SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA

FILOZOFSKI FAKULTET U OSIJEKU

STUDIJSKA GRUPA: ENGLESKI JEZIK I KNJIEVNOST I POVIJEST
KOLEGIJ: ANTIKA U HRVATSKIM ZEMLJAMA

SEMINARSKI RAD:

Bellum Batonianum

MENTOR: STUDENT:
dr.sc. Kreimir Bui, poslijedoktorand Andrej Labudi

Osijek, travanj 2016.

 Sadraj
1. Uvod ....................................................................................................................................... 1
2. Antiki autori .......................................................................................................................... 2
2.1 Velej Paterkul ................................................................................................................... 2
2.2 Dion Kasije ........................................................................................................................ 2
3. Poetak ustanka ..................................................................................................................... 4
3.1 Okolnosti, uzroci i povod .................................................................................................. 4
3.2 Prvi sukobi ustanika i Rima ............................................................................................... 5
3.3 Dolazak Tiberija i Germanika ............................................................................................ 6
4. Preokret i njegove posljedice ................................................................................................. 7
4.1 Izdaja Batona Breuka ........................................................................................................ 7
4.2 Germanikova osvajanja .................................................................................................... 8
4.3 Povratak Tiberija i konana ofenziva................................................................................ 8
5. Posljedice ustanka ................................................................................................................ 10
6. Zakljuak ............................................................................................................................... 12
7. Literatura .............................................................................................................................. 13
 1. Uvod

Na prostoru dananje Hrvatske i okolnih zemalja zbio se jedan od najveih ustanaka u

povijesti Rimskoga Carstva. Tadanji car August i njegov vojskovoa Tiberije morali su
angairati goleme snage kako bi se suprotstavili nezadovoljnim pobunjenicima u Iliriku.
Prouavanje Ustanka dvaju Batona te njegovog razvoja uvelike nam moe pomoi u
razumijevanju naina na koji je djelovala ondanja rimska vojska u svojim pograninim
krajevima. On nam ujedno prua i odlian primjer odnosa izmeu rimskih snaga i njima
podlonih naroda. Budui da nam samo dvojica povjesniara, Kasije Dion te Velej Paterkul,
donose opirnije podatke o ovome dogaaju, rekonstrukcija redoslijeda i ope slike zbivanja
nije nimalo lagan posao za moderne povjesniare. Lokacije mnogih poprita bitaka ni danas
nisu poznate, a povjesniari se dvoume i oko vanosti pojedinih dogaaja te same
objektivnosti navedenih antikih izvora. Suvremena arheoloka istraivanja jedan su od
naina koji bi mogao razbistriti sliku ovoga ustanka. Cilj je ovoga seminarskog rada kronoloki
prikazati i detaljno analizirati tijek velikog panonsko-dalmatinskog ustanka te razabrati
njegove uzroke i posljedice. Prvo pitanje koje se vee uz svaki ustanak je ono o njegovoj
opravdanosti i nunosti? Jesu li panonski i dalmatinski narodi onoga vremena suvie
ambiciozno i nepotrebno podigli ovaj ustanak ili je on pak bio prirodan i neizbjean odgovor
na represiju organa rimske vlasti? Kakve je posljedice ustanak ostavio na etniku i politiku
sliku panonsko-dalmatinskoga prostora?

1
 2. Antiki autori

2.1 Velej Paterkul

Velej Paterkul uvelike je pridonio naim saznanjima o Ustanku Batona. Vrijednost

njegova zapisa lei u tome to je bio ne samo suvremenik, ve i sudionik ovih zbivanja. No,
svoje je djelo napisao 20 godina poslije samoga ustanka te se, prema tome, uvelike morao
oslanjati na svoje sjeanje. Piui iz perspektive vojnika, a ne pisca ili povjesniara, on je
izloio ono to je smatrao najvanijim. Velej je ak imao elju napisati i posebno djelo o
ovome ustanku, ali svoju namjeru, naalost, nije ostvario. O postojanju ovakve ideje direktno
nam svjedoe navodi iz njegova djela gdje govori da e pojedine dogaaje podrobnije opisati
na drugom mjestu.
injenica da je bio direktan sudionik pojedinih dogaaja kao rimski stoerni asnik,
jasno se oituje u njegovim tekstovima. Zbog znaaja svoje pozicije bio je upoznat s
kretanjima i akcijama zapovjednika, posebice Tiberija, kojega je smatrao svojevrsnim idolom
i neizmjerno mu se divio.1 Budui da je osobno sudjelovao u pojedinim dogaajima tijekom
guenja ustanka, Velej ih opirno opisuje. No, s druge strane, iz njegova opisa teko je
predoiti nekakvu opu sliku pobune.2 Odreene podatke o ustanku Velej Paterkul je dobio
od svoga brata, koji se zvao Magije Celer Velejan. Velejev je brat takoer sluio u Tiberijevoj
vojci u slubi pomonika i legata. Dakle, Paterkulu je pojedine informacije o zbivanjima u
kojima on nije osobno prisustvovao izravno proslijedio njegov brat.
Iako su podaci koje nam je Velej darovao u naslijee veoma korisni, oni su esto
uopeni ili nedostatni. Ovo je inae generalna karakteristika antikih autora koju istraivai
ovakvih tekstova redovito susreu. No, Veleju moemo biti samo zahvalni na batini koju je
iza sebe ostavio on je povjesniar postao igrom sudbine, a prvenstveno je bio samo vojnik.3

2.2 Dion Kasije

Povjesniar Dion Kasije od neizrecive je vanosti kada govorimo o Velikom panonsko-

dalmatinskom ustanku. Zanimljivo je da on ovim dogaajima nije bio suvremenik, ve je ivio
i djelovao u razdoblju drugoga i treega stoljea. U Rim je doao 180. godine, u vrijeme
carevanja Marka Aurelija, koji je iste godine i preminuo. Za vrijeme vladavine njegova
nasljednika Komoda, Dion je 192. postao senator, a u doba Septimija Severa obnaao je
magistratske funkcije pretora i konzula suffectusa.4 Vladar Aleksandar Sever (222.-235.) dao
mu je na upravu Dalmaciju, gdje je obnaao funkciju namjesnika pokrajine od 224. do 226.,

1
Marin Zaninovi, Ilirski ratovi, kolska knjiga, Zagreb, 2015., str. 441.
2
Robert Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, Leykam International, Zagreb, 2009.,
str. 169.
3
M. Zaninovi, Ilirski ratovi, str. 441.
4
Isto, str. 442.

2
te takoer Gornju Panoniju, gdje obnaa identinu funkciju od 224. do 228.5 Naredne, 229.
godine Dion je postao i konzulom. Lako je zakljuiti da je ovaj povjesniar bio pripadnik
senatske aristokracije onoga vremena.6
Djelo mu se sastoji od 80 knjiga koje su pisane 22 godine, zakljuno s 229. godinom.
Budui da je Kasije bio Grk iz Nikeje u pokrajini Bitiniji, svoje je uzore pronaao u Tukididu i
Polibiju. Njegovo djelo nije u potpunosti sauvano. Sadraj sauvanih knjiga odnosi se na
razdoblja kraja Republike (68. - 10. g. pr. Kr.) te na prva desetljea Carstva (9. g. pr. Kr. - 46.
g. poslije Kr.). Pojedine izgubljene dijelove Dionovog djela upoznajemo preko posrednika kao
to su bizantski monah Ksifilin (11. st.) i povjesniar Zonara (12. st.). Opisujui razdoblje
Republike do Oktavijana, koristio se Titom Livijom, dok se za kasnija razdoblja koristio
Tacitom te ostalim autorima koje je teko odrediti. Kasije se sluio retorikim figurama, a
ponekada je izmiljao odreene govore. Bio je pobornik monarhije i to je jednostrano
iskazivao. Skupivi veliku grau za svoje djelo, uvelike je nadmaio opseg Velejeva opisa
Batonskog ustanka.
Iako poneki geografsko-topografski podaci koje iznose Dion nisu posve jasni, on je
dobro poznavao krajeve na kojima se zbio ustanak. Zbog ogromne dvostoljetne vremenske
distance, on gaji drugaija gledita nego Velej. Umjesto Tiberija, on na pojedinim mjestima
stavlja naglasak na Germanika, Tiberijeva posinka. Zanimljivo je da se iz Dionovog teksta
iitava odreena nesloga izmeu Augusta i Tiberija. Suvremeni su povjesniari vie
priklonjeni Dionu nego Veleju, zato to ga smatraju boljim i sposobnijem povjesniarem.7 On
nam prua iru i openitiju sliku velikoga ilirskoga ustanka.8

5
Marin Zaninovi, Breuci od Sirmija do Marsonije, Opuscula Archaeologica 27, 2003., str. 446.
6
M. Zaninovi, Ilirski ratovi, str. 442.
7
Isto, str. 442.-443.
8
R. Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, str. 169.

3
 3. Poetak ustanka

3.1 Okolnosti, uzroci i povod

Tijekom prvog desetljea nove ere namjesnici iz Ilirika su ratovali na podruju Dunava
i okolice. Preavi vojskom preko Dunava sa svojom vojskom iz Ilirika, napadali su germanske
narode na prostoru dananje Slovake i june Njemake. Rimski vojnici savladavaju Keruske i
Bruktere 4. g. te Senonce i Cimbre 5. godine. Oni su prethodili glavnom cilju Rimljana, a bio
je to Marobod, markomanski kralj. Protiv njega se 6. godine iz Carnuntuma (Be) zaputio
rimski vojskovoa Tiberije, takoer s ilirikom vojskom, dok su druge legijske grupe dolazile
iz Germanije i Recije. Tijekom pohoda, koji je tada ve bio uznapredovao do znaajne faze,
stigla je neoekivana vijest o velikom ustanku koji je izbio u Iliriku. uvi za ovo, rimske su
vojskovoe morale zakljuiti trenutni vojni pohod i urno se uputiti u Ilirik. Ovakva odluna
reakcija ne udi, ako uzmemo u obzir da su Panonija i Dalmacija bile relativno blizu Italije te
su stoga predstavljale golemu opasnost za rimsku dravu. Meu ostalim, glavne vojne snage
Rimljana bile su rasporeene na prostoru Dunava, podalje od krajeva u kojima je buknuo
ustanak.9
Ovaj otpor ilirskih stanovnika predstavlja posljednji pokuaj da se Rimljani istjeraju sa
prostora Ilirika, a ujedno je i prvi u kojemu se tako znaajan broj ilirskih plemena ujedinio
protiv Rima. Ustanak se odigrao izmeu 6. i 9. godine nove ere, a u povijesti je ostao poznat
pod nazivom Ustanak Batona, prema imenu glavnih voa ove pobune.10
O uzrocima i samome povodu ustanka svjedoi nam Kasije Dion. Navodi da su se
Delmati pobunili zbog velikog danka, odnosno novanog davanja koje im je bilo nametnuto.
Oni su i prije ove pobune bili nezadovoljni, iako to nisu iskazivali te su se ponaali mirno.
Govorei o Delmatima, Dion se zapravo referira na sva ili veinu ilirskih plemena koja su se
nalazila u provinciji Dalmaciji krajem 2. i poetkom 3. stoljea, za vremena njegova ivota.11
Valerije Mesalin je bio namjesnik Dalmacije i Panonije u ovo doba i dodijeljen je na
pomo Tiberiju za vrijeme pohoda protiv Germana, te stoga alje znatan dio vojske.
Istovremeno je Delmatima bilo nareeno da poalju svoje odrede za borbu protiv Maroboda
i oni su se stoga meusobno okupili. Bezobzirno je novaenje oito bila kap koja je prelila
au, te su se stoga Delmati, uvidjevi svoju mladost, snagu i mo, odluili pobuniti
potpomognuti ustrajnim nagovorima Batona Dezidijata. Velej se na ovo nadovezuje piui da
su rimski graani bili nadvladani, a trgovci i znatan broj vojnika rezervista (veterana) na tome
podruju bili pobijeni.12

9
R. Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, str. 168.
10
Aleksandar Stipevi, Iliri, kolska knjiga, Zagreb, 1974., str. 67.
11
M. Zaninovi, Breuci od Sirmija do Marsonije, str. 446.
12
M. Zaninovi, Ilirski ratovi, str. 440.

4
3.2 Prvi sukobi ustanika i Rima

Geografski prostor sredinje Bosne predstavljao je arite pobune na ijem je elu bio
Baton, plemenski poglavar Dezidijata. Vijesti o prvim uspjesima ustanika jako su se brzo
proile po cijelom Iliriku. Prvi narod koji se prikljuio Dezidijatima bili su Breuci,13 pleme koje
se rasprostiralo juno od Amantina i sjeverno od Dezidijata,14 zauzimajui prostor Posavine
izmeu Vinkovaca i Slavonskog Broda. Najznaajnije linosti u ovome plemenu bili su
plemenski poglavar Pin (Pinnes) te vojskovoa Baton. Ovo je pleme odluilo napasti Sirmij,
grad koji je predstavljao vano rimsko uporite smjeteno u blizini granice sa susjednom
pokrajinom Mezijom. Legat te pokrajine, Aulo Cecina Sever, uspio je sa svojim legijama
otjerati Breuke prema Dravi i tamo ih porazio.15
Dezidijatima i Breucima pridruila su se i druga ilirska plemena izmeu Save i Jadrana
i rat je zadobivao sve ozbiljnije razmjere. Velej tako pie da su plemena i narodi koji su
sudjelovali u ustanku imali ukupno 800 000 ljudi, s tim da je orujem bilo opremljeno gotovo
200 000 vojnika i 9000 konjanika. Pretpostavlja se da su ovi podaci vjerojatno preuveliani
kako bi se zasluge rimske vojske nainile jo veima. Procjenjuje se da je realan broj ustanika
pod orujem polovine vrijednosti od onoga navedenoga, tj. da broji 100 000 ljudi. Ovo se
potkrepljuje injenicom da je desetak rimskih legija koje su uskoro krenule protiv njih te
pomone rimske postrojbe takoer zajedno brojale oko 100 000 vojnika.
Ustanici su usvojili odreenu strategiju te se tako dio njih zaputio prema zapadu i
Italiji, drugi dio krenuo je prema Makedoniji, a trei je ostao na matinom podruju. Na
samome poetku rata, jo prije nego to je stigao na podruje Ilirika, Tiberije je u Sisciju iz
Karnunta poslao Marka Valerija Mesalina sa zadaom da sprijei prodor ustanika prema
zapadu i njihov ulazak u Italiju. Baton Dezidijat predvodio je dio ustanika koje se zaputio
prema jugu te s njima preao Dinaride i opsjedao Salonu. No, nije ju uspio pokoriti te je
takoer bio teko ranjen. On je tada dio vojske poslao dalje prema jugu gdje su njegovi
odredi pljakali gradove i krajeve na svome putu, sve do Apolonije u Albaniji,16 gdje su u
sukobu pobijedili Rimljane.17 Dezidijatski Baton se nakon ovoga odluio uputiti prema Sisciji,
gdje je ve bio utaboren Mesalin. Ustanici su nadjaali Mesalina u bitci na otvorenom polju,
ali su ih zatim Rimljani porazili u zasjedi postavljenoj u trenutku kada su se ustanici odluili
zaputiti dalje prema zapadu. Sprijeivi na ovaj nain prodor ustanika prema Italiji, Mesalin je
dobio trijumfalno znakovlje. Nema nikakvih informacija o pomorskim namjerama ustanika
koje bi ugroavale podruje Italije. Budui da ni Dezidijati ni Breuci nisu bili primorski narodi
te da se Liburni i primorski Delmati nisu prikljuili ustanku, Rimljani su bez ikakvih problema
svojom mornaricom nadzirali itavi Jadran.18

13
R. Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, str. 168.
14
M. Zaninovi, Breuci od Sirmija do Marsonije, str. 443.
15
R. Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, str. 168-169.
16
Isto, str. 169-170.
17
M. Zaninovi, Ilirski ratovi, str. 444.
18
R. Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, str. 169-170.

5
 Dezidijatski Baton je s preivjelima, poavi dolinom Save, spojio svoju vojsku s
Batonom Breukom. Udruivi svoje snage, oni su odluili zajedno opsjedati Sirmij. Zauzeli su
brdo Almu (Fruka gora), koja se nalazila na junoj obali Dunava. Traki kralj i rimski saveznik
Remetalk porazio ih je sa svojom konjicom. Njega je kao prethodnicu svojoj vojsci poslao ve
prije spomenuti Cecina Sever, mezijski legat. Meutim, ustanici su se uspjeno suprotstavili
Severu i on se zatim morao vratiti nazad u svoju pokrajinu koju su ugroavali Daani i
Sarmati. Traei pojaanja, Remetalk se takoer povukao u svoje kraljevstvo.19 to se tie
Sirmija, on je i dalje ustao vrsto pod rimskom vlau i zajedno je sa Siscijom predstavljao
dva kljuna uporita za Rimljane u daljnjem voenju rata i vrste baze njihove vojske. 20

3.3 Dolazak Tiberija i Germanika

Rimski car August jako je ozbiljno shvatio ovaj ustanak i odluio je poduzeti hitne
mjere kako bi ga uguio. Rimska je vlast poela urno skupljati vojnike, vraati veterane
(vexillarii), robovima davati slobodu za ratovanje (voluntarii) te su narod opteretili novim
porezima. Naredivi Tiberiju da hitno sklopi mir u Germaniji, August ga je imenovao
zapovjednikom u borbi protiv pobunjenika i poslao ga nazad u Ilirik.21 Sklopivi primirje
ujesen 6. godine s Marobodom, Tiberije je otputovao prema Iliriku i utaborio se u Sisciji. 22
Tiberijeva vojna sila, koja se sastojala od deset legija, 14 konjanikih ala i 70 pjeakih
kohorata pomonih eta, 10 000 veterena i osloboenih robova, predstavljala je najveu
vojsku jo od kraja graanskih ratova.23
Vojskovoa Tiberije djelovao je oprezno izvodei samo manje akcije na podruju
Dezidijata te je odluio zadrati vojsku u Sisciji za vrijeme ostatke zime. Zbog poznavanja
matinog podruja te lakoga naoruanja pobunjenici na ovom podruju bili su iznimno
pokretni te su tijekom zime pustoili krajeve sve do Makedonije. U tome su ih zaustavili
zapovjednik trakog konjanitva Remetalk i njegov brat Raskupor. Tiberijevo postupanje
izazvalo je nezadovoljstvo u Rimu, gdje je hrana postajala sve skuplja, vlast je htjela sniziti
dravne trokove, a uz to je narod bio nezadovoljan stalnim novaenjem. Na dvoru je
takoer postojala i sumnja da Tiberije namjerno zavlai s akcijama kako bi to dulje upravljao
tako velikom vojnom silom. Zbog toga je 7. godine na podruje ratnih dogaanja u Ilirik
poslan mladi vojskovoa Germanik s dodatnom vojskom. Meutim, treba naglasiti da je
Germanik tijekom gotovo cijelog ratnog djelovanja bio pod zapovjednitvom Tiberija.
Zanimljiva je injenica da August, iako u 70. godini svoga ivota, u ovim okolnostima seli iz
Rima u Ariminum (Rimini) s namjerom da bude blie zbivanjima kako bi Tiberiju mogao
davati dragocjene savjete temeljene na njegovu iskustvu ratovanja s panonskim i
dalmatinskim plemenima.24

19
M. Zaninovi, Ilirski ratovi, str. 444.
20
R. Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, str. 170.
21
M. Zaninovi, Ilirski ratovi, str. 444.
22
R. Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, str. 170.
23
M. Zaninovi, Ilirski ratovi, str. 444.
24
Isto, str. 444-445.

6
 Tiberije je u ljeto 7. godine, krenuvi iz Siscije prema istoku, uspio izdvojiti dio
ustanika na sredinjem podruju Breuka, na Mons Claudiusu (Papuk). Neto kasnije iste
godine su Cecina Sever, Remetalk i Plaucije Silvan, namjesnik koji je iz Azije doveo dvije
legije, krenuli iz Sirmija prema zapadu s ciljem da se poveu s Tiberijem. No, stigavi na
movarno podruje rijeke Vuke na prostoru izmeu Vinkovaca i Osijeka, iznenadno su bili
napadnuti od strane dvaju Batona. Ova dvojica imenjaka i dalje su bile utaborena na brdu
Almus i ekala su dolazak Rimljana. Rimske su ete tako bile razvuene izmeu ustanika i
movara na jugu, dok su im zapovjednici ovaj napad doekali potpuno nespremni, o emu
svjedoi da je jedan dio vojske ak bio u samome logoru. Nakon poetnih gubitaka i pogibelji
mnogih asnika, Rimljani su se sabrali, sredili svoje redove u zaklonu logora i porazili
ustanike. Nakon ove bitke vojska iz Sirmija je imala otvoren prolaz prema zapadu i nastavila
svoje putovanje prema Tiberiju. Kada su se dvije grupe rimske vojske sastale, pole su u
Sisciju, uspostavile zajedniki logor koji je inio nevjerojatnih 100 000 vojnika, te su
zapovjednici raspravili zajedniku taktiku prema ustanicima. Budui da se godina pribliavala
kraju te se trebalo pripremiti za zimovanje, Cecina Sever i Plaucije Silvan vratili su se sa
svojim legijama u Meziju i Sirmij. Tijekom zime na kraju 7. godine Tiberije je dopustio
Germaniku djelovanje na podruju plemena Mezeja u zapadnoj Bosni. Germanik je pobijedio
ovo dalmatinsko pleme i unitio im plodine.25

4. Preokret i njegove posljedice

4.1 Izdaja Batona Breuka

Nakon dvije godine ratovanja (6. i 7.) jedinstvo i sloga ustanika bila je poljuljana.
Budui da pobjeda ni jedne strane nije bila na vidiku, pojedini su Panonci i Delmati zbog gladi
i bolesti bili spremni na pregovore o sklapanju mira. S druge strane, protiv ovih pregovora bili
su oni ustanici koji su smatrali da Rimljani nee biti milosrdni prema njima i da stoga nemaju
to izgubiti. No, u treoj godini rata (8. g.) dogaa se prijelomni dogaaj. Baton Breuk se
odluuje predati Rimljanima na rijeci Bathinus radi se vjerojatno o rijeci Bosni. Dion nam
govori da je ovo bio plod tajnog pregovaranja u kojem je Baton, zajedno s dijelom svoje
vojske, izdao svoga plemenskog druga Pina te ga predao Rimljanima, da bi zauzvrat dobio
pravo vladanja nad svojim narodom. No, izdaja Breukog Batona nije ostala nekanjena od
strane njegova imenjaka iz plemena Dezidijata. uvi za ove dogaaje, on ga je zarobio u
zasjedi, osudio ga na smrt i dao ga pogubiti. Budui da se dio Breuka opet pridruio ustanku,
morao je reagirati Plaucije Silvan koji neke poraava u bitci, dok drugi bivaju prisiljeni predati
mu se bez borbe. Nakon ovih dogaaja Baton se povlai iz Panonije u Dalmaciju te zauzima
vane putove koji su spajali ova dva podruja. Ti su mu putovi omoguavali da kontrolira
upad rimske vojske, a ujedno i napada i pljaka podruje Panonije. Ovi vani dogaaji oznaili

25
M. Zaninovi, Ilirski ratovi, str. 445-446.

7
su kraj ustanka u Panoniji, a glavna zbivanja se sada preslikavaju na prostor Dalmacije gdje se
rat nastavlja.26

4.2 Germanikova osvajanja

Rimska je vojska narednu zimu provela u zimovniku (8-9. godine)27, dok se Tiberije
potkraj iste zime vratio u Rim. Rat se nastavio u proljee 9. godine kada se legatima
zapovjednicima koji su ostali u Iliriku Emilije Lepid u Sisciji i Plaucije Silvan u Sirmiju
pridruuje Germanik, mladi vojskovoa koji dobiva zapovjednitvo u brdskim podrujima
Dalmacije te ponajvie u zapadnoj Bosni. Germanik, uz jo poneka utvrena mjesta, osvaja
Splonum, utvrdu iju lokaciju renomirani poznavatelj antike Bosne I. Bojanovski smjeta na
granicu Bosne i Like. Budui da je ova utvrda bila prirodno utvrena, imala bedeme te brojnu
posadu, Germanik ju zbog skromnog iskustva nije mogao osvojiti. No, u tome mu je
pomogao jedan sretan sluaj kada je konjanik Pusio pokrenuo prema bedemu kamen te jako
otetio branik na zidu. Branik se tada sruio i povukao sa sobom ilirskog borca koji se tada na
njega bio oslanjao. Vidjevi ovaj dogaaj, i ostali su se Iliri prepali, napustili bedem i povukli
se na vrh utvrde gdje su se ubrzo i predali rimskoj vojsci.28
Sljedei utvrda koja je Germaniku stajala na putu bio je Raetinum, smjeten na
prostoru dananjeg Golubia pokraj Bihaa. Dion nam i na ovome mjestu prua zanimljiv opis
opsade grada. Iliri su, prije nego to su se povukli u sredinju utvrdu, u kue oko nasipa
podmetnuli vatru. Naavi se unutar vatrenog kruga te istovremeno pod paljbom strijelaca s
utvrde, mnogi su Rimljani stradali.29 Budui da je vatra izmakla kontroli, branitelji su tijekom
noi morali napustiti svoju utvrdu i skloniti se u podzemne prostore. Opis samoga kraja
opsade Dion nam ne donosi. Iz razloga to je djelo izrazito naklonjeno Germaniku, njegovi
neuspjesi nisu objektivno zabiljeeni. Ubrzo je Germanik osvojio i ilirsku utvrdu Serretium,
nepoznate lokacije.30

4.3 Povratak Tiberija i konana ofenziva

Iako su nakon Serretiuma pale i neke druge ilirske gradine, jo uvijek nije bilo naznaka
o brzom zavretku rata. U Italiji je zbog rata izbio problem opskrbe stanovnitva te ak i glad.
August je stoga odluio u Ilirik ponovo poslati Tiberija kako bi ustanak to prije priveo kraju.
Doavi u Ilirik, Tiberije je svoju vojsku podijelio u tri glavna dijela. Prvi dio vojske predvodio
je Silvan, drugi Lepid, a trei osobno Tiberije zajedno s Germanikom. Silvan i Lepid su
uspjeno ratovali protiv ustanika, dok je Tiberije slijedio Batona od utvrde do utvrde. Baton
se konano sklanja u Andetrium, u blizini dananjega Mua kraj Splita.31

26
R. Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, str. 172.
27
Isto, str. 173.
28
M. Zaninovi, Ilirski ratovi, str. 446-447.
29
Isto, str. 447.
30
R. Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, str. 173.
31
Isto, str. 174.

8
 Baton je imao poprilino dobar poloaj zato jer je njegova vojska ometala rimsku
opskrbu, a sebi osiguravala dodatnu opskrbu preko planinskog terena u sjevernom zaleu
utvrde. Tiberije se tako naao u nezavidnoj situaciji u kojoj je opsada bila uzaludna, a
povlaenje se pak smatralo neasnim. Nezadovoljna ovakvom situacijom, rimska se vojska
pobunila i toliko glasno prosvjedovala da su se ustanici, utaboreni u podnoju utvrde, uplaili
i povukli.32 Ponovo uspostavivi nadzor nad svojim vojnicama, Tiberije je mirno ostao na
svome mjestu te nije ni odustao od opsade niti se odluio za hrabri napad. Baton je zatim
preko glasnika javio da bi rado nagodio. On se odluio na ovaj potez zato jer su Rimljani
osvojili vei dio zemlje, a vojnika mo koju je posjedovao bila je mnogo manja od one
rimske. Budui da nije mogao uvjeriti svoje vojnike da bi trebali moliti za mir, napustio ih je.
U takvoj je situaciji Tiberije pomislio da su branitelji utvrde ranjivi i da e ih pobijediti bez
previe gubitaka.33 Meutim, branitelji su se poredali ispred utvrde koja se nalazila na vrhu
brda, a Tiberije je slao svoje vojnike u mnogobrojnim valovima da juriaju na njih. Branitelji
su na Rimljane bacali koplja, strelice i kamenje. Sam Tiberije je bitku promatrao s mjesta s
kojega je imao nadzor nad cijelom okolicom, odakle je ohrabrivao vojnike i vukao poteze.
Poslavi jednu skupinu vojnika skrivenim putem oko brda, Tiberije je uspio braniteljima
presjei put koji ih je povezivao sa samom utvrdom. Ustanici su se tada rasprili, postupno
odbacivali svoju vojnu opremu, a Rimljani su ih hvatali po okolnim brdima. Na kraju se
predala i posada koja se nalazila u samoj utvrdi.34
Tiberije je potom poslao Germanika da osvoji preostala utoita pobunjenika. U
ostacima ove ustanike vojske bili su brojni rimski prebjezi koji su nisu htjeli predati zato jer
su znali da od Rimljana ne mogu oekivati milost. Germanik se najvie namuio s opsadom
Ardube, iako je imao nadmonu vojsku. Ustanika je utvrda bila dobro utvrena te takoer
dodatno zatiena rijekom oko svoga podnoja. No, zanimljiva se situacija odvijala i u samoj
Ardubi, gdje su se dezerteri sukobili s lokalnim stanovnicima koji su se eljeli predati zato jer
se nisu bojali rimske osvete. S druge strane, ardubske su se ene priklonile dezerterima jer su
pod svaku cijenu htjele izbjei padanje u rimske ruke. Rimljani su tada savladali branitelje
Ardube, a navodi se da su se ene s djecom u naruju bacale u vatru ili pak s brda u rijeku.
Poslavi, u meuvremenu, Tiberiju svoga sina Skeva, Baton je traio da rimski
vojskovoa sauva ivote onih koji e mu se predati. Potom je Baton doao u Tiberijev logor
te je rijeima branio svoje ljude. Istodobno je bio spreman na vlastito pogubljenje i za sebe
nije traio nita. Kada ga je Tiberije upitao za razloge podizanja ustanka i tako dugoga rata,
Baton mu je rekao: Vi ste Rimljani za to krivi; za uvare svojega stada poslali ste nam
vukove, a ne pse ili pastire. Meutim, Tiberije je Batonu potedio ivot, te je on bio zatoen
u Raveni. Poslije Augustove i Tiberijeve trijumfalne povorke 12. godine, Baton se u vrelima
vie ne spominje. Nakon zauzea Ardube, okolna su se mjesta predala Germaniku. On tada
daje zadau Gaju Vibiju Postumu da pod rimsku vlast podloi iri prostor. Postum je do kraja
9. g. zauzeo posljednja ilirska uporita te je tako okonan veliki panonsko-dalmatinski
ustanak.35

32
R. Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, str. 174.
33
M. Zaninovi, Ilirski ratovi, str. 448.
34
R. Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, str. 174.
35
Isto, str. 175-176.

9
 5. Posljedice ustanka

Represija koja je uslijedila nakon guenja ustanka bila je teka i krvava, karakteristina
za rimske osvajae. Pojedine zajednice su tijekom rata bile u potpunosti pobijene ili
raseljene, a one koje su preivjele ustanak prodavane su u ropstvo. to se tie preivjelih
sposobnih mukaraca, oni su bili prisilno unovaeni u rimske pomone ete te poslani u
krajeve koji su bili smjeteni daleko od njihove domovine. Tako je formirano osam kohorti
Breuka, uz jo poneke kohorte i ale Panonaca. Dakle, oko 5000 Breuka bilo je na silu iseljeno
iz svoje domovine i upitno je koliko ih se ondje uope vratilo. Ovih osam kohorata bilo je
rasporeeno u Germaniji, Mauretaniji, Britaniji i Noriku. Kao da nije bilo dovoljno to to je
zajednica Breuka ionako ve bila znatno desetkovana u ratu. Plemenska upa civitas
Breucorum, spominjana od strane Plinija i Ptolomeja, bila je tako samo bijedni i izmueni
ostatak nekadanje mone zajednice Breuka, nepovratno stradale u ratu i genocidu.
Nita bolje nisu proli ni Delmati. Natpisi nam svjedoe da je sedam kohorti Delmata
bilo rasporeeno od Britanije do Germanije i Mauritanije, najee sluei na rimskom
limesu.36 Kada je 69. godine u vrijeme sukoba Vespazijana, Otona i Vitelija, XI. legija krenula
iz Dalmacije u Italiju ratovati na stranu Vespazijana, povela je sa sobom 6000 Delmata te ih
prikljuila Vespazijanovoj vojsci. Naalost, malo se njih vratilo u svoj rodni kraj.37
Treba rei da su i Rimljani osjetili posljedice rata na svojoj koi. Svetonije nam u
Tiberijevu ivotopisu ovaj ustanak navodi kao najtei od svih vanjskih ratova poslije onih
voenih protiv Kartaana, o emu svjedoi potreba angairanja goleme vojske od ak deset
legija i brojnih pomonih kohorata. Dion ali nad golemim ljudskim gubicima Rimljana, ali i
na isto tako golemim materijalnim trokovima. Budui da je plijen bio jako skroman, on nije
mogao pokriti trokove ratovanja, a Rimljani su upravo prema ovome mjerilu procjenjivali
uspjenost rata. Iako je i Germanik dobio brojne poasti, najvie koristi iz cijele ove prie
imao je Tiberije, koji je znatno uveao svoje anse za nasljeivanje uvrstivi svoj poloaj u
hijerarhiji carske obitelji.38
Gaj Vibije Postum je nakon guenja ustanka od Augusta i Tiberija dobio zadatak da
vadi zlato u pokorenoj zemlji u svrhu nadoknaivanja ogromnih trokova prouzrokovanih
sukobima. Flor nam tako biljei da su Delmati bili prisiljeni kopati zlato i ispirati zemlju.
Rimska je vlast bez oklijevanja odluila eksploatirati ovo podruje. Kako bi se sirovine mogle
jo efikasnije iskoritavati te radi nadzora nad unutranjou, Rimljani su tijekom i nakon rata
krenuli s gradnjom nove mree prometnica.39
Tijekom ustanka spaljena su mnogobrojna naselja, a njihovi stanovnici prodavani su u
roblje ili ubijani bez ikakve milosti. Oni preivjeli morali su prihvatiti rimske prisile i zakone.40

36
M. Zaninovi, Ilirski ratovi, str. 454.
37
M. Zaninovi, Breuci od Sirmija do Marsonije, str. 448.
38
R. Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, str. 176.
39
M. Zaninovi, Ilirski ratovi, str. 453.
40
Isto, str. 460.

10
Guenjem ustanka Rimljani su vrsto uspostavili kopnenu vezu s Makedonijom i Istokom, te
u potpunosti uklonili opasno arite u zaleu Jadranskoga mora.41 O samome znaaju rimske
pobjede svjedoi i to to ju August spominje u svome ivotopisu navodei da su granice Ilirika
pomaknute na obalu rijeke Dunava.42 Rimljani su za vrijeme rata uvidjeli da je provincija Ilirik
prevelika te da u njoj vojna i civilna vlast nije mogla funkcionirati bez velikih napora i
potekoa. Tako je jo dok je trajao ustanak sazrjela ideja o podjeli Ilirika na Dalmaciju i
Panoniju, dvije nove provincije, te je ona nakon guenja pobune ubrzo i realizirana. 43 Najveu
ipak posljedicu od svih predstavlja poetak intenzivne romanizacije na prostoru izmeu
Drave, Save i Jadrana.44

41
R. Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, str. 176.
42
Robert Matijai, Djela Boanskog Augusta, Biblioteka Latina & Graece, Zagreb, 2007., str. 39.
43
R. Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, str. 184.
44
Isto, str. 176.

11
 6. Zakljuak

Dugorono iskoritavanje panonsko-dalmatinskog stanovnitva odraeno u

prevelikim novanim potraivanjima i novaenju ratno sposobnih mladia za vojne akcije
daleko od njihove domovine rimsku je vlast skupo kotalo. Ustanak koji je iznenada buknuo
kao reakcija na rimsku samovolju i proirio se nevjerojatnom brzinom po Iliriku moni car
August ozbiljno je shvatio. Znajui koliku opasnost on predstavlja, prvenstveno zbog
geografske blizine Ilirika i Italije, car August ni u kojem trenutku nije podcijenio ustanike
snage. Rimski autor Svetonije okarakterizirao je ovaj rat kao najvei nakon punskih ratova, a
pisac i vaan izvor o samim zbivanjima Velej Paterkul divio se veliini rimske vojske koja se
okupila u svrhu suzbijanja ustanka takva vojna sila nije viena jo od graanskih ratova.
Prvi puta u svojoj povijesti, Iliri su djelovali slono na jednome velikome podruju i tako
zadavali Rimljanima velike probleme tijekom ak etiri godine trajanja ustanka. Iako su
ispoetka nastupali kao relativno ravnopravan protivnik rimske vojske, izdaja Batona Breuka
nepovratno je prevagu prebacila na rimsku stranu. Tiberije i Germanik nezaustavljivo su
djelovali protiv Batona Dezidijata i na koncu ga prisilili na predaju. Rimljani su tijekom i
nakon rata bili izrazito nemilosrdni. Palei sela, ubijajui nevine, a nakon guenja i novaei
preivjele u daleke ratne pohode, ostavili su ogroman oiljak od kojega se dalmatinsko-
panonska plemena nikada nisu oporavila. Snana romanizacija koja je uslijedila postepeno je
utopila domae stanovnitvo u opu sliku rimskoga svijeta. Daljnjeg otpora u Iliriku nije bilo i
Rimljani su uspjeno povezali i ojaali veze zapadnih i istonih dijelova svojega carstva.
Uvidjevi da u ratu provincija Ilirik zbog svoje prostranosti i raznolikosti ne funkcionira
eljeno, Rimljani su je odmah nakon pobune podijelili na dva dijela - provinciju Panoniju i
provinciju Dalmaciju. Pojedini elementi ovoga ustanka i dalje su nam nepoznati te su stoga
budua arheoloka istraivanja te interpretacije povjesniara nune za bolje razumijevanje
ovako bitnog politiko-vojnog dogaaja. Budui da se ustanak vanim dijelom zbivao na
podruju dananje Hrvatske, mi smo njegovi batinici te stoga nikada ne smijemo zaboraviti
patnje koje su proivjeli ondanji ljudi i njihovu zavidnu hrabrost.

12
 7. Literatura

1. Matijai, Robert, Djela Boanskog Augusta, Biblioteka Latina & Graece,

Zagreb, 2007.
2. Matijai, Robert, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana,
Leykam international, Zagreb, 2009.
3. Zaninovi, Marin, Breuci od Sirmija do Marsonije, Opuscula Archaeologica 27,
2003.
4. Zaninovi, Marin, Ilirski ratovi, kolska knjiga, Zagreb, 2015.
5. Stipevi, Aleksandar, Iliri, kolska knjiga, Zagreb, 1974.

13