
nemoguom svaku slogu medu onima koji govore istim jezikom i imaju iste interese.

Monteskje: Kamo smjerate s tim rijeima ija nejasnoa krije neto zloguko?

Makijaveli: Ako mudri Monteskje kani zamijeniti politiku uvstvima, morao bih se onda ovdje zaustaviti;
nije mi bila namjera postaviti se na stajalite morala. Vi ste mi uputili izazov da zaustavim gibanje u vaim
drutvima koja neprestano salijee duh anarhije i pobune. Hoete li mi onda dopustiti da vam izloim kako
mislim rijeiti taj problem? Moete sauvati svoju mirnu savjest tako to ete primiti ovu tezu iz puke
radoznalosti.

Monteskje: Neka bude.

Makijaveli: Predmnijevam, uostalom, da od mene traite preciznije napomene; doi u i do toga; ali,
dopustite da vam ponajprije kaem pod kojim se bitnim uvjetima vladar danas moe nadati uvrenju
svoje vladavine. Morat e se, prije svega drugog, posvetiti unitenju stranaka, rasputanju kolektivnih
snaga svuda tamo gdje su uzele maha, paraliziranju individualne inicijative u svim njenim oitovanjima;
samim tim doi e do slabljenja karakter, i sve e ruke malaksati, preputajui se suanjstvu. Apsolutna
vlast nee vie biti sluaj, postat e nasunom potrebom. Ove politike pouke nisu od juer, ali, kao to
rekoh, postupci bi morali biti novi. Veliki dio takvih rezultata mogao bi se poluiti jednostavnim
policijskim i upravnim uredbama. U svojim tako divnim i tako dobro ustrojenim drutvima, na mjesto ste
apsolutnih vladara postavili udovite koje se zove drava, novog Brijareja s rukama koje dopiru svuda,
divovski organizam tiranije u ijoj e se sjeni despotizam stalno obnavljati. Pa kad je tomu tako, nita nee
biti lake nego - pozivanjem na dravu - dovriti tajnovito djelo o kojem sam vam maloprije govorio, a
sredstva djelovanja, moda i najmonija, bit e ona koja e se preuzeti upravo od tog istog industrijskog
poretka to u vama izaziva toliko divljenja.

Jedino uz pomo uredbovne vlasti stvorit e, primjerice, goleme financijske monopole, rezervoare javnoga
bogatstva, od kojih e toliko ovisiti sudbina svih privatnih bogatstava da e biti i profukana zajedno s
dravnim kreditom, sutradan nakon neke politike katastrofe. Vi ste ekonomist, Monteskje, i procijenite
sami vrijednost ovakve mahinacije.

Predsjednik vlade, svi moji ukazi, sve moje uredbe teit e uvijek istome cilju: unitenju kolektivnih i
individualnih snaga; prekomjernom razvitku prevlasti drave, to bi od nje imalo uiniti suverena koji titi,
promie i nagrauje.

Evo i jedne druge mahinacije, a preuzimam je od industrijskog poretka: plemstvo je danas nestalo kao
politika snaga; ali, zemljovlasnika buroazija je po vlast jo uvijek opasna snaga otpora budui da je, po
samoj svojoj biti, nezavisna; bit e je moda nuno osiromaiti, ili ak potpuno unititi. Za to e biti
dovoljno poveati poreze na zemljine posjede, ili odravati poljoprivredu na relativno niskom stupnju
razvitka, a, zauzvrat, svim snagama razvijati trgovinu i industriju, poglavito pekulaciju; jer bi ak i
napredak industrije - stvaranjem veeg broja nezavisnih imutaka - mogao biti opasan.

Protiv veleindustrijalaca i tvorniara djelovat e se uspjeno podsticanjem nesrazmjernog luksuza,

poviicama plaa, silovitim napadajima na sama izvorita proizvodnje. Nema potrebe da dalje razvijam
ove ideje, jer vi i te kako dobro nasluujete pod kojim bi se okolnostima i izgovorima sve to provelo.
Interes naroda - ak i svojevrsni ar za slobodom, za velikim ekonomskim principima - lako bi, ako bi se
htjelo, prikrili pravi cilj. Nemam potrebe jo i naglaavati kako bi odravanje mone vojske - koja bi se
stalno uvjebavala i jaala zahvaljujui vanjskim ratovima -moralo biti neophodna dopuna cijeloga
sistema; u dravi ne bi trebalo da postoji nitko drugi osim proletera, vojnika i nekolicine milijunaa.

Monteskje: Nastavite.

Makijaveli: Toliko to se tie unutranje politike. A vani - s kraja na kraj Europe treba podsticati
revolucionarno vrenje koje se kod kue gui. Iz toga nastaju dvije krupne prednosti: liberalna agitacija u
vanjskome svijetu prikrit e njeno potiskivanje u zemlji. Povrh toga, sve druge sile se dre u strahu, pa je
mogue kod njih uvoditi reda ili nereda, po volji. Pravi bi pogodak bio da se kabinetskim spletkama
zamrse svi konci europske politike, tako da igramo sad na jednu, sad na drugu silu s kojom pregovaramo.
Nemojte pomisliti da bi se ta dvolinost, ako je odvana, mogla okrenuti protiv suverena. Aleksandar VI i
tako nita drugo nije ni radio u svojim diplomatskim pregovorima nego obmanjivao, pa ipak mu je to
uvijek polazilo za rukom, toliko je bio vian tom lukavstvu7. Ali, u onome to vi danas nazivate slubenim
nastupom treba njegovati i upranjavati upadljiv kontrast - nee se moi dovoljno nahvaliti duh lojalnosti i
pomirljivosti; narodi, koji i tako vide samo privid stvari, hvalit e mudrost suverena koji se bude znao tako
ponaati.

Na svaku unutranju agitaciju mora se odgovoriti vanjskim ratom; na svaku prijeteu revoluciju opim
ratom; ali, kako u politici rijei ne smiju nikada biti u skladu s djelovanjem, potrebno je da u tim razliitim
okolnostima vladar bude dovoljno umjean da svoje istinske naume prerui hinjenim namjerama; mora
uvijek, kad provodi ono to je potajno naumio, ostavljati dojam popustljivosti na pritiske javnosti. Da
rezimiram cijeli sistem - revolucija je u dravi obuzdavana strahom od anarhije, s jedne, i bankrotom, s
druge strane, i, sve u svemu, opim ratom.
Uz pomo kratkih naznaka koje sam usput nabacio mogli ste uoiti kakvu je vanu ulogu i u ovodobnoj
politici pozvano igrati govorniko umijee. Daleko od toga da bih omalovaavao tampu - u to ete se
moi i sami uskoro uvjeriti - jer, kad ustreba, znat u se posluiti tom tribinom; bitno je da se protiv svojih
protivnika uporabe sva sredstva koja bi on mogao okrenuti protiv vas. Ne zadovoljavajui se samo
osloncem na prisilnu snagu demokracije, htio bih, iz bogatog repertoara pravnih suptilnosti, preuzeti neka
od najotroumnijih rjeenja. Kad se donose odluke koje mogu izgledati nepravine i ludo odvane, od
bitnog je znaenja da ih se umije objaviti u odgovarajuim izrazima, da ih se zna opravdati najuzvienijim
razlozima morala i prava.

Vlast o kojoj sanjam - daleko od toga da ima, kao to moete i sami vidjeti, barbarske obiaje - treba k
sebi privui sve snage civilizacije i sve darovite ljude drutva. Treba se okruiti publicistima,
odvjetnicima, zakonoznancima, ljudima praktinim i upuenim u poslove uprave, ljudima koji temeljito
poznaju sve tajne, sve osnovne poluge drutvenog ivota, koji, svi redom, govore strane jezike, koji su
izuavali ovjeka u svim sredinama. Treba ih uzeti odasvud, bilo gdje, jer takvi ljudi prave nevjerojatne
usluge svojim otroumnim postupcima koje primjenjuju u politici. Uz njih, potrebno je i itavo mnotvo
ekonomista, bankara, industrijalaca, kapitalista, ljudi koji imaju projekte, koji posjeduju milijune, jer e se
sve, u osnovi, svesti na pitanje brojki.

Glede vodeih dostojanstava, najviih poloaja u vlasti, treba urediti tako da budu dodijeljena onima koji
su se svojim prijanjim funkcijama i karakterom toliko udaljili od ostalih da ih dijeli duboki ponor i koji, u
sluaju promjene vlasti, nemaju to drugo oekivati osim smrti ili progonstva, te su stoga primorani braniti
do posljednjega daha sve postojee.

Na trenutak pretpostavite da na raspolaganju imam ta razliita duhovna i materijalna sredstva koja sam
vam upravo izloio, i dajte mi bilo koju, kaem, bilo koju, naciju! U Duhu zakona drite da je od
kapitalnog znaenja ne mijenjati karakter nacije8, kad se hoe sauvati njena izvorna snaga, a ja vam ne
traim ni dvadeset godina pa da na najpotpuniji nain preobrazim najneukrotiviji od svih europskih
karaktera, i da ga uinim isto toliko pokornim prema tiraniji kao to je pokoran i karakter nekog od
najmanjih azijskih naroda.

Monteskje: Upravo ste, poigravajui se, ispisali novo poglavlje svoga Vladara. Ma kakve bile vae
doktrine, ja ih neu osporavati, ali bih iznio samo jednu primjedbu. Bjelodano se vidi da niste ispunili
preuzeto obeanje; uporaba svih tih sredstava pretpostavlja postojanje apsolutne vlasti, a ja sam vas pitao
kako ete je moi uspostaviti u politikim zajednicama koje poivaju na liberalnim ustanovama.

Makijaveli: Vaa je primjedba vie nego opravdana i ja je nipoto ne kanim odbaciti. Ovaj poetak je bio
tek proslov.

Monteskje: Nudim vam dravu utemeljenu na predstavnikim tijelima, monarhiju ili republiku; govorim
vam o naciji koja odavno i dobrano poznaje slobodu i pitam vas -kako ete se, poev od toga, moi vratiti
na apsolutnu vlast?

Makijaveli: Nita lake od toga.

Monteskje: Da vidimo.
DRUGI DIO
OSMI DIJALOG
Makijaveli: Za hipotezu uzimam onu koja mi je posve strana, dravu, dakle, ustanovljenu u
republikanskom obliku. S jednom monarhijom uloga koju sam sebi namijenio bila bi odve laka. Uzimam
Republiku, jer s takvim i slinim oblicima vladavine naii u na otpor - ak nepremostiv, na prvi pogled -
na planu ideja, obiaja i zakona. Je li vam po volji takva hipoteza? Pristajem da sami odredite veliinu
drave, pretpostavljam da ima sve ustanove koje jame slobodu, i postavljam vam sada samo jedno
pitanje: Vjerujete li da je vlast u zaklonu od bilo kojeg nasrtaja od onog to se danas naziva dravnim
prevratom?

Monteskje: Ne, istina je; ali - suglasit ete se sa mnom takav bi pothvat bio posebno teak u politikim
drutvima ustrojenim na suvremeni nain.

Makijaveli: A zato bi bio teak? Zar ta drutva nisu, kao to je uvijek i bilo, izloena djelovanju frakcija?
Zar ne nailazimo posvuda na klice graanskoga rata, na stranke, na pretendente?

Monteskje: To je mogue; ali, vjerujem da e mi i s malo rijei biti lako dokazati kako grijeite. Te
uzurpacije, nuno krajnje rijetke, jer su skopane s brojnim opasnostima i oprene ovodobnim obiajima,
ak i pod pretpostavkom da uspiju, ni u kom sluaju nee imati ono znaenje koje im vi pripisujete.
Promjena vlasti ne bi vodila promjeni ustanova. Neki e pretendent uzdrmati vrh drave, to se tu moe;
njegova e stranka pobijediti, i to prihvaam; vlast je u drugim rukama i to je sve; ali, dravno pravo i sam
temelj ustanova ostaju vrsti. A to je ono do ega mi je stalo.

Makijaveli: Zar je stvarno istina da gajite toliku iluziju?

Monteskje: Dokaite suprotno.

Makijaveli: Doputate mi, dakle, za trenutak, uspjeh oruanog pothvata protiv uspostavljene vlasti?

Monteskje: Da.

Makijaveli: Pripazite dobro onda u kakvu se situaciju postavljam. Ponitio sam trenutano sve druge vlasti
osim svoje vlastite. Ako ustanove koje se jo dre mogu postaviti neke prepreke na mom putu, to je iz
puke formalnosti; jer, u stvari, postupci moje volje ne mogu naii ni na kakav zbiljski otpor; i, naposljetku,
nalazim se u onom izvanzakonitom stanju to su ga stari Rimljani nazivali tako lijepom i monom rijeju:
diktatura. To znai da u tom trenutku mogu biti sve to poelim, zakonodavac, izvritelj zakona, uvar
zakona i - kao pride - "na konju", u pozi vrhovnog zapovjednika vojnih snaga.

Zapamtite to. Pobijedio sam uz pomo jedne frakcije, to znai da je do toga moglo doi samo
zahvaljujui dubokom unutarnjem razdoru. Mogu se nasumce - ali, bez ikakva rizika da emo pogrijeiti -
pobrojati uzroci takvoga stanja. Sukob plemstva i naroda, naroda i graanstva. Drugaije, u biti, i ne moe
biti. Na povrini, meutim, postoji zbrka ideja, mnijenja, utjecaja i suprotstavljenih strujanja, kao u svim
dravama u kojima se, makar i na trenutak, razmahala sloboda. Bit e tu svakovrsnih politikih elemenata,
ostataka neko pobjednikih a sada pobijeenih stranaka, neobuzdanih ambicija, uzavrelih pohlepa,
neutaive mrnje, posvudanjeg nasilja, ljudi svakojakih mnijenja i svakojakih doktrina, obnovitelja
staroga poretka, demagoga, anarhista, utopista, svih na djelu i svi - svatko sa svoje strane - zapeli da srue
postojei poredak. to bi valjalo zakljuiti iz takve situacije? Dvije stvari: prvo - zemlja ima neodoljivu
potrebu za odmorom i nita nee odbiti onome koji e joj ga moi pruiti; drugo - usred takve stranake
podijeljenosti ne postoji uope stvarna snaga ili, jo bolje, postoji samo jedna - a to je narod.

Ja sam pretendent koji igra na pobjedu i - dobiva; pretpostavljam da je ime koje nosim, veliko povijesno
ime, kadro djelovati na matu mas. Kao Pizistrat, kao Cezar, kao Neron ak; oslonit u se na narod; to je
abc svakog u/urpatora. To je slijepa sila koja e nai naina da sve to je uinjeno ostane nekanjeno, to je
autoritet, ime koja e sve zaklanjati. Narodu doista puca lajbek za sve vae zakonske utvare i ustavna vaa
jamstva!

Frakcijska je graja zamrla. Pogledajte sada kakvim u koracima krenuti dalje.

Sjeate se naputaka koje sam u Vladaru iznio glede ouvanja osvojenog podruja. Uzurpator unutar
drave biva u slinoj situaciji u kojoj se nalazi i osvaja. Osuen je da sve obnavlja, da raspusti zateeni
dravni aparat, da uniti grad i promijeni obiaje.

To je pravi cilj, ali u sadanjim vremenima treba ga ostvariti zaobilaznim putevima, okoliajui, vjetim
mahinacijama i, koliko je mogue, bez nasilja. Zato neu unititi ustanove, ali u ih, jednu po jednu,
dohvatiti nevidljivom rukom koja e poremetiti njihovo djelovanje. Iako u se redom okomiti na sudbenu
organizaciju, izborno ureenje, tampu, individualne slobode, obrazovanje.

Nad tim prvobitnim zakonima dogradit u, ne ukidajui izrijekom to staro, cijelo novo zakonodavstvo koje
e ponajprije zakloniti, a potom i posve ukloniti staro. Takve su moje ope postavke, a sada ete vidjeti
detalje njihova izvoenja.

Monteskje: O, Makijaveli! to i dalje niste u vrtovima palae Ruelaj da drite ona krasna predavanja!
Kakva teta to vas potomstvo ne moe sluati!

Makijaveli: Budite spokojni; za onoga tko umije itati sve je to ve napisano u Vladaru.

Monteskje: Pa dobro, tu smo gdje smo - sutradan po vaem dravnom udaru. to ete dalje uraditi?

Makijaveli: Jednu krupnu i jednu sitnu stvar.

Monteskje: Da krenemo s krupnom?

Makijaveli: S uspjehom dravnoga udara protiv uspostavljene vlasti nita jo nije gotovo, i stranke se
openito ne smatraju pobijeenima. Jo se tono ne zna kolika je uzurpatorova mo, pa e je pokuati
testirati, dignut e se protiv njega s orujem u ruci. To je trenutak kad se zavodi teror koji pogaa sav grad
i prestravljuje i one najneustraivije.

Monteskje: to ete uiniti? Rekli ste mi da ste se odrekli krvoprolia.

Makijaveli: Nije trenutak za plaljivi humanizam. Drutvo je u opasnosti, dakle, u stanju legitimne obrane;
krajnja neumoljivost, ak i okrutnost, sprijeit e ubudue nova krvoprolia. Ne pitajte me to e se
uiniti; potrebno je jednom zauvijek prestraviti duhove, neka ih strah prome.

Monteskje: Da, sjeam se; to je ono to ste u Vladaru htjeli pokazati groznom priom o smaknuu
Bordije u ezeni9. Vi ste ostali isti.

Makijaveli: Ne, ne; vidjet ete kasnije; ja tako postupam iz nunosti, i zbog toga patim.

Monteskje: Ali, tko e proliti tu krv?

Makijaveli: Vojska! - ta velika djeliteljica dravne pravde - ija ruka nikada ne baca ljagu na svoje rtve.
Intervencijom vojske postiu se dva rezultata od najveeg mogueg znaaja. Poev od tog trenutka, ona
e, s jedne strane, biti zauvijek u neprijateljstvu spram civilnog puanstva koje je nemilice kaznila i, s
druge, na neraskidiv e se nain vezati uz sudbinu svoga poglavara.

Monteskje: I vjerujete da ta krv nee pasti i na vas?

Makijaveli: Da, jer u oima naroda, naposljetku, suveren nema nita s neumjerenou jedne soldateske
koju nije uvijek lako obuzdati. Za to bi mogli biti odgovorni generali i ministri koji e izvravati samo
moja nareenja. A oni e mi, u to vas uvjeravam, biti odani do posljednjega daha, jer znaju to ih eka
nakon mene.
Monteskje: To je, dakle, va prvi in suverenosti! Da vidimo koji je drugi?

Makijaveli: Ne znam jeste li zamijetili kakvo je znaenje malih koraka u politici. Nakon ovoga to sam
upravo izloio, iskovat u, i u velikoj emisiji dati u optjecaj, novi novac s mojim likom.

Monteskje: Sred tolikih tekih dravnih nedaa ta e mjera izgledati djetinjastom.

Makijaveli: Stvarno tako mislite? Vidi se da niste obnaali dravne funkcije. Ljudski lik utisnut na novcu
predstavlja znak moi. U poetku e se poneki ponositi pojedinac tresti od bijesa, ali e se vremenom
naviknuti na to; i sami e moji neprijatelji morati drati moju sliku u novaniku. Poznato je kako se ovjek
malo-pomalo navikava blagonaklonije promatrati crte lica koje je utisnuto na tvarnom znaku njegovih
uivanja. Od dana kad je moj lik utisnut na novanicama - ja sam kralj.

Monteskje: Priznajem da je to novina za mene, ali nastavimo. Niste zaboravili da su novi narodi skloni
podariti sebi ustave koji su jamstva njihovih prava? S vaom vlau koja je proistekla iz sile, s planovima
koje mi otkrivate, vi ete se moda nai zbunjeni pred tom temeljnom poveljom ija su sva naela, sve
odredbe i sva pravila, suprotna vaim pojmovima o vlasti.

Makijaveli: Donijet u drugi ustav, i to je sve.

Monteskje: I mislite da ste tako uklonili sve potekoe?

Makijaveli: Gdje su potekoe? Nema druge volje, barem ne za sada, ni druge sile, osim moje, a za
osnovicu svoga djelovanja uzimam narodni element.

Monteskje: Istina je. Ipak, ostajem i dalje sumnjiav: po onome to ste mi upravo rekli zamiljam da va
ustav nee biti spomenik slobodi. Mislite da e biti dostatan jedan jedini nasilni pokret, jedno jedino
uspjeno nasilje da bi se nekoj naciji otela sva njena prava, sve njene steevine, sve njene ustanove, sva
naela po kojima je navikla ivjeti?

Makijaveli: Dopustite! Ne jurim nigdje. Rekoh vam maloprije da su narodi kao ljudi, vie im je stalo do
privida no do same stvari; to je u politici pravilo kojeg u se strogo pridravati; hoete li biti tako ljubazni
da me podsjetite na naela do kojih vam je ponajvie stalo - i vidjet ete da moj poloaj nije toliko
neugodan koliko vam se ini.

Monteskje: to e vam to, o Makijaveli?

Makijaveli: Ne bojte se niega, navedite mi ih.

Monteskje: Nemam povjerenja, priznajem.

Makijaveli: U tom sluaju, ja u vas sam podsjetiti. Spomenuli biste neizostavno naelo o podjeli vlasti,
slobodu govora i tiska, slobodu vjeroispovijesti, individualnu slobodu, pravo na udruivanje, jednakost
pred zakonom, nepovredivost vlasnitva i stana, pravo na podnoenje pritubi, slobodan pristanak na
oporezivanje, razmjernost kazne, neretroaktivnost zakona; je li dovoljno, ili hoete da nastavim?

Monteskje: Mislim da je i to, Makijaveli, mnogo vie no to je potrebno da bi se vaa vladavina dovela u
neugodan poloaj.

Makijaveli: Varate se, i to toliko oigledno, da ne vidim nikakvu neugodnost u tome da proglasim sva ta
naela; i ja u od njih, ako hoete, sastaviti preambulu svoga ustava.

Monteskje: Ve ste mi pruili dokaza da ste veliki arobnjak.

Makijaveli: Nikakve arolije tu nema, postoji samo politika umjenost.

Monteskje: Ako ta naela stavite na sam poetak svoga ustava, kako ete onda izbjei njihovu primjenu?
Makijaveli: Pazite dobro, ja sam rekao da u proglasiti ta naela, ali vam nisam rekao niti da u ih
napisati, niti da u ih izrijekom naznaiti.

Monteskje: Kako to mislite?

Makijaveli: Neu ui ni u kakvu rekapitulaciju; ograniit u se na to da narodu izjavim kako priznajem i

potvrujem velika naela modernoga prava.

Monteskje: Moram priznati da ne shvaam pravi smisao tog zatajivanja.

Makijaveli: Uskoro ete priznati koliko je to vano. Ako bih izrijekom pobrojao ta prava, moja bi sloboda
djelovanja bila ograniena pobrojanim naelima; a to ne elim. Izbjegavajui da ih imenujem, izgledat e
da sam dodijelio sva, ne dodijelivi nijedno posebno; to e mi kasnije omoguiti da uklonim, putem
izuzea, ona koja u ocijeniti opasnima.

Monteskje: Sad razumijem.

Makijaveli: Medu tim naelima, uostalom, jedna pripadaju politikom i ustavnom pravu, u pravom smislu
te rijei, druga privatnom graanskom pravu. To je ta razlika koja uvijek treba sluiti kao pravilo u
obnaanju apsolutne vlasti. Narodima je najvie stalo do njihovih graanskih prava i ja, ako ne budem
morao, neu u njih dirati. Na taj e nain barem jedan dio moga programa biti ispunjen.

Monteskje: A glede politikih prava?

Makijaveli: U Vladaru sam iznio tvrdnju koja nije nita izgubila od svoje istinitosti: "Kad god se ljudima
ne dira u imutak i u ast, oni su zadovoljni, pa se vladar mora boriti jedino s tenjama nekolicine koji se
dadu obuzdati lako i na vie naina."10 To je moj odgovor na vae pitanje.

Monteskje: Moglo bi se rei da nije dovoljan; moglo bi vam se odgovoriti da su politika prava takoer
ovjekova dobra; i da je za njihovu ast i ast naroda i te kako vano da ih ouvaju i da, dirajui u njih, vi,
u stvari, dirate u njihova dobra i njihovu ast. Moglo bi se dometnuti jo i to da je ouvanje graanskih
prava povezano s odravanjem politikih prava. Tko e graanima jamiti da ih -ukoliko ih danas liite
politike slobode - neete sutra liiti i individualne slobode; ako im danas dirnete u njihovu slobodu,
neete sutra dirnuti u njihov imutak?

Makijaveli: Istina je, taj je argument iznesen s mnogo ara, ali vjerujem da i sami uoavate njegovu
pretjeranost. Kao da i dalje vjerujete da su moderni narodi eljni slobode. Jeste li predvidjeli sluaj kad je
oni vie ne ele, i moete li od vladara zahtijevati da za njom vie ude negoli i sami narodi? Hajde pitajte
u vaim duboko olabavljenim drutvima u kojima pojedinac ivi iskljuivo u zatvorenom krugu svoga
egoizma i svojih materijalnih interesa, pitajte najvei mogui broj ljudi, i vidjet ete da e vam odgovoriti:
to e mi politika? emu sloboda? Zar sve vlade nisu iste? Zar se vlada nema pravo braniti?

Uostalom, zapamtite dobro, nije narod taj koji e drati takav govor; to e biti buruji, industrijalci,
obrazovani krugovi, bogati, pismeni, svi oni koji su u stanju hvaliti vae lijepe doktrine o dravnom pravu.
Oni e me blagosloviti, oni e klicati da sam ih spasio, da su u poloaju manjine, da su nesposobni sami
sebe voditi. Molim vas lijepo, nacije imaju neku udnu tajnu ljubav prema odvanim ljudima sile. Na sva
nasilna djela koja nose biljeg umjenosti ut ete, uz divljenje koje nadjaava svekoliko negodovanje: Nije
to dobro, znam, ali kakvo umijee, pa to je sjajno odigrano, to je ono pravo!

Monteskje: Dolazimo, dakle, do profesionalne strane vaih doktrina?

Makijaveli: Ne, jo smo u fazi provoenja. Otiao bih bio koji korak i dalje, svakako, da me niste tjerali na
digresije. Nastavimo.
DEVETI DIJALOG
Monteskje: Stali smo bili kod donoenja ustava koji ste izradili sami, bez pristanka nacije.

Makijaveli: Prekinut u vas: nikada se nisam elio toliko ogrijeiti o vaee ideje, ija mo mi je dobrano
poznata.

Monteskje: Doista!

Makijaveli: Govorim veoma ozbiljno.

Monteskje: Namjeravate, dakle, cijelu naciju pridruiti novom temeljnom zakonu to ga pripremate?

Makijaveli: Da, nema nikakve sumnje. I to vas udi? Napravit u i vie od toga: dat u da se putem
svenarodnog izjanjavanja ratificira dravni prevrat to sam ga poduzeo. Rei u narodu u prikladnim
izrazima: Sve je krenulo naopako; sve sam skrio, spasio sam vas. Hoete li me? Slobodni ste da me
svojim glasom osudite ili razrijeite krivice.

Monteskje: Slobodni pod stegom terora i oruane sile.

Makijaveli: Moj e mi narod klicati.

Monteskje: Ja vam to i vjerujem.

Makijaveli: A narodno izjanjavanje koje sam pretvorio u sredstvo svoje moi, postat e sama osnova
moje vladavine. Uvest u izborni sistem koji ne zna za klase ili cenzus, i s njim e apsolutizam biti
uspostavljen u jednom potezu.

Monteskje: Da, jer jednim potezom, i u isti mah, unitavate jedinstvo obitelji, obezvrjeujete pravo glasa,
uklanjate prevagu prosvijeenosti i od mnotva pravite slijepu silu koja se potinjava vaoj elji.

Makijaveli: Ostvarujem napredak kojemu danas gorljivo tee svi narodi Europe: organiziram izbore na
osnovu opeg prava glasa, kao Vaington u Americi, i za prvog njihova odravanja stavit u svoj ustav na
usvajanje.

Monteskje: to! Dat ete ga na raspravu pred niim i viim skuptinama?

Makijaveli: Ma zaboravite, molim vas, na te svoje ideje iz XVIII stoljea; one kaskaju za modernim
vremenima!

Monteskje: Pa kako mislite odluiti o nainu na koji e ustav biti usvojen? Na koji e nain biti razmatrani
pojedini lanci?

Makijaveli: Ne mislim da uope budu razmatrani, vjerujem da sam to ve rekao.

Monteskje: Samo sam slijedio put to su ga odredila naela na koja se, po svojoj volji, pozivate. Govorili
ste mi o Sjedinjenim Amerikim Dravama; ne znam jeste li vi novi Vaington, ali izvjesno je da je
postojei ameriki ustav bio razmatran, prihvaen i izglasan od strane narodnih zastupnika.

Makijaveli: Molim vas, nemojmo brkati vremena, mjesta i narode: mi smo u Europi; moj ustav je
predloen kao jedna cjelina, kao cjelina e biti i usvojen.

Monteskje: Ali, ako tako postupite, ne krijete ni od koga nita. Kako e narod, glasajui u takvim
uvjetima, znati to radi i koliko samog sebe tim obvezuje?

Makijaveli: A gdje ste i kada vidjeli da je neki ustav, dostojan tog imena i uistinu trajnije naravi, bio
rezultat narodnog vijeanja? Ustav treba u cijelosti biti proizvodom jedne jedine glave, ili je, u protivnom,
osuen na propast. Bez sklada i povezanosti meu svojim dijelovima, bez praktine snage, nosio bi nuno
biljeg svih slabosti u gledanjima onih koji su sudjelovali u njegovu stvaranju.

Ustav, jo jednom da kaem, moe biti djelo samo jednoga; nikada nije bilo drugaije, i kao dokaz
podastirem povijest svih utemeljitelja carstava: primjer Sesostrisa, Solona, Likurga, Karla Velikog,
Fridriha II, Petra I.

Monteskje: Izloit ete mi ovdje poglavlje jednog od vaih uenika?

Makijaveli: A tko je taj?

Monteskje: ozef de Mestr. Ima kod njega opih razmatranja koja nisu bez vrijednosti, ali ih nalazim
neprimjenjivim. Reklo bi se, sluajui vas, da narod hoete izvui iz kaosa ili dubokog mraka prapoetaka.
Kao da ste zaboravili da je - u hipotezi od koje polazimo - dotina nacija dostigla vrhunac civilizacije, da
je njeno dravno pravo utemeljeno i da posjeduje redovne ustanove.

Makijaveli: Ne poriem; i, osim toga, vidjet ete da radi ostvarenja svoga cilja nemam nikakvu potrebu za
potpunim ruenjem vaih ustanova. Bit e mi dovoljno promijeniti njihovo ureenje i ustroj njihovih
odnosa.

Monteskje: Objasnite mi.

Makijaveli: Upravo ste mi odrali predavanje iz ustavne politike, i time se kanim okoristiti. Uostalom, ja
nisam nesklon, kao to se openito misli u Europi, svim tim novim idejama o politikoj klackalici; mogli
ste to opaziti u mojim govorima o Titu Liviju. Ali, vratimo se na glavni predmet. Napomenuli ste s
pravom maloas da su u parlamentarnim dravama Europe javne vlasti gotovo posvuda podijeljene na isti
nain meu odreenim brojem politikih tijela, i da od njihove meuigre ovisi i osnutak vlade.

Tako posvuda nailazimo, pod razliitim nazivima, ali s istovrsnim ovlastima, na vladu, senat,
zakonodavno tijelo, dravno vijee, vrhovni sud; moram vas potedjeti daljnjeg beskorisna izlaganja o
dotinom ustroju tih vlasti, tajnu kojega vi poznajete bolje nego ja; oigledno, svako od tih tijela odgovara
nekoj bitnoj funkciji vlasti. Primijetili ste, zar ne, da ja bitnom nazivam funkciju, a ne ustanovu. Tako
treba da postoji, nema nikakve sumnje, vladajua, pomiriteljska, zakonodavna i uredbovna vlast.

Monteskje: Ako vas dobro razumijem, sve su te razliite vlasti, u vaim oima, samo jedna i, ukidajui
odgovarajue ustanove, elite ih sve dati u ruke jednom jedinom ovjeku.

Makijaveli: Opet grijeite. Opasno bi bilo postupati na taj nain. Posebno kod vas, s onim fanatizmom koji
tamo vlada kad je u pitanju ono to nazivate principima 89. Ali, posluajte me pomno: premjetanje samo
jedne toke oslonca daje u statistici promjenu pravca sile, premjetanje jedne opruge u mehanici mijenja
pokret. Na pojavnoj ravni, meutim, to je uvijek isti ureaj, isti mehanizam. Isto je tako u fiziologiji,
temperament ovisi o stanju organa. Ako se organi mijenjaju, mijenja se i temperament.

I gledajte, razliite ustanove o kojima smo upravo govorili, djeluju u dravnom ureenju isto kao i razliiti
organi u ljudskome tijelu. Dirnut u u organe, ali e organi ostali, a politiki e ustroj drave biti
preinaen. Shvaate li?

Monteskje: Ni s po muke. Ali, emu perifraze? Sauvat ete nazive, a uklanjati stvari. To je ono to je i
August radio u Rimu kad je unitio Republiku. I dalje je postojao konzulat, pretorstvo, cenzorstvo,
tribunat; ali, nije vie bilo ni konzula, ni pretora, ni cenzora, ni tribuna.

Makijaveli: Priznajte da bi se mogli nai i loiji uzori. Sve se u politici moe uraditi, pod uvjetom da se
ugaa javnim predrasudama i potuju prividi.

Monteskje: Nemojmo se preputati openitostima; tu ste na velikom poslu i ja vas sluam.

Makijaveli: Ne zaboravite u kojim e osobnim uvjerenjima nai izvorite svako od mojih djela. Vae su
parlamentarne vladavine u mojim oima samo kole prepiranja, poprita sterilnih sukobljavanja u kojima
se iscrpljuje plodna djelatnost nacija to ih saborska govornica i tisak osuuju na nemo. Prema tome
nemam nikakve grinje savjesti; polazim s uzvienog motrita i moj cilj opravdava moja djela.

Apstraktnim teorijama supstituiram praktini razum, Iskustvo nagomilano kroz stoljea, primjer velikih
ljudi koji su istim sredstvima postigli velika djela; poinjem tako to u vlasti vratiti njene ivotvorne
uvjete.

Prvom svojom reformom obaram se odmah na vau tobonju ministarsku odgovornost. U zemljama
razvijene centralizacije - kao to je vaa, na primjer, i gdje mnijenje nekim instinktivnim uvstvom sve
pripisuje efu drave, dobro kao i zlo - napisati na poetku neke povelje da suveren nije odgovoran,
znailo bi ogluiti se spram javnoga mnijenja, a to znai, drugim rijeima, uspostaviti nekakvu utvaru koja
e ispariti pred naletom revolucija.

Poinjem, dakle, tako to u iz svog ustava ukloniti ministarsku odgovornost; suveren koga ja postavljam,
bit e jedini odgovoran pred narodom.

Monteskje: U pravi as, i pravo u brk.

Makijaveli: U vaem parlamentarnom sistemu narodni zastupnici imaju, kao to ste mi objasnili, pravo
predlaganja zakona, sami ili u suradnji s izvrnom vlau. E vidite, to je izvor najgorih moguih
zloporaba, jer u takvom poretku stvari, svaki se zastupnik moe bilo kojom zgodom postaviti na mjesto
vlade i iznijeti posve nepromiljene i nepripremljene zakonske prijedloge; to rekoh? S tom
parlamentarnom inicijativom, Zastupniki e dom oboriti vladu kad god mu to padne na pamet. Briem,
dakle, parlamentarnu inicijativu. Predlaganje i podnoenje zakona na usvajanje nalazi se u nadlenosti
suverena.

Monteskje: Vidim da ste krenuli najkraim putem koji vodi u apsolutnu vlast, jer kad je u nekoj dravi
pravo predlaganja zakona iskljuivo u nadlenosti suverena, onda to znai da je suveren gotovo jedini
zakonodavac; ali, prije nego to krenete dalje, elio bih vam iznijeti samo jedan prigovor. Htjeli ste se
osloniti na vrstu stijenu, a vidim vas kako sjedite na pijesku.

Makijaveli: Kako to mislite?

Monteskje: Niste li za osnovu svoje vlasti uzeli narodno izjanjavanje?

Makijaveli: Bez ikakve dvojbe.

Monteskje: Onda znai da ste vi samo punomonik koga narod, na kojem jedino poiva suverenitet, moe
opozvati u bilo kom trenutku. Vjerovali ste da se moete posluiti tim naelom radi odravanja svoje
vlasti, a ne primjeujete da vas narod moe svrgnuti kad ga je volja? Povrh toga, vi ste se sami proglasili
jedinim odgovornim; mislite, dakle, biti aneo? Budite, ako elite, ali zbog toga vas nee nita manje
optuivati za sve zlo koje bude dolo, i stradat ete pri prvoj krizi.

Makijaveli: Ne preskaite; ovaj je prigovor preuranjen, ali odgovorit u vam odmah, jer me na to
primoravate. Nevjerojatno je koliko se varate ako mislite da nisam predvidio i takav prigovor. Ako je moja
vlast osporavana, to je onda samo od strane frakcija. Ali, od njih me tite dva bitna prava koja sam unio u
svoj ustav.

Monteskje: Koja su to prava?

Makijaveli: Poziv ili obraanje narodu, pravo proglaavanja izvanrednog stanja u zemlji; ja sam vrhovni
zapovjednik oruanih snaga, imam, dakle, svu dravnu fiziku silu u svojim rukama; na prvi znak pobune
protiv moje vlasti bajunete e slomiti otpor, a putem glasakih kutija narod e ponovo ozakoniti moju
vlast.
Monteskje: Ti vai argumenti su doista nepobitni, ali vratimo se, molim vas, Zakonodavnom tijelu koje ste
ustanovili; nisam siguran da ste tu u potpunom zaklonu; liili ste tu skuptinu parlamentarne inicijative, ali
joj ostaje pravo izglasavanja zakona koje joj podnosite na usvajanje. Sigurno ne raunate da joj ostavite
mogunost uivanja tog prava.

Makijaveli: Nepovjerljiviji ste i od mene, jer priznajem da u tome ne vidim nikakvu nelagodnost. Budui
da nitko drugi osim mene nema mogunost podnoenja zakonskih prijedloga, nemam razloga strahovati da
e biti usvojen neki zakon koji bi bio uperen protiv moje vlasti. Ja drim kljueve tabernakula. Kao to
sam uostalom i rekao, u mojim je planovima da zadrim privid tih ustanova. Moram vam ipak izjaviti da
ne namjeravam ostaviti Zastupnikom domu ono to nazivate pravom usvajanja amandmana na zakonski
prijedlog. S uivanjem takva prava, oigledno, nema zakona koji ne bi mogao biti skrenut od prvobitnog
cilja i iji sadraj ne bi mogao biti izmijenjen. Zakon je usvojen ili odbaen, nema alternative.

Monteskje: Pa drugo i ne treba da bi vas se oborilo; dostatno je da zakonodavna skuptina sistemno

odbacuje sve vae zakonske prijedloge, ili samo da odbije izglasati poreze.

Makijaveli: Dobro znate da se to ne moe dogoditi. Parlamentarni dom, ma koji bio, a koji bi takvim
pretjerano smjelim inom sputavao obavljanje dravnih poslova, poinio bi samoubojstvo. Uostalom, na
raspolaganju bi mi bilo tisuu naina neutraliziranja moi takve skuptine Prepolovio bih broj zastupnika
i, uslijed toga, imao bih upola manje politikih strasti koje treba suzbiti. Pridrao bih sebi pravo
imenovanja predsjednika i potpredsjednika koji rukovode sjednicama. Umjesto stalnih zasjedanja,
parlamentarni bih rad sveo na nekoliko mjeseci. Poduzeo bih, to poglavito, i korak koji je od veoma
velikog znaaja, a koji je, kako mi je reeno, ponegdje ve i poduzet: ukinuo bih besplatno obnaanje
zakonodavnog mandata i uveo novanu nadoknadu; hou da zastupnici primaju plau, da njihove funkcije
budu na neki nain nagraene. Na tu inovaciju gledam kao na najpouzdanije sredstvo vezivanja narodnih
zastupnika uz vlast; nema potrebe da vam to sad potanko razvijem, budui da se uinkovitost te mjere
odve lako razumije. Dometnuo bih samo to da kao poglavar izvrne vlasti imam pravo sazivanja i
rasputanja Zakonodavnog tijela, i da u, u sluaju rasputanja, priekati do isteka krajnjeg roka prije no
to budem sazvao novo zastupnitvo. Sasma mi je jasno da zakonodavna skuptina ne moe a da se ne
izvrgne pogibeljima, ostati neovisna o mojoj vlasti, ali ne bojte se: naii emo uskoro i na druge praktine
naine da je priveemo. Jesu li vam ove ustavne pojedinosti dovoljne? Ili hoete jo?

Monteskje: Ne hvala, nije nuno; moete prijei na ustroj Senata.

Makijaveli: Vidim da ste veoma dobro naslutili da je upravo to glavni dio moga djela, zaglavni kamen
moga ustavnoga zdanja.

Monteskje: Ne znam uistinu to biste jo mogli uiniti, jer odsada u vama vidim potpunoga gospodara
drave.

Makijaveli: Priinja vam zadovoljstvo da to kaete; ali, u zbilji, suverenitet se ne moe uspostaviti na tako
plitkim temeljima. Pored suverena, potrebni su i korovi sjajni sa svojih dinih naslova, dostojanstvenika i
nita manje osobnih ugleda njihovih lanova. Nije dobro da osoba suverena bude stalno u igri, da se
njegova ruka uvijek vidi u prvom planu; treba da se njegova akcija, po potrebi, pokrije autoritetom
visokodostojanstvenika koji okruuju prijestolje.

Monteskje: Nije teko vidjeti da je to uloga koju ste namijenili Senatu i Dravnom vijeu.

Makijaveli: Nita vam ne promie.

Monteskje: Govorite o prijestolju: vidim da ste kralj, a sve dosad bijasmo u Republici. Zaokret pri punoj
brzini.

Makijaveli: Glasoviti francuski publicist ne bi smio od mene traiti da se na putu ostvarenja svoga nauma
zaustavljam kod takvih sitnica: poev od trenutka kad imam u rukama svu vlast, pitanje kad u se
proglasiti kraljem samo je stvar zgodne prilike. Hou li to uiniti prije ili nakon proglaenja moga ustava -
to je pitanje od male vanosti.
Monteskje: Istina. Vratimo se ustroju Senata.
DESETI DIJALOG
Makijaveli: Za dubokih istraivanja koja ste morali poduzeti pri pisanju vaeg nezaboravnog djela Uzroci
veliine i propasti Rimljana sigurno ste zapazili ulogu koju je kod careva igrao Senat poev od Augustove
vladavine.

Monteskje: To je, ako mi doputate, mjesto koje povijesna istraivanja, ini mi se, jo nisu uvijek potpuno
rasvijetlila. Ali, izvjesno rimski je Senat, sve do kraja Republike, bio autonomnom ustanovom koja je
raspolagala golemim povlasticama i imala vlastite ovlasti; to je bila tajna njegove moi, dubine njegovih
politikih tradicija i veliine koju je podario Republici. Poev od Augusta, Senat vie nije nita drugo doli
sredstvo u rukama careva, ali nije jasno kojim su ga slijedom poteza uspjeli liiti njegove moi.

Makijaveli: Rasvjetljavanje tog povijesnog trenutka nije, dakako, razlog to sam vas zamolio da se
zadrimo na tom razdoblju Carstva. To pitanje nije u ovom trenutku predmetom moje zaokupljenosti; sve
to vam elim rei jest to da bi Senat, kakvim ga ja zamiljam, trebao vriti, naporedo s vladom, politiku
ulogu slinu onoj koju je igrao rimski Senat u razdoblju nakon pada Republike.

Monteskje: Ali, u tom razdoblju zakon vie nije izglasavan na narodnim zborovima, usvajan je senatskim
odlukama (senatus consultum); je li to ono to ste htjeli?

Makijaveli: Nipoto: to uope ne bi bilo u skladu sa suvremenim naelima ustavnoga prava.

Monteskje: Koje vam sve pohvale ovjek nije duan uputiti zbog takve savjesnosti!

Makijaveli: Da bih propisao ono to mi se ini nunim, te mi pohvale uope nisu neophodne. Nikakva
zakonodavna mo, to znate, ne moe proistei izvan mog prijedloga; i, povrh toga, obznanjujem ukaze
koji imaju snagu zakona.

Monteskje: Istina, zaboravili ste bili na taj moment, koji ipak nije zanemariv; ali, u tom sluaju ne vidim
koje ste ciljeve namijenili Senatu.

Makijaveli: Dignut u najvie ustavne sfere, njegova se izravna intervencija smije oitovati samo u
sveanim prigodama; ako je, na primjer, nuno dirnuti u temeljni pakt, ili ako je suverenitet doveden u
pitanje.

Monteskje: Govor je taj jo uvijek u proroanstva uvijen. Volite drati u neizvjesnosti?

Makijaveli: Vai moderni ustavotvorci imali su sve dosad kao fiks ideju da sve predvide, da sve odrede
poveljama koje poklanjaju narodu. Ja neu upasti u takvu greku; i ne elim sebe zatvoriti u bezizlazni
krug; odredit u samo ono to se ne moe ostaviti neizvjesnim; promjenama u dati dovoljno mjesta, kako
bi u trenucima velikih kriza i druga sredstva bila na raspolaganju, osim onog zlokobnog kakvo
predstavljaju revolucije.

Monteskje: Kao mudrac zborite.

Makijaveli: A to se Senata tie, napisat u u ustavu: "Senat propisuje putem senatskih odluka sve ono to
ustavom nije predvieno, a to je nuno zarad njegova djelovanja; odreuje smisao ustavnih lanaka koji
podlijeu razliitim tumaenjima; potvruje ili ponitava sve akte na koje mu je vlada ukazala kao na
protuustavne, ili je na to ukazano putem peticije graana; moe postaviti osnove zakonskih projekata od
velikog nacionalnog interesa; moe predlagati promjene ustava, o emu e se rjeavati putem senatus
consultuma."

Monteskje: Sve je to veoma krasno i na sliku i priliku rimskoga Senata. Iznijet u samo nekoliko
primjedaba na va ustav: on e, dakle, biti pisan veoma neodreenim i dvosmislenim izrazima, kad
unaprijed drite da lanci mogu biti podloni razliitim tumaenjima.

Makijaveli: Ne, ali treba sve predvidjeti.

Monteskje: Mislio sam, naprotiv, da je naelo vaega djelovanja, kako ste se ranije izvoljeli izraziti, da se
u tim stvarima sve ne predvidi i sve ne propie.

Makijaveli: Vidi se da glasoviti predsjednik nije zaludu pohodio palau Temis, niti nosio sudsku togu.
Moje rijei nisu imale druge svrhe osim ove: treba predvidjeti samo ono bitno.

Monteskje: Recite mi, molim vas: Posjeduje li va Senat - taj tuma i uvar zakona - i neku vlastitu mo?

Makijaveli: Ne, naravno.

Monteskje: Sve to, dakle, bude radio Senat, zapravo ete raditi vi.

Makijaveli: Ne mogu a da se ne sloim s vama.

Monteskje: Vi ete, dakle, biti onaj koji e tumaiti ono to e on tumaiti; ono to on bude mijenjao, vi
ete mijenjati; vi ete biti taj koji e ponititi ono to on bude ponitio?

Makijaveli: I ne pomiljam da se zbog toga branim.

Monteskje: To zapravo znai da vi sebi pridravate pravo razgraivanja onoga to ste izgradili,
oduzimanja, onoga to ste dali, mijenjanja vaeg ustava - na dobro ili na gore - i ak da ga i potpuno
odbacite ukoliko smatrate nunim. Ne osuujem unaprijed nijednu od vaih pobuda ili nakana koje bi vas
mogle pokrenuti u takvim i slinim okolnostima; pitam vas samo gdje e, sred te goleme samovolje, biti
makar i najslabije jamstvo graanima i, poglavito, kako e se oni sa svim tim pomiriti?

Makijaveli: Vidim da vam se vraa vaa filozofska tankoutnost. Budite uvjereni da neu izvriti nikakve
preinake temeljnih ustavnih postavki a da ih prethodno ne dam narodu na usvajanje putem opeg prava
glasa.

Monteskje: Ali, vi ete i dalje biti onaj koji e prosuivati je li promjena koju predlaete temeljne naravi i
treba li je stoga dati narodu na odobrenje. Ipak, elio bih vjerovati da neete ni ukazom, ni senatskom
odlukom, uiniti nita to bi trebalo biti uinjeno putem plebiscita. Hoete li svoje ustavne amandmane
staviti na javnu raspravu? I hoete li ih dati na usvajanje na narodnim zborovima?

Makijaveli: Ne, ni u kom sluaju; ako bi jednom bila pokrenuta rasprava o ustavnim lancima na
narodnim zborovima, nita onda ne bi sprijeilo da se narod lati ispitivanja svega i svaega temeljem
svoga prava na pozivanje pred vii sud, i sutradan bi izbila Revolucija na ulici.

Monteskje: Ne moe vam se porei loginost: ustavni su amandmani, dakle, predoeni kao cjelina, kao
cjelina e biti i usvojeni?

Makijaveli: Nikako drukije, doista.

Monteskje: Onda vjerujem da moemo prijei na ustrojstvo Dravnoga vijea.

Makijaveli: Vodite ovu raspravu sigurnom rukom predsjednika Vrhovnoga suda. Zaboravio sam vam rei
jo i to da u i lanovima Senata dodijeliti plae, kao to sam uinio i za lanove Zakonodavnoga tijela.

Monteskje: Razumije se.

Makijaveli: Ne mislim da je nuno jo naglasiti da u pridrati sebi pravo, takoer, imenovanja

predsjednika i potpredsjednika ovoga gornjeg doma. A glede Dravnoga vijea, bit u krai. Vae su
moderne ustanove toliko mona sredstva centralizacije da ne vidim kako je mogue sluiti se njima bez
obnaanja suverene vlasti.

to je zapravo, po vaim naelima, Dravno vijee? To je sjena politikog tijela kojemu je svrha da se u
ruke vladara prenese znatna naredbodavna vlast - koja je neka vrsta diskrecione vlasti - to moe sluiti,
kad nam je volja, donoenju pravih zakona.
Dravnom je vijeu kod vas dana, tako mi je barem reeno, jedna posebna, moda jo i prekomjernija
nadlenost. U sluaju parbenog predmeta, ono moe - putem prava na pozivanje pred vii sud - od
prvostepenih sudova zahtijevati, uvjeravaju me, preuzimanje nadlenosti u svim parnicama za koje mu se
ini da imaju upravni karakter. Tako - i da bi se jednom rijeju okarakteriziralo ono to je posve
izvanredno u toj najnovijoj nadlenosti - sudovi moraju odbiti da presuuju svaki put kad pred sobom
imaju odluku neke upravne vlasti, a upravna vlast moe, u slinoj prilici, oduzeti predmete sudovima
pozivajui se na odluku Dravnoga vijea.

Ali, jo jednom, to je Dravno vijee? Ima li ono neku svoju vlastitu mo? Je li neovisno o suverenu? Ni
u kom sluaju. To je tek svojevrsno Urednitvo. Kad Dravno vijee donosi neki propis, suveren je taj koji
ga donosi; kad donosi neku presudu, to je opet suveren koji je donosi, ili, kao to vi danas kaete, to je
uprava, uprava koja je i sudac i stranka u sporu. Poznajete li neto jae od toga i vjerujete li da ima mnogo
toga za uraditi da bi se uspostavila apsolutna vlast u dravama u kojima nailazimo na takve ve potpuno
ustrojene institucije?

Monteskje: Vaa je kritika veoma umjesna, priznajem; ali, kako je Dravno vijee samo po sebi izvrsna
ustanova, nita nije lake nego mu pruiti nunu neovisnost na taj nain to bi ga se donekle udaljilo od
vlasti. To vjerojatno nije ono to ete uiniti?

Makijaveli: Zadrat u, u stvari, obrazac jedinstva u ustanovi, tamo gdje ga budem zatekao; obnovit u ga
tamo gdje ga nema, uvrujui veze solidarnosti koju drim neophodnom. Kao to vidite, nismo stali
nasred puta, jer eto mog ustava gotova.

Monteskje: Zar ve?

Makijaveli: Nekoliko znalaki izvedenih smicalica i mahinacija dovoljno je da bi se stubokom izmijenilo

obnaanje vlasti. Taj dio moga programa je ispunjen.

Monteskje: Vjerovao sam da ete mi jo govoriti o Vrhovnom sudu.

Makijaveli: To to vam o tome imam rei bit e reeno na prikladnijem mjestu.

Monteskje: Istina je, ako sudimo po koliini moi koja se nalazi u vaim rukama, vi biste ve trebali
pokazivati znake zadovoljstva. Da ponovimo: Vi donosite zakone: 1. u vidu prijedloga koje podnosite
Zakonodavnom tijelu; 2. u vidu dekreta; 3. u vidu senatskih odluka; 4. u vidu opih uredbi; 5. u vidu
presuda Dravnoga vijea; 6. u vidu ministarskih propisa; 7. i naposljetku, u vidu dravnih prevrata.

Makijaveli: Kao da i ne nasluujete da mi preostaje jo najtei dio posla?

Monteskje: Istina, slutio nisam.

Makijaveli: Niste zamijetili da je moj ustav utke preao preko mnotva steenih prava koja e biti
nespojiva s novim poretkom koji sam upravo uspostavio. To se, na primjer, moe rei za slobodu tampe,
pravo na udruivanje, neovisnost sudbene vlasti, pravo glasa, za izbore - po opinama - gradskih
dunosnika, za ustanove gradske zatite i za jo mnogo toga drugog to treba nestati ili biti stubokom
promijenjeno.

Monteskje: Zar niste preutno priznali sva ta prava, budui da ste sveano priznali naela ija su ona samo
primjena?

Makijaveli: Rekoh vam, nisam priznao nijedno naelo, nijedno pojedinano pravo; povrh toga, mjere koje
elim poduzeti samo su izuzetak od pravila.

Monteskje: I to izuzeci koji ga potvruju, to je tono.

Makijaveli: Ali, upravo zato moram dobro odabrati trenutak, jer u protivnom mogao bih sve upropastiti. U
Vladaru sam napisao naputak koji bi trebao posluiti u slinim trenucima: "Zavojeva mora, u asu kad
zaposjeda dravu, dobro razmisliti o svim nasiljima koja su mu neizbjena i poiniti ih sve odjednom, da
ih ne bi danomice morao obnavljati; a prije svega, mora vladar ivjeti sa svojim podanicima tako da ga
nikakav, ni lo ni dobar dogaaj ne moe navesti da mijenja svoje dranje: jer, kad u nevolji skoi nuda
za vrat, kasno ti je initi zlo; dobro, pak, to ga ini ne donosi ti koristi, jer ljudi smatraju da ga ini iz
nude, pa ti za nj nitko nee biti zahvalan."11 Sutradan po objavljivanju svoga ustava, donijet u niz ukaza
koji imaju snagu zakona i koji e jednim potezom uklonili slobode i prava, ija bi se uivanja mogla
pokazati opasnima.

Monteskje: Trenutak je, zacijelo, dobro odabran. Zemlja je jo u strahu zbog vaeg dravnog prevrata.
Glede vaeg ustava, nita vam nije odbijeno, budui da i tako moete sve uzeti; glede vaih ukaza, nema
vam se to dopustiti, budui da i tako nita ne traite, a sve uzimate.

Makijaveli: Otri ste na jeziku.

Monteskje: Ipak neto manje negoli vi na djelu, sloit ete se. Unato vaoj energinosti i otrovidnosti,
priznajem, teko mi je povjerovati da se zemlja nee pobuniti protiv tog drugog dravnog udara to se
priprema iza kulisa.

Makijaveli: Narod e dragovoljno zatvoriti oi; jer, po hipotezi od koje polazim, njemu je agitacije preko
glave, udi za odmorom kao pustinjski pijesak nakon olujnog pljuska.

Monteskje: Od svega toga pravite jo i lijepe retorike figure; to je, ipak, previe.

Makijaveli: urim da vam kaem da u, uostalom, sveano obeati povratak svih sloboda koje ponitavam
istom kad se stranke primire.

Monteskje: Vjerujem da emo se naekati.

Makijaveli: Nije iskljueno.

Monteskje: Zacijelo, jer vaa naela omoguuju vladaru, kadgod mu je to u interesu, da ne odri zadanu
rije.

Makijaveli: Ne urite s izjanjavanjem; vidjet ete to u uiniti od tog obeanja; nee proi dugo, a ja u
si dati u zadatak da u meni prepoznaju najliberalnijeg ovjeka u kraljevstvu.

Monteskje: Gle uda kojemu se nisam nadao! U meuvremenu, dakako, otvoreno ponitavate sve slobode.

Makijaveli: Otvoreno nije rije dostojna jednog dravnika; nita ja otvoreno ne ponitavam; to je upravo
ono mjesto gdje lavlju grivu treba splesti u lisiji rep. emu bi sluila politika ako se zaobilaznim putem
ne bi mogli postii ciljevi koji nam ostaju izvan dohvata dok hodamo ravnom stazom? Temelji su moga
zdanja poloeni, snage su spremne, treba ih samo staviti u pogon. Ja u to uiniti sa svim obzirima koje
nalau novi ustavni obiaji. To je pravo mjesto za pokazivanje umijea vladanja i zakonodavstva to ih
razboritost nalae vladaru.

Monteskje: Primjeujem da ulazimo u novu fazu; spreman sam vas sluati.

JEDANAESTI DIJALOG
Makijaveli: U Duhu zakona pripominjete, s mnogo razloga uostalom, da je sloboda rije kojoj se pridaju
veoma razliita znaenja. U vaem djelu, kae se, moe se proitati i sljedea tvrdnja: "Sloboda je pravo
da se ini ono to zakoni doputaju."12 Ovu definiciju, koju nalazim tonom, vrlo rado uzimam za svoju i
mogu vas uvjeriti da e moji zakoni doputati samo ono to je potrebno. Vidjet ete sad koji duh pretee u
svemu tome. Od ega biste eljeli da ponemo?

Monteskje: Ne bi mi bilo mrsko ponajprije vidjeti kako se mislite obraniti od tampe.

Makijaveli: Dirnuli ste, doista, u najosjetljivije mjesto moga nauma. Sistem koji zamiljam u tom je
pogledu toliko opsean koliko su mnogostruke njegove primjene. Na sreu, tu su mi potpuno odvezane
ruke; mogu krojiti i rezali do mile volje, bez straha da u izazvati ikakav prigovor.

Monteskje: Zato, za boga miloga?

Makijaveli: Zato to je tampa u veini parlamentarnih zemalja - budui da slui samo silovitim,
egoistikim i nepopustljivim strastima - sklona zamjeriti se cijelom svijetu; zato to je potkupljiva,
nepravina, bez ikakve velikodunosti i rodoljublja; i - naposljetku i navlastito -zato to irokom dijelu
stanovnitva neke zemlje nikada neete moi objasniti emu ona slui.

Monteskje: Ah! Ako traite pritube i zamjerke na raun tampe, lako ih je nai. Ako pitate emu ona
moe posluiti, to je onda druga stvar. Ona jednostavno sprjeava samovolju u vrenju vlasti; prisiljava da
se vlada na ustavni nain; primorava sve dunosnike na potenje, na skromnost, na potovanje sebe i
drugih. Naposljetku - i da skratimo - ona svakome tko je ugnjeten prua naina da se izjada i da bude
sasluan. Mnogo se toga moe oprostiti ustanovi koja, i pored tolikih zlouporaba, prua neizostavno i
tolike usluge.

Makijaveli: Da, poznat mi je taj pledoaje; ali, ako moete, objasnite ga velikom mnotvu, uraunajte tu
ak i one koji e se zanimati za sudbinu tampe, pa ete vidjeti.

Monteskje: To je i razlog zato je bolje da odmah preete na praktine naine na koje ete joj staviti
brnjicu; vjerujem da je to prava rije.

Makijaveli: To je prava rije, uistinu; povrh toga, ne kanim obuzdati samo novinstvo.

Monteskje: Tu je i nakladnitvo.

Makijaveli: Poinjete se sluiti i ironijom.

Monteskje: Sve dok mi i nju u jednom trenutku ne oduzmete, budui da ete podjarmiti tampu u svim
vidovima.

Makijaveli: Nema oruja protiv takve duhovne razigranosti; ali, razumjet ete dobro, ne bi imalo smisla
izbjei napadajima novinstva ako bi se moralo ostati izloen napadajima knjige.

Monteskje: Pa krenimo s novinstvom.

Makijaveli: Ako bih se usudio na potpunu obustavu novina, veoma bih se nepromiljeno izloio javnom
negodovanju kojemu je teko otvoreno prkositi; stoga u pristupiti donoenju itavog niza odredaba koje
e izgledati kao puke mjere obazrivosti ili redarstvene mjere.

Dekretom u narediti da se ubudue nijedne novine ne mogu pokrenuti bez vladine suglasnosti; time smo
na samom poetku preduprijedili irenje zla; jer, nije vam teko zamisliti da novine koje budu dobile
pristanak za izlaenje ne mogu biti nita drugo doli glasila privrena vladi.
Monteskje: Ali, kad ve ulazite u sve te detalje, neka mi bude doputeno rei i ovo: duh novina mijenja se
zajedno s osobljem urednitva; kako mislite ukloniti redakciju koja je neprijateljski raspoloena prema
vaoj vlasti?

Makijaveli: Taj je prigovor uistinu slab, jer neu dopustiti - na kraju krajeva i ako me je volja - izlaenje
nijednog novog glasila; ali, imam i druge planove, kao to ete vidjeti. Pitate me kako u neutralizirati
neprijateljski raspoloenu redakciju? Na najjednostavniji mogui nain: dometnut u da je, zbog svih
personalnih promjena do kojih je dolo na poloajima glavnih i odgovornih urednika, nuna vladina
dozvola za izlaenje.

Monteskje: Ali, postojee novine - koje su ostale neprijateljski raspoloene prema vaoj vladavini i ije
urednitvo nije pretrpjelo promjene - i dalje e pisati.

Makijaveli: E priekajte: sve postojee i sve budue novine pogoene su poreznim mjerama koje e, kao
to je i red, obezvrijediti svaku reklamu i publicitet; politika u glasila podvrgnuti onome to vi danas
nazivate taksenom markom i obvezatnim financijskim osiguranjem ili jamevinom. tamparska e
djelatnost uskoro, zahvaljujui porastu tih poreza, biti toliko malo unosna da e se samo najodvaniji
upustiti u tu pustolovinu.

Monteskje: Ta mjera nije dostatna, jer politike stranke nee tedjeti novca.

Makijaveli: Budite spokojni. Imam ime da im zatvorim gubicu, jer stupaju na red represivne mjere. U
Europi postoje drave u kojima je nadlenost u predmetima delikta tampe prenijeta na porotne sudove.
Ne znam za alosniju mjeru, jer to estoput znai uznemiravati javnost, makar i povodom najmanje
novinske blezgarije. Budui da delikti tampe imaju veoma rastegljivu narav, pisac svoje napade moe
preruiti u tako razliite i istanane forme da je ak nemogue i na prave sudove prenijeti nadlenost za te
i takve sluajeve. Sudovi e ostati uvijek vlasni, ne treba to ni naglaavati, ali svakodnevno represivno
oruje mora ostati u rukama dravne uprave.

Monteskje: Postojat e, dakle, delikti za koje sudovi nee biti nadleni, ili ete udarati objema rukama -
sad rukom pravde, sad rukom dravne uprave?

Makijaveli: Velike li nevolje! Evo to je brinost spram aice loih i zloestih piskarala kojima je jedino
stalo da sve napadnu, da se svemu izruguju; i koji se prema vladama ponaaju poput onih razbojnika s
pukom u ruci, a na koje putnici nailaze na drumovima. Stalno se postavljaju izvan zakona; e pa, neke e
trebati i staviti iza zakonskih reetaka!

Monteskje: Samo e se na njih, dakle, obruiti vaa neumoljivost?

Makijaveli: Ne bih se ba mogao zakleti, jer taj soj ljudi je poput glave lernejske hidre; kad ih se posijee
deset, izraste novih pedeset. Ponajvie u se okomiti na novine kao na oglasna i reklamna poduzea.
Njima u se ovako obraati: Mogao sam vas sve zabraniti, ali to nisam uinio; mogu to sada uiniti, ali
ostavljam vas na ivotu; no, samo po sebi je jasno da uvjet toga jest taj da ne ometate moje djelovanje, niti
da ocrnjujete moju vladavinu. Ne bih elio da vas svakoga dana tuim, ni da neprestano moram tumaiti
zakon kako bih suzbio vae prekraje; ne elim, isto tako, mobilizirati cijelu vojsku cenzora kojima bi
dunost bila itati danas sve ono to ete vi sutra objaviti. Imate pero, piite; ali, dobro zapamtite: za sebe i
svoje punomonike pridravam pravo da vam sudim svaki put kad budem napadnut. Bez suvina
izmotavanja. Kad me budete napali, ja u to osjetiti, ali bogami i vi; u tom u sluaju uzeti pravdu u svoje
ruke, ne odmah, jer ne elim ii bezobzirno; upozorit u vas jedanput, dvaput; trei put u vas ukinuti.

Monteskje: Sa uenjem primjeujem da u takvom sistemu nije novinar taj koji je pogoen, ve same
novine, ije ukidanje povlai za sobom i gubitak kamata koje se s tim novinama ubiru.

Makijaveli: Neka ih idu ubirati negdje drugdje; s tim stvarima se ne trguje! Moja e dravna uprava
odrediti kazne, kao to sam istakao, ne prejudicirajui, dakako, sudske presude. Dvije osude tijekom
godine punopravno povlae za sobom prekid izlaenja novina. Na tome neu stati, rei u jo na adresu
novina, a putem ukaza ili zakona, razumije se: Svedite na najmanju moguu mjeru polje vaeg zanimanja,
nemojte se nadati da ete komentarima o saborskim raspravama jo dugo moi uznemiravati javnost,
zabranjujem vam pristup zapisnicima sa sjednica, zabranjujem vam ak, tovie, i sudske zapisnike sa
suenja u predmetima tampe. Nemojte raunati da ete, isto tako, uznemiravati javnost lanim vijestima
iz svijeta; lane u vijesti kanjavati i tjelesnim kaznama, ako treba; svejedno jesu li objavljene u dobroj ili
looj namjeri.

Monteskje: To mi izgleda malo prestrogo, jer ako se novine, bez velikih opasnosti, ne budu mogle baviti
politikim procjenama, od ega e drugog onda ivjeti osim od vijesti. Ali, kad neke novine objave jednu
vijest, ini mi se da je veoma teko postaviti kriterij istinitosti, jer najee nee tome moi na pouzdan
nain udovoljiti, a kad i budu uvjerene u istinitost, tada e im nedostajati materijalni dokaz.

Makijaveli: Zato e dvaput promisliti prije nego to se budu odvaile na uznemiravanje javnosti, a to je
najhitnije.

Monteskje: Ali, to nije sve. Ako vas je nemogue napasti u domaoj tampi, napast e vas inozemna. Svi
nezadovoljnici i sve mrnje ovoga svijeta raspisat e se pred samim pragom vaega kraljevstva; a preko
granice e se prenositi raspaljive novine i spisi.

Makijaveli: Ah! Dirnuli ste u pitanje koje kanim rijeiti na najstroi mogui nain, jer inozemna je tampa
veoma opasna. Ponajprije, svako unoenje u Kraljevstvo ili rasturanje nedozvoljenih novina i spisa bit e
kanjavano zatvorom, i kazna e biti dovoljno surova da nikome ubudue nee pasti na pamet neto
slino. Zatim, oni od mojih podanika za koje je utvreno da su u inozemstvu pisali protiv vlade, po
povratku u zemlju e biti gonjeni i kanjeni. Nita nije nedostojnije nego protiv svoje vlade pisati u
inozemstvu.

Monteskje: Ovisno o prilikama. Ali, pisat e tisak pograninih zemalja.

Makijaveli: Mislite? Pretpostavljamo, zar ne, da vladam nekim veim kraljevstvom. Manje drave to lee
na mojim granicama imat e, uvjeravam vas, dosta razloga za strah. Ja u im izdiktirati zakone po kojima
e se proganjati njihovi vlastiti graani u sluaju napad - putem tiska ili na neki drugi nain - na moju
vladu.

Monteskje: Vidim koliko sam bio u pravu kad sam u Duhu zakona napisao da se granice silnika moraju
unititi. Civilizaciji tu ne bi smio biti slobodan ulazak. Vai podanici, siguran sam, nee poznavati svoju
povijest. Po rijeima Benamena Konstana, od Kraljevstva ete napraviti otok na kojem se nita nee znati
o zbivanjima u Europi, a od glavnoga grada drugi otok na kojem se nee znati nita o onome to se zbiva u
unutranjosti zemlje.

Makijaveli: Ne elim da moje kraljevstvo bude uznemiravano galamom to dolazi izvana. Kojim putem
dopiru strane vijesti? Zahvaljujui malom broju agencija koje objedinjuju informacije to su stigle sa svih
strana svijeta. U tom sluaju potrebno je potplatiti ove agencije i otada e one prenositi samo vijesti pod
nadzorom vlade.

Monteskje: To je doista velebno; moete sada prijei na mjere u izdavatvu.

Makijaveli: To me manje zaokuplja, budui da se u vremenu u kojem je novinstvo uzelo tolikog maha,
knjige vie gotovo i ne itaju. Ipak, ne pada mi na pamet da im ostavim otvorena vrata. Isprva u primorati
sve koji budu htjeli baviti se tiskanjem, izdavatvom ili knjiarstvom da si priskrbe posebno odobrenje,
povlasticu koju im vlada moe u svakom trenutku oduzeti, bilo izravno, bilo pak sudbenom presudom.

Monteskje: Ali, u tom e sluaju ti poduzetnici postati nekom vrstom javnih funkcionara. Instrumenti
razuma postat e instrumenti vlasti!

Makijaveli: Neete valjda zbog toga kukati, nadam se, Jer tako je bilo i u vae vrijeme parlamentarne
vladavine; treba ouvati stare navade kad su probitane. Pribjei u poreznim mjerama; na knjige u
proiriti zatitnu mjeru jamevine koja pogaa novine, ali prije svega, nametnut u pristojbu na one knjige
koje ne budu imale odreeni broj stranica. Knjiga koja ne bude imala dvjesto, ili tristo stranica, na primjer,
nee se ni smatrati knjigom, ve brourom. Vjerujem da ste u potpunosti shvatili prednost ove mjere; s
jedne strane, putem ove pristojbe prorijedit u cijelu tu hrpu manjih spisa koji predstavljaju svojevrsne
novinske dodatke; a s druge, prisiljavam one koji ele izbjei plaanje pristojbe, da se bace na pisanje
obimnih i skupocjenih djela koja e se jedva prodavati, ili e ih, u tom obliku, rijetko tko itati. Samo jo
sirotani danas imaju svijest o potrebi objavljivanja knjiga, ali ni oni nee dugo. Porez e rashladiti
knjievnu tatinu, a kazneni e zakon sam dovesti u red tiskare, jer u i nakladnike i tiskare proglasiti
krivino odgovornima za sadraje knjiga. U sluaju da jo bude pisaca dovoljno odvanih da piu djela
protiv vlasti, oni ne bi smjeli nai nijednog nakladnika.

Uinci takva spasonosnog zastraivanja neizravno e povui sa sobom cenzuru, koju - zbog gubitka
ugleda koji ta preventivna mjera povlai - nee morati vriti sama vlada. Prije no to nova djela ugledaju
dana, nakladnici i tiskari e pitati za savjet, doi e da se raspitaju, i objavljivat e samo knjige koje se
budu traile. Ali, na taj nain vlada e uvijek i pravodobno biti obavijetena o publikacijama koje se
pripremaju protiv nje; pristupit e prethodnoj zapljeni svaki put kad bude smatrala da je to potrebno, a
krivce e predati sudu.

Monteskje: Rekli ste mi da neete dirati u graanska prava. Kao da ne primjeujete da ste zakonom
pogodili upravo slobodu privreivanja; pravo vlasnitva je takoer dovedeno u pitanje, a i ono e kasnije
biti pogaeno.

Makijaveli: To su samo rijei.

Monteskje: Onda mislim da ste sa tampom zavrili.

Makijaveli: Naravno da nisam!

Monteskje: Pa to jo preostaje?

Makijaveli: Druga polovica posla.

DVANAESTI DIJALOG
Makijaveli: Pokazao sam vam tek dio, obrambenu stranu, moglo bi se tako rei, osnovnog ureenja pod
koje u staviti tampu; preostaje mi da vam sad pokaem kako u se znati okoristiti tom ustanovom radi
jaanja svoje vladavine. Usuujem se rei da nijedna vlada, sve do danas, nije imala smionije koncepcije
od ove o kojoj vam elim govoriti. U zemljama parlamentarnoga sistema, tampa je gotovo uvijek ta koja
je kriva za propast vlada. Pa kad je tomu tako, onda nazirem mogunost neutralizacije tampe putem same
tampe. Budui da je novinstvo stvarna velevlast, znate li onda to e uiniti moja vlada? Ona e se sama
poeti baviti novinarstvom - bit e to, tono vele, ivo, pravo novinarstvo.

Monteskje: Zaista, prireujete mi nevjerojatno iznenaenje za iznenaenjem! Vjeno promjenjiva

panorama to je vrtite pred mojim oima; dovoljno sam znatieljan, priznajem, vidjeti kako ete izvesti taj
novi program.

Makijaveli: Trebat e mi kudikamo manje mate no to mislite. Pobrojat u novine koje e predstavljati
ono to vi nazivate opozicijom. Ako ih je deset za opoziciju, imat u dvadeset provladinih; bude li
dvadeset opozicionih, ja u ih imati etrdeset; ako ih bude etrdeset, ja u ih imati osamdeset. Sad vam je
jasno emu slui pravo koje sam sebi pridrao, pravo odobravanja izlaska novih politikih glasila.

Monteskje: To je, zacijelo, vie nego jednostavno.

Makijaveli: Ne toliko koliko mislite, jer ne bi bilo dobro da vei dio javnosti prozre ovu taktiku;
mahinacija bi bila razotkrivena i, dakle, promaena, a javnost bi se okrenula od novina koje bi otvoreno
branile moju politiku.

Podijelit u, u tri ili etiri kategorije, glasila koja su privrena mojoj vlasti. Na prvo mjesto stavit u
odreeni broj novina iji e ton biti otvoreno sluben i koje e u svim sukobima braniti do kraja moju
stranu. Ali, te novine, elim vam odmah rei, nee dakako imati i najveeg utjecaja na javnost. Na drugom
mjestu nalazit e se duga falanga poluslubenih novina, a ija je uloga u tome da uz moju vlast privuku
cijelo mnotvo mlitavaca i ravnodunih ljudi koji, bez grinje savjesti, prihvaaju sve to postoji, ali dalje
od toga svoga politikog kreda ne idu.

Ali, upravo u kategoriji to slijedi nalazit e se glasila koja e predstavljati najmonije poluge moje vlasti.
Tu potpuno iezava, naizgled naravno, razlika izmeu slubenoga i poluslubenoga tona, jer te novine - o
kojima vam elim govoriti - bit e sve istim sponama vezane uz moju vlast, lancem vidljivim u sluaju
jednih, nevidljivim u sluaju drugih. I ne pokuavam vam kazati koliko e ih biti na broju, jer imat u
privreno glasilo u svakom dijelu javnoga mnijenja, u svakoj stranci; imat u aristokratsko glasilo u
aristokratskoj stranci, republikansko u republikanskoj stranci, revolucionarno meu revolucionarima,
anarhistiko glasilo, ako ustreba, meu anarhistima. Moja e tampa, kao bog Vinu, imati stotinu ruku, i
te e se ruke ispruiti k svim moguim strujama javnoga mnijenja diljem zemlje. Bit e na mojoj strani, a
da i ne znaju. Oni koji budu vjerovali da govore svojim jezikom, govorit e mojim; oni koji budu vjerovali
da pomau svoju stranku, pomagat e moju; oni koji budu ili pod svojim stijegom, ii e pod mojim.

Monteskje: Jesu li te zamisli ostvarive ili su puke fantazmagorije? Vrti mi se u glavi.

Makijaveli: Pripazite na svoju glavu, jer ovo je tek poetak.

Monteskje: Pitam se samo kako e vam poi za rukom da predvodite - i u kolonu svrstate - sve te
publicistike satnije koje je vaa vlada potajno zavrbovala.

Makijaveli: Sve se svodi na pitanje organizacije, morali ste ve to shvatiti; osnovat u, na primjer, a pod
firmom Odsjeka za tiskovnu i novinsku djelatnost, jedan koordinativni centar gdje e dolaziti potraiti
savjet i odakle e krenuti signal. Tada e se - pred oima onih koji nisu u potpunosti upoznati s tajnom ove
majstorije - odvijati udan prizor: napadat e me novine koje su privrene mojoj vladi, zapomagat e i
stvarati mi mnotvo neprilika.
Monteskje: To nadilazi moj razum. Vie nita ne razumijem.

Makijaveli: Ipak, nije tako teko shvatiti; jer, upamtite dobro, temelji i naela moje vladavine nikada nee
biti dovedeni u pitanje od strane tih novina o kojima vam govorim; nee pokretati nita krupnije od
polemikih prepucavanja, dinastijsku opoziciju u tono zacrtanim granicama.

Monteskje: I kakvu prednost tu nalazite?

Makijaveli: Pitanje je veoma naivno. Rezultat, ve i bez toga grandiozan, sastojat e se u tome to e
najvei mogui broj ljudi rei: Pa, vidite da smo slobodni, o svemu se moe govoriti u ovom reimu, bez
razloga ga napadaju; umjesto da tlai, to bi mogao initi, on podnosi, tolerira!

I drugi rezultat, nita manje znaajan, jest u tome to e, pri takvom stanju stvari, doi do na primjer
sljedeeg zapaanja: Vidite kako temelji i naela ove vladavine izazivaju potovanje svih: ak ni novine
koje si doputaju najveu moguu slobodu izraavanja, nikada ne napadaju postojee ustanove. I treba da
su one iznad nepravdi koje podstiu strasti, kad im i sami neprijatelji vlade moraju odati priznanje.

Monteskje: Priznajem da ste uistinu makijavelist.

Makijaveli: Dodjeljujete mi veliku ast, ali to jo nije ono najvanije: pomou te tajnovite privrenosti
javnih glasila, mogu rei da po volji usmjeravam javno mnijenje glede svih bitnih pitanja unutarnje ili
vanjske politike. Raspaljujem ili uspavljujem duhove, ulijevam im pouzdanje ili ih zbunjujem, zastupam
"za" i "protiv", istinito i lano. Dajem navijestiti neki korak i, ovisno o okolnostima, objavim demanti.
Tako sondiram javno mnijenje, sabirem dojmove, isprobavam mahinacije, projekte, naprasne odlunosti, i
putam, naposljetku, ono to vi u Francuskoj nazivate probnim balonima. Napadam svoje neprijatelje po
miloj volji, a da pri tom ne krnjim ugled svoje vlasti, jer, nakon to sam tim glasilima dopustio da se
izbrbljaju, mogu ih, ako je prijeka potreba, najenerginije opovrgnuti; pridobivam javnost za odreene
odluke, guram je ili privlaim, prst mi je uvijek na njenim ilama kucavicama, te ona odraava, a da i ne
zna, moje osobne dojmove. Ona je pokadto i zadivljena to je tako postojano u suglasju sa svojim
suverenom. U tom sluaju kae se da imam narodnu icu, da izmeu mene i moga naroda postoji tajnovita
i udna neka veza.

Monteskje: Te razliite smicalice boluju, ini mi se, od idealnog savrenstva. Potegao bih, ipak, jo jedan
prigovor, ovoga puta veoma mlak: ako ve izlazite iz duboke kineske utnje, ako doputate satnijama
svojih glasila da zarad vae koristi i vaih nauma majmuniu opoziciju - o emu ste upravo zborili - nije
mi jasno kako ete sprijeiti ostala glasila, koja se nisu svrstala uz vau vlast, da ljutito odgovore na ta
prenemaganja iju su tajnu prozreli. Zar vam ne prolazi glavom da e, na koncu, dignuti barem neke od tih
zavjesa koje prikrivaju tolike tajanstvene zaplete? Moete li ih, kad budu spoznali tajnu te komedije,
sprijeiti da se barem narugaju? Ta mi se igra ini prilino kakljivom.

Makijaveli: Nipoto; priznat u vam da sam veliki dio vremena utroio na vaganje jaih i slabijih strana
ovih mahinacija, skupio sam mnoga obavjetenja o poloaju tampe u zemljama parlamentarnog ustroja.
Morali biste znati da je novinarstvo svojevrsna framasonerija: svi oni koji od toga ive meusobno su, vie
ili manje, povezani profesionalnom diskrecijom; nalik u tome drevnim gataocima; ne odaju lako tajnu
svojih gatanja. Nita ne bi dobili ako bi se odali, a mnogo bi mogli izgubiti, jer veina njih ima sramotnih
mrlja u biografiji. Veoma je vjerojatno, u to sam ak i siguran, da u odreenom krugu ljudi u prijestolnici
te stvari nee ostati tajnom; ali svuda drugdje o tome se nee nita znati, i velika e veina naroda s
nenaetim povjerenjem hodati stazama predvodnika koje ja budem odredio.

Ne hajem to bi stanoviti broj ljudi u prijestolnici mogao biti upuen u sva ta lukavstva moga novinarstva?
I tako sam najvei dio njegova utjecaja namijenio unutranjosti zemlje. Tu u uvijek na raspolaganju imati
eljenu i prijeko potrebnu temperaturu javnoga raspoloenja, svaki e moj udarac pogoditi cilj. Lokalni e
mi tisak biti potpuno odan, jer tu ne smije biti mjesta ni proturjeju ni moguoj raspravi; iz sredita
dravne uprave gdje u stolovati, guvernerima e se svake oblasti redovito izdavati naredbe kako da piu
novine, tako e - u istom trenu i na cijelom podruju zemlje - biti poluen eljeni utjecaj, dan eljeni
podsticaj, ak prije no to se u prijestolnici i posumnja. Time vam postaje jasno zato me javno mnijenje u
glavnom gradu nije u stanju pretjerano zaokupiti. Ono e kasniti za vanjskim gibanjima koja e ga, a da i
ne zna kako, preduhitriti.

Monteskje: Bujica vaih ideja nosi sve pred sobom, s toliko snage da sam zaboravio posljednji prigovor
koji sam vam htio uputiti. Unato svemu to ste maloas rekli, izvjesno je da je u prijestolnici preostao
stanoviti broj nezavisnih glasila. Bit e im gotovo nemogue govoriti o politici, to je blizu pameti, ali e
vam ipak moi zagorati ivot brojnim neugodnostima. Vaa dravna uprava nee biti savrena; razvitak
apsolutne vlasti sadri mnoge zlouporabe -uzrok kojima ne treba uvijek traiti ak ni u takvom vrlom
poglavniku; ali, za sve to vai dunosnici budu uinili protiv privatnih interesa graana, sjena sumnje e
pasti na vas; bit e albi, napadat e vae dunosnike i vi ete, neizostavno, biti odgovorni. Va ugled e
postupno tamniti.

Makijaveli: Ne plaim se toga.

Monteskje: Istina je, namaknuli ste tolika sredstva represije da vam preostaje jo samo izbor strane s koje
ete udariti.

Makijaveli: Nisam to htio rei; ne bih elio ak ni da neprestano moram pribjegavati represiji; hou da
temeljem obinog naloga mogu prekinuti svaku raspravu oko onoga to je u izravnoj vezi s dravnom
upravom.

Monteskje: I kako to mislite izvesti?

Makijaveli: Natjerat u novine da na svojim udarnim stupcima objave ispravke koje e im priopiti vlada;
dravni e im dunosnici prenijeti opaske u kojima e odluno biti reeno: "Objavili ste taj i taj podatak,
ali to nije tono; dopustili se sebi takvu i takvu kritiku, i bili ste nepravedni, bili ste nedolini, niste imali
pravo, imajte ubudue to na umu". Kao to se moete i sami uvjeriti, to e biti lojalna i neprikrivena
cenzura.

Monteskje: Pri emu, dakako, nee biti mjesta replici.

Makijaveli: Naravno da nee; rasprava e tako biti zakljuena.

Monteskje: Vaa e, dakle, uvijek biti zadnja, i to bez pribjegavanja nasilju. To je, nema to, veoma
otroumno. Kao to ste mi maloprije lijepo rekli, vaa e vlada biti ivo, pravo novinarstvo.

Makijaveli: Kao to ne elim da zemlju uznemiruje halabuka koja dolazi izvana, isto tako ne elim ni da je
uznemirava graja koja dolazi iznutra, ak ni vijesti privatnog karaktera. Kad bude dolo do nekakvog
neobinog samoubojstva, neke krupne i veoma sumnjive novane afere, nekog zlodjela to ga je poinio
neki dravni slubenik, Istom u novinama zabraniti da o tome piu. Tiina o tim stvarima kudikamo je
vie dokazom javne estitosti negoli to je to galama.

Monteskje: A za to vrijeme vi ete se baviti novinarstvom, sve u esnaest, tono vele?

Makijaveli: I treba tako. Koristiti se tampom, koristiti je u svim vidovima, takav je danas zakon za vlasti
koje ele opstati. To je veoma udno, ali je tako. Osim toga, ja u tim putem otii i dalje nego to biste
mogli i naslutiti. Da bi se shvatio doseg mog pothvata, potrebno je vidjeti kako je pisanje moje tampe
pozvano da se takmii sa slubenim aktima moje politike; elim, pretpostavimo, da se iznae rjeenje
nekog vanjskog ili unutarnjeg pitanja; i to rjeenje - koje je tek nabaeno u mojim glasilima to ve
mjesecima, svako na svoj nain, izraavaju javni duh - zbude se jednog lijepog dana kao slubeni dogaaj:
poznato vam je s koliko tajnosti, domiljatosti i uviavnosti trebaju, u znaajnim okolnostima, biti
pripremljeni slubeni dokumenti; problem koji u takvim sluajevima treba rijeiti jest da se svima izae
ususret. I tako e se svako od mojih glasila, slijedei svoju osnovnu orijentaciju, truditi uvjeriti druge
strane da usvojeno rjeenje jest upravo ono koje njima ponajbolje odgovara. Ono to nee biti napisano u
slubenom dokumentu, bit e istaknuto putem tumaenja; ono to e tek biti naznaeno, poluslubena e
glasila otvorenije prevesti, a demokratska i revolucionarna glasila trubit e na sva zvona; i dok se tako
budu vodili sporovi, dok se budu iznosila i najrazliitija mogua tumaenja mojih poteza, moja e vlada
moi odgovoriti svima i svakome: "Varate se glede mojih namjera, slabo ste itali moje izjave; ja sam
samo htio rei ovo ili ono". Bitno je da nikada ne doete u proturjeje sa samim sobom.

Monteskje: Zar? Nakon svega to ste mi rekli, vama se i dalje po glavi vrzma takva preuzetnost?

Makijaveli: Nedvojbeno, a vae uenje mi zorno pokazuje da me niste razumjeli. Rijei, a ne djela, treba
dovesti u sklad. Kako moete i pomisliti da bi velika veina mogla suditi o tome ima li u postupcima vlade
bilo kakve logike? Dovoljno je da im se to lijepo kae. elim, dakle, da razliite faze moje politike budu
predoene kao razvijanje jedne jedine misli koja je vezana uz nepromjenjivi cilj. Svaki predvieni ili
nepredvieni dogaaj nee biti nita drugo do mudro podstaknut i eljeni rezultat, a otkloni od zacrtanih
smjernica bit e protumaeni samo kao razliiti vidovi istoga pitanja, razliiti putevi to vode ka istome
cilju, razliita sredstva istog rjeenja za kojim, preko brojnih prepreka, neprekidno tragamo. Posljednji
dogaaj e stoga biti predoen kao logiki posljedak svih prethodnih.

Monteskje: Zavrijedili ste, uistinu, da vam se svijet divi! Kakva umna snaga i kakva aktivnost!

Makijaveli: Svakoga e dana moja glasila biti puna slubenih govora, priopenja, izvjetaja podnesenih
ministarstvima ili samom suverenu. Neu smetnuti s uma da ivim u vremenu u kojem ovjek vjeruje da
putem industrije moe rijeiti sve drutvene probleme, i u kojem se neprestano vodi briga o poboljanju
poloaja radnike klase. To vie u se posvetiti tim pitanjima, to su ona veoma dobar nain da se skrene
pozornost s pitanja unutarnje politike. Kod junjakih naroda, vlade moraju ostavljati dojam stalne
zaokupljenosti; iroke mase pristaju da budu pasivne, ali pod jednim uvjetom - da vladajui sloj ostavlja
utisak neprekidne i grozniave aktivnosti; da njihove poglede sveudilj privlai novotarijama,
iznenaenjima, preokretima; to je sve, moebiti, veoma bizarno, ali, jo jednom da istaknem, to je tako.
Strogo u se, toku po toku, pridravati ovih naputaka; posljedino, a u stvarima trgovine, industrije,
umjetnikoga obrta i ak dravne uprave, podsticat u na prouavanje svakovrsnih projekata, planova,
rjeenja, promjena, preureenja, poboljanja, a odjeci toga e u tisku nadjaati i glasove najbrojnijih i
najplodnijih publicista. Politika ekonomija, govori se, na glasu je u vaoj zemlji; ali, ja neu dopustiti da
se ita izmilja, da se ita objavi, da se ita kae, ak ni vaim teoreticima, vaim utopistima,
najstrastvenijim krasnoslovcima svih vaih kola i strujanja. Dobrobit naroda bit e jedinstven i
nepromjenjiv predmet svih mojih javnih priopenja. Bilo da sam govorim, bilo da govorim preko svojih
ministara ili dvorskih pisaca, neprestano e se govoriti o veliini zemlje, o blagostanju, o uzvienosti njena
poslanja i njene sudbine; neprestano e se isticati velika naela modernoga prava, raspravljati o velikim
pitanjima koja potresaju suvremeno ovjeanstvo. Moji e spisi odisati najzanosnijim i najopijim
liberalizmom. Narodi Zapada vole istonjaki kieni stil, tako e onda stil svih javnih govora, svih
slubenih manifestacija biti slikovit, uvijek visokoparan, pun uznoenja i odsjeva. Narodi ne vole
bezbone vlasti, i ja u svojim obraanjima javnosti nikada neu propustiti da svoja djela stavim pod
boansku zatitu, povezujui vjeto svoju vlastitu zvijezdu sa zvijezdom domovine.

I htio bih da se u svakom trenutku djela moje vladavine usporeuju s djelima onih prethodnih. To e biti
najbolji nain a se istaknu moja dobroinstva i izmame zasluena priznanja.

I bit e od najvee vanosti istaknuti pogreke mojih predasnika, pokazati kako sam ih ja uvijek mudro
znao izbjei. Na taj bi se nain protiv reima koji su prethodili mojoj vladavini odravala neka vrsta
antipatije, ak averzije, koja e naposljetku postati nepopravljiva, kao ispatanje grijeha.

Ne samo to u dijelu novinstva povjeriti zadau da neprestano uznosi slavu moje vladavine i da na druge
vlade svaljuje odgovornost za greke u europskoj politici, nego u se pobrinuti da veliki dio objavljenih
pohvala bude samo odjek pisanja inozemnih novina, iji e se lanci u kojima se hvali moja politika -
autentini ili lani, svejedno - prenositi u domaem tisku. Povrh toga, ja u u 'inozemstvu imati potplaene
novine, ija e mi podrka biti utoliko uinkovitija to u od njih zatraiti opozicioni nastup kadgod su
posrijedi neka nebitna pitanja.

Moja naela, moje ideje i moja djela bit e predoena s aureolom mladosti, sa sjajem novoga prava koje je
u kontrastu s oronulou i zastarjelou starih ustanova.
Znam da su javnome mnijenju neophodni ventili, da se intelektualna djelatnost, potisnuta na jednom,
nuno prenosi na drugo mjesto. Zato u cijelu naciju uposliti svim moguim teorijskim i praktinim
pekulacijama o industrijskom tipu drutava, na primjer.

Izvan same politike, uostalom, bit u, kaem vam, veoma dobar vladar, dopustit u da se u potpunom miru
pretresaju filozofska i vjerska pitanja. U stvarima vjere, doktrina o slobodi rasuivanja postala je
svojevrsnom monomanijom. Ne treba se suprotstavljati toj monoj struji, jer moglo bi biti pogibeljno. U
najnaprednijim zemljama Europe pronalazak je tiskare doveo do bujanja lude, pomamne, razuzdane i
gotovo gnusne literature, pa je to ve postalo veliko zlo. Stoga, premda je to alosno priznati, bit e skoro
dovoljno ne ometati ga, pa da tom ludovanju za pisanjem - koje je obuzelo vae parlamentarne zemlje -
bude udovoljeno.

Ta kuna literatura koju je nemogue zaustaviti, prostatvo pisaca i politiara koje e vladati novinstvom,
neizostavno e predstavljati odvratnu opreku spram dostojanstvena govora koji e odzvanjati s prijestolja,
spram tvrdokorne i ivopisne dijalektike s kojom e se pomno podravati svekoliko djelovanje vlasti.
Shvaate sada zato sam htio okruiti poglavara cijelim tim jatom publicista, upravnog osoblja,
odvjetnika, poslovnih ljudi i zakonoznanaca koji su od neprocjenjive vrijednosti za pisanje mnotva tih
slubenih priopenja - o emu sam vam govorio - a iji e utjecaj na duhove biti uvijek upeatljiv. Takav
je, ukratko, opi ustroj mog reima kad je tampa u pitanju.

Monteskje: Znai onda da ste s tim zavrili?

Makijaveli: Naalost jesam, jer sam bio krai no to je trebalo. Ali, nae vrijeme istjee i moramo pouriti.
TRINAESTI DIJALOG
Monteskje: Treba mi malo da se priberem od uzbuenja koja ste mi upravo priredili. Kakva bujna mata,
kakve udne koncepcije! Ima i poezije u svemu tome i ne znam kakve ve fatalne ljepote koju ni ovodobni
Bajroni ne bi zanijekali; a nailazimo tu i na scenski dar pisca Mandragole.

Makijaveli: Mislite doista tako, Gospodaru od Sekondata? Neto mi ipak govori da niste posve sigurni u
svom ruganju, niste sigurni da sve te stvari nisu mogue.

Monteskje: Ako vas brine moje miljenje, onda ete ga imati; ekam samo kraj.

Makijaveli: Nisam jo zavrio.

Monteskje: Nastavite onda.

Makijaveli: Stojim vam na slubi.

Monteskje: Na samom poetku nametnuli ste tampi stranu zakonsku regulativu. Uguili ste sve glasove,
s izuzetkom vaeg vlastitog. Eto, i stranke su pred vama umukle. Ne strahujete li od urota?

Makijaveli: Ne, bio bih prilino nesmotren kad ih jednim udarcem ne bih sve uklonio.

Monteskje. Koja vam sredstva stoje na raspolaganju?

Makijaveli: Poet u s deportacijama stotina onih to su s orujem u ruci doekali moju vlast. Reeno mi
je da se u Italiji, Njemakoj i Francuskoj, preko tajnih drutava, regrutiraju podstrekai nemira koji
zaplotnjaki rovare protiv vlada; unitit u tu djecu mraka koja se, kao pauina, okupljaju po skrovitima.

Monteskje: A poslije?

Makijaveli: Osnivanje nekog tajnog drutva, ili samo lanstvo u njemu, bit e najstroe kanjavano.

Monteskje: U redu je to to se tie budunosti; ali, to s ve postojeim takvim drutvima?

Makijaveli: Prognat u, u ime dravne sigurnosti, sve one za koje e biti openito poznato da su njihovim
lanovima. Oni, pak, koje ne budem pogodio tom mjerom, ostat e pod stalnom prijetnjom, jer izdat u
zakon koji e nalagali vladi da administrativnim putem progna svakoga onog koji bude pristupao tajnim
drutvima.

Monteskje: Znai bez suenja.

Makijaveli: Zato kaete bez suenja? Pa i odluka vlade je valjda neka vrsta suenja? Budite sigurni da se
nee imati mnogo milosti prema buntovnicima. U zemljama to su stalni plijen graanskih sukoba mir
treba povratiti mjerama izuzetne strogosti; postoji raun u rtvama koji treba platiti da bi se osigurao mir, i
on e se platiti. Povrh toga, slika onoga koji zapovijeda postaje toliko upeatljiva i prijetea da se nitko
nee usuditi na pokuaj ubojstva.

Nakon to je Italiju preplavio krvlju, Sula se mogao kao obian smrtnik pojaviti u Rimu i nitko ga nije ni
krivo pogledao.

Monteskje: Vidim da ste se dali na velika smaknua; ne usuujem se stoga iznijeti vam ni najmanji
prigovor.

ini mi se ipak da biste mogli, drei se ak svojih nauma, biti manje okrutni.

Makijaveli: Ako su te rijei upuene na adresu moje samilosti, ja u to onda i razmotriti. Mogu vam ak
povjeriti da e jedan dio strogih odredaba koje u unijeti u zakon ostati samo upozorenje, pod uvjetom,
dakako, da ne budem primoran da se njima posluim.
Monteskje: I to vi nazivate upozorenjem! Vaa mi samilost ne ulijeva mnogo povjerenja; ima trenutaka
kad se smrtniku koji vas slua ledi krv u ilama.

Makijaveli: Zato? ivio sam u neposrednoj blizini vojvode Valentina koji je za sobom ostavio groznu
reputaciju, doista zasluenu, jer na trenutke je bio nemilosrdan; ipak, uvjeravam vas, kad bi minula ta
neminovnost smaknua, bio je to veoma dobroudan ovjek. Moglo bi se to isto rei i za gotovo sve
apsolutne monarhe; oni su u biti dobri, naroito prema slabima.

Monteskje: Ne znam, ali ini mi se da vas vie volim u nastupima gnjeva; vae se blagosti vie grozim.
Ali, da se vratimo na temu, vi ste unitili tajna drutva.

Makijaveli: Nemojte tako uriti; ja to nisam uradio, izazvat ete tako stanovitu konfuziju.

Monteskje: to? Kako?

Makijaveli: Zabranio sam samo ona tajna drutva iji karakter i djelovanje izmiu nadzoru moje vlade, ali
ni trenutak nisam pomislio da bih se liio tako monog sredstva informiranja, okultnog utjecaja koji moe
biti od velike koristi, ako se s njim zna postupati.

Monteskje: Kakva su vaa razmiljanja o tome?

Makijaveli: Slutim da bih stanovitom broju takvih drutava mogao pruiti neku vrstu zakonskog
postojanja ili, radije, da ih sva centraliziram u jednom jedinom, ijeg bi vrhovnog poglavara sam
imenovao. Tako u u svojim rukama drati razliite revolucionarne elemente koji se nalaze u zemlji. Ljudi
koji ine ta drutva pripadaju svim moguim nacijama, svim klasama, svim poloajima; bit u upoznat s
najskrovitijim politikim spletkama. To e predstavljati neku vrstu dopune mojoj policiji o kojoj u vam
vrlo brzo govoriti. Taj podzemni svijet tajnih drutava vrvi od praznih mozgova, do kojih mi je stalo kao
do lanjskoga snijega, ali postoje smjernice koje treba dati, snage koje treba podstaknuti. Ako se neto
komea, moja je ruka ta koja pokree; ukoliko se priprema, pak, neka urota, ja sam njen kolovoa: ja sam
voa zavjerenika.

Monteskje: I vjerujete da e vam te ete demokrata, ti republikanci, ti anarhisti i teroristi dopustiti da im se

pribliite i da s njima koze uvate; moete li biti sigurni da e oni, kojima je mrsko svako ljudsko
gospodarenje, pristati na vou - to znai na gospodara!

Makijaveli: Vi, Monteskje, vi uope ne znate kolika je slabost, pa ak i glupost, kod veine tih europskih
demagoga. Ti tigrovi imaju duu kopca, a glave pune propuha; dovoljno je da im se obratimo njihovim
jezikom pa da uemo u njihove redove. Gotovo sve njihove ideje, uostalom, imaju nevjerojatnu srodnost s
doktrinama o apsolutnoj vlasti. Njihov je san utonue pojedinca u veliko simboliko jedinstvo. Trae
potpuno ostvarenje jednakosti putem vlasti koja moe, naposljetku, biti samo u rukama jednog jedinog
ovjeka. Vidite da sam ja predstojnik i njihove kole! Ali, ponajprije, treba rei da i nemaju drugoga
izbora. Tajna e drutva postojati u uvjetima koje sam upravo naznaio, ili ih nee biti.

Monteskje: Finale tog sic volo, sic jubeo13 nee trebati dugo ekati. Vjerujem da ste se zaista dobro
osigurali od moguih zavjera.

Makijaveli: Jamano, jer, neka i to bude jo reeno, zakonodavstvo nee dopustiti tajne sastanke preko
odreenog broja prisutnih.

Monteskje: Koliko?

Makijaveli: Stalo vam je do pojedinosti? Nee se dopustiti, ako ba hoete, okupljanja vie od petnaest ili
dvadeset osoba.

Monteskje: Zar tako! Prijatelji se nee moi okupiti na veeri preko tog broja?
Makijaveli: Vidim da se uzbuujute u ime, valjda, vae galske veselice, e pa, bit e mogue, jer moja
vladavina nee bili tako okrutna kao to mislite, ali pod jednim uvjetom: da se ne razgovara o politici.

Monteskje. Hoe li se moi razgovarati o knjievnosti?

Makijaveli: Da, ali pod uvjetom da se pod tom izlikom ne sastaju s politikim ciljem, jer ne mora se uope
raspravljati o politici a da takva gozba poprimi karakter manifestacije koju e javnost razumjeti. Toga ne
smije biti.

Monteskje: aliboe! U takvome je ureenju graanima teko da - ve i samim pokazivanjem znakova

ivota - ne pobude sumnju vlasti!

Makijaveli: Pogreno mislite, jer samo e smutljivci trpjeti od takvih ogranienja; nitko ih drugi nee ni
osjetiti. Samo po sebi se razumije da se ovdje uope ne bavim djelima pobune protiv vlasti, niti atentatima
koji bi za cilj imali njeno obaranje, kao ni napadajima na vladarevu osobu, svejedno jesu li upereni na
njegov autoritet ili na njegove ustanove. To su istinski zloini koje suzbija krivini zakonik u svim
zakonodavstvima. Bit e predvieni i kanjavani prema klasifikaciji i definicijama koje nee dopustiti -
ma ni najmanji, izravni ili neizravni - nasrtaj na postojei poredak.

Monteskje: Dopustite mi da vam ovom prigodom izrazim svoje puno povjerenje, kao i odluku da se ne
raspitujem potanko o nainima na koje ete to provesti. Ipak, ini mi se da nije dovoljno uvesti drakonsko
zakonodavstvo, potrebno je jo nai i sudbenu vlast koja e bdjeti nad njegovom primjenom; to, pak, ne
ide bez stanovitih tekoa.

Makijaveli: Ne vidim ni jedne jedine.

Monteskje: Unitit ete, dakle, sudbenu organizaciju?

Makijaveli: Ne unitavam nita: ja samo unosim promjene i novine.

Monteskje: Onda znai da ete uspostaviti prijeki sud, besprizivne i iznimne sudove?

Makijaveli: Ne.

Monteskje: to ete, dakle, uiniti?

Makijaveli: Ponajprije bi bilo dobro da znate da mi uope nee trebati donositi veliki broj strogih zakona,
ilu bih primjenu nadzirao sudskim putem. Mnoge u od njih ve zatei, jer su sve slobodne ili apsolutne
vlasti, republikanske ili monarhijske, na muci i bore se s istim tekoama; dunost im je da u trenucima
krize pribjegnu strogim zakonima, od kojih jedni ostaju na snazi, a drugi slabe istom kad nestanu nunosti
koje su ih bile nametnule. Treba rabiti i jedne i druge; glede ovih potonjih, valja podsjetiti da nisu bili
izrijekom ukinuti, da su bili mudri zakoni, i da povratak zlouporaba koje su suzbijali ini nunom njihovu
primjenu. Na taj nain vlada samo prua dokaz - a to e estoput biti sluaj - dobrog upravljanja.

Vidite da se ne radi ni o emu drugom doli o tome da se unese malo poleta u rad sudstva, to je uvijek lako
u centraliziranim zemljama gdje se sudbena vlast, preko nadlenog ministarstva, nalazi u izravnoj vezi s
dravnom upravom.

Glede novih zakona koji e biti doneseni za moje vladavine, a koji e u veini sluajeva biti objavljeni u
obliku jedinstvenih ukaza, njihova primjena vjerojatno nee ii tako lako, zato to se sudbena vlast, u
zemljama u kojima je stalna i doivotna, u tumaenjima zakona nekako sama po sebi opire neposrednom
mijeanju vlasti.

Ali, vjerujem da sam pronaao domiljatu i veoma jednostavnu kombinaciju, prividno isto uredbovnu,
koja e, a da ne ide na utrb nesmjenjivosti sudaca, izmijeniti sve to je odve apsolutistiko u
posljedicama takvoga naela. Objavit u ukaz kojim u suce poslati u mirovinu po isteku odreenog broja
godina starosti Ne sumnjam da i tu neu imati javnost uza se, jer muno je gledati suca - a to nije rijetka
pojava - koji je u svakom trenutku pozvan da presuuje o najznaajnijim i najteim pitanjima, kako je
pogoen duhovnom oronulou koja ga ini nesposobnim.

Monteskje: Dopustite mi, ja ipak imam nekakva znanja u tim stvarima o kojima govorite. injenica koju
podastirete nije uope iskustveno potvrena. Kod ljudi koji ive u stalnoj duhovnoj aktivnosti razum
uope ne slabi na taj nain; to je, ako mogu tako rei, povlastica misli kod onih kojima je postala
osnovnim zanimanjem. Ako sposobnost kod ponekih sudaca i posre, kod najveeg broja njih, zauzvrat,
ona je posve ouvana, a njihovo znanje sve je vee; nema potrebe da budu zamijenjeni, jer smrt i tako
stvara prirodnu prazninu u njihovim redovima; ali, kad bi meu njima i bilo toliko primjera onemoalosti,
kao to tvrdite, tisuu bi puta bilo bolje - u interesu same pravde - trpjeti to zlo negoli prihvatiti va
protulijek.

Makijaveli: Imam i razioga koji su vii od vaih.

Monteskje: Dravni razlog?

Makijaveli: Moda. Budite sigurni u jedno: u ovoj novoj organizaciji, kad se bude radilo o isto
graanskopravnim interesima, suci nee skretati s puta vie no ranije.

Monteskje: Sto ja znam? Jer, prema vaim rijeima, ve vidim da e oni skretati kad se bude radilo o
politikim interesima.

Makijaveli: Nee skretati, vrit e samo svoju dunost, kao to i treba da ine, jer u stvarima politike
interes poretka nalae da suci budu uvijek na strani vlasti. Nita ne bi bilo gore nego da suveren bude u
neprilici zbog stranarskih presuda koje bi istom cijela zemlja mogla zlouporabiti protiv vlasti. emu bi
onda sluio muk nametnut tampi ako bi mogla progovoriti kroz sudbene odluke?

Monteskje: Premda pod skromnim platom, vae je sredstvo veoma mono, kad mu pridajete toliku
dalekosenost?

Makijaveli: Da, jer treba ukloniti duh otpora, korporativni duh koji je uvijek opasan u sudbenim sredinama
to su sauvale uspomenu, moda ak i pravi kult, na minule vladavine. Tako se unosi znatna koliina
novih elemenata iji su utjecaji, svi redom, povoljni za duh kojim je proeta moja vlast. Dvadeset, trideset
ili etrdeset mjesta koja svake godine ostaju upranjena zbog odlaska istog tolikog broja sudaca u
mirovinu, povlai za sobom premjetanja u itavom osoblju djelitelja pravde, koje se tako svakih est
mjeseci moe obnavljati od vrha do dna. Jedno jedino upranjeno mjesto, vi to znate, moe izazvati
pedeset imenovanja, zbog lananog uinka na nositelje razliitih zvanja, koji se tako premjetaju s mjesta
na mjesto. Procijenite sami to e biti kad trideset ili etrdeset mjesta bude odjednom upranjeno. Ne samo
to nestaje duh kolektiva, u njegovu politikom znaenju, ve dolazi i do tjenjeg povezivanja s vladom,
budui da raspolae s veim brojem unosnih poloaja. Mnogi mladi imaju elju da se probiju i u svojoj
karijeri odsada vie nisu sputavani doivotnim obnaanjem funkcija svojih starijih i pretpostavljenih
kolega. Oni znaju da vlast voli poredak, da ga i cijela zemlja voli takoer, i ne radi se tu ni o emu drugom
no da se, dijelei pravdu, udovolji objema, a sve u interesu poretka.

Monteskje: Ali - osim u pretpostavci neizmjernog sljepila - spoitnut e vam se da u sudstvu podstiete
duh kobnog takmienja; neu vam ukazati na mogue posljedice toga, jer vjerujem da vas ni to ne bi
zaustavilo.

Makijaveli: Ne elim uope bjeati od kritike i ja uostalom ne hajem za nju, pod uvjetom, dakako, da ne
dopire do mojih uiju. U svemu u se, inae, pridravati naela o neopozivosti svojih odluka, unato
moguem zanovijetanju. Vladar koji tako postupa moe uvijek biti siguran da e njegova volja biti
potovana.
ETRNAESTI DIJALOG
Makijaveli: Rekao sam vam ve mnogo puta, a ponovit u jo jednom: nemam nikakvu potrebu da sve
stvorim, sve organiziram; jer, u ve postojeim ustanovama nalazim veliki dio sredstava neophodnih za
obnaanje vlasti. Znate li to je mjera ustavne sigurnosti?

Monteskje: Da, i ao mi je zbog vas, jer sam vam, i ne hotei, uskratio iznenaenje koje ste mi rado htjeli
prirediti s tim vaim neospornim darom za inscenaciju.

Makijaveli: I to o tome mislite?

Monteskje: Mislim, barem kad je o Francuskoj rije - a ini mi se da o njoj elite govoriti - da je to jedan
okolnostima diktiran zakon koji bi trebalo preinaiti, ako ne i potpuno ukinuti, u reimu ustavne slobode.

Makijaveli: Nalazim da ste veoma umjereni oko tog pitanja. Ali, prema vaim idejama, to je jedno od
najokrutnijih moguih ogranienja. Zar bi, kad vladini dunosnici za obnaanja svojih funkcija uvrijede
ovo ili ono fiziko neko lice i kad ih ono tui sudu, suci trebali rei: Ne moemo vam dati pravnu
zadovoljtinu, vrata su sudnice zatvorena; idite i od dravne uprave zatraite suglasnost za gonjenje njenih
revnosnih dunosnika!? Ali, to je istinsko nijekanje pravde. Koliko e puta vlada dopustiti takva gonjenja?

Monteskje: A zbog ega se vi alite? ini mi se da to upravo vama ide na ruku.

Makijaveli: Kaem vam to samo zato da bih vam pokazao kako u dravama gdje djelovanje pravde nailazi
na takve prepreke, vlada nema razloga da se toliko boji sudova. Isto je tako i s prijelaznim rjeenjima kad
se u zakone unose takve i takve iznimke, ali po isteku prijelaznog razdoblja iznimke ostaju, to je posve
opravdano, jer dok vlada poredak, one ne smetaju, a kad je poredak ugroen, one postaju nune.

Ima jedna druga ovodobna ustanova koja nije nita manje uinkovita u djelovanju sredinje vlasti: to je
osnivanje, pri sudovima, visoke magistrature koju vi nazivate dravnim tuiteljstvom ili dravnim
odvjetnitvom, a koju se neko, s kudikamo vie razloga, nazivalo Kraljevskim tuiteljstvom, jer ta je
funkcija u bitnome promjenjiva i opozivna po vladarevoj volji. Nema razloga da vam govorim koliki je
utjecaj tog magisterija na sudove pri kojima stoluje; on je znatan. Zapamtite dobro sve to. Sada vam elim
poneto kazati o Vrhovnom sudu, koji igra golemu ulogu u sudbenoj upravi.

Vrhovni je sud vie nego sud: to je, u neku ruku, etvrta vlast u dravi, jer na njemu je da u zadnjoj
instanci, dakle, bez prava priziva, odredi smisao zakona. Ponovit u i na ovome mjestu ono to sam vam,
vjerujem, rekao glede Senata i zakonodavne skuptine: takav jedan sud, koji bi bio potpuno neovisan o
vladi, mogao bi, temeljem svoje vrhovne i gotovo diskrecione moi tumaenja, sruiti vladu kad mu je po
volji. Za to bi mu bilo dovoljno sistematski suavati ili proirivati, u smislu slobode, odredbe zakona koji
propisuju uivanje politikih prava.

Monteskje: A vi od njega, zacijelo, traite suprotno?

Makijaveli: Neu traiti nita, on e sam uiniti to je uputno. Jer, to je upravo ono mjesto gdje se
najmonije oituju razliiti utjecaji o kojima sam vam maloas govorio. to je sudac blii vlasti, vie joj i
pripada. Konzervativni duh vladavine e se tu razviti do stupnja koji je vii no bilo gdje drugdje, i zakoni
o politikom ureenju dobit e, u okrilju te velike skuptine, tumaenje koje je toliko naklonjeno mojoj
vlasti da e mi to pritedjeti donoenje mnotva restriktivnih mjera koje bi bez toga bile nune.

Monteskje: Reklo bi se, sluajui vas, da su zakoni uistinu podloni svakojakim tumaenjima. Je li to,
prvo, zato to zakonski tekstovi nisu jasni i precizni, i drugo, mogu li se rastezati ili podvrgnuti
restrikcijama poput onih koje ste naznaili?

Makijaveli: To svakako nije pisac Duha zakona, iskusni sudac koji je morao donijeti tolike izvanredne
presude, koga bih ja elio ovdje poduiti o tome to je jurisprudencija. Nema zakonskog teksta, ma koliko
jasan bio, koji ne bi mogao ishoditi najrazliitijim rjeenjima, ak i u isto privatnom graanskom pravu;
ali, ja vas molim da ne zaboravite da smo ovdje na politikom terenu. No, zakonodavcima svih vremena
zajednika je navika da u nekim od svojih odredaba usvoje dovoljno elastian izriaj kako bi mogao, ve
prema prilikama, posluiti rjeavanju parnica ili uvoenju iznimaka o kojima ne bi bilo mudro izjasniti se
na precizniji nain.

Potpuno mi je jasno da vam moram podastrijeti primjere, jer bez njih moj bi vam prijedlog mogao
izgledati krajnje neodreen. Teko mi je, meutim, pruiti dovoljno openite primjere koji bi me
potejeli iznoenja suvie opirnih pojedinosti. Evo, ipak, jednog koji rado uzimam, jer smo maloas
dotakli to pitanje.

Govorei o mjerama ustavne sigurnosti, rekoste da taj Iznimni zakon treba da bude promijenjen u
slobodnoj zemlji.

Kad je tomu tako, onda pretpostavljam da takav zakon postoji u dravi u kojoj ja vladam, pretpostavljam
da su unesene i izmjene; tako zamiljam da je prije mene bio objavljen zakon koji u sporovima oko
izborne problematike doputa da se dravni dunosnici izvedu pred sud i bez prethodne suglasnosti
Dravnoga vijea.

Ovo se pitanje postavlja pred mojom vladavinom koja je, kao to znate, uvela velike promjene u dravno
pravo. Hoe se pred sud izvesti dunosnika zbog nekog izbornog prekraja; odvjetnik dravnog
tuiteljstva ustaje i kae: "Prednost kojom bi se htjelo okoristiti danas vie ne postoji; vie nije spojiva s
postojeim ustanovama. Stari zakon - koji je oslobaao od obveze dobivanja suglasnosti Dravnoga vijea
u slinim sluajevima - preutno je ukinut". Sudovi odgovaraju sa "da" i "ne" i spor je naposljetku
prenesen pred Vrhovni sud. Ta visoka jurisdikcija odreuje to je dravno pravo u tom predmetu: stari
zakon je preutno ukinut; suglasnost Dravnoga vijea je, dakle, neophodna da bi se pred sud izveli
dravni funkcionari, ak i u pitanjima vezanim za izbornu problematiku. Evo i jednog drugog primjera,
koji je donekle poseban, a posudili smo ga iz uredbe o tampi: reeno mi je da je u Francuskoj postojao
zakon po kojem je svaki onaj koji se bavio distribucijom ili kolportiranjem tiskovnica bio primoran, pod
prijetnjom kazne, pribaviti punomoje koje u svakom okrugu izdaje nadleni dravni dunosnik. Zakon je
htio uredbama propisati kolportau novina i podvrgnuti je strogom nadzoru; to je bitni cilj tog zakona; ali,
tekst te odredbe, pretpostavljam, glasi: "Svi distributeri ili kolporteri moraju posjedovati punomoje, itd".

Pa dobro, Vrhovni e sud, ukoliko mu je to pitanje postavljeno, moi kazati: Ne radi se samo o
profesionalnom inu to ga je ovaj zakon o kojem je rije imao na umu. To je bilo koji in distribucije ili
kolportae. Prema tome, sam pisac nekog spisa ili djela, koji bude predao jedan ili vie primjeraka istoga,
makar to bilo na dar, ili u znak potovanja, a bez prethodnog odobrenja, vri in distribucije ili kolportae;
posljedino, pada pod udar kaznene odredbe.

Vidite to sve slijedi iz jednog takvog tumaenja; umjesto jedinstvene prekrajne odredbe, imate
restriktivni zakon o pravu na objavljivanje vlastitoga miljenja u tampi.

Monteskje: Samo vam jo nedostaje da postanete pravnikom.

Makijaveli: To je apsolutno nuno. Jer, kako se danas obaraju vlade? Putem zakonskih ralamba,
cjepidlaenjem oko ustavnoga prava, rabei protiv vlasti sva sredstva, sve oruje, sva mogua lukavstva
koje zakon izrijekom ne zabranjuje. Vi, dakle, ne elite da pravne smicalice, kojima se stranke s toliko
ara slue protiv vlasti sama vlast rabi protiv stranaka? Ali, borba bi onda bila nejednaka, a otpor
nemogu; trebalo bi abdicirati.

Monteskje: Budui da morate izbjei tolike grebene, pravo je udo kad biste sve predvidjeli. Sudovi nisu
obvezani svojim presudama. S jednom takvom jurisprudencijom, kakva e biti primijenjena pod vaom
vladavinom, ve vas vidim s mnotvom procesa za vratom. Tuenici nee prestajati kucati na vrata sudova
kako bi traili druga tumaenja.

Makijaveli: To je mogue u prvo vrijeme; ali, kad stanoviti broj presuda bude konano utvrdio
jurisprudenciju, nitko vie nee sebi dopustiti ono to ona bude branila, i samo vrelo tih procesa e
presuiti. Javno mnijenje e biti ak toliko stiano da e se, glede znaenja zakon, oslanjati na
poluslubena miljenja dravne uprave.
Monteskje: A kako, molim vas?

Makijaveli: Kad pri ovom ili onom stjecaju prilika, drava ima razloga da se pribojava izbijanja spora oko
ove ili one zakonske odredbe, ona e u vidu posebnog miljenja izjaviti da se djelokrug zakona proiruje
na taj i taj sluaj.

Monteskje: Ali, to su samo izjave koje ni na koji nain ne obvezuju sudove.

Makijaveli: Nedvojbeno, ali te izjave zbog toga nee imati nita manje presudan znaaj, niti ita manji
utjecaj na odluke pravde, budui da one dolaze od tako mone uprave kao to je ta koju sam ja uspostavio.
One e imati posebno znaajan utjecaj na individualne odluke, i - u mnogim sluajevima, da ne kaemo
uvijek - one e sprijeiti odvijanje munih procesa; ovjek e se suzdrati od pokretanja sudskih sporova.

Monteskje; to dalje odmiemo, to sve jasnije vidim kako vaa vlada postaje sve vie paternalistikom. To
su gotovo patrijarhalni sudbeni obiaji. ini mi se uistinu nemoguim ne odati vam priznanje za skrb koja
se iskazuje na tolike domiljate naine.

Makijaveli: Primorani ste, eto, priznati da sam daleko od barbarskih postupaka vladavine koje ste mi, ini
mi se, pripisivali na poetku ovoga naeg razgovora. Vidite da u svemu tome nasilje ne igra nikakovu
ulogu; svoje uporite nalazim tamo gdje ga svatko danas nalazi, u pravu.

Monteskje: U pravu jaega.

Makijaveli: Pravo koje primorava na poslunost jest uvijek pravo jaega; i ne znam ni za jednu iznimku od
tog pravila.
PETNAESTI DIJALOG
Monteskje: Premda smo obili ve veoma irok krug i vi gotovo sve organizirali, ipak moram rei da vam
preostaje jo mnogo toga uraditi kako biste me potpuno uvjerili u trajnost vae moi. Najvie me ipak
zapanjuje injenica da ste za temelj svoje vladavine uzeli ope pravo glasa, to jest ono to je, po samoj
svojoj naravi, najnepostojanije od svega to znam. Budimo jasni, molim vas, i izbjegavajmo nesporazume:
rekli ste mi da ste kralj?

Makijaveli: Da, kralj.

Monteskje: Doivotni ili nasljedni?

Makijaveli: Ja sam kralj kao to su kraljevi u svim kraljevstvima na svijetu, nasljedni kralj s potomstvom
koje je pozvano da me naslijedi, s mukarca na mukarca, po pravu prvorodstva, iskljuujui zauvijek
ene.

Monteskje: Niste ba galantni.

Makijaveli: Neka mi bude doputeno, ali ja se nadahnjujem tradicijama franake monarhije i salijskog
zakona.

Monteskje: Objasnit ete mi, nedvojbeno, kako mislite amerikim demokratskim izborima osigurati
nasljednu vlast?

Makijaveli: Da.

Monteskje: Kako?! Nadate se da ete tim naelom vezati volju buduih narataja?

Makijaveli: Da.

Monteskje: Htio bih, kad smo kod sadanjih narataja, vidjeti kako ete proi s tim glasanjem kad ga se
bude primjenjivalo na imenovanje javnih dunosnika?

Makijaveli: Koji javni dunosnici? Dobro znate da je u monarhijskim dravama vlada ta koja imenuje
dunosnike na svim razinama.

Monteskje: Ovisi o tome o kojim je dunosnicima rije. One koji su postavljeni na funkcije u opinskoj
upravi imenovali su, openito, sami graani, ak i u monarhijskim dravama.

Makijaveli: Promijenit emo to putem zakona; ubudue e ih imenovati vlada.

Monteskje: A narodne zastupnike, i njih ete imenovati vi?

Makijaveli: Dobro znate da je to nemogue.

Monteskje: Onda vas alim, jer ako glasanju prepustite da djeluje samo po sebi, a ne pronaete i tu neku
novu smicalicu, tada nee trebati dugo ekati da se klupe u skuptini narodnih predstavnika, pod utjecajem
stranaka, ispune zastupnicima koji su neprijateljski raspoloeni prema vaoj vlasti.

Makijaveli: Pa, upravo zato mi ne pada na pamet da ga prepustim slobodnom djelovanju.

Monteskje: To sam i oekivao. Ali, kojem ete se lukavstvu privoljeti?

Makijaveli: Prvo to treba uiniti jest vezati uz vlast one koji ele zastupati naciju. Kandidatima u
nametnuti dunost davanja sveane prisege. Ne radi se o zakletvi pred itavom nacijom, kao to su
shvaali vai revolucionari iz 89. godine; ja elim prisegu na vjernost koja se polae samome vladaru i
njegovu ustavu.
Monteskje: Budui da se u politici ne ustruavate pogaziti svoje vlastite prisege, kako moete oekivati da
e se, oko tog pitanja, drugi pokazati obzirnjim od vas?

Makijaveli: Ne uzdam se mnogo u politiku svijest ljudi; raunam na mo mnijenja: nitko se nee usuditi
da se ponizi pred njim, gazei otvoreno danu zakletvu. Usudit e se to manje, to e zakletva koju u
nametnuti prethoditi izborima, umjesto da im slijedi, i to e ovjeku biti neumjesno doi traiti, u tim
uvjetima, izbornu podrku ako se unaprijed nije odluio da mi slui. Potrebno je sada pruiti vladi sredstva
s kojima e se oduprijeti utjecaju opozicije, sprijeiti da ono ne izazove osipanje redova onih koji je brane.
U vrijeme izbora stranke imaju obiaj imenovati svoje kandidate i postaviti ih protiv vlade; uinit u to i
one, imat u svoje deklarirane kandidate i postavit u ih kao protukandidate strankama.

Monteskje: Ako niste svemogui, to bi sredstvo bilo za osudu, jer izazivajui otvoreno na borbu, vi
podstiete sukobe.

Makijaveli: Od svih punomonika moje vlade, od prvog do posljednjeg, oekujem da iz petnih ila porade
na pobjedi mojih kandidata.

Monteskje: To je samo po sebi jasno, to je posljedica svega to je dosad reeno.

Makijaveli: Sve je od najveeg mogueg znaaja u ovoj problematici. "Zakoni koji ustanovljuju glasanje
jesu fundamentalni; nain na koji se vri glasanje jest fundamentalan; zakon koji odreuje nain na koji se
daje glasaki listi jest fundamentalan."14 Zar to niste vi rekli?

Monteskje: Ne prepoznajem uvijek svoj govor kad izlazi iz vaih usta; ali, ini mi se da su se navedene
rijei odnosile na demokratsku vladavinu.

Makijaveli: Zacijelo, i mogli ste ve vidjeti da bitno u mojoj politici jest oslanjanje na narod; i premda
nosim Krunu, moj stvarni i deklarirani cilj jest da ga predstavljam. Depozitar svih moi koje je na mene
prenio, ja sam, napokon, jedini njegov istinski mandatar. Ono to ja hou, hoe on; ono to ja radim, radi
on. Prema tome, neophodno je da tijekom izbora frakcije ne mogu svoj vlastiti utjecaj supstituirati utjecaju
to ga oliavam ja u punoj oruanoj spremi. Naao sam tako i druge naine da paraliziram njihove napore.
Treba da znate, primjerice, da e se zakon to zabranjuje okupljanja odnositi, naravno, i na ona koja se
odravaju u izborne svrhe. Na taj nain stranke se nee moi niti dogovarati niti sporazumjeti.

Monteskje: Zato uvijek naprijed isturate stranke? Pod izgovorom da njima nameete okove, zar vi, u
stvari, okove ne postavljate samim glasaima? Stranke nisu, naposljetku, nita drugo doli skupovi glasaa;
ako se oni ne mogu obavijestiti na svojim skupovima, putem pregovora, kako e moi pozvano glasati o
bilo emu?

Makijaveli: Vidim da ne znate s kakvim se neizmjernim umijeem i lukavstvom politike strasti opiru
prohibitivnim mjerama. Nemojte razbijati glavu s glasaima, oni koje e voditi dobre namjere znat e
uvijek za koga treba glasati. Uostalom, bit u i tolerantan; ne samo to neu zabraniti skupove koje e
organizirati moji kandidati, ve u ii dotle da u zatvarati oi pred ponaanjem nekolicine narodnih
kandidata koji e buno agitirati u ime slobode; samo, umjesno bi bilo da vam kaem da e oni koji budu
najglasnije vikali biti upravo moji ljudi.

Monteskje: A kako organizirate glasanje?

Makijaveli: Ponajprije, to se tie sela, ne elim da glasai odlaze na glasanje u velike gradske sredine
gdje bi mogli doi u kontakt s duhom opozicije koji tu vlada i, preko njih, primiti izborna uputstva koja bi
dola iz glavnoga grada; elim da se glasa po opinama. Rezultat takve prividno jednostavne mahinacije
bio bi, meutim, znatan.

Monteskje: Shvatljivo, jer vi prisiljavate da se glasovi sa sela podijele meu beznaajnim kandidatima ili
da se, u nedostatku poznatih imena, prenesu na kandidate koje je imenovala vaa vlada. Bio bih veoma
iznenaen kad bi se iz takva sistema izrodilo mnogo sposobnih i darovitih ljudi.
Makijaveli: Javnome su poretku manje potrebni daroviti ljudi od onih koji su odani vladi. Pa, velika
darovitost stoluje na prijestolju, a nalazimo je jo i izmeu onih to ga okruuju, ali svugdje drugdje je
beskorisna; ona je ak gotovo tetna, jer se moe oitovati jedino protiv vlasti.

Monteskje: Vae mudrosti sijeku kao ma, i nedostaju mi argumenti da im se suprotstavim. Zato vas
molim da nastavite izlaganje o vaem izbornom sistemu.

Makijaveli: Iz razloga koje sam vam upravo izloio ne elim, isto tako, ni glasanje za izbornu listu, jer to
krivotvori izbore i omoguuje koaliciju ljudi i koncepcija. Podijelit u izborne skuptine u odreeni broj
administrativnih jedinica u kojima e biti mjesta samo za izbor jednog jedinog zastupnika i gdje e, prema
tome, svaki glasa moi zaokruiti na svom glasakom listiu samo jedno ime.

Povrh toga, valja znati neutralizirati opoziciju u izbornim jedinicama u kojima se ivo osjea njen rad.
Pretpostavimo tako da se na ranijim izborima neki okrug istaknuo upravo veinom tih neprijateljskih
glasova ili da jednostavno ima osnova vjerovati da e se izjasniti protiv vladinih kandidata. Tome je
veoma lako doskoiti: ako taj okrug ima mali broj stanovnika, onda ga se prikljui susjednom ili
udaljenijem okrugu, ali mnogo veem, u kojem e njegovi glasovi biti utopljeni, a njegov politiki duh
izgubljen. Ako je neprijateljski raspoloeni okrug, naprotiv, s velikim brojem itelja, onda ga se dijeli u
vie dijelova, koji se, pak, pojedinano prikljuuju susjednim okruzima u kojima se potpuno gubi.

Prelazim, razumijete dobro zato, preko mnotva detalja koji nisu vani za cjelinu. Tako dijelim izborne
skuptine u vie odjela - da bi se, kad to bude neophodno, poduprla akcija administracije - a na elo tih
izbornih skuptina i odjela postavit u opinske dunosnike koje imenuje vlada.

Monteskje: Sa stanovitim iznenaenjem primjeujem da se ne sluite onom mjerom na koju ste ukazali jo
u vrijeme Lava X, a koja se sastoji u zamjenjivanju glasakih listia nakon izbora, uz pomo brojitelja
glasova.

Makijaveli. Danas bi to moda bilo teko i miljenja sam da to sredstvo treba rabiti s najveom moguom
obazrivou. Spretna i umjena vlada ima, uostalom, tolika druga sredstva na raspolaganju! I bez izravnog
kupovanja glasova, to e rei s kuvertama, nee joj uope biti teko da stanovnitvo glasa po njenoj volji,
uz pomo administrativnih ustupaka - obeavajui ovdje luku, ondje trnicu, tamo dalje cestu, negdje
drugdje kanal; i obrnuto, ne inei nita za one gradove i naselja gdje e glasanje biti neprijateljsko.

Monteskje: Nemam to zamjeriti dubini tih podvala, ali ne bojite li se da e se rei kako sad korumpirate, a
sad ugnjetavate narodni glas? Ne bojite li se da ete vlastitu vlast ugroziti tim borbama u koje se ona
uvijek i tako izravno ukljuuje? I najmanji uspjeh nad vaim kandidatima predstavljao bi blistavu pobjedu
koja bi vau vlast izvrgla ruglu. I ono to me ne prestaje uznemiravati, zbog vas samih, jest to to
primjeujem da ste, pod prijetnjom potpunog poraza, primorani uvijek i u svemu pobjeivati.

Makijaveli: Kroz vaa usta progovara strah; nemojte se bojati! Dosad su mi tolike stvari pole za rukom da
ih sada tu gdje jesam ne mogu, i da hou, upropastiti sitnicama. Bosijeovo zrno pijeska nije izmiljeno za
istinske politiare.

Toliko sam uznapredovao u svojoj karijeri da bih bez straha mogao prkositi i olujama; to onda znae
sitne administrativne smetnje o kojima govorite? Vjerujete li da mi je namjera biti savren? Kao da ne
znam da e se u mojoj blizini poiniti neke greke? Ne, nema dvojbe, neu moi sprijeiti da tu i tamo ima
pokoja pljaka, pokoji skandal. Hoe li to zaustaviti cijeli posao?

Manje je vano ne poiniti nijednu greku negoli, kad je ve tu, preuzeti za nju punu odgovornost s tako
energinim stavom da i sami klevetnici ostanu zapanjeni. Kad bi ak opozicija i uspjela uvesti u moju
sabornicu nekoliko deklamatora, pa to? Zar je to bitno? Nisam od onih koji ne bi vodili rauna o
potrebama vremena.

Jedno od mojih velikih naela jest suprotstavljati sline slinima. Kao to tampu stavljam protiv tampe,
tako u i govornicu rabiti protiv govornice; imat u koliko bude trebalo ljudi vinih govorima i sposobnih
da govore, bez prekida, i vie sati ako treba. Vano je imati zbijenu veinu i predsjedavajueg u kojeg se
moe pouzdati. Posebno je umijee znati voditi rasprave i, prelaskom na glasanje, odnijeti pobjedu. Hou
li imati potrebe i za lukavstvima parlamentarne strategije? Pa, devetnaest dvadesetina Donjeg doma bit e
moji ljudi koji e glasati prema instrukcijama, dok u istodobno pokretati niti jedne hinjene i potajno
zavrbovane opozicije; nakon svega toga, neka se dre i krasnorjeive govorancije: ulazit e u ui mojih
zastupnika kao to vjetar ulazi kroz kljuaonicu. Hoete li da vam sada govorim o mom Senatu?

Monteskje: Ne, zahvaljujui Kaliguli znam to bi to moglo biti.

ESNAESTI DIJALOG
Monteskje: Jedna od istaknutih crta vae politike jest unitenje stranaka i razbijanje kolektivnih snaga.
Zduno ste poradili na ostvarenju tog dijela vaeg programa; ipak, oko vas i dalje vidim mnogo toga
netaknutog. Jo se uvijek niste dirnuli u sveenstvo, Sveuilite, odvjetnitvo, narodne milicije, trgovaku
komoru; ini mi se da bi se tu moglo nai nemalo opasnih elemenata.

Makijaveli: Ne mogu vam sve rei ujedanput. Uzmimo za poetak, na primjer, narodne milicije, jer se
poslije ne elim s tim vie baktati; njihovo rasputanje bilo je, nuno, jedan od prvih koraka moje vlasti.
Postojanje civilne garde ne bi se moglo pomiriti s postojanjem regularne vojske, jer naoruani bi se
graani u danom trenutku mogli prometnuti u buntovnike. To, ipak, nee ii tako lako. Nacionalna je
garda, dakako, beskorisna ustanova, ali nosi popularno ime. U vojnikim dravama njeno postojanje
ugaa djetinjastim porivima stanovitih graanskih klasa koje na veoma smijean i nastran nain vezuju
elju za ratnikim dokazivanjima s trgovakim navadama. To je bezopasna predrasuda i stoga bi tim
neumjesnije bilo suprotstavljati joj se, a vladar nikada ne smije ostavljati dojam da svoje interese odvaja
od interesa grada, koji vjeruje da je u naoruavanju svojih itelja naao zatitu.

Monteskje: Ali, vi rasputate tu miliciju.

Makijaveli: Rasputam je samo zato da bih je preustrojio na drugim osnovama. Od najvee je vanosti da
bude stavljena pod neposredno zapovjednitvo civilne vlasti i da joj se ukine povlastica da svoje poglavare
bira putem izbora; to ja radim. Povrh toga, osnivam je samo tamo gdje mi to odgovara i pridravam sebi
pravo da je ponovo raspustim i, ukoliko to okolnosti zahtijevaju, jo jednom ustanovim na novim
osnovama. Nemam tome vie to dometnuti. A to se tie Univerziteta, sadanje stanje stvari me manje-
vie zadovoljava. Vi sigurno znate da te velike obrazovne ustanove nisu vie organizirane kao neko.
Posvuda su, uvjeravaju me, izgubile negdanju autonomiju i postale gotovo javne slube o troku drave.
Ali, kao to sam vam ve vie puta rekao, gdje je drava, tu je i vladar; duhovno vodstvo nad javnim
ustanovama je u njegovim rukama; njegovi punomonici usmjeravaju duh mladei. Proelnika, kao i
lanove nastavnoga kora svih stupnjeva, imenuje vlada - njoj su privreni, o njoj ovise, i to je dovoljno.
Ako tu i tamo i opstane neki trag neovisne organizacije u ponekoj javnoj kolskoj ustanovi ili Akademiji,
pa to - lako ga je privui zajednikom sreditu jedinstva i upravljanja. To je stvar uredbe, ili naprosto
ministarske odluke. U velikom luku zaobilazim pojedinosti koje posebno ne zasluuju moju pozornost.
Ipak, ne mogu zakljuiti ovo pitanje a da vam ne kaem kako mi |e veoma mnogo stalo do toga da se iz
nastave prava ukloni izuavanje ustavne politike.

Monteskje: Imate itekako dobre razloge za to.

Makijaveli: Moji su razlozi krajnje jednostavni: ne elim da se po izlasku iz kole mladi ljudi nerazborito i
nasumce bave politikom, da se u osamnaestoj godini paaju u ustavna pitanja kao da su kazalina. Takva
nastava moe samo izopaiti ideje mladei i prerano je uvesti u predmet koji nadilazi granice njena
razuma. S takvim se upravo nepromozganim i neshvaenim pojmovima odgajaju lani dravnici i razni
utopisti ije se pretjerane smjelosti duha kasnije samo prevode u smionost djelovanja.

Narataji koji se raaju pod mojom vladavinom trebaju biti odgojeni u potovanju postojeih ustanova, u
ljubavi prema vladaru; takoer, na veoma u se vjet nain okoristiti rukovodeom ulogom u obrazovanju:
mislim da je, openito, veoma pogreno to se u kolama zapostavlja suvremena povijest. Isto je toliko
vano, u najmanju ruku, poznavati svoje sadanje vrijeme kao i vrijeme Perikla; hou da se u kolama
poduava povijest moje vladavine jo za moga ivota. Na taj nain novi vladar ulazi u duu i srca jednog
narataja.

Monteskje: To bi, naravno, bila stalna apologija svih vaih djela?

Makijaveli: Oigledno - sam sebe neu klevetati. A drugo sredstvo jest ono koje u iskoristiti protiv
privatnih kola, koje se ne mogu izravno zabraniti. Na sveuilitima ima vojska profesora koji bi se mogli
- u dokolici, izvan fakultetskih uionica redovite nastave - iskoristiti za irenje podobnog nauka. U svim
veim gradovima, stoga, osnovat u narodna sveuilita i veernje teajeve. Tako u nastavu upregnuti u
eljenom pravcu.

Monteskje: Drugim rijeima, uklanjate i plijenite zadnje odbljeske nezavisnog miljenja.

Makijaveli: Ne plijenim ja nita.

Monteskje: Doputate li i drugim profesorima, a ne samo svojima, da i oni na taj nain vulgariziraju
znanost, bez odobrenja i punomoi?

Makijaveli: to?! Hoete da dopustim rad klubova?

Monteskje: Ne, preimo, dakle, na drugi predmet.

Makijaveli: Meu mnotvom uredbovnih mjera koje zahtijeva opstanak moje vlasti skrenuli ste mi
pozornost i na odvjetnitvo; to bi znailo proiriti domaaj moje ruke i preko onoga to je nuno u ovom
asu; dirnuo bih tu u privatne graanske interese, a vi znate da je u tim stvarima pravilo moga ponaanja
da se to je mogue vie suzdrim. U dravama u kojima je odvjetnitvo organizirano u komoru, u
nezavisnosti te ustanove zainteresirani vide zatitu koja je neodvojiva od prava na obranu pred sudovima,
bilo da se radi o njihovoj asti, o njihovu interesu ili o njihovu ivotu. Veoma je opasno intervenirati na
tom podruju, jer bi se javnost mogla uznemiriti zbog povika koje bi neizostavno pokrenuo cijeli stale.
Ipak, ne mogu a da ne naglasim da e taj stale biti aritem trajno neprijateljskih stavova prema mojoj
vlasti. Ta profesija, vi to, Monteskje, znate bolje od mene, razvija hladne karaktere i, po svojim naelima,
tvrdoglave duhove koji su u postupcima vlasti skloni traiti zakonitost. Odvjetnik nema, u istom stupnju
kao sudac, visoko uzdignut osjeaj drutvenih nunosti; on na zakon gleda odve izbliza i s odve uske
strane da bi se o svemu tome imalo pravino miljenje, dok sudac

Monteskje: Potedite me apologije.

Makijaveli: Da, jer ne zaboravljam da se nalazim pred potomkom onih velikih sudaca koji su s toliko sjaja
podravali prijestolje monarhije u Francuskoj.

Monteskje: I koji su se rijetko pokazali spremnima usvojili ukaze ukoliko nisu bili u skladu sa dravnim
zakonom.

Makijaveli: I tako su, na kraju krajeva, sruili samu dravu. Ja ne elim da moji sudovi budu parlamenti i
da odvjetnici, pod imunitetom svoje odore, vode politiku. Najvei ovjek stoljea koga je vaa zemlja
imala ast roditi govorio je: Volio bih kad bi se moglo odsjei jezik odvjetniku koji runo govori o vladi15
Moderni su obiaji pitomiji, ja ne bih iao dotle. Prvih dana, i u povoljnim okolnostima, ograniit u se na
jednostavnu stvar: objavit u dekret koji e, uza sve potivanje neovisnih stalea, primorati odvjetnike da
iz ruku suverena prime investituru za obavljanje svoje profesije. U objanjenju tog dekreta nee biti teko,
vjerujem, pokazati svim zainteresiranima da e takav nain imenovanja pruati jo bolju zatitu nego kad
bi se stale i dalje regrutirao sam iz sebe, tj. na pomalo kaotian nain.

Monteskje: Otrcana je istina da se i najodvratnije mjere mogu zaogrnuti jezikom razuma! Ali, pogledajmo
to ete sada uiniti sa sveenstvom? Eto ustanove koja samo s jedne strane ovisi o dravi i koja izraava
duhovnu mo, ije sjedite nije u vama nego drugdje. Ne znam nita opasnije po vau vlast od te moi,
kaem vam to, koja govori u ime nebesa i iji su korijeni svuda na Zemlji: ne zaboravite da je kranstvo
poruka slobode. Nedvojbeno, dravni su zakoni povukli duboku crtu u razgranienju vjerskog i politikog
autoriteta; nedvojbeno, u rijei sveenika nee odzvanjati nita drugo osim Evanelja; ali, boanska
duhovnost koja iz njega izvire kamen je spoticanja za politiki materijalizam. Ta je toliko skromna i toliko
blaga knjiga unitila - ona sama - Rimsko Carstvo, cezarizam i njegovu mo. Iskreno, kranske nacije
uvijek e umaknuti despotizmu, jer kranstvo uzdie ovjekovo dostojanstvo suvie visoko da bi ga
despotizam mogao dotaknuti, razvija moralne snage kojima ljudska vlast ne moe nita16. Pripazite na
sveenika: on jedino o Bogu ovisi i njegov utjecaj je posvuda - u crkvi, u obitelji, u koli. Ne moete mu
nita: njegova hijerarhija nije vaa hijerarhija, on se pokorava ustavu o kojem se ne odluuje ni zakonom
ni maem. Ako vladate katolikom nacijom, i ako sveenstvo imate za neprijatelja, stradat ete prije ili
kasnije, makar i cijeli narod bio uz vas.

Makijaveli: Ne znam zato vam je toliko stalo da od sveenika pravite apostola slobode. Nikada nisam
vidio tako neto, ni u starim, ni u modernim vremenima; uvijek sam, pak, nalazio sveenstvo kao prirodnu
podrku apsolutnoj vladavini. Zapamtite dobro, to to sam u interesu uspostave svoje vlasti morao praviti
ustupke demokratskom duhu svoga vremena, to sam za temelj svoje vlasti uzeo ope pravo glasa, to je
samo lukavstvo nametnuto okolnostima, i to ne znai da ja ne traim i beneficij boanskoga prava, niti da
sam manje kralj po milosti Bojoj. Sveenstvo me, dakle, zbog svega toga treba podravati, jer moja su
naela o autoritetu sukladna njegovima. Ako se, meutim, ono pokae buntovnim, ako se okoristi svojim
utjecajem da bi pokrenulo potmuli rat protiv moje vlasti

Monteskje: to onda?

Makijaveli: Zar vi koji govorite o utjecaju sveenstva ne znate do koje se mjere ono znalo pokazati
nepopularnim u pojedinim katolikim zemljama? U Francuskoj, primjerice, novinstvo i tampa su ga do te
mjere ocrnili u duhu masa, toliko su naudili njegovu poslanju, da kad bih ja, kojim sluajem, vladao
njenim kraljevstvom, znate to bih uradio?

Monteskje: to?

Makijaveli. Mogao bih izazvati raskol u Crkvi koji bi presjekao sve niti koje sveenstvo povezuje s
rimskom kurijom, jer tu se nalazi gordijski vor. Ja bih putem moje tampe, mojih publicista i politiara,
drao ovakav govor: "Kranstvo je neovisno o katolianstvu; ono to katolianstvo brani, kranstvo
doputa; neovisnost sveenstva, njegova potinjenost rimskoj kuriji, isto su katolike dogme; takav
poredak stvari predstavlja stalnu prijetnju za sigurnost drave. Vjernici u kraljevstvu ne smiju za
duhovnog vou imati stranog poglavara; to bi znailo prepustiti unutarnji poredak na milost i nemilost sili
koja, u svakom trenutku, moe postati neprijateljskom; ta srednjevjekovna hijerarhija, to starateljstvo nad
nepunoljetnim narodima, ne moe se pomiriti s muevnim duhom moderne civilizacije, s
prosvjetiteljstvom i njegovom neovisnou. Zato u Rimu traiti duhovnog pastira? Zato nositelj
politikog autoriteta ne bi, u isto vrijeme, bio i nositelj vjerskog autoriteta? Zato suveren ne bi bio
pontifeks?" To je govor koji e drati tampa, poglavito ona liberalna, i to je vrlo vjerojatno, narodne e
ga mase sluati s uivanjem.

Monteskje: Ako u to moete vjerovati, i ako se usudile na slian pothvat, vi ete veoma brzo i na
zasigurno straan nain osjetiti to je mo katolicizma, ak i kod nacija gdje izgleda da je njegov utjecaj u
slabljenju17.

Makijaveli: Usuditi se, o svemogui Boe! Na koljenima pred naim boanskim gospodarom ja item
oprost samo to sam izloio ovu svetogrdnu doktrinu, nadahnutu mrnjom prema katolianstvu; ali, Bog,
koji je ustanovio ljudsku mo, ne brani joj da se titi od pothvata samog sveenstva, koje, uostalom, kri
naputke Evanelja kad odrie poslunost vladaru. Znam dobro da ono nee komplotirati drugaije nego
preko tajnih i neuhvatljivih utjecaja, ali nai u naina da zaustavim, makar i u samoj rimskoj kuriji,
namjeru koja rukovodi tim utjecajem.

Monteskje: Kako?

Makijaveli: Bit e mi dovoljno da Svetom Ocu ukaem na moralno stanje naroda koji drhti pod crkvenim
larmom i koji tei da ga se otarasi, to bi moglo voditi njegovu otcjepljenju od okrilja katolikog jedinstva
i srljanju u raskol pravoslavne ili protestantske crkve.

Monteskje: Prijetnja umjesto akcije!

Makijaveli: O Monteskje, da samo znate koliko se varate i do koje mjere potcjenjujete moje tovanje
pontifikalnog prijestolja! Jedina uloga koju elim igrati, jedino poslanje koje meni kao katolikom
suverenu pripada, bit e upravo poslanje branitelja Crkve. Znate da je u dananjim vremenima njena
svjetovna vlast veoma ugroena, kako zbog bezbonike mrnje, tako i zbog ambicija zemalja sjeverno od
Italije. Rei u stoga Svetome Ocu: Podrau vas protiv svih tih protivnikih sila, ja u vas spasiti. to je
moja dunost, to je moje poslanje, ali nemojte me napadati, podrite me svojim moralnim utjecajem; zar
e to bili prevelik zahtjev kad se zna kolikoj u se pogibelji izvrgnuti predstavljajui se braniteljem
njegove svjetovne vlasti, koja je danas potpuno diskreditirana u oima onoga to se naziva europskom
demokracijom. Ta opasnost me uope nee zaustaviti; ne samo to u sprjeavati svaki pokuaj susjednih
drava koji je uperen protiv suvereniteta Svete Stolice, nego u ga ak - ako bude napadnut, a papa
protjeran iz pontifikalnih drava, kao to se ve to dogaalo - svojim bajunetama vratiti i stalno odravati
na vlasti, barem za moga ivota.18

Monteskje: Bit e to, u stvari, majstorski potez, jer ako u Rimu budete drali stalni garnizon, imat ete
Svetu Stolicu malne pod sobom, kao da se nalazi negdje na teritoriju vaega kraljevstva.

Makijaveli: Vjerujete li da bi poslije takve usluge koju bih joj uinio papinska drava odbila podrati moju
vlast, da bi sam Papa, ako bude potrebno, odbio doi da me posveti u mojoj prijestolnici? Zar toga nije ve
bilo u povijesti?

Monteskje: Jest, u povijesti se svega vidjelo. Ali, naposljetku, ako umjesto jednog Bordije ili jednog
Diboa, kao to raunate, na prijestolju Sv. Petra naiete na papu koji zna odoljeti vaim intrigama i
prkositi vaem gnjevu, to ete tada uiniti?

Makijaveli: U tom sluaju trebat e se odluiti i na to da - pod izgovorom obrane njegove svjetovne vlasti
- ubrzam njegov pad.

Monteskje: Rekao bih da vam se ne moe osporiti genijalnost!

SEDAMNAESTI DIJALOG
Monteskje: Rekoh da vam se ne moe osporiti genijalnost; ona je uistinu neophodna, posebne neke sorte,
da bi se sve to zamislilo i na djelu potvrdilo. Sad mi je jasna pria o bogu Vini; poput indijskog boanstva
i vi imate stotinu ruku, a svaki od prstiju na vaim rukama dodiruje neku od opruga tog beskrajnog
mehanizma. Kao to sve dodirujete, moete li sve i vidjeti?

Makijaveli: Da, jer od policije u napraviti toliko neizmjerno i mono sredstvo da e u srcu moga
kraljevstva jedna polovica ljudi motriti na onu drugu. Ali, doputate li mi da iznesem nekoliko detalja o
ureenju moje policije?

Monteskje: Neka vam je po volji.

Makijaveli: Poet u tako to u osnovati ministarstvo policije koje e biti monije od svih drugih
ministarstavai u kojem e se centralizirati, kako za vanjske tako i za unutarnje poslove, brojne slube koje
u dodijeliti tom dijelu moje uprave.

Monteskje: Ako to uradite, vai e podanici istom zamijetiti da ste ih obuhvatili velikom i stranom
mreom.

Makijaveli: Ako im to ministarstvo ne bude po volji, ja u ga ukinuti i, ako hoete, nazvati ga dravnim
ministarstvom. U drugim ministarstvima, uostalom, organizirat u odgovarajue slube, od kojih e
najvei dio, bez velike buke, biti ukljuen u ono to vi danas nazivate ministarstvima unutarnjih i vanjskih
poslova. Potpuno vam je valjda jasno da se ovdje uope ne bavim diplomacijom, ve iskljuivo sredstvima
zatite moje sigurnosti od vanjskih i unutarnjih neprijatelja. E pa, vjerujte mi, gledajui iz tog ugla, veinu
u okrunjenih glava nai u gotovo istoj situaciji kakva je i moja, tj. naklonjene, i vie od toga, pruanju
podrke mojim stavovima, a ta e se podrka sastojati u stvaranju meunarodnih policijskih slubi u
interesu obostrane sigurnosti. Ako, u to uope ne sumnjam, uspijem poluiti takav rezultat, evo nekoliko
oblika pod kolima e moja policija nastupati u inozemstvu: ljudi to se odaju uicima i vole otmjeno
drutvo na inozemnim dvorovima, a koji e mi pruiti uvid u intrige vladara i protjeranih pretendenata,
prognani revolucionari koje u uz pomo novca zavrbovati kao agente za vezu sa spletkarenjima mrane
demagogije; osnivanje politikih dnevnika u velikim prijestolnicama; nakladnici i knjiari - s istom
ulogom - i potajno subvencionirani da izbliza prate, kroz tampu, idejna kretanja.

Monteskje: To vie nije zavjera protiv neprijateljskih frakcija u vaemu kraljevstvu, to je sada zavjera
protiv same due ovjeanstva.

Makijaveli: Kao to znate, ne bojim se mnogo krupnih rijei. Hou da svaki politiki aktivan ovjek, koji
u inozemstvo ide spletkariti, bude praen i da njegov dolazak u ovo ili ono mjesto bude prijavljen, sve do
povratka u zemlju, gdje e ga se strpati u zatvor - kratko i jasno kako mu vie ne bi padale na pamet sline
gluposti. Da bih jo bolje drao sve konce revolucionarnih spletkarenja u svojim rukama, pada mi na
pamet lukavstvo koje bi, vjerujem, moglo biti veoma uspjeno.

Monteskje: to je sad to, za boga miloga?

Makijaveli: elio bih imati jednoga kneza iz svoje kue odanoga mome prijestolju, a koji bi igrao
nezadovoljnika. Njegova bi se uloga sastojala u tome da se istakne kao liberal, klevetnik moje vladavine, i
da tako privee uza se - e da bi ih izbliza promatrao - sve one s najviih poloaja u mome kraljevstvu koji
bi se s vremena na vrijeme mogli odavati demagogiji. Na tom mjestu, s kojega bi bio upoznat sa svim
unutarnjim i vanjskim spletkama, ovaj bi knez, kojemu bih povjerio tu misiju, imao zadatak da nasamari
sve one koji nisu upueni u tajne te komedije.

Monteskje: Zar tako!? Vi ete knezu iz vae kue povjeriti ovlasti koje sami svrstavate u policijske?

Makijaveli: A zato ne? Poznajem vladajue kneeve koji su u izgnanstvu bili pridobiveni za tajne slube
pojedinih kabineta.
Monteskje: Nastavljam vas sluati, Makijaveli, samo zato da bih uo i zavrnu rije ove grozne oklade.

Makijaveli: Ne ljutite se, gospodine Monteskje; u Duhu zakona vi ste me nazvali velikanom19.

Monteskje: Sve inite da to skupo platim; sluam vas da bih sebe kaznio. Preite to je bre mogue preko
tih toliko mranih detalja.

Makijaveli: U unutarnjim poslovima duan sam ponovo uvesti crni kabinet20.

Monteskje: Uvedite.

Makijaveli: Vai najbolji kraljevi su ga koristili. Tajnost pisama ne smije sluiti prikrivanju zavjera.

Monteskje: To je ono ega se vi najvie bojite, to je, na koncu konca, posve razumljivo.

Makijaveli: Varate se. Ali, i pod mojom vladavinom bit e urota, i treba ih biti.

Monteskje: to sad to znai?

Makijaveli: Bit e moda pravih zavjera, ne mogu jamiti; ali, zasigurno e biti i simuliranih zavjera. U
stanovitim trenucima, kad mu opada popularnost, to vladaru moe posluiti kao izvrsno sredstvo za
pridobivanje narodne naklonosti. Zastraujui javnost, postie se, na taj nain i po potrebi, usvajanje
eljenih strogih mjera ili odravanje postojeih. Lane zavjere, koje dakako treba koristiti s najveim
oprezom, imaju jo jednu prednost: pomau otkrivanju stvarnih zavjera, dajui povoda istragama i
premetainama svuda gdje postoji i zrnce sumnje. Nita nije toliko dragocjeno kao suverenov ivot: treba
da bude okruen neizmjernim mjerama zatite, tj. bezbrojnim agentima, ali je isto tako nuno da tajna
policija bude vjeto prikrivena kako suveren svaki put kad se pojavi u javnosti ne bi ostavljao dojam da se
boji. Reeno mi je da su u Europi mjere predostronosti u tom pogledu toliko usavrene da vladar koji se
eta ulicom moe izgledati kao obian smrtnik, bez uvara, sred gomile, dok je, u stvari, okruen s dvije ili
tri tisue nevidljivih tjelohranitelja.

Osim toga, elim da moja policija bude ubaena u sve drutvene stalee. Nee biti tajnog sastanka, nee
biti odbora, salona ili prijateljskog i privatnog kutka, gdje se nee nai bar jedno uho koje slua to se
pria, na svakom mjestu u svakom trenutku. Za one koji su upoznali tajne vlasti, zapanjujue je saznanje s
kojom lakoom ljudi postaju dounici i dostavljai, jedni protiv drugih. Jo vie zapanjuje mo
promatranja i ralambe to se razvija kod svih lih koji se ponaaju kao politika policija; nemate ni
osnovne predodbe o njihovim lukavstvima, o njihovu preruavanju, o porivima i strastima koje unose u
svoje istrage, o njihovom strpljenju i zatvorenosti; ima ih iz svih stalea i sredina, tih pravih majstora
svoga posla, koji obavljaju sa - kako da se izrazim - nesumnjivom umjetnikom icom.

Monteskje: Spustite zavjesu!

Makijaveli: Ima tu, u tom talogu vlasti, tajni koje mogu slediti ljudski pogled. Potedjet u vas iznoenja
mranih pria o stvarima koje ne moete ni zamisliti. S tim sistemom to u ga tako organizirati, bit u
tako savreno obavijeten da u moi ak i tolerirati zakonom kanjiva rovarenja. I tako u ih u svakom
trenutku moi zdrobiti.

Monteskje: Zato ete ih tolerirati?

Makijaveli: Zato to apsolutni monarh u europskim dravama ne smije bezobzirno rabiti grubu silu,
budui da uvijek na dnu drutva postoje podzemne aktivnosti protiv kojih se ne moe nita ako se nisu
otvoreno izrazile; zato to uz najvei mogui napor valja izbjegavati uznemiravanje javnosti zbog
sigurnosti vlasti; zato to e stranke kad su im podrezana krila, ostati pri reanju, mrmljanju ili
bezopasnom peckanju, te bi bila ista ludost liiti ih jo i tog bezopasnog izraavanja njihove zlovolje.
Poalit e se, tu i tamo, u novinama i u knjigama; pokuat e napraviti koju aluziju protiv vlade u nekom
javnom govoru ili pledoajeu; i pod razliitim izgovorom dat e pokoji mali znak postojanja; sve e to biti
veoma srameljivo, kunem vam se, i javnost e se, ako uope bude i upoznata s time, samo smijati. A ja
u ostavljati dojam ovjeka koji sve to dobro podnosi, koji je dobroudan; eto zato u tolerirali ono to
mi se bude, naravno, inilo posve bezopasnim; ne elim da se za moju vladu bude moglo rei kako je
sumnjiava.

Monteskje: Ovakav me govor podsjea da ste napravili propust, veoma teak propust, prilikom
objavljivanja svojih ukaza.

Makijaveli: Koji?

Monteskje: Niste dirnuli u individualne slobode.

Makijaveli: I ne pada mi na pamet.

Monteskje: I vi u to vjerujete? Iako ste sebi dali slobodu da tolerirate, vi ste ponajprije pridrali pravo da
sprijeite sve to vam se ini opasnim. Ako interes drave - ili ak neka druga manje prijeka briga - nalae
da se istoga trenutka, ne gubei ni asa, uhiti neki pojedinac, kako ete to uraditi, ako je u zakonodavstvu
izrijekom uvedena odredba habeas corpus; ako je uhienje uvjetovano potivanjem stanovitih formalnosti,
stanovitim jamstvima? Dok se to obavlja - vrijeme prolazi.

Makijaveli: Dopustite; ako potujem individualne slobode, to ne znai da se u tom pogledu odriem
pokoje korisne modifikacije sudbene organizacije.

Monteskje: Znao sam to.

Makijaveli: Ne, nemojte unaprijed slaviti pobjedu, jer to e biti krajnje jednostavno! Tko uope odluuje o
individualnoj slobodi u vaim parlamentarnim dravama?

Monteskje: Vijee sudaca, ija su brojnost i nezavisnost jamstvo okrivljenicima.

Makijaveli: To je, zacijelo, manjkava organizacija, jer kako mislite da sa sporou koju zahtijeva
donoenje odluka u takvome vijeu pravda moe imati onu brzinu koja je nuna u borbi protiv zloinaca?

Monteskje: O kojim zloincima govorite?

Makijaveli: Govorim o ljudima koji vre ubojstva, pljake, zloine i druge delikte vezane uz krivini
zakonik. Toj jurisdikciji treba dati nuno akciono jedinstvo: zamjenjujem vae vijee jednim jedinim
sucem koji e biti vlastan da presuuje u pitanjima hapenja zloinaca.

Monteskje: Ali, ne radi se tu o zloincima; s takvom zakonskom dispozicijom ugroavate slobodu svih
graana; napravite barem razliku u pravnoj osnovi optunoga prijedloga.

Makijaveli: Upravo to neu uraditi. Zar onaj koji poduzima neto protiv vlade nije isto toliko kriv kao i
onaj koji vri zloin ili neki drugi obian delikt? Strast ili bijeda mogu biti olakavajue okolnosti za
mnoge krivice, ali to ljude tjera da se bave politikom? Ne elim stoga nikakovu distinkciju izmeu
delikata po krivinom zakoniku i politikih delikata. to suvremene vlade imaju u glavi kad svojim
klevetnicima otvaraju zloinake tribine? U mom e kraljevstvu drski novinar biti u zatvoru izjednaen s
obinim lupeom, i pojavit e se uz njega pred sudom za prekraje. Urotnik e sjediti pred krivinom
porotom rame uz rame s krivotvoriteljem i ubojicom. To je izvanredna zakonska promjena, zapamtite to,
jer kad javno mnijenje vidi da se s urotnikom postupa na isti nain kao i s obinim zloincem, naviknut e
se uskoro obojicu izvrgnuti istom preziru.

Monteskje: Vi unitavate sam temelj moralnog osjeanja; ali, ba vas briga. udi me, ipak, da ste sauvali
krivinu porotu.

Makija.veli: U centraliziranim dravama kao to je moja, dravni funkcionari imenuju porotnike. U

stvarima obinog politikog delikta moj e ministar pravosua moi uvijek kad ustreba sastaviti nadleno
sudsko tijelo.
Monteskje: Vae je unutarnje zakonodavstvo bespogovorno; vrijeme je da preemo na druge predmete.
TREI DIO
OSAMNAESTI DIJALOG
Monteskje: Sve dosad ste se bavili samo oblicima svoje vladavine i strogim zakonima koji su nuni za
njen opstanak. To je mnogo, ali to nije sve. Ostaje vam da rijeite najtei od svih problema koji se
postavljaju svakom suverenu koji hoe nametnuti apsolutnu vlast u nekoj europskoj dravi koja je
obiljeena predstavnikim tradicijama i obiajima.

Makijaveli: A koji je to problem?

Monteskje: Problem vaih financija.

Makijaveli: Pitanje uope nije ostalo po strani od mojih zanimanja, jer sjeam se da sam vam rekao kako
se sve, na koncu, svodi na pitanje brojki.

Monteskje: Veoma dobro, ali ovdje e vam otpor pruati sama priroda stvari.

Makijaveli: Vi me uznemiravate, priznajem, jer vuem podrijetlo iz stoljea koje, u pogledu politike
ekonomije, zasluuje naziv barbarskog, i veoma se slabo razumijem u te stvari.

Monteskje: Sad sam manje zabrinut za vas. Ipak, dopustite da vam uputim jedno pitanje. Sjeam se da sam
u Duhu zakona napisao kako je apsolutni monarh prisiljen, zbog samog principa svoje vladavine,
podanicima nametnuti veoma niske poreze21. Hoete li i vi svojima pruiti bar to zadovoljstvo?

Makijaveli: Ne preuzimam takvu obvezu i ne znam uistinu nita to bi bilo toliko prijeporno kao ovaj
prijedlog koji ste upravo iznijeli. Kako zamiljate da aparat monarhijske vlasti, sjaj i trokovi
reprezentacije jednog tako velikog dvora, mogu postojati bez nametanja velikih odricanja cijeloj naciji?
Vaa teza moe biti istinita u sluaju Turske, Persije - to ti ja znam! - kod malih predindustrijskih naroda,
koji uostalom ne bi imali ime ni plaati poreze; ali, u europskim drutvima, gdje se bogatstvo prelijeva iz
izvora rada, i u tako razliitim oblicima podlijee oporezivanju, gdje je rasko sredstvo vladanja, gdje su
odravanje i trokovi svih javnih slubi centralizirani u rukama drave, gdje svi visoki poloaji i sva
dostojanstva zahtijevaju visoke izdatke, kako zamiljate, jo jednom da ponovim, da bi se moglo ograniiti
na skromne poreze, kao to kaete, kad je tek po tome poglavar doista suveren?

Monteskje: To je tono, i odustajem od svoje teze, iji pravi smisao, uostalom, niste ni dokuili. Tako,
dakle, vaa e vlada biti skupa; oigledno je da e kotati vie nego predstavnika vlast.

Makijaveli: To je mogue.

Monteskje: Da, ali tu i poinju potekoe. Znam kako predstavnike vlade zadovoljavaju svoje financijske
potrebe, ali nemam nikakovu ideju o sredstvima nunim za opstanak apsolutne vlasti u modernim
drutvima. Ako se okrenem u prolost, vidim jasno da moe opstati samo pod sljedeim uvjetima: treba,
ponajprije, da apsolutni monarh bude i vrhovni vojni zapovjednik. S tim se, vjerojatno, slaete.

Makijaveli: Da.

Monteskje: Treba povrh toga da bude osvaja, jer u ratu mora nai glavne izvore koji su neophodni za
odravanje njegove raskoi i njegove vojske. Ako ih trai u porezima, on e svoje podanike smrviti pod
tim teretom. Vidite li sad da apsolutni monarh mora oprezno postupali s porezima, ne zato to manje troi,
ve zato to je zakon njegova opstanka drugdje. Ali, danas rat vie ne dotu >si profita onima koji ga vode:
unitava pobjednike isto koliko i pobijeene. Eto jednog od vaih izvora prihoda koji je presuio.

Ostaju porezi; ali, naravno, apsolutni vladar ne bi bio to to jest kad bi morao iskati pristanak svojih
podanika. U despotskim dravama postoji zakonska fikcija koja mu omoguuje da ih samovlasno uvodi:
pravno gledajui, suveren je posjednik svih dobara koja pripadaju njegovim podanicima. Kad im neto
uzme, on time samo vraa ono to mu pripada. Na taj nain nema ni otpora.
Naposljetku, vladar treba da raspolae, bez ikakove rasprave ili nadzora, sredstvima koja je porezima
namaknuo. To su neizbjeni postupci apsolutizma u ovoj oblasti, slaete se da e trebati dosta poraditi na
tome da bismo se vratili na takve obiaje. Ako su moderni narodi toliko ravnoduni, kao to kaete, kad je
u pitanju gubitak njihovih sloboda, nee biti takvima kad su posrijedi njihovi interesi; a njihovi su interesi
povezani s ekonomskim reimom koji iskljuuje despotizam: ako nemate samovolju u financijama, ne
moete je imati ni u politici. Cijela se vaa vladavina spotie o pitanje dravnog prorauna.

Makijaveli: Mogu mirno spavati, kao uostalom i zbog mnogo ega drugog.

Monteskje: To bi tek trebalo vidjeti; ali, hajdemo na glavnu stvar. Izglasavanje dravnog prorauna od
strane narodnih zastupnika temeljno je pravilo modernih drava: prihvaate li izglasavanje dravnog
prorauna?

Makijaveli: Zato ne?

Monteskje: Eh, pazite se dobro, to je naelo najoiglednije posveenje narodnog suvereniteta; jer,
priznavati mu pravo izglasavanja poreza znai ujedno priznati mu i pravo uskraivanja, ograniavanja i
oduzimanja sredstava vladareva djelovanja i, samim tim, i po potrebi uklanjanja njega samog.

Makijaveli: Vi ste kategorini. Nastavite.

Monteskje: Oni koji glasaju o dravnom proraunu i sami su porezni obveznici. Njihovi su interesi
podudarni s interesima nacije, i to oko pitanja oko kojeg e ona nuno imati irom otvorene oi. Naii ete
na njene punomonike toliko nepomirljive oko zakonodavnih kredita koliko su bili popustljivi u pitanjima
slobode.

Makijaveli: Tu se upravo razotkriva sva slabost tog argumenta: molim vas da vodite rauna o dvama
obzirima koje ste smetnuli s uma. Prvo, punomonici naroda primaju plau; bili oni porezni obveznici ili
ne, oni su osobno nezainteresirani glede izglasavanja poreza.

Monteskje: Priznajem da je ta mahinacija od praktine vrijednosti, a primjedba razlona.

Makijaveli: Vidite li sada svu manjkavost suvie sistemskog gledanja na te stvari: i najmanja preinaka
moe sve izmijeniti. Vi biste moda bili u pravu kad bih svoju vlast oslanjao na aristokraciju ili na
graanske klase koje bi, u danom trenutku, mogle uskratiti svoju podrku; ali, i to je ono drugo, za osnovu
svoga djelovanja imam radnitvo, drutveni sloj koji nema nita. Trokovi drave ne padaju gotovo nikada
na njegova leda, a ja u se postarati da uope ne padaju. Porezne e mjere malo zanimati radniku klasu;
one je nee ni dotaknuti.

Monteskje: Ako sam dobro razumio, onda je to sve veoma jasno: vi ete uraditi tako da - suverenom
voljom svih onih koji nemaju - plaaju oni koji imaju. To je ucjena brojnosti i siromatva nad bogatstvom.

Makijaveli: Zar to nije poteno?

Monteskje: To nije ak ni istinito, jer u modernim drutvima, s ekonomskog motrita, nema ni bogatih, ni
siromanih. Jueranji obrtnik je, uslijed zakona rada, sutranji buruj. Znate li to radite kad dirate u
zemljinu ili industrijsku buroaziju?

inite jo teim, u stvari, osloboenje putem rada, zadravate velik broj radnika u lancima proletarijata.
Zabluda je vjerovati da proletarijat moe imati koristi od tih nasrtaja na proizvodnju. Osiromaenjem onih
koji imaju, putem poreznih zakona, stvaraju se samo prividi i u danom trenutku osiromauju se ak i oni
koji nemaju.

Makijaveli: To su veoma lijepe teorije, ali ja sam odluan da vam, ako hoete, suprotstavim neke druge,
nita manje lijepe.
Monteskje: Ne, jer jo niste rijeili problem koji sam vam postavio. Naite ponajprije ime ete namiriti
trokove apsolutnog suvereniteta. To nee biti tako lako kao to mislite, ak ni sa zakonodavnim domom u
kojem ete osigurati veinu, ak ni sa svemonim narodnim mandatom koji ste prisvojili. Recite mi, na
primjer, kako ete prilagoditi financijsko ureenje modernih drava zahtjevima apsolutne vladavine?
Ponavljam vam, sama se priroda stvari tome protivi. Prosvijeeni narodi Europe nametnuli su upravi nad
svojim financijama toliko stroga, toliko ljubomorno uvana i toliko brojna jamstva, da ne ostavljaju
prostora samovolji ni pri ubiranju ni pri koritenju dravnih prihoda.

Makijaveli: Koji je to arobni sistem?

Monteskje: Mogu vam ga predstaviti u nekoliko rijei.

To savrenstvo financijskog ureenja u modernim vremenima poiva na dvjema temeljnim postavkama,

na nadzoru i javnom uvidu. Upravo tu, u biti, za porezne obveznike poiva jamstvo. Suveren ne moe u to
dirnuti da neizravno ne kae svojim podanicima: Imate red, ja hou nered, hou tajnost pri upravljanju
dravnim fondovima; to mi je neophodno, jer ima mnogo izdataka koje elim isplatiti bez vaeg
doputenja, mnogo deficita koje elim prikriti, prihod koje elim, po potrebi, utajiti ili poveati.

Makijaveli: Dobro ste krenuli.

Monteskje: U slobodnim i industrijskim zemljama, svatko se razumije u financije iz potrebe, interesa ili
zanimanja, i vaa vlada u tom pogledu ne moe nikoga obmanuti.

Makijaveli: Tko vam kae da se hoe obmanjivati?

Monteskje: Cijeli posao financijske uprave, tako opsean i tako izloen u svojim brojnim pojedinostima,
svodi se, u krajnjoj ralambi, na dvije veoma jednostavne operacije, primiti i potroiti.

Tim dvjema stavkama gravitira itavo mnotvo zakona i posebnih propisa koji za cilj imaju jo jednu
veoma jednostavnu stvar: uraditi tako da porezni obveznik plaa samo nuni i uredno zarezani porez,
uraditi tako da vlada moe troiti javne prihode samo na izdatke koje je nacija odobrila.

Ostavljam po strani sve ono to se odnosi na poreznu osnovicu i na nain ubiranja poreza, na praktine
mjere osiguranja cjelokupnosti prihoda, naloga i tonosti u prometu dravnih prihoda; to su
raunovodstvene pojedinosti s kojima nema razloga da razbijam glavu. elim vam samo pokazati kako
javni uvid i nadzor djeluju u ponajbolje organiziranim sistemima politikih financija Europe.

Jedan od najvanijih problema koji je trebalo rijeiti bio je izai iz mraka i svima uiniti bjelodanim sav
utrak i sav utroak na kojima se zasniva koritenje javnog imutka u rukama vlade. To je bilo postignuto
zahvaljujui stvaranju onoga to se modernim jezikom naziva dravnim budetom, a koji je proraun ili
procijenjeni popis prihoda i rashoda, predvienih ne za neko daleko razdoblje, ve za svaku sljedeu
godinu. Godinji budet je, dakle, osnovna i na neki nain tvoraka toka financijskog stanja koje se
poboljava ili pogorava razmjerno njegovim utvrenim rezultatima. A stavke koje ga ine pripremljene
su od strane ministarstava u iji su djelokrug stavljene nadlene porezne slube. Za osnovu svoga rada
uzimaju doznake iz ranijih budeta, unose u njih izmjene, dodatke i nuna ukidanja. Sve to je upueno na
adresu ministra financija koji centralizira dostavljene mu dokumente i koji zakonodavnoj skuptini
podnosi ono to se zove prijedlogom budeta. Taj veliki posao, objavljen i tiskan u tisuu novina, svima
otkriva unutarnju i vanjsku politiku drave, civilno, sudbeno i vojno ureenje. Narodni ga zastupnici
razmatraju, ispituju i izglasavaju nakon ega se proglaava izvrnim, na isti nain kao i svaki drugi dravni
zakon.

Makijaveli: Dopustite mi da vam izrazim divljenje zbog jasnoe zakljuivanja i tonosti posve modernih
izraza, s kojima se slavni autor Duha zakona u stvarima financija znao iskupiti za sve one pomalo
maglovite teorije i pokadto dvosmislene izraze u tom velikom djelu koje ga je uinilo besmrtnim.

Monteskje: Duh zakona nije nikakav traktat o financijskom poslovanju.

Makijaveli: Vaa jezgrovitost glede ovog pitanja tim vie zasluuje da bude hvaljena, jer ste veoma
iscrpno govorili o tome. Nastavite - neka vam ne bude zapovjeeno - sluam vas s najveim moguim
zanimanjem.
DEVETNAESTI DIJALOG
Monteskje: Stvaranje budetskog sistema povuklo je za sobom, ako se tako moe rei, sva druga
financijska jamstva koja su danas ostavina svih dobro ureenih politikih drutava.

Tako prvi zakon to ga je nuno nametnulo budetsko ureenje jest onaj koji nalae da traeni krediti
odgovaraju postojeim prihodima. To je ravnotea koja se sveudilj mora prevoditi u za oko vidljive, realne
i vjerodostojne brojke, i da bi se to bolje postigao taj vani rezultat, da zakonodavac koji glasa o
podnesenim mu prijedlozima ne bi trpio nikakav pritisak, pribjeglo se jednoj veoma mudroj mjeri. Opi
dravni predraun podijeljen je u dva razliita budeta: budet trokova i budet prihoda, koji moraju biti
izglasani odvojeno, svaki svojim posebnim zakonom.

Na taj nain pozornost je zakonodavca primorana usredotoiti se, redom i posebice, na aktivu i pasivu, i
njegove odluke nisu unaprijed odreene opom ravnoteom prihoda i rashoda.

On nadzire, do u sitnice, ta dva elementa, i njihovim usporeivanjem, naposljetku, njihovom

usklaenou, nastaje ope izglasavanje budeta.

Makijaveli: To je sve veoma dobro, ali da li je to sluajno da su rashodi, parlamentarnim glasanjem,

omeeni nepremostivom barijerom? Je li to mogue? Moe li jedan dom braniti suverenu da se po hitnom
postupku namiri za nepredviene izdatke, a da time ne paralizira obnaanje izvrne vlasti?

Monteskje: Vidim da vas to mui, ali aliti zbog toga ne mogu.

Makijaveli: Zar u samim ustavnim dravama nije formalno rezervirano za suverena pravo da putem naloga
zatrai dodatne ili izvanredne kredite u vrijeme parlamentarnog raspusta?

Monteskje: To je tono, ali pod jednim uvjetom, da ti nalozi budu pretvoreni u zakone na sjednici domova.
Njihovo je odobrenje neophodno.

Makijaveli: Da do toga doe kad je izdatak ve pokrenut e da bi se ratificiralo ono to je uraeno, to mi ne

bi izgledalo loe.

Monteskje: Vjerujem vam; ali, na nesreu, nije se ostalo na tome. Najmodernije financijsko
zakonodavstvo zabranjuje da se normalni budetski prorauni stave izvan snage drugaije negoli putem
novoga zakona kojim se otvaraju dodatni i izvanredni krediti. Rashodi se vie ne mogu uveavati bez
intervencije zakonodavne vlasti.

Makijaveli: Ali, tada vie uope nije mogue vladati.

Monteskje: Izgleda da je ipak mogue. Modeme su drave shvatile da bi parlamentarno izglasavanje

budeta postalo izlino zbog zlouporaba s dodatnim i izvanrednim kreditima; da rashodi najzad moraju biti
ogranieni kada su, naravno, ogranieni i prihodi; da politiki dogaaji ne mogu svakoga asa utjecati na
promjenu financijskog stanja, i da raspust nikada nije toliko dugotrajan da ne bi bilo mogue pribjei
jednom izvanbudetskom glasanju.

Otilo se jo i dalje; htjelo se, kad su ve jednom izglasana sredstva za ovu ili onu slubu, da ona mogu
biti vraena u dravnu blagajnu ukoliko nisu iskoritena; mislilo se kako ne bi trebalo da se vlada, ak i
ako ostaje u granicama odobrenih kredita, moe posluiti fondovima jedne javne slube i namijeniti ih
nekoj drugoj, uzeti od jedne i dati ih drugoj, prebaciti putem doznaka s jednog na drugo ministarstvo; jer,
to bi znailo izbjegavati njihovu zakonski odreenu namjenu i, vjetim preusmjerenjem, povratiti se u
financijsku samovolju.

U tom cilju, zamiljeno je ono to se naziva posebnost kredita po stavkama, to znai da se izglasavanje
rashoda vri po posebnim stavkama koje sadre samo srodne i iste isplate za sva ministarstva. Tako e, na
primjer, stavka A ukljuivati rashode A za sva ministarstva, stavka B rashode B, i tako redom. Takav
postupak osigurava da neiskoriteni krediti moraju biti poniteni u raunovodstvu razliitih ministarstava i
preneseni u prihode budeta za iduu godinu. Nema potrebe da kaem da je ministarska odgovornost
sastavni dio tih mjera. I kao kruna svih tih financijskih garancija, to je ustanovljenje drutvenog
knjigovodstva, svojevrsnog vrhovnog suda, nadlenog da, na stalan nain, obnaa funkcije jurisdikcije i
nadzora nad financijskim poslovanjem, rukovanjem i koritenjem dravnih prihoda, kojemu je ak zadaa
da ukae na one dijelove financijske uprave koji mogu biti poboljani s dvojakog stajalita rashoda i
prihoda. Ova su objanjenja dostatna. Ne nalazite li da bi takvom organizacijom apsolutna vlast bila
uveliko obuzdana?

Makijaveli: Ja sam jo uvijek, priznajem, preneraen ovom financijskom upadicom. Pogodili ste me u
moju slabu toku: rekao sam da slabo poznajem ovu problematiku, ali imat u, u to moete vjerovati,
ministre koji e znati uzvratiti na sve to i ukazati na opasnost koju predstavlja veina tih mjera.

Monteskje: Zar i vi sami ne biste to mogli uiniti, barem malo?

Makijaveli: Jamano. Ali, na mojim je ministrima da razbijaju glavu oko lijepih teorija, to e im biti
glavno zanimanje; a ja u o financijama govoriti vie kao politiar nego kao ekonomist. Ima neto to ste
odve skloni zaboraviti, a to je injenica da je pitanje financija, od svih strana politike, ono koje se
najlake prilagoava napucima iz Vladara. Te drave koje imaju tako planski ureene budete i slubeno
knjigovodstvo po propisima, nalik su na one trgovce koji svoje poslovne knjige dre propisno i kako je
red, ali naposljetku isto propadaju. Tko ima, dakle, vee budete od vaih parlamentarnih vlada? Ima li
ita skuplje od demokratske republike Sjedinjenih Drava, od kraljevske republike Engleske? Istina je da
su golemi resursi ove potonje sile stavljeni u slubu najdublje i najiskusnije politike.

Monteskje: Udaljili ste se od pitanja. Na to ciljate?

Makijaveli: Na sljedee: pravila o financijskom poslovanju drava nemaju nikakav odnos s pravilima o
obiteljskom gospodarstvu koje, ini mi se, ostaje uzorom vaih stavova.

Monteskje. Ah! Ah! Uvijek ista razlika kao i u odnosu izmeu politike i morala?

Makijaveli: Naravno da je ista, i zar nije univerzalno priznata i primijenjena? Zar stvari nisu bile takve ak
i u vae vrijeme koje je ipak, gledano iz tog ugla, bilo manje razvijeno i niste li vi sami rekli da u
financijskom poslovanju drave sebi doputaju odstupanja zbog kojih bi se postidio i sin najraskalaenije
obitelji?

Monteskje: Tono je, rekao sam to, ali da iz toga izvlaite argument u prilog svojoj tezi, to me doista
iznenauje.

Makijaveli: Hoete rei, vjerojatno, da se ne treba diiti onim to se ini, ve onim to bi trebalo initi.

Monteskje: Upravo to.

Makijaveli: Odgovaram da treba htjeti ono to je mogue i da se ne moe ne initi ono to se ini
univerzalnim.

Monteskje: To je, priznajem, isti pragmatizam.

Makijaveli: A meni se, ipak, vrzma po glavi ideja da ako napravimo bilancu trokova moja e vlada,
apsolutna kakva ve jest, kotati manje nego vaa; ali, ostavimo se tog spora koji ne bi imao velikoga
znaenja. Vi se veoma varate ako vjerujete da mi se srce para zbog savrenosti financijskih ureenja koja
ste mi upravo objasnili. Ja se radujem, koliko i vi, zbog urednosti u ubiranju poreza, cjelokupnosti
prihoda; raduje me isto tako tonost raunovodstva, i tome se doista iskreno i veoma radujem. Vjerujete li,
dakle, da bi apsolutni suveren stavio ruku u dravnu blagajnu, i on sam baratao s dravnim prihodima? Ta
predostronost je uistinu djetinjasta. Zar tu lei opasnost? Tim bolje, da jo jednom ponovim, ako se
kapital prikuplja, obre i krui udesnom preciznou koju ste mi najavili. Ja kanim upravo sva ta uda
raunovodstva, sve te divote financijskog ureenja, iskoristiti za sjaj svoje vladavine.
Monteskje: U vama je vis comica. Najudnije je ipak za mene to to su vae financijske teorije u
potpunom proturjeju s onim to kaete u Vladaru, gdje vi strogo preporuate ne samo tednju u
financijskom poslovanju, nego, dapae, i samu krtost22.

Makijaveli: Grijeite to se udite, jer, gledajui iz tog ugla, nastupila su druga vremena, a jedno od mojih
bitnih naela jest prilagoavanje trenutku. Ali, vratimo se na temu i ostavimo, molio bih vas, malo po
strani ono to ste rekli o vaem drutvenom knjigovodstvu: pripada li ta ustanova sudbenom poretku?

Monteskje: Ne.

Makijaveli: To je, dakle, posve upravno tijelo. Zamiljam ga potpuno besprijekornim. Ali igra se nastavlja
i nakon to je ono ovjerovilo sve raune! Prijei li ono da se krediti izglasavaju, da se trokovi isplauju?
Njegove nam verifikacijske odluke ne kazuju nita vie o toj situaciji negoli sami budeti. To je neka vrsta
arhive u kojoj se sve registrira, bez ikakva prigovora, bezazlena ustanova, i da ne govorimo vie o tome:
bez bojazni je zadravam takvu kakva jest.

Monteskje: Zadravate je, kaete! Kanite, dakle, dirnuti u druge dijelove financijskog ureenja?

Makijaveli: Niste ni sumnjali, nadam se. Zar nakon dravnog udara nije neizbjean i jedan financijski
udar? Kako da se i u tome, kao i u ostalome, ne posluim svojom svemoi? Koja je to, dakle, magina
snaga koja bi mogla ouvati vae financijske uredbe? Ja sam poput onog diva iz ne znam ve koje bajke
kojeg su patuljci dok je spavao vezali brojnim nitima; ustajui, on ih je pokidao a da nije ni opazio.
Odmah po mom stupanju na vlast nee se vie ak ni postavljati pitanje izglasavanja budeta; ja u ga
odrediti posebnim dekretom, na diktatorski u nain otvoriti neophodne kredite i dati ih na odobrenje
Dravnome vijeu.

Monteskje: I nastavit ete tako?

Makijaveli: Ne, nipoto. Ve od idue godine ja u se vratiti u stanje zakonitosti; jer ne elim nita izravno
unititi, to sam vam ve vie puta rekao. Izdavale su se naredbe prije mene, izdavat u ih i ja. Govorili ste
mi o izglasavanju budeta temeljem dva posebna zakona: drim da je to loa mjera. Daleko je bolji uvid u
financijsko stanje kad se istodobno glasa i o dravnom proraunu prihoda i o dravnom proraunu
rashoda. Moja je vlada marljiva; ne valja da se dragocjeno vrijeme za javne odluke gubi u besplodnim
raspravama. Ubudue e dravni proraun prihoda i dravni proraun rashoda biti ukljueni u jedan Isti
zakon.

Monteskje: Dobro. A zakon koji zabranjuje da se uzimaju dodatni krediti bez prethodne suglasnosti
Zastupnikoga doma?

Makijaveli: Ukidam ga; razumijete valjda razloge za to.

Monteskje: Da.

Makijaveli: To je zakon koji e u svim reimima ostati neprimjenjiv.

Monteskje: A posebnost kredita, glasanje po stavkama?

Makijaveli: Nemogue ga je zadrati; nee se vie glasati o budetu rashoda po stavkama, ve po

ministarstvima.

Monteskje: To mi izgleda prejako, jer izglasavanje po ministarstvima ne daje nijednom od njih nita drugo
osim ispitivanja jednog ukupnog iznosa. To bi znailo isto kao kad bi se pri prosijavanju umjesto reeta
sluili bavom bez dna. A tu se radi o prosijavanju dravnih rashoda.

Makijaveli: To nije tono, jer svaki kredit, otvoren kao cjelina, predstavlja skup razliitih elemenata,
stavki, kako vi kaete; oni e se razmatrati, ako se to hoe, ali e se glasati po ministarstvima, s
mogunou prijenosa neke svote iz jedne stavke prorauna u drugu.
Monteskje: I iz ministarstva u ministarstvo?

Makijaveli: Ne, neu ii dotle; elim ostati u granicama nunoga.

Monteskje: Vi ste pravo olienje umjerenosti; i vjerujete da te financijske inovacije nee izazvati uzbunu u
zemlji?

Makijaveli: Zato mislite da e izazvati veu uzbunu od mojih drugih, politikih mjera?

Monteskje: Pa zato to pogaaju materijalne interese svih.

Makijaveli: Ah! To su vrlo istanane distinkcije.

Monteskje: Istanane? Nalazim da je to dobro naena rije. Zar istananost nije prije u igri vaih prstiju
kad obigravate oko narodnoga depa, i recite jednostavno da zemlja koja ne moe obraniti svoje
slobotine, ne moe obraniti ni svoj dep.

Makijaveli: Zato bi se netko alio kad sam ouvao bitna naela dravnog prava u financijskom
poslovanju? Zar porez nije uredno utvren, uredno ubran, krediti uredno izglasani? Zar se i tu, kao i
drugdje, sve ne zasniva na opem pravu glasa? Ne, nedvojbeno, moja vlada nije u ubogom stanju. Narod
koji me je aklamacijom izabrao ne samo da lako trpi sjaj prijestolja, ve ga hoe i trai u vladara koji je
izraz njegove moi. On mrzi samo jedno, a to je bogatstvo njemu slinih.

Monteskje: Ne izvrdavajte, niste na kraju svojih muka; neumoljivom vas rukom vraam nazad do budeta.
Ma to vi rekli, samo njegovo ureenje zaustavlja razvitak vae moi. To je okvir koji se moe prekoraiti,
ali samo uz vlastite pogibli i pogibelji. On je objavljen, njegove su stavke poznate, ostaje kao barometar
stanja.

Makijaveli: Zakljuimo s tim, jer tako vi hoete.

DVADESETI DIJALOG
Makijaveli: Budet je okvir, kaete; da, ali to je elastian okvir koji se iri koliko se hoe. Ja u uvijek biti
unutar okvira, nikada izvan.

Monteskje: to hoete rei?

Makijaveli: Zar sam ja taj koji bi vas mogao pouiti kako se to postie, ak i u dravama ije je budetsko
ureenje dostiglo najviu toku savrenstva? Savrenstvo se sastoji upravo u tome da se putem vjetih
lukavstava izae iz isto fiktivnog sistema ogranienja u stvarnost.

to je taj va godinje izglasavani dravni proraun? Nita drugo doli privremeno ureenje, letimian
pregled manje-vie glavnih financijskih dogaaja. Nikada to stanje nije konano prije no to se obraunaju
trokovi koje namee nunost tijekom cijele godine. U vaim budetima utvreno je ne znam koliko vrsta
kredita za sve mogue potrebe: dopunski, naknadni, izvanredni, privremeni, iznimni, koji sve ne krediti? I
svaki od tih kredita predstavlja, sam po sebi, toliko razliitih prorauna. Ali, evo kako se stvari odvijaju:
opi dravni proraun, onaj koji je izglasan poetkom godine, iznosi ukupno, uzmimo kao pretpostavku,
kredit od osamsto milijuna. Na pola godita financijsko stanje vie ne odgovara prvim predvianjima; tada
se pred parlamentarnim domovima podnosi ono to se naziva ispravljeni budet, kojim se dodaje jo sto,
sto pedeset milijuna na prvi iznos. Dolazi zatim naknadni budet: on donosi pedeset ili ezdeset novih
milijuna; konano, na redu je i zavrni obraun koji domee petnaest, dvadeset ili trideset milijuna.
Ukratko, u opoj bilanci ukupno odstupanje iznosi oko treinu predvienih trokova. I upravo taj zadnji
iznos, nakon ovjeravanja, biva usvojen od strane zakonodavnih domova. Na taj se nain nakon deset
godina dravni proraun moe udvostruiti ili ak utrostruiti.

Monteskje: Kad bi ta akumulacija trokova barem bila rezultat vaih financijskih ozdravljenja, u to ja ne
sumnjam, ali nita takova nee se dogoditi u dravama koje nee slijediti vae metode. Povrh toga, to nije
kraj vaih muka: potrebno je, naposljetku, da rashodi budu uravnoteeni s prihodima; kako ete se nositi s
tim?

Makijaveli: Sve je tu, moglo bi se rei, u umijeu slaganja brojki i u odreenim razlikovanjima rashoda, uz
pomo ega se dobiva prijeko potrebni prostor za manevrisanje. Tako, na primjer, razlikovanje izmeu
redovnog i izvanrednog budeta moe biti od velike koristi. Pomou te rijei izvanredan mogu se vrlo lako
progurati odreeni sporni rashodi i stanoviti, vie ili manje, problematini prihodi Imam tu, na primjer,
dvadeset milijuna rashoda; potrebno je, dakle, namaknuti dvadeset milijuna prihoda; u prihode stavljam
ratnu odtetu od dvadeset milijuna, ne jo utjeranu, ali koja e to biti kasnije, ili, jo i to, stavljam u
prihode porast u poreznom prinosu u iznosu od dvadeset milijuna, a koji e biti ostvaren idue godine. Eto
to se tie prihoda; i s tim je primjerima gotovo. to se tie rashoda, moe se pribjei suprotnom postupku:
umjesto zbrajanja, vrimo oduzimanje. Na taj e se nain, na primjer, iz budetskih rashoda izuzeti
trokovi ubiranja poreza.

Monteskje: I pod kojim izgovorom, molit u lijepo?

Makijaveli: Moe se rei, i ne bez razloga, da to nije dravni izdatak. Moglo bi se jo, i iz istog razloga,
izuzeti iz dravnog prorauna rashoda trokove odravanja upanijskih i opinskih slubi.

Monteskje: O svemu tome ne raspravljam, kao to se moete uvjeriti; ali, to ete uiniti s prihodima koji
su deficitarni, ili s trokovima koje uklanjate?

Makijaveli: Bitno u ovoj problematici jest razlikovanje izmeu redovnog i izvanrednog budeta. Na
izvanredni budet prebacuju se svi ti rashodi koji vas zabrinjavaju.

Monteskje: Ali, naposljetku, ta se dva budeta zbrajaju, i pojavljuje se konani iznos rashoda.

Makijaveli: Ne smiju se zbrajati; naprotiv. Jedino se pojavljuje redovni budet, a izvanredni je budet
samo aneks o kojem se brinemo na drugi nain.
Monteskje: A koji je to nain?

Makijaveli: Nemojte od mene traiti da anticipiram. Vidite, dakle, i ponajprije da postoji poseban nain
predstavljanja budeta, prikrivanja, po potrebi, sve veeg porasta. Nema vlade koja iz nunosti nije
primorana da tako postupa; postoje neiscrpni izvori u industrijskim zemljama, ali, kao to ste zamijetili, te
su zemlje krte, sumnjiave: prepiru se i oko najnunijih izdataka. Financijska se politika ne moe, kao ni
druge, igrati otvorenim kartama: u svakom trenutku ovjek bi bio u svemu sprijeen; ali najzad i
zahvaljujui usavrenju budetskog sistema, sve dolazi k sebi, sve je klasificirano, i ako budet ima nekih
svojih tajni, ima takoer i svojih jasnoa.

Monteskje: Ali, samo za upuene, vjerojatno. Vidim da od financijskog zakonodavstva pravite formalizam
isto toliko nepronian kao i sudbena procedura kod Rimljana u vrijeme dvanaest tablica. Ali, nastavimo.
Budui da vai rashodi rastu, potrebno je dakako i da se vai prihodi uveavaju u istom omjeru. Hoete li i
vi pronai dvije milijarde franaka u dravnoj blagajni kao Julije Cezar, ili ete otkriti rudnike Potosija?

Makijaveli: Vae su dosjetke veoma duhovite; uinit u ono to ine svekolike vlade: posudit u.

Monteskje: Tu sam vas ekao. Izvjesno je da ima malo vlada koje nisu prisiljene pribjegavati zajmu; ali je
isto toliko izvjesno da su one dune da to ine s mnogo obzira; one ne bi mogle bez velike opasnosti i bez
gubitka svakog moralnog ugleda opteretiti budue narataje prekomjernim, i u odnosu na mogua
sredstva, disproporcionalnim dugovima. Kako se uzimaju zajmovi? Putanjem u optjecaj vrijednosnih
papira koji ukljuuju obligaciju vlade da e isplatiti kamate razmjerne uloenu kapitalu. Ako je zajam
ugovoren po stopi od 5 posto, na primjer, drava je nakon dvadeset godina isplatila kamate u iznosu koji je
jednak pozajmljenom kapitalu; na kraju etrdeset godina iznos je dvostruko vei; a po isteku ezdeset
godina ak trostruk; i pri svemu tome ona ostaje dunik cjelokupne glavnice. Moglo bi se dometnuti, ako
drava poveava u beskraj svoj dug, bez da ita ini na njegovu smanjenju, da e ona doi u situaciju
nemogunosti pozajmljivanja, ili bankrota. To je lako razumjeti: nema zemlje u kojoj to nije svima jasno.
Tako su moderne drave htjele uvesti neophodno ogranienje porasta poreza. Zamislile su u tu svrhu ono
to se naziva sistemom amortizacije, uistinu prekrasnim rjeenjem, kako zbog svoje jednostavnosti tako i
zbog praktinog naina njegova provoenja. Stvoren je poseban fond ija su kapitalizirana sredstva
namijenjena stalnom otkupu dravnoga duga u uzastopnim dijelovima, tako da svaki put kad drava uzima
zajam, ona mora uplatiti u fond amortizacije stanoviti kapital namijenjen da u danom trenutku isplati novo
potraivanje. Vidite da je taj nain ograniavanja indirektan, i u tome lei njegova mo. Uz pomo
amortizacije nacija kae svojoj vladi: uzajmite ako ste primorani, neka tako bude, ali morate uvijek paziti
da ispunite novu obligaciju koju ste ugovorili u moje ime. Kad je netko neprestano obvezan plaanjem
amortizacije, dvaput e promisliti prije no to se odlui na pozajmljivanje. Ako redovito uplaujete u fond
amortizacije, ja vam odobravam vae zajmove.

Makijaveli: A zato hoete da ja amortiziram, molit u lijepo? Koje su to drave u kojima se amortizacija
vri na redovan nain? U Engleskoj je ak suspendirana; taj je primjer zapanjujui, zamiljam: ono to se
nigdje ne ini, ne moe se uope initi.

Monteskje: Na taj nain ukidate amortizaciju?

Makijaveli. To nisam rekao, naprotiv; pustit u da djeluje taj mehanizam, i moja e vlada koristiti fondove
koje sama stvara; to rjeenje prua veliku prednost. Za predstavljanja budeta moi e se, s vremena na
vrijeme, staviti u stavku prihoda iznos amortizacije predvien za iduu godinu.

Monteskje: A idue godine u stavku rashoda.

Makijaveli: Ne znam, to e ovisiti o okolnostima, jer bi mi bilo mnogo ao ako ta financijska ustanova ne
bude mogla redovitije djelovati. Moji e se ministri prepirati oko toga na veoma muan nain. Boe moj,
ne tvrdim da moja uprava, s financijskog stajalita, nee tu i tamo biti za osudu, ali kad se stvari lijepo
predoe, onda se prelazi preko mnogo toga. Upravljanje financijama je umnogome, takoer, to nemojte
zaboraviti, stvar tampe.

Monteskje: to sad, pak, to znai?

Makijaveli: Zar mi niste rekli da je javni uvid sama bit dravnog prorauna?

Monteskje: Ne poriem.

Makijaveli: E pa, zar budeti nisu popraeni izvjetajima, zapisnicima, slubenim dokumentima svih
vrsta? Kakvo dragocjeno vrelo za suverena predstavljaju sva ta javna priopenja ako se zna okruiti
sposobnim savjetnicima!

Hou da moj ministar financija govori jezikom znamenki sa zadivljujuom jasnoom i da njegov knjievni
stil bude, uostalom, besprijekorne istoe.

Dobro je kad se neprestano opetuje ono to je istinito, a to je da se "upravljanje dravnim prihodima sada
vri pod punim uvidom javnosti".

Tu neospornu tvrdnju treba ponavljati na tisue naina; elio bih da se objavi i reenica poput ove:

"Na sistem raunovodstva, plod dugogodinjeg iskustva, istie se jasnoom i pouzdanou svoga
postupka. On sprjeava zlouporabe i ne daje nikome, od najnieg slubenika pa sve do samog dravnog
poglavara, mogunost preusmjerenja ma i najmanjeg iznosa od njegove prave namjene, ili neke druge
nepropisne radnje."

Govorit e se vaim jezikom - tko bi bolje? - i rei e se:

"Izvrsnost financijskog ureenja poiva na dvjema osnovama: nadzor i javni uvid. Nadzor koji prijei da i
jedan jedini cent izae iz ruku poreznih obveznika i ue u dravnu blagajnu, pree iz jedne u drugu kasu, i
izae da bi se naao u rukama nekog dravnog vjerovnika, a da zakonitost njegova ubiranja, pravilnost
njegova prometa, zakonitost njegova koritenja ne budu pod nadzorom odgovornih lica, sudbeno
ovjerovljeni od strane neopozivih sudaca i, konano, potvreni od strane financijske komisije
Zastupnikoga doma."

Monteskje: O, Makijaveli! Vi uvijek zbijate alu, ali u vaoj ali ima neega paklenog.

Makijaveli: Zaboravljate gdje se nalazimo.

Monteskje: I nebesa izazivate.

Makijaveli: Bog nas to stavlja na kunju.

Monteskje: Nastavite.

Makijaveli: Na poetku budetske godine, ministar e se financija oglasiti ovim rijeima:

"Nita do sada ne dovodi u pitanje budetska predvianja. Bez ikakve iluzije, imamo najozbiljnije razloge
da se nadamo da e dravni proraun, po prvi put poslije toliko godina, i unato servisiranjima duga,
iskazati stvarnu ravnoteu. Ovaj tako eljeni rezultat, ostvaren u izvanredno tekim vremenima, najbolji je
dokaz da se rast javnog bogatstva nijednom nije usporio."

Zar to nije krasno sroeno?

Monteskje: Nastavite.

Makijaveli: Tim e se povodom govoriti i o amortizaciji, koja vas je toliko zaokupljala maloas, i rei e
se:

"S amortizacijom emo krenuti uskoro. Ako se ostvari plan koji smo u tu svrhu pripremili, ako dravni
prihodi nastave rasti, nee biti nemogue da se u dravnom proraunu, to e biti podnesen za pet godina,
u bilanci dravnih financija iskae viak prihoda."
Monteskje: Vae su nade dugorone, ali glede amortizacije, i nakon to ste obeali da ete je staviti u
pogon, to ete rei ako ne budete uinili nita?

Makijaveli: Rei e se da trenutak nije bio dobro izabran, da jo treba priekati. Moe se ii i dalje pa rei:
ugledni ekonomski strunjaci osporavaju amortizaciji bilo kakvu stvarnu efikasnost. Te teorije, uostalom,
vi dobro poznajete; mogu vas samo podsjetiti na njih.

Monteskje: Nema potrebe.

Makijaveli: Preko neslubenih novinarskih pera objavit emo takva uenja, s vremena na vrijeme emo ih
i sami natuknuti, i jednoga e se dana naposljetku moi i glasno priznati.

Monteskje: Kako?! Nakon to je prethodno priznata uinkovitost amortizacije, i nakon to su hvaljene

njene prednosti!

Makijaveli: Ali, zar se znanstveni iskazi ne mijenjaju? Zar prosvijeeni vladar ne treba malo po malo
slijediti napretke ekonomske znanosti svoga vremena?

Monteskje: To je nepobitno. Ostavimo se amortizacije. Kad ne budete mogli ispuniti nijedno od svojih
obeanja, kad se budete nali pod teretom trokova, a nakon to ste najavili mogunost vika prihoda, to
ete tada rei?

Makijaveli: Odvano emo, ako potreba nalae, to priznati. Takva iskrenost je na ast vladi i narod e biti
ganut, jer to dolazi od jedne jake vlasti. Ali zauzvrat moj e ministar financija sve poduzeti da ukloni
svako znaenje porasta rashoda. Rei e, a to je istina: "Financijska praksa pokazuje da nepokriveni
izdaci nisu nikada potpuno utvreni; da stanovita koliina novih sredstava pristie, kao obino, tijekom
godine, poglavito uslijed porasta poreznih prihoda; da e znatan dio izglasanih kredita, uostalom, budui
da su ostali neiskoriteni, biti anuliran."

Monteskje: Hoe li i doi do toga?

Makijaveli: Pokadto, u stvarima financijskim, vi to znate, ima gotovih izraza, stereotipnih reenica, koje
imaju velikog odjeka u javnosti, djeluju smirujue i ulijevaju povjerenje.

Tako, predstavljajui s nesumnjivim umijeem ovaj ili onaj pasivni dug, kae se: ovaj iznos nema niega
pretjeranog on je prirodan, on je sukladan prethodnim budetima; iznos nepokrivena duga nema niega
uznemirujueg, dapae, veoma je umirujui. Postoji cijelo mnotvo slinih izriaja o kojima vam ne
govorim, jer ima drugih praktinih umijea, mnogo vanijih, na koja vam elim skrenuti pozornost.

Ponajprije, u svim slubenim dokumentima neizostavno treba uporno naglaavati rast blagostanja,
trgovake djelatnosti i sve vei porast potronje.

Porezni se obveznik manje uzbuuje zbog neujednaenih budeta kad mu se te stvari ponavljaju, a to mu
se moe ponavljati do sitosti i da se nikad ne pokae nepovjerljivim, toliki je, naime, magini uinak koji
na burujske lude proizvodi vjerodostojno knjigovodstvo. Kad je budetska ravnotea poremeena i kad se
za iduu godinu hoe pripremiti javnost na stanovita iznevjerenja, onda se unaprijed u nekom izvjetaju
istakne Sljedee e godine deficit iznositi samo

Ako je deficit manji od predvienog, to je onda istinski trijumf; ako je vii, onda se kae: "Deficit je vei
no to se predvialo, ali prole je godine bio jo vei; tako, openito gledano, stanje je sad bolje, potroeno
je manje, a ipak smo proli kroz izvanredno teke okolnosti: rat, oskudica, epidemije, nepredviene krize u
opskrbi, itd.

Meutim, porastom prihoda ve sljedee godine bit e, po svim pretpostavkama, omoguena toliko eljena
ravnotea: dug e biti smanjen, budet prikladno uravnoteen. Taj e se napredak nastaviti, moemo se
tome nadati, i, ako ne bude izvanrednih dogaaja, ravnotea naih financija e, kao to je pravilo, postati
navika."
Monteskje: To je vrhunska komedija; navika e biti pravilo, ali se takva navika nee nikada stei, jer,
zamiljam, pod vaom e vladavinom uvijek biti nekakvih izvanrednih okolnosti, gdjekoji rat, poneka
kriza u opskrbi.

Makijaveli: Ne znam hoe li biti kriza u opskrbi; ali izvjesno je da u veoma visoko drati stijeg
nacionalne asti.

Monteskje: To je zaista najmanje to biste mogli uiniti. Ako poanjete slavu, ne pripada vam zahvalnost,
jer slava je u vaim rukama samo sredstvo vladanja: ona svakako nije ta koja e otplatiti vae dravne
dugove.
DVADESET I PRVI DIJALOG
Makijaveli: Bojim se da robujete stanovitim predrasudama glede zajmova; oni su dragocjeni iz vie
razloga: vezuju obitelji uz vlast; to su zatim izvanredna ulaganja za pojedince, a moderni ekonomisti
otvoreno danas priznaju da, daleko od toga da osiromauju, javni dugovi naprotiv obogauju drave.
Doputate mi da vam objasnim i kako?

Monteskje: Ne, jer vjerujem da poznajem ta uenja, budui da stalno govorite o pozajmljivanju, nikada o
vraanju duga, htio bih znati ponajprije od koga ete traiti toliki kapital, i u koje svrhe ete ga uzajmiti.

Makijaveli: Ratovi su i tu od velike pomoi. Oni velikim dravama omoguuju zajmove od petsto do esto
milijuna; od tog iznosa potroi se samo polovicu ili dvije treine, a ostatak se nae u dravnom trezoru, za
unutranje potrebe.

Monteskje: Petsto ili esto milijuna, kaete! A koji su to bankari dananjice u mogunosti dodijeliti
zajmove u visini cjelokupnog bogatstva pojedinih drava?

Makijaveli: Ah! Vi ste jo uvijek kod tih rudimentarnih postupaka pozajmljivanja? To je, dopustite da vam
kaem, gotovo prahistorija u stvarima financijskog poslovanja. Danas se vie ne pozajmljuje od bankara.

Monteskje: A od koga onda?

Makijaveli: Umjesto da se zakljuuju poslovi s kapitalistima koji su vjeti u nametanju nepovoljnih uvjeta
i ija malobrojnost, sama po sebi, ponitava konkurenciju, obraamo se svim podanicima: bogatima,
siromanima, obrtnicima, trgovcima, svakome tko ima makar kintu u depu; raspisuje se zatim ono to se
naziva narodnim zajmom, i da bi svatko mogao kupiti dravne obveznice, one su podijeljene u kupone
vrlo malih iznosa. Prodaju se dravne obveznice od pet ili deset franaka pa do sto tisua, milijun franaka
vrijednosti. Sutradan po emisiji obveznica, cijena tih vrijednosnih papira je u porastu, dobivaju na cijeni,
kako se to kae; to se dozna i navala je sa svih strana, svi ele da ih kupe, kao da su pomahnitali. Za
nekoliko dana dravne se blagajne prelijevaju; toliko novca pristie da se ne zna gdje ga staviti; ipak,
pronalazi se neko rjeenje za daljnje primanje, jer ako upis narodnog zajma nadilazi vrijednost emitiranih
obveznica moe se javnosti prirediti neko ugodno iznenaenje.

Monteskje: Ah!

Makijaveli: Onima koji su zadnji pokupovali obveznice vraa se njihov novac. To se uradi uz veliku buku
i pomo tampe. Ta je vijest primljena kao pravo iznenaenje. Viak dostie pokatkad i dvjesto ili tristo
milijuna: procijenite i sami u kojoj je mjeri javnost dirnuta tim povjerenjem to ga cijela zemlja ukazuje
vladi.

Monteskje: Povjerenje pomijeano sa, kako vidim, razularenim burzovnim pekulacijama. uo sam ve
poneto o toj mahinaciji, ali sve iz vaih usta postaje fantazmagorino. E pa dobro, neka bude, ruke su
vam pune novca, ali

Makijaveli: Imat u vie nego to moete i zamisliti, jer moderne nacije imaju velike bankarske institucije
koje mogu pozajmiti izravno dravi sto ili dvjesto milijuna po prosjenoj kamatnoj stopi; veliki gradovi
takoer mogu pozajmiti. Kod tih istih nacija postoje i ustanove koje se nazivaju skrbnikim drutvima: to
su tedionice, kase drutvene pomoi i mirovinski fondovi. Drava ima obiaj zatraiti da kapital tih
ustanova, koji je ogroman i koji se moe pokadto popeti i na petsto ili esto milijuna, bude prebaen u
dravnu blagajnu, gdje ulazi u zajedniku masu, s isplatom niskih kamata ulagaima.

Povrh toga, vlade mogu pribaviti sredstva na isti nain kao to postupaju banke. Na svojim blagajnama
izdaju priznanice po vienju u iznosu od dvjesto ili tristo milijuna, neku vrstu mjenica za kojima pone
jagma i prije stavljanja u promet.

Monteskje: Dopustite da vas prekinem: vi samo govorite o pozajmljivanju ili izdavanju mjenica; ne pada
vam nikada na pamet da neto nekada i platite?
Makijaveli: Valja vam jo rei da se, u nudi, mogu prodati i dravna dobra.

Monteskje: Ah, vi se sada i rasprodajete! Ali, nikako da platite?

Makijaveli: Nesumnjivo; trenutak je da vam kaem kako se valja suoiti s pasivom.

Monteskje: Kaete, suoiti s pasivom; elio bih uti neki toniji izraz.

Makijaveli: Namjerno uzimam taj izraz, jer je primjeren stvarnosti. Ne moe se uvijek uklanjati pasivu, ali
je mogue suoiti se s njom; u tom izrazu ima ak neeg veoma odvanog, jer pasiva je straan neprijatelj.

Monteskje: E pa, kako se mislite suoiti s njom?

Makijaveli: Na raspolaganju su mi razliita sredstva; ponajprije porez.

Monteskje: To znai da e se pasiva iskoristiti za plaanje pasive.

Makijaveli: Vi mi govorite kao ekonomist, a ne kao financijski strunjak. Ne brkajte. S prihodom od taksi
moe se doista platiti. Znam da je porez na zlu glasu; ako smeta onaj koji je uveden, pronae se neki
drugi, ili se uvede isti pod drugim nazivom. Poznato je umijee, vi to znate, da se pronau ranjive toke
porezovnog predmeta.

Monteskje: Vi ete ga, ini mi se, uskoro unititi.

Makijaveli: Ima i drugih naina: postoji ono to se zove konverzija.

Monteskje: Ah! Ah!

Makijaveli: To se odnosi na dug koji se naziva osiguranim, tj. onim koji nastaje iz putanja u promet
obveznica zajma. Kae se dravnim rentijerima, na primjer: isplatio sam vam do danas 5 posto vaega
kapitala; to je bila i kamatna stopa na va ulog. Ne mislim vam plaati vie od 4 i pol ili 4 posto. Pristanite
na snienje postotka ili primite isplatu glavnice kapitala koji ste mi posudili.

Monteskje: Ali ako doista vratite novac, nalazim da je taj va postupak jo uvijek dosta astan.

Makijaveli: Nema dvojbe da se novac vraa, ako ga se trai; ali, veoma mali broj njih se brine o tome;
rentijeri imaju svoje navade; njihov je kapital uloen; imaju poverenja u dravu; oni vie vole manju
zaradu, a siguran ulog. Kad bi svi zatraili svoj novac, oito je, dravna bi blagajna bila uhvaena u
stupicu. To se nikada ne dogaa i na taj nain ponitava se pasiva od vie stotina milijuna.

Monteskje: To je, ma to vi rekli, nemoralan nain; prisilni zajam koji ugroava javno povjerenje.

Makijaveli: Ne poznajete rentijere. Evo jednog drugog postupka to se odnosi na drugu vrstu duga. Rekao
sam vam maloas da drava na raspolaganju ima fondove mirovinskog i socijalnog osiguranja i drugih
vrsta drutvene skrbi, i da se ona njima slui isplaujui najamninu, osim ako ih ne vrati temeljem prvog
sudskog zahtjeva. Ali, ako ih nije u mogunosti vratiti, nakon to se njima dugo sluila, tada vri
konsolidaciju svoga duga u njenim rukama.

Monteskje: Znam to to znai; drava kae ulagaima: Vi hoete svoj novac, ja ga vie nemam; eto vam
vae kamate.

Makijaveli: Tono, i ona tako na isti nain konsolidira sve dugove kojima vie ne moe udovoljiti.
Konsolidira mjenice koje je izdao Trezor, dugove koje je zakljuila gradovima, dugove prema bankama, i
naposljetku sve one koji ine ono to se veoma ivopisno naziva kliznim dugom, jer ga ine potraivanja
koja nemaju odreenog zaloga i koja dospijevaju vie ili manje kratkorono.

Monteskje: Imate veoma osebujne metode rastereenja drave.

Makijaveli: to mi moete spoitnuti ako inim samo ono to ine i svi drugi?

Monteskje: Oh! Ako svi to rade, treba onda biti doista veoma strog, pa spoitavati Makijaveliju!

Makijaveli: Otkrivam vam samo tisuiti dio smicalica koje stoje na raspolaganju. Daleko od toga da se
bojim porasta stalnih renti, ja hou da dravno bogatstvo bude u potpunosti pretvoreno u rentu; uinit u
da gradovi, opine, javne ustanove daju u najam sve svoje nekretnine ili sav svoj pokretni kapital. Sam
interes moje dinastije nalagat e takve financijske mjere. U mom kraljevstvu nee biti ni jednog jedinog
talira koji nee hiti vezan, barem nekom niti s mojim postojanjem.

Monteskje: Ali, gledajui i s tog stajalita, s tog kobnog stajalita, hoete li postii svoj cilj? Ne idete li, i
to na najizravniji nain, preko propasti drave k vlastitoj propasti? Ne znate li da kod svih europskih nacija
postoje velika trita dravnih papira na kojima su razboritost, mudrost i estitost vlada stavljeni na
drabu? Sudei po nainu na koji vi upravljate financijama, vai e vrijednosni papiri biti odbaeni, uz ist
gubitak, s vanjskih trita i past e na najnie mogue teajeve, ak i na burzi vaega kraljevstva.

Makijaveli: To je oigledna pogreka. Slavna vlada kakva e biti moja, moe uivati samo veliki ugled u
inozemstvu. U tuzemstvu, pak, njena e jakost izazivati zebnju. Povrh toga, ne bih elio da ugled moje
drave ovisi o uzbuenjima nekolicine trgovaca lojem; ja u burzom vladati uz pomo burze.

Monteskje: to je to sad?

Makijaveli: Imat u goleme kreditne ustanove osnovane prividno radi pruanja kredita industriji, ali ija e
stvarna funkcija biti podravanje rentijerstva. Moni da na trite bace etiristo ili petsto milijuna, ili da u
istom obimu prorijede trite, ti e financijski monopoli uvijek biti gospodari teajeva. to kaete o toj
mahinaciji?

Monteskje: Krasnih li poslova koje e vai ministri, vai miljenici i vae milosnice poduzimati u tim
kuama! Vaa e se vlada, dakle, na burzi igrati s dravnim tajnama?

Makijaveli: to ste rekli?

Monteskje: Dajte mi onda neki drugi razlog postojanja tih kua. Sve dok ste stajali na terenu politikih
doktrina ovjek se mogao i prevariti oko pravog naziva za vau politiku, ali otkad ste preli na primjenu,
to vie nije mogue. Vaa e vlada biti jedinstven sluaj u povijesti; nee ju se moi nikada klevetati.

Makijaveli: Ako se netko u mome kraljevstvu usudi rei to to ste vi upravo izgovorili, nestat e kao da ga
je grom oinuo.

Monteskje: Grom jest dobar argument i budite sretni to vam je jo pri ruci. Jeste li zavrili s financijama?

Makijaveli. Da.

Monteskje: Vrijeme naprosto leti.

ETVRTI DIO
DVADESET I DRUGI DIJALOG
Monteskje: Prije no to sam vas uo, nisam dobro poznavao ni duh zakona, ni duh financija. Veoma sam
vam zahvalan to ste me poduili i jednome i drugome. Vi u svojim rukama drite najveu mo modernih
vremena, novac. Moete je imati koliko vas je volja. S tako silnim sredstvima vi ete, nema dvojbe, initi
velika djela; nastupio je trenutak da napokon pokaete kako dobro moe proistei iz zla.

Makijaveli: To vam doista elim dokazati.

Monteskje: Pa dobro, da vidimo.

Makijaveli: Najvea od svih mojih dobrobiti bit e ponajprije unutarnji mir koji sam osigurao svome
narodu. Pod mojom vladavinom zle su strasti priguene, dobri su ljudi utjeeni, a zloesti strahuju. Svojoj
sam zemlji, koju su prije mene razdirale unutarnje podjele, povratio slobodu, dostojanstvo i snagu.

Monteskje: Nakon to ste promijenili tolike stvari, nije valjda da ete promijeniti i znaenje samih rijei?

Makijaveli: Sloboda nije u razuzdanosti, kao to ni dostojanstvo i snaga nisu u pobuni i neredu. Moje
carstvo mirno iznutra, uivat e veliku slavu izvana.

Monteskje: Kako?

Makijaveli: Vodit u ratove na svim stranama svijeta. Prijei u Alpe kao Hanibal; ratovat u u Indiji kao
Aleksandar; u Libiji kao Scipion; proi u od Atlasa do Taurusa, od obala Gangesa do Misisipija, i od
Misisipija do rijeke Amur. Kineski e Veliki zid pasti na spomen moga imena; moje e pobjedonosne
legije braniti Spasiteljev grob u Jeruzalemu; u Rimu, pak, grob Isusova namjesnika; njihove e izme
gaziti prainu Inka u Peruu, u Egiptu pepeo Sesostrisa; prah Nabukodonosora u Mesopotamiji. Potomak
Cezara, Augusta i Karla Velikog, osvetit u se za Varov poraz na obalama Dunava, za propast kod Kana
na obalama Adide; na Baltiku za nasilja Normana.

Monteskje: Smilujte se i stanite, preklinjem vas. Kad biste se i osvetili za poraze svih velikih vojskovoa,
vama to ne bi bilo dosta. Ne bih vas elio usporediti s Lujem XIV, o kojem je Boalo govorio: Ili veliki
kralj prestaje pobjeivati, ili ja prestajem pisati; ta bi vas usporedba ponizila. Priznajem da se nijedan
junak, od antike do danas, ne bi mogao s vama nositi.

Ali, ne radi se uope o tome: rat je sam po sebi zlo; a vama on slui da bi se trpjelo jo vee zlo: ropstvo;
ali, gdje je, u svemu tome, dobro koje ste mi obeali initi?

Makijaveli: Nije ovdje mjesto izmotavanjima; slava je ve sama po sebi veliko dobro; to je najmonije od
svih nagomilanih blaga; a suverenu koga slava prati, i sve mu je ostalo na dohvatu ruke. On je strah i
trepet susjednim dravama, neogranieni gospodar Europe. Njegov se ugled neodoljivo namee, jer ma to
vi rekli o jalovosti pobjeda, sila se nikada ne odrie svojih prava. Glume se nekakvi idejni sporovi,
himbeno se pokazujemo ravnodunima i jednoga lijepoga dana napokon se doepamo cijele neke oblasti
za kojom udimo i nametnemo ratni danak pobijeenima.

Monteskje: Dopustite, ali u takvom sistemu posve je prikladno tako postupati ako je mogue; u protivnom,
vojni bi zanat bio poprilino luckast.

Makijaveli: U pravi as! Vidite da se naa razmiljanja poinju malo po malo pribliavati.

Monteskje: Da, kao Atlas i Taurus. Pogledajmo druga velika djela vae vladavine.

Makijaveli: Ne odbacujem, kao to se vama ini, usporedbu s Lujem XIV. Imat u mnogo to zajednikog
s tim kraljem; kao i on, i ja u graditi golema zdanja; ipak, mjerena tim arinom, moja e ambicija ii
mnogo dalje od njegove, ali i od ambicija najslavnijih vladara; hou pokazati narodu da spomenike ija je
izgradnja zahtijevala stoljea, mogu izgraditi za nekoliko godina. Kraljevske palae mojih predasnika bit
e sravnjene sa zemljom da bi se na istome mjestu podigle u novim oblicima; sruit u itave gradove da
bih ih ponovo izgradio prema gotovim planovima, da bih dobio ljepe perspektive. Ne moete ni zamisliti
do koje mjere graevine povezuju narod s okrunjenim glavama. Moglo bi se rei da narod lako oprata to
se rue njegovi zakoni, pod uvjetom da mu se grade domovi. Vidjet ete uskoro, uostalom, da ta zdanja
slue veoma vanim svrhama.

Monteskje: emu ete se posvetiti po okonanju velikih graevinskih radova?

Makijaveli: emu urba? Broj velikih djela nije neogranien. Molim vas, recite mi, zar velike vladavine,
jo od Sesostrisa, pa do Luja XIV i Petra I, nisu imale, kao svoja dva bitna i velika obiljeja, rat i velike
graevine?

Monteskje: To je tono, ali ipak postoje apsolutni suvereni koji su bili zaokupljeni stvaranjem dobrih
zakona, poboljanjem obiaja, tako to bi u njih unijeli vie jednostavnosti i dolinosti. Vidili smo i one
koji su bili zaokupljeni i redom u financijama, u privredi; one koji su pomiljali da iza sebe ostave red,
mir, trajne ustanove, pokadto i slobodu.

Makijaveli: O, svega e toga biti! Vidite da ak i po vaem miljenju apsolutni suvereni imaju i dobrih
strana.

Monteskje: Naalost, ne mnogo! Pokuajte mi dokazati suprotno. Imate mi kazati neto dobro?

Makijaveli: Poduzetnikom u duhu dati neuveni polet; moja e vladavina biti vladavinom unosnih
poslova. Okrenut u pekulaciju k novim, dotad nepoznatim putevima. Moja e uprava ublaiti ak neke
od stega. Oslobodit u propisa mnoge privredne djelatnosti: mesari, pekari i kazalini ljudi bit e slobodni.

Monteskje: Slobodni da rade?

Makijaveli: Slobodni da peku kruh, slobodni da prodaju meso i slobodni da daju kazaline predstave bez
doputenja vlasti.

Monteskje: Ne znam to to znai. Sloboda privreivanja je ope pravo modernih naroda. Moete li me
pouiti neem boljem?

Makijaveli: Stalno u brinuti o sudbini naroda. Moja e mu vlada nai posla.

Monteskje: Pustite narod da ga sam nae, to bi bilo bolje. Politika vlast ne bi smjela graditi svoju
popularnost na nadnicama svojih podanika. Dravni prihodi nisu nita drugo doli kolektivna kotizacija,
iji proizvod treba da slui samo opim slubama; radnike klase koje se oslanjaju na dravu padaju u
ponienje; one gube svoju energiju, svoj polet, svoju intelektualnu snagu. Vezivanje uz dravne jasle baca
ih u neku vrstu suanjstva, iz kojega se ne mogu izbaviti a da ne unite samu dravu. Vai veliki
graevinski pothvati gutaju goleme svote za neproizvodne izdatke; prorjejuju kapital, unitavaju malu
privredu, ire nepovjerenje kod niih slojeva drutva. Glad je na kraju svih vaih planova. tedite, i gradit
ete kasnije. Vladajte umjereno, pravino, vladajte u najmanjoj moguoj mjeri, i narod nee nita od vas
traiti, jer mu neete biti ni potrebni.

Makijaveli: Ah, kako ledenim pogledom promatrate bijedu naroda! Naela moja vladavine posve su
drugaija; na mom srcu lee sva bia to pate, sva sirotinja. Uasnut sam kad vidim kako se bogati odaju
uivanjima to su nedostupna najveem broju. Uinit u sve to budem mogao radi poboljanja
materijalnog poloaja radnika, nadniara i svih onih koji stenju pod teretom drutvene neimatine.

Monteskje: Ponite tako to ete im dodijeliti sredstva koja ste namijenili svojim
visokodostojanstvenicima, svojim ministrima, svojim savjetnicima. Namijenite im poklone to ih
razmetljivo poklanjate svojim skutonoama, dvorjanima i milosnicama.
Jo bolje, odbacite grimizni plat koji predstavlja uvredu jednakosti ljudi. Oslobodite se preasnih naslova
Velianstva, Visosti, Preuzvienosti koji ulaze u ui oholih kao otar iljak. Nazovite se Protektorom, kao
Kromvel, ali djelujte kao apostol; otiite ivjeti u kolibu sirotinje kao Alfred Veliki, spavati po bolnicama,
ispruite se na bolesnike krevete kao Sv. Luj. Veoma je lako pokazivati evaneosko milosre kad se
ivot provodi po gozbama, kad se uveer poiva u raskonim krevetima, u zagrljaju lijepih milosnica, kad
pri lijeganju i ustajanju istaknute osobe ure da vam pomognu u odijevanju. Budite otac obitelji a ne
despot, patrijarh a ne vladar.

Ako vam se ta uloga ne dopadne, onda se postavite na elo jedne demokratske republike, dajte slobodu,
uvedite je u obiaje i ivom silom, ako je to va temperament. Budite Likurg, budite Agesilaj, budite Grah,
ali ja ne znam to je ova mlitava civilizacija u kojoj se sve savija, sve blijedi u nazonosti vladara, u kojoj
su svi duhovi stavljeni u isti kalup, sve due u istu odoru; razumijem da netko udi za vlau nad ljudima,
ali ne i nad automatima.

Makijaveli: Eto bujice rjeitosti koju ne mogu zaustaviti. Takvim se izjavama obaraju vlade.

Monteskje: Jao! Vi nemate druge brige osim zadravanja na vlasti. Da bi se na kunju stavila vaa ljubav
prema opem dobru, dovoljno je zatraiti da u ime spasa drave siete s prijestolja. Narod, iji ste vi
izabranik, trebao bi samo iskazati takvu svoju volju, pa da se vidi koliko vam je stalo do njegove
suverenosti.

Makijaveli: Koje udno pitanje! Zar to nije njegovo dobro u ime kojeg u mu se oduprijeti?

Monteskje: to znate o tome? Ako je narod iznad vas, u ime kojeg prava njegovu volju potinjavate
svojoj? Ako ste slobodno prihvaeni, ako ste ne opravdani, ve samo neophodni, zato sve oekujete od
sile, nita od razuma? Stalno ste prestraeni za svoju vlast, jer vi ste od onih koji pleu samo jedno ljeto.

Makijaveli: Jedno ljeto! Trajat u cijelog ivota, i moji potomci, moebiti, poslije mene. Vi poznajete moj
politiki, ekonomski i financijski sistem. Hoete li upoznati i posljednje sredstvo uz iju u pomo
korijenje svoje dinastije posaditi do najdubljih slojeva?

Monteskje: Ne.

Makijaveli: Odbijate da me ujete, vi ste pobijeeni; vi, vaa naela, vaa kola i vae vrijeme.

Monteskje: Pa govorite onda, kad ve tvrdoglavo ustrajavate, ali neka to bude zadnje!
DVADESET I TREI DIJALOG
Makijaveli: Ne odgovaram ni na jednu od vaih oratorskih figura. Zanosi elokvencije ovdje nam nisu
potrebni. Rei jednom suverenu: Hoete li biti toliko ljubazni i sii s prijestolja zarad sree naroda - ista
je ludost, zar ne? Rei mu jo i ovo: Budui da ste izraz narodnog izbora, potinite se njegovim
nestalnostima, priklonite se raspravi, zar je to mogue? Zar svaka uspostavljena vlast nema za svoj prvi
zakon da se brani, ne samo u vlastitu interesu, nego i u interesu naroda kojim vlada? Nisam li uinio
najveu rtvu koja se moe podnijeti modernim naelima jednakosti? Zar vlast proistekla iz opeg prava
glasa nije naposljetku izraz volje najveeg broja? Rei ete mi da to naelo unitava politike slobode; to
ja tu mogu? Kad je to naelo ve ulo u obiaje, znate li za nain da ga se ukloni? I ako ga nije mogue
ukloniti, znate li neki drugi nain da se ostvari u velikim europskim drutvima, osim rukom jednog
jedinog ovjeka? Strogi ste kad su u pitanju naini vladanja: ukaite mi na neki drugi nain ostvarenja i
ako drugog nema osim apsolutne vlasti, recite mi kako se ta vlast moe otarasiti svih tih nesavrenosti na
koje je osuuje sama narav njena temeljnog naela.

Ne, nisam Sv. Vensen d Pol, jer mojim podanicima nije potrebna evaneoska dua, nego vrsta ruka; ja
nisam ni Agesilaj, ni Likurg, ni Grah, jer nisam ni meu Spartancima, ni meu Rimljanima; ja sam tu sred
razbludnih drutava to mijeaju pomamu strasti s pomamom oruja, zanose sile sa zanosima osjeta, i koja
ne ele vie ni bojeg ni oinskog autoriteta, ali ni konica vjere. Jesam li ja stvorio svijet to me
okruuje? Takav sam, jer je i svijet takav. Da li u imati snage da zaustavim njegovo propadanje? Ne,
mogu samo produljiti njegov ivot, jer bi se, prepunim samom sebi, jo bre raspao. Uzimam to drutvo sa
svim njegovim porocima, jer ono i nema vie nita drugo osim poroka; da ima vrlina, pristupio bih mu i sa
strane njegovih vrlina.

Ali, ako stroga naela mogu ruglu izvrgnuti moju mo, mogu li se ona ogluiti o stvarne zasluge koje
imam, o moj veleum i ak moju veliinu?

Ja sam ruka, ja sam ma Revolucije koji odgoni daak to je predznak konanog unitenja. Obuzdavam
bezumne sile koje, u osnovi, nemaju druge pobude osim instinktivne surovosti, i koje jure za plijenom pod
platom naela. Ako te sile stavim pod stegu, ako zaustavim njihovo irenje u svojoj domovini, makar i za
jedno stoljee, zar joj nisam uinio veliku uslugu? Ne mogu li barem polagati pravo na priznanje od strane
europskih drava koje okreu pogled k meni, kao prema Ozirisu koji, samo on, ima mo kroenja tih
goropadnih svjetina? Okrenite, dakle, pogled navie i poklonite se pred onim koji na svom elu nosi
sudbonosno znamenje ovjekove predestinacije.

Monteskje: Zatornie, unue Timura Lenka, pretvorite narode u helote, ali neete sprijeiti da se ponegdje
pojave slobodne due koje e vam prkositi, a njihov prezir dostatan je da ouva prava ljudske savjesti to
ih je Bog htio uiniti nezamjetnima.

Makijaveli: Bog uva jake.

Monteskje: Uhvatite se, molim vas, posljednjih karika lanca koji ste iskovali. Stegnite ga jako, uzmite
nakovanj i eki, vi moete sve. Bog vas uva, on je taj koji vodi vau zvijezdu.

Makijaveli: Teko mi je razumjeti estinu kojom ste popratili svoje rijei. Jesam li ja toliko surov, ja koji
sam za svoju krajnju politiku uzeo ne nasilje nego samozatajnost? Umirite se, donosim vam ne jednu
neoekivanu utjehu. Samo dopustite mi da poduzmem jo koju mjeru predostronosti, za koju drim da je
nuna zarad moje sigurnosti, i vidjet ete da s tim sa ime se okruujem nijedan vladar nema razloga da
strahuje od buduih dogaaja.

Nai spisi imaju mnogo toga zajednikog, ma to vi o tome rekli, i vjerujem da se despot koji bi elio biti
savren, ne bi smio liiti itanja vaih djela. Vi tako u Duhu zakona veoma dobro zapaate da apsolutni
monarh mora imati brojnu pretorijansku gardu23; taj savjet je dobar, i ja u se njega drati. Moja e garda
iznositi treinu ukupnog sastava vojske. Ja sam izraziti pristaa ope vojne slube, koja je jedan od
najljepih pronalazaka francuskoga duha, ali vjerujem da treba usavriti tu ustanovu nastojanjem da se to
je mogue vei broj onih koji su odsluili svoj rok zadri pod orujem. To e mi poi za rukom, vjerujem,
tako to u odluno prigrliti svojevrsno meetarenje koje se prakticira u pojedinim dravama, u Francuskoj
na primjer, s plaenim, dragovoljnim stupanjem u vojni sastav. Uklonit u to runo cjenkanje i sam ga
asno vriti uz pomo monopola, osnivajui vojni dotacijski fond koji e mi sluiti kao mamac da pod
zastavu pozovem i zadrim sve one koji bi htjeli da se iskljuivo posvete vojnoj karijeri.

Monteskje: To su, dakle, plaenici koje biste htjeli regrutirati u vlastitoj domovini!

Makijaveli: Da, to bi mogla rei samo stranaka mrnja, i to ba tada kad me druge pobude ne vode osim
dobrobiti naroda i interes, uostalom posve legitiman, za ouvanjem na vlasti to je ope dobro mojih
podanika.

Preimo na druge stvari. Iznenadit ete se to se vraam na velike graevinske radove. Upozorio sam vas
da emo na to biti primorani. Vi ete sada vidjeti politiko znaenje opsenoga sistema graevinskih
radova koje u poduzeti; ostvarujem tako ekonomsku teoriju koja je doivjela potpun neuspjeh u
pojedinim europskim dravama, teoriju o stalnom radu za radnike klase. Moja im vladavina obeava
neograniena primanja. Ali, ako umrem i ako moj sistem bude naputen, tada nema vie rada, narod je u
trajku i juria na bogate klase. Nalazimo se, dakle, sred prave akerije: poremeaj u privredi, krah
kreditnog poslovanja, pobuna u mojoj dravi, ustanci kod njenih susjeda; Europa je u plamenu. I tu se
zaustavljam. Recite mi, zar povlatene klase koje, naravno, strahuju za svoj imetak, nee najtjenje
suraivati s radnikim klasama da bi me podrale, mene ili moju dinastiju; nee li, s druge strane, interes
za europskim mirom prikloniti sve prvorazredne sile istome cilju.

Pitanje velikih graevinskih radova, koje izgleda neznatno, u stvari je, kao to vidite, kolosalno pitanje. A
kad je rije o neemu to je toliko znaajno, onda ne treba tediti napore. Jeste li zamijetili da gotovo sve
moje politike zamisli prati neka financijska mahinacija? I ovdje je to sluaj. Osnovat u fond za javne
radove na koji u prebaciti vie stotina milijuna, s pomou kojih u podstaknuti gradnju na cijelom
podruju moga kraljevstva. Otkrili ste moj cilj: radniku akeriju drim stalno prijeteom, to je ona druga
armija koja mi je potrebna u borbi protiv frakcija. Ali, ta masa proletera to je u mojim rukama ne bi
smjela biti u mogunosti da se, onog dana kad ostane bez kruha, okrene protiv mene. Tome u doskoiti
tim velikim graevinskim radovima, jer neobino u mojim mahinacijama jest to to svaka od njih
proizvodi, istodobno, i svoje logine suprotnosti. Jer, radnik koji gradi za mene istodobno protiv sebe
gradi sredstva obrane koja su mi neophodna. I ne znajui, on se sam protjeruje iz velikih sredita gdje me
je njegova nazonost uznemiravala; on zauvijek ini nemoguim uspjeh revolucija koje se zbivaju na ulici.
Rezultat velikih graevinskih radova, u stvari, jest u prorjeivanju prostora u kojem ivi obrtnik, u
njegovu potiskivanju u predgraa koja e uskoro isto tako napustiti; jer, porast trokova za ivot raste
zajedno s porastom stanarina. Moja e prijestolnica biti teko dostupna za stanovanje svima onima koji
ive od svakodnevnog rada, osim u perifernim etvrtima. U etvrtima to okruuju vladine ustanove
pobune e biti nemogue. Dakako, oko glavnoga grada obitavat e golema radnika populacija, strahovita
u danima bijesa; ali, zdanja koja u podignuti bit e zamiljena po stratekim planovima, tj. ona e otvarati
pristup velikim prometnicama po kojima e se, s jednoga na drugi kraj, moi kretati topnitvo. Na samim
krajevima velikih prometnica bit e u nizu naikane brojne vojarne, svojevrsna utvrenja, kule pune
oruja, vojnika i streljiva. Trebalo bi da moj nasljednik bude debilni starac ili dijete, pa da ustukne pred
ustankom, jer, samo na pokret njegove ruke, nekoliko e zrna baruta slistiti bunu na dvadeset milja od
prijestolnice. Krv koja tee u mojim ilama je vrela, i moja loza ima sva obiljeja sile. Sluate li me?

Monteskje: Da.

Makijaveli: Jasno vam je da materijalni ivot radnike populacije glavnog grada ne elim uiniti
nepodnoljivim, i tu se, to je nepobitno, susreem s nemalom potekoom, ali, obilje sredstava koje e
moja vlada morati imati na raspolaganju, navodi me na jednu lijepu zamisao - to je izgradnja prostranih
naselja za puk, naselja u kojima e stanarine biti nie i gdje e se svjetina okupljati u velikom broju, kao u
velikim obiteljima.

Monteskje: Miolovke!
Makijaveli: Ah, taj klevetniki duh; pomamna stranaka mrnja neizostavno e ocrniti moje ustanove!
Rei e isto to i vi. Nije vano ako to sredstvo ne pomogne, nai e se neko drugo.

Ne mogu zakljuiti ovo poglavlje o graevinskim radovima a da ne spomenem jednu na prvi pogled
beznaajnu sitnicu. Ali, to je u politici beznaajno? Bezbrojne graevine koje budem izgradio treba da
budu obiljeene mojim imenom, da se jasno vide moji znaci, bareljefi, blokovi koji podsjeaju na neko od
mojih djela. Moji grbovi i moji monogrami treba da budu posvuda utisnuti. Na jednom e mjestu to biti
aneli koji nose moju krunu, dalje, pak, kipovi boice pravde i boice mudrosti to nose moje inicijale. Te
su stvari od najveeg znaaja, i do toga mi je veoma stalo.

Zahvaljujui tim znacima, tim obiljejima, linost je suverena uvijek nazona; ivi se s njom, u sjeanju
na nju, razmiljanjem o njoj. Osjeaj o njegovoj apsolutnoj suverenosti ulazi i u najbuntovnije duhove kao
to kap vode koja neprestance kaplje sa stijene bui granitno podnoje. Iz istog razloga elim da moj kip,
moja bista ili moji portreti budu postavljeni u svim javnim ustanovama, u sudnicama poglavito; da budem
predstavljen u kraljevskoj odori ili na konju.

Monteskje: Pored raspela.

Makijaveli: Ne, nipoto, ve nasuprot; jer, suverena je mo slika boanske moi. Moja se slika tako spaja
sa slikom Provienja i pravde.

Monteskje: I sama boica pravde treba da bude vaa slukinja. Vi niste kranin, vi ste car iz kasnoga
Rimskoga Carstva.

Makijaveli: Ja sam katoliki, apsolutni i rimski imperator. Iz razloga koje sam upravo spomenuo, elim da
se moje ime, Kraljevsko ime, nadjene raznim javnim ustanovama. Kraljevski sud, Kraljevski dvor,
Kraljevska akademija, Kraljevsko zakonodavno tijelo, Kraljevski senat, Kraljevsko dravno vijee; u
mjeri u kojoj je to mogue taj e zatitni znak biti dodijeljen dunosnicima, djelatnicima, slubenom
osoblju koje okruuje vladu. Kraljev namjesnik, kraljev nadbiskup, kraljev glumac, kraljev sudac, kraljev
odvjetnik. Naposljetku, kraljevsko e ime biti utisnuto svemu to je obiljeje moi, ljudima ili stvarima
svejedno. Moja e godinjica biti nacionalna svetkovina, a ne kraljevska. Dodao bih jo i to da je
potrebno, koliko je mogue, da ulice, javni trgovi i raskrija nose nazive koji bude povijesne uspomene na
moju vladavinu. Ako pomno slijedi ova uputstva, makar bio Kaligula ili Neron, ovjek moe biti siguran
da e se zauvijek urezati u pamenje naroda i da e ugled prenijeti i na najudaljenije potomstvo. Sto vam
sve jo ne bih mogao dometnuti?! Ali, treba stati.

Jer, tko bi mogao sve rei, a da ne bude smrtno dosadan?24

Evo me kod pomonih sredstava; alim, jer takve stvari nisu moda dostojne vae panje, ali za mene su
one od ivotnog znaenja.

Birokracija je, kae se, bolna rana monarhijskih vladavina; ja u to ne vjerujem. To su tisue sluitelja koji
su prirodno privreni postojeem poretku. Ja imam armiju vojnika, armiju sudaca, armiju radnika, elim
imati i armiju slubenika.

Monteskje: Vie se i ne trudite da bilo to opravdate.

Makijaveli: Imam li jo vremena?

Monteskje: Ne, preimo onda preko toga.

Makijaveli: U dravama koje su bile monarhijske, a sve su one bile takve bar jednom, utvrdio sam
postojanje pravog ludila za lentama i odlijima. Te stvari ne kotaju vladara gotovo nita, a moe, uz
pomo tih krpica, te nekoliko srebrnih ili zlatnih ukalica, uiniti sretnima: i vie od toga: svoje vjerne
pristae. Zamalo da ne odlikujem sve koji mi to budu zatraili, bez izuzetka. Jer, odlikovan je ovjek odan
ovjek. Od tih znakova razlikovanja napravit u udicu za hvatanje predanih podanika; vjerujem da u
tako, po toj jeftinoj cijeni, stei naklonost bar jedanaest dvanaestina svoga kraljevstva. Tako u djelo
prevodim, koliko je u mojoj moi, instinkte nacije za jednakou. Zapamtite dobro: to neka nacija vie
dri do jednakosti, to pojedinci imaju jau strast za razlikovanjem. To je, stoga, sredstvo djelovanja kojeg
bi se bilo neumjesno odrei. Daleko od toga da se odreknem i preasnih naslova, kao to ste mi
savjetovali, ja u ih umnoiti, istodobno kad i dostojanstva. Na mom dvoru elim etiketu Luja XIX
hijerarhiju po uzoru na Konstantina, zatim strogi diplomatski formalizam i impozantni ceremonijal; to su
za duh masa pouzdana sredstva vladanja. Uz pomo svega toga, dakle, suveren se pojavljuje kao Bog.

Uvjeravaju me da u dravama to na prvi pogled imaju najdemokratskije ideje staro monarhijsko plemstvo
nije izgubilo nita od svog ugleda. Za komornike u sebi uzeti vlasteline iz najstarijih kua. Mnoga od tih
drevnih imena bit e ugaena, nema dvojbe, ali temeljem svoje suverene vlasti ja u ih oivjeti zajedno s
njihovim preasnim naslovima, i na mom e se dvoru nai najvea imena povijesti jo od vremena Karla
Velikog.

Mogue je da vam se ove zamisli ine luckastima, ali vam tvrdim da e one na konsolidaciji moje dinastije
uiniti vie i od najmudrijih zakona. Kult vladara je svojevrsna religija i, kao sve mogue religije, taj kult
namee proturjeja i misterije koji nadilaze ljudski razum25. Svaki od mojih postupaka, ma koliko se
doimao neobjanjivim, posljedica je prorauna iji je jedini cilj spas moj i spas moje dinastije. Kao to
uostalom rekoh u Vladaru, osvojiti vlast je doista teko; ali ju je veoma lako zadrati, jer za to je, u biti,
dovoljno da se ukloni sve ono to teti i postavi ono to titi. Bitna odlika moje politike, kao to ste mogli
zamijetiti, bila je da sebe uinim neophodnim26; unitio sam upravo onoliko organiziranih snaga koliko je
trebalo pa da se vie nita ne moe pokrenuti bez mene, tako da bi se i sami neprijatelji moje vladavine
bojali da je srue.

To to mi sada preostaje uraditi sastoji se samo u razvijanju onih duhovnih sredstava koja se u zametku
ve nalaze u mojim ustanovama. Moje je kraljevstvo izgraeno na uitku; vi mi zacijelo neete braniti da
razveselim svoj narod raznovrsnim igrama, sveanostima; na taj nain ublaavam strogost obiaja. Ne
moe se hiniti da ovo stoljee nije stoljee novca; potrebe su udvostruene, a rasko unitava obitelji; na
sve strane ezne se za materijalnim uivanjima; trebalo bi da je suveren staromodan pa da ne zna u svoju
korist okrenuti tu sveopu strast za novcem i tu putenu pomamu koja danas unitava ljude. Bijeda ih stee
kao klijeta, pohotljivost ih proganja, ambicija ih prodire - oni su, dakle, moji. Ali, kad tako govorim, to
je u biti interes moga naroda koji me vodi. Da, uinit u da dobro proistekne iz zla; posluit u se
materijalizmom u korist sloge i civilizacije; uguit u politike strasti ljudi utoljenjem ambicija,
gramzivosti i potreba. Kanim da za slunike svoje vladavine uzmem one koji su pod prethodnim vladama
pravili ponajveu buku oko slobode. Najstroe vrline su poput kreposti okondove ene; treba samo
stalno udvostruavati cijenu predaje. Oni koji budu odoljeli novcu, nee odoljeti poastima; oni koji budu
odoljeli poastima, nee odoljeti novcu. Vidjevi kako su pali i oni koji su slovili za najasnije, javno e
mnijenje toliko oslabiti da e naposljetku od svega dignuti ruke. A zato bi se i bunilo? Bit u strog samo
kad je politika u pitanju; samo u tu strast proganjati; drugim u porocima gledati kroz prste, i ak ih
potajno podsticati, na tisue podzemnih naina kojima raspolae apsolutna vlast.

Monteskje: Nakon to ste unitili politiku, morate unititi i moralnu svijest; ubili ste drutvo, sada ubijate
ovjeka. Dabogda se vae rijei ule sve do Zemlje; jer, nikada ovjekovo uho nee moi uti tako zvonko
opovrgavanje vaih politikih doktrina.

Makijaveli: Dopustite mi da zavrim.

DVADESET I ETVRTI DIJALOG
Makijaveli: Ne preostaje mi sada nita drugo no da vam iznesem neke pojedinosti glede mog naina
djelovanja, stanovite navike u ponaanju koje e mojoj vlasti dati konaan izgled.

elim ponajprije da moji naumi nikada ne budu posve jasni, ak ni mojim najbliim suradnicima. Bit u u
tom pogledu poput Aleksandra VI ili vojvode Valentina, o kojima se u rimskoj kuriji poslovino govorilo
da, u sluaju prvoga, "nikada ne ini ono to govori", i, o drugome, da "ne govori nikada ono to ini". Ja
neu otkrivati svoje planove nikome, osim radi izdavanja nareenja o njihovu izvrenju, i to tek u zadnjem
trenutku. Bordija se nikada nije ponaao drugaije; ni sami njegovi ministri nisu nita znali, a u njegovoj
blizini se nikada nije ilo dalje od pukih nagaanja. Znam ekati u pripravnosti posve nepomian, i kad je
moj cilj tu, okrenem svoj pogled na drugu stranu, posve nezainteresirano, i tek kad mi se primakne na
dohvat ruke, iznenada se okrenem i zgrabim ga, prije no to bi mogao pustiti krik.

Ne moete ni zamisliti kakav ugled osigurava vladaru takav dar za pretvaranjem. Kad se tome pridrui i
odlunost u akciji, onda mu je zajameno gotovo praznovjerno potovanje, njegovi se savjetnici potiho
pitaju koji mu je sljedei potez, dok narod samo u njega ima povjerenje; u oima naroda on je
personifikacija Provienja, iji su putevi nepoznati. Kad ga vidi u prolazu, po glavi mu se s uasom
vrzmaju misli o tome to bi sve bio kadar uiniti samo jednim migom; susjedne drave ive u neprestanom
strahu i obasipaju ga znacima potovanja, jer ne znaju nikada nee li, od danas na sutra, sruiti na njih neki
potajno smiljeni napad.

Monteskje: Jaki ste u odnosu na svoj narod jer ga drite pod nogama, ali ako i s dravama postupate tako
kao to postupate sa svojim podanicima, uskoro ete biti zadavljeni rukama neke koalicije.

Makijaveli: Udaljujete me od predmeta, jer ovdje se iskljuivo bavim svojom unutranjom politikom; ali,
ako hoete znati, jedno od glavnih sredstava pomou kojih u drati u aci tu koaliciju inozemne mrnje
jest sljedee: vladam monim kraljevstvom, rekao sam vam to; e pa, dobro! ja u u susjedstvu potraiti
neku oslabljenu i izmuenu veliku zemlju koja tei da ponovo stane na noge, i ja u je uzdignuti do
negdanje moi uz pomo nekog velikog rata, kao to je to bio sluaj sa vedskom, Pruskom, i kao to se
to danas ili sutra moe vidjeti na primjeru Njemake ili Italije, i ta zemlja koja e ivjeti od moje pomoi i
predstavljati tek odraz moje volje, davat e mi, dok budem dovoljno moan, tri stotine tisua ljudi vie
protiv naoruane europske koalicije.

Monteskje: Ne mislite na spas svoje drave, pored koje ete tako podignuti protivniku silu koja bi, u
danom trenutku, mogla postati i neprijatelj.

Makijaveli: Prije i svrh svega mislim na vlastito samoodranje.

Monteskje: Ni na to drugo, ak ni na sudbinu svojega kraljevstva27?

Makijaveli: Tko vam to kae! Raditi na vlastitom spasenju znai, istodobno, raditi na spasenju vlastitoga
kraljevstva!

Monteskje: Vaa se kraljevska fizionomija polako pomalja; elio bih je vidjeti cijelu.

Makijaveli: Onda se potrudite da me ne prekidate.

Ma kakva bila njegova umna snaga, vladar mora pri ruci uvijek imati neophodne duhovne snage. Jedno od
najveih svojstava nekog dravnika jest sposobnost prihvaanja savjeta koje uje u svojoj blizini, a u kojoj
se estoput moe naii na blistave umove. Svaki as u, stoga, sazivati svoje savjetniko vijee, gdje e se
preda mnom pretresati i raspravljati najvanija pitanja. Kad je suveren nepovjerljiv prema svojim
utiscima, ili kad nema dovoljno govornikog dara da prikrije svoju pravu misao, onda treba da ostane
utljiv i da govori samo da bi poticao raspravu. Neobino bi bilo da odluka koju treba donijeti nije ve, na
ovaj ili onaj nain, bila formulirana u dobro sastavljenom savjetnikom timu. I nije rijedak sluaj da se
jedan od onih koji je tek maglovito iznosio svoje miljenje, sutradan iznenadi kad vidi kako se ve
pristupilo njegovoj praktinoj primjeni.

Mogli ste zamijetiti u mojim ustanovama i djelima koliko znaenje pridajem prividima; ne samo u
rijeima, nego isto toliko u djelima. Vrhunac je umijea kad uspijete da se povjeruje u vau iskrenost, i to
u trenutku kad se spremale na izdajstvo. Nee samo moji naumi biti nedokuivi, ve e i moje rijei,
gotovo uvijek, znaiti suprotno od onoga to kazuju. Samo e upueni moi odgonetnuti pravo znaenje
karakteristinih rijei koje u, u pojedinim trenucima, izgovoriti s vrha trona; kad budem rekao: Moja
vladavina znai mir, to znai da e biti rata; kad budem rekao da u se prikloniti duhovnim sredstvima, to
znai da elim uporabiti silu. Sluate li me?

Monteskje: Da.

Makijaveli: Vidjeli ste da moja tampa ima stotinu glasova i da oni neprestano zbore o veliini moje
vladavine, o oduevljenju koje moji podanici iskazuju svome suverenu; da, istodobno, u usta javnosti
stavljaju miljenja, ideje i gotove fraze koji bi morali davati osnovni ton u njenim razgovorima; vidjeli ste,
isto tako, da moji ministri neprestano zadivljuju javnost neoborivim dokazima o uspjenosti svoga
djelovanja. Ja u se, pak, veoma rijetko obraati javnosti, jedanput godinje, zatim tu i tamo, pri nekoj od
znaajnijih prigoda. Tako e svaki moj nastup biti doekan ne samo u mom kraljevstvu, nego i u cijeloj
Europi kao vaan dogaaj.

Vladar ija se vlast temelji na demokratskoj osnovi treba imati odnjegovan, ali ipak narodski govor. Ne
treba se plaiti, ako ustreba, govoriti i kao demagog, jer, naposljetku, on jest narod, i treba imati i njegove
strasti. Treba mu poklanjati dunu panju, znati mu laskati, izraavati suosjeanje, za to e, nema sumnje,
biti prilika. To sve moe izgledati bez velikog znaaja i, moebiti, djetinjasto u oima otmjenijeg svijeta,
ali narod na to nee tako gledati i uinak e biti postignut.

U svom djelu predlaem vladaru da za uzor uzme nekog velikana iz prolih vremena i da ga oponaa, u
mjeri u kojoj je to mogue28. Te povijesne usporedbe ostavljaju moan dojam na iroke mase; rastemo u
njihovoj mati i jo za ivota uivamo mjesto koje nam tek potomstvo odreuje. U ivotopisu tih velikana
pronalaze se, uostalom, slinosti, korisna uputstva, pokadto i istovjetne situacije iz kojih se izvlae
dragocjene pouke. Kad se pronae odgovarajui velikan, mogue je uiniti jo i vie: Poznato vam je da
narodi vole kad je vladar kultiviran, kad voli knjievnost, kad ima ak i dara za pisanje. Pa lijepo, vladar
nee imati pametnijeg posla no da u svoje slobodno vrijeme pie, na primjer, povijest tog velikana
prolosti to ga je uzeo za uzor. Stroga filozofija mogla bi to nazvati slabou. Ali, kad je suveren jak, to
mu se prata, to mu ak pridaje neku udnu dra.

Stanovite slabosti, ak i pojedini poroci, slue uostalom vladaru isto toliko koliko i vrline. Mogli ste se
uvjeriti u istinitost ovih zapaanja na osnovu koritenja sad dvolinosti, sad nasilja, na to sam bio
primoran. Ne treba vjerovati da osvetoljubivi karakter, na primjer, moe tetiti suverenu; dapae. Premda
je esto uputno pokazivati sa milost i velikodunost, ima trenutaka kad njegov bijes treba da se iskali na
strahovit nain. ovjek je slika i prilika Boga, a boanstvo je, u svojim djelima, koliko milosrdno loliko i
surovo. Kad se budem odluio na unitenje svojih neprijatelja, ja u ih posmicati tako da od njih ne ostane
nita drugo osim praha. Ljudi se osveuju za sitne uvrede, protiv krupnih ne mogu nita29. To sam,
uostalom, izrijekom i napisao u svojoj knjizi. Na vladaru je samo da izabere sredstva s kojima e iskaliti
svoj gnjev; a uvijek e se nai sudaca spremnih rtvovati svoju savjest njegovim osvetnikim naumima ili
mrnji.

Ne bojte se da e se narod uzbuditi zbog udaraca koje budem zadavao. Prvo, on voli outjeti snagu u ruci
koja zapovijeda, i, drugo, po svojoj naravi on mrzi sve to se uzdie, te se ak instinktivno raduje kad se
udara po onima koji su iznad njega.

Moe biti da ne znate, uostalom, s kojom lakoom se sve to zaboravlja. im proe trenutak neumoljivosti
jedva da ga se jo sjeaju ak i oni koji su njome bili pogoeni. Tacit prenosi kako su u Rimu za kasnoga
Carstva, rtve trale, s nevienim uivanjem, ususret stranim muenjima. Dobro vam je poznato da u
modernim vremenima nema niega slinog, obiaji su veoma blagi: pokoje progonstvo, utamnienje,
gubitak graanskih prava, to su uistinu blage kazne. Istina je, da bi se dolo do suverene vlasti trebalo je
proliti krvi i pogaziti mnoga prava; ali, ponavljam, sve se zaboravi. I najmanje vladarevo laskanje, ili
nekoliko dobrih postupaka od strane njegovih ministara ili punomonika, bit e primljeni sa izrazima
najvee zahvalnosti.

Ako treba kazniti s neumoljivom strogou, treba i nagradili istom mjerom: a to je ono to ja nikada neu
propustiti da uinim. Svatko tko bude zaduio moju vladavinu, bit e istom nagraen. Poloaji, odlija,
visoka dostojanstva predstavljat e isti toliki broj stepenica u karijeri svakoga tko bude u stanju sluiti
mojoj politici. U vojsci, u sudstvu, u svim javnim slubama, unapreenja e se vriti na temelju detaljne
procjene podobnosti miljenja i sukladno stupnju uslunosti prema mojoj vladavini. Ostali ste bez rijei.

Monteskje: Nastavite.

Makijaveli: Vraam se na stanovite poroke i na pojedinu ak duhovna zastranjenja, za koja smatram da su

vladaru nuna. Obnaanje vlasti je divna stvar. Ma koliko vjet bio suveren, ma koliko nepogreivo bilo
njegovo oko i nepokolebljiva njegova odlunost, jo uvijek u njegovu ivotu preostaje velika doza
neizvjesnosti. Treba stoga biti i praznovjeran. Nemojte misliti da je to nevano. U ivotu vladara ima
toliko tekih situacija da je ljudska mudrost nedostatna. U takvim sluajevima odluke treba prepustiti
malne kocki. A ta igra na koju ukazujem, i koje u se pridravati, sastoji se u tome da se u odreenim
prilikama drimo povijesnih datuma, da potraimo sretne obljetnice, da ovu ili onu smionu odluku stavimo
pod znamenje dana kad se odnijela neka pobjeda, kad se poduzeo neki sretni pothvat. Moram vam rei da
praznovjerica ima i jednu drugu, veoma veliku prednost; narodu je poznata ta sklonost. Te proroke
smicalice esto uspijevaju; ali, treba im se posvetiti i onda kad si siguran u pobjedu. Na taj se nain, narod
koji sudi jedino prema rezultatima navikava da vjeruje kako svaki suverenov potez odgovara nebeskim
znamenjima, da povijesne koincidencije zazivaju i samu sudbinu.

Monteskje: Spomenuli ste i sudbinu. Vi ste, dakle, i kockar.

Makijaveli: Da, ali kockar neuvene sree, i moja je ruka tako sigurna, a mata tako bujna, da mi sudbina
ne moe okrenuti lea.

Monteskje: Kad ve slikate svoj portret, vjerojatno ima i drugih poroka i drugih vrlina koje bi trebalo
naslikati.

Makijaveli: Traim od vas oprost kad je blud u pitanju. Strast za enama od koristi je suverenu vie nego
to moete i zamisliti. Henri IV duguje veliki dio popularnosti svojoj neumjerenosti. Ljudi su takvi da kod
onih koji njima vladaju vole zapaziti tu sklonost. Razuzdanost u obiajima bila je uvijek pomama,
galantna karijera u kojoj vladar treba da prednjai pred sebi ravnima, kao to pred neprijateljem ide ispred
svojih vojnika. Ove su ideje veoma francuske i ne mislim da se nee dopasti glasovitom piscu Perzijskih
pisama. Nije mi doputeno ui u vrlo vulgarna razmatranja, ali ipak ne mogu a da vam ne kaem kako je
neizostavni rezultat vladareve galantnosti pridobivanje naklonosti ljepe polovice njegovih podanika.

Monteskje: Dali ste se u madrigale.

Makijaveli: Moe se biti i ozbiljan i galantan: vi ste sami dokaz tome. Ne mijenjam stoga ni slova u svome
uvjerenju. Utjecaj ena na javni duh je znatan. Kao dobar politiar, vladar je osuen da bude galantan,
premda ga, to je rijedak sluaj, to i ne zanimalo mnogo.

Ako se budem vrsto pridravao naputaka koje sam iznio, mogu vas uvjeriti da e se malo brinuti o
slobodi u mome kraljevstvu. Imat e jakog i razvratnog poglavara, punog kavaljerskog duha, umjenog u
svim tjelesnim div ciplinama: bit e, jednom rijeju, voljen. Ljudi strogih na zora nee moi tome nita,
slijedit e se bujica; tovie, ljudi nezavisnog duha bit e stavljeni na indeks: bit e udaljeni. Nee se
vjerovati ni njihovu karakteru, ni njihovoj samozatajnosti. Drat e ih za nezadovoljnike koji se ele samo
skuplje prodati. Ako tu i tamo ne budem ohrabrivao darovitost, ona bi bila potpuno potisnuta, i po
savjestima bi se gazilo kao po ploniku. Ali, u biti, ja u biti udoredan vladar; neu dopustiti da se prelazi
preko odreenih granica. Potivat u javnu estitost svuda gdje budem vidio da ju se eli potivati. A mrlje
nee pasti na mene, jer u na druge prenijeti gnusne strane vladanja. Najgore to e se moi rei o meni bit
e to da sam dobar vladar, da elim dobro, da ga ak arko elim i da u ga uvijek initi kad ini se ukae
na nj, ali da sam okruen pogrenim ljudima.

Kad biste samo znali kako je lako vladati kad se ima apsolutnu vlast. Nikakvih proturjeja, nikakva
otpora; do mile volje moe se tjerati po svome, uvijek ima dosta vremena da se isprave greke. Moe se,
bez nailaenja na protivljenja, usreivati svoj narod, jer to je ono to mi najvie i stalno prirasta uz srce.
Mogu vam rei da se u mom kraljevstvu ljudi nee dosaivati; duhovi e bez prestanka biti zaokupljeni
tisuama raznih razbibriga. Pruit u narodu prizor sjaja i pompe svoga dvora, prireivat e se velike
sveanosti, uredit u parkove, ugostiti kraljeve, pozvati izaslanstva i iz najudaljenijih zemalja. Sad e to
biti glasine o ratu, sad, pak, o diplomatskim napetostima o kojima e se mjesecima razglabati; ii u i
dalje, udovoljit u ak toj bolesnoj sklonosti to se naziva slobodom. Ratovi koji se budu vodili za moje
vladavine bit e pokrenuti u ime slobode naroda i nacionalne nezavisnosti, i dok mi narodi u prolazu budu
otpozdravljali i klicali, kriom u apnuti u uho apsolutnih kraljeva: Ne bojte se niega, ja sam va, nosim
krunu kao i vi i stalo mi je da je zadrim: prigrlio stini europsku slobodu samo zato da bih je bolje uguio.

Samo jedno bi moda moglo u nekom trenutku ugroziti moju sreu: bit e to onog dana kad se na sve
strane bude priznalo da je moja politika neiskrena; da su sva moja djela proraunata.

Monteskje: Koji slijepac to ne bi vidio?

Makijaveli: Moj narod, s izuzetkom nekoliko klika koje me ne uzbuuju mnogo. Oko sebe sam, uostalom,
stvorio itavu kolu politiara veoma velike relativne snage. Neete vjerovati koliko je makijavelizam
zarazan, i kako je lako slijediti njegova uputstva. U svim granama vlasti bit e nitarija, ili ljudi od
nevelikog znaenja, a koji e biti pravi mali Makijaveliji to e smiljati lukavstva, pretvarati se, lagati
nepokolebljivom hladnokrvnou; istina se nigdje nee moi probiti.

Monteskje: Ako ste se od poetka do kraja ovog razgovora samo alili, kao to vjerujem, Makijaveli, onda
ovu ironiju smatram vaim najblistavijim djelom.

Makijaveli: Ironija! Varate se, zaista, ako to mislite. Ne shvaate da sam govorio neuvijeno, i da je to
samo strano nasilje istine to mojim rijeima daje takav ton, koji ste, uinilo vam se, prepoznali!

Monteskje: Zavrili ste.

Makijaveli: Ne jo.

Monteskje. Zavrite onda.

DVADESET I PETI DIJALOG
Makijaveli: Deset u godina vladati pod takvim okolnostima a da nita ne izmijenim u svom
zakonodavstvu; jer, to je cijena konanog uspjeha. Nita, apsolutno nita, ne smije me za to vrijeme
natjerati na bilo kakvu promjenu; poklopac mora biti od eljeza ili olova; u meuvremenu se provodi
opsean program unitenja buntovnikog duha. Vjerujete moda da se uju jauci i naricanja. Ah, kad bi
bilo tako ne bih imao nikakova opravdanja; ali, kad se opruge budu najjae zategle i kad najveim teretom
budem pritisnuo na grudi svoga naroda, tada e rei: Imamo to smo zasluili, patimo.

Monteskje: Vi ste doista slijepac ako te rijei uzmete kao apologiju svoje vladavine; ako ne shvaate da
one znae samo vapaj za prolou. To je stoiki usklik koji vam navijeta dan kazne.

Makijaveli: Vi me samo zbunjujete. Pa, nastupio je as da se opuste opruge, i ja elim vratiti slobode.

Monteskje: Bolja je i tisuu puta pretjeranost vaeg tlaenja; narod e vam odgovoriti: zadrite to to ste
uzeli.

Makijaveli: Ah, kako je lako prepoznati neumoljivu stranarsku mrnju! Nita ne dopustiti svojim
politikim protivnicima, nita, ak ni dobroinstva.

Monteskje: Ne, Makijaveli, nita od vas, nita! Zaklana rtva ne prima dobroinstva iz ruku svoga krvnika.

Makijaveli: Ah! Nee mi biti teko proniknuti u tajnu misao mojih neprijatelja. Oni se junae, nadaju se da
(V me snaga ekspanzije koju u sebi svladavam prije ili kasnije izbaciti u svemir. Bezumnici! Dobro e me
upoznati trk na koncu. to je u politici potrebno da bi se otklonila sva ka opasnost od najveeg mogueg
tlaenja? Jedan neprimjetan otvor. I imat e ga.

Neu povratiti bitne slobode, zasigurno; ali, vidite u kojoj je mjeri apsolutizam ve postao navikom. Na
prvu vijest o tim slobodama, mogu se kladiti, uskovitlat e se uokolo grozne glasine. Moji ministri i
savjetnici e razglasiti da naputam kormilo, da je sve izgubljeno. U ime spasa drave, u ime zemlje,
preklinjat e me da nita od toga ne inim; a narod e rei: to sad smilja? Njegov duh posustaje;
ravnoduni e dometnuti: Evo ga, dotjerao je do kraju; pakosni e, pak, zakljuiti: Mrtav je.

Monteskje: I svi e biti u pravu, jer jedan je ovodobni publicist30 rekao pravu istinu: "Ako se ljudima hoe
oduzeti njihova prava, onda nita ne treba initi polovino. Ono to im se ostavi, posluit e im da ponovo
osvoje ono to im je oteto. Ruka koja ostaje slobodna, oslobaa iz okova onu drugu".

Makijaveli: To je veoma mudro i veoma istinito; ja znam da se mnogo izlaem. Ali, vidite dobro da su
nepravini prema meni, da ja volim slobodu vie no to bi se reklo. Pitali ste me maloas jesam li
samozatajan, hou li se znati rtvovati za svoj narod, sii s prijestolja ako bude trebalo: sada imate moj
odgovor, mogu sii jedino muenikom smru.

Monteskje: Ba ste se raznjeili. Koje slobode vraate?

Makijaveli: Dopustit u mom saboru da mi putem posebne adrese svake godine, na samo Novo ljeto,
izrazi svoje elje.

Monteskje: Ali, budui da vam je velika veina doma privrena, to moete drugo oekivati osim izraza
zahvalnosti, divljenja i ljubavi?

Makijaveli: I to je neto. Zar ti izrazi nisu neto posve prirodno?

Monteskje: Je li to sve?

Makijaveli: Ve i taj moj prvi ustupak je zamaan, ma to vi rekli. Ipak, neu stati na tome. U Europi
danas prisustvujemo stanovitom duhovnom pokretu protiv centralizacije, ne u masama, ve u
prosvijeenih stalea. Ja u stoga izvriti decentralizaciju, tj. dat u svojim upanima pravo odluivanja o
mnogim lokalnim pitanjima koja su prethodno dana na odobrenje ministrima.

Monteskje: Ako lokalni element nema nita s tom reformom, to znai da svoju tiraniju inite jo
nepodnoljivijom.

Makijaveli: Eto sudbonosne prenagljenosti svih onih koji itu reforme: putevima slobode treba ii
opreznim koracima. Ali, ja se ipak ne zaustavljam na tome: doputam slobodu trgovine.

Monteskje: O tome ste ve govorili.

Makijaveli: To samo znai da mi je industrijsko pitanje stalno na pameti: ne elim da se govori kako moje
zakonodavstvo zbog prevelikog nepovjerenja u narod ide dotle da ga sprjeava da se sam stara o svom
opstanku. Zakonodavnim u domovima dati stoga na usvajanje zakone kojima je cilj ponitenje dijela
ograniavajuih odredaba o udruivanju. Uostalom, snoljivost koju pokazuje moja vlada ve je uinila tu
mjeru nepotrebnom, a kako se na kraju krajeva ne treba liiti obrane, nee se nita izmijeniti u zakonu,
osim moda u samoj formulaciji. U zakonodavnim domovima danas ima zastupnika koji su veoma dobro
upueni u te mudrolije.

Monteskje: Je li to sve?

Makijaveli: Da, jer to je ionako mnogo, veoma mnogo, moda; ali, vjerujem da mogu biti spokojan: moja
je vojska puna zanosa, sudbena mi je vlast odana, a kazneno zakonodavstvo djeluje s preciznou i
urednou onih svemonih i stranih naprava koje je izmislila moderna znanost.

Monteskje: Znai, neete dirati u zakon o tampi?

Makijaveli: Vi to ne biste htjeli.

Monteskje: Ni u zakone o gradskoj upravi?

Makijaveli: Ako je mogue.

Monteskje: Ni u svoj sistem izbornoga pokroviteljstva?

Makijaveli: Ne.

Monteskje: Ni u ureenje Senata, zakonodavnih tijela, ni u unutarnji sistem, ni u vau meunarodnu

politiku, ni u ekonomsko ureenje, ni u financijsko ureenje?

Makijaveli: Dirnut u samo u ono to sam vam ve kazao. Pravo rekavi, izlazim iz razdoblja strahovlade i
izlazim na put tolerancije; mogu to uiniti bez ikakve opasnosli, moi u ak povratiti stvarne slobode, jer
doista treba biti operiran od politikoga sluha pa ne priznati da je u tom pretpostavljenom trenutku moje
zakonodavstvo ve dalo ploda. Ispunio sam cilj to sam vam ga bio najavio; karakter se nacije izmijenio;
neznatne povlastice koje sam vratio bile su samo dubinomjer kojim sam mjerio postignuti rezultat. Sve je
uinjeno i sve je dovreno, nema vie mogueg otpora. Nema vie opasnosti, nema vie niega! A ipak,
neu povratiti nita. Vi ste to rekli, i to je ta praktina istina

Monteskje: Pourite da zavrite, Makijaveli. Neka vas moja sjena vie nikada ne sretne, i neka Bog izbrie
iz mog sjeanja i posljednji trag onoga to sam uo!

Makijaveli: Pripazite se dobro, Monteskje; jer, prije no to mine ova minuta vi ete tjeskobno traiti moje
tragove, a sjeanje na ovaj razgovor za vijeke e vjekova rastuiti vau duu.

Monteskje: Govorite!

Makijaveli: Vratimo se tamo gdje smo stali. Uradio sam sve to znate; pomou tih ustupaka liberalnome
duhu svoga vremena dobrano sam rashladio stranarsku mrnju.
Monteskje: Ah! Neete da skinete tu obrazinu licemjerstva kojom ste prekrili zlodjela koja nijedan ljudski
jezik nije u stanju opisati. Hoete, dakle, da izaem iz mraka vjenoga da bih vas kaznio! O, Makijaveli,
ni vi sami niste pouavali tolikom ponienju ovjeanstva! Niste se bili urotili protiv savjesti, niste ni
pomiljali da od ljudske due napravite blato u kojem ni sam boanski Stvoritelj nee vie nita
prepoznati.

Makijaveli: Tono, sam sam sebe nadiao.

Monteskje: Bjeite! Ne produujte ni za trenutak ovaj razgovor.

Makijaveli: Zavrit u i prije no to sjene koje se tamo dolje primiu s hukom dou do ove crne jaruge
koja nas dijeli od njih; prije no to dopru do nje, dakle, vi me vie nikada neete vidjeti i zalud e vam biti
zazivati moje ime.

Monteskje: Zavrite, dakle, jer to e biti ispatanje za nepromiljenost koju sam poinio kad sam pristao na
ovu svetogrdnu okladu!

Makijaveli: Hej, slobodo! Eto s kojom se snagom hvata za pojedine due kad te narod prezre, ili kad se
tjei ukalicama. Dopustite da vam tim povodom ispriam kratku i veoma pounu priu:

Dion pria da je rimski puk bio ljut na Augusta zbog nekih veoma strogih zakona koje je uveo, ali im je
ovaj vratio komedijanta Pilada, koga su buntovnici bili proterali iz grada, nezadovoljstvo je prestalo.

Eto moje poune prie. Eto sada i zakljuka autorova, jer to je jedan pisac koga navodim:

"Taj je puk osjeao bolnije strahovladu kad je bio prognan jedan lakrdija nego kad su mu bili oteli sve
njegove zakone."31

Znate li tko je to napisao?

Monteskje: Nije vano!

Makijaveli: Priznajte, to ste napisali vi. Oko sebe vidim samo niske due, to ja tu mogu? Pod mojom
vladavinom nee nedostajati lakrdijaa, i trebalo bi da se doista ponaaju krajnje nedopustivo da bih njih
protjerao.

Monteskje: Ne znam jeste li tono prenijeli moje rijei; ali, evo navoda za koji vam mogu jamiti: on e u
vijeke vjekova opravdavati taj narod koji vi kleveete:

"Vladarevo ponaanje pridonosi isto toliko slobodi koliko i zakoni. Ono moe, kao i ona, od ljudi napraviti
ivotinje, od ivotinja ljude; ako voli slobodne due, imat e podanike, ako voli niske due, imat e
robove."32

Eto mog odgovora, i ako danas imam to dometnuti tom navodu, rekao bih:

"Kad je javna estitost protjerana s dvora, kad se pokvarenost oituje bez ikakva stida, ona ipak nikada ne
prodire dalje od srca onih koji se drue s loim vladarem; ali, ljubav prema vrlini ivi i dalje u njedrima
naroda i mo tog naela je toliko velika da lo vladar mora nestati da bi se potenje, snagom samih stvari,
ponovo vratilo u praksu vladanja, istodobno kad i sloboda."

Makijaveli: To je veoma dobro i veoma jednostavnim jezikom napisano. Ima samo jedna zakoljica u
tome to ste upravo rekli, a to je da sam u duhu, kao i u dui mojih naroda, ja taj koji utjelovljuje vrlinu,
jo bolje, ja sam olienje slobode, shvaate li, kao to sam i olienje revolucije, napretka, modernog duha,
svega to je najbolje u riznici suvremene civilizacije. Ne kaem da sam potovan, ne kaem da sam voljen,
ja kaem da sam oboavan, kaem da mi se narod klanja; da u, ako elim, podignuti sebi oltare, jer,
objasnite to, imam neki udni, sudbonosni dar djelovanja na mase. U vaoj je zemlji giljotiniran Luj XVI
koji je narodu elio samo dobro, koji je to elio svim srcem, svom silinom svoje estite due, a samo
nekoliko godina ranije podizalo se oltare u ast Luja XIV koji se za narod brinuo manje nego za
posljednju od svojih milosnica; i koji je, na najmanji mig glavom, igrajui se bacanja kocaka s Lauzunom,
znao narediti otvaranje topovske paljbe po svjetini. Ali, s opim pravom glasa koje mi slui kao temelj
vlasti, ja sam daleko vie i od Luja XIV; ja sam Vaington, ja sam Henri IV, ja sam Sv. Luj, Karlo Mudri:
uzimam vae ponajbolje kraljeve da bih vam ukazao ast Ja sam kralj Egipta i Azije, u isti mah, ja sam
Faraon, ja sam Kir, ja sam Aleksandar, ja sam Sardanapal; dua se narodu ozari kad prolazim; oduevljeno
tri za mnom; predmetom sam istinskoga kulta; otac prstom pokazuje na mene svome sinu, majka zaziva
moje ime u svojim molitvama, djevojka me gleda s uzdahom i sanja da e, ako se moj pogled okrene k
njoj, makar i sluajno, poivati moda barem jedan trenutak na mojoj postelji. Kad je neki nesretnik
ugnjetavan, on kae: Kad bi to kralj samo znao; kad se netko hoe osvetiti, kad se netko nada nekoj
pomoi, kae: Kralj e to doznati. Nikada mi se oni ne primiu, uostalom, da me ne bi zatekli s rukama
punim zlata. Oni, pak, koji me okruuju, istina je, jesu surovi, naprasiti i zasluuju ponekad i batine, ali
tako treba; jer, njihova niska pohlepa, njihova raskalaenost, sramotno rasipnitvo, njihovo prostako
srebroljublje i krtost ocrtavaju otar kontrast spram blagosti mog karaktera, mog jednostavna ponaanja,
moje neiscrpne velikodunosti. Moje se ime priziva, kaem vam, kao Boje; za grada, nestaice i poplava
ja sam taj koji priskae u pomo, narod se baca pred moje noge i na nebesa bi me uzdigao kad bi mu Bog
samo podario krila.

Monteskje: to vas, ipak, nee sprijeiti da ga na najmanji znak pobune zdrobite karteama.

Makijaveli: Istina je, ali nema ljubavi bez straha.

Monteskje: Je li ovaj grozni san zavren?

Makijaveli: San! Ah, Monteskje! Dugo ete plakati: rastrgajte Duh zakona, molite se Bogu da vam oprosti
kako biste sudjelovali u dionitvu kraljevstva nebeskog; jer, evo trenutka uasne istine koju ste ve
nasluivali: ni traga od snova u ovome to sam vam govorio.

Monteskje: emu ete me jo pouiti!

Makijaveli: To to sam vam opisao, taj sklop udovinih stvari pred kojima duh uzmie kao prestravljen,
to djelo koje je samo pakao mogao ostvariti, sve je to zbilja, to postoji i cvate pod zracima sunca, i to ba u
ovom trenutku, na jednom dijelu planeta koji smo napustili.

Monteskje: Gdje?

Makijaveli: Ne, neu vam rei; bila bi to vaa druga smrt.

Monteskje: Ah, govorite, u ime Boje!

Makijaveli: Pa dobro!

Monteskje: to?

Makijaveli: Kucnuo je as! Zar ne vidite da me vrtlog nosi!

Monteskje: Makijaveli!!!

Makijaveli: Vidite li one sjene to, zaklanjajui oi, prolaze pored nas, prepoznajete li ih? To su sve one
slavne osobe kojima je cijeli svijet zavidio. U ovom asu one od Boga trae da im vrati njihovu
domovinu!

Monteskje: O svemogui Boe, to si dopustio!

EPILOG
(Radnja se zbiva u krugu pakla to je opisan u prvom dijalogu knjige)

PRVI DIJALOG
Makijavelijev arsenal

Monteskje: Koga to moje oi vide? Jeste li to vi, Makijaveli? Eto, sluaj je tako htio da se poslije pet
godina ponovo sretnemo na istome mjestu gdje smo zadnji put razgovarali! Hoe li vam moje drutvo biti
manje ugodno nego onda? Izgledate alosno i okreete glavu.

Makijaveli: Naprotiv, gospodine barune33, ponovo vas sreem veoma raspoloen, samo se uvam jedva
zamjetne ironije koju osjeam u vaim rijeima.

Monteskje: To zato to se doista - kad ste mi pod platem otroumne alegorije, posve dostojne talijanskoga
genija, nacrtali tamnu sliku stanja u koje je bila zapala moja domovina, kad sam iz vaih usta uo da je
oborena pod nogama gospodara, pognuta pod despotizmom, postala, uslijed svoje ravnodunosti spram
slobode, sablazan Europe - nisam usuivao sebi laskati, unato mom potajnom nadanju da e sami
dogaaji preuzeti na sebe zadau da tako iznenada i tako oevidno opovrgnu va jezivi horoskop.

Makijaveli: Ah, vi znate!

Monteskje: Doznao sam sve to se u Francuskoj zbilo jo od 1866. godine, i to zahvaljujui jednom
ultramontancu to se nedavno spustio na ove mrane obale, i va muk mi rjeito, da rjeitije ne moe,
govori da ste i vi takoer upueni u stvari koje su se u meuvremenu zbile.

Makijaveli: Koja je zadnja vijest koju ste uli?

Monteskje: Ona s nadnevkom od 3. sijenja, tj. s vrhunca krize koja je nakon posljednjih opih izbora
dovela do onoga to se zove "padom osobne vladavine" i osnutka kabineta koji je iskljuivo sastavljen od
lanova opozicije prethodnog parlamentarnog reima.

Makijaveli: Tono je to.

Monteskje: Vjerujete li, onda, i dalje u nepogreivost teorija iznesenih u Vladaru i njihovu mo da ak i
danas podjarme jednu slobodnu naciju i da je svedu na azijatski despotizam, unato svim steevinama
modernoga prava, unato javnom razumu i sveopoj svijesti?

Makijaveli: Gospodine predsjednie34, mogao bih vam, da ne duljim, jednostavno odgovoriti kako sam ja
dobio prvo, a vi drugo poluvrijeme, i da nam preostaje jo odigrati produetke, ali radije u vam prepustiti
da uivate u svom uspjehu.

Monteskje: Vi se predajete. Ali, ne ide tako; pod grlo vam stavljam ma da bih osigurao pobjedu. Sjeate
li se da ste se, na brzinu, bili proglasili carem i kraljem samo da bi mi demonstrirali svoje ureenje. Stavite
na sebe ponovo, molim vas, grimiz i ezlo, e da bih jo jednom imao ast da budem primljen u audijenciju
kod vaeg visoanstva.

Makijaveli: Gospodine Monteskje, ne moete ni zamisliti koliko ste slavni upravo u ovom asu u
Francuskoj; nema akademika, nema dravnog savjetnika, ministra ili suca koji svoje govore ne ukraava
navodima iz Duha zakona.

Monteskje: O, to mi je stalo do tih mokljana koji me citiraju bez reda i povoda! Vi, Makijaveli, vi barem
u svojim rukama drite cijelo jedno carstvo, a to je bolje nego pisati knjige, i ja vas podsjeam da ste,
nakon to ste ugrabili vlast na isti nain kao i Sirakuanin Agatoklo koji je ostao vaim uzorom35, bili
obeali da ete u roku od dvadeset godina vladavine izai na kraj sa svim zahtjevima politike javnosti uz
male, tek formalne ustupke, kojima ete, u znak izrugivanja, dati sveani naslov krune zdanja.
to je ostalo od vae diktature pod naletom posljednjih izbora? to su postali oni iznimni zakoni koje ste
preuzeli od vladavine Terora, i uz pomo kojih ste vi sami, u godinama mira, bili i Komitet javnoga spasa
i Komitet dravne sigurnosti?

Makijaveli: Jao!

Monteskje: Vaa je bol dirljiva. to je ostalo od vaeg Senata, tog zaglavnog kamena vaega Ustava, ije
ste mi ureenje tako zanimljivo objasnili, i uz pomo kojega ste organizirali i jednu priuvnu diktaturu,
pored vae osobne, tog udovinog politikog organa koji je uzet iz arsenala kasnoga Rimskog Carstva, i
koji vam je omoguavao da svake godine gradite i razgraujete svoj Ustav, da uveavate svoju mo prema
vaim udima, da po potrebi i pod izgovorom neustavnosti ponitavate zakonodavne akte i sudske odluke,
ukratko, da se u sluaju otpora nacionalnog zastupstva proete svih ustanovljenih oblika moi?

Makijaveli: Jao! Jao!

Monteskje: Vi koji ste od Zastupnikog doma bili napravili knjievni kruok u kojem se o politici moglo
govoriti jedino iza zatvorenih vrata, primorani ste (tko bi to povjerovao?) podijeliti s njim pravo
predlaganja zakona, vratiti mu u potpunosti pravo interpeliranja, donoenja amandmana, ak i pravo
primanja peticija graana koji se ranije nisu mogli obratiti nikome drugome osim vaim neizljeivim
bolesnicima?

Makijaveli: Koji neizljeivi?

Monteskje: Govorim o vaim senatorima.

Makijaveli: Jao! Jao!

Monteskje: Mogli ste ii dotle da su vai ministri s te hukake govornice sveano proglasili kako
naputate naelo slubenih kandidatura! Ali, tko e sada glasati za vas kad vaa uprava s petsto tisua ruku
nee vie diktirati izbor glasaima?

Makijaveli: Jao!

Monteskje: Da, da, jadikujte sada, jer vai novi zakoni doputaju trajkove i javna okupljanja, tampa je
slobodna, a nova glasila koja se osnivaju, osloboena pribavljanja policijske dozvole za izlaenje, zavijaju
kao gladni vukovi oko vaeg svetog lika. to rekoh?! Nakon to ste se tijekom dvadeset godina izrugivali
onome to ste nazivali parlamentarizmom, vi ste, u svojoj nevolji, u pomo pozvali upravo njega. Taj satni
mehanizam kojemu ste se jako esto izrugivali sada otkucava ure vae politike! Sjeate li se kad ste
glasom svoga vezira govorili NIKADA?

Vi sada imate ministre, ministre koji ovise o veini u vaim domovima, ministre koji ine vladino vijee,
ministre odgovorne i uzajamno solidarne. Vi ste imperator zlatne sredine, Makijaveli, vi ste, sire, jedan
ustavni monarh.

Makijaveli (smijui se): Ha, ha, ha!

Monteskje: ini se kao da ste napustili kukavni ton.

Makijaveli: Oprostite, Monteskje, ali nisam mogao svladati radost koja je ispunila moju duu kad sam
vidio kako ste i sami prisiljeni, na temelju oiglednosti, odatii priznanje realnosti liberalnih reformi koje
sam svoljevoljno proveo. Da, ostvario sam taj sretni san moga ivota, tu elju tako dugo odlaganu uslijed
zlokobnih politikih nunosti. Pa dobro, jesam li obmanuo Francusku kad sam obeao okruniti cijelo to
zdanje, sklopiti sveani pakt o saveznitvu s demokracijom i slobodom? Vi koji ste me bili potcijenili, vi,
Monteskje, jeste li uvjereni ovoga puta velikodunou moje nesebinosti; vjerujete li napokon u moju
iskrenost?
Monteskje: Ne, zasigurno, i od trenutka kad ste se raznjeili ne prestaje me salijetati neki udan nemir;
jasno mi je ak da kujete neku tajnu spletku, ali e vam zaista biti zaludno oslanjanje na va mrani duh,
jer vi ste na kraju puta, na izdisaju, vi ste onemoali, vi ste, Makijaveli, ostarjeli, vladar u vama je
pobijeen, a s njim i njegove teorije o makijavelizmu. '

Makijaveli (smijui se): Ha, ha, ha!

Monteskje: Opet smijeh?

Makijaveli: Ostario sam, kaete. Pogledajte me, po drugi put sam odbacio svoje take. Zavjerenik po
prirodi, ja znam hiniti obamrlost pospanosti samo zarad toga da izbjegnem nadzoru, i svaki put kad sam
htio, obmanuo bih svoje neprijatelje igrajui nevinace. Obavijen oko sebe kao boa, pokriven kupinom i
ljunkom kao da sam klada, dovoljan mi je samo jedan pokret pa da zadavim sve to se mie oko mene.

Monteskje: Znao sam dobro da ste nepopravljivi; ali, sada ste suvie onemoali da bih se uznemiravao
zbog vaeg dranja po uzoru na Filipa II.

Makijaveli: Gospodine Monteskje, prije nego krenemo dalje, hoete li, zajedno sa mnom, pristupiti
inventuri onoga to je ostalo u mom arsenalu.

Monteskje: Rado. Uzimam pero kao pravi biljenik.

Makijaveli: Piite. Zapovjednik svih oruanih snaga i pravo imenovanja na svim javnim funkcijama.-
Item. Pravo objavljivanja rata ili proglaenja mira, a da nikoga ivog ni pitam, to mi uvijek omoguuje
obuzdavanje unutarnje frakcije putem meunarodnih zategnutosti. - Item. Starateljstvo nad dravnom
upravom zadrano, a vjeno nepunoljetstvo opina pod paskom je prefekta, potprefekta i naelnika.

Monteskje: Ali, zar niste bili barem moralno obvezani prepustiti opinskim vijeima izbor predsjednika
opina?

Makijaveli: Mogue, ali palo mi je na pamet da bi, ako gradska vijea budu imenovala svoje naelnike,
moglo doi do podjele opina na dva tabora, kao bijeli i crni u Firenci, ili Monteki i Kapuleti u Veroni.

Monteskje: to znai ta ala?

Makijaveli: To je omiljena ala moga predsjednika vlade; piite dalje: Zadravanje lanka 75. Ustava
godine VIII, koji dravne funkcionare proglaava nepovredivim i neodgovornim za trajanja funkcija.
Sjeate li se to ste mi svojedobno rekli o tom monom i spasonosnom jamstvu, za iji izum nisam nimalo
zasluan?

Monteskje: Pourite s inventurom.

Makijaveli: Item. Imenujem Senat, kao i ranije, s predsjednicima i potpredsjednicima. Budui da sam za
sebe pridrao pravo da ih u senatske klupe naguram do broja koji predstavlja dvije treine mjesta drugoga
doma, iz toga slijedi da dio zakonodavne vlasti koji sam prepustio Senatu, namjesto ustavotvorne koju
sam mu oduzeo, ostaje potpuno u mojim rukama. Zadravam ureenje Dravnoga vijea

Monteskje: Sudac i stranka u sporovima izmeu graana i uprave?

Makijaveli: Posve tono. Postavljam ministarsku umjesto slubene kandidature kojoj kumuje vlada.

Monteskje: U emu je razlika?

Makijaveli: Tko vam je rekao da ima razlike? Piite: Trai se prethodno polaganje zakletve - po zakonu,
kao i ranije - od svih kandidata za zastupstvo. est godina legislature - pa to e obradovati, kao to si
moete ve zamisliti, i najljue opozicionare meu zastupnicima. Dvjestoosamdeset zastupnika u
prosjeku, premda je od Restauracije, kad je broj zastupnika iznosio pet stotina, stanovnitvo uveano za
desetinu. Izbori po opinama kao izbornim jedinicama, samo zato da bi se doskoilo izbornoj propagandi
demagoga iz velikih urbanih sredita. Nema glasanja za liste, e da bi se izbjegle koalicije stranaka. Jesam
li vam ve rekao da sam sauvao pravo sazivanja, pravo odlaganja, produljenja i rasputanja Sabora, te
zakljuenja sjednice kad mi se to uini pogodnim?

Monteskje: Sad je reeno.

Makijaveli: Preimo na tampu. Zadravanje jamevine za politika glasila, to je jedino znaajno;

rtvujem pristojbu bez aljenja; zadravanje punomoja za tiskare i knjiare, to uspostavlja ovisnost
poleta misli o dobroj volji stanovitog broja bojaljivih i malodunih graana. Zadravanje cenzure za
dramska djela.

Monteskje: Nastavite.

Makijaveli: uvam jo u svojoj nabojnjai itavu hrpu streljiva o kojem nitko i ne sluti: stanoviti lanak
10. mog Zakonika o krivinom postupku, na primjer, koji prefektima daje pravo na premetaine u
domovima svih graana, ak i u sluajevima kad to pravo nije dodijeljeno samim sucima. Pojedinana
sloboda ovisi, kao neko, o jedinstvenom magistratu zvanom istrani sudac, koji pristupa uhienjima po
nalogu dravnog tuiteljstva.

Monteskje: Od kojega bi trebao biti nezavisan, prema naelu o podjeli funkcija gonjenja i istrage.

Makijaveli: Mogue je. Sauvao sam zakon moga predasnika koji ne doputa politike skupove bez
policijske dozvole. Sauvao sam Zakon o zatiti Visoanstva kojim se kanjavaju sve vrste uvreda moje
svete osobe; drugi jedan zakon kojim se kanjavaju Francuzi za protuvladine spise koje su objavili za
boravka u inozemstvu; itav niz zakona i ukaza koji kanjavaju podsticanje mrnje i prezira prema vladi,
uvredu vjere i udorea, napadaj na vlasnitvo i obitelj, podsticanje mrnje meu stanovnitvom, napadaje
na Ustav, napadaje na duno potivanje zakona, napadaje na

Monteskje: Skratite: vidim da raunate na toliko prekraja koliko ima pojava i oblika miljenja.

Makijaveli: Pa dobro! Da zakljuim, zapamtite jo da sam u potpunosti sauvao organizaciju vojske,

policije i pravde, s onom sjajnom ustanovom kakvo je dravno tuiteljstvo, koja ini da o vladi ovise suci
ija je funkcija da sudski progone graane.

Monteskje: Posluajte moj odgovor, bit u kratak: unato sjajnom rezultatu koji je utvren ovom
inventurom, izjavljujem da ete sa slobodom tampe, odgovornim kabinetom koji se oslanja na veinu u
Saboru koji je istinski izraz narodnog izjanjavanja - uslijed same reakcije koja udara na sam izvor vae
vlasti - biti oboreni za samo est mjeseci.

Makijaveli: Razoaran sam, doista, vaom opaskom.

Monteskje: Zato?

Makijaveli: Zato to sam je predvidio i tako se od nje zatitio.

DRUGI DIJALOG
Obraanje narodu

Monteskje: Vae odlune tvrdnje ne mogu me uvjeriti u trajnost vaega carstva i ako elite u miru umrijeti,
ne preostaje vam nita drugo no da se, kao Karlo V povuete u neki samostan i bavite urarstvom, jer
uhvaeni ste u vlastitu mreu i kladim se da se ne moete iz nje izvui, kao to to nije polo za rukom ni
uzvienom osnivau vae dinastije 1815. godine, koji je morao kapitulirati zajedno sa svojom kamarilom.

Makijaveli: Upravo tu je razlika. Da bi se ponovo domogao apsolutne vlasti nakon oktroiranja Dodatnog
akta, Napoleon I - u ratu protiv Europe - bio je primoran traiti drugi Austerlic na poljima Vaterloa, ali ja
sam sebi stavio u zakon da budem veoma susretljiv spram vanjskih sila, i svi moji Austerlici nalaze se u
kamenu temeljcu moga Ustava.

Monteskje: Vaega Ustava! Ali, vi sami priznajete da je nedovoljan da vas zatiti i, doista, unato
inventuri vaega arsenala, to je tek jedna olupina koja na sve strane puta vodu, utvrenje koje je
probijeno usjecima kroz koje iz svih pravaca naviru napadai.

Makijaveli: Nemojte tako brzati. Gledajte, gospodine Monteskje, vi koji poznajete tajne zatezanja u
sporovima i koji ste neko predsjedali sjednicama Velikoga doma Parlamenta u Bordou, zar nije istina da
odvjetnici, kad melju i melju do beskonanosti na neku zadanu temu, nemaju u svojoj obrani vie od
jednog, moe biti dva osnovna argumenta.

Monteskje: Kakve to veze ima?

Makijaveli: Zar po zakonima dinamike nije dostatan i samo jedan dobro izgraeni svod da nosi cijelo
zdanje, svejedno kakve su sve preinake izvrene na proelju?

Ne znam doputate li mi takvu usporedbu, ali moj je Ustav poput umjetnoga gaja koji poiva na jednom
jedinom stupu; samo je stup vrst, ostalo je granje s liem koje se obavija oko ograde na koju dolijeu
ptice.

Monteskje: Kakve su to sad metafore?

Makijaveli: One, ini se, nisu bile beskorisne, budui da niste shvatili da moj Ustav, neovisno o njegovim
vie ili manje izriitim dispozicijama glede slobode, sadri samo jedan lanak, ali dovoljno moan da se
nosi s ostalima, ako ne ak i da ih poniti.

Monteskje: A u tom lanku pie?

Makijaveli: Da sam odgovoran pred narodom kome se mogu uvijek obratiti, to je moje ustavno pravo, i
da se Ustav ne moe mijenjati drugaije osim na temelju plebiscita, ije pravo predlaganja pripada meni.

Poinjete li me shvaati?

Monteskje: Pomalo.

Makijaveli: Tu bi se mogla primijeniti metoda tumaenja Duha zakona. Ali, vidjet ete da je
parlamentarna vladavina u mome Ustavu samo maska. Zar tako lakomislenoj naciji kao to je francuska
treba ita drugo osim privida? Koji su po vama, gospodine barune, uvjeti jedne istinske parlamentarne
vladavine?

Monteskje: Evo me sada, dakle, na vjeronauku?

Makijaveli: Da, gospodine, na ustavnome vjeronauku.

Monteskje: Pa, dobro kad je tako; postoje, ako se ne varam, etiri bitna uvjeta: neodgovornost suverena,
odgovornost ministara i vladinih dunosnika, vladina veina u Skuptini i slobodni izbori.

Makijaveli: To je savreno, e pa da se to od mene trailo, nita vie osim toga, bez krzmanja, ne bi mi
preostalo nita drugo no da se poklonim ili da napunim svoje mukete. U parlamentarnom sistemu ne
moe, dakle, postojati pored odgovornog suverena jo i odgovorna vlada, jer tko kae odgovornost, kae
vlada, a ako bi postojale dvije odgovornosti, jedna slina drugoj i jedna pored druge, postojale bi onda i
dvije vlade, vladareva vlada i vlada njegovih ministara, to bi, priznajete, bilo apsurdno?

Monteskje: Nema nikakove sumnje.

Makijaveli: Vladareva odgovornost iskljuuje, dakle, ministarsku odgovornost, jer ona je u sebi sadri, i
nikada, koliko ja znam, nijedan publicist nije zamislio jedan toliko udnovat spoj, ali s Francuzima samo
udnovate i nemogue stvari imaju neke izglede na uspjeh.

Ideja je pogrena, ali e, jamim vam, ui u glavu.

Monteskje: Ne razvijajte dalje taj paradoks, recite mi samo kako odreujute vau osobnu odgovornost i
koja je sankcija.

Makijaveli: Ne odreujem je, i nema sankcija, ni sjene od sankcija.

Monteskje: U tom sluaju, to nije nita drugo nego prosvjed protiv parlamentarnog reima i gola prijetnja.

Makijaveli: Tono! Ah, kako vi divno shvaate; drugimrijeima to znai: sankcija moje odgovornosti bila
bi trijumf pobune ili ustanka, pa izvolite! Kazali ste da je to prosvjed, potvrda vladareve pobjednike sile,
sveano odbijanje ustavnoga naela po kojem Kralj vlada, ali ne upravlja. to sad kaete o mom
parlamentarnom reimu, o tom reimu u iju mreu ste me vidjeli upecana?

Tko je ulovljen u zamku, ja ili moji podanici? Ah, politiko je umijee boanski dar. Umijee ostati na
mjestu izgledajui kao da hoda, eto to je potrebno u mojoj situaciji, eto to sam pronaao.

Svaka vlada koja bi mi se pribliila, ponitila bi samu sebe.

Monteskje: Shvatili smo.

Makijaveli: Sada je na redu moje pravo da uputim poziv narodu, to mislite da to znai?

Monteskje: Ah, za onoga tko vas poznaje, odgovor je lak. To je neogranieno pravo vrenja dravnih
prevrata, jer zar to nije bio poziv narodu koji se nalazio u izvoritu vaeg osvajanja vlasti?

Makijaveli: Da, nema dvojbe; ali, kad govorite o neogranienom pravu vrenja dravnih prevrata, vi
donekle silujete stvari. Ja vam proturjeim, ali, samo zato da bih vam jasnije pokazao doseg te ustavne
odredbe ija povratna snaga ima za cilj opiranje svim snagama revolucionarnih i demagokih pokreta. Ako
ima sto konjskih snaga koje vuku naprijed, ima tisuu konjskih snaga koje vuku nazad, jer svaka e
konzervativna masa stati iza mene poput pukovnija spremnih za bitku. Niste zaboravili da pravo obraanja
narodu moe potei samo iz moje inicijative, da ga nita u Ustavu ne moe ograniiti niti sprijeiti; da ja
biram trenutak i povod; da ja formuliram pitanje na koje se mora odgovoriti jednim da ili jednim ne, i koje
je podneseno narodnim zborovima u obliku plebiscita.

Monteskje: Ali, to je izrugivanje. Nema civilizirana naroda na svijetu koji ne bi prasnuo u smijeh ili se ne
bi pobunio kad bi mu bio predloen takav logogrif.

Makijaveli: Odmah krupne rijei, im se predloi neka praktina zamisao!

Maloas ste jo mislili da sam mrtav, a sada me nalazite suvie ivim. Stavio sam sebi u zadatak da vam
pokaem kako u uzjahati ustavnu kobilu i kako u je goniti po svojoj volji. To sam pokazao. to jo
hoete?
Vidite da parlamentarni sistem koji sam uspostavio poiva na povrinskom leitu koje svakog trenutka
moe propasti, kao i svi klizavi tereni koji lee na naslagama soli. Ispod se nalazi ponor koji moe
progutati ustavni dekor koji opinja gledatelja; sve je privremeno i nesigurno u etabliranom poretku, jer
sve ovisi o suspenzivnom karakteru poziva narodu. Moj sabor nije uvren, on je privremeno namjeten,
kao ator koji se u svakom trenutku moe sklopiti i podignuti na nekom drugom mjestu, i stoga je, kao
svaka varljiva stvar, omalovaen. A da i ne govorim o Senatu, jer to su invalidi kojima pruam njegu.

Moja vlada? To je fikcija, zaklon, oblak koji skriva Boga, jer ja ostajem ma, sila i strah bez kojega se,
kako bi rekao jedan va predak, Francuzima ne moe nita. Bit e malo slobodniji negoli prije, vikat e,
ogovarati - to me briga! Zar se ne treba znati prilagoditi vremenu? Ne smeta mi kad ujem da viu oni
koje mogu lako uutkati.

To daje ton politici, i to je bezopasna razonoda. Ali, budui da predstavljam poredak i materijalne potrebe
civilizacije koja se ne moe ugroziti bez velikih pogibelji, ja u, ako i kad bude trebalo, biti jo i silovit, a
po nunosti i neumoljiv. Na prvi znak sukoba koji bi ugroavao moju vlast, izveo bih na ulicu svoje crne
eskadrone i svoje bataljune, izbacio bih Parlament kroz prozor i pod zatitom petsto tisua bajuneta, lako
bih na dnu izbornih kutija naao osam milijuna glasova u prilog uspostave iste i istinske diktature.

Monteskje: U pravi as, priznajem.

TREI DIJALOG
Plebiscit

Monteskje: Pravo obraanja narodu koje zadravate u svom novom Ustavu nema druge svrhe, dakle, vi to
i sami priznajete, nego da se ak i silom odupre narodnoj volji u sluaju da se izrazi protiv vas.

Mukijaveli: Ah, takvim tumaenjem - koje pokazuje natruhe stranakoga duha - potcjenjujete susretljivost
koju sam uvijek pokazivao prema eljama Francuza! Ali, ja pravim razliku izmeu nacionalne volje koju
prihvaam, i volje aice frakcionaa protiv kojih sam se itekako odluan boriti.

Ne elim ovisiti, kao posljednja monarhija, o otporu 221 istupnika. Ne elim da zemlju moe ugnjetavati
uzburkana opozicija koja predstavlja samo osobne interese i ambicije, stranakom interesu ja
suprotstavljam opi interes, revolucionarnom elementu konzervativni element, ak i revoluciju samu
revolucionarnim klikama. Prizivajui presudu naroda, ja tako uvam njegov suverenitet koji bi mnogi
eljeli ugrabiti, odreujui mu tako - i ne pitajui ga - njegovu sudbinu.

Monteskje: Znam dobro da drite sve mogue govore, u skladu sa svojim trenutanim interesima, sad
gvelf sad gibelin, ali vai sofizmi ne mijenjaju nita u prirodi stvari. Jedino obraanje narodu za koje znam
jest rasputanje Parlamenta, potpun izraz narodne volje tamo gdje su izbori opi i izravni. Ako vam, kojim
sluajem, nakon to ste mu se obratili putem novih izbora, preko svojih punomonika narod poalje iste
odgovore, onda postaje oito da poziv narodu nee dati nita novoga i da nikakova drugoga smisla nema
osim tog napada to je uperen protiv naroda samog.

Makijaveli: Rasputanje je isti akt parlamentarizma, a ja sam suglasan s najnaprednijim duhovima zemlje
da ga odbacim. U narodnoj monarhiji, a u svrhu isticanja nacionalnog suvereniteta, znam samo za
plebiscitarni oblik.

Monteskje: Imate i srednje rjeenje koje bi se sastojalo u tome da se oko prijedloga obraanja narodu
dogovorite sa svoja dva parlamentarna doma, gdje biste vi zadrali inicijativu.

Makijaveli: Nikada! Ne prihvaam nikakvog posrednika izmeu naroda i sebe. Ah, nema dvojbe, nakon
to bih postupno bio ostavljen bez svih svojih oslonaca, zgodno bi bilo, nema to, u mome Ustavu ostaviti
samo ona oruja koja bi me mogla unititi; ali u interesu naroda ja tu postavljam barutanu, a u svojoj ruci
drim fitilj da po potrebi dignem u zrak cijeli Arsenal.

Monteskje: S beskrajnim povjerenjem u svoje vlastite smicalice, vi mi ostavljate dojam ovjeka koji
zamilja da stoji na mjestu, jer se nalazi nepokretan na lai koja plovi pedeset vorova na sat. Prije pet
godina niste ni sumnjali da neete ouvati netaknutom svu svoju vlast, a danas, kad ste ve pola izgubili,
jo vjerujete da ete sauvati to to je preostalo temeljem samo jednog jedinog lanka u Ustavu. Vae
pravo upuivanja poziva narodu jest mrtvo slovo na papiru kojim se neete imati vremena posluiti ni

Makijaveli: Tu sam vas ekao - ja se upravo u ovom trenutku njime sluim i narod pozivam na plebiscit
koji treba potvrditi to pravo to je u mojim rukama.

Monteskje: Kako to?

Makijaveli: Vi, gospodine barune, kasnite, vae informacije nose nadnevak od 3. sijenja.

Monteskje: Ah, Makijaveli, znate neto to je meni nepoznato. To preuivanje predstavlja iznenaenje
koje nije bilo predvieno naom okladom.

Makijaveli: Gospodine barune, vi biste htjeli dobiti okladu poznavajui unaprijed moje karte?

Monteskje. Priznajem krivicu, ali vas molim: obavijestite me o najnovijim vijestima.

Makijaveli: U retrospektivnom pregledu reformi oktroiranih motu proprio36 moje suverene volje, vi ste
pobrkali injenice koje ne spadaju pod isti datum, i ja vas vraam na proli lipanj kako biste razumjeli
dogaaje koji su uslijedili. Tada je moje redarstvo bilo zaokupljeno time da udarcima pendreka rastjera s
ulica Pariza buntovnika okupljanja to su bila izazvana izbornom groznicom.

Monteskje: Oprostite zbog sitne upadice, ali to su ti pendreci o kojima govorite?

Makijaveli: Ne prekidajte me zbog tih sitnica, jer inae neemo nikada zavriti. To su kratki elastini
tapovi s olovom na oba kraja, kojima su naoruani svi pripadnici mojih policijskih postrojbi i uz pomo
kojih rastjeruju masu udarajui svom snagom po radoznalima. Mnogi su ranjeni, a zna biti i ubijenih; ali
zato se tedi na uslugama muketa i topnitva.

Monteskje: Veoma zanimljivo, vie vas ne prekidam.

Makijaveli: Tada, u tom trenutku, uope nisam ni pomiljao, priznajem vam, da svojim reformama dam
onaj pravac kojim su kasnije krenule, premda je njihov princip bio ve zaet u mojoj glavi. U mojoj poruci
od 10. srpnja, koja je bila popraena projektom o senatskim odlukama, uope jo nije bilo pitanja da se
mom Senatu oduzme ustavotvorna mo. Ograniio sam se samo na to da zakonsku inicijativu dijelim sa
Zakonodavnim tijelom. (Upoznati ste, valjda, sa svim tim pojmovima modernoga izriaja?)

Monteskje: Da, moete nastaviti.

Makijaveli: Ja sam ak pomiljao da Zakonodavnom tijelu oduzmem najvei dio njegovih ovlasti i da ih
prenesem na Senat, koji bi u takvom temeljnom prerasporedu imao pravo da u Sabor, na novo
razmatranje, vrati zakone koje je ovaj ve usvojio. Senat je bio vlastan da se, u svim tim sluajevima,
jednom obrazloenom rezolucijom suprotstavi proglaenju zakona.

Monteskje: S kojom lakoom, usput budi reeno, baratate tim jezikom praktiara!

Makijaveli: Laskate mi, ali to je dijelom tono. Budui da sam napisao tolike senatske odluke i ukaze,
postao sam vian tom postupku kao ponajbolji strunjaci za zatezanje pravne procedure iz mog Dravnoga
vijea.

Monteskje: Zapanjen sam raskorakom koji zjapi izmeu vaeg senatus consultuma od 10. srpnja i
programa koji je najavio stupanje na funkciju vaeg novog kabineta. elite li me uvjeriti da ste u mjesecu
srpnju predvidjeli ustupke koje ete uiniti idueg sijenja, bacajui preko palube u tako kratkom roku
ustavotvornu mo vaega Senata zajedno s pravom embarga koje ste mu dodijelili kad je u pitanju
usvajanje zakona?

Makijaveli: Postavljate mi pitanje koje je, ini mi se, bez veeg interesa.

Monteskje: Ispriavam se. Iz tih naglih preokreta izvlaim zakljuak: vi oklijevate u svakom trenutku i
doista ne znate kamo da se uputite.

Makijaveli: To je istina. Ja sam pravo pravcato oklijevalo, i to ne krijem pred vama. Osobina je moje
naravi, meutim, da tapkajui u mraku pronalazim cilj, da pravo rjeenje otkrivam tek u sumrak dana,
nakon to sam deset puta promijenio plan. Ali zar je vano ako dravnik i dvadeset puta okrene svoje
karte, pod uvjetom da zaigra uvijek onu najjau! Paljivi promatra svake promjene koja nastupa, a da bih
svoje ponaanje prilagodio novonastaloj situaciji, ja u ponoviti ovdje rijei lorda Lokara koje je izgovorio
panjolskom ambasadoru u vrijeme kad su Monk i Lamber ratovali: "Ja sam pokorni sluga dogaaja
kojima ugaam tono onoliko koliko od mene trae, ni manje ni vie."

Situacija u kojoj sam se naao nakon opih izbora bila je sljedea: pad mog utjecaja na gradsko radnitvo,
razoarenje parlamentarne buroazije koja je postala bijesna zbog gubljenja moi, duboko neznanje i
potpuna ravnodunost sela spram politikih pitanja, lave i dreka demagoke partije nakon djelomine
pobjede, iji bi moralni uinak - u daljnjem razvitku - mogao ubrzo prodrijeti i u ruralnu populaciju, ako
se u sve to imalo umijea i zemljoposjednika buroazija. Odluna i brzo izvrena promjena bila je
dostatna da sve ponovo vrati u ravnoteu. Radilo se o tome da se uas otvore perspektive za sve bive
dinastike stranke i da se to uini tako vjeto da, vjerujui kako su gospodarima situacije, istom pohrle
kroz sve mogue prilaze vlasti. Jurnuli su sa estinom koja me je nerijetko znala i razveseliti, i moje su
prijestolje odmah podrali, zapamtite dobro, najslavniji i najistroeniji slunici svih prethodnih reima -
bivi ministri, akademici, novinari svih fela - svi su oni doli kao na diobu plijena, i onima najgorljivijima
dodijeljene su slube kao to se ulicom bacaju bomboni na dan krtenja.

Svako se mlako oporbenjatvo prometnulo u gorljivu odanost. Sad sam nekog malog i svadljivog novinara
postavio za glavnoga tajnika, sad sam, pak, za malog i nezapaenog nekog zastupnika osnovao
ministarstvo knjievnosti, kazalita i konjunica. Imenovao sam prefektima i podprefektima sve one koji
su iz roda piskarala i nadriodvjetnika jurnuli u ekaonice ministarstava, sinove, unuke, ujake i neake svih
onih mrzovoljnika iz bivega reima. Sveano su i rairenih ruku primljeni ljudi crkve i sakristije. A
poradi reformi koje treba provesti, ali i da bi se ispunila dokolica svim visokorodnim sjedobracima kojima
njihova dob ili obziri ne doputaju aktivnu politiku karijeru, osnovane su istraivake komisije svih vrsta.
Lamuretin je poljubac istom dan u krstionici liberalnog carstva.

Monteskje: Ali, upravo ste sami rekli da su svi ti ljudi pritekli u pomo samo zato da bi se domogli vae
ostavtine!

Makijaveli: Stanite! U ovoj zemlji gdje sam monarhijski reim iscijedio do sri, niti jedan od bivih
elnika tih dinastikih stranaka ne moe se ni trenutka ozbiljno nadati restauraciji kraljevine. Nema jednog
jedinog koji nije posve uvjeren da se preostali tragovi kraljevstva mogu pronai jo samo u naborima
moga plata. Bit e dovoljno e da bi ih se privezalo uza me kao uz posljednji preostali pojas za spaavanje,
da im se prstom pokae na velike seoske mase u unutranjosti nad kojima se jo moe vladati, kao i na
bujicu demagogije koja prijeti da raznese i posljednje preostale ance pod ijom zatitom jo poiva staro
drutvo.

Koji sam zalog jo morao dati tim novim pomonicima pa da vie ne bi imali nikakav izgovor to se dre
po strani i da bi iz samoljublja bili zainteresirani podravati moje prijestolje? Morao sam im prividno
rtvovati svoju apsolutnu vlast i povratiti - uvijek prividno, dakako - taj parlamentarni reim do kojeg im
je toliko stalo. Za to mi je bio potreban ovjek ije bi ime omoguilo takvu nagodbu, ali ljudi je bilo malo
i morao sam se zadovoljiti prvim pridolicom, nakon to sam iza kulisa sakrio osobu koju biste vi cijenili,
Monteskje, da ste upoznali mo njena duha.

Monteskje: Va veliki vezir, nema dvojbe?

Makijaveli: Da, krasan ovjek koga bih, bez oklijevanja, bio dao kao ministra sinu Roze Vanoce37.

Monteskje: Ali, sve to jo ne govori tko je va novi ministar?

Makijaveli: ovjek kratkovid i oiju odve primaknutih pod zelenim oalima.

Monteskje: To je lini opis s tjeralice koji mi nudite.

Makijaveli: Kasnije u vam pruiti priliku da bolje upoznate tog ovjeka, jer sada ga jo moram
promotriti. Neka vam za sada bude dovoljno da znate jo i to da mu je pravo jaa strana.

Monteskje: Kako pravo?

Makijaveli: Da, pravo, jurisprudencija; nedavno je vratio jednog prognanika falsificirajui iskaz vjetaka s
pomou argumenata in barbari in barbaro38. On je predstavio moj zadnji Ustav pred domovima govorom
u obliku znanstvenog rada, u kojem se umnogome oslanjao na autoritet Fra Paola Sarpija i Parute.
Poznajete li ove autore?

Monteskje: Zar je to vano, nastavite.

Makijaveli: Ni ja nisam uo za njih. Moj ministar je bio taj koji ih je po prvi put predstavio potomstvu.
Monteskje: Unato vaim digresijama, mi smo preli dobar dio puta, ali trebalo bi jo da doznam kako ste
potopili parlamentarni reim i gdje smo s vaim plebiscitom.

Makijaveli: Znate da se glasa sa DA ili NE.

Monteskje: Na glasanje sa DA ili NE stavljate Ustav za koji bi trebalo najmanje godinu dana da se
ozbiljno razmotri na narodnim zborovima.

Makijaveli: Ah, gospodine Monteskje, vi ste u velikom zaostatku za napretkom u modernom dravnom
pravu. Ponavljam vam da se glasa sa DA ili NE.

Monteskje: Ve ste mi to rekli.

Makijaveli: Ali vam ponavljam hotimice, jer ete i sami glasati sa DA.

Monteskje: Ja u glasati?

Makijaveli: Eh, kao to se glasa u Paklu, prostim i jedinstvenim pristankom mente et mutu39.

Monteskje: Glasat u sa DA, kaete?

Makijaveli: Dajem asnu svoju rije.

Monteskje: Oklada je uistinu zanimljiva, vidjet emo.

Makijaveli: Vidjet ete.

ETVRTI DIJALOG
Parlamentarno potonue

Monteskje: Ah! Glasat u sa DA na vaem plebiscitu; uistinu, sire, beskrajno je zadovoljstvo razgovarati s
vaim visoanstvom.

Makijaveli: Smijte se, to je vae pravo, sve dok ne bude nareeno drugaije. Ali, hoete li da prije toga
vidite kako sam potopio parlamentarni reim?

Monteskje: Pogledajmo.

Makijaveli: Moj ministar

Monteskje: Onaj sa zelenim naoalama?

Makijaveli: Nedvojbeno, moj prvi ministar, dakle, opravdava prijedlog koji sam proitao u jednoj od
najzanimljivijih satirikih knjiga ovoga vremena.

Monteskje: I koja za naslov ima?

Makijaveli: Istraivanja o umijeu poluivanja uspjeha40. Pisac koji je ostao nepotpisan, iz skromnosti ili
kaprica, kae da postoje duhovne i karakterne mane s kojima je lake djelovati na ljude negoli s najviim
vrlinama i najsjajnijim darovima inteligencije. Moj prvi ministar ima takvu manu. Njegova je tatina na
granici ludila, a njegovo samopouzdanje toliko udnovato da me podsjea na mjeseara koji bezbrino tri
po krovovima. On je poput onih lakrdijaa koje pogledi publikuma toliko naelektriziraju da se oslobaaju
zakona ravnotee i sile tee. Umislio je da je Benamen Konstan moje vladavine, Kazimir Perije moje
dinastije, medijator u prijelazu s autoritarnog na parlamentarni reim; takav jedan ovjek bio je
neupotrebljiv, jer imao je duu jednog Paladija i bujicu rijei nekog sofista. Svi su politiari ovoga
dananjeg vremena, desni, lijevi, lijevoga centra ili montanjarski, kao to vam je poznato, mali
Makijaveliji.

Imao sam ast osnovati u Francuskoj tu kolu koja pred sobom ima svijetlu budunost. Ministar aspirant,
zadugo maen u predsobljima dvora, uuljao se kroz sve mogue ulaze u aristokratske salone, u
akademijske kruoke, u bratovtine svih vrsta, mijenjajui se kao kameleon, na koga, uostalom, svojom
runoom i podsjea. Ukratko, u trenutku kad je sazrela ta ministarska kombinacija s njim na elu, on je
ve imao dosta jaku klijentelu u taboru mojih neprijatelja, tako da je bio u mogunosti da mi, kao dodatak
politikom predikatu svoje osobe, dovede i dva znaajna predstavnika bivih parlamentarnih domova, koji
su i sami bili u pratnji dvojice ili trojice drugih sufragana iz bezbojne opozicije, sve je to bilo neophodno
za upotpunjenje pozadine grupnog vladina portreta. Parlamentarna je evolucija izvrena po crti politikog
znaenja tih vodeih imena kabineta, i tako je ugledala dana vlada od 3. sijenja.

Monteskje: Nauo sam neto o tome; ali, uvijek se neto novo dozna sluajui vas.

Makijaveli: Cijela je zemlja vjerovala u uspostavu parlamentarnog reima, premda je ustolien u veoma
tekim okolnostima; ali, umalo je sve upropastio jedan obian hitac iz pitolja

Monteskje: Kako to?

Makijaveli: Da, hitac iz pitolja koji je jedan od mojih roaka ispalio u nekog zloestog novinara, to je
doao da ga vidi i zatrai neko objanjenje, i kojega je ubio, bogme, bez greke.41

Monteskje: Ope je poznato da Bordije uvijek imaju sigurnu ruku.

Makijaveli: Da, ali se naposljetku to pokazalo krajnje nezgodnim.

Monteskje: Oh, sire, ne budite tako otri zbog takve jedne sitnice!
Makijaveli: Jest, bilo je veoma nezgodno.

Monteskje: Sire, ali to su novinari!

Makijaveli: Prestanimo sada o tome. Ali, gle uda, taj beznaajni dogaaj, koji umalo nije na noge digao
cijeli Pariz, daleko od toga da je okrenuo na zlo, dapae, izazvao je diverziju koja je ila u prilog mom
naumu, kao i ona gungula s barikadama do koje je dolo u Parizu prigodom uhienja jednog zastupnika
pamfletista

Monteskje: Opet neki bijednik?

Makijaveli: alite se, gospodine Monteskje? U svakom sluaju, taj dotini bezbonik to ga je ubio moj
kraljevski roak, desetak pojedinaca ubijenih na barikadama koje su vjeto postavili agenti moje policije,
te jo pet ili est stotina individuuma baenih u zatvor, bili su sjajni i povoljni znaci pri ustolienju moje
nove vlade.

Ja sam kao onaj antiki general koji je iao kroz maglu pred poetak boja; sred takvih dogaaja i
konfuznih glasina koje su izazvali u prijestolnici, sa svojim sam bivim ministrom pripremio tajni plan
koji je trebao slomiti parlamentarce. Sastojao se u rtvovanju onoga to moj sadanji ministar veoma
slikovito naziva "suhim granjem moga Ustava", ali s jednom jedinom svrhom, u stvari, da se spasi ono
osnovno, poglavito to pravo obraanja narodu koje vam uope nije po volji.

Pothvat nije mogao biti teak. Taj narod to je roen za uitak, i koji ima vie zakona nego vrlina, toliko je
lakouman da ne poznaje ak ni strani Ustav pod kojim je ivio punih dvadeset godina, pa je trebala
iznenadna kriza da bi se opazila dubina i ilavost korijenja koje privruje Francusku uz diktaturu.

Dva najmonija lana kabineta, poslije prvoga ministra, nisu uope primijetili ustavni lanak to se odnosi
na poziv narodu, i bili su spremni preuzeti odgovornost za to kad - ba u trenutku dok moj novi prvi
ministar u Parlamentu predstavlja Fra Paola Sarpija i Parutu - eksplodira bomba.

Monteskje: Kakva bomba?

Makijaveli: O, ja vam ne govorim o bombama iju sam izradbu upravo naredio i koje bi imale posluiti u
atentatu na mene, i do kojega e doi nekoliko dana prije poetka glasanja! Ali, nemojmo istravati pred
rudo.

U ovom trenutku, meutim, radi se o isto stilskoj figuri koja treba da izrazi nenadani incident koji se zbio
usred srdane sloge koja je vladala u mojoj vladi.

Jedan vraji ovjek - koga biste i svi veoma uvaavali u nekom drugom izdanju, a koji, i on takoer, esto
navodi Duh zakona, najprepredeniji politiki lisac posljednje dinastije42, tajni savjetnik dvojice najvanijih
ministara -odjednom otkrije u drugom nacrtu senatus consultuma lanak koji se odnosi na poziv narodu.

Grijeim kad kaem da ga je otkrio; jer, nije mogao ne znati za nj, niti ne poznavati njegov stvarni
domaaj; ali, nakon to je dvojicu prijatelja nagovorio da udu u kabinet, sad mu je bilo po volji da ih
povue dokazujui da se zadravanje tog lanka izravno tie pitanja kabineta.

Monteskje: A zato ta iznenadna promjena?

Makijaveli: Tko bi znao zato su ljudi nedosljedni? Interes, samoljublje, himbenost, mogu li se ikada
izmjeriti - o udi ljudska! - dubina tvoje izopaenosti i nepostojane pobude ljudskoga djelovanja? Moda
je sve to bilo samo zato da bi se novi reim iznio na zao glas, zahvaljujui bunom otpadnitvu te dvojice,
parlamentarizmom istinski proetih lanova kabineta, ili jo moda prije (jer, samo male stvari mogu
objasniti velike) da bi se svima pokazalo koliko je moan utjecaj tog dravnika koji eli biti Vorvik mlae
orleanske loze.

Monteskje: Uvijek makijavelizam!

Makijaveli: Uvijek! to biste mi vi, Monteskje, da ste bili moj prvi ministar, savjetovali da uinim u toj
krizi? Vi biste, dopustite da vam to kaem, oklijevali, bili biste zbunjeni, vjerovali biste da je sve
izgubljeno, a ipak je sve spaeno.

Monteskje: Zato?

Makijaveli: Zato to je, umjesto da se situacija pokua prikriti, trebalo pustiti da se jo vie naglasi.
Pokualo se s ljudima bive partije i, to milom to silom, dralo ih se sada, ali nije se smjelo ostaviti
irokim masama dojam kako se eli ponovo pasti u koloteinu parlamentarizma, i postalo je nuno
pridobiti desnicu Doma koja je poela da se obeshrabruje.

Nijedan korak nije uinjen da bi se zadralo dvojicu ministara kad su povlaenja tog lanka to se odnosi
na poziv narodu postavili kao conditio sine qua non zadravanja svojih portfelja. Ono bitno u cijeloj stvari
pojavilo se onakvim kakvim u zbilji i jest: liberalni Ustav pod vlau jednog protektora.

Monteskje: Kaite diktatora.

Makijaveli: Ako ba hoete.

Monteskje: Ali, tada su sve oi bile irom otvorene, parlamentarci su morali urlati da se radi o skandalu,
republikanci o izdaji; i nemogue je da istom nije dolo do velikog komeanja.

Makijaveli: Ah, stvari se ne odvijaju na taj nain, naroito ne u Francuskoj. Urla se samo zbog sitnica,
nikada zbog krupnih stvari. Ja poznajem Francuze, jer sam se s njima druio kad sam predstavljao
prejasnu Firentinsku Republiku u Parizu.

Mojega su ministra sa zelenim naoalama poeli karikirati i zadirkivati kao izdajnika i otpadnika, i to je
sve. Ipak, u osnovi, postojala je opasnost, i to mi nije moglo promaknuti, kao to nije promaklo ni oku
mog biveg ministra. On je doao na prekrasnu zamisao, gospodine barune, da; on je taj kome je pala na
pamet, ak prije nego meni. Svojim jakim nazalnim glasom i odlunom bretanjskom kretnjom povikao je:

"Osporava se pravo obraanja narodu, obratimo se stoga narodu da to pravo potvrdi, predloimo
odravanje plebiscita da bi se na ivim i dubokim vrelima opeg prava glasa pomladilo Carstvo i da bi se
metnula brnjica parlamentarizmu, odvjetnicima, republikancima, puku, svima onima koji brbljaju, itaju,
piu i urlaju. Potvrdimo novi Ustav putem plebiscita, i zahvaljujui veini glasova koja je unaprijed
osigurana glasovima sa sela, kip Carstva e se uzdignuti kao u apoteozi, drei dva Doma pod svojim
postoljem i smjekajui se francuskoj naciji koja govori da."

Monteskje: Priznajem, Makijaveli, ako ta igra uspije, onda je doista dobro smiljena.

Makijaveli: Vidite da ste i vi pridobiveni i da ete uskoro glasati sa DA.

Monteskje: Makijaveli, da niste toliko natmuren tiranin, bili biste divan veseljak.

Makijaveli: Da nisam tiranin, bio bih nitko i nita.

Monteskje: Ta vam je na mjestu.

Makijaveli: Vidite li sada kako je parlamentarni reim skonao od jedne do druge zore? Sama najava
plebiscita osuila je Zakonodavno tijelo kao to suhi i orkanski vjetrovi to puu s puine Egejskoga mora
osue ak i emprese. Dva ili tri zastupnika su zalajala samo da bi spasila ast barjaka. Svi su otputeni.

Monteskje: Kako otputeni?

Makijaveli: Vae mi uenje bolje od bilo ega drugog pokazuje koliko je velika moja pobjeda. Da, moj
ministar sa zelenim naoalama, koji se odlino ponio u toj situaciji, rekao im je: Idite doma dok Senat
bude raspravljao o Ustavu, pozovite stanovnitvo na glasanje da dobijete pristanak svojih biraa i doite
kasnije.
Monteskje: Sa svojim Senatom i svojim Zakonodavnim tijelom, od kojih jedan zasjeda dok drugi odlazi,
podsjeate me na onu pjesmicu koju pjevaju djeca iz Bordoa, miui dva prsta, jedan za drugim:

Idi Perice,
Doi Ivice.
Doi Ivice,
Idi Perice.

Makijaveli (smijui se): Ha, ha, ha! I treba da idu, jer rezultat slubene kandidature, njihov mandat i u
budunosti sam njihov ivot e, moebiti, ovisiti o utrku glasova.

Monteskje: Naglasak u vaim zadnjim rijeima je zlokoban. Da niste moda uli posmrtno zvono?

Makijaveli: Da, posmrtno zvono slobode. Sada u vas natjerati da glasate sa DA.
PETI DIJALOG
DA i NE

Makijaveli: Gospodine Monteskje, elim s vama najprije na lijep nain - hoete li drage volje glasati za
Carstvo ili ne?

Monteskje (smijui se): Ha, ha, ha! Podsjeate me na onog lijenika iz talijanske komedije koji bolesniku,
dok se sprema da ga silom natjera na uzimanje lijeka, govori: Posljednji vas put pitam, hoete li da vam
pustim krv?

Makijaveli: Posljednji put vas pitam, hoete li rei DA?

Monteskje: Ali, budimo ozbiljni, dajte mi bar pokoju pojedinost glede naina na koji e se sve to odvijati.

Makijaveli: E pa, ponajprije, glasa se en bloc, to sam ve rekao, DA ili NE, po izboru.

Monteskje: Kajanje ili batina?

Makijaveli: Ne alite se, gospodine Monteskje, sve je ovo krajnje ozbiljno. Znate da vam Ustav nudi
odgovornu i solidarnu vladu, Parlament koji sa senatskim kolegijem i sa mnom dijeli zakonsku inicijativu.
Nudi vam nesmjenjivost sudaca, nudimo vam odobrenje carinskih pristojbi od strane Zakonodavne
skuptine i Senata; nudimo vam javnost u radu Senata i Zakonodavne skuptine, nudimo vam

Monteskje: Ah, Makijaveli, udan je va nain nuenja svega toga, podsjeate me na efa sale koji
preporua svoj jelovnik. Nalazim da je mravo.

Makijaveli: Vi biste moda htjeli da vam ponudim Ustav Sjedinjenih Amerikih Drava ili vicarske?

Monteskje: Zadovoljan bih bio.

Makijaveli: Gospodine Monteskje, da niste moda uobrazili da ete me uvjeriti i u to da ste republikanac?

Monteskje: Makijavelistiki izbjegavam odgovoriti, jer ja sam taj koji u ovom trenutku propituje vae
kraljevske naslove i vi meni morate poloiti raune, a ne ja vama. Upuujem vam stoga jedno pitanje:
Govori li se u vaem Ustavu o monarhijskim pravima?

Makijaveli: Jamano, "od mukarca na mukarca, po naelu prvorodnosti, i iskljuujui zauvijek ene".

Monteskje: Kao u Sjedinjenim Dravama?

Makijaveli: Ne samo da je carski naslov vezan uz moje izravno i zakonito potomstvo, kao i uz pobone
grane moje obitelji, ve i uz moju posvojenu obitelj. U nedostatku zakonitog ili posvojenog nasljednika iz
moje loze narod imenuje cara i ustanovljuje nasljedni red u njegovoj obitelji.

Monteskje: O, dopustite da malo pretresemo ovaj potonji prijedlog!

Makijaveli: Savreno.

Monteskje: Pretpostavimo sluaj da ostanete bez ijednog zakonita ili posvojena nasljednika?

Makijaveli: Ba tako.

Monteskje: I u tom sluaju va Ustav propisuje da e, u nedostatku vaih potomaka, narod sam izabrati
cara? Kako? elite, dakle, da - nakon gaenja vae loze, i kada njoj stoga to bude posve svejedno - narod i
dalje bude odan istom obliku vladavine, tj. Carstvu?

Makijaveli: Da, takva mi je elja.

Monteskje: A zato, mili Boe!?

Makijaveli: Iz ljubavi koju gajim prema samom naelu.

Monteskje: Ostajem bez odgovora; to se ne da pobijati.

Makijaveli: Ne radi se uope o tome da se ovdje kritiki osvremo na pojedinosti. Kao to sam to
prekjuer rekao u proglasu francuskom narodu: "Ustav iz 1852, premda manje liberalan, osigurao je
Francuskoj osamnaest godina mira i blagostanja". Traim od vas, Monteskje, kao i od drugih Francuza, da
mi pruite novi dokaz povjerenja. "Dajui pozitivan glas, vi uklanjate prijetnje Revolucije, postavljate na
vrstu osnovu poredak i slobodu i u budunosti olakavate prijenos krune s mene na mog sina."

Monteskje: Ostaje li to i dalje va proglas?

Makijaveli: Nedvojbeno, i ja potom aljem Francuzima po jedan primjerak. I vi biste primili jedan, da
kojim sluajem niste na ovim mranim obalama.

Monteskje: Koji ste vi udnovati kandidat, novi Belizar opih izbora to s kacigom u ruci skuplja glasove.

Makijaveli (recitirajui): "Prije osamnaest godina bili ste jednoduni u elji da mi ponudite vee ovlasti;
budite i danas tako brojni u podrci preobraaju carskoga ureenja."

Monteskje: Ako je to nastavak vaeg proglasa, on se onda ne odnosi na mene; jer, imam samo jedan glas
koji e uistinu malo to znaiti meu milijunima DA koje oekujete.

Makijaveli: Ah, Monteskje, dobro znate to bi mi za potomstvo znaio va glas; traim ga kao milost.
Vladar pokorno moli svoga podanika.

Monteskje: Sire, udostojite se barem da mi kaete koje e pitanje biti stavljeno na plebiscit!

Makijaveli: "Narod odobrava liberalne reforme koje je car izvrio u Ustavu jo od 1860. uz pomo velikih
dravnih tijela i ratificirao senatus consultumom od 20. travnja 1870."

Monteskje: To je veoma mudro, ne stavljate pred narodnu volju samo naelo Carstva, nego, pak, samo
izvrene reforme. Tako, kad bi netko kazao ne, izgledalo bi da je neprijatelj slobode.

Makijaveli: Ne vjerujem da bi jedini krivac tome bilo ovo plebiscitno lukavstvo.

Monteskje: A to u tom trenutku kau vai ministri?

Makijaveli: Kau biraima: "Car je 1852. traio od vas snage da osigurate red, sada od vas trai snage da
osigurate slobodu".

Monteskje: Ah, ta aluzija na pravo obraanja narodu je otroumna!

Makijaveli: Zar ne?

Monteskje: A to osobno kae sam va prvi ministar?

Makijaveli: Moi ete o tome suditi po poetku pisma koje slijedi, a koje je upravo uputio svojim
biraima. Po stilu reklo bi se da je uenik jedne gospoe-pisca koja pie veoma lijepe pastorale43.

"Kae se da je u polju, s vremena na vrijeme, dobro posjei suho granje kako bi se jo bolje razvile
mladice. Car takoer sijee suho granje Ustava, kako bi Ustav zadobio novu snagu i pomlaenost."

Je li ovaj izraz pomlaenost dobro pogoen, gospodine Monteskje, i jeste li primijetili ono: Kae se da je u
polju?
Monteskje: Taj ministar sa svim tim svojim suhim granjem pravi je enfant terrible. Ali, kad se grane
drveta pomu suiti, to se vie ne da zaustaviti.

Makijaveli: Jest, tako je.

Monteskje: Govorite s puno samopouzdanja, to je bitno. Sad jedno drugo pitanje, pitanje koje odaje moju
preveliku znatielju. Ako se odgovori sa DA, onda je to samo po sebi jasno, ali ako se odgovori sa NE, u
veini, razumije se, to e se tada dogoditi?

Makijaveli: Ali, to je nemogue!

Monteskje: Ma znam dobro, ali vas pitam onako, iz puke radoznalosti.

Makijaveli: Ah te radoznalosti, ne doputam ih; trebat e zatvoriti oi i odvratiti pogled

Monteskje: Uas! Zar se priprema nova kartena paljba?

Makijaveli: Ma ne! Boe pomozi, to ste vi, gospodine Monteskje, tankoutni! Htio sam samo rei da ne
treba na to pitanje gledati s te strane, da je to beskorisno, opasno i nepromiljeno!

Monteskje: Jao! Kao i onomad, sutradan po vaem dravnom prevratu; uvijek sumorne zagonetke - i nou
nejasne i mrane siluete, povorke nosila to prolaze Jedno da ubaeno u glasaku kutiju ili nita,
nitavilo, nepoznato, strava!

Makijaveli: Ne, nipoto, ni u kom sluaju.

Monteskje: Naposljetku, i u tome ustrajavam, hoete li jednim plebiscitom pozvati na drugi, tj. jednim
obraanjem narodu pozvati na drugo?

Makijaveli: Eto vidite, Monteskje, kako se varate i kako pogreno procjenjujete moje namjere. Unato
lukavoj formulaciji plebiscitnog pitanja, u biti tu se postavlja pitanje ili Republika ili Carstvo. Opozicijska
glasila to i kau, na narodnim zborovima, na kojima me svakodnevno obasipaju pokudama i uvredama, ali
koje e uskoro prestati, to se isto tvrdi. Ali, ovaj put ja elim vladati samo na temelju slobodno
raspravljenog i izglasanog plebiscita. Ja starim, sami ste to rekli, Monteskje. elim pred smrt dobiti
blagoslov naroda, nita me vie ne dri dolje na Zemlji osim interesa dobra. Francuski narod je toliko
uinio za moju obitelj, obasuo nas tolikim dobroinstvima, moga strica i mene, toliko smo obilato crpili
njegova zlata i njegove krvi, da pokadto osjeam kako suze kliui nagrizaju moje sparuene obraze!

Monteskje: Makijaveli, evo opet vaih preobraaja koji me toliko prestravljuju, vi niste iskreni, a ipak bi
trebalo da vas je grizoduje ve izjelo pri pomisli na zlo koje ste nanijeli mojoj plemenitoj domovini, toj
velikoj naciji kojoj ste krv ispili, koju ste svu sparuili, ak i njenu umjetnost!

Makijaveli: Ah da, rekli ste mi, sjeam se toga, da ne nalazite lijepom moju arhitekturu i da biste, iz
potovanja prema boanskoj antici, rado pijukom razbili najljepe spomenike moje vladavine. to hoete?
Mi nemamo umjetnikog dara kao vai Burboni, mi smo otoani, mi zato znamo mrziti.

Francuska nam pripada po pravu jaih priroda nad slabima, mi smo je osvojili i nita ne moe oteti iz
naih ruku taj sjajni plijen. Mi smo se krvno srodili s Francuskom i sada smo mi dio njezina ivota.
Umrijet emo zajedno, ona e umrijeti s nama; jer, uvijek e biti nekoga od nae loze koji e se nje
doepati

Monteskje: Vae mi rijei odzvanjaju kao komar.

Makijaveli (smijui se): Ha, ha, ha!

Monteskje: alim to vaa veselost nema onu iskrenost i jednostavnost koju je maloas imala.
Makijaveli: Ja iskren! Pa ja sam kao Luj XI, koji je sklapao ugovore po volji svojih neprijatelja i poputao
njihovim zahtjevima samo da bi ih razjedinio, ali istom kad bi razbio njihov savez povratio bi sve to je
ustupio i nije se pridravao niega obeanog.

Monteskje: U ovom ste trenutku barem iskreni da priznate kako niste iskreni - i sad hoete da na osnovu
takvih zapaanja glasam sa DA.

Makijaveli: Malo strpljenja.

ESTI DIJALOG
Kako e glasati Monteskje?

Monteskje: DA ili NE; alternativa je kakljiva, zar se ne bih mogao suzdrati?

Makijaveli: Da, ali onda e vas drati za teroristikog demagoga ili ultramontanskog legitimista, kao to je
sir Orb de Tiron44 iju ste zabludjelu duu sreli ovih dana na obalama Stiksa.

Monteskje: K vragu! Ja nisam ultramontanac.

Makijaveli: Zna se; vai epigrami protiv isusovaca i masne prie iz Perzijskih pisama o tome ponajbolje
svjedoe. Bili ste epikurejac, gospodine markie, i unato vaoj poodmakloj dobi, koja je sustigla
Katonovu starost, nevoljko se odriete ljubavnih zgoda.

Monteskje: Makijaveli, pozivam se u svoju zatitu na zakone koji brane ulaenje u privatni ivot.

Makijaveli: Ispriavam se, istinu govorite, glasajmo stoga smjesta: imate pred sobom bijeli listi - ist i
jednostavan - na kojem se mogu jo i napisati svakovrsne uvrede, zatraiti moja smrt, utamnienje,
progonstvo, to god hoete! Imate i taj crveni listi - list boje krvi to je prolivena na bojitima i koja
ostaje obiljejem giljotine, pustoenja imanja, zajednice, dobara i ena, to vam je volja?

Monteskje: Ponovo ste poeli sa zastraivanjem.

Makijaveli: Zato, jer treba pouriti. Znate da su due koje se sreu na ovim mranim obalama sveudilj
noene monim vrtlozima.

Monteskje: A ako glasam sa NE?

Makijaveli: Smatrat e vas republikancem - danas montanjarom, sutra umjerenim, a preksutra izdajnikom
i za osam dana bit ete smaknuti na Trgu Revolucije gdje je skonao i va kralj. ujte, trenutak je svean.
Znate li to se dogaa dok narodu dajem tako sjajan dokaz povjerenja -pozivajui ga da se po drugi put
izjasni o opstanku moje dinastije - jer, u osnovi, takvo se pitanje i postavlja: pa, rei u vam, upravo u
ovom odluujuem i uzvienom asu izbila je strana zavjera, pokuaj nasrtaja na moj ivot!

Monteskje: Razumijem vas, zavjera koju vam je izriito poslala sama Providnost to bdije u uredima vae
policije.

Makijaveli: Ne vjerujete. Sve je gola istina. Policija vjerojatno ima pod sobom nekoliko izgubljenih
pojedinaca koje je lako pretvoriti u urotnike, dovodei ih na trag ljudi usijanih glava da im poslue za
njihove naume, ali i da prikupe dokaze pred sudom. Ali, u ovom je sluaju sve istinito, kunem vam se.
Veina okrivljenika je ve uhiena i u rukama imam neoborive dokaze o njihovim groznim planovima.

Monteskje: Budui da su sve niti zavjere u vaim rukama i da su svi odgovorni uhieni, vi ste sada mirni.
Kladim se da cijelu tu stvar neete rastrubiti iz straha da se ne bi izvrio moralni pritisak na graane u
plebiscitnom vremenu i da ete, puni pouzdanja u pravdu, tu stvar predati u ruke suda tek po zavretku
glasanja.

Makijaveli: Vi se alite, ini mi se; ali, to je moje pravo i moja dunost da puanstvu objasnim sve u
samom trenutku odvijanja plebiscita, da demaskiram protivnike poretka upravo dok se spremaju da preko
glasakih listia zapodjenu bitku sa mnom.

Moj je prvi ministar dobio nareenje da moralnu krivicu za taj gnusni atentat javno svali na sve
republikance. Na svim javnim zidovima u mom kraljevstvu izlijepljeni su u ovom asu slubeni cirkulari u
kojima se s gnuanjem navode sve pojedinosti o zavjeri i po hitnom postupku sazivaju se prijeki sudovi
radi suenja okrivljenima. Ako bi se prelo preko toga, ili se ubacilo negativan glas u glasaku kutiju, to bi
onda, zar ne, znailo proglasiti se u neku ruku pobornikom umorstva i nasilja? Na sreu, ve su poduzete
najuinkovitije mjere. Po selima se, na javnim skupovima, dre zapaljivi govori. Jedan plebiscitni sredinji
odbor, iji se osnutak duguje slobodnoj inicijativi graana, slui da pokriva akciju vlade koja koristi tajne
fondove za distribuciju, u milijunskoj nakladi, broura, ministarskih glasila i listia DA.

Protjerao sam strance, puka su udruenja prestala sa svojim saturnalijama, Senat je zatvoren, Sabor na
odmoru; to je vrijeme sabranosti, gospodine Monteskje, i to samo na dva dana prije sveanog asa kad e
opim pravom glasa, po drugi put za moje vladavine, biti spaeno drutvo. Dajte mi svoj glasaki listi. To
je osigurnina koju dugujete Carstvu.

Monteskje (smijui se): Ha, ha! Dopustite mi da se od sveg srca nasmijem toj udnoj prii.

Makijaveli: Ima smijeha i smijeha: glas vam je ve zastao u grlu. Pazite, gospodine Monteskje, vi niste
privrenik Republike, i vi se to neete usuditi rei; vi, ovjek Parlamenta, ali i dvorjanin isto tako, vi
uope ne odvajate slobodu od uljudbe koja, pak, u Francuskoj ne moe cvjetati bez sjaja prijestolja i da ste
ivi vi biste danas stali u red onih koji najvatrenije brane Carstvo.

Monteskje: Gdje ste to vidjeli, Makijaveli, da sam se ikada stavio u ulogu pobornika kraljevstva? Zar kao
podanik jedne stoljetne monarhije nisam bio meu prvima koji su zbacili jaram njenih predrasuda? Zar u
svoje vrijeme nisam bio - zajedno s Volterom, DAlemberom i Rusoom - izraz najnaprednijih ideja epohe?

Makijaveli: Pa to! Tvrdim vam da Volter, DAlember i Ruso nee ubaciti u glasake kutije drugi listi
osim onog koji od vas traim. Dopustite da vam navedem rijei Engleza Loka, ovjeka koga ste poznavali:
"Priroda stvari je vanija od ustanova, i zakoni pokatkad moraju ustupiti pred vladarom, tj. pred temeljnim
zakonom koji hoe da drutvo, prije svega drugog, bude ouvano".

Monteskje: Uvijek taj isti dravni razlog!

Makijaveli: Dravni je razlog i drutveni razlog. Vi niste ni u Engleskoj ni u Americi, vi ste u zemlji koja
je kroz stoljea oblikovana monarhijskim obiajima i koja je sveudilj sluala samo gospodare, ak i za
Revolucije; jer, jo od Etjena Marsela, pa do Robespjera, ne znam u vaoj povijesti za jedan jedini dan
istinske slobode koju bi podravala samo mo javnoga mnijenja. Zaveo sam red silom, jer je to bila
apsolutna nunost, ali sve u svemu ja se drim puta to vodi u slobodu.

Idem obazrivo, jer ako sve pruim odjednom, proi u kao Luj XVI, i sutradan ete imati Revoluciju na
vratu. Jesu li nesretnom Kapetu uzeti kao olakotne okolnosti svi oni ustupci koji su bili iznueni? Grozna
je bila osveta kad su ga poslali na stratite zbog njegove slabosti. Ah, odavno znam da u politici dobro
nema utjecaja na ljude, jer razuzdanost strasti ne doputa nikada da se bude pravedan, dok ih zlo, strasno
je to i rei, proima nekim udnovatim i prostakim uvaavanjem ruke koja ih tue.

Monteskje: To je uvijek samo va interes to tako govori, nikada interes ovjeanstva, nikada interes
zemlje.

Makijaveli: Gdje ste to zamijetili? Dopustite mi da vam odrim govor lijevog centra, jer to je svakako ona
strana u ije ete se redove svrstati. Vai su republikanci lud svijet, jer suprotno zdravom razumu, koji je
tako usaen u staroj Engleskoj, oni ele odbaciti tu zalihu ideja, pravila i navika koja ini, u neku ruku,
nacionalno bogatstvo, i kad vidim vae demokrate kako hotimice odbacuju to nacionalno blago,
usporeujem ih, slijedei u tome Berka, s trgovcem koji hoe otvoriti radnju bez kredita i bez kapitala.

Monteskje: Ponite, dakle, i bez krzmanja, ruiti udovinu administrativnu, ekonomsku i financijsku
osnovu na kojoj je izgraeno vae carstvo; ali, zadravanjem prava vrenja dravnih prevrata, vi istodobno
zadravate i tu stranu napravu kojom usisavate sve zlato i svu krv Francuske.

Makijaveli: Ah, Monteskje, ne pravite se braniteljem ludih pretjeranosti koje ne ele uzeti u obzir ni
nunosti to ih nameu prilike ni pomamu ljudskih strasti. Pri obnovama ustanova koje uvodi vrijeme, sve
zlo dolazi od slijepog i uobraenog otpora, s jedne, i bezumne prenagljenosti, s druge strane,
prenagljenosti koja svoje vrelo nalazi u apsurdnom sistemu neodreene usavrivosti. Zahvaljujui pravu
obraanja narodu, nalazim se utaboren izmeu dvije bujice; uklonite li to oruje iz mojih ruku, i mene e
bujica odnijeti, sad na jednu, sad na drugu stranu.

Monteskje: Uklanjam ga u ime dostojanstva, u ime prava, u ime sigurnosti moje zemlje. Uklanjam ga, jer
znam kako ga rabite i kako ete ga i dalje rabiti; jer niste kao Agesilaj, ni kao Likurg, spremni umrijeti za
svoju domovinu - nakon to su se prihvatili diktature u ime opeg dobra - ve ste osvaja koji je prigrabio
vrhovnu vlast i zadrava je samo zarad zadovoljenja svojih ambicija, svojih strasti i interesa svoje
vladarske kue.

Makijaveli: Vjerujete da u, ako se odreknem tog jamstva, razoruati svoje neprijatelje!? Oni e se samo
jo vie razbjesniti na mene, i ja u, napadnut od protivnika, biti naputen i od svojih pristaa, kao to
gavrani ostavljaju strvinu kad ne nalaze vie nita za glodanje.

Monteskje: Pa, to onda?

Makijaveli: Pa, nita; ut ete sad govor politike i istoga razuma. Zar ne vidite, kao to ste mi nedavno to
rekli, da je u stvari posve iluzorno to moje pravo obraanja narodu, da se ne elim i ne mogu njime
posluiti? Zar ovoga asa u Francuskoj ne postoji najpotpunija sloboda rijei i tampe, unato apsolutnoj
vlasti koju imam?

Hou da znate to se govori na javnim zborovima, gdje se prijeti da e me staviti pred streljaki vod, da e
me prognati, odsjei mi glavu ili, nedavno, kad je jedan bjesomunik predloio narodno suenje u vidu
plebiscita, a kojim bih bio doivotno osuen na prisilni rad. Eh, ja doputam takve izjave zbog kojih bi
vai stari kraljevi krivce spaljivali ive, pribijali ih na kota ili ih raetvorili. Apsolutna vlast drijema u
mom Ustavu kao to je drijemala i u bivoj monarhiji koja nije zabranjivala pisanje ni Volteru, ni Rusou,
ak ni vama, Monteskje.

Monteskje: To znai da u vaem sistemu sloboda moe postojati samo u sjeni vjeala?

Makijaveli: Vjeala, neka bude! Ako spaavaju va dom, neka vam ih; vama ljudima od novca i odore,
vlasnicima i burujima koji danas viu protiv moje vlasti, a koji e je sutra prizivati, ako je budu sruili;
vama koji nakon revolucije ne znate nita drugo nego stenjati i pred narodnom voljom se povijati kao
trstika. Ako ne glasate sa DA, sutra e biti Republika; elite li to, tad mi to ve jednom recite.

Monteskje: elim Republiku, Makijaveli.

Makijaveli: To emo jo vidjeti.

SEDMI I UJEDNO POSLJEDNJI DIJALOG
NE

Monteskje: elim Republiku, jer ste zauvijek ubili monarhiju; to je jedina usluga koju vam duguje moja
nesretna domovina u ovom trenutku dok se izbavlja iz vaih ruku.

Makijaveli: Republiku, kaete, ali s kojim republikancima i s kojim narodom?

Poznajete li ih, te ljude to se nazivaju nepomirljivima i koji su takvi samo sa svojim suparnicima?

Vi odbijate ono to nazivate mojom diktaturom, nadate li se moda narodnoj diktaturi ili, jo prije,
diktaturi aice sektaa kojima e se narod povinovati sve dok ih ne slomi i prepusti se jo nasilnijim
gospodarima koje e ponovo sruiti da bi ih zamijenio novima, uvijek se preputajui udima svojih
pomamnih i prevrtljivih strasti.

Znate li da najvatrenija republikanska stranka, ona jedina pred kojom je budunost, nema druge zastave
osim one iz 93? Vjerujete li iskreno, gospodine Monteskje, da e moj politiki sistem zavriti sa mnom?
Republikanci e doi pod moje skute. ujete li to potiho kazuju: zadrat e moju centralizaciju da bi
nametnuli Republiku, da bi svladali otpor, i bit e primorani tako postupiti, ak i kad to ne bi htjeli.

U ime drugih naela ili drugim rijeima, ali init e isto to sam i ja radio.

Zar se 1793. nije trovalo u ime slobode, plijenilo u ime ovjeanstva i pravde? Zar najistiji i
najpopularniji jakobinci nisu mislili da je Francuska prenapuena i govorili, onim svojim prepoznatljivim
argonom, da treba ukloniti polovicu Francuske?

Da su barem bili iskreni, ali zar veinu tih terorista nismo vidjeli kako klee pred mojim stricem, i kako su
poslije 18. brimera45 postali grofovi, vojvode i komornici, kako su odlijima i lentama pokrili grudi koje
su nosile boje Republike?

Kad bi oni koji me danas napadaju imali samo iskrenost i smjelost drevnih Rimljana s kraja Republike; ali,
pogledajte njihova agitiranja, posluajte njihove govore, vi koji neprestano govorite o makijavelizmu i koji
vjerujete da me bije glas spletkaroa. To je jezuitizam i moralna iskvarenost koju ti ljudi utjelovljuju;
promatrajui koji vjetar pue, pokoravajui se svemu i stavljajui sve mogue maske, oni podrivaju moju
vlast s istom dvolinou i istim lukavstvima koje sad pripisuju meni.

Monteskje: to vas to udi? Zar niste sami jednom rekli vojvodi od Ferare da je Vladar ambiciozne pouio
tiraniji, ali da je, zauzvrat, i narod poduio nainima kako da se oslobodi tiranije?

Makijaveli: Tako je. Ali, u ovoj igri ja sam njihov gospodar. Makijavelizmom na makijavelizam, ja sam
ipak Makijaveli.

Francuska ne eli da je proderu zvekani usijane glave koji u glavama nemaju druge ideje osim Republike
ljudskoga roda, i koji e zahtijevati veliku protusilu, to e rei apsolutnu vlast, da bi ostvarili svoje
utopije. Znate li to eli i kamo ide ta svjetina koja eka svoje decemvire? Radi se upravo o napretku i
slobodi.

Kad su unesreene mase u pitanju, radi se o tome da se nakon pobjede baci Brenov ma na vagu; radi se,
za njih, da vam otmu nasljedstvo vaih predaka, da vas istjeraju s vaeg ognjita, ne da dijele s vama, nego
da osvoje - i to na vrhuncu civilizacije, kao to su i rimsko drutvo osvojile horde barbara koje je na
povrinu izbljuvao stari svijet. Smrt onima koji posjeduju! Eto krika koji odzvanja s dna njihove due i, za
Boga miloga, oni su u pravu, jer sve je to u prirodi stvari - pobuna bogatih protiv siromanih, jakog protiv
slabog, to je prirodno pravo ovjeka kao i ivotinje. Samo sila moe savladati okrutne ljude, sve je ostalo
ludost.

Monteskje: Makijaveli!
Makijaveli: to mi je stalo do platonskog sentimentalizma, meni koji u ljudskoj dui vidim, kao na dnu
razjapljenog ponora, gdje trunu gmazovi? Zar ne shvaate da, sve u svemu, vie i od vas suosjeam s
patnjama ovjeanstva, muenjima proletera, i znajte: onoga dana kad se vaa feudalna buroazija bude
htjela naoruati protiv mene, ja u je kao hranu baciti tim masama koje e od nje napraviti poslasticu.
Otvorit u taj ponor bez dna to se zove socijalizmom i svi ete biti progutani.

Monteskje: Je li dosta?

Makijaveli: Nita nisam uljepavao i sad je na vama da odluite. Moj Ustav, tek izaao iz remontnog
zavoda, u stanju je i more zadrati. Osujetio sam sve proraune koji su se kladili na moj neminovni kraj.
Pomirivi narodni suverenitet s naelom apsolutne monarhije, u parlamentarnim oblicima koji su i
primjereni modernom vremenu, imao sam ispuniti providencijalnu misiju, koja se sastoji u odlaganju,
moda i u sprjeavanju, uasne kataklizme koja prijeti drutvu. Fatalist kao i Vilim Oranjski, ja znam da
mi nikakva opasnost ne prijeti sve dok ne ispunim svoj cilj; to je razlog zato sam, kao i on, prkosio kako
prognozama lijenika tako i bodeima ubojica. Glasaka se mjesta otvaraju upravo u ovom trenutku. Je li
va listi spreman?

Monteskje: Da, Makijaveli, i on vas osuuje u ime svega to ste rekli pravdajui ouvanje svoje vlasti. to
e meni vae teorije o ljudskoj niskosti? Vi kleveete ljude samo zato da biste sebi dali pravo da ih tlaite,
zaboravljajui pritom da kad bi oni bili toliko izopaeni koliko kaete, njihov bi prvi interes bio da vas
unite kao najljueg od svojih neprijatelja.

Ne raspravljam o vaem naelu, jer vi ne ovisite ni o jednom moralnom zakonu. itav va sistem svodi se
na sljedee: uvajte me, jer ja sam nuno zlo, podrite me, branite me, jer prijeti vam jo gore, e pa, vie
je nego oito da ak ni s tog uasnog stajalita na koje ste se postavili ne opravdavate svoju ulogu.

Ne predstavljate poredak, jer ste unitili moralne osnove na kojima poiva. Niste ni snaga konzervacije,
budui da prijetite putanjem jedne drutvene klase na drugu; vi niste ni sigurnost, budui da ste sebi
pridrali pravo da posredstvom obraanja narodu sve dovedete u pitanje i to temeljem diskrecione moi
koju imate nad zakonima. Govorite o revolucionarnim utopijama kao da vi niste jedna od najudovinijih
utopija, vi koji ste sanjali da narodni suverenitet poveete s apsolutnom i nasljednom monarhijom, vi koji
ste usred devetnaestog stoljea sanjali o ustanovama iz kasnoga Rimskog Carstva i o njegovim dvorskim
dostojanstvima, o njegovoj hijerarhiji dunosnika i o njegovu pokornom puku koji kukavno ubacuje svoj
glas, sredstvo vlastitog tlaenja. Zar niste utopija oliena u svemu to ste poduzeli - u ratovima, u
financijama, industriji, upravi, svuda gdje su vae zamisli ostavile za sobom nitavilo i bespue?

to vi, Makijaveli, predstavljate usred tog drutva koje odbacujete i ijim jezikom ni ne govorite? Tko bi
imao interesa podrati vas?

Da li narod koji desetkujete s pomou novaenja i ije ste kosti posijali u svim dijelovima svijeta zarad
besmislenih ratova; i koji tlaite porezom to pogaa sve oblike njegove borbe za goli opstanak, o kom ste
sanjali da ga pretvorite u nepominu masu bez domovine, nalik onim sluganskim populacijama to su pod
faraonima gradili egipatske piramide?

Da li seljaci ija ste ognjita opustoili i koje guite rukama svojih niih dunosnika, dok vae
gospodarsko zakonodavstvo unitava poljoprivrednu proizvodnju i obara vrijednost proizvoda?

Da li nacionalna privreda koju ste ruinirali kobnim meunarodnim ugovorima to su prihvaeni i zadrani
na snazi unato protivljenju cijele zemlje?

Da li trgovina koja je na izdisaju uslijed posljedica promjenjivosti vae politike prema poslovanju?

Da li vojska koja vam slui za vae paradne bitke i iji ste stijeg ponizili svaki put kad je dostojanstvo
Francuske zahtijevalo energinije korake; jer - jaki samo prema vlastitom narodu - vi ste bili igraka u
rukama svih dravnika svoga vremena?
Da li mlade ije ste brojne narataje ukopali pod zemlju i koja protiv vae dinastije polae Hanibalovu
zakletvu?

Kad govorite da su narodne mase spremne navaliti na one koji posjeduju, to je bezrazlona uvreda koju
bacate u lice naroda koji nikada nije dizao revoluciju osim u ime naela ovjenosti i pravde.

Ah, razvrgnuvi po drugi put u razmaku od pedeset godina veliku nagodbu meu svim strankama oko
uspostave Republike u Francuskoj, vi ste, nema dvojbe, mojoj domovini pripremili crne dane; ali, ne
nadajte se da ete baukom Revolucije kojim neprestano vitlate naoigled cijele zemlje, odloiti dolazak
Republike.

Sve prije nego vi, Makijaveli, ak i Revolucija, jer nijedno stanje ne moe biti gore od ovoga to ste ga
stvorili i - kad se sve uzme u obzir - bolje je danas podnositi Revoluciju ako je ona neizbjena, negoli je
morati podnositi sutra, uveanu jo za sva ona zla koja ete ubudue poiniti.

Ali, Francuska e nakon vae vladavine biti izlijeena od svih despotizama i Republika e nadvladati
anarhiju, jer ona dolazi kao opi spas.

I sada kad sam vas prozreo, Makijaveli, samo se vama obraam. Okanite se te utvare iju ste obrazinu
uzeli na sebe da biste me obavijestili o sadanjem stanju politikih prilika u Francuskoj.

Iznova se pojavite kao veliki graanin Firentinske Republike, vi koji ste voljeli i sluili domovinu, skinite
sa sebe tu nakaradnu obrazinu despotizma kojom ste na trenutak prekrili blistavu odoru svoga duha.
Makijaveli, slaete li se sa mnom da zajedno objavimo besmrtna naela ovjenosti, jer Vladar je bio tek
kapric vaega duha. Na poziv bezobraznog gospodara - odgovorite kao i ja sa NE.

Makijaveli: Izdajete me, Monteskje.

Monteskje: Vidite u tom vrtlogu sjene koje prolaze steui mi ruku - one mi tako daju znak da je moja
domovina pred osloboenjem i da e se Francuska Republika uspraviti.
Moris oli ili rtva apokrifnog evanelja
Dva protagonista ovih Dijaloga - Makijaveli i Monteskje - dva velika predstavnika suprotstavljenih
politikih svjetonazora - despotizma i liberalizma - razmatraju praktine implikacije primjene svoga nauka
u modernoj epohi. Za Monteskjea, rodonaelnika politikog liberalizma, teoretika trodjelne podjele vlasti -
tog zakonodavca naroda, kako je ostao zapamen u povijesti politikih ideja Europe - despotizam je u
modernim vremenima ne samo nemoralan, jer je to uvijek i bio, nego i neostvariv. Politika svijest
graana, industrijski polet i kompleksnost modernih politikih institucija, ine svaku tiraniju ne samo
zastarjelom, nego i neefikasnom. Makijaveli, kojega potomstvo pamti po Vladaru, ne i po njegovu
cjelokupnom praktinom i teorijskom djelu, brani suprotno stajalite: despotizam je spojiv s modernim
vremenima. Narod je nesposoban upravljati sam sobom, potrebna mu je stoga vrsta ruka koja e ga
voditi. Preputen sam sebi, on je sposoban tek za slijepo nasilje i anarhiju.

Politika je nespojiva s moralom, rei e Makijaveli na samom poetku Dijaloga i tako dati osnovni ton
cijeloj raspravi. Razlozi koji Monteskjea nagone na zakljuak kako je despotizam neprimjeren modemom
vremenu upravo su oni isti koje Makijaveli podastire u obranu modernosti despotizma. Nikada despotizam
nije imao tako mona sredstva na raspolaganju kao danas (nalazimo se, nemojmo zaboraviti, u
sedamdesetim godinama prologa stoljea!): industrijski poredak, razvitak sredstava informiranja,
urbanizam, tehnoloki napredak, ak i razvitak pravnog i parlamentarnog sistema, sve to pomae
uspostavljanju despotizma. Potrebno je samo da suvremeni Vladar svome narodu prui privide
demokracije, da se u svojoj udnji za apsolutnom vlau poziva na narodnu volju, na narodni interes, na
jednakost i druge velike steevine politikog ivota Europe.

Reimu ije kockice - kao u nekakvoj puzzle-tiraniji - Makijaveli slae pred zapanjenim Monteskjeom,
prva je i jedina briga uzurpacija i konfiskacija vlasti. Tehnike uzurpacije i konfiskacije, te sredstva
vladanja i opstanka razlikuju se od epohe do epohe, od zemlje do zemlje. Ograujui se od surovih
postupaka i otvorenosti orijentalnog despotizma, moderni se despotizam slui liberalistikom
frazeologijom, oslanja se na narodni suverenitet, slobodu tampe, socijalizam

To su, ukratko, glavne ideje knjige koja je, kad se pojavila u Briselu 1865, bez imena autora, donijela
Morisu oliju, siromanom i nepoznatom parikom odvjetniku, osudu od petnaest mjeseci zatvora.
Otkrivena e biti kasnije - u povodu najveeg falsifikata stoljea, knjige Protokoli sionskih mudraca,
izraene na temelju manipuliranja izvornikom. olijeva bi knjiga vjerojatno bila preputenu zaboravu da
jedan njen primjerak nije doao do ruku anonimnog tvorca Protokola, tog "tajnog plana" o svjetskoj
dominaciji koji su toboe skovali elnici Svjetskog izraelitskog saveza, na njihovu kongresu u Bazelu
1897. godine. Po svom nastanku, Protokoli se mogu usporediti s tri druga slavna falsifikata - s
protuisusovakim spisom Monita Secreta (nastalim 1612, a koji je napisao poljski isusovac, godinu dana
ranije izbaen iz Reda, J. Javrovski), s Testamentom Petra Velikog (1812 - ije autorstvo istraivai
pripisuju poljskom generalu M. Sokolnickom) i s Memorandumom generala Tanake (iz 1927, a koji je, po
svemu sudei, nastao u "sovjetskoj koli falsifikata"). Izmeu ta etiri apokrifna evanelja zavjere
izdvajaju se Protokoli, jer e posluiti kao opravdanje pogroma u caristikoj Rusiji i unitenja milijuna
idova od strane nacista u dvanaestogodinjem razdoblju Treega Rajha.

Objavljeni najprije na ruskom (1905), Protokoli su ubrzo bili prevedeni na mnoge svjetske jezike i raireni
u najveem broju zemalja. Godine 1921, zahvaljujui spletu okolnosti, otkrivena je prijevara. Dopisnik
Tajmsa iz Carigrada, Filip Grejvs, ustanovio je slinost ruskog dokumenta, koji su objavili Nilus i Butmi,
S tekstom Dijaloga u paklu, Izmeu Protokola sionskih mudraca i pamfleta parikog odvjetnika protiv
reima Napoleonova neaka. Meu svojim poznanicima, Grejvs je imao i jednog ruskog emigranta koji je
od biveg agenta Ohrane - takoer emigranta u Carigradu - otkupio itavu hrpu knjiga. Meu njima i jednu
manju na francuskom, bez naslovne stranice, ali kojoj je na ukorienoj poleini pisalo samo oli. Ruski je
emigrant svoje otkrie iznio Grejvsu i ovaj je lako, nakon istraivanja u British Museumu, naao primjerak
istog izdanja. Protokoli - ta Knjiga kraljeva i budala, kako bi rekao Danilo Ki - posluili su se olijevom
kritikom bonapartistikog cezarizma (Napoleon III) i trajno vezali ime i djelo ovoga francuskog
pamfletista - u najboljem znaenju tog izraza - uz mrano djelo policijskog determinizma, svjetske
idovsko-masonske zavjere, itd. Izvornik, ta prodorna kritika reima Napoleona III, jedna je, od najboljih
politikih antiutopija - osamdeset godina prije Orvela - i lako je u njoj prepoznati anticipirajuu kritiku
totalitarizama dvadesetog stoljea: faizma, nacionalsocijalizma i komunizma. "To dijelom moda
objanjava zato je grubi falsifikat, Protokoli, proziran i nevjesto sklopljen plagijat, mogao stei svjetski
uspjeh i stvoriti zaraznu psihozu u brojnim i razliitim zemljama" - kae Anri Rolan u jednoj od najboljih
knjiga posveenih tim modernim politikim strahovladama i njihovoj propagandi, u Apokalipsi naega
doba, koja e se pojaviti na samom poetku Drugog svjetskoga rata, 23. rujna 1939. i biti zaplijenjena i
unitena od strane nacista po njihovu ulasku u Francusku.

Rolan dri olijevo djelo "zacijelo najboljim prirunikom koji je ikada napisan za osobnu uporabu
modernih diktatora ili onih koji sanjaju da to postanu"! (Ni Lenjin, ni Staljin, ni Musolini, ni Hitler nisu,
pie Rolan, itali olijevo djelo, ali metode koje stoje na raspolaganju diktaturama u naem vremenu nisu
neiscrpne i nisu se bitno promijenile, a sva etvorica su postupali kao da su doslovce slijedili pouke
"paklenog" Makijavelija (Napoleona III) iz olijeva djela.

Boris Suvarin (Kijev, 1895. Pariz, 1984), i sam rtva "dirljive suradnje nacistike i sovjetske tajne policije
(Gestapoa i Gepeua) u Francuskoj 1940-41", iznosi gotovo istu ocjenu, ali etiri godine ranije. U djelu
Staljin - kratki pregled boljevizma (Plon, Pariz, 1935) Suvarin meu prvima, ako ne i prvi, spominje
olijevu knjigu u kontekstu tumaenja ovostoljetnih totalitarizama i Staljinova nagonskog ponaanja:

"Staljin, nedvojbeno, nije itao Makijavelija, jo manje Dijalog u paklu izmeu Makijavelija i Monteskjea,
anonimnu knjigu jednog republikanskog prognanika pod Drugim carstvom, Morisa olija, objavljenu u
progonstvu. Ali, on je nagonski slijedio liniju ponaanja to je povuena u tom ironinom priruniku
podlosti i dvolinosti, napuci kojeg se rezimiraju u ovih nekoliko gotovo doslovnih redaka: odvojiti moral
i politiku, svakom pravu supstituirati silu i lukavstvo, paralizirati individualni duh, obmanjivati narod
prividima, dopustiti slobodu jedino pod prisilom terora, ugaati nacionalnim predrasudama, ostaviti
zemlju u neznanju o onom to se zbiva u svijetu, i prijestolnicu o dogaajima u unutranjosti, pretvoriti
instrumente miljenja u instrumente vlasti, bez ikakve grinje savjesti vriti egzekucije bez suenja i
administrativna progonstva, zahtijevati stalnu apologiju za svoja djela, sam pouavati povijest svoje
vladavine, imati policiju koja slui kao tjeme svoga reima, okruiti se vjernicima putem arenih laa,
razviti kult uzurpatora u neku vrstu religije, postati neophodan stvarajui prazninu oko sebe, umekati
javnost do te mjere da padne u apatiju, svuda obiljeiti svoje ime kao to kap vode bui granit, iskoristiti
lakou kojom ljudi postaju dounici, na drutvo gledati sa strane njegovih poroka, govoriti to je najmanje
mogue, rei suprotno od onog to se misli, dotjerati dotle da se izmijeni i sam smisao rijei"

Ovim ocjenama treba dodati i onu koju je iznio Norman Kon, jedan od najistaknutijih autoriteta u
pitanjima "postanka" Protokola sionskih mudraca, koji u knjizi Warrant for Genocide46 (1966) pie:
"olijev pamflet jest - u biti i u svakom pogledu - izvrsno i otroumno djelo, neumoljive logike i udesne
kompozicije".

ivot Morisa olija podudara se s jednim od najburnijih razdoblja u politikom i duhovnom, privrednom i
drutvenom razvitku Francuske - od Restauracije (1815-30) preko Julske revolucije i Julske monarhije
(1830-48), Revolucije 1848, do razvitka parlamentarizma, socijalizma (pod utjecajem sensimonizma,
furijeizma i prudonizma) i republikanizma, sve to kroz stalnu borbu dviju struja na francuskoj desnici:
legitimista i orleanista. To je ujedno vrijeme kad preteito poljoprivredna i ruralna Francuska postaje
industrijskom i kolonijalnom silom. olijeva zrelost odgovara razdoblju to ga na poetku obiljeava
uvoenje opeg prava glasa (oujak 1848), a na koncu dolazak na vlast republikanca ila Ferija (izmeu
listopada 1877. i sijenja 1879). To je vrijeme nestabilne Druge Republike (1848-51) s izborom Luja-
Napoleona Bonaparte za predsjednika republike, sa 75% glasova, 10. prosinca 1848, zatim dravnog
udara, 2. prosinca 1851 ("To je kreten kojega emo mi voditi" - rekao je povodom izbora Luja-Napoleona
za predsjednika Adolf Tjer, predsjednik Stranke Poretka). To je vrijeme velikog uspjeha na plebiscitu koji
je Napoleon III organizirao 21. i 22. prosinca 1851, odmah po uspjenom dravnom prevratu i koji e u
njegovim oima, u oima tog "kretena", opravdati represiju s kojom e se oboriti na republikansku
opoziciju. Slijedi Drugo Carstvo (1852-1870) koje iz autoritarne prve faze prelazi u parlamentarnu i
liberalnu fazu, nakon ega dolazi do stranog vojnog poraza u ratu s Pruskom (1870 - 71), osnutka
Komune (18. oujka - 28. svibnja 1871) i do uspostavljanja Republike vojvoda (1870 -1879).
Uz polet industrije, bankarstva i urbanizacije (hausmanizacija Pariza i gradnja velikih bulevara kako bi se
zanavijek sprijeila izgradnja barikada, tih fortifikacija buntovnoga parikoga puka) dolazi do duhovnog
previranja, smjenjivanja faza ultramontanizma, na tragu proglaenja dogme o bezgrenom zaeu 1854,
dogme o nepogreivosti pape - na I vatikanskom koncilu 1870 - ali i antiklerikalima, ateizma i pozitivizma
(O. Kont), te odlaska Viktora Igoa u dugotrajno izgnanstvo.

To je vrijeme dvaju velikih procesa - 1857. godine - protiv Cvijea zla arla Bodlera i Madam Bovari
Gistava Flobera, i pomaljanja, uz slubenu eklektiku umjetnost, knjievne avangarde i impresionizma,
istinske likovne revolucije iz Salona odbijenih (1863).

To je vrijeme "imperijalnih feta", Ofenbahovih opereta, Svjetskih izlobi 1855. i 1867, vrijeme krinolina
i ekipaa, hipodroma i kvadrila, kurtizana (Hortenzije najder i Nane), vrijeme kad "grande monde" odlazi
s bala na bal, na promenade u Tijerije, ljetne provode u Dovil, Bijaric, Vii, jeseni provedenih u
ladanjskim kuama u Kompienju, vrijeme uitaka u ozraju razuzdanosti. Tradicionalna aristokracija
pomalo, i s pravom, zazire od te bonapartistike zbrke u kojoj moral blista svojim odvanim uzmicanjem i
gdje se parveniji pokazuju u sveanim loama. Vrijeme je to i pobjednike buroazije, ali i osnutka Prve
internacionale, te ostvarenja prava na trajk (1864).

Mori oli - pisac Dijaloga u paklu izmeu Makijavelija i Monteskjea - roen je 22. rujna 1829) u gradu
Lon-I-Sonije i krten (da se zna!) u crkvi Sen-Dezire 17. prosinca iste godine. Potjee iz dobrostojee
graanske obitelji. Njegov djed je bio dravni blagajnik na Korzici, nakon to je obnaao funkciju
glavnoga tajnika Ministarstva mornarice u Napulju. olijev otac, dravni savjetnik za Juru pod Lujom-
Filipom, uzeo je za enu Talijanku Florentinu Korbara. Nestaan mladi, Mori oli je pobjegao iz pet
razliitih gimnazija. Konano stie u Pariz radi zavretka kolovanja. Zaposlio se kao pediter u dravnom
ministarstvu gdje je proveo sedam godina. Ali, njegova primanja nisu dovoljna za plaanje trokova
diplome prava, te je za raspusta radio i kao nadzornik u Vioj trgovakoj koli. Godine 1859. upisuje se u
pariku Odvjetniku komoru. Na savjet prijatelja i zemljaka (a kasnije i politikog protivnika, meu
mnotvom drugih) ila Grevija, budueg prvog predsjednika III Republike (1879) objavljuje Ilustrirani
porotni sud, seriju portreta najglasovitijih parikih odvjetnika, neke i veoma zajedljive. Sabrani u jednu
knjigu, bit e tiskani pod naslovom Parika odvjetnika komora, politike i knjievne studije.

oli je posjedovao smrtonosnu dozu politike strasti koja e ga na koncu i unititi. Pokuao je isprva
napasti Carstvo u maloj brouri od 32 stranice pod naslovom Cezar, u kojoj je Napoleon III opisan u
veoma otrim i prepoznatljivim izrazima. Zatim je u Briselu, anonimno, objavio svoje najpoznatije djelo
Dijalog u paklu izmeu Makijavelija i Monteskjea. Krijumari su prenosili primjerke knjige u Francusku
ispod sijena u taljigama, ali je policija - koja meu tim svijetom uvijek ima svoje "poslovne" pipke - brzo
ula u trag. Pedesetak istodobno izvrenih premetaina omoguilo je zapljenu veeg dijela tiraa kao i
identifikaciju autora tog "subverzivnog" pamfleta. Moris oli je uhien i utamnien u zatvoru Sent-Pelai,
gdje boravi ukupno dvije godine: est mjeseci istranog pritvora, tri mjeseca ekanja (nakon izricanja
presude, u travnju 1865) odgovora na molbu za pomilovanjem, i petnaest mjeseci zatvora. U zatvoru Sent-
Pelai oli upoznaje, izmeu ostalih, i arla Longea i Ogista Vermorela, budue prvake Komune (prvi
blankistike, drugi prudonovske filijacije). Osloboen u svibnju 1867, vrlo brzo primjeuje da u oima
imune buroazije sta u zatvoru, makar i zbog kritike Carstva, nije najbolja preporuka za odvjetniku
karijeru. "O, Fortuno! Nezahvalna Fortuno, koja nagrauje samo ulizice!" To njegovo gorko zapaanje
doi e do izraaja u novom, isto tako anonimno objavljenom, djelu Istraivanja o umijeu poluivanja
uspjeha, koje je objavljeno 1868. S ironijom prouava i predstavlja kao pravila ponaanja razliite
postupke koje ljudi poduzimaju da bi uspjeli u politici, poslovima (biznisu, reklo bi se danas), u novinstvu
ili knjievnosti. Knjiga se danas ita s istim uivanjem kao i kad je objavljena i uvelike objanjava zato je
Mori oli, unato neospornom talentu, stekao odve veliki broj neprijatelja, e da bi sam mogao poluiti
uspjeha. Bio je jedan od mladih zanesenjaka koji je pod Carstvom sanjao o Republici, ali je - kao i njegov
mlai suvremenik Mopasan (koji e, kao i oli, objavljivati u dnevniku Le Galois) - mogao rei: "Kako je
lijepa bila Republika pod Carstvom!"

oli je imao raskoan talenat za stjecanje neprijatelja, ak i meu istomiljenicima. Prema "pontifeksima",
korifejima razliitih struja i "kola" odbijao je ono divljenje koje su oni zahtijevali od svojih pristaa. Nije
bilo dovoljno da "velikani od pera, slavni odvjetnici" i drugi budu protiv Carstva pa da im, samim tim,
oli prizna genijalnost. Tako je i o "velikom" Viktoru Igou (pod nadimkom Polastron) ostavio u
Istraivanjima o umijeu poluivanja uspjeha nezaboravan portret koji dobro ilustrira kakve je sve
neprijatelje oli sticao na svom ivotnome putu:

"Veliki bi Polastron, da je ostao u svojoj domovini, platio danak starosti. Njegov instinkt, ako ne i njegov
ponos, to mu je govorio Njegove metafore i antiteze ne bi sliile ni na to drugo osim na zaglunu buku,
na riznice lanih dragulja. Ali, Polastron je, iz grinje savjesti, odmaglio na drugu obalu, preko Lamana,
preko puta svoje domovine i tu si je izgradio kartonsko postolje. Nije se udostojio iskrcati, ali su se
njegove knjige zato iskrcale umjesto njega. Prometej u tristo tisua primjeraka europsko se trite
otvara njegovim, u vreama krijumarenim djelima

Od jezika je napravio kuhinju u kojoj nailazimo na fiziku, kemiju, skolastiku, algebru, genezu, astrologiju,
grki, latinski, i nijednu francusku rije. Ali, ove bezimene popare proizvode veliki dojam na publiku
Divljenje je toliko uobiajeno u njegovu sluaju da ga satiru pohvalama, da pukne od smijeha. Polastron,
gord, nastavlja svoju karijeru. Umrijet e s uvjerenjem da je upoznao svekoliku ljudsku misao. Istina ne
dopire do Polastrona, jer dopire li istina do kraljeva?" (Recherches sur, Editions Allia, Paris, 1992, str.
234-35)

Zatvorska je kazna donijela oliju jo i zavjeru utnje, zabranu objavljivanja zavrenih rukopisa, izmeu
ostalih i ogleda o revolucijama u Francuskoj, jedne autobiografije, Le Nouvel Oberman, jedne petoinke,
Les existences problmatiques Uz financijsku pomo poznatih odvjetnika, ila Favra, Aragoa osnovao
je pravni list Le Palais da bi "prenio polemiku na teren prava". U meuvremenu, pokuao se kandidirati za
zastupnika u rodnom departmanu Jura, ali je naiao na ravnodunost, ako ne i na neprijateljstvo Grevija, te
odustaje od kampanje.

Poslije pada Carstva - uslienja njegovih arkih molitvi - i proglaenja Republike, oli je veoma brzo
razoaran. Htio je da kao izaslanik vlade bude poslan u Juru radi organiziranja pokreta otpora. Ponovo je
doao u sukob s "jurskom sfingom", s Grevijem, a elni ljudi nove vlade (Vlada od 4. rujna), il Feri i
Leon Gambeta, ne ulijevaju mu povjerenje. oli je u Carstvu vidio uzrok nesposobnosti tih "po jeftinoj
cijeni steenih slava", koje je propast imperijalnoga reima dovela na elo okupirane Francuske.

"Jesam li se prevario? Porazi naega oruja, poraz Francuske pred Njemakom, pokazali su najuvjerenijim
rodoljubima da se zemlja, kad boluje od moralne gangrene koja traje ve dvadeset godina ne moe
obnoviti u dva mjeseca. (Cit. prema Anri Rolan, op. cit. str. 295) Mori Zoli je u brojnoj "protokolarnoj"
literaturi esto predstavljen kao "jedan od voa Komune" - to e ponavljati, nakon monsinjora Ernesta
uena i njegovih uenika, jo i Alfred Rozenberg i njegovi ovodobni potomci. U stvari, oli - zgaen
mlitavou velikog dijela buroazije pred slabou vlade odvjetnika koji su na brzinu htjeli dati privid
ljudi od akcije - jedino je za trajanja Komune dao dokaza svoga patriotizma.

oli se poetkom listopada 1870 - uz zviduke publike, kako biljee svjedoci - suprotstavio uvoenju
Revolucionarne komune. "Znajte, Revolucionarna komuna se ne proglaava putem glasanja, ona se raa
sama, iz dogaaja, raa se spontano, spram i protiv svega, kao Komuna 1792."

Ali, dogaaji se ubrzavaju: nastupa "strana godina" (V. Igo) - od srpnja 1870. do svibnja 1871 - i
njemake armije opkoljavaju Pariz. Nakon poraza kod Sedana, Parizom kolaju glasine o kapitulaciji u
Mecu i izdaji zapovjednika, generala Bazena. U Parizu je 31. listopada izbila pobuna. "Nema primirja!
ivjela Republika! Otpor sve do smrti!" Dijelovi Nacionalne garde pridruuju se pobunjenicima. olijeva
uloga u tim dogaajima, daleko od uloge "jednog od efova Komune", sastoji se u tome to je bio lan
jednog od prvih izaslanstava manifestanata. U memoarima (Les souvenirs du 4. septembre, Paris, 1874),
koje je objavio il Simon, jedan od prvaka Vlade od 4. rujna ili Vlade Nacionalne obrane, moemo
proitati i sljedei ulomak u kojem je opisana stvarna uloga koju je tog prvoga dana pobune - 31. listopada
1870 - odigrao Mori oli: "Dopustili smo izaslanstvima da se popnu do nas, jedno za drugim. Njihov
govor, ponajprije ljubazan i dobrohotan, postupno je zadobivao sve naglaenije zapovjedniki ton. Oko
jedan i pol poslijepodne, reeno mi je da je gospodin Moris oli u sveanoj sali, s jednim izaslanstvom
Otili smo tamo. Moris oli je poeo govoriti o Bureu, koji je bio naputen, tvrdio je, zahvaljujui izdaji.
Budui da je u tom trenutku u salu uao il Fevr, Moris oli se okrenuo k njemu i otrim rijeima mu
spoitnuo zbog njegovih planova o primirju, planova koji su u njegovim mislima znaili kapitulaciju. Vi
niste izdajnici, znam to, rekao je, dok je masa oko njega vikala: Jesu, jesu! Ne, vi niste izdajnici, ali ste
nedorasli situaciji. S vaim taktikama dobivanja na vremenu, vi gubite sve. Narod vas ne smjenjuje (brojni
glasovi: 'Smjenjujemo! Da! Hoemo komunu!), ali zahtijeva ukljuenje odvanih pojedinaca u vladu"
(il Simon, op. cit. str. 324-25).

Na suenju pred Ratnim vijeem, 9. oujka 1871 - oli je osloboen svake optube, a osvajanje Gradske
vijenice -jedinu epizodu u kojoj je vien i u kojoj je sudjelovao - objanjava na sudu kao posljedicu
kapitulacije u Mecu.

Za razliku od osude na zatvorsku kaznu 1865, sada su oliju otvorena vrata parikih redakcija, pa tako i
stupci dnevnika La Liberte, u kojem objavljuje lanke od kojih su neki i danas od velikog interesa, oni, na
primjer, od 6. i 15. studenoga 1872. o odnosu Francuske spram njemakog i talijanskog ujedinjenja, u
kojima dokazuje kobnu vanjskopolitiku greku koju je poinio Napoleon III kad je "u bici kod Sadove
omoguio poraz Austrije" - ili onaj od 29. listopada iste godine, s rjeitim i toliko suvremenim naslovom
koji nas podsjea na ovodobnu diplomaciju uzmicanja "bez granica" - Humanitarne demokracije.

U autobiografiji koju je napisao - po nalogu istranoga suca - za vrijeme tog drugog, kratkotrajnog
pritvora, oli izjavljuje da odbacuje "jasno, otvoreno, i bez okolianja, komunizam, ali da se smatra
"reformatorskim revolucionarom", jer je Francuskoj "potrebno najmanje 50 godina kontinuirana napora da
bi se preobrazila".

Samo etiri mjeseca nakon to je napisao ove retke, kapitulacija samog Pariza izazvala je 18. oujka novu,
jo veu pobunu. Ovoga je puta proglaena Komuna iji su se efovi, koristei narodno nezadovoljstvo,
uputili u krvavu pustolovinu. Jo dok se Komuna nije pretvorila u neuspio pokuaja drutvene revolucije,
poetkom travnja, nailazimo ponovo na trag Morisa olija. lanovi gradske komisije Prvog parikog
arondismana podnijeli su ostavku. Imenovana je, u oekivanju novih izbora, sedmolana privremena
komisija. Jedan od njenih lanova bio je i Moris oli. Na izborima, vjerojatno, oli nije pobijedio, jer za
graanskoga rata koji slijedi nema nikakovih tragova o njegovoj politikoj aktivnosti. Jedno je sigurno,
vlada u Versaju - koja nije pratala nikome, pa ni zbog najmanjeg sudjelovanja u Komuni - nije pokrenula
nikakav proces protiv "jednog od efova Komune", olija.

Mir koji je uslijedio, nakon primirja u svibnju 1871. i "krvavog tjedna" - od 21. do 28. svibnja - kad su
versajske trupe u krvi uguile Komunu (20.000 ubijenih, 40.000 uhapenih i 7.500 komunara deportiranih
na Novu Kaledoniju) za olija je bio dvojakim muenjem. Ne samo to je vidio domovinu ponienu i
teritorijalno osakaenu -gubitak Alzasa, dijela Lorene s Mecom - ve su i oni iju je "grandilokventnu
inerciju" osuivao, preuzeli vodeu rije u zemlji. Poslije nekoliko godina represije, polako se diu
republikanci i poetkom listopada 1877. Francuska je u predizbornoj groznici. To je prilika koju oli nee
propustiti. Izbori za novo konstituisanje rasputenog parlamenta su zakazani za 14. listopada. Gambeta i
njegovi ulau mnoge napore da dobiju ne samo veinu sjedita, ve i da smijene novog predsjednika
republike, marala Mak-Maana, koji je izabran nakon smrti A. Tjera. Kao protukandidata predlau ila
Grevija - biveg predsjednika

Nacionalne skuptine i olijeva staroga znanca, ovjeka koji mu je "stalno ometao politiku karijeru", i
koji mu je "nanio svako zlo koje jedan ovjek moe uiniti drugome, ne ubijajui ga". Grevi se predstavio
upravo u parikome arondismanu u kojem je ivio oli. U proglasu koji je razljutio cijeli "oportunistiki
tisak" i Gambetin klan, oli je maestralno portretirao Grevija:

"Bez rijei punih 18 godina imperijalnog reima, Grevi je izaao iz svog dubokog mira tek 1868. samo
zato da bi se prihvatio kandidature u Juri i poloio zakletvu na vjernost Carstvu Dolazi 4. rujna. On uri
da pobjegne iz Pariza i da se, prije dolaska Prusa, skloni u Juru.

Doim je vidio da se javno mnijenje okree od vlade i da se izjanjava protiv rata do istrebljenja, vidimo
ga u Bordou u redovima svojih deklariranih dojueranjih neprijatelja
Tjer nam je obeao konzervativnu republiku u osnovi, parlamentarnu republiku u formi. Nije nam obeao
diktaturu iji bi nominalni ef bio Grevi, a stvarni Gambeta. Mi ne elimo tu komediju koja bi mogla
postati krvavom dramom."

oli je izazvao veliku pomutnju i bijes u redovima oportunista (bilo je to vrijeme kad se barem jo imalo
hrabrosti nazvati se pravim imenom). Sva velika tampa toga vremena - Le Temps, Le Dix-neuv me s cle,
La Republique Francaise - otvaraju paljbu na olija - uz kojeg staje jedino Le Figaro, glasilo "svodnitva
i jezuitizma", rei e oportunisti s Gambetine palube.

oli ovaj put trijumfira. Gambetin manevar protiv Mak-Maana je propao, a sam oli pokree sudski
proces protiv deset vodeih francuskih dnevnika i brani sam sebe. Njegova je obrana, kao i govori
branitelja tuenih, objavljena u Briselu 1878. pod naslovom: Afera oko nezavisnog komiteta: Gospodin
Moris oli, autor "Dijaloga u paklu", protiv oportunistike tampe; tuba protiv deset dnevnika zbog
odbijanja objavljivanja odgovora na uvrede i lai; zanimljivi detalji o gospodi Greviju, Gambeti i
drugima.

Bila je to manje vlastita obrana, a vie optunica protiv Gambete i njegovih prijatelja.

"Nisam se bojao Carstva koje je vama stavilo brnjicu na usta dok je bilo na snazi, i sada ste mi smijeni
kad ga oponaate u onome to je u njemu bilo najgore." U jednom trenutku sudac je htio oduzeti rije
oliju. Uslijedio je otar odgovor: "Gospodine predsjednie, ve petnaest godina obnaam odvjetniki
poziv u veoma tekim uvjetima, i uvjeren sam da znam granicu svoga prava te da je nisam prekoraio. Pod
Carstvom sam bio proganjan zbog podsticanja na mrnju i prezira prema vladi, zbog uvreda nanijetih
osobi Cara, ali Cezarovi suci su mi dopustili da govorim. Traim od sudaca Republike da mi dadnu istu
slobodu koju sam uivao pod Carstvom."

oli je dobio svoj proces, ali taj njegov prvi ivotni uspjeh, barem pred oima javnosti, nije mogao
nadoknaditi sve one udarce sudbine, siromatvo i prezir koji je morao trpjeti cijeloga ivota. Samo
nekoliko mjeseci kasnije, 17. srpnja 1878. godine, kuepaziteljica na adresi 5, Quai Voltaire, gdje ivi
oli, zabrinuta zbog toga to ga ve dva dana nije vidjela, obavijestila je oblinji komesarijat. Provalivi u
stan, policija je nala autora Dijaloga u paklu u fotelji, nagnute glave, sputenih ruku, dok se revolver
nalazio na podu izmeu nogu. Pred njim, na radnome stolu, pored pisama majci, sestri, bratu, prijatelju i
dvama lanovima Odvjetnike komore, otvorena knjiga: Gladni (Les Affams) koju je objavio dvije godine
ranije.

Siromaan, oslabljen, iscrpljen boleu, oli je skratio sebi muke i napustio borbu Njegovi porazi samo su
jo vie naglasili eksplozije" njegove naglosti. "Zasluio je bolju sudbinu. Bio je vie od dobrog pisca:
imao je izuzetno tanani predosjeaj onih sila koje e, razularivi se poslije njegove smrti, izazvati politike
kataklizme naega stoljea" - kae N. Kon.

Moda su u njegovu uhu odzvanjale tih zadnjih trenutaka pred samoubojstvo rijei Klerija, odvjetnika
"oportunistike tampe": "Neumoljivi poraz ga je pratio stopimice, kao kazna za njegovu gordost". Ali,
odgovor je moebiti ve sadran u knjizi koja je, otvorena, stajala na njegovu radnom stolu: "Stalni
neuspjeh vodi u klonulost duha i potitenost; nastupa trenutak kad ovjek nije sposoban ni za to, kad
sposobnosti zataje, kad se volja povlai. Pa ipak, treba ivjeti, a ivot je problem koji, na dui rok, vodi ili
u zloin ili u samoubojstvo". Ili u revoluciju, dometnuo bi oli iz ogleda o revolucijama. Jer, "dok oaj
tjera nepismena ovjeka da krade ili ubija, obrazovani se sveti drutvu na jo straniji nain: pravi
revolucije".

Takav je bio ivot autora Dijaloga koji e inspirirati krivotvoritelje iz carstvujue ruske tajne policije
Ohrane -te pretee eke i ostale konspirativne rodbine - pri sastavljanju, bolje rei krpljenju Protokola. U
kojoj je mjeri plagijat besraman vidi se golim okom, usporeivanjem teksta olijeva djela s tekstom
Protokola. I Anri Rolan (1939) i Norman Kon (1966) i drugi (vidi dvotomni zbornik Les Protocoles des
Sages de Sion, ured. Pierre-Andr Taguieff, Berg International Editeurs, Pari, 1992) ustvrdili su da se vie
od dvije treine teksta Protokola zasniva na unakaenom olijevu izvorniku, da u 9 poglavlja posuenice
predstavljaju vie od polovice, pokadto i tri etvrtine sadraja, te da je u VII protokolu tekst u cijelosti
 prenesen iz Dijaloga u paklu Ne treba dakako ni naglaavati da bezimeni autori Protokola koriste
iskljuivo onaj dio olijeve knjige u kojem rije ima Makijaveli. Koriste, dakle, neki svoj Monolog u
paklu Koliko je proziran plagijat moemo vidjeti i po ovom detalju: oli u VI dijalogu navodi biblijski
tekst, ali u latinskom prijevodu -Per me reges regnant (Po meni kraljevi kraljuju - Mudre izreke, 8, 15) to
sastavlja Protokola ostavlja neizmijenjenim, kako je i u olijevu izvorniku. Neobino za tekst koji je
pripisan starjeinama Svjetskog izraelitskog saveza i koji bi, govorei hebrejski po "protokolarnoj"
hipotezi, trebali rabiti hebrejski izvornik - bi Melachim vimlachou (Vid. Taguieff, op. cit., II, str. 34).

Grejvsovo otkrie plagijata bila je samo nova prilika da se pokae nepokolebljiva vjera u autentinost
Protokola, unato svakoj istini! Trebalo je objasniti nepobitne slinosti izmeu dva teksta. Pristae
"autentinosti" - koje nita na ovom, ali oito ni na olijevu onom, svijetu ne moe pokolebati, poeli su
se sklanjati sve nevjerojatnijim i sve luckastijim objanjenjima.

Jedan od prvih bio je Ernest uen, agilni propagator Protokola u Francuskoj, koji je oliju pripisao
lanstvo u masoneriji, ak "revolucionarnoj i antiklerikalnoj" masoneriji, i okrenuo cijeli problem na glavu
- oli je plagirao Protokole! Ova strogo pogrena hipoteza naila je na veliki odjek s one strane Rajne,
gdje je sve to zainjeno jo "otkriem" da je Moris oli pseudonim jednog idova (Moiz oel)!

Alfred Rozenberg e u Die Protokolle der Weisen von Zion und die jdische Weltpolitik (1923) napisati
sljedee: "Mnogo se puta - ali bez uspjeha - pokualo pokazati da su Protokoli lani. Tako je bilo i s
tvrdnjom koja je dola iz parikoga geta po kojoj su ruski antisemiti plagirali Dijalog u paklu izmeu
Makijavelija i Monteskjea koji je oli objavio 1871. Ali, pokazalo se da je taj oli bio Hebrej (Moiz oel)
i da je bio jedan od efova Komune". Niti je oli bio idov (dostatno je bilo zaviriti u knjige krtenih), niti
su Dijalozi bili objavljeni 1871, niti je oli bio jedan od efova Komune, niti Ali, uzmimo da je ideolog
III Rajha u pravu: oli je bio idov, mason, revolucionar, antiklerik, ali priroda njegove knjige ostaje
ista. To je kritika "makijaveflstike" vladavine Napoleona III, od njegova stupanja na vlast (1848), pa do
neslavnog pada na tragu poraza u ratu s Pruskom (1870) i izgnanstva u Engleskoj, gdje i umire 1873.

Pariki sud koji je 25. travnja 1865. osudio olija, nije se u tom pogledu varao kao kamerad A.
Rozenberg:

"Uzimajui u obzir da u razgovoru izmeu Makijavelija i Monteskjea autor, poinje tako to suprotstavlja
politika naela iznesena u spisima ove dvojice slavnih ljudi, da nastoji izgraditi opu tezu po kojoj se taj
grozni despotizam to ga Makijaveli izlae u svom Vladaru nametnuo, putem lukavstva i kanjivih
postupaka, modernim drutvima

da ovo djelo nije apstraktna i spekulativna kritika niti politika rasprava dobronamjerna ovjeka;
da autor imputira francuskoj vladi da je uz pomo sramnih postupaka, zaobilaznim putevima i
perfidnim kombinacijama, iskvarila javni duh, karakter nacije i obiaje Naposljetku, to je, kako sam
autor to kae na pretposljednjoj stranici svoje knjige, uspostavila "taj sklop udovinih stvari pred kojima
duh uzmie kao prestravljen, to djelo koje je samo pakao mogao ostvariti";
zbog svega toga. Moris Zoli, poinivi delikt podsticanja na mrnju i prezir prema vladi, osuuje se
na petnaest mjeseci zatvora, tri stotine franaka globe i na konfiskaciju svih primjeraka Dijaloga u paklu"
(Rolan, op. cit., str. 282).

Teoretici olijeve uloge u svjetsko-planetarnoj-idovsko-komunarsko-masonskoj zavjeri i branitelji

"autentinosti" Protokola prelaze utke preko jedne bitne injenice - a to je Epilog, koji je oli poeo
objavljivati uoi plebiscita od 8. svibnja 1870. godine, u dnevniku Le Galois, kao dodatak Dijalozima.
Prvi od sedam dijaloga iz Epiloga pojavio se 30. travnja pod naslovom "Makijavelijev arsena ". Istoga
dana, u Parizu se proulo da je otkrivena zavjera protiv cara, doim je policija optuila Internacionalu da
je umijeana u nju. Le Galois odbija dalje objavljivati Epilog uz sljedee objanjenje:

"Uslijed glasina koje kolaju o politikom komplotu i atentatu na Napoleona III, prisiljeni smo zauzeti
krajnje odmjeren i rezerviran stav te smo odluili prekinuti objavljivanje Dijaloga u paklu."
 oli je tuio sudu Le Galois zbog neobjavljivanja est preostalih dijaloga iz Epiloga - spor koji e oli
dobit tek po padu Carstva. Ali, manje obazriv i manje rezerviran, dnevnik La Cloche objavljuje preostale
dijaloge u brojevima od 2. do 10. svibnja. Anri Rolan tim povodom pie: "oli je bio od onih bia na
kojima je sudbina iskalila svoj bijes. Raunao je objaviti novo izdanje svojih Dijaloga u paklu, proireno
Epilogom. Nisu prola ni etiri mjeseca, a Carstvo je oboreno, Francuska okupirana, i proglaena je nova
Republika. Epilozi su ostali zaboravljeni u kolekcijama dnevnika Le Galois i La Cloche, a da nikome nije
palo na pamet da ih ponovo proita, ak ni autoru Protokola!" (Epilozi su prvi put tampani, zajedno s
Dijalozima, tek 1992. godine, u Parizu, izd. Allia.)

itatelj Dijaloga u paklu, koji ima bar osnovna znanja o bitnim dogaajima francuske povijesti druge
polovice XIX stoljea, lako e u olijevu tekstu prepoznati aluzije na konkretne dogaaje i politike osobe
za vladavine Napoleona III, a ne nikakav predloak "idovsko-masonske zavjere".

Na tragu dravnoga prevrata, novi je reim pristupio ustavnoj reformi i u pozivu narodu (2. prosinca
1851) sadrane su sve osnovne crte politike princa-predsjednika Luja-Napoleona: prijenos izvrne vlasti, u
trajanju od deset godina, na nositelja najvie vlasti, izbor zakonodavnog tijela na opim tajnim izborima,
osnutak drugog doma "sastavljen od svih slavnih imena u zemlji, ponderirajue vlasti, uvara temeljnog
pakta i svih javnih sloboda". Plebiscit koji je organiziran 22. prosinca daje princu-predsjedniku "ovlasti
neophodne za donoenje ustava". Tu smo u samom izvoritu bonapartistikog ureenja, tog
"demokratskog cezarizma" u kojem voa i narod razgovaraju izravno, preko glava svih posrednika i
predstavnikih ustanova, koji je oli tako dobro analizirao.

Ustavom to ga je Luj-Napoleon objavio 15. sijenja 1852. uspostavlja se reim dovoljno autoritaran da
njegovo pretvaranje u carstvo ne nijee ustavne odredbe; posebnim senatus consultumom (od studenog
1852) uvodi se carski naslov za Luja-Napoleona, koji se tada proglaava Napoleonom III. Drugim
plebiscitom, organiziranim tog simbolinog dana: 2. prosinca (!) 1852, golemom veinom glasova narod
daje podrku Restauraciji. Ustavne promjene idu u smjeru najveeg mogueg jaanja izvrne vlasti.
(Suveren ima potpuni nadzor nad diplomacijom, dravnim aparatom i zakonima, u njegovim je rukama
zakonodavna inicijativa, osniva Dravno vijee ije lanove imenuje sam. Ministri su odgovorni samo
njemu, a ne Zakonodavnom tijelu.

Politiki ivot u Francuskoj sveden je tako na sliku koju crta sam oli (svi kurzivi koje smo naveli u ovom
ulomku, kao i dalje, samo su termini koje rabi oli u Dijalozima). Politike su slobode suspendirane, a
novi reim krajnje briljivo i na surov nain rabi "represivni arsenal" iz prethodnih reima. Odmah po
izvrenju dravnog prevrata pristupa se masovnim deportacijama - u Alir ili Gvajanu - na temelju obine
administrativne odluke, osoba za koje se sumnja da pripadaju tajnim drutvima ili su prijetnja javnome
redu; sloboda okupljanja je suspendirana, klubovi rasputeni, politike formacije rasprene, politiki
sastanci zabranjeni ili pod strogim policijskim nadzorom.

Zakonom o tampi ova se drutvena djelatnost pretvara u isto policijsku nadlenost. Svaki direktor
dnevnog lista mora dobiti prethodno odobrenje i uplatiti veliku kauciju (15 do 50 tisua franaka) kao i
pravo na ig - u iznosu od 6 centima po tampanom primjerku. I to nije sve: tampa je izloena dvjema
posebnim vrstama sankcija:

kazne: jedna kazna povlai za sobom udaljavanje s funkcije glavnog urednika u trajanju od dvije
godine; dvije kazne u manje od dvije godine povlae za sobom zatvaranje novina.
upozorenja: od strane prefekta ili ministarstva unutarnjih poslova: dva upozorenja znae suspenziju
lista u trajanju od dva mjeseca, tri upozorenja povlae za sobom gaenje lista.

Izborni je ivot pod stalnim i izravnim policijskim nadzorom. Uvodi se praksa (cirkularom od 11. veljae
1852) slubenih ili vladinih kandidatura - odnosi se na kandidate koji jedini imaju pravo koristiti
budetska sredstva za financiranje vlastite kampanje, plaene plakate i pomo od strane gradskih ili
opinskih vlasti.

Sama careva linost je veoma zagonetna, voli vlast radi vlasti, ne mari za politika naela, nije pretjerano
ni inteligentan ni obrazovan, te zazire od ljudi od duha. Ali, istodobno, zanima se za tehniki i privredni
napredak, i iskreno eli pomoi ubogima (kao bivi karbonaro, Napoleon III je napisao jedan ogled o
iskorjenjivanju siromatva!) i rado uzima savjete od predstavnika razliitih kola miljenja. "Tko ste vi, g.
predsjednie?" - pie 1849. Pjer ozef Prudon iz parikog zatvora Sent-Pelai - "Recite jeste li muko,
ensko; hermafrodit, zvijer ili riba?"' Otud "mixtum compositum" njegove politike, mjeavina razliitih
sastojaka u promjenjivim omjerima: volja da se dopadne ultramontanistima, napor da privue k sebi
ugledne orleaniste i sensimonovska briga za industrijskom organizacijom i privrednim razvitkom. Njegov
prefekt za okrug Sena (od 1853. do 1870), barun Hausman, koristi takvu opu klimu i namee plan velikih
urbanistikih radova u Parizu (uz isto toliko eksproprijacija terena) i otvaraju se prostrani bulevari i
avenije du kojih se grade raskone stambene zgrade za burujske klase. Siromani gradski slojevi odlaze
u predgra u kojima se za njih grade naselja s niom stanarinom. Itd.

Ovo nije bio saetak olijevih Dijaloga, ve prikaz osnovnih crta reima Napoleona III nabaen za ovu
priliku na temelju udbenika za studente suvremene povijesti Sveuilita Pariz I (Sorbona): La France du
XIX sicle (Hachette, Paris, 1995) autora Pjera Albertinija i Histoire de France (Hachette, Paris, 1995)
Danijela Rivijera. Svaka slinost s olijevim Dijalozima uope nije sluajna!

U najnovijem hrvatskom izdanju Protokola (Croatia-projekt, Zagreb, 1996) stanoviti doktor Franjo Leti -
u svojstvu nakladnika i pisca predgovora - na nekoliko stranica nanizao je ogrlicu blistavih gluposti, to su
inae tipine za takvu vrstu protokolarnih doktora. Osvrnut emo se samo na one dijelove tog "bespua
zlosilja" (F. Tuman dixit!) u kojima ovaj klonirani hrvatski Rozenbergovi izvoljeva govoriti o oliju.
Tako u Rijei nakladnika (str. 6.) stoji: "Nilus je imao dobre veze sa slinim pokretima u Francuskoj, a
kako se kasnije otkrilo i sa Morisom Jolijem, autorom kompilacije nazvane 'Dijalog u paklu izmeu
Makijavelija i Monteskjea, koja se kasnije utvrdila kao jedan od 'izvora' 'Protokola'".

Ako ostavimo ovu arobnu igru navodnika, prekrtenje olija u Jolija (!), pripisanu mu kompilaciju (pa,
tko tu i koga pljaka?), anonimna otkria i utvrivanja - na hrvatski doktor duan je objasniti kako je to
Nilus imao dobre veze sa olijem kad je ruski nakladnik Protokola imao nepunih petnaest (!) godina kada
se oli ubio. U svom, pak, predgovoru - pod naslovom Politika tehnika Zavjere, na str. 22 - nailazimo na
sljedei "biser":

"Peto, kasnije komparativne analize su pokazale da su 'Protokoli, izmeu ostalog, opirni izvodi iz knjige
Morisa Jolija (opet Joli!): 'Dialogue in Hell between Machiavelly and Monteskje, or Makijavelis Policy in
the 19th Century by a Contemporary' objavljene u Bruxellesu 1864. godine (dakle, 33 godine prije
odravanja idovskog kongresa u Baselu), uperene protiv Napoleona III (neka vrsta satire). Knjiga je
zaplijenjena na belgijsko-francuskoj granici, a njeno rasparavanje u Francuskoj trajno zabranjeno od
francuske policije. Zbog te je knjige Joli osuen na 15 godina zatvora. Joli je inae bio osniva avolskih
loa i drugih okultnih drutava i bio je povezan s utemeljiteljem cionizma austrijskim novinarom
Theodorom Herzlom (13, str. 132)." Pod rednim brojem 13 -u Spisku literature - nalazimo: "Zamoisky,
Lolli: Behind the facade of the Masonic Temple, Progress Publishers, Moscow, 1989."!

Na doktor se vratio, dakle, u Moskvu, na mjesto zloina - ali ne u carstvujuu Moskvu, ve onu u znaku
perestrojke. I tamo je u toj knjizi tiskanoj na engleskom otkrio da je oli pisao svoju knjigu na
engleskom(!), da je osuen na petnaest godina(!) zatvora - kao da je oli bio u Gulagu - a ne na petnaest
mjeseci, da je bio osniva avolskih loa i povezan s utemeljiteljem cionizma, austrijskim novinarom
Teodorom Herclom. Kao to na doktor ne zna tko je oli - to znai naslov njegova djela navoditi na
engleskom jeziku!?! - isto tako ne zna ni osnovne podatke iz ivota T. Hercla.

U svakoj enciklopediji - izbacimo Hebraicu kao "nepouzdanu" - naii emo na podatak da je Hercl roen
2. svibnja 1860. u Budimpeti, i da je umro 3. srpnja 1904. u Edlahu (Austrija), a da je s obitelji napustio
Budimpetu i otputovao u Be 1878. U Pariz je Hercl doputovao prvi put 1891. kao dopisnik vodeeg
bekoga lista Noje Fraje Prese. oli je bio ve punih trinaest godina lake mrtav!

Nakon to je novinar Tajmsa (istog onog koji je godinu dana ranije rastrubio o Protokolima) Grejvs otkrio
plagijat olijeve knjige i nakon nepobitnih dokaza koje su u spomenutim djelima iznijeli Anri Rolan i
Norman Kon (dodajmo, i Danilo Ki u Enciklopediji mrtvih, pria Knjiga kraljeva i budala u kojoj iza
knjievnog postupka stoji stroga historiografska analiza i dokumentarnost), ne preostaje nam nita drugo
nego itav spor predati u ruke dobre knjievnosti.

Anatol Frans u Otoku Pingvina - ulomak o "aferi s 80 tisua bala sijena" (Afera Drajfus) - opisuje tu
"policijsku viziju" drutva. Gretok, ministar Pingvinije, razgovara sa generalom Panterom o sudbenoj
akciji protiv idova Pirota (kapetan Drajfus), koji je optuen za veleizdaju, i pokuava ublaiti generalovu
revnost i arku elju da nagomila to vie kompromitirajuih dokaza. Pita ga da li meu sakupljenim
dokazima ima i nekih lanih. Nakon to je Panter priznao da ima "nekih prilagoenih, nategnutih dokaza",
Gretok izgovara sljedeu reenicu: "Ti su pravi. Jer, lani dokazi vrijede vie od istinitih. Oni su stvoreni
upravo radi parnice, po narudbi i mjeri, te su, naposljetku, kao takvi toni i valjani. Oni su poeljniji i
zato to prenose duhove u idealni svijet i okreu ih od stvarnosti koja na ovom svijetu, aliboe, nije
nikada bez primjesa. Ipak, Panteru, ja bih jo vie volio kad ne bismo uope imali dokaza". Jer, ponavlja
Gretok dalje: "Najbolji od svih dokaza jest onaj kad uope nema dokaza. To je jedini o kojem se ne
raspravlja".

Frano Cetini
 Vodi kroz Dijalog u paklu
Uvodna napomena

PRVI DIO
PRVI DIJALOG

Susret Makijavelija i Monteskjea u paklu.

Makijaveli hvali zagrobni ivot. Tui se zbog osude koju potomstvo vezuje uz njegovo ime i opravdava
sebe.
Njegov jedini zloin bio je taj to je govorio istinu kako narodima tako i kraljevima; makijavelizam je
stariji od Makijavelija.
Njegov filozofski i moralni sistem; teorija sile. - Nijekanje morala i prava u politici.
Veliki ljudi drutvima ine dobro krei sve zakone. Dobro proistjee iz zla.
Razlozi davanja prednosti apsolutnoj monarhiji. - Nemo demokracije. - Despotizam podstie razvitak
velikih civilizacija.

DRUGI DIJALOG

Monteskjeov odgovor. - Makijavelijeve doktrine uope nemaju filozofskog utemeljenja. - Sila i lukavstvo
nisu naela.
Najsamovoljnije se vlasti moraju oslanjati na pravo. Dravni je razlog samo poseban interes Vladara i
njegovih dvorjana.
Pravo i moral su osnove politike. Nedosljednost sistema sto je izgraen na suprotnim pretpostavkama.
Ako Vladar ne potuje moralna pravila, i podanici e postupati na isti nain.
Veliki ljudi koji gaze zakone, pod izlikom spaavanja drave, ine vie zla nego dobra. Anarhija je esto
manje zlo od despotizma.
"Nespojivost despotizma sa sadanjim stanjem ustanova kod vodeih naroda Europe. - Makijaveli poziva
Monteskjea da opravda svoj stav.

TREI DIJALOG

Pregled Monteskjeovih ideja. Nerazlikovanje tipova vlasti prvi je uzrok despotizma i anarhije.
Politiki obiaji pod utjecajem kojih je bio napisan Vladar. Napredak drutvene znanosti u Europi.
iroki sistem jamstava kojim su se narodi okruili. Ugovori, ustav i graanski zakoni.
Podjela vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudbenu. To je tvorako naelo politike slobode glavna prepreka
tiraniji.
O tome kako je predstavniki sistem, kao oblik vladavine, najbolje prilagoen modernim vremenima.
Pomirenje poretka i slobode.
Pravda, bitna osnova vladavine. Kralj koji bi danas primjenjivao naela iznesena u Vladaru bio bi stavljen
na optueniku klupu Europe.
Makijaveli dri da su njegova naela jo uvijek na snazi u politici vladara. - Spreman je to i dokazati.

ETVRTI DIJALOG

Makijaveli kritizira ustavni reim. Vlasti e ostati nepomine ili e na silu izai iz svoga djelokruga.
Narodne su mase ravnodune spram javnih sloboda, ije im je stvarno uivanje nedostupno.
Predstavniki je reim nepomirljiv s naelom narodnog suvereniteta i ravnotee vlasti.
Revolucije. O tome da narodni suverenitet vodi u anarhiju, a anarhija u despotizam.
Moralno i drutveno stanje modernih naroda nespojivo je sa slobodom.
Spas je u centralizaciji.
Cezarizam kasnoga Rimskog Carstva. Indija i Kina.

PETI DIJALOG
Monteskje pobija ideju o neminovnosti despotizma.
Makijaveli je uzeo injenice za ope zakone.
Postupni razvitak liberalnih ustanova od feudalnog sistema do predstavnikog reima.
Ustanove se kvare uslijed gubitka slobode. Treba je, dakle, pri ureenju vlasti brino uvati.
Monteskje ne prihvaa naelo o narodnom suverenitetu bez rezervi. O tome kako on shvaa to naelo. O
boanskom pravu, o ovjekovu pravu.

ESTI DIJALOG

Nastavak o istom predmetu. - Drevnost izbornoga naela. Ono je prvobitna osnova suvereniteta.
Krajnje posljedice narodnoga suvereniteta - Revolucije nee biti uestalije pod djelovanjem tog naela.
Znaajna uloga industrije u modernoj civilizaciji. Industrija je isto tako nepomirljiva s revolucijama koliko
i s despotizmom.
Despotizam je toliko izaao iz obiaja u najrazvijenijim drutvima Europe, da Monteskje izaziva
Makijavelija da mu pokae nain na koji bi ga povratio.
Makijaveli prihvaa izazov i zapoinje dijalog o lom predmetu.

SEDMI DIJALOG

Makijaveli ponajprije uopava sistem koji namjerava primijeniti.

Njegove su doktrine za sva vremena; i u ovom stoljeu ima unuad koja znaju cijeniti njegove nauke.
Radi se samo o tome da se despotizam uskladi s modernim obiajima. - Glavni napuci koje on izvlai u
cilju zaustavljanja kretanja modernih drutava.
Unutarnja i vanjska politika.
Nova pravila po ugledu na industrijski poredak.
Od kakve koristi mogu biti tampa, govornica i pravne smicalice.
Kome treba dati vlast.
O tome kako se preko tih razliitih sredstava mijenja karakter najneukrotivije nacije tako da prihvaa
tiraniju kao neki od najmanjih azijskih naroda.
Monteskje trai od Makijavelija da se kani openitosti, daje mu za primjer dravu utemeljenu na
predstavnikim tijelima i od njega trai da pokae kako e mu poi za rukom da joj nametne apsolutnu
vlast.

DRUGI DIO
OSMI DIJALOG
Makijavelijeva politika na djelu

Unitenje ustanovljenog poretka pomou dravnog prevrata.

Oslanjanje na narod i promjena cjelokupnog zakonodavstva za trajanja diktature.
Nunost da se nakon dravnog prevrata zavede teror. Krvavi pakt s vojskom. O tome da uzurpator treba
izdati novac sa svojim likom.
On e donijeti novi ustav i nee se plaiti da za osnovu uzme velika naela modernoga prava.
Kako e mu poi za rukom izigrati ta naela i postupno ih ukloniti.

DEVETI DIJALOG
Ustav

Nastavak o istom predmetu. Kako narod ratificira dravni prevrat.

Uvoenje opeg prava glasa; iz toga proistjee apsolutizam.
Ustav mora biti djelo samo jednog ovjeka; stavljen na usvajanje bez rasprave, predoen kao cjelina, kao
cjelina se i usvaja.
Da bi se promijenilo dravno ureenje, dovoljno je promijeniti organe: Senat, Zakonodavno tijelo,
Dravno vijee itd.
O Zakonodavnom tijelu. Ukidanje ministarske odgovornosti i parlamentarne inicijative. Predlaganje
zakona je u iskljuivoj Vladarevoj nadlenosti.
Obrana od narodnog suvereniteta pomou prava na obraanje narodu i prava zavoenja opsadnog stanja.
Ukidanje prava podnoenja amandmana. Smanjenje broja zastupnika. - Uvoenje plaenog zastupnikog
mandata. Skraenje trajanja parlamentarnog zasjedanja. Diskreciona mo sazivanja, odlaganja i
rasputanja.

DESETI DIJALOG
Ustav (nastavak)

O Senatu i njegovu ustroju. Senat mora biti tek prividno politiko tijelo kojemu je svrha da prikrije
Vladarevo djelovanje i da na nj prenese apsolutnu i diskrecionu mo nad cijelim zakonodavstvom.
O Dravnom vijeu. Ono mora, unutar svoje nadlenosti, igrati istu ulogu kao i Senat. Ono na Vladara
prenosi uredbovnu i sudbenu vlast.
Ustav je izraen. Rekapitulacija razliitih naina na koje Vladar donosi zakone u takvom sistemu. Donosi
ih na sedam razliitih naina.
Odmah nakon donoenja Ustava, Vladar mora putem ukaza donijeti i itav niz zakona koji e uklonili,
pozivanjem na izuzetak od pravila, naela dravnog prava koja Ustav priznaje na openit nain.

JEDANAESTI DIJALOG
O zakonima
O tampi.

Duh Makijavelijevih zakona. Njegova je definicija slobode preuzeta od Monteskjea.

Makijaveli se ponajprije bavi zakonima o tampi u njegovu kraljevstvu. Njihov e se djelokrug proiriti i
na izdavatvo.
Vladina suglasnost za pokretanje novina i za sve promjene u sastavu redakcije.
Porezne mjere u cilju ometanja tamparske djelatnosti. Ukidanje poratnoga suda u predmetima delikta
tampe. - Administrativne i sudske kazne. Mjere upozorenja. Zabrana pristupa zapisnicima parlamentarnih
sjednica kao i zapisnicima sa suenja u predmetima tampe.
Suzbijanje lanih vijesti. - Mjere zatite od inozemnih novina. - Zabrana uvoza nedozvoljenih spisa. -
Zakoni protiv graana koji u inozemstvu piu protiv vlade. - Zakoni slinog sadraja diktirani susjednim
dravicama protiv njihovih vlastitih graana. - Strani dopisnici trebaju biti vladini plaenici.
Naini obuzdavanja izdavake djelatnosti. - Vladina odobrenja koja se izdaju tiskarima, nakladnicima i
knjiarima. - Mogunost privremenog oduzimanja tih povlastica. - Kaznena odgovornost tiskara. Ona ih
primorava na to da sami vre policijski nadzor i da o tome izvjetavaju upravne organe.

DVANAESTI DIJALOG
O tampi (nastavak)

Kako e Makijavelijeva vlada unititi tampu tako to e se sama baviti novinarstvom.

Provladina glasila bit e dvaput brojnija od nezavisnih, slubena i poluslubena, neslubena i
poluneslubena glasila.
Vlada kriom financira liberalna, demokratska i revolulucionarna glasila. Nain organizacije i
usmjeravanja.
Usmjeravanje javnoga mnijenja. Taktika, zbunjivanje i probni baloni.
Glasila u unutranjosti. Vanost njihove uloge.
Upravna cenzura novina. - Priopenja. - Zabrana objavljivanja pojedinih vijesti privatnoga karaktera.
Govori, izvjetaji i slubeni zapisnici kao dodatak vladinoj tampi - Jezini i stilski postupci nuni za
pridobijanje javnoga mnijenja.
Vjeno uznoenje vlade. - Prenoenje tobonjih napisa iz svjetskoga tiska u kojima se hvali vladina
politika.
- Kritika ranijih vladavina. - Stvarna tolerancija vjerskih rasprava i lake knjievnosti.

TRINAESTI DIJALOG
O urotama
Raun rtava koji treba platiti da bi se osigurao mir.
O tajnim drutvima. Njihova tetnost. - Deportacije i masovni progoni njihovih lanova.
Mogue proganjanje onih koji im budu kasnije pristupili.
Zakonito postojanje pojedinih tajnih drutava ije e poglavare imenovati vlada, kako bi se sve znalo i
svime upravljalo.
Zakoni protiv prava na okupljanje i udruivanje. Promjene u organizaciji sudstva. Naini djelovanja na
sudbenu vlast, a da se izrijekom ne dirne u nesmjenjivost sudaca.

ETRNAESTI DIJALOG
O zateenim ustanovama

Sredstva koja od njih preuzima Makijaveli.

Ustavna sigurnost. O tome da je to apsolutan ali nuan imunitet koji uivaju vladini punomonici.
O dravnom odvjetnitvu. to se moe izvui iz te ustanove.
O Vrhovnom sudu, opasnost koju predstavlja ova sudska instanca ukoliko je odve samostalna.
Pomo koju daje umijee tumaenja primjene zakona u oblasti politikih prava.
Kako se zakonski tekst dopunjuje putem presuda. Primjeri.
Nain da se, koliko je mogue, sprijei obraanje graana sudovima u pojedinim osjetljivim sluajevima.
Poluslubene izjave dravne uprave o djelokrugu zakona i o njihovu znaenju. Rezultat takvih izjava.

PETNAESTI DIJALOG
O opem pravu glasa

Tekoe koje treba izbjei u primjeni opeg prava glasa. Treba izbjei da se putem izbora imenuju elnici
upravnih vijea koja su izabrana na opim izborima.
O tome da naelo opeg prava glasa ne bi smjelo - bez najvee mogue opasnosti - biti preputeno
slobodnom djelovanju pri izboru zastupnika.
Kandidate treba obvezati prethodnim polaganjem zakletve. - Vlada treba biraima predloiti svoje
kandidate, a svi njeni punomonici moraju zduno pripomoi da oni budu i imenovani.
Birai ne smiju biti u mogunosti da se okupljaju u svrhu izbornog dogovaranja. Treba izbjegavati da
birai odlaze na glasanje u vee gradske sredine.
Ukidanje glasanja za izbornu listu: usitnjavanje izbornih okruga u kojima se osjea utjecaj opozicije. -
Kako se mogu dobiti izbori bez pribjegavanja izravnoj kupovini glasova.
O opoziciji u Domovima. O parlamentarnoj strategiji i umijeu odnoenja pobjede pri glasanju o pitanjima
s dnevnoga reda.

ESNAESTI DIJALOG
O pojedinim staleima

Opasnost koju openito predstavljaju kolektivne snage.

O nacionalnim gardama. O nunosti njihova rasputanja. O mogunosti osnivanja i rasputanja novih.
O Univerzitetu. O tome da mora biti posve ovisan o dravi, kako bi vlada mogla usmjeravati duh mladei.
-Ukidanje katedri ustavnoga prava. O tome kako e poduavanje i apologija suvremene povijesti biti od
najvee koristi za usaivanje ljubavi i oboavanja Vladara kod buduih narataja. - irenje vladina
utjecaja uz pomo slobodne nastave koju e drati sveuilini profesori.
O odvjetnikoj komori. Poeljne reforme. Odvjetnici trebaju vriti svoju ulogu pod nadzorom vlade koja ih
i imenuje.
O sveenstvu. O mogunosti koja se nadaje Vladaru da politikoj vrhovnoj vlasti pridrui i duhovnu.
Opasnost koju za drave predstavlja nezavisnost sveenikoga zvanja.
O politici koju treba voditi prema Svetom Ocu. Stalna prijetnja raskolom veoma je uinkovita u
obuzdavanju njegova utjecaja. O tome kako je najbolje da se u Rimu dri jedan stalni garnizon, a, ustreba
li, i srui papinska svjetovna vlast.

SEDAMNAESTI DIJALOG
O policiji
Zamani program razvitka koji je prijeko potreban ovoj ustanovi.
Ministarstvo policije. Promjena tog naziva ako nije po volji. - Unutarnja i vanjska policija. - Odgovarajue
slube u svim ministarstvima. - Slube meunarodne policije.
Uloga koju bi mogao igrati knez iz vladajue kue.
Uvoenje crnog kabineta je nuno.
Lane zavjere. Korist od lanih zavjera. Sredstvo da se podstakne podrka Vladaru i donesu zakoni o
izvanrednom stanju.
Nevidljivi odredi koji moraju okruivati Vladara kad izlazi u javnost. Dostignua moderne civilizacije u
tom pogledu.
Ulazak policije u sve pore drutva.
O tome kako je umjesno dopustiti odreeni prag tolerancije kad se u rukama ima sva oruana i policijska
sila.
O tome kako pravo odluivanja o individualnoj slobodi treba pripadati jednom jedinom sucu, a ne
sudbenom vijeu.
Izjednaavanje politikog delikta s obinim kriminalom. Spasonosni uinak te mjere.
Krivinu porotu sastavljaju dravni dunosnici. O sudovima u predmetima obinog politikog delikta.

TREI DIO
OSAMNAESTI DIJALOG
O financijama i njihovu duhu

Monteskjeovi prigovori. Despotizam se moe vezati samo uz osvajanja i vojnu vlast.

Prepreke u ekonomskom ureenju. Apsolutizam ugroava pravo vlasnitva.
Prepreke u financijskom ureenju. Samovolja u politici pretpostavlja samovolju u financijskom
poslovanju. Izglasavanje budeta, temeljno naelo.
Makijavelijev odgovor. Oslanja se na proletarijat kojega financijske kombinacije ostavljaju ravnodunim,
a njegovi zastupnici primaju plau.
Monteskje odgovara da se sam financijski mehanizam modernih drava odupire zahtjevima apsolutne
vlasti. Budeti. Nain njihove izradbe.

DEVETNAESTI DIJALOG
O budetskom ureenju (nastavak)

Jamstva koja, po Monteskjeu, takvo ureenje nudi. Nuna ravnotea izmeu prihoda i rashoda. Posebno
izglasavanje budeta prihoda i budeta rashoda. Zabrana otvaranja dodatnih i izvanrednih kredita.
Izglasavanje budeta po stavkama. Drutveno knjigovodstvo.
Makijavelijev odgovor. Financije su upravo onaj dio politikog ivota koji se ponajbolje prilagoava
doktrinama makijavelizma.
Nee dirati u Drutveno knjigovodstvo, na koje gleda kao na bezazlenu ustanovu. Raduje ga urednost u
ubiranju dravnih prihoda i udesne moi raunovodstva.
On ukida zakone po kojima je bila zajamena ravnotea dravnih prorauna, nadzor i ogranienje
potronje.

DVADESETI DIJALOG
Nastavak o istom predmetu

O tome kako budeti nisu nita drugo nego elastini okviri koji se po volji mogu proirivati. Zakonodavno
izglasavanje nije nita drugo nego puko ovjeravanje.
O umijeu predstavljanja budeta, slaganja brojki. Vanost razlikovanja redovnog od izvanrednog
budeta. Trikovi prikrivanja trokova i deficita. O tome da financijski formalizam mora biti nepronian.
O zajmovima. Monteskje objanjava da je amortizacija duga neizravna prepreka potronji. Makijaveli nee
vriti amortizaciju; razlozi koje iznosi.
O tome da je upravljanje financijama u velikoj mjeri stvar tampe. Korist koja se moe izvui iz zapisnika
i slubenih izvjetaja.
Fraze, stereotipne reenice i drugi jezini postupci, obeanja i nadanja kojima se treba sluiti radi
ulijevanja povjerenja poreznim obveznicima, pripremanja unaprijed na mogui deficit, ili radi njegova
ublaavanja, ako do njega doe.
O tome kako treba glasno priznati da se previe htjelo i najaviti otre ekonomske odluke. Korist koja se
moe izvui iz takvih izjava.

DVADESET I PRVI DIJALOG

O zajmovima (nastavak)

Makijaveli hvali zajmove. Novi postupci uzimanja zajmova od strane drava. Javni upisi.
Drugi naini da se namaknu sredstva. Dravne obveznice. Zajmovi kod dravnih banaka, oblasnih i
gradskih uprava. Davanje u najam opinskih i dravnih imanja. Prodaja nacionalnih dobara.
Kreditne ustanove i osiguravajua drutva. Nain da se raspolae itavim javnim bogatstvom i sudbina
graana vee uz opstanak uspostavljene vlasti.
Kako se plaa. Poveanja poreza. Konverzija. Konsolidacija. Ratovi.
Kako se podrava dravni kredit. Velike kreditne ustanove iji je prividni cilj pruanje kredita industriji, a
skriveni podrka teaju dravnih dionica.

ETVRTI DIO
DVADESET I DRUGI DIJALOG
Veliina vladavine

Makijavelijeva djela bit e srazmjerna veliini sredstava s kojima raspolae. - On e opravdavali teoriju o
tome da dobro proistjee iz zla.
Ratovi na svim stranama svijeta. Slijedit e tragove najveih osvajaa.
U zemlji, goleme graevine. Podsticaj duhu pekulacije i poduzetnitva. Industrijske slobode. Poboljanje
poloaja radnikih klasa.
Monteskjeova razmiljanja o svemu tome.

DVADESET I TREI DIJALOG

O raznim drugim sredstvima koja e Makijaveli uporabiti kako bi uvrstio svoje Carstvo i ovjekovjeio
svoju dinastiju

Osnutak pretorijanske garde spremne nasrnuti na malaksale dijelove Carstva.

Ponovo o graevinskim radovima i njihovoj politikoj koristi.
Ostvarenje ideje o organizaciji rada. akerija spremna u sluaju obaranja vlasti.
Strateki vane prometnice, radnika naselja izgraena imajui na umu mogue ustanke. Narod koji sam
protiv sebe gradi utvrenja.
O sitnicama. Trofeji, simboli, slike i kipovi koji sa svih strana podsjeaju na Vladarevu veliinu.
Kraljevsko ime se daje svim ustanovama i svim dunostima.
Ulice, javni trgovi i raskrija moraju nositi povijesna imena vladavine.
O birokraciji. - O tome da treba umnoiti broj slubenika.
O odlijima i njihovom koritenju. Naini da se po jeftinoj cijeni dobiju bezbrojni pristae.
Obnova visokih naslova i najveih imena povijesti jo od Karla Velikog.
Koristi od ceremonijala i etikete. Pompe i sveanosti. - O podsticanju na luksuz i osjetilna zadovoljstva
kao nainu udaljavanja od zaokupljenosti politikom.
Moralna sredstva. Slabljenje karaktera. O moralnoj bijedi i njenoj koristi.
O tome kako nijedan od tih naina ne kodi Vladarevu ugledu i dostojanstvu njegove vladavine.

DVADESET I ETVRTI DIJALOG

Osobni znaci Vladareve fizionomije kakvom je zamilja Makijaveli

Nedokuivost njegovih nauma. Ugled koji Vladar iz toga izvlai. - Rije o Bordiji i Aleksandru VI.
Naini da se sprijei koalicija stranih sila koje su jedna za drugom obmanute. Obnova propale drave koja
e dati tristo tisua vojnika vie protiv naoruane Europe.
Savjeti i kako e se Vladar njima koristiti.
O tome da stanoviti poroci postaju Vladarevom vrlinom. O dvolinosti. Koliko je ona nuna. Sve se
sastoji u stvaranju privida.
Rijei koje e znaiti suprotno od onoga to prividno znae.
Govor koji Vladar treba drati u dravi s demokratskom osnovom.
O tome da Vladar treba za uzor uzeti nekog velikana iz povijesti i napisati njegov ivotopis.
O tome kako je nuno da Vladar bude osvetoljubiv. S kojom lakoom rtve zaboravljaju: Tacitova rije.
O tome da nagrade trebaju uslijediti odmah nakon uinjenih usluga.
Koristi od praznovjerice. Ona navikava narod da rauna na sretnu Vladarevu zvijezdu. Makijaveli je
kockar kome srea nikada ne okree lea.
Nunost galantnosti. Ona osigurava podrku ljepe polovice drutva.
O tome kako je lako vladati uz pomo apsolutne vlasti. Uivanja svih vrsta koja e Makijaveli pruiti
svome narodu. - Ratovi u ime europske nezavisnosti. On e prigrliti europsku slobodu, ali samo zato da bi
je bolje uguio.
kola politiara koji su odgojeni zahvaljujui Vladarevu trudu. Drava e biti puna malih Makijavelija.

DVADESET I PETI DIJALOG

Posljednje rijei

Dvanaest godina vladavine u nepromijenjenim uvjetima. Makijavelijevo je djelo ispunjeno. Javni je duh
uniten. Karakter je nacije izmijenjen.
Povrat pojedinih sloboda. Sistem nije promijenjen. Ustupci su samo prividni. Tek se izalo iz razdoblja
strahovlade.
Monteskjeov ukor. Ne eli vie nita uti.
Dionova pouna pria o Augustu. Osvetniki Monteskjeov navod.
Makijavelijeva je apologija na vrhuncu. On je vei od Luja XIV od Henrija IV i od Vaingtona. Narod ga
oboava.
Monteskje taj sistem vladavine o kojem Makijaveli sanja naziva groznim snom. - Makijaveli odgovara da
sve to je upravo kazao jest zgoljna stvarnost na jednom dijelu planete.
Monteskje nagovara Makijavelija da mu kae gdje je to sve ostvareno.
Makijaveli bi htio govoriti; ali, vrtlog ga dua odnosi.

EPILOG
PRVI DIJALOG
Makijavelijev arsenal

DRUGI DIJALOG
Obraanje narodu

TREI DIJALOG
Plebiscit

ETVRTI DIJALOG
Parlamentarno potonue

PETI DIJALOG
Da i Ne

ESTI DIJALOG
Kako e glasati Monteskje?

SEDMI I UJEDNO POSLJEDNJI DIJALOG

Ne

POGOVOR
Frano Cetini
Moris oli ili rtva apokrifnog evanelja
Fusnote
[1] Soderini, Pjero di Tomazo (Firenca, 1452 - Rim, 1522) - firentski dravnik. Nakon protjerivanja
Pjera di Lorenca de Mediija i Savonarolina muenitva, izabran za doivotnog poglavara. Uz pomo
panjolaca Medii protjeruju Soderinija koji utoite nalazi u Dubrovniku. (Prev.)

[2] Monteskje: O duhu zakona, knj. III. pogl. 9.

[3] Po istom zakonu, bilo po istom izvoru, bilo po istom naelu. (Lat.)

[4] O duhu zakona, knj. XI, pogl. 6.

[5] Argument osnovan na izvodu koji jo treba dokazati.

[6] Monteskje: O duhu zakona, knj. XXXI, pogl. 4.

[7] Makijaveli: Vladar, gl. XVII

[8] Monteskje: O duhu zakona, knj. XIX, pogl. 5

[9] Vladar, gl. VII

[10] Vladar; gl XIX, prijevod Ive Frangea.

[11] Vladar; gl VIII, prijevod Ive Frangea.

[12] O duhu zakona, knj. XI, pogl. 3. Doslovce: "inite to zakoni doputaju" (Ured.)

[13] Tako hou, tako zapovijedam. (Lat.)

[14] O duhu zakona, knj. II, pogl. 2 i dalje.

[15] Makijaveli misli na Napoleona I. U pismu Kambaseresu (uz Bonapartu i Lebrana jedan od trojice
konzula, zatim kancelar Carstva) - pod ijim je vodstvom 1804. donesen Code civil - Napoleon doslovce
kae: "Volio bih kad bi se moglo odsjei jezik odvjetniku koji se njime slui protiv vlade," (Prev.)

[16] O duhu zakona, knj. XXIV pogl I i dalje

[17] O duhu zakona, knj. XXV, pogl. 12

[18] Aluzija na ekspediciju generala Udinoa i zadravanje francuskih postrojbi u Rimu godine
1849. (Prev.)

[19] O duhu zakona, knj. VI, pogl. 5.

[20] Soba bez prozora, ured za otvaranje pisama pod Lujem XIV (Prev.)

[21] O duhu zakona, knj. XIII, pogl. 10.

[22] Vladar, gl. XVI

[23] O duhu zakona, knj. X, pogl. 15.

[24] Poznata reenica iz predgovora knjizi O duhu zakona (Ured.)

[25] O duhu zakona, knj. XXV, pogl. 2.

[26] Vladar, gl. IX

[27] Lako je primjetiti kako ovde Makijaveli protuslovi samom sebi, jer u pogl. 4. on izrijekom kae:
"Vladar koji drugoga ini monim, radi na vlastitom unitenju". (Ured.)

[28] Vladar, gl. XIV

[29] Vladar, gl. III

[30] Benamen Konstan (Ured.)

[31] O duhu zakona, knj. XIX, pogl. 2.

[32] O duhu zakona, knj. XII, pogl. 27.

[33] Monteskje je bio barun od la Brede, markiz od Monteskjea.

[34] Monteskje je bio predsjednik jednog od domova parlamenta u Bordou.

[35] Pozvan u Sirakuzu, iz koje ga je narod protjerao zbog pripisanih mu slavohlepnih zamisli,
stanovnici su ga natjerali da se zakune u Cererinom hramu da nee nita poduzimati protiv javne slobode.
Uskoro, gazei tu zakletvu koju je sveano poloio, potkupljuje vojnike darovima, nastoji pridobiti
naklonost svjetinje, proglaava se njenim zatitnikom, i, unato protivljenju plemstva koje ga pred
narodom prokazuje kao njegova neprijatelja, daje se proglasiti zapovjednikom vojske. Iskoristivi
sigurnost kaja je vladala u republici, dao je zaklati u jednom mahu etiri tisue lica, rtvovanje kojih mu je
izgledalo nunim za osiguranje vlastite premoi. Svojim je plaenicima odobrio pljaku koja je trajala dva
dana i dvije noi. Treega dana izjavljuje Sirakuanima da ga je veliina zla primorala na primjenu tako
stranog sredstva, ali da je njegov cilj obnova demokracije; nato baci svoj ma, pomijea se s masom i
ostavi, izazivajui zaprepaenje, ubojice kojima je bio prepustio pljakanje svojih rtava. Ovi potonji,
elei se uvjeriti u svoju nekanjenost i ocjenjujui da Agatoklo drugog cilja i nije imao nego da zgrabi
krunu, pourie da mu dodijele bezgraninu suverenu vlast.

[36] Iz vlastite pobude, bez vanjskog utjecaja. (Lat.)

[37] Makijaveli ovdje govori o vojvodi Valentinu, zvanom ezare Bordija, kojeg je Aleksandar VI
imao s kurtizanom Vanocom.

[38] S barbarima barbarski. (Lat.)

[39] Milju i utnjom, preutnim pristajanjem. (Lat.)

[40] Kao biljenik Dijaloga, mi bismo bili veoma polaskani ovom Makijavelijevom ocjenom kad on, u
ovom trenutku, ne bi bio olienje jednog toliko omraena lika.
(oli je i pisac knjige Recherche sur lart de parvenir koja je bez imena autora tiskana u Parizu 1868 -
Prev.)

[41] Aluzija na ubojstvo novinara Viktora Noara, u sijenju 1870, od strane jednoga lana obitelji
Bonaparte.

[42] Makijaveli vjerojatno eli govoriti o Adolfu Tjeru.

[43] Makijaveli vjerojatno misli na or Sand.

[44] ari Rene, vojvoda od Montalembera.

[45] 18. brimer / 9. studenog 1799. Napoleonov dravni udar, rasputanje Direktorija i osnivanje
trojnog Konzulata u kojem on ima odluujuu ulogu. (Prev.)

[46] Nae izdanje: Norman Kon, Poziv na genocid. Matica srpska. Novi Sad, 1996. (Ured.)