Professional Documents
Culture Documents
Savjet bezbjednosti od 1945. godine - ovaj organ je imao 11 lanova, pet stalnih (velike
sile) i est promjenivih na dvije godine.
Nestalne su birane teritorijalno:
2- Latinska Amerika,
1- Komonvelt,
1- Bliski istok,
1- Istona Evropa i
1- Zapadna Evropa.
U tom periodu bio je problem s Kinom. Vlada iz Tajvana predstavljala je Kinu sa 12
miliona stanovnika, a Kina sa 800 miliona nije bila predstavljena i to je trajalo do
1971.godine kada je Kina poela predstavljati samu sebe.
Godine 1963. godine Savjet bezbjednosti proiren je na osnovu Rezolucije o pravinoj
zastupljenosti u Savjetu bezbjednosti i Ekonomsko-socijalnom savjetu. Ustanovljena je
nova struktura od petnaest lanova dodavanjem drava iz Azije i Afrike.
Tada je ustanovljena nova struktura izbora 10 nestalnih lanova:
5- Afrika i Azija,
2- Zapadna Evropa,
1- Istona Evropa i
2- Juna Amerika.
Meu azijskim i afrikim lanovima jedan treba biti iz arapskih zemalja. Mandat
promjenjivih lanova je ostao dvije godine.
Osnovna nadlenost je odravanje mira i bezbjednosti u svijetu i nadlenost u izbornim
funkcijama, zajedno sa Skuptinom. U okviru Savjeta djeluje Komitet za vojna pitanja,
naelnici generaltabova stalnih lanica i njihovi zamjenici. Glasanje u Savjetu vri se
tako to je za odluku potrebno devet glasova lanica Savjeta, s tim da ovi glasovi
obuhvataju svih pet stalnih lanica, jer ako jedna od stalnih lanica ne glasa, odluka nije
donesena, i to sesmatra kao veto.
Kod izbora sudija Meunarodnog suda pravde potreban je konsenzus svih lanova
Savjeta, stalnih i promjenljivih. Uloga Savjeta bezbjednosti u dananje vrijeme je bitna za
mir, saradnju i rjeavanje kriznih situacija u svijetu, ali je istovremeno i kontroverzna
zbog protivrjenosti sa procesima globalizma i novog svjetskog poretka.
Ekonomski i socijalni savjet imao je 18 lanova, nakon Rezolucije UN iz 1963. godine
povean je na 27 lanova, a sada ima 54. Bira ih Skuptina na tri godine, a svake godine
ponavlja se treina od 18 lanova. Sastaje se dva puta godinje, ima po svijetu vie
regionalnih komisija i bavi se ekonomskom saradnjom, borbom protiv siromatva i sl.
Organizovan je na teritorijalnom i funkcionalnom principu.
Ima etiri regionalne komisije kao nevladina tijela sastavljena od vlada sa tog podruja:
1. za Evropu,
2. Latinsku Ameriku,
3. Aziju i Pacifik i
4. Afriku
Funkcionalno-tehnike komisije su: socijalni razvoj, statistika, problem stanovnitva,
ljudska prava, prava ena, borba protiv droga itd.
Starateljski savjet nema utvren broj lanova i zavisi od broja drava kojima je
neka teritorija data na upravu. lanovi ovog tijela su i predstavnici stalnih lanova
Savjeta bezbjednosti i ostalih lanova prema potrebi. Nakon Deklaracije o nezavisnosti
kolonija 1960. godine formiran je Komitet za dekolonizaciju od 24 lana i on
je preuzeo ulogu Starateljskog savjeta. U dananje vrijeme izmijenjenih odnosa u
svijetu ovaj savjet je izgubio svoj prvobitni smisao i nema bitniju ulogu.
Savjet za ljudska prava. Ovaj Savjet osnovan je 2006. godine i proizaao je iz Komisije
za ljudska prava koja je ranije djelovala u okviru Ekonomsko socijalnog savjeta kao
funkcionalno tehnika komisija.
Sekreterijat. Na osnovu lana 7. Povelje sekreterijat ulazi u red organa UN.
lanovi se biraju na osnovu linih svojstava i ine ga Generalni sekretar i
administrativni aparat.Sekretarijatom rukovodi Generalni sekretar UN na
period od 5 godina. Pojavljuje se kao simbol ukupne UN i u svijetu predstavlja ovu
organizaciju.
Sekreterijat ima osam odjeljenja:
1. problem mira i bezbjednosti,
2. ekonomija,
3. socijalno,
4. starateljsko,
5. pravno,
6. informaciono,
opti poslovi, i
Administracija finansije.
SAVJET EVROPE
Savjet Evrope kao organizacija evropskih drava osnovan je u Londonu 5. maja 1949.
godine, kada je usvojen i STATUT koji je nekoliko puta dopunjavan, s ciljem da se
ostvaruje saradnja izmeu evropskih drava na osnovama demokratije i vrijednosti
civilizovanog drutva. Ranije je na kongresu u Hagu, od 7. do 10. Maja, iznesen zahtjev
da se sazove evropska skuptina sastavljena od predstavnika parlamenata.
Organizacija je nastala na idejama evropske saradnje i ujedinjenja, koju je krajem Drugog
svjetskog rata intenzivno promovisao britanski premijer Vinston eril. Savjet Evrope
osnovalo je 10 zemalja: Belgija, Danska, Francuska, Irska, Italija, Holandija, Britanija,
Luksemburg, Norveka i vedska. Naknadno su pristupale druge zemlje, a Izrael ima
status posmatraa.
Osnovni ciljevi Savjeta Evrope su:
1. promocija i zatita ljudskih prava, vladavina prava i pluralistika demokratija (lan 3.
Statuta);
2. borba protiv svih oblika diskriminacije (na nacionalnoj, vjerskoj i rasnoj osnovi),
diskriminacija manjina, netolarancija razliitih etnikih grupa, organizovani kriminal,
korupcija;
3. razvijanje demokratije u evropskim dravama;
4. zatita socijalnih prava.
Savjet Evrope sada ima 47 drava i sljedee institucije i tijela:
- Konsultativna skuptina,
- Komitet ministara,
- Evropska komisija za ljudska prava,
- Evropski sud za ljudska prava,
- Sekreterijat.
- pravna komisija (Venecijanska)
- Meunarodni institut za demokratiju....... i Centar za promovisanje vijesti
Konsultativna skuptina nema zakonodavnu ni izvrnu mo, nego raspravalja, donosi
preporuke, rezolucije i deklaracije dvotreinskom veinom, ali doneseni akti nemaju
obaveznost prema dravama lanicama. Poslanici (oko 300) predstavljaju drave, ali
predstavljaju i partije i nacije, tako da se poslanike grupe lobiraju na vie osnova.
Plenarna zasjedanja odravaju se etiri puta godinje. Bosna i Hercegovina je lanica
Savjeta Evrope.
Komitet ministara ine ministri spoljnih poslova drava lanica ili njihovi zamjenici, i
ima ira ovlatenja od skuptine. Odrava kontakte sa nacionalnim parlamentima,
razmatra mjere i aktivnosti koje Savjet treba da preduzme, predlae preporuke, predlae
zakljuenje ugovora i predstavlja organizaciju u meunarodnim odnosima. Odluke se
donose konsenzusom, dvotreinskom veinom ili veinom, zavisno od pitanja o kome se
glasa.
Komitet se sastaje jednom mjeseno, prve nedjelje u mjesecu. Kao rezultat djelovanja
Savjeta Evrope nastalo je nekoliko akata o ljudskim pravima i evropskim vrijednostima.
ISTRAGA I MIRENJE
Istraga (anketa, istrano povjerenstvo) je nain rjeavanja sporova u kome organ sastavljen od
strunjaka na nepristrasan nain utvrdjuje injenino stanje koje je predmet spora. Izvjetaj
istrane komisije ne obavezuje strane, ali je namijenjen da im pomogne u pronalaenju rjeenja u
daljim pregovorima.lanove komisije imenuju strane ili trei subjekt ali uz pristanak strana. Ovaj
postupak se rijetko primjenjuje, upravo zbog njegove objektivnosti. Mada je neobavezan,
izvjetaj komisije ograniava dalju mogunost cjenkanja i nagodbe.
Mirenje (koncilijacija) se od istrage razlikuje u tome to se u toku postupka pred komisijom
nastoje izmiriti njihovi suprotni stavovi i postii prihvatljivo rjeenje spora. Ukoliko se u tome ne
uspije do kraja postupka, komisija sastavlja izvjetaj u kome stranama predlae cjelovito rjeenje
spora i ostavlja im rok za prihvatanje ili odbacivanje.
ARBITRAA
Medjunarodna arbitraa je rjeavanje sporova izmedju drava i drugih medjunarodnih subjekata
odlukom arbitra kojeg su strane izabrale i koji izrie obavezujuu i po pravilu konanu presudu.
Od poetka 19.vijeka, ulogu arbitra vre slijedea tijela i pojedinci:
a) Jedinstveni arbitri su bili vladari, odnosno predsjednici treih drava ili kolegijalni efovi
drava, a koje su za arbitra imenovale strane. esto je ulogu arbitra pojedinca vrio ugledan
strunjak iz reda diplomatskih agenata, sudija, profesora prava i sl.
b) Mjeovita vijea najprije su se pojavila u obliku paritetnih diplomatskih vijea, u kojima je
svaka strana imenovala po jednog predstavnika. Oni su vie teili nagodbi nego odluci
zasnovanoj na pravu.
Ako se nisu mogli nagoditi, spor su upuivali arbitru pojedincu. Zatim je dolazilo do
mjeovitih arbitranih vijea sastavljenih od neparnog broja lanova. Svaka strana
imenovala je po 1 ili 2 predstavnika, a oni su imenovali predsjednika. Ako su same
drave imenovale predsjednika, njegov naziv bio je "nadarbitar".
c) Arbitrani tribunali, sastavljeni od nezavisnih strunjaka, redovno se sastoje od
neparnog broja lanova (3 ili 5, a rjedje vie), a koje imenuju strane uz medjusobnu
saglasnost. Potom se o linosti nadarbitra strane direktno sporazumijevaju, ili njegov
izbor preputaju ve imenovanim lanovima.
d) Pokuaji organizirane arbitrae. Stalni arbitrani sud osnovan je Hakom
konvencijom o mirnom rjeavanju sporova iz 1899. Danas djeluje po propisima istoimene
Hake konvencije iz 1907. Sjedite mu je u Hagu. Suprotno njegovom nazivu, to ustvari
nije stalni sudski organ, a posljednju presudu izrekao je 1931.
Implementacija MHP
U sluaju oruanog sukoba ili okupacije sve strane u sukobu, bez obzira da li su drave,
ili grupe koje nisu oruane snage drave, moraju da potuju meunarodno humanitarno
pravo:
-Oruani sukobi izmeu drava (meunarodni oruani sukobi) podleu pravilima
propisanim u etiri enevske konvencije, Dopunski protokol I od 1977 i Hake
konvencije iz 1907.
-Vie je ogranien izbor pravila koja se odnose na oruane sukobe ograniene na
teritoriju jedne drave, kako je propisano u lanu 3. zajednikom za etiri enevske
konvencije i Dopunski protokol II 1977.
Pored ovih pravila, brojna pravila obiajnog prava vae i u unutranjim i u
meunarodnim oruanim sukobima.
a)medjunarodni oruzani sukobi
-(...) Svi sluajevi objavljenoga rata ili svakoga drugog oruanog sukoba koji izbije
izmeu dviju ili vie visokih strana ugovornica, ak i ako jedna od njih nije priznala ratno
stanje.(l.2. st.1. enevskih konvencija iz 1949. god.);
-(...) Svi sluajevi okupacije cijeloga teritorija jedne visoke strane ugovornice ili njena
dijela, ak i ako ta okupacija ne naie ni na kakav vojni otpor.(l.2. st.2. enevskih
konvencija iz 1949. god.);
-(...) Oruani sukobi u kojima se narodi bore protiv kolonijalne dominacije i strane
okupacije i protiv rasistikih reima koristei se pravom naroda na samoopredjeljenje
(...).(l.1. st.4. Protokola I iz 1977. god.);
b)nemedjunarodni oruzani sukobi
-(...) Sluaj oruanoga sukoba koji nema karakter meunarodnog sukoba, a koji izbije na
teritoriju jedne od visokih strana ugovornica (...).(l.3. st.1. enevskih konvencija iz
1949.god.)
-(...) Svi oruani sukobi (...) koji se odvijaju na teritoriju visoke strane ugovornice
izmeu njenih oruanih snaga i odmetnikih oruanih snaga ili drugih organizovanih
naoruanih grupa koje, pod odgovornom komandom, ostvaruju takvu kontrolu nad
dijelom njenog teritorija koja im omoguava voenje neprekidnih i usmjerenih vojnih
operacija i primjenu ovoga Protokola.(l.1. st.1. Protokola II iz 1977.god.)
c)unutrasnji nemiri i zategnutosti
-Ne primjenjuje se MHP;
-Pobune, nemiri, izolirani akti nasilja, borbe izmeu pojedinih frakcija ili protiv
predsjednika vlasti i ostali akti sline prirode
Ratni zlocini
Svi pojedinaci koji uestvuju u oruanom sukobu moraju se pridravati pravila
meunarodnog humanitarnog prava. Po pravilu, teko krenje pravila meunarodnog
humanitarnog prava su ratni zloini. Neki primeri ratnih zloina su:
-muenje i neoveno postupanje i ropstvo,
-silovanja,
-napadi na civilno stanovnitvo,
-nezakonito proterivanje civilnog stanovnitva,
-uzimanje talaca,
-rasporeivanje dece kao vojnika itd.
U sluaju teke povrede enevske konvencije, svaka drava ima obavezu da krivino
goni poinioce, ili lica na koja se sumnja da su pripremala ili uestvovali u ratnim
zloinima, ili da ih predaju da druge drave ili meunarodni krivini sud preduzmu
krivino gonjenje.
1
Tog je datuma Pakt potpisalo petnaest drava, a 1939. godine njime su bile vezane ezdeset tri drave.
Stupio je na snagu 24. srpnja 1929. godine. Potpisivanje Pakta nije sprijeilo njegove drave stranke
(Japan, Njemaku i Italiju) da uskoro ponovno poduzmu agresivne ratove. Ipak, radi se o aktu koji je bio
pravna osnova za kanjavanje japanskih i nacistikih ratnih zloinaca, zbog zloina protiv mira nakon
Drugog svjetskog rata. V. vie na: http://en.wikipedia.org/wiki/Kellogg-Briand_Pact.
2
lanci 1. i 2. Briand-Kelloggovog pakta. Potpisivanjem Pakta po prvi je put iznijeta ideja o stavljanju
rata van zakona. U poruci koju je Aristide Briand, francuski ministar vanjskih poslova, uputio amerikom
narodu, povodom desetogodinjice stupanja u rat SAD-a, bila je zamisao da to bude multilateralni ugovor o
zabrani rata uope, a ne samo rata agresije.
Dublja analiza Pakta ukazuje na injenicu da su se potpisnice odrekle rata u njihovim
meusobnim odnosima. To bi znailo da je rat jo uvijek ostao zakonito sredstvo
rjeavanja sporova u sljedeim okolnostima:
-kao sredstvo u zakonitoj samoobrani;
-kao mjera kolektivne akcije za osiguranje meunarodnih obveza na osnovi postojeih
instrumenata;
-izmeu potpisnica Pakta i nepotpisnica;
-protiv potpisnice Pakta koja ga je prekrila pribjegavajui ratu krenjem obveza iz Pakta.
Do izbijanja Drugog svjetskog rata sve su drave svijeta, osim Argentine, Bolivije, ilea i
El Salvadora, postale strankama tog Pakta. Time je zabrana rata propisana u njemu
prerasla u pravilo opeg obiajnog meunarodnog prava i po toj je osnovi Pakt obvezivao
sve drave svijeta, ukljuujui i te etiri neugovornice.
Arhipelako more
To je specifini morski pojas izmeu unutranjih voda i teritorijalnog mora ili izmeu
ostrva i teritorijalnog mora ako drava nema unutranje vode. Ovo more
imaju samo one drave ija se ukupna teritorija sastoji od ostrva i arhipelaga tako da
zajedno povezani ine teritorijalnu dravnu cjelinu (Indonezija). U ovom moru
postoji pravo nekodljivog prolaza brodova svih drava, ukljuujui i ratne brodove.
Arhipelaka drava nema pravnu jurisdikciju nad unutranjim vodama kao to
ima kontinentalna drava. U ovom prostoru postoje prava ribolova susjednih drava.
Drava ima suverenost, ali i brodovi imaju pravo nekodljivog i tranzitnog prolaza.
Epikontinentalni pojas
Predstavlja dio morskog dna u kome obalna drava ima ekskluzivno pravo istraivanja
i iskoriavanja prirodnih bogatstava. Navedeni pojas vee se za proklamaciju amerikog
predsjednika Trumana iz 1945. godine koja precizira da vrenje jurisdikcije nad
prirodnim bogatstvima podzemlja i morskog dna od strane naroda koji ivi na obali se
smatra razumnim i pravednim.
S obzirom na to da je ovo znailo jednostrani akt jedne drave kao izvor meunarodnog
prava, uslijedila su akta mnogih drugih obalnih drava u svijetu, tako da je do 1958.
godine 57 drava proglasilo svoj epikontinentalni pojas, a enevskom konvencijom iz
1958. godine ovo pravo je i kodifikovano.
irina epikontinentalnog pojasa prema navedenoj konvenciji je morsko dno do izvan
granica teritorijalnog mora do dubine mora od 200 metara, ili i preko te granice do dubine
koja dozvoljava korienje morskog dna. Pravni reim se svodi na istraivanje i
ekonomsko korienje prirodnih bogastava i ovo pravo drava ima ipso facto kao i
teritorijalno more.
Karakteristika pravnog reima u epikontinentalnom pojasu je u tome to drava ne moe
svoja prava protezati na povrinu, niti na vazduh, niti smije ometati postavljanje i
odravanje pomorskih kablova i cjevovoda.
Obalna drava moe radi potreba koritenja morskog dna izgraditi postrojenja na povrini
(platforme itd.) i moe oko tih objekata u krugu od 500 metara ustanoviti zone
bezbjednosti ali ova postrojenja nemaju status ostrva.
Konvencija o pravu mora iz 1982. godine epikontinentalni pojas definie kao morsko
dno i podzemlje koje se protee izvan teritorijalnog mora preko itavog prirodnog
produetka kopnenog podruja do spoljne ivice ruba podruja ili do udaljenosti 200
nautikih milja raunajui od polaznih linija. Kontinentalni rub je potopljeni produetak
kopnene mase. U sluajevima kada kontinentalni rub ide dalje od 200 n/m tada se obalna
drava obraa Komisiji za granice epikontinentalnog pojasa koja dravi dozvoljava da
koristi dno izvan 200n/m, ali uz obavezu plaanja doprinosa meunarodnoj vlasti. Od ove
obaveze izuzete su zemlje u razvoju.
Pitanje epikontinentalnog pojasa je komplikovanije u sluajevima gdje se obalne
drave dodiruju i enevska konvencija definie dva modela:
1. sporazum zainteresovanih strana i
2. povlaenje linije sredine ekvidistanca (Italija i SFRJ su na ovaj nain 1968. definisale
granicu u Jadranskom moru).
Otvoreno more
Otvoreno more se definie na negativan nain u smislu otvoreno more je ukupni morski
prostor koji je izvan nacionalnih jurisdikcija. To je res communis omniumzajedniko
dobro svih naroda. Konvencijama iz 1958. i 1982. godine definisan je kao prostor
zajednikog, opteg interesa i slobode plovidbe i komunikacije.
Hugo Grocijus (1609.god.) zasluan je za ustanovljenje otvorenog mora u
meunarodnom pravu, jer su ranije imperije Britanija, panija, Portugalija smatrale da
imaju iskljuiva prava nad itavim okeanima. Holandija je imala ivotni interes da njena
trgovaka mornarica slobodno plovi. Francuska revolucija je priznala pravo slobode mora
i postepeno je Grocijusovo stanovite dolo do kodifikacije u meunarodnom pravu.
Konvencija o otvorenom moru 1958. godine definie etiri slobode:
1. sloboda plovidbe,
2. sloboda postavljanja morskih kablova i cjevovoda,
3. sloboda ribolova i
4. sloboda preleta.
Konvencija iz 1982. godine navedenim slobodama jo dodaje:
5. sloboda dizanja vjetakih ostrva i
6. sloboda naunog istraivanja.
Iako drave nemaju teritorijalnu jurisdikciju na otvorenom moru, one imaju personalnu
nadlenost na osnovu zastave drave pod kojom brod plovi. Drava pod ijom zastavom
brod plovi ima obavezu da:
a) vodi registar o brodu,
b) nad svim licima na brodu ima jurisdikciju svog unutraenjeg prava,
c) preduzima mjere radi bezbjednosti na moru.
Osim jurisdikcije drave nad brodom pod njenom zastavom, nad trgovakim brodovima
postoji i meunarodna jurisdikcija u sluajevima: piraterije, trgovine robljem,
manipulacije sa zastavom, da brod nema dravnu pripadnost, neovlaeno emitovanje
RTV programa.
U tom kontekstu je i meunarodno razbojnitvo i piraterija koji se smatraju
meunarodnim zloinom i sve drave imaju pravo i obavezu da se bore protiv tog
zloina.
Moreuzi
Moreuzi su prirodni morski prolazi koji slue za meunarodnu plovidbu izmeu dva
dijela otvorenog mora. Konvencijom o pravu mora definisan je reim plovidbe kroz
moreuze kao to su: Bosfor i Dardaneli, Gibraltar, Magelanov prolaz, Danski moreuzi.
Postoje dvije vrste moreuza koje se dijele po irini:
a) moreuzi ija je irina vea od dvostruke maksimalne irine teritorijalnog mora
(vea od 24 n/m) kao to su Mozambiki, Otrantski,
b) moreuzi ija irina na jednom ili vie mjesta ne prelazi 24 n/m, a povezuju dva
dijela otvorenog mora.
Konvencijom iz 1982. godine utvren je Institut nekodljivog tranzitnog prolaza.
Bosfor i Dardaneli zbog stratekog znaaja za Tursku i Rusiju, naroito nakon 1774.
godine i izlaska Rusije na topla mora. Jedrenskim mirom iz 1829. godine utvrena je
sloboda polovidbe za trgovake brodove svih zastava koje nisu u rat sa Turskom. Nakon
akta amerikog predsjednika Vilsona o slobodi plovidbe kroz Bosfor i Dardanele ovo
pravo je utvreno Lozanskim ugovorom iz 1924. godine gdje je sloboda plovidbe
dozvoljena svim trgovakim i ratnim brodovima u doba rata i u doba mira. Kroz Ligu
naroda i Turska i Rusija su traile reviziju Lozanskih odredbi koje su dozvoljavale
plovidbu ratnim brodovima i drugih drava, a Turska je traila vea prava u moreuzu.
Na osnovu inicijative Turske i Rusije, u Montreju je 1936. godine donesena
Konvencija o reimu prolaza kroz ovaj moreuz koji vai i danas. Ovom revizijom Turska
je dobila vea prava u odnosu na raniji period: uvedena je zabrana za trgovake brodove s
kojima je Turska u ratu, zabranjen je prelet avionima, u vrijeme mira prolaz je dozvoljen
samo lakim ratnim brodovima, ako ukupna teina ne prelazi 500 tona i najvie 9
brodova, zabrana plovidbe podmornica izuzev crnomorskih drava.
Reim prolaska ratnih brodova zavisi da li je Turska u ratu sa dravama iji su brodovi
u prolazu i ovdje Turska zadrava da sama odredi reim prolaza.
Konvencijom o pravu mora iz 1982. godine utvreno je da pravni reim prolaza kroz
Bosfor i Dardanele mora biti u skladu sa odredbama o reimu prolaza kroz moreuze.
Gibraltar je jo od Utrehtskog mira iz 1713. godine pod suverenou Velike Britanije,
a tako je i danas, uprkos rezoluciji Generalne skuptine UN iz 1969. godine o
dekolonizaciji i insistiranju panije da se Gibraltar vrati pod njen suverenitet. Vai
sloboda nekodljivog i neometanog prolaza, pri emu panija i Maroko imaju
teritorijalne vode koje u cjelini prekrivaju ovaj moreuz.
Hormuz do 1978. godine u zalivu je vaio reim otvorenog mora. Oman je 1978.
godine proglasio svoje teritorijalno more od 12 n/m, a Iran je to uinio 1959. godine. S
obzirom na to da moreuz na nekim mjestima jedva ima irinu od 20 n/m nastao je
problem u definiciji ta je tu otvoreno, a ta teritorijalno more.
Morski kanali
To su vjetaki prokopani prolazi kroz teritoriju jedne ili vie drava koji spajaju dva
mora radi krae i bezbjednije plovidbe. Najpoznatiji su: Suecki, Panamski, Kilski.
Suecki kanal je nastao prema ideji Francuza Lesepsa koji je 1854. i 1856. godine
dobio od Sultana koncesiju za izgradnju kanala. Kanal je izgraen 17. novembra 1869.
godine i od tada uglavnom vai reim slobodne plovidbe.
Carigradskom konvencijom iz 1888. godine definisano je da su morski kanali slobodni
za sve brodove u vrijeme rata i mira.
Kod prolaza ratnih brodova vai nekoliko ogranienja:tranzit brodova u najkraem
roku bez zadravanja, sipanje goriva i utovar hrane samo ako je neophodno, boravak
ratnih brodova u kanalu ne moe biti dui od 24 sata, vremenski razmak izmeu ratnih
brodova zaraenih strana najmanje 24 sata, zabrana ukrcavanja i iskrcavanja trupa,
municije i ratnog materijala u kanalu.
U Prvom svjetskom ratu Velika Britanija je proglasila protektorat nad kanalom i on je
postao saveznika pomorska baza. Iako je Egipat postao nezavisna drava 1922. godine,
Britanija je i dalje zadrala protektorat.
Egipat je 1956. godine nacinalizovao kanal, a Savjet bezbjednosti je oktobra 1956.
godine donio Rezoluciju o naelima koja se odnose na reim plovidbe kanalom:
a) upravljanje kanalom bez politike,
b) suverenost Egipta nad kanalom,
c) slobodan prolaz bez diskriminacije,
d) takse za prolaz utvrivae Egipat i zainteresovane strane i
e) dio prihoda odvajae se za poboljanje plovidbe kanalom.
Panamski kanal je nastao na ugovorima iz 1900. godine o pravu SAD da prokopaju
kanal i njime upravljaju na bazi odredaba Carigradske konvencije iz 1888. godine. Senat
SAD nije htio da ratifikuje ove ugovore i traio je rezervu da SAD mogu po potrebi
ograniiti slobodu plovidbe kanalom.
Ugovorom iz 1901. godine Kolumbija je uvaila rezervu SAD i sklopila novi ugovor
1903. godine o koncesiji SAD nad izgradnjom i upravljanjem kanalom. Kanal je zavren
3. avgusta 1913. godine i puten u saobraaj 1914. godine.
Prema ugovoru sa Kolumbijom iz 1903. godine SAD su zaposjele kanal u zoni od 10
milja ( sa svake strane po 5 milja) i nad tom teritorijom vrile suverena prava i imale u
zoni vojsku i policiju.
Pokret nesvrstanih zemalja na konferenciji u Aliru 1973. godine traio je da se
suverenost nad kanalom prepusti Panami. Panama i SAD su 7. septembra 1977. godine
sklopile dva ugovora o trojnoj neutralizaciji kanala. Panama stie suverenost nad
kanalom i zonama, a SAD do 31.oktobra 1999. godine zadravaju pravo kontrole. Krajem
1999. godine Panama je preuzela punu kontrolu nad kanalom.
Kilski kanal je do Versajskog ugovora 1919. godine bio prima facie - unutranji kanal.
Nakon 1919. godine ovaj kanal se proglaava otvorenim za sve brodove bez
diskriminacije,osim brodova drava sa kojima je Njemaka u ratu. Njemaka je imala
ovlatenja u sanitarnom, policijskom i carinskom nadzoru nad kanalom.
Stalni meunarodni sud u Hagu 1923. godine bavio se problemom kanala u sluaju
Wimbledon kada je direktor uprave kanala zabranio prolaz engleskom brodu
Wimbledon koji je prevozio municiju za poljsku pomorsku bazu u Dancingu u vrijeme
poljsko ruskog rata. Njemaka se pozvala na neutralnost u ovom sukobu. Stalni
meunarodni sud je presudio da Njemaka nije u pravu, jer je jednostrani akt i Njemaka
ima manju pravnu snagu u odnosu na odredbe Versajskog ugovora kojim je utvrena
sloboda plovidbe bez diskriminacije.
Dolaskom Hitlera na vlast, Njemaka je 1936. godine jednostranim aktom otkazala
vojne odredbe Versajskog ugovora i kanal je postao njemaka vojna baza.
Nakon Drugog svjetskog rata, kanal je ponovo dobio status otvorenog sa slobodnom
plovidbom za sve brodove bez diskriminacije.
Internacionalne teritorije
To su teritorije koje su povjerene odreenom broju drava da nad njima vri vlast i
pravni reim se sutinski razlikuje od situacije otvorenog mora i zajednike morske
batine.
Prava nad Arktikom i Antarktikom su nastala kao posljedica istorijskih dogaanja u
kojima su pojedine drave upostavljale i proglaavale kontrolu nad dijelovima ovoga
podruja. Ruski car Aleksandar 1821. proglasio je iskljuivo pravo nad Beringovim
morem, a nakon protesta SAD i Britanije zakljuen je ugovor 1824-1825. godine. SSSR
je 1926. godine donio akt o svojim pravima nad dijelovima podruja Arktika; Kanada je
1925. istakla svoje zahtjeve u odnosu na ovo podruje.
U sluaju Antarktika interes je iskazalo vie drava: Britanija, SAD, Argentina, ile,
Francuska, Australija, Norveka. U Vaingtonu je 1959. godine odrana konferencija 12
drava na kojoj je definisano da e Antarktik biti koriten iskljuivo u miroljubive svrhe.