Rat i mir

Uz temu
Samo su mrtvi vidjeli kraj rata.
(pripisano Platonu)

Moe li se suvremeno miljenje o ratu i miru reducirati na filozofijsko-povijes

no shvaanje svijeta, ija je narav imanentno proturjena i u kojem je sukob
neizbjean, ili e se ono usmjeriti na odbacivanje onog razumijevanja svijeta
kojem takav argument ni pod kojim uvjetima ne bi smio biti legitiman?
Rat i mir kao svojevrsni polupojmovi upueni su jedan na drugi. Uvrijeeno
shvaanje rata kao odsustva mira ili mira kao razdoblja izmeu dvaju ra-
tova upuuje na razliite interpretacije i razumijevanja fenomena. Filozofija
se od samih poetaka bavila pitanjem rata i mira, bilo da se bavila razliitim
pitanjima ratovanja i s time povezanoga izmirenja ili da je rat koristila kao
snanu metaforu kozmikih, prirodnih i meuljudskih odnosa na razliitim
razinama: od Heraklitove poznate sentencije Rat je otac svih stvari, vje-
rojatno Platonove kako su samo mrtvi vidjeli kraj rata, preko Hobbesova
odreenja prirodnoga stanja kao rata sviju protiv svih, Rousseauova odre-
enja drutva koje je iskvarilo prirodno neiskvarenoga pojedinca i potaknulo
ga na neprestano nadmetanje u moi, ugledu i bogatstvu, Schopenhauerove
deskripcije svijeta kao volje koja u svom vlastitom metafizikom ozbiljenju
kao stvari po sebi nagoni svoju pojavu (jedinku) na sukob s voljama dru-
gih jedinki to vodi neprestanu sukobu i pesimizmu svijeta, Nietzscheove
deskripcije tog istog svijeta kao volje za moi koja predstavlja neutaivo
stremljenje prema uveanju moi kao ovjekovoj tenji za nadmoi te Marxo-
va razumijevanja povijesti klasnih borbi, ali i svih gnoseologijskih varijanti
dijalektike, proturjeja i antinomij, do Schmittova egzistencijalnog odnosa
prijateljneprijatelj kao kriterija politikoga i suvremene filozofije rata
te njezinih etikih i bioetikih implikacija.
U filozofiji se na openitoj i naelnoj razini razlikuju dvije temeljne koncep-
cije razmatranja rata i mira. Prva, konzervativna, pokuava pronai opravda-
nje i legitimnost rata u odreenim okolnostima. Tako se rat u antikim razma-
tranjima poimao kao poredak prirode i razmatrao se kao doputen, svrhovit i
koristan (za Platona je on doputen ako je uvjet opstanka politike zajednice).
Kranska filozofija, osobito Aurelija Augustina i Tome Akvinskoga, koja je
polazila od apriornoga odbacivanja rata, razvila je njegovu opravdanost kroz
sintagmu pravednoga rata (bellum iustum). On, meutim, treba biti voen
naelom pravednoga razloga (causa iusta), a ne osvetom ili obijeu i moe
ga voditi samo zakonita vlast (potestas legitima), pa je pribjegavanje nasilju
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
143 God. 36 (2016) Sv. 3 (629631) 630 G. Sunajko, Uz temu

doputeno samo kao posljednja mjera (ultima ratio). Tako se na filozofijska

razmatranja o opravdanome ratu oslanjala i filozofijsko-pravna tradicija, oso-
bito Sureza te Grotiusa, koji je smatrao da je mogue utemeljiti meuna-
rodne moralne temelje, ime je prethodio uspostavi meunarodnoga prava
kao zasebne pravne discipline. U novovjekovnoj filozofiji i novonastajuoj
politikoj teoriji pravo na rat pripadalo je iskljuivo suverenim dravama bez
obzira na etiku opravdanost rata, to je eklatantno iskazano u moralno indife-
rentnom shvaanju Carla von Clausewitza da je rat nastavak politike drugim
sredstvima. Max Scheler pisao je kako rat proiuje drutvo i budi nove
snage progresa koje su zapale u postojeem poretku svijeta. Rat uzvisuje,
proiruje, produbljuje i napinje do krajnosti zajednike i nedjeljive vrijednosti
nae udoredne svijesti, pa je i sam mir rezultat zbiljnosti rata.
Suprotno tomu, druga, abolicionistika koncepcija uglavnom negira bilo ka-
kav razlog za opravdanje rata. Mir je temeljna vrijednost od koje se polazi i
stoga je rat zlo po sebi te, kakav god bio i u koju se god svrhu vodio, pred-
stavlja dokidanje mira, kao lienost svjetla (Aristotel) ili otpadnue od Dobra
(Augustin). Ona je ponajvie bila zastupljena u nekim stoikim razmatranjima,
moralnom nauku Isusa Krista te u postavkama filozofije humanizma (Erazmo
Roterdamski), pacifizma, modernoga republikanizma (Rousseau, Kant) i li-
beralizma (Hobbes, Mill, Bentham), kao i u suvremenim koncepcijama mira
(Russell). Pored temeljnih koncepcija, pitanje rata i mira pronalazi se i u ne
odredivim podrujima miljenja i realpolitike prakse, to se manifestira u raz
lici izmeu tolerancije i netolerancije, odnosno izmeu iskljuivosti, s jedne,
i politikog, etnikog, vjerskog i drutvenog pluralizma, s druge strane. Tako
se odnos rata i mira moe promatrati u potencijalnom i latentnom politikom,
kulturnom, religijskom ili ekonomskom ozraju koje moe pripremiti uvjete
za sukobe irih razmjera. Rije je o onim intelektualnim strujanjima koja su,
primjerice, polazila od rasne teorije i supremacije jedne nacije, civilizacijske
i kulturne supremacije, religijskoga fundamentalizma te ekonomske vanosti
eksploatacije resursa. U tom se kontekstu spominju ideoloki rat, kulturni
rat, ekonomski rat i sl.
Zakljuno je nuno, kao svojevrsna humanistika obveza svakoga tko ne eli
rat, napomenuti da su filozofi politike, drutva i morala uzrok sukoba traili u
pojedincu. Od Hobbesova i Rousseauova drutvenog ugovora preko Kantova
moralnog zakona i Husserlova epoch do Rawlsova vela neznanja, naputak
je bio isti iskljuiti empirijski karakter vlastita bia uronjenog u osjetilno
i doivljajno kako bi zasnivanje intersubjektivnosti i potivanje drugoga u
njegovoj drugotnosti bilo mogue kao ist, osobnim stavovima nezagaen od-
nos koji tek omoguuje formiranje drutva i politike zajednice na temeljima
mira, a ne razumijevanju drugoga kao neprijatelja i prijetnje to neminovno
vodi sukobu i ratu. Uzrok rata uvijek je u nama samima!

***
Pred nama je prvi dio tematskoga bloka posveenoga ratu i miru, nastaloga
kao rezultat istoimenoga znanstvenog simpozija odranog u Zagrebu od 26.
do 28. studenoga 2015., potaknutoga stogodinjicom poetka Prvoga svjet-
skog rata (1914.) i sedamdesetogodinjicom svretka Drugoga svjetskog rata
(1945.), dvaju ratova koji su svojim posljedicama uvelike obiljeili smjer
kretanja ovjeanstva u politikom, ali i vrijednosnom smislu. U raznovr-
snosti tema koje su objavljene u ovome tematskom bloku ogleda se kako
interdisciplinarnost pristupa tako i pluriperspektivnost pogleda na isti feno-
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
144 God. 36 (2016) Sv. 4 (629631) 631 G. Sunajko, Uz temu

men, to se oituje u zastupljenosti radova iz filozofije, teologije, sociologije,

politologije, prava i indologije. Tako se radovi u prvome dijelu tematskoga
bloka orijentiraju od povijesnih uvida indijske tradicije o konceptu pravedno-
sti, ontologijskih pitanja o principu manjeg zla i objektivnom neprijatelju
kao nebiu, preko filozofijsko-politikih razmatranja rata i mira u Machia-
vellija, Rawlsa, Foucaulta, Arendt i Schmitta, meunarodno-politikih i prav-
nih aspekata prava na upotrebu sile u meunarodnim odnosima, revolucije i
eurocentrizma, sve do recentnih etikih pitanja o upotrebi dronova kao novog
oruja u globalnim sukobima.
Drugi dio tematskoga bloka bit e objavljen u iduem broju Filozofskih istra-
ivanja.

Goran Sunajko